2

"Tko od vas, kad hoe sagraditi kulu, najprije nek sjedne kako bi proraunao troak - ima li je ime dovriti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovriti, poeli rugati svi koji ga vide: Ovaj je ovjek poeo graditi, a nije mogao dovriti". (Luka 14:28-29)

Uvod
"Projektiranje hidrogeolokih istraivanja" je kolegij koji se predaje u etvrtom semestru diplomskog studija GEOLOKOG INENJERSTVA na Rudarsko-geolokonaftnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Cilj je predmeta da uvede studente u jednu tipinu inenjersku djelatnost - projektiranje. Naime, do prije dvadesetak godina su se geoloka istraivanja, koja se provode s ciljem eksploatacije mineralnih i energetskih sirovina, zatite okolia, graenja podzemnih i nadzemnih objekata i sl., smatrala tzv. primijenjenom geologijom. Strunjaci koji su se time bavili prvenstveno su temeljili svoj rad znanju prirodoslovnih predmeta koje su stekli tijekom studija, no nuno su morali koristiti i tehnku oprema i tehnike metode interprertacije. Ta znanja uglavnom su stjecali dodatnim obrazovanjem i iskustvom tijekom rada s pravim inenjerima rudarstva, graevinarstva i dr. No kako su inenjerske intervencije u geloki okoli, zbog sve sloenijih tehnika eksploatacje mineralnih sirovina (npr. sve dublje buotine za eksploataciju nafte i/ili plina, pdomorska eksploatacija ruda) i sve veih podzemnih i nadzemnih graevinskih zahvati (npr. tunel ispod La Mana i hidroelektrana Brana tri kanjona (eng. Three Gorges Dam) u Kini), uloga inenjera geloga postajala je sve znaajnija, pa se je sredinom osamdesetih godina pojavila potreba za novom tehnikom disciplinom geolokim inenjerstvom. Prvu slubenu definiciju geolokog inenjerstva dala je amerika institucija ABET (Accreditation Board for Engineering and Technology) 1987. godine. Prema toj definiciji geoloko inenjerstvo obuhvaa, ali nije ogranieno na: a) istraivanja za eksploataciju mineralnih leita i leita goriva; b) geomehaniku; c) planiranje zahvata u okoli i/ili istraivanje prorodnih opasnosti (hazarda); d) hidrogeologiju. Dalje, prema ABET-u, geoloki inenjer u rudarstvu, odnosno proizvodnji metala, nemetala i fosilnih goriva radi na istraivanju, pronalaenju, otkrivanju tih sirovina i/ili sudjeluje u usmjeravanju proizvodnih aktivnosti. Geoloki inenjer ukljuen u graditeljstvo i s njim povezane aktivnosti istrauje, biljei, testira, opaa i vrednuje prirodne materijale i uvjete s ciljem planiranja, projektiranja i izgradnje nadzemnih i podzemnih graevina.

U planiranju koritenja okolia i ublaavanju negativnih posljedica geolokih procesa, geoloki inenjer istrauje i procjenjuje razinu rizika od prirodnih opasnosti (hazarda), ocjenjuje utjecaj okolia na inenjerske aktivnosti (graenje), istrauje i procjenjuje zalihe podzemnih voda, istrauje i ocjenjuje lokacije za odlagalita otpada i ukljuuje te rezultate u projektiranje objekata i sanaciju okolia. Tako geoloko inenjerstvo premouje jaz izmeu graditeljstva, rudarstva i geologije. Geoloko inenjerstvo koristi specijalistike geoloke discipline koje se odnosi na geoloke materijale, koristi geoloke tehnike i razmiljanja, kao i znanja o geolokim procesima s ciljem definiranja uvjeta na pojedinoj lokaciji i/ili predvianja buduih uvjeta ili procesa. Geoloki inenjer povezuje geoloke informacije s brojano izraenim fiziko-mehanikim znaajkama stijena i tla, hidrogeolokim parametrima, hidrometeorolokim i hidrolokim podacima, seizmolokim podacima i dr., te u interpretaciji koristi matematiki opis fizikih pojava i procesa. Rezultate prorauna esto povezuje sa socijalnim, politikim i gospodarskim okruenjem, te sve to unosi u projekte nadzemnih i podzemnih graevina, projekte eksploatacije mineralnih sirovina u najirem smislu tog pojma, te projekte zatite okolia i dr. Da bi mogao odgovoriti tim vrlo sloenim i odgovornim zadacima geoloki inenjer mora dobiti obrazovanje koje se bitno razlikuje od klasinog geolokog obrazovanja i predstavlja zapravo posebni obrazovni profil. Zbog toga je u SAD-u 1991. godine bio organizirano studij geolokog inenjerstva na 17 sveuilita*. Na nekima od tih sveuilita postoji i paralelan studij geologije, odnosno studiji rudartstva i/ili graevinarstva. Treba rei da ima i sveuilita gdje se studira geologija ali ne i geoloko inenjerstvo. Prema Accreditation Board for Engineering and Technology (ABET) temelj studiju geolokog inenjerstva ini geologija (ukljuujui petrologiju) zajedno s kemijom i fizikom te primijenjenom matematikom. Na taj temelj nadograuju se tzv ope inenjerske mehanike (statika, dinamika, vrstoa), te specijalistike inenjerske mehanike s naglaskom na svojstva prirodnih materijala (mehanika stijena, mehanika tla, mehanika fluida itd.). U zavrnim godinama studija ue se ponovno geoloki predmeti kao to su inenjerska geologija, hidrogeologija, seizmotektonika, geokemija tehnika petrografija i dr., te istraivake metode i postupci, kao to su primijenjena geofizika, buenje i GIS tehnologije itd. Kako se od geolokog inenjera oekuje da bude osposobljen za upravljanje i gospodarenje prirodnim resursima, znai za neku vrstu menaerstva, tijekom studija mora dobiti i osnovna znanja o naelima usmene i pismene komunikacije, ekonomiji i organizaciji poduzea i sociologiji. Slijedei ove trendove i na Rudarsko-geoloko-naftnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, sredinom devedesetih godina prolog stoljea uveden je studijski smjer
4

GEOLOKO INENJERSTVO. Spada u podruje tehnikih znanosti i znanstveno polje rudarstvo, nafta i geoloko inenjerstvo. Stodij je koncipiran uglavnom prema gore navedenim preporukama ABET-a, a predmet Projektiranje hidrogeolokih istraivanja trebao bi, kao zavrni dio nastavnog programa, buduim magistrima inenjerima geologije dati znanja koja e im olakati rad interdisciplinarnim znanstvenim/strunim timovima u kojima e rjeavati probleme iz polja geolokog inenjerstva.
Stoga e u okviru pedmeta, uz definiciju projekta i projektiranja kao posebna

vrsta projekta, biti detaljnije su razraeni znanstveni i kvalifikacijkski projekti, s naglaskom na diplomski rad - prvi projekt s kojim se studenti susreu. Kako je gotovo neizostavna faza projektiranja usmena prezentacija projekta, o ijoj uspjenosti velikim dijelom ovisi ocjena samog projekta, izneseni su neki temeljni principi verbalne komunikacije. S obzirom da je na svakom hidrogeolokom istraivakom projektu u pravilu angairan vei broj ljudi koji se koriste razliitom terenskom i/ili laboratorijskom opremom i pri tome troe znaajna financijska sredstva, nihov je rad nuno koordinirati. Stoga su u posebnom poglavlju izneseni neki temeljni principi voenja projekata i upravljanja projektima (project management). U drugom dijelu prikazani neki dugoroni projekti koji se izvode (ili e se izvoditi) u Republici Hrvatskoj, koji su povezani s hidrogeologoijom i u ijoj e realizaciji budui hidrogeolozi vjerojatno sudjelovati. Tako su detaljno prikazani Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske, Strategija upravljanja vodama, Prostorno planerski projekti i Studije o utjecaju na okoli. U treem dijelu udbenika definirana su i opisana preliminarna, regionalna, detaljna i specijalna hidrogeoloka istraivanja. Detaljnije su opisan pojedina specifina hidrogeoloka istraivanja i istraivake metode kao to su primjerice pokusno crpljenje, trasiranje, monitoring i sl. Pri tome se polo od predpostavke da su studenti odsluali, a vjerojatno i poloili predmete kao to su primjerice Geofizika istraivanja, Hidrogeologija I, Dinamika podzemnih voda, Hidrologija, Hidrogeologija II i Zatita podzemnih voda, te da imaju dovoljno znanja za aktivno praenje predavanja i razumijevanje iznesenog gradiva.
* University of Alaska-Fairbanks, University of Arizona, Colorado School of Mines, Univrsity of Idaho, Michigan Technological University, University of Minnesota, University of Mississipi, University of Missouri-Rolla, Montana College of Mineral Science & Technology, Univesity of Nevada-Reno, New Mexico Instituite of Mining & Technology, New Mexico State University, University of North Dakota, Princeton University, South Dakota School of Mines & Tecnology, University of Utah, Washington State University.

I.PROJEKTI I PROJEKTIRANJE

1. Definicija projekta i projektiranja

Rije projekt potjee od latinske rijei proiectum to izvorno znai unaprijed baeno, zasnovano. Suvremeni pojam projekt mnogo je iri, pa tako znai: - razraen nain izrade ega (zgrade, ceste, stroja, ureaja, istraivanja); - pripremni tekst, nacrt kakvog dokumenta (zakon, pravilnik, statut); - ono to se izrauje po planu s vlastitim rokom, opsegom, opisom, sadrajem i organizacijom rada (znanstveni, kazalini) (Izvor: Rjenik hrvatskog jezika, V. Ani, 1991) - svaki zaokruen, cjelovit i sloen pothvat ija se obiljeja i cilj mogu definirati, a mora se ostvariti u odreenom vremenu te zahtjeva koordinirane napore nekoliko ili veeg broja ljudi, slubi, poduzea i sl. (Izvor: Rjenik stranih rijei, V. Ani & I. Goldstein ,1999) - neto o emu se razmilja, to se izmilja ili planira, plan, shema; - veliki pothvat (koji angaira mnogo novaca i ljudi); - posebni zadatak istraivanja u znanosti; - posebni zadatak za studente; - opis pojedinog studija; - vei znanstveni rad. (Izvor: Webster's Third New International Dictionary) - svaka djelovna zamisao, odluka (u irem smislu !); - nacrt, skica, prijedlog za rad, postupak, znanstveno, knjievno ili umjetniko djelo, zakonski tekst i sl. (Izvor: Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969) Projektiranje je pojam izveden iz rijei projekt a znai: - djelatnost na izraivanju projekata; - struni nastavni predmet na nekim visokim kolama i fakultetima.

(Izvor: Rjenik hrvatskog jezika, V. Ani, 1991)

Projektirati znai razmiljati i izmiljati. Za taj radni proces potrebno je imati prikladne informacije i znanje, te maksimalno koristiti razum i logiku1. Zato se ne moe govoriti o projektiranju kao predmetu koji se moe nauiti sam za sebe (Mileti, 1994). Dobro projektirati znai optimalno koristiti sve steeno iskustvo i znanje za postizanje bilo kojeg cilja u ivotu, u struci, u drutvu. To je kontinuirani proces koji je sastavni dio ivota svakog pojedinca. Projektiranje u filozofskom2 smislu opisuje nain razmiljanja, pristupa problemima i nain rjeavanja problema. Moe se rei da je projektiranje specifian nain urednog i sreenog razmiljanja.

Svaki projekt treba odgovoriti na pet kljunih pitanja: TO ?, ZATO ?, KAKO ?, KOLIKO ?, KADA ?

Za projektiranje je bitno poeti od jasno definiranog cilja, te pri tome definirati: * to se eli postii; * u kojim okolnostima se to eli postii; * to treba znati da bi se postigao zadani cilj; * to treba nainiti da bi se to saznalo; * kako to nainiti, s kojim strunim kadrom, u kojem vremenu i uz koja financijska sredsta.

__________________
1

Logika - znanost koja istrauje principe i postupke tonog i pouzdanog zakljuivanja)

Filozofija - razumno istraivanje istine i principa postojanja ili ponaanja; sustav ili filozofska doktrina; sustav principa za postupanje u praktinim dogaajima

2. Vrste projekata
Projekte je mogue razlikovati prema pristupu i podruju.

Prema pristupu projekti mogu biti: znanstveni; struni; tehniki; umjetniki; sportski i dr.

Prema struno-znanstvenom ili umjetnikom podruju projekti mogu biti vrlo razliiti, pa se razlikuju primjerice graevinski, strojarski, rudarski, geoloki, umarski, medicinski, zakonski, politiki, vojni, kazalini, knjievni, filmski itd. Posebnu skupinu ine znanstveni i kvalifikacijski projekti.

2.1. Znanstveni projekti i kvalifikacijski projekti

Hidrogeoloka kao i ostale geoloka istraivanja mogu se smatrati velikim dijelom znanstvenim istraivanjima, a njihova realizacija znanstvenim projektima. Na pitanje to je znanost postoji vie odgovora. Tako jedna od definicija kae da je "znanost saznanje o injenicama, pojavama, zakonima i njihovim vjerojatnim uzrocima, a steeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim eksperimentom i pravilnim razmiljanjem" (Izvor: Webster's Third New International Dictionary). Nadalje "znanost je ukupnost sreenih i uopenih znanja do kojih se dolazi otkrivanjem i promiljanjem injenica i pojava u pojedinim dijelovima ovjekova poznavanja prirode i drutva utvrivanjem zakonitosti po kojima postoje" (Ani, V., 1991.-Rjenik hrvatskog jezika). Prema definiciji iz Enciklopedije Leksikografskog zavoda "znanost je

sistematizirana i argumentirana suma znanja u odreenom vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se dolo svjesnom primjenom odreenih objektivnih metoda". Neto proirena, ali i potpunija definicija kae da je "znanost sistematizirana i argumentirana suma znanja u odreenom vremenskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se dolo svjesnom primjenom odreenih objektivnih metoda istraivanja kako bi se spoznali zakoni zbivanja u prirodi te da se omogui predvianje buduih dogaaja i postigne maksimalna djelotvornost ovjeanstva" (Kniewald, J., 1993. - Metodika znanstvenog rada).

10

Znanstveni projekt je pak zaokruena znanstvena cjelina, koja ima jedinstveni cilj istraivanja, zajednike ideje i metodoloki pristup. Takav projekt, kad dobije novanu potporu i pone njegova realizacija, pridonosi organiziranom znanstvenom radu u znanstvenim institucijama (u naim prilikama Institut za geoloka istraivanja, RGN fakultet i PM fakultet), stimulira istraivake napore i razvija nove ideje, potie uinkovitije koritenje kadrova i opreme. Izrada znanstvenog projekta zahtjeva potpuno poznavanje plana i programa istraivanja s kojima mora biti prethodno upoznat naruitelj istraivanja. Kako inicijativu za izradu nekog znanstvenog projekta u pravilu pokree znanstvena institucija, skupina znanstvenika ili znanstvenik pojedinac, potencijalni izraivai projekta moraju potencijalnom naruitelju dati odgovarajui prijedlog.

2.1.1. Izrada prijedloga znanstvenog projekta

Izrada prijedloga znanstvenog projekta uglavnom je standardizirana, bez obzira da li se on podnosi Ministarstvu znanosti i tehnologije, nekom domaem ili inozemnom znanstvenom fondu ili nekom gospodarskom subjektu. Tako svaki prijedlog znanstvenog projekta u pravilu sadri: 1. Naslov projekta (Project title), koji mora biti kratak i informativan (najvie do 60 slovnih mjesta); 2. Ime i prezime glavnog i odgovornog istraivaa (Principal investigator); 3. Naziv i adresu institucije u kojoj e se realizirati projekt (Institution address). 4. Saetak projekta (Project summary) kojim s daje kratak opis projekta na najvie jednoj stranici, a treba biti pisan terminologijom razumljivom obrazovanoj osobi. 5. Opis projekta (Project description) bitan je i najvaniji dio prijedloga. Mora odgovoriti na pitanja TO?, ZATO?, KAKO?, TKO? GDJE? i KADA? Sastoji se od temeljnih izvornih postavki o naravi i znaenju znanstvenog problema, te prikaza hipoteze, poznastih injenica i metodologije istraivanja. I opis projekta mora biti saet-u pravilu do 15 stranica teksta (ukoliko se drukije ne trai u eventualnim uputstvima za pripremu prijedloga projekta). 6. Pregled dokumentacije o prethodnim projektima (Documentation of previous grants) sadri popis prethodnih projekata na kojima je radio istraivaki tim u zadnjih 5 godina. Navodi se broj projekata, naslovi projekata, saetak neobjavljenih rezultata i izvori i nain financiranja, a sve skupa treba biti saeto na dvije stranice teksta. Uz to posebno se daje popis publiciranih radova proizalih iz tih projekata, kao i veza s projektom koji se predlae.

10

11

7. Biografiju glavnog istraivaa (Curriculum vitae) koja sadri glavnu i zaajnu profesuinalnu angairanost, popis glavnih objavljenih radova i popis svih publikacija u posljednjih pet godina. 8. Popis drugih lanova istraivakog tima (Research team ) moe biti samo popis imena sa znanstvenim zvanjima, odnosno strunom kvalifikacijom, no u nekim sluajevima se trai i struni ivotopis svakog pojedinca s popisom objavljenih radova kroz posljednjih pet godina. 9. Financiranje (Budget) sadri kumulativan prikaz trokova za itavo predvieno vrijeme rada na projektu, te posebno trokove za svaku godinu /fazu rada na projektu. Svaki prijedlog znanstvenog projekta podlijee ocjeni (Project review). Uglavnom svaki financijer ima vlastitu metodologiju ocjenjivanja predloenog projekta, ali se kod svih ocjenjuje cilj i primjenljivost rezultata istraivanja i kvalificiranost vodeeg istraivaa.

2.2. Kvalifikacijski projekti

Posebni oblik znanstvenih i strunih projekata su tzv. kvalifikacijski radovi. To su radovi na temelju kojih se stjee struni, znanstveni i/ili akademski status, a razlikuju se diplomski rad, magistarski rad i doktorski rad (doktorska disertacija).

2.2.1. Diplomski rad

Diplomski rad je obino struni rad i u pravilu nema karakter znanstvenog rada, no ponekad postoje iznimke pa diplomski rad moe biti i pravo znanstveno djelo. Na prirodoslovnim i tehnikim fakultetima, pa tako i na RGN fakultetu izrada diplomskog rada i obrana diplomskog rada na diplomskom ispitu pred komisijom obavezni je sastavni dio studija. Ovisno o tome kako je to propisano na pojedinom fakultetu, teme diplomskih radova mogu biti unaprijed objavljene, pa se kandidati za njih prijavljuju, a prednost ima onaj tko se prvi prijavi, ili se pak tema dogovara s pojedinim nastavnikom-buduim mentorom. U svakom sluaju student-potencijalni diplomand-pismenom zamolbom preko studentske referade trai dodjelu predloene teme diplomskog rada. Zamolbu razmatra Odbor za diplomske ispite koji o svojoj pozitivnoj odluci izdaje pismeno rjeenje u kojem navodi naslov odobrene teme i imenuje voditelja rada. Nakon to je diplomandu na ovaj ili onaj nain dodijeljena tema diplomskog rada, on treba najprije prouiti svu dostupnu literaturu koja se odnosi na odobrenu temu, te nakon toga, u dogovoru s mentorom, pristupiti terenskom, laboratorijskom i/ili kabinetskom dijelu rada.

