Sie sind auf Seite 1von 59

MARIO PETRIĆ

Porijeklo stanovništva

STARIJE STANOVNIŠTVO INASELJA

Najstariji podaci o'livanjskim rodoviina potiču iz XIV vijeka. U jednoj povelji

hrvatskoga bana Mladena II Subića: iz 1322 godine, spominje se knez Voi h n i

iz Livna'

ć

comite Bubangna Woyhriig de'Hliuina«)'.

Iste

godine

spominju

seM i h o vil o-

filii ·Mihovilovich-' de Clivuna«)2, koji otkazuju' po-

slušnost hrvatskom' banu Mladenu -i" postaju

župa došla pod vlast Stjepana ·,'KotromaJ.1.ića, bosanskoga bana, susre':'

ćemo se t~da sa još jedpim rodovskim imenom! - G a l e š i"c P. -Ovaj rod je 'od poseb-

nog značaja za naša ispitivanja s obzirom da i danas li, 1ivanjskom kraju žive Galešići

za koje narodna predaja drži da je najstarije' pleme li 'Livanjskom polju. U kasnijim izvorima trag im se gubi, a doznajemo za njih tek 1814',godine, u' popisu umrlih 'od kuge 4 Muslimani Galešići II Sovi-ćima (Rama) smatr,aju se starosjediocima!). NiJe isključeno da su

ka'snije livanjska

je nekoliko godina

v i či, sinovi livanjskog vojvode

gospodari Livna. Kada

i to potomci livanjskih Galešića, koji su dolas'kom :Turaka 'prešli' na islam i odselili u taj kraj. Prema jednom podatku iz 1366 godine saznajemo da su II livanjskoj župi živjeli

Vlatko, 'sin Ratka Matije-

vića iz Vrlike })de genere Ciprianorum de Cleuna~< -

kako je njegov otac Ratko usvojio }}nobilem et egregh;tm militem, dominum Georgium

izjavljuje pred splitskim kaptolom

Matijevići, ,Ratkovi'ći i veći rod Ciprijanić. (

Ratchovich,

guineum«)u.

de

domo

Michaelis

ortum

ex

eodem. genere Ciprianorumi, eius consan-

Iz

darovnice

kralja

Stjepana, Ostaj e

vojvodi. Hrvoju

Vukčićli i

njegovu

sinu

Baoši, od 8

decembra

1400 godine 7 ,. po prvi put doznajemo za' veći broj rodova i naselja

Livanjskog polja. Tu se spominju: G a j e i ći (&AAAKO rAH~H'kb OAb fiHC'rpokq! j,

G a lop

(r Monb

OAb

Ilpb.A06b),

K l a š e i

(IlMAKO

KM4JH'kb

3

IOKpofA),

M r a t i n o v i ,ć (Il~~HXNA

MpA'fHN06Hh

H3 b

MHWb j,

S u če e i ć

(lpAfowb

H

G'fOIeMAPb H IOpAH G~~!~H'kb H3b 0pbP~(b)' Utihjerčić (~'fHXokp~H'k[,.

3 r P!KAI\b),

RHil;.\

).

Ovdje

R u p a r ić (r~nApH'kA), D o b r j e n o v i ć (

G'fHnAN4 IOKpokllO~

se još

jednom spominju Voihnići. Na LiV-anjskom' polju i dapas živi ;rrlo

1

T.

S m i čt k l a s,

1911, sv, IX, str.

53.

Codex

'

diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb

2 V.

K l a i Ć,

arheološkog

snik hrv.

Građa za topografiju i historiju hlivanjske županije i grada Hlivna, Vje-

društva,

Zagreb

1928,

sv. XV, str.

17.

3

E.

Fer m e n d ž i n,

Acta Bo.:;:nae, Zagreb 1892, str. 23.,

{ Za popis 'umrlih od kuge 1814 -

1818 godine' U župi Donjeg i Gornjeg polja, dugujem

zahvalnost don

r,

M.

S.

Niki

K

F i l i P

grad 1955, str. 157.

a i

Ć u,

umirov.

sv,ećeniku iz .Livna.

o v i Ć, Rama u Bosni (ćiril.), I SEZb knj. LXIX (Naselja knj. 35), Beo"':

f,

M.

