ALBERT CAMUS: STRANAC Biljeke o piscu: Alber Camus (1913. 1960.), francuski romanopisac, dramati?ar i esejist, ro?en u Aliru.

. Godine 1940. dolazi kao ve? formiran filozof i knjievnik u Francusku, gdje se priklju?uje Pokretu otpora, a nakon rata aktivno se angaira u nizu drutvenih i politi?kih pitanja. Stradao je u naponu stvaranja kao rtva automobilske nesre?e. Knjievni rad mu je usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na dvije faze: I. Faza faza apsurda - U ovoj fazi veoma je blizak egzistencijalizmu - Djela koja nastaju odiu osje?ajem bespomo?nosti - ivot prikazuje kao niz apsurda (patnja, nasilje, zlo?ini, smrt) - ?ovjek je bespomo?an, a pojedinac moe ostvariti svoju filozofiju jedino ukoliko prihvati svoju ivotnu filozofiju (tzv. filozofiju apsurda), i prestane doivljavati stvarnost kroz tradiocionalne vrednote - Djela koja tada nastaju su: - filozofski esej Mit o Sizifu 1942. g. - roman Stranac 1942. g. - drame Nesporazum i Caligula 1944. g. II. Faza faza pobune - Raskid s egzistencijalizmom - Smiso ?ovjekova egzistencijalizma pronalazi u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti - Djela koja tada nastaju su: - filozofski esej Pobunjeni ?ovjek 1951. g. - romani Kuga 1947. g. i Pad 1956. g. - drame Opsadno stanje 1948. g. i pravednici 1950. g. Zbog izvanrednog stila i majstorske kompozicije 1957. godine biva nagra?en Nobelovom nagradom za knjievnst. O djelu: Kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednoli?an i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad je saznao za smrt svoje majke pa do i?ekivanja vlastite smrti na koju je osu?en zato to je bez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji se prethodno potukao s njegovim prijateljima. Svi ti doga?aji ispri?ani su u obliku ispovjedi glavnog junaka, koji u tamnici s podjednakim mirom i ravnoduno?u govori o proteklim zbivanjima kao i o smrti koja mu preostaje. Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim i kratkim re?enicama.

Prema romanu Stranac 1967. godine snimljen je istoimeni film. Camusov Stranac jest roman s poprili?no uskom usmjereno?u, jednostavan je u svijetu punom nedoku?ivosti i ravnodunosti, doga?aji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni, kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus eli prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osje?aje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovim razmiljanjem u tim trenicima. Stranac se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima, ve? govori o ne?em posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladi?a, Mersaulta. Analiza glavnih likova: Mersault Nakon u jednom dahu pro?itanog romana za Mersaulta elim re?i samo jedno: Stvarno ?udna biljka! U dosada pro?itanim knjigama junaci koji su se htjeli oduprijeti konzervativnom tradicionalizmu bilu su donekle pasivni, to zna?i da su se barem donekle sukobljavali sa drutvom ?ine?i odre?ene stvari, za razliku od Mersaulta koji ne ?ini apsolutno nita. Njegova apsolutna pasivnost ?ak me je u odre?enim dijelovima romana i zbunjivala, jer ja imam namjeru dok ?itam roman ili bilo koje drugo djelo razumijeti postupke i razmiljanja glavnog junaka, a Mersault mi je to dopustio tek u odre?enim sferama; samo u pogledu apsurdnosti ljudskog ivota, te op?eljudskog postojanja. Smrt Mersaultove majke Uobi?ajeno je ukoliko nekome netko umre, posebice ako je rije? o majci, da je vidljiv osje?aj tuge i alosti u o?ima. Za Mersaulta je vijest o smrti neto je normalno, kao da je u novinama pro?itao da se to desilo nekom tre?em, a ne njemu. Majka mi je danas umrla. A moda i ju?e, ne znam. Primio sam telegram iz doma staraca: 'Majka umrla. Sahrana sutra. S osobitim potovanjem.' Me?utim, to nita ne zna?i. Moda je to bilo i ju?e. Mersault nema izljeva nikakvih emocija, totalna ravnodunost. U po?etku sam mislila da je odsustvo emocija uzrokovano okom nakon saznanja za doga?aj, ali kako je vrijeme prolazilo on opet nije iskazivao nikakve osje?aje, a i kasnije, u nastavku doga?anja, shvatila sam da on ni prema ?emu nema razvijene emocije on je zapravo kao ameba. Primjer: kad se vra?a na posao i komentira protekle doga?aje:

