M.

JURI ZAGORKA GORDANA IV

MARIJA JURI ZAGORKA GORDANA M. JURI ZAGORKA GORDANA IV Za izdavaa Petar Majstorovi Glavni urednik Marijan Sinkovi Likovna oprema Ferdo Bis STVARNOST ZAGREB Tisak: tamparski zavod "Ognjen Prica" Zagreb

RASTANAK No je. U dvorani kraljevskog dvora vijeaju Ivanove pristae, kad iznenada unie Stjepko i neto apne vojvodi. Ovaj smjesta ustane i poe za paem. Proli su predvorjem. Onda mu Stjepko otvori vrata i povue se. Vojvoda je stajao pred Gordanom. U prvi as ne moe nita rei, samo gleda djevojku, vitku, visoku u plemikoj bojnoj odori. Mjeden oklop pokrio je vitki struk i njene grudi sve do vrata. Na glavi nosi kacigu s unatrag zabaenim vizirom. Plat se sputa niz bokove i izme sve do poda. Za pojasom joj ma. Kao da se u toj odori ispoljila sva ljepota njezina enskog tijela i muka snaga duha. Oaran, zapanjen, promatra vojvoda divno tijelo, ali zatomljuje udivljenje. I samo je tiho pita: - Vi ste spremni? - Posvema. Rekoh vam juer da u se danas oprostiti s vama. Pazite, vojvodo. Damir me danas uhodio sve do veeri. Mislio je da ete vi k meni na oprotaj. - to mu prua pravo da uhodi? Zar prividni brak? - Prijateljstvo prema princu. - Damir vas ljubi. - I htio bi me prisiliti da poem za princa. No, hvala bogu, ja odlazim, bit ete sami s njima. Ne zapodijevajte nikakav raz-

govor o meni. A sad, vojvodo, prije nego se oprostimo, htjela bih podrobno znati redoslijed vaih koraka i ina. Kad odlazite? - Sutra u noi. Posluit e nam dobra prilika jer je sutra sajam. - A u dvoru ne ostavljate nikoga? - Ostavit emo sto ljudi, oni e prikrivati na odlazak. I Stjepko ostaje tu, bude li trebao zavaravati neprijatelja da se princ nalazi u dvoru. - Vrlo dobro. Djeak je mudar, ne nosi nikakve odgovor nosti i tako neprijatelj ne moe da mu togod uini naao. - Volite li mnogo Stjepka? - Vazda mi je bio dobar, a ja mu uzvraam. Ali recite: ako protivnici opaze va odlazak, i napadnu dvor? - Dao sam nalog zapovjedniku neka dvor preda jer se ionako ne moe braniti, slabo je utvren, nema nikakvih bojnih naprava za obranu, ali mislim da protivnici nee ni pokuati da troe vrijeme oko dvora. - Varate se, Beatrica e se polakomiti za prinevim drago cjenostima u dvoru. - Nee ih nai. Odluili smo uzeti sobom sve to je prinevo i to mu je otac oporuno ostavio. Bilo bi ludo ostaviti to Beatrici. - Ili Vladislavu. - Filipec e po svoj prilici najprije traiti krunu. - I teko e se razoarati kad opazi da smo krunu ponijeli. - Kad ete provesti krunidbu? - Neemo se zaustavljati nigdje, ve ravno u domovinu. im stignemo u Zagreb, okrunit emo Ivana na Griu ili Kaptolu. - Uredili ste sve da nai protivnici brzo ne opaze va odla zak? - Odredili smo naim izaslanicima neka pregovore to due oteu. Dakle, ako time steknemo pet-est dana vremena, bit emo daleko prije nego protivnici otkriju na odlazak. A vi se, Gordana, ne miite iz peujske tvrave. Tamo vam se ne moe nita dogoditi. Protivnik je nee ni opsjedati jer zna da bi bilo uzalud. Kad se napokon kralj okruni, doi emo po vas. - Koliko imate eta u Hrvatskoj? - Ovdje imamo oko devet tisua ljudi, a u Hrvatskoj oko trideset tisua. Crna eta broji deset tisua, ali jo nije ovdje. - Kako? Jo nije stigla? - Jo nismo od njih dobili glasa, ali sigurno je na putu k nama. - Ako doe u Budim za vae odsutnosti? - Poslao sam joj u susret glasnika. Dakle, kako vidite, pro tivnici nee ni pokuati da se s nama pobiju. Iz Zagreba poslat emo im odmah svoje poslanike s porukom da smo okrunili Ivana 8 Korvina i da smo spremni s njima se u miru nagoditi ako naeg kralja priznaju svojim. - Sve ste najbolje zasnovali, vojvodo. - I siguran sam u uspjeh. - Kakve su sve te borbe, kakvi napori. To nam je mogao pritedjeti pokojni kralj. - Moda i nemate krivo kad okrivljujete njega. - Uistinu, ne inim mu krivo. Svemu tome kriv je sam kralj. Sve to se dogaa oko nasljedstva prijestolja njegova je pogreka jer ga je vodila Beatrica. - Istina. Da je bio odluan, mogao je svojeg sina uiniti nasljednikom ve godinu dana prije smrti. - Odvie se pouzdavao u svoju besmrtnost. To sam opazila. - Da ga u posljednjem trenutku nije snala smrt, Ivan bi

danas ve bio proklamiran. - to vi, vojvodo, velite o toj nagloj kraljevoj smrti? - uo sam govorkanje. Ne znam kako se moglo to tako pronijeti. - Sasvim razumljivo, jer kad je ve sve bilo svreno, dolazi Beatrici u pomo smrt. Nije, dakle, teko posumnjati da je ona nesretna smokva bila od naravi pokvarena. - I ja sam ve mnogo puta o tom razmiljao, ali sam opet odbacio grdne misli. - I nije dobro o tom razmiljati. Tko moe dokazati pravi uzrok kraljeve bolesti i smrti? Sto mi znamo iz kojeg dijela pakla aragonci dobivaju svoje otrove, kako oni ubijaju ivote i nae due? - Vi ste, Gordana, neto potiteni, a to nije u vaoj prirodi. - Istina. U tolikim brigama nije udo. A gdje su princ i Damir? Htjela bih se oprostiti s njima. Vojvoda je izaao da naloi Stjepku neka dozove princa i Damira, a onda se opet vrati k njoj. Ona mu toplo ree: - Na uspjeh, vojvodo, u vaoj je osnovi. - I u prinevoj postojanosti doda on. - Sad vie ne sumnjam da bi se predomislio. Potpuno se predao vaem vodstvu. vrsto se nadam, vojvodo, da emo se sastati mnogo sretniji nego to smo danas. - Uvijek sam sretan kad sam u vaoj blizini. Vi to znate, Gordana. Zapravo, najradije bih da i vi poete s nama. - Uinila bih teku pogreku da idem s vama trojicom i sva kog dana izazivam prinevu ljubomoru i Damirovo uhodarenje. Dobro je da idem s gospoama. - Da, bolje je tako uzdahne vojvoda. Djevojka se okrene k vratima na koja hitrim koracima ulaze Ivan i Damir. Ovaj ostane u pozadinn, a princ ide ravno Gordani. Ona se smijei. - Opratam se s vama, visosti. Do vas je, hoemo li se opet sastati sretni. U vaim su rukama ivoti svih onih na jugu to ekaju zatitnika protiv Turina. Idem mirna jer ste vi jedno duni, srani i povezani istinskom ljubavi za domovinu. Je li tako, visosti? - Da, tako je i tako e biti. - Vae obeanje primam na put kao dragocjeni amanet. I ona prui ruke princu, pa onda vojvodi, a na kraju Da-miru. Tada se zamota u plat. Princ je duboko tronut, vojvoda mirom pokriva svoje osjeaje rastanka. Damir ide prvi i otvara Gordani vrata. Ona mu apne: Bdijte nad princem. I poe na hodnik. Slijedili su je sva trojica. Pred izlazom iz palae eka je pratnja: Simono, vojvodin e-tovoa Mirko i desetak momaka. Dvojica dre baklje. Rumeno svjetlo obasja mramorne stube i lavove od crvenog mramora to s obje strane stuba dostojanstveno uvaju ulaz u dvor. Iza jedne lavlje glave pomoli se Stjepko i digne klobuk na pozdrav. Ona mu se priblii i pogladi ga po kosi: Vidjet emo se skoro, a dotle da si mi zdravo, mali vitee. Djeak kao da guta suze. Gordana se lako uspne na konja pa uhvati uzde. Na mramornim stubama stoje Ivan, vojvoda Iloki i Damir. Njihovi pogledi nose joj pozdrave. Tri junaka, tri mukarca, tri srca oprataju se s njom. Ona digne ruku: Idem mirno. Tri junaka bdiju nad mojom domovinom. Do vienja u kraljevskoj palai na Griu! Tri klobuka zalepraju u zraku kao tri prisege. A ona im se smijei, nategne uzde i vranac je ponese du dvorita.

Podveer, drugog dana, kuu majke princa Ivana i gospoe od Brezovice opkoli mala eta. Sluinad je ula estoko udaranje na vratima ograde. Sluge idu da otvore. U dvorite ujae mladi plavokosi Robert, sie s konja i stade dijeliti naloge svojim momcima da zaposjednu sve izlaze, a Da-mirovim slugama zabrani da se maknu. Zatim krene ravno u kuu. Uspne se u Gordanine sobe, hita iz jedne u drugu, ali ne nae nikoga. Tada pozove sluavke i prijetei vie: - Gdje vam je mlada gospodarica? - Ne znamo, gospodine. On ih udara biem i ponovo pita: 10 Gdje je gospodarica? ene plau, jauu i odgovaraju: - Gospodarice su otputovale prije dva dana u samostan. - Znam, stare su gospoe otile, ali mlada gospodarica ostala je u kui. Juer je jahala Budimom. Do krvi u vas izmrcvariti ako ne kaete gdje je. - Gospodine, juer je bila ovdje itavo popodne i uveer, a danas ujutro vie je nismo vidjeli. - Vidjeli ste je. - Nismo, gospodine. Valjda je otila juer u noi. Robert pretrai itavu kuu. Ne naavi djevojku, Robert ku-nui uzjae konja pa s momcima ostavi kuu. lsprebijat u svojim uhodama kosti prijeti se Robert momcima. Kako nismo opazili da je otila? Kad je istraivao, ispitivao svoje ljude, nitko nije vidio da je ena izila iz kue. Tada se javi jedan Napuljac i ree da su uveer izlazili mukarci, jedan u bojnoj odori. - "Moda je otila u mukoj odori kao ono kad se s njime sastajala?" pomisli Robert. - Kamo je okrenuo taj mukarac u oklopu? pita napuljskog uhodu. - Spustio se dolje k Dunavu na cestu. - Onda je ostavio Budim? - Sigurno jer sam ga malo slijedio, ali se vratih kad nigdje ne vidj eh ene. * Brzo pohita u palau svojeg ujaka i najavi se kraljici. - Dolazi bez Gordane? upita ona. - Velianstvo, ne mogu se snai od jada. Gordane nema u kui. Otila je u mukom odijelu. Kraljica plane pa ga ukori: - Kako si smio dopustiti da ode? Kakve su te tvoje uhode? - Velianstvo, ja sam najvie pogoen. Idi za njom. Hou da je vrati u Budim. Trebam je. Robert ostavi kraljicu, spremi svoje momke i krene u po tragu za Gordanom. Proao je jo jedan dan i nastala je no. Kraljevskim se dvorom uljaju dvorani, nose krinje niza stube, tovare ih na kola u dvoritu ispod mramornih stuba. A sve to ine tiho, bez rijei, aptom. I natovarie na kola sve prinevo blago. Konano iznesoe kraljevsku krunu u eljeznom kovegu i poloe u kola. Sve te poslove nadgleda i odreuje Mladen Berislavi uz Da-mirovu pomo. Onda bude u dvoritu mir. Ljudi stoje oko kola i ekaju. Na stubitu se pojavi vojvoda. - Je li sve spremno? - Upravo smo dovrili.

11 - Sada jo samo da dou oni. Svi smo nestrpljivi. - Dugo su danas zavukli pregovore. Ve bi morali stii. - Priekat emo ih, a dotle neka se momci okrijepe za put. Damir i Berislavi odu s vojvodom u kraljevski ured. Raspravljaju, ugovaraju i primaju vojvodine naloge. Onda Stjepko najavi dolazak izaslanika s pregovora s kraljevskim vijeem. U sobu uu vranski prior, najstariji od brae Berislavia, biskup Ernut, ban Derenin i knez Frankopan. Dakle, to je bilo? upita vojvoda. - Nita naroito ree prior. Svaki je od nas dugo go vorio i razlagao o zaslugama pokojnog kralja i o nesrei koja bi nas zadesila da je Beatrica kraljica. Oni odgovaraju na svaku nau primjedbu razlozima i nukaju nas da pristanemo uz Vladislava. A onda smo se razili. - Je li rasprava tekla mirno? - Kao meu roenom braom nasmije se Derenin. - Samo neka tako ostane. - Ne bojte se, zavlait emo pregovore dok bude potrebno. - Barem pet-est dana, a kad uvidite da se dalje ne moe, onda uinite kako smo rekli: u noi sjedajte na konje i pojurite za nama poprijekim putovima. - Ako zatrae da na pregovore doete i vi, vojvodo? - Poaljite odmah u dvor svog glasnika. Tada e doi k vi jeu Stjepko i toboe u moje ime javiti da ih pozdravljam, ali ne elim utjecati na pregovore, a doi u na potpis ugovora. Budu li ga ispitivali, on e svojim mudrim odgovorima uvrstiti u njima vjeru da se nalazim na dvoru. Djeaku e sve vjerovati. Dovrivi svoju pouku, okrene se vojvoda k vratima kroz koja je upravo ulazio dvorski metar Mladen Berislavi: - Gospodine vojvodo, na vei stoje dva glasnika kraljice Bea trice. Nisam ih pustio u dvorite. - Gle, kraljica alje svoje uhode. A to ele? - Donose vam poruku njezinog velianstva da se odmah po trudite k njoj. Nitko se nije mogao oteti uskliku iznenaenja, a Damir se teko zabrine: - Beatrica zove gospodina vojvodu? To ne sluti na dobro. - Bit e opet spletka namrti se knez Frankopan. - Moda i stupica upozori Damir. - Ili moda kakva izdaja? - to ete, vojvodo, na ovaj poziv isporuiti kraljici? upita Mladen Berislavi. - Neka se glasnici vrate i odnesu kraljici moj poklon i od govor da u se njezinu pozivu odmah odazvati. Mladen Berislavi pouri se izvriti vojvodinu odredbu, a knez Frankopan zakima: Gospodo, vjere mi, ovaj me poziv zabrinjava. 12 - Tko se to boji za mene pita Lovro. Vi, gospodine knee? - I ja! odluno se oglasi Damir. Vojvoda pogleda u mladieve crne oi i uvjeri se da ovaj as misli samo o voi i zaboravlja prineva takmaca u ljubavi. - Gospodo, da sam tatiji, vaa bi me bojazan uvrijedila. - Ne tako, vojvodo ree knez Bernardin. Kad bi vas zvali na poten boj, svi bismo klicali sigurni u vau pobjedu. Ali to zove aragonka. Svi su uznemireni, a Damir istupi pred vojvodu: - Vojvodo, na voo, nisu vas zvali u potenu borbu niti su

vam rekli to hoe, a kako kae i knez: Aragonci uvijek napadaju iz busije. Zato neka mi bude doputeno da predloim: svi idemo s vama. Vojvoda ne moe ii bez pratnje koja mu pripada po asti. - Izvrsno, mladiu uskliknu gospoda veselo. Mi emo u poasnoj pratnji s vojvodom. - Ne titimo njega, ne treba mu zatite, ali uvamo na sveti cilj. - Ako me ve hoete poastiti, slaem se, ali ostat ete daleko od mene. Bilo bi mi krivo kad bi aragonci opazili da se bojite za mene. Odmah su poli da princa obavijeste o pozivu kraljice Beatrice vojvodi, a onda hitro posjedae na konje pa izlaze iz dvora. Kroz mrklu oblanu no plamte dva niza arkih baklji. Izmeu njih jae vojvoda, praen knezovima, banovima i plemiima. Zaustavili su se tek kraj palae egerskog biskupa. Prozori su rasvijetljeni. Ispred kue stoji napuljska straa sa arolikim bakljama. Strae iskazuju vojvodi poast. Na ovaj iznenadni pozdrav knez Bernardin priapne banu De-reninu: Da to nije vojvoda, hvatala bi me jeza od kraljiine lju baznosti kojom prima Lovru. Vojvoda ulazi u palau. Grof Enriko vodi ga kraljici. Otmjeno se pokloni i zapanjeno promatra njezinu pojavu u haljini od crvene napuljske svile, dok bujnu kosu pokriva ures od dragulja. "Skinula je crninu i odjenula crvenilo. Dakle, istina je, polazi za Vladislava!" Dok ovako razmilja, opazi iza Beatrice njezinu sestru donu Izabelu i pozdravi je. Crnooka ljepotica gleda stasitog mukarca s udivljenjem, a Beatrica mu ponudi stolicu nasuprot sebi. Malo je kasno, ali kod nas u Napulju obiaj je naroito mile goste zvati u ovo doba. "Ako knez Bernardin govori istinu, onda je taj mili gost u opasnosti" razmilja vojvoda, ali njegov jasan pogled vrsto je upravljen u kraljicu. Vojvodo, niste prepoznali Izabelu? Dugo je niste vidjeli. Vojvoda se galantno nakloni: 13 - Mukarac nikad ne zaboravlja ljepotice. - Vojvoda me pozdravio ispravi Izabela i umiljato po gleda gosta. - Nisam opazila. Toliko sam zabavljena svojim brigama. Iza bela ponudi vojvodi ciparskog vina. Mlada princeza ustane, toi vino u tri kristalne ae sa zlatnom krunom. Beatrica pogleda vojvodu, podigavi au: - U znak naeg prijateljstva, vojvodo, onog od prije godinu dana. elim ga danas obnoviti i uvrstiti. - Hvalim vaem velianstvu na tolikoj milosti. Izrekavi ove rijei, i on uzdigne au kao i kraljica koja ispije gutljaj. Isto uini Izabela. Vojvoda ispije -pa stavi au na stol. - Kakva teta, vojvodo, da niste oenjeni ree kraljica. No, jo ste mladi pa neete dugo razmiljati. - Nadam se, velianstvo, da neu. Pri tom opazi da je kraljica pogledala Izabelu. - Trait emo vam nevjestu koja vas bude dostojna i po ljepoti i po mirazu. - Vae je velianstvo vrlo dobrostivo. - O tom ete se uvjeriti kad vam iskaem zbog ega sam vas pozvala. I okrene se Izabeli. Sestro, ne zamjeri to te molim da se naas udalji. Cim svrim povjerljivi razgovor s vojvodom, pozvat u te da zabavimo gosta.

Mlada napuljska princeza lako se nakloni kraljici i vojvodi koji ustane i odvrati pozdrav. Dok ona odlazi, Beatrica napadno gleda za njom i tiho primijeti vojvodi: - Koliko mi brige zadaje prisutnost ovakve ljepotice na dvo ru. Svi je obasiplju udvaranjem, ne znam da li zbog ljepote ili bogatog miraza. - Oito zbog ljepote i drugih kreposti koje princeza sigurno posjeduje odvraa vojvoda uljudno i odmah nastavi, okrenuvi se kraljici: - Vae velianstvo izvoljevalo me pozvati oito zbog neeg vanog? - Zbog dviju vrlo vanih stvari. Zapoinjem s onom manje vanom. ekao je znatieljno, dok se ona udobno naslonila, pokazujui i svojim kretnjama ravnodunost prema onome to mu sprema kazati. - ula sam da ste Gordanin skrbnik? - Po elji pokojnog Ivana esmikog. - Onda su mi ispravno rekli. Dakle, govorim s vama kao sa skrbnikom svoje dvoranke. U prvom redu dunost mi je da vas molim za oprotaj zbog one ludosti to ju je prema Gordani poinio moj brat Francesko. Iznenaen, vojvoda prekine kraljicu: - Ne znam o tome, velianstvo. - Zar vam Gordana nita nije govorila? - Oito nije dospjela jer sam vazda bio zaokupljen. - Onda sam duna skrbniku sama priopiti dogaaj. Moj brat Francesko ve davno se pomamio za Gordanom pa kad ga je ona odbila, htio se osvetiti. Vojvoda osjeti navalu ljutine, ali se svlada, pitajui Beatricu: - Napuljski princ se ogrijeio o Gordanu? - Vie od ale zatvorio ju je u podrum kraljevskog dvora, ali nije joj htio uiniti nita naao, ve je samo prestraiti. Od mah ju je opet pustio na slobodu. udim se da vam o tome nisu rekli vai prijatelji. - Ne, nitko mi nita nije rekao. Po svoj prilici nisu o tom ni znali. - Ili vas nisu htjeli zavaditi s princom Ivanom? - Zato bi me s njim zavadili zbog toga? - Jer biste vi po pravu skrbnika zatraili od Franceska za dovoljtinu. - Da velianstvo, to u uiniti. - Ne, vojvodo, vi to ne moete jer zadovoljtina za Gordanu pripada samo princu. - Vae se velianstvo oito vara. Nikako se ne varam jer Gordana pripada princu. Vojvoda zatrepti, Beatriin mu pogled prodre u duu. Osjeajui da ga je zahvatila, namjeta se udobno i pri tom govori: Naravno, princ nije mogao ni smio traiti zadovoljtinu od Franceska jer bi time bacio sjenu na Gordanin dobar glas. Vojvoda osjea da se otvaraju muila koja mora proi i skupi svu snagu da silom zaustavi provalu osjeaja. Slua dalje Beatricu bez rijei primjedbe. - Vi ne znate, vojvodo, koliko sam upuena u prinevu tajnu ljubav. On e razrijeiti brak s Biankom Sforza i oeniti se, Gor danom. Meni je povjerio sve to kani, itavu osnovu. - I sad je velianstvo otkriva meni? - Naravno, jer mi je sveta dunost da sve to otkrijem Gordaninu skrbniku koji je naslijedio Ivana esmikog. A inim to zato to je potrebno da Gordanu zatitite od prijetee opasnosti. - Gdje se nalazi opasnost?

- Iskazat u vam sve redom jer, mislili vai ljudi o meni kako ih volja, ipak u vazda zatiivati Gordanu od svakog kao to sam je titila i od Franceska. Kako vidite, sama sam ga optu ila i neu ga zatititi ni onda ako ga zovete na odgovornost i za traite zadovoljtinu. - To je pravedno, kraljice. 14 15 I plemenito. No, ujte. Vojvodine se obrve skupie, a pogled se otro upre u Beatri-ine lijepe oi. Vojvodo, naa borba za prijestolje biva sve ea. Ne znam tko e pobijediti na izboru: Vladislav ili Ivan. To e se pokazati za nekoliko dana. Ako pobijedi Ivan, mi emo se povui, a meni lino zajamit e sabor dostojan poloaj. Pobijedi li Ivan, odlu uje to i Gordaninom sudbinom. Casak prieka, istraujui dojam svojih rijei. Vojvodine zjenice gotovo ukoeno gledaju u kraljicu koja nasluuje stravu u njegovoj dui. - Bude li Ivan kralj, on e svakako htjeti razrijeiti brak s Biankom Sforza i oeniti se Gordanom. On to eli iz svega srca kao pravi vitez, a kralj moe sve to hoe. Dok sam bila s njim u najboljim odnosima, sav mi se povjerio. Molila sam ga da svoju odluku ne iskae milanskim poslanicima i sve prepusti me ni. Obeala sam mu i potporu u toj stvari i u Rimu i kod Gordane. - Gordani nije princ o tom govorio? - To je prepustio meni. Ja sam, dakle, preuzela dunost pri opiti joj da e postati kraljica. Gledajui sumnjiavi izraaj u vojvodinu licu, razjanjava: Vjerovali ili ne, isprva sam bila najodanija princu i htjela sam mu pomoi da se rijei Bianke i uzmogne uzeti Gordanu. Voljela bih nju nego nadutu Bianku Sforza. Tada sam odluno i iskreno Gordanu htjela uiniti kraljicom, bila bih je zauvijek ob vezala na zahvalnost, a isto tako i njega. Vojvodu zazebe. Sjetio se: Gordana mu je pisala o nekom planu, a na rastanku nije htjela da o tom govori. Dakle kraljica ne lae. Sluajui njezino daljnje pripovijedanje, zadre od pomisli: "I ovo sve dalje moe biti istina!" Beatrica se uri sa svojom priom: - Govorila sam, dakle, s Gordanom da e princ zatraiti razrjeenje braka s princezom Biankom Sforza. Na moje udo, ona se tome najodlunije protivila, izjavivi da nikad ne bi pola za princa jer bi mu to oslabilo prijestolje. Zapanjila sam se, razabravi da je Gordana spremna da se rtvuje za snagu kraljev skog prijestolja i za svoju domovinu. To zvui nevjerojatno, ali Gordana je ipak to rekla. Vjerujete li to, vojvodo? - Vjerujem odvraa on snienim glasom od straha da mu ne bi zadrhtao. - Nije li vam princ rekao da sam mu htjela pomoi do braka s Gordanom? - Nisam o tom s njim dospio govoriti. - Naravno, zaokupljeni ste dravnim poslovima. A nije li vam poznato da je Gordana jednom odbila prinev upros? - Sjeam se. Bilo je to prije godinu dana u Zagrebu. 16 I ovdje nakon smrti kralja Matije ponovo je Gordana od bila prinevu ruku, ali mu je zadala rije da e mu sauvati srce i ljubav.

Vojvodina desnica stie drak maa da barem o neto upre navalu bujice svog srca. Taj gest ne umakne Beatriinu pogledu i, osjeajui se blizu pobjedi, dovri: Ona mu je, dakle, zadala rije: sauvat e mu srce, ljubiti ga bez blagoslova pred oltarom, samo da kraljevstvo ne baci u novu borbu za prijestolje, da vladanje princa ne bude niim po kolebano i da njegova snaga bude nepobjediva. Lovrino lice odaje teko uzbuenje: - Velianstvo, Gordana nije mogla nikome obeati ljubav bez blagoslova pred oltarom. - ula sam to na svoje ui. Naravno, vi mislite da nije tako mislila, ali je rekla, sasvim sam je progledala. Ona bi rtvovala sve, ba sve da oivotvori ideju njezinog oca da Ivan bude kralj. - U tome donekle nemate krivo, ona e sve rtvovati, ali svoju ast nee. - Rekoh: obeala mu je svoju ljubav bez braka, da ivi onako kao to je prineva majka ivjela s pokojnim kraljem. - To se nee dogoditi. - U poetku sam spomenula: elim vas upozoriti na opasnost koja prijeti Gordani ako Ivana izaberu za kralja. Dakle: valjalo bi da je odvedete daleko, to je vaa stvar. Moja je bila: otkriti vam to je Gordana obeala princu u mojoj prisutnosti. - Velianstvo, Gordani nema pogibelji da ona pripadne bilo kome bez blagoslova. - Imam razloga da u to vrsto vjerujem. - Nema za to razloga pod suncem. - Velim vam, vojvodo, razlog postoji. - U emu? Gdje? - U horoskopu to ga je sastavio najvei firentinski astrolog Aversa. Poznavali ste starca? - Vidio sam ga na Griu kad je doao iz Napulja s Gordanom i pjesnikom Stroijem. - Taj astrolog pronaao je u zvijezdama: "Gordanu eka ve lika ljubav i nezakoniti sin". Evo, imam tu horoskop, pisan je latinski. Moete ga proitati. Naredila sam Aversi da ga sastavi jo prije nego to je Gordana prole godine putovala u Napulj. Ona uzme iz zlatne kutije zamotak spisa i prui ga vojvodi. A on ita... Silom se nasmijei, primijetivi: - Da, to kau zvijezde. - Rekla sam sve to po dunosti vama kako bih bila i po kojnom Ivanu esmikom. Sad je na vama da djevojku zatitite, bude li Ivan kralj. - Ona e se sama zatititi, velianstvo. 17 2 GORDANA IV - Njezina ljubav je prema princu prevelika da bi mogla odo ljeti. Vi posjedujete pravo da je kao skrbnik opomenete i savjetu jete neka se udalji od princa. - Nikad ne bih mogao da joj nametnem svoje savjete. Nije ona kao druge ene. Jaka je i svoja. - Da, ali ljubav potopi sve, ljubav je izdajnik naih odluka i kreposti. A Gordana ljubi princa vie od svojeg ivota. To nije mogla sakriti, ak je jednom u slabom asu sama to priznala. Moete je o tom upitati jo danas. Ove je posljednje rijei izrekla tako uvjerljivo kao da ne slu ti Gordanin odlazak iz Budima. .. U borbi s bujicom to se digla iz dna ttife vojvoda ne moe izrei rije. Osjea se kao na stratitu.

To sam vam htjela rei o Gordani, vaoj tienici opet e ona ravnoduno. Hvala na trudu, vae velianstvo. Zatim promijeni glas i zapone vano: Sad prelazim na drugu stvar koja je za mene mnogo va nija. Ovaj preokret razgovora dolazi vojvodi kao spasenje da ispliva ispod vala na povrinu i ree vrstim glasom: - Sluam, vae velianstvo. - U vaoj odsutnosti dugo su me stalei uvjeravali da je Iva nova mladost u ovo doba prava nesrea za ovo kraljevstvo. I da nisu jako pogibeljna vremena, ne bih se bila dala maknuti od princa. Ovako sam prihvatila njihovo razlaganje i neu se vie nikako maknuti. Sad sam, eto, uz Vladislava. Meutim, stalei ele da im i nadalje budem kraljica i zato su Vladislava obvezali da se sa mnom vjena. Priinila se kao da ne zna to je vojvoda o njoj rekao u crkvi Velike Gospe i pria kao da mu otkriva neku tajnu. - Hoe li Vladislav izvriti uvjet? Ima li kraljica jamstvo? - Juer su izaslanici sabora i vijea slubeno zaprosili moju ruku u Vladislavljevo ime. Vojvoda gleda iznenaen, pa onda zakima: Da. U tom sluaju nema vie sumnje da e se vjenati s vama, bude li izabran za kralja. Uinila se kao da je preula tu primjedbu: Prema tome ja u kraljevati. Meutim, ni on sam nee se ni asa protiviti da se vjena sa mnom jer je jo davno prije gubio srce za mnom. To e mi pruiti mogunost da usreim stalee ovog kraljevstva, da dijelim, diem, uzvisujem, uzimam u budu nosti. I nastojat u da svi oni koji su mi bili skloni budu za dovoljni. Vojvoda ne ree nita niti bilo ime pokae kako su ga se dojmile njezine rijei. Samo u oima ne moe sakriti znatielju kamo to Beatrica smjera. 18 - Vojvodo, s vama govori budua kraljica, dakle, ona koja e prva odluiti uz Vladislava. Vi znate da Vladislav ne poznaje ovdje ljude ni prilike. Ja u ga upuivati i voditi, zadajem vam svoju kraljevsku rije, to ja s vama ugovorim, Vladislav e po tvrditi, a kraljevsko vijee dat e vam svoje jamstvo na ispunje nje ugovora. - Ugovor smo ponitili, velianstvo. - Onaj prijanji to su ga gospoda sklopila s Ivanom. Ja elim da nas dvoje sklopimo novi ugovor. Hoete li sasluati moje prijedloge? Dunost mi je sasluati vae velianstvo. Kraljica se nasloni i zapone: Otkako je umro va otac Nikola, bivi kralj Bosne, kralj Matija nije htio da Bosni dade novog kralja. Ona prieka da promotri vojvodino dranje, ali on uti i napeto slua. im izaberu Vladislava, bosansku krunu elim poloiti na glavu vitezu slavnog maa koji poznaje Bosnu i za njom, vjeno ednog Turina. Krunu elim poloiti na glavu vitezu bojnog umi jea, mudrosti i ugleda koji e moi da odolijeva turskim prova lama. Lovro Iloki ne trene okom, a Beatrica ga promatra, upitavi: Znate li, vojvodo, tko je taj vitez? - Ima ih mnogo, velianstvo. - Odabrala sam vas, vojvodo. - Mene? Velianstvo, je li to va izbor?

- Kad bi bio samo moj, znala bih svoju volju prenijeti u kraljevsko vijee, u volju kralja Vladislava i sabora. Ali vae se ime spominjalo u vijeu i meu odlinim velikaima pa e svi ra dosno prihvatiti. Samo je na vama da prihvatite. Ako prihvatite ovaj ugovor, za nagradu vam nudim ruku svoje sestre Izabele. Po njoj ete dobiti veliki miraz, ne samo u novcu nego i u slavi i moi. Vojvoda niim ne odaje kako djeluju njezine rijei. Beatrica ipak zamjeuje kako njegova panja biva sve pomnija. S ovim brakom stupate, vojvodo, u srodstvo s kraljem napuljskim, vojvodom ferarskim, s vojvodom milanskim i dobi vate utjecaj na papinskom dvoru u Rimu po naem prijatelju kan celaru Roderigu Borgii. Time ste, vojvodo, preko noi postali naj slavniji i najmoniji kralj Bosne. A princ Ivan? to e biti s njim? Protiv njene volje bljesne joj licem radost. Njega u priznati banom i vojvodom Hrvatske, a sabor ima pruiti sigurnost da e kralj Vladislav u cjelosti ispuniti ugo vor. Prije nego se provede izbor kralja Vladislava, stalei e ovaj na ugovor prihvatiti i potvrditi. 2* 19 Vojvodin pogled je sputen, lice mirno, tijelo nepomino kao da razmilja. To kraljicu iznenadi pa zapone povjerljivo, prima-knuvi se: Hrabri vojvoda bit e mudar i prihvatiti da tako omogui kraljevstvu mir, a sebi sreu. Onda ga dugo promatra, promijeni glas i doda kao uzgred: Osim toga, obvezujem se svojom rijei da princu Ivanu ni kad neu dopustiti da se oeni Gordanom. Vi znate da svakom kra lju pripada pravo odluiti o enidbi velikaa svojeg kraljevstva. Jo uvijek vojvoda uti, ne die pogled, ve kao da tone u mislima. . Zar ste moda svoje srce ve nekohiife"poklonili, vojvodo, pa vam je teko? Ni na to pitanje vojvoda ne odgovara. To je ponuka da se brzo ispravi. Ako ste poklonili svoje srce, evo moje rijei: ne kanim se zbog toga na vas aliti. Dobrovoljno odustajem od ponude da se oenite Izabelom i prepustim vam da uinite kraljicom Bosne ko ga sami elite. Ponovo mijenja glas i jo povjerljivije nastavi: Neu se nikad protiviti da uzmete onu koju ljubite, bila koja mu drago. Iscrpivi sve svoje zalihe obeanja, promatra vojvodu s prikrivenim uzbuenjem i vrstim uvjerenjem da je uspjela. Dakle, vojvodo? Vaa utnja dokazuje da prihvaate? Probudivi ga iz misli, on digne pogled. - Moja utnja je dokaz koliko traim izraaja da zahvalim vaem velianstvu na tolikoj milosti. - Pruila sam vam doista svu milost, punom pregrti. - Preobilno, velianstvo. - Prema tome, prihvaate? On polagano ustane, duboko se nakloni. - Vae velianstvo obasulo me odlikovanjem. - Znam koga sam poastila. - Ne, vae velianstvo to ne zna, jer ja tih milosti nisam zasluio. - O tom prosuujem samo ja, vojvodo. - Onda sudite i prosudite kako treba: vaih milosti, veli anstvo, ne mogu primiti. Puna iznenaena i pitanja Beatrica gleda mladog vojvodu. - Odbijate moju ponudu?

- Drugaije ne moe biti. - Sada mi pada na um: nije li mi kralj Matija jednom rekao da ste u njega zaprosili Gordanu? - Jesam. - Dakle, ljubite je? Vojvoda ne odgovara, ve gleda kraljicu prodorno. 20 - Va mi pogled, vojvodo, i odve jasno kae da je tako. Odbijate moju ponudu jer mislite: ako Ivan bude kralj, nee se moi njome oeniti, vai stalei nee dopustiti da razrjei brak s Biankom jer bi mu uzdrmalo prijestolje kad ga ne bi podupirao moni saveznik njegov tast milanski vojvoda Ludoviko. Naprotiv. Bude li princ samo ban, lako mu je razrijeiti brak i uzeti Gor danu. Odbijate bosansku krunu da sprijeite Gordanin brak s princem Ivanom. Zato ga elite uiniti kraljem ovog kraljevstva ili, ako to ne uspijete, barem kraljem Bosne i onda mu je potrebna bogata vjerenica Bianka Sforza. Ali, vojvodo, vae su rtve sasvim uzaludne. Gordanino srce i rije pripadaju princu Ivanu. Hoete li to? Ona pripada Ivanu jo vie ako bude kralj itavog kraljev stva nego samo bosanski kralj ili ban. - Velianstvo, ja nisam podlac. - Vi ste luak! vikne kraljica. I srdito ustane, poe nekoliko koraka pa se opet vrati. - Da. Vi ste luak kad odbijate krunu koju vam nudim. - Ja nosim krunu nad krunama. Nije od zlata i dragulja, nego sazdana od asti i potenja i neu da je zamijenim nijednom drugom. - Lina ast je ures samo nas odabranih, koji smo pozvani vladati. Podanicima je jedini ures poslunost. - Moda, velianstvo, dolje u Napulju. - Da, to s ponosom potvrujem. - A ja opet s ponosom naglaavam: kod nas bi se smatrao neasnim svaki kralj koji bi iz svojih podanika pokuavao stvarati beasne ljude kupujui njihovu vjeru kao robu. - Na koga niani te ovim rijeima? upita Beatrica. - Vae velianstvo pokuava od mene kupiti moje potenje, pokuava kupiti podaniku sklonost. Zar vae velianstvo moe zadovoljiti kupljena odanost? Ona plane, sipajui strelice svojim pogledom i rijeima: Ne, ne moe me zadovoljiti kupljena odanost, ja je ne moram kupiti. Imam vlast, mogu prisiliti svakoga, i vas, da sagnete koljeno pred mojom voljom. Ona sve vie blijedi, a on sve jae rumeni, ali oi su im pune plamena. Vojvoda malo podigne glas i odvrati: Vae velianstvo se kruto vara. Danas jo ne posjedujete vlast, jo niste zakonita kraljica ovog kraljevstva, a hoete li to postati, o tome imaju odluiti Hrvatska, i Slavonija, i Bosna, mo ji drugovi, i ja. Odgovor je razjari pa digne prijetei glavu i uzvikne: - O tome emo odluiti ja i moja sila. - I opet se kraljica ljuto vara. U Napulju moe odluivati sila, ali ovdje odluuju zakoni, a oni nam pruaju pravo da sami odluujemo o izboru svoga kralja. Sigurno vam je poznato da je veina vazda bila i ostaje uz Ivana Korvina. 21 - Bit e svi uz Vladislava. Doivjet ete to, vojvodo, i teko okajati to ste odbili moju milost, a to znai ponudu kraljevskog vijea. Tu sam ponudu s njima ugovorila.

- Naravno da velianstvo nije moglo samo raspolagati tak vim ponudama. Meutim, svejedno tko nudi. Svakome odbijam. - Pazite, vojvodo, izlaete svoju glavu. - Za svoju ast i dobro domovine izloit u je svakog dana i svakog asa. - Vi ste buntovnik. - Bunim se, kraljice, protiv toga da mi itko podnosi ponudu koja znai pljusku u ist obraz. .,"".;,.< - Ni rijei vie klikne ona, drui od-ljutine. - Ipak jednu jedinu rije, kraljice: molim da mi dopustite dozvati napuljskog princa Franceska jer od njega imam uzeti za dovoljtinu za nedjelo naneseno Gordani. - Moete ga nai u postelji bolesna od groznice. Takav se ne moe pobiti. - Onda molim vae velianstvo neka mu isporui da mi du guje teki dug i kad ozdravi, doi u po isplatu. Jo se jednom nakloni pa nestane kroz vrata. Kraljica je ostala kao oeena munjom. Kad je pozvala vojvodu ni asa nije sumnjala da pred njom ne bi pokleknuo i ponizno primio ponuenu kraljevsku ast u Bosni. vrsto je vjerovala da e ve sutradan imati u svojoj ruci pobjedu i vlast nad princom Ivanom i svim njegovim pristaama i za koji dan dovriti borbu. I taj vojvodin otklon udari kraljicu gotovo isto toliko koliko neko otklon Maksimilijana Njemakog. Samo to je smatrala da joj je onu uvredu nanijela ravnopravna linost, a Lovro Iloki je njezin podanik kome e doskora biti gospodar. Cim je ostala sama u dvorani, pojave se iz druge odaje Ran-zano i Francesko. Dade im znak da se priblie. Doite i ujte to se desilo. Barbarin je odbio. Odbio kru nu, moju milost, iz moje ruke. I moju sestru. Srodstvo s mojom uzvienom kraljevskom obitelji. Jeste li to ikada uli? Moe li se u to uope vjerovati? Napuljci stoje kao ukopani od uda i kraljiina poraza, a ona bjesni: - Luak je to ije su misli kljaste, pojmovi sakati. - Drugo ne moe biti ree Francesko. Zar si dopustila da ode iz tvoje odaje, sestro? Na slavni otac to ne bi uinio. 22 Na slavni otac kraljuje u Napulju, a ja zapravo jo ne kraljujem u ovom barbarskom kraljevstvu. Zato ne mogu vojvodu gurnuti na stratite ni u tamnicu. Spustila se na leaj i poduprla na svilene jastuke. - Neka kruto plati uvredu koju ti je nanio ree Francesko. - Prepoznaje li aragonku koja mirno slua uvredu, mirno podnosi tu bahatost? - To je zapravo prezir. - Zar da vojvoda prezire mene? - U tom je preziru sva odvratnost koju njegovi zemljaci os jeaju prema aragoncima. Tolika je njihova mrnja prema tebi i svima nama, Beatrice, da se vojvoda radije poigrao glavom nego, da iz tvoje ruke primi krunu. Dok oni raspravljaju, napuljski poslanik Ranzano uti i razmilja, kad ga Beatrica estoko izazove: - A vi nemate rijei, Ranzano? - Velianstvo, pravo ini kad trai uzrok koji je vojvodu sklonuo da odbije ponudu. U ovom je sluaju najvanije: prozrijeti motiv koji je vojvodu ponukao da odbije tu velebnu ponudu. U prvi mah ovjek bi morao vjerovati da uistinu nije pri zdravoj pameti, ali on govori vrlo razborito. Sve je u redu u toj glavi. - Ali u njegovoj je dui kaljua mrnje protiv aragonske vla sti, nita drugo ree Francesko.

Ranzano se okrene Francesku: - Visosti, zar se iz mrnje odbija takav dar? - Mrnja je najjaa sila. - Ipak, teko je vjerovati da je odbio krunu iz mrnje ree kraljica pa se duboko zamisli, a Francesko iznenaeno pita: - Ako nije mrnja, nije umobolnost, to je onda? Bea trica trai u mislima, Ranzano slegne ramenima pa eka dok kraljica izree svoje. Uskoro ona pogleda poslanika: U prvom asu krvave ponude nisam mogla da o tom mi slim. Sad stvar poprima druge oblike. Njezin glas zvui podmuklo. Sto misli kraljica? pita Ranzano, a Francesko se priblii. Jedna se kraljiina obrva uzdigla i mirka. Crte lica ukoile se od neke misli: Mora da su vane stvari, kad se odbacuje kruna i jo k tome vjerenica koja se ljubi. Ponudila sam mu naposljetku i Gordanu. Kraljica se zagleda u poslanikove oi bez trepavica i nastavlja kao sama sobom: - Dakle, vojvoda ima neto dragocjenije od moje ponude, ili barem isto tako dragocjeno. - Ili sigurnije upadne Ranzano. - I drae od onoga to mu ja nudim. 23 to je to? nestrpljivo pita Francesko. to je tako dragocjeno, sigurno i njemu drago zbog ega je mogao mirne due odbiti krunu? Uvjerenje da e pobijediti odgovori poslanik. Kraljica polagano nastavi: - Kad se vojvoda nije htio sklonuti u sigurno zaklonite bosanske krune, znak je da su pristae Ivana Korvina morali stei nerazruivu sigurnost u svoju pobjedu. Da, to je jedino mogue, jedino vjerojatno, jedino logino. - Slaem se s vaim miljenjem, kraljice pridrui se Ran zano. - Ako bi vojvodi pobjeda njegovih zemljaka donijela neto drae od tvoje ponude? esti se Francesko u povrijeenoj ta tini. - uj, Francesko, ako bi Ivan bio kralj itavog kraljevstva, vojvoda bi ionako od njega dobio bosansku krunu. - Nema sumnje da mu je ve obeao potvrdi poslanik. - A drae mu je primiti krunu od princa nego od mene, omraene aragonke. - Ali kruna iz tvoje ruke je sigurna, a prinev izbor valja tek izvojtiti. Tko mu pak jami za pobjedu? - Eto, u tom lei vojvodina sigurnost. Prua mu jamstvo pobjede, neto to je nama nepoznato, o emu mi ne znamo, ne slutimo, a oni to posjeduju, imaju u ruci. - to bi to moglo biti? - Mnogo toga: dobra osnova, tajno postavljena zasjeda, mu dro smiljeni i svrstani plan u iji uspjeh ne moe biti sumnje. To je vojvodu sklonulo da onako mirno bez ikakva razmiljanja odbije moju ponudu. A poslanik potvruje kraljiine rijei: alim to protivniku ovog asa moram priznati mo: voj voda je mudar, miran i sreen, zna to hoe, to se moe ili ne moe i zato njegov otklon znai: protivnici imaju u rukama sve putove k pobjedi. Kraljiino bijelo lice je ledeno, beskrvno, mramorno.

Pod visokim bijelim elom aragonske kraljice okupile se misli na zasjedanje, mirno, hladno. Um se raskrstio s plamenim srcem, punim mrnje, i trai, ispituje. - to su mogli smisliti? to poduzeti? Gdje tako sigurno utaboriti svoje nade? to im prua sigurnost? I tko? - Teko je to prozrijeti, velianstvo, odvie teko primi jeti Ranzano. - Idite Ranzano, kancelaru Filipcu i saopite mu: vojvoda je otklonio moju ponudu. Recite neka itav kraljevski dvor op koli uhodama. Neka se potrudi doznati to protivnici snuju. Neka dade slijediti njihove korake. Nekoga bismo morali prokrijumariti u dvor kog ne poznaju. Taj bi nam javljao sve to se tamo 24 zbiva. Ili neka Filipec pokua nekoga podmititi estitom svotom. Neka ne tedi moju monju. Protivnik snuje neku teku zasjedu. - Od koje bi nas mogao zadesiti poraz. - Ranzano, u mojoj prisutnosti neka vie ne padne ova rije. - Prokletnik koji je danas iziao odavde uzdignute glave mo ra je poloiti pred vae noge, velianstvo. - Podnokom e mi biti, rekoh. Idite, Ranzano, neka Filipec odmah odredi. I poslanik poslua pa se uputi u kancelarovu palau. Pred egerskom palaom ekala su hrvatska gospoda vojvodu Ilokoga da izie od kraljice. Kad su ga spazili, svakome se inilo da ostavlja palau u tekom uzbuenju. I ne ree nita, baci se u sedlo i samo mahne rukom da ga slijede. Svi zajedno vraaju se u dvor. Vojvoda gleda preda se u tamnu no. Osjea se kao da ga je kraljica napojila otrovom i boli ga u dui i u srcu. Od svega to mu je govorila, od svih ponuda kojima ga je izbievala, od svega toga on ovog asa ne pamti nita. Sve se to potopilo. Nad kaljuom koju mu je ona otkrila lebdi samo nekoliko rijei. "Princu pripada Gordanino srce i rije". Njezino srce. Ono kojem se nadao on, o kojem mu je ona govorila prije godinu dana u domovini. I rije je zadala princu da e biti njegova i bez blagoslova pred oltarom "Ona, tako ista i tako ponosna, tako asna, u kreposti velika, nepokolebljiva. Ona, utjelovljena muka snaga i djevojaki ponos, ona bi se predala bez blagoslova pred oltarom? To ne moe biti, ne smije, jer vie ne bi bilo sunca ni svjetlosti na ovom svijetu." I jae kroz no, a oko njega drugovi. Onda mu se misli ukoe: "Sin, nezakoniti sin. Velika ljubav!" Sin, njezin sin. "Junak. Onaj junak o kojem je tako odluno govorila u predveerje pred odlazak prineve majke. Junak koji je izazvao njeno oduevljenje, zbog kojeg su sijale njezine oi. Toga je junaka bacila princu kao izazov da prihvati nau osnovu, samo talcav junak moe biti otac njezinu sinu." "Kao da je htjela rei: uprite se, pripast u onome koji mi oslobodi domovinu!" Dok misli o tome, raaju se u njemu prve sjene ljubomore prema Ivanu. Neto pada u njegovu duu kao jesenska magla to se polako pretvara u oblak. Gui se u tmastim parama i otimlje: 25 I "Ne! Ne. Nikad svojem srcu neu dopustiti da se u nj uvue otrov ljubomore. Zato mi je Beatrica pokazala ono nesretno proroanstvo, samo zato da iz njega iscijedi nekoliko kapi otrova ljubomore u moju duu. Zna ona da ljubomora raa mrnju to razara sve dobrote. Nikad neu pasti u taj kal. Gordana bi me zbog toga prezrela. I ja bih se sam prokleo."

I sam smiruje oluju: "Je li obeala svoju ljubav i srce princu?" "To jedino ne moe shvatiti. Moda mu je rekla da ga ne ozlovolji na putu kojim smo ga poveli, da ne sustane i da nas ne ostavi." ji* "A je li uistinu rekla tako kao to mflro saopuje kraljica? Nije li Beatrica togod iskrivila?" Stigao je u dvor, a da nije naao ni rjeenje, ni mir, ni olakanje, samo mu se bol slegla na dno srca kao kruti mraz. "Da je barem Gordana jo ovdje. Mogao bi s njom progovoriti da mi kae istinu, makar kako teka bila!" Vojvoda sjae s konja pred kraljevskom palaom. Od kraljice do ovog dvora proao je teak put muilita, ali se oistio svake ljubomore, odagnao sve sjene mrnje to su pale u duu, proistio se svake rugobe, oslobodio nemani to je ve pokuala da gurne glavu preko praga njegova srca. I poe ravno s gospodom u kraljevske urede. Tu im potanko ispripovijedi o ponudi koju je primio od Bea-trice, ne spomenuvi nita o Gordani i o princu. Jedino im razotkrije da je odbio kraljiinu ponudu i kako je otiao. Gospoda su uzviknula: - Na glavi Lovre Ilokoga izdajnika kruna! - Drske li uvrede od te ponude! - Sad je aragonka ula tko su Hrvati. Ali ponuda koju je kraljica stavila znak je da nas se boje veselo usklikne knez Bernardin. Ponuda dokazuje da smo im opasni i prijetimo njihovim utvrdama. Jaki protivnik ne nudi nita. Dok su oni u rijei, ulaze u sobu dva dvoranina izaslana da paze oko gradskih zidina da se brinu da nitko od Filipevih i kraljiinih uhoda ne doe u blizinu kraljevskog dvora. Kad dvorani uniu, vojvoda ih stade ispitivati: - Dakle, kako je vani? - Vae vojvodstvo, svuda mir i tiina. - Niste nigdje nikoga zamijetili? - Nadaleko i nairoko nikoga. A nije ni mogue da se pri blii. Nai vojnici zaokruili su nadaleko itav dvor. Kroz taj obru ne moe proi ni duh protivnikih uhoda. - Znak da ste estito izveli zapovijed. A iz grada nema ni kakvih vijesti? - Moj drug bio je u gradu i pokae na drugog dvoranina u seljakom odijelu koji odmah istupi. 26 - Vaa vojvodska milosti, u blizini stare palae, to pripada biskupu egerskome, zapazio sam gospodina Batorija s nekom e tom, vi su oboruani. - Nisi doznao to tamo rade? - Razgovarao sam onako s momcima. Kad su vidjeli da nosim seljaku haljinu, govorili su sa mnom bez straha. - Dakle, to su rekli? - Vele da ih je gospodin Batori dobro platio. A i mora jer ih kani voditi u borbu s vama, vojvodo. - Gle nasmijei se vojvoda i pogleda gospodu to stoje oko njega i sluaju. Dakle, ipak se sprema na borbu. Onda se opet okrene dvoranima: - to su jo govorili? - Kau da je njegova vojvodska milost poslala kraljevskom vijeu svoje poslanike pa raspravljaju, ali etovoa gospodina Ba torija tvrdi da se nee pomiriti, nego e izbiti krvavi boj. Zatim je jo rekao kako gospoda Ugri okupljaju ete i plaaju suhim

zlatom, napuljskim i venecijanskim, jer e biti tekog boja s nama. - A nisi uo kad e izbiti boj? - Pitao sam ih: a kada e to biti. Na to oni rekoe da ne zna ju, ali tako skoro nee, jer gospodin Batori treba barem osam ili deset dana dok skupi ete koje bi mogle da se ogledaju s voj vodinim etama. Tih je junaka, vele oni, mnogo, a kad uzmu u ruke ma, kao da im avo pomae. Jo su mi rekli da e boj iz biti negdje ispod Budima, jer se vojvoda sigurno nee utaboriti u dvoru. To je sve to sam doznao. - Ba toliko koliko mi treba ree vojvoda, pohvali ovje ka i otpusti ga. Tada odmah sjedne sa svojim drugovima da raspravlja. - Dakle, sve je u najboljem redu uzima rije knez Frankopan. - Oni tek okupljaju ete i trebaju osam do deset dana vre mena. - Bit e da su zato prihvatili pregovore da se uzmognu spre miti za boj. - A kau da je pregovore predloio sam Baka saopi vojvoda. - Tko bi shvatio ree knez. Cas se ini da je s nama, as opet da je s njima, a sad njeguje svoju bolest. Ako i on nije obolio onako kao potpalatin, kad je htio odgoditi sabor. - O Bakau danas ne vodimo rauna. Vidjet emo uz koga e biti kad okrunimo princa Ivana. - Ako mu ponudimo unosnih asti, Baka ide s nama kroz vatru i vodu. - Da, gospoine knee potvrdi vojvoda Iloki svi smo svjesni pohlepe biskupa Bakaa za novcem, ali opet ne smijemo smetnuti s uma da tome poroku nasuprot stoji Bakaev veliki um. 27 Sam Varadi upozorio me neka Bakaa pridobijem za sebe i ba zato mi emo ga obvezati. Evo kako: kad stignemo u Zagreb, smjesta emo okruniti naeg kralja. Poto on poloi prisegu, odaslat emo svoje glasnike u Budim gospodi od kraljevskog vijea s porukom da su nae namjere miroljubive. Spremni smo na pomirbu ako oni priznaju Ivana za kralja itavog kraljevstva. U naem izaslanstvu za te pregovore mora biti Baka. Stoga sam ovlastio biskupa Varadija da mu to saopi kad na glasnik stigne s vijeu 0 kraljevoj krunidbi. - Nismo li odluili Varadija poslati u Milano po Ivanovu nevjestu Bianku? - Krenut e onog dana kad nai zastupnici budu ovdje pre govarali s vijeem o priznavanju kralja Ivana. Varadi je nepo kolebljivo vjeran princu, a do Milana ne moe stii kleveta kojom su obasuli Varadija. Tamo nee ni vjerovati da je enuo umom, kad s njima pregovara, jednom rijei: Varadi e nam posluiti u Milanu gdje uiva veliki ugled, a Baka ovdje. - Sasvim se slaemo, gospodine vojvodo odobrava knez, a s njim i ostali. - Sve to zadrat e Varadi u najveoj tajnosti, dok mu ne stigne glas o naem sretnom dolasku u Zagreb i o krunidbi. - Beatrica e siktati poput zmije kad dozna. - Ba zato poslat emo nae poslanstvo i k njoj da je umire 1 zajame dostojan postupak na dvoru kralja Ivana. - Ja bih joj putove posuo grimizom i zlatnicima kad bi osta vila zemlju primjeuje opet Frankopan. - Biskup Varadi je istog mnjenja. Beatrica nikad nee pre stati sa svojim spletkama. I kad Ugri priznaju Ivana, mi emo Beatricu sklonuti da uz otpravninu napusti kraljevstvo. 0 tom e

Varadi govoriti s milanskim vojvodom da on podupre na plan ve zbog toga to bi Beatrica ogoravala dane Bianki i ugroavala Ivanovo vladanje. - Dakle, to je u potpunom redu. Sad jo jedino preostaje da sretno umaknemo iz Budima. - Pobrinuli smo se da ne budemo vieni ni opaeni. itav dvor okruili su nai vojnici i dvorani koji uhode svaku neprija teljsku kretnju. Upravo ekamo njihov izvjetaj. - Samo da neprijatelj ne dozna za na bijeg prije reda primijeti slavonski ban. - Tu morate pomoi i vi. Sve ovisi, gospodo, o vama, tj. o njima koji ostaju ovdje da pregovaraju s Vladislavljevim pri staama. - Spremni smo, gospodine vojvodo naglasi knez r tvovati i svoje ivote. - Traimo samo vau lukavost i miran duh. Nama je po trebno da odugovlaite pregovore barem est dana. Za to vrijeme mi emo odmaknuti daleko i protivnik nas ne moe dostii. 28 Dobro. Pregovaiat emo do estoga srpnja. Naa je stvar da razgovor oduljimo. est dana putovat emo najhitnije u domovinu, esti dan vi ete dobiti svaki sporazum i nou pohititi najbrim konjima za nama. A protivnik e ovih est dana misliti da je princ na dvoru. - Ve sam odredio katelanu i pau Stjepku kako e zava rati gospodu ako bi tko od njih doao u dvor i htio govoriti s princem i sa mnom. Vano je, gospodo, da podnosite svaku njihohovu nepravdu jer e oni moda nastojati da se s vama posvade i prekinu pregovore. - Raspravljat emo tiho, mirno, nadugo i nairoko kao u svetom sinodu. - Moramo dobiti na vremenu. Ovih est dana pregovora zna e siguran uspjeh, gospodo naglaava vojvoda. - Imat emo est dana vremena, gospodine vojvodo. Ne bojte se. - To je sve to traim od vas. - Evo ruke. est dana zabavljat emo Vladislavljeve pristae obeavaju prior Berislavi, ban Derenin i biskup Ernut. - A sad se pribliio as naeg rastanka. Ve dolazi gospodin Mladen Berislavi u putnoj opremi. Svi okrenue glave k mladom dvorskom metru koji je uao u sobu u putnom odijelu. - Moemo li krenuti na put? upita vojvoda. - Sve je u potpunom miru. itav Budim spava. Nai vojnici su na strai. Nitko nas ne moe opaziti. Vojvoda, biskupi, velikai i plemii oproste se sa svojim izaslanicima koji su preuzeli zadau da pokrivaju bijeg. Onda svi odoe k princu da mu najave kako je sve spremno. Sat kasnije svi su sili u dvorite. Tamo ekaju natovarena kola. Oko njih momci u seljakim odijelima. Vojvoda tumai princu zato je dvorane i momke odjenuo u seljaka odijela i onda pita preodjevene mladie: - Oruje ste sakrili? - Pod haljetke i u hlae. Dobro. Budite mirni i oprezni. Berislavi dade znak za polazak. Jaui uz princa, vojvoda prvi izlazi iz dvora. Za njim polako kree povorka s kolima natovarenim dragocjenostima i kraljevskom krunom. Zatiuje ih gusta tmina i kraljevski vojnici to su zapremili itav prostor daleko ispod zidina.

Silaze nizbrdo. Vojvoda s princem, Damirom, biskupima, velikaima, banovima, braom Berislaviima i plemiima. Kraljevski vojnici ostaju neprestano u pozadini, a onda se vrate k dvoru. Povorka stigne na cestu i ve kree iz grada. 29 Kola kripe pod tekim teretom. Navrh kola natovarena je roba pokrivena gunjevima. Neki ljudi izlaze iz grmlja i pitaju one u povorci: - Tko ste vi? - Seljaci smo odvraa jedan glas. - A to vozite? - Trgovcima vozimo robu s dananjeg sajma. Mladen Berislavi slua, eka, nitko ne odgovara. Ljudi koji su izali iz grmlja opet se izgube. - to mislite, Berislaviu? Tko su oni? tiho upita dvoranin. - Zacijelo su uhode gospodina Batorija. - Dobro da su gospoda odjahala poprenim putem. - Sastat emo se u blizini prve stanice gdje nae ekaju ostali. - A to biste uinili da su nam pregledali kola? - Uhvatio bih i svezao. Ali bolje je ovako neopaeno. Voj voda mi je dao nalog neka nikoga ne diram ako ne diraju nas. I povorka ide dalje cestom, opasanom s obje strane umom. Ve je daleko od Budima. Ne susreu nikoga. Prije ponoi stigoe na ureeno mjesto. Tu ih doekaju ostali plemii to su se utaborili u umi sa svojim etama i onda se svi svrstaju u povorku pa kreu prema jugu. Dana tridesetog lipnja krene vojvoda Iloki s osam tisua ljudi, Ivanom Korvinom i kraljevskom krunom da ga okruni u Hrvatskoj. PROTIVNICI PREGOVARAJU Drugog dana poli su iz dvora vojvodini izaslanici u grad, li palau Petra Gereba. Nastavljala su se vijeanja, iznosili prijedlozi i protuprijedlozi. To je trajalo do podne. A onda se gospoda razioe da opet sutradan nastave. Sve je u gradu bilo mirno i ekali su se rezultati pregovora s pristaama Ivana Korvina. Nitko nije slutio da su oni odmakli iz kraljevskog dvora. Nije bilo nikakva znaka koji bi otkrio bijeg. Poslije podne toga dana biskup Filipec dugo je boravio kod kraljice, a zatim se uputio Petru Gerebu. Vojvodini su pouzdanici ve otili u dvor, dok su izaslanici vijea jo na okupu. Biskup Filipec sjedne i smijei se: Nisam danas mogao prisustvovati pregovorima. Kako smo daleko napredovali? Gereb pogladi svoju tamnu bradu i slegne ramenima: - Daleko ba nismo. Ipak, nadam se da emo za nekoliko dana biti na cilju. - Oekujete da e vojvoda napustiti princa Ivana? - Zato bi inae pregovarao s nama? emu bi slao svoje ljude? - Pregovore nije ponudio on, nego mi po savjetu biskupa Bakaa. Okolnost to oni s nama pregovaraju, nikako nije dokaz njihove popustljivosti. - Vaa preasnost zamjera biskupu Bakau to nam je pred loio pregovore. Ja drim da je njegov savjet vrlo dobar i pa metan. Rasprave mogu sve popraviti. - Mogu samo otegnuti izbor koji emo ionako obaviti bez njih ako ne odustanu od Ivana Korvina. - Ve smo davno s tim nacistu: bez njih ne moemo birati

kralja. Naravno, ako vojvoda sa svojima ne pristane uz Vladislava, nai emo nekoga tko e u ime juga prisustvovati izboru. Tako je to u naim zakonima i toga se moramo drati. - Lijepo je to se tako tono drite zakona i potujete gos podu na jugu, ali kraljica je vrlo nestrpljiva. - Recite joj da se drugaije ne moe. Pregovarat emo s njima barem jo etiri-pet dana. - To nije potrebno, velemoni gospodine. - itavo je vijee u tom slono, mi se s protivnikom mora mo porazgovoriti, moda ga ipak pridobijemo. I ne zaboravite da su izaslanici protivnika ugledni i potovani ljudi i dok god imaju to da kau, moramo ih sluati. Zar mislite da se uglednom knezu Frankopanu ili prioru vranskom, Berislaviu ili banu Dereninu moe bez daljnjega navijestiti: dosta nam je vaih govora? To bi znailo povrijediti njihov stale koji je i na. Ostali prisutni lanovi kraljevskog vijea tako ivo prista-doe uz Petra Gereba da se Filipec osjetio poraenim. Ne obazirui se na njihove primjedbe, biskup Filipec podupre glavu i zaokrui pogledom gospodu: A to biste rekli, kad bih vam javio da je kraljica poku ala sklonuti vojvodu Ilokoga neka ostavi princa i pristupi k nama, a zauzvrat mu je ponudila bosansku krunu? Svi su raskolaili oi: - A on? to je rekao? - Ukratko: odbio je krunu i kraljiinu milost. Malo su asa svi utjeli. Zatim e Petar Gereb, slegnuvi ramenima: - Lako je vojvodi odbijati krunu. Bogat je, moan i ugledan. A moda se nada da e krunu primiti i od princa. - A ja bih rekao naglasi Filipec da je vojvoda odbio krunu jer je siguran u pobjedu. A kako nije lud, mora neto imati u ruci na to oslanja svoju sigurnost. 30 31 To saopenje nije promailo dojam. Neka potitenost ulazi u sve njih. Razmiljaju, ali se ne domiljaju to bi to mogao snovati vojvoda. Nije lako pogoditi to se tu kuje i ne bih mogao naslutiti to je vojvodu moglo sklonuti da odbije ponudu. Nije to mala stvar: bosanska kruna. Tu se radi o zasjedi. Mato Gereb, mlai Petrov brat, uzme razjanjavati: A tko zna je li ba tako. Oni dolje s juga niti su nae krvi niti naeg plemena. Drugi je to narod i druga ud. Uenjaci Bonfini i Galeoti mnogo su puta s kraljem Matijom raspravljali o tim Hrvatima tamo preko Drave. I kralj Matija je mnogo puta rekao da su ljudi od rijei i poboni pa im je prisega, koju su dali kralju, sveta. Stariji Gereb plane na mlaeg brata: A nama valjda nije sveta? Kakve su to glupe rijei. Prestani o tom. Zatim se Petar okrene zamiljenom biskupu Filipcu: - Na to zapravo vojvoda moe raunati? Na svoje ete! I mi imamo vojnika. - Ali on ih ima jo vie na jugu i oni e osvanuti, a princ je jo uvijek batinik crne ete svojeg oca. - Zar niste rekli da ste tu vojsku odluili odmamiti k nama? Mislim da ste ve poslali svoje pouzdanike da pregovaraju sa etom.

- vrsto se nadam dolasku crnih oklopnika. - Zato se onda bojite to je vojvoda otklonio bosansku krunu? Mlad je, nepromiljen i suvie gizdav, a moda i mrzi kraljicu pa nee da togod primi od nje. - Da moda pregovore dovrimo? To je i kraljiina elja. - Odredili smo sastanak s vojvodom Ilokim za estoga srp nja. - Tko je postavio taj rok? pita biskup, a Petar Gereb odvraa: Vojvodini izaslanici. A mi smo to prihvatili objeruke. Ne prihvate li nae prijedloge, stjeemo vremena da naoruamo nae ljude, a dotle e stii i crna eta. Bez nje ne moemo pobi jediti nikoga, u to sam vrsto uvjeren i zato nikako neu da se pregovori prekinu prije nego to vidim svu nau vojnu snagu na okupu. Drugaije se ne uputam u borbu. Vidio sam dosta bojeva za ivota kralja Matije i znam to mi je initi da svladam nepri jatelja. Razloite to kraljici i ona e sama uvidjeti da se druga ije ne moe. Kancelar razmisli i bude mu razumijito i prihvatljivo to govori Petar. Znajui njegovu vojnu spremu, on se potpuno suglasi: Razloge to ih je spomenuo velemoni gospodin Petar Ge reb moram i ja usvojiti jer su razboriti i stvarni. Dakle, do estog 32 srpnja neka gospoda raspravljaju, a ja u kraljicu umiriti i uvjeriti da mora tako biti. Filipec se oprosti s njima i ode u svoju palau. Odmah nakon toga posjetio je Petar Gereb biskupa Bakaa koji je jo uvijek leao, toboe, bolestan. Priopio mu je sve to je uo od Filipca i zatraio savjet. Baka bez razmiljanja prihvati rije: Dobro ste uinili, velemoni gospodine. Ako vam protivnik nudi vremena do estoga, to je gotova blagodat da skupite sve svoje oruane sile. Ako je pak vojvoda otklonio bosansku krunu, u tom ne nalazim nikakav naroit znak. Hrvatska je teko ugro ena od Turaka i svi e Hrvati tog asa zaboraviti svoje line koristi da sauvaju svoju zemlju od pustoenja neprijatelja. Kad im prijeti takva pogibelj, uvijek su jednoduni i zato nee na pustiti princa, u kojemu nalaze zatitni bedem, niti za bosansku krunu. Kad je Baka! ostao sam, dugo je razmiljao. Bela Ferenci nekoliko je puta ulazio i izlazio, a da ga ujak nije oslovio. Naposljetku ga ipak pita zato je dolazio Petar Gereb. - Traio je u meni umirenje jer, kako vidim, gospoda od vijea osjeaju strah da bi princ mogao pobijediti. Prema tome, jo u dvije sedmice biti prisiljen da bolujem. Prije toga nee se rijeiti sudbina prijestolja. - Kako e sve to zavriti? - Sad to ovisi samo o vojvodi Ilokome. On ima xu ruci rje enje. On ne poputa, dakle, nada se pobijediti i sve mi neto kazuje da ga nada nee prevariti. Ve je proao i drugi dan kako je vojvoda Iloki s Ivanom Korvinom kriomice ostavio kraljevski budimski dvor. I toga su dana vojvodini izaslanici raspravljali s izaslanicima kraljevskog vijea i opet se zadovoljni vratili u dvor. Sveopa napetost je popustila pa se mirno pratilo to e donijeti pregovori obaju protivnika. A kako se znalo da je rok ureen za estog srpnja, svi su znatieljno ekali. Samo u egerskoj palai nije se ekalo, itav dan drugog srpnja izlazio je i ulazio kraljici biskup Filipec, a poslije podne poslao je svojeg tajnika u kraljevski dvor.

Otvorili su mu vrata gradskih zidina i on ue u prvo dvorite, Istri mu u susret pa Stjepko. Sigurno vaa milost eli govoriti s princom ili gospodinom vojvodom? Oni su danas rano u zoru izjahali u lov i vratit e se vrlo kasno. 33 3 CORDANA iv - Ne, nisam kanio govoriti s njima, nego imam isporuiti gospodi izaslanicima molbu preasnog gospodina Filipca. On eli jo danas govoriti s njima. Moda bi se potrudili u njegovu palau. - Odmah u vaem gospodstvu javiti odgovor. Hitrim skokom otri pa dok su drugi dvorani uveli Filipceva tajnika u zgradu prvog dvorita. Tu mu ponude stolicu u maloj dvorani da tamo doeka odgovor. Nisu se maknuli od njega da ne bi pokuao razgovarati s kojim slugom i lukavo izmamio od njih tajnu prineva odlaska. Stjepko se brzo vrati s porukom da gospoda izaslanici primaju poziv gospodina kancelara i odmah e stii u njegovu palau. S tom porukom kancelarov se tajnik u Stjepkovoj pratnji uputi k izlazu iz dvora i pohiti gospodaru. Uskoro prior vranski i knez Bernardin, ban Derenin i biskup Ernut krenue u kuu biskupa Filipca. A u egerskoj palai kraljica Beatrica sjedi u naslonjau i razmilja, stvara osnove i raspravlja sa svojim pouzdanikom Ranzanom. Prevre sa svih strana svoje i njegove misli. Lukavi Napuljac vlada se povueno i suzdrljivo, umije namjestiti svoje savjete i nametnuti ih kraljici neopaeno da ih ova smatra svojima. Naposljetku primjeuje poniznim tonom: - Velianstvo izgleda izmueno, odvie je danas raspravljalo. Ne bi bio naodmet kratak odmor. - Nema odmora dok ne proglase novog kralja. - Ipak je to golemi napor za vae velianstvo. - Beskrajan napor u krenju putova do mojeg mjesta na prijestolje. Boe moj, kako bi to u Napulju bilo lako. Moj djed Alfonzo I zauzeo je napuljsko prijestolje, pobivi sve koji su mu stajali na putu. A u ovom barbarskom kraljevstvu okupljaju se neki stalei, prosvjeduju, biraju kralja po miloj volji. Tko bi se u Napulju usudio rei: neu. U ovom kraljevstvu Bog slabo mari za dostojanstvo vladara. Odmah zatim Beatrica pogleda na sat. - Dugo nema biskupa Filipca. - Kad tako dugo izostaje, onda je uspio izvriti zapovijed vaeg velianstva. - Uspio? Kao da bi bila potrebna kakva naroita borba kupiti nekoliko prekodravske eljadi. Evo, velianstvo, grof Enriko vodi biskupa Filipca upozori Ranzano pa se povue u pozadinu. Kraljica se okrene k biskupu: Dakle, govorili ste s vojvodinim izaslanicima? 34 - Dao sam ili pozvati iz kraljevskog dvora preko svojeg tajnika. - Va tajnik nije vidio princa? - On je s vojvodom izjahao u lov. Naborano lice napuljskog poslanika ispuni se uenjem, pogledavi biskupa, pa opet kraljicu, i onda naroito naglasi: - Neprispodobiva drskost odlaziti u lov u ovako vanom i odlunom asu. Opet dokaz da su potpuno sigurni. - Jutros, dok su odlazili u lov, pratila ih je sigurnost ali kad se veeras vojvoda i princ vrate u dvor, nai e razorene

nade. Vojvodini su izaslanici potpisali nae uvjete i time smo vojvodu i princa izigrali. Dajte mi, biskupe, ugovor. Dugoljasta kancelarova glava udno se nakrivi. U dranju mu je neka nesigurnost. Velianstvo, vrlo sam nesretan to vam ne donosim ono to ste oekivali. Ona ga gleda, istraujui: - Kako? Vojvodini me izaslanici iznuuju? Nije im dovoljno ono to ste im obeali. A rekla sam vam: pristanite na sve to trae, jer kad ovi ljudi potpiu na ugovor, ne mogu ga oporei ni vojvoda ni princ. Izaslanici su u njihovo ime odustali od izbora, a za takvu divnu zasjedu mogli ste im bez pitanja dati to su traili. - Ba u tom je zlo, velianstvo, to nisu traili nita. - Valjda nisu dobrovoljno izdali drugove? - Ne, velianstvo. Vojvodini izaslanici dooe u moju palau kako sam ih zvao. Tamo sam im ponudio dukate i asti na vaem dvoru ako u vojvodino ime potpiu da princ odustaje od kandida ture. - Ali to ve znamo, to su kazali na to? - Odbili su. - Rekoh malo prije: niste im dovoljno ponudili. Morali ste udvostruiti cijenu. - Nisam dospio. Svi su navalili na me, viui da sam ih uvrijedio. - Cime biste ih uvrijedili? - to sam predmnijevao da bi oni mogli dati svoj potpis i tako izdati svoje drugove i zadanu rije. U njezinom se licu odrazi duboko zaprepatenje a zatim zgraanje. - Jeste li dobro razumjeli to su govorili? - Posve dobro, velianstvo, jer na kraju su poeli uzvikivati kako ih niim neemo navesti da budu izdajnici roda kojemu pripadaju. - Izdajom nazivaju kad vladar od njih trai da mu se pre daju? I jo hoe da ih plati? 3* 35 - Jo rekoe da me samo moje uzvieno zvanje titi od od mazde za uvredu. - Uvreda je kad kraljica pristupa k njima i nudi im plau za neki in? Time sam samo njihovoj nitetnosti darovala vri jednost. - Ipak oni to smatraju uvredom i odbili su. - Tko su ti to odbijaju moju ponudu? - Ljudi od velikog ugleda: knez Bernardin Frankopan, prior vranski Berislavi, ban Imbro Derenin i biskup Ernut. - Banovi, knezovi, priori koji nisu nauili procijeniti vrijed nost kraljeve ponude. Zar su barbari ovdj?.; enuli umom? to velite vi, Ranzano? - Ponajprije moram ispraviti to sam prije nepravedno spo itnuo vojvodi i princu: da je bila drskost otii u lov u tako oz biljnom asu- S potpunim se pravom mogu zabavljati kad iza njih stoje izaslanici koji ne primaju ni kraljevsko mito. Ni druga moja primjedba nije nova. Opetujem ono to sam rekao one veeri vaem velianstvu kad je vojvoda odlazio, odbivi bosansku kru nu: na protivnik sjedi na jakoj tvravi neke svoje nepoznate nam osnove koja mu prua potpunu sigurnost u pobjedu. Kraljiine duge trepavice nervozno trepu, a glatko bijelo elo nabora se. asak razmilja i pogleda biskupa Filipca: - Vjerujete li vi u to, gospodine biskupe? - Nemam, na alost, nikakvih motiva da gospodina napuljskog poslanika opovrgavam, ali isto tako nemam razloga da nje

govo miljenje opravdam. - Dopustite da razjasnim uzme rije Ranzano. Vojvoda je odbio bosansku krunu, a njegovi izaslanici odbijaju i ast i blago. Kako ih ne smatram ludim, to je kao na dlanu: njihovi planovi nesumnjivo vode k pobjedi princa Ivana. - Kako se ponaaju izaslanici na pregovorima? upita kraljica Filipca. - Vrlo mirno, uvjerljivo i samosvjesno. - I to mora imati naroite motive upadne Ranzano, a Filipec potvrdi: - Posve sam vaeg miljenja. Kraljica iznenada ustane: - Pa dobro. Ne gubimo vrijeme. Moramo to prije izabrati kralja. Ne asimo. - Ugovorili smo, velianstvo, sporazumno da emo pregova rati do estog srpnja. - Protivnik mora potpisati ugovor koji smo ve jednom sklopili s princem. - A ako ne potpie? - Odluit e oruje. 36 - Uvjereni ste da e potpisati? - Ne, velianstvo, daleko od toga uvjerenja. - emu, dakle, ovi pregovori? - Pregovore je prihvatilo vijee na prijedlog biskupa Bakaa, a ja sam bio prisiljen pristati jer Petar Gereb eli da se uklonimo oruanom sukobu i nada se uspjehu od tih pregovora. - Snaga Petrova uma bila je vazda u njegovoj naroito nje govanoj bradi. - Velianstvo, ve davno teko snosim posljedice njegove slabe nadarenosti, a u tom se s njim dostojno takmie i ostali ve likai u vijeu. - Gospodine biskupe, punom pregrti sipam novac za Vladislavljev izbor i zato neu vie gledati skrtenih ruku nesposobnost ovog vijea. Ono je svojim neprestanim pogrekama skrivilo da sam zapravo opkoljena hrvatskom hordom koja mi zatvara put na prijestolje i jo me pri tom vrijea, odbijajui asti koje im iska zujem svojim ponudama i sva moja nastojanja preziru besprimjer nom tvrdoglavou. - Velianstvo pravo prosuuje: nisam vidio premca takvoj tvrdoglavosti. - A ja vam velim: bit e meki od rastopljenog voska. - Ako velianstvo uzme u svoje ruke borbu, ne obazirui se na gospodu iz vijea. - Vijee je nesposobno i, evo, ja preuzimam vodstvo uz vau pomo, gospodine biskupe. - Sav se predajem mudrom upravljanju svoje kraljice. - Dakle, rekoste da je ugovoreno pregovarati do estog srp nja? - I obje su stranke jedna drugoj na to zadale rije. - Sutra je trei srpanj. Morali bi, dakle, pregovarati jo tri dana? - Prema ugovoru obiju stranaka, velianstvo. - A vi ete najaviti vijeu: kraljica prekida pregovore jer protivniku ne eli pruiti vremena da ova tri dana izvede bilo kakvu zasjedu sebi u korist. To zabrine Filipca: - Velianstvo, Petar Gereb mi je dokazao da mu otezanje pregovora do estog prua mogunost da sabere sve svoje vojne

sile. - Govorila sam s Batorijem i Rozgonijem. Obojica su od mah spremni na borbu ako je potrebno. - Moram priznati Petru Gerebu mnogo veu spremu u boj nim poslovima. Bude li se protivio, poslat u ga vaem velianstvu. - Naravno da se Petar Gereb u to bolje razumije, ali ako su ete na okupu, boj moe zapoeti. - Ba to je neprilika to se ne moe ustvrditi da su ete na okupu. 37

- Do sutra svakako oekujem crnu etu kralja Matije. Uvje rena sam da e se odazvati kraljici i ostaviti princa. - Glavni etovoa Bla prisegao je kralju Matiji da e slu iti samo zapovijedi princa Ivana, dakle, nee biti tako. - To znai da mi valja neto dublje prisegnuti u moju monju. Meutim, vi ste tome Blau poslali svojeg glasnika i novaca? - Po nalogu vaeg velianstva otputovao je glasnik jo dvadesetosmog, dakle, morao sam primiti neku vijest, dli dosad nita. - Onda su prinevi ljudi putem sreli vaeg ovjeka i podmi tili ga? -..i(tm) - To bi bilo nemogue. Poslao sam crnoj eti svojeg zem ljaka i roaka Ivanuu. Ne moe on izdati mene jer bi sam izdao svoju slubu i svoje nade, ali moda su putovi loi ili se zapovjed nik crne ete predomilja: vabi ga princ i mi. - aljite crnoj eti nove glasnike i javite smjesta im stigne kakav glas. - Uinit u, velianstvo. - Dakle, kako rekoh: pregovore valja prekinuti. Nastojte vijeu dokazati da se neprijatelj mora napasti orujem to prije. Moje vam ete stoje nadohvat i moja monja. Crnoj eti poa ljite najspremnijeg glasnika. Uvjeravajui kraljicu o svojoj vjernosti, Filipec se oprosti da izvri njezinu zapovijed. Ona je ostala sa svojim poslanikom, tuei se: - Bilo bi razumljivo da istroim svoju snagu u borbi s kojim stranim vladarom, sebi ravnopravnim neprijateljem, ali ja se, eto, troim u rvanju s podanicima, sa smeem. - Imat ete mnogo brige i posla, velianstvo, dok ih odgojite. - Otvorit u tamnice, skovati okove, sagraditi stratita i moji e podanici biti toliko savreni da u i ja biti zadovoljna. I onda sjedne na leaj: Kako je ovdje tvrdo sjediti. I kako su puste ove bijele neukraene i neugledne zidine. N podnosim ove puste sobe s neumjetnikim slikama i premalo raskonim ureajem. Hou u kra ljevski dvor. Mramorni stupovi, bronani kipovi, zlatom ureeni zidovi, draguljem iskieno sue, to treba mojim oima, mojim pluima. Moja ruka ezlo trai da udara pa da mi se dua smiri. Sutra u zoru treeg srpnja stigoe knez Bernardin, ban Deren-in, prior Berislavi i biskup Ernut u palau Petra Gereba da tamo nastave pregovore. Nali su etvoricu izaslanika kraljevskog vijea i biskupa Filipca. 38 Ulazei u sobu, opazi knez Bernardin da su gospoda prije njihova dolaska vrlo uzbudljivo raspravljala.

I kad posjedoe k stolu, zavlada nekoliko trenutaka potpuna tiina koju biskup Filipec prekine i oslovi hrvatske izaslanike: - Vane okolnosti ponukale su nas da vam predloimo na potpis ugovor koji je sklopljen s princom. - Oprostite, gospodine biskupe prekine ga knez Frankopan ponajprije je potrebno da temeljno raspravimo toku po toku i o svakoj kaemo svoje mnijenje. Do estog emo se odluiti. - Moram izjaviti preasnoj i velemonoj gospodi da ne eli mo dalje pregovarati, ve traimo da... Filipec ne doree. Vojvodini izaslanici ustadoe, prosvjedujui. - Ugovorili smo rok do estoga u potpunom sporazumu s gospodinom Petrom Gerebom i ostalom gospodom. - Ne moe se pogaziti zadana rije. Petar Gereb se crveni, mrko pogleda biskupa Filipca i mrzovoljno kae: - Preputam gospodinu kancelaru da opravda ovu stvar. - Kako? Zar on da opravda rije koju smo zajedniki izmije nili s vama, velemoni gospodine? - Gospodin biskup vodi poslove ovog kraljevstva. - Poslove vodi, ali ne vodi nas ree biskup Ernut. Mi smo zajedniki odluili da jedni drugima kaemo sve to mislimo prije nego pristupimo izboru kralja. Biskup stade neugodno raspredati o potrebi da svoja miljenja meusobno upoznaju i upozore jedni druge na sve opasnosti i prednosti koje bi mogle uslijediti oko kandidata na prijestolje. Blistavoj biskupovoj rjeitosti ne usuuje se oprijeti ni biskup Filipec. Iako ve nestrpljivo pogledava na sat, dunost po-itanja prema svojem biskupskom kolegi ne doputa mu da prekine njegov govor. Onda govorniku dolazi u pomo prior Berislavi pa nastavi tamo gdje je biskup zavrio. Filipec uzalud nastoji da ga uuti. Prosvjedovanje izaslanika prinuka ga da slua i priora. Onda opet uzme rije knez Bernardin. Kancelar Filipec na kraju se pomirio sa sudbinom i ekao dok svatko od Hrvata kae svoje miljenje o potrebi da se raspravljanje nastavi. Najposlije doe do rijei Filipec pa kratko predloi: Donosim gospodi nepromijenjen ugovor pa molim neka ga potpiu. Ova kratka izreka nemilo iznenadi vojvodine pouzdanike. Makar njihova lica izraavaju ogorenje, svladavaju se i prepuste rije prioru vranskom. On zatrai rok od dva dana, ali Filipec ne poputa. Tada e ponovo Berislavi: 39 Vidim da smo gospodina biskupa i gospodu od vijea uzalud uvjeravali o dunosti da se odri rok na koji smo se obave zali i jedni i drugi i pitam: zar uistinu traite da se prekinu pre govori? Pitam to naroito gospodina Petra Gereba. Mjesto njega, strelovito upadne biskup Filipec: Ovo je odluka vijea i kaem: jednoduna. Petar Gereb uti dok potpalatin, biskup egerski i rizniar Or-ban potvruje Filipev odgovor. Prior tada iznova govori: - Vrlo alim to i preasna i velemona gospoda naprosto gaze zadanu rije. U tom poloaju izjavljujem u ime svoje i svojih drugova: ovog asa ne moemo predloeni ugovor ni odbiti ni pot pisati. To je razumljivo. Prekid pregovora znai novu fazu u na em pregovaranju i zato smo duni da ovaj novi dogaaj saopi mo vojvodi Ilokome i naem kandidatu za prijestolje. Mislim da nam velemoni gospodin Gereb ne bi mogao uskratiti ovaj in dunog potovanja. - To je razumljivo ubaci Petar Gereb dogovorite se s vojvodom. Ostali ekaju to e biskup Filipec. Ovaj jednostavno ree:

- Dobro. Do veeri oekujem odgovor. - Ako moramo danas dovriti, onda bismo vrlo rado jo prije veeri dali svoj odgovor, ali princ i vojvoda i danas su u zoru odjahali u lov i vratit e se tek kasno uveer, dakle, odgovor moe mo donijeti tek sutra ujutro nakon mise. - Naravno, kad princ i vojvoda nisu u dvoru, pristajem da gospoda svoju odluku predloe sutra. Na tu kancelarovu izjavu ostavie vojvodini pouzdanici Gere-bovu palau, pohite i obavijeste odmah biskupa Varadija to se dogodilo, a onda smjesta sjednu da vijeaju. - Kakva iznenadna promjena? Koji bi tome mogao biti uzrok? - Neto su se predomislili zamiljeno ree biskup Ernut. - A ja bih rekao naglasi ban Derenin da su ve okupili svoje bojne sile i ele se s nama pobiti. - Oni misle: i vojvoda i njegovi izaslanici odbie nae mito pa to da dalje s njima pregovaramo. - Gospodin prior pogaa primijeti knez. Vjerujte: da nas Filipec nije pokuao podmititi, ne bi sada prekidao pregovore jer ne bi znao nae miljenje i bili bismo izdrali jo itava tri dana do estoga. - Tu nam je zamku podmetnula Beatrica. Filipec nam je nudio asti i zlatnike u njezino ime. Jer smo je odbili, aragonka hoe da se s nama bije. - Ispunit emo joj elju ree knez. - Ali vojvoda Iloki traio je est dana vremena da odmakne. A mi nismo pregovore mogli otegnuti due od tri dana. - Ovo nam je teak udarac. Pomislite: jo za tri dana bili bi nai nedostiivi. - Ipak hvalimo gospodinu prioru to je tako mudro izigrao Filipca i stekao nam barem jo dananji dan. - Raunao sam ovako: gospoda od vijea moraju pristati da odgovor donesemo sutra, jer im je Stjepko juer rekao da vojvoda i princ izlaze u lov. Prema tome, stekli smo za vojvodu jo dananji dan. - Ne bojte se gospodo usklikne sada katelan ulaj ulazei u dvoranu. Ne mogu vojvodi nauditi nikakve potrage. Glasnicima je odreeno neka crnu etu upute da zadri potjeru protivnika. Vojvodin je glasnik nosio zapovjedniku Blau zapovijed da ne pusti iz Budima nikakve ete na jug. Bla je vjeran princu, on e izvriti zapovijed. To ih sve obraduje i, raspravljajui o putovima crne ete kralja Matija, najposlije odlue: - Prema tome, gospodo, mi ove noi moramo za vojvodom i princom. - Ipak valja poslati glasnike da im javi to se zbilo. Predveer se oproste s Varadijem, a onda sazvae svoje momke da se spreme na put. Nakon veere oproste se s katelanom ulaj em, naloivi mu neka budno pazi da gospoda od kraljevskog vijea to kasnije saznaju bijeg pristaa Ivana Korvina i nestanak krune. Kasno u no, u potpunoj tami, neopaeni od protivnika, ostavie kraljevski dvor i Budim. Svanulo je jutro. Petar Gereb sa itavim vijeem oekuje dolazak hrvatskih izaslanika. I biskup Filipec pourio se odmah nakon mise u Gerebovu palau gdje ih je domain podvorio dorukom. Vrijeme je brzo prolazilo u jelu i piu. Potkraj doruka opaze da izaslanici jo uvijek nisu stigli. Ve su davno mogli biti ovdje. Nemamo mnogo vremena. Trebalo bi nekoga poslati gospodi da pita to je.

Nestrpljivost biskupa Filipca prelazi i na druge i Petar Gereb poalje glasnika u kraljevski dvor. Ovaj se vrati s porukom da su gospoda izaslanici ve davno otili iz dvora. Opet ekaju, a onda kancelaru bude neprijatno: Tu se neto dogodilo. Biskup Filipec pozove Gerebove sluge i naloi: Jedan neka ide odmah k biskupu Varadiju i zapita za gospodu kneza Frankopana i njegove drugove. Drugi neka se uputi i i I

40 41 hrvatskim plemiima koji stanuju u gostionici kraj crkve i zapita za gospodu izaslanike. Sluge su potrale, a gospoda od kraljevskog vijea zagledavaju na prozor, oslukuju, ekaju, nagaaju. Uskoro emo biti nacistu. Za pola sata dojahali su Filipevi sluge bez daha, najavie da biskup Varadi nita ne zna gdje se nalaze gospoda izaslanici, a isto tako su odgovorili i hrvatski plemii to su ostali u Budimu na raspolaganju Varadiju. Iznenaenje sve vie raste. Filipec alje ljude u grad da se raspitaju o velikaima po raznim kuama, gjije su stanovali. I donesoe vijesti da su gospoda ve u noi prije tri dana otila i nisu se vie vratila. Kancelar ve nasluuje, alje glasnike na sve strane, sam ide u dvor da se najavi princu Ivanu. Katelan mu javlja da se princ i vojvoda ne nalaze u dvoru jer su otili u lov i vratit e se tek estoga srpnja ujutro. Na tu vijest Filipec poalje glasnike u umu gdje su bile utaborene vojvodine ete. Ali se ovi vrate s vijeu da su ete digle svoj tabor, a ljudi su ih vidjeli kako su prije tri dana otili na jug. Brzo je sazvao kraljevsko vijee na okup u svoju palau i onda pohitao kraljici. - Vae velianstvo dobro je slutilo. Vojvoda Iloki odbio je bosansku krunu jer ga je na to potakla avolski dobro smiljena osnova. - Sprema se da nas napadne? - Naprotiv. Njegova se lukavost utekla mnogo boljemu i doista mudrom planu, a bio bi ga dokraja izveo, da vae velian stvo nije odluno trailo prekid pregovora. - Govorite to je. - Vojvoda je sa itavom svojom vojskom odmaknuo iz Budima i ve tri dana putuje na jug. Kraljica se gotovo skameni od uda: - Pobjegao? Kukavno pobjegao, a vi nemate druge rijei, nego udivljenje? - Ova osnova doista je vrijedna da joj se divimo. - Jer je ostavio bojno poprite da odaberemo kralja po svojoj volji? To vam se ini mudro? - U ovom kraljevstvu moe se smatrati zakonitim kraljem, samo onaj kojemu na glavu poloimo krunu. Njezine zjenice igraju: - A zato krunu ne bismo poloili na Vladislavljevu glavu? - Jer je krunu odnio sa sobom vojvoda. - Krunu je ponio sa sobom? vikne kraljica izvan sebe. 42

- Moji su ljudi doznali da su hrvatske ete sobom vozile itave tovare, dakle, posve je jasno da su ponijeli prineve dragocijenosti, a u prvom redu kraljevsku krunu. - Okrali su kraljevstvo, orobili ga! - Kraljevsku krunu predao je kralj Matija jo za ivota u ruke princu Ivanu pa e se braniti da je nije ukrao. Meutim, kruna putuje u Hrvatsku, i princ putuje u Hrvatsku, i vojvoda, i sva gospoda s njima pa je lako pogoditi koja je njihova namjera. - Da u Hrvatskoj okrune Ivana? - Nita prirodnije od toga. Gotovo je skoila iz naslonjaa mrtvo blijeda. Nekoliko trenutaka ne moe da progovori. Sve njezine rtve, svi napori, sve nade razaraju oni to putuju dolje prema jugu i prelaze preko nje, gaze njenu vlast i nose sobom ezlo i krunu za koju se ona bori svakim dahom svog ivota. Kruna zbog koje je ona probdjela tolike noi, stvarala tolike spletke, troila svu svoju snagu, zagorila svoj ivot. Tu krunu nose sada u Hrvatsku da je poloe na glavu princu Ivanu. Sva njezina stara mrnja usplamti novim poarom i provali neobuzdano, divlje i zahvati sve obzirnosti prema drugima i prema sebi. - Razbojnici nose krunu koju su oteli, ukrali. Prevarena sam, kralj Vladislav sramotno izigran. Kakav me stid oblijeva! A vi? to vi, gospodine biskupe? to vi na to? vie Beatrica glasom koji navjeuje oluju. - Molim vae velianstvo da me saslua. - Orobljena, okradena, opljakana, pa da jo budem i mirna? Nikad niste sluili pravog kralja kad traite mir. Nikad niste os jetili odgovornost koju preuzimate na sebe. Niste bili svjesni ni dorasli toj borbi, inae se to ne bi moglo dogoditi vama na oi. - Molim vae velianstvo da me saslua. - Ne sluam vie ni vas. Nitko ovdje nije sposoban da vodi borbu. Ni vi. Nudite krunu meni, Vladislavu, i sjedite u svojoj palai i pregovarate s protivnikom. Pregovarati! Nikad Beatrica nije u rijeniku jednog vladara ula tu rije. Podanik se udara, a ne govori s njim. Njega treba gurnuti u prah, a ne pogaati se i ekati da podanici milostivo izreknu volju. - Nisam kriv, velianstvo, to sam zapao u ovo kraljevstvo i moram se pokoriti. - Vi se moete pokoriti, ali ja nikada! Ta je kruna moje vlasnitvo. Smatram je vlasnitvom i za nju u se boriti do pos ljednjeg daha ivota. Ne samo ja. Za nju e se boriti moj otac sa itavom svojom bojnom snagom, sa svim svojim moima. Kruna je moja. Istrgnut u je makar iz eljusti krvolone zvijeri. - Ba o tom hou da govorim s vaim velianstvom. - to imate da mi kaete? 43 - Velianstvo mi krivo ini kad misli da u nemono skrstiti ruke i pustiti protivniku da odnese krunu u Hrvatsku i tamo ok runi Ivana Korvina. - Govorite zapovjedi ona i gleda ga napeto. - Sve svoje bojne sile poslat emo u potjeru za vojvodom. - To nije dovoljno. Potrebna je sigurnost da e ih dostii i pobijediti. - Sigurnost je u broju i brzini naih eta. Beatrica je sjela da koncentrira svoje misaone snage. Kratko i otro ispituje: - Koliko dana protivnik putuje? t-A - Tri dana i tri noi s dananjim danom. - To je mnogo.

- Bilo bi, ali protivnik vozi sobom tovare, dakle, ne moe tako brzo napredovati. - Svejedno je u prednosti. - Smanjit u prednost potjerom koju opremam. - Kad ete poslati potjeru? - Jo ove noi. - Koliko je vaih eta? - Oko etiri-pet tisua naih momaka. - Malo prema njihovih osam ili devet tisua. - Ako jo gospoda biskupi otpuste svoje banderije? - Ako otpuste? Zar u ih jo moliti? - Naloit u im neka banderije pridrue Batoriju. - Moje ete broje oko tri tisue. - To bi bilo oko sedam, velianstvo. - Ako vojvodi dou u susret oni to mu imaju doi u pomo iz Hrvatske? - Jasno je da smo jo uvijek u loijem poloaju. - Kancelar kraljevstva ne bi smio dopustiti da se pred njim izree takva rije, a kamoli da se sam hvali kako je prema ne prijatelju u loijem poloaju. Njena gruba spoitavanja Filipec namjerice obilazi kao da ih ne uje, pa ide naprijed, ravno k svom cilju: - Naa pobjeda, velianstvo, vezana je uz uvjet. - Koji je taj uvjet? - Da crna eta pristane uz nas. - Ve je u blizini? - Samo mi je stigla vijest da je ostavila svoj tabor i krenula. - Kako dugo treba do Budima? - Petar Gereb tvrdi da bi noas ili sutra mogla razapeti ato re pod gradom. - Onda je providnost poslala meni u pomo. - Upozoravam kraljicu: ne znamo je li se crna eta odazvala prinevu ili naem pozivu. I on i mi poslali smo svoje poslanike njenom zapovjedniku Blau, zovui ga u Budim. 44 - Princ nije u Budimu. - Ali princ je sigurno poslao svoje naloge. Moda crna eta ima od vojvode uputu da zadri nau potjeru. - Velim: pristat e uz onoga koji vie obea, dakle, obeajte svakome po koju forintu vie nego to im plaa Ivan. - Tu odluuju samo dukati. A Petar Gereb veli opetovano: pobijedit e ona strana uz koju pristane crna eta. - Pa dobro. Onda e pristati uz nas. - U tom sluaju vojvoda Iloki ne moe izvojtiti pobjedu niti sa itavom vojskom svoje zemlje. - Neka se u moje ime ugovara sa crnom etom do najvie svote. Polovica se ima isplatiti odmah, a druga polovica nakon izvojtene pobjede. Novac uzmite od Enrika. A kakva je vojna os nova Petra Gereba? - Progoniti neprijatelja, a kad ga dostigne, upustiti se s njim u krvavi boj. Najprije sa etama koje vodi Batori, a zatim e Pe tar Gereb napasti neprijatelja sa crnom etom s lea. - im stignu oklopnici pred Budim, neka Petar Gereb s njima ugovori stvar. Neka se dugo ne pogaa, svaki as to bismo ga propustili darivamo otmiarima krunu. Onda kraljica ustane sva raarena mrnjom: Ne tedite novaca, obeavajte, podmitite, nagraujte, ali dostii ih moramo, moramo ih pobijediti, uhvatiti i zarobiti, pro glasiti izdajicama kraljevstva. A to vodi na stratite. Idite, bisku

pe, bdijte i radite. Poaljite k meni sve zapovjednike eta da im kaem kakva ih eka dunost. I on ode iz palae. Uto iz grada stigne poslanik Ranzano, koji je ve doznao to se dogodilo. - Velianstvo u tom bijegu sjajno je zamiljena zasjeda koja je vojvodi pruila sigurnost pobjede. Zato je on otklonio vau ponudu. - I oplakat e je u okovima i na stratitu. Sve u ih kazniti, pokoriti, pribit u ih o zid peine, svezati im ue oko vrata i nee moi drugo da kau nego: slava tebi, aragonska vlasti. Neu da s njima ivim pod istim nebom. Dok oni ne plate na stratitu, meni nema odaha. Sasut u po njima ognjene gromove. Aragonce su su nazivali tiranima. Tu golemu slavu tek e sad zasluiti Beatrica. Krv zloinakog kralja Eerantea proliva se njenim ilama. Krvav e biti dan kad ugrabljena kruna zasja na mojoj glavi. U palai Petra Gereba sve je uurbano. Kapetani se spremaju, primaju naloge i onda polaze kraljici. Doekala ih je neobinom milou i bogato nadarila. 45 Stjepan Batori, Dragfi, Rozgonji prisiu kraljici da se dostii i pobijediti bjegunce. A ona kraljevskim dostojanstvom izree svoje obeanje: Tko od vas uhiti princa Ivana ili vojvodu Ilokoga, moe na kraljevskom dvoru odabrati ast koju god zaeli. Ushieni obeanjem, kapetani se duboko poklone i odlaze. Kasno u no ostavljaju Budim ete Beatrice i kraljevskog vijea pa jure prema jugu za vojvodom Ilokim. CRNA ETA Prva dvadeset etiri sata svojeg putovanja jahala je Gordana neprekidno u pratnji Simona, etovoe Mirka i njegovih momaka. Prije nego to je zapalo sunce nali su se pred gostionicom na rubu sela. Skrenimo u ovu kuu. To je sigurno putna stanica od redi Gordana. U dvoritu pred stajom naoe slugu kako isti lijepog sivca. Gordana mu prie, omotana platem i sputena vizira: - Ima li kakva soba u kui da se odmorim? - Ima, mladi gospodine, ali morate ekati dok se probudi kraljevski glasnik. Iznenaena Gordana pogleda Simona pa opet pita marljivog slugu: - Ovaj konj pripada kraljevskom glasniku? - Da odgovara ovjek i radi svoj posao dalje. - Odakle je stigao glasnik? - Stigao je iz Budima, danas poslije podne. - A kamo putuje kraljevski glasnik? - Ne znam kamo. Trai crnu etu. - Kako zna da je trai? - Ispitivao je gospodara nije li moda ovuda prola crna eta kralja Matijaa. - I nije prola? - Nitko joj nije vidio traga. - U koje doba putuje glasnik dalje? - Mislim o zapadu sunca. Evo, naloio je da mu priredim konja. - Nema pratnje? - Ima pet momaka, oni tamo hru. - A kako ti zna da je putnik kraljevski glasnik? - Sam kae pa kako ne bi bio. - A gdje je sad? - I on spava, kao i svi drugi klipani.

46 Gordana povue za sobom Simona i apne mu: - U Budimu nema kralja, a tu je kraljevski glasnik, dakle, sigurno pripada Beatrici. - A trai crnu etu. - Ba zato elim s njim govoriti. Vi ete u gostinjsku sobu sa mnom. Onda zovne Mirka i naloi mu: Obojica pokrijte lice vizirima da vas glasnik ne moe prepoznati, a i zato da ne bude napadno to ja uvijek sputam vizir. A vi, Simone, doite. Govorimo samo napuljskim narjejem da pobudimo glasnikovo povjerenje. Cim zamijeti talijanski govor, smjesta e nas uvaavati. Omotana plastom, pokriva svaki trag enskom tijelu i ulazi sa Simonom u kuu. Vrata gostionice irom su otvorena. U sobi nema nikoga. Si-mono i Gordana sjedoe u kut, daleko od svjetlosti jednog jedinog prozora. Primakoe k sebi stol i naloe gostioniaru da donese neto za okrepu. On ih poslui peenim jajima i suhim mesom, a onda ih ostavi same. urno su jeli da opet uzmognu pokriti lica. Ve su davno pojeli, kad kroz prozor opaze glavu nekog mukarca pred kojim se klanja gostioniar. - To nije Napuljac primijeti Gordana tiho svome pratiocu. - Naprotiv, odijelo pokazuje Moravljanina. Onda oboje okrenu glave od vrata i udube se u tihi razgovor. Gostioniareva ena nosi u sobu jelo i pie za stranca. Ovaj se urio iza nje hitrim koracima. Opazivi dvojicu plemia u kutu, ne ree nita i sjedne k stolu. Oito mu se jako uri i vie se ne ogleda na prisutne. Meutim, talijanski govor u kutu bude neto glasniji. Onaj od stola iznenada digne glavu od jela, promatra Simona i Gorda-nu, opet slua, pa se onda neto servilno okree i upita latinski: - Gospoda plemii su oito Napuljci? Simono se obazre i odgovori: - Da, gospodine. Napuljci smo i sluimo kraljicu. - Oprostite, nisam vas pozdravio, nisam znao pa ustane i nakloni se. - A vi gospodine, sluite princa? - Ne, ja sam u slubi biskupa kancelara Filipca. Njegov sam roak. Zovem se Franjo Januka. On se klanja da izazove uvaavanje Napuljaca. Na to Simono ree dva talijanska muka imena, predstavivi sebe i Gordanu, i onda upita novog znanca: - Putujete u Budim? - Obratno, gospodo, putujem iz Budima. A kamo ste vi kre nuli? I mi putujemo iz Budima u poslu njezinog velianstva. 47 Tako? iznenaeno e glasnik pa smeten uuti. Napuljski plemii ispunjaju ga poitanjem i strahom. Boji se nepoznate napuljske bahatosti, a htio bi da se ulaguje kraljiinim zemljacima. Htio bi govoriti glasnije pa ipak se skanjuje. Da podri vezu izmeu sebe i njih, poinje ih nuditi jelom i piem. Gordana odbije rijeima: - Hvala gospodine, ve smo zaloili i naruili obilnu veeru, jer ostajemo ovdje dan-dva. - Tako? Ne prosleujete put? - ekamo ovdje crnu etu po nalogu kraljice. Glasnik iznenaeno usklikne: - Vi nosite poruku etovoi Blau?#* - Vrlo vanu poruku. " #

Januka ustane, priblii se Simonu i Gordani: Gospodo, molim vas da me smatrate pouzdanom osobom. Moete podii vizire, jer mi smo, naime, sva trojica glasnici njezi nog velianstva, samo to mene alje moj ujak biskup Filipec u kraljiino ime, a vas sama kraljica. Znate kako je: uvijek alju vie glasnika. Ako bi se jednom desila nesrea, drugi e stii na odreeno mjesto. Simono nije dizao vizir, a Gordana poluglasno, ali dubokim glasom objanjava: - Moramo ostati pokriveni. Ovuda e putovati i prinevi glasnici pa ne elimo da nam krmar vidi lice. Naa je, naime, zadaa zavesti prineve glasnike na krivi put. - Jadni princ, uzalud zove crnu etu. Nee mu izvojevati pobjedu. - Vidjet emo tko e uspjeti da vojsku pokojnog kralja za dri za sebe. - Prinev je trud jalov. Crna eta vojevat e na strani Vladislavljevih pristaa. - Doe li, naime, do oruanog sukoba primijeti Gordana. - Nema drugog izlaza do oruja. 0 tom vie nitko ne sumnja. Biskup Filipec prihvatio je pregovore samo na Gerebovu elju, ali im se gospodin Batori spremi, navalit e na korvinovce. Oni su se utaborili negdje u blizini Budima, ali im nita nee koristiti. Nita. - Jer e im Filipec crnu etu poslati iza lea ree Gordana. - Upueni ste u najvee tajne kraljevskog vijea. - Sluimo kraljici, dakle, nije nikakvo udo. Ipak vie se puta bojim za uspjeh. Kau, naime, da su vojnici crnih oklopnika prevrtljivi. Mogli bi se u posljednji as predomisliti i ostati uz princa, a to onda? Januek se smijei i prosvjeduje: Predomislili bi se oni kad predomiljanju ne bi bila na putu gomila zlata. Velim vam: itava gora zlata, a princ nema go tovine kojom bi mogao natkriliti nae ponude. Opet Gordana prihvaa poluglasno: - Da, nae su ponude zamamne, svota je lijepa, ipak se bojim pohlepnosti crnih vojnika. Sto vi mislite o tome? - Mislim da nijedan od njih nee ni asa oklijevati kad im ja donesem kraljiinu rije da e im isplatiti etrdeset tisua zlat nika ako pristanu uz nas. - Rekoh ve primijeti Gordana svota je lijepa. Ako kraljica, meutim, zajami isplatu, nee ni asa oklijevati, osim ako ve davno prije vas tko drugi nije naao Blaa i njegov etu? - Ja sam ve trei Filipev glasnik. Prema tome, nai su glasnici opsjeli etovou ve otprije i oni se nee maknuti od Blaa dok ga ne dignu prema Budimu. - Moda Bla ima kakvu svoju bojnu osnovu pa e mimoii Budim, a onda ga neemo sresti. - Kraljica je zapovjedila neka kree ravno pod grad, dakle, ne moe drugamo. A sad moram poi. - Ako vas na putu zadesi nezgoda, onda emo mi Blau predati kraljiinu poiljku. Na ovu Gordaninu primjedbu glasnik se nasmije. Nosim sobom samo polovicu ucjene. - Svejedno, gospodine, sada ima posvuda razbojnika. On se malo zamisli, ali ipak svlada strah i odgovori: - Moram ii, a momci su mi dobro naoruani. Glasnik plati jelo, oprosti se sa svojim znancima i ostavi u pratnji gostioniara sobu.

Simono i Gordana gotovo istog asa dignue vizire kao da ih gue pa se gledaju zaprepateno: - Beatrica kupuje crnu etu? - Mislite da e Bla primiti novac? - Ne znam, ne tvrdim. - Ipak sumnjate u njegovu vjernost? - Gdje se oko vjernosti okupljaju toliki kupci, uvijek je u pogibelji da se ne proda. - Sto, dakle, da radimo? - Ponajprije smo doznali da protivnici jo ne znaju za vojvodin bijeg, barem nisu znali tada kad su ovog poslali. Simono, oni ele kupiti crnu etu da udari naima u lea. - A kad doznaju da su odmakli u Hrvatsku? U to e im onda crna eta? - Da je alju u potjeru. Zar ne shvaate, Simono? - Moda Bla ne primi kraljiin novac i ostane s nama. - Onda bi mogao sprijeiti Filipevu potjeru za vojvodom i zadrati je. To je zapravo bila vojvodina osnova kad je Blau poslao svoje naloge. - Gordana, ako je Bla ve krenuo za vojvodom? - uli ste slugu: eta jo nije prola ovuda, a drugim putem nije mogla. Toliki ljudi ne mogu uskim poprenim putovima. - to, dakle, mislite uiniti? 48 4 GORDANA IV 49

- Evo to. U Budimu ipak jednom moraju saznati za vojvo din uzmak, a u tom sluaju preostaje im jedino potjera. Vojvoda to zna i rauna da e onda biti ve daleko, ali ne rauna da bi Bla mogao ostaviti princa. - Moda ste zali predaleko. Zar Bla nije princu prisegao i pruio ruku? - Ovakvu su prisegu za zlatnike pogazili mnogi bogatiji i ueniji ljudi od Blaa. Ne sumnjiim etovou, samo se bojim i zato moram s njim govoriti, lino s njim. - Da, to bi bilo dobro. Ipak vjerujem da su princ i vojvoda poslali svoje najspretnije ljude koji e znatj da zadre Blaevu vjernost. *" - Poslao ne poslao, odmah mi zovite Mirka. Pozvao ga je kroz prozor i etovoa odmah pohiti u sobu pa stane pred Gordanom. - Mirko, neemo nastaviti put u Peuh. - Dobro je to. Vaa milost mora se odmoriti. - Naprotiv, vraam se prema Budimu. - Jamio sam vojvodi svojom glavom da u vas dovesti ravno u tvravu. - Preuzimam jamstvo i kreem natrag - Vaa milosti, smilujte se. Ne moete u Budim. - Ne kanim u grad, ve samo do stanice gdje se kriaju ceste. - To je jo gore. Tamo vas moe vidjeti svatko tko ide iz Budima na jug. - Ali tamo mogu i ja vidjeti kamo ide crna eta.

- Ako vaa milost eli saznati, javit u vam tono u peujsku tvravu kamo je otila eta. - Malo hasne od toga ako je otila u protivniki tabor. - Onda bi etovoe izdali princa i vojvodu? - Eto vidi. Doznali smo od glasnika koji je odjahao to se sprema i zato ne mogu u tvravu, nego se vraamo na krianje da bdijemo nad crnom etom. Znaj, Mirko: ona bi mogla pokvariti bojne osnove tvojem gospodaru i svima nama. - Zapovjedio mi je da vas vodim u tvravu. - A ja zapovijedam da me vodi kamo ja elim. - Ve mi je jasno. Ne moe se nitko opirati kad vaa mi lost neto hoe. - Sad se, dakle, odmorite i prospavajte nekoliko sati, a onda smjesta na put. etovoa zamiljeno i nezadovoljno odlazi. Moglo bi biti opasno zbog vas na stanici krianja primijeti Simono kad je Mirko izaao. Kad me ne bi branila muka odora i titio vizir, a i Mirko, i vi, i nai momci takoer neto znae. Na krianju emo doznati sve to se dogaa u Budimu i tko odlazi na jug. Imat emo pregled na obje strane, a crna eta mora proi onuda. Dogodilo 50 se to mu drago, ne pokuavajte me odvraati od moje namjere. Bila bi svaka rije uzaludna. Ostajem uz vas do posljednjeg daha. Uveer, za mjeseine, krenue opet prema Budimu. Oko podne drugog dana stigla je Gordana na putnu stanicu na krianju. Nije bilo nikakvih putnika pa su razmjestili konje u staju i uzeli konaite, a onda sjeli u velikoj gostinjskoj sobi gdje ih gostioniar poslui objedom. Simono je preuzeo zadau da ga ispituje tko je sve proao kojom cestom i kada. I gostioniar pripovijeda o putnicima svakog stalea, a najvie o nekoj povorci to je prola poput velike vojske. - Velite bilo ih je mnogo? pita Simono. - itava vojska, mladi gospodine, bez kraja i konca, i kre tali su ravno na jug. - A kad je to bilo? - Ba u zoru prvog dana ovog mjeseca. Nisu se ovdje ni asa zadravali, samo su prolazili pokraj stanice na divnim konji ma, a vozili su i kola puna tovara. - Dakle, nai tiho e Simono Gordani pa se opet okrene gospodaru stanice: - A poslije vie nitko nije proputovao? - Jest, razni pojedinci, brzotee i glasnici. - Ili su na jug? - Putuju na sve strane, svaki nije za razgovor, a mnogi i ne silaze s konja, ve neto popiju pa lete cestom kao ptice zrakom. - A crna eta kralja Matije nije prola? - Ne, nije. Ali vi ste ve etvrti to pita za etu. - Svi je traimo. A kamo kreu oni koji pitaju za crnu etu? Kojom cestom odlaze odavde? - Tamo onom cestom gore, vidite, onamo. Kau da bi morala s one strane pa joj idu u susret. Nakon toga Simono uuti, a gostioniar ode iz sobe. Njih troje ostadoe sami. Ona vojska bili su nai veli Gordana prema tome putuju ve tri dana, a da ih nitko nije slijedio. Dok ona razgovara sa svojim pratiocima, dopru do njih iz dvorita povici, uli su da netko naruuje vr vina. Pogledae na prozor i opaze jahaa. Konj je usopljen, s njega curi potok znoja. Jaha krene blie. Simono zaueno klikne: - Dvoranin princa Ivana. - Dovedite ga ovamo naloi Gordana.

4*

51

Cim je Simono izaao, jaha ga prepozna i krene k njemu da umakne gostioniarevu uhu i tiho pita: to radite ovdje, gospodine Simono? Plemi mu dade znak da ga slijedi u gostionicu. Gordana je digla vizir i kad je dvoranin prepozna, brzo joj odgovara na svako pitanje. - Putujem iz Budima, alje me Varadi gospodinu vojvodi. - Vojvodini ljudi jo raspravljaju s protivnikom? - Filipec je iznenada sve prekinuo, upravo trei dan, a gos poda izaslanici juer su u noi odjahali za vojvodom. - Na ovoj stanici nisu mi rekli da su.Ojuuda projahali. - Jer su krenuli umskim putem da ne bi nikoga sreli i da njihov odlazak to due u Budimu ostane tajna. - A protivnici jo nita ne znaju? - Kad me biskup Varadi slao, ve su okupljali ete za neku potjeru, dakle, juer popodne ve su znali. Biskup Varadi veli da se protivnik naroito nada crnoj eti. Varadi savjetuje vojvodi neka se skloni u koju prinevu tvravu, jer e potjera stii odvie brzo. - To je nemogue. Vojvoda putuje ve tri dana i tri noi. Za to se vrijeme moe daleko dospjeti. - Ali gospodina biskupa zabrinjava jer se govori da je crni etovoa pristao uz kraljicu. - Ali se jo nije ni pojavio. Ako su protivnici doznali zar vojvodin uzmak, onda je potjera neizbjeiva. Recite vojvodi neka se ne brine. Govorit u sama s Blaem u njegovo ime i obeat u mu sve to e vojvoda moi iskupiti. Dvoranin brzotea pozdravi, vrati se u dvorite, popije vr vina, baci se na konja i pojuri prema jugu. - Loe vijesti namrti se Simono, kad je brzotea otiao. - Tri dana, pa dananji dan i jo jedna no, sve je to pred nost s kojom se potjera ne moe tako lako takmiiti. - Upozoravam vas, Gordana, potjera e takoer proi ovu da. Ne pokazujte se nigdje. - Njima se toliko uri da nee ni stati. Kad bih ih mogla zadrati, izila bih pred njih. Na je sada jedini cilj: doekati etovou Blaa i njegovu etu. - A nema im nigdje traga. - Mogli bi se podveer popeti tamo na vrak onog brda, odakle se sigurno moe pregledati itav kraj. - Otii u sam gore im malo odlane vruina. - Da otpoinemo ree Gordana. O zapadu sunca razgledao je Simono s brda, ali nije mogao nita opaziti. Nova brda i breuljci zatvarali sumu vidik pa se vratio u krmu praznih ruku. Pred zoru probudio je Gordanu neki um. to due prislukuje, to se vie pribliava. Ustala je i otvorila drvene kapke pro52 i i

zora. Sad jasno razabire topot bezbrojnih konja. Kao da juri neka eta. Brzo se odjene, zamota u plat, uzme kacigu s vizirom pa sie na trijem. U dvoritu opazi gostioniara sa slugama kako promatraju cestu. I Simono i Mirko pojavili su se na trijemu uz Gordanu. Dolazi neka eta ree Mirko. Sa strane Budima doda Simono, pogledavi Gordanu zabrinuto. To je Bla. Potjera ree ona i tiho povue ogrta kao da zebe. Povorka na cesti vidi se sve jasnije. I oblaci praine i topot konja pribliavaju se sablasnom brzinom.

Kako jure, kao da im je sam avo potkovao konje bijesni Mirko. A Gordan uti, ne mie se i pilji u oruanu povorku. Ni asa ne usporie trku. Prva eta projuri pokraj putne stanice kao oblak. Druga je slijedi kao da je hvata. I ve ide trea,-Svojim iskusnim okom mjeri Mirko njihovu bojnu snagu. Sav se predaje gledanju, zbrajanju. Simono mu pomae. Gordana kao da ne slua, gubi se u tekim mislima. - ini se da se nee zaustaviti ovdje primjeuje Simono. - Nemaju razloga. Jo im se konji nisu umorili. Od Budima dovde ima moda dan hitrog jahanja za brzoteu. Oni, naravno, ne mogu istom brzinom. - Eno, tamo je Batori, vidite ga? On je upozori Simono. Gordana mahne glavom i ree: - Izdajica. Skupo e to platiti. Opet grmi topot konja i nove ete diu prah i buku. Kad su proli posljednji redovi, Mirko konstatira: Bit e ih etiri do pet tisua. Dugo su gledali za potjerom koja je hitila za vojvodom i princom Ivanom. - Nee ih dostii odvano tvrdi Mirko. Nai su puna tri dana naprijed. To neprijatelj ne moe nadoknaditi. - Nita ne bi inilo ako ih i dostignu, budu li crne ete vjer ne princu ree Gordana. - Ali kad vaa milost pogleda u oko Blau i kad mu vae usne progovore, ne moe krenuti vjerom. - Samo kad bih ve jednom bio tu, kad bi se pojavio uzdahne Gordana. itavo jutro govorili su o Blau. I kasnije sve do poslije objeda raspravljali su o svim mogunostima to bi se mogle desiti vojvodi i njegovoj potjeri. Vruina je pripekla tolikom snagom da se jedva moglo disati pa je Gordana otila u svoju sobu i legla. I Simono ue u svoju malu izbu da prespava vruinu. Otvorio je vrata sobe na drveni trijem. Vani sjede dva momka da mu budu pri ruci ako bi on ili Gordana togod trebali. 53 Leite tu i odmarajte se dopusti im Simono i vrati se u sobu, ostavi vrata otvorena da mu bude zranije pa se odjeven zavali na postelju. Tiina i omara svlada Mirka pa se i on prevali na ledini pod hrastom i protiv volje zaspi dubokim snom. Sunce pee poput ive eravice. Na itavoj stanici nema budnog ovjeka. Sve spava kao u pono. Cestom se vije praina. U bijelim oblacima polagano koraaju sive pojave. Ne uri im se ili im vruina ne da naprijed. Nehajno, gotovo lijeno idu prema gostionici. Ve se pribli avaju ogradi dvorita. ,.?$ Tu je sve pomrlo ree mladi mukarac. Nikoga ivog. Ipak, ima jedan, gledajte tamo pod stablom onog gorostasa. Mladi gospodar malo promatra i otare oe: - Ili mi je sunce oprilo pamenje, ih je taj gorostas moj znanac. - Po odijelu je etovoa. - Poznajem ga. To je on. - Tko to, gospodine? - Tiho, katelane. Gdje je taj, mora biti i ona. - Zar je njezin etovoa? - Kad se sa mnom sastajala onih nekoliko veeri, uvijek je on pratio ljepoticu. - Onda smo, napokon, na cilju. - Nakon toliko uzaludnog lutanja i traenja to bi bilo divno.

- Ba smo se dosta nabjeali za tom prokletom enom, danju i nou. - Kraljica je zapovjedila da je uhvatimo. - A vama e biti jako krivo, gospodine Roberte, kad vam padne u ake? - Ve sam izgubio svaku nadu, a sad napokon. - Jo uvijek nismo nali izgubljeno. - Kaem ti: gdje je taj, tu mora biti i ona. Ako ona nije s njim, onda lupe zna gdje je. ekaj da ga uhvatimo, sveemo kao pseto. Sasut u mu ivu eravicu na jezik ako ne progovori. - Ba spava kao zaklan. Da ga probudim? - Pazi, ne okusi nikad njegova maa, taj bije za desetoricu. - Golijat je tukao jo vie. - Oduljaj se polagano k njemu, na ledini te ne moe uti. - Svezat u ga u snu kao dijete. Probudit e se tek kad ga stanemo tui. Samo vi aljite momke da vam ga odnesu, ali tek kad dadem znak. Bradati ovjek silazi s konja, neujno otvara vrata drvene ograde i ulazi u dvorite. Robert prati pogledom katelana kako se vere ledinom pod stablo gdje spava Mirko. I pribliava se sve opreznije, ne uje se drugo nego lagani suanj. Mirko spava duboko. Posve bez pogibelji pribliava mu se 54 lukavi neprijatelj. Polagano ga hvata za ruke. Mirko ne osjea nita. Kad bi ga ovaj sada prodrmao, jedva bi se oglasio. Katelan mu pone vezati ruke. A u svojoj maloj sobi lei Simono. Nepriviknut tako tvrdoj postelji, plemi se probudio i bulji gore u strop pa smilja. Onda mu se priini da uje neke glasove sa ceste. Da opet nije kakav glasnik od kojeg bi mogao neto do znati? Ustane, prisluhne, oprezno proviri na vrata i opazi stranog mukarca kako se ulja prema stablu ispod trijema gdje spava Mirko. Prva mu je misao: lupe hoe da okrade etovou. Hitro une, prijee preko praga na trijemu gdje na podu lee sluge, gurne ih i pokae im kroz reetke ograde: Okrast e Mirka, oprezno se bacite na tata. Momci skoe preko trijema i zaas udare pesnicama po bradatom ovjeku. Mirko se probudi. Simonova vika trgne odasna etovoinu momad. Uzbuna, vika. U upi se probude Mirkovi momci i dotre. Mirko opazi uad na ruci, strgne ih odmah i shvati da je neki neznanac pokuao da ga u snu svee, bilo od ale ili kakve druge zle namjere, svejedno, pa se svim bijesom baci na ovjeka. Zaas je katelan svezan, ali se brani, otimlje, udara. Mirko hoe da svojeg napadaa osramoti pa ga digne i jakim rukama ponese nekoliko koraaja u gostionicu i poloi na pod: Otpoini malo, junae, da upamti kad si htio da vee etovou slavnog vojvode Ilokog. Katelan se pomie, okree, vue da bude blie prozoru. Puzi kao zmija izruguje mu se Mirko. Iza ograde Robert egerski nije znao to se dogodilo. Siao je s konja, uljao se oko svojih momaka i naloio im kad moraju opkoliti stanicu. Obilazei svoje vojnike, nije vidio to se dogaa preko ograde. Kad se opet vratio i uspeo na konja da doeka kastelanov znak, opazi da pod stablom nema nikoga. I skrene konja naprijed, obie visoki dio ograde i stane pred zatvorenim vratima od dasaka to vode u dvorite. Tamo opazi Simona u razgovoru s Mirkom. "I prinev dvoranin se nalazi ovdje?" zaudi se Robert pa izgubi sigurnost. "Tu bi mogao biti uz Gordanu i Damir, ili ak princ?"

Robert ne zna to se dogodilo u Budimu. Ne usudi se navaliti u dvorite, bojei se Damirova maa i velike pratnje, a to mu ne bi ilo u raun. Stoga mudro uti i ini se da nekog eka. Ne gleda u dvorite, ve promatra okolicu. Za ime boje, taj utokosi lupe je tu zaudi se Mirko i zaas ga obilaze sumnje. Dakle, njezina milost Gordana naruila je ovamo ovog mladia? 55 - Ne budali. Gdje bi se ona htjela s njim sresti opovrgava Simono. - Ne znate vi. Sastajala se s njime. - Znam to, ali ti ne zna to se kasnije dogodilo. Nego gle daj. On ima tamo lijep broj momaka. - Imam i ja momaka, a povrh toga desnicu i u njoj ma. Mislite da trai nau gospodaricu? - Idem da je upozorim. A Mirko ostane vani, tiho zazvidi svojem momku i naloi mu: - Idi u upu neka se momci opreme. Mogli bismo se pobiti s onima tamo. Jesi li vidio toga utokana? - Mladi plemi ne kani ni ulaziti, etovoo! "^ - Ne zna ti to mu je u glavi. Neka se spreme. Uto se odjednom iza ograde zauje Robertov glas: - Hej, ti tamo, uje li? A Mirko odgovara: - Ako hou ujem, ako neu, ne ujem. Drski odgovor uvjerava Roberta da etovoa ima dobro osiguranu obranu pa povie: - Krmaru, to tako dugo radi moj katelan? - Je li to neki bradati ovjek? pita Mirko. - Jest, poao je da krmara pita kamo vodi ova cesta. - Je li va katelan slijep? - Kako bi bio slijep? - Onda je ba udo to nije odmah vidio da onaj koji spava pod stablom nije krmar, nego vojnik s grbom svojeg gospodara na grudima. - Nije me briga to je vidio, a to nije. - Ali je mene briga, jer mu se prohtjelo u snu svezati etovou najhrabrijeg vojvode pod suncem. - Jamano se katelan samo alio odgovara Robert. - Tako? Onda sam se i ja alio s njim. - to si uinio? - Ono to je on htio meni. - Odmah ga pustite na slobodu. - Imam ja veeg gospodara od vas. Odgovor natjera Robertu strah u kosti pa ne ulazi u dvorite. "Moda je tamo vojvoda Iloki?" Opet se okrene Mirku i, smijeei se, vikne: - Hajde, etovoo, pusti mi katelana, uri mi se u Budim. - Vjerujem da se vama uri, ali meni ne. Jo nitko se nije usudio da se naali s etovoom Mirkom, plemiem po plemenu, hrabrosti i po rodu. Sad se, eto, ja alim s njim, a onda emo vidjeti. - U ime kraljice Beatrice i kraljevskog vijea pitam te, kr maru ree Robert egerski tko je u tvojoj kui? Ako ne odgo56

vori po istini, poharat u sve tvoje i odvui te u tamnicu. Po nalogu kraljice i vijea traim neke bjegunce. Te su rijei prepale ovjeka i on se priblii k ogradi i potvruje pitanja: Tu su dva plemia, jedan je uvijek pokriven vizirom. Da,

ima bijelo pero i modri plat. Drugi je onaj to ste ga vidjeli, da, onaj se skriva u sobi, nekog su bradatog ovjeka svezali i lei tamo u krmi. Robert je doznao sve to je htio i smjesta naloi svojim momcima da opkole stanicu oko ograde. Nitko iv ne smije iz ovog dvorita zapovjedi on a ti, krmaru, razvei onog bradatog. Uhvati as kad nitko nee opaziti. Drugo je moja briga. Svaka teta bit e ti plaena. Kraljica i vijee trae onoga s bijelim perom i modrim platem. Upamti to. Nesretnik se pokunji pa se polagano vraa u dvorite. to si mu rekao? pita ga Simono. Krmar se kune da nije rekao nita. Videi da Robert opkoljuje zgradu, Mirko zaokrui sa svojim momcima kuu jer nema toliko momaka da bi mogao opkoliti itav krug ograde. Odbij te svaki pokuaj da uu u kuu naloi Mirko svo jima. Momci stoje u stavu obrane. Robert jo uvijek oklijeva, eka mrak. Sam ne zna upravljati bitkom i vrsto se nada da e se katelan izvui pomou krmara. Sivi mrak pada na dvorite i kuu. Simono, Mirko i Gordana vijeaju. Uvjereni su da e Robert navaliti ali ne znaju to eka. Svezanog katelana uva etovoin momak, a krmar ne moe da ga odrijei. Ovako potraje sve do mraka. Na obzorju se pojavio mjesec i sve jae osvjetljavao itav kraj. Protivnici jo uvijek stoje, oekujui bitku. Videi da katelan ni u mraku ne dolazi, Robert zovne njegova zamjenika pa mu naredi neka navali. Momci se hitro prebace preko ograde i navale u krugu. Mirko ih sa svojima doeka divljom obranom. Bijesnim povicima zapone borba maem o ma, prsa o prsa. Odozgo s malog prozora viri Gordanina glava. Lice joj pokriva vizir, ali mjeseeve zrake svjetlucaju o utoj kovnoj kacigi. To je ona opazi Robert, sjedei u sedlu svog konja onkraj ograde. S njim su dva momka. Promatraju bitku oko kue i onu svijetleu kacigu na prozoru. - Prokleti etovoa, bije kao divljak kune Robert. - Ni do zore neemo naprijed. Prolazi vrijeme uz zveket maeva i viku ljudi. Cestom dopire do Roberta topot konja. 57 Netko dolazi. Zaustavite ih neka nam pomognu zapo vijeda Robert. Momci potjeraju konje, objese na maeve klobuke pa domahuju onima to dolaze. Jahai se brzo zaustave. Robert oslovi prvoga: - Gospodine Kinii, vi ste to? - Ne zaustavljajte nas, gospodine Roberte, hitimo za Batorijem. Nosimo mu vijest od crne ete. - U ovu se krmu sakrio izdajica, ukrao je peat kraljevskog vijea i nosi crnoj eti krivu vijest da se pridrui k princu. Pomozite nam da ga uhvatimo. . ;M - Naprijed, na kuu! zapovijedi jaha i svi pojure u dvorite. S jadom u dui razabire Gordana kako u dvorite ulazi desetak novih ljudi i bori se uz Robertove momke, zapovijeda im. Mirko se sa svojima oajno brani. Vie ne moe izdrati navalu pa se s momcima povlai na trijem i zatienim leima udara tolikim bijesom da se napadai svakog asa uklanjaju njegovu mau i naas povuku da onda opet navale.

Gore, pak, u sobu dohiti Simono: Ne moemo izdrati pojaanje. Gordana, svi emo umrijeti za vas, ali onda vas molim: predajte se gospodinu Kiniiju. Po zovite se na njegovo vitetvo da vas obrani od Roberta. Ona je uzdigla glavu, obrisala znoj sa ela i pogledala dolje prema Robertu. Pogled joj zape u dolinu u kojoj je pala svijetla, bijela mjeseina. - Gledajte tamo. Vidite li, Simono? - Da, vidim neto kao mravlje. - Brzo baklju. Nemate? Dajte ovo, Simono. I trgne njegov ma, uzme s postolja pokrivalo, svee ga na iljak, polije uljem iz svjetiljke i zapali. Drei isturenu baklju kroz prozor, mae njome na sve strane. Simono joj uzme iz ruku i ini isto to je radila ona. Ve osjea vrelinu maa, ali ga ne puta. ustro plamsa tkanina, omotana oko maa i ini se u noi kao velika vatra. Gordana ve sprema novu baklju, uzimajui tok svojeg maa, pa ga omota slamom izvuenom iz slamnjae, upali i gurne kroz prozor u sjenu ispod strehe. A Robert vie: Zapalili su kuu, do sto avola. Ispei e se ljepotica prije nego se osvetim. U dvoritu vika boraca i ranjenih. Mirko podjaruje svoje ljude, a sam se bori za desetoricu. Pred njegovim zamahom povlai se itav skup neprijateljskih momaka. Gordana je ve spremila treu baklju i postojano mae, daje znakove, a Simono joj pomae. Kad je ve sve u sobi bilo iscrp58 Ijeno, mladi plemi rtvuje i svoj plat, zapali ga i vitla njime kroz prozor. - Ve su morali opaziti zabrinjava se Gordana. Odnekle se uje tropot kao da se lomi kamen. - ujem ih dolaze. Djevojka se nagne nad prozor. Onda se u oblaku praine pojave neki jahai, a jedan glasnilr vie: U ime kralja stanite! I bitka se zaustavlja. U ime kojeg kralja? dahne Simono, drei dogorjelu baklju. Gordana zuri dolje gdje se u mjeseini svjetlucaju maevi i razjanjava: - Tko su ovi, Gordana? - Ne znam, ali tu su. Vidjela sam ih u mjeseini iz onih jablana. Opazila sam ih kako su pokrili polje. - Crna eta. Zar ne vidi? Dolje dozivanje, buka. Gordana slua govor: Cetovoa Bla. Vi ste to? Kua gori, a tu se bijete? Sve nadvikuje Robert egerski: - U kui je skriven izdajica, ukrao je peat kraljevskog vi jea. - Neka izae sam. Ako nee, izvui emo ga prijeti se netko. - Nema u kui nikakvog izdajice zagrmi Mirko. Vika, prepirke, klevete. - Predajte nam izdajnika. Ukrao je peat kraljevskog vijea. Iz kue istri Gordana. Tijelo joj zamotano platem. Nema kacige. S glave joj pada kosa. Bronani pramovi sjaju se na mjeseini. Dostojanstveno je stala pred njih i govori povienim glasom: La je sve to veli ovaj plemi. Svi su zapanjeni iznenadnom pojavom neustraive, odlune ljepote. Nitko ne opaa muki plat i odoru. Sve su oi zarobljene, sve gordosti poniene, sve bojovnosti pobijeene.

La je to kae gospodin Robert egerski. Ne trai on izda jicu kraljevskog vijea, jer ga ovdje nema. Taj plemi trai mene. Hoe da se osveti to sam ga odbila, odgurnula, nadvladala. Tko od vas moe da mu pomogne? Bla ne zna to znae te rijei, ali zna plemi Kinii. Iako u Gordani nazire pristau princa, nadvladan ljepotom i snagom djevojke, uti. Ali Robert se brani: Nije istina, ne traim osvetu, nego vrim nalog njezinog velianstva da je uhitim. 59 Ta izjava doimlje se svih pa se uzgibaju. A Gordana povisi glas: - Gospodo, zar biste smjeli vjerovati da e kraljica podupi rati njegove nedostojne pothvate? - Naloila mi je da vas uhvatim jer ste prisvojili peat kra ljevskog vijea. - Imajte obzira prema svom plemikom imenu. Ne kaljajte ga laima. - Ne moete se izvui: uzeli ste peat. - Nedostojni laac! Svi su uzbueni, uzdrmani u svojem vjerovanju Trebali bi vjerovati Robertu, plemiu, mukarcu, a djevojaka ljepota iznuuje ih da pristanu uz nju. Ona to zna i ne poputa, isprsi se, kroi blie gospodi, izazivlje ih: - ujte, gospodo, kad bi bila istina da sam uzela peat, zar bi kraljica odabrala ovog plemia da me uhvati? I kojega sam uz to osramotila? Ona bi za mnom poslala ljude, svoje slubenike. - Ja sam njezin dvoranin. - Ali niste njezin etovoa ni katelan, ni dvorski metar, ve jednostavan pa i nita vie. Kada je kraljica paevima povje ravala slubu svojih sudovanja? Da sam izdajnik, tat peata, imali biste uza se barem kraljiine vojnike. Kaem gospodo: on lae. Robert bijesno istri pred Gordanu, a ona digne ma, viknuvi: Ni koraka blie. Zapanjeni njezinom odvanou, gledaju se pitajuim pogledima, a Gordana nastavi, okrenuvi se k ugarskom plemiu Kiniiju: U dokaz da on lae dobrovoljno se predajem etovoi Bla u neka me njegovi ljudi odvedu u Budim kraljici. Prihvaam ree crni etovoa. Tako e biti. Simono i Mirko osjete da je Gordana osloboena Roberta, ali su zabrinuti za njezinu daljnju sudbinu. Meutim, Kinii povue k sebi etovou Blaa i ree poluglasno: - Hitim za Batorijem i nosim poruku kraljevskog vijea da mu vi dolazite u pomo. - Da, gospodine, dolazim. Ali moja je eta putovala nepre kidno dva dana i dvije noi, moram joj dopustiti da ovu no prospava. Onda u poi. Moram to prije dostii Batorija. - Nosim mu zapovijed kraljevskog vijea. Otmiare valja odmah napasti. Vas ekamo, a ovu ljepoticu predajte kraljici. I ne pogledavi vie Roberta, potjera konja pa sa svojim momcima trkom izjae iz dvorita. Sad je Bla bio gospodar itave putne stanice. Odmah odredi da se ranjenima povezu ozljede, a etovoi Mirku i Simonu da obustave svako neprijateljstvo. Najposlije se osvrne na.Roberta: 60 - Plemeniti gospodin neka izvoli mirno otii u Budim. Moji e momci odvesti uhienicu njezinom velianstvu. - Ne moete mi zabraniti da je pratim. - Prosto vam bilo. - I svoju pratnju elim ree Gordana.

- Ne branim nikome da vas prati. - elim s vama govoriti, gospodine etovoo priblie se Gordana Blau. Njegovo tamnoputo lice ne odrazi nimalo dobronamjernosti. Crte lica su mu otre i mrke. Tamne oi pune nekog mraka. Crni dugi brci zavinuti su iznad usana kao neka stalna prijetnja. itavo lice odaje beutnog, nemilosrdnog ratnika. Ni Gordanina ljepota ne ulijeva mu blagost. Ali iskazuje poast plemkinji i makar ne zna odlinih kretnja, ponudi joj da odabere mjesto razgovoru. Odluila se da predloi svoju sobu. On prihvati. Kad se naao s njom nasamu, ne prihvati ponudu da sjedne, nego ostane, stojei pred njom i gleda je jednolinim beutnim pogledom. - etovoo, vi ste obeali gospodinu Kiniiju da ete doi u pomo Batoriju. - To su moje vojnike stvari otkloni on gotovo s prezirom da o tom govori s njom i pita: - Vaa milost nema da mi kae togod za sebe? - Imam za vas poruku od princa Ivana i vojvode Ilokoga. - Primio sam njegova glasnika odgovara mrko, omalova avajui njezinu ponudu. - Ali niste uli poruku koju vam alje princ po meni. Upro je pogled u nju postrance s mnogo prezira. Neka se barem odteti ovim prezirom prema enskoj suknji, kad ve mora sasluati poruku poslanu po njoj. I stegne ironiki usne, pitajui: - Kakva je to poruka to je princ alje po eni? - Poruka glasi: sjetite se svih dobroinstava pokojnog kralja, sjetite se svoje prisege, ne pridruite se Batoriju, ne slijedite ga. On se nasmije jo prezirnije i prekine joj rije: - to ste vi princu? - to? Ja u jednom upravljati sudbinom vaom i vae ete. Upamtite. Bla je promatra sve pozornije, ali i sumnjivije, dok ona nastavlja gledajui u oko dostojanstvenom strogou. Zar ste krenuli vjerom kao i Batori? U oima mu neto mirka i sijeva i mjesto odgovora ree: - Pripovijedajte dalje, sluam to prianje. - Ne brbljam, jer to htjedoste rei. Opominjem vas da ne slijedite Batorija jer ete skupo platiti ako idete za njim. Ako pak ostanete uz princa, vaoj e sudbini svatko zavidjeti. Ne dajte da vas kraljica zavede na izdaju jer e vas stii strahovita sudbina. 61 On slegne ramenima, hladna i tmurna pogleda ide k vratima pa ostavi Gordanu bez ijedne rijei. To je iznenadi, ali ne poklopi, pa ode za njim. Stigavi u prizemlje, Bla ide k Simonu koji je ivo raspravljao s Mirkom i upita mladog plemia: - Je li ona ljepotica bila na kraljiinu dvoru? - Da, bila je. - A to je ona princu? Simono shvati da tu valja rei neto to bi pobudilo etovo-ino poitanje i odgovori: Visost je ljubi i oenit e se njome kad bude kralj. Mrano Blaevo lice ni asa ne odaje rioVo raspoloenje. Na kon Simonova odgovora upita: - Sto znate o gospodinu Batoriju? - Da je izdao princa i preao kraljici. - Onda recite plemenitoj gospoici neka me slijedi u moj tabor. - to hoete s njom? strogo e Simono. Ali Gordana je ve sila i ula razgovor pa izjavi spremnost da slijedi etovoin poziv.

Dopustite mi samo da povedem sa sobom plemenitog gos podina i ovog etovou i pokae na Mirka. Ali Mirkovo lice vie ne pokazuje prijanju zabrinutost i odanost prema njoj. Kad je as prije sluao Simonov odgovor da Gordana ide za princa, Mirkovo srce izgubi svaku naklonost prema Gordani. Osjetio se toliko poraenim i nesretnim da je odbio da je slijedi u tabor crne ete. Bilo mu je tog asa svejedno to e se desiti s njom. Gordana nije ni opazila njegovo neraspoloenje i uskratu da ide s njom. Bila je odvie zaokupljena zagonetnim dranjem eto-voe Blaa i teko je iekivala da sazna zato je zove i to se zbilo u toj mranoj nepovjerljivoj, nepristupanoj dui. Slijedila je njegove odredbe i sjela na konja. Videi to, Robert skoi pred Blaa i upita: - Kamo vodite ovu gospou? Hou da je slijedim. - Neka se vaa milost ne uzrujava. Vratit u je brzo natrag. A sada je ovdje ekajte. Nije se vie usudio prosvjedovati i ostane. A Simono i Gordana slijede Blaa. Nekoliko njegovih vojnika ide s njim dok su drugi ostali da izmeu Roberta i Mirka ne zapone nova borba. Ali ovaj se rastuen povue. Cak vie nije opazio ni katelana kojemu je obeao smrt. Mirko je zaelio samo da to prije ostavi ovaj kraj gdje ivi ona zbog koje e patiti njegov gospodar. 62 Nakon etvrt sata hitrog jahanja opaze Gordana i Simono iroku ravnicu. Po zelenoj poljani polegli su crni oklopnici. Mjeseina ih oblijeva mljenim svjetlom. Samo jedan crni ator digao se u tom moru none bjeline. Podaleko od atora Bla sie s konja i pozove Gordanu da ga slijedi, a Simonu s momcima odredi neka ih ekaju. Kad se plemi protivio, Gordana mu strogo zapovijedi da poslua etovoinu odredbu, a ona s njim ode sama prema atoru, ne pitajui ga kamo je vodi i zato. Ne osjea nikakav strah. U njegovu licu nema ni traga nedostojnim namjerama, a ona hoe da uje uz koga je pristao. - Sad smo blizu atora ree on. Priekajte ovdje u blizini dok vas zovnem. - ekat u odgovori Gordana. On ide jo nekoliko koraka i ue u ator. Tu na zemlji sjedi pet mukaraca u crnoj bojnoj odori. Do njih na panju fratar. A vani izvan atora u mjeseevu svjetlu stoji Gordana. Misli joj hitro lete lijepom glavom. Polagano se priblii k ulazu u ator, sagne se i slua. Upija svaku rije to joj unosi u duu jezu od pomisli da e uti izdaju iz Blaevih usta. Jasno razabire kako fratar okree lice k etovoi? - Dakle, gdje smo prekinuli kad ste vi otili na stanicu? Da: kraljica i kraljevsko vijee odluili su da vi idete odmah za gos podinom Batorijem. - To smo ve uli hladnim e glasom Bla. - I pristali ste da idete primijeti fratar. - Pristao sam jer vi rekoste da su kraljevsko vijee i kraljica tako odredili, a ja i pet mojih etovoa treba da sasluamo odred be gospodina Batorija. - Da, jer je on mjesto Petra Gereba preuzeo zapovjednitvo nad etama. - Bogme nee Petar Gereb goniti lupee koji kradu krunu ree jedan od petorice ratnika. Ostali povlauju. Bla samo gleda u zemlju i pita fratra: - Niste nam jo rekli tko su oni to su ukrali kraljevsku krunu? - Drim da su je ukrali Vladislavljevi pristae, ali svejedno je tko su, poinili su izdajstvo i oteli krunu iz kraljevskog dvora-

Budui da su naoruani, a ima ih mnogo, valja ih goniti. Vi ste mi zadali rije da ete poi u potjeru i pobiti otmiare, time mislim... - Dakako da sam zadao rije upadne monotonim glasom Bla, samo jo treba da mi se vojnici odmore. Nego, molim vas recite: kako princ nije bolje pazio na krunu to mu je povje rio pokojni kralj? - Bio je u lovu, a sluge i dvorani izdali su ga i oteli krunu da okrune protivnika kralja Vladislava. 63 - Dobro ree Bla, prema tome princ eli da idem u potjeru za njima i on hoe da sluam zapovijedi gospodina Batorija koji ve progoni otmiare? Je li? - Dakako odgovori fratar to sam vam rekao kad sam stigao k vama. - A je li to prineva zapovijed? pita opet Bla da ja sluam Batorijeve odredbe? - Princ eli da inite to zapovijeda gospodin Batori. Bla ne makne trepavicama: - Ja sam uo da je Batori izdao princa. - La je to. Kako bih vam onda u prinevo ime ja nosio zapovijed da slijedite Batorija i sluate rrjfgove zapovijedi? Ba tori je vjeran princu i princ vas moli da se podvrgnete njegovoj zapovijedi i potuete otimae. - Lae, lae! vikne Gordana, ulazei u ator. Svi skoe u vis, samo Bla ostane nepomian. Gordana uzvikne: Kunem se: on lae. Batori je ostavio princa i sad juri za njim u potjeru. Vojvoda Iloki uzeo je krunu da okruni kraljev skog sina. Na to je imao pravo. Veina je na strani Ivana Korvina, a pokojni kralj predao je krunu svojem sinu. Fratar se nastojao sakriti u kut atora, ali ga Gordana zaprijei. Prepoznajem vas, gospodine Januka. Krijete se u fratar skoj halji da zavarate etovou Blaa i njegove drugove koji nisu znali to se odigralo u Budimu. Filipev roak bijesno se skukulji, kunui u sebi, ali ne veli nita. Zakunite se na kri da ne laete vikne Gordana. I skine s vrata vrpcu s kriem od slonove kosti pa ga digne uvis: Prisegnite da ne laete. Pred ovim etovoama pozivam vas: zakunite se na ovaj kri da niste lagali nijedne rijei. Neka vam Bog oduzme oinji vid ako ste lagali. No, govorite. etovoe gledaju fratra, a on je zaprepaten i udi se: - Tko je ova luakinja, gospodine etovoo? - Prisegnite mrko e Bla na oinji vid. Januka bijesno promrsi psovku i pretvori se u svjetovnjaka pa ree, otro prijetei: etovoo, hoete li poi u potjeru za izdajicama i otmi arima za etrdeset tisua zlatnika koje vam nudi kraljica? Rijei padoe kao strijela. Nastane teka utnja. uje se svaiji dah, pogledi krue okolo. Gordani se ini da se nebo spustilo na krov atora. etrdeset tisua zlatnika ponavlja Filipev roak. Bademaste oi usjekle su se u Blaev beutni pogled. Zebnja prolazi Gordaninom duom kakvu nije osjetila ni u asu samrtne pogibelji. Dre, ide k Blau, ali on ve prozbori: 64 Gospodine, prisegao sam pokojnom kralju da u nakon njegove smrti sluati samo njegova sina Ivana. Prisegao sam, a

kraljev sin poloio je svoju ruku u moju. Evo, ova je desnica drala njegovu. Vi ste me nepismena, neupuena htjela prevariti. Daleko od Budima nisam ni slutio da su ostavili princa i kraljica i vijee. Prinevi glasnici nisu prispijevali do mene, osim vas koji ste se izdavali za prineva glasnika. Njegove su glasnike sigurno vai ljudi zavarali stramputicom. Januka se prepadne za svoju glavu i prijeti: - Pazite, Blae, ako mi se desi zlo, vi ete odgovarati za mene jer budui kralj nee biti princ, nego vjerenik kraljice Beatrice. - Nikad to nee biti. Vojvoda ima trideset tisua hrvatskih eta u domovini upade Gordana, a Bla dovri svoj govor: - ujte, gospodine glasnice: na stanici sam doznao od ove plemenite gospoice da je Batori izdajica. Odmah sam naslutio da vi laete i dovedoh ovamo ovu gospoicu da saznam istinu. ujte to velim sada pred vama i svima: idem u pomo princu i vojvodi Ilokome. Gordanine se ruke sklope na zahvalnost. A Januka pokupi fratarsko ruho pa krene iz atora. Gordana mu dobaci: Htjeli ste zatajiti zlatnike, uzeti ih za sebe, a ove ljude dvostruko prevariti. Ali on je ne slua i odlazi prema cesti gdje ga eka njegova pratnja. A etovoe ute, gledaju enu u mukoj odori i ne znaju kako bi se drali. Jedan od njih prilazi Blau i pita tiho: - Hoe li nam princ ikad nadoknaditi gubitak od etrdeset tisua zlatnika? - Kralj Matija uvijek nas je poteno plaao. - Samo potkraj ivota neto je dugo oklijevao s plaanjem. - Sin mu je najbogatiji velika kraljevstva, a bit se kralj. Dobro. Ti si na zapovjednik, i sluamo te. uvi ovaj razgovor, Gordana se okrene k njima: - Znajte, ljudi: pravednost nita tako jezovito ne kanjava kao izdajstvo. Izdajnik pogiba od ruke koja mu je izdaju platila. Jao izdajnicima, jer su najgadnija, najneistija, od svih najprokletija gamad na zemlji. - Nikad ne htjedosmo izdati princa. - Zato niste tako dugo dolazili? - Nije nam od kraljeve smrti slao plae, a mi smo se sve vie zaduivali dok napokon nije stigao poslanik biskupa Ernut i is platio prinev dug. Rekao mi je neka idem prema Budimu gdje emo sresti glasnika koji nosi vijest kamo da poemo, a doao je ovaj u lanom ruhu. - Sad znate sve. Govorim vam u ime vojvodino, u ime prin evo: ne vjerujte obeanjima prinevih izdajica. Njihov je novac obeaen izdajstvom, princu ukraden i proklet. Zato vas nije mogao tako dugo platiti jer je kraljica odnijela svu kraljevu goto65 5 GORDANA IV vinu. Vjerujte i uzdajte se u kraljeva sina i vojvodu Ilokoga i pohitite im u pomo. Bit ete nagraeni i estito opskrbljeni do kraja ivota. - Za jedan sat kreemo odgovori Bla a vama savjetu jem: ne vraajte se vie na putnu stanicu da vas onaj uti Robert ne vidi. Nudim vam svoje momke neka vas otprate kamo elite. - Htjedoh poi u Peuh u tvravu, ali to je odvie daleko. Budim je blizu, do jutra sam tamo. - A gospodina Roberta u zavarati da idete s mojom etom za gospodinom Batorijem pa neka malo luta. - Ako biste sreli nove glasnike kraljevskog vijea, recite sva kome da idete u potjeru za princom neka vas puste na miru. - Da, tako u se osloboditi, a vi sad pokrijte glavu kacigom i lice vizirom neka moji momci misle da vode plemia. 2enu ne

bi toliko sluali. I onaj va pratilac neka doe s vama. Gordana se uredi i opremi, a Simono dolazi k njoj. Bla probudi dvadeset momaka pa im dade nalog da isprate dvojicu plemia poprijekim putem u Budim i sluaju njihove zapovijedi. Gordana i Simono uzjau konje. Gordana se sagne k Blau: Isporuite etovoi vojvode Ilokoga, koji je ostao na put noj stanici, moju elju neka ide k svojem vojvodi i neka mu javi da sam ja u sigurnom sklonitu u Budimu. Onda se oprosti i krene poljanom prema brdima klonui se glavne ceste. Malo kasnije bio je pozvan u tabor crne ete etovoa Mirko. Bla ga uputi u Gordaninu poruku vojvodi i jo doda: - Recite vojvodi da mu crna eta dolazi u pomo. Kad ga potjera zatekne, neka izbjegava bitku sve dotle dok ne opazi moj dolazak. - A gdje je gospodarica? pita oaloeni Mirko. - Ona ide u Budim u kraljevski dvor, a tamo joj je i mjesto. - Udat e se za princa? Da, znam to. - Bit e nam kraljica dovri Bla svojim monotonim glasom. Mirko gotovo proplae, osjeajui kao da je na mjestu svojeg vojvode. Pa ode put juga, gonei konja kao da je on kriv bolu to ga nosi svojem gospodaru. - Kamo idete, gospodine? pita jedan glas, prijetei. - Vi ste to, gospodine Enriko? javi se Januka. Kamo idete? - Radije mi kaite jeste li govorili s crnim Blaem? - Jesam, ali nee da pristane uz nas. Ni za etrdeset ni za ezdeset tisua. Nudio sam mu ak i vie. - Kako, do vraga, kad je vijeu poslao glasnika da ve dolazi i otpoinut e blizu putne stanice na krianju. - To je zato to Bla nije znao da je kraljica ostavila princa ni da ga je ostavilo vijee. Videi to, htio sam ga prevariti, ali uzalud. Sve mi je pokvarila ona smeokosa ljepotica to je bila na kraljiinu dvoru. - Gordana? Gdje ste je vidjeli? - U atoru etovoe Blaa. - Gdje je to bilo? - Ba na krianju. Onda je odjednom nestala. - A gdje je Bla? - Daleko. Uzalud idete za njim. Nee novac. - Mora sluati nalog kraljevskog vijea. - Sad je upuen. Nee ni da uje o kraljici, ni o vijeu i ne ete ga vie nai. - Kojim je smjerom krenuo? Na jug? - Ne znam. Moda se vratio u Moravsku. - Vi ste ludi razbjesni se Enriko, razabravi kako ga Januka nastoji odvratiti da ide za crnom etom. - Sve je sad uzalud, ali barem imamo prednost jer Bla nee ni k princu ni k nama veli Filipev ovjek. - Vidjet emo je li tako otresito e Enriko i odjuri mu ispred nosa. A Januka se zaprepasti: "Sad e doznati da sam Filipcu i sebi htio pritedjeti kraljiinih etrdeset tisua. Jao meni!" Onda se ogleda za Enrikom kako bijesno tjera konja, a njegovi pratioci slijede njegov primjer. Naprijed! zapovijedi momcima Januka pa hiti u Budim ne bi li njegov roak Filipec pronaao neku ispriku zbog neuspjele prevare.

5* Gospodin Franjo Januka sa svojom pratnjom jae glavnom cestom prema Budimu. Jedva projae etvrt milje kad mu u susret brzim kasom do-dolazi nekoliko jahaa. U svijetloj mjeseini prepoznae Januku i odmah se zaustave. 66 Ve je sunce iznova pripeklo zemlju, kad se pred kraljevskim dvorom pojavie crni oklopnici pratei dvojicu plemia. Katelan ulaj ih pusti u dvor i nemalo se zaudi, prepoznavi Simona i Gordanu. Molim vas da mi pruite konaite ree ona. Nisam mogla drugaije nego se sklonuti amo. 67 - Ali mi smo u pogibelji da Filipec ne navali na dvor i trai predaju. - Sklonut u se kod biskupa Varadija, tamo me nitko nee smetati. - Idem sam k njemu da se dogovorimo kako bismo vas smjestili. ulaj je odmah pohitao u Varadijevu kuriju i s njim raspravio kako bi se Gordana najlake mogla sakriti. Jo iste veeri ona je zamijenila muku odoru novom u kojoj je nisu vidjeli i otila biskupu Varadiju. On je smjesti pod imenom svojeg roaka u onaj dio kurije to je bio u vrtu ograen visokim zidom. Ni biskupov sluga ni gazdarica nisu slutili tko se krije u skrovitim sobama biskupove kue. BIJEG S KRALJEVSKOM KRUNOM U HRVATSKU Pun nade vodio je Lovro Iloki Hrvate put domovine. U prvim trenucima bijega nisu se nigdje zadravali, neumorno hitei naprijed. Htjeli su da dopru to dalje od Budima. Tek nakon jedne noi i narednog dana, kad su ustanovili da daleko iza njih nema nikakva traga potjeri, oni su se odluili na dui odmor na poljani kojom je tekla bistra voda. Svi su sjahali, uredili i nahranili konje, pa onda prionuli da urede i nahrane sebe, a sluge digoe atore za princa, velikae i biskupe. Na obroncima su straarili izvidnici spremni da dadu znak strai u polju. Biskupi, knezovi Frankopani i ostali velikai sjedoe uz princa Ivana i vojvodu Ilokoga pa raspravljaju. Ali brzo ih obuzme umor od neprospavane noi, od napornog dnevnog jahanja i svi usnue. Nakon pola noi straa ih probudi da se krene dalje. Poljana oivi, svi poustaju. Hitro se spremaju i krenu. Prve sjene na istoku osvjetljavaju im put. Sutradan su putovali opet itav dan, sve do pola noi. Onda opet naoe prikladno mjesto za odmor. Tu ih stigne prvi glasnik iz Budima poslan jo onih dana kad su knez Bernardin i njegovi drugovi uspjeno pregovarali s kraljevskim vijeem. Svakog dana poslao im je Varadi po jednog glasnika da bjegunce izvjeuje i tako su svakog dana primili po kojeg brzoteu. Dolazili su poprenim putovima i dostizali povorku koja se je mogla kretati samo glavnom cestom. 68 Tree noi za odmora stigne brzotea, glasnik kneza Bernar-dina. Odmah probudie vojvodu, a glasnik mu ispria: Ve drugog dana ujutro kancelar Filipec najavio je vaim izaslanicima da prekida pregovore. Otegli su raspravu do podne, a onda su se pogodili da e odgovor dati sutradan ujutro. Mene su poslali jo istog popodneva da vam to javim.

Vojvoda zapovjedi da glasnika nahrane i onda dade probuditi itavu vojsku. Ne rekavi princu nita, nastavi putovanje mnogo bre. Uveer stigne Hrvate opet kraljevski dvoranin brzotea. Glasnik najavi prekid rasprave i odluku vojvodinih izaslanika da iste noi otputuju za nj, a vojvodi najavi da se kraljevsko vijee ve spremalo za potjeru. - Njezina milost Gordana poruuje vam da e ona sama govoriti s Blaem i obeati mu sve to vaa milost moe da mu dade. - Ti si govorio s Gordanom? Gdje? - Na stanici na krianju. - U blizini Budima? - Da, tamo sam je naao u mukoj bojnoj odori. Pokriva se vizirom da je ne bi tko prepoznao. - Zato nije u Peuhu? - eka na stanici Blaa i poslat e ga za vama. To vam poruuje, - As njom je moj etovoa? - I gospodin Simono i eta vaih momaka. Malo se zabrinuo za Gordanu. Ipak Mirkova prisutnost ga smiri i Gordanina poruka da e govoriti s Blaem ulijeva mu sigurne nade. Onda vojvoda zabrani glasniku da bilo kome togod kae i pozove gospodu biskupe, velikae, banove, srpskog despota i plemie pa im najavi da se u Budimu zna za njihov bijeg i da se sprema potjera. U prvi as malo su zabrinuti, ali ih brzo umiri knez Bernardin: - Oekivah smo potjeru. Ako nismo stekli est dana, a ono je na bijeg zatien crnom etom. I kad ne bi to bilo, zar nema hrabrih ovdje i u domovini? - Tako je potvrdi Lovro a ne zaboravite da iz Slavo nije ekam nekoliko tisua ljudi, koji nam mogu svakog dana stii u susret. - Nita nas ne moe uznemiriti veli biskup Ernut, a njegovi se drugovi sloe. Vojvoda poe k Ivanu i objavi mu da je potjera ve krenula iz Budima, ali nema nikakve pogibelji. - Ako nas dostignu? upita princ. to kanite onda? - Znam odlino mjesto gdje moemo doekati neprijatelja. Upustit emo se s njim u pregovore, i dotle mora stii Bla sa svojom vojskom. 69 - I pobit emo se? - Tome se ne da izbjei, visosti. 0 Gordaninoj poruci i njenom boravku na stanici ne ree vojvoda ni rijei da ne uzbuni princa ljubavnim brigama. 1 nastavie put, ne tedei konje. Toga se dana nebo malo naoblailo i vruina je popustila pa su jahali hitrije. Oko podne iznenada opaze s desne strane jahae koji su im mahali klobucima. Nekoliko plemia izae iz povorke da doeka konjanike. Bili su to knez Bernardin i njegovi drugovi. Kad su se sastali s vojvodom i princem,. jazjasne im doljaci sve to se dogodilo u Budimu, a onda krenue svi jo bre naprijed. Predveer se razvedrilo i sunce je tonulo na zapad. Tu se nae vojvoda sa svojom vojskom na obali rijeke are. Odmah naredi da se naas zaustave i odmore. Vojvoda razjasni gospodi: Ovdje emo doekati i izvidnike. Poslao sam ih gore na vrhove da pregledaju itav kraj dolazi li tko iza nas. Dok su se okrijepili i odmorili, vojvoda odlui da e putovati dalje itavu no. Jo nije prolo ni sat vremena, oglasi se s vrha brda iza njihovih lea trublja. Ovo nije dobar znak primijetie gospoda.

Jedan im glasnik dade znakove, a drugi se glasnici sputaju nizbrdo. Gospoda teko ekaju njihov dolazak. Bez daha dojae najhitriji brzotea i vikne: - Idu, jo su daleko. - Tko? Zar crna eta? - Ne, nije ona. Crni vojnici nose koplja uvis, ovi to dolaze nemaju uspravljena koplja, ali nose mnogo barjaka. - To su ugarski banderiji. - Dakle, nije Bla. Neprijatelji su. - Ima ih mnogo? - Moda polovicu manje od naih, koliko sam mogao pregle dati. - Koliko su udaljeni? Trebat e dobra tri-etiri sata da stignu do ovog mjesta. Malo razmiljaju. Vojvoda, meutim, ustane. Sad naprijed! Prei emo preko rijeke, spaliti iza sebe most i utaboriti se gore na Kotenom brdu. Tamo smo u velikoj prednosti. S jedne nas strane titi rijeka, s druge strmina brda. Vrlo dobro prihvaa knez. Brdo je prirodna tvrava. I odmah zapoee prelaziti preko rijeke are na drugu obalu. Gospoda primie vojvodine upute pa se odmah razdijele da odre u povorci red. Princ i Damir gledaju uspon momadi na brdo. Na vrh brda i s druge strane prema jugu sklonuli su kola i tovare prinevih dragocjenosti. Kraljevsku krunu uvala je posebna eta najjaih hrvatskih kmetova. 70 Kad je uveer osam tisua ljudi prelo rijeku, zapalili su most. Onda se svi s princem i Damirom popee na vrh brda. Tu su gospoda velikai i plemii s vojvodom odrali ratno vijee: ako protivnik trai bitku, mora juriati na visinu, gdje je poloaj bjegunaca vrlo povoljan pa mogu lako odoljevati i kad bi crna eta i vie dana zakanjavala. Meutim, digne se mjesec, a s njim i oblaci. Bijela praina valja se dolje nad poljem. - Dolaze povikuju vojvodini ljudi. Idu Ugri. - Ide aragonska rulja. Neka samo doe. Tisue oiju promatra dolazak Filipevih i Beatriinih eta. I oni su imali svoje strae na brdima i ve su znali da su bjegunci blizu. Batori je sa svojom etom zapazio u mjeseini Hrvate na brdu s onkraj obale rijeke are. Oni na vrhuncu Kotenog brda razabrae da se neprijatelj zaustavlja. I ve udara tabor s one strane obale. Ugri nisu dali nikakav znak da zapaaju Hrvate na brdu, ve naloe vatre pa se stadoe spremati k jelu. Vojvoda i njegovi opet razabiru da neprijatelj nee odmah navaliti, nego je odluio priekati sutranji dan. Umorni od potjere Ugri polegoe. I vojvoda dade zapovijed momcima da legnu. Samo strae ostadoe budne. I bude mir. Dolje umi rijeka. Katkad se uje rzanje konja, sad s ove, sad s one strane rijeke. Katkad bljesne oruje ili kaciga na obalama. Svi spavaju. Princ je otklonio da legne pod ator to su ga razapeli za njega pa sjedi pod otvorenim nebom. Uza nj vojvoda i Damir. Sva trojica razmiljaju i pomalo razgovaraju o stvarima koje su daleko od onoga to sada zaokuplja njihove misli i srca. No, mir, mjeseina i neizvjesnost sutranjeg dana to donosi borbu, bitku i smrt pobuuje na j skroviti je drhtaje njihovih dua. Gordanin lik lebdi im u duhu. Vide je onakvu kakva se opratala s njima, sjedei u sedlu, u mukoj odori, s bojnom kacigom na glavi. Vojvodino srce nije vie onako spokojno kao u asu rastanka. Sad zna vie nego to je znao one veeri. itao je svojim oima udesno proroanstvo firentinskog astrologa. Nee da vjeruje njegovu pismu ni Beatriinim rijeima. Nee da slua uplaeno aputanje vlastitog srca, pa ipak, bilo je asova u toku ovog putovanja, kad mu je nametnula ljubomorno pitanje neka jaka sila protiv njegove volje, unato borbi to je vodi sa sobom. "Zar sin? Njezin sin. I iji jo?"

I u toj tiini, svladan fizikim umorom, nadvlada srce i namee mu svoje brige. U asu kad je sav predan djelu koje mora izvriti. I makar se bori i odvraa lice od Ivana, pogled mu ipak obuhvaa njegovu pojavu, a iz due izmilji skrivena pritajena ljubomora: 71 "Zar njoj pristaje taj mladac? Njoj, koja trai junaka, oca svojem sinu?" Ali dok promatra njegovo lijepo lice, vitki stas, gipke kretnje, duboko tamno oko iz kojega prozrijeva neka dubina misli, uzmie: "Tko zna to se krije u njegovoj glavi? Kakve velike osnove?" I teko mu je, a ipak mora uvaavati taj plemeniti i mudri, makar blagi prinev pogled. I okrene od njega glavu da ga ne gleda pe mu se oko zaustavi na Damiru. Sjedi na zemlji. Gologlav je. Gusta crna kosa pada mu do ramena. . ,.;", "Kakva ljepota!" iznenaeno zapazi Lovro, promatrajui Damirove snane muke plemenite crte. Crne oi ljeskaju se u mjeseini i kao da neto taje. "to je u mranom pogledu tih oiju?" upita se Lovro i neopaeno pogleda Damira koji je podupro glavu rukama. "Mui li duu ovog lijepog mladia kakva velika nesrea? Teka bol? Kamo je upravljen njegov pogled?" Traei smjer Damirova pogleda, nastoji pronai trag njegove tajne. "Zato su mu oi natopljene tolikom alosti? Od prirode? Ili od zadobivenih rana u srcu? Ili od povrijeenog ponosa? Nemogue je to samo od ponosa! Zato mu je pogled gorio ljubomorom kad je Gordana onu veer pred rastanak s prinevom majkom gledala mene? I drugdje me progonio pogled tih crnih oiju. Gordana kae: Odanost prema princu Ivanu budi u njemu ljubomoru. Odanost. Moda. Ako je ljubav, vlastita ljubav?" Lovro promatra zamiljeno prijatelje: sad princa pa opet Damira. "Dva mlada mukarca: jedan je njezin prividni mu, drugi prosac. A to sam tu ja? Ja?" "Skrbnik sam. Onaj koji ima najvie sree. Da, najvie. Ona mi doputa da se brinem za nju i dopustit e da joj savjetujem, da vodim brigu za njezin ivot i sreu." "to je njena srea? Gdje? U ovom princu na iju u glavu za nekoliko dana poloiti krunu?" "Ili je njena srea drugdje? Gdje?" Ne usudi se spomenuti sebe, a srce nita drugo ne eka, nego da njegove misli to pronau, prosude, proreknu i potvrde. I opet ga privlai Damirova pojava: "Kako su mu oi vlane, crne, svijetlee. Zar su to suze to se ne pojavljuju u oima, nego kaplju s one strane ravno u duu? I on ju ljubi. Kako je ne bi ljubio. To dokazuje mrak njegove zjenice, dubina, u koju je potonula njegova bol. Vidim to. Ne, ne vidim. Samo slutim. I vjerujem. A on je s njom bio pred oltarom, morao je s njom po kraljevoj zapovijedi u lonicu, a da se ne dotakne ni sjene vrka njenih bijelih ruku. To je morao izdrati. Ako je jadnik ljubi, onda je vie nego junak. Mnogo vie. Heroj." I dok ga promatra, istrauje, oblijee svojim mislima, Damirov je duh na dnu dubine srca gdje lei zakopana ljubav. Ba tu, na tom putu, u predveerje vratolomnih djela, kad iz svake otrice viri smrt, ba sad die se iz dna srca zakopana ljubav i prikazuje mu Gordanin lik, uskrsava uspomena doivljena s njome u njezinoj blizini. I tjera od sebe te uspomene, odbija, grubo ih odbacuje, ali mu se one tvrdokorno javljaju u mislima, plamsaju u dui i predouju sliku noi na Viegradu gdje ona, prisiljena Beatriinom zasjedom, hoe da uzme kljueve kraljevske krune. I pada u nesvijest na njegove ruke. U naruju je nosi na balkon. Osjea se blizu kao one noi nakon vjenanja kad je u pratnji kraljevih dvorana morao s njom poi u lonicu. I stao je k prozoru da bude to dalje od nje. A njeno je lice mirno, hladno. I odjednom ona pohiti k njemu, neto mu govori, on

ne uje rijei, gubi svijest, ali osjea njezine ruke oko svojeg vrata i gurne je od sebe. Odgurnuo je tada strahovito jer je drhtao od njezine blizine, od jezovitog straha. Samo njezini znakovi probudie ga iz tog bunila, znakovi da je slijedi i slua razjanjenje: pod zastorom postelje krije se uhoda kralja Matije, uhoda koji kralja ima da izvijesti jesu li uistinu stupili samo prividno u brak. Onda je sve saznao. Vidio je uhodu svojim oima, stekao dokaze i mir da je prema njemu beutna, a ovila mu je ruke oko vrata da zavara uhodu i spasi se kraljevskog gnjeva. "Da se nije tome dosjetila, kralj bi je poslao u tvravu. Ivan bi priznao kralju svoju ljubav prema njoj, a kralj bi mu bio doveo Bianku i zauvijek bi Ivan izgubio nju i ona njega!" "Kakva je u nje dosjetljivost!" misli Damir. Ipak ne moe ni asa zadrati te misli jer ga ve hvata uspomena: Kako je strepio od dodira njezinih ruku, kakvim je bijesom odgurnuo, ne pazei hoe li se, udariti, pasti nauznak. "A da nije ona sve to uinila samo prividno? Boe, to bi bilo? Probo bih bodeem sebe da ne ivim, da ne gledam nju koja me prevela preko zakletve poloene na sreu i ivot moje majke. Bila bi ubila moju majku." "Kakve su to budalatine? Otkud me napastuje ova misao. Gordana, da se osvrne na mene? Ve mi se buni razbor." "Ivanu mora pripadati, iako ljubi vojvodu. Samo Ivanu. Vojvodi je ne dam, ne damo je ni Ivan ni ja. Moje je pravo da je uvam za Ivana." Hoe da zavara misli i srce, da ih skrene drugim smjerom kako ga ne bi prolazili treptaji od uspomene na dodir njenih ruku oko vrata. I kako je udno drhtao. Jo dugo, dugo, dane i noi, rvui se da postigne smirenje.