B a r a d a,

Lapčani. Rad JA, Zagreb 1954, knj. 300, .str. 483.

32

MARIO PETRIC

razgranat starosjedilački rod Sučići, koje Erdeljanović nalazi ~kod svetri bunjevačke

grllpe. 'Za njih kaže, da je »vrlo verovatno, d a su svi pomenuti rodovi, sa prezimenom

Sličići poreklom od starog , C~~!~Hi;" ", koji se još 1400 god. pominje u jednome od dva-

Kao što smo. videli, Sučića ima i. sad li Livnu, a

svakako su II ono vreme bili jako bratstvo, čiji su se rodovI i ogranci II vreme turske 'najezde i poznije razilazili na razne strane«8. Narodna predaja Sučića II Lusniću kod Livna kaže da su se Sučići prije zvali Sučičić i da su rtekana živjeli II Orguzu, dakle Upravo u mjestu spomenutog livanjskog plemena iz 1400 godine. U Grborezima kod Livna Sučići pričaju ovo: »Kad su Turci osvojili Bosnu, knez Miroslav Sučić s bratom Vatro- slavom dade otpor Turcima II Orguzu. Turci ih popijede, a -oni pobjegnu u Da~maciju, Poslije se jedan od braće povrati "i od njega potiču svi Sučići uLivanjskom polju«, Sučića i danas ima u susjednoj Dalmaciji, na Tijarici, a neki su odatle prešli ti Livanj- sko polje. Ovim bi i pretpostavka Erdeljanovićeva o starini ovoga roda bila potvrđena.

U Popisu, knezova i vlastele naroda slovinskoga, Kačić spominje porodicu B e r-

Bergheglich knezovi od Podumja iz Livna)", koji su pred Mongolima po-

bjegli iz Osijeka i došli »u Pogliu Iivagnskomu na 1241, oIli, kako drughi ochie, na 1235.

nest hlivanjskih plemena u Bosni

g e l ji ć (

Gdi na jednoj Planini vene visokoj, kojase Tribaustcza zvasee, grad sagradisce" koji od Ungarcza bih gniegqvim imm:enom zazvan H um, a posli do sadascgnieg.a vrimena zazvasee I podhum(, Danas nema porodice Bergeljić -na području Livanjskog polja ali pomen na nju nalazimo II jednoj" priči o, Brgonjić-banu,koji je stanovao na mjestu' danaŠnje Num- begovića gradine na brdu Tribanj iznad Podhurna,_ U Sutivanu, na otoku Braču, spominje se 1719 godine izumrla splitska porodica BergeIić'o. Vrlo je vjerovatno da ovi Bergelići vode porijeklO! od livanjskih Bergeljića koje spominje Kačić. Najstariji pomen za jedno slavensko naselje na području Livanjskog polj,a datira

iz druge poloviqe XI stoljeća. To je selo S ud u m i r i e a koje se spominje 1078 godine

(v. Historijski pregled),

a

danas je nepoznato na ovom područjU.

O župama Vidoši iLjubunčić (

»Vidgossa Lubinchi«

), koje nalazimo u jed-

noj povelji Bele IV iz 1244 godine, govori ·se opširnije u historijskom pregledu.

 

U

spomenutoj

darovnici kralja Stjepana Ostaje Hrvoju Vukčiču iz 1400 godine

na'vode

se

23

sela

Hlivanjske

župe,

od

kojih se 12 javlja sa istim ili nešto izmijenjenim

imenom". Imena i danas poznatih naselja su:

kablić), L; š t a n; (

lišćane), L u s n iC

(

D o b r o

(

z dobroga),

lučniće), )\l i š i (

K a b I i ći iz miš),

iz O r g u z

(

(

iz orrus -H3 b Op"p~CI;), R u j

a n i

(ruibne),

S a j k o v iC (sankoviće), T r i b i

 

(

u

trubićih), V r ž e r a l a

(

iz

važerac),

Z a g O r i

a

n i

(

u zagorječah) i

Zavodan; (

od zavoda).