Mislio sam da je prola jo jedna nedelja, da je majka sahranjena, da ?u se opet prihvatiti posla i da se, sve u svemu, nita nije izmenilo. On je u stvari jedva ?ekao da se sve ovo rjei, da moe dalje nastaviti ivjeti kako je i obi?avao u monotoniji vlastite svakidanjice. Naj?udnije mi je djelovala ova re?enica: Nije moja krivica. Tom re?enicom se pokuao poslodavcu opravdati za dvodanje odsustvo sa posla radi sahrane majke pa nitko ga ni za ta nije okrivio da bi on morao ovako reagirati. Na samoj sahrani on se ponaa ponovno neuobi?ajno; pije bijelu kavu, pui, i kao kruna svemu tome sljede?eg dana odlazi u kino sa prijateljicom Marijom gledati komediju. ivot i postojanje Kroz cijeli roman Mersault je ravnoduan po pitanju postojanja, djelovanja, te ivota op?enito. Cijeli ivot on ide linijom manjeg odbora (kao da ga je dananja mlade savjetovala kako da kora?a ivotom), a njegovi pogledi dolaze do izraaja kad biva optuen za ubojstvo, a za kaznu mu porota izglasa smrt i onu fizi?ku, ali ga pritom i moralno osudi na smrt izvrgnuvi ga javnom ruglu. On ne ali ni zbog ?ega, niti zbog maj?ine smrti, niti zbog zlo?ina koji je po?inio, to jednostavno zbunjuje i plai drutvo. Nema ni trunke kajanja kao da eli dati doznanja da ga osude na to viu kaznu. Ljude zapravo zbunjuje to to on niti pred likom Krista ne osje?a nikakav stid niti kajanje. On je nevjernik, ne vjeruje ni u kakav ivot poslije smrti. Za Mersaulta je Bog, kao i ljudsko postojanje, jo samo jedan u nizu apsurda, jer nije od ovog svijeta, nije opipljiv i vidljiv ljudskim o?ima. Mersaultova razmiljanja o ivotu i ljudskom bivstvovanju najvie dolaze na vidjelo kada odbija ispovjednika, i na kraju ga ipak primi ali s velikim negodovanjem. Za Mersaulta je postojanje stvar ?iste sudbine, a sudbina je jedino u to je on jo vjerovao. Smatra da nije vano da li si dobar ili lo, poten ili nepoten, hrabar ili kukavica, jer svakoga na kraju stigne ista apsurdna i surova smrt. Ali svi ljudi znaju da ne vredi iveti. O?igledno je da, kad do?e smrtni