11

12

Tijekom te, druge faze rada diplomand na temelju znanja steenog tijekom studija, informacija iz prouene literature, te uputa mentora dijelom ili potpuno samostalno obavlja odreena istraivanja (kartira, prikuplja uzorke, determinira jezgru iz buotina, opaa promjene razina podzemne vode, mjeri izdanost izvora, u laboratoriju ispituje vodopropusnost i radi granulometrijske analize, intetpretira rezultate geofizikih snimanja, pokusnih crpljenja, i hidrometrijskih mjerenja i/ili hidrokemijskih analiza, izrauje razliite karte i dijagrame, izvodi proraune, statistike obrade, radi na matematikom modeliranju i sl.). Uz to vodi radne biljeke o onom to radi i eventualno snima fotografije koje e unijeti u diplomski rad. Nakon to je obavljen predvieni istraivaki dio posla i postignuti zadovoljavajui rezultati prelazi se na pisanje diplomskog rada. Diplomski rad treba pisati pisaim strojem ili raunalom na papiru formata A4 s dvostrukim proredom. Na prvoj stranici treba na vrhu ispisati naziv fakulteta, u sredini DIPLOMSKI RAD, na dno stranice s lijeve strane mjesto, mjesec i godinu, a s desne strane ime, prezime i matini broj diplomanda. Zatim slijedi na posebnim stranicama: - naslov diplomskog rada; (npr: HIDROGEOLOKE PRILIKE NA CRPILITU LIVADA) - gdje je rad izraen i ime voditeljlja (npr. Rad izraen u Zvodu za geologiju i geoloko inenjerstvo, voditelj prof. dr. sc. Kosta Urumovi) pa dalje: - sadraj s popisom priloga - naslov prvog poglavlja (obino UVOD) i tekst prvog poglavlja - tekst ostalih poglavlja. Naslov, odnosno poetak svakog novog poglavlja pie se na novoj stranici. Diplomski rad se u pravilu sastoji od slijedeih poglavlja: 1.Uvod 2. Pregled ranijih istraivanja 3. Teorijski (Opi) dio; 4. Eksperimentalni dio (Metode rada) 5. Rezultati istraivanja 6. Rasprava (Diskusija rezultata); zahvala (nije nuna)

12

13

7. Zakljuak (Zakljuci i preporuke) 8. Literatura (Popis literature) U Uvodu diplomskog rada daje se ukratko (do jedne stranice) prikaz teme i cilj rada, definira se podruje istraivanjak, iznose se pojedine faze rada i istie se dio rada koji je diplomand sam obavio U Pregledu ranijih istraivanja iznose se kronolokim redom imena autora koji su ranije radili na dotinom terenu i/ili problematici koja je tema diplomskog rada, i vrlo saeto (do nekoliko reenica), najbitniji rezultati njihovih istraivanja . U Teorijskom dijelu (Opem dijelu) iznose se do sada poznate spoznaje o podruju/problemu koji je tema diplomskog rada. Kako je diplomski rad dio obrazovnog procesa studenta, u ovom poglavlju moe se dati opirniji teorijski pristup problemu, tako to se mogu preuzeti neke relativno dobro poznate injenice i prikazi iz udbenika, atlasa, monografija i sl. koji ne bi uli u struni elaborat koji obrauje slinu temu. Pri tome je bitno da su svi preuzeti dijelovi teksta, karte, dijagrami ili drugi podaci popraeni tonom bibliografskom referencom. Teorijski dio moe se podijeliti u poglavlja ili podpoglavlja (primjerice 3.1. Zemljopisne znaajke, 3.1.1. Reljef, 3.1.2. Klima ........ 3.2. Geoloka graa podruja , 3.2.1. Litologoija, 3.2.2. Tektonika ........itd ). Teorijski dio smije prelaziti 1/3 veliine diplomsklog rada. U poglavlju Eksperimentalni dio (Metode rada, Istraivanja ili sl.) iznosi se to je diplomand radio i detaljno se opisuju metode kojima se je koristio odnosno to je preuzeo od drugih sudionika na zadatku, a relevantno je za diplomski rad. I ovaj dio moe se podijeliti u vie poglavlja i podpoglavlja (prmjerice 4.1. Terenska istraivanja, 4.1.1. Hidrogeoloko kartiranje, 4.1.2. Geoelektrino profiliranje, 4.1.3. Pokusno crpljenje.....4.2. Interpretacija 4.2.1. Hidrogeoloka funkcija pojedinih litolokih lanova, hidrogeolokih patrametara itd), a po broju stranica ini najvei dio rada. Rezultati predstavljaju najbitnije poglavlje diplomskog rada. U tom poglavlju iznose se samo glavni i reprezentativni rezultati a ne svi do kojih se tijekom istraivanja dolo. Tako primjerice treba dati rezultate statistike obrade podataka dobivenih mjerenjima, ali ne i sve rezultate mjerenja. Ako se radi o numerikim vrijednostima svi rezultati navode se u tablicama koje se mogu dati u prilogu. Rezultati se esto prikazuju grafiki (karte, profili stupovi, nivogrami, hidrogrami i sl), a u tekstu se iznosi samo najnunija objanjenja. Rezultati istraivanja trebaju biti prikazani na nain da ih moe netko drugi (naravno struna osoba) reinterpretirati. U pravilu se u ovom poglavlju ne daje komentar autora, ve se on ostavlja za Raspravu
13

4.2.2. Proraun

14

Rasprava je poglavlje o znaenju rezultata istraivanja. Prije pisanja tog poglavlja autor treba temeljito promisliti o vlastitim, ali i tuim rezultatima, te procijeniti njihovu vrijednost i znaenje. U ovom se poglavlju ne smiju ponavljati rezultati i pojedinani zakljuci. Zakljuke treba sintetizirati, a od rezultata istaknuti samo one koji eventualno ukazuju na nove smjerove istraivanja. U ovom poglavlju mogu se formulirati hipoteze, moe se i spekulirati, ali treba jasno istaknuti gdje spekulacija poinje, a gdje prestaje i to kao nepobitno proizlazi iz obavljenog rada. Zakljuak (ili Zakljuci ako ih ima vie) poglavlje je u kojem se iznose najvaniji rezultati vlastitog istraivanja, odnosno daju se naznake unapreenja spoznaja o predmetu istraivanja, te se eventualno upuuje na potrebu nastavka istraivanja. Zbog preglednosti dobro je zakljuke pisati u numeriranim odsjecima. Trebaju biti saeti, jasni i jednoznani i ne bi smjeli biti naspisani na vie od dvije stranice. U posljednjem poglavlju Literatura ili Popis literature navode se sve bibliografske reference koje su citirane u tekstu diplomskog rada. U tekstu diplomskog rada preporua se citate upisivati po tzv. harvardskom sustavu, to znai da se unutar zagrada pie samo prezime autora bez inicijala, i godina objavljivanja rada (primjerice (Leentvaar, 1995) , (Herenda, 1993) ili ....kako je utvrdio Urumovi (1971)). Ako se citira rad koji su napisala dva autora, piu se prezimena oba (primjerice (are i Mileti, 1978)), a ako ima vie od dva autora navodi se prvi i suradnici (primjerice (Urumovi i sur. 1978)). U poglavlju Literatura navode se prezimena i inicijali svih autora, zatim godina objavljivanja, naslov rada, skraeni naslov asopisa, volumen, broj, stranice od do i mjesto izlaenja asopisa. Radovi se navode abecednim redom prema prvom slovu prezimena prvog autora.Gornji radovi bi se prema tome citirali na slijedei nain: 1. Herenda, J. (1993): Utjecaj odlagalita otpada na podzemne vode, Gospodarstvo i okoli, br.2, str. 92-95, Zagreb. 2. Leentvaar, J. (1995): The need for the human factor in integrated water management, Europ. Water Poll. Contr., vol. 7, br. 3, str. 30-35, Amsterdam. 3. are, J. i Mileti, P. (1978): Neki aspekti koritenja, istraivanja i zatite podzemnih voda u Zagrebu, Zbornik ref., Simp. o istra. eksploat. i gospod. podzemnih voda, str. 71C79C, Zagreb. 4. Urumovi, K.(1971): O kvartarnom vodonosnom kompleksu na podruju Varadina, Geol. vjesnik, br. 24, str. 183-191, Zagreb.

14

15

5. Urumovi, K., Magdaleni, A. i arin, A.(1978): Hidrogeoloka istraivanja u SR Hrvatskoj i primjena informatike, Zbornik radova, 5. Jugosl. simp. o hidrogeol i in. geol., str 79-84, Beograd. Nakon to je diplomski rad napisan i pregledan od strane voditelja treba ga uvezati u tvrdi uvez. Pri uvezu se na poetku (prije naslovne stranice diplomskog rada) uvezuje rjeenje o dodjeli teme i imenovanju voditelja. Na prednjoj stranici tvrdih koricama na vrhu se upisuje naziv fakulteta, u sredini DIPLOMSKI RAD, a na dno s lijeve strane mjesto, mjesec i godinu, a s desne strane ime, prezime i matini broj diplomanda. Iznad natpisa DIPLOMSKI RAD mogue je, ali nije nuno, upisati i naslov diplomskog rada, naravno ukoliko nije predugaak.

2.2.2. Magistarski rad

Magistarski rad ima znanstveni karakter i ima oblik znanstvene rasprave. Pie se po zavretku poslijediplomskog studija i njegova pozitivna ocjena i javna obrana uvjet su za stjecanje titule magistra znanosti. Magistarski rad se takoer pie pod voditeljstvom imenovanog voditelja - mentora, koji je dijelom odgovoran za sadraj i oblik rada. Po sadraju magistarski rad je slian diplomskom radu, ali je teite na onome to je novo (tzv. "znanstveni doprinos") i to je rezultat samostalnog rada magistranda. Magistarski rad obino sadri 70 do 150 stranica teksta i odgovarajue priloge. Obino se nakon javne obrane u saetom obliku publicira u znanstvenom asopisu.

2.2.3. Doktorska disertacija

Doktorska disertacija je samostalno znanstveno djelo koje je strunjak izradio na temelju poznavanja struke i vlastitog istraivanja nekog problema koji prije toga nije rijeen. Radi se u sklopu doktorskog studija ili izvan doktorskog studija uz uvjet da doktorand ve ima steenu titulu magistra znanosti. Pozitivno ocijenjena i javno obranjena doktorska disertacija uvjet je za stjecanje titule doktora znanosti. Opseg disertacije kree se izmeu 100 i 300 stranica teksta s odgovarajuim prilozima. U pravilu se nakon obrane publicira u znanstvenim asopisima (obino kao vie lanaka), a u nekim sluajevima se objavljuje i kao posebna monografija.

15

16

3. Faze projektiranja
Realizacija svakog projekta moe se podijeliti u nekoliko faza. U tehnikim znanostima uobiajena je podjela na:

1. Projektni zadatak 2. Studija mogunosti/izvedivosti (feasibility study) 3. Idejno rjeenje 4. Idejni projekt 5. Glavni projekt 6. Izvedbeni projekt Svakoj fazi projektiranja prethodi Natjeajna dokumentacija.

3.1. Projektni zadatak

Izrada projektnog zadatka je prva i jedna od osnovnih radnih faza projektiranja. Izrauje ga naruitelj projekta (investitor) ili za njegove potrebe ovlatena projektantska organizacija ili pojedinac-ovlateni projektant. Projektni zadatak ima oblik manjeg elaborata iz kojeg mora biti jasno: - to se eli projektom postii; - u kojim okolnostima se to eli postii; - kojim tehnikim sredstvima se to eli postii; - kroz koje vrijeme; - s kakvim konanim ciljem. Ponekad, kada je to mogue, projektni zadatak sadri i predraunsku cijenu kotanja objekta ili pothvata koji treba projektirati. Projektni zadatak mora projektanta upoznati sa ve izvrenim radovima, rezultatima eventualno ve provedenih istraivanja, te svim poznatim prirodnim, tehnikim i gospodarskim uvjetima realizacije projekta. Projektant je duan drati se odredbi, zahtjeva i uputa projektnog zadatka, no ukoliko smatra da ima i povoljnijih rjeenja od onih pedvienih projektnim zadatkom moe ih priloiti kao dodatak izraenom projektu ili u dogovoru s investitorom izmijeniti/dopuniti projektni zadatak. Ako u projektnom zadatku nema potrebnih informacija i podataka za izradu projekta, projektant koji je prihvatio projektni zadatak duan ih je prikupiti u vlastitoj reiji.

16

17

Projektant je takoer duan poznavati zakonske propise koji se odnose na projektirane radove, tako da projekt ne smije sadravati zahvate, objekte ili aktivnosti koje su u suprotnosti s propisima iako to u projektnom zadatku nije navedeno.

3.2. Studija mogunosti/izvedivosti (feasibility study)

Studija mogunosti/izvedivosti (feasibility study) radi se za sloene i velike objekte ili zahvate koji se obino planiraju na irem podruju. Radi se na temelju postojeih podataka, a cilj joj je utvrditi mogunost realizacije zamiljenog projekta u danim, prvenstveno prirodnim uvjetima. Pri tome se koriste postojei podaci uz minimalna najnunija istraivanja. U toj fazi projektiranja razmatraju se sva mogua rjeenja postavljenog zadatka. Daju se gruba projektantska rjeenja svake od moguih varijanti, analizira se kompatibilnost pojedinih varijantnih rjeenja s prirodnim uvjetima i izgraenou odreenog podruja, te se daje okvirna procjena trokova izvedbe pojedine varijante. Loa rjeenja se odbacuju, a investitoru se obino predlau dvije do tri prihvatljive varijante.

3.3. Idejno rjeenje

Idejno rjeenje predstavlja osnovnu ideju budueg pothvata u bilo kojoj tehnikoj ili privrednoj grani. Radi se kao prva faza projektiranja (nakon prihvaenog projektnog zadatka) za jednostavnije objekte ili za prihvaeno varijantno rjeenje proisteklo iz studije izvedivosti. Obino obuhvaa kompletan objekt ili zahvat u irem kontekstu prirodnog i drutvenog okolia, tj. uklapa budui objekt u postojeu geografsku, ekonomsku, industrijsku i drutvenu strukturu i dokazuje tehniko-ekonomsku opravdanost izvedbe projektiranog objekta ili pothvata. Izrauje se na temelju orijentacijskih i prosjenih pokazatelja i sadri osnovno tehniko rjeenje, priblinu cijenu izvedbe, te cijenu rada i odravanja.

3.4. Idejni projekt

Idejni projekt je po sadraju jednak idejnom rjeenju, ali sadri detaljne tehnike podatke i tonije ekonomske pokazatelje. S obzirom na to sadri nacrte objekta/objekata ili dijelova objekta, tehniki opis i cijenu kotanja izvedbe pojedinih bitnih dijelova/faza objekta ili pothvata. Predviena cijena realizacije projekta moe se razlikovati do 20% od konane cijene.

17

18

3.5. Glavni projekt

Glavni projekt predstavlja detaljnu razradu idejnog projekta. Glavni projekt odnosi se na izvedbu objekta ili pothvata, a ne analizira opravdanost njegove realizacije. Sadri sve tehnike podatke, proraune, nacrte, matematike modele/simulacije i dr. potrebno za izvedbu objekta ili pothvata. Radi se na temelju podataka prikupljenih detaljnim terenskim i/ili laboratorijskim istraivanjima. Mora sadrati toan vremenski plan (npr. gantogram) i tonu cijenu realizacije projekta.

3.6. Izvedbeni projekt

Izvedbeni projekt predstavlja vrlo detaljnu razradu pojedinih sloenih dijelova projektiranog objekta ili pothvata sa svim tehnikim detaljima i uputama za njegovu izvedbu. Sadri toan popis (specifikaciju) materijala, sa dimenzijama i koliinama, te redosljed i trajanje radova, te detaljne nacrte.

3.7. Natjeajna dokumentacija

Uobiajeno je da se projektiranje, a obvezatno izvedba veih i skupljih objekata ili pothvata povjerava projektantu/izvoau na temelju natjeaja. Natjeaj moe biti javniobjavljen u javnim glasilima ili pozivni - dostavljen u pismenom obliku samo odabranim projektantima/izvoaima. Kakav e biti natjeaj ovisi o vrijednosti projekta, elji investitora i zakonskim propisima. U nekim sluajevima, kada se radi o vrlo vrijednim objektima ili kada se realizacija objekta financira sredstvima stranih/meunarodnih financijskih institucija, natjeaj mora biti javni i meunarodni. Zainteresirane organizacije, ukoliko zadovoljavaju uvjete objavljene u natjeaju, od investitora dobijaju (najee kupuju) natjeajnu dokumentaciju - tender. Natjeajnu dokumentaciju priprema investitor, ili ovlatena projektantska

organizacija/ovlateni projektant za raun investitora. Najee je to ista organizacija ili osoba koja je izradila projektni zadatak. Osim opisa zadatka, tehnikih uvjeta izvoenja i rokova izvoenja u tenderu moraju biti detaljno opisani svi pravni i ekonomski uvjeti rada. To posebno vrijedi za meunarodne natjeaje. U natjeajnoj dokumentaciji ne daje se cijena, ve se, obino tablino navode sve stavke sa koliinama, a ponua upisuje jedinine i ukupne cijene za pojedine stavke, odnosno ukupnu cijenu realizacije objekta.

18

19

Odabir izvoaa radi se nakon javnog otvaranja ponuda i analize svih elemenata ponude.

4. Planiranje projekta
Bitan element uspjenog projektiranja je realno planiranje. Realno planiranje obuhvaa pregled znanja o poslu koji treba obaviti, izradu redoslijeda zadataka koje treba izvriti tijekom projektiranja, te vremenski plan izvrenja pojedinih faza projekta unutar zadanih rokova. Na temelju znanja o poslu koji se zahtijeva projektnim zadatkom projekt se razlae na detaljne zadatke koji se u strunoj terminologiji nazivaju paketi rada (Babi, 2000a). Za pojedine pakete rada odreuje se redosljed unutar ukupnog projekta i procijenjuje se broj i kvalifikacija ljudi, oprema i vrijeme potrebno za njihovu realizaciju. Najeini najjasniji redoslijed paketa rada je onaj kod kojeg slijedei zadatak poinje tek kada je prethodni zavren. No nije neoubiajeno da dva zadatka poinju istodobno, te da se dijelom preklapaju, pri emu kraj jednog zadatka moe predstavljati ulaz (input) u jednu od faza drugog zadatka. Primjer toga je vremenski plan rada (gantograma) za projekt "Studija zaliha podzemnih voda drave Qatar"
PAKET RADA 1.Potpisivanje ugovora i dobivanje radne dozvole 2.Uspostava ureda; prikupljanje podataka 3.Pribavljanje garancija i viza; osiuguranje 4.Prijedlog i odobrenje projektnog plana 5.Nabava i interpretacija satelititskih snimaka 6.Nabava vozila, terenske i informatike opreme 7.Terenska hidrogeoloka istraivanja 8.Terenska geofizika istraivanja 9.Uspostava informatike (GIS) jedinice 10.Razvoj matematikog modela i izrada karata 11.Mobilizacija ekipe za buenje 12.Organizacija i oprema kampova 13.Dobava materijala za ugradnju u zdence 14. Izvedba plitkih i srednje dubokkih zdenaca 15. Karotaa i testiranje zdenaca 16. Izvedba dubokih zdenaca 17. Demobilizacija terenskih ekipa 18. Izrada i predaja zavrnog izjetaja 1. 2. 3. 4. Mjeseci rada 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Slika 4.1. Vremenski plan radova na Studiji zaliha podzemnih voda drave Qatar

Nakon to se utvrdi trajanje i redoslijed svakog od paketa rada, procjenjuje se ukupno trajanje rada na projektu, te se u skladu s tim izrauje inicijalni raspored radnih zadataka. Inicijalni raspored radnih zadataka samo je temelj za konani raspored do kojeg se dolazi tijekom poetne faze rada na projektu kroz nekoliko iteracija inicijalnog rasporeda. Kod

19

20

planiranja velikih projekata ovaj dio posla je vrlo zahtjevan i dugotrajan, pa se danas za njega esto koriste raunalni programi. Procjena trajanja vremena izvrenja pojedinog zadatka mora obuhvatiti sve aktivnosti od asa prihvaanja zadatka pa do njegovog zavretka. To znai da treba procijeniti vrijeme potrebno za pribavljanje nune opreme i materijala, mobilizaciju radnog tima, pribavljanje, pregled i valorizaciju ve postojeih podataka i podloga, vrijeme potrebno za putovanja ljudi i transport opreme, vrijeme potrebno za uspostavu logistike baze terenskog dijela radnog tima, vrijeme rada na terenu, laboratoriju i kabinetu, vrijeme za radne sastanke, te vrijeme potrebno za izradu, predaju, prezentaciju i reviziju izvjetaja i priloga. Potrebe za opremom iskazuju se za svaki paket rada posebno i ine temelj za kompletiranje opreme za cijeli projekt. Jasno je da vrsta i koliina opreme ovisi o vrsti, veliini i trajanju projekta, dislokaciji radilita u odnosu na sjedite projektantske tvrtke, a ponekad i o zahtjevima naruitelja projekta. Kao primjer moe posluiti popis opreme

predviene za rad na projektu Studija zaliha podzemnih voda drave Qatar". Jedan od estih naina za izvrenje pojedinih dijelova projekta jest angairanje poduzea podugovaraa koje nudi svoje usluge po sustavu klju u ruke za fiksnu cijenu. U tom sluaju poduzee podugovara raspolae potrebnom opremom za svoj dio posla (ili je mora samostalno pribaviti), pa to ne ulazi u planiranje projekta, no u plan projekta mora svakako ui vrijeme potrebno poduzeu podugovarau za izvrenje njegovog dijela posla i trenutak njegovog ukljuivanja u projekt. Jednom kada se definira trajanje pojedinog zadatka ili paketa rada i kada se procijeni koliko taj rad kota, moe se odrediti trajanje i cijena itavog projekta. Opisani nain procjene naziva se od dna prema vrhu (bottom up) i najtoniji je izvor podataka o projektu. Inicijalnim rasporedom mora se definirati slijedee: rani poetak najraniji datum kada se moe zapoeti s radom na zadatku; rani zavretak rok za zavretak projekta ukoliko svi poslovi budu obavljeni u optimalnom vremenu; kasni poetak zadnji doputeni datum poetka rada na zadatku ukolike se zadatak eli zavriti u predvienom roku; kasni zavretak zadnji doputeni datum zavretka posla pri kojem se ne plaaju penali ili se ne primjenjuju druge sankcije. Posebnu panju treba obratiti na definiranje kritinog puta tj. one aktivnosti (ili skupa aktivnosti) o kojoj ovisi nastavak rada na projektu, a projektant na nju ne moe neposredno

20

21

utjecati. Primjerice to moe biti nabava specijalne opreme koja se radi po narudbi, ili ekanje klimatski pogodnog razdoblja. O kritinom putu treba na vrijeme obavijestiti naruitelja i po mogunosti ga definirati ugovorom. Kako se moglo zakljuiti iz prethodnog teksta za izvrenje savakog projekta projektant mora raspolagat nunim resursima, a to su ljudi, oprema i materijal. U pravilu je

najuinkovitija konzistenta i kontinuirana uporaba to manjeg skupa resursa. Drugim rijeima cilj je izbjei stalna ukljuivanja i iskljuivanja mnogo ljudi i upreme u realizaciju projekta. Zato u zavrnoj fazi planiranja projekta treba provesti realno niveliranje resursa, tj. predvianje optimalnog broja ljudi, opreme i novaca za rad na projektu. Svako naknadno ukljuivanje novih ljudi u projekt zahtijeva dodatno vrijeme za upoznavanje s projektom i radnim zadacima tijekom kojeg su novi lanovi radnog tima neproduktivni, a na tome se nuno angaira netko od starihlanova ekipe, pa ne obavlja svoj dio posla. Dobro planiranje projekta temelj je za odreivanje realne cijene projekta.

