Djela Apostolska - Ellen G. White

1
Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A
Djela apostolska
Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A Naslov izvornika: THE ACTS OF THE APOSTLES Izdavai: ZNACI VREMENA, Maruevec VARTEKS TISK AR A, Varadin Ova se knjiga smije umnoavati, djelomino ili u cijelosti, samo uz pismeno doputenje izdavaa Copyright by Ellen G. White Publications Glavni i odgovorni urednik: mr. Drago Obradovi Prijevod: Hinko Pleko Lektura: Marijan Malai, prof. Korektura: Snjeana Gigi Mikuli i Ljiljana idara Kazala: Ivan idara Oblikovanje: GENESIS, Zagreb Tisak: Varteks tiskara, Varadin
Ellen G. White
DJELA APOSTOLSK A
u objavljivanju Radosne vijesti o Isusu Kristu
Drugo izdanje
Maruevec 2003.
Djela apostolska
Ako nije drukije naznaeno, svi su biblijski tekstovi navedeni iz prijevoda Kranske sadanjosti.
Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A ISBN 953-183-108-4 (Znaci vremena) ISBN 953-6964-09-0 (Varteks tiskara)
Predgovor
Peta knjiga Novog zavjeta od starine je poznata kao Djela apostolska, premda ovaj naslov ne nalazimo u samoj knjizi. Jedan od najranijih rukopisa, Sinajski kodeks, knjigu jednostavno naslovljuje Djela ne spominjui apostole. Za to postoji razlog. Djela su trebala biti vie od kratke povijesti slube dvanaestorice apostola, mnogo vie od nabrajanja glavnih doga aja u ivotnom djelu njezinih etiriju vodeih linosti: Petra, Jakova, Ivana i Pavla. Knjigu Djela napisao je ljubljeni lijenik Luka, obraenik iz poganstva, za cijelu Crkvu, idove i pogane podjednako. Premda obuhvaa razdoblje tek neto due od tri desetljea, ona je ispunjena vanim poukama za Crkvu u svakom dobu. U Djelima Bog jasno pokazuje da e kranska Crkva danas doivjeti istu prisutnost Duha kakvu je sa silom oitovao na Pedesetnicu i uinio da se evan eoska vijest pretvori u oganj. Djela to ih je Sveti Duh poinio preko Petra i Pavla, Ivana i Jakova te drugih, mogu se ponoviti kod suvremenog uenika. Nenadanost kojom zavrava knjiga Djela nije sluajna; ona namjerno nagovijeta da je uzbudljiv izvjetaj nedovren i da se Boja djela po Duhu trebaju nastaviti u kranskoj eri svaki bi sljedei narataj trebao dodati poglavlje puno ljepote i snage onom prethodnom. Djela zapisana u ovoj znaajnoj knjizi u najistinitijem su smislu djela Duha, jer se u apostolsko vrijeme Sveti Duh javljao kao savjetnik i pomaga kranskim vo ama. Uenici su se na Pedesetnicu tijekom molitve ispunili Duhom i sa silom poeli navijetati Evan elje. Sedmorica ljudi izabranih za akone bili su puni Duha i mudrosti (Djela 6,3). Sveti Duh vodio je polaganje ruku na Savla (9,17), vodio je u prihvaanju neznaboaca u crkvenu zajednicu (10,44-47), vodio je u odvajanju Barnabe i Savla za misionarski rad (13,2-4), vodio je sabor u Jeruzalemu (15,28) i Pavla na misijskim putovanjima (16,6.7). (5)
Djela apostolska
U vrijeme kad je Crkva mnogo trpjela od ruku rimskih i idovskih progonitelja, Duh je krijepio vjernike i uvao ih od zablude. Djela apostolska posljednja je knjiga koju je napisala Ellen G. White. Izdana je nekoliko godina nakon njezine smrti. To je jedno od najljepih djela koja su potekla iz njezina neumorna pera. Prosjeni e itatelj u njoj nai poticaj za kransko svjedoenje. Poruka je knjige suvremena, a u njoj je vidljivo nastojanje njezina pisca da pokae kako e dvadeset prvo stoljee biti svjedok izlijevanja duhovne sile koja e nadmaiti Pedesetnicu. Djelo Evan elja nee se zavriti manjim oitovanjem sile Svetog Duha od one koja se oitovala na njegovom poetku. Molitva i iskrena elja izdavaa jest da itatelj sudjeluje u ponavljanju slavnih prizora prve Crkve i istodobno bude sauvan od lukavih prijevara neprijatelja dua.
Izdavai
1
Boja namjera za Njegovu Crkvu
Crkva je oru e koje je Bog odredio za spaavanje ljudi. Ona je ustrojena za slubu i njezina je zadaa da svijetu navijesti Evan elje. Od samog poetka Bog je namjeravao da Crkva prikae svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati Njegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po njoj e se u konanici ak i poglavarstvima i vlastima na nebesima objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Boje ljubavi (Efeanima 3,10). U Svetom pismu zapisana su o Crkvi mnoga i udesna obeanja. Jer e se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode. (Izaija 56,7) Njih i sve oko brda svojega uinit u blagoslovom, i dat u im na vrijeme kiu, i bit e to kia blagoslova. I uinit u da im probuja slavni nasad, i glad ih vie nee zatirati, u zemlji vie nee podnositi rug naroda. I znat e da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj rije je Jahve Gospoda. Vi, ovce moje, vi ste stado pae moje, a ja sam Bog va rije je Jahve Gospoda. (Ezekiel 34,26.29-31) Jer vi ste mi svjedoci, rije je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja. Prije mene nijedan bog nije bio nainjen i nee poslije mene biti. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema me u vama tu inca! Vi ste mi svjedoci. Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, vrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvori oi slijepima, da izvede sunje iz zatvora, iz tamnice one to ive u tami. (Izaija 43,10-12; 42,6.7) (7)
9
10
Djela apostolska
11
12
Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja u te usliiti, u dan spasa ja u ti pomoi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim batinu opustoenu, da kae zasunjenima: Izi ite! a onima koji su u tami: Do ite na svjetlo! Oni e pasti uzdu svih putova, i paa e im biti po svim goletima. Nee vie gladovat i e ati, nee ih muiti ega ni sunce, jer vodit e ih onaj koji im se smiluje, dovest e ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit e u putove, i ceste e se moje povisiti Kliite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tjei narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. Sion ree: Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi. Moe li ena zaboravit svoje dojene, ne imat suuti za edo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oima. (Izaija 49,8-16) Crkva je Boja utvrda, Njegov grad utoita koji dri u pobunjenom svijetu. Svaka izdaja Crkve izdaja je Onoga koji je ljudski rod kupio krvlju svojeg jedinoro enog Sina. Crkvu na Zemlji od poetka su inile vjerne due. Gospodin je u svakom razdoblju imao svoje straare koji su vjerno svjedoili narataju u kojem su ivjeli. Ovi su straari objavljivali vijest opomene; a kad su bili pozvani da odloe oruje, drugi su preuzeli njihov posao. Bog je ove svjedoke povezao Savezom sa sobom i tako ujedinio Crkvu na Zemlji s Crkvom na Nebu. On je slao svoje an ele da slue Njegovoj Crkvi pa vrata paklena nisu mogla nadvladati Njegov narod. Bog je svoju Crkvu podupirao u stoljeima progonstava, sukoba i tame. Na nju nije pala ni sjena oblaka a da je On nije za to pripremio, nijedna se sila nije podigla protiv Njegovog djela a da je On nije predvidio. Sve se dogodilo onako kako je prorekao. Nije zaboravio svoju Crkvu, ve je u svojim prorokim objavama naznaio to e se dogoditi, a ono to su objavili proroci nadahnuti Njegovim Duhom, ostvarilo se. Njegov je Zakon povezan s Njegovim prijestoljem i nema sile zla koja bi ga mogla unititi. Istinu nadahnjuje i uva Bog; ona e trijumfirati unato svem protivljenju. Tijekom stoljea duhovne tame Boja Crkva je bila grad koji lei na gori. Iz stoljea u stoljee, iz narataja u narataj u njezinim su se granicama razvijale iste nebeske istine. Premda
izgleda slaba i pogrjeiva, Crkva je jedini predmet na koji Bog na poseban nain obraa svoju punu pozornost. Ona je pozornica Njegove milosti na kojoj s uivanjem otkriva svoju mo da preobrazi srca. S ime emo usporediti kraljevstvo Boje? upitao je Krist. Kojom li ga usporedbom prikazati? (Marko 4,30) Za usporedbu nije mogao uzeti zemaljska kraljevstva. U drutvu nije naao nita ime bi ga mogao usporediti. Zemaljska kraljevstva vladaju primjenom fizike sile, ali iz Kristova kraljevstva prognano je svako tjelesno oruje, svako oru e prisile. Njegovo kraljevstvo uzdie i oplemenjuje ljudski rod. Boja je Crkva dvor svetog ivota, ispunjena razliitim darovima i obdarena Svetim Duhom. Vjernici trebaju nai svoju sreu u srei onih kojima pomau i koje blagoslivljaju. Predivno je djelo koje je Gospodin naumio ostvariti preko svoje Crkve da bi se proslavilo Njegovo ime. Slika ovog djela prikazana je u Ezekielovom vi enju rijeke koja ozdravlja: Ova voda tee u istoni kraj, sputa se u Arabu i tee u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protjee, sve ivo to se mie oivi; i bit e vrlo mnogo riba, jer kamo god do e ova voda, sve ozdravi i oivi kuda god protjee ovaj potok Du potoka na obje strane rast e svakovrsne voke: lie im nee otpadati i s njih nee nestajati ploda; svakog e mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotjee iz Svetita. Plod e njihov biti za jelo, a lie za lijek. (Ezekiel 47,8-12) Bog je od poetka djelovao preko svojeg naroda da donese blagoslov svijetu. Drevnom egipatskom narodu Bog je Josipa uinio izvorom ivota. Zahvaljujui njegovoj vjernosti, sauvan je ivot cijelog naroda. Preko Daniela Bog je sauvao ivot svih babilonskih mudraca. Sva su ova izbavljenja pouke; one oslikavaju duhovne blagoslove ponu ene svijetu zahvaljujui vezi s Bogom kojega su Josip i Daniel tovali. Svatko u ijem srcu nastava Krist, svatko tko Njegovu ljubav prikazuje svijetu, suradnik je Boji na blagoslov ljudskom rodu. Primajui od Spasitelja milost koju prenosi drugima, iz cijelog njegovog bia teku vode duhovnog ivota. Bog je izabrao Izraela da objavi svoj karakter ljudima. elio je da bude kao izvor spasenja u svijetu. Njemu su bila povjerena nebeska obeanja, objavljena Boja volja. U rane dane Izraela narodi svijeta su zbog izopaenog ivota izgubili spoznaju o Bogu.
13
14
10
Djela apostolska
15
16
Prije su Ga poznavali, ali zato to Mu nisu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo (Rimljanima 1,21). Ali Bog ih u svojoj milosti nije unitio. Odluio im je dati priliku da se preko Njegova izabranog naroda ponovo upoznaju s Njim. Naukom o rtvenoj slubi Krist je trebao biti uzdignut pred narodima, da ive svi koji u Njega pogledaju. Krist je bio temelj idovskog sustava. Cijeli sustav slika i simbola bio je zgusnuto evan eosko proroanstvo, prikaz onoga to je bilo vezano uz obeanja o otkupljenju. Ali izraelski narod izgubio je iz vida svoju uzvienu prednost Bojih predstavnika. Zaboravili su na Boga i propustili izvriti svoju svetu zadau. Blagoslovi koje su primili nisu donijeli blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti prisvojili su za vlastito proslavljanje. Odvojili su se od svijeta da bi izbjegli kunju. Ogranienja koja im je Bog postavio u druenju s idolopoklonicima, da bi ih sprijeio u prihvaanju poganskih obiaja, oni su upotrijebili da podignu zid odvajanja izme u sebe i svih drugih naroda. Liili su Boga slube koju je od njih oekivao, a liili su i svoje blinje vjerskog vodstva i svetog primjera. Sveenici i knezovi utonuli su u koloteinu ceremonijalizma. Bili su zadovoljni legalistikom religijom pa drugima nisu ni mogli dati ive nebeske istine. Smatrali su vlastitu pravdu dostatnom i nisu eljeli da se u njihovu vjeru unosi neki novi element. Dobru Boju volju prema ljudima nisu prihvatili kao neto odvojeno od njih samih, ve vezanu uz svoje zasluge potekle iz dobrih djela. Vjera djelotvorna po ljubavi koja isti duu nije se mogla sjediniti s religijom farizeja, sazdanom od obiaja i ljudskih propisa. Bog je o Izraelu rekao: A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! (Jeremija 2,21) Izrael je prazna loza vinova, ostavlja rod za se. (Hoea 10,1 DK) Sad, itelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izme mene i vinograda mojega. to jo mogoh uiniti za svoj vinograd pa da nisam uinio? Nadah se da e uroditi gro em, zato vinjagu izrodi? No, sad u vam rei to u uiniti od svog vinograda: plot u mu soriti da ga opustoe, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pusto u ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u dra i trnje sav zaraste; zabranit u oblacima da dade nad njime. Vi-
11
nograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravinosti, a eto vapaja. (Izaija 5,3-7) Nemonih ne krijepite, bolesnih ne lijeite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne traite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. (Ezekiel 34,4) idovski su se vo e smatrali previe mudrima da bi im trebale upute, previe pravednima da bi im trebalo spasenje, previe poaenima da bi im trebala ast koja dolazi od Krista. Spasitelj se okrenuo od njih da drugima povjeri prednosti koje su zlorabili i djelo koje su omalovaavali. Boja se slava mora objaviti, Njegova rije utvrditi. Kristovo se kraljevstvo mora uspostaviti u ovome svijetu. Boje spasenje mora biti objavljeno gradovima u pustinji i uenici su bili pozvani da izvre djelo koje su idovski vo e zanemarili.
12
Djela apostolska
2
Osposobljavanje Dvanaestorice
17
18
Za ostvarenje svojeg djela Krist se nije posluio uenou ili rjeitou idovskog Velikog vijea kao ni rimskom silom. Zaobilazei samopravedne idovske uitelje, veliki je Uitelj izabrao skromne, neuke ljude da objave istine koje e pokrenuti svijet. Ove je ljude namjeravao osposobiti i obrazovati za vo e svoje Crkve. Oni su, opet, trebali obrazovati druge i poslati ih da navjeuju Evan elje. Da bi u svojem radu mogli uspjeti, trebali su dobiti silu Svetog Duha. Evan elje se nije trebalo objavljivati ljudskom snagom ili mudrou, ve silom Bojom. Najvei od svih Uitelja koje je svijet ikada poznavao, tri i pol godine je poduavao uenike. Krist ih je u osobnom kontaktu i druenju osposobljavao za svoju slubu. Dan za danom hodali su i razgovarali s Njim, sluali rijei koje je upuivao umornima i optereenima i gledali oitovanje Njegove sile na bolesnima i nevoljnima. Katkad ih je poduavao dok su s Njim sjedili na padini brda; katkad im je pokraj jezera ili dok su hodali putom otkrivao tajne Bojeg kraljevstva. Kad god su srca bila otvorena da prime boansku vijest, iznosio je istine puta spasenja. Uenicima nije zapovijedao da uine ovo ili ono, ve je rekao: Po ite za mnom. Poveo ih je na putovanja po selima i gradovima da bi mogli vidjeti kako poduava narod. Ili su s Njim od mjesta do mjesta. Dijelili su s Njim skromne obroke i kao On katkad bili gladni, a esto i umorni. Bili su uz Njega na pretrpanim ulicama, kraj jezera, u pustoi. Vidjeli su Ga u svakoj ivotnoj prilici. Prvi korak u organizaciji Crkve koja e nakon Kristova odlaska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. O ovom (12)
13
inu izvjetaj glasi: Zatim se uspne na goru te pozva k sebi one koje odabra. Oni do oe k njemu. I on postavi Dvanaestoricu da ga prate, da ih alje da propovijedaju. (Marko 3,13.14) Pogledajmo ovaj ganutljivi prizor. Gledajmo Velianstvo Neba okrueno Dvanaestoricom koju je izabrao, koju je odvojio za posebno djelo. Preko ovih slabih oru a, preko svoje Rijei i Duha, odluio je staviti spasenje nadohvat ruke svim ljudima. Bog i an eli s radou su promatrali ovaj prizor. Otac je znao da e od ovih ljudi zraiti nebesko svjetlo, da e njihove rijei svjedoenja o Njegovom Sinu odjekivati od narataja do narataja do svretka vremena. Uenici su trebali poi kao Kristovi svjedoci da objave svijetu to su od Njega vidjeli i uli. Njihova je sluba bila najvanija sluba u koju su ljudska bia ikad bila pozvana; mogla se usporediti samo sa slubom samoga Krista. Trebali su biti Boji suradnici u spaavanju ljudi. Kao to su u Starom zavjetu dvanaestorica patrijarha bili predstavnici Izraela, tako dvanaestorica apostola stoje kao predstavnici evan eoske Crkve. Tijekom svoje slube na Zemlji Krist je poeo ruiti zid koji je razdvajao idove i neznaboce, i propovijedati spasenje svim ljudima. Premda je bio idov, bez ustezanja se mijeao sa Samarijancima omalovaavajui farizejske obiaje idova prema ovom prezrenom narodu. Spavao je pod njihovim krovom, jeo za njihovim stolom i poduavao na njihovim ulicama. Spasitelj je teio da svojim uenicima objavi istinu o ruenju pregrade koja je rastavljala Izraelce od drugih naroda istinu da su pogani batinici iste batine sa idovima i dionici istog obeanja u Kristu Isusu Radosnom vijeu (Efeanima 2,14; 3,6). Ovu je istinu djelomice otkrio u vrijeme kad je nagradio vjeru stotnika u Kafarnaumu, kao i kad je propovijedao Evan elje stanovnicima Sihara. Ali jo ju je jasnije otkrio za svojeg posjeta Feniciji, kad je izlijeio ker ene Kanaanejke. Ovaj doga aj pomogao je uenicima da razumiju kako me u onima za koje su mnogi smatrali da ne zavrje uju spasenje, ima dua koje eznu za svjetlom istine. Tako je Krist nastojao uenike nauiti istini da u Bojem kraljevstvu nema teritorijalnih granica, ni kasta, ni aristokracije; da moraju ii svim narodima i ponijeti im vijest o Spasiteljevoj ljubavi. No oni su tek poslije u potpunosti shvatili da je Bog izveo sav ljudski rod od jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj
19
20
14
Djela apostolska
21
povrini zemaljskoj, poto je ljudima odredio ustaljena godinja doba i me e postojbine njihove, s nakanom da trae Boga, ne bi li ga moda napipali i nali, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas (Djela 17,26.27). Kod ovih prvih uenika vidjela se velika raznolikost. Trebali su postati uitelji svijeta, a tvorili su iroku lepezu karaktera. Da bi mogli uspjeno vriti posao na koji su bili pozvani, ovi ljudi, razliitih osobina i ivotnih navika, morali su doi do jedinstva osjeaja, misli i postupaka. Krist je namjeravao postii ovo jedinstvo. Zbog toga ih je nastojao ujediniti sa sobom. Breme svojeg rada s njima izrazio je u molitvi Ocu: Da svi budu jedno. Kao to si ti, Oe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao to si mene ljubio. (Ivan 17,21.23) Njegova je stalna molitva bila da budu posveeni istinom; i On je molio s uvjerenjem znajui za proglas Svemoguega prije postanka svijeta. Znao je da e se Evan elje o kraljevstvu propovijedati svim narodima za svjedoanstvo; znao je da e istina naoruana svemoi Svetog Duha pobijediti u borbi sa zlom i da e okrvavljeni barjak jednog dana pobjedonosno zavijoriti nad Njegovim sljedbenicima. Kako je Kristova zemaljska sluba ila kraju i On shvatio da uskoro mora ostaviti svoje uenike da nastave djelo bez Njegova osobnog nadzora, nastojao ih je ohrabriti i pripremiti za budunost. Nije ih zavaravao lanim nadama. itao je kao otvorenu knjigu ono to se trebalo dogoditi. Znao je da e se od njih rastati, da e ih ostaviti kao ovce me u vukovima. Znao je da e trpjeti progonstvo, da e biti izbacivani iz sinagoga i bacani u tamnice. Znao je da e za svjedoenje o Njemu kao Mesiji neki od njih podnijeti smrt. Neto od toga im je rekao. Govorei o njihovoj budunosti, jasno je i odre eno rekao da se u buduim kunjama trebaju sjetiti Njegovih rijei i ojaati svoju vjeru u Njega kao Otkupitelja. Upuivao im je i rijei nade i odvanosti. Neka se ne uznemiruje vae srce, rekao je. Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kui Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit u se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem ve znate put. (Ivan 14,1-4) Zbog vas sam doao na svijet; zbog vas sam radio. Kad
15
22
odem, i dalje u ozbiljno raditi za vas. Doao sam na ovaj svijet objaviti sebe da biste mogli vjerovati. Idem k svojem i vaem Ocu da s Njim sura ujem za vae dobro. Zaista, zaista, kaem vam, tko vjeruje u me, i on e initi djela koja ja inim. init e i vea od ovih, jer ja idem k Ocu. (redak 12) Krist ovim rijeima nije elio rei da e uenici initi uzvienija djela od Njega, nego da e njihov rad biti veih razmjera. Nije mislio samo na injenje uda, ve na sve to e se dogoditi djelovanjem Svetog Duha. Kada do e Branitelj, rekao je, kojega u ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedoit e za me. I vi ete svjedoiti, jer ste od poetka sa mnom. (Ivan 15,26.27) Ove su se rijei udesno ispunile. Nakon silaska Svetog Duha uenici su bili toliko ispunjeni ljubavlju prema Njemu i onima za koje je umro da su rijei koje su izgovarali i molitve koje su iznosili topile srca. Govorili su u snazi Duha i pod utjecajem te sile tisue su se obraale. Kao Kristovi predstavnici apostoli su trebali ostaviti snaan dojam na svijet. injenica da su skromni ljudi, nee umanjiti, ve poveati njihov utjecaj jer e misli njihovih sluatelja biti usmjerene na Spasitelja koji je, premda nevidljiv, i dalje radio s njima. Predivno nauavanje apostola, njihove rijei ohrabrenja i pouzdanja, uvjerit e sve da oni ne rade svojom vlastitom snagom, ve Kristovom. Onako ponizni objavit e da je onaj koga su idovi razapeli bio Knez ivota, Sin ivoga Boga, i da u Njegovo ime ine djela koja je On inio. U oprotajnom razgovoru s uenicima veer uoi raspea, Spasitelj nije spomenuo patnje koje je podnio i koje jo mora podnijeti. Nije govorio o ponienju koje Ga oekuje, ve je u njihove misli nastojao unijeti ono to e ojaati njihovu vjeru, navesti ih da gledaju radost koja eka pobjednika u budunosti. Radovao se spoznaji to e za svoje sljedbenike moi uiniti vie nego to je obeao; da e iz Njega potei ljubav i samilost, oienje hrama due, i da e ih po karakteru uiniti slinima sebi; da e istina, naoruana snagom Duha, pobijediti i dalje pobje ivati. Ovo vam rekoh, kazao je, da u meni imate mir. U svijetu ete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet! (Ivan 16,33) Krist nije doivio neuspjeh niti se obeshrabrio, a uenici su trebali pokazati istu ustrajnu vjeru. Trebali su raditi
23
16
Djela apostolska
24
kao to je On radio oslanjajui se na Njega kao svoju snagu. Premda e im se na putu isprijeiti prividno nesavladive prepreke, oni su Njegovom milou trebali ii naprijed ne oajavajui i svemu se nadajui. Krist je zavrio djelo koje Mu je bilo povjereno. Okupio je one koji su trebali nastaviti Njegov rad me u ljudima. Zato je rekao: Ja se u njima proslavih. Ja vie ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oe, uvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi! Ne molim samo za njih nego i za one koji e po njihovoj rijei vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao to si ti, Oe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao to si mene ljubio. (Ivan 17,10.11.20-23)
17
3
Veliki nalog
Nakon Kristove smrti uenici su bili svladani obeshrabrenjem. Njihov je Uitelj bio odbaen, osu en i razapet. Sveenici i starjeine prezrivo su objavili: Druge je spasio, a sam sebe ne moe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada si e s kria pa emo vjerovati u njega! (Matej 27,42) Sunce nade za uenike je zalo i na njihova se srca spustila no. esto su ponavljali rijei: A mi smo se nadali da je on onaj koji e osloboditi Izraela. (Luka 24,21) Usamljeni i nesretna srca, sjeali su se Njegovih rijei: Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, to e biti sa suhim? (Luka 23,31) Isus je nekoliko puta pokuavao svojim uenicima otvoriti oi za budunost, ali oni nisu marili za ono to je rekao. Zato ih je Njegova smrt iznenadila; a nakon nje, kad su razmiljali o prolosti i vidjeli posljedice svoje nevjere, bili su shrvani tugom. Kad je Krist bio razapet, oni nisu vjerovali da e uskrsnuti. A jasno im je rekao da e trei dan uskrsnuti, no bili su previe zbunjeni da bi znali to je time mislio rei. Zbog ovog nedostatka shvaanja ostali su u vrijeme Njegove smrti potpuno bez nade. Bili su gorko razoarani. Njihova vjera nije prodrla kroz sjenu koju je Sotona bacio na njihov obzor. Sve im je izgledalo maglovito i tajanstveno. Da su vjerovali Spasiteljevim rijeima, kolike bi alosti bili pote eni! Shrvani neraspoloenjem, tugom i oajem, uenici su se okupili u gornjoj sobi, zatvorili i zakraunali vrata bojei se da bi ih mogla snai sudbina njihovog voljenog Uitelja. Upravo tu im se, nakon uskrsnua, Spasitelj ukazao. (17)
25
26
18
Djela apostolska
27
28
Krist je jo etrdeset dana ostao na Zemlji pripremajui uenike za posao koji ih je oekivao i objanjavajui im ono to dotad nisu mogli razumjeti. Govorio je o proroanstvima koja su najavila Njegov dolazak, da e Ga idovi odbaciti i da e umrijeti, pokazujui da se svaka pojedinost ovih proroanstava ispunila. Govorio im je kako ispunjenje ovih proroanstava trebaju smatrati jamstvom sile koja e pratiti njihov budui rad. Tada im prosvijetli razum, itamo, da razumiju Pisma, te im ree: Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i trei dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraenje i oprotenje grijeha svim narodima, poevi od Jeruzalema. Zatim je dodao: Vi ste svjedoci toga. (Luka 24,45-48) Tijekom tih dana koje je Krist proveo sa svojim uenicima, oni su stekli novo iskustvo. Dok su svojega voljenog Uitelja sluali kako objanjava Pisma u svjetlu svega to se zbilo, njihova vjera u Njega potpuno se utvrdila. Dosegnuli su trenutak kad su mogli rei: Znam komu sam vjerovao. (2. Timoteju 1,12) Poeli su shvaati narav i domet svojeg rada; vidjeli su da svijetu trebaju objaviti istine koje su im bile povjerene. Doga aji iz Kristova ivota, Njegova smrt i uskrsnue, proroanstva koja ukazuju na ova zbivanja, tajne plana spasenja, Isusova mo da oprata grijehe svemu su tome bili svjedoci i to su trebali objaviti svijetu. Trebali su navijestiti Evan elje mira i spasenja pokajanjem i Spasiteljevom snagom. Prije nego to je uzaao na Nebo, Krist je svojim uenicima dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvritelji Njegove oporuke kojom je svijetu ostavio blaga vjenog ivota. Vi ste bili svjedoci mojeg portvovnog ivota za dobro svijeta, rekao im je. Vidjeli ste kako sam radio za Izraela. Premda moj narod nije htio doi k meni da imaju ivot, premda su sveenici i starjeine uinili sa mnom to su htjeli, oni jo uvijek trebaju dobiti priliku da prihvate Bojeg Sina. Vidjeli ste da primam sve koji dolaze k meni priznajui svoje grijehe. Onoga koji dolazi k meni, neu izbaciti. Vama, svojim uenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Trebate je objaviti idovima i poganima podjednako prvo Izraelu, a onda svim narodima, jezicima i pucima. Sve koji vjeruju treba okupiti u jednu Crkvu. Evan eoski nalog velika je misionarska povelja Kristovog kraljevstva. Uenici su trebali marljivo raditi za due upuujui
Veliki nalog
19
svima poziv milosti. Oni nisu smjeli ekati da narod do e k njima; svojom vijeu trebali su ii k ljudima. Uenici su svoj posao trebali obavljati u Kristovo ime. Svaka njihova rije i postupak trebali su usmjeriti pozornost na Njegovo ime, ime sa ivotodavnom snagom kojom se grjenici mogu spasiti. Njihova vjera trebala je biti usredotoena na Njega, izvor milosr a i snage. U Njegovo su ime trebali iznositi svoje molbe Ocu da dobiju odgovor. Trebali su krtavati u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Kristovo je ime trebalo biti njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Njegovom kraljevstvu ne priznaje se nita to ne nosi Njegovo ime i oznaku. Kad je Krist rekao uenicima: Idite u moje ime i okupite u Crkvu sve koji vjeruju, jasno im je ukazao na potrebu ouvanja jednostavnosti. to bude manje razmetanja i sjaja, to e vei biti njihov utjecaj na dobro. Uenici su trebali govoriti isto tako jednostavno kao to je Krist govorio. Trebali su svoje sluatelje dojmiti poukama koje ih je On nauio. Krist svojim uenicima nije rekao da e im posao biti lak. Pokazao im je veliki savez zla koji se svrstao protiv njih. Morat e se boriti protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnik ovoga mranog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima (Efeanima 6,12). Ali nee biti ostavljeni da se bore sami. Uvjeravao ih je da e biti s njima; a ako po u s vjerom, stavljaju se pod zaklon Svemoguega. Rekao im je da budu odvani i jaki jer e u njihovim redovima biti netko moniji od an ela Vojskovo a nebeske vojske. Pobrinuo se za sve to e im biti potrebno u radu i preuzeo na sebe odgovornost za uspjeh. Dokle god budu sluali Njegovu rije i radili oslanjajui se na Njega, ne mogu doivjeti neuspjeh. Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite u najudaljenije krajeve svijeta i budite sigurni da u i tamo biti s vama. Radite s vjerom i pouzdanjem jer vas nikad neu zaboraviti. Uvijek u biti s vama, pomagati vam da izvrite svoju dunost; vodit u vas, tjeiti, posveivati, podupirati i dati vam uspjeh u iznoenju rijei koje e pozornost drugih privui prema Nebu. Kristova rtva za ovjeka bila je potpuna i dovrena. Uvjet za pomirenje bio je ispunjen. Djelo zbog kojeg je doao na ovaj svijet bilo je ostvareno. On je zadobio kraljevstvo. Oteo ga je Sotoni i postao batinikom svega. Bio je na putu prema Bojem
29
30
20
Djela apostolska
31
prijestolju, da Mu nebeske vojske ukau ast. Obuen u bezgraninu vlast, dao je svojim uenicima nalog: Zato idite i uinite sve narode uenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Uite ih da vre sve to sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. (Matej 28,19.20) Neposredno prije nego to e napustiti svoje uenike, Krist je jo jednom jasno prikazao narav svojega kraljevstva. Podsjetio ih je na ono to im je prije govorio o njemu. Objasnio je kako Njegova namjera nije bila da u ovome svijetu uspostavi zemaljsko kraljevstvo. Nije bio postavljen da vlada kao zemaljski vladar na Davidovu prijestolju. Kad su Ga uenici pitali: Gospodine, hoe li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu? odgovorio je: Ne spada na vas da znate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojom vlasti. (Djela 1,6.7) Nije bilo potrebno da vide dalje u budunost nego to su im to omoguila Njegova otkrivenja. Njihov je posao bio da navijeste Evan elje. Krist se svojom vidljivom nazonou trebao povui od uenika, ali su zato oni trebali dobiti novi izvor snage. Trebali su dobiti Svetoga Duha u punini, da ih potvrdi za posao koji ih je oekivao. Evo, rekao je Spasitelj, ja u poslati na vas ono to je Otac moj obeao. A vi ostanite u gradu dok se ne obuete u silu odozgo! (Luka 24,49) Ivan je krstio vodom, a vi ete domalo biti krteni Duhom Svetim. Ali, primit ete snagu poto Duh Sveti do e na vas, pa ete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje. (Djela 1,5.8) Spasitelj je znao da nikakav dokaz, bez obzira na to koliko bio logian, nee omekati srca i prodrijeti kroz koru svjetovnosti i sebinosti. Znao je da Njegovi uenici moraju primiti nebesku snagu, da e Evan elje biti djelotvorno samo ako ga budu navijetala zagrijana srca i rjeite usne zahvaljujui ivoj spoznaji Njega koji je put, istina i ivot. Djelo povjereno uenicima zahtijevat e veliki trud jer e se plima zla duboko i snano podii protiv njih. Silama tame zapovijeda budan i odluan zapovjednik, a Kristovi sljedbenici moi e se boriti za ono to je pravo samo uz pomo koju e im Bog dati svojim Duhom. Krist je svojim uenicima rekao da rad trebaju otpoeti u Jeruzalemu. Ovaj je grad bio poprite Njegove zaudne rtve za ljudski rod. Ovim je gradom, odjeven u ljudsku narav, prolazio
Veliki nalog
21
i razgovarao s ljudima; a malo je njih prozrelo koliko se Nebo pribliilo Zemlji. U njemu je bio osu en i razapet. U Jeruzalemu su mnogi potajno vjerovali da je Isus iz Nazareta Mesija, a bilo je mnogo onih koje su sveenici i starjeine prevarili. Njima trebaju objaviti Radosnu vijest. Njih je trebalo pozvati na pokajanje. Trebali su objaviti predivnu istinu da se samo po Kristu moe dobiti oprost grijeha. I upravo zato to je Jeruzalem bio uznemiren uzbudljivim doga ajima koji su se zbili u proteklih nekoliko tjedana, propovijedanje uenika ostavit e najdublji dojam. Krist je tijekom svoje slube stalno predoavao uenicima injenicu da u radu za osloba anje svijeta od robovanja grijehu moraju biti jedno s Njim. Kad je poslao Dvanaestoricu, a malo poslije Sedamdesetoricu, da navijetaju kraljevstvo Boje, uio ih je da je njihova dunost prenijeti drugima ono to je On objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao ih je za individualni rad, koji se trebao iriti kako se njihov broj bude poveavao, da bi u konanici doprli do najudaljenijih krajeva Zemlje. Posljednja uputa koju je dao svojim sljedbenicima bila je da svijetu odnesu Radosnu vijest o spasenju. Kad je doao trenutak da se uznese k svojem Ocu, Krist je poveo uenike do Betanije. Tamo je zastao okupivi ih oko sebe. Rukama ispruenim na blagoslov, kao da im eli rei da e biti pod Njegovom zatitnikom skrbi, poeo se polako uzdizati. I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: b uznesen na nebo. (Luka 24,51) Dok su uenici gledali u nebo ne bi li posljednji put pogledom uhvatili lik svojega Gospodina koji se uzdizao, On je bio primljen u redove nebeskih an ela koji su klicali od radosti. Dok su Ga pratili u gornje dvorove, an eli su pjevali pobjedniku pjesmu: Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, koji se vozi po nebu Priznajte silu Boju! Nad Izraelom velianstvo njegovo, u oblacima sila njegova! (Psalam 68,33-35) Uenici su jo uvijek gledali oiju uprtih u nebo, kad najedanput stadoe kraj njih dva ovjeka u bijelu i rekoe im: Galilejci, zato stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izme u vas opet e se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo. (Djela 1,10.11) Obeanje o Kristovom drugom dolasku trebalo je ostati zauvijek svjee u mislima Njegovih uenika. Isti Isus kojeg su vi-
32
33
22
Djela apostolska
34
djeli da se uznosi na Nebo, ponovo e doi da uzme one koji su se ovdje posvetili Njegovoj slubi. Isti glas koji im je govorio: Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta, doekat e ih dobrodolicom u nebeskom kraljevstvu. Kao to je veliki sveenik u zemaljskoj slubi odloio svoju sveeniku odjeu i kao obini sveenik sluio u bijeloj platnenoj odjei, tako je Krist odloio svoju kraljevsku odjeu i odjenuo se ljudskom naravi i prinio rtvu, sm sveenik i sm rtva. Kao to je veliki sveenik, nakon dovretka slube u Svetitu, pred vjernitvo koje je ekalo iziao odjeven u sveeniku odjeu, tako e i Krist, kad do e po drugi put, biti obuen u najbjelje haljine, kako ih ne moe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji (Marko 9,3). On e doi u slavi svojoj i u slavi Oevoj i na tom putu pratit e Ga svi sveti an eli. Tako e se ispuniti obeanje to ga je Krist dao svojim uenicima: Vratit u se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. (Ivan 14,3) One koji su Ga ljubili i ekali, okrunit e slavom, au i besmrtnou. Umrli pravednici ustat e iz svojih grobova, a oni koji e biti ivi, bit e skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. ut e Isusov glas, sla i od ikoje glazbe koja je dotakla ui smrtnog ovjeka, kako im govori: Vaa je borba zavrena. Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! (Matej 25,34) Tako su se uenici trebali radovati nadi u povratak svojega Gospodina.
23
4
Pedesetnica
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 2,1-39. Kad su se uenici s Maslinske gore vratili u Jeruzalem, ljudi su oekivali da e na njihovim licima vidjeti odraz tuge, zbunjenosti i poraza; ali na licu su im vidjeli radost i trijumf. Uenici sada nisu alili zbog neispunjenih nada. Vidjeli su uskrslog Spasitelja i rijei Njegovog oprotajnog obeanja jo su odzvanjale u njihovim uima. Posluni Kristovoj zapovijedi, ekali su u Jeruzalemu na Oevo obeanje izlijevanje Duha. Nisu ekali besposleni. Izvjetaj kae da su sve vrijeme bili u hramu hvalei Boga (Luka 24,53). Tako er su se sastajali da svoje molbe iznesu Ocu u Isusovo ime. Znali su da imaju Predstavnika na Nebu, Zastupnika pred Bojim prijestoljem. U sveanom divljenju priklonili su glave u molitvi ponavljajui s uvjerenjem: Ako to zamolite od Oca u moje ime, dat e vam. Do sada niste nita u moje ime molili. Molite i primit ete da vaa radost bude potpuna! (Ivan 16,23.24) Sve vie su pruali ruku vjere uz snani dokaz: Isus Krist koji je umro jo bolje: koji je uskrsnuo koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas. (Rimljanima 8,34) Dok su ekali ispunjenje obeanja, uenici su ponizili srca u iskrenom kajanju i priznali svoju nevjeru. Kad su se podsjetili rijei koje im je Krist uputio prije svoje smrti, bolje su razumjeli njihovo znaenje. Istine koje su zaboravili sad su im opet dolazile na um pa su ih jedan drugome ponavljali. Prekoravali su sebe zbog pogrjenog shvaanja Spasitelja. Pred njihovim oima prolazili su kao u procesiji prizor za prizorom iz Njegovog (23)
35
36
24
Djela apostolska
37
38
udesnog ivota. Dok su razmiljali o Njegovom istom, svetom ivotu, osjeali su da nijedan napor nee biti preteak, nijedna rtva prevelika, samo ako u svojem ivotu budu mogli prikazati ljupkost Kristova karaktera. O, kad bi jo jednom mogli proivjeti protekle tri godine, mislili su, kako bi drukije postupili! Kad bi ponovo mogli vidjeti Uitelja, kako bi se trudili da Mu pokau koliko Ga silno vole; i kako su iskreno alili to su Ga znali oalostiti bilo rijeju ili djelom nevjere! Ali tjeila ih je pomisao da im je oproteno. Sad su odluili da e, koliko to bude mogue, okajati svoje nevjere tako to e Ga odvano priznati pred svijetom. Uenici su se s najveom ozbiljnou molili za sposobnost da se priblie ljudima i da u svakidanjim susretima izgovaraju rijei koje e grjenike dovesti Kristu. Ostavivi po strani sva neslaganja, sve elje za prvim mjestom, zbliili su se u kranskom zajednitvu. Prilazili su sve blie Bogu, a to im je pomoglo da shvate kakvu su prednost imali to su se tako prisno druili s Kristom. Tuga je ispunjala njihova srca kad su pomislili koliko su Ga puta oalostili svojom sporou razumijevanja, svojim nerazumijevanjem pouka koje ih je, za njihovo dobro, pokuavao nauiti. Ovi dani pripreme bili su dani dubokog ispitivanja srca. Uenici su osjeali duhovnu potrebu pa su molili Gospodina za posveenje koje bi ih osposobilo za djelo spaavanja dua. Nisu traili blagoslov samo za sebe. Osjeali su teret spaavanja dua. Shvatili su da se Evan elje treba objaviti svijetu i zazivali su silu koju je Krist obeao. U doba patrijarh utjecaj Svetog Duha esto se oitovao na neki osobit nain, ali nikad u punini. Sada su uenici, posluni Spasiteljevim rijeima, iznosili molbe za ovaj dar, a Krist je na Nebu za njih posredovao. Traio je dar Duha da bi ga mogao izliti na svoj narod. Kad napokon do e Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada do e neka huka s neba, kao kad pue silan vjetar, pa ispuni svu kuu u kojoj su boravili. Na uenike koji su ekali i molili Duh je siao u punini koja je doprla do svakog srca. Beskonani se u sili objavio svojoj Crkvi. inilo se kao da je ovaj utjecaj bio vjekovima zadravan i sada se Nebo raduje to na Crkvu moe izliti bogatstvo milosti Duha. A pod utjecajem Duha, rijei pokajanja i priznanja
Pedesetnica
25
mijeale su se s pjesmama hvale za oprotene grijehe. ule su se rijei zahvaljivanja i proricanja. Cijelo se Nebo priklonilo da promatra i oboava mudrost neusporedive, neshvatljive ljubavi. Opinjeni divljenjem, apostoli su uskliknuli: U ovome se sastoji ljubav! Prihvatili su dani poklon. I to je slijedilo? Ma Duha, naotren snagom i okupan nebeskim munjama, prosjekao je kroz nevjeru. Tisue dua obratilo se u jedan dan. Vama je bolje da ja odem, rekao je Krist svojim uenicima, jer ako ne odem, Branitelj nee doi k vama. Odem li, poslat u ga k vama. A kad do e on, Duh Istine, uvest e vas u svu istinu. On nee govoriti sam od sebe, ve e govoriti to uje i objavit e vam budue. (Ivan 16,7.13) Kristovo uzaae na Nebo bilo je znak da e Njegovi sljedbenici primiti obeani blagoslov. Njega su trebali ekati prije nego to krenu na rad. Kad je Krist proao kroz nebeska vrata, bio je ustolien uz oboavanje an ela. im je ovaj obred bio zavren, Sveti Duh je siao na uenike kao snana struja i Krist je bio proslavljen slavom koju je oduvijek imao kod Oca. Izlijevanje Duha na Pedesetnicu bilo je nebeska poruka da je Otkupiteljevo ustolienje zavreno. U skladu sa svojim obeanjem, poslao je s Neba Svetoga Duha na svoje sljedbenike kao jamstvo da je kao sveenik i kralj primio svaku vlast na Nebu i na Zemlji, i da je Pomazanik svojeg naroda. I ukazae im se jezici kao od plamena, i razdijelie se te nad svakog od njih si e po jedan. Svi se oni napunie Duha Svetoga te poee govoriti tu im jezicima, kako ih je ve Duh nadahnjivao da govore. U obliku plamena Sveti Duh se spustio na sve okupljene. Bio je to znamen dara koji su uenici dobili a koji ih je osposobio da teno govore jezicima koje dotad nisu poznavali. Pojava plamena oznaavala je veliku gorljivost kojom e apostoli raditi i silu koja e pratiti njihov rad. Tada su boravili u Jeruzalemu poboni idovi koji su doli od svih naroda pod nebom. idovi su bili raspreni u gotovo svaki kraj nastanjenog svijeta i u progonstvu su nauili govoriti razliitim jezicima. Mnogi od ovih idova bili su ovom prigodom u Jeruzalemu prisustvujui vjerskim sveanostima koje su bile u tijeku. Okupljeni su predstavljali sve poznate jezike. Ova raznolikost jezika bila je velika prepreka navijetanju Evanelja. Stoga je Bog na udesan nain nadoknadio ovaj nedostatak apostola. Sveti Duh je za njih uinio ono to oni za ita-
39
26
40
Djela apostolska
41
vog ivota ne bi mogli postii. Sad su mogli istinu navijetati i preko granica; govorili su jezikom onih za koje e raditi. Ovaj udesan dar bio je dokaz svijetu da njihova zadaa nosi peat Neba. Od tog vremena nadalje jezik apostola bio je ist, jednostavan i pravilan, bilo da su govorili na svojem materinskom ili na stranom jeziku. Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini uo gdje govore njegovim jezikom. Zau eni i zadivljeni pitali su: Zar nisu svi ovi to govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas uje gdje govore njegovim materinskim jezikom? Ovo udesno oitovanje silno je rasrdilo sveenike i starjeine, ali se nisu usudili pokazati svoju zlou zbog straha da se ne izloe srdbi naroda. Oni su ubili Nazareanina, a ovdje su bili Njegovi sluge, neuki Galilejci, iznosei na svim jezicima onog vremena izvjetaj o Njegovom ivotu i slubi. elei na neki prirodni nain objasniti udesnu mo uenika, sveenici su objavili da su se opili novim vinom pripremljenim za ovu sveanost. Neki neuki sluatelji prihvatili su ovu tvrdnju kao istinu, ali razumniji su znali da je la; a oni koji su razumjeli razne jezike, svjedoili su da se uenici pravilno slue tim jezicima. Kao odgovor na optube sveenika, Petar je pokazao da je ovaj doga aj izravno ispunjenje Joelovog proroanstva u kojem je prorekao pojavu ovakve sile koja e ljude osposobiti za osobito djelo. idovi i vi svi to boravite u Jeruzalemu! rekao je. Ovo primite do znanja i paljivo posluajte to u rei! Ovi ljudi nisu pijani, kako to vi zamiljate ta istom je trei sat dana ve se ovim ostvaruje proroanstvo proroka Joela: U posljednje u vrijeme veli Gospodin izliti od svoga Duha na svako ljudsko bie, te e proricati vai sinovi i vae keri; vai e mladii imati vi enja, a vai starci sne. Tako er u u ono vrijeme izliti od svoga Duha na svoje sluge i slukinje, te e proricati. S jasnoom i silom Petar je posvjedoio o Kristovoj smrti i uskrsnuu: Izraelci, ujte ove rijei: Bog je pred vama potvrdio Isusa Nazareanina monim djelima i udesnim znacima koje, kako i sami znate, Bog uini po njemu me u vama. Njega koga ste vi bezbonikom rukom razapeli i ubili, Bog je uskrisio, oslobodivi ga od lanaca smrti, poradi toga to nije bilo mogue da ga smrt zadri u svojoj vlasti.
Pedesetnica
27
Da dokae svoje stajalite, Petar nije spomenuo Kristovo nauavanje jer je znao da su predrasude sluatelja toliko velike da njegove rijei o ovom predmetu ne bi imale utjecaja. Zato im je govorio o Davidu kojeg su idovi smatrali jednim od otaca svojeg naroda. Jer David, rekao je, za nj veli: Ja postojano imam Gospodina pred oima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik klie od veselja. ak e mi i tijelo poivati u sigurnosti da me nee ostaviti u boravitu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istrune Brao, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno reem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi me u nama do dananjega dana. Ali je on rekao u prorokom predvi anju o uskrsnuu Mesije: Niti je on ostavljen u boravitu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo. Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci. Ovaj je prizor posebno zanimljiv. Gledamo ljude koji dolaze iz svih krajeva da uju uenike kako svjedoe istinu kakva je u Isusu. Guraju se, ispunjavaju hram. Tu su sveenici i starjeine, jo uvijek mranih crta zloe na licima, srca ispunjenih trajnom mrnjom prema Kristu, ruku neopranih od prolivene krvi kad su razapeli Otkupitelja svijeta. Mislili su da e se apostoli skriti od straha pred snanom rukom tlaenja i ubojstva, a sad ih vide bez ikakvog straha i ispunjene Duhom, kako sa silom navijetaju boansku narav Isusa iz Nazareta. uju ih kako odvano objavljuju da je Onaj koga su nedavno poniavali, ismijavali, okrutno udarali rukama i razapeli, Knez ivota, sada uzdignut s desne strane Bogu. Neki od onih koji su sluali apostole aktivno su sudjelovali u Kristovoj osudi i smrti. Njihovi su se glasovi mijeali s glasovima svjetine traei Njegovo raspee. Kad su Isus i Baraba stajali pred njima ispred sudnice i kad je Pilat upitao: Koga hoete da vam pustim? vikali su: Ne njega, nego Barabu! (Matej 27,17; Ivan 18,40) Kad im je Pilat predao Krista uz rijei Uzmite ga vi i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje i Nevin sam od krvi ovog pravednika, povikali su: Krv njegova neka padne na nas i na nau djecu! (Ivan 19,6; Matej 27,24.25) Sada su uli da uenici tvrde kako su razapeli Sina Bojeg. Sveenici i starjeine su drhtali. Narod je bio osvjedoen i obuzeo ga je strah: Duboko se u srcu potresoe te rekoe Pe-
42
43
28
Djela apostolska
44
45
tru i ostalim apostolima: Brao, to da inimo? Me u onima koji su sluali uenike bilo je pobonih idova, iskrenih u svojem vjerovanju. Sila koja je pratila govornikove rijei osvjedoila ih je da je Isus bio Mesija. Obratite se ree im Petar. Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oprotenje grijeha; tako ete primiti dar Duha Svetoga. Vama je, naime, ovaj obeani dar namijenjen, vaoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi Gospodin, na Bog. Petar je osvjedoenim sluateljima obznanio injenicu da su odbacili Krista zato to su ih sveenici i starjeine prevarili; ako i dalje budu od tih ljudi oekivali savjet i ekali da oni prvi priznaju Krista, nikad Ga nee primiti. Ovi moni ljudi, premda su tvrdili da su poboni, teili su za zemaljskim bogatstvom i slavom. Nisu bili spremni doi Kristu da prime svjetlo. Pod utjecajem nebeskog prosvjetljenja, tekstovi koje je Krist uenicima objasnio stajali su pred njima u sjaju savrene istine. Koprena koja je sprjeavala da vide kraj onoga to je ukinuto sada je bila uklonjena i oni su savreno jasno shvatili cilj Kristovog poslanja i narav Njegova kraljevstva. Mogli su o Spasitelju govoriti sa silom; i dok su svojim sluateljima objanjavali plan spasenja, mnogi su bili osvjedoeni. Predaje i praznovjerje koje su im sveenici ucijepili nestalo je iz njihova uma i oni su prihvatili Spasiteljev nauk. Oni, dakle, prihvatie njegovu rije i krstie se. Tako se onoga dana pridrui Crkvi oko tri tisue dua. idovski su vo e pretpostavljali da e Kristovo djelo zavriti Njegovom smru; umjesto toga, sad su bili svjedoci udesnih prizora na Pedesetnicu. uli su uenike, obdarene dotad nepoznatom snagom i energijom, kako propovijedaju Krista, dok su znakovi i uda potvr ivali njihove rijei. U Jeruzalemu, toj utvrdi judaizma, tisue ljudi otvoreno su izrazile svoju vjeru da je Isus iz Nazareta Mesija. Uenici su bili zapanjeni i obradovani velikom etvom dua. Ovo udesno obraenje nisu smatrali rezultatom vlastitih napora; shvatili su da su uli u posao drugih. Od samog Adamova pada Krist je izabranim slugama povjeravao sjeme svoje rijei da ga posiju u ljudska srca. Tijekom svojeg ivota na Zemlji On je sijao sjeme istine i natopio ga vlastitom krvlju. Obrae-
Pedesetnica
29
nje na Pedesetnicu bilo je rezultat tog sijanja, etva je bila Kristovo djelo otkrivajui snagu Njegovog nauka. Dokazi samih apostola, premda jasni i uvjerljivi, ne bi mogli ukloniti predrasude koje su se oduprle tolikim dokazima. Ali Sveti Duh je ove dokaze boanskom snagom utisnuo u srca. Rijei apostola bile su kao otre strijele Svemoguega i osvjedoavale su ljude o njihovoj strahovitoj krivnji kad su odbacili i razapeli Gospodina slave. Zahvaljujui Kristovoj poduci, uenici su shvatili da im je potreban Sveti Duh. Zahvaljujui pouavanju Duha, oni su konano bili osposobljeni i poli su ostvariti svoje ivotno djelo. Vie nisu bili neuljudni i neuki. Vie nisu bili skup nezavisnih jedinki ili neskladni, sukobljeni elementi. Njihov cilj nije vie bila svjetovna veliina. Bili su jednoduni, jedno srce i jedna dua. (Djela 2,46 DF; 4,32) Njihove je misli ispunjavao Krist; njihov je cilj bio napredak Njegova kraljevstva. Umom i karakterom postali su slini svojem Uitelju i ljudi su znali da bijahu s Isusom (Djela 4,13 DF). Pedesetnica im je donijela nebesko prosvjetljenje. Istine koje nisu mogli razumjeti dok je Krist bio s njima, sad su im bile jasne. S vjerom i sigurnou koju nikad prije nisu poznavali, prihvatili su nauk Svete rijei. Za njih vie nije bila stvar vjere da je Krist Sin Boji. Znali su da je, premda je bio obuen u ljudsku narav, Mesija, i svoje su iskustvo iznosili svijetu s pouzdanjem koje je pratilo osvjedoenje da je s njima bio Bog. Mogli su s pouzdanjem izgovarati Isusovo ime; nije li On bio sada njihov Prijatelj i stariji Brat? Dovedeni u tako usku zajednicu s Kristom ve su sada sjedili s Njim na nebesima. Kako su arkim rijeima odjenuli svoje misli dok su svjedoili za Njega! Njihova su srca bila ispunjena tako velikom, dubokom i dalekosenom dobrotom da ih je ona poticala da idu u najudaljenije krajeve Zemlje svjedoei o Kristovoj snazi. Bili su ispunjeni silnom eljom da nastave djelo koje je On otpoeo. Bili su svjesni veliine svojeg duga prema Nebu i odgovornosti svojega djela. Ojaani snagom Svetog Duha i ispunjeni gorljivou, krenuli su s namjerom da proire pobjedu kria. Duh ih je poticao i govorio preko njih. Njihova su lica zraila Kristovim mirom. Posvetili su svoj ivot za slubu Njemu pa su i crte njihova lica svjedoile o izvrenoj predaji.
46
30
Djela apostolska
5
Dar Duha
47
48
Kad je uenicima obeao Svetog Duha, Krist se pribliavao svretku svoje zemaljske slube. Stajao je u sjeni kria, potpuno svjestan tereta krivnje koji e poinuti na Njemu kao Nositelju grijeha. Prije nego to e se rtvovati, svojim je uenicima dao upute o najbitnijem i najpotpunijem od svih darova koje e dati svojim sljedbenicima daru kojim e im nadohvat ruke staviti bezgranine izvore svoje milosti. Ja u moliti Oca, rekao je, i dat e vam drugog Branitelja koji e ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer e biti u vama. (Ivan 14,16.17) Spasitelj je ukazivao na vrijeme kad e Sveti Duh doi izvriti silno djelo kao Njegov predstavnik. Boanskom snagom Svetog Duha valjalo se oduprijeti zlu koje se stoljeima gomilalo. Koja je bila posljedica izlijevanja Duha na Pedesetnicu? Radosna vijest o uskrslom Spasitelju odnesena je u najudaljenije krajeve nastanjenog svijeta. Kad su uenici objavili vijest o otkupiteljskoj milosti, srca su se pokorila snazi te vijesti. Crkva je vidjela kako joj obraenici prilaze sa svih strana. Zabludjeli su se ponovo obraali. Grjenici su se sjedinili s vjernicima u traenju mnogocjenog bisera. Neki od najogorenijih protivnika Evan elja postali su njegovi zagovornici. Ispunilo se proroanstvo: Najsustaliji me u njima bit e u onaj dan kao David, a dom Davidov bit e kao An eo Jahvin pred njima. (Zaharija 12,8) Svaki je kranin u svojem bratu vidio objavu boanske ljubavi i dobrote. Prevladao je zajedniki interes; postojao je samo jedan uzor. Vjernici su teili da otkriju slinost (30)
Dar Duha
31
s Kristovim karakterom i da rade na irenju Njegova kraljevstva. Apostoli su vrlo odvano svjedoili za uskrsnue Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima. (Djela 4,33) Zahvaljujui njihovom radu, Crkvi su prilazili izabrani ljudi koji su, primajui rije istine, svoj ivot posvetili noenju nade drugima to je njihova srca punilo mirom i radou. Prijetnje ih nisu mogle zaustaviti ni zastraiti. Gospodin je govorio preko njih i, dok su ili od mjesta do mjesta, propovijedali su Evanelje siromanima i vrili uda boanske milosti. Bog moe raditi tako silno kad se ljudi prepuste nadzoru Svetog Duha. Obeanje Svetog Duha nije ogranieno ni na jednu dob ni rasu. Krist je objavio da e boanski utjecaj Njegovog Duha biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Branitelj od Pedesetnice do dananjeg dana pomae svakome tko se potpuno pokori Gospodinu i posveti Njegovoj slubi. Svima koji prihvate Krista kao svojeg osobnog Spasitelja Sveti Duh dolazi kao savjetnik, posvetitelj, vodi i svjedok. to tjenje ive s Bogom, vjernici jasnije i snanije svjedoe o ljubavi svojeg Otkupitelja i Njegovoj spasiteljskoj milosti. Mukarci i ene, koji su tijekom dugih stoljea progonstava i nevolja uivali veliku mjeru prisutnosti Duha u svojem ivotu, stajali su kao znaci i udo pred svijetom. Pred an elima i ljudima otkrili su preobraavajuu snagu otkupiteljske ljubavi. Oni koji su na Pedesetnicu bili obdareni silom odozgo, nisu time bili oslobo eni od daljnjih kunji i nevolja. Dok su svjedoili za istinu i pravednost, neprijatelj istine esto ih je napadao nastojei im oteti steeno kransko iskustvo. Bili su poticani da svim svojim snagama dobivenim od Boga nastoje dostii mjeru rasta visine mukaraca i ena u Kristu Isusu. Svakodnevno su se molili za novu zalihu milosti da bi se mogli sve vie uzdizati prema savrenstvu. Pod djelovanjem Svetog Duha ak su i najslabiji, oslanjajui se na vjeru u Boga, nauili kako poboljati povjerene im snage i postati posveeni, proieni i oplemenjeni. Kad su se u poniznosti pokorili preobraavajuem djelovanju Svetog Duha, primili su puninu Boanstva i bili oblikovani u boansku sliku. Vrijeme nije promijenilo Kristovo obeanje da e, kad ode, poslati Svetog Duha kao svojeg predstavnika. Razlog to bogat-
49
50
32
Djela apostolska
51
stva Njegove milosti ne teku prema ljudima na Zemlji nisu ogranienja s Boje strane. Ako se ispunjenje obeanja ne ostvaruje kao to bi moglo, onda je to zato to se obeanje ne cijeni kako bi trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti ispunjeni Duhom. Gdje god se potrebi za Svetim Duhom obraa mala pozornost, tamo je uoljiva duhovna sua, duhovna tama, duhovno opadanje i smrt. Kad god manje vane stvari zaokupljaju pozornost, nedostaje boanska snaga potrebna za rast i napredak Crkve a koja sa sobom donosi sve ostale blagoslove premda je ponu ena u neogranienom obilju. Budui da je to nain na koji primamo snagu, zato ne gladujemo i ne e amo za darom Duha? Zato ne govorimo o njemu, molimo za nj i propovijedamo o njemu? Gospodin je spremniji dati Svetog Duha onima koji Mu slue nego to su roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Svaki bi radnik trebao Bogu upuivati molbe za svakidanje krtenje Duhom. Skupine kranskih radnika trebaju moliti za osobitu pomo, za nebesku mudrost da bi znali mudro planirati i ostvariti planove. Posebno trebaju moliti da Bog svoje izabrane izaslanike u misijskim poljima krsti obilnom mjerom svojeg Duha. Prisutnost Duha u Bojim radnicima dat e objavljivanju istine silu koju joj ne mogu dati nikakva ast i slava svijeta. U posveenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, nastava Sveti Duh. Rijei izgovorene uenicima, upuene su i nama. Sveti Duh pribavlja snagu koja e u svakoj situaciji poduprijeti due koje se usred mrnje ovog svijeta trude i bore, i otvara oi za njihove promaaje i pogrjeke. U tuzi i nevolji, kad su izgledi mrani i budunost zbunjujua, kad se osjeamo bespomoni i osamljeni u takvim trenucima, kao odgovor na molitvu vjere, Sveti Duh donosi srcu utjehu. Nije poseban dokaz da je netko kranin zato to u izuzetnim okolnostima pokazuje duhovnu zanesenost. Svetost nije zanesenost, ve ivot u skladu sa svakom rijei koja dolazi iz Bojih usta; to je vrenje volje naeg nebeskog Oca; to je pouzdanje u Boga u kunji, u mraku kao i na svjetlu; to je hod u vjeri, a ne po gledanju; to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjerenjem i poivanje u Njegovoj ljubavi. Za nas nije bitno da znamo definirati to je Sveti Duh. Krist nam kae da je Duh Branitelj, Duh istine koji izlazi od Oca.
Dar Duha
33
O Svetom Duhu jasno je reeno da dok bude uvodio ljude u svu istinu nee govoriti sam od sebe (Ivan 15,26; 16,13). Narav Svetog Duha je tajna. ovjek je ne moe objasniti jer mu je Gospodin nije objavio. Matoviti ljudi mogu povezati biblijske ulomke i izvesti iz njih ljudsku konstrukciju, ali prihvaanje takvih gledita nee ojaati Crkvu. Kad se radi o tajnama koje su preduboke za ljudsko razumijevanje, utnja je zlato. Sluba Svetog Duha jasno je opisana u Kristovim rijeima. On e, kad do e, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. (Ivan 16,8) Upravo Sveti Duh osvjedouje o grijehu. Ako odgovori na oivljujui utjecaj Duha, grjenik e se pokajati i razumjeti vanost poslunosti boanskim zahtjevima. Pokajanom grjeniku, koji gladuje i e a za pravednou, Sveti Duh e otkriti Boje Janje koje uzima grijehe svijeta. On e uzeti od onoga to je moje i to objaviti vama, rekao je Krist. Nauit e vas sve i sjetiti vas svega to vam rekoh. (Ivan 16,14; 14,26) Duh se daje kao sredstvo obnove, da ostvari spasenje osigurano smru naeg Otkupitelja. Duh stalno nastoji pozornost ljudi usmjeriti na veliku rtvu prinesenu na golgotskom kriu, objaviti svijetu Boju ljubav i osvjedoenoj dui otvoriti dragocjenosti Svetog pisma. Kad dovede do osvjedoenja o grijehu i kad pred um iznese naelo pravednosti, Sveti Duh uklanja ljubav prema ovozemaljskim stvarima i duu ispunjava eljom za svetou. Uvest e vas u svu istinu (Ivan 16,13), objavio je Spasitelj. Ako ljudi ele biti oblikovani, doi e do posveenja cijelog bia. Duh e uzeti Boje stvari i utisnuti ih u duu. Njegovom snagom put ivota postat e tako oit da nitko ne mora zalutati. Bog svojim Svetim Duhom od poetka djeluje preko ljudskih oru a da ostvari svoju nakanu za pali ljudski rod. To se oitovalo u ivotu patrijarh. Tako je Bog i Crkvi u pustinji, u Mojsijevo doba, dao svoga Duha dobrog (Nehemija 9,20). A u dane apostola On je po Svetome Duhu silno djelovao u prilog svojoj Crkvi. Ista sila koja je krijepila patrijarhe, koja je Kalebu i Joui dala vjeru i odvanost i koja je uinila djelotvornom slubu apostolske Crkve, krijepila je Boju vjernu djecu u sva vremena. Zahvaljujui snazi Svetog Duha, krani valdenzi tijekom mranog srednjeg vijeka pripremili su put reformaciji. Bila je to ona
52
53
34
Djela apostolska
54
55
ista sila koja je okrunila uspjehom napore plemenitih mukaraca i ena koji su kao pioniri otvorili put za osnivanje suvremenog misionarskog rada i za prevo enje Biblije na jezike i govore svakog naroda i puka. Bog se i danas koristi svojom Crkvom da Zemlji obznani svoje nakane. Danas vjesnici kria idu od grada do grada i od zemlje do zemlje pripremajui put za Kristov drugi dolazak. Oni uzdiu mjerilo Bojeg zakona. Duh Svemoguega djeluje na ljudska srca, a oni koji odgovaraju na Njegov utjecaj postaju svjedoci za Boga i Njegovu istinu. Na mnogim se mjestima mogu vidjeti posveeni mukarci i ene kako drugima prenose svjetlo koje je njima osvijetlilo put spasenja po Kristu. I to dulje svijetle, kao to su svijetlili oni koji su na Pedesetnicu bili krteni Svetim Duhom, primaju sve vie sile Duha. Tako Zemlja treba biti rasvijetljena Bojom slavom. S druge strane, umjesto da mudro koriste sadanje prilike, neki besposleno ekaju posebno duhovno osvjeenje, koje bi im jako povealo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zanemaruju sadanje dunosti i prednosti i doputaju da njihovo svjetlo bude nejasno dok oekuju vrijeme kad e, bez truda sa svoje strane, primiti posebne blagoslove koji e ih preobraziti i osposobiti za slubu. U posljednje vrijeme, kako se Boje djelo na Zemlji bude pribliavalo kraju, ozbiljni napori to e ih uloiti posveeni vjernici pod vodstvom Svetog Duha bit e popraeni posebnim znacima boanske naklonosti. Slikom rane i kasne kie, koja u istonim zemljama pada u vrijeme sjetve i etve, hebrejski su proroci prorekli izlijevanje duhovne milosti u posebnoj mjeri na Boju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je poetak te rane kie, a rezultati su bili slavni. Duh e ostati s pravom Crkvom do svretka vremena. Ali pri svretku zemaljske etve obeano je posebno izlijevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina ovjejega. Ovo je izlijevanje Duha uspore eno s kasnom kiom, i krani trebaju moliti Gospodara od etve za ovu dodatnu silu u vrijeme kasnoga dada. A kao odgovor Gospod tvori oblake i daje im dad. On e dati dad u pravoj mjeri dad rani i kasni. (Zaharija 10,1; Joel 2,23 A) No ako vjernici Boje crkve danas nemaju ivu vezu s Izvorom svakog duhovnog rasta, oni nee biti spremni za vrije-
Dar Duha
35
me etve. Ako svoje svjetiljke ne dre opremljene i upaljene, nee primiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe. Samo oni koji stalno primaju nove zalihe milosti imat e snagu koja odgovara njihovim svakidanjim potrebama i sposobnost da je uporabe. Umjesto da oekuju neko budue vrijeme kad e posebnim izlijevanjem duhovne snage biti udom osposobljeni za zadobivanje dua, oni se svakodnevno pokoravaju Bogu da od njih naini posude za svoju uporabu. Oni svakodnevno koriste prigode za slubu koja im je nadohvat ruke. Svakodnevno svjedoe za Uitelja gdje god se nalazili, bilo nekim skromnim radom kod kue, bilo na poslu. Za posveenog radnika predivna je utjeha spoznaja da je ak i Krist tijekom svojeg ivota na Zemlji svakodnevno molio Oca za svjeu zalihu milosti i da je iz te zajednice s Bogom odlazio jaati i blagoslivljati druge. Promatrajmo Bojeg Sina pognutog dok se moli svojem Ocu! Premda je Sin Boji, On svoju vjeru jaa molitvom i vezom s Nebom prikuplja snagu da se odupre zlu i slui potrebama ljudi. Kao stariji Brat naeg roda, On zna potrebe onih koji Mu, sputani slabou i ivei u svijetu grijeha i kunji, jo uvijek ele sluiti. On zna da su vjesnici koje smatra sposobnima da ih poalje slabi, pogrjeivi ljudi; ali svima koji se potpuno predaju slubi Njemu, On obeava boansku pomo. Njegov vlastiti primjer dokaz je da e ozbiljne, ustrajne molbe Bogu u vjeri vjeri koja vodi do potpune ovisnosti o Bogu i bezrezervnog posveenja Njegovom djelu donijeti ljudima pomo Svetog Duha u borbi protiv grijeha. Svaki radnik koji slijedi Kristov primjer bit e pripravljen da primi i uporabi snagu koju je Bog obeao svojoj Crkvi za sazrijevanje zemaljske etve. Iz jutra u jutro, kad vjesnici Evanelja kleknu pred Gospodinom i obnove svoj zavjet posveenja, On e im jamiti prisutnost svojeg Duha i Njegove oivljujue i posveujue snage. I kad krenu u obavljanje svakidanjih dunosti, oni imaju sigurnost da ih nevidljiva sila Svetog Duha osposobljava da budu Boji suradnici.
56
36
Djela apostolska
6
Na vratima hrama
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 3; 4,1-31.
57
58
Kristovi uenici bili su duboko svjesni svoje nesposobnosti pa su svoju slabost u poniznosti i molitvi sjedinili s Njegovom snagom, svoje neznanje s Njegovom mudrou, svoju nedostojnost s Njegovom pravednou, svoje siromatvo s Njegovim neiscrpnim bogatstvom. Tako ojaani i opremljeni, bez oklijevanja su krenuli u slubu za svojeg Uitelja. Ubrzo nakon silaska Svetog Duha, i neposredno nakon ozbiljne molitve, Petar i Ivan, na putu u hram na bogosluje, ugledali su pred hramskim vratima, nazvanim Krasna, bogalja, etrdeset godina starog, iji je ivot od ro enja bio ispunjen patnjom i boleu. Ovaj se nesretni ovjek odavno elio sresti s Isusom da ga izlijei, ali je bio gotovo bespomoan i daleko od mjesta djelovanja velikog Lijenika. Svojim je molbama konano uspio nagovoriti neke prijatelje da ga odnesu pred hramska vrata, ali kad je tamo stigao, ustanovio je da je Onaj u koga je polagao svu svoju nadu, pogubljen okrutnom smru. Njegovo razoaranje izazvalo je suut onih koji su znali kako se dugo arko nadao da e ga Isus izlijeiti pa su ga svakodnevno odnosili pred hram ne bi li mu se prolaznici smilovali i dali neki sitni da zadovolji svoje potrebe. Dok su prolazili Petar i Ivan, zamolio ih je da mu dadnu milostinju. Uenici su ga saaljivo pogledali, a Petar je rekao: Pogledaj u nas! I on ih pomnjivo promatrae u iekivanju da e od njih neto dobiti. Tada mu ree Petar: Ja nemam ni srebra ni zlata. Kad je Petar tako potvrdio svoje siromatvo, bogalju se lice izduilo; no on(36)
Na vratima hrama
37
da se rasvijetlilo nadom kad je apostol nastavio: Ali to imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazareanina ustani i hodaj! Ujedno ga uhvati za desnu ruku te ga podigne, a njemu odmah ovrsnu stopala i glenji, pa skoi, stane i pone hodati. Zatim s njima u e u hram, hodajui, poskakujui i hvalei Boga. Tako ga je sav narod vidio kako hoda i hvali Boga. Ljudi prepoznae da je to onaj koji je zbog milostinje sjedio pred Krasnim vratima hrama, te bijahu preneraeni i izvan sebe od u enja zbog onoga to mu se dogodilo. Kako ozdravljenik nije ostavljao Petra i Ivana, sav se narod, preneraen, stra k njima u trijem zvani Salomonov. Bili su zapanjeni da su uenici mogli initi uda slina onima koja je Isus inio. Ali tu je bio ovaj ovjek koji je etrdeset godina bio bespomoni bogalj, a sada se radovao to se moe sluiti svojim udovima, oslobo en boli i sretan to vjeruje u Isusa. Kad su uenici vidjeli u enje naroda, Petar je upitao: Zato se udite ovomu? Zato ste uprli pogled u nas kao da smo mi svojom snagom ili pobonosti uinili da ovaj moe hodati? Uvjeravao ih je da je ozdravljenje uinjeno u ime i po zaslugama Isusa iz Nazareta kojega je Bog uskrisio od mrtvih. Zbog vjere u njegovo ime, objavio je apostol, upravo je njegovo ime ovrsnulo ovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera koja dolazi od njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoigled vas sviju. Apostoli su otvoreno govorili o velikom grijehu idova kad su odbacili i na smrt osudili Kneza ivota, ali su pazili da kod svojih sluatelja ne izazovu oaj. Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika, rekao je Petar. Traili ste da vam se kao milosni dar dadne jedan ubojica, a zaetnika ivota ubiste, koga je Bog uskrisio od mrtvih; tomu smo mi svjedoci. Ali, brao, ja znam da ste vi kao i vai lanovi Velikog vijea to uinili iz neznanja. Ali Bog je tako ispunio to bijae unaprijed navijestio preko svih proroka, da e njegov Mesija trpjeti. Rekao im je da ih Sveti Duh poziva na pokajanje i obraenje te ih uvjeravao da nema nade u spasenje osim po milosr u Onoga koga su razapeli. Samo vjerom u Njega mogu dobiti oprost grijeha. Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doi vremena utjehe. Vi ste sinovi prorok i Saveza koji Bog sklopi s vaim ocima kad Abrahamu ree: U tvom e potomstvu biti blagoslovljena
59
60
38
Djela apostolska
61
sva plemena na zemlji. Najprije je vama Bog podigao i poslao Slugu svoga da vas blagoslovi da se svaki pojedini od vas obrati od svoje zloe. Tako su uenici navijetali Kristovo uskrsnue. Mnogi od onih koji su sluali ekali su ovo svjedoanstvo i kad su ga uli, uzvjerovali su. Ono ih je podsjetilo na rijei koje je izgovorio Krist pa su zauzeli mjesto u redovima onih koji su prihvatili Evan elje. Sjeme to ga je Spasitelj posijao niknulo je i donijelo plod. Dok su uenici govorili narodu, pristupie k njima sveenici, starjeine hrama i saduceji, ogoreni to su uili narod i na primjeru Isusovu navjeivali uskrsnue od mrtvih. Nakon Kristova uskrsnua sveenici su nadaleko i nairoko proirili lano izvjee da su uenici ukrali Njegovo tijelo dok je rimska straa spavala. Ne treba se uditi da ih je ogorilo kad su Petar i Ivan propovijedali uskrsnue Onoga koga su ubili. Posebno su se uznemirili saduceji. Smatrali su da je njihov najomiljeniji nauk u opasnosti, a njihova vjerodostojnost na kocki. Obraenici na novu vjeru brzo su se mnoili pa su se farizeji i saduceji sloili da e, ako nekako ne sprijee ove nove uitelje, njihov utjecaj biti u veoj opasnosti nego dok je Isus bio na Zemlji. Zbog toga je starjeina hrama, uz pomo nekoliko saduceja, uhitio Petra i Ivana i bacio ih u tamnicu budui da je tog dana bilo previe kasno da ih ispitaju. Neprijatelji uenika jednostavno su morali priznati da je Krist uskrsnuo od mrtvih. Dokaz je bio toliko jasan da nije bilo sumnje. Ali ipak su otvrdnuli svoje srce odbijajui se pokajati za strano djelo koje su poinili kad su umorili Isusa. idovski starjeine dobili su obilje dokaza da apostoli govore i postupaju pod boanskim nadahnuem, ali su uporno odbijali vijest istine. Krist nije doao onako kako su oekivali i, premda su u nekim trenucima bili osvjedoeni da je On Sin Boji, uguili su to osvjedoenje i razapeli Ga. Bog im je milostivo dao i druge dokaze, a sada im je pruio jo jednu priliku da Mu se obrate. Poslao je uenike da im kau kako su ubili Kneza ivota i ovom stranom optubom uputio im je jo jedan poziv na pokajanje. Me utim, osjeajui se sigurnima u vlastitoj pravednosti, idovski su uitelji odbili priznati da ljudi koji ih optuuju za Kristovo raspee govore po uputi Svetoga Duha.
Na vratima hrama
39
Budui da su se opredijelili za protivljenje Kristu, svaki in odupiranja postao je sveenicima dodatni poticaj da nastave svojim putem. Postajali su sve odluniji u svojoj tvrdoglavosti. Nije da se nisu mogli pokoriti; mogli su, ali nisu htjeli. Oni nisu izgubili spasenje samo zato to su bili krivi i zasluili smrt, niti samo zato to su dali ubiti Bojeg Sina, ve zato to su se naoruali protivljenjem prema Bogu. Uporno su odbacivali svjetlo i guili osvjedoenje Duha. U njima je djelovao utjecaj koji vlada sinovima neposlunosti i navodio ih da zlostavljaju ljude preko kojih je djelovao Bog. Zloa njihove pobune jaala je svakim sljedeim inom odupiranja Bogu i vijesti koju je dao svojim slugama da je objave. Svakog dana, odbijajui pokajanje, idovski vo e iznova su se opredjeljivali za pobunu pripremajui se da anju ono to su sijali. Boji gnjev protiv nepokajanih grjenika nije se oitovao samo zbog grijeha koje su poinili, ve zato to su se i nakon poziva da se pokaju odluili i dalje opirati, ponavljajui prole grijehe unato danom svjetlu. Da su se idovski vo e pokorili uvjeravanju Svetoga Duha, dobili bi oprost, ali oni su odluili da se ne pokore. Na isti nain i grjenik svojim stalnim odupiranjem sebe stavlja u poloaj u kojem Sveti Duh ne moe utjecati na njega. Sljedeeg dana nakon ozdravljenja uzetoga, Ana i Kaifa su se s ostalim velikodostojnicima hrama okupili na sud i pred sebe izveli zatvorenike. U toj istoj prostoriji i pred ovim istim ljudima Petar je sramotno zanijekao svoga Gospodina. Kad se sada naao na sudu, jasno se toga sjetio. Sad je imao priliku otkupiti se za svoj kukaviluk. Oni koji su se sjeali uloge koju je Petar odigrao na su enju svojem Uitelju, laskali su si da ga i sada mogu uplaiti prijetnjom utamnienja i smrti. Ali Petar, kad je zanijekao Krista u najteem trenutku, bio je nagao i samouvjeren, potpuno razliit od ovog Petra kojeg su doveli pred Veliko vijee na ispitivanje. On se nakon svojeg pada obratio. Vie nije bio ohol i hvalisav, ve skroman i nepovjerljiv prema sebi. Bio je ispunjen Svetim Duhom i uz pomo ove sile odluio je ukloniti mrlju svojeg otpada odajui ast imenu kojega se nekad odrekao. Dosad su sveenici izbjegavali spomenuti Isusovo raspee ili uskrsnue. Ali sada, da bi ostvarili svoju namjeru, bili su
62
63
40
Djela apostolska
64
65
prisiljeni pitati optuene kako je dolo do ozdravljenja bogalja. Kakvom vlasti ili u ije ste ime to uinili? pitali su. Sa svetom odvanou i u sili Duha Petar je neustraivo odgovorio: Dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenu Isusa Krista Nazareanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj ovjek pred vama. Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. Ova hrabra obrana zgranula je idovske vo e. Vjerovali su da e uenici biti svladani strahom i zbunjeni kad ih dovedu pred Veliko vijee. Ali umjesto toga, ovi svjedoci govorili su kao to je Krist govorio, s uvjerljivom snagom koja je uutkala njihove protivnike. U Petrovom glasu nije bilo ni traga strahu kad je o Kristu objavio: Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Petar se posluio slikom poznatom sveenicima. Proroci su govorili o odbaenom kamenu, a sam je Krist, govorei jednom prigodom sveenicima i starjeinama, rekao: Zar nikada niste itali u Pismima: Kamen to ga odbacie graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo kakvo udo u oima naim. Zato e se kaem vam oduzeti od vas kraljevstvo Boje i dat e se narodu koji donosi njegove plodove. I tko padne na taj kamen, smrskat e se, a na koga on padne, satrt e ga. (Matej 21,42-44 DF) Dok su sveenici sluali neustraive rijei apostol, znali su ih, da bijahu s Isusom (DF). O uenicima je nakon Kristova preobraenja napisano da po svretku ovog udesnog prizora ne vidjee nikoga, osim Isusa sama (Matej 17,8). Isus sm ove rijei sadre tajnu ivota i silu koja je obiljeila povijest prve Crkve. Kad su uenici prvi put uli Kristove rijei, osjeali su potrebu za Njim. Traili su Ga, nali su Ga i slijedili. Bili su s Njim u hramu, za stolom, na padini brda, u polju. Bili su kao uenici s uiteljem, svakodnevno primajui od Njega pouke vjene istine. Nakon Spasiteljeva uzaaa, u njima je i dalje ostao osjeaj boanske prisutnosti, pune ljubavi i svjetla. Bila je to osobna prisutnost. Isus, Spasitelj, Onaj koji je s njima hodio, govorio i molio, koji je njihovom srcu dao rijei nade i utjehe, bio je
Na vratima hrama
41
od njih uzet na Nebo dok je vijest o miru jo bila na Njegovim usnama. Dok su Ga primala an eoska kola, do njih su doprle Njegove rijei: Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. (Matej 28,20) On je na Nebo uzaao u ljudskom liku. Znali su da se nalazi pred Bojim prijestoljem, jo uvijek njihov Prijatelj i Spasitelj; da se Njegovi osjeaji nisu promijenili, da se zauvijek poistovjetio s napaenim ljudskim rodom. Znali su da pred Boga izlazi sa zaslugama svoje krvi pokazujui ranjene ruke i noge kao podsjeanje na cijenu koju je platio za svoje otkupljenike i ova misao ojaala ih je da pretrpe sramotu radi Njega. Njihova zajednica s Njim bila je sada jaa nego kad je osobno bio uz njih. Iz njih je zrailo svjetlo, ljubav i snaga Krista koji je prebivao u njima tako da su se promatrai udili. Krist je stavio svoj peat na rijei to ih je Petar izgovorio u Njegovu obranu. Pokraj uenika, kao svjedok, stajao je udom ozdravljeni ovjek. Pojava ovog ovjeka koji je prije nekoliko sati bio bespomoni bogalj, a sada obnovljenog zdravlja, dala je teinu Petrovim rijeima. Sveenici i starjeine su utjeli. Nisu mogli opovrgnuti Petrovu tvrdnju, ali su i dalje bili odluni da sprijee nauavanje uenika. Kristovo krunsko udo uskrienje Lazara zapeatilo je odlunost sveenika da svijet oslobode Isusa i Njegovih udotvornih djela koja su brzo razarala njihov utjecaj me u ljudima. Njega su razapeli, ali ovdje je bio uvjerljiv dokaz da nisu zaustavili vrenje uda u Njegovo ime niti objavu istine koju je nauavao. Ozdravljenje uzetoga i propovijedanje apostola ve je napunilo Jeruzalem uzbu enjem. Da bi prikrili svoju zbunjenost, sveenici i starjeine zapovjedili su da apostole izvedu kako bi se mogli nasamo posavjetovati. Svi su se sloili da bi bilo beskorisno nijekati da je ovjek ozdravio. Sa zadovoljstvom bi laima prikrili udo, ali to je bilo nemogue jer se dogodilo u pol bijela dana, pred mnotvom naroda i za nj su ve doule tisue ljudi. Osjeali su da se djelo uenika mora zaustaviti ili e Isus zadobiti mnotvo sljedbenika. Tome e uslijediti njihovo sramoenje jer e biti smatrani krivima za ubojstvo Bojeg Sina. Ali bez obzira na to to su eljeli unititi uenike, sveenici su im se usudili samo zaprijetiti otrom kaznom ako nastave govoriti i djelovati u Isusovo ime. Nakon to su ih ponovo po-
66
42
Djela apostolska
67
68
zvali pred Veliko vijee, zapovjedili su im da ne govore ni nauavaju u Isusovo ime. No Petar i Ivan su odgovorili: Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se vie pokoravamo vama nego Bogu! A to je do nas, mi ne moemo drukije nego govoriti to smo vidjeli i uli. Sveenici bi i te kako rado kaznili ove ljude zbog nepokolebljive odanosti njihovom svetom pozivu, ali su se bojali naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga to se dogodilo. Zato su uz ponovljene prijetnje i zabrane oslobodili apostole. Dok su Petar i Ivan bili utamnieni, ostali uenici, poznavajui zlou idova, neumorno su molili za svoju brau bojei se da se ne ponovi okrutnost koju su pokazali na Kristu. im su apostoli bili puteni na slobodu, potraili su ostale uenike da ih izvijeste o rezultatu ispitivanja. Velika je bila radost vjernika. Jednoduno podignu glas k Bogu: Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega to je u njima, ti si po Duhu Svetomu rekao na usta naega oca Davida, sluge svoga: Zato se bune pogani, a plemena snuju isprazne snove? Zemaljski se kraljevi digli, a knezovi udruili protiv Gospodina i protiv njegova Pomazanika. Da, uistinu se udruie u ovom gradu Herod i Poncije Pilat zajedno s poganima i plemenima izraelskim protiv tvoga svetog Sluge Isusa, koga si pomazao, da ostvare sve to je tvoja snaga i mudrost unaprijed odredila da bude. A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustraivo navjeuju rije tvoju. Prui ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa doga aju ozdravljenja i udesni znaci! Uenici su molili da im se udijeli vea snaga u djelu slube jer su vidjeli da e se suoiti s istim odlunim protivljenjem s kojim se i Krist suoio dok je boravio na Zemlji. Dok su se njihove ujedinjene molitve vjerom uzdizale k Nebu, doao je odgovor. Potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni i bili su iznova obdareni Svetim Duhom. Srca punih odvanosti ponosno su izili da navjeuju Boju rije u Jeruzalemu. Apostoli su vrlo odvano svjedoili za uskrsnue Gospodina Isusa i Bog je udesno blagoslovio njihov trud. Naelo za koje su se uenici tako neustraivo zalagali kad su, kao odgovor na zapovijed da vie ne govore u Isusovo ime, izjavili: Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se vie pokoravamo vama nego Bogu, isto je ono naelo kojeg su se sljed-
Na vratima hrama
43
benici Evan elja nastojali drati u vrijeme Reformacije. Kad su se njemaki knezovi 1529. okupili na dravnom Saboru u Speyeru, proitan je carski proglas kojim se ograniava vjerska sloboda i zabranjuje daljnje irenje reformiranih doktrina. Izgledalo je da e se ugasiti nada svijeta. Hoe li knezovi prihvatiti proglas? Treba li se mnotvu koje je jo uvijek u mraku oduzeti svjetlo Evan elja? Oni koji su prihvatili reformiranu vjeru sastali su se i njihova jednoglasna odluka je bila: Odbacimo proglas. U pitanjima savjesti veina nema moi. (Merle dAubign, History of the Reformation, knj. 13, pogl. 5) Ovo naelo i mi vrsto zastupamo u nae vrijeme. Barjak istine i vjerske slobode to su ga visoko uzdizali utemeljitelji evan eoske Crkve i Boji svjedoci u prolim stoljeima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren naim rukama. Odgovornost za ovaj veliki dar poiva na onima koje je Bog blagoslovio spoznajom svoje Rijei. Tu Rije moramo prihvatiti kao vrhovni autoritet. Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao boanski odre eno ure enje i poslunost njoj uiti kao svetu dunost, unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe s Bojim zahtjevima, Boga moramo sluati vie nego ljude. Boju rije treba smatrati viom od ljudskog zakonodavstva. A tako kae Gospodin ne moe se zamijeniti rijeima tako kae Crkva ili tako kae drava. Kristovu krunu treba uzdii iznad kruna zemaljskih vladara. Od nas se ne trai da prkosimo vlastima. Svoje rijei, bilo izgovorene, bilo napisane, trebamo pozorno razmotriti kako se o nama ne bi moglo rei da smo izgovorili neto to se protivi zakonu i redu. Ne smijemo izgovoriti ni uiniti nita to bi nam nepotrebno zatvorilo put. Trebamo ii naprijed u Boje ime zastupajui povjerene nam istine. Ako nam ljudi budu branili obavljati ovo djelo, onda, kao apostoli, moemo rei: Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se vie pokoravamo vama nego Bogu! A to je do nas, mi ne moemo drukije nego govoriti to smo vidjeli i uli.
69
44
Djela apostolska
7
Opomena protiv licemjerja
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 4,32 do 5,11.
70
71
Dok su uenici navijetali evan eoske istine u Jeruzalemu, Bog je posvjedoio njihove rijei i mnotvo je uzvjerovalo. Mnogi od ovih pr vih vjernika odmah su zbog gorljive zadrtosti idova bili odsjeeni od svojih obitelji i prijatelja pa im je bilo potrebno osigurati hranu i krov nad glavom. Izvjetaj glasi: Me u njima, dakako, nitko nije oskudijevao, i objanjava kako je ova potreba bila zadovoljena. Oni vjernici koji su imali novca ili imetak, radosno su ga rtvovali da zadovolje ovu hitnu potrebu. Prodavajui kue ili zemljita, donosili su novac i stavljali ga pred noge apostolima; tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama. Ova dragovoljnost vjernika bila je posljedica izlijevanja Duha. Obraenici na Evan elje bili su jedno srce i jedna dua. Imali su zajedniki cilj uspjeh zadae koja im je bila povjerena; a u njihovom ivotu nije bilo mjesta pohlepi. Ljubav prema brai i djelu koje su prihvatili bila je vea od ljubavi prema novcu i imetku. Njihova su djela svjedoila da ljudske due smatraju vrednijima od zemaljskog blaga. Tako e uvijek biti kad Boji Duh zagospodari ivotom. Oni ija su srca ispunjena ljubavlju prema Kristu, slijedit e primjer Onoga koji je radi nas postao siromaan da se mi Njegovim siromatvom obogatimo. Novac, vrijeme, utjecaj sve ove darove to su ih primili iz Boje ruke, cijenit e samo kao sredstvo za napredovanje Evan elja. Tako je bilo u prvoj Crkvi; i kad se u dananjoj Crkvi bude vidjelo da su vjernici snagom Duha prestali (44)
45
voljeti ovozemaljsko i da su se spremni rtvovati kako bi njihovi blinji mogli uti Radosnu vijest, navijetena e istina silno djelovati na sluatelje. U otroj suprotnosti primjeru dareljivosti koju su pokazivali vjernici bilo je ponaanje Ananije i Safire. Njihovo je iskustvo, zapisano perom Nadahnua, ostavilo tamnu mrlju na povijesti prve Crkve. Ovi su uenici, zajedno s drugima, dijelili prednost da uju Evan elje koje su apostoli propovijedali. Bili su s ostalim vjernicima kad se potreslo mjesto na kojemu bijahu skupljeni. Svi se napunie Duha Svetoga. (Djela 4,31) Duboko osvjedoenje poivalo je na svima prisutnima, i pod izravnim utjecajem Bojeg Duha Ananija i Safira obeali su Gospodinu prihod od prodaje odre enog imanja. Nakon toga su Ananija i Safira oalostili Svetoga Duha poputanjem osjeaju pohlepe. Poeli su aliti zbog danog obeanja i ubrzo izgubili sladak utjecaj blagoslova koji je zagrijavao njihovo srce eljom da uine velike stvari za Kristovo djelo. Smatrali su da su prenaglili, da trebaju ponovo razmotriti svoju odluku. Me utim, primijetili su da su oni koji su dali svoj imetak da bi zadovoljili potrebe svoje siromanije brae vrlo potovani me u vjernicima; sramei se da njihova braa saznaju koliko njihova sebina dua ali za onim to su sveano obeali Bogu, oni su svojom voljom odluili prodati imanje i prikazati kao da sav prihod stavljaju u zajedniki fond, a zapravo su veliki dio odluili zadrati za sebe. Tako e sebi osigurati ivot iz zajednikih sredstava, a istodobno stei veliki ugled me u braom. Ali Bog mrzi licemjerje i la. Ananija i Safira u svojem su postupanju prema Bogu pribjegli prijevari; lagali su Svetom Duhu i njihov je grijeh bio kanjen brzom i stranom kaznom. Kad je Ananija doao sa svojim darom, Petar mu je rekao: Ananija, zato je sotona zaposjeo tvoje srce tako da slae Duhu Svetomu i da zadri za se neto novca od svoga zemljita? Zar ne bi, da je ostalo neprodano, tvoje ostalo? I poto je prodano, zar nisi mogao raspolagati novcem? Zato si u svom srcu odluio to uiniti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu! im Ananija u te rijei, pade te izdahnu. I u e velik strah u sve koji su to uli. Zar ne bi, da je ostalo neprodano, tvoje ostalo? upitao je Petar. Nitko niim nije utjecao na Ananiju da rtvuje svoj
72
73
46
Djela apostolska
74
imetak za ope dobro. Postupio je po vlastitom izboru. Ali pokuavajui prevariti uenike, lagao je Svemoguemu. Poslije koja tri sata u e i njegova ena, ne znajui to se dogodilo. I Petar je upita: Kai mi, jeste li za toliko prodali zemljite? Da, za toliko, odgovori ona. Zato ste se ree joj Petar dogovorili da kuate Duha Gospodnjega? Gle! Ve na vratima stoje noge onih koji ukopae tvoga mua, da i tebe iznesu! Ona odmah pade njemu do nogu te izdahnu. A kad mladii u oe, na oe je mrtvu; iznesoe je i pokopae do njezina mua. Velik strah spopade svu Crkvu i sve koji su to uli. Beskonana je Mudrost vidjela da je ovaj jasni izraz Boje srdbe bio potreban da sauva mladu Crkvu od razoaranja. Broj vjernika naglo je rastao. Crkva bi se nala u opasnosti da su naglim poveanjem obraenika u nju doli mukarci i ene koji bi, tvrdei da slue Bogu, oboavali boga novca. Ova kazna svjedoi o tome da ljudi ne mogu prevariti Boga, da On otkriva skriveni grijeh u srcu i da se Njega ne moe prevariti. Bila je to opomena Crkvi, upozorenje vjernicima da izbjegavaju glumu i licemjerje i da se uvaju da ne varaju Boga. Ovaj znak opasnosti nije dan samo prvoj Crkvi, ve svim buduim naratajima kao dokaz koliko Bog mrzi lakomost, prijevaru i licemjerje. U poetku su Ananija i Safira njegovali pohlepu. elja da za sebe zadre dio onoga to su obeali Gospodinu navela ih je na prijevaru i licemjerje. Bog je navijetanje Evan elja uinio ovisnim o radu i darovima svojeg naroda. Dragovoljni darovi i desetina jesu dohodak Gospodnjeg djela. Od sredstava to ih je povjerio ovjeku, Bog zahtijeva odre eni dio desetinu. On preputa svima da odlue hoe li ili nee dati vie od toga. Ali kad je srce taknuto Svetim Duhom i kad obeamo odre enu svotu, onaj koji je obeao vie nema nikakvog prava na posveeni dio. Ovakva obeanja dana ovjeku smatrala bi se obvezom; nisu li obvezatnija ona koja su dana Bogu? Jesu li obeanja kojima se sudi na sudu savjesti manje obvezatna od pisanih sporazuma me u ljudima? Kad u srcu neobinom otrinom i snagom zasvijetli boansko svjetlo, uobiajena sebinost poputa; tada se javlja odluka da damo za Boje djelo. Ali neka nitko ne misli da e mu biti doputeno ispuniti dana obeanja bez protivljenja sa Sotonine strane. Njemu nije drago vidjeti da se na Zemlji izgra uje Otkupiteljevo kraljevstvo. On ovjeku ape da je previe obeao,
47
75
da ga to moe sprijeiti u nastojanju da stekne imetak ili zadovolji elje svoje obitelji. Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to ini da bi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On alje sunce i kiu. On ini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost da privrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potjeu iz Njegove dareljive ruke. Zauzvrat eli da ljudi pokau svoju zahvalnost vraanjem dijela u obliku desetine i darova darova zahvalnosti, dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu potekla sredstva u skladu s boanskim planom desetina svih prihoda i dragovoljni darovi bilo bi ih u obilju za napredovanje Gospodnjeg djela. No srca ljudi sebinou otvrdnu i, kao Ananija i Safira, na u se u kunji da zadre dio vrijednosti pretvarajui se da ispunjavaju Boje zahtjeve. Mnogi su rastroni u zadovoljavanju svojih elja. Mukarci i ene misle na svoja zadovoljstva i zadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose zakinuti dar. Zaboravljaju da e Bog jednog dana zahtijevati toan raun kako su upotrijebili Njegova dobra, i da vie nee primiti ono malo to daju u riznicu kao to nije primio ni dar Ananije i Safire. Iz stroge kazne kojom su kanjeni ovi krivokletnici, Bog eli da shvatimo koliko duboko mrzi i prezire svako licemjerje i prijevaru. Prikazujui kao da su dali sve, Ananija i Safira lagali su Svetom Duhu i izgubili ovaj i budui ivot. Isti Bog koji je njih kaznio, danas osu uje svaku prijevaru. Odvratne su Mu laljive usne. On objavljuje da u sveti grad nee unii nita neisto i nijedan tko ini gadost i la (Otkrivenje 21,27 DF). Ne uzimajmo istinu olako. Neka ona postane dijelom ivota. Igrati se njome i prikazivati je onako kako to odgovara vlastitim sebinim planovima znai brodolom vjere. Dakle, stojte vrsto! Opaite svoje bokove istinom. (Efeanima 6,14) Tko govori neistinu, jeftino prodaje duu. Njegove lai mogu naizgled korisno posluiti u sluajevima nude; moe izgledati da e uspjeti u poslu koji ne bi mogao ostvariti na poten nain; ali na kraju dolazi do stanja u kojem vie nikome ne moe vjerovati. Budui da je sam krivotvoritelj, ne vjeruje rijeima drugih. U sluaju Ananije i Safire, grijeh prijevare poinjen protiv Boga stigla je brza kazna. Isti grijeh bio je mnogo puta ponovljen poslije u povijesti Crkve i vri se mnogo puta u nae vrijeme.
76
48
Djela apostolska
Ali iako nije popraen vidljivim oitovanjem Bojeg nezadovoljstva, u Njegovim oima nije manje gnusan nego to je bio u apostolsko vrijeme. Opomena je dana; Bog je jasno oitovao svoju odvratnost prema ovom grijehu i svi koji se preputaju licemjerju i pohlepi mogu biti sigurni da upropauju svoju duu.
49
8
Pred Velikim vijeem
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 5,12-42. Upravo je kri, taj predmet sramote i muenja, donio svijetu nadu i spasenje. Uenici su bili skromni ljudi bez imetka i bez ikakvog oruja osim Boje rijei, ali u Kristovoj su snazi krenuli objaviti predivnu priu o jaslama i kriu i tako su svladali svako protivljenje. Oni su bili junaci vjere bez zemaljske asti ili priznanja. S njihovih su usana tekle boanske rijei koje su potresle svijet. U Jeruzalemu, gdje su vladale najdublje predrasude, i gdje su prevladavale zbunjujue zamisli o Kristu, da je bio razapet kao zloinac, uenici su odvano govorili rijei ivota iznosei idovima Njegovo djelo i zadau, Njegovo raspee, uskrsnue i uzaae. Sveenici i knezovi s iznena enjem su sluali jasno i smjelo svjedoenje apostola. Snaga uskrslog Spasitelja sila je na uenike i njihov je rad bio popraen znacima i udima tako da je broj vjernika svakodnevno rastao. Na ulice kojima su uenici trebali proi ljudi su iznosili bolesnike te ih postavljali na postelje i nosila, da barem sjena Petrova, dok je on prolazio, padne na nekoga od njih. Dovodili su i one koje su muili neisti duhovi. Mnotvo se okupljalo oko njih i oni koji su ozdravljali klicali su hvale Bogu i slavili Otkupiteljevo ime. Sveenici i knezovi vidjeli su da se Krista uzdie iznad njih. Kad su saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnue, uli da apostoli objavljuju kako je Krist uskrsnuo od mrtvih, rasrdili su se, svjesni da e, ako se apostolima dopusti da propovijedaju uskrslog Spasitelja i ine uda u Njegovo ime, svi odbaciti na(49)
77
78
50
Djela apostolska
79
80
uavanje da nema uskrsnua pa e sljedba saduceja uskoro nestati. Farizeji su se gnjevili jer su smatrali da je namjera uenika potkopati idovske obrede i ukinuti prinaanje rtava. Dosad su bile uzaludne sve poduzete mjere da se potisne ovaj novi nauk; sad su saduceji i farizeji zakljuili da rad uenika treba zaustaviti jer se njime dokazivalo da su krivi za Isusovu smrt. Ispunjeni zaviu, sveenici su uhvatili Petra i Ivana i bacili ih u javnu tamnicu. Vo e idovskog naroda u potpunosti su propustili ostvariti Boju namjeru za Njegov izabrani narod. Oni koje je Gospodin postavio uvarima istine, iznevjerili su ukazano povjerenje i Bog je izabrao druge da obave Njegovo djelo. U svojem sljepilu ovi su vo e sada dali oduka onome to su nazivali pravednim gnjevom protiv onih koji odbacuju njihov omiljeni nauk. Nisu htjeli priznati mogunost da sami nisu ispravno razumjeli Rije ili da pogrjeno tumae i primjenjuju Sveta pisma. Ponaali su se kao ljudi koji su izgubili razum. Kakvo pravo imaju ovi uitelji, govorili su, od kojih su neki ribari, da iznose zamisli koje su suprotne nauku kojem oni ue narod? Odluni da potisnu nauavanje ovih zamisli, utamniili su one koji su ih iznosili. Uenike ovaj postupak nije ni zastraio ni obeshrabrio. Sveti Duh podsjetio ih je na Kristove rijei: Nije sluga vei od svoga gospodara! Ako su mene progonili, i vas e progoniti. Ako su moju rije drali, i vau e drati. Ali ovo e sve protiv vas initi zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao. Izopavat e vas iz sinagoga. Jo vie! Doi e as kada e svaki koji vas ubije misliti da Bogu slui. Rekoh vam ovo, da se, kada do e vrijeme, sjetite da sam vam to rekao. (Ivan 15,20.21; 16,2.4) Nebeski Bog, moni Vladar svemira, uzeo je utamnienje uenika u svoje ruke jer su ljudi ratovali protiv Njegova djela. An eo Gospodnji nou je otvorio tamnika vrata i rekao uenicima: Idite i navjeujte u hramu narodu sve to se tie ovoga ivota! Ovaj je nalog bio izravno suprotan nalogu idovskih starjeina, no apostoli nisu rekli: Ne moemo to uiniti dok ne obavijestimo gradsku upravu i od nje dobijemo doputenje. Bog je rekao: Idite, i oni su posluali. Oni u oe u hram u svanue i poee pouavati. Kad su se Petar i Ivan pojavili me u vjernicima i ispriali kako ih je an eo izveo pokraj vojnika koji su uvali tamnicu i
Pred Velikim vijeem
51
zahtijevao da nastave prekinuto djelo, braa su se ispunila uenjem i radou. U me uvremenu su veliki sveenik i oni uz njega sazvali Veliko vijee, to jest starjeinstvo sinova Izraelovih. Sveenici i starjeine odluili su optuiti uenike za pobunu, za ubojstvo Ananije i Safire i za urotu da sveenike lie vlasti. Nadali su se da e svjetinu tako uzbuditi da stvar uzme u svoje ruke i s uenicima postupi kao to je postupila s Isusom. Bili su svjesni da su mnogi koji nisu prihvatili Kristov nauk umorni od samovolje idovskih vlasti i da su eljni promjene. Sveenici su se bojali da e se, ako ovi nezadovoljnici prihvate istinu koju su apostoli navijetali i priznaju Isusa Mesijom, gnjev itavog naroda podii protiv vjerskih vo a i zahtijevati da poloe raun za Kristovo umorstvo. Odluili su to sprijeiti strogim mjerama. Kad su poslali straare u tamnicu da dovedu apostole, silno su se zaudili kad su uli da su tamnika vrata dobro zakljuana i straari dre strau pred vratima, ali zatvorenika nema. Ubrzo je stigao zbunjujui izvjetaj: Eno, oni ljudi to ste ih bacili u tamnicu stoje u hramu i pouavaju narod. Nato ode starjeina hrama sa straarima te ih dovede, ali ne na silu, jer su se bojali naroda da ih ne bi kamenovao. Premda su apostoli bili udom izbavljeni iz tamnice, nisu bili pote eni ispitivanja i kazne. Dok je bio s njima, Krist im je rekao: A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat e vas sudovima. (Marko 13,9) Time to je poslao svojeg an ela da ih izbavi, Bog im je dao zalog svoje ljubavi i jamstvo svoje prisutnosti. Sad je bilo na njima da stradaju radi Onoga ije su Evan elje propovijedali. U povijesti proroka i apostola nalazimo mnoge plemenite primjere odanosti Bogu. Kristovi svjedoci radije su podnosili utamnienje, muenje i samu smrt, nego da prekre Boje zapovijedi. Izvjetaj to su ga ostavili Petar i Ivan pokazuje junatvo koje se oitovalo u evan eosko doba. Dok su po drugi put stajali pred ljudima koji su ih naumili unititi, u njihovim rijeima i ponaanju nije se mogao primijetiti ni strah ni oklijevanje. A kad je veliki sveenik rekao: Zar vam nismo otro zabranili da uite o tome imenu? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom naukom, i hoete da bacite na nas krv toga ovjeka, Petar je
81
82
52
Djela apostolska
83
odgovorio: Treba se vie pokoravati Bogu nego ljudima. Nebeski an eo oslobodio ih je iz tamnice i zapovjedio im da pouavaju u hramu. Slijedei ovaj nalog, bili su posluni boanskoj zapovijedi i tako moraju i dalje initi bez obzira koliko e ih to kotati. A onda je Duh nadahnuo uenike; optueni su postali tuitelji optuujui za Kristovo ubojstvo one koji su tvorili ovo Vijee. Bog otaca naih uskrisio je Isusa, koga ste vi, vjeajui na kri, ubili. Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vo u i Spasitelja, da dadne Izraelu obraenje i oprotenje grijeha. Za ovo svjedoimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju. idovi su se na ove rijei toliko rasrdili da su naumili uzeti zakon u svoje ruke i bez ikakvog daljnjeg su enja i odobrenja rimskih dunosnika usmrtiti zatvorenike. Premda ve bili krivi za Kristovu krv, sada su bili spremni uprljati ruke krvlju Njegovih uenika. Ali u Vijeu je bio ovjek koji je u rijeima apostola prepoznao Boji glas. Bio je to Gamaliel, farizej potovan od naroda, uen ovjek i na visokom poloaju. Bistrim umom vidio je da e nasilni korak o kojem su sveenici razmiljali izazvati strane posljedice. Prije nego to se obratio prisutnima, zatraio je da izvedu zatvorenike. Dobro je poznavao ljude s kojima ima posla; znao je da Kristovi ubojice nee prezati ni od ega da ostvare svoju nakanu. A onda je promiljeno i mirno progovorio: Izraelci! Promislite dobro to kanite uiniti s tim ljudima! Prije ovog vremena die se Teuda, izdajui se za neto osobito, i uza nj pristade oko etiri stotine ljudi. On bi ubijen, a sve njegove pristae bile su rasprene i unitene. Poslije njega, u doba popisa puanstva, die se Juda Galilejac i povue dosta naroda za sobom. I on poginu, a sve njegove pristae bie rasprene. A za ovo sada, kaem vam: pro ite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potjee od ljudi, propast e, a ako potjee zbilja od Boga, neete ga moi unititi. Pustite ih, da ne do ete u sukob s Bogom! Sveenici su vidjeli razumnost ovih dokaza pa su se morali sloiti s Gamalielom. Ali njihove predrasude i mrnju nije bilo mogue obuzdati. Teka srca pustili su uenike nakon to su ih iibali i ponovo im zaprijetili da e izgubiti ivot ako i
Pred Velikim vijeem
53
dalje budu propovijedali u Isusovo ime. A oni ostavie Veliko vijee vrlo veseli to im je udijeljena ast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo. Svaki dan su neprestano i u hramu i po kuama navjeivali Isusa kao Mesiju. Ubrzo nakon raspea Krist je uenicima u batinu ostavio mir. Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plai vae srce! (Ivan 14,27) Ovaj mir ne dolazi od prilago ivanja svijetu. Krist do mira nije nikad dolazio poputanjem zlu. Mir koji je Krist ostavio uenicima vie je unutarnji nego vanjski, i trebao je u sukobima i sva i zauvijek ostati s Njegovim svjedocima. Krist je o sebi rekao: Nemojte misliti da sam doao donijeti na zemlju mir! Nisam doao da donesem mir, nego ma. (Matej 10,34) Premda Knez mira, sad je trebao prouzroiti podjelu. On, koji je doao navijestiti Radosnu vijest i srcima ljudske djece donijeti nadu i radost, izazvao je sukob koji gori duboko u ljudskom srcu i izaziva snane strasti. On upozorava svoje sljedbenike: U svijetu ete imati patnju. Ali prije toga svega stavit e ruke na vas te vas progoniti; predavat e vas u sinagoge i tamnice; vodit e vas pred kraljeve i upravitelje zbog moga imena. Predavat e vas ak i roditelji, braa, ro aci i prijatelji, i neke e od vas poubijati. (Ivan 16,33; Luka 21,12.16) Ovo se proroanstvo doslovce ostvarilo. Isusovi sljedbenici bili su izloeni svakom ponienju, sramoenju i okrutnosti na koje je Sotona mogao potaknuti ljudska srca da ih izmisle. I ono e se ponovo doslovce ispuniti, jer je tjelesno srce jo uvijek u neprijateljstvu s Bojim zakonom i nee se pokoriti njegovim zapovijedima. Dananji svijet nije nita uskla eniji s Kristovim naelima nego to je bio u vrijeme apostola. Ista mrnja koja je izazvala povik: Raspni ga! Raspni ga! ista mrnja koja je dovela do progonstva uenika, jo uvijek djeluje u sinovima neposlunosti. Isti duh koji je u mranom srednjem vijeku osu ivao mukarce i ene na tamnicu, progonstvo i smrt, koji je smislio strahovita muenja Inkvizicije koja je planirala i izvrila pokolj na Dan sv. Bartolomeja i koji je zapalio vatre Smithfielda, jo uvijek djeluje zloinakom energijom u neobraenim srcima. Povijest istine uvijek je bila izvjee o borbi izme u dobra i zla. Navijetanje Evan elja u ovom je svijetu uvijek vreno uz protivljenje, opasnost, gubitak i patnju.
84
85
54
Djela apostolska
86
Odakle snaga onima koji su u prolosti podnosili progonstvo radi Krista? Ona je dolazila iz zajednice s Bogom, zajednice sa Svetim Duhom, zajednice s Kristom. Sramoenje i progonstvo odvojili su mnoge od zemaljskih prijatelja, ali nikad od Kristove ljubavi. Duu koja je izloena stradanju na Spasitelj nikad ne voli vie nego kad podnosi sramotu radi istine. Ja u ga ljubiti, rekao je Krist, i objaviti mu samog sebe. (Ivan 14,21) Kad vjernik zbog istine stane pred zemaljske sudove, Krist stoji uz njega. Kad je zatvoren me u zatvorske zidove, Krist mu se sam javlja i svojom ljubavlju jaa njegovo srce. Kad pretrpi smrt radi Krista, Spasitelj mu kae: Oni mogu ubiti tijelo, ali ne mogu nauditi dui. Ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet! Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaem ti, podupirem te pobjednikom desnicom. (Ivan 16,33, Izaija 41,10) Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomie se, ostaje dovijeka. Bregovi okruuju Jeruzalem: Jahve okruuje narod svoj odsada i dovijeka. Oslobodit e ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim oima krv njihova. (Psalam 125,1.2; 72,14) Jahve nad Vojskama zakrilit e ih Jahve Bog njihov spasit e ih u dan onaj; kao stado on e pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni e blistat u zemlji njegovoj. (Zaharija 9,15.16)
55
9
Sedmorica akona
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,1-7. U ono vrijeme, kako je rastao broj uenika, poee mrmljati Helenisti na Hebreje da se njihove udovice zapostavljaju u svakidanjoj pomoi. Prva Crkva bila je sastavljena od mnogih stalea i ljudi razliitih nacionalnosti. U vrijeme izlijevanja Svetog Duha na Pedesetnicu, u Jeruzalemu su boravili poboni idovi koji su doli iz svih naroda pod nebom (Djela 2,5). Me u idovima hebrejske vjere koji su se okupili u Jeruzalemu bili su neki openito poznati kao Helenisti, a izme u njih i palestinskih idova dugo je vladalo nepovjerenje i ak neprijateljstvo. Srca onih koji su se obratili zahvaljujui radu apostola omekala su i sjedinila se u Kristovoj ljubavi. Unato prijanjim predrasudama, svi su bili u me usobnom skladu. Sotona je znao da napredovanje evan eoske istine nee moi zaustaviti dokle god bude vladalo ovo zajednitvo, zato je nastojao iskoristiti prijanje navike razmiljanja u nadi da bi time mogao u Crkvu unijeti elemente nejedinstva. Tako se dogodilo da je neprijatelj, kako se broj uenika poveao, uspio izazvati sumnjiavost nekih koji su prije navikli zavidno gledati na svoju brau u vjeri i nalaziti pogrjeke kod svojih duhovnih vo a pa idovi grkog jezika stadoe mrmljati protiv domaih idova (DF). Uzrok mrmljanju bilo je navodno zanemarivanje grkih udovica u pruanju svakidanje pomoi. Svaka nejednakost bila bi suprotna duhu Evan elja, ali je Sotona uspio pobuditi sumnju. Sad su se morale poduzeti hitne mjere (55)
87
88
56
Djela apostolska
89
90
da se uklone svi razlozi za nezadovoljstvo, inae e neprijatelj uspjeti u nastojanju da izazove podjelu me u vjernicima. Isusovi uenici nali su se u kriznom stanju. Pod mudrim vodstvom apostola koji su ujedinjeno radili u sili Svetoga Duha, djelo koje je bilo povjereno evan eoskim vjesnicima naglo se irilo. Crkva se stalno poveavala i ovaj rast vjernitva poveavao je teke terete odgovornih. Nijedan ovjek, pa ni skupina ljudi, nije mogla nastaviti sama nositi ove terete a da ne ugrozi budui napredak Crkve. Bilo je potrebno podijeliti odgovornosti koje je nekolicina tako vjerno nosila u prvim danima Crkve. Apostoli su sada morali uiniti vaan korak u usavravanju evan eoskog reda u Crkvi prenoenjem nekih tereta, koje su dosad sami nosili, na druge vjernike. Na sastanku koji su sazvali, apostoli su, vo eni Svetim Duhom, iznijeli plan za bolju organizaciju svih djelatnih snaga u Crkvi. Dolo je vrijeme, rekli su, kad duhovni vo e koji nadgledaju Crkvu trebaju biti oslobo eni obveze dijeljenja potreba siromanima i slinih tereta, kako bi nastavili slobodno propovijedati Evan elje. Radije prona ite, brao, rekli su, me u sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa emo njih postaviti nad tim poslom, a mi emo se potpuno posvetiti molitvi i slubi propovijedanja. Prijedlog je bio prihvaen, i uz molitvu i polaganje ruku, sedam izabranih ljudi sveano je odvojeno za dunost akona. Imenovanje sedmorice da preuzmu nadzor nad odre enim granama djela pokazalo se velikim blagoslovom za Crkvu. Ovi dunosnici pozorno su razmotrili pojedinane potrebe kao i ope financijske interese Crkve, i svojim su mudrim upravljanjem i pobonim primjerom bili vana pomo drugim slubenicima u povezivanju razliitih potreba Crkve u jedinstvenu cjelinu. Da je ovaj korak bio po Bojem nalogu, vidljivo je iz neposrednih rezultata koji su slijedili. Rije se Boja irila bez prestanka, a broj je uenika u Jeruzalemu silno rastao. I mnogi su sveenici prihvaali vjeru. Ovo prikupljanje dua treba zahvaliti veoj slobodi koju su apostoli omoguili te gorljivosti i sili koju su pokazala sedmorica akona. injenica da su ova braa bila odre ena za posebno djelo vo enja brige o siromasima, nije ih iskljuila iz pouavanja vjere. Naprotiv, bili su potpuno osposobljeni poduavati druge istinu pa su se s velikom ozbiljnou i uspjehom dali na posao.
Sedmorica
akona
57
Prvoj Crkvi bilo je povjereno djelo koje se neprekidno irilo djelo osnivanja centara svjetla i blagoslova gdje god su iskrene due bile spremne ui u Kristovu slubu. Navijetanje Evan elja trebalo je obuhvatiti cijeli svijet i vjesnici kria se nisu mogli nadati da e ovu vanu zadau ostvariti ako ne ostanu sjedinjeni vezama kranskog jedinstva i tako pokau svijetu da su jedno s Kristom u Bogu. Zar se njihov boanski Vo a nije molio Ocu: uvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi? Nije li rekao svojim uenicima: I svijet ih zamrzi, jer vie ne pripadaju svijetu? Nije li molio Oca da postanu potpuno jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao? (Ivan 17,11.14.23.21) Njihov duhovni ivot i sila ovisili su o tijesnoj vezi s Onim koji im je naloio da propovijedaju Evan elje. Uenici su se samo ujedinjeni s Kristom mogli nadati snazi Svetoga Duha i suradnji nebeskih an ela. Uz pomo ovih nebeskih sredstava oni e pred svijetom pokazati da su jedinstveni i bit e pobjednici u sukobu koji su bili prisiljeni stalno voditi protiv sila tame. Kako budu ujedinjeni nastavili raditi, nebeski e vjesnici poi pred njima otvarajui put; srca e biti pripravljena za prihvaanje istine i mnogi e biti zadobiveni za Krista. Dokle god ostanu ujedinjeni, Crkva e napredovati lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strana kao vojska pod zastavama (Pjesma 6,10). Nita se nee moi usprotiviti njezinu napredovanju. Crkva e ii iz pobjede u pobjedu, slavno ostvarujui svoju boansku zadau navijetanja Evan elja svijetu. Organizacija Crkve u Jeruzalemu trebala je sluiti kao model za organizaciju crkava u svakom drugom mjestu gdje e vjernici istine zadobiti obraenike na Evan elje. Oni koji su dobili odgovornost opeg nadzora nad Crkvom nisu smjeli gospodariti nad Gospodnjom batinom, ve su kao mudri pastiri trebali pasti stado Boje i nastojati biti uzorom stadu (1. Petrova 5,2.3), a akoni su trebali biti ljudi na dobru glasu, puni Duha i mudrosti. Ovi su ljudi trebali zajedniki zauzeti poloaj na pravoj strani i zadrati ga vrsto i odluno. Tako e na cijelo stado vriti ujedinjujui utjecaj. Poslije u povijesti prve Crkve, kad su u razliitim dijelovima svijeta osnovane mnoge skupine vjernika, organizacija Crkve je usavravana kako bi se sauvao red i uskla enost djelovanja. Svaki je vjernik bio pozivan da dobro obavi svoj dio posla. Svatko je trebao mudro uporabiti talente koji su mu bili povjereni. Neke
91
92
58
Djela apostolska
93
je Sveti Duh obdario posebnim darovima i postavio prvo za apostole, drugo za proroke, tree za uitelje; zatim je dao dar udesa, onda dar ozdravljanja, dar pruanja pomoi, dar upravljanja, dar razliitih jezika (1. Korinanima 12,28). Ali svi su trebali skladno raditi. Milosni su darovi razliiti, ali je isti Duh. Razliite su i slube, ali je isti Gospodin. Razliiti su i uinci, ali je isti Bog koji ini sve u svima. Svakomu se daje objava Duha na opu korist. Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje po istom Duhu; jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu; jednomu mo udesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu razliiti jezici, a treemu dar tumaenja jezika. A sve to ini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoe. Kao to je, naime, tijelo jedno, iako ima mnogo udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo, tako je i Krist. (1. Korinanima 12,4-12) Sveane odgovornosti poivaju na onima koji su pozvani da budu vo e Boje crkve na Zemlji. U doba teokracije, kad je Mojsije nastojao sam nositi terete tako teke da bi ga brzo iscrpili, Jitro mu je savjetovao da mudro raspodijeli odgovornosti. Ti zastupaj narod pred Bogom, rekao mu je. Podastiri Bogu njihove razmirice. Zatim mu je savjetovao da postavi tisunike, stotnike, pedesetnike i desetnike za glavare puku. Trebao je izabrati ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito. Oni su trebali suditi narodu u svako doba i tako osloboditi Mojsija od zamornih odgovornosti bavljenja mnogim manjim predmetima koje su posveeni pomonici mogli mudro rijeiti. Vrijeme i snaga onih kojima su po Bojoj providnosti dodijeljeni vodei odgovorni poloaji u Crkvi trebaju biti posveeni rjeavanju teih pitanja koja zahtijevaju posebnu mudrost i irinu srca. Nije u skladu s Bojim nalogom da se takve ljude poziva na rjeavanje manjih stvari koje su drugi sposobni rijeiti. Sve vee sluajeve neka preda te iznose, predloio je Jitro Mojsiju, a u manjima neka sami rasu uju. Olakaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. Ako tako uradi, i Bog ti to odobri, moi e izdrati, i sav ovaj narod odlazit e kui u miru. Sukladno ovom prijedlogu probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisunike,