?as, nije vano kako se i kada umire. Smrt je jedina stvar u Mersaultovu ivotu koja nije besmislena i jedina ona ima smisao da uniti jednoli?nost ljudskog ivota i postojanja. Mersault je stranac ljudima i to je jedini problem zbog kojeg ga ljudi osu?uju. Oni si jednostavno ne mogu predo?iti da netko nema osje?aja ni za to i to ih jednostavno zastrauje. Drutvo ga osu?uje na smrt ponajvie zato to se ne kaje. Za mene on nije niti negativac, a jo manje tragi?an lik; po meni jedini nositelji tragike u ovom romanu su ljudi i njihovi bijedni ivoti prepuni tuge, alosti, kajanja i straha nad nepoznatim i novim. Prirode Mersault je jedino uivao u prirodi, jedino je ona bila u kojoj se mogao opustiti, odmarati i prepustiti uicima. Osje?ao sam se skoro izgubljen izme?u plavog i vedrog neba i monotonije ovih boja, ljepljive crne boje naprslog asfalta, tamnocrvenih odjela i crno lakovanih kola. Sve to, sunce, miris koe i konjske balege, miris laka i tamjana, umor od besane no?i mutio mi je pogled i misli. Zapravo kad razmiljam o Mersaultovu poimanju prirode dolazim do zaklju?ka da on jedino u prirodi, to?nije suncu i nebu, pronalazi sklad i neku vrstu ideala jer se ?esto opisuju?i svoja razmiljanja zaustavlja promatraju?i sunce i plavetnilo neba. Na nebu je sunce ve? uveliko sjalo. Po?elo je da pritiskuje zemlju, vru?ina je naglo rasla... Pisac tako?er prirodu i prirodne pojave koristi kako bi uspostavio odre?eni ugo?aj vru?ina i uareno sunce. Simbolika plavog neba: - Kao to sam ve? navela ono je jedini ideal u Mersaultovu ivotu - Jedino nebo ima mo? da utje?e na njega - Imam osje?aj da ga je pogled na nebeski svod i krstarenje snovima jo jedino i dralo na ivotu Nakon to je osu?en na smrt jedino za ?im ali su slike prirode: Zaelio sam da jo jednom oslunem ubor vode, da se sklonim od sunca, napora, pla?a ena i da prona?em hlad i mir. Sklad koji pronalazi u prirodi pokuava prenijeti u vlastiti ivot i to je razlog zbog kojeg ga ljudi smatraju stranim i nestvarnim.

Salaman Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeli?ara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. Penju?i se mra?nim stepenicama, sudario sam se sa starim Salamanom, susjedom iz hodnika. Bio je sa svojim psom. Ve? deset godina vi?aju ih zajedno. Prepeli?ar je imao neku konu bolest, mislim neko zapaljenje, od koga mu je opala sva dlaka i od kojeg je dobio pjege i sme?e kraste. ive?i tako s njim, obojica sami u jednoj sobici, stari Salaman bio mu je najzad potpuno sli?an. I on je imao crvenkaste kraste na licu i u?kaste i prore?ene dlake. A i sam pas bio je povijen kao i njegov gospodar, imao isturenu njuku i izduen vrat. Izgledalo je kao da su iste rase, mada su jedan drugog mrzili. Poistovje?uju?i ?ovjeka i psa, Camus u ovom citatu kritizira obi?ne ljude koji kroz ivot idu ?etveronoke kao kakvi ugavi psi, ?ekaju?i smrtni trenutak koji ?e ih osloboditi boli i patnje koju im je ivot dodijelio. Svakog dana starac je psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio i tukao psa, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utu?en i sve je pretraio da bi ga naao. Ovaj lik je jednostavno dokaz one stare poslovice: Pas je ?ovjekov najbolji prijatelj! Raymond Sintes Onizak ?ovjek, veoma razvratan i prijatelj Mersaulta, te njegov susjed. Upravo u tom trenutku u?e moj drugi susjed iz hodnika. U ovom kraju grada govorilo se da ivi od ena. Kad bi ga neko upitao ta je po zanimanju, odgovarao bi da je 'magacioner'. Nitko ga nije volio. Sa mnom ?esto porazgovara i katkad provede po neki ?asak kod mene, jer ga ja sluam. Smatram da je ono to kae zanimljivo. Nemam, uostalom, nikakvog razloga da s njim ne razgovaram. Raymond je pak slika radni?kog drutva onog doba, on je zapravo boem u ovom romanu uiva u ivotu i ima veoma neobi?an odnos prema enama on smije njih varati, ali one ne smiju ni u kom slu?aju njega varati. On je bio Mersaultov tzv. prijatelj jer Mersault, kako nije imao miljenja o svemu to se doga?alo oko njega, tako nije imao niti miljenje o prijateljstvu. Raymond je odre?ivao i Mersaultov odnos prema enama posebice onaj prema Mariji. Marie Mersaultova prijateljica, daktilografkinja u njegovu uredu, a kasnije i