72 73 "A zato sad ove uspomene? Otkud dolaze? Tko ih je probudio? Zato ba danas uoi bitke?" "Moda duh sluti da e se sutra rastati s tijelom pa mu na oprotaju prosiplje teke boli." Kao da su mu gurnuli bode pa mu nestaje dah. Gui ga opratanje, bol. I gleda preko k Ivanu. Njegova glava poiva na leaj u, a oi irom otvorene, uprte u plavo zvjezdano nebo. "Gdje je sad ona? Osjea li da mislim samo o njoj? ivim samo za nju, sav sam njezin i ekam njezin odgovor." "Kad svri borba, odgovorit e mi. To je obeala i tako me duboko gledala. Zar je htjela da u pogledu pdgonetnem obeani odgovor? Duboko i dugo me gledala. Moda me sokolila?" "Ali zato su joj oi sjale kad je govorila o vojvodi? Ne znam nita, samo muku muim od ljubomore." "Mir i srea me ostavljaju kad gledam vojvodinu divnu pojavu. Patim, jer je on snaan, lijep, hrabar, slavan i muevan." "Ipak, meni je obeala odgovor, meni. Ne njemu, nego meni. Da me ne ljubi, zato ne bi odmah rekla: ne?" I on gotovo zastenje od nenadanog pitanja: "tedi li ona vojvodu? Zatiuje li ga od moje nemilosti, mrnje koja mora nastati ako ona odgovori ne?" I okrene se na leaju i zagnjuri lice u travu. "Nemogue je to dalje podnositi. Borba se svrava. Sutra e oni tamo preko rijeke doznati da su svi na mojoj strani, da crna eta stoji iza mene i odmah e se povui. Nee se ni upustiti u boj. I onda je borbi kraj." "Poslat u odmah u Peuh Blaa sa tisuu vojnika da je dovedu zajedno s majkama u Budim. I odgovor e pasti. Samo neka borba svri da bude kraj mojim stradanjima."

"Kako je to dugo do sutra!" Neto se makne kraj njega. Digne glavu. Vojvoda sjedi i gleda preko rijeke. "Kao da se on boji svretka borbe? Moda zato toliko odugovlai. Ljubi je pa bi htio da ne uje odgovor to e ga dati meni. Boji se. Zna li on da mi je obeala odgovor? Sigurno mu je rekla kad joj je skrbnik. Ipak osjeam da njezino srce pripada meni. Uvijek sam to osjeao. Da nije bilo te nade, kako bi se ivjelo?" Onda se digne. Opazi Damira kako gleda u daljinu, a vojvoda preko na drugu obalu. I pita: O emu razmiljate vas dvojica? Jedno pitanje dva udarca, dva ljubomorna bodea to prijetnjom opominju da ne misle o onoj koja sainjava njegov ivot. Damir zadre od tog pitanja. Zateenom vojvodi samo se trgne srce i on prvi odgovori: - Promatram njihov tabor i slutim da e ve u zoru poslati svoje poslanike, molei da se poklone naem kralju. - Onda biste morali mirno spavati, vojvodo. 74 Ni vi ne spavate, visosti, a ipak nitko nema toliko uzroka da mirno spava. Pogaate. Od nas dvojice meni bi san morao biti slai. A ti Damire? to se tebi vrze glavom? - Moja svadba. Kad svri ova borba, hou da se enim. - im stignemo u Zagreb, odmah u poslati najuglednijeg biskupa k papi da razrijei tvoj brak s Gordanom i moj s Biankom, a onda svadbujemo. Vojvoda se ini kao da ne uje. Sav se nagne prema neprijateljskom poloaju. Ali ujedno ustane kao da je neto primijetio. - to to zaokuplja vau pozornost, vojvodo? - Ni sam ne znam, visosti, pogledat u dolje k naim straa ma. Tamo je neki nemir. A vi samo leite. Sutra vam treba svje ine. Srcem punim bola Lovro ide nizbrdo. Na obali rijeke vrpolji se straa, polijee i puzi prema rubu obale, a straga drugi uperie puke prema rijeci. Videi sve to, Lovro pohiti k njima. Njegovi koraci upozorie strau i jedan momak dotri k njemu: Vojvodo, neki je ovjek utjerao u rijeku konja. Eno ga tamo pliva prema naoj obali. Mislim da je neprijateljev uhoda. Ne pucajte. Sakrijmo se da vidimo tko je i to hoe. Vojvoda se skloni iza grma odakle razabire povrinu vode na kojoj se zapaa ovjek, a pod njim konj. - Ona straa prijeko ili drijema, ili taj uistinu pripada njima. I gledaju kako je jaha polegao na sedlu, skrivajui se. - Ruke u vis ako ne eli samu u grudi! - Samo se vi ne prenaglite mirno e onaj u sedlu. Vojvodi nee biti drago ako me ustrijelite. - To je Mirko klikne vojvoda prigueno i domahuje svojem etovoi. - Ja sam to, gospodaru. Stigao sam jo juer, preao polja i oranice kako sam mogao, samo da to bre stignem, a ipak vas nisam mogao dostii prije potjere. Podveer smo se nali: ja na visoini, a oni dolje na cesti. A vi s druge strane rijeke. Tako sam morao ekati no da se provuem i obiem njihove strae, a moje momke uputim da idu dalje i negdje se drugdje prebace preko rijeke. Nestrpljivost obuzima Lovru i on dokraji prianje. - Dobro, reci mi kako i zato njezina milost Gordana nije otila u tvravu?

- Vratila se na krianje zbog crne ete i doekala tamo Blaa. Govorila je s njim i pola u njegov tabor, ali se nije vratila. - Kako se nije vratila? 75 - Tako. Samo mi etovoa Bla isporui da Gordana ide u Budim gdje je dobro skrivena, a Bla da kree glavnom cestom i dolazi u pomo vaoj vojvodskoj milosti i princu Ivanu. - A kamo se sklonula Gordana u Budimu? - Ne znam. Ali tamo je, ako je poruila pravu istinu. - Nema razloga tebi tajiti kad zna da e njezino skrovite saopiti samo meni. - Moda je pravo skrovite po kome drugom isporuila princu. Na vojvodu neprijatno djeluje ogorenje to izbija iz Mirkovih rijei. ,.>> - Zato bi njemu javila istinu, a meni ne? t On slegne ramenima i ne gleda u vojvodine oL - Pa tako jer e se udati za princa kad bude kralj. - Ludorije govori, Mirko. Rekli su to gospodin Simono i etovoa Bla meni u obraz. Lovro okrene glavu prema visoini da mu Mirko ne gleda u lice i ree tiho, ali grubo: - Ne spada na tebe za koga e ona poi. - Ako je vama svejedno, onda je i meni. Izlanuo je to napola ljutito, napola alosno, a vojvoda skrene razgovor na drugo: - Reci: zato njezina milost nije s krianja krenula u tvr avu? - Ne znam ja nita. Nije mi rekla. Niti sam je vidio kad je odlazila. Samo je krenula u Blaev tabor i vie se nije vratila. Poslije je on sam doao na stanicu i predao njenu i svoju poruku za vas. - A nije rekao zato ide u Budim? - Tumaio mi je da bi bilo opasno da ona putuje u Peuh jer bi je slijedio onaj utokosi Robert o kojemu sam mu govorio, a do Budima e brzo doi i tamo je kraljevski dvor gdje e je tititi. Znate, vojvodo, taj Robert je slijedi i prisie osvetu to ga je odbila, ali nije ni trebalo da se s njim sastaje. Druge plemkinje ne ine to. - Da mi nisi ni jednom misli, a kamoli rijei, dotaknuo nje zino ime. Otra zapovijed uutka Mirkovo ogorenje i on se pokunji sam u sebe, mislei: "Opinila ga je do smrti." - Drugih vijesti nema za mene upita vojvoda. - Sve sam rekao to su mi naloili. - Idi sad i lezi. Sutra u zoru budi uza me. I vojvoda se vrati. Visoka lijepa pojava snano se odraava u mjeseini. Mirko gleda za njim i uzdie: 76 "Kakve su to oi u one ljepotice kad ne vidi da je vojvoda ljepi od princa? Kakve su to oi u one ene? Kau ljudi da su kao bademi. Ba zato i ne razabire to vide drugi koji imaju okrugle, prave oi." Vojvoda se uspinje na Koteno brdo. Koraa polagano. Svaki korak je teina. Vue ga k zemlji teret to mu ga je naprtio Mirko. "Ona e biti njegova ena? Nije li to ludo brbljanje dvoranina? Tko je to pripovijedao Blau koji je bio daleko od dvora?" "Bit e kraljica? Moja kraljica?"

S tom milju zaustavi se i gleda u daljinu, posutu blijedim mjeseevim svjetlom. I ini mu se da je itav svijet zajedno s njim izgubljen u daljinama neizvjesnosti. Onda nastavi uspon. Stigavi k Ivanovu leaju, nae ga zajedno s Damirom budna. - to je bilo dolje? Netko se prebacio k naoj obali? - Da, visosti. Moj etovoa Mirko. - Valjda se nije desila nezgoda na putu s Gordanom? - Ne, sve je kako treba. Ona je u potpunoj sigurnosti. - Nije poslala nikakav glas? - Moj etovoa nije dospio prije odlaska govoriti s Gorda nom jer mu se urilo. Poslan je kao brzotea od etovoe Blaa kojeg su sreli putem. - to poruuje Bla? upadne Damir u rije i digne se. - Dolazi nam u pomo. - Gdje je Mirko govorio s njim? - Na putnoj stanici tamo gdje se kriaju ceste. - Prema tome, od njegova dolaska nee potrajati dugo? - Moda ve sutra u noi ili prekosutra u zoru, on je uz vas, visosti. Dakle, spavajte mirno. Nema protivnika koji pred vama ne bi morao zadrhtati od straha. Uistinu, protivnik je ve unaprijed pobijeen. I legoe. S druge strane obale na poljani spavaju protivnikovi ljudi. Voe se zaklonili mjeseini pod kronjate vrbe. Promatraju vrhunac Kotanog brda po kojemu je polegla Korvinova vojska. Strae se ustrale. Ide glasnik. Neto se dogodilo. Svi ustanu pa ekaju jahaa to hiti k njima pa im onda najavi: - Vidim na cesti etu od deset ljudi. Da ih zaustavim? - Razumije se. Neka vas ide dvadesetak odredi Batori. Ako su protivnici, zatrubite. 77 Jaha nestane iza stabla i grmlja prema cesti odakle se bijele oblaci praine. Voe dugo ekaju i ljubopitno pogledavaju doljake u stavu obrane. Mjesto trublje, opaze u zraku klobuke. - Nai su povesele se gospoda pa izlaze ispod vrbika. - To je Kinii uskliknu svi i pooe mu u susret. Jaha sie sa sedla. Svi ga opkoljuju, obasiplju pitanjima, a on im razjanjava: - Kraljevsko vijee i kraljica poruuju vam neka se ne uputate s protivnikom ni u kakva raspravljanja. Vojvoda e vam sigurno slati poruke i predlagati tobonje prijedloge ne bi li doekao svoje ete iz Hrvatske. - Jo odande ekaju pomo? - Da, dolaze mu iz Slavonije, o tom je doznala kraljica po jednom brzotei iz Napulja. On je putem u Budim sreo vojsku iz Slavonije to ide vojvodi Ilokome. Zato ne primite nikakve pre govore. im sutra svane, navalite. - Ne mogu se uputati u navalu dok crna eta nija iza mojih lea. ekam Blaa. - Sreo sam Blaa na putnoj stanici na krianju. Dojurio je u dvorite gdje se gospodin Robert egerski pobio s vojvodinim etovoom i tu mi je Bla osobno rekao da e doi za vama. - U potjeru ili u pomo? - U pomo. Prema tome mogao bi stii sutra podveer, a moda tek drugu no. Svi sjedoe opet pod vrbe i podvore donosioca radosne vijesti jelom i vinom. Okrijepimo se, gospodo. Sutra ujutro treba nam snage. Svi spavaju. U blizini ceste sjedi Batorijeva straa da zaustavi

svakoga tko bi dolazio cestom. Momci se sklonuli u grmlje, a njihov voa plemi spava, leei na ledini. Daleki topot konja upozori strau. - Opet netko dolazi. Moda novi glas iz Budima? - tropot ide s juga. ini se nema ih mnogo. Gledaju lijevo. Iza brda zabijeli se praina, sigurni glasnik jahaa. Svi poustajae. Probude plemia pa ekaju. Sa strane juga divljim trkom idu dva konjanika. Deset momaka na konjima poreda se na cesti pa dignu uvis oruje: Stoj! Jahai uspore trku i kad se priblie, zaustave konje. Batorijev plemi oslovi prvog jahaa u plemikom ruhu latinskim jezikom: Tko ste i kamo idete? 78 - Vidite po mojoj odori da sam plemi. A idem u Budim. Nitko mi to ne moe sprijeiti. - Kome idete tamo? To nam morate kazati. - Morao bih prije znati tko ste vi, a da vam mogu odgovoriti. - Mi smo u premoi nad vama dvojicom, dakle, govorite. Kome idete u Budim? - Prijateljima i zemljacima. - Otkuda ste? - Iz Slavonije. - Vi sigurno traite vojvodu Ilokoga? Ne traim njega, nego svoje prijatelje koji su s njime. Ovaj odgovor uini jak dojam na Batorijeva plemia; pa on prilazi jahau i ree mu povjerljivo: - Mi smo, gospodine, straa vojvode Ilokoga. On je sa svo jom etom ondje zaposjeo obje strane rijeke i teko eka vijesti kad e doi njegova eta iz Slavonije. Zbog toga nam je zapovijedio da ekamo ovdje na cesti i zaustavimo svakog jahaa. Ne znate nita o dolasku vojvodinih prijatelja? - Kako ne bih znao. Njegov sam glasnik. - Vojvoda vas teko eka. Siite. Vodit u vas k njemu. Ne slutei zamku, plemi silazi i preda uzde svojem momku, a Batorijev ovjek prikazuje se ljubazan i paljiv: - elite li zaloiti, ili da probudim vojvodu? Oito mu nosite povoljne vijesti? - Ne budite ga. Bit e u zoru to radosniji kad uje poruku. - Dakle, ljudi iz Slavonije dolaze? klie lukavi ovjek. - Da, dolaze. - Jesu li daleko? - Za dva dana bit e ovdje, a moda i prije ostane li vrijeme povoljno. - Ima ih mnogo? - Tano deset tisua. - I dobro su naoruani? - Ba kako treba da budu vojvodi od koristi. - Ako nemate drugih vijesti koje bi bile nepovoljne, uistinu ne bih htio da budim vojvodu. - Drugih vijesti nema, a ovo e biti dovoljno da obrauje mo vojvodu sutra u zoru. - Da ree plemi sutra u zoru. Onda se vrati k svo jim momcima, neto im ree ugarskim jezikom. Oni smjesta skoe k glasniku, uhvate ga i svinu mu ruke unatrag. Vi ste uhienik zapovjednika kraljevskog vijea ree mu plemi. 79 BITKA

Vojvoda Iloki se probudi. Snilo mu se da je nosio Gordani kraljevsku povlaku u crkvi, na vjenanju. I suze su mu padale po grimizu, pretvarale se u bisere i resile rub njezina plata. Jo ga boli u prsima. Strahotne muke u snu nisu uminule ni kad gleda nad sobom nebo puno oblaka, a kraj sebe princa i njegova druga Damira koji su spavali. Nema crkve ni vjenanja ni suzama njegovim ureenog grimiza. Ipak ne osjea radost to je to sve bilo samo tako. .,, "Moe se ispuniti do posljednje suzelV" pomisli vojvoda i uzdahne. Zatim ljutito trgne ma i gleda u protivniki tabor. "Nije vrijeme da mislim o tom. Tamo je moja briga, moj cilj. Tamo neka su sve moje misli, ini i brige." Onda stade promatrati nebo. Siva zora tek je malo pomolila neprijazno lice, puno plane sjete. Lovro ponovo promatra bojite. Jo se nitko ne mie, jedino straari eu na jednom i na drugom kraju. Vojvoda ustane i silazi. Onda dade probuditi dvojicu plemia. Kad su stigli k njemu, naloi im: - Vi ete prijei preko sela na onaj visoki vrh i stalno pa ziti na cestu. Sa strane Budima doi e crna eta, kad je opazite, jedan neka dade znak i dohiti k meni, a drugi se ima spustiti na cestu i javiti Blau gdje se nalazimo i kako je na bojnom polju. S vrha ete lako pregledati bojite. Recite Blau da udari Batorija s lea. - Valja nam ponijeti i trublju i baklje. Ako bude no, mogli bismo javiti dolazak ete svjetlom. - Trublju neemo uti, ali svjetlo bismo lako primijetili. Pa zite i na jug. Obeali su mi moji ponajbolji prijatelji da e skupiti plemie s njihovim etama i doi prema Budimu. Meutim, jo uvijek nikakva glasa od njih. - Teko je sada u vrijeme etve odlaziti od kue, ali kad su vam obeali, nee vas prevariti. - Zakanjavaju. Uostalom, ne dou li na vrijeme, sve svoje snage polaem u crnu etu. Bla dovodi deset tisua ljudi, a njima mogu osvojiti Budim, samo mi je potrebno da znam Blaev do lazak i prema tome upravljam bitku. - Pazit emo, vojvodo, a kako nema vrelog sunca bit e pogled na cestu bistriji. - Bla mora stii ove noi ili sutra u zoru. Bilo kada, budite na oprezu. Plemii se opreme i uzmu sobom nekoliko momaka pa krenu. Na zvuk trublja diu se ljudi s ledine. 80 Oivljuju bojita s jedne i s druge strane rijeke. Ljudi se umivaju na obalama. Svjeina vode dozivlje im u misli neizvjesnost to je skriva u svojem krilu dan. Kome nosi poraz? Kome pobjedu? Kome mir, a kome jad? Ipak, svatko se od njih sprema na pobjedu. Trublja probudi princa i Damira. Obojica skoe na noge. Sluge im donose u posudama vodu i runike. Onda im prostru na travi zajutrak. Ivan dade dozvati vojvodu. Lovro se ve uspinje k njemu. Pozdrave se i sjedoe na zemlju k jelu. Imaju li momci estitog zalogaja? pita Ivan. I jela i pila ne manjka nikome. Pobrinuo sam se obilno. Ivan uuti. Polagano jede, zagleda se u daljinu i misli. Damir ga promatra, osjea da su mu misli teke i hoe da ih odagna pa ga upita: Dobro se spava pod vedrim nebom? Je li, Ivane? Nikad loije. Progonili su me sni kao zlodusi. Vidio sam bitku teku, krvavu, padaju ranjeni i mrtvi, a dolje ona rijeka bila je rumena krv, bila je i topla kad sam u nju gurnuo ruku. Odvratno, ogavno. Ne mogu se osloboditi grdnih slika.

Damir i vojvoda Lovro pogledae se i skrenue razgovor na drugo. Princ ih slijedi, ali ipak uporno gleda dolje na poljanu. Kakvo je to gibanje u protivnikom taboru? Oni se nekud spremaju? Omalovaavajui, odgovori Lovro: Svejedno to rade. Mi smo spremni. Razgovor zapne. Ivan uti. Dugo gleda preda se, a onda opet gleda dolje: - Vojvodo, oni vuku splav. Vidite, tamo ulaze u rijeku. - Dolaze nam u posjet. - Kako? Zar bitka? - Neizbjezivo je to, visosti. - Rekli ste mi u Budimu da nee biti krvavog sukoba. - Nisam mogao slutiti da e Beatrica prekinuti pregovore, a mi izgubiti puna tri dana, ali kako vidite, oni dolje su drski. Idu u navalu, a Bla dolazi u pomo nama. Zdrobit emo ih. Ivan ne kae nita. Promatra kako oni idu niz rijeku trae pliinu da je pregaze i vuku neke zbijene splavi. Tada odvrati pogled s bojita i skrene ga na drugu stranu brda gdje lee sela. Po oranicama rade seljaci. Katkad zastaju i gledaju gore na brdo gdje se utaborila vojska. Princ uzdahne pa ree vojvodi i Damiru: - Bilo bi mudrije prionuti uz motike nego uz ma. - Samo onda kad budemo mogli i uiti ono to priradimo. 81 6 GORDANAIV

U naoj domovini vie nemamo nita svoga. Sve nam oduzimaju, harae, kradu i otimaju, Muimo se za razbojnike koji ive lagodno od naih uljeva. Turin dolazi na gotovu etvu. Najprije valja podii obrambeni zid, a taj ste vi. Kad vas podignemo na prijestolje, zagradit emo otmiaru putove u naa polja, u nau itnicu, a onda tek moemo spremiti ito za sebe. Svaka vaa rije izlazi iz moje due ivo povlauje Damir. , Ivan ne odvraa, gleda dolje protivniko gibanje i zavue se sam u sebe: A vojvoda ustane i ostavi mlade prijatelje. - Damire, sve to se tu zbiva probada mi srce. Osjeam: prolit e se krv. - Borba je to, moj Ivane, i drugaije ne moe biti. - Ne znam to to ovjeka snalazi. Na asove kao da nekud utone gdje nema zbilje ni ljudi, ni realnog ivota. Sve je u nekoj magli, nevidljivo, nestvarno, samo misli lete kao neke iskre i pale, eu, ali osjea bol. To je sve to je stvarno u takvim asovima. - Razumijem te. I meni se tako zbiva. Nai uenjaci na dvoru kau da je to mladost, njene sanje koje moramo svi proi. Pa kad to znamo, valja im se oprijeti i muevno ih pregaziti. - Dobro zbori. Stariji si od mene i mnogo jai. - Hou da pogledam kako je dolje. I on se spusti nizbro, potrai Lovni Ilokoga pa ga zamoli za nekoliko rijei. Kad se vojvoda s njim povue od ostale gospode, upita ga Damir: - Vojvodo, zato ste oglasili neka vam se dobrovoljno jave za obranu zapadnog dijela brda? - Jer je ono najopasnija toka bojita. - Vojvodo, molim da prve redove povjerite mojem vodstvu. - Nikad neu pristati da se bijete na onom mjestu gdje e smrt kositi nemilostivo. - Nitko me nee moi sprijeiti da se bijem gdje sam odab rao. Tako mi asti, bit u tamo. S ovim rijeima Damir ostavi vojvodu. A on gleda za njim.

"Svojom voljom ide u susret smrti. Zato? Za ljubav prema Gordani? Dopustim li to, nosit u na dui ovaj teret itav ivot." Vojvoda poe k drugovima koji su vijeali pod gustim kronjama drvea. Okupili se biskupi, knezovi Frankopani, svi banovi, plemii i srpski despot Brankovi. Nakon kratkog dogovora poz-vae sve voe i etovoe. Vojvoda im razloi osnovu. Mi neemo nigdje napadati. Nama je do toga da to vie zavlaimo odlunu bitku kako bismo doekali Blaevu crnu etu. Onda ugovore sve to su smatrali potrebnim, pa se uputi svatko svojoj eti. Kad su protivnici zagazili u rijeku da prijeu na drugu obalu, vojvodine su ete bile na svom mjestu. A on sam promatra s visine kako neprijatelj trai pliinu i pri tom odlazi od bojita to ga ispunjava zadovoljstvom jer odgaa poetak bitke. Do podne je protivnik preao rijeku prema Kotanom brdu. Tu okupi i poreda svoje ete, a onda ih sam glavni voa Batori oslovi: Dunost nam je uhvatiti izdajnike koju su oteli krunu. Ne mirujte, momci, dok ne otmete tu krunu. Ali ujte jo i ovo: protivnici voze tovare Ivana Korvina. To je suho zlato, isto srebro, dragocjeno biserje. Ako pobijedite, momci, sav plijen, sve dragocjenosti pripadaju vama. Svi se guraju naprijed, svaki hoe u prve redove kao da e mu odmah u prvom dodiru s neprijateljem pasti u krilo svjetlucava dragocjenost. Idu naprijed pijani od elje da maeve zabodu u tovare to ih ekaju. Sloeni, stisnuti, gusti redovi koraaju, hite, gotovo tre. Prvi su pjeaci i nose puke. Za njima idu konjanici s maevima i kopljima. I dolaze silovito prema Kotanom brdu. Na podnoju vojvoda Iloki sjedi na sedlu u bojnom oklopu, goli ma sijeva u ruci. Otrini njegova pogleda ne izmie nita ni na vlastitom ni na protivnikom bojitu. Hvata i prosuuje vjetim mjerilom vojskovoe svaki pokret neprijatelja. Svaka prikrivena protivnikova kretnja odaje mu tajne namjere zamiljene zasjede, bojne osnove, izlike, zamke. I odreuje svojim etama, alje naloge ispod brda, ne skidajui oiju s neprijatelja. Onda se protivnici odjednom zaustave. Momci kleknu na koljeno, prislone uz nj puke. Praskaju hici prema posadi na brdu. Odande odgovaraju. Praskaju bojne puke. Napadai pucaju sve ee, ali se protivnik ne mie i ne tedi baruta. Damir upravlja pukama drugih i pri tom jo gaa svojom. Momci pokraj strijelaca hitro iste cijevi i opet ih pune prikop-avajui kremen to ima da trenjem zapali barut. Bojovnici su jednako spremni, jednako vjeti i jednako neustraivi. Bitka se vodi bez vike, podjarivanja i podstrekavanja. Svatko svu svoju pozornost ulae u brzinu, sigurnost ruke i vida, uje se samo prasak hitaca i gdjekoji povik ranjenoga.

82 83 Nebo je zastrto, ali egu nadomijeta sparina. Zrak je teak. Oblaci se sputaju sve nie. Guste pare gone se nad njihovim glavama poput valova neke prljave rijeke. A Lovro zapovijeda. Svuda mu je pogled, svuda desnica. Vedar je i sabran. Samo je zabrinut kad pogleda u oblake. "Bude li kie bit e klisko tlo, za bojovnike najvea nevolja." Protivnika paljba jenja. Oprez, momci! Spremaju napad golim otricama opo minje vojvoda i napeto istrauje neprijateljske kretnje pa se onda okree k svojima, tiho nareuje. Svatko ve ima ma i koplje u pripremi.

Tiina, ukoena panja, nepomini stav^ s jedne i s druge strane. Konjanici pojure naprijed, a vojvoda Batori visokim glasom povie: - Naprijed! Na brdo! Po zlato i biserje! Vojvoda gromko odgovara: - Udri napadaa! Branimo svoje, momci! Ugri najure prve redove Hrvata na podnoju brda. Ali oni su iza njih gore kao zid oko eljeza i ekaju nove ete da zamijene iznemogle ili ranjene. Mirnom rukom Damir odbija protivnika. Vjetina i snaga udruene zastrauju one to su mu dospjeli nasuprot. - Na juri, gore na brdo! Tamo je plijen zapovijedaju ugarski voe. - Juri na Ugre, junaci! Ako predate ovo brdo, izdadoste domovinu zapovijeda voa Hrvata. Gvoe se sudara, kreevo odzvanja. Jedne i druge goni zanos. Hrvati se biju za svoje nade, protivnici za plijen. Hrvati hoe da steknu sreu i slobodu, a protivnici njihovo blago. Hrvati su estoko odbili napadaj. Ugri su potisnuti. Drui i kunui, povlae se. Lovro im je zakrio put na zapadnu stranu brda kamo su smjerali. Ova je strana neprodorna. Brane je junaci. 4L" Damir u prvim redovima s odabranim momcima. Odbijeni neprijatelj okuplja svoje ljude, a vojvoda se sa svojima odmara. Gore u oblacima zagrmi. Kia ne pada, ali vjetar zapuhuje, vitla granjem i zvidi nad njihovim glavama. Lovro Iloki mirno eka, obilazei redove. Knezovi Franko-pani i drugi velikai stoje na elu svojih eta da nastave boj. Banovi zapovijedaju svojim banderijama. Jakob Sekeli, etovoa biskupa Ernuta, vjeto vodi vojnike. Svi su na okupu, ali ne navaljuju. Neka se protivnik izbori u napadu umuje vojvoda. Batori zapovijeda drugu navalu. A oni pojure kao psi za mirisom divljai. Nova bitka, nove snage, vei zanos, jaa strast pohlepe. Sve raste: i bojovnost, i pohlepa, i nada idealista. 84 Najjai od protivnikih voa estoko se baca na Damira. Bije ga, navaljuje. I misao i desnicu vodi mu uvjerenje da taj Damir uva put do zlatnog tovara. Vojvoda se bije na sve strane i pazi tamo gdje se svi sile upiru u Damira. Najednom opazi kako se mladi povlai uzbrdo, natrake, gotovo skae sa svim svojim momcima natrag. Batorijevi se, urliui zalete za njim. Na Damira! Na Damira! vie Batori. I navale naprijed. Damir uzmie. Svi na njega! zapovijeda Batori, a njegovi viu, upiru se, svjetluca im zlato pa se bacaju uzbrdo na prostor to ga naputa Damir. Vojvoda se zabrine i, viui pohiti, ali ve u novom trenutku dogodi se neoekivano. Damir sa itavim redom momaka u svakoj ruci s jednim maem baca se na neprijatelja, rui ga i kotrlja nizbrdo. Valjaju se na podnoje kao hrpa kamenja. Vika i radost na bojitu. Taj ih je dobro prevario veseli se knez Bernardin, a vojvoda primijeti samo u mislima: "Damir se bije kao da je odluio junatvom stei Gordanu." Jedva dovri misao, kad spazi princa s uzdignutim maem tik uz Damira. Vojvoda potri k njemu. Natrag, prine! to hoe Ivane? Ne doputam ti da bude tu vikne Damir. Cuo sam tvoje ime, bio si u pogibelji. - Ne, zavarao sam ih. Idi. Vojvoda uhvati prinevu ruku. - Ne mogu to dopustiti. Idite gore. - Na Korvina! Na Korvina!

Sva protivnika sila povuena je k onom mjestu gdje su ugledali sina kralja Matije. U uima im zvoni obeanje kraljice Beatrice: "Tko ga uhvati, neka odabere na dvoru ast koju hoe." Vojvoda, knezovi Frankopani, svi banovi i Sekeli udrueno gurnue neprijatelja nizbrdo, daleko od princa. Onda knez Bernardin, vojvoda i momci zaokruie princa i obasu ga prigovorima: Ako nam dolazite blizu, navaljuju stostrukom snagom. Ne smijete ostaviti svoje mjesto. Oteavate nam borbu. Zar ne vidite? I odvedoe ga gore k teko zabrinutim biskupima. Novi odmor trajao je due. Vojvoda opazi da protivnik kani mirovati, a to je i njemu u prilog. I ode razgledati bojne poloaje svojih eta. Zadrao se najdue na zapadnoj strani brda gdje Damir pobjedonosno odbija protivnika. 85 - Hrabro ste se drali, gospodine Damire pohvali ga vojvoda i poloi mu ruke na ramena. - Jedva ekam, vojvodo, da naredite prodor u neprijateljsko bojite. Vojvoda slua njegov svjei, vedri, duboki glas i promatra njegove oi, crne kao oblana no. Kroz tu crninu ne moe prodrijeti u njegovu duu i pita se: "Je li taj zanos isto domovinski ili je podstreknut eljom da ga Gordana uvrsti u red junaka o kojima nam je govorila one veeri u svojoj kui? Tko je dostojan junak na umu i mau da bude otac njezinu sinu!" -VJ^ U vojvodinim je oima alost. "Bio tko, ja moram dovriti svoj put k cilju, ili pasti u prah prolivene krvi." Dovrivi ovu misao, mora da odgovori Damiru: - Strpite se prijatelju. Ova toka na kojoj ste vi, otvara nam put do pobjede, ali ekam crnu etu. - Zar ne bismo mogli sami provaliti? - Izgubili bismo mnogo ljudi, a ja sam princu zadao rije: tedjeti ivote. Bla mi je poruio neka se ne uputam u borbu dok god je mogue. Dakle, ne pokuavajte nikakvih provala. Vi ste izmeu svih najblii princu. Vas uzimam kao posrednika da princa drite daleko od borbe. Njegovo junatvo nije sada u mau, nego u nepokolebljivosti i uzdrljivosti uz nas. Pouzdajte se u mene. Izvrit u dunost odmah. Smjesta se popne k princu i ree: - Mi ovdje tek krimo put kojim e ti krenuti u najjau borbu, ali tek na prijestolju. Ondje e zasjesti kao junak, spasi lac nae zemlje. Ovo tu nije drugo nego most za prijelaz u tvoju borbu i slavu. - Lijepe rijei ali mi ne smiruju srce. - to te mori? Reci. - Vojvoda svakim inom i svakim korakom osvaja lovore koji e nju zadiviti. - Ne dao bog da te sada uje Gordana jer je runo to govori. - Ljubav bi morala oplemenjivati. Ali shvati me, Damire, morao bih biti savren svetac kad me ovaj divni, mladi, hrabri vojvoda ne bi gonio u ljubomoru. Dolje se oglasi zov. Ne rekoe vie nita, Damir pohiti na svoje mjesto. Vojvodine ete su u bojnom stavu i ve oekuju novi napadaj. Bitka se obnavlja. Protivnici udare pojaanom snagom na zapadni dio brda. 86 Borba se bije jednakom snagom s obje strane. Batorijevi vojnici su estoki, divlji, nestrpljivi, vojvodini mirni, odluni, nepokolebljivi. Damir opet potisne neprijateljsko krilo daleko ispod brda.

Iz crnih tekih oblaka izlije se pljusak na bojovnike, ali ne obustavlja bitku. Nakon pljuska slijedi grmljavina, a onda se prolome oblaci kao da se rastvorilo nebo, veliko nebesko more i razlilo se na zemlju. Sva su lica i sve oi zalivene vodom to bojovnicima oduzima mogunost panje i nitko ne moe vie gledati jer mu voda ulazi u oi. Nebo je zaustavilo trei nasrtaj i potjeralo bojovnike pod stabla, pod gunjeve, plateve i haljetke kojima se nastoje zakloniti bujici iz oblaka. S oborinom silazi no, tamna, vjetrovita, olujna. A bojovnici su pod otvorenim nebom, nadohvat buri i pljusku. Ve je drugi sat na izmaku, a nitko se ne moe maknuti. Svi miruju i skrivaju glavu, saginju lice k zemlji da im se voda ne izlijeva barem u oi. Svatko se brine za sebe i ne pita za susjeda. U Batorijevu taboru lei hrvatski glasnik to su ga uhvatili i svezali u noi pred bitkom. Ni za njega se sada nitko ne brine. On se kupa u vodi to oko njega raste poput jezera. Plemi zebe vie od misli koja ga snalazi nego vjetra i pljuska. Gledajui kako se sve zagnjurilo pod bilo kakvo pokrivalo, poinje razmiljati: "Kako bih to iskoristio?" Domilja se i pokuava osloboditi ruke. Natopljene su vodom pa se sada nekako laganije okreu u sponama. Mui se, stie dlanove, umae ruke u hladnu vodu. One lake klize iz mokre uadi. Strpljivost ga ne ostavlja. itav sat natee i napokon oslobodi ruke. Sad noge. Nema nita da prereze uad, ali razvezuje uzlove. Batorijevi vojnici udaljeni su od njega sto koraaja. On lei pokraj nekih kola, zatien njihovoj panji, samo prividnim stijenama od letava. Oslobodivi noge, ustane. Polagano izvue ispod sijetia gunj to ga drugi u pljusku nisu opazili i baci ga na glavu preko itavog tijela, sve do izama. Ovako ide lagano prema vojnicima to stoje pod stablima, svaki zamotan preko glave, bilo kakvim zaklonitem. Nitko se ne brine tko prolazi. Ako tko i pazi gunj em omotanog ovjeka, jedino mu zavia to je naao bolji zaklon od njega. Plemi zaokrene u gustu ikaru. Tu se sklonilo stotine vojnika. I on kao da trai stablo gdje bi se zatitio. Ide mirnim korakom, svaki mu udarac srca probija grudi. 87 to je? Kamo to ide? Ondje je neprijateljsko tlo vikne odjednom neki otar glas za njim. On se zaustavi, onda se vrati, potrai grmlje koje ga razdijeli od Batorijevih vojnika. eka. Iz neba lije. Plemi legne u blato i vodu. Ogledne se, pomakne naprijed. Puzi travom po mlakama vode zaklonjen ikarjem. Onda padne no. A on se digne i pohiti, tri bez daha i odaha. Strae pod Kotanim brdom, skoe i uhvate ga. - Uhoda, uhoda. On se brani i dahe: - Moram odmah govoriti s vojvodom. - Govori naim jezikom, dakle, nije Ugrin konstatira straa i vodi uhvaenog k vojvodi. Sluga mu je razapeo ator, ali vjetar ga je oborio, a vojvoda stoji u tmini, omotan koom od atora. Opazivi da netko dolazi, ide mu u susret. - Vojvodo, dovodimo ovjeka koji je doao iz protivnikog bojita. - Ne vidim mu lice u tmini. Sveite ga dok ne prestane bura. - Vojvodo, va sam katelan. - Za boga, u tmini te ne prepoznali, to je, Grga? Otkuda ti? - Nosim vijesti, vojvodo. Dolaze vam u pomo iz Slavonije. - Kada? klikne Lovro. - Mogli bi vas dostii ovdje sutra podno ako oluja nije jako otetila cestu.

- Koliko ih je - Oko deset tisua. - A gdje si ih ostavio? - Daleko, itava dva dana, no zapao sam u ruke Batorijevoj strai. Rekli su mi da su vai i padoh u njihove ruke. - I rekao si im da oni dolaze - Pomislio sam: govorim s vaim pristaama. - Zato su se toliko urili juriati. Ali ja neu nijednom uzvratiti napadaj. Samo u odbijati, osim ako danas ili sutra u zoru doe crna eta. Nju ekam. - Vojvodo, moram vam rei, oni se tamo nadaju da e Bla k njima. Ba sam zato naao odvanosti proi kroz neprijateljske redove da javim pogibelj koja vam prijeti. - A kad oni to oekuju crnu etu? - Neprestano alju brzotee u susret Blau. On je ve blizu. Glasnici izvjeuju gdje se Bla nalazi. Danas nakon drugog okraja rekoe: "Bla stie ove noi". - Stii moe, ali ne za njih. - Glasnici kau da su ete potkupili kraljiinim novcem. - Bla mi je sam javio po mojem Mirku da dolazi, a javio je i pokuaj kraljice da ga podmiti dukatima. Htjeli su ga i prevariti da ide za Batorijem kao da je uz princa. Bla mi je isporuio i to 88 da e svim Batorijevim glasnicima potvrivati da ide u pomo Batoriju, samo da ga ne zaustavljaju. Dakle, vidi: oni se nadaju Blau, a on zapravo pristaje k nama. - Postavili su i svoje strae da Blaa prevedu preko rijeke. - Uzalud je. Kad Bla jednom ree, ne poree. - Onda se oni uzalud nadaju ako ste vi sigurni? - Siguran sam jer Bla ne gazi prisege, a poslao je poruku. Budi miran. Doi samnom k princu i ostaloj gospodi. Kod njih ne pada kia, njihove atore nije razruio vjetar kao moj. Radostan Lovro povede svojeg katelana i saopi gospodi radosnu vijest o dolasku eta iz Slavonije. Ovaj glas sve razvedri. Odmah se stadoe dogovarati to e i kako, a vojvoda odredi Mladenu Berislaviu: - Odmah neka dva glasnika krenu na put da obavijeste one iz Slavonije gdje smo. Poaljite dva mudra, hitra i odvana ovjeka. - Molim vojvodu da jedan budem ja ponudi se katelan. - Dobro, idi. Kai im da smo na Kotanom brdu. Zna kako je tekla bitka, ali glavno je da kae ovo: usput e nai most preko rijeke are, a ima i pliina. Tamo neka odmah prijeu rijeku i onda preko polja i oranica k nama. Sav promokao katelan uzme pohlepno jesti i piti, dok mu Berislavi donese ispod kneeva atora pokriva da se ogrne. - Ve jenja nevrijeme, oluja seli na jug primjeuju gospoda. - Ipak, bit e strahovito klisko, a naroito naima na brdu zabrinjava se biskup Ernut; - To su samo male nevolje ratnika, gospodine biskupe utjei ga knez Bernardin. Onda polagano sustaje kia. Sjevernjak goni oblake prema jugu. U toj borbi ispod crnih nebeskih zavjesa proviri mjesec kao noni svjetionik i saspe na bojite svjetlo. Ali ga opet brzo prekriju oblaci. Za te igre na obzorju posve prestaje kia. Uskoro bude isto, vedro. Plavim nebom zasja mjesec. Vojvodin katelan Grga oprosti se s gospodarom i sputa s druge strane brda. Morao je sii sa sedla jer se konj klizao. Ali dolje uz jae i krene u pratnji jednog pouzdanika Mladena Berislavia prema jugu u susret Hrvatima iz Slavonije.

S brda promatra vojvoda protivniko bojite, natopljeno mjeseinom, i raspravlja s knezovima i banovima. Javi se knez Bernardin: Tamo kao da ne kane ove noi spavati? to velite vi, vojvodo? 89 Svi pogledaju dolje gdje se obalom rijeke neprestano vrzu Batorijevi ljudi. Momad lei, ali voe se neprestano kreu, neki jahai neprestano dolaze i odlaze. Vojvoda motri i ree: - Oekuju crnu etu uvjereni da ide k njima. Neka se samo raduju. - Vi, dakle, neete ni otpoinuti, Lovro? Ja s njima zajedno oekujem Blaa nasmije se vojvoda. Zapalili su vatre. I oni dolje i oni gore spremaju veeru, sue promoena odijela. , .i", U vedroj, vlanoj, hladnoj noi oba tabora Jbue. Ne lijeu. ekaju i oni na poljani i oni na brdu. Oekuju Blaa u ijim je rukama pobjeda. Vojvoda iznenaeno usklikne: - to je? pitaju ga. - Svjetlost na visoini. Vidite li? - Kome daje znakove? - Meni. Ide Bla. - Je li sigurno? - Poslao sam tamo mudre plemike sinove. - Kakvo je to gibanje dolje na poljani? pita Damir, dohitivi k vojvodi. Eto, svi bulje gore u visoinu. - Opazili su moje znakove. Mori ih znatielja kakva je to baklja tamo. - Ne vidim nita, vojvodo. Utrnuli su je da ne bi odvie uzbudila neprijateljske strae. Gledaju Batorijeve ete. Svi su okrenuti prema vrhu. Sveti Ilija ba nam je divno okrenuo mjeseevu svjetiljku. Jedni druge drimo na oku kako se pristoji vitekim bojovnicima. Sada neka dou gore svi vodii malih i velikih eta. Zatim im jo dade upute za sve mogunosti i poalje ih k svojim etama. Dotle je straa uzbrdo vodila novog doljaka. Vojvoda prepozna plemia kojeg je poslao na visoinu da straari. I pohiti k njemu. - Idu li? pita ga on. - itave ete. Nose i baklje. Mi smo sili s onkraj brda da Batorijevi ne opaze nae baklje pa smo im domahnuli, vrtei bakljama. Oni su uzvratili. Onda me drug poslao da to javim. - Oni oekuju pomo crne ete. Neka se uljuljavaju u tom snu, a sigurno njihove strae negdje tamo paze. S jednog brda preko rijeke, blie cesti, oglasi se trublja. uj! To navjeuju dolje. U tili as sva se poljana uzgibala. Ljudi na mjeseini ine se poput bijelih brazda to se valjaju pod plugom i opet se ukoe. Momci su u stavu. Sad pazimo, gospodo opomene vojvoda banove i velikae. im oni okrenu, neka svatko bude spreman. Tamo preko rijeke, na mjeseini, iza obronka, pojave se prvi konjanici. - Crna eta. - Crni oklopnici kliku svi. I jedni i drugi gledaju onamo odakle jezde jahai u crnim oklopima. - Oni prvi sigurno su etovoe nagaaju gospoda oko vojvode. - Predaleko je da bismo je mogli prepoznati. - Hoe li nas zapaziti ovdje gore?

- Poslao sam Blau u susret brzoteu juer i danas da ga obavijeste gdje smo i to se zbiva. - Onda zna sve. Kakva je to sila? Sva je obala crna kao da su po njoj sjeli gavrani. - Korvinovi gavrani vikne netko. A princ uti, promatra konjanike pokojnog kralja Matije i obnavlja u mislima uspomene na oca. Vojvoda pak ree, sjeajui se prolosti: - Tu je etu stvorio kralj Ma ti ja, prisegao i ostavio sinu. On ih je uredio, odjenuo, plaao, njegovao, tisue njih imaju ime da hrane svoje obitelji. Troio je kralj na svoju etu ba kao i na svoju enu. Zna to Bla i svi njegovi momci i ele da ostanu mladom kralju desna ruka i njegovo mezime, kao to su bili za kraljeva ivota. - Kako divno jezde usklikne ban Derenin. - Gle, sad e prijei rijeku. Trae pliinu, pregazit e je, konji im plivaju poput tatarskih. - A Batorijevi se neto uzvrpoljili? - Bit e zaprepateni kad opaze da im crna eta ne kani pomoi protiv nas. - Tako e biti. Silaze niz rijeku, idu im iza lea. - Sad na svoja mjesta! Batorijevi se ve diu u bojni stav. - Tre, pazite! Svi pohite k svojim etama. Odozdo se uje topot konja, zveket oruja. Crna eta prelazi rijeku. Gore po obzorju pojave se novi bijeli oblaci, prelete preko mjeseeva lica i itave asove skrivaju protivnicima pogled na bojita. Jaki znak trublje s Batorijeve strane. - To je Blaeva trublja. - Time nam daje znak za navalu veli vojvoda knezu Bernardinu. 1

90 91 - Je li to ugovoreno meu vama? - Poslao sam mu takvu vijest po jueranjem glasniku. I ponovo se s poljane zauje trublja. - Batori ide u navalu. Zar je poludio? Iza lea mu je Bla, a on se jo usuuje da navali. - Evo ih, pazite! zapovijeda vojvoda. Ugri jure. U mjeseini svjetlucaju maevi kao da su posuti srebrom. Trka konja, ljudski krikovi, navjeuju krvoednu odluku da se probiju vojvodini redovi, prodre do blaga to lei na vrhu Kotanog brda. , ..,* Voda prska oko konja, blatni vodoskoci diu se nad glavama vojnika to jure k podnoju brda. Vojvoda dade znak povikom: Udri! Potisni! Navali! Juri! Svi vojnici za njim dobacuju poklike: Crna eta je tu. Hrabro naprijed, momci! Vojvodina zapovijed krui okolo, die bojovnost, hrani snagu i nadu. I sudara se. Biju se. Krikovi, udarci, pozivi, hrabrenja, podstrekivanja. Kreu se maevi u blijedoj mjeseini. Otrica se priljubljuje otrici kao da se upajaju, cjelivaju. - to je to? Bla se jo ne mie? Ne udara protivnika u lea?

- to eka? Oito moj poziv. Cetovoo, zatrubi jo jednom neka Bla uje moj znak. Mirko punim dahom zatrubi tri puta. Onda sustane i ponovi tri puta. Netko uhvati vojvodinu ruku i estoko ga povue: Brzo, doite vojvodo. On se obazre. Mladi Berislavi dri vojvodina konja pa ga vue za sobom. Doite. Bla je tu. Znao sam. Preuzmite, knee, moje mjesto dok se ne vratim. I skrene kamo ga vodi Mladen Berislavi. Jake iroke grudi ire se u blizini sigurne pobjede koju mu zajamuje Blaeva prisutnost. "Neto je naroito smislio kad jo ne udara protivnika s lea, moda hoe da prije svega pozovemo neprijatelja na predaju? Da, to moramo uiniti. ovjenost trai da ga bespomonog ne unitimo. Odmah u dati znakove trubljama da se neprijatelju obznani. Naposljetku: u jednom smo kraljevstvu, braa smo, valja ih tedjeti. Nisu Turci." Strelovitom brzinom lete vojvodinom glavom te misli, a srcem samilost i ovjenost, viteka dobronamjernost, dok Berislavi vodi njegova konja izvan bitke na malu istinu na prvom usponu brda, tamo sa strane rijeke. Na konju sjedi, vie lei nego sjedi 92 mjesecom osvijetljen Bla. Odijelo mu visi u komadima. Kroz poderanu koulju rumeni se krv. Blijedo mu je lice upalo, bolno, oajno, jadno. - Bla, to je? zapanjeno vikne vojvoda, skoi sa sedla, pohiti k njemu i pridri mu ljevicu to nemono visi niz sedlo. - Ranjen si? Kako? - Moji etovoe odgovaraju njegove blijede usne. - to etovoe? Tvoji etovoe? Govori. - Sve dok nismo stigli ovamo, utjeli su, a u blizini rijeke navalili na mene iz zasjede, psi ugavi, razbojniki. - Ali zato, zbori, ovjee. - Borio sam se s njima, izranili me, svezali. - Zato? - Grof Enriko doao je u tabor. Dok sam ja bio na putnoj stanici, oni se iza mojih lea prodali kraljici, a meni zatajili. - Nije mogue, Blae. - Prodali se za sto tisua zlatnika. Mene su obmanuli, tajili mi kad vidjee da u k vama. Tu na cesti svezali su me. Neki va glasnik me nae, odvee i dooh da javim crnu vijest. Oni tamo nee Batoriju u lea, nego na vas da prodru desni kut i zatjeraju vas u rijeku. Ta vijest ukoi vojvodi srce, ali mu misli ostadoe gipke, bistre, mirne i dosjetljive. - Strahota! Ali jo sam dovoljno rano saznao. - Izgubljeni ste, vojvodo. Lupeka izdaja protivnika osudi vas na smrt ili predaju. - Jo je daleko dotle. Iz Slavonije dolaze. Jo dvadeset etiri sata moram izdrati. - Deset tisua mojih momaka, nitkovia eka Batorijevu zapovijed. Izgubljeni ste. - Ima jo jedna bojovna mudrost: povui se i neopaeno odmaknuti, odmicati prema jugu odakle dolazi iz Slavonije deset tisua ljudi. Brzo uzmaknuti. Imam junaka Damira, taj e zatititi uzmak. - Uinite to, vojvodo. Sam u ovakav kakav sam rukovoditi uzmak, samo vi zapovijedajte ree Bla. - Uspni se gore. ekaj momke koje u ti poslati i vodi ih nizbrdo, prema jugu. Onda dozove znakom ruke Berislavia. - Smjesta pohiti tamo gdje stoje nai tovari. Neka odmah krenu u Peuh. Tebi predajem krunu i princa. Reci mu ta se de

silo. Moramo se lukavo provui prema jugu i bitku nastaviti na drugom mjestu. - Je li to poraz, vojvodo? - Dok su uz nas kruna i princ, nema poraza. 93 - Istina je: mudro uzmaknuti znai samo produiti put do pobjede. - To reci princu i biskupima. Neka idu odmah. Princ i kruna u tvojoj su ruci. - Tako mi ivota, dovest u ih sretno u peujsku tvravu. A tovari dragocjenosti? - Najprije ljudi. Uspni se, Bla! ree vojvoda. Odmah u neopaeno odrediti uzmak. etovoa tjera konja uzbrdo, vojvoda nizbrdo, konj se oklizne, ali ga vjeta vojvodina ruka dri. I zaas je uz Damira. On zadrhti i pita:. - Navaliti jo jae? - Ni stopu se ne miete naprijed. Straga mijenjam itavu osnovu. Pazite, Damire, i utite: provest u uzmak. - Vaa zapovijed bit e izvrena. Onda vojvoda ode knezu, banovima, svima redom, odreuje ne tajei uzrok toj odredbi. Prvi redovi brane prodiranje svim snagama, a straga se hitno uspinju ete prema vrhu, skrivajui se pod kronjama stabala. Oblaci sakrie mjesec. Vojvoda blagosivlje nebo i dozivlje svoje etovoe, odreuje, vodi ih, upravlja. Sve bre se ete uspinju, pa silaze s druge strane i onda jure u no. Dolje u prvim redovima neto se uskomea. - Crna eta udara u lea Batoriju navjeuje Sekeli Damiru. - Ne varate se? - Eto, iza lea im dolaze, trkom. - to je to? Damir razabire zabunu, ali ne ispravlja. Vidi da crna eta dolazi na njega, ali momci misle da idu na neprijatelja s lea, puta ih u toj nadi i podjaruje. Samo treba izdrati. Dolazi pomo. Svaki povik ulijeva nove snage. elja, volja, nada die bojovnost Damirovih redova. Bitka tutnji. Damir srlja, bije, kao da se ruga smrti i gromkim glasom zove za sobom vojnike. Odjednom s neprijateljske strane vikne Batori Damirovoj eti: Crna eta ide vam u prsa. Lae! nadvikuje Damir, osjetivi strahovitu opasnost neprijateljeva povika. Hrabro odbijaj neprijatelja! Crna eta dolazi nam u pomo. ee udaraju maevi njegovih vojnika, zahvaeni njegovim povicima i udarcima njegova maa. Strasnije od svih maeva i kopalja pada povik protivnika: 94 Crna eta izdala je princa. Naprijed, na tovare! Blaeva eta ide s nama. Batorijevi banderiji odjednom se rastave. Izmeu njihovih krila pojave se crni oklopnici kao strana avet smrti i nasru na Damirove redove. - Izdani su korvinci. - Izdani su. Smlavite ih. - Udrimo. Tu su. Sprijeda i s lea napadnuti su korvinci. - Izdaja! Rije kao do neba, nabujali val poplavi vojnike. Neprijateljski povici teka su paljba, britke otrice, ubojita koplja sasuta u gola prsa Damirove momadi. A crni oklopnici pojure.

To opazi Sekeli straga to se ve povukao uzbrdo i vraa hitro svoje momke natrag. Dolje, u pomo! Dolje! Konjanici jurnu nizbrdo. Na promoenom tlu konji se okliznu, kotrljaju se nizbrdo, jedni rue druge. Oni dolje ciknu, misle da ih neprijatelj rui s lea. Zatvoreni su, opkoljeni, predani. Izginusmo! Povik pada kao plamen u suhu smolu i smrtna strava zahvaa momke. Natrag, momci! Nema pogibelji! vie Damir. Nai su to! Natrag, tko nije kukavica! Nitko ne uje njegove povike. Svatko osjea u grudima vrisak od ledene neizbjeive smrti i juri divlje, ne zna, ne pita kamo. Kud jedan, tuda svi. Vojvoda s vrha vie, dozivlje. Uzalud. Strava. Strava gubi sluh. Lovro se jedva dri da ga ne obori bujica ljudstva i dri kola puna dragocjenog tovara. - Sto sad, vojvodo? pitaju gospoda. - Naprijed, s poplavom! Netko hoe da vue kola s dragocjenostima. - Ostavi to. - Zar da dragocjenosti ostanu Batorijevim momcima? - Ostavite, jurite, znam to inim. A Batori vie crnoj eti, pokazujui na Damirove redove: Nabodite ih na koplja. Oko Damira harai strava kao orkan to upa stabla i vitla ih nizbrdo. Damir hoe da zaustavi ljude primjerom svoje divlje borbe s neprijateljem i gromovitom snagom svojeg glasa: Ostajte na mjestu! Udrite! Ne otvarajte neprijatelju vrata u nae bojite! Brao, ostanite! Besvijest nema ui i oi. Ni mozga ni srca. Stvorenja su to to se noktima otimlju kotunjavim rukama smrti. 95 Nestanu. Raznijela ih strava kao vjetar lie. Damir ne sus-taje, bije se, udara, znoj mu se cijedi niz elo, a krv prsima. Magli mu se vid, pred oima nestaju vojnici, rasplinjuju se borci, a on sijee pritisnut uz stablo, zamahu je i osjea prazninu, beskrajnu prazninu. Koga vi to bijete, gospodine Damire? Zrak? To pitanje djeluje kao da mu je netko pokucao na sljepo-oice, i ogleda se. Iza njega je Mirko. I nitko vie. - to je to? Sami smo? - U bojovnoj strasti niste ni vidjeli da>.J* neprijatelj napus tio bojovni stav. Ostavio je i vas i mene kao da i nismo protivnici. Povukli su maeve i sva snaga Batorijevih vojnika i crnih etovoa poput divlje horde jure uzbrdo. Gledajte gore. Damir se obazre pa gleda kako Batorijevi banderiji i crni etovoe gaze jedan preko drugog, ruei se, posrui, valjajui se, udarajui luaki. Zapanjen, snebiven, zuri ostavljeni Damir u podivljalu rulju kako se valja gore poput krda gladnih vukova kad im zamiriu torovi ovaca. A Mirko se krsti: - Oni se biju meu sobom, eno, bacaju se za plijenom, za naim tovarima. - I moj vojvoda je gore? - On je uzmakao sa etama. Prokleti Batori. Svojim povicima uinio je od mojih junaka zeeve. A trebali smo zatititi uzmak. Da sam barem ve mrtav! - I meni bi drae bilo da me nema. Idite, gospodine Da mire. Provucite se kroz neprijateljske strae. - Pravo veli. Bacit u se na strau, boriti se dok me ne ubiju. - Vidim ja. Ni vae srce nije zdravo kad silom hoete u smrt, gospodine. Zar ne vidite da vam krvare prsa?

- Nita nije. Pusti me. - Sami smo, izbavite se, ja u navaliti na straare. Dok se oni sa mnom nateu, povucite se u grmlje i umaknite iza brda. Valjda neete dopustiti Batoriju da se proslavi takvim zaroblje nikom kakav ste vi? - Zarobljenik? Zapravo da. Mi smo zarobljeni. Gore nad nama neprijateljska rulja, dolje rijeka, a tamo pred nama straa. I sa strane brda bit e straa. - Ali za vas kau da ste u Napulju skakali u more s visoke kule. Skoite u vodu, preplivajte rijeku ako vam rana nije teka. - Ne bjeim. Boja mi se hoe, boja. Idem na strae. I povue ma, potri prema ikari gdje se u tmini razabira tamni obrisi plateva, a uz njih stre koplja. 96 Mirko juri za njim s golim maem. Ne miu se. Koji im je avo? Damir se baca na ikaru, ali stane, zuri. Onda Mirko skoi naprijed, na tamnoj ikari lee prebaeni platevi, a odbaena koplja ostadoe prislonjena o gusto grmlje. I on uzme plateve i koplja. Osjetivi pred sobom slobodan prolaz, obojica se gurnu u ikarje pa idu prema ogradi gdje je svezan itav red osedlanih konja pripremljenih za izmjenu palih u boju. Obojica se bace u sedla i tjeraju konje prema jugu. itavo Batorijevo bojite je pusto. Ni ivog stvora. Sve to je ivo ostalo iza vojvode na bojitu, gnjei se na Kolenom brdu, gladno traei obeani plijen. I crna vojska i plemiki banderiji bijesno se gaze, sudaraju, udaraju, gone. Oni prvi divljim se krikom radosti bace na tovare. Pet kola tovara napustili su vojvodini ljudi na uzmaku. I nitko ne progoni one to uzmiu. Uzalud Batori vie, zapovijeda: U potjeru za njima. Tjerajte ih! Glas mu nestaje u grlu. Nitko ga ne uje. I ne slua. Nema zapovijedi, nema posluha, niega, osim divlje elje da se zagrabe biseri, suho zlato i srebro. Odjednom crni oklopnici zagaze u banderije kao u sitno mravlje puteljkom. Njihove ruke poseu preko glava gospodskih momaka, uzimaju, grabe do dna i ne putaju nikome blizu. Strana se pohlepa pretvara u krvoloni grabe. Krika Batorijevih banderija zaurla: - Mi smo se borili itav dan, a oni otimaju. - Crni su doli u posljednji as, njima ne pripada plijen. - U potjeru! vie Batori. - Doli smo da vam spasimo ivote, vi crvi gospodski viu crni etovoe. - Zdrobili bi vas korvinci kao gnjide da nije bilo nas, crnih etovoa. - Mjesto da pokleknete to ste ivi, jo hoete i zlata. - Otale bijesna pseta! - Koplja im zarinite u gubice ako ne ute. - Ne dajte crnim vucima da uzmu na plijen. Kletve, psovke, a onda oruje. Bacaju se na sue iz kojeg je jeo kralj, na slike, nateu se za brokat kojim se odijevao kralj. Biju se oko srebrnih kipova, nakita, udaraju za skupocjene knjige, molitvenike. Biju se za svaki tanjur od srebra, za svaki krii od bisera, za svaki vr od zlata. Osvajaju komad po komad orujem. Drugi opet uzimaju lukavou i prisvajaju kradom. Razvlae dragocjene ljepote, okupljane pedeset godina. Pljakaju. Biju se, tuku, valjaju u blatu, razdiru, prljaju. Dva protivnika

97 7 GORDANA1V li vuku ogrta od grimiza, raspolove ga, kotrljaju se s njim po mokroj ilovai i kunu. A Batori bjesni, poziva u potjeru. Uzalud zovete opomenu ga drugi zapovjednici. Dok vi izviete grlo, dotle e oni raznijeti sve bogatstvo, a mi ostados mo praznih ruku. I baca se meuf rulju da i oni uhvate koju skupocjenost. A dolje daleko ispod brda jure vojvodine ete. Mladen Be-rislavi, koji je uzeo sobom kraljevsku krunu i princa, skrene smjerom prema Peuhu. Svi koji ga opaze poee ga slijediti, drugi opet hite za njima, jedni slijede prj$irac drugih i zamalo sva vojvodina vojska ide prema Peuhu. A Ivan jae izmeu brae Berislavia. Na podnoju brda naili su na ranjenike to su, uzmiui, smalaksali. Princ osjeti samilost. Zaustavi konja pa zapovijeda: Dignite ih na konje. Jeste li uli! Nekoliko se vojnika zaustavi da poslua zapovijed. Ranjeni stenju. Krv ih oblijeva. Netko jaue, leei na zemlji. to ste uinili od nas? Ivan se okrene. Nepoznati mladi, blijed, krvav lei nauznak. Princ okrene konja k njemu, uskliknuvi: - S pravom me kori, mladiu. Unitio sam tvoj ivot. - Visosti! vikne Mladen Berislavi nije va posao skup ljati ranjenike. - Vie moj nego iiji odgovori Ivan pa hoe da sie k ranjenome. Mladi dvorski metar zgrabi prineva konja za oglavnik i vikne svojem bratu: Hvataj, Stjepane! U trenutku Stjepan uini isto i braa povuku prineva konja trkom, drei jednom rukom uzde svojih konja, a drugom prineva. Pustite me sii! vie Ivan. Oni ne sluaju i vode konja silom, unato Ivanovoj borbi da ih se oslobodi. Osjea se u sedlu kao uhienik, zateen na nedjelu i ne moe upravljati uzdama, ne moe drugo nego pokoriti se divljoj trci. Prihvati se o sedlo da ne padne. Tako uhvaena ne putaju ga Berislavii ni na ponovne zapovijedi, preklinjanja, pretnje. A vojvoda zaostaje za vojskom, okuplja je, dozivlje na okup prestravljene momke to su se ve smatrali izgubljenim. Svi k meni! Nita nije bilo. Htjeli smo uzmaknuti u sus ret onima koji dolaze dovikuju im, a blijedi ljudi mucaju: 98 - Crna eta nas je izdala, navalila. - Ali dolaze drugi, isto toliko jaki. Okupit emo se za novi boj. - Dakle, nismo pobijeni? - Izdani smo, ali nikako pobijeni. Tek sada zapoinje boj. Sluaju ga. Njegov mir i pouzdanje prelazi na njih. I ponu dozivati jedan drugog, sabiru se i slijede vojvodu trkom. Vojsku vie ne goni strava, ve je hvata elja osvete. Osvetiti izdaju crne ete. Tako vojsku zatee dan, vedar i sunan. Sad su mogli ve razabirati da neprijatelju nigdje nema traga. Uza sve to ne usporuju brzinu. Vojvoda se uri. Za velike ege opazi eta grad ispod visokog brda. Peuh! ide od usta do usta.

I vojvoda Lovro uvede okupljenu etu u grad i ulazi u tvravu rezidencije biskupa Ernuta. Velika su vrata otvorena i sve vie ljudi ulazi iza zidina. U TVRAVI Uz otvoreni prozor biskupske tvrave stoji vojvoda Lovro Iloki pa gleda dolje niz bedeme na cestu kojom jo uvijek dolaze ostaci njegove vojske. Uza nj sjedi biskup Ernut i uzdie: - Sav sam isprebijan od tolike trke. Puknut e mi srce. - Niste nikad primirisali bojevima. - Vian sam sluiti svetu misu, dragi moj vojvodo. - A ja sam privikao bojevima. Uto dolazi u sobu Mladen Berislavi. Vojvoda mu ide u susret i stisne mu ruku. - Ve sam uo kako ste princa morali silom odvui. Od srca vam hvala. - estio se na mene i mojeg brata Stjepana, ali nismo mu popustili. - A to je s Damirovom ranom? - Ranarnik mu je povezao i veli da je samo slabi udarac maem. - Hvala bogu. A kako je Blau? - S njim je tee. Odleat e koji dan, ali on je privikao tome i ne brine se za ranu. - to je s krunom? pita biskup Ernut. Nije oteena? - Ni komadi joj ne manjka. Osim toga, spasili smo i neko liko tovara dragocjenosti to su krenuli odmah nizbrdo i prije stigli na cestu nego to je nastala ona zbrka. 7* 99 - Gdje je princ? pita vojvoda. - Sad je s majkom u njezinoj sobi. I majka gospodina Damira je tamo. Gospoe su se jako uplaile, ali sad su ve i one smirene. Samo je princ bio nemilo iznenaen to u tvravi nije naao Gordanu. I gospodina Damira je to iznenadilo. - Idite, Berislaviu, i zamolite gospodu da se potrude k nama na vijeanje. Polako se skupili gospoda biskupi i knezovi, velikai, banovi i drugi plemii. Vojvoda im je razlagao kako se i to dogodilo. I stadoe raspravljati, prosuivati dogaaje. - Princ i kruna u naim su rukama i bojna veina, i naa odluna volja. A sad nam ne manjka ni novaca. - Moja monja ostaje i nadalje otvorena princu ponudi biskup Ernut. Gospoda prihvate s odobravanjem. - Oekujem svakog asa svoje glasnike da saznamo gdje se nalazi Batori i to kani navijesti Lovro Iloki. Raspredali su potanko o novoj situaciji, kad Mladen Beri-slavi najavi dolazak dvojice brzotea. Vojvoda odredi da ih uvedu. Odjednom prepozna vojvoda plemia iz Slavonije i pozdravie ga s velikim veseljem, a glasnik ree: Vaa vojvodska milosti, doznali smo od vaih brzotea da se nalazite ovdje i evo me da vas izvijestim. Svi nai krenue ovim putem pa e stii sutra u zoru ili jo noas. Vijest obraduje gospodu. Obasue pitanjima glasnika, a onda vojvoda upita njegova druga: - Dakle, to je s Batorijem? Zato nas nije slijedio? - Uzalud je zapovijedao ljudima da idu u potjeru. Sve je ostalo gluho i bacilo se na tovare. Bilo je strano gledati kako su se natezali za plijen. A naposlijetku se Batorijevi banderiji pobie s crnom etom za plijen kao bijesni vuci za ovcu. - To sam slutio, a to je bilo dalje? - Oni koji su ugrabili kakvu vrijednost dadoe se u bijeg

da im drugi ne bi oteli. Kad sam sve to vidio, krenuo sam da to prije javim vaoj vojvodskoj milosti to se tamo dogaa. - Po svoj prilici Batori e ipak skupiti ete i doi za nama. to mislite vi, gospodine vojvodo? pita knez Bernardin. - Saznat emo kad se vrati pouzdanik kojeg sam poslao natrag jo u zoru da izvidi kretanje Batorijeve ete i da me obavijesti. Taj bi se mogao vratiti tek noas. Valja, dakle, pri ekati, odmoriti se i urediti nae bojevne redove. Gospoda su se obradovala. Domain, biskup Ernut, brinuo se oko njih najljubeznije. Princ nije izlazio iz odaje svoje majke. I Damir je bio s njim u drutvu svoje majke i Bei Frankopanke. 100 Nakon objeda gospoda su otila kojekuda tvravom da obiu svoje momke i etovoama porazdijele naloge. Dok je vojvoda bio u razgovoru sa svojim etovoom Mirkom, javi mu Mladen Berislavi da princ Ivan eli govoriti s njim. Odmah se vojvoda uputi k njemu. Ve je pao mrak kad je Mladen Berislavi otvorio vojvodi vrata u kulu. Princ je sjedio kraj otvorenog prozora. Debele vo-tanice u srebrnom svijenjaku osvjetljuju Ivanovu glavu. Vojvoda razabere da je princ zamiljen i zagledan u daljinu. I lice mu je blijedo, neto neobino odluno kao da je nekoliko godina stariji. Malo iznenaen tim dojmom, promatra princa, ali se on ne makne. Vojvoda pogleda odajom. U polumraku sobe opazi Damira kako sjedi u naslonjau. I on je blijed, a pogled mu je zabrinut. "Taj je ranjen pomisli Lovro dakle, ima od ega da bude blijed, ali zbog ega je princ tako udnovato izmuen i blijed?" Onda namjerno pozdravi jako glasno. Princ Ivan se prene i ustane. - Oprostite, vojvodo, nisam vas uo kad ste unili. - Vaa je milost bila jako zamiljena. Princ pogleda dolje kao da se malo smeo, ali brzo digne pogled, zagleda se vojvodi u oi i pokae na stolicu: Ponajprije bih molio da sjednete. Lovri se Ivanov glas uini stranim i njegovo dranje ukoenim. I pogleda preko k Damiru kao da se tamo nada nai razjanjenje onome to se u princu ini prikrivenim. Ali Damirov pogled samo poveava zagonetku, njegove su oi uprte u princa pa izraavaju neki strah. "to to moe biti?" pita se vojvoda i obuzme ga neizvjesnost. Ipak je sjeo nasuprot princu. - Zamolio sam vas, gospodine vojvodo, da se potrudite k meni. - Zapravo sam ba htio doi da vam javim to smo zakljuili na vijeanju. Ako visost dopusti, razloit u vam. - Sasluat u vas, gospodine vojvodo. I u tome odgovoru, izreenom prijazno, nazrijeva Lovro samo prikrivanje neega to lei u Ivanovoj dui, a od ega ga obuzme neprijatan osjeaj. Unato tome, zapoinje princu objanjavati kako mu je Bla doao saopiti nevjeru crne ete, kako je odluio neopaeno povui vojsku. Razloio mu razvitak dogaaja sve do Peuha, a i uzroke zbog kojih neprijatelj nije slijedio vojsku i konano mu saopi dolazak itave vojske iz Slavonije. Za vrijeme svojeg razlaganja Lovro paljivo promatra Ivanovo lice. Ali kao da se princa to ne tie ili mu je sve ve poznato, pa slua tek iz uljudnosti. Ali kad Lovro pogleda k Damiru, opazi 101 da se zabrinutost u njegovu licu pojaala i u itavom Damirovu biu odraava se neka udna napetost.

A od toga poraste vojvodin nemir, no on to vjeto sakriva i dovri izvjetaj s rijeima: Prema svemu, mi stojimo u dobrom poloaju s lijepim brojem eta koje moemo s potpunim pouzdanjem povesti u boj protiv Batorija. I ne samo da je on slabiji brojano nego i mo ralno, jer su njegove ete demoralizirane i misle samo na blago. Jo uvijek princ promatra Lovru Ilokoga, jednako stranim pogledom i slua ga istim mirom dok vojvoda ne dovri: Samo se po sebi razumije da ejng,;, nastaviti borbu, a snaga naih eta prua nam sigurne nade u pobjedu. Jedino mo ram doznati to kani neprijatelj da tako odredimo mjesto borbi. Ivan se jedva makne. Naslonjen u naslonja gleda ravno u oi vojvodi i ree neobinim glasom: Ja vas u tom, vojvodo, neu slijediti. U tom odgovoru Lovro osjeti ono pred im je oito strepio Damirov pogled, uprt u princa. Zagonetka se poinje razjanjavati. Tu se neto dogodilo. Lovro suspregne uzbuenje i upita: - Vaa se visost ne slae s naom bojnom osnovom? - Ne slaem se. - Izvolite izrei svoje mnjenje i predloiti drugu osnovu. - Zato sam vas i pozvao. Vojvodo, ja ne elim da se borba nastavi. Jednim pogledom zahvati vojvoda i prinev i Damirov pogled. Prvi je bio miran i hladan, a drugi mrk i pun ukora. I u tom okviru osjeti Lovro da se Damir ne slae s princom, da je ve 0 tom s njim govorio i da je princ ve prije stvorio tu odluku. - Vaa visost veli da ne nastavimo borbu, Uistinu ne ra zumijem to time kanite rei. - Ono to proizlazi iz mojih prijanjih rijei. elim napustiti svaku borbu za prijestolje. - Visosti, ovo je grom iz vedra neba. - Ovaj grom dolazi iz vrlo mranog i olujnog neba. - Gdje je ta oluja koju vidi vaa visost? Zar moda u tome to je protivnik izazvao svojim povikom stravu u prvim redovima 1 to su neupueni momci mislili da se ljudi i konji rue na njih, jer nam je neprijatelj doao iza lea? Bitke se ne svravaju zava ravanjem i asovitim uspjehom jedne dosjetke. Batori nam je do veo u prve redove trojanskog konja, ali mi ga nismo pustili u Troju, ve smo prije otkrili to nam nosi i uzmaknuli. Nije nas potjerao neprijatelj i na potjeri dotukao. Bitka se svrava kree vom maeva i kopalja. - Da, tako je, gospodine vojvodo. - Kad mi to odbravate, onda je oito vaoj visosti teko to smo bili prisiljeni ostaviti na bojnom polju jedan dio tako 102 dragocjenog tovara? Uistinu, duboko alim, ali nije bilo drukije mogue. Meutim, zadajem vaoj visosti rije: kad svri borba, kralj e uvijek dobiti natrag to mu je oteto kao princu. Iznova se usta rastegoe u omalovaavajui smijeh i mahne rukom: - Varate se, vojvodo, zemaljske dragocjenosti gube potpunu vrijednost prema onome to je pokrenulo moju odluku. - Ali, visosti, recite mi kakav je dogaaj mogao i smio izaz vati tu poraznu misao koju vi nazivate odlukom. Zar se moda ne pouzdajete u nau spremnost da vodimo borbu? - To nikako. - Nismo li tokom jueranjeg dana tri puta odbili neprija telja? - Sve ja to znam, vojvodo, i sve to uvaavam i kaem:

nikakva sumnja ili nezadovoljstvo u upravljanju bitkom nisu bili povod mojoj odluci. - Onda uistinu ne znam vie nita u emu bih mogao pot raiti uzrok strahoti koju ste izrekli. - Molim vas, vojvodo, sasluajte to u vam sada kazati sasvim mirno. S tajnim strahom slua Lovro i pogledava as princa, as Damira. Sva mu je dua uznemirena, potresena i puna straha od onoga to bi imao uti. Moj pokojni otac odluio je jednog dana da me postavi na prijestolje. Izrekao je svoju odluku i nije me pitao. Razumljivo je: bio sam jo premlad da izrazim kakvo mnjenje. Prvi moj in, kao nasljednika prijestolja, izveo sam na kraljevu zapovijed onog dana kad sam potpisao upros Bianki Sfoza u Milanu. Istina je, najprije sam obio da to uinim jer me na to silio jak osjeaj moga srca. "Ljubav prema Gordana" pomisli u sebi vojvoda. Moj otac odredio me za nasljednika prijestolja, ali me nije odgajao u tom duhu. ivio sam uza nj daleko od svih kraljev skih poslova, briga, dunosti i umijea vladanja. Naprotiv, ivio sam uvijek s uenjacima koji su mi takoer samo rekli da u biti kraljev nasljednik, a sa mnom su itali i raspravljali samo uenjaki i filozofski, otkrivali mi poglede u dubinu novih ideja 0 ovjenosti i oplemenjivanju due. U takvom duhu nisam mo gao stei ni elju za prijestoljem, a kamoli volju ili ak hlepnju da uzmem vlast. Sve to ste dosad rekli, visosti, duboka je istina i sam sam mnogo puta poalio to pokojni kralj nije vie zaposlio nasljednika prijestolja. Ali uvjeren sam da ste batinili sve vladalake vrline 1 one e se razviti. I ja sam se tome nadao, a moda se nisam prevario, tko to zna kako bi bilo. Meutim, prijeimo preko toga. Hou da nastavim prvotnu misao. Kad su me drugi gurnuli na mjesto nas103 ljednika prijestolja, ja sam se samo pokorio njihovim eljama, eljama moga oca i elji one koja je ispunjavala itavo moje srce. Htio sam oivotvoriti ideale koje mi je postavila kao zadau, ona, meni toliko draga djevojka, i onda sam stvarao osnove kako u plemenito vladati i to sve moram znati da izvrim svoju dunost. Smatrao sam i ak sam elio da od sebe stvorim nekog naroitog vladara u ijem e ezlu biti zapisano ono to sam upijao u svoju duu preko uenjaka: plemenitost i ovjenost. Svega me proela misao humanizma na prijestolju. I mnogo sam prepatio jer su me gurnuli prema prijestolju, traei od mene da pregazim svoje srce. Vojvoda je teko izdrao Ivanov pogled kad god bi se njegove rijei odnosile na Gordanu, ali se svladavao i dalje, teko oekujui zavretak to ima da odlui sudbinom njegove domovine. - Kad me snala nesrea i kad mi je smrt otela oca, naao sam se okruen ljudima koji su neko bili moji protivnici, ali su se kasnije prometnuti u kraljeve i moje pristae. Na elu im je bila kraljica. Znao sam da ih vee prisega, a osim toga, svi su mi iskazivali iskrenu privrenost i ljubav. Kako sam mogao makar samo u snu posumnjati da mi lau i da je svaka njihova rije prijevara? A kad sam to saznao, mogao sam, dodue, provesti nasilan nain. - Da, visosti, morali ste prihvatiti Varadijev prijedlog kad vam je rekao: pozovite svoje vjerne ete, uzmite Hrvate koji vam stoje na raspolaganju u Budimu i uhvatite kraljevsko vijee i kraljicu. - Nisam to mogao jer je odvie u mojoj dui razvijena od vratnost i prezir prema svakoj sili. A eto, vidite, ve je to dokaz da nisam od bogova odabran da budem kralj. Ta spoznaja mnogo

je pridonijela da sam potpisao ugovor s Bakaem i odrekao se prijestolja. Ne visosti, vi ste se odrekli jer ste posumnjali u mene. Otar i otvoren vojvodin odgovor natjera Ivanu krv u lice. Osjetio je da vojvoda zna koji je bio uzrok toj sumnji. Osjea da vojvoda zna za njegovu ljubomoru i da mu je sada neizravno spoitava. Zato prelazi preko toga i odgovara: - Sumnjao sam ve u svoje jer su me svi bili ostavili. Bio sam uvjeren da se jedino mogu spasiti" i osloboditi samoukora pred samim sobom koji mi je govorio da se silom nameem prijestolju ako potpiem taj ugovor. - Prevarili ste se, a dokaz je da mi taj ugovor nismo mogli priznati. - I tada ste me povukli sa sobom u novu borbu i uvjerili da je veina ipak na mojoj strani. I opet sam se pokorio. I vama i onoj linosti koja me stalno vodila na prijestolje, elei da tamo ostvarim velika djela. A sad smo dospjeli do asa koji je stvorio moju odluku. 104 - Ali, zaboga, visosti! Povod tome? - Povod ima svoj poetak u onome to sam vam dosad is priao. Dogaaji od juer na danas dovrili su razvitak te stvari u meni. - Nema tu zavretka. To ne moe biti. - Vojvodo, s naroitom sam drhtavicom u dui promatrao pripreme za borbe, gledao sa stepnjom u srcu bitku, kako padaju ljudi, iva tijela se ranjavaju, probadaju, padaju nemona, ranjena ili ak mrtva. - Visosti, pa to je boj. - Varate se, vojvodo, ako mislite da me prestrailo prolije vanje krvi, da se bojim bitke, da nemam hrabrosti. Ono prolije vanje krvi nije bio boj s neprijateljem, boj s nekrtenim nepri jateljem koji ti provaljuju u dom. To je bio boj protiv sugraana, tu su se ranjavali i ubijali ljudi za mene. Zbog mene. Jedino zato da ja nosim krunu, da ja uzmem ezlo. Svuda sam vidio sebe. Zato moraju padati ne samo oni tamo nego i moji prijatelji, moji najblii. Princ je ustao, lice mu se rumeni, oi sijevaju, ruke mu se razmahuju, pokree ga snaga uzbuenja. - Kud ste zalutali, prine! Nije to za vas, ve za nas, za nau ideju. Ne borimo se da doete na prijestolje zbog krune, nego zato to hoemo da zatitimo svoju domovinu, a vi ste onaj za kojega vjerujemo da e sluiti naoj domovini jer je naa domo vina, naa zemlja i vaa. - To je samo spretna dosjetka. Zapravo sam ipak tu bio samo ja, jedino ja. Znate li to sam uo onog asa kad su me uh vatili braa Berislavii da s njima uzmaknem? Neki napola mrtav mladi pogledao me bolnim pogledom i uzviknuo: "a ste uinili od nas?" Taj poklik bio je odluan da stvorim odluku. Nisam uo drugo, osim njegov glas. Njegov usklik, topot tisua konja vae vojske nije mogao zagluiti taj povik to je letio za mnom kao od sudbine poslana strijela. - Zaustavite se, prine, u tom lutanju. - S tim sam povikom stigao ovamo, taj povik ostao je kao ma zaboden u srce. Zato je potrebna ova borba? Da se bijemo jer hou da uzmem krunu? Nikada. Zakon je tu i on odreuje slobodan izbor. - Ali nas su prevarili, izigrali i mogli smo samo sve rijeiti orujem.

- E, pa dobro, a ja vam velim da oruja neu. - Poloit ete dragovoljno ma pred protivnikom? - Neu ga poloiti, nego u ga spremiti u korice i rei: "Neka se odlui izborom!" Samo se tome pokoravam, ali nikako oruju. - Izborom nas mogu ponovo izigrati. Dok stignemo gore, oni ve mogu izabrati kralja kojeg su odluili izabrati, a kojeg 105 mi neemo priznati. Zakon mogu izigrati. Ali ma ne mogu. S nekoliko povika mogu izazvati stravu, mogu i natkriliti nau voj sku izdajom crne ete, ali pobjeda se ne moe izvojtiti drugaije nego maem. Sada vie nema crne ete koja odluuje. Sad smo na jednoj i na drugoj strani nacistu tko je s kim. Obje su vojske jedna protiv druge postavljene po bijelom danu. I sada odluuju samo bojna spremnost i bojna nadmo. Visosti, zadajem vam rije: iz ove bitke izlazimo kao pobjednici, jer drugaije ne moe biti. Ugri vie nemaju nikakvih eta za sobom koje bi mogli ku piti, a mi imamo samo takve koje dolaze dobrovoljno da se biju za nau ideju. t ^ - Svrilo je. Svrilo je ono doba, vojvodi, kad ste mogli da me pokolebate i da prijeem preko prijanjih odluka. Odvie sam proivio tekih udaraca. Svaki ubod maem koji je zadobio bilo koji ovjek na tom bojitu, svaki je pogodio mene usred srca. I ono krvari iz tisuu rana, trai melema. A to je samo moja odluka. Neu bitke, ve samo izbor. - Ako vi zatraite izbor, a oni ga provedu prije nego mi stignemo u Budim? to ete onda? - Jednostavno u se zauvijek odrei ideje moga oca da vladam ovim kraljevstvom. - Zaklinjem vas duhom vaeg oca, visosti, priekajte do sutra. Prospavajte strahovite slike koje vas progone. Umirite se. Sutradan gledat ete mirno i hladno na te bitke. - Hvala, vojvodo. Ne prihvaam vau ponudu za promiljanje. - Prine, neete ni da promislite? - Sve je u meni smiljeno, sreeno, mirno i odluno. To u Lovri zapali krije ljutine i pita drhtavim bijesom: - Vi nas, dakle, ostavljate, prine? - Ostavljam samo krunu i prijestolje. Ako je tako, onda, visosti, nai se putovi, moji i vai, zauvijek razilaze. Na te rijei, otre, odvane i gotovo hladne, trgne se Damir, koji je dosad pratio itav razgovor utei i vikne vojvodi, molei: - to ste to rekli, vojvodo? - Odgovorio sam princu. - Taj odgovor kopa jaz izmeu vas dvojice i svih ostalih. - Nisam ga ja iskopao. - Zar ja? pita Ivan. - Vi ste odbacili nas, nau ponudu da vas okrunimo za kralja odgurnuli ste sve one koji su od vas oekivali velika juna ka djela. - Znam na koga niani te skoi Ivan prijetei. - Moje su rijei jasne, dakle, nema niana. U Ivanovu srcu upaljena je iskra ljubomore. Niani te na onu koja nas je poslala u boj jer trai junaka na umu i mau. Ovog asa ja sam samo ovjek i neu da prolije vam krv zbog sebe. Ako me veina na izboru nee da izbere, neka 106

bude. Nita ne moe u mojem srcu nadjaati ovjenost koju sam povrijedio kad sam pristao da se zbog mene prolijeva krv. Stupit u mirno pred onu koja trai junaka na umu i mau i neka odlui koliko sam zasluio naziv junaka ili kukavice. U vojvodinoj se dui digne otpor protiv svake njegove rijei. Ne moe sluati da bi se u njihovu prepirku uplela ljubav kojom su obojica vezani prema Gordani. I hoe da princa opomene neka suzdri svoju mladenaku strast pa mu odgovori: - Mi smo poli u ovu borbu za osloboenje svoje domovine od Turaka i za sigurnost da e biti vazda zatiena. To je bila naa ideja za koju je dolo deset tisua Hrvata sa mnom, a dolazi drugih deset tisua. Za taj ideal ekaju u domovini beskrajne mase svijeta. Ja i dalje ostajem na bojitu i nastavljam borbu. - Sa mnom ne. - Ali bez vas. Prineva ljubomora sada plane. - Jer elite stei slavu junaka na mau? - elim stei ono za to sam poao u borbu i vodit u je do posljednjeg daha. U Ivanovim oima sjevne oluja. - Vi elite produiti borbu, a znate da nema nikakva izgleda za pobjedu, ali produenjem borbe elite meni onemoguiti da zadobijem Gordanin odgovor, koji mi je obeala im svre borbe. Time mi prijetite i zato produujete borbu. - To je uvreda vojskovoi i branitelju domovine, visosti ree vojvoda otro, hladno i probode princa pogledom koji odaje da je spreman na sve. - Tko je uvrijeen neka trai zadovoljtinu. - Visosti, ako je to izazov, ja sam odluan. - Izazov je ako to elite. Maldost i ljubomora uskipie u Ivanu. Ljubomora koju je morao silom guiti, a uvijek je iznova usplamsavala. Zaboravio je sve oko sebe, osim vojvode, lijepog, snanog junaka koji ugroava njegovu sreu. I posegne za maem: - Evo me na megdan. - I mene visosti. Damir skoi i uhvati princa za ruku: - Kamo to srljate? - Pusti me. Ne diraj vikne Ivan i otimlje se. A Zar e oskvrnuti ime one koja ti je tako sveta? Ivan uti. Njegov teki dah odaje uzbuenje. Ivane, nisi priseban kad ovako govori s vojvodom. Ti ga brani? Nije ti dao povoda da ga vrijea. Reci: slae li se s vojvodom? Prije nego to je vojvoda Lovro stupio u ovu sobu, rekao sam ti svoje mnjenje. 107

Gotovo isto to je rekao on, samo drugim rijeima. Damir je uspio jednim zamahom skrenuti od Gordane na idejni povod njihovu sukobu. I brzo nastavi svoje djelo. Da, tako je. Mukarci smo i ostanimo to u svakom asu ovih opreka koje su tako strahovito razderale davne nae nade u tebe Ivane. I vojvoda ima pravo da se ali. Ima pravo i da nas tavlja borbu ako jo uvijek vidi pred sobom otvoren put k cilju, a ja sam uvjeren da on ne ide u tu borbu sam, ve e ga slijediti svi oni koji su sabrani u dvorani kod biskupa Ernuta. Vojvoda sa strane promatra uzbuenu izmjenu rijei izmeu princa i njegova druga. Jedina je zadovoljtina njegovu razoaranom srcu da se Damir slae s njime. - Vjeruj, Ivane nastavlja Damir nitko od nas ne moe

misliti drugaije nego to misli vojvoda. - A ja ne mogu misliti drugaije nego to sam rekao. I Damir i vojvoda izmijenie oajne poglede. Onda se Lovro Iloki nakloni i hladno ree: Ja se opratam. I brzim koracima izlazi iz sobe. Za vojvodom Ilokim vrata se zatvore. Damiru se ini da je na tim vratima pukao dubok i irok jaz kao more. S one strane je vojvoda sa svojim pristaama, a s ove je ostao princ sam samcat. Jedini je on s njim, Damir, ali i njegov je ideal s vojvodom. Tog asa prikaza mu se sva odgovornost to je preuzima na svoju duu i sva dunost prema domovini i sebi samome. Osjea da ne moe ostati s princom, nego uprijeti se u posao koji mu nalae savjest. Muevnom odlunou pristupi k Ivanu da izvede posljednji juri, da jo u posljednji as baci preko jaza most, ne bi li Ivan krenuo za vojvodom. Damir je pregazio sve ljubomorne misli nakupljene u svojoj dui u asovima kad je sumnjao da Gordana ljubi vojvodu. Uoi sadanjeg sukoba ostala je u njegovoj dui ista ideja i svjetlo pregnue da spasi princa za svoju domovinu. I ne zatajivi da se slae s vojvodom, hrabro ga uzme u obranu protiv vlastitog i ljubljenog druga. Prie k njemu i poloi mu ruku na rame: - Ivane, jesi li svjestan to si uinio? - Potpuno sam svjestan. - Dakle, zaboravio si sve one divne planove kojima smo se zanosili u samotnim noima kad si preda mnom raspredao svoje vladalake osnove, kad si gradio ogromne neosvojive tvrave na granici nae zemlje, tvrave koje nee moi sruiti nijedan Turin. Bile su to tvrave na kojima bi podanici tvojeg kraljevstva mirno orali zemlju, oplemenjivali svoj duh jer ne bi vie morali drhtati za svoj krov, kruh i ivot. Zaboravio si. 108 f Nita nisam zaboravio. Ali neu da se bijem za krunu. Ako mi je ne dadu mirnim putem, onda je neu. Ne bi se ni Ugri bili protiv tebe urotili da ih nije zahvatila Beatrica. Zato su se dali od nje voditi? Zar bi ona mogla neto ui niti bez kraljevskog vijea? Jo za ivota mojeg oca oni su svi krivo prisegli, izdali me pa neka im bude. Ali protiv izdaje neu da se prolijeva krv drugih. Neu da uzimam tue ivote. Razumije li me? Neu jer -ne mogu. Nakon kratke utnje Damir promijeni glas, spremajui se da poalje posljednju strelicu: - Sad vidim: tvoja je odluka neopoziva jer zbog nje napu ta i svoju ljubav. - Naputam ljubav? - Dakako. Oito si svjestan kakvu e posljedicu povui za sobom tvoja odluka u Gordaninu srcu. to ti to govori, ovjee? U ije ime? U vojvodino? Otrina njegova upita ne moe ublaiti Damirove nakane: - Gordana u Budimu oekuje tvoju junaku borbu, a ti si je napustio. Jo vie: prepustio si vojvodi da on ide naprijed i stee njezino udivljenje. - Ako me ljubi, mora me shvatiti. - Ona e shvatiti, to je vjerojatno, ali u toj borbi koju smo zapoeli lee sve Gordanine elje, svi njeni ideali, sav njen duh i itav zanos. A ti e mirno gledati kako vojvoda ide putem koji vodi k njenom srcu.

Drugovi u tom asu pogledae jedan drugome u oi. Njihovi su pogledi jednako oajni i prestraeni. - Nju da izgubim? tiho ape princ. - A on e je osvojiti. - Da, zato on neprestano produuje borbu da ja ne dobijem odgovor, a on to vrijeme iskoriuje kako bi zadobio slavu junaka. - Vara se, sto puta ti kaem: ini mu krivo. - Ti ga sve ee brani? spoitne Ivan drugu sumnjiavo. - Dokazat u ti ivim primjerom da mu ini krivo. Ku nem ti se opetovano na ivot i sreu svoje majke da nita nije jae u meni nego vidjeti tebe s Gordanom pred oltarom. Pa ipak sam pristaa produenja borbe i slaem se u tom s vojvodom. Jer, prije svega, pravi se mukarci bore za dom i ast, a onda tek za ljubav. Ne moe vojvodi spoitnuti da produuje borbu samo da sprijei da ti primi njezin odgovor, ali gotovo bih mo rao posumnjati da si ti nesvjesno podlegao elji da to prije dobi je od Gordane priznanje njene ljubavi i zato si tako lako stvorio ovu dananju odluku. - Ne, Damire, prisiem ti i zadajem asnu rije: nije tako. Dok smo leali gore na onom brdu, mislio sam samo o njoj i o ljubavi, ali drugog dana, kad je bitka poela i kad smo uzmakli, nita nije drugo bilo u mojoj dui, ve samo uas to se krv pro109 I lijeva zbog mene, krune i prijestolja. Smatram da je pobjeda na mojoj strani jer je pobijedila ovjenost u mojoj dui i Gordana to mora osjetiti onako kao to osjeam i ja. - Ako se prevari? - to god se dogodilo, mora iskupiti rije i rijeiti ovu muku, mora mi dati odgovor i mora rei istinu kao to su joj rekli drugi, pa bila i najstranija. - Bojim se da e te ova istina poraziti, i to samo zbog tvoje odluke. - Boe moj, zar da njezin odgovor bude ona posljednja kap to e napuniti do vrha au emera? Njime^ su^ me napajali i svi oni u koje sam vjerovao da me ljube i da sumi odani. - Bilo bi to odvie, znam, Ivane, i ba zato te opominjem. - Drem, ali svoju odluku ne naputam. On se baci na stolac, pokrije obraz, a onda odjednom digne pogled k Damiru: - Ti jo stoji tu? - Stojim i ekam. - Uzalud eka. Idi, idi za vojvodom. - Slaem se s njegovim mislima doslovce, ali tebe ne napu tam jer sam prisegao na svoju majku da u ostati uza te. I ako odbijem tvoju odluku, ostajem dok me ti sam svojom voljom ne otjera. Kako da te otjeram, kad nemam nikoga, osim tebe. Onda opet sagne glavu na ruke. Damiru se inilo kao da mu sva dua jeca i ne ree vie nita pa tiho ostavi odaju. Hrvati su voe kod veere. Biskup Ernut brini je kue-domain. Njegovi sluge nose jelo i toe u vreve. Gospoda su vesela. Katkad se tko od njih zaudi to jo nema vojvode pa opet tee razgovor kao prije. Najposlije se vrata otvore naglo i otro. Sve oi trae na pragu vojvodinu pojavu, diu mu se u susret ae i pozdravljaju ga. Taj pozdrav ne bude uzvraen. Vojvoda ide polagano, mrk i blijed. Prior vranski usklikne: - Je li vam moda zlo, gospodine vojvodo?

- Zlo. A zaas e biti i vama. Svi se okreu k njemu. Padaju pitanja. - Zar je koji glasnik donio crnu vijest? - Glasnik sam ja. I donosim vijest crniju od svega zla. Nitko se ne usudi pitati, a svatko eka odgovor. I nastade utnja. Nijemo upiru pogled u vojvodu ije im lice ulijeva strah pred onim to ele uti. Princ mi je as prije najavio da ne eli nastaviti borbu. Svi su spustili vreve. Gotovo su posumnjali da vojvoda bulazni. 110 Dragi vojvodo, oprostite, ali to rekoste ini se nevjero jatno. - Ipak je tako. Princ je to rekao. I padaju razdraljivi prigovori: - Sto mu je? Je li enuo umom? - On je izgubio svijest. - Sramota je to za nas. - I za njega. - Nedostojno kraljeva sina. - Jesmo li to zavrijedili? - Da ga nisam vidio u bojnim igrama, rekao bih da se prepao maa. - Bojna igra nije kreevo na ivot i smrt. - Nemojte, gospodo. Zar nije juer sam pojurio u borbu da brani Damira? - Ne moe to biti udari ban Derenin po stolu ne moe primiti nau ponudu, a onda je opet odbiti. Ne moe se tako s nama. - Umirite se, gospodo nastoji ih uutkati vojvoda. - Traimo da to oporee. - A zato je to uinio? - Predao se Beatrici, priklonio se njoj? - Izdao nas je kao crna eta. - ujte, gospodo, i ne sudite dok ne saznate to kae princ moli vojvoda. I stiavaju se. Usne ute, ali oganj njihova ogorenja suklja im iz oiju. I onda stade vojvoda pripovijedati sve doslovce kako je princ obrazloio svoju odluku. Sluali su ga pomno, ali nemirno. Svakog bi asa tkogod upao prigovorima. Vojvoda Lovro predoi im i to kako se on borio s Ivanom razlaganjem i kako mu je govorio. A kad zavri saopenje, ljudi gledaju poraeni, utueni. Svi su kao vrela naslaga pepela ispod koje gori eravica. Val ogorenja, kao oluja raznese pepeo i opet plane novi oganj: - I zato smo utroili toliko svoje snage i muke? - Ostavili svoje domove. - Ponudili mu svoje ivote. - Ba ove ivote on odbija ree vojvoda. Veli da ne da za sebe prolijevati krv. - Za sebe je prolijevamo, ne za njega. - Uzalud sam mu to govorio, moja gospodo, pa rekoh ve malo prije to sam sve navodio da pobijem njegovo stanovite, ali uzalud. Mi smo doivjeli poraz, a nije ga zadao neprijatelj, nego onaj kojemu smo htjeli osvojiti prijestolje. 111 I opet uzima rije knez Bernardin. Svi uute da ga uju. - Da, gospodo, pravo ste rekli, Ivan Korvin nas je porazio,

njegova odluka potukla nas je hametom. Sad, dakle, stojimo tu s naim etama puni osnova, volje i ratobornosti, a nemamo kandidata za prijestolje. - Prava kukavtina to je uinio. Oko stola sjede mrka lica, pogledi su puni bijesa i razoaranja. Sva ljubav i privrenost koju su dosad gajili prema Ivanu prometnula se ovog asa gotovo u mrnju. Osjeali su se prevareni, nedostojno ostavljeni. Uto se opet javi za rije knez Frankopan. , Gospodin vojvoda nam je rekao da princ odbija oruanu borbu, dakle, prolijevanje krvi, ali primio bi samo slobodan izbor. Mrmor ljutine ide kroz sve redove, a ban Derenin povikne: Zato da opet biramo onoga koji nas je sada ostavio? Polovica je suglasna s tim povikom, a drugi prosvjeduju. Cim knez uzme rije, oni opet ute. - Mi, Hrvati, nismo junaci na laima, zasjedama, nismo maj stori da udaramo bodeom u tami. Mi to ne znamo i nikad neemo moi. Kad god kome povjerujemo, uvijek nas prevare jer nas je majka rodila u potenju, u istini, u blagosti i dobroti. Ako sada poloimo oruje pa idemo na izbore, opet e nas izigrati. Mi, Hr vati, moemo pobijediti samo u potenoj otvorenoj borbi. - I zato se nikad nitko s nama nee uputati u takvu potenu borbu. Bura odobravanja. - Ako im navijestimo da se vraamo na izbore, oni e ih provesti bez nas nastavlja opet prior a moda e nai i iz dajicu nae krvi koja e tamo u nae ime prihvatiti izbor. Ima li, dakle, smisla da idemo u Budim? - Nema, nema kliu svi u jedan glas pa i sam vojvoda Iloki. to, dakle, da inimo? padaju pitanja. Uto ustaje vojvoda Lovro. - Da nas princ nije ostavio, bilo bi sve jednostavno. Ovako valja pitati: hoemo li se mi pokoriti prinevoj odluci i poloiti oruje protiv Ugra koji nam nose aragonku? - Nikada! viu svi. - Ali ve sada moemo uoiti jednu vanu nepobitnu i njenicu: kruna je u naim rukama, dakle, neprijatelj nam mora doi na megdan bilo na koji nain. Ali ja sam uvjeren da ste svi sa mnom suglasni: mi te krune ne damo. - Ne damo! viu svi u jedan glas. - Istina je, ne smijemo zaboraviti da je pokojni kralj Matija kraljevsku krunu predao svojem sinu Ivanu, zapravo, ona pripada njemu i ja se nadam da nee ni jednog asa pomisliti da krunu preda neprijatelju. 112 Kao munja poleti itavim dvoritem bijesan prosvjed. Preasna, velemona i plemenita gospodo, uvjeren sam da e princ posluati nae prijedloge s obzirom na krunu. Naravno, o tome mora s njim govoriti knez Bernardin jer sam ja s njim raskrstio. Svi emo govoriti. Knez po svojem ugledu i poloaju razloit e mu nae nakane. Meutim, kako je god kralj predao krunu njemu, zapravo smo je mi ponijeli iz Budima, mi smo je oteli, nije, dakle, otima on, nego mi. Batori je mora potraiti kod nas. Jo je vojvoda u rijeima kad najavie dolazak plemia, vojvodinih glasnika. Doekali su ih u potpunoj tiini, s napetom ljubopitnou da uju to im donose. A vojvoda pita prvoga, starijega: - Dakle, to ste izvidjeli? - Ponajprije smo gledali kako su se Batorijevi banderiji bo rili sa crnom etom za plijen. U zoru su prelazili rijeku. Razabrao

sam da ih ima manje nego prije, oito su se dijelovi vojske razbjeali s ugrabljenim dragocjenostima. Tada su se vojske razdi jelile: plemiki banderiji ostali su u selu, a crna je eta krenula posebno dalje. - Kamo je krenula? - Ravno prema Budimu. - A banderiji? - Oko podne su i oni uzeli smjer u Budim. - Nemogue usklikne vojvoda. Morali su poi za nama. U nas je princ, u nas je kruna, a bez krune nema krunidbe. - Ipak su svi otili u Budim. - Kako, do avola, za kim su ili u potjeru? - Valjda za krunom i za princem upadaju redom gospoda. - Kad se ide u potjeru za princem i krunom, onda se ide dotle dok se jedno ili oboje ne uhvati. - Zapravo i nisu ili za princem primijeti knez Bernardin nego najvie za krunom. - Tako je prihvati rije vojvoda samo za krunom, a ne da poberu neto plijena, pa da se vrate bez krune. Ne bi li to bila prevelika sramota za gospodina Batorija i njegovu ponosnu drubu? - Beatrica bi svisnula da se vrate, putajui nas da idemo s krunom kud nas je volja. Nemogue je, moj mladi prijatelju ree vojvoda glasniku, a on pokae na svoje drugove. Neka oni kau kamo je ila Batorijeva vojska. I ostali glasnici potvrdie da su ete krenule cestom prema Budimu. To zaudi gospodu i stadoe iznova raspravljati, a prvi se glasnik priblii vojvodi: Gospodine vojvodo, mi smo se nakon njihova odlaska uputili u selo gdje su Batorijevi voe pili i jeli. Tu su nam pripovidjeli da je Batori nazdravljao svojoj pobjedi i kralju Vladislavu. 113 8 GORDANA IV

8* Kakva pobjeda? Svi se ironiki smiju. - U emu je pobjeda? pita knez Bernardin. U tome to smo mi uzmaknuli s princem, krunom i sa svojom etom i sklonuli se na sigurno mjesto? - Ipak su se oni hvalili sa svojom pobjedom nad nama i onda su krenuli kui. - Bi li mogao prisei da se kasnije nisu vratili? - Mogao bih. Dok smo odlazili, jo smo se nekoliko puta popeli na svako ovee brdo, a jo dugo poslije podne razabirao se tamo daleko prema sjeveru nepregledni oblak praine. Taj se oblak neprestano kretao prema sjeveru i nikad prema jugu. Osta vili smo dvojicu naih drugova da stalno nadziru itav kraj i ako bi se Batori vraao, neka vam jave odmah u Peuh. - Dobro ste uradili, a sad idite, odmorite se. Nakon tih vijesti stali su raspravljati. Vojvoda je opet prvi uzeo rije. - Ono to je donio ovaj glasnik, uistinu je pokazalo da se Batori smatra pobjednikom. I odlazi u Budim. Ali ne mogu shvatiti da bi se usudio stupiti pred kraljevsko vijee i kraljicu bez krune za kojom je vodio ete. - Bit e opet kakva zasjeda ree biskup Ernut.

- To je vrlo vjerojatno, ali neu smesti s uma to nam je rekao glasnik: da je crna eta pola posebno, sasvim odijeljena. Da se moda braa nisu u plijenu posvadila? Crna eta nije za dovoljna s onim to je ugrabila i naprosto je ostavila Batorija? - A on ne moe sa svojim banderijima da nam doe na megdan? - Saznao je da nam iz Slavonije dolazi pomo pa je uzmakao. - Sve bi to moglo biti naglasi vojvoda i ba zato nema nam druge nego da priekamo vijesti: vraa li se Batori moda kojim drugim putem da nas tako zatekne. GORDANA ODLUUJE Na istoku se raa dan. Crvenilo obasjava crne zidine tvrave. Neki jaha uspinje se brdom. Konj mu posre, ali ga on goni prema tvravi. Pod kulom konj posrne i ivotinja i gospodar skotrljaju se u grmlje. U pomo! U pomo! Vojvodine strae na kulama prislukuju dozivanje. 114 Gle, taj vie naim jezikom. Dakle, vojvodin glasnik. Poto su istraili, opaze u grmlju konjanika i silaze. Mala eljezna vrata pod kulom otvaraju se. Ljudi hite pod brdo u grmlje. I diu mladia u plemikoj odori. - Jeste li ivi, plemika milosti? - Napola. Konj mi lei na roenoj nozi, a ja u trnju. Mislim da sam slomio ili iaio nogu. Izvukoe vitkog mladia, podupiru ga i ulaze u tvravu. - Je li vojvoda Iloki ovdje? pita on. - Jest, svi su ovdje u Peuhu. - Probudite ga i recite da je glasnik koji hoe samo s njim govoriti. Poderanog i pranog mladia vie su unijeli nego uveli u sobu. Stenje od boli, ali kad ue vojvoda, prisili se da ustane, podupirui se o ma: - Neka vaa milost oprosti malo sam iaio nogu i ne mogu estito stupati. - Gle, sin plemenitog Kraljevia iz Zagorja? Je li tako? - Da, vojvodo, a sad me evo iz Budima. Ja sam jedan od onih koji su ostali tamo da slue gospodinu Varadiju ako ima kakvu vanu vijest. - Kako je u Budimu? - Kad sam odlazio odande, svi su grozniavo iekivali hoe li vas Batori stii ili ne i to e se dogoditi ako vas stigne. Tek sam putem doznao da se nalazite ovdje. - A to poruuje Varadi? - eka dobre vijesti od vas i alje pismo. Ali je uiveno u sarama mojih izama. Ne mogu ih sam skinuti. Otekla mi je noga. Morao bi netko prereza ti sare, koa je, naime, dvostruka. - Bit e vano pismo kad ga je biskup Varadi tako dobro sakrio. I vojvoda odmah zovne slugu da plemiu pomogne izvaditi pismo. Dok se sluga uhvatio posla, vojvoda ispituje glasnika: - to radi vijee? - itav dan izlaze i odlaze kraljici, svi dru, oekuju Batorijeve glasnike. I svi strani poslanici neprestano se vrzu ulicama, ne mogu izdrati pod krovom, i naroito milanski poslanici Mafeo i grof Marcelo svakog asa idu k Filipcu pa opet k Bakau. - A on je ozdravio? - Naravno, da je ozdravio. Kae biskup Varadi da nije ni bio bolestan. - A Beatrica? to zna o njoj? - Izjae kadgod sva u crnoj odori i naliena, ureena kao

nevjesta. Ve svi govore o tome da je vjerenica kralju Vladislavu, a gospodari s vijeem kao da je ve okrunjena. - A to rade nai? to Varadi? Ima li kakvog gosta? 115 - Varadi esto pozivlje k sebi starog Brodarica i mojeg oca. pa onda raspravljaju o neemu. - A nisi vidio u njega onu ljepoticu koja je bila na kra ljevskom dvoru? - Ne, nigdje je nisam vidio niti se sada tko brine za ene. Svi dru. - Zato bi drhtali? - Jer aragonci ire vijest da se crna eta prodala kraljici za sto tisua zlatnika. Mislim da to nije istina. - I ako jest, nema pogibelji. U to sluga prereze konu saru. On izvadi pismo i preda ga vojvodi. Lovro pogleda naslov, lecne se i brzo ree glasniku: Neka ti pozovu ranarnika da pregleda nogu i dadu hrane i postelju, a onda emo govoriti. Drhtavim rukama Lovro rastrgne peat i pogleda pismo. Nosilo je Gordanin potpis. Gotovo pojuri k prozoru kroz koji ulaze prve zrake jutarnjeg sunca. Otvori pismo, kao neto ivo i milo, njeno ga privije k sebi pa trai ugao u koji ulazi svjetlost. Zaboravi sve oko sebe pa se zadubi u itanje. "Plemeniti gospodine vojvodo, Piem vam iframa kojima ste se vi dopisivali s Ivanom Ces-mikim jer znam da ih niste zaboravili i lako ete ih odgonetnuti. A meni je stalo do toga da nitko ovo pismo ne moe proitati, osim vas, ako bi putem glasnika uhvatili ili mu se desi kakvo zlo. Nalazim se skrivena u mukoj odori u biskupa Varadija. Tu ekam vae vijesti daleko od svih ljudi. I razmiljam. Danas mi Varadi saopi neku vijest to dolazi iz kraljiine palae o podmienju crne ete. Ne vjerujem da je Bla to uinio. Ne vjerujem, ali mnogo o tom razmiljam. Ne zaklapam oi pred mogunou da se dogodi izdaja. I ba zato piem vam ovo pismo. Vi znate da vas ja ne kanim pouavati. Vae su misli uvijek isto tako na pravom mjestu kao i va ma, dakle, stigne li ovo pismo prije nego to se s Batorijem pobijete, vi sami znate to vam je initi. Stigne li vam pak kasnije, a vijest se obistini, i onda ete znati uraditi najbolje i najpametnije. Pouzdajem se u vau mudrost i vau hrabrost." Vojvodino srce zadre. Sjeti se Gordaninih rijei one veeri u njezinu domu: "Junaka elim. Junaka na umu i na mau." I papir mu dre dok ita dalje: "Ne treba vam mojih savjeta, ali moram da izrazim svoje misli koje me snalaze u ovom stranom neredu i nemogunosti da vam bilo ime koristim. Gotovo je nemogue ivjeti skrtenih ruku. I tako barem pokreem svoje misli. 116 Razmiljala sam, dakle, o tome to e se dogoditi ako Bla pristupi k neprijatelju. Znam i vidim to biste tog asa uinili. Sakrili biste princa i krunu za kojima idu u potjeru. Ni njega ni kraljevsku krunu neete im dati da osvoje. A to je najvanije. Znam: ako bi crna eta prela k neprijatelju, nemogue bi vam bilo izvojevati pobjedu, ali u duhu vidim kako ste se unaprijed pobrinuli da krunu i princa sklonite na sigurno mjesto, a onda kako izmiete u domovinu brzo, najbre i tamo okrunite kraljeva sina kao to ste naumili u poetku. A on e tada kao okrunjeni kralj voditi borbu protiv Ugra i njihova Vladislava. Sve ja to vidim. Odigrava se preda mnom.

Uistinu, ugarski su velmoe izgubili glavu. Veli mi Varadi: svakog dana viu u kraljevskom vijeu: "Hoemo kralja Vladislava kojeg moemo voditi za iju!" I vodit e ga da mogu raznositi kraljevske dae i poreze koje mi iz nae zemlje aljemo onamo, ali nitko se od njih nikad ne sjea da mi koji aljemo kraljevstvu dukate, imamo neutvrene, otvorene granice nae zemlje, da su otvorena sva vrata strahovitoj turskoj sili i jo do danas nitko ih nije zatvorio. Haraili su naom zemljom Mongoli, Tatari, Turci, a sada hoe aragonci i tko zna otkud e i kada opet doi kakva divlja horda na hara. Gaze preko nas divlje horde, grabei, ruei, otimajui nam kruh na svagdanji. Aragonci, eto, vrebaju kao jastrebi pilie. Vladislav e se malo brinuti za nau zemlju, a Ugrinu su ionako deveta briga nae patnje na jugu. Ali brinut e se Beatri-ca da nae jade udvostrui. Vladislav vodi aragonce to dolaze kao novi strahovitiji Turin. Ali dok Turin izlazi u boj i moe se braniti maem, aragonac ide samo u pljaku, a ubija podmuklo iz zasjede. Vladislav nam dovodi aragonsku silu, vodi nam na prijestolje Beatricu, ki kralja to je zloinstvom, umorstvom i tamnicom prokrio sebi put na prijestolje. ujte, vojvodo: Beatrica se zaklela da u Hrvatskoj nikad nee izlaziti sunce. I to se proulo u gradu. Recite to svima naima. I kad bismo bili poraeni, potueni, i onda vi nikada neete Vladislava jer je iza njega Beatrica, crna sila to hoe da se hrani naom slobodom, naim domovima i ivotima. Ne dajte krunu ni princa ni po kakvu cijenu. Ako Ugri hoe da se utope u aragonskoj vlasti, mi neemo. Okrunite princa u naoj domovini. I ako ga ne priznaju Ugri, on e nai veze na jugu. On, sin slavnog kralja nai e saveznika Maksimilijana njemakog s kojim je ugovarao kralj Matija. A Maksimilijan je car rimski pa zato ima rije i kod rimskog pape. Princ e nai vezu u Milanu jer je vjerenik Bianke Sforza. 117 Ako Ugri hoe kralja Vladislava, hoe Beatricu, neka im je. Mi moemo opet poi svojim putem. Mi se ne damo upregnuti u aragonska kola. Znam: za ovu misao dali biste vi, vojvodo, i sami sebe i sve svoje line elje i probitke. Domovini biste sluili i ako pobijedimo i ako bismo bili pobijeeni. Za osloboenje nae domovine od novog aragonskog Turina svatko e dati sebe jer bih to uinila i ja bez jednog asa promiljanja ili borbe, pa i onda kad bih morala dati sebe i sve svoje osjeaje. Piem kao da su mi se obistinili crni sni p porazu. Nadam se da crna eta nije napustila princa i da to nikad nee uiniti. Bilo to, moje je itavo pouzdanje u vama, samo u vama, jer su misli i vai osjeaji s mojima u potpunom skladu. Pratim svaku vau bojnu odredbu, svaki korak vaih eta. Gordana" To je pismo kao ono sunce to izlazi iza gore i nosi snenom svijetu nov ivot, uvenulim svjeinu, klonulim snagu, a mranima svjetlost. I sve se to odrazi na njegovu licu. U dnu odaje na pragu stoji Damir i gleda vojvodu. Dolazi blie i ne moe skinuti oi s Lovrinih obraza. U izraaju itavog bia Damir razabire da vojvoda ita Gorda-nino pismo. I prolazi ga zebnja. Pogled hvata svaki trzaj, svaku zraku svjetla na vojvodinu elu koje je vedro, puno sjaja od sunca to izlazi u njegovoj dui kao ono to se pomalja na istoku. Damir se ne javlja. Uiva dok promatra ovjeka kojemu bademaste oi donose vedrinu i sunani sjaj. "On je sretan? On?" "Boe, to mu je morala pisati kad ga je obasuo takav raskoan sjaj. I njegova je ljepota procvala. Snaga duha lebdi mu na elu. Boe, to mu je donijelo to pismo!"

I zurei u Lovru, Damir gleda u sebe. Ponori su u njemu puni mraka, oluje, crne magle, a u njima gibanje podmuklih nemani uvstva, zatjerani u glib, izbijeni biem njegove volje i prisiljeni da ute pod neprestanom prijetnjom nemilosrdnih udaraca. Strese se od toga pogleda, i sav usredotoi na vojvodino lice. Da dokraji svoje razmatranje, pozdravi ga. Dobro jutro, gospodine vojvodo. Papir zauti u vojvodinoj ruci. Osjetio se kao zateen, ali ipak dri pismo kao i prije i odvrati pozdrav. Polako ide u susret Damiru i slae Gordaninu poruku. Dok je stigao k Damiru, ve je Gordanin rukopis bio nevidljiv. - Uranili ste, gospodine Damire. - Nije mi se odvie spavalo. - Vjerujte ni meni. 118 Razmiljao sam mnogo i eto me k vama, gospodine vojvo do, da vam saopim svoje misli. Pri tom je vojvoda ponudio Damiru stolicu i naao zgodan as da Gordanino pismo zatakne u unutranji prsluk odore. Tu je kretnju pratio Damir i inilo mu se da vojvodina snana ruka podrhtava. Sjedili su jedan nasuprot drugome. - Dakle, to ste smislili.gospodine Damire? - Ponajprije sam pokuao juer naveer juriati na odluku princa Ivana. - Ali oruje je bilo slabo? - Samo je slaba ruka koja je njime baratala. - Ne bih to mogao vjerovati. Vi ste mnogo uili, mnogo proitali, dakle, sigurno ste svoj juri mudro upravljali i mud rim orujem mudro baratali. - Nikad nije pohvala bila tako nezasluena kao vaa, gospodi ne vojvodo. Uzeo sam najbritkije oruje kojim bih mogao pogoditi prinevo srce, a ipak uzalud. - Velika je to nesrea za nas. - Ne pogaate li, vojvodo, ime sam juriao na prinevo srce? - Nemam prava da se pribliim tajnama prineva srca. Vama je to doputeno jer ste mu drug i poznanik. - Vai su obziri na mjestu, gospodine vojvodo, ali ovog asa, molim, napustite ih i govorite sa mnom o princu otvoreno. - Kad me pozivate, izvolite, sluam vas. - Prije svega, ja sam samo plemi, a vi kraljevski sin i vojvoda. Osim toga sam i mlai od vas i zato vas molim za doz volu da u ovoj tekoj stvari upravim na vas neka pitanja kako bi vam moj plan bio jasniji. - Govorite, gospodine Damire, sa mnom kao s drugom koji duboko potuje vaeg oca i njegovo svijetlo potenje, a potujem i vau majku i vas. Mi se sada svi nalazimo u strahovitom polo aju zbog prineve odluke. U ovakvom stanju neka su izbrisani svi obziri pa i ja elim zamoliti da mogu prijei dune obzire prema vama. - Onda mogu zapoeti. Vama je, vojvodo, sigurno poznato da princ ljubi Gordanu. - Znam odgovori vojvoda, osjeajui kao da mu to pita nje otvara vrata u muilite. "to ima to da znai?" pita se nemirna srca, ali srano prekrsti ruke na prsima to skrivaju Gordanino pismo. Damir naas obara oi od straha da ne zapazi u vojvodinu licu to mu se odigrava u dui. Skromno sjedi na svom mjestu i govori: - Ljubav je Ivanova silna i jaka. Ali i puna straha jer ivi u neizvjesnosti. I, razumljivo je da u toj vjenoj uzbuenosti, njegov razbor katkad krene stranputicom.

- Stramputicom? 119

pita vojvoda.

- Ljubomoran je na vas, vojvodo. - Ja sam Gordanin skrbnik kratko e vojvoda. - Dopustite, u prinevu ispriku: vi ste odvie mlad, lijep i slavan skrbnik, odvie sjajite svojstvom za kojim ezne njena dua. - Prekidam vas i molim skrenite s puta laskanja koje nikako ne pristaje mukarcima. Damir porumeni to je tako govorio, ali se opravda: Vojvodo, morao sam rei ovu istinu da opravdam u vaim oima prinevu ljubomoru pa morate stei uvjerenje da je ta ljubomora prirodna. Svatko bi na njegovu mjestu zapao u istu greku. Koja ini nesreu. *" - Veliku nesreu i princ ne bi bio pristao na onaj nesretni ugovor to mu ga je predloio Baka, a da pri tom nije bila povod ova ljubomora. - Ona mu nije dala povod za to ree vojvoda, a srce mu dre, od sree, oaja. - Ne znam koliko je princ imao uzroka, ali ova ljubomora na na vas, vojvodo, bacila ga je u sumnju da ste ga ostavili. On je osjeao da ga Gordana obmanjuje, samo da vi moete provesti kraljevski izbor za dobrobit nae domovine. - Princ to sam veli? - To izlazi iz njegovih rijei. Zamislio je da je on od svih prevaren, a u srcu nosi ljubav i sumnju da je vi ugroavate. I zbog toga trpi kad ga obuzima samoukor. Ipak provali zapretana ljubomora. Vidio sam kako taj plamen suklja na bojitu. I taj je plamen liznuo njegovu plemenitost. Da nije bilo njegove ljubo more, onaj razgovor juer nikad se ne bi svrio onako. - Onda je to dvostruka nesrea. A zato mi sve to saopujete? - Da vam bude jasno: prineva dua je izmuena, ojaena, nesretna, a to je najstranije, u vama nazrijeva sigurnog takmaca za Gordanino srce. Da nije to, vojvodo, on bi promijenio svoju stranu odluku i mi bismo se oslobodili te nesree. - Princ se odluno branio da ne eli krunu ako se mora prolijevati krv. Naglasio je da je to uzrok. - I to je iva istina. To je njegovo duboko osjeanje. Ali isto se tako neko borio protiv toga da bude nasljednik prijes tolja pa ipak je popustio i protiv svoje volje potpisao brak s Biankom Sforza. Prisilil su ga oni koji bi i danas. - Tko ga je prisilio? - Gordana. - Gospodine Damire, mislite da bi ona i danas to mogla uiniti? - Samo i jedino ona ako u princu izbrie svaku sjenku da biste vi bili na putu prinevoj srei. - I kad je potpisao brak s Biankom, zar sam i onda ja bio u igri? 120 Gordana je tada obeala princu da nee poi ni za koga. Vojvoda ne moe odgovoriti. Zahvatilo ga u grlu i eka dok Damir nastavi. Razabravi to se zbiva s vojvodom, Damir razlae svoju misao kao da nita ne opaa: Ona je obeala i princ se smirio u potpunom uvjerenju da Gordanino srce pripada njemu. A sad? U pitanju drhti nada koju Damir nee da opazi: - U svakoj Gordaninoj rijei koja se odnosi na vas i u

svakom pogledu vidi utvare njezinih osjeaja prema vama. Zbog toga, po mojem mnjenju, njegove odluke nisu iste, nego uvijek natrunjene stradanjima njegova srca. I princ je ovjek kao i svi ljudi, samo nesretniji od drugih, nesretni nezakoniti kraljev sin, suvie mlad, od svih prevaren. I kad ne bi zaao u osjeanju stramputice, bio bi vrhunaravna snaga. Je li tako? - Priznajem iskreno. - I ja priznajem da se i meni katkad inilo da princ ima pravo to je ljubomoran na vas, dakle, ja koji sam tu posve ravnoduan gledalac. Malo obori oi kao da se boji prodirljivosti vojvodina pogleda. - Kad sam upoznao uzroke koji utjeu na prineve odluke, razmislio sam i stvorio zakljuak: moramo spasiti nae osnove, a da ne povrijedimo svoju ljubav prema prijatelju princu. Valja, dakle, pomoi njemu i nama. - Kako, gospodine Damire? U vojvodinu glasu vibrira teka slutnja, a Damir ponovi: - Rekao sam: Gordana bi mogla promijeniti njegovu od luku. - Odvie je odluno branio svoje stanovite. Niste to zami jetili, gospodine Damire? - I svoj ugovor s Bakaem odluno je branio ak i protiv Gordane. Ali kad ste vi stigli u Budim, u onoj umi, Ivanovo je srce uvidjelo da ga niste ostavili, stekao je mir i rasprio ljubomoru jer je ona to uinila. - Ona? ime? - Kad ste ondje u umi pod Budimom ponudili princu da opet primi kandidaturu za prijestolje, on me tiho zamoli neka pi tam Gordanu eli li ona biti kraljica. I smjesta sam je zapitao. - to je odgovorila? - Rekla mi je ove rijei: "elim da princ bude kralj." Vojvodine misli trae prikriveni smisao tih rijei. To osjea Damir i hiti dalje: Cim sam princu saopio svoj odgovor, odmah je ponovo bio na. Jedva je to rekao, opazi Damir da mora sam sebe ispraviti i obraniti princa: 121 - Sve to izgleda kao da u Ivana nema muevnosti, vlastite volje i mi bismo se morali pobojati kralja koji je rob eni. Bilo je ve zrelih ljudi, velikih umova, a da nisu mogli svladati osje aje prema eni, ali ja sam Ivana progledao: mlad je, nesretan, od svih razoaran. Onog asa kad mu se srce smiri, on e se proistiti, nai sam sebe, svoj put i volju. Tome su dokaz vladar ske osnove to ih je stvarao preda mnom. - I ja sam vazda gajio uvjerenje da je batinio snagu, vo lju, um i hrabrost svojeg oca. - Dakle, sad smo na cilju: kad bi srea bila htjela da je Gordana stigla s princem i mojom majkom u Peuh, Ivan ne bi mogao izrei za nas tako poraznu odluku. - Ali Gordana je u Budimu. - Ne znam zato se sudbina tako poigrala s nama i povela je u Budim, ali mi emo tu igru predusresti. - Opet pitam: kako, gospodine Damire? - Ja u se uputiti u Budim i dovesti Gordanu u ovu tvra vu. - Vi ste ranjeni. - Takav ubod maem bojovnici ne nazivaju ranom. - I to je istina. Ali ima vaniji razlog zbog kojeg ne smijete ostaviti princa.

- Sva su gospoda oko njega. - Ali nitko nije s njim. Svi smo s njim raskrstili. Niste uli nau jueranju raspravu. Dakle, potrebno je da ostanete uza nj, jer bi mogao poiniti kakvu nesmotrenost koja bi nam svima te ko naudila. Jo uvijek ne znamo to e s krunom, a to je vano pitanje. Vi se, dakle, ne smijete udaljiti od princa. Vi ste jedini posrednik izmeu hrvatskih velmoa i njega. - Odvie sam mlad za toliku ast i tako vanu zadau. - Mladi ste, ali pravi mukarac i svaki od nas moe vam povjeriti i najteu zadau. Vi umijete u tekim asovima zagrabiti u razbor. To sam opazio juer kad ste mudro i hrabro ustali da zaprijeite teki i oruani sukob izmeu princa i mene. Vi mo rate ostati tu. Onda bismo morali poslati nekog drugog da dovede Gordanu. - Nai emo ovjeka kojemu se to moe povjeriti, samo bu de li uistinu koristilo? - To ovisi i o vama, gospodine vojvodo. - Ne razumijem kako bi to ovisilo o meni? Tog se asa dva crna oka duboko upru u vojvodine zjenice. Kao Gordanin skrbnik i na voa, morali biste Gordani objasniti da je sudbina nae domovine u odgovoru to e ga dati princu. Duboki pogled crnih oiju jo uvijek ne silazi s vojvode. 122 Vi joj, vojvodo, morate saopiti da e princ smjesta pro mijeniti odluku, prihvatiti krunu, oruanu borbu i poi s nama kroz sve bure ako ona hoe. itav val boli nadima vojvodine grudi. Ali ne trene okom. Na njegovim prsima lei pismo koje mu donosi Gordanino priznanje da misli na njega, a tu pred njim lei opasnost itave zemlje i trai da se odree svih enji svojeg srca. Gordana je, gospodine vojvodo, princu obeala da e mu nakon svrene borbe odgovoriti. Taj odgovor potreban je sada. - Kako e glasiti prinevo pitanje? - Hoe li mu biti ena? - To vam je rekao? - Ni rijei mi nije otkrio o svojim namjerama, ali znam: on moe traiti odgovor samo na to pitanje. - Tko bi znao hoe li njezin odgovor zadovoliti princa? Mo da vam je o tom togod poznato, gospodine Damire? - Gordana je princa jednom odbila i to zbog toga to je htjela uvrstiti njegovo prijestolje. Na to je prisegla svojem skr bniku Ivanu esmikom. Da, znam to od pokojnika odvraa vojvoda, oekujui neto teko to Damir sprema da mu natovari na srce. - Ako uzmemo prisegu i njeno obeanje i, odbivi prinev upros, obeala je princu da se nee udati ni za koga, moramo zakljuiti da ljubi princa, ali se rtvuje. Ali sada je stvar s pri segom drugaija. - Ukoliko? - Danas Gordana moe uvrstiti prijestolje princa Ivana, sa mo ako mu obea da e poi za njega, dakle, prisega gubi pod logu. - Gospodine Damire, recimo da Gordana ljubi princa, no uza sve to ona je toliko trijezna da bi mogla shvatiti kao ucjenu. - Zato ucjenu? - Izgledalo bi: princ se odrie borbe, samo da Gordanu sklone na priznanje. To e misliti Gordana. A kako je odvie po nosna, moglo bi svriti zlo. - Gospodine vojvodo, kad bi princ poinio takav in, ne bi

zavrijedio niije potovanje, a najmanje Gordanino. - Bilo bi najbolje da mi to prepustimo potpuno njezinoj odluci. - Nitko od nas ne zna to tog asa traimo od Gordane, moda uistinu rtvu njezinog srca. Jer ako je tamo netko drugi, a ne princ, rtva e biti golema, ali mogao bih prisei da bi je ona pridonijela bez predomiljanja. "Kako je poznaje"! usklikne vojvoda u sebi. Otkud taj mladi zna njene misli napisane u tom dragom pismu to poiva na mojim grudima? I opetuje izreku Gordanina pisma: 123 "Za osloboenje nae domovine aragonskom Turinu svaki e dati sebe jer bih to uinila i ja bez jednog asa promiljanja i borbe i onda kad bih morala dati sebe i sve svoje osjeaje." "Da, tako glase njene rijei, svaka mi je ostala usaena u mozgu. Ona bi rtvovala sebe, svaki bi od nas to uinio veli ona!" "Zar u je izgubiti? rtvovati?" "A zar je ja i posjedujem?" I divlje se gone oblaci njegovom duom. Onda se okrene k Damiru: - Gospodine Damire, mukarac ste u kojega se pouzdajem. Traim od vas rije da ete mi odgovoriti na jedno pitanje. - Na ast se kunem govorit u istinu. " - Vjerujete li vi da u ja sve tono razloiti Gordani to se dogodilo i to bi princa moglo skloniti da ostane s nama i kre ne u svaku borbu? - Vjerujem vam iz dna due. - I da u joj predloiti neka poe za princa? - Vjerujem, vojvodo. Vi ete uiniti i vie nego dunost. Vjerujem da biste mogli podnijeti svaku rtvu za nau ideju. Njegov glas i pogled otkrivaju vojvodi da prozrijeva njegovu bol i rtvu na koju se sprema. - Dobro, gospodine Damire. Kad mi to vjerujete, evo to u vam rei: primio sam vijest da je Batori sa crnom etom krenuo u Budim. ekam jo jednog glasnika da to potvrdi. A onda smo nacistu. Kraljevsko vijee ne kani dalje s nama voditi boj, a ipak je kruna zbog koje su postali na nas Batorija u naim rukama. Tu mora doi do rjeenja: ili e opet poslati na nas svoje ete, a onda emo se ovdje lako oduprijeti, ili nee poslati te ete i mi moemo uzmaknuti s krunom u nau domovinu. Ako glasnici donesu vijest da je Batori otiao kui i ne dolazi na nas, sam idem u Budim da sve razloim Gordani i da je dovedem. - Vi ete to uiniti, vojvodo? - Jo danas kreem na put. Damir osjeti da je tronut. Zna da vojvoda ljubi Gordanu. Zna to od etovoe Mirka i razabire u skrivenom drhtaju, svake njegove rijei, a ipak je pun potovanja, pun dubokog klanjanja. Htio bi da mu to iskae, ali mora utjeti i potedjeti vojvodino izranjeno srce. Samo se tiho u svojoj dui klanja njegovoj rtvi. Damir ustane. - Gospodine vojvodo, sve to smo ovdje govorili ostaje naa tajna. - Mi smo se, dakle, sporazumjeli, gospodine. Pruite mi svo ju ruku. Vrijedni ste, mudri i hrabri, vaa majka moe se pono siti vama. - Ona je sretna to sam iv nasmijei se mladi i prihvati vojvodinu ruku, pun potovanja i udivljenja. I ostavi ga sama. 124

A on sjedi sagnute glave, slomljene due. ita njeno pismo i opet ga skloni u njedra. "A ta ja znam kome pripada njeno srce? Smijem li se emu nadati? Kako sam to zasluio?" "I kad bi me ljubila, ona e poi za njega, kralja. Krvlju svojeg srca platit e poljane, oranice, domove, ivote tisua, zauvijek spaenih od Turaka. On je moan, bogat, a ona e utvrditi granice nae zemlje utvrdama kakvih svijet nikada nije vidio." "Svatko mora dati sebe" veli ona. "I ja bih to uinila bez promiljanja i borbe. Zar da budem manji junak od nje? Kako je bolno, a ipak uzvieno gledati u njene bademaste oi i tiho trpjeti." "Mora biti, Lovro, mora!" I ustane pa ode u blagovaonicu. Tu ga doekaju glasnici koji su nesumnjivo ustanovili da se Batori s vojskom vratio u Budim, uzevi sobom preostale dragocjenosti i sedamdeset dva zarobljenika. Odmah se naoe sva gospoda na vijeanju. Svima je nerazumljivo zato su se kraljiine ete i one kraljevskog vijea vratile u Budim neobavljena posla, pustile krunu i princa, dakle, ostavile ono za im su ili u potjeru. to e sada u Budimu kad je kruna u rukama protivnika? Onda vojvoda predloi: Ovu u zagonetku rijeiti ja. Idem smjesta u Budim naj bliim putem. Izmijenit u konje gdje god mi bude mogue da stignem u grad za dva dana. Svi se usprotivie, viui: - Vas e ondje uhvatiti kao buntovnika. - Sklonit u se u najsigurniju tvravu. Gospodina biskupa Ernuta molim da mi savjetuje najneprovidniju fratarsku odoru. - Vrlo dobro, gospodine vojvodo. Imam izvrsnu halju tali janskog fratra. Kukuljica pada niz lice u gustim naborima, samo za oi su dvije rupe. - Prema tome, nema pogibelji da bi se tko usudio dirnuti u svetog fratra. - Ali vaa je pojava odvie napadna za fratra opominje knez. - S haljom se prima i dranje i sve to je tome potrebno. A napokon, zar su svi fratri slaba tijela? Saznat u o emu se u Budimu radi, ugovoriti sve s Varadijem i vratiti se. Ali samo vas molim: prema princu budite susretljivi jer bi on mogao svoju odluku promijeniti. Mrmljaju, prigovaraju i ne vjeruju: - Uzalud se tome nadati. Obraunali smo s njim. - Priekajte dok se ne vratim. Ipak prihvaaju ovaj vojvodin prijedlog: uvajte krunu! 125 ] Dobro smo je spremili ree biskup Ernut. Ni princ ne moe do nje. Sa tornjeva su strae najavile da se gradu pribliava nepregledna oruana povorka. Oni pohite na kule odakle su razabrali da su to hrvatske ete. Dok se vojvoda spremao na put, stigoe ve prvi voe u tvravu. Odrali su s njima vijeanje. Neki su predlagali da se ide s vojskom na Budim, drugi da se krene kui. Vojvoda doljake skloni da se strpe dok se on ne vrati. Sve ovisi o mojem putu. U Budimu u nai sigurnih vi jesti koje e nam pokazati kojim putem da poemo. Da li na

sjever ili na jug, ili posve novim smjerom, ali o tom na povratku. Nakon doruka vojvoda je u fratarskoj odori sjeo na konja. S njim su poli etovoa Mirko i katelan Grgi u fratarskim haljinama. etrdeset najpouzdanijih i najjaih momaka imalo je zadau jahati za njima i onda se sakriti u umi ispod Budima. BEI DOLAZI U POMO itavo popodne, nakon vojvodina odlaska, Bei je uhodila instinktom svoje ljubavi prineve kretnje. Sakrila se iza prozora i promatrala u dvoritu njegove korake. Dugo je etao, dolje, sam samcat, gledajui u zemlju. Becino srce drhti u neizvjesnosti neega to se dogaa, a ona ne moe prozrijeti. Odjednom opazi kako ispred kule ide njen otac ravno dvoritem. Princ i knez se susretnu i hladno pozdrave. Onda se as obojica gledaju hladnim pogledima na to princ prvi prozbori: - Knee, uli ste moju odluku? - Kamo sree da je nisam uo." - Osudite me koliko vas volja, drugaije ne mogu. Jedino vas elim zamoliti da mi predate krunu. - to elite uiniti s njom, visosti? - Vratiti je kraljevstvu. - Kraljevstvo se raspolovilo onog asa kad je naa zemlja odluila da izabere drugog kralja, a ne onog kojeg hoe Ugri. - Na izbornom saboru moete zastupati svoje stanovite. - Na izbornom saboru koji e oni odrati im s budimskih gora opaze da mi dolazimo? To bi nas uinilo smijenim. I ve lim vam, prine: krunu smo oteli mi, a ne vi. Dakle, ona je u naem posjedu. - Moj otac je predao meni. 126 - A vi ste je predali nama. - Sad je traim natrag. - Ne mogu vam je predati. Onda, knee, ostavljam ovu tvravu i sam putujem u Budim. Ne mogu vas sprijeiti. Knez se pokloni i ode, a princ blijed i ljutit ulazi u kuu. Mladoj Bei potekoe suze. Princ e otii. A nju e otac povesti kui u Biha. Nikad vie nee vidjeti princa. Nikad vie sjediti s njim za stolom. Ako je on i utljiv i jedva je opaa, ipak sjedi kraj nje. A to je tako velika srea. Tako je divan as. Bei plae gorko, oajno. Iza nje se otvore vrata. Damir ulazi. to je? Vi plaete? Otac se posvadio s princem. Ovaj as princ je uao u kuu, putuje u Budim, a moj otac zauvijek e biti u nemilosti. Hodnikom se uje ljutiti prinev glas kako nalae slugama da se spreme na put. Damir prisluhne, elo mu se navora. Misli lete, zuri u Beci-ne suze. - Bei, hoete li sprijeiti da princ ode? - Kako da to izvedem? - Recite princu da vam je Gordana pisala pismo u kojem ja vlja da e za tri dana biti ovdje. - Gordana e doi? - Vi tako recite, razumijete? Gordana moe sve izmiriti. - Sve ona moe. Sve, ali... Dakle, domislite se: treba nai neto da mu kaete o pi smu koje vam je stiglo od Gordane i u kojem vam javlja da do lazi. Evo ga, ide. Oprez! Izmislite togod. Oboje zanijeme. Ivan ulazi jo bljei nego to je bio juer uveer. - Damire, imam s tobom govoriti, doi.

Mladi ga znakom ruke upozori na Bei: - Kneginjica je rasplakana. Ivan se nakloni djevojci i sabere se, osjeajui da mora neto primijetiti: to se desilo, kneginjice? To pitanje razbije plahost u mladoj eni kojoj odnekle dolazi u pomo nesvjesna lukavost. Kroz suze pone Bei: - Vrlo sam nesretna visosti. - Tko je kriv vaoj nesrei? Ne usudim se to kazati vaoj visosti. Moda biste se lju tili. to je, Damire? Zna li zato se kneginjica ali? 127 Nisam doekao njezin odgovor na moje pitanje jer je sa mo plakala. Pri tom se Damir povue iza Ivanovih lea i nuka Bei pogledima da nastavi zapoetu igru. Razumjela je i odazvala se: - Visosti, nesretna sam zbog oca. - Ukorio vas je? - Nije on mene ukorio, nego bih ja morala koriti njega. Moj e me otac opet ovdje ostaviti samu. - Zato bi vas ostavio. - Jer odlazi iz Peuha, iz ove zemlje, moda iz kraljevstva. - Odlazi? Zato? - On odlazi jer se vi ljutite na njega, ne volite ga. Zbog toga sam nesretna. I ona opet zaplae. Govorei o oevu odlasku, misli samo na Ivanov odlazak. Damir stoji iza prinevih lea pa, skrstivi ruke, smijekom odobrava djevojci i nuka je da govori dalje. Uto se ona spusti na koljena, sklopi ruke i gleda ga plavim moleivim oima: Visosti, molim vas ne srdite se na mojeg oca. Zadrite ga dok ne stigne Gordana, ona e vas pomiriti s ocem. Zadrite ga samo tri dana dok ne stigne Gordana. Te rijei iznenade princa. Krv mu poleti u glavu. Gleda u mlaahno djevoje, ali ne vidi je da klei pred njim, samo uje da je spomenula Gordanino ime. - Gordana? Ona e doi? pita kao izvan sebe. - Pisala mi je, a ja znam da e vas ona izmiriti s ocem i on e ostati ovdje. Molim vas, visosti, recite mu neka ne odlazi. U Damirovu smjeku lei misao: "Zar je to Bei? Ili sam gluh? Ili je lukavost zipka svake ene?" Tek sada se princ sjeti da djevojka klei. Skoi k njoj, pridigne je i posjedne u stolac. - Upravo se stidim to sam dopustio da sagnete svoja ko ljena pred tolikim nevrijednikom kao to sam ja. Oprostite, ne to smo imali s gospodinom knezom, ali on nee otii. - Hoe, hoe, a ja ne elim da se rastanete tako. Gordana e vas izmiriti, ona dolazi. - Kad vam je to javila? Ba dan prije nego to ste vi stigli. Poruka je glasila: "Sutra idem na put k vama, ekajte me ovih dana." Govorei, pogleda preko k Damiru, i u njegovim znakovima opaa da je pogodila. - Ne bojte se, kneginjice, i nadajte se. Izmirenje nije is kljueno, ali to su odvie teke stvari za vau lijepu glavicu. Umi rite se. Obriite suze koje sam skrivio. Hoete U? - Hou ape ona i otare suze. - Tako, a sad, kneginjice, vidjet emo se na objedu i neka 128 ne opazim traga vaoj alosti ljubazno e on.

ivahno izreena utjeha bila je sunana toplina na ozeblo srce. Toliko sree jo nikad nije osjetila. Bei se sva preobrazila, zasjala, procvala. Princ se poklonio i s Damirom otiao u svoju sobu gdje primijeti: - Bei je sigurno ula s prozora moj sukob s knezom. - Vjerovatno jer sam je naao kako plae, ba as prije tvojeg dolaska u sobu. - Uistinu, dolazi li Gordana? - Za tri dana bit e ovdje. - Zato mi to nisi rekao juer? - Jer sam tek sada doznao od Bei. Princ se umorno baci na sjedalo i dugo uti. Zatim pogleda k Damiru: - Htio sam odmah ostaviti tvravu. Meutim, mislim da bi bilo bolje doekati Gordanu i od nje zatraiti odgovor. Hou da i to konano rijeim. - I ja bih ti to savjetovao. - Reci slugama da odgaam put. Ta je odredba donijela Bei sretnih asova. Ivan se s njom bavio vie nego ikad. Razgovarali su itave sate o Gordani. NO SMRTNE OSUDE Mrana, teka, oblana no puna je tjeskobne slutnje, predznaka neke teke oluje. Iz daljine se uje topot konja. Jasan je, estok i biva sve jai. Budimski graani kao da uju kako potkova udara o kamen. Iznenada se konji zaustave. Ljudi idu u susret bakljonoama to kreu cestom i oito nekoga prate. Tada svi zastanu pred palaom gdje stoji straa u oklopima. Odraz baklja zarumeni im limene kacige i poigrava se arenim napuljskim odorama. Ispod zatvorene vee dolazi zapovjednik strae u susret povorci to je dopratila bakljonoe. - Preasni gospodine kancelar Filipec eli govoriti s njezi nim velianstvom navijesti prvi konjanik. - Ne znam je li to jo mogue. - Stigla je vana vijest od gospodina Batorija. Moramo jo danas govoriti s njezinim velianstvom. - Odmah u saopiti gospodinu Enriku. Zapovjednik otvori mala vrata u velikoj vei i ue u palau. 129 9 GORDANA IV

Beatrica stoji posred sobe, okruena dvorankama to ogledavaju njenu haljinu od grimiza crvene boje. Vjete ruke mladih ena isprobavaju haljinu, iju drago kamenje i bisere. Doi Francesko, da vidi novu haljinu to u je obui za svoje vjenanje i krunidbu. Ali Francesko zaboravlja sjaj odore i ljepotu svoje sestre, rekavi: Filipec je vani, itavo vijee, Batorijev glasnik nosi neto vano. - Dobra vijest? - Nije mi rekao. ..,.>/. - Smjesta skinite haljinu zapovijedi Beatrica djevojka ma. Kraljicu brzo preodjenu na to ona izae u dvoranu gdje su ve svi na okupu. I poslanik Ranzano i brat Francesko i itavo vijee na elu s kancelarom Filipcem. S njim stoji plemi praan, znojan, zaogrnut putnim platem. Beatrica vidi samo glasnika. U njega upije zjenice to pita, trai i zapovijeda da iz njegovih usta doe odgovor koji ona eli. Svako je pitanje upisano u njenom licu, u oima, na usnama. Govorite.

Kancelar Filipec osjea da bi svaki uvod kraljicu razbjesnio i odmah dade znak plemiu da na mjestu ispria. Velianstvo, crna je eta dola jo za vremena itav dan i no prije nego to bi oni dobili pomo iz Slavonije. Bitka? upita ona bez zanimanja za glasnikovo obrazla ganje. - Bitku su nai izveli svom hrabrou i ratnom dosjetljivou. - Pobjeda? - Da, velianstvo odvraa plemi, ne odvie zanosno rastjerali smo neprijatelja. Ostalo je na bojitu tovara i drago cjenosti, doveli smo sedamdeset dva zarobljenika, mnogo drago cjenosti, ali ne sve jer su ete... Ali ona prekida: Kruna? Donijeli ste je? I doveli princa? Dru joj glas, i usne i dah, i dua. Bukti ar razdraene pohlepne osvete. Ve osjea u svojim rukama krunu, ve je zabola nokte u vrat svome takmacu, ve joj u uima zvekeu okovi na Ivanovim rukama, jei trublja smrtne osude, a pred oima u mati iskri se zlato, svjetlucaju dijamantne zvijezde u zlatnoj kruni to e dodirnuti njenu glavu. Gdje je kruna? Sekunda proe u tiini, a glasnik ne pokazuje krune, ne donosi je, ak ne odgovara. 130 Taj trenutak njegove utnje znai u njenoj dui smrtnu osudu glasniku koji ne zna da odmah poloi pred njom krunu to je geka dan i no, u snu i na javi. Glasnik je trebao tu jednu sekundu da potrai izreku s kojom e zapoeti razjanjenje. - Vae velianstvo, gospodin plemeniti Batori, rastjeravi neprijatelja... - Kruna? Gdje je kruna? Gdje je princ? Krunu dajte ova mo, princa u lancima. Njen glas rei, oi prijete, pogled udara glasnika posred obraza. - Velianstvo, gospodin Batori mi je naloio da vam razjas nim. - Kruna? Princ? ujete li? Njezin prijetei glas odjekne uglovima sobe i gospoda od kraljevskog vijea ustuknue korak natrag. Glasnik se osjeao predan njenoj nemilosti. I ree: Kruna se jo uvijek nalazi u vojvode. Munje pogodie glasnika iz kraljinih oiju. Trzaj preleti njenim biem. Poe dva koraka naprijed i vikne: - Dakle, poraz? Sramotni poraz? Nedostojno pobijeeni? Filipec hoe da pomogne glasniku pa izae pred kraljicu: - Ne, velianstvo, pobjeda, pobjeda je. - A kruna kralja Vladislava u vojvodinu taboru? Vi to na zivate pobjedom? to se dogodilo s vaim zdravljem, biskupe. - Velianstvo, Batori je potjerao neprijatelja, ovaj se razbjeao, potuen je. - Ali je ponio krunu i poveo princa. A zato sam slala Batorija? Na to sam bacila sto tisua zlatnika? Da rastjeraju ne prijatelja i da mu ostave krunu i takmaca na prijestolje? Tko je tu rasijao mozak? Ili su me ponovo izdali? Doite, Ranzano, I ti, Francesko. ujte: moda ja nisam prisebna ili sada uistinu re koe da su vojvodu pobijedili, a ostavili mu princa i krunu? Napulj ski poslanik osine bijesnim pogledom Filipca i redom svu ostalu gospodu pa ih osornim glasom oslovi: I meni se ini kao da se ovdje logika strovalila naglavce. Glasnik govori o pobjedi, vi govorite o pobjedi, a kraj potjere

ili rezultat potjere jest: da princ nije uhvaen, a kruna je ostala u njegovu i vojvodinom posjedu, dakle, poraz. Zamolit u gospo dina kancelara da to razjasni. Kraljica s Napuljcima jasno shvaa da se dogodilo neto naroito jer je vedri Filipev smijeak nestao, a njigovo pjegavo lice potamnilo kad stade objanjavati: Velianstvo, zlato i dragulji pomutie vojnicima svijest. Svi su se bacili na tovar da plijene, ak i etovoe crne ete, a Batori je ostao sam sa svojim zapovjednicima, uzalud zapovijedao da krenu u potjeru. Vojske su se pobile za plijenom i tek je ujutro uspjelo sabrati neto vojske, ali je neprijatelj ve uzmakao. - Zato sam dala stotinu tisua zlatnika da vojnici imaju to pljakati? vie kraljica. - Takvoj sili nije se dalo ni moglo zapovijedati, a Batori nije mogao sam ii u potjeru s nekoliko voa. - Ne pitam kamo bi dospio, nego gdje je pobjeda koju ste navijestili? U to sam bacila stotinu tisua zlatnika? Da protiv nik umakne u svoju zemlju i tamo okruni Ivana? A sve to mogu mi javiti okom u oko? - Velianstvo upadne sad glasnik doveo sam seda mdeset i dva zarobljenika. - Za njih sam ja poloila tisua zlatnika? To se usuujete javiti meni, umjesto pobjede? To je izdajstvo. Utueno dranje lanova kraljevskog vijea potvruje kra-line rijei, dok se Petar Gereb usudi primijetiti: - Potpuno se slaem s mnjenjem njezinog velianstva. Nit ko zdrava razuma ne moe ustvrditi da je to pobjeda. Gotovo bih rekao da je vojvoda ovla ostavio tovare da se momci zbune. Ne optuujem nikoga, ali koliko god su nai voe hrabri, iz svega se razabire da nisu mogli drati momke na uzdi. A to je neopisivi poraz. - Sramotni, sudbonosni. A to radi Batori? Vraa se u Budim i on i crna eta odgovara glasnik. Kraljica dodirne rukom elo i vikne: I puta neprijatelja da ide kud ga volja. Puta da kruni drugoga. To trai .teku, strahovitu, neodgodivu kaznu. I zaokrui bijesom gospodu pa im dobaci: to, dakle, da radimo? Da ekamo dok oni okrune Ivana i dou ovamo na Budim da nas rastjeraju? Je li? To ste odluili? Kancelar se osjeti pogoenim pa odgovori: - Velianstvo, sam Batori nije mogao s tom etom nastaviti boj i krenuti za neprijateljem jer su se njegova vojska i crna eta razbjeale s plijenom, a demoralizirane su pljakom. Ljudi su ugrabili najdragocjenije stvari kralja Matije i pobjegli, dakle, nije se moglo krenuti protiv vojvode kojemu dolaze u pomo ja ke ete iz Slavonije. Ali ono to nije mogla uiniti Batorijeva voj ska i crna eta moemo uiniti mi bez boja. - Dobit ete i krunu i princa? - Molim vae velianstvo da me saslua. I gospoda od kraljevskog vijea jednakom se uzbuenom panjom okrenue k Filipcu, makar nitko unaprijed ne vjeruje u izlaz. Prisilit emo neprijatelja da vrati krunu i da se okani svake pomisli vojevati s nama ili nas napasti. Zato predlaem vaem velianstvu i kraljevskom vijeu neka otpoalje Hrvati ma poziv da smjesta predaju krunu. Ako to ne uine, proglasit emo ih veleizdajnicima, izabrati kralja Vladislava i pozvati ga da odmah na veleizdajnike poalje oruanu silu. 132 Jo nije svrio, ve kraljica dade znak da e govoriti.

Ovakva poruka uistinu dolikuje pobjeenima, ali ne doli kuje kraljici niti bi smjela dolikovati vijeu kojemu ona pred sjedava. Uistinu, nema nade da bi ovakva poruka donijela uspjeh izjavi biskup egerski, a Filipec se nakloni Beatrici: Mudrost vaeg velianstva neka nam pomogne s boljim prijedlogom. Rekoh: va u prijedlog upotpuniti i prevrnuti. I pregledavi gospodu, ona najavi: - Kraljevsko vijee pod predsjedanjem kraljice Beatrice aragonske zakljuuje: Ivan Korvin, Lovro Iloki i svi voe i plemi i hrvatski proglauju se ovog asa veleizdajnicima. Svi podanici ovog kraljevstva pozivaju se da ih izbace iz svojih kua, iz svojih krajeva, da im ne prue ni koru kruha. Neka smatraju svojom dunou da svakog od njih uhvate i predaju kraljevskom vije u. Isto tako svatko neka smatra svojom dunou da im otme kraljevsku krunu. Kraljevsko vijee zakljuuje da se smjesta skupi vojska i poalje za otmiarima. - Da, velianstvo, to zakljuuje kraljevsko vijee potvrdi kancelar Filipec, a svi ostali odobravaju. Beatrica, zadovoljna njihovim poputanjem, nastavi: Nadalje, kraljevsko vijee zakljuuje da se ve sutra ima pristupiti izboru, to vie to se izborno plemstvo jo uvijek nalazi u Budimu i teko iekuje da se kraljevstvu to prije dade kralj. Sva gospoda ivo povlauju kraljici: - Napokon, kraljevsko vijee zakljuuje da u ime izabranog kralja preuzme vlast u kraljevstvu pod vodstvom kraljice. Pro glaavajui princa Ivana nametnikom i veleizdajnikom, predloit e kralju Vladislavu i kraljici Beatrici aragonskoj da osudu pot vrde i nad spomenutim izdajnicima izvre kaznu smrti. - To su zasluili ree Filipec, a potvrde i ostali lanovi vijea. Petar Gereb ustane i tronutim glasom izjavi: - alim, ali nisam kriv to ne mogu zatititi sudbinu Ivana Korvina, svojeg roaka. On je sam kriv to se predao na milost i nemilost vojvodi Ilokom i itavom junom plemstvu preko Drave. - Te zakljuke valja staviti na pergamenu predloi bis kup Filipec, a kraljica doda: - Sutra u zoru neka se zakljuci proglase itavom gradu i neka se po itavom kraljevstvu razaalju glasnici da su princ Ivan i sve njegove pristae proglaeni veleizdajnicima. Neka svatko dozna da ima dunost uhvatiti i predati ih vlasti i da im nitko ne smije dati krova ni kruha. Dodajte jo ovo: svatko tko bi to ipak uinio, smatra se takoer veleizdajnikom, kao i oni i potpada pod kaznu smrti. 133 - Da, velianstvo, to je odvaan i odluan in. - Prema tome, mislim da nemamo vie nikakva razloga e kati dalje dogaaje. Sutra emo najaviti svijetu da su nae e te razbile Ivana Korvina, Lovru Ilokoga i njegovu vojsku. Ovakva je varka potrebna i zato to emo sklonuti hrvatske plemie koji se nalaze u Budimu da prisustvuju izboru kralja Vladislava i da ju svoj glas za njega. - Svejedno mi je da li ti razbojnici s juga prisustvuju ili ne ree kraljica. - Vae velianstvo digne se Petar Gereb uvijek je bilo tako da se bez njih na jugu, bez Hrvatske i Slavonije, nije mogao izvriti izbor kralja. Moraju prisustvovati i ako ne uspijemo varkom, pokuat emo drugim sredstvima, *samo da nekoliko

Hrvata prihvati izbor. Kasnije mogu vikati oni drugi koliko ih je volja. - Hoemo li nai nekoga od njih da pristupi k nama? pita Beatrica. - Prevarit emo ih ree Filipec. To preuzimam ja. - Radite s tom stvari to vas volja dovri Beatrica oma lovaavajui ali izbor je sutra. Sutra nakon izbora neka gos poda velikai i plemii krenu na granicu pred kralja Vladislava. elim da pratnja izaslanstva bude u najraskonijoj opremi. Sa ma u poslati napuljske dvorane i etovoe u najsveanijim ha ljinama i na sveano opremljenim konjima. Kraljevsko vijee poloi svoju rije u jamstvo da e biti sve izvreno, a onda izlaze svi iz palae pred kojom su se razgorjele ugarske i napuljske baklje. Gospoda uzjau konje i kreu u palau biskupa Filipca da nastave vijeanje u kojem ih je zatekao Batorijev glasnik. Graani se povlae na pragove, na trijemove i na prozore, zure u oblanu no i nasluuju da se u kraljinoj palai zbilo neto sudbonosno. Onda se baklje polagano gase. Sve dublje pada no u san. Ljudi lijeu s nekom tekom mo** rom na dui, pritite ih sparina i teak zrak, neto nevidljivo to leti kroz noni mrak i donosi slutnju osude smrti. Beatrica sjedi na postelji i promatra rasprostrtu grimiznu kraljevsku haljinu, posutu biserjem i dijamantima. Na vrhu poloen je dijadem u obliku krune od dragog kamenja; na svakom iljku sja zvijezda. Zamilja sebe u toj haljini i gleda ponosnu glavu, na kojoj sja kruna, miluje je razdraganim pogledom kakav nikad ivo bie nije moglo spaziti u oima aragonske kraljice. Ova je kruna sredite predodba to su se raale i umirale, predodba o usponu na prijestolje na kojem e ona ravnati e zlom slabog i bezvoljnog kralja. Kraljevska haljina ne budi u njoj na upravljanje. Oko te haljine njena mata je nanizala milijune ljudi to dru od svake kretnje nabora grimiza. I od te misli < obuzima je uitak uvjerenja da je ona jedino bie zbog kojega svi moraju biti robovi. { 134 i "To je cilj, sadraj ivota, od neba dano pravo!" Velianstvo, zar neete ve jednom lei? Hrapavi glas iza njenih lea opetuje tu opomenu ve trei put. I polagano, neujno, doulja se k njoj starica, uspravljena, jaka i vrsta. - Ba mi dosauje, Nardela. Razmiljam. - Sutra je veliki dan, velianstvo. Htjela bih da ste odmo reni, da sjajite i cvatete. - Zasjat u i procvasti tek onog dana kad ova haljina zagrli moje tijelo. Nardela, kakvo ekanje. Moda ljubavnici tako oe kuju zagrljaj kao to ja ekam as kad e mi obui ovu ha ljinu. Kraljica se digne, bijeli plat od tanke svile priljubi se uz nago tijelo. dok koraa, lepra oko nje svila kao prozirna maglica. Sjela je u naslonja. Nardela joj rasplee gustu bujnu kosu, apui: - Jadni Vladislav, izgubit e vid, svijest i ono malo kra ljevskog dostojanstva kad ugleda vae velianstvo u lonici. - Sjea li se jo toga plavokosog bijednika iz Lina? - Predobro, velianstvo. Sjeam se kao da je bilo danas. Ono bljedoliko mlado lice, pospane oi, Boe moj, kao da se nikad ne budi iza sna. Samo kad ste vi uli u dvoranu gdje je ekao, probudio se. U zjenici mu se uarila pritajena iskra, inilo mi se da uvijek trne uz vas i glas mu je onda bio jo tii nego inae. Gospodin historiar Galeoti pretvorio se u pjesnika,

gledajui Vladislavljev zanos kad je bio u vaoj blizini. - to to govori? Galeoti je neto spjevao kralju Vladislavu u Linu? - Sad ve smijem vaem velianstvu odati tajnu. Onog da na u Linu Galeoti je spjevao epos o ljubavi kralja Vladislava prema mramornoj kraljici aragonki. U eposu veli da je Vladislav itav svoj ivot prespavao, leei na leaju, na prijestolju. probudio se u asu kad je spazio divotnu enu kraljicu Beatricu aragonsku. Ali nitko se nije usudio o toj pjesmi govoriti vaem velianstvu, pa ni ja. - Neka pjeva stari Galeoti koliko ga volja. Ipak je udnova to kako je tim budalama Ugrima palo na um da biraju ba toga pospanoga bezvoljnog bolesnika. Maks, taj bi bio neto drugo, on je barem pristao da nosi ma i kraljevsku krunu, ali, naravno, mojim je ciljevima Vladislav tisuu puta drai. Nardela se smjeka i prinosi staraka usta kraljiinu uhu: Zasitila se gospoda, ovdanji velikai, ocjelnog gospodstva kralja Matije i zaeljeli mekog voska da ga mijese kako ih bude volja, a zapravo i moje je drago velianstvo dosta trpjelo od samovolje svojeg prvog mua. Bilo ga je teeko snositi, ali ovaj drugi Vladislav, on e biti kao maslac, samo da ga malo primakne k suncu ve se topi. 135

Pravo ima to ali jadnog Vladislava. Svakog u ga dana premijestiti u drugi oblik. I smiju se obje i kraljica i njezina dadilja. Radit ete s njim kao to radi gospodin kipar Laurana glinom. Beatricin smijeh odzvanja odajom. A ono bljedoliko kraljevsko kopile, njemu je sueno za uvijek? Je li, velianostvo? Nee dugo ivjeti sa mnom pod jednim krovom. Nardela sve poskakuje od radosti. - Upravo mu je sam avo priapnuo da ukrade krunu i s njom utekne. Sada ga vie ne titi ni njegov roak Petar Gereb. Prije dok je sklapao onaj ugovor, ne bih ga bila mogla tako lako dovui ni u tamnicu, a kamoli na stratite, ali sad ne treba ni da trenem okom. Oni e ga sami predloiti meni i kralju na kaznu. Taj lupe ne moe umrijeti naravnom smru. Uvijek su aragonci stjecali prijestolje, prolijevajui krv svojih takmaca. I tako e biti dok bude nas. - A hoe li vae velianstvo uzeti na dvor Gordanu? za miri starica. - Zasluila si da te udarim zbog tog glupog pitanja. - Oprostite, ali svojom ste osudom udarili takmace i ne prijatelja, a nita ne rekoste o Gordani pa miljah: zaboravili ste zmiju koja je gmizala oko vas, trujui vam ivot i borbu za pri jestolje. - Ne boj se, Nardela, nad njom je proglaena osuda. Uhvatit e nju moj dvoranin Robert, neak biskupa egerskog. On e izvriti najokrutniju osudu. Svezat e je i predati svojim slugama na dar. Nardela polegne kraljicu u mirisavu postelju, namjesti joj raspletenu kosu kao nevjesti i povue se tiho iz sobe. BEATRICA SE OSVEUJE Bubnjevi probudie stanovnike grada. Nikad toliko bubnjeva nije prolo ispod njihovih prozora, ini im se: nou su podigli stotinu stratita, a sada zovu ljudstvo na smaknua.

I svi idu ulicama, trgovima, pitaju, zaprepauju se, sluajui kako bubnjari objavljuju zakljuak kraljevskog vijea. Us-traeni ljudi zastaju i apu: Mladi kraljev sin izdajica? Zaprepatenje, strah i tiha alost zaokuplja graane, sluge, kmetove, a bubnjari prolaze gradom, navjeujui smrtne osude od prole noi. 136 i Gordana ustaje. Provodi dane u niskim sobama male zgrade u vrtu biskupa Varadija. Krije se od svega svijeta. Samo katkad dolazi k njoj Varadi s katelanom kraljevskog dvora ulajem i u tekom iekivanju raspravljaju kad e im stii vijesti od vojvode Ilokoga. Ostali dio dana zadubljuje se Gordana u misli i u knjige to ih donosi Varadi. Tek naveer, kad padne mrak, izlazi iz kurije u biskupov ograeni vrt, zaogrnuta mukim ruhom i platem da prislukuje aputanje ljudi. Ni sluge u kui ne slute tko se krije u samotnoj zgradi, u mukoj odori pod vizirom. Odjenuvi se, pristupi Gordana k reetkama prozora i pogleda dolje u sunani vrt. Skupili se biskupovi momci i stara gazdarica. Kretanje njihovih ruku pokazuje da su zaprepateni i sve se vie pribliavaju k onome koji im pripovijeda. "to ih tako ivo zaokuplja?" misli Gordana. Ljubopitna pohiti k vratima, gurne zasun i bez rijei pusti unii Varadija. U njegovu licu odraava se uas. Bez uvoda drhtavo ree: - Kraljevsko vijee dalo je objaviti pobjedu nad vojvodom. Oteli su mu princa i osudili ga na smrt. - Nemogue vikne Gordana. - Morao bih biti istog uvjerenja, ali crna je eta ipak izdala vojvodu za sto tisua zlatnika. - Ako je to istina, ne vjerujem da vojvoda nije sklonio krunu i princa na sigurno mjesto. On je odvie mudar i dalekovi dan, a koliko je hrabar, toliko je oprezan. - Mislite da su tu vijest bacili iz Beatriine palae da pro izvede zabunu? - Jer su svi oekivali vojvodinu pobjedu, svi su se ve kolebali spremni da napuste Vladislava i prijeu k nama. Sami ste mi to pripovijedali. Nai plemii donosili su tu vijest i drugi. Ugri nee tuinca. Gordana ne skida oka s reetaka prozora i zapazi povratak slugu i njihovu trku prema zgradi. - Dolaze ovamo, biskupe. - Idem da ne nahrupe u sobu ree on i digne se. Kad se opet vratio, Gordana se preplai bljedila njegova lica. - to se dogodilo, gospodine biskupe? - Ono to sam princu rekao onog dana kad sam ga sklop ljenim rukama molio neka pozove one tisue hrvatskih plemia to su stigli na izbor, neka uhiti Beatricu i itavo kraljevsko vijee, neka postavi druge koji e voditi izbor, a bijesnoj aragonki onemoguiti da sipa otrov. Rekao sam mu: visosti, kad bi Beatriea bila u poloaju u kojem ste vi sada, ne samo da bi vas uhitila nego i osudila na smrt. A on se zgrozio od mojih ri jei, mojih prijedloga, odbio je sve, sad se ispunilo. Aragonka je s kraljevskim vijeem izvrila ono to sam ja prorekao. Juer u noi proglasili su sve nae veleizdajnicima, a nad vojvodom 137 i svim voama i nad samim princem izreena je zapovijed da se uhite, predaju kraljevskom vijeu i kraljici, a oni se ih kazniti smru. Naslonjena na stol, Gordana ostaje nepomina, ukoena. Ruiasti ar to probija bjelinu njene puti polagano nestaje. Blje-dilo prelazi licem ljepotice. Pogled bademastih oiju gubi se ispod svilenih tamnih obrva kroz prozor u daljinu.

Usta su joj malo otvorena kao da govori neto sama za sebe. A biskup Varadi preputa se svom gnjevu. Ja sam estok, ja sam vrele udi, moji su prijedlozi plod mrnje prema Beatrici. Tako je prosuivao princ. Nisam voda stajaica, bujica sam, ali znam kud idem, poznajem korito kojim jurim. Evo, sve se izvrilo, to sam mu ja prorekao. Ona je jo uvijek nepomina, a usne joj tiho apuu: Kralju veliki, uje li tamo u grobu koliko si grijeha po sijao nad glavom svojeg sina? Gordana spusti glavu. - Skupimo misli, biskupe, ne plivajte morem svoga ogor enja, pitajte svoj um, moda on pronae kakav izlaz u posljed njem asu. - Ne nalazim nita. Stigli smo na rub ponora. Osuda kralice i kraljevskog vijea prestrait e svakog podanika, jer je svatko proglaen veleizdajnikom tko bjeguncima prui krov ili kruh. estoki pokret Gordanina tijela iznenadi Varadija. Ugleda je uspravnu i sabranu. Iz njezinih oiju zrai neka nada. - Ne mogu vjerovati da je vojvoda Iloki dopustio da uhva te princa. Ako je i predao njegovo vlasnitvo, njegove dragocje nosti, nije mogao predati princa, u to ne vjerujem, makar sto puta proglasili aragonski lupei. To je njihova zasjeda da odvrate od njega sve one koji su dosad vjerovatno oekivali njegovu pob jedu. Gospodine biskupe, pozovite k sebi onu desetoricu hrvat skih plemia to su ovdje. Ili barem Brodarica i Kraljevia. - Bilo bi bolje da ne zovemo nikoga. Vi zaboravljate, Gor dana, proglaena osuda protee se u prvom redu na mene, vie nego na druge. Svakog asa mogu ovamo ui Beatriini ljudi da me odvedu u tamnicu i ako ovdje nau kojega od onih plemia, survat e se na njih njen gnjev. Opominjem vas, Gordana, moja kua nije vie sigurno sklonite. Beatriini ljudi pretrait e ci jelu kuu da moda nau koga od prinevih pristaa. Nau li vas ovdje, kliknut e od veselja. - Svaka vam rij vrijedi. Osuda navjeuje njihov sigurni dolazak u ovu kuu. - Zato vas molim, Gordana, ne asite ni asa. Oduljajte se preko vrta onom malom uskom ulicom to vodi ravno do kue gospodina Damira i prineve majke. Uzmite tamo svoje sluge, preodjenite se u bojnu odoru posljednjeg momka i to prije odjaite s njima bilo kuda, ali u Budimu se ne zadravajte. 138 - Samo malo vremena za razmiljanje, gospodine biskupe. - Bojim se, Gordana, mogli biste oplakati svaki izgubljeni as. Gospodine biskupe, zar vaa odvanost, va um, snaga i uzdrljivost ne nalaze nikakve druge pomoi, nikakva Maza, ve su vam pred oima samo otvorena vrata tamnice? - Djevojko, to se tu moe? Nad glavom osuda i krhki krov moje kurije, nai prijatelji daleko, a neprijatelj na vratu. Ako ipak imaju u rukama princa, onda su nas ne samo osudili nego dotukli. - Ne vjerujem u to jer vjerujem u vojvodu Ilokoga. - Imaju li ga ili ne, to vi jo oekujete od mene, Gorda na? Da spasim prinevu glavu? - Da, gospodine biskupe, spasite njega i sebe, i sve nas Beatriine osude. - A to je ba jedino to se ne moe. Rekoh vam: moj prag mogu svakog asa prijei kraljini tamniari.

- A zato ih ekate, gospodine biskupe? uzvikne ona. to ne bjeite. Gospodine biskupe, hou da i vi smjesta ostavite svoju kuu i krenete u kraljevski dvor. Tamo je katelan ulaj, najvjerniji prinev kapetan. Njegova posada broji tisuu moma ka. Uzet emo njihove kacige, vizire i njihove odore i stupiti u njihove redove. - Vas je ulaj doveo k meni zato to Filipec moe svakog asa udariti na dvor, a vojvoda mu je ostavio zapovijed da ga pre da jer ga ionako ne moe odrati. - Ali ona ima nalog staviti Filipcu ovaj uvjet: predat e mu dvor bez ikakve borbe ako mu sveano zada rije da ulaj sa svojom posadom moe ostaviti dvor. Dakle, napadne li Filipec kraljevsku palau, mi emo s njegovom posadom izii preodjeveni, dakle, nevieni. Kad me ulaj doveo ovamo, bilo je sigurnije zaklonite ovdje, sada se stvar mijenja, na je bijeg iz kraljev skog dvora potpuno siguran. - Nikad mi to ne bi palo na um. - Prema tome, pourite u svoje odaje, uzmite odijelo svog kur.ug katelana koji je isto takve veliine kao i vi, ostavite kuriju istim putem kojim ste savjetovali meni. - A vi krenite ravno u dvor. - Ve se spremam i stade uzimati bojni oklop. Prije nego odem, jo u krenuti u Damirovu kuu da uzmem neka svoja vana pisma i sve dragulje. A vi se urite jer je ovo jedino to moemo uiniti. U dvoru emo se moi krepati i dolaziti u vezu s naim pristaama u gradu. Saznat emo to sve neprija telj kani, a to je najvanije. Smjesta valja poslati glasnike za vojvodom i princem neka saznaju osudu kraljevskog vijea da se nitko od njih ne priblii gradu. Makar otposlali sto glasnika, netko mora da ih dostigne, pronae i navijesti crnu pogibelj. 139 I Eto, vidite, biskupe, ve smo se nali na poslu. Ako ih obavijestimo, istrgli smo ih iz Beatriinih panda, a moda ulaj ve ima kakvu vijest o njima. Svaki glasnik kojega bi oni slali ima nalog da se prijavi ulaju u kraljevski dvor, dakle, gospodine biskupe, do vienja! Varadi odjuri kroz dvorite da se hitro odjene, uzevi sa sobom svog katelana to je stajao u dvoritu. Onda zovne i ostale da nitko ne vidi dok Gordana izlazi iz zgrade. Gordana je brzo svezala bojne oklope, natakla na glavu limenu kacigu, stavila vizir pa izala u dvorite. U staji sama osedla konja i krene vrtom izmeu gustih stabala voaka, nae se onkraj ograde i potj^a konja uskom ulicom. Uskoro stigne pred vrata ograde Damirove kue. Nekoliko puta estoko udari. Odazvao se mukarac. Ona mu odgovori, sni-zujui glas: Gospodarev glasnik je ovdje. Otvaraj hitro Ona ujae u dvorite, sie s konja i promotri sluinad. Onda odabere jednoga od slugu, pozove ga k sebi i s njim daleko od drugih: - Pod ovim vizirom je Gordana. Ali da nisi nikome rekao rije. Idi sa mnom gore u moje odaje. Moram tamo neto uzeti, a ti toboe prati glasnika jer ima govoriti s njime. Poslije e me pratiti u kraljevski dvor i ostati sa mnom tamo. Naredi neka ti osedlaju konja i uzmi to treba. - Da, vaa milosti. Momak dade nalog drugima da prirede konja pa ode s Gor-danom gore u njezine odaje.