Sedmorica
akona
59
94
stotnike, pedesetnike i desetnike. Oni su sudili narodu u svako doba. Tee sluajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje sami rjeavali. (Izlazak 18,19-26) Poslije, kad je birao sedamdeset starjeina da s njim ponesu odgovornosti upravljanja, Mojsije je pazio da kao pomonike izabere ljude koji su se odlikovali dostojanstvom, zdravim prosu ivanjem i iskustvom. U govoru upuenom ovim starjeinama u vrijeme njihova rukopolaganja, on je spomenuo neke odlike koje ovjeka ine sposobnim da bude mudar vo a u Crkvi. Sasluajte svoju brau; sudite pravedno izme u ovjeka i njegova brata ili pridolice. U su enju nemojte biti pristrani; sasluavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! Ta sud je Boji! (Ponovljeni zakon 1,16.17) Pri kraju svoje vladavine kralj David je uputio sveani poziv onima koji su u njegovo vrijeme nosili breme Bojeg djela. Kad je skupio u Jeruzalem sve izraelske knezove i poglavare od redova koji su sluili kralja, tisunike, stotnike i nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih sinova, zajedno s dvoranima i junacima, i svim hrabrim vojnicima, ostarjeli kralj ih je sveano pozvao da pred oima sveg Izraela, Jahvina zbora i pred svojim Bogom dre i trae sve zapovijedi Jahve, svoga Boga (1. Ljetopisa 28,1.8). Salomonu, kao onome koji je bio pozvan da preuzme vodei odgovoran poloaj, David je uputio poseban poziv: A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i slui mu itavim srcem i spremnom duom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga bude traio, dat e ti da ga na e; ako li ga ostavi, odbacit e te zauvijek. Uvidi sada da te Jahve izabrao budi junak. (redci 9.10) Ovo isto naelo pobonosti i pravednosti koje je u vrijeme Mojsija i Davida trebalo rukovoditi vo e u Bojem narodu, trebali su slijediti oni kojima je bio povjeren nadzor nad organiziranom Bojom crkvom u kransko doba. U sre ivanju stanja u svim crkvama i odre ivanju prikladnih ljudi za slubenike, apostoli su se drali visokih mjerila rukovo enja iznesenih u spisima Starog zavjeta. Oni su nastojali da onaj tko je pozvan na vodei poloaj u Crkvi bude besprijekoran: ne samodopadan, ne sklon srdbi, ne goropadan, ne svadljivac, ne odan prljavim dobicima, ve gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, poboan, gospodar sebe, posve privren sigurnom propovijedanju
95
60
Djela apostolska
96
nauke, da moe i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protivnike (Titu 1,7-9). Red koji se odravao u prvoj kranskoj Crkvi omoguio je da ona napreduje kao dobro uvjebana vojska naoruana Bojim orujem. Skupine vjernika, premda rasprene na velikom podruju, bile su udovi jednog tijela; sve su se kretale zajedno i u me usobnom skladu. Kad se u mjesnoj crkvi pojavila nesloga, kao to se poslije pojavila u Antiohiji i na drugim mjestima, a vjernici se nisu mogli sloiti, takvim sluajevima nije bilo doputeno da izazovu podjelu u Crkvi, ve su bili preneseni opem saboru svih vjernika sastavljenom od imenovanih zastupnika iz svih mjesnih crkava, s apostolima i starjeinama na vodeim poloajima. Tako se nastojanju Sotone da napadne Crkvu u zabaenim mjestima oduprlo zajedniko djelovanje svih pa su planovi neprijatelja da izazove poremeaj i upropasti je bili osujeeni. Jer Bog nije Bog nereda, nego reda. Kao i u svim crkvama svetih. (1. Korinanima 14,33) On zahtijeva da se danas u voenju crkvenih poslova potuje red i sustav jednako kao u prolosti. On eli da se Njegovo djelo obavlja temeljito i savjesno kako bi na njega mogao staviti peat svojeg odobravanja. Kranin se treba ujediniti s kraninom, crkva s crkvom, ljudska oru a trebaju sura ivati s boanskim, svi pokorni Svetom Duhu i svi zajedno navijetajui svijetu Radosnu vijest o Bojoj milosti.
61
10
Prvi kranski muenik
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,5-15; 7. Prednjaei me u sedmoricom akona, Stjepan je bio ovjek duboke pobonosti i snane vjere. Premda po ro enju idov, govorio je grki i poznavao obiaje i navike Grka. Zato je naao priliku da propovijeda Evan elje u sinagogama grkih idova. Bio je vrlo aktivan u radu za Krista i svoju je vjeru neustraivo navijetao. Ueni rabini i zakonici upustili su se u javne rasprave s njim, uvjereni u laku pobjedu. No ne mogoe odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. Ne samo to je govorio u sili Svetoga Duha, ve je bilo jasno da je dobro prouio proroanstva i da je bio pouen u svemu to je bilo vezano uz Zakon. Bio je vjet u obrani istina koje je zastupao tako da je svoje protivnike potpuno porazio. Na njemu se ispunilo obeanje: Zapamtite da vam ne treba unaprijed pripremati obrane, jer u vam ja dati rjeitost i mudrost kojoj se nee moi suprotstaviti i oduprijeti svi vai neprijatelji. (Luka 21,14.15) Kad su sveenici i starjeine vidjeli silu koja je pratila Stjepanovo propovijedanje, ispunili su se ogorenom mrnjom. Umjesto da prihvate dokaze koje je iznosio, odluili su uutkati njegov glas tako to e ga ubiti. Vieput su potkupili rimske vlasti da prije u preko sluajeva kad su idovi uzeli zakon u svoje ruke, osudili i smaknuli zatvorenike u skladu sa svojim narodnim obiajem. Stjepanovi neprijatelji nisu sumnjali da to mogu ponovo uiniti bez ikakve opasnosti. Odluili su preuzeti rizik i zato su uhvatili Stjepana i izveli ga na sud pred Veliko vijee. (61)
97
98
62
Djela apostolska
99
100
Iz okolnih zemalja pozvani su ueni idovi da pobiju argumente zatvorenika. Tu je bio i Savao iz Tarza koji je preuzeo vodeu ulogu protiv Stjepana. Posluio se rjeitou i logikom rabina ne bi li uvjerio narod da Stjepan propovijeda lani i opasni nauk; ali je u Stjepanu sreo ovjeka koji je odlino razumio Boju nakanu irenja Evan elja me u druge narode. Budui da sveenici i starjeine nisu mogli odoljeti Stjepanovoj jasnoj, smirenoj mudrosti, odluili su od njega uiniti primjer drugima. Tako e zadovoljavajui svoju osvetoljubivu mrnju sprijeiti druge da iz straha ne prihvate njegovo vjerovanje. Pozvani su lani svjedoci koji su tvrdili da su uli kako izgovara bogohulne rijei protiv hrama i Zakona. Mi smo ga uli gdje govori, tvrdili su ovi svjedoci, da e Isus, onaj Nazareanin, razoriti ovo mjesto i promijeniti bogosluje koje nam je predao Mojsije. Kad je Stjepan stao licem u lice sa svojim sucima da odgovori na optubu bogohuljenja, sveta je svjetlost zraila s njegovog lica i svi koji su sjedili u Velikom vijeu upru pogled u Stjepana i opaze da mu je lice poput lica an eoskoga. Mnogi koji su vidjeli to svjetlo zadrhtali su i zaklonili svoje lice, ali se tvrdoglava nevjera i predrasude starjeina nisu pokolebale. Kad su Stjepana ispitivali o istinitosti optubi protiv njega, poeo je svoju obranu jasnim, prodornim glasom koji je odjekivao u vijenikoj dvorani. Rijeima koje su oparale skup, poeo je ponavljati povijest Bojeg izabranog naroda. Pokazao je temeljito poznavanje idovskog sustava i iznio duhovno tumaenje koje se sada oitovalo u Kristu. Ponovio je Mojsijeve rijei kojima je prorekao Mesiju: Proroka e vam podignuti Bog iz vae brae, kao mene njega sluajte. (A) Jasno je objavio svoju odanost Bogu i idovskoj vjeri dok je dokazivao kako Zakon u koji su se idovi uzdali za spasenje nije mogao Izraela spasiti od idolopoklonstva. Povezao je Isusa Krista s cjelokupnom idovskom povijeu. Spomenuo je izgradnju Salomonova hrama i rijei Salomona i Izaije: A Previnji ne prebiva u zgradama napravljenim ljudskom rukom, kako to ve prorok veli: Nebo je moje prijestolje, a zemlja je podnoje nogama mojim. Kakvu ete mi kuu sagraditi pita Gospodin ili kakvo e biti mjesto gdje bih prebivao? Zar moja ruka nije sve ovo nainila? Kad je Stjepan doao do ove toke, narod se poeo komeati. Kad je Krista povezao s proroanstvima i govorio o hra-
Prvi kranski muenik
63
mu, sveenik, glumei da je uasnut, razderao je svoju odjeu. Za Stjepana je to bio jasan znak da e njegov glas ubrzo zauvijek utihnuti. Vidio je protivljenje koje su izazvale njegove rijei i znao je da daje svoje posljednje svjedoanstvo. Premda je bio usred propovijedi, naglo ju je zakljuio. Iznenada, prekidajui tijek povijesti koju je iznosio, okrenuo se svojim razbjenjelim sucima i povikao: Ljudi tvrde ije, neobrezanih srdaca i uiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome! Kako oevi vai tako i vi! Koga od proroka nisu progonili oevi vai? Poubijali su one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika, koga vi sad ve izdadoste i ubiste, vi ba koji ste primili Zakon preko an ela, ali ga niste vrili. Na ovo su sveenici i starjeine doli izvan sebe od bijesa. Ponaajui se slinije zvijerima negoli ljudskim biima, jurnuli su na Stjepana kripajui zubima. Na okrutnim licima oko sebe zatvorenik je vidio svoj usud, ali se nije pokolebao. U njemu nije bilo straha od smrti. Razbjenjeli sveenici i uspaljeno mnotvo nisu ga mogli uplaiti. Prizor pred njim ustupio je mjesto vi enju. Vidio je pred sobom irom otvorena nebeska vrata i gledajui kroz njih vidio je slavu Bojeg dvora i Krista, kao da je upravo ustao s prijestolja, spreman da brani svojeg slugu. Trijumfalnim rijeima Stjepan je uskliknuo: Evo, gledam otvorena nebesa i Sina ovjejega gdje stoji Bogu s desne strane. Dok je opisivao slavni prizor to su ga promatrale njegove oi, bilo je to vie nego to su njegovi progonitelji mogli podnijeti. Zatiskujui ui da ne uju njegove rijei i silno viui, jurnuli su na njega kao jedan i izgurae ga izvan grada. Dok su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: Gospodine Isuse, primi moj duh! Zatim klee i viknu jakim glasom: Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh! Kad to ree, usnu. Nad Stjepanom nije bila izreena presuda, ali su rimske vlasti bile potkupljene velikom svotom novca da ne istrauju ovaj sluaj. Stjepanova muenika smrt duboko se dojmila svih koji su je promatrali. Sjeanje na Boji peat na njegovom licu i rijei koje su ganule due svih koji su ih uli, ostale su u mislima promatraa i svjedoile o istini koju je navijetao. Njegova je smrt bila teka kunja za Crkvu, ali je rezultirala osvjedoenjem Savla koji iz svojeg sjeanja nije mogao izbrisati vjeru i odanost muenika te sjaj koji je poivao na njegovom licu.
101
64
Djela apostolska
102
Savao je prigodom Stjepanova su enja i smrti bio prepun grozniave gorljivosti. Nakon toga se srdio na svoje vlastito potajno osvjedoenje da je Bog odlikovao Stjepana upravo u trenutku kad su ga ljudi sramotili. Savao je nastavio proganjati Boju crkvu; lovio je krane, hvatao ih u njihovim kuama i predavao sveenicima i starjeinama u Jeruzalemu da ih zatvaraju u tamnice i ubijaju. Njegova gorljivost u provo enju progonstva unijela je strah me u krane u Jeruzalemu. Rimske vlasti uope se nisu trudile da zaustave ovo okrutno djelo; potajno su pomagale idovima da bi se s njima pomirile i zadobile njihovu naklonost. Nakon Stjepanove smrti, s obzirom na svoju ulogu u tom doga aju, Savao je bio izabran u Veliko vijee. Neko je vrijeme bio snano sredstvo u Sotoninim rukama da provede pobunu protiv Bojeg Sina. Ali uskoro e ovaj bezobzirni progonitelj biti zaposlen u izgradnji Crkve koju je sada ruio. Netko moniji od Sotone izabrao je Savla da zauzme mjesto muenika Stjepana, da propovijeda i strada u Njegovo ime i da nadaleko objavljuje vijest spasenja po Njegovoj krvi.
65
11
Radosna vijest u Samariji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 8. Nakon Stjepanove smrti nastalo je protiv vjernika u Jeruzalemu tako bezobzirno progonstvo da se svi krani, osim apostola, rasprie po krajevima judejskim i samarijskim. Savao je pak pustoio Crkvu; idui iz kue u kuu izvlaio je iz njih ljude i ene te ih predavao u tamnicu. O svojoj gorljivosti u ovom okrutnom radu poslije e rei: Ja sam doista neko mislio da sam duan estoko se suprotstaviti djelom imenu Isusa Nazareanina. To sam i inio u Jeruzalemu. Kao to sam osobno mnoge svete zatvarao u tamnice Po svim sinagogama prisiljavao sam ih, vie puta kanjavanjem, da izgovaraju grdnje protiv Boga i u svome prekomjernom bijesu na njih progonio sam ih ak u tu e gradove. Da Stjepan nije bio jedini koji je izgubio ivot, vidljivo je iz Savlovih vlastitih rijei: Tako sam, kad su bili osu ivani na smrt, to odobravao. (Djela 26,9-11) U tim trenucima opasnosti Nikodem je neustraivo priznao svoju vjeru u razapetog Spasitelja. Nikodem je bio lan Velikog vijea i s drugima je bio ganut Isusovim naukom. Dok je promatrao Kristova udesna djela, u njemu je raslo uvjerenje da je On Izaslanik Boji. Suvie ohol da bi otvoreno priznao simpatiju za galilejskog Uitelja, traio je tajni razgovor s Njim. U tom razgovoru Isus mu je predoio plan spasenja i svoju zadau u svijetu, ali Nikodem je jo uvijek oklijevao. Skrio je istinu u svoje srce i tri godine se inilo da nema ploda. Ali iako javno nije priznao Krista, Nikodem je u Velikom vijeu vieput onemoguio planove sveenika da Ga ubiju. Kad je na kraju Krist (65)
103
104
66
Djela apostolska
105
106
bio podignut na kri, Nikodem se sjetio Njegovih rijei koje mu je uputio u onom nonom razgovoru na Maslinskoj gori: Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin ovjeji (Ivan 3,14); sad je u Isusu vidio Otkupitelja svijeta. S Josipom iz Arimateje Nikodem je snosio trokove Isusova pogreba. Uenici su se bojali u javnosti pokazati kao Kristovi pristae, ali Nikodem i Josip odvano su im pritekli u pomo. Pomo ovih bogatih i asnih ljudi bila je i te kako potrebna u ovom mranom trenutku. Oni su za svoga mrtvog Uitelja mogli uiniti ono to bi siromanim uenicima bilo nemogue, i njihovo bogatstvo i utjecaj u velikoj su ih mjeri zatitili od zloe sveenika i starjeina. Sada, kad su idovi pokuavali unititi tek ro enu Crkvu, Nikodem je istupio u njezinu obranu. Vie nije bio oprezan i sumnjiav; poticao je vjeru uenika i uporabio svoje bogatstvo da podupre Crkvu u Jeruzalemu i irenje Evan elja. Oni koji su mu prije ukazivali potovanje, sad su ga prezirali i progonili; tako je postao siromaan u zemaljskim dobrima, ali nije klonuo u obrani svoje vjere. Progonstvo koje je dolo na jeruzalemsku crkvu dalo je veliki poticaj irenju Evan elja. U tom je gradu sluba Rijei bila uspjena pa je postojala opasnost da se uenici predugo zadre na jednom mjestu, zanemarujui Spasiteljev nalog da idu u cijeli svijet. Zaboravljajui da se snaga za odupiranje zlu najbolje stjee energinom slubom, poeli su misliti da nita nije toliko vano koliko braniti crkvu u Jeruzalemu od neprijateljskih napada. Umjesto da nove vjernike ue da ponesu Radosnu vijest onima koji je nisu uli, bili su u opasnosti poi putem koji bi sve njih naveo da se zadovolje onim to je ostvareno. Kako bi rasprio svoje predstavnike tamo gdje e moi raditi za druge, Bog je dopustio da na njih do e progonstvo. Istjerani iz Jeruzalema, vjernici su prolazili iz jednog kraja u drugi propovijedajui Evan elje Rijei. Me u onima kojima je Spasitelj dao nalog: Idite i uinite sve narode uenicima mojim (Matej 28,19), bilo je mnogo onih koji su pripadali niim drutvenim slojevima mukaraca i ena koji su zavoljeli svojega Gospodina i odluno slijedili Njegov primjer nesebine slube. Ovim je skromnim ljudima, kao i uenicima koji su bili sa Spasiteljem tijekom Njegove zemaljske
67
slube, povjerena ova dragocjena sluba. Trebali su ponijeti svijetu Radosnu vijest o spasenju po Kristu. Kad su se zbog progonstva rasprili, poli su ispunjeni misionarskom gorljivou. Shvatili su odgovornost svoje zadae. Znali su da u rukama dre kruh ivota za svijet koji umire od gladi, i bili su nagnani Kristovom ljubavlju da ga daju svima potrebitima. Gospodin je djelovao preko njih. Kamo god su poli, bolesni su ozdravljali i siromanima je navijetano Evan elje. Filip, jedan od sedmorice akona, bio je me u onima koji su bili istjerani iz Jeruzalema. On si e u glavni grad Samarije i tu propovijedae Krista. Narod je jednoduno poklanjao panju Filipovim rijeima, kad ga je sluao i gledao udesa koja je inio. Neisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdravie. I nastade velika radost u onome gradu. Vijest koju je Krist uputio Samarijanki s kojom je razgovarao na Jakovljevu zdencu donijela je plod. Nakon to je ula Njegove rijei, ova je ena otila ljudima u gradu i rekla: Doite da vidite ovjeka koji mi ree sve to sam uinila! Da on nije Mesija? Oni su poli s njom, uli Isusa i povjerovali u Njega. eljni da uju vie, molili su Ga da ostane kod njih. On je ostao kod njih dva dana i mnogo ih vie poe vjerovati u nj zbog njegove nauke. (Ivan 4,29.41) Kad su Kristovi uenici bili istjerani iz Jeruzalema, neki su nali siguran zaklon u Samariji. Samarijanci su dobrodolicom doekali ove vjesnike Evan elja i idovski su obraenici poeli dragocjenu etvu me u onima koji su neko bili njihovi najogoreniji neprijatelji. Filip je u Samariji doivio veliki uspjeh pa je, time ohrabren, poslao u Jeruzalem po pomo. Sad su apostoli potpunije shvatili znaenje Kristovih rijei: Bit ete mi svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje. (Djela 1,8) Dok se jo nalazio u Samariji, nebeski vjesnik je Filipa uputio da po e prema jugu, na put koji se sputa iz Jeruzalema u Gazu Filip ustade i ode. On nije pitao za razlog niti je oklijevao posluati jer je nauio lekciju o pokoravanju Bojoj volji. I najedanput nai e neki Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, i nadglednik cijele njezine riznice. Hodoastio je u Jeruzalem te se vraao kui, sjedei
107
68
Djela apostolska
108
109
u svojim kolima i itajui proroka Izaiju. Ovaj je Etiopljanin bio potovan i vrlo utjecajan ovjek. Bog je vidio da e, kad se obrati, drugima prenijeti primljeno svjetlo i izvriti snaan utjecaj u prilog Evan elju. Boji an eli okruili su ovog traitelja istine i on se osjetio privuenim Spasitelju. Djelovanjem Svetoga Duha Gospodin ga je doveo u vezu s Onim koji ga je mogao povesti do svjetla. Filip je dobio uputu da pri e Etiopljaninu i da mu objasni proroanstvo koje je itao. Hajde, rekao je Duh, i primakni se tim kolima! Kad se pribliio, Filip je upitao dvoranina: Razumije li ba to to ita? Pa kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi? odvrati on i pozva Filipa da se uspne i sjedne uza nj. Pismo to ga je itao bilo je Izaijino proroanstvo o Kristu: Vodili ga na klanje kao ovcu; kao to je janje nijemo pred onim koji ga strie, tako on ne otvara usta svojih. Zbog njegova ponienja dignuta mu je (smrtna) osuda. Tko e opisati sudbinu njegovu? Jer se ivot njegov sa zemlje podie. Molim te, o kome prorok ovo veli? pitao je Etiopljanin. O sebi ili o kome drugom? Filip mu je nato objasnio veliku istinu o otkupljenju. Polazei od tog mjesta iz Pisma, poe navjeivati Radosnu vijest o Isusu. ovjeku je srce gorjelo od zanimanja dok je sluao objanjenje Pisma, i kad je uenik zavrio, bio je spreman prihvatiti ponu eno svjetlo. Nije svoj svjetovni poloaj iskoristio kao izgovor da odbije Evan elje. Kad su ili tako putem, do oe do neke vode, ree dvoranin: Gle, evo vode! to mi brani da budem krten? Filip ree: Ako vjeruje od svega srca, moe to biti. On ree: Vjerujem da je Isus Krist Sin Boji. I zapovjedi da stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, si oe na vodu, i on ga pokrsti. A kad izi oe iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa. Dvoranin ga vie ne vidje i pun radosti otide svojim putem. A Filip se na e u Azotu. I prolazei propovijedao je Radosnu vijest u svim gradovima dok ne do e u Cezareju. (A) Ovaj je Etiopljanin predstavnik brojnog stalea koji trebaju poduiti misionari kao to je bio Filip ljudi koji e uti Boji glas i poi tamo kamo ih On alje. Ima mnogo onih koji itaju Sveto pismo a ne mogu razumjeti njegovo pravo znaenje. Po svemu svijetu mukarci i ene s enjom gledaju prema Nebu. Molitve, suze i molbe uzdiu se iz dua koje eznu
69
za svjetlom, milou i Svetim Duhom. Mnogi su na rubu kraljevstva; samo ekaju da budu prigrljeni. An eo je vodio Filipa onomu tko je traio svjetlo i bio spreman prihvatiti Evan elje; an eli e i danas voditi korake onih radnika koji e Svetom Duhu dopustiti da posveti njihov jezik, a njihovo srce oisti i oplemeni. An eo poslan Filipu mogao je sam obaviti ovo djelo za Etiopljanina, ali to nije nain na koji Bog djeluje. Njegova je nakana da ljudi rade za svoje blinje. U zadai povjerenoj prvim uenicima sudjelovali su vjernici u svakom razdoblju. Svakomu tko je primio Evan elje bila je povjerena sveta istina koju je trebao prenijeti svijetu. Boji vjerni ljudi uvijek su bili marljivi misionari koji su svoje snage posvetili proslavljanju Njegovog imena i mudrom koritenju talenata u slubi Njemu. Nesebini rad krana u prolosti trebao bi nam biti uzor i nadahnue. lanovi Boje crkve bili su gorljivi u djelima ljubavi, odvojeni od svjetovnih tenji i hodili su stopama Onoga koji je prolazio inei dobro. Srcima ispunjenim ljubavlju i saaljenjem, oni trebaju sluiti onima kojima je potrebna pomo upoznavajui ih sa Spasiteljevom ljubavlju. Takav rad zahtijeva poseban napor, ali donosi bogatu nagradu. Oni koji se u njega ukljue s iskrenom namjerom, vidjet e due zadobivene za Spasitelja jer je utjecaj koji prati praktino provo enje boanskog naloga neodoljiv. Za ispunjenje ovog naloga odgovornost ne poiva samo na rukopoloenom propovjedniku. Svatko tko je primio Krista pozvan je da radi na spaavanju svojih blinjih. Duh i zarunica vele: Do i! Tko uje, neka rekne: Do i! (Otkrivenje 22,17) Nalog za upuivanje ovog poziva odnosi se na cijelu Crkvu. Tko god uje ovaj poziv, treba ga objaviti tako da odjekuje preko bregova i dolina: Do i! Kobna je pogrjeka pretpostaviti da djelo spaavanja dua ovisi samo o propovjednicima. Poniznog, posveenog vjernika na kojeg je Gospodar vinograda stavio teret za due, trebaju ohrabriti ljudi kojima je Gospodin povjerio vee odgovornosti. Oni koji u Bojoj crkvi stoje kao vo e, trebaju shvatiti da je Spasiteljev nalog upuen svima koji vjeruju u Njegovo ime. Bog e u svoj vinograd poslati mnoge koji polaganjem ruku nisu posveeni za slubu.
110
70
Djela apostolska
111
Stotine, da, tisue onih koji su uli vijest spasenja jo uvijek stoje besposleni na trgu, a mogli bi raditi u nekoj grani djela. Njima Krist govori: to stojite ovdje vazdan besposleni? i dodaje: Idite i vi u moj vinograd. (Matej 20,6.7) Zato vei broj njih ne odgovara na poziv? Je li to zato to misle da imaju izgovor jer ne stoje za propovjedaonicom? Neka shvate da izvan propovjedaonice postoji veliko djelo koje trebaju obaviti tisue posveenih vjernika. Dugo je Bog ekao da duh slube obuzme cijelu Crkvu i da svatko prema svojim sposobnostima radi za Njega. Ako vjernici Boje crkve obave posao koji im je u tuzemstvu i inozemstvu povjeren u ispunjavanju evan eoskog naloga, cijeli svijet e uskoro biti opomenut i Gospodin Isus e se sa silom i velikom slavom vratiti na Zemlju. Ova Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat e se po svemu svijetu, svim narodima za svjedoanstvo, i tada e doi svretak. (Matej 24,14)
71
12
Progonitelj postaje uenik
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,1-18. Savao iz Tarza bio je istaknut me u idovskim vo ama koji su bili silno uznemireni uspjehom to ga je pratilo navijetanje Evan elja. Po ro enju rimski gra anin, Savao je inae bio idovskog podrijetla, a u Jeruzalemu se kolovao kod najistaknutijih rabina. Iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova Savao je bio Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti, progonitelj Crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran (Filipljanima 3,5.6). Rabini su u njemu vidjeli mladog ovjeka koji mnogo obeava i gajili velike nade da e biti sposoban i gorljiv branitelj drevne vjere. Primanje u lanstvo Velikog vijea osiguralo mu je poloaj moi. Savao je imao istaknutu ulogu u su enju i osudi Stjepana, a jasni dokazi Bojeg prebivanja u mueniku naveli su Savla da posumnja u ispravnost stava koji je zastupao u odnosu na Isusove sljedbenike. Um mu je bio duboko uznemiren. U svojoj zbunjenosti obratio se onima u iju je mudrost i prosudbu imao puno povjerenje. Argumenti sveenika i starjeina konano su ga potpuno osvjedoili da je Stjepan bio bogohulnik, da je Krist, kojeg je smaknuti uenik propovijedao, bio varalica i da oni koji vre svetu slubu moraju biti u pravu. Savao do ovog zakljuka nije doao bez ozbiljnog ispitivanja. Na kraju su ga njegovo obrazovanje i predrasude, potovanje bivih uitelja i oholost zbog popularnosti potaknuli da se pobuni protiv glasa savjesti i Boje milosti. Kad je konano zakljuio da su sveenici i knjievnici u pravu, Savao je postao vrlo ogor(71)
112
113
72
Djela apostolska
114
eni protivnik nauka koji su iznosili Isusovi uenici. Njegovo djelovanje, koje je dovelo do toga da su svete mukarce i ene samo zbog vjere u Isusa odvlaili pred sudove gdje su neki bili osu ivani na tamnicu a neki ak i na smrt, izazvalo je tugu i potitenost u tek organiziranoj Crkvi, i potaknulo mnoge da u bijegu potrae sigurnost. Oni koji su ovim progonstvom bili istjerani iz Jeruzalema prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajui Evan elje Rijei (Djela 8,4). Me u gradovima u koje su otili bio je i Damask gdje je nova vjera zadobila mnogo obraenika. Sveenici i starjeine nadali su se da e ozbiljnim naporom i okrutnim progonstvom uspjeti potisnuti krivovjerje. Sad su smatrali da i u drugim mjestima moraju poduzeti odlune mjere sline onima koje su protiv novog nauka poduzeli u Jeruzalemu. Za posebno djelo koje su namjeravali obaviti u Damasku Savao je ponudio svoje usluge. Sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema uenicima Gospodnjim, Savao po e k velikom sveeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje na e od ovoga Puta, mueve i ene, okovane dovede u Jeruzalem (DF). Tako je Savao iz Tarza iao u Damask s ovlau i nalogom velikih sveenika (Djela 26,12), i u snazi svoje mukosti, zapaljen pogrjenom gorljivou, otiao na ovo nezaboravno putovanje na kojem e neobini doga aji promijeniti tijek njegova ivota. Posljednjeg dana puta, u po dana, kad su se umorni putnici pribliili Damasku, pred sobom su ugledali plodne njive, prekrasne vrtove i plodne vonjake, navodnjavane hladnim potocima s okolnog gorja. Nakon dugog putovanja preko pustoi, takvi su prizori svakako djelovali osvjeavajue. Dok je Savao zajedno sa svojim pratiocima s divljenjem promatrao plodnu ravnicu i lijepi grad u nizini, iznenada ga, kako je poslije rekao, obasja svjetlost s neba, svjetlo jasnije od sunca obasja mene i moje suputnike (Djela 26,13), toliko jako da ga ne mogu podnijeti smrtne oi. Zaslijepljen i zbunjen, Savao je pao na zemlju. Dok ih je svjetlo i dalje obasjavalo, Savao je uo glas to mi govori hebrejskim jezikom (Djela 26,14): Savle, Savle, zato me progoni? A ja rekoh: Tko si ti, Gospodine? Gospodin odgovori: Ja sam Isus koga ti progoni. Teko ti se protiv ostana praati.
73
115
Ispunjeni strahom i gotovo slijepi od jarkog svjetla, Savlovi su pratioci uli glas, ali nisu vidjeli tko govori. Ali Savao je razumio izgovorene rijei i njemu je bilo jasno da je Onaj koji govori Sin Boji. U sjajnom Biu koje je stajalo pred njim vidio je Razapetoga. Lik Spasiteljeva lica ostao je zauvijek utisnut u duu zapanjenog idova. Izgovorene rijei prodrle su u njegovo srce zastraujuom snagom. U zamraene prostorije njegova uma prodrla je rijeka svjetla otkrivajui neznanje i zabludu njegova prijanjeg ivota i sadanju potrebu za prosvjetljenjem Svetoga Duha. Savao je sad vidio da je progonstvom Isusovih sljedbenika zapravo vrio Sotonino djelo. Vidio je da su njegova uvjerenja o pravu i dunosti bila u velikoj mjeri utemeljena na nepokolebljivom povjerenju u sveenike i starjeine. Vjerovao im je kad su mu rekli da je izvjetaj o uskrsnuu vjeta izmiljotina uenika. Sada, kad je pred njim stajao sam Isus, Savao je bio osvjedoen u istinitost tvrdnje uenika. U tom trenutku nebeskog prosvjetljenja Savlov um je djelovao neobinom brzinom. Poeo je razumijevati proroke zapise Svetog pisma. Vidio je kako su Isusovo odbacivanje od strane idova, raspee, uskrsnue i uzaae proroci prorekli i tako dokazali da je On bio obeani Mesija. Stjepanova propovijed prije muenike smrti snano mu se utisnula u um i on je shvatio da je muenik stvarno vidio slavu Boju kad je rekao: Evo, gledam otvorena nebesa i Sina ovjejega gdje stoji Bogu s desne strane. (Djela 7,55.56) Sveenici su ove rijei proglasili bogohuljenjem, ali Savao je sada znao da su bile istinite. Kakvo je to bilo otkrivenje za progonitelja! Sad je Savao sa sigurnou znao da je obeani Mesija doao na ovu Zemlju kao Isus iz Nazareta i da su Ga oni koje je doao spasiti odbacili i razapeli. Tako er je znao da je Spasitelj kao pobjednik uskrsnuo iz groba i uzaao na Nebo. U tom trenutku boanske objave Savao se s uasom sjetio kako je Stjepan, koji je svjedoio o raspetom i uskrslom Spasitelju, bio rtvovan uz njegov pristanak i kako su poslije, zahvaljujui njemu, mnogi drugi dostojni Isusovi sljedbenici pobijeni u okrutnom progonstvu. Spasitelj je progovorio Savlu preko Stjepana, ijoj se jasnoj logici nije mogao usprotiviti. Ueni idov vidio je kako lice muenika odsjajuje Kristovu slavu lice mu je bilo poput lica an eoskoga (Djela 6,15). Tako er je bio svjedokom Stjepano-
116
74
Djela apostolska
117
118
va strpljenja prema svojim neprijateljima i kako im je oprostio. Bio je i svjedokom vrstine i radosne privrenosti mnogih koje je on predao da budu mueni i da stradaju. Vidio je neke koji su s radou dali ak i ivot zbog svoje vjere. Sve je ovo glasno govorilo Savlu i s vremenom u njegov um utisnulo gotovo nesavladivo osvjedoenje da je Isus obeani Mesija. U takvim prilikama borio se po itave noi protiv tog osvjedoenja i uvijek bi na kraju sebe uvjerio da Isus nije Mesija i da su Njegovi sljedbenici zavedeni fanatici. A sada je Krist progovorio Savlu vlastitim glasom: Savle, Savle, zato me progoni? A na pitanje: Tko si ti, Gospodine? isti je glas odgovorio: Ja sam Isus koga ti progoni. Krist se ovdje poistovjeuje sa svojim narodom. Proganjanjem Isusovih sljedbenika Savao je udario izravno na Gospodara Neba. Lano optuujui i svjedoei protiv njih, on je lano optuio Spasitelja svijeta i svjedoio protiv Njega. U Savlovom umu nije bilo sumnje da je Onaj koji mu se obratio bio Isus iz Nazareta, dugo oekivani Mesija, Utjeha i Otkupitelj Izraela. Drui i strepei upitao je: Gospodine, to hoe da inim? A Gospodin mu ree: Ustani i idi u grad! Ondje e ti se rei to ti treba initi. (A) Kad se svjetlo povuklo i Savao ustao sa zemlje, ustanovio je da je slijep. Svjetlost Kristove slave bila je prejaka za njegove smrtne oi i kad je nje nestalo, vid mu je utonuo u mrak. Vjerovao je da je njegovo sljepilo Boja kazna za okrutno proganjanje Isusovih sljedbenika. U stranom mraku pipao je oko sebe i njegovi su ga pratioci, u strahu i u enju, poveli za ruku i uveli u Damask. Ujutro tog dana bogatog doga ajima, Savao se pribliavao Damasku s osjeajem samozadovoljstva zbog povjerenja koje mu je ukazao veliki sveenik. Bila mu je povjerena velika odgovornost. Imao je zadau da iri zanimanje za idovsku religiju zaustavljajui, ako je mogue, irenje nove vjere u Damasku. Odluno je nakanio okruniti svoju zadau uspjehom pa je s velikim uzbu enjem oekivao budue doga aje. Ali kako je suprotno njegovim oekivanjima izgledao ulazak u grad! Pogo en sljepilom, bespomoan, muen kajanjem, svjestan da moe oekivati nove kazne, potraio je kuu uenika Jude gdje je, u samoi, imao dovoljno prilike za razmiljanje i molitvu.
75
Tri dana Savao je ostao slijep; niti je to jeo ni pio. Ovi dani duevne muke za njega su bili kao godine. Uvijek bi se iznova s boli u dui prisjeao svojeg sudjelovanja u Stjepanovoj muenikoj smrti. S uasom je pomiljao na svoju krivnju kad je dopustio da njime vladaju zloba i predrasude sveenika i starjeina unato tomu to je Stjepanovo lice zrailo nebeskom svjetlou. Nesretan i slomljene due, sjeao se mnogih prilika kad je oi i ui zatvorio pred najjasnijim dokazima i kad je bezobzirno ustrajavao u proganjanju onih koji su vjerovali u Isusa iz Nazareta. Ove dane dubokog samoispitivanja i poniavanja srca proveo je u potpunoj samoi. Vjernici, upozoreni na namjeru s kojom Savao dolazi u Damask, bojali su se da moda glumi kako bi ih mogao to bolje prevariti. Drali su se po strani ne iskazujui mu suut. Nije se imao elje obratiti neobraenim idovima s kojima se namjeravao sjediniti u proganjanju vjernika, jer je znao da oni ne bi htjeli ni uti njegovu ispovijed. Zato se inilo da ne moe raunati na ljudsku suut. Njegova jedina nada u pomo bio je milosrdni Bog kojemu se obratio slomljena srca. Tijekom dugih sati u kojima je bio sam s Bogom, Savao se sjetio mnogih ulomaka iz Pisma koji su govorili o prvom Kristovom dolasku. Pozorno je pamtio ova proroanstva s izotrenim osvjedoenjem koje je zavladalo njegovim mislima. Dok je razmiljao o znaenju ovih proroanstava, bio je zau en prijanjim sljepilom razumijevanja i sljepilom idova openito, to je dovelo do toga da Isusa odbace kao obeanog Mesiju. Njegovom prosvijetljenom vidu sad se sve inilo jasnim. Znao je da su prijanje predrasude i nevjera zamaglili njegovo duhovno shvaanje i sprijeili da u Isusu iz Nazareta prepozna Mesiju iz prorotva. Kad se Savao potpuno prepustio osvjedoavanju Svetoga Duha, vidio je pogrjeke u svojem ivotu i prepoznao dalekosene zahtjeve Bojeg zakona. Ovaj nekad oholi farizej, uvjeren da se opravdao svojim dobrim djelima, sada se pognuo pred Bogom s poniznou i jednostavnou malog djeteta priznajui svoju nedostojnost i molei za zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja. Savao je eznuo za potpunim skladom i zajednicom s Ocem i Sinom, i u silnoj elji za oprostom i prihvaanjem upuivao je arke molbe prijestolju milosti.
119
120
76
Djela apostolska
121
Molitve ovog farizeja koji se kajao nisu bile uzaludne. Boanska milost preobrazila je najdublje misli i osjeaje njegovog srca i njegove su plemenitije sposobnosti bile uskla ene s vjenim Bojim namjerama. Krist i Njegova pravednost postali su Savlu vaniji od cijelog svijeta. Savlovo obraenje snaan je dokaz udotvorne snage Svetoga Duha da osvjedoi ljude o grijehu. On je doista vjerovao da je Isus iz Nazareta prezreo Boji zakon i da je svoje uenike nauavao kako nema vrijednosti. Ali nakon obraenja Savao je prepoznao Isusa kao Onoga koji je doao na svijet s namjerom da opravda Zakon svojeg Oca. Bio je osvjedoen da je Isus bio zaetnik cjelokupnog idovskog rtvenog sustava. Vidio je da se u raspeu slika srela sa stvarnou, da je Isus ispunio starozavjetna proroanstva o Otkupitelju Izraela. U izvjetaju o Savlovom obraenju nalazimo vana naela koja nikad ne bismo smjeli zaboraviti. Savao se sreo izravno s Kristom. On je bio ovjek kojeg je Krist odredio za najvanije djelo, ovjek koji je trebao biti Njegovo izabrano sredstvo, ali mu Gospodin nije odmah rekao koji mu je posao dodijelio. Zaustavio ga je na njegovom putu i osvjedoio ga o grijehu; ali kad je Savao upitao: Gospodine, to hoe da inim? Spasitelj je ovog iskrenog idova povezao sa svojom Crkvom da u njoj spozna Boju volju za sebe. udesno svjetlo koje je obasjalo Savlovu tamu bilo je Gospodnje djelo, ali i uenici su trebali uiniti svoj dio. Krist je izvrio djelo objave i osvjedoenja, a pokajnik je sada mogao uiti od onih koje je Bog odredio da nauavaju Njegovu istinu. Dok se Savao u samoi Judine kue predao molitvi i moljenju, Gospodin se u vi enju javio nekom ueniku u Damasku po imenu Ananiji. Njemu je rekao da se Savao iz Tarza moli i da mu je potrebna pomo. Ustani, po i u ulicu zvanu Ravna, rekao je nebeski vjesnik, i u kui Judinoj potrai Taranina imenom Savla. Eno, moli se; i u vi enju vidje ovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polae na nj ruke da bi progledao. (DF) Ananija je jedva mogao vjerovati rijeima an ela, jer je izvjetaj o Savlovom ogorenom progonstvu svetih u Jeruzalemu bio ope poznat. Pokuao je objasniti: Gospodine, od mnogih sam uo o tom ovjeku koliko je zla tvojim svetima uinio u Jeruzalemu. On ima vlast od velikih sveenika i punomo okovati
77
sve koji prizivlju ime tvoje. (DF) Ali zapovijed je bila jasna. Po i, jer on mi je oru e izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. (DF) Posluan an elovim uputama, Ananija je potraio ovjeka koji je donedavno odisao prijetnjama protiv svih koji su vjerovali u Isusovo ime; polaui ruke na glavu pokajanog patnika, rekao je: Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu kojim si iao ovamo, da progleda i da se napuni Duha Svetoga. I odmah mu spade s oiju neto kao ljuske i on progleda. Ustade i bi krten. Tako je Isus potvrdio vlast svoje organizirane Crkve i Savla povezao sa svojim oru em na Zemlji. Krist je sada na Zemlji imao Crkvu kao svojeg predstavnika i njoj je pripadalo djelo vo enja pokajanog grjenika na put ivota. Mnogi misle da su samo Kristu odgovorni za svjetlo i iskustvo, neovisno o Njegovim priznatim sljedbenicima na Zemlji. Isus je prijatelj grjenika i Njegovo je srce ganuto njihovom boli. On ima svu silu, na Nebu i na Zemlji, ali potuje sredstva koja je odredio za prosvjetljenje i spasenje ljudi; On usmjerava grjenike na Crkvu koju je uinio protonikom svjetla svijetu. Kad se Savlu usred njegove slijepe zablude i predrasuda objavio Krist kojega je progonio, bio je povezan izravno s Crkvom koja je svjetlo svijetu. U ovom sluaju Ananija predstavlja Krista, ali i Kristove propovjednike na Zemlji koje je ovlastio da djeluju umjesto Njega. Ananija je umjesto Krista dotaknuo Savlove oi da progleda. Stavio je ruke na njega umjesto Krista, i dok se molio u Kristovo ime, Savao je primio Svetoga Duha. Sve je uinjeno u Kristovo ime i Njegovom vlau. Krist je temelj; Crkva je sredstvo komunikacije.
122
78
Djela apostolska
13
Dani priprave
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,19-30.
123
124
Nakon krtenja Pavao je prekinuo post i ostao neko vrijeme s uenicima u Damasku. I odmah poe propovijedati u sinagogama da je Isus Sin Boji. Odvano je objavljivao da je Isus iz Nazareta dugo oekivani Mesija koji je suglasno Pismima umro za nae grijehe, da je pokopan, da je trei dan uskrsnuo, nakon ega su Ga vidjela Dvanaestorica i drugi. A naposljetku, dodao je, ukazao se i meni kao nedonoetu. (1. Korinanima 15,3.4.8) Njegovi su dokazi iz proroanstava bili neoborivi, a trud mu je bio popraen takvom Bojom silom da su idovi bili zbunjeni i nisu mu bili sposobni odgovoriti. Novost o Pavlovom obraenju dola je idovima kao veliko iznena enje. On, koji je otiao u Damask s ovlau i nalogom velikih sveenika (Djela 26,12) da pohvata i progoni vjernike, sada je propovijedao Evan elje o razapetom i uskrslom Spasitelju, jaajui ruke onih koji su ve bili Njegovi uenici i stalno dovodei nove vjernike u vjeru kojoj se neko tako ogoreno protivio. Pavao je prije bio poznat kao gorljivi branitelj idovske religije i neumorni progonitelj Isusovih sljedbenika. S obzirom na hrabrost, nezavisnost i ustrajnost, njegovi bi mu talenti i naobrazba omoguili da slui u gotovo svakom poslu. Mogao je raspravljati s izuzetnom jasnoom i svojim poraznim sarkazmom mogao je protivnika prikazati u ne ba zavidnom svjetlu. A sad su idovi vidjeli ovog mladog ovjeka koji je toliko obeavao (78)
Dani priprave
79
kako, sjedinjen s onima koje je prije progonio, neustraivo propovijeda u Isusovo ime. Vojskovo a koji pogine u bitci izgubljen je za svoju vojsku, ali njegova smrt ne znai dodatnu snagu za neprijatelja. Ali kad se neki istaknuti ovjek pridrui suprotnoj strani, ne samo to je izgubljena njegova sluba, nego oni kojima se pridruio dobivaju veliku prednost. Gospodin je lako mogao ubiti Savla iz Tarza na putu za Damask, i sila progonstva doista bi izgubila na snazi. Ali Bog je u svojoj providnosti ne samo potedio Savlov ivot, ve ga je obratio i tako junaka iz redova neprijatelja zadobio za Kristovu stranu. Rjeiti govornik i otar kritiar, Pavao je svojom vrstom odlunou i nepokolebljivom hrabrou posjedovao upravo one sposobnosti koje su bile potrebne prvoj Crkvi. Kad je Pavao navijetao Krista u Damasku, svi koji su ga uli bili su zapanjeni i govorili: Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo doao da ih okovane odvede pred velike sveenike? (DF) Pavao je objavio da promjena njegove vjere nije bila izazvana nagonom ili fanatizmom, ve da je do nje dolo zahvaljujui nepobitnim dokazima. U izlaganju Evan elja nastojao je objasniti proroanstva koja su se odnosila na prvi Kristov dolazak. Nepobitno je dokazao da su se ona doslovno ispunila u Isusu iz Nazareta. Temelj njegove vjere bila je sigurna proroka rije. Dok je svoje zau ene sluatelje nastojao pozvati da se obrate i okrenu k Bogu vrei djela dostojna pokajanja (Djela 26,20), Pavao je bivao sve silniji i sve vie zbunjivao idove u Damasku, dokazujui da je Isus Mesija. Ali mnogi su zatvorili srce ne elei se odazvati na njegovu vijest, i ubrzo se u enje zbog njegova obraenja pretvorilo u ogorenu mrnju slinu onoj koju je on pokazao prema Isusu. Protivljenje je postalo tako ogoreno da Pavlu vie nije bilo doputeno raditi u Damasku. Nebeski vjesnik zapovjedio mu je da ode na neko vrijeme i on je otiao u Arabiju (Galaanima 1,17), gdje je naao siguran zaklon. Ovdje, u samoi pustinje, Pavao je imao dovoljno vemena za mirno prouavanje i razmiljanje. Smireno je razmislio o svojem prolom iskustvu i uvrstio svoje pokajanje. Traio je Boga svim srcem ne mirujui dok nije bio siguran da je njegovo pokajanje prihvaeno i grijeh oproten. eznuo je za jamstvom
125
80
126
Djela apostolska
127
da e Isus biti s njim u njegovoj buduoj slubi. Ispraznio je duu od predrasuda i tradicija koje su dotad oblikovale njegov ivot i primio upute od Izvora istine. Isus je komunicirao s njim i utvrdio ga u vjeri obdarivi ga bogatom mjerom mudrosti i milosti. Kad se ljudski um povee s Bojim umom, ogranieni um s Beskonanim, nemogue je procijeniti djelovanje koje to vri na tijelo, um i duu. U takvom zajednitvu stjee se najvie znanje. To je Boja metoda razvoja. S Bogom ti se sprijatelji (Job 22,21), glasi Njegova poruka ovjeanstvu. Sveani nalog to je Pavlu bio upuen u razgovoru s Ananijom, sa sve mu je veom teinom sjedao na srce. Kad je na rijei: Brate Savle, progledaj! Pavao prvi put pogledao u lice ovog pobonog ovjeka, Ananija mu je nadahnut Svetim Duhom rekao: Bog otaca naih izabrao te da upozna njegovu volju, da vidi Pravednika i da razumije glas iz usta njegovih, jer e mu biti svjedok pred svim ljudima za ono to si vidio i uo. A sada na to jo eka? Ustani, primi krtenje i oisti se od svojih grijeha zazivljui njegovo ime! (Djela 22,13-16) Ove su rijei bile u skladu s rijeima samog Isusa kad je Savla zaustavio na putu za Damask: Jer zato ti se ukazah da te postavim slugom i svjedokom kako onome to si vidio, tako onome to u ti objaviti. Izbavljat u te od idovskoga naroda i pogana kojima te aljem da im otvori oi, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me postignu oprotenje grijeha i batinu me u posveenima. (Djela 26,16-18) Dok je o tome razmiljao, Pavao je sve jasnije razumijevao znaenje svojeg poziva za apostola Krista Isusa (1. Korinanima 1,1). On nije bio pozvan od ljudi, niti po kojemu ovjeku, ve po Isusu Kristu i Bogu Ocu (Galaanima 1,1). Veliina djela koje ga je oekivalo potaknula ga je na ozbiljno prouavanje svetih Pisama kako bi Evan elje mogao propovijedati ne u govornoj mudrosti, da ne izgubi snagu kri Kristov, ve u oitovanju Duha i snage, da se vjera svih koji uju ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Boju snagu. (1. Korinanima 1,17; 2,4.5) Istraujui Pisma, Pavao je razumio da tijekom stoljea nije bilo ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo monih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, to je ludo u oima svijeta izabra Bog da
Dani priprave
81
posrami mudre; to je slabo u oima svijeta, izabra Bog da posrami jake; to je neplemenito i prezira vrijedno u oima svijeta i ak ono ega nema izabra Bog da uniti ono to jest, da se ni jedan ovjek ne moe ponositi pred Bogom. (1. Korinanima 1,26-29) Promatrajui tako mudrost ovoga svijeta u svjetlu kria, Pavao je odluio da nee ita drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga (1. Korinanima 2,2). Tijekom svoje kasnije slube Pavao nikad nije izgubio iz vida Izvor mudrosti i snage. ujmo ga kako, godinama poslije, izjavljuje: Za mene je uistinu ivot Krist. (Filipljanima 1,21) I opet: tovie, ak sve gubitkom smatram zbog onog najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih da Krista steknem i u njemu se na em ne svojom pravednou, onom po Zakonu, nego pravednou po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj da upoznam njega i snagu uskrsnua njegova i zajednitvo s patnjama njegovim. (Filipljanima 3,8-10 DF) Iz Arabije Pavao se ponovo vratio u Damask (Galaanima 1,17) i smjelo propovijedao u ime Isusovo. Budui da se nisu mogli oduprijeti snazi njegovih dokaza, idovi su gledali da ga ubiju. Ova opasnost navela je uenike da ozbiljno trae Boga pa ga na kraju nou spustie u koari preko gradskih zidina (Djela 9,25). Pobjegavi iz Damaska, Pavao je oko tri godine nakon svojeg obraenja otiao u Jeruzalem. Glavni cilj ovog posjeta, kako e sam poslije rei, bio je da upoznam Kefu [Petra] (Galaanima 1,18). Nakon to je stigao u grad u kojem je neko bio dobro poznat kao Savao progonitelj, nastojao se pribliiti uenicima; ali ga se svi bojahu, jer nisu vjerovali da je uistinu uenik. Teko su mogli povjerovati da bi tako zadrti farizej, ovjek koji je toliko uinio da uniti Crkvu, mogao postati iskreni Isusov sljedbenik. Nato ga uze Barnaba i odvede k apostolima te im izloi kako je Savao napustio Damask, vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. Kad su to uli, uenici su ga prihvatili kao jednog od svojih. Ubrzo su imali obilje dokaza o istinitosti njegovog kranskog iskustva. Budui apostol neznaboaca sada se nalazio u gradu u kojem su ivjeli mnogi njegovi bivi suradnici, i on je ovim idovskim vo ama silno elio objasniti proroanstva o Mesiji
128
129
82
Djela apostolska
130
koja su se ispunila u Spasiteljevu dolasku. Pavao je bio siguran da su ovi Izraelovi uitelji, s kojima se neko tako dobro poznavao, bili iskreni i poteni kao on. Ali pogrjeno je shvatio duh svoje idovske brae i njegova nada da e se oni brzo obratiti bila je osu ena na gorko razoaranje. Premda je smjelo propovijedao u ime Gospodnje i govorio i raspravljao sa idovima grkog jezika, oni koji su stajali na elu idovske zajednice odbili su povjerovati, pa su gledali da ga ubiju. Njegovo se srce ispunilo tugom. On bi spremno rtvovao svoj ivot kad bi to pomoglo da neki do u do spoznaje istine. Stidio se pomisli na svoj udio u Stjepanovoj muenikoj smrti i sada je, u elji da izbrie ljagu koja je poivala na lano optuenima, nastojao opravdati istinu za koju je Stjepan dao svoj ivot. Optereen zbog onih koji su odbili vjerovati, Pavao se molio u hramu, kako je to poslije posvjedoio, kad je pao u zanos; javio mu se nebeski vjesnik i rekao: Pohiti i brzo izi i iz Jeruzalema, jer nee primiti tvoga svjedoanstva o meni! (Djela 22,18) Pavao je bio sklon ostati u Jeruzalemu gdje se mogao suoiti s protivljenjem. Njemu se inilo da bi bilo kukaviki pobjei ako bi svojim ostankom mogao osvjedoiti neke tvrdovrate idove u istinitost evan eoske vijesti, ak kad bi ga to stajalo ivota. Zato je odgovorio: Gospodine, pa sami znaju da sam bio uzrokom da se bacaju u tamnice i ibaju po sinagogama oni koji vjeruju u te. Kad se prolijevala krv tvoga svjedoka Stjepana, i sm sam bio prisutan, te odobravao i krvnicima njegovim uvao haljine. Ali nije bilo u skladu s Bojom nakanom da Njegov sluga nepotrebno izlae ivot opasnosti; nebeski vjesnik je odgovorio: Idi, jer u te poslati daleko, k poganima! (Djela 22,19-21) Kad su doznali za ovo vi enje, braa su omoguila Pavlu da potajno pobjegne iz Jeruzalema bojei se da ne bude ubijen. Odvedoe ga u Cezareju, odakle ga uputie u Tarz. Pavlov odlazak odgodio je za izvjesno vrijeme ogoreno protivljenje idova i Crkva je imala neko razdoblje mira u kojem je narastao broj vjernika.
83
14
ovjek koji je tragao za istinom
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 9,31 do 11,18. U obilasku crkava apostol Petar je posjetio i vjernike u Lidi. Tu je izlijeio Eneju koji je osam godina leao uzet na postelji. Eneja, ozdravlja te Isus Krist, rekao je apostol. Ustani i prostri sam sebi! I on odmah ustade. Vidjee ga svi itelji Lide i Saronske ravnice te se obratie Gospodinu. U Jopi, mjestu blizu Lide, ivjela je ena imenom Tabita; bila je jako omiljena zbog dobrih djela. Bila je iskrena Isusova uenica i njezin je ivot bio ispunjen djelima ljubavi. Znala je kome je potrebna odjea i kome treba pokazati suut pa je marljivo sluila siromanima i nesretnima. Njezini su spretni prsti bili aktivniji od njezinog jezika. Ba u ono vrijeme obolje i umrije. Svjesna gubitka, crkva u Jopi, nakon to je doula da je Petar u Lidi, poslala je glasnike k Petru s molbom: Do i k nama, ne oklijevaj! Petar se die i krenu s njima. im stie, odvedoe ga u gornju sobu; svi se u suzama skupie oko njega te mu pokazae haljine i ogrtae koje je radila Kouta dok je bila na ivotu. S obzirom na ivot slube kojim je Tabita ivjela, ne treba se uditi da su alili za njom, da su tople suze natapale beivotnu glinu. Apostolovo srce ispunilo se suuti kad je vidio njihovu tugu. Onda je, traei da oaloeni prijatelji napuste prostoriju, kleknuo i arkom molitvom molio Boga da Tabiti vrati ivot i zdravlje. Zatim se okrenuo k tijelu i rekao: Tabita, ustani! Ona tada otvori oi, pogleda Petra te sjede. Tabita je bila od velike koristi za Crkvu i Bog ju je odluio vratiti iz neprijateljeve (83)
131
132
84
Djela apostolska
133
134
zemlje kako bi njezina sposobnost i energija i dalje bile na blagoslov drugima, a i zato da ovim oitovanjem sile ojaa Kristovo djelo. Dok je Petar jo bio u Jopi, Bog ga je pozvao da odnese Evan elje Korneliju u Cezareju. Kornelije je bio rimski stotnik. Bio je to bogat ovjek plemenita roda, na povjerljivom i asnom poloaju. Neznaboac po ro enju, odgoju i naobrazbi, druenjem sa idovima stekao je spoznaju o Bogu kojemu je sluio iskrenim srcem, pokazujui iskrenost svoje vjere djelima milosr a za siromahe. Bio je nadaleko i nairoko poznat po dareljivosti, a njegov pravedni ivot uinio je da je bio na dobru glasu me u idovima i poganima. Njegov je utjecaj bio blagoslov za sve s kojima je dolazio u dodir. Nadahnuti izvjetaj kae da je bio poboan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. (DF) Vjerujui da je Bog Stvoritelj neba i zemlje, Kornelije Ga je potovao, priznao Njegovu vlast i traio Njegov savjet u svim ivotnim poslovima. U svojoj je kui podignuo rtvenik jer se bez Boje pomoi nije usu ivao provoditi svoje planove ni obavljati poslove. Premda je Kornelije vjerovao u proroanstva i oekivao dolazak Mesije, nije poznavao Evan elje kako je objavljeno u Kristovu ivotu i smrti. Nije bio pripadnik idovske crkve i rabini su ga smatrali poganinom i neistim. Ali isti Sveti uvar koji je za Abrahama rekao: Jer znam (DK), znao je i Kornelija te mu izravno s Neba poslao vijest. Dok je bio na molitvi, Korneliju se javio an eo. Kad je stotnik uo svoje ime, prestraio se jer je znao da je vjesnik doao od Boga; zato je upitao: to je, Gospodine? An eo je odgovorio: Tvoje molitve i dobroinstva uzi oe pred Boga kao rtva podsjetnica. Tako, sad poalji ljude u Jopu i dozovi imuna koji se zove Petar. On je gost nekog imuna, koara, ija je kua pokraj mora. Jasnoa ovih uputa, u kojima je spomenuto ak i zvanje ovjeka kod kojeg je Petar odsjeo, pokazuje da je Nebo upoznato sa ivotom i poslovanjem ljudi bez obzira na drutveni poloaj. Bog je upoznat sa ivotom i radom skromnih radnika jednako kao i sa ivotom i radom kralja koji sjedi na prijestolju.
85
Poalji ljude u Jopu i dozovi imuna. Ovim je Bog pokazao koliko cijeni evan eosku slubu i svoju organiziranu Crkvu. An eo nije dobio zadau da Korneliju iznese priu o kriu. O razapetom i uskrslom Spasitelju trebao mu je govoriti ovjek koji je bio, kao i sam stotnik, podloan ljudskim slabostima i kunjama. Bog ne bira za svoje predstavnike me u ljudima an ele koji nikad nisu pali, ve ljudska bia, ljude istih osobina kao oni koje ele spasiti. Da bi mogao doprijeti do ljudskog roda, Krist je uzeo ljudsku narav. Da donese spasenje svijetu, bio je potreban boansko-ljudski Spasitelj. Mukarcima i enama povjeren je sveti posao da objave neistraivo Kristovo bogatstvo (Efeanima 3,8). U svojoj mudrosti Bog dovodi one koji trae istinu u dodir s njihovim blinjima koji poznaju istinu. Nebeski je plan da oni koji su primili svjetlo to svjetlo prenesu onima koji su u mraku. Ljudski rod, crpei djelotvornost iz velikog Izvora mudrosti, postaje oru e, sredstvo rada kojim Evan elje pokazuje svoju preobraavajuu silu na umu i srcu. Kornelije je rado posluao vi enje. Kad je an eo otiao, stotnik dozva dvojicu od svojih slugu i jednoga pobonog vojnika od onih koji su mu bili dodijeljeni za slubu, te ih posla u Jopu poto im izloi sve. Nakon razgovora s Kornelijem, an eo je otiao k Petru u Jopu. U to vrijeme Petar se molio na krovu kue i mi itamo da ogladnje i zaelje neto pojesti. I dok su mu pripravljali jelo, on pade u zanos. Petar nije ogladnio samo za tjelesnom hranom. Dok je s vrha krova gledao Jopu i okolicu, ogladnio je za spaavanjem svojih sunarodnjaka. Imao je silnu elju da im iz Pisma pokae proroanstva vezana uz Kristovo stradanje i smrt. U tom vi enju Petar je vidio otvoreno nebo i neku posudu slinu veliku platnu zavezanu na etiri roglja gdje silazi i sputa se na zemlju. U njoj bijahu sve vrste etverononih ivotinja, gmazova zemaljskih i ptica nebeskih. I neki mu glas ree: Ustani, Petre, kolji i jedi! Nikako, Gospodine odvrati Petar jer jo nikad nisam jeo nita pogano i neisto. to je Bog proglasio istim, ti ne nazivaj poganim! ree mu onaj glas po drugi put. To se ponovi triput, i posuda odmah b uznesena na nebo.
135
86
Djela apostolska
136
137
U ovom je vi enju Petar dobio i ukor i uputu. U njemu mu je pokazana Boja namjera da Kristovom smru pogani trebaju zajedno sa idovima postati batinici blagoslova spasenja. Ali dosad nijedan uenik nije poganima propovijedao Evan elje. U njihovim je umovima jo uvijek postojao zid razdvajanja, sruen Kristovom smru, pa je njihov rad bio ogranien na idove jer su smatrali da pogani nemaju pristupa blagoslovima Evan elja. Sada je Gospodin nastojao pouiti Petra sveobuhvatnom boanskom planu. Mnogi neznaboci bili su zainteresirani sluatelji propovijedi Petra i ostalih apostola i mnogi su grki idovi povjerovali u Krista, ali Kornelijevo je obraenje trebalo biti od najveeg znaenja me u poganima. Dolo je vrijeme za potpuno novu fazu rada Kristove crkve. Vrata mnogih idovskih obraenika, koja su bila zatvorena za pogane, sada su se irom otvorila. A pogane koji su prihvatili Evan elje trebalo je smatrati jednakima idovskim uenicima, bez potrebe da budu obrezani. Kako je paljivo Gospodin radio da svlada Petrove predrasude prema poganima koje su, zahvaljujui idovskom odgoju, bile tako duboko usa ene u njegov um! Vi enjem o platnu i njegovom sadraju Gospodin je nastojao odvratiti apostolov um od ove predrasude i nauiti ga vanoj istini da se na Nebu ne gleda tko je tko; da su u Bojim oima idovi i pogani jednako dragocjeni; da po Kristu neznaboci mogu postati sudionici blagoslova i prednosti Evan elja. Dok je Petar razmiljao o znaenju vi enja, ljudi koje je poslao Kornelije stigli su u Jopu i stajali pred vratima kue u kojoj je boravio. A onda mu je Duh rekao: Evo te trae tri ovjeka. Hajde ustani, si i i po i s njima ne premiljajui, jer sam ih ja poslao! Za Petra je ovo bila muna zapovijed; s oklijevanjem je inio svaki korak koji je dunost zahtijevala od njega. Petar si e k ljudima te im ree: Evo, ja sam onaj koga traite. Koji je razlog vaem dolasku? Oni su ga obavijestili o svojem jedinstvenom zadatku rijeima: Stotnik Kornelije ovjek pravedan i bogobojazan, koji uiva dobar glas kod svega naroda idovskog, primio je zapovijed od an ela svetoga da te dozove u svoj dom i da uje rijei od tebe.
87
Posluan uputama koje je upravo primio od Boga, apostol je obeao da e poi s njima. Sljedeeg jutra krenuo je u Cezareju, praen estoricom brae. Oni su trebali biti svjedoci svemu to e rei i uiniti za posjeta poganima, jer je Petar znao da e biti pozvan na odgovornost zbog tako izravnog krenja idovskog nauka. Kad je Petar uao u kuu neznaboca, Kornelije ga nije pozdravio kao obinog posjetitelja, ve kao ovjeka poaenog od Neba i poslanog od Boga. Istonjaki je obiaj da se klanja pred knezom i visokim dostojanstvenikom, a za djecu da se poklone pred svojim roditeljima. Ali Kornelije, svladan potovanjem prema ovjeku poslanom od Boga da ga poui, pao je pred Petrove noge i poklonio mu se. Petar je bio uasnut pa je podigao stotnika govorei: Ustani! I ja sam samo ovjek! Dok su Kornelijevi glasnici bili na putu, stotnik je sazvao rodbinu i bliske prijatelje da i oni uju navijetanje Evan elja. Kad je Petar stigao, naao je veliku skupinu ljudi kako eljno eka da uje njegove rijei. Ovoj okupljenoj skupini Petar je prvo progovorio o idovskom obiaju rekavi kako se druenje s poganima za idova smatra zabranjenim, da se takav in smatra obrednim oneienjem. Vi dobro znate, rekao je, da je idovu zabranjeno druiti se s Neidovom ili ui mu u kuu, ali je mene Bog pouio da nikoga ne proglaavam poganim ili neistim. Zato kad bijah pozvan, do oh bez prigovora. Sada bih vas elio upitati zato ste me dozvali. Nato je Kornelije ispriao to je doivio i ponovio an elove rijei; na kraju je rekao: Ja sam nato odmah poslao ljude k tebi, i ti si dobro uinio to si doao. Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bogom da ujemo sve to ti je Gospodin zapovjedio. Petar je rekao: Uistinu, sad istom shvaam: Bog nije pristran. Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i ini to je pravedno. A onda je okupljenim pozornim sluateljima propovijedao o Kristu Njegovom ivotu, udima, izdaji i raspeu, uskrsnuu i uzaau te Njegovom djelu na Nebu kao ovjekovom predstavniku i zastupniku. Dok je Petar prikazivao Isusa kao jedinu nadu grjenika, on je sam potpunije razumio znaenje vi enja
138
139
88
Djela apostolska
140
koje je primio i njegovo je srce gorjelo duhom istine koju je iznosio. Odjednom je izlaganje prekinuo silazak Svetoga Duha. Dok je Petar jo govorio te rijei, si e Duh Sveti na sve koji su sluali tu besjedu. A vjernici iz obrezanja, koji do oe zajedno s Petrom, zaudie se to se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer su ih uli govoriti drugim jezicima i veliati Boga. Tada Petar ree: Moe li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi? I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. (DF) Tako je Evan elje objavljeno strancima i tu incima, pa su i oni postali sugra ani svetima, lanovi Boje obitelji. Obraenje Kornelija i njegovog doma bio je prvi plod etve koju je trebalo prikupiti. Iz ovog doma poteklo je djelo milosti koje je nastavljeno u tom neznaboakom gradu. Danas Bog trai due me u ljudima visokog kao i niskog podrijetla. Ima mnogo onih koji su slini Korneliju, ljudi koje Gospodin eli povezati sa svojim djelom u svijetu. Njihove simpatije su na strani Gospodnjeg naroda, ali ih vrsto dre veze koje ih vezuju za svijet. Potrebna je moralna hrabrost da stanu na Kristovu stranu. Za ove due, koje su u velikoj opasnosti zbog svojih odgovornosti i veza, treba uiniti poseban napor. Bog poziva ozbiljne, ponizne radnike koji e odnijeti Evanelje viem staleu. Dogodit e se uda iskrenog obraenja uda koja sada ne vidimo. Najvei ljudi ove Zemlje nisu izuzeti od sile Boga koji ini uda. Ako oni koji sura uju s Njim budu znali iskoristiti priliku i odvano i vjerno obavljati svoju dunost, Bog e obratiti ljude koji zauzimaju odgovorne poloaje, razumne i utjecajne ljude. Snagom Svetoga Duha mnogi e prihvatiti boanska naela. Obraeni istini, oni e postati oru a u Bojim rukama da prenose svjetlo. Takvi e osjeati poseban teret za druge due ovog zapostavljenog stalea. Gospodnjem djelu bit e posveeni vrijeme i novac, i Crkva e stei novu djelotvornost i snagu. Zato to je Kornelije bio posluan svim uputama koje je primio, Bog je tako vodio doga aje da je dobio jo vie istine. Poslao je vjesnika iz nebeskih dvorova rimskom asniku i Petru da bi Kornelije mogao doi u dodir s onim tko e ga povesti veem svjetlu.
89
U naem svijetu ima mnogo onih koji su Bojem kraljevstvu blie nego to mislimo. U ovom mranom svijetu grijeha Gospodin ima mnoge skupocjene dragulje kojima e odvesti svoje vjesnike. Mnogi e mudrost Boju cijeniti vie od svake zemaljske prednosti i postati vjerni svjetlonoe. Poticani Kristovom ljubavlju, oni e potaknuti druge da do u k Njemu. Kad su braa u Judeji ula da je Petar uao u kuu neznaboca i propovijedao okupljenima, iznenadila su se i rasrdila. Bojala su se da e takav postupak, koji im se inio drskim, negativno utjecati na njihov nauk. im su se srela s Petrom, ozbiljno su ga prekorila: Uao si k neobrezanim ljudima i jeo s njima! Petar im je ispriao sve to se dogodilo. Opisao je dogaaj s vi enjem i ustvrdio da je njime upozoren kako vie ne treba obraati pozornost na obredne razlike izme u obrezanih i neobrezanih, niti pogane smatrati neistima. Ispriao im je o nalogu koji je dobio da ode poganima, o dolasku glasnika i susretu s Kornelijem. Ponovio je sr svojeg razgovora sa stotnikom i kako je ovaj dobio uputu da poalje po Petra. Priajui to je doivio, rekao je: I kad poeh govoriti, si e na njih Duh Sveti kao i na nas u poetku. Tada se sjetih rijei Gospodnje: Ivan je krstio vodom, a vi ete biti krteni Duhom Svetim. Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama kad smo prigrlili vjeru u Gospodina Isusa Krista, tko sam bio ja da to mognem zabraniti Bogu? Kad su to ula, braa su utihnula. Uvjerena da je Petrov postupak bio izravno ispunjenje Boje namjere, i da su njihove predrasude i iskljuivost potpuno suprotne duhu Evan elja, slavila su Boga govorei: Dakle, i poganima je Bog dao obraenje koje vodi u ivot! Tako su, bez sukoba, sruene predrasude, odbaena iskljuivost uspostavljena vjekovnim obiajem i otvoren put da se Evan elje navijeta i neznabocima.
141
142
90
Djela apostolska
15
Izbavljen iz tamnice
143
144
U ono vrijeme kralj Herod poe zlostavljati neke lanove Crkve. Vladanje nad Judom bilo je u rukama Heroda Agripe, podlonog Klaudiju, rimskom caru. Herod je ujedno imao poloaj tetrarha Galileje. Bio je obraenik u idovsku vjeru i po svemu sudei vrlo gorljiv u provo enju obreda propisanih idovskim zakonom. U elji da stekne naklonost idova, nadajui se da e tako osigurati svoj poloaj i ast, poeo je provoditi njihove elje progonei Kristovu crkvu, pljakajui kue i imanja vjernika i zatvarajui vodee lanove Crkve. Bacio je u tamnicu Jakova, Ivanova brata, i poslao krvnika da ga pogubi maem, kao to je jedan drugi Herod odsjekao glavu proroku Ivanu. Vidjevi da se njegov postupak svi a idovima, utamniio je i Petra. Ove su okrutnosti bile poinjene za vrijeme Pashe. Dok su idovi slavili oslobo enje iz Egipta i glumili veliku gorljivost za Boji zakon, istodobno su svako naelo tog Zakona krili proganjanjem i ubijanjem Kristovih vjernika. Jakovljeva smrt prouzroila je veliku alost i zaprepatenje me u vjernicima. Kad je i Petar baen u tamnicu, cijela se Crkva ujedinila u postu i molitvi. idovi su odobravali Herodov in pogubljenja Jakova, premda su neki alili to je pogubljenje izvedeno privatno tvrdei da bi javno smaknue mnogo jae ponizilo vjernike i one koji ih simpatiziraju. Stoga je Herod drao Petra u tamnici namjeravajui jo ugoditi idovima javnim smaknuem. Ali bilo mu je reeno (90)
91
da ne bi bilo sigurno izvesti apostolskog veterana na pogubljenje pred svim ljudima okupljenima u Jeruzalemu. Bojali su se da bi pogled na njega mogao izazvati samilost mnotva. Sveenici i starjeine tako er su se bojali da bi Petar mogao uputiti jedan od onih snanih poziva kojima je esto poticao ljude na prouavanje Isusova ivota i karaktera poziva koje unato svim svojim pokuajima nisu mogli opovrgnuti. Petrova revnost u obrani Kristova djela navela je mnoge da se opredijele za Evan elje pa su se starjeine bojale da bi narod, ako se Petru prui prigoda da brani svoju vjeru pred mnotvom koje se dolo u grad pokloniti Bogu, mogao od kralja zatraiti da ga pusti na slobodu. Budui da je iz razliitih razloga Petrovo smaknue bilo odgo eno dok ne pro e Pasha, vjernici Crkve imali su vremena za duboko ispitivanje srca i ozbiljnu molitvu. Molili su za Petra bez prestanka jer su smatrali da je potreban u Bojem djelu. Shvatili su da su doli u takvo stanje da e, bez posebne Boje pomoi, Kristova crkva biti unitena. U me uvremenu su mnogi hodoasnici iz svih naroda doli u hram koji je bio posveen tovanju Boga. Bljetei zlatom i dragim kamenjem, bio je slika ljepote i veliine. Ali na ovome lijepom mjestu vie nisu mogli nai Jahvu. Kao narod, Izrael se odvojio od Boga. Kad je Krist, pri kraju svoje slube na Zemlji, posljednji put gledao unutranjost hrama, rekao je: Evo, vaa e kua biti preputena vama pusta! (Matej 23,38) Dotad je hram nazivao domom svojeg Oca; ali kad je Boji Sin iziao iz tih zidova, Boja se prisutnost zauvijek povukla iz hrama sagra enog Njemu na slavu. Konano je odre en dan Petrova pogubljenja, ali molitve vjernika jo su se uvijek uzdizale k Nebu. I dok su sve svoje snage i ljubav ulagali u arke molitve za pomo, Boji su an eli bdjeli nad utamnienim apostolom. Sjeajui se prijanjeg bijega apostol iz tamnice, Herod je u ovom sluaju poduzeo dvostruke mjere osiguranja. Da sprijei svaku mogunost osloba anja, stavio je Petra pod strau esnaestorice vojnika koji su ga u smjenama uvali danju i nou. U eliji je bio stavljen izme u dva vojnika i povezan dvama lancima, a svakim je bio privren za zglob jednog straara. Nije se mogao pomaknuti a da to oni ne bi zamijetili. Uz vrsto zakljuana tamnika vrata i jaku strau pred njima, bilo je ne-
145
146
92
Djela apostolska
147
mogue svako izbavljenje ili bijeg ljudskim sredstvima. Ali ovjekova potpuna bespomonost Boja je prilika. Petar je bio zatvoren u eliji isklesanoj u kamenu, vrata su bila dobro zatvorena i zakraunata, a vojnici na strai svojim su ivotom jamili sigurnost zatvorenika. Ali zasuni, brave i rimska straa, koji su iskljuivali svaku mogunost pruanja ljudske pomoi, jo su vie trebali istaknuti Boji trijumf u osloba anju Petra. Herod je dizao ruku protiv Svemoguega i trebao je doivjeti potpuni poraz. Oitovanjem svoje moi, Bog e spasiti dragocjeni ivot koji su idovi planirali unititi. Posljednja je no prije namjeravanog pogubljenja. Silni je an eo poslan s Neba da izbavi Petra. vrsta vrata koja dre zatvorenog Bojeg sveca otvaraju se bez pomoi ljudskih ruku. An eo Svevinjeg prolazi i vrata se za njim beumno zatvaraju. Ulazi u eliju gdje Petar spava mirnim snom savrenog povjerenja. Svjetlo koje okruuje an ela ispunjava eliju, ali ne budi apostola. On se budi tek kad osjeti dodir an elove ruke i uje glas koji govori: Ustani brzo; vidi zatvorsku eliju osvijetljenu nebeskim svjetlom, a pred sobom sjajnog an ela. Mehaniki slua rijei koje su mu upuene, i kad die ruke, maglovito je svjestan da su mu s ruku spali okovi. I ponovo ga nebeski vjesnik poziva: Opai se i obuj sandale svoje! Petar ponovo mehaniki slua, gleda zau enim oima posjetitelja i misli da sanja ili da ima vi enje. An eo opet zapovijeda. Obuci ogrta svoj i hajde za mnom! Kree prema vratima; inae brbljavi Petar sad ga slijedi potpuno smuen od iznena enja. Prekorauju preko straara i dolaze do tekih okovanih vrata koja se sama od sebe otvaraju i odmah zatvaraju, dok strae unutra i vani ostaju nepokretne na svojim straarskim mjestima. Dolaze do drugih vrata koja s obje strane tako er uvaju strae. Ona se otvaraju kao i prva, bez kripe arki ili tropota eljeznih zasuna. Prolaze kroz njih i ona se iza njih beumno zatvaraju. Na isti nain prolaze kroz trea vrata i izlaze na ulicu. Nije progovorena nijedna rije; nema odjeka koraka. An eo klizi ispred njega, okruen zasljepljujuim svjetlom, a Petar, zbunjen, jo uvijek mislei da sanja, slijedi svojeg izbavitelja. Tako prolaze jednu ulicu i onda, budui da je obavio svoju zadau, an eo iznenada nestaje.
93
148
Nebesko svjetlo se ugasilo i Petar se naao okruen mrklim mrakom. Kad su mu se oi priviknule, a mrak se postupno prorijedio, Petar je zakljuio da se nalazi sam u pustoj ulici dok mu noni vjetar hladi lice. Sad je shvatio da je slobodan u poznatom dijelu grada; prepoznao je mjesto na kojem se esto nalazio i za koje je oekivao da e ga sutra ujutro posljednji put vidjeti. Pokuao se prisjetiti onoga to je doivio u posljednjih nekoliko trenutaka. Sjea se da je zaspao izme u dvojice straara sa skinutim sandalama i ogrtaem. Opipao se i ustanovio da je potpuno obuen i opasan. Njegova zapea, nateena od noenja okrutnih okova, sad su bila slobodna. Shvatio je da njegova sloboda nije varka, ni san ni vi enje, ve blaena stvarnost. Sutra su ga trebali pogubiti, ali, gle, jedan ga je an eo oslobodio iz tamnice i izbavio od smrti. Tada Petar do e k sebi i ree: Sad znam uistinu da je Bog poslao svog an ela da me izbavi iz ruke Herodove i od svega to je oekivao narod idovski. Apostol je odmah krenuo prema kui gdje su bila okupljena njegova braa koja su se u tom trenutku ozbiljno molila za njega. Kad Petar pokuca na vanjska vrata, ode slukinja imenom Rode da posluhne. Kad prepozna Petrov glas, od radosti zaboravi otvoriti vrata, utra unutra i javi da je Petar pred vratima. Ti si luda! rekoe joj na to. Ali ona je svejednako tvrdila da je istina. Oni rekoe: Bit e njegov an eo. A Petar je i dalje kucao. Kad otvorie vrata, opazie ga i ostadoe zaprepateni. On im rukom dade znak da ute te im pripovjedi kako ga je Gospodin izbavio iz tamnice. Petar zatim izi e i ode na drugo mjesto. Radost i hvala ispunili su srca vjernika jer je Bog uo i usliio njihove molitve i izbavio Petra iz Herodovih ruku. Ujutro se okupilo veliko mnotvo naroda da prisustvuje apostolovu pogubljenju. Herod je poslao sluge u tamnicu po Petra kojeg je trebalo privesti uz veliku oruanu pratnju ne samo da se sprijei njegov bijeg, ve da se ponize svi njegovi simpatizeri i pokae kraljeva mo. Kad su uvari pred vratima ustanovili da je Petar pobjegao, uhvatio ih je strah. Bilo im je izriito reeno da svojim ivotom jame za ivot zatvorenika i zbog toga su bili posebno oprezni. Kad su sluge dole po Petra, brave i zasuni jo su uvi-
149
94
Djela apostolska
150
151
jek bili na mjestu, verige su bile na zapeima dvojice vojnika, ali zatvorenik je nestao. Kad su Herodu podnijeli izvjetaj o Petrovu bijegu, ovaj je bio izvan sebe od bijesa. Optuivi tamnike straare za nevjernost, naredio je da se pogube. Herod je znao da nikakva ljudska sila nije mogla osloboditi Petra, ali nije htio priznati da je boanska snaga omela njegov plan pa se otvoreno usprotivio Bogu. Nedugo nakon Petrova oslobo enja iz tamnice, Herod je otiao u Cezareju. Tamo je priredio veliku sveanost kojom je kanio izazvati divljenje i stei pohvalu naroda. Ovoj su sveanosti prisustvovali ljubitelji zabave iz svih stalea; mnogo se jelo i pilo. S velikim sjajem i ceremonijom Herod se pojavio pred pukom i odrao rjeiti govor. Izgledao je velianstveno, odjeven u odjeu koja je bljetala od srebra i zlata, koja je u svoje nabore hvatala zrake sunca i zaslijepila oi promatraa. Velianstvenost njegove pojave i snaga odabranih rijei snano je utjecala na okupljene. Njihova osjetila, izopaena jelom i piem, bila su zaslijepljena Herodovim ukrasima i omamljena njegovim ponaanjem i govornikom vjetinom. U divljem oduevljenju obasuli su ga laskanjem tvrdei da nijedan smrtnik ne moe imati takvu pojavu i biti tako rjeit. Zatim su izjavili da e ga, premda su ga uvijek potovali kao vladara, odsad tovati kao boga. Neki od onih iji su se glasovi sada uli kako slave bezbonog grjenika, prije samo nekoliko godina suludo su vikali: Makni Isusa! Raspni Ga, raspni Ga! idovi nisu htjeli prihvatiti Krista ija je odjea, gruba i esto umrljana od putovanja pokrivala srce boanske ljubavi. Njihove oi nisu mogle pod skromnom vanjtinom nazrijeti Gospodina ivota i slave, premda se Kristova sila pred njima objavila u djelima koja nijedan ovjek nije mogao initi. Ali bili su spremni klanjati se kao bogu oholom kralju ija je sjajna odjea od srebra i zlata pokrivala izopaeno, okrutno srce. Herod je znao da ne zasluuje hvalu i ast koju su mu ukazivali, ali je prihvatio klanjanje naroda kao da ga zasluuje. Srce mu je poskakivalo od trijumfa i njegovim se licem prosulo oholo zadovoljstvo kad je uo povik: To je glas Boji, a ne ovjeji! Ali iznenada se na njemu vidjela velika promjena. Lice mu je problijedjelo nasmrt i iskrivilo se od boli. Velike kaplje zno-
95
ja navirale su iz njegovih pora. Trenutak je stajao kao skamenjen od bola i straha, a onda, okreui problijedjelo i posivjelo lice prema svojim uasnutim prijateljima, povikao hrapavim, oajnim glasom: Onaj koga ste uzvisivali kao boga, pogoen je smru! Dok je patio od strahovitih bolova, odnijeli su ga s mjesta banenja i razmetanja. Samo nekoliko trenutaka prije oholo je primao slavljenje i oboavanje golemog mnotva; sada je shvatio da se nalazi u rukama Vladara monijeg od sebe. Obuzelo ga je kajanje; sjetio se nemilosrdnog proganjanja Kristovih sljedbenika; sjetio se svoje okrutne zapovijedi da ubiju nevinog Jakova i namjere da pogubi apostola Petra; sjetio se kako je u bijesu i razoaranju dao oduka bezrazlonoj osveti nad tamnikim straarima. Osjeao je da se sada Bog pozabavio njime, bezobzirnim progoniteljem. Nije se mogao osloboditi tjelesnog bola i uasa koji je zavladao njegovim umom, a to nije oekivao. Herod je bio upoznat s Bojim zakonom koji kae: Nemoj imati drugih bogova uz mene (Izlazak 20,3); znao je da je time to je dopustio da ga narod oboava napunio au svojeg bezakonja i na sebe navukao pravedni Jahvin gnjev. Isti an eo koji je iz kraljevskih dvorova doao izbaviti Petra, sad je Herodu bio vjesnik srdbe i kazne. An eo je dotaknuo Petra da bi ga probudio od sna; ovo je sad bio drukiji dodir kojim je dotaknuo zlog kralja, poniavajui njegovu oholost i izlaui ga kazni Svemoguega. Herod je od Boje osvetnike kazne umro u velikoj patnji uma i tijela. Ovakvo oitovanje boanske pravde snano je djelovalo na narod. Vijest da je Kristov apostol udom izbavljen iz tamnice i od smrti, dok je njegov progonitelj pogo en Bojom kletvom, proirila se u sve zemlje i postala sredstvom koje je mnoge navelo da povjeruju u Krista. Filipov doivljaj, kad ga je nebeski an eo uputio do mjesta gdje je sreo ovjeka koji trai istinu; Kornelijev doivljaj, kad ga je posjetio nebeski an eo s vijeu od Boga; doga aj s Petrom, kad ga je zatvorenog i osu enog na smrt an eo izveo u sigurnost sve ovo pokazuje tijesnu vezu izme u Neba i Zemlje. Izvjetaj o ovim an eoskim posjetima treba Bojem radniku donijeti snagu i odvanost. Danas, kao i u apostolske dane,
152
96
Djela apostolska
153
154
nebeski vjesnici prolaze Zemlju uzdu i poprijeko traei da utjee alosne, zatite nepokajane, zadobiju srca ljudi za Krista. Mi ih ne moemo osobno vidjeti, ali oni su ipak s nama, vode nas, upuuju i tite. Nebo se pribliilo Zemlji onim tajanstvenim ljestvama ije je podnoje vrsto utvr eno na Zemlji, dok najvie preke doseu do prijestolja Beskonanoga. An eli stalno uzlaze i silaze ovim ljestvama bljetavog sjaja nosei pred Oca na nebesima molitve potrebitih i nesretnih, a ljudskoj djeci blagoslov i nadu, odvanost i pomo. Ovi an eli svjetla stvaraju oko due nebesko ozraje uzdiui nas prema nevidljivome i vjenome. Mi ih svojim prirodnim oima ne moemo vidjeti; samo duhovnim vidom moemo razabrati nebeske stvarnosti. Samo duhovno uho moe uti sklad nebeskih glasova. An eo Jahvin tabor podie oko njegovih tovalaca da ih spasi. (Psalam 34,8) Bog nalae svojim an elima da Njegove izabranike izbave od nesree, da ih uvaju od kuge to se ulja kroz tmine i od poasti to hara u podne (Psalam 91,6). Koliko su puta an eli razgovarali s ljudima kao to ovjek razgovara s prijateljem i vodili ih na zatiena mjesta. Koliko su puta ohrabrujue rijei an ela obnavljale klonuli duh vjernih i, uzdiui njihov um iznad zemaljske stvarnosti, pomogli da vjerom gledaju bijelu odjeu, krune, pobjednike palmine grane koje e pobjednici primiti kad se okupe pred velikim bijelim prijestoljem. Posao je an ela da pri u onima koji su u nevolji, koji pate i koji su izloeni kunjama. Oni neumorno rade u prilog onima za koje je Krist umro. Kad grjenike navedu da se predaju Spasitelju, an eli o tome izvjeuju Nebo i nebeska se vojska silno raduje. Tako e biti vee veselje na nebu zbog jednog grenika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraenja. (Luka 15,7) Na Nebo stie izvjetaj o svakom naem uspjenom naporu da odagnamo tamu i proirimo spoznaju o Kristu. Kad se pred Ocem govori o ovim djelima, radost obuzima svu nebesku vojsku. Nebeske vlasti i sile promatraju borbu koju Boji sluge vode u naizgled obeshrabrujuim okolnostima. Kad krani, okupljeni pod barjakom svojeg Otkupitelja, stupaju u dobru borbu vjere, oni osvajaju nova podruja, stjeu nove asti. Svi se nebeski an eli stavljaju u slubu poniznom Bojem narodu koji vjeru-
97
je; i kad Gospodnja vojska radnika ovdje na Zemlji pjeva pjesme hvale, nebeski zbor prikljuuje se odavanju hvale Bogu i Njegovom Sinu. Mi bismo trebali bolje razumjeti zadau an ela. Bilo bi dobro zapamtiti da nebeska bia sura uju sa svakim istinskim Bojim djetetom. Nevidljive vojske svjetla i moi slue krotkima i poniznima koji vjeruju i prihvaaju Boja obeanja. Kerubini i serafini, an eli jaki u sili, stoje zdesna Bogu, svi slubujui duhovi koji se obiavaju slati da slue onima koji imaju batiniti spasenje (Hebrejima 1,14).
98
Djela apostolska
16
Radosna vijest u Antiohiji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 11,19-26; 13,1-3.
155
156
Nakon to su uenici zbog progonstva bili istjerani iz Jeruzalema, evan eoska vijest naglo se proirila u podruja izvan Palestine, i u vanim sreditima osnovane su mnoge male skupine vjernika. Neki od uenika stigoe do Fenicije, Cipra i Antiohije propovijedajui Rije. Njihov je rad obino bio ogranien na Hebreje i grke idove, koji su u to vrijeme ivjeli u velikim kolonijama u gotovo svim gradovima svijeta. Me u mjestima u kojima je Evan elje prihvaeno s radou spominje se Antiohija, u ono vrijeme sirijska metropola. Razvijena trgovina koja se odvijala u ovom napuenom sreditu dovela je u grad mnoge ljude razliitih nacionalnosti. Osim toga, Antiohija je bila poznata kao stjecite ljubitelja uivanja i zadovoljstava zbog svojeg povoljnog poloaja, prekrasne okolice, bogatstva, kulture i profinjenosti. U apostolsko doba ona je postala grad luksuza i poroka. Evan elje su u Antiohiji javno navjeivali neki uenici s Cipra i iz Cirene propovijedajui Gospodina, Isusa (DF). I ruka Gospodnja bijae s njima pa su njihovi napori urodili plodom. Velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. (DF) Vijest o tome do e do uiju crkvi u Jeruzalemu; tada poslae Barnabu u Antiohiju. Po dolasku u novo polje rada, Barnaba je vidio da je djelo ve uznapredovalo boanskom milou; zato se obradova pa ih sve opominjae da odluna srca ostanu vjerni Gospodinu. (98)
99
Bog je obilno blagoslovio Barnabin rad u Antiohiji i mnogi su se pridruili tamonjim vjernicima. Kako se djelo razvijalo i kako je Bog otvarao prilike, Barnaba je sve vie osjeao potrebu za prikladnom pomoi pa je otiao u Tarz potraiti Pavla koji je, nakon odlaska iz Jeruzalema prije nekog vremena, radio u sirijskim i cilicijskim krajevima propovijedajui vjeru koju je neko htio unititi (Galaanima 1,21.23). Barnaba je uspio nai Pavla i nagovoriti ga da se vrati s njim kao suradnik u slubi. U napuenoj Antiohiji Pavao je naao izuzetno polje za rad. Njegova uenost, mudrost i revnost vrili su snaan utjecaj na stanovnitvo i prolaznike u tom gradu kulture; on je ba bio pomo kakva je Barnabi bila potrebna. itavu godinu dva su uenika slono radila u slubi vjere donosei mnogima spasonosnu spoznaju o Isusu iz Nazareta, Otkupitelju svijeta. Upravo su u Antiohiji uenici prvi put nazvani kranima. To su ime dobili zato to je Krist bio glavni predmet njihova propovijedanja, nauavanja i razgovora. Stalno su ponavljali doga aje koji su se odigrali za vrijeme Njegove zemaljske slube, kad su uenici bili blagoslovljeni Njegovom osobnom prisutnou. Neumorno su propovijedali Njegov nauk i uda ozdravljenja. Drhtavim usnama i suznih oiju govorili su o Njegovoj patnji u vrtu, izdaji, su enju i smaknuu, o strpljenju i poniznosti kojom je trpio ponienje i muenje kojem su Ga izloili Njegovi neprijatelji te boanskoj samilosti kojom se molio za one koji su Ga progonili. Njegovo uskrsnue, uzaae i djelo zastupanja palog ovjeka na Nebu bili su predmeti kojima su se najradije bavili. Nije udo da su ih pogani prozvali kranima, jer su propovijedali Krista i po Njemu upuivali svoje molbe Bogu. Ime krani dao im je zapravo Bog. To je kraljevsko ime dano svima koji se udruuju s Kristom. O ovom je imenu Jakov poslije pisao: Zar vas upravo bogatai ne tlae i ne vuku na sudove? Zar upravo oni ne psuju lijepo ime koje nosite? (Jakov 2,6.7) A Petar je objavio: Ali, ako tko trpi kao kranin, neka se ne stidi, ve neka hvali Boga tim imenom. Blago vama ako vam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada Duh slave, Duh Boji, poiva na vama! (1. Petrova 4,16.14) Vjernici u Antiohiji shvatili su da je Bog spreman u njihovom ivotu proizvesti htjenje i djelovanje da mu se moete svidjeti (Filipljanima 2,13). Budui da su ivjeli usred naroda
157
158
100
Djela apostolska
159
koji je naizgled malo mario za ono to je od vjene vrijednosti, nastojali su privui pozornost iskrenih u srcu i pozitivno svjedoiti o Onome koga su voljeli i sluili Mu. U poniznoj slubi nauili su ovisiti o snazi Svetoga Duha da rijei ivota budu djelotvorne. I tako su u razliitim ivotnim prilikama svakodnevno svjedoili o svojoj vjeri u Krista. Primjer Kristovih sljedbenika u Antiohiji treba danas biti nadahnue svakom vjerniku u velikim gradovima. Premda je Boja volja da u vana sredita do u izabrani posveeni i daroviti radnici koji e voditi javne evangelizacije, Njegov je cilj tako er da se vjernici koji ive u tim gradovima koriste svojim od Boga danim talentima u radu za due. Bogati su blagoslovi pripremljeni za one koji se potpuno pokore Bojem pozivu. Kad takvi radnici budu nastojali zadobiti due za Isusa, ustanovit e da su se mnogi ljudi, koji nikad ne bi bili dosegnuti na neki drugi nain, spremni odazvati na razuman osobni rad. Boje djelo na Zemlji danas ima potrebu za ivim predstavnicima biblijske istine. Rukopoloeni propovjednici sami nisu dorasli zadai upozoravanja velikih gradova. Bog poziva ne samo propovjednike, ve i lijenike, medicinsko osoblje, literarne evaneliste, biblijske radnike i druge posveene vjernike s razliitim talentima, koji imaju spoznaju Boje rijei i koji poznaju snagu Njegove milosti, da razmotre potrebe ovih neopomenutih gradova. Vrijeme brzo prolazi i mnogo toga jo treba uiniti. Mora se uporabiti svako sredstvo da se mudro iskoriste sadanje mogunosti. Pavla je rad u Antiohiji u zajednici s Barnabom ojaao u uvjerenju da ga je Bog pozvao da obavi posebno djelo u neznaboakom svijetu. U vrijeme njegova obraenja Gospodin mu je objavio da ga postavlja za propovjednika poganima da im otvori oi, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom u me [u Krista] postignu oprotenje grijeha i batinu me u posveenima (Djela 26,18). An eo koji se javio Ananiji rekao je za Pavla: jer je taj ovjek moje izabrano sredstvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove. (Djela 9,15) A samom Pavlu, poslije u njegovom kranskom ivotu, dok se molio u jeruzalemskom hramu, javio se an eo s Neba i zapovjedio mu: Idi, jer u te poslati daleko, k poganima! (Djela 22,21)
101
Tako je Gospodin naloio Pavlu da u e u iroko misijsko polje za neznaboaki svijet. Da bi ga pripremio za ovaj opsean i teak rad, Bog ga je doveo u prisnu vezu sa sobom i njegovim zapanjenim oima pokazao ljepotu i slavu Neba. Njemu je palo u zadau objavljivanje Tajne sakrivene od vjenosti (Rimljanima 16,25) tajne svoje volje (Efeanima 1,9); koja u prolim vremenima nije bila saopena ljudima kako ju je sada Duh objavio njegovim svetim apostolima i prorocima: da su pogani batinici iste batine, udovi istog tijela, dionici istog obeanja u Kristu Isusu Radosnom vijeu, tvrdi Pavao, kojoj sam postao slubenik Meni najmanjemu od najmanjega me u svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraivo Kristovo bogatstvo i da svima iznesem na svjetlo provedbu Tajne koja je od vjenosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega, da se sada po Crkvi saopi mnogolika Boja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima, prema vjenom naumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu naem. (Efeanima 3,5-11) Bog je obilno blagoslovio Pavlov i Barnabin rad tijekom godine koju su proboravili s vjernicima u Antiohiji. Ali nijedan od njih nije bio slubeno odre en za evan eosku slubu. Sad je u njihovom kranskom ivotu nastupio trenutak kad e im Bog povjeriti izvrenje tekog misionarskog pothvata, pri emu e im biti potrebna svaka prednost koju im moe pruiti posredovanje Crkve. U antiohijskoj crkvi bilo je proroka i uitelja, i to: Barnaba, imun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manaen i Savao. Kad su jednom obavljali slubu Boju Gospodinu i postili, Duh Sveti ree: Odvojite mi ve Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio! Prije nego to su bili poslani kao misionari u poganski svijet, ovi su apostoli sveano posveeni Bogu postom i molitvom te polaganjem ruku. Tako ih je Crkva ovlastila ne samo da pouavaju istinu, ve da vre obred krtenja i organiziraju crkve, budui da im je predana puna crkvena vlast. Kranska Crkva u to je vrijeme ula u novo vano razdoblje. Navijetanje evan eoske vijesti me u neznabocima sada je vreno odluno i Crkva je snano ojaala velikom etvom dua. Apostoli, odre eni da vode ovo djelo, bit e izloeni sumnji, predrasudama i zavisti. Njihovo nauavanje o ruenju pregrade koja ih je rastavljala (Efeanima 2,14), a koja je tako dugo razdvajala idovski i neznaboaki svijet, prirodno e ih izloiti
169
161
102
Djela apostolska
162
163
optubi za krivovjerje, i mnogi gorljivi, odani idovi smatrat e upitnim njihov autoritet propovjednika Evan elja. Bog je predvidio tekoe s kojima e se Njegovi sluge sueliti, pa da bi njihov rad bio besprijekoran, dao je upute Crkvi da ih javno odvoji za propovjedniku slubu. Polaganje ruku na njih bilo je javno priznanje da su Bojom promisli odre eni da poganima odnesu Radosnu vijest. Obojica, Pavao i Barnaba, ve su primili punomo od samoga Boga i obred polaganja ruku nije dodao nikakvu novu milost ili stvarnu sposobnost. Bio je to priznati oblik odre ivanja za slubu i priznavanje ovjekovih ovlasti u toj slubi. Njime je na Boje djelo stavljen peat Crkve. Za idove je ovaj in bio znaajan. Kad je neki idov blagoslivljao svoju djecu, pobono bi stavio ruke na njihovu glavu. Kad je neka ivotinja bila odre ena za rtvu, postavljeni sveenik poloio bi ruku na glavu rtvi. A kad su propovjednici crkve u Antiohiji poloili ruke na Pavla i Barnabu, oni su ovim inom zamolili Boga da izlije svoj blagoslov na izabrane apostole dok se posveuju posebnom djelu za koje su bili odre eni. Poslije je obred polaganja ruku bio jako zlorabljen; ovom je inu pridavana neopravdana vanost, kao da je na onoga na koga su bile ovako poloene ruke sila neka sila koja ga je odmah osposobila za bilo koji ili svaki propovjedniki posao. Ali u odvajanju ove dvojice apostola nema izvjetaja koji bi ukazivao na to da im je samim polaganjem ruku dodana bilo kakva vrlina. Postoji samo jednostavan izvjetaj o njihovom rukopolaganju i o tome to je ono znailo za njihov budui rad. Okolnosti vezane uz odvajanje Pavla i Barnabe po nalogu Svetoga Duha, da se odrede granice slube, jasno pokazuju da Gospodin djeluje preko ustanova svoje organizirane Crkve. Prije niza godina Pavla je sam Spasitelj, kad mu je prvi put objavio svoju boansku nakanu, odmah doveo u dodir s novoustrojenom crkvom u Damasku. Osim toga, crkva u tom gradu nije bila dugo u neznanju o osobnom doivljaju obraenog farizeja. A sada, kad je trebalo potpunije provesti boanski nalog za ono vrijeme, Sveti Duh, ponovo svjedoei o Pavlu kao izabranom sredstvu da ponese Evan elje poganima, preputa Crkvi djelo polaganja ruku na njega i njegovog suradnika. A kad su vo e antiohijske crkve obavljali slubu Boju Gospodinu i postili,
103
Duh Sveti ree: Odvojite mi ve Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio! Bog je svoju Crkvu na Zemlji uinio protonikom svjetla da bi preko nje objavio svoje namjere i volju. On ni jednom svojem sluzi ne daje iskustva neovisna i suprotna iskustvu same Crkve. Niti On ijednom ovjeku daje spoznaju svoje volje za cijelu Crkvu, dok nju Kristovo tijelo ostavlja u mraku. U svojoj providnosti povezuje svoje sluge sa svojom Crkvom da bi se manje pouzdali u sebe, a imali vee povjerenje u druge koje On vodi da unaprijede Njegovo djelo. Uvijek u Crkvi ima onih koji stalno naginju osobnoj nezavisnosti. Oni, ini se, nisu sposobni shvatiti da nezavisan duh moe navesti ovjeka da ima previe povjerenja u sebe i da se vie uzda u svoje prosu ivanje nego da potuje savjet i visoko cijeni prosudbu svoje brae, posebno one koja se nalaze u slubama koje je Bog namijenio vodstvu svojeg naroda. Bog je svoju Crkvu obdario posebnim autoritetom i vlau koju nitko nema pravo zanemariti i prezreti, jer onaj tko to ini prezire Boji glas. U velikoj su opasnosti oni koji su svoju osobnu prosudbu skloni smatrati nadmonijom. Sotonin je dobro smiljeni plan da takve razdvoji od onih koji su protonici svjetla, preko kojih Bog radi na izgradnji i irenju svojeg djela na Zemlji. Zanemariti ili prezreti one koje je Bog odredio da nose vodee odgovornosti u vezi s napredovanjem istine, znai odbaciti sredstva koja je On odredio za pomo, ohrabrenje i snagu svojem narodu. Svaki radnik u Gospodnjem djelu koji ih zaobilazi i misli da ne smije dobiti svjetlo ni preko kojeg drugog sredstva nego izravno od Boga, stavlja se u poloaj u kojem ga neprijatelj moe prevariti i sruiti. U svojoj mudrosti Gospodin je uredio da se prisnim zajednitvom, to ga trebaju njegovati svi vjernici, kranin ujedini s kraninom i crkva s crkvom. Tako e ljudska oru a biti osposobljena da sura uju s boanskima. Svako e oru e biti pokorno Svetome Duhu, a svi e vjernici biti ujedinjeni u organiziran i pravilno usmjeren napor da se svijetu objavi Radosna vijest o Bojoj milosti. Pavao je ovaj in javnog polaganja ruku smatrao poetkom novog i vanog razdoblja u svojem ivotnom djelu. Taj e trenutak poslije smatrati poetkom svojeg apostolstva u kranskoj Crkvi.
164
165
104
Djela apostolska
Dok je u Antiohiji svjetlo Evan elja sjalo punim sjajem, apostoli koji su ostali u Jeruzalemu nastavili su vano djelo. Svake godine, u vrijeme blagdan, mnogi idovi iz svih zemalja dolazili su u Jeruzalem da se poklone u hramu. Neki od tih hodoasnika bili su iskreni poboni ljudi i ozbiljni istraivai proroanstava. eznuli su za dolaskom obeanog Mesije, nade Izraela, i oekivali Njegovu pojavu. Dok je Jeruzalem bio pun ovih stranaca, apostoli su neustraivo navijetali Krista, premda su znali da time stalno izlau svoj ivot opasnosti. Duh Boji stavio je svoj peat na njihov rad; mnogi su se obraali; a oni koji su se vraali kui u razliite krajeve svijeta, sijali su sjeme istine po svim narodima i me u svim staleima. Me u apostolima koji su se ukljuili u ovaj rad isticali su se Petar, Jakov i Ivan, koji su bili uvjereni da ih je Bog odredio da propovijedaju Krista svojim sunarodnjacima u domovini. Radili su vjerno i mudro, svjedoei o onome to su vidjeli i uli i pozivajui se na potvr enu proroku rije (2. Petrova 1,19) u nastojanju da uvjere dom Izraelov da je Bog uinio Gospodinom i Mesijom tog Isusa kojeg su idovi razapeli (Djela 2,36).
105
17
Vjesnici Radosne vijesti
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 13,4-52. Poslani od Svetoga Duha, Pavao i Barnaba, nakon rukopolaganja od strane brae u Antiohiji, si oe u Seleuciju i odande otplovie za Cipar. Tako je poelo njihovo prvo misijsko putovanje. Cipar je bio jedno od onih mjesta u koje su vjernici iz Jeruzalema pobjegli zbog progonstva koje je uslijedilo nakon Stjepanove smrti. Upravo su s Cipra neki doli u Antiohiju navjeivati im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin (Djela 11,20). I sam je Barnaba bio rodom s Cipra (Djela 4,36). Sada su on i Pavao, praeni Ivanom Markom, Barnabinim ro akom, posjetili ovaj otok. Markova majka bila je obraenica na kransku vjeru i njezin je dom u Jeruzalemu bio utoite za uenike. U njemu su uvijek bili dobrodoli; tu su se mogli odmoriti. Tijekom jednog posjeta apostol domu njegove majke, Marko se ponudio da Pavla i Barnabu prati na njihovom misijskom putovanju. U srcu je osjeao Boju naklonost pa se elio potpuno posvetiti evan eoskoj slubi. Nakon dolaska u Salaminu, apostoli su propovijedali rije Boju u idovskim sinagogama Pro oe sav otok do Pafa, gdje se namjerie na nekog vraara, lanog idovskog proroka. Ime mu bijae Barjesus, a pripadao je krugu prokonzula Sergija Pavla, umna ovjeka. Ovaj dozva k sebi Barnabu i Savla i zaeli da uje rije Boju. Ali im se suprotstavi Elima, vraar jer to znai ime njegovo nastojei prokonzula odvratiti od vjere. (105)
166
167
106
Djela apostolska
168
169
Sotona ne doputa izgradnju Bojeg kraljevstva na Zemlji bez borbe. Sile zla ukljuene su u neprekidni rat protiv oru a odre enih da ire Radosnu vijest, i ove su sile tame posebno aktivne kad se istina navijeta ljudima na dobru glasu i poznatima po potenju. Tako je bilo i kad je Sergije Pavao, prokonzul Cipra, sluao evan eosku vijest. Prokonzul je pozvao apostole da ga upoznaju s vijeu koju su donijeli, i sad su ga sile zla, djelujui preko vraara Elime, nastojale pogubnim vraarevim primjedbama odvratiti od vjere i tako osujetiti Boje nakane. Tako pali neprijatelj uvijek radi da bi u svojim redovima zadrao utjecajne ljude, koji bi, kad bi se obratili, mogli djelotvorno posluiti u Bojem djelu. Ali vjerni evan eoski radnik ne treba se bojati da e ga neprijatelj pobijediti, jer se snagom koju je dobio odozgo moe oduprijeti svim sotonskim utjecajima. Premda ozbiljno pritisnut Sotonom, Pavao je imao hrabrosti ukoriti ovjeka preko kojeg je neprijatelj djelovao. Pun Duha Svetoga apostol uperi u nj pogled i ree: O stvore puni svake lukavtine i zloe, sine avolski i neprijatelju svake pravednosti, zar nee prestati iskrivljivati prave putove Gospodnje? Evo, sad e ruka Gospodnja pasti na te: oslijepit e i za neko vrijeme nee gledati sunca! U isti as pade na nj mrak i tama, te on, vrtei se naokolo, poe traiti vodia. Tada prokonzul, videi to se dogodilo, prigrli vjeru, duboko potresen naukom Gospodnjom. Vraar je zatvorio oi pred dokazima evan eoske istine i Gospodin je u pravednoj srdbi uinio da se zatvore njegove fizike oi uskrativi mu danje svjetlo. Sljepoa nije bila trajna, ve samo za neko vrijeme, da bi bio upozoren da se treba pokajati i zatraiti oprost od Boga kojeg je tako teko uvrijedio. Zbunjenost u kojoj se naao ponitila je uinak njegovog lukavog nastupa protiv Kristova nauka. injenica da sada mora slijepo pipati pokazala je svima da su uda koja su apostoli inili, a koja je Elima proglasio beznaajnima, bila uinjena Bojom silom. Osvjedoen u istinitost nauka koji su apostoli iznosili, prokonzul je prihvatio Evan elje. Elima nije bio obrazovan ovjek, ali je bio posebno osposobljen da vri Sotonino djelo. Oni koji propovijedaju istinu o Bogu srest e prepredenog neprijatelja u mnogo razliitih oblika. Katkad e to biti uena osoba, ali najee su to neznalice,
107
ljudi koje je Sotona poduio da postanu uspjena oru a u varanju dua. Dunost je Kristovog propovjednika da vjerno ostane na svojem poloaju, u Bojem strahu i Njegovoj snazi. Tako moe unijeti zabunu u Sotonine redove i u ime Gospodnje pobijediti. Pavao i njegovo drutvo nastavili su putovanje u Pergu u Pamfiliji. Put je bio vrlo naporan; bili su izloeni tekoama i oskudici, a opasnosti su ih vrebale na sve strane. U mjestima i gradovima kroz koje su prolazili te na samotnim putovima bili su izloeni znanim i neznanim opasnostima. Ali Pavao i Barnaba nauili su se uzdati u Boju snagu koja izbavlja. Srca su im bila ispunjena toplom ljubavlju za due koje ginu. Kao vjerni pastiri u potrazi za izgubljenim ovcama, uope nisu razmiljali o sebi i svojoj udobnosti. Zaboravljajui na sebe, nisu klonuli kad su bili umorni, gladni i izloeni hladnoi. Pred sobom su imali samo jedan cilj spasenje onih koji su odlutali iz tora. Upravo se ovdje Marko, svladan strahom i obeshrabrenjem, za neko vrijeme pokolebao u namjeri da se cijelim srcem posveti Gospodnjem djelu. Nenaviknut na tekoe, obeshrabrio se zbog opasnosti i oskudice kojima je bilo popraeno putovanje. On je uspjeno radio u povoljnim okolnostima, ali sada, usred protivljenja i opasnosti koje tako esto prate pionira, nije mogao podnijeti tekoe kao dobar vojnik kria. On je tek trebao nauiti sueljavati se s opasnostima, progonstvom i neprijateljstvom. Kako su apostoli napredovali, a moglo se oekivati da e ih oekivati jo vee tekoe, Marko se uplaio i, izgubivi svu odvanost, odbio ii dalje te se vratio u Jeruzalem. Zbog ovog odustajanja Pavao je Marka ocijenio nepovoljno, u jednom trenutku ak vrlo otro. S druge strane, Barnaba ga je opravdavao zbog njegova neiskustva. Osjeao je da Marko ne bi trebao napustiti propovjedniku slubu jer je u njemu vidio osobine koje ga mogu osposobiti za korisnog Kristovog radnika. U godinama koje su slijedile njegovo zalaganje za Marka bilo je bogato nagra eno, jer se mladi potpuno predao Gospodinu i djelu navijetanja evan eoske vijesti u tekim podrujima. Uz Boji blagoslov i mudro Barnabino pouavanje, Marko se razvio u vrijednog i korisnog radnika. Pavao se poslije pomirio s Markom i prihvatio ga kao suradnika. Tako er ga je preporuio Koloanima kao suradnika za kraljevstvo Boje i utjehu. (Koloanima 4,11). Neto prije
170
108
Djela apostolska
171
172
svoje smrti Pavao je o Marku rekao da mu je vrlo koristan za slubu (2. Timoteju 4,11). Nakon Markova odlaska Pavao i Barnaba posjetili su Antiohiju u Pizidiji i u subotu otili u idovsku sinagogu. Poslije itanja Zakona i Prorok nadstojnici sinagoge poslae nekoga da im rekne: Brao, ako imate kakvu opomenu za narod, govorite! Budui da su bili tako pozvani, ustade Pavao, rukom dade znak i ree: Izraelci i vi ostali priznavaoci pravoga Boga, ujte! Zatim je slijedilo predivno izlaganje. Prikazao je nain na koji je Bog u povijesti postupao sa idovima poevi od njihova oslobo enja iz egipatskog ropstva, kako je bio obean Spasitelj iz Davidova potomstva i smjelo ustvrdio da je iz njegova potomstva Bog, prema obeanju, podigao Izraelu Spasitelja: Isusa. Pred njegovim je dolaskom Ivan kao glasnik i pretea svemu izraelskom narodu propovijedao krtenje u znak obraenja. A kad se primicao koncu ivota, izjavio je: Ja nisam ono to vi mislite da jesam. Ali pazite! Poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odrijeiti obue na nogama. Tako je u sili navijestio Isusa kao Spasitelja ljudi, proreenoga Mesiju. Kad je to izjavio, Pavao je nastavio: Brao, sinovi Abrahamova roda, i ostali me u vama koji priznajete pravoga Boga, nama je bila poslana ova rije o spasenju. Dakako, stanovnici Jeruzalema i njihovi lanovi Velikog vijea nisu upoznali Isusa; osu ujui ga ispunie rijei proroke koje se itaju svake subote. Pavao se nije ustruavao iznijeti pravu istinu kako su idovski vo e odbacili Spasitelja. Iako na njemu ne na oe nikakve krivnje koja bi zasluivala smrt, izjavio je apostol, traili su od Pilata da ga pogubi. Kad tako ispunie sve to je o njemu pisano, skinue ga s kria i poloie u grob. Ali ga Bog uskrisi od mrtvih. I mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim uzili iz Galileje u Jeruzalem, a koji su sada njegovi svjedoci pred narodom. I mi vam navjeujemo Radosnu vijest, nastavio je apostol, da je obeanje dano naim ocima ispunio Bog nama, njihovoj djeci, uskrisivi Isusa, kako i stoji pisano u drugome psalmu: Ti si sin moj, ja te danas rodih. A da ga je Bog uskrisio od mrtvih i da se vie nee vratiti istrunuu, to je ovim rekao: Vama u ispuniti neprevarljiva obeanja dana Davidu. Zato im na jednom drugom mjestu veli: Nee dopustiti da Svetac tvoj istrune. A David je umro poto je svoj ivot proveo sluei
109
Bogu, pridruio se svojim oevima i istrunuo. Ali onaj koga je Bog uskrisio nije istrunuo. Nakon to je otvoreno govorio o ispunjenju poznatih proroanstava o Mesiji, Pavao im je propovijedao o pokajanju i oprostu grijeha zahvaljujui zaslugama njihovog Spasitelja Isusa. Neka vam dakle, brao, rekao je, znano bude: po Ovome vam se navjeuje oprotenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od ega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! (DF) Boji Duh je pratio izgovorene rijei i srca su bila ganuta. Apostolovo pozivanje na starozavjetna proroanstva i njegova tvrdnja da su se ona ispunila u slubi Isusa iz Nazareta, osvjedoilo je mnoge due koje su eznule za dolaskom obeanog Mesije. I govornikove rijei, kojima je potvrdio da je Radosna vijest o spasenju upuena idovima i poganima podjednako, donijela je nadu i radost onima koji se nisu ubrajali me u Abrahamovu djecu po tijelu. Dok su izlazili, prisutni su ih molili da im o tome govore i slijedee subote. Nakon to se zbor konano raziao, mnogi idovi sa tovateljima pravoga Boga, proselitima, koji su prihvatili Radosnu vijest objavljenu toga dana, po oe za Pavlom i Barnabom. Oni su ih, u razgovoru s njima, nagovarali da ustraju u milosti Bojoj. Zanimanje koje je u Antiohiji Pizidijskoj izazvalo Pavlovo izlaganje okupilo je idue subote gotovo sav grad da uje rije Boju. Kad idovi vidjee toliki narod, napunie se zavisti te na Pavlove rijei odgovorie uvredama protiv Boga. Tada im Pavao i Barnaba odluno rekoe: Vama je najprije trebalo propovijedati rije Boju. Ali kako je vi od sebe odbijate i sami sebe smatrate nedostojnima vjenoga ivota, mi se obraamo poganima, jer nam je tako zapovjedio Gospodin: Postavio sam te svjetlom poganima, da im bude spasenje do kraja zemlje. Kad pogani to ue, poee veselo slaviti rije Gospodnju i prigrlie vjeru svi koji bijahu usmjereni vjenom ivotu. Oni su se posebno radovali to ih je Krist prihvatio kao Boju djecu i zahvalnog su srca sluali objavljenu rije. Oni koji su povjerovali, gorljivo su odnosili evan eosku vijest drugima i tako se rairi rije Gospodnja po svoj okolici.
173
174
110
Djela apostolska
175
Prije vie stoljea nadahnuto je pero opisalo ovo obraenje neznaboaca, ali ta su proroanstva bila tek maglovito shvaena. Hoea je rekao: A djece Izraelove bit e brojem ko pijeska u moru to se izmjerit ne moe ni izbrojit. Umjesto da im govore: Vi niste moj narod, zvat u ih: Sinovi Boga ivoga. I opet: I posijat u ga u zemlji, zamilovat u Nemilu, Ne-narodu mom rei u: Ti si narod moj! a on e rei: Boe moj! (Hoea 2,1.25) Sam je Spasitelj tijekom svoje zemaljske slube prorekao irenje Evan elja me u poganima. U prispodobi o vinogradu rekao je nepokajanim idovima: Tako e vam se velim oduzeti kraljevstvo Boje i dat e se narodu koji ra a njegovim rodom. (Matej 21,43) Nakon uskrsnua naloio je uenicima da idu k svim narodima i ue ih. Nitko nije smio ostati neopomenut, trebali su propovijedati Radosnu vijest svakom stvorenju. (Matej 28,19; Marko 16,15) Obraajui se neznabocima u Antiohiji Pizidijskoj, Pavao i Barnaba nisu prestali raditi za idove ni na jednom mjestu, kad god se pruila prilika da imaju sluatelje. Poslije su u Solunu, Korintu, Efezu i u drugim vanim sreditima Pavao i njegovi suradnici propovijedali Evan elje i idovima i poganima. Ali glavnu energiju odsad su usmjerili na izgradnju Bojeg kraljevstva u neznaboakim podrujima, me u narodom koji je malo ili nikako poznavao pravoga Boga i Njegova Sina. Pavlovo srce i srce njegovih suradnika kucalo je za one koji su bez Krista bili otu eni od izraelskog gra anstva, bez dijela u Savezima obeanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu. Zahvaljujui neumornoj slubi apostola me u poganima, ovi tuinci i gosti, koji su neko bili daleko, razumjeli su da su postali blizu krvlju Kristovom i da vjerom u Njegovu rtvu pomirnicu mogu postati sugra ani svetih i ukuani Boji. (Efeanima 2,12.13.19) Napredujui vjerom, Pavao je neumorno radio na uzdizanju Bojeg kraljevstva me u onima koje su uitelji u Izraelu zanemarili. Stalno je uzvisivao Krista Isusa kao Kralja kraljeva i Gospodara gospodar (1. Timoteju 6,15) i pozivao vjernike da budu u njemu vrsto ukorijenjeni, na njemu stalno nazi ivani i uvrivani vjerom (Koloanima 2,7). Za one koji vjeruju Krist je siguran temelj. Na ovom ivom kamenu mogu graditi i idovi i pogani. Dovoljno je irok za
111
sve i dovoljno vrst da izdri teinu i breme cijelog svijeta. Ovu je injenicu sam Pavao priznavao. U zavrnim danima svoje slube, kad se obraao skupini poganskih vjernika koji su ostali ustrajni u svojoj ljubavi prema istini Evan elja, apostol je pisao: Vi ste nazidani na pravom temelju na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus (Efeanima 2,20). Budui da se evan eoska vijest proirila po Pizidiji, nevjerni idovi iz Antiohije u svojoj slijepoj predrasudi razjarie ugledne tovatelje pravoga Bog i gradske prvake; tako zametnue progon protiv Pavla i Barnabe te ih izbacie iz tog podruja. Ovaj postupak nije obeshrabrio apostole; sjetili su se rijei svoga Uitelja: Blago vama kad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog mene budu lano pripisivali svaku vrstu opaine! Radujte se i kliite od veselja, jer vas eka velika nagrada na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su ivjeli prije vas! (Matej 5,11.12) Vijest Evan elja irila se i apostoli su imali razloga da se osjete ohrabrenima. Njihov rad me u Pizidijcima u Antiohiji bio je bogato blagoslovljen, a vjernici koje su ostavili da neko vrijeme sami nastave posao bijahu puni radosti Duha Svetoga.
176
112
Djela apostolska
18
Propovijedanje me u neznabocima
177
178
Iz Antiohije u Pizidiji Pavao i Barnaba krenuli su u Ikonij. U ovom su mjestu, kao i u Antiohiji, poeli raditi me u svojim sunarodnjacima u sinagogi. Naili su na znaajan uspjeh jer je veliko mnotvo idova i pogana prigrlilo vjeru. No u Ikoniju, kao i u drugim mjestima u kojima su apostoli djelovali, idovi to su ostali nevjerni razjarie i ogorie pogane protiv brae. Me utim, apostoli se nisu dali odvratiti od svoje zadae jer su mnogi prihvaali Kristovo Evan elje. Nastavili su raditi unato protivljenju, zavisti i predrasudama, propovijedajui smjelo, oslonjeni na Gospodina i Bog potvr ivae propovijedanje o svojoj milosti inei udesne znake preko njihovih ruku. Ovi dokazi boanskog odobravanja snano su utjecali na umove onih koji su bili otvoreni za svjedoenje i tako se umnoavao broj obraenika na Evan elje. Sve vea popularnost vijesti koju su apostoli navijetali ispunila je nevjerne idove zaviu i mrnjom pa su odluili zaustaviti Pavlov i Barnabin rad. Lanim izvjetajima i preuveliavanjem izazvali su kod vlasti strah da se itav grad izlae opasnosti od pobune. Izjavili su da se veliki broj ljudi pridruuje apostolima i tvrdili da to ine s tajnim i opasnim namjerama. Zbog ovih optubi uenici su bili vieput izvedeni pred vlasti, ali je njihova obrana bila tako jasna i razumna, i njihovo obja(112)
113
njenje onoga to nauavaju tako smireno i razumljivo da su stekli snanu naklonost. Premda su vlasti zbog lanih optubi koje su ule imale prema njima odre ene predrasude, nisu im se usu ivale zabraniti rad. Morale su priznati da Pavlov i Barnabin nauk nastoji ljude uiniti potenim gra anima koji potuju zakone, i da bi se moral i red u gradu poboljao kad bi ljudi prihvatili istine koje su apostoli nauavali. Zahvaljujui protivljenju na koje su uenici naili, vijest istine je dobila veliki publicitet; idovi su vidjeli da su njihovi napori da sprijee rad novih uitelja doveli do toga da se jo vei broj pridrui novoj vjeri. Tada se stanovnitvo gradsko razdijeli: jedni bijahu za idove, drugi za apostole. Vo e me u idovima toliko su se rasrdili zbog razvoja doga aja da su odluili svoje ciljeve postii nasiljem. Raspalivi najgore strasti nepismene, bune svjetine, uspjeli su stvoriti mete koji su pripisali nauavanju uenika. Oekivali su da e zahvaljujui ovoj lanoj optubi dobiti pomo vlasti u ostvarenju svoje namjere. Odluili su da se apostolima ne smije omoguiti prilika za opravdanje i da se svjetina treba umijeati tako to e Pavla i Barnabu kamenovati; time e zaustaviti njihov rad. Prijatelji apostola, premda nevjerni, upozorili su ih na pokvarene namjere idova i savjetovali ih da se ne izlau nepotrebno razularenoj svjetini i da pobjegnu kako bi sauvali ivot. Na to su Pavao i Barnaba potajno napustili Ikonij ostavljajui vjernike da neko vrijeme sami nastave rad. Nisu namjeravali otii zauvijek; namjeravali su se vratiti kad se uzbu enje smiri i dovriti otpoeto djelo. U sva vremena i u svakoj zemlji Boji su se vjesnici morali suoiti s ogorenim protivljenjem onih koji su svjesno odluili odbaciti nebesko svjetlo. esto je izgledalo da su neprijatelji Evan elja neistinitim prikazivanjem i laima uspjeli zatvoriti vrata kroz koja bi Boji vjesnici mogli doprijeti do ljudi. Ali ova vrata ne mogu ostati zauvijek zatvorena i Gospodin je esto, kad su se Njegovi sluge nakon nekog vremena vratili da nastave rad, silno djelovao njima u prilog omoguivi im da podignu spomenike u slavu Njegova imena. Protjerani iz Ikonija, apostoli su otili u Listru i Derbu, gradove u Likaoniji. Puanstvo ovih gradova bilo je uglavnom pogansko, praznovjerno, ali me u njima je bilo i onih koji su bili spremni posluati i prihvatiti evan eosku vijest. Apostoli su odlu-