njegova ljubavnica. U vodi zatekoh Mariju Kardonu, bivu daktilografkinju u mojoj kancelariji, koju sam u ono vreme prieljkivao. To je ena prema kojoj nije osje?ao nita drugo doli same seksualne privla?nosti koja je vidljiva u njegovim opisima Marije dok ju je gledao ili je se prisje?ao. Mnogo sam je elio, jer je imala lijepu haljinu sa crvenim i bijelim prugama i kone sandale. Nazirale su se njene ?vrste grudi a od sunca preplanulo lice podsje?alo je na cvijet. Mersault je u Mariji vidio samo seksualni objekt, a to se najbolje vidi u trenutku kad ona predloi da se vjen?aju. Te ve?eri Marija do?e po mene i upita me da li bih se s njom oenio. Odgovorih joj da mi je to svejedno i da bismo mogli to u?initi ako ona to eli.Tada je ona htela da zna da li je volim. Odgovorih joj, kao to sam to ve? jednom u?inio, da to nita ne zna?i, ali da sam siguran da je ne volim. On ju ?ak nije nikada niti barem malo volio, a jo manje toliko da se vjen?a s njom. Kroz ovo se samo jo jednom potvr?uje Mersaultova ravnodunost, ali u ovom konkretnom slu?aju, ravnodunost prema ljubavi kako kroz ovaj citat, tako i kroz njegovo razmiljanje o Mariji kad zavri u zatvoru: Te ve?eri sam razmiljao i sam sebi rekao da se moda umorila od toga da bude ljubavnica na smrt osu?enog. Doao sam i na ovu pomisao da se moda razbolila ili umrla. To bi bilo sasvim prirodno. Od tog trenutka, uostalom, ostao bih ravnoduan sje?aju?i se Marije. Mrtva me vie nije interesovala. Sporedni likovi: Perez prijatelj Mersaultove majke, veoma je iznena?en Mersaultovim ponaanjem na pogrebu. Emanuel Nadstojnik i upravitelj doma za starce u Aliru. Celest Tako?er jo jedan od stanara zgrade u kojoj je ivio Mersault te jo neki manje vani likovi kao Mason i njegova ena, policajci itd.

Dojam o djelu: Stranac sadri pri?u o ?ovjeku koji se naao u situaciji zlo?inca i osu?enika na smrt, a da nita od toga ne shva?a. Odnosno, on je izgubljen, ivi u svom svijetu, a za druge ne brine to me se posebno dojmilo, kao i odgovori na pitanja: to je ivot? to je svijet? ivot i svijet su apsurdni: apsurd proizlazi iz sukoba izme?u iracionalnosti i nostalgije za smislom i skladom. Me?utim, mi ipak ivimo, mislimo da postoji neki interes da ivimo. Jedno privilegirano iskustvo ipak otkriva vrijednost: to je pobuna, a upravo tu vrijednost Mersault nije elio iskoristiti to je veoma ?udno. Ljudi ive u apsurdu, u kugi, dok se Mersault u potpunosti slagao s tim negativnim smislom ivota. Djelo mi se svidjelo jer pisac svojim bojama oslikava op?u zajedni?ku situaciju svih ljudi; osvijetljenje koje on baca na doga?aje obasjava svakog od nas pojedina?no. Kao i sre?a ivot je varljiv. Jer tako je malo potrebno da budemo sretni, a tako ?esto nam to malo nedostaje. Zato smatram da je Camus ovim romanom pruio okrutnu, ali istinitu sliku o ?ovjekovom poloaju u svijetu.