5. Cijena projekta
Definiranje realne cijene projekta jedan je od najosjetljivijih elemenata procesa projektiranja. S tim problemom, s jedne strane, susree se naruitelj projekta, odnosno izraiva projektnog zadatka i natjeajne dokumentacije, jer mora biti svjestan da i u tom poslu vrijedi narodna izreka koliko para toliko muzike, a to znai da mora realno procijeniti to moe oekivati za sredstva kojima raspolae. S druge strane procjena realne cijene izuzetno je bitna za onoga koji daje ponudu za projektiranje i/ili za izvoenje nekog projekta. Naime, najnia ponuena cijena je esto kljuni imbenik za dobivanje posla. Pri tome ona mora biti takva da pokriva sve trokove angairanja nunih resursa za realizaciju projekta (ljudi, opreme i materijala), te da osigura odreenu dobit (profit) vlasnicima projektne/izvoake organizacije i ulagaima u projekt. Brojni su pokuaji razvitka objektivnih, gotovo znanstvenih metoda odreivanja cijene projekta uz primjenu sloenih formula i kalkulacija. No kako procjenjivanje cijene sloenih i dugotrajnih projekata predstavlja svojevrsno predvianje budunosti uz cijeli niz nemjerljivih parametara i subjektivnih imbenika, kao to su primjerice vremenski uvjeti na terenu, zdravlje lanova radnog tima, mogunost i uvjeti angamana lokalne radne snage, politike i ekonomske prilike u domicilnoj zemlji projektanta i zemlji u kojoj se izvodi projrekt, znanstvenemetode odreivanja cijene projekta uinkovite su gotovo koliko i znanstveno predvianje brojeva koji e biti izvueni u igri loto ili znanstvena prognoza kretanja cijena dionica na burzi.
21

22

Stoga se za realnu procjenu cijene projekta treba najvie pouzadati u znanje, iskustvo, ali i intuiciju voditelja projekta koji je obino uz konzultacije i procjenitelj. Jasno procjenitelj se pri tome mora sluiti jednom od uobiajenih tehnika procjenjivanja.

5.1. Tehnike procjenjivanja cijene projekta

Svaki voditelj projekta mora biti svjestan koliko je vremena i rada potrebno za tonu procjenu cijene projekta, pa prema tome moe izabrati jednu od poznatih tehnika procjenjivanja koje e mu najbolje pri tome pomoi. Ovdje emo se kratko upoznati s tri najee primjenjivane tehnike procjenjivanja. To su: (1) procjenjivanje po fazama (2) omjeravanje, (3) procjenjivanje prema mjerilima i (4) procjenjivanje od dna prema vrhu (Babi,2000b). Procjenjivanje po fazama je najmanje rizina tehnika, jer se kod nje i trokovi i rokovi daju samo za jednu fazu projekta. Naime, na poetku svakog projekta postoji puno nepoznanica koje u velikoj mjeri utjeu na konanu cijenu projekta. Kako projekt napreduje dolazi se do novih podataka kojima se neizvjesnosti uklanjaju ili smanjuju. Kod ove tehnike procjenjivanja podaci prikupljeni realizacijom jedne faze projekta temelj su za procjenu cijene kotanja naredne faze. Primjerice natjeajnom dokumentacijom trai se cijena

hidrogeolokog kartiranja i utvrivanja podzemnih veza ponor-izvor trasiranjem, ali se ne daje broj ponora i izvora. Stoga je logino da se kao prva faza izvede hidrogeoloko kartiranje terena za koje e se dati cijena na temelju opeg znanja i iskustva, a po zavretku te faze dati e se cijna za toan broj trasiranja definiran na temelju broja ponora i izvora registriranih hidrogeolokim kartiranjem. Nedostatak ove metode je to naruitelj ne zna na poetku projekta njegovu konanu cijenu, a prednost joj je to naruitelj moe odustati u ranoj fazi projekta od njegovog daljnjeg izvoenja ukoliko se on pokazao neopravdan. Omjeravanje je tehnika poznata i kao procjenjivanje od vrha prema dnu. Poinje procjenom cijene cijelog projekta nakon koje slijedi dodjeljivanje postotka od te ukupne cijene svakoj fazi i zadatku u projektu. Struktura ralanjenih poslova temelj je za ovakav tip procjene. Pri tome se polazi od cijene ve realiziranih slinih projekata ili od informacije o tome koliko je naruitelj spreman platiti za projekt. Ova metoda je najbra, ali i najmanje tona. Ipak moe dobro posluiti za odluku da li se uope isplati ulaziti u projekt.

22

23

Procjenjivanje prema mjerilima svodi se na usvajanje brutto cijene osnovne jedinice rada, te mnoenjem te cijene s koliinom rada. Ukupna cijena projekta dobije se zbrajanjem svih segmenata paketa rada. Brutto cijena osnovne jedinice rada odreuje se na temelju iskusta ili je normirana prema mjerilima usvojenim od strane naruitelja projekta Procjena od dna prema vrhu zahtijeva najvie vremena i truda, ali je i najtonija. Tom tehnikom obraunavaju se detaljno ljudi, oprema i materijal potrebani za realizaciju svakog segmenta projekta. Za svakog ovjeka kalkulira se vrijeme rada na projektu, brutto plaa, terenski dodaci, putni trokovi, osiguranje, administrativne takse i dr. Za opremu se kalkuliraju trokovi amortizacije, transporta i osiguranja, a za materijal trokovi nabave, transporta, eventualne carine i poreza i sl. Na te trokove dodaju se alikvotni dijelovi trokova poslovnog prostora, utroka energije, trokova menadmenta, administrativnog, tehnikog i pomonog osoblja, te se na sve zaraunavaju porezi, prirezi i ostala fiskalna davanja. Ukupna cijena projekta dobije se zbrajanjem svih tih trokova. Kod ove tehnike praktino postoji samo jedna nepouzdana veliina vrijeme. U tome se krije i nedostatak te tehnike jer se cijena moe iskalkulirati gotovo u lipu, ali uz pretpostavku potrebnog vremena rada koje moe varirati i nekoliko desetaka posto. Zbog toga odluka za njezinu primjenu ovisi o broju i tonosti informacija o projektu koje su nam dostupne u asu kalkulacije cijene. Opisane tehnike procjenjivanja cijena dovoljno su dobre i tone za donoenje odluke da li ii u neki projekt i za davanje ponude za projekt. Meutim kada se projekt dobije, projektantska organizacija mora voditelju projekta odobriti proraun (buet) za njegovu realizaciju koji se radi na temelju detaljne procjene trokova na temelju detaljnog plana rada. U tu procjenu ulazi interna cijena rada, interna cijena opreme, cijana vanjskog rada i opreme i cijena materijala, a sve to uvelike ovisi o organizaciji i strukturi poduzea, odnosima meu radnim timovima (odjelima, zavodima, radnim grupama i sl.), te angamanu suradnikih poduzea (podugovaraa) ili vanjskih suradnika.

6. Projektni i poslovni rizik

Projektantski posao pun je neizvjesnosti. Voditelji projekata to nazivaju rizikom. Primjerice projektantska organizacija koja se bavi projektiranjem i izvoenjem hidrogeolokih projekata dobila je na meunarodnom natjeaju ve spominjani vrijedan i kompleksan projekt Studija zaliha podzemnih voda drave Qatar. U sklopu tog projekta, izmeu ostalog predvieno je izvoenje etiri plitka buena istrano-eksploatacijska zdenca,

23

24

etiri istrano-eksplatacijska zdenca srednje dubine i tri duboka istrano-eksploatacijska zdenca, te njihovo pokusno crpljenje (testiranje). Kako projektanstka organizacija u svojoj djelatnosti nema izvoenje buenih zdenaca mora za taj tehniki zahtjevan i financijski vrlo vrijedan segment projekta angairati specijalistiko poduzee podugovaraa. I evo rizika! Hoe li taj dio posla biti obavljen na vrijeme, za cijenu predvienu trokovnikom i prema tehnikim normama i specifikacijama? To je projektni rizik. Ili drugi primjer iz blie povijesti. Poznato zagrebako poduzee Geotehnika sredinom osamdesetih godina dobilo je na meunarodnom natjeaju projekt vodoopskrbe grada El Obeid u provinciji Kordofan u sredinjem Sudanu. Projekt je obuhvaao geoloka i hidrogeoloka istraivanja, izvoenje i testiranje 18 zdenaca pojedinane dubine oko 350 m, projektiranje i izgradnju crpilita, projektiranje i izgradnju vodovoda duine oko 50 km sa svim potrebnim objektima i ureajima, projektiranje i rekonstrukciju gradske vodovodne mree, te isporuku opreme i osposobljavanje kadrova za voenje i odravanje cjelokupnog vodoopskrbnog sustava. Realizacija projekta odvijala se u skladu s projektnim planom. U zadanim rokovima zavrena su istraivanja, pronaena je najpogodnija lokacija crpilita, izvedeni su zdenci, zavreni su svi projekti i poloeno je oko 40 km cjevovoda, a naplata izvrenih radova uredno se obavljala u aranmanu JUBMES-a (Jugoslavenska banka za meunarodnu suradnju) isporukom pamuka jugoslavenskoj tekstilnoj industriji i isplatom protuvrijednosti Geotehnici. No poetkom devedesetih godina dolo je do poznatih politikih promjena. Raspadom Jugoslavije nestao je JUBMES sa hrvatske gospodarske scene, a Sudan je zbog podrke Iraku u Irako-Kuvajtskom ratu svrstan meu zemlje ekstremne islamske orijentacije i podvrgnut meunarodnim sankcijama, odnosno zabrani meunarodne trgovine i ukidanju meunarodne financijske pomoi, pa nije mogao dalje financirati projekt. Kao rezultat svega Geotehnici nisu isplaeni izvreni radovi u vrijednosti od nekoliko desetaka milijuna dolara, to je praktino dovelo poduzee do ruba propasti. To je bio poslovni rizik kojeg je vrlo teko bilo predvidjeti, a nikako ga se nije moglo sprijeiti ili umanjiti. Kako upravljati ovim i drugim slinim rizicima koji se javljaju gotovo u svakom projektu? Upravljanje rizikom primarni je posao voditelja projekta. Zapravo sve njegove aktivnosti od izrade plana rada na projektu, odreivanja cijene projekta, komunikacije sa sudionicima u projektu odnosni naruiteljem projekta i kontrole rada na projektu moraju biti u funkciji upravljanja rizicima, odnosno svoenja rizika na najmanju moguu mjeru. No upravljanje rizikom predstavlja i posebni skup aktivnosti koje voditelj projekta i njegovi
24

25

suradnici svjesno provode kroz cijelo vrijeme trajanja projekta s ciljem prepoznavanja rizika i upravljanja njime (Babi, 2000a). Upravljanje rizikom temelji se na tri koraka koji se stalno ponavljaju od poetka do zavretka projekta. To su: 1. Prepoznavanje ili identificiranje rizika, odnosno sustavno traenje mogue neizvjesnosti; 2. Procjena vjerojatnosti nastupanja prepoznatih rizika, traenje odgovora na prepoznate rizike i potencijalnu tetu i definiranje strategije za smanjivanje rizika; 3. Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine uinkovitosti. Prepoznavanje ili identificiranje rizika zahtijeva znanje o projektu, iskustvo i temeljito poznavanje tehnika rukovoenja projektima (projekt menadmenta). Pri prepoznavanju rizika obino se koriste tri tehnike: a) razgovor s naruiteljima (ulagaima) jer su oni obino dobro poznaju lokalne prilike i prouili barem dio rizika u procesu donoenja odluke o projektu; b) uenje iz prolosti (analogija sa slinim, ve izvedenim projektima); c) stalno praenje realizacije projektnog plana i bueta. Za procjenu vjerojatnosti nastupanja rizika nema pouzdanih tehnika ili metoda. Mogu se koristiti neke metode iz domene rauna vjerojatnosti, no kako se sve one temelje na velikom broju pokuaja, kod projekata koji su u pravilu u velikoj mjeri jedinstveni i neponovljivi sluajevi one nemaju praktinu vrijednost. Stoga uspjenost procjene vjerojatnosti nastupanja rizika najvie ovisi o znanju, iskustvu i intuiciji voditelja projekta. Voditelj projekta mora kreirati i odgovore na procijenjene rizike, odnosno razviti strategiju za smanjivanje rizika. Pri tome mu teoretski na raspolaganju stoje etiri mogunosti: prihvaanje rizika, izbjegavanje rizika, praenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije i prebacivanje rizika na ddrugoga. Prihvaanje rizika znai da je voditelj projekta svjestan da rizik postoji, ali nita ne poduzima dok se rizik stvarno ne pojavi, a onda reagira prema nastaloj situaciji. Izbjegavanje rizika svodi se na izbacivanje dijela projekta koji je optereen rizikom. To je vrlo uinkovita strategija, ali je rijetko mogua. Praenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije svodi se na pomno praenje kritinog dijela projekta i preventivnu pripremu alternativnih rjeenja koja je mogue primijeniti u asu nastupanja rizine situacije. Takav nain reakcije je najsigurniji, ali trai ljude i sredstava koji moda nikada nee biti aktivirani.

25

26

Prebacivanje rizika na drugoga mogue je u pravilu u projektima na kojima su angairani podugovarai, na koje se dobrim ugovorom mogu prebaciti svi rizici vezani uz njihov segment projekta. U nekim sluajevima dio rizika moe se prebaciti i na poduzea koja se bave osiguranjem od rizika. Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine uinkovitosti vrlo je vaan dio procesa upravljanja rizikom. Strategiju treba kontrolirati na isti nain na koji se kontrolira i projekt konstantno i sustavno. Pri tome treba voditi kronologiju rizika i primijenjenih mjera za njihovo suzbijanje sve dok nije nestala mogunost nastupanja odreenog rizika. To je korisno za pravovremene reagiranje pri radu na aktualnom projektu, ali predstavlja i dragocjeno dokumentirano iskustvo koje moe biti od velike koristi kod buduih projekata.

7. Sudionici na realizaciji projekta

Svaki projekt zapoinje prepoznavanjem sudionika u projektu, tj. svih onih koji izravno ili neizravno utjeu na uspjenu realizaciju projekta. (Babi, 2000). U pravilu u svakom projektu prisutno je pet skupina sudionika: projekt-menader, projektni tim, uprava (menadment) poduzea, sponzor i korisnici. Projekt-menader ima ulogu dirigenta. Naime, kao to dirigent vodi skladno orkestar i pri tome daje ritam muziciranju, tako i projekt-menader usklauje planove, rad, trud, mogunosti i elje svih sudionika u projektu. Projektni tim ini ona skupina ljudi koji obavljaju sav posao i vode projekt prema uspjenom zavretku. lanovi projektnog tima su svi oni koji su ukljueni u bilo koju fazu realizacije projekta i koji doprinose toj realizaciji znanjem, vjetinom, vremenom i trudom. lanovi tima ukljuuju se u rad na temelju podjele projektnih zadataka, a na temelju znanja i vjetina kojima raspolau. Uprava (menadment) dio je poduzea sa stvarnim ovlastima. Oni imaju kontrolu nad financijskim sredstvima, opremom i ljudima. Stoga su kljuni za uspjenu realizaciju projekta, a najbitnija uloga im je donoenje ispravnih odluka nas temelju injenica predoenih od strane projekt menadera i/ili projektnog tima. Sponzor projekta je osoba s autoritetom u poduzeu koji proizlazi iz njegove pozicije, ali nuno i iz iskustva, znanja, truda i moralnih vrijednosti. On je na neki nain "zatitnik" projekta. Uloga mu je praenje razvoja projekta i, preteno savjetodavna pomo u rjeavanju komunikacijskih i unutarorganizacijskih problema koje projekt-menader ne moe rijeiti zbog formalnog nedostatka autoriteta.
26

27

Korisnici projekta ine "drugu stranu", tj. to je formalna skupina koja je naruila projekt, koja ga namjerava koristiti i koja ga plaa, pa ima sva prava koja iz toga proizlaze. Za uspjenu realizaciju projekta potrebno je prije poetka rada nainiti projektna pravila. Izrauje ih uprava uz sudjelovanje sponzora projekta i potencijalnog projektmenadera. Projekta pravila se sastoje od: * projektne liste * izjave o poslu * matrice odgovornosti * plana komunikacije Projektnu listu objavljuje sponzor na poetku svakog novog projekta. Njome se imenuje voditelj projekta kojemu sponzor izraava svoju podrku. Projektna lista ima formu pisma, faksa, e-maila i sl. Izjavu o poslu priprema projekt-menader. To je pisani dokument u kojem su definirani ciljevi projekta, obim posla, faze rada, sastav projektnog tima, trokovi, kriteriji za procjenu uspjenosti i linija odgovornosti. U pravilu bi za svaku toku izjave o poslu trebalo postii punu suglasnost svih sudionika u projektu. Matrica odgovornosti sadri popis svih glavnih aktivnosti koje se moraju obaviti, popis svih sudionika u projektu i njihovih zaduenja, potrebna odobrenja i autorizacije i popis pojedinih sudionika koje se mora u pojedinim fazama projekta informirati i/ili konzultirati. I matricu odgovornosti moraju prihvatiti i odobriti svi sudionici u projektu. Plan komunikacije je pisana strategija kako da pravi ljudi dobiju pravu informaciju u pravo vrijeme. On definira i kome je koja informacija potrebna. U njega se unosi plan sastanaka pojedinih razina sudionika projekta, a definiraju se i mogunosti neformalnih komunikacija.

27

28

8. Voenje projekata (upravljanje projektima)

Za voenje projekata ili upravljanje projektima vrijede ista naela kao i za voenje bilo koje djelatnosti u gospodarstvu, bankarstvu, politici, obrazovanju, znanosti, zdravstvu, pa i kulturi ili sportu. Za ljude koji vode ili upravljaju bilo kojom od navedenih djelatnosti danas se koristi naziv menader (engl. manager). Naime, menader je prema definiciji (V. Ani & I. Goldstein) struni voditelj i organizator koji svojom kreativnou i idejama upravlja poduzeem, nekom organizacijom, sportskim klubom i sl. Temeljne funkcije menadera su planiranje, organiziranje, rukovoenje i kontrola. No od uspjenog menadera se oekuje i da motivira, komunicira, radi u timu i razrjeava konflikte. Za uspjeno obavljanje tako sloenih poslova prijeko je potrebna strunost, umijee uphoenja s ljudima i idejnost. Pod strunou se podrazumijeva posjedovanje i primjena specifinih strunih znanja koja se stjeu obrazovanjem i iskustvom. Umijee ophoenja s ljudima predstavlja sposobnost komunikacije i rada s ljudima, razumijevanje tuih potreba i problema, motiviranje ljudi i to "bezbolnije" rjeavanje konfliktnih situacija. Pri tome je temeljno znati sluati i odgovoriti na pravi nain i pravom mjerom. Idejnost* je sposobnost analize i dijagnoze sloenih problema ili zadataka. Pri tome je bitno pravovremeno uoavanje problema, pronalaenje moguih rjeenja i njihovo vrednovanje, te odabir najboljeg mogueg rjeenja u datoj situaciji. U pravilu, to je menader na vioj razini upravljanja, to se smanjuje vanost strunosti, a poveava se vanost idejnosti. Meutim, umijee ophoenja s ljudima podjednako je vano na svim razinama upravljanja, jer veinu svojih poslova menaderi obavljaju s drugim ljudima i uz pomo drugih ljudi. Hoe li menader optimalno koristiti sposobnosti svojih suradnika u najveoj mjeri ovisi o njegovom stilu rukovoena.

_____________ * Idejnost-svojstvo onog to sadri ideju**, to je proeto idejom.

**Ideja - 1) predoavanje neke stvari putem biti pojma; 2) shvaanje, misaono oblikovanje, nain shvaanja; 3) nadahnue, poticaj, prijedlog, zamisao (Ani, V & Goldstein, I., 1999.)

28

29

Rukovoenje je kljuni element funkcioniranja svake organizacije, odnosno realizacije projekta, a ini ga upravljanje ljudima i sredstvima. Svrha rukovoenja je ostvarivanje postavljenih ciljeva radnog (u naem sluaju istraivakog) tima, ali i ire radne sredine (zavoda, odjela, fakulteta/instituta ili poduzea). Da bi menader uspjeno rukovodio mora biti inteligentan, mora imati visoki radni kapacitet, mora raspolagati dovoljnim strunim znanjem, mora biti dominantan i samopouzdan. Osim toga menader mora kreirati svoj stil rukovoenja. Stil rukovoenja u velikoj mjeri ovisi o karakternim osobinama menadera, ali mora biti primjeren ljudima kojima se rukovodi. Mora biti prilagoen obrazovanju, strunosti i vjetinama, ali i moralinim normama, vjerovanju, stavovima i ivotnom stilu podreenih suradnika. Teorija rukovoenja razlikuje tri stila rukovoenja: 1. Autokratski stil rukovoenja je onaj kod kojeg menader sam planira aktivnosti radnog tima te sam donosi sve odluke i u pravilu ih ne obrazlae. Svakom lanu radnog tima odreuje konkretne radne zadatke, trai od lanova tima injenice i informacije potrebne za donoenje odluka, ali eventualne primjedbe i prijedloge ne prihvaa. Prema suradnicima se odnosi korektno i s formalnim potovanjem, ali im ne doputa da sami odluuju ili sudjeluju u procesu odluivanja, te ne potie njihovu inicijativu i kreativnost. Ne naglaava svoju nadreenu poziciju, ali je svima i u svakom asu jasno tko je nadreeni. 2. Demokratski stil rukovoenja je onaj kod kojeg menader planira radne aktivnosti zajedno s lanovima radnog tima. Otvoren je za sve sugestije i esto trai miljenje suradnika prije donoenja odluka. Sve svoje postupke uvijek obrazlae. Prihvaa i potie inicijativu i kreativnost suradnika. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh projekta snosi iskljuivo menader. 3. "Laissez-faire" stil* rukovoenja znai da menader prihvaa ideje i prijedloge svojih suradnika, donosi poslovne odluke zajedno s njima, te dijeli s njima ovlasti i odgovornost. Rad organizira tako da svaki radni zadatak vodi realizaciji projekta, ali od suradnika oekuje da sami pronau nain kako e raditi i izvravati zadatke te im preputa donoenje svih odluka koje se odnose na izvrenje njihovog dijela posla. Menader koji se dri "laissez-faire" stila odluivanja komunicira unutar poduzea/ustanove otvoreno i iskreno s onima iznad sebe, pored sebe i ispod sebe.