179
180
114
Djela apostolska
181
ili raditi u ovim mjestima i okolici nadajui se da e izbjei idovske predrasude i progonstvo. U Listri nije bilo idovske sinagoge, premda je u gradu ivjelo nekoliko idova. Mnogi stanovnici Listre odlazili su u hram posveen Jupiteru. Kad su se Pavao i Barnaba pojavili u gradu, okupili Listrane i objasnili im jednostavne istine Evan elja, mnogi su ovaj nauk pokuali povezati sa svojim praznovjernim tovanjem Jupitera. Apostoli su ovim idolopoklonicima nastojali prenijeti spoznaju o Bogu Stvoritelju i Njegovom Sinu, Spasitelju ljudskog roda. Prvo su im ukazali na udesna Boja djela na Sunce, Mjesec i zvijezde, na skladan redoslijed godinjih doba, na goleme planine pokrivene snijegom, na visoka stabla i druga uda prirode koja prikazuju sposobnosti to nadmauju ljudsko shvaanje. Pomou ovih djela Svemoguega apostoli su pogane upuivali na razmiljanje o velikom Vladaru svemira. Kad su objasnili ove osnovne istine o Stvoritelju, apostoli su Listranima govorili o Bojem Sinu koji je s Neba siao na na svijet zato to voli ljude. Govorili su o Njegovom ivotu i slubi, kako su Ga odbacili oni koje je doao spasiti, o su enju i raspeu, o uskrsnuu i uzaau na Nebo gdje djeluje kao zastupnik ljudi. Tako su Pavao i Barnaba u Bojem Duhu i sili propovijedali Evan elje u Listri. Jednom prilikom, dok je narodu govorio o Kristu kao iscjelitelju bolesnih i nevoljnih, Pavao je me u sluateljima zapazio hromog ovjeka koji s njega nije skidao pogleda, koji je prihvaao njegove rijei i vjerovao u njih. Pavlovo se srce saalilo nad tim nesretnikom u kojem je vidio da ima vjeru tako da moe ozdraviti. Okruen idolopoklonicima, Pavao je hromom ovjeku zapovjedio da stane na noge. Dotad je jadnik mogao samo sjediti, ali sada je odmah posluao Pavlovu zapovijed i po prvi put u svojem ivotu stao na noge. Naporom vjere dola je snaga i ovaj ovjek bolesnih nogu skoi i prohoda. A mnotvo naroda koje vidje to Pavao uini zavika likaonski: Bogovi su u ljudskom obliku sili k nama. Ova je izjava bila u skladu s njihovom predajom da bogovi povremeno posjeuju Zemlju. Barnabu su nazvali Zeusom, ocem bogova, zbog njegova dostojanstvenog izgleda te blagosti i dobrote izraene na njegovu licu. Pavla su smatrali Hermesom jer je vodio
115
rije, jer je bio ozbiljan, aktivan i rjeit iznosei rijei opomene i pouke. elei im pokazati zahvalnost, Listrani su od Zeusova sveenika traili da ukae apostolima ast pa je on doveo junce s vijencima do gradskih vrata i htjede zajedno s narodom prinijeti rtvu. Pavao i Barnaba, koji su se povukli na odmor, nisu znali za ove pripreme. Me utim, ubrzo im je pozornost privukla glazba i oduevljeni povici velikog mnotva koje je dolo pred kuu u kojoj su odsjeli. Kad su shvatili razlog tog posjeta i uzbu enja koje ga je pratilo, apostoli razderu haljine svoje te skoe prema narodu ponadavi se da e sprijeiti njihovu nakanu. Glasno, moleivim glasom koji je nadjaao viku naroda, Pavao je traio da ga sasluaju; kad je buka iznenada prestala, rekao je: Ljudi, to to inite?! I mi smo smrtnici kao i vi! Ali vam kao Radosnu vijest donosimo zapovijed da se obratite od tih ispraznih stvorova ivome Bogu, koji stvori nebo, zemlju, more i sve to je u njima. On je u prolim naratajima pustio sve pogane da idu svojim putovima; ipak nije nikad prestajao davati svjedoanstvo za samoga sebe svojim dobroinstvima, dajui vam s neba kina i plodonosna vremena i zasiujui srca vaa jelom i veseljem. Ali bez obzira na to to su apostoli jasno zanijekali da su bogovi, i bez obzira na Pavlov trud da misli naroda usmjeri k pravome Bogu koji je jedini dostojan oboavanja, bilo je gotovo nemogue odvratiti ove pogane od namjere da im prinesu rtvu. Toliko su snano vjerovali da su ovi ljudi bogovi i tako je veliko bilo njihovo oduevljenje, da su odbili priznati svoju zabludu. Izvjetaj kae da su ih jedva uspjeli zaustaviti. Listrani su zakljuili da su vlastitim oima vidjeli udesnu mo apostola. Vidjeli su kako je hromi, koji nikad prije nije mogao hodati, sada savreno zdrav i snaan. Pavao ih je tek nakon mnogo nagovaranja i paljivog objanjenja svoje i Barnabine zadae kao predstavnika nebeskog Boga i Njegova Sina, velikog Iscjelitelja, uspio uvjeriti da odustanu od svoje nakane. Rad Pavla i Barnabe u Listri iznenada je zaustavila zloa nekih idova koji su doli iz Antiohije i Ikonija, a koji su, uvi o uspjehu djelovanja apostola me u Likaoncima, odluili krenuti za njima i tamo ih progoniti. Doavi u Listru, ovi su idovi uskoro uspjeli nadahnuti narod duhom ogorenosti koji je pokretao njihove misli. Zbog iskrivljenih rijei i kleveta, oni
182
183
116
Djela apostolska
184
185
koji su Pavla i Barnabu domalo smatrali boanskim biima, sada su bili uvjereni da su apostoli zapravo gori od ubojica i da zasluuju smrt. Razoaranje koje su Listrani doivjeli kad im nije bilo doputeno da prinesu rtve apostolima, pripremilo ih je da se okrenu protiv Pavla i Barnabe sa arom slinim onom kojim su ih htjeli slaviti kao bogove. idovi su im zapovjedili da Pavlu ne dopuste govoriti tvrdei da e, ako mu to dopuste, zaarati narod. Ubrzo je krvoloni plan neprijatelja Evan elja proveden. Pokoravajui se utjecaju zla, Listrane je opsjeo sotonski bijes, pa kad su uhvatili Pavla, bez milosti su ga kamenovali. Apostol je pomislio da mu je doao kraj. ivo se sjetio Stjepanove muenike smrti u kojoj je i sam okrutno sudjelovao. Izranjavan i od bolova onesvijeten, pao je na zemlju, a razbjenjela svjetina odvukla ga je izvan grada mislei da je mrtav. U ovom mranom asu kunje skupina listranskih vjernika, koja se Pavlovim i Barnabinim radom obratila u Isusovu vjeru, ostala je vjerna i nepokolebljiva. Bezumno protivljenje i okrutno progonstvo od strane njihovih neprijatelja samo je uvrstilo vjeru ove posveene brae. I sada, unato opasnosti i prijeziru, ona su pokazala odanost time to su se u tuzi okupila oko tijela onoga za kojeg su vjerovala da je mrtav. Kako su se iznenadila kad je usred njihovih jauka apostol iznenada podigao glavu i ustao s hvalom Bogu na usnama! Vjernici su ovaj iznenadni oporavak Bojeg sluge smatrali udom boanske sile; inilo se kao da je promjena njihove vjere potvr ena nebeskim peatom. Radovali su se neizrecivom radou i slavili Boga obnovljenom vjerom. Jedan od onih koji su se obratili u Listri i bili oevici Pavlova stradanja, poslije e postati istaknuti radnik za Krista i s apostolom dijeliti muke i radosti pionirskog rada u tekim podrujima. Taj se mladi zvao Timotej. Kad su Pavla izvukli iz grada, ovaj je mladi uenik bio me u onima koji su stali pokraj njegovog naizgled beivotnog tijela i koji ga je vidio kako, izranjen i krvav, ustaje s hvalom na usnama to je smio stradati zbog Krista. Dan nakon Pavlova kamenovanja apostoli su otili u Derbu, gdje je njihov rad bio blagoslovljen i mnoge su due prihvatile Krista kao svojeg Spasitelja. Ali poto su navijestili Radosnu vijest i ovome gradu te mnoge uinili uenicima, ni Pavao ni
117
Barnaba nisu bili spremni nastaviti rad na drugim mjestima a da ne utvrde vjeru obraenika koje su neko vrijeme morali ostaviti u mjestima u kojima su nedavno djelovali. I zato su se, bez obzira na opasnost, vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. Utvrivali su due uenika i opominjali ih na ustrajnost u vjeri. Mnogi su prihvatili Radosnu vijest i tako se izloili prijeziru i protivljenju. Njih su apostoli nastojali utvrditi u vjeri da bi obavljeno djelo moglo opstati. Apostoli su novoobraenike nastojali okruiti zatitom evaneoskog reda kao vanim imbenikom duhovnog rasta. U svim mjestima Likaonije i Pizidije, u kojima je bilo vjernika, ustrojene su crkve. U svakoj su crkvi bili postavljeni slubenici i uspostavljen red i sustav za obavljanje svega to je povezano s duhovnom dobrobiti vjernika. Ovo je bilo u skladu s evan eoskim planom ujedinjenja svih vjernika u jedno tijelo i Pavao je ustrajavao na provo enju ovog plana tijekom cijele svoje slube. Oni koji su na bilo kojem mjestu njegovim radom prihvatili Krista za Spasitelja, bili su u odre eno vrijeme ustrojeni u crkvu. To je radio i onda kad je bilo samo nekoliko vjernika. Tako su krani bili poduavani da pomau jedni drugima podsjeajui se na obeanje: Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja me u njima. (Matej 18,20) A Pavao nije zaboravio na tako ustrojene crkve. Briga za ove crkve poivala je na njemu kao breme koje je bivalo sve vee. Koliko god mala bila skupina, ona je bila predmet njegove stalne skrbi. Njeno je bdio nad manjim crkvama, svjestan da im je potrebna posebna skrb kako bi se vjernici uvrstili u istini i bili poueni da se ozbiljno i nesebino zalau za ljude u svojoj okolini. U svim svojim misionarskim pothvatima Pavao i Barnaba su nastojali slijediti Kristov primjer dragovoljne rtve i odanog, ozbiljnog rada za due. Potpuno budni, revni i neumorni, nisu obraali pozornost na sklonosti ili osobnu udobnost, ve su s brinom molitvom neprekidno radei sijali sjeme istine. A istodobno sa sijanjem sjemena apostoli su pazili da svima koji su se opredijelili za Evan elje daju praktine upute od neprocjenjive vrijednosti. Ovaj duh ozbiljnosti i bogobojaznosti ostavio je u mislima novih uenika trajan dojam o vanosti evan eoske vijesti.
186
118
Djela apostolska
187
Kad bi se obratili ljudi koji su obeavali i imali sposobnosti, kao u sluaju Timoteja, Pavao i Barnaba ozbiljno su im nastojali ukazati na potrebu rada u vinogradu. A kad bi apostoli otili u drugo mjesto, vjera ovih ljudi nije se pokolebala; zapravo se poveala. Bili su vjerno upueni u put Gospodnji i poueni kako da nesebino, ozbiljno i ustrajno rade na spasenju svojih blinjih. Ova paljiva poduka novoobraenika bila je vaan imbenik znaajnog uspjeha koji je pratio Pavla i Barnabu dok su propovijedali Evan elje u neznaboakim zemljama. Prvo misijsko putovanje brzo se bliilo kraju. Preporuivi novoustrojene crkve Gospodinu, apostoli su poli u Pamfiliju i, poto su u Pergi navijestili rije, si oe u Ataliju. Odande otplovie u Antiohiju.
119
19
idovi i pogani
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 15,1-35. Nakon dolaska u Antiohiju Sirijsku, odakle su bili poslani na rad, Pavao i Barnaba su iskoristili prvu priliku da okupe vjernike i izvijeste o svemu to je i koliko je Bog s njima uinio: kako je otvorio poganima vrata vjere (Djela 14,27). Crkva u Antiohiji bila je velika i napredna. Kao sredite misijskog djelovanja, spadala je me u najuglednije skupine kranskih vjernika. Vjernitvo je pripadalo razliitim staleima me u idovima i poganima. Dok su se apostoli sjedinili s propovjednicima i vjernicima u Antiohiji u ozbiljnom nastojanju da zadobiju mnoge due za Krista, neki idovski vjernici iz Judeje, iz farizejske sljedbe, uspjeli su nametnuti pitanje koje je ubrzo izazvalo veliku prepirku u crkvi i zabrinutost vjernika iz poganstva. S velikom sigurnou ovi su judaistiki uitelji tvrdili da se onaj tko se eli spasiti mora obrezati i vriti itav obredni zakon. Pavao i Barnaba odmah su se pozabavili ovim lanim nauavanjem i usprotivili iznoenju ovog pitanja pred pogane. S druge strane, mnogi idovi u Antiohiji koji su uzvjerovali, priklanjali su se gleditu brae koja su nedavno dola iz Judeje. idovski obraenici openito nisu bili skloni djelovati tako brzo kako je Boja providnost otvarala put. Prema rezultatima djelovanja apostola me u poganima, bilo je jasno da e broj obraenika iz poganstva daleko nadmaiti broj idovskih obraenika. idovi su se bojali da e, ako ogranienja i obredi njihova zakona ne budu obvezatni za pogane kao uvjet za pripadnost (119)
188
189
120
Djela apostolska
190
191
Crkvi, nacionalna posebnost idova, kojom su se dosad razlikovali od svih drugih naroda, na kraju nestati me u onima koji su prihvatili evan eosku vijest. idovi su se uvijek ponosili svojom slubom koju su dobili od Boga i mnogi od onih koji su se obratili na Kristovu vjeru jo uvijek su smatrali kako je nemogue da bi Bog ikad odobrio promjenu bilo kojeg propisa, budui da je On sam jasno odredio hebrejski nain bogotovlja. Zahtijevali su da se idovski zakoni i obredi ukljue u obrede kranske vjere. Sporo su shvaali da su sve prinoene rtve bile slika smrti Bojeg Sina, da su one ukazivale na stvarnost nakon ijeg dolaska obredi i rituali mojsijevskog razdoblja nisu vie bili obvezujui. Prije obraenja Pavao se smatrao besprijekornim po pravednosti koja dolazi od Zakona (Filipljanima 3,6). Ali nakon promjene srca stekao je jasnu spoznaju o zadai Spasitelja kao Otkupitelja ljudskog roda, jednako pogana kao i idova; nauio je razliku izme u ive vjere i mrtvog formalizma. U svjetlu Evan elja drevni obredi i rituali povjereni Izraelu dobili su novo i dublje znaenje. Ono na to su ukazivali ostvarilo se i oni koji su ivjeli u evan eoskom dobu bili su oslobo eni njihova vrenja. Me utim, Boji nepromjenjivi Zakon, Deset zapovijedi, Pavao je i dalje vrio u duhu i slovu. U antiohijskoj crkvi razmatranje pitanja obrezanja izazvalo je mnoge rasprave i prepirke. Na kraju su vjernici, bojei se da bi stalne rasprave dovele do podjele, odluili poslati Pavla i Barnabu, s jo nekim odgovornim ljudima iz crkve, u Jeruzalem da predmet izloe apostolima i starjeinama. Tu su se trebali sastati predstavnici iz drugih mjesnih crkava i oni koji su doli u Jeruzalem na blagdane koji su se pribliavali. U me uvremenu, dok se na opem saboru ne donese konana odluka, prestat e svaka rasprava. Ovu odluku zatim e trebati prihvatiti sve crkve u zemlji. Na putu u Jeruzalem apostoli su posjetili vjernike u gradovima kroz koje su prolazili i ohrabrili ih iznoenjem svojih iskustava u Bojem djelu i obraenju pogana. U Jeruzalemu su zastupnici iz Antiohije sreli brau iz mnogih crkava koja su se okupila na opi sabor i obavijestili ih o uspjehu koji je pratio njihovu slubu me u poganima. Zatim su jasno opisali zabunu koja je nastala kad su neki obraeni farizeji do-
idovi i pogani
121
li u Antiohiju izjavljujui da se obraenici iz poganstva, ako se ele spasiti, moraju obrezati i vriti Mojsijev zakon. O ovom se pitanju na skupu povela estoka rasprava. S njim je bilo tijesno povezano i nekoliko drugih pitanja koja je trebalo pozorno razmotriti. Jedno od njih bilo je kakvo stajalite treba zauzeti prema uporabi mesa rtvovanog idolima. Mnogi obraenici iz poganstva ivjeli su me u neukim i praznovjernim stanovnitvom koje je esto prinosilo rtve i darove idolima. Sveenici ovog neznaboakog bogotovlja vodili su unosnu trgovinu s tim darovima i idovi su se bojali da bi obraenici iz poganstva mogli kranstvo ozloglasiti kupnjom namirnica rtvovanih idolima i tako u izvjesnom smislu odobriti idolopoklonike obiaje. Osim toga, neznaboci su imali naviku jedenja mesa udavljenih ivotinja, dok su idovi prema boanskoj uputi kod klanja ivotinje za hranu morali posebno voditi rauna o isputanju krvi iz tijela; inae se meso smatralo nezdravim. Bog je ove propise dao idovima da bi im sauvao zdravlje. idovi su smatrali grjenim uzimanje krvi kao namirnice. Smatrali su da je krv ivot i da je prolijevanje krvi posljedica grijeha. Pogani su, naprotiv, obiavali hvatati krv koja bi istjecala iz rtve i koristiti je u pripremi hrane. idovi nisu mogli vjerovati da bi trebali promijeniti obiaje koje su prihvatili prema posebnim Bojim uputama. Prema tome, kako su stvari stajale, ako bi idovi i pogani pokuali jesti za istim stolom, ovi posljednji bi zaprepastili i povrijedili prve. Pogani, a posebno Grci, bili su izuzetno razvratni pa je postojala opasnost da e neki, neobraeni u srcu, tvrditi da su prihvatili vjeru a da nisu ostavili svoje loe navike. Krani iz idovstva nisu mogli podnositi nemoral koji neznaboci uope nisu smatrali zlom. Stoga su idovi smatrali veoma vanim da se obrezanje i vrenje obrednog zakona nametne obraenicima iz poganstva kao dokaz njihove iskrenosti i posveenja. To e, vjerovali su, sprijeiti pristupanje Crkvi onih koji bi, prihvaajui vjeru bez istinskog obraenja srca, poslije nemoralom i neumjerenou mogli nanijeti sramotu Bojem djelu. Izgledalo je da su mnoge toke ukljuene u rjeenje glavnog problema pred sabor stavile nesavladive tekoe. Ali Sveti Duh je u biti ve rijeio to pitanje o emu je, inilo se, ovisio napredak, ako ne i samo postojanje kranske Crkve.
192
122
Djela apostolska
193
194
Kako nastade estoko raspravljanje, die se Petar te im ree: Brao, vi znate da je Bog ve u prvo vrijeme izvrio izbor u vaem krugu da bi pogani iz mojih usta uli Rije Evan elje i prigrlili vjeru. Objasnio je da je Sveti Duh rijeio pitanje o kojem oni raspravljaju tako to je jednaku silu udijelio neobrezanim poganima i obrezanim idovima. Ponovio je svoje vi enje u kojem mu je Bog pokazao posudu s razliitim etverononim ivotinjama i naredio da ih kolje i jede. Kad je odbio, tvrdei da nikad nije jeo nita pogano i neisto, dobio je odgovor: to je Bog proglasio istim, ti ne nazivaj poganim! (Djela 10,15) Petru je bilo jasno da su ove rijei povezane s gotovo istodobno upuenim pozivom da po e k stotniku i poui ga Kristovoj vjeri. Ova je poruka pokazala da Bog ne gleda tko je tko, ve prihvaa i priznaje sve koji Ga se boje. Petar im je ispriao kako je bio iznena en kad je, iznosei rijei istine okupljenima u Kornelijevu domu, vidio kako Sveti Duh zaposjeda srca njegovih sluatelja, pogana kao i idova. Isto svjetlo i slava koja se odrazila na licima obrezanih idova, obasjala je i lica neobrezanih neznaboaca. To je bilo Boje upozorenje Petru da ni jednog ovjeka ne smatra manje vrijednim, jer Kristova krv moe oistiti svaku neistou. Jednom prije Petar je raspravljao sa svojom braom u vezi s obraenjem Kornelija i njegovih prijatelja i svojim druenjem s njima. Dok je tom prigodom opisivao kako je Sveti Duh siao na neznaboce, rekao je: Ako im je, dakle, Bog dao isti dar kao i nama kad smo prigrlili vjeru, tko sam bio ja da to mognem zabraniti Bogu? (Djela 11,17) Sada je s jednakim arom i snagom rekao: Bog, koji poznaje srca, pruio je svjedoanstvo za njih time to im je dao Duha Svetoga kao i nama. On, dakle, nije pravio nikakve razlike izme u nas i njih, jer je vjerom oistio njihova srca. emu sada iskuavate Boga stavljajui uenicima na vrat jaram koji ni nai oevi ni mi ne mogosmo nositi? Ovaj jaram nije bio Zakon, Deset zapovijedi, kako to tvrde neki koji se protive obvezama tog Zakona; Petar je ovdje govorio o obrednom zakonu koji je Kristovim raspeem postao nitavan. Petrov govor doveo je okupljene u stanje u kojem su sa strpljenjem mogli sasluati Pavla i Barnabu, koji su iznijeli svoje iskustvo u radu za pogane. Nato uutje cijeli zbor. Sluali
idovi i pogani
123
su Barnabu i Pavla koji su pripovijedali kolike je udesne znakove po njima Bog uinio me u poganima. I Jakov je odluno iznio svoje svjedoanstvo da Bog namjerava podariti neznabocima iste prednosti i blagoslove koje su dobili idovi. Sveti Duh je naao za dobro da ne namee obredni zakon obraenicima iz poganstva i razmiljanje apostola o tom pitanju bilo je u skladu s Bojim Duhom. Jakov je predsjedao saboru i njegova je konana odluka glasila: Zato ja mislim da se vie ne dosa uje onima koji se s poganstva obrate Bogu. Tako je zavrila rasprava. U ovom sluaju opovrgnuto je nauavanje Rimokatolike crkve da je Petar bio glava Crkve. Oni koji su, kao pape, tvrdili da su njegovi nasljednici, nemaju biblijski temelj za svoje tenje. Nita u Petrovu ivotu ne potvruje da je bio uzdignut iznad svoje brae kao zamjenik Svevinjeg. Da su oni koji su tvrdili da su Petrovi nasljednici slijedili njegov primjer, uvijek bi se zadovoljili jednakou sa svojom braom. U ovom se sluaju ini da je Jakov bio izabran kao onaj koji e objaviti odluku koju je sabor donio. On je proglasio da obredni zakon, a posebno propis o obrezanju, ne treba nametati ni preporuivati neznabocima. Jakov je nastojao utjecati na misli svoje brae injenicom da su pogani ve uinili veliku promjenu u svojem ivotu obrativi se Bogu i da treba jako paziti da ih se ne uznemiruje zbunjujuim i sumnjivim pitanjima od manje vanosti, kako se ne bi obeshrabrili slijedei Krista. Me utim, neznaboaki obraenici trebali su napustiti obiaje koji nisu bili u skladu s naelima kranstva. Zato su se apostoli i starjeine sloili da pismom obavijeste neznaboce da se trebaju uzdravati od mesa rtvovanog idolima, od bluda, od udavljenoga i od krvi. Pozvali su ih da vre zapovijedi i ive svetim ivotom. Trebali su znati da oni koji tvrde da je obrezanje obvezatno nisu za to opunomoeni od apostola. Preporuili su im Pavla i Barnabu kao ljude koji su predali svoj ivot Gospodinu. S ovim apostolima poslani su Juda i Sila da rijeima prenesu odluku sabora: Duh Sveti i mi odluili smo ne stavljati na vas nikakva tereta osim ovih potrebnih stvari: da se uzdravate od mesa rtvovanog idolima, od krvi, od udavljenoga i od bluda. Budete li se od toga uzdravali, dobro ete initi. etvorica Bojih slugu poslani su u Antiohiju
195
196
124
Djela apostolska
197
s poslanicom i porukom koja je trebala uiniti kraj svim raspravama jer je to bio glas najvieg autoriteta na Zemlji. Sabor koji je odluio o ovom pitanju bio je sastavljen od apostola i uitelja koji su se istaknuli u podizanju idovskih i poganskih kranskih crkava, zajedno s izabranim zastupnicima iz razliitih mjesta. Tu su bili starjeine iz Jeruzalema i zastupnici iz Antiohije, kao i predstavnici najutjecajnijih crkava. Sabor je glasovao sukladno poticajima prosvijetljenog prosuivanja i dostojanstvom Crkve utemeljene boanskom voljom. Nakon razmatranja svi su vidjeli da je sam Bog utjecao na raspravu tako to je neznaboce obdario Svetim Duhom; shvatili su da je njihova dunost slijediti vodstvo Duha. Nije itav zbor krana bio pozvan da odluuje o ovom pitanju. Apostoli i starjeine, ljudi od utjecaja i prosudbe, oblikovali su i izdali proglas koji su nakon toga postupno prihvatile kranske crkve. Me utim, nisu svi bili zadovoljni odlukom; postojala je skupina ambiciozne i samouvjerene brae koja se nije sloila s odlukom. Ovi su ljudi odluili poduzeti korake na vlastitu odgovornost. Stalno su mrmljali i traili pogrjeke, predlagali nove planove i nastojali sruiti djelo ljudi koje je Bog pozvao da iznose evan eosku vijest. Od samog poetka Crkva se morala suoiti s takvim preprekama i tako e biti do kraja vremena. Jeruzalem je bio glavni grad idova i u njemu je vladala najvea iskljuivost i vjerska zaslijepljenost. Prirodno je da su krani iz judaizma, koji su ivjeli s hramom pred oima, dopustili svojim mislima da se vrate na posebne prednosti idova kao naroda. Kad su vidjeli da kranska Crkva naputa obrede i obiaje judaizma, i shvatili da e u svjetlu nove vjere posebna svetost kojom su bili zaodjenuti idovski obiaji uskoro biti izgubljena, mnogi su se rasrdili na Pavla kao onoga koji je u velikoj mjeri bio uzronikom ove promjene. ak ni svi uenici nisu spremno prihvatili odluku sabora. Neki su se zalagali za obredni zakon pa su s nezadovoljstvom gledali na Pavla jer su mislili da je u svojim naelima u odnosu na obveze idovskog zakona bio popustljiv. iroke i dalekosene odluke opeg sabora unijele su sigurnost u redove vjernika iz poganstva i Boje djelo je napredovalo. Crkva u Antiohiji bila je blagoslovljena prisutnou Jude i Sile, posebnih vjesnika koji su se s apostolima vratili sa sastanka u
idovi i pogani
125
Jeruzalemu. Juda i Sila, i sami proroci, mnogim su nagovorima tjeili i utvr ivali brau. Ovi su se poboni ljudi neko vrijeme zadrali u Antiohiji, pouavajui i propovijedajui. A Pavao i Barnaba zadrae se u Antiohiji, gdje su s mnogim drugima pouavali i propovijedali Gospodnju rije. Kad je Petar poslije posjetio Antiohiju, stekao je povjerenje mnogih vjernika svojim mudrim ponaanjem prema obraenicima iz poganstva. Neko vrijeme postupao je sukladno svjetlu dobivenom s Neba. On je toliko uspio svladati svoje steene predrasude da je mogao sjesti za stol s obraenicima iz poganstva. Ali kad su iz Jeruzalema doli neki idovi koji su revnovali za obredni zakon, Petar je nepromiljeno promijenio svoje ponaanje prema obraenicima iz poganstva. Njemu su se u pretvaranju prikljuili i ostali idovi, tako da je njihovim pretvaranjem bio zaveden i Barnaba. Otkrivanje ove slabosti kod onih koji su bili potovani i voljeni kao vo e, ostavilo je muan dojam na vjernike iz poganstva. Crkvi je zaprijetila podjela. Ali Pavao, koji je u Petrovom licemjerju vidio zavodniki utjecaj zla, otvoreno ga je ukorio zbog prikrivanja pravih osjeaja. U prisutnosti vjernika Pavao je upitao Petra: Ako ti koji si idov ivi poganski, a ne idovski, kako moe siliti pogane da ive idovski? (Galaanima 2,13.14) Petar je uvidio pogrjeku koju je uinio i odmah je pokuao, koliko je to bilo u njegovoj moi, popraviti uinjeno zlo. Bog, koji od poetka zna kraj, dopustio je Petru da oituje slabost svojega karaktera da bi kuani apostol mogao vidjeti da u njemu nema niega ime bi se mogao pohvaliti. ak i najbolji ljudi, preputeni sebi, pogrijeit e u prosudbi. Bog je tako er vidio da e se u budunosti pojaviti neki koji e biti toliko zavedeni da e za Petra i njegove navodne nasljednike tvrditi da imaju uzviene povlastice koje pripadaju samo Bogu. Ovaj je izvjetaj o apostolovoj slabosti trebao ostati dokazom njegove pogrjeivosti i injenice da ni u emu nije bio iznad ostalih apostola. Povijest ovog odstupanja od pravih naela sveana je opomena ljudima na povjerljivim poloajima u Bojem djelu da se ne smiju kolebati u potenju, ve da se trebaju vrsto drati naela. to su vee odgovornosti povjerene ljudskom oru u, i to su vee prilike da upravlja i nadgleda, to e ono nanijeti vie tete ako ne bude paljivo slijedilo Gospodnji put i radilo
198
199
126
Djela apostolska
200
u skladu s odlukama koje je donijelo ope tijelo vjernika na zajednikom saboru. Nakon svih Petrovih propusta; nakon njegova pada i obnove, dugogodinje slube, prisnog poznanstva s Kristom, spoznaje o Spasiteljevom nepokolebljivom postupanju po istinskim naelima; nakon svih uputa koje je primio, svih darova, znanja i utjecaja koji je stekao propovijedajui i pouavajui rije nije li udno da se mogao pretvarati i odstupiti od naela Evan elja zbog straha od ljudi ili zato da bi stekao potovanje? Nije li neobino da se mogao pokolebati u tome da slijedi ono to je pravo? Neka Bog svakom ovjeku da svijest o njegovoj bespomonosti i nesposobnosti da ispravno upravlja svojim brodom i sigurno ga dovede u luku. Tijekom svoje slube Pavao je esto morao stajati sam. Bog ga je posebno pouio i on se nije usu ivao poputati kad su u pitanju bila naela. Katkad je teret bio teak, ali Pavao je vrsto zastupao istinu. Shvatio je da Crkva nikad ne smije doi pod nadzor ljudske sile. Ljudski obiaji i naela ne smiju zauzeti mjesto objavljene istine. Napredovanje Evan elja ne smiju sprjeavati predrasude i sklonosti ljudi, bez obzira na poloaj koji uivaju u Crkvi. Pavao je sebe i sve svoje snage posvetio slubi Bogu. On je istine Evan elja primio izravno s Neba i tijekom svoje slube sauvao je ivu vezu s nebeskim oru ima. Bog ga je pouio u vezi sa stavljanjem nepotrebnih bremena na krane iz poganstva, pa kad su judaistiki nastrojeni vjernici antiohijskoj crkvi nametnuli pitanje obrezanja, Pavao je znao miljenje Bojeg Duha o takvom nauavanju i zauzeo vrst i nepopustljiv stav koji je crkvama donio slobodu od idovskih rituala i obreda. Bez obzira na injenicu to je Bog osobno poduio Pavla, on nije imao neprirodno shvaanje o osobnoj odgovornosti. Premda je od Boga oekivao izravno vodstvo, bio je spreman priznati autoritet zbora vjernika ujedinjenih u crkvenom zajednitvu. Osjeao je potrebu za savjetom, i kad su se pojavili vani problemi, s radou ih je iznio pred Crkvu i sjedinio se sa svojom braom u traenju mudrosti od Boga da donesu ispravne odluke. ak i duhovi prorok, izjavio je, podloni su prorocima, jer Bog nije Bog nereda, nego reda. (1. Korinanima 14,32.33) Zajedno s Petrom uio je da svi u Crkvi trebaju biti sjedinjeni i podloni jedni prema drugima (1. Petrova 5,5 DF).
127
20
Uzvisivati kri
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 15,36-41; 16,1-6. Nakon to su neko vrijeme sluili u Antiohiji, Pavao je svojem suradniku predloio da krenu na drugo misijsko putovanje. Vratimo se, ipak, rekao je Barnabi, i pohodimo brau u svim gradovima gdje smo propovijedali Gospodnju rije, da vidimo kako su! Obojica su se njeno skrbila za one koji su zahvaljujui njihovom radu nedavno prihvatili evan eosku vijest; eznuli su da ih ponovo vide. Ovu brinost Pavao nikad nije izgubio. ak i kad je bio u udaljenim misijskim poljima, daleko od mjesta prijanjeg rada, nastavio je na dui nositi teret pozivanja ovih obraenika da ostanu vjerni i privedu k savrenstvu svoju svetost u strahu Bojemu (2. Korinanima 7,1). Stalno im je nastojao pomoi da postanu samostalni krani koji rastu, jaki u vjeri, gorljivi i cijelim srcem posveeni Bogu i djelu irenja Njegova kraljevstva. Barnaba je bio spreman poi s Pavlom, ali je elio sa sobom povesti Marka koji je ponovo odluio posvetiti se propovjednikoj slubi. No Pavao se tome usprotivio. Nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga (DF) koji ih je na prvom misijskom putovanju ostavio kad im je bio potreban. Nije elio opravdati Markovu slabost to je napustio djelo radi sigurnosti i udobnosti doma. Tvrdio je da je ovjek s tako malo vrstine nesposoban za djelo koje zahtijeva strpljenje, samoodricanje, odvanost, posveenje, vjeru i spremnost za rtvovanje, ako je potrebno, i samog ivota. Neslaganje je bilo tako estoko da su se Pavao (127)
201
202
128
Djela apostolska
203
i Barnaba razdvojili; ovaj posljednji postupio je u skladu sa svojim osvjedoenjem i poveo Marka sa sobom. Barnaba povede sa sobom Marka i otplovi na Cipar. A Pavao izabra sebi za pratioca Silu, te, preporuen od brae milosti Gospodnjoj, krenu na put. Putujui kroz Siriju i Ciliciju gdje su jaali Crkvu, Pavao i Sila konano su stigli do Derbe i Listre u pokrajini Likaoniji. U Listri su Pavla kamenovali, ali sad ga ponovo nalazimo u mjestu gdje je prije bio izloen opasnosti. elio je svakako vidjeti kako su oni, koji su zahvaljujui njegovom radu prihvatili Evanelje, izdrali kunju. Nije se razoarao jer su vjernici u Listri ostali vrsti unato estokom protivljenju. Ovdje je Pavao ponovo sreo Timoteja koji je bio svjedokom njegova stradanja prigodom prvog posjeta Listri; kako je vrijeme prolazilo, dojmovi koje je tada Timotej stekao produbili su se i sada je bio osvjedoen da se treba potpuno posvetiti djelu propovijedanja. Njegovo se srce povezalo s Pavlovim i on je elio sudjelovati u apostolovom radu pomaui kako se bude otvarao put. Sila, Pavlov suradnik u poslu, bio je iskusan radnik, obdaren duhom prorotva; ali djelo koje je trebalo obaviti bilo je toliko veliko da je postojala potreba za pripremom vie radnika za aktivnu slubu. Pavao je u Timoteju vidio ovjeka koji je cijenio svetost propovjednikog rada, koji se nije bojao mogueg stradanja i progonstva i koji je bio spreman uiti. Ali apostol se nije usudio preuzeti odgovornost poduavanja Timoteja, neprokuanog mladia, za evan eosku slubu a da dobro ne upozna njegov karakter i prijanji ivot. Timotejev otac bio je Grk, a majka idovka. Od djetinjstva je poznavao Pisma. U njegovom je domu vladala zdrava i razumna pobonost. Vjera njegove majke i bake u sveto prorotvo stalno ga je podsjeala na blagoslove vrenja Boje volje. Boja rije je bila pravilo po kojem su ove dvije pobone ene odgajale Timoteja. Duhovna snaga pouka koje je od njih primio odrala ga je istim i neokaljanim od zlih utjecaja kojima je bio okruen. Tako su njegove kune uiteljice sura ivale s Bogom pripremajui ga za noenje tereta. Pavao je vidio da je Timotej vjeran, ustrajan i istinit mladi pa ga je uzeo da ih prati na putu i u radu. Oni koji su uili Timoteja u djetinjstvu, sad su bili nagra eni kad su vidjeli da se sin koji im je bio povjeren tijesno vezao uz velikog apo-
Uzvisivati kri
129
stola. Kad ga je Bog izabrao da postane uitelj, Timotej je bio mladi, ali njegova su naela bila tako utvr ena prijanjim odgojem da je mogao zauzeti mjesto Pavlova pomagaa. I premda je bio mlad, nosio je svoje odgovornosti s kranskom krotkou. Kao mjeru opreza Pavao je mudro savjetovao Timoteju da se obree ne zato to bi to Bog traio, nego da iz misli idova ukloni ono to bi moglo biti prepreka Timotejevoj slubi. Pavao je radei putovao od grada do grada po mnogim zemljama; esto je imao priliku propovijedati Krista u idovskim sinagogama kao i na drugim mjestima okupljanja. Kad bi se doznalo da je jedan od njegovih suradnika neobrezan, njegov bi rad bio uvelike ometen predrasudama i vjerskom iskljuivou idova. Apostol je svuda nailazio na odluno protivljenje i estoko progonstvo. eznuo je za tim da svoju idovsku brau, kao i pogane, dovede do spoznaje Evan elja i zato je nastojao, ako je to bilo u skladu s vjerom, ukloniti svaki razlog za protivljenje. Ali premda je inio tolike ustupke idovskim predrasudama, vjerovao je i nauavao da obrezanje nije nita, a Kristovo Evan elje sve. Pavao je volio Timoteja, pravoga sina u vjeri (1. Timoteju 1,2). Veliki apostol je esto pozivao na stranu mla eg uenika, ispitivao ga o povijesti Pisma, i dok su putovali od mjesta do mjesta, paljivo ga poduavao uspjenom radu. Obojica, Pavao i Sila, nastojali su u druenju s Timotejem produbiti dojmove o svetosti i ozbiljnoj naravi djela propovjednika Evan elja koji su ve proimali njegov um. Timotej je u svojem radu stalno traio Pavlov savjet i upute. Nije postupao po nagonu, nego je pokazao razlonost i ozbiljnost postavljajui pri svakom koraku pitanje: Je li to put Gospodnji? Sveti Duh je u njemu naao osobu koju je mogao izgraditi i oblikovati u hram u kojem e prebivati boanska Prisutnost. Kad se biblijske pouke utisnu u svakidanji ivot, one duboko i trajno utjeu na karakter. Ove je pouke Timotej nauio i po njima ivio. Nije bio posebno darovit, ali je njegov rad bio vrijedan jer je svoje od Boga dobivene sposobnosti uporabio u Uiteljevoj slubi. Njegovo poznavanje praktine pobonosti razlikovalo ga je od drugih vjernika i omoguilo mu da bude utjecajan.
204
205
130
Djela apostolska
206
Oni koji rade za due moraju stei dublju, potpuniju i jasniju spoznaju o Bogu od one koja se ne stjee posebnim naporom. Oni moraju sve svoje snage uloiti u djelo svojeg Uitelja. Oni su prihvatili uzvieno i sveto zvanje, i ako u svojem radu zadobiju due, moraju se vrsto drati Boga i svakodnevno primati milost i snagu iz Izvora svih blagoslova. Ba se time oitova milost Boja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odreemo bezbonosti i svjetskih pouda te ivimo umjereno, pravedno i pobono u ovom svijetu kao ljudi koji iekuju blaeno ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, naega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i oisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi. (Titu 2,11-14) Prije nego to e krenuti u novo podruje, Pavao i njegovi pratioci posjetili su crkve koje su osnovane u Pizidiji i okolnim krajevima. Dok su prolazili kroz spomenute gradove, nalagali su im da vre odredbe to su ih donijeli apostoli i starjeine u Jeruzalemu. A crkve se utvr ivahu u vjeri i svaki dan bivahu brojnije. Apostol je osjeao veliku odgovornost za one koji su se obratili njegovim radom. Iznad svega je elio da budu vjerni, da se mogu ponositi na Dan Kristov, rekao je, da nisam uzalud trao ni uzalud se trudio (Filipljanima 2,16). Strepio je nad rezultatima svoje slube. Osjeao je da bi i njegovo vlastito spasenje bilo u opasnosti kad bi propustio izvriti svoju dunost i kad crkva ne bi s njim sura ivala u djelu spaavanja dua. Znao je da samo propovijedanje nee biti dovoljno da vjernike pripremi za dranje rijei ivota. Znao je da ih treba uiti zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje, da bi mogli napredovati u Kristovom djelu. Ope je naelo da kad god tko odbija rabiti snage koje je dobio od Boga, one slabe i propadaju. Istina koju ne ivimo, koju ne dajemo drugima, gubi svoju ivotodavnu snagu, svoju sposobnost ozdravljanja. Otuda apostolov strah da ne uini zrelim svakog ovjeka u Kristu. Pavlova nada u Nebo blijedjela bi kad je razmiljao o nekom svojem moguem propustu koji bi doveo do toga da Crkva bude oblikovana po ljudskom, a ne boanskom uzoru. Njegovo znanje, njegova rjeitost, njegova uda, njegovo vi enje vjenih prizora kad je bio uznesen do treeg Neba sve to ne bi vrijedilo kad bi zbog nevjernosti u njego-
Uzvisivati kri
131
207
vom radu oni za koje je radio otpali od Boje milosti. Zato je rijeju i perom molio one koji su prihvatili Krista da idu putem koji e ih osposobiti da budu besprijekorni i isti, neporona djeca Boja usred nastranog i pokvarenog narataja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru, vrsto drei rije ivota (Filipljanima 2,15.16). Svaki pravi propovjednik osjea ozbiljnu odgovornost za duhovni napredak vjernika povjerenih njegovoj brizi i silnu elju da budu Boji suradnici. On zna da o vjernom obavljanju posla povjerenog od Boga u velikoj mjeri ovisi dobrobit Crkve. Ozbiljno i neumorno nastoji nadahnuti vjernike eljom da zadobivaju due za Krista, drei na umu da svatko tko pristupi Crkvi treba biti jo jedno sredstvo za provo enje plana otkupljenja. Nakon to su posjetili crkve u Pizidiji i oblinjem kraju, Pavao i Sila krenuli su s Timotejem u Frigiju i Galaciju, gdje su s velikom silom objavili Radosnu vijest o spasenju. Galaani su bili oboavatelji idola, ali kad su im apostoli propovijedali, radovali su se vijesti koja im je obeavala oslobo enje od robovanja grijehu. Pavao i njegovi suradnici navijetali su opravdanje vjerom u Kristovu rtvu pomirenja. Prikazali su Krista kao onoga koji je, vidjevi bespomono stanje ljudskog roda, doao izbaviti mukarce i ene tako to je ivio u poslunosti Bojem zakonu i platio kaznu za neposlunost. I u svjetlu kria, mnogi koji nikad prije nisu poznavali pravog Boga, poeli su shvaati veliinu Oeve ljubavi. Tako su Galaane pouili temeljne istine o Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu koji je sam sebe predao za nae grijehe da nas izbavi od sadanjeg pokvarenog svijeta u skladu s voljom Boga, Oca naega. Prihvaanjem vjere primili su Duha Bojeg i postali po vjeri sinovi Boji u Kristu Isusu. (Galaanima 1,3.4; 3,2.26) Pavlov ivot me u Galaanima bio je takav da je poslije mogao rei: Postanite, brao, molim vas, kao ja. (Galaanima 4,12 DF) Njegove su usne bile dotaknute arom sa rtvenika i on se mogao izdii iznad tjelesnih slabosti i prikazati Isusa kao jedinu nadu grjenika. Oni koji su ga uli znali su da je bio s Isusom. Obdaren silom odozgo, bio je sposoban usporediti duhovno s duhovnim i ruiti Sotonine utvrde. Njegov prikaz Boje ljubavi, kako se oitovala u rtvi Njegova jedinoro enog Sina, lomio je srca sluatelja i mnogi su pitali: to moram uiniti da se spasim?
208
132
Djela apostolska
209
210
Ova metoda navijetanja Evan elja obiljeavala je apostolov rad za sve vrijeme njegove slube me u neznabocima. Uvijek im je pred oi dozivao kri s Golgote. Mi, naime, ne propovijedamo sebe, rei e u kasnijim godinama ivota, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vae sluge radi Isusa. Zbilja, Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je zasvijetlio u naim srcima da osvijetli spoznaju slave Boje na licu Kristovu. (2. Korinanima 4,5.6) Posveeni vjesnici, koji su u prvim danima kranstva Radosnu vijest o spasenju nosili svijetu koji je propadao, nisu dopustili da ijedna pomisao samouzvienja pokvari njihovo navijetanje Krista i to razapeta. Nisu teili ni za vlau ni za ugledom. Skrivajui sebe u Spasitelju, uzvisivali su veliki plan spasenja i ivot Krista, Zaetnika i Zavritelja ovog plana. Sr njihovog nauka bila je Krist, isti juer i danas i zauvijek. Kad bi oni koji danas pouavaju Boju rije vie uzdizali Kristov kri, njihova bi sluba bila mnogo uspjenija. Ako se grjenike navede da ozbiljno pogledaju na kri, ako dobiju zaokruen pogled na razapetog Spasitelja, oni e shvatiti dubinu Bojeg milosr a i grjenost grijeha. Kristova smrt dokaz je velike Boje ljubavi prema ovjeku. Ona je jamstvo naeg spasenja. Uzeti kraninu kri bilo bi kao ukloniti sunce s neba. Kri nas dovodi blie Bogu, miri nas s njim. Nepokolebljivom suuti oinske ljubavi Jahve gleda na stradanje koje je podnio Njegov Sin da spasi ljudski rod od vjene smrti, i onda nas prihvaa u Ljubljenome. Bez kria ovjek ne bi mogao imati zajednicu s Ocem. O njemu ovisi sva naa nada. Od njega zrai svjetlo Spasiteljeve ljubavi, i kad grjenik u podnoju kria pogleda u Onoga koji je umro da bi ga spasio, on se moe radovati neiskazanom radou jer su mu grijesi oproteni. Kad je kleknuo pred kriem, dosegnuo je najvie mjesto koje ovjek moe dosegnuti. Zahvaljujui kriu uimo da nas nebeski Otac voli beskonanom ljubavlju. Trebamo li se uditi to je Pavao uskliknuo: Boe sauvaj da bih se iim ponosio osim kriem Gospodina naega Isusa Krista! (Galaanima 6,14 DF) I mi se moemo hvaliti kriem, prednou da se moemo potpuno predati Onomu koji je sebe dao za nas. A tada, sa svjetlou koja zrai s Golgote obasjavajui nae lice, moemo poi da ovo svjetlo objavimo onima koji su u mraku.
133
21
U drugim krajevima
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 16,7-40. Dolo je vrijeme da se Evan elje propovijeda izvan granica Male Azije. Za Pavla i njegove suradnike bio je pripremljen put da prije u u Europu. U Troadi, na obalama Sredozemnog mora, Pavao je nou imao vi enje. Neki Makedonac stade preda nj i ovako ga zamoli: Prije i u Makedoniju da nam pomogne! Poziv je bio ozbiljan, nije doputao odga anje. Odmah poslije tog vi enja, pie Luka koji je pratio Pavla, Silu i Timoteja na odlasku u Europu, nastojasmo otputovati u Makedoniju, zakljuujui da nas je Bog pozvao da im donesemo Radosnu vijest. Zaplovivi iz Troade, krenusmo pravo u Samotraku, a sutradan u Neapol, a odande u Filipe, rimsku koloniju i prvi grad onoga dijela Makedonije. Kada do e subota, nastavlja Luka, izi osmo izvan gradskih vrata k rijeci gdje smo drali da se nalazi bogomolja. Tu sjedosmo te poesmo govoriti skupljenim enama. Me u njima sluala nas neka ena imenom Lidija, prodavaica grimizne odjee iz grada Tijatire; ona je priznavala pravoga Boga; Gospodin joj otvori srce. Lidija je radosno prihvatila istinu. Ona i njezin dom obratili su se i krstili; zaklinjala je apostole da se smjeste u njezinu kuu. Dok su vjesnici kria vrili svoj posao poduavanja, za njima je pola neka ena opsjednuta vraarskim duhom viui: Ovi su ljudi sluge najuzvienijeg Boga; oni vam navjeuju put spasenja. To je ponavljala mnogo dana. (133)
211
212
134
Djela apostolska
213
214
Ova je ena bila posebno Sotonino oru e i svojim je gospodarima vraanjem pribavljala veliku zaradu. Njezin je utjecaj pridonosio utvr ivanju idolopoklonstva. Sotona je znao da je njegovo kraljevstvo ugroeno pa je pribjegao ovom nainu da se usprotivi Bojem djelu, nadajui se da e svoje lai pomijeati s istinama to su ih uili oni koji su navijetali Evan elje. Rijei pohvale koje je izgovarala ova ena nanosile su tetu istini odvraajui misli ljudi s nauka apostola i sramotei Evanelje; one su mnoge navodile da povjeruju kako ljude koji govore Bojim Duhom i snagom potie isti duh kao i ovu Sotoninu slukinju. Apostoli su neko vrijeme trpjeli ovo protivljenje, a onda je Pavao, nadahnut Svetim Duhom, zapovjedio zlom duhu da napusti enu. injenica da je odmah uutjela bila je svjedoanstvo da su apostoli Boji sluge i demon je to priznao pa je posluao njihovu zapovijed. Oslobo ena zlog duha i obnovljena uma, ena je odluila postati Kristova sljedbenica. A onda su se njezini gospodari uznemirili kad su shvatili da im je propala zarada. Vidjeli su da im je propala nada u zaradu od njezina vraanja i gatanja, i da uope vie nee imati izvor zarade ako se apostolima dopusti da nastave djelo Evan elja. Mnogi drugi u gradu zara ivali su novac zahvaljujui Sotoninim prijevarama pa su, bojei se utjecaja sile koja je tako uinkovito mogla zaustaviti njihovo djelovanje, podigli silnu viku na Boje sluge. Odvukli su apostole pred gradske vlasti s optubom: Ovi ljudi, koji su uz to idovi, bune na grad tim to ire obiaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni vriti. Potaknuto grozniavim uzbu enjem, mnotvo je istupilo protiv uenika. Prevladao je duh svjetine koju su vlasti posluale, strgnule plateve s apostola i naredile da ih se iiba. Poto im dadoe mnogo udaraca, bacie ih u tamnicu, a uvaru tamnice zapovjedie da ih dobro uva. Primivi takvu zapovijed, on ih baci u nutarnju prostoriju tamnice a noge im stavi u klade. Patnje apostola bile su strane zbog bolnog poloaja u kojem su bili ostavljeni, ali oni nisu mrmljali. Umjesto toga, u mrklom mraku i samoi tamnice hrabrili su jedan drugoga molitvom i pjevali hvale Bogu to su se nali dostojnima da podnesu sramotu radi Njega. Srca su im bila prepuna duboke i ozbiljne ljubavi prema djelu njihovog Otkupitelja. Pavao se sjetio kako
U drugim krajevima
135
je on bio uzrokom progonstva Kristovih uenika pa se radovao to su mu oi otvorene da vidi i srce da osjea snagu slavnih istina koje je neko prezirao. Ostali su zatvorenici s iznena enjem sluali glasove molitve i pjevanja koje je dopiralo iz unutarnje prostorije tamnice. Bili su navikli da nonu tiinu prekidaju krikovi i stenjanje, proklinjanje i psovke, ali nikad prije nisu uli da se iz turobne elije uzdiu molitve i pjesme hvale. Straari i zatvorenici udili su se i pitali kakvi su to ljudi koji se izloeni hladnoi, gladi i muenju mogu radovati. U me uvremenu su se dunosnici vlasti vratili kuama, sami sebi estitajui to su tako brzim i odlunim mjerama uguili nemir. No usput su uli druge pojedinosti o karakteru i djelu ljudi koje su osudili na ibanje i tamnicu. Vidjeli su enu koja je bila oslobo ena od sotonskog utjecaja i bili zapanjeni promjenom njezina izgleda i ponaanja. U prolosti je stvarala dosta nevolja gradu; sad je bila tiha i miroljubiva. Kad su shvatili da su prema rimskom kaznenom pravu okrutno kaznili dva vjerojatno nevina ovjeka, srdili su se sami na sebe i odluili da e ujutro apostole bez rijei pustiti i otpratiti izvan grada, kako ne bi bili izloeni nasilju svjetine. Ali dok su ovi ljudi bili okrutni i osvetoljubivi ili zloinaki nemarni prema sveanim odgovornostima koje su im bile povjerene, Bog nije zaboravio na svoje sluge. Cijelom je Nebu bilo do ljudi koji su stradali zbog Krista i ono je poslalo an ele da posjete tamnicu. Od njihovog koraka zatresla se zemlja. Teko zakljuana zatvorska vrata otvorila su se; verige i klade spale su s ruku i nogu zatvorenika, a bljetavo svjetlo obasjalo je tamnicu. Tamniar je s iznena enjem sluao molitve i pjesme utamnienih apostola. Kad su bili sprovedeni u tamnicu, vidio je njihove nateene rane koje su krvarile i sam je njihove noge dao staviti u klade. Oekivao je da e od njih uti ogorene rijei i kletve, a umjesto toga uo je pjesme radosti i hvale. S ovim zvucima u uima pao je u san iz kojega ga je probudio potres i ljuljanje tamnikih zidova. Iznenada je na svoje zaprepatenje ustanovio da su sva vrata tamnice otvorena pa ga je obuzeo strah da su zatvorenici pobjegli. Sjetio se s kakvom su strogom naredbom Pavao i Sila sino bili predani njemu i bio je siguran da e zbog svojeg
215
136
Djela apostolska
216
217
nemara biti kanjen smru. Oajan, pomislio je kako je bolje da pogine od vlastite ruke nego da bude izloen sramotnom pogubljenju. Izvukao je ma i upravo se namjeravao ubiti kad je zauo Pavlov umirujui glas: Ne ini sebi nikakva zla, jer smo svi ovdje! Svi su bili na svojim mjestima, obuzdani Bojom silom kojom je zraio jedan od zatvorenika. Grubost kojom je tamniar postupio prema apostolima nije ih uinila zlovoljnima. Pavao i Sila imali su Kristov duh, a ne duh osvete. U njihovim srcima, ispunjenima ljubavlju prema Spasitelju, nije bilo mjesta mrnji protiv njihovih muitelja. Tamniar je ispustio ma i, zatraivi svjetlo, pourio u unutarnju prostoriju tamnice. Morao je vidjeti kakvi su to ljudi koji su ljubaznou uzvraali za okrutnost kojom se s njima postupalo. Kad je stigao do mjesta gdje su bili apostoli, bacio se pred njih i zamolio oprost. A onda je, izvodei ih u dvorite, upitao: Gospodo, to mi treba initi da se spasim? Tamniar je drhtao pred Bojom srdbom koja se oitovala u potresu; kad je mislio da su zatvorenici pobjegli, bio je spreman da se ubije; ali sada je sve to izgledalo beznaajno u usporedbi s novim, neobinim strahom koji je zahvatio njegov um i eljom da ima smirenost i vedrinu kao apostoli kad su bili izloeni patnjama i zlostavljanju. Na njihovom licu vidio je nebesko svjetlo; znao je da se Bog na udesan nain umijeao da im spasi ivot, i na um su mu s posebnom snagom dole rijei ene opsjednute duhom: Ovi su ljudi sluge najuzvienijeg Boga; oni vam navjeuju put spasenja. S dubokom poniznou zatraio je da mu apostoli pokau put ivota. Vjeruj u Gospodina Isusa odgovorie mu pa e se spasiti ti i tvoj dom i potom navijestie rije Gospodnju i svim njegovim ukuanima. Tamniar je zatim oprao rane apostolima i posluio ih, nakon ega se krstio on i svi njegovi ukuani. Posveujui utjecaj osjeao se me u zatvorenicima i mnogi su otvorili um za sluanje istina koje su izlagali apostoli. Bili su osvjedoeni da ih je Bog, kojemu su ovi ljudi sluili, udom izbavio od robovanja. Potres je strano uplaio gra ane Filipa i kad su ujutro slubenici zatvora ispriali gradskim dunosnicima to se dogodilo, uhvatio ih je strah pa su poslali liktore da oslobode apostole. Ali Pavao je izjavio: Poto su nas, rimske gra ane bez
U drugim krajevima
137
istrage javno iibali i bacili u tamnicu, zar sada da nas tajno otpuste? Nipoto! Ve neka sami do u i neka nas izvedu! Apostoli su bili rimski gra ani i bilo je protuzakonito iibati Rimljanina, osim za najgori zloin, ili mu oduzeti slobodu bez potena su enja. Pavao i Sila bili su javno utamnieni pa su sada odbili da budu tajno puteni bez odgovarajueg objanjenja od strane pretora. Kad su to douli pretori, uplaili su se da e se apostoli aliti caru, pa su odmah otili u tamnicu, ispriali se Pavlu i Sili za uinjenu nepravdu i okrutnost te ih osobno izveli iz tamnice uz molbu da napuste grad. Pretori su se bojali utjecaja apostola na narod, a bojali su se i Sile koja se zauzela za ove nevine ljude. Postupajui u skladu s Kristovim uputama, apostoli nisu htjeli ostati tamo gdje su bili nepoeljni. A Pavao i Sila, kad izi oe iz tamnice, do oe k Lidiji gdje vidjee i utjeie brau; zatim otputovae. Apostoli nisu smatrali uzaludnim svoj rad u Filipima. Naili su na veliko protivljenje i doivjeli progonstvo, ali je intervencija Providnosti i obraenje tamniara i njegovih ukuana vie nego nadomjestilo sramotu i patnje koje su pretrpjeli. Novost o njihovom nepravednom utamnienju i udesnom izbavljenju proula se po itavoj okolici i to je pridonijelo da su djelo apostola zamijetili i oni ljudi do kojih oni inae ne bi mogli doprijeti. Kao posljedica Pavlovog rada u Filipima osnovana je crkva u kojoj je broj vjernika stalno rastao. Njegova revnost i posveenje, a iznad svega spremnost da trpi radi Krista, ostavila je dubok i trajan dojam na obraenike. Oni su ljubomorno uvali dragocjene istine za koje su se apostoli toliko rtvovali i cijelim se srcem posvetili djelu svojeg Otkupitelja. Da ova crkva nije izbjegla progonstvo, vidljivo je iz jednog dijela pisma koje joj je Pavao uputio. On kae: Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega nego i da trpite za nj, vodei istu borbu koju ste vidjeli da sam ja podnosio. No njihova je vjera bila tako vrsta da je izjavio: Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve zbog vaeg udjela u irenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada. (Filipljanima 1,29.30.3-5)
218
219
138
Djela apostolska
220
Strana se borba vodi izme u sila dobra i sila zla u vanim sreditima u koja su vjernici istine pozvani da rade. Jer naa borba nije protiv krvi i tijela, izjavljuje Pavao, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnik ovoga mranog svijeta. (Efeanima 6,12) Borba izme u Boje crkve i onih koji su pod utjecajem zlih an ela vodit e se do kraja vremena. Prvi su krani esto bili pozivani da se licem u lice sukobe sa silama tame. Lukavou i progonstvom neprijatelj se trudio da ih odvrati od prave vjere. U nae vrijeme, kad se naglo pribliava kraj svemu na Zemlji, Sotona ulae oajnike napore da prevari svijet. On smilja mnotvo planova da zaokupi um i odvrati pozornost od istina bitnih za spasenje. Njegovi su pomonici u svakom gradu zaokupljeni organiziranjem u skupine radi protivljenja Bojem zakonu. Varalica od iskona radi na tome da unese elemente metea i pobune, a ljude zapali revnou koja nije po razumu. Pokvarenost dosee razinu koju nikad prije nije dostigla, a ipak mnogi propovjednici Evan elja viu: Mir i sigurnost. Ali Boji vjerni vjesnici trebaju stalno napredovati u radu. Obueni u nebeski oklop trebaju neustraivo i pobjedonosno ii dalje, ne prekidajui borbu dok svaka dua u njihovom dometu ne primi vijest istine za ovo vrijeme.
139
22
Solun
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,1-10. Napustivi Filipe, Pavao i Sila su otili u Solun. Tu im se pruila prilika da govore velikom skupu u idovskoj sinagogi. Njihova pojava svjedoila je o sramotnom postupanju s njima i zahtijevala objanjenje o tome to se dogodilo. Oni su to uinili ne uzvisujui sebe, ve veliajui Onoga koji je izveo njihovo osloba anje. Propovijedajui Solunjanima, Pavao se pozvao na starozavjetna proroanstva o Mesiji. Krist je tijekom svoje slube otvorio um uenika za ova proroanstva kad je poeo od Mojsija te, slijedei sve proroke, protumai im to se za njega odnosilo u svim Pismima (Luka 24,27). Propovijedajui Krista, Petar se pozvao na dokaze iz Starog zavjeta. Stjepan je postupio na isti nain. A i Pavao se u svojoj slubi pozivao na Pisma koja su prorekla Kristovo ro enje, stradanje, smrt, uskrsnue i uzaae. Nadahnutim svjedoanstvom Mojsija i proroka jasno je dokazao da je Isus iz Nazareta bio Mesija i pokazao da je od Adamova doba Kristov glas govorio preko patrijarh i prorok. to se tie pojave Obeanog, dana su jasna i odre ena proroanstva. Adamu je bio obean siguran dolazak Otkupitelja. Presuda izgovorena nad Sotonom: Neprijateljstvo ja zameem izme u tebe i ene, izme u roda tvojeg i roda njezina: on e ti glavu satirati, a ti e mu vrebati petu (Postanak 3,15), bila je naim praroditeljima obeanje otkupljenja koje e se ostvariti po Kristu. (139)
221
222
140
Djela apostolska
223
224
Abrahamu je bilo obeano da e iz njegova potomstva doi Spasitelj svijeta: Svi e se narodi blagoslivljati tvojim potomstvom. Ne veli se i potomcima, u mnoini, ve u jednini: i njegovu Potomku; to je Krist. (Postanak 22,18; Galaanima 3,16) Pri kraju svojeg rada, Mojsije je kao vo a i uitelj u Izraelu jasno prorekao dolazak Mesije. Proroka, kao to sam ja, objavio je okupljenom mnotvu Izraelaca, iz tvoje sredine, od tvoje brae, podignut e ti Jahve, Bog tvoj: njega sluajte! Mojsije je Izraelcima potvrdio da mu je to objavio sam Bog dok se nalazio na gori Horebu govorei: Podignut u im proroka izmeu njihove brae, kao to si ti. Stavit u svoje rijei u njegova usta, da im kae sve to mu zapovjedim. (Ponovljeni zakon 18,15.18) Mesija je trebao biti potomak kraljevske loze jer je Gospodin preko Jakova prorekao: Od Jude ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaka od nogu njegovih udaljiti nee dok ne do e onaj kome pripada kome e se narodi pokoriti. (Postanak 49,10) Izaija je prorekao: Isklijat e mladica iz panja Jiajeva, izdanak e izbit iz njegova korijena. Priklonite uho i k meni do ite, posluajte, i dua e vam ivjeti. Sklopit u s vama Savez vjean, Savez milosti Davidu obeanih. Evo, uinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. Evo, pozvat e narod koji ne poznaje, i narod koji te ne zna dohrlit e k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio. (Izaija 11,1; 55,3-5) I Jeremija je svjedoio o dolasku Otkupitelja kao kneza iz Davidove kue: Evo dolaze dani rije je Jahvina podii u Davidu izdanak pravedni. On e vladati kao kralj i biti mudar, i init e pravo i pravicu u zemlji. U njegove e dane Judeja biti spaena, i Izrael e ivjeti spokojno. I evo imena kojim e ga nazivati: Jahve, Pravda naa. I ponovo: Jer ovako govori Jahve: Nikada Davidu nee nestati potomka koji e sjediti na prijestolju doma Izraelova. I nikada nee levitima i sveenicima nestati potomaka koji e sluiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane. (Jeremija 23,5.6; 33,17.18) Proreeno je ak i Mesijino mjesto ro enja: A ti, Betleheme Efrato, najmanji me u kneevstvima Judinim, iz tebe e mi
Solun
141
izai onaj koji e vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjenih vremena. (Mihej 5,1) Djelo koje e Spasitelj vriti na Zemlji bilo je prikazano u glavnim crtama: Na njemu e duh Jahvin poivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut e ga strah Gospodnji. Onaj koji bude tako pomazan, bit e poslan da radosnu vijest donese(m) ubogima, da iscijeli(m) srca slomljena; da zarobljenima navijesti(m) slobodu i oslobo enje sunjevima; da navijesti(m) godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga naega; da razveseli(m) oaloene na Sionu i da im dade(m) vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha alosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oajna. I zvat e ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim na slavu njegovu. (Izaija 11,2.3; 61,1-3) Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika due moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima. On ne vie, on ne die glasa, niti se uti moe po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj to tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malake dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci ude za njegovim naukom. (Izaija 42,1-4) Pavao je s uvjerljivom snagom dokazivao iz starozavjetnih Pisama kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih. Nije li Mihej prorokovao: Palicom po licu udaraju Suca Izraelova? (Mihej 4,14) Nije li Obeani preko proroka Izaije o sebi prorekao: Le a podmetnuh onima to me udarahu, a obraze onima to mi bradu upahu, i lica svoga ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja? (Izaija 50,6) Preko psalmista Krist je prorekao kako e ljudi postupati s Njim: A ja sam ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlae usne, mau glavom: U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje! Sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele me u sobom i kocku bacaju za odjeu moju. Tu inac sam postao brai i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoe na me. Ruganje mi slomilo srce i klonuh; ekao sam da se tko saali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjei, ali ga ne na oh. (Psalam 22,79.18.19; 69,9.10.21)
225
142
Djela apostolska
226
227
Kako su bila savreno jasna Izaijina proroanstva o Kristovom stradanju i smrti! Tko da povjeruje u ono to nam je objavljeno? pita prorok. Kome se otkri ruka Jahvina? Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasuene. Ne bijae na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagldali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bjee, odbaen od ljudi, ovjek boli, vian patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bjee, odvrgnut. A on je nae bolesti ponio, nae je boli na se uzeo, dok smo mi drali da ga Bog bije i poniava. Za nae grijehe probodoe njega, za opaine nae njega satrijee. Na njega pade kazna radi naeg mira, njegove nas rane iscijelie. Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on putae, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoe ga; ko ovca, nijema pred onima to je striu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom rijeie; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje ivih uklonie njega, za grijehe naroda njegova na smrt ga izbie. (Izaija 53,1-8) ak je i nain Njegove smrti bio proreen. Kao to je mjedena zmija bila podignuta u pustinji, tako je Otkupitelj koji je doao bio podignut da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni (Ivan 3,16). Ako li ga tko upita: Kakve su ti to rane po tijelu? on e odgovoriti: Izranjen sam kod prijatelj. (Zaharija 13,6) Ukop mu odredie me u zloincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije poinio nepravde nit su mu usta lai izustila. Ali se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. (Izaija 53,9.10) Ali On koji je trebao umrijeti od ruku zlih ljudi, trebao je uskrsnuti kao pobjednik nad grijehom i grobom. Pod nadahnuem Svemoguega Omiljeni pjeva Izraelov posvjedoio je o slavnom jutru uskrsnua. I tijelo mi spokojno poiva, s radou je objavio. Jer mi nee ostavit duu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trulei ugleda. (Psalam 16,9.10) Pavao je pokazao kako je Bog tijesno povezao rtvenu slubu s proroanstvima o Onomu koji je bio odveden ko jagnje na klanje. Mesija je trebao dati svoj ivot za nae grijehe. Gledajui prizor Spasiteljeve rtve pomirnice stoljeima unaprijed, prorok Izaija je posvjedoio da se Boji Jaganjac sm ponudio
Solun
143
na smrt i me u zlikovce bi ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi (Izaija 53,5.12). Pretkazani Spasitelj trebao je doi ne kao ovozemaljski kralj, izbavitelj idovskog naroda od zemaljskih tlaitelja, ve kao ovjek me u ljudima, da ivi ivotom siromatva i ponienja i da na kraju bude prezren, odbaen i pogubljen. Spasitelj proreen u starozavjetnim Pismima trebao se sm rtvovati za pali ljudski rod i tako ispuniti zahtjeve prekrenog Zakona. U Njemu je slika rtve postala stvarnost, a Njegova smrt na kriu dala je smisao cijelom idovskom sustavu. Pavao je Solunjanima govorio o svojoj nekadanjoj revnosti za obredni zakon i ispriao im svoje udesno iskustvo pred damaanskim vratima. Prije obraenja bio je uvjeren u nasljednu pobonost, to je bila lana nada. Njegova vjera nije bila usidrena na Kristu; umjesto toga uzdao se u formu i obrede. Gorljivost za Zakon bila je odvojena od vjere u Krista i stoga je bila besmislena. Dok se hvalio da je besprijekoran u vrenju djela Zakona, odbacio je Onoga koji je dao vrijednost Zakonu. Ali kad se obratio, sve se promijenilo. Pred njim se Isus iz Nazareta pojavio kao Mesija kojeg je progonio u osobi Njegovih svetih. Progonitelj Ga je vidio kao Bojeg Sina, Onoga koji je doao na Zemlju kao ispunjenje proroanstava i koji je u svojem ivotu ispunio svaku odredbu Svetih pisama. Dok je Pavao sa svetom odvanou navijetao Evan elje u solunskoj sinagogi, silno svjetlo obasjalo je pravo znaenje obreda i ceremonija vezanih uz slubu u Svetitu. On je misli svojih sluatelja poveo u vrijeme nakon zemaljske slube i Kristove slube u nebeskom Svetitu, do onog vremena kad e, po dovretku posrednike slube, Krist ponovo doi u sili i velikoj slavi i na Zemlji uspostaviti svoje kraljevstvo. Pavao je vjerovao u drugi Kristov dolazak; toliko je jasno i snano iznio istine o ovom doga aju da su na umove mnogih koji su ih uli ostavile trajan dojam. Tri subote zaredom propovijedao je Solunjanima raspravljajui s njima iz Pisma o ivotu, smrti, uskrsnuu, nebeskoj slubi i buduoj slavi Krista, tog zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta (Otkrivenje 13,8 DF). Uzdizao je Krista, a pravilno razumijevanje Njegove slube jest klju koji otvara starozavjetna Pisma i omoguuje pristup njihovom velikom blagu.
228
229
144
Djela apostolska
230
Ovakvo navijetanje evan eoskih istina, popraeno monom silom, privuklo je pozornost velikog broja vjernika. I neki se od njih uvjerie te pristadoe uz Pavla i Silu; isto tako i veliko mnotvo Grka i prilian broj uglednih ena. Kao u mjestima koja su posjetili prije, apostoli su i ovdje naili na odluno protivljenje. idove nato spopade zavist. (DF) Rimska vlast u to vrijeme nije bila naklonjena idovima jer su prije kratkog vremena digli ustanak u Rimu. Gledalo ih se sumnjiavo i sloboda im je bila u izvjesnoj mjeri ograniena. Sad su vidjeli priliku da iskoriste okolnosti i ponovo zadobiju naklonost, a da istodobno osramote apostole i obraenike na kranstvo. Da bi to ostvarili, pridobili su neke pokvarene ljude s gradskih trgova, izazvae nerede, uzbudie grad. Nadajui se da e nai apostole, napadoe na kuu Jasonovu, ali nisu mogli nai ni Pavla ni Silu. Ali kako njih ne na oe, svjetina je u svojem lu akom razoaranju odvukla Jasona i neku brau pred glavare viui: Doli su i ovamo oni koji su uzbunili sav svijet! Jason ih je primio kao goste u svoju kuu! Svi ovi ljudi rade protiv carskih odredaba tvrdei da ima drugi kralj, neki Isus! Budui da nisu mogli nai Pavla i Silu, glavari su pustili optuene vjernike uz jamstvo da e sauvati mir. Bojei se nove provale nasilja, braa odmah nou poslae Pavla i Silu u Bereju. Oni koji danas nauavaju nepopularne istine ne trebaju se obeshrabriti ako katkad ne nai u na dobar prijam, ak i kod onih koji tvrde da su krani, kao to ni Pavao i njegovi suradnici nisu naili na dobar prijam kod ljudi za koje su radili. Vjesnici kria moraju se naoruati vjerom i hrabrou i uvijek raditi u Isusovo ime. Moraju uzdizati Krista kao ovjekova posrednika u nebeskom Svetitu, Onoga na koga su ukazivale sve rtve starozavjetnog sustava i po ijoj rtvi pomirnici prijestupnici Bojeg zakona mogu nai mir i oprost.
145
23
Bereja i Atena
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 17,11-34. U Bereji je Pavao naiao na idove koji su ispitivali istine koje je pouavao. Lukin izvjetaj o njima glasi: Ovi su idovi bili plemenitiji od onih u Solunu. Primie rije Boju sasvim spremno, svaki dan istraujui Pisma da li je tako. I tako prigrlie vjeru mnogi od njih, a od Grka prilian broj uglednih ena i mueva. Um Berejaca nije bio skuen predrasudama. Bili su spremni ispitati nauk koji su apostoli propovijedali. Prouavali su Bibliju ne iz znatielje, ve da saznaju to je napisano o obeanome Mesiji. Svakodnevno su istraivali svete izvjetaje i, dok su uspore ivali pismo s pismom, nebeski su an eli bili pokraj njih, prosvjetljivali im um i poticali srca. Gdje god se navijetaju istine Evan elja, oni koji iskreno ele initi to je pravo, poinju marljivo istraivati Pisma. Kad bi u zavrnim prizorima povijesti Zemlje oni kojima su objavljene provjerene istine slijedili primjer Berejaca te svakodnevno istraivali Pisma i uspore ivali Boju rije s vijeu koja im je objavljena, danas bi, tamo gdje ih sada ima razmjerno malo, postojao veliki broj onih koji su vjerni naelima Bojeg zakona. Ali kad se iznose nepopularne biblijske istine, mnogi ih ne ele ispitati. Premda ne mogu opovrgnuti jasni nauk Svetog pisma, oni vrlo nevoljko pristupaju prouavanju ponu enih dokaza. Neki smatraju da, ak ako je ovaj nauk stvarno istinit, nije vano hoe li ili nee prihvatiti novo svjetlo pa se dre ugodnih bajki (145)
231
232
146
Djela apostolska
233
234
kojima se neprijatelj slui da zavede due. Tako njihov razum zabludom oslijepi i oni se odvajaju od Neba. Svima e biti su eno prema svjetlu koje su dobili. Gospodin alje svoje izaslanike s vijeu spasenja i smatrat e one koji je uju odgovornima za odnos prema rijeima Njegovih slugu. Oni koji iskreno trae istinu, pozorno e, u svjetlu Boje rijei, ispitati iznesene doktrine. Nevjerni idovi iz Soluna, ispunjeni zaviu i mrnjom prema apostolima, ne zadovoljavajui se time to su ih otjerali iz svojega grada, slijedili su ih u Bereju i protiv njih nahukali i uzbunili svjetinu. Bojei se da e Pavao, ako ostane, biti izloen nasilju, braa su ga poslala u Atenu; s njim je polo nekoliko Berejaca koji su nedavno prigrlili vjeru. Tako je progonstvo slijedilo uitelje istine iz grada u grad. Kristovi neprijatelji nisu mogli sprijeiti napredovanje Evan elja, ali su uspjeli jako oteati rad apostolima. No unato protivljenju i sukobu Pavao je stalno iao naprijed, odluan da ostvari Boju namjeru koja mu je bila objavljena u vi enju u Jeruzalemu: Idi, jer u te poslati daleko, k poganima! (Djela 22,21) Nagli odlazak iz Bereje Pavlu nije dopustio da posjeti, kako je namjeravao, brau u Solunu. Nakon dolaska u Atenu, apostol je poslao natrag brau Berejce s porukom za Silu i Timoteja da mu se odmah pridrue. Timotej je doao u Bereju prije Pavlova odlaska i ostao sa Silom da nastave rad koji je tako dobro poeo, ali i da uputi nove obraenike u naela vjere. Atena je bila metropola poganskog svijeta. U tom se gradu Pavao nije sreo s neukim, lakovjernim puanstvom, ve s ljudima poznatim po umnosti i kulturi. Na sve su se strane mogli vidjeti njihovi bogovi i oboavani junaci iz povijesti i poezije, dok su velianstvene gra evine i slike ukazivale na nacionalnu slavu i rasprostranjeno tovanje poganskih boanstava. Osjetila naroda bila su zaarana ljepotom i sjajem umjetnosti. Svuda su se uzdizali masivni oblici beskrajno skupocjenih svetita i hramova. Skulpture, svetita i spomen-ploe podsjeali su na izvojevane pobjede i junatva slavnih ljudi. Sve je to Atenu inilo golemom umjetnikom galerijom. Kad je Pavao vidio ljepotu i veliinu svega to ga je okruivalo i grad potpuno posveen idolopoklonstvu, spopala ga je revnost za Boga koji je bio obeaen na svakom koraku; u
Bereja i Atena
147
srcu je osjetio saaljenje prema Atenjanima koji, bez obzira na svoju intelektualnu kulturu, nisu poznavali pravoga Boga. Apostol se nije dao prevariti onim to je vidio u ovom sreditu znanja. Njegova je duhovna narav bila toliko zaokupljena nebeskim stvarima da su radost i slava nepropadljivog bogatstva u njegovim oima uinile bezvrijednim bljetavilo i sjaj koji ga je okruivao. Kad je vidio velianstvenost Atene, shvatio je njezinu zavodljivu mo nad ljubiteljima umjetnosti i znanosti, i njegov je um bio pod dubokim dojmom vanosti rada koji ga je oekivao. U ovom velikom gradu, u kojem se nije tovalo Boga, Pavla je obuzeo snaan osjeaj samoe; eznuo je za razumijevanjem i pomoi svojih suradnika. to se ljudskog prijateljstva tie, osjeao se potpuno sam. U pismu upuenom Solunjanima izrazio je svoje osjeaje rijeima: Pristadosmo u Ateni ostati sami. (1. Solunjanima 3,1 DF) Pred njim su se nalazile naizgled nepremostive prepreke pa se osjeao skoro bespomoan u pokuaju da dopre do srca ovih ljudi. Dok je ekao Silu i Timoteja, Pavao nije bio besposlen. Raspravljao je u sinagogi sa idovima i ostalim priznavaocima pravoga Boga, a na trgu svaki dan s onima koje bi tu zatekao. No njegov glavni cilj u Ateni bio je navijestiti Radosnu vijest o spasenju onima koji nisu imali pravu spoznaju o Bogu i Njegovoj nakani za pali ljudski rod. Apostol je uskoro trebao upoznati poganstvo u njegovom najlukavijem i najzavodljivijem obliku. Veliki ljudi u Ateni brzo su saznali da se u gradu nalazi neki usamljeni uitelj koji narodu iznosi nov i neobian nauk. Neki od njih potraili su Pavla i poveli razgovor s njim. Ubrzo se oko njih okupilo mnotvo sluatelja. Neki su bili spremni ismijati apostola kao ovjeka drutveno i intelektualno daleko ispod njih, pa su me u sobom podrugljivo govorili: to bi ovaj brbljavac htio rei? Drugi su, zato to je navjeivao kao Radosnu vijest Isusa, rekli: ini se da propovijeda tu e bogove. Me u onima koji su se sastali s Pavlom na trgu bili su neki epikurejski i stoiki mudraci, ali su oni, zajedno sa svima drugima koji su s njim stupili u razgovor, uskoro shvatili da on posjeduje daleko vee znanje od njih. Njegova je umna snaga ulijevala potovanje uenih ljudi dok je svojim ozbiljnim, loginim rasu ivanjem i govornikom snagom zaokupljao pozornost svih
235
148
Djela apostolska
236
237
koji su ga sluali. Njegovi su sluatelji priznali injenicu da nije poetnik jer se svim staleima mogao usprotiviti uvjerljivim argumentima u prilog nauka koji je iznosio. Tako je apostol stajao neustraivo, sukobljavajui se sa svojim protivnicima na njihovom tlu, uzvraajui na logiku logikom, na filozofiju filozofijom, na rjeitost rjeitou. Njegovi su ga protivnici upozorili na Sokratov usud, koji je, zato to je uvodio nove bogove, bio osu en na smrt; savjetovali su Pavlu da ne izlae svoj ivot opasnosti na isti nain. Ali apostolova su izlaganja privukla pozornost puanstva i njegova prirodna mudrost izazivala je potovanje i divljenje. Budui da ga nisu mogli uutkati znanou ni ironijom filozofa, osvjedoeni da je, bez obzira na opasnost, odluan ostvariti svoju zadau i iznijeti im svoju priu, odluili su mu dati priliku i sasluati ga. Zato su ga poveli na Marsov breuljak. To je bilo jedno od najsvetijih mjesta u Ateni, i svemu to je bilo povezano s njim pristupali su s praznovjernim tovanjem, koje je u mislima nekih graniilo sa strahom. Na ovom su mjestu predmete vezane uz religiju esto razmatrali ljudi koji su smatrani vrhunskim sucima u svim vanijim moralnim i gra anskim pitanjima. Ovdje su, daleko od buke i metea pretrpanih ulica i neobuzdane rasprave, mogli sasluati apostola bez prekidanja. Oko njega su se okupili pjesnici, umjetnici i filozofi atenski znanstvenici i mudraci, koji su mu se obratili rijeima: Moemo li znati kakva je to nova nauka koju propovijeda? udnim nam tvrdnjama puni ui. Zato bismo eljeli znati to to znai. U ovom trenutku sveane odgovornosti apostol je bio miran i hladnokrvan. Njegovo je srce bilo optereeno vanom vijeu i rijei koje su silazile s njegovih usana osvjedoile su njegove sluatelje da nije besposleni brbljavac. Atenjani! rekao je. Vidim da ste u svakom pogledu neobino poboni. Prolazei vaim gradom i promatrajui vae svetinje, na oh i rtvenik na kojem je napisano: Nepoznatom Bogu. Dakle, to vi ne znajui tujete, to vam ja navjeujem. Unato svoj mudrosti i opem znanju, nisu poznavali Boga koji je stvorio svemir. Ali bilo je nekih koji su eznuli za veim svjetlom. Oni su se okretali k Beskonanome. Rukom ispruenom prema hramu krcatom idolima, Pavao je izlio teret svoje due i ukazao na varljivost religije Atenjana.
Bereja i Atena
149
Mudriji me u njegovim sluateljima bili su iznena eni dok su sluali njegovo prosu ivanje. Pokazalo se da je bio upoznat s njihovim umjetnikim djelima, knjievnou i religijom. Pokazujui na njihove kipove i idole, ustvrdio je da se Boga ne moe prikazati ljudskim tvorevinama. Ovi kipovi ne mogu ni u najmanjoj mjeri prikazati Jahvinu slavu. Podsjetio ih je da ovi kipovi nemaju ivota, da se nalaze pod ovjekovim nadzorom, da se kreu samo kad ih ljudske ruke pokreu i da su oni koji im se klanjaju u svemu nadmoniji od onoga emu se klanjaju. Pavao je misli svojih idolopoklonikih sluatelja poveo iznad ogranienja njihove lane religije i usmjerio im pogled na Boanstvo koje su imenovali nepoznatim Bogom. Ovo Bie koje im je sada navijetao, neovisno je o ljudima jer Mu nije potrebno nita to bi ljudske ruke mogle dodati Njegovoj moi i slavi. Ljudi su se divili Pavlovom ozbiljnom i loginom izlaganju osobina pravoga Boga Njegovoj stvaralakoj sili i postojanju Njegove nadmone providnosti. Ozbiljnim i toplim rijeima apostol je izjavio: Bog, Stvoritelj svijeta i svega to je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagra enim ljudskom rukom niti ga posluuju ljudske ruke, kao da bi trebao neto on koji svima daje ivotni dah i sve ostalo. Nebesa nisu dovoljno velika da obuhvate Boga, a kamoli hramovi sagra eni ljudskim rukama! U ono doba kasti, kad su ljudska prava esto bila nepriznata, Pavao je iznio veliku istinu o ljudskom bratstvu izjavljujui da je Bog izveo sav ljudski rod od jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj. U Bojim oima svi su jednaki i svako ljudsko bie duguje potpunu odanost Stvoritelju. Apostol je zatim pokazao kako se kroz svekoliko Boje postupanje s ovjekom kao zlatna nit provlai namjera Njegove milosti i milosr a. On je ljudima odredio ustaljena godinja doba i mee postojbine njihove, s nakanom da trae Boga, ne bi li ga moda napipali i nali, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas. Obraajui se uglednim ljudima oko sebe rijeima jednog njihovog pjesnika, prikazao je beskonanog Boga kao Oca ija su djeca svi oni. Po njemu, naime, ivimo, miemo se i jesmo, izjavio je, kako su to rekli i neki vai pjesnici od njega po-
238
239
150
Djela apostolska
240
tjeemo. Budui da potjeemo od Boga, ne smijemo drati da je Boanstvo slino zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari tvorevini ljudskog umijea i mate. A sada zatvorivi oi nad vremenima neznanja Bog poruuje ljudima da se svi i svagdje obrate. U doba mraka koje je prethodilo Kristovom dolasku, boanski Vladar je olako preao preko idolopoklonstva pogana. Ali sada je po svojem Sinu ljudima poslao svjetlo istine i On od njih oekuje obraenje radi spasenja; ne samo od siromanih i skromnih, ve i od ponosnih filozofa i zemaljskih knezova. Jer je odredio dan kada e pravedno suditi svemu svijetu preko ovjeka koga odredi za to, i svima prui jamstvo uskrisivi ga od mrtvih. Kad je Pavao govorio o uskrsnuu mrtvih, jedni se poee rugati, a drugi govoriti: O tome emo te posluati drugi put! Tako je zavrio apostolov rad u Ateni, sreditu neznaboake uenosti, zato to su se Atenjani, uporno se drei svojeg idolopoklonstva, odvratili od svjetla prave religije. Kad su ljudi zadovoljni svojim dostignuima, od njih se malo moe oekivati. Hvalei se svojom uenou i mudrou, Atenjani su bivali sve pokvareniji i zadovoljniji mutnim tajnama idolopoklonstva. Me u onima koji su sluali Pavla bili su neki koje su iznesene istine osvjedoile, ali se nisu htjeli poniziti da priznaju Boga i prihvate plan spasenja. Nikakva rjeitost ni snaga dokaza ne moe obratiti grjenika. Samo Boja sila moe utisnuti istinu u srce. Nemogue je dosegnuti onoga tko se stalno odvraa od te sile. Grci su teili za mudrou, ali je vijest o kriu za njih bila ludost jer su svoju mudrost cijenili vie od mudrosti koja dolazi odozgo. U hvalisanju razumom i ljudskom mudrou moemo nai razlog to je Evan elje me u Atenjanima imalo razmjerno malo uspjeha. Oni ljudi koji ispunjeni svjetovnom mudrou dolaze Kristu kao jadni izgubljeni grjenici, postat e mudri za spasenje; ali oni koji dolaze kao uglednici, hvalei se svojom mudrou, nee primiti svjetlo i spoznaju koju samo On moe dati. Tako se Pavao suelio s poganstvom u ono vrijeme. Njegov rad u Ateni nije bio potpuno uzaludan. Dionizije, jedan od najistaknutijih gra ana, i neki drugi, prihvatili su evan eosku vijest i pridruili se vjernicima.
Bereja i Atena
151
Nadahnue nam je omoguilo da zavirimo u ivot Atenjana koji su uz sve svoje znanje, mudrost i umjetnost, utonuli u porok, da bismo vidjeli kako je Bog preko svojeg sluge prekorio idolopoklonstvo i grijehe oholog, samozadovoljnog naroda. Apostolove rijei i opis njegova ponaanja i sredine, kako ih je zapisalo nadahnuto pero, trebali su biti predavani svim buduim naratajima svjedoei o njegovom nepokolebljivom pouzdanju, odvanosti u samoi i protivljenju te pobjedi koju je u samom srcu poganskog svijeta izvojevao za kranstvo. Pavlove rijei sadre riznicu znanja za Crkvu. Nalazio se u takvoj situaciji da je lako mogao rei neto to bi razdrailo njegove ohole sluatelje i izloilo ga nevolji. Da je u svojem govoru izravno napao njihove bogove i velikane grada, moglo se dogoditi da bi dijelio Sokratov usud. Ali on je s ugla enou proisteklom iz boanske ljubavi paljivo odvratio njihove misli od poganskih boanstava i objavio im pravog Boga, njima nepoznatog. Danas istine Svetog pisma treba iznijeti velikanima svijeta da bi se mogli odluiti izme u poslunosti Bojem zakonu i odanosti knezu zla. Bog pred njih stavlja vjenu istinu istinu koja e ih uiniti mudrima za spasenje ali ih ne prisiljava da je prihvate. Ako se odvrate od Njega, On e ih prepustiti njima samima da budu ispunjeni plodom svojih postupaka. Bez sumnje, govor o kriu ludost je za one koji propadaju, a za nas koji se spasavamo sila je Boja, jer stoji pisano: Unitit u mudrost mudrih i uinit u ispraznom umnost umnih. Naprotiv, to je udo u oima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; to je slabo u oima svijeta, izabra Bog da posrami jake; to je neplemenito i prezira vrijedno u oima svijeta i ak ono ega nema izabra Bog da uniti ono to jest. (1. Korinanima 1,18.19.27.28) Mnogi veliki znanstvenici i dravnici, najugledniji ljudi svijeta, u ove e se posljednje dane odvratiti od svjetla jer svjetovna mudrost ne poznaje Boga. Ali Boji sluge trebaju iskoristiti svaku priliku da ovim ljudima iznesu istinu. Neki e priznati svoje neznanje o Bogu pa e kao ponizni uenici sjesti do nogu Isusa, velikog Uitelja. U svakom nastojanju da dopre do viih slojeva, radniku za Boga potrebna je vrsta vjera. Okolnosti mogu izgledati nepovoljne, ali i u najmranijem asu dolazi svjetlo odozgo. Snaga onih koji ljube Boga i slue Mu obnavljat e se iz dana u dan.
241
242
152
Djela apostolska
U njihovoj slubi stavljeno im je na raspolaganje razumijevanje Beskonanoga da u ostvarenju Njegovih namjera ne bi zalutali. Neka ovi radnici do svretka sauvaju nadu kakvu su imali od poetka drei na umu da svjetlo Boje istine treba svijetliti u tami u koju je zavijen na svijet. U Bojoj slubi ne smije biti malodunosti. Vjera posveenog radnika treba izdrati svaku kunju s kojom e se suoiti. Bog moe i voljan je obdariti svoje sluge svom potrebnom snagom i dati im mudrost koju e zahtijevati razliite prilike. On e ispuniti vie od najviih oekivanja onih koji se uzdaju u Njega.
153
24
Korint
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 18,1-18. Tijekom prvog stoljea kranske ere Korint se ubrajao u vodee gradove, ne samo u Grkoj, ve i u svijetu. Mnotvo Grka, idova i Rimljana, s putnicima iz svih zemalja, tiskalo se na njegovim ulicama, eljno trgovine i zabave. Budui da je bio veliko trgovako sredite, smjeten tako da mu se moglo lako pristupiti iz svih dijelova Rimskog Carstva, bio je vano mjesto u kojem je trebalo podii spomenike za Boga i Njegovu istinu. Me u idovima koji su se nastanili u Korintu bili su Akvila i Priscila, koji e poslije postati istaknuti radnici za Krista. Da bi upoznao njihov karakter, Pavao je ostao kod njih (DF). Na samom poetku rada u ovom tranzitnom sreditu Pavao je na svakom koraku vidio ozbiljne prepreke napredovanju svojeg rada. Grad je bio gotovo potpuno posveen idolopoklonstvu. Omiljena boica bila je Afrodita [za Rimljane Venera], a uz tovanje Afrodite bili su vezani nemoralni rituali i obredi. Korinani su bili poznati, ak i me u poganima, po svojem nemoralu. inilo se da ne razmiljaju i ne brinu se ni za to osim za trenutanu zabavu i razonodu. U navijetanju Evan elja u Korintu apostol se posluio drukijim pristupom od onoga u Ateni. Dok se nalazio u Ateni, nastojao je svoj nastup prilagoditi karakteru svojih sluatelja; nastojao je na logiku uzvratiti logikom, na znanost znanou, na filozofiju filozofijom. Razmiljajui o vremenu koje je tamo proveo, i svjestan da je njegovo nauavanje u Ateni donijelo samo djelomian uspjeh, u Korintu se odluio za drukiji nain rada (153)
243
244
154
Djela apostolska
245
246
da bi zadobio pozornost nemarnih i ravnodunih gra ana. Odluio je zanemariti dobro pripremljene dokaze i rasprave, i nita drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga. On e im propovijedati ne uvjerljivim rijeima mudrosti, ve u oitovanju Duha i snage. (1. Korinanima 2,2.4) Isus, kojeg je Pavao namjeravao predstaviti Grcima u Korintu kao Krista, bio je idov skromna podrijetla, odrastao u gradu poznatom po zloi. Odbacio Ga je vlastiti narod i na kraju razapeo kao zloinca. Grci su vjerovali da postoji potreba za uzdizanjem ljudskog roda, ali su prouavanje filozofije i znanosti smatrali jedinim nainom za postizanje prave uzvienosti i asti. Moe li ih Pavao uvjeriti da e vjera u ovog nepoznatog idova uzdii i oplemeniti sve ovjekove snage? U mislima mnotva koje danas ivi, golgotski kri je okruen svetim uspomenama. Svete su misli vezane uz prizore raspea. Ali u Pavlovo doba na kri se gledalo s osjeajem odbojnosti i uasa. Uzdizati kao Spasitelja ljudskog roda nekoga tko je umro na kriu, prirodno e izazvati ruganje i protivljenje. Pavao je dobro znao kako e idovi i Grci u Korintu gledati na njegovu vijest. Mi propovijedamo Krista razapetoga, priznao je, sablazan za idove, ludost za pogane. (1. Korinanima 1,23) Me u idovskim sluateljima bilo je mnogo onih koje e rasrditi vijest koju je nakanio navijestiti. Prema procjeni Grka, njegove e rijei biti potpuna ludost. Smatrat e ga slaboumnim to pokuava dokazati kako kri moe imati ikakvu vezu s uzdizanjem ljudskog roda ili sa spasenjem ovjeanstva. Ali za Pavla je kri bio predmet najveeg zanimanja. Otkad je zaustavljen u proganjanju sljedbenika razapetog Nazareanina, nikad se nije prestao hvaliti kriem. U ono vrijeme primio je objavu Boje beskonane ljubavi koja se otkrila u Kristovoj smrti i u svojem je ivotu doivio udesnu preobrazbu kojom su se svi njegovi planovi i namjere uskladili s Nebom. Od tog je trenutka znao da je novi ovjek u Kristu. Iz vlastitog je iskustva znao da kad grjenik upozna Oevu ljubav onakvom kakva je vidljiva u rtvi Njegova Sina i pokori se boanskom utjecaju, dolazi do promjene srca i od tog trenutka Krist postaje sve u ivotu. U vrijeme obraenja Pavla je nadahnula silna elja da pomogne blinjima da upoznaju Isusa iz Nazareta kao Sina ivoga
Korint
155
Boga, koji moe preobraziti i spasiti. Otad je cijeli njegov ivot bio posveen nastojanju da prikae ljubav i snagu Raspetoga. U njegovo veliko samilosno srce stali su svi drutveni slojevi. Ja sam dunik, izjavio je, i Grcima i barbarima, i mudrima i nerazumnima. (Rimljanima 1,14) Ljubav prema Gospodinu slave, kojeg je tako bezobzirno progonio u osobi Njegovih svetih, bila je pokretako naelo njegova ponaanja, sila koja ga je poticala. Ako bi se dogodilo da njegova revnost na putu dunosti oslabi, jedan pogled na kri i udesnu ljubav koja se na njemu objavila bio je dovoljan da opae bokove, to jest um, i nastavi putem samoodricanja. Promatrajmo apostola kako propovijeda u korintskoj sinagogi, kako uvjerava sluatelje iz Mojsijevih i prorokih spisa i ukazuje im na dolazak obeanog Mesije. Sluajmo ga dok objanjava djelo Otkupitelja kao velikog sveenika ljudskog roda Onoga koji je rtvovanjem vlastitog ivota izvrio pomirenje za grijeh jednom zauvijek da bi zatim preuzeo slubu u nebeskom Svetitu. Pavlovi su sluatelji trebali razumjeti da je Mesija, za ijim su dolaskom eznuli, ve doao; da je Njegova smrt bila ostvarenje svih rtava i da je Njegova sluba u nebeskom Svetitu veliki cilj koji je svoju sjenu bacao u prolost i objanjavao slubu idovskog sveenstva. Pavao je svjedoio idovima da je Isus Mesija. Iz Starog zavjeta pokazao je da e prema proroanstvima i opem oekivanju idova, Mesija biti Abrahamov i Davidov potomak; zatim je prikazao Isusovo podrijetlo od patrijarha Adama sve do psalmista kralja. itao je svjedoanstvo proroka o karakteru i radu obeanog Mesije, i kako e Ga primiti i s Njim postupati na Zemlji. Zatim im je pokazao kako su se sva ova proroanstva ispunila u ivotu, slubi i smrti Isusa iz Nazareta. Pavao je pokazao da je Krist doao prije svega ponuditi spasenje narodu koji je Mesijin dolazak oekivao kao ostvarenje i slavu svojeg nacionalnog postojanja. Ali taj je narod odbacio Onoga koji im je nudio ivot, a izabrali su drugog vo u ija e vladavina zavriti smru. Nastojao je svoje sluatelje uvjeriti u injenicu da samo pokajanje moe spasiti idovski narod od predstojee propasti. Otkrio im je njihovo neznanje o znaenju biblijskih tekstova kojima su se hvalili iako ih nisu dobro razumjeli. Prekorio ih je za njihovu svjetovnost, ljubav prema poloaju, naslovima i razmetanju te neumjerenu sebinost.
247
156
Djela apostolska
248
249
U snazi Duha Pavao im je ispriao doga aj o svojem vlastitom udesnom obraenju i pouzdanju u starozavjetna Pisma koja su se tako savreno ispunila u Isusu iz Nazareta. Svoje je rijei izgovarao sa sveanom ozbiljnou i njegovi sluatelji nisu mogli ne primijetiti da je svim srcem ljubio razapetog i uskrslog Spasitelja. Vidjeli su da je njegov um usredotoen na Krista, da je cijeli njegov ivot povezan s njegovim Gospodinom. Rijei su mu bile tako dojmljive da su samo oni koji su bili ispunjeni najeom mrnjom prema kranskoj vjeri mogli ostati ravnoduni. No idovi u Korintu zatvorili su oi pred dokazima to ih je apostol tako jasno iznio i nisu se htjeli odazvati njegovim pozivima. Isti duh koji ih je naveo da odbace Krista, ispunio ih je srdbom i bijesom protiv Njegovog sluge, i da ga Bog nije posebno zatitio kako bi i dalje mogao navijetati evan eosku vijest poganima, oni bi mu oduzeli ivot. Ali kako su se oni protivili i govorili uvrede protiv Boga, on otrese haljine svoje te im ree: Vaa krv na vae glave! Nevin od toga, ja od sada idem k poganima. Nato se udalji odande i do e u kuu nekog Ticija Justa, priznavaoca pravoga Boga, ija je kua graniila sa sinagogom. Sila i Timotej stigoe iz Makedonije da pomognu Pavlu, pa su zajedno radili za neznaboce. Pavao i njegovi pratioci propovijedali su Krista kao Spasitelja palog ljudskog roda i poganima i idovima. Izbjegavajui sloeno, neuvjerljivo uvjeravanje, vjesnici kria su se zadravali na osobinama Stvoritelja svijeta, Vrhovnog vladara svemira. Srcem koje je gorjelo ljubavlju za Boga i Njegova Sina pozivali su pogane da promatraju beskonanu rtvu prinesenu za ovjeka. Znali su da e one koji su dugo pipali u mraku neznabotva, ako vide svjetlo koje sja s golgotskog kria, Otkupitelj sigurno privui. A ja, kad budem podignut sa zemlje, izjavio je Spasitelj, sve u ljude privui k sebi. (Ivan 12,32) Evan eoski radnici u Korintu bili su svjesni opasnih prijetnji duama onih za koje su radili pa su s osjeajem odgovornosti koja je na njima poivala iznijeli istinu o Isusu. Njihova je vijest bila jasna, jednostavna i odre ena miris ivota za ivot ili miris smrti za smrt. Evan elje su objavili ne samo svojim rijeima, ve i svakidanjim ivotom. S njima su sura ivali an eli i Boja se milost i snaga pokazala u obraenju mnogih.
Korint
157
Nadstojnik sinagoge Krisp sa svim svojim domom prigrli vjeru u Gospodina. I mnogi Korinani pristupili su vjeri i krtavali se. Mrnja koju su idovi uvijek gajili prema apostolima, sad je ojaala. Umjesto da ih Krispovo obraenje i krtenje osvjedoi, ono je djelovalo razdraujue na ove tvrdoglave protivnike. Ni jednim argumentom nisu mogli pobiti Pavlovo propovijedanje; zbog nedostatka takvih dokaza, pribjegli su prijevari i opakim napadima. Govorili su uvrede protiv Evan elja i Isusova imena. U svojoj slijepoj srdbi nisu birali rijei ni sredstva. Nisu mogli nijekati da je Krist inio uda, ali su izjavljivali da ih je inio Sotoninom silom; smjelo su tvrdili da su udesna djela to ih je Pavao inio bila ostvarena istim sredstvom. Premda je Pavao imao neto uspjeha u Korintu, bezbonost koju je vidio i uo u ovom pokvarenom gradu gotovo ga je obeshrabrila. Izopaenost koju je vidio me u poganima i prijezir i uvrede koje su mu uputili idovi, izazvale su u njemu veliku tjeskobu. Posumnjao je u mudrost pokuaja da izgradi crkvu od gra e koju je tu naao. Dok je namjeravao napustiti grad i poi u polje koje e vie obeavati, ozbiljno nastojei razumjeti to mu je dunost, Gospodin mu se javio u vi enju i rekao: Ne boj se! Nastavi govoriti i da nisi uutio! Ja sam s tobom. Nitko te nee napasti da ti uini zlo. Jer ja imam mnogo naroda u ovome gradu! Pavao je to smatrao nalogom da ostane u Korintu i jamstvom da e Gospodin uiniti da uspije etva posijanog sjemena. Ojaan i ohrabren, nastavio je revno i ustrajno raditi. Apostolov napor nije bio ogranien na javne govore; bilo je mnogo dua do kojih nije bilo mogue doprijeti na ovaj nain. Apostol je proveo mnogo vremena u radu po kuama; tako je mogao razgovarati u kunom ozraju. Posjeivao je bolesne i nesretne, tjeio nevoljne i podizao duh tlaenima. U svemu to je govorio i inio, uzvisivao je Isusovo ime. Tako je radio slab u strahu i u veliku drhtanju (1. Korinanima 2,3 DF). Drhtao je bojei se da njegov nauk ne otkrije peat boanskog, ve ljudskog. Pavao e poslije rei: Pa ipak, mi navjeujemo mudrost me u savrenima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta, osu enih na propast. Naprotiv, navjeujemo mudrost Boju tajanstvenu i sakrivenu; onu koju Bog od vjenosti pred-
250
251
158
Djela apostolska
252
odredi na nau slavu; onu koju nije upoznao ni jedan od knezova ovoga svijeta da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli ve (navjeujemo) kako stoji pisano: Ono to oko nije vidjelo, to uho nije ulo, na to ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube. A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, ak i dubine Boje. Ta tko od ljudi zna ovjekove tajne, osim ovjejega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Bojih tajna, osim Bojega Duha. A mi nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova. I mi o tom govorimo, ne rijeima kakve ui ljudska mudrost, nego rijeima kakve ui Duh, izraavajui duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti. (1. Korinanima 2,6-13) Pavao je shvatio da sam po sebi nema sposobnosti, ve da ga osposobljava Sveti Duh iji je milostivi utjecaj ispunio njegovo srce pokoravajui svaku misao Kristu. O sebi je govorio da uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na naem tijelu oituje i ivot Isusov (2. Korinanima 4,10). U apostolovom nauku Krist je bio sredinja osoba. ivim, izjavio je, ali ne vie ja, nego Krist ivi u meni. (Galaanima 2,20) Ja je bilo skriveno; Krist je bio otkriven i uzvien. Pavao je bio rjeiti govornik. Prije svojeg obraenja esto je na sluatelje nastojao izvriti dojam bogatim govornitvom. Ali sad je sve to ostavio po strani. Umjesto pjesnikih opisa i matovitih izlaganja koja su mogla zadovoljiti osjetila i hraniti matu, ali koja ne bi dotaknula svakidanji ivot, Pavao se nastojao sluiti obinim jezikom da u srce utisne istine od najvee vanosti. Matovita izlaganja istine mogu izazvati zanosne osjeaje, ali ako se istina preesto iznosi na takav nain, ona ne daje hranu potrebnu da ojaa i uvrsti vjernika za ivotne bitke. Trenutane potrebe, sadanje kunje s kojima se suoavaju due koje se bore treba zadovoljiti zdravim, praktinim uputama u temeljnim naelima kranstva. Pavlov rad u Korintu nije bio besplodan. Mnogi su se odvratili od tovanja idola da slue ivome Bogu i velika se crkva nala pod Kristovim barjakom. Neki od najrazvratnijih neznaboaca prihvatili su istinu i postali spomenici Boje milosti i djelotvornosti Kristove krvi koja isti od grijeha. Sve vei uspjeh to ga je Pavao imao u predstavljanju Krista pobudio je kod nevjernih idova jo snanije protivljenje.
Korint
159
Ustali su kao jedan na Pavla te ga izvedoe na sud pred Galiona, koji je u to vrijeme bio prokonzul A haje. Oekivali su da e vlasti, kao u prijanjim prilikama, stati na njihovu stranu pa su glasno, srditim glasovima optuivali apostola govorei: Ovaj ovjek nagovara ljude da tuju Boga protivno Zakonu. idovska je religija bila pod zatitom rimske vlasti i Pavlovi su tuitelji mislili da e on, ako ga budu mogli optuiti za krenje zakona njihove religije, vjerojatno biti predan njima da mu sude i da ga osude. Nadali su se da e ga tako moi smaknuti. Ali Galion je bio poten ovjek pa nije dopustio da ga zavidni idovski spletkari nasamare. Ogoren zbog njihove vjerske iskljuivosti i osjeaja vlastite pravednosti, nije htio prihvatiti tubu. Kad se Pavao pripremio da govori u svoju obranu, Galion mu je rekao da to nije potrebno. Zatim se okrenuo srditim tuiteljima i rekao: Da je posrijedi kakva krivnja ili lakoumno djelo, ja bih, o idovi, bio duan da vas strpljivo sasluam. Ali kako su to rasprave o nauci, o nazivima i o nekom vaem Zakonu, to vi sami uredite; ja neu da budem tome sudac. I potjera ih sa suda. I idovi i Grci napeto su iekivali Galionovu odluku; ovaj, prosudivi da njihova tuba nije od javnog interesa, dao je znak idovima da se povuku; bili su zbunjeni i srditi. Prokonzulova odluka otvorila je oi bunom mnotvu koje je podbadalo idove. Po prvi put u Pavlovom radu u Europi, svjetina je stala na njegovu stranu; pred oima prokonzula, bez njegova mijeanja, oni su zgrabili najistaknutije tuitelje apostola. Nato svi [Grci] uhvate nadstojnika sinagoge Sostena te ga ponu mlatiti pred sudom. I to se nita nije ticalo Galiona. Tako je kranstvo izvojevalo sjajnu pobjedu. Pavao ostade jo prilino vremena u Korintu. Da je ovaj put bio prisiljen otii iz Korinta, obraenici na Isusovu vjeru nali bi se u opasnom poloaju. idovi bi nastojali iskoristiti steenu prednost, to bi moglo dovesti do istrebljenja kranstva u tom kraju.
253
254
160
Djela apostolska
25
Pisma upuena Solunjanima
Ovo se poglavlje zasniva na poslanicama upuenim Solunjanima.
255
256
Dolazak Sile i Timoteja iz Makedonije u Korint, dok je tamo boravio Pavao, jako je obradovao apostola. Donijeli su mu dobre vijesti o vjeri i ljubavi onih koji su prihvatili istinu za vrijeme prvog posjeta vjesnika Evan elja Solunu. Pavao je iskreno suosjeao s ovim vjernicima koji su, unato kunjama i tekoama, ostali vjerni Bogu. elio ih je osobno posjetiti, ali kako to u tom trenutku nije bilo mogue, uputio im je pismo. U pismu solunskoj crkvi apostol izraava zahvalnost Bogu za dobru vijest da napreduje u vjeri. Zato smo se, brao, pisao je, vaom vjerom utjeili u svoj svojoj nevolji i bijedi. Da, mi sad oivljujemo ako vi vrsto stojite u Gospodinu. Kakvu zbilja zahvalu moemo uzvratiti Bogu za vas, za svu radost koju osjeamo pred svojim Bogom zbog vas? Nou i danju najusrdnije molimo da vidimo vae lice i da nadopunimo to jo nedostaje vaoj vjeri. Uvijek zahvaljujemo Bogu za sve vas kad vas se sjeamo u svojim molitvama. Bez prestanka se sjeamo pred Bogom, naim Ocem, vae djelotvorne vjere, portvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina naega Isusa Krista. Mnogi od vjernika u Solunu obratili su se od idol k Bogu, da trajno slu(it)e ivomu i pravomu Bogu. Oni su primili rije u velikoj nevolji i njihova su srca bila ispunjena radou koju daje Duh Sveti. Apostol je izjavio da su u svojoj odlunosti da slijede Gospodina postali uzor svim vjernicima u Makedo(160)
161
niji i A haji. Ove pohvalne rijei nisu bile nezasluene, jer od vas je, pisao je, rije Gospodnja odjeknula ne samo u Makedoniji i A haji nego se svagdje proirio glas o vaoj vjeri u Boga. Vjernici u Solunu bili su pravi misionari. Srce im je gorjelo revnou za njihovog Spasitelja koji ih je izbavio od srdbe koja e doi. Zahvaljujui Kristovoj milosti, u njihovom je ivotu dolo do udesne preobrazbe i Gospodnja rije, kad su je oni govorili, bila je popraena silom. Tako prikazanim istinama zadobivali su srca i dodavali due broju vjernika. U ovoj prvoj poslanici Pavao je spomenuo svoj nain rada me u Solunjanima. Izjavio je kako nije nastojao zadobiti obraenike prijevarom ili lukavtinom. Ba kako nas je Bog smatrao dostojnima da nam povjeri Radosnu vijest, tako govorimo, ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, ve Bogu, koji prosu uje naa srca. Nikada nismo, kako ve znate, nastupali ni s laskavim rijeima ni s pritajenom eljom za bogatstvom. Tomu je Bog svjedok. Nismo traili od ljudi slave, niti od vas niti od drugih, iako smo mogli nastupiti u svojstvu apostola Kristovih. Naprotiv, bili smo me u vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu, tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Boju nego i svoj ivot. Vi ste skupa s Bogom svjedoci, nastavio je apostol, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. Znate kako smo svakoga pojedinog od vas kao otac svoju djecu opominjali, poticali i zaklinjali da ivite dostojno Bogu, koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo. Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka to ste, primajui rije Boju, to jest nau propovijed, primili je ne kao rije ljudsku, nego kao to uistinu jest rije Boju, koja i oituje svoju snagu u vama, vjernicima. Pa tko je naa nada, naa radost, naa kruna kojom emo se ponositi pred naim Gospodinom Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naa slava i naa radost. U svojoj prvoj poslanici Pavao je vjernike u Solunu nastojao pouiti o pravom stanju mrtvih. Za one koji umiru govorio je da spavaju da su u stanju besvjesnosti: Neemo, brao, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne alostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer, ako vjerujemo da je Isus umro i
257
258
162
Djela apostolska
259
uskrsnuo, tako e i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim jer e sam Gospodin sa zapovjednikim zovom, s glasom arkan ela i sa zvukom trube Boje sii s neba, i najprije e uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim emo mi ivi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako emo zauvijek biti s Gospodinom. Solunjani su radosno prihvatili misao da e Krist doi preobraziti ive vjerne i povesti ih k sebi. Oni su briljivo uvali ivote svojih prijatelja kako ne bi umrli i izgubili blagoslov koji su oekivali kad do e njihov Gospodin. Ali jedan za drugim njihovi su im dragi bili oduzeti i Solunjani su s tjeskobom po posljednji put gledali u lice svojih umrlih ne usu ujui se nadati da e ih sresti u buduem ivotu. Kad su otvorili i proitali Pavlovu poslanicu, rijei koje su otkrile pravo stanje mrtvih donijele su veliku radost i utjehu crkvi. Pavao im je objasnio da oni koji budu ivjeli kad Krist do e nee sresti svoga Gospodina prije onih koji su zaspali u Isusu. Glas arhan ela i zvuk trube Boje doprijet e do onih koji spavaju i umrli u Kristu uskrsnut e prije nego to ivi dobiju besmrtnost. Zatim emo mi ivi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako emo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tjeite jedan drugoga tim rijeima! Mi teko moemo shvatiti nadu i radost koju je ovo uvjeravanje donijelo mladoj crkvi u Solunu. Cijenili su ove rijei i vjerovali pismu koje im je poslao njihov otac u Evan elju; srca su im bila prepuna ljubavi prema apostolu. I prije im je o tome govorio, ali u to su se vrijeme naprezali da razumiju doktrine koje su im se inile novima i neobinima; ne treba se uditi da se neke toke istine nisu ivo utisnule u njihove misli. Ali oni su e ali za istinom i Pavlova poslanica pruila im je novu nadu i snagu te uvrstila vjeru i produbila ljubav prema Onome koji je svojom smru donio ivot i besmrtnost. Sad su se radovali spoznaji da e njihovi voljeni prijatelji uskrsnuti da zauvijek ive u Bojem kraljevstvu. Sad je bila odagnana tama koja je okruivala poivalite mrtvih. Novi sjaj okrunio je kransku vjeru i oni su u Kristovom ivotu, smrti i uskrsnuu vidjeli novu slavu. Tako e Bog i one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim, pisao je Pavao. Mnogi na osnovi ovog teksta tumae kako e oni koji spavaju biti s Kristom do-
163
vedeni s Neba; ali Pavao je elio rei da e Bog, kao to je Krist ustao od mrtvih, pozvati svete koji spavaju iz njihovih grobova i povesti ih sa sobom na Nebo. Dragocjene li utjehe! Slavne li nade! Ne samo za crkvu u Solunu, ve i za sve krane bez obzira na to gdje se nalazili. Dok je radio u Solunu, Pavao je temeljito obradio znakove vremena navevi doga aje koji e se odigrati prije nego to se javi Sin ovjeji na oblacima nebeskim, pa nije smatrao potrebnim podue opisivati ovaj predmet. Me utim, sad se pozvao na svoje prijanje nauavanje. A to se tie, brao, vremena i asa, rekao je, nemate potrebe da vam se o tome pie: i sami dobro znate da e Dan Gospodnji doi kao lopov u noi. Dok ljudi budu govorili: Mir i sigurnost, ba tada e se iznenada na njih oboriti propast. Danas mnogi u svijetu zatvaraju oi pred znacima kojima je Krist upozorio ljude na svoj dolazak. Oni nastoje zatomiti svaku bojazan, dok se znaci vremena istodobno naglo ispunjavaju i svijet uri u susret vremenu kad e se Sin ovjeji pokazati na nebeskim oblacima. Pavao ui da je grijeh biti ravnoduan prema znacima koji e prethoditi Kristovom drugom dolasku. One koji su krivi za ovaj nemar naziva sinovima noi i tame. Budne i oprezne hrabri ovim rijeima: Ali vi, brao, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noi niti tami, prema tome, ne spavajmo kao ostali, ve bdijmo i budimo trijezni! Ovo apostolovo nauavanje posebno je vano za Crkvu u nae vrijeme. Za one koji ive tako blizu velikom kraju, posebno snane trebaju biti Pavlove rijei: Mi koji pripadamo danu budimo trijezni; obucimo se u oklop, to jest u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao u kacigu, jer nas Bog nije odredio za svoju srdbu, ve za postignue spasenja po naem Gospodinu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, ivi ili mrtvi, sjedinjeni s njim u emo u ivot. Budan je onaj kranin koji radi, koji marljivo nastoji uiniti sve to je u njegovoj moi za napredak Evan elja. Kako jaa njegova ljubav prema Otkupitelju, tako jaa i njegova ljubav prema blinjima. On je izloen kunjama kao to je bio izloen i njegov Uitelj, ali ne doputa da ga nevolje ogore ili unite mir koji osjea. On zna da e ga kunje, ako ih podne-
260
261
164
Djela apostolska
262
se, oistiti i dovesti u prisniju zajednicu s Kristom. Oni koji su sudionici Kristova stradanja, bit e isto tako sudionici Njegove utjehe i na kraju e sudjelovati u Njegovoj slavi. Molim vas, brao, nastavio je Pavao u pismu Solunjanima, da potujete one koji se trude me u vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove slube! ivite me usobno u miru! Vjernicima u Solunu posebno su dosa ivali ljudi koji su donosili fanatine ideje i nauavanja. Neki od njih ivjeli su neuredno: nita ne rade, nego dangube (DF). Crkva je bila ustrojena tako da su bili postavljeni slubenici koji e sluiti kao propovjednici i akoni. Ali bilo je nekih vjernika, samovoljnih i neobuzdanih, koji se nisu htjeli pokoravati onima koji su u crkvi imali vodee dunosti. Takvi su ne samo tvrdili da imaju pravo na svoje miljenje, ve su svoja gledita javno nametali crkvi. Zbog toga je Pavao pozvao Solunjane da sluaju one koji su bili izabrani za vodee dunosti u crkvi i ukau im duno potovanje. U brizi da vjernici u Solunu ive u Bojem strahu, apostol ih je molio da u svakidanjem ivotu pokau praktinu pobonost. Nadalje, brao, pisao je, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu da, prema pouci koju ste od nas primili prema kojoj ve ivite kako vam treba ivjeti i uga ati Bogu, sve vie napredujete. Bez sumnje znate koje smo vam zapovijedi dali u ime Gospodina Isusa. Ovo je, naime, volja Boja: vae posveenje, to jest da izbjegavate bludnost. Apostol je osjeao da je u velikoj mjeri odgovoran za duhovnu dobrobit onih koji su se obratili njegovim radom. Njegova je elja bila da napreduju u spoznaji jedinog pravoga Boga i onoga koga je poslao, Isusa Krista. esto se u svojoj slubi sretao s malim skupinama mukaraca i ena koji su ljubili Isusa, i s njima se saginjao u molitvi molei Boga da ih poui kako da odre ivu vezu s Njim. esto ih je poduavao najboljim metodama prenoenja svjetla evan eoske istine drugima. I esto je, kad je bio odvojen od onih za koje je dotad radio, molio Boga da ih sauva od zla i pomogne im da budu ozbiljni, aktivni misionari. Jedan od najsnanijih dokaza pravog obraenja jest ljubav prema Bogu i ovjeku. Oni koji prihvate Isusa za svojeg Otkupitelja osjeaju duboku, iskrenu ljubav prema ljudima koji s njima
165
dijele dragocjenu vjeru. Tako je bilo i kod vjernika u Solunu. Za bratsku ljubav, pisao je apostol, nemam potrebe da vam piem, jer vas je sm Bog pouio da ljubite jedan drugoga i jer to inite prema svoj brai u cijeloj Makedoniji. Ali vas usrdno molim, brao, da u tome jo vie napredujete i da brino nastojite ivjeti u miru, baviti se svojim poslovima i raditi vlastitim rukama, kako smo vam naredili, da se tako dostojno vladate prema onima koji su vani i da nikoga ne trebate. A vas neka Gospodin uini da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugomu i prema svima, kako i mi obilujemo u ljubavi prema vama, da tako utvrdi vaa besprijekorna srca u svetosti pred Bogom, naim Ocem, o dolasku naega Gospodina Isusa Krista sa svim svojim svetima! Tako er vas molimo, brao, opominjite neuredne, sokolite malodune, pomaite slabe, budite strpljivi sa svima! Pazite da nitko nikomu ne vraa zlo za zlo, ve uvijek nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas Boja volja u Kristu Isusu! Apostol je upozorio Solunjane da ne prezru dar prorotva i pozvao ih rijeima: Duha ne gasite! Proroke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, to je dobro, zadravajte, da paljivo razlikuju lano od istinitog. Molio ih je: Uklanjajte se svakom zlu! Svoje je pismo zavrio molitvom da ih Bog potpuno posveti, cijelo bie, duh va i duu i tijelo, kako bi bili sauvani besprijekorno za dolazak Gospodina naega Isusa Krista. Vjeran je onaj koji vas je pozvao, dodao je, on e to i uiniti. Upute koje je Pavao poslao Solunjanima u svojoj prvoj poslanici u vezi s Kristovim drugim dolaskom bile su u savrenom skladu s njegovim prijanjim naukom. Ali neka su braa u Solunu pogrjeno shvatila njegove rijei. Razumjela su da je izrazio nadu da e sm ivjeti do Spasiteljeva dolaska. Ovo uvjerenje izazvalo je oduevljenje i uzbu enje. Oni koji dotad nisu marili za svoje odgovornosti i dunosti, sad su postali jako uporni u nametanju svojih pogrjenih gledita. U drugom pismu Pavao je nastojao ispraviti ovo pogrjeno razumijevanje njegovog nauka iznosei im svoje pravo stajalite. Ponovo je izrazio povjerenje u njihovu iskrenost i bio zahvalan za njihovu snanu vjeru i obilje ljubavi koju su imali jedni prema drugima i prema djelu njihovog Uitelja. Rekao im je kako