Ovaj" popis naselja i

već spomenutih' livanjskih rodova jasno ukazuje da se kon

tinuitet starijeg s~anovništva i naselja sa današnjim naseljima i rodovima ipak l1;ije, sa- svim prekinuo uza sve promjene koje su nastale turskim osvajanjem, -ovog područja.

Imena 'preostalih 11, danas nepoznatih naselja su: .e i h o v i ći,

G r e b c i,

K

o-

o š j e g I a v e i, b ukov j e

k

M l

i j a n i,

i

Z a b r d n ja.

O k u z l i ć i,

T u r

e,

'V r d o,

V r b ov i k, .

V r t e i,

Z

a-

Značajni podaci o naseljima Livanjskog polja iz· vremena turske' uprave sačuvani

su u nekoliko turskih popisa bosanskih

- 1476 (dakle, odmah poslije osvojenja ovih krajeva od: strane Turaka), pored

nahija 12 U najstarijem ~od njih 13 , iz godine 1470

H I e v n e

ć, O poreklu Bunjevaca (ćiril.), Beograd 1930, str. 161, 162. i Ć, Razgovor ugodni naroda slovinskoga (IzdanjU, koje sam kori-

- stio, nedostaju stranice sa godinom.i mjestom objavljivanja. Pretpostavljam da primjerak pri- pada" II izdanju iz god. 1759, štampanom U Veneciji).

na otoku Braču,' ZbNŽO knj. '34,

Zagreb 1950, str. 95.

8

J.

9

10

A.

A.

E r d e l J a 1) o v i

K a

č

i

ć

M i

o š

J II t r o n i Ć,

Naselja

i

porijeklo

stanovništva

II 1. Kukuljeyić,

nav. djelo, str. 36,37.

12 Prijepise laganje prof. Nedim

prilikom izražavam osobitu zahvalnost.

dosad

turskih deftera o Bosni ljubazno mi je stavio na raspo-

F.ilipović, docent FilozofSkog fakulteta u i Sarajevu, na čemu mu i ovom

neobJavljenih

'

.

.

.

PORIJEKLO, STANOYNISTVA

33

(Livno) spomInJe se 14 sela od kojih tri pod današnjim imenom: B i l a,

hu m.

M i

š i

i

P

Ostala nepoznata su:

B a n

i ć (ili Bajnić),

(?),

O r l a,

B o ž a ni

'(ili Bužani),

Č

či

r u š i ć

n e

Čerčine)j I d r a ž a n i,

K a r a j i g i t

R a k o v i e e~ R e š e t a r;

šić), Več u ć '(ili Večoć) i Z a b r a d a.

ci d:"

(ili

(So-

U defteru iz 1528 ~,

1530 godine 14 spominJe

se

seio

Is t r ž i n i Ć, u području

Hlivna, sa 15 kuća i s primićurom Bilosavom Vučihnon1. Ovo s6,lo nis9.ffi uspio locirati;

Bočinić), zapisano je kao

mezra Lučinić. Vrlo je vjerovatno da se radi o· današnjem selu Lusnić, čije područje je pogodno kao sijalište. U defteru je poznato kao čif1uk Kurda s. dizdara' i zapisano je uz, mukatu od 260 akči; rnukata je ukinuta. Ubilježeno je' kao selo, a 'oni koji II njemu stanuju -zapisani su kao raja. (1 muslim:an-konvertit~ 23 :kršćaniria -i primi6ur Nikola

Milančić).

mogao bi biti današnji Str'žanj kod Suie.e. Selo

L

II

č, i Il i

ć

(ili

tJ svom putopisu kroz Bosnu' 1574' godine Sibenčani Fr'ano- Blit'rišić'i Ivan DivniE spominju polje S e r a m i s e v Q u koje' su došli putujući jedan' dan Livanjskim poljem' prema"zapadu. U sp-omenutom polju je »šuma sa drvećem II vodi koja se proteže od kuća; tako 'da izgleda kao neko veliko jeze'ro koje se ti materinjem jeziku zove er nl

e -chiamato in lingua materna' Carni lug«)«15. Očigledno je da' se tu radi' o

L u g (}}

dariašnjem selu Crni, Lug, koje se tada nalazilo' li' nahiji Sarumiše" spomenutoj već 1528
godine16:

Za Veći broj sela Livanjskog polja saznajemo iz popisa, bosanskih nahija itimara

od početka XVII vijeka 17 . Od 49 sela koja se u popisu spominju, 12 i~ je i danas poznato.