*Laissez-faire - laisser (fr) = pustiti ; faire (fr)=raditi. U slobodnom prijevodu "pusti da rade".

29

30

U praksi gotovo nikada stilovi rukovoenja ne odgovaraju potpuno gornjim definicijama, jer obino menader uz jedan dominantan stil koristi i elemente drugih stilova, to ovisi o konktretnoj situaciji i ljudima s kojima komunicira. Osim toga stil rukovoenja se ponekad i mijenja, to esto ovisi o politiko-drutvenom okruenju, odnosno normama ponaanja koje podrava vladajua struktura. U svakom sluaju rukovoenje uvijek ima dva bitna smjera. Jedan dio rukovoenja usmjeren je prema radnom zadatku. Sastoji se od definiranja zadatka i odgovornosti lanova radnog tima. Menader mora odrediti to se radi, tko e to uraditi, kojim sredstvima, kako, kada i gdje. Drugi dio usmjeren je na odnose s ljudima i okruenjem. Svodi se na osiguravanje financijskih sredstava, dozvola za rad i drugih dokumenata. Osim toga menader nadzire dinamiku i kvalitetu izvrenja radnih zadataka, pomae lanovima radnog tima savjetima, korigira radni zadatak tijekom rada ukoliko je to potrebno i rjeava konfliktne situacije. Uz sve to brine se da svi elementi izvrenja zadatka budu u skladu sa zakonima i drugim propisima. Jedna od bitnih uloga uspjenog menadera je motiviranje lanova radnog tima za izvravanje radnih zadataka. Da bi to mogao efikasno uiniti mora znati zato ljudi rade, odnosno to ih motivira na rad. Prema teoriji motivacije (Maslow, A......) ljudi rade da bi zadovoljili pet skupina svojih potreba. To su: - fizioloke potrebe - potrebe za hranom, smjetajem, odjeom, ogrjevom, zdravstvenom zatitom i dr. - potrebe za sigurnou - potreba za osjeajem da e se fizioloke potrebe moi redovito zadovoljavati. - socijalne potrebe - potreba za pripadanjem odreenoj drutvenoj grupi, potereba za kolegijalnou, potreba za prijateljstvom. - potreba za potovanjem - potreba za osjeajem da je ovjek uvaavan zbog svojih strunih i ljudskih osobina. - potreba za samoispunjenjem - potreba za napredovanjem u struci, za napredovanjem na hijerarhijskoj ljestvici rukovodnih struktura, potreba za novim znanjima i dr.

30

31

Najnie su na hijerarhijskoj ljestvici fizioloke potrebe. Ljudi rade iskljuivo da bi za svoj rad dobili materijalnu naknadu koja omoguuje preivljavanje njima i njihovim obiteljima. Malo je vano o kakvom se poslu radi i kakvi su uvjeti rada. U pravilo je vano dobiti to vie novca za to manje uloenog truda -ljudi se "tede" za aktivnosti izvan radnog mjesta. Slijede potrebe za sigurnou. Najvanije je zadrati radno mjesto. Pri tome vrijedi uloiti i neto dodatnog truda. Zaposlenik sa takvim motivom jako pazi to je doputeno a to nije, to se svia pretpostavljenima a to ih smeta i vrlo dobro se prilagoava svakoj promjeni pravila ponaanja. Sam rad, odnosno rezultati rad ga posebno ne zanimaju. Kod ljudi koji su s obzirom na znanje i radnu sposobnost sigurni da nee ostati bez posla javlja se potreba za potovanjem. Oni se ele ugodno osjeati na poslu. Skloni su komunikaciji s drugim ljudima i razvijaju kolegijalne, a esto i prijateljske odnose. Vaan motiv za rad im je uvaavanje i potovanje i pretpostavljenih, ali i hijerarhijski isto pozicioniranih i podreenih suradnika. Stoga nastoje svoj dio posla obaviti korektno, a rado pomau i drugima. Jaki radni motiv im je javna pohvala nadreenih, povremeni poziv na druenje s "viim strukturama", dodjela ljepeg ureda i sl. Kako ele biti prihvaeni od najireg kruga suradnika, ne iskazuju prevelike ambicije, da im se to ne bi zamjerilo. Obino su savjesni i vrlo pouzdani radnici. Potreba za samoispunjenjem je motiv za rad kod relativno malog broja ljudi. To su ljudi koji imaju potrebu iskazivati ono to ele i raditi kako misle da je najbolje. Da bi doli do tih mogunosti spremni su uloiti dodatne napore u obrazovanje (upisuju poslijedioplomske studije, rade disertacije, sudjeluju na seminarima i slinim skupovima, itaju strunu liteteraturu u slobodno vrijeme itd.). Svoje znanje rado javno pokazuju, pa piu znanstvene i strune lanke, sudjeluju s referatima na kongresima i simpozijima i sl. U pravilu bi to trebali biti lanovi radnog tima koji e "vui naprijed" i u najveoj mjeri doprinositi uspjenoj realizaciji projekta. Najee je to tako, ali nerijetko su to solisti koji se teko uklapaju u timski rad, zbog visokog miljenja o sebi teko komunuciraju sa suradnicima, a ako im se uz to probudi i elja za rukovoenjem, mogu stvarati ozbiljne probleme.

Kod najveeg broja ljudi, kad su potrebe s jedne razine hijerarhijske ljestvice uglavnom zadovoljene, javljaju se one s vie razine. Stoga, eli li menader nekog motivirati da radi bolje i uinkovitije, mora procijeniti koja je potreba kod njega dominantna i nastojati je zadovoljiti. Zato je jedna od osnovnih zadaa menadera odrediti dominantne potrebe zaposlenih i njima prilagoditi svoje ponaanje.
31

32

Pri tome je vrlo bitno komuniciranje. Naime, komunikacija openito zauzima visoko mjesto meu faktorima koji imaju veliki utjecaj na uspjeh projekta. Kao to je ve reeno projekte ine ljudi koji rade i izvravaju poslove. Ali da bi ti ljudi radili prave poslove i izvravali ih na najbolji mogui nain, potrebno je da svi ukljueni u projekt meusobno komuniciraju. Voditelji projekata pak moraju biti dobri komunikatori-njihova uloga obuhvaa dogovaranje u svezi s ciljevima, koordinaciju ljudi, otkrivanje i rjeavanje problema i upravljanje oekivanjima. Postoji vie tehnika komunikacije koje nam pomau da odgovarajui ljudi dou do pravih informacija potrebnih za donoenje i provoenje odluka. Prema D. Babiu (2001.) neke od tih tehnika su: Komunikacija unutar radnog tima; Komunikacija s menadmentom i korisnicima; Upravljanje promjenanama; Zavrno izvjee; Komunikacija unutar radnog tima Teorija voenja projekata najee govori o etiri temeljna problema koja se rjeavaju komunikacijom unutar radnog tima. To su odgovornost, koordinacija, status i odobrenja. Odgovornost se sastoji u tome to svaki lan radnog tima mora znati za koji dio projekta snosi odgovornost. Koordinacija je nuna zbog toga to su svi lanovi radnog tima ovisni jedni o drugima u obavljanju svojih zadataka, tj. oslanjaju se jedni na druge. Bez meusobne komunikacije nemogue je zamisliti efikasan rad na projektu. Status svakog pojedinog lana radnog tima vaan je zbog toga jer za postizanje dogovorenih ciljeva nuno da svaki lan tima snosi odgovornost za praenje napretka tijekom rada na projektu, identificiranje problema i poduzimanje akcija za rjeavanje uoenih problema primjerenu svojem statusu. Odobrenja su bitna ukoliko korisnik, sponzor ili menadment projekta promijeni neke od projektnih ili s projektom povezanih poslovnih uvjeta, pa lanovi radnog tima moraju mijenjati ranije prihvaena rjeenja i odluke. Odobrenjima se definira tko i u kojem segmentu moe odluiti o potrebnim promjenama.

Da bi komunikacija unutar tima bila uinkovita dobro se je pridravati odreenih pravila i metoda. Ve je u prethodnom poglavlju spomenuta "Izjava o poslu" kojom se rjeava

32

33

veliki broj nepoznanica glede jasnoe zadatka. No i lanovi radnog tima moraju dobiti jasne zadatke. Za to je odgovoran voditelj projekta. Pri tome on mora: detaljno definitarti konani cilj i sve faze i meufaze rada na projektu Svakom od lanova radnog tima mora biti potpuno jasno to se od njega oekuje i u kojim rokovima. Pri tome je bitno objasniti lanovima tima kako se njihov dio posla uklapa u projekt kao cjelinu. Ukoliko voditelj projekta oekuje neke specifine potekoe u poslu koje oekuju pojedinog lana radnog tima treba ga o tome unaprijed obavijestiti; Dobro je da voditelj projekta osobno prenese zadatak svakom lanu radnog tima i da pri tome osigura dovoljno vremena za razgovor kako bi se sve eventualne nejasnoe mogle razjasniti. Premijerni sastanak Zapoinjanje rada na realizaciji iole veeg i znaajnijeg projekta je vaan dogaaj i treba ga obiljeiti. Kao to nogometna utakmica poinje prvim udarcem sa sredine terena na suev znak, pa svi znaju da je igra poela, tako i realizacija projekta treba imati slubeni poetak. To se obino obavlja tzv. "premijernim sastankom". To je sastanak koji se saziva nakon prihvaanja izjave o radu i formiranja radnog tima, a na njega dolaze svi sudionici u projektu. Na "premijernom sastanku" oni se meusobno upoznaju i na neki nain se obvezuju na dostizanje zajednikog tima. Premijerni sastanak obino tee na slijedei nain: * Sponzor otvara sastanak i objanjava svrhu projekta i njegovu vanost za ulagaa, izvoaa, iru drutvenu zajednicu i sl. * Sponzor predstavlja prisutnima ptredstavnike korisnika rezultata projekta (ulagaa) koji prisutnima objanjava vanost projekta sa svojeg stajalita. * Sponzor predstavlja voditelja projekta. * Voditelj projekta predstavlja poimence lanove radnog tima s osvrtom na poloaj, kompetencije i radno iskustvo svakog pojedinca. * Danas je uobiajeno da se zbog poticanja osjeaja pripadanja skupini koja radi na projektu, sudionicima podijele i primjerena obiljeja, kao to su recimo majice, kape, alice za kavu i sl., pa to obino ine predstavnici ulagaa ili sponzor. * Premijerni sastanak je dobro zavriti prikladnim domjenkom tijekom kojeg se svi meusobno osobno upoznaju, razmjenjuju ideje i u slobodnijem ozraju izraavaju svoje miljenje o projektu.

Radni sastanci i sastanci o statusu projekta

33

34

Posao voditelja projekta je uiniti ili pomoi lanovima tima da budu to produktivniji. Da bi to mogao, mora znati to lanovi tima rade i s kojim se problemima susreu. Za to je naravno potrebna redovita komunikacija koja se najee ostvaruje radnim sastancima. Najbolje je planirati i odrediti vrijeme sastanaka, jo kod planiranja projekta. Jer, iako se esto ini da je dobro nastupiti politikom "otvorenih vrata", u praksi se dogaa da najvei dio vremena voditelj projekta zbog brojnih obveza nije u uredu ili je pak zauzet drugim sastancima. Stoga ovakav pristup nerijetko rezultira time da lanovi radnog tima i voditelj projekta nedovoljno komuniciraju u svezi s problemima koji se pojavljuju do trenutka dok problemi nisu postali gorui, odnosno dok nisu narasli do mjere da ih je nemogue zanemariti. Zbog toga je korisno unaprijed odrediti termine za sastanke s lanovima radnog tima, unijeti ih u planere i dogovoreno vrijeme se maksimalno potivati. Da bi sastanci bili efikasni i svrsishodni voditelj projekta/menader treba se pridravati nekoliko temeljnih pravila: 1. Dnevni red dostaviti svima pozvanim na sastanak barem jedan radni dan prije odravanja sastanka, ali i dozvoliti sudionicima da dnevni red dopune vlastitim prijedlozima ukoliko su i oni u vezi s temom sastanka.

2. Sastanak treba poeti i zavriti na vrijeme.

3. Dnevni red treba tako koncipirati da sve toke dnevnog reda budu u funkciji jednog od tri cilja: prenijeti informaciju, dobiti informaciju i donijeti odluku. Treba se u to veoj mjeri pridravati prihvaenog dnevnog reda

4. Treba inzistirati na decidiranom izjanjavanju, a posebno ako je u pitanju donoenje odluke. utnju nikako ne treba shvaati kao odobravanje. Ona je obino znak opstrukcije pri buduem provoenju utnjom prihvaene odluke.

5. O sastanku treba voditi zapisnik, a posebno paljivo zabiljeiti odluke i podjelu zadataka. Na prvom slijedeem sastanku treba izvjestiti koje su odluke provedene i provjeriti koji su zadaci izvreni.

Sastanci su najvaniji naina komunikacije voditelja projekta/menadera sa zaposlenicima, s drugim menaderima, s lanovima uprave itd. Oni omoguuju dvosmjernu komunikaciju izmeu sudionika. Primjerice, lanovima radnog tima/zaposlenicima
34

35

omoguuju iznoenje ideja, prijedloga i savjeta, a menaderu priopavanje odluka, davanje uputa za daljnji rad i sl. Pri tome su za uspjenog menadera vrlo vane dvije stvari - mora znati aktivno sluati to drugi govore i dobro govoriti. Nain i stil govorenja treba prilagoditi situaciji. Naime, razliito se govori u neposrednom razgovoru s jednom ili nekoliko osoba, drugaije se govori kada se neto izlae formalno sazvanoj grupi sluatelja, a drugaije ako se radi o rjeavanju nekog konflikata. Pri tome je, uz ono to se kae, vrlo bitno i kako se kae, tj. kojom glasnoom i kojim tonom, uz kakav izraz lica, oiju, stav tijela i gestikuliranje. Uz usmenu komunikaciju menader mora i pisano komunicirati. Pisano komuniciranje zahtijeva jasan i nedvosmislen izriaj, jednostavan jezik, sintaktiku i pravopisnu tonost. Svako pismo/dopis treba zapoeti otvaranjem, tj. nekom uobiajenom ljubaznom formulom (npr. Potovani kolega, Cijenjeni gospodine direktore i sl.), a nastaviti ga uvodom, tj.prvom reenicom (ili prvim reenicama) kojom se osnovni sadraj pisma/dopisa dovodi u vezu s ciljem pisane poruke (npr. Na temelju dogovora sa sastanka odranog 25. oujka dostavljamo Vam ponudu za hidrogeoloka istraivanja lokacije budueg crpilita). Slijedi poruka ili sutina, tj. sredinji i najvaniji dio pisma/dopisa. Ona mora biti izraena jasnom i nedvosmislenom formulacijom. Ne smije biti predugaka, ali mo+ra biti dovoljno detaljna da iz nje bude potpuno jasno to se pismom/dopisom eli postii. Pismo/dopis zavrava zakljukom ili zatvaranjem. Njime se utvruje, odnosno naglaava sr sadraja pisma/dopisa, a ujedno daje i zakljuni ton.(npr. Nadamo se da Vam nae cijene i rokovi odgovaraju, te da emo uspjeno suraivati.). Na samom kraju pisma/dopisa pie se pozdrav i potpis (npr. Sa srdanim pozdravom, Primite srdane pozdrave, Uz najbolje elje i sl. i Dr. sc. Ivan Ivankovi, ravnatelj Instituta). Danas se ubrzano razvijaju nove mogunosti i tehnike komuniciranja kao to su elektronska pota, Internet i dr. pa uspjean menader mora biti sposoban da ih koristi. Jedna od osobina uspjenog menadera je i delegiranje "vlasti", tj. preputanje poslova i donoenja odluka drugim lanovima radnog tima. Naime esto je korisno dati mogunost pojedinim suradnicima da samostalno obave neki zadatak na nain koji njima najvie odgovara i omoguiti im samostalno donoenje odluka koje se tiu obavljanja postavljenog zadatka. Na taj nain potie se inventivnost, kreativnost i uinkovitost suradnika, a menaderu ostaje vie vremena za obavljanje pravih menaderskih poslova kao to su planiranje, organiziranje, nadzor, usmjeravanje i unapreivanje. Kako nema potpunog sklada meu ljudima, neizbjeno je da se u okviru rada na nekom projektu javljaju konfliktne situacije. Zadaa menadera je da njihovu pojavu preduhitri ili svede na najmanju moguu mjeru, a kada se konflikti jave da ih rijei u
35

36

najkraem roku i uz najmanju tetu za posao. Najei je razlog meuljudskih sukoba nedovoljna ili loa komunikacija. Konflikt ima za posljedicu nezadovoljstvo ljudi, slabljenje, a ponekad i potpuni prekid meusobnih veza izmeu pojedinih lanova radnog tima, "grupaenje", te smanjivanje radnog uinka, jer sukob lanova radnog tima postaje vaniji od obavljanja radnih zadataka. No ponekad konfliktne situacije imaju i pozitivan uinak. Tako iniciraju menadera na preispitivanje ranije donesenih odluka i korekciju loih rjeenjanja, povod su da lanovi radnog tima upoznaju menadera s nekim injenicama koje su ranije drali kao povjerljive i priopavali ih samo onim lanovima tima s kojima su u prijateljskim odnosima, pa mu tako omoguuju donoenje boljih odluka, navode lanove tima da o situaciji na poslu razmiljaju i izvan radnog vremena, te prisiljavaju menadera da poduzme neke neugodne korake za koje je znao da ih treba nainiti, ali ih je svjesno ili nesvjesno odgaao za kasnije (primjerice postavljanje na nie radno mjesto, razliite disciplinske mjere ili otkaz). Osim toga, kako je otvoreni konflikt u pravilu samo zadnji in dugoronijeg procesa nakupljanja problema, njegovo izbijanje i brzo i efikasno rjeavanje predstavlja relaksaciju, odnosno uklanja nagomilane napetosti meu lanovima radnog tima, to uvijek ima pozitivan uinak na daljnje odvijanje radnog procesa. Kako bi smanjio mogunost izbijanja konflikta, menader mora svoj tim neprestance poticati na suradnju, kompromis i prilagodbu novim situacijama. Ako do konflikta ipak doe, izuzetno je vano da menader pri njegovom rjeavanju ima kooperativan stav, da podjednako saslua sve strane koje su se nale u konfliktnoj situaciji, da zajedniki sa suradnicima definira problem i pronae mogue rjeenja koje je najbolje za sve, te da to rjeenje brzo i efikasno provede u djelo. Kao to se vidi iz izloenog menaderski posao je izuzetno sloen i zahtjevan. Da bi menader mogao uspjeno obavljati svoj posao, potrebno mu je kontinuirano usavravanje, tj. praenje struke ali i usvajanje novih znanja i tehnika poslovanja. To pak, uz obavljanje "redovitog" posla nuno stavlja svakog menadera pred dva velika problema. To su kronini nedostatak vremena i stres. Zbog toga je izuzetno bitno da menader promiljeno planira svoje vrijeme i ispuni ga poslovima koji su u direktnoj funkciji realizacije projekta, a sporednije zadatke s punim povjerenjem povjeri svojim suradnicima. Ako na taj nain uspije smanjiti nedostatak vremena, uklonit e i dio stresa. Ostatak stresa, odnosno njegove posljedice spadaju u domenu medicine, pa se njima neemo baviti.