263
264
166
Djela apostolska
265
266
ih drugim crkvama prikazuje kao primjer strpljive, ustrajne vjere koja postojano trpi progonstvo i nevolje, a onda je njihove misli usmjerio prema Kristovom drugom dolasku, vremenu kad e Boji narod poinuti od svih jada i nevolja. Mi se sami vama ponosimo me u Bojim crkvama zbog vae postojane vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite a vama, muenima, pokoj zajedno s nama, kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje an eoske vojske, koji e se osvetiti onima koji nee da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o naem Gospodinu Isusu. Oni e biti kanjeni vjenom propau: udaljeni od Gospodnjega lica i od njegove silne slave Zato se uvijek i molimo za vas da vas Bog na uini dostojnima poziva i da snano dovede do savrenstva svako nastojanje oko dobrote i svaku vjersku djelatnost, da se proslavi u vama ime naega Gospodina Isusa i vi u njemu u skladu s milou naega Boga i Gospodina Isusa Krista. Ali prije Kristova dolaska trebaju se zbiti znaajni doga aji u vjerskom svijetu i proreeni su u proroanstvima. Apostol je izjavio: Ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom rijeju, ni nekim toboe naim pismom, kao da e sad-na Dan Gospodnji. Neka vas nitko ne zavede ni na koji nain. Jer ako prije ne do e onaj otpad i ne otkrije se ovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdie sebe protiv svega to se zove Bog ili svetinja, dotle da u Boji hram zasjedne gradei se Bogom (DF) Pavlove se rijei nisu smjele pogrjeno tumaiti. Nije se smjelo uiti kako je on, posebnom objavom, upozorio Solunjane na neposredni Kristov dolazak. Takvo bi miljenje dovelo do zabune u vjeri, jer razoaranje esto vodi u nevjeru. Zato je apostol upozorio brau da ne primaju takvu vijest kao da potjee od njega, pa je nastavio isticati injenicu da se papinska sila, koju je tako jasno prorekao prorok Daniel, tek mora pojaviti i ratovati protiv Bojeg naroda. Dok god ova sila ne izvri svoje smrtonosno i bogohulno djelo, Crkva e uzalud oekivati dolazak svoga Gospodina. Zar se ne sjeate, pitao je, da sam vam ovo govorio jo kad sam bio kod vas? Prava je Crkva trebala biti izloena stranim nevoljama. Ve je u vrijeme apostolova pisanja tajna bezakonja poela djelovati. Ono to se trebalo dogoditi u budunosti, doga at e se
167
uz suradnju sotone, popraen[o] svakovrsnim silnim djelima, varavim udesnim znakovima i svakovrsnim pokvarenim zavo enjem, namijenjenim onima koji propadaju. Posebno je sveana apostolova tvrdnja o onima koji odbijaju prihvatiti ljubav prema istini. Zato im, upozorio je sve koji e namjerno odbaciti vijest istine, Bog alje djelotvornu zabludu da vjeruju lai, da budu osu eni svi koji nisu vjerovali u istinu, ve pristali uz nepravdu. Ljudi ne mogu nekanjeno odbaciti upozorenja koja im alje Boje milosr e. Od onih koji uporno odbijaju ova upozorenja Bog povlai svog Duha, preputajui ih zabludama koje vole. Tako je Pavao ocrtao kobno djelovanje sile zla koja e nastaviti djelovati tijekom dugih stoljea mraka i progonstva prije Kristovog drugog dolaska. Vjernici u Solunu nadali su se neposrednom izbavljenju; sad ih je apostol savjetovao da se odvano i u Bojem strahu posvete djelu koje je pred njima. Pozvao ih je da ne zanemare svoju dunost i da se ne prepuste besposlenom ekanju. Nakon arkog oekivanja neposrednog izbavljenja, sad su im svakidanji poslovi i protivljenje s kojim se moraju suoiti izgledali dvostruko odbojni. Stoga im je savjetovao da ustraju u vjeri: Budite postojani i drite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno! Sam na Gospodin Isus Krist i Bog, Otac na, koji nas je ljubio, i po milosti nam dao vjenu utjehu i dobru nadu, neka utjei srca vaa i uvrsti ih u svakom dobrom djelu i rijei! Gospodin je vjeran i on e vas ojaati i sauvati od Zloga. Uvjereni smo, u Gospodinu, za vas i da inite i da ete initi ono to vam nare ujemo. I neka Gospodin upravlja vaa srca prema Bojoj ljubavi i prema Kristovoj postojanosti! Djelo koje je vjernicima bilo povjereno dao je Bog. Postojanom privrenou istini trebali su drugima prenijeti svjetlo koje su primili. Apostol ih je molio da im ne dodija initi dobro; ukazao im je na svoj primjer marljivosti u prolaznim stvarima dok je neumornom gorljivou radio u Kristovu djelu. Prekorio je one koji su se predali lijenosti i ispraznom uzbu enju i pozvao ih da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh. Takoer je molio crkvu da iz svoje zajednice iskljui svakoga tko uporno prezire upute Bojih propovjednika. Ali ga, dodao je, ne smatrajte za neprijatelja, ve ga opominjite kao brata!
267
268
168
Djela apostolska
I ovu je poslanicu Pavao zavrio molitvom da vjernicima usred ivotnih briga i nevolja Boji mir i milost Gospodina Isusa Krista bude utjeha i potpora.
169
26
Apolon u Korintu
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 18,18-28. Nakon to je otiao iz Korinta, sljedee Pavlovo mjesto rada bilo je Efez. Budui da je bio na putu za Jeruzalem gdje je namjeravao provesti nadolazee blagdane, bilo je nuno da se nakratko zaustavi u Efezu. Raspravljao je sa idovima u sinagogi, a dojam koji je na njih ostavio bio je toliko povoljan da su ga molili da ostane raditi me u njima. Plan da posjeti Jeruzalem sprijeio ga je da ostane kod njih, ali je obeao da e se vratiti ako Bog da. Akvila i Priscila pratili su ga do Efeza i on ih je ovdje ostavio da nastave s radom koji je on otpoeo. Nekako u to vrijeme stie u Efez neki idov imenom Apolon, rodom Aleksandrinac, ovjek rjeit i vrlo upuen u Pisma. On je uo propovijedanje Ivana Krstitelja, prihvatio je krtenje pokajanja i bio ivi svjedok da prorokov rad nije bio uzaludan. Sveto pismo biljei da je Apolon bio pouen o Putu Gospodnjemu te je, sa arom u dui, govorio i uio to se odnosilo na Isusa, iako je poznavao samo krtenje Ivanovo. Dok se nalazio u Efezu, Apolon je poeo smjelo propovijedati u sinagogi. Me u njegovim sluateljima bili su Akvila i Priscila, koji su ga, kad su shvatili da nije primio puno svjetlo Evan elja, uzeli k sebi te mu tonije izloie Put Boji. Zahvaljujui njihovoj poduci, stekao je jasnije razumijevanje Pisma i postao jedan od najsposobnijih branitelja kranske vjere. Apolon je elio poi u A haju pa su braa u Efezu napisala uenicima da ga lijepo prime kao uitelja koji je u potpunom skladu s Kristovom Crkvom. Apolon je otiao u Korint, gdje je (169)
269
270
170
Djela apostolska
271
272
radom u javnosti i po kuama silno pobijao idove dokazujui Pismima da je Isus Mesija. Pavao je posijao sjeme istine; Apolon ga je sada zalijevao. Uspjeh koji je pratio Apolonovo propovijedanje Evan elja naveo je neke vjernike da njegov rad proglase boljim od Pavlova. Ovo uspore ivanje ovjeka s ovjekom unijelo je u Crkvu duh stranarenja koji je ozbiljno prijeio napredovanje Evan elja. U godinu i pol, koliko je proveo u Korintu, Pavao je namjerno iznio Evan elje u svoj njegovoj jednostavnosti. Korinanima nije doao s visokim govorom ili mudrou, ve sa strahom i drhtanjem, u oitovanju Duha i snage, da se vaa vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Boju snagu (1. Korinanima 2,1.4.5). Pavao je morao prilagoditi svoj nain pouavanja stanju crkve. I ja vama, brao, nisam mogao govoriti kao duhovnima, objasnio im je poslije, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu. Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom, jer ga niste mogli jo podnositi. A ni sada ne moete. (1. Korinanima 3,1.2) Mnogi Korinani sporo su uili lekcije koje ih je elio nauiti. Njihov napredak u duhovnoj spoznaji nije odgovarao njihovim prednostima i prilikama. Premda su trebali daleko napredovati u kranskom iskustvu, dublje shvatiti i pretvoriti u ivot istine Rijei, oni su stajali tamo gdje su uenici stajali kad im je Krist rekao: Imao bih vam jo mnogo rei, ali sada ne moete nositi. (Ivan 16,12) Zavist, zloba i optube zatvorile su srce mnogih korintskih vjernika za potpuno djelovanje Svetog Duha, koji sve ispituje, ak i dubine Boje (1. Korinanima 2,10). Koliko god su bili mudri u svjetovnoj spoznaji, bili su mala djeca u spoznaji Krista. Pavao je nastojao uputiti korintske obraenike u osnove, u abecedu kranske vjere. Morao ih je uiti kao one koji nemaju pojma o djelovanju boanske sile na srce. U to vrijeme bili su nesposobni shvatiti tajne spasenja jer zemaljski ovjek ne prima ono to dolazi od Duha Bojega, jer je to za nj ludost. On to ne moe ni upoznati, jer se to mora uz pomo Duha prosu ivati (redak 14). Pavao je nastojao posijati sjeme koje e drugi morati zalijevati. Oni koji su doli poslije njega morali su nastaviti rad tamo gdje je on prekinuo dajui na vrijeme duhovno svjetlo i znanje, onoliko koliko e ga crkva moi podnijeti.
Apolon u Korintu
171
Kad je odluio raditi u Korintu, apostol je shvatio da mora s najveom panjom iznijeti velike istine koje je namjeravao uiti. Znao je da e me u njegovim sluateljima biti oholih ljudi koji vjeruju ljudskim teorijama i zagovornika lanih sustava bogosluja koji pipaju zatvorenih oiju, nadajui se da e u knjizi prirode nai teorije koje e se protiviti stvarnosti duhovnog i besmrtnog ivota objavljenog u Pismima. Tako er je znao da e kritiari nastojati pobiti kransko tumaenje objavljene Rijei, a skeptici doekati Kristovo Evan elje s ruganjem i ismijavanjem. Dok je due nastojao dovesti u podnoje kria, Pavao se nije usu ivao izravno karati one koji su bili razvratni niti pokazati koliko je u oima svetog Boga odvratan njihov grijeh. Umjesto toga iznosio im je pravu svrhu ivota i nastojao u njihov um utisnuti pouke boanskog Uitelja koje e ih, ako ih prihvate, uzdii iz svjetovnosti i grijeha u istou i pravednost. Posebno je naglaavao praktinu pobonost i svetost koju moraju postii oni koji e se udostojiti mjesta u Bojem kraljevstvu. eznuo je da vidi kako svjetlost Kristova Evan elja prodire kroz tamu njihova uma kako bi mogli uvidjeti koliko su u Bojim oima bili uvredljivi njihovi nemoralni postupci. Zato je ovdje teite njegovog nauka bio Krist i to razapeti. Nastojao im je pokazati da moraju najozbiljnije prouavati predivne istine o spasenju kroz pokajanje Bogu i vjeru u Gospodina Isusa Krista i da to mora biti njihova najvea radost. Filozof se odvraa od svjetla spasenja jer ono njegove ohole teorije pretvara u nitavost. Svjetovan ovjek ga odbija jer e ga odvojiti od njegovih zemaljskih idola. Pavao je vidio da ljudi prvo moraju razumjeti Kristov karakter da bi Ga mogli zavoljeti i kri promatrati oima vjere. Tu moraju poeti prouavati ono to e za svu vjenost biti znanost i pjesma otkupljenih. Samo se u svjetlu kria moe procijeniti prava vrijednost ljudske due. Utjecaj Boje milosti koja oplemenjuje, mijenja prirodne ovjekove sklonosti. Nebo ne moe biti poeljno za tjelesnog ovjeka; njegovo prirodno, neposveeno srce ne moe osjeati privlanost tog istog i svetog mjesta, pa kad bi i mogao doi tamo, na njemu ne bi naao nita srodno. Sklonosti koje vladaju tjelesnim srcem moraju se Kristovom milou pokoriti da bi pali ovjek mogao ui u Nebo i uivati u drutvu istih, svetih
273
172
Djela apostolska
274
275
an ela. Kad ovjek umre grijehu i oivi novim ivotom u Kristu, srce mu ispunja boanska ljubav; njegovo razumijevanje postaje posveeno; on pije iz neiscrpnog izvora radosti i znanja, a put mu obasjava vjeni dan jer je Svjetlo ivota stalno s njim. Pavao je nastojao u misli brae u Korintu utisnuti injenicu da su on i propovjednici koji rade s njim samo ljudi koje je Bog opunomoio da nauavaju istinu, da su svi zaposleni u istom poslu i da svi podjednako ovise o Bogu za uspjeh u svojem radu. Rasprava o zaslugama razliitih propovjednika do koje je dolo u crkvi nije bila po Bojem nalogu, ve je bila posljedica njegovanja sklonosti tjelesnog srca. Zar niste samo ljudi, kad jedan od vas govori: Ja sam Pavlov, a drugi: Ja Apolonov? Pa to je Apolon? to li je Pavao? Sluge koje su vas privele k vjeri, a svaki je od njih sluga onako kako mu je Gospodin dao. Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog inio da raste. Stoga: niti je to onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji ini da raste Bog. (1. Korinanima 3,4-7) Pavao je prvi propovijedao Evan elje u Korintu i on je u tom gradu organizirao crkvu. To je bilo djelo koje mu je Gospodin povjerio. Poslije su, po Bojim uputama, poslani drugi radnici da zauzmu njegovo mjesto. Posijano sjeme treba zalijevati, a to je trebao uiniti Apolon. On je slijedio Pavla u njegovom radu, davao daljnje upute i pomagao da se posijano sjeme razvije. Uspio je zadobiti srca ljudi, ali mu je Bog dao uspjeh. Preobrazba karaktera nije posljedica ljudske, ve boanske snage. Oni koji sade i oni koji zalijevaju ne ine da sjeme raste; oni rade pod Bojim nadzorom, kao od Njega odre ena oru a sura ujui s Njim u Njegovom poslu. Velikom Radniku pripada ast i slava koju prati uspjeh. Ne posjeduju svi Boji sluge iste darove, ali su svi Njegovi radnici. Svaki mora uiti od velikog Uitelja, a zatim prenijeti ono to je nauio. Bog je svakomu svojem vjesniku povjerio poseban posao. Postoje razliiti darovi, ali svi se radnici trebaju ujediniti, vo eni Svetim Duhom iji utjecaj posveuje. Kad budu objavljivali Evan elje o spasenju, mnoge e Boja sila osvjedoiti i obratiti. Boje oru e je skriveno s Kristom u Bogu i Krist se pojavljuje kao Onaj koji se istie me u tisuama, koji je sav od ljupkosti. Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, ali e svaki primiti svoju plau prema svome trudu. Mi smo Boji surad-
Apolon u Korintu
173
nici; vi ste Boja njiva, Boja gra evina. (redci 8 i 9) U ovom ulomku apostol uspore uje Crkvu s obradivom njivom na kojoj rade poljodjelci brinui se za okote u Gospodnjem vinogradu. Uspore uje je i s gra evinom koja treba izrasti u sveti Gospodnji hram. Bog je glavni Radnik i On svakome dodjeljuje njegov posao. Svi trebaju raditi pod Njegovim nadzorom, doputajui da On radi za svoje radnike i preko njih. On im daje taktinost i sposobnost, i ako budu sluali Njegove upute, njihovi e napori biti okrunjeni uspjehom. Boji sluge trebaju raditi zajedno pokoravajui se ljubaznoj slozi, utivom redu u davanju asti prednjaite jedan drugome (Rimljanima 12,10). Ne smije biti neljubazne kritike ni ruenja rada drugoga; ne smije biti odvojenih stranaka. Svatko komu je Gospodin povjerio vijest ima svoj posao. Svatko ima vlastitu osobnost koju ne treba utopiti u osobnosti drugog ovjeka. Ali svatko treba raditi u skladu sa svojom braom. Gospodnji radnici trebaju u slubi biti jedno. Nitko se ne smije postaviti kao mjerilo i govoriti s nepotovanjem o svojim kolegama radnicima ili postupati prema njima kao manje vrijednima. Pod Bojim vodstvom svatko treba raditi posao koji mu je povjeren i biti potovan, voljen i hrabren od drugih radnika. Zajedno trebaju raditi u poslu do njegova dovretka. Pavao je nairoko raspravljao o ovim naelima u svojem prvom pismu korintskoj crkvi. Apostol kae za sluge Kristove da su upravitelji Bojih tajna, a za njihov posao veli: Od upravitelja se dalje trai da se svaki pokae vjeran. Meni nije nimalo stalo do toga da me vi ili drugi ljudski sud sudite. Jo vie: ja ni sam sebe ne sudim. Istina, moja me savjest ne prekorava ni zbog ega, ali nisam time opravdan. Moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite prerano, prije nego do e Gospodin! On e osvijetliti to je sakriveno u tami i objaviti nakane srdaca, i tada e svatko primiti zasluenu pohvalu od Boga. (1. Korinanima 4,1-5) Nijednom ljudskom biu nije dano da sudi izme u razliitih Bojih slugu. Jedini sudac ovjekova rada jest Gospodin i On e svakome dati pravednu nagradu. U nastavku se apostol izravno osvrnuo na uspore ivanje svojeg i Apolonovog rada: Ovo sam sve, brao, primijenio na se i Apolona zbog vas, da na nama nauite (to znai rije): Ne preko onoga to stoji pisano! da se ne uznosite to prista-
276
277
174
Djela apostolska
278
jete uz jednoga protiv drugoga. A tko tebi daje prednost pred drugima? to li ima to nisi primio? Ako si, dakle, primio, to se ponosi kao da nisi primio? (redci 6 i 7) Pavao je crkvi jasno ukazao na opasnosti i tekoe koje su on i njegovi suradnici strpljivo podnosili u slubi za Krista. Do ovoga asa, izjavio je, gladujemo i e amo, podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boravita i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrije aju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo; ocrnjuju nas, a mi uzvraamo lijepim. Postali smo kao smee svijeta, kao izmet sviju sve do sada. Ovo ne piem da vas zasramim, nego da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu. Da i bezbroj uitelja imate u Kristu, ipak nemate mnogo otaca, jer vas ja Evan eljem rodih u Kristu Isusu. (redci 11-15) Onaj koji alje evan eoske radnike kao svoje izaslanike biva osramoen kad se me u sluateljima oituje tako snana privrenost nekom omiljenom propovjedniku da ne prihvaaju rad drugog uitelja. Gospodin alje pomo svojem narodu, ne uvijek onakvu kakvu bi on htio, nego onakvu kakva mu je potrebna; jer ljudi su kratkovidni i ne mogu proniknuti to je za njihovo najvee dobro. Rijetko kad neki propovjednik ima sve sposobnosti koje mogu pomoi u usavravanju crkve u svemu to zahtijeva kranstvo. Stoga Bog esto alje druge propovjednike od kojih svaki posjeduje neke sposobnosti koje drugima nedostaju. Crkva treba zahvalno prihvatiti ove Kristove sluge kao to bi prihvatila samog Uitelja. Ona treba nastojati izvui sve mogue koristi od uputa koje im svaki propovjednik moe dati iz Boje rijei. Istine to ih Boji sluge donose treba prihvatiti i cijeniti s krotkom poniznou, ali ni od jednog propovjednika ne treba praviti idola. Zahvaljujui Kristovoj milosti, Boji sluge su vjesnici svjetla i blagoslova. Ako ozbiljnom, ustrajnom molitvom prime dar Svetog Duha i po u osjeajui teret za spaavanje dua, srca ispunjenih eljom da proire pobjedu kria, oni e vidjeti plod svojeg rada. Budu li odluno odbijali sluiti se ljudskom mudrou ili uzdizati sebe, oni e izvriti djelo koje e izdrati Sotonine napade. Mnoge e se due okrenuti od tame k svjetlu i bit e osnovane mnoge crkve. Ljudi se nee obraati ljudskom
Apolon u Korintu
175
oru u, ve Kristu. Ja e ostati u pozadini; vidjet e se samo Isus, ovjek s Golgote. Oni koji danas rade za Krista mogu oitovati onu istu izuzetnu vrsnost koju su oitovali oni koji su u apostolsko doba navijetali Evan elje. Bog je isto tako spreman dati snagu svojim slugama danas kao to ju je bio spreman dati Pavlu i Apolonu, Sili i Timoteju, Petru, Jakovu i Ivanu. U apostolsko doba bilo je nekih zavedenih dua koje su tvrdile da vjeruju u Krista, ali nisu htjele pokazati potovanje prema Njegovim izaslanicima. Izjavljivali su kako ne slijede nijednog ljudskog uitelja, ve da ih pouava izravno Krist, bez pomoi propovjednika Evan elja. Bili su nezavisnog duha i nespremni pokoriti se glasu Crkve. Takvi su ljudi bili u stranoj opasnosti da budu prevareni. Bog je u Crkvu kao svoje pomonike stavio ljude s razliitim darovima da bi nadopunjavanjem mudrosti mnogih bila dokuena namjera Duha. Ljudi koji ive u skladu s vlastitim snanim karakternim crtama i ne ele se ujarmiti s drugima koji imaju dugogodinje iskustvo u Bojem djelu, bit e zaslijepljeni samopouzdanjem, nesposobni da razlikuju lano od istinitog. Za takve nije dobro da budu izabrani za vo e u crkvi jer e, bez obzira na miljenje svoje brae, slijediti svoj vlastiti sud i namjere. Neprijatelju je lako raditi preko onih koji, premda sami na svakom koraku trebaju savjet, u svojoj snazi preuzimaju skrbnitvo nad duama a da nisu nauili Kristovu poniznost. Sami dojmovi nisu siguran vodi u dunosti. Neprijatelj esto uspije uvjeriti ljude da misle kako ih vodi Bog, dok zapravo slijede samo ljudske impulse. Ali ako budemo brino pazili i savjetovali se sa svojom braom, razumjet emo Gospodnju volju jer obeanje glasi: On ponizne u pravdi vodi i ui malene putu svome. (Psalam 25,9) U prvoj kranskoj Crkvi bilo je nekih koji nisu htjeli priznati ni Pavla ni Apolona, ve su svojim vo om smatrali Petra. Tvrdili su da je Petar bio najprisniji s Kristom dok je Uitelj hodio Zemljom, dok je Pavao bio progonitelj vjernika. Njihova gledita i osjeaji proizlazili su iz predrasuda. Nisu imali dragovoljnosti, dareljivosti ni njenosti to pokazuje da Krist nastava u srcu.
279
280
176
Djela apostolska
Postojala je opasnost da ovakav stranaki duh izazove veliko zlo u kranskoj Crkvi pa je Gospodin pouio Pavla da uputi najsveanije upozorenje i najozbiljniji prosvjed. One koji su govorili: Ja sam Pavlov. Ja sam Apolonov. Ja sam Petrov. Ja sam Kristov, apostol je pitao: Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao razapet za vas? Ili ste u Pavlovo ime krteni? Neka se nitko ne ponosi ljudima, molio je. Vama pripada sve: i Pavao, i Apolon, i Kefa, i svijet, i ivot, i smrt, i sadanjost, i budunost. Sve je vae, a vi ste Kristovi, a Krist je Boji. (1. Korinanima 1,12.13; 3,21-23) Pavao i Apolon bili su u savrenom skladu. Apolon se poslije razoarao i rastuio zbog podjele u korintskoj crkvi; nije iskoristio pokazanu naklonost niti ju je poticao, ve je brzo napustio polje sukoba. Kad ga je Pavao poslije pozvao da ponovo posjeti Korint, Apolon je odbio poziv i nije doao raditi u tu crkvu dok nije postigla bolje duhovno stanje.
177
27
Efez
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 19,1-20. Dok je Apolon propovijedao u Korintu, Pavao je izvrio obeanje da e se vratiti u Efez. Nakratko je posjetio Jeruzalem i neko vrijeme proveo u Antiohiji, prvom mjestu svojeg djelovanja. Zatim je proao Malu Aziju te pro e redom galacijsko podruje i Frigiju (Djela 18,23); posjeivao je crkve koje je osnovao i utvr ivao vjeru uenika. U apostolsko doba zapadni dio Male Azije bio je poznat kao rimska pokrajina Azija. Prijestolnica Efez bila je veliko trgovako sredite. Luka je bila prepuna brodova, a njezinim ulicama prolazilo je mnotvo ljudi iz svih krajeva svijeta. Kao Korint, i Efez je u misionarskom smislu mnogo obeavao. idovi koji su u to vrijeme bili raspreni po svim civiliziranim zemljama oekivali su dolazak Mesije. Kad je propovijedao Ivan Krstitelj, mnogi su ga za svojeg posjeta Jeruzalemu na blagdane ili sluati na obale Jordana. uli su kako je Isusa objavio kao Obeanoga i ovu su vijest prenijeli u sve dijelove svijeta. Tako je Providnost pripremila put za djelovanje apostola. Po dolasku u Efez, Pavao je naao dvanaestoricu brae koja su, kao i Apolon, bila uenici Ivana Krstitelja, i kao on stekla neko znanje o Kristovoj misiji. Nisu imala Apolonove sposobnosti, ali su s istom iskrenou i vjerom nastojala iriti primljenu spoznaju. Ova braa nisu imala pojma o zadai Svetog Duha. Kad ih je Pavao upitao jesu li primili Svetog Duha, oni su odgovorili: (177)
281
282
178
Djela apostolska
283
284
Ne, nismo ni uli da postoji Duh Sveti. Kojim ste, onda, krtenjem krteni? pitao je Pavao, a oni su odvratili: Ivanovim krtenjem. Na to im je apostol navijestio velike istine koje ine temelj kranske nade. Govorio im je o Kristovom ivotu na Zemlji i kako je umro okrutnom i sramotnom smru. Govorio im je kako je Gospodar ivota sruio prepreke groba i ustao kao pobjednik nad smru. Ponovio je Spasiteljev nalog uenicima: Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i uinite sve narode uenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! (Matej 28,18.19) Govorio im je i o Kristovom obeanju da e poslati Branitelja ijom e silom initi silne znake i uda te opisao kako se ovo obeanje slavno ispunilo na Pedesetnicu. Braa su sluala Pavlove rijei s dubokim zanimanjem i zahvalnou te zadivljenom radou. Vjerom su prihvatili predivnu istinu o Kristovoj rtvi pomirnici i primili Ga za svojeg Otkupitelja. Krstili su se u Isusovo ime, a kad Pavao na njih poloi ruke, bili su krteni i Svetim Duhom pa su bili osposobljeni da govore i prorokuju jezicima drugih naroda. Tako su bili pripremljeni za misionarski rad u Efezu i okolici, a i da navijeste Evan elje u Maloj Aziji. Upravo zato to su gajili ponizan duh i bili posluni, ovi su ljudi stekli iskustvo koje ih je osposobilo da po u kao radnici u polje. U njihovom primjeru nalazimo vrlo vrijednu pouku za krane. Mnogi gotovo i ne napreduju u svetom ivotu je su previe zadovoljni sobom da bi postali uenici. Oni se zadovoljavaju povrnim poznavanjem Boje rijei i ne ele promijeniti svoju vjeru ili postupke, pa stoga ne ulau napor da steknu vee svjetlo. Kad bi Kristovi sljedbenici ozbiljno teili za mudrou, upoznali bi bogata polja istine koja su im dotad bila potpuno nepoznata. Boanska e ruka voditi onoga tko se potpuno preda Bogu. Takav moe biti neobrazovan i naizgled nedarovit, ali ako sa srcem punim ljubavi i povjerenja poslua svaku objavu Boje volje, njegove e snage biti oiene, oplemenjene i ojaane i njegove e se sposobnosti uveati. Kad bude cijenio pouke boanske mudrosti, bit e mu povjerena sveta zadaa; on e biti tako osposobljen da mu ivot bude na ast Bogu i na blagoslov svijetu. Objava rijei tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. (Psalam 119,130)
Efez
179
Danas mnogi nemaju pojma o djelovanju Svetog Duha na srce, kao to je to bilo kod vjernika u Efezu, premda nijedna druga istina nije tako jasno iznesena u Bojoj rijei. Njome su se bavili proroci i apostoli. Sam je Krist usmjerio nau pozornost na rast biljnog svijeta kao ilustraciju djelovanja svojeg Duha u odravanju duhovnog ivota. Sok okota, koji se penje iz korijena, prelazi u loze omoguavajui rast i proizvodei cvijet i plod. Tako i ivotodavna snaga Svetog Duha koja dolazi od Spasitelja proima duu, obnavlja pobude i osjeaje te misli pokorava Bojoj volji osposobljavajui primatelja da donese dragocjeni plod svetih djela. Zaetnik ovog duhovnog ivota je nevidljiv, a metodu kojom se ivot daje i odrava nemogue je objasniti snagom ljudske filozofije. No djelovanje Duha uvijek je u skladu s pisanom Rijei. Kao to je u prirodi, tako je i u duhovnom svijetu. Prirodni ivot u svakom trenutku uva boanska sila; ali on se ne odrava izravnim udom, ve koritenjem blagoslova koji su nam stavljeni nadohvat ruke. Tako i duhovni ivot odrava uporaba sredstava za koja se pobrinula Providnost. Da bi Kristov sljedbenik mogao uzrasti do ovjeka savrena, do mjere uzrasta punine Kristove (Efeanima 4,13 DF), mora jesti kruh ivota i piti vodu spasenja. Mora bdjeti, moliti se i raditi i u svemu se drati Bojih uputa danih u Njegovoj Rijei. U iskustvu ovih idovskih obraenika nalazimo jo jednu pouku. Kad su bili krteni Ivanovom rukom, oni nisu potpuno razumjeli Isusovu misiju, da e On ponijeti grijeh. Drali su se ozbiljnih zabluda. Ali uz jasnije svjetlo, radosno su prihvatili svojeg Otkupitelja i tada je dolo i do promjene u njihovim obvezama. Primanjem istije vjere dolo je i do odgovarajue promjene u njihovom ivotu. Kao zalog ove promjene i priznanja vjere u Krista, oni su se krstili u Isusovo ime. Prema svojem obiaju, Pavao je otpoeo s radom u Efezu propovijedajui u idovskoj sinagogi. Tu je radio tri mjeseca raspravljajui i nastojei uvjeriti sluatelje u ono to se odnosi na kraljevstvo Boje. Isprva je bio lijepo primljen, ali kao u drugim krajevima, ubrzo su mu se poeli ogoreno protiviti. Neki su bili okorjeli te odbijali vjeru i ocrnjivali Put pred narodom. Budui da su ustrajali u odbacivanju Evan elja, apostol je prestao propovijedati u sinagogi.
285
180
Djela apostolska
286
287
Boji Duh je pratio Pavlov rad za njegove sunarodnjake. Iznio im je dovoljno dokaza da osvjedoi sve koji su iskreno eljeli upoznati istinu. Ali mnogi su dopustili da njima zavladaju predrasude i nevjera pa su odbili prihvatiti i najrjeitije dokaze. Bojei se da bi vjera vjernika mogla doi u opasnost stalnim druenjem s ovim protivnicima istine, Pavao se od njih odvojio i uenike okupio u drugo tijelo nastavivi javno poduavati u koli Tirana, poznatog uitelja. Pavao je vidio da su se pred njim otvorila velika vrata za rad, premda je bilo mnogo protivnika (1. Korinanima 16,9). Efez je bio ne samo velianstven, nego i najizopaeniji od svih azijskih gradova. Njegovim su stanovnitvom vladali praznovjerje i osjetilna zadovoljstva. U sjeni njegovih hramova zaklanjali su se svakovrsni kriminalci, a svuda su bujali najnii poroci. Efez je bio poznato sredite oboavanja Artemide. Slava velianstvenog hrama efeke Artemide bila je poznata u cijeloj Aziji i po svijetu. Zbog svojeg nenadmanog sjaja bio je ponos ne samo grada, nego i cijele zemlje. Prema predaji, kip u hramu pao je s neba. Na njemu su bili ispisani tajanstveni znakovi za koje se vjerovalo da posjeduju veliku mo. Efeani su napisali knjige u kojima su objasnili znaenje i opisali upotrebu ovih simbola. Me u onima koji su se posvetili iscrpnom prouavanju ovih skupih knjiga bili su vraari koji su vrili snaan utjecaj na umove praznovjernih tovatelja kipa u hramu. U radu u Efezu apostol Pavao je dobio posebne znakove boanske naklonosti. Njegove napore pratila je Boja sila i mnogi su ljudi bili izlijeeni od tjelesnih bolesti. Bog je tako neobina udesa inio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stavljali rupce za znoj ili pregae to bi dotakli njegovo tijelo, pa su ih bolesti ostavljale a zli duhovi izlazili iz njih. Ova oitovanja nadnaravne sile bila su daleko snanija od svega to se prije moglo vidjeti u Efezu i bila su takvog karaktera da ih spretnost opsjenara i vraanje vraara nije moglo oponaati. Budui da su ova uda bila uinjena u ime Isusa iz Nazareta, narod je imao prigodu vidjeti da je nebeski Bog silniji od vraeva koji su tovali boicu Artemidu. Tako je Gospodin pred samim idolopoklonicima mnogostruko uzvisio svojeg slugu iznad monih i omiljenih vraara.
Efez
181
Ali Onaj komu se pokoravaju zli duhovi, koji je svojim slugama dao vlast nad njima, namjeravao je nanijeti jo veu sramotu i poraz onima koji su prezirali i obeaivali Njegovo sveto ime. Vraanje je prema Mojsijevom zakonu bilo zabranjeno uz kaznu smrti, ali s vremena na vrijeme otpali su idovi to potajno inili. U vrijeme Pavlova posjeta Efezu u gradu su neki idovi, koji su naokolo obilazili i zaklinjali zle duhove, vidjevi uda koja je Pavao inio, pokuali nad opsjednutima zvati ime Isusovo. To je pokualo sedam sinova nekoga Skeve, velikoga idovskog sveenika. Kad su nali ljude opsjednute demonom, oslovili su ih rijeima: Zaklinjem vas Isusom koga Pavao navjeuje! Ali im zli duh odvrati: Isusa poznajem, i znam tko je Pavao. A tko ste vi? I opsjednuti nasrnu na njih, sve ih nadvlada i toliku silu iskali na njima da goli i izranjeni pobjegoe iz one kue. Time je dan nedvosmisleni dokaz o svetosti Kristova imena i pokazana opasnost kojoj se izlau oni koji ga zazivaju bez vjere u boansku narav Kristove misije. Zbog toga sve obuze strah, a velialo se ime Gospodina Isusa. Dotad skrivene injenice sada su izile na svjetlo dana. Prihvativi kranstvo, neki se vjernici nisu potpuno odrekli praznovjerja. U odre enoj mjeri nastavili su se baviti magijom. No sada, osvjedoeni u svoju zabludu, mnogi su obraenici dolazili da priznaju i otkriju svoja vraarska djela. Dobro djelo proirilo se i na neke vraare i mnogi od njih donosili su knjige te ih spaljivali naoigled sviju. Kad proraunae njihovu vrijednost, ustanovie da su vrijedile pedeset tisua srebrnika. Tako se rije Gospodnja silno nastavila iriti i pokazivati svoju snagu. Spaljivanjem vraarskih knjiga efeki su obraenici pokazali da se sada gnuaju onoga u emu su nekad uivali. Upravo su magijom posebno vrije ali Boga i dovodili u opasnost svoje due; sad su upravo prema magiji pokazali takvo negodovanje. Time su dokazali iskrenost svojeg obraenja. Ove rasprave o vraanju sadravale su propise i oblike komuniciranja sa zlim duhovima. Bili su to propisi o tovanju Sotone upute za zazivanje njegove pomoi i dobivanje informacija od njega. Da su zadrali ove knjige, uenici bi se izloili kunji; da su ih prodali, izloili bi druge kunji. Oni su se odrekli kraljevstva tame i nisu oklijevali unititi njegovu mo bez ob-
288
289
182
Djela apostolska
290
zira na rtvu. Tako je istina trijumfirala nad ljudskim predrasudama i ljubavi prema novcu. Ovim oitovanjem Kristove snage izvojevana je velika pobjeda za kranstvo u samoj utvrdi praznovjerja. Glas o onome to se zbilo proirio se dalje nego to je Pavao bio svjestan. Vijesti iz Efeza nadaleko su se prenosile i tako je Kristovo djelo dobilo snaan poticaj. Ovi su prizori ostali ljudima u ivom sjeanju dugo nakon to je apostol zavrio svoje djelo i bili sredstvo zadobivanja obraenika za Evan elje. Naivno se pretpostavlja da je pogansko praznovjerje nestalo pred civilizacijom dvadesetog stoljea. Ali Boja rije i neoborive injenice pokazuju da se ljudi danas bave vraanjem kao i u ono vrijeme. Drevni sustav vraanja u biti je isti kao onaj koji danas poznajemo kao suvremeni spiritizam. Sotona nalazi pristup tisuama umova prikrivajui se pod krinkom pokojnih prijatelja. Sveto pismo izjavljuje da mrtvi ne znaju nita (Propovjednik 9,5). Nestale su njihove misli, njihova ljubav, njihova mrnja. Mrtvi ne komuniciraju sa ivima. Ali vjeran svojoj prvobitnoj lukavosti, Sotona se slui ovim sredstvom da stekne nadzor nad umovima. Pomou spiritizma mnogi bolesni, oaloeni i znatieljni komuniciraju sa zlim duhovima. Svi koji se to usude, nalaze se na opasnom tlu. Rije istine pokazuje kako ih Bog gleda. U drevna vremena izgovorio je otar sud nad kraljem koji je zatraio savjet od poganskih proroka: Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim? I zato veli Jahve ovako: Nee sii s postelje u koju si se popeo; sigurno e umrijeti. (2. o Kraljevima 1,3.4) Ono to su bili vraari u pogansko doba, to su danas spiritistiki mediji, vidovnjaci i proricatelji sree. Mistini glasovi koji su govorili u En Doru i Efezu jo uvijek svojim laljivim rijeima zavode ljudske sinove. Kad bi se mogao podii veo ispred naih oiju, vidjeli bismo kako zli an eli rabe sve svoje umijee da prevare i unite. Gdje god postoji utjecaj koji ljude navodi da zaborave na Boga, tu Sotona koristi svoju oparavajuu mo. Kad se ljudi pokore sotonskom utjecaju, njihov um postane zbunjen i dua oneiena prije nego to toga postanu svjesni. Boji narod danas treba prihvatiti apostolov savjet efekoj crkvi: I ne budite sudionici u besplodnim djelima tame, ve ih radije razotkrivajte! (Efeanima 5,11)
183
28
Dani muka i kunji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 19,21-41; 20,1. Efez je vie od tri godine bio sredite Pavlova djelovanja. U Efezu je bila osnovana uspjena crkva i Evan elje se iz toga grada proirilo na cijelu pokrajinu Aziju, me u idovima i poganima. Apostol je ve neko vrijeme razmiljao o jo jednom misijskom putovanju. Pavao naumi da preko Makedonije i A haje oti e u Jeruzalem. Poto budem tamo govorio je trebat e mi i Rim vidjeti. Sukladno ovom planu poslao je u Makedoniju dvojicu svojih pomonika, Timoteja i Erasta, a sam je, osjeajui da djelo u Efezu jo uvijek zahtijeva njegovu prisutnost, odluio ostati do iza Pedesetnice. Me utim, dogodilo se neto to je ubrzalo njegov odlazak. Jednom godinje u Efezu su odravane posebne sveanosti u ast boice Artemide. One su privlaile mnotvo ljudi iz cijele pokrajine. Tijekom tog razdoblja odravane su priredbe praene velikom raskoi i sjajem. Te su sveanosti bile vrijeme kunje za novopridolice u vjeri. Drutvo vjernika koje se okupljalo u Tiranovoj koli bilo je neskladni ton u zboru sveara pa je bilo izloeno bespotednom ismijavanju, ruganju i uvredama. Pavlov rad zadao je snaan udarac poganskom bogosluju; posljedica je bila primjetno opadanje broja prisutnih na pukoj sveanosti i smanjeno oduevljenje tovatelja. Utjecaj Pavlova nauka nije bio ogranien samo na stvarne obraenike u vjeru. Mnogi ljudi, koji nisu otvo(183)
291
292
184
Djela apostolska
293
294
reno prihvatili novi nauk, postali su toliko prosvijetljeni da su izgubili svako povjerenje u svoje poganske bogove. Postojao je i drugi razlog nezadovoljstvu. U Efezu je bio razvijen snaan i unosan obrt proizvodnje i prodaje malih svetita i slika Artemidinog hrama i kipa. Oni koji su se bavili ovim obrtom ustanovili su da im se zarada smanjuje i svi su se sloili da ovu nedobrodolu promjenu treba pripisati Pavlovom djelovanju. Demetrije, proizvo a srebrnih hramova, sazvao je obrtnike svojeg ceha i rekao: Ljudi, vi znate da od ovoga posla zavisi nae blagostanje, a vidite i ujete da je ovaj Pavao uvjerio i zaveo mnogo svijeta, ne samo u Efezu nego gotovo u svoj Aziji, tvrdei da bogovi izra eni rukama nisu bogovi. Tako postoji pogibao ne samo da na zanat propadne nego da i hram velike boice Artemide bude smatran za nita, i da izgubi neto od svog velianstva ona koju tuje sva Azija i svekoliki svijet. Ove su rijei potaknule najgore strasti u ljudima. Kad to ue, puni gnjeva poee vikati: Velika je efeka Artemida! Izvjetaj o ovom govoru brzo se proirio. I sav se grad uzbuni. Traili su Pavla, ali ga nisu mogli nai. Njegova su ga braa, na obavijest o opasnosti, sklonila na sigurno. Bog je poslao svoje an ele da uvaju Pavla; jo nije dolo vrijeme da umre muenikom smru. Kad nije uspjela pronai objekt svojega gnjeva, svjetina je uhvatila Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike i kao jedan jurnue prema kazalitu. Pavlovo skrovite nije bilo daleko i on je ubrzo saznao da su njegova voljena braa u opasnosti. Zanemarivi vlastitu sigurnost, Pavao je odmah htio otii u kazalite da se obrati okupljenom narodu. Ali ne dopustie mu uenici. Gaj i Aristarh nisu bili plijen koji je narod traio; nije im prijetila nikakva ozbiljna opasnost. Ali da su ugledali apostolovo blijedo, brigama obiljeeno lice, to bi izazvalo najgore strasti svjetine i ne bi bilo nikakvih izgleda da mu se sauva ivot. Pavao je i dalje elio braniti istinu pred mnotvom, ali je konano odustao zbog poruke upozorenja koju su mu poslali iz kazalita. ak i neki azijarsi, prijatelji njegovi, poslae mu ljude da ga zamole neka se ne pojavljuje u kazalitu. Mete u kazalitu stalno je jaao. Jedni pak vikali jedno, drugi drugo. Skupljeni bijahu zbunjeni, a veina ih nije znala
Dani muka i kunji
185
ni zato su se skupili. injenica da su Pavao i neki od njegovih pratilaca bili idovskog podrijetla potaknula je idove da se jasno ograde od njega i njegovog rada. Zato su gurali jednog lana iz svoje zajednice da pred narodom iznese stvar. Izabrali su Aleksandra, obrtnika, kotlara, za kojeg e Pavao poslije rei da mu je nanio mnogo zla (2. Timoteju 4,14). Aleksandar je inae bio sposoban ovjek koji se iz sve snage zauzeo da gnjev naroda usmjeri iskljuivo na Pavla i njegove pratioce. Ali kad je mnotvo vidjelo da je Aleksandar idov, nisu mu dali govoriti, ve su svi u jedan glas poeli vikati: Velika je efeka Artemida! Vikali su oko dva sata. Konano su od iscrpljenosti prestali vikati pa je na trenutak nastala tiina. A onda je gradski tajnik zatraio pozornost mnotva i zahvaljujui svojem poloaju dobio rije. On se narodu obratio na njegovoj razini i pokazao da nema razloga za sadanji nemir. Pozivao se na njihov razum. Efeani! rekao je. Tko ima od ljudi koji ne bi znao da je grad Efez tovalac hrama velike Artemide i njezina kipa to je pao s neba? Budui da su te stvari neosporive, vi treba da ostanete mirni i nita prenaglo ne poduzimate! Ovi ljudi koje ste doveli nisu ni skvrnitelji svetita, niti pogrdno govore protiv nae boice. Ako Demetrije i njegovi drugovi imaju protiv koga tubu, sudovi rade, a tu su i prokonzuli, neka tue jedni druge. Ako li elite to drugo, to e se rijeiti u zakonitoj skuptini. Prijeti pogibao da budemo zbog dananjeg nereda optueni, jer ne postoji nikakav razlog kojim bismo mogli opravdati strku. To ree te raspusti skuptinu. U svojem obraanju Demetrije je rekao: Postoji pogibao da na zanat propadne. Ove su rijei otkrile pravi razlog nereda u Efezu, a bile su i uzrokom progonstva koje je apostole pratilo u njihovom radu. Demetrije i njegovi drugovi vidjeli su da je nauavanjem i irenjem Evan elja njihov posao izrade kipova doao u opasnost. Na kocki je bio prihod poganskih sveenika i obrtnika pa su se zbog toga tako ogoreno podigli protiv Pavla. Odluka tajnika i drugih asnih slubenika u gradu prikazala je narodu Pavla kao ovjeka koji nije kriv ni za kakav nezakoniti in. Ovo je bila jo jedna pobjeda kranstva nad zabludom i praznovjerjem. Bog se posluio visokom gradskom vlau da opravda svojeg apostola i zauzda nemirnu svjetinu.
295
186
Djela apostolska
296
297
Pavlovo srce bilo je ispunjeno zahvalnou Bogu to mu je potedio ivot i to kranstvo zbog nemira u Efezu nije dolo na zao glas. Kad se stia buna, Pavao dozva k sebi uenike te im dade opomene. Nato se oprosti s njima i otputova u Makedoniju. Na putu su ga pratila dva vjerna brata iz Efeza, Tihik i Trofim. Tako je zavrio Pavlov rad u Efezu. Bilo je to razdoblje neumornog rada, mnogih kunji i duboke tjeskobe. Nauavao je ljude javno i po kuama, savjetujui i opominjui ih uz mnogo suza. Stalno su mu se protivili idovi koji nisu proputali nijednu priliku da raspoloenje naroda potaknu protiv njega. Borei se s protivljenjem, vrei s neumornom gorljivou djelo Evan elja i uvajui interese jo mlade crkve u vjeri, Pavao je na dui nosio teak teret za sve crkve. Vijesti o otpadu u nekim crkvama koje je osnovao izazvale su u njemu duboku tugu. Bojao se da bi se njegov trud za njih mogao pokazati uzaludnim. Mnogu je besanu no proveo u molitvi i ozbiljnom razmiljanju kad bi saznao za metode koje su bile rabljene da se osujeti njegovo djelovanje. Kad je imao priliku i kad je stanje to zahtijevalo, pisao je crkvama korei ih, savjetujui, opominjui i hrabrei. U ovim se pismima Pavao ne zadrava na svojim nevoljama, ali povremeno nalazimo nagovjetaje o njegovom radu i stradanju u Kristovom djelu. Bio je izloen bievanju i zatvaranju, hladnoi, gladi i e i, pogiblima na kopnu i moru, u gradu i pustinji, pogiblima od svojih sunarodnjaka, od pogana, od lane brae sve je to trpio radi Evan elja. Bio je ocrnjivan, vrije an, uinjen kao smee svijeta, u tjeskobi, progonjen, u svakom pogledu u nevolji, svaki as izloen pogibli, predan smrti zbog Isusa. Usred stalne oluje protivljenja, buenja neprijatelja i naputen od prijatelja, neustraivi se apostol nije obeshrabrio. Vratio bi pogled na Golgotu i s novim arom nastavio iriti spoznaju o Raspetome. Jednostavno je koraao putom obiljeenim krvlju kojim je prije njega proao Krist. Nije traio otpust iz borbe dok ne do e trenutak da svoje oruje poloi pred noge Otkupitelju.
187
29
Poruka upozorenja i molbi
Ovo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici Korinanima. Pavao je prvu poslanicu korintskoj crkvi napisao pri kraju boravka u Efezu. Ni za koga nije osjeao dublje zanimanje ni uloio vie neumornog truda nego za vjernike u Korintu. Godinu i pol je radio me u njima ukazujui im na razapetog i uskrslog Spasitelja kao jedino sredstvo spasenja; molio ih je da se bezuvjetno oslone na preobraavajuu snagu Njegove milosti. Prije nego to e u crkvenu zajednicu primiti one koji su se opredijelili za kranstvo, pazio je da dobiju posebne upute o prednostima i dunostima kranskog vjernika; ozbiljno im je nastojao pomoi da budu vjerni svojem krtenikom zavjetu. Pavao je bio duboko svjestan borbe koju svaka dua mora voditi s oru ima zla koja neprekidno nastoje prevariti i zavesti, pa je neumorno radio na tome da ojaa i utvrdi mlade u vjeri. Molio ih je da se potpuno predaju Bogu jer je znao da se dua koja to ne uini nije odrekla grijeha, apetiti i poude jo uvijek nastoje njome zagospodariti, a kunje zbunjuju savjest. Predaja mora biti potpuna. Svaka dua koja je slaba, koja sumnja i koja se bori a potpuno se preda Gospodinu, dolazi u izravan doticaj s oru ima koja e joj omoguiti da pobijedi. Takvoj je dui Nebo blizu i ona u svakom trenutku kunje i potrebe ima potporu i pomo milosrdnih an ela. Vjernici korintske crkve bili su okrueni idolopoklonstvom i putenou u najzavodljivijem obliku. Dok je apostol bio s nji(187)
298
299
188
Djela apostolska
300
301
ma, ovi utjecaji nisu imali nikakve moi nad njima. Pavlova vrsta vjera, arke molitve i ozbiljne upute, a iznad svega njegov poboan ivot, pomogli su im da se radi Krista odreknu sebe i prezru grjena zadovoljstva. Me utim, nakon Pavlova odlaska nastupile su nepovoljne okolnosti; me u penicom pojavio se korov koji je neprijatelj posijao i on je ubrzo poeo donositi svoj zao plod. To je za korintsku crkvu bilo vrijeme teke kunje. Apostol vie nije bio me u njima da ih ohrabri svojom gorljivou i pomogne im u nastojanju da ive u skladu s Bogom; malo-pomalo postali su nemarni i ravnoduni te dopustili da njima zagospodare tjelesni ukusi i sklonosti. On, koji ih je tako esto poticao na uzviene ideale istoe i potenja, vie nije bio me u njima pa nije bilo malo onih koji su se, iako su u vrijeme svojeg obraenja odbacili loe navike, sada vratili poniavajuim grijesima poganstva. Pavao je kratko pisao crkvi savjetujui vjernike da se ne drue s onim lanovima koji ustrajavaju u razuzdanosti; ali mnogi su izopaili apostolove rijei, nadmudrivali se oko njih i nalazili ispriku da odbace njegove upute. Crkva je Pavlu poslala pismo pitajui za savjet o raznim pitanjima, ali ne govorei o tekim grijesima koji su postojali me u vjernicima. Me utim, Pavao je pod utjecajem Svetog Duha imao snaan dojam da su prikrili pravo stanje crkve i da je ovo pismo pokuaj pisaca da iz njegovih izjava izvuku tvrdnje koje bi mogli uporabiti za svoje ciljeve. U to vrijeme u Efez su doli lanovi Klojina domainstva, vrlo cijenjene kranske obitelji u Korintu. Pavao se raspitao za stanje u crkvi, a oni su ga obavijestili da crkvu razdiru podjele. Nesloga koja je vladala u vrijeme Apolonova posjeta jako se rairila. Lani uitelji ohrabrivali su vjernike da prezru Pavlove upute. Bio je izopaen evan eoski nauk i uredbe. Me u onima koji su neko bili gorljivi zagovornici kranskog ivota stalno su rasli oholost, idolopoklonstvo i putenost. Kad su mu tako prikazali pravo stanje, Pavao je shvatio da su se obistinile njegove najvee bojazni. Ali zato se nije predao misli da je njegov rad bio neuspjean. U dubokoj tjeskobi srca i s mnogim suzama potraio je savjet od Boga. Rado bi odmah posjetio Korint kad bi to bilo najmudrije rjeenje. Znao je da u sadanjem stanju vjernici ne bi imali koristi od njegova
189
rada i zato je poslao Tita da pripremi put za njegov kasniji posjet. Zatim je apostol, ostavivi po strani osobne osjeaje zbog puta kojim su krenuli oni koji su svojim ponaanjem pokazali tako stranu izopaenost, i oslonivi duu vrsto na Boga, crkvi u Korintu napisao jedno od svojih najopirnijih, najpounijih i najsnanijih pisama. Upadljivom jasnoom poeo je odgovarati na razliita pitanja koja mu je crkva poslala i iznositi opa naela koja e vjernicima, ako ih budu slijedili, pomoi da se uzdignu na viu duhovnu razinu. Bili su izloeni opasnosti i on nije mogao podnijeti pomisao da u ovo kritino vrijeme propusti doprijeti do njihovih srca. Vjerno ih je upozorio na opasnosti i ukorio zbog njihovih grijeha. Ponovo ih je uputio na Krista i nastojao u njima zapaliti revnost prijanje posveenosti. Apostolova velika ljubav prema korintskim vjernicima vidljiva je u njegovom njenom pozdravu crkvi. Podsjetio ih je na iskustvo kad su se odvratili od idolopoklonstva i obratili tovanju pravoga Boga. Podsjetio ih je na darove koje su primili od Svetog Duha i pokazao im kako su mogli stalno napredovati u kranskom ivotu dok ne postignu Kristovu istou i svetost. U njemu ste postali bogati u svakom pogledu, pisao je, u svakoj vrsti govora i znanja kao to se svjedoanstvo o Kristu uvrstilo me u vama tako da ne oskudijevate nijednom milosti dok ekate objavljenje Gospodina naega Isusa Krista. Pavao je otvoreno govorio o neslozi koja se pojavila u korintskoj crkvi i pozvao vjernike da se prestanu sva ati. Zaklinjem vas, brao, pisao je, imenom Gospodina Isusa Krista da svi budete sloni; da ne bude me u vama razdora, ve da budete sjedinjeni u istom osjeaju i istoj misli. Apostol si je uzeo slobodu da spomene kako ga je i tko obavijestio o podjelama u crkvi. Rekoe mi, brao moja, Klojini ukuani da me u vama ima prepiranja. Pavao je bio apostol nadahnut od Boga. Istine koje je poduavao primio je otkrivenjem, ali mu Gospodin nije uvijek izravno otkrio stanje svojeg naroda. U ovom sluaju oni koji su bili zainteresirani za napredak crkve u Korintu, koji su vidjeli kako se u nju uvlai zlo, izvijestili su o tome apostola pa je on, zahvaljujui boanskoj objavi koju je dobio prije, mogao prosuditi o karakteru ovih doga aja. Bez obzira na injenicu da mu Gospodin nije dao novo otkrivenje za ovo posebno vri-
302
190
303
Djela apostolska
304
jeme, oni koji su stvarno teili za svjetlom prihvatili su njegovu poruku kao izraz Kristovih misli. Gospodin mu je pokazao tekoe i opasnosti koje e se pojaviti u Crkvi pa kako su se ta zla pojavljivala, apostol je prepoznavao njihovo znaenje. Bio je postavljen da brani Crkvu. Trebao je bdjeti nad duama kao onaj koji mora poloiti raun Bogu. Zar nije bilo dosljedno i ispravno od njega da obrati pozornost na izvjetaje o anarhiji i podjelama me u njima? Svakako; a ukor koji im je poslao nesumnjivo je bio napisan pod nadahnuem Bojeg Duha kao i sve ostale njegove poslanice. Apostol nije spominjao lane uitelje koji su nastojali unititi plod njegovog rada. Zbog tame i podjela u crkvi, on se mudro suzdrao da im to ne spominje bojei se da neke potpuno ne odvrati od istine. Usmjerio je njihovu pozornost na svoje djelovanje me u njima kad je radio kao mudri graditelj koji je poloio temelj na kojem su drugi zidali. No time nije uzvisivao sebe jer je izjavio: Mi smo Boji suradnici. Nije za sebe tvrdio da je mudar, ve je priznao da ga je samo boanska sila osposobila da istinu iznese na Bogu ugodan nain. Sjedinjen s Kristom, najveim od svih uitelja, Pavao je mogao iznijeti pouke boanske mudrosti koje su zadovoljavale potrebe svih drutvenih slojeva i koje su primjenjive u sva vremena, na svim mjestima i u svim prilikama. Me u ozbiljnijim zlima koja su se razvila me u korintskim vjernicima bio je i povratak na mnoge poniavajue poganske obiaje. Jedan od nekadanjih obraenika otiao je tako daleko da je njegov razvratan ivot bio prekraj ak i u odnosu na nisko mjerilo moralnosti u neznaboakom svijetu. Apostol je molio crkvu: Uklonite zloinca izme u sebe! Zar ne znate, upozoravao ih je, da malo kvasca ukvasi sve tijesto? Oistite se od staroga kvasca da budete novo tijesto: ta ve ste beskvasni. Drugo veliko zlo koje se pojavilo u crkvi bilo je to su se braa me usobno parniila na svjetovnom sudu. Postojalo je obilje odredaba za rjeavanje tekoa me u vjernicima. Sam je Krist dao jasne upute o tome kako se trebaju rjeavati takvi sporovi. Ako li ti brat sagrijei, savjetovao je Spasitelj, po i te ga ukori nasamo. Ako te poslua, dobio si svoga brata. Ako te ne poslua, dovedi jo jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajui se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih ne poslua, saopi to Crkvi! Ako li ni Cr-
191
kve ne poslua, smatraj ga poganinom ili carinikom! Zaista, kaem vam: to god sveete na zemlji, bit e svezano i na nebesima, i to god razrijeite na zemlji, bit e razrijeeno i na nebesima. (Matej 18,15-18) Pavao je korintskim vjernicima, koji su izgubili iz vida ovaj jednostavni savjet, jasnim rijeima uputio upozorenje i ukor. Usu uje li se tko od vas, pitao je, ako ima parnicu s drugim, traiti pravdu pred nepravednima, a ne pred svetima? Zar ne znate da e sveti suditi svijetu? Pa ako ete vi suditi svijetu, zar niste dostojni suditi u sitnicama? Ne znate li da emo suditi an elima! Koliko vie onda u svagdanjem! I sad, ako imate parnice o svagdanjim stvarima, vi uzimate za suce one koji u Crkvi nita ne vrijede! Neka vas je stid to sam prisiljen ovo govoriti! Tako, me u vama nema ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi izme u svoga brata i brata! Mjesto toga brat protiv brata trai pravdu, i to pred nevjernicima! Bez sumnje vam je ve to nedostatak to uope imate parnice me u sobom. Zato radije ne pretrpite nepravdu? Naprotiv, vi nanosite nepravdu i tetu, i to brai! Zar ne znate da nepravednici nee batiniti kraljevstva Bojega? Sotona stalno nastoji u Boji narod unijeti nepovjerenje, otu enost i pakost. esto emo biti kuani da osjeamo kako su nam povrije ena prava, ak i kad nema pravog razloga za takve osjeaje. Oni kod kojih je ljubav prema sebi jaa od njihove ljubavi prema Kristu i Njegovom djelu, stavit e svoj probitak na prvo mjesto i pribjei gotovo svakom sredstvu da ga sauvaju i zadre. ak i mnoge, naizgled savjesne krane, oholost i samopotovanje sprjeava da u etiri oka pri u onima za koje misle da su u zabludi, da s njima u Kristovom duhu porazgovaraju i zajedno mole jedan za drugoga. Neki e ak, ako pomisle da su ih njihova braa povrijedila, ii na sud umjesto da slijede Spasiteljevo pravilo. Krani ne trebaju ii pred gra anske sudove da rjeavaju neslaganje do kojeg moe doi me u vjernicima Crkve. Takve nesporazume trebaju rijeiti sami ili uz pomo Crkve, sukladno Kristovim uputama. ak i ako mu bude uinjena nepravda, sljedbenik krotkog i poniznog Isusa radije e pregorjeti tetu, nego pred svijet iznijeti grijehe svoje brae u Crkvi. Parnice me u braom sramota su za djelo istine. Krani koji odlaze na sud da bi se me usobno parniili, izlau Crkvu
305
306
192
Djela apostolska
307
ruganju njezinih neprijatelja i ine da sile tame likuju. Oni time ranjavaju Krista i javno Ga izlau ruglu. Prezirui crkvenu vlast, oni pokazuju da preziru Boga koji je Crkvi dao tu vlast. U svojem pismu Pavao je Korinanima nastojao pokazati Kristovu silu koja ih moe sauvati od zla. Znao je da e, budu li prihvatili iznesene savjete, biti jaki u Gospodnjoj silnoj moi. Da bi im pomogao da se oslobode zaaranosti grijeha i u strahu Bojem privedu svoju svetost k savrenstvu, Pavao im je predoio zahtjeve Onoga kome su u vrijeme obraenja posvetili svoj ivot. Vi ste Kristovi Ne znate li da ne pripadate sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom! Apostol je otvoreno ukazao na posljedice odvraanja od istog i svetog ivljenja na pokvarene postupke u poganstvu. Nemojte se varati! pisao je. Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici nee batiniti kraljevstva Bojega. Molio ih je da vladaju niim strastima i tenjama. Ili zar ne znate, pitao je, da je vae tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Premda je imao izuzetne umne sposobnosti, Pavlov je ivot otkrivao silu rijetke mudrosti koja ga je obdarila brzinom zapaanja i saaljivim srcem i dovodila ga u tijesnu vezu s drugima tako da je mogao poticati njihovu plemenitiju narav i nadahnuti ih da tee za uzvienijim ivotom. Njegovo je srce bilo ispunjeno iskrenom ljubavlju za korintske vjernike. eznuo je da vidi kako oituju unutarnju pobonost koja e ih uvrstiti u borbi protiv kunji. Znao je da e im se na kranskom putu na svakom koraku usprotiviti Sotonina sinagoga i da e se svakodnevno morati boriti. Morat e se uvati lukavog neprijatelja koji e im nametati stare navike i sklonosti, i uvijek bdjeti u molitvi. Pavao je znao da se vii kranski dosezi mogu postii samo s mnogo molitve i uz stalnu budnost, pa je to nastojao utisnuti u njihov um. Ali isto je tako znao da im je u razapetom Kristu ponu ena sila koja moe obratiti duu i boanski je prilagoditi da bude sposobna oduprijeti se svim kunjama zla. S vjerom u Boga kao oklopom i Njegovom Rijeju kao bojnim orujem, oni e dobiti unutarnju snagu koja e im omoguiti da odbiju napade neprijatelja. Vjernicima u Korintu bilo je potrebno dublje iskustvo s Bogom. Jo uvijek im nije bilo dovoljno jasno to znai gledati
193
308
Njegovu slavu i preobraavati se iz karaktera u karakter. Vidjeli su tek prve zrake te slave. Pavao je elio da se ispune Bojom puninom, da upoznaju Njega, iji je dolazak pouzdan kao zora, i nastave uiti dok ne steknu savrenu spoznaju evan eoske vjere.
194
Djela apostolska
30
Pozvani na postizanje vieg mjerila
Ovo se poglavlje zasniva na Prvoj poslanici Korinanima.
309
310
U nadi da e u umove korintskih vjernika ivo utisnuti vanost odlunog samosvladavanja, nepokolebljive trezvenosti i neumorne gorljivosti u Kristovoj slubi, Pavao je u svojem pismu iznio dojmljivu usporedbu izme u kranske borbe i poznatih utrka koje su se u odre enim vremenskim razmacima odravale u blizini Korinta. Od svih igara koje su se odravale me u Grcima i Rimljanima, utrke su spadale me u najstarije i najomiljenije. Njima su prisustvovali kraljevi, odlinici i dravnici. U njima su sudjelovali mladii iz svih drutvenih slojeva koji nisu prezali ni od kakvog napora i stege potrebne za stjecanje nagrade. Utrke su se odvijale prema strogim pravilima na koja se nitko nije mogao aliti. Oni koji su eljeli biti uvrteni u natjecanje za nagradu, prvo su morali proi naporne pripreme. Strogo je bilo zabranjeno tetno poputanje apetitu ili bilo kojem drugom zadovoljstvu ime bi se umanjila umna ili tjelesna snaga. Da bi natjecatelj mogao raunati na uspjeh u ovom odmjeravanju snage i brzine, miii moraju biti snani i gipki, a ivci pod nadzorom. Svaki pokret mora biti proraunat, a korak brz i odluan; tjelesna snaga mora dostii najviu razinu. Kad su se natjecatelji pojavili pred okupljenim mnotvom, bila su objavljena njihova imena i jasno iznesena pravila utrke. Zatim su svi krenuli odjednom uz napetu pozornost gledatelja (194)
195
koji su ih sokolili u odlunosti da pobijede. Suci su sjedili blizu cilja da bi mogli pratiti utrku od poetka do kraja i dodijeliti nagradu pravom pobjedniku. Ako je netko prvi doao na cilj, a posluio se nezakonitim stjecanjem prednosti, nije dobio nagradu. U ovim natjecanjima trkai su se izlagali velikoj opasnosti. Neki se nikad nisu oporavili od velikog tjelesnog napora. Nije bilo neobino da neki natjecatelji za vrijeme utrke padnu krvarei na usta i nos, a katkad se dogodilo da je natjecatelj pao mrtav u trenutku kad je bio nadomak pobjedi. Ali ni mogunost doivotne povrede ili smrti nije smatrana prevelikim rizikom u usporedbi s au kojom je bio nagra en uspjeni natjecatelj. Kad je pobjednik stigao na cilj, pljesak gledatelja prolomio se zrakom odjekujui od oblinjih breuljaka i planina. Pred svim gledateljima suci su mu dali oznake pobjede lovorov vijenac i palminu granicu koju je trebao nositi u desnici. Njegovu su slavu opijevali po cijeloj zemlji; njegovi su roditelji sudjelovali u asti; ak i grad u kojem je ivio bio je visoko potovan zato to je dao tako velikog atletiara. Spominjui ove utrke kao sliku kranske borbe, Pavao je istaknuo prijeko potrebnu pripremu za uspjeh natjecatelj u utrci stegu, umjerenu prehranu, potrebu za trijeznou. Svaki se natjecatelj uzdrava u svim stvarima, izjavio je. Trkai su odbacili svako poputanje koje bi moglo oslabiti njihovu tjelesnu snagu, a stalnim vjebanjem dali su miiima snagu i izdrljivost da bi, kad do e dan natjecanja, mogli izdrati najvei napor. Koliko je vanije da kranin, iji su vjeni interesi na kocki, podloi apetit i osjeaje razumu i Bojoj volji! On ne smije dopustiti da mu pozornost odvuku zabave, uici ili lagodan ivot. Sve svoje navike i osjeaje mora podloiti vrstoj stezi. Razum, prosvijetljen nauavanjem Boje rijei i vo en Bojim Duhom, mora drati uzde nadzora. Kad to uini, kranin mora uloiti najvei napor da bi pobijedio. U korintskim igrama posljednjih nekoliko koraka natjecatelji u utrci uinili su krajnji napor da zadre nesmanjenu brzinu. Tako e i kranin, kako se pribliava cilju, uloiti jo veu gorljivost i odlunost nego na poetku utrke. Pavao prikazuje razliku izme u pobjednikova lovorova vijenca koji vene i vijenca besmrtne slave koju e dobiti onaj tko pobjedniki tri u kranskoj utrci. Oni [tre], izjavljuje,
311
312
196
Djela apostolska
313
da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi. Da bi dobili raspadljivu nagradu, grki trkai nisu tedjeli ni truda ni stege. Mi trimo za beskrajno vredniju nagradu, za krunu vjenog ivota. Koliko bismo trebali biti paljiviji u nastojanju, koliko spremniji na rtvu i samoodricanje! U Poslanici Hebrejima istaknuta je jedinstvenost namjere koja treba obiljeavati kraninovu utrku za vjeni ivot: Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trimo na utakmici koja nam je odre ena! Uprimo pogled u zaetnika i zavritelja vjere, u Isusa. (Hebrejima 12,1.2) Zavist, zloba, zle misli, klevetanje, lakomost to su bremena koja kranin mora odbaciti da bi mogao uspjeno trati utrku za besmrtnost. Bez obzira na rtvu, treba odloiti svaku naviku ili postupak koji vodi grijehu i nanosi sramotu Kristu. Blagoslove Neba ne moe primiti ovjek koji kri vjena naela pravde. Jedan njegovani grijeh dovoljan je da dovede do kvarenja karaktera i zavede druge. Ako te na grijeh navodi ruka tvoja, rekao je Spasitelj, odsijeci je! Bolje ti je kljastu ui u ivot nego s dvjema rukama otii u pakao u neugasivi oganj. Ako te na grijeh navodi noga tvoja, odsijeci je! Bolje ti je hromu ui u ivot nego da bude s dvjema nogama baen u pakao. (Marko 9,43-45) Ako radi spaavanja tijela od smrti treba odrezati nogu ili ruku, ili ak iskopati oko, koliko bi ozbiljnije kranin trebao odloiti grijeh koji donosi smrt dui! Nakon to su se opredijelili za samoodricanje i strogu stegu, natjecatelji u drevnim igrama uope nisu bili sigurni da e pobijediti. Ne znate li, rekao je Pavao, da u trkalitu svi trkai tre, ali samo jedan dobiva nagradu! Koliko se god trkai trudili, samo jedan dobiva nagradu. Samo je jedna ruka mogla uhvatiti eljeni vijenac. Neki su mogli uloiti krajnje napore da dobiju nagradu, ali kad su pruili ruku da je uzmu, drugi je, samo trenutak prije njih, zgrabio eljeno blago. Ali tako nije u kranskoj borbi. Nitko tko se dri uvjeta nee biti razoaran na kraju utrke. Nitko tko je ozbiljan i ustrajan, nee doivjeti neuspjeh. Ne dobivaju utrku hitri ni boj hrabri. Najslabiji sveti kao i najjai moe ponijeti vijenac besmrtne slave. Pobijediti mogu svi koji snagom boanske milosti usklade ivot s Kristovom voljom. ivot u potpunosti uskla en s naelima iznesenim u Bojoj rijei ljudi esto smatraju nevanim
197
previe beznaajnim da bi zasluio pozornost. Ali imajui na umu koliki je ulog, nita nije malo to moe pomoi ili sprijeiti. Svaki postupak znai odre enu teinu na vagi koja odreuje ivotnu pobjedu ili poraz. A nagrada koju dobivaju oni koji pobijede bit e u omjeru prema snazi i ozbiljnosti kojom su se trudili. Apostol je samog sebe usporedio s ovjekom koji sudjeluje u utrci nastojei svom snagom stei nagradu. Ja stoga tako trim, kae, ne kao u nepouzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj koji mlati vjetar. Naprotiv, ja bijem svoje tijelo i vuem ga kao roba, da sm ne budem odbaen poto sam drugima propovijedao. Da u kranskoj utrci ne bi trao na nesigurno ili nasumce, Pavao se podvrgnuo ozbiljnoj pripremi. Rijei krotim svoje tijelo (DF) doslovce znai da strogom stegom potiskuje elje, pobude i osjeaje. Pavao se bojao da bi, nakon to je drugima propovijedao, sm mogao biti odbaen. Bio je svjestan da, ne provede li u svojem ivotu naela u koja je vjerovao i koja je propovijedao, rad za druge njemu samome nee biti od koristi. Njegove rijei, utjecaj, odbijanje da zadovoljava svoje prohtjeve, sve to mora pokazati da njegova vjera nije samo zvanje, ve svakidanja iva povezanost s Bogom. Pred sobom je stalno imao samo jedan cilj koji je nastojao dosegnuti s najveom ozbiljnou pravednost koja dolazi od Boga na osnovi vjere (Filipljanima 3,9). Pavao je znao da njegova borba protiv zla nee zavriti dokle god ivi. Bio je stalno svjestan potrebe da se mora dobro uvati da zemaljske elje ne nadvladaju duhovnu gorljivost. Svim snagama nastavio se boriti protiv uro enih sklonosti. Uvijek je pred sobom imao ideal koji je elio postii, a ovaj je ideal nastojao dosei poslunou Bojem zakonu. Svoje rijei, postupke i osjeaje sve je to pokorio nadzoru Bojeg Duha. Upravo je ovu iskrenu namjeru da pobijede u utrci za vjeni ivot Pavao elio vidjeti u ivotu korintskih vjernika. Znao je da je pred njima, da bi mogli dostii Kristov ideal, ivotna borba u kojoj nee biti odmora. Molio ih je da se trude u okviru Zakona, da iz dana u dan tee za pobonou i moralnim savrenstvom. Molio ih je da odloe svako breme i ure naprijed prema cilju savrenstva u Kristu. Pavao je Korinanima ukazao na iskustvo drevnih Izraelaca, na blagoslove kojima je bila nagra ena njihova poslunost i
314
315
198
Djela apostolska
316
317
na kazne koje su uslijedile zbog prijestupa. Podsjetio ih je kako su Hebreji na udesan nain bili izvedeni iz Egipta pod zatitom oblaka danju i stupom od ognja nou. Tako ih je Bog sigurno preveo preko Crvenog mora, dok su se Egipani, nadajui se da e prijei na isti nain, svi utopili. Ovim djelima Bog je Izraela priznao svojom Crkvom. Svi su jeli isto duhovno jelo pili isto duhovno pie. Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijae Krist. idovi su tijekom cijelog putovanja imali Krista za vo u. Udarena stijena prikazivala je Krista koji je bio izranjen za grijehe ljudi da bi svima njima mogla potei rijeka spasenja. Bez obzira na nak lonost koju je Bog pokazao prema Hebrejima, zbog njihove silne elje za uicima koje su ostavili u Egiptu i zbog njihova grijeha i buntovnosti, snala ih je Boja kazna. Apostol je upozorio vjernike u Korintu da uzmu u obzir pouke sadrane u iskustvu Izraela. To se dogodilo nama za primjer, izjavio je, da ne eznemo za zlim stvarima, kao to su oni eznuli. Pokazao im je kako je ljubav prema udobnosti i zadovoljstvima pripremila put grijesima koji su izazvali Boju osvetu. Kad su sinovi Izraelovi sjeli da jedu i piju pa ustali da igraju, odbacili su Boji strah i poklonili se zlatnom teletu koje su nainili da prikazuje Boga. Nakon to su sudjelovali u razuzdanom slavlju povezanom sa tovanjem Baala Peorskog, mnogi su se Hebreji odali razvratu. Tako su izazvali Boju srdbu i na Njegovu je zapovijed u jedan dan palo dvadeset i tri tisue ljudi. Apostol je upozorio Korinane: Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne! Ako postanu hvalisavi i samopouzdani, a zanemare budnost i molitvu, past e u straan grijeh i time na se navui Boju srdbu. No Pavao nije elio da ih svlada malodunost ili obeshrabrenje. Dao im je sigurnost. Bog je vjeran i nee dopustiti da budete kuani preko vaih snaga, nego e vam zajedno s kunjom dati sretan ishod, da je moete podnijeti. Pavao je pozivao svoju brau da sama ocijene kako e njihove rijei i djela utjecati na druge, i da ne ine nita, koliko god neduno bilo samo po sebi, to bi izgledalo kao da odobravaju idolopoklonstvo ili da vrije aju osjeaje nekoga tko je moda slab u vjeri. Prema tome, bilo da jedete, bilo da pije-
199
te, bilo da to drugo inite, sve inite na slavu Boju! Ne budite na sablazan ni idovima, ni Grcima, ni Crkvi Bojoj. Apostolova upozorenja upuena korintskoj crkvi primjenjiva su na sva vremena i posebno prilago ena naem dobu. Pod idolopoklonstvom nije mislio samo na tovanje idola, ve na sluenje sebi, na ljubav prema udobnosti, zadovoljavanje apetita i osjetila. Smo ispovijedanje vjere u Krista, hvalisavo poznavanje istine, ne ini ovjeka kraninom. Religija koja nastoji samo zadovoljiti oko, uho i okus, ili odobrava poputanje sebi, nije Kristova religija. Uspore ujui Crkvu s ljudskim tijelom, apostol prikladno prikazuje prisan i skladan odnos koji treba vladati me u svim vjernicima Kristove Crkve. Mi smo svi, pisao je, krteni jednim Duhom u jedno tijelo bilo idovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodnjaci. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer tijelo se ne sastoji od jednoga uda, ve od mnogih. Ako noga rekne: Budui da nisam ruka, ne pripadam tijelu, tim ne prestaje pripadati tijelu Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio duh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? Ali je Bog udove, i to svaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio. Kada bi svi oni bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? Udovi su mnogi, a tijelo je jedno. Ne moe oko rei ruci: Ne treba mi, ili opet glava nogama: Ne trebate mi Ali je Bog sloio tijelo dajui veu ast onome udu koji je nema, da ne bude razdora u tijelu, ve da udovi brino nastoje oko zajednikog dobra sviju. Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednome udu iskazuje ast, s njim se raduju svi udovi. Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi. Zatim je rijeima, koje su do dananjeg dana nadahnue i ohrabrenje muevima i enama, istaknuo vanost ljubavi koju Kristovi sljedbenici trebaju njegovati: Kad bih ljudske i an eoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed to jei, ili cimbal to zvei. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premjetao, a ljubavi ne bih imao, bio bih nita. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se saee, a ljubavi ne bih imao, nita mi koristilo ne bi. Bez obzira na to koliko visoko bilo znanje, onaj ije srce nije ispunjeno ljubavlju za Boga i blinje, nije pravi Kristov ue-
318
200
Djela apostolska
319
320
nik. Premda moe imati veliku vjeru i mo da ak ini uda, njegova bi vjera bez ljubavi bila bezvrijedna. On moe pokazati veliku dareljivost; ali kad bi, iz neke druge pobude osim iskrene ljubavi, razdao sav imetak da nahrani gladne, ovim inom ne bi stekao Boju naklonost. U svojoj revnosti mogao bi ak umrijeti muenikom smru, ali ako nije potaknut ljubavlju, Bog bi ga smatrao zavedenim zanesenjakom ili astoljubivim licemjerom. Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Najia radost proizlazi iz najdublje poniznosti. Najjai i najplemenitiji karakteri izgra uju se na temelju strpljenja, ljubavi i pokornosti Bojoj volji. Ljubav nije nepristojna, ne trai svoje, ne razdrauje se, zaboravlja i prata zlo. Ljubav slina Kristovoj nalazi najpovoljnije tumaenje tu ih pobuda i djela. Ona ne istie nepotrebno niije pogrjeke; ne slua znatieljno nepovoljne izvjetaje, ve nastoji zapaziti dobre osobine drugih. Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini. Sve ispriava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Takva ljubav nigda ne prestaje. Ona nikad ne gubi svoju vrijednost; nebeska je osobina. Onaj tko je posjeduje, unijet e je kao skupocjeno blago kroz vrata Bojeg grada. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav to troje ali je najvea me u njima ljubav. Me u korintskim vjernicima koji su snizili moralno mjerilo bili su neki koji su napustili neke od osnovnih elemenata svoje vjere. Neki su otili tako daleko da su nijekali nauk o uskrsnuu. Pavao se ovom krivovjerju suprotstavio jasnim svjedoanstvom o nedvojbenim dokazima Kristova uskrsnua. Rekao je da je Krist, nakon svoje smrti, trei dan, suglasno Pismima, uskrsnuo, nakon ega se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao brai kojih je bilo zajedno vie od pet stotina, od kojih veina jo i sada ivi, a neki su ve pomrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonoetu. Apostol je s uvjerljivom snagom iznio veliku istinu o uskrsnuu. Ako li nema uskrsnua mrtvih, dokazivao je, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano nae propovijedanje, neosnovana je i vaa vjera. Tad izlazi da smo i lani svjedoci Boji jer smo svjedoili da je Bog
201
uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskravaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskravaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaa vjera; vi ste jo u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umrijee, izginue. Ako se samo u ovome ivotu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Apostol je misli korintske brae usmjerio prema trijumfu jutra uskrsnua, kad e uskrsnuti svi sveti koji spavaju da zauvijek ive sa svojim Gospodinom. Kazujem vam tajnu, izjavio je apostol, svi neemo umrijeti, ali emo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit e truba i mrtvi e uskrsnuti neraspadljivi, a mi emo se preobraziti, jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obue neraspadljivou i da se ovo smrtno tijelo obue besmrtnou. A kad se ovo raspadljivo tijelo obue neraspadljivou i ovo smrtno tijelo besmrtnou, tada e se ispuniti pisana rije: Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj alac? Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po naemu Gospodinu Isusu Kristu! Slavna pobjeda oekuje vjerne. Svjestan mogunosti koje se nalaze pred korintskim vjernicima, apostol im je nastojao iznijeti ono to e ih uzdii iznad sebinog i osjetilnog, to proslavlja ivot s nadom u besmrtnost. Ozbiljno ih je opominjao da budu vjerni svojem uzvienom zvanju u Kristu. Brao moja ljubljena, molio ih je, budite vrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da va trud u Gospodinu nije uzaludan! Tako je apostol na najodluniji i najdojmljiviji nain nastojao ispraviti lane i opasne zamisli i postupke koji su prevladali u korintskoj crkvi. Govorio je otvoreno, ali s ljubavlju za njihove due. U njegovim opomenama i ukorima sjalo je svjetlo s Bojeg prijestolja da otkrije skrivene grijehe koji su kaljali njihov ivot. Kako e ih prihvatiti? Nakon to je pismo poslao, Pavao se bojao da e ono to je napisao moda preduboko raniti one kojima ga je namijenio. Jako se bojao daljnjeg otu enja i katkad je poelio da opozove svoje rijei. Oni koji, kao apostol, osjeaju odgovornost za voljene crkve ili ustanove, najbolje mogu razumjeti njegovu potitenost i samooptuivanje. Bojim slugama koji nose bre-
321
322
202
Djela apostolska
me Njegovog djela u ovo vrijeme poznat je rad, sukobi i zabrinutost to ih je iskusio veliki apostol. Optereen podjelama u crkvi, naiavi na nezahvalnost i izdaju od nekih koje je simpatizirao i podupirao, svjestan opasnosti za crkve koje gaje bezakonje, prisiljen da u prekoravanju grijeha uputi otvoren poziv na samoispitivanje, bio je istodobno optereen strahom da je moda nastupio s prevelikom otrinom. Drui od zabrinutosti, ekao je na neku vijest o primitku svoje poruke.
203
31
Prihvaena vijest
Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslanici Korinanima. Pavao je iz Efeza krenuo na jo jedno misijsko putovanje tijekom kojega je namjeravao ponovo posjetiti mjesta prijanjeg rada u Europi. Zadrao se neko vrijeme u Troadi gdje je propovijedao Kristovu Radosnu vijest; tamo je naao neke koji su bili spremni sluati Njegovu vijest. Poslije e o svojem radu u tom gradu rei da mu se otvorie vrata u Gospodinu. Ali koliko god bili uspjeni njegovi napori, nije mogao dugo ostati u Troadi. Na srcu mu je teko poivala briga za sve crkve, a posebno za crkvu u Korintu. Nadao se da e u Troadi sresti Tita i tako od njega saznati kako su primljene rijei savjeta i ukora koje je poslao brai u Korintu, ali se u tome razoarao. O ovom je doivljaju pisao: Ne imadoh duevnog mira budui da tu ne na oh svoga brata Tita. Zato je napustio Troadu i preao u Makedoniju gdje je u Filipima sreo Timoteja. Tijekom tog razdoblja tjeskobe zbog crkve u Korintu Pavao se nadao najboljem, ali katkad ga je svladao osjeaj najdublje tuge jer se bojao da vjernici mogu pogrjeno shvatiti njegove savjete i upozorenja. Nae slabo ljudsko bie nije imalo nikakva mira, pisao je poslije. Naprotiv, u svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe iznutra zebnje. Ali Bog, koji tjei potitene, utjei nas Titovim dolaskom. Ovaj vjerni vjesnik donio je radosne vijesti o izvanrednoj promjeni koja se zbila me u korintskim vjernicima. Mnogi su prihvatili upute sadrane u Pavlovom pismu i pokajali se za svoje (203)
323
324
204
Djela apostolska
325
326
grijehe. Njihov ivot vie nije bio na sramotu kranstva, ve je vrio snaan utjecaj u prilog praktine pobonosti. Ispunjen radou, apostol je poslao novo pismo korintskim vjernicima iskazujui radost srca zbog promjene koja se u njima dogodila: Zbilja, ako sam vas i raalostio poslanicom, nije mi ao. Ako sam i alio... Muen strahom da e prezreti njegove rijei, katkad se kajao to im je tako odluno i otro pisao. ... Sad se radujem, nastavio je, ne zbog toga to ste postali alosni, nego zbog toga to vas je ta alost dovela k obraenju. Vi ste se raalostili po promisli i volji Bojoj, tako da od nas ne pretrpite nikakve tete. alost, naime, koja je po promisli i volji Bojoj ra a spasonosno i stalno obraenje. Zato e pokajanje, do kojeg dolazi zahvaljujui utjecaju boanske milosti na srce, dovesti do priznanja i odbacivanja grijeha. Takvi su bili plodovi koje je apostol vidio u ivotu korintskih vjernika. Koliku je gorljivost proizvela u vama ta ista alost... tovie! Koliko opravdavanje! Koliko ogorenje! Koliki strah! Koliku enju! Koliki ar! Pavao je ve neko vrijeme u dui nosio breme za crkve tako teko da ga je jedva mogao nositi. Lani uitelji nastojali su unititi njegov utjecaj me u vjernicima i nametali su svoja nauavanja umjesto evan eoske istine. Nedoumice i obeshrabrenja kojima je Pavao bio okruen vidljivi su iz ovih rijei: Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereeni te smo ve strepili i za ivot. (DF) No sada je bio uklonjen jedan uzrok brige. Na vijest o tome da su Korinani prihvatili pismo koje im je uputio, Pavao je poeo rijeima radosti: Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista, Otac milosr a i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tjei u svoj naoj nevolji tako da mi moemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tjei Bog, tjeiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji. Zaista, kao to se patnje Kristove preobilno izlijevaju na nas, tako preobilna biva i naa utjeha po Kristu. Ako podnosimo nevolje, to je za vau utjehu i spasenje. Ako primamo utjehu, to je za vau utjehu koja vam omoguuje da strpljivo podnosite iste patnje koje i mi podnosimo. Naa je nada za vas vrsta, jer znamo da ete, kao to dijelite s nama patnje, tako dijeliti i utjehu. Iskazujui radost zbog njihovoga ponovnog obraenja i rastenja u milosti, Pavao je Bogu pripisao svu hvalu za preobrazbu njihova srca i ivota. Hvala Bogu, uskliknuo je, koji nas
Prihvaena vijest
205
uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama iri na svakomu mjestu miris svoje spoznaje! Mi smo Bogu ugodan Kristov miris me u onima koji se spasavaju i me u onima koji propadaju. U ono je vrijeme bio obiaj da vojskovo a koji pobijedi u bitci pri povratku sa sobom vodi povorku zarobljenika. U takvim su prigodama bili odre eni nositelji mirisa, i dok je vojska pobjedniki stupala kui, miris je za zarobljenike osu ene da umru bio miris to vodi u smrt pokazujui da se pribliava vrijeme njihova pogubljenja, dok je za one zarobljenike koji su stekli naklonost osvajaa, kojima je ivot bio pote en, to bio miris ivota pokazujui da im se pribliava sloboda. Pavao je sada bio pun vjere i nade. Osjeao je da Sotona nee trijumfirati nad Bojim djelom u Korintu i zato su rijei hvale potekle iz njegova zahvalnog srca. On i njegovi suradnici proslavit e pobjedu nad neprijateljima Krista i istine tako da s novom gorljivou po u iriti spoznaju o Spasitelju. Miris Evan elja trebao se kao tamjan iriti po svijetu. Onima koji prihvate Krista, vijest e biti miris to od ivota vodi u ivot. Onima, pak, koji ustraju u nevjeri, bit e miris to od smrti vodi u smrt. Svjestan goleme veliine ovog rada, Pavao je uskliknuo: A tko je za ovo sve sposoban? Tko je kadar navijetati Krista tako da Njegovi neprijatelji nee imati opravdanog razloga da prezru vjesnika ili vijest koju nosi? Pavao je elio vjernicima ukazati na sveanu odgovornost evan eoske slube. Samo odanost propovijedanju Rijei, povezana s istim i dosljednim ivotom, moe napore propovjednika uiniti prihvatljivima za Boga i korisnima za due. Propovjednici u nae vrijeme, pod teretom osjeaja veliine posla, mogu s apostolom uskliknuti: A tko je za ovo sve sposoban? Bilo je onih koji su Pavla optuivali za hvalisanje u prethodnom pismu. Apostol je sada to spomenuo pitajui vjernike jesu li time prosu ivali njegove pobude. Poinjemo li ponovo preporuivati sami sebe? upitao je. Ili su nam, moda kao nekima potrebne preporunice za vas ili od vas? Vjernici koji su se selili u novo mjesto esto su sa sobom nosili pisanu preporuku crkve s kojom su dotad bili povezani, ali vodei radnici, osnivai tih crkava, nisu imali potrebu za takvom preporukom. Korintski vjernici, koji su od tovanja idola bili prevedeni u evan-
327
206
Djela apostolska
328
329
eosku vjeru, bili su sva preporuka koju je Pavao trebao. To to su prihvatili istinu i promjena do koje je dolo u njihovom ivotu, bili su rjeito svjedoanstvo o vjernosti njegova rada i prava da kao Kristov propovjednik savjetuje, ukori i poui. Pavao je brau u Korintu smatrao svojim svjedoanstvom. Vi ste naa preporuka, rekao je, upisana u naim srcima koju poznaju i itaju svi ljudi. Oito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno naom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga ivoga, ne na ploama od kamena, nego na ploama tjelesnim u srcima. Obraenje grjenik i njihovo posveenje istinom najjai je dokaz propovjedniku da ga je Bog pozvao u slubu. Dokaz njegova apostolstva upisan je u srca obraenika i vidljiv u njihovom obnovljenom ivotu. U njima je oblikovan Krist, nada slave. Ovi peati na njegovoj slubi jako osnauju propovjednika. Danas Kristovi propovjednici trebaju imati istu potvrdu koju je korintska crkva dala za Pavlov rad. Premda u ovo vrijeme ima mnogo propovjednika, jako su rijetki sposobni, sveti propovjednici ljudi ispunjeni ljubavlju koja je ivjela u Kristovom srcu. Oholost, samopouzdanje, ljubav prema svijetu, nalaenje pogrjeaka kod drugih, ogorenost i zavist plodovi su to ih donose mnogi koji ispovijedaju Kristovu vjeru. Njihov ivot, u otroj suprotnosti sa Spasiteljevim, esto je alosno svjedoanstvo o karakteru propovjednikova rada me u obraenicima. ovjek ne moe doivjeti veu ast nego da ga Bog prihvati kao sposobnog propovjednika Evan elja. Ali oni koje Gospodin blagoslivlja silom i uspjehom u radu za Njega ne hvale se. Oni priznaju da su potpuno ovisni o Njemu, svjesni da sami nemaju nikakve sile. Oni s Pavlom kau: To ne znai da bismo sami po sebi bili sposobni neto pomisliti kao da bi dolazilo od nas. Ne, naa sposobnost dolazi od Boga, koji nas je i osposobio da budemo slubenici Novoga saveza. Pravi propovjednik vri Uiteljevo djelo. On osjea vanost svojeg rada, svjestan da u odnosu na Crkvu i svijet odrava odnos slian onome koji je Krist odravao. On neumorno radi na tome da grjenike vodi plemenitijem, uzvienijem ivotu kako bi mogli primiti nagradu pobjednika. Njegove su usnice dirnute eravicom sa rtvenika i on Isusa uzdie kao jedinu nadu grjenika. Oni koji ga sluaju, znaju da se pribliio Bogu u arkoj, djelotvornoj molitvi. Sveti Duh poiva na njemu, njegova je dua
Prihvaena vijest
207
osjetila ivu, nebesku vatru, i on je sposoban uspore ivati duhovno s duhovnim. Dobio je snagu da rui Sotonine utvrde. Njegovo prikazivanje Boje ljubavi lomi srca i mnogi pitaju: to mi treba initi da se spasim? Zato, imajui ovu slubu, jer smo postigli milosr e, ne malaksavamo, nego smo otklanjali skrivene naine rada kojih bi se trebalo stidjeti. Nismo ivjeli lukavo niti izobliavali rije Boju, ve smo, naprotiv, otvorenim navjeivanjem istine preporuivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom. Ako li je zastrta naa Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve oslijepio nevjerniku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Boja. Mi, naime, ne propovijedamo sebe, nego Krista Isusa kao Gospodina, a sebe kao vae sluge radi Isusa. Zbilja, Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je zasvijetlio u naim srcima da osvijetli spoznaju slave Boje na licu Kristovu. Tako je apostol veliao Boju milost i milosr e koje se oitovalo u svetom zalogu, povjerenom njemu kao Kristovu propovjedniku. Zahvaljujui Bojem obilnom milosr u, on i njegova braa mogli su izdrati u tekoama, nevoljama i opasnostima. Svoju vjeru i nauk nisu oblikovali da odgovara eljama sluatelja niti su za sebe zadrali istine bitne za spasenje kako bi svoje nauavanje uinili privlanijim. Istinu su iznijeli jednostavno i jasno molei za osvjedoenje i obraenje dua. Uz to su svoje ponaanje nastojali uskladiti s naukom da istina sama sebe preporui savjesti svakog ovjeka. Ovo blago nosimo u zemljanim posudama, nastavio je apostol, da se ona izvanredna uspjenost pripisuje Bogu, a ne nama. Bog je svoju istinu mogao objaviti preko bezgrjenih anela, ali to nije Njegov plan. On bira ljudska bia, ljude sputane slabostima, da budu oru a koja e ostvariti Njegove namjere. Ovo neprocjenjivo blago stavljeno je u zemljane posude. Njegovi blagoslovi dolaze svijetu preko ljudi. Preko njih Njegova slava treba svijetliti u mraku grijeha. Slubom ljubavi trebaju poi grjenima i potrebitima i povesti ih kriu. A slavu, ast i hvalu trebaju u svojem svekolikom radu pripisati Onomu koji je iznad svih i nad svima. Vraajui se na ono to je sam doivio, Pavao je pokazao da pri izboru Kristove slube nije bio potican sebinim pobudama
330
208
Djela apostolska
331
332
budui da je njegov put bio prepun nevolja i kunji. U svemu pritisnuti, pisao je, ali ne pritijenjeni; dvoumei, ali ne zdvajajui; progonjeni, ali ne naputeni; obarani, ali ne oboreni uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i ivot Isusov u tijelu naem oituje. (DF) Pavao je svoju brau podsjetio da su on i njegovi suradnici kao Kristovi vjesnici stalno izloeni opasnosti. Tekoe koje su podnosili iscrpljivale su njihovu snagu. Mi se uvijek, pisao je, dok smo ivi, predajemo smrti zbog Isusa, da se i ivot Isusov oituje na naem smrtnom tijelu. I tako: smrt oituje svoju silu u nama, a ivot svoju u vama. Trpei oskudicu i patnje, ovi su se Kristovi propovjednici izjednaili s Njegovom smru. Ali ono to je u njima oitovalo smrt, donosilo je duhovni ivot i zdravlje Korinanima koji su vjerovanjem u istinu postali sudionicima vjenog ivota. S obzirom na to, Isusovi sljedbenici trebali su paziti da nemarom i neljubaznou ne poveaju breme i nevolje radnika. A kako imamo isti duh vjere, nastavio je Pavao, o kojem je pisano: Vjerovah, zato govorih, jednako i mi vjerujemo, i zato govorimo. Budui da je bio potpuno svjestan stvarnosti istine koja mu je bila povjerena, nita Pavla nije moglo navesti da s Bojom rijeju postupa prijevarno ili da skrije osvjedoenja svoje due. Nije namjeravao stei bogatstvo, ast ili zadovoljstvo pokoravanjem miljenjima ovog svijeta. Premda se nalazio u stalnoj opasnosti da umre muenikom smru za vjeru koju je propovijedao Korinanima, nije se dao zastraiti jer je znao da e ga Onaj koji je umro i uskrsnuo podii iz groba i prikazati Ocu. Uistinu, sve ovo biva radi vas, rekao je, da poveana milost uini obilnom zahvalu veeg broja (vjernika) na slavu Boju. Apostoli nisu propovijedali Evan elje da bi proslavili sebe. Upravo ih je nada da mogu spasiti due navela da svoj ivot posvete ovom djelu. A ta ih je nada poticala da se ne prestanu truditi zato to im prijeti neposredna opasnost ili stradanje. Zato ne malaksavamo, izjavio je Pavao. Naprotiv, ako se i raspada na vanjski ovjek, ipak se na nutarnji ovjek obnavlja iz dana u dan. Pavao je osjeao mo neprijatelja, ali premda je njegova tjelesna snaga opadala, on je vjerno i nepokolebljivo navjeivao Kristovo Evan elje. Opremljen svom Bojom boj-
Prihvaena vijest
209
nom opremom, ovaj junak kria nastavio se dalje boriti. Njegov radosni glas pokazivao je da u toj borbi pobje uje. Upirui pogled u nagradu vjernih, uskliknuo je pobjednikim glasom: Uistinu, naa nam sadanja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjenu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vjeno. Vrlo je ozbiljan i ganutljiv apostolov poziv korintskoj brai da iznova uzmu u obzir neusporedivu ljubav svojeg Otkupitelja. Ta, poznato vam je milosr e Gospodina naega Isusa Krista, pisao je, kako je radi vas od bogataa postao siromah da vi postanete bogati njegovim siromatvom. Poznata vam je visina s koje je siao, dubina ponienja do koje se spustio. Kad je stupio na put samoodricanja i rtve, nije se osvrtao dok nije dao svoj ivot. Izme u prijestolja i kria za Njega nije bilo odmora. Pavao je nabrajao toku za tokom da bi oni koji budu itali njegovu poslanicu mogli u potpunosti shvatiti udesno ponienje to ga je Spasitelj proao radi njih. Prikazujui Krista kakav je bio dok je bio jednak s Bogom i s Njim primao tovanje an ela, apostol je slijedio Njegov put sve do najvee dubine ponienja. Pavao je bio osvjedoen da e iz njihova ivota nestati svaka sebinost ako ih pokrene da shvate zapanjujuu rtvu nebeskog Vladara. Pokazao im je kako je Sin Boji odloio svoju slavu, kako se dragovoljno pokorio ogranienjima ljudske naravi i onda postao ponizan kao sluga, posluan do same smrti i to do smrti na kriu (Filipljanima 2,8) da bi palog ovjeka podigao od ponienja do nade, radosti i Neba. Kad boanski karakter prouavamo u svjetlu kria, vidimo milosr e, njenost i oprost pomijean s jednakou i pravdom. Vidimo nasred prijestolja Njega kako na rukama, nogama i slabinama nosi znakove patnje koju je pretrpio da bi ovjeka pomirio s Bogom. Vidimo beskonanog Oca kako prebiva u nepristupanom svjetlu, ali nas prima zahvaljujui zaslugama svojeg Sina. Oblak osvete koji je prijetio bijedom i oajem, u svjetlu koje dolazi od kria otkriva Boju poruku: ivi, grjenie, ivi! Vi, pokajane due, ivite! Ja sam platio otkupninu. Dok razmiljamo o Kristu, mi se zadravamo na obali beskonane ljubavi. Pokuavamo govoriti o ovoj ljubavi, ali nam nedostaju rijei. Promatramo Njegov ivot na Zemlji, Njegovu
333
334
210
Djela apostolska
rtvu koju je prinio za nas, Njegovo djelo koje vri na Nebu kao na zastupnik, i stanove koje pripravlja za one koji Ga ljube i jedino to moemo jest uskliknuti: Kakve li visine i dubine Kristove ljubavi! U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao rtvu pomirnicu za nae grijehe. Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boja. (1. Ivanova 4,10; 3,1) U svakom pravom ueniku ova ljubav gori na oltaru srca kao sveta vatra. Upravo se na Zemlji ova Boja ljubav objavila preko Krista. I na toj Zemlji Njegova djeca trebaju svojim besprijekornim ivotom odraavati ovu ljubav. Tako e grjenici biti dovedeni kriu da gledaju Janje Boje.
211
32
Dareljiva crkva
U prvom pismu upuenom crkvi u Korintu Pavao je vjernicima dao upute o velikim naelima koja se odnose na podupiranje Bojeg djela na Zemlji. Piui o svojem apostolskom radu za njih, pitao je: Kada tko vojuje o svom troku? Tko sadi vinograd, a ne uiva njegov rod? Tko li pase stado, a mlijeka od stada ne pije? Uistinu, u Mojsijevu Zakonu stoji pisano: Ne zavezuj usta volu koji vre! Zar se Bog brine za volove? Ili bez sumnje to govori radi nas? Da, to je za nas napisano, jer treba da ora s nadom ore i da vrilac vre s nadom da e dobiti od etve. Ako smo mi vama sijali duhovna dobra, pitao je dalje apostol, je li neto veliko ako poanjemo vaa zemaljska dobra? Ako drugi imaju pravo na vas, zar nemamo vee mi? Ali se nismo posluili ovim pravom, ve podnosimo sve da ne postavimo kakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti. Zar ne znate da se oni koji obavljaju svetu slubu hrane od hramskih dohodaka, da slubenici rtvenika sa rtvenikom dijele? Jednako je Gospodin naredio onima koji navjeuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti ive. (1. Korinanima 9,7-14) Apostol ovdje govori o Gospodnjem planu za uzdravanje sveenika koji su sluili u hramu. One koji su bili odvojeni za ovu svetu slubu, uzdravala su njihova braa koju su posluivali duhovnim blagoslovima. Istina, i potomci Levijevih sinova, oni koji primaju sveeniku slubu, imaju naredbu od Zakona da uzimaju desetinu od naroda. (Hebrejima 7,5) Gospodin je izabrao Levijevo pleme za svetu slubu povezanu s hramom i sveenstvom. Jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj... njega i (211)
335
336
212
Djela apostolska
337
338
njegove sinove... da obavljaju slubu i blagoslivljaju u ime Jahve. (Ponovljeni zakon 18,5) Gospodin je desetinu svega prihoda smatrao svojim dijelom, a zadravanje desetine smatrao je pljakom. Pavao je govorio o ovom planu za uzdravanje propovjednitva kad je rekao: Jednako je Gospodin naredio onima koji navjeuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti ive. Poslije je apostol, piui Timoteju, rekao: Radnik zasluuje svoju plau. (1. Timoteju 5,18) Davanje desetine bilo je dio Bojeg plana za odravanje Njegove slube. Bog je odredio i davanje brojnih darova i prinosa. U idovskom sustavu narod je bio pouavan da njeguje duh dareljivosti u podupiranju Bojeg djela i u zadovoljavanju potreba siromaha. Za posebne prilike bili su predvi eni dragovoljni prinosi. Za vrijeme etve i berbe prvi su plodovi itarice, gro e i ulje bili posveeni kao prinos Gospodinu. Zaostalo klasje i plodovi bili su namijenjeni siromanima. Prvi plodovi vune kod strienja ovaca i prvo zrnje kad se vrilo ito odvajani su za Boga. Tako je bilo i s prvoro enim od sve stoke, a za sina prvenca plaao se otkup. Prvi su plodovi bili iznoeni pred Gospodina u Svetitu, a zatim predavani sveenicima na koritenje. Ovim sustavom dragovoljnosti Gospodin je nastojao pouiti Izraelce da On u svemu mora biti prvi. Tako ih je podsjeao da je On vlasnik njihovih njiva i stada, da im On alje sunce i kiu koja pomae da etva uzraste i sazri. Sve to su posjedovali bilo je Njegovo; oni su bili samo upravitelji Njegovih dobara. Nije Boja namjera da krani, koji imaju daleko vee prednosti od onih koje je imao idovski narod, budu manje dareljivi. Komu je mnogo povjereno, izjavio je Spasitelj, od njega e se vie iskati. (Luka 12,48) Dareljivost koja se oekivala od Hebreja uglavnom je koristila njihovom narodu; danas je Boje djelo raireno po cijelome svijetu. Krist je u ruke svojih sljedbenika stavio blago Evan elja i uinio ih odgovornima da Radosnu vijest o spasenju navijeste svijetu. Nema sumnje da su nae obveze mnogo vee od obveza drevnog Izraela. Kako se bude irilo Boje djelo, tako e i pozivi za pomo biti uestaliji. Na ove e se pozive moi odgovoriti ako krani budu potovali zapovijed Donesite itavu desetinu u riznicu da u mojoj kui bude hrane. (Malahija 3,10) Kad bi oni koji se smatraju kranima vjerno donosili Bogu desetinu i darove,
Dareljiva crkva
213
Njegova bi riznica bila puna. Tada ne bi bilo potrebe za pribjegavanje dobrotvornim priredbama, lutrijama i zabavama da se skupe sredstva za podupiranje Evan elja. Ljudi su u kunji da svoj novac uporabe za zadovoljavanje svojih elja i prohtjeva, za osobno ukraavanje ili za ukraavanje svojih domova. Mnogi vjernici za to ne oklijevaju potroiti i vie nego to treba. Ali kad uju poziv da daju u Gospodnju riznicu da bi Njegovo djelo na Zemlji moglo napredovati, onda mrmljaju. Moda, kad osjeaju da ne mogu drukije, daju svotu koja je daleko manja od novca koji esto potroe za ono to je nepotrebno. Oni ne pokazuju pravu ljubav prema Kristovom djelu niti ozbiljno zanimanje za spasenje dua. Ne treba se uditi to je ivot takvih krana samo zakrljalo, bolesno ivotarenje. Onaj ije srce gori ljubavlju prema Kristu, nee smatrati samo dunou, ve i zadovoljstvom to moe pridonijeti napretku najuzvienijeg i najsvetijeg djela povjerenog ovjeku iznoenja svijetu bogatstva dobrote, milosr a i istine. Upravo duh pohlepe navodi ljude da radi zadovoljenja svojih elja zadre sredstva koja s pravom pripadaju Bogu, a taj je duh Njemu odvratan sada kao i onda kad je preko proroka ozbiljno ukorio svoj narod rijeima: Smije li ovjek prikraivati Boga? A vi mene prikraujete. I pitate: U emu te prikratismo? U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraujete vi, sav narod! (Malahija 3,8.9) Duh dareljivosti je duh Neba. Ovaj se duh najoitije vidi u Kristovoj rtvi na kriu. Otac je radi nas dao svojeg jedinoro enog Sina, a Krist je, nakon to se odrekao svega to je imao, dao samog sebe da bi mogao spasiti ovjeka. Golgotski kri bi svakog Spasiteljevog sljedbenika trebao potaknuti na dareljivost. Na njemu je prikazano naelo davanja i samo davanja. Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako ivjeti kako je on ivio. (1. Ivanova 2,6) S druge strane, duh sebinosti je Sotonin duh. Naelo koje se oituje u ivotu svjetovnih ljudi jest uzimanje i samo uzimanje. Tako se nadaju osigurati sreu i udoban ivot, ali je plod sjemena koje siju bijeda i smrt. Dokle god Bog blagoslivlja svoju djecu, ne prestaje njihova obveza da Mu vrate Njegov dio. Ne samo da trebaju Gospodinu dati dio koji Njemu pripada, nego trebaju donijeti u riznicu dra-
339
340
214
Djela apostolska
341
govoljni dar kao dar zahvalnosti. Stvoritelju trebaju radosna srca posvetiti prve plodove svojeg obilja najvrednije to imaju, svoju najbolju i najsvetiju slubu. Tako e stei bogate blagoslove. Sm e Bog uiniti da njihove due budu kao zaliven vrt kojemu voda ne nedostaje. A kad bude zavrena posljednja velika etva, klasje koje su uspjeli donijeti Uitelju bit e nagrada za nesebino koritenje talenata koji su im bili posu eni. Boji izabrani vjesnici, ukljueni u neumoran rad, nikad ne bi smjeli poi u borbu na svoju ruku, bez suutne i srdane potpore svoje brae. Vjernici Crkve duni su voditi brigu o onima koji su ostavili svjetovne poslove da bi se posvetili slubi. Kad su Boji propovjednici ohrabreni, Njegovo djelo silno napreduje. Ali ako im se zbog ljudske sebinosti uskrati potpora na koju imaju pravo, njihove ruke slabe i njihova je korisnost esto ozbiljno osakaena. Bog je nezadovoljan onima koji tvrde da su Njegovi sljedbenici, a doputaju da posveeni radnici, koji aktivno slue, oskudijevaju u onome to im je potrebno za ivot. Ovakvi sebinjaci bit e pozvani da daju raun, ne samo za zloporabu Gospodnjeg novca, ve i za potitenost i bol koju su svojim postupkom nanijeli Njegovim vjernim slugama. Oni koji su pozvani u propovjedniku slubu i koji, odgovorivi na poziv, ostavljaju sve da bi uli u Gospodnju slubu, trebaju za svoj nesebini rad dobiti plau koja je dovoljna za uzdravanje njih i njihovih obitelji. U razliitim granama svjetovnog rada, na umnom i fizikom podruju, marljivi radnici mogu dobro zaraditi. Nije li djelo irenja istine i dovo enja dua Kristu vanije od svakog drugog obinog zvanja? Nemaju li oni koji odano rade u ovom djelu pravo na obilnu nagradu? Svojom procjenom vrijednosti rada za moralno i tjelesno dobro, mi pokazujemo koliko cijenimo nebesko nasuprot zemaljskom. Da bi u riznici bilo sredstava za odravanje propovjednike slube i da bi se moglo udovoljiti pozivima za pomo u misionarskim pothvatima, potrebno je da Boji narod daje radosno i dareljivo. Na propovjednicima poiva sveana odgovornost da pred crkve iznose potrebe za Boje djelo i da ih odgajaju u dareljivosti. Ako se to zanemari i crkve proputaju davati za potrebe drugih, ne samo to strada Gospodnje djelo, ve se zadravaju blagoslovi koje bi vjernici trebali dobiti.
Dareljiva crkva
215
I vrlo siromani bi trebali donositi svoje darove Bogu. Oni trebaju biti sudionici Kristove milosti odriui se u korist onih ija je potreba vea od njihove. Dar siromaha, plod samoodricanja, dolazi pred Boga kao ugodni miris. A svaki in samoportvovnosti jaa duh dareljivosti u srcu davatelja povezujui ga sve tjenje s Onim koji je bio bogat, ali je radi nas osiromaio da bismo se mi Njegovim siromatvom obogatili. Djelo udovice koja je u blagajnu dala dvije lepte sve to je imala zapisano je za ohrabrenje onima koji, iako se bore sa siromatvom, svojim darovima ele pomoi Bojem djelu. Krist je skrenuo pozornost uenika na ovu enu koja je dala sve svoje uzdravanje (Marko 12,44). On je njezin dar smatrao vrednijim od velikih darova onih iji prilozi nisu zahtijevali samoodricanje. Oni su dali mali dio od svojeg obilja. Udovica, da bi dala dar, uskratila je sebi ak i ono to joj je bilo prijeko potrebno za ivot uzdajui se u Boga da e se sutra pobrinuti za njezine potrebe. O njoj je Spasitelj izjavio: Zaista, kaem vam, ova je siromana udovica ubacila vie nego svi drugi koji su ubacivali u blagajnu. (redak 43) Ovim je uio da se vrijednost dara ne ocjenjuje prema koliini, ve prema omjeru danog dijela i pobudama darivatelja. U svojem radu po crkvama apostol Pavao je u srcima novoobraenika neumorno nastojao potaknuti elju da uine velike stvari za Boga. esto ih je pozivao da pokau dareljivost. U govoru koji je odrao efekim starjeinama o svojem radu me u njima, rekao je: U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomo nemonima te se sjeati rijei Gospodina Isusa koje on sam ree: Blaenije je davati nego primati. Ovo vam velim, pisao je Korinanima, tko krto sije, krto e i eti; tko obilato sije, obilato e i eti! Neka svatko dadne kako je srcem odluio, a ne sa alou i na silu, jer Bog ljubi vesela darivaoca. (Djela 20,35; 2. Korinanima 9,6.7) Gotovo su svi makedonski vjernici bili siromani u svjetovnim dobrima, ali je njihovo srce bilo prepuno ljubavi za Boga i Njegovu istinu, pa su radosno davali da podupru Evan elje. Kad se u poganskim crkvama prikupljala pomo za idovske vjernike, Pavao je isticao dareljivost obraenika u Makedoniji kao primjer drugim crkvama. U pismu korintskim vjernicima apostol je usmjerio njihovu pozornost na milost koju je Bog dao makedonskim crkvama: kako je u mnogoj kunji nevolja-
342
343
216
Djela apostolska
344
345
ma obilna njihova radost i kako je njihovo krajnje siromatvo rodilo bogatom dareljivou... [jer su] prema svojim mogunostima i iznad njih, dragovoljno darivali i usrdno nas molili za milost da mogu sudjelovati u ovoj slubi milosr a u korist svetih. (2. Korinanima 8,1-4) Spremnost makedonskih vjernika da rtvuju bila je posljedica iskrenog posveenja. Pokrenuti Duhom Bojim, sami su sebe predali u prvome redu Gospodinu (2. Korinanima 8,5), a onda bili spremni dragovoljno dati svoja sredstva za podupiranje Evan elja. Nije ih trebalo nagovarati na davanje; radovali su se to se mogu odrei ak i onoga to je njima potrebno, da bi zadovoljili potrebe drugih. Kad ih je apostol pokuao obuzdati, molili su ga da primi njihov dar. U svojoj jednostavnosti i iskrenosti, i u ljubavi prema brai, oni su se rado odricali i tako obilovali u plodovima dareljivosti. Kad je Pavao poslao Tita u Korint da utvrdi tamonje vjernike, traio je da tu crkvu upozna s milou davanja, a u osobnom pismu upuenom vjernicima dodao je i svoju molbu. Kako se u svemu istiete, molio ih je, u vjeri, u govoru, u priznanju, u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi prema nama istaknite se i u ovom djelu milosr a! A sad i dovrite to djelo: kao to ste bili spremni htjeti, tako budite spremni i izvriti prema svojim mogunostima. Spremnost je, ako postoji, ugodna po onome to tko ima, a ne po onome ega stvarno nema. A Bog moe tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i jo imati vika za koje mu drago dobro djelo... tako ete postati bogati u svemu za svaku dareljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bogu. (2. Korinanima 8,7.11.12; 9,8-11) Nesebina dareljivost izazvala je u pr voj Crkvi mnogo radosti jer su vjernici znali da njihov trud pomae slanju evaneoske vijesti onima koji se nalaze u tami. Njihova dragovoljnost svjedoila je o tome da nisu uzalud primili Boju milost. to je osim posveenja Duhom moglo proizvesti takvu dareljivost? U oima vjernika i nevjernika bilo je to udo milosti. Duhovni napredak tijesno je povezan s kranskom dareljivou. Kristovi sljedbenici trebaju se radovati to imaju priliku da u svojem ivotu otkriju dragovoljnost svojeg Otkupitelja. Kad daju Gospodinu, mogu biti sigurni da njihovo blago ide pred njima u nebeske dvore. ele li osigurati svoj imetak? Ne-
Dareljiva crkva
217
ka ga stave u ruke obiljeene oiljcima od klinova. ele li uivati u njemu? Neka ga koriste na blagoslov siromanima i napaenima. ele li uveati svoj imetak? Neka potuju boanski propis: asti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svog prirasta. I tvoje e itnice biti prepune i tvoje e se kace prelijevati novim vinom. (Izreke 3,9.10) Ako svoj imetak zadre za sebine ciljeve, bit e im za vjeni gubitak. Neka svoje blago daju Bogu i ono e od tog trenutka imati Njegovu oznaku. Ono e biti zapeaeno Njegovom nepromjenljivou. Bog objavljuje: Blagoslovljeni ste vi, moete sijati pokraj svih voda. (Izaija 32,20 A) Stalno davanje Bojih darova, kad god Boje djelo ili potrebe ljudskog roda zahtijevaju nau pomo, ne vodi u siromatvo. Tko dijeli obilato, sve vie ima, a tko krtari, sve je siromaniji. (Izreke 11,24) Sija umnoava sjeme bacajui ga. Tako je i kod onih koji vjerno dijele Boje darove. Davanjem poveavaju svoje blagoslove. Dajite, pa e vam se davati, obeao je Bog. Dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut e vam se u skut. (Luka 6,38)
218
Djela apostolska
33
Rad u tekim prilikama
346
347
Premda je Pavao pazio da svojim obraenicima iznese jasan nauk Svetog pisma o ispravnom podupiranju Bojeg djela, i premda je za sebe tvrdio da kao propovjednik Evan elja ima pravo ne raditi rukama (1. Korinanima 9,6) neki svjetovni posao, u odre enim trenucima tijekom svoje slube u velikim sreditima civilizacije zara ivao je za kruh vlastitim rukama. Me u idovima se fiziki rad nije smatrao neobinim ni poniavajuim. Mojsije je Hebreje pouio da kod svoje djece razvijaju radne navike; smatralo se grijehom dopustiti mladima da odrastu bez poznavanja fizikog rada. ak i kad je neko dijete bilo odgajano za svetu slubu, smatralo se bitnim da stekne praktino ivotno znanje. Svaki je mladi, bili njegovi roditelji bogati ili siromani, morao izuiti neki zanat. Smatralo se da roditelji, koji ne prue svojem djetetu znanje nekog zanata, odstupaju od Gospodnjih uputa. U skladu s ovim obiajem, Pavao je zarana izuio za atoraa. Prije nego to je postao Kristov uenik, Pavao je zauzimao visok poloaj i nije morao raditi rukama da bi se uzdravao. Ali poslije, kad je sva svoja sredstva upotrijebio za napredak Kristova djela, katkad se posluio svojim zanatom da se prehrani. To je posebno inio u mjestima gdje su se njegove pobude mogle pogrjeno protumaiti. Prvi put itamo da je Pavao zara ivao svojim rukama za ivot dok je propovijedao u Solunu. Piui tamonjim vjernicima, podsjetio ih je kako je mogao nastupiti u svojstvu apostola i dodao: Ta, sjeate se, brao, naeg truda i umora! Radili smo no i dan da nikomu od vas ne padnemo na teret dok smo (218)
219
vam propovijedali Radosnu vijest Boju. (1. Solunjanima 2,7.9) U Drugoj poslanici ponovo je izjavio da on i njegovi suradnici, dok su bili kod njih, nisu badava jeli iiji kruh. Radili smo trudno i umorno, no i dan, pisao je, da ne padnemo komu od vas na teret. Ne kao da na to ne bismo imali pravo, ve da vam sami sebe damo za primjer da nas nasljedujete. (2. Solunjanima 3,7-9) Pavao je u Solunu sreo neke vjernike koji nisu htjeli raditi svojim rukama. O njima e poslije pisati: Sad ujemo da neki me u vama besposlie, da uope nita ne rade, ve se bave ispraznim stvarima. Takvima nare ujemo i opominjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh. Dok je boravio u Solunu, Pavao se trudio da im pokae dobar primjer: Zbilja, kad smo bili kod vas, naredili smo vam ovo: ako tko nee da radi, neka i ne jede! (redci 11.12.10) U sva vremena Sotona je nastojao omesti napore Bojih slugu unosei u Crkvu duh fanatizma. Tako je bilo u Pavlovo vrijeme, a jednako je bilo i u posljednjim stoljeima tijekom reformacije. Wycliffe, Luther i mnogi drugi, koji su svojim utjecajem i vjerom bili blagoslov svijetu, usprotivili su se varkama kojima je neprijatelj nastojao odvesti u fanatizam previe gorljive, neuravnoteene i neposveene umove. Zavedene due nauavale su da prava svetost uzdie um nad sve zemaljske misli i vodi ljude da se potpuno uzdravaju od rada. Drugi, odlazei u krajnost u odnosu na odre ene biblijske tekstove, nauavali su da je raditi grijeh da krani ne smiju misliti na ovozemaljsku dobrobit i dobrobit svojih obitelji, ve itav svoj ivot posvetiti samo duhovnim stvarima. Nauk i primjer apostola Pavla predstavljaju ukor za takve krajnosti. Dok je bio u Solunu, Pavao nije bio potpuno ovisan o radu svojim rukama. Govorei poslije o onome to je doivio u tom gradu, pisao je vjernicima u Filipima da potvrdi kako je od njih primio poslane darove: ak ste mi i za mog boravka u Solunu poslali dvaput da mi olakate potrebu. (Filipljanima 4,16) Bez obzira na injenicu da je primio ovu pomo, Pavao je pazio da Solunjanima pokae primjer marljivosti kako ga nitko ne bi mogao optuiti za pohlepu, a i da onima koji su imali fanatine poglede o radu rukama moe uputiti praktian prijekor. Kad je prvi put posjetio Korint, Pavao se naao me u ljudima koji su sumnjali u pobude stranaca. Grci uz obalu bili su
348
349
220
Djela apostolska
350