Stao je kraj vrata dok ona uzme kljueve i otvori mala eljezna vrataca u stijeni svoje lonice, izvadi kutiju od bronce i otvori je. Na dnu lee dragulji i biseri to ih je primila na poklon od svojeg skrbnika. Ispod nakita je snop pisama. Gordana sve to sloi, otkopa prsluk i gurne u njedra. Onda uzme dragulje i kesu dukata pa spremi u konatu monju i gurne u podstavu haljetka. Zatim zatvori vrataca, ogleda se odajom, spusti vizir i zovne slugu da je slijedi. Ne rekavi nikome ni rijei, uzjae i u pratnji momka ostavi dvorite. Vrata ograde za njima se zatvore. Na ulici opazi da ljudi neto ivo priaju, hitro koraaju, uzbueno mau rukama. Sve se neto talasa gradom. Sva su lica kao oblaii koje privlai na okup neka nevidljiva munja, to odnekle iz daljine nosi teku oluju. I nju vue za sobom svjetina to ide cestom prema ulici palaa i zaustavlja se na trgu. Ne znam, vaa milosti. uli smo ujutro kako su oglasili smrtnu osudu nad princem, nad vojvodom i nad svima naima, a valjda nee izvesti takvu nepravdu. 140 - Osloboenje je najdragocjenije, zato je najskuplje. Ne moe se kupiti niijim zlatom, ve samo krvlju koja je najvea ljudska rtva. - Zar e pasti prineva ili vojvodina glava? - Ne, ne naglasi ona i trgne uzde tako otro da je konj stao juriti. Jedva ga opet zaustavi i krene prema trgu gdje se okuplja svijet. Mali trg pun svijeta ini se kao lonac u kojem umi vrela voda. Gordana stane i promotri ljude: je li moda izazvala pozornost? Nitko se ne osvre na pridole jahae. Svi su zaokupljeni ivim razgovorom, pitanjima, odgovorima. Gordana slua graane i kmetove, a rijei su im iva eravica mrnje: Prokleti aragonci. Zar emo dopustiti da se zauvijek ug nijezde kod nas? Ne moe biti ni kruha ni ivota u ovom kraljevstvu dok se ne oslobodimo aragonaca. - Kako da ih se oslobodimo kad se sada spremaju da jo vre zasjednu na prijestolje? - Ne dajmo im. Bacimo se na njih. Udrimo ih. Svatko ima pravo da bude gospodar na svojem. - Da apu ljudi udariti ih u rebra i osloboditi se. Ne dajmo da odrube glavu sinu naega kralja. Ne dajmo! Gordana hvata svaku rije, prosuuje, nasluuje, neto se ima dogoditi. I sagne glavu prema graaninu to je upravo dovrio kletvu nad glavom kraljice Beatrice: - Zato ovdje stoje ljudi? - ekaju velikae, nemila im uspomena. - Dakle, ovuda e proi? - Ovuda, kuga ih ubila! - Da, ali kamo idu sada u to doba? - U samostan. - Sada? to e u samostanu? - ujte, oklopnie, zar ne znate? Gospoda idu na izbor. - Izbor? Zar kraljevski izbor? Pa kakav drugi izbor? Vitez oito nije odavde kad to ne zna? Da, sad sam upravo ujahao u grad. A kad je proglaen izbor? - Kau da su velikaima i plemiima javili juer u noi i danas u zoru, a nama, poto su proglasili smrtnu osudu nad naim princem i njegovima dolje s juga. A zapravo vam moram rei da smo i mi svi uza nj kao to smo bili iz njegova oca, ali

tko nas pita. - Dakle, poslije smrtne osude proglasili su izbor. U kojem e samostanu birati? 141 Tamo, ondje, valjda zato da ih njihova Aragonka moe gledati, da im bude blie, prokleto im bilo. Uvijek su gospoda radila u tom kraljevstvu kako je njima bilo bolje. Svega imaju i jo im nije dovoljno. A ono neto slobode to je kralj dao nama graanima, naim opinama, naim sudovima i naoj trgovini i kmetovima, na sve to bacit e se aragonska rulja da nam otme. Da je princ postao kralj, potvrdio bi sve nae pravice to nam ih je dao kralj Matija. Vele da bi nam dao jo vie i zato hoe njegovu glavu. Gordana sagne glavu i prekine graanina u njegovu ogore nju: ,^, - Jo nitko od velikaa nije krenuo na izbor? - Proli su samo neki strani plemii. "* - Koji strani plemii? - Pa oni s juga to su doli s vojvodom Ilokim, s onim to je odnio krunu i odveo princa. - Hvala vam, ovjee, to ste me uputili odgovori ona i estokim zaokretom pojuri s trga. Njezin je momak slijedi. Brzo stigne pod kestenje ispred samostana. Crkva je irom otvorena, a vani pod kronjama okupili se ljudi, graani, kmetovi i sluge pa ekaju. S druge strane nedaleko od ulaza u crkvu sjede na konjima plemii u crvenim, bijelim i modrim haljecima ukraenim gajtanima. Gordana poe ravno s njima, ali se onda neto dosjeti i zaustavi konja pa zovne svojeg momka. - Ni jednom rijei ni kretnjom ne smije odati tko sam. - Neu, vaa milosti. - Ako te pitaju, reci da sam sin plemia s juga i samo zna da me slao vojvoda Iloki. Ako te ispituju, sve moe rei, samo ne reci da sam ena. - Posluat u vau milost, samo ako ih ne izazovete na ma. - Izazvati ih neu, nego u im rei mnogo toga to treba da mi vjeruju, a to u postii samo ako misle da sam vitez i plemi. Kad bi doznali da sam ena, ni jedna mi rije ne bi vrijedila. Upamti, ovjee, da me ni jednom rijei ne izda. - Sluat u vas kako ste zapovjedili. Plemii se obazree kad je Gordana dojahala k njima i digla na pozdrav ruku u bojnoj rukavici. Svi su pogledali viteza u smeem plastu to mu pokriva tijelo. Ali kako nije digao vizir, ozdravie mu nehajno i nastavie sluati plemia koji je samo na as prekinuo pripovijedanje, obazrev-i se prema Gordani. Ona odmah prepozna Filipeva roaka Januku. I bude joj jasno da joj valja prisluhnuti to on tako vano govori hrvatskim plemiima. Sam sam sve vidio svojim oima to se tamo zbivalo. 142 - Vojvoda Iloki ive je tako udesio kako bi princ mislio da mu je vojvoda vjeran. Bilo je malo okraja, ali nikakve pra ve bitke, a zatim je dola crna eta. Bla je otiao u vojvodin tabor da se dogovore kako e izigrati princa, a onda su navalili i vojvoda je zapovjedio svojim momcima da bjee. - Je li to mogue? snebivaju se hrvatski plemii. - Jest, tako je. Zapovjedio je da bjee i onda je u bijegu u Batorijeve ruke pala kruna. I onda se, eto, desilo to to sam ve rekao. Vojvoda je predao princa gospodinu Batoriju. - Vojvoda nije osuen od vijea?

- Kako bi bio. Vojvoda je obeao kraljici da e izdati prin ca, a ona mu je za to obeala bosansku krunu, ali kad su poeli svi bjeati, i princ je pobjegao, gospodin Batori slao je glasnika s vijeu da je vojvoda pogazio obeanje zadano kraljici i onda je u noi izreena osuda, ali malo prije stigao je drugi glasnik koji javlja da je vojvoda sam uhvatio princa i predao ga gospo dinu Batoriju. Plemii ute i ne vele nita. Gordana se priblii i, promijenivi glas, vikne: - La je svaka rije to ju je izustio ovaj plemi. - Tko me to okrivljuje laju? zaprijeti se Januka, ali istodobno krene konja natrag da bude to dalje drskom napa dau. Plemii zaueni gledaju viteza, mjere ga od pete do glave i zaustave pogled na njegovu viziru. Tko je taj to se ovdje junaci? pita Januka, zatien plemiima. - Ne vjerujte mu, ljudi oslovi ih Gordana hrvatskim je zikom. - Vidite da mu la hramlje na obadvije noge. Osuda je izre ena nad vojvodom ba zato to je protivnik kraljevskog vijea i kraljice. Hoe samo da vas zavara, ne biste li vi pristupili k izboru. - Da, on nas poziva u ime kraljevskog vijea da pristupimo k izboru. - Ako ste vitezovi i plemii, govorite jezikom koji ja ra zumijem izazivlje ih Januka. Recite mi okom u oko da u jem. I stadoe govoriti latinski. Gordana snizi glas: - Ako je vojvoda kraljiin pristaa, ne moe biti protiv njega izreena osuda. A ja vam zadajem rije da to nije istina. Vojvoda nije ni govorio s kraljicom niti joj je obeao da e izdati princa. - Ovaj lae vikne Januka cijeli Budim zna da je voj voda bio no prije svoga odlaska iz Budima kod kraljice. - Istina je potvrde plemii. - Vidjeli ste ga svojim oima? pita Gordana. 143 Jest, ja, plemeniti Brodari, ja sam ga pratio odgovori stari plemi. - Ako to veli gospodin Brodari prihvati Gordana on da je doista bio, ali nikad nije prihvatio niti e ikad prihvatiti bosansku krunu po cijenu izdaje. - Samo se njemu ima zahvaliti da su kruna i princ u kralji inim rukama vie Januka. Gordana brzo odgovara: - Onda ne bi trebalo bjeati ni s krunom ni s princem ne go ih je mogao predati ovdje u Budimu javno i doi s Batorijem. . ^ - Onda bi to doznali njegovi zemljaci, a on je htio da bude u njihovim oima velik i astan. - I jest astan i ostat e klikne ona. - Cut ete kad ga kraljica poslije izbora proglasi kraljem Bosne. Cut ete, gospodo, i ne dajte se zavaravati. Vojvoda je izdao i princa i svoje prijatelje. Gordana promatra njihova sumnjiava mrka lica. Opaa da je dola kasno jer je ve prije nje Januka zasijao u njihovim duama sumnju. I dolazi blie pa im govori usrdno: Kako ste brzi na sumnji i labavi na vjeri. Zar ne vidite da protivnik hoe da sumnjom razbije nae redove kad nas ne moe pobijediti potenom borbom?

A stari plemi Brodari ree: - Bio je kod kraljice i s njom je dugo razgovarao i nikome od nas nije rekao to je govorio, nego je otiao s velikaima u dvor. Trebao nam je rei zato ga je kraljica zvala. - Sigurno je rekao onima koji su bili s njim? - A zato nije nama? Mogao se pohvaliti, uvrstiti nau vje ru u sebe da nam je doviknuo samo nekoliko rijei. A on se, utei bacio na konja, odjurio i otiao s onima koje je izdao. - Zato nije bio na izborima prvi put? Zato je izostajao tako dugo, a mi smo svi tu ekali na njega kao lude. Tek kad je uo da smo u veim u izboru, tada se pojavio. Gordana se zgrozi: - Jedna jedina kap lai iz usta ovog tuinca mogla je za mutiti istou vae vjere u svoju krv? - Od jutra nam Januka pripovijeda uda to su se doga ala na bojitu. - to vam je mogao pripovijedati? - Vojvoda je preao granicu i otiao u eku da pregovara s kraljem Vladislavom. Tamo je pala njegova odluka da izda nas i princa. - A ne moe se porei da je bio u ekoj. To znam ja potvrdi Kraljevi. Rekao mi je ban Derenin. - Dakako, da je bio odgovori ona. Svi se razbude i uzviknu: - Dakle, eto, bio je. Pa da je bio i u paklu. Ako ste ga odabrali za svoga vo u, onda mu morate vjerovati. Niste bili ni budale ni slijepci, ni glupani kad ste ga odabrali. Dao je dovoljno dokaza itavim svojim ivotom o svojem potenju. Zato sad sumnja u kojoj lei naa propast? Neto se predomiljaju, smiljaju, ute neodluni, a ipak na putu da se vrate povjerenju. Ona to iskoriuje pa im govori maternjim jezikom: Sumnja je movara u kojoj gine sve to je dobro u ljud skom srcu, sumnja je najstranija osuda koju je neprijatelj mo gao izrei nad nama. Sumnja je krvnik kojega vaa srca dovukoe u tabor da odsijee glavu i vaem bratu i vama. Sumnja je najkrvoloniji Turin to prijeti da pohara nae domove. Gdje je sumnja, tu nema bratske vjere, nikad pobjede. Posumnjate li u svog vou, nema vam spasa nikada, dovijeka. Ako sumnjate, niste mukarci, niste ljudi, ve gmizavci, slaba eljad, preplaeni tor ovaca to ne vjeruje u svoga pastira i juri u rastvorene vuje ralje. Svaka rije poput bia goni sumnje iz njihova srca, a ona hrabro ide naprijed. to god uinio vojvoda, bio on u ekoj ili u kraljice, poteno pouzdanje u vou ima da vam kae: zna on to radi. Zna zato je poao i sve je tako moralo biti, jer snaga njegova maa, lukavost njegova uma vazda su podanici onog dobra za koje je zajedno s nama poao u borbu. I ja ne znam to je govorio s kraljicom, nisam znao da je bio kod nje, ali svoj ivot zalaem za vjeru da sve to on uini samo je na korist naem cilju. Govorei, sve im se vie pribliava i gotovo zanosito nastavlja: - Zatvorite svoja srca sumnji, ne doite blizu izbora jer biste tako priznali Vladislava za kralja, ekajte dok se jave oni u ije smo ruke poloili svoju sudbinu, imovinu, i ivote. - Zapravo, nema krivo ree netko u skupini. Hajdemo kui i ekajmo. Gordanin se momak priblii i apne joj: Vaa milosti, zar ne vidite da iza vaih lea itavo vri jeme slua utokosi Robert? On vas je ve vidio u mukoj odori.

uvi to, pozove plemie: - Da, plemenita gospodo. Vratimo se kui i ekajmo glas svojeg voe. - Zato ne pitate tko je taj vitez? vikne Januka, videi da se plemii spremaju na odlazak. Govorite sa ovjekom ije je lice zastrto vizirom. - Poznaju me po govoru da sam njihov odgovara Gor dana, promijenivi glas. Toga asa zaleti se straga Robert na konju, zaokrui Gorda-nu pa se stade grohotom smijati:

144 10 GORDANA IV 145 10* Kakvi su to vitezovi i plemii s juga kojima pamet soli e na. Sami ne znaju to da rade pa trae svoju pamet u suknji. Te rijei unose nemili prosvjed u redove plemia. - 0 kakvoj to eni govori? - 0 ovoj tu to vas zavarava. - Nismo mi budale. - Francuzi ste, a kau da je njih vodila u boj nekakva pastirica. Robert se grohotom smije, a to rasplamti njihov ponos. Razjareni su i uvrijeeni. Dolje vizir! viknu odjednom. Ali ga Gordana vrsto dri da joj ga"ratko ne skine. - Ne dirajte me. To je viteki zakon. "Ne dirajte vizir. Ski nut u ga pred vama nasamu. - Tu ga skinite. Dokaite ovom plemiu da nismo budale ko je sluaju ene. Ali ve se straga pribliio Robert i svom silom trgnuo s glave Gordani kacigu zajedno s vizirom. I oni ugledae bujnu smeu kosu bronanog sjaja stegnutu u mreicu. I sve oblije stid, kao da su zateeni na sramotnom djelu. Gledajte, ljudi, plemie to sluaju enino brbljanje kao popovu propovijed u crkvi smije se Januka i doziva ljude ispred crkve. A graani nahrupe da vide zato viu gospoda. Robert se grohotom smije, pokazujui plemie: Evo vam kraljevskih izbornika. Evo junaka, divova s ju ga kojima zapovijeda ena, soli pamet ena, vodi u borbu ena, nauava koga bi priznali za kralja. Eno vam plemia vitezova u vlasti suknje. Bjesnilo zahvati plemie, stadoe vikati i prijetiti se orujem: - Na megdan zbog uvrede! Na megdan sa mnom izjavi najprije stari Kraljevi. - Sa mnom viu svi redom. - Ne bijem se s ljudima koje vodi ena prezirno e Robert. Ljudi se smiju i njihov smijeh pri ponos plemia. - Po njezinoj uputi oni nee da idu na izbor. - Jezik za zube krikne stari Brodari pa izvadi ma i zaprijeti se graanima, udarajui lijevo i desno, a prosijedi Kra ljevi vikne:

- Nijedna rije ove ene ne vrijedi. Bila je ranka, uivala njene dobrobiti, to god kae - Sramota je sluati enu viu ljudi. - ena sam vaeg druga Damira od Brezovice. - Pa da je ena kneeva, neka ide pjestovati uiti mukarce vie uvrijeeni, osramoeni mu povlauju. 146

kraljiina dvosamo je spletka. djecu, a ne Kraljevi. Drugi

Gordanine oi plamte kad razabere svoj poraz i vikne: Sramit ete se pred sobom, pred svojom djecom i svo jim unucima to ovog asa niste bili ene, nego jadni crvi, a u movari neprijatelja. Robert opkoli Gordanu i zapovijedi: Naprijed! Vi ste moja uhienica. Zar ete dopustiti, gospodo plemii, da enu vaeg druga Damira od Brezovice uhvati ovjek koji je progoni zbog neistih namjera? To ih ponovo povrati i gurnue Roberta s njegovim momcima natrag. Spazivi da je sa svojih pet momaka preslab da se bori s njima, odustane od namjere da Gordanu vodi sobom. Meutim, stari Kraljevi pozove svoje momke, njih desetoricu, i naloi da Gordanu otprate kamo im ona odredi, a onda pristupi k Robertu i okosi se: - Vi ste nas uvrijedili. Izazivam vas u borbu smjesta, ovog asa. - Zar pred crkvom, gospodine? Ne, ve iza crkve. Doite. Morao se pokoriti pozivu. A Gordana opet pokrije glavu kacigom i lice vizirom pa tjera konja. Slijede je plemiki momci i njezin pratilac. - Kamo da krenemo, vaa milost? pita je ovaj. - U kraljevski dvor. - Teko emo proi. Odvie je svjetine. - Svjedno. Onamo nas jedino vodi put. - Evo, dolaze velikai. Idu na izbor. Pred njima se jedino moemo skloniti uz plot. Ili da krenemo kui? - Nipoto. Priekat emo da prou. I opet se sastadoe biskupi, velikai i plemii na saborsko zasjedanje. Ovoga puta u samostanskoj crkvi. Stari plemii Kraljevi i Brodari sa svojim drugovima stoje u kutu kraj nekog malog oltara i promatraju ustalasane Ugre koji su ispunili itavu srednju lau crkve. - to velite vi na sve to, gospodine Brodaricu? zapita ga tiho Kraljevi. - Da nije vojvoda ostavio Ivana Korvina, ne bi se Ugri usudili pristupiti k izboru. - Tako je. Ne moe se lagati itavom svijetu. U kraljev skom vijeu sjede velikai i biskupi, ljudi od asti. Kako bi mogli objaviti nama plemiima da su uhvatili princa, vojvodu i krunu, kad to ne bi bila istina? Tamo na proelju pojavi se potpalatin Orban i bez ikakva uvoda proglasi: 147 Preasna, velemona i plemenita gospodo, u ime kraljev skog vijea predlaem da ovaj sabor jednoglasno, bez ikakvih go vora i primjedaba, izabere za kralja ekog kralja Vladislava, i to uz ove uvjete: "Prvo da potvrdi sve nae povelje, da potvrdi svojom prisegom sve pravice to ih uivaju nai stalei na sjeveru i jugu ovoga kraljevstva." - ujete? To znai da mora potvrditi nae hrvatske pravice apne Brodari Kraljeviu.

- Tako je. A tamo se ori Orbanov glas: ,f "Da prisegom potvrdi sve slobotine io ih je uivalo ovo kraljevstvo, kako u Ugarskoj, tako i u Hrvatskoj i Slavoniji." Brodari i Kraljevi s ostalim svojim pristaama zadovoljno se pogledavaju pa se opet okreu k potpalatinu. "Trei je uvjet da kralj Vladislav uzme za enu udovicu kralja Matije i da je proglasi svojim suvladarem." ivio kralj Vladislav! ivjela kraljica Beatrica! Ti se poklici izvinu iz grla prisutnih Ugra, dok Brodari, Kraljevi i njihovi drugovi ute. Kao da im je posljednji uvjet priguio dah, izazivajui tajni strah to im proviri na oi. I time je kraljevski izbor dovren. Dostojanstvenici i velikai redaju se u povratku. A Gordana sa svojim momkom teko napreduje kroz masu svijeta i kri put prema dvoru. Mora proi pokraj egerske palae. Ali tu joj ljudstvo zaustavi konja. Plemiki momci to su je pratili izgubili su se u mnotvu to stoji gusto okupljeno na cesti. Sva su lica okrenuta prema palai biskupa egerskoga i sve neto ekaju. Neprestano pridolaze novi ljudi, kmetovi, graani i plemii, na sveano opremljenim konjima. - to ekate ovdje? upita Gordana skupinu graana ko ji su zaustavili njezina konja. - Zapovjedili su nam da doemo pred kraljevsku palau i da kliemo: "ivjela kraljica" i "ivio kralj Vladislav". - A vi ipak ne kliete? - E, tako, mislili smo da e se klicati Ivanu Korvinu, a sad tko bi ga znao to da radimo. A to ete vikati vi, gospodine vitee? - Nita, dragi prijatelju. - Tko bi se. tu snaao. Onu aragonku nitko ne trpi, ali kau da moramo vikati za nju. to mislite vi? Dok on pita, okupljaju se oko njih graani pa naule ui, uvjereni da e ih ovaj pod vizirom uputiti. Sluajte pone Gordana recimo da ima dva abra: lijevo i desno i u svakome je voda. Ako prolijete na svoju or anicu desni abar, sve e uginuti, ako prolijete lijevi, sve e procvasti. Koji biste abar odabrali? 148 Svakako lijevi odvrati stariji graanin, a drugi odobravaju. i*" to biste uinili s desnim? - Odnio bih ga na gnoj ite i prolio na uareno eljezo da se pretvori u paru i izgine svaka kap. - Znajte, dakle: lijevi je abar Ivan Korvin, a desni je onaj koji donosi na vlast aragonsku silu od koje mora izginuti sve dobro i poteno. Aragonska vlast u svakoj ruci nosi stotinu zala. - A kakvo je to zlo, gospodine vitee, o kojem vi govorite? - Ne znate kako vas zlo titi? - Kako da ne znamo, ali ovjeku je lake kad ga poali plemi. - Zlo je zlo, ali aragonsko je najgore ree netko iz sku pine. - Tako je potvrdi Gordana. Ono to je vae, aragonci smatraju svojim. Nikad neete biti sigurni za komadi svojeg kruha, svojeg krova, svojeg ivota ni danas ni sutra. Kad god bude izlazilo sunce, podilazit e vas jezovito pitanje: to e mi opet danas uzeti aragonska sila. Zar krov nad glavom? Ili poste

lju poda mnom? Ili kruh sa moga stola? Ili potenje i ast mojih grudi? Ili srce? Ili ivot? itavo kraljevstvo bit e pusta tamnica i pusto e njegovu ispunjavati stratita. Vlast aragon sku upravljaju krvnici i razbojnici. Zapanjeni pogledi upereni su u vizir to pokriva njeno lice. Neki stari graanin povlauje: - Pravo kae vitez. Tako e biti. - Pa kako da se toga oslobodimo pitaju ljudi, a Gordana odgovara: - Poite svi koliko vas ima, zakrite put velikaima i ple miima i viite: neemo aragonske vlasti: - A ako nas sasijeku - Bogme, onda neemo vie vikati. - Bolje je junaki umrijeti nego ivjeti kao rob. - Lako vama, vitee, vi pasete maa, to moe graanin drugo, nego utjeti i u sebi kleti? - Aragonce kune svatko danju i nou, i u snu, i na javi. Nema tu meu ovima koje su dotjerali ovamo kao tor ovaca ni jednog koji ne kune. - Kleveta je kao ma, samo to se od maa moe umri jeti odmah, a od kletve naroda pogiba silnik polagano ree Gordana. Odvie polagano. Ali vie nitko ne slua. Svi se, kao na zapovjed okrenue prema palai. Gordana slijedi njihove kretnje i pogleda. Ugleda na prozoru neoekivanu sliku. Poprsje ljepote ene. Na glavi joj klobuk od crvenog baruna s bijelim perom i privjescima od bisera. elo joj visoko, bijelo 149 kao mramor, s visoko uzvinutim obrvama. Ispod njih gledaju oholo, gotovo posprdno tamne oi. Lice neto umjetno narumenjeno. Usne poluotvorene, pune, nabrekle kao od neke priguene zapovijedi. Oko bijelog vrata sputa se crvena haljina. Na rukavima blistaju zlatne rese. Njene su ruke sputene na grimizni plat, prebaen na oslon prozora. - Kraljica! apuu ljudi zapanjeni njenom pojavom. - A gdje joj je crnina? pitaju svi tiho. - Crninu alosti zamijenila je kriavim rumenilom radosti! Gordana od uzbuenja vre stegne uzde, savlada se, eka. to znai ta kraljiina iznenadna pojava, na prozoru? Zato je dala ovamo dotjerati ljude, graane, knfttetove i mlade? to hoe s njima? Da im se pokae? Da je se nsgledaju? S trga ispred samostanske crkve jae gizdava povorka velikaa. I dolaze ravno prema palai. Idu do ispod njenog prozora. I trgoe uvis gole maeve. Gordana slua poklik to dolazi iz povorke: ivio kralj Vladislav! ivjela kraljica Beatrica! Smijeak zadre na Beatriinim usnama. Smijeak gospodstva, vlasti, prezira i prijetnje. Pobjedniki smijeak tiranina na posljednjoj stubi uspona k prijestolju. Gospoda kliu, a narod uti. Graani su nijemi, a kmetovi ute. I sirotinja. Nemirni su. Zapovijed je da kliu. A nikome se usta ne otvaraju. Nikome se ruka ne moe dii uvis na pozdrav. Kao od straha da bi usahla. I jezik se prilijepio uz nepce. U grlu ih stie, neto davi. A oi neumorno krue. Otkud e se pojaviti koji Napuljac da ih udari jer ne viu. A mora im je polegla na prsa, uvukla se u grlo i ute. Narod stoji poput nevoljnika kojeg je gluhoa i sljepoa uinila beutnim. A potpalatin sveano javlja Beatrici: Velianstvo, ovog asa jednoglasno je izabran za kralja ovog kraljevstva njegovo velianstvo kralj Vladislav, uzvieni vjerenik vaeg velianstva. "

Njoj se ini da to nije glas ovjeka, ve trublja to jei tutnjavom od neba do zemlje. I navjeuje itavom svijetu njen dolazak. I svi padaju na koljena, valjajui se pred njom u poniznoj pokornosti. Licem joj sijevaju munje razularene due orkanom ushienja. I jedva zaustavlja oluju da sakrije gromove to toga asa udaraju lijevo i desno na sve strane nad onima koje mrzi. Iz daljine njena im mata alje ognjene strijele. Pobjednika osveta svu je ispunjava. Samo joj napadno zadrhte visoke obrve kao oda sna probuene zmije. Tad se obrve smire. Svladava se. I ve joj je elo vedro i usne joj se smijee. A glas je zvonak: Neka srea bude na pomoi vaoj mudrosti. Odnesite svim staleima moj pozdrav i moju milost. 150 I Ali kraljica se ne mie s prozora. eka, izaziva, zapovijeda svijetu nijemim pogledima. Svi su je uli. Velikai se poklone po odjau natrag na izborno polje. Iza nje se pojavi naborano, starako, lukavo Ranzanovo lice. S druge strane proviri Franceskova glava, pokrivena klobukom od baruna, a ispod nje sputaju se na ramejta guste crne kose. Ne okrenuvi glavu, ape ona svojim pouzdanicima: - Gledajte ove zbunjene ovnove. Ne kliu mi. Ne slave me. - Samo makni rukom, Beatrice, i odmah e divlja horda vikati. Pogled joj krui i prosiplje po narodu duboki prezir odvratnosti, podrugljivosti. Bijela ruka posegne u monju, izvadi punu aku novaca, zazveke u svilenoj kesi pa gleda kako dolje pod prozorom bose noge tapkaju, kutrave glave nemirno se okreu, vratovi pruaju, ruke navlae poderane haljetke. I kraljica s uitkom ape svojima: Gledajte kako ivine osjeaju miris zlata. Onda izvue ruku iz monje polagano, proraunato, nasmijano, edna da gleda drhtanje due gladnog ovjeka o zveket monje. Polako se die njena ruka sve vie. Stotinu oiju uprto je u tu ruku to obea ognjeni bi i sada navlai njihove nagone zvektanjem zlatnika. I gestom koja ima oitu svrhu da jo jae napne njihove osjeaje baci meu njih punu aku zlata i srebra. Divljim se krikom sroza svjetina, prometne se u izmijeanu masu to se kotrlja u prahu, gui, dere, bije, krvari, vriti i dae. Aragonska kraljica smije se punim prsima i njena ruka sve ee posie u monju i zapovijeda: Evo, marvo! Vii: ivjela kraljica Beatrica! A oni to su daleko i nisu dospjeli da se povaljaju s onima sprijeda zaurlaju: - ivjela kraljica Beatrica! ivjela! pruajui ruke k njoj. - Slavi me, marvo! Slavi me i sipa novac. Ali njene usne govore materinjim jezikom i nitko ne razumije, osim Gordane koju je svjetina potisnula blie. Sjedi na konju pa promatra one s kojima je as prije govorila i nevoljko gleda ljudstvo to je sada zaprljana, razderana masa, iznakaena gladnom pohlepom. I divljom eljom zalivene oi izbuljene su prema aragonskoj kraljici. Prikazuju sliku bf evanog robija. ivio kralj Vladislav! ivjela kraljica Beatrica! viu dolje pod njenim prozorima napuljski dvorani pa se okreu ma si, pribliuju i nareuju: 151 I Viite, lupei! Viite: ivjeli!

I njihovi se krikovi slijevaju u dernjavu. Bez daha i razuma ekaju da opet zazvei zlato i srebro u njenoj bijeloj ruci, da ga opet prospe, da se opet mogu baciti za njim, da se opet deru, krvare, razbijaju, svatko u ivotinjskom porivu da sam sve dohvati, da onog kraj sebe zagui, ubije ako posegne za onim to on hoe da sam uzme. Slavi me, marvo! podrugljivo se smije kraljica i opet baca novac u bjesomunu masu. Pohlepno sune svjetina za sitniem. Opetuju se divljatva. ^t Gordana se jedva uklanja na konju tlpne zgazi one to su do ovog asa bili ljudi. ** ~ I povue se. Stari graanin opet stoji kraj ceste i promatra ludovanje. Oni koji su uhvatili plijen bjee da im ga ne otmu drugi. Mlad, visok momak, sav izderan i zadahtan, dotri pa se zakloni iza Gordanina konja. Smije se kao pomaman, a u ruci dri zlatnik i pokazuje ga starcu. - Oe, uhvatio sam. Dukate baca aragonka, prokleta bila i on spremi zlato u svoju monju. - Kako divlje vrite ti ljudi ree Gordanin momak. - Vie nisu ljudi. Pljeva su to je nosi vjetar, sad na jednu sad na drugu stranu. Onda se klupko svjetine opet digne na noge, hriplje, dae, eka novu kiu zlata, a Napuljci ispred Beatriinih prozora pod-jaruju ljude: Vii! Urlaj, stoko: ivjela kraljica Beatrica! A ona stoji uspravno u crvenoj odori kao kip okrvavljen krvlju. I onda primakne glavu Francesku: - Kakav je ono plemi na konju? Sam samcat u toj graan skoj rulji? Ve mi je prije pao u oi. - Ni jednom nije digao ma ni ruke, oito, dakle, nije povikao ni jednu rije tebi u slavu. - I ne skida vizir primijeti Ranzano. Dranje mu ne pokazuje da s drugima dijeli radost slave. - To vie upada u oi. Upozori odmah Enrika na onog vi teza. Napuljski princ sagne se na prozor, zovne pokretom ruke Enrika to ispod prozora sjedi u sedlu i ravna sveanom gardom Beatriinih dvorana ispred palae. I razjasni kraljiinu elju dvorskom metru. Enriko odmah zapovijedi jednom dvoraninu: Idi tamo i pitaj onog plemia je li dostojno stajati pred kraljiinim prozorom, a ne slaviti je? Neka smjesta digne uvis ma. Neka klie i skine vizir. Uzmi jo nekoga sa sobom, izazovite ga. Moda je kakav vojvodin uhoda. 152 Dvoranin krene, ali polagano napreduje u guvi. Jo nije proao polovicu ceste, kad se narod uzgiba. Trubai dolaze punim trkom, a svjetina se brzo razdijeli. Kraljica gleda odakle ide povorka velikaa. Sveane odore blistaju na suncu. Ljeskaju sa draguljima op-iveni haljeci i ukraeni klobuci. Svjetina gurne Gordanu sasvim natrag. Svu njenu pozornost zauzimaju jahai svojim sjajem i velikim brojem. Trubai su naas stali, a prvi u redu objavljuje: Poklonite se svi sveanom izaslanstvu to ovog asa ide na granicu da dovede novog kralja uzvienog vjerenika njezinog velianstva kraljice Beatrice aragonske. I ljudi kliu, a trublje jee. Kraljiinu se prozoru pribliuju voe izaslanstva, velika Sto-jan Zapolja i Filipec. Kancelarevo je lice puno pobjednikog osmjeha. Jedva se svladava da ne klie od radosti. I pristupa kraljici:

- Velianstvo, u mojem je srcu jedan klicaj. I kad bih ga mogao oitovati, ulo bi se nakraj svijeta. Sav sretan polaem pred vae noge sva naa srca i sudbinu ovog kraljevstva. I mo lim blagoslov da sretno dovedemo naeg kralja i vaeg sretnog vjerenika. - Izruite njegovu velianstvu moje vjerenike pozdrave i recite mu da s iskrenom radou oekujem njegov dolazak. I opet se ljeskaju maevi na suncu, pozdravljajui kraljicu, a onda cestom kreu blistavi jahai. Na odlasku veli Filipec knezu Zapolji: Pred kraljem preputam itavo vodstvo vama, velemoni. Dok narod gleda za njima i nastavlja klicati kraljici i eka novu plau svojem ushienju, dogura se do Gordane Napuljac: Tko ste vi da ne kliete kraljici? Zato ste pokrili lice? Nije to dostojno ovog asa. Poziv Beatriina dvoranina shvati Gordana u pravom smislu i odvraa samo znakom ruke da ne razumije njegove rijei zbog buke ljudstva. Slijedite me! osorno vie Napuljac. Gordana mahne glavom zatienom ljemom i vizirom, dajui mu znak da ga slua i pokae na svjetinu to se gura oko njih. Opet pokae rukom da ne moe od ljudi naprijed. Videi da se vitez brzo pokorava, Napuljac zatjera svog konja meu ljude, viui da mu se maknu. Tog je asa Gordana ostala iza njegovih lea, pa skrene konja iz guve prema istini i pomamnim trkom pokua utei, ne brinui za svojeg momka. Napuljac se okree, traei viteza, ali svuda samo guva ljudstva. Konjanik je nestao. Onda ga drug upozori: Eno, tamo, bjei. 153 I Onda je vojvodin uhoda. Brzo za njim. Napuljci gone konje za odbjeglim jahaem to je poao prema kraljevskom dvoru. Njihov je. Moramo ga uhvatiti. I pobrzaju konje. Gordana se obazrela ve u poetku svojeg bijega i razabrala da je Napuljci progone. Pouzdaj ui se u jahaku vjetinu, silazi s redovitog puta na ledinu da uhvati popreni put k dvoru. Laganim skokovima preskakuje grabe i dobiva na vremenu. Jedan Napuljac je slijedi istim putem, ali, ne moe tolikom brzinom izvoditi skokove pa mora prelaziti ptfeko graba sporije. Onaj drugi juri cestom ne bi li dostigao nepoznatog jahaa. Napuljski konji su hitri i izdrljivi. Gordana se ne boji njihova napredovanja ali zabrinuto promatra puste zidove dvora i proraunava da je Napuljci moraju stii dok ona bude zvala dvorsku strau, dok joj se odazovu i ustanove tko je i otvore vrata. To jedino moe je predati u ruke progonitelj ima. U tom razmiljanju dosjeti se, trgne s glave kacigu, zajedno s vizirom. Desnom rukom upravlja uzde, lijevom zamahuje prema zidinama dvora viui: Otvaraj, otvaraj. U trku joj se raspri kosa i zalepra na vjetru. A Napuljci dobacuju poklike: - ena! ena, a ne vitez. - Gordana. Ona je. ivot za kraljicu. Uhvati tu enu vie dvoranin drugu. I gone svoje vrance pomamno. Na zidinama kraljevskog dvora u prednjoj kuli na elu strae stoji prinev katelan ulaj. Istrauje pogledom prema Bu-dimu, odakle dolazi buka i gdje razabire povorku velikaa to ostavlja grad. Oko njega su Simono i Stjepko pa raspravljaju. Odjednom se straari oko njih uzbune.

- Gospodine katelane, Napuljci nekoga progone. - Jaha skree prema nama. To moe biti aragonska zamka. Katelan promatra trku trojice konjanika. - Da, zacijelo ga progone. Ne moe biti njihov kad ga hva taju. - ena uzviu se svi. ulaj gleda progonjenog jahaa kako domahuje kacigom, a enska kosa vitla zrakom. U trenutku mu sijevne misao: Ne moe biti drugi, osim Gordane. Brzo dolje, otvarajte vrata. Gordana je vie Stjepko pa tri bez daha. Svi potre niz strme stepenice. 154 Trkom jurnu prema vratima. irom ih otvaraju. Spazivi otvorenu veliku veu dvora, Gordana upre posljednju snagu da stigne onamo prije nego je zahvate progonitelji. Cas-dva strepnje na dvoru. Onda poput munje Gordana ujuri u dvor. Velika se vrata u jedan mah za njom zatvore. Napuljci napuste potjeru, kunu i vraaju se. Dobro sam raunala ree Gordana jedva diui straa e razumjeti to mi prijeti kad opaze enske kose. Razotkrila sam se, ali i spasila. Oni se svi okupe oko nje, a ulaj pria: - Ve sam od rana jutra na zidinama i promatram to se sve dogaa u gradu. Nikoga nisam pustio iz dvora, osim toga neprestano ekam glasnike od vojvode. - Niste doekali nijednoga? - Danas u zoru doao je prvi. Evo ga. Upravo nam ide u susret. - Kakve vam je vijesti donio? - Eto, neka vam sam kae. On zaustavi mladog plemia i naloi mu da Gordani ispripovijeda to je jutros saopio njemu. Snebivajui se, slua ona dok glasnik razlae sukob na rijeci ari, izdaju crne ete i uzmak vojvodine vojske prema Peuhu. - I kruna je u tvravi? - I kruna i vei dio tovara to smo ga ponijeli iz dvora. Ona pogleda katelana. ujete li to? Glasnik ih je ostavio sve u tvravi, a onu tvravu Batori ne moe zauzeti ni za nekoliko mjeseci. Na vratima se pojavi Simono i uvede ovjeka u odjelu sluge. - Glasnik gospodina Varadija. - Zato gospodin biskup ne dolazi? - Zamalo ne bih ni ja mogao doi. - Svjetina vam je spreavala put? Ili moda Napuljci? - Vani sam se progurao, ali u biskupovoj kuriji gotovo su me odvukli u tamnicu. Provalili su u kuu ljudi kraljevskog vijea, prometnuli sve od krova do podruma, ne bi li nali kojeg biskupova ortaka. - A to je s njim? - Upravo je htio preko vrta u jednoj mojoj odori da ide u dvor, kad navalie na njega i svezae mu ruke. Pri tom se drao mirno kao da je bio spreman na to. Proitali su mu papir u kojem je bilo kojeta napisano, a on je mahnuo rukom i rekao da nije od potrebe, neka ga samo vode. Nakon male utnje, Gordana odluno trgne rukom i oslovi katelana: 155 Jasno je, dakle, to treba da radimo. Ostavimo kraljev

ski dvor i krenimo put Peuha. Biskupov pouzdanik se uznemiri. - Ne znam, vaa milosti, kako ete izai iz dvora. Ja sam jedva jedvice pobjegao do strae koja me pustila jer me pre poznala. - Zato ne bismo mogli iz dvora? - Pa zbog onog proglasa to je proglaen nasred grada. - Znam, jutros je proglaena osuda kraljevskog vijea. - Ne, vaa milosti. Kad sam prolazio svjetinom, proglaa vali su da se ima uhvatiti svatko tko god je pristajao uz princa Ivana i tko se borio protiv Vladislava. * - Tko je to proglaavao? pita Gordana. - itao je javno pred svima jedan plemi i rekao da je odredbu upravo u svojoj palai izdala kraljica. Plemi jo ree da je sve to proglaeno u ime njezinog velianstva. - Da, vaa milosti, pozivali su graane da moraju pokazati svakog junjaka, svakog vaeg mukarca Hrvata koji se nalazi u gradu i predati ga kraljevskom vijeu. Ako smjesta ne pri segne vjernost novom kralju i kraljici, ima se baciti u tamnicu. - Preda mnom bi se, dakle, ve sada otvorila vrata tam nice da nisam ena, dok mi je prije jedan sat moje enstvo bilo na teret. Eto, sada mi dolazi u prednost podrugljivo e ona i nuka glasnika da nastavi: - ta je jo proglasilo njezino velianstvo? - Da svakog glasnika ili svakog stranca koji doe s juga graani odmah prokau opini, a ova mora odmah ustanoviti tko je i u ije ime dolazi. - ujete li, gospodine katelane? Iz svake rijei udara aragonski bode. To je vlast keri kralja Ferantea. A dalje? - Zatim su jo proglasili da se svaki glasnik koji bi dola zio od vojvode, princa, ili iz Peuha, ima uhvatiti. Svi su oni stavljeni na ucjenu. - Kakva je to ucjena? pita dalje Gordana biskupova pouzdanika. - Za svakog pristau Ivana Korvina kojega prijave dobi va dotini novanu nagradu, prema tome koliko je predani vrijedan. - Sve je, dakle, upereno protiv vojvode i protiv nas Hrvata. - Da, sva se kraljiina osveta izlila na vas i na vae, ali neemo proi dobro ni nas aka Ugra koji smo bili uz princa. - Ima li jo kakav proglas njezinog velianstva? pita Gordana. - Da, jo jedna stvar. Naime, tamo se veli da svako tko sastane kakvog stranca neka odmah prijavi strai koje su pos tavljene po itavom gradu. A mora se prijaviti svatko, bio obi an ovjek ili plemi, ili nosio plemiko ruho. 156 "% Gordana se slavodobitno nasmije: Na vojvoda obiava odabirati svoje glasnike u redovima fratara. Varadijev ovjek brzo upadne: Nee nita koristiti ako vojvoda alje glasnika u fratar skoj odori jer je plemi na trgu nekoliko puta opetovao kralji inu odredbu da se ima jednako postupiti sa svakim tko bi doao u grad, makar on nosio i biskupsku halju, ili sveeniku, ili fratarsku, nikakvu halja ne moe zatititi one koji su postavljeni izvan svih zakona.

Kad je zavrio, Gordana sagne glavu pod teinom uvenih odredaba kraljice Beatrice. Dugo uti i misli. Onda pogleda katelana: Beatrica nas je ve sve zatvorila u tamnicu dok smo jo na slobodi. Kud god idemo pod vedrim nebom, ipak smo u tamnici. A sad vidite, vaa milosti, ne moemo ostaviti dvor, a da nam ne bi sprijeili odlazak. Trait e od vas da prisegnete Beatrici. Ja sam prisegao pokojnom kralju i njegovu sinu onoga dana kad je kralj ostavio posljednji put dvor i za tu u prisegu umrijeti. Ona mu prie: Vaa vjernost princu obvezuje me da vam pruim ruku. Katelan se smjerno pokloni. - to je odluila vaa milost? Sluat u samo vae zapo vijedi. - Pogledajte dobro s gradskih zidina. Ako mislite da biste mogli otii s posadom nevieni, onda ne asite. Ako su u blizini ete kraljevskog vijea, nema druge nego priekati dok proglase nove Beatriine proglase. Svakako, mogla bi zatraiti da joj ot vorite dvor, a princ vam je odredio da se ne bijete jer je dvor slabo utvren. Katelan s pouzdanikom biskupa Varadija izie iz sobe. BEATRICA SLAVI Nakon punih trnovitih godina Beatrica prima estitke od stranih poslanika i domaih poklonika. Prima i one koji donose pokornost i one koji dolaze iz ljubopitnosti i one koji dolaze u elji da joj se ulaguju. Svakog prozire. Sa svakim je nacistu i svakome prua mogunost da na njenom elu proita svjetlost trijumfa i bljesak prijetnja. 157

Prima i otputa, a svatko ponese iz njene odaje osjeaj teke budunosti. Onda opet ostaje sama sa svojim poslanikom Ranzanom, bratom Franceskom da primi svojeg domaina biskupa eger-skog, potplatina Orbana. Milostivo im prua ruku i ulijeva nade u svoju milost. Pot-platin navijesti: - Vae velianstvo, kraljevsko vijee odredilo je nas i velemonog gospodina Gereba da budemo vama na slubi dok do prate kralja. Samo se Petar Gereb u ovom asu nije vratio jer je otiao da papinskog legata obavijesti V(p izboru kralja. A mi ekamo zapovijedi vaeg velianstva "ree biskup egerski. - Moj proglas je oglaen posvuda? - Da, velianstvo, posebni su ga glasnici raznijeli svuda po itavom gradu i okolici. - Samo jo ekamo va nalog o Peuhu gdje su se utaborili izdajnici. - Ako biskup Ernut zadri izdajnike kod sebe u tvravi, nee ga minuti teka kazna. - Ako ih pak smjesta istjera im dobije nalog, bit e mu sve oproteno odreuje ona. To mu javite posebnim brzoteom - Zelja vaeg velianstva bit e smjesta izvrena. - Jesu li sve ceste i putevi u gradu zaposjednuti? - Nikakav se glasnik ne bi mogao prouljati kroz nae re dove, a da ga ne bismo uhvatili. - I Varadijevu kuriju neka budno uvaju nai ljudi, preodjeveni u sluge, jer bi se lako moglo dogoditi da ga tkogod iz Peuha potrai. - Pravo velite, velianstvo. - Varadijevo uhienje zadrali smo tajnim i zato da bismo namamili kakvog pristau u njegovu kuriju.

- Odmah emo uputiti i preodjenuti strae koje smo posta vili. Je li vam biskup Filipec togod rekao o Bakau. On misli da bi na Bakaa trebalo pripaziti i tamo postaviti nae ljude da uhvate svakoga tko bi dolazio k njemu. Ali on ionako ne izlazi jer jo uvijek pobolijeva, a mi smo uvjereni da... Ona prekine potpalatina kratkom gestom ruke. Smatram Bakaa ne samo sumnjivim nego i jedinim kriv cem to se izbor oduglovaio, a nema nikakve sumnje da je on skrivio to ste pregovarali tri dana s neprijateljom i tako dopu stili da odmakne i odnese krunu. Ne usuujem se samo vjerovati nego i dokazati. Baka je predloio pregovore. On je znao da e oteti krunu, uostalom imat emo jo vremena da se zabavimo s njime. Neka nai uhode opkole njegovu kuriju i budno paze. 158 - Bit e kako eli vae velianstvo. - Ona djevojura, prineva majka, nalazi se nedaleko od Budima u samostanu? - Da, rekoe da je otila tamo. - Gdje god se nalazi, valja je u moje ime uhititi i dovesti u Budim. Ne smije izbjei zasluenu kaznu. - Pobrinut emo se da bude to prije pronaena i dove dena. - Nadam se da emo ubrzo uhvatiti sve nae izdajnike, to mislite vi o tome, gospodine potpalatine? - Protivnik je svakako u prednosti. - U kakvoj prednosti? digne ona oholo glavu. to govorite, preasni gospodine? - Mislim, velianstvo, da u etiri oka moemo govoriti kako jest. Protivnik ima u rukama krunu svojeg kandidata, ima i voj sku koja je uzmakla, ali nije pobijena. Osim toga, dobiva po mo iz Slavonije pa zato ne vjerujem da e se pokoriti proglasu vaeg velianstva i predati krunu i princa. - Ne pokore li se, bit e osueni na smrt. Ja i kralj poslat emo vojsku i naprosto ih zarobiti, a onda se ni jedan od njih ne moe oteti onome to je zasluio. - Poto imaju u rukama krunu i princa, uinit se ono to bi svatko na njihovu mjestu morao uiniti. - Naime? upita kraljica. - Smjesta e otii u Hrvatsku i tamo okruniti princa, to su i prvobitno kanili i zato... Kraljica nestrpljivo upadne: - Prema tome, Ivan mora izgubiti okrunjenu glavu. To je sva razlika. - Velianstvo poznaje Zagreb i zna koliko je utvren ba sam Gri. Hrvati mogu odolijevati naim napadima u beskrajnost, a doi e im u pomo iz svih onih zemalja gdje govore njihovim jezikom. Bojim se, velianstvo, da emo imati tekih i dugotraj nih borbi s tim jugom naglaava biskup egerski. - A ja vam jamim da u sama uiniti kraj toj borbi. Jug prepustite meni. Sad moramo ponajprije da doekamo kralja kao to se dolikuje. U prvom redu ispraznite kraljevski dvor, izbacite odanu posadu Ivana Korvina. - Opkolit emo dvor, samo kad nam stigne crna eta ili Batorijevi banderiji. - Dobro. A zatim neka se odmah kraljevske odaje lijepo ure de i pripreme za kralja. Poslat u sama svoje dvoranke pa i moju sestru da nadgledaju ureenje. Neka kralj svuda osjeti otmjenost i red.

Grof Enriko ulazi i najavi kraljici Roberta egerskoga. Odmah ga primi i dade mu znak da govori. Mladi plemi poklekne pred kraljicom i ree: 159 - Velianstvo, Gordana se nalazi u Budimu. - Gdje si je vidio? - Pred samostanom. Bunila je svoje zemljake da ne prisus tvuju izboru kralja Vladislava. - Dakle, i ona se pridruuje veleizdajnicima. I jo tako javno. - Da, velianstvo, javno pred svima. - Ali oni barbari ovdje ne obiavaju ni sluati enski govor, a kamoli posluati? - Bila je u mukoj plemikoj odori. Smjesta sam je prepo znao, raskrinkao pred svima i narugao se plemiima to sluaju enu. Svi su planuli na nju, ali i na mene. Jedan me plemi izazvao i bio bih nastradao da sreom nisu stigli izborni stalei. - Optuit u Gordanu zbog veleizdajstvai upravo mi dobro dolazi. - Pobjegla je, velianstvo, sakrivi se vizirom, ali je grof Enriko opazio nekog mladia koji pred vaim prozorima nije klicao, a nosio je vizir. - To je bila ona? - Da, velianstvo. Pobjegla je ravno u kraljevski dvor. Dvora ni su vidjeli kako je skinula vizir i dozivala strau. Odmah su joj otvorili vrata i tamo se sklonila. - Batori i crne ete na putu su u Budim. Ve su blizu. Opkolit emo dvor. Ako ga ne predaju, navalit emo. Tako emo se domoi i Gordane. - Smijem li vae velianstvo podsjetiti da mi je izvoljelo obe ati slubu katelana kraljevskog dvora, a u tom sluaju ja moram zauzeti kraljevski dvor. - Znam. Obeala sam i sada te ponovo, kao prava kraljica, postavljam za katelana kraljevskog dvora, jer ne elim da kralju dolaze linosti koje bi mogle loe utjecati na njega. Prvih dana ne smije pustiti nikoga, osim mog brata Franceska. Dakle, slu i meni i kraljevskom vijeu ako nikog osim naznaenih, ne pusti kralju. Ali, pritom pazi: nijedan glasnik, bio otkud mu drago, pa makar doao od samog svetog oca pape, ne moe biti puten u dvor niti kralju pred oi. Moda e biskup Baka pokua ti da se provue u dvor, ne bi li sklonuo kralja do podijeli mi lost protivnicima. Upamti i misli neprestano o tome dok ja ne odredim: samo kraljevsko vijee, moj poslanik i moj brat mogu do kralja. A sad se pouri neka nai pripaze na kraljevski dvor. Mogao bi se proslaviti u svoje kraljice ako uhvati Gordanu. - Zatvorit ete je u tamnicu? - Obeala sam ti Gordanu na dar, ali prije svega ne za boravi da je okrivljena zbog veleizdaje kad je hukala protiv kra lja pred samostanom. Velianstvo e biti vrlo zadovoljno sa mnom. Tada poljubi kraljici rub haljine i ostavi je. Ostala je sama. irei ruke pozove brata i sestru, dvorane i dvoranke na okup upuuje ih, dariva bogatim darovima i blistavim oima navjeuje: Djeco moja, vaa napuljska kraljica napokon je zauzela prijestolje. Napulj je pobijedio. U ovom kraljevstvu od dananjeg dana vi ste kod kue. Moja ruka otvara vam vrata unosnim slubama i dobrim ivotima. Ali traim od vas: slijepi posluh i vjernost do smrti. U jednoj ruci dre Napuljci bogate darove, a drugom pnsizu. Dok ostavljaju kraljevsku odaju, osjeaju se gospodarima. Svaije lice nadahnuto je gizdavom oholom bahatosti. Preko ramena promatraju ostale podanike i obeavaju im okuati svoju vlast.

OPASNA TAJNA Na mramornim trijemovima kraljevskog dvora stoje dvorani i paevi kao spomenici kralja Matije koji su jo prije nekoliko mjeseci trali na svaki njegov mig. Meu njima Stjepko plaho gleda Gordanu. Ona ga zove. Mladi pa dohiti, zarumenjevi se. - Vidi, Stjepko, kako je dobro da te vojvoda ostavio ovdje. - Zato, vaa milosti? - Jer te naroito trebam. Reci: ima li na dvoru gdjegod en skih haljina? - Rekli su dvorani da je zaostala velika krinja done Iza bele, zaboravili su je ponijeti kad je kraljica pobjegla iz dvora. - Doi da potraimo krinju. - Sapinje vas muka odora ree pa u znak razumijeva nja. - Da, odvie me stee, elim se odmoriti u prostranoj en skoj haljini. I odoe du hodnika. Gordana prolazi sa Stjepkom bivim kraljiinim odajama. Izlazi iz jedne sobe u drugu. Promatra, ogledava zamiljenim pogledom, a pa je slijedi. U velikoj kraljinoj sobi za odijevanje nali su veliki zaboravljenu krinju od hrastovine, ovijenu srebrnim okovima. Otvorili su je. U njoj su sloene svilene haljine, ogrtai, cipele i druge potreptine. Ako se elite predjenuti odmah, ima tu svega ree pa. - Najprije emo to odnijeti gore u moju nekadanju sobu. - Zvat u sluge i on pohiti na vrata. 160 11 GORDANA IV 161 11* Kad su prenijeli krinju gore, Gordana pozove Stjepka da je slijedi. Proli su svim sobama, hodnicima i kulama dvora. Onda su izili u dvorite pa odande u pusti vrt. Uli su u ljetnu palau. Tu ste bili one noi nakon vjenanja s gospodinom Damirom spominje joj pa. Ali ona ne odgovori, nego ide hodnicima i odajama. Pregledavi sve, ostavi Gordana ljetnu palau i opet proe itavim vrtom. Pa je gleda bistrim oima, ali ne pita ni rijei. Doi sa mnom, Stjepko. Najprije u se preodjenuti, a ti me ekaj u kraljevskom uredu. ?* ekao je pola sata, a onda se ona pojavi-u enskoj svilenoj haljini, lijepa i svjea. Doi blie, Stjepko ree pau pa ga promatra pronicavim pogledom. Pribliio se i gleda je djetinjim pouzdanjem. - Sjea li se, Stjepko, mi smo ve imali svojih tajni? - Da odgovori on uzbuenim glasom to su bila lijepa vremena. - Tada kad smo putovali brodom iz Napulja. Je li? - Kad je gospodin Damir u groznicu bulaznio kako vas mnogo ljubi. - A bilo je i drugih manjih povjerljivih usluga koje si mi uinio. - I bio sam sretan. A sada me ve dugo ba nita ne tre bate.

- Spremam se da te obilno odtetim. - Da traim s vama haljine. Kakav mi je to posao za mu karca. Prigovor ti vrijedi, ali ovog asa traim od tebe pravu muevnu slubu. - Zapovijedajte to da inim. - Prije nego to te uputim u moju tajnu, trebam odgovor na neka pitanja. - Pitajte. Sve u vam kazati, asti mi. - Zna li ti da je tvoj otac danas u izboru priznao kralja Vladislava? Djeak se buni i gotovo krikne: - Moj otac je ostavio naeg princa? - I drugi su ga ostavili. Sva desetorica to su bili u Budimu. Ne kazujem ti to zato to bih htjela da grdim tvojeg oca. Moram te obavijestiti da zna zbog jednog drugog razloga. Meu tim, odgovori mi na ovo pitanje: ako posada kraljevskog vijea preuzme kraljevski dvor, to e ti uiniti? - Ono to mi vi zapovijedite. - Bit e uza me, kamo god pola? 162 - I ostat u dok god me ne otjerate, a to bi za mene bio smrtni udarac. - Nee ga doivjeti, Stjepko. Dakle, uj: mi smo prevareni, ali emo se boriti do posljednjeg daha. Meutim, tvoj otac je priznao kralja Vladislava i on je sada u milosti kod kraljice. - To je moja najvea sramota. - Ali poto je to uinio, neka se tvoj otac pobrine za tebe. Vidi, zidine kraljevskog dvora nisu izgraene za boj, dakle, naa e ih posada predati bez boja. - A kamo emo mi? - Postavit emo uvjete za predaju i svi e se povui odavde. - I ja? I vi? - ekaj da ti razjasnim. Novi katelan, koji e preuzeti dvor od katelana ulaja, bit e neki odlini plemi i, naravno, prista a kralja Vladislava i kraljice. On e pitati sve nae dvorane, koji su jo ovdje, ele li ostati ili otii. Svatko moe uiniti to ga volja. - A ja ono to hoete vi. I svi nai dvorani i paevi koji su jo ovdje otii e iz dvora. Vjerujte to meni, Gordana. - Ba to ne bi bilo pametno. Neka ostanu. - Da slue novom kralju? Vladislavu? - Moda e ba time posluiti naemu kralju. - Princu Ivanu? - Da. I zato reci dvoranima kako bi bilo pametno da barem neki ostanu. Ja im neu to kazati, mogli bi nehotice priznati no vom katelanu da sam ih ja na to nagovorila pa bi ih on smatrao mojim uhodama. Ali ti si pametan, ve si gotovo mladi, ima uglednog oca. Reci im kako e zamoliti svoga oca da njih i tebe ostave na dvoru u istoj slubi kao do sada. - Vi to elite? - Kaem ti: bit e od koristi meni i naima. - Onda se ne miem odavde. A nee otii ni oni drugi. - A kad Vladislavljevi preuzmu dvor, pozovi se na svojeg uglednog oca, zatrai da se s njim sastane pa mu otvoreno kai da eli ostati pa novog kralja. - A tko e preuzeti dvor. - Ne znam koga e odabrati za novog katelana, ali svi mo rate ii preda nj i svatko mu moe kazati svoju elju. Ako bi se on protivio, ti se pozovi na oca.

- Sad ve znam to moram uiniti. A kamo ete vi, Gordana? pita on, zagledavi se irokim pogledom u nju. - Ovu e tajnu saznati samo ti, Stjepko, nitko drugi. I znaj, tajna je teka i opasna. Stjepko protrne od sree. Hoe li moi uvati tajnu? Obeaje li mi? On klekne pred njom kao odrastao mladi, digne prste i prisie: 163

uvat u tajnu svojim ivotom. Gordana mu poloi ruku na kose: I nikad ni pred kim ne smije priznati da si mi sklon, da me voli. Krv mu udari u lice i bude tamno rumeno, a uspravljeni prsti mu drhu: Neu priznati, nikada. Ustaj, mladiu. Pouzdajem se u tebe. Sav preporoen on se digne. - Pokazao si mnogo lukavosti, Stjepko. Sjea li se tada pred kraljem kad je htio da me utamnii, mislei da sam se sas tala s princem? Ti si posljednji ak prokazao gospodina Damira kao da je on sa mnom bio na sastanku. - Mislio sam da Damiru to nee koditi, a vas i princa spasit u kraljeva gnjeva. - I sada treba da smisli neto slino. Ti ljubi princa, vjeran si mu. Kad te tko pita jesi li prinev, ti reci: ne, ja pripadam ono me kome pripada moj otac. - Znam to hoete. Da budem lukav kao Venecijanac. - Pogaa. Uistinu e biti na ovom dvoru uvaena osoba i moi e za nas uiniti velika djela. - Kunem vam se, Gordana, nita ne elim na tom svijetu, nego da me vi smatrate vitezom. - Jo vie, Stjepko. Smatram te i vrlo bistroumnim mla diem, vrlim mladiem. Ve si i stasom i umom dosegao taj na ziv, makar ti je tek petnaest godina. Toliko sree i ponosa osjetio je Stjepko samo tada kad mu je prvi put rekla tamo na brodu: "Ovo je naa tajna." Ona mu prui bijelu njenu ruku: - Daj mi, Stjepko, ruku na savez i vjernost. - Do posljednjeg daha, Gordana. I prui svoju vrstu ruku pa mu se ini da raste, raste sve vie i da je velik, moan, snaan. Sad idi. Kad kucne moj as, pozvat u te u kraljevski ured i tamo emo se o svemu dogovoriti. I pa Stjepko digne ponosno glavu, prolazi redovima paeva i dvorana kao div. Drugog dana ujutro Gordana se probudila u istoj onoj sobi u kojoj je jo nedavno ivjela kao dvoranka kraljice Beatrice. Poto se uredila i odjenula, sie na zajutrak. Ve su je ekali katelan ulaj, dvoranini Simono i pa Stjepko. Osvjeena snom, priinila im se kao procvali pupoljak u zoru. Jesu li se ve pod zidinama naeg dvora pojavile ete kraljevskog vijea? 164 I Katelan ulaj pogleda Simona i jedva se odlui: 2ao mi je zamagliti vau vedrinu, ali kad elite, moram odgovoriti: juer uveer i itavu no straarili su Napuljci pred dvorom. Nema razloga da me to uznemiri. Bili smo spremni na opsjedanje. Samo se udim to su zaboravili opkoliti i preostali

dio dvorskih zidina. - Oito im nije poznato da se ispod june kule oko ljetne palae nalazi vrlo mali i skroviti izlaz. - Znam za njega ree Gordana. Tako je vjeto skriven da se u zidu i ne razabire. - U tolikom su uzbuenju i slavlju da nitko i ne misli na to. - Ako nas kane opsjedati, moraju dovesti vei broj eta. - Po svoj prilici to i namjeravaju, ali ekaju na Batorija i crnu etu. - Sada moramo ostati mirni i sabrani dok nam oni ne po alju svoje glasnike. - Gotovo me unaprijed snalazi stid to dvor moramo predati bez borbe tui se katelan. - Vojvoda vas je ovdje ostavio samo zato da svojom prisutnou pnkrijete njegov bijeg u Hrvatsku. Cim stigne neprijatelj ski glasnik, predat ete dvor. - A vi Gordana? - Ja ostajem. - Ostat ete u Budimu? - Da, ostajem. - Za boga, zar ne vidite pogibelji? - Proglas je objavljen graanima i podanicima, a ja sam ena. - Ali vas Beatrica mrzi, jednako kao i Varadija. Zar vas nije dala zatvoriti u bijelu kulu? - Da, gospodine, to je uinila potajno, ali me ne moe dosei. - Mislite da vas ona ne bi povukla na stratite? - Muke glave u ovom kraljevstvu nikad ne bi iskazale eni ast da joj skinu glavu. Dakle, ne bojim se. Naprotiv, uvjerena sam da je moja glava sigurna. Strava me obilazi od vaih rijei veli katelan. Simono je smrknut, a Stjepko smrtno blijed. ini mu se da nad Gordaninom glavom lebdi smrt. Katelan nanovo moli: - Vaa milosti, ne uskratite nam smirenje i recite to kanite? - Nita drugo nego Varadija istrgnuti kraljiinoj osveti. - To moe uiniti papinski legat u Budimu. - Dok on zatrai pomo svetog oca pape, dotle je Varadijeva dua ve davno u raju. - Boe moj, kako ete spaavati Varadija? Barem mi raz loite to ste zamislili. - To neete doznati. - Vaa milost nema povjerenja u mene? 165 - Juer sam vam pruila ruku jer ste vjerni princu, a to je znak mojeg povjerenja. Ovu osnovu zadrat u za sebe, jedno stavno zato to biste je saopili bilo vojvodi, bilo princu. - Oni ne bi smjeli o tom saznati da su ovdje? - Nipoto. Obojica bi se digli protiv moje odluke, a to bi zadravalo njihove borbe. Ipak, vratolomna je opasnost ostati u Budimu. - Odluka je neopoziva. Spasit u Varadija i svakog tko bi dopao u ruke kraljevskom vijeu. A nadam se da u uspjeti. - Nasuprot bjesomunoj kraljici? - Ako pobijedim ja, nee pasti nijedna glava. - Ako pobijedi Beatrica? - Kad biste znali moju osnovu, ne bisteme ovakvo pitali. - Beatrica e protiv vas dignuti sve to god joj je u vlasti, a ona je danas gospodar. - Da, gospodine katelane, Beatrica bi protiv mene digla svu

svoju vlast kad bi znala gdje sam i kako sam stupila u borbu pro tiv nje. - Ona to nee znati? - Ni slutiti, a u tome je tajna moje prednosti u koju se pouzdajem. Simono jo uvijek uti pun udivljenja, promatra i slua. Iza njega Stjepko sav rumen od nekog velikog uzbuenja i pun oboavanja ne moe skinuti pogled s bademastih oiju to sada sjaju tako zagonetnim sjajem. A katelan ulaj zakima i ree: - Prema tome, kraljica nee doznati da se vi nalazite u Bu dimu. - Sasvim prirodno. Ni ona ni itko drugi. - Ali znat e onaj u koga ete se skloniti. - Da, jedan jedini ovjek znat e gdje se nalazim. Stjepko dre, najprije porumeni. a onda blijedi. Katelan ne sustaje: - Potenja mi, vaa milosti, zagonetka biva se zamrenija. - Zato vam savjetujem: ne mislite o njoj, teta je uzalud troiti vrijeme. - Ipak osjeam dunost zapitati vau milost gdje se kani u Budimu sakriti? Moda u kui gospodina Damira? Rekoh: samo jedan ovjek bit e upuen gdje se nalazim. I opet Stjepko zadre, a katelan, zabrinut i nestrpljiv, pita: - Bude li vojvoda htio togod doznati o vama ili vam togod vana isporuiti gdje emo vas nai? - Da, jo nam preostaje kua gospodina Damira. Mislim da e svaki glasnik pokuati da tamo togod sazna o meni. Ako bi se sluajno neto desilo, lako je doi tamo i ostaviti poruku sluzi Antunu. Ja u se ve pobrinuti da doznam za svaku poruku. 166 I Pokoravam se svakoj vaoj odredbi, samo vas pitam jo ovo: kad predamo dvor i odemo njegovoj visosti i vojvodi, to u im rei o vama? Predajte im moju poruku: neka hrabro i mirna srca idu k svojem cilju, a Gordana e ovdje izvriti dunost i onda se vratiti k njima. Za razgovora ue u sobu kastelanov ovjek i najavi: Ispod Budima sva je cesta posuta crnim etama, a daleko dolje uz Dunav razabire se neka druga vojska. Kau da je to Batori sa svojim banderijama. Gordana ivahno usklikne: To je najbolji znak da Batori nije slijedio nae. A poto je glasnik iz Peuha javio da su princ i kruna u njihovim rukama, lako nam je pogoditi u kakvom smo poloaju. Vojvoda Iloki zacijelo je krenuo u Hrvatsku kad je opazio da Batori ide u Budim. Vidite, i zato je kraljevsko vijee sebe proglasilo pobjednikom, a nae veleizdajnicima. Mi smo pobijedili. Katelan ulaj odmah poe na gradske zidine da odanle promatra vojsku koja je dolazila. Nakon objeda nastade u dvoru uzbuena urba. U predvorjima, hodnicima, dvoritima, svuda stoje dvorani i momci od posade pa ekaju to e biti s njima. Katelan ulaj, Simono i Stjepko opet su se nali kod Gor-dane. - Vaa milosti, kucnuo je as ree katelan. - Pred vratima male kule stoji tajnik gospodina biskupa Filipca. Otvorio sam mu prozori i sasluao njegovu elju. - to, dakle, trai od nas? - Ponajprije da predamo dvor. - Za cigla dva sata. - To je premalo. Treba nam est sati. - Onda e ve biti tamna veer primijeti katelan. - Ba zato. Vi ete, naime, pristati da predate dvor uz uvjet da s posadom moete otii kamo vas volja. Tako je odredio vojvo

da. - Ali ne vjerujem da e na to pristati Filipev tajnik. - Ako ne pristane, zaprijetite se borbom do posljednjeg daha. To bi znailo da e dvor pasti u njihove ruke tek nakon nekoli ko dana, a taj rok Beatrica nee izdrati. I Vijee treba to prije predaju dvora, jer su otili pred svojeg Vladislava i njima je mno go do toga da kralja odmah uvedu pod krov. Za itavu glavu ne bi htjeli kralju prirediti razoarenje da promatra bitku za onaj kraljevski dvor, u kojem bi on trebao da se odmah razvagani. 167 - Ako je tako, onda e oni pristati na predaju. - Ni asa ne sumnjajte u to. Samo traite rok od est sati, a to e biti podveer, dotle e posada izai iz dvora zatiena mrakom. - I nitko vau milost nee prepoznati u odori mojeg voj nika. - Niti e prepoznati druge. Recite: rok od est sati je potre ban, jer ljudi nisu bili spremni na predaju, a svatko ima pravo uzeti sobom svoje stvari. - Dobro, vaa milosti, odmah u odnijeta odgovor. Kad je katelan otiao, Simono je ostao u. sobi i pribliio se Gordani: "* - Imam veliku molbu. Mnogi dvorani ostaju u dvoru. Stjepko ih je na to nagovarao, a meni se priinilo da je to vaa elja. - Da, moja. Samo neu da to saznaju dvorani i ne dou u napast da tu elju kome odaju. - Vama se oito nai dvorani ovdje potrebni? - Pogaate, Simono. - Smijem li i ja ostati da vam budem na pomo u svemu to god budete htjeli? - Primam ako ste to odluili svojevoljno. - Htio bih vam sluiti kad ste odluili spasiti ivot onom vrijednom i estitom biskupu. - Dobro, Simono. Ostanite u dvoru. Moje zapovijedi doznat ete kad zaponem svoju borbu. A tko e mi donijeti zapovijedi? - Vrlo ga dobro poznajete, dakle, nee biti povoda da sum njate u ono to e vam kazati. - Zahvaljujem vam, Gordana, to ste siromanog plemia poastili da vam slui. Ona mu se nasmijei: - Oekivala sam vau ponudu, gospodine Simono, pa me nije iznenadilo i zato sam vam ve unaprijed dodijelila zadau. Vi ste mi u Napulju iskazali veliku uslugu. - A i vaa milost uzvratila je meni prevelikom dobrotom, spasivi me aragonskog dvora. - elim da me opet zaduite zahvalnou. Nije prolo ni pola sata, kad ponovno dobrza u kraljevske urede katelan. - Jesu li prihvatili nae prijedloge? pita Gordana. - Pristali su uz uvjet da kraljevskom vijeu predamo vau milost. - Mene? Dakle, vidite. Napuljci, moji progonitelji, prepo znali su me. A to ste vi rekli? - Rekao sam odmah: Gordana je ostavila dvor smjesta im su njeni progonitelji Napuljci opet otili u grad. Kancelarov taj nik moe se o tom uvjeriti kad mu predam dvor. Nakon toga su 168

se neko vrijeme s nekim napolju dogovarali, a najposlije prihvatili moj rok, ali su dodali da e svakoga ovjeka pred odlazak iz dvora pomno pretraiti. Ova je odredba potekla izravno od Beatrice. Dobro je naslutila da bih mogla utei s vaom posadom, preodjenuta u odoru prineva vojnika. - to, dakle, da kaem, vaa milosti, gospodinu kancelarovu tajniku? - Da potpuno prihvaate njegov uvjet. - Prema tome e vaa milost biti prisiljena pobjei iz dvora tajnim hodnikom kralja Matije ispod palae? - O mojem u bijegu odluiti kasnije. Glavno je da im smjesta odnesete odgovor i priopite s potpunim mirom ovako: "Nitko se u itavom dvoru ne protivi ovom uvjetu." - Ako su se nadali da je vaa milost u dvoru, to e ih za cijelo silno zapanjiti. - I znatno uvrstiti moj poloaj jer moraju vjerovati da sam ve odavno otila iz dvora, a to je najvanije, umakla iz Budima. Cim ovaj odgovor javite tajniku kraljevskog vijea, sazovite posadu i dvorane. Recite im: ako neprijatelj pita za mene, ja ve davno nisam u dvoru. Otila sam i otputovala iz Budima prije nego to su napuljske ete dole pred dvorske kule. - To e moji ljudi to lake ustvrditi to vas nitko nije vidio od onog asa kad ste unili, osim ovih nekoliko dvorana koji e se pokoriti mojoj elji. Time je ova stvar rjeena. Idite i odnesite im odgovor. Katelan je uskoro bio na gradskim zidinama i tajniku bisku pa Filipca mirno i hladnokrvno predao odgovor. inilo mu se da su tamo s one strane zida naas zautjeli od prevelikog uzbuenja ili razoaranja. Meutim, za nekoliko trenutaka opet se javi glas tajnika biskupa Filipca: - Gospodine katelane, traim od vas kao plemia asnu rije na odgovor. - Ako mi vaa milost zajami asnom rijei, spreman sam je zadati zauzvrat. - Ugovor za predaju grada vodim u ime njezinog velian stva i polaem rije da e se odrati sve ugovoreno. - I ja, Stjepan ulaj, plemi, katelan dvora i zapovjednik posade, zadajem asnu rije za svaku toku ugovora. - Prema tome, u osam sati uveer, otvarate vrata dvora? - Tono kako ste izvoljeli rei. - Jo jednom vas upozoravam da emo posadu zaustaviti i pretraiti. - Pristao sam na to i zadao vam rije. Kancelarov tajnik naloi zapovjednicima Batorijevih eta da se ne maknu do veeri, a on sam pouri se kraljici s grofom Enrikom da saopi rezultate pregovora. 169 Ne razumijem kako ste pristali na ovaj uvjet udio se Enriko. Biskupov tajnik slegne ramenima: Ako su vai ljudi dobro vidjeli da je progonjeni vitez zbi lja bila Gordana, onda je utekla iz dvora i sklonila se na sigurnije mjesto. Nije lako kriati putove lukavosti te ene. Moda po znaje kakav tajni izlaz iz dvora? Enriko se odjednom zaustavi: Da, pogodili ste. Zna kraljev tajni izlaz ispod dvora. Samo kraljici, meni i Francesku poznat je taj put, ali ja u joj ga za brtviti. .^ I obojica bre potjeraju konje da to parije stignu kraljici. Gusti, oblaci prekrili su nebo i potamnili toplu srpanjsku no.

Osam je sati uveer, itava posada od tisuu ljudi princa Ivana poredana je u kraljevskom dvoritu. Tu je i nekoliko dvorana. Drugi su ostali u dvoru. Katelan dade znak da otvore velika vrata. Baklje gore s ove i s one strane zidina i rasvjetljuju posadu i ete kraljevskog vijea. Katelan izlazi na elu. Spazivi tajnika kraljevskog vijea, pozdravi ga: U smislu asne rijei, zadane s obje strane, predajem kraljevski dvor. Ujedno ekam da se pretrai svaki momak mo je posade prema utanaenom ugovoru. I donesoe baklje, etovoe Batorijeve vojske i njihovi zamjenici pristupaju kastelanovim momcima. Svaki od njih predaje se dobrovoljno. Pretraga pokazuje katelanu da meu momcima doista trae Gordanu. Pretragu promatra i grof Enriko, gubei nadu da bi naao Gordanu. Posao je zavrio za jedan sat. Onda opet pristupi katelan izaslaniku kraljevskog vijea i pokloni se: - Poto je ugovor izvren i oruje poloeno, mi se udaIjujemo. - Slobodno moete ii kud vas volja. I on krene sa svojim momcima prema jugu. Za tili as ujuri Enriko s tajnikom kraljevskog vijea u dvor. Iza njih dolaze Napuljci, plemii, etovoe, na elu im sam Ba-tori, a onda Napuljci. itava eta dvorskih namjetenika, poev od kuhinjskog sluge do dvorskog metra Enrika. Ali njega sada zamjenjuje mladi plemi Bepo, sve dok se Beatrica ne vjena i preseli u dvor sa itavim svojim dvoranstvom. 170 Svi ulaze uz svjetlo baklje u palau. Na ulazu ih eka desetak prijanjih dvorana. Meu njima su tri paa. Jedan je od njih Stjepko. Uza nj stoji Simono. - Vi niste otili iz dvora? upita ih kancelarov tajnik, a Simono u njihovo ime odgovori: - Mi smo dobrovoljno odluili ostati u slubi novoga kralja ako nas vaa milost zadri. On slegne ramenima i odgovori: O tome odluuje novi katelan. On e odmah stii. Gospoda idu u kraljevske urede. Redom obioe sve odaje. Enriko je sa svojim Napuljcima pregledao sobe pokojnoga kralja da ih uredi za Vladislava. U predvorju ekaju Simono i Stjepko s dvoranima dolazak novog katelana. Ve se uje estoko udaranje konskih potkova po poploanom dvoritu. Ide novi katelan javljaju meu sobom napuljski dvo rani. Vladaju se buno. Govore na sav glas, idu dvoranama kao da su u svojem starom domu i prezrivo pogledavaju na bive dvorane kralja Matije. Naroito im se izruguju napuljski sluge. Evo, katelana viu Napuljci. Pred mramornim stubama sie s konja plavokosi mladi. Simono i Stjepko gledaju ga preneraeni. - Zar je to mogue? Robert novi katelan? - Taj balavi mladi prezirno e Simono pa da bude katelan? A Stjepko okrene glavu i ape: Ovaj e zapovijdati? Ali uuti, jer se mladi plemi hitrim skokom uspinjao iza stube. Na ulazu u palau stane, podboi se i gotovo zine prema onoj strani gdje stoji Stjepko. Pa porumeni. Srce mu burno kuca. Jo uvijek zapanjen i podboen, Robert ide prema Stjepku i gleda ga izazovno: - Ti si ovdje, mladi vitee? - Da, gospodine. Ja sam ovdje. - A zato si ostao? - Jer elim sluiti novome kralju.

- Tvoja prisutnost nije ba na korist njoj koja se juer sakrila u dvor. - Ne znam to misli gospodin katelan? Ne zna? Odmah u te podsjetiti vikne Robert. Stjepko ne odgovara, Simono osjea elju da bahatog mladi a udari. Kojim je putem izala Gordana iz dvora? prijetei pita Robert Stjepka. 171 Ne znam, gospodine katelane. Robert izvadi iz sara bi kojim je tjerao konja i stade njime pucketati u zraku. Dosjetit e se ako te oinem u drsku obrazinu. I zamahne prema pau. On korakne natrag. Oi su mu ra-splamene. Je li se Gordana juer sklonula u dvor? Jest. Sklonula se. - A kad je otila? - Isto dopodne. Dakle, prije nego to su napuljske ete zaposjele izlaz? - Mnogo prije. >!?* - A kamo je otila? * 4 - Kamo bi drugamo otila nego u svoju domovinu? - Kojim putem? - Rekao sam da ne znam jer nisam vidio kad je izlazila. - uje li me? Dok sam ovdje prije est tjedana radio u kraljevskom uredu, ti si mi donosio njezine poruke i moje odno sio k njoj? - Da. Nosio sam. - Prema tome, ti si njen pouzdanik i sigurno ti je rekla ko jim putem ide i u kakvom odijelu? - Sada nije trebala moju pomo pa mi nije nita rekla. Ali uo sam od drugih da ide iz Budima u svoju domovinu. - Ako je naem u Budimu, raskomadat u najprije tebe zbog ove lai. - Vaa milosti, ja ovdje nisam sluga. - Jo manje od sluge. tene si. - Gospodine katelane, ja sam sin hrvatskog plemia. - Odrpanca s juga koji e doi na vjeala. - Ne dirajte moga oca zavie Stjepko jer nee biti dobro ni vama ni meni. Taj odgovor raspali Roberta i pograbi bi pa zamahne prema Stjepku, viui: Nitkoviu, napolje, odavde! Stjepko trgne ma iz korica jednom dvoraninu i prije nego bi ga tko mogao sprijeiti, podigne ma da odvrati udarac bia i vikne: - Ne dam se. Ja sam Stjepko Brodari. - Dolje ma, gade vie razbjenjeni Robert. - Ni za ivu glavu odvraa pa. Robert hoe da ga dosegne, ali Stjepko odbije bi. Uto dolete Napuljci da umire Roberta pa ga uhvate za ruke, a Stjepko, teko povrijeen, ide ravno u dvorski ured kamo je uao kancela-rov tajnik. Ovaj je neto raspravljao sa dvojicom lanova vijea. Spaziv-i paa do ela zarumenjena, prekine rasprave i upita ga: Neto si doao javiti? 172 - asni gospodine, novi katelan hoe da me tue biem kao pseto. A ja sam plemiki sin, po kralju vitez i pristoji mi pravo da se branim maem. - Kako ti je ime?

- Stjepko Brodari. - Tvoj otac je Ivan Brodari koji se nalazi sada u Budimu? - Da, to mi je otac i molim da ga smijem dozvati. - On e sam doi odgovara tajnik vrlo prijazno, pribliivi se k pau. - to si skrivio katelanu? - Ne znam kako je iz dvora izala Gordana i zato hoe da me progoni. Znam samo da je otila iz Budima jo prije nego to su Napuljci doli pred dvor. Tu u predvorju naklonio sam joj se kad je odlazila. Valjda je izala na glavna vrata ili moda kojim sporednim izlazom za pjeake. Ja to ne znam i za to me gospo din katelan pred svim dvoranima osramotio i nazvao me deritem. - Jo si gori od derita vikne Robert, ulazei za Stjepkom u kraljevski ured. - Izii, Stjepko naloi kancelarov tajnik mirno. Poto se pa udaljio, a tajnik ostao sam sa svojim drugovima, strogo pogle da Roberta: - Ponajprije, ne dolikuje neaku biskupa egerskog da kune u kraljevskom predvorju, uo sam kletve i psovke. Mislim da ste odvie pili pa vam se ini da govorite sa slugama. Meutim, taj je mladi plemiki sin. - Mislim da asni gospodin uzima u odbranu nevrijednika. Taj djeak zaljubljen je u Gordanu. Dok se on nalazi ovdje, dotle se i ona nalazi u Budimu, a ona je hukala protiv kralja. - Rekao bih da ste vi, mladi gospodine, do vrh glave zaljub ljeni u Gordanu. - Nije mi na kraj pameti. Samo vrim nalog njezinog veli anstva, gospodine ljutito odgovara Robert. - Njezino velianstvo nije vam naloilo da se vladate osorno, grubo i da tucete sina plemia koji je svojim pristankom uz kra lja Vladislava omoguio da smo mogli tako brzo dati kraljevstvu vladara. I rizniar Orban dolazi u pomo kancelarevu pouzdaniku: Tako mladom ovjeku ne pristoji se razgovarati na takav nain sa asnim gospodinom. Morali biste se ponaati skromno da time iskaete zahvalnost njezinom velianstvu to vas je tako mladog podigla na tako visoku slubu. Prezirnim pogledom i glasom odvraa Robert: - Njezino velianstvo ve mi je reklo da e mi stariji zavi djeti na toj asti. Ali kraljica e me tititi protiv svih zavidnika. - A ja u ime njezinog velianstva i kancelara Filipca zahti jevam od vas da ne dirnete ni osornom rijei, a kamoli tvorno napadate mladog paa. 173 i I - Dakle, i vama zapovijedaju bademaste oi? drsko nas tavlja Robert, na to se gospoda bez rijei udalje u drugu sobu, ostavivi bahatog mldi. - Neuveno vladanje zgraaju se gospoda. - udim se njezinom velianstvu da ga je odabralo za ka telana. Ovo je mjesto uistinu trebao preuzeti ozbiljan i trijezan plemi, a ne takva mlaahna budala. Nije prolo ni pola sata kad stigne u dvor stari Brodari da se pobrine za sudbinu svojeg sina u novom dvoranstvu. Otiao je ravno gospodi u kraljevski ured i tu im ree: Doao sam da zapitam to e biti s mojim sinom koji je ve mnogo godina na dvoru. Doznao sam a ga je katelan htio tui. Na dan izbora ve sam imao sreu da neaka biskupa eger-

skog pozovem na ma i ja nisam kriv ako gospodina biskupa zavijem u crno. I kancelarov tajnik i rizniar Orban uvjerie Brodarica da je Robert odvie pio i da e dobiti zadovoljtinu, i on, i Stjepko. Radije u svojeg sina povesti sa sobom nego da ga tkogod ovdje vrijea. lanovi kraljevskog vijea ponovno nastoje da ga umire. Stari plemi ostavi mrzovoljno sobu i potrai u predvorju svojeg sina. Povede ga na galerije da budu sami: Stjepko, ne mogu dopustiti da ostane ovdje i podnosi sramotne nepravde. Ova odluka uznemiri Stjepka: - Dobri moj oe, ne uzimajte me iz dvora. Potuio sam se gospodi, ravno sam uao u kraljevske urede i rekao im sve. Znam da je gospodin Robert zbog toga bio ukoren. - Ba zato e te progoniti, a ja to ne mogu dopustiti. - Nee mi vie rei ni alne rijei. Vidite, privikao sam dvor skom ivotu, ve pet godina sam tu. asti mi, ne bih se mogao vie snai drugdje nego u ovim kraljevskim dvoranama. - Ba se neobino bori da te ostavim ovdje na milost i ne milost onome divljaku? - Ne bojte se za mene. Znam se braniti, iako mi je tek petnaest godina. Uvijek ste eljeli da na dvoru danas-sutra steknem asno mjesto. Pa treba da se i za to borim. Stari plemi promatra svojeg sina pa onda tiho ree: - Tko zna kako e s tobom postupiti novi kralj kad sazna da si bio toliko u milosti kod princa. - Ve u se ja pobrinuti za to. Ne brinite, oe, makar bih bio najsretniji da je princ izabran za kralja. - Bio bi da ga vojvoda Iloki nije napustio. - Nije to istina, gospodine oe. Sve su to lai to su oni tamo nadrobili, samo da prevare nae. Kako me zaboljelo srce to ste vi pristali uz Vladislava. Starac uhvati sina za ramena: 174 - Zna li emu se izlae kad ovako brblja? Tko ti je sve to utuvio u glavu? - Nitko. Tako, razmiljam. Vojvodini glasnici bili su u dvo ru i uo sam da sve nije istina. - Stjepko smjesta e ostaviti dvor. Svaka tvoja rije mogla bi upropastiti i mene i tebe. Ne sluti kakav je proglas izdala kra ljica. Nitko ne smije ni misliti o princu, a kamoli aliti to nije postao kralj. - To sam ja samo tako rekao vama, ali od ovog asa slavit u samo novoga kralja kojemu u sluiti. Znam ja kako se to mora. Otac biva sve vie zauen i promatra sina sumnjiavo: - Ba neobinom gipkou skae od princa k Vladislavu. - Hou da budem ravan vama, oe. I vi ste to tako uinili. - Ali ja sam imao razloga. I vojvoda je ostavio princa kojeg su proglasili izdajnikom, a ti tvrdi protivno, pa ipak u istom asu prelazi k Vladislavu. uj, Stjepko, neto s tobom nije u redu. Moda ima pravo taj divljak Robert. Opinila te Gordana, moda ak zna gdje se nalazi? - Naravno da znam. - A zato onda ne kae kad to od tebe trae? - Kako mu nisam rekao? Otila je domovinu. Zar to nije razumljivo? Ili e moda sjediti tu u Budimu i ekati da je se domogne gospodin Robert koji bi joj najradije izbio one divne

bademaste oi. Ili da moda eka kraljicu koja bi je najradije utopila u Dunavu? Pobjegla je to je prije mogla. A ja nisam Bog da sad pogodim gdje je, ide li cestom ili kojim drugim putem, ili je moda otila s kojim brodom Dunavom. Ali naravno, gospo din Robert silom hoe da Gordana ba ovdje u Budimu sjedi i eka njega da je uhvati. Na Stjepkovo razlaganje otac se nasmijei i potvrdi njegovo miljenje. - Pravo veli. Taj biskupov neak je sulud. A ti si bistro mome, bit e neto od tebe. - Eto, vidite kakva bi teta bila da me uzmete s dvora. No vi e kralj ve vidjeti kakva je razlika izmeu mene i paeva ko je e on dovesti sa sobom iz strane zemlje. Zaloio bih glavu da nijedan nee imati takva ramena i takva prsa. Recite: je li ta oklop ili nije? I pri tom se stade udarati po prsima, a hodati gore-dolje: Neka mi Vladislav dovede ravna. Gledajte moj korak i gipkost. I ove miice, kao u Lovre Ilokoga. A u mojoj glavi bog me ima neto pameti. Gdje bi Vladislav naao takvog paa? Otac se smjeka, sam je ponosan na sina. Ispred galerije sluge su se ustrale kao da neka vana linost ulazi u palau. Sin i otac brzo izioe u predvorje. 175 Dvorani stoje u dvoredu. Tri ene ulaze u palau. Prva je visoka i pokrivena gustom koprenom. I one druge dvije iza nje pokrile su lice. Pred njim ide grof Enriko, a iza njih nekoliko napuljskih dvorana. Sigurno su iz kraljiine palae apne Stjepko svojem ocu a moda i ... ali ne dovri. Enriko i zastrte gospoe dolaze blie. Otac i sin se poklone. Uskoro su svi proli pored njih prema bivim odajama kralja Matije. - Zar se prepao Napuljaca? - Rekao bih da je ona prva kraljica.^1 - Valjda nee u dvor prije nego to se"*vjena?** - Idem da govorim s gospodom neka te preporue kraljici. - To je vrlo dobro. Samo me estito preporuite i potuite se na katelana jer smo nas dvojica sada neprijatelji na ivot i smrt ree Stjepko odluno. I rastadoe se. Otac ide u kraljevske urede. Stjepko pohiti hodnikom kojim mu dolazi u susret Simono. Obojica se povukoe iza stupa. - Taj utokosi lupe sigurno je dobio svoj obrok od Filipeva tajnika ree Simono. - Bio bih mu ja estito otkresao da nisam tu zbog nje. - I ja bih ga udario, tako mi asti, ali sam morao utjeti, ne elim li da me bace iz dvora, a Gordana treba i moju slubu. - Sve emo mi to podnijeti, gospodine Simono, za nju. Zbog nje moramo ostati ovdje na dvoru gdje e stolovati kralj i kra ljica. A duni smo da za Gordanu i neto pretrpimo ako smo vi tezovi. Ta primjedba inila se Simonu draesnom i htio bi se nasmijeiti, ali izraaj mladog paa prosvjeduje protiv svakog pokuaja da ga smatra djetetom. Moj otac je sada u milosti, a ja u milost ukamatiti za Gordanu. Ostajemo tu, bilo to mu drago. U privatne sobe kralja Matije ulaze tri ene. Poslednja od njih zatvori vrata pa onda hitro pristupi k onoj prvoj, ubvati rubove sivog vela i prebaci ga preko glave unatrag. Tako, drago moje velianstvo. Neka su vae oi slobodne da moete lake sve razgledati. Onda i ova digne velo ispod kojega zamire Nardeline starake oi. Trea dvoranka ve se razotkrila i eka postrance. Beatrica pogleda oko sebe. U toj je sobi provela mnoge veeri s kraljem, svojim muem. Ali u njoj se ne budi nijedna uspomena. Oi joj trae po ormarima, stijenama, po kutovima.

Da vidimo to su sve odnijeli ovi razbojnici? Kakve su mi dragocjenosti odnijeli izdajnici? Ide, trai, istrauje da li gdjegod to manjka. I onda kraljica ulazi u lonicu. iroka, bogato, izrezbarena postelja ureena je slonovom kosti. Zlatna kruna sjaji se na vrh postelje i gavran od suhog zlata. Teki grimizni zastori sputaju se niz postelje. Rese su im od bisera. I onda se obazre drugoj dvoranki: Brzo razgrni postelju i sve dobro pogledaj neka mi vjerenik udobno spava. Sama mu elim odabrati platno za postelju na kojoj e leati. Nardela s dvorankom odmah otkrije postelju. Razmetale su posteljinu, pohitale u sobu za rublje, donijele ponjave, jastuke pa se uhvatile posla. Sama kraljica im pomae i pri tom se smijei. Nardela raznjeenim pogledom miluje kraljicu i obasiplje je vrutkom rijei: Kakva radost eka mladoga kralja. Kakva srea kad zagrli rajsku ljepotu moje kraljice. Hoe li samo taj barbarin znati ka ko se ima vladati prema mojoj boici. A Beatrica ponosno veli: - Poslunost je njegova zadaa i sudbina. I kraljica sjedne na postelju pa se nasmije: - A bit e presretan svojom sudbinom. - Prelijep mu pruate ivot. - 1 ja u se odmoriti, Nardela. Koliko u se odmarati od svih napora to sam ih pretrpjela, borei se vjeno sa samovoljom kralja Matije. Odmorit u se jer s Vladislavom nema borbe, sve e mi prepustiti uz jednu jedinu cijenu. - Uz koju, velianstvo moje drago? - Uz cijenu udobnosti. U Italiji ima mnogo ljudi koji se odlikuju neprispodobivom lijenou. Ali Vladislav sve natkriljuje. eli samo mira, odmora. Da mu je leati, sjediti u naslonjau, a da ga nitko ne uznemiruje ni pitanjima ni odgovorima. I dovrile su postelju. Beatrica jo jednom uredi svojom rukom pokrivalo, jastuke i zastore, a Nardela je gleda beskrajnim ushitom majke koja oboava svoje dijete. Zatim se upute u kupaonicu, a odavle u odaju za odijevanje. Gle, tu su zaboravili Izabeline haljine, a sad nema kovega. I ona naloi drugoj dvoranki da pita sluge gdje je koveg s ha ljinama done Izabele. Dok je ona otila, Beatrica i Nardela krenue dalje sobama i dvoranama u kojima je ona nedavno kraljevala i snovala svoje osnove. S uitkom promatra zidine, iri ruke, smijei se. - Sve me eka. Vidi, Nardela, sve uzdie za mnom, sve me zove, ezne za mnom. To je sve moje. Sve to pripada meni, u svemu sam ja, samo ja! - A sad e vae velianstvo to sve drukije uivati nego dosad. Beatrica se baci na leaj od zlatnog brokata.

176 12 GORDANA IV 177 12*

Uivati. Uivat u sve to odmorena, osvjeena sa svijeu da je sva vlast u mojoj ruci. Nema vie nikakvih zapreka, nikak vih borba ni muka. Ruke je podvila pod glavu i s uitkom se ushiuje: Gledaj Nardela, ovako u divno leati pod stropom od mramora, oko mene svileni brokat, srebro, mramor, zlato. Ja mahnem rukom i ve itavo kraljevstvo strepi. A ja se smijeim blaeno kao dijete i dignem prst u kojem je strana odredba. I sve se ljudstvo u ovom kraljevstvu baca na noge, sva ta srca to ive zbog mene zgrila se u strahu. A ja se smijeim. Izreem samo jednu rije i oluja zauzla nad svim krajevima, nad svim gradovima, nad svim ljudima. *-** I njene oi blistaju gotovo tjelesnim uitkom. Govori kao u groznici. I oi joj plamte, a usne joj se sue. Sva je u ekstazi svoje vlastite slave. iroko rastvorenim oima zaokruuje raskone stijene odaje pune srebra, zlata i brokata. - Zna li, Nardela, to je kruna svemu tome oko mene? - to velianstvo? Da je sve u ovom kraljevstvu moje, ne za danas ili sutra, nego do kraja mojeg ivota. Nemam vie brige ni straha da bi opet mogli doi dani kad bih morala strepeti da izgubim sve to to je moje. Jezoviti su to bili asovi, velianstvo, kad ste drhtali da iz gubite svoje pravo. Beatrica ustane lagano, gipko kao djevojka. Proeo je nov ivot, nova snaga. Sva je raspojasana, prepuna sebe, budunosti, vlasti i krune. A je li velianstvo primilo kakve vijesti od izdajnika? upita Nardela. Kraljica se veselo smije: - ekam samo jednu vijest: da su ih uhvatili! Osuditi i sma knuti, to uvam za sebe. - Hoe li kralj Vladislav dati svoju privolu? - Kao da pita: hoe li kralj Vladislav uzeti iz vae ruke, velianstvo, krunu? A sad hajdemo. Udisala sam dah raskoi, ljepote prijestolja i krune to me ekuju. A spremile smo lonicu i mojem vjereniku. - I nee moi da zaspi. Bacat e se lijevo i desno, mislei na svoju divotnu kraljicu. - Dugo nee ekati, im preuzme vlast, slijedit e nae vjenanje. Ve sam sve potanko ugovorila s Filipcem. Doi, Nar dela, da se ne rasplinem od sree. I pooe hodnikom. Tu sretne Stjepka. Zaustavi se i gleda djeaka to upire svjetle oi u kraljicu. Ti si ostao u dvoru? 178 - Jesam, velianstvo. - A sluio si princa? - Sluio sam. - A sada hoe da bude uz Vladislava kao to si bio uz princa? - Vae velianstvo bilo je u poetku i duom i monjom uz princa. Raspoloenje u kojem se Beatrica nalazi izmamljuje joj smijeh, radostan i vedar: Djeae, ovaj odgovor vie je vratoloman nego drzak, ali neosporno bistrouman. Mogli bismo te jo uiniti dvorskim dip lomatom. Ali reci: gdje je srebrom okovana krinja s haljina

ma done Izabele? Tu smo je zaboravili. Pitanje nimalo ne iznenauje paa i on ustro odgovori kraljici kao da je spreman odmah potrati, ispuniti joj elju: - Vidio sam odmah nakon odlaska vaeg velianstva iz dvo ra kako dvojica slugu nose krinju u najgornji kat. - Neka je odmah donesu dolje. - Velianstvo, samo je malo ljudi iz prijanjeg dvora ovdje, a ovi nisu nosili krinju. Sam u je traiti dan i no dok je ne naem. - I onda mi je poalji u egersku palau. - Velianstvo, pouzdajte se u me. Kad je pa izgovorio ove rijei, usne joj se nasmjehnue. - Dakle, ti eli i dalje ostati na dvoru? - Molim vae velianstvo za tu milost. - Bude li mi odgovorio poteno na pitanja, sluit e samoga kralja. - To je moj san, velianstvo. Izvolite pitati po miloj volji. - Kojim je putem umakla Gordana iz dvora? - Da sam samo u snu slutio to pitanje, velianstvo, bio bih potrao za njom da vidim kud izlazi. - Ti si joj bio pouzdanik, kako ti ne bi rekla? Pazi, Stjepko, igra e milou svojeg oca koji uiva uza me. Reci: to ti je Gordana govorila o sebi? - Velianstvo, ispovijedit u vam svu istinu. Za ivota po kojnoga kralja i poslije Gordana je trebala moje usluge. Ali sad joj vie nisam bio potreban pa me nije upravo ni pogledala. Uvi jek je bila samo s drugim mladim dvoranima koji su s njom ostavili dvor, a to me srdilo. Jako me vrijealo pa nisam ni htio da idem za njom. Nisam je ni gledao. Neka ne misli da mi je ao. Sa zanimanjem promatra Beatrica paevo lice. U njegovim oima otkrije neto mrko i uvrijeeno. Tvoja te zatitnica, dakle, nije udostojila ni oprotajnog pogleda? - A ja sam ga zasluio. Jest. Uvijek sam joj bio na usluzi. - Moe li se barem sjetiti kad se spremala na put? 179 im je dola na dvor. Jako joj se urilo. Jo pozornije pogleda Beatrica u mrke oi mladog paa, a on je dodao: A bilo je razumljivo da joj se urilo. Zato bi bilo razumljivo? Nema nikoga od njezinih prijatelja u Budimu, ni princa, ni vojvode, ni Damira, pa to da radi ovdje? Tko bi je branio? Bjeala je. Tvoje su rijei vrlo logine, samo to Gordanini ini nisu uvijek u skladu s logikom. Priekaj u predvorju dok se ne vratim. I kraljica se uputi u kraljevski ured. Tu lanovi kraljevskog vijea raspravljaju s tajnikom kancelara Filipca. Odmah se duboko poklonie kraljici i ekaju da ona prozbori: - Dola sam nagledati pripreme za kraljevo konaite. Mo ji e dvorani ve sutra urediti sve ostalo da se kralj uzmogne ugodno osjeati na prvom koraku svojeg dolaska. - Vae velianstvo, svaka zapovijed bit e izvrena. Ali smjer no molim da me vae velianstvo saslua s obzirom na Roberta egerskog. Teko je uvrijedio paa, sina odlinog hrvatskog plemi a koji bi zbog toga mogao otkloniti na prisustvuje kraljevu do eku i krunisanju, a za sobom bi mogao povui i onu desetoricu koju je Januka tekim mukama zavarao da ih sklone prisustvo vati izboru. I onda ispripovjedi kraljici Robertov napadaj na Stjepka. Uredit u to s njim uzme kraljica rije i dade odmah

pozvati Roberta, dok su se drugi udaljili. Oslovila je mladog katelana mrko: - Dobro je to nisi slijedio elju svojeg ujaka da bude sveenik. Premalo si nadaren za taj stale, a odvie sklon prihvatati najloije kreposti nekih mojih dvorana koji se odlikuju osornou. Tvoj postupak prema Stjepku moram ukoriti. - Velianstvo, on zna gdje se nalazi Gordana. Bio joj je pou zdanik i zaljubljen je u nju. - I ba zato se ljuti to je ga omalovaavala i svoje povjere nje iskazala drugome. - Velianstvo, on sve lae. Drsko lae. - Ne upadaj kraljici u rije. Rekoh: on se ljuti a to moemo dobro iskoristiti. Recimo da se to derite umije dobro pretvarati i onda nam ono moe posluiti. Valja mu pustiti slobodno kretanje, ali izdaleka ga uhoditi i tako emo lako ui u trag govori li istinu da s Gordanom nema nikakve veze ili je svojim laima prikriva. To si morao ve sam od sebe izmudriti i lukavou sve udesiti, ne napadati i vrijeati njegova oca koji e mi pobuniti onu aicu hrvatskih plemia, to smo ih jedva jedvice dovukli k Vladislavu. Da mi vie ne uini takvu zbrku. - Mislio sam sluiti velianstvu i od njega iznuditi gdje je Gordana. 180 To si trebao uiniti lukavou, a ne silom. Postavila sam te za katelana ovog dvora da uva kralja od svih nepoudnih posjetnika. Bude li se ovakvo ponaao, ne mogu te ostaviti u ovoj slubi. Poraen, spusti glavu i ne smije da prosvjeduje. Jo jednom ti velim: budi na oprezu ako eli ostati. A sad idi, treba da uredimo ono sa Stjepkom. Vae velianstvo, zar ete me poniziti pred paem? Strogo ga pogleda i namrti obrve: Za kraljicu mora biti spreman svakog asa poloiti svoj ivot, a kamoli ne svoj ponos. Moram umiriti hrvatskog plemia. I ona izlazi. A on je slijedi pun ljutine. U predvorju su ekali dvorani poredani zajedno s paevima. Kraljica odredi prvom dvoraninu: Dvorom e upravljati grof Ernlko, a ti e. Bepo, primiti njegove zapovijedi i smjestiti u sve vane slube one osobe koje ja odredim. Prvi se dvoranin duboko pokloni, prihvativi zapovijed. Na to se okrene k Robertu: Trebam spretnog glasnika koji e mi donositi vijesti od kralja i kraljevskog vijea u kraljevskom uredu. Odabirem za ovu slubu paa Stjepka. Robert se jedva suzdra da ne iskae negodovanje, a Stjepko izae iz redova paeva i pokloni se. Sluim vaem velianstvu. Kraljica krene prema izlazu. Za njom idu odlini dvorani. Robert ih slijedi uaren kao vatra. Iznenaeno gledaju dvorani Stjepka koji je stekao tako veliku iznenadnu milost. Simono izmijeni s njim zadovoljni pogled, a onda mu se priblii i ape: Sad e moi lake dolaziti u Damirovu kuu i donositi vijesti kad ona bude htjela. Robert je sazvao sve dvoranstvo i stao dijeliti kraljiine naloge. Gledajui Stjepka, osjea u svakoj kretnji i pogledu vlastito ponienje. Instinkt mu doaputa da taj petnaestogodinji djeak zna to je s Gordanom, gdje se nalazi i sad mu se ruga to nema sredstava da od njega izmami istinu. Sama kraljica oduzela mu je tu mogunost, to vie odabrala je Stjepka da bude glasnik izmeu svojeg i kraljevskog dvora i time ga nagradila u oima dvorana.

"Uobraava razmilja Robert da je pobijedio mene! Moda mi se zbog toga i ovi dvorani rugaju? Ali doi e as obrauna. Kruto u se osvetiti naoigled sviju." Nakon veere pozove k sebi svojeg bradatog pouzdanika koji mu je bio pomonik kad je Gordanu domamio u palau na Dunavu. Robert mu naredi: 181 - Ni danju ni nou ne putaj iz vida Stjepka. Ne smije ui niti nijedan korak, a da ga ne slijedi, ili sam, ili uzmi nekog ne poznatog da mu uvijek bude za petama. A kad bude odlazio u kraljiinu palau, ne smije ii ni koraka bez nadzora. Samo neka nita ne nasluti. Skrene li kamo drugamo, bilo u iju kuu, tvoja je dunost doznati kamo je iao, to je tamo radio i tko se nalazi u toj kui. - Vi, dakle, ipak mislite, mladi gospodine, da se Gordana nalazi u Budimu? - A taj mali lupe zalazit e k njoj. Neto mi govori da je ta ko. A volio bih kraljici dokazati da je Stjepko rasluio sto udara ca biem negoli da mi podijeli jo veu ast od katelanske. - Dobro, gospodine Roberte. Stjepko nee izbjei mojem oku. - Pazi na njega od jutra do mraka i od mraka do jutra. Ne zaboravi da sam zbog njega bio ponien pred itavim dvorom, na prvom koraku. SUMNJIVI FRATAR Na zemlji je mrak, a gore svjetlucaju zvijezde. Izmeu dva brda provlai se bijela cesta. Koraci odjekuju kroz no. Katelan ulaj i njegova posada daleko su odmakli od Budima. Kraljevsko vijee oduzelo im je konje pa pjeae. itavu no, od asa kad su izili iz dvora, nisu utali. Prema jutru stignu na brdo na kojem se bijeli kuica. I upozori svoje etovoe. - Tamo gore je krma "K umornom putniku". Mogli bi smo neto zaloiti da nam bude laki put. - Da barem moemo putem gdjegod kupiti konje uzdahne etovoa brzo bismo stigli u Peuh, ali ovako nikad nee biti kraja. Sili su s ceste i uspeli se pred krmu. Jo svi spavaju. ulaj probudi krmara. U susret mu doe mlad ovjek snenih oiju. elimo se okrijepiti ree katelan. Ima nas dosta, dakle, uri se i donesi sve to ima u kui. Polagano stigoe i oni drugi. Razoruana posada mrka i turo-robna posjeda u travu. Krmar i njegov sluga nose im jelo. U kuhinji se vrze mlada ena, pee jaja i slaninu pa je nosi katelanu. Krmaru, je li ova dva-tri dana u tvoju krmu dolazio ka kav glasnik koji je putovao u Budim? 182 - K meni se nije navratio niti je projahao cestom dolje. Ali mnogo ih je prolo ovuda na sve strane kraljevstva. Nosili su poruke njezinog velianstva i objavili mi da ne smijem primiti pod krov nikoga tko bi doao od princa ili vojvode, onog slavnog bogatog to nosi dukate na prsima kad god je kakva sveanost u Budimu. Ne smijem primiti u kuu nikoga ni pruiti koricu hlje ba nikome tko bi pripadao onima to govore jezikom kojim je govorila ljepotica Gordana. - Ti je poznaje? - Kako je ne bih poznavao, vaa milosti. Gospodin Ferenci drao je zatvorenu u svojem dvoru. Pomogao sam joj utei iz ove krme, a ona je meni pomogla svojim dukatima da sam se imao ime oeniti. Dobra je i plemenita. - A kad bi dola da joj dade zaklonite?

Mladi krmar ne ree nita i ogleda se dolje na cestu po odgovori nakon kratke utnje: - Umna je ona glava, zna da bi mene stigla teka kazna pa ne bi ni traila u mene zaklonite. I brzo bi je ovdje nali. Vojni ci kraljevskog vijea bili su juer ovdje, pregledali su sve i opet otili dalje na putnu stanicu to je tamo daleko iza Ferencijeva dvorca. - Mudro si odgovorio. A meni se usudi dati jela? - Vaa je plemenita milost katelan budimskog dvora i protiv vas nije nita proglaeno. - Veli da su vojnici kraljevskog vijea pretraili tvoju kr mu? A zato? - Da ne bih sakrio kakvog glasnika onih koji su prokazani veleizdajnicima. Vidjevi da nema nikoga, odoe dalje. - Savjetujem ti: ako bi tkogod doao s juga bilo iz Peuha ili iz kojeg drugog mjesta preko Drave, svakome lijepo reci to je proglaeno, neka ne nastavljaju put u Budim. Potrebno je da to kae svakome ve zbog samoga sebe, jer ako putnik pripada onima koji su stavljeni izvan zakona, odmah e otii i na tebe ne pada nikakva krivnja. Krmar se malo zamisli: - Rekli su mi vojnici: ako doe kakav putnik, nega ga ispi tam odakle je, pa ako je iz Peuha ili preko Drave, neka ga baS aljem u Budim. - I predat e ljude tamniaru i krvniku? - Teko je rei to bi bilo najbolje: da posluam vas, ili njih. - Promisli dobro i ne reci mi nita. Radi kako zna. - Znam to u. Zapitat u pobonog fratra. On e mi najbo lje savjetovati. - Zar tu u blizini ivi neki fratar? - Spava u mojoj krmi. - Kako je dugo ovdje? - Juer u noi stigao je sa jo dvojicom pa sam im ponudio da prespavaju kod mene u brvnari. 183 - Kamo putuju? - Lutaju svijetom i mole kao drugi fratri; ali nisu kao svi drugi. Nose nekakve odore kao talijanski fratri. Pitat u jednoga od njih to bih uinili kad mi doe putnik ili glasnik iz Peuha ili s juga. A katelan upadne u rije: - A nisi fratrima rekao o tom proglasu? - to da govorim fratrima kad se to njih ne tie. Hoete li jo vr vina? - Donesi ree katelan. Jedan etovoa dolazi i pita katelana hoe li krenuti dalje. Nastavit emo put umom, cestom se ne moe od vru ine, a onda i nije od potrebe da se sretnemo s kakvim drskim vojnicima kraljevskog vijea. Nai momci nemaju oruja, a nas nije dovoljno da se obranimo. Cetovoe odlaze. Onda dolazi krmar pa nosi katelanu vr s vinom i upozori ga: Vidite, tamo je jedan od trojice fratara. Katelan se obazre. Iza brvnare izlazi fratar u crnoj haljini to je sva puna gustih nabora. U lice mu se ne rnoe zagledati. Pokriva ga kukuljica sputena do prsiju. Ispod ela izrezane su dvije rupe za oi. Katelanu se ini da zure u njega. Takvog je fratra vidio samo jednom u Budimu, kad su doli talijanski putujui fratri. "Da nije Beatriin uhoda?" misli katelan. Fratar dolazi polagano, pomalo pognuto. Pogled kroz te rupe privlai ga. Moja ena boji se toga fratra apne krmar.

Zakukuljeni tajanstveni ovjek ide polagano prema stolu, a onda stane. A katelan se eli osloboditi krmara: Donesi, krmaru, jo jedan vr vina. Ponudit u fratra. Cim krmar pobrza u kuu, fratar se isto tako brzo pribli i katelanu. Ispod kukuljice oslovi ga tihi glas: - Neu da dignem taj fratarski zaklon. Ja sam vojvoda Iloki. - uo sam od krmara da su tu neki fratri pa sam se po bojao uhoda, a eto, vi ste to. - Doite sa mnom ree vojvoda katelanu podalje gdje nas nitko ne moe ni s koje strane vidjeti ni uti. I odoe na istinu gdje ih nitko ne bi mogao prislukivati. Ipak, i tu vojvoda stoji pognut, drei ruke skrtene na prsima da ga ne bi zatekao nepripravna krmarov pogled. - Vi ste, dakle, predali Budim kad vas vidim ovdje? - Kako ste mi naloili. Samo su mi momke razoruali. I sada idem prema jugu. Mislio sam saznati putem gdje se nala zite. - Zasad ostajete sa mnom jer idem u Budim. - Unato proglasu? 184 - Nita ne znam o tome. - Poslali smo glasnika u Peuh. - Dok sam bio tamo, jo nije stigao. - Vojvodo, nad vama lebdi smrt. Kraljica i kraljevsko vijee proglasili su princa, vas i sve vae izdajnicima kralja i kraljevstva. Nitko vas ne smije primiti pod krov i svatko vas mora predati. - Ali pod haljom nee traiti vojvodu Ilokoga. - Varate se. Proglas naroito upuuje da se svakog putu jueg fratra ima pretraiti i razotkriti. Biskupa Varadija su zatvo rili u tamnici, a ljudi vele da mu prijeti sigurno smaknue. - Gordana je bila kod biskupa? Skrivala se u njegovoj ku riji. Gdje je sada? Nabori kukuljice na njegovim usnama uzgibali se od daha naglih pitanja. Gordana je jo prije toga otila iz biskupove kurije i sret no umakla u dvor k nama. Ona je ovdje s vama preodjevena u momka vae posade? I glas mu ispod nabora kukuljice drhti. - Tako je bilo ugovoreno i smiljeno, ali kad smo u dvoru dobili vijest o proglasu, ona odlui da ostane u Budimu. - Da ostane? Zato da ostane? - Gospodine vojvodo, ona je odluila da spasi biskupa Va radija. Vojvoda je gotovo zaboravio da nosi fratarsku haljinu pa vrsto zakorai i poloi ruku na ma to ga je opasao ispod ha-lje. Ali dodir sukna odmah ga podsjeti na njegovu ulogu i, ogledavi se prema dvoritu, poprimi prijanje dranje. Pazite vojvodo, neka krmar ne nasluti da se pod ovom haljom krije tako dragocjena lovina kraljice Beatrice. Nije lo ovjek, ali bi se mogao pomamiti za nagradom kad bi opazio... Nijedne rijei vojvoda nije uo, misli su mu daleko. - Hoe da spaava Varadija? - I od princa otkloni teku alost i ponienje odgovori katelan s toplim izraajem privrenosti princu Ivanu, ne slutei da je bodeom udario ravno u vojvodino srce. - Kamo se sklonula? Je li njeno zaklonite sigurno? - Vojvodska milosti, na to vam ne mogu odgovoriti, Gordana je sve uinila tako da sakrije kamo se sklonula. I jo mi je nalo ila, kad doem k vama, neka vam isporuim da bi svaki poku

aj da pronaete njeno sklonite mogao upozoriti protivnika. Ako, dakle, ne elite da je uhvate, ne pokuavajte je pronai. Meutim, ako imate kakvu vijest, aljite glasnika u Damirovu kuu. Visoka i snana vojvodina pojava u fratarskoj halji uistinu se pogne pod teretom kastelanovih vijesti. Obuzima ga strah za Gordanu i alost to se izlae samo zato da princu utedi bol i sramotu. Ljut je na sebe zbog te rune ljubomore, ali ona sama od sebe nestaje pred veliinom zabrinu185 tosti za njen ivot pa razmilja, domilja se i nagaa kamo bi se mogla sakriti. - Recite, ulaj, kako ona eli da spasi Varadija? Zar kani ii pred kraljevsko vijee? Valjda nee to uiniti? - Ne znam, gospodine vojvodo, ali neto je govorila o Bakau jer se on jo uvijek zadrava u kui kao da je bolestan. Gos poa Gordana iz toga zakljuuje da je on jo uvijek neutralan. - Naravno, jer on zna da mi nismo pobijeeni, da je kruna u naim rukama a i princ. - Gordana je uvjerena da ste krenuli na jug s princem, kru nom i tamo izvrili svoju osnovu. ^ Vojvoda se odlui da ne otkrije ulaju, najvjernijem prinevu pouzdaniku, to se dogodilo izmeu njih u Peuhu, uvjeren da bi se ulaj odmah otputio k princu i uskratio pomo njemu. A sad ga on treba ovdje. - Kad bi Gordana znala koliko je sada potrebna u Peuhu. ujte, gospodine ulaj, moram govoriti s Gordanom. Kako bih se douljao u Damirovu kuu da joj isporuim? - Ne moete tamo dospjeti jer e vam straa razotkriti lice i prepoznati vas. Kad biste sebe vidjeli, gospodine vojvodo, kao to vas ja gledam, ne biste nikad poli ni koraka dalje u ovoj halji. Svako i malo pronicavo oko mora smjesta opaziti da je tijelo pod ovom haljom snano i jako, a oko ovog struka da je vazda bio opasan ma, a ne fratarsko ue. Zar vam nitko nije rekao? - Istina je, spomenuli su mi to ve moji pratioci. Sa mnom su Mirko i moj katelan Grgi. Ostavio sam ih u brvnari. Do sa da se nigdje nismo zadravali, nego u selima i uistinu su me ljudi gledali neobino. - Gospodine vojvodo, ako elite govoriti s Gordanom, evo mene. Nitko se nee dodirnuti katelana kome je kraljevsko vije e dopustilo da izae iz dvora i ostavilo mu na volju da ide ka mo hoe. Nita lake nego da krenem natrag. Po Gordaninoj e lji rei u tamo njenom pouzdaniku sluzi Antunu to god budete eljeli. Valjda neete pripraviti Beatrici veselje da uhvati naeg vou? - Uistinu, ne kanim to, dragi katelane, i zato sam ve u Peuhu napisao Gordani pismo koje ne moe nitko proitati, osim nje i mene. Htio sam da joj ga odnese Mirko ako ne bih mogao do nje sam. A sad prihvaam vau ponudu. Vi ete kojim god putem Gordani poslati pismo. - Gdje ete, gospodine vojvodo, doekati, Gordanin odgovor? - Ne marim, makar pod vedrim nebom. - Iz ove krme vodi dolje kroz umu poprean put do Budima, a na pola puta je zaputeni kamenolom. Tamo ima sigur nih zaklonita. - Dobro. ekat u vas. A vai momci? - Za njih je ondje iznad kamenoloma izvrsno zaklonite. 186 - Spreman sam, samo da dozovem svoja dva fratra. - Mi emo krenuti naprijed, a vi, vojvodo, polagano mojim tragom.

Bilo je izvreno sve po dogovoru. U blizini kamenoloma sastao se vojvoda s katelanom, sakrio se s Mirkom i Grgiem, a momci su krenuli u gutaru brdine, dok se katelan uputio samo sa svojim asnikom u Budim. ARAGONKA SE SPREMA Jutro je. Sve to je ivo u egerskoj palai ve je na nogama. Kao da je ih netko trubljom digao s leaja. Sva je palaa nalik na velik kavez po kojem lepraju ptice veselo pjevajui. U svojem predsoblju stoji Enriko i izdaje naloge. Svi dvorani redaju se pred njim da svojim pogledom prosudi valjanost sveanih haljina kojima su se odjenuli. A onda im dijeli naloge, odreuje gdje e i kako doekati novoga kralja. U dvoritu, konjunici sedlaju konje i pokrivaju ih dragocje-nam napuljskim pokrivaima iji su obrubi izvezeni zlatom, opi-veni draguljima i resama. A u uglovima blistaju izvezeni grbovi aragonske dinastije. Niz paeva stoji poredan pred stranijm ulazom u palau, svi u sveanim haljinama, stegnuti pojasima od kovine. Njihovi su prsluci od brokata, na stotinu mjesta zarezani, a ispod brokata proviruje svila svih boja. Na glavi su im kape s ukrasom od pera. S druge strane stoje manje vani dvorani i sluge. U sredini su dvorani u prvim slubama i odlinici. Grof Enriko dolazi s dvojicom ljudi od kojih svaki nosi nekoliko boca sa trcaljkama. Po njegovoj odredbi idu dvorski dobavljai parfema da natrcaju svaku skupinu ljudi posebnim mirisom. Zapoinju kod prvih odlinika, a svravaju kod sluga. Najposlije prskaju mirisom konje i njihova pokrivala. S uline strane ve od rana jutra ukrauju ulaz u palau vijencima i cvijeem, draperijama i sagovima. Sve se u palai ureuje, priprema i ukraava, a dvadeset sluavki zaposleno je s odijevanjem kraljice. Osuili su joj i natrli jelenovom koom netom opranu bujnu kosu. Na arape od mekane prozirne tkanine obuvaju cipele od mekane crvene svile, obrubljene biserom. Oblai ruiastu podsuknju to se u pojasu protee sve do grudi. 187 Onda uzimaju haljinu od baruna i svile. Po njoj su zlatom utkani aragonski grbovi. Sprijeda je izvezeno proelje napuljskog dvora. Pet ena rasprostire suknju i pomno pazei obuku kraljici. Onda joj oblae struk. Sav je od baruna, veziva, dragog kamenja i vrsto je stisnu kraljici u pojasu. Priljubio se oko tijela, iznad grudi, pa u okrugloj liniji razotkriva bijele prsi i dugi labui vrat. Rukavi oko oblih ruku uski su. Samo ispod lakta rasporen je damast ispod kojega u stotinu nabora pada raznobojna svila. Svaka je spona nanizana dragim kamenjem, ^biserjem, puna nakita i uresa. Oko vrata omotale su joj Nardeline brine ruke skupocjene erdane. Onda je zapoelo osam ruku ureivati njezinu kosu i resiti je. Na tjemenu glave privrstile su malu kapu, spletenu zlatnim venecijanskim nitima koja sapinje kosu. Tad joj Nardela poloi iznad ela dijadem. Bijelu put lica Nardelina neakinja uini jo bjeljom prakom od ljiljana. Visoke crne obrve jo jae istakne tankim kistom. Mramorno lice nadahne prakom ruiaste boje. Usta lako narumeni. Tu sjedi Beatrica, ukraena svim umjetnikim sredstvima, hladna i ponosna, kao mramorni kip odjenut u barun, svilu. Zadovoljna promatra se sa svih strana. Zadovoljna je sa sobom. Onda prima dvorane i odreuje gdje e tko doekati kralja. Na kraju pozove roakinje to e je okruiti za vrijeme kraljeva posjeta. Istrauje pogledom njihova lica i sveana odijela. Najdue se zaustavi na svojoj polusestri oni Izabeli. I dade rukom znak da sve dvorske gospoe odu. Ostala je sama s Izabelom. Smijei joj se i prua ruke. - Draga, mila moja sestrice. Upravljam ti veliku molbu. - Kraljica moli svoju poniznu dvoranku? - Moja krv je i tvoja. Aragonci su voljeli svoju krv, poto

vali i cijenili. - Sto eli, Beatrice? Zapovijedaj. Htjela bih da ne prisustvuje doeku kralja Vladislava. crnim djevojinim oima ita se zaprepatenje. itavo me tvoje bie pita: zato? Je li tako, Izabela? Oprosti, nemam pravo da budem Ijubopitna. uj me, sestrice: ja sam vjerena s Vladislavom, a jo uvijek nisam vjenana. Ovdje na sjeveru mukarci su oito prevrt ljivi. - Kau da je Vladislavljeno srce ranjeno tvojom prisutnou jo u Linu? - Tako je, ali je to mogao davno zaboraviti. Hou da ka em: ti si meu svim dvorskim gospoama najljepa. - Kraj tebe, Beatrica, moja ljepota nestaje kao oblai na dalekom plavom nebu. - Ipak Izabela: ti si crnka, panjolske krvi, crnoputna, a znam iz Vladislavljeva prianja da mu se takve ene sviaju. - Boe moj, Beatrice, to ti je? Ponizuje svoju blistavu lje potu. - Vladislav je barbarin, dolazi odozgo gdje su ene veinom jakih okruglih punih lica i plavih oiju. Kad ugleda takvu duboku crninu u tvojim oima, mrku no u tvojim kosama, mogao bi pri prvom susretu sa mnom gledati preko mojih ramena k tebi. A ja danas moram u sebe usredotoiti svu njegovu pozornost, i tavo njegovo udivljenje, moram ga smutiti jer mu elim oduzeti obeanje o kojemu ne smije ni aska misliti. - Kraljice moja, emu te isprike. Dovoljna mi je tvoja elja jer je zapovijed moje kraljice. - Opetujem to sam rekla: aragonska krv ljubi svoje i ne moe svojoj sestri nanijeti alosti. - Jer neu gledati okom u oko toga sjevernjaka s nekim naduvenim licem? Beatrice, kako u se veseliti to ne moram doi. - Mila moja, nitko ne smije znati ni slutiti zato ne stoji iza mene. To bi me ponizilo! - Ve me boli glava, i itavo tijelo i, evo, odmah u lei. - A na vjenani dan ti e ve svijetliti u svojoj ljepoti uza me i odabrati sebi enika koji ti bude po volji. - Nemam sree, Beatrice, u svojem izboru. Vojvoda Iloki me odbio. - Zato mu i glava visi na niti i pravo mu je to je odbio i bosansku krunu i tebe. Ali kad budem kraljica, birat e meu svima. - Samo si ti, sestro, imala odvanosti odbiti Enrika apne Izabela. Muka mi je s njim i govoriti, a kamoli pomisao da bih s njime morala u brak. - Trebala sam ga u borbi za prijestolje. Kad se uspnem, bit e mi suvian. Jer sada nee biti borbe i zato moe uzeti najbogatijeg mua u kraljevstvu, makar i Zapolju. Enrika u na prosto odbiti i poslati u Napulj. - Sestro, kraljice, zlata i bogatstva mi se hoe. Ali mnogo, premnogo. A ovdje ga barbari imaju. - Imat e i ti i Beatrica ogrli donu Izabelu. A ona se smjeka pa ide da skine svoju sveanu haljinu i legne. U -

188

189 Onda Beatrica uzima ogledalo, promatra se, kimne glavom i apne: Savrena sam. Brzotee jure gradom pred kraljevsku palau i donose glase o kretanju sveane povorke koja prati kralja u Budim. Primljene vijesti nosi Enriko Beatrici. Ona ih prima napeto, a onda koraa polagano, naroito ukraenom dvoranom biskupske palae. Za njom uti raskona haljina i kraljevski ogrta s prevlakom od zlatnog veziva, ureen hermelinom. Kauna, proraunava as kraljeva dolaska. Ulaze odlinici dvora, trae naloge, a ona odreuje tko e doekati kralja u njezinoj kui, a tko na dvoru, tko e ga sluiti, tko e ostati uza nj o podne, uveer, nou. Sve odreuje ona. Svaka sitnica njena je briga. Svaka odredba ima da zatvori sve putove do kralja. Jer on ne smije nikoga vidjeti ni s kim govoriti, a da ona ne bi znala. Nitko ne smije da mu se priblii ako ona ne dopusti. Ni muica neka se ne provue do Vladislava da mu ne okrene misli kojim drugim smjerom. A njezin trijumvirat: Ranzano, Francesko i Enriko odlaze u kraljevski dvor, nose njezine odredbe. urba u palai nalikuje na jurnjavu. Sluge nose vijence, cvijee, prenose stolice, ureavaju vrata, polau sagove od kraljiine sobe preko ostalih, sve po stubama, u vei i sve do ulaska u palau. Nijedna ruka na dvoru nije besposlena, osim Izabele to poiva na pokrivalu njene postelje gdje mora skrivati svoju naroitu panjolsku ljepotu. Beatriine ruke neprestano ravnaju dijadem, kosu, nakite, er-dane, a onda opet uzbueno drobe ipke oko ruke. U prevelikoj napetosti oekuju kralja. Gledaoci javljaju da je samo jedan sat udaljen od grada. U tom uzbuenju doe Stjepko. Uvedoe ga kraljici. - to si doao? upita nestrpljivo, zaboravljajui da je tako ugovorila s Robertom. - Velianstvo, gospodin katelan Robert egerski moli imate li za nj kakvih naloga? - to hoe sad? Nemam nikakvih naloga, osim onog to sam rekla juer i to mu je danas opetovano rekao napuljski princ Francesko. Nitko ne moe u dvor, osim onih kojima sam odre dila. I brzo otpusti paa, odmahnuvi rukom da to prije ode. Sada je ne zanima ni uzrok zato dolazi Stjepko, ni Robert, ni Gor190 dana, nita do prvog susreta s kraljem. U tom je susretu usredotoena sva njezina panja, sva briga, gotovo sav ivot. To iskoristi pa pa ode iz palae irokom cestom kojom se skupljaju mase svijeta. Osjea se skrivenim meu ljudima i okrene u malu ulicu, ravno k Damirovoj kui. Tamo nae sluge kako se vrzu oko jednog konja s gospodskim sedlom. Tu je katelan ulaj izvijeste sluge paa. Sada je u kui i krijepi se. To podstrekne njegovu Ijubopitnost i pohiti u kui. Tu nae katelana. Katelan smjesta ostavi jelo i uhvati Stjepka za rame: - Mladiu, moram govoriti s Gordanom. Jesi li razumio? Ti jedini zna gdje se ona nalazi. - Ne znam, gospodine katelane. - Zna, i jao tebi ako mi ne kae. - Za ono to mi velite lako, ali znam li ili ne znam, uvijek u rei: ne znam jer ona tako eli. - Ali moram joj predati vano pismo. - Od koga, gospodine katelane?

- Od samog vojvode. On eka hitan odgovor. - Predat u pismo. - Dakle, ipak zna gdje se nalazi? - Opet velim: uvijek u rei da ne znam, ali svaka e poruka dospjeti u njene ruke. - Sve mi se ini da se ipak nalazi tu u kui gospodina Damira. - Vi ste uvijek drali svoju rije, gospodine katelane. I onda kad ste bili tako mlad, kao ja. - Ne mogu iz tebe izvuci nita, ali, evo, Stjepko, tu je voj vodino pismo, vrlo je vano. On eka odgovor u kamenolomu sve tog Jeronima, estiti brzotea s dobrim konjem moe onamo do spjeti za dva sata. - Gordana e poruku dobiti i odgovoriti. - Jo danas do podne? - Ne, gospodine katelane, poruka se moe uruiti samo uveer. Nikako drugaije. Sutra pred podne opet idem kraljici pa u vam donijeti odgovor. - Zato moe predati vijest Gordani samo kasno uveer? - Jer je onda mrak, a kad ovjek nema baklje i drugog svjetla, moe lako nevien odnijeti svaku poruku. - ekat u do sutra. Stjepko mu ispripovijedi to se sve zbilo u njegovoj odsutnosti, kako je kraljica dolazila i konano mu saopi ime njegova nasljednika. ^ Robert katelan? To je zapravo sramota i ponienje te slube. I prava je srea za Gordanu da je ostavila kraljevski dvor. Taj nesretnik uinio bi joj veliko zlo. 191 Stjepko nije mogao ostati dugo. Pourio se opet u kraljevski dvor, predao Robertu kraljiinu vijest i otiao u predvorje k ostalim paevima ne slutei da se kroz svjetinu po ulicama za njim ulja Robertov uhoda. Skrivajui se neprestano meu ljude, javio je Robertu kamo je skrenuo Stjepko. I tako je odmah nakon pa-eva dolaska na dvor jedan Robertov pouzdanik otiao da ispred Damirove kue straari i budno pazi tko e ulaziti ili izlaziti. PRVI SUSRET PRVA POBJEDA Blistaju koplja napuljske strae, sjaje kacige i oklopi od mjedi na suncu ispred egerske palae. Pod veom, ovjenanom vijencima i draperijama od grimiza sa zlatnim grbom aragonaca, stoje odlini dvorani. Crvene, ute i modre haljine od svile su i sukna. Na klobucima arena pera. Njihovim sjajnim odijelima zabavlja se svjetina to su je poredali uz rub ceste. ekaju kralja Vladislava. S june strane ceste pojavi se jaha. U trku nosi klobuk. Rumen, stane ispred palae, viui: Uspinju se uzbrdo. Svi su se pokrenuli. U napuljskim ilama potee krv. Izravnavaju se. Isprsuju. Dvorani poravnavaju nabore svojih bogatih napuljskih haljina. Grof Enriko pohiti kraljici: Velianstvo, kralj ide uzbrdo. Ona ne veli nita. Ali pogled joj potrai zrcalo. Namjeta izraaj lica, usana, istrauje svoj pogled. Onda ide k naslonjau. Sav je od zlata. Na vrh oslona ara-gonski grb. Kraljica u grimiznom plastu sjedne u naslonja od venecijanskog zlata. Uz nju slijeva stoje Ranzano u purpurno ljubiastoj odori, napola svjetovnog, napola redovnikog kroja. Glavu pokriva crnom kapom od svile ukraenu dijamantom. S desna je kraljici napadna pojava napuljskog princa Fran-ceska. Njegova odora djelo je firentinskog umjetnika, krojaa. Modri barun ispresjecan je naivenim uzorcima od raznobojne svile, a prikazuje mitoloke scene. Na prsima nosi srebrom izvezenu napuljsku krunu. Na crno-kosoj glavi kapu od plavog baruna s blistavnim kamenjem.

Iza njega i poslanika Ranzana stoje u gustim redovima slikovito poredane Beatriine roake, a onda dvoranke, keri i sestre napuljskih velikaa, sve u sjaju najljepih talijanskih haljina. S druge su strane muki dostojanstvenici Beatriina dvoranstva. U dnu stoje gospodin Petar Gereb s potpalatinom i gospodom od vijea koji su ostali u Budimu. U nijemoj napetosti redaju se napuljski dostojanstvenici u kraljiinim odajama za primanje: paevi: sinovi napuljskih plemia, lanovi napuljskih otmjenih velikaa u visokim slubama Beatriina dvora. Onda se okupljaju ugarski crkveni dostojanstvenici i velmoe, plemii. Meu ovima su dva starca: Brodari i Kraljevi s jo osmoricom. udno su im lica blijeda i ukoenim pogledima promatraju gospodu oko sebe. Neto im teko lei na prsima. Kao da im je polegla na duu sva zemlja daleke domovine. Nemirom su ispunjena njihova srca. Trepetom savjesti to ih svakog asa uzdrma pitanje: "Nismo li uinili krivo to smo ovdje?" Brodari sagiblje glavu, a Kraljevi osjea tjeskobnu zimu: "Nikoga od naih nema ovdje. Nisam li ja ovdje izdajica?" U Beatriinoj dvorani za primanje sreuje se neobina slika. Prvi dvorski slikar kraljice sav znojan trudi se da oko kraljice sredi pratnju. Dvorske su gospoe odjevene u utu odjeu da to jae odskae crvenilo kraljiine haljine. Slikar sreuje, i ene, i mukarce da joj svi budu okvir u kojem se to snanije odraava njezina ljepota dostojanstva i krik boja i bljetavila. Trublja zajei. Zvuk se uvue u sr Beatriinih kosti i preleti ilama svih Napulj aca. - On je progovori Beatrica i ostane mirna. Pogleda svoje pouzdanike i naloi svojem slikaru: - Jo jednom ogledajte sliku. On zamiri, gleda na sve strane, brzo poravnava kraljiine nabore, onda hitro pogleda one iza nje i pokloni se: Velianstvo, sve je savreno. Napolju se zaustavlja blistava povorka. S bijelca silazi mukarac, stupi na rasprostrti sag. Suhonjav, prilino visok, neto pognuta dranja. Odora od smeeg sukna, haljetak od baruna stisnuo mu je uska prsa. Lice bljedoliko, nos ispruen, iljast. Oi neodreene svjetle boje, malo pospane, umorne, to li. Priinjaju ga starijim. Ali usne iroke, stisnute, smijee se lakim, spokojnim, gotovo dobrim smijekom. Svako napuljsko oko upija lice u kojemu trai odgovor, potvrdu, jamstvo svojim nadama. Uzbuena, napeta ljubopitnost pita:

192 13 GORDANA IV 193 13* "Hoe li taj na zarobljenik mirno snositi nae gospodova-nje?" Kralj koraa polagano, malo odvie lijeno za tridesetogodinjeg mukarca. Iza njega ide mukarac. Rumeno lice jedva se razabire u gustoj plavoj bradi, ali lukave sive oi napadno mirkaju. Kralj se naas zaustavi i zovne ga blie: - elnberg, zato zaostajete? - Ja sam kancelar vaeg velianstva samo u ekoj, ovdje ima prednost Filipec. - Dobro. Onda neka ide kraj mene. Neu sam. I plavobradi kancelar dade znak Filipcu, Ovaj ide naprijed, a sva ostala pratnja sredi se iza kralja. *^

Oito su nemirni, uzbueni, samo je kralj miran, napola umoran. Od asa do asa prinese ruku k elu, protare ga, onda se zaustavi i eki upita Filipca. - Kakav je to strahoviti zadah? - Velianstvo, to su cvjetni mirisi to se upotrebljavaju u Napulju. Kako u izdrati taj miris apne tiho i ide dalje. Vrata se otvaraju. Dvorani odlinici se klanjaju. Po napuljskom ceremonijalu vre se odredbe kraljevog ulaza. Paevi idu naprijed, otvaraju vrata i onda otvore posljednja. Pred oima kralja i pratnje ukae se neoekivana slika. Pred utom pozadinom sjedi kraljica, u crvenom, poput mramorne Venere. I Franceskova snana pristalost i njegova neviena odora, dvorske dame, paevi u zlatu, sve to ne umanjuje Beatriinu pojavu. Kraljeve sputene vjee se dignu, pospane oi probude, usne pune dobroudnog smijeka naas ostadoe otvorene, na rubovima neizreeni usklik udivljenja. Nitko ne veli nita. Slika je ukoena kao da su kipovi vjeto postavljeni ili baeni kistom na platno. Vjeto Beatriino oko zapaa snagu prvog dojma. Usne joj se osmjehnu, dostojanstvena glava malo priklanja naprijed, ekajui kraljev poklon. On uzima iz ruke paa veliku kitu rua pa ostavlja pratnju i ide prema naslonjau. Sagne se duboko kao podanik i gleda je kao izbezumljen. Ona mu prui bijelu ruku s dugim prstima, punim prstenja i s ruiastim noktima. Kralj je prihvati svojom velikom tankom kotunjavom rukom i ini se da dri maju apicu kojoj je predan na sve vi jekove. Njegove rijei pozdrava su plahe, poluglasne: Pred vaim velianstvom sagibljem koljeno u znak mojeg dubokog potovanja i ushienja i elim da cvijeem pospem va ivot u ovom kraljevstvu. 194 A njezine rumene usne malo otkrivaju bijele zube, odvraajui: - Dobro mi doli, velianstvo! Sva moja odanost eli da u nepokolebljivom miru uivate sreu u ovom kraljevstvu. - A moja je elja da vae velianstvo bude zadovoljno kako to zasluuju vaa ljepota i krepost to sam ih upoznao jo u Linu. - Velianstvo se, dakle, sjea onih dana kad smo zajedno plesali ne slutei da su nam u budunosti odreene ozbiljnije zadae? On malo obori oi. Sjea se kako je to lijepo tijelo odvie vrsto stisnuo u plesu. I opet digne oi u kojima se neto uspirilo: Velianstvo, uspomena nikad nije izblijedjela. Tada mi je astrolog rekao: "Blizina lijepe kraljice znai: sudbina vaeg velianstva." Mislio sam uvijek da u te uspomene pobijati svojom voljom, ali pobijeen sam. "A ja pobjednik" pomisli ona i pokae naslonja kraj sebe, postavljen tako da je njeno lice skriveno od kraljeve pratnje, to se smjestila podalje na mjestu koje je ona odredila. Kralj sjedne jo uvijek pod dojmom njezine pojave. Ne zna kako da nastavi razgovor, a to ona iskoristi i vodi: - itave sam dane zaposlila svoje astrologe da ispituju zvi jezde o sretnom putovanju vaeg velianstva i bila sam radosna kad su zvijezde prorekle da e velianstvo stii sretno. - Vae velianstvo obasiplje me nezasluenom sreom, ali zvijezde u mojoj domovini nisu bile tako sklone mojem putu u ovo kraljevstvo ... - Zar su vaem velianstvu prorekle zlo? - Prorekle su teke dane, velike borbe. I kad bi se uistinu posve pouzdavao u astroloka proroanstva, onda nisam odabranik planeta.

- Vladari dananjeg doba jako se oslanjaju na astrologiju, dok je neki nai humanisti na jugu otro pobijaju. Znameniti Pontano ak tvrdi da astrologija namee slobodnoj volji okove jer je uljuljava u fatalizam. No, ja sam iskusila: moemo se bo riti protiv zlih upliva i htijenja zvijezda, utei, izigrati njihove sile. - I nau budunost upravljati sami? - Da, velianstvo, ako se nas oboje naoruamo svim svojim prirodnim snagama pa idemo u boj protiv tamnih sila to nas oekuju u zasjedi ili vrebaju oko nas. - Velianstvo, teko je pronai, pogoditi zasjede. Ja sam ostavio svoju domovinu i kraljevstvo. - Ali kreposti i vrline ponijeli ste sa sobom. - Ipak sam tu posve nepoznat, ne znam odakle me, s koje strane ekaju one zle sile protiv kojih bih se imao boriti. Ona sagne k njemu lijepu glavu i apne: 195 Oni misle da vam dosaujem, naroito moj eki kancelar eln-berg. - Onda su vrlo kratkovidni. Nita toliko ne elim kao njihovu odsutnost. - Kraljice, eno, zato sam kralj? - Da budete mu kraljice. - Kada, kada i jedva suzdrava strasnu elju da joj ne uhvati ruku. - Kad? To ovisi samo o hitrini rjeenja kraljevskih poslova. Krunisanje veli Filipec dan je naeg vjenanja, dakle, urite se. .*-# Ona ustane. I kralj se digne teko, gotovo tromo i gleda je vruim pogledom, apui: - Velianstvo, otimljete me raju. - Naprotiv, spremam ga i ekam dan vjenanja. Iz dna dvorane ve dohite kancelari. Obojica su neto usplahireni. Ali Beatrica se ne brine i skrene pogledom na desna vrata. Pa razumije i otvara. Tamo se pojavi djeak drska pogleda u ljubiastoj odori nadbiskupa. Ide polagano, namjeteno, a Beatrica ga prikazuje kralju. Herceg prima, vojvoda Hipolit od Ferare, moj najmiliji neak. Djeak u biskupskoj halji pokloni se poput glumca, a kralj, neto osupnut djeakovim grotesknim izgledom uzvrati poklon. Beatrica nastavlja prikazivanje svoje svojte. Nakon toga slijedi prikazivanje ostalih dostojanstvenika. Neprijatno negodovanje opaa se kod ugarskih velmoa i dostojanstvenika to su Napuljci iskoili ispred svih drugih, ali ih Filipec tiho umiruje: To je u kraljiinu domu. To nije posjet kralju u svojstvu kraljevstva, ve samo obiteljski posjet. Prikazuju se redom svi ostali. Kralju oito to dosauje, pa se uri, ali se svima smijei vrlo dobroudno i prijazno, to ih smiruje. Vladislav se opet vrati kraljici, pogleda joj u oi napola otvorenim oima to su zapaljene strau i ree: Vaem velianstvu moj poklon. Do sretnog vienja! Kralj ode sa svojom pratnjom. Beatrica mahne rukom svojem dvorjanstvu. Ono izlazi. Samo Francesko i Ranzano ostaju. U oima mukaraca pitanje, napeto kao luk. U svoj svojoj snazi stoji Beatrica kao da je izrasla do nebesa. Jednom gestom ruke uini kretnju davljenja, guenja. - Ovako sam ga. - I pao je. - Puzio raspaljen od strasti. Imam ga.

- Velianstvo, primili ste, dakle, njegovu privolu da se bun tovnici kazne? - Smaknu. - I Varadi? - On prvi. - Nije se ustruavao ni s obzirom na princa Ivana? - Dao je kraljevsku rije? - Za sve imam njegovu rije. ak i za upokorenje onih prokletnika u Hrvatskoj, Slavoniji i Bosni. Rekla sam: nee u Hrvat skoj zasjati sunce kad aragonci sjednu na ovo prijestolje. - Dakle, sad treba raditi to bre velianstvo. - Sutra u ranu zoru neka se podigne stratite za Varadija. Izvedite to vi, Ranzano, s Filipcem. On e doi jo danas k meni da mu saopim kraljevu odluku o smrtnoj osudi hrvatskih voa i princa Ivana. Kraljevska rije peat je mojoj srei. I klone u naslonja. - Malo sam se umorila. Ovaj razgovor s njim vie me uzru jao nego to je bilo potrebno. Uistinu, ovaj kralj nije pio mudrost iz punog vra. Samo je negdje kapnula kap u mozak. - Ili je plamen ei za tobom odagnao mudrost? Tko zna kakav je? - Uvijek edan ene, udobna ivota mira, udobnosti. I pogled mu je uvijek pospan. Najradije bi vjeno leao, spavao, drijemao i poivao. Zato sam mu obeavala mir u kraljevskim poslovima. Rad mu dosauje. I misliti mu dosauje. Poznajem ga iz Lina. - Naprijed, djeco moja. Doite ree ona, otvorivi vrata druge odaje u kojoj su njezini roaci. Danas je dan darivanja. Svakome bogati dar. A onda na gozbu. Aragonska vlast je na prijestolju. - I nitko je nee sruiti kliku oni. - Nema ga u kraljevstvu koji bi mogao da se uhvati u boj s Beatricom aragonskom. Ja sam tu i ostajem. U KRALJEVSKOM DVORU Sveana povorka s kraljem Vladislavom ulazi u kraljevski dvor. Tu ekaju dvorani. Napuljci i samo oni Hrvati i Ugri to su dobrovoljno ostali u dvoru po nagovoru paa Stjepka. Gospoda prate kralja u palau mramornim stubama i raskonim predvorjem od mramornih stubova. Ponajprije mu otvore veliku dvoranu za primanje. Knez Zapolja pozdravi tu kralja kratkim govorom i predaje mu u ime kraljevskog vijea raskoan dvor u kojem ima da ivi, da se odmara i da vri svoju kraljevsku vlast.

198 199 Ali Petar Gereb ne doputa da govori samo Zapolja. Izgura se naprijed i nastoji da svojim govorom probudi kraljevu pozornost. A podpalatin Orban i rizniar stave se iza njega. Ipak ne poluie dojam. Enriko prikae kralju njegovo dvorstvo, poredano kraj vrata, dok odlinici stoje uz gospodu od vijea. Sve to kao da kralja odvie ne zanima, ve samo podnosi jer mora. To je odvie jasno njegovu kancelaru elnbergu pa se zahvali gospodi na iskrenom doeku i zamoli ih: Njegovo velianstvo odvie je brzo putovalo i oito vrlo umorno. Mislim da bismo kralju morali dopustiti odmora.

Ljubazno izreene rijei gospoda prihvate-s jednakom uvia-vnou i svi se stadoe klanjati, a kralj im prilazi, prua im ruke i dobroudnim smijekom povjerljivo se ispriava: I kralja udara priroda svojim zakonima. Kad odspavam, bit e mi najvee veselje ako se potrudite opet k meni da veer provedemo zajedno u poslu, razgovoru i na gozbi. Gospoda se udalje iz dvora. Prolazei predvojem, tiho ree Petar Gereb svojim drugovima: Jedva nas i opaa. Zaboravlja da smo ga ba mi podigli na prijestolje. U prvom redu ja. Uz kralja su ostala oba kancelara: elnberg i Filipec. - Hvala vam to ste mi ishodili odmor. Uistinu se ve jedva drim. - Odve ste se zadrali kod kraljice, velianstvo primijeti ispod oka elnberg. - Govorili smo gotovo samo o poslovima i izvrnju kazne nad naim urotnicima. - Vae velianstvo jo nikad nije tako strpljivo slualo moje prijedloge ponovo primijeti elnberg neobino povjerljivim tonom, na to kralj odgovori isto tako povjerljivo: - to u vam ja kad niste nikako znali tako lijepo govoriti kao ona. Valja priznati: kraljica je prekrasna. - To smo razabrali u svakom vaem pogledu, velianstvo. - I vi ste toga miljenja gospodine biskupe? upita kralj Filipca. - Moram se sasvim sloiti s gospodinom. - A to sve zvui kao neki ukor, moja gospodo. - Samo opomena odgovori elnberg. Velianstvo ne smije dopustiti da bude zarobljeno. - Gospoda su mi dala vjerenicu. Nisam li duan s njom lju bazno govoriti? - Govoriti svakako, ali velianstvo je vie osjealo nego govorilo. - A to velite vi, gospodine biskupe? izazove kralj kance lara Filipca. 200 Uzimam slobodu saopiti vaem velianstvu to je rekao jedan lan kraljevskog vijea dok su vas promatrali u razgovoru s kraljicom. Da ujem. to mi spoitava? On je ostalu gospodu podsjetio da je kralj Malija stradao u svim svojim namjerama da uvrsti prijestolje samo zbog toga to je bio zarobljen kraljiinom ljepotom. - Ljepota moe da razdrai mua, a da kralj ostaje slobodan. - Tako je govorio kralj Matija primijeti Filipec ali se uvijek mu naao s kraljem u najvanijim odlukama pobijeen. - Da nisam toliko umoran, opravdao bih se, ali vjere mi, ne mogu, pospan sam. I oba se kancelara oproste. Na znak zvona ulazi napuljski dvoranin i duboko se pokloni. - Ja sam zamjenik dvorskog metra grofa Enrika lece on. Vae velianstvo eli otpoinuti? - Htio bih ve da sam u postelji. - Neka me velianstvo udostoji slijediti. I kralj ode s njim kroz nekoliko dvorana. Ne ogledava se. Nita ga ne zanima, osim postelje. Uao je u lonicu kralja Matije. Tamo stoje pacvi i tri dvorana posteljnika. Bepo, zamjeniK dvorskog metra, svuda se istie svojim poklonima koji kralju dosauju i ree slugama: Ja ve spavam.

Kralj sjedne na postolju i prepusti se da ga svlae A Bepo se servilno klanja i pokazuje kralju udobnost namjetaja: Njezino velianstvo svojom je rukom uredilo ovu lonicu i leaj vaem velianstvu. Sve je to djelo uzviene kraljice da obraduje srce vaeg velianstva. Kraljeva glava klone, neto mrmlja i zahre sjedei. Svukoe ga, polegoe. Ve je vrsto spavao. Povukoe zastore da mu ne smeta danje svjetlo pa se tiho udalje iz lonice. - Nepristojan san mrmlja Bepo dvojici dvorana pos teljnika. - Bolje spava po bijelom danu nego to je kralj Matija usred noi. - A kako vam se inae svia? - Ba nema nita kraljevsko u njegovoj spoljanosti. - Vele gospoda od vijea da nema nita kraljevsko ni u njegovoj unutranjosti. Podveer kralj se probudi potpuno osvjeen i odmoren. Dvorani mu donesoe iz njegovih kovega novu odoru i obu201 kose ga. Nakon toga odvede ga Bepo u dvoranu za primanje. Tu je ve ekao njegov eki kancelar. Kralj mu se ljubazno nasmijei i apne: Vjere mi.jiije mi ao to sam velmoama morao potpisati da u trajno stanovati u Budimu. Ovdje je ipak mnogo udobnije. itav niz dvorana me svlai i oblai. A to je tako ugodno. Kralj zijevne, protegne se pa nastavi: Uvijek me silno umara odijevanje. A ovdje te oblae kao dijete. Bude li sve tako udobno, moi u estito otpoinuti itav ivot. I onda se stade ogledati dvoranom. *;*$L Strop, zidove, pokutvo, sagove, sve to opazi kralj.tek sada. Gle, kako je tu raskono. Nisam to ni vidio. Hajde da pogledamo itav dvor. Kancelar ide k vratima i eli pogledati dvor. Nekoliko paeva na elu sa Stjepkom odmah se poreda da prate kralja. Drugi pak pohite da pozovu zamjenika dvorskog nietra Bepa. Dok su ekali, Vladislav primijeti kancelaru: - Tu ima vie paeva nego u naoj domovini sluga. - Kraljevstvo je oito bogatije nego to sam i mislio smi jeka se Selnberg. I stadoe obilaziti dvor. Razgledavali su stijene, slike, mramorne stubove, kipove i pokustvo, a itavo vrijeme kralj Vladislav govori s kancelarom svojim jezikom da ga drugi ne razumiju. - Svuda je neprispodobiva ugodnost. Upravo nevjerojatno koliko ovdje ima prekrasnih postelja i leajeva. Svuda se moe udobno zavaliti. - To je, velianstvo, talijanski obiaj. Kraljica je sve to tako uredila. - Mora da je prekrasna kad legne na takav grimizni leaj. - Velianstvo, vi ste zaljubljeni. - Osvjeio sam uspomene iz Lina kad sam ono s njom ple sao. Ne moete me, dakle, okriviti da sam se u nju zagledao na prvi pogled, ali ne bojte se, neu podlei njenom utjecaju. Ipak, ovako ureen dvor po njenom ukusu odvie odgovara mojoj enji za udobnim poivanjem. - Uzalud je sve. Vae velianstvo govori o tom pokustvu samo da moe spomenuti lijepu kraljicu. - Molim vas ne govorite vie o tome. Ovi nas dvorani udno promatraju. Moda tkogod od njih razumije na jezik. - Bilo bi sasvim po Beatriinoj udi da vam je postavila svojeg pouzdanika da prislukuje ape eki kancelar.

- Vjerenica ima pravo paziti s kim se u dvoru drui njezin vjerenik i to o njoj govori. Vi ste ve malo ostarjeli, i zaboravili ste kako je bilo u vaoj mladosti. 202 Poto su pregledali sve dvorane, kralj se dobroudno i vedro smijei: O takvom sjaju nikad nisam ni snivao dragi moj, mi smo svakako izdano bitinili rasko kralja Matije. Meutim, ve ulazi biskup Filipec i navijesti kralju da su gospoda stigla. - Vae velianstvo, ovdje je okupljeno sve to je otmjeno u Budimu. I visoko sveenstvo i velmoe i plemstvo. Tu je i herceg prima. - Ono dijete e s nama veerati? - Njegova dadilja brine se za njega odgovori Filipec ozbiljno, ali eki kancelar prasne u smijeh: - Poaljite kui njegovu eminenciju i dadilju. Ali kralju nije po volji to se kancelari rugaju i upita: - Ima li kakvih vijesti iz Bea? Nee li odsutnost kneza Zapolje iz Bea potaknuti Maksimilijana Njemakog da pokua osvojiti Be? - Zapolja uvjerava da je to sasvim nemogue jer Maksimilijan nema ni vojske ni sredstava. - A to je sa zastupnicima mojih takmaca Maksa i Alberta? Zar su oni jo uvijek u Budimu? - Kad su vidjeli da je vae velianstvo jednoglasno izabrano, povukli su se s izbornog poprita vrlo posramljeni i utueni. Maksovi su otili u svoje konaite. - A zastupnici mojeg neaka Alberta Poljskog? - Oni su se odmah dali na put i ostavili Budim. - Bilo bi mi drago kad bi to isto uinili i Maksimilijanovi ljudi. Biskup Filipec mirne kroz ute trepavice: - Ne mogu vam ovdje biti opasni, a izjavili su da e otii za koji dan, samo ekaju svojeg glasnika koji e im javiti gdje se nalazi njihov vladar. Priinjao sam se vrlo ljubaznim i poklonio im darove. Neka misle da smo s njihovim vladarom ostali u prijateljstvu. - Ali oito ih dre pod paskom? - Velianstvo, bila bi neoprostiva pogreka da se nisam za to pobrinuo. Uto se opet javi Bepo u sasvim novoj sveanoj odori i najavi kralju da je u blagovaonici ve sve spremno za gozbu. Idemo ree kralj da gospoda ne ekaju. Posljednje zrake sunca upiru se u otvorene prozore kraljevske blagovaonice. Na elu stola sjedi kralj, oko njega crkveni dostojanstvenici, velmoe, lanovi kraljevskog vijea i oba kancelara. Plemii nose jelo, a paevi otvaraju vrata. Napulj ska odora prevladava, pa se meu dvoranima jedva opaaju Ugri. Simono i Stjepko svrstani su meu ostalima, ali ne posluuju kod stola. 203 Sve su oi uprte u kralja i promatraju njegov nain jela, njegove poglede, kretnje, sluaju mu govor, a sve odaje dobroudnost, povjerljivost i naroitu ljubav za udobnou. - ini se da je kralj jo uvijek umoran priapne Petar Gereb svojem susjedu biskupu egerskom. - Njegov kancelar pripovijedao mi je putem da kralj samo izgleda umorno. Zapravo sam uo da je vrlo lijen, ali, zaboga, ne recite nikome.

Veera se nastavlja u razgovoru i ljubopitnom promatranju kraljeve linosti. Sluge stoje u predvorju, vazda ekaju dt|i,.4h tkogod od dvorana pozove. Stjepko ide sam samcat predvorjem na drugu stranu galerije. Tu se ogleda, ali ne vidi nikoga pa se hitno izgubi u malom uskom hodniku gdje gori samo jedna svjetiljka. Jedan od sluga to stoji du trijema ostavi svoje drugove, potri prema kraljevskim uredima i otvori. Mladi katelan Robert sjedi i veera sa svojim pouzdanikom. Bradati ovjek pogleda unilog slugu: - Netko trai gospodina katelana? - Ne, gospodine, ali vidio sam kako je predvorjem pretrao pa Stjepko, a vi ste mi rekli da budno pazim na svaki njegov korak. uvi to, Robert estoko digne glavu: - Kamo je otrao? Valjda ga je netko poslao poslom. - Ne, vaa milosti, on se ogledavao vrlo oprezno, pazei da li ga tkogod gleda, a onda se izgubio u onom uskom hodniku to vodi k malim vratima stranjeg dijela dvora. - A kamo vode ta vrata? - U kraljevske vrtove niz Dunav gdje je ljetna palaa. - uje li to? opomene Robert svojeg katelana. Dobro je da pogleda za njim. Mi jo ne znamo kako izgleda taj dvor. - Ve idem, gospodaru. - Bio je u Damirovoj kui i sad opet dolazi dolje u vrtove. Bit e da se kani opet oduljati, moda prebaciti preko zida. Tko bi znao putove tog mladog lupea. - urim se za njim, a nee biti zgorega ako i ovaj doe sa mnom. Obojica pohite predvorjem idu kroz mali hodnik i nestanu u tmini. Sluga upuen u prostorije dvora vodi Robertova pouzdanika. Idu tminom, uljajui se uz stijenu, prislukuju, ah se ne uje nita. Konano Robertov pouzdanik napipa neka mala vrata u zidu pa ih otvori s usklikom uenja: Gle, nisu zakljuana. Zar je uvijek tako? upita slugu. 204 Ne, gospodine, vazda su bila zakljuana. Ovuda su neko izlazili princ Ivan i Damir na etnju u vrt ljetne palae. Izali su iz dvora. Od vrata vodi aleja stupova s krovom. U tmini se razabire neka velika zgrada. Tamo su princ i ostala gospoda dvora vjebali na maeve i Gordana je dolazila ovdje maevati. Sluga tumai tiho. Obojica se ure k zgradi o kojoj sluga govori. Tu se zaustave i prislukuju. Niotkud ne dopire glas ni tro-pot. Vrata zgrade su zatvorena. S druge strane prua se vrt sve dolje prema Dunavu. Bit e da se izgubio negdje u vrtu. Sigurno se kani preba citi preko zida i utei u grad. Vodi me dolje. Krenuli su desno. Visoko drvee, grmlje i busenje, pa opet drvee, a puteljci vode na sve strane. No je tamna, oblana i mirna. Povjetarac ne uti granjem. Sili su s puteljka na travu da im se ne uju koraci. Trae, pogledavaju na sve strane, promatraju u tminu, prislukuju i ure dolje prema zidu to se sputa na Dunav. S gradskih zidina i kula uje se gdjekad odziv strae. S kula u proelju dvora tinja svjetlo. - Lako bi mogao umai iz ovog vrta u takvoj tmini. Strae ga ne bi mogle zapaziti primijeti Robertov pouzdanik. - Ne bi se mogao prebaciti preko zida bez ljestava, morao bi ih samo onamo dovui. Ne da se to, a da nitko ne zamijeti upuuje Robertova ovjeka dvorski sluga. - Ako si vidio da je izaao, moramo ga uhvatiti.

Neko su vrijeme ovako aptali, a onda skrenue lijevo. Nigdje. nita. Ni suanj ne odaje da bi vrtom prolazio iv stvor. - A ono dolje? To je ljetna kraljevska palaa? pita Ro bertov pouzdanik. - Da, gospodine, tamo je kralj Matija s kraljicom stanovao ljeti kad je bila velika vruina. Zgrada je zastrta stablima i s Dunava dolazi hladni zrak. - Idemo, moda se skriva iza palae. Poli su travom. Malo bi postajali i sluali, ali uzalud. Stjep-ku ni traga na glasa. Kad su prispjeli u blizinu ljetne palae, sluga se uspne stubama do ulaza u prizemlje. Opazi da su vrata samo prislonjena, a kroz pukotinu neko svjetlo. Malo odkrine vrata, ali ih odmah pritvori i, preskoivi nekoliko stuba, dohiti Robertovu pouzdaniku: - Netko je u palai. - Gdje? U hodniku? Stubama silazi neka tamna sjena. Stjepko je koraao uz crnu sjenu i nosio svjetlo. 205 .Brzo potri natrag u dvor, reci to gospodaru Robertu, dovedi ga ovamo istim putem. Ja u Stjepka doekati i slijediti kuda god poe. Sporazumjet emo se zvidanjem. Sluga pohiti istim putem, zaklonjen stablima pretri vrt i krene u dvor. Bradati ovjek povue se u zaklonite visokih gustih nasada pa ostane nepomian, pazei na izlaz iz palae. Stao je tih. Gore se vrata malo otvore. Makar je tmina, dobro razabire kako na vratima proviruje mala pojava u bijeloj svjetloj odori. Zna da je to pa. ini se da je jo netko s njim pa prislukuju i ogledava se vrtom. Neko se vrijeme nita ne mie, onda se ufe apat: - Sve je u vrtu mirno. Nikoga ne ujem."* - Idemo. Vrijeme je najzgodnije ape drugi. Polako krip ljui, pomiu se velika hrastova vrata. Neka sjena crnja od tmine pomakne se na bijele stube. Ja u naprijed, a vi malo zaostanite uje se apat, a ovjek u zaklonitu razabire da je to rekao pa. Sad su mu blie i gleda visoku crnu pojavu to slijedi paa. Prooe ba uz nasad iza kojeg je skriven bradati Robertov pouzdanik. Sad jasnije razabire Stjepkove rijei: - Ako bi netko sluajno dolazio, ja u samo zazvidati kao od zabave, a to e biti znak da se morate sakriti. Ako bi nastala pogibelj da vas tko otkrije, onda u zapjevati, a vi brzo natrag u palau. - Tiho, tiho ape jedva razumljivo pojava. Ovaj u skrovitu ne moe razabrati drugo nego da je apat ljudski. Na svoje udo, opazi da su krenuli prema dvoru. Stjepko se zaokrenuo ispod stabla, za kamenom klupom, kad na mala vrata iz dvora istre bakljonoe. Zaklonite se za stablo ree pa i prui obje ruke prema pojavi to je od glave do pete potpuno zamotana u crni plat. - Otkriveni smo ree glas iza njega. Robertov uhoda potri, viui: - Tamo su pod stablom gdje je kamena klupa. Bakljonoe potre. U asu osvijetle paa. Iz dvora je iziao Robert i sa svojim pouzdanikom tri prema pau. Bradati ga uhvati za rame, u svjetlu baklje njegovo je lice uto kao vosak. Robert i neke sluge potre za pojavom u crnom plastu to hoe da umakne. Zaas je izvuku ispod kronja. Robert vie bakljonoama: Ovamo svjetlo! Donesu baklje, Robert strgne crni plat. Gordana! usklikne preneraeno.

Ona je to lutio. 206

veselo vikne bradati.

Ne bih to nikad nas

Vi ste se sakrili u kraljevsku palau? nasmije se Robert. __ Kanite, dakle, kraljevati? Maknite mi se s puta zapovijedi ona kao da nije za teena. Ne bi li velianstvo! smije se Robert, ne mogavi se snai od prevelike radosti. - Pustite me da proem opet e ona. - Niste li moda kanili zavesti njegovo velianstvo kralja? - Ja sam ovdje na kraljevskom tlu osovi se ona a vi ste njegov katelan. - Na moju veliku sreu. Vodite me k njegovom velianstvu. Samo on ima pravo da zapovijeda sa mnom. - Tako mi asti, nisam se prevario, uistinu kanite zavesti kralja. - Rekoh: vodite me k njemu. - Za ovu no ve su ga opskrbili drugom zabavom. - Svaki sluga na ovom dvoru znao bi pristojno govoriti. - To emo odmah vidjeti. Hej, ujete? I on zovne dva momka to stoje pred vratima i promatraju dogaaj kao neko udo. Doite ovamo. Pogledajte ovu ljepoticu. Neto zaprepaten Gordanin pogled istrauje Robertove nakane. Sluge se pribliuju, promatrajui ljepoticu obasjanu bakljama. Bi li vam bilo drago pozabaviti se njom? pita Robert momke. A oni zure preplaeni. Ne usude se odgovoriti. Ne mogu shvatiti kako bi smjeli zaeljeti otmjenu plemkinju koja je bila dvorska gospoa na kraljevu dvoru. I ne odvraaju nita. Gospodine Roberte, ne sramotite svoje plemiko ime i svoju viteku ast u oima slugu ree Gordana, pristupivi blie k njemu. - Moju viteku ast uvat u sam, ali vau djevojaku neete moi sauvati ni vi ni tko drugi. Kucnuo je as moje osvete. Kako sam to dugo i teko ekao. - Pod ovim je krovom kralj. Ako me dodirne ija ruka pod ovim krovom, pogazili ste kraljevu ast, osramotili kraljev obraz na prvom koraku na prijestolje. Kralj e vas teko kazniti. Robertove oi sijevaju radou, bjesomunom strau osvete i grohotom se nasmije: Zbog tebe, gade? Ovamo! I razmahne se kao da je pijan: Svezat emo te, ljepotice, malo bolje nego to smo te svezali tamo gore u onoj palai. Ni dahnuti nee, kamoli udariti. I smije se s uitkom. Najednom bradati pone trati prema dvoru i vie: Pograbite paa! Bjei! Utei e. 207 Svi su zaboravili na Stjepka. On je ve na stubama i baci se u hodnik. U pomo, u pomo vie Stjepko kroz uski hodnik. Ali ga bradati dostigne u asu kad su ve po njemu pale prve zrake svjetiljke s galerije predvorja. Da upozori ljude, Stjepko vie, vriti iz sveg grla kao da ga rasteu na muila. Bradati ga, meutim, povue u tminu, gurnu mu aku u usta. Sluge mu stigoe u pomo. U oajnoj borbi s odraslim mukarcima Stjepko smalake i srui se na zemlju. Sad mu zagurae u usta komad haljetka to

su ga izderali iz njegove odjee pa ga iznesu iz dvora na ledinu i svezu. ** Gordana razabere da je nestala posljednjanada u pomo, dok Robert zapovjedi slugama: - Vodite je za mnom. - Kamo me vodite, gospodine Roberte? - Na svadbu, gospoice. - Gospodine Roberte, valjda me ne kanite baciti u tamnicu? Kamo god hoete, samo ne u tamnicu, ujete li, molim vas, ne u tamnicu. - Tamnice se boji, ljepotice? - Samo me u tamnicu ne zatvarajte, ujete li? Idem kud god hoete, ali u tamnicu ... U njegovim oima sijevne bjesnilo zluradosti. Dosudio sam ti lonicu kraljevskih sluga. Ali ti se boji tamnice. Hajde onda da svadbujemo u tamnici. Ona sklopi ruke molei: - Budite milosrdni, gospodine Roberte, ne u tamnicu. - Ni u pakao, nego ba u tamnicu. Samo u tamnicu da iskapi au moje osvete do dna. Ona pokrije lice rukama: - Nemojte, nemojte. - Jeste li uli! vikne slugama. Smjesta s njom oko dvora u tamnicu. Sam u doi da ti dovedem ljubavnika za ovu no, ljepotice. Sam u prisustvovati toj gozbi da bude veselije. Zovne sluge i podijeli im naloge: Odvedite je vas etvorica, a vas dvojica donesite dobroga vina da vas estito napojim. Vas u darivati njezinom ljepotom. I meni jedan vr ciparskog vina da nazdravim toj svadbi. Naprijed. Posrui ide Gordana, a momci je vuku. Ne daje od sebe glasa, ve uti i sputene glave tetura. A Robert se dogovara s bradatim slugom i njihov hihot odzvanja kroz no. Stjepko lei svezan. Svaka rije i svaki odjek smijeha probada mu duu i zadire u srce. Ne moe ni da se makne, ni da vie. ini mu se da je tako bolje. Htio bi da ga Robert i njegov pouzdanik zaborave i moda tkogod drugi izbavi pa da tri u dvor i vie, vie glasom to e doprijeti do neba. 208 I Nada mu se ne ispuni. Robert pozove onu dvojicu to ih je poslao natrag i naloi: Ovoga paa zatvorite u komoru svezanog i pustite neka pogiba. Sutra u javiti kraljici da s njim obraunamo. Sluge posluaju zapovijed svojeg katelana. Zatvorie Stjepka u neku malu izbicu gdje nije bilo ni prozora ni mogunosti da mu tkogod pomogne. Stjepko osjeti da e se onesvijestiti ili umrijeti. - Danas je moj sveani dan. Ni u snu se nisam nadao da u je nai u ovom dvoru. - Tko bi znao to snuje ta djevojura. Ostati u dvoru i nas taniti se u ljetnoj kraljevskoj palai, to nije samo od ale. Neka se velika osnova krije u njenoj glavi. Hoete li odmah javiti kra ljici? - Neka odmah neko ode u egersku palau, a sutra pred pod ne idem sam njezinom velianstvu. A dogodit e se mnogo toga. Sav strepim od elje da je vidim u naruju tih slugana. Mene je odbila. A sad je darivam slugama. Reci: ima li strahovitije osvete od ove moje zamisli? - Gdje ste je, do avola izmislili? - Kad sam onako jaukao od boli, palo mi je na um da to uinim od nje.