36

37

9. Usmena prezentacija projekta

Vrlo vanu fazu projektiranja predstavlja usmena prezentacija projekta. Naime, nosilac projekta/projektant tijekom procesa izrade projekta nekoliko puta treba usmeno predstaviti svoj projekt razliitim skupinama sluatelja. Kako obino ideja za neki projekt potjee od projektanta, prvo usmeno izlaganje je uvjeravanje potencijalnog investitora u svrsishodnost projekta. Slijedi prezentacija/obrana projektnog zadatka pred strunim povjerenstvom investitora. Projektant kojem je povjerena izrada projekta, obino usmeno izlae rezultate rada na projektu pred strunim povjerenstvom za praenje rada na projektu, nakon zavretka odreene faze rada, a pred revizijskim ili recenzijskim povjerenstvom po zavretku projekta . Ukoliko se radi o studiji utjecaja na okoli, projektant "brani" studiju pred strunim povjerenstvom, a u nekim sluajevima i na javnom skupu koji se odrava u sklopu javnog uvida u studiju. Diplomski rad, magistarski rad i doktorska disertacija obvezatno se usmeno izlau i brane pred povjerenstvom za obranu uz prisustvo vie ili manje brojnog sluateljstva. U hidrogeolokoj struci esto se piu znanstveni ili struni referati, koje autori usmeno izlau na kongresima, simpozijima i drugim znanstvenim ili strunim skupovima. Na temelju rada na nekom projektu istraivai dre javna predavanja u strunom drutvu (npr. HGD) itd. O kvaliteti usmene prezentacije u velikoj mjeri ovisi ocjena projekta, a time i njegovo prihvaanje u prezentiranom obliku, ili, uz naknadne dopune i izmjene. Stoga se svaki projektant, prije ili kasnije, susretne s pitanjem kako biti uvjerljiv, kako ostaviti dojam na osnovi kojeg e mu ljudi vjerovati, te kako ljude zainteresirati za realizaciju projekta? Raa li se ovjek s takvim sposobnostima ili je usmena prezentacija neto to se moe nauiti? Na temelju naih srednjokolskih i fakultetskih nastavnih programa u kojima o komunikacijama, govorenju i retorici uglavnom nema rijei, moglo bi se zakljuiti da je vjetina govorenja uroena, a onima koji je nemaju nema se smisla niti truditi da je naue. Gledajui anglo-amerike obrazovne programe ini se da ipak nije tako. Naime gotovo nema srednjokolskog ili fakultetskog programa, bez obzira na struku, u kojima nema predmeta kao to su "oral communitations", "oral skils" ili sl.

37

38

Prema tome govornike vjetine i uvjerljivost u javnim nastupima uglavnom su tehnike koje se mogu nauiti i uvjebati. Neovisno o tome morate li govoriti na radnom sastanku, braniti projekt pred povjerenstvom, drati referat na nekom skupu ili govoriti na sveanom ruku morate se pripremiti. Priprema u pravilu traje due nego to e trajati izlaganje, a koliko e trajati ovisi o govornikovu iskustvu, sloenosti teme, vanosti izlaganja, vrsti i broju sluatelja, vrsti skupa, ambijentu u kojem se skup odrava i dr. Da bi se usmeno izlaganje bilo koje vrste dobro pripremilo nuno je: definirati cilj izlaganja; odrediti koliko e izlaganje trajati; doznati osobine ljudi koji e izlaganje sluati; strukturirati izlaganje; pripremiti tehnika pomagala; uvjebati izlaganje.

Izlaganje moe imati razliite ciljeve kao to su: - prijenos neke informacije; - ukazivanje na neki problem; - edukaciju sluatelja; - uvjeravanje sluatelja u kvalitetu i vrijednost projekta itd.

U svakom sluaju govornik mora sam sebi jasno definirati cilj i biti sam u njega uvjeren. U suptrotnom govornik e biti konfuzan, a sluatelji e se brzo poeti pitati - to ovaj hoe rei? Govornik mora tono znati da li e informirati sluatelje o neem o emu oni neznaju nita ili e govoriti o neem to je sluateljima do neke mjere poznato. Katastrofalno je ako sluatelji ne razumiju ili samo nasluuju o emu govornik govori, ali je i vrlo loe ako se sluatelji ponu pitati - to nas ovaj davi, zar misli da smo takve neznalice.? Uvjeravanje sluateljstva je najizazovniji tip izlaganja koje ima za cilj promjenu miljenja stava sluatelja. Takvim izlaganjem uglavnom se eli uvjeriti sluatelje u veu istinitost injenica s kojima raspolaemo od injenica s kojima raspolae druga strana.

38

39

Jedno od kljunih pitanja na koje nema decidiranog odgovora je koliko izlaganje treba trajati. Moda je na to pitanje najbolje odgovoriti citirajui sir Winstona Churchila, legendarnog britanskog premijera, koji je rekao: "Govor bi trebao biti poput enske suknje: dovoljno dugaak da pokrije temu, a dovoljno kratak da tema ostane zanimljiva". Nain usmenog izlaganja u velike ovisi o obrazovanju sluatelja. Ako se obraa manje obrazovanom sluateljstvu (primjerice skup ljudi iz nekog sela na javnoj raspravi na kojoj se tumai studija utjecaja na okoli) sluateljstvo e se pridobiti emotivnim izlaganjem uz koritenje usporedbi s onim s im se sluatelji susreu svakodnevno, to im je dobro poznato i ega se ne boje. Ako je izlaganje namijenjeno osobama vie razine obrazovanja (primjerice struno povjerenstvo za ocjenu studije utjecaja na okoli) treba prezentirati vie injenica, numerikih podataka i brojano izraenih rezultata. Da bi izlaganje bilo jasno i razumljivo, mora biti dobro strukturirano. Treba poeti pozdravom sluateljstva i uvodom iz kojeg e biti jasno koja je svrha i tema izlaganja. Nastavlja se dijelom u kojem e biti detaljno i jasno objanjeno to je i kako raeno i kakvi su rezultati rada. U tom dijelu dobro je potrkrijepiti eventualne brojane podatke grafikim prikazima (dijagramima, krivuljama i sl.), te sluateljima pokazati jasne, eventualno pojednostavljene karte i profile, a najbitnije pojave i objekte pokazati fotografijama ili video zapisom. Za to treba dobro pripremiti potrebnu opremu, jer je vrlo loe ako "tehnika" zakae. Izlaganje treba zavriti zakljukom u kojem e se istaknuti rezultati projekta te ono to slijedi. Treba predvidjeti dovoljno vremena za pitanja sluatelja. Svako postavljeno pitanje treba sasluati paljivo i do kraja i provjeriti da li ste ga dobro razumjeli. Treba odgovarati samo na ona pitanja za koja je govornik kompetentan, a odgovori moraju biti jasni, kratki i po mogunosti jednoznani. Uz sve to da bi usmena prezentacija neke teme/projekta bila uspjena mogu pomoi slijedei savjeti:

govorite jasno, sigurno i relativno brzo; izravno gledajte sugovornika ili ljude kojima govorite; ne budite nasilni u nastojanju da poto-poto sluatelje uvjerite u svoj stav;

39

40

pokaite nepristrasnost; pametnu publiku ne provocirajte preuivanjem injenica koje vam ne idu u prilog; ono to je najvanije, recite odmah na poetku, kasnije to moete ponoviti; dodatno potaknite ljude na razmiljanje (ako vam je stalo da uope razmiljaju).

40

41

II. HIDROGEOLOKI PROJEKTI I PROJEKTI POVEZANI S HIDROGEOLOGIJOM

41

42

1. Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske

Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske primjer je regionalnih hidrogeolokih istraivanja. Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske je projekt u sklopu Programa geolokih karata Republike Hrvatske koji finacira Ministarsvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske, a izvodi ga Hrvatski geloki institut. Programa geolokih karata Republike Hrvatske ine slijedei projekti: 1. Osnovna geoloka karta R. Hrvatske M 1:50.000 2. Osnovna hidrogeoloka karta R. Hrvatske M 1:100.000 3. Osnovna inenjersko-geoloka karta R. Hrvatske M 1:100.000 4 Karta mineralnih sirovina i prognozna karta R. Hrvatske M 1:100.000 / 200.000 5. Geokemijska karta R. Hrvatske M 1:100.000 6. Geotermalna karta R. Hrvatske M 1.100.000 7. Strukturno-geomorfoloka karta R. Hrvatske M 1:100.000.

Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske organizirana je prema listovima topografske podloge 1:100.000 izmjere po Greenwichu, tako da je kompatibilna s postojeom Osnovnom geolokom kartom M 1:100.000. Cijeli teritorij Republike Hrvatske pokriven je sa 74 lista Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske, vaan je i neizostavan dio "Hidrogeolokog informacijskog sustava" (HGIS). "Hidrogeoloki informacijski sustav" dio je "Vodoprivrednog informacijskog sustava", koji je opet tematski dio "Informacijskog sustava za okoli Republike Hrvatske". Zbog toga se Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske izrauje t.zv. GIS tehnologijom (Biondi i dr., 1995). Po definiciji GIS (GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV) predstavlja organizirani sustav raunala, programskih paketa, zemljopisnih podataka i osoblja u funkciji efikasnog upravljanja referentnim geografskim informacijama. Te informacije ukljuuju i segment podzemnih i povrinskih voda.

42

43

Za

izradu

"Hidrogeolokog

informacijskog

sustava",

odnosno

Osnovne

hidrogeoloke karte Republike Hrvatske koristi se programski paket ARC/INFO (ESRIUSA), koji uz vrlo kvalitetan grafiki prikaz omoguuje i formiranje odgovarajue banke podataka. Sama tehnika izrade Osnovne hidrogeoloke karte sastoji se od pripreme 5 osnovnih slojeva (oleata) koji se prenose u kodirani sustav. To su: 1. HGK - geoloke granice, rasjedi, strukturne oznake, poloaji slojeva, simboli, obojeni poligoni; 2. LIT - zatvoreni poligoni;

3. VT - izvori, zone izviranja, vrulje, estavele, ponori, jame, pilje, bunari, buotine, galerije, vodozahvati, povrinski kopovi, pregrade, injekcijske zavjese, kanali, tuneli, opaake stanice i dr.; 4. LIN - geomorfoloki linijski elementi, razvodnice, hidroizohipse, granice vodonosnika i dr.; 5. KEM - termalna, mineralna i kemijska svojstva voda. Prekrivanjem ovih slojeva dolazi se do konanog grafikog prikaza hidrogeoloke karte. Svaki list karte popraen je odgovarajuim bazama podataka. Razdvojeni su promjenljivi od nepromjenljivih podataka. Dio podataka unosi se u tuma OHGK, dok dio ostaje u bazi podataka koja je otvorena za razliite korisnike programe. Baza podataka stalno se nadopunjuje novim podacima. To se posebno odnosi na "dinamike" podatke (podaci o razini podzemne vode, koliinama crpljenja/izviranja i dr.). Osnovna hidrogeoloka karta Republike Hrvatske je sloena karta (arin, 1988).. Sastoji se od jedne ope (osnovna karta) i niza dopunskih karata, hidrogeolokih profila i stupa, tumaa, tabelarnih i slikovnih priloga tumaa, te dokumentacije. Izraena je na dva lista koji su priloeni tumau. Na prvom se listu nalaze se: - Osnovna hidrogeoloka karta, 1:100 000, - Litoloki stup - Hidrogeoloki profili (2-3 profila) - Karta ugroenosti vodonosnika od oneienja, 1:300.000
43

44

- Shema listova - Karta poloaja lista Na listu je smjetena i legenda osnovne karte, koja je istovremeno i legenda litolokog i hidrogeolokog stupa i hidrogeolokih profila Drugi list sastoji se od: . - Karte slivova, vodnih i morfolokih objekata, 1:100.000; - Sheme listova M:25.000, - Tumaa oznaka Uz to mogu se dati i detaljne karte crpilita M:1:25.000. Na listovima se jo nalazi naziv karte, imena autora i suradnika, naziv izvoake organizacije (organizacije koja je kartirala i one koja ga je redaktirala i tiskala) i godina izrade. Osnovna hidrogeoloka karta i karta vodnih objekata izradjuju se i tiskaju u viebojnoj tehnici. Formatizirane su u A5 format slobodno su uloena u depu korica tumaa. Uz njih se nalazi na posebnom listu hidrogeoloki stup. Uz to izrauju se i tzv. dopunske karte, kao to su karta oborina (izohijeta), karta temperatura zraka (izotermea), tektonska karta, karta debljina odreene formacije i sl. Sve one nisu obvezne za sve listove, ve se daju za ona podruja za koja su zanimljive.Dopunske karte se prikazuju jednobojno, formata su neto manjeg od A4 i tiskane su u sklopu tuma.

Ako su na raspolaganju hidrogeoloki ili srodni podaci koji imaju kartografsku i strunu vrijednost a nisu predvieni u sadraju osnovne karte i obveznih dopunskih karata, oni predstavljaju podlogu za izradu razliitih neobveznih dopunskih karata. To su specijalne hidrogeoloke i srodne karte. Izraduju se jednobojno. Mjerilo im varira od 1:50 000 do 1:500 000, zavisno o veliini podruja. Veliina im ne smije prijei format A4. vrsto se uvezuju u tuma, uz obvezne dopunske karte. Tuma se sastoji iz tekstualnog dijela i priloga. Prilozi tumaa su razliite tablice, dijagrami, drugi crtei i fotografije. U tumau su vrsto uvezane dopunske karte, osim karte vodnih objekata, koja je slobodno uloena u dep korica tumaa.

Dokumentaciju predstavljaju originalni ili obraeni podaci prikupljeni ili sreeni tijekom izrade pojedinog lista OHGK i koji se moraju pohraniti. Doku- mentaciju uva Institut za geoloka istraivanja.
44

45

Pojedini sastavni dijelovi Osnovne hidrogeoloke karte Hrvatske sadravat e hidrogeoloke i srodne podatke navedene u nastavku.

1.1.Sadraj dijelova lista Osnovne hidrogeoloke karte

Osnovna karta 1:100 000, sadri slijedee podatke: a) Litoloki sastav formacija (litostratigrafskih jedinica). b) Hidrogeoloka svojstva formacija: propusnost, vrsta poroznosti, transmisivnost, okrenost i izdanost. c) Hidrogeoloku funkciju terena: podzemne barijere i propusne naslage.

d) Podatke o vodonosnicima: izobate krovine i podine, hidroloke parametre, dubine do krkog vodonosnika, prostiranje i karakteristike znaajnih vodonosnika u ravnicama. e) Podatke o dinamici podzemnih voda: podzemne razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda, utvrene podzemno-vodne veze, granice artekih voda, hidroizohipse i hidroizopieze. f) Termalna i mineralna svojstva podzemnih voda: hladne i termalne vode, slatke, mineralne i slane (boate) vode, crpilita mineralne vode, ljeilita i kupalita. g) Kemijska svojstva podzemnih i povrinskih voda: hidrokemijski tip voda, sastav glavnih iona, sadraj klorida u zoni utjecaja mora. h) Vodne graevine: buene bunare, arteke bunare, zdence (kopane bunare), istrane buotine, opaake vodne graevine, zahvate podzemnih i povrinskih voda, podzemne i povrinske rudarske radove, naftna i plinska polja, pregrade, injekcione zavjese, kanale i vodne tunele. i) Vodne pojave: izvore, vrulje, estavele, aktivne ponore, spilje i jame s vodom, umjetna jezera, granice plavljenog terena, opaake vodne pojave, kao i one iz kojih su uzeti uzorci za analize, zatim hidroloke i meteoroloke stanice, prave i povrinske razvodnice. j) Geomorfoloke podatke: bezvodne spilje, jame i ponore, ponikve, visee i suhe doline, jaruge i terasne odsjeke. k) Geoloke podatke: stratigrafske simbole, litostratigrafske granice, elemente vertikalne i tangencijalne tektonike. l) Topografske podatke: reljef, naselja, prometnice, more, prirodna jezera, vodotoke. Karta ugroenosti vodonosnika od zagaenja, 1:300 000, sadri:

45

46

a) Stupanj ugroenosti vodonosnika od zagaenja s povrine terena (misli se na hidrogeoloki aspekt, na rizik porozne sredine da doe do eventualnog zagaenja, a ne na stanje zagaenosti podzemnih voda). b) Slivna podruja krkih vodonosnika (iako ta podruja nisu ugroena ili su samo donekle ugroena, voda s njih povrinski otjee na terene s kojih penetrira u podzemlje, u krke vodonosnike). c) Podruja bez iskoristivih vodonosnika (obzirom na propusnost pokrovnih naslaga i samog vodonosnika mogu neka podruja biti i vrlo "ugroena", ali ako je podzemna voda boata ili se ne moe nikako pridobivati, takvo je podruje vodoopskrbno neiskoristivo). d) Lokacije crpilita podzemnih i povrinskih voda.

Hidrogeoloki stup sadri podatke o stratigrafskoj pripadnosti izdvojenih jedinica, njihov stratigrafski simbol, litoloki sastav, debljinu i hidrogeoloka svojstva. Litoloki sastav i hidrogeoloka svojstva prikazuju se rafurom i bojom kao na osonovnoj karti. Hidrogeoloki profili sadre, uz reljef i toponime terena kojeg presijecaju, takoder litostratigrafske jedinice, njihove granice, stratigrafske simbole i litoloki sastav, tektonske elemente, te hidrogeoloka svojstva izdvojenih litostratigrafskih jedinica. Poloajna karta pokazuje poloaj kartiranog lista u odnosu na susjedne listove i njegov poloaj unutar teritorija republike ili pokrajine na kojoj se nalazi kartirano podruje.

1.2. Sadraj karte slivova, vodnih i morfolokih objekata

Karta slivova, vodnih i morfolokih objekata 1:100 000, sadri: a) Vodne pojave i graevine kao osnovna karta . b) Geomorfoloke objekte: fosilne ponore, bezvodne spilje i jame. c) Katastarske brojeve objekata koji se uvrtavaju u Hidrogeoloki katastar Hrvatske, registarske brojeve preostalih "tokastih" objekata (zahvati povrinske vode, rudarski radovi, naftna i plinska polja, hidroloke i meteoroloke stanice). d) Razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda i podzemne vodne veze kao osnovna karta . e) Podzemno-vodne i povrinsko-vodne opaake objekte i eksploatavijske objekte i njihove identifikacione brojeve (katastarski i registarski). c) Topografske podatke kao osnovna karta .

1.3. Sadraj dopunskih karata

46

47

Karta kvalitete vode sadri: a) Kvalitetu podzemnih i povrinskih voda za pie. - Kvalitetu podzemnih i povrinskih voda za navodnjavanje. b) Identifikacione brojeve objekata.

Karta padalina i temperature zraka, 1:300 000, sadri: a) Izohijete srednjih godinjih koliina za 30-godinje razdoblje. b) Godinje koliine padalina za razdoblje izrade karte. c) Izoterme srednjih vrijednosti za 30-godinje razdablje. d) Lokacije meteorolokih stanica.

1.3. Sadraj tumaa Osnovne hidrogeoloke karte

Tuma Osnovne hidrogeoloke karte predstavlja tekst slijedeeg sadraja: l. Uvod 2. Istrani radovi 2.1. Ranija istraivanja 2.2. Nova istraivanja 2.3. Stupanj hidrogeoloke istraenosti terena 3. Geografska obiljeja 3.1. Geografski poloaj 3.2. Reljef 3.3. Klima 3.4. Vegetacijski pokriva 3.5. Povrinske vode (hidrografija) 4. Geoloka graa 4.1. Stratigrafija 4.2. Tektonika 5. Geomorfoloka obiljeja 5.1. Geomorfoloki procesi 5.2. Vanije geomorfoloke pojave

47

48

6. Osnovna hidrogeoloka obiljeja 6.1. Hidrogeoloka regionalizacija 6.2. Hidrogeoloka obiljeja pojedinih podruja: - hidrogeoloka svojstva stijena - hidrogeoloka funkcija terena -hidrogeoloke karakteristike vanijih vodonosnika 7. Zalihe pitkih podzemnih voda 7.l. Stupanj poznavanja zaliha 7.2. Eksploatacijske zalihe 7.3. Obnovljive zalihe 7.4. Stalne zalihe 8. Termalne i mineralne vode 9. Hidrogeologija i vodnogospodarska problematika 9.1. Vodoopskrba 9.2. Kvaliteta podzemnih i povrinskih voda za pie i navodnjavanje 9.3. Bilanca zaliha pitkih podzemnih voda 9.4. Hidrotehnike gradnje 9.5. Zatita podzemnih voda 9.6. Obrana od podzemnih voda l 10. Zakljuak i preporuke.

Prilozi-tumaa su razliite skice, profili, dijagrami i, eventualno, fotografije. Prijedlog o njihovom uvrtavanju u tuma podnosi izvoa.

Uz tuma su obvezni slijedei prilozi: -mjesene koliine padalina; - nivogrami podzemne vode; -dijagrami izdanosti, u primorskim predjelima jo i dijagrami slanosti; -analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.; -poloajna karta radova izvedenih u okviru OHGK.

Obvezan je takoder i izvod iz hidrogeolokog katastra. U izvodu se u tablinom obliku daju najvaniji podaci za sve izvore, speleoloke pojave s vodom, buene i kopane bunare, crpne galerije i bunare s drenovima, tj. za objekte koji su uvrteni u Hidrogeoloki katastar Republike Hrvatske..
48

49

Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, poloajna oznaka (oznaka sekcije), te naziv ili ua lokacija.

Osim toga, upisuju se slijedei podaci: - Izvori: vrsta, stanje, reim istjecanja, vodonosnik, najmanja izdanost (l/s), datum mjerenja, sadraj klorida (za priobalni izvor), naziv vodovoda (korisnik). Prilozi-tumaa su razliite skice, profili, dijagrami i, eventualno, fotografije. Prijedlog o njihovom uvrtavanju u tuma podnosi izvoa.

Slijedei prilozi su obvezni: mjesene koliine padalina; - nivogrami podzemne vode; dijagrami izdanosti, u primorskim predjelima jo i dijagrami slanosti; analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.; poloajna karta radova izvedenih u okviru OHGK.

Obvezan je takoer i izvod iz hidrogeolokog katastra. U izvodu se u tablinom obliku daju najvaniji podaci za sve izvore, speleoloke pojave s vodom, buene i kopane bunare, crpne galerije i bunare s drenovima, tj. za objekte koji su uvrteni u Hidrogeoloki katastar Jugoslavije.

Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, poloajna oznaka (oznaka sekcije), te naziv ili ua lokacija.

Osim toga, upisuju se slijedei podaci: - Izvori: vrsta, stanje, reim istjecanja, vodonosnik, najmanja izdanost (l/s), datum mjerenja, sadraj klorida (za priobalni izvor), naziv vodovoda (korisnik).