spretni trgovci. Tako su se dugo vjebali u nemilosrdnom trgovanju da su doli do uvjerenja kako je dobitak pobonost, i da je zaraditi, bilo na poten, bilo na nepoten nain, pohvalno. Pavlu su bile poznate ove injenice pa im nije elio pruiti priliku da kau kako propovijeda Evan elje zato da bi se obogatio. S pravom je mogao traiti uzdravanje od svojih sluatelja u Korintu, ali ga se rado odrekao kako njegova korisnost i uspjenost kao propovjednika ne bi stradala nepravednom sumnjom da propovijeda Evan elje radi dobitka. Nastojao je ukloniti svaku mogunost pogrjenog tumaenja, kako njegova vijest ne bi izgubila na snazi. Ubrzo nakon dolaska u Korint, Pavao je naao nekog idova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji je malo prije doao iz Italije zajedno sa svojom enom Priscilom. Bili su istoga zanata kao on. Protjerani Klaudijevim dekretom, kojim je svim idovima nare eno da napuste Rim, Akvila i Priscila doli su u Korint gdje su poeli proizvoditi atore. Pavao se raspitao o njima i kad je saznao da se boje Boga i da nastoje izbjei zarazne utjecaje kojima su bili okrueni, nastanio se kod njih i radio... Pavao je svake subote raspravljao u sinagogi i nastojao pridobiti idove i Grke. (Djela 18,2-4) Poslije su se Pavlu u Korintu pridruili Sila i Timotej. Ova su braa iz Makedonije sa sobom donijela novac od crkava za podupiranje djela. U drugom pismu vjernicima u Korintu, nakon to je u tom gradu osnovao jaku crkvu, Pavao se osvrnuo na svoj ivot meu njima. Ili sagrijeih to sam vam badava navjeivao Radosnu vijest, upitao je, ponizujui sam sebe da vas uzvisim? Druge sam crkve plijenio, primajui od njih plau za to da vama mognem sluiti. I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nisam nikomu bio na teret. U mojoj su mi oskudici pomogla braa to do oe iz Makedonije. I u svemu sam se uvao i uvat u se da vam ne budem na teret. Istine mi Kristove to je u meni, jamim da mi se nee uzeti ovaj ponos u ahajskim predjelima! (2. Korinanima 11,7-10) Pavao kae zato je tako postupao u Korintu. Razlog je bio da ne prui priliku za prigovor onima koji trae neki oslonac (redak 12). Premda je radio u svojem zanatu, isto je tako odano navjeivao Evan elje. O svojem radu sam kae: Dokaze svog apostolstva pruio sam me u vama u savrenoj strpljivo-
221
sti: kako udesnim znakovima, tako silnim djelima. Zatim dodaje: Pa to je to u emu sam vas zapostavio ostalim crkvama, osim to vam ja osobno nisam bio na teret? Oprostite mi tu nepravdu! Evo, spreman sam sada trei put doi k vama, i neu vam biti na teret, jer ne traim va imetak, nego vas... vrlo u rado... utroiti i sam sebe. (2. Korinanima 12,12-15) Tijekom dugog razdoblja to ga je proveo u slubi u Efezu, gdje je tri godine marljivo navjeivao Evan elje u cijelom kraju, Pavao je opet radio svoj zanat. U Efezu, kao i u Korintu, apostola je ohrabrila prisutnost Akvile i Priscile koji su ga pratili kad se pri kraju svojeg drugog misijskog putovanja vratio u Aziju. Bilo je onih koji su prigovarali to Pavao radi svojim rukama tvrdei da to nije u skladu s djelovanjem propovjednika Evanelja. Zato bi Pavao, propovjednik najvieg ranga, povezao manualni rad s propovijedanjem Rijei? Nema li radnik pravo na plau? Zato izradom atora troi vrijeme koje bi po svemu sudei mogao iskoristiti za neto bolje? Ali Pavao tako potroeno vrijeme nije smatrao izgubljenim. Dok je radio s Akvilom, odravao je vezu s velikim Uiteljem ne proputajui priliku da svjedoi za Spasitelja i pomaui onima kojima je pomo bila potrebna. Njegove su misli uvijek teile za duhovnom spoznajom. Svojim je suradnicima davao duhovne upute, a uz to je primjerom pokazao marljivost i temeljitost. Bio je brz, spretan radnik, marljiv u poslu, u duhu gorljiv, Gospodinu sluei (Rimljanima 12,11 DF). Bavei se svojim zanatom, apostol je imao pristup staleu do kojeg inae ne bi dopro. Svojim je suradnicima pokazao da je spretnost u obinom zanatu dar od Boga koji daje dar i mudrost za rad. Uio je da Boga treba potovati i u svakidanjem poslu. Njegove od rada otvrdnule ruke nisu nita oduzimale snazi ganutljivih poziva koje je upuivao kao kranski propovjednik. Katkad je Pavao radio i danju i nou ne samo za svoje uzdravanje, nego i da bi pomogao suradnicima. Dijelio je svoju zaradu s Lukom i pomagao Timoteju. Katkad je gladovao da bi mogao zadovoljiti potrebe drugih. Njegov je ivot bio nesebian. Pri kraju slube, u oprotajnom govoru efekim starjeinama u Miletu, mogao je pred njima podignuti svoje od rada ogrubjele ruke i rei: Srebra, zlata i odijela nisam poelio ni od koga. Vi sami znate da su ove ruke providjele mojim i mojih
351
352
222
Djela apostolska
353
354
sudrugova potrebama. U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomo nemonima te se sjeati rijei Gospodina Isusa Krista koje on sam ree: Blaenije je davati nego primati. (Djela 20,33-35) Ako propovjednici smatraju da u Kristovom djelu podnose tekoe i oskudicu, neka u mislima posjete radionicu u kojoj je radio Pavao. Neka dre na umu da, dok ovaj od Boga izabrani ovjek oblikuje tkaninu, zara uje za kruh koji je poteno zaradio svojim radom kao apostol. Rad je blagoslov, a ne prokletstvo. Lijeni duh upropatava pobonost i alosti Bojeg Duha. Movara je odvratna, dok bistri potok iri zdravlje i zadovoljstvo. Pavao je znao da oni koji zanemaruju fiziki rad ubrzo slabe. Nastojao je pouiti mlade propovjednike da e radom svojim rukama, naprezanjem miia i tetiva, tako ojaati da mogu podnijeti napore i oskudice koje ih oekuju u evan eoskom polju. Bio je svjestan da e i njegovom poduavanju nedostajati ivahnost i snaga ako ne bude nastojao da svi dijelovi njegovog organizma budu pravilno uvjebani. Lijenina gubi dragocjeno iskustvo koje se stjee marljivim obavljanjem svakidanjih ivotnih dunosti. Ne samo nekolicina, ve tisue ljudskih bia ivi samo zato da troi blagoslove kojima ih Bog dariva u svojem milosr u. Ona ne donose Gospodinu darove zahvalnosti za blaga koja im je povjerio. Zaboravljaju da mudrom uporabom posu enih talenata trebaju biti proizvo ai, a ne samo potroai. Kad bi shvatila koji posao Bog eli da vre kao Njegovi pomagai, ona ne bi izbjegavala odgovornost. Korisnost mladih ljudi, koji se osjeaju pozvanima od Boga da propovijedaju, umnogome ovisi o nainu na koji pristupaju svojem poslu. Oni koje je Bog izabrao za rad u propovjednikoj slubi, dat e dokaze o svojem uzvienom pozivu i svim se snagama truditi da se razviju u sposobne radnike. Nastojat e stei iskustvo koje e im pomoi da planiraju i ostvare planove. Cijenei svetost svojeg poziva, oni e samosvladavanjem postajati sve sliniji svojem Uitelju otkrivajui Njegovu dobrotu, ljubav i istinu. I kad pokau odlunost da umnoe darove koji su im povjereni, Crkva im treba promiljeno pomoi. Nije dobro sve koji osjeaju poziv da propovijedaju ohrabriti da odmah od Crkve oekuju stalnu novanu potporu za sebe i
223
svoje obitelji. Postoji opasnost da neke radnike s ogranienim iskustvom iskvari laskanje pa da nerazumnim ohrabrenjem oekuju puno uzdravanje, neovisno o bilo kakvom ozbiljnom naporu sa svoje strane. Sredstva posveena irenju Bojeg djela ne bi trebali troiti oni koji ele propovijedati samo zato da bi dobili uzdravanje i tako zadovoljili sebinu tenju za udobnim ivotom. Mladi koji ele iskuati svoje darove u propovjednikoj slubi nai e korisnu pouku u Pavlovom primjeru u Solunu, Korintu, Efezu i drugim mjestima. Premda je bio rjeit govornik, izabran od Boga za posebno djelo, on se nikad nije ustruavao raditi niti se ikad umorio od rtvovanja za djelo koje je volio. Do ovoga asa gladujemo i e amo, pisao je Korinanima, podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boravita i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrije aju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi strpljivo podnosimo. (1. Korinanima 4,11.12) Jedan od najveih uitelja me u ljudima, Pavao, radosno je obavljao najnie kao i najvie dunosti. Kad su okolnosti u njegovoj slubi za Uitelja to zahtijevale, bio je spreman raditi svoj zanat. Ali uvijek je bio spreman ostaviti po strani svjetovni posao da bi se suprotstavio protivljenju neprijatelja Evan elja ili iskoristio posebnu priliku da zadobije due za Isusa. Njegova gorljivost i marljivost ukor su lijenosti i elji za lagodnim ivotom. Pavao se primjerom usprotivio miljenju, koje se u ono vrijeme poelo iriti u Crkvi, da Evan elje mogu uspjeno propovijedati samo oni koji su oslobo eni svake potrebe za fizikim radom. On je na praktian nain pokazao to posveeni vjernici mogu uiniti u mnogim mjestima u kojima puanstvo nije upoznalo istine Evan elja. Njegov je postupak nadahnuo mnoge skromne radnike eljom da uine koliko najvie mogu za napredak Bojeg djela i da se istodobno uzdravaju vlastitim radom. Akvila i Priscila nisu bili pozvani da sve svoje vrijeme posvete slubi Evan elja, ali ove je ponizne radnike Bog uporabio da Apolonu pokau savreniji put. Gospodin se slui razliitim oru ima za ostvarenje svoje namjere, i dok neke s posebnim darovima bira da sve svoje snage posvete djelu pouavanja i propovijedanja Evan elja, mnoge druge, na koje nikad nisu poloene ruke, poziva da uzmu vaan udio u spaavanju dua.
355
224
Djela apostolska
356
357
Pred samostalnim evan eoskim radnikom postoji veliko otvoreno polje. Mnogi mogu stei vrijedna iskustva u slubi propovijedanja dok jedan dio vremena obavljaju manualne poslove; na ovaj se nain mogu izvjebati dobri radnici za vanu slubu u podrujima u kojima su potrebni. Samoportvovni Boji sluga, koji neumorno radi rijeju i primjerom, na srcu nosi teko breme. On svoj rad ne mjeri satima. Njegova plaa ne utjee na njegov rad niti e ga nepovoljne prilike odvratiti od njegove dunosti. On je nalog primio s Neba i od Neba oekuje naknadu za povjereni posao. Boja je namjera da takvi radnici budu oslobo eni nepotrebne zabrinutosti kako bi imali mogunost posluati Pavlov savjet Timoteju: Vri ove dunosti, sav im se posveti. (1. Timoteju 4,15) Dok s jedne strane trebaju raditi toliko da sauvaju snaan um i tijelo, s druge strane nije Boja namjera da veliki dio svojeg vremena budu prisiljeni provoditi u svjetovnom poslu. Ovi vjerni radnici, premda spremni da potroe i budu potroeni za Evan elje, nisu oslobo eni kunji. Sputane i optereene brigom zato to im Crkva nije pruila odgovarajuu novanu potporu, neke od njih estoko napada kua. Kad vide da se njihov rad ne cijeni, svlada ih potitenost. Istina, oni oekuju vrijeme suda kad e primiti pravednu nagradu i to ih bodri; ali u me uvremenu njihovim su obiteljima potrebni hrana i odjea. Kad bi osjeali da su oslobo eni boanskog naloga, oni bi rado radili svojim rukama. No svjesni su da njihovo vrijeme pripada Bogu bez obzira na kratkovidnost onih koji bi ih trebali opskrbiti s dovoljno novca. Oni se odupiru kunji da u u u poslove koji bi im omoguili da se ubrzo oslobode oskudice, pa nastavljaju raditi za napredak djela koje im je drae od samog ivota. Me utim, da bi to uinili, prisiljeni su slijediti Pavlov primjer i neko vrijeme raditi rukama dok istodobno nastavljaju obavljati propovjedniku slubu. To ne ine zato da bi promicali svoj probitak, ve probitak Bojeg djela na Zemlji. U nekim se trenucima Bojem sluzi ini nemoguim da izvri potrebno djelo zbog nedostatka sredstava za nastavak ozbiljnog, temeljitog rada. Neki se boje da s onim to im stoji na raspolaganju ne mogu uiniti sve to osjeaju da im je dunost. Ali ako krenu naprijed u vjeri, otkrit e se Boje spasenje i napredak e pratiti njihov trud. Onaj koji je svojim sljed-
225
benicima naloio da idu u sve dijelove svijeta, brinut e se za svakog radnika koji posluan Njegovom nalogu navjeuje Njegovu vijest. U izgradnji svojeg djela Gospodin ne objanjava uvijek sve svojim slugama. Katkad iskuava pouzdanje svojeg naroda tako to stvara okolnosti koje ga potiu da krene naprijed u vjeri. esto ga dovodi na uska i teka mjesta i trai da ide naprijed kad se ini da mu noge dotiu vode Jordana. Upravo u takvim trenucima, kad se Bogu uzdiu molitve Njegovih slugu u ozbiljnoj vjeri, On pred njima otvara putove i izvodi ih na prostrano mjesto. Kad Boji vjesnici shvate svoje odgovornosti prema potrebitim dijelovima Gospodnjeg vinograda, i u duhu Velikog Radnika budu neumorno radili na obraenju dua, Boji an eo e pred njima pripraviti put i osigurati sredstva potrebna za nastavak rada. Prosvijetljeni ljudi dareljivo e podupirati djelo uinjeno u njihovu korist. Oni e se rado odazvati na svaki poziv za pomo i Bog e ganuti njihova srca da podupru Gospodnje djelo ne samo u svojoj sredini, ve i u drugim podrujima. Tako e snaga doi i radnicima u drugim mjestima pa e Gospodnje djelo napredovati onako kako je to On odredio.
358
226
Djela apostolska
34
Posveena sluba
359
360
U svojem ivotu i poukama Krist je pokazao savren primjer nesebine slube koja potjee od Boga. Bog ne ivi za sebe. Stvaranjem svijeta i odravanjem svega On stalno slui drugima. On ini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kia pada pravednima i nepravednima (Matej 5,45). Ovaj ideal slube Otac je povjerio svojem Sinu. Isus je bio postavljen za glavu ljudskom rodu da svojim primjerom pokae to znai biti propovjednik. Cijeli Njegov ivot bio je podloan zakonu slube. On je sluio svima. Isus je uvijek iznova pokuavao uspostaviti ovo naelo me u svojim uenicima. Kad su Jakov i Ivan zahtijevali prvo mjesto, rekao je: Tko eli biti velik me u vama, neka bude va poslunik! A tko eli biti prvi me u vama, neka bude va sluga po primjeru Sina ovjejega, koji nije doao da mu slue, nego da on slui i da dadne svoj ivot kao otkup mjesto svih! (Matej 20,26-28) Nakon uzaaa, Krist svoje djelo na Zemlji vri preko izabranih izaslanika preko kojih govori sinovima ljudskim i propovjednicima o njihovim potrebama. Velika Glava Crkve nadzire svoje djelo preko ljudi koje je Bog postavio da budu Njegovi predstavnici. Poloaj onih koje je Bog pozvao da rijeju i naukom rade na izgradnji Njegove Crkve veoma je odgovoran. Oni trebaju u Kristovo ime pozivati mukarce i ene da se pomire s Bogom, a svoju zadau mogu ostvariti samo ako dobiju mudrost i snagu odozgo. Kristovi su propovjednici duhovni uvari naroda koji je povjeren njihovoj brizi. Njihov je rad uspore en s radom straara. U drevna vremena straari su bili esto postavljani na gradske (226)
Posveena sluba
227
bedeme odakle su s visine mogli nadzirati vana mjesta koja je trebalo uvati, i upozoriti na pribliavanje neprijatelja. O njihovoj vjernosti ovisila je sigurnost svih u gradu. U odre enim vremenskim razmacima trebali su se dozivati kako bi bili sigurni da su svi budni i da se nikome nije nita dogodilo. Povik ohrabrenja ili upozorenja prenosio se od jednoga do drugoga dok ne bi obiao grad. Svakom propovjedniku Gospodin kae: I tebe sam, sine ovjeji, postavio za straara domu Izraelovu: kad uje rije iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. Reknem li bezboniku: Bezbonie, umrijet e! a ti ne progovori i ne opomene bezbonika da se odvrati od svojega zloga puta, bezbonik e umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu trait u iz tvoje ruke. Ali ako bezbonika opomene da se odvrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta... ti si spasio ivot svoj. (Ezekiel 33,7-9) Proroke rijei ukazuju na sveanu odgovornost onih koji su postavljeni za uvare Boje crkve, upravitelje Bojih tajna. Oni trebaju stajati kao straari na zidovima Siona da na pojavu neprijatelja oglase uzbunu. Due su u opasnosti da podlegnu kunji i one e propasti ako Boji propovjednici ne budu vjerni onome to im je povjereno. Ako iz bilo kojeg razloga njihova duhovna osjetila tako otupe da ne budu sposobni zamijetiti opasnost i zbog svojeg propusta ne upozore narod da e propasti, Bog e iz njihovih ruku traiti krv onih koji su izgubljeni. Prednost straara na zidovima Siona jest da ive tako blizu Bogu i da budu tako osjetljivi na djelovanje Njegova Duha da preko njih moe mukarcima i enama govoriti o opasnosti u kojoj se nalaze i pokazati im put u sigurnost. Trebaju ih vjerno upozoravati na sigurne posljedice prijestupa i vjerno zastupati probitak Crkve. Ni u jednom trenutku ne smiju popustiti u svojoj budnosti. Trebaju podignuti glasove kao trubni zvuk, a nikad ne smiju dati kolebljiv, nesiguran ton. Oni trebaju raditi ne za plau, nego zato to ne mogu drukije, zato to su svjesni da e trpjeti teke posljedice ako ne budu propovijedali Evan elje. Izabrani od Boga, zapeaeni krvlju posveenja, oni trebaju izbavljati mueve i ene od prijeteeg unitenja. Propovjednik koji je Kristov suradnik bit e svjestan svetosti svojeg rada i koliko truda i rtve mora uloiti da bude uspjean. On ne razmilja o vlastitoj lagodnosti ili udobnosti. On za-
361
362
228
Djela apostolska
363
boravlja sebe. U potrazi za izgubljenim ovcama nije svjestan da je sm umoran, promrznuo i gladan. Pred sobom ima samo jedan cilj spaavanje izgubljenih. Onaj koji slui pod krvlju umrljanom Emanuelovom zastavom morat e obaviti posao koji zahtijeva izuzetan napor i strpljivu ustrajnost. No vojnik kria stoji nepokolebljivo na bojinici. Kad ga neprijatelj napada, on se vraa u utvrdu po pomo, i kad Gospodinu iznosi obeanja iz Rijei, dobiva snagu za izvrenje potrebne dunosti. On je svjestan potrebe za snagom odozgo. Pobjede koje izvojuje ne vode samouzvisivanju, ve ga potiu da se sve vie oslanja na Monoga. Oslanjajui se na Silu, on je sposoban iznijeti vijest spasenja takvom snagom da e odzvanjati u umovima ljudi. Onaj koji pouava Rije mora sam ivjeti u svjesnoj, neprekidnoj vezi s Bogom preko molitve i prouavanja Njegove Rijei, jer u tome je izvor snage. Zajednitvo s Bogom dat e propovjednikovom trudu veu silu nego to je utjecaj njegova propovijedanja. On mora paziti da ne bude lien ove sile. S ozbiljnou koja se ne moe nijekati, mora moliti Boga da ga ojaa i utvrdi za dunost i tekoe kao i da mu usne dotakne arom. Kristovi se izaslanici vrlo esto preslabo dre vjenih stvarnosti. Ako budu hodili s Bogom, On e ih skloniti u zaklon Stijene. Tako zaklonjeni moi e vidjeti Boga kao to Ga je Mojsije vidio. Njegovom silom i svjetlom razumjet e vie i postii vie nego to se to ini njihovom ogranienom prosu ivanju. Sotona se svojom vjetinom najuspjenije koristi protiv potitenih. Kad obeshrabrenje prijeti da svlada propovjednika, neka svoje potrebe iznese pred Boga. Kad je Nebo nad Pavlom bilo olovno, on se upravo tada najvie uzdao u Boga. Vie od ostalih znao je to znai biti izloen nevoljama, ali posluajmo ga kako, okruen kunjama i sukobima, pobjedniki klie dok mu noge neumorno koraaju prema Nebu: Uistinu, naa nam sadanja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vjenu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo. (2. Korinanima 4,17.18) Pavlove su oi bile stalno uprte u nevidljivo i vjeno. Svjestan da se bori protiv nadnaravnih sila, pouzdao se u Boga i u tome je bila njegova snaga. Zahvaljujui tome to je gledao Nevidljivoga, dobivao je snagu i ivost due; zemaljska sila nije mogla vladati njegovim umom i karakterom.
Posveena sluba
229
Pastor se treba slobodno druiti s ljudima za koje radi, da bi, kad ih upozna, znao kako da svoje pouavanje prilagodi njihovim potrebama. Kad propovjednik odri propovijed, njegov je rad tek zapoeo. Tada ga eka osobni rad. Treba posjetiti ljude u njihovim domovima, ozbiljno i u poniznosti razgovarati i moliti s njima. Ima obitelji do kojih nikad nee doprijeti istine Boje rijei ako upravitelji Njegove milosti ne u u u dom i pokau im uzvieniji put. Ali srca onih koji vre ovaj rad moraju kucati kao i Kristovo. Mnogo je toga saeto u zapovijedi: Izi i na putove i meu ograde i natjeraj svijet da do e da mi se napuni kua! (Luka 14,23) Neka propovjednici pouavaju istinu u obiteljima pribliavajui se onima za koje rade, i kad tako sura uju s Bogom, On e ih obdariti duhovnom snagom. Krist e ih voditi u njihovom radu, dati im rijei koje e se duboko utisnuti u srca sluatelja. Prednost je svakog propovjednika da moe rei s Pavlom: Nisam nita propustio da vam u potpunosti saopim Boji naum. Nisam nita od onoga to je korisno propustio da vam saopim i da vas pouim javno i po kuama sveano navjeujui... potrebu obraenja k Bogu po vjeri u naega Gospodina Isusa. (Djela 20,27.20.21) Spasitelj je iao od kue do kue i iscjeljivao bolesne, tjeio alosne, smirivao nesretne i oajnima govorio o miru. Uzimao je malu djecu na ruke i blagoslivljao ih te umornim majkama upuivao rijei nade i utjehe. S neumornom njenou i blagou uklanjao je svaki ljudski jad i nevolju. Radio je ne za sebe, ve za druge. Bio je sluga svima. Njegovo jelo i pie bilo je donositi nadu i snagu svima s kojima je dolazio u dodir. I kad su muevi i ene sluali istine koje su silazile s Njegovih usana, tako razliite od predaja i dogmi koje su nauavali rabini, u njihovim se srcima rodila nada. U Njegovom pouavanju bilo je ozbiljnosti koja je Njegove rijei sa snanim osvjedoenjem utisnula u srca. Boji propovjednici trebaju nauiti Kristove metode rada da bi iz riznice Njegove Rijei iznosili ono to e zadovoljiti duhovne potrebe onih za koje rade. Samo tako mogu ostvariti zadau koja im je povjerena. Isti onaj Duh koji je prebivao u Kristu kad je iznosio upute to ih je stalno primao, treba biti izvor njihova znanja i tajna njihove sile u nastavljanju Spasiteljeva rada u svijetu.
364
365
230
Djela apostolska
366
367
Neki koji su radili u propovjednikoj slubi nisu imali uspjeha jer se nisu potpuno posvetili Gospodnjem djelu. Propovjednici ne smiju imati drugo zanimanje osim velikog djela dovo enja dua Spasitelju. Ribari koje je Krist pozvao odmah su ostavili mree i krenuli za njim. Propovjednici ne mogu uspjeno vriti djelo za Boga i istodobno voditi brigu o velikim osobnim poslovnim pothvatima. Takva podijeljenost zamagljuje njihov duhovni vid. Um i srce bivaju zaokupljeni zemaljskim i Kristova sluba zauzima drugo mjesto. Takvi nastoje svoje djelo za Boga oblikovati prema okolnostima, umjesto da oni tako oblikuju okolnosti da zadovolje Boje zahtjeve. Sve su propovjednikove snage potrebne za vrenje uzvienog zvanja. Njegove najbolje snage pripadaju Bogu. On se ne treba uputati u pekulacije niti u bilo kakav drugi posao koji bi ga odvratio od velikog djela. Nijedan se vojnik u slubi ne zaplee u poslove svakidanjega ivota, kae Pavao, kako bi ugodio vojskovo i. (2. Timoteju 2,4) Tako je apostol naglasio propovjednikovu potrebu za bezrezervnim posveenjem Uiteljevoj slubi. Propovjednik koji je potpuno posveen Bogu nee se uputati u poslove koji bi ga sprijeili da se potpuno posveti svojem svetom zvanju; on ne tei za zemaljskom au ili blagom. Njegov je jedini cilj drugima govoriti o Spasitelju koji je dao sebe da bi ljudska bia doveo u bogatstvo vjenog ivota. Njegova najuzvienija elja nije skupljanje blaga u ovom svijetu, ve ukazivanje na vjene stvarnosti ravnodunima i nevjernima. Njemu e se moda nuditi da se upusti u poslove koji obeavaju veliki svjetovni dobitak, ali on na takve kunje uzvraa: to, dakle, koristi ovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj ivot? (Marko 8,36) Sotona je s ovakvom ponudom doao Kristu, svjestan da nikad nee otkupiti svijet ako je prihvati. Pod razliitim krinkama dolazi s istim kunjama i danas Bojim propovjednicima, znajui da e oni koje uspije prevariti iznevjeriti povjereni posao. Boja volja nije da se Njegovi propovjednici nastoje obogatiti. O tome je Pavao pisao Timoteju: Jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budui da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim tekim mukama. Ali ti, o ovjee Boji, bjei od toga! Tei svim silama za pravednou, pobonou, vjerom, ljubavlju, postojanou, blagou! Primjerom kao i poukom Kristov izaslanik treba bogataima
Posveena sluba
231
ovoga svijeta [prenijeti]... da ne budu bahati, da ne polau nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uivanje, da iskazuju dobroinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu dareljivi i podatni, da tako sebi zgru sigurno blago za budunost kako bi postigli pravi ivot. (1. Timoteju 6,10.11.17-19) Iskustva apostola Pavla i njegove upute o svetosti propovjednikova rada izvor su pomoi i nadahnua onima koji rade u evan eoskoj slubi. Pavlovo je srce gorjelo ljubavlju za grjenike i on je ulagao sve svoje snage za zadobivanje dua. Nikad nije bilo radnika s vie samoodricanja i ustrajnosti. Blagoslove koje je primao cijenio je kao prednosti koje treba uporabiti za blagoslivljanje drugih. Nije proputao nijednu priliku da govori o Spasitelju ili da pomogne ljudima u nevolji. Iao je od mjesta do mjesta propovijedajui Kristovo Evan elje i osnivajui crkve. Gdje god je naao sluatelje, nastojao je djelovati protiv zla kako bi noge mukaraca i ena uputio na put pravednosti. Pavao nije zaboravio na crkve koje je osnovao. Kad su zavrili svoje misijsko putovanje, on i Barnaba vratili su se istim putem i posjetili crkve koje su podigli birajui u njima ljude koje e moi pripremiti da se pridrue navjeivanju Evan elja. Ova karakteristika Pavlova rada sadri vanu pouku za dananje propovjednike. Dio njegovog rada bio je odgajanje mladih ljudi za propovjedniku slubu. Poveo bi ih sa sobom na misijska putovanja i tako su stjecali iskustva koja su ih poslije osposobljavala da preuzmu odgovorne poloaje. Kad je bio odvojen od njih, jo uvijek je pratio njihov rad i njegova pisma upuena Timoteju i Titu pokazuju koliko je iskreno elio da budu uspjeni. Iskusni radnici danas vre plemenito djelo kad, umjesto da sami pokuavaju nositi sve terete, pripremaju mla e radnike i stavljaju terete na njihova le a. Pavao nije nikad zaboravio odgovornost koja poiva na njemu kao Kristovom propovjedniku i da e ga Bog drati odgovornim ako se due izgube zbog njegovog nemara. Ja postadoh njezin slubenik, rekao je o Radosnoj vijesti, onim darom koji mi dade Bog za vas da potpuno navijestim rije Boju: Tajnu koja je bila sakrivena kroz vjekove i pokoljenja, a koja je sada objavljena njegovim svetima. Njima je Bog htio saopiti kako je bogata slava ove Tajne me u poganima koja glasi: Krist, na-
368
232
Djela apostolska
369
370
da slave, jest me u vama. Njega mi navjeujemo, opominjui svakoga ovjeka i pouavajui svakoga ovjeka u svoj mudrosti, da uinimo zrelim svakog ovjeka u Kristu. Zato se i trudim i borim prema njegovoj djelotvornosti koja snano oituje svoju silu u meni. (Koloanima 1,25-29) Ovim je rijeima pred radnika za Krista postavljen visok cilj, ali ga mogu postii svi koji, stavljajui se pod nadzor Velikog Uitelja, svakodnevno ue u Kristovoj koli. Sila kojom Bog raspolae neograniena je, i propovjednik koji se u velikoj potrebi za Gospodinom povlai u osamu moe biti siguran da e primiti ono to e za njegove sluatelje biti miris ivota za ivot. Pavlovi spisi pokazuju da propovjednik Evan elja treba biti primjer istina koje poduava, da niim ne daje nikakva povoda sablazni, da se ne bi ozloglasila... sluba. O svojem radu ostavio nam je sliku u pismu vjernicima u Korintu: Preporuujemo same sebe u svemu kao Kristovi slubenici velikom postojanou: u nevoljama, u nudama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima; istoom, znanjem, strpljivou, dobrotom, Duhom Svetim, iskrenom ljubavi; rijeju istine, silom Bojom, s orujem pravednosti za napad i obranu, sa slavom i sramotom, sa zlim i dobrim glasom. ini se da smo zavodnici, a zapravo smo poteni; ini se da smo nepoznati, a zapravo smo poznati; ini se da umiremo, a zapravo evo ivimo; ini se da smo kanjavani, a zapravo nismo ubijani; ini se da smo alosni, a zapravo smo uvijek veseli; ini se da smo siromasi, a zapravo smo oni koji mnoge obogauju; ini se da smo ljudi bez iega, a zapravo smo oni koji posjedujemo sve. (2. Korinanima 6,3.4-10) Titu je pisao: Isto tako opominji mladie da budu uzdrljivi u svemu! Sam sebe pokai uzorom dobra vladanja! U nauci pokai cjelovitost, dostojanstvo, zdravu i besprijekornu rije, da se posrami svaki protivnik jer ne moe o nama to zlo rei. (Titu 2,6-8) U Bojim oima nema niega dragocjenijeg od Njegovih propovjednika koji odlaze u pusta mjesta na Zemlji da siju sjeme istine, gledajui unaprijed na etvu. Nitko osim Krista ne moe ocijeniti gorljivost Njegovih slugu u traenju izgubljenih. On im daje svojeg Duha i njihovim se trudom due okreu od grijeha k pravednosti.
Posveena sluba
233
Bog poziva ljude koji su spremni napustiti svoja imanja, a ako treba i svoje obitelji, da postanu Njegovi propovjednici. I Njegov e poziv biti prihvaen. U prolosti je bilo ljudi koji su, pokrenuti Kristovom ljubavlju i potrebama izgubljenih, napustili udobnosti doma i drutvo prijatelja, pa ak i suprugu i djecu, da bi poli u strane zemlje, me u idolopoklonike i divljake, objavljivati vijest milosr a. Mnogi su u tom pokuaju izgubili ivot, ali su ustali drugi da nastave djelo. Tako Kristovo djelo napreduje korak po korak, a sjeme posijano u tuzi donosi bogatu etvu. Spoznaja o Bogu nadaleko se proirila i barjak kria je podignut u neznaboakim zemljama. Za obraenje jednog grjenika propovjednik treba uloiti sve svoje snage. Dua koju je Bog stvorio, a Krist otkupio, ima veliku vrijednost zbog mogunosti koje stoje pred njom, duhovnih prednosti koje su joj osigurane, sposobnosti koje moe posjedovati ako budu oivljene Bojom rijeju i besmrtnosti koju moe stei zahvaljujui nadi navijetenoj u Evan elju. Ako je Krist napustio devedeset devet ovaca da bi mogao potraiti i spasiti samo jednu izgubljenu, moemo li se opravdati inei manje od toga? Nije li izdaja svetog povjerenja uvreda za Boga, ako ne radimo kao to je Krist radio i ne rtvujemo se kao to se On rtvovao? Srce pravog propovjednika ispunjeno je silnom tenjom da spasi due. On troi vrijeme i snagu, ne tedi nikakav napor jer drugi moraju uti istine koje su njegovoj dui donijele zadovoljstvo, mir i radost. Na njemu poiva Kristov Duh. On bdije nad duama kao onaj koji mora poloiti raun. Oima uprtim u kri na Golgoti, gledajui podignutog Spasitelja, oslanjajui se na Njegovu milost, vjerujui da e biti s njim do kraja kao njegov tit, njegova snaga, njegova djelotvornost, on radi za Boga. Pozivima, molbama i uvjeravanjem o Bojoj ljubavi, on nastoji zadobiti due za Isusa i na Nebu ga ubrajaju me u pozvane, izabrane i vjerne (Otkrivenje 17,14).
371
234
Djela apostolska
35
Spasenje idovima
Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Rimljanima.
372
373
Nakon mnogih neizbjenih odgoda Pavao je konano stigao u Korint, mjesto u kojem je u prolosti radio s mnogo truda, a koje je neko vrijeme bilo predmet njegove duboke zabrinutosti. Ustanovio je da ga mnogi od prvih vjernika i dalje cijene kao onoga koji im je donio svjetlo Evan elja. Kad je ove uenike pozdravio i vidio dokaze njihove vjernosti i gorljivosti, radovao se to njegov rad u Korintu nije bio uzaludan. Korintski vjernici, neko tako skloni da iz vida izgube svoje visoko zvanje u Kristu, razvili su snaan kranski karakter. Njihove rijei i postupci otkrivali su preobraavajuu snagu Boje milosti i sada su bili velika snaga za dobro u tom sreditu poganstva i praznovjerja. U drutvu svojih voljenih pratilaca i ovih vjernih obraenika, apostolov izmoreni i uznemireni duh naao je poinak. Tijekom boravka u Korintu, Pavao je naao vremena da potrai nova i ira podruja slube. Njegove je misli posebno zaokupljala mogunost putovanja u Rim. Jedna od njegovih najdraih nada i jedan od najomiljenijih planova bio je da vidi kransku vjeru vrsto ustolienu u velikom sreditu poznatog svijeta. U Rimu je ve bila osnovana crkva i apostol je elio tamonje vjernike privoljeti na suradnju u radu koji je trebalo izvriti u Italiji i u drugim zemljama. Da bi pripremio put za djelovanje me u tamonjom braom, od kojih su mnoga za njega jo uvijek bila stranci, poslao im je pismo u kojem im je naja(234)
Spasenje idovima
235
vio namjeru da posjeti Rim i elju da u panjolskoj podigne barjak kria. U poslanici Rimljanima Pavao je iznio velika naela Evanelja. Iznio je svoje stajalite o pitanjima koja su uznemirivala idovske i poganske crkve, i pokazao da su nade i obeanja koja su nekad pripadala samo idovima sada ponu ena i neznabocima. S velikom jasnoom i snagom apostol je iznio nauk o opravdanju vjerom u Krista. Nadao se da bi i drugim crkvama bile korisne upute koje je poslao kranima u Rimu; kako li je samo maglovito predvidio dalekoseni utjecaj svojih rijei! U svim vjekovima velika istina o opravdanju vjerom stajala je kao moni svjetionik to pokajane grjenike vodi na put ivota. Upravo je ovo svjetlo razbilo tamu koja je vladala Lutherovim umom i otkrilo mu snagu Kristove krvi da isti od grijeha. Isto je svjetlo vodilo tisue grijehom optereenih dua do pravog Izvora oprosta i mira. Svaki kranin ima razloga zahvaljivati Bogu za poslanicu upuenu crkvi u Rimu. U tom je pismu Pavao otvoreno iznio to osjea za idove. Jo od svojeg obraenja silno je elio pomoi idovskoj brai da dobiju jasniju spoznaju evan eoske vijesti. elja moga srca i moja molitva Bogu za njih, izjavio je, jest da se spase. Nije to bila obina elja. Apostol je stalno molio Boga da radi u prilog Izraelaca koji u Isusu iz Nazareta nisu prepoznali obeanog Mesiju. Istinu govorim u Kristu, uvjeravao je vjernike u Rimu, zato mi svjedoi moja savjest zajedno s Duhom Svetim da u svom srcu nosim duboku i trajnu bol. elio bih da ja osobno budem odre en za unitenje, odijeljen od Krista, za svoju brau, za svoju rodbinu po tijelu. Oni su Izraelci; njima pripada: posinjenje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, bogotovlje i obeanja; njihovi su patrijarsi, i od njih potjee Krist po tijelu, koji je iznad svega, Bog slavljen zauvijek. idovi su bili Boji izabrani narod preko kojeg je namjeravao blagosloviti cijeli ljudski rod. Bog je me u njima podignuo mnoge proroke. Oni su prorekli dolazak Otkupitelja koji e biti odbaen i ubijen od onih koji su Ga prvi trebali prepoznati kao Obeanoga. Gledajui kroz budua stoljea i svjedoei o odbacivanju prorok, a na kraju i samog Bojeg Sina, prorok Izaija je pod nadahnuem pisao o tome da e Otkupitelja prihvatiti oni koji
374
375
236
Djela apostolska
376
se nikad prije nisu ubrajali u sinove Izraelove. Spominjui ovo proroanstvo, Pavao izjavljuje: A Izaija se osmjeljuje rei: Nali su me oni koji me nisu traili, i objavio sam se onima koji nisu pitali za me. A na Izraela upuuje rije: Cio dan pruah ruke svoje prema neposlunom i buntovnom narodu. Premda je Izrael odbacio Bojeg Sina, Bog njih nije odbacio. Posluajmo kako Pavao nastavlja svoje dokazivanje: Prema tome pitam: Je li Bog odbacio od sebe narod svoj? Daleko od toga! Ta, i ja sam Izraelac, potomak Abrahamov iz plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio od sebe svoga naroda koji je unaprijed izabrao. Ili ne znate to veli Pismo gdje je govor o Iliji, kako se ovaj tui Bogu na Izraela: Gospodine, proroke tvoje poubijae, rtvenike tvoje razruie. Ja sm ostadoh i hoe da i mene ubiju. A to mu odgovara Boja objava? Ostavih sebi sedam tisua ljudi koji ne prignue koljena pred Baalom. Tako i u sadanje vrijeme postoji jedan Ostatak izabran po milosti. A ako je po milosti, nije vie po djelima; jer inae milost ne bi vie bila milost. Izrael je posrnuo i pao, ali to nije prepreka da ne bi mogao ponovo ustati. U odgovoru na pitanje: Zar su tako posrnuli da konano padnu? apostol odgovara: Daleko od toga! Nego je njihovim prekrajem dolo spasenje poganima, da bi ih ovi potakli na natjecanje. Ako njihov prekraj znai bogatstvo za svijet, a njihov umanjeni broj blagoslov za pogane, koliko e vie njihov puni broj? A sad govorim vama, poganskog podrijetla. U svojstvu apostola pogan, ja vrlo cijenim i zato brino obavljam svoju slubu ne bih li potakao na natjecanje svoje sunarodnjake te neke od njih spasio. Jer, ako je njihovo odbaenje izmirenje svijeta, to e biti njihovo ponovno primanje, ako ne uskrsnue od mrtvih? Boja je namjera bila da se Njegova milost oituje me u poganima kao i me u Izraelcima. Ovo je jasno prikazano u starozavjetnim proroanstvima. U svojem dokazivanju apostol se poziva na neka od ovih proroanstava. Zar lonar nema vlasti nad glinom, pita, da od istoga glinenog tijesta napravi jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? A (to se onda usu uje prigovarati) ako je Bog, premda je htio pokazati svoj gnjev i oitovati svoju mo na posudama ispunjenima gnjevom koje su sebe uinile prikladnima za propast, s velikom ih strpljivou podnosio, da tako oituje bogatstvo svoje slave prema
Spasenje idovima
237
posudama ispunjenima milosr em koje je otprije pripremio za slavu prema nama koje je pozvao i od idova i od pogana, kako i veli kod Ozeja: Narod koji nije moj narod s pravom u nazvati svojim narodom, i nedragu dragom, i tako e se dogoditi da e na istom mjestu gdje im je reeno: Vi niste moj narod s pravom biti prozvani sinovima ivog Boga. (Pogledati Hoea 1,10.) Bez obzira na to to je Izrael kao narod pao, u njemu je ostao poboan ostatak onih koji se trebaju spasiti. U vrijeme Spasiteljeva dolaska bilo je vjernih mukaraca i ena koji su s radou prihvatili vijest Ivana Krstitelja i ponovo prionuli uz prouavanje proroanstava o Mesiji. Kad je bila osnovana prva kranska crkva, nju su inili vjerni idovi koji su u Isusu iz Nazareta prepoznali Onoga za ijim su dolaskom eznuli. O ovom ostatku govori Pavao kad pie: Ako su prvine svete, sveto je i sve tijesto. Ako je korijen svet, svete su i grane. Pavao uspore uje ostatak u Izraelu sa stablom plemenite masline od kojeg su se odlomile neke grane. On uspore uje neznaboce s granama divlje masline, pricijepljenima na korijen. Ako su neke grane odlomljene, pie vjernicima iz neznabotva, i ako si ti, koji si divlja maslina, pricijepljen mjesto njih i postao s njima sudionik u sonom korijenu masline, ne uzvisuj se nad grane! Ako se hoe uzvisivati, sjeti se da ne nosi ti korijena, nego korijen tebe! Ti e sad rei: Grane su odlomljene da ja budem pricijepljen. Dobro! Njih je odlomila nevjera, a tebe dri vjera. Ne ponosi se vie, nego se boj! Jer, ako Bog nije potedio prirodnih grana, nee ni tebe potedjeti. Dakle, promatraj dobrotu i strogost Boju: strogost prema palima, a dobrotu Boju prema tebi ako ustraje u dobroti jer inae e i ti biti odsjeen. Zbog nevjernosti i odbacivanja nebeske namjere, Izrael je kao narod izgubio vezu s Bogom. Ali grane koje su se odlomile od stabla Bog je mogao ponovo sjediniti s pravim korijenom Izraela s ostatkom koji je ostao vjeran Bogu svojih otaca. Oni e, izjavljuje apostol o odlomljenim granama, ako ne ustraju u nevjeri, biti pricijepljeni, jer ih Bog moe opet pricijepiti. Ako si ti, pie poganima, odsjeen od divlje masline, kojoj si po prirodi pripadao, i protiv prirode pricijepljen na pitomu maslinu, koliko e se lake pricijepiti na vlastitu maslinu oni koji joj po prirodi pripadaju. Neu vas drati u nejasnoi o taj-
377
378
238
Djela apostolska
379
ni ovoj, da se ne biste oslanjali na vlastito miljenje. Otvrdnue jednoga dijela Izraela traje dok pogani ne u u u punom broju. Kada to bude, sav e se Izrael spasiti, kako stoji napisano: Od Siona e doi Osloboditelj; on e udaljiti bezbonost od Jakova. I ovaj moj Savez s njima ispunit e se kad im uzmem grijeh. S obzirom na Radosnu vijest oni su dodue neprijatelji radi vas, ali s obzirom na izbor oni su ljubimci zbog otaca, jer su neopozovljivi Boji darovi i poziv. Ba kao to ste vi neko bili neposluni Bogu, a sada ste postigli milosr e zahvaljujui njihovoj neposlunosti, tako su i oni sada postali neposluni zahvaljujui milosr u prema vama, da i oni postignu milosr e. Bog je naime zatvorio sve ljude u neposlunost da im se svima smiluje. O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Bojega! Kako su nedokuive njegove odluke, i kako neistraivi njegovi putovi! Tko je naime upoznao Gospodnju misao? Tko li mu je bio savjetnik? Tko li mu je neto prije dao da bi mu mogao uzvratiti? Sve je od njega, po njemu i za njega. Njemu pripada slava zauvijek. Tako Pavao pokazuje da je Bog neogranieno sposoban preobraziti srca idova i pogana podjednako i da svakom vjerniku u Krista daruje blagoslove obeane Izraelu. On ponavlja Izaijin proglas o Bojem narodu: Iako je broj sinova Izraelovih kao morski pijesak, spasit e se samo Ostatak, jer e Gospodin potpuno i brzo ostvariti rije na zemlji. I kako je prorekao Izaija: Da nam nije Gospod nad vojskama ostavio potomstva, bili bismo kao Sodoma i postali bismo slini Gomori. U vrijeme kad je Jeruzalem bio razoren a hram leao u ruevinama, tisue idova bile su prodane da slue kao robovi u neznaboakim zemljama. Oni su bili rasuti po narodima kao ostaci nakon brodoloma. Tisuu osamsto godina idovi su lutali od zemlje do zemlje po cijelom svijetu i ni na kojem mjestu nisu dobili mogunost da povrate drevni ugled kao narod.* Oklevetani, omrznuti i progonjeni, iz stoljea u stoljee batina im je bila stradanje.
* Istinitost ove tvrdnje potvr uje injenica da suvremeni Izrael, sastavljen tek od malog dijela idova u svijetu, ni u emu ne odgovara ugledu to ga je Izrael imao za Davidove i Salomonove vladavine.
Spasenje idovima
239
Bez obzira na stranu presudu izgovorenu nad idovima kao narodom u vrijeme kad su odbacili Isusa iz Nazareta, u svim razdobljima ivjeli su mnogi plemeniti, bogobojazni idovski muevi i ene koji su patili bez rijei. Bog je tjeio njihova srca u nevolji i sa suuti pratio strano stanje u kojem su se nalazili. uo je oajnike molitve onih koji su Ga svim srcem molili za pravilno razumijevanje Njegove Rijei. Neki su u skromnom Nazareaninu, kojeg su njihovi preci odbacili i razapeli, uvidjeli pravog Izraelovog Mesiju. Kad je njihov um shvatio znaenje poznatih proroanstava, tako dugo zamraenih predajom i pogrjenim tumaenjem, srce im je ispunila zahvalnost Bogu za neiskazani dar to ga daje svakom ljudskom biu koje odlui prihvatiti Krista za osobnog Spasitelja. Upravo je o ovakvima govorio Izaija u svojem proroanstvu: Spasit e se samo Ostatak. Od Pavlovog vremena do danas Bog svojim Svetim Duhom poziva idove kao i neznaboce. U Boga nema pristranosti, izjavio je Pavao. Apostol se smatrao dunikom i Grcima i barbarima, kao i idovima, ali nikad nije izgubio iz vida velike prednosti koje su idovi imali nad drugima, jer njima su povjerena Boja proroanstva. Evan elje je, izjavio je, sila Boja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, idovu tako Grku. Jer u njemu se oituje pravednost Boja, iz vjere u vjeru. Upravo je za ovo Kristovo Evanelje, koje je podjednako djelotvorno za idove i pogane, Pavao u svojoj poslanici Rimljanima rekao da ga se ne stidi. Kad se ovo Evan elje u svoj punini predstavi idovima, mnogi e Krista prihvatiti kao Mesiju. Me u kranskim propovjednicima samo se nekolicina osjea pozvanima da rade za idovski narod, ali e onima koji su tako esto bili zaobilaeni, kao i svima drugima doi vijest o Kristovom milosr u i nadi. U zavrnom navijetanju Evan elja, kad se treba izvriti posebno djelo za dosad zanemareni sloj ljudi, Bog oekuje od svojih vjesnika da se posebno zainteresiraju za idovski narod koji e nai u svim krajevima svijeta. Kad se starozavjetna Pisma stope s Novim zavjetom u objanjenju Jahvinih vjenih namjera, to e za mnoge idove biti kao zora novog stvaranja, uskrsnue due. Kad Krista iz evan eoskog doba vide na stranicama starozavjetnih Pisama, i shvate kako Novi zavjet jasno objanjava Stari, probudit e se njihove usnule sposobnosti i oni e u Kristu prepoznati Spasitelja svijeta. Mnogi e vjerom prihvatiti
380
381
240
Djela apostolska
382
Krista za svojeg Otkupitelja. Na njima e se ispuniti rijei: I svima koji ga primie dade vlast da postanu djeca Boja: onima koji vjeruju u njegovo ime. (Ivan 1,12) Ima me u idovima nekih koji su, kao Savao iz Tarza, silni u Pismima i takvi e udesnom snagom navijetati nepromjenjivost Bojeg zakona. Izraelov Bog e to ostvariti u nae dane. Njegova ruka nije prekratka da izbavi. Kad Njegovi sluge budu radili u vjeri za one koji su dugo bili zanemareni i prezreni, objavit e se Njegovo spasenje. Zato ovako govori Jahve, Bog kue Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: Nee se odsad vie stidjeti Jakov, i vie mu nee lice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit e ime moje. Svetit e Sveca Jakovljeva, bojat e se Boga Izraelova. Zabludjeli duhom urazumit e se, a oni to mrmljaju primit e pouku. (Izaija 29,22-24)
241
36
Otpad u Galaciji
Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Galaanima. Za boravka u Korintu Pavao je imao razloga za ozbiljnu bojazan za neke ve osnovane crkve. Zbog utjecaja lanih uitelja koji su se pojavili me u vjernicima u Jeruzalemu, me u vjernicima u Galaciji naglo se poela iriti podjela, krivovjerje i putenost. Ovi su lani uitelji mijeali idovsku predaju s evaneoskim istinama. Ne marei za odluku opeg sabora u Jeruzalemu, zahtijevali su od obraenika iz poganstva da vre propise obrednog zakona. Stanje je bilo kritino. Nastalo zlo prijetilo je brzim unitenjem galacijskih crkava. Pavla je zaboljelo srce i dua mu je bila uznemirena zbog otvorenog otpada dijela onih koje je vjerno pouavao naelima Evan elja. Odmah je pisao zabludjelim vjernicima razotkrivajui lane teorije koje su prihvatili, i s velikom otrinom korio one koji su odstupili od vjere. Nakon pozdrava Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista, Pavao je Galaanima uputio rijei otrog ukora: udim se da se tako brzo odmeete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prije ete na drugo evan elje. Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji ele izvrnuti Kristovo Evan elje. Ali, ako bi vam tko bili to mi, bio an eo s neba navijestio Evan elje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Pavlov nauk bio je u skladu s Pismima i Sveti Duh je posvjedoio za njegov rad; zato je upozorio svoju brau da ne sluaju nita (241)
383
384
242
Djela apostolska
385
386
to bi se protivilo istinama kojima ih je on uio. Apostol je molio galacijske vjernike da pozorno ispitaju svoje prvo iskustvo u kranskom ivotu. O nerazumni Galaani! Tko vas zaara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljen pred oi? Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili Duha vrenjem Zakona ili prihvaanjem vjere? Jeste li tako nerazumni da poinjui s Duhom sad svravate s tijelom? Jeste li uzalud toliko toga doivjeli? Ako je doista uzalud! A onaj koji vam daje Duha i ini me u vama udesa, ini li to zbog vrenja Zakona ili zbog prihvaanja vjere? Tako je Pavao pozvao vjernike u Galaciji pred zid njihove vlastite savjesti u nastojanju da ih zaustavi na njihovom putu. Oslanjajui se na Boju spasiteljsku silu i odbijajui priznati nauk otpalih uitelja, apostol je pokuao navesti vjernike da vide kako su strano prevareni, ali da vraanjem svoje prijanje vjere u Evan elje mogu ipak poraziti Sotonine namjere. Apostol je vrsto stao na stranu istine i pravednosti; njegova je vrsta vjera i povjerenje u vijest koju je nosio pomogla mnogima kojima je vjera malaksala da se vrate odanosti Spasitelju. Koliko je razliit bio Pavlov nain pisanja korintskoj crkvi od naina na koji se obratio Galaanima! Prvu je korio vrlo paljivo i njeno, dok za posljednju nije tedio rijei ukora. Korinane je nadvladala kunja. Prevareni lukavim nastupom uitelja koji su pod krinkom istine iznosili zabludu, bili su zbunjeni i smeteni. Morao ih je oprezno i strpljivo pouiti da mogu razlikovati lano od istinitog. Grubost ili nepromiljena urba razorili bi Pavlov utjecaj kod mnogih kojima je elio pomoi. U galacijskim je crkvama otvorena, neprikrivena zabluda nadomjetala evan eosku vijest. U biti je Krist, pravi temelj vjere, bio zamijenjen zastarjelim obredima judaizma. Apostol je vidio da radi spaavanja vjernika u Galaciji od opasnih utjecaja koji su im prijetili mora poduzeti najodlunije mjere, uputiti najotrija upozorenja. Vana pouka koju mora nauiti svaki Kristov propovjednik jest da svoj rad treba prilagoditi okolnostima u kojima se nalaze ljudi kojima nastoji pomoi. Jednako su tako potrebne njenost, strpljivost, odlunost i vrstina, ali ih treba primijeniti razumno. Mudro postupanje s razliitim umovima, u razliitim okolnostima i uvjetima, posao je koji zahtijeva mudrost i prosu ivanje prosvijetljeno i posveeno Bojim Duhom.
Otpad u Galaciji
243
U pismu vjernicima u Galaciji Pavao je ukratko spomenuo glavne doga aje vezane uz vlastito obraenje i prva kranska iskustva. Time je elio pokazati da je posebnim oitovanjem boanske snage bio naveden da vidi i shvati velike istine Evanelja. Zahvaljujui uputama to ih je primio od samog Boga, Pavao je bio potaknut da na svean i pozitivan nain upozori i savjetuje Galaane. Pisao je ne s oklijevanjem i sumnjom, ve sa sigurnou proizalom iz osvjedoenja i sigurne spoznaje. Jasno je ocrtao razliku izme u poduke koja se prima od ovjeka i upute koja dolazi izravno od Krista. Apostol je pozvao Galaane da ostave lane vo e koji su ih zaveli i da se vrate vjeri koja je bila tako nepogrjeivo potvrena boanskim odobravanjem. Ljudi koji su ih pokuali odvesti od vjere u Evan elje bili su licemjeri, bez svetosti u srcu i pokvareni u ivotu. Njihova se pobonost sastojala od nizanja obreda ijim su vrenjem oekivali stei Boju naklonost. Nije im stalo do Evan elja koje je zahtijevalo poslunost rijeima: Tko se odozgo ne rodi, taj ne moe vidjeti kraljevstva Bojega! (Ivan 3,3) Smatrali su da vjera utemeljena na takvom nauku zahtijeva preveliku rtvu pa su se drali svojih zabluda varajui sebe i druge. Vrenje vanjskih oblika pobonosti umjesto svetosti srca i ivota jo uvijek odgovara neobnovljenoj naravi, kao to je to bilo u vrijeme ovih idovskih uitelja. Danas, kao i u ono vrijeme, postoje lani duhovni vo e iji nauk mnogi rado sluaju. Sotona promiljeno nastoji odvratiti umove od nade u spasenje vjerom u Krista i poslunou Bojem zakonu. U svakom razdoblju praneprijatelj prilago ava svoje kunje predrasudama i naklonostima onih koje nastoji prevariti. U apostolsko doba naveo je idove da uzdiu obredni zakon a odbace Krista; danas navodi mnoge koji se smatraju kranima da pod izlikom potovanja Krista prezru moralni zakon i tvrde da se njegovi propisi mogu nekanjeno prestupati. Dunost je svakog Bojeg sluge da se vrsto i odluno odupre svima koji izvru vjeru i da rijeju istine neustraivo razotkrije njihove zablude. U nastojanju da stekne povjerenje svoje brae u Galaciji, Pavao je odvano branio svoj poloaj Kristova apostola. Za sebe je rekao da je apostol ne od ljudi, niti po kojemu ovjeku, ve po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih. Svoju zadau nije primio od ljudi, ve od najvie Vlasti na Nebu. A
387
244
Djela apostolska
388
njegov je poloaj potvrdio opi sabor u Jeruzalemu odlukama kojima se Pavao pokorio u svojem cjelokupnom radu me u neznabocima. Onima koji su nijekali njegovo apostolstvo, Pavao je iznio dokaz da ni u emu nisam manji od nadapostola (2. Korinanima 11,5), ne zato da uzvisi sebe, ve da velia Boju milost. Oni koji su nastojali omalovaiti njegov poziv i rad, borili su se protiv Krista ija se milost i snaga oitovala preko Pavla. Apostol je zbog protivljenja svojih neprijatelja bio prisiljen odluno ustati u obranu svojeg poloaja i vlasti. Pavao je molio one koji su neko u svojem ivotu upoznali Boju mo, da se vrate svojoj prvoj ljubavi za evan eosku istinu. Neporecivim argumentima iznio im je prednost da postanu slobodni mukarci i ene u Kristu, po ijoj se milosti pomirenja svi koji Mu se potpuno pokore oblae u odjeu Njegove pravednosti. Zauzeo je stajalite prema kojem svaka dua koja se eli spasiti mora stei istinsko, osobno iskustvo s Bogom. Apostolove ozbiljne i usrdne molbe nisu bile besplodne. Sveti Duh je djelovao velikom snagom i mnogi, ije su noge odlutale na stranputicu, vratili su se svojoj nekadanjoj vjeri u Evan elje. Otad su ivjeli nepokolebljivo u slobodi kojom ih je Krist oslobodio. U svojem su ivotu oitovali darove Duha a to su bili ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdrljivost. Tako se proslavilo Boje ime i mnogo je novih vjernika u cijelom podruju pristupilo Crkvi.
245
37
Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 20,4 do 21,16. Pavao se silno elio vratiti u Jeruzalem prije Pashe kako bi se imao prilike sresti s onima koji su iz svih krajeva svijeta dolazili za ovaj blagdan. Uvijek se nadao da bi na neki nain mogao biti sredstvo u uklanjanju predrasuda svojih nevjernih sunarodnjaka i navesti ih da prihvate dragocjeno svjetlo Evanelja. Tako er se elio sastati s crkvom u Jeruzalemu i donijeti joj darove koje su poganske crkve poslale siromanoj brai u Judeji. Isto se tako nadao da e ovim posjetom pridonijeti vroj povezanosti idovskih i neznaboakih obraenika. Nakon to je zavrio posao u Korintu, odluio je otploviti izravno u jednu od luka na obali Palestine. Tek to su izvrene sve pripreme i on upravo trebao zakoraiti na la u, obavijeten je o zasjedi u kojoj su ga idovi namjeravali ubiti. Prije su bila sprijeena sva nastojanja ovih protivnika vjere da uine kraj apostolovom radu. Uspjeh koji je pratio propovijedanje Evan elja ponovo je razgnjevio idove. Sa svih strana dolazili su izvjetaji o irenju novog nauka prema kojem se idovi osloba aju od vrenja odredaba obrednog zakona, a poganima pruaju jednake prednosti kao i Abrahamovoj djeci. U propovijedima u Korintu Pavao je iznosio iste dokaze koje je tako snano isticao u svojim poslanicama. Njegovu istaknutu izjavu: Tu nema vie ni Grka ni idova, ni obrezana ni neobrezana (Koloanima 3,11), neprijatelji (245)
389
390
246
Djela apostolska
391
392
su smatrali drskim bogohuljenjem pa su odluili da zauvijek uutkaju njegov glas. Nakon upozorenja o zasjedi, Pavao je odluio putovati preko Makedonije. Morao je odustati od plana da stigne u Jeruzalem za pashalnu slubu, ali se nadao da e stii za Pedesetnicu. Pavla i Luku pratili su Sopater, Pirov sin, iz Bereje; Aristarh i Sekund iz Soluna; Gaj iz Derbe i Timotej; Tihik i Trofim iz Azije. Pavao je sa sobom nosio veliku svotu novca od poganskih crkava koju je namjeravao dati u ruke brai odgovornoj za rad u Judeji. Zbog toga je uredio da ga ova braa kao predstavnici iz razliitih crkava prate u Jeruzalem. Pavao je preko Pashe ostao u Filipima. S njim je ostao samo Luka; drugi su suputnici otili u Troadu da ga tamo ekaju. Filipljani su se ubrajali me u apostolove najdrae i najiskrenije obraenike pa je tijekom osam dana tog blagdana uivao u njihovoj miroljubivoj i radosnoj zajednici. Nakon to su isplovili iz Filipa, Pavao i Luka su pet dana poslije stigli do svojih pratilaca u Troadi i tu ostali sedam dana s vjernicima. Posljednje veeri njihova boravka braa su se sastala da lome kruh. Zbog injenice da je njihov voljeni uitelj trebao otii, okupilo se vee drutvo od uobiajenog. Sastali su se u gornjoj sobi na treem katu. Tu je Pavao, u aru svoje ljubavi i brige za njih, propovijedao do ponoi. Na jednom od otvorenih prozora sjedio je mladi imenom Eutih. U tom opasnom poloaju zaspao je i pao u dvorite. Nastala je uzbuna i mete. Podigli su mladia mrtva i mnogi su se okupili oko njega plaui i nariui. Ali Pavao je proao kroz uplaeno drutvo, obujmio ga i uputio ozbiljnu molitvu Bogu da mu vrati ivot. Bog mu je usliao molbu. Apostolov glas nadjaao je alopojke i tualjke: Nemojte se uznemirivati: njegova je dua u njemu! Vjernici su se s radou ponovo okupili u gornjoj sobi, a onda je Pavao nastavio s propovijedanjem dugo sve do zore. Brod kojim su Pavao i njegovi pratioci namjeravali nastaviti putovanje upravo je trebao isploviti i braa su pourila da se ukrcaju. Me utim, sam apostol je odluio krenuti kraim, kopnenim putem izme u Troade i Asosa da bi se sa svojim pratiocima sastao u tom gradu. To mu je dalo kratko vrijeme za razmiljanje i molitvu. Tekoe i opasnosti vezane uz njegov
247
posjet Jeruzalemu, stav Crkve prema njemu i njegovom radu, kao i stanje crkava i zanimanje za Evan elje u drugim podrujima, bili su predmeti ozbiljnog, tjeskobnog razmiljanja, i on je iskoristio ovu posebnu priliku da od Boga trai snagu i vodstvo. Kad su putnici iz Asosa isplovili na jug, proli su pokraj Efeza, tog mjesta u kojemu je apostol dugo radio. Pavao je silno elio posjetiti tamonju crkvu jer joj je trebao dati vane upute i savjete. Ali nakon razmiljanja odluio je da poure, jer je elio da bude, ako je mogue, na Duhove u Jeruzalemu. Meutim, kad su stigli u Milet, pedesetak kilometara udaljen od Efeza, saznao je za mogunost da porazgovara s crkvom prije nego to brod nastavi plovidbu. Stoga je odmah poslao poruku starjeinama molei ih da poure u Milet, kako bi ih mogao vidjeti prije nego to nastavi put. Doli su na njegov poziv i on im je na oprotaju uputio ozbiljne, ganutljive rijei savjeta. Vi znate, rekao je, kako sam se vladao me u vama sve vrijeme od prvoga dana kad stupih u Aziju, sluei Gospodinu sa svom poniznosti, u suzama i kunjama koje me sna oe zbog idovskih zasjeda; kako nisam nita od onoga to je korisno propustio da vam saopim i da vas pouim javno i po kuama, sveano navjeujui idovima i Grcima potrebu obraenja k Bogu po vjeri u naega Gospodina Isusa. Pavao je uvijek uzvisivao boanski Zakon. Pokazao je kako Zakon nema snage da spasi ljude od kazne zbog neposlunosti. Prijestupnici se moraju pokajati za svoje grijehe i poniziti pred Bogom iji su pravedni gnjev prouzroili krenjem Njegova Zakona, a isto tako moraju pokazati vjeru u Kristovu krv kao jedino sredstvo oprosta. Boji Sin umro je kao njihova rtva i uzaao na Nebo da pred Ocem stane kao njihov zastupnik. Pokajanjem i vjerom mogu se osloboditi od osude grijeha i Kristovom milou biti osposobljeni da ubudue budu posluni Bojem zakonu. Sada, evo, nastavio je Pavao, svezan u duhu, idem u Jeruzalem ne znajui to e me u njemu zadesiti. Jedino mi Duh Sveti jami u svakom gradu da me ekaju okovi i patnje. Meni ni najmanje nije do ivota; samo da dovrim svoju trku slubu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoiti za Evan elje milosti Boje. Evo, sad sam svjestan da vi svi me u kojima sam
393
248
Djela apostolska
394
395
proveo propovijedajui Kraljevstvo neete vie vidjeti moga lica. Pavao nije namjeravao ovo rei, ali dok je govorio, na njega je siao Duh nadahnua potvr ujui njegovu bojazan da e ovo biti njegov posljednji sastanak s efekom braom. Zato vam danas sveano izjavljujem da sam ist od krvi vas sviju, jer nisam nita propustio da vam u potpunosti saopim Boji naum. Nikakav strah da ne uvrijedi, ni tenja za prijateljstvom ili odobravanjem, nisu mogli navesti Pavla da zadri rijei koje mu je Bog dao za njihovu poduku, upozorenje i popravljanje. Bog od svojih slugu danas trai neustraivost u propovijedanju Rijei i u provo enju njezinih propisa. Kristov propovjednik ne smije ljudima iznositi samo istine koje im gode, a zadravati druge koje bi mogle zaboljeti. On treba s dubokom zabrinutou pratiti razvoj karaktera. Ako vidi da bilo tko iz njegova stada njeguje grijeh, mora mu kao vjerni pastir iz Boje rijei dati uputu koja je primjenjiva na njegov sluaj. Ako pusti da ovaj u svojoj samouvjerenosti ostane neopomenut, on e biti odgovoran za njegovu duu. Pastor koji vri svoju uzvienu slubu mora vjernicima dati pouzdane upute o svakoj toki kranske vjere te im pokazati kakvi moraju biti i to trebaju initi da bi mogli biti savreni u Dan Boga. Samo e vjerni uitelj istine na kraju svojeg rada moi rei s Pavlom: Ja sam ist od krvi svih ljudi. Pazite na se, savjetovao je svoju brau, i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Boju koju sebi stee krvlju svojom. Kad bi propovjednici Evanelja stalno imali na umu injenicu da im je povjereno ono to je Krist priskrbio svojom krvlju, imali bi dublji osjeaj vanosti svojeg rada. Oni trebaju paziti na sebe i na svoje stado. Svojim primjerom trebaju ilustrirati i potkrijepiti upute koje daju. Kao uitelji puta ivota ne smiju dati priliku da se runo govori o istini. Kao Kristovi predstavnici trebaju uvati ast Njegova imena. Posveenou, istim ivotom i pobonim razgovorima trebaju dokazati da su dostojni svojeg uzvienog zvanja. Apostolu su bile otkrivene opasnosti kojima e biti izloena crkva u Efezu. Znam da e poslije moga odlaska provaliti me u vas okrutni vuci koji nee tedjeti stada; i izme u vas samih dii e se neki koji e nauavati opaku nauku da odvuku uenike za sobom. Pavao je drhtao za Crkvu kad je, gledajui
249
u budunost, vidio napade koje e morati trpjeti od vanjskih i unutarnjih neprijatelja. Sa sveanom ozbiljnou molio je brau da budno uvaju svoj sveti zalog. Kao primjer ukazao im je na svoj vlastiti neumorni rad me u njima: Zato bdijte i sjeajte se da tri godine no i dan nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga pojedinog me u vama! A sad vas preporuujem Bogu, nastavio je, i rijei njegovoj milosti, njemu koji moe sagraditi i dati vam batinu me u svima posveenima. Srebra, zlata i odijela nisam poelio ni od koga. Neka od efeke brae bila su bogata, ali Pavao od njih nikad nije traio osobnu korist. Nije bio dio njegove vijesti da privue pozornost na vlastite potrebe. Vi sami znate da su ove ruke, izjavio je, providjele mojim i mojih sudrugova potrebama. Usred napornog rada i dugih putovanja za Kristovo djelo bio je sposoban ne samo providjeti za svoje potrebe, ve neto utedjeti za potrebe svojih suradnika i za pomo dostojnim siromasima. To je postizao samo neumornom marljivou i najstroom tednjom. Slobodno je mogao ukazati na svoj primjer kad je rekao: U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomo nemonima te se sjeati rijei Gospodina Isusa koje on sam ree: Blaenije je davati, nego primati. Kada to ree, kleknu te se pomoli s njima svima. Tada svi briznue u velik pla, padoe Pavlu oko vrata te ga izljubie, oaloeni iznad svega njegovom rijei da nee vie vidjeti njegova lica. Zatim ga otpratie na la u. Putnici su iz Mileta otplovili ravno u Kos, a sutradan u Rod i odande u Pataru na jugozapadnoj obali Male Azije, gdje su nali la u to polazi u Feniciju kojom su nastavili plovidbu. U Tiru, gdje je la a istovarena, nali su nekoliko uenika s kojima su mogli provesti sedam dana. Preko tih uenika Sveti Duh je upozorio na opasnosti koje su oekivale Pavla u Jeruzalemu pa su ga molili da ne uzlazi u Jeruzalem. Ali apostol nije dopustio da ga strah od stradanja i zatvaranja odvrati od njegove namjere. Na kraju tjedna provedenog u Tiru, sva su braa, sa enama i djecom, ispratila Pavla do la e i prije nego to se ukrcao svi su kleknuli na obali i molili, on za njih, a oni za njega. Nastavljajui plovidbu prema jugu, putnici su stigli u Cezareju i uli u kuu Filipa evan elista iz kruga Sedmorice te ostadosmo kod njega. Ovdje je Pavao proveo nekoliko mirnih,
396
397
250
Djela apostolska
398
radosnih dana posljednju savrenu slobodu koju dugo vremena nee uivati. Dok je Pavao boravio u Cezareji, do e iz Judeje neki prorok imenom Agab. Kad nas pohodi, pie Luka, uze Pavlov ps, sveza sebi ruke i noge te ree: Ovako e ovjeka iji je ovo ps u Jeruzalemu svezati idovi i predati ga u ruke poganima. Kada to usmo, nastavlja Luka, poesmo mi i mjetani moliti Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. No Pavao se nije dao odvratiti od puta dunosti. On e slijediti Krista, ako treba, i u tamnicu i u smrt. to inite? Zato plaete i mekate mi srce? uskliknuo je. Ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa. Kad su vidjeli da mu samo nanose bol a da on ne mijenja svoju namjeru, braa su prestala sa svojim molbama i samo rekla: Neka bude volja Gospodnja! Ubrzo je kratkom boravku u Cezareji doao kraj i Pavao i njegovo drutvo, praeni nekolicinom brae, krenuli su prema Jeruzalemu pod dubokim dojmom predstojeeg zla. Nikad prije apostol nije prilazio Jeruzalemu s takvom tugom u srcu. Znao je da e nai malo prijatelja a mnogo neprijatelja. Pribliavao se gradu koji je odbacio i ubio Sina Bojeg, nad kojim su sada visjele prijetnje boanske srdbe. Prisjeajui se kako je bio ogoren u svojoj predrasudi prema Kristovim sljedbenicima, osjeao je najdublje saaljenje prema svojim zabludjelim sunarodnjacima. Kako se malo mogao nadati da e im moi pomoi! Isti slijepi gnjev koji je neko plamtio u njegovom srcu, sada je s neiskazanom snagom buknuo u srcu cijele nacije protiv njega. A nije mogao raunati ni na naklonost i potporu ak ni vlastite brae u vjeri. Neobraeni idovi, koji su ga uporno slijedili u stopu, nisu oklijevali iriti najnepovoljnije izvjetaje po Jeruzalemu, bilo osobno, bilo u pismima, o njemu i njegovom radu, a ak su i neki apostoli i starjeine smatrali ove izvjetaje istinitima ne pokuavajui im se usprotiviti niti pokazujui elju da se s njim razjasne. Ali ni usred obeshrabrenja apostol nije oajavao. Vjerovao je da e Glas koji je govorio njegovom srcu progovoriti i srcima njegovih sunarodnjaka i da e Uitelj, kojeg su njegovi drugovi uenici voljeli i kome su sluili, ujediniti njihova srca u djelu Evan elja.
251
38
Pavao kao zatvorenik
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 21,17 do 23,35. Kad stigosmo u Jeruzalem, braa nas primie radosno. Sutradan Pavao ode s nama u Jakovljevu kuu, gdje se sastadoe sve starjeine. Ovom su prigodom Pavao i njegovi pratioci formalno predali vo ama djela u Jeruzalemu darove koje su poganske crkve poslale kao pomo siromanima me u idovskom braom. Prikupljanje ovih darova stajalo je apostola i njegove suradnike mnogo vremena, briga i zamornog rada. Svota koja je daleko nadmaivala oekivanje starjeina u Jeruzalemu znaila je mnoge rtve i ak ozbiljnu oskudicu neznaboakih vjernika. Ovi dragovoljni darovi posvjedoili su odanost obraenika iz poganstva organiziranom Bojem djelu po svijetu i svi su ih trebali prihvatiti uz zahvalno priznanje, ali je Pavlu i njegovim pratiocima bilo jasno da me u onima pred kojima sada stoje ima nekih koji nisu sposobni cijeniti duh bratske ljubavi koja je potaknula na darivanje. U prvim godinama evan eoskog rada me u neznabocima, neka od vodee brae u Jeruzalemu, drei se prijanjih predrasuda i navika razmiljanja, nisu srdano sura ivala s Pavlom i njegovim pomonicima. Nastojei sauvati besmislene obiaje i obrede, izgubili su iz vida blagoslov koji bi dobili oni i djelo koje su voljeli da su se potrudili ujediniti sve dijelove Gospodnjega djela. Premda su se zauzimali za probitak kranske Crkve, nisu odrali korak s napredovanjem Boje providnosti i u svojoj ljudskoj mudrosti pokuali su radnike ograniiti mnogim (251)
399
400
252
Djela apostolska
401
402
nepotrebnim zabranama. Tako se pojavila skupina ljudi koji osobno nisu bili upoznati s promijenjenim okolnostima i posebnim potrebama s kojima su se suoavali radnici u dalekim poljima, ali koji su ustrajavali na tome da imaju vlast odre ivati svojoj brai u tim poljima kojim e se metodama rada sluiti. Smatrali su da djelo propovijedanja Evan elja treba obavljati u skladu s njihovim miljenjem. Prolo je nekoliko godina otkako su braa u Jeruzalemu, s predstavnicima iz drugih vodeih crkava, pozorno razmotrila zbunjujua pitanja koja su se pojavila oko metoda kojima su se sluili oni koji su radili me u poganima. Kao rezultat ovog sabora, braa su se sloila oko konanih preporuka crkvama u vezi s nekim obredima i obiajima, ukljuujui i obrezanje. Upravo su na ovom opem saboru braa odluila da kranskim crkvama preporue Barnabu i Pavla kao radnike dostojne punog povjerenja svakog vjernika. Me u prisutnima na ovom sastanku bilo je nekih koji su otro kritizirali rad apostol na kojima je poivao glavni teret navijetanja Evan elja neznaboakom svijetu. Ali tijekom sabora njihova su se gledita o Bojoj nakani proirila pa su se sloili sa svojom braom u donoenju mudrih odluka koje su pridonijele jedinstvu tijela svih vjernika. Poslije, kad je postalo oito da broj obraenika me u poganima brzo raste, me u vodeom braom u Jeruzalemu pojavili su se neki koji su ponovo poeli gajiti svoje prijanje predrasude protiv metoda Pavla i njegovih suradnika. Ove su predrasude tijekom godina jaale, dok neki od vo a nisu odluili da se djelo propovijedanja Evan elja ubudue mora vriti u skladu s njihovim predodbama. Ako Pavao svoje metode prilagodi izvjesnim zamislima koje su oni zastupali, oni e priznati i poduprijeti njegov rad; inae vie nee s naklonou gledati na njega niti mu pruiti potporu. Ovi su ljudi izgubili iz vida injenicu da je Bog uitelj svojeg naroda; da svaki radnik u Njegovom djelu treba stei osobno iskustvo u slije enju boanskog Vo e, a da ne oekuje izravno vodstvo od strane ovjeka; da Njegovi radnici ne smiju biti oblikovani prema ljudskim zamislima, ve prema boanskom uzoru. U svojoj slubi Pavao je narod uio ne uvjerljivim rijeima mudrosti, ve u oitovanju Duha i snage. Istine koje je
253
navjeivao objavio mu je Sveti Duh, jer Duh sve ispituje, ak i dubine Boje. Ta tko od ljudi zna ovjekove tajne, osim ovjejega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna Bojih tajna, osim Bojega Duha... I mi, izjavio je Pavao, o tom govorimo, ne rijeima kakve ui ljudska mudrost, nego rijeima kakve ui Duh, izraavajui duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti. (1. Korinanima 2,4.10-13) Tijekom slube Pavao je od Boga oekivao izravno vodstvo. Istodobno je jako pazio da radi u skladu s odlukama opeg sabora u Jeruzalemu, a kao rezultat crkve se utvr ivahu u vjeri i svaki dan bivahu brojnije (Djela 16,5). I sada, bez obzira na neodobravanje na koje je kod nekih nailazio, naao je utjehu u svijesti da je izvrio svoju dunost potiui u obraenicima duh odanosti, dareljivosti i bratske ljubavi, kako se ovom prilikom moglo vidjeti po velikim darovima koje je stavio pred idovske starjeine. Nakon predaje darova, Pavao je poeo redom iznositi sve to je Gospodin njegovom djelatnosti uinio me u poganima. Ovo nizanje injenica dovelo je srca sviju, ak i onih koji su sumnjali, do osvjedoenja da je njegov rad pratio nebeski blagoslov. Oni, kad to ue, poee slaviti Boga. Osjeali su da metode rada koje je apostol primjenjivao nose peat Neba. Bogati darovi koji su leali pred njima dodatno su potvrdili apostolovo svjedoanstvo o vjernosti novih crkava osnovanih me u poganima. Ljudi koji su, budui da su bili smatrani vo ama djela u Jeruzalemu, samovoljno traili da se poduzmu mjere nadzora, vidjeli su Pavlovu slubu u novom svjetlu i bili osvjedoeni da je njihov put pogrjean, da su zarobljeni idovskim obiajima i predajama, i da je djelo Evan elja ozbiljno zaprijeeno time to nisu shvatili kako je Kristovom smru sruen zid koji je dijelio idove od pogana. Ovo je bila zlatna prilika za svu vodeu brau da otvoreno priznaju kako je Bog djelovao preko Pavla i da su oni katkad bili u zabludi doputajui da izvjetaji njegovih neprijatelja izazovu u njima zavist i predrasude. Ali umjesto da se sjedine u naporu da postupe poteno prema onome koga su povrijedili, dali su mu savjet koji je pokazao da jo uvijek smatraju kako je Pavao u velikoj mjeri odgovoran za postojee predrasude. Nisu plemenito stali u njegovu obranu nastojei da nezadovoljnicima pokau u emu su pogrijeili, ve su pokuali uiniti
403
254
Djela apostolska
404
405
kompromis savjetujui mu da uini ono to e, po njihovu miljenju, ukloniti svaki uzrok nerazumijevanju. Vidi, brate, uzvratili su na njegovo svjedoanstvo, koliko je tisua idova prigrlilo vjeru i svi su vatrene pristae Zakona. A o tebi su uli da svojim uenjem odvraa od Mojsijeva zakona sve idove koji su raspreni me u poganima, govorei im da ne obrezuju djece i ne ive po (otakim) predajama. to sada? Sigurno e doznati da si doao. Uini ovo to ti savjetujemo: imamo ovdje etiri ovjeka koji su pod zavjetom; uzmi ih i podvrgni se s njima obredu oienja te preuzmi za njih rtvene trokove da mognu oiati sebi glave. Tako e svi uvidjeti da nema nita od onoga to su uli o tebi, ve da si na pravom putu i da i sam vri Zakon. A to se tie pogana koji su prigrlili vjeru, njima smo pismeno saopili nae odluke: uzdravati se od mesa rtvovanog idolima, od krvi, od udavljenog i od bluda. Braa su se nadala da bi Pavao, slijedei njihov savjet, mogao uvjerljivo opovrgnuti lane izvjetaje o sebi. Uvjeravali su ga da odluka prijanjeg sabora u vezi s obraenicima iz poganstva i obrednim zakonom jo uvijek vrijedi. Ali savjet koji su mu sada dali nije bio u skladu s tom odlukom. Boji Duh nije potaknuo na ovu uputu; ona je bila plod kukavitva. Vo e crkve u Jeruzalemu znali su da e nepotivanjem obrednog zakona krani na sebe navui mrnju idova i sebe izloiti progonstvu. Veliko vijee je inilo sve to je moglo da sprijei napredovanje Evan elja. Ovo je tijelo izabralo ljude koji e apostole pratiti u stopu, a posebno Pavla, i na svaki se mogui nain usprotiviti njihovu radu. Kad bi oni koji vjeruju u Krista bili pred Velikim vijeem osu eni kao prekritelji Zakona, ekala bi ih brza i otra kazna kao otpadnike od idovske vjere. Mnogi idovi koji su prihvatili Evan elje jo su uvijek potovali obredni zakon i bili skloni nerazumnom poputanju nadajui se da e stei povjerenje svojih sunarodnjaka, ukloniti njihove predrasude i pridobiti ih da povjeruju u Krista kao Otkupitelja svijeta. Pavao je shvatio da e mnogi od vodeih lanova crkve u Jeruzalemu stalno raditi na suzbijanju njegova utjecaja dokle god budu prema njemu njegovali predrasude. Smatrao je da bi, kad bi ih bilo kakvim razumnim poputanjem mogao pridobiti za istinu, uklonio veliku prepreku za uspjeh Evan elja u drugim mjestima. Ali Bog mu nije odobrio da popusti toliko koliko su oni traili.
255
Kad se sjetimo velike Pavlove elje da bude u slozi sa svojom braom, njegove njenosti prema slabima u vjeri, potovanja apostola koji su bili s Kristom i Jakova, Gospodnjeg brata, i namjere da svima bude sve bez rtvovanja naela kad se sjetimo svega toga, manje iznena uje to je bio prisiljen odstupiti od svojeg vrstog, odlunog smjera kojim je dotad iao. Ali umjesto da postignu eljeni cilj, njegovi napori za pomirenjem samo su stvorili krizu, ubrzali proreeno stradanje i doveli do odvajanja od brae, liavajui Crkvu jednog od njezinih najjaih stupova i donosei tugu u srca krana gdje god se nalazili. Sljedeeg dana Pavao je poeo provoditi savjet starjeina. Uzeo je sa sobom onu etvoricu koja su bila pod nazirejskim zavjetom iji je rok gotovo istekao i poao u hram da se podvrgnu obredu oienja... kad se za svakoga od njih imala prinijeti rtva. Odre ene skupe rtve za oienje trebalo je tek prinijeti. Oni koji su savjetovali Pavla da poduzme ovaj korak, nisu dovoljno razmislili o velikoj opasnosti kojoj e zbog toga biti izloen. U ovo doba Jeruzalem je bio pun tovatelja iz mnogih zemalja. Budui da je Pavao, ispunjavajui zadau koju mu je Bog povjerio, odnio Evan elje poganima, posjetio je mnoge velike gradove i bio dobro poznat tisuama hodoasnika koji su iz stranih zemalja doli za blagdan u Jeruzalem. Me u njima je bilo ljudi ija su srca bila ispunjena ogorenom mrnjom prema Pavlu i on je ulaskom u hram takvom prigodom stavio ivot na kocku. Nekoliko je dana ulazio i izlazio zajedno s drugim tovateljima i po svemu sudei bio neprimijeen; me utim, prije isteka odre enog razdoblja, dok je razgovarao sa sveenikom o rtvama koje je trebalo prinijeti, prepoznali su ga neki idovi iz Azije. Noeni demonskim bijesom jurnuli su na njega viui: Izraelci, u pomo! Evo onoga koji posvuda i svakome propovijeda nauku koja je uperena protiv (idovskog) naroda, protiv Zakona i protiv ovog mjesta! Kad su se ljudi odazvali pozivu za pomo, dodana je druga optuba: Povrh toga je i Grke uveo u hram, i tako oskvrnuo ovo sveto mjesto! Prema idovskom zakonu bio je zloin kanjiv smru da neobrezana osoba u e u unutarnje dvorite svetog zdanja. Pavla su u gradu vidjeli u drutvu Trofima iz Efeza, pa se nasluivalo
406
407
256
Djela apostolska
408
da ga je uveo u hram. On to nije uinio; a kako je sam bio idov, to to je uao u hram nije bio prekraj Zakona. Ali premda je optuba bila lana, posluila je da se pobudi opa predrasuda. Kad se povik pronio kroz hramska dvorita, okupljeno mnotvo obuzelo je divlje uzbu enje. Novost se brzo proirila Jeruzalemom i uskomea se sav grad i nastade strka naroda. Da se neki otpadnik u Izraelu usudio oskvrnuti hram u vrijeme kad su tisue hodoasnika iz svih krajeva svijeta dole na bogosluje, to bi uzbudilo najee strasti svjetine. Uhvatie Pavla, izvukoe ga izvan hrama pa odmah zatvorie vrata. Dok su ga nastojali ubiti, do e glas zapovjedniku ete da je sav Jeruzalem u vrenju. Klaudije Lizija dobro je poznavao nemirne elemente s kojima je imao posla, pa odmah uze vojnike i stotnike te dotra k pobunjenicima. Oni prestadoe tui Pavla im opazie zapovjednika s vojnicima. Ne znajui uzrok nemira, ali vidjevi da je bijes mnotva uperen protiv Pavla, rimski je zapovjednik zakljuio da bi to mogao biti egipatski pobunjenik za kojeg je uo, a koji je do tog trenutka uspio izbjei uhienje. Zato ga uhvati i naredi da ga sveu u dvoje lance. Zatim poe ispitivati tko je i to je uinio. Odmah su se zaule glasne i gnjevne optube; iz naroda su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Budui da zapovjednik nije mogao nita pouzdano saznati zbog vike, naredi da ga odvedu u vojarnu. Kad stie na stepenice, morali su ga vojnici nositi zbog nasrtaja svjetine, jer je mnotvo naroda ilo za njim i vikalo: Smakni ga! Usred svega tog metea Pavao je bio miran i pribran. U mislima se oslanjao na Boga; znao je da ga okruuju nebeski an eli. Nije bio voljan napustiti hram a da pred svoje sunarodnjake ne pokua iznijeti istinu. U trenutku kad je trebao biti uveden u vojarnu, obratio se zapovjedniku: Smijem li ti neto rei? Lizija je odvratio: Zar zna grki? Zar nisi ti onaj Egipanin koji je nedavno podigao bunu i odveo u pustinju etiri tisue razbojnika? Pavao je odgovorio: Ja sam idov iz Tarza... gra anin znamenitog grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da progovorim narodu! Kad je dobio doputenje, Pavao stade na stepenice, dade narodu znak rukom da uuti. Njegov je pokret privukao pozornost, a njegovo je ponaanje zahtijevalo potovanje. Kad nastade velika tiina, progovori hebrejskim jezikom ovako: Brao i oci,
257
409
posluajte to vam sad imam rei u svoju obranu! Na zvuk poznatih hebrejskih rijei jo vema uutjee i Pavao je nastavio u sveopoj tiini: Ja sam idov, rodom iz Tarza u Ciliciji, a odgojen u ovom gradu, gdje sam kod Gamalielovih nogu tono pouen u otakom Zakonu. Bio sam pun revnosti za Boga kao to ste vi svi danas. Nitko nije mogao nijekati apostolove tvrdnje budui da su spomenute injenice bile poznate mnogima koji su jo uvijek ivjeli u Jeruzalemu. Zatim je govorio o svojoj prijanjoj revnosti u proganjanju Kristovih uenika, ak do smrti; opisao je okolnosti svojeg obraenja priajui svojim sluateljima kako je njegovo oholo srce bilo navedeno da se pokloni razapetom Nazareaninu. Da je pokuao raspravljati sa svojim protivnicima, oni bi ga tvrdoglavo odbili sasluati, ali iznoenje vlastitog iskustva bilo je popraeno osvjedoavajuom snagom koja kao da je privremeno omekala i pokorila njihova srca. Zatim je htio pokazati da njegov rad me u neznabocima nije bila stvar njegove odluke. On je elio raditi za svoj narod, ali upravo u tom hramu Boji glas mu je progovorio u svetom vi enju aljui ga daleko, k poganima. Narod je dosad sluao s velikom pozornou, ali kad je Pavao u izlaganju svoje prolosti stigao do mjesta gdje ga je Krist imenovao za izaslanika poganima, njihov je bijes ponovo provalio. Navikli da sebe vide kao jedini narod koji je mio Bogu, nisu bili spremni dopustiti da prezreni pogani sudjeluju u prednostima koje su dotad smatrali iskljuivo svojima. Nadjaavi glasom govornika, povikali su: Makni takvog stvora sa zemlje! On ne smije ivjeti! Dok su oni tako vikali, haljinama tresli i prainu vitlali u zrak, zapovjednik naredi da ga odvedu u vojarnu te ga, primijenivi bievanje, presluaju da bi doznao zato tako viu protiv njega. Kad su ga rastegli da ga biuju, ree Pavao nazonom stotniku: Zar smijete bievati rimskog gra anina, i jo k tome bez osude? Kada stotnik to u, ode i obavijesti zapovjednika: to kani uiniti? upita ga. Ovaj je ovjek rimski gra anin! Nato zapovjednik do e k njemu te mu ree: Kai mi, jesi li ti rimski gra anin? Da, odgovori Pavao. Ja sam ree zapovjednik za velik novac stekao to gra anstvo. A ja sam se ree Pavao s njim i rodio. Odmah, dakle, odstupie od njega oni
410
258
Djela apostolska
411
412
koji su ga imali bievati, a zapovjednik se uplai kad dozna da je on rimski gra anin i da ga je ipak svezao. Hotei tono znati zato ga idovi optuuju, sutradan ga zapovjednik oslobodi lanaca pa sazva velike sveenike i cijelo Veliko vijee te dovede Pavla da ga suoi s njima. Apostolu je sada trebao suditi isti sud iji je i sam bio lan prije obraenja. Dok je stajao pred idovskim knezovima, bio je smiren, a njegovo je lice odsjajivalo Kristov mir. Pavao uperi pogled na Veliko vijee i ree: Brao, ja sam ivio sa posve istom savjesti pred Bogom do ovoga dana. Kad su uli njegove rijei, ponovo je buknula njihova mrnja i veliki sveenik Ananija naredi onima to bijahu kraj njega da ga udare po ustima. Na ovaj neljudski nalog Pavao je uskliknuo: Tebe e udariti Bog, okreeni zide! Ti sjedi da me sudi po Zakonu, a protiv Zakona nare uje da me udaraju! to, ti grdi velikoga Bojeg sveenika? odvratie mu nato prisutni. Svojom uobiajenom utivou Pavao je odgovorio: Nisam znao, brao... da je veliki sveenik. Stoji, naime, pisano: Ne proklinji poglavara svog naroda! Zatim Pavao, znajui da je jedan dio sastavljen od saduceja, a drugi od farizeja, povie u Velikom vijeu: Brao, ja sam farizej, potomak farizej. Zbog nade u uskrsnue mrtvih meni se sudi. Kad on to ree, nastade prepiranje izme u farizeja i saduceja, te se skuptina razdijeli. Saduceji, naime, tvrde da nema ni uskrsnua, ni an ela, ni duha, a farizeji to sve priznaju. Dvije su stranke poele me usobno raspravljati i tako je bila skrena snaga njihovog protivljenja Pavlu. Ustadoe neki knjievnici farizejske stranke te se odluno suprotstavie: Mi ne nalazimo rekoe nikakva zla na ovomu ovjeku. A to ako mu je govorio duh ili an eo? U meteu koji je slijedio, saduceji su se nastojali dokopati apostola da bi ga mogli pogubiti, a farizeji su ga nastojali zatititi. Kad nastade velika sva a, poboja se zapovjednik da Pavla ne rastrgaju, te naredi da si e vojska pa ga otme izme u njih i opet odvede u vojarnu. Kad je Pavao poslije razmiljao o kunjama tog dana, poeo je strahovati da njegov postupak nije bio po volji Bogu. Je li moda pogrijeio to je uope doao u Jeruzalem? Nije li njegova velika elja za sjedinjenjem s njegovom braom dovela do ovih katastrofalnih posljedica?
259
Poloaj koji su idovi kao Boji narod imali pred nevjernikim svijetom uzrokovao je kod apostola veliku tjeskobu. Kako e ovi neznaboaki dunosnici gledati na njih? Tvrde da su Jahvini tovatelji i svojataju svetu slubu, a preputaju se slijepom, bezumnom gnjevu nastojei unititi i svoju brau koja se usu uju razlikovati od njih u vjeri, i pretvaraju svoje najuglednije savjetodavno vijee u mjesto sva e i divljeg metea. Pavao je osjeao da je ime njegovog Boga osramoeno u oima ovih pogana. Sad je bio u zatvoru; znao je da e njegovi neprijatelji u svojoj oajnikoj zloi pribjei svim sredstvima da ga smaknu. Je li mogue da je njegovo djelo za crkve zavrilo i da e sada u njih ui okrutni vuci? Kristovo djelo jako je priraslo Pavlovom srcu i s velikom je tjeskobom mislio na opasnosti koje prijete rasutim crkvama, izloenima progonstvu upravo takvih ljudi kakve je sreo u Velikom vijeu. Uznemiren i obeshrabren, plakao je i molio. U tom tekom asu Gospodin nije bio ravnoduan prema svojem sluzi. On ga je sauvao od ubilaki raspoloene svjetine u hramskom dvoritu; On je bio s njim pred Velikim vijeem; On je bio s njim u vojarni i On se svojem vjernom sluzi objavio kao odgovor na ozbiljne molbe za vodstvo. Slijedee noi Gospodin se ukaza Pavlu i ree mu: Budi odvaan! Dakako, kao to si za me svjedoio u Jeruzalemu, tako ti treba svjedoiti i u Rimu. Pavao je dugo elio posjetiti Rim; silno je elio tamo posvjedoiti za Krista, ali je osjeao da su njegove namjere osujeene neprijateljstvom idova. Nije mu palo na pamet, ak ni sada, da e tamo otii kao zatvorenik. Dok je Gospodin hrabrio svojeg slugu, Pavlovi su neprijatelji marljivo planirali da ga unite. Kad nastade dan, idovi skovae urotu i obeae, uz zaziv prokletstva na se, da nee ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. Bilo ih je vie od etrdeset koji su skovali tu urotu. Tu se radilo o postu koji je Gospodin osudio preko proroka Izaije postu da se sva ate i tuete, da udarate akom opakom (Izaija 58,4 A). Urotnici su doli k sveenikim glavarima i sveenicima te im reknu: Tvrdo smo obeali, uz zaziv prokletstva na se, da neemo nita okusiti dok ne ubijemo Pavla. Zato vi sada zajedno s Velikim vijeem izrazite elju zapovjedniku da ga do-
413
414
260
Djela apostolska
415
vede k vama pod izlikom da elite pomnije ispitati njegovu stvar. A mi smo spremni ubiti ga jo prije nego stigne k vama. Umjesto da ih ukore zbog tako okrutnog plana, sveenici i knezovi rado su se s njima sloili. Pavao je rekao istinu kad je Ananiju usporedio s okreenim grobom. Ali Bog se umijeao da spasi ivot svojeg sluge. Kad je doznao za zasjedu, sin Pavlove sestre do e i u e u vojarnu te obavijesti Pavla. A Pavao dozva jednog stotnika te mu ree: Ovoga mladia odvedi k zapovjedniku jer mu ima neto saopiti! Stotnik ga uze i odvede zapovjedniku i ree: Suanj Pavao dozva me i zamoli da ovoga mladia dovedem k tebi jer ti ima neto kazati. Klaudije Lizija je ljubazno primio mladia, odveo ga nasamo i upitao: to mi ima saopiti? idovi se dogovorie odgovori mladi da te zamole da sutra dovede Pavla u Veliko vijee pod izlikom da pomnije ispita njegovu stvar. Ali ih nemoj posluati, jer ga vie od etrdeset ljudi iz njihova kruga eka u zasjedi, koji su se obvezali, uz zaziv prokletstva na se, da nee ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. I ve stoje spremni i ekaju tvoj pristanak. Tada zapovjednik otpusti mladia i naredi mu: Nikomu ne kazuj da si mi ovo otkrio. Lizija je odmah odluio da Pavla iz svoje sudske ovlasti preda ovlasti prokuratora Feliksa. Kao narod, idovi su bili u stanju uzbu enosti i razdraljivosti pa su vrlo esto izbijali nemiri. Daljnja prisutnost apostola u Jeruzalemu mogla bi izazvati opasne posljedice po grad i ak po samog zapovjednika. Zato je pozvao dvojicu stotnika i naredi im: Pripremite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, da poslije treeg sata nou krenu u Cezareju. Neka se pripreme i konji Pavlu za jahanje da ga zdrava odvedu do upravitelja Feliksa! Zapovjednik nije gubio vrijeme da se rijei Pavla. Vojnici prema nare enju uzee Pavla te ga nou odvedoe u Antipatridu. Odatle su konjanici sa zatvorenikom nastavili put do Cezareje, dok se etiri stotine vojnika vratilo u Jeruzalem. Zapovjednik jedinice predao je zatvorenika Feliksu i uruio mu pismo koje mu je dao glavni zapovjednik: Klaudije Lizija preuzvienom upravitelju Feliksu pozdrav! Ovoga su ovjeka uhvatili idovi i htjeli ga ubiti, ali sam ja, kada sam doznao da je rimski gra anin, doao s vojskom i iz-
261
vukao ga iz pogibli. elei tono saznati krivnju za koju ga optuuju, dovedoh ga u njihovo Veliko vijee. Ustanovih da ga optuuju zbog prijepornih pitanja njihova Zakona, ali da nema nikakve krivnje koja zasluuje smrt ili samo lance. A kad me obavijestie da se sprema zasjeda protiv njega, odmah ga poslah k tebi, poto i njegovim tuiteljima dadoh do znanja da svoju tubu protiv njega iznesu preda te. Budi zdravo! Nakon itanja poruke Feliks se raspitao iz koje pokrajine zatvorenik dolazi, pa kad je uo da je iz Cilicije, rekao je: Presluat u te kada i tvoji tuitelji do u. Nato zapovjedi da ga uvaju u Herodovoj palai. U Pavlovom sluaju ovo nije bilo prvi put da je Boji sluga kod pogana naao utoite od zlobe onih koji su tvrdili da su Jahvin narod. U svojem bijesu protiv Pavla idovi su dodali jo jedan zloin mranom katalogu koji je biljeio povijest tog naroda. Jo su vie otvrdnuli srca prema istini i uinili sigurnijom svoju propast. Malo njih razumije puno znaenje Kristovih rijei kad se u sinagogi u Nazaretu objavio kao Pomazanik. On je objavio svoju zadau da tjei, blagoslivlja i spasi nesretnike i grjenike, a kad je u srcima svojih sluatelja vidio oholost i nevjeru, podsjetio ih je kako se u prolosti Bog odvratio od svojeg izabranog naroda zbog nevjere i buntovnosti i objavio se neznabocima koji nisu odbacili nebesko svjetlo. Udovica u Sarepti i Naaman Sirijac ivjeli su prema svjetlu koje su imali; zato su smatrani pravednijima od Bojeg naroda koji je otpao od Njega i rtvovao naelo za udobnost i svjetovnu ast. Krist je idovima u Nazaretu iznio zastraujuu istinu kad je izjavio da u otpalom Izraelu nema sigurnosti za vjernog Bojeg vjesnika. Oni ne ele prepoznati njegovu vrijednost ni cijeniti njegov rad. Dok su idovski vo e tvrdili da silno revnuju za Boju ast i dobro Izraela, oni su bili neprijatelji i jednog i drugog. Rijeju i primjerom odvodili su narod sve dalje od poslunosti Bogu vodei ga tamo gdje On nije mogao biti njihova obrana u dan nevolje. Spasiteljeve rijei ukora upuene stanovnicima Nazareta vrijede u Pavlovom sluaju ne samo za nevjerne idove, ve i za njegovu brau u vjeri. Da su se vo e Crkve potpuno oslobodili osjeaja gorine prema apostolu i prihvatili ga kao onoga koji je posebno pozvan od Boga da odnese Evan elje neznaboci-
416
417
262
Djela apostolska
418
ma, Gospodin bi im ga sauvao. Bog nije odredio da Pavlov rad tako brzo zavri, ali nije uinio udo da djeluje protiv niza okolnosti izazvanih postupkom crkvenih vo a u Jeruzalemu. Isti duh jo uvijek dovodi do istih posljedica. Zanemarivanje i odbacivanje prednosti koje prua boanska milost liila je Crkvu mnogih blagoslova. Kako bi esto Bog produio rad nekog vjernog propovjednika, ali njegov se rad nije cijenio! No ako Crkva doputa da neprijatelj dua iskrivi razumijevanje tako da rijei i postupci Kristovog sluge budu nepravilno prikazani i pogrjeno protumaeni; ako mu se isprijei na putu i omete njegovu korisnost, Gospodin joj katkad oduzima blagoslov koji joj je dao. Sotona stalno djeluje preko svojih oru a da obeshrabri i uniti one koje je Bog izabrao da ostvari veliko i dobro djelo. Oni mogu biti spremni da i sm ivot rtvuju za napredak Kristova djela, ali veliki e varalica u njihovoj brai izazvati sumnje koje e, ako ih budu njegovala, potkopati povjerenje u potenje njihovog karaktera i tako onemoguiti njihovu korisnost. On ih preesto uspijeva, preko njihove vlastite brae, tako oalostiti da se Bog milostivo uplie kako bi svojim progonjenim slugama dao poinak. Kad se sklope ruke na prsima u kojima srce vie ne kuca, kad uuti glas opomene i ohrabrenja, tada se tvrdoglavi moda trgnu i ponu cijeniti blagoslove koje su odbacili. Njihova smrt moe postii ono to nije uspio njihov ivot.
263
39
Su enje u Cezareji
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 24. Pet dana nakon Pavlova dolaska u Cezareju stigli su njegovi tuitelji iz Jeruzalema praeni Tertulom, govornikom kojeg su uzeli za odvjetnika. Bilo im je odobreno brzo sasluanje. Kad je Pavao izveden pred skup, Tertul poe optubu. Uvjeren da e laskanje imati vei utjecaj na rimskog upravitelja od jednostavnog izlaganja istine i pravde, lukavi govornik je svoj govor poeo pohvalama Feliksu: Mi u svemu i na svakom mjestu rado priznajemo sa svom zahvalnou, preuzvieni Felikse, da tvojom zaslugom uivamo dubok mir i da se, zahvaljujui tvojoj skrbi, vre korisne promjene za narod. Tertul se posluio otvorenom lai, jer je Feliks po karakteru bio pokvaren i podao. O njemu se govorilo da je svakovrsnim razvratom i okrutnou vladao silom kralja, a imao narav roba (Tacit, History, pogl. 5, dio 9). Oni koji su sluali Tertulove laskave rijei znali su da nisu istinite, ali njihova elja da se Pavla osudi bila je jaa od ljubavi prema istini. U svojem govoru Tertul je optuio Pavla za zloine zbog kojih bi, ako se dokau, bio osu en za veleizdaju vlasti. Ustanovismo, evo, da je ovaj ovjek kuga, izjavio je govornik, da izaziva prepirke me u idovima po svem svijetu i da je kolovo a nazarejske sljedbe. On je pokuao i hram oskvrnuti. Zatim je Tertul opisao kako je Lizija, zapovjednik jeruzalemskog garnizona, nasilno oteo Pavla idovima kad su mu htjeli suditi prema crkvenom zakonu pa ih je tako prisilio da stvar iznesu pred Feliksa. Ove su izjave trebale navesti upravitelja da Pavla pre(263)
419
420
264
Djela apostolska
421
422
da idovskom sudu. Sve su ove optube estoko potvr ivali prisutni idovi koji nisu skrivali mrnju prema zatvoreniku. Feliks je bio dovoljno otrouman da prozre raspoloenje i karakter Pavlovih tuitelja. Znao je iz kojih su mu pobuda laskali, a isto je tako vidio da nemaju vrstih dokaza za optube protiv Pavla. Okrenuvi se optuenome, dao mu je znak da odgovori. Pavao nije troio rijei na komplimente, ve je jednostavno izjavio da mu je drago to se moe braniti pred Feliksom s obzirom na to da je ovaj ve dugo upravitelj i zbog toga dobro poznaje idovske zakone i obiaje. U vezi s optubama protiv sebe jasno je pokazao da nijedna od njih nije istinita. Izjavio je da ni u kojem dijelu Jeruzalema nije izazvao nemir niti je oskvrnuo Svetite. Nisu me nali ni u hramu, ni u sinagogama, ni u gradu da s kim raspravljam ili uzrokujem strku naroda, a ne mogu ti ni dokazati ono zbog ega me sada optuuju. Priznavi da, slijedei Put, koji oni nazivlju sljedbom, tuje Boga svojih otaca, ustvrdio je da je uvijek vjerovao u sve to stoji pisano u Zakonu i Prorocima i da u skladu s jasnim naukom Pisma gaji vjeru u uskrsnue mrtvih. Zatim je izjavio da je oduvijek temeljno pravilo u njegovom ivotu imati istu savjest i pred Bogom i pred ljudima. Iskreno i otvoreno iznio je razlog svojeg posjeta Jeruzalemu i okolnosti uhienja i su enja: Poslije vie godina doao sam da donesem milostinju svom narodu i da prinesem rtve. Upravo kad sam prinosio rtve, nali su me ve oiena u hramu, ali bez strke naroda i bez buke. I to su me nali neki idovi iz Azije... Trebalo bi da oni do u preda te i tue me ako imaju to protiv mene. Ili neka ovi ovdje sami kau kakvu su krivnju nali na meni kad sam bio pred Velikim vijeem, osim ako se ne radi o ovoj jednoj rijei koju doviknuh stojei me u njima: Zbog uskrsnua mrtvih vi me danas sudite! Apostol je govorio ozbiljno i oito iskreno; njegove su rijei bile uvjerljive. Klaudije Lizija dao je u svojem pismu Feliksu slino svjedoanstvo o Pavlovu ponaanju. tovie, Feliks je bolje poznavao idovsku religiju nego to su to mnogi pretpostavljali. Pavlovo jasno iznoenje injenica omoguilo je Feliksu da jo jasnije razumije pobude koje su poticale idove u pokuaju da apostola osude za zavo enje i izdajniko ponaanje. Upravitelj im nee pruiti zadovoljstvo da nepravedno osudi rimskog
Su enje u Cezareji
265
gra anina niti e ga predati njima da ga pogube bez potena su enja. Ali Feliks nije poznavao uzvienije pobude od vlastitog probitka; njime je vladala ljubav za pohvalom i tenja za napredovanjem. Strah da ne uvrijedi idove sprijeio ga je da postupi pravedno prema ovjeku za kojeg je znao da je nevin. Stoga je odluio odgoditi su enje dok ne bude prisutan Lizija rekavi: Kada do e zapovjednik Lizija, rijeit u vau stvar. Apostol je ostao suanj, ali je Feliks zapovjedio stotniku koji je uvao Pavla da se pobrine da uiva olakice i da nikom od njegovih ne brani da ga posluuje. Nedugo zatim Feliks i njegova supruga Druzila poslali su po Pavla da u privatnom razgovoru uju njegovo izlaganje o vjeri u Isusa Krista. Bili su spremni i ak eljni da uju te nove istine istine koje moda nikad vie nee uti i koje e, ako ih odbace, biti snaan svjedok protiv njih u Dan Boga. Pavao je smatrao da mu je ovo Bogom dana prilika i vjerno ju je iskoristio. Znao je da stoji u prisutnosti onoga koji ima vlast osuditi ga na smrt ili osloboditi, ali se Feliksu i Druzili nije obratio pohvalama i laskanjem. Znao je da e rijei koje im bude uputio za njih biti miris za ivot ili za smrt, pa je, zaboravljajui na sva sebina razmatranja, nastojao u njima pobuditi svijest o opasnosti u kojoj se nalaze. Apostol je bio svjestan da Evan elje postavlja zahtjeve pred svakoga tko slua njegove rijei; da e jednog dana stajati ili isti i sveti pred velikim bijelim prijestoljem, ili s onima kojima e Krist rei: Odlazite od mene, zlotvori! (Matej 7,23) Znao je da svakog sluatelja mora sresti pred nebeskim sudom i da e morati poloiti raun ne samo za ono to je rekao i uinio, ve i za pobude i duh svojih rijei i postupaka. Feliksov je ivot bio toliko nasilan i okrutan da mu se rijetko tko usudio ak i nagovijestiti da njegov karakter i ponaanje nisu bez mane. Ali Pavao se nije bojao ovjeka. On je otvoreno iznio svoju vjeru u Krista i razlog te vjere, pa je tako mogao govoriti o vrlinama bitnim za kranski karakter kojih je oholi par pred njim bio potpuno lien. On je pred Feliksom i Druzilom uzdignuo Boji karakter Njegovu pravednost, pravdu i jednakost te narav Njegova Zakona. Jasno je ukazao na dunost ovjeka da ivi trijezno i umjereno, da strasti dri pod nadzorom razuma u skladu s Bojim zakonom i da tjelesne i umne snage sauva u zdravom stanju.
423
266
424
Djela apostolska
425
Objavio je da e sigurno doi dan suda kad e svi primiti plau prema djelima koja su uinili u tijelu, i kad e biti jasno otkriveno da bogatstvo, poloaj ili titule ne mogu ovjeku priskrbiti Boju naklonost niti ga izbaviti od posljedica grijeha. Pokazao je da je ovaj ivot vrijeme pripreme za budui ivot. Ako ovjek zanemari sadanje prednosti i prilike, pretrpjet e vjeni gubitak; nee dobiti jo jednu priliku. Pavao se posebno zadrao na dalekosenim zahtjevima Bojeg zakona. Pokazao je kako on obuhvaa duboke tajne ovjekove moralne naravi i snano osvjetljava ono to je skriveno od pogleda i znanja ljudi. Ono to mogu uiniti ruke ili izgovoriti jezik to otkriva vanjsku stranu ivota samo nesavreno pokazuje ovjekov moralni karakter. Zakon istrauje misli, pobude i nakane. Mrane strasti koje lee skrivene od oiju ljudi zavist, mrnja, pouda, astoljublje i zla djela o kojima se razmiljalo u mranim skrovitima due, ali nikad nisu bila ostvarena zbog nedostatka prilike sve to Boji zakon osu uje. Pavao je nastojao misli svojih sluatelja usmjeriti na veliku rtvu za grijeh. Ukazao je na rtve koje su bile sjena onoga to e doi i onda prikazao Krista kao stvarnost svih ovih obreda cilj na koji su ukazivale kao jedini izvor ivota i nade za palog ovjeka. Kad su vidjeli kako su prinoene rtve u mukama umirale, gledali su preko ponora stoljea na Janje Boje koje uzima grijehe svijeta. Bog s pravom zahtijeva ljubav i poslunost od svih svojih stvorenja. Dao im je svoj Zakon kao savreno mjerilo pravde. No mnogi zaboravljaju svojeg Tvorca i odluuju slijediti vlastiti put nasuprot Njegovoj volji. Oni na ljubav visoku kao nebo i iroku kao svemir uzvraaju neprijateljstvom. Bog ne moe sniziti zahtjeve svojeg Zakona da se uskladi s mjerilima zlih ljudi; niti ovjek svojom snagom moe zadovoljiti zahtjeve Zakona. Samo vjerom u Krista grjenik moe biti oslobo en krivnje i osposobljen za poslunost Zakonu svojeg Tvorca. Tako je Pavao, kao suanj, iznosio zahtjeve boanskog Zakona za idove i pogane, i prikazao Isusa, prezrenog Nazareanina, kao Bojeg Sina, Otkupitelja svijeta! idovski su knezovi dobro razumjeli sveti karakter tog Zakona koji su tako besramno krili, ali predrasude prema ovjeku s Golgote otvrdnule su im srce za rijei ivota. No Feliks nikad prije nije sluao istinu, i kad mu je Boji Duh osvjedo-
Su enje u Cezareji
267
io duu, jako se uznemirio. Sada probu ena savjest progovorila je i Feliks je osjeao da su Pavlove rijei istinite. Sjeanje ga je vratilo u prolost optereenu krivnjom. Sa stranom jasnoom pred njim su se pojavile tajne njegovog prijanjeg razuzdanog ivota, krvoprolia i mrani izvjetaj njegovih kasnijih godina. Vidio je sebe raskalaena, okrutna i pohlepna. Nikad prije istina nije tako doprla do njegovog srca. Nikad prije njegova dua nije bila toliko ispunjena uasom. Pomisao da su sve tajne njegovog zloinakog ivota otvorene pred Bojim okom, i da mora biti su en prema svojim djelima, uzrokovala je da je zadrhtao od straha. Ali umjesto da dopusti da ga osvjedoenje privede pokajanju, nastojao je odbaciti nedobrodola razmiljanja. Zato je prekinuo razgovor s Pavlom. Sad zasad hajde! rekao je. Kad imadnem zgodno vrijeme, opet u te k sebi dozvati. Kako je velika suprotnost izme u puta koji je izabrao Feliks i puta tamniara u Filipima! Gospodnji sluge bili su vezani dovedeni tamniaru, kao i Pavao Feliksu. Dokazi o boanskoj sili koja ih titi, radost unato stradanju i sramoti, neustraivost kad je zemlja zadrhtala od potresa i Kristov duh opratanja osvjedoio je srce tamniara koji je s drhtanjem priznao svoje grijehe i dobio oprost. Feliks je drhtao, ali se nije pokajao. Tamniar je s radou primio Svetog Duha u srce i svoj dom; Feliks je boanskom Vjesniku zapovjedio da ode. Jedan je izabrao da bude Boje dijete i batinik Neba; drugi se opredijelio za zlotvore. Pune dvije godine nita se nije poduzelo protiv Pavla koji je i dalje ostao u suanjstvu. Feliks ga je nekoliko puta posjetio i pozorno sluao to govori. Ali prava pobuda iza prividne ljubaznosti bila je elja za dobitkom; oekivao je da e Pavao pokuati priskrbiti slobodu plaanjem velike svote novca. Me utim, apostol je bio suvie plemenite naravi da bi do slobode doao mitom. Nije bio kriv ni za kakav zloin i nije bio spreman uiniti neko zlo da bi stekao slobodu. Osim toga, bio je previe siromaan da plati takvu otkupninu, a da je tome ak i bio sklon, ne bi zbog sebe pozvao obraenike na ljubav i dareljivost. Tako er je osjeao da se nalazi u Bojim rukama i nije se htio uplitati u namjere koje je Bog imao s njim. Feliks je na kraju bio pozvan u Rim zbog velikih nepravdi koje je uinio idovima. Prije nego to je napustio Cezareju
426
427
268
Djela apostolska
da odgovara na optube, odluio je ugoditi idovima pa je ostavio Pavla u tamnici. No Feliks nije uspio u pokuaju da povrati povjerenje idova. Bio je sramno uklonjen s poloaja, a na njegovo je mjesto imenovan Porcije Fest sa sjeditem u Cezareji. Kad mu je Pavao govorio o pravednosti, umjerenosti i buduem sudu, Nebo je dopustilo da na Feliksa padne zraka svjetla. Tu mu je priliku Nebo dalo da uvidi svoje grijehe i da ih odbaci. Ali on je Bojem vjesniku rekao: Sad zasad hajde! Kad imadnem zgodno vrijeme, opet u te k sebi dozvati. Time je prezreo posljednju ponudu milosr a. Nikad vie nee dobiti drugi poziv od Boga.
269
40
Pavao zahtijeva da bude izveden pred cara
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 25,1-12. Tri dana poslije preuzimanja vlasti nad pokrajinom Fest uzi e iz Cezareje u Jeruzalem. Do oe mu glavari sveeniki zajedno s prvacima idovskim da optue Pavla. Dugo su ga vrue molili traei za se milost protiv Pavla da ga poalje u Jeruzalem. Ovaj su zahtjev uputili s namjerom da Pavlu postave zasjedu du puta za Jeruzalem da bi ga ubili. Ali Fest je imao visok osjeaj odgovornosti za svoj poloaj pa je utivo odbio poslati po Pavla. Rimljani, izjavio je, ne obiavaju izruiti nekoga prije nego se optueni suoi sa svojim tuiteljima i dobije priliku da se brani od optube. Rekao je da e brzo i on sam otputovati u Cezareju. Neka, dakle... ovlateni od vas po u sa mnom pa neka ga tue ako je to kriv taj ovjek. To idovi nisu eljeli. Nisu zaboravili poraz to su ga doivjeli u Cezareji. Nasuprot smirenom ponaanju i snanim apostolovim argumentima, njihov zlobni duh i neutemeljene optube pokazali bi se u najgorem moguem svjetlu. Ponovo su molili da Pavao bude doveden u Jeruzalem na su enje, ali je Fest ostao pri vrstoj odluci da Pavlu omogui poteno su enje u Cezareji. Bog je u svojoj providnosti nadzirao Festovu odluku kako bi apostolu mogao produiti ivot. Kad nisu uspjeli u svojoj namjeri, idovski su se vo e odmah poeli pripremati da svjedoe protiv Pavla na upraviteljevu sudu. Poto se vratio u Cezareju nakon kraeg boravka u (269)
428
429
270
Djela apostolska
430
431
Jeruzalemu, Fest sutradan sjede na sudaku stolicu i naredi da se dovede Pavao. Kad je doao, okruie ga idovi to su doli iz Jeruzalema te iznesoe protiv njega mnoge i teke optube kojih nisu mogli dokazati. Budui da su ovaj put bili bez odvjetnika, sami su iznijeli svoje optube. Kako je su enje protjecalo, smirenost optuenika i njegova otvorenost jasno su pokazali laljivost njihovih izjava. Fest je shvatio da je prijeporno pitanje potpuno vezano uz idovska vjerovanja i da, ako ih se ispravno shvati, u optubama protiv Pavla nema niega to bi mogli dokazati i to bi moglo zahtijevati osudu na smrt, pa ak ni utamnienje. No on je jasno vidio oluju bijesa koja bi nastala kad Pavao ne bi bio osu en ili predan u njihove ruke. I zato, hotei ugoditi idovima, Fest se obratio Pavlu i upitao ga je li pod njegovom zatitom voljan otii u Jeruzalem da mu se sudi pred Velikim vijeem. Pavao je znao da ne moe oekivati pravdu od ljudi koji su svojim zloinima na se navukli Boju srdbu. Znao je, kao i prorok Ilija, da e biti sigurniji me u neznabocima nego me u onima koji su odbacili svjetlo s Neba i otvrdnuli srca protiv Evan elja. Umoran od sukoba, njegov aktivni duh teko je mogao podnositi stalne odgode i zamornu neizvjesnost su enja i utamnienja. Zbog toga je odluio iskoristiti svoje pravo da kao rimski gra anin zahtijeva da bude izveden pred cara. Odgovarajui na upraviteljevo pitanje, Pavao je rekao: Pred carskim sudom stojim... tu mi se mora su enje nastaviti. idovima, kao to vrlo dobro zna, nisam nita skrivio. Ako sam doista kriv i ako sam uinio neto to zasluuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako su neosnovane optube kojima me ovi optuuju, nitko me ne moe njima na dar dati. Prizivam se na cara. Fest nije imao pojma o uroti idova da ubiju Pavla pa je bio iznena en njegovim prizivom na cara. Me utim, Pavlove rijei su zaustavile sudski postupak. Tada Fest, poto se posavjetovao sa sudskim vijeem, odvrati: Na cara si prizvao, pred cara e ii! Tako je jo jednom, zbog mrnje potekle od vjerske zaslijepljenosti i samopravednosti, Boji sluga bio prisiljen potraiti zatitu kod neznaboaca. Upravo je ova ista mrnja prisilila Iliju da pobjegne pod zatitu udovice u Sarepti; ona je prisilila vjesnike Evan elja da se okrenu od idova i vijest objave poganima. A Boji narod koji ivi u dananje vrijeme s ovom e
Pavao zahtijeva da bude izveden pred cara
271
se mrnjom tek morati suoiti. Me u mnogima koji tvrde da su Kristovi sljedbenici prisutna je ista oholost, formalizam i sebinost, isti duh tlaenja koji je zauzimao tako visoko mjesto u srcima idova. U budunosti e ljudi koji tvrde da su Kristovi predstavnici poi putem slinim onome kojim su ili sveenici i knezovi u postupanju s Kristom i apostolima. U velikoj krizi u kojoj e se uskoro nai, vjerni Boji sluge naii e na istu tvrdou srca, istu okrutnu odlunost, istu nepopustljivu mrnju. Svima koji e u taj zli dan neustraivo sluiti Bogu prema svojoj savjesti bit e potrebna hrabrost, vrstina i poznavanje Boga i Njegove Rijei; oni koji budu vjerni Bogu bit e progonjeni, njihove pobude napadane, njihovi najplemenitiji napori pogrjeno tumaeni i njihova imena ozloglaena. Sotona e se sluiti svom prijevarom da utjee na srce i zamagli razum, da zlo prikae dobrom, a dobro zlom. to e jaa i ia biti vjera Bojeg naroda i to e biti odluniji da slua Boga, to e jae Sotona nastojati da protiv njega potakne bijes onih koji, tvrdei da su pravedni, gaze Boji zakon. Bit e potrebno najvre pouzdanje i najvea odlunost da se odri vjera koja je jedanput zauvijek predana svetima. Bog eli da se Njegov narod pripravi za krizu koja e uskoro izbiti. Pripremljeni ili nepripremljeni, svi e se morati suoiti s njom; a samo oni koji su svoj ivot uskladili s boanskim mjerilom ostat e vrsti u to vrijeme ispita i kunje. Kad se svjetovni vladari ujedine s propovjednicima religije da nametnu svoju volju u pitanjima savjesti, tada e se vidjeti tko se stvarno boji Boga i slui Mu. Kad bude vladao najdublji mrak, svjetlo karaktera koji je nalik Bojem najjae e sjati. Kad ne bude nikakve uzdanice, vidjet e se tko ima trajno pouzdanje u Jahvu. I dok neprijatelji istine sa svih strana zlonamjerno okruuju Gospodnje sluge, Bog e nad njima bdjeti radi njihova dobra. On e im biti kao sjena velike stijene u suhoj zemlji.
432
272
Djela apostolska
41
Zamalo me uvjeri
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 25,13-27; 26.
433
434
Pavao se prizvao na cara i Fest nije mogao drugo nego da ga poalje u Rim. No prolo je neko vrijeme dok se nala pogodna la a; a budui da su s Pavlom trebali biti poslani i drugi sunji, razmatranje njihovih sluajeva tako er je uzrokovalo odgodu. To je Pavlu dalo priliku da razloge svoje vjere iznese pred visokim dunosnicima u Cezareji, pa i pred kraljem Agripom II., posljednjim herodovcem. Kad pro e neko vrijeme, do oe u Cezareju kralj Agripa i Berenika te pozdravie Festa. Kako se tu zadrae due vremena, Fest radi savjeta iznese kralju Pavlov sluaj: Feliks je ostavio ree nekog utamnienika koga su mi glavari sveeniki skupa sa idovskim starjeinama optuili za moga boravka u Jeruzalemu i zahtijevali njegovu osudu. Opisao je okolnosti koje su dovele do toga da je zatvorenik prizvao na cara i dodao kako idovi nisu protiv Pavla iznijeli optube koje je oekivao, ve su se prepirali o nekim pitanjima svoje vjere i o nekom Isusu koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da je iv. Sluajui Festovu priu, Agripa se zainteresirao i rekao: I ja bih elio posluati toga ovjeka. U skladu s njegovom eljom zakazan je sastanak za idui dan. Sutradan, dakle, Agripa i Berenika do oe s velikim sjajem i u oe u sveanu dvoranu, u pratnji visokih asnika i najuglednijih osoba u gradu. Tada na Festovu zapovijed dovedoe Pavla. U ast svojih posjetitelja Fest se trudio da ovu prigodu iskoristi za veliku sveanost. Bogata odjea upravitelja i njegovih (272)
Zamalo me uvjeri
273