- to e rei va ujak biskup egerski? Zgrozit e se. - Neka se zgraa koliko ga volja. Robert e uiniti ono o emu je sanjao danju i nou. Gle, idu njezini vitezovi. Ve nose vreve s vinom. Napojit u ih da budu hrabriji. Idemo za njima da svadbena povorka bude potpuna. Ali kad je htio krenuti, izae preko praga malih vrata sluga i vodi zamjenika dvorskog metra Bepa. to se tu dogaa? upita dvoranin katelana. Iz ovog hodnika sluge su ule zapomaganje. Robert se pokloni: - Gospodin katelan ima esto dunost da kanjava. - Ali zapomaganje se ulo u blagovaonicu i samo njegovo velianstvo upitalo je to to znai. Priinilo se svima da vie ena. Kralj me poslao. - Ne ree Robert, uvi da je Bepa poslao kralj. To je vikao mali pa. - to je skrivio? Robert mu brzo ispria to se zbilo. Napulj ac gotovo poskoi od veselja: - Prekrasna lovina. Taj mali pa zasluuje nagradu. - Kad izvrim svoju osvetu, neka Stjepku bude sloboda, ali ujedno sramotno izgnan iz dvora. - Lako zato, ali ja sada moram izvijestiti kralja to se do godilo. Dakle: uhvatili ste enu koja je bunila protiv kralja? 209 Loe. Kralj ne bi vjerovao da je ena bunila protiv njega, smijao bi se tome i jo bi traio da mu je predvedemo. 14 GORDANA IV - I mi bismo je uistinu morali odvesti kralju! - A onda ste skuhali lijepu poparu. Kraljica mi je zabranila da ikoga pustim kralju, osim onih koje ona odredi. - to u, dakle, kazati kralju? razmilja Napuljac. - Bilo to, ali nikako da smo uhvatili buntovnu enu. - Kad bismo je prikazali poslanicom urotnika, to bi kralja razdrailo protiv princa, vojvode Ilokoga i itave njihove bande. - Gordanu ne moete nikako prokazati, kraljica bi planula. Recite radije da se pa htio uvui u kraljevu lonicu da ga umori. - Ba vam hvala. Imam drugu, mnogo bolju misao. S paem bi se brzo razotkrila la. Ali, ujte Roberte, Gordana mora u zoru biti izvan dvora. Razumijete? *,*& - Jo ove noi. Kad izvrim svoju osvetu, svezatju joj gu bicu i onakvu je izjuriti onkraj zidina ba kao odbaenu dje vo j curu. - Samo oprezno. Odvie ste divlji, bezumni. - To imam zahvaliti krvi svojeg oca i stegi mojeg ujaka. Idemo da moja ljepotica ne eka predugo svoju svadbenu no. I stade se grohotom smijati: - Da ste je vidjeli kako me molila da je ne zatvorim u tamnicu. A ja ba odabrali za njezinu branu lonicu tamnicu. - Lucifer ste, Roberte. Ujak e vas udariti prokletstvom. - Kad se osvetim, neka me udari ime ga volja. Doi sa mnom zovne svojeg bradatog pouzdanika pa ide smjerom kojim odvedoe Gordanu, a dvorski metar pohiti u kraljevsku blagova onicu. Kralj razgovara sa svojim kancelarima i griska trenje, ali odjednom promijeni temu i vrati se na povik u predvorju. - udan je bio taj krik. ini se da je ipak enska viknula. - Ne, velianstvo, u dvoru nema enskog stvora. - Onda e biti vrlo dosadno u dvoru. Ili u ovoj zemlji nema lijepih ena? - Odvie lijepih i za vjerenika opasnih.

- I zato ste mi dvor uinili samostanom? Toj se odredbi * ipak neu pokoriti nasmije se kralj. - Ne zaboravite, kralju, da ste vjerenik ree njegov kan celar ozbiljno. - Muiavi ste: pred podne ste me korili to sam se zagledao u kraljicu, a sad nakon dobre veere i dobre kapljice opet me sjeate dunosti. Uto se pojavi Bepo, makar je Filipec izaao preda nj da on prvi uje to se dogodilo. Beatriin pouzdanik uini kao da kancelara ne razumije, ukloni mu se i stupi pred kralja. - Velianstvo ree on nosim objanjenje. Zapomagao je neki pa jer ga je uhvatio i svezao gospodin katelan upra vo u asu kad je pa pustio u dvor nekog mladia u enskom odijelu. - U enskom odijelu? zaudi se kralj i njegovi kancelari. 210 - Taj je plemi pristaa Ivana Korvina nastavi Bepo. - U enskom odijelu htio je prodrijeti u dvor? Velianstvo, mislio je da na dvoru ima sluavki i oito je mislio da se uvue u vau lonicu. - to vam pada na um? iznenadi se Filipec. - Htio je da njegovom velianstvu uini.kakvo zlo. - Poludjeli ste razljuti se Filipec, videi da je kralj pro blijedio. - U njega se naao bode. Bode viknue oba kancelara preneraeno, a kralj du blje upadne u naslonja. Gdje je taj nitkov? Pita Filipec. Jo ove noi hou da ga ispitam. - Gospodin katelan dao ga je odmah odvesti u tvravu preko Dunava. - To je ludost. Imao ga je zatvoriti dolje u dvorsku tam nicu. - Nije htio da lupe prenoi pod istim krovom s uzvienim kraljem. Dobro. Dobro je uinio potvrdi kralj vrlo dobro. Onda obrie znoj sa ela i apne: - Ivan Korvin i njegovi pristae su urotnici. Tako ih je nazvala kraljica. Svaka njezina rije iva je istina. Kraljica je sve providjela. Urotnici u mojem dvoru. - Obraunat emo s njima prijeti se Filipec. Tako mi imena, velianstvo. Sutra u zoru idem u kulu. - Ali zato u ensko odijelo? pita elnberg Bepa. - Urotnik je raunao: strae njegova velianstva ne bi pro pustile strano lice, ali u dvoru sigurno ima sluavki, kao to je bilo dosad, pa e se on umijeati nou meu ene. Filipec se ljuti na Bepa, ali ne moe drugo nego veli: To je lupeka zamisao. Ali dosta u tome. Kralj je ovdje siguran kao u svojem prijanjem domu, dakle, nema straha. Za boravimo to. Oba kancelara nastoje da kralja razvesele: - Trebali ste nam dovesti lijepih ena, bre bih se razo nodio ree Vladislav. S gospodom nije tako zabavno. - Strpite se, velianstvo ree Filipec. Iznenadit e vas. - Kada? - Vrlo brzo. Ima ovdje divnih ena, ali se morate obvezati da me neete odati njezinom velianstvu. - Drage volje. Male prevare nisu grijeh.

Sluge su vukle Gordanu u kulu. Tamniar im otvori vrata. Mali tamni prozor ispod eljeznih vrata to vodi u tamnicu rasvijetljen je bakljama. 14* 211 Zaueni tamniar promatra ljepoticu koju je neko vidio samo uz kraljicu i bijesno pita: - Tko vam je zapovijedio da njezinu milost dovedete ovamo? - Gospodin katelan. Nekako udno gleda tamniar sluge, ali ne ree nita. Gor-dana uti, priblii se vratima tamnice i prisloni. - Neka iznesu ove baklje moli Gordana tamniara uguit emo se u ovom malom prostoru od toga dima. Mogu i vani ekati katelana. - ekajte vani pred kulom. Odvie se dimi. Glupane, zapa lit e mi leaj izgrdi tamniar slugu ija baklja sipa oganj po njegovoj slamnjai. " Iznesoe baklje pred kulu da doekaju Roberta. U maloj ko-morici ispred eljeznih vrata tamnice ostadoe njih dvoje: Gordana i tamniar. - to je, zaboga, uinio s vama novi katelan, vaa gospodska milosti? - Ako vam je u grudima srce, a vi me odmah pustite u tam nicu i zatvorite. - Valjda vam se ne uri? - Katelan me osudio na sramotu. Otvarajte mi. - Kad vaa milost sama hoe, pa dobro. - Izvrite svoju dunost to prije pa idite u dvor i potra ite dvoranina koji se zove Simono. Recite mu, to se sa mnom desilo. Evo, uzmite ovaj prsten i ona mu ve utisne u ruku dragocjenost. - urite se. Vrijeme ide. ovjek uzme ogromni klju. Brava kripi. Onda skida eljezne preke pa se udi kako se to otmjena ljepotica dobrovoljno uri u tamnicu. - Jo vas molim: dopustite da ponesem ovu svijeu da barem u prvom asu ne umrem u tmini. I ona ve uzima iz njegove svjetiljke komadi gorue lojenice. - Ne bih vam smio dati ree tamniar ali vi ste sami uzeli. - Dobit ete bogat dar od onoga koji me spasi iz tamnice. Dajte mi kremen. Samo brzo, ne mogu vie stajati. - U tamnici ba neete udobro leati raali se tamniar. - Svejedno. Nosei svijeu i kremen, ona gotovo tri niz stube u tamnicu. A on zapanjen gleda za njom, zatvara vrata i udi se. "Nikad jo u ivotu nisam zatvarao nikoga koji bi s takvim veseljem jurio u ovu grozotu." Jedva to je postavio preke na vrata kule, Robert se pojavi, pogleda po prostoru i vikne: Gdje je djevojka? Sluge ulaze za Robertom, nose baklje i odgovaraju: 212 Predali smo je tamniaru. Ovaj prilazi Robertu i ree: - Vaa milosti, izvrio sam va nalog. Djevojka je u tam nici. - Otvaraj! Ovamo baklje. Zar da se traimo pod zemljom u tmini? Hajde da ujete kako zvee okovi i vriti ljepotica. Zapanjeni tamniar snima preke, otkljuava bravu i povue se k zidu da propusti katelana. Naprijed, momci! Nosite baklje!

etiri bakljonoe silaze stubama. Vlaan mrak tamnice napuni se svjetlom. Dva visoka runa momka nose vreve pune vina. Robert ide posljednji pa vie u tmini: Gdje si, ljepotice? Evo, dolazimo u prosce. Vodim ti ak dva prosca. Svidjet e ti se. Ja u kumovati. Njegov smijeh sablasno se provlai u tamnu dubinu. A oko njega ari se plamen baklje. - Gdje je? Vidi li je? pita Robert svojeg bradatog pouz danika. - Kako da je vidim u tmini? - Gdje si? Odazovi se. - uti. Sakrila se. - Tamniaru zapovijedi Robert stupaj naprijed, ti po zna svaki kut ove podzemne brane lonice. Tamniar ide naprijed hodnikom. Bakljonoe, Robert i momci s vinom slijede ga. I krenue dalje. Lijevo u hodniku otvara se prolaz bez vrata. Tu e biti poveseli se Robert. Potenja mi, takvu svadbu jo nikad nitko nije priredio. Uavi, nali su se na pragu nekog irokog prostora. Po zidu vise lanci. Moi emo je odmah okovati lancima. A tamniar trai sve vie, odmiui u dubinu. Robert spazi neku obrnutu bavu, sjedne i zaustavi momke to su nosili vreve. Momci, pijte. Na polazak u prosce valja se temeljito ohra briti. Sluge su zbunjeni, ali rado ispune njegovu zapovijed pa stadoe piti slatko vino. - Takvo pije samo kralj ree Robert. Danas i vi. Mora biti tako kad je kraljevska gozba. - Kamo se mogla sakriti u toj tamnici ako si je uistinu zatvorio, tamniaru? - Jesam, vaa milosti. Vai su sluge stajali pred ulazom kule, jo nisu izali kad sam otvarao vrata. - I nije mogla izai, a da je vi ne biste vidjeli? - Stajali smo ba uz vrata kule i ekali vau milost. 213 Robertove zakrvavljene oi pogledaju u bradatog ovjeka. - Sto misli o tome? - Netko je morao poiniti izdaju, drugaije ne moe biti. I Robertova ruka digne ma prema tamniaru, viui: Ima vremena koliko bi ti trebalo da izmoli dva oenaa. Ako je ne nae, ovim u te maem zauvijek pokopati u ovoj tamnici. ovjek blijedi i pun strave ide od zida do zida, od kuta do kuta. Sto je to? U desnom zidu opazie otvor koji je.jjiregraen daskama. Donje su izbaene, a pred njima se otvara iroka i visoka rupa u visini ovjeka. Dozvae tamniara. - Kakva je to rupa i kamo vodi? - Ova je rupa jo od kad je voda iz Dunava navalila u podzemlje dvora. Mladi se izdere na tamniara: - Kakva voda? Sto bunca? - Vaa milosti, pitajte ove sluge. Svima je u dvoru poznato da je proli mjesec ispod dvora bilo sve puno vode. - A ti si je ispio? Je li? i prilazi mu s golim maem u ruci. - Tu su probuili zid i ovim je hodnikom otjecala voda jer se s ove strane tamnica sputa malo u nizinu, a tamo pri kraju kule isto su probuili rupe da je voda izila niz vrt. - Nisu mogli probuiti i toliki zid?

- Vaa milosti, i voda je ruila, a ovaj tu dijelio je tamnicu od onog prostora. - A to je tamo? - Ne znam, vaa milosti, samo znam da je graditelj zagradio ovu rupu daskama i htio sve tamo pregraditi, ali kad su prin evi otili iz dvora... - Tko je maknuo te daske? - Ne znam. - Nema tu mnogo to pogaati primijeti bradati. Ona je pobjegla ovuda i negdje se sakrila. - Ne moe nam utei. Za mnom zapovijeda Robert i prvi preskoi ogradu od dasaka. Za njim krenue bakljonoe. Onda tamniar i pouzdanik. Nali su se u nekom uskom hodniku. Na zemlji su opeke od poruenog zida. - Kamo to vodi? - Otkud bih ja to znao, vaa milosti? Prolazili su neko vrijeme uskim prostorom, ulazili u neki iroki hodnik to se opet kasnije suzio. Ali nigdje ne naoe nita. 214 Gospodaru ree bradati tiho Robertu. Ne idemo dalje, jer neemo nai puta natrag. Robert se prestrai i stane. U njemu sve kipi kao u vrelom kotlu. Na nekome mora iskaliti svoj bijes. I opet navali na tamniara: - Ti si znao da e ona ovuda pobjei? - Kunem se: nisam znao. asak je tiina. Robert zakripi zubima. - Kakva prokleta lija. Da, ona me navela da je zatvorim u tamnicu. Opet sam zakoraio u stupicu. - I zato se tako urila u tamnicu. Morala je znati kako je dolje. - Ali odavde ne moe. Nikako. Ja sam gospodar dvora. Neka dou sluge, njih dvadeset. Neka donesu baklje i pretrae poslje dnji kuti ispod dvora. Neka donesu svjetla da bude kao bijeli dan. I preskoie ogradu od dasaka. Bijesan zbog neuspjeha, Robert izae iz tamnice i odreuje potragu za Gordanom. Nije prolo ni etvrt sata, ve su ljudi traili u rasvijetljenim prostorijama ispod dvora. PRVA VLADISLAVLJEVA NO Svrila je veera u kraljevskoj blagovaonici. Kralj je ustao od stola. Sva ga gospoda slijede, iako su neto razoarana. Danas bismo imali razloga da se malo i proveselimo priapne Petar Gereb biskupu egerskom. Ovaj slegne ramenima: Ne znam zato kralj tako rano odlazi. Uistinu nije pri stojno. Znai da nas ne eli dugo gledati kod svojeg stola. Vladislavljev kancelar razabere raspoloenje gospode pa pri lazi k njima i ljubaznim smijekom razlae: - Njegovo velianstvo nije naroiti vinopija, nije se jo privikao vaim obiajima, ne moe sjediti dugo u no. Nije privikao opetovanim veerama, ali i to ete ga nauiti. Napokon, i put od nekoliko dana izmorio je kralja. - Da ree Petar Gereb mi smo uistinu privikli na du gotrajne gozbe u ovom dvoru. Ni u samostanu se tako rano ne ide na poinak. - Ali kralj se mora priviknuti na gozbe jer bez toga kod nas nema pravog prijateljstva prigovori biskup egerski. Filipec se priblii knezu Zapolji i povede ga u stranu. 215

- Prigodom veere kralj je bio naas neraspoloen. Robert egerski uhvatio je nekog mladia vojvode Ilokoga odjevena u ensku haljinu. Veli da je namjeravao napasti kralja u lonici. Taj budala Napuljac Bepo odmah je to kralju saopio. - Komu je palo na um da Roberta uini katelanom? Ja se upravo snebivam, gospodine biskupe. To je uvreda starim ugled nim plemiima ree knez Zapolja. Protiv toga se ne moe nita, jer je to kraljiina elja. Knez znaajno pogleda Filipca pa ga povede kralju koji se upravo oprata s gostima i doda vrlo tiho: - Hoete li sasluati toga mladia u ,|enskom odijelu jo noas? - Robert ga je otpremio u tvravu na Dunavu. - to velite vi o tome, gospodine biskupe? - Da katelan nije smio uiniti nita na svoju ruku, nego mladia predati nama. - Moda su mu tako naloili Napulj ci? - O tome imam svoje naroito miljenje i onda se sagnuo i priapnuo knezu: Sve mi se ini da je Robert to izmislio ne bi li stekao u kralja milost. Ali o tom sutra. Ve u ranu zoru odredit u da mi mladia dovedu i onda e se sve razbistriti. U pratnji svojih kancelara i sa lanovima kraljevskog vijea Vladislav ide ravno u kraljevsku radnu dvoranu. Svi ih polagano slijede. Kralj sjedne u naslonja i apne na ekom jeziku svom kancelaru: Ne kazujte danas nikome o tom mladiu to je htio da se uvue u moju lonicu. Mislit e gospoda da sam se prepao i zato tako rano idem od stola. Volim mir, ne elim dugo bdjeti. Pospan sam i nadam se da me danas prvi dan ne kanite jo izmuiti poslom. Kancelar elnberg povjerljivo se nasmijei: - U ovoj zemlji nisam kancelar i nemam ime umoriti vae velianstvo, to manje to nam iz domovine nije stigao nijedan glasnik koji bi donio kakve poslove. - I ja u se pouriti, vae velianstvo, da svrimo to prije naglasi Filipec ali, eto, ulazi knez Zapolja. Poto je on bio prvi iza mene u borbi za vau sreu, morate ga naroito istaknuti. - Dobro, dobro. To u upamtiti. Onda kralj ustane, ide nekoliko koraka prema knezu Zapolji sa smijekom i razgovara s njim dok se drugi redaju oko kraljeva stola i u skupini tiho razgovaraju. Na to kralj prijateljski potapa kneza po ramenima i onda se vrati k Filipcu pa tiho upita: - Vi ste naveer bili pozvani k njezinom velianstvu? - Da, prije veere. Kraljica mi je podijelila neke naloge, naglasivi da su to istodobno i nalozi vaeg velianstva. 216 - Sjeam se. Govorila mi je o potrebi da onemoguim potkapanje naeg prijestolja sa strane Ivana Korvina Kraljica veli da e se taj mladac sloiti s Maksimilijanom Njemakim i sa svojim pristaama na jugu te neprestano mi zadavati brige. Ti njegovi pristae vrlo su jaki dolje na jugu. - Da, veliansto, to su Hrvati koji su bili listom uz princa Ivana. Mjere koje je predloilo njezino velianstvo zadobile su potpuno vau privolu veli kraljica. - Zadao sam kraljici rije da u tititi sigurnost svoga prije stolja, a prema otkriu to ga je uinio katelan dvora ove noi razabirem da sam uinio pravo prihvativi kraljiine prijedloge.

Prvu no pod ovim krovom i ve se javlja urotnikov bode. To je grozno. - Sutra emo, velianstvo, to istraiti. Potpuno se slaem, veleizdajnike valja najtee kazniti. U ranu zoru idem da onog mladia uzmem na muke. - Prema tome, nema smisla dalje o tom troiti vrijeme. - Samo mislim da neemo tako lako provesti u Hrvatskoj mjere koje je predloila kraljica. Za to e biti potrebna itava vojska. Hrvati e prije umrijeti nego dopustiti da im se uzme sabor, ban, slobotine i... Kraljeve pospane oi izraavaju mrzovolju, gotovo dosadu. Dragi moj Filipe, zar ne bismo o tom mogli govoriti drugi put, a vi ete se ve domisliti kako valja uiniti. Uvjeren sam da je kraljica uistinu jako zabrinuta za sigurnost ovog prijestolja i nee predlagati nemogue, to vie to je vrlo umna. Kralj Matija, taj lukavi mudri ovjek, smatrao ju je svojom suvladaricom. Kancelar gleda kralja vedrim nasmijanim licem i mirno odgovara: - Uistinu, velianstvo, briga je kraljiina za sigurnost vaeg prijestolja izvan svake sumnje. A i njezine su umne sposobnosti dorasle svojoj zadai. - Kad se tako dobro slaemo, bilo bi to zavreno. Je li? Dosta je. - Jo samo jedno, velianstvo: kraljica je naglasila da se do sutra ima smaknuti biskup Varadi. - On vie nije biskup ni sveenik. Vidio sam pismo kar dinala Roderiga Borgije koji je biskupa liio svih sveenikih asti i predao ga pravdi. Zar vi to ne znate? - Da, njezino velianstvo govorilo mi je o pismu. - A ja sam ga itao. Dakle, na je posao svren naglasi kralj umorno. - elimo vaem velianstvu ugodnu prvu no pod ovim kro vom naega kraljevskog dvora ree Petar Gereb. I onda se kralj stade brzo opratati. Sve to vrijeme njegov eki kancelar stajao je postrance i dok su drugi izlazili, zaostao je asak u dvorani: 217 - Jako su vas izmorili, vae velianstvo? - Isto toliko mnogo govore kao to mnogo jedu i piju primijeti Vladislav smrtno umoran. - Vae velianstvo morat e se kojeemu priviknuti. - Ali neu dopustiti da smetaju moj mir. Vi znate kako vi soko cijenim miran ivot, ali nipoto dosadu. - Ja se nisam dosaivao, velianstvo. Sluao sam itavu veer kako se gospoda ugarski velikai meu sobom nadmeu za slugama svojeg plemenitog roda. Svaki od njih vue lozu jo od kralja Arpada za kojeg vele da je bio njihov prvi kralj. - I to vas je zabavljalo? ""j^s; - Jer sam se imao emu smijati, dakako"u sebi. - Meni bi bilo drae da smo imali kakvo lijepo ensko dru tvo. Ali Filipec mi je obeao u tom pogledu iznenaenje. - Morate se, dakle, strpjeti, velianstvo, i lei. A sad laku no. elim vaem velianstvu prvu no pod ovim krovom ugo dan san. Poklonivi se, ostavi kralja i ode u predvorje. Ovdje ga doeka biskup Filipec. elnberg ga uzme ispod ruke i apne mu: - Kralj se dosauje. Htio bi upoznati ovdanje ljepotice. Vi ste mu to obeali? Imate li odvanosti dovesti ensko drutvo naoigled Beatrici? - To u radije prepustiti vama. Prvi put u ivotu obeao sam kralju to ne kanim izvriti.

UROTNIK U NOI Vladislav odahne. Oko njega je nastao mir, ugodan, uspavljujui. Sjedi udobno u naslonjau i ne mie se kao da uiva to je napokon ostao sam da se odmara. Vjee su mu pale jo dublje na oi pa mu zjenica samo malo viri izmeu stisnutih trepavica. Hvata ga san, a bori se s nekom predodbom to obilazi oko njega i otimlje mu san, prelazi mu ilama. Krv kola, tijelo se budi. Predodba mu obnavlja osjeaj blizine lijepog kraljiinog tijela. Kroz stisnute trepavice razotkriva mu se bjelina njenih grudi ba tamo gdje se barun njene haljine pomaknuo, otvarajui mu vidik na bijelu put. Predodba pobjeuje pospanost. Dugo se opaja. Onda otvori oi i kao da slijedi neku tuu volju, uzima pero i pie: "Velianstvena kraljice, eznem za vama. Vidim se preo-djeven u ruhu oklopnika pod vizirom kako dolazim u vau lonicu, 218 fet padam pred vae noge. Mogu li samo nekoliko asaka ovako provesti uz vas?" Pero se zaustavi kao da se neega sjetio, uzme papir, prinese ga svijei i spali. Tada ustane, protegne se, pa onda nemono spusti ruke. Ide nekoliko koraka, ogledava dragocjene slike na stijenama, promatra pokustvo. U uglu dvorane se lecne. Na grimiznom stalku bijeli se statua. Prikazuje Beatricu. Kako je dosad nije ni opazio? U bijelom mramoru kraljiino poprsje. Njezin labui vrat, uzdignute valovite grudi sa etverokutnim izrezom na haljini. Ve i hladni mramor doarava svu zavodljivost tijela. U drugom zidu dvorane iza njegovih lea visoki drveni kip svetoga Antuna u veliini ovjeka oivi, mie se, okree, zine neki tamni otvor. Iz nega neujno izlazi enska pojava. Kip se hitro okrene i kljocne. Taj zvuk trgne Vladislava i okrene se. U strahu uhvati kraljiinu statuu i gleda. Gleda dugo, rastvara oi, vjee mu se posve pridigoe i dva bezbojna staklena oka, uprta su u enu to stoji pred kipom okrenuta njemu. I ona se s poitanjem klanja. U kraljevim prsima dre strah. Mladi u enskom odijelu uvukao se, eto, ovamo. Sledila mu se krv. uti. Je li to privienje? Ili tamo uistinu stoji mladi u enskoj haljini? Prikaza korakne naprijed pa se jo dublje pokloni i s veim poitanjem nego prvi put. Vae velianstvo, molim za oprotenje. Rijei mu zuje u uima kao da dolaze iz daljine, ali poitanje kojim se to stvorenje klanja privodi ga k svijesti. On skine ruke s kraljiina kipa. Gotovo se zastidi. Topi se ledeni strah to ga je zahvatio prvim pogledom na enu. Smijeak mu zaigra na usnama i stupi korak blie. Sabrao se i prozbori: Gle! Kakva ljepota, sjaj, oslijepio bih da je predugo samo gledam. I onda se stade smijeiti, gotovo smijati pa ree: - To je iznenaenje. - Vjerujem, velianstvo, ali drugaije nije bilo mogue, nego na ovaj nain. - Doista, neobian nain. Taj Filipec je ugursuz. Doite blie, ljepotice. Ne bojte se. Iako sam kralj, ipak. - Velianstvo, nikad se nisam bojala pa ni kraljeva. - Neobian govor.

Ve se pribliio k njoj i gleda je rairenih oiju. 219

- Moram vas pogledati izbliza. asti mi, odabrana ljepota. Kakve su to vae smee oi, neto nevieno, udno. Filipec me doista iznenadio. - Ne znam zato vae velianstvo spominje biskupa Filipca? - Jer mi je on najavio ovo divno iznenaenje. - On je najavio mene? - Razumijem, tedite njegovo zvanje. Lijepo je to s vae strane. - Velianstvo, dopustite... - Kakve njene grudi nastavlja on, promatrajui je kakav vitki struk. Vrat kao ljiljan. Odvie ljepote na jednom je dinom tijelu. Ne mogu tako brzo sve uoiti, mrai mi se. Iznenada je uhvati oko struka i privue k sebi. Ali se ona otkine i povue se k drvenom kipu. Kralj bulji u nju. Sto je to bilo? I stisne usne. Dah mu je ubrzan. "Kakva snaga?" pomisli i obuzme ga strah. "To nije ena. Ne. To je mladi u enskom odijelu. Onaj koji je doao da ga smakne. Samo mukarac posjeduje takvu jakost." U uzbuenju i strahu pogled mu je na oprezu, ruka na strai, a misli na izvidnici. eka dok to stvorenje progovori. I ne eka dugo. Neka mi velianstvo oprosti. Protiv svakog nasrtljivog mu karca branim se, pa bio on i kralj. Taj glas je tamno obojen, dakle, nije tanak, nije sasvim enski, iako... - Branite se? Zato se branite? pita kralj. - Ne znam obiaja u zemlji vaeg velianstva, ali smatram da se tamo estite ene takoer ne pozdravlja zagrljajem. Njegova desnica spusti drak maa i objema se rukama podboi, hoe da sakrije svoj strah pa se osvjeuje: "Ba sam lud. Da je to uistinu mladi odjeven u ensko odijelo, zar me ne bi udario bodeom u zagrljaju? Dakako, da je ena. Kakva glupost. Bepo me s onom vijeu o mladiu u enskom odijelu gotovo uinio smijenim." Da ispravi strah to mu je as prije preobrazio lice, namrti elo i mrko ree: - Imate pravo, ljepotice. Ni u mojoj domovini estitu dje vojku ne pozdravljaju zagrljajem, ali ondje estita djevojka ne dolazi nou u blizinu mukarca kao vi. - Nisam dola pod krov mukarca, nego kralja. Nisam dola kao djevojka, nego kao podanik da uvam vau kraljevsku ast od sramote i zloina. Casak mu bude neprijatno, ali se svlada: - Nisu vas poslali ovamo da me razonodite? - Vjere mi, nisu. Malo se ogleda po sobi kao da trai gdje bi se u potrebi sklonuo pa se opet okrene k njoj: - Kako bi vas propustile strae u moju odaju? - Put kojim sam dola nije bio zapremljen vaim straarima. Odgovor ga ponovo uznemiri. Poinje se ogledavati, promatrati sva vrata, pa opet nepoznatu djevojku. Njezino ga dranje neprestano dri u neizvjesnosti. Hoe da to dokraji pa ode k vratima i otvori ih. Vani stoje oklopnicL

- Gdje je katelan? Neka odmah doe ovamo. Jedan oklopnik otri da izvri kraljevu zapovijed. - Nije dobro velianstvo, to ste pozvali katelana. - Dakle, vi ste ona ena koju je danas pa pustio u dvor? Ne, velianstvo, ja sam ve prije bila u dvoru, ali tamo u ljetnoj palai. Sve u vaem velianstvu ispriati istinski, samo molim da me katelan ne vidi ovdje. Neodluan je to da ini. Njezina ljepota osvaja g? isto toliko kao i sumnja da se tajanstvenim dolaskom ove ene uvlae k njemu urotnici. Njegova nesigurnost opet se pretvara u strah da negdje neka nevidljiva vrata na koja je ona unila ne navale ubojice, a ljepotica eka samo da im dade znak. Izmeu nje i onoga mladia to ga je uhvatio katelan neka je veza. I hoe da raisti. Nee da gleda u njene barunaste smee oi to izazivaju njegovu muku slabost. I okrene se da je ne gleda i da moe vrsto ostati pri svojoj odluci. Velianstvo, sasluajte me prije svega, a onda moete zvati katelana. Njezin tamno obojen glas ulazi mu u duu, a pogled mu prolazi kroz kosti i ini ga slabim. Ve je na vratima Robert egerski i ulazi. Spazivi Gordanu, problijedi. Kralj pita namjetenim dostojanstvom: - Kakvog ste to mladia uhvatili u enskom odijelu? - Velianstvo, mislio sam da je to mladi jer je snaga ko jom se branila i napadala odgovarala mukoj snazi. "I ja sam osjetio tu snagu" ree kralj sam sebi i onda upita: - A tko je ona? - Velianstvo, ona je pouzdanik veleizdajnika vojvode Ilo kog. - U ovoj zemlji i ene se bave kraljevskim poslovima? pita kralj glasom koji pokazuje da nimalo ne uvaava to otkrie. - Velianstvo upadne sada Robert ova ena bunila je odjevena u muko hrvatske plemie da ne priznaju vaeg veli anstva. Da joj nisam skinuo vizir i tako plemiima razotkrio sramotu to sluaju enu, bili bi buntovno otili s izbora kao ono prvi put pod vodstvom vojvode Ilokoga. 220 221

Vjee kraljevih oiju digoe se visoko, zjenica se smrai, a glas prijeti: - to velite na ovo? pita Gordanu. - Velianstvo, to je istina. - Eto, velianstvo, sama priznaje, dakle, nesumnjivo su je poslali veleizdajnici da poini zloin na vaem velianstvu. - To je la! otro odsijee Gordana. U gnjevu uini se Gordana kralju jo ljepom. Ne moe odoljeti snazi koja struji iz nje i okrene se k Robertu: Vi ste se, oito, prevarili. Da je htjela uiniti to takvo, imala je prigode. Dosta je dugo u ovoj sobi, a mogla se i sakriti da me zatee u snu. "*$ Zahvalan Gordanin pogled osvoji Vladislava i on; kretnjom ruke dade Robertu znak da ostavi sobu. Ali on ne poslua: Velianstvo, kad smo Gordanu uhvatili, nali smo u nje bode to ga je sakrila u njedrima, a jer smo joj ga oteli, nemona

je da to uini. Rije "bode" preleti kraljevim tijelom kao munja, ali ona korakne naprijed: - Velianstvo, dopustite mi da ovom ovjeku dokaem kako je bezoni laac. Nije me ni pretraio niti pitao to radim u dvoru, jer njega vodi osveta. - Velianstvo, da je urotnica dokazuje i to to poznaje pod zemne hodnike ovoga dvora. - Kako je mogla to upoznati? iznenadi se kralj. - Jer je bila dvoranka njezinoga velianstva. Kraljica e va em velianstvu razjasniti kakva se opasna urotnica skriva u toj eni. Ustraeni Vladislav gleda po sobi: - Recite, katelane, kako je unila u ovu dvoranu? - Ne znam, velianstvo. Oito poznaje tajne ulaze i molim da je to prije otpoaljete iz svojih odaja, a meni dopustite da pretraim straama svaki kut, jer je oito da je ovdje sakrila urotnike. Oni su, naime, prigodom predaje dvora kriomice ostali u palai kao i ona i sakrili se. Nesavladivi strah obuzme Vladislava. Okrenuo se, osjetivi kako blijedi, ruke mu dru, sav je u prepasti. Gleda zidove, sa strahom i strepnjom istrauje nisu li tamo kakva tajna vrata na koja e banuti naoruani urotnici. Bude mu tjeskobno i zaeli ostaviti ovaj dvor i pobjei to prije i to dalje. Onda se sjeti svojeg ekog kancelara i zapovjedi: Neka ga odmah pozovu! Robert krene da izda zapovijed. Velianstvo, molim vas zaustavite ovu zapovijed moli Gordana. Kralj zaustavi Roberta na pragu, ali ne zbog Gordanine molbe, nego da ne ostane s njom sam. I pokazavi djevojku, naloi: Odvedite je. Zatvorite je u tamnicu. Neka je uvaju i ne skinu oka s nje. Robert rastvori vrata i vikne: Oklopnici, ovamo! Momci ulaze. Oklopi im zvekeu. Sveite ovu djevojku naloi Robert vojnicima. Gordana se pomakne iza stola prema kralju. Istodobno segne u njedra. Ubit e kralja vie Robert. Zgrabite je sam potri, dok kralj uzmakne do kraljiina kipa. Gordanina ruka trai u njedrima. Momci potre k njoj, ona uzmakne, izvre iz njedra snop papira i baci na stol. Tek sada dospjee kraljevi oklopnici da je uhvate za ruke. Veite je na mjestu jer je lukava zapovjedi Robert. Dvojica joj dre laktove, trei otpae remen i svezu bijele vrste ruke, a ona stoji mirno i gleda kralja. Vae velianstvo neka se potrudi i proita ova pisma. On pogleda pisma, ali noga mu ne moe koraknuti blie. Ja sam va protivnik, ali nikad ne bih mogla biti va urotnik. Ni ja ni moji zemljaci. Protivnik uvijek, nikad ubojica. Neka velianstvo uvai ove rijei. Spazivi da su momci ve svezali Gordanine ruke, ohrabri se i zastidi pred samim sobom. Ne moe se oteti navalama oprenih osjeaja i stoji neodluan, nepomian. Jo u njemu dru sumnje i strah, ali znatielja ga vue k papiru, to ga je Gordana bacila na stol. I prilazi blie. Robert skoi pred kralja: - Velianstvo, ne dodirujte te papire. Bez sumnje su posi pani otrovom. - Nedostojno eljade prezrivo e Gordana Robertu. Hvatate se lai koja je tako glupa da vam se mogu nasmijati i ovi vai momci. Kad bi dodir ovog papira prouzroio smrt, morala bih

davno biti mrtva jer sam ih nosila u njedrima. Od tih rijei Vladislav se zastidi, ali ponovo posumnja. Ruke su Gordanine svezane unatrag. Oi upire u kralja: - Velianstvo, pogledajte ova pisma. To od vas trai vaa ast. - Vodite je zapovijeda Robert i posegne za pismima na stolu. U asu krene Gordana natrag, istrgnuvi se momcima: Velianstvo, ne dopustite da to proita netko drugi, osim vas. Uinite to zbog sebe. Ova su pisma, vae ruke. To ga osupne pa sprijei Robertovu nakanu da uzme spise. Ostavite to je na mojem stolu. Robert ustukne, ali istodobno povue Gordanu u predvorje.

222 225 Jo jednom se obazrela i vidjela kako se Vladislav oprezno pribliio i sagnuo nad papirom na stolu. Vrata su se zatvorila. Kralj gleda pisma svladavi neprijatnost, uzme drak pera i odgre papire, a da ih se ne dotakne. Ruga se sam sebi zbog toga, a ne moe drugaije. Kako je drkom odvojio poutjeli papir, ispadne neki rukopis. Vladislav gotovo uzvikne, pograbi papir ita uvod. Onda okrene stranicu, ita potpis. Baci pismo na stol, pohiti u predvorje kojim koraa Gordana okruena straom. Stanite, stanite, katelane! . Ova odredba zaplai Roberta, zaustavi ib pa ukoeno gleda kralja kako je potrao prema Gordani, uzeo je za ruke i stao skidati spone. Pomozite, to blejite vikne uzbuenim momcima. Sluge su zaueni, a katelan pun straha. Gotovo ga trese groznica od razorene enje osvete i od straha to e sada slijediti. Prva mu je misao: sad je izgubljen, predan na milost i nemilost Gordanine odmazde. Cime je u nekoliko trenutaka stekla toliku kraljevu milost da je sam odvezuje? Kako da sad pobjegne da mu kralj ne bi sudio prije nego to svane zora i on dospije zatraiti Beatriinu zatitu? Dotle Vladislav razvee Gordanine ruke i ree joj tiho i alei se: Oprostite. Molim vratite se u odaju. - Velianstvo, jo ima jedna nevina rtva. Paa Stjepka sve zao je gospodin katelan. Usta su mu zapuili, moda je ve napola uguen, a sve zbog mene. - Gdje je pa? pita strogo kralj Roberta. - Zatvoren je, velianstvo. Odmah ga pustite neka eka ovdje u predvorju. Neoekivani preokret toliko zbuni Roberta da u prvom asu ne zna kamo ide i to ini. A onda kralj vodi Gordanu u svoju radnu odaju. Zatvorivi za sobom vrata, Vladislav uzme opet pismo i stade pomno itati. Onda gleda djevojku vrlo dugo i ree tiho: - Da, te obrve i crte oko usana. Sad zapaam slinost. Samo oi i elo to ste batinili od oca. - Da, velianstvo. - On je bio va skrbnik? Nije li bio sveenik? - Mnogo kasnije nakon mojeg roenja napustio je svjetovne nauke,.posvetivi se sveenikom staleu kojemu je bio na slavu, diku i na ast do svoje smrti. - Upoznao se s princezom iz moje obitelji u Italiji? Je li tako? Recite mi neto vie o toj stvari. - Iz Hrvatske je otiao u Italiju da na vrelu svega znanja i

preporodne nauke crpe svoju naobrazbu. Lijep, otmjen, imuan hrvatski plemi, mlad, nadaren pjesnikim duhom, bio je pozivan i rado gledan u najbogatijim plemikim talijanskim dvorovima. I tako je jednom na kneevskom dvoru ugledao ljepoticu iz roda Jagelovia koja je boravila u Italiji. - Da, uzele su je stare ene sa sobom na putovanje. - Tamo je ugledala i ona njega. Ljubav je njihova bila velika, silna, bezumna i beznadna. Bili su u prvoj mladosti, ne izmjerno su se voljeli, a morali su se rastati. I tako se desilo... - Mnogo je bilo potajne vike i tekih dana zbog te ljubavi u mojoj obitelji. Vi ste se rodili u samotnoj tvravi. Rekli su mi da su novoroene otpremili roditeljima djetetova oca. - A kad su oni umrli, preuzeo je sam otac skrbnitvo nad djetetom. Djevojica je rasla u seoskoj zabiti. - A on je bio na dvoru kralja Matije? - Kad je ve bio sveenik. Kralj Matija pozvao ga je k sebi da iskoristi njegove darove uma. Ustrojio je mnoga uilita, bio je zasadnik znanja i plemenitog odgojilita mladei, a vjerni po uzdanik kralja Matije. Onda je kralj doznao da ste mu vi, veli anstvo, poslali glasnika. - Kad mu je donio ovo pismo to lei tu preda mnom na stolu. Htio sam saznati to je s djetetom koje nezakonski pri pada mojoj obitelji, ali nisam- dobio odgovor. - Matija je bio sumnjiav, naroito prema svojim pouzda nicima i tako je moj otac pao u sumnju da podrava veze s vama protiv njega. Ta kraljeva sumnja bacila je mojeg oca u tamnicu, a odande je pobjegao u vjeno progonstvo. Pred smrt je kralj poalio, ali prekasno. - I tako ste vi bez oca i majke, jer je i ona mrtva. - Znam ree ona tiho. - Zaboravio sam tu tajnu mojeg roda i ne slutei s kim u se sastati na prvom koraku u ovom dvoru. Gordanin pogled vrsto se upre u kralja. A on je pita: - ije ste ime primili? - Obitelj mojega skrbnika i oca dala mi je svoje ime: Cesmiki. - Kako ste dospjeli na dvor kralja Matije? - Kad se nije imao tko za me brinuti, moj plemeniti otac i skrbnik uzme me sobom u Budim i povjeri odgojiteljici. Tada se kralj Matija, prije devet godina, vjenao s napuljskom prin cezom Beatricom. Jednom me dovedoe na dvor u posjet skrbniku. Kraljica odredi da se djevojica odgaja na dvoru u talijanskom preporodnom duhu, po mukom uzoru, kako se odgajaju princeze i plemkinje u Italiji. - Dakle, odatle va hrabar nastup i snaga vaeg tijela? - Izvjebali su ga na spartanski nain, velianstvo. - Osjetio sam. Ali i duh odgovara snazi tijela smjeka se on. Meutim, ne elim da o mojoj hrabrosti steknete krivo miljenje. Moram samo priznati: zbunila me pria u nekoj uroti, o mladiu u enskoj odori koji me kani ubiti, a onda opet bilo 224 15 GORDANA IV 225

15* je vjerojatno da ste doli otvoriti neka tajnovita vrata urotnicima. Vaa domiljatost nadjaala je tu zabludu. Na dan izbora, prije nego sam se sklonila u ovaj dvor, otila sam kui i uzela sobom pisma. Mislila sam: bude li kralj Vladislav izabran, poi su k njemu s njegovim pismom. Oprez vas je dobro uputio. Mi smo roaci. Kralj primakne stolicu blie k njoj i ree: - Vae su oi udnovate kao dva badema, a zjenice pune svjetla, vedrine. Kad ste unili, odmah sam to opazio. - Dola sam uvati vau kraljevsku ast. - U emu je ugroena? - ele vas navesti na sudbonosni in koji vas mora omraziti ovom kraljevstvu. - Razjasnite mi tko hoe da me zavede i na kakav in? - Vae velianstvo kane nagovoriti da smakne biskupa Varadija. - Nije biskup, ali je urotnik lien sveenikog zvanja. - Je li vae velianstvo u to uvjereno? - itao sam pismo kardinala Roderiga Borije to ga je sam pisao. On veli da je Varadi zloinaki urotnik. - Velianstvo pozna kardinalove crte pisma? - Sumnjate u ispravnost toga pisma? iznenadi se kralj. - Ne bi bilo nikakvo udo da je pismo krivotvoreno. Napuljci su ve privikli takvim krivotvorinama. - Vae sumnje su nedoputene. - Neka vae velianstvo ispita stare velikae i dvorane kako se desilo kad je kralj Matija slao u Milano svatove Bianki Sforza. Putem su svatovi primili pismo s potpisom kralja Matije neka se odmah vrate. Da su to uinili, nastala bi teka uvreda za mi lanskog vojvodu, ali ispostavilo se da je pismo krivotvorio jedan napuljski tajnik njezinog velianstva i kralj ga je htio smaknuti. Napuljci su pohlepni za slubama i astima, zato su i toliko omra eni u tom kraju. - Omraeni? opetuje kralj. - Mrze ih svi, i velikai, i plemii, itav svijet, pa su zbog njih poeli mrziti i kralja Matiju. - Ali Varadi se urotio protiv kralja, zato ga je i bacio u tamnicu. - Samo je meni poznata tajna koja se odigrala izmeu kralja i Varadija. Vladislava sve vie obuzima elja da slua tamno obojeni Gordanin glas to prodire kroz njegovu duu i udno ga ushiuje. Osjea se uz nju voljko i pone je ispitivati da je to due slua i da to vie dozna. - Gotovo se ne usuujem izrei jer se tie nekoga tko vam je vrlo blizu. - Unato tome htio bih iz vaih usta uti sve te stvari o kojima ne znam nita, a samo se po sebi razumije da bi mi ko226 ristilo kad bih znao i upoznao okolinu u kojoj se od danas nalazim. Vama, mojoj roakinji, dunost je da mi to kaete. I podupre svojim iljastim prstima glavu, naslonivi se na sto pa nepomino gleda bademaste oi to ga privlae maginom snagom. Ona stade govoriti: Biskup Varadi vrlo je vrele udi, ustar na odgovoru i ne bira rijei. Jednoga dana, kad je kralj htio da nametne nove pore ze i da promijeni neke svoje odluke u vladanju, Varadi je dobacio kralju da sve to radi pod utjecajem kraljice, da je potpuno u njezinoj vlasti, spoitnuo mu je da nije dostojno mua da zavisi 0 nagonu prema eni, stao mu bijesno dovikivati da Napuljci

prodiru kraljevstvo i na kraju da e ga jednom oni otrovati, i takve sline stvari. Sama sam ula kako je viknuo kralju: "Prejeli ste se napuljskih smokava, pazite kralju, napuljske e vas smokve stajati ivota." - Smokve? iznenadi se Vladislav nije li on umro od ne ke gnjile smokve? - Lijenici nisu nacistu to je bilo. udan sluaj. Kralj je bio sasvim zdrav, svje i veseo, osim to s ga boljele noge. Oglad nio je prije objeda i zatraio jela da utai glad. Napuljska dvoranka donijela je kralju smokve koje je volio, im je pojeo prvu smokvu, odmah vikne da je pokvarena. Za etvrt sata ve je bio u nesvjesti iz koje se nikad nije probudio. - Naravno, ljudska mata dovela je ovaj dogaaj u vezu s Napuljcima, ali to je zato to su Napuljci omraeni, pa za sve okrivljuju njih ak i za ono to nisu krivi. Njih su okrivili i za svaki kraljev in koji nije bio po udi staleima i dvoranima. Vladislav zamiljeno gleda preda se, donja mu usna neobino podrhtava. Odvie umaram kralja, a zapravo sam se udaljila od onoga to sam htjela rei. Zbog spomenute Varadijeve objede dopao je on tamnice. Kralj Matija je pred smrt uvidio svoju zabludu prema biskupu Varadiju i odredio da ga puste na slobodu. Dan dva na kon toga, kad mu je pozlilo, njegov je nalog netragom nestao. Evo, zbog one grube izjave kralju Matiji Varadi je morao u tam nicu. Vladislav asak razmilja pa opet ree: - Vjerujem da je bilo tako, ali Varadi je radio protiv mene. - Zar je to zloin to je htio Ivana Korvina za kralja? - Moj je protivnik, kao to su moji protivnici vojvoda Iloki 1 ne znam kako se svi oni ostali zovu. - Svi su oni imali pravo da budu vai protivnici, jer se tada radilo o izbornoj borbi po pravu i zakonu. - Zaboravljate da su pristae Ivana Korvina dignuli vojsku, ostavili izbor i otili da ga krune, a Varadi je njihov voa. 227 - Sve su to sredstva borbe, velianstvo. Ako je izbor slo bodan, onda je i borba slobodna. Kruna nije ukradena niti su je oni oduzeli kralju. - Kruna pripada kraljevstvu. - Sasvim se slaem s vaim velianstvom. Kruna pripada kraljevstvu, a veina toga kraljevstva, naglaavam: velika veina bila je uz princa Ivana Korvina. To se jasno oitovalo na dan kad se sabor prvi put sastao i htio provesti izbor. Velianstvo zna da su Filipec i kraljevsko vijee odgodili izbor samo zato da ne bude izabran princ Ivan i da steknu vremena da vode borbu za vas. Poto je, dakle, veina bila uza nj, prirt^noje da su pristae krunu morali smatrati vlasnitvom veine ty:aljevstva i ponijeti je sa sobom. - Vae razlaganje namjeteno je u prilog njima, a ja ne mogu zaboraviti da su otmicom krune oni poinili veleizdajstvo. - Velianstvo, ako se stvar poteno prosudi, nema veleiz dajnika ni veleizdajstva. Tu su bila samo dva protivnika: dakle dosljedno moe biti samo pobjednik i pobijeeni, ali nikakav iz dajnik ni izdani. Da su uzeli krunu kad ste vi ve bili izabrani na saboru, onda biste ih mogli nazvati veleizdajnicima. - Neka bude tako, ali oni su otili i sada e Ivana Korvina okruniti za kralja. - Ako su oni u veini, onda bi to bilo njihovo pravo. - Vi ste neprispodobivo odvani ree, sasvim poraen tim rijeima, ali osvojen njenom ljepotom pa upita: - Recite: tko su zapravo moji protivnici?

- Vai su protivnici jug ovog kraljevstva, a nazivaju se Hr vatima. Nisu vazali ovog kraljevstva. Imali su svoje samostalno kraljevstvo, kraljeve svoje krvi i svojevoljno su primili susjednog ugarskog kralja za svoga. - Prema tome, kraljica je dobro rekla da je dolje leglo urotnika koji bi ugroavali mene i napadali moje prijestolje, ali to im nee uspjeti jer u ih liiti svih slobotina koje uivaju i sabora, i banova, i to jo imaju. - Kad gledam vae velianstvo, uvjerena sam da to nije vaa zamisao jer se u vaem licu odraava volja da mudro upra vljate. Vae je velianstvo zajamilo kraljevskom vijeu da e odrati sve pravice i slobotine Ugrima kao i Hrvatima. - Ako mi se ne pokore, udarit u ih svojom vlau. - Ni ova izjava nije u skladu s vaim dobroudnim smije kom. Naprotiv, velianstvo bi se sigurno sloilo s mojim nazorima 0 vlasti. Dok ona pripovijeda, sjedi on sagnut njoj nasuprot pa sluhom 1 pogledom jednako uiva i nastoji da razvue razgovor. - Htio bih znati to vi mislite o vlasti. - Mislim, velianstvo, da je vlast punomo koju ovjean stvo prua svojim odabranicima da pomou vlasti slue ljudskoj dobrobiti, da vlau kroje pravednost i zatiuju dobro. Vlast je 228 palma koju ovjeanstvo predaje svojim odabranicima da njome uvrste ljudsku sreu. - Lijepo je to vi velite, ali ja elim najprije za sebe stei mir, potpuni mir i nitko mi nije tako mrzak kao onaj koji bi htio da mi oduzme pravo da ivim u divnom miru i spokoju. A to ele vai zemljaci. Tko mi narui mir, sputat u ga i prisiliti da se pokori. - Hrvate moete sapeti svim okovima to ih posjeduje svijet, ipak ih ne moete upokoriti jer okovi sapinju samo njihova tijela, a nikad duu. Moete nai takve koji e uzeti vae milodare i sluiti vam naoko. To su slabi i gramzljivi. Nesebini, jaki, ostat e nepobjedivi. To je veina, vjerujte mi. - Past e u prah kad meu njih prospem strah i trepet. - Onaj od kojeg strahujete, osjea se ponien i zato vas dvo struko mrzi, ali uti. to ste dakle postigli? - Htio bih znati zato su tako opasni u utnji? - Jer utnja je oklop pod kojim strpljivost raa nemilo srdne divove odmazde. A uz vas vazda bdi ljubav. I, znajte: naa ljubav prema domovini kukasti je no zarinut u srce kraljevstva. Pokua li taj no silom istrgnuti, razderat e srce kraljevstvu. - To bi znailo da ih neu moi upokoriti? - Vjerujte, ne moete doprijeti u duu Hrvata kao ni k sreditu zemlje. - I te ljude i tu zemlju vi toliko ljubite? Smatrate je svo jom domovinom? - Otac mi je bio Hrvat po rodu, krvi, po plemenitosti, po osjeajima i mislima, a sve to batinila sam od njega. - Doista, vrlo je plemenito to se tako ivo borite za svoju domovinu. - Samo prirodno. I ivotinja ljubi i brani svoje gnijezdo. Zar bi ovjek bio manje briljiv za svoj dom? A tamo dolje su nae gore, nae doline i more, svuda je tekla krv naih plemia i naih kmetova, svagdje bdi naa ljubav. Zapanjen gleda i pozorno slua jer mu se u tom zanosu priinja beskrajno lijepom. - Kad lijepa ena umije i lijepo govoriti, okrunjena je kra ljevskom krunom.

- alila bih sebe, kad mi velianstvo nakon svega to sam ovdje kazala, ne bi moglo rei to drugo. Postien, on se ispravi i nastavlja: Htio sam naglasiti da ste nesebini u svojem zauzimanju za one koje branite, ali, vjerujte, jednog nesebinog ovjeka nadvie eta sebinjaka. Gordana uti i promatra ga svojim oima koje tako oaravaju ljude. uti jer osjea da kralj nije zavrio misao. Kakva teta da su mi vai zamljaci protivnici. Ali zapravo zato? Recite, zato su protiv mene? 229 Da mi velianstvo nije stavilo to pitanje, morala bih vas na nj podsjetiti. Ipak je najvaniji uzrok koji ih je potaknuo da se bore protiv vas ponajprije Ivan Korvin. Bio bi najsavjesniji i najportvovaniji branilac nae granice od Turaka jer zapravo moju domovinu mora smatrati i svojom. Ve su davno zamrli odjeci njenog glasa kad on podigne vjee. - Nitko iv nee doznati da sam vas ponukao da tako iskreno govorite o svemu, da sam vas sluao bez rijei. Jer na sve to to ste rekli moj odgovor moe biti samo utnja. - Velianstvo e na moju molbu za ,y<aradija takoer od govoriti utnjom? Ne, to ne vjerujem. Njezin arobni topli pogled izaziva ga do dna due. On ustane, uzme pero, napie i pokae joj papir. "Preasni gospodin Filipec neka obustavi izvrenje svake kazne nad biskupom Varadijem dok se tonije ne raspravi i izvidi njegova krivnja." Moj korak nije bio uzaludan. Zato duboko zahvaljujem vaem velianstvu. Ona ustane, a kralj je zadri, uhvativi je za ruku: - Sjednite. Htio bih uti kako ste doli ovamo i kojim putem. - Pod ovim dvorom iz bijele kule vodi neki hodnik. Dao ga je sagraditi kralj Matija za sluaj pogibelji. Ovim se hodnikom ispod dvora moe izai prema Dunavu. - Vi ga tono poznajete? - Jednom sam imala prilike da ga temeljito upoznam. Sa krila sam se, naime, u bijelu kulu da sluam raspravu Napuljaca s egerskim biskupom. Ne znam kako su za mene doznali grof Enriko, dvorski metar njezinog velianstva, i napuljski princ Francesko, ali su me naprosto zatvorili u taj hodnik i prepustili me sudbini. - Zar su vas dugo ostavili tamo? namrti se kralj. - Htjeli su me ostaviti dovijeka, ali moja otporna ud nije se predala. Traila sam izlaz, to se inilo ve nemoguim i pro nala stube koje su me dovele pred jedna vrata ove dvorane. Uinili su sramotni zloin vikne on. Ona kao da nije ula njegovo zgraanje pa doda: - Vidite, velianstvo, ove gavrane od crnog mramora? Tra dicija u kralja Mati je bila je da gavrani stoje okrenuti kljunom prema istoku, ali vai pristae okrenuli su ih na zapad kao neki posebni znak. To je palo u oi pristaa princa Ivana, pa kad je kraljev sluga Radulo htio da istrai tko okree gavrane, pronaao je mene ve u nesvjesti. - Dakle, moji pristae bili su povod vaem spasenju i od uhvati njenu ruku, ali ona ustane i pristupi kipu svetoga Antuna: 230 Dopustite da vam to pokaem.

Razjasni mu itav mehanizam, okrene kip, pokae mu prostoriju s one strane i tumai. "Prekrasno" pomisli kralj. "Ovamo se mogu sakriti kad god me gospoda budu odvie muila poslom." Gordana opet zatvori kip. Onda nacrta kralju kuda vodi hodnik gdje se male stube uspinju u stijenu i kako put vodi do kipa. - Zna li kraljica za ovaj tajni ulaz kraljevih dvorana? upita on. - Kraljev sluga Radulo veli da osim njega i kralja nitko nije znao ovo skrovite. Ovdje je kralj prislukivao razgovore svojih pristaa, jer je bio vrlo sumnjiav. Kraljica je znala samo za hodnik koji vodi od bijele kule na Dunavu. - A kako ste vi dospjeli danas u hodnik ispod dvora? - Velianstvo, kad je posada predala dvor, sakrila sam se u ljetnu palau da ostanem tamo dok vi ne stignete. Znala sam da me nitko ne bi dobrovoljno htio najaviti vaem velianstvu i odluila sam doi do vas ovim putem. Ali me uhvatio katelan Robert. - Mislei da ste u ensko odjeveni mladi. - On me vrlo dobro poznaje i njegove ine upravlja osveta odbaenog i prezrenog. - Usudio se napasti vas svojim ljubavnim ponudama? pita on estoko udarivi po stolu. Ona ispripovijedi kako ju je namamio u palau na Dunavu i saopi itav dogaaj kako se odrvavala njegovim napadajima, a Robert prisegao teku osvetu i danas je htio izvriti. Da sebe osveti, on je slagao mene, kralja? Mirno kraljevo lice gotovo usplamti i blijeda mu put poru-meni. - Savjetovala bih vaem velianstvu da ga ne kazni. - Naprotiv, on je prvi koji je u ovom kraljevstvu zasluio moju kaznu. - Bit e to krivo kraljici jer je on njezin pouzdanik i dvoranin. Ispupene Vladislavljeve usne stadoe se stezati. U neprilici slegne ramenima: Ipak to ne mogu dopustiti. Pred itavim me dvorom osra motio ovom lai, gotovo me uinio smijenim, tvrdei da nosite uza se bode. I ona se nasmijei, pa onda segne u njedra, izvadi svjetlucavu otricu i stavi je pred kralja na stol. - Evo je, velianstvo. Uzela sam to sobom za svaki sluaj ako mi od Roberta zaprijeti smrtna pogibelj. Meutim, zaprijetila mi je tea pogibelj od smrti. - Zar ima neto tee od smrtne pogibelji? 231 Pokuat u pronai nain da vam iskaem sramotu koju mi je dosudio gospodin Robert. S nekoliko izreka razjasni kralju namjeru Robertove osvete. Usplahiren, estoko se digne, udari akom po stolu i promrsi neke rijei na svom materinjem jeziku, dok je Gordana zavrila: - Oni koji su pustili vodu u tajni hodnik kralja Matije u nakani da me zague, spasili su me od dananje pogibelji. Voda je toliko navalila u podzemlje da je graditelj morao probuiti zidove da voda ne tee tamnicom. Ja sam vidjela nacrt to ga je graditelj o tim ruevinama nacrtao u predsoblju dvorskog metra. U asu kad me Robert uhvatio, sjetila sam se da u.|Eroz tamnicu dopri jeti u taj hodnik i sama sam Roberta navela da me zatvori u tam nicu. Tako sam umakla, a on i ne sluti kako. Vidite, velianstvo, zlo koje su poinili prema meni grof Enriko i napuljski princ Francesko urodilio je dobrim za me. Uvijek je tako. Zlo raa samo sebi odmazdu.

- Vjerujete li u to? - Vjerujem. Zar oni nisu kanjeni time to sam ja utekla tako strahovitoj osveti onim istim putem kojim su mi nametnuli zasjede njihove zle namjere? Zlo stjee obino prve bitke, ali konanu bitku dobiva dobro. Kad god netko poini zlo, izaziva pravednost. - Dobro ipak rijetko pobjeuje. - To se ljudima samo ini jer pobjeda dobra ne dolazi s onom pompom kojom se okruuje zlo. Svakome vie upada u oi zlo, jae ga dodirne i vre mu se usjekne u pamet. A dobro ide zaogrnuto jednostavnom haljom, goloruko, tiho i samo zato ljudi ne opaaju njegove pobjede. Kralj se sav upio u nju duhom, mislima i pogledom. Dolazi joj blie, uzima njene ruke i ree udno ushien: - Vaa ljepota i um u predivnom su skladu. Vi ste doista poasno dijete prirode. - Velianstvo me sasvim nezaslueno odlikuje. - Nemam rijei kojima bih mogao prikazati udivljenje prema svojoj roakinji. Ovaj preokret razgovora zaas Gordana skrene drugim smjerom. - Oduzela sam vaem velianstvu dobar dio nonog mira. - Prvi put u ivotu nisam osjetio elju za spavanjem. Vi ste jedini stvor koji je uspio da me dri budnim. - Drala vas je budnim vaa plemenitost koja se ne moe oteti, a da po svojoj vlastitoj volji ne bi odluila o Varadijevoj sudbini. Osjeam, velianstvo da sami razabirete koliku biste nepravdu nanijeli samom sebi da prije svega ne promislite o Varadijevoj sudbini. Ni bive kraljevsko vijee nije proglasilo nad njime kaznu, nego je samo odluilo da vama predloi veleiz dajnike na kaznu. Vidim, u vama se vaa plemenitost buni protiv smrtne kazne koja bi bila i nepravedna i nedostojna. 232 - Svaku u stvar dobro ispitati prije nego odluim. O tome sam vas uvjerio i mojim nalogom koji e sutra ujutro biti uruen gospodinu biskupu Filipcu. - Znam da sam stavila na kocku svoju slobodu i svu milost vaeg velianstva to sam tako otro govorila protiv Napulj aca, ali smatram da sam izvrila dunost i prema vama velianstvo kad sam vam izloila istinu. - Vi ste uistinu mukarac u enskom tijelu. - Kamo sree da me priroda stvorila mukarcem. - Nebo nije htjelo liiti mukarce uitka da vas oboavaju. A katelan, taj mladi, nee imati nikakve vlasti nad vama. I nitko drugi, osim mene. Upamtite to. - Onda se velianstvo smijem mirno povui iz dvora? - Zato ne biste boravili i dalje u ljetnoj palai? - Izloila bih se nemilosrdnosti i opasnosti svojih neprija telja ako samo as due ostanem u onoj palai gdje sam se sakrila u vrstoj namjeri da moj sastanak s vaim velianstvom nee nikad nitko doznati. - Odredit u katelanu i svima da ute. - Sasvim uzalud, jer je Robert ve sigurno obavijestio u egersku palau princa Franceska i grofa Enrika. Makar je izrekla samo ova dva imena, u zraku je lebdjelo i neizreeno ime kraljice. - Kamo ete, dakle, poi? pita on. - U kuu u kojoj sam prije stanovala. Tamo imam svoje sluge i sluavke. - Dobro, ali ne mogu vas pustiti ovako. Dat u vam svoju

strau da vas zatiti. To sam duan i kao vitez, i kao roak. Ona se pokloni s potovanjem. On ode k vratima i otvori ih. Tu oito po dogovoru s Gordanom stoji Simono. Velianstvo zapovijeda? Kad je Simono ulazio, Gordana se povue tako da je bila kralju iza lea. - to ste vi na tom dvoru? upita kralj Simona. - Nadzornik kraljevskih ureda. Poznajete li ovu gospou? Gordana mu brzo dade znak da prizna. Da, velianstvo, bila je dvorska gospoa njezinog veli anstva. Nekoliko trenutaka kralj razmilja, priblii se Gordani i tiho je pita: - Je li taj dvoranin u prijateljstvu s Napuljcima? - Ne, velianstvo, on je dvoranin koji se uvijek vriti tono zapovijedi vaeg velianstva. - Dobro, neka vas prati i ostane uz vas dok ne odredim drugaije. 233 - Jo jedno molim vas velianstvo: da pa Stjepko ne bi bio prognan s dvora zbog mene, kako mu je obeao gospodin katelan. - Naprotiv, pa je zatitnik ene u ijim ilama tee krv moje obitelji. Ona se jo jednom pokloni pa izae iz kraljevske radne dvorane. Vladislav zovne blie Simona i zapovijedi mu: - Uzmite deset oklopnika i otpratite ovu gospou u njezinu kuu. Ostat ete tamo dok vam ne odredim drugaije. Upamtite: nitko ne smije dolaziti k njoj. . ,4,;, - Na zapovijed, velianstvo. - Isto tako ne smijete joj dopustidi da izae iz kue. - Izvrit u zapovijed vaeg velianstva. - Rekoh: nikoga ne smijete pustiti u kuu jer bi se mldi katelan mogao posluiti raznim laima da bilo koga prokrijumari k njoj. Zapovjedi koje sam vam izdao ne smije doznati nitko. Ni ona. Glavom mi jamite za svaki moj nalog. - I ivotom, velianstvo. Odmah nakon Simonova odlaska dade kralj pozvati zapovjednika strae na gradskim zidinama. Malen, jak i plavokos ovjek ulazi. Kralj ga intimno udari po ramenima: - Dakle, kako se snalazi u ovoj naoj novoj zemlji, Frantiek? - Velianstvo, ne svia mi se taj mladi katelan, balavi djeak sa mnom je osoran i grub kao da sluim njega, a ne vae velianstvo. - Dakle, ni ti nisi s njim zadovoljan? - Nije mi htio predati mjesto zapovjednika strae jer da e na tom mjestu ostati njegov ovjek, ali onda sam se potuio gos podinu kancelaru i tek poto je on s gospodinom biskupom Filipcem neto dugo katelanu govori, on se udostojio dopustiti mi da zauzmem mjesto koje ve deset godina vrim u slubi vaeg velianstva. - Dobro, dobro. Ne svaaj se s njim jer ga kraljica zatiuje, nego posluaj: dok god se ja ne probudim i ne izaem iz dvora, katelan ne smije ostaviti dvor. Nikome nije doputeno izai on kraj zidina, razumije? Nikome. - Izvrit u elju vaeg velianstva bezobzirno, kao uvijek. - Ako bi se taj na divni katelan bunio, a ti mu lijepo i pristojno odgovori da je to zapovijed njegova velianstva. I zadri ga makar silom. - Ne bih se morao mnogo truditi da to derite zadrim.

Ne zna pravo ni maa drati u ruci, tu se razvaganjuje i gospodari, vie i psuje. Ne znam kome je palo na um da ovakvo nedonoe postavi za katelana? 234 Sve e to sutra biti drugaije. Pouzdajem se u tebe jer ne elim da itko iz dvora odnese u grad bilo kakve vijesti o dogaajima koji su se ovdje zbili ove noi. I zato nitko ne smije izai niti bilo po kome prokrijumariti kakvo pismo. A sad idem da legnem. - Vae velianstvo moe mirno spavati. Nitko nee do sutra nita odnositi iz dvora, ali ove noi ve su odjurili glasnici. - Tko je nosio vijesti? - Sam mladi dvorski metar, onaj Talijan to ga zovu Bepo. A poslao ga je katelan Robert. Dugo su razgovarali u vei i strano lamatali rukama i nogama. Nikad nisam uo takav razgo vor. A okolo su u dvoru razglasili da je u vas neka ena koja vas kani ubiti. Dakle, kraljica zna sve. - Dobro ree kralj onda to sutra moram popraviti. A sad laku no. Kralj se uputi u svoju lonicu. Prvi put u ivotu nije mogao odmah usnuti. U uima mu odzvanja tamno obojeni Gordanin glas. Pred oima mu lebdi njena ljepota, puna zanosa. "Prava kraljica. Da, kraljevska pojava." Hvata ga san, a jo uvijek kroz maglu razabire sjaj bademastih oiju. Svjetloplave sjene s istoka pokrile su krovove palae, kurije i graanske kue kad je noobdija u Damirovoj kui otvorio vrata dvorita Gordani. Sila je s konja i uputila se u svoje odaje. Simono odreda kraljevim oklopnicima da se poredaju u proelju. Kad su zauzeli svoja mjesta, Simono im naloi: Ako bi tkogod htio ui, zadrite ga i odmah javite meni. Nakon toga uspne se Simono za Gordanom u prvi kat. Tek to su uli u blagovaonicu, ona se umorna baci na stolicu. Ipak je jo njena svijest budna i svjea pa ispituje mladog dvo-ranina: Cime vas je obvezao kralj? - Da mu odgovaram ivotom i glavom izvriti njegove za povijedi. - Kakve su to zapovijedi? - Nitko ne smije do vas, ali ni vama nije doputeno ostaviti kuu. - Ne smijem ostaviti kuu? To zvui kao da sam zarobljena. A ja sam va tamniar nasmije se Simono. Gordana ozbiljno nastavi: udili ste se zajedno sa Stjepkom zato elim da na dvoru kralja Vladislava ostane nekoliko naih dvorana, na elu im vi i mali pa. Nisam znala da u se osloniti na vau pomo, ali bilo 235 mi je jasno da ste mi od velike potrebe. A sada, eto, vi ste mi uvar i mogu raditi svi po svojoj volji. Ipak valja estito zagrabiti u dosjetljivost jer kad se prospavam, moram ostaviti ovu kuu. - Kamo elite poi? - Juer uveer kad je Stjepko doao u ljetnu palau, donio mi je pismo vojvode Ilokoga. On eli sa mnom govoriti vrlo hit no negdje u blizini Budima. S dobrim konjem mogla bih prispjeti onamo za dva sata. - Vojvoda se izlae pogibiji da ga uhvate, a vi biste tu pogibelj mogli udvostruiti opominje Simono. - Ipak moram s njim govoriti. Meutim^rebali bi potraiti * katelana ulaja. Stjepko mi je rekao da e pn ekati odgovor u Damirovoj kui. Prema tome; negdje spava. Pitajte naeg noobdiju. Ako je ulaj tu, dovedite ga gore.

I ona sklopi umorne oi i poiva drijemajui. Probudi je dolazak katelana ulaja. U sobi je ve svjetlo dolazeeg dana. Katelan pozdravi. Gordana izmijeni s njim nekoliko formalnih rijei i onda se osvrne na stvar: - Proitala sam vojvodino pismo i smislila sam kako u do njega. - Vaa milosti, gospodin Simono mi je saopio kako na vas paze strae, dakle, nee vam biti mogue da izaete iz kue, ali svakog drugog gospodina Simono moe pustiti k vama, dakle, vojvoda e doi. - Vojvodu ne smijemo izloiti pogibelji. Ne moemo dopustiti da nam uhvate vou. Gospodin Simono pozvat e dva oklopnika i zapovjediti im neka skinu odore i obuku odijela Damirovih slugu pa e im naloiti da pred kuom vrebaju neke ljude koji se toboe vrzu oko ograde kue. Dotle ja uzimam jednu od odora kralje vih ekih oklopnika, a vi, gospodine katelane, drugu. - Ali ve svie dan upozorava ulaj. Moramo ekati do veeri jer se samo u mraku to dade izvesti bez pogibelji. Vi ste, Gordana, vrlo umorni pa emo o tom govoriti kad se prospavate. " - Da, gospodine. Vie ne mogu odolijevati. I uputi se u svoju spavau sobu, spusti zastore na postelji i legne. BEATRICA I NOVA KRALJEVA ROAKINJA Nakon bogate vesele napuljske gozbe u egerskoj palai kraljica je ustala ranije nego obino. Nardela brzo potri na poziv svoje gospodarice u njezinu lonicu. Milo, boanstvo moje velianstveno, neka mi oprosti. Vaa je nevaljala starica dugo spavala. Juer su me prisilili da pijem slatko napuljsko vino. 236 - Ne brbljaj, Nardela, nego reci koje je vrijeme? - Velianstvo, prolo je deset sati. Tako rano jo niste us tajali. - Probudio me zloinac Varadi. Sad ve stoji pred Bojim sudom i odgovara za podvale kojima je htio sprijeiti da stupim na prijestolje. Sad mi je odlanulo. Napokon sam stala za vrat zmiji. - A to e na to legat svetog oca pape kad to dozna? - Odredila sam Filipcu neka kae da je luak Varadi ot premljen u neku tvravu. Moj uitak ne trai javnost, nego znanje da su mu prije smrti rekli: "To je Beatriina osuda!" Kako je ugodno ivjeti. I ona protegne gole ruke i zapovjedi: Idi u moj kraljevski ured i zapitaj kakve su vijesti stigle o Varadijevu smaknuu. Htjela bih znati kako je taj lupe umirao. Nardela izae a kraljica se baci na postelju i predaje se uivanju osvete i oekivanju svoje slave, svojeg vjenanja, kru-nisanja, vladanja, gospodstva. Stara napuljska plemkinja, koju je kralj Feranta poastio sreom da bude dadilja njegovoj keri Beatrici, imala je na njenom dvoru vea prava ak i od dvorskog metra. Tim se pravom posluila i otila u spavau sobu grofa Enrika pa ga estoko uzdrmala. - to je to, gospodine? Kraljica budna, a vi hrete? Na noge, hitro. eli uti vijest iz tvrave. Kako je ue uguilo onog lucifera Varadija? urite se da kraljici pruim slatki doruak. - Danas joj doruak nee prijati. - to bunca, mladiu? - Juer u noi donio mi je Bepo vijest s kraljevskog dvora. Neuvena drskost. Ne usudim se kraljici saopiti. Moda biste vi? - Ne brbljajte, ve kazujte, gospodine, to je bilo? - Gordana se uvukla u dvor i doprla do samog kralja. - Kako? Ona? Tebi se pamet pomutila, ovjee ree ona intimno, uzbuuje se i sjedne na postelju.

- Nita ne znam potanje. Gordanu su nali na dvoru kod kralja. Starica sklapa ruke, ustaje, ide odajom, hvata se za glavu i jadikuje: - Ne, ne, to se ne smije rei kraljici sada prije doruka. Pokvarit emo joj itav dan. - Molim vas recite joj vi poslije objeda. - Ja? Ba ja neka razljutim moje kraljevsko mezime! Ja ne, ali moda Francesko ili jo bolje Ranzano, on zna biti miran. Sveta bogorodice napuljska, kazni nesretnicu to je prodrla kra ljiine utvrde i doprla do kralja. Nardela pone opet govoriti intimno kao uvijek kad se radilo o kakvoj povjerljivoj stvari: Zna li, mladi grofe, da je kraljica zagradila Vladislava u njegovom vlastitom dvoru da mu ne bi dolazila na oi nikakva ena? Zna ona: gospoda kancelari ulaskali bi se kralju i doveli mu 237 kakvu ugrinsku ljepoticu, dakako, za zabavu, ali Beatrica je postavila Roberta za katelana da nikoga ne puta u dvor. A ta se zapovijed ticala i ena ljepotica. Vladislav ne smije ni vidjeti lijepo ensko eljade jer e se tamo tako njegova enja za kraljicom poveati i on e pobrzati vjenanje. Zna li to? - Sad znam kad ste mi razjasnili pa jo vie strepim od vijesti koju bih morao saopiti kraljici. - Gordana se provukla kralju? Zato, nije teko pogoditi. Hoe izmoliti milost za svoje drage i mile Hrvate. Znaj, ja ne u to kazati kraljici. Ne mogu. Mislim, udarila bi me i pravo bi imala. Glasnik takve vijesti zasluuje da ga s tue. - to da radim, plemenita gospoo? - Idi da ujem kako je smaknut Varadi", a onda dozovi iz dvora Roberta. Neka taj klipan sam kraljici saopi to je bilo. Neka sam snosi zasluenu kaznu to je zlokobnicu bademastih oiju pustio u dvor pred kralja. Sto e iz toga biti? Gordana pred Vladislavom koji se oko u oko sa enom pretvara u kremen pun iskara? Zaguila bih je. Zagnjurila bih joj glavu u kaljuu da se zadavi. Zuri se, grofe. Dvorski metar zaodjene se platem i poe u svoj ured. Ustanovilo se da su Enrikovi plemii izaslanici s napuljske gozbe otili u tvravu, ali se jo nisu vratili. Odmah to saopi dadilji. Nardela se pouri opet kraljici pretjerano vedra i nasmijana. - Drago velianstvo, itavo napuljsko kraljevstvo u ovoj pa lai jo spava. Sve sam sada probudila. Vae im je velianstvo dopustilo juer do podne mir. - I nisu poli na smaknue? digne ona glavu kao zmija. - Jesu, otila su dvojica samo se jo nisu vratila, ali svakog asa bit e tu. Velianstvo, uzmite zrcalo i pogledajte svoje lice. - Sni su me ove noi izmorili. Je li? Put mi je mlohava? No, reci kako izgledam? - Velianstvo, ni sunce nije tako sjajno kao vaa ljepota. - Neka dou sluavke, elim svjeu kupelj. A onda me natari mirisom. - Oito danas opet dolazi njegovo velianstvo? - Za itav su mu dan odredili poslove i liili ga uitka da razgovara sa mnom. Dva sata ureivale su sluavke i Nardela kraljicu Beatricu. Odjenula je haljine od lagane tkanine boje bademova cvijeta, opivenu zelenim krznom. Onda je dorukovala i htjela projahati gradom. Ve je pola iz odaje, kad se pred palaom pojavi kraljev glasnik, a napuljski dvorani najave: Velianstvo, dolazi kralj. U oima joj bljesne tajna radost. Odmah se vrati i ue u dvoranu za primanje.

238 Tu je doekae njezini pouzdanici, napuljski poslanik Ranzano i brat Francesko. Posavjetuje se s njima i odredi: Ostanite daleko u pozadini. Ako bi se kraljeva pratnja zadrala preblizu, onda im vi, Ranzano, priite i odvedite ih to dalje od nas. Ovaj kraljev posjet dokazuje njegovu veliku enju za mnom. Sigurno hoe da govorimo na samu, a to elim i ja. Hou da pourim vjenanje. Ranzano odobri, a Francesko se ruga Vladislavu: Jadnik, lutao je ove noi svojom lonicom, mislei samo na tebe i dolazi da se napaja novim enjama. Prorekla sam to samosvjesno e Beatrica. Ranzano jo nadrai njeno samoljublje rijeima: Vae nade daleko su nadmaene. Tek to je kralj proveo jednu no osamljen u dvoru, ve se uri k vama. Francesko pliva u srei: - Ve smo juer u njegovim oima razbrali sudbinu koju je odabrao. Zarobljen je bespomono. Uistinu, predivna si, Beatrica, u toj haljini. Juer si bila dostojanstvena, a danas zamamnija i ljepa nego juer. - Uistinu? A zato ti se danas inim ljepom? - Juer je tvoje lice sjalo sigurnom nadom u uspjeh, danas svijetli sjajom pobjednice. - Pravo veli brate, sjaj trijumfa uljepao bi i rugobu. A danas od Vladislava moram doznati dan naeg vjenanja, samo jo vjenanje, a onda ... Enriko najavi kralja. On ulazi. U Beatriinim oima blista radost i pritajeno istraivanje izraaja kraljeva lica. Odjenuo je jednostavnu odoru od smeeg brokata sa zlatnim uzorcima. Glavu je pokrio klobukom od finog smeeg sukna. Ona vie promatra lice. I obuze je radost. Opaa da je kralj danas blijedi, da su mu oi rastvorenije, zjenice blistavije. Sve pokazuje da je ovjek probdio no u enjama. Od te spoznaje obuzima Beatricu pobjednika radost. I doeka kralja arobnim smjekom i gotovo umilnim glasom pozdravlja i dodaje: Obuzima me teka zabrinutost jer lice vaeg velianstva ne pokazuje da ste mirno proveli no? Ona ga gleda toboe zabrinuta, dok joj srce poskakuje. - Velianstvo pogaa veli on. - to je moglo smutiti san vaeg velianstva? zabrinuto pita i jo zabrinutije gleda u Vladislavljeve oi to su danas tako neobindo budne. - Ponajprije vaa odsutnost, kraljice ree on tiho, sagnuvi se k njoj. - Smije li se tome vjerovati? - Zar biste smjeli toliko omalovaavati sebe i posumnjati? 239

- Prema tome, vae velianstvo ne bi moglo mirno spavati itava dva tjedna. - Zato ba dva tjedna? - Jer e se nae vjenanje i krunisanje moi obaviti tek za dva tjedna naglasi ona. - Moju nestrpljivost stavljate na teku kunju, divna kraljice. - Ako Ivana Korvina uhvatite i otmete mu krunu, skratit e se to vrijeme.

Mjesto odgovora, Vladislav uzdahne i smijei se. - elim samo to da to prije doekam kraljicu u dvoru, ali hou da se potuim, jer je jo jedan mnogojjgjanji uzrok zbog ko jeg mi je no bila nemirna. * - Oekujem da e mi se moj vjerenik posve povjeriti. - To mi je najtoplija elja. Ve prigodom veere uznemirio je prvu moju no ovjek kojega nisam mogao zbog toga ni kazniti ni maknuti iz potovanja prema vama, kraljice, jer ste ga vi postavili u slubu. - Tko je taj drznik? - Mladi plemi katelan Robert egerski. - Zar je poinio kakvu nesmotrenost? - Ponajprije, ponio se vrlo grubo i osorno prema mojem zapovjedniku strae. Samo se po sebi razumije: ja sam doveo sa sobom svoju strau i neke slubenike koji su privikli mojim navi kama, a taj se mladi katelan usudio ak vrijeati onoga kojeg sam postavio da i ovdje upravlja mojom straom. - Vaem se velianstvu dogaa kao i meni. Kad sam dola u ovo kraljevstvo, susretali su moje dvorane runo. Ljudi su ovdje vrlo ljubomorni na svakog stranca, pa tako su i moje Napuljce vrijeali u vrenju slube. Ovdje se osjeaju svi duboko uvri jeeni ako dovedemo svoje ljude i maknemo njihove. Ne bih htjela da vae velianstvo doivi isto takve neprilike kao to sam ih doivjela ja. Savjetujem vam da samo isprva ostavite domae ljude na njihovim mjestima, a kasnije emo ih redom skidati. Njegovo se lice smrkne. Zar ja, kralj, da podvrgnem svoju udobnost i svakidanje navade eljama nekih plemia u ovom kraljevstvu? To protivljenje Beatricu iznenadi i stade ga pozorno gledati: - Nitko vas toliko ne shvaa, velianstvo, kao ja, jer sam sve to proivjela. - Odluio sam na mjesto toga mladog katelana postaviti svojeg pouzdanika iz moje domovine. "to to znai? On se odjednom ne pokorava ve drugi dan? Zato? to se dogodilo?" misli ona, a govori ljupko: Neka velianstvo dopusti da ja istraim to je bilo i ukorim Roberta. On je neak biskupa egerskoga, a samo njemu morate zahvaliti to je mene sklonio da ostavim princa i preuzmem vodstvo vaeg izbora. Nikome drugome ne bih bila povjerovala, 240 samo njemu. Kad bismo sada maknuli biskupova neaka, inilo bi mu se da vae velianstvo zaboravlja njegove zasluge za va izbor. Da sakrije nezadovoljstvo, Vladislav obori oi, ali ne moe nadvladati kraljicu i koleba se: - Dobro, neka je barem uza nj jo jedan moj stariji plemi koji e ga upuivati jer Robert je doista odvie mlad za takvu slubu. - Pouzdajte se, velianstvo, u mene, udesit u sve sasvim prema vaoj elji. Ipak, ovo prvo vrijeme valja prikriti nezado voljstvo s tim mladiem. Nakon krunidbe uzet emo katelana pre ma naoj zajednikoj elji. I ne pitajui kralja pristaje li, hitro ga upita: - Nadam se, da je velianstvo zadovoljno s ostalim ljudima na dvoru - Zasad sam ih jedva vidio. Meutim, odredio sam da inoj dvorski metar Vitomir bude uza me. On ve poznaje moje navike. Znate, velianstvo, kako je strahovito teko kad se dolazi u posve stranu zemlju meu strane ljude koji ne poznaju nae elje, navike i potrebe. - Sve e to uminuti vae velianstvo im ja doem na dvor.

Sve e ii svojim redom i svaka e vaa najsitnija elja biti is punjena. - Teko oekujem taj sretan as, ali neka mi velianstvo do pusti da vas izvijestim o jo jednoj vanoj stvari. Radi se o bisku pu Varadiju. - Gubitak njegove glave elim, ali taj e primjer pokoriti izdajnike. - Vae velianstvo, taj ovjek nije smaknut. Usta su joj otvorena kao da se na njima skamenio duboki daleki poklik. Njene zjenice, upravljene u kralja, ubijaju. A on nemirno namjeta ruku na oslon stolice i muca: - Poto se doznalo za uhienje biskupa Varadija, to su ljudi... - On vie nije biskup ispravi ona kratko i onda prepusti rije kralju. - I tek to sam stigao juer u dvor, primio sam s? svih strana molbe da ga pustim na slobodu. Prema tome je jasno da taj ovjek uiva ovdje mnoga prijateljstva i zato sam odredio biskupu Filipcu neka se sve odgodi, ispita. Time sam htio umiriti ljude. Beatrica vjeto skriva svoju ljutinu i upita: - Juer mi je velianstvo dalo slobodne ruke da odredim neka se nad njim izvri osuda? - Uinio sam to, velianstvo, ali opet sam odluio priekati u vau i u moju korist, jer zapravo kraljevsko vijee i nije Varadija osudilo, nego je samo naglasilo da e ga predloiti naoj kazni. 241 16 GORDANA IV 16* Ona se nastoji smijeiti. Ali ja, od sabora priznati va suvladar, izdala sam nalog jer ste vi pristali... Da, istina je, a ja molim svojeg divnog suvladara neka prieka. - A zadana rije? - Velianstvo, juer sam bio nesabran i umoran od puta. Poto sam se do podne naspavao, razabirem da bismo se oboje omrazili kad bismo zapoeli svoje zajedniko vladanje smrtnom osudom. Pa jo k tome protiv posveene linosti. Da, znam, vae velianstvo, Varadiju su oduzete asti, ali ljud^i to jo ne znaju. O tom se svijet mora obavijestiti. Sve emo n4i to ispitati zajedno i onda odluti. Njoj se ini kao da netko stoji iza njegovih lea i sve mu ape neka joj se opre. - udim se da me gospodin biskup Filipec nije izvijestio kakav je nalog primio jutros od vaeg velianstva? - Sam sam htio da svojem suvladaru i svojoj vjerenici oprav dam taj in, a to mi prua sreu da vas mogu danas vidjeti unato svim poslovima. On se uzalud trudi ovim posljednjim umiljatim rijeima da kraljicu udobrovolji. Odvie je vidna njena nevoljkost i pita prisilno ljubazno. - Vae velianstvo je reklo da su neki ljudi posredovali za Varadija? Vano je znati njihova imena. - Ne bih znao imena. Teko mi je bilo upamtiti, ivim tek drugi dan u ovom kraljevstvu, a imena strana. "Tu se neto dogodilo" ree ona u sebi "a kralj je odvie glup da bi svoje izmotavanje mogao prikazati vjerojatnim." Odluila je odmah ispitati biskupa Filipca, ali on stoji u dnu dvorane sa ekim kancelarom, a kralj joj sjedi nasuprot i oito ne kani otii.

Dok bi u drugim prilikama to smatrala, svojim trijumfom, ovog je asa kraljevo prisustvo teret. I razmilja kojim bi povodom Filipca pozvala blie. Kralj Vladislav prigne se neto blie kraljici i stia glas: Jo neto imam da saopim svojoj uzvienoj preivnoj kraljevskoj vjerenici. Ne elim imati pred njom nikakve tajne. Opet Vladislav zaokupi njenu pozornost. Pogleda mu u oi i ini se da mu reenice nisu zadahtane onom toplinom koju je zapazila juer kad joj je govorio povjerljive rijei. Ali odlui priekati uvjerena da se vara. - Doista, ispunjava me znatieljom kakvi su to poslovi koje vae velianstvo zove tajnom smjeka se ona. - Nipoto tajna dravnih poslova. - Dakle tajna srca? - Ne, ni izdaleka. Samo tajna moje obitelji. 242 - Velianstvo me odlikuje povjerenjem mukarca i vjerenika, a ja primam i sluam. - U Italiji nije nita neobino ako u kraljevskoj porodici muevi i ene raaju nezakonite potomke. - Te smo predrasude davno zabacili. I u vaoj se obitelji de silo neto slino? upita ona smijeei se., - Da, velianstvo, samo princeza moje obitelji koja je pala rtvom svoje ljubavi vie ne ivi. Ali ivi njeno dijete. Srce joj odjednom zaustavi kucaj. Jedva otvori usta: - Vi biste ga htjeli dovesti na dvor da mu ja budem druga majka? - Velianstvo, to ste ve uinili po svojoj plemenitoj dui i bez moje molbe. Dijete u ijim ilama tee krv moje obitelji na ao sam iznenada i neoekivano ovdje u Budimu. Beatricu preleti mrzla struja i zaledi joj itavo lice. Beutna je, okamenjena. Hladnim glasom pita: - Velianstvo ga eli uiniti nasljednikom svoga prijestolja, to je oito, a nai zakoniti nasljednici koji e imati jedino pravo? Zaboravljate? - Kraljice, zalutali ste. Nae budue potomke ne moe nitko liiti prava jer se ne radi o sinu, nego o djevojci. Visoke obrve na bijelom elu to su uvijek glatke, iznenada se naboraju, u ljebiima tih nabora kao da dre neka daleka slutnja. - O djevojci, vaoj roakinji? - Da, velianstvo. - Vi ste je nali u Budimu? - Na svoje veliko udo. - Ona vam se javila pismom? Ili po nekom dostojanstveniku? - Naao sam je u dvoru i zamolila me da je sasluam. - U dvoru? Robert je dopustio? Htjela je prokleti Roberta, no brzo se sabere i naoko mirno nastavi: Velianstvo, netko vas je loe izvijestio. Svaku rije on prati paljivo to inae njemu nije svojstveno. Kad ona dovri, on tiho primijeti: - Velianstvo, nema nikakve sumnje o njenom porijeklu. Predala mi je moja vlastoruna pisma koja su nedvoumno doka zala istinu. Osim toga, ima i u njenom licu nedvoumne slinosti s njenom majkom. - Tko je ta djevojka? - Gordana plemenita esmiki. Kraljici se ini da su njome proletjele sve munje svemira. Ali njezina vanjtina jaa je od svega. Skriva Vladislavu kako su je pogodile njegove rijei. Sasvim mirnim i ravnodunim glasom upita: Je li vae velianstvo sasvim sigurno da ta pisma nije do

bila od nekog drugog i prikazala ih vama? 243 - Ta je pisma mogla primiti samo od svojeg oco i skrbnika s kojim sam ja izmijenio nekoliko glasnika i pisama. - Vi ste izmijenili pisma s Ivanom esmikim? - I zato je na njega pala sumnja kralja Matije. Protiv ovog dokaza Beatrica se ne moe braniti. Vidjevi da je razoruana, nastoji pokazati samo povjerljivost: - Ako je tako, nema sumnje da je ona uistinu vaa roakinja. Sjeam se: kralj Matija jednom mi ree da u Gordaninim ilama kola krv neke kraljevske obitelji. Sad naravno razumijem. Gordana nije mogla da mi se povjeri. Mi smo u kraljevskom izboru bili protivnici. - Jer se vae velianstvo zauzimalo i moj izbor, a ona je bila u slubi voe mojih protivnika vojvode* Ilokoga. Sama mi je to priznala. Kraljiine se usne stegnue kao da je okusila neto kiselo: - To priznanje dokaz je Gordanine dravnike spremnosti. Oito se i pokajala to je radila protiv vaeg velianstva i zamo lila vas da je zadrite na dvoru. - Naprotiv, htjela je ostaviti Budim, a nije se nizato poka jala. Ne bih to ni traio, zapravo, nemam posla s mukim urot nikom. - Ali to opasnijim takmacem. - Takmacem? iznenadi se Vladislav. Gordana takmac? - U tome je naroita njena lukavost. Saopit u velianstvu 0 ciljevima koji Gordanu uinie vaim takmacem. - Zar moj takmac nije Ivan Korvin? - A ona je imala biti njegov suvladar. - Princu Ivanu Korvinu? Beatrica pozorno promatra rumenilo to je izbilo na kraljevu blijedom licu i pouri se razjanjavati: Da, princu Ivanu kome je vjerenica, ali u tajnosti, jer princ je vjenan milanskom princezom. Kad je milanski vojvoda saznao za prinevu ljubav prema njoj, htio je razrijeiti brak. Kralj Matija hitro je vjenao Gordanu s prinevim dvoraninom Damirom da tako sauva milanski brak. Meutim, Damir nije nikad bio Gordanin mu. Kad sam jo ja podupirala princa Ivana, on mi je povjerio itav svoj plan. Gordana je imala postati kra ljica, a to je bila pouzdanica vojvodi Ilokome. Tako je, eto, vaa roakinja ujedno va takmac. Vladislav ne moe sakriti dojam njezinih rijei. Sve vie se rumeni i smrkava, a Beatrica govori: Osjeam potovanje prema vaoj krvi, kralju, ali dunost mi je upozoriti vas na injenice koje ne poznajete. Gordana je stigla do vaeg velianstva sa svrhom ne biste li je primili na dvor da moe izvjetavati princa Ivana Korvina o vaim inima 1 namjerama dok e se on boriti protiv vas s Maksimilijanom Njemakim. 244 - Ba ona me zamolila neka je pustim iz Budima. - Htjela je pobuditi to vee povjerenje u vaem plemenitom srcu dok je bila vrsto uvjerena da vae velianstvo nee nikako dopustiti svojoj roakinji da luta svijetom i potuca se od nemila do nedraga. Neizmjerno je lukavo zamislila svoju osnovu. Ipak, ne elim je optuiti. Borila se za svoje ciljeve, kao, i ja, i vi. Donja se kraljeva eljust objesi, a s usana nestane smijeak. - Sve to nisam znao to ste mi saopili, kraljice, a ipak sam

se u dui osjetio duboko povrijeen to mojav vlastita roakinja stoji uz moje protivnike. - To dokazuje pronicavost vaeg velianstva. Oito ste se pobrinuli da ne moe izvjetavati svoje drugove veleizdajnike? - Da, velianstvo. Ja sam Gordanu zatoio. - U tvravu? - Danas jo ne. Htio sam je pomno nadzirati i dopustio sam da ivi u svojem prijanjem stanu. Tamo je uvaju moje strae i moji dvorani. - Vrlo dobro. Neka vae velianstvo slobodno rijei slube katelana Roberta i njemu preda pasku nad Gordanom. Ovako egerski biskup ne moe prigovoriti jer smo njegova neaka ipak ostavili u nekoj slubi. Ovaj prijedlog iznenadi Vladislava i nakon nekoliko asaka upita: Zar velianstvo ne zna zbog ega taj mladi mrzi Gordanu? Ona se priini zauena. I ne slutim da bi je mrzio. Vladislav joj pripovijeda to je sve doznao. Ona se udi, a u sebi kune to je njen prijedlog promaio. - Sve bi to trebalo ispitati, velianstvo, naglasi kraljica. Toliko je tih pria povezano uz vau protivnicu ona naroito naglasi tu rije bezbrojnih anegdota izmiljenih i pravih i o vjek ne zna to je istina, a to namjeteno. - Zasad je ona pod paskom moje strae i ne moe se maknuti niti moe tkogod do nje. - Neka vae velianstvo dopusti da vam preporuim nekoliko svojih izvrsnih uhoda koji e straariti oko njene kue jer nema sumnje primat e glasnike svojih ortaka. - Hvala, velianstvo, ve sam sve odredio. Moji mi ljudi glavom jame za nju. - Odvie se pouzdajete. Gordana je lukava, zato vam ponovo preporuujem svoje ljude. - Dobro, velianstvo, sutra u opet da se s vaim velian stvom o svemu dogovorim. - Koliko vas alim to ste ovdje nali roakinju koja vas izdaje. I pri tom ga gleda svom hinjenom odanou. 245 - Velianstvo neka ispita ovdje sve ljude na dvoru. Bila sam Gordani starija sestra. Povjeravala se njoj, ljubila je i ne slutei da je vae krvi. A onda nas je va izbor rastavio. Ona se odrekla mene, izdavi va izbor. - Izdajstvo e biti kanjeno po zasluzi ree kralj, ne uzvrativi joj pogled odanosti. A sad se moram vratiti u dvor na posao jer me ekaju oba kancelara. - Velianstvo nee sa mnom izjahati? - Neizmjerno sam nesretan to se moram odrei te sree. Iz eke su prispjeli glasnici s vanim vijestima. Moram iz Budima upravljati i svojim ekim kraljevstvom. ekaju me dva ogromna posla. Tek kad uminu ovi prvi teki dani, smjet u sebi pruiti uitak da budem uvijek uz vae velianstvo. inilo joj se da je njegov glas suh, a prsa uplja. Vladislav se ljubazno oprosti. Cim je ostala sama, okrene se prema svojoj brai i napulj-skom poslaniku koji su, posluali njezinu zapovijed, i sve vrijeme stajali u pozadini. Napuljci se gledaju sa svojom kraljicom. U njihovim pogledima izbija jedinstvena misao dok je napokon Francesko ne izree glasno: - Kralj se od juer potpuno promijenio. - To sam htio rei i ja naglasi Ranzano. - Ne samo on, nego je promijenio i odredbe odvrati

Beatrica poraenim glasom, to oba Napuljca zabrine. - to se tu dogodilo, Beatrice? - Ono emu se nikad nisam mogla nadati. Ni u snu, Fran cesko moj. Ranzano upita glasom najtee zabrinutosti: - Netko se ugurao izmeu vas i kralja? - Da, Ranzano. Od juer do danas. Za jednu jedinu no. - Zar moda Baka? - Kad bi bio on, ne bih li ga lako odgurnula? - Tko je, dakle, velianstvo? - Najprije mi recite to se opazili u kraljevim oima. I vi, Ranzano, i ti, Francesko. Jeste li ga dobro promatrali? - Jesam, Beatrice. Odmah sam spomenuo Ranzanu: "Kraljev pogled je neobino ravnoduan kao da tu ne sjedi Beatrica, nje gova vjerenica, u ijoj su mu blizini juer oi gorjele kao dvije baklje. Snebio sam se." - Jo je gore ono to niste mogli vidjeti. Kralj je povukao juer zadanu rije o Varadijevoj kazni. Pogazio rije. Htio je iz mijeniti Roberta, opirao se, izmotavao, uporno zastupao svoju volju. - Velianstvo, tu se neko upleo, opasno upleo. - Na moj puta stala je Gordana. I Francesko i Ranzano iznenaeno viknue: Gordana? Kako Beatrice? 246 M Ispripovijedi im sve brzo uzbueno isprekidanim rijeima, bijesno hodajui goredolje. Francesko bi svaki as ubacio kletvu, a Ranzano sputa sve nie glavu, stiskao velike blijede starake usne. Kad je Beatrica dovrila, poslanik ree mrano: - Velianstvo, sad razumijem vae uzbuenje. To je ne nadani udarac. - U jednom susretu pao je u Gordanine mree zgraa se Francesko. To nije mukarac. To je krljavac, hrpa praine koju moe podii svaki povjetarac. Ranzano zakima glavom: - Visosti, Gordana nije povjetarac, ona je bura, orkan, i ako se odluila razmahivati... - Dignut u jugovinu iz Napulja, neka je smota i potopi da ne ostane od nje ni traga - Beatrica, nikako ne mogu vjerovati. Kako bi kralj podle gao Gordaninim spletkama, dok je juer ovdje gotovo izgarao u tvojoj blizini? - Zaboravlja: Vladislav je slama, svaka ga iskra pali. - Onda se ne bojim. Slama brzo plane i nestane. Sutra e Vladislav opet izgarati uza te. Doskoica je ne utjei. Ni u sebi nee priznati Gordaninu prednost, ali osjea svu pogibelj, zatrai oslonac, zatitu, jer opasnost joj se ini smrtonosna. I pripovijeda svojima: - Gordana je promijenila njegovu odluku u Varadijevoj osudi. Ona ga je nahukala protiv Roberta. Ona e utjecati na sve kraljeve odluke. Njoj za volju on bi mogao podii ak i svojeg takmaca na prijestolje. - to ini to, sestro? Priznaje prednost toj djevojci, ti, najljepa kraljica svijeta? - Ne priznajem nita, samo poznajem Vladislavljeve slabosti. Ako je istina da Gordana pripada nezakonitoj lozi njegove obi telji, moglo bi ga to dovesti do tekih zabluda.

I Francesko i Ranzano zagledaju se u kraljicu & izraajem teke zabrinutosti. A ona prokune: - Ovu djevojku izbacio je na moj put pakao. - to moe uiniti protiv tebe? Vjerena si s kraljem, njegov si suvladar, sabor ovog kraljevstva izrekao je to uvjetom da ga priznaju kraljem. Taj uvjet ne moe nitko izbrisati. I ona mahne rukom prezirno: Ne plaim se za svoj poloaj. Moja je vlast u tom kraljev stvu nerazruiva, ja sam od sabora priznata za suvladara i kralj se mora sa mnom vjenati. Ali Gordana je tu da me napada u mojem pravu. Zar u se opet i u ovom braku boriti za svoj utje caj nad kraljem, a protiv Gordane kao to sam se morala boriti za kralja Matije protiv Varadija i protiv svih onih koji su mu pomagali? 247 - A borba protiv Gordane bila bi mnogo tea, jer ta je ena ljepotica. - Da, Ranzano, to je ono od ega strepim, protiv ega se bunim i uzimam svako najokrutnije oruje bez milosra i bez due da Gordanu oborim u prah. to prije, to bre, to si gurnije. Nekoliko asaka sve troje uti. Onda ih ona pogleda izazovno i proape: - to radi moj trijumvirat? Hoe li se maknuti? - Ni asa neemo oklijevati, Beatrice. - Na putu aragonskoj vlasti stoji Gordajpa, opasnija od svih Bakaa i vojvoda Ilokih. - Maknut emo je, velianstvo. - uva je kraljeva straa. On veli da je dri zatoenu. Ne znam je li govorio istinu. - Ponajprije emo izvidjeti kako je kralj smjestio Gordanu i kako bi se moglo do nje. - Dogovorit emo se s grofom Enrikom prihvaa Francesko. - Visosti upozori Ranzano prije svega oprez. Ako je kralja svladala Gordanina ljepota, zagradit e putove do nje. Sila nam moe samo koditi. - Velim vam dragi moji: kralj je danas bio poput leda. Po kuao mi je nekoliko puta govoriti ljubazne rijei, nizao ih je uzalud. Svaka je bila ledena, prisiljena, neiskrena, namjetena. Mislila sam: nitko u tom kraljevstvu ne bi mogao pokolebati moj utjecaj kod kralja. - Gordana nee dospjeti na to, prisiem ti, sestro. A sad doi. Konji su ve dugo osedlani. - Pusti me, prola me volja. Ne elim izai. Idem da mislim i traim nove putove borbi. Zar nee uminuti to rvanje? Zar jo nije bilo dovoljno? - Velianstvo, svi smo se mi odvie ustraili te djevojke. Zaboravljate: kralj je rekao da e kazniti izdajstvo. - Ne zaboravljam, ali se u to mnogo ne pouzdajem jer e on opet govoriti s njom, a vi ne shvaate u to se pretvara mu karac oko u oko s ljepoticom koja ga jo uz to svladava svojim umom. Ne pouzdajem se vie u nae spletke, ne mogu nam vie pomoi, preostaje nam samo nemilostivi tajni napad. - Izvrit emo ga. Prije svega neka nai uhode opkole Damirovu kuu u dovoljnoj udaljenosti. Neka budno paze to se tamo dogaa, tko ulazi i izlazi, a prema tome emo udesiti svoj plan da se domognemo drske spletkarice. - Razmislit u o planu ree ona. I ode u svoju odaju, topei se u bjesnilu nad ponorom to ga gleda pred sobom u

asu kad je stigla do vrhunca svoje vlasti. 248 Kralj se uri sa svoja dva kancelara u dvor. Putem ne govore ni rijei. Kad su stigli u kraljevski ured, eki kancelar i biskup Filipec zamole u kralja dozvolu da pozovu velemonu gospodu biveg kraljevskog vijea. - Opet neto ele? zaudi se kralj. - Velianstvo, svatko od njih oekuje po jednu ast na dvoru koju im morate dodijeliti. - Dobro, podijelit u, samo neka mi ne pribavljaju mnogo posla. Uinite to jednostavno. Dajte mi da potpiem. - Da, Velianstvo, ali osim toga, ekaju vas drugi poslovi. Valja odabrati palatina. - Dobro, palatina. Koga da odaberem? - Velianstvo se obvezalo da e tu ast povjeriti knezu Stje panu Zapolji. - Obvezao sam se? Da, da. Dobro je. Dakle, on e biti palatin. - Vae velianstvo, neka izvoli sjesti ponudi Filipec i primakne naslonja. - emu sjedati? Ili jo niste svrili? - Jo ni izdaleka. - Onda morate priekati, dragi gospodine biskupe. Imam neki vaan posao, vrlo vaan, obiteljski. Izvolite se ovdje udobno smjestiti, moda bi vas dvorani i ime podvorili jer do objeda je jo daleko. Dakle, do vienja. OPASAN SUSRET U svojoj kui Gordana se prene oda sna. Spavala je vrsto i morala je dugo razmiljati dok joj se vratilo sjeanje na sve to se dogodilo juer u noi. Tek kad je ula u toplu kupelj, sasvim se probudila i stala jasno razmiljati o svojem sastanku s vojvodom. Dok je njena sluavka trla savreno tijelo svoje gazdarice, upita je Gordana: - Je li danas velika vruina? - Nije. Sjevernjak je rastjerao oblake i malo rashladio zrak. - To bolje, jer u danas izai u mukoj odori. Odmah mi je spremi. Gordana se brzo uredila, dorukovala, a onda pozove Simona. Mladi je dvoranin ve ekao poziv. - Sad idem sa ulajem k vojvodi saopi mu Gordana. - Ve je sve u redu. Kad ste jutros legli, otiao je katelan ulaj sa svojim slugom iz Budima k vojvodi. Obojica su odjenuli 249 odore kraljevskih oklopnika da obavijeste vojvodu gdje se nalazite. - Kako je gospodin ulaj smio ii bez moje dozvole? ljuti se Gordana. Kako u sada k vojvodi? - Rekao je da mora izvijestiti vojvodu. - Onda bi se ve morao vratiti? - Nee se vratiti, ali tu je netko drugi koji je stigao sa svojim etovoom u odorama u kojima je Budim ostavio katelan sa slugom. Netko drugi? pita ona, gledajui Simona otro. Mladi ide iz sobe na trijem. Gordana ga^lijedi. Tu stoji visok mukarac u sivoj odori kralja Vladislava. Skinuo je kacigu s vizirom. Gordana mu pohiti u susret, vie preplaena nego radosna: - Vojvodo. to ste uinili? Htjela sam danas doi k vama u odori kraljevskog oklopnika. - Ja to nisam dopustio i evo me glavom. - Ljutim se to nosite svoju glavu na ogled neprijatelju. Ti me ugroavate nae ciljeve.

- Nita nisam ugrozio, Gordana. im je katelan ulaj raz loio kako stvari stoje, odmah sam razabrao da nije nikakvo ju natvo doi u ovaj grad u oklopu novoga kralja. A vi ste ga vidjeli ree promijenjenim glasom i s njim ste govoriti. - Sigurno vam je gospodin ulaj rekao to je bilo. Bili ste u dvoru i izloili ste sami sebe. Njegov je glas prekorava alosnim prizvukom. - Nita nisam stavila na kocku jer sam uzela sobom najjai tit, pisma to mi ih je ostavio na dragi pokojnik esmiki. - I predali ste ih kralju? - Kad sam vidjela da ne mogu drugaije stei uvaavanje. - Uvaavanje je postigla vaa ljepota, a ne pisma. - Varate se. Ali nemamo kad gubiti vrijeme. Varadijeva glava je spaena. - Spaena? ime ste ga iskupili? - Kako vidite, svojom slobodom. Kralj me dri u nekom zarobljenitvu. Moda kani djelovati na vas i na princa. Ili se nee liiti uitka da svakog dana gleda vae lice? Njezin je pogled pun ukora i elo namrteno: - Ni vi ne moete zaboraviti da vam nasuprot stoji ena o kojoj ljudi govore da je lijepa? - Meni nasuprot stoji Gordana, a to znai itav svijet. A taj je svijet danas pun tekih briga. Doite u sobu. On je slijedi. Naavi se jedno prema drugome sjedei, upita ona: - Sto vas je nagnalo da ostavite Peuh? - Sam ne znam kako da ponem. - Vae lice puno je tuge? Zar donosite alosnu vijest? 250 i Donosim osudu kojom sam osudio sam sebe na vjenu alost. Njeno glatko i plemenito elo pokrije magla sumnje: - Neto, dakle, nije u redu? U naim se nadama zbio teki preokret? - Teki, sudbonosni. Zbog toga sam stigao. - Govorite, sluam hrabro. - Mi se jo nalazimo u Peuhu. Ima nas golema vojska. - Zato niste krenuli kui kad je Batori doao u Budim? Mis lila sam da ste ve okrunuli princa. - Nemamo koga kruniti. - Vojvodo, to se dogodilo s princem? On je promatrao istraujui. Htio bi da na ovaj nain iznudi neki znak koliko njezino srce pripada princu. Ali ne razabire drugo do zabrinutosti koja ne prekorauje granice, ini mu se da ona pogaa njegove misli i da ba zato skriva svoje osjeaje kako ne bi pobudila njegovu ljubomoru. - to se desilo s princem? Recite ve jednom. - Ostavio nas je. Nee da nastavimo borbu niti se hoe okruniti. Vijest digne Gordanu sa stolice. Preneraena, sklopi ruke i tiho krikne: Zato, zbog ega? Vojvoda joj ispria sve pa i svoj sukob s princem. Ona slua bez rijei. Na lijepom licu odraavaju se sjene neeg tekog to se dogaa u njezinoj dui, to on ne moe prozreti niti naslutiti, ali osjea pogibelj. Kad je zavrio prikaz svojeg sukoba s princem, ona je utjela i prolazila odajom. Onda se zaustavi smraena pogleda i zapita: - Vi ste se, dakle, s njim razili? Od toga sam uvijek strepila. - I na bi rastanak bio zavren krvavom borbom da nije bilo

Damirove razboritosti. Meutim, Damir tvrdi da je svemu tome mnogo kriva prineva ljubomora. - Bilo bi odvie jadno kad bi uzrok njegovu odstupu bio u ljubomori. elim vjerovati da se doista prestravio nad krvopro liem. - I ja ga ovako branim sam pred sobom. - Bolje e biti da o tome ne raspravljamo. to ste sada odluili, vojvodo? - Pregaziti samog sebe. - Ne razumijem vas. Molim govorite jasnije. - Zadao sam Damiru asnu rije da u vas dovesti u peujsku tvravu. Morate sami pokuati princa sklonuti neka svoju odluku promijeni, neka ide s nama i prihvati krunu. - Damir tvrdi da ja to mogu uspjeti? - Uvjeren je u to. Rekao mi je: princ e Gordani upraviti pitanje hoe li biti njegova ena. 251 Vojvodin se pogled upire u Gordanu, ali ona spusti vjee i zagleda se u pod. Nita u njenom licu ne odaje nikakvih osjeaja. - Zadao sam rije gospodinu Damiru da u vam razloiti to sve ovisi o vaem odgovoru princu i moram izvriti. - Nepotrebno je meni razlagati, vojvodo. Oboje ute. On pokuava zaviriti u bademaste oi, ali su zagledane u daleki svemir pa je nadohvat njegovu pogledu samo njen profil. Ipak je uvjeren da ona gleda samo u daljinu kako ne bi morala opaziti alost odraenu u njegovu licu. Meutim, on osjea potrebu da govori, razlae, jer mu je utnja preteka: . ,;<-, Prije nego to sam otiao iz Peuha, ,jo sam jednom proitao vae pismo i odluio. Zapravo, moja je dunost da vam o tom govorim i nita ne tajim. Ovog asa sluim samo naoj do movini. Ona ne odgovara kao da ga i ne uje. Tako se barem njemu ini. U tiini to je zavladala oko njih jo uvijek drhti njegov glas pun odricanja. Tada se djevojka okrene k njemu i pita monotono mirno. Glas joj je vrst, stabilan i odluan: - Jo jednom recite: uvjereni ste da je princa uistinu pot reslo prolijevanje krvi? - to bi drugo tako naglo promijenilo njegovu odluku? Vje rujem njegovim rijeima i uzbuenju kojim mi je o tom govorio. - Zna li princ kakvu mi nosite poruku? - I ne sluti kamo sam krenuo. Moj put i svrha ugovoreni su izmeu Damira i mene. - Ba samo po Damirovoj elji? - Da. On je to predloio. Sam je htio ii, ali sam ga zausta vio. Morao je ostati uz princa da ne poini jo to gore. - Zato sam to pitala da se uvjerim nije li princ htio iznuditi moj konani odgovor. Poto ne zna o vaem putu i svrsi, dokaz je da mu je takva misao daleko. - Ne, princ ne zna o mojem putu. Gordana je neko vrijeme razmiljala. Onda se okrene k vojvodi i pogleda mu u oi. Vojvodo, otii u u Peuh i uiniti sve to je potrebno. On problijedi i ustade. Taj je odgovor oekivao, a ipak ga je duboko pogodio. U tom odgovoru slomile su se sve nade njegova srca, a visoko uspravile nade njegovih dravnikih ciljeva. Kad putujemo? pita je suho. Moram prije svega traiti Simonov savjet kako bismo lake mogli otii iz kue, a da kralj ne dozna prije vremena za moj odlazak. Simono je, naime, jamio svojom glavom da neu

ostaviti ovu kuu. Simono je estiti i hrabar plemi pa mora znati to treba da radi. Glavno je da va bijeg nitko ne zapazi prije nego to se dobrano odaleimo od Budima. Njegov glas zvui hrapavo, ali rijei mu idu hitro i jednostavno kao da se dogovara s mukarcem i drugom. Tada Gordana dade dozvati Simona. Dok je sluga otiao da ga potrai, ona mu stade priati: - Danas, dok sam spavala, primio je Simono u dvoritu neka dva stranca. Znate li koga su traili? Gospodina Damira i vas. - Stranci? Otkuda su? - Zatajili su svoja imena, ali meusobno su razgovarali nje maki i nosili su crne odore s bijelim ovratnicima, ba kao i izaslanici njemakog cara Maksimilijana, koji su prisustvovali izboru. Vojvoda skupi obrve, razmiljajui. - Ljudi propalog kandidata Maksimilijana trae mene ili Damira. udno, a to im je Simono rekao? - Da ovdje nema nijednoga od vas, ali neka idu na jug i priekaju u krmi "K umornom putniku", moda bi lamo mogli saznati gdje se nalaze vojvoda ili gospodin Damir, da li u Peuhu ili su krenuli u domovinu. Time Simono nije nita odao, a opet je mislio da vas moda Nijemci trae zbog vaih razloga pa ih je uputio onamo da se moete s njima sastati. - Onda smo se sigurno mimoili. Hodnikom se uje trka. Gordana krene k vratima da vidi to je, no ve u sobu bane Simono smrtno blijed. - to vam je, Simono? - Kralj je u dvoritu. Gordanin se pogled zaustavi na vojvodi. Lice mu ne odaje straha, naprotiv neto kao prkos. - Kralj dolazi k vama, Gordana? pita on, porumenjevi. to to znaci? - Ne znam. Simono, kako je stigao? U pratnji dvorana? - Prati ga samo zapovjednik oklopnika. Sam kralj odjeven je u ruho ugarskog plemia i vizirom je pokrio lice, samo se meni otkrio i zatraio neka ga najavim vama, Gordana. - A gdje je sada? pita ona drhtavo. - Dolje je u dvoritu. Jo nije ni siao s konja, eka va odgovor. U strahu zbog vojvode rekao sam kralju: "Gordana oito jo spava, idem vidjeti", a ja vas molim probudite se. Moglo bi izazvati sumnju, a dobro je sauvati kraljevo povjerenje u mene. - Recite mu da ste me probudili. Moram ga primiti, vojvodo, sklonite se. Idite, molim vas. Pogledajte, Simono, je li tko na stubitu ili na trijemu? On ide iz sobe i opet se brzo vrati. Nikoga nema. Brzo, vojvodo. Kralj eka.

252 253 - emu da se skrivam? Vladislav me ne poznaje ree Lovro Iloki. - Ne igrajte se sa mojom glavom i mojim mirom. Simono, odvedite vojvodu u ovu sobicu kraj stuba. Slijedite ga, vojvodo. Pokorio se zapovijedi jer i sam shvaa da se mora sklonuti.

Simono ga je odveo u posljednju sobicu daleko od stubita. Zatim se vrati u blagovaonicu gdje je ekala Gordana i odmah mu naredi: Sad idite dolje i recite kralju da sam se odjenula i ekam gaSamo da vojvoda bude miran i strpJLJLg. Vrlo je ljut to dolazi kralj. - Sve muko izgubilo je zdravu pamet. - Strava me hvata, Gordana, od kraljeva posjeta. Moda ga je Beatrica ve nagovorila pa vam nosi stroge odredbe. Onda ne bi dolazio sam, bez velike pratnje. urite se dolje. Kraljev dolazak probudi Gordanine sumnje i, ostavi sama, razmilja: "Sto ga je moglo sklonuti da dolazi u moju kuu tako tajnovito odjeven?" "Zato dolazi sam?" Jedna je misao progoni od prvog asa kad je ula da je stigao. "Da nisu kakve uhode prepoznale vojvodu po stasu ili mu drugaije ule u trag, obavijestile kralja ili kraljicu?" Ne mogavi odgovoriti na pitanje, ide gore-dolje, prislukuje korake na stubitu. Nemirno gleda u vrt i eka. Mukarac stupi u sobu i odmah podigne vizir. Iz limene kacige smjeka se dobroudno lice. Kralj se nakloni, pozdravi i veselo primijeti: - Neizmjerno se radujem to vas vidim tako svjeu i zado voljnu. - Moja je vedrost samo prividna, velianstvo, jer dua mi je vrlo zabrinuta. - A zato, lijepa roakinjo? - Mora da se neto nemilo dogodilo, kad se vae velianstvo potrudilo k meni. - Zar mi nije dunost pogledati, ivi li moja roakinja udobno u ovoj kui. - To je, velianstvo, moglo doznati po glasniku. Dok je govorila, primakne mu naslonja i ponovo se pokloni: - Smijem li zamoliti velianstvo da se udostoji sjesti? - Vrlo rado. Imam mnogo toga s vama raspraviti. - Sluam, vae velianstvo ree ona, nastojei da bude to ravnoduni ja. - Poto sam tako iznenada pronaao u ovom kraljevstvu svoju lijepu roakinju, elim se brinuti za njezin ivot. 254 Moj ivot elim i dalje upravljati jednostavno kao i dosad. Vae mi velianstvo ini krivo. Juer nisam uinila onaj korak da izazovem samilost ili brigu za mene. On se smjeka ali njegov joj pogled otkriva da se u kraljevoj dui skriva neka misao. - Sve to ste mi rekli protivi se takvoj sumnji. Svaka vaa rije od juer ostala mi je duboko u pameti i prosvjeduje protiv svakog krivog shvaanja. Doli ste k meni da spasite glavu svo jem znancu i prijatelju Varadiju. - Da, velianstvo, i zato molim ne troite nijedan svoj as u brizi za mene. - Ne moete me sprijeiti ako to naroito elim. Dakle, po nimo. Nije mogla vie prosvjedovati i slua naoko mirno: - Ponajprije bi htio saznati neto blie o svojoj roakinji. To je, napokon, moje pravo. Rekli su mi juer da ste vjenani s nekim plemiem. - Po elji pokojnog kralja. - Taj brak je samo prividan. Je li tako, Gordana? - Da, velianstvo. - U tajnosti ste vjereni s princem Ivanom Korvinom?

- Ne, velianstvo, nisam. - On sam to tvrdi. emu tajite? - To nije mogao ni smio tvrditi, dakle, nije uinio. - On je traio od kraljice pomo da rai jesi svoj brak u Milanu. - Moda je traio pomo od kraljice dok su bili jo saveznici, ali mi nikad ne bismo dopustili da se taj brak razrijei. - Tko je to "mi"? - Vojvoda Iloki i svi moji zemljaci, pa i ja. - Moja ponosna roakinja privoljela bi da je ljube bez blagoslova? - Velianstvo, to su odvie skrovite stvari o kojima se ne govori. Svi ti odgovori polako ga ozlovoljavaju i polako biva sve nemirniji i nestrpljivi pa pita strogo: - to ste oekivali od svoje ljubavi s princem? - Nisam vodila s njim nikakvu ljubav. Kralj se sagne blie k njoj i pogleda povjerljivo u bademaste oi: - Povjerite mi istinu. Roak sam vam. - Povjerila sam se vaem velianstvu prije nego to ste me na to ovlastili. I opet velim: nisam vodila nikakve ljubavi princem, o vjeridbi nije moglo biti govora. Vae je velianstvo sasvim krivo upueno. - On nikad nije zaprosio vau ruku? - Jest, zaprosio je. - Odbili ste ga? 255

- Jesam, velianstvo. On zapanjeno pita: - Zbog ega ste odbili takvu ponudu? - Da mu uvrstim prijestolje. - Vi ga ne ljubite? - Ne ljubim nikoga. itavo mu se lice nasmijei kao da ga je ovaj odgovor ispunio velikom radou. Lijepa moja roakinjo, to je jedina rije koju vam moram vjerovati. Takva ljepotica ne treba ljubiti. Ona samo prima ljubav i uzima poklonstvo, a ne daje nita, ena takj^ ljepote poslana je da je oboavaju, a ne da ona oboava. Na te mu rijei ona ne daje odgovor ni pogledom ni izraajem lica. Barunaste smee oi mirne su i mudre. Naprotiv, kralj ne moe prikrivati nemir. - Odvie je uma naslagano u toj divnoj glavi, a da bi um dopustio da progovori srce. Je li tako? Pogaam li? - Velianstvo je prodirljiva pogleda. Svaki mii njegovih crta, njegove oi i zjenice pune su smijeha, to je izraz neobuzdane radosti i detinjeg veselja zbog onog to je uo. Sad sam jo vie uvjeren da je va korak juer uveer sluio samo da spasi ovjeka kojeg su htjeli smaknuti bez prave osude u tajnosti. Jo danas u ga pustiti na slobodu. Bademastim oima sijevne radost i ree iskreno toplo: Zahvaljujem iz dna due plemenitosti vaeg velianstva. On uhvati njene ruke i njeno ih stegne: Zapravo, ja treba da zahvalim vama to ste mi otvorili oi. Pristao sam na to u vrlo neugodnom asu, bio sam vrlo umoran i u egerskoj palai su me toliko ubijali runi mirisi. Nisam im privikao, tako sam popustio napuljskoj gospodi. Odmah joj je palo u oi da je kraljicu zamijenio s "napulj-skom gospodom", no ona se uini kao da to ne opaa. Meutim, on je opet prinuka da sjedne. - A sad idemo dalje ree kralj.

- Sluam, vae velianstvo opet e Gordana. - to biste rekli, Gordana, kad bih vam ponudio da nakon mojeg vjenanja s kraljicom Beatricom doete na dvor? - Smjerno bih se zahvalila vaem velianstvu na tako ve likoj ponudi i otila u svoju domovinu. - Dolje na jug? - Da, velianstvo, u Hrvatsku. Jer to mi je osnova. - Kanite otii odavde? Stalno? - Kanim se zahvaliti vaem velianstvu to ste spasili ivot i vratili slobodu nevinom ovjeku i otputovati u domovinu. - Zar vas ne zanima kako e se ovdje razvijati sudbina vaih zemljaka? 256 - elja me vue da posjetim grob svojeg oca. Umro je u mojoj odsutnosti i svakog dana osjeam potrebu da budem barem blizu mrtvome, kada sam bila tako udaljena ivome. - A kad biste htjeli putovati? - Ve sutra u zoru. Taj odgovor ponovo rasvijetli radou njegovo lice. To Gordanu iznenadi. Ne zna razlog tom njegovom veselju. A on ispituje dalje: - Niste ni pomislili da bi vaa prisutnost ovdje mogla ko ristiti vaim zemljacima? - Vae velianstvo, odvie je pravedno, a da bi moglo pos tupiti protiv njih. Ja to znam i zato mirno odlazim. - Vidite, mnogi tvrde: Gordana je samo zbog toga dola kralju i otkrila mu porijeklo da uhodari u korist mojih protiv nika. - Velianstvo, ova kleveta dokazuje da ovdje imam nepri jatelja koji pouruju moj odlazak. Dakle, putujem smjesta. I ona ustane. Ali kralj je zaustavi i posjedne. Sad neu vie pitati, nego razloiti svoje elje. Duge joj trepavice iroko rastvorene, ukoene i nepomine. - Neu dopustiti da ostavite Budim. Naprotiv, nalaem vam da ostanete ovdje. - Velianstvo mi zabranjuje posjetiti oev grob? Jo ima vremena. Sada se ne smijete udaljiti od mene. Rumene su joj usne napola otvorene u nekom udu, ali ni jedna rije ne prelazi preko njih. - ujte me, Gordana. Sve to sam vas ovdje ispitao bilo je zbog toga da iz vaih usta ujem pravu istinu. Meutim, vi ste ovdje dobavili velike i mone neprijatelje. - Znam, velianstvo, i zato ba hitim iz Budima. - Obratno, ba zato morate ostati ovdje. Mogu vas zatititi samo u svojoj blizini. Kako i zato o tom neu gubiti rijei, ali opetujem: samo u mojoj blizini vi ste sigurni pred svojim nep rijateljima. Moja je dunost braniti vas. Nemate nikoga svoga, sami ste. - Imam skrbnika, velianstvo. - Tko je taj? iznenadi se on. - Moj je skrbnik vojvoda Iloki, po elji mojeg oca. - Dakle, taj vojvoda je va skrbnik. udna ironija. Voa mojih protivnika brine se o mojoj roakinji. Kralj sam. Meni pripada pravo i dunost brinuti se za svaku plemkinju koja ostane bez zatite. U ovom sluaju ja sam jo i va roak. Moje je pravo da preuzmem skrbnitvo nad vama. Ona sagne glavu na poklon, a ini se da eli time sakriti strah to je zaigrao u njenim oima nad ovom kraljevom izjavom. - To u pravo prisvojiti. - Prevelika je to ast za siromanu djevojku, velianstvo.

257 17 GORDANA IV 17* Uvijek zaboravljate da u ilama ove siromane djevojke tee krv moje obitelji. Prema tome, moja je elja i zapovijed: ostajete u ovoj kui. Tu vam je najmilije i najugodnije boravite, a ja u se brinuti da vam bude i sigurno. Nitko ne moe u vau blizinu tko ne bi bio va prijatelj. Ona se samo nijemo pokloni, smatrajui da je tako najbolje. Ili vam moda stanovanje u toj kui nije drago? Nije dovoljno prostrana, ugodna ili nije dostojno ureena? Ne biste li mi pokazali odaje da vidim kako e ovdje ivjeti moja tienica? Gordana se okrene prema vratima kao da je obradovana kraljevom eljom to e pogledati njezine sobe. Jedino je tako mogla sakriti smrtno bljedilo to je palo na njeno fice. Odmah u odrediti, velianstvo, neka otvore sve sobe. I poe k vratima. Otvori ih samo napola da sakrije kralju svoje namjere. Na poluotvorenim vratima prisloni glavu. Vani stoji Simono pa zabrinutim pogledom i kretnjom ruku pita Gordanu to se dogaa. Ona mu oima daje neke znakove, a glas joj zapovijeda: Neka djevojke otkljuaju sve sobe. Njegovo velianstvo ho e da ih pregleda. Dok je to izrekla, vojvoda otvara sobu pa izlazi na trijem. Gordana jo jednom upozori: urite se, otvorite sve odaje. Velianstvo ih eli vidjeti. Tako je vojvodu htjela upozoriti na pogibelj da bude otkriven, ali on ne shvaa nita drugo nego da kralj razgledava njene odaje. Bijesan, stisne pesnice i korakne kao da je odluio provaliti u sobu gdje sjedi kralj. Gordana digne ruku zapovijedajui i zaustavi vojvodinu namjeru. On sve jae stie pesnice od jeda, ali Gordanin pogled i gesta ruke odluuju. Vojvoda ide za Simonom. Gordana se predugo zadrala, promatrajui Simona kako silazi s vojvodom stepenicama. To je smiri i ini se da opet dobiva prijanju boju. Onda zatvori vrata pa krene nasmijeena k Vladislavu. Da ga to due zadri, ona sklopi ruke i ree ljubaznije nego to bi to uinila u drugim prilikama: - Prepuna sam zahvalnosti prema vaem velianstvu kad se tako oinski brine za mene. - A ja sam sretan to primate moju brigu i nagraujete je pogledom svojih preivnih oiju. - Prema skrbniku osjeam neto slino kao prema ocu. Nadam se da mi onaj u grobu nee zamjeriti to otkidam neto njemu i dajem vaem velianstvu. - A ja s time moram biti zadovoljan. Zar ne? Dok je tako pita, oi mu udno sjaje, a usne se smijee odvie dobrostivo i dobroudno pa joj se ini da joj njegov smjeak prosvjeduje protiv onoga to mu odraavaju zjenice. 258 Ali zasad joj je samo do toga da ga zadri dok se vojvoda sklone i nastoji to vrijeme is; niti ljubaznim rijeima punim zahvalnosti. Njemu se ini da se u nekoliko asova sva promijenila, a uzrok tome smatra svoju ponudu da se brine za nju. Nita drugo ne moe biti povod toj ljubaznosti kojom ga obasiplje, avrljajui s njim. Moj e ivot u ovom kraljevstvu biti zaslaen vaom prisutnou. Osjeao sam od prvog asa nevoljkost i bojazan ovjeka koji dolazi u posve strani krug. Vi ste mi preko noi uinili boravak u ovoj zemlji prijatnijim. Zamalo u se udomiti.

Razgovor prekine Simono, duboko se pokloni i najavi: Sve su sobe otvorene. Gordani odlane i ona se nakloni kralju: Vae velianstvo, moemo poi. Izali su. Na trijemu stoje sluavke koje je oito tamo poredao sam Simono kao neku pratnju Gordani da ne ide sama s kraljem. - Uistinu, u ovom kraljevstvu stanuju raskono. Svaka vaa soba je udobna. Ali ipak, ima tu jo mnogo toga to je potrebno kraljevoj roakinja. Osam toga, elim da odaberete jednu ili dvije pratilice da niste sami kao to se to dolikuje djevojci kraljevske porodice. - Nisam to niim zasluila, velianstvo. Naprotiv. - Bili ste mi protivnica, a, ja sam vam se nametnuo za skrbnika. 1 pazit u vas i njegovati kao da ste mi... Zastao je, nasmijeio se i promijenio glas: - Ne, ipak sam premlad da vam budem otac. Prema tome, ostajem va skrbnik. - Zavidjet e mi sve tienice ovog kraljevstva, velianstvo. - A meni sve to je muko u oba moja kraljevstva. A ba time se moram ponositi. Vrijeme je ve odmaklo. Kralj osjea da sjedi tu ve dva sata i trebao bi da ide jer ga oekuju njegovi kancelari, ali ne moe ustati. Prikovan je arom njenog bia. - Snaga vaeg pogleda jaa je od vojske, od kraljevstva, jaa od svih dunosti. - to e biti, velianstvo, kad moji neprijatelji doznaju da ste boravili ovdje? - Nee doznati. - Ipak vas molim dopustite mi da odem odavde barem ne koliko dana. - Zato to elite? - Ako moji neprijatelji doznaju za va posjet, vi ete im dokazati da nisam bila u Budimu, dakle, niste mogli doi k meni. - Zad da se kralj dvaju velikih kraljevstava skriva ako eli obraniti svoju tienicu i roakinju od neprijatelja koji su njegovi podanici? 259

Velianstvo, ima i monijih neprijatelja koji nisu sas vim podanici. Vi znate: Francesko je napuljski princ... i odmah uuti. U toj utnji osjea se kraljiino ime. - Nitko nije moniji od mene u tom kraljevstvu i moja se elja ima izvriti. Jamim vam: nitko nee moi do vas, ba zato straare ovdje ljudi iz mojeg kraljevstva koji su mi potpuno odani. - Neka mi, velianstvo, ostavi dvoranina to me dopratio ovamo. Vrlo je uljudan prema meni, a neizmjerno vjerno vri zapovijedi vaeg velianstva. Uvjeren sam da-ga nijedan moj nep rijatelj ne bi mogao potkupiti da me izda. - Vrlo sam sretan to ste mi dali priliku da udovoljim ba rem jednoj vaoj elji. I smjekajui se, uzme njenu ruku i njeno je pomiluje: Do vienja. Do skorog vienja! Smjeka joj se sve dok ne stigne k vratima. Tu pokrije lice vizirom pa izie na trijem. A ona stoji ukoena usred sobe. Cas-dva razmilja, pobrza k vratima, otvori ih toliko da kroz otvoreni trijem moe vidjeti dolje u dvorite.

Oko ograde stoje oklopnici, osam po redu. U sredini dvorita je kraljev konj. Dri ga omanji debeo ovjek, zapovjednik kraljeve strae. Zaas opazi Gordana kakp je stigao kralj sa Simonom i uspinje se na sedlo dok mu zapovjednik pomae. - uj, Frantiek, ovi oklopnici sasvim dobro pristaju uz ovu ogradu primijeti kralj, smijeei se, a Frantiek primijeti: - Da, velianstvo, ali ja sam ih doveo deset, a ovdje ih je samo osam. - Gdje su druga dvojica? - Kau da ih je odveo ovaj mladi dvoranin. To .ne smije uiniti bez mojeg pitanja. Simono ne razumije njihov jezik i stoji podalje pa eka kraljev odlazak u odreenoj udaljenosti. Meutim, kralj se ogledao dvoritem i dovikne Simonu latinski: A gdje su jo dva oklopnika? To pitanje odjekne dvoritem. uje ga Gordana gore preko trijema u svoju sobu. A uje ga dolje u sklonite i vojvoda. Polaganim korakom pribliava se Simono kralju i odgovara glasno kao da eli da svi uju u dvoritu i u kui: Pred zoru, kad sam ovamo dopratio njezinu milost, opazim da se oko kue vrzu neki sumnjivi ljudi. Mislio sam da ih je poslao Robert i prema jutru odredim dvojicu oklopnika neka svuku odore i odjenu nae domae graansko odijelo pa da ondje na ulici paze na uhode. Zapovjednik strae nije s tim zadovoljan: Kako e oni paziti na uhode kad ne znaju domai jezik? 260 Simono spremno odgovara: - Ali ja sam mislio ovako: njihova lica nitko ne poznaje, nitko strance nee smatrati naim straama pa e se uhode hrabro pribliiti ogradi, a onda ih je lako uhvatiti. - Dobro, dobro potvrdi kralj pazite tako i dalje. A gdje su oklopi. Znate da su samo za kraljevu strau? To pitanje padne na Simona poput eravice. Vojvoda nosi oklop za koji pita Frantiek i odgovara mu: Oklope sam spremio u kuu da ih momci opet mogu odje nuti kad se dignu. Dopustio sam im da malo odspavaju. Pronicljivi zapovjednik uvjeren je da tu neto nije sasvim u redu i ne da se smesti: Neka ih sluge donesu ovamo. Sve to slua Gordana i osjea pogibelj. Brzo izlazi iz sobe i silazi stubama. A Simono osjea da mu se ljulja tlo pod nogama, ide korak, ogledava se kao da trai sluge da donesu oklope. Vojvoda Iloki u prizemlju slua iz prozora i ini mu se da je Simono iscrpio posljednju izliku kako bi zadovoljio nepovjerljivog zapovjednika strae. Ako Simono pobudi kraljeve sumnje, on e ga maknuti odavle, a onda je ugroen njegov i Gordanin put u Peuh. "Mene ne poznaju, ni kralj, ni njegov pratilac, ni njegovi oklopnici. Odmah u pritei Simonu. Kad taj klipan Frantiek vidi mene, nee vie pitati za oklop." Izae u hodnik sasvim do praga kue, klobuk mu lei duboko na glavi. U ruci dri komad hljeba i jede. ini se kao da ne opaa one u dvoritu. Kralj je ionako zastrt vizirom, dakle, okolopnik ga ne poznaje. Prema tome ga ne mora pozdraviti a ni zapovjednika jer mu je okrenut leima. Bistrouman Simono shvati zato se vojvoda pokazao makar ga obuzima jeza. Svaka mu je ilica napeti luk. Ako zapovjednik pozove vojvodu? I ne usudi se upozoriti na njega. Dok on dre, kralj se ogledava gore na trijem ne bi li jo jednom vidio Gordanu i pri tom spazi na pragu oklopnika. Eno, pogledaj Frantiek, tamo je oklopnik. emu zbog toga

gubiti vrijeme. I zapovjednik se okrene, promatra iroka snana oklopni-kova lea i neto mrmlja: - Onaj tamo? miri i neto ree na ekom, ali se oklopnik ne mie. - Ne, to nije moj ovjek primijeti zapovjednik i krene konja da odjae k vojvodi. Ali ga sprijei Gordana. Upravo je is trala iz kue ravno prema njemu i stala pred zapovjednikom pa nasmijeena gleda crveni Frantiekov obraz, as opet vizir to skri va kraljevo lice i pita umiljato, stojei pred zapovjednikom, dok miluje konja: 261

Zar se neto dogodilo u mojoj kui to nije po volji? Bila bih vrlo nesretna da je gospodin zapovjednik strae nezado voljan. Dok govori, gleda u kraljev vizir zabrinuto i uplaeno, a kralj odgovara: Ne smijete biti nesretni. Nije se dogodilo nita. Moj je Frantiek odvie toan pa istrauje kojekakve lude sitnice. Da zadri tu situaciju, jo se jae hvata stvari, drei sveudilj Frantiekova konja: Ako je dvoranin Simono neto uinio a nije pitao zapovjed nika, tome sam kriva ja. Odvie se bojim. Jednom se ve neki Napuljac, Robertov uhoda, prebacio preko ograde i uvukao u kuu pa sam se pobojala da me ovdje ne biugroavali neprija telji. Zato je Simono odreivao s oklopnicima po mojoj elji. Svladan arom enske lukavosti zaodjenute ljupkou, Vla-dislav se sagne k njoj sa sedla i odgovori: Ni asa se ne smijete vie bojati. Vi ste pod mojom za titom. Ukorio bih sada mojeg zapovjednika kad mi ne bi bio priredio jo ovo nekoliko sretnih asova da vas jo jednom vidim. Pri tom kralj nehotice pogleda tamo na prag gdje je stajao jaki mukarac u oklopu. Instinktivno ga neto vue onamo. Gordana zamjeuje opasnost. Mora zakloniti vojvodu, zastrti pogled i pristupi jo blie kralju. Tako je uhvatila pogled, namijenjen oklopljenom vojvodi. Njene rumene usne rastvore se, a njene bademaste oi upru se u kralja: Hvalim v.,em velianstvu to me umirilo. Bilo bi mi vrlo ao kad bi zapovjednik naao uzroka kakvom prigovoru ili kaz nama, a pogotovu da je vae velianstvo zlovoljno. Kralj uhvati Gordaninu ruku, a kroz vizir mu plamte oi: Nema nikakva prigovora. Obratno, vrlo sam zadovoljan, najzadovoljniji. Do vienja, ljepoto moja! I on krene iz dvorita. Za njim ide zapovjednik, ali se jo jednom obazre na oklop-nika koji je jo uvijek naslonjen na vratnice i leima okrenut prema njemu. Vrata ograde ve su se zatvorila, a Gordana se jo nije maknula s mjesta. Stoji usred dvorita pa gleda Simona ije su oi uprte u veu, a sluh zaokupljen topotom jahaa. Tek letimice gledne prema vojvodi i brzo opet okrene glavu. Jer tu oko ograde stoje oklopnici na strai i gledaju ravno preda se. A njoj se ini kao da je svako oko straara. Simono joj se priblii i jedva zamjetljivo apne: - Otili su. - To je bio teak as, Simono. - Dobro da ste mi pritekli u pomo, jer ne znam kako bi bilo.

- Vojvodi ne smijem pristupiti jer ovi ovdje sumnjivo pro matraju njegova lea. Recite mu neka doe gore. 262

- Taj prokleti zapovjednik, koliko je ispitivao. Sva mi se krv sledila. - Bilo bi zlo po Vladislava kad bi straar, nadziratelj nje gova ivota, bio tako malo prodirljiv kao to je njegov kralj. - Ipak se i kralj udno ogledavao dvoritem. - Od neke unutranje slutnje koja mu nije dala mira kad mu se tako blizu desio voa njegovih protivnika. A to vi ekate, Si mono? Idite k vojvodi. - Obuzima me slutnja da taj zapovjednik nee to ostaviti bez posljedica. - To prije idite i recite vojvodi neka se makne odande i brzo poe gore. I poavi mimo vojvode, uputi se u prvi kat, a Simono ide sam prema Lovri Ilokome. Kralj se pourio u dvor, znajui da ga i predugo ekaju njegovi kancelari. Dok je silazio, Frantiek mu je pridrao stremen i rekao: - Kako god je velianstvo onoj ljepotici dalo pravo, ipak velim ... - uj me, Frantiek. Ona pripada mojoj obitelji, dakle, zna kako valja o njoj govoriti. Mali se ovjek nakloni, ali istodobno nastavlja reenicu: - Velianstvo, onaj oklopnik nikad nije bio moj ovjek. Ja sam mu na ekom dobacio kako smije stajati leinia prema meni, a on se nije ni maknuo, dakle, nije razumio. - to veli? zaudi se kralj pa stade razmiljati i potvrdi: - Da, neto si rekao, a on nita? - Velianstvo se tako zagledalo u njezinu krasnu milost da nije opazilo. Netko je drugi odjenuo oklop moje strae. - Momci rado oblae oklope da se dive sebi. - Neto su tamo ipak uradili to ne bi smjelo biti. - Tako? Sto ti o tome misli? - Velianstvu je oito mnogo do toga da nitko ne dolazi k njezinoj milosti i da nitko odande ne izlazi. Tako je glasila zapovi jed onom mladom dvoraninu. - Da, sasvim tako, a ti sumnja da on nije na mjestu? - Sumnjam da je onaj mukarac u oklopu bio netko drugi. Ne mogu nita ustvrditi, ali neka mi velianstvo dopusti da stvar izvidim i ostavim tamo nekoga tko umije zapovijedati oklopni cima i drati red. Jer ono to sam vidio, znai neki nered ili se pod tim oklopom netko uvukao u kuu! - Gle, gle. Na to nisam ni pomislio. Izvidi to je bilo i odredi to je potrebno. Kralj ide prema stubama, ali se opet okrene k svojem pouzdaniku. 263 Da, bit e dobro da netko od naih ljudi zapovijeda oklopnicima. Predaj mu najstrou zapovijed. udno je to bilo. Kad razmiljam, priinjaju mi se tvoje slutnje opravdane. Dobro je, Frantiek. Gordani treba posvetiti strogu panju. Odmah alji odlinog glasnika plemia da odreuje strai. Vojvoda Iloki popeo se u prvi kat i otiao ravno Gordani. Ulaz u odaju nijem i mrk. Ona mu ide polagano u susret, jo uvijek ukoena od prepasti. - Vidite, vojvodo, kako je zlo to ste doli u Budim, nosei, svoju glavu u opasnost.

- Ima teih opasnosti od gubitaka glave^, ree on tiho i odmah pita: - Zato je kralj dolazio k vama? - Htio je ispitati nisam li se uvukla k njemu s nakanom da ostanem na dvoru i uhodim za vas i za princa. To mu je sigurno rekla i kraljica. - A to ste mu odgovorili? - Uvjerila sam ga koliko su Beatrine objede neistinite, jer sam odmah najavila da ostavljam Budim. - On, naravno, nije pristao? - Dakako, da nije. - I to vas ne uznemiruje? - Ne, jer u unato njegovoj zapovjedi ostaviti grad jo ove noi. Ali vae primjedbe nisu iskrene. Neto se zagorilo u vama? - Zar ne vidite kamo smjera Vladislav? emu njegov pos jet? Zato se tako sagibao k vama, aptao vam? Vizir mu je pokri vao lice, ali ja sam vidio sve, osjetio sam. - Mislite da... - Uvjeren sam. Vladislav je bacio oba oka na vas. - To bih i ja ustvrdila kad ne bi bilo posrijedi drugo to je kralju dragocjenije od svega. - to je to? - Vi, princ i kruna. Njegove iskrene i tople tamne oi pune alosti upiru se u nju. Nekoliko asaka razmilja: - Na to nisam mislio. - Jer svakom vaom milju odvie druguje srce. Zar ima neto prirodnije nego da mi kralj iskae svaku ljubaznost, a pri tom snuje osnove kako bi vas i princa prisilio da se predate ili birem da mu predate krunu? Naravno, Beatrica mu je dala tu misao, ali on je provodi. - Prema tome vi biste bili talac za krunu, princa i za mene? - Kralj me nazvao drugim imenom. - Kakvim? - Svojom tienicom ... - Hoe da vam bude skrbnik? Krv provali u Lovrino lice i ljubomora iskoi u zjenice. Imenom skrbnik pokriva kralj taoca. 264 - Ni jednim ni drugim nee se moi podiiti. Jo ove noi nas emo oboje izigrati kraljeve osnove. - Ovaj e mi dan biti najdui u mojem ivotu. Ali vidite, vojvodo, moje zatoenje donijelo je ipak nekome spasenje, ak i slobodu. - Zar Varadiju? - Da. Kralj mi je javio da e ga jo danas pustiti na slobodu* Po svoj prilici je dobro razmislio i posavjetovao se sa svojim po uzdanicima. I tako je Beatriin prvi zloin osujeen. Ove noi pos lat emo glasnika Varadiju neka nas slijedi u Peuh. I tako e moi da opet bude savjetnik princu Ivanu, naem kralju. - I naoj kraljici. Sumorno izgovori Lovro ovu rije, gledajui kroz prozor u dvorite. Gordana mu ne odgovori, nego mu ponudi stolicu. - Sjednite, dogovorit emo se o naem bijegu. Doli ste ovamo zajedno sa etovoom Mirkom? - Odjenuli smo oklopnike odore to su ih svukli u kame nolomu katelan ulaj i njegov momak. Sada Mirko mora ostati ovdje da vi moete uzeti drugo ruho kraljevskog oklopnika.

Raspravljali su o svim pojedinostima opirno. U razgovoru pribliila se Gordana vratima koja su otvorena na trijem. Odjednom opazi da je Simono nekoga pustio u dvorite. - Gledajte, vojvodo, neki plemi? upozori Gordana. Tek to je pogledao na dvorite, promrmlja mrko: - To je mladi Kraljevi. On dolazi iz Peuha. - Zato vas to zabrinjava? - Jer sam naloio da mi glasnika alju u Damirovu kuu. - Ako je vano, ne mora biti i neprijatno. Oboje promatra iz sobe kako Simono vodi plemia prema trijemu. - Dobro je to je s nama Simono. Tako se ipak mogu kretati u svojem zatoenju, primati svoje prijatelje. - Kako je lijepo uti iz vaih usta ovu rije, Gordana, pa ipak, neto mi kida srce. A ona ga mirno gleda i toplo pita: - O emu govorite, vojvodo? - Od boli koja je tea od smrti, tea od svih alosti na svijetu. Kamo god gledam, svuda mukarci, prinevi i kraljevi koji vas otimlju. ak mi otimlju sreu da vam budem skrbnik. - To vam nitko ne moe oteti. Nikada! - Barem neka mi to ostane. I uzdahne pa ode k vratima jer se vani ve uju Simonovi i Kraljevievi koraci. Obojica se popee gore. Vojvoda bez ikakva uvoda upita: - Kad ste stigli, gospodine Kraljeviu? - Ovog asa. Jurio sam za vama u Budim kao strijela. - Zato su vas poslali? 265 - Desilo se veliko zlo. - Opet. Recite hitro i kratko. - U Peuh je stigao glasnik, to ga je gospodin katelan ulaj poslao dok je jo bio na kraljevu dvoru, vijeu o proglasu kraljevskog vijea. Gospoda su u Peuhu odmah sjela da ras pravljaju i zakljuili su da glasnika poalju za vama s porukom neka biste se odmah vratili. Mene odabrae za glasnika. Ali jo nisam osedlao konja, kad je princ dao pozvati kneza Bernardina i zatraio od njega neka smjesta preda krunu. To je ve drugi put da je princ zatraio izruenje krune. Ovaj put najotrije. - Knez nije izruio krunu? - Nije. Tada me jo za vremena zaustavio gospodin Damir i zamolio neka vas naem gdje god mu drago i javim straan prinev in. Gordana i vojvoda gledaju plemia i pouruju: - Kakav in? - Gospodin Damir mi ree da je princ pozvao k sebi svojeg poznanika Kaniaja i izdao mu nalog neka ide u Budim ravno u kraljevsko vijee ili samom kralju. - S kakvom porukom? upadne Gordana namrtenih obrva, a vojvoda od uzbuenja stisne drak maa. - Princ je naloio Kaniaju neka javi kraljevskom vijeu ili samom kralju da e predati krunu u njegove ruke. - Nije mogue. To bi bilo strahovito uzvikuje Gordana. - Ovako poruuje gospodin Damir. Gordana digne ruke i poloi ih na glavu kao da je tamo osjetila Vojvodino lice nalikuje na olujnu no. - To je, dakle, princ isporuio kraljevskom vijeu ili kra lju? - Da, vojvodo potvrdi mladi glasnik. - A kako vie nema kraljevskog vijea, glasnika e primiti kralj primijeti Gordana. Moda ga je ve primio.

bol.

Kraljevi upadne, razjanjavajui: - Gospodin Kaniaj jo nije bio u Budimu, to sam tono ustanovio na posljednoj stanici. Ali sigurno mora stii do vee ri. Odjahao sam as nakon toga kako mi je gospodin Damir sa opio. - A Kaniaj onda jo nije bio krenuo na put? - Ne, gospodine vojvodo. Meni je Damir dao osedlati naj boljeg konja, a Kaniaja je zadravao, samo da ja stignem prije njega i da vi bilo kako sprijeite Kaniaja da odnese prinevu poruku u Budim. Na te rijei vojvoda posegne za klobukom: I nee je donijeti. Ako smjesta krenemo, moramo ga sres ti na putu u Budim? 266 Na to mogu prisei, gospodine vojvodo, ja sam se popeo na brdo i u daleke daljine promatrao cestu. Nigdje nisam vidio traga jahau, dakle je dobrano zaostao za mnom. Vojvoda dri klobuk i neodluno pita: - A vi, Gordana? - Pohitite s Kraljeviem i zaustavite Kaniaja. im padne mrak, eto mene u Simonovoj pratnji. Gdje emo se sresti? - U onoj istoj umi, na istom mjestu gdje smo se sakrili s mojom vojskom kad sam stigao u Budim. Tamo nas nitko ne moe vidjeti. - Vrlo dobro. Mjesto je skrovito i sigurno. - A sad brzo na put. Simono, izvedite me iz kue, moj etovoa Mirko ostaje ovdje nalae vojvoda Iloki. U urbi pristupi vojvoda Gordani i uzme njenu ruku: - Gordana, urite se da ne gubimo vrijeme. Kad vi stupite pred princa, promijenit e sve svoje odluke. - Do veeri, vojvodo. Simono povede mladog Kraljevia, a vojvoda gurne vizir na lice, uzjae konja, zajedno s Damirovim glasnikom, pa izjae iz dvorita. U maloj krmi na uglu ve sjede Beatriine uhode koje je poslao Enriko. Ali ni jedan od njih ne moe slutiti tko se krije u ovom oklopu. Vojvoda i pratilac odabrali su male gradske ulice, udaljene gospodarskim palaama i spustili se nizbrdo na cestu. A u kui je ostala Gordana u mukloj utnji gotovo itav sat. Predala se razmiljanju. Stvarala je osnove, traila izlaz, sve dok se nije vratio Simono. Onda se upustila s njim u razgovor o njihovu veernjem odlasku. Kad su sve potanko razmislili i odredili, donese sluavka jelo. Zajedno su zaloili, a tada se Gordana uputi u svoju odaju da okua kraljevske oklope i kacigu. U tom je poslu ometoe estoki glasovi iz dvorita. Otvori vrata i pogleda u trijem. Dolje u dvoritu stoji zapovjednik kraljevske strae i neto se estoko prepire sa Simonom. To je ponuka da sama sie na trijem. Tek to je zapovjednik opazio djevojku, pokloni se s poitanjem. - Zar opet niste zadovoljni? zapita Frantieka. - Vaa milosti, odora jednog oklopnika je nestala. Oba su moja momka ovdje i vele da je neki drugi visoki ovjek u toj odori izaao s nekim plemiem iz dvorita. Simono se pribliio trijemu prvog kata i dovikne Gordani: - Rekao sam gospodinu zapovjedniku da je vaa milost po slala svojeg pouzdanika kralju, a gospodin zapovjednik to porie. - Nisam ga nigdje sreo odgovori kraljev pouzdanik. - Ipak sam ga slao s vanom porukom. Ne bojte se, gospodi ne zapovjednice, odore nee nestati. Odgovaram za to. 267

On slegne ramenima. Sve mu se to ini sumnjivo. Kako ne moe razabrati to se dogaa, uspne se gore Gordani i sa svim poitanjem ree: - Vaa milost neka nita ne ini, a da se prije ne posavje tuje s njegovim velianstvom ili sa mnom. Mogao bi se tkogod uvui u dvorite. Kralj mi je nametnuo odgovornost za vau sigurnost. - Dobro je, gospodine zapovjednice, odsad u se o svemu posavjetovati s vama ili u zamoliti njegovo velianstvo budem li togod htjela. Pokoravam se vaim odredbama jer znam da su za moju korist. Te su ga rijei umirile. Osjetio se ak polaskanim u svojem ponosu. Zatim se pokloni i naglasi: Doveo sam sobom mladog i vrlo pouzdanog plemia koji je po volji njegovom velianstvu. On e voditi brigu o oklopnicima i o njihovoj izmjeni. Ta je vijest nemilice kosne, ali se nasmijei: - Suvie je za mene dovoditi ovamo tolike ljude. Rekoh: pokoravam se vama i, prije negoli bilo to uinim, poslat u vam gospodina Simona. - Vaa milosti, ve je sve ureeno. Taj mladi plemi, asnik ostaje ovdje. Njegovo velianstvo eli tako. Ona ne ree nita, a on pozdravi s poitanjem i izie. - Svreno je. Zatvoreni smo. Taj zapovjednikov pouzdanik preuzima ovdje slubu i zapovijedat e i meni. - Moram nai nekakav izlaz, bilo to mu drago. Idite Simono, dok neto ne pronaem. NOVA NADA LOVRE ILOKOGA Vojvoda Iloki i plemeniti Kraljevi sretno su ostavili Budim. Nitko nije ni slutio da se pod odorom oklopnika kralja Vladisla-va krije vojvoda. I tako su obojica bez ikakve zapreke krenuli cestom prema jugu. Ali ve za kratko vrijeme ujahali su u umu, drei se ceste da mogu nadzirati svakog tko bi projahao. Brzo su napredovali u elji da prineva glasnika zaustave to dalje od Budima. Nisu govorili sve dotle dok ne stigoe u gutaru gdje je bilo potrebno ugibati se grmlju i gustim stablima. Jaui polaganije, vojvoda zapita mladog plemia: - Gospodin Kaniaj je Ugrin? - Da, gospodine vojvodo. - On je bio stalno u pratnji princa Ivana? 268 Izabrao ga je za svojeg glasnika jer je znao da nitko od naih ne bi htio preuzeti tako sramotnu poruku kao to je nosi Kaniaj. - I on se nee pokoriti kad ga zovnete da vas slijedi. - Onda nam nee preostati drugo nego da glasnika silom sprijeimo. Nakon pola sata vojvoda zaustavi mladog pratioca i upozori ga: ujete li odjek konjskih kopita? Samo brzotea tako tjera konja. - Jest, taj juri kao strijela. Moda je Kaniaj. - Hajdemo ovamo iza grmlja gdje moemo vidjeti dobar dio ceste pred nama. Sklonuvi se, stajali su, oekujui dolazak jahaa s juga. Kad se pojavio u daljini od nekoliko stotina koraaja, mladi Kraljevi ga prepozna: Jest, on je, Kaniaj. Vojvoda i njegov pratilac uprave korake prema cesti. Tu se zaustave. Dignuvi ruke jo izdaleka, viu glasniku da stane. Brzotea se pokori. Opazivi mladog Kraljevia, domahne mu prijateljski rukom.

Vojvoda digne vizir. Prepoznavi vojvodu, plemi ga smjerno pozdravi: - Gospodine Kaniaj, dunost mi je da vas zaustavim jer srljate ravno u tamnicu. - Zato u tamnicu, gospodine vojvodo? - itav je Budim opkoljen vojskom kralja Vladislava koju je poveo sa sobom iz eke i zaustavlja svakoga tko god je bio prinev pristaa i vode ga ravno u tamnicu. - Ali ja nosim poruku njegovom velianstvu kralju Vladislavu. - S tom izlikom pokuala su se provui i moja dva etovoe jer sam Gordani htio poslati neke vijesti. Nije im nita koristilo. Odveli su ih u tamnicu. To je odredila kraljica jer ne doputa da se bilo tko priblii kralju, naroito od naih ne smije nitko u blizinu, samo hoe da nas sve pohvata i utamnii. - Meni je princ dao vano pismo za kralja i kad mu to urue... - Oito znate sadraj pisma? - Ne, ne znam sadraj, jedino mi je princ rekao da po sva ku cijenu moram dospjeti kralju i predati mu pismenu poruku. - Kraljica hvata ba sve poruke i sva pisma za kralja. Ni ovo pismo nee biti urueno kralju, osim ako ga vrijea, pa bi moglo posluiti Beatrici. - Ne vjerujem da bi pismo vrijealo kralja, naprotiv, princ mi ree da u od kralja primiti odgovor. 269 I - Doite sa mnom, dogovorit emo se kako bismo mogli prodrijeti zajedno kroz redove njegove vojske. Imam u zaklonitu fratarskih odora koje bi nam mogle posluiti. - Kad nije drugaije, evo me! I vojvoda je poao prvi, iza njega Kaniaj, a posljednji Kraljevi. Odavle su ponajprije krenuli u kamenolom gdje su vojvodu oekivali prinev katelan ulaj i vojvodin katelan Grgi. Ovaj se odmah na vojvodinu zapovijed popeo na brdo i dao znakove, trubei u rog. U malim razmacima odzivali su se iz ume rogovi, a onda se Grgi opet vrati svojem gospodaru,^ Nije prolo ni etvrt sata, kad iz ume izjajSu vojvodini momci to ih je tamo sakrio za pratnju Gordani na putu u Peuh. Sada se vojvoda osjeao gospodarem prineva glasnika i njegova katelana ulaja. Ali jo uvijek im ne otkrije uzrok zato je zadrao Kaniaja. Sad idemo gore prema onom udaljenom brdu, tamo je krma "K umornom putniku". Saznat emo to je novo, okrije piti se i dogovoriti to da radimo dalje. Ovaj vojvodin prijedlog smatrao se kao zapovijed. Lovro Iloki uzme uza se ulaja da ne bi putem razgovarao s Kaniajem, a ovoga prepusti Kraljeviu. Stigavi na brdo ispod krme, Lovro poalje svojeg katelana da izvidi tko je gore. Uskoro se katelan vrati i saopi vojvodi: - Gore su samo dva stranca koji govore nekim nerazumlji vim jezikom. - Jesu li plemii? - Da, ali njihove plemike odore sasvim su drugaije nego naih plemia. Odjeveni su u crno, a oko vrata imaju bijele ovratnike. "Gle" klikne vojvoda u sebi "to su ona dvojica Makso-vih ljudi" i odvrati glasno: Glavno da nije nitko iz naeg kraljevstva. Ti nam stranci

ne mogu smetati. Uspeli su se do vrha. Mladi krmar odmah im ponudi jela pia. Kaniaj, Kraljevi, ulaj i Grgi sjeli su k jednom stolu, dok su momci posjedali na travu. Vojvoda je obiao drvenjaru u kojoj je prekjuer noio u fratarskoj odori. Iza ograde uz maleni drveni stol opazi dva mukarca u ivom razgovoru. Spazivi oklopnika, oni su zautjeli, promatrajui ga sa zanimanjem. "Opis se sasvim slae" pomisli vojvoda i poe k njima, pozdravi latinski i zapita: - Moda plemenita gospoda putuju na jug? - Da, odgovori jedan od njih pa onda ree drugome neto na njemakom. "To e biti oni!" odlui se vojvoda i pristupi im blie: Nisu li plemenita gospoda u Budimu u kui jednog ple mia upitala za boravite neke odline linosti? To iznenadi strance i oni opet neto primijete meusobno, a onda potvrde: - Da, traili smo neke odline linosti i rekoe nam da pri ekamo ovdje u ovoj krmi, pa emo moda saznati gdje se nalaze. - Vi, dakle, elite govoriti s vojvodom Ilokim? - Da, elimo. Vi ste njegov glasnik? - I pouzdanik. Moete mi saopiti sve. - Htjeli smo govoriti samo s vojvodom osobno. - Onda morate oiii u Peuh. - Pa dobro, mi smo spremni. - Samo ne znam hoe li nas vojvoda primiti. Mogao bi po sumnjati da ste u slubi kraljice Beatrice. Jedan od njih izvadi iz njedra koni zamot, razvee ga i pokae pismo s peatom cara Maksimilijana. - Evo, imamo dovoljan dokaz da smo doli ravno iz Bea od njegova velianstva rimskog cara i prestolonasljednika Nje make Maksimilijana. - Oprostite, to je teko vjerovati, jer u Beu zapovijeda knez Stjepan Zapolja s posadom ovoga kraljevstva. - Bilo je tako, no im je Stjepan Zapolja ostavio Be, dan nakon toga predala je njegova posada Be Maksimilijanu. Vijest iznenadi vojvodu Ilokoga, ali jo uvijek je oprezan i nee da se oda. - Dobro. Moete, dakle, poi sa mnom i sa mojim suputni cima jer mi idemo u Peuh. - Vrlo emo se rado pridruiti odvrate oni. Vojvoda se vrati k svojima. Poto su se okrijepili, vojvoda im saopi: - Ovi me stranci zamolili da putuju s nama. Kaniaj se iznenadi. - Gospodin je rekao da emo zajedniki u Budim. U noi oekujem nekoga iz Budima koji e nam donijeti vijesti to je i kako je tamo, a onda ete saznati moju odluku. Svi su zajedno sa strancima otili iz krme u umu gdje je vojvoda urekao sastanak s Gordanom. U tiini ume polegli su plemii i vojvodini momci na spavanje. I Lovro legne na plat. Ali ne spava. eka ugovoreni znak koji mu ima javiti Gordanin dolazak. Mukli mu osjeaj ispunja vrijeme. Prvi put ne oekuje Gordanu u drhtanju radosti. Njen dolazak ne nosi veselje i sreu njegovu srcu. Taj dolazak znai odlazak zauvijek.

270 271

I dugo gleda u no, kad mu neto zaiskri u daljini. Od te iskre zamrai se njegova dua. Ona ide. Vojvoda ustane i probudi Kraljevia. Eno, dolazi. Ustajte da je doekamo. Kroz umu se zauje zviduk. Kraljevi se odazove. Odmah stadoe paliti kremen. Vojvoda ide naprijed umskim putem u susret onoj koju oekuje. Uskoro se pred njim zaustavi konjanik. - Tko je? upita vojvoda tiho. - Ja sam, Simono. foA - A Gordana? W" - Kralj je postavio uza me jo jednog* zapovjednika. Nije dopustio Gordani izai, a da je ne prati s oklopnicima. Sad uve er joj nije dopustio da izae ni uz njegovu pratnju i dooh sam. - Sami ste opetuje vojvoda smuen, zbunjen. Dva osje- aja razapinju mu grudi: radost to nije dola i zabrinutost za sudbinu domovine. Njegovo srce cijepa se na dvoje, a svaki ga dio boli. Srce i njegovi ideali sad su protivnici. - Pa to e onda biti? zapita vojvoda kao u snu. - Gordana je odluila da sutra otro zatrai od kralja neka joj vrati slobodu. - On to nee uiniti. Velim vam: pomamljen je za njom. - Mislim da Gordana ima pravo kad veli da je kralj dri kao taoca zbog krune. Gordana vam poruuje da budete mirni. Ona e sigurno ostaviti Budim i stii u Peuh. Sutra e govoriti s kraljem najodlunije. Ona e ve znati kako da kralja prevede edna preko vode. Poruuje vam i moli vas da se vratite u Peuh i ostavite ovdje samo nekoliko momaka da je doekaju i prate. - Pozdravite je i predajte moju molbu da bude oprezna, neka se uva kralja. Simono odjae natrag. Vojvoda se uputi k svojim drugovima. Duboko je zamiljen, briga mu se svalila na duu. Glavom mu se vrzu misli, posveene ovog asa samo borbi. Da ovdje eka Gordanu ili da ide u Peuh? Gordanin dolazak imao bi itavu njihovu sudbinu skrenuti putem pobjede. Dakle, morao bi je bezuvjetno ekati. Sve ovisi o njoj, njeno prisustvo vratit e im ovjeka oko kojega su se nanizale sve njihove nade. Razgovarao je due s Kraljeviem, oprezno i poluglasno, dok odjednom opazi da se netko iznenada u tmini mie i dolazi ravno k njemu. - To ste vi, gospodine Kaniaj? - Da, vae vojvodstvo, ja sam. Molim vas da mi ne zamjeri te, ali vi ste mi obeali odluku kad vam stigne vijest iz Budima. Nisam spavao i vidio sam svjetlost, glasnik je bio ovdje. Mogu li u Budim? Ne, gospodine. Poruku neete odnijeti u ruke kralju Vladislavu. Uzalud zaustavljate mene, jer je princ poslao i drugog glasnika s isto takvim pismom. Neete me time sklonuti da vas pustim. Ne zavaravam vas. Princ mi je rekao da e poslati jo ne kog. Ne bojim ree vojvoda da e prinev glasnik stii u Budim. Mene ojauje to princ ini ba sve da nas ostavi. Neka nai idu odmah na glavnu cestu i ekaju glasnika. Strani plemii, Nijemci to ih je Lovro poveo sobom, razgovaraju svojim jezikom vrlo glasno i kao da se prepiru. Vojvoda ih pone pomnije promatrati. Kad su pojeli, pristupi k njima i pozove ih da ga slijede. Preli su komad umskog puta, na to se vojvoda zaustavi i ree:

- Ne bi li mi vaa gospodstva priopila svoja imena? - To emo saopiti samo vojvodi Ilokom. - Taj sam ja. U koju svrhu dolazite? - Evo, gospodine vojvodo. Nijemac izvue koni zamotak i preda vojvodi pismo s peatom cara Maksimilijana. Razmota ga i brzo proita: - Pismo objavljuje samo toliko da ste vi carevi pouzdanici i nosite vanu poruku. Smijem li doznati poruku? - Maksimilijan vam nudi svoju oruanu pomo da okruni te princa Ivana Korvina, a princ se ima oeniti njegovom kerkom Margaretom, vratiti Njemakoj sve osvojene zemlje i priznati ugovor to ga je kralj Matija potpisao s Njemakom pri sklapa nju mira. U vojvodinoj dui pojavi se sto nada. Ali se suzdri pokazati poslanicima svoju radost i nakon kratkotrajnog razmiljanja odgovori: Plemenita gospodo, sam ne mogu odluiti. O tom valja da razmislim, ne samo ja nego i moji drugovi. Dakle, smjesta krenimo u Peuh. Tamo su svi moji drugovi, tamo je i princ. NOVA OSNOVA BIJEGA Kasno u noi vratio se Simono sa sastanka s vojvodom u Damirovu kuu. Da prikrije izostanak, stade pripovijedati Frantiekovu pouzdaniku da se proveselio u nekoj krmi, ali je mislio na njega pa mu je donio dobra vina.

272 18 GORDANA IV 273

Mladi asnik i pouzdanik zapovjednika kraljeve strae zaboravio je na Simonovu odsutnost, sluajui prie o veselim zgodi-cama u krmi i zalijevajui suho grlo jakom kapljicom. Sasvim je zaboravio da je Simono otiao, toboe, u kraljevski dvor zbog Gordaninih haljina, a izostao sve do pred zoru. Drugog dana nije o tome nita spomenuo svojem zapovjedniku Frantieku kad je doao da pregleda Gordaninu strau. im se Gordana probudila, Simono je otiao k njoj da joj saopi o svojem sastanku s vojvodom i ispria itav razgovor s njim. Sluala je bez rijei i zamiljeno gledala preda se. A onda je otpustila mladog dvoranina i zatvorila se.u odaju. Poslije podne izae ona na trijem i nalomi Simonu da dovede gore asnika kraljevske strae kojeg joj je "postavio za uvara Frantiek. S najveim potovanjem predstavnik oklopnika pokloni se Gordani. Idite i najavite me kralju i recite njegovom velianstvu da imam u dvoru neke svoje nakite i haljine koje moram sama potraiti i uzeti. Osim toga, elim s njim govoriti. On se bez rijei pokloni i izie. Simono zatvori za njim vrata i zaudi se: - Idete u dvor? - Drugo mi ne preostaje. Iz ove kue ne mogu pobjei. - Kanite bjeati iz dvora? upita Simono. - Odande moemo umaknuti zajedno. - Kako bi to bilo mogue? - Sasvim jednostavno. U dvoru nee paziti na mene kao to paze ovdje. A dolje nedaleko od ljetne palae uzidana su vrlo

vjeto skrivena vrata. Katelan ulaj pokazao mi je kako se otvaraju i predao mi klju, mislei da u onuda pobjei kad je on predavao dvor. Trait u, dakle, haljine i stotinu drugih sitnica u svojoj bivoj odaji, a kad padne mrak, vrlo u spretno ostaviti palau, douljati se k onim vratima i mi smo na slobodi. - Otpratit e vas odavde sva kraljevska straa. Mirko e opremiti konje, izai iz kue i doekati nas na ureenom mjestu ispod kraljevskih zidina. Simono se obraduje i odmah su raspravili o svim pojedinostima. Uskoro se iz dvora vratio zapovjednik strae i saopio Gordani: Njegovo velianstvo oekuje vau milost i doputa da uzmete iz dvora to vam treba. Zatim se udalji s najveim strahopoitanjem. Dakle, vidite, Simono. Prvi korak okrunjen je potpunim uspjehom. Odredite da nam opreme konje, a ja u se odjenuti i uzeti sobom sve to mi bude potrebno. Krenut emo u dvor sat prije zapada sunca da ne moram predugo ekati mrak. Ja u otii kralju, a vi saopite moju nakanu Stjepku da bude upuen. Gordana uzme tamnomodru laganu haljinu, sa crvenim i ruiastim ukrasom od vrpca. Bujnu dugu kosu apne mreicom od crvenih erdana i uzme klobuk od tamnoplavog baruna. Prikopa svilenu torbicu s raznim sitnicama i sie. Izjahala je iz dvorita, okruena kraljevim oklopnicima, praena Simonom i asnikom. SUDBONOSNA AUDIJENCIJA Koso nasuprot Damirovoj kui je mala krma. Tu sjede dva Napulj ca, odjevena kao domai graanski kalfe te stalno uhode Gordanu i one koji dolaze k njoj. Odjednom opaze na svoje veliko udo kako Gordana jae sa itavom pratnjom oklopnika. Mlai od njih udari po stolu: Sto mu avola. Ona odlazi i ima kraljevsku pratnju. Istrali su iz krme i uza zidove kua slijedili povorku do kraljevskog dvora. U dvoru je Vladislav pronalazio sve izlike da se oslobodi biskupa i svojih kopista prije negoli stigne Gordana. Uzalud mu je Filipec nastojao prikazati vanost nekih kraljevskih poslova. Vladislav se priinjao da je vrlo umoran i zamolio kancelara neka rad odgodi za sutradan. Kad je napokon biskup ostavio dvor, kralj odredi svim namjetenicima u svojoj kancelariji da ostave posao do sutra. Onda se pouri u svoju odaju i stade se brino preodijevati. Otrom pronicavom oku paa Stjepka nije izmakla kraljeva naroito birana odora i zaokupila ga je znatielja. Nije se maknuo ispred njegovih vrata pazei tko ima da doe. Zaudi se kad je u predsoblje dola Gordana. Ona ga prizove blie i apne mu: Ostani tu pred vratima. Pitaj Simona to treba da radi. Idem kralju. On kimne, otvori vrata kraljeve radne dvorane i opet ih zatvori. Nasmijeen i radostan dolazi joj u susret kralj Vladislav. Sretan sam to me moja lijepa roakinja poauje posje tom. Ona mu na smijeak odvrati ozbiljnim pogledom i hladnim rijeima: - Ja ne dijelim tu sreu, velianstvo. Osupnut odgovorom, upita: - Zar sam vam mrzak? - Vi ne, ali ivot koji ste mi odredili doista me ne moe omiljeti. Ne mogu biti sretna to moram dolaziti da tuim. - Koga tuite? 274

18* 275 - Tuim kralja Vladislava. On se smjeka: - Nezadovoljni ste s njim? U zarobljenitvu ni kraljeva roakinja ne moe biti zado voljna. Primakne joj svoj naslonja, ali ona ne prihvati: - Samo slobodni ljudi mogu sjediti nasuprot kralju. - Gordana, nisam vas zarobio, naprotiv, uvam vas od ne prijatelja. - Usreujete moje neprijatelje, drei me u zatvoru u vlasti toj kui. . .i(f, On se smjeka i promatra krasan stas,to se odraava u jednostavnoj haljini bez nabora. - Niste li me sami upozorili na Franceska, Enrika i mladog plemia Roberta? - Da, va katelan zapravo je moj glavni uvar. Ako mu se svidim, moe lako doi sa straom da me odvede kud ga volja. Kralj se malo zamisli i zakima: - Zapovjedio sam mu da vam ne doe blizu. Ako ne poslu a, igra se svojom glavom. - Velianstvo, lude se uvijek igraju svojom glavom, a Robert je luak koji, osim toga, ima jo i.monih zatitnika. - Ne bojte se, Filipec mi je danas predloio neka Robertu dadem drugu ast i maknem ga s katelanskog mjesta. - Ali, velianstvo se ne moe odluiti da prihvati taj pame tan prijedlog jer ?e za Roberta zauzimlje napuljski princ Francesko, to je i r- amljivo. Nisam dola traiti kastelanovu glavu, nego imam na dvoru gotovo sve svoje stvari od onog dana kad sam ovdje bila dvoranka. - Najradije bih da sve to ostavite ovdje dok opet ne doete na dvor. Te rijei kralj poprati zanosnim pogledom. Ali ona odvrati pogled i hladno nastavi: - Kasnije e mi velianstvo dopustiti da odem u svoje bive odaje i da skupim sve to je moje. - Ne mogu se protiviti ako to elite. - I u ljetnoj palai ostalo je mojih haljina i ukrasa. Nadam se da mi neete uskratiti da uzmem sve to je tamo? - Moj vam je dvor otvoren. - A na svakom e me koraku pratiti vae strae i gospodin Robert? - asti mi, vi me gotovo vrijeate. Rekoh: itav vam je dvor otvoren. Izdat u zapovijed da vam nitko ne smeta. - I da se gospodin Robert ne mie iz svojeg ureda, jer on je kadar slijediti me i napastovati. - Jamim vam: sjedit e ovdje dok vi uzmete svoje stvari. - Hvala, velianstvo. No, prije rego to se posluim vaom dobrotom, dopustite mi jedno pitanje. 276 Htio bih da mi stavite stotinu pitanja i na svako bih od govarao pola sata da vas to du^ gledam. Izjava vaeg velianstva u tekom je sukobu sa inima. Kako? Zar me objedujete zbog nekog nedolinog ina? Ona korakne blie k njemu i ozbiljno, prodirljivo zahvaa ga svojim pogledom, to ga gotovo zbuni.