Hidrogeoloke karakteristike, vodoprivredna problematika i kartografski uvjeti upuuju podjelu teritorija SFRJ na slijedee tri vrste terena za potrebe opisa naina izrade OHGK: ravniarska podruja, gorska podruja (bez ili s malim ueem kra), - krka podruja. Meu tim podrujima postoje razlike u namjeni i karakteristikama hidrogeoloke opaake mree, u vrstama dopunskih terenskih, laboratorijskih i kabinetskih istraivanja i u
49

50

nainu izrade karte.

1.4. Nain izrade Osnovne hidrogeoloke karte

Izvedba Osnovne hidrogeoloke karte Hrvatske odvijat e se za svaki list, ili za vie susjednih listova ako se zajedno kartiraju, u slijedeim etapama i fazama: I. Pripremni radovi : Izrada projektnog zadatka Prikupljanje literature i dokumentacije Studij prikupljenog materijala Hidrogeoloko rekognosciranje Preliminarna hidrogeoloka interpretacija Izrada i recenzija projekta Pripreme za terenske radove.

II. Glavni radovi: Osnivanje hidrogeoloke opaake mree Redovita hidrogeoloka opaanja Ostali dopunski istrani radovi Kartiranje u uem smislu Obrada svih raspoloivih podataka Konana hidrogeoloka interpretacija i izrada autorskog originala karata Izrada tumaa.

III. Nadzor i zavrni radovi: Nadzor nad izradom OHGK Godinji struno-financijski izvjetaji Recenzija karte i tumaa i provedba ispravaka Tisak OHGK.

50

51

2. STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA

Na temelju odredbi Zakona o vodama (Narodne novine, br. 107/95 i 105/05.), Strategija upravljanja vodama (Narodne novine, br. 91/08.) doneena 15. srpnja 2008. godine na 5. sjednici Hrvatskog sabora je dugoroni planski dokument kojim se utvruju vizija, misija, ciljevi i zadae dravne politike u upravljanju vodama. Ona daje strateka opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga gospodarstva polazei od zateenog stanja vodnog sektora, razvojnih potreba, gospodarskih mogunosti, meunarodnih obveza, te potreba za ouvanjem i unapreenjem stanja voda, te vodnih i o vodi ovisnih ekosustava. Njezin je sadraj usklaen s relevantnim direktivama Europske unije, te stoga ini osnovnu podlogu za

51

52

pripremu pregovarakih dokumenata za pristupne pregovore, ali isto tako i jednu od podloga za pripremu aplikacija za koritenje sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije. Strategija upravljanja vodama je dokument na temelju kojeg e se provoditi reforme vodnog sektora kako bi se dostigli europski standardi u upravljanju vodama, pa stoga ini osnovnu podlogu za postupne izmjene i dopune Zakona o vodama (novi Zakon o vodama donio je Hrvatski sabor na sjednici 11. prosinca 2009. ) i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva i pripadajuih podzakonskih akata. Strategija upravljanja vodama takoer je okvir za pripremu strategija i planova prostornog ureenja, zatite okolia, zatite prirode i razvoja ostalih sektora koji ovise o vodama ili utjeu na stanje voda (poljoprivreda, umarstvo, ribarstvo, industrija, energetika, promet, turizam, javno zdravstvo i drugo). Ona vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke pod kojima je doneena, uz uvaavanje razdoblja pravne prilagodbe do kraja 2009. godine i trajanja dva petnaestogodinja investicijska ciklusa do kraja 2038. godine. Nuan preduvjet za provedbu Strategije upravljanja vodama su postupne organizacijske prilagodbe i sustavno jaanje strunih kapaciteta na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Obavljanje znanstveno-strunih poslova na nacionalnoj razini unaprijediti e se osnivanjem znanstveno-strune institucije za vode. Nacrt prijedloga Strategije upravljanja vodama pripremile su Hrvatske vode, uz sudjelovanje osamnaest relevantnih znanstvenih i strunih institucija i devet uglednih konzultanata, te u suradnji sa slubenicima Ministarstva regionalnog razvoja, umarstva i vodnoga gospodarstva - Uprave vodne politike i meunarodnih projekata i Uprave gospodarenja vodama. U postupku donoenja dokumenta osobito se vodilo rauna o sudjelovanju javnosti, jer se predloene mjere i aktivnosti odnose na sve graane, na sve gospodarske i druge subjekte, odnosno na najiru javnost. Stoga je organizirano niz javnih rasprava, tribina, prezentacija na strunim skupovima, javnih uvida i rasprava u medijima, kako bi se najira javnost upoznala s dokumentom, te kako bi se svi zainteresirani potaknuli na davanje primjedbi, sugestija i miljenja. Glavni partneri vodnoga gospodarstva pri provedbi ove Strategije biti e komunalni sektor, prostorno planiranje, zatita okolia, zatita prirode, poljoprivreda, umarstvo, energetika, turizam, vodeni promet, ostalo gospodarstvo, znanost, obrazovanje i mediji. Sukladno odredbama Okvirne direktive o vodama Europske unije, oekuje se da e se u provedbu Strategije znaajno ukljuiti i razliite zainteresirane nevladine udruge.

52

53

Provedbom Strategije upravljanja vodama Republika Hrvatska e kao i sve ostale drave lanice Europske unije postupno dosei propisane norme u upravljanju vodama, to je od velikog znaenja za njeno stanovnitvo i gospodarstvo. Sadraj Strategije upravljanja vodama je slijedei: PREDGOVOR 1 Uvod (1.1. Vode i upravljanje vodama ; 1.2. Drutveno-gospodarsko okruenje; 1.3. Prirodne znaajke)

2 Stanje voda (2.1. Povrinske vode; 2.1.1. Ope znaajke; 2.1.2. Koliine povrinskih voda; 2.1.3. Kakvoa povrinskih voda; 2.2. Podzemne vode; 2.2.1. Ope znaajke; 2.2.2. Prostorni razmjetaj; 2.2.3. Zalihe podzemnih voda; 2.2.4. Kakvoa podzemnih voda; 2.3. Bilanca kopnenih voda

3 Stanje upravljanja vodama (3.1. Vodno gospodarstvo; 3.1.1. Povijesni pregled; 3.1.2. Zakonski okvir; 3.1.3. Institucijski okvir; 3.1.4. Meunarodni okvir; 3.1.5. Planski dokumenti; 3.1.6. Podaci i informacije u upravljanju vodama; 3.2. Financiranje; 3.2.1. Zakonski okvir; 3.2.2. Cijena vode; 3.2.3. Financiranje vodnog sektora izvan cijene vode; 3.2.4. Koritenje bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije; 3.3. Ureenje vodotoka i drugih voda i zatita od tetnoga djelovanja voda; 3.3.1. Ureenje vodotoka i drugih voda; 3.3.2. Zatita od poplava; 3.3.3. Zatita od erozije; 3.3.4. Melioracijska odvodnja; 3.4. Koritenje voda; 3.4.1. Vodoopskrba; 3.4.2. Proizvodnja elektrine energije; 3.4.3. Navodnjavanje; 3.4.4. Uzgoj slatkovodnih riba; 3.4.5. Unutarnji vodni putovi; 3.4.6. port, kupanje i rekreacija; 3.4.7. Geotermalne i mineralne vode; 3.4.8. Ostala gospodarska koritenja voda; 3.5. Zatita voda; 3.5.1. Izvori oneienja i procjena pritisaka; 3.5.2. Sustavi zatite voda iz tokastih izvora oneienja voda; 3.5.3. Mjere zatite voda za rasprene izvore oneienja; 3.6. Zatiena podruja - podruja posebne zatite voda; 3.7. Vienamjenski sustavi.

4 Ciljevi i odrednice (4.1. Polazita; 4.1.1. Zdravlje stanovnitva; 4.1.2. Vodnokomunalni sektor; 4.1.2.1. Vlasnitvo i vodnokomunalna djelatnost; 4.1.2.2. Ustroj vodnokomunalnoga sektora; 4.1.2.3. Neracionalna potronja vode; 4.1.3. Sigurnost stanovnitva i dobara; 4.1.4. Potrebe gospodarstva; 4.1.5. Okoli i priroda; 4.1.6. Meunarodni okvir; 4.2. Ciljevi; 4.2.1. Ureenje vodotoka i drugih voda i zatita od tetnoga djelovanja voda; 4.2.2. Koritenje voda; 4.2.3. Zatita voda; 4.2.4. Zatiena podruja - podruja posebne zatite voda 4.2.5. Struni i operativni okvir upravljanja vodama; 4.3. Strateke odrednice; 4.3.1. Upravljanje
53

54

vodama; 4.3.2. Financiranje upravljanja vodama; 4.3.2.1. Ekonomska cijena vode; 4.3.2.2. Financiranje vodnog sektora izvan cijene vode; 4.3.2.3. Koritenje bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije; 4.3.3. Ureenje vodotoka i drugih voda i zatita od tetnoga djelovanja voda; 4.3.3.1. Ureenje vodotoka i drugih voda; 4.3.3.2. Zatita od poplava; 4.3.3.3. Zatita od erozije; 4.3.3.4. Melioracijska odvodnja; 4.3.4. Koritenje voda; 4.3.4.1. Javna vodoopskrba; 4.3.4.2. Ostala gospodarska koritenja voda; 4.3.5. Zatita voda; 4.3.5.1. Oneienja iz tokastih izvora; 4.3.5.2. Oneienja iz rasprenih izvora; 4.3.5.3. Smanjenje oneienja sudjelovanjem u upravljanju prostorom i okoliem; 4.3.6. Zatiena podruja podruja posebne zatite voda; 4.3.7. Struni i operativni okvir upravljanja vodama; 4.3.7.1. Planiranje; 4.3.7.2. Provedba; 4.3.7.3. Sustavno praenje i nadzor nad provedbom mjera; 4.3.7.4. Tehniko struna potpora; 4.3.7.5. Informacijski sustav;

5 Provedba (5.1. Aktivnosti i mjere 5.1.1. Ureenje vodotoka i drugih voda i zatita od tetnoga djelovanja voda; 5.1.2. Koritenje voda; 5.1.3. Zatita voda; 5.1.4. Zatiena podruja - podruja posebne zatite voda; 5.1.5. Struni i operativni okvir upravljanja vodama; 5.1.6. Meunarodna suradnja i proces pribliavanja Europskoj uniji; 5.1.7. Okvir i instrumenti; 5.2. Potrebna ulaganja; 5.2.1. Javna vodoopskrba, odvodnja i proiavanje komunalnih otpadnih voda;5.2.2. Zatita od poplava i drugih oblika tetnog djelovanja voda; 5.2.3. Struni poslovi; 5.3. Nacionalni strateki projekti; 5.3.1. Projekt zatite od oneienja voda na priobalnom podruju Jadranski projekt ; 5.3.2. Unutarnje vode; 5.3.3. Projekti vodoopskrbe i odvodnje potpisani temeljem zakljuaka Vlade Republike Hrvatske; 5.3.4. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljitem i vodama (NAPNAV); 5.3.5. Vienamjenski kanal Dunav Sava;

Pojmovnik

54

55

3. Prostorno planerski projekti

Prostorno ureenje Republike Hrvatske regulitrano je Zakonom o prostornom ureenju, koji je donio Zastupniki dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici odranoj 30. oujka 1994. godine (NN 30/94), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom ureenju, koji je donio Zastupniki dom Hrvatskoga dravnog sabora na sjednici 24. travnja 1998. godine (NN 68/98) i Odlukom o donoenju Programa prostornog ureenja Republike Hrvatske. koju je donio Zastupniki dom Hrvatskoga dravnog sabora na sjednici 7. svibnja 1999. Prema Zakonu o prostornom ureenju, prostornim ureenjem osigurava se gospodarenje, zatita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Drava) kao osobito vrijednim i ogranienim nacionalnim dobrom. Prostorno ureenje obuhvaa mjere za ostvarivanje sustava prostornog ureenja te izradu i provoenje dokumenata prostornog ureenja. Gospodarenjem, zatitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za drutveni i gospodarski razvoj, zatitu okolia, racionalno koritenje prirodnih i povijesnih dobara na naelu integralnog pristupa u planiranju prostora. Integralni pristup u planiranju prostora obuhvaa naroito: - poznavanje, provjeru i ocjenu mogunosti razvoja u prostoru, - izradu dokumenata prostornog ureenja, - praenje provedbe dokumenata prostornog ureenja. Prostorno ureenje temelji se na naelima: - ravnomjernoga, gospodarskoga, drutvenog i kulturnog razvoja prostora Drave, uz njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti; - odrivog razvoja i racionalnog koritenja i zatite prostora; - zatite integralnih vrijednosti prostora i zatite i unapreenja stanja okolia; - zatite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode; - osiguranja boljih uvjeta ivota; - usuglaavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru; - usuglaenosti prostornog ureenja pojedinih dijelova prostora Drave; - povezivanja prostora Drave s europskim prostornim ustrojem; - javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima znaajnim za prostorno ureenje u skladu s ovim i drugim posebnim propisima;

55

56

- uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, koritenja i zatite prostora. Strune poslove prostornog uredenja za Dravu obavlja Zavod za prostorno planiranje (u daljnjem tekstu: Zavod) u sastavu Ministarstva zatite okolia i prostornog ureenja i graditeljstva. Zavod u okviru svog djelokruga izrauje i prati provoenje Strategije i Programa prostornog ureenja Drave, i drugih dokumenata prostornog ureenja koje donosi Sabor Republike Hrvatske te dvogodinjeg programa unapreenja stanja u prostoru Drave, izrauje osnove koritenja prostora Drave i dvogodinja izvjea o stanju u prostoru. Zavod obavlja druge strune poslove odredene ovim Zakonom te strune poslove prostornog ureenja koje mu povjeri ministar graditeljstva i zatite okolia (u daljnjem tekstu: ministar). Skuptina upanije, odnosno Grada Zagreba osniva upanijski, odnosno Gradski zavod za prostorno ureenje (u daljnjem tekstu: upanijski odnosno Gradski zavod). Dvije ili vie upanija mogu osnovati zajedniki upanijski zavod. upanijski, odnosno Gradski zavod u okviru svog djelokruga izrauje i prati provedbu prostornog plana upanije i prostornih planova podruja posebnih obiljeja, odnosno Grada, dvogodinje izvjee i program unapreenja stanja u prostoru upanije, odnosno Grada, vodi dokumentaciju prostora. upanijski, odnosno Gradski zavod obavlja druge strune poslove odredene ovim Zakonom, te strune poslove koje im povjeri upanijsko, Gradsko, opinsko, odnosno gradsko poglavarstvo.

Pravne osobe registrirane za obavljanje strunih poslova prostornog ureenja izrauju dokumente prostornog ureenja i strune podloge za izdavanje lokacijskih dozvola, ukoliko ovim Zakonom to nije drugaije odreeno. Upis u sudski registar obavlja se uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Za potrebe praenja stanja u prostoru, izrade i praenja provedbe dokumenata prostornog ureenja, te drugih dokumenata, tijela dravne uprave i druga upravna tijela nadlena za poslove prostornog ureenja vode dokumentaciju prostora.

"Dokumenti prostornog ureenja jesu: 1. Program prostornog ureenja Drave 2. Prostorni planovi: - Prostorni plan upanije i Grada Zagreba

56

57

- Prostorni plan podruja posebnih obiljeja - Prostorni plan ureenja opine i grada - Generalni urbanistiki plan - Detaljni plan ureenja.

3.1. Program prostornog ureenja Republike Hrvatske

Temeljem usvojene Strategije prostornog ureenja Republike Hrvatske, koju je Zastupniki dom Hrvatskog dravnog sabora donio u lipnju 1997. godine, Ministarstvo prostornog ureenja, graditeljstva i stanovanja, sukladno odredbama Zakona o prostornom ureenju, izradilo je Program prostornog ureenja Republike Hrvatske, kojim se utvruju mjere i aktivnosti za provoenje Strategije. Programom su poblie odreeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za ureenje prostornih i drugih cjelina, te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog ureenja. Nadalje, Programom su odreene i osnove za organizaciju, zatitu, koritenje i namjenu prostora, sustav sredinjih naselja i sustav razvojne dravne infrastrukture, te mjere i smjernice za zatitu i unapreenje okolia. Strategija i Program prostornog ureenja ine jedinstveni dokument prostornog ureenja, kojeg donosi Hrvatski dravni sabor. Program se obvezno primjenjuje pri izradi svih buduih resornih i sektorskih razvojnih programa, a osobito pri izradi prostornih planova upanija, opina, gradova i naselja te prostornih planova podruja posebnih obiljeja, a u skladu sa Zakonom o prostornom ureenju. Program sadri kartografske prikaze prostora i sustava koji trebaju sluiti kao osnova za daljnju razradu putem dokumenata prostornog ureenja i strunih podloga, uz potivanje smjernica odreenih Strategijom i Programom. Program izdvaja i naglaava prioritete koji su osobito prepoznatljivi u grafikim prilozima, pri emu projekcije Strategije i dalje ostaju kao dugorona orijentacija prostornog razvoja u cjelini i po sektorima.

3.2. Prostorni planovi

3.2.1. Prostorni planovi upanija Prostorni plan upanije, odnosno Grada Zagreba uvaavanjem prirodnih, kulturnopovijesnih i krajobraznih vrijednosti razrauje naela prostornog ureenja i utvruje ciljeve

57

58

prostornog razvoja te organizaciju, zatitu, koritenje i namjenu prostora. Prostorni plan sadri prostornu i gospodarsku strukturu upanije, odnosno Grada Zagreba, sustav sredinjih naselja regionalnog znaenja, sustav razvojne regionalne infrastrukture, osnove za ureenje i zatitu prostora, mjerila i smjernice za gospodarski razvoj, za ouvanje i unapreenje prirodnih, kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti, mjere za unapreenje i zatitu okolia te druge elemente od vanosti za upaniju, odnosno Grad Zagreb. Za podruje dvije ili vie upanije izrauje se zajedniki prostorni plan tih upanija kada to sporazumno odrede te upanije. Sporazumom upanija ureuju se pitanja znaajna za postupak izrade i donoenja tog plana. Prostorni plan iz donose skuptine upanija za ije podruje se plan izrauje.

3.2.2. Prostorni planovi podruja posebnih obiljeja Prostorni plan podruja posebnih obiljeja utvruje, s obzirom na zajednika prirodna, kulturna ili druga obiljeja, temeljnu organizaciju prostora, mjere koritenja, ureenja i zatite tog podruja s aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapreenje i zatitu okolia te po potrebi odreuje obvezu izrade detaljnih planova ureenja prostora za ua podruja unutar prostornog plana. Taj prostorni plan donosi se obvezno za podruje nacionalnog parka i parka prirode, te za podruja za koje je ta obveza odreena Programom prostornog ureenja Drave ili prostornim planom upanije.

3.2.3. Prostorni plan ureenja opine ili grada Prostorni plan ureenja opine ili grada utvruje uvjete za ureenje opinskog i gradskog podruja, odreuje svrhovito koritenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i sanaciju graevinskog i drugog zemljita, zatitu okolia te zatitu spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode u opini, odnosno gradu. Ovaj prostorni plan sadri osnove razvitka u prostoru, ciljeve prostornog ureenja, namjenu prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete za koritenje, zatitu i ureivanje prostora, te druge elemente od vanosti za podruje opine, odnosno grada. Prostorni plan ureenja opine ili grada donosi opinsko, odnosno gradsko vijee, po pribavljenoj suglasnosti upanijskog zavoda o njegovoj usklaenosti sa prostornim planom upanije.

58

59

3.2.4. Generalni urbanistiki planovi Generalni urbanistiki plan utvruje temeljnu organizaciju prostora, zatitu prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti, koritenje i namjenu povrina sa prijedlogom prvenstva njihovog ureenja. Generalni plan sadri nain i oblike zatite i koritenja, uvjete i smjernice za ureenje i zatitu prostora, mjere za unapreenje i zatitu okolia, podruja s posebnim prostornim i drugim obiljejima te druge elemente od vanosti za podruje za koje se donosi. Generalnim planom iz stavka 1. ovoga lanka moe se utvrditi obveza izrade detaljnih planova ureenja prostora za ua podruja unutar obuhvata tog plana. Generalni plan ureenja donosi se za naselje u kojima je sjedite tijela upanija, Grad Zagreb te druga naselja koja imaju vie od 10.000 stanovnika. 3.2.5. Detaljni plan ureenja. Detaljni plan ureenja utvruje detaljnu namjenu povrina, reime ureivanja prostora, nain opremanja zemljita komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju graevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od vanosti za podruje za koje se plan donosi. Predstavnika tijela i poglavarstva jedinica lokalne samouprave i uprave donose i druge prostorne planove i dokumente prostornog ureenja. Vrsta, sadraj i nain donoenja prostornih planova i dokumenata prostornog ureenja utvruje se prostornim planovima ireg podruja odnosno, programom mjera za unapreenje stanja u prostoru. Prostorni plan ueg podruja mora biti usuglaen s prostornim planom ireg podruja,a u sluaju njihove neusuglaenosti primjenjuje se plan ireg podruja. Prostorni planovi sadre tekstualni i grafiki dio (kartografski i drugi grafiki prilozi), odredbe za njegovo provoenje, te druge elemente znaajne za provoenje plana. Mjerila kartografskih prikaza prostornih planova, sadraj te standarde i obvezne prostorne pokazatelje propisat e ministar.