gostiju, maevi vojnika i sjajni oklopi njihovih zapovjednika davali su poseban sjaj cijelom prizoru. A onda je Pavao, jo uvijek u verigama, stao pred okupljenim drutvom. Kakve li suprotnosti! Agripa i Berenika imali su mo i poloaj i zato ih je svijet cijenio. No nedostajale su im karakterne crte koje Bog cijeni. Bili su prijestupnici Bojeg zakona, pokvareni u srcu i ivotu. Nebo se gnualo nad njihovim postupcima. U pojavi ostarjelog zatvorenika, vezanog za vojnika straara, nije bilo niega to bi navelo svijet da mu ukae potovanje. A ipak se za ovog ovjeka, naizgled bez prijatelja, bogatstva ili poloaja, sunja zbog vjere u Bojeg Sina, zanimalo cijelo Nebo. An eli su bili njegovi posluitelji. Da je bljesnula slava samo jednog od ovih sjajnih vjesnika, izblijedjelo bi kraljevsko bljetavilo i ponos; kralj i dvorani popadali bi na zemlju kao to je to bio sluaj s rimskom straom kod Kristova groba. Sam Fest predstavio je Pavla skupu rijeima: Kralju Agripa i vi svi ovdje s nama prisutni! Gledajte ovoga zbog koga je navaljivao na mene sav idovski narod u Jeruzalemu i ovdje, viui da ne smije dulje ivjeti. Ja sam, naprotiv, ustanovio da nije nita uinio to zasluuje smrt. Ali kako je ovaj ovjek sam prizvao na carsko velianstvo, odluio sam ga tamo poslati. Budui da o njemu nemam nita pouzdano napisati Gospodaru, izveo sam ga pred vas, posebno preda te, kralju Agripa, da bih mogao to napisati nakon ove sudske istrage. Jer mi se ini nerazborito poslati zatvorenika, a ne naznaiti optube protiv njega. Nato je kralj Agripa dopustio Pavlu da se brani. Apostola nije omeo sjaj ni visoki poloaj sluateljstva jer je znao koliko malo vrijedi svjetovno bogatstvo i poloaj. Zemaljski sjaj i mo nisu ni trenutka mogli zastraiti njegovu odvanost ili utjecati na njegovo samosvladavanje. Kralju Agripa, rekao je, osjeam se sretnim to se danas mogu pred tobom braniti od svega za to me tue idovi, to vie to ti dobro poznaje idovske obiaje i njihova prepiranja. Zato molim da me strpljivo poslua. Pavao je zatim iznio iskustvo svojeg obraenja iz tvrdoglave nevjere u vjeru u Isusa iz Nazareta kao Otkupitelja svijeta. Opisao je nebesko vi enje koje ga je isprva ispunilo neizrecivim uasom da bi se poslije pokazalo izvorom najvee utjehe objavu boanske slave usred koje je sjedio ustolien Onaj kojega je pre-
435
436
274
Djela apostolska
437
zirao i mrzio, ije je sljedbenike nastojao unititi. Zahvaljujui milosr u koje preobraava, Pavao je od tog trenutka postao novi ovjek, iskreni i revni vjernik u Isusa. Jasno i snano Pavao je pred Agripom opisao najvanije doga aje vezane uz Kristov ivot na Zemlji. Posvjedoio je da je Mesija iz proroanstava ve doao u osobi Isusa iz Nazareta. Pokazao je kako su starozavjetna Pisma objavila da e se Mesija pojaviti kao ovjek me u ljudima, i kako se u Isusovom ivotu ispunila svaka pojedinost proreena preko Mojsija i proroka. Da bi otkupio izgubljeni svijet, boanski Sin Boji pretrpio je kri, prezreo sramotu i uzaao na Nebo kao pobjednik nad smru i grobom. Zato bi, tumaio je Pavao, bilo nevjerojatno da je Krist uskrsnuo od mrtvih? Neko se to i njemu inilo nevjerojatnim, ali kako je mogao ne vjerovati onomu to je sam vidio i uo? Na damaanskim vratima on je vidio razapetog i uskrslog Krista, onog istog koji je hodio jeruzalemskim ulicama, umro na Golgoti, slomio okove smrti i uzaao na Nebo. Isto onako kao Kefa, Jakov, Ivan ili bilo koji drugi uenik, tako Ga je i on vidio i razgovarao s Njim. Taj Glas mu je zapovjedio da navjeuje Radosnu vijest o uskrslom Spasitelju, pa kako da ne poslua? U Damasku, u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i drugim krajevima on je svjedoio o razapetom Isusu pozivajui sve stalee da se obrate i okrenu Bogu vrei djela dostojna obraenja. Zbog toga su me, izjavio je apostol, idovi uhvatili u hramu i pokuali me ubiti. Ali s pomou Bojom stojim do dananjeg dana i svjedoim i malome i velikome, ne govorei nita drugo osim to su kazali Proroci i Mojsije da e se dogoditi: da e Mesija morati trpjeti i da e, uskrsnuvi prvi od mrtvih, navijestiti svjetlo i idovskom narodu i poganima. Cijelo je drutvo napeto slualo Pavlov izvjetaj o njegovim udesnim iskustvima. Apostol je govorio o svojoj omiljenoj temi. Nitko tko ga je sluao nije mogao posumnjati u njegovu iskrenost. No usred njegova uvjerljivog nastupa prekinuo ga je Fest, koji je povikao: Luduje, Pavle! Tvoje te veliko znanje ini lu akom! Apostol je odgovorio: Ne ludujem, preuzvieni Feste... ve ozbiljno govorim rijei istine i razbora. Ta i kralj, kome se pouzdano i slobodno obraam, zna ove stvari. Ne vjerujem da mu je ita od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u kakvu
Zamalo me uvjeri
275
kutu. A onda se okrenuo Agripi i izravno mu se obratio: Vjeruje li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruje! Duboko ganut, Agripa je za trenutak izgubio iz vida svoju okolinu i dostojanstvo svojeg poloaja. Svjestan samo istine koju je uo, vidjevi samo skromnog sunja kako pred njim stoji kao Boji izaslanik, nehotice je odgovorio: Hoe me uvjeriti da si me za kratko vrijeme uinio kraninom! Apostol je ozbiljno odgovorio: elio bih od Boga... da bi za krae ili za dulje ne samo ti nego i svi moji dananji sluatelji postali takvi ljudi kakav sam i ja, i diui okovane ruke, dodao, izuzevi ove okove. Fest, Agripa i Berenika s punim su pravom trebali biti vezani okovima koje je nosio apostol. Svi su bili krivi za strane zloine. Ovi su prijestupnici tog dana uli ponudu spasenja u Kristovo ime. Najmanje je jedan bio gotovo nagovoren da prihvati ponu enu milost i oprost. Ali Agripa je odgodio ponu eno milosr e odbivi prihvatiti kri razapetog Otkupitelja. Kraljeva je znatielja bila zadovoljena i, ustavi sa sjedala, dao je znak da je razgovor zavren. Dok se skup razilazio, ljudi su me usobno govorili: Ovaj ovjek nije uinio nita to zasluuje smrt ili okove. Premda je Agripa bio idov, nije dijelio vjersku iskljuivost i slijepe predrasude farizeja. Ovaj je ovjek, rekao je Festu, mogao biti puten na slobodu da nije prizvao na cara. No sluaj je bio predan viem sudu i sada je bio izvan ovlasti i Festa i Agripe.
438
276
Djela apostolska
42
Plovidba i brodolom
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 27; 28,1-10.
439
440
Konano je Pavao bio na putu za Rim. Kad bi odlueno da otplovimo u Italiju, pie Luka, predadoe i Pavla i neke druge sunje jednom stotniku iz carske ete imenom Juliju. U osmo u neku adramitijsku la u koja je imala ploviti u azijska mjesta, pa se otisnusmo. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna. U prvom stoljeu kranske ere plovidba morem bila je praena posebnim tekoama i opasnostima. Pomorci su smjer plovidbe odre ivali uglavnom prema poloaju sunca i zvijezda, a kad njih nije bilo a sve je ukazivalo na oluju, vlasnici la a bojali su se isploviti na otvoreno more. U jednom dijelu godine sigurna je plovidba bila gotovo nemogua. Apostol Pavao je sada morao trpjeti teku kunju koja ga je ekala kao sunja u lancima tijekom dugog i zamornog putovanja do Italije. Jedna mu je okolnost uvelike olakala teinu usuda bilo mu je doputeno drutvo Luke i Aristarha. U pismu Koloanima on e poslije ovog drugog nazvati drug moj u suanjstvu (Koloanima 4,10) jer je Aristarh dragovoljno dijelio s Pavlom suanjstvo da bi mu mogao posluiti u njegovim nevoljama. Putovanje je poelo dobro. Sutradan su bacili sidro u sidonskoj luci. Ovdje je Julije, stotnik, s Pavlom ovjeno postupio i kad je uo da u tom mjestu ima krana, dopusti mu poi k prijateljima i da se pobrinu za nj (DF). Ovo doputenje je apostol, koji je bio slabog zdravlja, jako cijenio. (276)
Plovidba i brodolom
277
Nakon odlaska iz Sidona la a je bila izloena nepovoljnim vjetrovima; budui da je skrenula s izravnog smjera, sporo je napredovala. U Miri, luci u pokrajini Liciji, stotnik je naao veliku aleksandrijsku la u koja je plovila u Italiju i na nju odmah prebacio svoje zatvorenike. Ali jo uvijek su puhali suprotni vjetrovi pa je la a sporo napredovala. Luka je poslije zapisao: Vie je vremena plovidba bila spora i jedva smo stigli pored Knida. Kako nam vjetar nije dao pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone. S mukom plovei uz obalu stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristanita. Bili su prisiljeni ostati neko vrijeme u Dobrim pristanitima ekajui pogodne vjetrove. Zima se brzo pribliavala; plovidba [je] ve postala pogibeljna i odgovorni za la u izgubili su nadu da e stii na odredite prije nego to zavri vrijeme za plovidbu morem za tu godinu. Jedino pitanje koje je trebalo rijeiti bilo je hoe li ostati u Dobrim pristanitima ili e pokuati nai pogodnije mjesto za zimovanje. O tom se pitanju ozbiljno raspravljalo i na kraju ga je stotnik postavio Pavlu, koji je stekao potovanje mornara i vojnika. Apostol je bez oklijevanja savjetovao da ostanu gdje jesu. Vidim, rekao je, da e plovidba biti s mukom i s velikom tetom ne samo po tovar i la u nego i po na ivot. Ali je stotnik vie vjerovao kormilaru i vlasniku la e, a i veina putnika i posade nije bila spremna prihvatiti njegov savjet. Budui da luka nije bila prikladna za zimovanje, veina je savjetovala da se odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa, to gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu. Stotnik je odluio posluati glas veine. im je okrenuo tihi junjak, isplovili su iz Dobrih pristanita u nadi da e uskoro stii u eljenu luku. Ali brzo poslije toga puhnu... straan vjetar koji zahvati la u tako da se nije mogla oduprijeti vjetru. Tjerana vjetrom, la a se pribliila malom otoku Klaudi i dok su bili pod njegovim zaklonom, mornari su se pripremili za najgore. amac za spaavanje koji je la a vukla za sobom, njihovo jedino sredstvo izbavljenja u sluaju da se nasuu, bio je u opasnosti da se svakog trenutka razbije. Prvi im je posao bio da ga izvuku na palubu la e. Zatim su poduzeli sve mogue mjere da ojaaju la u i pripreme je da izdri oluju. Slaba zatita koju im je pruao otoi nije dugo trajala i ubrzo su bili ponovo izloeni punom bijesu oluje.
441
442
278
Djela apostolska
443
Oluja je bjesnjela itavu no i unato svim poduzetim mjerama, brod je poeo proputati vodu. Sutradan... poee izbacivati tovar. Ponovo je pala no, ali vjetar nije jenjavao. Valovima udarana la a, sa slomljenim jarbolom i poderanim jedrima, bila je bacana tamo-amo bjesnilom oluje. Dok se la a valjala i tresla pod udarcima valova, inilo se da e drvo koje je stenjalo svakog trenutka popustiti. Rupa kroz koju je prodirala voda brzo se poveavala pa su putnici i posada stalno izbacivali vodu. Na brodu nije bilo ni trenutka predaha. A trei dan, pie Luka, svojim rukama izbacie brodsku opremu. Kako se vie dana ne pokazae ni sunce ni zvijezde i kako je i dalje bjesnjela velika oluja, nestajalo je sve vie svake nade da se moemo spasiti. etrnaest dana bili su noeni vjetrom pod svodom bez sunca i zvijezda. Premda je i sm fiziki trpio, apostol je u tom najmranijem asu imao rijei nade, ruku pomonicu u svakoj nevolji. Vjerom se uhvatio Beskonane Sile i njegovo je srce ostalo uz Boga. Nije se bojao za se; znao je da e ga Bog sauvati da u Rimu svjedoi za istinu o Kristu. Ali njegovo je srce osjealo suut prema jadnim duama oko sebe, grjenim, ponienim i nepripremljenim da umru. Dok je ozbiljno molio Boga da im potedi ivot, bilo mu je otkriveno da je njegova molitva usliana. Iskoristivi zatije u oluji, Pavao je stao na palubu i podigavi glas, rekao: Ljudi, trebalo je mene posluati i ne otiskivati se s Krete te tako izbjei i ovu patnju i ovu tetu. A sada vas opominjem da budete odvani, jer nitko od vas nee propasti, osim la e. Noas mi se ukaza an eo onoga Boga kome pripadam i komu sluim te mi ree: Ne boj se, Pavle! Ti treba da do e pred cara. I evo, Bog ti milostivo daruje ivote svih koji s tobom plove. Zato, ljudi, budite odvani! Vjerujem Bogu da e biti tako kako mi je obeao. Ali treba da se nasuemo na neki otok. Ove su rijei probudile nadu. Putnici i posada trgli su se iz apatije. Trebalo je jo mnogo toga uiniti i trebalo je uloiti sve napore da se izbjegne propast. etrnaeste noi plovidbe po mranim, visokim valovima, mornari oko ponoi, po zvuku udaranja valova o obalu, nazree da im se primie neka zemlja. Bacie olovnicu i na oe dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovo je bacie i na oe
Plovidba i brodolom
279
petnaest hvati. Bojei se, pie Luka, da ne udarimo u grebene, spustie s krme etiri sidra; tako su puni enje ekali dolazak dana. U zoru se maglovito mogla nazrijeti obala, ali na njoj nije bilo poznatih oznaka. Budui da izgledi nisu bili nikakvi, poganski su mornari, izgubivi svaku odvanost, gledali pobjei s la e pod izlikom da kane s pramca spustiti sidra i ve su spustili amac. Kad je Pavao prozreo njihovu pokvarenu namjeru, rekao je stotniku i vojnicima: Ako ovi ne ostanu u la i, vi se ne moete spasiti! Vojnici su odmah presjekli ueta na amcu i pustie ga da padne. Najkritiniji as jo uvijek je bio pred njima. Ponovo je apostol uputio rijei ohrabrenja i zamolio sve, mornare i putnike, da neto pojedu govorei: Danas je etrnaesti dan koji provodite u iekivanju bez jela, a da nita niste uzeli. Zato vas molim da jedete, jer je to za vae zdravlje bitno. Ni jednom od vas nee propasti ni vlas s glave. Kada to ree, uze kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i poe jesti. Tada se i izmoreno i obeshrabreno drutvo od dvije stotine i sedamdeset pet dua, koje bi bez Pavla palo u oaj, pridruilo apostolu i poelo jesti. Kada se nasitie, poee olakavati la u bacajui penicu u more. Sad se potpuno razdanilo, ali nisu ni po emu mogli odrediti gdje se nalaze. Me utim, opazie neki zaljev s ravnom obalom te odluie, ako bi mogli, tamo otjerati la u. Odvezae sidra i spustie ih u more, popustie konope na kormilima i digoe prednje jedro prema vjetru, te usmjerie prema obali. Ali udarie u greben, komu je s obje strane more, te nasukae la u. Prednji dio nasjednu i ostade nepomian, dok se zadnji dio lomio od estine valova. Pavlu i drugim zatvorenicima sada je zaprijetila mnogo stranija sudbina od brodoloma. Vojnici su shvatili da e, dok se budu nastojali doepati kopna, biti nemogue voditi rauna o sunjima. Svatko e morati uiniti sve to moe da spasi sebe. Ali ako koji suanj bude nedostajao, izgubit e ivot oni koji su za njega bili odgovorni. Stoga su ih vojnici namjeravali sve poubijati. Rimski zakon je odobravao ovaj okrutan obiaj i oni bi ga odmah proveli da nije bilo onoga kome su svi zajedno toliko dugovali. Stotnik Julije je znao da je Pavao bio sredstvo spaavanja svih na la i pa mu se, uvjeren da je s njim Gospo-
444
445
280
Djela apostolska
446
din, bojao nauditi. Stoga naredi da najprije poskau u more oni koji znaju plivati te da izi u na kopno, a ostali (da izi u) jedni na daskama, a drugi na ostacima la e. Tako svi ivi izioe na kopno. Kad je izvrena prozivka, nitko nije nedostajao. Brodolomce je ljubazno primilo barbarsko pleme na Malti. Sve nas primie, pie Luka, k velikoj vatri koju bijahu naloili zbog kie to je padala i zbog zime. Pavao je bio me u onima koji su aktivno pomagali. Kad je nakupio naramak suhih grana i bacio ih na vatru, izi e zmija natjerana od vruine te mu se uhvati za ruku. Promatrai sa strane uasnuli su se i vidjevi prema lancu da je Pavao zatvorenik, govorili su jedan drugomu: Ovaj je ovjek sigurno ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne doputa da ivi. Ali Pavao je zmiju otresao u vatru i nita mu nije bilo. Poznavajui njezinu otrovnost, ljudi su oekivali da e svakog trenutka pasti u velikim bolovima. Poto su dulje ekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijenie miljenje i rekoe da je bog. Tijekom tri mjeseca, koliko je drutvo brodolomaca provelo na Malti, Pavao i njegovi suradnici iskoristili su mnoge prilike da objave Evan elje. Bog je na znaajan nain radio preko njih. Zahvaljujui Pavlu, domoroci su s cijelim drutvom brodolomaca postupali ljubazno; pobrinuli su se za njihove potrebe i, kad su naputali Maltu, dareljivo ih opskrbili svim potrebnim za put. Glavne doga aje za vrijeme njihova boravka Luka je ukratko zapisao: U onoj se okolici nalazilo imanje poglavara otoka imenom Publija, koji nas primi i tri dana ljubezno pogosti. A Publijev otac, koga je muila groznica i srdobolja, leao je u postelji. Pavao u e k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i ozdravi ga. Poslije toga doga aja poee dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. Oni nam iskazae mnoge poasti, a kad smo odlazili, stavie (u la u) sve to nam je trebalo.
281
43
U Rimu
Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 28,11-31 i Poslanici Filemonu. Kad je poela sezona plovidbe, stotnik je sa svojim sunjima nastavio put u R im. A leksandrijska la a, sa znakom Dioskura, prezimila je na Malti na putu prema zapadu; na nju su se ukrcali putnici. Premda su ih poneto omeli suprotni vjetrovi, plovidba je sretno zavrila i la a se usidrila u lijepoj luci Puteoli na talijanskoj obali. U tom je mjestu bilo nekoliko krana koji su molili apostola da s njima ostane sedam dana, to je stotnik ljubazno odobrio. Otkad su primili poslanicu koju je Pavao uputio Rimljanima, krani u Italiji eljno su oekivali apostolov posjet. Nisu mislili da e ga vidjeti kao zatvorenika, ali im je bio jo drai zbog patnji kojima je bio izloen. Budui da je Puteoli od Rima udaljen oko 220 kilometara, a luka je bila u stalnoj vezi s metropolom, rimski su krani bili obavijeteni o Pavlovom dolasku pa su mu neki izili u susret. Osmog dana nakon pristajanja stotnik i njegovi sunji krenuli su prema Rimu, s tim to je Julije apostolu izlazio ususret u svemu to je bilo u njegovoj moi, ali nije mogao promijeniti njegov poloaj kao sunja niti ga osloboditi veriga koje su ga vezivale uz njegovog straara. Pavao je teka srca krenuo u dugooekivani posjet svjetskoj prijestolnici. Kako su drukije bile okolnosti od onih koje je oekivao! Kako e ovdje, okovan i igosan, navijetati Evan elje? inilo se da su njegove nade (281)
447
448
282
Djela apostolska
449
450
da u Rimu zadobije mnoge due za istinu osu ene na razoaranje. Konano su putnici stigli do Apijeva Trga, oko ezdeset pet kilometara udaljenog od Rima. Dok su prolazili izme u mnotva koje se kretalo irokom cestom, sjedokosom starcu, okovanom sa skupinom otvrdnulih zloinaca, upuivani su mnogi prezrivi pogledi i mnoge grube, podrugljive ale. Odjednom se zauje usklik radosti i jedan ovjek iskae iz rijeke prolaznika i pada oko vrata zatvoreniku grlei ga sa suzama i radou, kao to bi sin pozdravio dugo odsutnog oca. Ovaj se prizor ponavlja uvijek iznova kad oi, izotrene oekivanjem, u okovanom sunju prepoznaju onoga koji im je u Korintu, u Filipima, u Efezu uputio rijei ivota. Budui da se dragi uenici eljno okupljaju oko svojeg oca po Evan elju, cijela se povorka zaustavlja. Vojnici su nestrpljivi zbog zastoja, ali nemaju srca prekinuti ovaj radosni sastanak jer su i oni nauili potovati i cijeniti svojeg sunja. Na umornom, bolom obiljeenom licu uenici vide odraz Kristova lika. Oni uvjeravaju Pavla da ga nisu zaboravili niti prestali voljeti; da mu duguju za radosnu nadu koja osvjeava njihov ivot i daje im Boji mir. Kad bi im bilo doputeno, oni bi ga u aru ljubavi ponijeli cijelim putem do grada. Malo njih shvaa znaenje Lukinih rijei kad izvjeuje kako Pavao, kad je vidio svoju brau, zahvali Bogu i ohrabri se. Usred plaa i suutnog drutva vjernika koji se nisu postidjeli njegovih okova, apostol je glasno hvalio Boga. Nestalo je oblaka tuge koji je poivao na njegovom duhu. Njegov je kranski ivot bio niz kunji, patnji i razoaranja, ali u tom je asu osjeao da mu je obilno plaeno. vrim korakom i radosnim srcem nastavio je put. Nee se tuiti na prolost niti se bojati budunosti. Znao je da ga oekuju lanci i patnje, ali je isto tako znao da ima pravo osloba ati due od beskrajno stranijeg ropstva pa se radovao to moe stradati za Krista. U Rimu je stotnik Julije predao svoje sunje zapovjedniku carske strae. Dobar izvjetaj koji je dao o Pavlu, zajedno s Festovim pismom, uinio je da zapovjednik blagonaklono gleda na apostola, pa mu je, umjesto da bude baen u tamnicu, bilo doputeno da stanuje u posebnom stanu. Premda je jo uvijek bio stalno vezan uz jednog vojnika, slobodno je mogao primati prijatelje i raditi za napredak Kristova djela.
U Rimu
283
Mnogi idovi koji su prije nekoliko godina bili istjerani iz Rima dobili su doputenje da se vrate tako da ih se ovdje naao velik broj. Njima je, prije svih, Pavao odluio iznijeti injenice o sebi i svojem radu prije nego to njegovi neprijatelji ugrabe priliku da ih okrenu protiv njega. Zato je tri dana nakon svojeg dolaska u Rim sazvao idovske prvake i na jednostavan, izravan nain objasnio zato je u Rim doao kao zatvorenik. Brao, rekao je, mene su, iako nisam nita uinio ni protiv naroda ni protiv otakih obiaja, ipak u Jeruzalemu stavili u lance i predali Rimljanima u ruke. Ovi su me, nakon sudske istrage, htjeli pustiti, jer nije bilo na meni nikakve krivnje koja bi zasluivala smrt. Ali jer se idovi tome suprotstavie, bio sam prisiljen da prizovem na cara ne kao da bih imao neto za to bih tuio svoj narod. Eto, zato sam vas zamolio da vas vidim i da vam progovorim, jer radi nade Izraelove nosim ove lance. Nita nije govorio o zlostavljanju od strane idova ili o njihovim urotama da ga ubiju. Njegove su rijei bile obiljeene oprezom i ljubaznou. Nije nastojao stei osobnu pozornost ili simpatiju, ve braniti istinu i sauvati ast Evan elja. Njegovi su sluatelji ustvrdili da nisu primili nikakve optube protiv njega ni javnim ni privatnim pismom, i da ga nitko od idova koji su doli u Rim nije optuio ni za kakav zloin. I oni su izrazili veliku elju da sami uju razloge njegove vjere u Krista jer nam je, rekli su, za ovu sljedbu jedino poznato da joj se svuda protive. Budui da su sami izrazili ovu elju, Pavao je traio da odrede dan kad bi im mogao iznijeti istine Evan elja. U odre eno vrijeme mnogi su doli, a on im je izlagao i svjedoio o kraljevstvu Bojem i nastojao od ranog jutra do kasne veeri da ih uvjeri o Isusu, polazei od Mojsijeva zakona i prorok. Ispriao im je vlastito iskustvo i jednostavno, iskreno i sa silom iznio dokaze iz starozavjetnih Pisama. Apostol je pokazao da se vjera ne sastoji od obreda i ceremonija, vjerovanja i teorija. Kad bi tako bilo, tjelesni bi je ovjek razumio istraivanjem, kao to razumije svjetovne stvari. Pavao je uio da je vjera praktina, spasonosna snaga, naelo od Boga, osobno doivljavanje Boje obnoviteljske sile u dui. Pokazao je kako je Mojsije Izraelu ukazao na Krista kao Proroka kojeg trebaju sluati; kako su svi proroci svjedoili o
451
284
Djela apostolska
452
453
Njemu kao Bojem velikom lijeku za grijeh, Nevinome koji je trebao ponijeti grijehe krivaca. Nije smatrao pogrjenim njihovo potivanje obreda i ceremonija, ali im je pokazao da su, dok su obrednu slubu odravali s najveom tonou, odbacili Onoga koji je bio izvor toga cjelokupnog sustava. Pavao je izjavio kako u svojem neobraenom stanju nije poznavao Krista zahvaljujui osobnom poznanstvu, ve samo prema predodbama koje je zajedno s drugima gajio o karakteru i djelu Mesije koji je trebao doi. Odbacio je Isusa iz Nazareta kao varalicu jer On nije ispunjavao ove predodbe. Ali sad je Pavlov pogled na Krista i Njegovu zadau bio mnogo duhovniji i uzvieniji, jer se obratio. Apostol je tvrdio da im ne predstavlja Krista po tijelu. Herod je Krista vidio kao ovjeka; Ana Ga je vidio; Pilat, sveenici i knezovi su Ga vidjeli; rimski vojnici su Ga vidjeli. No nisu Ga vidjeli kao proslavljenog Otkupitelja. Prihvatiti Krista vjerom, imati o Njemu duhovnu spoznaju bilo je mnogo poeljnije od osobnog poznanstva s Njim kad je bio na Zemlji. Zajednica s Kristom koju je Pavao sada uivao bila je prisnija i trajnija od svake zemaljske i ljudske zajednice. Dok je Pavao govorio ono to je znao i svjedoio o onome to je vidio o Isusu iz Nazareta kao nadi Izraela, oni koji su iskreno traili istinu bili su osvjedoeni. Na neke su umove njegove rijei ostavile dojam koji se nikad nee izbrisati. No drugi su tvrdoglavo odbili jasna svjedoanstva Pisma, ak i kad su im bila iznesena po onome koji je bio posebno prosvijetljen Svetim Duhom. Nisu mogli opovrgnuti njegove dokaze, ali su odbili zakljuke. Prolo je mnogo mjeseci nakon Pavlova dolaska u Rim prije nego to su se pojavili idovi iz Jeruzalema da osobno iznesu optube protiv zatvorenika. Stalno su bili osujeivani u svojim planovima; a sada, kad je Pavlu trebalo biti su eno pred najviim sudom Rimskog Carstva, nisu eljeli doivjeti jo jedan poraz. Lizija, Feliks, Fest i Agripa, svi su izrazili uvjerenje da je nevin. Njegovi su se neprijatelji mogli nadati uspjehu samo ako spletkarenjem uspiju zadobiti carevu naklonost. Odga anje im je odgovaralo jer bi im dalo vremena da usavre i izvedu svoje planove, pa su ekali neko vrijeme prije nego to e iznijeti optube protiv apostola. U Bojoj providnosti ovo odga anje je dovelo do daljnjeg napredovanja Evan elja. Zahvaljujui naklonosti onih koji su bili
U Rimu
285
odgovorni za Pavla, njemu je bilo doputeno da stanuje u prostranom stanu gdje se slobodno mogao sastajati sa svojim prijateljima i svakodnevno iznositi istinu onima koji su navraali da ga uju. Tako je radio pune dvije godine i sasvim slobodno i bez zapreka propovijedao o kraljevstvu Bojem i izlagao nauku o Gospodinu Isusu Kristu. Tijekom tog vremena nije zaboravio na crkve koje je osnovao u mnogim zemljama. Svjestan opasnosti koje su prijetile obraenicima na novu vjeru, apostol je nastojao da, koliko god je bilo mogue, zadovolji njihove potrebe pismima s upozorenjima i praktinim uputama. Iz Rima je slao posveene radnike da rade ne samo za ove crkve, ve i u podrujima koja sm nije posjetio. Ovi su radnici kao mudri pastiri jaali djelo koje je Pavao otpoeo; a apostol, kojega su oni stalno obavjetavali o stanju i opasnosti u crkvama, mogao je sve njih mudro nadgledati. I tako, dok je naizgled bio onemoguen u aktivnom radu, Pavao je vrio iri i trajniji utjecaj nego da je slobodno putovao po crkvama kao u prijanjim godinama. Njegova su ga braa jo vie voljela sada kad je bio suanj za Gospodina, i njegove rijei, to ih je pisao u okovima radi Krista, izazivale su veu pozornost i potovanje nego kad je bio osobno s njima. Tek kad im je Pavao bio uzet, vjernici su shvatili kolike je teke terete nosio radi njih. Dotad su uglavnom izbjegavali odgovornosti i noenje tereta jer im je nedostajala njegova mudrost, taktinost i nesalomljiva energija; ali sada su, neiskusni, ostavljeni da ue lekcije koje su prije izbjegavali, cijenili njegova upozorenja, savjete i upute onako kako nisu cijenili ni njegov osobni rad. A kad su saznali za njegovu odvanost i vjeru tijekom dugog utamnienja, bili su potaknuti na veu vjernost i revnost u Kristovom djelu. Me u Pavlovim pomagaima u Rimu bili su mnogi njegovi nekadanji pratioci i suradnici. S njim je bio Luka, ljubljeni lijenik, koji ga je pratio na putu u Jeruzalem i bio s njim u Cezareji tijekom dvogodinjeg utamnienja i na opasnom putovanju u Rim. Tu je bio i Timotej da mu slui. Tihik, ljubljeni brat, vjerni sluga i drug u Gospodinu, stajao je hrabro uz apostola. I Dema i Marko bili su s njim. Aristarh i Epafra bili su drug[ovi] u suanjstvu. (Koloanima 4,7-14) Od onih prvih godina kad je prigrlio vjeru, Markovo se kransko iskustvo produbilo. Ozbiljnijim prouavanjem Kristova
454
455
286
Djela apostolska
456
ivota i smrti stekao je jasnije vi enje Spasiteljeve zadae, tekoa i sukoba koji su je pratili. itajui u oiljcima na Kristovim rukama i nogama znakove Njegove slube za ljudski rod, i dubinu do koje je ilo Njegovo samoodricanje da bi spasio izgubljene i one koji propadaju, Marko je odluio slijediti Uitelja na putu samoportvovnosti. Sada, dok je dijelio sudbinu sunja Pavla, razumio je bolje nego ikad prije da je beskonano veliki dobitak zadobiti Krista, a beskonano veliki gubitak zadobiti svijet i izgubiti duu za koju je prolivena Kristova otkupiteljska krv. Unato ozbiljnim kunjama i tekoama, Marko je ostao vrst, mudar i voljeni apostolov pomaga. Dema, koji je neko vrijeme bio vrst, poslije je okrenuo le a Kristovom djelu. Govorei o tome, Pavao je pisao: Jer me Dema ostavio iz ljubavi prema ovome svijetu. (2. Timoteju 4,10) Dema je za svjetovni dobitak dao sve to je bilo uzvieno i plemenito. Kako je to bilo kratkovidno! Imajui samo svjetovno bogatstvo ili ast, Dema je ipak bio siromaan bez obzira na to ime se mogao ponositi; dok je Marko, time to je odluio stradati radi Krista, imao vjeno blago i bio na Nebu smatran batinikom Bojim i subatinikom s Njegovim Sinom. Me u onima koji su zahvaljujui Pavlovom trudu u Rimu predali srce Bogu bio je Onezim, poganski rob koji je, nakon to je uinio zlo svojem gospodaru Filemonu, kranskom vjerniku u Kolosi, pobjegao u Rim. Ljubaznim srcem Pavao je nastojao olakati siromatvo i nemir bijednog bjegunca i zatim u njegov zamraeni um unijeti svjetlo istine. Onezim je sluao rijei ivota, priznao svoje grijehe i obratio se Kristovoj vjeri. Onezim je Pavlu bio posebno drag zbog njegove pobonosti i iskrenosti, a jednako tako i zbog njegove njene skrbi za apostolove potrebe i gorljivosti za promicanje Radosne vijesti. Pavao je u njemu vidio karakterne crte koje bi ga mogle uiniti korisnim pomagaem u misionarskom radu pa mu je savjetovao da se bez oklijevanja vrati Filemonu, moli za oprost i planira budunost. Pavao je obeao da e sm platiti svotu koju je ukrao Filemonu. Budui da je namjeravao poslati Tihika s pismima u vie crkava u Maloj Aziji, poslao je s njim Onezima. Bila je to ozbiljna kunja za roba koji se sm predaje gospodaru kojem je uinio zlo, ali on se iskreno obratio i zato nije ustuknuo pred ovom dunou.
U Rimu
287
Pavao je po Onezimu poslao Filemonu pismo u kojem je apostol, uobiajenom taktinou i ljubaznou, zastupao sluaj pokajanog roba i izrazio elju da ubudue ostane u njegovoj slubi. Pismo je poeo iskrenim pozdravom Filemonu kao prijatelju i suradniku: Milost i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjeam u svojim molitvama ujem, naime, za tvoju ljubav i vjeru koju ima prema Gospodinu Isusu i prema svim svetima da ona zajednica koja potjee od tvoje vjere bude djelotvorna u iskazivanju svakog dobra koje se ini i mora initi me u vama radi Krista. Apostol je podsjetio Filemona da za svaku dobru namjeru i karakternu crtu koju posjeduje treba zahvaliti Kristovoj milosti; samo to ga razlikuje od pokvarenih ljudi i grjenika. Ista je milost mogla propalog zloinca uiniti Bojim djetetom i korisnim radnikom u navjeivanju Radosne vijesti. Pavao je mogao Filemona podsjetiti na njegovu kransku dunost, ali se radije posluio jezikom molbe: Pavao, starac, a sada i suanj Krista Isusa. Molim te za svog sina koga rodih u okovima, za Onezima, koji ti je negda bio nekorisan, a koji je sada i tebi i meni vrlo koristan. Apostol je molio Filemona da, s obzirom na Onezimovo obraenje, pokajanog roba primi kao vlastita sina i da mu pokae takvu ljubav da odlui ostati kod svojeg nekadanjeg gospodara, ne vie kao rob, nego vie od roba, kao dragi brat. Izrazio je elju da zadri Onezima kao onoga koji bi mu sluio u njegovim okovima kao to bi to uinio sm Filemon, premda nije elio da mu slui ako sm Filemon ne oslobodi roba. Apostol je dobro znao kako gospodari strogo postupaju sa svojim robovima, a isto je tako znao da je Filemon bio vrlo razbjenjen zbog ponaanja svojeg roba. Pokuao mu je pisati tako da pobudi njegove najdublje i najnjenije kranske osjeaje. Obrativi se, Onezim je postao brat u vjeri, i svaku kaznu koju bi morao podnijeti novi obraenik Pavao bi smatrao kaznom kojom je kanjen on sm. Pavao je dragovoljno predloio da preuzme Onezimov dug kako bi krivac bio pote en sramotne kazne i opet uivao prednosti koje je prokockao. Ako, dakle, mene smatra za druga, pisao je Filemonu, primi njega kao mene! A ako te je u emu
457
458
288
Djela apostolska
459
460
otetio ili ti to duguje, to unesi u moj raun. Ja, Pavao, potpisujem vlastoruno, ja u platiti. Kako je ovo vjerna ilustracija Kristove ljubavi za grjenika koji se kaje! Rob koji je prevario svoga gospodara nije imao nita za nadoknadu. Grjenik koji je Bogu ukrao godine slube nema ime platiti svoj dug. Isus posreduje izme u grjenika i Boga govorei: Ja u platiti dug. Neka grjenik bude pote en; ja u stradati umjesto njega. Nakon to je ponudio da e preuzeti Onezimov dug, Pavao je podsjetio Filemona koliko je sm silno duan apostolu. Dugovao mu je sebe sama jer je Pavao bio sredstvo njegova obraenja. A onda je njenim, ozbiljnim rijeima pozvao Filemona da, kao to je dareljivo okrijepio svete, okrijepi duh apostolu time to e mu dati povod za radost. Posve uvjeren u tvoju poslunost, dodao je, ovo ti piem, znajui da e uiniti i vie nego to traim. Pavlovo pismo Filemonu pokazuje kako je Evan elje utjecalo na odnos izme u gospodara i roba. Robovlasnitvo je bilo ustaljena ustanova u cijelom Rimskom Carstvu pa su se u crkvama za koje je Pavao radio nalazili i robovlasnici i robovi. U gradovima u kojima je broj robova esto bio vei od broja slobodnog puanstva, smatralo se nunim da postoje vrlo okrutni zakoni kako bi ih se dralo u pokornosti. Bogati Rimljanin esto je imao stotine robova raznih stalea, narodnosti i zvanja. Budui da je potpuno vladao duom i tijelom ovih bespomonih stvorenja, mogao ih je kazniti svakom moguom kaznom. Ako se tko od njih za odmazdu ili u samoobrani usudio dignuti ruku na svoga gospodara, cijela obitelj prijestupnika mogla je biti neovjeno rtvovana. Najmanja pogrjeka, nezgoda ili nemar esto su kanjavani bez milosti. Neki gospodari, ovjeniji od drugih, bili su mnogo popustljiviji prema svojim robovima, ali golema veina bogatih i uglednih robovlasnika, preputajui se bez obuzdavanja poudi, strasti i nagonima, uinila je robove bijednim rtvama samovolje i tiranije. Cijeli taj sustav bio je beznadno poniavajui. Apostolov posao nije bio da samovoljno ili preko noi mijenja ustanovljeni drutveni poredak. Takav bi pokuaj sprijeio uspjeno napredovanje Evan elja. Ali je iznio naela koja su udarala u sam temelj robovlasnitva i koja e, ako se provedu, sigurno potkopati cijeli sustav. Gdje je Duh Gospodnji, ondje
U Rimu
289
je sloboda. (2. Korinanima 3,17) Kad se obratio, rob je postao ud Kristova tijela i kao takvog njegov ga je gospodar trebao voljeti i s njim postupati kao s bratom jer je sa svojim gospodarom sada bio subatinik Bojih blagoslova i prednosti to ih donosi Evan elje. S druge strane, robovi su trebali vriti svoje dunosti ne samo dok ste na oku kao da se ljudima elite svidjeti, ve kao robovi Kristovi koji od svega srca vre volju Boju (Efeanima 6,6). Kranstvo stvara vrstu vezu jedinstva izme u gospodara i roba, kralja i podanika, propovjednika Evan elja i ponienog grjenika koji je u Kristu oien od grijeha. Oni su oprani istom krvlju, osnaeni istim Duhom i postali jedno u Kristu Isusu.
290
Djela apostolska
44
Carevo kuanstvo
461
462
Evan elje je uvijek bilo najuspjenije me u niim drutvenim slojevima. Koji ste pozvani... nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo monih, ni mnogo plemenitih. (1. Korinanima 1,26) Od Pavla, siromanog sunja bez prijatelja, nije se moglo oekivati da e uspjeti privui pozornost bogatih i uglednih rimskih gra ana. Njih je privlaio porok svojim zavodnikim sjajem i drao ih robovima po vlastitoj volji. Ali me u radom iscije enim, gladnim rtvama ugnjetavanja, ak i me u jadnim robovima, mnogi su s radou sluali Pavlove rijei i vjera u Krista donijela im je nadu i mir koji su ih krijepili u nevoljama njihovog usuda. Ali iako je apostol poeo djelovati me u skromnima i ponienima, njegov se utjecaj irio dok nije dopro i na sam imperatorov dvor. U ono je vrijeme Rim bio sredite svijeta. Oholi carevi izdavali su zakone za gotovo sve zemlje svijeta. Car i dvorani ili nisu znali za skromnog Nazareanina ili su na Njega gledali s mrnjom i porugom. A ipak je u manje od dvije godine Radosna vijest nala put iz skromnog zatvorenikovog stana do imperatorovih dvorova. Pavao je bio u okovima kao zloinac, ali rije Boja nije okovana (2. Timoteju 2,9). U prijanjim godinama apostol je s velikom uvjerljivou javno navijetao Kristovu vjeru, a znaci i uda nepogrjeivo su dokazivali boanski karakter njegovog rada. Plemenitom vrstinom stajao je pred grkim mudracima i svojim znanjem i rjeitou uutkao argumente ohole filozofije. S neskrivenom hrabrou stajao je pred kraljevima i upraviteljima i govorio im o (290)
Carevo kuanstvo
291
pravednosti, umjerenosti i buduem sudu, dok oholi vladari nisu zadrhtali kao da ve vide uas Bojeg dana. Takve prilike sada nije imao apostol zatvoren u stanu gdje je mogao navijetati istinu samo onima koji bi ga potraili. Nije imao, kao Mojsije i Aron, boanski nalog da izi e pred razuzdanog kralja i da ga u ime velikog JA JESA M ukori za okrutnost i ugnjetavanje. Ali upravo u to vrijeme, kad je glavnom zastupniku naizgled bio zabranjen javni rad, izvojevana je velika pobjeda za Evan elje; od samih kraljevih ukuana neki su se pridruili Crkvi. Nigdje nije moglo biti neprikladnijeg ozraja prema kranstvu nego na rimskom dvoru. inilo se da je Neron iz svoje due uklonio posljednji trag boanskog, pa ak i ljudskog, tako da je nosio oblije Sotone. Njegovi slubenici i dvorani bili su uglavnom istog karaktera estoki, podli i pokvareni. Prema svemu moglo se zakljuiti da je kranstvu nemogue nai uporite na Neronovu dvoru i u njegovoj palai. No u ovom sluaju, kao i u mnogim drugima, potvr ena je istinitost Pavlove tvrdnje da je oruje u ovoj borbi boanski jako za ruenje utvrda (2. Korinanima 10,4). ak su i u Neronovom kuanstvu zadobiveni trofeji kria. Od zlih posluitelja jo goreg cara pridobiveni su obraenici koji su postali sinovi Boji. Oni nisu bili tajni, ve javni krani. Oni se nisu stidjeli svoje vjere. A kako je kranstvo uspjelo ui i nai vrsto uporite tamo gdje nije imalo izgleda da bude primljeno? U Poslanici Filipljanima Pavao pripisuje svojem suanjstvu uspjeh u zadobivanju obraenika na vjeru iz Neronova kuanstva. Bojei se da bi mogli pomisliti kako njegovo stradanje prijei napredak Evanelja, on ih je uvjeravao: Ali, brao, elim da vi znate da je moj poloaj veoma mnogo pripomogao irenju Radosne vijesti. (Filipljanima 1,12) Kad su kranske crkve prvi put ule da Pavao namjerava posjetiti Rim, oekivale su veliku pobjedu Evan elja u tom gradu. Pavao je odnio Radosnu vijest u tolike zemlje; navijetao ju je u velikim gradovima. Zar ovaj junak vjere ne bi mogao uspjeti u zadobivanju dua za Krista ak i u glavnom gradu svijeta? No nade vjernika su se izjalovile kad su douli da je Pavao odveden u Rim kao suanj. Nadali su se da e vidjeti kako e se Evan elje, kad jednom bude ustolieno u ovom velikom sredi-
463
464
292
Djela apostolska
465
tu, brzo proiriti me u sve narode i postati prevladavajua sila na Zemlji. Kako je sad veliko bilo njihovo razoaranje! Ljudska su oekivanja propala, ali nije i Boja namjera. Pozornost dvora na kranstvo nisu privukle Pavlove propovijedi, ve njegovi okovi. Upravo je kao suanj slomio okove koji su mnoge due drali u robovanju grijehu. No ni to nije bilo sve. On je izjavio: Veina brae, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usu uje [se] sve vie i vie bez straha propovijedati rije Boju. (Filipljanima 1,14) Pavlova strpljivost i vedrina tijekom dugog i nepravednog suanjstva, njegova odvanost i vjera, bili su stalna propovijed. Njegov duh, tako drukiji od duha svijeta, svjedoio je da u njemu ivi uzvienija sila od zemaljske. Zahvaljujui njegovom primjeru, krani su bili potaknuti da s veom snagom zastupaju javno djelo koje Pavao vie nije mogao obavljati. Na ovaj nain, kad je izgledalo kako su njegova snaga i korisnost onemogueni, i kad naizgled nije mogao nita uiniti, Pavlovi su okovi bili tako utjecajni da je skupljao snopove za Krista u polju iz kojeg se inilo da je potpuno iskljuen. Prije kraja toga dvogodinjeg suanjstva Pavao je mogao rei: Tako da su moji okovi postali poznati kao okovi poradi Krista svoj carskoj tjelesnoj strai i svima ostalima, a me u onima koji alju pozdrave Filipljanima, posebno je spomenuo one iz careve kue. (redak 13; 4,22) Strpljenje i odvanost donose pobjede. Due se mogu zadobiti za Krista krotkou u nevolji isto koliko i odvanou u pothvatu. Kranin koji izloen tuzi i patnji pokae strpljenje i vedrinu, koji se s nepokolebljivom vjerom mirno i spokojno suoava i sa samom smru, moe za Evan elje postii vie nego to je mogao postii tijekom dugog ivota predanog rada. Bog esto, kad se Njegov sluga povue iz aktivne slube, tajanstvenom providnou zbog koje bi naa kratkovidnost trebala aliti, odluuje izvriti djelo koje inae nikad ne bi bilo ostvareno. Neka ni jedan Kristov sljedbenik, kad vie ne moe otvoreno i aktivno raditi za Boga i Njegovu istinu, ne misli da vie nema to pruiti, da vie ne moe stei nagradu. Kristovi pravi svjedoci nikad nisu ostavljeni po strani. U zdravlju i bolesti, u ivotu i smrti, Bog se njima jo uvijek slui. Kad su zahvaljujui Sotoninoj zloi Kristovi sluge bili progonjeni i njihov aktivni rad osujeen, kad su bacani u tamnicu ili odvo eni na vjeala
Carevo kuanstvo
293
ili lomau, bilo je to zato da bi istina mogla izvojevati jo veu pobjedu. Kad su ovi vjerni ljudi zapeatili svoje svjedoenje vlastitom krvlju, dotad sumnjiave i nesigurne due osvjedoile su se u Kristovu vjeru i odvano stale na Njegovu stranu. Iz pepela muenika urodila je obilna etva za Boga. Revnost i vjernost Pavla i njegovih suradnika, a nita manje vjera i poslunost ovih obraenika na kranstvo u tako tekim prilikama, ukor su lijenosti i nedostatku vjere Kristovog propovjednika. Apostol i njegovi suradnici mogli su tvrditi da je uzalud pozivati na pokajanje i Kristovu vjeru Neronove dvorane budui da su bili podloni tako estokim kunjama, okrueni golemim preprekama i izloeni ogorenom protivljenju. ak i ako budu osvjedoeni u istinu, kako e joj biti posluni? Ali Pavao nije tako razmiljao; s vjerom je iznio Evan elje ovim duama i me u onima koji su ga uli bilo je nekih koji su odluili posluati bez obzira na cijenu. Ne marei za prepreke i opasnosti, oni e prihvatiti svjetlo i pouzdati se u Boga da e im pomoi da svojim svjetlom obasjaju druge. Ne samo to je u carevoj kui bilo obraenika pridobivenih za istinu, nego su oni nakon svojeg obraenja ostali u kuanstvu. Nisu smatrali da trebaju napustiti svoju dunost zato to im vie ne odgovara sredina. Istina ih je nala na tom mjestu i tu su i ostali, ali njihov promijenjeni ivot i karakter svjedoili su o preobraavajuoj snazi nove vjere. Je li tko u kunji da se izgovara kako u okolnostima u kojima se nalazi ne moe svjedoiti za Krista? Neka takav razmisli o situaciji u kojoj su se nalazili uenici u carevom kuanstvu izloeni imperatorovoj pokvarenosti i razuzdanosti na dvoru. Teko moemo zamisliti okolnosti nepovoljnije za vjerski ivot, praene veom rtvom ili protivljenjem od onih kojima su bili izloeni ovi obraenici. Ali usred tekoa i opasnosti oni su ostali vjerni. Zbog prepreka koje se kraninu ine nepremostivima on moe traiti izgovore da ne slua istinu kakva je u Isusu, ali ne moe pronai izgovor koji e izdrati ispit. Kad bi to mogao, dokazao bi da je Bog nepravedan to je svojoj djeci postavio uvjete za spasenje koje ne mogu ispuniti. Onaj tko odluna srca eli sluiti Bogu, nai e priliku da svjedoi za Njega. Tekoe ga nee moi sprijeiti da prvo trai Boje kraljevstvo i Boju pravednost. Osnaen molitvom i prouavanjem Rijei, trait e vrlinu a odbaciti porok. Gledajui na
466
467
294
Djela apostolska
468
Isusa, zaetnika i zavritelja vjere, koji je od grjenik podnio takvo protivljenje, vjernik e hrabro prkositi prijeziru i ruganju. A Onaj ija je rije istina, obeao je pomo i milost za svaku priliku. Njegove vjene ruke okruuju duu koja Mu se obraa za pomo. Moemo sigurno poivati u Njegovoj skrbi govorei: Kad me strah spopadne, u te u se uzdati. (Psalam 56,4) I svima koji se pouzdaju u Njega, Bog e ispuniti svoje obeanje. Spasitelj je svojim primjerom pokazao da Njegovi sljedbenici mogu biti u svijetu, ali i ne od svijeta. On nije doao sudjelovati u njegovim prijevarnim zadovoljstvima niti da bude pokoleban njegovim obiajima i slijedi njegove postupke, ve da vri volju svojeg Oca, da trai i spasi izgubljene. S ovim ciljem pred sobom kranin moe stajati neokaljan u bilo kojoj sredini. Bez obzira na poloaj ili okolnosti, bio ugledan ili skroman, on e vjernim obavljanjem dunosti oitovati snagu prave vjere. Kranski se karakter ne razvija bez nevolja, ve usred njih. Izlaganje prijekorima i protivljenju vodi Kristove sljedbenike veoj budnosti i ozbiljnijoj molitvi monom Pomagau. Teka nevolja prevladana milou Bojom razvija strpljivost, budnost, ustrajnost te duboko i trajno pouzdanje u Boga. Trijumf kranske vjere osposobljava njezine sljedbenike da trpe i budu jaki; da se pokore i tako nadvladaju; da ih se ubija svaki dan, a da ipak ive; da nose kri i tako zadobiju vijenac slave.
295
45
Pisano u Rimu
Ovo se poglavlje zasniva na Poslanici Koloanima i Filipljanima. Apostol Pavao je na poetku svojega kranskog iskustva dobio osobite prilike da upozna Boju volju u odnosu na Isusove sljedbenike. Bio je uznesen do treega neba, u raj i da je uo neizrecive rijei koje ovjeku nije doputeno rei. Sam je priznao da mu se Gospodin javio u mnogim vi enjima i objavama. Njegovo razumijevanje naela evan eoske istine bilo je jednako razumijevanju nadapostola. (2. Korinanima 12,2.4.1.11) Jasno je i potpuno shvaao to je irina, duljina, visina i dubina Kristove ljubavi koja nadilazi spoznaju (Efeanima 3,18.19). Pavao nije mogao rei sve to je vidio u vi enju jer je me u njegovim sluateljima bilo onih koji bi pogrjeno primijenili njegove rijei. Ali ono to mu je bilo objavljeno osposobilo ga je za rad vo e i mudrog uitelja, a tako er je oblikovalo poruke koje je u kasnijim godinama poslao crkvama. Dojam koji je dobio dok je bio u vi enju nikad ga nije naputao; tako je bio osposobljen da ispravno prikae Kristov karakter. Govorenom i pisanom rijeju iznosio je vijest koja je od tog vremena donijela pomo i snagu Bojoj crkvi. Dananjim vjernicima njegova vijest jasno govori o opasnostima koje e prijetiti Crkvi i lanim nauavanjima s kojima e se morati sueliti. Apostol je elio da oni kojima se obraao pismima savjeta i upozorenja ne budu vie malodobni, igraka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke, ali i da do u k jedinstvu u vjeri (295)
469
470
296
Djela apostolska
471
472
i u pravoj spoznaji Sina Bojega, k savrenom ovjeku, k mjeri punine veliine Kristove. Molio je Isusove sljedbenike u poganskoj sredini da ne ive ivotom kako ga provode i pogani, u ispraznosti svoga miljenja, zamraeni u svom razumu, otu eni od Bojeg ivota... zbog okorjelosti njihova srca, nego da ive ne kao ludi, nego kao mudri; iskoriujte vrijeme. (Efeanima 4,14.13.17.18; 5,15.16) Poticao je vjernike da gledaju u budunost kad e Krist, koji je ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, privesti sebi Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez iega tomu slina Crkvu svetu i bez mane (Efeanima 5,25.27). Ove poruke, napisane silom, ne ljudskom ve Bojom, sadre pouke koje svi trebaju prouavati i koje vrijedi esto ponavljati. U njima je prikazana praktina pobonost, izloena su naela koja treba slijediti u svakoj crkvi i objanjen je put koji vodi u vjeni ivot. U pismu upuenom Koloanima, svetoj i vjernoj brai u Kristu, napisanom dok je bio suanj u Rimu, Pavao govori o svojoj radosti zbog njihove ustrajnosti u vjeri. Ove vijesti donio mu je Epafra koji ga je, pie apostol, obavijestio o vaoj ljubavi u Duhu. Zato i mi, nastavio je, od onoga dana u koji smo to uli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da ivite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga; da se, ojaani svakovrsnom snagom kako to odgovara moi njegova boanstva, osposobite za savrenu postojanost i strpljivost. Tako je Pavao pretoio u rijei svoju elju za vjernike u Kolosi. Kako je uzvien ideal koji ove rijei uzdiu pred Kristovim sljedbenikom! One pokazuju udesne mogunosti za kranski ivot i pojanjavaju da nema granica blagoslovima koje mogu primiti Boja djeca. Stalno jaajui u Bojoj spoznaji, oni u kranskom iskustvu mogu ii iz snage u snagu, iz visine u visinu, dok zahvaljujui moi njegova boanstva ne postanu dostojnima sudionitva u batini svetih u svjetlu. Apostol je uzdizao Krista pred svojom braom kao Onoga preko koga je Bog stvorio sve i preko koga ih je otkupio. Izjavio je da je ruka koja dri svjetove u svemiru i odrava njihov
Pisano u Rimu
297
poredak i neumornu aktivnost svega u Bojem svemiru ona ruka koja je za njih bila prikovana na kri. Jer je u njemu sve stvoreno, pisao je Pavao, sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu dri u redu. I vas, koji ste nekad bili otu eni i koji ste postali neprijatelji svojim miljenjem i zlim djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smru, da vas izvede preda se svete, neporone i besprijekorne. Boji Sin se ponizio da bi uzdignuo pale ljude. Zbog toga je napustio bezgrjene svjetove na visini, devedeset devet onih koji su Ga ljubili, i doao na Zemlju gdje za nae grijehe probodoe njega i za opaine nae njega satrijee (Izaija 53,5). U svemu je morao postati slian svojoj brai. Postao je ovjek kao to smo mi. Znao je to znai biti gladan, edan i umoran. Odravao se hranom i osvjeivao snom. Bio je tu inac i putnik na Zemlji u svijetu, ali ne od svijeta, kuan i iskuan kao to danas bivaju kuani i iskuani mukarci i ene, ali je ivio ivotom bez grijeha. Njean, suutan, saaljiv, uvijek obziran prema drugima, prikazao je Boji karakter. I Rije tijelom postala i nastanila se me u nama... pun[a] milosti i istine. (Ivan 1,14) Okruenima poganskim postupcima i utjecajima, vjernicima u Kolosi prijetila je opasnost da budu odvueni od jednostavnosti Evan elja pa ih je Pavao, upozoravajui ih na to, upuivao na Krista kao jedinog sigurnog vodia. Zato bih elio da znate, pisao im je, koliku borbu izdravam za vas, za one u Laodiceji i za sve one koji me ne poznaju po vi enju, da se utjee njihova srca i da, sjedinjeni ljubavlju, postignu bogat i pun uvid u pravu spoznaju Boje Tajne: Krista, u kome se nalazi sakriveno sve blago mudrosti i znanja. A ovo velim zato da vas tko ne prevari lukavim govorom... Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u njemu ivjeti: u njemu vrsto ukorijenjeni, na njemu stalno naziivani i uvrivani vjerom, kako ste poueni, obilujte zahvalnou! Pazite da vas tko za sobom ne odvede filozofijom ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju isto ljudsku, na prirodne sile svijeta, a ne na Krista. Budui da u njemu stanuje stvarno sva punina boanstva, po njemu ste i vi ispunjeni. On je glava svakog Poglavarstva i Vlasti.
473
298
Djela apostolska
474
475
Krist je prorekao da e se pojaviti varalice pod ijim e se utjecajem razmahati... bezakonje i ljubav e kod mnogih ohladnjeti (Matej 24,12). Upozorio je uenike da e Crkva biti u veoj opasnosti od ovog zla nego od progonstva neprijatelja. Pavao je uvijek iznova upozoravao vjernike na ove lane uitelje. Ove se opasnosti moraju uvati vie od svih ostalih jer e primanjem lanih uitelja otvoriti vrata zabludama kojima e neprijatelj zamagliti duhovno prosu ivanje i uzdrmati povjerenje onih koji su tek doli u vjeru Evan elja. Krist je trebao biti mjerilo prema kojem su trebali ispitivati iznesena nauavanja. Trebali su odbaciti sve to nije bilo u skladu s Njegovim naukom. Krist razapet za grijehe, Krist uskrsnuo od mrtvih, Krist uzaao na visinu to je bio nauk spasenja koji su trebali nauiti i poduavati druge. Upozorenja Boje rijei na opasnosti koje okruuju kransku Crkvu upuena su i nama danas. Kao to su u vrijeme apostola ljudi pokuali predajom i filozofijom unititi vjeru u Pisma, tako i danas dopadljivim miljenjima visoke kritike, evolucije, spiritizma, teozofije i panteizma, neprijatelj pravednosti nastoji odvesti due na zabranjene staze. Za mnoge je Biblija svjetiljka bez ulja jer su svoje misli usmjerili kanalima spekulativnog vjerovanja koje dovodi do pogrjenih zakljuaka i zabune. Visoka kritika seciranjem, naga anjima i rekonstruiranjem biblijskog teksta razara vjeru u Bibliju kao boansku objavu. Ona otima Bojoj rijei snagu da upravlja ljudskim ivotom, uzdie ga i nadahnjuje. Spiritizam nauava mnotvo da vjeruje kako je elja najvii zakon, razuzdanost sloboda, a ovjek odgovoran samo sebi. Kristov sljedbenik srest e se sa zavodljivim rijeima (DF) na koje je apostol upozorio vjernike u Kolosi. On e se sresti sa spiritistikim tumaenjima Pisma, ali ih ne smije prihvatiti. Svoj glas treba jasno podii u prilog vjenim istinama Svetog pisma. Drei pogled usmjeren u Krista, on treba stalno napredovati oznaenim putem i odbaciti sva miljenja koja nisu u skladu s Njegovim naukom. Predmet njegovog razmiljanja treba biti Boja istina. Bibliju treba smatrati Bojim glasom koji se obraa izravno njemu. Tako e nai boansku mudrost. Spoznaju o Bogu, onakvu kako je objavljena u Kristu, moraju imati svi spaeni. To je spoznaja koja preobraava karakter. Primljena u ivot, ona e u dui obnoviti Kristovu sliku. Bog
Pisano u Rimu
299
poziva svoju djecu da prime tu spoznaju pokraj koje je sve drugo tlapnja i nitavilo. U svakom narataju i u svakoj zemlji pravi temelj za izgradnju karaktera uvijek je isti naela sadrana u Bojoj rijei. Jedino sigurno pravilo jest initi ono to Bog kae. Prava je naredba Jahvina i tko tako ini, pokolebat se nee dovijeka (Psalam 19,9; 15,5). Apostoli su se Bojom rijeju usprotivili lanim teorijama svojeg vremena govorei: Nitko, naime, ne moe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je ve postavljen. (1. Korinanima 3,11) Kad su se obratili i krstili, vjernici u Kolosi obvezali su se da e se odrei vjerovanja i postupaka koji su bili dio njihova ivota dotad i pokazati vjernost u odanosti Kristu. Pavao ih na to podsjea u svojem pismu i poziva da ne zaborave kako se, da bi odrali zavjet, moraju stalno boriti protiv zala koja njima nastoje zagospodariti. Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traite ono to je gore, gdje se nalazi Krist sjedei Bogu s desne strane! Svraajte misao na ono to je gore, ne na ono to je na zemlji, jer ste umrli i va je ivot sakriven s Kristom u Bogu! Ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. (2. Korinanima 5,17) Zahvaljujui Kristovoj sili, mukarci i ene su slomili okove grjenih navika. Odrekli su se sebinosti. Bezboan je postao poboan, pijan trijezan, a nemoralan ist. Due koje su nalikovale Sotoni, preobrazile su se u sliku Boju. Ova je promjena sama po sebi udo nad udima. Promjena koju je izvrila Rije, jedna je od njezinih najdubljih tajni. Mi je ne moemo razumjeti; moemo samo vjerovati da je, kako izjavljuje Sveto pismo, Krist, nada slave... me u vama. Kad Boji Duh upravlja umom i srcem, obraena dua poinje pjevati novu pjesmu jer razumije da se u njezinom sluaju ostvarilo Boje obeanje, da joj je prijestup oproten, grijeh pokriven. Ona se pokajala zbog prijestupa boanskog Zakona i pokazuje vjernost Kristu koji je umro za ovjekovo opravdanje. Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po naem Gospodinu Isusu Kristu. (Rimljanima 5,1) Ali kad to doivi, kranin ne sklapa ruke zadovoljan onim to je za njega uinjeno. Onaj tko je odluio ui u duhovno kraljevstvo ustanovit e da su se na njega okomile sve snage i poude neobraene naravi, poticane silama kraljevstva tame. Sva-
476
477
300
Djela apostolska
478
kog dana mora iznova obnoviti svoje posveenje, svakog se dana boriti sa zlom. Stare e navike, naslije ene sklonosti prema zlu, ponovo nastojati zagospodariti, i zato ih se mora stalno uvati nastojei da pobijedi u Kristovoj snazi. Usmrtite, dakle, ono to je u vaem tijelu zemaljsko, pisao je Pavao Koloanima. Tako ste i vi neko ivjeli kad ste provodili ivot u tim neurednostima. Ali i sada odbacite od sebe sve ovo: srdbu, naglost, zlou; izbacite iz usta svojih psovku... Obucite se, dakle, budui da ste izabranici Boji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdanost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opratajte meusobno ako tko protiv koga ima neto to je za ukor. Kao to je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako inite i vi. A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savrene skladnosti! I neka u vaim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni! Poslanica upuena Koloanima prepuna je pouka od najvee vrijednosti za sve koji rade u Kristovoj slubi, pouka koje pokazuju jedinstvenu nakanu i uzvien cilj to e se vidjeti u ivotu onoga koji ispravno predstavlja Spasitelja. Odbacujui sve to bi ga moglo omesti u napredovanju ili odvratiti noge drugih od uskog puta, vjernik e u svojem svakidanjem ivotu oitovati milosr e, ljubaznost, poniznost, krotkost, strpljivost i Kristovu ljubav. Snaga za uzvieniji, ii i plemenitiji ivot naa je velika potreba. Previe je naih misli posveeno svijetu, a premalo nebeskom kraljevstvu. U nastojanju da postigne ideal koji mu je Bog postavio, kranin nema razloga za oajavanje. Zahvaljujui Kristovoj milosti i snazi, svima je obeano moralno i duhovno savrenstvo. Isus je izvor snage, izvor ivota. On nas dovodi svojoj Rijei i sa stabla ivota prua lie za ozdravljivanje dua bolesnih od grijeha. On nas vodi do Bojeg prijestolja i u naa usta stavlja molitvu kojom s Njim uspostavljamo tijesnu vezu. On za nas pokree svemona nebeska oru a. Na svakom koraku dotiemo Njegovu ivu snagu. Bog ne odre uje granicu napredovanja onima koji ele biti ispunjeni potpunom spoznajom... [Boje] volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem. Oni trebaju molitvom, budnou, napredovanjem u spoznaji i razumijevanju
Pisano u Rimu
301
ojaati svakovrsnom snagom kako to odgovara moi njegova boanstva. Spasiteljeva je namjera da ljudska bia, oiena i posveena, budu Njegova ruka pomonica. Zahvalimo za ovu veliku prednost Onomu koji nas uini dostojnima sudionitva u batini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina. Poslanicu Filipljanima, kao i onu Koloanima, Pavao je napisao kao suanj u Rimu. Crkva u Filipima poslala je Pavlu darove preko Epafrodita, kojeg Pavao oslovljava kao svoga brata, suradnika i suborca koga ste vi poslali da mi pomogne u mojoj potrebi. Epafrodit se u Rimu razbolio nasmrt... ali mu se Bog smilovao, i ne samo njemu nego i meni, da ne bih imao alost na alost. Kad su vjernici u Filipima douli za Epafroditovu bolest, jako su se zabrinuli pa je Pavao odluio da im ga vrati. Jer je eznuo za vama svima i bio zabrinut to ste saznali da je obolio... Bre ga dakle poslah da se, poto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje alostan. Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i potujte takve jer se za djelo Kristovo smrti sasvim pribliio, ivotnoj pogibli izloio da nadopuni ono u emu me vi ne mogoste posluiti. (DF) Pavao je poslao po Epafroditu pismo Filipljanima u kojem im je zahvalio za poslane darove. Od svih crkava, ova u Filipima je bila najdareljivija u namirivanju Pavlovih potreba. A znate i vi, Filipljani, da mi u poetku Radosne vijesti, kad odoh iz Makedonije, nijedna crkva izuzevi jedino vas nita ne dade to bih unio u Izdatak i primitak. ak ste mi i za mog boravka u Solunu poslali dvaput da mi olakate potrebu. To ne znai da traim darove. Naprotiv, traim dobitak koji se poveava na va raun. Namiren sam svim to treba, i pretjee mi: ispunjene su mi sve elje otkako sam primio od Epafrodita vau poiljku, slatki miris, prijatnu i ugodnu rtvu Bogu. Milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve zbog vaeg udjela u irenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada. Siguran sam u ovo isto da e onaj koji je poeo dobro djelo me u vama dovriti ga do Dana Isusa Krista. I pravedno je da ove osjeaje gajim prema svima vama, jer vas nosim u srcu, vas sve koji ste sudionici moje milosti kako u mojim okovima tako u obrani i utvr ivanju Radosne vijesti. Bog mi je svjedok da
479
480
302
Djela apostolska
481
482
izgaram za vama svima... I ovo je moja molitva: Neka vaa ljubav sve vie raste u pravoj spoznaji i svakom rasu ivanju da mognete prosuditi ono to je bolje: da budete isti i besprijekorni za Kristov dan, i na slavu i hvalu Boju puni roda pravednosti koja dolazi po Isusu Kristu. Boja milost odravala je Pavla u suanjstvu i osposobljavala ga da se raduje u nevoljama. S vjerom i uvjerenou pisao je svojoj brai u Filipima da je njegovo suanjstvo dovelo do napredovanja Evan elja. Ali, brao, elim da vi znate, izjavio je, da je moj poloaj veoma mnogo pripomogao irenju Radosne vijesti, tako da su moji okovi postali poznati kao okovi poradi Krista svoj carskoj tjelesnoj strai i svima ostalima, i da se veina brae, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usuuje sve vie i vie bez straha propovijedati rije Boju. U ovom Pavlovom iskustvu krije se pouka za nas jer otkriva nain na koji Bog djeluje. Gospodin moe izvesti pobjedu iz onoga to se nama ini kao propast i poraz. U opasnosti smo da zaboravimo na Boga, da gledamo ono to se vidi, umjesto da oima vjere gledamo ono to je nevidljivo. Kad nai e nesrea ili tragedija, spremni smo Boga optuiti za nemar ili okrutnost. Ako On smatra dobrim da onemogui nau korisnost u nekom podruju, mi tugujemo; ne zastanemo da pomislimo kako Bog na taj nain radi za nae dobro. Moramo nauiti da je kanjavanje dio Njegovog velikog plana i da pod palicom nevolje kranin za Uitelja katkad moe uiniti vie nego dok je radio u aktivnoj slubi. Kao primjer za kranski ivot Pavao je Filipljanima ukazao na Krista koji, premda boanske naravi, nije se ljubomorno drao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liio uzevi narav sluge i postavi slian ljudima. Kad postade kao ovjek, ponizi sam sebe postavi posluan do smrti, i to do smrti na kriu. Stoga, ljubljeni moji, nastavio je, posluni, kako ste uvijek bili ne samo kad sam ja prisutan nego jo vie sada kad sam odsutan sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se moete svidjeti. inite sve bez mrmljanja i oklijevanja, da budete besprijekorni i isti, neporona djeca Boja usred nastranog i pokvarenog narataja u kojem svijetlite kao zvijezde u svemiru, vrsto drei rije ivota, da se
Pisano u Rimu
303
mogu ponositi na Dan Kristov da nisam uzalud trao ni uzalud se trudio. Ove su rijei zapisane da pomognu svakoj dui koja se bori. Pavao uzdie mjerilo savrenstva i pokazuje kako ga je mogue dosegnuti. Nastojte da postignete svoje spasenje, kae. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama. Djelo postizanja spasenja jest djelo suradnje, zajedniki pothvat. Mora postojati suradnja izme u Boga i pokajanog grjenika. To je potrebno za oblikovanje pravih naela u karakteru. ovjek treba poduzeti ozbiljne napore da svlada ono to ga sprjeava u postizanju savrenstva. Ali da bi uspio, on u potpunosti ovisi o Bogu. Ljudski napori sami za sebe nisu dovoljni. Bez boanske pomoi i snage nita ne vrijede. Bog radi i ovjek radi. Odupiranje kunji mora potei od ovjeka, koji svoju snagu mora crpsti od Boga. S jedne je strane beskonana mudrost, suut i snaga, a s druge slabost, grjenost i potpuna bespomonost. Bog eli da vladamo sobom. Ali On nam ne moe pomoi bez naeg pristanka i suradnje. Boanski Duh djeluje preko sila i sposobnosti koje je ovjek dobio. Sami po sebi ne moemo uskladiti svoje ciljeve, elje i sklonosti s Bojom voljom; ali ako dopustimo da On u nama proizvede htijenje, Spasitelj e to postii umjesto nas: oborit e mudrovanja i svaku oholost koja se podie protiv spoznanja Boga i zarobiti svaki um na pokornost Kristu (2. Korinanima 10,5 DF). Onaj tko eli izgraditi snaan, skladan karakter, tko eli biti uravnoteeni kranin, mora dati i uiniti sve za Krista jer Otkupitelj nee priznati polovinu slubu. On mora svakodnevno uiti znaenje osobne predaje. Mora prouavati Boju rije, uiti iz nje i sluati njezine propise. Tako moe dosegnuti mjerilo kranskog savrenstva. Bog s njim radi iz dana u dan usavravajui karakter da moe opstati u vrijeme konanog ispita. A vjernik iz dana u dan pred ljudima i an elima zorno pokazuje na djelu to Evan elje moe uiniti za pala ljudska bia. Brao, ja jo ne mislim da sam to dohvatio. Ali kaem samo jedno: zaboravljajui to je nazad, ispruajui se prema onome to je naprijed, trim prema cilju da postignem nagradu nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu. Pavao je mnogo toga uinio. Od trenutka kad se opredijelio za Krista, njegov je ivot bio ispunjen neumornom slubom.
483
304
Djela apostolska
484
Putovao je od grada do grada, od zemlje do zemlje, iznosio priu o kriu, zadobivao obraenike za Radosnu vijest i osnivao crkve. Za te se crkve stalno skrbio; napisao im je mnoga pisma prepuna uputa. Katkad je radio svoj zanat da bi zaradio za svagdanji kruh. Ali u svim tim ivotnim aktivnostima Pavao nikad nije iz vida izgubio glavnu namjeru da tri k nagradi, nebeskom stanju u koje ga je Bog pozvao. Pred sobom je stalno imao cilj da bude vjeran Onomu koji mu se sam objavio na vratima Damaska. Od tog cilja nije ga mogla odvratiti nikakva sila. Uzvisiti golgotski kri to je bila pobuda koja je proimala i nadahnjivala njegove rijei i postupke. Veliki cilj koji je poticao Pavla da ide naprijed unato oskudici i tekoama treba navesti svakog kranskog radnika na potpuno posveenje slubi Bogu. Pojavit e se svjetovna privlanost da njegovu pozornost odvrati od Spasitelja, ali on treba neumorno ii k cilju pokazujui svijetu, an elima i ljudima da je nada u trenutak kad e ugledati Boje lice vrijedna svih napora i rtava. Premda suanj, Pavao nije bio obeshrabren. Mjesto toga, u pismima koja je iz Rima pisao crkvama odzvanja ton trijumfa. Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!... Ne brinite se tjeskobno ni za to, ve u svemu iznesite svoje potrebe Bogu pronjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir e Boji, koji nadilazi svaki razum, uvati srca vaa i misli vae u Kristu Isusu. Uostalom, brao, sve to je estito, to je dino, to je pravedno, to je nevino, to je ljubezno, to je na dobru glasu, i sve to je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadraj vaih misli! A moj e Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vau potrebu raskono prema svom bogatstvu... Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vaim!
305
46
Na slobodi
Dok je Pavlov rad u Rimu bio blagoslovljen obraenjem mnogih dua te jaanjem i ohrabrivanjem vjernika, poeli su se navlaiti oblaci koji su zaprijetili ne samo njegovoj sigurnosti, ve i napretku Crkve. Po dolasku u Rim bio je predan zapovjedniku carske strae, pravednom i potenom ovjeku ijoj je blagosti imao zahvaliti to je razmjerno slobodno mogao vriti djelo Evan elja. Ali prije svretka dvogodinjeg suanjstva, ovog je ovjeka zamijenio slubenik od kojeg Pavao nije mogao oekivati posebnu naklonost. idovi su u svojim naporima protiv Pavla sada bili aktivniji nego ikad, i u razvratnoj eni koju je Neron uzeo sebi za drugu suprugu nali su sposobnog pomagaa. Ona je, budui idovska prozelitkinja, uloila sav svoj utjecaj da pomogne ostvarenju njihovih krvolonih planova protiv prvaka kranstva. Pavao se od cara na kojeg je prizvao nije mogao nadati milosti. Neron je bio pokvareniji u moralu, lakoumniji u karakteru i istodobno spremniji na groznu okrutnost od bilo kojeg vladara koji mu je prethodio. Uzde vlasti nisu mogle doi u ruke veeg despota. Prva godina njegove vladavine bila je obiljeena time to je otrovao svojeg mla eg polubrata, zakonitog nasljednika prijestolja. Neron je u porocima i zloinima padao sve dublje, dok nije dao ubiti vlastitu majku, a onda i suprugu. Nije bilo zvjerstva koje ne bi poinio niti zloinakog djela pred kojim bi ustuknuo. U svakom je plemenitom umu izazivao samo odvratnost i prijezir. Pojedinosti bezakonja koja je poinio na svojem dvoru previe su poniavajue, previe grozne da bismo ih opisali. Svojom (305)
485
486
306
Djela apostolska
487
488
je razvratnom zloom izazvao zgraanje i gnuanje ak i kod mnogih koji su bili prisiljeni sudjelovati u njegovim zloinima. Takvi su bili u stalnom strahu kakve e nove grozote smisliti. No ni takvi zloini nisu pokolebali odanost njegovih podanika. Bio je priznat apsolutnim vladarom cijelog civiliziranog svijeta. tovie, ukazivali su mu boanske poasti i klanjali mu se kao bogu. S ljudskog gledita Pavao je pred takvim sucem mogao raunati samo na osudu. Ali apostol je osjeao da se, dokle god je vjeran Bogu, nema ega straiti. Onaj koji je u prolosti bio njegov zatitnik, mogao ga je jo uvijek zatititi od zlobe idova i careve moi. I Bog je zatitio svojeg slugu. Optube protiv Pavla na sasluanju nisu bile potvr ene pa je Neron, protivno opem oekivanju, a u skladu s pravdom suprotnom njegovom karakteru, sunja proglasio nevinim. Pavlu su skinuli verige; bio je opet slobodan ovjek. Da mu je su enje bilo odgo eno ili da je zbog bilo kojeg razloga ostao zatvoren u Rimu do sljedee godine, bez sumnje bi poginuo u progonstvu do kojeg je tada dolo. Tijekom Pavlova suanjstva obraenici na kranstvo su postali toliko brojni da su privukli pozornost vlasti i izazvali njihovo neprijateljstvo. Imperatorov gnjev posebno se razbuktao zbog obraenja lanova njegova kuanstva i on je ubrzo naao izgovor da krane uini predmetom svoje nemilosrdne okrutnosti. U to je vrijeme u Rimu izbio strahovit poar u kojem je izgorjela gotovo polovica grada. Sam Neron, prialo se, podmetnuo je poar, ali da bi izbjegao svaku sumnju, pokazao je veliku dareljivost pomaui beskunicima i osiromaenima. Me utim, ipak je bio optuen za taj zloin. Narod je bio uznemiren i razbjenjen, pa je Neron, da bi sebe oprao i istodobno oslobodio grad od omrznute skupine koje se bojao, za ovaj zloin optuio krane. Njegov je plan uspio i tisue Kristovih sljedbenika mukaraca, ena i djece okrutno je smaknuto. Pavao je bio pote en stranog progonstva jer je napustio Rim im je bio oslobo en. Svoje posljednje razdoblje slobode proveo je u marljivom radu po crkvama. Nastojao je uvrstiti jedinstvo izme u grkih i istonih crkava i utvrditi umove vjernika protiv lanih nauavanja koja su se uvlaila da kvare vjeru.
Na slobodi
307
Kunje i brige koje je Pavao trpio odrazile su se na njegovu tjelesnu snagu. Dolazile su slabosti koje donosi starost. Osjeao je da sada obavlja posljednje djelo, i kako je vrijeme njegova rada bivalo sve krae, jo se vie trudio. inilo se da nema granica njegovoj gorljivosti. Odluan u namjeri, brz u djelovanju, jak u vjeri, putovao je od crkve do crkve u mnogim zemljama, i svim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju nastojao ojaati ruke vjernika da bi mogli vjerno raditi na zadobivanju dua za Isusa i da bi u tekim vremenima koja su ve nailazila mogli ostati vrsti u Radosnoj vijesti i vjerno svjedoiti za Krista.
308
Djela apostolska
47
Posljednje uhienje
489
490
Pavlovo djelovanje u crkvama nakon osloba anja u Rimu nije moglo ostati nezamijeeno me u njegovim neprijateljima. Otkako je poelo Neronovo progonstvo, krani su svuda bili proglaeni opasnom sektom. Nakon nekog vremena nevjerni idovi su smislili da Pavla proglase krivim za zloin poticanja na podmetanje poara u Rimu. Nitko ni jednog trenutka nije pomislio da bi on bio kriv, ali su znali da e takva optuba, ma kako bila neuvjerljiva, zapeatiti njegovu sudbinu. Njihovim je trudom Pavao bio ponovo uhien i zasunjen; to e biti njegovo posljednje utamnienje. Na drugom putovanju u R im Pavla je pratilo nekoliko njegovih bivih suradnika; drugi su iskreno eljeli dijeliti njegov usud, ali im on nije dopustio da svoj ivot na ovaj nain izloe opasnosti. Izgledi su za njega ovaj put bili manje povoljni nego u vrijeme prijanjeg suanjstva. Progonstvo pod Neronom uveliko je smanjilo broj krana u Rimu. Tisue su umrle muenikom smru za svoju vjeru; mnogi su napustili grad, a oni koji su ostali bili su jako potiteni i zastraeni. Nakon dolaska u Rim Pavao je baen u mranu tamnicu u kojoj je trebao ostati dok ne zavri svoj ivot. Optuen za poticanje na najpodlije i najstranije zloine protiv ovoga grada i zemlje, bio je predmet opeg zgraanja. Ono nekoliko prijatelja koji su apostolu pomagali nositi terete, sada su poeli odlaziti; neki su ga napustili, a drugi su odlazili na zadae u razliite crkve. Me u prvima su otili Figel i Hermogen. A onda je Dema, obeshrabren sve guim oblacima tekoa i opasnosti, ostavio progonjenog apostola. Pavao (308)
Posljednje uhienje
309
je poslao Krescenta crkvama u Galaciji, Tita u Dalmaciju, a Tihika u Efez. Piui o ovome Timoteju, Pavao je rekao: Jedini je Luka sa mnom. (2. Timoteju 4,11) Nikad Pavlu nije bila toliko potrebna sluba njegove brae kao sada, ostarjelom od godina, muka i slabosti, zatvorenom u vlanoj, mranoj rimskoj tamnici. Sluba Luke, ljubljenog uenika i vjernog prijatelja, bila je velika utjeha Pavlu; ona mu je omoguila da ostane u vezi sa svojom braom i vanjskim svijetom. U ovo teko vrijeme Pavlovo su srce radovali esti Oneziforovi posjeti. Ovaj Efeanin toploga srca uinio je sve to je bilo u njegovoj moi da apostolu olaka teret utamnienja. Njegov voljeni uitelj bio je u okovima zbog istine, dok je on sm bio slobodan; zato nije tedio truda da Pavlovu sudbinu uini podnoljivijom. U posljednjem pismu to ga je napisao, apostol za ovog vjernog uenika kae: Neka Gospodin bude milostiv Oneziforovu domu jer me esto utjeio; nije se stidio mojih okova, ve, naprotiv, kad je doao u Rim, brino me potraio i naao neka mu dadne Gospodin da na e milosr e kod Gospodina u onaj Dan. (2. Timoteju 1,16-18) Sam Bog je u srce usadio tenju za ljubavlju i suuti. U asu muke u Getsemaniju Krist je eznuo za utjehom svojih uenika. I Pavao je, premda naizgled ravnoduan prema tekoama i stradanju, eznuo za utjehom i drutvom. Oneziforov posjet, koji je svjedoio o njegovoj vjernosti u vrijeme osame i naputenosti, obradovao je i ohrabrio onoga koji je svoj ivot proveo u slubi za druge.
491
310
Djela apostolska
48
Pavao pred Neronom
492
493
Kad je pozvan da izi e na sud pred cara Nerona, Pavao je bio svjestan da ga eka sigurna smrt. Ozbiljnost zloina za koje je bio optuen i sveope neprijateljstvo prema kranima davalo je malo nade za povoljan ishod. Me u Grcima i Rimljanima bilo je uobiajeno da optuenik smije imati odvjetnika koji e u njegovo ime govoriti pred sudom. Snagom dokazivanja, strastvenom rjeitou ili molbama, molitvama i suzama, takav je odvjetnik esto uspio izboriti povoljnu presudu za sunja ili, ako u tome nije uspio, bar umanjiti njezinu otrinu. Ali kad je Pavao iziao pred Nerona, nitko se nije usu ivao biti njegov savjetnik ili odvjetnik; nije bilo ni prijatelja koji bi zapisao optube iznesene protiv njega ili dokaze to ih je iznosio u svoju obranu. Me u kranima u Rimu nije bilo nijednog koji bi u ovom tekom asu stao uz njega. Jedini pouzdan izvjetaj o tom doga aju dao je sm Pavao u drugom pismu upuenom Timoteju: Za moje prve obrane nitko mi nije pritekao u pomo, pisao je apostol, tovie, svi su me ostavili. Neka im to Bog ne urauna! Ali mi je Gospodin pritekao u pomo i jaao me da se mojim posredstvom propovijedanje potpuno izvri i da ga uju svi pogani. I izbavljen sam od lavljih usta. (2. Timoteju 4,16.17) Pavao pred Neronom kakva oita suprotnost! Tati monarh, pred kojim je Boji ovjek trebao odgovarati za svoju vjeru, dosegnuo je vrhunac zemaljske moi, vlasti i bogatstva, kao i najveu dubinu zloina i bezakonja. Nije mu bilo premca u moi i veliini. Nije bilo nikoga da se usprotivi njegovom autoritetu, nikoga da se usprotivi njegovoj volji. Na njegovu zapovijed kretale (310)
Pavao pred Neronom
311
su mone vojske i barjaci na njegovim la ama navijetali su pobjedu. Njegov je kip stajao u sudskim dvoranama, a ukazi senatora i odluke sudaca bili su samo odjek njegove volje. Milijuni ljudi u poslunosti su se saginjali pred njegovim nalozima. Svijet se tresao od Neronova imena. Navui njegovo nezadovoljstvo znailo je izgubiti imetak, slobodu i ivot; a njegovog neodobravanja bojali su se vie od kuge. Bez novca, bez prijatelja i bez odvjetnika ostarjeli je suanj stajao pred Neronom vladarom ije je lice bilo obiljeeno sramotnim strastima to su bjesnjele u njemu, dok je lice optuenog apostola govorilo o srcu pomirenom s Bogom. Pavao je ivio ivotom siromatva, samoodricanja i patnje. Bez obzira na stalne klevete, poniavanja i zlostavljanja kojima su ga njegovi neprijatelji nastojali zastraiti, on je neustraivo drao barjak kria. Kao njegov Uitelj, i on je bio putnik bez doma i kao On ivio je da bude na blagoslov ljudskom rodu. Kako je Neron, hiroviti, raspaljivi, razvratni tiranin mogao razumjeti ili cijeniti karakter i pobude ovog Bojeg sina? Golema dvorana bila je prepuna znatieljnog, nemirnog mnotva koje se guralo da vidi i uje sve to e se dogoditi. Tu je bilo uglednih i priprostih, bogatih i siromanih, uenih i neznalica, oholih i poniznih, a nitko nije imao pravu spoznaju o putu ivota i spasenja. idovi su protiv Pavla iznijeli stare optube o zavo enju i krivovjerju, a jedni i drugi, idovi i Rimljani, optuili su ga za poticanje na podmetanje poara u gradu. Dok su protiv njega iznoene ove optube, Pavao je ostao potpuno miran. Narod i suci iznena eno su ga gledali. Prisustvovali su mnogim su enjima i vidjeli mnoge zloince, ali nikad nisu vidjeli ovjeka koji bi imao takav izgled svete smirenosti kao ovaj suanj pred njima. Otre oi sudaca, navikle da itaju s lica optuenika, uzalud su istraivale Pavlovo lice da na u neki dokaz krivnje. Kad mu je bilo doputeno da govori u svoju obranu, svi su sluali s velikim zanimanjem. Jo jednom je Pavao dobio priliku da pred iznena enim mnotvom podigne barjak kria. Dok promatra mnotvo pred sobom idove, Rimljane i strance iz mnogih zemalja dua mu biva potaknuta iskrenom eljom za njihovo spasenje. On gubi iz vida okolinu, opasnosti koje ga okruuju, straan usud koji izgleda tako blizu. Vidi samo Isusa, Zagovornika koji moli
494
495
312
Djela apostolska
496
pred Bogom za grjene ljude. Rjeitou i snagom veom od ljudske Pavao iznosi istine Radosne vijesti. Svojim sluateljima ukazuje na rtvu prinesenu za pali ljudski rod. Izjavljuje da je za ovjekovo otkupljenje plaena beskonana cijena. Da su za njega odre eni uvjeti pod kojima moe stati pred Boje prijestolje. Zahvaljujui an eoskim vjesnicima, Zemlja je povezana s Nebom i sva ljudska djela, bila dobra ili zla, otvorena su pred okom Beskonanog Suca. Tako se brani zastupnik istine. Vjeran me u nevjernima, odan me u izdajicama, stoji kao Boji predstavnik i glas mu je kao glas s Neba. Nema straha, nema tuge, nema obeshrabrenja u rijei i pogledu. Snano svjestan vlastite nevinosti, odjeven u odjeu istine, on se raduje to je Boji sin. Njegove su rijei kao poklik pobjede koji nadjaava buku borbe. On objavljuje da je djelo kojemu je posvetio svoj ivot jedino djelo koje nikad ne moe propasti. Premda on moe poginuti, Evan elje nee propasti. Bog ivi i Njegova e istina trijumfirati. Mnogi koji su tog dana pogledali u njegovo lice opaze da mu je lice poput lica an eoskoga (Djela 6,15). Nikad prije to drutvo nije ulo takve rijei. One su dodirnule strunu koja je zatreperila ak i u najotvrdnulijim srcima. Istina, jasna i uvjerljiva, sruila je zabludu. Svjetlo je zasjalo u umovima mnogih ljudi koji su nakon toga radosno slijedili njezine zrake. Istine izgovorene toga dana trebale su uzdrmati narode i ivjeti trajno, djelujui na srca ljudi kad usne koje su ih izgovorile budu utjele u grobu muenika. Nikad prije Neron nije uo istinu kao ovom prigodom. Nikad prije nije mu bila tako otkrivena krivnja njegovog vlastitog ivota. Nebesko svjetlo prodrlo je u grijehom okaljane prostorije njegove due i on je drhtao uasnut pri pomisli na sud pred koji e on, vladar svijeta, biti konano pozvan, kad e primiti pravednu nagradu za svoja djela. Bojao se apostolova Boga i nije se usu ivao osuditi Pavla kojemu nije bila dokazana nijedna optuba. Osjeaj strahopotovanja neko je vrijeme zauzdao njegov krvoedni duh. Za trenutak se Nebo otvorilo otvrdnulom i okrivljenom Neronu, i apostolov mir i istoa inili su mu se poeljnim. ak i njemu je upuen ovaj poziv milosti. Ali pomisao na oprost bila mu je ugodna samo jedan trenutak. A onda je izdana naredba da se Pavao vrati u tamnicu; kad su se za Bojim vjesnikom
Pavao pred Neronom
313
zatvorila vrata, za rimskog vladara zauvijek su se zatvorila vrata pokajanja. Nijedna zraka svjetla s Neba nikad vie nee prodrijeti kroz tamu koja ga je okruivala. Uskoro e biti izloen Bojim osvetnikim kaznama. Nedugo zatim Neron je otplovio na zloglasno putovanje u Grku, gdje je sebe i svoje carstvo osramotio podlom i poniavajuom lakoumnou. Kad se s velikom raskoi vratio u Rim, okruio se svojim dvoranima i prepustio prizorima odvratnog razvrata. Usred ovog razuzdanog slavlja na ulicama se zaula graja. Vjesnik koji je trebao ispitati uzrok, vratio se sa zastraujuom vijeu da se Galba, na elu vojske, naglo pribliava Rimu, da je u gradu ve izbila pobuna i da su ulice prepune podivljalog mnotva koje se, prijetei smru caru i svim njegovim pomagaima, brzo pribliava palai. U tom opasnom trenutku Neron se nije mogao, kao vjerni Pavao, osloniti na monoga i milosrdnog Boga. Bojei se patnji i mogueg muenja kojemu bi bio izloen od strane svjetine, bijedni je tiranin pomislio da svoj ivot skrati vlastitom rukom, ali mu je u odlunom trenutku ponestalo hrabrosti. Sam samcat sramotno je pobjegao iz grada i potraio zaklon na nekoliko kilometara udaljenom imanju, ali uzalud. Njegovo su skrovite uskoro otkrili progonitelji na konjima, a kad su se pribliili, pozvao je u pomo jednog roba i zadao si smrtonosnu ranu. Tako je tiranin Neron poginuo u dobi od trideset dvije godine.
497
314
Djela apostolska
49
Pavlovo posljednje pismo
Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj poslanici Timoteju.
498
499
Iz careve sudske dvorane Pavao se vratio u svoju eliju, svjestan da je uspio dobiti samo kratki predah. Znao je da njegovi neprijatelji nee mirovati dok ne postignu njegovu smrt. Ali je isto tako znao da je za neko vrijeme istina trijumfirala. Navijestiti raspetog i uskrslog Spasitelja pred takvim mnotvom koje ga je slualo bilo je pobjeda sama po sebi. Tog dana bilo je zapoeto djelo koje e rasti i jaati i koje e Neron i svi drugi Kristovi neprijatelji uzalud nastojati sprijeiti ili unititi. Sjedei dan za danom u mranoj eliji, svjestan da mu ivot na Neronovu rije ili pokret moe biti rtvovan, Pavao je mislio na Timoteja i odluio ga pozvati. Timoteju je bila povjerena skrb nad crkvom u Efezu i on je zbog toga ostao tamo kad je Pavao krenuo na svoje posljednje putovanje u Rim. Pavao i Timotej bili su povezani neobino dubokom i snanom ljubavlju. Od svojeg obraenja Timotej je sudjelovao u Pavlovom radu i stradanju, i prijateljstvo izme u njih dvojice sve je vie jaalo, postajalo dublje i svetije, dok Timotej ostarjelom i od rada iscrpljenom apostolu nije bio kao sin voljenom i potovanom ocu. Ne treba se uditi to je u svojoj osami Pavao eznuo da ga vidi. I u najpovoljnijim uvjetima trebalo je proi nekoliko mjeseci prije nego to Timotej iz Male Azije stigne u Rim. Pavao je znao da mu je ivot nesiguran pa se bojao da e Timotej stii prekasno. Imao je vane savjete i upute za mladia kojemu je povjerena (314)
315
velika odgovornost; i dok ga je pozivao da do e bez oklijevanja, diktirao je svjedoanstvo umirueg koje moda nee imati priliku izrei. Duom ispunjenom brinom ljubavlju za svojeg sina u Evan elju i za crkvu povjerenu njegovoj brizi, Pavao je nastojao u Timoteja utisnuti vanost vjernosti njegovom svetom zadatku. Pavao je pismo poeo pozdravom: Timoteju, ljubljenom sinu. Milost, milosr e i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina naega! Zahvaljujem Bogu kojemu sluim, kao i moji pre i, istom savjesti dok te se bez prestanka no i dan sjeam u svojim molitvama. Zatim je uvjeravao Timoteja u potrebu za vrstinom u vjeri. Zato ti pripominjem, pisao je, da raspiri Boju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije dao duh bojaljivosti, ve duh snage, ljubavi i trijeznosti. Prema tome, ne stidi se svjedoanstva za naega Gospodina ni mene, njegova sunja! Naprotiv, dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest, oslanjajui se na snagu Boga. Pavao je molio Timoteja da se prisjeti kako je bio pozvan svetim zvanjem da navijesti snagu Onoga koji obznani ivot i besmrtnost Radosnom vijesti, za koju sam, rekao je, ja postavljen glasnikom, apostolom i uiteljem. Zbog toga ovo i trpim, ali se ne stidim, jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da on moe sauvati povjereno mi blago do onoga Dana. Tijekom duge slube Pavao se nikad nije pokolebao u odanosti svojem Spasitelju. Gdje god bio bilo pred smrknutim farizejima ili pred rimskim vlastima; bilo pred razularenom svjetinom u Listri ili osu enim grjenicima u makedonskoj tamnici; bilo da se obraa uspanienim mornarima na la i osu enoj na propast ili da stoji pred Neronom u obrani svojeg ivota nikad se nije stidio djela koje je zastupao. Jedini veliki cilj njegova kranskog ivota bio je da slui Onomu ije ga je ime neko ispunjavalo prijezirom, i od ovog cilja nije ga moglo odvratiti ni protivljenje ni progonstvo. Njegova vjera, koja je postala snana zahvaljujui trudu i ista zahvaljujui rtvi, uzdizala ga je i jaala. Ti se, dakle, sine moj, nastavio je Pavao, jaaj milou Krista Isusa! Ono to si od mene uo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji e biti sposobni i druge pouiti! Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!
500
501
316
Djela apostolska
502
Pravi Boji propovjednik nee ustuknuti pred tegobama i odgovornostima. Iz Izvora koji nikad ne ostavlja na cjedilu one koji trae boansku silu, on crpi snagu koja ga osposobljava da se suoi s kunjama i nadvlada ih i da izvri dunosti koje mu je Bog povjerio. Narav milosti koju prima poveava njegovu sposobnost da upozna Boga i Njegova Sina. Njegova dua iskazuje silnu tenju da izvri Uitelju ugodnu slubu. I dok napreduje kranskim putem, on jaa milou u Isusu Kristu (DF). Ova ga milost osposobljava da bude vjeran svjedok onoga to je uo. On ne prezire i ne zanemaruje znanje koje je primio od Boga, ve ga povjerava vjernim ljudima koji e ga prenijeti drugima. U posljednjem pismu Timoteju Pavao je pred mladog suradnika uzdignuo ideal ukazujui na dunosti koje prenosi na njega kao Kristovog propovjednika. Marljivo nastoj da se pokae pred Bogom kao prokuan, pisao je apostol, kao radnik koji se nema ega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu! Od mladenakih strasti bjei! Tei za pravednou, vjerom, ljubavlju i onim to donosi spasenje, zajedno s onima koji ista srca zazivaju Gospodina! A luda i nezauzdana zapitkivanja odbaci, svjestan da ra aju sva ama! A sluga se Gospodnji ne smije sva ati, ve prema svima mora biti ljubezan, sposoban pouiti i pretrpjeti; protivnike e ukoriti blagou, ne bi li im Bog dao obraenje da potpuno upoznaju istinu. Apostol je upozorio Timoteja na lane uitelje koji e nastojati ui u Crkvu. Ali ovo znaj, izjavio je, u posljednje e doba nastati teka vremena, jer e ljudi biti samoivi, lakomi, umiljeni, oholi, psovai, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici... Oni e sauvati vanjski oblik pobonosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni! Zli [e] ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, nastavio je, napredovati iz zla u gore. A ti ostani u onome to si nauio i vrstom vjerom prihvatio, jer zna od kojih si to nauio i jer od djetinjstva poznaje sveta Pisma koja te mogu uiniti mudrim za spasenje... Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da ovjek Boji bude savren opremljen za svako djelo ljubavi. Bog je osigurao obilje sredstava za uspjenu borbu protiv zla koje je u svijetu. Biblija je bojna oprema kojom se moemo opremiti za borbu. Opaimo se istinom. Obucimo oklop pravednosti. U naim rukama mora biti tit vjere, na glavi ka-
317
ciga spasenja, a maem Duha, to jest rijeju Bojom, trebamo prokriti put kroz prepreke i zamke grijeha. Pavao je znao da Crkvi predstoji vrijeme velike opasnosti. Znao je da e oni koji se budu brinuli za crkve morati obaviti vjeran i ozbiljan posao. Zato je pisao Timoteju: Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom koji e suditi ive i mrtve i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom: propovijedaj rije pristupi (k vjernicima) bilo da im je zgodno, bilo nezgodno kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke. Ovaj sveani poziv upuen tako gorljivom i vjernom ovjeku kao to je bio Timotej, snano je svjedoanstvo o vanosti i odgovornosti rada propovjednika Radosne vijesti. Pozivajui Timoteja da stane pred Boji sud, Pavao ga moli da propovijeda Rije, a ne ljudska kazivanja i obiaje; da bude spreman posvjedoiti za Boga kad god mu se prui prilika pred velikim skupovima i u privatnom krugu, na putu ili kraj ognjita, prijateljima i neprijateljima, bio u sigurnosti ili izloen tegobama i opasnostima, prijekoru i gubitku. Bojei se da bi Timoteja blagi, krotki duh mogao navesti da izbjegava bitan dio njegova rada, Pavao ga je pozvao da bude dosljedan u karanju grijeha i da otro ukorava krivce za velika zla. Ali to treba initi u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke. Trebao je pokazati Kristovu strpljivost i ljubav, objanjavajui i potkrepljujui svoje ukore istinama Rijei. Teko je mrziti i koriti grijeh a istodobno imati saaljenja i njenosti prema grjeniku. to se vie budemo trudili da postignemo svetost srca i ivota, to emo biti osjetljiviji za grijeh i odluniji u neodobravanju svakog odstupanja od dobra. Moramo se uvati nepotrebne otrine prema krivcu, ali isto tako moramo paziti da ne izgubimo iz vida strahovitu grjenost grijeha. Potrebno je da prema zabludjelome pokaemo strpljenje i ljubav nalik Kristovoj, ali isto tako postoji opasnost da pokaemo tako veliko razumijevanje za njegovu zabludu da e ukor smatrati nezasluenim pa e ga odbaciti kao neprilian i nepravedan. Propovjednici Evan elja katkad ine veliku tetu doputajui da se njihovo strpljenje izrodi u snoljivost prema grijehu i ak sudjelovanje u njemu. Tako nalaze isprike i ublaavaju ono to Bog osu uje, pa nakon nekog vremena postaju tako zasli-
503
504
318
Djela apostolska
505
jepljeni da pohvaljuju upravo one koje su po Bojoj zapovijedi trebali ukoriti. Onaj koji je svoje duhovno prosu ivanje otupio grjenom blagou prema onima koje Bog osu uje, na kraju e uiniti vei grijeh otrinom i grubou prema onima koje Bog prima. Mnogi koji tvrde da su krani i smatraju se ovlatenima pouavati druge, oholou ljudske mudrosti, preziranjem utjecaja Svetog Duha i gnuanjem prema istinama Boje Rijei bit e navedeni da se okrenu od Bojih zahtjeva. Pavao je rekao Timoteju: Jer doi e vrijeme kad ljudi nee podnositi zdrave nauke, nego e prema svojim strastima sebi nagomilati uitelje koji im kaklju ui, te e odvratiti ui od istine, a okrenut e se bajkama. Ovdje apostol ne govori o onima koji su otvoreni nevjernici, ve o nazovikranima koji se priklanjaju svojem vodiu i tako postaju robovi vlastitog ja. Takvi su voljni sluati samo ona nauavanja koja ih ne kore za njihove grijehe niti osu uju za ljubav prema zadovoljstvima. Njih vrije aju jasne rijei vjernih Bojih slugu i zato biraju uitelje koji e ih hvaliti i laskati im. A me u onima koji tvrde da su propovjednici ima takvih koji propovijedaju miljenja ljudi umjesto Boje rijei. Nevjerni svojem zadatku oni odvode na stranputicu one koji od njih oekuju duhovno vodstvo. U propisima svojeg svetog Zakona Bog je dao savreno pravilo za ivot. On je objavio da e ovaj Zakon, u kojemu se ne moe promijeniti ni jedna jota ili kovrica, do svretka vremena zadrati zahtjeve u odnosu na ljudska bia. Krist je doao da uzvelia i proslavi Zakon. On je pokazao da je utemeljen na irokoj osnovi ljubavi prema Bogu i prema ovjeku i da je poslunost svim njegovim propisima ovjekova dunost. On je u svojem vlastitom ivotu dao primjer poslunosti Bojem zakonu. U propovijedi na gori pokazao je kako njegovi zahtjevi obuhvaaju vie od vanjskih postupaka i uzimaju u obzir misli i nakane srca. Ako ljudi posluaju Zakon, on ih navodi da se odreknu bezbonosti i svjetskih pouda i da ive umjereno, pravedno i pobono u ovome svijetu (Titu 2,12). Ali neprijatelj svake pravednosti zarobio je ovaj svijet i naveo mukarce i ene na neposlunost Zakonu. Kako je Pavao predvidio, mnogi su se odvratili od jasnih, ozbiljnih istina Boje rijei i izabrali uitelje koji
319
im iznose milozvune bajke. Mnogi propovjednici i drugi ljudi nogama gaze Boje zapovijedi. Tako se vrije a Stvoritelj svijeta, a Sotona se trijumfalno smije uspjelom planu. Sve vei prijezir prema Bojem zakonu izaziva sve veu odbojnost prema vjeri, sve veu oholost, ljubav prema zadovoljstvima, neposluh roditeljima i poputanje sebi; a ljudi koji razmiljaju, svuda zabrinuto pitaju: to se moe uiniti da se isprave ova alarmantna zla? Odgovor nalazimo u Pavlovim savjetima upuenim Timoteju: Propovijedaj Rije! U Bibliji nalazimo jedina sigurna naela djelovanja. Ona je prijepis Boje volje, izraz boanske mudrosti. Ona ljudskom razumu razjanjava velike ivotne probleme i svima koji potuju njezine propise pokazat e se kao siguran vodi koji e ih sauvati da svoj ivot ne utroe u pogrjeno usmjerene napore. Bog je objavio svoju volju i za ovjeka je nerazumno sumnjati u ono to je silo s Njegovih usana. Nakon to je progovorila Beskonana Mudrost, nema sumnjivih pitanja koja bi ovjek trebao rijeiti, nema kolebljivih mogunosti kojima bi se trebao prilagoditi. Sve to se od njega oekuje jest otvoreno, ozbiljno slaganje s objavljenom Bojom voljom. Poslunost je najuzvieniji nalog razuma kao i savjesti. Pavao je nastavio sa svojom molbom: A ti budi trijezan u svemu, podnesi patnje, vri djelo propovjednika Radosne vijesti, ispuni svoju dunost do kraja! Pavao je znao da e uskoro zavriti utrku pa je elio da Timotej zauzme njegovo mjesto, da uva Crkvu od bajki i krivovjerja kojim e je neprijatelj, na razne naine, nastojati udaljiti od jednostavnosti Evan elja. Savjetovao ga je da se uva svih svjetovnih poslova i da se ne zaplie u ono to bi ga moglo prijeiti da se potpuno preda radu za Boga; da s radou trpi protivljenje, prijekor i progonstvo u kojem e se oitovati njegova vjernost; da u cijelosti dokae svoju slubu koristei se svim raspoloivim sredstvima kako bi inio dobro onima za koje je Krist umro. Pavao je svojim ivotom svjedoio za istine koje je nauavao i u tome je bila njegova snaga. Srce mu je bilo ispunjeno dubokim, trajnim osjeajem odgovornosti; radio je u tijesnoj zajednici s Onim koji je izvor pravde, milosr a i istine. vrsto se drao Kristovog kria kao jedinog jamstva za uspjeh. Spasiteljeva ljubav bila je trajna pobuda koja ga je odravala u borbi sa sobom i borbi protiv zla, dok je u slubi za Krista iao naprijed
506
507
320
Djela apostolska
508
ne obazirui se na neljubaznost svijeta i protivljenje svojih neprijatelja. Crkvi je u ove opasne dane potrebna vojska radnika koji su, kao Pavao, sebe odgojili da budu korisni, koji imaju duboko iskustvo s Bogom i koji su ispunjeni ozbiljnou i gorljivou. Potrebni su joj posveeni, portvovni ljudi; ljudi koji nee izbjegavati tegobe i odgovornost; ljudi koji su hrabri i vjerni; ljudi u ijim je srcima Krist nada slave; ljudi koji e propovijedati rije usnama dodirnutim svetim ognjem. Boje djelo propada zbog nedostatka takvih radnika, a kobne zablude kao smrtonosni otrov kaljaju moral i gase nade velikog dijela ljudskog roda. Dok vjerni, radom izmoreni nositelji barjaka polau svoj ivot za istinu, tko e istupiti da zauzme njihovo mjesto? Hoe li nai mladi ljudi prihvatiti svetu zadau iz ruku svojih otaca? Pripremaju li se da popune mjesta ispranjena smru vjernih? Hoe li potovati apostolovu molbu, uti poziv na dunost usred poticaja na sebinost i slavoljublje koji vrebaju mlade? Pavao je zavrio pismo osobnom porukom upuenom raznim pojedincima i ponovio hitan zahtjev da Timotej to prije do e k njemu, ako je mogue, prije zime. Govorio je o svojoj osamljenosti prouzroenoj time to su ga napustili neki njegovi prijatelji, a drugi su nuno morali otii; a ukoliko bi Timotej oklijevao krenuti bojei se da je potreban crkvi u Efezu, Pavao je rekao kako je ve poslao Tihika da popuni njegovo mjesto. Nakon to je spomenuo svoje su enje pred Neronom, injenicu da su ga njegova braa napustila i okrepljujuu milost Boga koji uva Savez, Pavao je zavrio pismo preporuivi voljenog Timoteja zatiti velikog Pastira koji e se i dalje skrbiti za svoje stado, premda potpastiri mogu biti oboreni.
321
50
Osu en na smrt
Za Pavlovog posljednjeg su enja pred Neronom, vladara se tako snano dojmila snaga apostolovih rijei da je odga ao donoenje presude pa optuenog Bojeg slugu niti je oslobodio niti osudio. Ali vladareva zloba prema Pavlu uskoro se vratila. Ogoren to ne moe zaustaviti irenje kranske vjere, ak ni u svojem carskom kuanstvu, odluio je da apostola pogubi im na e naoko uvjerljiv razlog. Nedugo zatim Neron je proglasio odluku kojom je Pavao osu en na mueniku smrt. Budui da se rimskog gra anina nije smjelo podvrgnuti muenju, bio je osu en na odsijecanje glave. Pavao je potajno odveden do stratita. Samo je nekolicini promatraa bilo doputeno da budu prisutni jer su se njegovi progonitelji, uznemireni snagom njegova utjecaja, bojali da bi se prisustvovanjem njegovom pogubljenju neki mogli obratiti na kranstvo. Ali ak su i okorjeli vojnici koji su ga sprovodili sluali njegove rijei i s u enjem gledali kako vedro i ak radosno oekuje smrt. Za neke koji su prisustvovali pogubljenju, njegov duh opratanja svojim ubojicama i nepokolebljivo pouzdanje u Krista do samog kraja pokazalo se mirisom za ivot. Vie njih prihvatilo je Spasitelja kojeg je Pavao propovijedao i nedugo zatim svoju vjeru neustraivo zapeatilo vlastitom krvlju. Pavlov je ivot do posljednjeg trenutka svjedoio o istinitosti rijei to ih je uputio Korinanima: Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je zasvijetlio u naim srcima da osvijetli spoznaju slave Boje na licu Kristovu. Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspjenost pripisuje Bogu, a ne nama. U svemu trpimo nevolje, ali (321)
509
510
322
Djela apostolska
511
512
nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne oajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uniteni. Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na naem tijelu oituje i ivot Isusov. (2. Korinanima 4,6-10) Svoju dostatnost nije vidio u sebi, ve u prisutnosti i djelovanju boanskog Duha koji mu je ispunjavao duu i svaku misao dovodio u pokornost Kristovoj volji. Prorok objavljuje: Narod pravedni... uva mir, jer se u te uzda. (Izaija 26,3) Nebeski mir koji se vidio na Pavlovom licu zadobio je mnoge due za Evan elje. Pavao je bio okruen ozrajem Neba. Svi koji su se druili s njim osjeali su utjecaj njegovog zajednitva s Kristom. Njegov vlastiti ivot bio je primjer istine koju je navijetao i to je davalo osvjedoavajuu snagu njegovom propovijedanju. U tome lei snaga istine. Prirodan, nesvjestan utjecaj svetog ivota najuvjerljivija je propovijed koja se moe iznijeti u prilog kranstvu. Argument, ak i kad ga se ne moe pobiti, moe izazvati samo protivljenje; ali poboni primjer ima snagu kojoj se nije mogue potpuno oduprijeti. U brizi za one koje e uskoro napustiti a koji e se morati boriti s predrasudama, mrnjom i progonstvom, apostol je iz vida izgubio vlastito stradanje. Ono nekoliko krana koji su ga pratili do stratita nastojao je ojaati i ohrabriti ponavljanjem obeanja danih onima koji su progonjeni radi pravednosti. Uvjeravao ih je da nee izostati nita od onoga to je Gospodin rekao a odnosi se na Njegovu iskuanu i vjernu djecu. Moda e im za kratko biti teko zbog mnogobrojnih kunji; moda e biti lieni zemaljske utjehe; ali neka ohrabre svoja srca sigurnou Boje vjernosti govorei: Znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moan poklad moj sauvati. (2. Timoteju 1,12 DF) Uskoro e prestati no nevolja i patnji, a onda e svanuti jutro mira i savrenog dana. Apostol je gledao u slavnu budunost, ne s nesigurnou ili strahom, ve s radosnom nadom i velikom enjom. Dok stoji na stratitu, on ne vidi krvnikov ma ni zemlju koja e ubrzo primiti njegovu krv; tog ljetnog dana gleda u mirno plavo nebo k prijestolju Vjenoga. Ovaj ovjek vjere promatra ljestve iz Jakovljeva vi enja to prikazuju Krista koji je povezao Zemlju s Nebom, prolaznog ovjeka s beskonanim Bogom. Vjera mu jaa kad se prisjea
Osu en na smrt
323
patrijarha i proroka koji su se oslanjali na Onoga koji je njegova potpora i utjeha i za koga daje svoj ivot. Od tih svetih ljudi, koji su iz stoljea u stoljee svjedoili za svoju vjeru, uje uvjeravanje da je Bog istinit. Svoje sudrugove apostole, koji su propovijedajui Kristovo Evan elje poli da se suoe s vjerskom zaslijepljenou i poganskim praznovjerjem, progonstvom i prijezirom, koji nisu marili za svoj ivot samo da bi mogli visoko uzdignuti svjetlo kria usred mranog labirinta nevjere njih uje kako svjedoe o Isusu kao Sinu Bojem, Spasitelju svijeta. Sa sprava za muenje, s lomaa, iz tamnica, iz brloga i pilja do njegovih uiju dopiru pobjedniki poklici muenika. On uje svjedoenje nepokolebljivih dua koje, premda bijedne, napaene i muene, neustraivo i ozbiljno svjedoe za vjeru izjavljujui: Znam komu sam vjerovao. Ovi, dajui svoj ivot za vjeru, navijetaju svijetu da Onaj u koga su se pouzdali moe zauvijek spasiti. Otkupljen Kristovom rtvom, opran od grijeha u Njegovoj krvi i obuen u Njegovu pravednost, Pavao je u sebi osvjedoen da je njegova dua dragocjena u oima Otkupitelja. Njegov je ivot skriven s Kristom u Bogu i on je uvjeren da Onaj koji je pobijedio smrt moe sauvati ono to je Njemu povjerio. Njegov se um hvata Spasiteljeva obeanja: Ja u ga uskrsnuti u posljednji dan. (Ivan 6,40 A) Misli su mu usredotoene na drugi dolazak njegovog Gospodina. I dok se sputa krvnikov ma i oko muenika okupljaju sjene smrti, njegova posljednja misao skae naprijed, kao to e i prva u trenutku velikog bu enja, ususret Davatelju ivota koji e ga primiti u radost blagoslovljenih. Mnogo je stoljea prolo od dana kad je ostarjeli Pavao prolio svoju krv kao svjedok za rije Boju i za svjedoanstvo Isusa Krista. Nije bilo vjerne ruke koja bi za budue narataje zabiljeila posljednje prizore u ivotu ovog svetog ovjeka, ali nam je Nadahnue sauvalo njegovo svjedoenje pred smrt. Njegov je glas kao zvuk trube odjekivao kroz sve vjekove do danas, a njegova je odvanost hrabrila tisue svjedoka za Krista budei u tisuama oja enih dua odjek njegove trijumfalne radosti: Ve se moja krv izlijeva u Boju ast, vrijeme je moje smrti blizu. Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovrio, vjeru sauvao. Ve mi je pripravljen vijenac pravednosti koji e mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu eljeli njegov dolazak. (2. Timoteju 4,6-8)
513
324
Djela apostolska
51
Vjerni potpastir
Ovo je poglavlje zasnovano na Prvoj Petrovoj poslanici.
514
515
U Djelima apostolskim malo je govora o kasnijem radu apostola Petra. Tijekom godina slube nakon izlijevanja Duha na Pedesetnicu, bio je me u onima koji su neumorno nastojali doprijeti do idova koji su dolazili u Jeruzalem da se u vrijeme godinjih blagdana poklone u hramu. Kako se umnoavao broj vjernika u Jeruzalemu i u drugim mjestima u koja su otili vjesnici kria, talenti koje je imao Petar pokazali su se neprocjenjivo vrijednima za prvu kransku Crkvu. Utjecaj njegova svjedoenja o Isusu iz Nazareta irio se nadaleko. Na Petru je poivala dvostruka odgovornost. Pred nevjernicima je odluno svjedoio o Mesiji i ozbiljno radio na njihovom obraenju; istodobno se posebno posvetio vjernicima jaajui ih u Kristovoj vjeri. Nakon to se odrekao sebe i shvatio da se u potpunosti mora osloniti na boansku silu, Petar je dobio poziv da djeluje kao potpastir. Krist mu je, prije nego to Ga se odrekao, rekao: Kad k sebi do e, uvrsti svoju brau. (Luka 22,32 DF) Ovim je rijeima najavio opiran i djelotvoran rad koji e apostol u budunosti obavljati za one koji e pristupiti vjeri. Za taj rad Petra je pripremilo iskustvo grijeha, stradanja i pokajanja. Tek kad je postao svjestan vlastite slabosti, mogao je shvatiti potrebu vjernika da se oslone na Krista. Usred oluje kunji nauio je da ovjek moe biti siguran samo ako se, potpuno nesiguran u sebe, osloni na Spasitelja. (324)
Vjerni potpastir
325
Za posljednjeg Kristovog susreta s uenicima pokraj jezera Petru je, kuanom triput ponovljenim pitanjem: Ljubi li me? (Ivan 21,15-17), vraeno mjesto me u Dvanaestoricom. Povjeren mu je posao; trebao je pasti Gospodnje stado. Sada je, obraen i prihvaen, trebao ne samo nastojati da spasi one izvan stada, ve je trebao biti i pastir ovcama. Krist je Petru spomenuo samo jedan uvjet slube: Ljubi li me? Ovo je bitna karakteristika. Premda je Petar mogao posjedovati sve druge vrline, bez ljubavi prema Kristu ne bi mogao biti vjerni pastir Bojeg stada. Znanje, dobrota, rjeitost, gorljivost sve to je bitno za dobar rad, ali bez Kristove ljubavi u srcu djelo kranskog propovjednika je promaaj. Kristova ljubav nije nestalan osjeaj, ve ivo naelo koje se treba oitovati kao trajna sila u srcu. Ako su karakter i ponaanje pastira prikaz istine koju zastupa, Gospodin e na njegov rad staviti peat svojeg odobravanja. Pastir i stado postat e jedno, ujedinjeni u zajednikoj nadi u Kristu. Spasiteljev nain postupanja s Petrom bio je pouka za njega i njegovu brau. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina, ljubav kojom ga je Isus ljubio nikad se nije pokolebala. I kad je apostol preuzeo slubu navijetanja Rijei drugima, trebao je prijestupniku pristupiti sa strpljenjem, saaljenjem i ljubavlju koja oprata. Drei na umu svoju vlastitu slabost i promaaj, trebao je s ovcama i janjcima povjerenim njegovoj skrbi postupati njeno kao to je Krist s njim postupio. Budui da su zla, ljudska su bia sklona postupati bez njenosti prema onima koji su izloeni kunji i lutanju. Ona ne mogu itati srce; nemaju pojma o njihovoj borbi i boli. Trebaju nauiti to je ukor ljubavi, udarac koji ranjava da bi iscijelio, upozorenje koje daje nadu. Petar je tijekom svoje slube vjerno bdio nad stadom povjerenim njegovoj brizi i tako se pokazao dostojnim zadatka i odgovornosti koju mu je Spasitelj povjerio. Uvijek je uzdizao Isusa iz Nazareta kao Nadu Izraela, Spasitelja ljudskog roda. Dopustio je da njegovim ivotom upravlja Veliki Radnik. Svime to mu je bilo na raspolaganju nastojao je poduiti vjernike za aktivnu slubu. Njegov poboni primjer i neumorna aktivnost nadahnuli su mnoge perspektivne mlade ljude da se potpuno posvete propovjednikoj slubi. Kako je vrijeme protjecalo, tako je rastao utjecaj apostola kao odgojitelja i vo e; i premda je
516
517
326
Djela apostolska
518
uvijek nastojao raditi posebno za idove, posvjedoio je u mnogim zemljama i ojaao vjeru mnogih u Radosnu vijest. U kasnijim godinama svoje slube Petar je bio potaknut da pie vjernicima rasijanim me u poganima Ponta, Galacije, Kapadocije, Azije i Bitinije. Svojim je pismima obnavljao odvanost i jaao nadu onih koji su trpjeli kunje i nevolje te obnavljao dobra djela onih koji su zbog mnogih kunji bili u opasnosti da se prestanu oslanjati na Boga. Iz ovih se pisama vidi da ih je pisao netko tko je bio izloen obilnom stradanju za Krista, ali i Njegovoj utjesi; netko ije je cijelo bie bilo preobraeno milou i ija je nada u vjeni ivot bila sigurna i vrsta. Na samom poetku prvog pisma ostarjeli Boji sluga pripisuje svome Gospodinu razlog za hvalu i zahvalnost: Neka bude hvaljen Bog, Otac naega Gospodina Isusa Krista, uskliknuo je, koji nas po svome velikom milosr u uskrsnuem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za ivu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu batinu koja vam stoji sauvana u nebesima, vama koje snaga Boja po vjeri uva za spasenje to ve stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Ovoj su se nadi u zajamenu batinu na novoj Zemlji radovali prvi krani, ak i u vrijeme tekih nevolja i stradanja. Zato ete klicati od radosti, pisao je Petar, iako se jedan as ako to mora biti budete oalostili raznim kunjama, da se vrijednost vae vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kua u vatri, pokae na hvalu, slavu i ast u asu kad se objavi Isus Krist, koga ljubite iako ga niste vidjeli... klicat ete od veselja neizrecivom i proslavljenom radosti, jer ete postii cilj svoje vjere: spasenje duama. Apostolove rijei napisane su za vjernike svih vremena; one imaju posebnu vrijednost za one koji ive u vrijeme kad blizu je svretak svega. Njegove upute i opomene, njegove rijei vjere i odvanosti potrebne su svakoj dui koja svoju vjeru eli sauvati vrsto... do svretka (Hebrejima 3,14). Apostol je vjernike nastojao pouiti koliko je vano sauvati um da se ne bavi zabranjenim predmetima i svoju snagu ne troi na ono to je beznaajno. Oni koji ne ele upasti u Sotonine zamke moraju uvati pristupe dui; moraju izbjegavati itanje, gledanje i sluanje onoga to navodi na neiste misli. Ne smiju dopustiti da se um nasumce bavi svakim predmetom koji mu moe nametnuti neprijatelj dua. Srce treba vjerno u-
Vjerni potpastir
327