- Velianstvo, vi me drite kao taoca. - Ja? iznenadi se on. - Da, velianstvo, vi ili tko drugi, svejedno. - Da vas uzimam za taoca, ne bih se smio nazvati vitezom, a kad bih preao i preko toga, nemam povoda. - Ima povoda. Vi to najbolje znate. - Netko vas je nahukao protiv mene? - Nitko ne moe k meni niti ja mogu s kim govoriti i ba je to dokaz da me zatvarate, uzevi me za taoca. - Ali za koga? - Kruna je u rukama mojih zemljaka, a vi ste me zatvorili da biste ih prisilili da predaju krunu. Tako nasmijei se kralj. Odmah u vam dokazati koliko se varate, samo vas molim da sjednete. Ona se lagano sputa u naslonja i eka dok kralj neto trai po stolu. Evo dokaza da vas nisam odabrao za taoca kako bih od vaih zemljaka izmamio krunu. Kralj trai na stolu meu papirima i onda pogleda Gordanu u oi: Evo, princ Ivan Korvin sam mi vraa krunu. Jedva je suzdrala krik. Casak ne ree nita, samo uti, spusti vjee da pokrije izraaj oiju. Onda skupi snagu i ree: - Velianstvo, nije mogue. Vijest nije ispravna. - Jedan je glasnik donio pismo pisano prinevom rukom i on eka odgovor u Peuhu. - Dakle, eka va odgovor? - Ova vas je vijest jako potresla? - Samo se udim i ne razumijem to ga je sklonulo da vrati krunu. - Svakako proglas kraljevskog vijea koji je njegove pris tae udario igom veleizdajstva i tekim kaznama to su vezane s ovakvom optubom. Ona uti da tako potpuno prikrije uzbuenje. Kad se osjetila sigurnom, primijeti: - Ne, princ se nije prestraio, jer je znao posljedice svoga ina pa je bio spreman na nj i odgovarati. - Pogaate. Ne boji se princ za sebe, ve samo za svoje pristae. To se razabire iz njegova uvjeta pod kojim je ponudio krunu. - Kakvi su to uvjeti? 277 ^^P Da Varadija pustim na slobodu i svim njegovim pristaa ma vratim imanja i odrijeim ih svake krivnje. Nekoliko trenutaka ona gleda u zemlju. - Vi se, Gordana, bunite protiv toga? - Ne mogu nai uvjerenja da je sve tako. Zar mi ne vjerujete? Evo vam prineva pisma. Prihvatila je i proitala, ali dugo nita ne ree, inei se kao da ponovo ita kako bi stekla potpuni mir. A on se udi: Lice moje lijepe roakinje nalik je na oblano nebo. - Okom u oko toliko vanih dogaaja. Zar da se smijeim? Ali htjela bih znati to je velianstvo odgovorilo. - Nisam jo nita odluio jer sam tektTanas izjutra primio pismo. - Oprostite to vam ne vjerujem da niste odluili. Ovako vane stvari rjeavaju se odmah. - Da, Filipec mi je predlagao da odmah poemo kraljici i o tom vijeamo, no zato tajiti? Vi ste mi najavili posjet i ja sam

ostao pri tom se smijei kao da se sam sebi ruga. - Kad sam ve ja kriva to niste odmah o tom odluili, smijem li vaem velianstvu oduzeti jo nekoliko asaka? - to vie, to mi je drae. I sjeo je, primaknuvi stolicu blie. - Kako rekoh, velianstvo, pristae Ivana Korvina moji su zemljaci, dakle, prirodno je, da se brinem o njima. - O tome nema sumnje. - Dopustite mi da vam neto o tome kaem. - Vi biste oito eljeli da neto naroito uinim za vae zemljake? - Vae velianstvo ne moe uiniti nita samo jer ima su vladara, a taj je njezino velianstvo koje nipoto nije mojoj domovini i mojim zemljacima, a princa zapravo mrzi. On zamiri i sumnjiavim pogledom zapita: - A vi ga ljubite? - Rekoh ve vaem velianstvu juer: ne ljubim nikoga. Ali da sam princu poklonila srce, ovog bih ga asa morala uzeti natrag. - Zato? zaudi se kralj. - Jer se pokorio na ovakav nain. - Vama se, dakle, sviaju tvrdokorni mukarci? - Ne, velianstvo, meni se sviaju mukarci odluni koji ne ovise o nagonima a opet sluaju razboritu rije, dola ona i od enske glave. Moje srce mogao bi zadobiti mukarac jake volje koji sam sobom vlada, mukarac borbe, ija hrabrost nikad ne miruje i uvijek hrli iz djela na djelo. - Onda sam ja sasvim propao nasmije se kralj napola ironiki. - O vama ne govorim, vi ste kralj. - Ali mukarac koji moda ezne da bude opaen. 278 - Vi ste ovjek koji sigurno posjeduje sve kreposti potrebne kralju, o tom uistinu ne sumnjam i ba zato vas ponovo pitam: kako ete odluiti o toj prinevoj ponudi? - Kako? njegov glas zvui kao da bi htio rei: zar da se sada muim s takvim mislima kad mi tu nasuprot sjedi ljepoti ca? Ipak se brzo ispravi i odgovori: - Teko je o tom razmiljati. - Smijem li vam pomoi? upadne ona. - Uvijek sam sretan kad mi netko pomae, u ovom sluaju moja je srea dvostruka jer e mi vaa pomo pruiti mogunost da vas to due gledam. - Bila bih sretna kad bi vae velianstvo htjelo zaboraviti da govori sa enom i zamisliti da vam sad nasuprot sjedi biskup Filipec. - Dugu glavu, pjegavo lice mjesto vaeg? Toliko mate ne posjedujem. I dok to govori, lagano se smjeka. - Onda me barem naas smatrajte Filipevom zamjenicom odgovori ona prisiljenim smijekom. - To je ve drugo i mnogo ljepe. Dakle: to bi mi savje tovala zamjenica gospodina Filipca? - Mnogo toga. - Dakle, sluam pozorno. - Najprije bih vas podsjetila da ste mi obeali pustiti Va radija na slobodu. - Kako? Jo nije na slobodi? - Nisam o tome nita ula, dakle, jo uvijek ami u tamnici.

sklono

- Upitat u Filipca. - Savjetovala bih vam: ne pitajte, nego zapovijedajte. Kad god elite izvesti neto plemenito i veleduno, ne pitajte svoje savjetnike, nego odmah izvedite zamisao. Tako bih uinila ja da sam na vaem mjestu. - to biste vi uope radili da ste ovdje na mojem mjestu? - Smjesta bih pustila na slobodu Varadija, ponitila pro glas kraljevskog vijea i najodlunije odbila svaki prijedlog, predloio ga bilo tko, ako vam savjetuje pogaziti rije i prisegu. - Prisegu i rije? - Da. Vae velianstvo priseglo je i obealo izaslanstvu koje vas je dovelo u ovo kraljevstvo da ete tititi slobotine, ne samo Ugra nego i Hrvata na jugu. - A ja bih vas kao kancelara podsjetio je li to korisno? - Uvijek je korisno ako vlast svoje odredbe gradi na pote nju i pravici, a sad nastavimo: da sam ja na vaem mjestu, jo bih se sjetila da su gospoda od kraljevskog vijea smatrala po trebnim princu Ivanu Korvinu predloiti ugovor da e biti vojvo da slavonski i ban hrvatski, da e mu sva imanja to ih je batinio ostati netaknuta. 279 - Boe moj, to mi to govorite. Onda bih morao opet sva ta imanja oduzeti gospodi koja su bila u kraljevskom vijeu i ve podijelila Korvinova imanja meu sobom. - Drite li da je to poteno i pravedno? - Ne, nikako, ali ja moram potvrditi to oni ele, jer... - Jer su vas doveli na prijestolje. uvajte se onih koji su vas postavili na prijestolje. Njihova gramzljivost i lakomost unitit e kraljevstvo i vas. Njihova lakomost je beskrajno muilite, oni e vas drati u vjeitom strahu, nemiru i trajno vas iznuivati. Kralj se snudi i uzdahne: - Ve sam osjetio opasnost. Nemate kriyo, ali zar se mogu oprijeti kad mi oni svakog asa govore: nii smo te posadili na prijestolje. To mi oni svakog asa govore: mi smo te posadili na prijestolje. To mi govore i tada kad ute. - To je vaa opasnost. Ne samo da vam govore i doaptavaju nego e vam savjetovati i nametnuti samo takve ine i odredbe da vam krnje ugled i gue u srcima svaki osjeaj ljubavi prema vama. Naslonio je glavu na ruke i malo zamirio kao da opetuje svaku njenu rije u mislima, a onda sputa glavu pod teinom dojma: - Da, da, to e biti tako. ini mi se da mi je neto slino rekao moj eki kancelar. - Jak dokaz da govorim teku istinu. - to da radim? Tu nema izlaza. - Moda ipak, velianstvo? Iznenaen, on podigne pogled i brzo ubaci pitanje: - Vi nalazite izlaz? Kako? - Da se oslonite na one ljude kojima ne dugujete prijestolje, ali posjeduju veliku dravnu mudrost. - Ne znam nikoga. - Ja znam umnog ovjeka koji je bio uz princa Ivana kao i kraljica i mnogi drugi, ali nije bio u kraljevskom vijeu i drao se postrance. - Nije bio ni za mene ni za princa? - Svakako je on skrivio da se na prvom saborskom zasje danju nije birao princ, ali nije bio u vijeu, jer ga Filipec mrzi. - Onda s njim ne mogu ni govoriti. - Svakako ne smijete uvrijediti Filipca, a ipak treba da sasluate tog ovjeka.

- Njegovo ime i zvanje? - Biskup Tomo Baka. - Nakad nisam uo o njemu. - Rekoh: biskup Filipec ga mrzi jer mu je umno opasan. Baka je bio prvi tajnik kralja Matije. U vau je korist da pitate njegovo miljenje prije nego to odluite o ponudi princa Ivana i o izvrenju kakve kazne prema njegovim pristaama. Velian stvo e od toga ovjeka uti stvari koje bi inae doznalo samo 280 nakon teka iskuenja i dugotrajnih prouavanja, a on e vam otkriti sve. - Dugotrajno prouavanje. To nikada ne bih elio, a saslu ati toga ovjeka moje je pravo. Samo kako da ga primim, a da nitko ne dozna? - Nitko ne smije ni slutiti da ste s njim govorili jer ga njegovo velianstvo ne voli. - I kraljica? - Mrze ga svi koje nadmauje umom. - Ne mogu ga primiti da ga ne vide. - Ja u vam savjetovati kako. - Sve mi se ini da mi je vas darovala srea da me uvate i pomaete mi. - Velianstvo ima dosta uvara i pomagaa. - Vi ste mi najdrai od svih. - Jer sam od svih najkorisnija. U dnu dvorane otro se otvore vrata i pa Stjepko uleti u sobu pa blijed i prestraen najavi: Njezino velianstvo. To djeluje kao prasak. Gordana i kralj ustanu. On je silno zbunjen, gotovo prestraen. Gordana iznenaena, ali sabrana. - Gdje je kraljica? pita kralj smeteno paa. - Velianstvo je ve u treem dvoritu. Vladislav se vrze kao bez glave. Cas krene k vratima, as opet ide Gordani, ne zna to bi rekao djevojci, to bi uinio. U toj zabuni uhvati Stjepka za ramena: - Ne reci njezinom velianstvu nita da je Gordana bila ovdje. - Vidjeli su je drugi da ulazi u dvor. - Dobro, ali joj ne reci da je bila ovdje kod mene izmuca kralj odlazei k vratima. Najednom sustane. Osjea Gordanin podrugljiv pogled i bude mu neprijatno to se kraljici mora ispriavati i zatajiti Gordani-no prisustvo. Sav uurban pokua ispraviti prijanje rijei i okrene se Gordani: - Kraljica bi mogla loe misliti ili vam to zamjeriti. - Velianstvo, sigurno ete njezino velianstvo primiti ovdje kako to i dolikuje, a ja u se udaljiti. - Jo u govoriti s vama. Idem brzo da doekam kraljicu, neka vas pa otprati gore u vae odaje. I ostavi dvoranu neobino hitrim koracima, gotovo bjeei, sav u strahu da ga Beatrica ne zatee na domjenku s Gordanom. - Kako taj dre pred aragonkom srdi se pa. Gospodarit e s njim kao s psetom. - Tiho, Stjepko, pazi da nitko ne ue. Pa potri i nasloni se itavim tijelom vrsto na vrata. Ostat ete ovdje u dvoru? 281 I Slijedit u primjer pokojnog kralja kad je htio da nadzire razgovore svojih savjetnika.

I pohiti kipu sv. Antuna, potrai napravu. Pritisne na puce, kip se okrene. Pa radosno uzvikne: - Kako je to dobro. Tu ete sve uti i vidjeti to vam treba. Ali Mirko je s konjima ispod gradskih zidina. - Dobro, neka eka. Stjepko je sam u radnoj dvorani. Razabravi da je sve u redu i nigdje se ne vidi traga Gordaninoj prisutnosti, potri u predvorje. U pratnji Franceska, dvorana i dvorankjj^dolazili su kralj i kraljica. Stjepko irom otvori vrata kralj eve^ radne dvorane, a kralj pokae kraljici rukom: Vae velianstvo neka se udostoji unii, upravo sam u vanom poslu koji naroito zanima kraljicu. Na licu joj se odrazi sumnjiavost, ali ga prikriva smjekorn pa slijedi kraljevu elju i ulazi. Makar je Vladislav po Stjepkovu dranju prosudio da se Gor-dana ve nalazi u sigurnom skrovitu, obuze ga nesigurnost dok je s kraljicom ulazio u sobu u kojoj je as prije govorio s djevojkom. Da prikrije uzbuenost, stade namjetati kraljici naslonja i nuditi Francesku stolicu. Sve troje su sjeli. Beatrica ljubazno primijeti: - Kako rekoh, velianstvo, biskup Filipec me prestraio da se ne osjeate dobro. - Velianstvo, kad sam se opremio da idemo zajedno k vama na vijeanje, iznenada mi pozli. I napuljski princ i njegova sestra istrauju kraljevo lice osuto rumenilom uzbuenja. Njihovo promatranje zbuni ga jo vie, ali dobroudni smijeak prikriva zabunu. Kako mi je nenadano pozlilo, tako je i odjednom prolo. I nastane neka tiina kao da su sve troje tog asa mislili jedno te isto, jer se sve troje ogleda dvoranom. Vladislavu bude neprijatno. ini mu se da kraljica i njezin brat ovog asa trae svojim pogledima Gordanu. I boji se da togod ne pitaju o njoj pa nastoji skrenuti kraljiinu pozornost: Vrlo sam zahvalan vaem velianstvu to je tako briljivo prema meni. Mislim da me put odvie umorio jer se nigdje nismo zaustavljali. Mui se kako bi kraljicu i Franceska sklonuo da ne istrauju pogledima dvoranu. To ga uzbuuje, makar je uvjeren da se Gordana nalazi gore u drugom katu. I dok se kraljica ogledava, odgovara: - Vjerujem, put vas je izmorio. Zato se moramo pouriti da to prije raspravimo o ponudi princa Ivana. - Da, velianstvo, stvar je vana. Sutra pred podne doi u k vama zajedno s biskupom Filipcem da to rijeimo. 282 eljela bih posjet vaeg velianstva ugodnije iskoristiti. Kako je vae velianstvo opet sasvim oporavljeno, nema razloga da se to odugovlai. Ionako odluujemo samo nas dvoje, dakle, ovog nam asa nije potreban biskup Filipec. O toj nenadanoj ponudi lako je odluiti odmah. Dobro, vae velianstvo odgovori on, pokoravajui se prividno. Stvar je potpuno jednostavna i jasna zapoinje Beatri ca. Princ se preplaio proglasa i osude kraljevskog vijea pa nudi da e vratiti krunu. Naravno, nas emo oboje prihvatiti ponudu. Dakako, velianstvo, i sve njegove pristae osloboditi optube veleizdajstva, kako princ trai. Francesko joj kriom dobaci ironian pogled, dok se ona nasmije: Vae velianstvo je duhovito u svojim alama. Njega obuzme neprijatnost. Ne zna to da misli o toj primjedbi pa se i on smijei i ne odgovara, a ne bi ni mogao do rijei jer se ona uri da svoju misao razvije do kraja.

Mi se, eto, divno slaemo. Kad sam rekla da emo pri hvatiti ponudu, mislila sam na ono to i vae velianstvo: pri hvatiti ponudu u cijelosti. Vae velianstvo neka princu samo prividno poalje poruku da slobodno doe u Budim u dvor i ovdje s vama pregovara. A kad Korvin bude ovdje, opkolit e ga nai oklopnici i odvesti u tvravu. Dakako, princ neka doe sa svojim pristaama da sve zajedniki otpremimo u sigurno sklonite. Morao je naprezati mozak da slijedi hitre misli i odredbe. I bude mu neprijatno kao da je zalutao negdje u umu sam samcat i hvata ga strah pa ne veli nita, samo se smjeta u stolici. - Mislite li i vi tako, velianstvo? - Moda ne sasvim, naime, to bi znailo prevariti princa? - Nikako. Veleizdajnika se ne moe prevariti, za njega ne vrijedi ni moral ni zadana rije. On stoji izvan ljudskih obzira. To ga sasvim smuti. U oima mu skrivena prepast. Gleda bespomono oko sebe. Nema ni Filipca, ni elnberga, ni ikoga da mu pomogne, da neto kae kako ne bi on sam morao izdrati napor: prosvjedovati ili barem nai neko srednje rjeenje. Kraljica progledava to se u njemu dogaa i ne eka njegov odgovor pa odreuje toplim i povjerljivim glasom kao da samo obnavlja neto o emu se ve njih dvoje sporazumjelo. - Tako emo uiniti s vojvodom Ilokim. Kako sam ve rekla. S vojvodom Ilokim i njegovim zemljacima nemamo to raspravljati. S njima se postupa nemilosrdno, jer dok god su oni na slobodi, vi nikad neete imati ni asa mira. Neprestano e zadavati neprilike vaem prijestolju. - To bi bilo strahovito primijeti Vladislav, neodluno bez uvjerenja, a opet ne moe da joj ne povlauje. 283 Da, velianstvo, nastavlja kraljica ljudi dolje na jugu ive kao kraljevstvo u kraljevstvu. Moramo ih nauiti da su oni samo na majur koji ima zadau da svoju gospotiju, a to smo mi, snabdijeva svim uicima potrebnim za na udoban i raskoan ivot. Vae je velianstvo ve pri prvom susretu prepustilo te ljude meni jer ih poznajem. Kako ve rekoh: bila sam due vremena dolje, s njima u ja obraunati. Velianstvo e vrlo mirno upravljati Ugrima ovdje na sjeveru, a s onim nezadovoljni cima preko Drave sve do mora vodit u borbu ja da vae velian stvo moe ivjeti u spokojnom miru. I dok ona naglaava mir, njemu se ini da mu donosi nemir ili barem strah od nemirnog ivota i briga. Pa teko uzdahne: - Dobro, velianstvo. Vama u predati taj jug. Ne poznajem ga i zastrauje me. - Skinut u s vaeg velianstva tu teku muku jer me pro ima elja da va ivot uinim vedrim, lijepim i punim milote. - Velianstvo, svaka me vaa rije zaduuje ree on, smi jeei se i sagibajui glavu. - Dunost mi je brinuti se za onoga koji e biti moj mu, a s tim u vezi imam jo jedan prijedlog, velianstvo. Postoji, naime, neka djevojka, nezakonita mati Ivana Korvina. Prvi beki uenjaci proglasili su je vraarom i ustanovili da je samo svojim zlobnim vraanjem skrivila to u braku nisam imala potomaka, im se ona podvrgne sudu i zatvori, nee vie imati mogunosti da mi doe u blizinu i tako razvije protiv mene svoje zle moi. Teko mi je, ali moram zatititi svoje budue potomstvo. Kad Ivanu Korvinu poaljemo jamstvo da se moe vratiti na dvor sa svojim pristaama, dodat emo poruci neka dovede sobom i svoju majku kojoj je slobodno boraviti u Budimu, pa emo je to lake uhvatiti. Mislim da je biskup Filipec ve o tom govorio vaem velianstvu?

- Da, kraljice, govorio mi je i rekao sam mu: sve je do bro to uini kraljica. - A zapravo je to njegova dunost koju je spremno obeao izvriti u korist nasljedstva ovog kraljevstva. - Da, velianstvo, u korist naih potomaka. Uto princ Francesko ustane i kao da ga neto jako zanima ode k prozoru otvorenom u dvorite pa se zagleda dolje da svoju sestru ostavi naas samu s kraljem. Njezine se usne stadoe smijeiti zamamno, a pogled joj izazivlje Vladislavljevu slabost. Njegov smjeak ipak ne odgovara onome to ona izazivlje i zato se ona sagne i proape: - Velianstvo danas naroito lijepo izgleda. - Odvie ste dobrostivi, predivna kraljice, i milosrdni prema siromanom vjereniku. - Zar niste zasluili moju ljubav? Te su rijei na njega pale kao pljusak i zatekle ga nepripravnim. Njezino lijepo tijelo u barunastoj haljini sagnuto posve 284 blizu njemu, opet ga omamljuje. U oi mu ulazi plamen, a usne apu: Nisam se ni u snu smio nadati rijeima to su pale s ovih divnih usana. Zvuk njegovih rijei ini se kraljici ipak neto namjeten, neistinski udaljen od onoga ushita kojim ju je obasipao pri prvom posjetu. Sad, kad je s njim sama, kad bi se njegova strast morala razbuktati, on je suzdrljiv. Dodue, zjenice mu se are, ali nema u njima ei kojom je eao juer. Pronicava Beatrica ustanovljuje da je samo napola prisutan, napola predan njezinoj blizini. Oekivala je strasni stisak i cjelov edan ruke. - Danas je vae velianstvo vrlo daleko, po svoj prilici u svojoj domovini gdje je moda ostavilo malo svojeg srca. - Ne kraljice, itavo je moje srce stiglo u ovo kraljevstvo. - Ako je iako, onda netko oduzima kralju mir i sreu kojom je stigao juer pod moj krov. - Da, velianstvo, istina je. Prekjueranji moj posjet potpu no me liio mira i spokoja jer teko podnosim to vi niste u mojoj blizini. "Rijei su njegove, ali zvuk glasa, pogled, itavo dranje nije njegovo" pomisli ona i odlui se na udarac: - Zamolit u Gordanu neka vas zabavi do mojeg dolaska u dvor. Pametno ste uinili to se preselila u dvor. - Preselila? Velianstvo, nisam je nikad ni zvao. - Rekli su mi ve u podne da se preselila u dvor i smatram to prirodnim. Vaa je roakinja. - Nisam je vidio odgovori dobroudno. Osjetivi da mu krv udara u lice, hitro ustane pa ide k vratima i zovne u dvora nu Stjepka: Zar je Gordana ovdje? pita paa i gleda ga pozorno. Mali diplomat odvraa ovla pred kraljicom s nekim omalo vaavanjem: Dvorani kau da je traila svoja odijela i neke nakite u nekadanjim svojim sobama. Mislim da je ve otila. Ako veli anstvo eli, upitat u strae. Nije potrebno. Drugi put neka mi se javi ako bi dolazila. Pa izae. Kralj se okrene Beatrici zadovoljan sam sobom. Pozorno je promatrala i paa i kralja i onda pozvala Franceska: Doi, brate, vraamo se kui. I onda svom ljubaznou i zamamljivou pristupi kralju i apne: - Biskup Filipec donijet e vaem velianstvu na potpis nau poruku Ivanu Korvinu. - Dobro, velianstvo. - Jo danas poslije veere bit e tu.

285 - Sutra u zoru molim, velianstvo, danas se jo uvijek osjeam loe pa bih rano legao. - Filipec e svakako donijeti pismo pa bude li velianstvo ve spavalo, doi e sutra. ekam vae velianstvo sutra na ugod niji domjenak nego to je bilo danas primijeti, dovrivi raz govor. Pri tom se nagnula da je morao opaziti njezin bijeli vrat to se gotovo nudi na poljubac i on se zarumeni od tog pogleda: Otpratio je kraljicu iz dvorane u dvorite, pomogao joj da se uspne na konja, uhvativi je oko struka. Taj ga dodir opet sjeti nekadanjeg ple^jfc. On je malo predugo zadri u svojem naruaju. To izazove trijumfatorski smijeak na njenim usnama. Cim su kralj i kraljica izali iz dvorane, uleti Stjepko, nasloni se na vrata da ne bi tkogod uao pa zuri u kip svetoga Antuna i eka. Za nekoliko trenutaka kip se makne, a Gordana izie. - Jeste li uli kako me kralj ispitivao? upita vano Stjepko. - ula sam i vidjela sve. Mirko eka ispod gradskih zidina? - Sa tri konja. I ja u s vama. - Ostat emo svi ovdje. - Neete bjeati u Peuh? - Ostajem. eka me vaan posao. Reci kralju da sam bila gore u katu, ne smije slutiti to sam sve ula. Stjepko ode. Uskoro se kralj vrati u dvoranu gdje nae Gordanu. Bila je mirna i sabrana. - Vae mi je velianstvo naloilo da se vratim jer mi ima neto rei. - Da, zamolio sam vas. Potrebno je rijeiti vau sudbinu. Potuili ste se da vas drim u zatoenju. Kako bih vam mogao dokazati protivno? Vjerujte mi, Gordana, bojim se za vas, ne samo zbog Franceska. Bit e i drugih koji bi mogli planuti lju bomorom protiv vas. - Zato ljubomorom? - Jer vas ja zatiujem. - Ta vaa vam dunost nalae da me pustite otii iz Budima. Moja je odluka da se povuem u samostan, prema tome neka me velianstvo dade otpratiti do samostanskih vrata, a preko onog praga ne moe nijedan moj neprijatelj. - Vi u samostan? Tolika ljepota? Njegov glas je zvuan, povien, pogled zabrinut, a izraaj lica odaje odlunost: - Juer sam vam naglasio kako preuzimam skrbnitvo nad vama i nikada neu pristati da idete u samostan. Nikada. - A ja nikada neu odustati od ove svoje nakane. 286 - Onda vae strae moram pojaati i drati vas na oku kao to nisam inio dosada. - Velianstvu je slobodno baciti me ak i u tamnicu. - Boe moj, kako me vi slabo cijenite. Zar sam zasluio ovakvo ponienje poto smo as prije tako divno raspravljali? - Nakon toga se velianstvo sasvim promijenilo. - Iznenadio me kraljiin posjet, ali ne govorimo o tome. Nastavimo prijanju debatu. - Pa dobro. Nastavljam i ponovo pitam velianstvo: to kani uiniti s prinevom ponudom? - Jo nita odgovori on i porumeni zbog lai ili zbog pogleda kojim ga ona uzima na nian.

- Oprostite, velianstvo, niste rekli istinu. - Zato mi ne vjerujete? - Zato jer vjerujem u vau volju i junatvo vae volje. - U junatvo volje? - Da, velianstvo. Nije junatvo samo u pobjedi maem nego jo vie u pobjedi svoje volje. Tko je pobijeen u boju poniten je ili osramoen, a tko se pokori tuoj volji, biva naprosto rob. Znam jednog kralja koji je bio rob jednoj eni i svi su ga njegovi prijatelji smatrali najsramotnijim robom na svijetu. Vi to nikad neete biti. On uti i utaplja se u zvuku njenog zanosnog glasa i ljepoti itavog bia pa ne odvraa. - Moda vam, velianstvo, nitko nee kazati istinu kao to vam sada velim ja. Ljudi priaju da je vaa dobrota slabost, ali ja velim da je plemenitost. - Gordana, nitko o meni ne misli tako dobro, ni ja sam. - Jer odvie sluate druge i vie sami sebe ne poznajete. I sami mislite da su vam poslovi razmiljanja i brige na teret. A vi volite mir samo zato to je u miru napredak i usavravanje ovjekovo. - Da, mir, mir. Kako bi bilo lijepo sluati vas u miru i spokoju i posegne za njenom rukom to je hladna kao led. - Htjeli biste me sluati u miru, velianstvo. To ovisi samo o vama. - O meni? Ne, Gordana, ne ovisi to o meni. - Dokazat u vam: ivjeti u miru i spokoju moe vae veli anstvo samo onda ako mirno ive i vai podanici. Ako su vam oni dobri. A mogu vam biti dobri ako ste im vi dobri. Eto, va takmac na prijestolje princ Ivan nudi vam krunu, a mogao bi je poloiti na svoju glavu. Ima uza se hrvatsku vojsku i itavu zemlju. A mogao bi je izruiti i kojemu od vaih drugih takmaca: Maksimilijanu ili vaem roaku Albertu Poljskom. Ali on to ne ini. Vraa je vama jer vjeruje u vae potenje, vjeruje da ete estito i asno izvriti uvjete koje vam postavlja. Zna da ste vitez koji ga ne bi mogao nedostojno prevariti. Jer, vi ste pobjednik asna obraza. 287 - Prevariti? Da, to bi bilo neto, neasno, velite, i ja to os jeam. - Va me glas upuuje da su vaem velianstvu savjetovali prevaru? Njihovi se pogledi susretnu. I Vladislavu bude neugodno jer ga prodiru ljepotom oi i neka muka snaga njihova pogleda. - Moda, moda su mi savjetovali. - Ali vi ste to odluno odbili. Va obraz ne moe na podni jeti takvu misao. Osramotili biste se pred svijetom, svojim poda nicima omrazili, takav bi in svatko prezirao. Muka hvata neodlunog kralja. S jedne,strane strah od Ivana Korvina kojega mu neprestano prikazuju strahovitim urotnikom, s druge strane jak utjecaj ljepotice koja ga zaokuplja, hvata i dri napola zarobljena, a s tree strane opet stid zbog takvog neasnog ina. A nijednog dravnika nema u kojeg bi se mogao pouzdati da e mu sve prikazati u pravom svjetlu, da nee ni braniti ni napadati, dravnika slobodna od mrnje prema onima 0 kojima mora odluiti. I jo se vie osjea izgubljenim u dalekoj gutari, u mranoj noi, samo jedno mu svjetlo svjetluca, a ne zna je li to spasenje ili zamka. Ta svjetlost ovog je asa Gordana. I kad se opet okrene k njoj, njegovo je lice izmueno, elo naborano. - Velianstvo mi sve odobrava to velim, ali nema odva

nosti da prihvati moje prijedloge jer sam ena i pristaa svojih zemljaka pa misli da govorim samo u njihovu korist. Zato po navljam: pitajte umnog Bakaa. Ne morate primiti njegove sa vjete, ali sasluati ga moete, a moda i morate zbog sebe samo ga. Ja vam jamim: ni iva dua nee znati da je on bio ovdje i da ste ikad u ivotu s njime govorili. - Dobro, govorit u s njim ako mi obeate da ete ostati u Budimu. - Obeajem, velianstvo. Samo jo molim da za veeras maknete mladog katelana Roberta jer bi mogao razotkriti bis kupa Bakaa. - Maknut u ga trajno. Zar da nisam siguran u svojem vlastitom domu? - Eto, ne rekoh li vaem velianstvu: u vas je muevna volja 1 odlunost. - Kako je lijepo sluati kad vi izriete pohvale. - Zasluili ste ih, velianstvo. - Gordana, kad u vas moi opet vidjeti? - Kad vae velianstvo zapovijeda. - Nema zapovijedi, ve samo elje da vas neprestano gledam i sluam. - Koja teta da ne mogu biti kancelar vaeg velianstva. - Znao bih mnogo uzvienije mjesto nego to je kancelar apne, uzevi je opet za ruke. Ona preuje njegovu primjedbu i ustegne mu ruke pa uzme svilenu monju sa stola: - urim se da biskup bude to prije ovdje. Ali prije nego idem, ispunite mi jednu jedinu pronju: zadajte rije da neete potpisati nikakav odgovor na prinevu ponudu dok ne govorite s Bakaem. - Vi ete ga dovesti? - Da, sama u ga dovesti jo veeras. - Evo moje rijei: ekam Bakaa samo zato to u vas danas jo jednom vidjeti. I ona poe k vratima, ali se ona iznenada otvore. Katelan Robert stoji na pragu i najavljuje, oinuvi Gordanu: Njezino velianstvo! Oko Vladislava se zaljulja itava mramorna dvorana. Jaka eljust mu se objesi od zaprepatenja. Gordani se ini smijenim i jadnim. Za sebe se ne boji, ali s kraljem osjea samilost i tiho mu dobaci: Dopustite, sama u pred kraljicom opravdati svoju na zonost. Dok je Robert drao otvorena vrata, ulazi Beatrica. Lice joj nalikuje na bijeli mramor u koji je kipar utisnuo ledeni smijeak. I kao da ne vidi kralja, ide ravno Gordani pa usklikne licemjerno ljubazno: Ti si tu, Gordana? Ona se pokloni i odmah odgovara: - Velianstvo, bila sam slobodna da potraim svoje stvari gore u odajama i donesem haljinu njezine visosti done Izabele jer sam u pomanjkanju svih haljina na dvoru poinila drskost i posluila se njenom ruiastom. Zamolila sam njegovo velianstvo da me primi i vaem velianstvu preda moju molbu za oprotenje. - Drago moje dijete, nije vrijedno ni spomena. Ve sam izla zila iz dvora kad mi rekoe da jo nisi otila i odmah sam se vrati la. Hou da s tobom raistim stvari zbog kojih se kloni mojeg dvora. Vidi, ti si u rodbinskoj vezi s kraljem i ne bi bilo lijepo da i dalje pristaje uz njegove neprijatelje. Je li tako, velianstvo? okrene se ona k Vladislavu. Gordana odgovara mirno i hladno: - Kraljice, moja linost gubi svaku vrijednost i svako zna-

menovanje, jer ja odlazim. - Odlazi? Kamo? - Upravo sam njegovom velianstvu saopila svoju odluku. Kralj e vas izvijestiti. - Kakvu odluku? i pogleda Vladislava. On osjeti radosnu sigurnost, opazivi koliko mu Gordana pomae u neprijatnoj situaciji i odvraa; Gordana me upravo obavijestila da se za koji dan kani povui u samostan.

288 19 GORDANA IV 289

19* Toliko si nesretna to je njegovo velianstvo izabrano za kralja ovog kraljevstva? naglasi ona. Zar ti je kralj toliko mrzak? Ovaj izazov odbija Gordana, sagnuvi glavu na poklon: - Ja sam podanik i moja je dunost potivati kralja. - I ljubiti. A ti oito ne ljubi kralja? - Ljubav svojih podanika kralj stjee svojim vladanjem, a njegovo velianstvo nee promaiti, uvjerena sam. - Kralj se mora ljubiti zato to je kralj po milosti i volji bojoj. - U naem kraljevstvu i po izboru stalea, dakle, i po nji hovoj volji a ve sama ta njihova volja*pokazuje kralju put. Neka mi velianstvo dopusti da se oprostim r smjerno poklonim. Ona se sagne i htjede otii. Beatrica je zaustavi. ekaj jo asak, Gordana, i okrene se kralju: - Dopustili ste svojoj roakinji da ode u samostan? Ovo ga pitanje u prvi as smete, ali se ipak snae: - Nije pametno to je odabrala. - Ali vi ste mi, velianstvo, prepustili na volju da idem pomogne mu Gordana i nadam se da neete povui svoju rije. - Ne, ne, preputam vam na volju odgovori on, osjeaju i da ini dobro. A Beatrica oboje promatra, uhodi, istrauje puna sumnje da Gordanin posjet dvoru, ima svrhu da osvoji kralja za sebe, za princa i svoje zemljake. Uz to je obuzima i tajna ljubomora, ne moe se oteti dojmu da ne prizna koliko joj Gordanina ljepota moe biti opasna. Potpuno je svjesna da se Gordana hvata s njom ukotac za svoj utjecaj kod kralja. Mislila je da sad nema nikoga vie u kraljevstvu tko bi mogao osloboditi njezinu rije na prijestolju, a dolazi ova drska djevojka, uvlai se u dvor, razotkriva svoje rodbinstvo kralju i podmee njezinoj vlasti zasjedu. Ne, nikad to nee dopustiti. Ni uz koju cijenu. I sva se pretvara u njenost, toplinu i ganue: - Gordana, uj me. Bilo je meu nama i opreka, ti si uvijek pristajala uz Ivana i onda kad sam mu ja bila protivna. Prizna jem: jo sam danas uvjerena da si zapravo njegova pouzdanica i

eli kralja sklonuti da se preda svojim neprijateljima. Ali sad sam uvidjela da se varam. Ponovo se vraa moj materinji osje aj prema tebi. Makar sam odvie mlada, a da bih ti mogla biti majkom, ja sam ti zastupala majku i, ne znajui i ne slutei ko liko time zadaujem kralja koji je danas moj vjerenik. Zato ne zaboravi: ja sam te odgajala, ja sam te uzela kao dijete na svoj dvor. - Velianstvo, sauvat u svoju zahvalnost za sva dobroin stva ree Gordana. - Zaboravimo, dakle, sve to je bilo. Zauvijek. Razumije. Znam: moj brat Francesko plamtio je za tobom, ludovao, iz osve290 te to ga nisi usliila poinio je onaj nedostojan in, zatvorio te u hodnik ispod dvora. Kaznit u ga i poslati u Napulj. Duna sam to roakinji svojeg vjerenika, mua i kralja. Evo, pred kraljem ovdje obeajem ti svaku zadovoljtinu i svoju zatitu. Bit emo doskora roakinje. Zato pregazimo prolost. Vrati se u moj dvor, prui mi ruku. Kraljiin glas zvuao je tako uvjerljivo da se Vladislav sav izmijenio i gotovo ushieno promatrao Gordanu, sav sretan to e Gordanu moi svakog dana vidjeti u egerskoj palai. Ali djevojka ne prihvati kraljiinu ruku, nego se s poita-njem nakloni: Uzvienoj kraljici zahvaljujem na tolikom odlikovanju, ali vie ne pripadam sebi. Moja je odluka: samostan. Odgovor smrkne kralja, ali i kraljicu, pa se onda okrene Vladislavu: - Velianstvo, ne dopustite joj da izvri tu odluku. Do pustite joj da promisli. - Dobro, velianstvo, neka razmilja. - Velianstvo, vrijeme je da idem naglasi djevojka. I Gordana se nakloni. - Idemo zajedno jer sam se vratila samo zbog tebe. Nadam se da emo kralj i ja uspjeti promijeniti tvoju odluku. A sad doi. Velianstvo, vrlo se veselim to ste nenadano bili svjedok ovog prizora. Do vienja sutra u mojem domu. Pogledala ga je zamamno obeavajui, ljubei. - Velianstvo zaustavi Gordana kraljicu njegova visost Francesko vas prati, a ja se nikako ne bih htjela s njim susresti. Molim da mi dopustite zaostati iza vae pratnje. - Dakle, neete sa mnom u egersku palau? - Velianstvo me poznaje. Ne bih nikako mogla, ivim u svojem domu. - Dobro, idi naprijed i nadam se, kad budem opet na ovom dvoru, bit e mi drugarica. Beatrica ostane s kraljem u dvorani dok Gordana izae u predvorje gdje je eka Stjepko i apne mu: Kad kraljica ode, reci kralju da u obeano odmah izvri ti. Samo neka zapovjedniku oklopnika poalje nalog da me pusti izai kad me volja. Onda uzme sobom Simona i vrati se praena straom u svoju kuu. A Beatrica je ostala sama s kraljem. Pokrije oi rukom i toboe ganuto apne: Vidite, vjerenice moj, podlegla sam svojim osjeajima, zapravo nisam smjela dopustiti da me odbije. Koliko god sam je smatrala uhodom, ipak je nisam prestala voljeti. Pitajte svakoga na dvoru: bila mi je miljenica. Da nije vaa roakinja, morala bih se jako ljutiti na nju to odbija moju ponudu. 291 - Plemenita kraljice, oprostite joj. Razumljivo je to ne moe vidjeti njegovu visost princa Franceska. - Nisam li rekla: rtvovat u ga i poslati kui. - Toliku rtvu neu dopustiti. Izmirit emo Gordanu s prin-

cem i ona e ostati kod nas. Da, ostat e kod nas kao nae zajedniko veliko dijete. On se nije ni koraka pribliio k njoj nego je naprotiv uzeo sa stola svijenjak da joj svijetli. Ova gesta zapravo je razbjesni pa se okrene i opet ga zaljubljeno pogleda: Treba da idem jer bi dvorani naislilj da iskoriujemo slobodu. * On zastane, bulji u nju, ne zna to da uini. Onda odjednom postavi svijenjak na stol, a ona uzdahne sanjarski: Doskora emo u miru i spokoju sjediti jedno uz drugo u ovim odajama. I zavodi ga arkim oima, ali ide k vratima. Ipak on ne pohita za njom niti osjeti elju da je zagrli. Samo ga ispunja misao: "Gordana e doi jo noas". I u toj se misli nakloni Beatrici pa joj otvori vrata. Izala je razoarana i ljuta, ali se jo okrene i ree ljubazno: Odmah u vam poslati biskupa Filipca s odgovorom prin cu. Glasnik mora jo danas otputovati. Kad je izala uz Franceska, ispriala mu je sve to se zbilo, a on se udi: - Zato si pozvala Gordanu na svoj dvor? - Da je se to prije rijeim. To je posao mojeg trijumfa. Razumije li? - Potpuno. Ali ona te odbila. - Gadno, nedostojno eljade plane kraljica ve se osje a na mojem mjestu. - Beatrice, to ne bi smjela ni izustiti. - Velim ti: ona osvaja tog kraljevskog idiota. Kad me prek juer vidio, sam si opazio kako je gorio. Bio je bijeli dan, pred podne. Sad sam s njim bila nasamu podveer, a on ni da me pokuao ogrliti. - Zar te nije ni poljubio? - Ni dotakao se moje ruke, a kamoli usana. - to to znai, Beatrice? - Ona ga osvaja. Ona. - Ne vjerujem. Nema tebi ravne pod nebeskim svodom. Ne, ne, Beatrice. On je samo suzdrljiv, boji se uvrijediti te. - A kad je dolazio, nianio je na iskoriavanje slobode. - O tom moram ozbiljno raspraviti s Ranzanom. Ako je Gordana osvojila kralja, jao njoj. - Poslat u te u Napulj toboe zbog nje. - A uzet u je sobom okovanu, svezanu i zatvoriti u tvravu. - Ako to ne uini, ona e sjesti na moje mjesto. 292 - Ne moe se to, Beatrice. Ve te sabor proglasio suvladarem, stalei su te zaprosili, ne moe se to. - Znam, formalno ne moe. Ja u ostati kraljica. Vladislavljeva ena, ali ona e biti gospodarica kraljevih odluka, u vlasti njegova ezla, a to je gore nego da mi bude suparnica u kralje voj lonici. - Da, to je gore, ali se nee dogoditi. Mi smo tu. Aragonci se ni od koga nisu dali izigrati. Ni Gordana to nee uspjeti. Vraali su se u egersku palau gdje je kraljicu ekao kancelar Filipec da sastavi odgovor princu Ivanu i odnese ga kralju na potpis. Dotle je Stjepko referirao kralju Vladislavu o Gordaninoj poruci. Kralj dade dozvati Frantieka, zapovjednika strae, i naloi mu neka odmah poalje nalog asniku Gordanine strae da je ne smeta u kretanju, a onda odredi da se Robert odmah poalje izlikom iz dvora. Neka ide k elnoergu u njegovo konaite. Javi mu u moje ime da tog mladia zadri kod sebe sve do sutra u zoru.

Frantiek shvati to mu se nalae. I kraljev pouzdanik ve hita da udovolji eljama svojeg vladara. SAVEZNICA TOME BAKACA Mala svjetiljka stoji na stolu. Blijede zrake zavirkuju u lice biskupa Bakaa. Jake mu se obrve mrte, otre prodirljive oi promatraju goste. Debele iroke ispupene usne ute. Slua pripovijedanje Petra Gereba, prigovaranje njegova brata Matije i ljutite upadice potpalatina Orbana. Gotovo nas je bacio iz svojeg dvora, istjerao. Kao da je rekao: idite do vraga, neu da s vama sjedim kod stola. To mi je kralj. Nije ni pravo nagnuo vr. A Petar Gereb mahne, omalovaavajui rukom i gotovo prezirno dobaci: - Tko ne hvata vr, ne laa se ni maa. - Kralj Matija bio je drugi ovjek. Do jutra bi sjedio i ve selio se s nama. A znao je dati potovanje onome kome pripada. I zagledavao je ljudima do dna, a taj kao da ne vidi ni prsta pred nosom. - Samo se smjeka. Tko bi ga znao ruga li se nama ili sebi? - I ne uje od njega rijei koju bi mogao upamtiti da joj se divi ili da barem zna da si uo neto kraljevsko. - I neprestano je umoran. Ta od ega? Veli da je od puto vanja. 293

- to e biti kad bude morao poi u rat gdje nee biti mekane postelje ni mirnog sna? Kako e onda s tim svojim umo rom? - itavu uru prije pola noi se digne od stola da ide spavati. Je li to dostojno kralja? Tako se tue redom trojica velikaa koji su prvi pristali uz Vladislava i ostavili princa Ivana. Biskup Baka samo uti, kima i eka zgodan as, dok Petar Gereb zapone ogoreno: - A Zapolja e odnijeti ast palatina. Je li to pravo? - A to se to oko Vladislava vrti njegov eki kancelar? Odvie zabada nos u nae zdjele. - Pobrat e sve. S jedne strane aragonci, a s druge kraljevi zemljaci. - Sve to imate zahvaliti biskupu Filipcu. Te je rijei ubacio Tomo Baka mirno, s rezignacijom kao da se ve sasvim s tim sprijateljio i skrsti ruke u krilu da jo jae potencira kako se ne eli protiv toga boriti, ali zlurado spoitava: Mjesto da ste sami radili i sami odluivali o izboru, dali ste se od toga Moravljanina prevesti edni preko vode. Nije vam bila potrebna Filipeva pamet. Ima ovdje dosta naih ljudi koji bi znali i mogli voditi kraljevstvo i odabrati pravoga kralja. Dok Baka i dalje pripovijeda potpuno mirno, ona trojica se rumene, ne od srama, ve od ljutine. A Petar Gereb sam sebe u dui proklinje to se dao u jaram Filipcu. - I sve smo to morali podnositi. to smo pretrpjeli zbog prekrene prisege pokojnom kralju, a sad opet muke zbog princa. Nije lako bilo zaboraviti da je on moja krv. - Svega toga ne bi bilo, velemoni gospodine, da ste se po vjerili meni kad je Filipec doao da vam predloi izbor Vladisla va. Velim vam, gospodo: sve vas je prevario, zaskoio i nije dao vremena razmiljati. Htio je ostati kancelar i uresiti glavu kardi nalskim klobukom pa mu je trebala vaa pomo. Izrabio vas je gospodo, u svoju korist, a vau ostavio po strani kad bi trebalo da vas nagradi. - to da sad radimo?

To pitanje Baka jedva doeka. - Da se vrsto uhvatite u borbu protiv Filipca, prodrli biste u kraljevstvu na prva mjesta koja vam pripadaju. - Mogli biste to preuzeti vi, preasni. - Zato smo doli k vama primijeti potpalatin. - Da, gospodine biskupe, vi biste opet morali doi na mjesto kraljevskog tajnika. 294 - Zato tajnika? Na mjesto biskupa Filipca udari Petar Gereb po stolu. - Ali, velemoni gospodine, vi koji ste pozvani da budete prvi uz kralja nemate moi da s kraljem na samu razgovarate primijeti Baka Petru Gerebu. Kralj vas nee pitati za savjet. - Ni mene ni potplatina, nikoga od nas. - Kad bi vas Filipec preporuio kralju, odmah bi vas saslu ao, ali kancelar to nee uiniti nikada. Nije li vas ve ova prva dva dana kraljeva boravka u Budimu udaljio od prijestolja? - Istina je. Ta uta lisica svemu je kriva. - Svemu potvrdie zajedniki gospoda. Ta konstatacija razvedri Bakaeve zjenice i brzo obori oi da sakrije zadovoljstvo, a onda mirno pone: - Kad ste napokon jednom uvidjeli valja ii dalje i pitati moe li se protiv Filipca? - Opetujemo to smo ve rekli: moglo bi se da vi, preasni, preuzmete sve u svoje ruke. - Bez vas ne mogu nita, moja gospodo. - Mi smo tu, preasni. - Ostala gospoda biveg vijea nisu ovdje. - Svi su nezadovoljni. - Ali samo vas trojica pristajete uza me. - Svi e oni doi ako nam se vi postavite na elo, ako neto smislite i predloite. - U prvom redu valja nai vezu s kraljem. Ja to ne mogu jer me kraljica ne trpi. - Istina je. Teko je nai put do kralja, vrlo teko. - Bez toga nema svrhe da se bunimo protiv Filipca. Svrhe ima naglasi Baka ali proi e mnogo vremena. Nekoliko su puta opetovali svoje jadikovke to im je zatvoren put do kralja, kad Petar Gereb upozori: - Netko nas prislukuje. Vrata su odkrinuta. Iz hodnika prozbori muki glas: - Ja sam to. Ujae, netko je tu i mora hitno govoriti s vama. Biskup se namrti to ga neak smeta u tako vanom asu razgovora, ali pak izae na hodnik. U odrazu svijee to je dri Bela biskup razabire dvije pojave u plemikoj odori pod vizirima. Jedna stoji iza Bele, a druga je povuena uza zid. - Traite mene, plemenita gospodo? - Da odgovori prvi. Moj drug moli da ga sasluate. - Tko ste vi, gospodine? - Otkrit e vam u etiri oka odgovara opet prvi. Prokuanim pogledom promotri Baka utljivog neznanca pokraj zida i ponuka ga da ide s njim. Otvorio je svoju knjinicu. Bela je donio svjetlo i stavi ga na stol pa se povukao pomno zatvorivi vrata. Baka ostaje uz vrata i gleda u neznanev vizir: Izvolite se otkriti. Nitko nee smetati. 295

Nagovoreni skine vizir. Baka tiho usklikne: - Gordana, vi u Budimu u ovako opasno doba? - Da, preasni, tu sam i evo me k vama. - Zar vas progone kraljiine uhode pa ste utekli k meni? Traiti zaklonite u mene znai optuiti se. - Nije vam poznato to se zbilo sa mnom? Ne znate da u mojem dvoritu stoji kraljevska straa? - Vjere mi, ne znam. ivim povueno, oito ne znaju nita ni druga gospoda jer mi nitko nita nije rekao. Sjednite i recite to vas nosi k meni? - Ponajprije, moram vas, preasni, jjcdsjetiti da smo bili saveznici. ^ - U boljim vremenima. * - elite li sa mnom obnoviti savez? - U koju svrhu? - Da vi postignete svoj cilj. - Nemam vie ciljeva u ovom kraljevstvu, osim samostana. - Nikad niste imali izrazitiji, jai cilj nego sada kad ga po riete. Dakle, pitam vas: jeste li spremni preuzeti mjesto biskupa Filipca? Okrugla biskupova glava bez vrata digne se k njoj, zavinuti nos gotovo se isprui uvis. To pitanje potjera mu krv ilama. - Gordana, zar je u vaoj moi maknuti Filipca? - U vaoj, gospodine biskupe. Ali ja vam pruam mogunost. On zakima, ne vjerujui, ali ona ponovo ustvrdi: - Otvaram vam vrata do kralja. - Kad biste to mogli uiniti, ne biste propustili stei neto za sebe. - Razumije se samo po sebi. Dakle, idemo redom: princ je ponudio da vrati krunu, a kraljica predlae prevaru. - Ne udim se tome. - Dopustite da vam kaem to predlae kralju. On je sluao kraljiinu namjeru da princa i njegove pristae namami u dvor. - Vi ete im javiti da ih kraljica eli prevariti i oni nee doi. Ali uzalud biste odgovarali princa On ne bi posluao. Vje rovat e kralju i doi e u dvor. Ostavio je nae i tu ne moemo nita drugo nego da ga spasimo od prevare. Kralj mora primiti prinevu ponudu i svim naim vratiti imanja i ast, a princa barem uiniti banom i bosanskim kraljem. Stari ugovor neka se obnovi. To ovaj as ovisi o vama. - Kad bi bilo tako, ni asa ne bih asio. - Jo vam se vie prua, gospodine biskupe: potkopati aragonsku vlast i uzeti uzde u svoje ruke. - Gordana, to bi bila srea i uitak. - Dakle, prihvatite ast koja vam se nudi. Doite sa mnom u moju kuu da odjenete odoru kraljevskog oklopnika i poete sa mnom u kraljev dvor. 296 - Kralju? Ja? - Da, preasni. Svi mu se miii na licu trzaju. Srce poskakuje u irokim prsima. - Gordana, kad vas ne bih poznavao, mislio bih da ste od luili da me namamite. - A vi ste odvie vidoviti, a da ne biste nazreli istinu. Haj demo. - Ja idem kralju protiv volje Filipca i kraljice? - Na kraljev poziv.

- Tko mu je govorio o meni? - Ja, njegova roakinja. Razjasnit u vam sve u mojoj kui. urite se. Moram vam saopiti mnoge okolnosti koje vam mogu posluiti u razgovoru s kraljem. I Tomo Baka othrli iz sobe, zovne Belu neka mu dadne svoje plemiko odijelo i plat. Brzo se presvlaio. Pred polazak naloi neaku: Sinko, isporui gospodi da me zove prijatelj na samrti, neka me priekaju ili pak dou sutra. Idemo. Otvori vrata. Na hodniku je ekao plemi Simono zastrt vizirom. Uskoro krenue Baka, Gordana i Simono kroz vrt malom ulicom i nesmetano dospjee u Gordanin stan. Tu je Baka uzeo oklope kraljeve strae i povukao se s Gor-danom na dogovor. Simono ih je ekao s osedlanim konjima u dvoritu. Nije potrajalo ni pola sata kad sve troje izjau iz dvora, praeni trojicom oklopnika strae. Beatriine uhode razabiru kretanje oko Gordanine kue, iz-laenje i ulaenje, ali ne mogu prodrijeti kroz oklope i vizire i ne slute tko je krenuo iz kue u kraljevski dvor. U napetom raspoloenju eka kralj Vladislav Gordanin povratak. Ne zbog biskupa nego zbog nje. Od njenog povratka oekuje neto naroito ugodno. Razmilja to e joj rei, kako izazvati njezinu panju na sebe. Sad su tu dvije ene: obje s ljepotom i snagom donose svoje politike ciljeve. Svaka trai drugo. Kad govori s Beatricom, obeaje, poputa, a im Beatrica odlazi, on ve prihvaa Gordanine prijedloge to su u izravnom sukobu s kraljiinim eljama na koje je ve pristao. Oekuje Gordanu kao zaljubljeni mladi. Onog koji dolazi s njom smatra vie kriteljem putova to vode Gordani negoli savjetnikom koji bi ga mogao izvesti iz neprijatne stupice u kraljevskim poslovima. 297 Napokon ga Stjepko obavijesti o Gordaninu dolasku. Sav se stresao od radosti, oekujui neto jo nejasno izraeno, a ipak... Odredi Stjepku neka uvede Gordanu u njegovu privatnu odaju da ih u radnoj dvorani ne zatekne Filipec. Ako bi doao gospodin kancelar Filipec, reci mu da sam bolestan. Ne, nego da sam zaspao i neka eka u radnoj dvorani. Jo u veeras s njim govoriti, svakako kad se probudim. Vladislav uredi odoru i poe u sobu za primanje. Tu stoji divno tijelo u mukom plemikom odijelu. Vizir padne. Vladislav gleda Gordanin stas u svom.savrenstvu. Od tog gledanja porumeni do vrh ela, oi mu blistaju. - Oprostite, velianstvo, morala sam se ovako odjenuti da na dvoru ne znaju tko to prati vaeg oklopnika. - Zahvaljujem vam to ste mi pripravili toliki uitak. Nikad ne vidjeh tolike ljepote, Gordana, vi ste predivni vitez. Vladislav joj pristupi ushieno, dok se ona hitro obazre k vratima gdje stoji oklopnik pokriven vizirom i tiho ree: - Tu je preasni gopodin. Velianstvo mu moe rei sve, moe pitati sve to eli. On e utjeti o tom sastanku u svoju korist da ne bude progonjen od Filipca i kraljice... - Vaa arobnost stvara me robom ape Vladislav, ne sluajui njeno razlaganje. Velianstvo i ona se nakloni ekat u. Gordanino upozorenje smete kralja pa mu lice poprima ozbi ljan izraaj. Pogleda oklopnika. Ovaj se pokloni. - Izvolite skinuti kacigu i vizir, preasni ree kralj. - Velianstvo neka dade dobro uvati sva vrata da nitko ne bi dolazio upozori Gordana. Ja u dotle otii u svoje bive sobe. I ona ostavi Bakaa s Vladislavom.

Dva se mukarca gledaju, promatraju, istrauju, proziru. Tomo Baka pronalazi bistrinom pogleda svoje dojmove i brzo usporeuje sebe i kralja. U Vladislavovu dobrota, u Bakaa bezobzirnost, u Vladislava plaljivost, u Bakaa sigurnost, u Vladislava kolebanje, u Bakaa odlunost. Baka prozire, Vladislav nasluuje. A kralj se osjea kao ak pred nadmonim uiteljem. Sav je ispunjen Gordanom. Ovaj mu as nije doljak prijatan, ali mora ga osloviti i sasluati. To hoe ona. Moda su udne otre oi u tom runom debelom licu izraz olakanja njegovim neprilikama? I ponudi mu stolicu. Biskup sjedne i smjerno eka dok ga kralj oslovi kako se dolikuje. Vladislav osjea potrebu da istakne dravnika oko u oko ovjeku u kojem nasluuje veliku umnu premo. 298 Poto sam zaokupljen svojim pristaama i prijateljima, odluio sam da se porazgovorim s umnim ovjekom koji se ne ubraja meu moje pristae niti meu pristae neprijatelja. Zani ma me to vi mislite o mojem dolasku na prijestolje, naroito o protivljenju Hrvata protiv mojeg izbora i njihovoj borbi za Ivana Korvina Zastao je umoran od napornog razmiljanja, dok je to izgovorio. Bakaeve misli, naprotiv, hitro se sreuju i smjelo odgovori: Ponajprije, velianstvo, elim razjasniti posve istinski zato nisam u redovima onih pristaa koji su rukovodili borbom za va izbor. Sve vae sadanje pristae bile su uoi kraljeve smrti, a i koji dan poslije uz princa Ivana. Ja sam, meutim, ve prve dane tekim srcem opaao da je princ premlad za teku zadau koja ga eka pa sam esto pomiljao da bi prijestolju trebao zreo mukarac. Na Maksimilijana nisam mislio jer nisam cijenio nje gove sposobnosti, ali sam mnogo puta sebi predoio vae veli anstvo. Te rijei Baka izgovara mirno, hladno i toliko uvjerljivo kao da svaka pojedina nije izmiljena la. I nastavlja plesti prole dogaaje s izmiljenim: - Kad se vratio kancelar Filipec, tajio je preda mnom da i on misli na vas. Dapae, ve donosi gotov plan. - O tom planu nije vam govorio? - Na alost, velianstvo, prekasno. - Zato prekasno? - Kad mi je povjerio svoju osnovu, nije se vie mogla pro mijeniti najtea obaveza koju je biskup Filipec postavio vaem velianstvu kao uvjet da prihvati izbor. Taj uvjet nikako nisam mogao prihvatiti jer se kosio s mojim dravnikom dalekovidnou. Naravno, gospodin kancelar Filipec nije domai sin pa mu nisu poznate nae okolnosti koje su pritajene, skrivene i vrsto uvrijeene u ivotu i miljenju naih ljudi. A kad ih ne moe zapaziti, ne moe ni predvidjeti njihove posljedice. - Kakav je uvjet koji vi niste mogli prihvatiti? Biskup Baka sagne glavu smjernom pokornou, a lice i oi izraavaju sutu obzirnost i skromnost: Bio bih sretan da vae velianstvo nae u mojoj ispovi jesti po koje korisno iskustvo za prosuivanje naih ljudi i doga aja. Zato molim, velianstvo, neka ovo malo vremena odloi kraljevsku krunu, neka zamisli kao da smo obojica putnici to su se nali negdje na putnoj stanici i poveli razgovor i koji mogu da kau sve. Samo tako saznat e kralj svu istinu. Sugestivni prijedlog pree u Vladislavljevu duu i sada osjeti elju da uje to mu drugi ne bi mogli rei. Da, to hou. To sam i mislio kad sam vas pozvao. Govori mo kao da smo dva ravnopravna mukarca. Rjeavam vas svih

obzira prema kralju. 299 Razvezali ste mi ruke i pokazat u se zahvalnim. Kako rekoh, od kraljeve smrti neprestano sam mislio u sebi: morali bismo birati na prijestolje kralja Vladislava izree Baka ve po drugi put uvjerljivo. Dakle: gospodin kancelar Filipec, kojeg vrlo cijenim, predloio je kao glavni uvjet za izbor kralja Vladi slava da se ovaj vjena s kraljicom Beatricom. Ja to nisam mogao prihvatiti iz drutvenih razloga. Prvo: Napuljci i sama kraljica uivali su za pokojnog kralja Matije neprijateljstvo svih stalea ovog kraljevstva. Sam kralj Matija, neko toliko slavan, ljubljen, gotovo oboavan, gubio je zbog kraljice i njezinih Napuljaca iz dana u dan svu ljubav podanika jer su s kralgMpe prenijeli mrnju na kralja Matiju. To je skrivilo da su nakon njegove smrti stalei tako lako ostaviti princa Ivana. Baka uuti, zauen od kraljeva pogleda, upravljenog u mramorno kraljiino poprsje to stoji na stalku od baruna. U Vladislavljevim oima je neka plaijivost. - Druga je okolnost jo teih posljedica, dapae katastro falni ja. - Takoer povezana s kraljicom? - Da, s njom. Naime, najuveniji evropski lijenici nepo bitno su ustanovili da kraljica Beatrica ne moe imati potomaka, to najjasnije dokazuje devetogodinji brak s kraljem Ma ti j om. Dakle, kad prijestolje ostane bez potomka, kraljevstvo e se opet izloiti novim borbama, ali tek nakon smrti. Jo za ivota kralja Vladislava bit e besplodnost braka arite vrenja. - Ivan Korvin i Hrvati stalno e poda mnom kopati? - Ne mislim na Ivana Korvina i njegove pristae. Kad upo znate princa, nasmijat ete se svima koji su vam ga prikazali opasnim. Radi se o drugom ovjeku. - O drugom? Zar jo jedan takmac? - To zna svatko u ovom kraljevstvu. Kancelar Filipec sigurno je kralju to saopio. - Ne, nije. - Onda je zaboravio, ne pridajui tome vanosti. - Ne znam nita. O kome se radi? - O knezu Stjepanu Zapolji. - On pretendent? Nisam o tome nikada uo, niti je to moguel - Svatko to zna, ali gospodin kancelar Filipec oito ne poznaje miljenja. Ali ja znam za staru tradicionalnu elju kne zova Zapolja da se dignu do prijestolja. To se vue jo od izbora Kralja Matije. Hunjadijevci su pobijedili Zapoljinu struju ener ginom snagom vojvode Silaija, ujaka kralja Matije. - Kako? Ve tada su se te obitelji natjecale za prijestolje? - I ova je misao ostala u Zapoljinom srcu i u srcu njegovih pristaa, to nije izbila na povrinu smru kralja Matije, uzrok je samo okolnost da ja nisam pristao uz njih. A u asu kraljeve 300 smrti i odsustva kancelara Filipca vodio sam ba ja poslove u ime kraljice, princa Ivana i vijea. Ja sam najodlunije odbio tajne posjete Zapoljinih pristaa kad su me htjeli pridobiti. I pone podrobnije pripovijedati o nekim nonim posjetama kao da ih je uistinu i primio, a onda suzdrljivo nastavlja: Dakle: kao dravnik koji sve zna, vidi i predvia, nisam mogao prihvatiti uvjet koji ne samo to buduem kralju unaprijed oduzima mogunosti i da stekne ljubav i oboavanje podanika nego sije sjeme potajnom, tihom i jakom pokretu za obitelj

Zapolju. A to moe uroditi i drugim tekim posljedicama. asak zauti da jae napne kraljevu panju i iznudi Vladi-slavljevo pitanje. - Kakve su to teke posljedice? - Velim otvoreno: sve bi to moglo nae stalee sklonuti da novobiranog kralja Vladislava za najsnanijeg ivota svrgnu ili barem pokuavaju svrgnuti i okrune Zapolju. Uvjeren sam da Zapolja sada o tome ne misli niti to eli, ali ovakvo nezadovolj stvo moe iskoristiti davnu osnovu. A opet, udno me se dojmilo kako je Zapolja, najvei kraljain neprijatelj, mogao prihvatiti uvjet da se kralj vjena s Beatricom? U tom se asu kralj naglo digne, na pola smuen, gotovo preplaen, pa ode k vratima. Baka gleda za njim, osupnut zbog tolikog kraljeva uzbuenja. Meutim, Vladislav zaokrene odajom, zaustavi se kod prozora, spusti glavu i veli poluglasno sam sebi: - Da, da, to se slae. - Nitko nije toliko mrzio kraljicu kao on. Dapae, nastojao je izmai svakoj dvorskoj sveanosti da se s njom ne sretne, a znamo da je Stjepan Zapolja u Beu, stojei nad zipkom svojeg novoroenog sina, uskliknuo: "Da si samo nekoliko stopa vei, sinko, sad bi nosio krunu kralja Matije!" Ta reenica poznata je i mnogim velikaima i biskupima iz kraljevskog vijea. Gospodin kancelar Filipec oito ne zna o tome, ali razumljivo je, naime, Filipec nije na zemljak. Prirodno je da mu velikai ne pripovi jedaju ovakve stvari. Naprotiv, taje i tako gospodin kancelar ne poznaje stvari. Evo, to je sve bio razlog to nisam htio izravno pristati uz bive kraljevsko vijee. - Dakle ree kralj stvar danas stoji ovako: s jedne strane Zapolja, s druge Ivan Korvin? - Onog asa kad na kralj bude imao potomka, nestaje svaka mogunost da bilo tko drugi gaji nadu da e zasjesti na prijestolje. Da sam ja gospodin kancelar Filipec, bio bih svojem kandidatu kralju Vladislavu ekom savjetovao neka uzme za enu najbogatiju vjerenicu svijeta, mladu, zdravu, milansku prin cezu Bianku koja e vrlo rado razrijeiti brak s propalim kandi datom princom Ivanom. Savjetovao bih kralju da uzme bilo kakvu drugu djevojku koja mu moe pokloniti potomka da tako njegovo prijestolje bude vrsto. I Max njemaki i princ poljski 301 i Zapolja, svi bi zauvijek bili onemogueni, a na kralj Vladislav mogao bi vladati u miru i spokoju i veseliti se bogatom i monom kraljevstvu. Smijeak iezne s kraljevih usana. Bezbojne oi zure ukoeno, zaplaen nekim iznenadnim tekim otkriem. Zatim ree: - Rekoe mi da sam samo uz kraljiinu pomo mogao po bijediti u izboru? - To se samo tako inilo gospodinu Filipcu, ali ja znam mnogo vie. Kad je Filipec traio kraljiinu pomo, ona je jo pristajala uz cara Maksimilijana. - to ste rekli? otro e kralj. - Istinu, velianstvo. Kraljica je njemdcTrom vladaru Friedrihu i caru nudila svoju ruku i svoju potporu. A dok je ona vodila te pregovore, mogao je kancelar Filipec kraljicu uhititi zbog iz daje domovine pa ne bi mogla raditi protiv vas... - Gospodine biskupe, ove vae tvrdnje prelaze mjeru. - Ali nikako istinu. Kraljica je ponudila svoju ruku i pomo Maxu u istom asu dok je predsjedavala vijeu i podupirala prividno princa Ivana. Gordana je vidjela u kraljice Maksovo vlastoruno pismo to dokazuje da su bili u vezi. Tek kad je Max odbio kraljiinu ruku, ona se opet uhvatila princa, ali joj Filipec ponudi vau ruku, to ona prihvati.

- Tko vam je sve to ovako tono objasnio? - Njemaki poslanici bili su kod mene zbog princa Ivana. Mislili su, naime, da sam s njim u vezi pa sam tako iz njih neto izvukao. Osim toga, Gordana je mnogo toga vidjela u kraljice to je sve lako dovesti naistac. Gospodin Filipec zna da su nje maki poslanici prije izbora bili u saobraaju s kraljiinim dvo ranima, naroito s Ranzanom. "Filipec je radio lakoumno, nesmotreno" primijeti Vladislav sam sebi, a Baka istodobno veli: - Neupueni Filipec bio je u tekom poloaju, ostao je bez iije pomoi. Meni se nije htio povjeriti da ga izvedem iz ove zamke to bih uinio s najveim veseljem. Tako Filipec nije imao savjetnika i uza svu svoju spretnost uinio je pogreke i krive zahvate u najboljoj namjeri da koristi vaem velianstvu. Ba ka malo odahne. Ali kralj ne veli nita, pa Baka nastavi: - Jo dugujem da razjasnim stvar o princu Ivanu i vojvodi Ilokom kao voama Hrvata. Vladislav se okrene prema Bakau s poveanim interesom, a u sebi misli: "Filipec je pogrijeio, zapleo sve fc, on je kriv" i pri tom gleda u mudrog Bakaa koji se smijei govorei: Princ Ivan nije sam po sebi uope opasan. Njega je otac silom gurnuo do prijestolja. Princ nije elio biti kralj. Ali se onda ipak borio samo zato to je mislio: bude li kralj, stei e Gordanu za enu. Te rijei trgnu kralja kao munja. 302 - Ona je postavila kao uvjet krunu? pita kralj sa za nimanjem. - O tom ne znam. Meni je poznato da su ga drugi uvjera vali kako bi Gordana pola za njega kad bi bio kralj, ali ne vje rujem da je odbila njegov upros, to nije pokazao volje za kraljevskom vlau. Princ je htio krunu samo zato da zadobije Gordanu, a ne bi u staleima naao ni mnogo protivljenja jer se ve tada govorilo o Gordaninom kraljevskom porijeklu. Osim toga, vrlo je umna, odvana, uz to savreno lijepa. Ovako savre na ena dala bi kraljevstvu predivnih potomaka. - O tom nema sumnje. - I zato bi itavo kraljevstvo s ushitom primilo takvu kra ljicu. Njezin bi sin morao biti velik, jak, uman i slavan. - Tie, tie ape kralj i gleda u Beatriino poprsje kao da e mramorna suparnica oivjeti. Casak preputa Baka kralja njegovim mislima. ar oiju odaje biskupu i odvie jasno kakvu je misao uspirio u Vladislavu. Nakon dobrane stanke Baka ree jo ivlje: - Ivan Korvin nikad ne bi sam posegnuo za krunom. Daka ko, mnogo su opasnije njegove pristae. Vojvoda Iloki i itava Hrvatska eljela je Ivana Korvina jer je bio jamstvo da e ih utvrditi protiv Turina. Sto su oni poli kasnije tako otro protiv izbora vaeg velianstva, uzrok je opet kraljica i vjeridba vaeg velianstva s njome. Da je tu vjeridbu Filipec mogao barem zata jiti, nikad Hrvati ne bi uzeli krunu i s njom pobjegli. Kad je ve bila potrebna ta vjeridba, morao je Filipec to odrati tajnom. - Da, tako je. To sam odmah rekao kancelaru. - Ova izjava vaeg velianstva poasni je dokaz koliko je moja tvrdnja ispravna. Kad bih smio predloiti kralju: obnovite s princem stari ugovor, a princ e ga ne samo estito provesti nego e vratiti krunu i tvrave koje su sada u njegovim rukama. - Tko bi mogao toliko utjecati na nj? - Velianstvo neka bira svojeg pouzdanika. Ako odabere

mene, Ivan Korvin borit e se uz vas protiv svakoga tko bi se usudio dii protiv vaeg prijestolja. - Vidjet u, svakako je potrebno da o tom jo raspravimo. Dolazit ete k meni tajno. - Velianstvo, kralj je uvijek prirodno podvrgnut utjecaji ma svojih prvih savjetnika i suvladara. Spreman sam svojem kralju biti vazda na usluzi i doi kad me treba, savjetovati i provesti njegovu elju protiv svih i svakoga da tako kralju pri bavim ljubav podanika. I onda se zamisli, ali njegova odlunost je sve manja, a Baka mu ita u dui i nastavlja: Ne vjerujem da e Max i Albert mirovati, a i Turin zna kako je kod nas pa bi sve to mogao iskoristi. Ipak, glavna je stupica ba u tome to svatko zna da ovo kraljevstvo nee dobiti 303 potomka. A opet se boje postati plijen aragonske vlasti. Sve to velim otvoreno kao to ste eljeli, uvjeren da sam uinio svoju najveu dunost prema vaem velianstvu. Vladislav se osjeti jadnim, smijenim, gotovo unitenim, a Baka nastoji da ga novim razlaganjem jo vie poniti: - Da nije kancelaru pala na um ova vjeridba, velianstvo ne bi imalo povoda plaiti se i zabrinjavati za snagu svojeg pri jestolja. Ipak, vae bi velianstvo ovoj dananjoj neprilici moglo i doskoiti kad bi s princem Ivanom sklopili prijateljsku nagod bu, a njegove pristae Hrvate umirili i uvjerili o svojoj dobro hotnosti. - Drugi mi savjetuju da ukinem svier** njihove slobotine, sabor, banstvo, samoupravu. - Tko vam savjetuje takve ine, jednostavno vam radi o kruni i o glavi. - Neto slino rekla mi je i Gordana. Da, ona mi je rekla opetuje kralj kao da mu je jedini razlog svrnuti razgovor na Gordanu: - ujte, gospodine biskupe, moda e princ Ivan traiti u mene Gordaninu ruku kao uvjet prijateljstva jer sad ja odluu jem o njezinoj sudbini. - Da, moda e traiti odgovori biskup, promatrajui kraljev nemir. On se namrti: - U tom sluaju meu nama ne bi moglo doi do sporazu ma jer sam odluio da Gordanu vjenam s nekim drugim prin cem. Razumije se, iskoristit u ljepotu svoje roake u savezne svrhe. "Poznajem ove savezne svrhe" pomisli Baka veselo pa odgovori: - Vae velianstvo mogu u tom pogledu umiriti. Nee vam biti od potrebe da odbijete princa. - Kako da to shvatim? - Gordana nee htjeti da poe za njega. - Jer nije postao kralj? - Ona je odbila Ivana i kad je ve bio sasvim saguran da e postati kralj. - Onda ipak nekoga strastveno ljubi. Na te rijei Baka sustegne da odgovori, ali njegove se usne znaajno smijee. - Bio bih vam vrlo zahvalan kad biste mi rekli sve to znate. I kao skrbnik i kao kralj elim biti upuen u sve osnove svoje roakinje za budunost. Ne bih htio da se njeni osjeaji kose s mojim dravnikim namjerama. - Znam kolika mi je dunost i u ovoj stvari posluiti mojem kralju. Rei u, dakle, sve to znam. Promatrao sam Gordanu dok sam jo bio prvi tajnik kralja Matije i njegov pouzdanik. Nju je teko prozrijeti, ipak sam uspio da tota otkrijem.

Ovaj uvod izmami u Vladislava pojaani interes pa se sagne biskupu i eka njegov odgovor s mnogo veim zanimanjem nego to je sluao politika razlaganja, a Baka veli: - Gordana uistinu nije ljubila nikoga. - To je vae uvjerenje ili opaanje? - I jedno i drugo. Ali danas ... Baka namjerno zastane i smjeka se, a kralj jedva svladava ljubopitnost: - Danas? Zar se vae uvjerenje promijenilo? - Kad mi je veeras priopila poziv vaeg velianstva, ra zabrao sam neto sasvim neobino u njenom itavom biu. S njom je nastala neka velika promjena. - Promjena? U kojem pogledu? - Njene oi udno sjaju, rije joj je bila puna ushita dok mi je razjanjavala da doem u dvor k vaem velianstvu. Lice joj je gorjelo kao od nekog unutranjeg plamena. - A to je uzrok tome? pita Vladislav, sagnuvi se k biskupu. - Netko je odvie arko zaronio u njene oi i oprio to mlado otporno srce. - Tko? Recite mi posve istinski. - Svakako netko iz blizine vaeg velianstva, neki vitez koji je stigao s vaim dvorom, netko s kim je ovih dana mnogo raz govarala. Vladislavljevo se lice zarumenjelo. Zahvatila ga je strepnja i misao mu leti mozgom: "Ja sam jedini s kojim je govorila. Dva dana provela je sa mnom u razgovoru." A Baka tono pogaa tok njegovih misli. - Gordani je u vaoj blizini netko naroito pao u oi. - Vi je, svakako, dobro poznajete pa je vae opaanje is pravno. - Ne bih se mogao nikako prevariti, napokon, i njezin govor. - Zar je togod rekla? - Nita izravno, ali ipak je u toku razgovora primijetila nehotice ove rijei: ima vitez koji je bolji od svih, ali je doao izdaleka. Odmah sam upitao tko je taj, ali je ona prekinula i nastavila govoriti o dravnikim stvarima, ne dopustivi mi da je togod ispitujem. Vae velianstvo bi to lake pogodilo. Oito vam je poznato s kim se Gordana susretala. - Ne znam tono odvraa kralj i ustane kako bi sakrio smutnju. Ide po sobi nekoliko koraka i opet se vrati k Bakau: - Preasni gospodine, vi ete opet k meni, a da nitko ne prozre tajnu naih sastanaka, zamolit u Gordanu neka vas svaki put otprati na isti nain kao danas. - Ona e se oito veseliti toj zapovijedi nasmijehne se biskup. 304 20 GORDANA IV 305 20* Kralj ponovo porumeni. Sad je u mrei Bakaevih rijei to su u njemu pobudile nade. To ga privue k njemu pa mu obje ruke poloi na ramena: Mi emo se opet brzo sastati jer je naa dravnika stvar

vrlo vana i hitna. "Kako ne bi bila hitna" smije se u sebi Baka, ali mu je lice ozbiljno i vano: - Doista vrlo hitna. Neka vae velianstvo zapovijeda. - elim svakako sutra govoriti s vama da konano odluimo. - Da, velianstvo, ne smije se ekati s velevanom drav nikom osnovom koja zahtijeva brzu odluku vaeg velianstva. Kad je Gordana ostavila kralja i biskupa Bakaa, uputila se sa Stjepkom u gornji kat. Napuljski dvorani opaze viteza pokrivena vizirom pa stadoe aputati i pratiti ga pogledom. Dvorom prolazi neki sumnjiv plemi. Kako je mogao unii, a da Robert nita nije rekao? zaudi se dvorski metar i odmah poalje po katelana. Zapovjednik strae poalje dvorskom metru asnika, a ovaj mu saopi: - Gospodin katelan Robert egerski poslan je u konaite gospodinu elnbergu i jo se nije vratio. - Tko ga je onamo poslao? - Njegovo velianstvo kralj s vanom porukom. - A tko je veeras ulazio u dvor? - Neki mladi plemi. - Vi ne znate njegovo ime? - Ne, vaa milosti, ne znam. - Prekrasna kraljevska straa. Puta u dvor ljude i ne zna tko su. - Tu se neto plete. Kralj je otpustio Roberta, a straa puta kralju nekog plemia u pratnji svojeg oklopnika. To je izdaja protiv kraljice. - to da uinimo? - Pozovite nae najspretnije ljude. Uhvatite mladog plemi a i skinite mu vizir. - Kralj e nas kazniti. - Radimo po zapovijedi njezinog velianstva nae kraljice. Netko nam se ulja oko bedema, dakle, na posao. ^ Napuljci se tiho uljaju u gornji kat. Bepo upita u hodniku paeve kamo je krenuo plemi s vizirom na glavi, a oni mu po-kazae vrata. U sobi je sjedila Gordana i razgovarala sa Stjepkom. uli su da se vani neto ivo i glasno govori pa ona hitro spusti vizir i promijeni dranje, povue se k prozoru ekajui to e biti. 306 Dvorski metar ue bez kucanja i opazi mladia zamotana u plat. Tko ste vi? zapita izazovno. Ali ne dobije odgovora. Plemi se ne mie i ne pokazuje volju da mu kae svoje ime. Stjepko zna zato se Gordana ne usudi odgovoriti. Prepoznao bi njen glas. I brzo joj pritekne u pomo svojom domiljatou, rekavi Bepu: - Plemi ovdje eka kraljevu zapovijed. - A moja je dunost da vodim rauna o tome tko dolazi u dvor. Ako ne skinete vizir sami, prisilit u vas na to. Stjepko pohita dvorskom metru i apne mu: Taj je ve bio kod kralja. Ni rijei nije sa mnom progo vorio, a kralj mi je naloio neka budem uza nj dok ga opet ne pozove. Razjanjavanje jo vie raspiri Bepovu elju da sazna koga to kralj prima bez dozvole Beatrice Aragonske. I odluci da plemiu skine vizir. Ali zna da bi se on branio maem pa ide k vratima, otvori ih i zovne dva napuljska dvoranina. Gordana i Stjepko znaju zato Bepo trai da se plemi otkrije. I dok je on okrenut leima, zovui svoje ljude, Gordana je u tren oka dostigla druga vrata to vode u njenu bivu lonicu, a pa je slijedi.

Kad se Bepo okrenuo, vidio je samo paevu pelerinu i onda se vrata hitro zatvore. Bjei! vikne Bepo. Taj je plemi glasnik princa Ivana. Hoe da obmane kralja. Napuljci, na obranu kraljice! Stigne do drugih vrata, pokuava otvoriti, ali su iznutra za-sunuta. Ta ga okolnost smete pa as razmilja: S druge strane je izlaz. Brzo na hodnik. Sva trojica istre i opaze kako niza stube hitaju Stjepko i nepoznati plemi. Za njim, Napuljci! Lov je opasan, ali za kraljicu izloit emo se svemu. Spustili su se niza stube. Bepo je s dvoranima bio ve u pripremi. Gordana vrsto stee plat da sakrije tijelo i, drei vrsto desnicom drak maa, sie na posljednje stube. Dolje vizir! zapovijeda Bepo. Gordana trgne ma iz korica. Bepo posegne za svojim maem i zapovijedi: Ma u tok, gospodine, ili u vas sasjei. Bez rijei Gordana se povue k balustradi da zatiti lea, digne ma na obranu i eka napad. Drskost je trgnuti oruje pod kraljevim krovom. Pravi plemi to nikada nee uiniti. Udrite po njemu zapovijeda Bepo strai to stoji u hodniku. Oklopnici su zbunjeni. Nisu vini sluati druge zapovijedi negoli samo svojeg zapovjednika Frantieka i njegova asnika. To oklijevanje razjari Napuljca i 307 odlui da sam navali s pomou svojih Napuljaca i skine plemiu vizir. To ga pokrene naprijed i udari. Gordana se brani. On jo otrije napada. Za nekoliko hipova padne mu ma iz ranjene ruke, poklizne se i poklekne. Hoe da ubije kralja vikne Bepo oklopnicima. To ih makne i oni pohitaju s kopljima da svladaju opasnog plemia. Bez daha stigao je Stjepko na kraljeva vrata, udarao i kucao. Napokon su se vrata otvorila i kralj stoji na pragu, a pa saopi: Dvorski metar hoe da razotkrije plemia. Vladislav pohita iz dvorane u predvorie i ugleda Gordanu s maem u ruci kako odbija navalu oklopnika. Tolika odvanost i vjetina posve ga ushite, ali razabravi opasnost, pobrza viui: Koplja k sebi! Svi su zaprepateni. I kopljanici i Napuljci. Kralj sam dolazi da brani nekog plemia kojemu je doputeno da pod vizirom obilazi dvorom. Dakle, taj plemi, pokrivenog lica uiva naroitu kraljevu milost. Bepo beskrajno kune, zamatajui krvavu ruku u svoju pelerinu. Dotle se Vladislav sabere i otro zapita dvorane: Tko se drznuo dirati mojeg gosta? Bepo istupi i neustraivo odgovori: - Vae velianstvo, vrio sam svoju dunost da pitam nepo znatog mladia za ime. Nisam slutio da je gost vaeg velianstva. Kod nas nije obiaj da se pokrivena obraza prolazi kraljevskim dvorom. - Ali kod mene je uvijek bio takav obiaj odgovori kralj i kretnjom ruke dade znak Gordani da poe s njim. Puni smutnje i zabrinutosti promatraju Napuljci kako kralj vodi neznanog plemia u svoju odaju. Vladislav zatvori vrata i uhvati Gordanu za ruku: - to se dogodilo? - Napuljci su me napali. Dvorski metar htio je da mi skine vizir. Velianstvo, krajnji je as da ostavim dvor. - U mojoj se prisutnosti ne osjeate sigurni? - Krivo me shvaate, velianstvo, Napuljci sumnjaju i od mah e pohititi u egersku palau da sve jave. Dopustite da odem.

- Htio bih danas jo mnogo govoriti s vama. Dotle gleda Tomu Bakaa, koji je ve pokrio lice vizirom i povukao se u dnu odaje. - Je li vae velianstvo zavrilo razgovor s biskupom? - Da, zavrio sam, uistinu je vrlo ozbiljan i mudar. - teta to on nije Filipec. Ali kralj ne shvaa njezinu znaajnu primjedbu. Jo je pijan od nade koju je u njemu pobudio Baka, a sada i oaran prizorom njene obrane to poveava njenu ljepotu i zamamnost. Toliko je oaran Gordanom da zaboravlja Bakaevu prisutnost. 308 Iza njegovih lea otvore se vrata. Napuljski dvoranin najavi: Preasni gospodin biskup Filipec moli vae velianstvo da ga primite. Filipevo ime udara kralja u sljepooice. To ime podsjea ga da je tamo u egerskoj palai Beatrica kojoj je obeao da e prevariti princa Ivana i Hrvate. Tu stoji Gordana, a tamo biskup Baka koji mu je itavu stvar i sav njegov poloaj prikazao posve drukije nego Filipec. I kraljevski poslovi i Gordana smuuju njegove misli. Ne zna to bi rekao. Da Filipca odbije ili da ga primi? A neto ipak mora odgovoriti dvoraninu. Najposlje odlui: Dobro je, doi u u radnu dvoranu. Rekavi to, dade dvoraninu znak da se udalji. - Gospodin kancelar dolazi oito po vrlo vanim poslovima primijeti tiho Gordana i sagne glavu k Vladislavu. - Da, moda i nije tako vano. - Nije teko pogoditi to ga u to doba nosi k vama. - Predviate o emu se radi? - Jako mu je hitno da odgovorite princu Ivanu na njegovu ponudu. Je li tako, velianstvo? poluglasno e ona pribliivi mu se. Ta kretnja odaje neto intimno, a njezin glas neto toplo. Svladan, odgovori Vladislav sagnuvi glavu: - Da, tako je. Prisiljavaju me neka jo danas potpiem ugovor. - Koji su sastavili oni, naime, kancelar i njegovi istomilje nici, neprijatelji Hrvata. - Otkud vi to znate, Gordana? - Samo nagaam kao to pogaam i va odgovor biskupu Filipcu. - Dakle, to da odgovorim biskupu? . "Idite kui, preasni gospodine, rjeavat emo tu stvar sutra onako kako ja elim". Kao da mu je rekla neto milo i toplo. Nasmijei se, sav sretan, i posegne za njenom rukom: - Vi itate u mojoj dui. - Vrlo sam sretna to tako dobro itam i sad molim vae velianstvo neka me milostivo otpusti i dodijeli mi pratnju kojoj nee moi zapovijedati ni dvorski metar ni tko drugi, jer moram to bre odvesti Bakaa da nas Filipec ili tko drugi ne otkrije. A sutra molim kralja neka me jo jednom saslua prije nego to odlui sudbinom Ivana Korvina i mojih zemljaka. - Pristajem. Gordana se okrene Bakau i dade mu znak da se priblii. Dakle, sutra apne Vladislav Gordani. Sutra ete opet dopratiti biskupa. Izili su u predvorje. I kralj, i biskup Baka, i Gordana. Napolju jo uvijek stoje Napuljci, tvrdoglavo oekujui nepozna309

tog plemia. Spazivi kralja, povuku se natrag pa iz prikrajka promatraju kako kralj neto tiho odreuje asniku svoje strae, kako oklopnici ispred njegovih vrata odlaze s neznanim plemiem i oklopnikom koji je iziao iz kraljeve odaje i otputa ih u najveoj milosti. Nije im izmaklo da se kralj vraa vrlo polagano u svoje odaje i gleda za onima koji odlaze. Sve dotle dok nisu izali iz palae. U njima se pojavi sumnja da se neto dogaa to nosi opasnost kraljici i njima. Neobino vedar ulazi Vladislav u svoju radnu dvoranu i sjeda u naslonja. Filipec ga doeka s dvije ispijanje pergamene. Ovo je pismo to ga velianstvo upravlja princu i poziv da moe doi u Budim, a ovo je nalog meni, vaem kancelaru, neka princa i sve njegove pristae uhitim i zatvorim u tvravu. Onda uzme pero, namoi ga u crnilo i prui kralju da potpie. Da proitam odgovori on. Filipec se mirno nakloni, drei pero u pripremi. Vladislav uope ne ita, ve samo misli o Bakaevim rijeima koje ga uvjeravaju da bi mogao posjedovati Gordanino srce. Onda pogleda svojeg kancelara: - Preasni gospodine, to su vrlo ozbiljne stvari. Ne mogu se rijeiti preko noi. - Vae velianstvo izvoljelo je rei kraljici neka se jo ve eras vratim u dvor i donesem gotovo odgovor. - Da, to sam rekao jer hou da o tom ovu no temeljito razmislim. - Njezino velianstvo eli da joj jo veeras donesem potpi sani odgovor kako bismo noas mogli poslati glasnika. - Odnesite kraljici moje ushiene pozdrave. - A ovo ne kani vae velianstvo potpisati? - Sutra. Sutra, preasni gospodine. Iznenaeni Filipec promatra kralja, njegovu vedrinu i ne razumije tu promjenu. Mislim da e njezino velianstvo biti zlovoljno zbog toga primijeti Filipec. Gotovo se bojim otii kraljici. A kralj mu se nasmijei. Zavidim vam to ete jo veeras biti tako sretni da stoji te licem u lice ljepoti kraljici. Dakle, do vienja sutra kod kraljice. Prijazno mu kimne i ostavi radnu dvoranu. Duguljasto pjegavo lice kancelara Filipca izraava zaprepatenje. Usred kraljeve dvorane stoji nepomian i zuri preda se. Dok tako razmilja, otvore se vrata i ulazi kraljev eki kancelar elnberg. - Vi ste to trgne se Filipec. U ovo doba? - Stigli su glasnici iz eke pa sam njegovom velianstvu htio najaviti. Meutim, uzalud. Vani mi rekoe da se kralj ve 310 povukao u svoju lonicu, a kako sam doznao da ste vi ovdje, nisam htio otii a da vas ne pozdravim. Meutim, nisam doao u dobar as. Va blaeni smijeak rasplinuo se. Zle ste volje? Doivio sam udnu stvar. ujte to je bilo. Kancelar udobno smjesti svoje omano tijelo u naslonja i pomno slua Filipevo prianje. - Gospodine biskupe, vi ste se oslonili na kraljicu da pro vedete izbor kralja Vladislava. Nikad nisam tajio svoje uvjerenje da ste se prenaglili, ponudivi kraljici Vladislavljevu ruku. - Uinio sam to s nakanom da je izigram. - Ali kraljica je pametnija od svih, izigrala vas i prisilila da njezinu vjeridbu i obeanje enidbe preuzmu na sebe vai velikai, to vie i sabor se obavezao, javno pred svom Evropom. ak ste kralju postavili kao uvjet da kraljica bude suvladar. - U rukama toga suvladara su ogromne svote novca, itavo blago, a osim toga, mo u Rimu i Napulju u svoj Italiji. A sve nam je to trebalo.

- Unato tome, uvijek sam bio protivnik Beatrice Aragonske zbog zloglasnosti i zloinake krvi njezinog roda i zbog ne plodnosti te ene. Ali vie nego svih bojao sam se Vladislavljeve slabosti koju je tajno pokazivao prema toj eni od onog dana u Linu. Tjelesnim arima te ene Vladislav je poklonio dio eke kad je sklapao mir s Matij om Korvinom. - Zar je Vladislav s njom imao blie odnose? - Da ga je primila u svojoj lonici, ne bi bio stalno edan njene ljepote. Omamila ga je ba svojom suzdrljivou, to ini svaka iole lukava ena. Jo dugo je Vladislav uzdisao za Beatricom, ba zato to je nije uivao. Zato sam se prepao za prvog mog posjeta u egerskoj palai jer je bilo oito kako se obnavlja stara slabost prema kraljici. Jasno sam vidio: Vladislav e postati njen rob, a onda smo bespomono predani, izgubljeni. Nitko vie ne. moe spasiti ni eku aragonske vlasti. Vladislav e uraditi sve to ona hoe da mu bude ena i vladar, a njegova kraljevstva roblje Napulja. I zato, gospodine biskupe, kad vidim da se kralj odjednom usudio odgoditi izvrenje kraljici zadanog obeanja, moram se radovati. I onda krenue iz dvora svaki svojim putem. S punom duom zabrinutosti i bojazni stigne Filipec ravno u egersku palau i dade se najaviti kraljici. Ona ga je nestrpljivo ekala da jo noas s njim ugovori kako e uhvatiti princa Ivana kad stigne u Budim. Ali joj upadne u oi kancelarova potitenost i upita: - Zar vam se to neprijatno desilo? - Velianstvo, ove veeri zbile su se na dvoru neoekivane stvari. 311 Nije ga prekidala, samo je rairila oi i skupila visoko tanke obrve. - Neki nepoznati plemi pod vizirom uao je u kraljev dvor, a pratio ga je njegov oklopnik. Taj se plemi pobio sa Bepom i ranio ga. Plemi se protivio da skine vizir, ali kralj ga je sam zatitio i dao da ga njegova straa otprati. - Plemi pod vizirom? Kako je mogao unii kad je tamo Robert? - Njegovo velianstvo poslalo je Roberta elnbergu da ne bude prisutan kad plemi ue u dvor. Nakon odlaska tog ple mia govorio sam s kraljem i pruio mu oba pisma na potpis. Ali on je na to odgovorio da se to ne moe samo tako hitro rijeiti i da e o tome odluiti sutra. - Meni odbija zadano obeanje? Ovako je postupao kad se radilo o Varadiju. - Sasvim tako, velianstvo. - Znai da je netko u zasjedi. Poto je odbio potpis, jasno je da su do njega doprli ljudi Ivana Korvina ree ona. - To misli i elnberg. - Taj neznani plemi oito je bio Damir. No, tko je posre dovao pri njegovu dolasku u dvor? Jedva to je izrekla to pitanje, ve odgovori sama na svoje pitanje glasom britkim kao otrica: - Gordana. Ona. - Da, velianstvo ona. - Zmija otrovnica puzi oko kralja i okree alac protiv mene. Pogodila sam to u prvom asu kad mi je kralj donio vijest o dogaaju prve njegove noi u dvoru. Sve mi je bilo jasno: ona nastupa protiv mene. Onda se pojavi Enriko sa dvojicom napuljskih dvorana odjevenih u odijela budimskih graana. I odmah navijestite kraljici: Velianstvo, ovi su dvorani nae uhode i dolaze sa strae

nasuprot Damirovoj kui. Nose vane vijesti. I ona i Filipec ivom se ljubopitnou okrenue prema njima. Na kraljiin poziv stade pripovijedati prvi: - U gustom mraku kasno uveer stigla su u kuu dva plemi a. Jedan visok i vitak, a drugi manji odebeo. Nakon nekog vre mena izaao je samo onaj vitki, visoki u pratnji nekoliko kra ljevskih oklopnika. - A onaj debeli? - Taj se jo ni sada nije pojavio. - Kamo je otiao visoki vitki plemi pod vizirom? - U kraljevski dvor. - Mislila sam da je neznani plemi sama Gordana, ali kako su dvojica stigla pred kuu, zacijelo je Damir. Ali kako je mogao doi u Budim da ih nisu vidjeli ni napali, ni raskrinkali? to je to? Zar moje strae ne stoje na cesti to vodi u Budim? 3,12 - Jest, velianstvo potvrdi Enriko nitko ne moe u Budim, a da ga dobro ne ogledaju, samo kraljevu strau putamo da proe. - Velianstvo nastavi opet prvi uhoda plemi je kasni je izaao iz kraljevskog dvora u jo veoj kraljevskoj pratnji nego prije i vratio se u Damirovu kuu. Do ovog asa jo uvijek nitko nije iziao. - Prema tome ree Filipec taj je plemi ostao u kui. Bio to Damir ili tko drugi, sigurno e krenuti da odnese princu vijest od kralja. Bilo bi dobro kad bi uhode ostali na strai. - Enriko, jedna moja eta neka odmah krene i pred Gordaninim stanom skrivena pazi. Tko god izie iz one kue, ima ga izazvati, uhvatiti i dovesti k meni. Enriko pohita da izvri nalog, a s njim odoe i dvorani. Kraljica zapone etnju odajom. Njena je dua lomaa na koju je bacila svoje protivnike. A Filipec eka dok se nije zaustavila: - Nakon svega to mi rekoste, biskupe, potpuno je jasno: Gordana se bacila izmeu kralja i nas dvoje. Zajedniki se mora mo braniti. - Sluam zapovijedi vaeg velianstva. - Naa obrana trai to bri zahvat. Gordanu emo maknuti iz Budima. - Ali tako da se ni preko glasnika ne moe javiti kralju. Pogaate moju osnovu. Poslat u je daleko, vrlo daleko. U Napulj. Velianstvo, ta je misao velebna. Samo kako to izvesti. - Prepustite sve meni. Vaa je dunost osigurati prolaz pre ko granice onima koji e je voditi da mogu pobjei bez ikakve zapreke, naroito da ih ne moe zaustaviti niija potjera. - Opskrbit u vou i pratnju peatom kraljevskih ureda kao toboe glasnike njegova velianstva i dodati zapovijed da pratnju nitko ne smije zaustaviti ni vraati. To sam htjela od vas. A sve drugo izvest e moji Napuljci. Onda malo razmilja pa se vrati na prijanji razgovor i upita: - Nije li vam Vladislav kazao da e mi razjasniti zato je odbio potpis. - Ne, velianstvo, ali mi je dao poruku da vam alje ushie ne pozdrave, a sutra e vas posjetiti. Sutra? Dobro. Vidjet u to e mi kazati i predloiti. Filipec pogleda kroz ute trepavice kraljicu i znaajno se nasmijei: - Velianstvo ne bi trebalo da pokae nezadovoljstvo. Vi

moete u jednom asu pobijediti kraljev otpor, naravno, ako se velianstvo udostoji latiti tog uspjenog sredstva. - O kojem to sredstvu govorite? 313

- Vaa je ljepota nepobjediva kad god to hoete. Bude li vae velianstvo ovog puta htjelo, smrvit e u prah asoviti uspjeh svih ljepotica, pa bile one i kraljeve roakinje. - Svjesna sam svoje moi odvrati ponosno. Moja je ljepota udotvorni ma. Pustila sam ga da dosad miruje. Sutra ga uzimam u borbu i pokosit u sve. - O tom sam uvjeren vie nego ikad i molim vae veli anstvo neka me smatra svojim robom koji slua svaku vau zapovijed. - Nas emo dvoje eljeznom rukom upravljati ovim kraljev stvom i kraljem. Ali ve sutra uveer obavijestit u vas tono kako i kada Gordana ima krenuti na put u N*tpulj. - Velianstvo, pred njenom kuom u dvoritu borave kra ljevski oklopnici. - Neu je ugrabiti silom, ve milom. Sve prepustite meni, samo ustrebam li kraljevske peate, da ste odmah ovdje. - U svakom asu kad velianstvo zapovijedi. - Dakle, ekam vas sutra nakon kraljeva posjeta. Biskup se oprosti s kraljicom i ostavi egersku palau, mirniji nego kad je u nju ulazio. A Beatrica stoji, borei se s olujom u svojoj dui. A onda se polako umiri. Oi joj se zagledale u sliku Napulja na stijeni. A tamo podalje slika to prikazuje more, pusto i daleko, posred puine kameni otok. Na vrhuncu samotna kamena tvrava. Brzo se trgne, dade probuditi brata Franceska i poalje Enrika da dovede Ranzana. Do njihova dolaska uporno promatra otok i smijei se. Napokon ulazi brat Francesko jo snen, ali zabrinut. I dolazi Ranzano, svjestan da kraljici prijeti neto teko. Ona ih doeka s rijeima: Dakle, Gordana ide u Napulj. Brzo se okrene prema slici na stijeni i apne: Tamo na dalekom moru je osamljen otok koji ve dugo eka ponositu ljepoticu. Francesko pogleda svoju sestru pitajui, a ona mu brzo odgovara: Za dva tjedna bit u Vladislavljeva ena, a ja nisam zabo ravila svoj davni plan da kralju dadem sina kome e otac biti moj mili brat Francesko, a majka Gordana. Sjea li se, brate. Iznenaen napuljski princ gleda kraljicu. Sasvim ga je probudila svojim rijeima. Dakle, to ona hoe? Obnavlja svoju staru elju i davnu namjeru? A on se sjea. I kako jasno. Tada je ludovao za Gordanom, ali se pokoravao Beatriinim planovima. I ekao je put u Napulj gdje mu se spremala dugo eljena gozba. to se sve od tada promijenilo. Gotovo je i strast za Gordanom pala u zaborav. Francesko odgovori kraljici: 314 - Sjeam se, sestro, tada sam plamtio za prokletim bade mastim oima. - Neutaena e moe se iznova pobuditi.

- Vjere mi aragonske. - to je onda propalo, mora danas uspjeti. Sada nema otpora kralja Matije, sad je Vladislav. Malo zastane i udahne: - Francesko, obnavljam stare nade. To je uskrsnue snova unitenih prije godinu dana. Uskrsnue. U asu kad mi Gordana dolazi na put da zakri moj uspon na prijestolje. Ja u je pri grliti i gurnuti daleko iz kraljevstva, na otok kojemu je izbjegla za ivota kralja Matije. Onda joj je pomogla lukavost jer nisam imala potpore kraljevskog kancelara. Gordana je pobjegla, a ja je nisam svom vlau mogla voditi natrag. Sad je Filipec moj sluga. U njega su svi kraljevski peati. Kad posjedujemo kraljevske zapovijedi, Gordana je na plijen, to lake to ne sluti zato sam je poslala u Napulj i kakve su bile moje namjere. - Ali moje joj namjere nisu ostale tajna upozori Fran cesko. - Nita ne ini. 0 tebi nee uti niti ete vidjeti dok ne bude iskrcana na otok. Gordana e imati sina i nestati na otoku, ali tako prirodno i nedvoumno da iza nje nee ostati sumnja. Gledajte na slici tvravu. Sagradio ju je kralj Ferante, moj otac, da bude zaklonite naem rodu. Tamo e Gordana roditi nezakonitog sina. I ja u mu udahnuti duh naeg roda. On e ukorijeniti aragonsku vlast u kraljevstvima hrvatko-ugarskom i ekom. Za sva vre mena. - Gordanin sin aragonac klikne Francesko. - Nije li to velebna, umna osveta za sve to mi je uinila? - Teko emo je otpremiti onamo nakon svih iskustava, Beatrice. - Neizmjerno lako. Sada nema borbe. Ja imam vlast i uzi mam masku zaljubljene ene i majinske skrbnice prema Gordani. Svaka zraka moje ljepote osvijetlit e stostrukom Ijupkou kraljevu strast prema meni. Razvit u sva najskrovitija umijea lukave ene da kralj bude pijan i slijep od ljubavi. A isto dobno u svoju suparnicu, njegovu roakinju, obasuti slatko om, toplinom, tako uvjerljivom, istinskom da joj i lukava Gordana mora podlei. Oboje u pokriti ruiastim velom i gledat e moje lice i ine u ruhu milote i dobrote. Znajte, kralj e mi sam ponuditi Gordanu kao slatki na srebrnom pladnju, a ja u je uzeti smjekom blaene majinske ljubavi i progutati. Nita nee ostati od nje, samo sin, njezin i tvoj, Francesko. Sin koji e biti moj. Dok govori, sva se unosi. Zanos joj gotovo ve prelazi u opojnost. Draga sestrice, kunem ti se: ovaj put tvoja e osnova biti djelo, naa budunost! Umrijet u za tvoj plan. 315 Obasjana nekom unutranjom sreom, uzdigne ruke k slici otoka i klie: Zdravo rodni grade Gordanina sina koji e biti moj, na, Franceskov, osniva prijestolja aragonskog roda. TOMO BAKAC SNUJE... Nakon povratka iz dvora, u pratnji oklbpnika, Gordana i biskup Baka uspeli su se u prvi kat i unili u njenu odaju. - Dakle, to e kralj uiniti s princem i s nama Hrvatima? - Izravno nije rekao nita. Ponudio sam da u ga izmiriti s princem i obnoviti ugovor. - Pristao je? - Odgovorio je: "Vidjet u" i onda me pozvao neka dolazim u dvor tajno u vaoj pratnji. eli uti moje savjete. - Zato ih nije odmah prihvatio? - Jer nema odvanosti ni sigurnosti. Boji se Beatrice. Ali

sutra e sve rijeiti kako ste mu vi zapovijedili. - Rekla sam kralju: "Sutra" da ujem prije iz vaih usta to kani. Ako me njegova odluka ne bi zadovoljila, stei u vre mena da od njega izmolim pristanak na ugovor i prinevu ponudu. - Nije rekao ni da ni ne, dakle, kolebao se. Filipca e sigurno otpraviti kad ste mu tako arobno naloili. Time smo dobili vremena da sutra nastavite to sam ja zapoeo. - Ali sutra e Beatrica razviti snagu svojeg utjecaja. - Onda ete, naravno, vi izvriti protunavalu i pobijediti! - Ne mogu stei sliku kraljeva raspoloenja ako mi ne kaete itav tok razgovora. Molim vas, biskupe, recite mi sve. I stade joj pripovijedati to je govorio s kraljem, osim onog to mu je kazivao o njenoj sklonosti prema njemu. Zavrio je prianje: - Vi ste, Gordana, odista uinili vie nego to bi mogla kraljiina vojska. Pobili ste aragonske utvrde i mene doveli kralju. Sad sam ja njegov tajni savjetnik. - I uskoro sjest ete uz kralja kao prvi njegov dravnik. - Tome se svakako nadam, ali Filipca nee biti tako lako maknuti, ili barem ne tako brzo. - Poto ga zatiuje kraljica, bit e dosta borbe, ali vi ni pred im ne prezate. Umijete biti strpljivi, to je najvanije. Prije svega, svakako ete ispuniti svoje obaveze prema princu i Hrvatima. - ekam samo to e kralj rei sutra. A taj sutra, ili znai uspjeh, ili propast, naime, tko e pobijediti: vi ili Beatrica. Uoi mo stvar tono: kralju je vano da govori s vama, a manje da 316 govori sa mnom, meutim, neu okoliati. U razgovoru s njim prozrijevao sam kojeta, ak sam naao put kojim bismo mogli posve sigurno stii k naim ciljevima. - Kojim smjerovima vodi taj put? - Preko Napulja. - Onda bi trebalo pregaziti Beatricu, a to ipak nije mogue. - Velim: naao sam mogunosti da Beatricu maknemo s vlasti. - Zaboravljate, gospodine biskupe: sabor joj je dao pravo suvladara, a u to ne moe nitko dirati. Dakle, ni vi. Provedite radije nae vanije ciljeve, a ne dirajte u zmijsko gnijezdo jer bi vas zmija mogla smrtno ujesti. - Ako prije napada oduzmem zmiji otrov? - Beatrici? Nikada. Aragonci su roeni u otrovu. Nita ne moete uiniti. Beatrica e uskoro biti kraljicom. - Ako to sprijeim? - Gospodine biskupe, ne pucajte u nerazorive utvrde, teta je praha i kremena. - Razumijem vau zabrinutost, a ja ipak imam osnova da Beatricu maknem s prijestolja, a s njom i aragonsku vlast. Gordana promatra biskupa i zakima: - Ne vidim nikako ni najmanju mogunost da se takva borba uope negdje zapone. - Mi emo je zapoeti i dovriti. Vi, i ja. - U kakav me to vodite mrani labirint? Izaslanstvo sabora ponudilo je Beatrici kraljevu ruku i zamolilo je neka pristane na njegov izbor. Ona je dala pristanak poto je isproena. I kad pojedinac isprosi obinu plamkinju i potpie ugovor, ne moe ga prekidati i uzeti rije. Kako bi se moglo i zamisliti da itav sabor osramoti svoj obraz, a takoer i kralja? Skrtenih ruku, mirno slua Baka njene navode. Kad je svrila, uzme rije, gledajui je svojim malim i prodirnim oima: Nisam vas prekidao, dapae, drago mi je to ste tako

duboko prozreli sve mogunosti da se ovim putem rijeimo Bea trice. Zato sam odabrao drugi put. Gordana ga gleda zapanjeno, dok se on smije: - Ne, ni izdaleka je ne kanim maknuti na aragonski nain. Samo Aragonci ubijaju kad im je netko na putu. Moja se osnova ima provesti lukavstvom. - Biskupe, nema lukavtine koja bi mogla makar samo ugroziti Beatriin poloaj. - U saboru ne, ali kod kralja. - Gospodine biskupe, sasvim iskljueno. Osjeaj to ga je davno gajio prema kraljici sada je dublje zadro u njegovu du u. Ona je sada lijepa kao to je bila u Linu, a ona mu je naj zad i omoguila da sjedne na prijestolje. - Molim vas sasluajte mirno rezultate mojeg razgovora s kraljem i moje promatranje. Govorio sam kralju vrlo dugo iz317 ravno protiv kraljice Beatrice. A on je zaboravio da je uzme u obranu, to god sam s kraljem govorio o njoj bio je dokaz da njegov plamen prema kraljici poinje dogorijevati. Naprotiv, sve to sam s njim govorio o vama bila je odve vidna manifestacija jakog interesa za vas. Jo vie: ve sam u njegovim oima vidio arku iskru to plamti ljubavlju prema vama. - Sve su to tlapnje. - Sve je rezultat ozbiljnog promatranja. Vladislav se utaplja u novom osjeaju, a ja sam ga gurnuo jo dublje. - Gospodine biskupe, oito niste zaboravili potovanje koje dugujete eni? - Ne, nisam, ali kad se zanimao biste 1! vi poli za princa ako on zatrai u njega vau ruku kao uvjet mira, ustvrdio sam da Gordana nee poi za Ivana. Rekao sam neto vie: da ste oito zauzeti nekim naroitim novim dojmom. Uvukao sam ga u nadu kao da ste na putu ljubavi prema njemu. - To je neprispodobivo, gospodine biskupe. Zar sam vam zato otvorila vrata u kraljevu odaju da na mojoj glavi gradite svoje osnove? - Vi ste govorili o kralju vrlo, vrlo pohvalno. - Rekla sam: on je dobar i plemenit, samo neto pristu paan utjecajima. Ako nae plemenitog savjetnika, bit e najbolji vladar. Na tome niste mogli sagraditi nita. - Zapravo ne, ali ujte me: hoete li spasiti svoju domovi nu od aragonske vlasti? - Za taj cilj bez prestanka radim i djelujem. - Onda mi morate pomoi da skinemo Beatricu s prijestolja. - Na ovo odgovaram: izgubili ste ravnoteu, gospodine bi skupe, toliko vas je obuzela radost to ste opet blizu vlasti. - Obratno, zadobio sam iroke vidike. Vladislav je danas ve samo napola u Beatriinoj vlasti. Njegovi osjeaji prema Beatrici smrtno su ranjeni one noi kad ste vi prodrli k njemu. I sad on ide prema vama. A na vama je da ga gurnete natrag k Beatrici ili da mu pruite ruku. - Da sam slutila kakve e posljedice imati taj va posjet kralju, ne znam bi li vas onamo povela. - Poveli biste me. Na to bi vas prisilila nesrea vae domo vine. Ne dopustite da nad njom svoju vlast proiri aragonka. - eljela sam uti iz vaih usta dravnika zapaanja. - Nema mudrog dravnika koji bi opazio i zamislio dru gaije od mene. - Dakle: govorite jasno, glatko to ste zamislili. - Najprije mi odgovorite: ne biste li uinili sve da svoju domovinu i svoje Hrvate oslobodite grozota to im prijete? - To i sami znate. A to dalje?

- Ako Beatrica zavlada kraljevstvom i kraljem, pokosit e sve prastare slobotine Hrvatske, opljakat e vas, unititi, a vi 318 ste mi ve jednom pruili dokaz da ste spremni na velike rtve u obrani svoje domovine. - to oekujete od mene? to predlaete? - Da kralja ne gurnete natrag Beatrici, nego mu pruite ruku i povuete ga k sebi. Ve je napola osvojen, a da vi to niste htjeli. Sad vam preostaje samo da razvijete svoju volju i osvojite njegovo srce dobro smiljenom taktikom. Nee vam biti potrebno mnogo napora da mu zatvorite sve putove u egersku palau. Upamtite to vam velim: ako vi zavladate kraljevim srcem, za vladali smo nas dvoje itavim kraljevstvom. - Neuvena je i opasna igra koju mi elite nametnuti. - Nema nikakve opasnosti kad zadobijete kralja. - Recimo da bih po vaoj elji osvojila kralja. Jednog bi dana mogao zatraiti od mene neko pravo? Naravno, o tome ete odluiti samo vi. Ljutito pogleda djevojka biskupa i ree otro: - Ako vam je tako malo vana moja ast, barem ne zabo ravite svoje interese kad ja odbijem kralja: padate u nemilost i vi i ja. - Ne mogu shvatiti zato biste ga odbili. Gordana udari tankim prstima po stolu i nestrpljivo vikne: - to vam je? Zar ste svoj moral unajmili od vojnikog oklopnika kraljevskog vojnika? - Moja se saveznica ljuti jer joj otvaram put do preivnog poloaja - To premauje mjeru. Preporuujete mi da budem kralje va ljubovca. I sva porumeni od gnjeva i prezirno mu okrene lea. - Ljubovca? Kako smijete pomisliti da vas Baka tako malo cjeni. - Niste li rekli da nije potrebno odbiti kralja? - Da, rekao sam. Sad u razjasniti: Pitali ste me danas hou li na Filipevo mjesto. Sada, tri sata nakon toga, pitam ja vas: hoete li na Beatriino mjesto? - Izgubili ste prisutnost svojeg mudrog duha. - Gordana, govorim trijezno i promiljeno. Zar ne bi na vaoj glavi divno sjala kruna? U vaim ilama tee kraljevska krv. Vaa ljepota i va um natkriljuju Beatricu, dakle? Nevoljko se okrene od njega i mahne rukom. - Dosta je za danas, gospodine biskupe. I previe. Dopustite da odahnem od tereta kojim ste me zasuli. - A ja vam opet naglaujem: natuknuo sam kralju Vladislavu kako bi bili divni potomci to biste ih vi dali kraljevstvu. Naravno, rekao sam to u vezi s princem. Ali kralj je i te kako odobravao i sve su mu zatreptale oi. - Dosta je, gospodine biskupe. Dosta. elim ozbiljnije raz govore. 319 On se ipak ne da uutkati: - Ne traim danas nikakve odluke. Razmiljajte o svemu to sam rekao. Otet ete aragonskom ropstvu svoju domovinu, a ja kraljevstvo. Jedino vi moete Vladislava oteti Beatrici. A kad je on jednom svim svojim osjeajima vezan uz vas, nikad nee uzeti Beatricu. On e biti na. Va i moj. Radit emo s njim to hoemo, to moramo da bude dobro vaoj domovini i kraljevstvu. - Gospodine biskupe, niste ni asa pitali sami sebe:

ne

traim li ja od Gordane ivot i sve nade to ih mladost naziva sreom? - Ljubavnu sreu ekate u ivotu? Vif Qprdana? - Nije li to moje pravo? "*" - Bilo bi kad ne biste bili Gordana. * -4 - Kako? Gordana nije to i svaka ena? - Ne. Gordana je junakinja. Gordana svoju linu sreu r tvuje slobodi svoje domovine, hljebu svojih zemljaka, ovjeku to ivi okovan u bijedi i nevolji uvijek nadohvat Turinu. Gor dana je odricanje, a ne uitak. Ona je portvovnost, ovjenost, a ne sebinost. Gordana je odvanost, istina i krepost. Ona je astan obraz Hrvata. Gordana nije ena, ona je misao slobode svoje domovine. Nijema, ukoena stoji Gordana kraj prozora, obavijena crnim platem, naslonjena na ma. Bademaste oi dubokom zbiljom gledaju Bakaa. A on dovri govor: - vrsto sam uvjeren da vi, Gordana, ne moete drugo, nego uzdignutom glavom proi mimo ljubavne enje svojeg srca prema nekome, ne znam kome. - Dosta. Dokrajite svoj prijedlog. I gleda ga pogledom to otkriva teinu skupljenu u njenoj dui, a njemu se ini da je jo nikad nije vidio takvu. Nikad nije zamijetio toliku bljedou. Bademaste oi nikad nisu bile tako tvrda pogleda kao da se neka muka die iz dubine njene due koju je on probudio svojim rije:ma. Pa ipak je zadovoljan. Nasluuje odluku. Stoji poput inkvizitora to promatra svoju rtvu u asu pred priznanjem. I razmota pergamenu, uzme pero i veli: - Gordana, traite to vas je volja. - Gospodine biskupe, govorimo bez onih pjesnikih pjevanja koja nikako ne pristaju u vaa usta. Vjerujte: dobro poznajem vau lukavost. Govorimo bez prikrivanja. Odmah nakon smrti kralja Matije dali ste me zatvoriti u dvor svoga neaka jer sam po vaem miljenju ugroavala prijestolje princa Ivana. - Da, tada sam tako mislio. - Sad me elite obmanuti da biste me htjeli posjesti na pri jestolje. Govorite radije sutu istinu: traite od mene da budem kraljeva ljubovca i tako platim vae usluge mojoj domovini. A zapravo, vama je samo da se domognete asti kancelara. - Kad tako elite, dobro ree on, skinuvi sa svoga lica masku diplomacije. - Pravo velite. Radim sve za svoj cilj i za taj mi cilj tre bate vi. - Na ovaj nain bit e nai pregovori bre svreni. Izvolite nastaviti ree Gordana. - Moj cilj jest: stati na elo ovoj dravi kojoj u sluiti. U tom pregnuu na putu mi je Filipec, a isto tako Beatrica. Moram, dakle, maknuti oboje. Prije svega moram zaprijeiti njezin utje caj kod kralja Vladislava da tako mogu maknuti Filipca i nju. Traim pomo u vas jer je kralj na putu da poludi za vama. A dok vi mene pomaete, stiete sigurnim putem do ciljeva svoje domovine. Evo, moje su namjere sada jasne. Istina je razotkrive na, a moja ponuda gola. Vi i ja moemo sve to hoemo. Dakle, razmislite sve to rekoh. Osvojite Vladislava i onda vam je otvoren put do kraljevske krune. - Kakva kruna! To je ludost. - Zato? Princ vas je htio uiniti kraljicom, ak i Beatrica. U ono vrijeme kad je podupirala princa mislila je da e preko vas zadrati barem neki poloaj na dvoru. Kad su vam princ i Beatrica nudili krunu mnogo prije, mogu to uiniti i ja. - Traim mnogo vie od krune. Traim sve slobotine za svoju domovinu, ali elim nedvoumne garancije da ete ih ispu

niti. Mene nitko ne moe prevariti, gospodine biskupe. Pri tom ga pogleda otro i znaajno. - Prije bih mogao biti prevaren ja! Kad se uspnete na pri jestolje, lako ete me odbaciti. - Oekivala sam taj lukavi odgovor. Ali sklopila ja s vama bilo kakav savez, prije nego to odgovorim, moram podrobno znati to mi dajete za tu pomo. - Traite, Gordana! - Osim to kralj treba da obnovi sklopljeni ugovor s princem, rijei svake krivnje Hrvate i vrati im zaplijenjena imanja, traim jo da ostavite netaknute sve stare hrvatske slobotine, netaknute sabore, sve banske vlasti, sva prava koja su u toj vlasti oduvijek odreena, pravo na odravanje banske vojske, pravo maa, podavanja. Zato da vam to nabrajam kad sami poznajete prava hrvatskog dijela kraljevstva. Osim svih slobotina i pravica, traim jo da kraljevsto iz svojih dravnih sredstava sagradi utvrde na granicama Hrvatske, toliko jake da moe obraniti domove i ivote Hrvata protiv provale Turina. Za to traim pri segu, ali pismenu. On slua, drei pero nad razmotanom pergamenom: Spreman sam ovdje sve potvrditi pod prisegom. On osjea kao da rjeava sudbinu njene mladosti. - Kad od vas primim pismenu obvezu, moja e zadaa biti da kralja otmem Beatrici. Naglaujem: oteti kralja, a to e biti dalje, odluuje razvitak dogaaja. - elim da od mene zatraite krunu jer je to vea sigurnost da ete izvriti uvjet. 320 21 GORDANA IV 321 21* - Ako ne elim krune? - Onda, Gordana, vi ve nekoga ljubite, a to nije garancija da ete do kraja izvesti ono to elim. - elim svojoj domovini osigurati poteni ivot. To vam zajamuje ispunjenje moje obveze, vie od svega. Dakle, biljeite, On pone pisati, govorei glasno svaku stavku. Oboje su zajedniki ispunili papir, zatim proitali, na to biskup potpie. - Prema tome, na je savez uglavljen ree on i prui joj ruku. - Savez do granice. - Kakvu mi to postavljate granicu? ^ - im stupite na elo kraljevstva i provedete sve moje za htjeve kod kralja i kad vam ne budem trebala, uinit u to me bude volja. - Moram znati to smjerate? - Povui se u samostan. - I ustupiti mjesto Beatrici? Na to ne pristajem. - Ne bojte se, taj u korak uiniti tek onda kad Beatrica vie nee imati mogunosti da opet zadobije kralja. - Ni kralj vam nikada nee dopustiti da odete u samostan. Ako pak odbjegnete, on e se osvetiti. A zar Vladislav nije sasvim pristao mu, a i kralj je. Vi morate poi za nj. - Pustimo to, gospodine biskupe. Sto u uiniti, to jo ni sama ne mogu znati.

On joj preda pergamenu i ustane. - Moda me kod kue jo ekaju gospoda od kraljevskog vijea. Upravo su se danas skupili kod mene nezadovoljnici. - Vama su se doli tuiti? - Ponajprije sam im otkrio uzroke zbog kojih bi mogli biti nezadovoljni, a onda su se nesretnici doli jadati. Sad e mi slu iti kao moja stranka. Bacit u na ognjite baklju i zapaliti je u ast Filipcu. Tu ste mi baklju pruili vi. Beatrica e biti gorivo na kojem se on mora ispei. Nita toliko ne strai ugarske stalee kao mogunost da bismo opet morali birati novog kralja, a to bi se moralo dogoditi kad bi se Vladislav vjenao s Beatricom. To je moj najvei navalni top. Svi stalei pristat e sa svojim brodo vima u moju luku. Ja moram od Beatrice odvratiti stalee, a vi kralja. Idemo, dakle, osvojiti kraljevstvo. I prui joj ruku. Gordana dozove Simona da otprati biskupa kui. Simono obue oklope Vladislavljeve strae, uzme jo etvoricu kraljevih oklopnika iz dvorita pa izjae na ulicu. Uz mjeseinu osvijetljene zidine opaze neke pojave to se skrivaju u sjeni. Ulicu je zatvorila neka eta primijeti Simono tiho. Baka se zabrine pa gleda jahae iza zida kamo ne dopire svjetlost. 322

- Zacijelo zasjeda. Vratimo se. - Napuljci su objasni Simono. To jo vie zaplai Bakaa. Bude li otkriven, saznat e Beatrica da je on u oklopu bio kod Gordane, a to je dovoljno da posumnja kako je bio i kod kralja. Filipec i Beatrica razorili bi sve njegove tajne osnove. Radije e se vratiti i ostati u Damirovoj kui. Ali sutra, po danu, bit e jo tee vratiti se u kuriju? Sto da radi? I posavjetuje se sa Simonom. Ovaj razjanjava: Napuljci neprestano uhode Gordanu. Ali ova eta se ne mie s puta, dakle, trae sukob. Natjerat u im strah u kosti. Ostanite tu dok se ne vratim. Simono pojase naprijed i vikne latinski: - Tko je tu? - Ako vas zanima, doite blie, gospodine odgovori neki glas. Simono zagrmi: Maknite se strai njegova velianstva na putu za dvor. Napuljci se preneraze. To nisu oekivali. Kraljeva straa dakle ide u dvor. "Kralj izlazi iz Gordanine kue usred noi. Ovakva sablazan." Povucite se zapovijedi napuljski etovoa svojima. Mjesta kraljevoj strai opetuje Simono. Napuljska eta ode, ostavivi Simona i biskupa okruene oklopnicima. Baka, Simono i etvorica oklopnika jau naprijed. Kad nije bilo nikoga u blizini, okrenu straga iza vrtova. Tada Baka sie s konja i ue u svoj vrt. Gotovo leti, lebdi. Lagan, svje, nanovo roen. Sva mu unutranjost pjeva urnebesnu gromku pjesmu. I ulazi u palau. Ve na stubama mu se ini da je palaa mnogo vea, ira, prostranija, raskonija, pretvorena u raskoan stan ovjeka koji vlada svijetom. Neaci Bela i Josip doekae ga budni, a Bela odmah izvjesti: - Vai su gosti otili, ali e sutra opet doi. - Naravno, doi e odgovori Baka povienim glasom jer moraju doi. Sve mora odsad k meni. ujte djeco: dunost

vam je odsad svakom pripovijedati da se ja, va ujak, Tomo Ba ka, spremam u samostan. - U samostan? pitaju obojica. - Tako mi je rekla Gordana, a zapravo joj to nikad neu vjerovati. Ona to umije kazati s neuvenim uvjerenjem. Nastojte tu vijest najuvjerljivije baciti meu ljude. Neka svatko misli da sam u nemilosti i elim se maknuti. Neka misle da sam pobije en, uniten. Baka sjedne, ispije do dna vr vina i onda ree Josipu: Ti e opet stupiti u slubu glavnog zapovjednika mojih uhoda. Bit e jako zaposlen. 323 - Na to moram naroito paziti? - Ponajprije: da li kralj polazi Beatrici i tko sve zalazi ta mo. Drugo: tko sve zalazi u kraljevski dvor. - Bit ete zadovoljni kao uvijek. - A naroitu panju treba posvetiti Gordani. Budno straari napuljske uhode koji se vrzu oko Gordanine kue. Tvoja je du nost da mi javi o svakom kretanju Napuljaca protiv Gordane. Mi emo je odsad braniti i uvati. - Ona vam je tienica? - Vie, saveznica. Beatrica e protiv nje pokrenuti itav pakao. Ti mora svemu ui u trag i Gordanj^ braniti kao mene. Sad jo vina. Danas je moj veliki dan, iako je ve duboka no. Rodio sam se, djeco, iznova: bit u kancelar, kardinal i bogatun. - Na to ve dugo eka naa obitelj naglasi Bela. - Kupit u najdivnije imanje u naem kraju: Erded. To je moj san. Velika srea ispuni Bakaevu duu. U PECUHU Nekoliko dana, to je vojvoda Iloki odsutan, u Peuhu se ivi raznolikim ivotom. Hrvatski voe, na elu im knez Bernar-din Frankopan, povlae se u odaje svojega kuedomaina biskupa Ernuta i svakog sata vijeaju, raspravljaju, nagaaju, stvaraju osnove i pripravljaju se za sve mogunosti.. Prvih dana zadovoljavali su se apuim raspravama. Sjeli bi zajedno banovi s knezom Frankopanom i biskupom da to vie i neujnije izraavaju negodovanje princu Ivanu. A onda bi opet nastavili snovati za budunost. Kasno, u noi dolazio bi Damir i s knezom Bernardinom i biskupom Ernutom izmijenio misli. Nije odavao tajne svojeg druga princa jer je od njega zatraio rije da im nita ne govori. Gospoda ga nisu ni ispitivala. Znali su da e uiniti sve to moe u korist njihovih osnova. U prinevim odajama bilo je uvijek tiho. Princ se podavao svojim mislima vie nego ikad prije. Prolaze noi, a Damir bdi. Mue ga misli. Nagaa, ali ne moe pogoditi to se moglo desiti u Budimu. Ne sumnja ni asa da e vojvoda ispuniti asnu rije koju mu je zadao. Sto bi se moglo dogoditi s Gordanom? Na to pitanje nije znao odgovor, ali srce mu je drhtalo, osjeajui da oko nje pletu opasnosti. Zna koliko je u Budimu njenih neprijatelja, zna da bi je mogli uhvatiti i Beatrica i Filipec. Obuzima ga na asove uas kad pomisli da je zapala u ruke protivnika. 324 Ta ga misao zaokuplja sve vie iz asa u as, iz dana u dan. I princ je nemiran. Bulji kroz prozor u peujske brdine i ne misli ni na to, ve samo na Gordanu. U mislima je prati svim putovima od Budima do Peuha i nabraja najtee zapreke i pogibelji to je zaustavljaju na putu u Peuh. - Reci, Damire, ne ini li se udnovato da Gordana tako dugo ne dolazi?

- O tom ve odavno mislim. Morala bi stii u pratnji voj vode. - Kako? Zar je vojvoda otiao u Budim? Da, nisam ti o tome htio govoriti. Princ ustane i preplaeno zuri u Damira. Ali ne odgovori. Sva mu se dua ustalasala nemirom. Polagano se pomalja stara ljubomora. Vojvoda e dovesti Gordanu, on koji je ljubi. I on je s njom opet negdje daleko, tko zna gdje. Ljubomora mu unitava srce kao tada kad ih je vidio zajedno u Budimu. Ne usudi se pogledati Damiru u oi od stida to ga opet hvata osjeaj kojem se uklanja, zbog kojeg se prekorava, ne moe se smiriti ni osloboditi. Damir prati njegovu etnju, promatra dranje i nasluuje misli, ali ne pokuava ih zaustaviti. Duom mu je prevladala strepnja za Gordanu, njegova ljubav sluti zlo. Ljubav je ovih dana prevladala njegov mir i odlui da se oslobodi muka uzaludnog i nemirnog ekanja. Zna ega se bojim? upita Damir princa. Ovaj ga pogleda zaueno i preplaeno. - Ako su Beatrica, kralj i Filipec u Budimu otkrili Gordanu, bilo bi gotovo prirodno da je uhvate i dre kao taoca za krunu, za tebe i za tvoje pristae. - Kako se nisam tome dosjetio? - Ja mislim o tome ve dva dana. Jedva Damir izgovori ove rijei, Ivan se digne. - Hoe li me pratiti u Budim? - Da, Ivane odgovori Damir zadovoljan svojim uspjehom. Samo je to htio. - Odmah odredi neka nam osedlaju konje. Burno je zakucalo Damirovo srce, uvi ovu odredbu koju je tako vrue elio. Ve je krenuo k vratima, ali se opet obazre k princu: - Budi oprezan, Ivane, da nijednom rijei pred svojom ili mojom majkom ne oda namjere. Reci im da emo samo izjahati u oblinje brdine. Tako u kazati i gospodi da nas nitko ne bi zadrao. - Uinit u kako si rekao. - Bilo bi dobro da uzmemo odore obinih vojnika. - Moja e majka primijetiti, a i tvoja. Moda e biskup Ernut i posumnjati. 325 - Onda emo se preodjenuti, tek kad budemo daleko od Peuha. I naoj u pratnji skinuti sve grbove i znakove da nitko ne nasluti koga prate. - Uini kako god eli da to prije krenemo. Trkom pohiti Damir u staje i odabere pratnju izmeu svojih i Ivanovih momaka. Zapovijedi im da promijene odore i skinu sa sedla svaki znak koji bi mogao odati prinevu pratnju. Onda se Damir uputi katelanu tvrave i javi mu da princ eli odjahati u brdine. Sve radi hitro, uri se u grozniavom uzbuenju, kloni se svakog susreta s gospodom velikaima i plemiima da ga tkogod ne bi to upitao. Sprema se kao na bijeg, prislukuje svaki korak u dvoritu, svaki glas to dopire s trijema. Kad je sve spremio, poalje princu glas da sie. Princ gotovo potri dolje i bez rijei se uspne u sedlo. Krenuli su k vratima tvrave. Damir je u nekoj groznici. Ni asa ne pomilja je li dobro i pametno to radi. Odjednom ga ostavlja miran razbor koji je toliko hvalio vojvoda. Sav je u vlasti prikaza neprospavane noi. ini mu se da neki daleki glas donosi Gorda-nin zapomagajui zov. Proao mu je kroz itavo tijelo i duu, zaskoio svako ozbiljno promiljanje, svu muevnu volju. Izjanali su iz tvrave i pojurili niz cestu. Duboka je ljetna no. Tmasti oblaci gone se obzorjem i poveavaju sparinu. itav kraj poiva u ljetnjoj omari. Cestom odjekne topot brojnih jahaa.

U gustom mraku odjednom bude sve tiho, samo se uje dahtanje konja i poluglasne rijei: - Visosti, trebali biste se odmoriti. - Proli smo dvije treine puta do Budima, ne dam se za ustavljati. I ti se, Damire, slae sa mnom? - Da, nastavimo put. Ne sluajui savjet etovoe, nastavljaju hitru trku. Uskoro ih etovoa ponovo zaustavlja. - Vidim tamo pred nama svjetlo. Kao da je neko ognjite. Bit e u blizini ceste. - Da potvrdi Damir etovoine rijei. Ba je udno to se odmaraju u mranoj noi pod otvorenim nebom. A nigdje u blizini sela, gospodine Damire. Tamo su pusta brda, polja i ume. Ako skrenemo sa ceste, sigurno emo zalutati. - Preostaje nam da ekamo do jutra, ili da odvano projaemo kraj onih u mraku. Sluajui njihov razgovor, princ Ivan nestrpljivo prekine: Naprijed! Idemo! 326 Opazili su da se je svjetlost ugasila. To bude jo neprijatnije. Ipak nastave jurnjavu. Neko vrijeme samo topou konjska kopita. Onda u crnom mraku odjeknu povici: Stoj! Nikud dalje! Povici se opetuju i pribliavaju. Crni jahai valjaju se u susret princu i Damiru i zapremaju itavu cestu. Ivan odredi da se zaustave. Ostanite svi ovdje, ja u s njima govoriti ree Damir pa izjae na cestu izmeu svoje momadi i doljaka. Jedan glas upita: - Tko ste i kamo idete? - Plemiki smo momci odvraa Damir. - Koga sluite? - Sada, na alost, nikoga. Ostali smo bez gospodara u bici kod rijeke are. Izrekavi ovo, opazi da mu se pribliuje jaha. Odmah sam prepoznao va duboki glas, gospodine Damire. Ja sam Kraljevi. Kad smo uli jahae, odluili smo zaustaviti ih u nadi da je netko iz Peuha. I nismo se prevarili. Doite sa mnom k vojvodi Ilokome. Vojvodino ime pokrene Damirovo srce. S tim imenom usko se spaja Gordanino pa odmah krene. eta koja ga je zaustavila razmakne se, a Kraljevi povede Damira straga gdje u tmini ceste sjedi na konju visoka snana pojava. Po konturama prepozna vojvodu i prie mu. On upita tiho i zabrinuto: - Sto vas je, gospodine Damire, krenulo iz peujske tvr ave? - Princa je uhvatio teki nemir zbog Gordane. - I on je s vama? - Da, ovdje je. - Kamo ste htjeli? - Ravno u Budim. - Kakva ludost. Ne doputam da idete dalje. - Ako je s vama, Gordana, lako emo natrag, gospodine vojvodo. - Zadao sam rije da u se vratiti s njom, ali zapreka me prisila da se pokorim dunosti. - Kakva zapreka? - Kralj ne puta Gordanu iz vae kue. - Moja slutnja. Uzeo ju je kao taoca. - Ni ona sama ne zna dri li je kao taoca ili je titi od Beatrice. Poslala mi je po Simonu obeanje da e pobjei. I on e je dovesti. ujte: vodim sobom poslanike cara Maksimilijana,

nose ponudu princu. Max trai savez s Ivanom Korvinom. Protiv Vladislava? 327 - I protiv Beatrice, a to je za nas najvanije. - Sto velite o toj ponudi, gospodine vojvodo? - Nita se ne bi smjelo odbiti u obranu protiv aragonske opasnosti. Gospodine Damire, odvedite vi poslanike k princu da razgovaraju s njim i razloe mu Maksovu ponudu. - Predloio bih da svi krenemo u Budim gdje bi Gordana govorila s njim. Vjerujte, samo ona moe sklonuti Ivana da se vrati k nama. - Neu dopustiti princu da se izloi. Moram vas otro ukori ti to ga vodite u opasnost da ga u Budimu uhvate. - Zastraen je zbog Gordane. Slutnja i gnemir nisu ga mogle zadrati ni od kakve pogibelji. Saopit u mtaraa su ovdje Maksovi ljudi. Ivan je ekao sa svojim momcima. Kad se drug vratio k njemu, ukratko mu saopi: Ovdje su poslanici cara Maksimilijana. Putuju ba u Peuh da ti predaju njegovu poruku o savezu. Ivan ga prekine i gotovo osorno odvrati: - Ne elim ih sasluati. Neka se maknu s ceste. Svaki iz gubljeni as ugroava Gordanu. - Mislio sam da bi bilo dobro sasluati to ti nose. - Sretan sam to nemam vie brige oko borbe za vlast. Moja je jedina misao Gordana. Nastavimo put. - Ostani, Ivane, ovdje. U Budimu e pasti u tamnicu. - to ti je odjednom? Ako se ti predomilja, idem sam. - Samo as, moram Nijemce barem obavijestiti o tvojem odgovoru. I opet krene k Lovri Ilokome, saopi odgovor i predloi: Bolje je, vojvodo, da ga pratimo, jer e otii sam. Nakon malo razmiljanja, vojvoda izjavi: Poslanike u uputiti u Peuh knezu Bernardinu i ostaloj gospodi neka s njima razgovaraju. Tako e saznati namjere nje makog cara. Nijemci ne slute da je princ s nama pa e otii. A mi idemo u Budim. Ali, znajte, protiv moje volje. Vojvoda ode k njemakim poslanicima pa im ree da se iznenada mora vratiti, a oni neka nastave put u Peuh gdje e nai i princa i svu gospodu na okupu. Njegovi e ih ljudi otpratiti. Poslanici se zadovolje. Vojvodina eta svrsta se oko njih pa krenue u Peuh. Samo nekoliko vojnika ostalo je s Lovrom. Princ i njegovi momci nastave put. Vojvoda je zaostajao za njima, krijui se od Ivana. Kad su se uspinjali uzbrdo, Damir se priblii k vojvodi. Ovaj ga tiho ukori: Ne mogu shvatiti kako ste princu mogli dopustiti da ide na tako vratoloman put. Vodite ga u sigurnu zamku iz koje bi ga moglo spasiti samo udo. Velim vam: u Budim se moe samo kroz redove Beatriinih uhoda i njenih eta. Princ Ivan izruen je aragonskoj tamnici. Zato ga morate odvratiti da barem ne 328 ulazi u grad dok mi ne izvidimo to je. Ja u otii zajedno s vama da potraimo Gordanu. Bit e najbolje da princu kaete da sam ja ovdje i znam kakve mu opasnosti prijete u Budimu, a Gordana je u sigurnim rukama. Posluavi vojvodin savjet, potjera konja i dostigne Ivana. Naas ga zaustavi i obaspe molbama. Ali on nee da slua. Damir grubo uhvati uzde njegova konja i zaustavi ga: Cuj, Ivane, za nama ide vojvoda. Bio je u povorci s po slanicima. Ne bi dolazio da Gordani prijeti kakvo zlo. Ona je u

mojoj kui. uva je Simono. Ugrozit e njezin poloaj ako te uhvate. Iskoriavat e Gordanu, traiti od nje bog zna kakva obeanja da tebe iskupi iz tamnice. Mrak prekrije Ivanovo lice, ali po njegovim kretnjama u sedlu i drhtanju glasa razabire koliko je planuo zbog vojvodine prisutnosti: Vojvoda hoe sprijeiti da idem u pomo i obranu Gor dani? Ba se sada ne bih zaustavio da se rue i budimske gore. Sve on to izmilja Ti ga podupire, a u Peuhu si sam htio da idemo. Dakle, ostani. I jurne u no. Damir saopi vojvodi neuspjeh i obojica slijede princa. Damir je utuen. Teko osjea vojvodino spoitavanje to je princu dopustio da ide iz Peuha. To ga vie titi, to je svjestan da Ivan nije smislio taj put, nego ba on, plaei ga Gordaninim pogibeljima. A zato? Zato mu je sve to rekao? Zato ga je krenuo iz sigurne tvrave u susret tolikim opasnostima? Vojvoda ga je probudio iz omame i podsjetio kakav je grijeh poinio prema prijatelju i prema svojima. Gledajui u mrak, ini mu se kao da on sam Ivana goni u propast. Sto da radi? Kako da zaustavi princa i ugasi plamen njegova straha? "Gdje mi je bila pamet, svijest, dunost kad sam ga krenuo iz Peuha. Ljubav me uinila izdajnikom nae borbe!" "Kad e biti kraj toj nesmiljenoj ljubavi, kad e joj biti kraj?" To ga pitanje ispuni stravom. "to e biti od mene, kakvi me dani ekaju ako ne ubijem ljubav?" Nastoji dostii Ivana, pokuava ga zaustavljati da opet s njim povede razgovor, ali on ga ne uje, ne slua. No ide kraju. Bijele sjene razotkrivaju neke jahae to jure cestom i dolaze im u susret. Damir odmah uspori trk i priblii se vojvodi. Poto se svi zaustavljaju, i princ Ivan slijedi njihov primjer. To je ulaj klikne vojvoda poto je due promatrao konjanike. Pun uzbuenja, promatra svakog pojedinca ne bi li meu njima otkrio Gordanu. Poznaje njeno dranje na konju. I gubi 329 nadu dok je konano potpuno ne srui sam ulaj, javivi vojvodi: - Vaa milosti, Gordana je poslala glasnika s porukom da ne moe doi, a uzrok e vam javiti u Peuh. - To je sve to je poruila. - Sve. Nakon toga smatrao sam da moram krenuti k vama. Nekoliko asaka razmiljao je vojvoda, gledajui Damira. - Ova kratka poruka dokazuje da se dogodilo neto novo to joj spreava bijeg. Kralj joj je bez sumnje zagradio odlazak. - Naprijed, u Budim! zapovijeda princ Ivan i podbode konja. - Gospodine Damire, zadrite ga, zapovijedam vam: ne pu tajte ga u Budim. - Samo ga smrt moe zadrati odgovori Damir i osjea isto. - ujte, Damire: sam u otii s ulajem u Budim, doznati to je i poteno vam javiti. Kad se posavjetujemo, uinit emo sve to mora biti. - Ivan nee pristati na taj prijedlog, ni ja ne bih mogao da pustim vas samoga. Gospodine vojvodo, sve je izlino. Svaki je as gubitak. Do Budima dijeli nas samo jo nekoliko sati. itava povorka krene prema Budimu na milost i nemilost pogibelji. S istoka se pomoli jutarnje sunce, osvjetljavajui im vratolomni put. U OEKIVANJU KRALJEVA POSJETA Toga se jutra Beatrica probudi rano, odgurne zastor na postelji i upija sunane zrake. Malo razmilja o jueranjem dogaaju i razgovoru s Filipcem pa onda zovne< Nardelu:

Neka me danas urede i okite kao nikad. Doi e kralj. Tri puna sata ukraavale su dvoranke kraljicu dok se napokon nije smirila. U zadovoljnim pogledima svojih dvoranki nala je traeno uvjerenje da je lijepa i nepobjediva. A onda ulazi u svoju odaju za primanje. Sama namjeta dragocjene vaze, kipove, svijenjake, cvijee, a najposlije pristupi k naslonjaima to su postavljeni za nju i kralja. Nardela, pomakni naslonjae blie, jo blie. To nije propisno, ali nitko nee prisustvovati naem sastanku. Bit emo sami: ja i kralj. Uto ue dvoranin i najavi biskupa Filipca: Upravo sam htjela da ga zovem. Neka odmah doe. 330 \i Dvoranin otvori vrata kancelaru Filipcu: - Juer ste mi najavili kralja, a niste rekli u koje doba do lazi. ekam ga uzalud. Nije viteki postupak. - Ba zbog toga dolazim k vaem velianstvu. - Dakle, to je? Zar kralj jo spava? Bio sam na dvoru u kraljevskom uredu, ekajui da doe njegovo velianstvo. Upitavi dvorane, rekli su mi da kralj ne eli danas raditi jer mu nije dobro. - Ne eli raditi? uzvakne ona. Jasno je. Ne eli rije iti prinevu ponudu, naprotiv, eli se s njim izmiriti. - Obuzima me alost jer se drugo ne moe zakljuiti kad znamo to se juer dogodilo. Znamo da je kod kralja bio neki nepoznati vitez pod vizirom i sam ga je kralj zatitio i dao ot pratiti iz dvora. - U Gordaninu kuu. Odande nije izaao, ali su izali oklopnici. - I vratili se na dvor? - Na to u vam kasnije odgovoriti. Mislim da smo nacistu: kralj je odluio da se pomiri s Hrvatima. - Ta bojazan dovela me k vaem velianstvu. Ispitao sam jednog vaeg dvoranina u kraljevskom dvoru i on mi je otkrio da se kralj vrlo dobro osjea. I nimalo se ne uzrujava to se nije opravdao zbog zada nog obeanja, naprotiv, ve kri drugo. Valjalo bi o tome temeljito razmisliti. No, prije toga molio bih vas da sasluate gospodina Roberta egerskog. - Sto velite? Robert zna neto vie o kralju? - Dovoljno da velianstvo moe zagledati kraljeve namjere. - Gdje je Robert? , - Doveo sam ga sa sobom. Sreli smo se ba kad je izlazio iz dvora. Brzo otvori vrata i zovne mladoga plemia. Povrijeen, stupi Robert pred kraljicu, Filipec ga nuka: Recite njezinom velianstvu ono to ste pripovijedali meni. Ali doslovce. Nakon te upute Robert stade priati: - Juer me njegovo velianstvo poslalo gospodinu elnbergu s nekim pismom. eki kancelar odredio mi je da ekam u jednoj sobi u njegovu stanu. Soba je bila vrlo malena i nipoto dostojna katelana kraljevskog dvora. - To nije vano uplete se Filipec ne zadravajte njezi no velianstvo. Recite ono ostalo. Tvrdoglavi plemi mora se pokoriti i nastaviti: U toj sam sobi ostao sve do jutra. Nisu me pustili da odem spavati u dvor. A kad sam stigao, imao sam to uti. Onaj

stranac, zapovjednik Frantiek, saopio mi s vrlo malo vanja da u biti postavljen na drugu slubu koju e odabrati 331

poto

kraljica, a za katelana dvora postavilo je njegovo velianstvo svojeg ekog plemia, nekog Vitomira. Dok pripovijeda, kraljica pogledava nijemim znakovima Filip-ca, ali ipak svladava uzbuenje: Sve se slae s onim to smo doznali juer. Kralj je Roberta poslao iz dvora zbog onog nepoznatog viteza. Odmah se okrene k Robertu i pita: - to je dalje? Zna li jo to? - Znam, velianstvo. Kralj danas podveer nekoga oekuje. - Tko ti to veli? trgne se ona. - Gospodin Bepo. Kad mi je saopeno^da sam izbaen iz katelanske slube, zatraio sam neka me polite u moju sobu jer moram uzeti sveano odijelo. I onda sam poao gospodinu Bepu i doznao od njega to se sprema. Kralj je zabranio da izlaze iz dvora, zato Bepo naloi meni neka javim vaem velianstvu. - Reci hitro, ali tono. - Predveer moraju svi napuljski dvorani ostaviti prednji dio dvora i otii u stranji dio palae ili mogu slobodno u grad. - Gle, uda! Kralj ih alje na plandovanje. - Velianstvo neka slua dalje upozori Filipec i ona opet okrene lice k Robertu. - Kralj mi je odredio da e ga danas kod veere dvoriti samo dva njegova eka dvorana stolnika. Veeru e mu donijeti oni sami u njegovu malu odaju. Kad je to gospodin Bepo uo, pot platio je slugu u kuhinji i doznao da kralj nee veerati sam. Oekuje tajne goste. - Kakve goste? dahne kraljica, porumenjevi od Ijutine. - To ne zna nitko. Veera je odreena za trojicu doda Robert tako je doznao gospodin Bepo. To je sve to znam. Dobro. Priekaj u predsoblju, jo ti imam neto kazati. Kancelar i kraljica ostadoe sami. Ona zaudo pokazuje mir. Govori ozbiljno, ali nikako uzrujano: - Gospodine biskupe, kako vidite, kralj opet radi protiv nas. Vai neprijatelji dolaze u kraljev dvor. Je li vam to jasno? Ja sam kraljeva vjerenica. Isprosio me sabor, uinio me suvladarkom i protiv onih bedema nema navalnih sprava. Ali vas ne titi sabor, nitko, samo ja. - Ova mi zatita vrijedi toliko koliko i itav sabor. - Za vjernost koju ste mi uvijek iskazivali borit u se za vas svim svojim snagama kao za samu sebe. Moj jedini lini ne prijatelj jest Gordana, ali i ona mi moe prirediti samo asovitih neugodnosti jer me ne moe maknuti s mojeg mjesta. A za nju smo ve nacistu: maknut emo je u Napulj. Time gubim svojeg neprijatelja. Ali vai neprijatelji ostaju, moramo ih slomiti. - Bit e prekasno ako kralj danas provede izmirenje s Hr vatima. - A to misli elnberg? 332 - Zadao mi je rije da e me podupirati protiv svakog napa da mojih neprijatelja. - To je dobro. A sad stvar biva jasna: kralj je juer odgodio rjeenje prineve ponude, a danas spava. Valja ga estito pro buditi. - Velianstvo, nije nam do ekanja. Kralj e danas primiti nekoga s kim kani podijeliti veernji kruh, dakle, vrlo mu je

drag srcu. - Citate moje misli. Valja raditi. - Spreman sam na sve to velianstvo zapovijedi. - Oslanjate se na moje prijedloge, a sami nemate to kazati? - Moj skromni um nikad nee dosei prijedlog dostojan osnove koju bi moglo predloiti vae velianstvo. Ona oklijeva, elei svu odgovornost za svoju osnovu svaliti na njega i raspravlja oprezno: - Dakle, kralj danas uveer prima neke tajnovite goste, oito nae neprijatelje. - Ako ih kralj danas prima, sutra e ve biti prekasno sve to god bismo poduzeli. - to vi mislite? - Da svakako sprijeimo dananji posjet kralju. - Drugim rijeima: predlaete da kralju razbijemo veeru. - Bilo na koji nain, bilo kojim sredstvima. - Slaem se s vama. Ali predloite mi neki plan. - Ponajprije bismo kralju morali nametnuti neki drugi po sjet koji bi mu onemoguio da primi izaslanike naih neprijatelja. - Tko je dorastao da toliko zaokupi kralja? pita ona. - Samo vae velianstvo. Nitko drugi ne bi mogao poluiti eljeni uspjeh. - Moda imate pravo, samo ja. Da, ali poto kralj nije odrao svoje obeanje juer, a ni danas, moj korak na dvor mo ra imati naroito opravdanje. Ne smije izgledati kao da se kralju nameem, ve da mu iskazujem veliku uslugu to dolazim. Dru gaije ne moe, a da se ne ponizim. - Da, da razmilja Filipec. Istodobno mu sune misao, a ipak se ne usuuje izrei. Opaa da i ona ve ima gotovu osnovu i ljuti ga to oklijeva, ali eka. "Nee, lukavce, svaliti odgovornost na mene. to god uradimo, ti e odgovarati" razmilja ona, ekajui uzalud njegove prijedloge. - Ono to biste mi mogli predloiti, gospodine kancelaru, mora imati veliko znaenje i prikazati kralju da ga od neega spaavamo. I njega i kraljevstvo. - Velianstvo, to je lako veselo on uzdigne glavu i po gleda je kroz ute trepavice. - Doznao sam pukim sluajem da su poslanici Maksimilijana Njemakog, koji su prisustvovali izboru prije svojeg odlaska iz 333 kraljevstva otili k Bakau. Istina, brzo su ostavili kuriju, ali nita nije lake nego da se posluimo ovom okolnou i kralja izvijestimo o poetku neke Bakaeve zavjere. Zjenice joj se smjekaju od zadovoljstva. Da, ovaj va prijedlog vrlo je dobar. Svakako u ga pri hvatiti. Ova Bakaeva stvar moe se upotpuniti drugim okolnosti ma koje su bjelodane. Pozvoni i odredi neka joj pozovu zapovjednika napuljskib eta. Kad je uniao, kraljica ga upita: - Zar nitko od prinevih pristaa nije fe pokuao unii u grad Budim? - Velianstvo, do danas se nitko nije pojavio. - A ipak su u gradu vidjeli nepoznatog viteza s vizirom i svi sumnjaju da je prinev izaslanik. - Velianstvo, jamim svojom glavom: nitko nije mogao ui u Budim, a da ga nae strae ne bi dobro pogledale. Na svim prilazima stoje ljudi koji poznaju sve pristae Ivana Korvina, a kad ih ne bi poznavali, svaki sumnjivac sam se odaje. - Doula sam da se netko od njih kani danas provui u kraljevski dvor, dakle, budno pazite. Nitko se ne smije pojaviti nigdje na ulici pod vizirom. Svakoga valja zaustaviti i otkriti.

Svaki sumnjivac ima se smjesta zatvoriti u tvravu. Zapovjednik se pokloni, a ona zapovijeda: Neka je spremna jedna moja eta, dobro naoruana. Kad dobije zapovijed, ima odmah opkoliti jednu kuu i sve stanovnike drati zatoene dok ne dobije nove zapovijedi. Vi ete preuzeti vodstvo. Sve ostalo doznat ete od dvorskog metra. ute pjege na Filipevu licu kao da su pocrvenjele od prevelike radosti. Kraljiin nalog razbudi u njemu velike nade. A sada dolazi na red naa stvar. Izradit emo sve potanko. Kraljica pozvoni i odredi Enriku neka iz predsoblja odstrani sve ljude i neka je nitko ne smeta jer ima s kancelarem vaan posao. - Velianstvo je naloilo gospodinu Robertu neka eka u predsoblju. - Neka odmah ue. Brzo u s njom svriti. Robert se ponovo naao pred kraljicom, uvjeren da e mu povjeriti neku vanu slubu. Mjesto toga, ona mu stade ozbiljno i strogo govoriti: Upamti: nikad ni jednom milju ne smije pokuati da izvodi kakvu osvetu protiv Gordane. Okani se svake namjere. Krv poleti u Robertovo lice. Kraljica govori s njim kao da mu nije sama predala Gordanu na milost i nemilost. Zbog Gordane je izgubio slubu katelana, a sad mu kraljica jo i prijeti. 334 Tko god bi se Gordani usudio uiniti naao, domogao bi se kraljeve i moje kazne. Ona je u srodstvu s kraljem i tko je dotakne, uvrijedio je kraljevu obitelj i mene, kraljevu vjerenicu. Iz njegovih oiju suklja plamen bijesa. Da ga ugasi, kraljica blae nastavlja: Kralj eli da mu katelan bude plemi na kojeg je privikao i to mu nitko ne moe zamjeriti. Ti e dobiti jo asniju slubu, samo priekaj u miru nekoliko dana. Budem li te trebala za kakvu slubu, rei u Enriku da te zove. A dotle da si miran i da se ne mie. Bijesan, ostavlja Robert kraljevsku odaju i grize usne dok Enriko za njim zatvara vrata predsoblja. Neka me nitko ne smeta naloi mu kraljica. Jedino ako bi dolazio kralj. PUT U ARAGONSKU STUPICU Princ Ivan sa svojom povorkom uri prema Budimu. Putem je Damir nekoliko puta pokuavao ispitati vojvodu o Gordaninu poloaju, o njenom sastanku s Vladislavom. Kad bi se uspinjali na brdo, a konji bi ili korakom, zapleo se s Lovrom Ilokim u razgovor o tome. A on mu je odgovarao na pitanja i pomno je tajio Damiru sve potankosti koje bi mu mogle razotkriti to se dogaa oko Gordane, znajui da bi takvo otkrie i Damira i princa navelo na neobuzdane ine koji bi obojicu predali u ruke Beatriinim uhodama i etama. Ali Damir osjea gdje se krije opasnost. Koliko god bili vojvodini odgovori oprezni, Damirovo srce tono nasluuje istinu. Ova slutnja smutila mu je razbor jo u Peuhu i nagnala ga da s Ivanom krene iz tvrave. Vojvodine vijesti da kralj ne puta Gordanu iz njegove kue potvruje sumnje. On bi hrlio u grad, u svoju kuu, probijao bi se oprezno i lukavo da nema Ivana. Kad on padne u Beatriine ruke, bit e kraljev zarobljenik i time se razbija sva borba koju vode s toliko vratolomnih opasnosti. Ivan, dakle, ne smije biti uhvaen. Nizato. A kako to provesti? I poinju se dogovarati kako da uu u grad, a da ne budu prepoznati. Ivan se dri daleko od vojvode. Nee s njim govoriti. Poslije onog sastanka u peujskoj tvravi smatra da su zauvijek prekinuli. I vojvoda slijedi njegov primjer pa se ini da ga i ne vidi. A to je lako jer se povukao posve postrance s Damirom i razjanjava mu: Svaki na korak i in, kad ulazimo u Budim, ima sluiti jednoj svrsi: da princa sretno dovedemo Gordani. 335

Sasvim tako, gospodine vojvodo. Kad Ivan zagleda ono visoko umno elo to zapovijeda, kad stane nasuprot njenoj kra ljevskoj dostojanstvenoj pojavi, kad mu ona pogleda u oi pogle dom koji prisiljava da sagne koljeno, kad ga od toga pogleda zatalasaju svi osjeaji, itavo bie klone, mora se sve potopiti, nestati, osim jedne enje: smjeti je ljubiti. Ne, ne moe joj odoljeti. Zapanjeno slua vojvoda Damira kako su mu usplamtjele zjenice i zanos ga ovog asa obuzeo. U tom vojvodinu pogledu Damir spazi da se izdaje pa po-rumeni, brzo snizi glas i pone se neprijatno ."mijesiti: - Ba nije lijepo to oponaam Ivana; "Lako vidite, pozna jem svaki njegov osjeaj i zato sam uvjeren da nee odoljeti Gordani. Mora se vratiti k nama. A onda e sve biti spaeno, unato tome to je kralju ponudio da e mu vratiti krunu. - Smislio sam kako bismo najlake mogli ui u grad predloio je Damir. Svakako, ja idem ispred svih vas. Budite uvjereni: iza mene straa nee nikoga pomnije promatrati. Ali je potrebno dozvati ulaja da i on dozna. Prizvali su katelana. Damir je razloio svoje miljenje, ali se vojvoda stade protiviti: - Vi se kanite rtvovati za sve nas, gospodine Damire? To neu dopustiti. - Birajte izmeu mene i princa. A ja mislim da ne kanite rtvovati njega. Ako pak elite da uhvate vas, onda je itava borba svrena pa nije ni potrebno da pokuamo prodrijeti Gordani. - Gospodin Damir ima potpuno pravo potvrdi ulaj ja prihvaam njegov prijedlog. - Princu ne recite to sam nakanio odlui Damir i pohita Ivanu koji jo eka svretak njihova dogovora. - U odori obinog vojnika nee te nitko promatrati, samo dobro utisni klobuk na glavu tako da ti iroki obod pokrije do brano oi i zasjeni lice. Poredat emo momke po veliini, tako e ti doi u sredite, a oni najvii i najjai straga. - I ti e sa mnom. - Ne, ja sam gotovo takc visok kao vojvoda, dakle, jahat u uza nj. I ponu se redati. Princa uzee u sredite povorke dok su se najvii i najjai momci svrstali straga zajedno s vojvodom i Da-mirom. Ovako su izili iz ume na cestu da uu u grad sasvim otvoreno. Drali su da e ovako pruiti mnogo manje prilike sumnji nego da se skrivaju. Jahali su polagano kao da im se ne uri. 336 Na posljednjem zaokretu pred Budimom Damir apne neto vojvodi i zaostane za povorkom. Onda preskoi grabu i zae u umu. Otkopa vreu koja visi niz sedlo pa iz nje izvadi haljetak, iroki modri plat i klobuk s bijelim perom to ga je spremio, kad su se, bjeei iz Peuha, on i princ preodjenuli. Zaas odjene modri haljetak, plat i klobuk, ponovo uzjae i potjera konja. Poprenim putem kroz umu stigne do ispod gradskih bedema. Iziao je na cestu i opazi napuljske klobuke kako se naginju, oito promatraju tko juri prema gradu. Upravio je konja ravno prema strai to uva ulaz u grad. Tamo zapazi zapovjednika napuljske ete kraljice Beatrice. "Ve su me opazili. To je dobro" pomisli on. urei se, stigne k strai. Zapovjednik digne ma i zaustavlja ga. On nategne uzde pa ide korakom prema njemu. - Gle zaudi se Napuljac. To je prinev dvoranin, ple meniti gospodin Damir od Brezovice. - Da, gospodine zapovjednice, ja sam glavom. Nije me teko

prepoznati po mojoj modroj odori i bijelom peru. A po svoj pri lici niste jo zaboravili moj obraz. - Ne, uistinu nisam. Otkud dolazite? - Ravno iz Peuha gdje se nalazi moj gospodar, njegova vi sost princ Ivan sa svojim pristaama i vojvodom Ilokim. To valj da znaju i ovdje? - Dakako, da znamo, ali kamo ste vi nakanili? - Njegovom velianstvu kralju Vladislavu. - U goste? - To jo ne, ali nosim mu poruku. - Oito pismenu? - Ne, gospodine etovoo. Usmenu jer nije nikakva tajna. Princ se eli izmiriti s kraljem, a ja sam poslan da pourim pre govore i donesem u Peuh odluku njegova velianstva. - Moram vas zamoliti da idete sa mnom, plemeniti gospo dine. - Ako me vodite kralju, vrlo rado. - Kud vas vodim, to ete vidjeti. - Gospodine zapovjednice, molim vas ne zadravajte me jer princ u Peuhu ve broji asove da mu donesem kraljevu odluku. - Jo e dugo brojiti. - Sto znae vae rijei? - Izvolite mi predati svoj ma. - Gospodine, plemi u ovom kraljevstvu predaje ma samo kralju ili njegovu zastupniku. A vi niste ni jedno ni drugo. - Opirete se? - Jer branim svoje pravo i molim da me vodite kralju. - Odvest e vas moji momci. Hajde, djeaci. - Ne, gospodine. Plemia i glasnika njegove visosti u ovom kraljevstvu ne mogu voditi momci, ve jedino vi. 337 22 GORDANA IV 22* - Ako vas uistinu povedem, hoete li ii mirno, bez ikakvih prosvjeda? - Pouzdajte se u moju rije. etovoa pristupi k nekom malom Napuljcu to stoji pokraj ceste i ree mu tiho: Odvest u ga sam u tvravu, a ti odmah tri u egersku palau i javi kraljici da smo uhvatili glasnika koji hoe da kralju odnese prinevu poruku, im ga zatvorim, evo me kraljici. Mali Napuljac odjae trkom u grad, a iza njega slijedi zapovjednik s Damirom. Straa je ostala samo s jednim etovoojp. Sunce upire vrele zrake u napuljske klobuke pred ulazom u grad. Momci su sili s konja da se sklonu u hladovinu. Poto su uhvatili glasnika, ne nadaju se nikakvom naroitom dogaaju i spavaju. Onda ih jedan momak upozori: Cestom netko dolazi. Svi okrenue glave. etovoa ustane da bolje promotri. - Nekakva etica ide korakom kao da ih je netko izbio. - Kao neki izgubljeni momci. Nekoliko asaka promatraju mirno, ne miui se ispod kro-njatih stabala. Valja ih zaustaviti ree etovoa. Za te jadnike nee biti potrebno ni pet Napuljaca. Sam etovoa ide na cestu pa uzjae konja a s njima nekoliko momaka. U oblaku praine dolazi mala povorka. Pred njom jae katelan ulaj, sputene glave, umoran i mrk. Bivi katelan kraljevskog dvora? zaudi se etovoa. Taj kao da vodi sprovod. Napuljci se izruguju i ekaju.