59

60

4. Procjena utjecaja na okoli

Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoli donijela je Vlada Republike Hrvatske je na sjednici odranoj 29. svibnja 2008. godine. Tom Uredbom poblie se odreuju zahvati za koje se provodi procjena utjecaja zahvata na okoli; zahvati koji podlijeu ocjeni o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoli; nain provedbe postupka procjene utjecaja zahvata na okoli; nain rada i obvezni sadraj miljenja koje daje povjerenstvo; nain sudjelovanja ovlatenika; nain provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoli; nain provedbe postupka izdavanja upute o sadraju studije na zahtjev nositelja zahvata; nain informiranja i sudjelovanja javnosti i zainteresirane javnosti u postupcima koji se ureuju ovom Uredbom; kriteriji i nain pojedinanih ispitivanja na temelju kojih se odluuje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoli. Uredbom se odreuju zahvati koji su u nadlenosti Ministarstva te nadlenog upravnog tijela u upaniji odnosno u Gradu Zagrebu. Zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoli su slijedei: 1. Postrojenja za proizvodnju i preradu nafte i prirodnog plina 2. Postrojenja za uplinjavanje ili ukapljivanje 500 t na dan ili vie ugljena ili bituminoznih stijena. 3. Elektrane i energane snage vee od 30 MW el 4. Nuklearne elektrane i drugi nuklearni reaktori, ukljuujui demontiranje i iskljuenje iz pogona takvih reaktora (izuzevi znanstveno istraivakih postrojenja ija ukupna snaga ne prelazi 1 kW stalnog toplinskog optereenja) 5. Postrojenja za preradu istroenog nuklearnog goriva. 6. Postrojenja za: proizvodnju ili obogaivanje nuklearnog goriva obradu istroenog nuklearnog goriva ili visokoradioaktivnog nuklearnog otpada za konano odlaganje istroenog nuklearnog goriva za konano odlaganje nuklearnog otpada za skladitenje (planirani rok skladitenja dui od 10 godina) istroenog nuklearnog goriva ili radioaktivnog otpada na lokaciji izvan mjesta proizvodnje 7. Postrojenja za proizvodnju sirovog eljeza, elika i ferolegura 8. Postrojenja za proizvodnju plemenitih i obojenih metala 9. Kemijska postrojenja za industrijsku proizvodnju tvari koja se sastoje od funkcionalno povezanih jedinica te slue: za proizvodnju temeljnih organskih kemikalija za proizvodnju temeljnih anorganskih kemikalija

60

61

za proizvodnju umjetnih gnojiva na bazi fosfora, duika, kalija (jednostavna ili sloena umjetna gnojiva) za proizvodnju temeljnih proizvoda za zatitu bilja i biocida za proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda upotrebom kemijskih ili biolokih postupaka za proizvodnju eksploziva 10. Pruge od znaaja za meunarodni promet s pripadajuim graevinama i ureajima 11. Gradnja aerodroma ija je poletno-sletna staza duine 2.100 m ili vie 12. Gradnja autocesta i dravnih cesta 13. Luke unutarnjih voda 14. Plovni putovi 15. Luke otvorene za javni promet 16. Luke posebne namjene 17. Postrojenja za obradu opasnog otpada spaljivanjem ili kemijskim postupcima i odlagalita opasnog otpada. 18. Postrojenja za obradu neopasnog i komunalnog otpada spaljivanjem ili kemijskim postupcima 19. upanijski i regionalni centri za gospodarenje otpadom 20. Crpljenje podzemnih voda, osim vodoopskrbnih sustava, ili projekti za umjetno dopunjavanje podzemnih voda kapaciteta 10.000.000 m godinje ili vie. 21. Sustavi za prijenos vodnih resursa izmeu porjeja namijenjeni spreavanju mogueg manjka vode, pri emu koliina prebaene vode prelazi 100.000.000 m godinje 22. Melioracijski sustavi povrine 5.000 ha i vee, a u Jadranskom slivnom podruju 500 ha i vee 23. Brane i druge graevine namijenjene zadravanju i akumulaciji vode, pri emu je nova ili dodatna koliina zadrane ili akumulirane vode vea od 1.000.000 m. 24. Postrojenja za obradu otpadnih voda kapaciteta 50.000 ES (ekvivalent stanovnika) i veeg s pripadajuim sustavom odvodnje 25. Meunarodni i magistralni cjevovodi za transport plina, nafte i naftnih derivata ukljuivo terminal, otpremnu i mjerno-regulacijsku (redukcijsku) stanicu tehnoloki povezanu s tim cjevovodom 26. Graevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta: 20.000 komada ili vie u proizvodnom ciklusu 27. Graevine za intenzivni uzgoj svinja kapaciteta veeg od: 3.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg) 900 mjesta za krmae

61

62

28. Graevine za intenzivni uzgoj stoke i ostalih ivotinja kapaciteta veeg od 500 uvjetnih grla 29. Industrijska postrojenja za proizvodnju celuloze i pulpe iz drvne mase ili slinih vlaknastih materijala. 30. Industrijska postrojenja za proizvodnju papira i kartona kapaciteta 100 t na dan ili vie 31. Eksploatacija mineralnih sirovina: energetske mineralne sirovine ugljen, nafta i plin (crpljenje, oplemenjivanje to jest odstranjivanje neistoa i vode, transport kada je u vezi s eksploatacijskim poljem i skladitenje u geolokim strukturama) mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi nemetalne mineralne sirovine grafit, sumpor, magnezit, fluorit, barit, azbest, tinjac, fosfat, gips, kalcit, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, kaolin, keramika i vatrostalna glina, feldspat, talk, tuf, sirovine za proizvodnju cementa i vapna, te karbonatne i silikatne sirovine za industrijsku preradu arhitektonsko graevni kamen sve vrste soli i solnih voda mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu dobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe tehniko-graevni kamen, graevni pijesak i ljunak te ciglarska glina 32. Eksploatacija ljunka i pijeska iz obnovljivih izvora, osim kod tehnikog i gospodarskog odravanja vodotoka i drugih voda 33. Eksploatacija mineralne i termalne vode koje se koriste u ljekovite, balneoloke i rekreativne svrhe ili kao voda za pie 34. Dalekovodi, transformatorska i rasklopna postrojenja napona 220 kV i vie 35. Graevine namijenjene skladitenju: naftni terminali i terminali ukapljenog prirodnog plina podzemna skladita prirodnog plina skladita nafte ili njezinih tekuih derivata kao samostalne graevine kapaciteta 50.000 t i vie skladita ukapljenog naftnog plina kao samostalne graevine kapaciteta 10 000 t i vie skladita kemijskih proizvoda kao samostalne graevine kapaciteta 50 000 t i vie 36. Morska uzgajalita: uzgajalita ribe u zatienom obalnom podruju mora (ZOP) 37. Slatkovodni ribnjaci: za salmonide godinje proizvodnje 10 t i vee za ciprinide povrine ribnjaka 100 ha i vee 38. Igralita za golf s pripadajuim graevinama 39. Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija graevina s ovog Popisa 40. Svi ostali zahvati za koje je potrebno ishoditi objedinjene uvjete zatite okolia.

62

63

Osim toga izdvojeni su zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoli. Tu potrebu procjenjuje Ministarstvo za slijedee zahvate:
I. Poljoprivreda, umarstvo i akvakultura (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Gospodarenje vodama namijenjenih poljoprivredi, ukljuujui navodnjavanje i odvodnju pri emu je povrina navodnjavanja 1000 ha i vie, a u Jadranskom slivnom podruju 200 ha ili vie; 2. Graevine za intenzivan uzgoj svinja kapaciteta veeg od: 1.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg) 500 mjesta za krmae; 3. Morska uzgajalita: uzgajalita ribe izvan ZOP-a, a do udaljenosti od 1 Nm godinje proizvodnje vee od od 700 t uzgajalita ribe izvan ZOP-a, a koja su udaljena od obale otoka ili kopna vie od 1 Nm godinje proizvodnje vee od 3500 t; 4. Uzgajalita koljkaa u ZOP-u godinje proizvodnje vee od 400 t; II. Energetika (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju elektrine energije, pare i vrue vode snage vee od 1 MWel uz koritenje: Fosilnih i krutih goriva; Obnovljivih izvora energije (voda, sunce, vjetar, biomasa, bioplin, geotermalna energija, valovi, plima i oseka i dr.) 2. Cjevovodi za prijenos nafte, plina, pare i vrue vode duljine 5 km i vie; 3. Povrinska skladita prirodnog plina i drugih fosilnih goriva kapaciteta 5.000 m i vie; 4. Podzemna skladita zapaljivih plinova kapaciteta 5.000 m i vie; 5. Industrijsko briketiranje ugljena i lignita; 6. Proizvodnja biogoriva kapaciteta 10.000 t/god i vie; III. Proizvodnja i obrada metala (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za preradu metala kapaciteta prerade 500 kg/h sirovog materijala: Tople valjaonice (postrojenja za vrue valjanje) Kovanice s jednim ili vie ekia Postrojenje za nanoenje taljenih metalnih premaza 2. Ljevaonice metala; 3. Postrojenje za taljenje obojenih metala i izradu legura izuzev plemenitih metala; 4. Postrojenja za povrinsku obradu metala i plastinih materijala elektrolizom ili drugim kemijskim postupcima; 5. Postrojenja za proizvodnju motornih vozila (proizvodnja, sklapanje, proizvodnja motora); 6. Brodogradilita; 7. Postrojenja za gradnju i popravak zrakoplova; 8. Postrojenje za proizvodnju eljeznike opreme; 9. Postrojenja za oblikovanje metala pomou eksploziva; 10. Postrojenja za pripremu, obogaivanje, peenje i kalupljenje metalnih ruda; IV: Industrijska prerada mineralnih sirovina (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za suhu destilaciju ugljena 2. Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera, cementa i vapna; 3. Postrojenja za proizvodnju stakla i staklenih vlakana, ukljuujui proizvodnju stakla koje se dobiva preradom starog stakla; 4. Postrojenja za taljenje mineralnih tvari, ukljuujui i proizvodnju mineralnih vlakana 5. Proizvodnja keramike i opekarskih proizvoda

V. Kemijska industrija (osim zahvata u Prilogu I.)

1. Obrada (prerada) kemijskih poluproizvoda i proizvodnja kemikalija kapaciteta 10.000 t/god ili proizvodnja kemikalija kapaciteta 10.000 t/god ili vie 2. Proizvodnja: pesticida, farmaceutskih proizvoda, boja i lakova, peroksida;

63

64

VI. Prehrambena industrija (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju i preradu ulja i masti biljnog ili ivotinjskog podrijetla; 2. Postrojenja za proizvodnju, preradu (konzerviranje) i pakiranje proizvoda biljnog ili ivotinjskog podrijetla kapaciteta 1 t/dan, 3. Postrojenja za obradu i preradu mlijeka kapaciteta 1 t/dan; 4. Postrojenja za proizvodnju slada i kvasca; 5. Postrojenja za proizvodnju slatkia i sirupa kapaciteta 5 t/god, 6. Postrojenja za proizvodnju industrijskog kroba; 7. Postrojenja za proizvodnju ribljeg brana i ribljeg ulja; 8. Postrojenja za proizvodnju ili rafiniranje eera; 9. Postrojenja za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pia kapaciteta 2.000.000 l/god. i veeg; 10. Postrojenje za proizvodnju duhanskih proizvoda; VII. Tekstilna, kona, drvna i papirna industrija (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju papira, kartona i ljepenke; 2. Postrojenja za prethodnu obradu tekstilnih vlakana; 3. Postrojenja za proizvodnju i obradu celuloze; 4. Postrojenja za obradu i preradu koe i krzna; VIII. Gumarska industrija (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za proizvodnju i preradu gume i kauuka; IX. Infrastrukturni projekti (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Trgovaki, poslovni i prodajni centri graevinske bruto povrine 10 000 m2 i vie Sportski i rekreacijski centri povrine 5 ha ili vie; 2. Postrojenja za eljezniki promet, eljezniki terminali, posebno za kombinirani utovar i istovar tereta; 3. Uzletita; 4. Brane i druge graevine namijenjene zadravanju ili akumulaciji vode; 5. Cjevovodi za prijenos nafte i plina duljine 5 km ili vie 6. Meugradski i meunarodni akvadukti; 7. Vodoopskrbni sustavi kapaciteta veeg od 500 l/sek, crpljenje podzemnih voda osim vodoopskrbnih sustava ili programi za umjetno dopunjavanje podzemnih voda; 8. Graevine za prijenos vode izmeu porjeja (rijenih slivova); 9. Obalni radovi (nasipi, lukobrani, molovi i druge konstrukcije na moru) i svi zahvati koji obuhvaaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isuivanje morskog dna; X. Ostali projekti (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Postrojenja za obradu otpadnih voda izlaznog kapaciteta 10.000 ES i veeg s pripadajuim sustavom odvodnje; 2. Izvorita u funkciji punionice vode; 3. Postrojenja i ureaji za testiranje motora, turbina i reaktora ; 4. Postrojenja za unitavanje eksplozivnih tvari; 5. Postrojenja za proizvodnju umjetnih mineralnih vlakana; 6. Kafilerije (obrada ivotinjskih trupala i otpada ivotinjskog podrijetla); 7. Postrojenja za zbrinjavanje otpada: (1) Bioloka obrada, (2) Kemijska obrada; 8. Postrojenja za obradu i zbrinjavanje starog eljeza, ukljuujui stara vozila; 9. Asfaltne baze nazivnog kapaciteta 100 t/sat i veeg 10. Betonare nazivnog kapaciteta 30 m/sat i veeg

XI. Turizam i odmor (osim zahvata u Prilogu I.)

1. Turistike zone povrine 5 ha ili vie XII. Sva postojea postrojenja i ureaji za koje je potrebno ishoditi objedinjene uvjete zatite okolia
64

65

XIII. Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija graevina s ovog Popisa

Za neke zahvate ocjenu potrebe procjene utjecaja nsa okoli provodi nadleno upravno tijelo u pojedinoj upaniji, odnosno gradu Zagrebu. To su slijedei zahvati: Obnavljanje
ruralnih podruja povrine 10 ha ili vie; Koritenje neobraenog ili djelomino prirodnog podruja za intenzivnu poljoprivredu povrine 10 ha ili vie; Poetno poumljavanje u svrhu prenamjene zemljita povrine 50 ha ili vie; Krenje uma u svrhu prenamjene zemljita povrine 10 ha ili vie; Graevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta 5.000 komada ili vie u proizvodnom ciklusu; Graevine za intenzivan uzgoj stoke i drugih ivotinja kapaciteta veeg od 200 uvjetnih grla; Slatkovodni ribnjaci:(Za salmonide godinje proizvodnje vee od 5 t, a za ciprinide povrine ribnjaka 50 ha i vie); Skladita nafte, petrokemijskih i kemijskih proizvoda kapaciteta 10.000 t i vie; Klaonice dnevnog kapaciteta 100 uvjetnih grla i vee; Industrijski kompleksi povrine 5 ha ili vie; Parkiralita kao samostalni zahvati povrine 2 ha ili vie; upanijske i lokalne ceste duljine 5 km ili vie; Kanali, nasipi i druge graevine za obranu od poplave i erozije obale; Tramvajske pruge, uline i podzemne eljeznice, visee i druge eljeznice koje se upotrebljavaju za prijevoz putnika: (gradske duljine 10 km ili vie, odnosno prigradske duljine 15 km ili vie); Trkae staze i staze za ispitivanje motornih vozila povrine 1 ha ili vie; Groblja povrine 10 ha ili vie; Skijake staze, liftovi i iare i sline

konstrukcije s prateim graevinama povrine 1 ha ili vie i/ili visine konstrukcije 15 m; Zabavni parkovi povrine 5 ha ili vie; Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija graevina s ovog Popisa.

Procjena utjecaja zahvata na okoli provodi se na temelju izraene Studije o utjecaju na okoli. Uredbom jestriktno propisan sadraj Studije o utjecaju na okoli tako da njome mora biti obuhvaeno slijedee: 1. Opis zahvata: opis fizikih obiljeja cjelokupnog zahvata i drugih aktivnosti koje mogu biti potrebne za realizaciju zahvata (primjerice: potreba za koritenjem zemljita tijekom graenja i/ili koritenja zahvata, druge potrebe vezano za opskrbu energijom i sirovinama, ostali bitni podaci) opis glavnih obiljeja tehnolokih procesa, popis vrsta i koliina tvari koje ulaze u tehnoloki proces, popis vrsta i koliina tvari koje ostaju nakon tehnolokog procesa te emisija u okoli, idejnu skicu ili idejno rjeenje koje sadri tekstualno obrazloenje i grafiki prikaz zahvata.

65

66

2. Varijantna rjeenja zahvata: saeti opis razmatranih varijantnih rjeenja zahvata s obzirom na njihove utjecaje na okoli, obrazloenje razloga odabira odreene varijante zahvata.

3. Podatke i opis lokacije zahvata i podatke o okoliu: ovjereni izvodi iz odgovarajue prostorno-planske dokumentacije (u tekstualnom i grafikom obliku), grafiki prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postojeim i planiranim zahvatima, grafiki prilozi s ucrtanim zahvatom u odnosu na zatiena i podruja ekoloke mree opis postojeeg stanja okolia na koji bi zahvat mogao imati znaajan utjecaj, ukljuujui posebice stanovnitvo, ivotinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore, materijalna dobra, koji obuhvaaju graditeljsko i arheoloko nasljee, te krajolik, analiza odnosa zahvata prema postojeim i planiranim zahvatima te prema zatienim i podrujima ekoloke mree, prikupljeni podaci i provedena mjerenja na lokaciji zahvata, opis okolia lokacije zahvata za varijantu ne initi nita (u sluajevima kada se zahvatom poboljava stanje okolia ili smanjuju postojei negativni trendovi u okoliu). Podaci iz alineje 2. i 3. ove toke moraju se dati na geokodiranim i ortofoto podlogama. 4. Opis utjecaja zahvata na okoli, tijekom graenja i/ili koritenja zahvata, koji ukljuuje posebice: utjecaje na stanovnitvo, ivotinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore, materijalna dobra, koji obuhvaaju graditeljsko i arheoloko nasljee i krajolik te utjecaje meu njima i u vezi sa zahvatom, utjecaje od buke, vibracije, svjetlosti, topline, radijacije i slino izravne, neizravne, sekundarne, kumulativne, kratkorone, srednjorone, dugorone, trajne, privremene, pozitivne i negativne utjecaje, opis potreba za prirodnim resursima, opis moebitnih znaajnih prekograninih utjecaja, opis moguih umanjenih prirodnih vrijednosti (gubitaka) okolia u odnosu na mogue koristi za drutvo i okoli,

66

67

kratki opis metoda predvianja utjecaja koje su koritene u izradi studije. Podaci iz ove toke koji se odnose na opis utjecaja moraju se dati na temelju koritenja odgovarajuih struno znanstveno utemeljenih modela, drugih modela koji su prihvaeni u opoj metodologiji procjene utjecaja na okoli te kombiniranom primjenom modela.

5. Prijedlog mjera zatite okolia i programa praenja stanja okolia, tijekom graenja i/ili koritenja zahvata: opis predloenih mjera zatite okolia za sprjeavanje, ograniavanje ili ublaavanje negativnih utjecaja zahvata na okoli, prijedlog programa praenja stanja okolia prijedlog plana provedbe mjera zatite okolia prijedlog plana provedbe praenja stanja okolia prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata za okoli.

6. Saetak studije: izvadak samo bitnih podataka iz toaka od 1. do 5. obveznog sadraja studije i zakljuke tih toaka (u pravilu saetak studije ima 10 do 20 stranica) grafiki prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postojeim i planiranim zahvatima te u odnosu na zatiena i podruja ekoloke mree.

7. Naznaku bilo kakvih poteko: Potekoama u smislu ove toke podrazumijevaju se osobito: tehniki nedostaci, pomanjkanja znanja ili iskustva, nedostaci podatka i slino, s kojima su se nositelj zahvata ili ovlatenik, odnosno projektant suoili prilikom prikupljanja potrebnih podataka ili izrade studije odnosno projekta. 8. Popis literature Popis literature koritene za potrebe izrade studije. 9. Popis propisa Popis propisa koji se odnose na zahvat i primijenjeni su u studiji.

9. Ostale podatke i informacije: Podaci i informacije koje nositelj zahvata, ovlatenik i projektant smatraju potrebnim navesti u studiji kao npr. opis odnosa nositelja zahvata s javnou prije izrade studije, procjena trokova mjera zatite

67

68

Sastavni dio studije je ne-tehniki saetak studije i to: saetak toaka od 1. do 5. obveznog sadraja studije u tekstualnom i grafikom obliku, sainjen na nain da sadrajno bude razumljiv javnosti tako da teba izbjegavati tehnike izraze, detaljne podatke, znanstvena objanjenja i slino. Saetak, u pravilu, ima 10 do 20 stranica i daje sekao privitak studiji u obliku posebnog elaborata.

68

69

III. HIDROGEOLOKA ISTRAIVANJA

69

70

1. Projektiranje hidrogeolokih istraivanja

Hidrogeoloka istraivanja, kao i svaku drugu inenjersku aktivnost treba projektirati. Pri tome treba poi od injenice da su hidrogeoloka istraivanja, kao uostalom i istraivanja koja spadaju u druge geoloke discipline, po sadraju uglavnom jednaka, ali se razlikuju se s obzirom na detaljnost kojom se eli istraiti neki hidrogeoloki problem, odnosno rijeiti konkretni zadatak. Tako je uobiajena podjela (Mileti, 1994) na: - preliminarna istraivanja; - regionalna istraivanja; - detaljna istraivanja; - specijalna istraivanja.