vati jer e u protivnom zlo izvana probuditi zlo unutra i dua e lutati u mraku. Zato opaite svoje bokove, to jest svoj um, pisao je Petar, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja e vam se donijeti u asu kad se objavi Isus Krist... ne oblikujte se prema negdanjim strastima strastima iz vremena vaeg neznanja, ve kao to je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu ivljenju, jer stoji pisano: Budite sveti jer sam ja svet! Provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tu ini! Znajte da niste otkupljeni neim raspadljivim srebrom ili zlatom od svoga bezvrijednog, od otaca batinjenog naina ivota, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta. On je, istina, bio prije poznat (i predodre en), prije postanka svijeta, ali se tek na kraju vremena oitova zbog vas. Po njemu vjerujete u Boga, koji ga je uskrisio od mrtvih i koji ga je proslavio, tako da vaa vjera puna nade bude usmjerena k Bogu. Da se spasenje ljudi moglo kupiti srebrom i zlatom, kako bi to lako mogao ostvariti Onaj koji kae: Moje je zlato, moje je srebro! (Hagaj 2,8) No prijestupnika se moglo otkupiti samo dragocjenom krvlju Sina Bojeg. Plan spasenja predvi ao je rtvu. Apostol Pavao je pisao: Ta poznato vam je milosr e Gospodina naega Isusa Krista, kako je radi vas od bogataa postao siromah da vi postanete bogatai njegovim siromatvom. (2. Korinanima 8,9) Krist je sebe predao za nas da bi nas mogao izbaviti od svake bezbonosti. A kao krunski blagoslov spasenja, milosni dar Boji jest ivot vjeni u Kristu Isusu, Gospodinu naemu (Rimljanima 6,23). Poto ste pokoravanjem istini oistili svoje due da postignete bratsku ljubav, nastavio je Petar, istim srcem ljubite arko jedan drugoga. Boja rije istina sredstvo je preko kojega Gospodin oituje svojeg Duha i snagu. Poslunost rijei donosi plod traene kvalitete nehinjeno bratoljublje (DF). Ova je ljubav nebeskog podrijetla i vodi uzvienim pobudama i nesebinim postupcima. Kad istina postane trajno naelo u ivotu, dua se ponovo ra a ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeju ivoga i vjenog Boga. Ovo je novoro enje posljedica primanja Krista kao Boje Rijei. Kad Sveti Duh utisne u srce boanske istine, bude se nova shvaanja i dotad uspavana energija biva potaknuta na suradnju s Bogom.
519
520
328
Djela apostolska
521
522
Tako je bilo kod Petra i njegovih drugova uenika. Krist je objavio istinu svijetu. On je posijao neraspadljivo sjeme Boju rije u srca ljudi. Ali mnoge od najdragocjenijih pouka Velikog Uitelja iznesene su onima koji ih nisu razumjeli. Kad je nakon Njegova uzaaa Sveti Duh podsjetio uenike na Njegove pouke, probudila su se njihova uspavana osjetila. Znaenje ovih istina bljesnulo je u njihovom umu kao nova objava i u njihove se misli ugnijezdila istina, ista i neiskrivljena. Tada su primili udesno iskustvo Kristova ivota. Rije je posvjedoila njima, ljudima koje je On izabrao, pa su navijestili silnu istinu: I Rije tijelom postala i nastanila se me u nama... Uistinu, svi mi primismo od njegove punine: milost za milost. (Ivan 1,14.16) Apostol je pozvao vjernike da prouavaju Pisma, jer ako ih pravilno razumiju, mogu osigurati vjenost. Petar je shvatio da e u ivotu svake due koja e na kraju pobijediti biti tekoa i nevolja, ali je isto tako znao da e poznavanje Pisma pomoi osobi izloenoj kunji da se podsjeti obeanja koja e tjeiti srce i jaati vjeru u Svemoguega. Svaki je, naime, ovjek kao trava, ustvrdio je, sva njegova slava kao cvijet od trave: trava se osui i cvijet joj otpadne, a rije Gospodnja zauvijek ostaje! A to je ta rije koja vam je navijetena kao Radosna vijest. Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloe i svaku vrstu lukavtine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja. Budui da ste tek ro ena djeica, eznite za onim istim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin. Mnogi vjernici kojima je Petar upuivao svoja pisma ivjeli su usred pogana i puno je toga ovisilo o tome hoe li ostati vjerni uzvienom pozivu svojeg zvanja. Apostol ih je podsjeao na prednosti koje imaju kao sljedbenici Isusa Krista. Vi ste, naprotiv, pisao je, izabrani rod, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod odre en za Boju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. Neko niste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Boji; neko bez milosr a, a sada ste postigli milosr e. Ljubljeni, opominjem vas: budui da ste tu inci i stranci, klonite se tjelesnih pouda, jer one vojuju protiv due! Vladajte se lijepo me u poganima da bi u onome u emu vas sada
Vjerni potpastir
329
kleveu kao zloince, zbog vaih dobrih djela, kad ih promatraju, pomno hvalili Boga na dan poho enja! Apostol je jasno pokazao kako se vjernici trebaju ponaati prema gra anskim vlastima: Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upraviteljima, jer ih on alje da kanjavaju one koji ine zlo, a pohvaljuju one koji ine dobro! Ovo je, naime, volja Boja: da inei dobro uutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi. Pokoravajte se kao slobodni, ali ne sluei se slobodom kao izgovorom za svoju zlou, nego kao sluge Boje! Sve potujte, brau ljubite, Boga se bojte, kralja astite! Slugama je savjetovao da budu pokorni svojim gospodarima sa svim dunim potovanjem, ne samo dobrima i blagima nego i onima koji su mune udi! Kakva je naime, slava, objasnio je apostol, u tome ako ete krivi strpljivo podnositi udarce? Ali ako ete strpljivo podnositi trpei to dobro inite, to je ugodno kod Boga. Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama; on koji ne uini grijeha i u ijim se ustima ne na e prijevare; on koji vrije an nije zauzvrat vrije ao, muen nije prijetio, nego je to preputao pravednomu Sucu; on koji osobno u svom tijelu nae grijehe uznese na kri da mi, umrijevi svojim grijesima, ivimo pravednosti; on ijim ste modricama izlijeeni. Lutali ste naime kao ovce, ali ste se sada vratili k pastiru i uvaru dua svojih. Apostol je upuivao ene u vjeri da budu edne u razgovorima i skromne u odijevanju i ponaanju. Va nakit neka ne bude vanjski, savjetovao je, umjetno spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita, oblaenje raskonih haljina nego skrivenost srce obueno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh ono to je dragocjeno pred Bogom. Ova pouka vrijedi za vjernike svih vremena. Prepoznat ete ih po njihovim plodovima. (Matej 7,20) Unutarnji ukras krotkog i mirnog duha jest dragocjen. U ivotu pravog kranina vanjsko je ukraavanje uvijek u skladu s unutarnjim mirom i svetosti. Ako, dakle, tko hoe ii za mnom, rekao je Krist, neka se odree samog sebe, neka uzme svoj kri i neka me slijedi! (Matej 16,24) Kraninov ivot obiljeavat e samoodricanje i portvovnost. Dokaz da je ukus obraen vidjet e se u odijevanju onih koji hode putem pripravljenim za Gospodnje otkupljenike.
523
330
Djela apostolska
524
525
Dobro je voljeti ljepotu i eznuti za njom, ali Bog eli da na prvom mjestu volimo i traimo najviu ljepotu, onu neprolaznu. Nikakvo vanjsko ukraavanje ne moe se u ljepoti usporediti s ovjekom blaga i smirena duha (DF), obuenim u bijel, ist lan (Otkrivenje 19,14) koji e na sebi imati svi sveti sa Zemlje. Ovakva e ih odjea uiniti lijepima i omiljenima ovdje, a jednog e dana biti znamen koji e im omoguiti pristup u Kraljevu palau. Njegovo obeanje glasi: Oni e hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni. (Otkrivenje 3,4 DF) Gledajui u prorokom vi enju opasnosti kojima e biti izloena Kristova crkva u budunosti, apostol je pozivao vjernike da budu vrsti u nevoljama i stradanju. Prestanite se uditi, ljubljeni, pisao je, kao da vam se to neobino doga a poaru koji bjesni me u vama da vas iskua! Kunja je dio kolovanja u Kristovoj koli da se Boja djeca oiste od troske svjetovnosti. Kunje dolaze na njih zato to Bog vodi svoju djecu. Kunje i prepreke su metode pomou kojih On primjenjuje stegu, to su Njegova sredstva za uspjeh. Onaj koji ita ljudska srca zna njihove slabosti bolje od njih samih. On vidi da neki imaju sposobnosti koje bi, kad bi bile ispravno usmjerene, mogle biti uporabljene za napredovanje Njegovog djela. U svojoj providnosti On ove due dovodi u razliite situacije i prilike da bi mogle uoiti nedostatke koji su njima skriveni. On im prua priliku da nadvladaju mane i da se uklope u slubu. esto doputa da planu vatre kunji da bi se mogli oistiti. Boja skrb za Njegovu batinu ne prestaje. On ne doputa da na Njegovu djecu do u kunje osim onih koje su bitne za njihovo sadanje i vjeno dobro. On e oistiti svoju Crkvu kao to je Krist oistio hram tijekom svoje slube na Zemlji. Sve to Njegov narod sna e u kunji i nevolji dolazi zato da bi mogao razviti dublju pobonost i stei veu snagu da i dalje nie pobjede kria. U Petrovom ivotu bilo je trenutaka kad nije bio spreman vidjeti kri u Kristovom djelu. Kad je Spasitelj svojim uenicima poeo govoriti o stradanju i smrti koja Ga eka, Petar je uskliknuo: Boe sauvaj! Tebi se takvo to ne smije dogoditi! (Matej 16,22) Petrovu primjedbu izazvalo je samosaaljenje koje je ustuknulo pred zajednitvom s Kristom u stradanju. Za uenika je bila gorka lekcija, koju je jako sporo uio, da Kristov
Vjerni potpastir
331
put na Zemlji vodi kroz patnje i ponienje. Ali on e ovu lekciju nauiti u plamsanju ognja. Sada, kad je njegov nekad uspravan stas bio pognut pod teretom godina i rada, mogao je pisati: Ljubljeni! Ne udite se poaru to bukti me u vama da vas iskua, kao da vam se doga a togod neobino! Naprotiv, radujte se kao zajedniari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. (DF) Obraajui se crkvenim starjeinama u vezi s njihovim odgovornostima kao potpastirima Kristova stada, apostol je pisao: Pasite stado Boje koje je me u vama i nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Bojoj volji; ne iz tenje za prljavim dobitkom, nego iz oduevljenja! Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit ete neuveli vijenac slavu. Oni koji uivaju poloaj potpastira trebaju marljivo bdjeti nad Gospodnjim stadom. To ne treba biti diktatorski nadzor, ve nadzor koji nastoji ohrabriti, ojaati i uzdii. Propovjednika sluba je vie od dranja propovijedi; ona podrazumijeva ozbiljan osobni rad. Crkvu na Zemlji tvore pogrjeivi mukarci i ene koje treba strpljivim, pomnim radom uvjebati i osposobiti da u ovom ivotu dragovoljno vre djelo kako bi u buduem ivotu bili okrunjeni slavom i besmrtnou. Potrebni su pastori vjerni pastiri koji Bojem narodu nee laskati niti s njim grubo postupati, ve ga hraniti kruhom ivota ljudi koji u svojem ivotu svakodnevno osjeaju preobraavajuu snagu Svetog Duha, koji gaje snanu, nesebinu ljubav prema onima za koje rade. Potpastira eka taktian posao kad se u crkvi bude trebao suoiti s otu enou, gorinom, zaviu i ljubomorom; bit e potrebno raditi u Kristovom duhu da sredi stvari. Treba uputiti opomene, ukoriti za grijehe, ispraviti uinjena zla, i to ne samo s propovjedaonice, ve u osobnom radu. Zabludjelo srce moe se usprotiviti vijesti i Bojeg slugu pogrjeno osuditi i kritizirati. Ali neka on zapamti da mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega ista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosti i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir. (Jakov 3,17.18) Posao propovjednika jest da svima iznese na svjetlo provedbu Tajne koja je od vjenosti bila sakrivena u Bogu
526
527
332
Djela apostolska
528
(Efeanima 3,9). Ako onaj koji stupi u ovo djelo izabere put najmanje portvovnosti, zadovoljavajui se propovijedanjem, a osobnu slubu prepusti nekome drugome, Bog nee prihvatiti njegov rad. Due za koje je Krist umro propadaju zbog nedostatka dobro usmjerenog osobnog rada; pogrijeio je u pozivu onaj koji, nakon to je stupio u propovjedniku slubu, ne eli obavljati osobni rad koji zahtijeva skrb za stado. Pravi pastir ima duh nesebinosti. On gubi iz vida sebe da bi mogao vriti Boja djela. Propovijedanjem Rijei i osobnom slubom u domovima ljudi on saznaje njihove potrebe, njihove jade, njihove kunje; i sura ujui s velikim Nositeljem tereta, on sudjeluje u njihovim nevoljama, tjei ih u njihovoj zbunjenosti, hrani gladnu duu i zadobiva njihova srca za Boga. U ovom radu propovjedniku pomau nebeski an eli i on sam dobiva upute i prosvjetljenje u istini koja ga ini mudrim za spasenje. U vezi s uputama upuenim onima koji zauzimaju odgovorne poloaje u Crkvi, apostol je iznio neka opa naela to ih trebaju slijediti svi koji pripadaju crkvenoj zajednici. Mla e je pripadnike pozivao da slijede primjer svojih starjeina u oitovanju Kristove poniznosti: Jednako, vi mladii, pokoravajte se starjeinama! U me usobnom saobraaju svi se obucite u poniznost, jer se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost. Ponizite se dakle pod monom rukom Bojom, da vas uzvisi u svoje vrijeme! Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas! Budite trijezni i bdijte: va protivnik, avao, obilazi kao riui lav, traei koga da prodere! Oduprite mu se vrsti u vjeri! Tako je Petar pisao vjernicima u vrijeme posebne nevolje za Crkvu. Mnogi su ve postali dionicima Kristovih muka, a Crkva je uskoro trebala proi kroz razdoblje stranog progonstva. Mnogi od onih koji su u Crkvi stajali kao uitelji i vo e, trebali su za nekoliko kratkih godina poloiti ivot za Radosnu vijest. Ubrzo su trebali provaliti okrutni vuci koji ne tede stada. Ali nita od toga nije smjelo obeshrabriti one koji su svoje nade usredotoili na Krista. Uz rijei ohrabrenja i dobre volje Petar je misli vjernika sa sadanjih nevolja i budueg stradanja usmjerio na neprolaznu, neokaljanu, neuvelu batinu. Bog, izvor svakovrsne milosti, arko je molio, onaj koji vas je u Kristu pozvao u svoju vjenu slavu, sm e vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavriti, uvrstiti, ojaati i utvrditi. Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.
333
52
Vjeran do kraja
Ovo se poglavlje zasniva na Drugoj Petrovoj poslanici. U drugom pismu to ga je Petar poslao onima koji su primili istu dragocjenu vjeru, apostol je iznio boanski plan za razvoj kranskog karaktera. On pie: Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina naega! Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepou, boanska nas je snaga njegova obdarila svime za ivot i pobonost. Time smo obdareni dragocjenim, najveim obeanjima da po njima postanete zajedniari boanske naravi umakavi pokvarenosti koja je u svijetu zbog poude. Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepou spoznanje, spoznanjem uzdrljivost, uzdrljivou postojanost, postojanou pobonost, pobonou bratoljublje, bratoljubljem ljubav. Jer ako to imate i u tom napredujete, neete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. (DF) Ove su rijei pune uputa i tvore osnovu za pobjedu. Apostol pred vjernike postavlja ljestve kranskog napredovanja u kojem svaka preka predstavlja napredovanje u spoznaji Boga; u penjanju ovim ljestvama ne smije biti zastoja. Vjera, krepost, spoznaja, uzdrljivost, postojanost, pobonost, bratoljublje i ljubav preke su na ovim ljestvama. Mi se spaavamo penjanjem s preke na preku i diemo se korak po korak do visine ideala koji nam je postavio Krist. Tako On postaje naa mudrost, pravednost, posveenje i otkupljenje. Bog je svoj narod pozvao u slavu i krepost, vrline koje e se oitovati u ivotu svih koji su stvarno povezani s Njim. Budui (333)
529
530
334
Djela apostolska
531
532
da su postali zajedniari nebeskog dara, oni trebaju teiti k savrenstvu, da ih snaga Boja po vjeri uva (1. Petrova 1,5). Bojoj djeci Njegova slava daje krepost. On eli da mukarci i ene dostignu najviu mjeru; i kad se vjerom uhvate Kristove snage, kad se pozovu na Njegova vrsta obeanja i primijene ih na sebe, kad upornou koja se ne moe odbiti trae silu Svetog Duha, usavrit e se u Njemu. Kad primi evan eosku vjeru, vjernik treba dodati svojem karakteru krepost; tako e oistiti srce i pripremiti um za primanje spoznaje o Bogu. Ona je osnova svakog pravog odgoja i svake prave slube. Ona je jedina sigurna zatita od kunji; samo ona moe po karakteru uiniti ovjeka slinim Bogu. Putem spoznaje o Bogu i Njegovu Sinu Isusu Kristu vjernik dobiva sve to je potrebno za ivot i pobonost. Nijedan dar nee biti uskraen onomu tko iskreno ezne za stjecanjem Boje pravednosti. A ovo je vjeni ivot, rekao je Krist, spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. (Ivan 17,3) I prorok Jeremija je izjavio: Mudri neka se ne hvale mudrou, ni junak neka se ne hvali hrabrou, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoe, neka se hvali time to ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo rije je Jahvina. (Jeremija 9,22.23) Teko da ljudski um moe shvatiti irinu, dubinu i visinu duhovnog dostignua onoga tko stekne ovu spoznaju. Nitko ne mora u svojem okruenju doivjeti neuspjeh u postizanju savrenstva kranskog karaktera. Zahvaljujui Kristovoj rtvi, vjerniku je omogueno da dobije sve to je potrebno za ivot i pobonost. Bog nas poziva da dostignemo mjerilo savrenstva i pred nas stavlja primjer Kristovog karaktera. U svojoj ljudskoj naravi, usavrenoj ivotom stalnog odupiranja zlu, Spasitelj je pokazao da suradnjom s Boanstvom ljudska bia mogu postii savrenstvo karaktera u ovom ivotu. Ovo je Boje jamstvo da i mi moemo postii potpunu pobjedu. Vjerniku se nudi predivna mogunost da postane slian Kristu, posluan svim naelima Zakona. Ali ovjek sam po sebi uope ne moe ostvariti ovaj uvjet. Svetost koju prema Bojoj rijei ovjek mora imati da bi se mogao spasiti, posljedica je djelovanja boanske milosti kad se pokori stezi i utjecaju Duha
Vjeran do kraja
335
istine. ovjekova poslunost moe postati savrenom samo zahvaljujui tamjanu Kristove pravednosti koja boanskim mirisom ispunja svaki in poslunosti. Sa svoje strane kranin treba ustrajati u svladavanju svakog nedostatka. Stalno se treba moliti Spasitelju da izlijei njegovu grijehom oboljelu duu. On nema ni mudrosti ni snage za pobjedu; i jedno i drugo pripada Gospodinu i On ih daje onima koji Ga ponizno i skrueno mole za pomo. Djelo preobrazbe iz nesvetosti u svetost jest trajno. Bog iz dana u dan radi na ovjekovom posveenju, a ovjek treba sura ivati s Njim, ulagati ustrajne napore da njeguje ispravne navike. On treba milosti dodavati milost, i dok tako radi po naelu zbrajanja, Bog za njega djeluje prema naelu mnoenja. Na je Spasitelj uvijek spreman uti i odgovoriti na molitvu skruenog srca i On svojim vjernima umnoava milost i mir. Rado im jami blagoslove koji su im potrebni u borbi protiv zla koje ih opsjeda. Ima onih koji se pokuavaju uspeti ljestvama kranskog napredovanja, ali kad krenu, ponu se uzdati u ljudsku snagu i ubrzo iz vida gube Isusa, Zaetnika i Zavritelja svoje vjere. Posljedica je neuspjeh gubitak svega to su postigli. alosno je stanje onih koji, umorni od puta, doputaju neprijatelju dua da im otme kranske kreposti koje su se razvijale u njihovom srcu i ivotu. A tko toga nema, izjavljuje apostol, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je oien od svojih prijanjih grijeha. (DF) Apostol Petar je imao bogato iskustvo s Bogom. Njegova vjera u Boju mo da spasi nesumnjivo je pokazala da nema neuspjeha kod onoga koji se, idui naprijed vjerom, penje preku po preku, uvijek prema gore, do posljednje preke na ljestvama koje seu do nebeskih vrata. Niz godina je Petar govorio vjernicima o potrebi stalnog rastenja u milosti i spoznaji istine; a sada, svjestan da e uskoro biti pozvan da umre muenikom smru za svoju vjeru, on je jo jednom ukazao na dragocjene prednosti koje su nadohvat svakom vjerniku. S potpunom sigurnou u svoju vjeru ostarjeli apostol je pozivao brau na vrstinu namjere u kranskom ivotu. Zato, brao, molio je, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist uvrstite svoj poziv i izbor! Radei tako, sigurno neete nigda pasti. Tako e vam se, naime, pruiti sve to je potrebno
533
336
Djela apostolska
534
535
za ulazak u vjeno kraljevstvo naega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista. Dragocjeno jamstvo! Slavna je nada pred vjernikom koji vjerom napreduje prema visinama kranskog savrenstva. Zato u vas uvijek podsjeati na ovo, nastavio je apostol, premda sve i sami znate i premda ste uvreni u sadanjoj istini. Smatram svojom dunou, dok sam god u ovom atoru, da vas opomenama drim u budnosti, jer sam svjestan da u brzo ostaviti svoj ator, kako mi i na Gospodin Isus kaza. Ali u se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognete sjeati ovoga. Apostol je s punim pravom mogao govoriti o Bojim namjerama za ljudski rod, jer je za vrijeme Isusove slube vidio i uo mnogo toga to se ticalo Bojeg kraljevstva. Uistinu, nismo vam navijestili mo i dolazak naega Gospodina Isusa Krista, podsjetio je vjernike, drei se lukavo izmiljene bajke, nego jer smo bili oevici njegova (boanskog) velianstva. On je, naime, primio ast i slavu od Boga Oca kad mu je od tako uzviene Slave doao glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao. I taj glas koji je doao s neba mi smo uli kad smo bili s njim na svetoj gori. No bez obzira na to koliko je uvjerljiv ovaj dokaz sigurnosti nade vjernika, postoji jo jedno mnogo uvjerljivije svjedoanstvo prorotva po kojemu se svaija vjera moe potvrditi i vrsto usidriti. Tim drimo vrlo sigurnim sve prorotvo, izjavio je Petar. Vi dobro inite to upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vaim srcima. Prije svega ovo znajte: nijedno proroanstvo sadrano u Pismu nije stvar samovoljnog tumaenja, jer nikad neko proroanstvo nije dolo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga. Istiui potvr enu proroku rije (DF) kao siguran vodi u vrijeme opasnosti, apostol je sveano upozorio Crkvu na baklju lanog prorotva koju uzdiu krivi uitelji, koji e kradom unijeti pogubna vjerovanja... nijeui Gospodina. Za ove je krive uitelje, koji su se pojavljivali u Crkvi i koje su mnogi od njihove brae smatrali pravima, apostol rekao da su kao izvori bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se uva tamni mrak. Njihovo posljednje stanje biva gore od prijanjega, tvrdio je. Njima bi, uistinu, bolje bilo da uope nisu priznali puta
Vjeran do kraja
337
pravednosti, nego da, poto su ga priznali, okrenu le a svetoj zapovijedi koja im je predana. Gledajui kroz stoljea do kraja vremena, Petar je bio nadahnut da ocrta stanje koje e vladati u svijetu neposredno pred Kristov drugi dolazak. Na koncu vremena pojavit e se izrugivai, pisao je, koji e ivjeti prema vlastitim poudama i pitati: Gdje je njegov obeavani dolazak? Otkada su umrli nai oevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od poetka stvorenja. Ali kad ljudi budu govorili: Mir i sigurnost, ba tada e se iznenada na njih oboriti propast. (1. Solunjanima 5,3) Me utim, nee svi biti zavedeni neprijateljevim sredstvima. Kako se bude pribliavao kraj svemu, vjerni e biti sposobni zamijetiti znakove vremena. Dok e se veliki broj nazovi-vjernika svojim djelima odrei vjere, postojat e ostatak koji e ustrajati do kraja. Petar je u srcu odravao ivu nadu u Kristov povratak pa je Crkvu uvjeravao u sigurno ispunjenje Spasiteljeva obeanja: Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit u se da vas uzmem k sebi. (Ivan 14,3) Iskuanima i vjernima moda je izgledalo da se ovaj dolazak predugo odga a, ali ih je apostol uvjeravao: Ne odustaje Gospodin od izvrenja obeanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer nee da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraenju. Ali e doi dan Gospodnji kao lopov; u taj e dan nebesa ieznuti s velikom lomljavom, pola e se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima nee vie nai. Budui da e se sve ovo tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim ivljenjem i pobonou dok oekujete dolazak dana Bojega, dolazak kojim e se nebesa u plamenu raspasti, a pola u ognju rastopiti! Ali mi oekujemo, prema njegovu obeanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok ovo ekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim oima u miru! A strpljivost naega Gospodina smatrajte prilikom za spasenje, kao to vam je i na ljubljeni brat Pavao prema danoj mu premudrosti pisao... Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, uvajte se da ne biste zavedeni zabludom zloinaca izgubili svoj vrsti stav! tovie, rastite u milosti i pravoj spoznaji naega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista! Prema Bojoj providnosti Petru je bilo doputeno da zavri svoju slubu u Rimu, gdje ga je car Neron dao utamniiti
536
537
338
Djela apostolska
538
nekako u vrijeme Pavlova posljednjeg uhienja. Tako su ova dva apostola veterana, koji su zbog svojeg rada bili odvojeni niz godina, trebali posljednje svjedoanstvo za Krista dati u glavnom gradu svijeta i na njegovom tlu proliti svoju krv kao sjeme velike etve svetih i muenika. Nakon ponovnog ustolienja nakon odricanja od Krista, Petar je neustraivo prkosio opasnosti i pokazao plemenitu odvanost u propovijedanju raspetoga, uskrsloga i uznesenog Spasitelja. Leei u eliji, sjetio se rijei koje mu je Krist uputio: Zaista, zaista, kaem ti, kad si bio mla i, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostari, rairit e ruke svoje, i drugi e te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. (Ivan 21,18) Tako je Isus ovom ueniku najavio nain na koji e umrijeti; ak je prorekao da e ruke rairiti na kriu. Kao idov i stranac, Petar je bio osu en na ibanje i razapinjanje. Suoen s ovom stranom smru, apostol se sjetio svojeg velikog grijeha kad je zanijekao Isusa na su enju. Dok neko nije bio spreman priznati kri, sada je smatrao radou to moe dati ivot za Radosnu vijest drei da je za njega koji se odrekao svoga Gospodina prevelika ast da umre na isti nain na koji je umro njegov Gospodin. Petar se iskreno pokajao zbog tog grijeha i Krist mu je oprostio kao to je to bilo vidljivo iz uzvienog naloga da pase ovce i janjce u stadu. Ali on si nije mogao oprostiti. ak ni pomisao na patnje tog stranog posljednjeg prizora nisu mogle umanjiti gorinu njegove tuge i kajanja. Kao posljednju uslugu traio je od svojih krvnika da ga na kri razapnu glavom prema dolje. Udovoljili su njegovu zahtjevu i tako je umro veliki apostol Petar.
339
53
Ljubljeni Ivan
Ivan je za razliku od ostalih apostola nazvan uenikom kojega je Isus osobito ljubio (Ivan 21,20). ini se da je uivao poseban stupanj Kristova prijateljstva; primio je mnoge dokaze Spasiteljeva povjerenja i ljubavi. Bio je jedan od trojice kojima je bilo doputeno da budu oevici Kristove slave na gori preobraenja te Njegovih muka u Getsemaniju; u posljednjim satima muke na kriu na Gospodin je njegovoj skrbi povjerio svoju majku. Spasiteljeva ljubav prema voljenom ueniku bila je uzvraena svom snagom arke odanosti. Ivan se drao Krista kao to se loza ovija oko velianstvenog stupa. Radi svojeg Uitelja prkosio je opasnosti u sudskoj dvorani i ostao u blizini kria, a na vijest da je Krist uskrsnuo, pourio je do groba i u gorljivosti nadmaio i neobuzdanog Petra. Privrena ljubav i nesebina odanost koju nalazimo u Ivanovu ivotu i karakteru pruaju pouke neizrecive vrijednosti za kransku Crkvu. Ivan nije po prirodi posjedovao svetost karaktera koja se poslije oitovala u njegovom ivotu. U naravi je imao ozbiljne nedostatke. Bio je ne samo ohol, samosvjestan i eljan asti, ve i nagao i osvetoljubiv. On i njegov brat nazvani su sinovi groma. Zloudnost, elja za osvetom, duh kritiziranja sve je to bilo u voljenom ueniku. Ali iza svega toga boanski je Uitelj vidio gorljivo, iskreno i ljubazno srce. Isus je ukorio njegovu sebinost, razoarao njegove tenje, iskuao njegovu vjeru. No otkrio mu je ono za im je teila njegova dua ljepotu svetosti i snagu ljubavi koja preobraava. (339)
539
540
340
Djela apostolska
541
542
Nedostaci Ivanovog karaktera jasno su se pokazali u vie navrata tijekom njegova druenja sa Spasiteljem. Jednom prigodom Krist je poslao glasnike pred sobom u samarijansko selo traei od ljudi da za Njega i Njegove uenike pripreme osvjeenje. Ali kad se Spasitelj pribliio selu, Samarijanci su doznali da je u prolazu za Jeruzalem. To je izazvalo njihovu zavist i umjesto da Ga pozovu da ostane kod njih, uskratili su Mu gostoljublje koje bi inae ukazali obinom putniku. Isus se nikad nikome nije nametao pa su Samarijanci izgubili blagoslov koji bi dobili da su Ga zamolili da bude njihov gost. Uenici su znali da je Kristov cilj bio da Samarijance blagoslovi svojom prisutnou, pa su hladnoa, zavist i nepotovanje koje su pokazali prema njihovom Uitelju u njima izazvali iznena enje i negodovanje. Posebno su se uzbudili Jakov i Ivan. Da netko tako postupa prema Onome koga su tako visoko cijenili, inilo im se prevelikim zlom da bi se preko njega samo tako prelo bez trenutane kazne. U svojoj su gorljivosti rekli: Gospodine, hoe li da zapovjedimo ognju da si e s neba i da ih uniti? Pritom su mislili na unitenje pedesetnika s njegovom pedesetoricom koji su trebali uhvatiti proroka Iliju. Bili su iznena eni kad su shvatili da su svojim rijeima oalostili Isusa, a jo vie kad su uli Njegov ukor: Ne znate ijega ste duha. Sin ovjeji nije doao da uniti ljudske ivote, nego da ih spasi. (Luka 9,54-56 A) Nije Kristovo poslanje prisiljavati ljude da Ga prihvate. Sotona i ljudi koje potie njegov duh nastoje vriti nasilje nad savjeu. Pod izlikom revnovanja za pravednost, ljudi koji su udrueni sa zlim an elima katkad nanose patnje svojim blinjima u nakani da im nametnu svoje zamisli o religiji; ali Krist uvijek pokazuje milosr e, uvijek nastoji zadobiti ljude oitovanjem svoje ljubavi. On ne moe dopustiti suparnika u dui niti prihvatiti polovinu slubu, ve eli samo dragovoljnu slubu, voljnu predaju srca pod utjecajem ljubavi. Drugom su prigodom Jakov i Ivan preko svoje majke iznijeli molbu da u Bojem kraljevstvu zauzmu najvie poloaje. Bez obzira na to to je Krist uvijek iznova objanjavao narav svojeg kraljevstva, ovi mladi uenici jo uvijek su gajili nadu u Mesiju koji e preuzeti prijestolje i kraljevsku vlast u skladu s ljudskim eljama. elei za svoje sinove poasna mjesta u tom kraljevstvu, majka je zamolila: Naredi da ova moja dva sina
Ljubljeni Ivan
341
sjednu u tvom kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane! Ali Spasitelj je odvratio: Ne znate to itete... Moete li piti kale koji u ja piti, i biti krteni krtenjem kojim sam ja krten? Sjetili su se Njegovih tajanstvenih rijei koje su ukazivale na su enje i stradanje, ali su s pouzdanjem odgovorili: Moemo. Smatrat e najveom au da svoju odanost dokau tako to e dijeliti sve to e snai njihovog Gospodina. au ete moju dodue piti, izjavio je Krist pred Njim je bio kri umjesto prijestolja s dvama zloincima s desne i lijeve strane kao pratiocima. Jakov i Ivan sudjelovat e sa svojim Uiteljem u stradanju jedan e doekati brzu smrt od maa, a drugi e najdue od svih uenika slijediti Uitelja u radu, ponienju i progonstvu. Ali moje mjesto s desne strane ili s lijeve strane, nastavio je, ne mogu ja dati; ono pripada onima, kojima je pripravio Otac moj. (Matej 20,21-23 A) Isus je razumio pobudu koja je potaknula ovaj zahtjev i zbog toga je ukorio oholost i elju ove dvojice uenika: Znate da vladari naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikai slue svojom vlau protiv njih. Neka ne bude tako me u vama! Naprotiv, tko eli biti velik me u vama, neka bude va poslunik! A tko eli biti prvi me u vama, neka bude va sluga po primjeru Sina ovjejega, koji nije doao da mu slue, nego da on slui i da dadne svoj ivot kao otkup mjesto svih! (redci 25-28) U Bojem kraljevstvu poloaj se ne stjee pristranou. Ne moe ga se zaraditi ni primiti samovoljnom dodjelom. On je rezultat karaktera. Kruna i prijestolje znaci su postignutog stanja znaci pobjede nad sobom zahvaljujui milosti naega Gospodina Isusa Krista. Dugo nakon toga, kad se Ivan usuglasio s Kristom preko zajednice u Njegovim mukama, Gospodin Isus mu je otkrio koji je uvjet za blizinu u Njegovom kraljevstvu. Pobjedniku u dati, rekao je Krist, da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao to i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju. (Otkrivenje 3,21) Onaj koji e stajati najblie Kristu bit e onaj koji je najvie poprimio Njegov duh samoportvovne ljubavi ljubavi koja se ne hvasta, ne oholi se... ne trai svoje, ne razdrauje se, zaboravlja i prata zlo (1. Korinanima 13,4.5), ljubavi koja pokree uenika kao to je pokrenula
543
342
Djela apostolska
544
545
i naega Gospodina, da dade sve, da ivi, radi i rtvuje se do same smrti za spasenje ljudskog roda. U jednoj drugoj prigodi, na poetku evan eoskog rada, Jakov i Ivan su sreli ovjeka koji je, premda nije bio priznati Kristov sljedbenik, u Njegovo ime istjerivao avle. Uenici su ovjeku zabranili da to radi i bili uvjereni da su ispravno postupili. Ali kad su o tome obavijestili Krista, On ih je ukorio rekavi: Nemojte mu braniti!... Jer nema nikoga tko bi inio udo u moje ime i onda ubrzo mogao o meni zlo govoriti. (Marko 9,39) Nije trebalo odbiti nikoga tko je na bilo koji nain pokazao prijateljstvo prema Kristu. Uenici ne smiju njegovati uskogrudni, iskljuivi duh, ve trebaju pokazati istu dalekosenu suut koju su vidjeli kod svojeg Uitelja. Jakov i Ivan mislili su da su zabranom ovom ovjeku imali na umu Gospodnju ast, ali su poeli uvi ati da su to uinili zbog zavisti mislei na svoju ast. Priznali su svoju zabludu i prihvatili ukor. Kristove pouke kojima je isticao krotkost, poniznost i ljubav, osobine bitne za rast u milosti i osposobljavanje za Njegovo djelo, bile su od najvee vrijednosti za Ivana. On je cijenio svaku pouku i stalno nastojao svoj ivot uskladiti s boanskim uzorom. Ivan je poeo nazirati Kristovu slavu ne svjetovnu rasko i mo kojima je bio pouen da se nada, ve slavu koju ima kao Jedinoro enac od Oca pun milosti i istine (Ivan 1,14). Dubina i ar Ivanove ljubavi prema Uitelju nije bila uzrok Kristove ljubavi prema njemu, ve posljedica te ljubavi. Ivan je elio biti slian Isusu i pod preobraavajuim utjecajem Kristove ljubavi postao je krotak i ponizan. Njegovo ja bilo je skriveno u Isusu. Vie od svih svojih drugova Ivan se pokorio sili tog udesnog ivota. On kae: ivot se oitovao, mi smo ga vidjeli. Svi mi primismo od njegove punine: milost za milost. (1. Ivanova 1,2; Ivan 1,16) Ivan je Spasitelja poznavao iz iskustva. Pouke njegovog Uitelja urezale su mu se u duu. Kad je svjedoio o Spasiteljevoj milosti, njegov jednostavni jezik bio je obogaen ljubavlju koja je proimala itavo njegovo bie. Duboka ljubav prema Kristu navela je Ivana da uvijek eli biti u Njegovoj blizini. Spasitelj je ljubio svu Dvanaestoricu, ali Ivanov je duh bio najprimljiviji. Bio je mla i od ostalih i s vie je djetinjeg povjerenja otvorio svoje srce Isusu. Tako je Krista
Ljubljeni Ivan
343
volio sve vie pa je preko njega ljudima upuen Spasiteljev najdublji duhovni nauk. Isus voli one koji predstavljaju Oca, a Ivan je o Oevoj ljubavi govorio kao ni jedan drugi uenik. Objavio je blinjima ono to je osjeao u vlastitoj dui oitujui u svojem karakteru Boje osobine. Na njegovom licu vidjela se Gospodnja slava. S njega je Kristovom svjetlou zraila ljepota svetosti koja ga je preobrazila. S oboavanjem i ljubavlju gledao je Spasitelja dok slinost Kristu i zajednica s Njim nije postala njegovom jedinom eljom i dok mu karakter nije odraavao karakter njegovog Uitelja. Gledajte, rekao je, koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boja... Ljubljeni, sada smo djeca Boja, a to emo biti, jo se nije oitovalo. Ali znamo: kad se to oituje, bit emo mu slini, jer emo ga vidjeti onakva kakav jest. (1. Ivanova 3,1.2)
344
Djela apostolska
54
Vjerni svjedok
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanovim poslanicama.
546
547
Nakon Kristova uzaaa Ivan se pokazao kao pouzdan, ozbiljan radnik za Uitelja. S ostalim je uenicima doivio izlijevanje Duha na Pedesetnicu pa je sa svjeom gorljivou i snagom nastavio govoriti narodu rijei ivota nastojei da njihove misli povede k Nevidljivome. Bio je silan propovjednik, gorljiv i veoma ozbiljna nastupa. Predivnim jezikom i zvunim glasom govorio je o Kristovim rijeima i djelima tako da je utjecao na srca onih koji su ga sluali. Jednostavnost njegovih rijei, uzviena snaga istina koje je iznosio i ar koji je obiljeavao njegovo pouavanje omoguili su da bude uspjean me u svim drutvenim slojevima. Apostolov ivot bio je u skladu s njegovim nauavanjem. Ljubav za Krista, koja je gorjela u njegovom srcu, poticala ga je da se ozbiljno, neumorno trudi za blinje, posebno za svoju brau u kranskoj Crkvi. Krist je od prvih uenika traio da ljube jedan drugoga kao to je On njih ljubio. Tako su trebali objaviti svijetu da se u njima oblikovao Krist, nada slave. Novu vam zapovijed dajem, rekao je. Ljubite jedan drugoga; kao to sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. (Ivan 13,34) Uenici nisu mogli razumjeti ove rijei u vrijeme kad su bile izgovorene, ali nakon to su bili oevici Kristova stradanja, nakon Njegova raspea, uskrsnua i uzaaa na Nebo i nakon to je na Pedesetnicu na njih bio izliven Sveti Duh, bolje su razumjeli Boju ljubav i na(344)
Vjerni svjedok
345
rav ljubavi koju moraju imati jedan prema drugome. Tada je Ivan mogao rei svojim drugovima uenicima: Po tomu smo spoznali ljubav to je on za nas dao svoj ivot. Tako i mi moramo dati svoj ivot za svoju brau. Nakon silaska Svetog Duha, kad su uenici poli navjeivati ivog Spasitelja, njihova jedina elja bila je spasenje dua. Uivali su u ugodnoj zajednici sa svetima. Bili su obzirni, briljivi, nesebini, spremni na svaku rtvu radi istine. U svakidanjem druenju otkrivali su ljubav koju im je Krist zapovjedio. Nesebinim rijeima i postupcima nastojali su ovu ljubav zapaliti u srcima drugih. Takvu su ljubav vjernici uvijek trebali gajiti. Trebali su napredovati u poslunosti novoj zapovijedi. Bili su tako tijesno sjedinjeni s Kristom da su mogli ispuniti sve Njegove zahtjeve. ivot im je trebao veliati mo Spasitelja koji ih je opravdao svojom pravednou. Ali postupno je dolo do promjene. Vjernici su u drugima poeli traiti nedostatke. Bavei se pogrjekama, dajui mjesta neljubaznoj kritici, izgubili su iz vida Spasitelja i Njegovu ljubav. Postali su stroi u odnosu na vanjske obrede, osjetljiviji kad se radilo o teoriji nego o praktinoj pobonosti. U gorljivosti da osu uju druge, zanemarili su vlastite pogrjeke. Izgubili su bratsku ljubav koju im je Krist zapovjedio, i to je najalosnije, nisu bili svjesni svoga gubitka. Nisu shvatili da iz njihovog ivota nestaje sree i radosti, i da e se, budui da su iz srca iskljuili Boju ljubav, ubrzo nai u mraku. Svjestan da bratska ljubav nestaje iz Crkve, Ivan je vjernicima govorio o stalnoj potrebi za ovom ljubavi. Njegova pisma Crkvi ispunjena su ovom milju. Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, pie, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je ro en i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav. U tome nam se oitovala ljubav Boja to je Bog poslao na svijet svoga jedinoro enog Sina da ivimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao rtvu pomirnicu za nae grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga. O posebnom nainu na koji vjernici trebaju oitovati ovu ljubav apostol pie: Piem vam novu zapovijed ta se novost obistinjuje u njemu i u vama jer tama prolazi, a pravo svjet-
548
549
346
Djela apostolska
550
lo ve svijetli. Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u tami je sveudilj. Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu, i u njemu nema sablazni. Ali tko mrzi svoga brata, u tami je; on ivi u tami i ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oi. Jer ovo je poruka koju smo uli od poetka: ljubimo jedan drugoga! Mi znamo da smo preli iz smrti u ivot, jer ljubimo brau. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi svoga brata, ubojica je; a znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vjenoga ivota. Po tomu smo spoznali ljubav to je on za nas dao svoj ivot. Tako i mi moramo dati svoj ivot za svoju brau. Najvea prijetnja Kristovoj crkvi nije protivljenje svijeta. Zlo koje vjernici njeguju u svojim srcima prijeti najveom katastrofom i bez ikakve sumnje prijei napredak Bojeg djela. Nema sigurnijeg naina slabljenja duhovnosti od gajenja zavisti, nepovjerenja, nalaenja pogrjeaka i zloslutnosti. S druge strane, najsnanije svjedoanstvo da je Bog poslao svojeg Sina na svijet jest postojanje sklada i jedinstva me u raznolikim ljudima koji tvore Njegovu Crkvu. Davanje ovakvog svjedoanstva prednost je Kristovih sljedbenika. Oni svoj karakter moraju uskladiti s Kristovim karakterom i svoju volju s Njegovom. Novu vam zapovijed dajem, rekao je Krist. Ljubite jedan drugoga; kao to sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. (Ivan 13,34) Predivne li izjave; ali kako se rijetko primjenjuje! Naalost, danas u Bojoj crkvi nedostaje bratske ljubavi. Mnogi koji tvrde da ljube Spasitelja, ne ljube jedan drugoga. Nevjernici promatraju vri li vjera onih koji se nazivaju kranima posveujui utjecaj na njihov ivot; oni brzo primjeuju nedostatke u karakteru, nedosljednost u postupcima. Neka krani ne omogue neprijatelju da prstom pokazuje na njih i govori: Pogledajte kako ovi ljudi to stoje pod Kristovom zastavom mrze jedan drugoga. Svi su krani lanovi iste obitelji, svi su djeca istog nebeskog Oca i imaju istu blaenu nadu u besmrtnost. Veze kojima su povezani trebaju biti vrlo prisne i njene. Boanska ljubav upuuje srcu najganutljivije pozive kad nas poziva da pokaemo onu istu suut koju je Krist pokazivao. Samo onaj koji nesebino ljubi svojeg brata ima pravu Boju ljubav. Pravi kranin nee namjerno dopustiti da dua izloena opasnosti i nevolji ostane bez opomene, nezbrinuta. On se nee kloniti zabludjelih, ostavljajui ih da sve dublje tonu u
Vjerni svjedok
347
nezadovoljstvo i obeshrabrenje ili da padnu na Sotoninom bojnom polju. Oni koji nikad nisu iskusili Kristovu njenu, privlanu ljubav, ne mogu voditi druge k izvoru ivota. Njegova ljubav u srcu pokretaka je snaga koja navodi ljude da svojim razgovorom, njenim, saaljivim duhom i uzdizanjem ivota onih s kojima se drue objave Njega. Kranski radnici koji uspijevaju u svojim naporima moraju poznavati Krista; a da bi Ga poznavali, moraju poznavati Njegovu ljubav. Njihovu sposobnost kao radnika Nebo mjeri prema sposobnosti da ljube kao to je Krist ljubio i da rade kao to je On radio. Ne ljubimo rijeju i jezikom, pie apostol, nego djelom i iskreno. Savrenstvo kranskog karaktera postie se kad iz ovjekove unutranjosti stalno dolaze poticaji da pomogne drugima i bude im na blagoslov. Upravo ozraje ove ljubavi to okruuje duu ini vjernika mirisom za ivot i omoguuje Bogu da blagoslovi njegov rad. Vrhunska ljubav prema Bogu i nesebina ljubav jednih prema drugima to je najbolji dar to ga na nebeski Otac moe dati. Ova ljubav nije trenutana pobuda, ve boansko naelo, trajna snaga. Ona ne moe potei iz neposveenog srca niti je ono moe proizvesti. Ona se nalazi samo u srcu u kojem vlada Isus. Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. U srcu obnovljenom boanskom milou ljubav je temeljno naelo djelovanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, nadzire strasti i oplemenjuje osjeaje. Ova ljubav, njegovana u dui, sladi ivot i iri profinjen utjecaj na sve oko sebe. Ivan se trudio da vjernike dovede do razumijevanja uzvienih prednosti koje e im pripasti ako budu pokazivali duh ljubavi. Ova e spasonosna snaga, kad ispuni duu, upravljati svim drugim pobudama i one koji je posjeduju uzdii iznad pokvarenih utjecaja svijeta. A kad ova ljubav do e do punog izraaja i postane pokretaka snaga u ivotu, njihovo e pouzdanje i povjerenje u Boga i Njegovo postupanje s njima biti savreno. Tada mogu k Njemu pristupiti s punim pouzdanjem znajui da e od Njega primiti sve to im je potrebno za sadanje i vjeno dobro. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac, pisao je, da smo ve sad sigurni u pogledu Sudnjeg dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi nema straha; naprotiv, savrena ljubav iskljuuje strah. Ovo
551
552
348
Djela apostolska
553
je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas usliava ako to molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas usliava... znamo da ve posjedujemo ono to smo ga molili. Ali ako tko i poini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je rtva pomirnica za nae grijehe; ne samo za nae nego za grijehe svega svijeta. Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit e nam grijehe i oistiti nas od svake nepravednosti. Uvjeti za dobivanje milosr a od Boga jednostavni su i razumni. Da bi nam bilo oproteno, Gospodin od nas ne zahtijeva da uinimo neto bolno. Ne moramo odlaziti na duga i zamorna hodoaa ili vriti bolne pokore da bismo preporuili svoje due Bogu ili okajali prijestupe. Tko ih ispovijeda... milost nalazi (Izreke 28,13). U nebeskim dvorovima Krist moli za svoju Crkvu moli za one za koje je svojom krvlju platio cijenu otkupa. Djelotvornost Njegove rtve ne mogu umanjiti nikakva razdoblja ni stoljea. Niti nas ivot ili smrt, visina ili dubina mogu odvojiti od ljubavi Boje u Kristu Isusu; ne zato to se mi tako vrsto drimo Njega, ve zato to On nas dri tako vrsto. Kad bi spasenje ovisilo o naim vlastitim naporima, ne bismo se mogli spasiti; ali ono ovisi o Onome koji stoji iza svih obeanja. Moda se ini da Ga se drimo nedovoljno vrsto, ali On nas voli ljubavlju starijeg brata; dokle god uvamo zajednicu s Njim, nitko nas ne moe iupati iz Njegovih ruku. Kako su godine prolazile i kako je rastao broj vjernika, Ivan je radio sa sve veom vjernou i ozbiljnou za svoju brau. Vremena su bila puna opasnosti po Crkvu. Svuda je bilo sotonskih prijevara. Sotonini su izaslanici pogrjenim tumaenjem i klevetama nastojali pobuditi protivljenje Kristovom nauku i zbog toga su Crkvi prijetile podjele i krivovjerja. Neki koji su tvrdili da slijede Krista govorili su da ih je Njegova ljubav oslobodila poslunosti Bojem zakonu. S druge strane mnogi su nauavali da je potrebno vriti idovske obiaje i obrede; da je jednostavno vrenje Zakona, bez vjere u Kristovu krv, dovoljno za spasenje. Neki su tvrdili da je Krist bio dobar ovjek, ali su nijekali Njegovu boansku narav. Neki koji su se pretvarali da su odani Bojem djelu, bili su varalice i u biti su nijekali Krista i Njegovo Evan elje. Budui da su sami ivjeli u prijestupima, unosili su u Crkvu krivovjerje. Tako su mnogi bili uvedeni u labirint skepticizma i lai.
Vjerni svjedok
349
554
Ivana je ispunila tuga kad je vidio da se ove otrovne zablude uvlae u Crkvu. Vidio je opasnosti kojima je Crkva izloena pa je brzo i odluno djelovao. Ivanove poslanice odiu duhom ljubavi. ini se kao da ih je napisao perom umoenim u ljubav. Ali kad je doao u dodir s onima koji su krili Boji zakon, a tvrdili su da ive bez grijeha, nije oklijevao da im ukae na njihovu stranu zavedenost. Piui jednoj pomonici u djelu Evan elja, eni na dobru glasu i snanog utjecaja, rekao je: U svijetu su se pojavili mnogi zavodnici koji ne priznaju da Isus dolazi kao utjelovljeni Mesija. Svaki takav je Zavodnik, Antikrist. Pazite sami na se, da ne izgubite to ste zaradili, ve, naprotiv, da primite potpunu plau! Tko god ide dalje i ne ostaje u Kristovoj nauci, nema Boga. Onaj koji ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. Ako tko do e k vama, a ne donosi ove nauke, nemojte ga primiti u kuu i nemojte ga pozdravljati! Tko ga pozdravlja, sudjeluje u zlim djelima njegovim. Mi smo ovlateni da jednako kao ljubljeni apostol procjenjujemo one koji tvrde da nastavaju u Kristu, a ive prestupajui Boji zakon. U ove posljednje dane postoje zla slina onima koja su prijetila napredovanju prve Crkve i u ovim pitanjima trebamo pozorno slijediti nauk apostola Ivana. Trebate imati ljubavi, uje se sa svih strana, posebno od onih koji ispovijedaju savrenstvo. Ali prava je ljubav previe ista da bi prekrila nepriznat grijeh. Dok s jedne strane trebamo ljubiti due za koje je Krist umro, s druge strane ne smijemo vriti kompromis sa zlom. Ne smijemo se ujediniti s buntovnicima i to nazivati ljubavlju. Bog u ovo vrijeme zahtijeva od svojeg naroda da zastupa pravdu isto tako nepokolebljivo kao to je to inio Ivan protivei se zabludama koje upropauju due. Apostol nauava da smo, premda trebamo pokazivati kransku utivost, ovlateni da otvoreno postupimo prema grijehu i grjenicima; to se ne protivi pravoj ljubavi. Tko god poinja grijeh, pie, kri zakon; grijeh je krenje zakona. A znate da se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao. Kao Kristov svjedok, Ivan nije ulazio u rasprave, u zamorne prepirke. Govorio je ono to je znao, to je vidio i uo. Bio je tijesno povezan s Kristom, sluao Njegov nauk, bio oevidac
555
350
Djela apostolska
556
Njegovih silnih uda. Malo je njih moglo vidjeti ljepotu Kristova karaktera kao to ju je Ivan vidio. Za njega je nestalo tame; osvjetljavalo ga je istinito svjetlo. Njegovo svjedoanstvo o Spasiteljevom ivotu i smrti bilo je jasno i snano. Govorio je iz srca prepunog ljubavi prema Spasitelju i nije bilo sile koja bi zaustavila njegove rijei. to bijae od poetka, izjavio je, to smo uli, to smo svojim oima vidjeli, to smo promatrali i to su nae ruke opipale o Rijei ivota... to smo vidjeli i uli, to navjeujemo i vama, da i vi imate s nama zajednitvo. A nae je zajednitvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom. Tako svaki vjernik temeljem vlastitog iskustva moe potvrditi da je Bog istinit (Ivan 3,33). On moe svjedoiti o onome to je vidio i uo i osjetiti Kristovu silu.
351
55
Preobraen milou
U ivotu uenika Ivana vidimo primjer pravog posveenja. U godinama prisnog druenja s Kristom Spasitelj mu je esto upuivao opomene i upozorenja, a on je te ukore primao. Kako mu se otkrivao karakter boanskog Sina, Ivan je vidio vlastite nedostatke i ta ga je spoznaja uinila poniznim. Dan za danom, kao suprotnost svojem nasilnom duhu promatrao je Isusovu njenost i podnoenje, i sluao Njegove pouke o poniznosti i strpljivosti. Njegovo je srce dan za danom privlaio Krist dok u ljubavi prema svojem Uitelju nije iz vida izgubio sebe. Mo i njenost, velianstvenost i krotkost, snaga i strpljivost koju je svakog dana vidio u ivotu Bojeg Sina, ispunili su njegovu duu divljenjem. Svoju uvredljivu, astohlepnu ud pokorio je preobraavajuoj Kristovoj snazi i boanska je ljubav preobrazila njegov karakter. U otroj suprotnosti posveenju koje se ostvarilo u Ivanovu ivotu, stoji iskustvo njegovog sudruga uenika Jude. Kao i on, Juda je tvrdio da je Kristov uenik, ali je imao samo vanjski oblik pobonosti. Juda nije bio neosjetljiv na ljepotu Kristovog karaktera, i dok je sluao Spasiteljeve rijei esto bi ga svladalo osvjedoenje, ali nije htio poniziti srce i priznati svoje grijehe. Odupiranjem boanskom utjecaju sramotio je Uitelja kojeg je, tvrdio je, volio. Ivan se ozbiljno borio protiv svojih nedostataka, a Juda je potiskivao svoju savjest i poputao kunjama tako da su se u njemu sve vie utvr ivale zle navike. ivot prema istinama koje je Krist pouavao bio je u sukobu s njegovim eljama i namjerama, i on jednostavno nije mogao natjerati sebe da se odrekne svojih zamisli kako bi primio mu(351)
557
558
352
Djela apostolska
559
560
drost s Neba. Umjesto da hodi u svjetlu, odluio je hoditi u tami. Njegovao je zle elje, pohlepu, osvetoljubive osjeaje, mrane i turobne misli, dok Sotona nije njime potpuno zavladao. Ivan i Juda prikazuju one koji tvrde da slijede Krista. Oba su uenika imala iste prilike da prouavaju i slijede boanski Uzor. Obojica su bila tijesno povezana s Isusom i imala prednost da sluaju Njegov nauk. Svaki od njih imao je ozbiljne nedostatke u karakteru i svaki je imao pristup boanskoj milosti koja preobraava karakter. No dok je jedan u poniznosti uio od Isusa, drugi je pokazao da nije tvorac rijei, ve samo sluatelj. Jedan je, svakodnevno umirui sebi i nadvladavajui grijeh, bio posveen istinom, dok je drugi, odbijajui preobraavajuu snagu milosti i poputajui sebinim eljama, pao u Sotonino ropstvo. Preobrazba karaktera koja se vidi u Ivanovu ivotu uvijek je posljedica zajednitva s Kristom. U karakteru pojedinca mogu postojati znaajni nedostaci, ali kad postane pravi Kristov uenik, sila boanske milosti vri preobraenje i posveenje. Gledajui kao kroz staklo Gospodnju slavu, on se mijenja iz slave u slavu dok ne postane slian Onomu koga oboava. Ivan je bio uitelj svetosti i u svojim je pismima Crkvi iznio nepogrjeiva pravila za ponaanje krana. Tko god je poloio ovu nadu u njega, pisao je, isti se od grijeha kao to je on ist. Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako ivjeti kako je on ivio. (1. Ivanova 3,3; 2,6) Ivan je nauavao da kranin mora uvijek biti istog srca i ivota. Nikad se ne smije zadovoljiti samo praznom ispovijedi. Kao to je Bog svet u svojem okruenju, tako i pali ovjek, vjerom u Krista, treba biti svet u svojem. Ovo je, naime, volja Boja, pisao je apostol Pavao, vae posveenje. (1. Solunjanima 4,3) Posveenje Crkve Boji je cilj u Njegovom cjelokupnom postupanju s pripadnicima svojeg naroda. On ih je izabrao od vjenosti da bi mogli biti sveti. On je dao svojeg Sina da umre za njih da bi se mogli posvetiti poslunou istini, oslobo eni svake sebinosti. Od njih zahtijeva osobni rad, osobnu predaju. Oni koji tvrde da vjeruju u Boga, potuju Ga samo ako su uskla eni s Njegovom slikom i pod nadzorom Njegovog Duha. Tada mogu kao svjedoci za Spasitelja objaviti to je boanska milost uinila za njih. Pravo posveenje dolazi od djelovanja naela ljubavi. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.
Preobraen milou
353
(1. Ivanova 4,16) ivot onoga u ijem srcu nastava Krist otkrit e praktinu pobonost. Njegov e se karakter oistiti, uzdignuti, oplemeniti i proslaviti. ist nauk stopit e se s djelima pravednosti, a nebeska naela pomijeati sa svetim postupcima. Oni koji ele dobiti blagoslov posveenja moraju prvo nauiti to znai samoportvovnost. Kristov kri je sredinji stup o kojem ovisi obilato, sve obilatije breme vjene slave. Ako, dakle, tko hoe ii za mnom, kae Krist, neka se odree samog sebe, neka uzme svoj kri i neka me slijedi! (2. Korinanima 4,17 DF; Matej 16,24) Upravo moimiris nae ljubavi prema blinjima oituje nau ljubav prema Bogu. Strpljenje u slubi donosi odmor dui. Dobrobit Izraela promie se poniznim, marljivim i vjernim radom. Bog podupire i jaa one koji su voljni slijediti Kristov put. Posveenje nije djelo trenutka, sata ili dana, ve cijelog ivota. Ono se ne postie izazivanjem uzbu enja, ve je posljedica stalnog umiranja grijehu i neprekidnog ivljenja za Krista. Slabanim, povremenim naporima ne moe se ispraviti zlo niti provesti preobrazba karaktera. Mi emo postii cilj samo dugotrajnim, ustrajnim trudom, bolnom stegom i otrim sukobom. Danas ne znamo kako e snaan biti na sljedei sukob. Dokle god Sotona vlada, morat emo pokoravati sebe, nadvladavati grijehe to nas pritiskuju; dokle god traje ivot, nee biti mjesta da stanemo, toke koju moemo dostii i rei: dostigao sam savrenstvo. Savrenstvo je posljedica doivotne poslunosti. Nitko od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je bez grijeha. Ljudi koji su ivjeli u najveoj Bojoj blizini, ljudi koji bi prije rtvovali ivot nego svjesno uinili zlo, ljudi koje je Bog poastio svojim svjetlom i snagom, priznali su grjenost svoje naravi. Nisu se uzdali u tijelo, nisu se pozivali na svoju pravednost, ve su se u potpunosti pouzdali u Kristovu pravednost. Tako e biti sa svima koji promatraju Krista. to budemo blie prilazili Isusu i jasnije zamjeivali istou Njegova karaktera, to emo jasnije vidjeti strahovitu grjenost grijeha i manje osjeati da se imamo ime ponositi. Naa e dua stalno teiti za Bogom i ozbiljno, skrueno priznavati grijeh i poniziti srce pred Njim. Sa svakim novim korakom naega kranskog ivota produbljivat e se nae pokajanje. Znat emo da je naa dovoljnost samo u Kristu i zato emo s apostolom priznati: Ja,
561
354
Djela apostolska
562
563
naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. A ja sam daleko od toga da se iim ponosim, osim kriem Gospodina naega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu! (Rimljanima 7,18; Galaanima 6,14) Neka an eli zapisniari napiu povijest o svetim borbama i sukobima Bojeg naroda; neka zapiu njegove molitve i suze; ali ne dopustimo da se Bog sramoti izjavom s ljudskih usana: Ja sam bez grijeha; ja sam svet. Posveene usne nee nikad izgovoriti tako drske rijei. Apostol Pavao je bio uznesen do treeg neba i vidio je i uo neizrecive stvari koje ovjeku nije doputeno izrei, a ipak je skromno rekao: Ne kaem da sam to ve postigao ili da sam ve postao savren. Naprotiv, ja i dalje kuam kako bih to dohvatio. (Filipljanima 3,12) Neka nebeski an eli zapiu Pavlove pobjede u vo enju dobre borbe vjere. Neka se Nebo raduje njegovom upornom koraanju prema Nebu i tome kako on, imajui pred oima nagradu, sve drugo smatra otpadom. An eli se raduju dok govore o njegovim pobjedama, ali Pavao se ne hvali svojim dostignuima. Pavlovo stajalite treba zauzeti svaki Kristov sljedbenik dok kri put u borbama za besmrtni vijenac. Neka oni koji su skloni stalno govoriti o svetosti pogledaju u zrcalo Bojeg zakona. Kad budu vidjeli njegove dalekosene zahtjeve i razumjeli njegovo djelo prosu ivanja nakana i misli srca, oni se nee hvaliti da su bez grijeha. Ako tvrdimo, kae Ivan, ne odvajajui se od svoje brae, da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine. Ako tvrdimo da nismo sagrijeili, njega pravimo lacem, i njegove rijei nema u nama. Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit e nam grijehe i oistiti nas od svake nepravednosti. (1. Ivanova 1,8.10.9) Ima onih koji tvrde da su sveti, da su potpuno Gospodnji, koji se pozivaju na Boja obeanja, dok odbijaju biti posluni Njegovim zapovijedima. Ovi prijestupnici Zakona prisvajaju sve to je obeano Bojoj djeci; to je drsko s njihove strane jer nam Ivan kae da e se prava ljubav prema Bogu oitovati u poslunosti svim Njegovim zapovijedima. Nije dovoljno vjerovati u teoriju istine, ispovijedati vjeru u Krista, vjerovati da Isus nije varalica i da biblijska vjera nije lukavo izmiljena bajka. Tko tvrdi: Poznajem ga, a ne vri njegove zapovijedi, pisao je Ivan, laac
Preobraen milou
355
je, i u njemu nema istine. Ali tko god vri njegovu rije, uistinu, u tome je do savrenstva dola ljubav Boja. Tko vri njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. (1. Ivanova 2,4.5; 3,24) Ivan nije nauavao da se spasenje zara uje poslunou, ve da je poslunost plod vjere i ljubavi. A znate da se on pojavio da uzme grijehe, rekao je, i znate da grijeha u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio ni upoznao. (1. Ivanova 3,5.6) Ako ostanemo u Kristu, ako Boja ljubav nastava u srcu, nai e osjeaji, nae misli, nai postupci biti u skladu s Bojom voljom. Posveeno srce je u skladu s propisima Bojeg zakona. Premda se trude da budu posluni Bojim zapovijedima, mnogima nedostaje mira i radosti. Ovaj nedostatak u njihovu ivotu posljedica je propusta da pokau vjeru. Oni idu kao da hodaju po slanom tlu, po isuenoj pustinji. Malo trae, a mogli bi traiti mnogo jer Bojim obeanjima nema ogranienja. Takvi neispravno prikazuju posveenje koje dolazi od poslunosti istini. Gospodin eli da svi Njegovi sinovi i keri budu sretni, u miru i posluni. Vjerom vjernik dolazi u posjed ovih blagoslova. Vjerom se moe nadomjestiti svaki karakterni nedostatak, oistiti svaka neistoa, ispraviti svaka pogrjeka, razviti svaka sposobnost. Molitva je od Neba odre eno sredstvo za uspjeh u sukobu s grijehom i u razvitku kranskog karaktera. Boanski utjecaj, koji dolazi kao odgovor na molitvu vjere, ostvarit e u dui molitelja sve ono za to moli. Moemo moliti za oprost grijeha, za Svetog Duha, za karakter slian Kristovom, za mudrost i snagu da vrimo Njegovo djelo, za svaki dar to ga je obeao. Dok je bio s Bogom na gori, Mojsije je vidio uzorak prelijepe gra evine koja je trebala posluiti kao prebivalite Njegove slave. Upravo na gori s Bogom na tajnom mjestu druenja trebamo razmiljati o Njegovoj slavnoj nakani za ljudski rod. Bog je u svim vjekovima, preko ovog zajednitva s Nebom, ostvarivao nakane za svoju djecu postupnim otvaranjem njihovih umova nauku o milosti. Njegov nain objavljivanja istine prikazan je ovim rijeima: Ko zora mu je pouzdan dolazak. (Hoea 6,3) Onaj tko se postavlja tamo gdje ga Bog moe prosvijetliti, napreduje od djelominog mraka praskozorja do pune podnevne svjetlosti.
564
356
565
Djela apostolska
566
Pravo posveenje znai savrenu ljubav, savrenu poslunost, savrenu pokornost Bojoj volji. Bog nas treba posvetiti poslunou istini. Naa savjest mora biti oiena od mrtvih djela da bismo sluili ivomu Bogu. Mi jo nismo savreni, ali imamo mogunost da se oslobodimo od sputanosti samim sobom i grijehom i da napredujemo k savrenstvu. Svima su stavljene nadohvat ruke velike mogunosti, visoka i sveta dostignua. Razlog to mnogi u ovo vrijeme ne napreduju u veoj mjeri u boanskom ivotu jest to tumae da je Boja volja upravo ono to oni ele uiniti. I dok slijede svoje vlastite elje, laskaju si da su posluni Bojoj volji. Takvi nemaju sukoba sa sobom. Postoje i drugi koji su neko vrijeme uspjeni u borbi protiv sebinih elja za zadovoljstvom i lagodnim ivotom. Oni su iskreni i ozbiljni, ali ih umara dugotrajni napor svakodnevnog umiranja, neprekidnog nemira. Ravnodunost im izgleda tako privlana, umiranje sebi odbojno, pa zatvaraju snene oi i pod silinom kunje padaju umjesto da joj se odupru. Upute iznesene u Bojoj rijei ne ostavljaju mjesta kompromisu sa zlom. Boji Sin je siao da bi mogao sve ljude privui k sebi. Nije doao da uspava svijet, ve da pokae uski put kojim moraju ii svi koji e na koncu stii pred vrata Bojega grada. Njegova Ga djeca moraju slijediti tamo kamo ih On vodi; bez obzira na to koliko ih stajalo rtvovanje lagodnog ivota ili poputanja sebi, bez obzira na cijenu truda ili patnje, oni se moraju stalno boriti sa sobom. Najvea zahvalnost koju ljudi mogu dati Bogu jest da postanu posveena sredstva preko kojih On moe djelovati. Vrijeme jako brzo prelazi u vjenost. Ne uskraujmo Bogu ono to pripada Njemu. Ako Mu neto ne moemo dati s radou, inimo to na vlastitu propast. On trai cijelo srce: dajte Mu ga; Njegovo je i stvaranjem i otkupljenjem. On trai va um; dajte Mu ga; Njegov je. On trai va novac; dajte Mu ga; Njegov je. Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? (1. Korinanima 6,19.20) Bog trai potovanje od posveene due koja se pripremila da Mu slui vjerom koja djeluje kroz ljubav. On pred nas uzdie najvii ideal, savrenstvo. On trai da u ovom svijetu budemo potpuno na Njegovoj strani, kao to je On na naoj pred Bogom. Ovo je, naime, volja Boja za vas, vae posveenje (1. Solunjanima 4,3). Je li to i vaa volja? Vai grijesi mogu vam
Preobraen milou
357
izgledati kao planine, ali ako ponizite srce i priznate svoje grijehe uzdajui se u zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja, On e vam ih oprostiti i oistiti vas od svake nepravednosti. Bog od vas zahtijeva potpuni sklad sa svojim Zakonom. Ovaj je Zakon odjek Njegova glasa koji vam govori: Svetiji, da, jo svetiji. Teite za puninom Kristove milosti. Neka vam srce bude ispunjeno snanom eljom za Njegovom pravednou, djelom koje Boja rije proglaava mirom, a njegove su posljedice spokojnost i neprekidna sigurnost. Kad vam dua bude eznula za Bogom, nai ete sve vie i vie neistraivih blaga Njegove milosti. Kad budete razmiljali o ovom blagu, ono e postati vae pa ete otkriti zasluge Spasiteljeve rtve, zatitu Njegove pravednosti, puninu Njegove mudrosti i Njegovu mo da vas izvede pred Oca bez ljage i mane (2. Petrova 3,14).
567
358
Djela apostolska
56
Patmos
568
569
Od organiziranja Kristove crkve prolo je vie od pola stoljea. Radosna vijest je tijekom tog vremena bila stalno izloena protivljenju. Njezini neprijatelji ni za trenutak nisu umanjili napore i na kraju su uspjeli pridobiti mo rimskog vladara za borbu protiv krana. U stranom progonstvu koje je uslijedilo, apostol Ivan je mnogo uinio da uvrsti i ojaa vjeru vjernika. Iznosio je svjedoanstvo koje njegovi protivnici nisu mogli osporavati i koje je njegovoj brai pomoglo da se odvano i vjerno suoe s nevoljama koje su ih snale. Kad je izgledalo da e se pod estokim protivljenjem s kojim su se morali sueliti vjera krana pokolebati, stari, prokuani Isusov sluga silno bi i rjeito ponavljao povijest o raspetom i uskrslom Spasitelju. On je ostao vrst u vjeri i s njegovih je usana uvijek dolazila ista radosna vijest: to bjee od poetka, to smo uli, to smo svojim oima vidjeli, to smo promatrali i to su nae ruke opipale o Rijei ivota... to smo vidjeli i uli, to navjeujemo i vama. (1. Ivanova 1,13) Ivan je doivio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Jeruzalema i propasti prelijepog hrama. Budui da je bio posljednji od uenika i prisno povezan sa Spasiteljem, njegova je vijest imala silan utjecaj u isticanju injenice da je Isus Mesija, Otkupitelj svijeta. Nitko nije mogao sumnjati u njegovu iskrenost i zahvaljujui njegovom pouavanju mnogi su se odvratili od nevjere. idovski knezovi bili su ispunjeni ogorenom mrnjom prema Ivanu zbog njegove nepokolebljive odanosti Kristovom dje(358)
Patmos
359
lu. Izjavili su da e njihov trud protiv krana biti bezuspjean dokle god u uima ljudi bude odjekivalo Ivanovo svjedoanstvo. Da bi se zaboravila Isusova uda i nauk, treba uutkati glas odvanog svjedoka. Zbog toga je Ivan odveden u Rim da mu se sudi za njegovu vjeru. Tu je pred vlastima iskrivljeno prikazano apostolovo nauavanje. Lani su ga svjedoci optuivali da nauava zavodljiva krivovjerja. Njegovi su se neprijatelji nadali da e svojim optubama uspjeti iznuditi uenikovu smrt. Ivan se branio jasno i uvjerljivo takvom jednostavnou i iskrenou da su njegove rijei ostavile snaan dojam. Sluatelji su se udili njegovoj mudrosti i rjeitosti. Ali to je njegovo svjedoenje bilo uvjerljivije, to je dublja bila mrnja njegovih protivnika. Car Domicijan se razbjesnio. Niti je mogao osporavati prosu ivanje Kristovog vjernog zastupnika, niti je to mogao uiniti protiv sile koja je pratila njegovo izlaganje istine; ali ga je ipak odluio uutkati. Ivana su bacili u kotao kipueg ulja, ali je Gospodin sauvao ivot svojeg vjernog sluge kao to je sauvao trojicu Hebreja u uarenoj pei. Kad su bile izgovorene rijei: Tako neka propadnu svi koji vjeruju u tog varalicu Isusa Krista iz Nazareta, Ivan je izjavio: Moj se Gospodar strpljivo pokorio svemu to su Sotona i njegovi an eli mogli smisliti da Ga ponize i mue. On je dao svoj ivot za spasenje svijeta. ast mi je to mogu stradati radi Njega. Ja sam slab, grjeni ovjek. Krist je bio svet, bezopasan, neokaljan. Nije uinio grijeha niti se nala krivnja u Njegovim ustima. Ove su rijei djelovale i Ivana su iz kotla izvadili oni koji su ga u nj i bacili. Ponovo je na apostola pala teka ruka progonstva. Carevim ukazom bio je prognan na otok Patmos, osu en zbog rijei Boje i Isusova svjedoanstva (Otkrivenje 1,9). Ovdje se, mislili su njegovi neprijatelji, vie nee osjeati njegov utjecaj, jer e na kraju umrijeti u bijedi i tjeskobi. Rimske su vlasti kao mjesto progonstva zloinaca izabrale Patmos, goli, stjenoviti otok u Egejskom moru, ali za Bojeg slugu ovo je turobno mjesto postalo vratima Neba. Ovdje je, iskljuen od uurbanosti ivota i aktivnog rada u prethodnim godinama, imao drutvo Boga i Krista i nebeskih an ela; od njih je primio upute za Crkvu za sva budua vremena. Tu su
570
571
360
Djela apostolska
572
mu bili prikazani zavrni prizori zemaljske povijesti i tu je napisao vi enja primljena od Boga. Kad njegov glas vie nije mogao svjedoiti o Onomu koga je ljubio i komu je sluio, vijesti koje je dobio na toj pustoj obali trebale su svijetliti kao svjetiljka objavljujui sigurnu Gospodnju nakanu za sve narode na Zemlji. Me u liticama i stijenama na Patmosu Ivan je odravao zajednitvo sa svojim Stvoriteljem. Razmiljao je o svojem proteklom ivotu i pomisao na primljene blagoslove ispunila je njegovo srce mirom. ivio je ivotom kranina, pa je s vjerom mogao rei: Mi znamo da smo preli iz smrti u ivot. (1. Ivanova 3,14) To nije mogao rei car koji ga je prognao. On je mogao vidjeti samo bojna polja i krvoprolie, opustoene domove, udovice u suzama i siroad, plod astoljubive elje da bude prvi. U svojem samotnom domu Ivan je mogao temeljitije nego ikad prouavati oitovanja boanske sile kako su zapisana u knjizi prirode i na nadahnutim stranicama. Za njega je bilo uivanje razmiljati o djelima stvaranja i oboavati boanskog Arhitekta. Prijanjih godina njegove su se oi nagledale breuljaka prekrivenih umama, zelenih dolina i plodnih ravnica; uvijek je volio traiti tragove Stvoriteljeve mudrosti i sposobnosti u ljepoti prirode. Sad je bio okruen prizorima koji bi mnogima izgledali turobni i nezanimljivi, ali za Ivana su bili drukiji. Premda je ovaj okoli bio pust i gol, plavo nebo nad njim bilo je vedro i prekrasno kao nebo iznad njegovog voljenog Jeruzalema. U divljim, raspuknutim stijenama, u tajanstvenim dubinama, u ljepoti nebeskog svoda itao je vane pouke. Sve je to govorilo o Bojoj moi i slavi. Svuda oko sebe apostol je vidio svjedoke potopa koji je preplavio Zemlju zato to su se njezini stanovnici usudili prestupati Boji zakon. Stijene, izbaene iz velike dubine i zemlje kad su izbile vode, ivo su ga podsjeale na uase tog stranog izlijevanja Boje srdbe. U glasu mnogih voda kad bezdan doziva bezdan prorok je uo Stvoriteljev glas. More, izloeno bijesu nemilosrdnih vjetrova, doaravalo mu je srdbu uvrijeenog Boga. Silni valovi u strahovitom komeanju, prisiljeni da se zadre u granicama to ih je postavila nevidljiva ruka, svjedoili su o vlasti beskonane Sile. Nasuprot tome, shvatio je slabost i ludost smrtnih ljudi koji se, premda samo crvi iz praine,
Patmos
361
nadimaju svojom navodnom mudrou i snagom, a srcem ustaju protiv Vladara svemira, kao da je Bog u svemu slian njima. Stijene su ga podsjeale na Krista, Stijenu svoje snage u iji se zaklon mogao skloniti bez straha. Od prognanog apostola na stjenovitom Patmosu uzdizale su se najiskrenije tenje due za Bogom, najtoplije molitve. Ivanov ivot vrlo zorno pokazuje na koji nain Bog moe upotrijebiti ostarjele radnike. Kad je bio prognan na otok Patmos, mnogi su smatrali da Ivan vie ne moe sluiti, da je stara i prelomljena trska, gotova da svakog trenutka padne. Ali Gospodin je vidio da ga jo uvijek moe upotrijebiti. Premda vie nije mogao biti na mjestu gdje je radio prije, nije prestao svjedoiti za istinu. ak je i na Patmosu uspio stei prijatelje i obraenike. Njegova je vijest bila vijest radosti kojom je navijetao uskrslog Spasitelja koji na Nebu posreduje za svoj narod dok se ne vrati da ga uzme k sebi. I nakon to je ostario u slubi za svoga Gospodina, primio je s Neba vie poruka nego to ih je primio svih godina dotad. Trebamo pokazati najnjeniju obzirnost prema onima iji je ivot bio vezan uz Boje djelo. Ovi ostarjeli radnici stajali su vjerno usred oluja i kunji. Oni mogu imati slabosti, ali jo uvijek posjeduju talente koji im daju pravo da stoje na svojem mjestu u Bojem djelu. Premda iscrpljeni i nesposobni da nose tee terete koje mogu i trebaju ponijeti mla i ljudi, savjeti koje mogu dati od najvee su vrijednosti. Oni su moda inili pogrjeke, ali su na svojim neuspjesima nauili kako da izbjegnu zablude i opasnosti. Nisu li zato sposobni dati mudar savjet? Oni su podnijeli kunje i nevolje, i premda su izgubili neto od svoje ivosti, Gospodin ih ne odlae na stranu. On im daje posebnu milost i mudrost. Onima koji su sluili svojem Uitelju kad je bilo teko, koji su trpjeli siromatvo i ostali vjerni kad je malo njih stajalo za istinu, treba ukazati ast i potovanje. Gospodin eli da mla i radnici steknu mudrost, snagu i zrelost druenjem s ovim vjernim ljudima. Neka mla i shvate da su u velikoj prednosti to me u sobom imaju takve radnike. Neka im na svojim skupovima daju poasno mjesto. Kad se oni koji su ivot proveli u Kristovoj slubi priblie svretku svoje zemaljske slube, Sveti Duh e ih potaknuti da potanko ispriaju iskustva koja su stekli u Bojem djelu. Novo-
573
574
362
Djela apostolska
575
576
pridolima u vjeru treba ponavljati izvjetaje o Bojem udesnom postupanju s Njegovim narodom, o Njegovoj velikoj dobroti kad ih je izbavljao iz nevolja. Bog eli da stari i prokuani radnici stoje na svojem mjestu, da vre svoj udio u spaavanju ljudi kako ih ne bi povukla mona struja zla; On eli da zadre svoje oruje dok od njih ne bude traio da ga poloe. U iskustvu to ga je Ivan stekao za vrijeme progonstva nalazi se pouka o udesnoj snazi i utjesi za kranina. Bog ne sprjeava spletkarenje zlih ljudi, ali ini da se njihovi planovi okrenu na dobro onima koji u nevolji i sukobima ostanu vjerni i odani. esto evan eoski radnik svoje djelo obavlja usred oluje progonstva, ogorenog protivljenja i nezasluenih prijekora. Neka se u takvim trenucima sjeti da je iskustvo to e ga stei u pei nevolja i patnji vrijedno svih boli. Tako Krist svoju djecu dovodi blie k sebi da bi im mogao pokazati njihove slabosti i svoju snagu, da ih naui oslanjati se na Njega. Tako ih priprema za krize, za preuzimanje odgovornih poloaja i za ostvarenje velike namjere za to im je dana snaga. U svim su se vremenima Boji vjesnici izlagali prijeziru i progonstvu zbog istine. Josipa su oklevetali i progonili zato to je ustrajao u kreposti i potenju. Davida, tog izabranog Bojeg vjesnika, njegovi su neprijatelji lovili kao divlju zvijer. Daniel je bio baen u lavlju jamu jer je ostao odan Nebu. Job je ostao bez svega to je imao; bio je tako bolestan da su ga se njegova rodbina i prijatelji gnuali; ali ostao je vjeran. Jeremiju nisu mogli sprijeiti da iznosi rijei koje mu je Bog povjerio; njegovo je svjedoenje toliko razbjesnilo kralja i knezove da su ga bacili u jamu s muljem. Stjepan je bio kamenovan zato to je propovijedao Krista i to razapeta. Pavla su zatvarali u tamnicu, tukli tapovima, kamenovali i na kraju smaknuli zato to je bio vjeran Boji vjesnik poganima. A Ivan je bio prognan na otok Patmos zbog rijei Boje i zbog Isusova svjedoanstva. Ovi primjeri ljudske ustrajnosti svjedoe o postojanosti Bojih obeanja Njegovoj trajnoj prisutnosti i milostivoj potpori. Oni svjedoe o snazi vjere koja se uspjeno odupire silama svijeta. Djelo je vjere osloniti se na Boga u najmranijem asu i osjeati, bez obzira na veliinu kunje i izloenost oluji, da je na Otac za kormilom. Oko vjere moe vidjeti u budunost i ispravno procijeniti vrijednost vjenog blaga.
Patmos
363
Isus svojim sljedbenicima ne prua nadu u stjecanje zemaljske slave i bogatstva, u ivot bez nevolja. Umjesto toga poziva ih da Ga slijede na putu samoodricanja i prijekora. Njemu, koji je doao otkupiti svijet, usprotivile su se ujedinjene sile zla. Povezani nemilosrdnim savezom, zli ljudi i zli an eli ustali su protiv Kneza mira. Svaka Njegova rije i postupak otkrivali su boansku suut, a razliitost od svijeta izazivala je ogoreno neprijateljstvo. Tako e biti sa svima koji ive pobono u Kristu Isusu. Progonstvo i prijekor oekuje one koji su nadahnuti Kristovim Duhom. Karakter progonstva s vremenom se mijenja, ali naelo duh koji djeluje u pozadini isti je onaj koji je ubijao Gospodnje izabranike jo od Abelovih dana. Sotona je u svim vremenima progonio Boji narod. Muio ih je i ubijao, ali su oni umirui nadvladali. Posvjedoili su o Onome koji je moniji od Sotone. Zli ljudi mogu muiti i ubiti tijelo, ali ne mogu dirnuti ivot koji je s Kristom skriven u Bogu. Oni mogu mukarce i ene zatvarati me u zatvorske zidine, ali ne mogu vezati duh. Preko nevolje i progonstva u Bojim se izabranicima objavljuje Njegova slava Njegov karakter. Kristovi vjernici, omrznuti i progonjeni od svijeta, odgajani su i poduavani u Kristovoj koli. Na Zemlji hode uskim putovima; oieni su u pei nevolje. Oni slijede Krista i u najteim sukobima, trpe samoodricanje i doivljavaju gorka razoaranja; ali tako ue to je krivnja i zlo grijeha pa na njega gledaju s gnuanjem. Budui da su dionici Kristovih patnji, oni iza jada vide slavu govorei: Drim, doista, da patnje sadanjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja e se objaviti u nama. (Rimljanima 8,18)
577
364
Djela apostolska
57
Otkrivenje
578
579
U vrijeme apostola kranski su vjernici bili ispunjeni ozbiljnou i oduevljenjem. Tako su neumorno radili za svojeg Uitelja da je u razmjerno kratko vrijeme, bez obzira na ogoreno protivljenje, Radosna vijest o kraljevstvu objavljena u svim nastanjenim dijelovima Zemlje. Gorljivost koju su u to vrijeme pokazivali Isusovi sljedbenici nadahnuto je pero zapisalo radi ohrabrenja vjernih u svim vremenima. Za crkvu u Efezu, koju je Gospodin Isus uzeo kao simbol cijele kranske Crkve u apostolsko doba, vjerni i istiniti Svjedok je izjavio: Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost. Znam da ne moe podnositi zlikovce: iskuao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i ustanovio si da su laci. Ustrajan si i neumorno si trpio za moje ime. (Otkrivenje 2,2.3) Isprva je crkvu u Efezu obiljeavala djetinja jednostavnost i gorljivost. Vjernici su ozbiljno nastojali posluati svaku Boju rije i njihov je ivot oitovao ozbiljnu, iskrenu ljubav prema Kristu. S radou su vrili Boju volju jer je u njihovim srcima trajno nastavao Spasitelj. Budui da su bili ispunjeni ljubavlju prema svojem Otkupitelju, njihov je najvaniji cilj bio zadobiti due za Njega. Nisu razmiljali o tome da gomilaju dragocjeno blago Kristove milosti. Osjeali su vanost svojeg poziva i pod teretom vijesti Na zemlji mir ljudima dobre volje, gorjeli su eljom da odnesu Radosnu vijest o spasenju u najudaljenije krajeve Zemlje. I svijet je spoznao da su bili s Isusom. Zahvaljujui Bojem Sinu, grjeni su ljudi, koji su se pokajali, dobili oprost, bili oieni i posveeni, postali Boji suradnici. (364)
Otkrivenje
365
Vjernici Crkve bili su ujedinjeni u miljenju i postupcima. Ljubav prema Kristu bila je zlatni lanac koji ih je povezivao. Nastojali su sve vie i potpunije upoznati Gospodina, i njihov je ivot objavljivao Kristovu radost i mir. Pomagali su sirotama i udovicama u njihovim nevoljama i same sebe uvali istima od ovog svijeta, uvjereni da bi bilo suprotno njihovom ispovijedanju i odricanje od njihova Otkupitelja kad tako ne bi inili. Djelo je u svakom gradu napredovalo. Due su se obraale, a one su zauzvrat osjeale da moraju govoriti o neprocjenjivom blagu koje su primile. Nisu mogle poivati dok svjetlo, koje je rasvjetljavalo njihov um, ne obasja i druge. Mnotvo nevjernika upoznalo je razloge za kransku nadu. Upuivani su topli, nadahnuti osobni pozivi zalutalima, odbaenima i onima koji su, tvrdei da znaju istinu, bili vie ljubitelji poude nego ljubitelji Boga. Ali nakon nekog vremena gorljivost vjernika je poela opadati i njihova ljubav prema Bogu i jednog prema drugome je ohladnjela. Neki su zaboravili udesan nain na koji su primili istinu. Jedan po jedan od starih barjaktara pao je na svojem poloaju. Neki mla i radnici, koji su mogli dijeliti terete s ovim pionirima i tako se pripremiti za mudro vo enje, umorili su se od esto ponavljanih istina. U elji za neim novim i privlanim, nastojali su u nauk unijeti nove elemente, dopadljivije mnogim umovima, ali koji nisu bili u skladu s temeljnim naelima Evan elja. U svojoj samouvjerenosti i duhovnom sljepilu nisu prozreli da e ova lana mudrovanja izazvati sumnju u prola iskustva i tako izazvati zabunu i nevjeru. Kad su se poela nametati ova lana nauavanja, dolo je do podvajanja i oi mnogih su se odvratile od Isusa kao zaetnika i zavritelja nae vjere. Rasprave o nevanim doktrinarnim tokama i razmatranje ugodno izmiljenih bajki uzimali su vrijeme koje je trebalo posvetiti navijetanju Evan elja. Mnotvo koje je bilo osvjedoeno i obraeno vjernim iznoenjem istine, ostalo je neopomenuto. Pobonost je naglo kopnjela; inilo se da e Sotona nadvladati one koji se smatraju Kristovim sljedbenicima. Upravo je u to kritino vrijeme u povijesti Crkve Ivan bio osu en na progonstvo. Crkvi je, kao nikada dosad, bio potreban njegov glas. Gotovo su svi njegovi bivi suradnici u propovjednikoj slubi umrli muenikom smru. Ostali vjernici bili su izloeni ogorenom protivljenju. Sve je izvana pokazivalo da nije
580
581
366
Djela apostolska
582
daleko dan kad e neprijatelji Kristove crkve trijumfirati. Ali Gospodnja ruka nevidljivo se kretala u tami. Prema Bojoj providnosti Ivan je doao tamo gdje mu je Krist mogao dati predivnu objavu samog sebe i boanske istine za prosvjetljenje crkava. Neprijatelji istine nadali su se da e uutkati glas Bojeg vjernog svjedoka ako ga prognaju; ali na Patmosu je uenik primio vijest iji e utjecaj nastaviti jaati Crkvu do kraja vremena. Premda nisu bili oslobo eni odgovornosti za svoj postupak, oni koji su prognali Ivana postali su oru a u Bojim rukama da ostvare nakane Neba, i upravo je nastojanje da ugase svjetlo donijelo istini nuno oslobo enje. Bila je subota kad se Gospodin slave javio prognanom apostolu. Ivan je na Patmosu jednako sveto potovao subotu kao dok je propovijedao narodu po selima i gradovima u Judeji. Pozvao se na dragocjena obeanja koja su bila povezana s tim danom. Tada se zanesoh u dan Gospodnji , pie Ivan, i zauh za sobom glas veliki kao trube, kako govori: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i posljednji... I okrenuh se da vidim glas koji mi je govorio; i okrenuvi se vidjeh sedam svijenjaka zlatnih, i usred sedam svijenjaka kao Sina ovjejega. (Otkrivenje 1,10-13 A) Ljubljeni uenik bio je stvarno posebno povlaten. Vidio je svojeg Uitelja u Getsemaniju lica umrljanog kapima krvi od muke, tako mu je lice bilo neljudski iznakaeno te oblijem vie nije naliio na ovjeka (Izaija 52,14). Vidio Ga je u rukama rimskih vojnika, obuena u grimiznu kabanicu i okrunjena vijencem od trnja. Vidio Ga je kako visi na golgotskom kriu kao predmet okrutne poruge i zlostavljanja. Sada Ivan jo jednom moe gledati svoga Gospodina. Ali kako Mu je izgled drukiji! To vie nije ovjek boli, preziran i poniavan od ljudi. Obuen je u odjeu nebeskog sjaja. Njegova glava s kosom je bijela poput bijele vune, poput snijega; njegove su oi... kao ognjeni plamen; njegove su noge sline mjedi kad se uari u pei. (Otkrivenje 1,14.15.17) Njegov je glas slian uborenju mnogih voda. Njegovo lice sja kao sunce. U Njegovoj je ruci sedam zvijezda, a iz usta Mu izlazi otar dvosjekli ma, oznaka snage Njegove Rijei. Patmos blista slavom uskrslog Gospodina. Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a on stavi na me svoju desnicu i ree mi: Nemoj se bojati. (redak 17)
Otkrivenje
367
Ojaan, Ivan je mogao opstati pred svojim proslavljenim Gospodinom. A onda se pred njegovim zau enim oima otvorila slava Neba. Bilo mu je doputeno da vidi Boje prijestolje i, gledajui iza sukoba na Zemlji, vidio je u bjelinu obueno mnotvo otkupljenih. uo je glazbu nebeskih an ela i trijumfalne pjesme onih koji su pobijedili Janjetovom krvlju i rijeju svojeg svjedoanstva. U otkrivenju koje je dobio, prizor za prizorom redala su se potresna iskustva Bojeg naroda i pretkazana mu je povijest Crkve do samog svretka vremena. Ivanu su u slikama i simbolima bili prikazani predmeti od najvee vanosti koje je trebao zapisati da bi Boji narod, koji je ivio u njegovo vrijeme i u buduim razdobljima, mogao ispravno razumjeti predstojee opasnosti i sukobe. Ovo je otkrivenje dano radi vo enja i tjeenja Crkve tijekom kranskog razdoblja. Ali vjerski su ga uitelji proglasili zapeaenom knjigom i tvrdili da se njegove tajne ne mogu protumaiti. Zbog toga su se mnogi okrenuli od prorokog izvjetaja i nisu htjeli odvojiti vrijeme za prouavanje njegovih tajni. No Bog ne eli da se Njegov narod tako odnosi prema toj knjizi. Ona je otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokae slugama svojim to se ima uskoro dogoditi. Blago onomu koji ita, izjavljuje Gospodin, i onima koji sluaju rijei ovog prorotva te uvaju to je u njem napisano. Jer je vrijeme blizu! (redci 1 i 3 DF) Ja svakomu koji uje proroanske rijei ove knjige izjavljujem: Tko ovomu to nadoda, Bog e mu dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako to oduzme od rijei ove proroke knjige, Bog e mu oduzeti njegov dio na stablo ivota i na Sveti grad, opisane u ovoj knjizi. Onaj koji ovo jami izjavljuje: Da, dolazim uskoro! (Otkrivenje 22,18-20) U Otkrivenju su prikazane Boje duboke istine. Sam naziv nadahnutih stranica ove knjige otkrivenje protivi se tvrdnji da se radi o zapeaenoj knjizi. Otkrivenje je neto to je otkriveno. Sam Gospodin je svojem sluzi otkrio tajne sadrane u ovoj knjizi i Njegova je namjera da svima bude otvorena za prouavanje. Njezine su istine upuene onima to ive u posljednje dane povijesti Zemlje kao i onima koji su ivjeli u Ivanovo vrijeme. Neki od prizora u ovom prorotvu zbili su se u prolosti, a neki se zbivaju sada; neki prikazuju zavretak velikog sukoba izme u sila tame i nebeskog Kneza, a neki otkrivaju trijumf i radost otkupljenih na obnovljenoj Zemlji.
583
584
368
Djela apostolska
585
586
Neka nitko ne misli da je beskorisno istraivati znaenje istine koju sadri ova knjiga samo zato to ne moe objasniti znaenje svakog simbola u Otkrivenju. Onaj koji je ove tajne otkrio Ivanu, marljivom e istraivau istine omoguiti da osjeti nebesko ozraje. Oni ija su srca otvorena za primanje istine, bit e osposobljeni da razumiju njezin nauk, a oni to sluaju rijei ovog prorotva te uvaju to je u njem napisano, primit e obeane blagoslove. U Otkrivenju se susreu i zavravaju sve biblijske knjige. Ono je dopuna Danielovoj knjizi. Jedna je proroanstvo, a druga otkrivenje. Knjiga koja je bila zapeaena nije Otkrivenje, ve dio Danielova proroanstva koje se odnosi na posljednje dane. An eo je zapovjedio: A ti, Daniele, dri u tajnosti ove rijei i zapeati ovu knjigu do vremena svretka. (Daniel 12,4) Sam je Krist traio da apostol zapie ono to mu je bilo otkriveno. to vidi, napii u knjigu, zapovjedio je, i poalji sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju i Laodiceju! Ja sam... Onaj koji ivi! Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova... Sad napii to si vidio: sadanje stanje i ono to e se poslije ovoga dogoditi! to se tie tajanstvenog znaenja sedam zvijezda koje si vidio u mojoj desnici i sedam zlatnih svijenjaka: sedam zvijezda an eli su sedam crkava, a sedam svijenjaka sedam je crkava. (Otkrivenje 1,11.18-20) Imena sedam crkava simboliziraju Crkvu u razliitim razdobljima kranske ere. Broj sedam ukazuje na cjelovitost i simbol je injenice da se vijesti proteu do svretka vremena, dok sami simboli otkrivaju stanje Crkve u razliitim razdobljima povijesti svijeta. Krist je prikazan kako hoda me u zlatnim svijenjacima. Time je prikazan Njegov odnos prema crkvama. On je u stalnoj vezi sa svojim narodom. On zna njegovo pravo stanje. On promatra njegov poredak, njegovu pobonost, njegovu posveenost. Premda je veliki sveenik i posrednik u nebeskom Svetitu, ipak je prikazan kako se kree usred svojih crkava na Zemlji. Neumornom i neprekidnom budnou pazi da svjetlo bilo kojeg od Njegovih straara ne potamni ili se ugasi. Kad bi svijenjaci bili povjereni ljudskoj brizi, treperavi bi se plamen ugasio; ali On je pravi straar u Gospodnjem domu, pravi uvar hramskih dvorova. Njegova stalna skrb i milostiva potpora izvor su i-
Otkrivenje
369
vota i svjetla. Krist je prikazan kako u svojoj desnici dri sedam zvijezda. To nam jami da se nijedna crkva, ako je vjerna onome to joj je povjereno, ne treba bojati propasti, jer nitko ne moe iz Kristovih ruku iupati zvijezdu koja je pod zatitom Svemoguega. Ovo govori onaj koji dri sedam zvijezda u svojoj desnici. (Otkrivenje 2,1) Ove su rijei upuene uiteljima u Crkvi onima kojima je Bog povjerio ozbiljne odgovornosti. Slatki utjecaji koji trebaju obilovati u Crkvi povezani su s Bojim propovjednicima koji trebaju objaviti Kristovu ljubav. Nebeske su zvijezde pod Njegovim nadzorom. On ih ispunja svjetlom. On ih vodi i upravlja njihovim kretanjem. Kad to ne bi inio, postale bi pale zvijezde. Tako je i s Njegovim propovjednicima. Oni su samo oru a u Njegovim rukama i sve dobro koje ostvaruju ine Njegovom silom. Oni trebaju odsjajivati Njegovo svjetlo. Njihova djelotvornost treba biti Spasitelj. Ako budu gledali u Njega kao to je On gledao u Oca, bit e osposobljeni da vre Njegovo djelo. Kad se oslone na Boga, On e im dati svoj sjaj da ga odsjajuju svijetu. Zarana je u povijesti Crkve tajna bezakonja, koju je prorekao apostol Pavao, poela svoje zlokobno djelo; i kad su lani uitelji, na koje je Petar upozorio vjernike, nametali svoja krivovjerja, mnogi su bili zavedeni lanim nauavanjima. Neki su se, pritisnuti nevoljama, pokolebali i bili u kunji da se odreknu vjere. U vrijeme kad je Ivan dobio ovo otkrivenje, mnogi su izgubili prvu ljubav prema evan eoskoj istini. Ali Bog u svojem milosr u nije pustio Crkvu da ostane u stanju otpada. U vijesti beskonane njenosti objavio im je svoju ljubav i elju da se priprave za vjenost. Sjeti se, molio je, odakle si pao, obrati se i opet poni initi prva djela! (redak 5) Crkva je bila manjkava i zasluila je otar ukor i kaznu; Ivan je dobio nalog da zapie vijesti opomena, ukora i molbi upuenih onima koji e, gubei iz vida temeljna naela Radosne vijesti, izloiti opasnosti svoju nadu u spasenje. No rijei ukora, za koje Bog smatra da ih je potrebno uputiti, uvijek se iznose s njenom ljubavlju i obeanjem mira svakom vjerniku koji se kaje. Evo stojim na vratima i kucam, izjavljuje Gospodin. Ako tko uje moj glas i otvori vrata, ui u k njemu i veerati s njim, i on sa mnom. (Otkrivenje 3,19.20)
587
370
588
Djela apostolska
589
A za one koji e usred sukoba sauvati vjeru u Boga, proroku su bile dane rijei pohvale i obeanja: Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne moe zatvoriti jer si unato svojoj maloj snazi i sauvao moju rije i nisi se odrekao moga imena. Budui da si sauvao moju poruku o postojanosti, i ja u tebe sauvati od asa kunje koji e doi na sav svijet da podvrgne kunji stanovnike zemlje. Vjernici su bili upozoreni: Budi uvijek budan i ojaaj ostatke koji ve lee u smrti! Dolazim uskoro! Dri vrsto to ima, da ti nitko ne ugrabi vijenca! (redci 8.10.2.11) Preko onoga koji se sam predstavio kao brat va i sudionik nevolje (Otkrivenje 1,9), Krist je svojoj Crkvi objavio da mora trpjeti radi Njega. Promatrajui dugi niz stoljea mraka i praznovjerja, ostarjeli prognanik je vidio mnotvo koje zbog svoje ljubavi prema istini umire muenikom smru. Ali isto je tako vidio da Onaj, koji je krijepio svoje prve svjedoke, nee zaboraviti vjerne sljedbenike u stoljeima progonstva koja moraju proi prije svretka vremena. Nemoj se bojati muka to te ekaju, izjavio je Gospodin; avao e ubrzo neke od vas baciti u tamnicu, da budete podvrgnuti kunji, i trpjet ete... Ostani vjeran do smrti, i dat u ti vijenac ivot! (Otkrivenje 2,10) A za sve vjerne koji su se borili protiv zla Ivan je uo obeanje: Pobjedniku u dati da jede od stabla ivota koje se nalazi u Bojem raju. Pobjednik e tako biti obuen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neu izbrisati iz knjige ivota; tovie, njegovo u ime priznati pred svojim Ocem i njegovim an elima. Pobjedniku u dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao to i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju. (Otkrivenje 2,7; 3,5.21) Ivan je vidio kako se Boje milosr e, njenost i ljubav stapaju s Njegovom svetou, pravednou i silom. Vidio je kako grjenici dolaze k Ocu kojeg su se bojali zbog svojih grijeha. I gledajui u vrijeme nakon vrhunca velikog sukoba, promatrao je na Sionu pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama Bojim i pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta. (Otkrivenje 15,2.3) Spasitelj je Ivanu prikazan kao Lav iz Judina plemena i kao Janje gdje stoji kao zaklano (Otkrivenje 5,5.6). Ovi simboli prikazuju sjedinjenje svemogue sile i samoportvovne ljubavi. Lav iz Judina plemena, tako straan za one koji su odbacili Njegovu milost, bit e Janje Boje poslunima i vjernima. Stup ognja
Otkrivenje
371
koji znai uas i srdbu za prijestupnika Bojeg zakona, bit e jamstvo svjetla, milosr a i izbavljenja za one koji su vrili Njegove zapovijedi. Ruka, snana da uniti buntovnika, bit e jaka da izbavi odanog. Tko je god vjeran, bit e spaen. I on e poslati an ele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike njegove od etiri vjetra, od jednog kraja nebesa do drugoga. (Matej 24,31) U usporedbi s milijunima ljudi u svijetu, Boji e narod biti, kao to je uvijek bio, malo stado; ali ako bude vrsto stajao za istinu kako je objavljena u Njegovoj Rijei, Bog e biti njegov zaklon. On e stajati pod irokim zaklonom Svemoguega. Bog je uvijek u veini. Kad zvuk posljednje trube prodre u tamnicu koja uva mrtve, i kad pravednici ustanu uz pobjedniki poklik: Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj alac? (1. Korinanima 15,55) stojei s Bogom, s Kristom, s an elima i s odanima i vjernima svih vremena, Boja e djeca biti u velikoj veini. Pravi uenici slijede Krista u tekim sukobima, trpe samoodricanje i doivljavaju gorka razoaranja, ali to ih ui krivnji i bijedi grijeha i navodi ih da na njega gledaju s gnuanjem. Budui da su dionici Kristovih patnji, pripremljeno im je da budu i dionici Njegove slave. U svetom vi enju prorok je vidio trijumf Boje crkve ostatka. On pie: Tako er spazih neto kao stakleno more pomijeano s vatrom i pobjednike... gdje stoje na staklenom moru s citrama Bojim. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bojega i pjesmu Janjeta. (Otkrivenje 15,2.3) Potom sam imao ovo vi enje: Janje stoji na Sionskoj gori i s njim sto etrdeset i etiri tisue osoba koje su imale napisano na svojim elima njegovo ime i ime njegova Oca. (Otkrivenje 14,1) U ovom je svijetu njihov um bio posveen Bogu; oni su Mu sluili razumom i srcem; a sada On na njihovo elo stavlja svoje ime. Oni e kraljevati u vijeke vjekova. (Otkrivenje 22,5) Oni ne ulaze i izlaze kao oni koji mole mjesto. Oni pripadaju broju onih kojima Krist kae: Do ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! On ih doekuje kao svoju djecu rijeima: U i u veselje gospodara svoga! (Matej 25,34.21) To su oni koji... prate Janje kud god ono ide. Oni su otkupljeni od ljudi kao prvenci Bogu i Janjetu. (Otkrivenje 14,4)
590
591
372
Djela apostolska
592
Prorok ih u vi enju vidi kako stoje na Sionskoj gori, opasane za svetu slubu, obuene u bijelo platno koje znai pravednost svetih. Ali svi koji slijede Janje na Nebu, moraju Ga prvo slijediti na Zemlji, ne zlovoljno ili prkosno, ve s pouzdanom, ljubaznom i dragovoljnom poslunou, kao to stado slijedi pastira. A glas koji sam uo podsjeao je na svirae to sviraju na svojim citrama. Pjevali su neto slino novoj pjesmi pred prijestoljem... Nitko nije mogao nauiti te pjesme, osim onih sto etrdeset i etiri tisue koji su otkupljeni sa zemlje... U njihovim se ustima ne na e la; oni su bez mane. (redci 2-5) I opazih kako Sveti grad novi Jeruzalem silazi od Boga s neba, opremljen poput zarunice koja je nakiena za svoga mua. Njegov sjaj bijae slian dragom kamenu, prozirnom kamenu jaspisu. Imao je velike, visoke zidine s dvanaesterim vratima, a na vratima dvanaest an ela i napisana imena: imena dvanaest plemena Izraelovih sinova. Dvanaest je vrata dvanaest bisera. Pojedina su vrata od jednog bisera. Gradski je trg od istog zlata, nalik na prozirno staklo. Hrama ne vidjeh u njemu. Njegov hram, naime, jest Gospodin, Bog, Svemogui, i Janje. (Otkrivenje 21,2.11.12.21.22) U njemu nee biti vie nita prokleto. Prijestolje Boje i Janjetovo bit e u gradu. Sluge Boje klanjat e se Bogu i gledat e njegovo lice. A njegovo e ime biti na njihovim elima. Nee vie biti noi; i nee trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer e nad njima svijetliti Gospodin, Bog. (Otkrivenje 22,3-5) Potom mi an eo pokaza rijeku ivota, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Bojeg i Jaganjeva. Posred gradskog trga, s obje strane rijeke stablo ivota to rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lie stabla za zdravlje je narodima. Blago onima koji peru svoje haljine: imat e pravo na stablo ivota i na vrata e smjeti u grad! (redci 1.2.14 DF) Tada uh jaki glas to dolazi od prijestolja kako vie: Evo stana Bojeg me u ljudima! On e stanovati s njima: oni e biti njegov narod, i on sam, Bog bit e s njima. (Otkrivenje 21,3)
373
58
Pobjednika Crkva
Prolo je vie od osamnaest stoljea otkako su apostoli poinuli od svojeg rada, ali izvjetaj o njihovom trudu i rtvama za Krista jo uvijek pripada najdragocjenijem blagu Crkve. Ovaj izvjetaj, napisan po uputama Svetog Duha, napisan je da bi Kristove sljedbenike svih vremena potaknuo na veu gorljivost i ozbiljnost u Spasiteljevu djelu. Uenici su ispunili nalog koji im je Krist dao. Kad su vjesnici kria navijetali Radosnu vijest, dolo je do takvog oitovanja Boje slave kakvu smrtni ovjek nikad prije nije vidio. Suradnjom s boanskim Duhom apostoli su izvrili djelo koje je potreslo svijet. U jednom jedinom narataju Radosna vijest je navijetena svakom narodu. Slavni su bili rezultati koji su pratili slubu Kristovih izabranih apostola. Na poetku slube neki od njih bili su neuki ljudi, ali njihova posveenost Uitelju bila je neograniena; zahvaljujui Njegovim uputama, bili su pripremljeni za veliko djelo koje im je povjerio. U njihovom su srcu vladali milost i istina nadahnjujui njihove pobude i postupke. Njihov je ivot bio skriven s Kristom u Bogu; oni su sebe potpuno izgubili iz vida, jer su utonuli u dubine beskonane ljubavi. Uenici su bili ljudi koji su znali iskreno govoriti i moliti se, ljudi koji su se oslanjali na Snagu Izraela. Kako su vrsto stajali uz Boga i svoju osobnu ast povezali s Njegovim prijestoljem! Jahve je bio njihov Bog. Njegova je ast bila njihova ast. Njegova istina bila je njihova istina. Svaki napad na Evanelje bio je kao duboka rana nanesena njihovoj dui, i oni su se svim snagama borili za Kristovo djelo. Mogli su iznositi rijei (373)
593
594
374
Djela apostolska
595
596
ivota zato to su primili nebesko pomazanje. Oekivali su mnogo, zato su i pokuavali mnogo. Sm Krist im se objavio; zato su oekivali da ih On vodi. Njihovo razumijevanje istine i snaga da se odupru protivljenju bili su razmjerni pokoravanju Bojoj volji. Isus Krist, Njegova mudrost i sila, bili su tema svakog razgovora. Oni su uzvisivali Njegovo ime, jedino ime dano ljudima po kojemu se ovjek spaava. Kad su navijetali Kristovo savrenstvo, uskrslog Spasitelja, njihove su rijei pokretale srca, i mukarci i ene priklanjali su se Radosnoj vijesti. Mnotvo koje je grdilo Spasiteljevo ime i preziralo Njegovu silu, sada se smatralo uenicima Razapetoga. Apostoli nisu svoju zadau ostvarili vlastitom snagom, ve snagom ivoga Boga. Njihov rad nije bio lak. Poetno djelovanje kranske Crkve pratile su tekoe i gorina tuge. Uenici su se u svojem radu stalno susretali s oskudicom, klevetama i progonstvom, ali nisu marili za svoj ivot, ve su se radovali to su bili pozvani da stradaju za Krista. U njihovom radu nije bilo mjesta kolebljivosti, neodlunosti ili mlakih namjera. Bili su voljni da se troe i budu potroeni. Svijest o odgovornosti koja je na njima poivala oistila je i obogatila njihovo iskustvo, a boanska milost se oitovala u osvajanjima za Krista. Bog je svemoguom snagom djelovao preko njih da Evan elje bude pobjedonosno. Apostoli su gradili Boju crkvu na temelju koji je poloio sam Krist. U Pismima se slika gradnje hrama esto uzima kao slika izgradnje Crkve. Zaharija govori o Kristu kao Izdanku koji e sazidati Gospodnji hram. On govori o tome kako e neznaboci pomagati u radu: I oni koji su daleko doi e i sazdat e Svetite Jahvino, a Izaija izjavljuje: Zidine e tvoje obnoviti stranci. (Zaharija 6,12.15; Izaija 60,10) Kad pie o izgradnji ovog hrama, Petar kae: Pristupite k njemu, ivomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u oima Bojim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao ivog kamenja sagradi duhovna kua, sveto sveenitvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne rtve po Isusu Kristu! (1. Petrova 2,4.5) Apostoli su radili u kamenolomu idovskog i neznaboakog svijeta i vadili kamenje koje su polagali na temelj. U pismu vjernicima u Efezu, Pavao je rekao: Prema tome, niste vie tu inci i gosti, nego ste sugra ani svetih i ukuani Boji, nazi-
Pobjednika Crkva
375
dani na pravom temelju na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu sva zgrada, vrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi zajedno sazdani za stan Boji u Duhu. (Efeanima 2,19-22) A Korinanima je pisao: Prema Bojoj milosti koja mi je dana, ja sam, kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi nadozi uje. Ali neka svatko pazi kako nadozi uje! Nitko, naime, ne moe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je ve postavljen, a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svaije e djelo izii na vidjelo. To e pokazati onaj Dan, jer e se oitovati vatrom, a ta e vatra otkriti kakvo je ije djelo. (1. Korinanima 3,10-13) Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na Vjenoj Stijeni. K ovom su temelju donosili kamenje izva eno iz kamenoloma ovog svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihov je rad bio izuzetno otean protivljenjem Kristovih neprijatelja. Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mrnje onih koji su gradili na lanom temelju. Mnogi koji su radili kao graditelji Crkve mogu se usporediti s graditeljima zidina u Nehemijino vrijeme, o kojima je zapisano: I nosai tereta drali su oruje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oruje. (Nehemija 4,11) Kraljevi i upravitelji, sveenici i knezovi nastojali su unititi Boji hram. Ali unato zatvaranju, muenju i smrti, vjerni ljudi nastavljali su posao i gra evina je rasla, lijepa i skladna. Katkad su graditelji bili gotovo zaslijepljeni maglom praznovjerja koja ih je okruivala. Katkad su bili gotovo svladani nasilnou svojih protivnika. Ali s nesalomljivom vjerom i nepokolebljivom hrabrou nastavljali su raditi. Jedan za drugim prvaci me u graditeljima padali su od neprijateljeve ruke. Stjepan je bio kamenovan, Jakov pogubljen maem, Pavlu odsjeena glava, Petar razapet, Ivan prognan. Ali Crkva je rasla. Novi su graditelji zauzimali mjesto onih koji su pali i kamen za kamenom dodavan je gra evini. Tako se polako podizao hram Boje crkve. Nakon osnivanja kranske Crkve uslijedila su stoljea estokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su izgradnju Bojeg hrama smatrali vanijom od samog ivota. O takvima je napisano: Drugi, opet, iskusie izrugivanja i udarce
597
376
Djela apostolska
598
599
i povrh toga okove i tamnice. Bie kamenovani, stavljeni na kunju, pilani, umoreni maem; ili su tamo-amo u ovjim kousima i kozjim koama, oskudni, nevoljni i zlostavljani oni kojih svijet ne bijae dostojan! lutajui po pustinjama, gorama, po piljama i zemaljskim pukotinama. (Hebrejima 11,36-38) Neprijatelj pravednosti inio je sve kako bi zaustavio djelo povjereno Gospodnjim graditeljima. No Bog ne ostavi sebe neposvjedoena (Djela 14,17 DF). Podizao je radnike sposobne da brane vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Povijest biljei izvjetaje o moralnoj snazi i junatvu tih ljudi. Poput apostola, mnogi od njih pali su na poloaju, ali je gradnja hrama stalno napredovala. Radnici su ubijani, ali je djelo napredovalo. Valdenzi, John Wycliffe, Hus i Jeronim, Martin Luther i Zwingli, Cranmer, Latimer i Knox, hugenoti, John i Charles Wesley i mnotvo drugih donosili su k temelju gra u koja e trajati za svu vjenost. I u kasnijim godinama, oni koji su tako plemenito nastojali promicati irenje Boje rijei i oni koji su svojom slubom u poganskim zemljama pripremili put za navjeivanje posljednje velike vijesti svi su oni tako er pomogli u podizanju gra evine. Premda su od apostolskih vremena protekla mnoga stoljea, izgradnja Bojeg hrama nikad nije prekinuta. Moemo se osvrnuti kroz stoljea i vidjeti ivo kamenje kojim se gradi kako svjetluca kao zrake svjetla u tami zabluda i praznovjerja. Bljetavo svjetlo ovog uglaanog kamenja pokazuje veliku suprotnost izme u svjetla i tame, izme u zlata istine i troske zablude. Pavao i drugi apostoli, i svi pravednici koji su ivjeli od onog vremena do danas, obavili su svoj dio posla u gradnji hrama. No gra evina jo nije dovrena. Mi koji ivimo u ovo vrijeme imamo pred sobom posao, dio koji trebamo uraditi. Mi trebamo temelju donositi gra u koja e izdrati kunju vatrom zlato, srebro i drago kamenje pripremljeno za Hram (Psalam 144,12 RU). Onima koji tako grade za Boga, Pavao upuuje rijei ohrabrenja i opomene: Onaj kome ostane to je nadozidao primit e nagradu, a onaj ije djelo izgori tetovat e. On sm spasit e se, ali kao kroz vatru. (1. Korinanima 3,14.15) Kranin koji vjerno iznosi rije ivota i vodi ljude na put svetosti i mira, donosi k temelju gra u koja e ostati; on e u Bojem kraljevstvu biti potovan kao mudri graditelj.
Pobjednika Crkva
377
O apostolima je pisano: A oni odoe i poee propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvr ivao Rije udesima to su je pratila. (Marko 16,20) Kao to je slao uenike, tako Krist danas alje vjernike svoje Crkve. Njima stoji na raspolaganju ista sila koju su imali i apostoli. Ako Boga uine svojom snagom, On e djelovati s njima i njihov rad nee biti uzaludan. Neka shvate da je na djelo u koje su ukljueni Gospodin stavio svoj peat. Bog je Jeremiji rekao: Ne govori: Dijete sam! Ve idi k onima kojima te aljem i reci sve ono to u ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatim je pruio ruku i dotaknuo usta svojeg sluge govorei: Evo, u usta tvoja stavljam rijei svoje. (Jeremija 1,7-9) On nas alje da idemo i govorimo rijei koje nam daje, osjeajui na svojim usnama Njegov sveti dodir. Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvo preko kojeg e Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazano Kristovo bogatstvo. Nema niega to bi Spasitelj toliko elio kao imati predstavnike koji e svijetu predstaviti Njegovog Duha i Njegov karakter. Nita svijetu nije toliko potrebno kao ljudi preko kojih e se oitovati Spasiteljeva ljubav. Cijelo Nebo eka na mukarce i ene preko kojih Bog moe otkriti snagu kranstva. Crkva je Boje sredstvo za navijetanje istine; On ju je opunomoio za vrenje posebnog djela. Ako bude vjerna Njemu, posluna svim Njegovim zapovijedima, u njoj e nastavati bogatstvo boanske milosti. Ako bude odana, ako bude potovala Gospodina Boga Izraelova, nema sile koja joj se moe oduprijeti. Revnost za Boga i Njegovo djelo poticala je uenike da sa silnom snagom svjedoe za Radosnu vijest. Ne bi li slina gorljivost trebala zapaliti naa srca odlunou da iznosimo vijest o otkupiteljskoj ljubavi, o Kristu i to razapetom? Prednost je svakog kranina ne samo da oekuje, ve da ubrza Spasiteljev dolazak. Bude li se Crkva obukla u Kristovu pravednost, bude li se odrekla svake privrenosti svijetu, pred njom e zasjati zora svijetlog i slavnog dana. Ono to joj je Bog obeao, ostaje zauvijek. Istina, zanemarena od onih koji je preziru i odbacuju, na kraju e trijumfirati. Premda katkad izgleda kao da je stala, njezino napredovanje nije nikad zaustavljeno. Kad Boja vijest nai e na protivljenje, Bog joj daje dodatnu snagu da bi mogla
600
601
378
Djela apostolska
602
biti jo utjecajnija. Obdarena boanskom energijom, ona e se probiti kroz najjae zapreke i svladati svaku prepreku. to je hrabrilo Bojeg Sina tijekom Njegovog ivota ispunjenog patnjom i rtvom? Vidio je rezultat patnje svoje due i nasitio se njegovom spoznajom. Gledajui u budunost, promatrao je sreu onih koji su zahvaljujui Njegovom ponienju primili oprost i vjeni ivot. Njegovo je uho ulo povik izbavljenih. uo je kako otkupljeni pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta. Mi moemo imati viziju budunosti, blaenstvo Neba. U Bibliji su objavljena vi enja budue slave, prizori to ih je naslikala Boja ruka i oni su veoma dragi Njegovoj Crkvi. Vjerom moemo stajati na pragu vjenoga grada i uti milostivu dobrodolicu upuenu onima koji u ovom ivotu sura uju s Kristom smatrajui au da stradaju radi Njega. Kad se zauju rijei: Do ite, blagoslovljeni Oca mog, oni pred noge Otkupitelja stavljaju svoje krune uz usklik: Dostojno je Janje koje je zaklano da primi mo, bogatstvo, mudrost, snagu, ast, slavu i hvalu!... Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, ast, slava i vlast u vijeke vjekova! (Matej 25,34; Otkrivenje 5,12.13) Ovdje izbavljeni susreu one koji su ih doveli k Spasitelju i svi se sjedinjuju slavei Onoga koji je umro da bi ljudska bia imala ivot koji se moe usporediti s Bojim ivotom. Sukob je zavren. Doao je kraj nevolji i borbi. Pjesme pobjede ispunjavaju Nebo kad otkupljeni zapjevaju radosnu melodiju Dostojno je Janje zaklano, koje ivi, trijumfalni osvaja. Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim oima veliko mnotvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom, obueni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: Spasenje je djelo naega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta!... Ovo su nato mi ree oni to dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Bojim i slue mu dan i no u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit e se na njih da boravi s njima. I vie nigda nee ni ogladnjeti ni oednjeti; vie ih nigda nee moriti ni sunce ni ikakva ega, jer e ih Janje, koje stoji nasred prijestolja, pasti i voditi na izvore ive vode. I Bog e otrti svaku suzu s njihovih oiju... Smrti vie nee biti; nee vie biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet pro e. (Otkrivenje 7,9.10.14-17; 21,4)