Onda se katelan sa svojim momcima priblii, zaustavi i pozdravi. - Gospodine etovoo, ja sam plemeniti ulaj, bivi kate lan kraljevskog dvora. - Ne vjerujem da e vas opet primiti u tu slubu ironiki se nasmije Napuljac. - Tako visoko danas ne diem glavu. - A ipak dolazite u Budim? - elim se pokloniti gospodinu Batoriju i zamoliti ga da me primi u svoju vojsku. Moji su momci dobro izvjebani i vjeti oruju. Posluit e gospodinu Batoriju pod mojim vodstvom gdje god bude trebalo. - Pametno je to, gospodine. Ali ne mogu vas pustiti dok ne odloite oruje. - Drage volje. Kad me gospodin Batori primi u svoje ete, ionako nam morate vratiti oruje. 338 Razumije se odgovori. ulaj naredi prvom vojniku do sebe neka pokupi oruje. Momak unaprijed upuen u sve, skoi dolje. Svi potegoe svoje maeve, predae koplja i zaas oruje lei pokraj etovoe na ledini. Tako. Sad moete ii kud vas volja. ulaj krene, a momci za njim. etovoa promatra ulajeve momke. Oni u sreditu gusto su zaokruili princa koji ne mie glavom. Sjedi u sedlu i gleda preda se. Slijede ga oni vii rastom sve do najviih straga, etovoa se podboi i glasno primijeti: - Do vraga, onaj tamo ima snana lea. estiti delija i zagleda se u ramena vojvode Ilokoga. Ali pokraj njega jae nje gov katelan Grgi ija su lea jo snanija. - I ovaj drugi mogao bi nositi bedem na ramenima pri mijeti drugi Napuljac i svrati pozornost s vojvodine snane po jave. ulaj vodi povorku cestom posred grada. Sve vie obara glavu da ga nitko ne prepozna. Malo ima prolaznika i to samo graani i kmeti. Plemii i velmoe ne izlaze po toj ezi, pa ipak ulaj nije miran. Istrauje daleko naprijed ulice da mu tkogod ne bi doao u susret i zagledao se moda previe u njegove momke, otkrio princa ili vojvodu. Sto dalje odmie, to ga vie u srcu zebe posred ljetne ege. Proao je sve do male uske ulice to vodi k Damirovoj kui. Pusto je, ali tamo u hladovini na kamenu sjedi poderan, zgrbljen ovjek. - Dao bih svoju glavu da je to napuljski uhoda koji pazi tko sve ide u Damirovu kuu. - Uvijek se Napuljci pretvaraju u prosjake odgovori tiho ulajev etovoa, jaui pored svojeg gospodara. - Eto, vidi, kako se trznuo kad nas je spazio. Zaostani malo i reci princu neka okrene glavu na drugu stranu kao da promatra kuu, a onda to isto reci i vojvodi. Samo da ne bude prekasno. Momak okrene konja da upozori princa i Lovru Ilokoga, a ulaj uspori konja kako bi etovoa uhvatio to vie vremena. I priinja se kao da ga prosjak ne zanima. Gleda ravno preda se, ali ispod irokog oboda skree pogled k onome na kamenu pored ceste. Crnoputo lice na prvi pogled odaje Napuljca. Katelan odvraa od njega pogled jer je ovaj ustao i pribliuje se ulaju s ispruenom rukom i nijemom molbom kao da je gluhonijem. Ovako moe zavarati neupuene da im vidi lice i uje primjedbe. ulaj ne gleda prosjaka, ve okrene glavu na protivnu stranu da mu obod eira sakrije lice. "Nee, prosjae, zagledati moje lice" misli ulaj, potjera konja pa gleda one straga u strahu da e prosjak zaci meu momke i zagledati pod obod prineva ili vojvodina klobuka. 339

Momci su zagradili put do Ivana. Prosjak nema prolaza. u-laju naas odlane. No, jedva to je proao kraj prosjaka i gleda preda se, spazi s druge strane drugoga. I prokune napuljsku eljad. Sad je s druge strane izloen pogledima onog drugog. U posljednji as skrene s ceste u uski prolaz izmeu ograde i kue. Kretnjom ruke dade znak da ga slijede. Ali ovuda se ne moe do vrata Damirova dvorita. Meutim, ulaj zna da je ba tim zaokretom zaveo uhode i povede povorku okolo pa izae na drugom kraju. Zamalo se opet okrene i hitrim trkom pojase naprijed pa se zaustavi pred vratima Gordanina prebivaliiairRazabire prozore na Damirovoj kui i vidi trijem na kojemu se pomoli Simono. Udarivi na vrata, ulaj eka krajnje uzbuen. Samo da mu otvore vrata prije nego to stignu tobonji prosjaci. Cetovoa mu ve apne da su prosjaci ubrzali korake i dolaze. A ne eli ih potjerati da se ne oda. Svaki mu as zatezanja prolazi kroz ile. Napokon zakripi prozori. Pojavi se glava nekog oklopnika, a iza njega Simono: Brzo, vani su princ i vojvoda. Izdajte nalog da svi ujau u dvorite. Vani se vrzu napuljske uhode ree ulaj. Bljedilo pospe Simonovo lice i pohiti prema asniku oklopnika. - Pustite ih da svi uniu. - Imam zapovijed da ne putam nikoga. - To su zemljaci njezine milosti Gordane, donose joj pozdra ve od mrtvog skrbnika. Odgovaram svojom glavom za njih. - Ali odmah javite kralju tko je stigao i to hoe. - Ovoga asa poi u u dvor. Simono trgne vrata i ree otro i glasno: Uite svi. Samo dvojica neka idu gore da njezinoj milosti ispriaju kad je umro njezin skrbnik i to joj je sve isporuio. Dok ovako govori, otro pogleda vojvodu pa onda princa i ravnodunom kretnjom ruke odredi da idu s njim. - Gospodine Simono, treba da odmah idete kralju opo mene ga opet asnik. - Ipak moram prije goste odvesti gore. To je na obiaj koji se ne smije propustiti. - Dobro, prihvati asnik i opet zatvori vrata. Simono gotovo kleca, vodi princa i vojvodu u kuu. Kad su se uspeli stubama, otvori prvu sobu. Slijedili su ga bez rijei. Tek na stubama vojvoda tiho upita Simona: - Je li stigao Damir? - Nema mu ni traga ni glasa. Vojvoda vie ne htjede pitati jer se princ uspinje za njim. Kad ih Simono uvede u sobu, sav zapanjen sklapa ruke: Zato ste doli? Iz ove kue vodi put ili u sramotnu pre daju ili u tamnicu. 340 - Predaju nikada naglasi princ a prije tamnice moram govoriti s Gordanom. - Javit u joj odmah. Vojvoda nije nita primijetio, ve se povukao u pozadinu. Vani su, meutim, sluge saopile Gordani da su stigli neki njezini zemljaci pa je pohitala trijemom da vidi tko je. Sluga joj pokae vrata. Ona unie jo prije nego to je Simono izaao. Spazivi princa i vojvodu, ostane bez rijei i nakon nekoliko trenutaka ree strogo, gotovo ljutito: to ste uradili, visosti? Zar kanite potpuno unititi svaku mogunost da iz ove nevolje izaemo s uspjehom u budunost? Taj poklik spoitavanja duboko razoara princa Ivana. Obrve mu dru, a glas duboko tuan dok je pita: - Niste me mogli pozdraviti drugim rijeima? - Kako da vas pozdravim? Va je dolazak prevelika pogre

ka. A vi, gospodine vojvodo? inite isto i dolazite, ne pitajui me? - Njegova visost princ nije se dao zaustaviti. Putovao je, dakle, protiv moje volje, uvjeren da vam se dogodilo zlo. - Kako vidite, visosti, prevarili ste se. Ali vi ste, vojvodo, znali da mi nita ne prijeti, pa ipak dolazite? - Smatrao sam svojom dunou pratiti princa. - Ali protiv moje volje upadne Ivan. - I moje naglasi vojvoda. Sama je dunost ravnala mo je korake. - A Damir nije ovdje? - Dolje je meu momcima veli princ. - Ne, nije ispravlja vojvoda. Damir je otiao mnogo prije nas prijekim putem i kriom. Najavio se strai kao glasnik njegove visosti koja da se nalazi u Peuhu. Tako je Napuljce za varao da se ne brinu za naredne doljake. - Dopustili ste da se rtvuje za vas? pita princ uzbu eno vojvodu, a ovaj mu mirno odvraa: - rtvovao se za vas. Meni njegova rtva nije bila potrebna. Ja znam svoj put i svoje zadatke. Uskoro u vas o tom uvjeriti. - Sramota! vikne Gordana. U asu kad sve visi o jednoj niti, nalazite vremena za svau. Ne pogleda ni jednoga od njih, nego ode k prozoru. Nisu znali kome je namijenjen taj prigovor: princu, vojvodi ili obojici. Gordana se okrene. Pogled joj je ozbiljan. - Zato ste doli, visosti? - Jer vi niste dolazili. - Zadrale su me neke okolnosti. - A mene, evo, da vam pomognem osloboditi se. - Nemate me ni od ega ni od koga oslobaati. Uivam pot punu slobodu i potovanje. - Dolje vidim kraljeve oklopnike, znak da ste zatoenica. - Samo sam dobro uvana od napuljskih neprijatelja. 341 - uva vas kralj? - To je duan mojemu imenu, plemenu i rodu. "Ili tvojoj ljepoti" odgovori u sebi, ali se ne usudi izrei glasno. Hladnoa kojom ga je doekala najprije ga rastui, ali daljnje njene rijei i dranje izazivaju u njemu ogorenje i sumnje. Naprotiv, vojvoda u Gordaninu hladnom dranju prema princu nalazi snage svojem odricanju, nalazi nade da njezino srce moda ne pripada princu. Ako je tako, bit e mu lake podnijeti da je vidi s njim pred oltarom. I vojvoda podsjeti Gordanu zbog ega su doli. Gordana, elite li govoriti s princefii1 "nasamu? Dopustite da se ja i Simono udaljimo. I povukao se iza Ivanovih lea, dao je znak pogledom i uputio se sa Simonom da ga ispita to se dogaa u Budimu. Ivan polagano pristupi Gordani. Ne biste li, visosti, sjeli? ponudi ona mnogo blaim glasom nego to je govorila prije. On ne prihvati. Odvie ga obuzima drhtanje od njenog pogleda to se usjekao u njegove zjenice s toliko spoitavanja, gotovo neke boli. Jo vie zadre od rijei to su sada pale iz onih usana za kojima ezne. Gordana prozbori: - Prijatelju, duboko ste me razoarali. - Nemilosrdni ste kad mi to ovako dobacujete, a da me niste sasluali. - Nemilosrdni ste kad naputate moju domovinu, sve moje zemljake i sve nae nade za koje smo mjesecima ivjeli i radili. - Gordana, sluajte opravdanje. - Nema tu opravdanja. Ima samo mogunost da uinjeno

ispravite. - Nema te mogunosti. Kralj je izabran. - Izabrali su ga Ugri za sebe. - Bili su prisutni i hrvatski plemii. - Ali nisu imali punomoi od naeg sabora niti od naih velmoa da biraju Vladislava. Ugri hoe Vladislava koji vodi na prijestolje Beatricu, utjelovljenu aragonsku vlast. - Kad ona osjeti odgovornost, skrenut e blaim putem. - Ona, najcrnji lik aragonskih vlastodraca Napulja koji sami svoju vlast nazivaju "smrtnom kosom" za svakoga. Beatrica je ki kralja Ferantea o kojemu govori itava Italija ,da svakoga osudi na smrt tko ima jedan dragulj vie od njega. Na krivom ste putu, visosti. Beatrica ne moe izmijeniti svoju krv, a mi ne mo emo tu krv priznati svojom vlau. - I vi jo sada elite nastavak borbe? - elim, visosti, i potpuno se nadam da ete nam vi pruiti pomo i vratiti se k nama. - Gordana, vi ne shvaate kako je to nemogue? 342 Gordana mu doe blie, poloi ruku na njegovo rame. Od toga dodira on protrne i gleda djevojku moleivim pogledom. - Zatitite sebe i nas od strahovitog bia to nam ga sprema aragonka. Moja je domovina i vaa. Branite je. - I svojim ivotom i krvlju. - Onda uzmite krunu. - Kruna sad pripada Vladislavu. - I neka mu bude, ali uzmite nau krunu. - Nau? zapanji se on. - Ugri hoe Beatriinu vlast. Svom silom trae svoju propast. Zar da srljamo za njima? Ne. Mi emo svojim putem. - Kanite raskrstiti s Ugrima? - Jer ne elimo njihovu propast. A nismo se svezali na vje nost. Nita na ovoj zemlji ne traje vjeno. - U danima kad prijeti provala na granicama nae domo vine, zar bi se naa zemlja mogla sama braniti svojom snagom? Ne, Gordana, premalena je. - Jo su mnogo manje dravice u Italiji, a ipak su mone i jake. A zar nije u jednom dijelu nae domovine Dubrovnik sam svoj, iako je malen? Nije snaga zemlje u irini nego u snazi nje zinih sinova, u snazi slone ljubavi prema svojem domu, u umnoj jakosti, volji i znanju rukovoditi domovinom. - Ima li takvih voa, Gordana? - Ima. U njihovo vas ime pitam: hoete li biti stvaralac, obnovitelj starog hrvatskog kraljevstva, vi, u ijoj krvi ima nae? A on sklopi ruke, sav zadahtan, uskliknuvi: Shvatite, razumijte, Gordana. Zagledajte u moje ruke, osje tite moje dvojbe, moje borbe. Da ste bili uza me kad su prolili krv na podnoju Kotenog brda zbog mene, kad mi je onaj mladi doviknuo: "Sto ste uradili od moje mladosti i ivota!", da ste to uli, vi biste morali pristati uza me, morali biste misliti kao ja to sam se valjao u mukama, u borbama. Da, one noi, bijeg u Peuh bio je moj bijeg od vlasti, od krune, od sve teke odgovor nosti. Shvaate li moje paklene muke? Uzdignute glave stoji pred njim i odgovara mu povienim glasom: Shvaam sve i suosjeam s vama, ali u ovom asu mogu samo da pitam: hoete li se vratiti k nama da idemo u borbu protiv aragonske vlasti koju nam ele nametnuti? Hoete li s nama? Ne mogu.

Duga stanka. Tiina. Tiina kao iza praska groma. Njezin glas provlai se tiinom kao uljanje sablasti: Ne znate to ste sad izrekli. Sto znae te vae rijei? dahne on. Trgnulo ga do dna due. Zuri u nju, a ona gleda mimo njega u prozor. 343 - Gordana, to u vaem oku znai alost? Muka? Prijekor? Kakvo znaenje ima ono to ste malo prije rekli? Smilujte se. Razotkrijte svoje misli. Dajte da ujem glas muzike to stee vae usne. Gordana, recite, razotkrijte me. - Ne mogu. - Mojim mi rijeima odgovarate? Ona uti. On se ustremi. Prsa mu se nadimlju. Ali nijedna rije ne dolazi mu na usta. Neto mu je uzvitlalo misli, a nema niega ime bi mogao izraziti uas neizvjesnosti to mu ih ovoga asa ulijeva Gordanin odgovor. U sobi je tjeskobna utnja. tropot s trijema razbije svaku Ivanovu nadu da e Gordana razbiti utnju i razjasniti svoje rijei. Vrata se hitro otvore a Simono uleti: - Oprostite, vaa milosti apne gledajui Gordanu. Mo ram vas obavijestiti. - O emu? Samo govori. - Ovdje je prosjak. U njemu sam prepoznao neaka biskupa Bakaa. Hoe da odmah govori s vama. Ona krene k vratima. Evo me odmah dolje. princ istupi naprijed i zaustavlja je: - Zato prekidate razgovor o kojem ovisi moj ivot? - Zato jer mi va ivot nije ravnoduan. Sada me morate pustiti da siem i priekati dok se ne vratim. Ve je na trijemu i silazi. On samo razabire rub haljine to se sputa za njom niza stube. Simono zatvori vrata. Ivan zarine u kosu prste i predaje se muci neizvjesnosti i enje da s njom zapodjene onaj veliki najvei razgovor o kojem je toliko sanjao, o kojem je toliko razmiljao u Peuhu, koji mora da rijei njegovu sudbinu. - Sto veli asnik oklopnika? zapita Gordana tiho Simona kad su silazili. - Nita. Pustio je prosjaka u dvorite i nitko se za nj ne brine. esi nisu privikli takvim spletkama pa i ne slute. - Dobro, reoi prosjaku neka ue u kuhinju gdje e dobiti jela. Sila je dolje i eka kod kamina gdje sluavke spremaju sue pa ih poalje u izbu. Prosjak polagano ulazi. Makar je dobro preodjeven, Gordana prepoznaje biskupova neaka Josipa. On joj pristupi posve blizu i apne: - Biskup me alje k vama. Napuljci su opkolili njegovu ku riju. - Napuljske ete? Jesi li dobro uo? , - Vidio sam, vaa milosti. Vodi ih kraljiin zapovijednik. - A to je rekao, zato to ini? Dobio je zapovijed iz kraljevskog dvora, dakle, od kralja. Stotinu sumnja pojavi se u Gordaninim zjenicama. 344 Kralja su opet premamili. Sasvim sigurno, jer su svi na dvoru. Tko svi? iznenauje se ona. Aragonci: Francesko, Ranzani, kraljica i Filipec. Tko ti to ree?

- Vidio sam na svoje oi kako kraljica jae sva u sjaju, svili i draguljima, a s njom je brat, poslanik i itava pratnja. - Ba si vidio kako jau u dvor? - Odabrali su taj put, a uo sam pred egerskom palaom kamo idu. - Kad Beatrica ide na dvor, okupljaju se olujni oblaci. - O tome nema sumnje jer su uhvatili gospodina Damira i odveli ga u tvravu. - Jeste li i biskupu saopili da je Damir uhvaen? - Da, rekao sam mu, a on je na to uskliknuo: to je prvi grom to ga je Beatrica bacila protiv Hrvata. - Moete li se provui do biskupa? zapita Gordana ple mia. - Napuljci bi me razotkrili. Oni su vini da se uhode preodijevaju u prosjaka. Ujak mi je rekao neka sluam vae zapo vijedi. - Dobro. Uzmite ovaj kruh i sir da oklopnici vide, a onda sjednite pred crkvu gdje ste dosad bili i budite na oprezu. Poslat u vam vijest, a vi ih opet donesite ovamo ako bude togod vano. Josip se opet poguri i, uzevi prosjaki dar, izae nosei ga dvoritem. Ne slutei nita, oklopnici su ga pustili na ulicu. Gordana se tiho uspne trijemom na prvi kat. Za njom je dolazio Simono. Ona ga povede u svoju lonicu, zatvori vrata i tiho mu saopi: - Biskupov neak donio mi je crnih vijesti. Bakaeva je ku rija opkoljena napuljskom etom. Damir je svoju slobodu dao beskorisno, jer ono zbog ega su Damir i vojvoda doveli princa u Budim propalo je. Sad jedino preostaje osloboditi Damira iz tvrave, a vojvodu i princa zadrati neopaene dok kralj ne od lui o prinevoj ponudi. - Ovdje su princ i vojvoda pod zatitom kraljevih oklop nika. - Valja nam se pobrinuti da im ta zatita ne bude uskraena ubudue, jer Beatrica je ovog asa u dvoru, a to sluti na zlo. - to ete sada raditi, Gordana? - Znam to moram raditi, ali o tom ne smijete pitati niti se brinuti, ve tono izvriti moje naloge. - Kao i uvijek. Zapovijedajte. - Gore u maloj odaji eka me princ. Recite mu da sam otila k Varadiju. Nisam mu jo imala priliku saopiti, ali vi mu razjasnite kako je kralj Varadija pustio na slobodu pa se nalazi 345 i u kui njegove majke gdje ga krijem od Beatriine osvete i Ba-kaeve ljubomore. - Ako princ bude htio vidjeti Varadija da ga odvedem preko? - Ni za ivu glavu. Recite mu da se ne smije maknuti iz one odaje ni prelaziti dvorita, jer ni oklopnici ne slute da se u ovoj kui nalazi iv ovjek. Pazite, Simono: kad bi Baka doznao da je Varadi ovdje, otkazao bi mi savez. A princu i vojvodi recite da sam otila raspraviti s Varadijem to da uinimo. Vojvoda je mir niji od Ivana pa e se prije pokoriti, zato pazite na princa. - Ne bojte se, bit u stalno na strai, ali zaboravljate da je asnik oklopnika zatraio neka javim kralju tjplazak vaih zemlja ka? "**, - Govorit u sama sa asnikom. Nemajte brige. Ne pitajte nita i nastojte zabaviti princa. I da mu nita ne pripovijedate o kraljevu posjetu ovoj kui. Sad idite. Pobrzao je iz sobe, dok ona izvadi svoje haljine pa se stade odijevati. ARAGONSKI DEMON

Kraljica Beatrica stigla je pred dvorska vrata iznenada, ne najavivi se, i sama svojim glasom zatraila od strae da joj otvore. Tome se kraljev zapovjednik Frantiek nije mogao ni smio protiviti. Kraljevoj vjerenici mora dopustiti ulaz u dvor. Tek to su joj otvorili, istodobno se on pouri kralju da mu najavi neobian posjet. Naao je svojeg gospodara u maloj blagovaonici, u razgovoru sa elnbergom. Kad je najavio da ulazi kraljica, Vladislav se prene iz svojeg lagodnog, vedrog raspoloenja i preplaen gleda svojeg pouzdanika. - Frantiek, kako si smio dopustiti? - Zar da uzvienoj vjerenici vaeg velianstva uskratim ulaz u ove dvore? - Uistinu, velianstvo, to nije smio uiniti brani elnberg zapovjednika. - Ali ja nisam htio govoriti s njom jo danas. Samo jo da nas. - Nije li to svejedno: danas ili sutra, velianstvo primijeuje ravnoduno elnberg. - Ne, nije svejedno. Danas imam vaan dogovor, vrlo vaan. - Moda tajni sastanak sa izaslanicima Hrvata? - Ne, to je sasvim neto drugo. Netko drugi. Pogaajui, eki se kancelar nasmjehne: - Ljepotica Gordana dolazi k vama veeras? 346

- Tko vam je rekao da ona dolazi? - Zbog drugog ne bi velianstvo s tolikom pomnjom urei valo svoje odaje. Kralj srdito mahne rukom: - utite. Gordana mi je roakinja, a kraljici skrivam sasta nak s njom, samo zato to je ona mrzi. I ne elim Beatrici dati povoda za kakvu svau meu nama. To mi je Filipec danas naro ito poloio na duu. - Da, gospodin biskup nekoliko vas je puta zamolio da po ete u egersku palau. - Rekoh: ne mogu danas jer imam vanih razloga. Ne mogu danas jo nita govoriti kraljici o budunosti svoje tienice i roakinje izvlai se kralj posve nespretno. - Kraljica, dakle, trai da Gordanu maknete iz dvora? pita eki kancelar. - Jo nije izrekla, ali ve unaprijed znam: to e biti je dini predmet naeg razgovora i uvjet da ostanemo u nepomue nim odnosima. - Dakle, jo jedan uzrok vie da je sada primite najljubaznije. elnberg se nagne nad prozor, pogleda u dvorite i brzo ide prema kralju: Kraljica ve silazi s konja. Odjevena je kao da ide na svatove. Velianstvo, njezini dragulji dostajali bi da unajmimo i opremimo sto tisua vojnika, a preostala bi nam jo lijepa svota da kupimo za vas prekrasan ljetni dvorac. Kralj ne slua, ve hita u radnu dvoranu da tamo doeka kraljicu. Ipak, zove sa sobom ekog kancelara koji se ravnoduno smjeka. Stigavi u kraljevske kancelarije, Vladislav i njegov eki kancelar izmijene nekoliko rijei, tiho apui, dok u hodniku ve odzvanjaju koraci Beatriine pratnje. eki kancelar namrti obrve. - Bojim se za vas, velianstvo. im osjetim blizinu kraljice,

gubite ravnoteu, a to bi moglo svriti zlo. - Ne bojte se, prijatelju, vie mi ne prijeti da budem od nje zarobljen. Sauvat u svoju slobodnu volju. Smjeak nepovjerenja odgovori Vladislavu, ali on nema vie vremena da bilo to kae. Na pragu se pojavila Beatrica u blistavoj arenoj haljini i sjaju napuljskih dragulja. elnberg se zagledao u dragocjenosti kojima su ukraeni kraljiini laktovi, ruke, vrat i glava. Lice joj je dotjerano i Uilom orumenjeno. Njezin smjeak zasjenjuje svaki trag neraspoloenja zbog kraljeva izostajanja. To kralja tako ugodno iznenadi da joj ide hrabro ususret i nalazi rijei pune laskanja. 347 Najljepa kraljice, sagibam koljeno pred vama s molbom da sasluate velike zapreke koje su mi donijele nesreu to ni sam mogao k vama. Na njegovo iznenaenje, ona se slatko nasmjehne i milo odgovara: - Moje velianstvo je spavalo. U Linu smijala se Beatrica kad ste joj svojim snom oteli dragocjeno vrijeme svoje prisut nosti. Kako da se tome ne smije vjerenica koja uz vas ostaje i tav ivot? - Ipak, velianstvo pokua se on ispriati, ali mu ona ne doputa. - emu opravdanja kad nema povredeT - Nije bio uzrok prekomjerno dug san upada on jer bih bio mogao po podne pohrliti, nego, eto, teak dogaaj u e kom kraljevstvu o kojem upravo sada raspravljam, ali sam do vrio razgovor s mojim kancelarom. elnberg opazi da se kralj predomislio, ispravio, proglasivi razgovor dovrenim, a to znai neka ostavi dvoranu. I uinio je po kraljevoj elji. S najveim uitkom se pokloni i ostavi dvor. Ostali su u dvorani njih dvoje sami. Kralj osjeti nesigurnost jer je njezin pogled udno ljubak, ak zamaman. Stade joj namjetati naslonja, ali ga onda pomakne blie k njegovom. Vae se velianstvo ne osjea najbolje primijeti. I onda ga zabrinuto pogleda, malo se sagne k njemu gornjim dijelom tijela. etverokutni duboki izrez na grudima rastvara se, a bjelina njene puti zabljeti kraljeve oi. Smuti ga miris njegovana tijela, udari mu krv u obraze. Ona nastavlja svoje djelo: Bljedilo vaeg lica spoitava mi to jo nisam uz vas. I primakne jo blie razgaljenu ljepotu. To ga sve vie zbunjuje, smuuje pa jedva promuca: - Vi uza me? - Da, uz vas, sasvim blizu, svakim svojim dahom davne vatre mojeg srca. I jo se vie sagne da mu to vie primakne bijelu put. Od te blizine uare mu se zjenice pa odgovara u nekoj zaboravi: Svega me obuzimlje va ar. Ona upija u njega pogled i dobro namjeteno izraava strasnu ljubav. La toga plamena pali mu sva sjetila. Stara strast za posjedom Beatriine ljepote raspaljuje ga kao nova baklja. Zuri u bjelinu njenih grudi, a as opet pije vrua obeanja njenih pogleda. 348 Misli su mu zarobljene njenom blizinom i sav se predaje kao prvi put kad je dolazio da joj se pokloni. Beatrica ita u njegovim oima, u izraaju lica i u svakoj kretnji kao u knjizi i ape zamamno, tiho: Kad vas tako gledam, mislim samo na Lin. Tamo je zipka naih ljubavnih enja. On se sagne, uzme joj ruku i pita/apui:

- Sjeate se? - Pjesme je pjevala moja strastvena dua kad ste odlazili iz Lina veli ona. - A moje su pjesme bile zagrljaj, vrelije od ara sunca. - Uzalud sam eznula da ga osjetim, ne samo u sanjama proape ona. Njen je pogled vreli poziv. On se odazove. Ruka mu se dotakne njenog struka, a Beatrica se ne otimlje. Podatnost i blizina toga tijela pruaju mu bezobzirnost i hrabrost. On je pritegne k sebi. Kraljica se ne brani, ali ape: Pazite, iznenadit e nas. To ga jo jae ohrabri. Dok je desnom rukom obujmio struk, drugom se dotakne bijelog vrata. Ona privije glavu k njemu, dok on ape: - Ova ljepota odsad je moja. - Tvoja, ljubljeni. Dok je jo jae i vre grli, ona ga hitro upozorava: - Svladajte se. Tamo su oni. - Nije nitko. - ujem korake. - Ne smije nitko unii. Ne smije. Iza zastora u dubini dvorane proviri Franceskova glava. Smijeak zadovoljstva igra mu na usnama. Kralj ape, drei Beatri-cu u zagrljaju: Moja si, moja. Francesko se brzo povue. Nakon nekoliko trenutaka zakripe vrata. Ona se lecne i otima se kralju. - to je to? Netko ulazi? - Tko se usuuje? plane Vladislav i zaleti se dvoranom prema vratima i gotovo se sukobi s paem koji navijesti: - Njegova visost princ napuljski! Zastori se razdvoje. Vladislav stoji zbunjen, a Beatrica se zadovoljno Smijei. Ulazi princ Francesko. Za njim poslanik Ranzano, a posljednji biskup Filipec. Tko je to dopustio? mrmlja kralj kao sam za sebe. Ona mu prilazi lagano i apne moleivim glasom, hinei sme tenost i zabunu. 349 Kako sam mogla izgubiti svijest i zaboraviti da vam na vijestim s kim sam dola i zato. Vidite kako je ljubav bezumna, a java okrutna. On brie znoj sa ela i ne moe nita rei, ali njegov pogled govori joj razgovjetnije od svake rijei. Tada sagne glavu i ponovo mu ape: Kad svrimo nesnosne poslove, poslat u brata pod izli kom u egersku palau i ostat emo sami. - Nikad niste bili tako zamamni, toliko eljeni odgovori on tiho. Onda ide prema Francesku da ga pozdravi. Uinio je to ljubazno i ushieno da su Ranzano i Filipec,. a i sam Francesko bih zapanjeni. - Oprosti, Francesko poinje se ona to*boe ispriavati u razgovoru s kraljem o naem vjenanju zaboravila sam da nas je ovamo dovela nevolja. - Kakva nevolja? iznenadi se kralj poto je Francesku ponudio stolicu kraj sebe, a biskupu Filipcu i Ranzanu kretnjom ruke odredio mjesto podalje. Ponajprije je duboko uzdahnula i pogledala kralja kao da ali za minulim asovima. On plameno uzvrati pogled. Njihov sporazum oima pozdrave Francesko, Filipec i Ranzano neizrecivim zadovoljstvom. Onda je zapoela vrlo zabrinuto: Vae velianstvo ve unaprijed sluti da se radi o vrlo te kim dogaajima kad nas ovdje sve vidi zajedno.

On se ve pribrao, ali jo uvijek u njemu vrelo talasa osjeaj njezine blizine i vrelog obeanja da e jo danas ostati s njim sama. Pod tim dojmom nimalo ga ne uzrujava, gotovo ga ne zanima zbog ega su doli pa odgovara rastreseno: - Da, svakako razabirem, ali ne slutim to je. - U prvom asu htjela sam da kancelar Filipec priopi va em velianstvu nae otkrie. Ipak ne bih mogla podnijeti da ne budem uz svojeg vjerenika kad mu prijete takve opasnosti. Ni sada jo ne skida pogleda s bjeline njene puti to se od-razuje od zelenog okvira izrezane haljine. I ona, i Francesko, Ranzano i Filipec uhodarski prate taj pogled i odsutnost njegovih misli. I predosjeaju svoju pobjedu. Njegovo je pitanje jo uvijek rastreseno: Prijeti mi opasnost? Odakle? Skupila je ruke pa ga gleda pogledom punim milosti: - Svom vas duom molim skupite sav svoj viteki mir, jer dogaaj je odvie crn. - U vaoj blizini sve mirno podnosim. - Ipak se bojim. Ovo to vam imam rei odvie je teko. U vremenu od dva sata uzdrmalo se nae zajedniko prijestolje. Beatrica je raunala ispravno. Ta vijest bila je preteka, a da ne bi pribrala njegove rastresene misli: 350 - Tko drma naim prijestoljem? pita kao probuen iz sna. - Neprijatelji u zemlji i izvan nje. - Toga sam se uvijek bojao. Kraljice, to ste doznali? - Gospodin kancelar Filipec otkrio je straan plan. - Kakav plan? - Urotu. Rije koju je izrazila tako odluno i ujedno zabrinuto odrazi u njegovu licu strah. Gleda svojim pospanim oima kao da se naao pred otricom u mraku. Da, kralju, prijeti urota. Kako nemamo mnogo vremena, razotkrivam odmah bez uvoda. Nakon vaeg izbora poli su iza slanici Maksa njemakog biskupu Bakau. Dok ona govori, Filipec gleda kralja i teko se iznenadi, ra-zabravi da njegova napetost smjesta poputa, a oko usta bljesne omalovaavajui smijeak. Ne zna to to ima znaiti, ali sumnja. Cim je ona izrekla ime Baka, kralj se sjea da mu je o tom govorio sam Baka i odmah se oporavi od straha. Velianstvo poznaje biskupa Bakaa? ubaci brzo Bea trica. Nije oekivao to pitanje pa trai odgovor da se izvue: - Ja? Mislim da ga nigdje nisam vidio. I nita mi o njemu nije poznato. - Onda velianstvu nije poznato koliko je taj biskup bio protiv vaeg izbora. Sve vrijeme nae borbe za vas morala sam troiti mnogo snage i materijalnih sredstava da kriam njegove spletke protiv vaeg izbora. - Vae velianstvo oito misli da je taj Baka razgovarao s Nijemcima o stvarima koje bi mogle ugroziti vae i moje pri jestolje? pita kralj. - Kad bi bilo samo to, ne bismo mi svi zajedno uznemiravali vae velianstvo. To je samo poetak. - Poetak? Dakle, jo neto? pita on i gleda je znaajno vrelim zjenicama kao da je podsjea neka to prije pouri u nje gov zagrljaj. Iako mu ona misli uzvraa pogledom, nastavlja vrlo ozbiljno: - Vae velianstvo i ne sluti to sada radi va propali takmac na ovo prijestolje. Maksimilijan Njemaki bio je zapravo takmac mojem ljubljenom vjereniku i za moju ruku.

- Vau ruku? usklikne, ali se ponovo sjeti da mu je i o tome govorio Baka, razlaui mu kako je ona nudila svoju ruku Maksimilijanu. - Da, kralju. Molio je moju ruku a s njom i krunu ovog kraljevstva. Odbila sam ga, nosei u svojoj dui duboko uvstvo za ovo kraljevstvo i budueg kralja. Ipak, ovaj as nije podesan da se govori o tome. Spomenula sam tu okolnost samo zato da moj uzvieni zarunik to bolje zagleda u sr urote. 351 Ta okolnost nemilo se kosnu kralja i on oslovi Filipca: - Nas smo dvojica govorili o mogunosti da navali na nas i ujedno ustanovili da bi takav napad svrio neuspjehom. - Tako je bilo potvrdi Filipec. Naime, saopio sam kralju obeanje njezinog velianstva: ponovo iznajmiti crnu etu koja bi svladala Maksa kao to je unitila vojvodu Ilokoga i njegove Hrvate. To Beatrica potvrdi s ushitom: - Ja sam spremna na svaku rtvu za kralja, svojeg vjerenika. - Dakle, nema pogibelji od Maksa -r-justanovi kralj, a ona, prihvaa rije: *"** - Velianstvo e odmah uti. Do prije dva sata nitko nije mogao slutiti gdje se nalazi Maks Njemaki. - Vi znate, kraljice? Recite pouruje Vladislav. - Na tlu vaeg i mojeg kraljevstva. - Provalio je sa etama u nau zemlju. - Mnogo gore. Provala vojskom je vidljiva borba koju mo emo lako suzbiti, ali ova je provala podmukla zasjeda u kojoj mu pomau buntovnici Hrvati. - Dakle, ipak oni razoarano e kralj. - Vi ste, velianstvo, ve gotovo povjerovali da su vam sklo ni i da je ponuda Ivana Korvina istinska? ao mi je to moram otkriti svu strahotu te zablude. Maks se usudio kriom preodjeven provui u Peuh - U Peuh? Kako bi se usudio? - Pozvali su ga princ Ivan Korvin i njegovi pristae. - Kakva drskost. Kakvo lupetvo. - Velianstvo, tedite crne nazive jer slijede jo crniji. On je gleda preneraen i uzvikne: - Spreman sam na sve. Govorite, kraljice, molim vas. Ivan Korvin odluio je predati Maksimilijanu krunu, vau krunu. Vladislav skoi uvis, trgne ma kao da ve ide u bitku na odmazdu. - Vojsku, vojsku nam treba da idemo na urotnike. - Ve sam odredila mojem dvoraninu rizniaru neka pribavi novac, makar i sto tisua. Dunost mi je rtvovati svaku svotu mojeg bogatstva i moje ete kralju neka su na raspolaganju i ete mojega neaka vojvode Hipolita, nadbiskupa primasa naglaava ona. - Njezino je velianstvo u egerskoj palai izdalo ove naloge u mojoj prisutnosti naglasi Filipec. - Moja vjena zahvalnost i ljubav pa joj uzima ruku, sagne se pred njom duboko i pritisne ruku na vrelo elo. Sjednite, moj vjerenice ree, stisnuvi mu njeno ruku. Privue ga posve blizu k sebi, dok on estoko naglauje: 352 - Odmah moramo krenuti u Peuh na buntovnike. Odmah.

- Prije nego o tome odluimo, kralju, valja vam doznati jo i sve ostalo. - Jo uvijek niste iscrpili svoja otkria? - Molim vas, sluajte. Barem se toliko svladajte da ne kodi te svojem dragocjenom zdravlju. Ovaj uvod ulijeva mu novi strah, a njeno lice izraava tobonju zatomljenu stravu. - Kralju, nas su dvoje urotnici osudili na tamnicu i smrt. - To je u nebo vapijua izdaja, strahovita izdaja a onda se opet sabere i vikne: - Tko bi nas mogao dosei, dok je uz nas bojna snaga? - Urotnici su utanaili ovo: Maksimilijan e dovesti svoje ete iz Njemake, na odreenom mjestu udruiti se s vojvodom Ilokim i Hrvatima pa navaliti najprije na Budim, a to mu je lako. Ivan Korvin posjeduje sve glavne tvrave ovog kraljevstva. - A Budim nije dovoljno utvren ree Filipec. - Hoe da navale na Budim da nas dvoje uhvate i zarobe u jednu Korvinovu tvravu? - I tamo kazne smru. Vladislava prekrije hladan mlaz. Problijedivi, zuri u Filipca: - Vi to niste znali? - On je sam otkrio urotu zakri ona kraljevu rije. - A koga su odredila za kralja? pita Vladislav. Tko e sjesti na moje mjesto? - Razdijelit e kraljevstvo na dvoje: Ugrima e vladati Ma ksimilijan, a Hrvatima Ivan Korvin. - Tko je ugovorio tu urotu? - Sam Ivan Korvin s Maksom. S njim su potpisali ugovor vojvoda Iloki, svi hrvatski biskupi, banovi i plemii koji su u Peuhu. Vladislav ode k prozoru i otvori. Treba mu zraka jer nestaje daha. Uguit e se. Beatrica i njezini prijatelji izmjenjuju poglede, vesele, zadovoljne, pobjednike. inilo se da je Vladislava osvjeio zrak pa se vraa i veli: Ali kako je to mogue? Prije dva dana primio sam Korvi novu poruku da mi predaje krunu. Kraljica se gorko nasmijei: - Ponudu za predaju krune poslao je princ da vas zavara kako biste s njim stupili u pregovore. I dok bi knez Bernardin i biskup Ernut s vama raspravljali o ponudi, dotle bi Ivan Korvin i vojvoda Iloki spremali vojnu. - To je paklena osnova vikne kralj. - Sad je vaem velianstvu jasno u kakvoj smo strepnji pohitali k vama u ovaj dvor. Tu nema odgaanja. Bit e potrebno dugotrajno vijeanje da odluimo to emo raditi. Ta primjedba pobrza njegove misli i hitro zapita: Kraljice, otkud ste doznali za tu urotu? 353 23 GORDANA IV 23* - Napuljski uhode budno paze, a gospodin biskup Filipec posvetio je najveu brigu da onemogui lak saobraaj Ivanu Korvinu sa svojih nekoliko pristaa u Budim. Tako je sretnim povo dom biskupu dopao u ruke jedan glasnik hrvatskog plemia Damira od Brezovice. Vi ga ne moete poznavati, ali svatko u Budimu zna: to veli Damir, to misli Ivan Korvin i obratno. - Taj glasnik odao je pod mukama? - Ne, velianstvo. Evo od rijei do rijei iz jednog pisma to ga je donio glasnik. Taj Damir vrlo je drzak i dosjetljiv. Pos

lao je svojeg pouzdanika, preodjevena u prosjaka, mislei da poderanca na takama nitko nee dirati. Meutiija^revario se. - Pismo glasi na biskupa Bakaa. Evo, velianstvo, itajte svojim oima. Ruka mu se gotovo ukoi kad je primio tako nepobitni dokaz o strahovitoj uroti. Polagano razmota papir i stade itati. Sadraj ga potrese i povea njegov strah za prijestolje. Sve to je rekla Beatrica, napisano je ovdje, na toj pergameni. Dugo se zadrava, itajui da uzmogne slijediti misli to mu se nameu. Ovo pismo baca naglavce sve to mu je govorio o Ivanu Korvinu i Hrvatima Baka. Sve je, dakle, la, podmetnuta zamka urotnika. Baka je njihov izaslanik. I slijedi u mislima tok svojeg razgovora s njim. Sve to mu je govorio o princu Ivanu, o Hrvatima, o sebi samome, sve se kralju ini vjeto namjetenom spletkom. "Htio je stei moje povjerenje, uuljati se u dvor, u moju blizinu, saznati moje tajne, savjetovati mi samo ono to bi ilo u prilog urotnicima." "Zar mi nije predloio da prihvatim pregovore s princom Ivanom? Urotnici ba hoe da steknu vremena." "ini se da je on ve prije ovog pisma dobivao od Korvina vijesti, inae se Bakaeve rijei ne bi tako divno slagale s ovim pismom." "I kako je Hrvate prikazao bezazlenim, a Ivana Korvina ne-opasnim mladiem koji ne trai krune! Baka mi je podmetnuo nadu da e mi Ivan Korvin biti prijatelj." Kraljica ga navlas puta da misli, makar i ne sluti koliko joj njegovo razmiljanje donosi sreu. Ne sluti da on usporeuje Bakaeve rijei sa sadrajem pisma, ali umije itati u izraaju njegova lica i oekuje od kraljeva razmiljanja ono to joj on zapravo donosi. Dok kralj nad Bakaem lomi svoje povjerenje, odjednom se sjeti: "A tko ga je gurnuo k meni u dvor? Gordana. Ona ga je dovela k meni. Znala je za urotu? Beatrica mi je govorila: jest, Gordana ljubi Ivana i htjela je biti kraljica. O tome nema sumnje. Baka to i nije odluno porekao. Gordana je znala sve. Dola je k meni ve s takvom namjerom, a ja sam je htio danas primiti 354 zajedno s biskupom Bakaem. Dvoje urotnika sa mnom zajedno na prijateljskoj veeri. Pravo je rekla kraljica: Gordana je u slubi Hrvata, zato se uvukla k meni. To ju je sklonulo da se otkrije. Ona, moj rod, nezakonito dijete. Zbog nje sam se gotovo zavadio s kraljicom. Svrio je. Sve u njemu skrene novim smjerom. - Strahovita je ova urota ree nakon due stanke. - Isto takva mora biti i naa obrana odgovori Beatrica. - Kraljice, neka se izvri najtea kazna nad svima koji su bilo u kakvoj vezi s urotnicima. - Da, nad svima potvrdi kraljica znaajno, a on opet zapita: - Ovo pismo danas je oteto glasniku? - Da, velianstvo. Biskup Filipec donio mi ga odmah u egersku palau. Ali sad smjesta ustanite na obranu otro e kralj. Ovaj njegov prijedlog osvijetli poput zraka sunca i kraljicu, i Filipca, i Ranzana, pa ona odmah uzme razlagati: - To me ponukalo da stupim pred vas sa svima koji e nam posluiti savjetom. Na koji nain misli velianstvo suzbiti urotu? - Svakako, oruanom silom. Skupiti vojsku i udariti na Peuh, ali u zasjedi priekati dok se odanle ne maknu i onda ih zatjerati u tjesnac. - Ja bih u prvom redu urotu napala urotom, veli Beatrica. - Kraljice, molim vas razloite to podrobnije. - Ponajprije, velianstvo, uinimo kao da nismo doznali nita. Javite princu da elite s njim govoriti. Neka doe u Budim, a zatim emo ga uhvatiti. - Da, da to je izvrsno prihvati on samo on e poslati zamjenika.

- Obratno, doi e sam. Poznajem ga. Licemjerac, kliknut e od radosti to ga zovete. - Da, velianstvo prihvati Filipec valja smjesta sasta viti pismo kojim ga vae velianstvo zove i uvjerava da e biti primljen kao mili gost i budui savjetnik, ban i bosanski kralj. Vrlo ivo potvrdi kraljica Filipev prijedlog. - Ujedno bih predloio da se u Budim pozove i vojvoda Iloki doda Filipec. Time e Hrvati opet ostati bez voe, a velianstvo zna to vrijede i najhrabriji bojovnici bez voe. - Dobro. Vrlo dobro prihvaa kralj. - Kad stignu i budu zatvoreni, onda je na vaem velianstvu kako e postupati s urotnicima primijeti kraljica. Takva urota zasluuje najstrahovitiju kaznu. - Vrlo dobro. Meni i vama rade o glavi veli kralj. - Tamnica bi bila odve meka i opasna blagost, to je Ivan zasnovao za vas i za me, neka ispata sam na sebi. - A ja mu ne bih dopustio unii u dvor predloi Filipec, emu bi se velianstvo izloilo takvim uzbuenjima? Uhvatit 355 r emo Korvina i vojvodu ve putem ili u blizini Budima i odvesti ih ravno u budimsku tvravu. Vladislavu odlane i on usklikne: - Ovaj je prijedlog pravo dobroinstvo, gospodine kancela ru. Bilo bi strahovito kad bi princa vezali pred mojim oima, u mojem dvoru, gdje mu je gospodario otac. Ne, ne, uhvatite ga gdje god vas volja, samo ne ovdje i vodite ga kamo vas volja, ali ja ga ne elim vidjeti. - Prepustite to meni, kralju ponudi Beatrica meni i svojem kancelaru. Od sveg srca. Pourimo se. Neka vae velianstvoTodmah napie pismo vlastitom rukom, to prije. Vladislav brzo ustane, hitro i gipko ide k stolu, a oni ga prate, namigujui pogledima i uivajui u svojoj pobjedi. Vladislav sjedne. I Beatrica ide k stolu pa se zaustavi iza njegovih lea i savjetuje mu, kazuje u pero, a Vladislav osjea da bi u tom asu napisao sam sebi smrtnu osudu. Pisanje mu traje dugo. On svakog asa pogledava k njoj, a ona se smijei, kazuje rijei u pero i omamljuje ga pogledima. Oni okolo presretni razabiru da se pisanje sudbonosnih kraljevih osuda pretvorilo u ljubavni domjenak. Svrivi, gurne kralj pismo od sebe i okrene se Beatrici. Filipec dohvati spis, stavi u omot i udari kraljev peat. Beatrica nastavi s kraljem tiho aptati. Dotle kancelar. Filipec hitro pie jedan pa drugi papir, onda ide blie kralju, eka, istrauje njegove oi i brzo ree: Zapovijed kraljevim zapovjednicima neka uhvate Ivana Korvina, Lovru Ilokoga, svakog Hrvata i Korvinova pristau, gdje god ih nau ili sretnu. Onda poloi spis pred kralja: Izvolite proitati i potpisati, velianstvo. Kralj neprimjetno uzima spis. Odvie je zaokupljen dahom Beatriine blizine. Vladislav uzima pero i potpie, ne proitavi. Filipec uzima pergamenti, ali odmah daje drugu pa izree ravnoduno, dok je sav blijed: To je sasvim isti nalog, samo ide kraljiinim zapovjedni cima. I podmetne spis kraljevu peru.

Kraljica se istog asa primakla Vladislavljevu uhu, dodirnula ga usnama. On sav protrne, dok ona ape: urite se potpisati, ljubljeni. Tog asa Vladislavljeva ruka pada na pergamenu. Ona dri glavu prislonjenu uz njegovu i ruku spusti na vjere-nikov vrat. Oni drugi drhtavo oekuju. Filipec stoji s druge strane stola, ukoen od nekog straha. 356 Francesko naslonjen na oslon stolice zuri u kralja. Ranzano-ve iroke usne stisnute su. Kralj uzme pero, potpie i, ne pogledavi sadraj. Srea i radost prosula se u duama aragonaca. Ljeskaju im oi. Saveznici se pozdravljaju pobjednikim krikovima to sada odzvanjaju njihovim duama. Vladislav baci pero, okrene se k Beatrici. - Svrili smo. Je li kraljice? - Samo jo neto s obzirom na ortake koje urotnici imaju ovdje. - Uistinu, taj biskup Baka ima se uhvatiti ree on. - Ve sam uinila prvi korak, moj kralju. Opkolila sam Bakaevu kuriju svojim etama da biskup ne bi mogao primiti kojeg drugog glasnika, a moda se ve koji nalazi u njegovoj kui pa emo ga uhvatiti. - Natkriljujete sve dravnike svijeta laska joj kralj. Bakaa emo smjestiti u tamnicu. - Osim toga, neka se pretrai kua plemia Damira. Tamo bi se mogao skrivati kakav drugi glasnik kojeg nismo imali sree dobiti u ake. - Da, neka se pretrai kua toga plemia odredi kralj. - Smjesta u poslati naloge odgovori Filipec. Ovdje je moj tajnik. Vladislav duboko udahne. - Strahovito me to kosnulo, ali sam miran jer smo tako brzo i slono dogovorili svoju obranu. Jo neto, gospodine kancelaru. Jo nismo oduili glede nae oruane obrane. Kau da je Petar Gereb dobar vojskovoa. Posjeduje li doista toliko vojnikog znanja? - Bio je vojskovoa samo zato to mu kralj Matija nije mogao uskratiti kao roaku. Ali nijednu bitku Gereb nije vodio sam, uvijek kralj informira Filipec. Gereb je vrlo umiljen. Taj Filipev izvjetaj zabrine kralja, ali mu Beatrica opet pomogne i skine zabrinutost s njegova ela: Moj uzvieni verenie, znam koliko rtava iziskuje vojska i koliko vjetine. Dopustili ste da skupim vojsku svojim sredstvi ma, a sada vam kao vojskovou nudim mojeg brata Franceska. On je uenik mojeg slavnog oca i slavnog vojskovoe Adoniusa Garafa. Kralj prilazi Francesku, potapta ga po ramenima i obaspe rijeima ljubaznosti pa ga potvrdi vojskovoom novog kraljevstva. Sva sretna, Beatrica produuje raspravu: - Sad jo valja rijeiti mjere na jugu. Mislim da su sudbine urotnike spojene s njihovom zemljom. Hrvatskoj i svima na jugu imaju se uzeti sve povlastice, sve slobode, ukloniti njihov sabor i sve njihove vlasti. - Preputam to vaem velianstvu d biskupu Filipcu. Potpu no preputam ree Vladislav. 357 Ve mu je rasprave do grla. Svladava ga nestrpljiva elja za mirom. A sad jednu molbu vaem velianstvu i neu mirovati dok

mi je ne ispunite. Kralj se hitro okrene k njoj i eka uvjeren da ova molba znai odlazak vijea. Sve to moli kraljica, ve je unaprijed ispunjeno. Samo ovaj put moda nije. To ga zaudi i pristupi jo blie. Pred svjedocima, naim najbliim prijateljima, molim vae velianstvo: ako se Ivan Korvin, vojvoda Iloki ili Damir ponu izgovarati ili braniti, upleui u svoje osnove i Gordanu, ne osvrite se na to. Ni vi, ni va kancelar. Gordana je nastojala ui niti sve da oni pobijede kako bi ona bila kraljica. Meutim, kad se sada uvjeri da je nemogue uspeti se na prijestolje, sigurno e Ivana napustiti i pristupiti uz nas dvoje. I zato molim velianstvo: neka bude zaboravljeno sve to je Gordana uinila protiv vas. Ja zaboravljam. Slijedite me. Zaboravite i vi. Taj njen govor kralj slua zapanjeno. Beatrica brani Gordanu, a ona mu je neprestano govorila da je kraljica mrzi. "Gordana je izdajica a ona je brani" misli kralj i vrelim oima gleda lijepu enu to vjeto glumi branitelja svoje du-manke. Kraljevo dranje ponuka je da ga napaja spletkom kap po kap. Vidim, velianstvo, vi osuujete to branim Gordanu. Ipak, pomislite: ponajprije ljubi princa. Kralj osjeti ponienje pa pogleda mimo kraljice. I kad ga ne bi ljubila nastavi ona htjela je biti kraljica. To opravdava sve. im joj je bilo jasno da se ne moe popeti na prijestolje izborom jer ste vi izabrani za kralja, ona prodire do vas, otkrije svoje srodstvo s vama, a oito je raunala i s dojmom svoje ljepote. Ovako se nadala vaom pomoi podu pirati urotnike. Kad bi uspjela, ipak bi Ivan Korvin bio hrvatski kralj, a ona kraljica. Sve to morate oprostiti Gordani jer je vae krvi. Koliko sam joj bila protivnik jer je radila protiv vas, zatitit u je na svaki nain i protiv vae volje. Opojen strau, sumnjama i opskrbljen dokazom o uroti, odbacuje od sebe Gordanine uspomene i nee ni da misli o osjeajima koji su jo prije dva sata pokretali sve njegovo miljenje i oekivanje veeri u Gordaninu drutvu. Napuljski poslanik povue se u pozadinu s Franceskom i apne talijanski: Vladislav vie nije kralj. Meutim, kralj razmilja, a Beatrica eka njegov odgovor. Napokon on veli tiho: Gordana je izdajica. To ste sami priznali. 358 - Molim vas, potedite je kazne koju bi zasluila da nije vaa roakinja a po tome i moja. Znam: bit e vam neprilino gledati urotnikovu vjerenicu, iako je ne biste htjeli zadrati na dvoru... - Nikada. Neka ide iz Budima. to dalje. - Ipak, velianstvo bila bi mi divna dvoranka na ovom dvoru. - Ne, ne, nikako brani se kralj. Zar da svakog dana poiva na njemu onaj pogled bademastih oiju to mu je zapovijedao od prve veeri kad se s njom sreo u ovoj radnoj dvorani? "Zapovijedao mi je uhoda mojih urotnika pa da je jo gledam pred sobom na dvoru?" - Nikako, kraljice. Neka ide u moju domovinu eku, u nekom samotnom dvorcu neka razmilja o svojem inu. - Velianstvo, moj mili vjerenice, Gordana bi umrla u sa moi. Privikla je na rasko, buan ivot, bojne igre, sveanosti, na sjaj i ljepotu. Usliite moju molbu: dopustite da je poaljem na moj napuljski dvor. Bit e daleko od svoje zemlje. Ne moe se sastati ni s kim od svojih prijatelja i vaih urotnika. - Jo manje u ekoj na osamljenom dvoru.

- Varate se. esi su ipak u nekom srodstvu s junjacima u Hrvatskoj. I pronai e bilo kakav razlog da vae sunarodnjake sklonu predati im Gordanu. - Do tada nee biti ni princa Ivana ni vojvode. - Zaboravljate: Gordana nije odgojena kao velikaka ker, u ovom i vaem kraljevstvu. Ona je junana, muevna kao nae slavne junakinje u Italiji. Moja majka sama je upravljala obra nom Napulja kao vojskovoa i pobijedila. Gordana je nalik na nju. Ona je nalik na djevicu Francuske to je povela svoje zemlja ke na Engleze i opet pobijedila. Gordana bi mogla zamijeniti viteza. - Da, vidio sam je svojim oima kako se juer maem borila protiv kopljanika i Bepa. Dok bi druga ena skinula radije vizir, ona se branila. "Dakle, taj vitez bila je ona!" usklikne kraljica i jo povea kraljevo raspoloenje: - Hrvati na jugu izbavili bi Gordanu vrlo lako iz eke i doveli je kui. Ona bi svojom linou mogla dii na otpor itav jug. - Vi je jo branite? - Jer hou da onemoguim svaki takav njen istup i elim je izmiriti sa sudbinom: ako nije mogla biti kraljica, neka ivi na raskonom dvoru mojeg oca. Tu e je obasuti svim to ona eli i udati je za bilo kojeg odlinika, kneza ili vojvodu. Ovako ste sigurni od svakog njenog neprijateljstva. Zar to nije bolje nego je uiniti neprijateljicom, osvetnicom u ekoj zabiti? - Ako ima zlih namjera, bjeat e iz Napulja. 359 - Nemogue. Moj otac pazit e na nju. To se kunem. Isprva, dok se ne primiri, neka ide na putovanje oko itave Italije. U tome mora nai zaborav. Vae velianstvo bit e mi zahvalno kad bude italo njena pisma s puta. Ako je aljete u Napulj, usreujete i Gordanu i sebe, a prijestolje oslobaate svakog pokuaja pobune. Prignijeit emo Hrvate, a Gordanu, koja ih bi mogla probuditi, odstraniti na lijep nain. - Zar je ona tako vana linost u ovoj zemlji? - Nosilac je njihovih svih elja, misli, pregnua, ideala. - Gordana neka ide u Napulj. Molim vas da je to prije otpremite. - Ako kralj eli, odnijet u joj ve sutra ovu sretnu vijest. Ako bi se protivila, kralj e joj poruiti pogospodinu Filipcu. Nadam se da e pristati, osim ako je ne zadre ovdje nade da bi urota mogla uspjeti. Moda e zamoliti da govori s vama. - Ne, to nikako ne elim. Najbolje da gospodin Filipec jo danas krene k njoj i odnese joj moju poruku i zapovijed: elim da ide u Napulj i neka bude sretna to sam joj dosudio tako raskoan ivot, a zasluila je zatvor u tvravi. uli ste gospodine biskupe obrati se kralj kancelaru. - Jesam, velianstvo. - Izvolite odmah k njoj. im otpoaljete glasnike princu i odredite da se pretrai kua onog plemia Damira. Ako bi se pro tivila, naloite mojim oklopnicima da je ne putaju ni koraka, naroito ne elim da doe na dvor. Frantiek neka ne dopusti nikome da ue u moj dvor. Neka doe ovamo da mu sam naloim. Filipec se pouri da dozove zapovjednika strae to je ve od podne ekao u predsoblju kraljeve naloge kako e uveer dovesti Gordanu i Bakaa u kraljevsku palau. im je uao, kralj mu zapovijedi: - Nikoga ne putaj u dvor. Reci da imam vano vijeanje. - Nikoga naglasi kraljica, kad Vladislav nije spomenuo

Gordanino ime. - Ni moju roaku doda kralj. Frantiek zaueno bulji, ali se pokloni pa ode, ne vjerujui uima. A vi, gospodine kancelaru, odmah obavijestite Gordanu o mojoj elji i zapovijedi. Sutra mora krenuti na put. Odmah sutra. Ovog asa kralj osjeti da je svojim odredbama s obzirom na Gordanu pruio sebi zadovoljtinu za satove i dane kad ga je ispunjala sklonosti prema njoj. "Ona me prevarila, a ja sam joj uzvratio." I to mu prui naroito zadovoljstvo. inilo mu se da je osve-en za sve prevarene nade. Dok je kanjava za sudjelovanje u uroti u koju ivo vjeruje, misli samo na osvetu mukarca koji se smatra prevarenim. Taj osjeaj raspaljuje ga vie nego Gordanina veza s urotnicima. 360 Ali ne eli o tome misliti. Hoe mir i zaborav na sve to je oko njega. Kraljica ode u dno dvorane i otvori vrata. Kralju se ini da je odluila da se oslobode suvinog drutva. U hodniku eka njen dvoranin Bepo s povezanom, rukom to ju je ranila Gordana prole noi. Spazivi kraljicu, brzo ulazi, a ona se povue natrag i toboe srdito pita: to je, gospodine dvorski metre? Zato nas smetate? Bepo se svima duboko pokloni i navijesti: - Vae velianstvo, dvoranin, stolnik upuuje me najaviti velianstvima: u blagovaonici je stol prostrt. - Tko je to naredio? pita ona, ne gledajui kralja, a Bepo odgovara kako ga je kraljica uputila. - Plemeniti gospodin dvorski zna da vae velianstvo u ovo doba sjeda k stolu kao i njegova visost princ Francesko. A kralj ne bi dopustio kraljici da ostavi svoj kraljevski dvor, a da je ne podvori i zato je spremljeno. Naravno umijea se Vladislav prisiljenim smijekom nisam ni mislio o tome u poslovima, ali hvala na gostoljubi vosti mojih dvorana. Molim kraljicu pokloni se kralj i uzme je za ruku. .... - Moram priznati, glad me esto mori veselo primijeti Francesko pa ide s kraljem. No, Beatrica jo ne odlazi, ve se okrene Filipcu. - Preasni gospodin oito je ogladnio. Velianstvo, dopustite mu da mjesto sebe poalje Gordani svojeg tajnika. Siromani biskup nije okusio ni objeda od prevelikog uzbuenja zbog urote. - Tajnika nee sasluati primijeti Filipec ali kad bi velianstvo poslalo pismo ... - Da, da predloi kraljica. - Dobro. Neka tajnik odnese Gordani moju zapovijed pis meno ree kralj i stade odmah iskazivati Filipcu u pero: "Gordana plemenita esmiki, Moja je elja i zapovijed da se smjesta spremite na put u Napulj na dvor njegova velianstva kralja Ferantea. Sutra zorom putujete u pratnji koju e vam odrediti moj zapovijednik. Protiv ove zapovijedi nema odgode ni prosvjeda. Ne doputam da se udaljite iz kue dok ne krenete na put." Vladislav hitro potpie. Filipec smota i providi pismo kraljevskim peatom. Francesko je sluao drhtavim srcem zapovijed koja mu predaje Gordanu. Za tom je ljepotom eao dvije godine. Sad se ispunjava njegova elja i kraljiin san da sina stekne aragonske krvi i poloi ga na ruke svojem muu kao nasljednika. Ranzano mirno prosuuje i proraunava. Sad i on ve vrsto vjeruje da je Vladislav potpuno zarobljen. Dakle, doite najljepa vjerenice svijeta zove kralj Beatricu. Valja se okrijepiti. 361

I povede je u dvoranu za blagovanje. Zuri se da bi s njome mogao izmijeniti osnovu kako da se to prije oslobode drutva. Filipec je zaostao i odmah naredio pau da mu zovne tajnika. Meutim, Ranzano ga eka i apne: - Kraljica vas nije zadrala zbog gladi nego zbog toga to eli da se jo danas ustanovi dan vjenanja, a mi ipak ne moe mo zapoeti taj razgovor. - Odmah sam shvatio. Zato je i odredila Bepu neka se pri redi popodnevna gozba. Kad unesu posljednje jelo, odmah u zapoeti. Kako ste zadovoljni s uspjehom ovog juria? - Zapanjuje me. - U njenoj je blizni kralj, leptir nasvjetlu. Ova arobna ena jo je obdarena umom, blagoslovljena draestima, a divno joj vladanje upravo zadivljuje. Ne moe se s njom takmiiti ni tisuu Gordana. Uto se pojavi kancelarov tajnik. Filipec mu naloi da odmah odredi uhienje biskupa Bakaa, zatim pretragu u Damirovoj kui: Gordana neka ostane tamo. Nau li bilo koga drugog od njenih zemljaka ili Korvinovih pristaa, neka se svi uhite i zatvore u tvravu. Predajte joj ovo i ostanite dok ne proita pa donesite odmah vijest to je rekla. Tek onda neka Napuljci idu u kuu i pretrae svaki kut od krova do podruma. Isto tako i kuu prin eve majke jer bi se i tamo mogao tkogod sakriti. Nakon toga Filipec dozove pouzdanog glasnika da nosi kraljevo pismo princu Ivanu u Peuh. Kad su to dovrili, Filipec se radosno nasmijei: - Sve slutim da bi se u Damirovoj kui moglo skrivati ka kav Korvinov pristaa. - Gordana, svakako. Njezina je sudbina na mom srcu. Gledajte. I Filipec izvadi iz njedra dvije pergamene. Ovo je nalog za uhienje princa, a ova druga pergamena uhienje za Gordanu. Kralj nije gledao to potpisuje. - Kraljica je to izvela produhovljenim umijeem. Krene li Gordana u Napulj dobrovoljno, nee nam trebati kraljev nalog da je uhite. Nismo ni slutili da e kralj tako brzo pristati na Gordanin put u Napulj. Zapravo, ako je tamo udaju, bit e jo zname nita ena. Uistinu znamenita potvrdi Ranzano i u sebi doda: "Moe li biti veeg znamenovanja nego biti majka novom aragonskom sinu, onome koji e u ovom kraljevstvu poloiti kamen temeljac aragonskom gospodstvu, vlasti i slavi Napulja?" I obojica krenue u blagovaonicu. Tu je ve sjedila Beatrica zdesna kralju, smijeei se trijum-fatorski. Ve je doivjela u borbi, poraze i uspjehe, ali jo se nikad nije osjetila tako jaka, snana pobjednica kao danas. U 362 ! vjeitim spletkama stekla je toliku vjetinu da jednim spletkar-skim planom probije deset utvrda. Sve je svreno. Uzalud e optueni nijekati. Ne mogu ni blizu kralju. Bit e uhieni putem i zatvoreni u estergonsku tvravu. Izrueni su joj na smrt. A vrhunac pobjede jest kraljeva privola da Gordanu alje u Napulj.

"Rekla sam juer svom bratu i poslaniku: Kralj e mi pruiti Gordanu kao slatku poslasticu na pladnju, a ja u uzeti i progutati. I to sam postigla." U DAMIROVOJ KUI Gordana je zavrila odijevanje. Sluavka joj dade malu mo-njicu od ruiaste svile, obrubljenu vezivom. I onda je svoju gospodaricu gledala s udivljenjem. Gordana krene k vratima, otvori ih i hitro izae na trijem. Tu stoji Lovro Iloki. - Zato se izali iz svojeg zaklonita, vojvodo? - Moram saznati to ste uglavili s princem. - Odluan je u otklonu krune. - U loem je asu stekao odlunost. - U najloijem. Ali nema pomoi. - Zar ba nikakve? - Nadali ste se mojem utjecaju? - Vi ste mu Gordana. odbili svoju ruku? - Nije o tome bilo govora. - Kako? Zar vas nije uprosio? - Ba je uao Simono u asu kad mi je princ navijestio da eli sa mnom govoriti o onome o emu ovisi itav njegov ivot. Ali ja sam morala izai. ekao me neak biskupa Bakaa, a sada ne mogu nastaviti taj razgovor. - Ako bi se ipak predomislio kad biste govorili s njim? - Ne. On to ne moe. Valja se u zabludi da nije stvoren za vladara i vojskovou. Nemojte vie raunati na princa, vojvodo, niti na moj utjecaj. Ovaj mu odgovor natjera krv u lice, srce mu estoko udara. Princ nije traio od Gordane ruku kao uvjet za njegov povratak k pristaama. Usud opet vraa Gordani slobodu i skida mu bol sa srca. Te misli jure mu glavom dok istodobno veli: Onda se mora vratiti u Peuh, a vi, Gordana, nadam se da ete me slijediti. Vama nije mjesto ovdje. - Gdje je meni mjesto? usklikne Gordana. - Vi to ni sami ne znate? 363 U ovom asu pala je magla na sve moje putove i ne vidim nita. Magla je pala na moju duu kad tako govorite. Ako me vi ne slijedite u Peuh, meni zapovijeda dunost da smjesta odem i javim naima da se nemamo vie nita nadati od princa. Ostavite li ovu kuu, pali ste u ruke neprijatelju. Niste doli ovamo da vas uhite. Ipak moram otii. Morate, ali ne ovaj as ni danas. Imate kad noas. Saznala sam da je Bakaeva palaa opkoljena. Damir je uhvaen, dakle, pogibije na sve strane. Moda jo puste Damira. Taj divni mladi plemi sam je oti*a#u njihove ake za princa. - Po prijateljskim osjeajima vjeran je princu, mislima pri pada nama. - Pristaje li Damir uz nas postojano to god se dogodilo? - Vie nego ikad prije. - Dakle, vrlo je potreban vaim planovima? - Vojvodo, idite i ekajte. Moram k Varadiju. Simono vam je sigurno rekao da je od danas izjutra na slobodi. - Da, ali vi niste kanili ii biskupu Varadiju. Odjenuli ste se kao na vjenani dan. Tu aluziju ona ne prihvaa. Skupi guste nabore svojih haljina, pa ide. - Gordana, kamo ste odluili u tolikom sjaju? - Na bojite.

- Dakle, idete kralju? - Priznajem, vojvodo. - Molim vas, ne inite to. - Samo i jedino to moe odvratiti opasnost da vi i princ ne zapadnete u ruke napuljskih dumana i da Damir bude puten iz tvrave. - Ne dam da mi vi otvarate vrata. Probit u ih sam maem kroz napuljske redove. - Znam. Vaa hrabrost nema granice. Ali ujte: probijajui se sam samcat meu tolikim neprijateljima, past ete slavno. Mi Hrvati imamo previe junaka koji su slavno pali, ali premalo koji su slavno pobijedili. Ne smijete dijeliti sudbinu onih koji su pali. Oekujem od vas pobjedu. - A ja od vas oekujem ispunjenje jedine moje molbe: da ne prekoraite prag dvora. - Moram otii i molim vas u ime pokojnog oca ne zaustav ljajte me. ekajte me mirno i pouzdajte se u mene i prui prema njemu svoje lijepe bijele ruke. On ih prihvati: - Ne mogu vas ekati mirno, ali s pouzdanjem. Njezin pogled izraava zahvalnost: - Dobri prijatelju, nitko me ne razumije kao vi. I pohrli trijemom. Za njom uti haljina od ruiaste svile. 364 Dolje je eka Simono s bogato osedlanim konjem. Odmah zovne k sebi asnika kraljevskih oklopnika i najavi mu: - Idem da obavijestim kralja kakvi su mi stigli gosti. A vi ne pustite nikoga u kuu. Brzo u se vratiti. - Vaa milost ne moe otii bez nas. - Dakako, polovica oklopnika neka ide sa mnom, a druga ostaje s vama da uva kuu. - Kralj mi je naloio neka vas uvijek prate svi oklopnici. - Meni je velianstvo dalo potpunu slobodu. Dakle, odreu jem sama. est okolopnika neka doe, a drugi ostaju. Ceski asnik ne ree nita i povue se k vratima. Gordana ide k svojem vrancu. Simono prisloni sedlu stubice. Gordana se uspe na konja i odredi : Budite oprezni, Simono. Mogla bih se due zadrati, zato ne putajte vojvodu i princa iz sobe. I potjera konja iz dvorita, ne obazirui se vie ni na koga. Nije krenula cestom prema dvoru, nego uz Dunav da bre stigne na cilj. Pred ulaznom kulom zidina oko kraljevskog dvora zaustavi Gordana vranca i obazre se za oklopnicima koji su je slijedili. - to je to? pita strogo. Tko vam je dopustio da svi doete za mnom? - Zapovjednik nam je zapovijedio da idemo, a on je sam ostao u kui. - Smjesta da ste krenuli natrag. Zapovijed nitko ne slua. Ona ne moe drugo, nego poalje prvoga momka do sebe neka zatrai da joj otvore vrata. Straa se odazvala. Neiji glas proviri kroz reetku eljeznih vrata. Otvorite vrata zapovijedi kraljev oklopnik. - Ne moemo nikoga pustiti u dvor. Gordana dojae blie k vratima: - Ja elim k njegovom velianstvu. - Vaa milost, kralj vijea. - S kim? Tu su kraljica, napuljski princ, poslanik Ranzano i kance lar biskup Filipec. Idite i javite kralju: njegova roakinja moli da je primi. Na reetki se pomoli glava zapovjednika Frantieka, Gordana

mu ree: - Molim vas, plemeniti gospodine, pustite me unii k njego vom velianstvu. - Neizmjerno alim, ali kralj mi je strogo naloio da nikoga ne putam u dvor. Ni ivu duu. - Nije mogao slutiti da u ja doi. - Znam koliko brinosti iskazuje kralj vaoj milosti, rekao mi je da ni vau milost ne smijem pustiti u dvor. 365

ali

Odgovor iznenadi djevojku i nakon trenutka razmiljanja, opet se obraa Frantieku: - Reoite kralju da mu imam saopiti neiju vrlo vanu po ruku. - Ne mogu odgovori on. Tu je kapetan tvrave, ali me nisu pustili da ulazim. Kralj je ponovo naredio da nitko ne smije k njemu, pa ni ja. - Kapetan tvrave je ovdje? pita ona. to hoe? - Neki je plemi uhvaen u tvravi. - Gospodin elnberg nije u dvoru? im je kraljica stigla, otiao je kui^svoje konaite. Gordana okrene konja pa odjae glavnom, cestom trkom pre ma gradu. Ba na zaokretu sretne dva jahaa. Jedan od njih upravo je skretao s glavne ceste prema dvoru pa digne ruku u znak da eli govoriti s Gordanom. Zaustavila je konja. - to eli tajnik gospodina kancelara? - Vaa milost bila je u dvoru? - Ne, nisam odgovori kratko. - Upravo dolazim od vae kue. Tamo su mi rekli da ste poli u dvor pa sam se udio da se nismo sreli. - Jer ja sam jahala poprenim putem, a sad se vraam. Kralj vijea i sada ne mogu s njim govoriti. - Onda smo se mimoili. Bio sam poslan s dvora u vau kuu. - Traite mene? - Nosim pismo njegova velianstva. Brzo preuzme pergamenu, razdere kraljevski peat i proita. Pred oima joj zaigra kraljevska zapovijed da sutra ide u Napulj i da ne dolazi vie na dvor. Zapanjena dugo zuri u pismo. Razabire Filipev rukopis, ali i kraljev potpis. Jer ona uti, tajnik upita: - Vaa milost neka izvoli poslati poruku kralju. - Velianstvo to eli? - Tako mi je naloeno. - To je naloio sam kralj? Da ustvrdi tajnik, uvjeren da e prije dobiti odgovor. Ona se stade smijeiti i ree nasmijeenom veselou: Recite njegovu velianstvu da sam mu od srca zahvalna. Veu mi radost nije mogao iskazati. Idem odmah da se spremim i ekam daljnje zapovijedi. Tajnik pozdravi pa ode sa svojim pratiocem prema dvoru. A ona ide korakom. Slijede je kraljevski oklopnici, ne slutei kakvo je primila pismo. Smota ga i spremi. 366 ! i U vruem poslijepodnevu sjedi Simono u hladovini u dvoritu Gordanine kue i raspravlja sa ekim asnikom to je ostao s njim da uva kuu i ne puta nikoga unii. Tu je zapovijed primio od kralja prvog dana nastupa svoje slube u toj kui i vjerno je slui.

Oba plemia, Simono i asnik, estoko raspravljaju, dok se asnik zabrinjava: - Ba nitko od nas eha nije tako sretan to je kralj ekoj namijenio ovakvu kraljicu. uo sam jo kod kue da njezin otac u Napulju napaja svoje barune otrovom pa im onda uzima imanje, ba kao razbojnik. - Kad bih vam o tome poeo govoriti, kosa bi vam se dizala na glavi. Aragonci ponude ovjeka otrovom kao mi vinom, a vi pivom. - A to je kraljici na putu Gordana? Zar vaa gospodarica nije kraljeva roakinja? - Jest, ali Aragonka nikoga ne trpi uza se. Sve hoe da prodru njezini. - Zlo e biti, vrlo zlo. Nije kralju trebalo ni, ovog kraljev stva, ni ove ene. Rekli su mu to nai velikai stotinu puta. estoki topot konja s ceste onkraj ograde probudi njihovu pozornost. Kakvi to jahai jure cestom? Kao da je eta udi se Simono. Malo su prislukivali. estoko udaranje na vrata trgnu obojicu. - Zar je Gordana ve stigla iz dvora? - Tek prije pola sata je otila udi se asnik, a Simono pohita k vratima ograde i pita latinski: - Tko je vani? - Otvarajte odgovara grubi glas. - Po izgovoru ini se da je Napuljac, izvjeuje Simono asnika pa otvori reetku na vratima i pogleda. Na cesti stoji honjanik u napuljskoj odori - to hoete? - Ne tie vas se, ve otvarajte. - Moram javiti jer ja ovdje ne zapovijedam. ovjek na sedlu prokune i okrene konja. Sad tek Simono spazi da iza njega stoji itava eta kraljiinih vojnika. To ga zabrine. Izvana opet uje glas i prepozna Enrikova pouzdanika: - Otvarajte, u ime kraljice! - Vrata su zabravljena, a klju nije u mene. Molim pri ekajte. Simono zatvora reetke da Napuljci ne bi zagledali u dvorite pa ode ekom drugu. Jeste li uli? Kraljiina eta trai ulaz u kuu u ime kra ljice. Neto se zasnovalo protiv Gordane. 367 Sva je srea da nije u kui obraduje se asnik. Ve je odavno u dvoru. Dakle, nije me briga. Ali Simonu je tjeskobno. Zna da su gore princ Ivan i vojvoda Iloki nad kojima je oglaena veleizdaja. I makar ih eki asnik ne poznaje i ne sluti tko su mukarci, odjeveni u odijela obinih plemikih momaka, strepi od pomisli da bi u kuu provalili Napuljci. Taj zapovjednik vani morao bi ih prepoznati. Cak ih i momci poznaju. Uvjeren je i on da je kraljica odluila zarobiti Gordanu pa odlui iskoristiti asnikovu zabrinutost za Gordanu i veli: - Gospodine, Napuljci su doli da izvuku., kraljevu roakinju iz kue. Ve su to jednom uinili prije dolaska vaeg kralja, ali smo ih pobili. I pokrali su dragulje. Vjerujte, opljakat e kuu, a ima oito darova od kralja, to da radimo? - Nita. Silom ne mogu unii. - Otvorite u ime kralja! vie netko izvana; lupajui na vrata. Gdje je kraljeva roakinja? Neka otvori ljepotica Gordana. - ujete li? upozori Simono. Zar bi kralj pisao Gordani pismo i onda slao Napuljce u kuu? - Glupo je to misliti ree asnik. Aragonski razbojnici

lau. - I jo vrijeaju Gordanu. - ekajte, idem sam da ih pitam odlui eki kraljevski pouzdanik. Otvori reetke na vratima i pita latinski: - to elite? - U ime kralja otvorite! - U ime kralja uvam ovu kuu. Nitko ne moe unutra dok za to ne dobijem zapovijed od svojeg zapovjednika, plemenitog gospodina Frantieka, ili od kralja. Uvredljiva i pogrdna kletva na talijanskom jeziku odgovori na te rijei, a Simono je protumai asniku ne bi li jo vie pridobio ovjeka za one koji su u kui u opasnosti da budu uhvaeni. Ako odmah ne otvorite, razbit u vrata i raskoliti tvoju njuku, sjeverno pseto. Simono glasno vikne, opetujui latinske pogrde: - Kako smijete nazivati sjevernim psetom kraljeva asnika? asnik se razbijesni i zatvori reetku. - Ne putam nikog u kuu. Svreno. A izvana vikne Napuljac: Otvarajte irom. Na zapovijed njegova velianstva moramo pretraiti itavu kuu. Ova izjava udari Simona u sljepooice. Srce mu se stegne od straha. asnik se okrene k njemu: as prije slao je kralj Gordani pismo, dakle, Napuljac govori krivo. Napuljoi su neto skuhali. To je vie nego bjelodano. 368 - Da nije Filipev tajnik bio ondje s pismom, mislio bih, ali ne, nije mogue. Tako mi asti, nee unutra prijeti se asnik, duboko uvrijeen zbog Napuljeve bahatosti. - Trebali bismo nekoga poslati kralju u dvor predloi Simono. Ako otvorim vrata, jurnut e unutra. A zlo je to se iz kue ne moe drugim putem. I zato e oni provaliti, vjerujte mi. Opkolili su itavu kuu, dapae, i onu drugu koja je pripadala majci Ivana Korvina. - Da poaljemo jednog momka u dvor? Tog asa zagruvaju vrata na ogradi. - Provalit e vikne Simono i zadre za princa i vojvodu. Rekao sam: nije ist posao. Tko se laa sile, nije u pravu. - Ako ne otvorite, sasjei emo vas kao prostaku seosku paad. Barbarska protuho, otvaraj! vie izvana etovoa la tinskim jezikom, a kraljev asnik plamti. - Branimo se pozivlje ga Simono. - Ne putam ih dobrovoljno. Idite gore, gospodine Simono, pokupite sve oruje u kui, naoruajte momke u kui i one to su danas stigli iz domovine njezine milosti. Neka se svi spreme za obranu. - Napuljaca je, dodue tri puta toliko ree Simono, a u sebi doda: ali mi imamo vojvodu Ilokoga. - Utvrdit emo se u kui. Zurite se. Dotle u ih zadravati pregovorima. Izdrat u barem pola sata, a dotle moete dovui u kuu i mlinsko kamenje. - Momci, hitro zove Simono sluge i momke princa Ivana. Brzo unesite u kuu orue, cjepanica je puna kua, u podrumu je kamenje. Nosite sve ime biste mogli razbiti aragonske glave. I svi tre, a Simono skokne gore jer misli da su Napuljci doli odvesti Gordanu, samo to je nee nai.

- Kod Varadija je ree princ. Bre k njoj. - Ne, nije tamo. Otila je na dvor i ba zato asnik hoe da brani kuu, a to je srea zbog vas. asnik ne zna nita o vama, zato vas molim ne odajte se i branite s nama kuu. - Do posljednjeg daha odgovori tiho princ. Ali oruje smo predali na ulazu u grad. Ima neto oruja u kui, premalo, ali branit emo se kako moemo I ve su se razbjeali po sobama, poskidali sa zidova titove, maeve i koplja. Ponajprije su naoruali sebe, a ostalo odredili za najjae i najhrabrije. ulaj pohita dolje da pomogne u pripremama za obranu, dok je asnik na vratima ograde lukavo pregovarao i konano obeao Napuljcima da e otvoriti, ali samo eka da mu donesu kljueve. 369 Prolo je vie od pola sata kad Napuljac osjeti da ga varaju i pone opet traiti da mu otvore. 24 GORDANA IV li! Kralj mi je naloio da uvam kuu i ne dopustim nikome ulaz. Jamim glavom tumai asnik Napuljcima, a oni odgova raju grubo, bahato i uvredljivo. Tad stigne Simono i priopi asniku da se spremaju na obranu. Dok oni napolju ponovo trae da se vrata otvore, asnik odgovara: - Otvaramo samo na kraljevu zapovijed. - Ti i tvoj kralj ste magarci. Mi smo zajahali da nas nosite kraljevstvom. Mi smo vam toga kralja zajarmili i ne damo ga iz ruke, gladna pseta barbarska. Simono vikne preko ograde, ponoviviSvaku rije latinski da kraljev asnik dozna Napuljevu pogrdu. On se razbjesni i vie: - Neka mi doe na megdan onaj koji je uvrijedio mojeg kralja. - Ja, junak, vitez, pa da idem na megdan sjevernom kljastom prosjaku? Udrite na vrata, Napuljci. U ime kraljice. I udarie razbijati. eki zapovjednik i Simono potre prema zgradi. U kuu. Svi u kuu. Zatvarajte vrata. Zasunite sve. I povukoe se svi u kuu. Zatvorie prizemne kapke prozora i vrata na stube. Zaas nije bilo nikoga, a kua zatvorena tekim vratima. Na trijemu skupili se ulajevi momci i kuni sluge. Bunim tropotom razvalila se vrata na zidnoj ogradi dvorita. Razbjesnjelo ujure u dvorite vojnici Beatrice aragonske. Neki siu s konja, stadoe lupati na kuna vrata. Kad im nitko ne otvara, uzee razbijati. Gore s trijema ulajevi momci bacaju na Napuljce cjepanice, kamenje, udaraju ih oruem i kopljima. Razbijte vrata! vie napuljski etovoa. A na stepenicama u prvom katu utaborili se svi zajedno: oklopniki asnik, princ Ivan, vojvoda i katelan ulaj. Zagradili su ulaz da odande spreavaju put u prvi kat. Prvi je vojvoda. Naao je u kui ogroman ma i spremio se da njime doeka momke Beatrice aragonske. A na ulici se skupljaju graani pa sluaju viku i gledaju kako Napuljci razbijaju vrata na kui. Nema spasa onima u kui apu preplaeni ljudi. Napulj aca ima kao gamadi. Aragonska eta razbija divljom silom kao da sluti koga e otkriti pod krovom ove kue. IZGNANA IZ KRALJEVSTVA

Gospodin elnberg udobno se razvalio u svojem konacitu na mekom leaju. Vruina ga mori i neprestano dozivlje slugu svojeg stanodavca, plemia, da mu ponovo nosi ledeno i sladunjavo pie. Kad bi istrusio novi pehar, on se ruga: - Daj jo tog estokog napitka! Vjere mi, nikad nisam slutio da negdje ima kraljevstvo gdje muki jaaju svoju snagu ovakvim piem. - Vaa milost, nije ovo na domai napitak. Donijeli su ga Napuljoi s juga. Njima je jako vrue pa su im kuhari izmudrili ledene slatkie u tekuini. - Barem mi netko rashlauje vrelu mast mojeg tijela. Ba je estito pripeklo. - Vaa milost ne kani otii u dvor? - Tek sam stigao. Nitko me vie ne bi mogao dii s ovog leaja. Tako mi asti, nema pod suncem bia kome bih za volju izloio svoje tijelo nebeskom ognju. Pusti me, ja ve spavam. ovjek poslua pa izlazi. elnberg zijeva a i drijem ga zahvati: Onda oko njega uti sve zamjetljivi je, izrazitije. Otvori oi, a pred njim lice sluge puno oaja i neodlunosti. - Rekao sam da me pusti na miru. - Vaa milosti, rado bih to uinio, ali ona tamo vani nee. eki kancelar ne makne se, jer mu drijeme ponovo sklapa oi i on mrmlja: - Tko, ona nee. - Ne znam tko je, ali odlina jest i mlada e biti. Njegove sive oi se otvore. - Mlada. A tko je to? Ne znam, vaa milosti. Odlina je. To pokazuje i pratnja, i haljine, i gordost kojom mi je zapovjedila da vas smjesta pro budim jer hoe da govori s vama. Kancelar se potpuno razbudi, a sluga govori: Vani je neka odlina gospoa koja smjesta hoe da govori s vama neto vrlo vano. Zaas je elnberg na nogama i odmah se poinje odijevati. Poravnao je kosu i bradu, pa se onda pouri u drugu sobu, naloivi sluzi da mu dovede gospou. Obuzet je napetom znatieljom kakva ga to ena trai pa ide prema vratima. Visoka ena, s visokim velom na licu, hitrim korakom dolazi mu u susret. On se viteki nakloni i bez rijei eka hoe li podii veo. Jesmo li sami? Nee li nas tkogod uti? To ga pitanje gotovo smete. Divno obojeni glas dolazi kroz veo i uzbuuje njegova osjetila, a rijei su tako zamamne. Ona hoe da bude s njim nasamu. Tko je i zato dolazi?

370 24* 371

Da, posve smo sami i nitko nas ne moe uti, a vidjeti vas ne mogu ni ja kroz taj okrutni veo. Ona digne gustu koprenu i prebaci je na klobuk Kao pribit na zid, stoji elnberg i ini mu se da sanja kako mu se ukazala ena neviene ljepote i gleda ga divnim bademastim oima. Trebalo je vremena dok se pribrao i ponudio joj stolicu. Nikad je jo nije vidio otkad se nalazi u ovom gradu, samo jednom izdaleka. Osjea da je prikovan njenim pogledom. - Nemam mnogo vremena pa u biti kratka ree ona

brzo. -.^ - Sluat u vas kako god dugo elite odvraa on, fasci niran njenom ljepotom, dok ga ona probudi "neoekivanim pita njem: - Da li biste vi, gospodine kancelaru, savjetovali svojem gospodaru kralju da prevari princa Ivana Korvina i njegove pri stae kad su oni uvjet snazi njegova prijestolja? - Ne, vaa milosti, nikad mu to ne bih savjetovao niti zbog dravnikih razloga niti zbog asti. - Onda emo se odmah sporazumijeti. Ne znam je li vam poznata ponuda Ivana Korvina njegovu velianstvu? - Nije moje pravo baviti se poloajima u ovom kraljevstvu. Ipak znam to on nudi. - Da, nije vae pravo ni dunost brinuti se za ovo kraljev stvo, ali je oito vaa dunost da ekog kralja odvratite od ina koji bi mu u ekom kraljevstvu i kod nas oduzeo pravo na astan obraz. I to me ponukalo da sam dola k vama. - Izvolite samo nastaviti ponuka je on, naslaujui se njenom ljepotom i tako udnim, tamnim romonom njenog glasa. - Posve pouzdano znam da je njegovo velianstvo takoer odabralo onaj isti put koji biste odabrali vi i ja. Ali njezino velianstvo sasvim je drugog miljenja. Ona ima druge poglede na vlast i na vitetvo i nastoji kralja sklonuti na posve druge mjere koje nisu na korist kraljevstvu niti njegovoj asti. im je spomenula kraljicu, elnbergu se uini kao da mu providnost alje Gordanu o kojoj je ve toliko puta razmiljao sa eljom da ona odvrati kralja od razorne strasti prema Beatri-ci. Odmah razabere s kolikom opreznou govori o kraljici i on se pouri da je ohrabri: - Htio bih s vama govoriti istinski, je li? Na e razgovor ostati tajna? - Ja to ak i molim. - Onda smo oboje istog miljenja. Dakle, priznajem: nika ko nisam sklon utjecaju to ga njezino velianstvo vri na kralja. Prije est godina bio sam svjedok u Linzu provali kraljeve strasti prema lijepoj kraljici. Sad se ta strast obnavlja, a to me strai. Mi u ekoj nismo sretni zbog toga, a ja se bojim da kraljiin 372 utjecaj na kralja nee uroditi dobrim plodom. Htio bih svakako njegovo velianstvo ouvati od toga, ali ja sam ipak samo kancelar i moram se pokoravati. - Da, gospodine elnbergu, razumijem va poloaj, ali sa vjetom biste mogli kralju pritei u pomo. - Moji svi savjeti ostali su neopaeni. Naprotiv, opazio sam da su vai savjeti mnogo djelovali na kralja, a to nije udo kad u vama nalazi umnu roakinju. - Moji su savjeti bili uvaeni samo na kratak rok. Velian stvo je brzo promijenilo svoje odluke. Kad sam ve bila gotovo sigurna da e kralj ii putem mira, primila sam vidljiv znak da je svoje jueranje odluke bacio naglavce. - Ali kad biste trajno boravili uz kralja, ne bi se to do godilo. - Ali ja ne mogu ostati uz kralja. - Tko vam to krati? On dapae eli. Gospodine kancelaru, ja sam izgnana iz kraljevstva. Njemu se ini da ona bulazni pa joj se vrsto zagleda u oi. Ovaj pogled odaje njegovu sumnju. - Moja vijest, gospodine, uistinu zavreuje misao koja vas obuzimlje. Ipak je tako. Juer jo u prevelikoj milosti, danas izgnana. - Ali, plemenita gospoice.

- Evo, izvolite. U ruci zauti pergamena i prui mu kraljevu zapovijed. Kad je poeo itati, njegove se ispupene usne maknu dva-tri puta kao da je izrekao neujnu kletvu. Proitavi, pogleda Gordanu. U njegovim svjetlim oima sijeva ljutina, gotovo prezirni bijes. - Ovu ste zapovijed primili danas? - Ovog asa. Htjela sam upravo u dvor, ali me nisu pustili, a onda mi je na povratku predao pismo tajnik biskupa Filipca. - Pokuajte ponovo doi kralju. Frantiek veli da je kralj naroito odredio da mene ne puste u dvor. I opet mie usnama iz kojih izlaze nezamjetne kletve. - Je li vam poznato tko se nalazi kod kralja? pita on. - Rekli su mi. Uza sve to nevjerojatno je da bi kralja toliko zavela kraljiina mrnja prema meni da me izgna bez ikakve krivnje ili barem razjanjenja. Ja sam bila pristaa Ivana Korvi na, radila sam za njega, a to sam rekla kralju prve veeri na prvom sastanku. On je, unato tome, postupao viteki, plemenito, ak me uzeo u zatitu protiv aragonaca. - I vi ste mu rekli da ste radili protiv njega? - Razloila u tanine. Nakon toga primio je kralj jedan moj naroiti savjet, a danas sam imala doi u dvor. - S jo nekim pratiocem? 373 - Otkud znate? - Pogodio sam, iako je kralj tajio i spremao se za veeru. - Nije bilo govora o veeri, nego o tekim stvarima koje se tiu moje domovine. - Moram vas upitati tonije: kralj je danas u prvi as oklijevao da primi kraljicu kad je stigla u dvor, ali kad je uo njene korake, sav se promijenio. Strast je to, ne ljubav, neutaena strast i brzo bi ga prola. - Ali ja sam izgnana po njegovoj elji. - Onda je kralja opila nekim otrovom. - Ljepotom kojoj nitko ne bi odolio. . ..$ - Ima ljepotica koje je daleko natkriljuju i ba zato ne razumijem to se dogodilo s kraljem. "* - Ima jo drugih koji dokazuju da je kralj spreman izazvati protiv sebe i pravednost i Hrvate. ujte: poto je kraljica otila na dvor, stigao je u Budim drug princa Ivana Korvina Damir. Napuljci su ga smjesta zatvorili u tvravu. Osim toga, napuljska je eta opkolila kuriju biskupa Bakaa, moda najumnijeg ovje ka u ovom kraljevstvu. Meutim, ovog se asa na dvoru nesumnji vo odreuju sve te mjere i odluuju progoni po elji kraljice. - Eh razljuti se Selnberg odvie je to i udari pesni com po vrku maa. Smijem li neto predloiti, gospodine kancelaru? - Predloite. Tu se radi o boju protiv ene. Vi ete u tom biti dosjetljiviji. - Meni je zabranjeno ii u dvor, ali kad biste me vi poveli, zar bi se Frantiek mogao protiviti? - Ima li kraljica kakvu roakinju? - Ima polusestru donu Izabelu. - Frantieka emo prevariti. Stavite na lice koprenu. Prije svega, to emo tamo raditi ako jo naemo Beatricu? S njom ja nemam nikakva iskustva. - Dogovorit emo se prema situaciji u dvoru. Ja elim posti i u kralja da samo za nekoliko sati promijeni svoju odluku. - Pravo velite. Opet promijeniti. Sve baca naglavce kako ga

tko uhvati. Istina je, ne moete raunati u trajnost njegova ra spoloenja, ali u ekoj sve preputa meni, a ovdje kraljici. - Kad biste biskupa Filipca mogli sklonuti da se pridrui nama. On je rob u kraljiinim eljama. - Moram biti iskren. Protiv kraljice pruam vam svaku pomo jer mi, esi, ne elimo aragonske vlasti. A vi ne slutite, ne, o tom ne smijem govoriti jer je tajna. No mogu vam otkriti ovo: Filipcu sam obvezan i titit u ga svuda. - Ovog asa molim odgodu kraljeve odluke da mi dopusti ostati. - To elim i ja, na to se kunem. - Onda morate sa mnom na dvor. 374 - Rekoh: pratit u vas i uvesti. - Valjalo bi da se pourimo. - Zaas u biti spreman da vas pratim. Odlazei u drugu odaju da uzme plat, on razmilja: "Biskup Filipec ne moe mi zamjeriti ako se odazovem molbi kraljeve roakinje da je pratim u dvor. Ja ga ipak nisam napustio. Odrat u zadanu rije da neu podupirati ovu ljepoticu kako bi pogasila kraljevu strast prema toj nametljivoj aragonki." I tako je sam sa sobom nacistu i smirene savjesti otiao Gordani. Ona je ve pokrila lice koprenom i ustala. Pred kuom su uzjahali i najbrim trkom krenuli prema kraljevskom dvoru. POBJEDNICI Ve je bilo gotovo kasno popodne. U kraljevskoj blagovaonici dvorili su Vladislavljeve goste slatkim jelima i ledenim slatkim piem. On se smijeio, ali je nestrpljivo ekao da tome obroku bude ve jednom kraj. 2elja mu se nikako ne ispunjuje. Neprestano nova jela. A napuljski princ uzima iz svake zdjele, ali svojim polaganim vakanjem produuje obrok do beskonanosti. Uzalud pogledava kralj Beatricu, pitajui i molei. Ona nevidljivo slijee ramenima, upuujui kralja da ne moe nita uiniti protiv nepriline situacije. "Baka je uhvaen. Gordana ve ima kraljevu zapovijed, dakle, nikako ne moe u dvor, ali uza sve to ne miem se odavde" razmilja kraljica zadovoljna. Sad jo posljednje. I pogleda Filipca pa eka kad e zapoeti o vjenanju. im su se sluge udaljile, kancelar stade pripovijedati kako se stalei vesele to je kralj ve tjedan dana u njihovoj sredini i kako teko ekaju krunidbeni i vjenani dan. - A morao bih vae velianstvo podsjetiti na vanu injeni cu. Stalei su o svom troku u Budimu ve dugo vremena i mo lim da ne biste dugo odgaali ni krunidbu ni vjenanje. - Krunidba ovisi o predaji krune ree kralj. - To mora uslijediti bezodvlano jer emo sami uzeti krunu. Za koji dan bit e u naem posjedu, a vjenanje moraju odrediti vaa velianstva sasvim po svojoj elji, ali bilo bi dobro da se vjenanje obavi za deset dana. - Prihvaam sa svoje strane s najveem oduevljenjem ree kralj a moja uzviena vjerenica nee mi se protiviti? - Ako ne moe biti drugaije, neka bude. 375 Poeli su raspravljati o svim podrobnostima za vjenanje. Kralj je u tom ivo sudjelovao dok se ona propisno drala postrance. Vie su govorili Ranzano i brat Francesko. Jo su bili u rijei, kad najave da je stigao tajnik biskupa Filipca. Kancelar se odmah digne i brzo se uputi u predsoblje da saslua izvjetaj svojeg tajnika i onda se vrati u dvoranu. - Velianstvo, Gordana je javila da se pokorava i rekla je:

"Velianstvo mi nije moglo pribaviti vee veselje, nego da idem u Napulj". Moj tajnik nije je naao kod kue, nego na povratku. Htjela je u dvor, ali joj Frantiek uskrati ulaz. - Dakle, nije bila kod kue? A kamo je^Mila? pita kralj. - Vratila se kui da se opremi za put. Aodmah nakon toga ete su otile da pretrae Damirovu kuu. Javit e mi ovamo jesu li koga nali. Beatrica je poela razmiljati o Gordaninoj poruci. udi se Gordaninoj radosti i neobinoj spremi da se tako brzo pokori. Moda se nada da e putem utei? Jadnica ne sluti da je kralj potpisao zapovijed kojom se ima uhvatiti i zatvoriti pa nali je gdje mu drago. Dok drugi raspravljaju, Beatrica smilja kakav e povod nai da Franceska poalje toboe u Estergon njezinu neaku Hipolitu, a zapravo e krenuti u Napulj da kralj o tom i ne sluti. Cijeli plan izgrauje u tanine, a radost joj zrai s lica. Pa Stjepko ulazi i javi da u kraljevskim uredima eka gospodin elnberg. Neka ue k nama primijeti kraljica brzo kako bi spri jeila kralja da ustane od stola. Pa se udalji, ali opet vrati i pokloni kraljici: Gospodin kancelar alje svoje duboke poklone i zahvalu vaem velianstvu na dobrostivom pozivu i milosti, ali vani dravniki poslovi toliko su preni da je prisiljen izvriti dunost. Moli njegovo velianstvo neka bi ga odmah nakon jela izvoljelo primiti. Opet se pouri odgovoriti kraljica umjesto kralja. - Njegovo velianstvo sasluat e gospodina im odu gosti. Oito nas mali pa tjera doda ona, pogledavi Vladislava. - to je kriv elnberg. On je uvijek i previe toan. Kad je kakav posao, ne da mi ni lei ni jesti dok ne svrimo. I ne puta nikoga k meni kad je hitno da se neto rijei. Ovla uzima Beatrica pie samo da kralj ne moe ustati od stola. Odluila je sjediti u dvoru, a da kralja ne puta od sebe. Dopustit ete velianstvo, da vas jo malo zadrim smjeka se ona oaravajuim smijekom. A Vladislava hvata zlovolja. Otezanje s tim jelom sada ga ve ljuti jer kraljica ni jednom rijei ne pokazuje da bi brata Franceska i Ranzana pod kakvom izlikom htjela poslati u egersku palau. 376 To ga sve ozlovoljuje i najradije bi ustao i otiao da govori sa elnbergom. Nekoliko je puta pogledao biskupa Filipca kao da u njega trai pomo, ali on se ne mie i kao da nita ne razumije. Kralj nestrpljivo eka. Jednom ipak gozba mora prestati. Konano kraljica ustane. - Oito se dogodilo neto veliko kad gospodin elnberg tako pouruje. - Uistinu, pravo velite naglasi kralj. Biskup Filipec nasluivao je u elnbergovu pourivanju neku naroitu namjeru i bezuvjetno eli da prisustvuje tome razgovoru pa dade kraljici znak pogledom. Napulj ci krenue, a u kancelariju ulazi kralj i odmah uko-rava svojeg savjetnika. - Zato me toliko dozivljete, gospodine elnberg? - Velianstvo je vrlo zlovoljno? - Imam i razloga. Otkrivena je strahovita urota koju su zasnovali Ivan Korvin, vojvoda Iloki i itav jug, a vi me jo muite. - Urota protiv vas, velianstvo? - Jest, protiv mene i mojeg prijestolja. - To me zapanjuje. Sad razumijem zato je njezino veli anstvo dohitilo u dvor. - Da, Beatrici moram zahvaliti dovijeka. Ona je sama dola

da mi sve kae i da mi ponudi svoje ete i svoje bogatstvo za obranu prijestolja. Razumijete li to, gospodine elnbergu? - Razumijem, ali vi zaboravljate da smo utanaili... - Znam to hoete da kaete uzvikne kralj. Neu da mislim ni na to. Sad je tu urota. Ivan Korvin se zdruilo s Maksom, navalit e zajedno na me, na Budim da me utamnie i smaknu. Nije li to strahovito? Tek to sam preao prag ovoga kraljevstva, prijeti mi urota. Da nema Beatrice, to bismo uinili? Svoju sam eku vojsku morao otpustiti jer je nemam ime hra niti. Ovih pet tisua to je ostalo, ne znai nita za obranu od urote, samo mi Beatrica moe pomoi, samo ona novcem i voj skom. - A na beki ugovor? - Dosta mi je vae hladnokrvnosti. Moj je ivot u pogibelji, a vi dolazite s tim ugovorom koji bi me stajao ivota. - Ako se zbilja radi o uroti, savjetovao bih vam da odmah ostavite kraljevstvo i da se vratite tek onda kada se sve uredi. - Da bjeim pred urotnicima sramotno kao kukavica? - Bilo bi bolje nego se obvezati Napulju na toliki uzvrat. - Iz vas govori samo mrnja prema Beatrici. Mrnja je vaem zadovoljstvu potrebnija nego moj ivot. - Uvijek sam savjetovao vaem velianstvu da radije ostane te u ekoj. Ugri su vam postavili uvjet za izbor da uvijek osta nete u ovom kraljevstvu, a eka da joj kralj bude kod kue i da budno pazi njezine potrebe. 377 Raspaljen, polazi kralj kancelaru, sav razbuktan od ljutine: - Vi mi se to usuujete rei okom u oko? Vi, moj prvi savjetnik? - Ba zato, velianstvo, to sam prvi va savjetnik moram vam opetovati to sam ve mnogo puta rekao dok smo jo bili u ekoj. Ali tada ste sa mnom o mojem miljenju rasDravliali posve mirno, a sada govorite bijesno. Uistinu, nisam vas jo nikad vidio ovakvoga niti sam uo da sa mnom tako govorite. - Jo nikad nisam uo savjetnika koji bi kralju savjetovao da bjei pred urotnicima dok taj isti kralj moe da se brani vojskom koja je mnogo brojnija od vojske, vpsptnika. - Gdje vam je ta vojska? - Beatrica e ponovo unajmiti crnu etu. - Velianstvo, sluajte me. Da vas Beatrica pomogne na prijestolje, ponudio joj je Filipec vau ruku. Ako vas ona sada sama oslobodi urotnika, vi ste itav ivot njezin dunik, njezin rob. Prekrit ete i beki ugovor i uiniti je gospodaricom eke. Protiv toga ja u ime eke prosvjedujem. - Eto, nisam li rekao: vi mrzite tu enu iji je um nepro cjenjiv, a mo, slava i bogatstvo ogromno. - Vae velianstvo ide putem kralja Matije. - Idem svojim putem. Putem gdje u nai vjernu pomo onih koji e mi spasiti ivot i prijestolje. - Ovdje narod veli da sve zlo na ovo kraljevstvo dolazi od jugovine, a to znai: iz napuljskog dvora. Vae velianstvo juri u susret oluji na jug, mjesto da se skloni na sjever. - Neu dalje da sluam i pogleda na kazalo sata. Do skora e zapasti sunce. Jo imam dugo vijeati s kraljicom i s Filipcem. - Velianstvo me, dakle, otputa? - U poslove ovog kraljevstva ionako se ne moete upletati. - To je istina, velianstvo, na to nemam prava, ali viteka mi dunost nalae da vam prije nego odem donesem poruku. - iju poruku? zaustavi se kralj na vratima.

- Vae roakinje. Gordana vas moli. Nemam kada sluati ree kralj i uhvati za kvaku. Iznenaeni Selnberg ide blie kralju i zagleda mu se u oi. Ve je prije razabirao silnu razdraenost itavog kraljevog bia, a sad opazi kako bukti, a oi mu sijevaju. Njegov otklon da primi Gordaninu poruku razjasni pronicljivom velikau to se dogodilo s kraljem. - Zar velianstvo danas nije oekivalo Gordanu, nego kraljicu. - S kojim pravom pitate za moje line stvari? - Neka mi velianstvo oprosti. Kraljica nije lina okolnost vaeg velianstva nego i naa. Gordana je, naprotiv, samo vaa lina rodbinska stvar i smatrao sam za dunost da vas obavijestiim. Gordana moli da je primite. 378 Nikad. Neu da je vidim. Ona je podupirala protivnike. Neka sama ostane tamo u svojoj kui i neka se odande ne mie do sutra u zoru dok je ne otprate na jug. To je moja zapovijed. Selnberg je htio neto rei, ali nije dospio. Kraljica otvori vrata dvorane. Za njom dolaze svi njezini. Selnberg odmah razabere da im lica sjaju pobjednikom radosti. "Uoi otkrivene urote oni su tako sretni?" pomisli eki kancelar i povue se natrag. Dok se kralj sasvim posvetio Beatri-ci, ovaj hitro otvori vrata dvorane, izae na hodnik gdje stoji Stjepko. Reci Gordani da se radi o nekom otkriu urote. Neka pazi kad izreem rijei: u posljednji as. Onda se povue u dvoranu. Kralj i ostali nisu mogli opaziti njegovu asovitu odsutnost jer ga je zatiivao zastor na vratima. Nisu se ni brinuli za njega jer su raspravljali o vjenanju. Kralj odluno gleda Beatricu i veli: Htio bih s kraljicom govoriti o tome nasamu. Svi se htjedoe udaljiti, ali ih ona zadra: To je itav plan, velianstvo. Treba odvie vremena. Eno, gospodin Selnberg nestrpljivo eka. A kralj odgovori: Ne, Selnberg je upravo htio otii. Jo eli pozdraviti vae velianstvo, a gospodin Filipec mora jo rijeiti neke moje zapo vijedi. elim znati jesu li koga uhvatili u Damirovoj kui. "Kako ga strast preobraava" udi se Selnberg, promatrajui kralja. "Toliko lukavosti nije pokazao itavog ivota koliko sada u tom inu. Ali mene nee odstraniti." I on ne pokazuje volje da izae, ve naprotiv izjavr: - Velianstvo, dopustite da vam saopim dogaaj koji me prisilio da u to doba smetam. - Mi smo svrili veli kralj. - Ali nismo jo poeli govoriti o drugome to je najvanije i tee. Upravo sam htio zapoeti, kad je as prije izvoljela unii kraljica. Brzo u svriti. Molim njezino velianstvo malo strplji vosti. Radi se o srei eke. - Dogaaju u ekom kraljevstvu nisu kraljici jo poznati! ubaci Vladislav. Ovaj dogaaj mora kraljicu sigurno naroito zanimati. Selnberg se nakloni pa brzo zapone da ga ne bi prekinuli: - Izbila je pobuna u itavom posjedu vaeg prijatelja i bratia u ekoj. - Mojeg bratia Brandenburga? Tako mi javlja glasnik koji mi je doao to priopiti. Ranzano i Francesko zaokupljeni su vie svojom pobjedom i osnovama negoli njegovim pripovijedanjem. Beatrica misli samo 379

na Gordanino sutranje putovanje. Kralj bi htio da eki kancelar to prije dovri, jedino ga Filipec slua uljudno. Pobuna se dogodila iznenada u noi nakon gozbe. Onda je knez Brandenburg iste noi u posljednji as izmakao, velim: u posljednji as ... Svi se obazru. Na grimiznom zastoru vrata odraava se blistava slika. Viso ko stasito djevojako tijelo, utonulo u guste valovite nabore rui aste svile. Ispod nabora ljeska se svjetlo plavetnilo kao plavi odrazi neba ispod ruiastih magla. Modre vrpce uspinju se od struka preko njenih grudi. , 4";, Ljepota itave pojave ini se ovog asa kao isklesana dragocjena urna u kojoj je pohranjena plemenita snana duhovna svijest. Pred tom su snagom svi naas zadrhtali. I kralj, i Beatri-ca, i njezini pouzdanici. Gordana osjea svu opasnost svojeg nastupa, ali stoji odluna da se ne povue i ostane u borbi, ili po-bjedila, ili ostala poraena. Njen dolazak osjeaju svi kao da je munja oinula itav prostor dvorane. Beatrica, Francesko, napuljski poslanik Ranzano i kancelar Filipec svrstali su se u tren oka u bojni red i gledaju Gordanu kao bojnu trublju koja ih izazivlje na bitku. A oni stoje udrueni na obranu i navalu na smrt i ivot. Vladislav je smlavljen kao da su ga izbili. Kune Frantieka to mu je priredio ovaj porazni as i iba pogledom elnberga kao da i njega okrivljuje. Saopio mu je Gordaninu molbu da je primi, ali zato mu nije kazao da se nalazi ovdje? Bio bi se osigurao da mu ne doe pred oi. Dvoranom zaromoni tamnoobojeni plemeniti Gordanin glas: Neka mi velianstvo oprosti ovu smjelost. Vladislav je ne gleda, ve upire pogled u Beatricu da nae snage i odvanosti upravljati svojim postupkom. - Da, bila je smjelost naglasi Beatrica, a Vladislav se ohrabri i doda: - Primili ste moju zapovijed i niste se pokorili? - Nisam se oprla ni jednom slovu vae zapovijedi, velian stvo. Odredili ste da se ne maknem iz kue, ali zapovijed sam primila za vrijeme boravka u gradu. Dakle, jo se nisam vratila kui. To je jedini moj propust. - Kako ste smjeli doi ovamo? nastavi kralj otro, ne gledajui Gordanu. I kako ste mogli doi kad je izdana zapo vijed da ne primam nikoga? - Posluila sam se varkom prema plemenitom gospodinu Frantieku, a na to imam konano pravo. - Ah iznenadi se Beatrica to to veli? - Tko vam je pruio to pravo? otro pita kralj. - Nisam li ve dolazila na dvor, sluei se varkom na samu elju vaeg velianstva? Ovaj odgovor natjera krv u Vladislavljevo lice, a Beatrica se zgraa i opominje: - Gordana, zaboravlja da stoji pred kraljem. - Velianstvo, ne zaboravljam, ve samo .spominjem ono to je bilo jo juer. Vladislav bespomono slua i eka pomo od kraljice jer sam ne zna to da kae. Boji se da e mu Gordana u lice sasuti da je sam htio neka doe u mukom odijelu pod vizirom i dovede sobom ak i Bakaa, a ovo ne bi htio uti pred kraljicom. Zato smatra podesnijim da uti. Kraljica osjeti da joj Vladislav utnjom predaje rije i posluuje se tim pravom. - Kralj <ima pravo promijeniti svoje odluke. - Istina je. Kralj ima pravo na sve, a ja mogu samo zahvali ti kralju na velikoj nagradi to me alje u Napulj, na dvor vaeg uzvienog oca. To je svakako velika ast, pa kako je i nisam za sluila, a ono neka mi bude doputeno da njegovom velianstvu zahvalim.

- Uistinu, Gordana, ova odredba njegova velianstva do kazuje njegovu bezmjernu plemenitost. No, a sada treba da ide jer si prekinula gospodina elnberga u vanom izvjetaju. eki se kancelar nakloni: - Ja sam spreman svakog asa dati prednost kraljevoj ro akinji i ekam dok ona ne svri. - Zar ne vidite da je svrila? zlovoljno e kraljica. - Da, to je svreno potvrdi brzo Vladislav, okrene glavu k prozoru i sjedne u naslonja. Izvolite nastaviti, gospodine elnberg. - Vae velianstvo, u naoj se ekoj domovini uvelike ci jeni vitetvo, a ja vidim da vaa plemenita roakinja eli jo neto rei. - Vi je podstrekujete da ne slua kralja? Te rijei izree Beatrica jedva svladajui zlovolju. Gordana stupi korak naprijed prema kralju, nastojei da zahvati njegov pogled. Velianstvo, sutra u zoru ja moram otputovati. Uoi toga puta molim da sasluate jo jednu moju molbu. Vladislav nijemo bulji, skriva zabunu i neduhovitim smijekom trai pomo u Filipca, ali ovaj preputa situaciju Beatrici, uvjeren da e ona u prvom asu voditi rije mnogo bolje i uspjenije nego on. Dotle ona promatra kralja i razabire njegovu smetenost i teku nepriliku. Sad joj je potpuno jasno da je kralj uveer oekivao Gordanu i da je ona sada iskoristila tu okolnost i dola u dvor. Jer ako je kralj sada ne saslua, ona e mu jednostavno dobaciti u lice da ju je pozvao naveer. To pak mora jo vie raestiti kralja prema Gordani. Zato kraljica izaziva djevojku svojim pitanjem.

380 381 Ti si oito danas imala neku namjeru da predveer posje ti kralja? Velianstvo, moja je namjera u kralja zamoliti pravednost. Ova rije zahvati sve kao novi bljesak to iznenada navjeuje oluju. Povuen u pozadinu elnberg nastoji uhvatiti Gordanin pogled da bude s njom u vezi. Oni se pogledima sporazumijevaju. - Pravednost trai u kralja? pita Beatrica. Tko ti je uinio nepravdu? - Vie njegovom velianstvu negoli meni. - Netko je kralju uinio nepravdu? pita Beatrica zau ena. - Svatko kralju ini nepravdu ako izvri zlo u njegovo ime. - Tko je uinio zlo u kraljevo ime? Vjeruj, bit e po zasluzi kanjen. Je li tako, velianstvo? - Sasvim tako odobrava kralj Vladislav, a zapravo bi najradije da nestane iz ove dvorane ili da moe smjesta odstraniti Gordanu. A ipak, ona odgovara dalje smjelo i odvano. - Ne radi se, kraljice, o kanjavanju, nego da kralj popravi nepravdu koja je nanesena njemu. Zloupotrebom njegovih ljudi. - Kralj i ja duni smo braniti sebe, prema tome emo po praviti svaku nepravdu koja nam krnji ugled. No, razjasni: to se dogodilo? Tko je neto uinio u kraljevo ime? Okolnost da kraljica govori mjesto Vladislava upozorava Gordanu na veliki preokret. Budnom napetosti promatra situaciju i razabire da oni jo uvijek uporno ute. A ona bi htjela da ih izazove na razjanjenje urote o kojoj je primila elnbergovu poruku. I poinje mirno da bi nekako ula u trag o emu se radi i ne odgovara da kraljiino pitanje, nego zapoinje: Ponajprije, dopustite mi da vas podsjetim: njegovo je

velianstvo prije dva dana primilo ponudu Ivana Korvina. Napuljci, kraljica, Filipec i sam kralj izmijene znaajne poglede. To jo vie opominje Gordanu na oprez. A jo je vie iznenadi to je kralj ivnuo im je spomenula Ivana Korvina, odajui svoje neraspoloenje. Da, primio sam tu ponudu, sramotnu zamku. Da ne bi dalje govorio, Beatrica mu upadne u rije: Ova stvar je ve svrena i ne moe se o tom govoriti jer je tajna kraljeva i moja, a ti si, Gordana, u prijateljstvu s onima o kojima se radi. Dakle, o tome nema rijei. I ona ustane, mahne joj rukom da je dovrila razgovor. - Drugo nema nita da kae? Moe ii. - Naprotiv, velianstvo, imam: uvjerena sam da kralj nije zabranio slobodan ulaz u grad pristaama Ivana Korvina jer se s njim dopisuje. Kralj najednom pogleda Gordanu i uzvikne, ne mogavi suzdrati navalu ljutine: Ne dopisujem se s izdajnikom, nego odreujem, zapovi jedam njemu i njegovim ortacima. 382 Crven od uzbuenja, sam se zapanjio nad svojim ispadom. Kraljica mu uzalud daje znakove da se svlada. U tom kraljevom ispadu Gordana nasluuje vrelo kraljeva dranja prema njoj. I sretna je to je uspjela uhvatiti neku nit pa brzo zapita: Kako? Kralj naziva princa Ivana Korvina i moje zemljake izdajnicima? Kraljica uzme kraljevu ruku kao da ga eli odvesti i odgovori mjesto njega: - O tom je svaki razgovor zavren. Idemo. - Vae velianstvo, ne moe biti svreno usklikne djevoj ka jer oni koje je kralj nazvao izdajnicima, moji su zemljaci i prijatelji. Kralj skoi sav rumen i vikne: - Da, vai su prijatelji izdajnici, najcrniji izdajnici. - Velianstvo, ja to najodlunije poriem. Hitri Gordanin pogled uhvati elnbergove zjenice i osjea da joj odobrava. Uzalud kraljica nastoji kralja smiriti i zakriti mu svaku daljnju rije. On korakne prema Gordani, srdito pitajui: Jo se usuujete braniti izdajnike? Usuujem se i velim: nisu vas izdali nikada i niim. Silom se Beatrica gurne izmeu Gordane i kralja pa njeno poziva vladislava: - Idemo, velianstvo. Ostavite je. Mora ih braniti, oni su joj mili i dragi. - Moji izdajnici su joj mili i dragi vikne kralj, a Gordana ide opet korak blie i naglasi: - Ve sam rekla kralju prve veeri: nije izdajnik onaj koji je bio protiv vas onda kad ste bili kandidat na prijestolje. Ostavite je, kralju moj moli Beatrica. Doite. Ali on se ne da odvesti i sav razbuen odgovara: - Ne onda. Sada dok sam ovdje na prijestolju izabran za zakonitog kralja, sada me izdaju. A vi jo nalazite rijei obrane. - Da, velianstvo, nalazim i moram ih nai jer nisu uinili nita to bi opravdalo naziv izdajica. Nakon vaeg izbora nisu uinili nita, osim to princu nude mir. - Ni rijei vie, Gordana, jer u vas smatrati njihovom ortakinjom vie kralj, a Beatrica zabrinuto nastoji kralja odvui iz dvorane. - Hajdemo, ne dajte se od nje izazvati. - ime ih okrivljujete, velianstvo? pita Gordana. Ako ima krivnje, kralj to mora otvoreno rei licem u lice. - Ne recite joj nita, velianstvo savjetuje kraljica. To su nae dravne., tajne. Ona e ih izdati ako jo kaete.

- Kralju, vas je netko obmanuo, krivo obavijestio visuje ton Gordana, borei se s kraljiinim utjecajem. - Oblagao vas je netko, velianstvo. 383

po-

Kraljica je dovela kralja do vrata. Gordanine posljednje rijei dotaknue ga kao alac i on plane: - Imam dokaza. Razumijete li to? Dokaza imam protiv vaih milih i dragih. - Ako su to dokazi, onda u ja znati to moram initi. Ima li dokaza, bacite ih meni u lice. - Bacit u ih vie razdraeni kralj pa ide k stolu. Opet mu pristupa kraljica, uzima ga za ruku i vodi k prozoru, apui rijei da ne bi Gordani pruio dokaze. A Gordana ne poputa, sve jae izaziva kralja: - Vae velianstvo, danas se vie nitko jje moe osuditi bez suca. v<^ - Ja sam ovdje sudac. " i* - A gdje su optube, velianstvo? Optube? - Ovdje su na mojem stolu. - Dokazat u velianstvu da su krive klevete. - Dokazati? razjari se on dok ga kraljica dri za ruke. Ali vie ne osjea dodir njene puti. Istrgne se Beatrici i pohita k stolu. Vodi ga plamen gnjeva kao nikad dosad. elnberg promatra taj gnjev i ini mu se kao da Vladislava ne raspaljuje samo urota ve neto drugo to mu se ini ljubomora. Sav rasplamen podupre se Vladislav o stol i vrelim raz-buktalim pogledom i glasom upita Gordanu: - Vi mi nudite dokaze? - Da, velianstvo. - Kakve dokaze? - Tono u ih razloiti kad mi velianstvo iskae ime optu uje moje prijatelje. Beatrica iskoristi posljednju snagu da kralju zaprijei razgovor: - Kralju, vjerenice moj, molim vas ne nastavite, ne uzrujavljajte se. Ona ne smije saznati nae namjere jer e ih iskoristi. - Ne moe, jer nee za to imati prilike. Uutkat u je u tamnici. Onda se opet okrene Gordani, viui: - Vai mili i dragi prijatelji koje vi toliko branite urotili su se protiv mene s Maksimilijanom. - Tko se urotio? - Ivan Korvin i va skrbnik vojvoda Iloki, i svi oni redom. - Nije istina, velianstvo. Na to se kunem. Gordana poluglasno dae kralj i gnjevno je pogleda. Ona digne pogled k njemu, a on uzvikne: - Vi, Gordana, duu svoju zalaete na krivu zakletvu zbog njih, zbog jednoga od njih koji vas je uputio k meni da iskoriujete svoje srodstvo sa mnom u korist izdajnika? - Nitko me nije uputio, nitko nije ni znao ni slutio kakve posjedujem isprave. Ni sam moj skrbnik. A ja vam se ponovo kunem: netko vas je strahovito obmanuo. 384 Gnjevan pohiti Vladislav k stolu, razbacuje papire, trai. Ali ne nalazi onaj pravi i vikne prema Filipcu: - Gdje je pismo? - Poslano je po glasniku princu Ivanu, kako je vae veli anstvo odredilo. - Izdajniko pismo traim okosi se kralj. Urotniko pismo. Iza kraljevih lea Beatrica daje znak Filipcu da ne izvri kraljevu elju. elnberg i Gordana zamijetili su taj znak i sporazumjeli se pogledom pa ekaju. Filipevo oklijevanje jo vie raspaljuje Vladislava i gotovo vie:

Dajte mi izdajniko pismo. Beatrica prilazi k Vladislavu, uzme ga za obje ruke i tiho ape: Premili vjerenice, smirite se, molim vas. Nismo li ugovori li da emo dananju veer provesti sami, nas dvoje, sasvim sami. I priblii svoje napasne usne k njegovu uhu, namjerno se dotiui njegove puti. Razdraeni kralj osjea da mora vikati, mora se razmahivati, mora imati to pismo, mora dokazati toj ljepotici koja je nekoliko dana ivjela u svakom njegovu sjetili i u svakoj misli. Mora joj dokazati da se krivo kune, krivo brani nevrijednike jer jednoga od njih ljubi. Ljubi izdajnika i zato je ona sama izdajica. Sve je la to mu je govorio Baka. Zavarali su ga oboje po njezinom smiljenom planu. A on je sve vjerovao. Sad mora je raskrinkati, poniziti, ponititi, osvetiti se. U tom bijesu ne moe mu vie pruiti ublaujui napitak ni dodir kraljiinih usana to mu apu na uho. Njene rijei gube se u umu njegove krvi, uzvitlane gnjevom, ljubomorom, ponienjem. I zavie Filipcu: Hou li dobiti pismo? Povik grmi kao prijetnja. Toliko je osor i grub da se Filipec osjea uvrijeen i prinukan da se pokori. - Molim, velianstvo, nisam ni izdaleka kanio da vam ga ne izruim, ali kao savjetnik upozoravam vas na pogibelj u koju ulazite. - Kakvu pogibelj? Sto hoete? - Hou upozoriti na pogibelj koja bi nastala ako otkrijete tajne kraljevstva eni koju moramo smatrati ortakom urotnika. Tog asa kraljica pokrije lice rukama i pokuava jecati da tim posljednjim naporom sprijei kralja da Gordani pokae urotniko pismo. I ona uzdie jecajui: Velianstvo me ne slua, i od toga e biti strahovito zlo. Za vas, za mene i za nju koja je ipak potomak vae krvi. Smilujte se, vjerenice moj, sluajte me. 385 25 GORDANA IV 25* Ali ne djeluje ni dobro namjeteni pla. Kralj je gluh i slijep Od bijesne osvete, eli smrviti Gordanu, ponititi, vidjeti je osramoenu pa dokazuje Beatrici: Ne, kraljice, nema zla za nas, nego za nju, samo za nju, neka vidi na to se klela. Neu toj eni pritedjeti sramotu koju e sada doivjeti. Neka se valja u kalu njezinih milih i dragih prijatelja i ljubavnika. I od bijesa druom rukom gotovo istrgne Filipcu pismo to ga je ve tako brino spremio u njedrima. Dignuvi pismo, zavitla pred Gordaninim oima kao igom njezine sramote. ^ - Jao vama, Gordana! Kad zagledate u ovo pismo, oblit e vas stid to ga mora osjetiti svaki izdajnik, uhvaen na djelu. Da, to je ono pismo. - Ne bojim se, velianstvo. - Ne bojite se? U ovim rijeima napisana je vaa osuda. - Hrabro je ekam, velianstvo, ali moram znati optubu. - Optuba je tu. Ona je ig vaeg ortatva, vae bestidne prevare. Klju u vau tamnicu. - Neka velianstvo ne izrie ono to bi moda za koji as moralo opozvati. Beatrica osjeti da je doao as da izbaci otvorenu strelicu pa otro uzdigne glas: Velianstvo, nedostojno je kralja to joj doputate da u va asni obraz dobacuje ovakve rijei. Nedostojno je viteza. To

vas obeauje u oima svih koji ovdje stoje, u mojim oima liava vas prava da se nazovete mukarcem. Te rijei padaju po njemu kao ognjena munja. I udara po stolu da se sav tresao: - Ne moe me obeastiti ni jedna rije to pada iz usana urotnice koju sam ovog asa osudio na tamnicu. - Da, velianstvo, to je muevna rije ispravlja kraljica otrinu prijanjeg prigovora. - U tamnicu s njom i sa svakim koji se usuuje ovako pogrditi svojeg kralja. elnberg stupi korak naprijed, a Gordana korak blie kralju: Velianstvo, pruam vam ruke: sveite ih i bacite me u tamnicu. Evo moje glave. Smaknite me ako sam kriva, ali dajte mi dokaz da su vas izdali. Pruite taj dokaz ako ste vitez. Sav blijed, druom rukom gurne kralj pismo u ruke Gor-dani i vie: Evo vam dokaz. Poniknite okovani lancima na putu u tamnicu. Kraljica posegne da Gordani oduzme pismo, viknuvi: Kralju, oduzimate sebi mogunost da zatitite svoje prijes tolje. Kao iz neba pada meu njih elnberg. Ugura se izmeu kraljice i Gordane i povienim glasom veli: 386 Kralju, zasjenili biste svoj obraz neizbrisivom nepravednou kad biste uskratili Gordani da sazna to je u pismu. \ vidjevi da se kraljica sprema s druge strane pribliiti djevojci i oteti joj pismo, on zatiti rukama Gordaninu desnicu koja je ve drala papir to joj je pruio kralj. - Molim kraljicu neka prepusti kralju da vri ono to je duan svima nama, a kralja molim da izvede svoju volju i raisti istinu. - Kojim se pravom paate u poslove ovog kraljevstva? uzvikne kraljica prema elnbergu. - To nije posao ovog kraljevstva, nego asnog obraza mojeg kralja. I ja u ga braniti do posljednjeg asa. - S njom je sve to ugovorio. - Molim kraljicu da ne sumnjii ozbiljno e elnberg. - Jest, s njom se urotio, sporazumio povisi kraljica glas i neprijateljski gleda elnberga. A Filipec mora utjeti. Nema odvanosti da se odupre elnbergu. Francesko se uplee samo gdje kojom rijei, ali ga nitko ne slua. Ranzano uti, osjeajui da nema prava uplitati se. elnberg neprestano brani pismo u Gordaninoj ruci i odbija kraljiinu objedu: - Nisam se imao kada sporazumijeti s Gordanom, nisam mogao slutiti da je moj kralj primio kakvo pismo, ali, velianstvo, ponovo naglaujem: na kocki je vaa ast. - O tom odluuje sam kralj, a ne vi upuuje Beatrica. - Mukarci u ovoj zemlji privikli su sami suditi o asti i ne primaju sud ena, pa bile to i okrunjene kraljice. - Va me kancelar vrijea, velianstvo poziva Beatrica i hoe toboe da ode. A kralj slua prepirku tek napola, a vie blistavim oima gleda Gordanu, koja se, meutim, povukla od kraljice. Oduzmite joj pismo zapovijedi kraljica Filipcu. elnberg se odmah suprotstavi i zakrili svojim itavim omanim tijelom Gordanu: Kralj je ve pismo predao svojoj roakinji i ona ima pravo da ga ita. Gordana je izjavila: nae li u pismu krivnje, predat e se sama kralju da uini s njom to ga je volja. A vaa velianstva uvjeravam: sam u zamoliti neka kazne ortakinju urotnika.

Sto ubojitih strijela prospu na elnberga kraljiine zjenice. Tog asa osjeti kralj vrelu elju da gleda Gordanu, unitenu i poraenu, i sam uhvati kraljiine ruke da ne oduzme Gordani pismo. - Kraljica neka prepusti stvar meni. Gordana e doznati nau tajnu, ali iz ove joj dvorane nema izlaza. Rekoh: iz ove dvo- rane ide ona s tajnom urotom u najdublju tamnicu ovog dvora. - Htjela sam vas ouvati novog razoaranja veli Beatrica. - Nita me vie ne moe razoarati, sve je ve dostiglo vrhunac. 387 - I nju sam htjela zatiti od vaeg gnjeva i sramote koja je eka. Evo zato se protivim. - Sad je sve svreno. I kao da je uzajmio muevnost od Selnberga, odredi Gordani kretnjom ruke i rijeima: itajte to bre. Nemam mnogo vremena. elnberg stoji uz Gordanu i eka, ne skidajui pogled s nje. Trai u njenom licu odraz sadraja. I dok ona ita, lice joj nije uplaeno ni gnjevno. Savren mir lei u svakoj plemenitoj crti. Tanki prsti to dre papir ne odaju ni najskrovitije uz buenje. . ...i"Samosvjesno dostojanstvo, neustraivost A odvanost struje iz njenog dranja. Kad je doitala, podigne glavu i pogleda kralja u oi. On gotovo zlurado oekuje njenu predaju i sramotni poraz. Mirna, odluna Gordanina suverenost izaziva zaprepatenje njenih neprijatelja. Prvi obrisi zabrinutosti pojavljuju se u njihovim oima. Bez daha svi oekuju Gordanino miljenje o onome to je proitala. Kralj je izaziva estokim rijeima: - Hoete li se jo i sada kleti? - Sada se dvostruko kunem. Kao da je svima stao dah. Ona pogleda okolo, pa opet kralja, dok on pita: - Kunete se dvostruko? - Velianstvo, ovo pismo nije pisao Damir. Sad napokon i Filipec osjeti potrebu da doe u pomo protiv opasnosti. Kazivao je pismo u pero kopistu. Polagano se obazre prema kancelaru i s malo prezira odvrati: - Odgovorit u na ovo neto kasnije, gospodine kancelaru, pa svoju lijepu glavu, ukraenu bujnim pramenovima, okrene pre ma kralju i sveanim glasom govori: - Sve to, velianstvo, nije istina. - Jo i to moete ustvrditi? - Mogu, velianstvo, po stotinu puta. - Dokaze ste obeali. Gdje su vam dokazi? Gordana jo vie uspravlja glavu, krene korak blie kralju. U toj kretnji kraljica osjeti neto nevoljko, neprijatno pa namjeteno toplo promrsi: - Pusti to, Gordana. alim to ne moe oboriti urotu, ali nisi kriva to meu njima brani svoju ljubav. - Kraljice, dopustite da govorim. Kralja obuzme nestrpljivost pa izazove Gordanu: Govorite da ujemo, govorite samo koliko vas volja. Tog asa pogodi ga Gordanin pogled dubok, teak. Pogled u kojem lei naroita muka snaga i smete ga. Ona je tim pogledom skrenula njegovu panju na sebe, sav se predaje i vidom, i slu388 hom, i mislima onome to ima uti. Napuljci sa svojim saveznikom Filipcem, susteu dah, zure u Gordanu i ekaju rije njene obrane. ekaju spremni na navalu. Kao to je njeno dranje dostojanstveno i suvereno, tako je i glas miran i samosvjestan.

- Velianstvo je tono italo ovo pismo? - Dakako, itao sam ga posprdno odvraa on. - Prema tome vidjeli ste ovo: pismo je datirano u Peuhu. - Jasno kad su se sastali u Peuhu. - Ne. Ovo pismo nije pisno u Peuhu. - Vi, dakle, znate gdje je pisano? - U Budimu. Kralj se smijei, kraljica se nasmije, Ranzano i Francesko hihou, a Filipec primjeuje: Vrlo loa obrana. Gordanin pogled i glas nekako udnim omalovaavanjem oinue Filipca: Preasni, strpite se jo malo. To zvui kao prijetnja: I sve njihove oi upru se u njenu ruku koja je digla pismo prema kralju: - Velianstvo, ovdje se veli da je pismo poslano tridesetog srpnja iz Peuha. - Da. To vidim. - A danas je peti kolovoz. - Pa onda? - U pismu pie: "Maksimilijan Njemaki stigao je preodjeven u dvorcu Opavu, a danas pred zoru odjahali smo s njim u Peuh gdje smo svi poloili prisegu princu Ivanu i caru Maksu". To pie u pismu: dana tridesetog srpnja Maksimilijan stie u Opavu, ondje kuje urotu i svi onda polaze u Peuh. - To je tono i prirodno. - Naprotiv: niti tono niti prirodno. - Dokaite plamti kralj, ona se malo osmjehne, ogledavi se dvoranom: - Pisac ovog pisma sam je zapao u svoju stupicu. - Ne sumnjiite, Gordana, nego dokazujte izazivlje je kralj. Beatrica i oni drugi su nijemi. Sasvim je nemogue da su tridesetog srpnja ugovorili urotu Maksimilijan, princ Ivan, vojvoda Iloki i gospodin Damir od Brezovice, a uveer stigli u Peuh. Beatrica i njezini se smijee i slijeu ramenima. Ali kralj e nestrpljivo: - Zato bi bilo nemogue? - Jer ni jedan smrtnik u isto doba ne moe biti na dva mjesta. Filipeve ute trepavice se ukoile, kraljiine zatreptale. 389 - Ta tvrdnja nije nimalo smijena, naprotiv, uglavljuje isti nu pootri Gordana svoj glas. - Izrecite tu istinu nuka kralj. - Kako? Zar vie velianstvo ne zna da je tridesetog srpnja car Maksimilijan sa svojom vojskom uao u Be. Izjava zagrmi poput groma pa izazove u kralja i elnberga zaprepatenje. - Molim vas ne govorite ovakve ludosti upadne kancelar Filipec. To bih valjda ja znao prije od vas. - alim, gospodine kancelaru, to sam bolje upuena u pos love kraljevstva. Maksimilijan je zauzeo Be.-frSdesetog srpnja. - To je ludost, Gordana. Zapoljine ete jie bi dopustile veli kraljica. - Nisu se ni odupirale. Kralj se naglo digne. Filipec klone, elnberg istri iz svog zaklonita, a kraljica zuri u Filipca gotovo izazovno. Ipak se ona od svih prva probudi pa se obazre Gordani: - Tko te obavijestio o kretanju Maksimilijana Njemakog? - Manje je vano kako sam doznala, ali razjasnit u kad gospodin kancelar kraljevstva kae je li znao.

Ali on estoko upadne u rije: - Nemam veze s Nijemcima koje vi podravate, ja uope ne vjerujem u tu vijest. - Ne podravam veze s Nijemcima, nego se brinem to se dogaa oko granica kraljevstva odgovori ona mirno. Vladislava se teko dojmilo Gordanino otkrie i on tiho ree elnbergu. - Kako je mogue da bi nam Maksimilijan mogao oteti Be, a da mi nita o tome ne znamo? Gdje su bile nae ete? - Po svoj prilici nije bilo ni boja, kako to izvjeuje njezina milost odgovara elnberg. Gospodin vojvoda Zapolja ostavio je svoje ete u Beu i nije se vie vratio onamo. Odvie se pouz davao. Moda saznamo jo neto podrobnije od Gordane. Time je eki kancelar opet sveo kraljevu panju prema djevojci. - Dakle, velianstvo: tridesetog srpnja Maksimilijan je bio u Beu, prema tome nije se nikako mogao sastati s princom u dvor cu u Opavi niti putovati toga dana u Peuh kad je Beom jahao na elu njemakih vojnika i odrao sveane igre, izdao proglas i odrao gozbe. - Ako je sve to istina? - Izvolite poslati svoje izvidnice na granicu Austrije. Ja sam to doznala iz vjerodostojnog vrela koje u kasnije objasniti. Kancelar Filipec slegne ramenima omalovaavajui. Ako je, naime, istina da je doista bio u Beu i da se tamo nalazi primijeti sada kancelar Filipec. Ona mu odgovori omalovaavajuom kretnjom glave: 390 - O tome e se gospodin kancelar moi uvjeriti ako poalje svoje glasnike da izvide. - Pa dobro. Kad bi i to bilo tako opet prihvati rije Fili pec onda je gospodin Damir primio toga dana Maksimilijanova poslanika, a u pismu Bakau napisao je da je Maksimilijan bio tamo glavom. Time je htio pobuditi u Bakau to vie potovanja i nade u uspjeh urote. Ne okreuvi se k njemu, ona odgovara, gledajui kralja. Kad bi to bilo tako, gospodin Damir bio bi svoju la si gurno mudrije izveo i zabiljeio drugi dan, a ne ba trideseti srpnja jer bi gospodin Damir morao biti uvjeren da e vae kra ljevstvo, kad Baka primi ovo pismo, biti ve obavijeten o zau zeu Bea. Zato velim: Damir nije pisao ovo pismo niti ga kazivao u pero ni u Opavi ni igdje drugdje. A ovaj potpis nikada nije njegov. Onaj koji je pisao ovo pismo htio se posluiti neupuenou kralja koji je tek nekoliko dana u ovim zemljama i ne poznaje pismo ni potpis dvorana Ivana Korvina. Iznijet u jo* jedan dokaz. Pogled bademastih oiju upravljen u kralja onom dubokom snagom kojoj se elnberg ne moe nadiviti. Velianstvo okrene se kralju kao da nikog drugog nema u dvorani evo drugog dokaza da gospodin Damir nije pisao ovo pismo niti ga je mogao pisati. I ona opet digne prema kralju urotniko pismo. Ovdje navodno Damir izriito pie Bakau: "Naite nekoga tko e mi donositi vaa pisma ili linost koja bi mogla prenositi moje i vae poruke. Istina, bilo bi bolje da se uzmognemo sastati pa da vi nekako doete do Peuha kad opet stignem tamo." Gordana zastane. - Molim vae velianstvo neka naroito poslua ove rijei to ih navodno pie Damir: "... jer se ja ne mogu nikako mak nuti iz tvrave i doi na sastanak blie Budimu, mogle bi me na njuiti Filipeve uhode, a ja elim doi u Budim samo kao tam

niar kralju Vladislavu i Beatrici aragonskoj". - Evo veli Gordana to dokazuje da se Damir ne usudi iz peujske tvrave. - Jer je vrlo lukav odgovori Filipec, a Gordana brzo doda: - I ne eli i nee nikako da doe u blizinu Budima. - Nije lud. Zna to ga eka nasmijei se Filipec. - To je sasvim prirodno ree kraljica. - Hvala, velianstvo, vama i kancelaru to ste to primijetili jer ba zato nije prirodno to je gospodin Damir ipak izaao iz Peuha i dojahao vrlo blizu Budima. - to? klikne kralj pa ide nekoliko koraka prema Gordani. Beatrica i njezini pouzdanici ivo se maknue. - Damir je ipak ostavio Peuh i nalazi se vama nadohvat. - A otkud vi to znate? Pita Filipec Gordanu. - Jer itav Budim to zna. 391 Vladislavljev pogled otrim pitanjem zahvaa Filipca. Kraljica zuri u Gordanu. I opet mi ne znamo nita o tome. Ne valja ti pria, Gordana. Na te rijei Gordana uini kretnju glavom: - Zar gospodin kancelar nije o tome izvjestio kralja? - Sto je to? trgne se kralj ljutito. Nije istina da bi se taj plemi usudio doi u blizinu grada. - Rekoh vikne Filipec, a Gordana upadne: - Jer je u samom gradu Budimu. - To nije istina odsijee kancelar Fifjpec. Selnberg okrene lea svima da sakrije izraaj svoga lica. Taj pokret pobudi u kraljice i Filipca panju. Ona* ustane i usklikne: - Uistinu, ne razumijem to se tu kuje? - Vaa se velianstva mogu svakog asa uvjeriti o istinitosti mojih rijei naglasi Gordana. - Gordana, vi znate gdje se nalazi taj plemi? pita kralj. Da, velianstvo. Rekoh da je u Budimu. Ali je Filipec otro prekine: - Stvar je jasna. Nisam mogao doznati da je taj plemi sti gao u Budim jer se oito sakrio pod zatitu kakve fratarske kute ili se kako drugaije preodjenuo. - Obratno, gospodine. Stigao je u svojoj modroj odori sa crvenim klobukom i bijelim perom koje poznaje itav Budim. Gordana se okrene kralju, drei navodno Damirovo pismo: Dakle: kad bi on pisao ove retke, ne bi uope dolazio u Budim istog dana kad stie pismo i ne bi ulazio u Budim ovako odjeven, nego bi se uistinu zakukuljio, kako je to izvrsno rastumaio gospodin kancelar Filipec. - Gdje se sad nalazi? pita kralj Gordanu snanim glasom. - Vae velianstvo, Damira je uhvatio zapovjednik ete nje zinog velianstva i smjesta je otpremljen u tvravu. Otkrie poput munje osine Beatricu i njezine ortake, ali ona se ve smijei, naglaujui: - Moje su ete predane u slubu njegovu velianstvu. Jer je nad Damirom proglaeno veleizdajstvo, sasvim je prirodno da su ga ete uhvatile. - Da, velianstvo, sasvim prirodno, ali bi bilo posve nepri rodno da gospodin Damir dolazi u grad ako je pisao ovo pismo jer se ne bi dao uhvatiti u asu dok s Maksimilijanom i vojvo dom Ilokim sprema takvu urotu. - A ipak je tu? primijeti kralj. - Jer je doao u Budim, oslanjajui se na ponudu princa Ivana, elei da mu donese poruku od vaeg velianstva. Neka ga velianstvo pozove preda se i od njega sve ispita.

- To je najprirodnije rjeenje anstvo, mogu li dati nalog? 392

usklikne Selnberg.

Veli

Da, odmah, barem emo od njega uti sve. Filipevo pjegavo lice blijedi, a Gordana vedro gleda Seln-berga kako na vratima nalae Stjepku to da ini. Napuljci i njihov saveznik Filipec nastoje nastaviti borbu: Iz ove stupice Gordana ne moe izai oglasi se Filipec. U pismu Damir jasno veli da je princ stavio ponudu na povra tak krune samo zato da zadobiju vremena pripraviti urotu. A kad je Damir stigao u grad, nadao se da e ga njegovo velianstvo pozvati k sebi i ako ga ete uhite da s njim raspravlja o prinevoj ponudi. Kako bi se mogao osloniti na kralja kad ne zna hoe li on uope prihvatiti tu ponudu. Naprotiv, svatko zna koliko je Da mir princu drag i ako ga kralj zadri kao taoca, princ Ivan morao bi pristati na mnoge kraljeve zahtjeve samo da oslobodi svojeg druga iz tamnice. Ili, neete valjda, gospodine kancelaru, ustvrditi da je taj Danvir budala? Filipec se obrati kralju. - Zar sam ovdje osuen ovoj mladoj gospoi polagati ra une? - Kako moete to pitati, gospodine kancelaru? ree kralj. Obratno, ona odgovara nama, jer smo je pozvali da dokae svoje tvrdnje. Kraljica se stade ljutito smijeiti i umiruje kancelara: - Ne smijete joj zamjeriti. Ona brani sebe i njih jer pripada njima pa iskoriuje sve ime bi ih mogla rasteretiti. - Velianstvo, poto je Damir kanio doi i, eto, doao je u Budim, nikako nije vjerojatno da bi Bakau pisao pismo. A kad bi ga pisao, neka vae velianstvo bude uvjereno da ne bi upot rijebio obine rijei, nego bi se latio ifara kojima se uvijek piu ovakva opasna pisma. Damir nije lud da ovako teke tajne povje rava papiru i svakome ovjeku pristupanim rijeima. - Zaista, dobro ga brani primijeti kraljica ljubazno. Zar je on osvojio tvoje srce? - Kraljice, na moja usta govori razum, istina i ovjeanska dunost ree ona ponosno. Sva su Gordanina otkria zaokupila kraljeve misli. I dok promatra njenu ljepotu, sjedi sapet i nemo an. ini mu se da je zrak zaguljiv i ne moe disati. Pred njim lei ve napola razorena urota o kojoj su ga izvijestili kraljica i Filipec i dokazali je predloenim Damirovim pismom. A sad dolazi Gordana u svojoj raskonoj ljepoti i obara te dokaze, ulijeva u njegovu duu sumnju da ga je netko prevario, a taj netko je! blizu. Kad barem tu ne bi bila kraljica, njezin brat i poslanik Ranzano, mogao bi govoriti jednostavno sa svojim ekim prijateljem Selnbergom, pitati ga to on o tome misli. Ovako je prisiljen da se mui, razmatra, istrauje i doputa da mu se Beatrica naruga. 393 - Cut emo je li taj Damir doista ovdje i poto je doao primijeti kralj samo da neto kae, ali Gordana brzo prihvati tu priliku da opet govori: - Da je ovdje, to e velianstvo uti. Mogu ve sada obavi jestiti kralja zbog ega je doao. I Vladislav i Beatrica i svi oni uprave u nju zauene poglede. - Dakle, govorite zapovijedi kralj. - Gospodin Damir stigao je u prinevo ime kralju da primi njegovu poruku na Ivanovu ponudu i da jo kojeta saopi kralju.

- A moda zna i to kojeta? - Da, kraljice, znam i to. Damir ima javiti njegovu velian stvu da je princ ostavio Peuh i nalazi se vrlo blizu Budimu. Svi se digoe. Uzbuenje zahvaa svakoga. Beatricu, Napuljce i Filipca hvata strepnja, a kralj se umiruje. U njihovim oima raste pogibelj, u kraljevim se smiruje. - Ivan Korvin izaao je iz Peuha i nalazi se u blizini grada? Zato je to uinio? - Velianstvo, princ vjeruje u viteku kraljevu ast i ne boji se stupiti pred vas prije nego to prihvatite njegovu ponudu jer zna da vae velianstvo ne moe odbiti ono to on nudi niti uiniti bilo to naao i sramotu sinu pokojnog kralja Matije, ije ste mono kraljevstvo primili u svoje ruke. Svaka mu rije donosi smirenje i goni strah od urote. - Vidjet u, Gordana, jesu li vae rijei istinite ree kralj. - Na to se kunem, a kralj e se uvjeriti jesam li se istinski klela. Promjena kraljeva dranja prema Gordani budi nemir u Beatrici, ali se ini mirna i veli: - Veliansto, nitko ne zna to smjera princ, svakako morate biti oprezni. - Ne, kraljice, kralj ne mora biti oprezan, nego princ, jer na nj vrebaju kraljevske uhode veli Gordana. - Moje uhode? zaudi se kralj. Nemam uhoda. - Onda ne znam ije uhode vrebaju na ulazu u grad, ali oni su uhvatili i Damira i rekli su u ime kraljevo. - Lau nisam ih ja poslao. - Dakle, to nisu kraljeve uhode, postavili su ih onamo oni koji uvaju kralja primijeti Beatrica. Meutim, ako je princ uistinu u blizini grada, znak je da ima miroljubive namjere. - Da, velianstvo potvrdi Gordana. To proizlazi iz svega. - Dakle, reci nam gdje se nalazi pa e stvar biti rijeena. - Kraljice, zar da ga izdam? - To nije izdajstvo, ako je doao da se pokloni kralju i prizna ga za svog vladara. - On e se sam javiti velianstvu. 394 - Razumijem, Gordana, tebe veu uz nj njeni osjeaji vjerenice. - Ne veu me nikakvi osjeaji. - Uzalud taji. Sam mi je rekao da si mu obeala ljubav i vjernost. - Kraljica se vara, ali da sam mu doista obeala, ne bih to danas mogla ispuniti. Rije danas naroito trgne kralja, koji sa zanimanjem slua njihovu izmjenu rijei. Meutim, Beatricu ivo zanima naglaena rije i pita: - Zato danas ne bi mogla ispuniti obeanje? - Jer danas moj put ide svojim smjerom. - Razumijem te, Gordana. Nada se Ivana Korvina obraniti time to porie svoje osjeaje prema njemu. Ali ne boj se. Kralj nema uzroka da te progoni zbog ljubavi prema Ivanu. Naprotiv, to on moe samo iskoristiti u svoje svrhe, dakle, uzalud taji kad je svima znano da te kralj silom vjenao s Damirom. Htio te ak baciti u tvravu, sve zbog tvoje ljubavi prema Ivanu. - To zna svako dijete na dvoru potvrdi Filipec shva ajui da kraljica naglauje Gordaninu ljubav prema princu kako bi izazvala kraljev gnjev prema njoj. - Ne razumijem zato kralja hoe da zavara da nisi Iva

nova vjerenica i da ga ne ljubi. U koju svrhu pokriva nepobitnu istinu? ree kraljica. - Ne pokrivam istinu niti zavaravam kralja jer njega ne mogu zanimati osjeaji mojeg srca povisi Gordana glas niti je sad o tome govora. Sad govorimo o vanoj stvari da otkrijem kralju prinevo boravite. - Naravno, zatajila si gdje se nalazi ljubljeni vjerenik i to se eni koja ljubi ne moe zamjeriti. - Zatajila bih boravite svakog ovjeka kojemu bih svojim otkriem mogla nanijeti zlo. - Kakvo zlo? Obratno, ako se princ eli istinski pribliiti kralju, onda mu nanosi tetu ako taji njegovo boravite. Je li tako, kralju? obraa se k Vladislavu, ekajui njegovu potvrdu. - Zato ne otkrivate, Gordana, gdje se nalazi? - Jer nemam jamstva da se neprijatelji ne bi pourili prije kralja dostii princa i poiniti zlo u ime kraljevo, kako se to uinilo s plemiem Damirom. - Optuuje? pita kraljica. - Ne optuujem nikoga, ali zatiujem princa pred onima koji su uzeli Damirovu slobodu. - Dobro, Gordana primjeuje kraljica blago. Ve si nam saopila da se princ nalazi u blizini grada. Reci gdje je i time e dokazati ispravnost svoje trvdnje da nije urotnik. - Bude li kralj elio, doznat e. 395 I ja elim doznati. Isto tako kancelar Filipec i moji pouz danici koji pripadaju kraljevskoj vlasti. Je li, velianstvo? Da, zato tajite gdje se nalazi princ? Gordana gleda elnberga. Rekoh: nemam jamstva da mu se nee desiti ono to se uinilo s Damirom. Dok nemam tog jamstva, ne mogu rei nita. eki kancelar ide blie pa ozbiljno zamoli kralja: Smijem li neto rei kralju? Ovaj jedva doeka da se Selnberg javlja i dopusti mu rije. Debeli kancelar pogledava Gordanu. - Jeste li rekli istinu da se princ nalazi u^blizini grada. - istu istinu. - Onda, velianstvo, posve je prirodno da bez jamstva ne moe odati njegovo boravite pred svima nama. Samo meni i kralju upada kraljica. Selnberg se priini kao da nije uo pa nadovezuje: - Prema tome, Gordana, vi biste saopili prinev boravak okom u oko vitezu asna obraza, mukarcu i kralju u etiri oka? - Svakako, gospodine kancelaru. Kraljica bijesno gleda elnberga i govori kralju: Velianstvo oito ne kani dopustiti da me eki kancelar ponizuje? Vladislav se opet sav zguri u naslonjau i bespomono gleda u pod, preputajui kancelaru da se brani. A ovaj ne eka: - Ni jednim dahom nisam povrijedio kraljevu vjerenicu ako sam istakao kraljevu vlast. On je vladar svih nas i samo njemu pripada pravo da pita, saznaje i sudi. Ja samo nastojim ponukati Gordanu da svoju tajnu otkrije kralju u etiri oka, a onda e vladar odluiti hoe li Gordani vjerovati ili ne i to e initi. Vla dar neka progovori: ima li mu Gordana u etiri oka priopiti prinevo boravite? Molim vas, kralju, da se na to odluite. - Ako mora biti? - Mora odluno izree eki kancelar. Mi moramo doznati gdje je princ. Gordana je spremna da to ree samo kralju.

Vladislav ide prema drugoj odaji i pozove Gordanu: Doite ovamo. Beatrica porumeni pa izmijeni pogled sa svojima i uini ko-rak-dva prema vratima: - Prema tome, ja sam suvina na dvoru. Vladislav se obazre, zbuni i muca: - Velianstvo, molim, odmah u vas obavijestiti, ali... Samo kratak as, kraljice moli Selnberg i nudi kraljici sjedalo. Ona ne prihvaa niti odlazi, bodljikavim pogledom slijedi Gordanu koja odlazi s kraljem. Selnberg zatvara za njom vrata i apne joj neujno: Sad sve ovisi samo o vama. Kad su se vrata za njima zatvorila, kraljica je u mislima smaknula elnberga. 396 - Mislili ste da e Gordana primamiti kralja promrsi srdito kraljica. - Ni ako bi mu sada ponudila svoju ljepotu grubo se okosi Francesko. - Ne shvaam vas, gospodine elnbergu mrti se Filipec potkapate samo mene. - A elio bi pokopati mene? zaboravlja se Beatrica. Ali, eki gospodine, upamtite: Beatrica stoji tu, ona je tu, kraljuje tu i nitko je i nita nee i ne moe maknuti, ak ni onda ako Gordanu gurnete kralju da mu bude ljubovca. - Velianstvo samo sebi skida krunu s glave spoitava joj eki velika. - Moja je glava okrunjena dok o vama ovdje jo nije bilo ni glasa. Moja je glava pomazana za kraljicu ovog kraljevstva i nitko iv ne moe raskinuti sveti obred i zakonski peat niti oboriti saborski zakljuak, ak ni ja sama. - Velianstvo kruto zaboravlja nepovredivost svoje vlasti kad sve to navodi. - Podsjeam vas da ste ovo kraljevstvo bacili u najveu nesreu jer se upleete u nae stvari. - Znam to dugujem vama, kraljici, sebi i kraljevstvu. Onda Filipec udari na svoga druga, spoitnuvi mu: - Urotili ste se protiv mene. Svi me napadaju, a uinio sam dobro djelo kraljevstvu i prisilio Gordanu da govori. Cim kralj izae, znat emo sve. Beatrica osjeti u dui strah, povue se sa svojima daleko u dno dvorane i ape. Ova je eka zmija moj neprijatelj. I dogovaraju se tiho kako bi se oduprli Gordaninim otkriima. U sredini dvorane ostaje Selnberg, osjeajui da je opkoljen prijeteim neprijateljima. Filipec uini nekoliko koraka prema njemu i promrsi ekim jezikom da ostali ne razumiju: - Vi ste me unitili, a zadali ste rije da ete vazda biti uza me? - ime sam vas unitio? Ako se raisti urota? Filipec uuti. Ne usudi se priznati da je urotniko pismo latinskim jezikom diktirala kraljica nekom kopistu. - Ne zalazite se toliko za kraljicu opominje eki kan celar poluglasno. - Mene, mene ste unitili. Vi i ne slutite... - Da je urota namjetena, a pismo krivotvoreno? Sve mi je jasno. Doite i povede ga k prozoru. Kraljica ga iba svojim pogledima, raspravljajui sa svojim bratom i napuljskim poslanikom:

Ovaj tovljeni razbojnik pristao je uz tu djevojuru. 397 I bolje je to kralj sam govori s Gordanom. Tamo je nee podupirati eki kancelar primijeti napuljski poslanik. Beatrica ga probode prezirom svoga pogleda: Niste mukarac kad to tvrdite. Nasamu bit e ona jo drskija. Ali jo uvijek je kralj u vlasti mojeg obeanja. Onda svi uute. Istog asa pogledaju u vrata odaje u kojoj je Gordana nestala s kraljem. Sto se sada dogaa iza onih vrata? KRALJ IZMEU DVIJE VATRE Vladislav je hitao iz radne dvorane kao da ga gone. U drugoj je odaji odahnuo. Osjeao se slobodnim pogleda od kojih je svaki neto od njega traio, iznuivao. Kad bi mu se ipak na as pogled proistio, vidio bi sebe okruena ljudima ije su rijei poput britkih noeva uperene u njegova rebra i kamo se god makne, prijeti mu otrica. Ovdje je napokon osloboen. Soba je prazna. Iza galerije svjetlucaju posljednje zrake sunca. Teka rasprava je umuknula. Nema nikoga. Ogleda se. Uz vrata stoji Gordana poput kipa. I uti. U bademastim oima je mrani gnjev. Vladislav se osjea neprijatno. Kao da se stidi. Osjea da itavo njegovo ponaanje u onoj dvorani izaziva u Gordaninim oima prezir od kojega mu je tjeskobno i sam bi sebe htio izbi-evati. Osjea se da se probudio iz nekog grdnog sna u kojem je prolazio kroz sramotne ibe. Potiten je. Kao da je proao sramotan dogaaj koji je obeastio njegovu muevnost. Ne zna to bi rekao i kako bi zapoeo razgovor s Gordanom. as je gleda pa se opet okree, ide k prozoru i vraa se. to da joj kae? Morao bi je ipak pitati. S veseljem je prihvatio elnbergov prijedlog da govori s njom nasamu. Htio bi se opravdati za sve ono to je ona od urote naela, sruila, porazila. A nedostaje mu rijei. ak nema ni misli. A njen pogled kao da ga omalovaava i ruga mu se. Napokon mu ona dolazi u pomo. Danas vie nemam prava govoriti s vaim velianstvom kao to sam smjela juer. Trgnuvi se, pristupi korak blie: Zato ne biste smjeli govoriti kao juer? Usne joj se nasmijeile napola ironiki: - Kralj oito zbija ale kad me tako pita. Izmeu jueranje i dananje Gordane proao je itav vijek. - Ne razumijem, objasnite mi to hoete time da kaete. 398 - Sve ono to se zbilo u onoj dvorani ne iskazuje nikakvo razjanjenje. Sve je bjelodano. - to je bjelodano? pita on kao u snu. - Bjelodano je kako mi je danas jedva doputeno pitati kra lja ono to bih juer bila mogla uiniti ne samo bez straha nego s veseljem. - Pitajte, smijete pitati sve i danas. - Tko je vae velianstvo obdario tako nevjerojatno nespret no sloenom urotom? - Ako je sloena, nije nespretno. I najumniji vladar mogao bi posumnjati kad ita jasno i razumljivo pisane rijei. - Da, morao bi posumnjati, ali vi vjerujete. - Zar nije odvie vjerojatno? - Samo tako dugo dok vladar ita to pismo. im pone podrobno istraivati... - Jo nisam poeo istraivati kad ste vi stigli.

Ali ste jo mogli dospjeti pitati tko je donio to pismo. Jeste li pitali? - Jest. Uhvatili su glasnika plemia koji je potpisan. - Je li vae velianstvo odredilo da se taj glasnik dovede i potanko ispita kako je doao do pisma, tko mu ga je dao, gdje, kada? Ne, to nisam pitao jer je konano i sporedno sto veli glasnik. Kralju, molim vas: pitajte ih i naloite da dovedu glasnika. I kaznite me ime god vas volja ako ne pogaam. Nikad neete vidjeti toga glasnika. Oni e vam rei da je pobjegao ili su ga ubili, ili su ga nali mrtvog. Jer glasnika nije bilo. Pismo je napisano ovdje u Budimu i podmetnuto. Zapovijedite neka vam dovedu glasnika. Zagledao se u njezin ironini smjeak i udi se sigurnosti kojom to govori. - Dobro, Gordana. Uinit u to po vaoj elji. - I neka velianstvo u zahtjevu da govori s glasnikom po kae onu istu upornost koju je tako sjajno naglaavalo prema meni kad je ispitivalo moje dokaze. Osjetio je alac ironije i ba mu od toga nestaje snage da prosvjeduje pa odlui promijeniti razgovor: - Dakle, vi tvrdite da se princ nalazi negdje u blizini i da je doao ba k meni? - Tvrdim jer znam. - A gdje se nalazi? - Spremna sam to rei vaem velianstvu ako mi zajamite da ete ga pozvati k sebi, prihvatiti njegovu ponudu i ugovor koji je sklopio s biskupom Bakaem. Neto povrijeen porumeni i otro pita: Vi se, dakle, ne pouzdajete u mene? 399 - Mene najvie boli to ste mi dali povoda. - Ja? Cime? - Juer ste nazvali biskupa Bakaa svojim tajnim savjetni kom i javili mi neka ga veeras opet dovedeni k vama. Meutim, biskupa Bakaa je zarobila napuljska eta. - Vi znate da ja to nisam uinio. - Ali ste dopustili da to uine drugi, a vi ste ovdje kralj. - Nisam mogao znati to je odredila kraljica. - Ali sad znate, dakle, potvrujete? - Jo nita nisam potvrdio niti odluio. Meutim, bude li moja odluka pala u korist Bakaa... ;,, Kako bi dugo trajala ova odluka vaeg velianstva? Gotovo ne moe da podnese ironiju tog mirnog i ravnodunog pitanja i mrko se okrene k zidu kao da se stidi pogledati joj u oi. I onda pita sam sebe: "to se zapravo sa mnom dogaa? to je sve nada mnom u ovo jedno poslijepodne prohujalo? Nisam li ekao Gordanu. Nisam li eznu za njom? ini se da jesam. A onda? Dolazi druga sa svojim arkim pogledima, vrelim obeanjima i uzima me. U pravom smislu rijei... A ova tu? Ponitava me, zastiuje. Osjeam se neto kriv. Zar sebi? Ili njoj? Ili kome, do avola, kraljevstvu? Ja sam kralj, vladar dvaju kraljevstva, a dvije me ene uzimaju za roba... Ne, ne, Gordana to nee uspjeti. Ona napola razara urotu svojim umnim dokazima, ali me nee zahvatiti ljepotom. To neu dopustiti." On se okrene k njoj i posegne za njenom rukom. Molim vae velianstvo da se ne dotakne ruke djevojke koju ste danas izagnali iz kraljevstva.

Posljednje rijei sasvim su se izgubile u tropotu to dolazi od vrata. Tamo se pojavio modri plat i bijelo pero na klobuku, a onda odora paa Stjepka. Djeak nastoji zaustaviti ovjeka koji ulazi u dvoranu. Upravo kad je Vladislav posegnuo za Gordaninom rukom, ulazi u dvoranu otro, mrko i silovito Damir. Iznenaen ovim dolaskom, Vladislav se okrene i gotovo zabezeknuto promatra nepoznatog plemia. Tko se usuuje ulaziti, a da nije najavljen Ustremeljeno stoji Damir kod vrata i probada pogledom Gor danu kao da ju je zatekao u sramotnom nedjelu. Ne brine se o kralju niti misli to e se s njim dogoditi zbog nasilnog ulaenja. Na kraljevu zapovijed doveli su ga iz tvrave u dvor. Od Stjepka je doznao da se tu nalazi Gordana i da je s kraljem u pokrajnjoj odaji. Stjepko mu to priopi, a da nije slutio kakve su misli i sumnje dovele Damira u Budim. 400 Onog asa kad je Damir, ekajui u hodniku, saznao da su kralj i Gordana sami u odaji kraljevskog dvora, plane sumnjom i unato Stjepkovoj molbi otvori vrata i prijee prag. Hoe da sam vidi to se dogaa. I vidio je kralja kako uzima Gordaninu ruku. Sav se pretvara u u. Spreman je da poini sve. Vladislav nekoliko asaka promatra plemia i onda upita: - Kako ste smjeli doi ovamo? - Taj sam dvor smatrao svojim domom. - Danas je to moj dom. - Da, velianstvo, znam. - Prema tome, nema vam mjesta u toj dvorani. - Moda ipak, velianstvo. Iza kralja stoji Gordana pa uzalud znakovima uutkava Dami-rov izazovni nastup. "Kako je drzak" pomisli kralj i pogleda Damira: - Tko ste vi? - Plemi sam i potomak kneza Ivana Okikoga, ime mi je Damir od Brezovice. - Damir? Vi ste taj Damir? Onda se kralj okrene Gordani: - Dakle, to je taj plemi? - Da, to je on potvrdi djevojka. Kralj se povue natrag i sjedne u naslonja kao da mu je neprijatno stajati u blizini ovjeka koji je potpisan na urotnikom pismu. Iziite iz odaje! zapovijedi Vladislav Damiru. On se ne mie, a blijedo lice i oi odaju da ga u dui progoni sumnja. Kako se to kralj i Gordana sporazumijevaju i dogovaraju. Oi mu sjevnue. - Iziite opetuje Vladislav. - Velianstvo me pozvalo. - I morate ekati dok ne doe na vas red. Sad jo moram vijeati. Damirove su crne oi kao dva duboka pakla u kojima se ari oganj. Gordana ga pokuava opravdati: - Gospodin Damir od Brezovice crpao je najotmeniji odgoj i ako je doao nenajavljen, oito je uzrok zabuna. - Otklanjam vae zauzimanje. Nije bila zabuna, ve namjera da ujem, vidim kako ena vijea s kraljem. To iznenadi Vladislava. U prvom trenutku nijemo gleda Damira. 401 - Ovako se ne govori s kraljem. - Ja govorim ovoj djevojci ovdje. - Zabranjujem da je vrijeate. - Kralj mi ne moe zabraniti da s njom govorim po svojoj volji. - Vi ste moj zarobljenik vikne Vladislav.

26 GORDANA IV 26* Onda, evo mog maa trgne Damir ma pred kraljem koji zabezeknuto zuri u mladia i uzalud trai povod njegovu grubu nastupu. Gordana se povukla iza kraljevih lea i sklopljenim rukama moli Damira da se umiri. A upravo to ga raspaljuje. Evo vam ma, velianstvo. Ako sam to skrivio, kaznite me. Ako nisam, vaa pravednost mora mi ma vratiti. Kralj ne prima ma, ve sve zaprepatenije gleda plemia. Gordana die ruke, molei Damira neka napusti svoj stav. Ali u dui mu kopaju avli: "Sto ona radi ovdje s kraljem nasamu u^tako dobrom sporazumu? I uzima je za ruke. Svi su oni drugi u "onoj dvorani, samo ona s njim ovdje sama. Zato? Kralj se pomamio za njom. A ona jo moli da bude blag. I gori plamenom ljubomore pa izazivlje." A Vladislav mu prua priliku pitanjima. - Gdje ste nauili govoriti s kraljem bahatom otrinom? - Velianstvo, govorim kao ovjek koji zna da je u pravu. - Ovdje sam ja u pravu, a ne vi. - Varate se, velianstvo. Meni pripada pravo da se bunim. - Vi se bunite? Protiv koga, zato? - Bunim se to se ova djevojka nalazi u ovoj dvorani. Kralj ustane, pogleda Gordanu sasvim usplahireno: - Kakva prava ima ovaj plemi prema vama? - Vjenan je sa mnom pred oltarom. - Ovaj, dakle, ovaj? Svjetle kraljeve oi upru se u Damirovu pojavu. Promatra njegovu gustu crnu kosu, visoko muevno elo, velike mrane oi, crnoputo lijepo muko lice, visok stas, jak, snaan, kao da e sad smrviti kralja i svakoga tko mu se priblii. "Ovaj ljepotan vjenan je s njom samo pred oltarom?" to ga due gleda u oi, to jasnije razabire bjesomuni plamen: Vi ste ljubomorni? veli kralj. - Kralj se vara. Ja sam vjeren s djevojkom koja je prava ena. I ljubim nju. - Zato se onda bunite to se Gordana nalazi ovdje sa mnom? - Bunim se u ime svojeg druga. Za njega sam pridonio veliku rtvu da se vjenam s ovom djevojkom, a odgodim svoje vlastito vjenanje s onom za kojom eznem svim svojim srcem. - rtvovali ste se za vaeg druga, princa Ivana Korvina? - Za ^njega. Njemu sam prisegao za sreu svoje majke da u ovu djevojku uvati i predati mu je netaknutu. To mi prua pravo i dunost da se bunim to se nalazi ovdje. Nikako se Vladislav ne moe uivjeti u Damirov poloaj, ali ga Damirova izjava drai i on je jo vie izazivlje: 402 Imam s Gordanom govoriti o vanim stvarima. Zato je ovdje i ostat e. Srditim pogledom Damir osine Gordanu. Njegove rijei zvue otro i grubo. - Pozivljem vas, Gordana, ostavite ovu dvoranu. - Vi niste ni moj skrbnik ni brat, ni mu. inim to je meni pravo. Dosta mi je vae briljivosti i vaeg progonstva. Ostavite me na miru, gospodine Damire. - Ostavit u vas na miru onog dana kada umine moja du nost.

- Molim vas, suspregnite se. Oboje stojimo pred kraljem ree ona hladno. Gordana je oekivala da e kralj planuti zbog Damirova istupa, ali on se sve dublje uputa s njim u raspravu: - Vi se ponaate vrlo neprijateljski prema Gordani? Zabo ravljate da je ona moja roakinja? - Bilo kako, velianstvo, ona je stajala sa mnom pred olta rom. To nije dovoljno da njome raspolaete, stvarno, niste njezin mu. On ironino mahne rukom: Nebo je predobro da bi me obdarilo takvom kaznom. - A htjeli biste tom kaznom obdariti svojeg druga Ivana Korvina? - Kad nesretnik ne moe zaboraviti, neka mu bude. Ali dao bih sve da on zaboravi, prezre ovu djevojku to je zlotvor njegova ivota, bez due i srca, ledena prema mukama vjernog prijatelja. Ali ja sam se zakleo: ili e biti njegova, ili... - No? Nemate odvanosti dovriti prijetnju? pita Gorda na prezirno. - Odvanosti imam, ali i lukavosti i neu vas pripraviti na obranu. Neka vas zaskoi. Gordana eli zavriti rjekanje pred kraljem, ali njemu kao da to prija, jer opet pita: - Ako ste vi, plemeniti gospodine, obeali princu da ete mu sauvati ovu djevojku, preuzeli ste teku zadau. - Nita nije tako ogromno i teko to ne bih uinio za prin ca. - A kad biste vi ljubili Gordanu? Srsi prou Damirom. Zastane mu dah, otro zanijee glavom i odgovara: Nemogue, velianstvo. Rekoh: svom duom ljubim svoju vjerenicu, a ljepa je, vrednija i divnija od svih ena svijeta. Gordana mirno gleda Damira pa se okrene k vratima radne dvorane: Velianstvo, ujem kraljiin glas. Odvie dugo eka. Ovdje stoji plemi o kojem se radilo. Izvolite ga ispitati sve ono vano to vam je potrebno saznati. 403 Da, da odvrati kralj rastreseno. Sada se vie ne boji urote i razmilja o onome to je uo od Damira A to mu prua sigurne nade: "Nemogue je da Gordana ljubi princa. Taj mladi plemi sav gori neprijateljstvom prema Gordani, jer odbija Ivana Korvi-na. Svaka mu otra rije prikazuje Gordaninu hladnou za mojeg takmaca na prijestolje. Kraljica se, dakle, prevarila. Gordana ne ljubi princa". I onda pone prijaznije ispitivati Damira. - Tko vas je zatvorio u tvravu? - Zapovjednik napuljskih eta njezinog .vjdianstva. - Zato vas je zatvorio? - Tvrdio je da ima nalog od vaeg velianstva. - Vi ste se dali zatvoriti bez otpora, a izgledate vrlo borbeni? - Poto mi rekoe da je takvu zapovijed dao kralj, nisam se laao maa, uvjeren da kralj mora postupiti pristojno s glasnikom Ivana Korvina. I im dozna to su uinili Napuljci, pustit e me na slobodu. Kralj gleda Gordanu koja mirno slua i opet skrene oi k Damiru: - Kakav ste mi donijeli glas od princa? - Samo upit: je li njegovo pismo dospjelo u kraljeve ruke jer su sve putove u grad zaposjele napuljske uhode, vrebajui na sva pisma koja- bi princ slao kralju. - Zato bi to spreavali?

- Jer Napuljci ne ele izmirenje izmeu vaeg velianstva i sina pokojnog kralja. - Stigli ste preodjeveni u fratarsku halju? - Ovakav sam stigao kako me kralj vidi. Vladislav gleda Gordanu, a ona potvrdi pogledom i kretom glave. To ponovno uznemiruje Damira, a Gordana brzo uzme papir i veli kralju: - Neka se gospodin Damir potpie. - Da, potpiite svoje ime. Velianstvo, znam pisati. Nije potrebno dokazivati. Bljesak njegova pogleda ponuka Gordanu da mu iza kraljevih ramena pogleda u oi snagom koja ga ukori, ini mu se da u tom pogledu ita neku veliku opasnost ako uskrati potpis i nadovee: Ako kralj ipak eli pa uzme papir i napie svoje ime. im je kralj bacio pogled na papir, iznenaen usklikne: Sve je jasno. Recite mi: je li ovdje princ Ivan i gdje se nalazi? Na te rijei Damir mrko pogleda Gordanu i odgovori: - Kralju, na to pitanje ne mogu odgovoriti ni da me smaknete. - U tom se slae sa mnom! doda Gordana, gledajui u kralja. 404 - Razabrao sam u mnogo emu da se njegove izjave slau s vaima. - Evo novog dokaza da je istina na mojoj strani, velianstvo, pozovite ovog plemia u dvoranu i ondje ispitujte sve ostalo naoigled sviju. - Dobro. Uinit u. Iako Damira uzbuuje kraljevo pristajanje na svaki Gorda-nin prijedlog, svladava ljubomorne sumnje jer osjea da se tu radi o neemu to je vezano uz Ivana. I odlui da eka i prepusti Gordani vodstvo. Kralj je ustao: Plemeniti gospodin Damir od Brezovice, izvolite priekati u predvorju dok vas ne zovem. Damir gleda u Gordanu kako je krenula prema vratima radne dvorane. Velianstvo se vraa na vijeanje navijesti ona kako bi Damira posve umirila. On se nakloni i otvori odaju. Kralj gleda za njim i primijeti: - Prelijep je taj vitez da bude uvar takvoj ljepotici. Princ Ivan je vrlo povjerljive prirode kad se pouzdao u njega. - Mogao se pouzdati u njegovo isto potenje i prisegu ko jom se kleo na sreu i ivot svoje majke. Imate pravo. Sve je to jasno. "A ipak, nita mi nije jasno" doda Vladislav u sebi. "Nije mi jasno to da radim s ove dvije ene? Tamo eka kraljica. Kako e me pogledati? Zar e me osuditi? "A ova ovdje? to da zaponem kad se obje ene upnu, svaka sa svojom osnovom, svojom eljom. Ipak, Gordana je dokazala da nema urote. A to onda ima? Zato su mi donijeli tu urotu? Zato su je skovali ako niega nema? Netko je ipak pisao ono pismo" ? Onda se odjednom sjeti zato je zapravo doao da govori s Gordanom u etiri oka. - Jo mi niste rekli, Gordana, gdje je princ Ivan? - Jo nemam jamstva da ste voljni s njim pregovarati i da ste spremni primiti ga kao kraljeva sina, a ne zarobljenika. - Kad bih na to i pristao, on bi traio za uvjet vau ruku, a kao va skrbnik i roak, imam pravo odredbe. To bi moglo pogorati nae odnose.