1.1. Projekt preliminarnih hidrogeolokih istraivanja

Projekt preliminarnih istraivanja redovito predvia pregled postojee dokumentacije i krai informativni pregled terena. Cilj preliminarnih istraivanja je openito upoznavanje terenskih prilika koje e omoguiti detaljnije prostorno odreivanje cilja istraivanja, te potrebno vrijeme i metode koje e se pri istraivanju koristiti. Treba naglasiti da projekt preliminarnih istraivanja nije ekvivalentan idejnom rjeenju koje je jedna od uobiajenih faza projektiranja u drugim inenjerskim disciplinama. Naime, preliminarna istraivanja prethode svakom stupnju/fazi kasnijih istraivanja, a nisu samo prvi stupanj/faza u procesu hidrogeolokih istraivanja. Preliminarna istraivanja prethode i regionalnim i detaljnim i specijalnim hidrogeolokim istraivanjima.

1.2. Projektiranje regionalnih hidrogeolokih istraivanja

Projekt regionalnih hidrogeolokih istraivanja usmjeren je na istraivanje veih regija (cijelog dravnog teritorija, neke prirodne cjeline, kao npr. krkog podruja ili Panonskog bazena, podruja velikih slivova, kao npr. sliv rijeke Drave ili sliv rijeke Save, neke administrativne cjeline, kao to je npr. Meimurska upanija i sl.). Od rezultata regionalnih hidrogeolokih istraivanja oekuje se upoznavanje geoloke grae i strukturnih znaajki terena kao geolokog okvira untar kojega se nakupljaju i kreu podzemne vode. Regionalnim hidrogeolokim istraivanjima treba:

70

71

- definirati hidrogeoloku funkciju pojedinih litolokih lanova; - registrirati sve hidrogeoloke pojave i objekte od regionalnog znaenja (izvori, ponori, crpilita); - klasificirati vodonosnike s obzirom na vrstu ( primarno porozni, sekundarno porozni, krki) i tip (zatvoreni, poluzatvoreni, poluotvoreni i otvoreni), - odrediti zone i dominantne naine napajanja i pranjenja vodonosnika; - odrediti smjerove teenja, odnosno podzemne veze, to je posebno znaajno za krke terene; - klasificirati i procijeniti zalihe podzemnih voda u istraivanom podruju; - utvrditi glavne znaajke kvalitete podzemnih voda i procijeniti stupanj njezine ugroenosti. Rezultat regionalnih hidrogeolokih istraivanja je u pravilu hidrogeoloka karta popraena odgovarajuim tumaem.

1.3. Projektiranje detaljnih hidrogeolokih istraivanja

Projektom detaljnih hidrogeolokih istraivanja projektiraju se istraivanja koja su usmjerena na jednu manju prostornu cjelinu (jedan vodonosnik, kompleks vodonosnih naslaga na ogranienom prostoru, manji sliv ili dio veeg sliva i sl.) s ciljem da se odrede svi parametri nuni za rjeavanje unaprijed postavljenog zadatka. Rezultati detaljnih hidrogeolokih istraivanja moraju biti, koliko je god to mogue, izraeni numeriki, jer slue kao nuna podloga projektima koji slijede, a to su primjerice odreivanje visokih kategorija zaliha podzemnih voda i projektiranje crpilita, projektiranje

hidroenergetskih sustava i objekata, projekti regulacije povrinskih vodotokova, melioracija i irigacija poljoprivrednih povrina i sl. Podaci koji se prikupljaju detaljnim hidrogeolokim istraivanjima su u naelu jednoobrazni bez obzira na svrhu za koju se istrauje, a koliina i detaljnost pojedinih vrsta podataka je razliita i ovisi o namjeni rezultata istraivanja. Kartografski podaci do kojih se dolo detaljnim hidrogeolokim istraivanjima prikazuju se na topografskim podlogama relativno krupnog mjerila (1:25.000 ili 1:10.000). Detaljna hidrogeoloka istraivanja provode se provjerenim istraivakim metodama i postupcima i to obino slijedeim redoslijedom: 1. pregled i valorizacija i eventualna reinterpretacija postojeih geolokih, geofizikih, hidrolokih i hidrogeolokih studija i izvjetaja, te "vaenje" potrebnih podataka iz
71

72

datoteka (banke/baze geolokih i hidrogeolokih podataka - HGIS, EGPV, VIS, hidrogeoloki katastri i dr.); . 2. izrada programa detaljnih istraivanja (kartiranje, hidrometrijska mjerenja, pokusna crpljenja i dr.); geofizika mjerenja,

3. izrada litostratigrafske i tektonske karte kao osnove za detaljna hidrogeoloka istraivanja; 4. detaljno kartiranje svih hidrogeolokih, morfolokih i drugih relevantnih pojava i objekata i dopuna hidrogeolokog katastra; 5. izvoenje, praenje i direktivni nadzor programiranih terenskih istraivakih radova i laboratorijskih ispitivanja: - geofizika mjerenja; - trastiranje podzemnih tokova; - strukturno-pijezometarsko pijezometara; buenje, uzimanje uzoraka i ugradnja

- laboratorijske analize uzoraka tla/stijena (granulometrijska analiza, ispitivanje vodopropusnosti i dr.) - buenje, ugradnja i osvajanje pokusnih zdenaca; - pokusno crpljenje i uzimanje uzoraka vode; - laboratorijske analize uzoraka vode (kemijske i mikrobioloke). 6. sinteza i interpretacija svih prikupljenih podataka iji rezultat mora biti: - prostorno definiranje vodonosnika i krovinskih i podinskih naslaga; - definiranje tipa vodonosnika; - definiranje svih potrebnih hidrogeolokih parametara (koeficijent transmisivnosti, koeficijent uskladitenja, efektivna poroznost, specifina izdanost, faktor dreniranja, faktor procjeivanja, hidrauliki otpor slabopropusne krovine/podine i dr.); - definiranje kvalitete podzemnih voda; - definiranje moguih utjecaja na koliinu i kvalitetu podzemnih voda. 7. izrada projekta eventualno nunih specijalnih hidrogeolokih istraivanja i sudjelovanje pri izradi idejnih projekata zamiljenog pothvata/objekta. Iako se sva detaljna hidrogeoloka istraivanja u pravilu izvode po ovom redosljedu obim i vanost pojedinih koraka varira prvenstveno s obzirom na litoloku grau, a onda i na

72

73

morfologiju, kidrografske i klimatoloke znaajke terena i druge imbenike terena predvienog za istraivanje. . S obzirom na litoloku grau razlikuju se detaljna hidrogeoloka istraivanja na terenima izgraenim od magmatskih i metamorfnih stijena, vrstih sedimentnih stijena, a posebno kra, te podruja u ijem litolokom sastavu dominiraju nevezane sedimentne stijene. Iako su magmatske i metamorfne stijene s hidrogeolokog stajalita za Hrvatsku gotovo nevane, one se nalaze na povrini ili vrlo blizu povrine na vie od 20% naeg planeta. Stoga se relativno esto hidrogeolozi susreu s potrebom izvoenja detaljnih hidorgeolokih istraivanja u takvim podrujima. To se prvenstveno odnosi na Indijski poluotok, te na znaajne dijelove Brazila, Argentine, Meksika, Sjedinjenih amerikih drava, Skandinaviju i neke dijelove Afrike. Podzemna voda je u magmatskim intruzivnim i metamorfnim stijenama vezana uz pukotinske sustave ili pak zone troenja, dok se u magmatskim efuzivnim stijenama (lave, bazalti) i piroklastinim materijalima podzemna voda najee nalazi u primarnim porama. S obzirom na to i ovdje postoje odreene razlike u istraivanjima. Kod detaljnih hidrogeolokih istraivanja u magmatskim intruzivnim i metamorfnim stijenama jednu od najvanijih faza predstavlja detaljno geoloko kartiranje s naglaskom na petrografska istraivanja. Naime, dogaa se da i male vaerijacije u petrografskom sastavu upuuju na velike razlike u razlomljenosti i rastroenosti stijenske mase, a to znai i u vodopropusnosti. Takoer je vrlo vano tono iskartirati sve tektonske elemente jer su uz njih vezani pukotinski sustavi. S obzirom da su tereni izgraeni od magmatskih i/ili metamorfnih stijena esto pokriveni korom troenja i bujnom vegetacijom, nisu pogodni za klasino kartiranje, pa veu vanost treba dati geofizikim metodama istraivanja kojima se mogu locirati rasjedi, pukotine, kontakti razliitih vrsta stijena i debljina kore troenja. Kako su u ovim stijenama pukotine najee vrlo strme ili ak okomite i esto znaajno razmaknute, klasino istrano buenje uglavnom daje slabe rezultate.Tako primjerice D.J. Gear ( 1951) navodi da je prilikom istraivanje u Ugandi utvrdio da e, ukoliko je buotinom locirao jednu pukotinu, vjerojatnost da nae drugu pukotinu u radijusu od 6 m biti samo 1%, a u radijusu od 30 m oko 33%. Zbog toga treba planirati koso ili horizontalno buenje ili neke sline istrane radove. Pokusno crpljenje zdenaca s ciljem odreivanja hidrogeolokih parametara stijenske mase izgraene od magmatskih i/ili metamorfnih stijena uglavnom ne daje dobre rezultate. Naime razliite kombinacije razmjetaja i irine pukotina i nihove saturiranosti mogu

73

74

rezultirati vrlo razliitim tipovima krivulja vrijeme-snienje, to onemoguuje kvalitetnu interpretaciju. Magmatske efuzivne stijene esto puta se odlikuju izuzetno visokim koeficijentima transmisivnosti, tako da je potrebno detaljna istraivanja usmjeriti, osi na pronalaenje i definiranje propusnih zona i na utvrivanje nepropusnih barijera koje omoguuju nakupljanje podzemnih voda. Pri tome treba koristiti sve ve spomenute metode istraivannja od detaljnog kartiranja, do pokusnog crpljenja ili pokusnog utiskivanja. vrste sedimentne stijene mogu se s obzirom na hidrogeoloke znaajke podijeliti u dvije skupine. To su klastine sedimentne stijene (pjeenjaci, konglomerati, bree) i vie ili manje okrene karbonatne sedimentne stijene (vapnenci i dolomiti). Klastine sedimentne stjene ine vrlo znaajne vodonosnike u svjetskim mjerilima. Poznati su pjeenjaki vodonosni kompleksi u podruju Bahia Blanca u Argentini, paleozoisko-mezozoiski pjeenjaki bazeni u Brazilu, nubijski pjeenjak sjeverne Afrike i Arapskog poluotoka, paleozoiski i mezozoiski pjeenjaci u Indiji itd. Podzemna voda u pjeenjacima i slinim stijenama najveim dijelom se nalazi u pukotinama, zatim sekundarnim intergranularnim porama koje su nastale otapanjem veziva i konano u singenetskim porama-meuzrnskom prostoru koji je ostao nepopunjen jo iz vremena nastanka stijene. U prvom sluaju detaljna hidrogeoloka istraivanja slina su onima koja se provode na terenima izgraenim od magmatskih i metamorfnih stijena, a u drugom i treem sluaju istraivanja se provode na nain slian onima koja karakteristina za nevezane sedimentne stijene, o emu e jo biti rijei. Okrene karbonatne stijene u nekim regijama predstavljaju jedine vodonosnike. To je sluaj sa zapadnom i junom Hrvatskom, veinom sredozemnih drava, a naroito junim Ciprom i velikim dijelovima Turske, Jamaicom, junom Kinom i dr. Radi se o terenima izgraenim od vrstih karbonatnih stijena koje su najprije razlomljene i raspucane tektonskim procesima, a onda podvrgnute korozijskom i disolucijskom djelovanju vode. Sve zajedno rezultiralo je razvitkom specifinih morfolokih i hidrogeolokih krkih oblika i pojava. Pri rjeavanju hidrogeolokih odnosa u takvim podrujima vrlo vanu ulogu imaju geoloke strukture jer o njima u velikom djelu ovisi morfologija terena, mogunost povrinskog otjecanja, te cirkulacija podzemnih voda (M. Herak & V.T. Stringfield, 1971). Zbog toga je vrlo vano detaljno geoloko kartiranje ire zone istraivanja.

74

75

Korisni podaci mogu se dobiti i geokemijskim i hidrogeokemijskim istraivanjima, jer ona daju podatke o uvjetima taloenja vodonosnih naslaga, otapanju i sekundarnoj sedimentaciji, te o porijeklu i starosti podzemnih voda. Od geofizikih metoda istraivanja koriste se razliite varijante geoelektrinih snimanja i seizmika refrakcija. Kvalitetnom interpretacijom rezultata geofizikih mjerenja dobijaju se vani podaci o dubini okravanja, prostiranju pukotinskih zona, pruanju i nagibima veih rasjeda, te o saturiranosti pukotinskih sustava. Dubinski geoloki odnosi potvruju se istraivakim buenjem uz koje se obino koristi i geofiziko mjerenje u buotinama-karotaa. Vrlo vaan dio detaljnih istraivanja u krkim terenima ine hidroloka istraivanja i hidrometrijska mjerenja. Tu se prvenstveno misli na mjerenje protoka i kapaciteta izvora i ponora u razliitim hidrolokim uvjetima, te odreivanje smjerova i brzine teenja podzemne vode razliitim postupcima trasiranja. Vrijedne kvantitativne podatke daje i odreivanje vodopropusnosti u buotinama bilo da se radi o pokusnom crpljenju ili utiskivanju. Ovisno o prilikama, ponekad se pristupa i speleolokim snimanjima. Kako je vie od polovice kopnenog dijela Hrvatske moe svrstati u krke terene, te kako se kr protee i u podmorje, koje e u budunosti sigurno biti zanimljiv istrani prostor i sa stajsalita hidrogeologije, o projektiranju hidrogeolokih istraivanja kra biti e jo rijei u posebnom poglavlju.

Nevezane sedimentne stijene - ljunak, pijesak i prah i njihove mjeavine u razliitim omjerima u pravilu izgrauju terene uz velike rijene tokove kao to su Parana, Amazona, Nil, Kongo, Eufrat, Tigris, Brahma Putra, uta rijeka, Lena, Ob, Jenisej, Dunav, Rajna i tisue manjih rijeka i potoka i nesumnjivo ine najznaajnije vodonosnike na naem planetu. Uz to od starijih nevezanih sedimentnih stijena izgraeni su arteki bazeni koji nekom zemljama predstavljaju najvanije rezervoare podzemnih voda. Programi detaljnih hidrogeolokih istraivanja podruja izgraenih od nevezanih sedimentnih stijena najmanje odstupaju naelnog redoslijeda iznesenog na poetku ovog poglavlja. U svakom sluaju njima se moraju prikupiti o: - rasprostranjenosti i debljini vodonosnika i krovinskih i podinskih naslaga; - hidrogeolokim parametrima vodonosnika i njihove krovine i podine;

75

76

- dubini do podzemne vode, kolebanjima razine podzemne vode, odnosno artekim tlakovima; - podzemnom toku; - sustavu napajanja i pranjenja vodonosnika; - vezi s povrinskim vodama; - kvaliteti podzemnih voda. Rasprostranjenost vodonosnika, njegova debljina, te odnos prema krovinskim i podinskim naslagama odreuju se povrinskim kartiranjima, geofizikim mjerenjima i istraivakim buenjem. Na temelju rezultata izrauju se karte izopaka krovine, karte izobata vodonosnika, karte prostiranja dominantne litoloke komponente vodonosnika, te profili i stupovi. Od hidrogeolokih parametara vodonosnika u sklopu detaljnih hidrogeolokih istraivanja potrebno je definirati koeficijent hidraulike provodljivosti, transmisivnost, efektivnu poroznost, specifino otputanje, koeficijent uskladitenja, te faktor dreniranja, odnosno faktor procjeivanja. Ovi hidrogeoloki parametri odreuju se na temelju rezultata geofizikih mjerenja, istranog buenja uz primjenu kompleksne geofizike karotae, interpretacije rezultata laboratorijskih ispitivanja, uzoraka stijena/tla kao to su

granulometrijske analize, edometarski pokus i odreivanje poroznosti, te pokusnim crpljenjem. Dubina do vode i kolebanje razine podzemne vode, odnosno arteki tlakovi odreuju se mjerenjima na pijezometrima. Broj i raspored pijezometara i gustoa opaanja ovise o cilju istraivanja. U svakom sluaju opaanja moraju trajati najmanje jednu hidroloku godinu, a sustav opaanja treba prilagoditi opaanjima regionalne pijezometarske mree kako bi bila mogua ekstrapolacija. Podzemni tok odreuje se za plitke, otvorene vodonosnike na temelju podataka o rasprostranjenosti vodonosnika, hidrogeolokih patrametara, dubini do vode i kolebanju vodnog lica. Sustav napajanja i pranjenja vodonosnika definira se na temelju podataka o litolokoj grai i prostornim elementima krovine i vodonosnika i hidrogeoloke bilance. Veza s povrinskim vodama kvantificira se na temelju prostornog odnosa povrinskog vodotoka i vodonosnika i kompleksne statistike obrade podataka o razinama podzemne vode te podataka o vodostajima i protocima povrinskog vodotoka i njihovoj uestalosti i trajanju.

76

77

Kvaliteta podzemne vode odreuje se na temelju rezultata analiza uzoraka vode. Koji e se sve sastojci i parametri analizama odreivati i kakvom frekvencijom ovisi o postavljenom cilju istraivanja, te propisima.

1.4. Projektiranje specijalnih hidrogeolokih istraivanja

Specijalna hidrogeoloka istraivanja imaju usko odreeni cilj, odnosno projektiraju se namjenski u svrhu rjeavanja nekog konkretnog problema. U tu skupinu mogu se uvrstiti istraivanja podobnosti neke lokacije za smjetaj odlagalita otpada, istraivanje mogueg utjecaja nekog akcidentnog izlijevanja tekueg zagaivala na podzemne vode i projektiranje mjera sanacije i sl. Specijalna hidrogeoloka istraivanja mogu se izvoditi i kao sastavni dio regionalnih i detaljnih istraivanja (primjerice hidrogeokemijska istraivanja termomineralnih voda u sklopu regionalnih istraivanja, trasiranje podzemnih tokova u okviru regionalnih ili detaljnih istraivanja, dugotrajna pokusna crpljenja i "step-test" u sklopu detaljnih hidrogeolokih istraivanja crpiluita, ispitivanje vodopropusnosti utiskivanjem pri detaljnim istraivanjima akumulacija hidroenergetskih objekata radi kvantificiranja gubitaka i dobijanja parametara potrebnih za projektiranje injekcijske zavjese i sl.

Literatura
Ani, V., (1991): Rjenik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb Ani, V. & Goldstein, I., (1999): Rjenik stranih rijei, Novi Liber, Zagreb Babi, D. (2000a): Realno planiranje, Telekom, god. II., br. 11., 92-95, Zagreb. Babi, D. (2000b): Kako tono procijeniti projekt, Telekom, god. II., br. 12., 99-104, Zagreb. Babi, D. (2001): Komunikacija, Telekom, god.III., br. 2., 91-97, Zagreb. Biondi, B, Siger, D., Brki, . & Biondi, R. (1995): Razvoj hidrogeolokog informacijskog sustava Republike Hrvatske Zbornik radova, knjiga 1, 1. Hrvatski geoloki kongres, str. 95-100, Zagreb Davis, N.S. & De Wiest, M.R., (1970):

77

78

Hydrogeology. John Wiley & Sons, str X + 461, New York Gear, D.J. (1951): Underground Water Supplies in the Granitic and Gneissose Rocks of Eastern Uganda. Ineternat. Union of Geodesy and Geophys., Assoc. of Scient. Hydrology, Brussels. Gere, D. (1999): Podloge za vodnogospodarsko planiranje, publikacija broj 4/1999, Hrvatske vode, Zavod za vodno gospodarstvo, Zagreb Herak, M. & Striengfield, V.T. (1971): Karst- Important Karst Regions of Northern Hemisphere, Elsevier Publ. Comp., str XIV + 551, Amsterdam. Kniewald, J., 1993.: Metodika znanstvenog rada, Multigraf, 128 str. Zagreb. Mileti, P., Kranjec, V. & Nowinski, A. (1972): Metodologija Hidrogeolokih istraivanja, Direkcija za Savu; str. 66, Zagreb. Mileti, P., 1994: Projektiranje i izvoenje inenjerskogeolokih i hidrogeolokih istraivanja, Biljeke, RGN fakultet, Zagreb Sarjanovi, M., 2000.: Uspjean menaer, Telekom, br. 3, str. 67-69, Hrvatske telekomunikacije d.d., Zagreb. arin, A. (1988): Upute za izradu osnovne hidrogeoloke karte Jugoslavije M 1:100.000, Savezni geoloki zavod, Beograd. (1976): Ground Water in the Western Hemisphere. Natural Resources/Water Series No 9. United Nations, New York. (1982): Ground Water in Eastern Mediterranean and Western Asia. Natural Resources/Water Series No 9. United Nations, New York. (1966): Webster's Third New International Dictionary (1994): Zakona o zatiti okolia ("Narodne novine", broj 82/94) (1994): Zakonom o prostornom ureenju, Sabor Republike Hrvatske, Narodne novine 30/94, Zagreb (1995):

78

79

Zakon o vodama. Sabor Republike Hrvatske, Narodne novine 107/95, Zagreb (1997): Uredba o procjeni utjecaja na okoli, Vlada Republike Hrvatske, Narodne novine 34/97, Zagreb. (1998): Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom ureenju, Hrvatski dravni sabor, Narodne novine 68/98, Zagreb. (1999): Odluka o donoenju Programa prostornog ureenja Republike Hrvatske., Hrvatski dravni sabor, Zagreb.

79