Djela Apostolska - Ellen G. White

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Djela Apostolska - Ellen G. White

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

1

Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A

Boja namjera za Njegovu Crkvu

Boja namjera za Njegovu Crkvu

Opomena protiv licemjerja

Opomena protiv licemjerja

Pred Velikim vijeem

Pred Velikim vijeem

Prvi kranski muenik

Radosna vijest u Samariji

Radosna vijest u Samariji

Progonitelj postaje uenik

Progonitelj postaje uenik

Progonitelj postaje uenik

ovjek koji je tragao za istinom

ovjek koji je tragao za istinom

ovjek koji je tragao za istinom

Radosna vijest u Antiohiji

Radosna vijest u Antiohiji

Radosna vijest u Antiohiji

Vjesnici Radosne vijesti

Vjesnici Radosne vijesti

Vjesnici Radosne vijesti

Pisma upuena Solunjanima

Pisma upuena Solunjanima

Pisma upuena Solunjanima

Pisma upuena Solunjanima

Dani muka i kunji

Poruka upozorenja i molbi

Poruka upozorenja i molbi

Poruka upozorenja i molbi

Pozvani na postizanje vieg mjerila

Pozvani na postizanje vieg mjerila

Pozvani na postizanje vieg mjerila

Pozvani na postizanje vieg mjerila

Rad u tekim prilikama

Rad u tekim prilikama

Rad u tekim prilikama

Rad u tekim prilikama

Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem

Pavlovo posljednje putovanje u Jeruzalem

Pavao kao zatvorenik

Pavao kao zatvorenik

Pavao kao zatvorenik

Pavao kao zatvorenik

Pavao kao zatvorenik

Pavao zahtijeva da bude izveden pred cara

Pavao pred Neronom

Pavao pred Neronom

Pavlovo posljednje pismo

Pavlovo posljednje pismo

Pavlovo posljednje pismo

Das könnte Ihnen auch gefallen