Za vae primirje nije vano hou li ili neu poi za nj. Odgovor ga silno razljuti: - To znam samo ja. Moja roakinja moe se udati samo po mojoj elji. - Istina je, ali vaa roakinja je izgnana. - to velite? - Ja sam izgnana iz kraljevstva. - Vi izgnana? Tko bi vas smio izgnati? - Vi, kralj. 405 Kralj ide srdito prema njoj sav rumen: - Sto hoete ovim rijeima? - Odgovaram na kraljeva pitanja. - Ja vas nikad nisam izgnao. - Jeste, velianstvo. Zapovijedili ste mi da sutra u zoru putujem u Napulj. I moj put vodi onamo. - U Napulj, da, ali to je bilo zato to sam mislio da ste ortakinja urotnika. - Zato me kralj nije zatvorio u tvravu, mjesto da me alje na divan lijepi put i na dvor pun zabave? - Kraljica je tvrdila da biste vi svisnu]^*i ekom dvorcu. - Vi ste mi dosudili toliku teku kaznu4a me ak kraljica morala braniti. Oito tamnicu? - Ne, nikakvu tamnicu. Sto vam pada na um? ispriava se on. - Protiv ega bi me onda kraljica imala zatititi? Od koga? Od neprijatelja? Ako me kraljica zatiuje, nema neprijatelja? Ljuti ga to ispitivanje, a nee da joj prizna kako je odluio da je zatvori u samotni dvorac. Napokon se dosjeti: Kraljica je tvrdila da biste vi svisnuli u takvom ekom dvorcu jer ste privikli raskonom veselom ivotu i zato je pred loila Napulj. Iz druge odaje uje se kraljiin glas. - Vjerujte, Gordana, ona vam je vrlo sklona. Sklopljenim me rukama molila da vas potpuno izluim iz urote. Naglaavala je neka vas tedim jer ste moja roakinja. Ipak, govorila je o vama mnogo i lijepo. I vi ste u tekoj zabludi kad se bojite nje nog prijateljstva. - Popravit u svoju zabludu odgovori ona mirnom ironi jom ali, valja nam poi. - ekajte, imam mnogo govoriti s vama. Hoete li opet doi s biskupom Bakaem? - Ne, velianstvo. Biskupa su uhvatile napuljske ete, op koljena mu je kurija. On i ne sluti zato ga je dostigla nepravedna uvreda, ali idemo, kraljica je nestrpljiva... - Gordana, zato ste tako ledeni prema meni? - Kralj govori sa mnom kao da se nije sve promijenilo? - Nita se nije promijenilo. Ostanite, jo se nismo sporazumijeli. Ona pone govoriti hitro i poluglasno: - Dovrite vijeanje, traite neka vam dovedu glasnika, is pitajte Damira. Odredite toj uroti dolino mjesto, dajte mi jam stvo da princa nitko nee prevariti niti ga zatvoriti, pa u pred svima kazati njegovo boravite. - I opet ete doi s Bakaem? Ako bude slobodan, a vi ustrebate njegovu pomo. I brzo otvori vrata radne dvorane. 406

U najveoj zabuni ulazi Vladislav meu svoje suvladare. O-sjea da svi vladaju vie nego on i to ga ljuti, postiuje, ali ga ne popravlja. Prvi mu pogled pada na kraljicu. Bijelo mramorno lice je umorno. Nakon ive rasprave sa svojim Napuljcima, Filipcem i Selnbergom Beatrica se zgraa to kralj tako dugo raspravlja s Gordanom. Kad je doznala da je tamo Damir, prokune u sebi i stade smiljati kako da sebe i svoje prijatelje izvue iz ove stupice. Najposlije se smiri i doeka kralja mirno. To ga jo vie smete pa mu je neprijatno nastaviti vijeanje. I koraa prema Beatri-ci kao da ide po upljem tlu i nakloni se. Na kraljiinim usnama smijei se cjelov, u oima vrua elja. Oprostite, velianstvo, tamo sam naao onog plemia Da mira i uzeo ga na otricu da vidim kakav je. Ona mu odgovori apui: - Nisam se nimalo dosaivala. I ekanje prua sreu kad se ljubi. Nadam se da emo sada stvar zakljuiti. - Da, odmah, odmah. A ne zna to da zakljui i kako. Gdje da pone. Njemu je kao da se je oko njega savio iroki obru i on u tom prostoru glavinja amo tamo. Dakle, je li sve razjanjeno? pita kraljica. Ali ni to mu pitanje ne donosi spasenje. Ne zna zapravo to da odgovori. Gordana pogledava kraljevu bespomonost. Selnberg istrauje situaciju, promatrajui Gordanu i kralja uzajamno. Na stolu stoji urotniko pismo. Gordana upire u nj pogled, ne bi li kralju dala uporite. Ali on je smeten i trai, a ne zna to. U krajnjoj neprilici Gordana odlui i dade mu tobonje Damirovo pismo. Beatrica se smije: Preuzela si tajniku slubu. Zaista ti pristaje. Dakle: sad nam otkrijte, velianstvo, boravite princa Ivana, a tada u ja rei svoju posljednju. Svatko je zabavljen samo ovim kraljiinim obeanjem. Na-puljci se nadaju dobru. Gordana i Selnberg zlu. Kralj se samo jo boji. I drei u ruci pismo, sjeti se to je obeao Gordani i uhvati napokon nit vijeanja. - Preasni gospodin Filipec uhvatio je ovo pismo u glasnika plemia Damira od Brezovice. Je li tako? - Da, velianstvo, pismo je uhvaeno odgovori kancelar Filipec. - Molim vas neka mi odmah privedu glasnika koji je donio pismo. Dok to govori, Gordana gleda Filipca i kraljicu. On se smjeka, a Beatrica brzo uhvati prigodu da si sebe skine svaku sumnju pa sama pita: 407

- Uistinu, gospodine, gdje je taj glasnik? - Nisam dospio razjasniti vaim velianstvima kako je bilo. Glasnik se uvukao kroz strae koje su spavale veli kancelar. - Htio bih s njim govoriti prekine Vladislav. Drugo nije vano. - Da, kralju. Glasnika su strae opazile i potrale za njim. Htio je pobjei, razvila se borba u kojoj je glasnik pao... - Mrtav je? pita kralj. - Da, velianstvo, inae bismo bili od njega kojeta doznali. - Vidjeli ste ga mrtvog? pita Gordana. - Ne odgovaram enama otro e f jl^pec. - Odgovorite meni, kralju: jeste li ga vifijeli mrtvog? - Nisam. Javili su mi moji to se zbilo. I tek kad je leao mrtav, pretraili su ga i nali pismo.

Gordana gleda u oi Vladislavu mirno, trijumfatorski. On osjea da je prevaren. Jer ga nije bilo. Urota je skovana. Tko ju je skovao? I sada tu sjedi mudra, prekrasna kraljica i uskoro e stei uvjerenje da se on dade varati. A tu je Gordana i smatra ga slabim nedoraslim kraljem, kojemu su objesili urotu. A sam zna da je varan, smijean, ismijan od obje ene. Ne, to ne moe dopustiti. I odmah uzme zvonce. Stjepku naloi neka dovede Damira. Napuljci su u dui uznemireni. Ali dre se hrabro i mirno. Filipevo dugo i pjegavo lice okrenuto je kralju. Vedri smjeak vazda mu je u oima i na tankim usnama. Beatrica pristupi kralju i veli mu, apui: - Vrlo dobro to ste pozvali mladog plemia. Tako emo barem i mi znati ono to je Gordana doznala prije mene. - Gordana ne moe saznati nita prije vas. U onoj odaji ispitivao sam Damira samo o njegovu odnosu prema princu i o tom kako je stigao u Budim. Damir stupi u dvoranu. Napuljci gledaju stasitog plemia s osjeajem kojim se gleda dubina ponora pod nogama. - Vi ste poslali biskupu Bakau iz Peuha pismo u Budim? pita Vladislav Damira. - Ne, kralju. Nikakvo pismo nisam slao. - Nikome? Pazite to odgovarate. - Ne, velianstvo, nikome nisam slao pisma. - Biskupu Bakau stiglo je vae pismo. - Nemogue. Nizato na svijetu ne bih se obraao njemu. - Vi ste u prijateljstvu s njim ree kraljica. - Obratno, u neprijateljstvu. - Zbog ega? pita kralj. - Ostavio je princa i nas Hrvate. Nemamo, dakle, nikakve elje da s njim prijateljujemo. 408 "Ovo odgovara informacijama to sam ih dobio od Gordane jo juer kad mi je dovela Bakaa." konstatira Vladislav, a onda uzme navodno Damirovo pismo i pokae ga Damiru. Niste ovo pisali vi ili kazivali u pero? Damir samo pogleda u pismo i odmah ree: - Nije moje pismo, a i potpis je laan. To nije moj potpis i Damir odmah uzme isti papir i potpie svoje ime. - Neka velianstvo pogleda negdje u kraljevskim ladicama. Nai e mojih potpisa. I svjedoci su u dvoru. Gospodin biskup Filipec dao mi je jednom potpisati neki ugovor za mojeg oca. Neka on na svoj kri to ga nosi oko vrata kae je li to moj pot pis, ili nije? Ova Damirova navala pretvara Napuljce u kamen. Damir donese Filipcu svoj pravi i onaj krivi potpis. On uzme papir pa ih ogledava i slegne ramenima: - Uistinu, velianstvo, moram priznati da sam u odajama kralja Matije vidio toliko raznih potpisa da se nikako ne mogu sjetiti koji bi od ovih dva potpisa bio pravi, a koji krivi. - Naravno, ne moete se sjetiti. Kako biste to drali u pame ti potvruje kraljica. I sami vidimo da Damirov potpis nije jednak s ovim to je na pismu. Svi su obredali papir i usporeivali i svatko je slijegao ramenima. Kraljica najposlije usklikne: - Uistinu, ovo je zagonetka. To se mora razrijeiti. - Da, kraljice ree kralj i naredi Damiru da izie. Kad je otvorio vrata, dopre u dvoranu vika s hodnika. Dominiraju estoke psovke na ekom jeziku. Kralj se smrkne i naredi Selnbergu neka zove dvorskog me-tra. Kakvo je to ponaanje na dvoru? zgraa se kraljica. Uto se na vratima pokae Frantiek sa svojim asnikom.

Obojica su crveni od gnjeva. Kralj se ljuti: to radite u dvoru? Nedostojno se vladate. Velianstvo, moram s vama govoriti, a va novi dvorski metar ne doputa mi da uem. Tako se nikad nije postupalo sa mnom. Obojica govore eki i nitko ih ne razumije, osim kralja, elnberga i Filipca. Ali Gordana pozorno slua i donekle razabire o emu se govori. Unii blago zove kralj svojeg pouzdanika. Vidi, tu je kraljica, pozdravi je dostojno. Bradati se ovjek pokloni ceremonijalno, ali oi odvraa od nje i skree ih prema kralju ... - Moram neto vano rei velianstvu. - Sad vijeamo, kasnije. Nemogue kasnije. Neka me velianstvo saslua. Vladislav se povue k prozoru daleko od ostalih: 409 - Reci Frantiek to eli, ali tiho. - Velianstvo, Napuljci su navalili na konaite vae roa kinje. Kua pripada nekom plemiu. Sve su razbili. - Razbili? Kako? Sto su razbili? - Provalili su u ime kralja i harae. - Tko ti to veli, Frantiek? - Eno ga tamo i on mahne asniku oklopnika to stoji uz vrata. Dok oni drugi promatraju to se to zbiva, kraljica razgovara s Filipcem, a kralj zove k sebi Selnberga da uje to se zbiva. asnik se priblii kralju: . .;<; Velianstvo, napuljske ete provalie u kuu. Oklopnici su otili da prate njezinu milost Gordanu, a ja sam branio ulaz s momcima to smo ih imali. Napuljci su poeli pljakati, nose i vuku iz kue sve to je tamo vrijedno. Ovo me ponukalo da osta vim bojite i pohitam kralju jer Napuljci rekoe da ih je poslao kralj. Nisam to vjerovao. Htio sam ih suzbiti, a oni pljakaju, nose dragocjenosti, a puk gleda i zgraa se to to ine na kraljevu zapovijed. elnberg gleda kralja s izraajem ironije. - Jo nisu proglaene kraljevim etama i ve u vae ime pljakaju. - Reci kralju sve zapovijedi Frantiek asniku. Doslov ce sve to su rekli o kralju. - 0 meni? pita Vladislav. to su rekli? - Kad sam Napuljcima uskratio ulaz u dvorite jer uvam kuu u kraljevo ime, povie jedan njihov etovoa: va je kralj... asnik zapne i porumeni. - Reci ti, Frantiek ponuka ga kralj to je rekao? - Napuljac je vikao: va kralj je magare na koje smo mi zajahali da nas nosi kraljevstvom. I mi ga vie ne damo iz ruku. Na kraljevim se usnama pojavi smijeak neprilian, nevoljki. elnberg, naprotiv, porumeni od jada: - Te rijei pokazuju da je prosti napuljski etovoa sluao miljenja aragonskih odlinika. - A to se dalje dogaalo? pita kralj, ne odgovarajui elnbergu. - Napuljci razbie vrata dvorita i provalie u prizemlje. Mi smo se s njima pobili, ali nemamo dovoljno oruja. Dvojica ukuana, jedan visoki, jaki, bije se za deset, a uza njega neki mladi, bljedoliki tue poput lava. Tako Napuljci nisu mogli na prvi kat pa navalie iz prizemlja razvlaiti sve to je vrijedno. Cak i posteljinu vuku iz kue. Toboe pretrauju. Sad su napali

branitelje Gordanine odaje, ali njih je samo pet, a Napuljaca etrdeset, to da radim? - Uzmi oklopnike i rastjeraj Napuljce. Razumije li, ali reci da je to odredio gospodin elnberg. Idi. urno. 410 asnik i Frantiek odu, a eki kancelar se smije: Meni mogu slobodno rei da sam magare i zajahati mi na jer ja ih neu nositi ovim kraljevstvom. Radije idem u eku. Ne tako glasno upozori kralj. Vae velianstvo kani jo moliti za oprotenje to su vas pogrdili? Vi ste grubi prema kralju. To nije lijepo. - Zaboravio sam. Ja sam samo va prijatelj i pouzdanik. Moram utjeti da Napuljci mogu gromkije vikati protiv vas. - utite. Kraljica e uskratiti kraljevstvu svu svoju pomo. Ja nemam ni pare u depu. - Dakle, o njoj ovisi kraljevstvo? Samo o njoj? - Pitajte Filipca. Nemamo novaca ni za uzdravanje dvora. - Onda ubijte sve koje vam kraljica dovede na stratite i ostanite s onima koji vas nazivaju... Ne sluajui dalje svojeg kancelara, kralj krene k stolu. Beatrica mu ide u susret rijeima: - Neugodnu vijest donijee mojem kralju? Dajte da vam pomognem snositi. - Doi e as kad vie nee moi stizati takve vijesti odvraa mjesto kralja elnberg. A ona njeno i lukavo ape kralju: Zavrite, zarunice, ovo neprijatno vijeanje: doite sluati rijei ljubavi to teko eka svoj as. Vladislav joj ponudi naslonja. Ona je sjela. Uz nju gotovo posve blizu stoji Gordana. Kraljev pogled nehotice preleti pojavama obiju ena. Sjeda i ini se da misli to e rei, a njegovo muko oko promatra Gordanu. U ruiastoj odjei ini se kao pupoljak u zoru posut mladim suncem iste ljepote. I promatra Beatricu u raskonoj zeleno--crvenoj haljini. Grudi su joj nakrcane erdanima, draguljima. Lice kao slika izraena kistom. Gordanina barunasta put nema nieg umjetnog. Usne su rumene od krvi, mlade, ive. "Kad bi ova tako gledala i aptala kao Beatrica! ..." - Dakle ree kralj dogodilo se neto udno to me silno zabrinulo, a sad neka bude zakopano. Nita se nije dogodilo iza mojih lea to bi me moralo zastraiti za budunost, ni mene ni kraljicu doda kao da ispravlja. Jesmo li poslali, princu ono pismo? pita odmah najobiajnijim glasom Filipca. - Jesmo, kralju. - Dobro, aljite brzoteu i vratite glasnika. Onda pone traiti po stolu. - Gdje je nalog za uhienje princa Ivana Korvina? Kraljica gleda preda se kao skamenjena. Filipec monje papir i prui ga kralju, sloen udvoje. Ovdje su nalozi. 411

uzima

iz

Kralj ode nekoliko koraka od stola, drei sloenu pergame-nu. Gotovo ih trese zima, ekajui to e uiniti. Filipec je blijed. Kralj zapone: Dokazano je da ne postoji nikakva urota, naprotiv princ Ivan Korvin doao je sam u Budim prije nego to sam mu odgo vorio. Dakle, ovaj nalog nema svrhe.

Tiina. Tanke mu ruke razderae zapovijed. Napuljci osjeaju kao da im razdire kou. Tada se kralj okrene Gordani i naglasi svaku rije: Ivanu Korvinu aljem svoju kraljevsku rije, jamstvo i molbu neka primi moj poziv i doe k menj, jsao moj asni gost. Tu emo se zajedno dogovoriti o ugovoru to ga je svojedobno sklopio s Bakaem. Ivan Korvin slobodno se moe kretati Budimoin po svojoj elji. Gledao je pri tom Gordanu i predao se uitku to mu ga je pruio njen nasmijeeni pogled. Kraljica pogleda smrknuto, a svu je obuzima zima, osjeaj stida. Kao da su je gurnuli u prah. Napuljci su udareni gromom. Nitko od njih ne prozbori rijei. Meutim, elnberg uzima pero i papir i veli kao da ga je kralj pozvao: Mislim da u biti dovoljno spretan pisar vaeg velianstva. Kako je ono kralj izvolio rei? I dok kralj opetuje izreene rijei, on pie i najposlije dade kralju da potpie svoju izjavu. Beatrica nemono slua. Napuljci tiho proklinju. Gordana je pobijedila. Poto je kralj potpisao, elnberg predaje Gordani kraljevu obvezu. Ona mu zahvali pogledom, a kraljica isprui ruku: - Ne trudite time Gordanu, gospodine elnberg. Poslat emo princu glasnika i obazre se prema kralju s pitanjem: - Da, ali kamo? Sad tek opazi Vladislav da jo ne zna prinevo boravite. Gordana mu brzo dolazi u pomo. Hvala, kraljice, uistinu mogu sama odnijeti pismo jer se princ nalazi u stanu svoje majke ree ona, preutjevi da je zapravo u Damirovoj kui, dakle, u njenim odajama. Vijest iznenadi kraljicu, njezine istomiljenike i kralja. - Kada je stigao? pita kraljica, suzdravajui ogorenje. - Danas. Odmah nakon Damira. - Sva srea to i njega nisu uhvatili. Oito je uao u grad nevien i sam? - Ne, kraljice, doao je da su ga svi mogli vidjeti i to sa itavom pratnjom i gospodinom ulajom. - Zato su uhitili Damira, kad su pustili princa? - Ne bih mogla razjasniti, kraljice. - Dobro je to su barem princa pustili na miru. 412 Dakle, Ivan Korvin nalazi se usred Budima sa svojom pratnjom? naglaava eki kancelar. Na to eki kancelar usklikhe: Evo, velianstvo, iv, nepobitan, gromovit dokaz da uistinu nema urote niti je moglo biti. Na tu konstataciju Napuljci su nijemi, a kraljica potvrdi elnbergove rijei: To je i moje miljenje. Kralj je neto traio po stolu i uzeo spis: - Kako ovo pismo nije upravljeno biskupu Bakau, to ja, kraljica i ja, odreujemo da se biskupu Bakau opet dopusti slo bodno kretanje. Neka se eta koja je opkolila njegovu palau odmah povue. - elji kraljevoj bit e udovoljeno. - Molim vas, gospodine elnberg, idite k biskupu i recite mu da su ete zauzele palau pomutnjom. Cim je kralj izrekao ime Baka, Filipec bijesno pogleda svojeg druga. Taj pogled optuuje ga zbog poraza, eki velika hoe da neto kae, ali kraljica e Vladislavu: Velianstvo, dopustite mi da sada kaem posljednju rije koju sam ve prije najavila. S najveom ljubaznou kralj se nakloni:

Vae velianstvo ima uvijek svoju rije kad god zaeli. Beatriini savjetnici okrenu se k njoj. Oi im upijaju izraaj njenog lica. Poraz im je donijela Gordana uz elnbergovu pomo. Kraljica ga je u sebi proklela do devetog koljena, Filipec mu obe-aje osvetu. Francesko grdno kune, Ranzano, iskusni dravnik, mirno prosuuje i uti. Gordana prati svaku kraljiinu kretnju. Svi pozorno promatraju kraljicu. Ustala je kako bi jo jae djelovala na kralja zamamnom jedrinom svoje pojave. Ponosno podigne lijepu glavu. Visoke obrve, neto potcrtane kistom, ine se kao dva srpa, otre i britke. erdani na grudima zazvee. Dotakla ih je bijelim prstima punim dragulja. Kraljiine kretnje izazivaju budnu panju svih oko nje. Gordana zna u njima itati i nasluivati, ali ovog asa gubi uporite. Kraljiino dranje sasvim je osebujno. Takvu je jo nije vidjela. Uprla se, isprsila poput propovjednika koji e svijetu objaviti veliku istinu ili kao vladar koji e sada osuditi. Vae velianstvo i gospodo, danas se ovdje odigrala ne vjerojatna igra. Vladislav promatra njezin stas, haljinu, nakit i lice. Posljednja rije zahvaa i njegovu pozornost. Preko ove igre ne moe se prijei bez razjanjavanja. itavo poslije podne, sve do noi, jer evo, stigli smo o visokom suncu, a sada ve dugo gore svijee, itavo to vrijeme proivjeli smo neuvena uzbuenja, strah za sigurnost prijestolja. Stvarali smo 413 osnove kako da se obranimo od urote koja nas se teko kosnula. Proivjeli smo, dakle, teke asove. Je li tako, kralju? - Sasvim tako, kraljice odvraa on glasno, ali nesigurno. - Naglasila sam: preivjeli smo teke asove i brige. I kralj to potvruje. A sad odjednom, iznenada kao grom iz neba, stiu nam posve protivne vijesti. Urote nema. - Nema naglasi elnberg, a kralj potvrdi glavom. - Da. Nema je. Pa ipak, urota je bila dokazana, jasna, a onda oborena. To se ne moe ostaviti nerijeeno. "to kani s tim?" prenaraeno pita kralj. Urota je bila tu na stolu tako jasna i .nedvoumna, a sad je nema. to to znai? Da je urota bila podmetnuta. Ova izreka pogodi sve kao grom. Kamo kani iz ove stupice koju je sama nabacila? - Ako je podmetnuta, onda dolazi drugo pitanje: zato? - Da, zato? upada kralj. To se mora razjasniti. "to ona hoe? Odati mene? Napustiti? Izdati " misli Filipec i bulji u nju kroz rubove etkastih utih trepavica. Od uzbuenja pee ga grlo. I uje njen glas. Tko je zasnovao urotu? To je tree pitanje. Ona asak odahne i onda poprimi izraaj ogorenja: Neoprostivo je nedjelo to su ubili glasnika koji je nosio ovo pismo. Znao on da nosi lano pismo ili ne, borio se za nj i pao. A on nam je mogao rei tko ga je poslao. Ovako nemamo traga tko nam je urotu podmetnuo. Ali naglaavam: neu mirovati dok podlog laca ne pronaemo i ne kaznimo po zasluzi. Jo uvijek sluaju pomno uvjereni da ono to kani tek ima slijediti. Podlac neka plati za svu brigu to smo je podnijeli kralj i ja, i svi mi. To jo nije sve to sam kanila rei. Ovo je svima jasno i njihova je pozornost napeta do krajnjih granica. Bez daha gledaju i otvaraju oi i sluh: to je htio podlac? Evo to. Znao je: ako urotu prikae istinitom i mi joj povjerujemo, kralj i ja utei emo se najotri jim odredbama prema optuenima. Bilo je jasno da u ja po krenuti jae, otrije, stroe mjere da kaznim urotnike kojima ionako nisam sklona. To je prirodno. Opet asak eka da jae potcrta smisao:

A to bi se desilo kad bi se kasnije dokazalo da je urota la? Evo to: najprije bismo kralj i ja navalili na onoga koji je urotu otkrio, donio urotniko pismo, a najvie bih ga napala ja jer mi je donio pismo prije nego kralju. 2ute Filipeve trepavice se zatvore. Ali taj ovjek je danas najjae, najodlunije uporite, oslonac i temelj naega prijestolja, preasni gospodin kancelar Filipec. 414 On porumeni. Ne zbog pohvale, nego od uzbuenja. Osjeao se spaen. Natkrilila je ak i njegovu lukavost. Uzela ga je u o-krilje. Svom joj duom zahvaljuje. - Vae velianstvo govori ivu istinu pohita elnberg da brani Filipca. To je bilo i moje miljenje. - I moje ree kralj, a kraljica govori dalje: - Dakle, svi se slaemo da su urotu namjestili gospodinu kancelaru neki tajni neprijatelji koji moda ele na njegovo mje sto. To im nee uspjeti. Moda je podmetnuta urota imala i teih motiva. Ali sad to ne moemo istraiti, dok ne uhvatimo podlaca. Sad, meutim, imam rei ono posljednje to je isto tako vano kao i urota i motiv. Kralj i ja odluili smo urotnike udariti protuurotom, uhvatiti ih, zatvoriti i kazniti, a oni su nevini. Da smo to uinili, bili bismo okaljali ugled svoje vlasti kaznama. Ipak smo spaeni te nesree. - Istina je nadovee kralj spaeni smo. - I prijestolje nae spaeno je teke ljage. Kraljica se okrene kralju: - Velianstvo, tko je spasio nas dvoje i prijestolje? - Tko? pita on, a drugi bulje u kraljicu. - Evo, ova lijepa, umna glava. I pokae na Gordanu. Svi se trgoe. I Napuljci i kralj. Beatrica pohita Gordani, raskrili ruke i usklikne: Gordana, spasila si moje prijestolje. Doi da te zagrlim. I grli je vrsto, zanosito kao da grli najmilije bie na svijetu. Beatriin glas zvui uvjerljivo, predano, zanosno. Nikad neu zaboraviti to si danas uinila. Uvijek raunaj na moju nagradu. Za ovo, danas ... Beatrica privija Gordanu vrsto na svoje grudi i ovija oko njenog vrata svoje ruke. Gordana ih osjea kao zmije, a svaku njenu rije kao bode. Pretvorila se u led i eka da je aragonka oslobodi zagljaja, a oni oko njih stoje osupnuti, zablenuti. I Napuljci, i Filipec, i elnberg. Napola otvorenih usana, iroko rastvorenih oiju, kao da ne vjeruju. I sluh im ne prua uvjerenje da su sve to uli. I mozak im sustaje u radu. Omamljeni su. Vladislav se podboio na stol. Sive svijetle oi pune su smijeka radosti. Ne misli tog asa nita, ne veli nita, samo upija sliku Beatriina zagrljaja, prati njenost njenih ruku to gleda Gordani-nu glavu i svijaju se oko njenog vrata. Njemu je kao da sam o-sjea milovanje i osjea kraljiinu ruku oko svojeg vrata. A onda mu se opet ini da se njegova ruka smotala oko Gordanina struka i njegov se dlan dotie bijele puti na golom Gordaninu vratu. I zahvaa ga voljkost. Napokon kraljica skine ruke s Gordanina vrata, okrene se prema kralju i veli: 415

U ime napuljskog kralja imenujem Gordanu prvom po asnom plemkinjom njegova dvora, a to znai da e tamo dobiti naslov vojvotkinje. To e ti se podijeliti velikim sveanostima. Ali ne kanim se liiti tvoje blizine, Gordana. Za nekoliko mjeseci mora se iz Napulja vratiti na moj dvor. Jesi li zadovoljna Ona se duboko pokloni i odgovori mirnim, suhim glasom: Neizmjerno zahvaljujem plemenitosti vaeg velianstva. Onda kroi blie i malo se osmjehne, gledajui kralja i kra ljicu: Neka mi bude doputeno da se odmah oprostim. Do zore je jo malo vremena. ^ Vladislav ne ree nita, ve se samo smijesi, zateen, zaskoen, ne zna odgovoriti. Selnberg razabire Gordaninu namjeru. I dok se ona klanja kraljici i kralju, uzme je pred svima pouavati: - Kraljica je divnim rijeima razloila da je urota podmetnu ta i da ste vi spasili prijestolje od omraenosti, prema tome ne moe za vas vrijediti onaj odsudni kraljev nalog da sutra u zoru putujete. To vie to vas je njezino velianstvo nagradilo tolikim poastima. Kralj je povukao zapovijed izgona. - Tako je, eki kancelar je ispravno shvatio doda kralji ca. Putovat e odmah nakon naeg vjenanja zajedno s mojom sestrom donom Izabelom. Valja mi se pobrinuti da ide tamo opremljena dostojno naeg i tvojeg poloaja. Sve to govori kraljica ljupko, smijei se i miluje joj lice. Gordana obara oi da mi sakrila neprijatan osjeaj. Tada se kraljica okrene Vladislavu: - A sad je ova stvar temeljito dovrena, zar ne, velianstvo? Iskreno ushien, Vladislav usklikne, polazei k njoj: - Sretan sam, velianstvo. Vrlo sretan. Ona uzme njenu ruku i stisne je znaajno: - Vrijeme je izmaklo. Krenimo, dakle, kui. Gordana, doi. Idemo. - Hvala, kraljice, evo me, samo vani jo uvijek eka plemi Damir. - Uistinu primijeti kralj. I pozvae Damira u dvoranu. Kralj mu objavi da se sve raistilo. Gordaninom zaslugom sve je dokazano i ree: Moete otii kud vas volja. Damir razumije zato je Gordana na dvoru, ali neizbrisivo vjeruje da njen utjecaj na kralja nije posljedica njegove pravednosti ni rodbinstva. A Beatrica veli glasom da je svi mogu uti: Vidite, vjerenice moj, nije li me upravljao sretan instinkt kad sam zatiivala Gordanu od vaeg gnjeva? Ona je sve ra istila. Ona je danas nae blago. Zato u je sa svojom sestrom poslati u Napulj da se tamo proslavi. To e joj otvoriti veliki ugled u itavom kraljevstvu. Bit e, Gordana, uresom naeg dvora, a ja tebi sestra. 416 Kralj se nasloni i odvraa: Hvala mojoj ljubljenoj vjerenici to odlikuje moju ro akinju. Beatrica prie blie i ape mu: - Na alost, naa ljubav mora danas pridonijeti rtvu kra ljevstvu. - Dakle, idemo pozove kraljica svoje Napuljce. Princ Francesko i Ranzano tekim koracima krenu k vratima. Kao da ih je netko doekao iz zasjede, izudarao ih i orobio, o-pljakao, oduzevi im itavo blago na kojemu su gradili svoj ivot. Jedva su izali u predvorje gdje ih eka dvored napuljiskih dvorana, vjerujui da su svi oni ve gospodari dvora.

Francesko i Ranzano gledaju se poraenim pitanjima i odlaze za Beatricom koju prati kralj. Gordana ide za njima. U predvorju Filipec povue u arkadu elnberga i bijesno mu ape: - Vi ste me itavu veer izigravali. Pripiite sebi posljedice koje e nastati za kralja kad napustim svoje mjesto. - Neete napustiti svoje mjesto. - Vi ste me gurnuli dolje. - Ne mogu kralju dopustiti da zapoinje svoju vlast borbom protiv Hrvata s podmetnutim urotama. - Ako nije podmetnuta? to onda? - Vidjet emo kad se bude obnavljao ugovor s princem. - Nema obnove. Ugovor su pogazili vojvoda i princ, i svre no je. - Vi pod sobom kopate ponor, gospodin Filipec. - Vi pod kraljicom, a to znai pod kraljevim prijestoljem. - Ako se ne okanite Beatrice, survat ete se. - Nema od nje pogibelji dok imamo beki ugovor. A vi ete k Bakau? - Moram, kralj zapovijeda. - Velemoni, upamtite: jednom ste mi rekli da ne putam kralju svoje neprijatelje, a taj Baka me mrzi. Ako vi posredujete izmeu njega i kralja, izbili ste mi iz ruke svako oruje da pro vedem beki ugovor. - Zadao sam vam rije: nikad neu nikome dopustiti da vas izigra ni u kralja ni u kraljevstvu. Neka vam to dostaje. Sutra u deset sati bit u ovdje. Hajdemo, ve su svi u dvoritu. Svi izioe iz dvora. Kraljica se pred glavnim izlazom oprosti s Gordanom i hitro potjera konja u egersku palau. Za njom ide pratnja. Gordanu prati Damir. Kraljevski oklopnici nisu se nigdje pojavljivali. 417 27 GORDANA IV 27* NOC NAKON PODVALJENE UROTE Poput plamtee baklje Beatrica ulazi u egersku palau, baci s glave klobuk, pa hoda po svojoj odaji za primanje. Iz oiju sijeva oganj. Francesko i Ranzano stoje u kutu kao dva kipa i ute. Za nekoliko sekunda kraljica se zaustavlja i uzvikne: Neka doe zapovjednik mojih eta. Enriko otvori vrata predsoblja i rukom zovne u sobu napulj-skog grofa koji je zapovijedao Beatriinim etama. - Tko je uhvatio hrvatskog plemia Damlra? - Ja, vae velianstvo veli on slavodobitno. Odmah im je velianstvo otilo u dvor. - I usudio si se odvesti ga u tvravu, a da prije ne javi meni? - Velianstvo je bilo u dvoru. - Napuljski grof Pjero ne moe pohitati za svojom kralji com? - Naredili ste mi opkoliti Bakaevu palau, zatim da aljem etu u Damirovu kuu na pretragu. - Ali o takvoj lovini morali su me smjesta izvijestiti u dvor. Izdaju me vlastiti ljudi vikne preneraenom grofu koji se odmah udalji. Ranzano ga uzima u obranu: Umirite se, kraljice. Uzalud bi bilo da su vam javili u dvor. Vi ste Damirovo pismo odmah predali. Ogorena, ona zalomi rukama: Nad njima lebdi proglas veleizdajstva. I oni su tu u Budimu, nadohvat mojoj ruci, a ne mogu ih zgaziti.

Ranzano kima glavom: avo je dovukao Gordanu. Ona nam je izbila iz ruke ovu divnu urotu. Kraljica uspravi glavu kao zmija i sikne: - Ona. Samo ona. Prokleto joj bilo. I njezin pomonik sje verni pas elnberg. Izravno se upro s njom protiv mene, ba protiv mene. Filipca je tedio, ali mene je pseto grizlo. - Velianstvo neka prosvjeduje u kralja. - Prognat u ga iz kraljevstva im se vjenam. Na dan same vjenane slave. Onda se trgne. Ulazi biskup Filipec. Kraljica pohita k njemu i zgrabi ga za lakat: - Predali ste kralju zapovijed da se uhiti princ? - On je zapovijed razderao. - Ali onu drugu zapovijed da se uhiti Gordana gdje god se nae, i nju ste sloili s onom prvom koju je kralj razderao? Zjenice joj se pretvaraju u bodee, a ruke stiu njegov lakat kao okovi. 418 Ne, kraljice, tu sam zapovijed zadrao. Evo je. Ona se baci na pergamenu poput gladne zvijeri na plijen, upija u nju pogled, sve joj slova igraju pred oima. Sputa se u naslonja kao da e se onesvijestiti. Ipak, ipak je tu posljednja nada, jedina nada razvaljene utvrde, vrsti temelj. Na tome e sagraditi novu tvravu svojoj pobjedi. Konano Beatrica mora pobijediti. Mora jer je pisano. Isprekidano izgovara rijei, glas joj se snizuje, oganj bijesa smanjuje. Tu zapovijed ne moe mi nitko izbiti iz ruke. Niti razoriti, nitko pobiti, nitko oteti. Ranzano ponudi Filipcu da sjedne. Potrebno je da vijeamo o dananjim dogaajima i o pos ljedicama. eki kancelar hitao je sa svojom pratnjom da po kraljevoj zapovijedi oslobodi biskupa Bakaa. Stigavi tamo, zaustavi konja pred Bakaevom kurijom. Ispod tamnih kroanja kestena netko izjae i zakri mu put: - Ne moete k biskupu. Nitko ne moe, u ime kraljevo. - Tko ste vi to ovdje govorite u kraljevo ime? - Cetovoa njezinog velianstva. - A ja vam nosim zapovijed njegovog velianstva da se vaa eta odmah povue. Ja sam njegov eki kancelar. - To moe rei svatko. - Idite mi s puta vikne srdito elnberg. - Ne miem se odavde. Kralj mi je prije pola sata poslao nalog da se ne miem. Izvolite primiti na znanje. elnberg se povue i poalje u dvor kralju vijest. Uskoro dojae Frantiek sa itavom etom oklopnika i kraljevom zapovijedi da se aragonci udalje. Tek sad su popustili i otili, elnberg odredi: ekaj me, Frantiek, otpratit e me u dvor jer bi se aragonski lupei mogli vratiti i napasti me. Onda naloi da ga jave u biskupovoj palai, itavo popodne i veer ekao je Baka u tekoj neizvjesnosti to e biti s njime. Sada kroz otvoren prozor slua kako ga oslobaaju zatoenja i kako mu u posjet dolazi odlian gost. Brzo mu poalje u susret neaka Belu, a sam doeka kraljeva poslanika vrlo uljudno i ponizno i uvede ga u sobu. elnberg brzo razjasni: - Nosim kraljevu poruku. Aragonska eta opkolila je vau palau bez kraljeva znanja. - O tome nije potrebno uvjeravati ree Baka. Kralj ne bi mogao odrediti takvu nepravdu. 419

Nije mogao slutiti je li Vladislav elnbergu otkrio njegov boravak na dvoru s Gordanom pa odlui da o tom uti dok on sam neto ne kae. Meutim, eki kancelar nije znao nita pa uvjerava biskupa: - Velianstvo je duboko oaloeno to je uzvienoj crkve noj milosti poinjena nepravda. - Ja sam mirno ekao rjeenje. Znao sam da mi je kraljii na eta nanijela tu sramotu. - Moda kraljica i ne zna o djelu svojih eta. Oito vaa preasnost u to ne vjeruje? - U prolosti ne bih vjerovao, jer tada,#am bio dravnik, sada sam obian biskup, a moji me putovi voe u samostan. Pre ma tome, danas nitko nema razloga progoniti me mrnjom. - Zato vaa preasnost ide u samostan? - Neka mi vaa velemonost oprosti. Neko sam u slubi izazivao protiv sebe neprijateljstva. - uo sam da ste mnogo znaili u kraljevstvu. - Samo kao pomonik kralja Mati je. - A on je bio velik i uman, dakle, nije mogao imati uza se skromne umove. - Bilo i prolo. Sad mi je samo do toga da se oko mene ne okupljaju kancelarove i kraljiine sumnje da sam protiv njihove vlasti. Dakle: povlaim se u samostanske zidine jer elim ivjeti bez ovakvih iznenaenja. - Kraljiina mrnja sigurno ima svoj povod? ime ste joj se zamjerili? - Smatrao sam da e nastati zlo po kraljevstvo ako se kralj s njom vjena. Bilo mi je poznato da su kralju Matiji uenjaci ustvrdili kako kraljica nikada nee imati potomstva. Dakle, bojao sam se novih borbi za krunu sa strane Maksa i drugih vani i kod kue. Sve to sam uinio protiv kraljice bilo je samo u bojazni za sreu ovog kraljevstva, no sada priznajem svoju pogreku. Vidite, velemoni: bio sam svojedobno jako uz princa i protiv vaeg kralja, samo iz bojazni zbog ovog kraljevskog braka s kralji com jer vidim u budunosti strane slike. Ali sad je sve svreno i neu vas time dugoasiti. - Naprotiv, preasni, jako bi me zanimalo kad biste mi is priali sve svoje misli to su s tim povezane. Iskaite mi tu uslu gu. Kunem se na duu i ast: nijednom rijei nikome neu pri znati da sam togod od vas uo. Molim, velemoni gospodine, u tom sluaju vrlo rado. Pronicavi Baka osjeti da neto nije sasvim na pravom mjestu izmeu elnberga i kraljice kad se on toliko zanima za njegovo miljenje. Ujedno opazi da Vladislav duboko uti o njegovoj ju-aranjem posjetu dvoru to mu se ini lo znak prema dogaajima oko njegove palae. I odlui svojim prianjem prodrijeti u miljenje ekog kancelara i stei barem njegovu sklonost. 420 Zapoeo je prianje stilom koji iskazuje neprestano upletanje sluaja da moe kontrolirati misli onoga kojeg eli upuivati i osvojiti svojim mislima. A to je Baka uspio. Tamnim dvoritem Damirove kue lebde gorue baklje. U odrazu arkog svjetla razabira se glave princa Ivana i vojvode Ilokoga. Obojica dre u ruci gole maeve kao da su ba obustavili krvavu bitku. Mrakom se uljaju dva Napuljca krcata bogatim kunim uresima. Ivan i vojvoda spaze bjegunce to se veru na ogradu i zaustave ih. Bogati plijen pada im iz ruke na razbijene ostatke aragonske pljake. I oni padaju na koljena: - Smilujte se, nismo mi od svoje volje uzeli. Zapovijedili su nam nai etovoe. Milost! - Pljakaka aragonska drubo, hrvatski ma jauknuo bi od stida da podsijee glave neasnih obraza.

Gordana ujae u dvorite. Iza nje Damir. Oboje gledaju Na-puljce to klee u oajnom strahu od dva maa ija im blizina jei kou. - Pravo je tako, vojvodo. Sluge su svojih gospodara odo brava Ivan. Neka idu. - listajte. Otale! vie vojvoda i golim maem pokazuje pljakaima put iz dvorita. Gordana i Damir brzo se priblie, a princ razjasni zato je puno dvorite razbacanih dragocjenosti. Zatekli smo ove lupee kako nose plijen veli vojvoda Htjeli su orobiti kuu. - Aragonske sluge ovdje kuu, a njihovi gospodari na dvoru hrvatskog kraljevstva nadovee Gordana. - Ovo bojite slika je aragonske vlasti i njihove vladavine primijeti Damir. A Gordana znaajno dodaje gledajui princa Ivana: Tako, evo, kane orobiti nau domovinu. Ovo je tu samo mala sliica onoga to nam spremaju aragonci. Razoriti, pljaka ti, orobiti, harati da mogu uzeti, napuniti svoju monju. To je rekla s dubokim ogorenjem, a onda upita vojvodu: - Kako ste ih potjerali? - asnik oklopnika nestao je i vratio se s oklopnicima. Inae bismo bili na onim stubama slavno pali razjasni vojvoda i pogleda Gordanu. - Danas popodne sam rekla: dosta je naih palo beskorisno. A sad idemo k Varadiju. Vojvoda kimne i naglasi: - Moram se brzo spremiti za odlazak u Peuh. A vi, Gordana? - Ne moete, vojvodo, otii, ni vi ni princ, nitko. 421

- Aragonci su nas prepoznali, a kad kralj dozna da smo tu, uhvatit e nas. I to znai: slavno pasti bez ikakve koristi. - Beatrica nam je pomogla podmetnutom urotom. Doite, idemo k Varadiju. Tamo u vam rei vane vijesti. Oni odoe, a sluge ponu kupiti razbacane kune urese i dragocjenosti. S trijema kue Ivanove majke Varadi je promatrao provalu aragonske ete u Damirovu kuu i njihov bijfcg pred kraljevim oklopnicima. Htio je sii kad se Gordana uspela sa svojim prijateljima. Nali su se u blagovaonici. Varadi se nije vidio s princem od onog dana kad su bjeali s krunom u Hrvatsku. Sad su obojica, princ Ivan i biskup Varadi, stajali jedan prema drugome, nijemo se gledajui. Varadi opazi da je princ omravio, izblijedio, a Ivanu se inilo da je Varadi deset godina stariji. Nijedan nije rekao nita. Varadi samo kimne svojom sijedom progonjenom glavom kao da bi htio rei: "To si nam sve ti pribavio". Vojvoda i Varadi prue ruke. Gordana sjedne u naslonja i naas sklopi oi. Sva se pozornost okrene k njoj. Osjetivi da je gledaju, brzo se sabere, podigne vjee i ustane. - to je sve to zapravo bilo? pita je Varadi. - Bilo je to pravo oitovanje aragonske ljubavi. Dok je mene kraljica u dvoru grlila i proglasila me svojom ljubljenom ses trom, dotle su njezini ljudi izvravala bratsku ljubav. - A mi s tom drubom sklapamo bratske saveze, vjerovali smo im, pouzdavali se u njihove zagrljaje, obeanja, zakletve i prisege to ih je Beatrica izrekla nad mrtvim kraljem. Sada je svemu kraj. Plaamo ludost ovog saveza, zabludu svoje vjere i plaat e tome danak itava Hrvatska u daleku budunost ako se ne odrvamo. - Gordana, objasnite nam moli vojvoda, dok princ, utei

obara glavu. Gledajui samo biskupa Varadija, Gordana pripovijeda o dogaajima i borbi oko urote i konani zavretak Beatriina napada s urotom. Svi sluaju napeto. Kad je Gordana zavrila, ispriavi kako ju je Beatrica zagrlila, svi istodobno uinie kretnju iznenaenja, a Varadi ree: - Zagrlila vas je, nazvala sestrom i ljubila vas? Onda znam to hoe. Nekad je princa grlila i nazivala ga sinom da ga moe izdati. - Ba tako, gospodine biskupe uzvrati Gordana. - Ali ovoga puta Gordani ne moe uiniti nikakvo zlo jer sada je raskrinkana, razotkrivena pred kraljem. Da, gospodine biskupe, to bi bilo prirodno i logino, ali je obratno. Kralj se veoma raduje to se sve dobro svrilo. On je sretan. Tako je sam rekao i otpratio kraljicu i njezine drage kao pobjednike. Cak se i princ zgrozio i podigao glas. - Kralj Vladislav nije ni zahtijevao da se trae oni koji su mu podmetnuli urotu, jer je Beatrica obeala da e pronai i kazniti podmukle lupee. - Kralj je njen rob, a Filipec sluga veli Varadi. - Prema tome, nema vie nikakve nade da bismo otklonili aragonski jaram ree vojvoda. - A ja neu nikakvih vlasti oglasi se Ivan. To u izja viti kralju. Neka me svi puste na miru da ivim za sebe. Gordana se uspravi i okrene k princu: Kad ste odustali od borbe, kad ste ostavili pristae, kad vas je zahvatila strahotna zabluda da se krv prolijeva za vas, jo sam vas razumijela. Ako sad otklonite da uz nas ostanete ban i bosanski kralj, smatrat u vas jednostavnim kukavcem. Svi su se trgli. Prinevo lice je blijedo. Varadi se gotovo baci na njega otrinom svoje udi: alim svaki as to sam ga utroio u borbi da njegovu mi lost dovedem na prijestolje. I moglo se uspeti jo u posljednjem asu. Ivan ustane, ini mu se da mu je Varadi sapeo grkljan dok mu Gordana dodaje ue. - Mogu li ja kao bosanski kralj, kao hrvatski ban gledati kako ovim zemljama hara aragonac, a ne mogu nita da uinim? - Moete ako hoete ree Gordana, a Varadi estoko ispada: - Meni je svejedno hoete li biti kralj Bosne ili ban Hrvat ske. Niste htjeli biti kralj oba dijela kraljevstva i time je na raun zauvijek svren. Nalazim se ovdje u ovoj kui ne zato da vijeam, nego po Gordaninoj elji da Baka ne bi doznao za veliku milost kralja Vladislava kojom mi je poklonio ovu jadnu slobodu. Gordana mahne rukom: - Nitko od nas nije na slobodi. Svi smo u tamnici. Svi ide mo okolo kao sunji i nai okovi za nama zvee nedostojno, sramotno. - Da, Gordana, mi smo uznici, okovani i sapeti. Ali napu tam ovu kuu im vie ne budem smetao vaim osnovama. - Kakve su to osnove? upada u rije vojvoda. - Da Bakaa proguram na kraljevski dvor, a kad bi on znao da je Varadija pustio Vladislav, on bi mi kodio mjesto da mi koristi. - emu se jo nadate, Gordana? pita Lovro u udu. - Ostati na bojitu i ivo se uprijeti da skrimo Beatriinu vlast. 422

- Vas Beatrica hoe da alje u Napulj. Sjeate se kakve su vam nevolje zaprijetile kad vas je poslala u Napulj s Gria? Francesko se htio domoi vae ljepote upozorava Damir. - Kad bih ila u Napulj, postavila bih uvjet da Francesko ostane ovdje, ali to su daleke stvari. Vaa visosti, evo vam kra ljeva pisma. Sutra vas kralj eka u svojem dvoru. - Dobro, otii u odgovori on odluno, a Varadi ustane i ozbiljno ga pogleda: - Jo bi vam htio dati posljednji savjet, visosti. U vaim je rukama kruna, u vaoj su vlasti najvanije tvrave ovog kraljev stva. Ne izruite ni jednu dok kralj ne ispuoji-svaku toku ugovo ra. Prije nego to vi predate kralju ove tvrave neka vas uine banom Hrvatske i okrune za kralja Bosne. Vi znate da je jedan dio Bosne zaposjeo Turin. Vi ga morate protjerati, osloboditi na rod od strahovitog zuluma. Sin ste slavnog kralja Matije, pobjed nik nad Turcima. Naslijedite ga. A to moete samo onda ako ste kralj Bosne, ban Hrvatske i vojvoda Slavonije. ujte, prine, odbila vam je posljednja ura koja trai da spasite ime svojeg oca od besmrtne ljage: da je sin velikog kralja bio nevoljki slabi. Za itavog govora Gordana je glodala u princa. Tek sad opazi kako je njegovo lice mravo, blijedo, ispijeno, slika borbi i bola. Varadijeve rijei ugale su njegove obraze rumenilom. Oborio je oi i ona mu nije mogla dublje zagledati u duu. I Damir i Lovro promatraju mladog kraljevog sina to stoji pred biskupom kao klupko jada nesretne due. Varadi mu se jo jednom obrati: Ako prepustite ove tvrave prije nego vas okrune i uvedu u bansku ast, predali ste sebe i sve mogunosti da budete na korist kraljevstvu. Svaki ste moj savjet odbijali. Ako ne izvrite ovaj posljednji, vae ime orumenjet e se stidom. Upamtite jo ovo: do kraja svojeg ivota ostat ete vazda onaj u kojem e na rodi gledati nasljednika prijestolja, to bude aragonska vlast gordi ja, strasnija, a Vladislavljeva slabija, to e vaa snaga kao nasljednika biti vea. Niste to uvidjeli dosad? Pamtite posljednji savjet to vam ga daje starac kojeg je va otac odbacio, a vi ga niste htjeli posluati. Do kraja ivota uvijek i vazda, protiv svih i svakoga nastojanja vi ipak ostajete tu kao sin kralja Matije kojeg e svi smatrati nasljednikom i bilo koji as ili dogaaj moe vas preko noi uzdii na prijestolje. Zato e i vaa glava vjeno lebdjeti u pogibelji. Svaki kralj na ovom prijestolju, imao ili ne imao potomka, mora osjeati da ste mu vi opasan takmac. Dok Beatrica bude sjedila na prijestolju, pazite, prine, ne drite nikoga tko bi vas za dukate napojio otrovom. Svi ute. Samo zjenice sijevaju. U zraku titra odraz Varadijeva estokog glasa, njegove rijei ostavile su plastine slike nekog velikog otkria, nevienog i neoekivanog. Damir se okrene Gordani i vojvodi: 424 - Nikad se nisam dosjetio toj stranoj istini. - I ne zaboravite veli Varadi da ste vi uz princa Ivana sudionici njegove sudbine. Jer sin kralja Matije, makar i nezako niti, jest i ostaje tu kao bljesak stare slave Matijaeva monog kraljevstva koje e sada propasti. To, eto, zna Gordana i to ju je ponukalo da sa Bakaem stvara neke osnove. Ona e ih provesti, ona mora uspjeti. - Zato nam ne veli kakve su to osnove? pita vojvoda Gordanu. - Slomiti Beatriinu vlast. To sam ve rekla. Idem na poi nak, odvie mi je potreban mir. Dovienja, sutra.

Ostavila ih je i otila u Damirovu kuu, u svoje odaje, to su bile sauvane od aragonskog haraenja. S Varadijem ostadoe vojvoda, Damir i princ Ivan. Kad se Gordana udaljila, istupi Damir: Ne smijemo vie dopustiti da se Gordana izlae. Ona ne moe dalje ii u dvor jer... Varadi digne ruku i zaustavi Damirov govor: - Vi ste se borili na svom mjestu gdje je bio potreban ma. A kako ete se boriti s kraljem kad se ne bori protiv vas on, nego enska suknja? Protiv nje moe samo da ue u borbu ena. Gor dana je umna. Nitko ne bi mogao izvesti ono to je danas uinila ona. Bio je to dvoboj izmeu dviju ena, a ne izmeu dva mu karca. Vama neka ostane borba maem i odvanim odlukama. Protiv Beatrice moe se u ovom kraljevstvu boriti samo jo Gordana. - Ali se kralj pomamio za njom ree Damir spoitavajui, a vojvoda i princ Ivan pristanu uza nj. Sva su trojica slono dokazivala Varadiju kako se Gordani ne moe vie dopustiti da odlazi na dvor i predlagali neka joj Varadi savjetuje da ide u Peuh. - Gordana je potrebna ovdje, a osim toga, ona je otkrila kralju svoje srodstvo s njegovom obitelji i zato kralj ima pravo da odreuje o njenom boravku. Ako bi se kralj zapravo pomamio za njom, onda Beatrica ne bi imala nad njim toliku vlast, ne bi dopustio da Gordanu alje u Napulj niti bi Gordana morala izdrati toliku muku da kralja napokon uvjeri kako je urota bila lana. Za Gordanu nema pogibelji. - Ima! naglase sva trojica jednoduno. - Ona e se sama znati uvati i u sluaju da kralj uistinu baci oko na nju. Zar se bojite da e ona ljubiti kralja? - Kralj joj moe zapovjediti to hoe, ak da mu bude Ijubovca veli Damir. - Gordani ne moe zapovjediti niko, pa ni kralj. Da je mu ko, kolika srea za njezinu domovinu i itavo kraljevstvo. Istina je potvrdi vojvoda. Na tu primjedbu Damir uti. Tada Varadi jo jednom uzme rije: 425 - Gordana e posluati samo sebe i pustite je. Ionako bi bilo uzalud to god joj rekli. - Je li vam otkrila to kani protiv Beatrice? - Kad bi mi rekla, ne bih smio odati. Hajdemo na poinak, a sutra, vojvodo, odluite o svom putu. I rastadoe se. Varadi legne u velikoj dvorani. A ona trojica polegoe u drugim odajama kue. Svaki se od njih dugo borio s brigama sutranjeg dana i nemirom svog srca. 4 U Bakaevoj palai jo uvijek sjedi elnberg. U jednostavnom razgovoru Baka je osvojio elnbergovu sklonost. Pri tom se drao skromno, povueno i govorio edno, ali je svoje misli zaodjenuo u naroite forme. Kad se, meutim, spomenulo Filipca, izraavao se Baka o njemu s punim uvaavanjem. Znao je da su oba kancelara neprestano zajedno pa mu se inilo prirodnim da se dva Ceha meusobno podupiru. I dobro je raunao. Time se znatno pribliio elnbergovim simpatijama. Na kraju svojih tumaenja Baka se ponovo posluio diplomatskim izvraenjem injenica prolosti i po drugi put opetuje: Bio sam protiv kraljice samo zbog toga to sam se bojao kraljeva braka s kraljicom Beatricom, ali oito sam pogrijeio. Jer kad bi taj brak uistinu donosio zle posljedice kraljevstvu, ne bi biskup Filipec ni na sabor, a niti vi ni eko kraljevstvo dopustili taj brak. I ja se molim Bogu da moja bojazan bude

samo tlapnja. Na toj toki elnberg zaustavi svojeg kuedomaina: - Gospodine biskupe, uo sam od Gordane da ste umni i dalekovidni dravnik, a sad sam imao prilike o tome se uvjeriti. Htio bih s vama govoriti pod peatom tajne. - Uvjeravam vau velemonost da u tu tajnu ponijeti u samostan, odakle me put vodi u grob. - Ono to elim rei ne bi imalo rezultata u samostanu. Po najprije rijeimo jedno pitanje: rekli su mi, da je izmeu vas i Filipca veliko neprijateljstvo. - S moje strane nikako. Ja se divim njegovoj sposobnosti, ali gospodin biskup nosi u sebi neopravdanu sumnju da ga ja kanim sruiti s njegova poloaja. Uvjeravam vas: mogao sam to uiniti odmah nakon kraljeve smrti kad su uzde kraljevstva zapravo bile u mojoj ruci. - Sasvim ispravno, a Gordana mi je danas putem iz dvora rekla da ste samo vi zaprijeili izbor princa Ivana na prvom sa borskom zasjedanju kad je on imao veinu... 426 - To svi znadu, jedino kraljica i gospodin kancelar ostaju pri svome. Neka, dakle, bude. A da se uklonim svim progonima, idem u samostan. - Gospodine biskupe, vaa je dunost ostati i sluiti kraljev stvu. - Vaa velemonost, zar da ekam napuljsku osvetu? - U budue se ne moe nita takvo dogoditi. Ja preuzimam svaku odgovornost. - Nemam nikakve mogunosti da sluim kraljevstvu, osim molitava. - Gospodine biskupe, obrekli ste mi utnju. Mi smo ovdje sami. Nitko nee doznati to smo govorili. Vaa dalekovidnost uputila vas je da stanete nasuprot Filipcu koji je radio za kralja Vladislava. Bilo je loe to je Filipec itavo teite svoje agitacije poloio na brak mojeg kralja s Beatricom. - Ali vidim da su svi dravnici zadovoljni s tim. - Varate se. Neizmjerno sam odan kralju i svojoj domovini. Mi esi nismo skloni tom braku. Ja naroito. Tajna radost zaigra u Bakaevoj dui. Kao da mu se otvaraju vrata na visoke stepenice kamo se eli uspinjati. Ali uti i samo pogledom izraava uenje. - Sad moram naglasiti: ima neto to se odnosi na tu stvar, ali ne mogu o tome ni rijei odati jer me vee prisega da nikad neu o tome izreci ni jedne rijei, ak ni natuknuti. Stoga mogu govoriti samo o onome to me najvie zabrinjava u odnosu kralja prema Beatrici aragonskoj, a to je njezina prokleta mo nad kraljem. Kau da je vrila pogubni utjecaj na kralja Matiju, a to mi je nevjerojatno. On je bio ovjek eljezne volje. - U njezinoj blizini eljezo se topi i na tom se nasukala Matijina ivotna osnova da princa Ivana uini kraljem. - Ba zato je Beatrica za mojeg kralja ogromna pogibelj jer Vladislav je suta dobrota, savreno dobro srce, predobro. Ljudi ga zbog toga dre slabim. "Pravi kukavac" dodaje elnberg u mislima "taj biskup je premudar da me ne bi shvatio" ali ovaj samo uzdie: - A kraljevu dobrotu iskoristit e Napulj do dna, opljakati njega i kraljevstvo, vae i nae. - Evo vidite, toga se bojim. Osjeam najezdu juga. Aragonci su se sloili i skovali jaku, vrstu, osnovu da prodru na sjever i da nas opljakaju do koe a svoj su put odabrali kroz dobro srce mojeg kralja.

- Sasvim se slaem. To im je nakana. I ako je kralj uistinu toliko dobar, uspjet e. - To moramo sprijeiti. - Gospodin kancelar Filipec i vi dovoljno ste jaki. - Ne moe mu nitko izbiti iz glave kraljicu. Pogotovu otkad je kralj ovdje, polae u Beatricu sve. Ipak, neu ga optuiti. To je njegovo uverenje, ali nemamo vremena za razuvjeravanje. Be427 atrica mi se danas pokazala u svjetlu svoje snage, lukavtine i nedostiive lukave smionosti. Ona je strahovita opasnost najgordi-jem muu, kako ne bi bila dobrom kralju Vladislavu. Njegova je strast poznata za njom jo iz Lina. - Kasnije nismo mogli zamijetiti u kraljevu ponaanju nika kav trag ostacima prolosti dok nismo preli prag egerske palae. Njena blizina raspalila je kraljeve strasti, a napokon, mukarac je. Opasnost je u tome to sam u Beatrice opazio naroitu namjeru da kralja opara, sputa, zarobi a to joj divno ide od ruke. - Samovoljni i okrutni kralj Matija nije mogao sauvati svoju volju neovisnom, kako bi to mogaQ,,jipbrotom ispunjeni kralj Vladislav. Baka je uhvatio as da odbrani kralja i stekne simpatije njegov pouzdanika. - Sve je to istina. Danas sam u kraljevskom dvoru razabrao kako se kralj napree da bude svoj, da zapovijeda, ali Beatrica nae pogled, rije, zamku koju ni ja nikako nisam dorastao odgonetnuti. - Proi ete teka iskuenja s Beatricom dok posve ne upoznate njezine tajne putove, putie i zasjede. Najposlije ete ustanoviti da ste se prevarili. - Ne elim ogoriti svoj ivot iskuenjem znaaja te ene. Ali sad se pribliavamo glavnome. Nas dvojica se slaemo: Beatrica je pogibelj dvijema kraljevstvima. Otklonimo je, gospodine bis kupe, zajedniki. - Pokuajte, velemoni. - Sam nikako, a Filipec je odvie s njom vezan. - Onda se, naravno, ne moe nita uiniti uzdahne Baka rezignirano. - Mislio sam: uklonili bismo tu pogibelj nas dvojica. - Nije mogue. Kancelar Filipec ometao bi sve nae podvige, on je na vlasti. Ne moemo, dakle, protiv njega. - I ne elim protiv njega. Uvjek u braniti njegov poloaj. Nizato na svijetu ne kanim ostaviti ovjeka kojemu kralj duguje zahvalnost. "Sad sam, dakle, nacistu" veli Baka sam sebi "Filipca nee maknuti" i odmah potvrdi: - Sasvim je prirodno i pravedno da on vlada kraljevstvom kojemu je dao kralj. - A nas dvojica urotit emo se protiv Beatriina utjecaja, tovie protiv njene vlasti. - Mnogo cijenim svoju glavu, gospodine velemoni nasmi je se Baka. - Preuzimam odgovornost za vau glavu. - Mnogo vam hvala. Ipak, sigurniji je strop nad glavom u samostanu. Ali kraljevstvo vas treba. 428 i

- Kad bi me trebalo, ne bih za tako sudbonosnih dana sjedio ovdje u samoi i spremao se u samostan. Kraljica me mrzi, nita manje gospodin kancelar Filipec. Kad sam mu htio pomoi u kra ljevskom vijeu, smatrao me takmacem. Tu nema pomoi. - A da se sad s njim izmirite? - Bio bih spreman svakog asa pruiti mu prijateljsku ruku, ali im se pojavim, mislit e da elim na njegovo mjesto, i sama kraljica bacila bi se na mene. - Dakle, ujte: vi ete voditi pregovore s princem Ivanom o ugovoru koji ste ve jednom uglavili. To ne moe nitko od nas, ni Filipec jer su pristae Ivana Korvina i on u tekom nepri jateljstvu. Iskaite, dakle, kralju samo veliku uslugu. - Je li to kraljeva elja? - Jo danas e me pitati koga bih odabrao da pregovara s Ivanom Korvinom, a ja u predloiti vas. - Ako kralj odredi, izvest u to i odgoditi svoj polazak u samostan, jer nikako ne naputam tu odluku. - Pustimo budunost. Sad mi morate pomoi da kralja spa simo Beatriinih panda. - Vae gospodstvo zna kako bi se to postiglo? - Kad bi Beatrica bila siromana ena, kmetica, svi bi je smatrali vraaricom i okrivili da je kralja napojila omamljujuim napitkom. Bilo bi je lako dii na lomau. Ali ona je mona kralji ca. Mi smo svjesni: ona osvaja kralja arima, umom, lukavou i aragonskim otrovom. - Valjalo bi potraiti protuotrov. - Tko bi ga naao? - Ako je kralj slab za ene, ne treba traiti, nego posegnuti. - Dakle, oarati kralja drugom enom? Bakaeve oi upru se u ekog velikaa: - To je najprirodnije. - A tko? - Ima ljepotica ljepa od kraljice. - Da, nitko drugi nego Gordana. Ova me misao stalno prati otkako sam doao na ovaj dvor. Danas sam je promatrao na dvo ru i divovskoj borbi s kraljicom. Ona joj je dorasla, dapae nadmauje je ljepotom i mladou. Jedino je ona stvorena da kralja potpuno otme kraljici. - Mislite: kad se kralj vjena s Beatricom da bi mu Gor dana bila ljubavnica? - Kralj se ne bi smio vjenati s Beatricom. To elim postii. - Onda bi Gordana morala postati kraljeva ljubavnica? - To su uinile i okrunjene kraljice. Glavno da ona bude kraljeva strast. A to bi se moralo potpiriti. - Zar to nije lako postii? - Vidio sam danas kako se kralj koleba izmeu jedne i dru ge, sad glavinja k jednoj, sad drugoj. - Dakle, nije pobijedila Gordana? 429 - Jer se nije sluila sredstvima svoje ljepote i enskog zamamljivanja, a kraljica je crpla sve, do posljednje snage. Kad me kralj poslao k vama, ispitivao sam poneto Gordanu o vaim prilikama i opazio sam da niste strani toj ljepotici. Nas dvojica u sporazumu mogli bismo postii da kraljieva sklonost prevagne Gordani. - Samo Gordaninom voljom. - Naravno. Meutim, ona zna kolika je pogibelj od kraljice ba za njezine zemljake Hrvate a, napokon, Vladislav je mlad

i posve pristao i on je kralj. - A kad bi se htio njome oeniti? ;^ - Ne bi bila tolika nesrea kao brak s* Beatricom. Gordani zapravo do kraljice manjka samo bogatstvo, to e biti kasnije izmeu njih dvoje, sad nije vano, ali neto mora biti, ne elimo li se utopiti u napuljskom moru. "Gdje je taj ovjek ugrabio moj plan?" razmilja Baka, preutjevi kancelaru da je ve o tome govorio Gordani i da mu je ona dala obeanje. - Ovaj je plan tako prirodan da mu se ovjek ne moe oteti ree glasno. Priznajem, izvanredna zamisao i jedina mogu nost osloboditi kralja i otkloniti vladavinu Beatrice. - Molim vas govorite s njome o tome. - Velemoni, s njom se ne moe govoriti tek onako. Djevojka je kao elik, vrsta u svojem potenju. - Dao bih pola kraljevstva za ovo djelo jer, velim vam: kralj je posve u vlasti aragonke. Ona mu svakim pogledom obe ava, avo bi ga znao kakve uitke, kraljica osjea pogibelj od Gordane pa je eli poslati u Napulj. - U Napulj? A kralj? - Pristao je. - Onda ga je aragonka sputala u lance. - Morali bismo to bre raditi. Pruite mi ruku pomonicu. - Pristajem, vae gospodstvo. Izradit u toan plan ako mi osigurate potpuno slobodno kretanje. Moram bez skrivanja raz govarati s Gordanom i s vama kad god bude potrebno, i s kraljem. - Evo moje ruke i rijei. Otvaram vam sva vrata. - Naravno, gospodin Filipec ne bi smio biti upuen u nae namjere. - Nikako. Ovo je sasvim naa osnova. Uvijek u se sav zaloiti za Filipca, a isto tako protiv kraljice. - Idete U, velemoni, jo veeras kralju? - Ravno odavde. Kralj me eka. Samo as da vam dadem neke upute. Male Bakaeve oi svjetlucaju. Sagnuo je glavu prema elnbergu. Njegova lukavost razvija svoje osnove za njegov veliki cilj. 430 U Beatriinoj odaji egerske palae jo uvijek vijeaju. Beat-rica je jo jednom raspravila itav tok teke popodnevne borbe s Gordanom. - A sad valja pregledati bojite. Valjan voa iza ruevina uzmakne da se opet zakloni. Ili prui ruku pomirnicu neprija telju da stekne nove snage za borbu. To sam uinila i ja kad sam presjekla nit istraivanju odakle je potekla urota i uzdigla Gor danu kao spasiteljicu. - Uinili ste to sa svom genijalnou, vae velianstvo pri mijeti Filipec. - I spasila sam vas kad ste ve bili na rubu ponora. - Velianstvo, trgnuo sam se dok ste govorili i ne bih se bio nikad dosjetio kamo kani vae velianstvo. Moje uenje bilo je udivljenje i poklonstvo. Kraljice, ono to ste mi danas uinili ne mogu ni u grobu zaboraviti. I tamo u vam vjeno hvaliti. - Ja samo traim bezuvjetnu vjernost mojoj borbi. - I ivot i itavu snagu, sve to zalaem i polaem pred noge svojoj kraljici. Sad znam: samo vi ste moje uporite i moja bu dunost. - Kad ste s tim nacistu, nastavimo: ponajprije valja pregle dati to smo dobili, a to smo izgubili. - Bili bismo izgubili sve da mudrost vaeg velianstva nije spasila ve gotovo potonuli brod. - Dakle, ujete me: izgubili smo mogunost da princa Ivana

i njegove pristae zavaramo, uhvatimo i stavimo na stratite barem danas. - Budunost moe mnogo toga promijeniti naglasi Filipec. - Jer emo tom budunou upravljati mi odgovori Beatrica Onda sjedne blie k svojemu bratu i pouzdanicima: - Osim toga, izgubili smo vanu kraljevu odluku da smjesta preda upravu Hrvatske mojoj vlasti. - U budunosti i to e velianstvo postii osmjehne se Filipec. - Kad se tome ne bih smjela nadati, bila bi uzalud svaka daljnja muka. Meutim, izgubili smo jo jednu vrlo vanu stvar. Gordana ne putuje ve sutra. Ostaje do vjenanja. Teko alim, ali morala sam odrediti da ne bude nikakvih sumnja. Tome je kriv samo elnberg, no o njemu kasnije, etvrta izgubljena toka jasno glasi: biskup Baka jo uvijek sjedi u svojoj palai slobo dan, dakle, mogao bi nai puta u dvor. Ali ne bojte se, gospodine kancelaru, mi emo te putove zasuti otrim trnjem. Kancelar Filipec zahvalno pogleda kraljicu. A sad da vidimo to smo danas dobili: zapovjednitvo nad vojskom. Time to je kralj Vladislav ovu ast podijelio Francesku mi smo u svoje ruke uzeli vojnu silu, a to znai sve. 431

- Jo i sada se snebivam. Kralj mi je povjerio vodstvo vojske tako lako, gotovo vratolomnom brzinom da sam se jedva snaao. I ne znam kako u se snai u tome umijeu. - Ne boj se Francesko. Naa je majka sama upravljala boj nim kreevom u Napulju, a izvojtila je pobjedu. I ja i ti nai emo pravi put u svakom oruanom pothvatu. A kad imamo vojnu silu, brzo emo upokoriti Hrvate od Drave pa do mora. Ali nasta vimo, osim vojne sile, stekli smo jo danas kraljevo obeanje da e se vjenanje obaviti na dan krunidbe. - A kako e ve sutra kralj Ivan doi kralju da raspravlja o ugovoru, krunu e nam izruiti odmah. Krunjdba se moe jako pouriti. - To je samo do vas, preasni gospodine. 4 Kancelar Filipec se nakloni: - Sve e se dogoditi kako velianstvo eli. - Jo ovo: poto nemam nikakvih izlika da opet idem u dvor, morate me zamijeniti vi, gospodine kancelaru, i svom se snagom baciti na kraljevu slabost. Neka se ugovor koji je Baka sastavio s Ivanom Korvinom tovie okrnji. Bansku ast valja temeljito podrezati, valja brisati toku koja mu zajamuje naslov i vlast slavonskog vojvode. Osim toga, nikako nemojte pristati da ga okrune za bosanskog kralja. Vi znate to se sve moe razviti kad bi to kraljevo kopile postalo bosanski kralj. - Sve to biljeim, velianstvo, da mi to vre ostane u pameti oglasi se Filipec s perom u ruci. - A naj glavni ja su stvar tvrave. Taj kraljevski skot jo uvijek je u posjedu najjaih tvrava kraljevstva. Mora ih smjesta predati, bezuvjetno, bez ikakvih ucjena. Ne smijete pristati na kakvu odtetu, jeste li razumijeli? - Sasvim se slaem s vaim velianstvom. Svaka bi odteta znaila da Ivan Korvin ima neko pravo na tvrave. - A zatim pourite da smjesta preda krunu. Ne obeavajte mu u zamjenu nikakve slobotine. Neka bude sretan to je iznio

ivu glavu. - Velianstvo, Ivan Korvin stavio je kralju uvjet: predati krunu ako kralj skine s njegovih pristaa ig veleizdajstva. Moda kralj nee htjeti odustati? - Razloite Vladislavu: taj uvjet vrijedio bi samo onda kad bi pregovarali izmeu Budima i Peuha, ali kad su mu pregovaratelji, veleizdajnici, urotnici, ovdje, bio bi lud da prihvati kakav uvjet. Potpuno lud. To mu dobro razjasnite. - Pouzdajte se, velianstvo, iskoristit u sve ega se god moe domoi moj razum i sva moja lukavost. - To mi je dovoljno jamstvo. Posve sam zadovoljna. . A sad se radi jo o vjenanju podsjeti Francesko koji je mirno sluao sestrino dogovaranje s kancelarom. Krunidbu odredite s kraljem kako treba, a zatim uvrstite u program sveanosti vjenanja. - Bez vjenanja nema krunidbe, moja kraljice. - Kralj sav plamti od enje. Samo vas upozoravam: ne pustite u dvor nikakve enske, ak ni sluavke. To je vrlo vano. Njegovu enju za enom treba to vie raspaliti, razbuktati, onda e jo vie eljeti vjenanje i pouriti ga svim silama. Razumijete li? - Sve sam odredio, kraljice, i moja se zapovijed ima vriti. Frantiek je moj zemljak i sluat e me. Vratar je sada moj vlastiti tajnik, samo preko njegove leine mogla bi unii u dvor enska glava. Prije nego to se oprostio, kraljica mu najstroe naloi: - Recite gospodinu elnbergu neka se ne uplee ni djelom ni rijeju u moje poslove. Ja sam suvladar ovoga kraljevstva i neu trpjeti njegove prisutnosti kad se rjeavaju poslovi. Danas mu to samo preporuujem. Neka ne izazivlje as kad bih mu to morala sama rei. - Ne mogu se nauditi i zgraam se nad njegovim postup kom. - Vi ete se, gospodine kancelaru, odluiti da s njim preki nete. - Ta mi odluka ne moe biti teka kad vidim da mi obe ava potporu, a radi protiv mene. - Dananjem Gordaninom uspjehu on je bio voa. - Znam velianstvo, i to me ispunja ljutinom i ogorenjem. Obraunat u zbog toga sa elnbergom. Drugaije se ne moe. Filipca je otpustila kao svojeg najmilijeg pouzdanika. Kad je otiao, Beatrica primijeti: - Mislim da sam ga danas ponovo vezala uza se. A mogla sam ga izdati, okriviti i kralj bi bio pristao uza me, a njega od bacio. - O tome je uvjeren, velianstvo ree Ranzano. Kad ste vi razvijali svoj genijalni govor pred kraljem, ostavila je sva lukavost gospodina Filipca i njegovo pjegavo lice bilo je blistavo zrcalo strepnje i uasa. Taj je ovjek bezuvjetno i slijepo predan vaim zapovijedima. Kraljica se sagne na mali okrugli stoli i posegne za papirom to lei kraj svijenjaka. Drei u ruci papir, naslauje se i pri tom govori: Sutra e Gordana doi na sveanu veeru. Tebi je, Fran cesko, dunost da s njom razgovara, zamoli za oprotenje to si je zatvorio u podrum. Preko toga se ne moe prijei. Uosta lom, ja u sa svoje strane pridonijeti to je potrebno. Ranzano je podigao vjee i njegove male oi upiru se u kraljicu: - Ali ona e nastojati da svakog dana to vie stjee kralje

vu sklonost i utjecaj. - Nito me ne zabrinjava to god uradila. Na rubu svake jame koju bi ona iskopala u tili as Beatrica die novu utvrdu. 432 28 GORDANA IV 433 28* Na rubu svakog ponora koji bi izdubila Gordanina spletka Beatri-ca je spremna prebaciti svoj vrsti most preko kojeg e kralj prijei na moju stranu. - Kakvo je to zagonetno tajanstveno umijee? laska kraljici Ranzano. - To umijee ne moete prozrijeti vi mukarci i dobro je tako. - Ljepoti vaeg velianstva Gordana nije dorasla. - Vladislav bi najradije da mu se ena sama preda, da je i ne trai. Kad sam to progledala, bilo mi je sve jasno: Gordana ne moe stei prednost nada mnom, jer ona je djevojka i po prirodi ponosna. Uza svu lukavost nee se nikad dbslcati Vladislavu, nee ga gledati zamamno i nee u njemu buditi nfade. Djevojaka stidljivost i ponos to joj izravno zabranjuju, a osim toga, ona ljubi i ne moe stavljati na kocku svoje djevojatvo. - Kad bi htjela sve to rtvovati, samo da kralja osvoji za se? - To bi zacijelo htjela. Ali ona zna da bi kralju mogla biti samo ljubovca. Ona zna da je kralj zaruen ne po svojoj rijei, nego po saboru. - A velianstvo veli da je astrolog Aversa prorekao Gordani nezakonitog sina. - Ah vikne ona sina, da, nezakonitog sina mora da raa, ne po svojoj volji nego po mojoj da Beatrici aragonskoj uvrsti vlast u ovom kraljevstvu. Odmah nakon mojeg vjenanja ona e otputovati. Hajde da odmah napiemo pismo mojem ocu. Mora joj dati naslov vojvotkinje i prirediti joj sveanosti. - emu su potrebne sveanosti? upita Ranzano. - Zato, dragi moj stari gospodine, da svi Napuljci vide kako se oko nje neprestano okree va neak Ranzano, grof Gabrielo. Starac se prenerazi i prestraeno promuca: - Velianstvo, moj neak je oenjen. - Da, oenjen, ba zato. Nakon sveanosti Gordana e pu tovati morem i nestati, ali e ujedno na dugo vrijeme nestati i grof Gabrielo. Svatko e biti uvjeren da su zajedno nestali, po bjegli, jer je Gabrijelo oenjen mojom polusestrom. A onda e se on vratiti i nikome nita, ali Gordana se nee vratiti nikad. - To ste divno izmislili, velianstvo. Ipak e kralj sumnjati kad princ Francesko ode u Napulj. - Do tada Vladislavu Gordana vie nee biti ni na kraj pame ti. O tom u ja voditi brigu. Dva-tri mjeseca nakon toga saznat e moj Vladislav slatku tajnu o potomstvu. Onda Francesko alje svog glasnika da mi je otac na smrt bolestan, eli me vidjeti i sve je svreno. Jednog dana vraam se sa sinom. Sinom koji znai ezlo i ono e vjeno ostati u ruci mojeg roda. Zautjela je, zagledala se u pergamenu, itajui tiho za sebe. Sva se smijei, svjetlost votanice obasjava joj obraze. Beatrica je sva zanesena. 434

To je Gordanina sudbina, u toj je pergameni moj sin. Polako se pribliava Ranzano, a iza njega Francesko. Obojica su puni elje da proitaju sadraj kojim se naslauje Beatrica. Ona poluglasno ita rije po rije: "Mi, kralj eke, Ugarske i Hrvatske, zapovijedam da se Gordana plemenita Cesmiki ima uputiti u Napulj. Ako bi pokuala da se opre, ima se odmah uhititi i silom odvesti po mojoj zapovijedi i elji ravno u Napulj i predati njegovu velianstvu napuljskom kralju Feranteu. Ako bi je tkogod htio sprijeiti na tom putu, ima se smatrati kao izdajnik kraljeve zapovijedi, zatvoriti u prvu tvravu ili kakav dvorac usput, jednom rijei: svaki se napada ima odbiti oruanom silom. To je moja zapovijed. Tko bi se usudio protiv nje buniti, ima se smatrati mojim neprijateljem i zarobiti." Po tri puta proitala je kraljica potpis kralja Vladislava to ga je stavio na papir u asu dok je njena ruka poivala na njegovu ramenu i njezin apat obeavao da e ispuniti sve njegove elje to su zagospodovale njegovim biem. U kraljevskom dvoru Vladislav je ostao sam. Izmoren, iznemogao, utuen. ini mu se da je bio razapet na muenike ljestve i sad ga boli itavo tijelo. Noge mu klecaju. Jedva se dri, lunja odajama kao pripit, trai svoju spavau sobu kao da je proao veliku daljinu dok je stigao u lonicu. I baci se na prvi naslonja. Ne zove slugu. Sklapa oi, ali mu se ne drijema. Niti mu se spava. Ogromni su se tereti valjali preko njega. Kakvo strahovito popodne i kakva teka veer. Kako je drugaije zamiljao dananji dan. Ve popodne nakon objeda ekao je djevojku bademastih oiju. ekao i pripremao se za doek. Mislio je neprestano o tom susretu. Nosio u tim mislima sliku kako se ona maem brani od napadaja dvorskog metra Bepa i oklopnika. U mislima je promatrao njene kretnje, obrise tijela i ekao, razgovarajui sa eln-bergom, samo da mu to prije proe dugo popodne. Dok je ekao Gordanu, dola je Beatrica. "Kako je lijepa razmilja kralj sputenih vjea. I kako joj pogledi are, pale." "udno je to savrenstvo tijela u Gordane. Ne, Beatriino nije tako savreno, ali drai, omamljuje." "Gordana je vitka, ali kakvi snaga s maem u ruci. Kako se savijalo u borbi ono divno tijelo." "Kakva bijela put Beatriinih grudi. Kao da se nude. Da mi je bilo onda ogrliti je. Oi su joj ognjeni kresovi." 435 "Gordanine su oi udne. Nazivaju ih bademastim. Badem nema ognja, nema ara. Njene su joj grudi, po svoj prilici vrlo ljupke, uvijek prikrivene haljinom. Ba je jaka poput viteza. A glas? Taj udni glas. Treptim od njega, zar od straha?" "Koja je ljepa, poeljnija?" "Beatrica? Gordana? Ne znam koja." "Nosim u svojim ilama obje?" Casak Vladislav otvara oi i samo mu zjenica proviruje ispod vjea. "Obje elim. Zar uistinu obje? Kakva je to muka." Unatrag zabaene glave bulji preda se. Zuri u tamne zastore svoje postelje. Mata mu stvara slike. "* "Koja bi mi sada bila draa? Beatrica, jedra, arkih obeanja ili Gordana, savrena netaknuta, hladna?" Snagom razgrijane mate stalno vidi ispod rubova zastora dvije enske glave kao da su odrubljene od tijela ili su sklonule svoja tijela iza zastora: Beatrica se smijei, zove i poziva, Gordanine bademaste oi pune su hladnog mira. Jaki otri koraci i udaranje na vratima. On se lecne. Slike ugasnue. Nad posteljom se prostiru samo grimizni zastori sa zlatnim resama i blista kraljeva kruna na proelju. Od kucanja se sav strese. Niega nema. Ni slike ni predodbe. - Tko to lupa na vratima? pita hrapavo. - Ja sam, elnberg. Molim vas, velianstvo, nosim vane

vijesti. - Dosta mi je tih vanosti danas. Kao da je sve na svijetu vano, samo ja nisam. Moj san, odmor, mirovanje. Ne brinui se za njegovu zlovolju, elnberg ulazi nametljivo. - Kako je vae velianstvo iznemoglo. - Pustite me spavati. Gotovo mi se smuuje. - Naravno da vam se smuuje. Niste jo ni veerali. - Pravo velite. Slab sam, zato mi je itavo tijelo isprebijano. - to ste radili, velianstvo, sami u ovoj odaji? - Nita, kako bih radio kad me lomi umor, ali sndvao sam. Sve je to bilo od gladi. elnberg uzme kralja ispod ruke i vodi ga. On se oslanja na njegova jaka ramena. To mu godi. Jo bi mu vie godilo da ga nosi. Polako uvede elnberg kralja u blagovaonicu. Tu je prostrt stol. I veera je spremna. Puna vas dva sata ekaju, a nitko se nije usudio smetati vam. Mirisavo peenje privue kraljevu panju. Sjeo je. elnberg natoi piva. To e vas okrijepiti, kralju. Ispio je naduak. Nakon takvog popodneva, velianstvo, bila vam je ve davno potrebna okrepa. 436 - Uistinu. Kakvo popodne, udim se da jo ivim. - A kakva veer? Mjesto veere s ljepoticom, evo samo elnberga. Loa zamjena. Kralj ne ree nita. Sad mu je oito na pameti samo glad. - Sve je to skrivila podmetnuta urota naklapa elnberg. Htio bih znati tko je podmetnuo urotu? - Kraljica e ga pronai, istraivati i pronai tvrdi Vladi slav uvjerljivo. - Mislite, velianstvo, da e kraljica uistinu pronai krivce? Zar niste uli kako se prijetila? Nee im ona oprostiti. Masne elnbergove usne gotovo se prezirno stegnule. asti mi, bili bi vas, velianstvo, zapleli u strahovitu ne pravdu i strahovite ine da sve nije razjasnila Gordana. Vladislavljeve se usne smjekaju zadovoljno. - A kako ju je kraljica za to nagradila? Obasula ju je pri znanjem. Danas je Beatrica pobila sve vae objede, sve ste joj inili krivo. Svi ste se u njoj prevarili. Svi, osim mene. U nje je plemenitosti, dobrote, divne dobrote. I duh i srce jednako su uzvieni. A kako je tek meni odana. Znate li kako? - Ne znam, velianstvo odvraa ironino eki kancelar i uzima novi komad peenke. Kralj mrmlja, jedui: - Da, da. Naravno, vi ne znate jer je mrzite, ali kad biste malo bolje pogledali u njene oi, kako one pale. - Kako bih se ja usudio gledati je kao vi? - ujte, elnberg, govorit emo istinski: bez Napulja, nje gove moi i bogatstva ovo kraljevstvo nema ni snage ni novca. Sve je to u ruci Beatrice. Otkad smo tu, uvjerili smo se na svoje oi da Filipec ima pravo. Ne moe se tajiti ni poricati. Beatrica ima novaca, ona e mi posuditi ak i za eku. Obeala mi je. - A hoe li vam i dati to je obeala? I kada? - Ustanovio sam vjenani dan, dakle, brani ugovor sadrat e i to obeanje. To je jedino rjeenje za eku. Ona mi je su vladar u ovom kraljevstvu, ne moe se inae. Lice ekog kancelara potpuno se promijeni pa vikne gotovo grubo: Velianstvo, ne zaboravite obveze koje ste dali ekoj. Mi se neemo prodati aragonskoj vlasti ni za kakav novac.

Kralj je ve popio mnogo vreva, e ga mori. Pije i odgovara: - eka nije moj gospodar nego ja njezin. Imam pravo da se predomislim kako je meni drae. Ugri su me obvezali Beatrici, Napulju i Rimu. - Ali eko je kraljevstvo meni iznad svega i svim ekim staleima. Iznenaen, opaa elnberg kako se kralj najednom opet ljuti. Ba kao popodne kad je vikao na Gordanu. Neto ga pokree, a eki kancelar promatra. 437 Gospodar sam njihov i svoj. Ne mogu mi zapovijedati koga u povesti u svoju lonicu, do avola. Razljutio se i udario po stolu. elnberg mu pogleda u oi to svijetle zanosom za Beatricu, pojaanim s nekoliko vreva piva. To ponuka ekog kancelara da uti i razmilja. Doziva u pamet ono to je malo prije raspravio s Bakaem. ini mu se da su njegove upute dalekovidne. To svjedoi kraljevo dranje. Pokuat e s Bakaevim savjetima, odlui on, pa slegne ramenima. - Ako je velianstvo tako daleko zagrizlo, neu se u to vie paati. Dakle, vi elite to prije vjenanje? - Obrekao sam: vjenati se na dan krunidbe. A to e biti vrlo brzo. - Ako se poure pregovori s ugovorom Ivana Korvina. Dakle, morate to provesti ve sutra. Kako ne elite da budem prisutan, sutra neu ni ii na dvor. Gotovo prestraeno uhvati ga kralj za rame: - Tko vam to veli? Zato ne biste doli? Zar da ja o tome mislim sam? - Vae velianstvo ima biskupa Filipca. - Ni on ne moe sve. Privikao sam da ste uvijek uza me. Zar se moda bunite protiv mene? - Obratno, velianstvo. Mislio sam da se vi bunite protiv mene. Ako me elite uza se, neu se maknuti. - Kad ne bih elio da ste uza me, ne bih vas poveo sa so bom iz eke. Kralj uhvati vr, gutne i osmjehne se: - Vraki me gleda. Ona je kao eravica. - Tko, velianstvo? - Beatrica. Tko drugi. Ali moram priznati, velika je teta to je Gordanina ljepota tako hladna. Kraj nje ide kao pokraj kipa. - Neka mi, velianstvo, oprosti. Nisam jo vidio da pored Gordane itko prolazi kao pored kipa od mramora. Svakome se zapale zjenice. Uvjeravam vas: neete moi lako zaustaviti borbe udavaa i enika oko Gordane. - Svia se princu Ivanu Korvinu, tako vele. - Povjerit u vam tajnu, velianstvo. Da Gordanu niste pri mili na dvoru i da je ostala kod kue, morali biste sutra potvrditi njen brak s visokom linosti koja vam je blizu. Batak padne iz kraljeve ruke na tanjur. A oi se upru u kancelara: - to mi to priate samo napola? - Velianstvo, kraljiine su ete navalile na Damirovu kuu da je pretrae. A znate li to su traili? Gordanu. Imale su nalog da je uhvate za napuljskog princa Franceska. - Moj budui urjak? 438 - Sasvim sigurno. Uostalom, svima je poznato da napuljski princ Francesko ve dvije godine progoni Gordanu svojom lju bavi.

- Da, da. Sjeam se. Gordana mi je neto govorila i kraljica mi je priznala da ju je Francesko pokuao zatvoriti u podrum dvora iz osvete to ga je odbila. - Dakle, velianstvo, Francesko je poslao pretragu da otme Gordanu. - Kraljica mi je nudila da e brata izagnati iz kraljevstva kui ako ja elim. Prema tome, ona nije znala. - Mjesto Franceska alje sada u Napulj Gordanu. - Vidite kako je plemenita. Hoe da Gordanu oslobodi Fran ceska. Ne bi ona nikako mogla dopustiti da je njen brat ovdje progoni. Sad znam zato je odluila Gordanu na vrijeme poslati u Napulj. - Kraljica vam nije nita rekla o provali njenih eta u Dami rovu kuu? - Rekoh, ona nije znala. Sve je to uinio taj mladi napuljski ris. Zdrav je, divan i zaljubljen pa nije udo. Njezina je krv, Beatriina, vrela. - Da je naao Gordanu u kui, morali biste je sutra s njim vjenati da vam ne bude sramote. Tek sada se neto smrkne i zamisli pa promrmlja: - Da, istina je. Malo je drzak taj zapovjednik moje vojske. Ta rije udari elnberga munjevito. - Njemu kanite dati u ruke vojsku? On je uenik kralja Matije i zato sam mu ve povjerio ast vojskovoe. Svladavajui se, eki kancelar primijeti: - Ovog popodneva bilo je njegovo velianstvo naroito ra spoloeno. - Jo sam i sada tako raspoloen. Vjerujte, elnberg, Beatri ca nije samo mudar suvladar i plemenita ena, bit e i slastan zalogaj. - Vjerujem i unaprijed estitamo vaem velianstvu. A sad dopustite jednu molbu. - Samo molite odvraa kralj i uzima slatki kola. - Netko se ipak mora brinuti za Gordanu. Molim vas ostavi te vojvodi Ilokome skrbnitvo, to ga je preuzeo po elji njenog oca i skrbnika. Ipak ne smijete ostaviti djevojku koja vam je u srodstvu sasvim na milost i nemilost strasti napuljskog princa Franceska. - Nisam je ostavio na milost i nemilost, jer sam joj ja skrbnik. - Ali velianstvo nema vremena da se brine za nju. Odvie ste zaposleni vlastitim stvarima i jednog dana bit ete teko izne naeni ako Gordanu ostavite bez iije obrane. 439 - Kako bi bila bez obrane? Ona e postati plemkinja napuljskog dvora i vojvotkinja. Imat e svoju pratnju. - Istina je, ali dok Gordana boravi u ovom kraljevstvu, a to je do vaeg vjenanja, netko se mora zauzeti za nju da princ Francesko ne bi iskoristio jo ova dva tjedna prije nego ona poe u Napulj. Dananja njegova provala odaje dovoljan dokaz da je spreman na sve. Dakle, povjerite je vojvodi da je uva dok ne otputuje u Napulj. - Onda bih je radije povjerio njenom tobonjem muu. Taj bi je uvao jer se zakleo princu. - asti mi, ne bih je povjerio Damirovjjij brizi. Ponajprije, odvie je lijep. - Ali gaji prema njoj uljivo neprijateljstvo. To sam vidio danas posljepodne na svoje oi i uo na svoje ui. - Ako je tako, nije li Damir u prinevoj slubi i ne bi li je

mogao oteti od njega? - Gle, to ste dobro primijetili. - Prihvatite moj prijedlog, velianstvo. Zar vam ne bi bilo ao onu divnu ljepotu ostaviti nadohvat Napulj cu iji vas je etovoa onako grdno uvrijedio? - Ljubomorni ste na Franceska? - Kralju, kad bi mi ona dala ta prava? Ali meni je ao pre pustiti Francesku to utjelovljenje savrenstva duha i tijela. - Manjka joj samo vatra. - Ona je djevojka, a u nje se plamen enje mora tajiti, a ona to ini majstorski. - Otkud vi to znate? - Pripovijedao mi je jedan dvoranin koji je sluao njezin razgovor s prijateljem princa Ivana. Priznala je da stvarno ljubi, ali kae da taj stoji njoj previsoko. Vladislav ostavi jelo pa se zamisli i onda primijeti: - I meni je danas rekla: onaj kojeg bih ja odabrala za mene je izgubljen. - Nisam ni slutio to je rekla vama, dakle, dokaz vie da su moje rijei ispravne. Kralj zamiljeno gleda preda se i opetuje: - Ona, dakle, ljubi, da, ona ipak ljubi. - A kruta je u ponosu. Govorio sam danas s njome i uvje rio se o tom. Sve mi je odala. - Kako? Vama je odala? Kada? to je rekla? Toliko pitanja odjednom tako brzo izreenih nije elnberg vian uti od kralja i gotovo veselo ree sam sebi: "Bakaa je nadahnuo genij kad mi je savjetovao da se posluim laima." - Velianstvo, Gordana me zamolila neka je povedem k vama u dvor. - Da moli za plemia Damira? - Ne, tada jo nije slutila o njegovu uhienju spretno 440 slae elnberg. Gordana je htjela prije nego to ode u Napulj jo jednom vidjeti nekoga koji joj se duboko usjekao u duu, a taj se nalazi u vaoj blizini. Moda meu velikaima vae pratnje iz eke, ali svejedno tko je taj odabranik. Htio sam vas upozoriti da je zatitite od Franceska. - Ona je, dakle, htjela jo jednom vidjeti nekoga prije nego ide u Napulj? Zato mi to ona ne veli? Zato ne veli onome kojeg se tie? ispravi se kralj. Vidite, Beatrica ne taji svoju ljubav prema meni. Zato, dakle, Gordana taji prema onome, koji joj se svia? - Beatrica je ena. Ve je iskusila sve strasti ivota. Gordana je netaknuta, svjesna, ponosna. U duhu stvara Vladislav Gordininu sliku. Promatra je plastino orisanu elnbergovim rijeima. - I vi ete je, velianstvo, ostaviti nadohvat tom napuljskom klipanu? to e sve on uiniti da se dokopa djevojke prije nego ode u Napulj. - Istina, neu dopustiti, neu. - I meni nalaete, kralju, da preuzmem Gordaninu zatitu? - Nalaem: javite mi sve to bude govorila. Zapravo, ima jedan ovjek s kojim bi ona mogla doi tajno k meni da je ispi,tam. - Zato ne javno? Roakinja vam je. - Kraljica bi zamjerila. - Neka, velianstvo, odredi s kim bi mogla dolaziti tajno. - Da, jo nisam o tom odluio odgovori kralj, bojei se da prizna Bakaev posjet. elnberg nastavlja: - Dok se velianstvo predomisli, saopit u vam moj razgo

vor s Bakaem. Predao sam mu vau poruku da su ete pomut njom opkolile njegovu palau. Moram priznati da je to pravi um. I dobro poznaje princa. Lako emo s njim obnoviti ugovor, zna njime baratati i ako ga pozovete da vodi pregovore za obnovu ugovora, rijeit ete se svih neprilika. Za nekoliko sati sve je svreno. - To bi bila prava srea, samo da nemam s njim odvie brige. I nije mi drago s njim govoriti. Ali ne, ne moe se. Zar ne znate da Filipec mrzi Bakaa, zamjerio bi mi. - Umirit u gospodina kancelara. Cim Baka sutra svri pregovore, odmah kree u samostan. - U samostan? To bi bila ludost. Recite mu: moja je elja da jo ostane u svojoj palai u Budimu. - U tom sluaju neka velianstvo uvjeri Filipca da mu Ba ka nee koditi niti se s njim takmiiti o vau milost. - Radije bih da mu vi kaete. Bit e vam mnogo lake nego meni. - Svreno. Pouzdajte se u mene. Oslobodio sam vas tolikih neprilika sa ekim velikaima, uredit u i ovdje sve da vi nemate ni najmanje brige ni posla. 441 - Vrua mi je elja da me oslobodite tih muka. Dananje popodne i veer gotovo su me unitili. - Kad sutra svrimo posao s princem, velianstvo ide na veeru kraljici? - Naravno da idem, i vi morate sa mnom. - Uvijek sluam vae velianstvo. A sad moram poi, eka me mala okrugla enica. Kau da su u ovom gradu vrlo poeljne. - Gle ti lupea ree Vladislav intimno. Sebi vodi enicu, a mene zatvara u samostan? - Ako me ne izdate kraljici, neete vie samovati. Mogao bih vas jo veeras iznenaditi. i,;.|$ - Moju rije polaem na utnju. " - Odjenut u malu oblu enicu u paa ree selnberg i predati je Frantieku. Obojica se nasmiju kao djeaci kad su nekoga prevarili. TRIJUMVIRAT PROTIV ARAGONKE Sutradan u zoru iznenada se u Gordaninoj kui pojavi biskup Baka. Cim su ga najavili, poe mu ona u susret i povede ga u blagovaonicu. Iznenaena ovim posjetom, ponudi Gordana biskupu naslonja i sjedne mu nasuprot. - Svakog dana novi preokret. Je li, preasni? - Juer sam bio zarobljenik a danas ve dolazim ravno k vama. Mislim da vam zahvaljujem osloboenje. - Je li vam Selnberg kazivao to se juer zbilo na dvoru? - Isprva se drao povueno, ali sam poslije doznao sve redom, a na kraju mi je rekao da se princ nalazi u Budimu i da ste vi izveli jaku borbu protiv Beatrice. - Ljutila sam se to su Damir i princ zajedno s vojvodom doli u Budim, a ba njihova prisutnost posluila mi je kao naj jai dokaz da urota ne postoji. Princ ima danas poi na dvor kralju. - A ja sam doao da ga pratim. - Doista, preveliko iznenaenje. - Tako mi je danas u zoru rekao selnberg. Bio je kod mene i naglasio da emo odmah raspravljati o naem starom ugovoru. - Vi ete, dakako, zastupati bezuvjetno svaku toku ugovora koju ste postavili i obvezali bive kraljevsko vijee? - Ja sam se i vama obvezao uz uvjet da ete nastojati Beatrici oteti kralja. I obeali ste. - Ispunjenje svojeg obeanja svezala sam uz vae uspjehe s

ugovorom Ivana Korvina. Danas, kad je sve propalo, preostaje 442 nam jo jedna nada, da e nas on kao ban i bosanski kralj osigurati protiv Turaka. Naravno, bude li mu kralj Vladislav dao sredstva. - to je Vladislav u ruci kraljice? Ona bi jo nahukala Turina da vas pohara, jo bi vas predala Turinu posebnim ugo vorom za sva vremena. - A opravdala bi to svoje pogansko djelo i u Rimu. - Dakle: ne dajte joj na vlast, Gordana. - Provedite ugovor, i evo me. - Primam. Osim toga, htio bih vas upitati neto o samom kralju. Saznao sam od Selnberga da ga Beatrica vee time to mu se pokazuje kao da je neobino dobra. Vladislav se vee samo uz one koji su prema njemu ljubazni, koji mu laskaju, priznaju svoju sklonosti. Dakle, zato mu uskratiti ljubaznost koja ne trai ni kakve rtve? Dovoljno je da prema njemu budete dobri i mili. I elnberg je privezao uza se kralja samo takvim postupkom. - Da, da, razumijem vas. Razumijem, ali najprije ekam vaa djela. - Jo neto. Gospodin elnberg ree mi danas da je kralj predao zapovjednitvo vojske u ruke Francesku. Obavijest je zapanji. Bez rijei gleda biskupa. - Ako je istina, onda smo izgubili svi. - Jest. I mene je prenerazila ta vijest. Kralj nas je uistinu sasvim predao Napulju ve danas, a to e biti kad Beatrica jednom podijeli s njime svoju lonicu, kad javno preuzme od njega ezlo i zavlada svojom strahovitom samovoljom. - Francesko je dobio u ruke vojsku kojom moe svakog asa Hrvatsku opljakati i poharati je gore od Turina. - I itavo kraljevstvo drati zarobljeno. Naslonila je glavu na oslon stolice, a lijepe smee oi pune su olujnih munja, dok on nastavlja razgovor: - Gordana, vi ete danas prisustvovati veeri u kraljice Beatrice. - Htjela bih nai izgovor da ne odem tamo. - Naprotiv, idite. Predlaem vam svoju i elnbergovu mol bu: upustite se u razgovor s napuljskim princem Franceskom, govorite mu o asti vojskovoe koja mu je podijeljena i nastojte doznati iz kojih e krajeva kupiti ete za svoju vojsku. Moda vam togod rekne, elnberg i ja elimo doznati hoe li Francesko iznajmiti crnu etu kralja Matije u svoju vojsku ili e ovamo dopremiti Napuljce da iz njihovih redova sastavi vojsku ovog kraljevstva. - Tako bismo mi preko noi postali vazali Napulja. - A vi ete ljubaznim razgovorom doznali to Francesko misli. Iskuajte ga svakako. - Ovu vam uslugu mogu lako uiniti, samo ne znam s kak vim uspjehom. 443 Rekoh: pokuajte s njim govoriti, moda se on usuditi da vam pristupi nakon onog dogaaja u hodniku ispod dvorca, a kad vi zaponete, govorit e. A sad bih molio: gdje je princ? U kui svoje majke. Odmah u mu javiti da ste ovdje. Otila je na trijem i poslala Simona da ode princu neka se opremi jer e ga Baka pratiti u dvor. Onda se opet vrati k svojem gostu. Baka je zapita: Govori se gradom da je Varadi na slobodi. - Nije mogue da e ga osloboditi, princ e se svakako za nee

njega zauzeti. Ali zar je to jo danas vanog.Jtfaradi je proglaen luakom. To sav svijet vjeruje i vi ne biste .vie smjeli o tom voditi rauna. Varadi je bio prinev savjetnik i prijatelj pa e biti razumljivo ako ga danas-sutra vidite u njegovu drutvu. Vama vie ne moe nauditi. - Nisam pitao zbog kakve bojazni. Varadi uistinu znai prolost. - Budunost je na naoj strani. Kako vidim, vi ste se spri jateljili sa elnbergom? - Sklopili smo savez protiv Beatrice. - Ali on ne naputa Filipca. Je li i vama to rekao? - Otvoreno. A ja sam mu od sve due povlaivao. - Prema tome, Filipec je osuen nasmijei se ona. Ipak, bit e vam teka borba protiv njega jer vrsto stoji uz Beatricu, a ona uza nj. - Ali sad smo troje: vi, ja i elnberg, dakle jaki trijum virat. Nastavili su raspravljati o jueranjem danu i stvarati zakljuke o kralju i njegovu odnosu prema Beatrici. Konano Baka zakljui raspravu: - Mi smo sada trojni savez. I naa je dunost da slonim snagama idemo u borbu. Ali upozoravam vas da se sve mora iz vriti to bre da aragonka potpuno ne otruje slabanog kralja. - I ja sam toga miljenja. - Moda e vas spreavati u naem zajednikom radu vai prijatelji, naroito vojvoda i princ. - Neka vas ne mori bojazan. Radit u uvijek kako ja budem htjela. Princ Ivan stigao je u sveanom odijelu u pratnji Damira. Baka mu priopi svrhu svojeg dolaska. - Prije nego idemo kralju, treba da se s vama posavjetujem o pojedinim tokama ugovora. - Ne elim mijenjati ni jedne toke odgovori princ. - Visosti, slaem se s vama, ali moda e oni pokuati bilo to okrnjiti. - Na to ne mogu pristati. Gordana i Damir sluali su povlaujui. 444 - Po svoj prilici kralj e traiti od vas tvrave koje su u vaem posjedu upozori Baka. - Zatrait emo odtetu. Njegovi odluni odgovori zadovoljili su Gordanu i Damira. Svi krenue u dvor, dok je Gordana otila k Varadiju koji je raspravljao s vojvodom. FILIPEC I TOMO BAKAC U omanjoj sobi kraljevskih ureda Filipec se estoko prepire. Duguljasto Filipevo uto pjegavo lice zacrvenilo se. Svjetloplave oi, okruene utim trepavicama, upiru se u iroko mesnato eln-bergovo lice. Ovaj se zavalio u stolac, ali ne pokazuje ni najmanju razdraenost prema Filipcu. Samo tvrdoglavo naglauje svoje miljenje, dokazujui da samo Baka moe brzo i spretno urediti stvari s princom Ivanom Korvinom i nitko drugi. Potrebno je to prije dobiti krunu i provesti krunidbu jer se sa svih strana ve javlja da Maks ne e ostati u Beu nego je odluio napasti kraljevstvo. Zadajem vam rije: Baka vam ne moe nakoditi i niim ne moe izbrisati vau sposobnost. On ide u samostan. Ali Filipec se ne moe smiriti. Naprotiv, sve se vie uzbuuje, sve vie sumnja u Bakaeve namjere i dokazuje: Znajte, prijestolje e se uzdrmati onog asa kad on unese kroz ova vrata svoju veliku okruglu glavu, punu zasjeda, spletaka, podmuklih namjera. Zasipat e nas nepovjerenjem, sumnjama,

zlobom i svim moguim podvalama. Ni takor nije tako gladan slanine kao on na vlast. elnberg ga mirno promatra i kima: - Nikad nisam slutio da se vi bojite jednog ovjeka, a pre vezli ste preko vode edne sve ugarske velikae i dravnike kad je kralja Vladislava trebalo posaditi na prijestolje. - I nikad ne bih uspio da iz svoje blizine nisam izbacio Tomu Bakaa. - A ja ga nisam povukao u vau blizinu. On e izvriti svoj posao s princem i time je stvar svrena. Velim opet: on polazi u samostan. To mu je vrsta nakana. - Samo izlika. tit iza kojeg e brusiti bode da me u pra vom asu udari u lea. - Jamim vam da se to nee dogoditi. I ne moe. Vi znate koliko kralj uvaava moja miljenja i moje savjete. Od mene je jaa samo kraljica koja je sklona vama, a mrzi Bakaa. Meni je do toga da se rijeimo ove neprilike s princem jo danas ili sutra, da brzo okrunimo Vladislava i uvrstimo svoje granice. 445 elnberg ustane, uzme Filipevu ruku: Budite razboriti i povjerljivi. Sve drugo bilo bi na tetu meni, vama i kralju. Izali su u veliku sobu gdje su kopisti zaposleni pisanjem kraljevskih odredaba i nalozima kancelara Filipca. Nije dugo potrajalo kad najave da je stigao princ u pratnji biskupa Bakaa i svojeg dvoranina plemia Damira. Filipec samo mrko uti, a elnberg primijeti prijazno: Ponajprije emo utroje raspravljati taj ugovor. eki kancelar dade zamoliti biskupa Bakaa da se potrudi k njemu. Pa mu otvori vrata. ^ Prvi put poto je ostavio ovaj dvor, ula*zi Baka u radnu dvoranu gdje je jo prije nekoliko tjedana bio uvaena linost kraljevstva. Odavde ga je maknuo Filipec, izigravi ga sa itavim kraljevskim vijeem i podmetnuvi mu kandidati Vladislava. Filipec napeto promatra kako e njegov opasni takmac ulaziti u sobu, kako e gledati njegove pronicave male oi, kako e visoko uzdignuti glavu na kratkom vratu da manifestira svoj trijumf nad Filipcem. Ali Baka niim ne iskazuje da njegov dolazak znai pobjedu nad Filipevom mrnjom i borbom protiv njega. vrsto, malo ugojeno Bakaevo tijelo poprimi gotovo pognuto dranje. Glavu je malo spustio. Svatko u dvorani mora ustanoviti da ulazi skroman samosta-nac koji ovdje nita ne trai za sebe, nita ne eli i doao je kao posve nevana osoba, sretan to ga trpe i doputaju mu da ih pozdravi smjerno i ponizno. Unato tome, Filipec se ne moe sprijateljiti s njegovim dolaskom. Ne moe izmamiti na usne stari smijeak i na svoje oi vedri pogled kojim je neko doekivao svojeg druga u kraljevskim poslovima. Izraaj njegova lica je namjetena prisiljena ljubaznost. Baka mu se nakloni i pozdravi ga sa svim potovanjem uvaenoj odlinoj linosti. Isto tako pozdravi i elnberga. Prijaznost ekog kancelara smjesta nae nit razgovoru i njih trojica sjedoe da rasprave toku po toku, ugovora sklopljenog prije nekoliiko tjedana izmeu Bakaa i princa Ivana Korvina. Tek to su poeli itati zasebne toke utanaenja, Filipec podigne glas. Ne mogu se dopustiti tolike povlastice hrvatskom banu. Na ovaj prigovor Baka pogleda elnberga pa tiho, smjerno, gotovo plaho odgovori: Nitko se nikad nije usudio okrnjiti iroke slobode asti hrvatskoga bana jer bi se na to podigli stalei itavog juga.

Jo ee udari Filipec, dokazujui da e Ivan Korvin sve te slobotine iskoristiti protiv samoga kralja. 446 - Uvijek e Hrvati smatrati da Ivan Korvin ima neko pravo na prijestolje. Nikad se toga nee odrei. - Banska se ast ne moe okrnjiti upada opet Baka. Ona je bila nepovrediva otkad su Hrvati zajedno s Ugrima stupili u jedno kraljevstvo. Meutim, ako gospodin kancelar Filipec misli da je Korvin opasan, moe predloiti da se poniti itav ugovor, a nikako banska vlast. To bi bilo protiv zakona i pravica i na to nema prava gospodin kancelar, bio on kojeg mu drago imena. Banska vlast je u rukama stalea, njihovih odluka i zakona. Molim gospodina ekog kancelara elnberga neka upita sve stalie. Oni e mu razjasniti hrvatske slobotine i rei e vam to bi nastalo kad bi se diralo u nj. - Pravo veli gospodin biskup Baka odobri elnberg ne moe se ukidati zakon, ve se moe ponititi ugovor s Ivanom Korvinom, a to znai stupiti u nove borbe. - Da, gospodine velemoni potvrdi Baka. - Nema borbe dok je on tu i na naem dohvatu upadne Filipec. Na nama je da ga prisilimo. - Kralj mu je dao rije, svoju asnu kraljevsku rije. Upam tite to, dragi Filipec naglasi elnberg. Kancelar Filipec je sve bjesniji. Redom predlae da bi se brisala toka kojom se Ivanu Kor-vinu zajamuje naslov i ast slavonskog vojvode, da se brie to obeanje da bi se okrunio za bosanskog kralja, predlae toku po toku, kako mu je naredila kraljica Beatrica, naroito zahtijeva da smjesta preda tvrave i krunu bez ikakvih odteta i protuusluga. elnberg ustane i zamoli Bakaa da asak prieka pa se u-dalji zajedno s biskupom Filipcem. Stigavi u drugu odaju, eki se kancelar nastoji sporazumjeti s razdraenim Filipcem, a onda se razljuti na nj. - Vae je prijedloge diktirala kraljica? Je li tako? - Ona je suvladar kralja Vladislava pa ima prava da stavi svoje prijedloge. - Ali ovaj je ugovor prihvatilo bive kraljevsko vijee, dakle, izaslanici sabora. Vi to nikako ne moete oboriti. Ne spremajte kralju neprilika, naroito mi je naloio da se sve to prije svri i da ostane sve onako kako je bilo. - To je kralj rekao vama? - Evo vam ga tamo i pitajte. Doslovce je tako naglasio. Prema kraljevskom sinu nee da se ponese nedostojno. Opomi njem vas: priklonite se kralju, a ne kraljici. - Nitko se nije priklonio kraljici kao sam kralj. - Ali kralj mora potivati svoju prisegu. Vi znate da je na granici kad je ulazio u ovo kraljevstvo, poloio prisegu na sve slobotine Hrvata. To morate razjasniti kraljici. uli ste da se Maks sprema upasti u zemlju, moda je ve i preao granicu, a 447 vi jo uvijek sluate kraljicu i nastojite ometati pomirenje - Kako vidim, tu upravljaju dvije ene: jedna je kraljica uz koju pristaju kralj i ja, a druga je Gordana kojoj ste vi kance lar. - A tko je Gordani kralj? pita elnberg pa se smije i uhvati za ruku svojega druga: - Ostanite radije tu gdje jeste. Pustite da ja to obavim s Bakaem. Ako vam nije po volji, idite kralju i predloite poni tenje ugovora. Pokuajte mu to predloiti. s Hrvatima.

elnberg se udalji, Filipec ostaje gotovo,zelen od bijesa i straha pod dojmom nekog unutranjeg glasa "koji ga ne prestaje opominjati da je Bakaev dolazak na dvor prvi prodor protiv njega. U tom strahu gubi sigurnost. Cak je i lukavost njegova ra-zdraena, prestraena, bespomona. U tom strahu ljulja mu se tlo pod nogama, ne nalazi nikakva uporita, nikakve osnove ni plana da se suprotstavi Bakaevim zamkama koje nasluuje i oekuje. Jo juer popodne smatrao je Bakaa palim, imao ga je u svojoj vlasti, ve ga je osudio na doivotni izgon u samostan, a ve danas on je prekoraio prag kraljeve radne odaje. "Moda je ve bio i u samog kralja? Tko zna nije li ga dovela Gordana?" Potpuno je siguran da ga je ona barem preporuila elnbergu i otvorila mu put u kraljevski dvor. I zbog toga optuuje Gordanu i svom mrnjom obeava joj odmazdu. Meutim, elnberg se ne vraa, a Baka ne odlazi. Ta okolnost upozorava Filipca da ini krivo sam sebi kad se preputa gnjevu, osveti i odmazdi. Razabire da se mora naoruati protiv svih zasjeda i podvala koje bi mu mogle stii od Bakaa. Osjea miris poara, blizinu opasnosti i to ga polako vraa samome sebi. "Pravo veli elnberg. Preveo sam edno preko vode itavo kraljevstvo, zato, dakle, toliko strepim od Bakaa? Njegova umna sposobnost ne moe biti vea od svih onih zajedno koje sam tako vjeto prebacio od princa kralju Vladi-slavu. Bilo bi ludo drhtati i ekati. Treba da steknem mir kojim sam tjedne i mjesece vladao svim umovima ovoga kraljevstva, itavim saborom i svim staleima." I stade hvatati popucale niti svoje ravnotee i iznova graditi razruene utvrde svoje lukavosti kojom je znao dva mjeseca drati sebe na povrini. Dugo je sjedio sam u sobi, predajui se smirivanju i naoruavanju. Napokon se uspio uvjeriti kako mu Baka ne moe nakoditi, bude li on miran, hladan, paljiv i lukav. I odlui da eka dok ga ne pozovu. 448 Dok se on tako sabrao, u drugoj dvorani svri Baka s prin-cem Ivanom sve toke ugovora i onda ga biskup pozove: - A sad dopustite da vas otpratim kralju i molim vas budite mirni. - Nema razloga uznemiravanju. - Ipak, tamo sjedi kralj, na mjestu koje je otac ostavio vama. - To mjesto uvijek je pripadalo saboru, a ne mojem ocu ni meni. Ja sam posve miran i spokojan. Ali Baka nije osjetio spokojnosti. Sve u njemu trepti od asa kad je preao prag kraljevskih kancelarija. Trepti od elje za borbom koja ga eka s Filipcem. Odluio je da ne sie vie niz stube kancelarijske asti nizato, prije nego se netko od njih dvojice srui pa bi on to sam, ali nikad vie nee silaziti dragovoljno. Sad, u asu kad kralju mora otpratiti princa Ivana, obuzima ga prava drhtavica od sjeanja na prolost: "Da si ti, mladiu, znao obeati Bakau to je traio, danas bi ti sjedio na prijestolju, a ja bih s tobom primao ponizne posjetitelje. Sad ja vodim sina kralja Matije da se klanja kralju koji sjedi na njegovu mjestu." S tim mislima Baka vodi Ivana kralju. Mladi princ ulazi u dvoranu uzdignute glave. Dranje mu je uspravno, viteko. Otvorenim pogledom gleda uzbueno Vladi-slavljevo lice. Ivanov nastup djeluje na kralja neoekivano neprijatno. Iznenaen je, zaskoen i osupnut njegovom pojavom. Nita ne vidi na princu, samo njegovu pristalost i vitku pojavu, lijepe crte i tople tamne oi iji mu se pogled ini neto odvie miran, dapae sretan. "A zato je tako miran i sretan?" S njegovom pojavom spaja kralj Gordanu. "Kako ne bi ljubila tako pristalog mladia. Pravo je rekla kraljica."

ini mu se kao da je prevaren od svih koji su tvrdili da Gordana ne ljubi princa. Ne moe shvatiti kako ne bi ljubila kraljevskog sina koji je tako viteki lijep, bogat, a bit e ban i bosanski kralj. Te misli snalaze kralja u asu kad je ugledao Ivana Korvina. Tek kad ga malo vie promatra, sjeti se da je taj mladi bio njegov takmac na prijestolje. I ini mu se sasvim neopasan. Cak mu je smijeno to se tako mlad ovjek borio za prijestolje. Baka pozorno promatra Vladi slava, ne bi li uhvatio dojam to ga proizvodi u njemu princ Ivan. Polaganom gestom kralj ponudi princu i biskupu da sjednu. Razabire da mora neto rei i skupi obrve pa se domilja to mu je savjetovao elnberg da kae princu. I brzo sloi izreku: 449 29 GORDANA IV 29* Veselim se to ste ovdje. Od sveg sam srca pristao na ugovor, sklopljen izmeu vas i stalea po gospodinu biskupu Bakau. Vjerujem da emo ivjeti prijateljski na korist prijestolja i kraljevstva. Ivan se duboko pokloni i odgovori mirnim i jasnim glasom: To je moja elja od onog asa kad sam uo da su se stale i u saboru odluili da izaberu vae velianstvo da svojom is kusnom desnicom vlada kraljevstvom. Zvuk tih rijei neprijatno se dojmi Vladislava. ini mu se da glas mladog princa zvui odvie suvereno i sigurno. Istina je, oi su mu blage, pogled topao, ali glas djeluje^jjpkako zastraujue. ini mu se da samo prikriva umjetno suzdrani prosvjed. Ipak nastavlja izraziti princu svoju milost: * - Nikad vam nee uzmanjkati moja naklonost. - A vaem velianstvu nikad moja vjernost. Sad ga taj glas jo vie uznemiri pa jo pomnije promatra svojeg protukandidata. Baka osjea da kralj zapinje i dolazi u pomo kako bi se razvijao daljnji razgovor. Biskup naglaava kako princ nikad nije elio kraljevske vlasti, ve su ga drugi na to prisilili. Dok on to govori, Vladislavu se ini da su Bakaevi prikazi u skladu s blagou prineva pogleda, ali nikako s prizvukom njegova glasa. Ima neto u tom zvuku to se kralja vrlo neugodno doimlje. I onda se odlui da pozove kancelara elnberga i Filipca. Prvi put naoe se nasuprot princ Ivan i Filipec poto ga je kancelar ostavio. Unato lukavosti nije uspio da zadri vedar osmijeh. Ivan se ini kao da nije bilo nita, pa pozdravi prijazno. Baka odmah proita toku po toku ugovora, kojim se princu Ivanu Korvinu zajamuje banska ast, naslov slavonskog vojvode i ast bosanskog kralja, sloboda i povratak imetka svim njegovim pristaama i njemu samome. U to ime princ ima odmah vratiti krunu i ustupiti tri tvrave: Peuh, Komaron i Sekelj poto e mu isplatiti na ime odtete stotinu tisua forinti. Iznenada biskup Filipec prekida Bakaa: Pristaama njegove visosti vratit e se imanja i skinuti ig veleizdajstva samo onda ako u roku mjesec dana poloe prise gu njegovu velianstvu kralju jer se inae ne moe znati da li princ i njegovi pristae priznaju kralja Vladislava. Baka osjeti alac protiv sebe i brzo odgovara ljubazno i skromno: - Samo se po sebi razumije da priznaju njegovo velianstvo. Jer kad ga njegova visost ne bi priznala, ne bi uope ponudila kralju krunu. Je li tako, visosti? - To je vie nego jasno i bjelodano dokazano mojim pis mom. Rjeenje tog pitanja smatra Filipec svojim linim porazom. ini mu se kao da je prikazan smijenim i oi mu neprijatno

450 bljesnue. U strahu da bi se to moglo razviti u sukob, pouri se elnberg da Filipcu dade neku zadovoljtinu. Prema tome, sve je u redu. U roku od mjesec dana uistinu moe svatko od pristaa njegove visosti saznati to je zakljueno i udovoljiti ugovoru. Sasvim je dobro da se to smatra jednom tokom ugovora. A sad, poto je velianstvo na to pristalo, mi emo se opet udaljiti jer se kralj sigurno eli porazgovoriti s mladim princem nasamu. To zvui kao zapovijed, pa se Baka i Filipec bez rijei upute za elnbergom. Kralj i njegov takmac ostadoe sami. Ivan se nakloni: - Velianstvo, smjesta u odrediti da se kruna dopremi i sam u je predati u vae ruke, im uzmognem javiti mojim bivim pristaama. - Zato velite "bivim"? prekine ga kralj. - Jer smo sada svi podanici vaeg velianstva i nitko od onih koji su se borili za mene nemaju vie nikakva razloga nazi vati se mojim pristaama. Borba je prola i svatko e pristati uz zakonitog kralja. - Drago mi je uti vau izjavu i nadam se da mi niste kivni. - Neka mi velianstvo vjeruje da sam mnogo sretniji ovdje nego to bih bio tamo, na prijestolju. Ali Vladislav mu ne vjeruje. Promatra mladia i ne moe shvatiti kako bi se mogao tako jednostavno odrei velike udobnosti koju moe imati samo kralj. To je njegovo vrsto uvjerenje, ali on ima sada druge nakane i nee da raspravlja o onom to mu se ini tako prirodnim. I zapita princa dobrostivim, smijekom: - A to kanite sad, prine? - Ako vae velianstvo odredi, idem u Hrvatsku. - Zar prije krunidbenih sveanosti? - Ako kralj eli, ostajem u Budimu. - Da, elio bih da vas ljudi vide na krunidbenoj sveanosti. Neka svijet zna da nema u vas nikakvih albi protiv mene. - O tom u rado svakoga uvjeriti. - Kada svri krunidba, moete poi u Hrvatsku da vas usto lie za bana, a nakon toga javit u vam kad e se odrati krunidba za bosanskog kralja. - Sluam odredbe vaeg velianstva. No, prije nego odem, molim kralja neka mi dopusti sazvati voe svojih bivih pristaa da im javim utanaenje i njihove dunosti. - To vam je svakoga dana slobodno. - Ipak, velianstvo, mogao bi mi tko spreavati slobodno kretanje. - Dragi moj prine, mi smo sklopili prijateljstvo i nitko ne moe i ne smije spreavati slobodu vama, a ni vaima, jer bi se time ogrijeio o moje zapovijedi i odredbe. 451 - Zahvaljujem vaem velianstvu i molim da me otpusti kako bih smjesta slao svoje glasnike u Peuh. - Jo samo asak. Htio bih s vama raspraviti jo jednu vanu stvar. Vi ste vjereni i prokuratorom vjenani s milanskim prin cezom Biankom Sforza. - Po elji svojeg oca, ali milanski vojvoda oito me danas ne eli vie smatrati svojim zetom. - Jer niste kralj ovog kraljevstva? No, milanska vojvotkinja mogla bi se zadovoljiti i s bosanskom krunom. Ne bih imao nita protiv toga da se ta enidba ozakoni, naravno, ako vi to elite. - Nikad nisam elio tu enidbu. ", - Cuo sam da ste se mnogo zanimali za ljepoticu Gordanu koja je u rodbinstvu s mojom obitelji.

- Da, istina je, nju sam elio uzeti za enu. - Poznate su mi i druge okolnosti kao i prividni Gordanin brak s vaim dvoraninom Damirom. Moram spominjati ovu stvar jer sam joj zapravo ja skrbnik pa elim znati koliko mogu ra unati da je moda udam za kojeg drugog princa u saveznike svrhe. "to on time hoe?" pita se princ, ne shvaajui kraljeva pitanja. - Naravno, mladi prine, elim u prvom redu uti vae mi ljenje. Oito vam se Gordana ve obeala prije smrti kralja Matije? - Ne, velianstvo, nije mi se obeala. - A sad biste odustali od svojeg prijanjeg nauma? - Naprotiv, odluio sam da zaprosim njenu ruku. - I tada emo govoriti o tom. elim svakako da nae prija teljstvo bude to ljepe i trajnije. Princ osjeti da je razgovor svren i duboko se pokloni kralju. Moja su vam vrata vazda otvorena kad zaelite doi k meni ljubazno e kralj na odlasku. Jo jedno se princ zahvali pa izie u predvorje. elnberg je, meutim, u pokrajnjoj dvorani ekao da princ ode i smjesta se uputio kralju. Naao ga je vrlo zamiljena. Kad je uo kancelarove korake, digne pogled: - Dakle, elnberg to velite o tom princu? - Baka ga je dobro orisao. Taj uistinu nema ni sposobnosti ni volje da vlada ezlom. - Niste dobro sluali njegov glas. Kad on govori, zvuk nje gova glasa prijeti. - Ali, velianstvo, to je zvuk najvee dobrote, ba kao u vas. - Ne, ne, u meni sve neto govori da se varate. U tom mladi u spava stari div Matija Korvin, moda odvie tvrdo spava. - I dok bi se probudio, nitko vie ne bi uo njegov rik, ali ne vjerujem. Nijedan od nas nije dosad opazio u tom glasu nita neobino. 452 Sve mi se ini da ga Filipec i kraljica najbolje poznaju. elnberg je nestrpljiv, dapae ljut. Njegove su rijei gotovo ljutite kad veli: - Sve vie razabirem da sam ovdje suvian. I molim kralja da me otpusti u eku. - Boe, zato se uvijek prijetite? zastenje kralj kao da su ga probo:. Ne mogu to podnositi. - Ni ja vie ne mogu podnositi da kralj slua samo kraljicu i Filipca. emu sam, dakle, ja ovdje? - Sluam samo vas, ali primjeujem to oni kau. Da ujem va sud o tom princu. - Moj je sud ovaj: po svemu to je on dosad uinio, od njega nema pogibelji nikome na svijetu, osim moda enama. - Eto, i vi ste to opazili. im sam ga pogledao, razabrao sam da ga Gordana ipak mora ljubiti. - A pred kraljicom i pred svima nama rekla je otvoreno: kad bih ga bila neko ljubila, danas ne bih mogla to obeanje ispuniti, jer idem drugim putem. Naime, mislila je: drugi joj je na pamet. A jeste li, velianstvo, govorili s njim o Gordani? - Rekao je da e je zaprositi, a ja sam mu odvratio onako kako smo s vama ugovorili: ni ovamo ni onamo. - Glavno je da ste se uvjerili o njegovoj ljubavi prema Gordani. - Ne razumijem zato bi to bilo glavno, to vi imate od toga elnberga? - Da smo doznali kome biste mogli dati Gordanu da je

zatiti od Franceska. Velianstvo, vi ste vrlo opasni skrbnik. Vaa ljubav prema kraljici mogla bi Gordanu izruiti princu Francesku, a ja moram tititi vau kraljevsku obitelj od sramote. Odjednom se kralj razljuti: - Kakva je to misao? Kako bi kraljica to takvo od mene traila? Vrlo runo mislite o njoj. Ne dam je tako sumnjiiti. - Ne sumnjiim kraljicu, ali priznajem vau ljubav prema njoj i njezinu veliku ljubav prema bratu. Zato vam savjetujem: udajte Gordanu za Ivana Korvina pa da se zauvijek rijeite djevojke. Vladislav je predoio prinevu pristalu pojavu, viteko dranje i onaj suvereni mir kojim je govorio. I uvjeren je da mu prua mir i sreu koju je u njemu razabrao i samosvjesnost o posjedovanju Gordane. Postaje ljubomoran i srdit pa se razvie na elnberga. - Zato da svojem takmacu na prijestolje dajem Gordanu? - Da se rijeite brige oko djevojke, a Ivana Korvina obveete zahvalnou za takav divni cvijet. - ujte, elnberg, vi ste poludjeli za njom? Da, vi ste se pomamili, zagledali, zato mi to savjetujete. - Mukarac sam, velianstvo. Kad bi me htjela, evo me na koljenima pred njom, ali ona zna da ne bih tako lako mogao 453

sagnuti svoja mesnata koljena. Princu bih je ustupio, jer sam ponovo stekao dokaze da Francesko stalno slijedi svoje namjere. - to ste doznali? - Oko Gordanine kue okupili se Franceskovi ljudi, odjeveni u prosjake. Danas ih je tamo ve devet. - To je ipak odvie drsko. A to rade Napuljci tamo? - Paze na svaki Gordanin korak i kad se udalji od kue, javit e to Franceskovoj eti da odvuku ljepoticu. - Kako sam strahovito umoran od tih neprilika u ovom kraljevstvu i jo mi govorite takve stvari. - Da kralju, previe savjetnika umara. U, tekoj sam bio sam samcat i niste se trebali umarati. Uostalom, neu vas vie muiti. Pripazite danas naveer kod kraljice na princa Franceska, pro matrajte ga, a dotle u ja paziti da se Gordani ne desi kakvo zlo. Gotovo sam zaboravio: biskup Baka eli se s vama oprostiti. Kako znate, ide u samostan. - Recite mu neka jo ostane do sutra uveer i neka doe k meni s onim plemiem s kojim je bio... Da, da, vi se udite. Uistinu je bio kod mene, ali o tom ne smiju doznati ni Filipec ni kraljica. Zamjerili bi mi, a Filipca ne kanim nikako raalostiti. Idite, dakle, isporuite Bakau, a ja u govoriti s Filipcem da ne bude zlovoljan. Kralj pozove kancelara i ljubazno mu ponudi da s njim do-rukuje, a dotle je u kraljevskoj radnoj dvorani eki kancelar raspravljao s Bakaem i priopio mu kraljevu elju: - Sutra uveer treba da doete s onim vitezom pod vizirom. - To je bila Gordana, dakle, znak da mu nije ravnoduna. Ali ga Beatrica odvie vrsto dri svojim arima. - Ipak, danas je kralj mnogo mirniji i s manjim oduevlje njem govorio o Beatrici. - Kako ste to postigli? - Beatrica ga je zagradila da do njega ne moe nikakva e na, a ja sam te ograde malo probuio i propustio neko lijepo ensko eljade. No, vi to ne razumijete, pa nije ni potrebno da vam tumaim. Od dananje veeri oekujem vrlo mnogo. Uosta lom, doi u k vama da se sporazumijemo.

I onda se obojica oproste. HRVATSKI BAN I VOJVODA ILOKI Princ Ivan Korvin vratio se iz dvora kao hrvatski ban. Jaui u Damirovoj pratnji, nije govorio nita. Damiru se inilo da je vrlo zamiljen, gotovo zabrinut, pa ga nije ispitivao. im su sili s konja u dvoritu kue, doe im u susret Simo-no, a on ga odmah upita za Gordanu: - Bih li mogao govoriti s njezinom milosti? - Sada je gore u svojim sobama izvjeuje dvoranin. Mislim da velje spremaju haljine za veeras pa ne znam moe li visost sada tamo. - Odnesite joj moju poruku da je u kraljevskom dvoru sve prolo brzo i u potpunom redu. Kralj je prihvatio sve toke ugo vora. Jo recite da bih je danas molio za kratak razgovor. Molim neka mi odredi kada ima vremena. Nakon toga uputi se princ ravno k biskupu Varadiju. ekao ga je u razgovoru s vojvodom, ali im se najavio princ, vojvoda ostavi sobu. Ivan priopi biskupu kako je stvar tekla. Biskup Varadi ne skriva svoje stalno ogorenje prema mladom princu kojega je htio vidjeti na prijestolju i za tu ideju troio godinama svoje snage. U tom raspoloenju slua princa vie ljutito nego ljubopitno i paljivo. Sve vie lice mu odaje kako pojedini dogaaji na dvoru raspiruju staru Varadijevu mrnju prema aragoncima i prezir prema Vladislavu. Kad princ dovri prianje, Varadi osjeti elju da princa o-baspe najljuim pogrdama. Ipak, ree mnogo mirnije nego to je elio: Vi ste, dakle, sada hrvatski ban. Zapravo bih vam morao estitati na tako lijepoj asti, ali oprostite, ne mogu zatajiti svoj bijes to niste kralj itavog kraljevstva, dakle, od mene ne moe biti estitke. Ivan samo kimne u znak da ga shvaa i ne prigovara. Ipak, sam Varadi obie ovu temu i pita: - Kakav ste dojam primili na dvoru? Kakve je osjeaje po budio u vas kralj? - Gospodine biskupe, ono malo vremena to sam govorio s njim, pritisla mi je duu teina. - Vidim, niste jako oarani. A to vas se toliko kosnulo? - Govorio je sa mnom ljubazno, dapae odvie ljubazno, ali njegove prijateljske rijei nisu dolazile iz srca. Govorio je sve kao naueno, od nekoga doaptano. - Vae opaanje pravo je udo odvraa Varadi s neto ironije. Dosad nisam u vas opazio toliko pronicavosti. Vjerovali ste svakoj lijepoj rijei. Mladi princ duboko uzdahne. Gorkost mu se pojavi na usnama:

454 455 - ini mi se: mnogo je vremena prolo od tada. Kao da sam jako dugo ivio i mnogo proivio. - Jest, proivjeli ste i mnogo doivjeli jer ste mnogo pogri jeili. - Bilo kako nazivali moje ine, vrsto znam: vai jueranji savjeti duboko su mi pali u duu. itavu no redale su se preda mnom vae rijei kao slike. Vidio sam svaku ispisanu vrstim potezima, svaku sam ponovo proitao i onda su sve zajedno pre tvorene u olovo pale na moje prsi. Gotovo do zore leao sam bez

sna. Vae misli budile su me i pozvale na razmiljanje. Kolebao sam se: da vjerujem u ono to rekoste, ili ne^Panas pred kraljem poeo sam vjerovati. Tada primakne naslonja blie biskupu i pogleda ga zabrinuto: - Gospodine biskupe, vi ste mi prorekli da e me svi u kraljevstvu cijeli ivot smatrati takmacem kralju, on sam najvie. - I opet velim: to je iva istina. - Sad to osjeam. Naime, kad sam danas stupio pred kralja, pun vae misli i rijei, naao sam ih napisane u kraljevu licu. Neto je ledena strujilo iz njegovih svijetlih oiju. Isprva se inilo kao da je neko neugodno iznenaenje, kao da mu je neto krivo, a onda se polagano razvijalo u njegovu dranju nepovjerenje. I sve to je rekao najljubaznije, zvuilo je upravo jezovito hladno. - Jeste li mu izjavili da ne osjeate nikakve alosti to niste na njegovu mjestu? - Rekao sam mu iskreno: u meni nema ni trunka neprijatelj stva i elim mu biti vazda vjeran podanik, ali sam u njegovu licu proitao misao: lae! Htio bi sjediti na mojem mjestu. Nije to bila ni sumnja o kojoj ste vi, biskupe, juer govorili, ve sasvim odreena objeda da ne govorim istinu. Valjda ne bih to nikako opazio da mi juer niste onako govorili. Moda ne bih jo sve to zamijetio da nije prola itava ova no kad sam sve vae rijei rainjao, vagao i ustanovio koliko je u njima strane vjerojat nosti. - I zato sam vas htio upozoriti da budete oprezni. - Gospodine biskupe, za mene nema vee nesree od pomisli da u ivjeti u ovom kraljevstvu pod neprestanim Damoklovim maem nepovjerenja. - U ovom asu vi morate uoiti sadanjost da na njoj moete izgraditi budunost, ekaju vas teke zadae. - Da, gospodine biskupe, osjeam da je moja odgovornost velika. Vratit u se u Hrvatsku kao ban i tamo e svatko od mene oekivati djela, jasna, velika djela za spas zemlje od Turaka. Kao bosanski kralj bit e moj poloaj jo tei. Svatko e vjerovati da moram protjerati Turke. I svjestan sam da se toga ne bojim, dapae sam osjetio nekoliko asaka i ivu elju da se sav dam na junake borbe za osloboenje Bosne i zatitu Hrvatske, ali tek 456 to sam stupio pred kralja i osjetio ono ledeno nepovjerenje prema meni, zazeblo me. ime u ja razbiti to kraljevo nepovjerenje? - U tom je vaa zadaa najtea. Uostalom, kakav zalog trai kralj od vas u ime povjerenja? - elio je da doem na krunidbene sveanosti jer da u time cijelom svijetu dokazati kako nema nikakvih neprijateljstava izmeu njega i mene. Razumijem ovakav njegov zahtjev. No, je li to sve? - Nikako. Na krunidbi dodijelit e vam kakvu slubu da istaknu va poraz. - Ne stidim se poraza jer nisam poraen maem nego voljom stalea i sabora, a tu volju uvijek u potivati. - Aragonka bi ipak mogla izmisliti neko naroito ponienje za vas, a Vladislav ga s velikim veseljem prihvatiti. Meutim, kao da ste mi prije kazivali, kralj vam je govorio o Gordani? Moda vam kani dati Gordanu za enu da time od vas neto iznu di ili moda vas kani samo iznuivati da vidi kakvi su vai odnosi prema njoj. - Vrlo sam se zaudio to je to potakao ve na prvom sas tanku. - To je znak da nedvoumno ima neku namjeru s Gordanom i s vama. Dakle, osnova nee biti Vladislavljeva. Tu je netko

zapleo svoje spletke protiv vas ili protiv Gordane. Uostalom, da nas e ona prisustvovati veeri kod kraljice i moda tom prigo dom naete traga kakvom planu. A to kanite sada uiniti? - Smjesta u poslati po krunu. Ali morao bih znati to je s vojvodom, hoe li on u Peuh ili da sve pozovemo u Budim. Ne znam kako vojvoda misli o svemu to bi trebalo poduzeti. - O tom morate vi s njim raspraviti. - Ne mogu k njemu, znam kako je. - Poaljite mu svojeg pouzdanika. - Gospodine biskupe, znam: imate razloga da se alite na mene, ali ja vas molim, zaboravite prolost u kojoj vas nisam znao dovoljno cijeniti. Zaboravite da nisam sluao vae savjete, zaboravite da vam je moj otac uinio nepravdu i molim vas ne ostavite me sada u ovom poloaju. Zaklinjem vas: ne miite se od mene. Osjeam da u vas sad vie trebati nego ikad, ba zato to znam da mi vai mudri i iskusni savjeti mogu pomoi. Varadi je neko vrijeme promatrao blijedo prinevo lice. Iz njega struji teka briga i svijest tekog poloaja. Zaboravljate: sada ste hrvatski ban i ja nemam prava biti va savjetnik. Potraite sebi po zakonu banovca i druge hrvatske odlinike koji su zvani da vam pruaju savjete to ete uraditi. Ja ne poznam Hrvatsku i kad bih je poznavao, ne bih smio kao Ugrin primati takve asti uz hrvatskog bana niti kakve druge asti i slube. Hrvati bi se s pravom protiv toga pobunili. 457 - Gospodine biskupe, nisam mislio da uzmete kakvu slubu savjetnika u Hrvatkoj. Samo sam vas zamolio da budete uza me dok sam u Budimu, dok me jo nisu hrvatski stalei ustoliili. - Imao bih, dakle, ostati s vama kao prijatelj uz ostale vae prijatelje i savjetnike? - Da, preasni gospodine biskupe. Svi Hrvati duboko vas potuju. Bili su s vama u istoj borbi, s njima ste radili zajedniki i nee se protiviti ako sluam vae savjete. - Opazim li da sluate moje savjete, ostat u uz vas, narav no, ako to ele vojvoda i drugi Hrvati. - Zeljet e, znam to. ^ -^ - I Gordana mi je ve govorila da jezelja vaih pristaa neka barem ovih nekoliko dana ostanem uz vas, ali zar da opet savjetujem ututanj? - Pouzdajte se u moju razumnost i molim vas ostanite. - Pokuat u. Ne hvalite me nego prisluhnite to vam velim. Poto vrijeme ide, valja smjesta ugovoriti ono najpotrebnije. Da kle: govoriti s vojvodom, sazvati Hrvate na vijeanje da oni odlue to se ima uiniti, kakvo dranje zauzeti prema ugovoru. Neka se odmah donese kruna i stvore zakljuci. A dok oni dou, morate urediti svoje dvoranstvo. - Dok sam u Budimu, nije mi potrebno. Tek kad stignem u Hrvatsku. - Ba ovdje. Neka se aragonka ne raduje vaem padu s pri jestolja. Okruite se dvoranstvom koje vam pripada i po banskoj asti i po vaem bogatstvu. Dakle, ova kua je premalena. Znam naeg pristau koji ima vrlo lijepu i otmjeno ureenu veliku pala u, a rado e je iznajmiti ili prodati. To je neak biskupa Ernuta. - Da ga potraim? - aljite ulaja k njemu. Neka se sve to bre obavi. Ni jednog asa ne smiju Napuljci misliti da ste nesretni i nezado voljni. Svakog dana pokazujte se u gradu okrueni svojim dvora nima, vedri i veseli. Neka svi osjete da vam nije nimalo do pri jestolja koje ste izgubili. Vama se to ini sitniavim, ali morate voditi rauna o miljenju i ukusu onih ljudi koji su oko vas.

- Uinit u kako ste rekli. ulaj neka to uredi, a Rakaj mora putovati u Peuh da svima objavi to se dogodilo i da do nese krunu. A sad vas molim: pokuajte me izmiriti s vojvodom Lovrom. Htio sam moliti Gordanu, ali vi znate uzroke koji me spreavaju. Pa, dobro, govorit u s njim ja, i to odmah. Ustali su obojica. Princ Ivan ode razdijeliti naloge svojem ljubimcu katelanu ulaju i pouzdaniku Rakaju. Varadi ode u prizemlje i potrai vojvodu koji se itavo jutro nije maknuo iz dodijeljene mu odaje. Razmiljao je, stvarajui svoje osnove. 458 Kad je biskup otvorio vrata, vojvoda mu poe u susret. Obojica su sjeli ne govorei nita, ali su se razumijeli pogledom. Vojvoda prvi progovori: - Vidio sam princa kad se vratio s dvora, to je obavio? - Predao nas je konano napuljskim pandama. Uzaludne su sve nae muke, brige i nade. Porueno je ono to je kralj Matija gradio tolike godine. Evo, tu je ugovor to ga je princ Ivan obavio. Kralj je pristao na sve Bakaeve toke. Vojvoda primi papir i zadubi se u nj. Dugo ita i kima glavom. Njegovo se muevno lice orumenjelo. Onda vrati ugovor Varadiju, mrka lica i sputenih vjea. Biskup je uzalud ekao da neto kae. Ne doekavi njegove izjave, upita: - to mislite o tome, gospodine vojvodo? - Smatram potrebnim da svoje misli zadrim za sebe. - Razumijem vas. Osjeam isto tako. Ipak ne biste smjeli princa ostaviti sama. Sad je va ban. - itava je Hrvatska htjela da ga odabere za kralja, a on se pokazao nedostojan povjerenja. Nije ba pruio svjedoanstva o naroitim krepostima to su potrebne vladaru, dakle, i banu. - Moda e ban ispraviti ono to je zgrijeio kao kraljevski kandidat. Vano kakav e odsad odnos biti izmeu vas i princa, odnosno bana. - To ne znam, gospodine biskupe. - Ne kanite ostati u njegovoj blizini kao savjetnik? - Gospodine biskupe, kako se to moe i pitati. Nemam to traiti uza nj. Znam, vae ogorenje je opravdano. Ostavio vas je kao nasred bojnog polja. - Nikad mu to neu oprostiti. Nikad. - Obeao sam princu da u ostati uza nj ree Varadi dok je u Budimu, ako je to s voljom vama i ostalima Hrvatima. - Nitko tome nee prigovoriti u ovakvom asu jer jo nije ustolien za bana. - Vojvodo, htio bih vas s njim izmiriti. - Nema tu ni svae ni izmirenja: on je izdao svoje hrvatske pristae i borce, a na kraju i nudio Vladislavu krunu, nudio svoje prijateljstvo. Neka ide svojim putem. Ja idem svojim. - A koji je va put? - O tome ne mogu govoriti dok se ne sastanem s mojim prijateljima u Peuhu. - Vi, dakle, idete sami tamo? Ne biste li ih radije pozvali u Budim? - elim da se s njima nesmetano dogovorim. - Dobro, Ali, vojvodo, zar bih princu javio da se ne kanite s njim izmiriti? - Ve sam rekao to mislim o tome. 459

i! "li - Ja ga najvie okrivljujem. Ipak ne inite pravo, gospodine vojvodo ako ga ostavljate. - Ne inim mu krivo. Digao sam na noge tisue hrvatskih plemia i njihovih eta, itavu nau zemlju da njega dignem na prijestolje. Morali smo nastaviti borbu i uspjeti, ali nas je on osta vio, odrekao se. Sramotno sam ostavljen od naeg kandidata, pa kako bih se sada s njim mirio, stupao uza nj. - Za vaim e se odlukama povesti i vai prijatelji? - Ne znam to oni kane. Ja sam ovdje s princem i Damirom tek drugi dan, a oni u Peuhu nisu ni o emu obavijeteni. Moram hitno k njima da uju to se dogodilo i da,g<Jlue. - Ne kanim vam davati savjete. Ipak, bilo bi opasno za vae zemljake kad bi se i dalje opirali izabranom kralju. A prema ugovoru koji je sklopljen s Ivanom, svima je zajamena sloboda i povratak imanja ako mu prisegnu vjernosti. - Ba zato moramo se sastati na dogovor i odluiti. Aragonska je vlast pobijedila i zavladala nad nama pomou naeg kan didata. Mi smo u takvom stanju da bi ovjek najradije iv propao u zemlju. Ali kako rekoh: prepustit u odluku staleima. - Kad putujete u Peuh? - Odmah najkraim putem. Vrijeme je dobro i putovi e biti pogodni. Biskup je razabrao da vojvodu ne moe sklonuti na izmirenje s Ivanom Korvinom pa se oprosti s njim i vrati u kat. Vojvoda se uputi u dvorite gdje je naao Simona i zamoli ga: Isporuite Gordani da se vraam u Peuh, ali bih prije e lio s njom govoriti. Mladi dvoranin odmah ode u drugu kuu da odnese poruku. U lonici bavila se Gordana sa svojim djevojkama oko haljine za veeru u egerskoj palai, velje su se neutjeivo alile: - Vaa milost, to to radite? Zato s ove divne haljine ski date sve te urese? Sve e visokoroene gospoe sjati uresom, a vi? - elim tako, i ne prigovarajte. Tog asa saope joj vojvodinu poruku. Odmah je otila u drugu sobu da s njim govori. Njihov je susret nijem. Jedno gleda u lice drugome. Oboje su mrani i ute. Polagano se pribliavaju kao da vuku zajedniki teki teret to im ga je naprtio Ivan Korvin. Lovro uzdahne i otro spusti ruku na stol. Gordana sjedne i sloi ruke u krilo. Vojvoda naslonjen na stol poluglasno ree: - Dok nije bilo toga ugovora, jo uvijek me snalazila neka daleka nada. Jo uvijek sam mislio: neto e se dogoditi, neto mora pasti iz neba na nau stranu. - Svi smo poinili tu pogreku i ekali pomo s neba. - Nije li Ivan esmiki rekao: ne moemo propasti ako vje rujemo. 460 - Ali u sebe, a mi smo vjerovali saveznicima koji su pristu pili k nama himbenim zagrljajem. - Gordana, sve Beatriine prevare ne bi nas mogle poraziti da nas princ nije izdao. To je pravi udarac, smrtonosni udarac. - Budimo pravedni, vojvodo: on je kriv, ali i svi mi drugi. Odvie smo oekivali od drugih, a premalo od sebe. Pouzdavali smo se, gubei vrijeme s protivnikom ija lukavost daleko nadmauje nau.

- Da, svi smo nacistu: Hrvati su jaki samo u potenoj borbi. - I zato smo, eto, vojvodo uvijek poraeni kad nas lupe eka u zasjedi. Valja znati s kim sklapa saveze, kome vjeruje i gdje treba smjestiti u zasjedu svoju sumnju. Svi smo grijeili. Nisu li nai plemii u Budimu poinili straan grijeh? - Da, poinili su, ali zavarani od aragonskih lupea koji su im rekli da sam ja ostavio princa, a oni su vjerovali i pristali na Vladislavljev izbor. - Zato nisu odbili himbu himbom, lukavo se ustegnuli od izbora i danas bismo imali barem mogunosti prosvjeda. Mogli bismo rei: ne, mi nismo birali ovog kralja, ne moemo se poko riti. Mogli bismo se boriti dalje protiv aragonske vlasti. Ovako su nam izbili iz ruke posljednje oruje vlastiti nai ljudi, jadno op sjednuti, grdno zavarani, sramotno zalueni. Bit e ih koji e ljubiti ruku to im zabada bode u srce. - To me mui, to me izjeda kao i poraz zadan od princa. - Sve je to gorka istina. Poraz je tu, pobijedio je aragonski stoglavi zmaj, ali ne dajmo se da nas on i proguta. Ne dajmo se. - Sami velite: zmaj ima sto glava, sto ralja. U svaku bi valja lo zarinuti po jedan ma - Ili se povui na visoke tvrave kamo zvijer ne moe doi i tamo se pritajiti? - Ne znam kako to zamiljate? - Vi ste bojovnik, vitez to pozna samo borbu orujem. Vas zove ma da bije stoglavog zmaja. Ja, ena, imam drugu misao. To je ono to rekoh prije: uspeti se na tvravu i pritajiti se stoglavom zmaju da nakon poraza moe prikupiti snage i onda na valiti. Rei u vam kako to zamiljam. Primakla se blie k njemu i snizila glas: - Borili smo se na sve naine. Borba je bila u saborima, u raspravama i u bunom kreevu. Sad bi trebalo okrenuti. Dosad smo bukom naeg otpora uzbudili kraljevstvo, sad neka bude ti ina, nijema tiina. - Kako? Predlaete da uutimo? - Potpuno. - To je predaja? - Obratno: borba. - utnjom se boriti? - utnjom na sve. - Ne bih mogao rei da mi se to svia. 461 Naoko ovakva borba ini dojam poraza, pokornosti, kuka viluka, a moda i dragovoljne predaje, ali u sutini je to najjaa, za protivnika naj pogibelj ni ja borba. utnja znai ledenim mirom odgovarati na udarce aragonske vlasti. Jaukne li, znaju da pro svjeduje. Ako na udarce mirno uti, sa smjekom na usnama, protivnik ne zna to je u tvojoj dui, ne zna to je u tvojoj misli i poinje se nadati, vjerovati da su nai ideali umorni od borbe klonuli, ili da smo se duhom i srcem predali. utei, Lovro gleda u pod. Razmilja, rainja, predouje, istrauje pa onda primjeuje: - Dakle, vi predlaete: otii u Hrvatsku, initi se smiren, prilagoen, a u dui okupljat bojne sile. - U dui, u mislima i u svojoj okolini. Sklonimo se pod svoje krovove i tamo gradimo utvrde i brusimo maeve za budunost koja e donijeti osloboenje. Ako danas nismo mogli posaditi na prijestolje svojeg kralja, zar da napustimo te tenje za budunost? - Kakva nas budunost eka uz Ivana? - Kakvu budemo htjeli jer sada sve ovisi o nama, o naoj snazi i iskustvu s njim. Okuali smo svoje pogreke, vidjeli

smo svoje grijehe i sad poueni moemo zapoeti borbu utnje. A ipak smo spasili posljednji dio utvrde jer je Ivan Korvin postao ban. - Zar uistinu oekujete neto od njega? - Vi ga gledate samo s odbaenim maem, ja vidim u nje govu duu, a tamo ima neto od snage kralja Matijaa. - Ne vjerujem i ne nadam se od njega niemu ni sada ni ubudue. - Presvjea je rana da bih vas pokuala uvjeravati, a sad je samo vano to ete odluiti u Peuhu. On upre glavu na ruke. U tamnim oima lei duboka briga: - Gordana, vi me vie ne smatrate skrbnikom? - Uvijek samo vas. - Kralj je uzeo moje pravo, a vi ste dopustili. - On ga moe uzeti po pravu kralja i mojeg roaka, ali sav svijet nema prava po kojemu bi mi kralj zabranio da samo vas smatram svojim pravim skrbnikom kojeg mi je dao otac. - Dokaite mi to i ostavite Budim, odmah danas. - Niti mogu, niti hou. On uzdahne, prislukuje apat svoje due to ga poziva neka Gordanu odvede u sigurno sklonite. - Strepim od pomisli da vas moram ostaviti ovdje. - Pa ipak to morate uiniti. - Sjetite se aragonskih mrnja i zasjeda u prolosti, za ivo ta Matije. - Sad je moj poloaj laki nego za kralja Matije. Princ se pomirio s Vladislavom, i ig izdajstva skinut je sa svih. Ako Beatrica zapone spletkariti protiv mene, znat u se braniti. A 462 jo me titi svemoni kraljev miljenik elnberg. Nema Aragonka vlasti da mi se osveti to sam joj razruila podmetnutu urotu. - Uzalud sve kad mi srce sluti zlo. - ujte, Lovro, za nekoliko dana bit e ve jasno ima li kakve nade potkopati Beatriin utjecaj na kralja. A vi sad idite u Peuh i kad se vratite s odlukom, govorit emo dalje. On ustane, ali joj gorko spoitava: - Niste usliili moju pronju i zato idem duboko oaloen. - A ja vas molim: odbacite alost i pouzdajte se u svoju ti enicu pa se pourite natrag. Vani netko zakuca. Gordana se odazove. Ulazi Simono i javlja da su ovdje princ i Varadi. ele govoriti s njom i s vojvodom. I ne ekajui Gordanin odgovor, ulaze u sobu biskup Varadi, a za njim princ Ivan. Pozdravili su Gordanu, a onda vojvodu. On odvrati samo naklonom glave. Njegovo lice je hladna ozbiljnost, tamne oi navjeuju uljiv otpor. Dranje prua slutnju da izmeu njega i princa mora izbiti sukob. To Gordanu zabrinjava i ukoravajui gleda biskupa jer je doveo Ivana. Ali Varadi se ne da smesti. S nekom stalnom namjerom oslovljuje djevojku: Oprostite to sam prekinuo va razgovor s vojvodom. On odlazi u Peuh, a princ mora s njim lino govoriti jer mora znati to vojvoda misli i eli. Lovro upre pogled u Varadija. Glas mu hladno zazvui irokim prostorom sobe: Na ovo sam pitanje dao svoj odgovor gospodinu biskupu. U Ivanovoj dui bude nevoljko od ledenih vojvodinih rijei, a jo vie od njegova glasa. Ali nadvlada svoju nesigurnost i ne doputa se uutkati. - Gospodin biskup mi je rekao to ste odgovorili. Unato tome imam razgovor s vama, gospodine vojvodo. - Sluam, visosti.

Nije ga oslovio banom. Ta okolnost opomene Varadija da je vojvodino ogorenje preduboko. - Vojvodo, vi ste odluili otii u Peuh? pita Ivan. - Juer sam po dunosti dopratio vau visost u Budim, a on da sam ve bio na putu u tvravu. Sad mi je dunost da odjaem tamo jer me prijatelji ve nekoliko dana oekuju. - Molio bih gospodina vojvodu da hrvatske biskupe i velika e sazove ovdje u Budimu kako bih govorio s njima lino. - Bilo bi to uzalud izgubljeno vrijeme jer ne znam hoe li se odazvati pozivu. - Onda bi to znailo da se ne eli posluiti blagodatima mojeg ugovora? - Prije svega, morali bi oni u tom ugovoru pronai te bla godati. 463 Rijei pale, a vojvodin glas ree. Gordana opazi kako se Lovro trudi da ne promai ironijom i bijesom. Ipak je to ne smiruje jer je dosad bila vina gledati vojvodu mirna i sabrana. Naprotiv, od asa kad je princ Ivan stupio u sobu, vojvoda plamti i samo je potreban vjetri da raznese poar. Ivan osjeti alac u Lovrinu odgovoru. Tako se otimlje nekoj drhtavici koju uzrokuju ledeni vojvodini odgovori. A ipak ponovo zadire u istu stvar: - Zar gospodin vojvoda ne smatra potrebnim da gospodu sazove ovdje? - Na vijeanju u Peuhu odluit e predstavnici hrvatskih stalea i odlinika to treba da ine, jer je tako bolje za sve. Vojvoda govori glasno, hladno. Ivanov govor je blag, nesiguran kao da mu svaka rije dolazi iz drhtavih grudi. Snana muevna vojvodina pojava uspravlja je u stavu viteza u obrani. Prinevo vitko mlado tijelo isprsilo se vre, silovito. Obojica otvorenim pogledom gledaju jedan drugome u oi. Povueni u pozadinu, Gordana i Varadi promatraju prizor. Samo pogledima izraavaju zabrinutost. Svaka crta lica odraava napetost i panju. Ivan se primakne vojvodi. itav njegov nastup izraava jasnu naknadu da ne sustane ni pred kakvim odgovorom i otporom to ga izraava itava vojvodina pojava, njegov glas i svaka ilica u skladnom zamraenom licu. - Kad je tako, onda ne mogu govoriti s gospodom hrvatskih stalea jer moram prije kralju predati krunu. Stoga u, gospodine vojvodo, hrvatskoj velemonoj i preasnoj gospodi isporuiti poruku i zamoliti vae vojvodstvo da odnese poruku. - Neka visost izvoli ree kratko vojvoda. - Za ovu moju poruku vrlo je odluan odgovor na jedno moje pitanje. - Neka visost izvoli pitati. - Jeste li, gospodine vojvodo, svjesni da je vaa mo u Slavoniji i u itavoj Hrvatskoj velika i odluna? - Dakako. Dokaz je vojska koju sam za vas doveo iz Hr vatske i Slavonije, ak i iz Bosne. - Prema tome je posve jasno da ni jedan ban ne moe biti prijateljski primljen i ustolien ako ga vi ne prihvatite. - Visosti, to isto vrijedi i za kneza Bernardina Frankopana. - Tako je, ali sada ste vi imali u ruci vojvodstvo svih hrvat skih stalea, svu mo i sav ugled pa je stoga ovog asa moje pita nje upravljeno samo vama. Vi znate da moram doi pred hrvat ski sabor da mu se prijavim i da od njega zatraim privolu i potvrdu hoe li me prihvatiti za bana ili ne. - Da, visosti, to je prastari obiaj i stara pravica hrvatskog sabora. 464

- Vi ete, gospodine vojvodo, u tom saboru izrei svoju rije koja ima djelovati na druge. - Vjerojatno da e biti tako. - A sad elim ustanoviti ovo: vi, gospodine vojvodo, nemate dobro miljenje o mojim vladarskim sposobnostima, a prema va em shvaanju i ne moe biti drukije. Nas se dvojica razilazimo u naelu: jesam li ja imao nastaviti borbu za prijestolje, ili se odrei krune. - Da, razilazimo se nepremostivo. Te je rijei izrekao silovitom snagom ogorenja, ali Ivan govori dalje, svladavajui sve vie uzbuenje: Vi ste, gospodine vojvodo, ogoreni prema meni, a ja ne smatram vae ogorenje pogrenim, naravno s vaeg gledita. Vojvoda ne odgovara rijeima, ali vatrom svojih zjenica prosvjeduje. - I zato, gospodine vojvodo, elim uti iz vaih usta: smat rate li mene nesposobnim da zapremim veliko asno mjesto hrvatskog bana? - Mogao bih vam na to pitanje odgovoriti po djelima koja bi imala slijediti. O tome ne treba vie ni pitati. Ivan zakima glavom da se slae i proslijedi sve sigurnijim glasom. To je ispravan odgovor, ali ja znam da vi nemate vjere u mene. O tome ne trebam vie pitati. Vojvoda odgovori utnjom. Varadi i Gordana ni jednom se kretnjom ne uputaju u opasnu raspravu. - Ba zato to nemate povjerenja u moje sposobnosti za hrvatskog bana, a dosljedno tome ni za budue moje kraljevanje u Bosni, molim da mi odgovorite: kakvo e biti vae dranje kad stupim pred hrvatski sabor? - Isto kao to je sada. - Hoete li dii hrvatske stalee protiv bana kojeg smatrate nesposobnim? - Jer sam ih digao sada za vas beskorisno, ututanj? - Isto ih moete i smijete dii protiv mene. To je jasno. - Ne visosti. Unaprijed ih neu dizati niti je to potrebno. Tek kad biste radili protiv zakona, protiv pravice i hrvatskih slobotina. - Hvala. Ta mi izjava dostaje i sad vas molim da sluate moju poruku staleima. - Molim ree vojvoda a njegov pogled oznauje prikrivenu napetost i panju. Ivan Korvin pogleda mu odvano u oi: Prihvatio sam ugovor koji vam je ve poznat, potpisao i za nj dao rije. Taj ugovor prihvatili su i izaslanici hrvatskog sabora velemona gospoda Brodari, Kraljevi i drugi koje ste ostavili u Budimu da vas zastupaju. 465 30 GORDANA IV Kad je spomenuo imena plemia koji su pristali na Vladi-slavljev izbor, vojvoda stisne usne da zadri poklik prosvjeda to mu se die iz dna grudi. A Ivan govori dalje jo ivlje nego to je poeo i glasnije i snanije nego prije. Dakle: ovim ugovorom postavljen sam za bana Hrvatske i dunost mi je vama, voi Hrvata i stalea, rei barem ono to danas osjeam. Gordana pogleda Varadija pa onda princa. Nepripravna je za taj razgovor i boji se da bi se odnos izmeu princa i vojvode mogao jo vie zaotriti. Ali Varadijev mir ublauje njen strah. Princ Ivan pone neto sveanije: -^ - Osjeam da bih htio itavog sebe posvetiti Hrvatskoj koja je i moja domovina. Tamo je moj krov i moja imovina. 2elim

proniknuti i sve potrebe i elje svih stalea i sasluati svaije mudre savjete. elim u prvom redu potovati vae hrvatske slo botine, pravice i zakone. Budem li to mogao kako to elim o tome ima da sudi sabor, a i ja sam. - Slaem se s vaim miljenjem progovori vojvoda mirno, ali isto tako hladno kao i prije. - Prema tome, doi u k vama na sabor da najavim svoju ast i od stalea zadobijem potvrdu ili otklon. Ipak molim hr vatsku gospodu stalee koji se nalaze u Peuhu neka ve danas odlue: hoe li me primiti ili ne. elio bih da mi utede posljednji udarac koji bi me stigao da me otklone javno na saboru. Razu mijete li to, gospodine vojvodo? - Razumijem potpuno. - Molim vas, dakle, isporuite, gospodine, ovu moju poruku i izjavu koju u sada izrei. - Udovoljit u vaoj elji. - Moja poruka jo nije dovrena. Molim vas dodajte jo i ovo. Gordana je skupila obrve i svom panjom gleda princa koji pone sveano i odluno: Gospodine vojvodo, ako velemona i preasna gospoda i hrvatski plemii po svojim dosadanjim iskustvima ne mogu do pustiti da ja sjednem na stolicu hrvatskog bana i ako sumnjaju u moje sposobnosti ili ele koga drugog za bana, izjavljujem ovdje pred vjerodostojnim svjedocima: otklonit u tu ast smjesta im stigne iz Peuha vijest da se hrvatski stalei opiru. Prinev glas zvui odluno kao odraz jake volje i dubokog uvjerenja. Gordana i Varadi gotovo se dive nainu njegova govora izraaju njegova glasa to dosad jo nikad nisu zamijetili. I sam vojvoda iznenaen je njegovim nastupom. Sve odlunije i snanije zvui rije Ivana Korvina: Recite, gospodine vojvodo, Hrvatima: ni asa ne elim ostati na banskoj asti ako Hrvati to ne ele. Cim dobijem takvu vijest, idem kralju i otvoreno u rei: ne mogu zastupati kralja u Hrvatskoj ako me hrvatski sabor ne eli. Na to dajem svoju asnu rije zasad i ubudue. Svi razabira da princ govori po vlastitoj namjeri i odluci. To su njegove rijei, njegova naela. Varadi se ak nae ponukanim da neto protuslovi. Podsjeam vau visost: prema sklopljenom i danas obno vljenom ugovoru, vi ste postali ban Hrvatske doivotno, ak s nasljedstvom vaeg budueg sina. Ivan okrene blijedo lice k biskupu i potvrdi glavom: Da, gospodine biskupe, unato tome, moja rije vai zasada i ubudue, ali ne samo ako oni ne bi bili sa mnom zadovoljni. Kad su me predlagali za prijestolje, rekao sam: odstupit u onog asa kad spoznam da nisam dorastao izvriti zadau koju sam od sebe traio i koju vi traite od mene. Tu sam rije doslovce odrao jer sam odstupio u asu kad sam uvidio da nisam doras tao podnositi sve okrutnosti takve borbe. Varadi i vojvoda izmijene poglede negodovanja kao da su jedan drugome rekli "jo se time ponosi". Gordana, naprotiv, ivo promatra prinevo lice i zanos njegovih oiju. Meutim, pogleda istodobno vojvodu ne bi li privukla na sebe pozornost da ga pogledom omeka. Ali Lovro je preduboko zamiljen i nekoliko trenutaka razmilja, a tek onda odgovori: Visosti, vae u poruke predati velmoama, biskupima i plemiima. Vojvoda je ostao neumoljiv. To zabrine Varadija i Gordanu. U zvuku njegova glasa nalaze oni skriven otklon banovanju Ivana Korvina. I zato Varadi nuka pogledom Gordanu neka prozbori koju rije vojvodi, ali ona uti i eka. Ivan se nakloni.

- Hvala, gospodine vojvodo, molim jo da mi odgovor po aljete po brzotei ili mi ga sami donesite ako vam je to po volji. - Odrede li stalei da vam odgovor donesem sam, uinit u. Ako ne, poslat u brzoteu. - Jo jedno. Damir me zamolio da ga pustim s vama, a vi odluite, vojvodo. - Primam drage volje njegovu pratnju. as vlada utnja. Varadi izaziva svojim pogledom vojvodinu desnicu da se digne prema princu. Ali jaka vrsta ruka poiva na drku maa odluno, borbeno, ponosno. Uzalud Varadi oekuje da e Gordana tu ruku pomaknuti i poloiti u prinevu. Djevojka stoji vrsto uvjerena da ovog asa ne smije dirati u vojvodino uvjerenje. Varadi je osjetio da je razgovore zavren, ali je htio da ga produi, samo da to due zadri vojvodu i princa ne bi li ipak poluio svoj cilj, pa se obrati Ivanu. U Peuhu se nalazi i vaa majka, visosti? Svakako je ne elite ostaviti tamo?

466 30* 467

Ve sam naloio Damiru da moju i njegovu majku dovede u Budim. elim da bude uza me i da zajedno sa mnom krene u Zagreb. uvi to, Gordana primijeti: - S gospoama se nalazi u Peuhu i Bei, ki kneza Frankopana. Ne moe ostati sama, a njen otac oito nee imati vremena da o njoj vodi brigu. Visost e sigurno odrediti da i Bei doe s gospoama. - Sasvim prirodno, moja e je majka pozvati sa sobom, ako knez Bernardin dopusti. Ako pak ne, Damirova majka bit e joj zatitnica i pratilica. To se, meutim, mora. prepustiti samome knezu i mladoj kneginjici. Vojvoda nije niim sudjelovao u tom razgovoru pa uhvati zgodu da se nakloni princu i spremi za odlazak. Varadi ga zadri rijeima: Prije vaeg odlaska htio bih se jo oprostiti s vama. Ima jo vremena dok vam osedlaju konje i dok se spreme gospodin Damir i pratnja. Gordana je tog asa pola prema vojvodi, ali joj princ zakri put: Simono mi je rekao da ste usliili moju molbu da mi rtvujete malo vremena. Iskaite mi dobrotu i ostanite. Ono to vam elim rei, vrlo je vano. Te rijei trgnue vojvodu. Srce mu jae zakuca. Princ hoe s njom govoriti. Veli da je vrlo vano to joj ima rei. Slutnja mu kazuje da se taj razgovor nee ticati politikih osnova. 0 tom svjedoi i bljedoa Ivanova lica, njegov pogled i Gordanina utnja. I nekakav teki nemir lei u zraku. Osjea da je on na putu tom razgovoru, a princ jedva eka kako bi ostao s Gordanom nasamu. Vojvoda razabire da je Varadi uznemiren Ivanovom eljom jer njegov pogled upravljen u princa izraava ukor. Ali bez uspjeha. Ivan obnavlja pronju. - Mislim da neete odbiti to ste mi obeali? - Ne, visosti, samo sam mislila da bismo mogli razgovarati kasnije.

- Molim vas da ne odgodite ni asa jer je odvie vano i neodgodivo. - Onda samo asak priekajte. Vojvoda odlazi, a ja elim sa svojim skrbnikom prije odlaska dogovoriti neke stvari koje se tiu samo moje linosti. Priekat u odgovori princ i povue se u dno sobe. Izmjena tih rijei jo vie uvjeravaju vojvodu i Varadija da e razgovor izmeu princa i Gordane biti sudbonosan. O tom svjedoi tvrdokornost kojom Ivan odbija svako odgaanje. I vojvoda ide s Gordanom u pokrajnu sobu. Ali ne spominje rijei o Ivanovu zahtjevu, uti i eka to Gordana eli s njim govoriti. Osjea se u prednosti nad princem jer je njemu odredila da eka, a nada se da mu je dala prednost jer kani prije razgovora s princem neto s njim uglaviti, moda traiti savjet ili mu povjeriti svoje srce? Oekuje svakako neko razjanjenje, neku pripravu, neki odgovor s obzirom na prinev zahtjev. I eka, gledajui joj u oi pun nade. A ona mu uzima ruku, njeno pitajui: - Vojvodo, kakvu ete odluku zagovarati u Peuhu s obzi rom na novoga bana? - Nikakvu. Neka odlue sami odgovori razoaran. - A zato im ne biste savjetovali da se svi svrstaju oko nje ga i da ga prihvate za bana? - Zato jer bih onda morao i ja biti uza nj. - Je li sasvim nemogue? - Gordana, jeste li ikada malo dublje zavirili u moj znaaj? - Mnogo dublje nego to slutite. - Recite, dakle: moete li u meni nai mogunosti da bih se mogao s njim izmiriti nakon onoga to je nanio mojoj borbi i naoj sigurnoj pobjedi? - Ne moete se izmiriti. Sada ne, ali u budunosti? - 0 budunosti ne mogu nita rei. - Moda e popraviti svoje grijehe na banskoj stolici. - To mi je rekao i Varadi. Tu, na vau elju, uzima vae miljenje. - Moda je njegovo. - Branite princa. Znam da Varadi isto tako bjesni na princa kao i ja, a jo vie e bjesniti oni tamo u Peuhu. - Ublaite njihovo bjesnilo. - Ne mogu. Nemam vjere u tog mladog ovjeka, nikakve vjere. - A ja, vojvodo, imam. Osupnut uuti. Dugo gleda u njene arobne bademaste oi pa onda pita polagano naglaavajui: Vjerujete u njega nakon svega to je uinio? - Jest, vojvodo, opetovano velim: vjerujem. Njegove tamne oi zasjenjuju se. - Onda ga ljubite. - Nema tu ljubav nikakva udjela, govorim samo o hrvatskom banu. - Onda shvatite, Gordana: ne mogu mu oprostiti to je skrivio taj poraz. Da smo pobijedili, digli bismo na prijestolje svojeg odabranika i u ovom kraljevstvu dobili bismo mi Hrvati prednost u svoje ruke, prvenstveno, a ne bi li Ugri bili time zado voljni, mogli bismo im rei: uzmite vi sebi Vladislava, a mi osta jemo za sebe s naim kraljem. Bili bismo slobodni. - Slobodni i svoji, sasvim svoji. -

468 469 - Vi to i sami priznajete i zato ne traite od mene nita za princa. Taj je na poraz preteak i sudbonosan jer srao promai li neto veliko i dalekoseno. - I tko zna kad e nam se opet pruiti takav as da pro vedemo djelo koje bi bilo veliko za svu budunost. - A on je to sprijeio ve tada kad nije posluao Varadija da zasunji kraljicu, a konano kad nas je ostavio. Samo je on potkopao pobjedu za nas i za budue. ujte jo ovo, Gordana: taj poraz pei e moje obraze dok budem iv, ali taj ig ostat e na meni dok god se u Hrvatskoj bude znalo da je ivio vojvoda Iloki koji je vodio borbu i vojnu za hrvakog kralja Ivana Korvina. Vazda e taj poraz leati na mojem imenu i na svima nama. Nai potomci u udu e se pitati: kakva je to bila nevjero jatna igra, kako smo to izgubili borbu kad nam je bilo tako lako pobijediti i dii na prijestolje hrvatskog odabranika. Kako se to moglo dogoditi dok je u naim rukama bila kruna i nismo bili pobijeeni orujem? Sve to odjekuje u mojoj dui. Makar vi veli te: krivi smo mi svi, ipak su svi udarci dolazili od njega, njegovom vlastitom voljom, njegovim odrekama, slaboom. Da se nakon onog ugovora s Bakaem nije opet obratio k nama, doao u onu ?umu i zadao rije, znao bih otii drugim putem. Ali on se vratio i opet je zateturao i ostavio nas posve. Pa zar jo i sada moete predmnijevali da bih se mogao s njim izmiriti? Ili, zar biste mogli posumnjati da moje dranje nije isto od drugih osjeaja? - Ne, vojvodo. Imate pravo, ne moe biti izmirenja. Ja sam samo zato pokuala da vas ublaim jer bih htjela da barem ima mo svojeg bana. Onaj koji zastupa kraljevsku vlast u Hrvatskoj neka bude na. - Ali treba da bude mudar i junaan. - I jedno i drugo probudit e se u budunosti. - Opetujem: ne mogu vjerovati i ne mijenjam nita na ono me to sam rekao o njemu. - Potujem vau dosljednost, ali vi i oni drugi neete ga ruiti dok ne vidite njegova djela? - To sam mu rekao za sebe, a ne za ostale. - Molim vas, vojvodo, hoete li mi donijeti vijesti to su odluili nai u Peuhu? - Vi, Gordana, ostajete neopozivo u Budimu? - Vojvodo, u postojanosti svoje odluke mi smo oboje jedna ki. Drim svoju rije kao i vi. Zakimao je glavom, uzdahnuo i onda odgovorio: - Ne doem li u Budim zbog njega, doi u zbog vas. - Hvala vam. Ali priekajte. Varadi eli jo s vama govoriti. Oprostit u se s vama dolje kad budete odlazili. Barem u vas jo jednom vidjeti. I otila je u drugu sobu. 470 Tamo nae Varadija kako sjedi uz Ivana i Damira u tihom razgovoru. Spazivi Gordanu, Varadi pozove Damira da zajedno idu k vojvodi. Gordana ponudi princu stolicu. Meutim, on se priblii k nJJ: Htio bih znati, Gordana to mislite o itavoj toj stvari, o mome ugovoru i posljedicama. I vi okrivljujete mene? - Ja vas branim. - Smijem li u to povjerovati? - Da, branim vas jer niste krivi to vas otac nije odgojio

za vladara. Niste krivi ako vam je sueno opetovati ba ono to je ponitilo mudrosti vaeg kraljevskog oca. - A to je? - Da ste otjerali, prezreli i napustili ba one koje ste trebali najvie vezati uza se. Tono, kao va otac, koji je potkraj svoje vlasti bacio u tamnicu i progonstvo Ivana esmikoga, najoda nijeg umnika ovog kraljevstva i bacio u tamnicu Varadija, naj vjernijeg svojeg dravnika, iskusnog i potenog ovjeka. Iz obzira prema najveoj dumanki vi niste izbavili Varadija iz tamnice odmah nakon kraljeve smrti. Znam, oslanjali ste se na vijee, ali ste to mogli uiniti svojom vlasti. Otjeraii ste i Damira, odanijeg vama nego sam sebi. A u Peuhu ste se raskrstili s vojvodom koji vas je htio dii na prijestolje, moda i uz mnogo vee rtve nego to biste vi ikad mogli naslutiti. Da, visosti, niste krivi. Otac vam je nanio strahovitu pogreku. Duboko je spustio glavu pod teretom njenih rijei. - Ali ne govorim to da vam spoitavam, ve u elji da isko ristite ovu poruku stranih dana za budunost. Spoznajte odane prijatelje i uvajte ih. Sva vam je Hrvatska otvorila svoje srce, a vi ga niste uzeli. Sad ga morate osvajati. - U Hrvatskoj ogorenje, u kralja nepovjerenje, u Beatrice mrnja. Ovako ja zapoinjem svoje banovanje u Hrvatskoj. - Tek sad poinje vaa prava muka i borba i zato zaklopimo stranu, tunu i jadnu knjigu prolog poraza. Zaponite pisati novu knjigu svojeg ivota djelima koja e vam kriti putove i omoguiti da izdrite na svim stranama. - A tko e me pratiti? Tko e stajati uza me u tim tekim danima? Tko e mi svjetliti u toj tmini, Gordana? - Skrenite malo u sebe, potraite u duhu jer vrsto vjeru jem da tamo spavaju sve snage bez kojih nema uspjeha. - Mogao bih zapravo sve to napustiti, sve otkloniti i otii iz kraljevstva da ivim svojim ivotom pa, ipak, pravo ste rekli: da to uinim, morali biste me smatrati kukavcem. A ja elim pokaza ti da to nisam. Idem u borbu putem koji mi se otvara. Ali prije toga moram s vama govoriti o neemu to je u vezi s prolim danima. - Nije mudro o tom govoriti. - Potrebno je. 471 - Moda ba tetno. - Znam to inim, Gordana. Pogled joj izraava panju i zabrinutost. - Kad ne odustajete, spremna sam da vas sluam. - Zapravo nisam ja potakao ono to vam iinam rei, nego kralj. - alje mi neku poruku? - Govorio je o vama kad smo bili sami. To je jo vie zabrine i oprezno upita: - To je oito bilo samo uzgred. - Ne, Gordana, bilo mu je vrlo vano g^g me zbog toga za drao. I naglasio kako su mu poznati moji osjeaji prema vama, prividni brak s Damirom i sve ostale okolnosti. - U tako vanim asovima za kraljevstvo on spominje takve stvari. - Varadi misli da su posrijedi neke spletke koje su mu na metnuli drugi. - Nita nije nemogue jer je kralj sasvim u vlasti ljubavnih nagona prema Beatrici.

- Varadi veli da bi kralj mogao iskoristiti moju ljubav pre ma vama u neka iznuivanja. - To ne moe uspjeti. Vi nikad neete izigrati bilo koju toku svojeg ugovora. - Ne, neu, ali moda se i ne radi o izigravanju ugovora, nego o drugim namjerama za kojima se povodi kralj. - Ne znam u kakvoj je to vezi sa mnom. - Odmah ete doznati. Ne dijelim vae miljenje da je Beatrica ovladala kraljem i da je slijep na vau ljepotu. - Sasvim ste sili s pravog puta prosuivanja. - Da ste vi gledali kralja u asu dok je govorio o vama, morali biste se uvjeriti da u sebi krije znatnu sklonost prema vama. - Ne bih nikako to mogla zakljuiti jednostavno zato to je Beatrica juer u onoj borbi s urotom izvukla odlinu pobjedu. - Pobjeda je bila na vaoj strani, i to ba kraljevim prizna njem vaoj ljepoti. - Iz vaeg razlaganja proviruje Damirovo krivo opaanje. - Sami ste pohvalili Damirovu prodirljivost i iskustvo. - U domovinskim poslovima i u borbama na prvom je mjes tu. To je ve nekoliko puta posvjedoio i zato sam vas na to podsjetila da se ubudue vie oslonite na njega. - Ali juer, kad je Damir gotovo provalio u kraljevu odaju, njegova je pronicljivost sasvim zatajila. Damir s prezirom pobija moje sudjelovanje u naim borbama. On uope ne moe vjerovati da bih s kraljem mogla raspravljati o vanijim stvarima nego to su ljubavne. U tom pogledu molim vas za danas i ubudue: nika ko se ne oslanjajte na Damirovo mnjenje i na njegova opaanja 472 jer je sasvim krivo. Juer nisam pobijedila ja, nego Beatrica. Kad bi bila pobjeda na mojoj strani, onda bi kralj morao uvidjeti i priznati da je Beatrica skovala i podmetnula urotu vama i Damiru. Mjesto toga, kako sam vam juer kazala, on je klicao kraljici, ljubio joj ruke i sjao od sree to je sve sretno prolo. Je li vam uope to spomenuo o toj uroti? - Ni jednom jedinom rijei. - A morao je u znak zadovoljtine osuditi taj postupak, javiti vam barem naoko da je odredio i poveo istragu da uhvati poinitelja. Moda mu je Selnberg natuknuo da su urotu skovali aragonci, ali Vladislav za to ne haje jer ne bi mogao okrivljavati oboavanu Beatricu. - Vi se mnogo trudite da dokaete kraljevu ravnodunost prema vama, no kralj je izjavio da e sa mnom govoriti o vaoj odluci. Ne kanim ekati dok oni spletu svoje spletke. Ne kanim biti nepripravan, ne mogu due ivjeti u toj neizvjesnosti. Ona se digne da mu zakri rije, ali princ ne odustaje i ne kani prekinuti: Neu da se maknem odavde dok s vama ne raistim svoje raune. Dugo je tome bilo to ste odbili moj upros i uskra tili mi odgovor, ali nosio sam u sebi stalnu nadu, a vi mi je niste ponitili jer niste otvoreno rekli da me ne ljubite. inilo se da njezin pogled izraava muku prouzroenu njegovom namjerom. - Vi ste me odbili, Gordana, da uvrstite moje prijestolje, a niste mi dali jasan odgovor o svojim osjeajima. Postupili ste tako iz obzira prema vojvodi. - Zar ne vidite da je ovaj as najnepodesniji da se govori o tome? - Jedino pravo odabrani as. - Molim vas posljednji put: ne dirajte u to. - Ne mogu popustiti. Nema vie razloga da odgaate. Dosta je bilo te utnje. Niste mi dali odgovor, tvrdei da elite uvrstiti moje prijestolje. Uvaio sam sve to ste htjeli. Sad je svreno.

Prijestolje nije moje, dakle, ne treba ga uvrivati enidbom s Biankom Sforza. I nema vie borbe za koju bi bio potreban moj sklad s vojvodom. Nema niega to bi nas sprijeilo da se napo kon odluite izmeu mene i vojvode. - Tko vam veli da imam odluiti izmeu vas i njega? - Ne moete tajiti da vas nije uprosio. - Sasvim nesuvremena stvar. - Znam, bio je odbijen kao i ja da ne pomrsite dobre odnose to su bili potrebni za moje ustolienje na prijestolje. - Sve su to oito vai zakljuci, pobrani u zraku. - Stekao sam ih tokom vremena i znam da su ispravni, pa ba zato hou da ujem va odgovor prije nego mi kralj bilo to predloi. \ 473 - Visosti, dajte mi vremena nekoliko dana. - Prije nego vojvoda ode u Peuh, mora znati hoe li tamo odluivati o suparniku. Kad bi nakon odluke, stvorene u Peuhu, doznali da ste odabrali mene, morao bih planuti, a to bi bilo sudbonosno. Neka se rijei: ima li vojvoda u banu suparnika u ljubavi, ili ja suparnika u voi Hrvata. - Nikad se vojvoda ne bi mogao osvetiti za moju izgubljenu ruku. - Gordana, onda vi ne znate to je ljubav. - Ali znam tko je vojvoda. - Mnogo govore te rijei za njega. Ipajfc ne bjeim ni od najstranijeg udarca: jo je jedan uzrok zbog,kojeg elim da se to rijei: - Barem Damir ne ulazi u to pitanje. - Jest, Gordana. Vi znate da mi je on prije godinu dana priznao svoju ljubav prema vama. - Nije bila ljubav, ve samo asoviti zanos. Sada tek ljubi pravom ljubavi neku lijepu djevojku u Zagorju. Gdje je ta veza? - Ba u toj novoj ljubavi. On ljubi neku plemkinju i mnogo mi pria o toj svojoj enji, eli se vjenati s njom to prije, a ja mu elim dokazati svoje prijateljstvo i nesebinost da ga to prije oslobodim rtve koju mi pridonosi dok je prividno prise gom vezan za vas - Ve vam je u ruci izjava kojom moete odmah ponititi brak sklopljen pred oltarom. ekam na to ve odavna. To moete uiniti svakog asa, Damir ne moe imati nikakve veze s vaom prosidbom i mojim odgovorom. - I Damir eli doznati va odgovor na moje pitanje. - Njega se nimalo ne tie to u ja odgovoriti. Izvolite mu to saopiti. - S tim se nee zadovoljiti. - Ne priznajem mu nikakvo pravo da se u to paa ili je moda togod drugo posrijedi? Izvolite mi razjasniti. - Nije me na to ovlastio i neu vas posluati i na razgovor skrenuti drugim pravcem. Zar bjeite od istinitog i jasnog odgo vora. Ne bjeim ni od ega. I ona odluno ustane. Zauen, gleda Ivan kako ide u dno sobe kao da kani otii. Ali se najednom odluno okrene k njemu: Jo jednom vas molim, prijatelju: ne traite da vam dadem odgovor. Koraknuo je prema njoj, pruajui ruke i zapone toplo, snienim glasom: Zato vae rijei zvue kao prijetnja dok se moje srce utaplja u boli? Zar vam je uistinu slast muiti ovjeka koji vam

474 polae pred noge svu svoju duu, svu toplinu svojeg srca, bol i radost, sve to ovjek posjeduje plemenita u sebi. Onda provali iz njegove due bolno ogorenje: U vas nema drugo, osim hladne utnje prema srcu to ste ga izmuili do besvijesti? Ne gledajui ga, ona tiho odvraa: - Kako ste strahovito nesmotreni i sebini, prijatelju moj. - Da, sebian sam jer mi je potreban mir srca. Ako duh hoe da radi, da smogne snage za ono to me eka. Samo mi vi moete pruiti taj mir jer neizvjesnost koja me okruuje pobuuje u meni ljubomoru prema onom drugom. Ne mogu i neu due. Priznajem: mui me nova ljubomora, nova opasnost koja dolazi od kralja. Zato hou da steknem mir. - Dobro. Pruit u vam taj mir. Duom mu proleti nada. Ne usudi se koraknuti blie niti to rei. Samo se predaje osjeaju mogunosti da e se njena lijepa bijela ruka, toliko snana i vrsta, dignuti prema njemu. Ili e njene rumene usne izrei obeanje za ivot, za borbu. U srcu mu je kao u vrzinu kolu gdje srea i radost pleu zagrljeni nadom. eka, uti, ali pogled mu odgovori, trai, ezne... Ruka koju eka uhvati iznenada kvaku. Otvori vrata. To ga lecne. Iz druge sobe uje glasove Varadija, Damira i vojvode. Ali samo trenutak. Njezin dolazak na poluotvorena vrata zaas sve ih uutka. Sva trojica promatraju vitku djevojinu pojavu. Nijemo gledajui, osjeaju da njena pojava znai da se pribliava ono to su osjetili kad je princ zatraio razgovor s Gordanom. Ali to je to? Zato stoji na tom pragu? Varadijeve oi izraavaju zabrinuto pitanje, vojvodino strep-nju, Damirove taje stravu to ga podilazi. Vojvodino srce trepti od pomisli da je ovaj as pala odluka, Damirovo obuzima uas nije li odgovor princu ponio sreu u prilog vojvodi. Svaka sjena Damirovog tamnoputog lica prosvjeduje. "to se dogodilo? misle sva trojica. "Zato su bademaste oi ukoene? Zato su ruiasti obrazi blijedi? Zato Gordana stoji kao da sustaje, razmilja, kao da se neega plai? " Srca im ne kucaju. Lovro drhti za svojom sreom, Damirovo za Ivanovom, za svojim mirom. Jer ako odabere vojvodu, onda ... Samo Ivanu mora pripasti, svaki drugi izazvat e divljatvo Damirove sputane, zakopane ljubavi to buno ivi u ovom grobu. I pogleda prema vojvodi. Tamo u Peuhu bio je pun poitanja prema ovom mukarca kad je prozirao kako se odrie Gordane da je vee s "princem. Ali ovog asa kad mu se ini da bi ona mogla odabrati njega, die se ljubav, lina njegova ljubav, sike ljubomorom poput mladog ranjenog lava, spremnog na odmazdu, / 475 ne brinui se ni za to drugo. I gledajui vojvodu, crne mu oi obeavaju borbu. A Lovro razabire sve, zna sve, vidi i shvaa. Ali srce mu je odvie ojaeno politikim porazom to mu ga je zadao princ i samo gleda jaz to je pukao izmeu njega i princa na borbenom polju. Ako sad Gordanina odluka probudi taj jaz, neka bude. Sve se strovalilo i ponitilo pa neka udari grom i sve sravni sa zemljom. Svi ekaju uvjereni: zatutnjit e orkan im Gordana prozbori. I zato sad razmilja? Zato ne veli nita ni znakom ruke ni kret njom? , ,j(,:. Zar je utala u prikupljanju klonulih snaga, u oklijevanju? Zar sustaje, ne znajui bi li prela prag ili ostala? Gordana u neodlunosti? ekaju sva trojica, eka i princ as prije pun nade, a sada smuen jer je ona otvorila vrata i eka na pragu, udno je to zagonetno ekanje.

Svi oni proivljavaju veliko opasno gibanje sudbine to im zapretava putove i zamagljuje vid. Kao da se zatalasalo tlo i svi gube ravnoteu. Jedva su zamijetili Gordanine poluglasne rijei izreene vojvodi. Damina i Varadiju: Doite. Imam vam neto saopiti. Princ se nemilo trgne. Damirovo srce hoe da iskoi iz prsiju, a vojvodino se stegne. Biskup Varadi ide ravno k Gordani, sagne se k njoj i tiho ree: Gordana, ako sad pogrijeite, nikad se to nee popraviti. Lice joj je udno ukoeno, gotovo blijedo. Jae otvori vrata i pusti biskupa u sobu. Za njim ide vojvoda, nijem, oborena pogleda. Damir ga slijedi i iroko rastvorenim oima istrauje Ivanovo lice ne bi li u " njemu naao kakvo razjanjenje. Ali njegovo osupnuto dranje potvruje Damirove bojazni da se neto sprema i dogaa. MU KOJEGA UZIMA GORDANA Biskup Varadi sjeo je k stolu. Njemu nasuprot stoji Ivan i s napetom panjom prati Gordanin postupak. Vojvoda je stao uz prozor i uzalud trai u Gordaninu licu to ima rei. Damir se povukao u dno da bude svima okom u oko i da jednim pogledom moe uoiti sve redom. 476 Podalje od stola ve blizu vrata ostaje Gordana. Gleda samo biskupa Varadija kao da se sve tie samo njega. Ne pokazuje vie ni traga kakvom oklijevanju ili neodlunosti koju su nasluivali kad je stajala na poluotvorenim vratima. Imam gospodo neto saopiti, to se odnosi na moju linu sudbinu. Uvod ih trgne, a ipak su ga oekivali. Varadi digne ruku kao da bi Gordanu htio zadrati od njenog nauma, ali ga ona kretnjom glave i rijeima prisili da se ne uplee, naglasivi: Ovu izjavu dugujem ba svakome od vas u veoj ili ma njoj mjeri. Vi ste, gospodine biskupe, uvijek vodili o meni oinsku brigu i ivo se zanimali kojim u putem upraviti korake svojeg linog ivota. Odmah nakon toga okrene glavu prema Lovri Ilokom. Gospodin vojvoda je po elji mojeg oca i skrbnika preuzeo njegovu dunost pa se osjea odgovornim za mene pokojnikovoj sjeni. Tada se okrene k Damiru mirnim pogledom: Gospodin Damir takoer ima pravo zahtijevati da sazna moju odluku jer ipak nosim njegovo ime pred svijetom koji ne zna da smo vezani samo pred oltarom, ni po njegovoj, ni po mojoj elji, ve po nalogu pokojnog kralja. Najposlije se okrene blijedom princu: Malo prije njegova visost mi je saopila kako se kralj Vladislav naroito zanima za moju budunost. Kralj me kani uda ti za nekog stranog princa i time uvrstiti neki svoj savez. U asu kad mi je bila potrebna kraljeva zatita, izruila sam pisma koja sadre dokaz da me s kraljevom porodicom vee rodbinstvo. Tu je odahnula. inilo se da se sprema neto naroito, a oni ne znaju to hoe s tim uvodom, ali nasluuju da se u njenim rijeima skriva rjeenje njihove sudbine. "To ima biti odgovor hoe li mi biti ena?" pita se princ. Sav je zbunjen zbog njezinih nejasnih rijei. I ljulja mu se sva dua kao more pred olujom. Nastoji se umiriti da to bolje uje kako ona razlae potpuno mirno: Ovo rodbinstvo prua kralju pravo da odluuje o meni kako ga volja, dakle, nisam vie slobodna kao to sam bila dosad. To dokazuje okolnost to je kralj odluio da me po elji kraljice poalje u Napulj. Ne znam razloge, ali svakako me eli maknuti

odavde. Kao skrbnik, vojvoda se osjea dunim da kae: - Ne moe vas poslati u Napulj ako odete u Hrvatsku i tamo se sakrijete. - Ali ja se neu sakrivati. Varadi ostaje miran dok ona trojica jednoduno prosvjeduju. Damir se prvi protivi: 477

- Zar ete se predati kraljevim eljama i Beatriinim splet kama dobrovoljno? - Oito sada vie nema nikakvih razloga za vae rtve ree vojvoda nehotice, pogledavi princa, ali ovaj ne vidi spoi tavanje, ve samo nastavlja istu misao: - Danas nema nikakvih rtava, nema povoda, ni razloga da ovako govorite. Morate se ukloniti. Znam to hou, a pred onim to hou ne uzmiem. Ivan ustukne. Razjasnit u to kanim, gospodo. Dvije su odluke u mojoj dui jake i nepokolebljive. ./.& Ne uje se ni disanje. Tri srca zebu a Varadija samo mori briga od onoga to Gordani lebdi na usnama. Ba uoi borbe, kad ste vas trojica poli u posljednju bit ku na pobjedu ili poraz za prijestolje, za otkupljenje nae domo vine od Turina i Aragonaca, uoi toga dana opratali su se sa mnom princ, vojvoda i gospodin Damir. Bila sam tada puna nade i rekla sam da bih junaku osloboditelju koji bi spasio nau zemlju od Turina i Aragonaca poklonila srce, duu i sav svoj ivot. Lovrin se pogled sputa k zemlji, crne Damirove oi pune su mraka, na Ivanove zjenice pada magla, biskupa Varadija hvata tjeskoba... Rekla sam to, a to jednom velim, ne poriem. Kao da su svi zamrli. Smatrajte to kako vam drago. Mislite o tome to vas vo lja, ali mene nije hranilo majino mlijeko niti odnjihalo brino tetoenje. U svojem djetinjstvu napajala sam se umnim duhom, velikim mislima i dubokim osjeajima velikog ovjeka ija je dua ivjela i umrla samo od ljubavi za onog blinjeg koji ivi dolje na jugu u naoj domovini, progonjenoj, vjeno zarobljivanoj od Turina i Aragonaca svakog imena i svake vrste. Ivan esmiki dao mi je ono to imam u dui i u srcu. Sve mi je dao on, sve mile, vjerne enje za vedrinom neba pod kojim se sunaju ple menite dobrote i stoluju uzviene slobode. On mi je to dao. Bademaste su oi vlane kao od suza to ne padaju niz lice, ve se s one strane, sklanjaju i skrivaju ravno u srce. "U tom divnom tijelu ima srca. Ima suza u ljepoti njenih oiju. Ima ljubavi u toj prekrasnoj glavi." Ali za koga? Za oca, skrbnika, za onoga u grobu. Ili jo za kojeg ivueg stvora? I svatko u dui osjea nadu. Zahvaeni su, potreseni, prikovani pogledima, mislima i srcima. Njenost podaje Gordaninoj ljepoti toplinu proljetnog sunca, njenom tijelu miris proljetnog cvijea to budi enju mladosti. Zar je to ona, uvijek mirna, hladna, beskrajno razborita? "Zar je ona druga, iskrivljena, krivotvorena, namjetena svojim hladnim mirom?" pita se Ivan. 478

"To je ona, koju je slutilo moje srce" misli u sebi vojvoda. "Ne, ne vjerujem. Neu da vjerujem u njeno srce. Neu da gledam te vlane oi, lau, lau" odvraa Damir od nje pogled da sauva snagu svoje hrabrosti. Jedan jedini trenutak Gordana je utala. Njezin je glas naglo prekinut zadrhtao kao kad iznenada zanijemi melodija na struni ba u asu kad je trebala zaplakati. Hitro zaokrui pogledom njihova lica i proita odraz neega to joj se ini kao samorazotkrivanje, raskrinkavanje, skidanje tita s vlastitih grudi. I trne se kao ovjek to je trenutano za-drijemao, a isto se tako trenutano trznuo, uspravio glavu, digao pogled. Glas joj poprima miran, hladan zvuk. Svaka rije pada joj s usana kao da sudi sama sebi. - I eto, velim i rei u kralju: uzalud rauna na mene. Jedva su izdrali dahom te rijei. - Ja se ne udajem. Ni za koga. Taj udarac pada teko i snano. Odjekuju mu prsa. Probueni od udara pogledi im trae Gordanu. Nestala je. Nema vie one od as prije, dola je samo na trenutak, pojavila se kao isti dah vedrine, kao uzdah sunca, zraka daleke sree i nestala. Na istom mjestu stoji sada ona otprije, ona oduvijek, okrutna u svojoj ledenoj snazi... ute svi, nitko ne odgovara, a svatko zna: Ivan je dobio odgovor. I vojvoda. 0 Damiru ne vode rauna. Ni on sam. Ionako nije nikad oekivao nita za sebe, ve samo za svojeg druga, ivei u vjenoj patnji i borbi s ljubavlju koju nije elio i koju je mrzio. Samo Varadi se smijei blago i zadovoljan pa uzima rije da ublai udarac. Vjerujem, Gordana. Sada ne moete uistinu drugaije, ali u budunosti, skoroj budunosti, kad vas mine prvi oaj ovog poraza, vae srce mora prozboriti i potraiti ljubav ovjeka koji e vam donijeti sreu. Ona odgovori, spoitnuvi: - Nema sree, gdje nema vjere da e se zalog moje ljubavi roditi mojim ponosom, junakom volje maa i duha. - Mislim da sam vas dobro shvatio: traite naroito vrijed nog mua jer elite Hrvatskoj raati junake? - Dosta je u naoj zemlji roeno slabia, mlitavaca, meku aca. Dosta je slabih na volji, nestalnih na odlunost, dosta je sramotno podatnih, izdajniko pohlepnih. Dosta ih je roeno u naoj zemlji koji nemaju snage da budu svoji gospodari, ali ima ju obraza da budu sluge drugima pod svojim krovom, na svojem imanju... Varadi se uspravi, zaprepaten od rijei to padaju kao tua. Zaustavite, Gordana, svoj sud. Sjetite se to je o hrvatskim slabostima rekao Ivan esmiki. 479 Znam dobro njegovu mudrost to je rekla: mnogo je sla bih i mnogo je zlih, ali snaga dobrih tako je velika da e spasiti i dobre i zle i itav dom. I okrene se k biskupu: - A eto, ja hou da raam dobre, one koji naelima i djeli ma gaze preko svih uitaka svoje linosti, preko sebe sama, da ponesu zastavu vruih enja svega naega hrvatskog roda. - Gordana, to je heroj, a takvog morate traiti u visinama. - Nai u ga na zemlji. Da. Na zemlji ima heroja na rod. Ima heroja u mislima, ima u srcima, ima i na muilima, u tamni ci, a ja idem da meu njima traim sebi mua"; Nai u ga da svo joj domovini dadem vou heroja u ljubavi i rtvi za svoje. Rekoh jasno: heroja hou da dadem narodu. Ili heroja, ili nikoga. Mladi ljudi su skamenjeni. Ivan smrtno blijed. Svaka ga rije igoe, a vojvodi se ini da su ga njezine plamene rijei oprile.

Damir ostaje ravnoduan. Njega se to ne tie. Zato je njegova dua uhvatila samo rijei: "Ne udajem se ni za koga." Jo as prije sapeo ga je strah da bi Gordana odabrala vojvodu i slomila njegovu drugu srce. Gordanina objava mu je olakanje. Zaustavljene su njegove strepnje i odjednom mu je lagano. Gordana nee biti niija. Ali Gordana nastavlja svoje razlaganje i on mora prekinuti misli. - Jo je tu i druga moja odluka. Naime, ostat u u Budimu na dvoru, u sreditu. Ova je odluka neslomiva. Ostajem pod utvr dama Beatrice aragonske da svoju zemlju oslobodim zlokobne sudbine koju joj kroji aragonska vlast. Nakon poraza s izborom, ovu borbu ne moe preuzeti nijedan mukarac. Gospodin biskup Varadi razloio je zato tu za vas nema i ne moe biti posla. - Ali oni su eljeli saznati kojim ete nainom, kojim putem poi u toj borbi? odgovara mjesto njih Varadi jer princ i voj voda stoje razoarani, utueni, odbijeni i igosani. I ute. Gordana razjanjava: - I na ovo odgovaram. Idem onim putem kojim e juriati Aragonka. Tu, dakle, nije nita odreeno. Sve ovisi o tome da se u pravom asu izvede pravi udarac. Ali na ovom me putu ne smije sprijeiti nitko, ni vi, vojvodo, kojeg smatram svojim pravim skrbnikom, ni princ koji je ve na pragu banske asti. Ali elim neto rei naroito gospodinu Damiru. Ispod dugih trepavica zasjaju njegove crne oi. - Spreman sam uti vae rijei. - Juer na dvoru ponijeli ste se prema meni nedopustivo u kraljevoj prisutnosti. Pozivam vas gospodine Damire, okanite se svog neprijateljstva prema meni barem pred kraljem. Vae je ponaanje gotovo uvredljivo. Pred svima vas molim da se to vie ne dogodi i da se za mene ne brinete. - Sami ste rekli: pred svijetom nosite moje ime i zato ne doputam da se izlaete govorkanju. 480 A vi se pourite da to ime to prije skinete. Time ete mene i sebe osloboditi tereta. Molim njegovu visost da poalje u Rim izjavu gospodina Damira koju sam vam izruila jo ove zime. I time je sve rijeeno. Princ se samo nakloni napola rezignirano, ali zapravo smrvljen. Sad idem nakloni se Gordana. ekaju me pripreme za veeras. Gospodine vojvodo, sii u kad budete odlazili. Umorno zvui njezin glas i sumorno gledaju bademaste oi. Njena haljina zauti prema vratima. Izlazi hitro, mnogo hitrije nego je njezin obiaj. Nijedan od trojice ne ree nita. Ne misle sada o voi ni o heroju, misli i osjeaji privezani su im uz enu koju ljube, i ona ih je odbila, jer ih ne smatra vrijednim da budu oevi njenom sinu. Princ Ivan zna: to je odgovor na njegovu prosidbu. Vojvoda razumije: razorila je njegove skrovite velike arobne nade. Jedan i drugi zadobili su teku ranu, a ipak, ako su odbijeni oni, odbijen je i svaki drugi. Nitko nije vrijedan da je zadobije. Nitko je ne moe dosei. Svakome je nada isprazna. To im ostavlja barem taj jedan melem krvavoj rani. U Damiru je nastao mir. Nestale su strastvene patnje ljubomore na vojvodu. Sad mu je srce osloboeno patnja. I protiv svoje volje osjea da se ne moe oteti shvaanju Gordaninih razloga: hoe da raa heroje, a ne slabie. Ako je mislila na princa, mislila je i na vojvodu. I njega nee da bude otac njezinu sinu. Nikoga nee. To je bolje nego da uzme vojvodu i odbije Ivana. Vojvoda se nakloni Ivanu i ree Damiru: - ekam vas dolje, gospodine Damire. - Bit u tamo. Varadi prati vojvodu iz sobe. Damir se ne usudi pogledati Ivana koji se baci u sjedalo i glasno razmilja:

- Da, da, ne moe ljubiti ovjeka koji nee da prolijeva bratsku krv, hoe junaka u sedlu, na mau kao djevice iz dvana estog stoljea. - Rekla je: eli junaka duha i volje da ivi za druge, da gospodari, a ne da slui. Vou hoe da ima za mua. - Dobro si upamtio, Damire. - Samo te podsjeam, jer se mnogo ticalo i vojvode. Valjda si razumio: nije zadovoljna ni s njegovim vodstvom. - Ima pravo ako prezire mene, slabia, jer sam ovjek i o vjenost branim na prvom mjestu. - Jo nisam nacistu to da o njoj mislim: je li bez srca, ili uistinu hoe da raa heroje. Bilo kako, ona ipak shvaa tvoja naela o prolijevanju krvi, ali ih ne prihvaa. Borbena je, hoe borbu i ja sam htio isto i nisam odobravao tvoju odreku, to zna. - I tako su me ostavili svi: i ona, i vojvoda, i oni u Peuhu. 481 31 GORDANA IV A ti se slae s vojvodom i Gordanom da sam poinio kukavti-nu? - Nipoto kukavtinu, ali uinio si vrlo krivo. - Ostavlja me i ti, drue mojih djetinjih dana? Ganut, Damir mu pristupa i ogleda u njegove blage, tugom natopljene oi. - Zna li kad smo ono na Griu itali rimskog filozofa to slavi isto uzvieno drugarstvo? Kako smo se osjeali ushieni, uzvieni? - Kao da je to bilo jako davno. - Prije godinu dana. Tada smo ushieni prisegli jedan dru gome: dogodilo se to mu drago, unakrstifi se nai osjeaji ili naela, nikad jedan drugoga neemo izdati ni ostaviti. - Da, prisegao sam na sliku svoje drage patnike majke. - A ja na glavu svoje ljubljene od oca i od mene. To je odgovor na tvoje pitanje: ostajem uza te, makar si poinio gri jeh kad si napustio borbu. I ostat u uza te to god se dogodilo. - Jo danas mi je rekla Gordana: Damir je vama odaniji ne go sam sebi. A to je istina. Princ bolno pogleda svojeg prijatelja. - Sad nema vie Gordane, koja bi se brinula o meni, o mo jim inima, mojim osnovama. A uvijek sam bio uvjeren da njena dua nije bila daleko od moje. - Tko zna nije li i sada blizu, samo to je poraz razorio nje no srce. Ali tebi je otvoren put da novim djelima opet zadobije to si izgubio. Razumije? Okuaj se. - Htio bih podii njenu zastavu tamo gdje sam je pustio da padne na tlo. Ali oko mene same adaje: nepovjerenje Vladislava, aragonska mrnja, vojvodino neprijateljstvo, a to e se dogoditi u Peuhu? Ne slutim dobro. Neko je vrijeme utio, razmiljao i onda tiho upita svojeg prijatelja: - Reci, nije li vojvoda Gor danu odvratio od toga da mi dade drugi odgovor? - Kad god sam zamislio da bi vojvoda mogao stei Gordanino srce, prijetio sam se i osjetio sam da bih ga progonio zbog tebe dovijeka. Ali jednom u Peuhu morao sam poniknuti pred njegovom plemenitom muevnou. Predloio sam neka ti Gor dana obea svoju ruku uz uvjet da i dalje ostane s nama u borbi. A on? Koliko god ljubi Gordanu, pristao je. Vidio sam kako se od rie svih nada i odlazi u Budim. Ivan pokrije elo rukama. I gotovo zastenje: Svi su bolji od mene. I Gordana, i ti, vojvoda, svi. Onda nadovee: Vrijeme je. Dovedi moju i svoju majku i pazi to e mi po ruiti hrvatski stalei. Reci im svu istinu. Neka se rijei i ovaj dio

moje sudbine. Zagrlili su se i oprostili. Vojvoda je ve sjedio na konju. Gordana stoji uz sedlo i prua mu ruku: - Putujte sretno. - Putujem s maem u prsima. - Viajte rane, Lovro, treba vas naa zemlja, ekam vas. - Ostavljam vam etovou Mirka da vam slui. Damir dohita i baci se na konja, pozdravi Gordanu i krene s vojvodom i pratnjom put Peuha. Princ je otiao u kuu svoje majke da se poda mislima i bolima. Varadi je ekao da se Gordana oprosti s vojvodom. Kad je stigla gore, ree joj: - Razabirem, vrlo ste umorni, a ipak htio bih jo nekoliko rijei progovoriti s vama. - Varate se, ne osjeam se ni najmanje umorna. I ona sjedne nasuprot biskupu, ali je protiv obiaja poduprla glavu. - Moram vam razjasniti, jer sam i ja uzronik ovog prizora to se zbio. Doveo sam princa da govori s vojvodom jer je to bilo potrebno, jer ga je vojvoda izbjegavao. Nisam odobravao da princ danas trai va odgovor. Nije htio popustiti. Kad ste stajali na pragu sobe, inilo mi se da je sve propalo. Mislio sam da ste se odluili odabrati ili princa ili vojvodu, a onda bi neprijateljstvo bilo zauvijek neuklonjivo. Ipak ste odabrali mudar, sretniji put, makar tako niste i osjeali. - Kako sam rekla, tako sam odluila i tako sam osjetila. - Ne bi bilo dostojno dirati u vae skrovite tajne, ipak mi nije izbjeglo kakvu ste teku bitku izdrali u svojoj dui. Vae je srce oito ve unaprijed izgradilo junakom jednoga od njih, bilo princa ili vojvodu. Ali oni su sami krivi to ste ostali razoa rani. - Oito ne traite da na to odgovorim, biskupe? - Ne, Gordana, ne traim, ve vas pitam neto drugo: niste princu odgovorili u etiri oka na njegovu prosidbu. - Nisam. Moj odgovor sam morala izrei pred svima. A on da nisam htjela ni spomenuti prinevu pronju. - I zato ste toboe odgovorili na kraljevu elju da vas on udaje. To je vrlo dobro. Ovako jadni princ nije izravno odbijen. I vojvoda je isto tako poteen vaom obzirnou. - A sad neto vanije: jeste li ve razmiljali o prinevoj mi lanskoj enidbi? - Vojvoda Ludoviko Sforza trait e od princa da pristane na ponitenje braka jer Ivan nije kralj. - Svim svojim utjecanjem morate nastojati da se to spri jei. Nadam se da e u Peuhu svi pristati za Ivana i svrstati se oko njega ovdje u Budimu. A ja vas molim da ba vi savjetujete gospodi neka odmah jave u Milano da e princ Ivan Korvin biti okrunjen za bosanskog kralja, da nosi ast kraljevskog namjesni482 31 483 ka u Hrvatskoj kao ban, a to su asti koje opravdavaju zahtjev da se brak s Biankom Sforza uzdri na snazi. Morate princa svakako nagovoriti neka nepokolebljivo pristane na to vjenanje koje je obavljeno preko prekuratora u Milanu. Ugledna, a i bogata nevjesta bit e nam jako uporite protiv svih napora

Beatrice da napada hrvatske slobotine i itavo kraljevstvo. Ludoviko Sforza nee dopustiti Beatrici slobodne ruke. Utjecaj milanskog vojvode moe i Franceska, kao zapovjednika kraljevske vojske, onemoguiti da ini zalume u Hrvatskoj. - Svaku vau rije potpisujem, samo vas pitam: gdje je sna ga princa da uzdri uz taj brak kad je danas zadobio teku ra nu? - Ne mislim da o tom govorite njemu, ve samo naim lju dima kad dou iz Peuha. Htjela sam princa potedjeti i odu govlaiti, ali me prisilio da govorim. Uostalom, sad je bolje tako. Okoristimo se tom milanskom enidbom. - Ako ga ne prihvate u Peuhu? Vojvoda je upravo neumo ljiv. - Ali je isto tako i mudar. Put do Peuha pruit e mu prili ke da razmilja. Sad je tuan. Bit e blai prema princu, nee ostale razdraivati protiv Ivana. Vrlo je dobro to je s njim oti ao Damir. On e ublaiti gnjev mlaeg plemstva u Peuhu, a kako mu otac uiva velik ugled, moda e mu stariji dopustiti da govori. - Svakako bi bilo strahovito kad bi tamo dolo do otklona. - Ne mogu vjerovati, gospodine biskupe. To bi znailo da su nai izgubili glavu. I jo neto: kako god je vojvoda plemenit, nje gova ljubomora na princa uvijek je sjedila u zasjedi i razdraivala ga. Moja izjava unitila je tu ljubomoru. Rekoh: sada je svega osloboen, i nade i ljubomore, i to e hladnije prosuivati. - Teko u doekati odgovor iz Peuha. to li e oni odlu iti? Kako e se ponijeti u tom novom poloaju? - Predloila sam vojvodi borbu utnjom o kojoj sam vam ve razjanjavala. - Razmiljao sam o tom: ja sam vrlo estoke prirode, borben kao i vi i ba mi se zato ini da je va raun u borbi utnjom zapravo genijalan, ali kako provesti tu utnju? Kako je organizi rati? - Uinit e to sama aragonska vlast. Ona e zastraivati i prijetiti uasom, a ljudi e sami utjeti. A ba zato e ih vlast silom uutkati, ta utnja mora kipjeti kao pakao u tiini dok jed nom ne prekipi. Tu borbu, dakle, ne treba da mi organiziramo. Mjesto nas uinit e to aragonska vladavina. Vjeno u se buniti, vjeno jadati to nemam muko tijelo. Tada bi za mnom poli svi kad bih sjela na sedlo i trgnula ma ili kad bi zaorio moj glas od jednog kraja zemlje do drugog. Ali ovako nemam nita drugo 484 nego misli, enje, elje, osnove, vruu duu i snagu, a sve to mora da gine jer je nastanjeno u enskom tijelu. Oi joj sjaju. Varadiju se ini udesna kao junak, heroj, a hvata ga maloduje i ogorenje kad mu oko zapne o njen vitki vrat i savrenu ljepotu. - Prema tome, gospodine biskupe, sada smo nacistu. Ugovor je potpisan, kruna e se vratiti, oni e do prekosutra javiti to misle. - A vi zapoinjite juri na Aragonku - Moram, jer osjeam da u egerskoj palai aragonska vlast plete uareni bi za moju domovinu, sprema bezdune zloinake osnove od kojih bi i sam pakao poniknuo. Sprijeit u to bilo kakvim sredstvima. Idem na to djelo s potpunom spoznajom od govornosti i teke opasnosti. - Ali zaodjenuta haljinom svoje ljepote i ureena svojim umom. Varadi ustane, pogladi joj pramenove to sjaju bronanim arom kao i njene oi plamenom zanosa. Idete u veliku pogibelj, vrlo veliku.

Gordana pohita u svoju lonicu gdje djevojke opremaju njezinu haljinu. Ona legne na poivaljku: Neka me nitko nita ne pita. Hou da mirujem. I zagnjuri lice u mekani jastuk. Djevojke svakog asa skreu poglede s posla, promatraju nepominu Gordanu, zagledaju se i pitaju jedva ujnim aptom: to joj je? Zato je sakrila lice? LJEPOTA BEZ URESA Na cesti pred egerskom palaom okupio se svijet i gleda u rasvjetljene prozore. Napuljski dvorani na konjima poredali se pred palaom u arolikim odorama. Sluge dre gorue baklje i raznobojne napuljske svjetiljke. Sve to privlai ljubopitnost graana i puka. Sve su odaje egerske palae pune svjetla s velikih svijea. U velikoj dvorani za primanje eka Beatrica. Odijelo joj je skladno od napuljske svile blistavih boja i zlatnog brokata. Sva je posuta vezivom i ljiljanima od srebra i dragulja. Na glavi nosi ures nalik na kapu, satkan od zlata i dragulja. Oko nje je napuljsko dvo-ranstvo kao poluobru u arenim blistavim bojama. Napuljski velikai i plemii istovarili su sav sjaj bogatstva svojih haljina i svu vrtoglavu arolikost haljetaka od svile i baruna. Sve vrsti ornamenata i boja takmie se svojom blistavou. Sve to gasne pred drhtavim sjajem dragulja to sjaju kao zvijezde na kraljiinoj 485 glavi, obavijaju se oko njenog vrata i sputaju u bezbrojnim er-danima u razgaljene grudi. Trublje najavljuju da je stigao kralj. Ulazi u dvoranu. Odjeven je u odoru od baruna boje crvenog vina, opiven zlatom i hermelinom. Mirnim korakom ide prema kraljici. Smijeak mu lei na usnama. Zjenice mu sjaju od svjetla ili divljenja prema kraljiinoj ljepoti i bogatstvu njene haljine. Priblii se, hvata je za ruku i osjea njezin stisak. Smijeak mu je irok, ushien. Pozdravljaju se, izmjenjuju tihe ljubaznerijei. Njegovoj je pratnji na elu biskup Filipec i kancelar elnberg. Obojica idu iza njega. Ostala pratnja zaostaje. Iznenaeni, promatraju eki velikai izazovni sjaj napuljskih odlinika i dvorana. Naroito im pogledi zaostaju na Francesko-voj odori to se vrsto privija uz snano tijelo. Saivena je od svile i baruna i ini se da je tu radilo stotinu krojaa od kojih je svaki izumio neki naroiti ukras i priio ga na rukave, u nabore na kukovima i kratkim hlaama. Tek to je kralj progovorio s kraljicom nekoliko rijei, dvorski metar grof Enriko, sav u ljubiastoj svili, nakloni se kralju i kraljici i zamoli ih da ga slijede u blagovaonicu. Vladislav vodi Beatricu. Prijeoe prag i krenue prema stolovima to su sloeni ispod baldahina s napuljskim grbom. Kraljev pogled zahvaa prostrti stol. Ve je vidio te neobine stolnjake od damasta s vezivom. Vidio je to zlatno i srebrno posue obrubljeno obrubima poput ipaka od zlata. Vidio je te kristalne ae s grbovima, zlatne noeve i viljuke iji su drci ukraeni draguljima. Sve je to ve jednom vidio u Linzu gdje ga je Beatrica astila u danima kad je kralj Matija sklapao s njim mir. I ba sve te stvari sada bude u njemu uspomene na one osjeaje strasti to su ga zahvaali prema Beatrici onih dana. Svaka ga ta stvarca sjea na asove lude udnje za tom ljepotom. itav je stol namjeten ovla kao u Linzu gdje su ga nekoliko puta dodirnuli kraljiini bokovi uz stol. I to ponovo ovlada njime. Grof Enriko odreuje i posjeda goste oko stola. Kraljica u sreditu, uz nju kralj. Zdesna joj brat Francesko. Egerskom biskupu domainu odreeno je prvo mjesto uz kralja, a zatim sjede redom biskupi, onda kancelari Filipec i elnberg. Napuljski baruni nose jelo u rezbarenim velikim venecijanskim zdjelama. Paevi ih slijede kao poasna pratnja. Dvorani stolnici toe mirisava vina.

Sva jela nasloio je napuljski kuhar na zdjelu slikovito kao umjetnik, kipar. Jela prikazuju kraljevske krune, tvrave i napuljski dvor. Isprva promatraju to s iznenaenjem, dok kraljica prva ne poinje ruiti divne slike, uzimajui jelo. 486 Kad su zdjele obredale stolom, svi pogledi poinju istraivati ljubopitnu sliku pod baldahinom. Kraljiina se glava sjaji kao i njen smijeak na usnama. U kraljevu lice razabire se neka smetenost i nesigurnost jer ga kraljica stalno zaokuplja svojim aptanjem o prolim danima u Linzu. Ona zna da uspomene pobuuju davnu najvreliju strast njegova ivota. I on to zna i priznaje kraljici. Gozba je u punom jeku. Beatrica sijeva radou i blaenstvom. Jedva se brine za druge. Sva je zaokupljena Vladisla-vom. Prema kralju, kad su se ve obredali slatki kolai i slatkii najfantastinijih oblika, odjednom Beatrica zamijeti neku udnu pojavu oko stola. Svi pogledi gospode skreu na dno stola. Ona ih slijedi i razabire. Mukarci gledaju Gordanu. Ispituje uzroke tih pogleda to su trajno uprti u nju, a prate ih tihe primjedbe i aputanje. Odvie jasno pokazuju da je ona, sav interes privukla na sebe. to je to? Cime ona pobuuje zanimanje tih ljudi kad sam tu ja? Naroito sam je posjela tamo u kut. Njena je haljina tako obina da se mora izgubiti sva njena ljepota. Dakle, tu panju izaziva svojim neobinim oima. Sve manje pria kralju, a sve vie promatra Gordanine kretnje, uhodi svaki treptaj njenih oiju. Gledaju ravno preda se pa ipak su pokupile sav interes sa svih strana, ne samo gospode, ve i njenih dvoranki. Cime, kad ne moe biti ljepa ni zamamnija od mene u mojem kraljevskom sjaju? Vladislav slijedi kraljiin pogled. I najednom spazi Gordanu. Dosad je nije vidio, makar je potraio pogledom pri prvom dolasku kraljici. Ali je zaboravio im je opazio Beatricu i sve one stvari na stolu to su u njemu uspirivale uspomene. Kralj se neobino zagleda u djevojku. Ne zna zato, ali ne moe otkinuti pogleda. to je to danas tako naroito u nje? I sam se pita to se to zbiva s njim, zato ga ta djevojka toliko privlai istodobno dok plamti za Beatricom. "Uistinu" pomisli kralj "svi je gledaju, ak i kraljica. Neto je udno u njoj. Da nema Beatrice, ja bih se poma-mio." Preveliki interes to je obavio Gordanu uznemiruje Beatricu. Da odvrati kraljevu panju od djevojke, opet zaokuplja njegovu panju svojim razgovorom. Ali panja je ve razdvojena jer Vladislav manje odgovara, a vie se zanima za muke oi to skreu Gordani. I osjeti ljutinu. "Kakvi glupani" razmilja kraljica "nema na njoj ba niega to bi je inilo napadnom. Nije dovoljno da je lijepa, dok ja ovdje sjajim u raskoi. Moja je ljepota uokvirena zamamljuju-im okvirom." 4R7 II Onda priapne svojem bratu Francesku neka zaokupi Gor-danu i odvede je daleko od mukih i od kralja. Veera je napokon dovrena. Kraljica ustane i povue se s kraljem u dno prozora gdje dva naslonjaa pruaju vjerenicima mogunost samotnog razgovora. Ostalo se drutvo poredalo u grupe. Neki sjede kod stolova i piju u ivom razgovoru. Drugi su se opet skupili stojei iza lea ljepotica, ivo im udvarajui. Iza Gordane iznenada se pojavi Francesko, nagne se malo blie i zamoli je da ga slijedi u dno dvorane. Ona se pokori. Napuljac apne: .,.>> Vae me divne oi izazivaju kao da mi neto elite rei? Ona okrene k njemu glavu dostojanstvenom kretnjom. Lice joj mijenja izraaj i poprima neto prijaznosti. Zna: sada je doao as da izvri misiju koju su joj predali njezini saveznici Ba-ka i elnberg. - Pogodili ste, visosti veli Gordana bila mi je dunost

da vam estitam. - Na emu? pita Francesko, a promatra njezin bijeli sa vreno izvajan vrat i pri tom mu se bude slike koje ga oekuju u Napulju. *" - Rekli su mi da vas je kralj postavio za zapovjednika svoje vojske. Svi su vam estitali, a mene je sprijeio grof Enriko, svrstavajui dvoranke. - Vaa me estitka najvie raduje, vjerujete li? - Vjerujem, visosti, jer znam razlog: moji su zemljaci, na roiti bojovnici, a vi se nadate da ete u mojoj domovini nai vojnike. Velike, malo izbuljene crne oi okruene dugim trepavicama upio je kao pijavice u njen vrat. Ne razmilja mnogo o onom to ona govori. Taj vrat doarava mu uitke zagrljaja za kojima je tako vrelo udio prije godinu dana na Griu i kasnije u Napulju. A njen skori put u Napulj ispunjava ga osjeajem blizine davne elje. - Uistinu, neu zaboraviti da se ogledam i u vaim kraje vima za hrabrim i vrstim momcima. - Visosti, ne mislite da ih nameem. Ni izdaleka jer dobro znam, a to je prirodno, da ete prednost pruiti hrabrim Napuljcima. - Oito im neete kratiti ni osporiti naroitu hrabrost? - Ja sam tek malo prije spomenula njihovu hrabrost. Visost je neto odsutna panjom. Ova primjedba podsjeti ga da se prenisko sagnuo k njenom vratu i odvie podao uitku svoje predodbe. Malo se odmakne i pogleda joj ravno u oi. Oprostite ako sam nepaljiv. Zaokupljaju me vane osno ve. Ve unaprijed mi kola krv pri pomisli na sve to smjeram, na to se spremam to u u budunosti izvesti. \ 488 Zjenice mu zaigraju. Vae oduevljenje obeava da e kraljevstvo hiti vrlo sretno nakon izvoenja vaih bojnih osnova? I te kako sretno ree on. I doda u mislima: "Dobit e sina nasljednika, to e mu ga dati tvoje divno tijelo!" - Nisam slutila da u vaoj visosti lei i vojniki dar. - Mnogo je toga jo u meni o emu vi ne slutite i to ete upoznati tokom vremena. - Dok budem u Napulju, jedva u to doznati o vojnim us pjesima vae visosti. - Neu propustiti da vas o tome obavijestim, da se pred va ma pohvalim. ini se, Gordana, da rado idete u Napulj? - Uvijek je radost vidjeti svijeta, naroito kad je tako za nimljiv kao Italija. - Ovog puta bit e vam boravak zanimljiviji jer e vas moj otac uiniti vojvotkinjom. Prema tome, imat ete pristupa i na druge dvorove, putovat ete kraljevskom laom okruena dvora nima i otmjenim vitezovima. Prevelikim me poastima obasiplje njezino velianstvo. Pri tom Gordana pogleda prema kraljici i opazi da kralj svraa mnogo pozornosti ba prema mjestu gdje je ona sama s Franceskom. - Gordana, vi najbolje znate koliko ste me obradovali svo jom estitkom. Pruili ste mi priliku da govorim s vama. Molim vas ostanite samo dotle dok ne spomenem ono to sam odluio im ste unili u ovu dvoranu, ali nisam naao snage. - Sluam vau visosti ree ona. - Kad smo se juer sreli na dvoru pred kraljem i kad sam sluao izraaje privrenosti moje sestre kraljice prema vama,

osjetio sam se posramljen. - Ne znam kud smjera vaa visost? - inite se samo kao da ne znate kamo nianim. Hvala vam na toj obazrivosti, ali ne mogu prihvatiti. Uistinu ne znam kakvu to obzirnost naglaavate? On se ponovo sagne k njoj onako blizu kao prije: - Ve prije godinu dana zahvatila me neobuzdana ljubav prema vama. - Visosti, ne biste li i sebe i mene potedjeli od toga? - Ba obratno. Duan sam i vama i sebi govoriti o tom. Jer, kako rekoh malo prije: vi ste uinili beskrajnu uslugu mojoj sestri kraljici i njezinom vjereniku, otkrivi lanost urote, dok se ja moram rumenjeti i propadati od stida. Ona gleda ravno preda se i opazi kako kralj i kraljica, okrueni odlinicima i gospoama, pogledavaju k njoj. Francesko se ne brine za njih i vrelo ape: 489 Hi

- Dopustite mi ispovijest. Iako je u meni plamtjela enja za vama, nisam nikad imao nikavih zlih namjera. Sve to su vama rekli u Napulju, bila je izmiljotina onih plemia koji su vas pratili na Gri. I stari Aversa, i Escole Stroci odvajkada su me mrzili i nabajali vam kojeta o meni, a moda su vam neto zlobno natucali i napuljski plemii i dvorani. Vi ste tada bjeali pred nekom utvarom to su je stvorili u vaoj dui neprijatelji i moji zavidnici. - Visosti, to je prolost. - Ali ono to se zbilo ovdje tek nedavno, to ne mogu oprav dati jer opravdanja nema za ono to sam Uinio. Duan sam, kako rekoh vama i sebi, da se duboko pokajem zbog nedostojnog ina na ovom dvoru. Planuo sam ljubomorom i bijesom to ste me odbili. I kad sam vidio da bjeite preda mnom iz bijele kule, uvjeren da me mrzite i ba zato to ste vi bjeali preda mnom do lje u taj hodnik, pala mi je na um ona strana misao, nedostojna viteza. Da vam se osvetim, htio sam vas ostaviti tamo do jutra. Kad je moja osveta bila utaena, dao sam klju i nalog grofu Enriku neka vas sutradan pusti na slobodu. Enriko je zaboravio u velikom uzbuenju kad su se nai napuljski dvorani pobili s dvoranima princa Ivana. Ta bitka na oruju pod krovom kra ljevskog dvora prisilila je kraljicu da smjesta ostavi kraljevsku palau, a ja sam je slijedio, uvjeren da je Enriko uinio svoju dunost. Dugo nisam znao da ste izili na slobodu pukim sluajem, a da vas nije izbavio Enriko po mojem nalogu. Niim Gordana ne pokazuje kako je njegovo ispriavanje nemogue i smijeno. Slua ga pozorno i mirno, a on pria: Kraljica me zbog toga neizrecivo korila, dapae, osudila na izgon. Htjela je da smjesta poem u Napulj i da se nikad vie ne vratim. Ali sam bio teko obolio i leao sam nekoliko dana u vruici. Vojvoda Iloki, va skrbnik, htio je od mene zadovoljti nu. I njemu bih sve to bio rekao i pruio mu to trai, ali sam leao bolestan. Sad elim da vam dadem najteu zadovoljtinu to je moe pruiti vitez: molim vas za oprotenje, makar ga nisam zasluio. Vjerujte, one veeri poludio sam od vina, i neobuzdane enje. Moje je djelo neasno. Ne molim vas da zaboravite niti da budete prema meni obzirni i ljubazni, jer sam brat vae kra ljice. Jedino molim da luaku oprostite. Nakloni se pri tom kao princezi, a onda pristupi blie prikovan njenom blizinom. - Visosti, precrtala sam sve stranice prolosti. Sve to je

bilo vie ne postoji. Novi su dani, nov je ivot. Ne moemo, dak le, baratati starim dogaajima. - I ovaj odgovor prevelika je blagodat za moj nedostojan in. Osjetio je da bi morao otii, ali davna se strast obnavlja i toliko u njemu razbuuje da je zamolio neka mu dopusti da sjedne kraj nje. 490 Oito je to bilo u prilog misiji koju joj je povjerio Selnberg i ona ree: Neka visost izvoli. Nemam nita protiv toga. I onda je opet polagano zapoela razgovor o njegovim zapovjednikim planovima. No, Beatrica je sve uznemirenija neprestanom pozornou to je kralj posveuje Gordaninu i Franceskovu razgovoru. I dok je milostivo razgovarala s gospodom da stekne to vie njihove simpatije, smiljala je plan kako bi zasjenila Gordaninu pojavu i sama zavladala svom panjom i udivljenjem kralja i gospode u dvorani. "Kakvu je to haljinu obukla" misli kraljica. "Gotovo se gubi i nestaje u toj haljini. Kad se ja pojavim uz nju, gasnut e kao zvijezda kad izlazi sunce." I dade nalog prvom pau neka zove Gordanu. Ona je odmah ostavila Franceska i krenula prema kraljevskom paru. Ve pri prvim koracima sredinom dvorane kradu se za njom pogledi ekih, hrvatskih i ugarskih plemia i odlinika. Sva je izloena ogledavanju sa svih strana. Kraljica hoe da je zasjeni sjajem svoje kraljevske pojave i zamamnou enske ljepote, ukraene haljinom od zlatnog bro-kata, iskiena arolikim napuljskim svilama, ureene bogatim draguljima. Dok Gordana prelazi iz jednog kraja dvorane k njoj, poinje promatrati njenu pojavu. Haljina zelene boje bademova lia, poev od izreza ispod vrata pa do struka, i sve do poda nema nijednog jedinog ukrasa. Nijedna ena u dvorani nije bez nakita. Samo gusta bujna kosa prekrita je mreom spletenom od zelenih perla. Kroz etverokutne zelene rupice iskau pramenovi to se ne daju sputati i are se na svjetlu svijee jarkim arom bronce. Obrazi su joj rumenkasti, cvatui, usne crvene, napola otvorene, spremne da kraljici odgovore na pitanje. Njezina je haljina kao ogromni list badema savijen oko njenog tijela. Od zelenila odraavaju se smee oi i svojim udnim bademastim oblikom zahvaaju svu panju. Cak ene u dvorani zbunjene od uda gledaju Gordanino odijelo i nju samu koja je prezrela obiaj i propis pa nastupa jednostavno. Kad je Gordana stigla u palau, Beatrica se gotovo poveselila, spazivi njezin nehaj prema odijelu u kojem je stigla na kraljiinu sveanost. Ali kad je sada promatra, poinje sumnjati da je namjerno skinula s haljine sva veziva i sve vrpce. Namjerno nije uzela ogrlicu oko vrata, nita osim jednostavne mree od zelenih perla. "Kakva je to misao doi ovako bez uresa" opetovano se pita Beatrica. "Gle kako se njene bademaste oi odraavaju od svilene haljine boje bademova lia. Kako je to u skladu, u kakvom lukavom skladu." 491 Svila se upila u djevojake oblike i naprosto ih otkriva oku mukarca. Vitkost, snaga, kretnje, vrstoa, mladost sve to vie kroz tu svilu vikom raspojasnosti. I dozivlje, mami, hvata, grabi muke poglede. "To je ona htjela, namjerno udesila, bestidno. Zaskoila me, nadmudrila, nadvikala, nadvladala, privukla sve muko na dvoru za sebe" esti se u mislima Beatrica. "Ili je htjela oarati samo jednoga meu njima? Koga? Kralja? Da, njega. I, eto, izaziva ga besramnim mirom, tobonjim neopaa-njem, namjetenom bezvoljnou, glumljenom nevidljivou. Htjela je biti neznatna, neviena da moe biti prva." "Ti lupekinjo, nee dugo prkositi mojoj ljepoti, eka te Napulj, otok, mrki grob ivoj mladosti tvojoj." I kune je, sipa po njoj misli to su kao uarene otrice.

Njenim lakim koracima ide Gordana prema kraljici. Vitkim kretnjama, ponosnim dranjem divne glave, okrunjene prirodnim krasotama. Ide kraljevskim pogledom udesnih oiju. - Kakva velianstvena ljepota apu mukarci du dvo rane, ne skidajui s nje pogleda. - Kakva udna haljina bez ukrasa misle ene. - Njena je haljina tmina i mrak da jae prosjaji sunce ti jela ape pjesniki nastrojena mlade. Kralj Vladislav stoji sa elnbergom postrance u ivom razgovoru. Spazivi Gordanu, kancelar udivljeno upozori na djevojku: - Uistinu, velianstvo, nikada nisam vidio takvu sliku. ita vo dvoranstvo lei niice, sva muka eljad ide na koljenima oko nje u mislima, a gledajte Franceska kako mu se oi are. Ve je sada krade. - Uistinu, odvie je dugo govorio s njom. Pravo ste rekli. - I kako se saginjao k njoj, dahom joj obeastio netaknu ta ramena. Vidite, uzbuen razdire jednu od stotinu vrpca svojeg rukava. Eto, sad ide toboe kraljici, a zapravo ide za Gordanom. Stao je iza njezinog velianstva, lopov, a bezmjerno drsko za bada svoj pogled u bijeli zatiljak. asti mi, najvei zanesenjak talijanskih slikara ne bi ga mogao stvoriti kistom. - Vi ste pijani, elnberg, jao vama. - Jao njoj ako je Francesko uistinu odabrao za sebe. - Drzak je prigovara Vladislav odvie je drsko gle da. I kako govori s njom. A ona mu odgovara ba kao da je nije teko uvrijedio. Ne bi ga smjela ni pogledati. - Ali kralju, zar da uvrijedi ljubimca brata njezina velian stva? Smije li to? - Da, da, kraljica bi se ljutila. Vladislav pogleda prema Beatrici. Ne ini li vam se kraljica lijepa? - Vrlo je lijepa, prava ena, rascvjetala kao rua u kolovozu, na izmaku ljeta. Lijepa je ovako ureena, sasvim po napuljski. 492 Tamo se ene silno kite, ukraavaju i naravno moraju biti lijepe. Na lice im je mnogo rumenila i na usnama crveno mastilo. Mastilo? to to velite? Kako bi kraljica imala na usnama mastilo? Mesnato elnbergovo lice se udi. - Velianstvo, nije to nikakvo zlo. Naprotiv, na talijanskim dvorovima ne smije se ena ni pokazati ako nema rumeno oliene obraze i crveno namazane usne, kistom zasjenjene obrve i bojadisanu kosu. - Stanite, to jo sve nemaju umjetno napravljeno te ene? - To ba ne znam, ali sam uo kad im uzmanjka bujnost grudi, nadomjeste to sloenom svilom. Kad kosa nije dosta bujna, vlasuljari opletu gustu kosu na platno kao na roenoj koi i tako one uzimaju as zlatnu, as crnu kosu. - Do vraga, to umijee. Ne elim sluati o takvim umjetni nama. - Naoj kraljici sve to ne treba, njezina je kosa oito prava, a nabujala jedrina sigurno je dar prirode i branog ivota. Bila je ena devet godina, imala se prilike rascvasti. Uistinu je lije pa. - Gledaj samo kako me gleda. - Iskusna je. Poznaje mua. Uistinu, vanredno je lijepa opetuje elnberg neprestano. - ta vi toliko opetujete. Da se niste moda i za njom pomamili? - Velianstvo ona je kraljica i vaa vjerenica, ne bojte se, velianstvo, neete imati uzroka da budete na mene ljubomorni.

Ja se uvijek klonim udatih ena i udovica, naroito udovica. Spo pada me strava od pomisli da bi me u zagrljaju mogle zgrabiti ruke pokojnoga mua. Mene vie osvaja netaknuta ljepota, njeni netaknuti mirisavi ljiljan. Neka mrzovolja ulazi u kraljevo raspoloenje, rastreseno gleda dvoranom i promatra kraljiine dvorske gospoe, pa onda opet kraljicu. "Olieno lice, krive kose, na usnama mastilo" i dugo promatra Beatricu, njezine rumene obraze, visoke obrve kako su izraene kistom. - Zar je to rumenilo umjetno? pita on elnberga. - Kako to vae velianstvo ne bi znalo kad je to obiaj i propis u Napulju. - Opere li to ona uveer? - To e, velianstvo, samo vidjeti. Zaista vam ne bih znao odgovoriti jer nae ene nisu oliene. To kod nas nije obiaj. Po gledajte samo Gordanu. - Ne, tu ne moe biti nita umjetno, a ipak je kao umjetni ka slika. 493 - Takvo se ensko bie ne raa esto. Ona je udovite, nje zina ruiasta put nadahnuta je proljeem, a usne su joj nabujale vruom krvi. - Ba vruom krvi? Okusili ste te usne? posprdno se smi je kralj. - Da sam okusio, ne bih ovdje stajao ni asa. Leao bih joj do nogu kao ugojeno pseto. Ali da su joj usne vrue, to vidim jer imam oi. ovjek bi rekao: kipua je krv koja se pui kroz tan ku kou, ali skrivena. - Stari grenie, to mislite kako bi bilo okusiti te usne cjelovom? - To bi znailo obeznaniti se. Pogledajte1 samo kakva je to srea biti njezina haljina. - Ja jo nisam dospio na takve misli, elnberg. - A mene zavodi ta ljepota djevojka kao slatki mot. Kad je gleda kao da pije slatko, a ono padne slatko pijan. Bez aska odmora poiva kraljev pogled na Gordani. Gotovo se zaboravlja, lukavo upozoravan od elnberga na njene prednosti to natkriljuju kraljicu. I protiv svoje volje stade je usporeivati. U svakom njegovu opaanju je utjecaj miljenja ekog kancelara. I dok usporeuje, njegov pogled svraa kraljici, a onda se opet due zadrava na Gordani. Odjednom mu je sasvim jasno da je Beatriina ljepota dotjerana, njezina pojava razbuktala, rascvala. "Da, kao rua potkraj ljeta. Sve blista na njoj od dragulja, a oko Gordanina vrata samo bjelina puti. Ba je kao pupoljak, njean i stidan. A te oi, kakve udne oi. I ti pramovi njene kose gusti i arki kao sjena odraza plamena." Pun pitanja promatra samo Gordanu. Ne moe shvatiti snagu pogleda bademastih oiju, ali razabire da joj se ne moe oteti. "Da, to je ista, prirodna ljepota." Gordanino tijelo gubi se u dugim naborima haljine kao tijelo vile u morskoj pjeni. Beatriina jedrost jako je stegnuta zlatnim brokatorn. "Kakav je struk u te djevojke" i onda zapne pogled o Beatriin struk za kojim je toliko eznuo pa se udi kako sada ta elja jenja. - Gledajte, velianstvo, opet se Francesko drsko saginje nad Gordanina ramena upozorava ga debeli velika. - Idemo da razbijemo taj ljubavni domjenak. Upamtite: ako kraljica pita o emu smo govorili, recite da smo raspravljali o vjenanju. Pribliili su se Beatrici okruenoj gospoama. Svjesna je ko liko joj Gordanina blizina oduzima. I bojei se da bi kralj mo gao usporeivati, odredi Francesku neka Gordanu opet odvede

u dno dvorane i sakrije Vladislavljevim oima. \ 494 Odlazak napuljskog princa s Gordanom silno namrti kralja, ali se smiri, videi da elnberg slijedi mladi par. Polagano ide za njima. Katkad bi se okrenuo kralju i priinjao kao da prislukuje Franceskov i Gordanin razgovor. No, nita ne pomae, jer Vladislavljeve oi neprestano slijede Gordanu. Beatrica dade znak da se svi udalje, a ona ustane i povede kralja u pokrajnu sobu. Bili su sami. Napuljske arene svjetiljke osvjetljuju kraljevsku rasko raznobojnim svjetlom. Od toga svjetla biva Vladislavu neprijatno. Oi mu trepte, gotovo ne moe gledati. A ona mu se smjeka, nudi mu naslonja i sputa se na sjedalo pa se sagne k njemu. Gleda mu u oi. Tog asa sjeti se elnbergovih rijei i promatra joj rumenilo na usnama i licu. Sumnja se krade u kraljeve misli. "Ako je sada poljubim u lice, zar e mi usne ostati crvene? - Zato me moj vjerenik gleda tako zaueno, preplaeno? pita ona. - Zar uistinu u Napulju mau crvenilom lice i usne? Dapa e, nose i kojeta drugo umjetno? Gotovo je zapanjena tim upitom, ali se glasno nasmije, od-vrativi: - Zar vi ne znate da talijanski vjerenici daruju svoje vjere nice crvenilom za usne, Uilom za lice i eljem za kosu? - I onda kad je kriva? i pri tom nehotice pogleda njenu kosu. - Vi ste neto uli o naim obiajima odijevanja, ali tek na pola. ene u nas esto nose krivu kosu, ali to je samo kao kapa odozgo, a pod njom ima svoju bujnu kosu. Tako se kod nas naj vie nosi kapa od plavih kosa. Crnopute Napuljanke eznu za plavom kosom jer pjesnici pjevaju najvie plavuama. Ja se ne sluim kapom od kose, jer sam zadovoljna svojom. Vidite, Gorda nina kosa vaila bi u Italiji kao runa. Isto tako i mnoge druge kose vaih ena. Ali mi smo sami, ima, dakle, vanijih razgovora, to kaete o princu Ivanu? Taj mu je upit gotovo ugodan. Oslobaa ga neprijatnog razgovora koji je sam zapoeo. Zna da u stvari princa Ivana mora nai u kraljice shvaanja to nije mogao kod elnberga. I brzo odgovori: Nije mi se svidio. Mlad je, drzak, ne u izraaju, nego glas mu je neprijatan. Nalazim u njemu neku prijetnju i onda kad go vori o svojoj odanosti. Neprestano mi naglaava da mu nije do prijestolja. Mili moj vjerenice, genijalno ste progledali. Ponosna sam s vama, pronali ste pravi karakter toga princa. Vidite, vjerujem da je ona urota bila podmetnuta, ali tko zna nije li je podmetnuo ovjek koji nas eli upozoriti da je princ spreman na sve podvige protiv nas? 495

- Tko zna. Svakako nije vjerojatno da bi on mogao biti tako ravnoduan prema izgubljenom prijestolju. Svaka je njegova rije bila mojoj dui neprijatan teret. - Htio vas je obmanuti, kralju. Ja najbolje znam koliko je mladiu udarila u glavu elja za prijestoljem. - Ne bi mu, bogme, bilo krivo da ovako mlad, svje i pristao sjedne na prijestolje, zapovijeda, ima sve to mu srce eli i svu udobnost koju ne moe imati nitko, osim kralja. On ju je ve

osjetio. - To se nikako ne da zaboraviti, velianstvo, nikad pregorjeti. Ivan je gotovo lud od tatine i elje da ga slave i aste i da bude prvi. Da, kralju, to ja znam. - Kako da mu onda vjerujem kad veli da e mi vazda biti odan? - Neka samo tako govori, a vi traite od njega dokaze, ne pobitne dokaze svoje vjernosti. - Nije mi dao nita drugo nego pregrt lijepih rijei. - Ali za svaku rije zatraite jamstvo, vrsto jamstvo. Nai emo dosta prigode da od njega zatraimo, iznudimo sve to nam bude volja. Mislila sam da e vas smotati svojom glumakom vjetinom, ini se blag, gleda aneoskom dobrotom, pogled mu je ist, a dua blatna. Ne bih smjela spomenuti pokojnog oca, ali zbog vas moram podsjetiti: nikada nije bilo nita istinski u Matije, ni ljubav, ni mrnja, ni smijeh, ni gnijev. Takav mu je sin. - Osjetio sam odmah prvog asa da e mi on nanijeti mno go neprilika. Upravo ga se bojim. Ona uzdahne, pogledavi ga milo. - Koliko sam savjetovala kralju prigodom prvog posjeta. Sve sam vam rekla o njemu, ali moj kralj zaboravio je brine opomene svoje vjerenice i zaboravio moju opasku da od Ivana Korvina nikad mira ni spokoja prijestolju. Ni od njegovih prista a. A kralj je sve drukije uradio nego to je meni obeao za prvog posjeta. Upleli su se oni koji princa ljube i smeli mojeg vjerenika, a sad sam nazrijeva da su moje rijei bile vrijedne uvaavanja. - Priznajem, velianstvo odgovori on s uvjerenjem rekli ste mi ve tada sve, ali ja sam popustio. No, kad je danas doao k meni, uhvatila me neprijatnost od slutnje da ovaj mla di nosi u sebi moju zlu kob. - Nisam htjela upotrijebiti ove rijei, ali tako je. Ivan Korvin je va zao duh, vaa zla kob. Valja ga slomiti prije nego to vam naudi. Zlo ste uinili pristajui na onaj ugovor. Zar ne vidi te da ga taj ugovor ini suverenim u dravi koja pripada nama: vama i meni. Pa jo ga elite okruniti bosanskim kraljem? Najlak e je da se on tada proglasi i kraljem Hrvatske. Ovo posljednje preplai Vladislava. Svjetle oi ukoile se. U arenilu napuljskog svjetla njegovo lice nalikuje na kip to prikazuje nemonost. 496 Vladislav ne vidi kraljicu. Pred njim stoji predodba mladog princa kako mu govori o svojoj vjernosti glasom koji mu se ini prijetei. - Da, taj mladi moe mi oteti dio kraljevstva kao to vi velite. - Prenaglili ste se podupirui onaj ugovor. Trebalo bi uz maknuti. - Ugovor titi kraljevski peat, kraljevska rije i ast. - Peat se dade skinuti, rije povui, ali tako da se peat ne prelomi, rije ne uzme natrag, a ast ne dotakne. Jer mladi vuk nee ostaviti ovce netaknute, nee stajati skrtenih ruku, zaletjet e se u logor i lako ga je uhvatiti na djelu. To je od sad moja zadaa. Samo biste mogli upozoriti gospodina Selnberga neka se manje brine za te stvari i manje iskazuje napadno neprijatelj stvo prema meni. - Kraljice, u tekoj ste zabludi. elnberg vas oboava, da nas je toliko puta opetovao "kraljica je lijepa". - To nije znak odanosti. Sve su talijanske drave priznale meni prednost nad svim kraljevskim enama ljepoticama i to praznanje ne moe nitko porei niti potamnjeti, ali ja ne polaem u svoju snagu i ljepotu, nego u ljubav, njenost kojom oeku

jem svoj vjenani dan. On se samo napola vraa s Ivanova lika k njoj, smijei se, sagne, uzima joj ruku, ali samo kao od ugodne dunosti. Sada nikako ne pripada njoj, ve samo prijestolju i sve vie u njemu raste neprijateljski osjeaj prema Ivanu. - On je sada hrvatski ban, a bit se bosanski kralj? pre plai se Vladislav. - Ugovor neete odrati, rekoh ve: prepustite to meni. Ne ete ga okruniti za bosanskog kralja jer e ga Hrvati ostaviti i nee priznati za bana, a to je dovoljan uzrok da mu uskratite bansku krunu. - Kako? Zar Hrvati mogu odbiti bana kojega sam ja posta vio? - Ovo je slobotina njihova sabora koju stalno pobijam, ali sada nam moe posluiti protiv njih. Oni ga moraju otkloniti. - Divna je to misao, kraljice, divna. Oni ga sami nee htjeti. Ali je li to vjerojatno da bi ga odbili? - Nita nije tako lako kao Hrvate meusobno nadraiti. Za as je meu njima raspiren razdor, a u razdoru nema pameti, nema svijesti, razbor i razdor su kao sjever i jug. U takvom darmaru ostat e Korvin osamljen i tada je u naoj ruci. Moemo s njim raditi kako nas volja. Ali odsad mora kralj Vladislav uvaa vati savjete svoje vjerenice. Krajnje je vrijeme da se obavi vjen anje. Vas treba neprestano tititi od onih koji ljube princa. 497 Uzalud to naglaava. Vladislav ne razabire neizreeno ime koje zvui iz njene opaske. 32 GORDANA IV Iz dvorane dolazi amor i smijeh. Vladislavu nije do veselja pa ga to uznemiruje. - Teka srca moram se dijeliti s mojom kraljicom, briga me uznemiruje. - Moja e ruka izbrisati svaku brigu i pogladi mu elo svojom bijelom oblom rukom. Taj ga dodir prikuje u naslonjau i odjednom ne odlazi. Ona se smije u sebi lagodnosti kojoj e svladavati, osvajati kraljevu volju i namjere. Dok se on smijei milujui njenu ruku, ue naglo grof Enriko i zaustavi se na vratima. Vladislav otvori snene oi, a Beatrica ukorava: - Tko je dopustio dvorskom metru da smeta? - Velianstvo, preasni gospodin Filipe donosi vanih vi jesti. Prva kraljeva misao pada na princa Ivana. I trgne se, spajajui vijesti s Ivanom. "Neto je uinio?" Kraljica ustane s iznenaenjem i ljubo-pitnou. Filipec i elnberg izlaze iz dvorane pune dvorskih odlinika i uzvanika i ulaze kraljici. U okviru vrata odraava se Gordanina pojava. Stoji u sreditu mladei, ali kriom prati odlazak kancelara. elnberg se odmah obrati kralju: Velianstvo, dogaaj o kojem emo izvijestiti vrlo je va an i za eku. To pojaava ljubopitnost kraljevskog para. Vladislav hvata Filipca za rukav ne bi li to prije od njega uo teko iekivanu novost. I on veli: - Stigao je ugarski plemi s pratnjom i donosi vrlo nepri jatne glase. - Otkuda? pita kraljica istodobno s kraljem. - S granice Ugarske. Kralju, va roak princ Albert Poljski nije zadovoljan s vaim izborom. - to hoe Albert? Zar je to uinio? - Preao je granicu Ugarske s oko osam tisua momaka. - Albert? iznenaeno opetuje Beatrica. To je va ro

ak, kralju? - Da, moj roeni neak. Zar je ve prodro duboko u ze mlju? pita on kancelara tekim uzbuenim glasom. Gotovo je blijed. - Ve je dosta duboko u zemlji i osvojio je sva pogranina mjesta bez otpora. elnberg utei promatra kralja i Beatricu, a Vladislav se ne usudi nita rei, ve oekuje kraljiino miljenje. - in vaeg roaka nedostojan je rodbinske krvi veli kraljica. - Uzvratit u mu po zasluzi. Gospodin elnberg otii e najprije k njemu da s njim govori u moje ime. 498 - Uinio bih to, velianstvo, ali plemi koji je donio tu vi jest ne zna kojim je pravcem princ Albert udario svoj put. Morali bismo najprije saznati kojim je smjerom otiao. - Uistinu ruan dogaaj primijeti kraljica. ini se da vae velianstvo ima protiv sebe sve muke i enske roake. Morali biste poslati vojsku na princa Alberta. "Kad bih je imao" nadovee u sebi Vladislav, a isto misle i oba kancelara. Jo uvijek nisam svrio naglasi Filipec, pogledavi oz biljno kralja i kraljicu. Uplaeno gleda Vladislav Filipca i dade mu znak da govori: Isti taj plemi doznao je putem da se Maks Njemaki utaborio tik nae granice s vojskom od preko dvadeset tisua ljudi i sprema se na prijelaz. Beatrica mirno gleda kralju u oi. - Dakle, obojica su odluili juriati na nae prijestolje? - Ne mislim da bi bilo kakve veze meu oba protivnika upozori Filipec. Ipak dolaze istodobno. Beatrica razmilja i brzo iznese svoje miljenje. - Velianstvo, prijete nam vrlo velike opasnosti. Dva preten denta koji sebi uzimaju neko pravo na prijestolje dolaze oito s dobro smiljenom osnovom. Oni to ne bi uinili da nemaju tonih podataka o onom to se dogaa kod nas i kako nas uznemiravaju Ivan Korvin i njegovi pristae. - Da, nema sumnje, obavijeteni su o svemu to se dogodilo kod nas. - Ja bih ak ustvrdila da imaju veze s Peuhom. To iznenadi Vladislava. Filipec potvrdi rijeju, a njegova glava zakima nekoliko puta, odobravajui kraljici: - Da proape kralj to je lako mogue. - Ustvrdila bih, dapae, da ih je netko iz nae zemlje po nukao neka obojica dou. Mi i ne slutimo kakve su se veze splele iza naih lea. Podmetnuta urota kao da nije bila sasvim bez temelja. elnberg ljutitim skrivenim pogledom osine kraljicu, ali se suzdri u rijeima. Njezino velianstvo izreklo je teku objedu. Onaj koji je danas bio pred kraljem i potpisao ugovor o prijateljstvu iskljuen je od svake sumnje. U Peuhu se nalaze njegove pristae. to rade i kane ne znamo. Ali kruna je u ruci prineva pouzdanika i sutra e jamano biti predana kralju. - To je jo veliko pitanje naglasi kraljica. - Tko mi jami da e mi izruiti krunu? Kralj je to rekao elnbergu, a ovaj se pouri pobiti kralja: Ni asa nemam razloga sumnjati u ast princa Ivana Korvina. Njegova mi je rije nedvoumno jamstvo da nije ni asa mislio izigravati svoju dunost. A on je, napokon, ovdje. 32*

499 I - Gospodin elnberg ne poznaje ni ovdanje prilike ni Ivana Korvina otro e kraljica, oinuvi ga opet pogledom koji bi ga morao uutkati i ponukati da izie. Ali eki kancelar, napro tiv, doe jo blie kralju i kraljici: - Molio bih velianstva da se ne bave tom nevjerojatnou. teta je izgubiti vrijeme. vrsto vjerujem da e kruna stii u kraljeve ruke kako je ugovoreno. Sada je vanije od svega kako bi se kraljevstvo moralo obraniti od napadaja dvojice inozemnih kraljevskih prineva koji dolaze da napadaju kraljevstvo, jer tra e za sebe prijestolje. Tu se mora raditi brzo, spremno i ni asa ne oklijevati. , ;,, Kraljica doeka tu primjedbu sa smijekom trijumfa i odgovori: Da, rijei gospodina kancelara vrlo su vane. Sasvim se slaem s njim. Treba nam odmah to bre okupiti sve ete koje nam stoje na raspolaganju. Ako princ Ivan uistinu misli ozbiljno, onda e vam dati dobar dio svojeg bogatstva, velianstvo, da obranite prijestolje. Isto tako morali bi vam priskoiti u pomo i njegovi pristae. Ako to ne uini, onda nam je jasno tko je ponu kao Maksa i Alberta da provale preko naih granica. Vladislav ivo potvrdi: - Miljenje njezinog velianstva sasvim je na mjestu. - I ja mislim tako ree Filipec. Ali moram upozoriti i kraljicu i kralja da princ Ivan Korvin ne raspolae nikakvom gotovinom, unato svojem bogatstvu. Znam da je mnogo toga za loio, samo da nae neto novaca, a posuivali su mu njegove pristae jo dok je bio na dvoru. elnberg slegne ramenima: - Morat emo se dakle obratiti drugome, ali to prije i bre. Biskup Filipec stane pred kraljicu pa e sveanim glasom: - Iz ove neprilike ima samo jedan put spasenja. - Koji? upita kraljica. Da se poklonimo vaem velianstvu i zamolimo vau po mo. I Maksimilijan i Albert mogu se zdruiti i zadavati nam stra hovitih muka ako nas njegovo velianstvo ne spasi. Mi smo u va im rukama. Shvatila je Filipevu namjeru i drago joj je to je naglasio da je ona jedini spas kraljevstvu. Vidim: ni kraljevstvo nema novaca, ni tko drugi, dakle, uistinu sve ovisi o meni. Htjela sam nae vjenanje izvesti s og romnim sjajem, ali sad odustajem od toga. Znatno u smanjiti izdatke za sveanosti vjenanja da vam mogu dati to vie sred stava za okupljanje eta. Pouzdajte se u mene velianstvo i ona mu prui ruku i toplo je stisne. Osjetio je olakanje, objema rukama uzeo njenu i u znak najvee privrenosti privinuo je k svojem elu. Osjeala se opet na vrhuncu. Sve ovisi o njoj. Ona spaava kralja. Kraljevstvo. Prijestolje. Gleda sve s visoka i veli: 500 Sigurno su se oba princa drznula prijei granice i zato to jo uvijek nije obavljena krunidba. Stoga savjetujem da se odmah to obavi ako se, naime, ispune nade gospodina elnberga da e kruna biti sutra vraena. I zato neka se i vjenanje obavi bez naroitih sveanosti. Neka neprijatelji budu na istu da je kralj okrunjen i da uza se ima bogatstvo i svu mo svoje ene s kojom su Rim, Napulj i pol Italije.

Dok ona govori, pogledom izaziva biskupa Filipca i namee mu svoje misli. On ih ita, razumije i predlae: Neka velianstva odmah zakljue dan krunidbe i vjena nja. Kad se to svri, neprijatelj e se vie preplaiti te injenice negoli polovice nae vojske. Zato predlaem da se krunidba i vjenanje obave osamnaestog ovog mjeseca. To je isto tako hitno kao i okupljanje vojske. Slaemo se ubaci kraljica za sebe i kralja. Ovaj potvrdi. "Napokon" klikne u sebi kraljica "vjenanje je ustanovljeno, sad je sve u mojoj ruci." elnberg je nemilo pogoen tim preokretom. Ne moe drugo ve nijemo prosvjedovati. Da sakrije te osjeaje, gleda na otvorena vrata u drugu dvoranu punu veselih gostiju. Spazivi tamo grupu velikaa, brzo se dosjeti: Velianstvo, eno tamo eka palatin Zapolja. Obrekao sam da u mu javiti vijesti im ih saopim velianstvima. Dopustite da odem. Kraljica olakano odahne i kimne mu najpripravnije da moe otii. S nekoliko koraka on je ve u drugoj dvorani, potrai Zapo-lju i brzo mu ispria vijesti. Nahuka ga jer se ve o svemu stvaraju zakljuci. Smatram da biste vi kao palatin morali biti prisutni. Mo lim vas pourite se. Aragonka vodi vijeanje, kralj odobrava, ja sam namjerno ustvrdio da vi ekate. Bez rijei ode Zapolja u dvoranu, a elnberg ga slijedi. Mladi velika uniao je, pokloni se kraljici, ali odmah otro oslovi Filipca glasom koji je zapravo govorio vie kralju i kraljici: - Preasni gospodine, morali ste me obavijestiti i odmah me pozvati na to vijeanje. Bez palatina ne moe se zakljuivati nita. - I nisu stvoreni nikakvi zakljuci veli Filipec. - Samo je ustanovljen dan krunidbe i vjenanja upadne elnberg. Objava ukoi Zapoljin pogled to se gotovo zarinu u Filipca, ali ne odgovori nita. Palatinova pojava unese pravi nesklad u vijeanje. Beatrica opazi Zapoljino zaprepatenje i primijeti: Gospodin se palatin moda ne slae s tim datumom, ali preasni gospodin Filipec predloio je da se pouri s krunidbom i vjenanjem ba zato da neprijatelj bude nacistu kako je ovdje 501 oko prijestolja sve potpuno u skladu: da Napulj, Rim i svi moji saveznici u Italiji stoje na kraljevoj strani. Filipec i kralj potvrde, dok ona dalje vodi raspravu. - Osim toga, potrebno je unutranjim neprijateljima pokaza ti kakvu obranu ima njegovo velianstvo. Oni su oito u vezi s provalnicima u kraljevstvo. - Njezino velianstvo misli da bi Ivan Korvin imao razloga vezati se s Maksimilijanom oglasi se kralj a ja se slaem s tim miljenjem. - I ja odgovori Zapolja. Ivan Korvin ima razloga da se udrui s neprijateljima, ali on to ne kani Jfliniti jer inae ne bi nudio mir, a jo manje bi se zadravao ovdje gdje moete prati ti svaki njegov korak. On nije niim pogibeljan, mogao se zadrati na prijestolju, imao je sve prednosti i jednodune pristae itavog juga, pa ipak je promaio. Sada je jo manje pogibeljan. - I njegove pristae Hrvate drite tako bezazlenim? - Ne, kraljice. Hrvati su bili odluni u ovom izboru, a iz gubili su ga samo zato to nisu imali voe dorasle nama koji smo vodili borbu za kralja Vladislava. Ali sad bi mogli nai vou u Maksimilijanu i zato ponovo velim kralju, kraljici, gospodi kan celarima: odluka je sada u rukama Hrvata.

- Kakva odluka? Koja odluka? nestrpljivo zabaci kraljica glavu. - Odluka: hoemo li mi odoljeti njemakom kralju Maksu i Albertu Poljskom ili ne. Filipec se postavi izmeu kraljice i Zapolje: - Odluka je u ruci njezinog velianstva. Kraljica e podii toliku vojsku da joj svi neprijatelji ne mogu odoljeti. - S neizmjernom zahvalnou klanjam se kraljiinoj ple menitosti. I nadam se da e vojska hrabro odoljevati. Meutim htio sam rei: od asa kad dolaze na kraljevstvo Maksimilijan Njemaki i Albert Poljski, od toga asa klju pobjede je u ruka ma Hrvata. Ako se oni listom priklone Maksu, Alberta nee oito toliko cijeniti. Onda nas Maksimilijan s Hrvatima uistinu moe pobijediti. Vladislav ustane. Kraljica mrko gleda. Velite pobijediti i meni oteti prijestolje? preplaeno e kralj. Ludost dobaci Beatrica. Zapolja naglasi: ist raun, kraljice. Vidim itavo kraljevstvo na dlanu. Znam kamo tko smjera, kamo mi, a kamo Hrvati. I moram jo naglasiti: Hrvati su portvovni, oni e dati svoju vojsku i iscrpsti sve do posljednjeg daha. Zato opet velim kralju: ovog asa im ste douli za Albertovu i Maksovu provalu, prevagnulo je teite na jug kraljevstva. Hrvati sada odluuju. Pristanu li oni jedno glasno za Maksa, po nas je zlo. Zato neka kralj vrsto dri ugovor i neka se odmah ispune uvjeti. 502 - Ako pak Hrvati ne budu jednoduni? pita Beatrica. - Onda smo mi u dobrom poloaju, samo to ne vjerujem da nee shvatiti taj vanredni as kad sada mogu preuzeti u svoje ruke vlast kraljevstva, a Maks e biti dovoljno pametan da im ponudi u Hrvatskoj postaviti vlastitog kralja dok e sebi zadrati Ugarsku. I zato savjetujem vaim velianstvima neka se odmah pozove na vijeanje vojskovoa kraljevstva. Istina, velianstvo jo nije odredilo, ali dosad je veliku slavu stekao na vojskovoa Petar Gereb. Prirodno je, dakle, da e on upravljati tim bojevima. Vladislav je u tekoj neprilici. Kraljica eka njegov odgovor, on opet pogledom moli Filipca da se izjasni. I poslua tu molbu. Kralj je odluio predati zapovjednitvo vojske napuljskom princu Francesku. Stjepan Zapolja ustro se okrene: - Kako? Niste kralja upozorili da u naem kraljevstvu ima o tome vijeati palatin? Zlo ste uinili. Jer kad je kralj stvorio tu odluku, nije slutio da emo tako brzo voditi vojnu, a napuljski princ sigurno ne bi to ni prihvatio jer jo dovoljno ne pozna nau zemlju. - Ali on je uenik kralja Matije bori se Beatrica strogim glasom. - Samo se jo nikako nije okuao u boju. Stoga molim kralja da odmah pozove na vijeanje Petra Gereba, Batorija i sve nae zapovjednike koji su se ve mnogo puta nali na ratitu. Njima se moe povjeriti vodstvo jer poznaju svaku dolinu i svako brdo. Svakako, kralj i ja ne kanimo odbiti niiju ponudu, ve se okoristiti svaijim znanjem. Taj Beatriin odgovor Vladislav potvrdi glavom i rijeima. Uvrijeen zbog tog odgovora Zapolja se jednostavno nakloni: Neka mi velianstva dopuste da se povuem. U asu kad

stojimo u takvoj pogibelji, ovjek uistinu vie ne moe da se za bavlja. Tu izjavu kraljica smatra povredom dvorskih propisa, ali se svlada: Ve sam odluila da se zabava zbog neugodnih vijesti za vri prije. itav taj razgovor sluao je Selnberg ne pribliivi se. Alf sada na kraju pokua zaustaviti Zapolju i pita: - Vi, dakle, velite, velemoni gospodine, da u ovom tekom asu odluka ovisi o Hrvatima? - Da, gospodine, kancelaru eke, to velim, a to i jest. Zato bih preporuio da se princ ne obasiplje nepotrebnim sumnjama, a to je isto tako vano kao okupljati vojsku i ekati odluku Hrva ta iz Peuha. Oni e odrediti jesmo li u dobrom ili loem polo aju. Osjeajui da se taj govor tie nje, proe mimo palatina i ne pogleda ga pa naloi Filipcu: 503 - Njegovo velianstvo i ja odluili smo da krunidba i vjen anje budu osamnaestoga, a obrana je povjerena meni. Ja u se s vojskovoom brinuti za ete. Je li tako, kralju? - Da, tako je potvrdi Vladislav pa ode zajedno s kraljicom u dvoranu meu goste. Filipec ih slijedi dok su elnberg i Zapolja zaostali i neto estoko apu. Vijest o provali Alberta Poljskog i Maksimilijanovoj namjeri smjesta se proula meu biskupima, velikaima, plemiima i svim odlinicima u dvoru. Pokosila je veselje i zabavu. Slika gospode prua Gordani priliku da ih promotri dvostrukom panjom. eki velikai skupili su se sasvim u dnu dvorane i tiho govore svojim jezikom. Vladislavljevi i Beatriini pristae poredali su se u gustom krugu oko kraljevskog para. Zabrinuto pitaju i sluaju odgovore. Na licima teko razoaranje. Napuljci su takoer iznenaeni. Napuljski poslanik zabrinuto kima glavom i neto ape Francesku. Onda se pojave Zapolja i elnberg. Dok palatin pristupa grupi Ugra, elnberg ide ravno Gordani i apne: Kraljev roak provalio je s vojskom preko granice. Maks se upravo sprema da uini to isto. Zapolja veli da je odluka u rukama vaih. Na vama je da ih nagovorite neka pristupe k nama i nikako se ne pridrue jednome od neprijatelja. - Princ Ivan to ne kani ni izdaleka, a vojvoda je ve davno na putu u Peuh. Ni brzotea ga vie ne bi mogao stii, ali uvje rena sam da e odluiti to bude najmudrije i najbolje za nau domovinu. - Francesko je zapovjednik vojske, vjenanje i krunidba odreeni za deset dana. Javite to Bakau. Jeste li zadovoljni. Uto se kralj poeo opratati s Beatricom. Svi njegovi krenue za njim, pa Beatrica prie Gordani i pomiluje joj lice: elim te vidjeti to ee kod mene. Sutra predveer oekujem te da isproba vojvodsku haljinu za Napulj. Svakako doi. Hou, velianstvo. elnberg se duboko pokloni kraljici, ali mu ona jedva uzvrati. Gordanu otprati kui njezina pratnja, na elu sa etovoom Mirkom, elnberg je sa svojima jahao uz nju. 504 CAR SVIH ARAGONACA Svi gosti ostavili su egersku palau. Beatrica se pouri u aroliko osvijetljenu dvoranu. Tu je u velikom uzbuenju ekaju Francesko i poslanik Ranzano. - Dakle, istina je, velianstvo: dva neprijatelja provaljuju? - Jedan je ve u zemlji.

- Nemila vijest, teka. - Istina, ali toj dvojici provalnika dugujem zahvalnost, jer su pourili moje vjenanje. Napokon smo jednom ustanovili svad bu i to za ciglih deset dana. Provalnika e potjerati, to me ne mui. Moje vjenanje glavni je moj cilj. Istina, skupo sam ga platila. - Kako to? iznenadi se Ranzano. Opet ste dali novac? - Protiv Alberta i Maksa treba skupiti vojsku koja e stajati tekog zlata. A kako ga kralj ni kraljevstvo nemaju, naglasio je Filipec da sam ja spas prijestolja i smjesta sam obeala isplatiti znatnu svotu. Ti e, Francesko, ve sutra vijeati sa zapovjednici ma. Upozoravam te da je palatin Zapolja pokuao protiv tebe hukati kralja, ali sam ga prekinula. Dajem novac, imam pravo odluiti tko e biti moj vojskovoa. - U miru u znati voditi vojsku na hrvatske podanike, ali sada ne znam kako u se snai, nemam ni pojma o vodstvu voj ske u ratu. - Vrlo runo priznanje, ali sluat e to predlau Petar Gereb i Batori, a onda to predloi kralju kao svoju osnovu. - Kako vidim, Beatrice, ti si vrlo zadovoljna, unato neugod noj vijesti s granice. - Zadovoljna sam jer nikako nisam mogla navesti kralja da odredi dan vjenanja. Sada mi ga je donio sam Maks i taj balavi kraljev roak. Sve ostalo nimalo me ne zabrinjava: ni Zapoljina skrivena opozicija ni elnbergovo nastojanje da smanji moj utje caj kod kralja jer sad svravaju njihovi pokuaji. Vjenanje smo utvrdili i time je prevaljena posljednja stepenica. Ako sam danas morala posegnuti duboko u monju, barem mi se isplatilo. Ranzano stade kimati: - Kraljice, ne mogu se sloiti s vaim miljenjem. - to mi prigovarate? osorno e ona. - Kraljica gotovo radosno navjeuje da e opet izbaciti veli ku svotu u drijelo Ugra. Pitam vas, kraljice, kako vi razjanjava te ovo: uoi provale u kraljevstvo s dvije strane, bogatai velikai ovog kraljevstva ne nude kralju i kraljici svoje ete, kmetove ni banderije. eka gospoda ne pridonose svoje ete, kralj Vladislav uope i nema vojske o kojoj se prije govorilo, a vi, kraljice, sno site sve trokove. Izborna borba, sam izbor, boj s Hrvatima na rijeci ari, crna eta, sve je to kupljeno vaim novcem. Pa i sada 505 kad je prijestolje i itavo kraljevstvo ponovo u pogibelji od dvojice neprijatelja, ni ugarski ni eki velikai ne posiu za svojim novcem, nego za vaim. Jednostavno vele: nemaju gotovine da opreme ete. - Zato bi to moralo imati ba vae velianstvo? - Jer je svima poznato da imam novaca. - To nije razlog da ga rasipljete. Ne slaem se s tim. Da to zna va otac, uzvieni kralj Ferante, ukorio bi vas zbog toga. - Jer je krt kao i vi, ali ujte: svjesna sam da svojom lje potom omamljujem kralja, svjesna sam da mu je moj miraz koji sam mu obeala takoer neizmjerno drag, ali ar mislite da bih ove barbare mogla osvojiti ljepotom ili moda Svojim umom? Ona se prezirno nasmije: - Velikai i itav sabor oslonili su se na mene samo radi blaga koje lei do vrha u mojim blagajnama. Taj novac je moja snaga i tu sam snagu temeljito iskoristila. Dokazala sam im da ne mogu provesti izbor ni svladati Hrvate bez mojeg novca, a sada im elim dokazati da bez mene nee moi svladati ni Alberta ni Maksimilijana. Barbari Ugri ne poznaju drugo nego zlato. Obasipat u ih, dakle, da osjete veliinu moje moi. Vidite, na tom

novcu sagradila sam svoju nerazorivu tvravu. Novac je stalak mojem ezlu. - Velianstvo, sve razumijem, ali uoi pogibelji za prijesto lje, uoi opasnosti da im zemlja padne u ruke dvojice pretendena ta, oni trae novac samo od vas. Dopustite, to je nevieno, be sramno. Ja ne bih dao isprazniti svoje blagajne prije nego to odem ispred oltara. - to vam pada na um? Zar nisam potpuno sigurna? Kad mi je Filipec ponudio Vladislavljevu ruku, stavila sam ga pred alternativu: osiguraj mi vjenanje po zakljuku sabora i onda e dobiti novac za izbore, inae se veem sa Maksom. I onda su doli izaslanici sabora da zaprose moju ruku za budueg kralja. Da to nisu htjeli uiniti, vjerujte ne bih dala ni jednu forintu. Ovako sam potpuno sigurna. Sabor me proglasio suvladarem i moju ruku postavio kao uvjet za njegov izbor, mene su doli za moliti da pristanem na taj izbor, hoete li, dakle, jo vee jam stvo. - Ne, kraljice, ne sumnjam da bi vas mogli izigrati jer kad bih to sumnjao, ni jednog asa ne bih mirno gledao kako meu njih sipate svoj novac. Prosvjedujem samo protiv njihove drskosti kojom su odluili da tede svoj novac, a vas da do dna izmuzu. Oni bestidno misle ovako: hoe li prijestolje, a ti ga kupi. To je krvava uvreda. - Ranzano, zar mislite da to ne znam? Cak se radujem to me toliko muzu. Jest, jer to dublje poseu u moju kesu, to dublje padaju u moju mreu. - Dokle e trajati ta lihvarska pljaka? - Jo deset dana. Samo do vjenanja. I im se vratim od oltara s Vladislavom, platit e mi ta gospoda biskupi, velikai i plemii svaku forintu uz krvave kamate. Za svaki moj zlatnik ubrat u od njih pet. Da, samo me gledajte. Udarit u ih daama, porezima kakve ne plaaju ni napuljski baruni mojem ocu. - Bojim se, velianstvo, da ovdje neete uspjeti ubrati dava nja kao u Napulju. Tu se ljudi pozivaju na zakone. - Neu dirati te njihove proklete zakone. Kad je mojem ocu uzmanjkalo novaca, poslao je svog komornika da pobuni barune protiv njega. Kad su sjedili na okupu, buntovnike su zatekli kra ljevi ljudi, a da spase svoje glave, morali su dati svaki polovicu imetka. Sva se Italija divila duhu mojeg oca. - Velianstvo, kod nas u Napulju je drugo. Ljudi su lijeni, dadu se izigrati. Ovdje je sasvim drukije. Ovdje se ljudi nepre stano diu za neke svoje pravice. - To lake u provocirati pobunu. Naroito u Hrvatskoj. Znajte, Hrvati e plaati dae, desetine, dvadesetine i etrdesetine na sve to posjeduju i ne posjeduju. Plaat e poreze na maeve kojima moraju braniti mene, na krv koji e proliti za mene, na zrak koji e disati. Bacit u porez u Hrvatsku kao kugu od koje moraju izginuti. Dakle, Ranzano, umirite se. Htio je neto rei, ali ga Francesko prekine, smijui se grohotom: - Vojvoda Iloki cviljet e za svojim divnim dukatima dok u ja uivati na otoku s Gordanom. - Albert Poljski i Maks Njemaki pourili su i tvoje uitke, Francesko, i pomakli Gordaninu sudbinu. Za deset dana ona je ve na putu u Napulj. - Kad bi htjela posluati mene, Beatrice, Gordana ne bi ekala tvoje vjenanje. - Tako smo onog dana odluili pa ne elim izazivati sumnje. - Ako vojvoda Iloki ostane i dalje protiv nas, najprije e odvesti Gordanu da ne ostane u naem krugu.

- Na to nisam ni pomiljala. Ako Hrvati ne prihvate prinev ugovor, ni Gordana nee htjeti da ostane s nama. Ali kako kralja uvjeriti da mora otii prije i kako nju samu ponukati da se svoje voljno pokori? - Ne bih se osvrtao ni na kraljevu ni na njenu volju. Vjen anje je odreeno, emu obziri? Sada nema oko nje njezinih Hrvata, svi su otputovali u Peuh. Dakle, lako ju je ugrabiti. Dozove je k sebi i svreno je. - Pusti da jo o tom razmislim. Ranzano eli jo neto rei i pogleda poslanika koji se pribliio. - Neka mi visost oprosti to prekidam. Vi kanite u Napulj, a preuzimate vodstvo vojske? - Zapravo preuzimam vodstvo ja upada Beatrica. On je samo naslov, moj klobuk. I kad Gordanu otputimo na jug, nai emo najshodniju izliku za Franceskov put, a vodstvo vojske 507 zadrat u za sebe i uzeti za savjetnika najspretnijeg zapovijedni-ka. To je ve rijeeno, kao i sve drugo. - Zar i svrgavanje Ivana Korvina s banske asti? - Ve napola svreno. - Kralj je spreman prekinuti ugovor? - Nisam se trebala mnogo truditi. Vladislav mi je priznao da ne trpi princa, ne vjeruje njegovu uvjeravanju da e mu biti vjeran i naao se sa mnom u potpunom skladu. Sad mu je ao to je potpisao ugovor i dopustit e da ga ja razorim. - Nisi Vladislavu predloila da hrvatski ban bude ovano? - Bilo bi preuranjeno i preplaio bi se-ifijegove mladosti. - Velianstvo, moda je uistinu premlad .upozori Ranzano. - Sa esnaest godina nije premlad da bude ban, dok je ugarskom nadbiskupu primasu samo deset godina. - Prima ne treba nita da radi, ali ban ima voditi kraljev sku vlast u Hrvatskoj. - Dragi Ranzano, ne mijeajte se u to. Zato je Francesko odabran za vojskovou? On e samo provoditi moje naloge pomo u napuljske vojske. Za deset dana Ivan Korvin vie nee biti hrvatski ban. Na dan vjenanja oduzet u mu tu ast, to e mi biti jedan od mojih svadbenih darova. Stari poslanik opet zakima i zuri u pod. - Danas neprestano prigovaram, velianstvo, ali ne mogu suspregnuti svoje brige. Ipak bi se moralo ozbiljno, hladno, raz misliti ovo najvanije: hoe li se moi svladati Poljaci i Nijemci u buduem ratu? - Vama se ini prirodno da se Hrvati sloe s Maksom? - Svaki bi na njihovu mjestu to uinio. I ja. - Najbolji je dokaz da nisam krivo osumnjiila Ivana Kor vina kad sam rekla da je on kriv to oba neprijatelja provaljuju u kraljevstvo. Ali nadam se da se Hrvati nee sloiti s Maksom. - Onda bi morali biti glupi ili ludi jer bi se samo tako mogli osloboditi vae vlasti koju mrze iz dna due. - Oslobodili bi se mene da se sloe? - Da, kralijce. Opet velim: ne vjerujem da bi mogli biti toliko glupi ili toliko ludi da to ne uine. Dakle, kad se to zbude, upozoravam: to bi se moglo desiti. Male poslanikove oi proviruju kroz vjee bez trepavica ozbiljno, zabrinuto: - to bi se moglo dogoditi? Dorecite. - Da bismo morali bjeati u Napulj. Kraljica skoi i pohita k Ranzanu gotovo bijesna: - Vi ste luak, bezumnik. Kako smijete izrei tu rije? - Sto vam je, gospodine poslanice primijeti Francesko. Nisam praznovjeran, ali to niste smjeli spomenuti.

Zaprepatena kraljica gleda preda se: 508 Kakva strahota uti takvu rije. Bjeati, bjeati, ja Beatrica, ki monog kralja Ferantea, ja kojoj zavide ene vladarice itave Italije na ezlu i bogatstvu ovog kraljevstva? Rastvorila je oi i gledala u neto neodreeno: Bjeati u Napulj? Ja, Beatrica aragonska, kojoj su astrolozi prorekli, a pjesnici opjevali slavnu budunost kad je prije deset godina krenula u ovo kraljevstvo? Ja, kojoj je otac poloio u ruke misiju da sagradi eljezni, nerazorivi most po kojem e se Napulj proiriti na sjever? Starac ustane, pristupi kraljici, prui joj ruke, molei i va-pei: - Mona, divna kraljice, vae su oi oganj, lice plamen, rije eravica. Samo sam spomenuo to kao dravnik koji mora za gledati u crno zalee, mora zaviriti u ponor, iako nema straha da se strmoglavi. Dravnici spominju i ono to ne mogu oekivati ni u kom sluaju. - Nabacili ste to tako iznenada. - Ali ne kao proroanstvo, ve samo kao kombinaciju: ako se Hrvati priklone Maksu, mora se neto potresti i moglo bi se desiti da Vladislav mora bjeati. - Opet trgne se ona kao da su je dotakli uarenim iglama i onda se sputa na poivaljku: - Ne govorite ludosti i ne mislite. Ni u snu neka vam to ne dolazi na um. Kakva je to strahota zinula preda mnom. I stade se smijati napola uzbueno, napola ojaeno i napola podivljalo. Oi joj sijevaju luakim sjajem od straha i uasa to je prodro u dno njene due. Ja, Beatrica, za deset dana bit u kraljica, drati ezlo, udarati njime po sljepooicama svakoga tko mi bude na putu. Zatutnjit e itavo kraljevstvo od moje zapovijedi, moje volje, mojih odredaba. Bjeat e oni koji su me mrzili, potkopavali poda mnom. Bjeat e Ivan Korvin, bjeat e vojvoda Iloki, svi njegovi pristae, sva Hrvatska bjeat e prije negoli Beatrica aragonska. To je zapisano u usudu mojem i njihovom. Iza kraljiinih lea Ranzano dade znak Francesku neka kraljicu umiri i odvede. Nije mogao dalje podnositi izraaje dubokog potresa to ga je prouzroio svojom primjedbom. Princ Francesko pristupi sestri i njeno je ogrli: - Idi, Beatrice, ve je kasno. Lezi. Neka te vie ne uzbuuje ta smijena primjedba naega Ranzana. Ti zna da on uvijek sve razglaba do nemogunosti, izvlai najcrnije rezultate. - Najcrnije opetuje ona. Nema ni crnih. Cak ni sivih, ni maglenih, ni oblanih, ni sjenovitih. Samo su svjetlost, sjaj, rasko, ezlo i kruna. I gleda preda se dugo kao da neto trai u daljini to ne moe zahvatiti pogledom, raspoznati ni razluiti, a ipak u dubokoj tami vidi neke slike koje se pokazuju samo kao daleke sjene, a bivaju odjednom vedre. I ona se nasmijei: 509 - Mila, Beatrice, kamo to gleda? to vidi? - Vidim sebe u sjaju prijestolja na vjenani dan. Svi moji neprijatelji lee mi pod nogama kao leine bez ivota, a mene krune, krune, ne za kraljicu, nego za cara. Stojim na visini, osvojitelj sam, pobjednik, ujedinitelj Napulja sa sjeverom za vremena. Beatrica je car svih Aragonaca. uje li to, Francesko? Nije mi dovoljno da kraljujem. Na glavi mojeg sina Aragonca, sina kojeg e mi dati Gordana, blista carska kruna. Car svih ze malja od juga do sjevera. - Ona je u ekstazi apne Francesko poslaniku. I va kraljevski otac ima takvih asova,.,,.

sva

Ona ne uje. Sjedi na leaju, pogled joj je daleko. Bajoslovna je kruna svih Aragonaca, Francesko. Ja je sta vljam na glavu jer hou da carujem itavim Balkanom. uje li? POINJE SE TRESTI Otprativi Gordanu do kue, Selnberg odjae prema kraljevskom dvoru da stigne kralja i njegovu pratnju. Ali gospodu je ve naao u kraljevskoj kancelariji u bunom i zabrinutom raspravljanju. Zapolja i Filipec stoje na arkadi prozora. Njihov razgovor gubi se u buci ostale gospode. Ali po gestama i licima jasno je da se neto estoko prepiru. Selnberg pristupa, izmijeni sa Zapoljom nekoliko rijei, hitro se udalji, pa ode ravno u kraljevske odaje. Nenajavljen ulazi u kraljevsku lonicu. Vladislav sjedi u naslonjau. Podboio je glavu i bulji u pod. Selnbergu se ini jadan, bespomoan. Tek kad se posve pribliio, Vladislav oajno pogleda svojeg pouzdanika. - Lijepo izgledamo, to e biti od svega toga? - Da barem taj mladi princ Albert nije poinio tu nedostojnu ludoriju. - To je izmudrila njegova majka. - kodi vam to ugledu. Svatko e se pitati: uzeli smo Vladislava za kralja da predusretnemo navale drugih pretendenata, a sad dolazi njegov roak. Vladislav skine svoju zlatom vezenu kapu. Njegova tamno-plava gusta kosa, neto znojna, rasprila se sve do ramena. Glava mu padne na prsa. A onda taj njemaki gizdelin prestolonasljednik. Ako je rimski car, misli osvojiti itav svijet kao to osvaja ene. Nije dovoljno biti lijep, nositi barunaste haljine i ljubiaste klobuke da se zadobije moje prijestolje. Ne ini li vam se, selnberg, da je Beatrica mogla pristati uza nj, tako stasita i lijepa? 510 - Da ju je on htio. - Kako? Valjda niste i vi uli neto kao da je Beatrica po nudila svoju ruku Maksu, a on je odbio? - Da, uo sam ovdje u Budimu. - Moe li se odbiti tako bogata, lijepa i mona kraljica? - Kad je netko tako lijep i mlad kao to ste sami primijeti li malo prije o Maksimilijanu, onda je to mogue zato to on eli imati potomke. - Kraljica mi je pri prvom posjetu naglasila da ju je za arala prineva majka. - Vae velianstvo, ipak je bilo tako mudro i nije vjerovalo toj enskoj bajci. Vladislav slegne ramenima. - to ja znam to da se tu vjeruje, a to ne. - Ne muite se danas tim stvarima kad ste ionako teko zabrinuti. - Mislite li vi kao i Zapolja da e se Hrvati sloiti s Maksom? - Ne mogu o tom nita misliti jer ove ljude zapravo ne poznajem. Ali slaem se sa Zapoljom, s obzirom na princa Ivana. - Ne branite ga. Vjerujem sve to o njemu govori kraljica. Ako ne vrati krunu, zatvorit u ga u tamnicu. - Neka vas to ne uznemiruje. Ima drugih, ozbiljnijih briga. Molio bi vae velianstvo da doe u kraljevski ured. Tamo su velikai i biskupi, htjeli bi s vama govoriti. A osim toga, potrebno je da raspravljate sa Zapoljom. - Opet e prigovarati zbog Franceska. - U tom pogledu ima pravo. A isto tako i to se tie vjen anja. Ta ga je vijest teko iznenadila. - Neka me puste na miru. Samo izazivaju nesuglasice. Na

alost, prekasno sam saznao da je on takoer moj takmac, da mu je bilo mogue, sam bi se popeo na prijestolje. - Svatko bi to htio da mu je mogue. Zapolja hoe da govo ri s kraljem o bekom ugovoru. - Ve sam vam rekao da mi o tom ne govorite. Na jugu su svi protiv mene, tamo na granicama prelaze neprijatelji, a tko mi je ponudio ete ili svoje banderije, svoju monju? Tko je od njih togod obeao pridonijeti obrani neprijatelja? Nitko, osim kra ljice. - I zato je odmah zatraila da se ustanovi dan vjenanja. - Bili ste prisutni, uli ste. Zato me, dakle, jo muite? - Nitko ne moe shvatiti kako bi se moglo misliti na svadbovanje u danima kad nam prijete bojevi. - A nemamo ni vojske bez kraljiinog novca. Uostalom, upamtite: nisam je ja zaprosio niti se ja s njom vjerio. Uinili su to sami Ugri i ne pitajui mene. To im recite. A sad kad moram prihvatiti njenu pomo ako ne kanim sramotno bjeati iz kraljev stva, sada oni rogobore. 511 - I opet zaboravljate na beko utanaenje? - Do avola i to utanaenje, kad sve u kraljevstvu ovisi samo 0 napuljskim dukatima. Ne moe se iz toga niJcako. Kraljica je ionako nevjerojatno portvovna, punim rukama sipa novac, a po sjeduje sva jamstva. - Posjeduje samo jedno jamstvo, a to je vaa strast prema njoj koja je ve prela u slabost. - Neu vie da o tom prozborim rijei. S krunidbom se obav lja i vjenanje. - Dakle, vae velianstvo ne eli doi na raspravu? - Ne dam se natezati. Neka rasprave o osnovi za suzbijanje obrane kraljevstva. To je njihova briga. Ja ne poznajem ovu zem lju, njihova je dunost da to uine. elnberg slegne ramenima: - Pokoravam se elji vaeg velianstva i molim da me mi lostivo otpustite. - Zato tako brzo? - ekaju me Zapolja i druga gospoda. Svi su jako uzrujani i ele neto uti iz vaih usta, velianstvo. - Ne mogu im ispuniti tu elju. Dosta sam se umorio na dananjoj veeri. Kad svrite s njima, vratite se. - Velianstvo, moram jo izraziti svoju skrbniku dunost 1 pogledati oko Gordanine kue. - Vi lino? Kako to? - Danas uveer inilo mi se ponaanje princa Franceska vrlo sumnjivo. - Da, istina je, neprestano je trao za njom. A nije ni udo, zapravo je nevieno lijepa. Koraala je kao paun u uresu svoje ljepote, sve je zasjenila, zamalo i kraljicu. Ali ona je natkriljuje svojim arom, to je velika prednost. Dobro je to pazite na Gordanu. Kad bi samo mogao naslutiti to e uiniti u Peuhu! To mi zadaje mnogo brige. Onda se brzo okrene elnbergu i posve mirno i ozbiljno primijeti. Gordana sigurno ve unaprijed zna to misle njezini ze mljaci ili barem to bi se moglo dogoditi. Bilo bi vrlo vano da to saznamo jer bismo se prema tome mogli unaprijed ravnati i udesiti svoje obrambene osnove. elim s njom govoriti. Da, i bis kup Baka poznaje Hrvate. Oboje neka se preodjenu kao to su ve jednom uinili kad su bili kod mene prvi put. Bit e zgod nije za Gordanu. Ako bi kraljica o tome doznala, ne bi bilo zamje re kad dolazi u tako odlinoj pratnji.

Kancelar malo mirne okom: - Isporuit u to lino biskupu, a on neka javi Gordani. I oprosti se. Razmiljajui, ode opet u kraljevske urede. Gospoda ga zaueno gledaju. - Zar dolazite sami? pita Zapolja otrim glasom. 512 Njegovom velianstvu je pozlilo i ne moe doi, ali moli gospodu da mu sutra podnesete svoje osnove i savjet preko gos podina kancelara Filipca. Velikai mrko gledaju elnberga. U njihovim je pogledima spoitavanje, a u Zapoljinom sumnja. Kancelar Filipec obara oi i pokua braniti kralja: - im sam njegovom velianstvu saopio te tune vijesti, smjesta je problijedio. Od onog asa nikako ne moe doi k sebi. Valja ga ostaviti do sutra, a mi, gospodo, nastavimo raspravljanje da nas neprijatelj ne zatee nepripravne. - Nepripravnije nas ne moe zatei nego to jesmo nagla si Zapolja s tolikim nezadovoljstvom da se elnberg gotovo pre pao. I dok su drugi estoko raspravljali, priblii se eki kancelar Filipcu: - Ovdje vlada opasno raspoloenje. - Svi smo se morali nadati Maksovoj provali, a taj Albert nije tako opasan. - Manje su oni razdraeni zbog tih provala, a vie zbog na javljenog vjenanja i to je Francesko postavljen za vojskovou. - Znak da ih vie vodi lina mrnja prema kraljici, nego lju bav prema svojem kraljevstvu i domovini. - Ne, preasni gospodine, ne moete izmaknuti pravom odgo voru na ovaj nain. Vi ste odgovorni za jednu i drugu stvar i zato vam savjetujem da odgodite vjenanje. - Onda e kraljica uskratiti novac i ete. Pustite me da sam vodim, svladat u sve. - Ako se pobune i vae pristae? - Sve je njihovo nezadovoljstvo u tatini. - Bilo u emu, motiv je sporedan, a pobuna je jednako opas na. Zato vam savjetujem: pozovite Petra Gereba i savjetujte kra ljici da odustane od Franceska. - Petar Gereb je tata budala kao i mnogi drugi. Ve u ga ja smiriti. - Dva pretendenta provaljuju. Hrvati su se utaborili u tvra vi i tko zna na to su se odluili. Ovdje vam se bune nezadovoljne vlastite pristae. Ako niste tome dorasli, gospodine kancelaru, potrest e se prijestolje i onda je sve svreno. Odluka u Peuhu mogla bi vam zadati smrtni udarac. S tim rijeima ostavi elnberg biskupa Filipca. Njegovo je pjegavo lice blijedo, a plave male oi kao da su ve davno izgubile vedrinu kojom su se vazda smijeile. Oko njega bue, raspravljaju, samo egerski biskup umiruje uzbuene duhove. Ali njegov pomirljivi glas gubi se u nabujalom raspoloenju. Zapolja se ponovo priblii Filipcu i obojica se povlae u dno prozora i tiho estoko raspravljaju. 513 Odjednom se digne glas biskupa egerskog: 33 GORDANA IV Molili bismo preasnog gospodina biskupa i velemonog gospodina palatina neka nam otkriju tajnu o kojoj neprestano tako estoko raspravljaju. Njih dvojica u dnu prozora prestanu razgovarati.

- Kao da su zateeni primijeti netko tiho. Egerski biskup obnovi svoj prijanji zahtjev, a Filipec se pribliuje gospodi i na mjetenim smijekom razjasni: - Zar se moe o neem drugom raspravljati negoli o vijesti ma koje su danas stigle? - Ali ja bih znao jo neto drugo spomene biskup eger ski. Naime, ne nalazim meu nama Petjs&* Gereba i njegova brata. Sva ona gospoda koja su sjedila u bivem kraljevskom vi jeu otuuju se. Ne razumijem njihovu odsutnost. Petar Gereb izostaje ve od prvih dana nakon izbora. - Ne mogu pomoi ako su gospoda gajila prevelike nade i nije ih zapalo ono to su eljeli razjanjava Filipec. - Mi potujemo kraljevu i kraljiinu odluku to se tie voj skovoe, ali Petar Gereb je pozvan da vodi vojnu. - U tom smo svi sloni naglasi Zapolja mrko ali u kra ljevstvu gospodari kraljica. - Na to joj je dao pravo sabor uzdigne glas Filipec. - To je vae djelo vikne Zapolja. Ja idem zalupi vra tima i ostavi vijee. Ostali su vrsto pristali uz Filipca, apui: Zapolja se samo razmahuje da mi ne bismo opazili kako se on raduje to kralj ne moe s Beatricom imati nasljednika prijestolja. Istodobno raspravljaju u Bakaevoj palai. Nezadovoljni lanovi biveg kraljevskog vijea i njihovi novi prijatelji. Svi su gosti biskupa Bakaa. Ima ih dvadesetak. S njima je Petar Gereb, njegov brat Matija i bivi kraljevski rizniar Orban. Nakon veere gospoda natau vreve i govore o novom poloaju u kraljevstvu uljivo nezadovoljni. Iznenada Bela najavi ujaku Bakau vanog glasnika. Svi su uutjeli i pogledali biskupa ljubopitno. On ustane pa izae iz sobe. U njegovoj radnoj sobi eka plemi. - to je, Simono? iznenadi se biskup. Zar mi Gordana alje kakvu vanu vijest? - Da, upravo se vratila od kraljice. - Tako je rano zavrila gozba, ili se neto dogodilo? - Stigle su crne vijesti s granice. Simono preda biskupu Gordaninu poruku o svemu to je doula u egerskoj palai i to je isporuio kancelar elnberg. Baka slua pozorno svaku rije dok Simono dovri izvjetaj: Gordana je javila i ovo: iz razgovora s Franceskom ra zabrala je da e on u svoju vojsku uzimati gotovo same Napuljce, pa vam to poruuje kako ste eljeli. 514 Time je Simono izvrio Gordaninu zapovijed i odmah se oprostio. A biskup Baka otvori vrata blagovaonice. Sve su se glave okrenule k njemu. Sve oi pitaju i oekuju neto neobino. Jer Bakaevo je lice tajanstveno, mrano kao da mu je velika glava ispunjena neim tekim, olovnim. Debelo okruglo lice izraava mranu beznadnost. Glavu sputa na prsa, zavinuti nos kao da bi htio poniknuti. Koraa polagano, ne gledajui svoje goste. Njegova utnja navlai oekivanja, a uvlai sumnje. Jo uvijek ne govori. Ide oko stola, namjerno eli napeti svu njihovu ljubopitnost i sve bojazni to im trepte u oima. Ide oko njih kao maka to se sprema sigurnim udarom uhvatiti mia. Zna tono namjestiti i uhvatiti as kad treba da prozbori. Onda uzdahne, stane na elo stola i poloi debele ruke na stol-njak: Primio sam vijesti. Jo malo dana i njemaki nasljednik Maksimilijan prijei e granicu s ogromnom vojskom.

Svi se uzgibaju, nemir im se odraava s lica. Ali Baka i dalje stoji ukoeno, znak da e jo neto rei. Poljski princ Albert preao je granice i osvojio ve itav niz naih pograninih mjesta. Kao da je zapalio baklju. Srditost i strah komeaju se. Baka povisi glas. Kralj je odluio da vodstvo vojske povjeri napuljskom princu Francesku. Kao da ih je oinula strijela. Svi ostaju bez glasa, a on ih gleda. U ovim zamrlim ljudima probudit e on ivot. Aragonski mladac zapovijedat e naoj vojsci? Taj povik jednog plemia sve razbudi. Ve su prisebni. Vjeruju svojim uima. Plane jednoduan bijesan prosvjed. Naom vojskom nee zapovijedati Aragonac. Nee. Svi su na nogama kao da kane nekud potrati. Petar Gereb blijed, objema akama udara po stolu kao izbezumljen. Mrtav u pasti, mrtav, ali nikad neu dopustiti da on uzme moje mjesto. Bijes ostalih spaja se s njegovim ojaenim poklikom. U svima je otpor i prijetnja. - Sin kralja Aragonca, gospodar naoj vojsci? - Zar je Aragonka poludjela? - Naprotiv, opametila se odgovori s ironijom Baka. Prije godinu dana htjela je uiniti nasljednikom prijestolja svojeg mlaeg brata ovana, a sada predlae za vojskovou Franceska. - ovana je htjela za nasljednika? esnaestogodinjeg dje aka to ivotinje pribija na zid i naslauje se njihovim mukama.- 33* 515 - Njegov otac dri u svojoj palai mrtvace ispunjene kao ivotinje. - Svi su oni luaci. Dok padaju te primjedbe, Baka govori: Za deset dana kralj e se vjenati s Beatricom. Oganj jo jae zaplamti. Tome je kriv onaj Moravljanin, on nas je s njom sveo. Moravljanin Filipec. Baka slua primjedbe i prikljuuje se samo onima koji mu idu u prilog. Dovijeka e nas tititi taj brak. Vezani .smo eljeznim ve rigama s Beatricom, itavo je kraljevstvo ukopano u Napulj. Mi smo vazali napuljskog kralja, a jo nije ni sjelana prijestolje. Petar Gereb uti. Ali u njemu je pakao ogorenja. Lavlje bjesnilo i zakletva odmazde Francesku kojeg smatra svojim tak-macem. Ostali izvikuju pogrde i psovke na kancelara Filipca, ali ga Baka brani, izazivajui: - Istina je. Filipec je uloio svu vau snagu u Beatriin brak s kraljem, ali ga je ona prevarila. Ona ga je zavarala. Svezala mu je ruke, uinila ga je svojim robom. To je teak poloaj za vou kraljevstva. - Kakav je to voa kad se dade smotati od suknje? Tko ga je uinio voom? Baka ih stiava gestom ruke. Kraljevsko vijee samo ga je odabralo, on se nije namet nuo. To moram istaknuti u njegovu obranu, svi su prionuli uza njTaj udarac osjeaju na sebi lanovi biveg vijea i postieni obore oi, dok im oni drugi spoitavaju. I opet Baka iskoriuje njihove prigovore: Znam kako je bilo. Kraljica ga je prevarila, tvrdei da joj Maks nudi svoju ruku. Naravno, Filipec je kraljici ponudio Vladislavljevu, ali bilo je ba obratno. Znam posve sigurno: kraljica je

nudila Maksu svoju potporu i novac ako prihvati njenu ruku. To otkrie rasplamsa njihov bijes. Prvi skoi sa sjedala Petar Gereb: Ona je izdajica, kruti izdajica, a to je Filipec znao. Tko je Filipca postavio za vou, taj ga moe i skinuti. Taj povik nekog mladog plemia padne u Bakaevu duu kao mana s neba. Boe sauvaj da bih ja vas pozivao protiv njega. On je odabran i kralj Vladislav potvrdio je da bude kancelar. Ne e lim da dublje o njemu raspravljamo i da ga ovdje u odsutnosti reetamo. Valja sada misliti o posljedicama koje su nastale zbog tih pogreaka voe biveg kraljevskog vijea. Svi ute. Glave su im teke, a lica mrka. Baka nastavlja: Posljedice su ove: Hrvati su se od nas odbili. Maks se pomamio za prijestoljem, kraljev roak Albert pobjedonosno ula516 zi, krunidba e se obaviti za deset dana a istodobno i vjenanje. Tim danom stupa na vlast Beatrica, dok njezin brat zapovijeda vojskom. Svi su nijemi, utueni, poraeni. - Kome je palo na um da napuljskog princa prihvati za gos podara nae vojske? - Filipec je sve to uinio. - Kraljica sve to trai od njega, a on mora sluati toboe brani Baka. - Zar je on postavljen da je slua? udari Petar Gereb po stolu, a rizniar Orban sav crven i uaren ustane: - Gospodine biskupe, donijeli ste nam strane vijesti. Nikad ovo kraljevsto nije bilo u tolikoj pogibelji. A Baka duboko uzdie i nastavlja: Jo ste zaboravili na neto to nam prijeti. Nije bilo pa metno to se nije raunalo s Hrvatima kako je to trebalo. A za to nije kriv Filipec. On ne pozna prilike pa nije mogao poklanjati va nost jugu ovog kraljevstva. Kraljica koja mrzi Hrvate, jer su listom bili uz princa Ivana navela je siromanog kancelara Fi lipca da naprosto prijee preko Hrvata i sada su oni moniji od nas. Imaju prineve tvrave i svoju vojsku i ako sada prionu uz Maksa, vlast je na njihovoj strani. ini im se kao da ih je netko udario buzdovanom. Ostali su bez daha, bespomoni. Iznenaeni, preneraeni zure u Bakaa i kao da jedva razumiju njegovo tumaenje. - To vi velite, gospodine biskupe? - Na alost, moram vam rei istinu. - Moda znate togod o nakanama Hrvata? - Danas jo ni rijei, ali zamislite: da ste vi u njihovu po loaju, zar ne biste pohrlili k Maksimilijanu kad vam prua mo gunost da s njim zajedno podijelite, oslobodite se aragonske vlasti koju iz dna due mrzite? - asti mi, tako je ree Matija Gereb. - A mi o tom nismo ni mislili doda njegov brat Petar. Baka ih brzo ispria: - Vi ste ljudi maa, odvani, ali ne moete istodobno biti i dravnici koji barataju znanjem. I sada se gotovo svi digoe u isti mah, a Petar povie: Gospodine biskupe ne sjeam se da smo ikad bili nad takvim ponorom. Molim vas pruite nam ruku da se ne stropotamo. Pomozite nam i savjetujte nam. A biskup samo nijee glavom: Moja gospodo, ve sam vam govorio: ne elim biti progo njen pod svojim krovom. Juer su me opkolile aragonske ete, kao to znate. To je uvrstilo moju odluku da idem u samostan. I digne se plameni prosvjed. Ali Baka se ne da smesti. 517

- Sto mogu ja sam? Nita, togod bih uinio, kancelar Filipec zatvorio bi me za kaznu u samostan. Kraljica e ga poma gati. Radije idem dobrovoljno. - Pravo je rekao biskup, to moe on sam? I najmudrijem vojskovoi nedostaje ma i mudrost. Petar Gereb isprsi se i svi uute: - Treba mu vojske, vojske, pomoi. - To smo mi! viu svi. - Ve od dana izbora nastavlja Petar Gereb mislio sam mnogo o svemu to smo pogrijeili, ali neu da o tom go vorimo, kako je rekao gospodin biskup, negpgi.4nislimo radije o tom kako emo popraviti. Svi povlauju u jedan mah. Vi me znate, gospodo, vodio sam mnoge ratove i nazvali su me asnim imenom: "maem kralja Matije". Do vraga, valjda u ma znati okrenuti i protiv Aragonaca. Buka se uzdigne kao vjetar i jedva ih biskup Baka stia da ne govore tako glasno, dok Petar Gereb zapone, okrenuvi se biskupu: - Gospodine biskupe, svi smo mi uz vas, ne samo mi koji smo ovdje. Mnogi prigovaraju kao da su se probudili iz nekog pijanog stanja. - A kad doznaju to mi danas znamo, najodlunije e pros vjedovati. - Ja vas molim, preasni gospodine, u ime svih: stupite na elo svih nas, vodite nas svojom mudrosti da se odrvamo ovom zlu i propasti. - Ne ostavite nas u tom tekom asu. Prisiemo vam: nitko od nas nee mirovati dok vas kralj Vladislav ne pozove na elo drave. Svi e vjerovati u vas i sve e biti sretno ako nas vodite svojom mudrosti. U sebi osjeti Baka onu radost koja ga vodi u budunost. Glasno ree: - Teko je sada uzeti u ruke kad je sve pokvareno. Kola su zatjerana u jarugu i trebat e mnogo kopati da se prodre put na istinu. To je prevelika i preteka muka, a znate da kralj dri uz Filipca i eki kancelar dri s njim. - Ali mi smo s vama. A sabor? Svi su zautjeli. - Eto, vi utite. Znate da Filipec ima u saboru jednoglasno priznanje. Dakle, da se borim protiv njega i kraljice koji u saboru imaju svoje jednodune pristae? - I mi smo u saboru otro e Petar Gereb. I drugi koji su nezadovoljni. Idemo k njima da im otvorimo oi. - I Hrvati su protiv Filipca i protiv kraljice podsjeti Matija Gereb. 518 - Dopustilo se da Robert egerski, onaj golobradi momak, s nekoliko kraljiinih pristaa prevari hrvatske opunomoenike, ondje pred samostanom gdje je obavljen izbor. Zbog te varke Hrvati su razjareni na nas. Kakvi su potenjaci, prevara ih moe uiniti naim krvavim neprijateljima za sva vremena. Ali treba pokuati. - Vi biste mogli pokuati, gspodine biskupe, da nas izmirite s Hrvatima. - Mogao bih preuzeti da s njima raspravljam, ali to mi ko risti ako ugarski stalei stoje uz biskupa Filipca i kraljicu? Jedi no bih se latio te teke pogibeljne borbe ako moete prodrijeti u sabor i stei pristae za nau osnovu: osloboditi se Beatrice i

svih koji su s njom. Svi pruaju prema biskupu ruke, svi prisiu, nude svoje maeve, sebe. A njegov duh sve prima dok mu lice jo izraava ska-njivanje i neodlunost. Na njihove ogromne molbe, ipak im stade tumaiti to bi oni morali sve uiniti, ele li da im on pomogne. Za vrijeme raspravljanja iznova ga zovne Bela Ferenci jer je stigla naroito vana linost. Baka je znao da je to elnberg. A oni ostali slute da se radi o nekom naroitom posjetniku to obavija Bakaevu pojavu jo veim uvaenjem. elnberg je stigao preko vrtova, navukavi na sebe ogrta s kukuljicom i doekao domaina u maloj sobici s one strane palae: Nadam se da me nisu vidjele aragonske uhode. Ima ih kao gamadi. S tim rijeima pozdravi eki kancelar biskupa Bakaa. - Dobro ste uinili, velemoni gospodine odgovara ovaj mirno. - to velite na sve one vijesti to sam vam javio po Gordani? - Pljutavica nevolje. Filipec e sve svladati. Nadam se. Ali ponajprije, evo vam kraljevske poruke. Sil no je ljubopitan kakav bi mogao biti zakljuak Hrvata u Peuhu. Htio bi o tom govoriti ba s Gordanom jer je tako blizu Hrvata. A eli govoriti s vama jer ih dobro poznajete. eka vas danas uveer u deset sati kad ve sve bude smireno. elnberg se nasmije, a Baka veselo apne: - Kraljeva sklonost opet e vraa Gordani. Mi napreduje mo. - Uzaludno je vae veselje, gsopodine biskupe. itavu sam veer pridobivao kralja, a onda su odjednom Beatrici doli u pomo Maks i Albert i kraljica je nanovo na vrhuncu vrijednos ti. Baka se mrti, as misli, a onda ivo veli: 519 - Velemoni gospodine, odluili smo razoriti kraljevu strast prema Beatrici i upraviti je prema Gordani. - Ali ova osnova iziskuje vremena. Mi nemamo suvinog a sa? Je li tako. - Prema tome, ubrzajmo nau osnovu. Imam goste. Ne bi li velemoni htio priekati da ih otpratim pa da se onda potanko porazgovorimo to da poduzmemo s Gordanom. Smjestivii svojeg gosta, Baka izie. Na hodniku doeka ga dvoranin pa mu ispria poruku biskupa Filipca neka bivi vojskovoa sutra doe na vijeanje s princem Franceskom. Primivi tu vijest, brzo ode k svojim znanjcjma. Uavi po drugi put u dvoranu, Baka poprimi izraaj tajanstvene vanosti pa odmah zapone poluglasno: Mislim da bi bilo dobro zavriti dananje vijeanje. Sutra nas oito ekaju nova iznenaenja. Treba da smo rano na okupu i spremni na sve. Jo vam moram priopiti da je Filipec poslao glasnika neka gospodin Gereb sutra poe na vijeanje s gospoda rom, vojskovoom, princem Franceskom. Vijest je poslao po jed nom sluzi. Jedva je izrekao, ve se svi jednoduno protive pozivu, a Petar Gereb odluno odgovori: Neu se odazvati. A Baka mudro veli: Promislit u jo to e biti najbolje da uinite. Sutra u zoru ekam vau velemonost s gotovim planom kako emo pos tupati. I stali su se vraati kuama. Kad su svi otili, Baka ree sam sebi:

"Sad idem elnbergu i onda je moja stranka uvrena." POBJEDA NAPULJSKIH DUKATA Sutradan u ranu zoru, posebni su glasnici raznijeli svim uvaenim staleima vijest o dogaaju na granici. Izjanale su eto-voe irom kraljevstva da okupljaju za vojsku. Svijet u gradu zastao je zaprepaten. Glas o novim vojnama izazvao je strah pred novim nevoljama rata. A u kraljevskom uredu sjedi napuljski princ Francesko. S njim je kancelar Filipec. Priopuje Napuljcu to se sve u ranu zoru uinilo za obranu i koliko bi se moglo skupiti eta. Pa Stjepko najavi dolazak Petra Gereba. Napokon odahne Filipec. Bit e da je prekasno dobio vijest pa e se vaoj visosti ispriati to ste ga morali ekati. Bivi vojskovoa kralja Matije ulazi. Njegovo dranje pokazuje sabranost. Pozdravi princa i kancelara, ali ne izree ni jedne rijei isprike zbog zakanjenja. 520 Izvolite sjesti ponudi mu princ. Gereb ostane stajati i pogleda Filipca: - Preasni gospodine, zar me nije zvao kralj? Uvijek je bio obiaj da odlinike kraljevstva zove on. - Tako je, ali njegovo velianstvo ne osjea se dobro. Ve juer naveer nije mogao prisustvovati i sa mnom kako emo obraniti kraljevstvo od napadaa. Vi ete nam sada razjasniti svo je gledite. Gereb pogladi svoju gustu bradu i pogleda u pod da sabere misli. Treba da se sjeti kako ga je sve poduio ovog jutra biskup Baka. Da stekne vremena, sjedne na ponovo ponuenu stolicu i odgovori, gledajui Filipca: Uvijek je bilo tako da su se svi ostali pokoravali zapovjedima i odredbama vrhovnog vojskovoe koji odreuje i stvara bojne osnove. Napuljski princ Francesko osjea se neugodno. Ovaj odgovor smatra prosvjedom biveg vojskovoe kralja Matije. To ga razljuti, ali jo ga vie raspali to Gereb trai od njega neka predloi svoju bojnu osnovu. A nema je niti bi je znao sastaviti. Nepoznato mu je bojno znanje. No njega je poduila Beatrica kako ima postupati i govoriti. I nastaje dvoboj izmeu Bakaa i Beatri-ce preko njihovih zastupnika. Moda je bilo tako ree princ ljubazno, iskrivivi na smijeak svoje debele, rumene usne. Ali ja ne elim gospodi nu nametnuti svoje bojno znanje i iskustvo. Naprotiv, pruam pri liku vaem bogatom znanju i steenom iskustvu da koristite priprijestolju. Gereb se pokloni: - Zahvaljujem vaoj visosti na tom uvaavanju kojemu ni sam dorastao. Okom u oko s tako uvaenim vrhovnim vojskovo om nemam ni odvanosti da togod predloim. - Vaa je skromnost pretjerana, velemoni gospodine. Da, ja sam u prvom redu uenik svojeg oca ija je bojna slava nada leko poznata. I moja majka bila je slavljeni vojskovoa, ali una to tome, izvolite mi predloiti kako biste branili kraljevstvo vi. Ja u potvrditi, ili nadopuniti, kako budem smatrao potrebnim. Biskup Filipec brzo doda: - Evo, vidite, kako njegova visost uvaava vae ratno zna nje, velemoni gospodine, i prua vam mogunost da se ponovo proslavite. - Najdublje se zahvaljujem. Ali mojoj ratnoj slavi ne treba vie nita dodati. Naprotiv, njegova visost je jo mlad, a ja u biti sretan ako on ovjena glavu obranom ovog kraljevstva.

Odgovor osupne Franceska a kancelara Filipca prenerazi. Ne moe vjerovati otkud taj suhoparni vojnik, kojeg je drao tako malo nadarenim, ovako odgovara. Nikad nije pokazivao duha, a 521 sad se isprsio protiv samog princa. Je li to tatina, ili ga je tko poduio? I pokuava ga smesti: - Velemoni, vi ste bili prvi uza me za izbor kralja Vladislava, bit ete valjda i prvi kad se radi o obrani kraljevstva. - Bio sam prvi uz vas i vazda sam bio prvi na megdanu pro tiv neprijatelja jer me kralj Matija na tom mjestu trebao, ali sada kraljevstvo ima mnogo odlinijeg vojskovou nego to sam ja. Ja moram samo sluati i po njegovim nalozima pomagati da njegovu glavu ovjenam slavom. U Francesku uskipi. Filipee se osjea kao izmeu dva bodea, izmeu povrijeenog princa i otpora biveg vojskovoe koji daje odgovore kakvi se nikad nisu mogli od njega qekivati. To ne moe podnijeti. Rasjei e ovaj vor jednim udarcem. I okrene se Gerebu: - Velemoni gospodine, njegovo velianstvo kralj odredio je da bojnu osnovu izradite vi lino i onda podnesete njegovoj visos ti da on s vama o tom raspravi, o svemu to bi htio promijeni ti. - Njegova visost, kao iskusni vojskovoa, najbolje zna da je ovaj prijedlog nemogu. Samo jedna ruka moe voditi sve. A da ja sastavljam plan po svojem, a onda njegova visost opet po svojem ispravlja, to se opet ne moe. O bitkama ja imam posve drugo miljenje negoli njegova visost koja je svoje bojno znanje stekla u Italiji gdje se bojevi vode drugaije nego ovdje. - Onda vi izradite samostalnu bojnu osnovu, a njegova e visost prihvatiti. - Preasni gospodine, ja moram samo sluati ako me nje gova visost bude trebala. Sad nisam vojskovoa, nemam, dakle, ni pravo smiljati bojne osnove. - Njegova visost uzima vas za svog prvog zapovjednika. - Duboko zahvalan njegovoj visosti, ali molim da uzme mlau silu. Ja sam ve prestar da se pokoravam. Moda bi nje gove odredbe prema mojem shvaanju bile neizvedive. Mi bismo se stalno razilazili. Preasni gospodin zna kome treba da se obrati i koga ima pozvati. Koliko mi je poznato, visost je ve danas dopodne postavila sve glavne zapovjednike iz redova napuljskih etovoa, a prvi zapovjednik takoer je ve postavljen u linosti grofa Enrika. Od naih je ljudi zapovjednik jedino Robert Egerski, neuki mladac. S djecom ne kanim voditi bitke. Petar Gereb je ve ustao i, ne ekajui odgovora, jednostavno se pokloni i ostavi dvoranu. Oinut gromom, ostane kancelar Filipee, pitajui se: to je tome ovjeku? Kako je to govorio i kako se ponio? Mislio je da e biti sretan ako ga princ uzme za svog prvog pobonika, a on odbija, odlazi i ostavlja ga s princem prestraenim zbog onoga to e slijediti. 522 Napuljskom je princu kao da ga je netko udario. Uzrujano ustane, poravna klobuk pa usplahireno poziva kancelara na raun. - Ovakvu drskost nisam smio doivjeti. - Visosti, ne znam to mu je, moda je pio pa ne zna to govori. - Ne, gospodine, ja sam mu dobro pogledao u oi. Potpuno je trijezan, vrlo dobro zna to je govorio, svaka rije je bila upe rena protiv mene. Vi ste za to odgovorni. - Visosti, iznenaen sam i zaprepaten. Ne znam to je tom ovjeku. Bio je moj prvi pomonik u borbi, vi to najbolje znate.

- Ali sad se buni protiv mene. Sve to je govorio, izravno znai: nee sa mnom, ve samo bez mene. Pa dobro. Vratit u se kraljici. Neka ona odlui. Filipee ga je otpratio do izlaza iz dvora, uzalud pokuavajui da princa smiri. Meutim, u dvor je prispio kancelar elnberg. Filipee mu odmah saopi postupak Petra Gereba. - Niste smjeli pristati da Francesko bude zapovjednik, nika ko, ni za ivu glavu. Bila je vaa dunost da kralju otvoreno kaete kako se to ne moe. - Ali njegovo velianstvo je to uinilo, a da me nije pitalo. Plivajui u ljubavnoj slasti, on je pristao na kraljiin prijedlog. - Morali ste ga sprijeiti, a sad morate sklonuti kraljici ne ka odustane od Franceska. - Kako to sebi zamiljate? Sada kad trebamo novaca da to bre skupimo ete? Razaslao sam sve etovoe u selo, dovest e momke. Ako im se ne plati odmah, nijedan nee ostati. Plaeni ci su puni nepovjerenja, a crna eta nee na prijei gradske zi dine Budima dok joj se u logoru ne isplati obeana svota. Imate li vi moda u zalihi toliko novaca da sve to platite? - eka ne bi ni htjela da Vladislavu plaa to novo prijesto lje. To vi najbolje znate. - Ba zato velim: ne mogu uiniti nita. Svakog asa oeku jem da kraljica poalje u dvor novac koji nam je potreban, a sad Francesko ide k njoj ogoren jer ga je Petar Gereb odbio. - Nitko Gerebu ne moe zapovijedati da se pokorava tom mladom princu. - Ali taj njegov nastup nikako ne odgovora njegovoj prirodi. I rijei, to ih je govorio, nisu njegove. Tu se krije netko drugi. "Da to nije Baka?" pomisli u sebi elnberg. Nakon kratkog razmiljanja ozbiljno pogleda svojeg druga: Prijatelju moj, vi se sve vie zapleete u provoenju svojih osnova. Ve sam vam jednom rekao: uspjeli ste kralja posjesti na prijestolje, sad valja to mudro voditi dalje. Sluajte moj pri jedlog: savjetujte kraljici neka odustane od Franceska samo zasad dok smo ugroeni od dvojice protivnika. Samo u toj bitki neka 523 vodstvo vojske povjeri Petru Gerebu. Nemogue je da vojsku vodi taj mladi princ koji nikad u ivotu nije radio drugo nego pratio svoju sestru. Ako ga ne uspijete skinuti, zavest ete itavo kraljevstvo u propast. Ako to predloim kraljici, onda u se vratiti iz njezine odaje kao skinuti kancelar. Kralj e me skinuti, a onda je sve propalo, sve. Opet je zabrinutost prekrila Filipeve obraze. inilo mu se da stoji u stupici iz koje mu nema izlaza i moli ekog kancelara neka on pokua neto kod kralja da se spasi iz strahovitog polo aja. . ,j,ji ... 4 Kralj sjedi u svojoj odaji uz doruak. Ne misli na drugo, ve samo na Maksimilijana i Alberta. Koliko imaju vojske? Kuda e, hoe li ga baciti s prijestolja na kojem sjedi tek drugu sedmicu? Nijedan ga odgovor ne zadovoljava. Konano mu na javie elnberga. - to je? pita kralj. Kakva nova vijest? - Dosad nita. - Zar nije stigla kruna? - Nije jo mogla stii. - Ako je princ uistinu ne izrui? - Zato se bavite tim suvinim mislima? Rekao vam je ju er Zapolja da je to iskljueno. - Dobro, dobro, ali kraljica jo nije poslala novac. - Da, tome se i ja udim.

- to e biti ako se predomisli? - A mogla bi se vrlo lako predomisliti. Kralj prestraeno raskolai oi. - Zato bi se predomislila? Jer je prijanji zapovjednik odbio da radi s napuljskim princem. A to je sasvim razumljivo. Velianstvo, uinili ste stra hovitu pogreku kad ste misli da e kraljevstvo prihvatiti Franceska na elo vojske. Kralj se namrti. Osjeao je teinu svoje pogreke, a ipak nee da prizna. I samo pita: - Onda zbog toga kraljica ne alje novac? - Ve je dosta dugo kako je napuljski princ otiao vrlo ne zadovoljan. - Nema druge, idem kraljici sam. - Ne to, kralju. Nije dostojno kralja da ide prosjaiti. - Moram je udovoljiti. - Kako ete je udovoljiti kad joj morate predloiti da ski ne Franceska. Kralj ostavi doruak pa ode k leaju. 524 Osjeam e napola mrtav. Razboljet u se od tolikog jada. Pa to je upravo nemogue podnijeti i on legne. Uto se otvore vrata i najave glasnika s granice. Vladislav pridigne glavu. Glasnik najavi da Albert poljski napreduje uz Dunav, a Maksi-milijan njemaki jo uvijek prikuplja brojne ete onkraj granice. Te vijesti jo vie zabrinu kralja. Srdit je i nee vie da govori ni sa elnbergom ni s Filipcem. Ne prima nikoga. Razmilja o svom poloaju. "Zato sam kralj kad moram sam snositi te brige? Ni doru-kovati ne mogu u miru. Zar je to kraljevska udobnost? Kako je to zbilja lijepo i ugodno u ekoj. Za sve se brine elnberg, a ja se odmaram. Zar u ovdje svakog dana proivljavati takve strahote?" Opet je pozvao elnberga da ga pita je li kraljica poslala novac. Ali je dobio nijeni odgovor. to je vie prolazilo vrijeme, kralj je bivao sve uzbueniji. Kad su ga pozvali k ruku, naloio je da doe elnberg. eki kancelar proveo je itav sat s kraljem, neprestano raspravljajui o tekim danima koji dolaze. A sve je to Vladislav inio zato da opravda svoju odluku: Prijete nam strahoviti dani. Moram se rtvovati, ja, kralj. Idem kraljici. Idem. Smjesta konja! Beatrica je tog jutra ustala vrlo rano zlovoljna. Pozvala je svojeg poslanika i stala ga grditi: - Prouzroili ste mi rune sne onom svojom ludom primjed bom da bih mogla doivjeti poraz i bjeati u Napulj. Kakvi su to bili sni? - Muili su vas zlodusi od bijesa to nee imati priliku da se raduju. Vi ste sada opet na najveem vrhuncu, samo je neko liko dana do vjenanja i krunidbe. Kad bi Maksimilijan Njema ki znao koliko vam je uinio dobra svojim pripremama da provali u ovo kraljevstvo. - Tako ga je kaznio usud kad se usudio da odbije moju ru ku. Razbit u ga do temelja. Onda joj Enriko donese nekoliko kutija punih zlata. Da poaljem velianstvu u dvor? upita dvorski me tar. Kraljica otvori kutije. Pregleda i zbroji. Najednom se zagleda u zlato i duboko zamisli: Malo kasnije odredi ona. Uistinu, mnogo me stoji ova borba za prijestolje. Gotovo se teko dijelim sa svojim zla tom. A nisam to nikad osjetila do ovog asa. I opet ste me vi

525 otrovali, Ranzano, alei novac to ga dajem za borbu, ja, koja sam uvijek punim rukama sipala zlato. Moja je nesrea to me krivo shvaate. Samo sam po alio to sva ta velemona gospoda ne posiu u svoje monje, ve samo vi, ali kad ste mi razjasnili, odmah sam shvatio da imam krivo. Dok ste vi onaj koji plaa, dotle je sva vrijednost na naoj strani. Malo nakon toga vraa se princ Francesko s dvora. Kraljica iznenaeno promatra njegovo nezadovoljno, mrko lice. Ponien sam od velikaa Gereba. Nedostojno ponien. Ispripovjedi joj sve to je bilo na dvoru., o^ Kraljica plane i odlui: Nee dobiti ni jedne jedine forinte dok ti ne dadu zado voljtinu. S tim je svreno. Dugo su uzbueno raspravljali. Kraljica je tvrdila da Petar Gereb mora izraditi bojnu osnovu i predloiti je Francesku. Poslanik Ranzano predlagao je popustljivost: - Veliansto, moglo bi se desiti da princ Francesko pogrije i, ne poznavajui nain ovdanjih borbi. Bilo bi bolje da Gereb vodi vojsku. - Ni za to. im bih jednom popustila, znailo bi sii stepe nicu nie. Ne uzmiem od svojeg mjesta. Pa jo pred nekim velikaem, crvom kojeg u pregaziti jednim korakom? Upamtit e to. I odluila je da ne alje novac koji su toliko oekivali u dvoru. Rano poslijepodne najavie joj kraljev dolazak. Nasmijala se slavodobitno i ekala. Vladislav je doao u pratnji svojih kancelara Filipca i eln-berga. Dok su se oni povukli u dubinu dvorane, on je sjeo uz kraljicu i obasuo je pregrtem ljubaznih rijei. eznuo sam za vama, unato tekim brigama. Uz to dono sim vaem velianstvu vijesti koje su opet stigle. Saopio joj je to su donijeli glasnici, a zatim je preao na raspravu o obrani. Ona se uozbilji i smjesta naglasi: Velianstvo, bivi zapovjednik Petar Gereb teko je uvri jedio mojeg brata, odbivi sve njegove zapovijedi. Uistinu ne znam emu sve rtve koje pridonosimo obrani ako vojskovoa kojeg ste vi odabrali nee da slua. Razumio je prijetnju i udvostruio ljubazljivost: Mila moja vjerenica ima potpuno pravo. Ve sam u tom smislu izdao zapovijed. Petar Gereb ima se pokoriti mojoj elji i njegovu visost zamoliti za oprotenje. Mislim da niste ni asa dvojili da bih mogao dopustiti takvu uvredu vaem dragom bra tu i mojem buduem urjaku. To je drugi uzrok mojeg posjeta vaem velianstvu. 526 Primila je izvjetaj na znanje ljubazno, ali s visoka, potpuno samosvjesna svoje moi i svojeg prvenstvenog poloaja. Ali jo uvijek mu nije izruila novac, nego je zapoela razgovor o vjenanju i o krunidbi, a onda mu na njegovo zaprepatenje ponudi neka pogleda dvoranu u kojoj se ije njena vjenana haljina. Prihvatio je s namjetenim veseljem i poao s njome. Slijedili su ih kancelari. U velikoj sobi rasprostrla se grimizno crvena haljina, sva posuta vezenim slikama Napulja i napuljskim kraljevskim grbom. A oko haljine nalazilo se do dvadesetak djevojaka od kojih svaka radi svoj posao. U drugom dijelu sobe zabavljeno je deset djevojaka s divnom haljinom od zlatnog brokata. Ovo je za Gordanu pokae kraljica. Ona e haljinu

odjenuti u Napulju na sveanosti kad e joj moj otac podijeliti naslov vojvotkinje. Danas podveer doi e Gordana da isproba haljinu. Haljina podsjeti kralja na Gordanu. Jo mu je u mislima onako jednostavna kakvu je vidio juer. "U ovoj haljini mora zasjati kao sunce" pomisli kralj. "Kakva teta da je neu vidjeti." Vrlo mi se svia ree glasno. Ali naroito vaa vjen ana haljina. Moja e kraljica natkriliti sve kraljice svijeta. Kako u biti ponosan uz vas. Primila je njegovo poklonstvo dostojanstveno. Izali su iz sobe i vratili se u dvoranu za primanje. Vladislav se sve vie uznemiruje: "Zato ona jo uvijek ne govori o novcu?" i pritom zabrinuto gleda elnberga i Filipca. I opet pone govoriti kraljici o svojoj enji i o tekom iekivanju vjenanja. Ali ona ni sad ne govori o novcu, ve naprotiv primijeti: Dugo ne dolazi gospodin Petar Gereb da mojeg brata za moli za oprotenje? Zar se skanjuje? Sad mu je jasno. Ona eli da se Gereb smjesta pokori. - Da, velianstvo, nisam znao bili vam bilo s voljom da doe jo danas. Molim vas odredite vrijeme. - Dostajalo bi se da odmah uini svoju dunost. Neka veli anstvo poalje k njemu glasnika. To ga ozlovolji, ali dozove k sebi Filipca i naloi mu se smjesta pozove Gereb. Kancelara hvataju muke, ali ide i alje jednog kraljeva dvora-nina da odjae k velikau. Od asa kad je dvoranin odjahao, vrijeme se vuklo strahovito sporo. Vladislav nije znao to bi govorio da ispuni neugodne asove. 527

Utekao se udvaranju. Promatrajui kraljicu, nastojao je istaknuti njene prednosti, naglaavajui svoje veliko ushienje. Prolazi vrijeme. Najednom se vrata otvore i ulazi kraljev glasnik koji je poslan Petru Gerebu. I Filipec i elnberg uhieni su nekim paninim strahom. Kraljev glasnik dolazi i pribliuje se kralju. Njegove oi odaju strah. Kraljiino lice je ledeno mirno. Glasnik se pokloni: Vae velianstvo, velemoni gospodin Petar Gereb alje svoje poklone vaim velianstvima. Od brzog jahanja glasnik uuti da odahne. Ta stanka ini se kralju kao priprava na neto teko. Srce mu kuca i obuzima ga osjeaj kao da e ga netko udariti u iju. Velemoni gospodin javlja da ne moe doi. elnberg i Filipec skamenjeno zure u kraljicu. Lice joj je mrano i okrutno. Vladislav sjedi smlavljen i ne zna to da kae. Ali glasnik preuzima rije. Velemoni gospodin Petar Gereb javlja vaim velianstvi ma o svojoj nezgodi: danas kad se vraao iz dvora, pobjesnio mu je konj, u silnoj trci preskoio jarugu i strovalio se. Gospodin Petar Gereb iaio je nogu i ruku. Ranarnik mu je ve pruio pomo, ali velemoni gospodin ne moe iz postelje. Kraljevi kancelari zamalo da nisu kliknuli. Vijest o nesrei sve ih usreuje. I elnberga i Filipca, i kralja. Nezgoda im nosi spas. Dok oba kancelara sauvae mir, Vladislav mora oboriti glavu kako bi sakrio olakanje.

To je velika neprilika mrmlja kralj vrlo mi je ao to mu se to desilo. Znao sam da bi sigurno doao jer se mora pokloniti kraljevoj zapovijedi. I Vladislav odvano uzdigne glas: Ne bih mu dopustio ni asa odgode, ovako, naravno, ne moe doi ni na moju zapovijed. Ali zadajem vaem velianstvu rije: im ozdravi, prvi korak upravit e k njegovoj visosti i za moliti za oprotenje. Sam se sebi svia kako odluno razlae i ponosan zbog toga gleda kraljici otvoreno u oi. Ali nju ne oduevljavaju njegove rijei. U oima joj se odraava misao to joj kopka u mozgu. Pogledala je glasnika i zapitala: - Koju je ruku ozlijedio? Lijevu ili desnu? Glasnik malo razmilja. - Desnu, da, velianstvo, desnu. - Znate li sigurno? Sigurno, ba mu je ova ruka povezana i on pokae svo ju desnicu. Ova ruka poiva pokraj njega na pokrivalu sva povezana. Svi oni osjeaju novo olakanje, dok je kraljica mrka. teta, jer bih primila i pismenu ispriku. 528 Poto to ne moe biti, neka se velianstvo vie za to ne brine. Odredit u svojom kraljevskom zapovijedi da doe k njego voj visosti i vaem velianstvu da se pokloni i smjerno isprosi oprotenje. Onda kralj dade znak glasniku. Ovaj se udalji. Teka stanka. Nitko ne govori. Kraljica neto misli. Vladislav uti. Ne zna to bi rekao. Oekuje od kraljice rije koja e mu obznaniti da je spremila novac za ete. Uzalud, kraljica ne izree teko oekivanu rije. Kao da je i ne kani izrei. Gleda preda se. Visoke tanke obrve malo su joj nabrane. Izraaj lica beutan. utnja se povlai u neprijatnost. Vladislavu je kao da ga odasvud dotiu bodlje. Dah mu je sapet. Svaka mu je misao vezana uz novac, a o tome ne smije govoriti. Ona jo uvijek tvrdoglavo uti. Filipec i elnberg osjeaju se kao da ih je netko gurnuo u vrelu vodu. Jedan i drugi primjeuju strahotu utnje to se povlai izmeu kralja i kraljice. A on se valja u neprilici to ga tog asa ini jadnim, nevoljnim i smijenim. Oba kancelara razmiljaju kako da prekinu to utnju i kralja spase iz teke neprilike. Vladislavu se ini da se utaplja i nastoji da se uhvati neega i spasi. Napokon uspije da nekako promuca: Nesretni poslovi ne doputaju mi da uivam sreu u blizi ni vaeg velianstva. Izrekavi to, ipak se ne digne, a ona kao da se prenula pa se nasmijei: - Jo deset dana, onda vie neete biti daleko od mene. - Ne, velianstvo, jo devet dana. Danas je dan ve pri kraju, a ja brojim satove i asove. On zamahne posljednjom snagom i ree ushieno: Draga vjerenice, svaki od ovih devet dana smatrat u itavim jednim tjednom. Najradije bih da sve te dane prespavam, da zamrem i probudim se onog jutra kad u vas povesti pred oltar. Zlurado uiva u njegovim mukama, pronicavim okom opaa sve to se u njemu dogaa, vidi njegovu strepnju, jer ona uti o novcu. Gleda svisoka kako se on previja od straha i nemira jer ona ne govori ni rijei o svojim dukatima. Naposljetku kraljevskim dostojanstvom dade znak svojem dvoraninu. Napuljac digne mali stoli na kojem lee kutije s kesama i postavi ga pred kraljicu. Ona toboe s omalovaavanjem primijeti: Neka mi velianstvo dopusti zamoliti da vai dvorani od nesu to zlato u dvor. Francesko e sutra doi da zapovjednicima razdijeli novac. Neka odmah isplate plaenike. Ja sam ve poslala

svojeg pouzdanika u budimske brdine da pregovara s crnom e tom. elim uti koliko trae. 529 34* Ona se ruga u mislima, promatrajui kako se kralj mui da sakrije radost koja ga je iznenadno zahvatila bujicom njenih rijei. Oborio je glavu pa mu se ini da po njemu pada tua dukata i obuzme ga njenost. Ne moe zadrati razdraganost i mora podignuti vjee. Zjenice mu sjaju. - Nae je prijestolje osigurano vaom snagom, kraljice. - Druge snage u ovom kraljevstvu nema, a ini se da su ovdanji velikai iznenada jako siromani. Sva srea to im je kraljica bogata, inae bi kraljevstvo palo u ruke Maksimilijanu ili Albertu, ili obojici. Osjetio je alac njenih rijei, makar ona. Stvori o ugarskim velikaima. Od radosti to je napokon progovorila o dukatima, ne moe ga vie nita neugodno dotai i mirno slua njezine prikrivene prigovore pa veli: Dovijeka vam moram biti zahvalan za tolike rtve. Ona se sagne k njemu, intimno i povjerljivo, pa mu stade aputati da ne bi tkogod uo: Nita ne ini ako stalei ne donose nita za obranu. Kad bi togod i pridonijeli, bila bi to kapljica u moru. Tu je potrebna ne samo gotovina u domaoj prirunoj riznici nego valja imati i za budunost. Ova borba moe dugo potrajati i progutati jo triput toliko koliko posjedujem u svojoj kui. Meutim, u Napu lju je moj otac ije je blago neprocjenjivo. Njegove su riznice prepune firentinskih i venecijanskih dukata a i puno mu je srce ljubavi prema meni. Moj otac nikad nee dopustiti da nas neprija telj dugo uznemiruje. Punim e pregrti pristupiti k nama, poslati nam zlata i eta. Mi se, dakle, ne trebamo bojati. Pobjeda je na naoj strani. Vladislava obuzima pravi zanos dok slua njezino uvjeravanje da se ne treba bojati za prijestolje. To mu godi, umiruje ga, tox mu prija i prua mu sve nade da ga ne moe stii nikakva katastrofa. Ostat e i nadalje u tom bogatom kraljevstvu, u raskonom dvoru, gdje mu svaka najneznatnija stolica prua divnu udobnost. Kraljica se jo vie priblii: - I najvee u rtve podnijeti jer imam iza sebe svojeg oca i njegovu pomo, ali moj dragi vjerenice, mi moramo u samom kraljevstvu osigurati mir i slobodne ruke da nam ovdje nitko ne ometa nau borbu. - Vae velianstvo, potpuno se slaem s vama. - Ve smo juer govorili o vanoj stvari, ali nismo dovrili. Dakle, ujte. - Sluam velianstvo zadovoljno e Vladislav kao da je sretan to mu eli neto predloiti. - Sami ste ustvrdili da ne vjerujete Ivanu Korvinu. - Danas to ponavljam. - Govorili smo da bi s njim trebalo raskinuti sklopljeni ugovor. Ja sam vam obeala da u to uiniti svojom snagom. Naa 530 je prva dunost da Ivana Korvina skinemo sa asti hrvatskog bana. Nai u tome dosta povoda, zato se ne brinite. Njegovo raspoloenje prema Ivanu Korvinu ne doputa mu da se protivi. Uz to pridolazi i radost zbog dobivenog zlata i obeanih novih rtava. I on prihvati kraljiine rijei: - Spreman sam pomoi vaem velianstvu da se oslobodimo Korvina. - Ve sam izmislila itav plan, samo jo moram predloiti

kralju novoga bana. Neto je mlai od Korvina, ali u nj se moete pouzdati da e vam slijepo sluiti. - Ovog asa uistinu trebamo takvog bana. - Nekoliko ste puta u mojoj kui vidjeli mog najmlaeg bra ta ovana. Pametan je, otmjen, bistar i posluan. Kao napuljskog princa, potivat e ga tamo ve zato to moja obitelj ima veze u Rimu. Vladislavu ovog asa nije nita vano, osim novaca i ljudi koji bi mu titili prijestolje. Taj mu prijedlog dolazi kao naruen. Zna da e Beatrica lukavo i mudro svojeg brata uiniti banom bez njegove brige. I prihvaa: Vaa mudrost mnogo me puta zadivila, ali ovog asa uisti nu nemam ni rijei da iskaem udivljenje. Nju obuzme srea zbog kraljeva odgovora pa se nasmijei i povue u naslonja. elnberg gleda kraljicu i ape kancelaru Filipcu: - Njezino lice sjaji pobjedniki kao da je kralj neim skupo platio napuljske dukate. - Napulj ski su dukati izabrali kralja, oni su ga posadili na prijestolje, oslobodit e ga takmaca, dakle, nije udno ako kralji ca zatrai uzvrat. I promatraju kralja i Beatricu kako izmjenjuju nekoliko rijei, a onda on ustaje. Njegovi dvorani dolaze na kraljiin znak i primaju kutije s kesama. Neizmjerno ljubazno oprata se Vladislav s Beatricom. Pratnja ga slijedi. Beatrica pozove k sebi poslanika Ranzana i Franceska pa navijesti slavodobitno: Sad sam na vrhuncu. ovano e biti ban. Vladislav je pri volio s ushienjem. Njegove su oi poivale na kesama dok mi je dao pristanak. Strast prema meni i moje zlato okovi su kojih se ne moe osloboditi. Stigavi u dvor, Vladislav je pred elnbergom istresao Bea-triine kese na stol. elnberg mu je pomogao brojiti. Onda kralj odahne i prui se na leaj pa usklikne: - Koliko sam se izmuio za ove dukate. Teko sam ih za sluio. - Niste uinili nita da Francesko odloi ast vrhovnog voj skovoe? 531 - Vi ste ludi, dragi elnberg. Drhtali ste i vi i Filipec sa itavom mojom pratnjom. Svi ste strepili, oekujui da e ona prozboriti o dukatima, a sad mi spoitavate to Francesku nisam oduzeo ast vojskovoe. Nemojte lakrdijaiti. - Zar ne osjeate kakva je to strana situacija: Gereb nee da se pokori. Uvjeren sam da nije iaio ni ruku ni nogu. - Htio bih da se sav iai, samo da nemam s njim brige. Hvala Bogu da nam je dala novaca, a dat e jo i vie. - ini se da joj je velianstvo moralo neto obeati jer je bila vrlo zadovoljna potkraj razgovora. - Da, govorili smo o banu, ali molim vas ostavite me na miru i ne pitajte me nita. uli ste: ona e platiti i crnu etu, a taj ogromni miraz to ga je obeala, prihvativi moju ruku. Samo ona je spasila prijestolje, ljubite joj skute. - Zato vas je vodila da pogledate Gordanine velje? - Da mi proe vrijeme. Gordanina vojvodska haljina naroi to je lijepa, platit e je sama kraljica. Rekla mi je da e Gordana danas biti njezin gost. Plemenito se brine za djevojku. Kralj je zadrijemao umoran od tekog napora.