To ,su: Golinj_evQ (Golinjava), Grborezi,

Grg'brić'i (

Grguriću); .Kovačić,

'L i p a

(Lipe),

O r g u z

(Gornji i D~nji Org o.),

P od h u lit,

,p r o v o

(

P~hovo), P r i-

Vražen Ralja) r Z a b lj a k

(

Prhovo (Provo) iSanković (Sajković) koja su u popisu zabilježena na području Saruc miše, dakle u sjeverozapadnom dijelu Livanjskog' polja'; Imeria '37 nepoznatih sela' su:

B,r'dini'ć, Bre-ste, Brešić, Brezin'e, B'u"čić, Gaj, Go'rić, Gra-

luk a, S aj ko v (

Gornja Sanković), Vr žer al li (

';, Žabjak). Spomenuta sela nalaze se na: području nahije' ,Hliviia osim, sela Kovačić,

b

o v

č" i

n

i ć,

G r

i

z

(?),

H

o

i

l n i ć (Močilnić ?)j-

I

s

l, ci

d

i

n

a,

G

or' č i' 'c' a,

I

š-a r

s m

e

a,

a

L

i,

j'u b

n

I

i

s t

n,

n

j

M

a

n

e;

e s'a

I

n

o v i M

v

l

a

d

(Mešan),

i

l

L

e

i

h

o

d

a

n,

u

M

b,

i

š

L

a

i

s

n,

a

fl

i-

(možda današnji

(Liš an),

L

ć Miši), Osoć'a'n, Ostaj a, 'Pogilić (Podglinić), PopovčanL P.reluga,

p

r

e

š' i

R

a

š

t

e

(Rašje),

R

a

v

n a,

S

v

i

r

i

š

t

e,

U

z g

o

n,

Vel j

a

Vas,

V-

to b

l

j. a

n,

V

r

b

n

i

c a,'

V r

d

o

(vjerovatno Vrd'ovo na Dinari),

V r

i lov

i

c

e

i

Zalužište. Godine 1626 Atanasije Grgičević (Georgieeo) u opisu kliškog' sandžakata navodi p r o lo g kao }}un c-as~ello sopra una montagna«18, a n'e,koliko -godina kasnije Evlija Čele:" bija u svom Putopisu spominje Prolog, koji je »mala okrugla' kula n'a najvišerh' vrhu vi- Soke planine-«19. Oba putopisca govore.o Prologu kao utvr~enju ria planini, 'a ne -o sefu koje se nalazi u podnožju planine Prolog, u' Livanjskdm' polju:

Za svoga boravka na Livanjskom

polju o. 1660gođ.Evlija Čelebija spominje selo

A t I i b e g o v i ć na zapadnoj strani Li'vanj skog polja~ ,}ro' je veliki odŽak u Livanj-

skom polju na podnožju Prolog planine: U ovome pdlju blizu spomenutog' sela ponire i iščezava ona velika rijeka što izvire ii bazetia šehera- Livria«20. Da se pod imenom sela Atlibegović danas podrazumijevaju sela Odžak' i Ćaić, nema sumnje. Oba sela su' li ri:epo"- srednoj blizini tako da predstavljaju jedinstveno naselje. Tu su bila imanja livanjskih

H 'Defter br. 157.

15

F.

_R a Č k i, Prilozi za geografsko-statistički opis

XIV, Zagreb 1882, str, 194, Hl Defter br. 157.

'

bosanskoga

pašalika,

Starine

krij.

17 Defter or. 728.

B a t i n i ć, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj pOviesti, Starine-knj.,XVII,

Zagreb 1885, str. 142. 1\1 E. e e l e b i j a, Putopis, ,knl, I',,(preveo sa turskog H: Sabanović), Sar-aJevo 1-954"

strana 166.

HI

M.

V.

20 Isti, nav, djelo, str.

166.

34

MARIO PETRIC

begova i .kapetana Atlagića, o kojima i Čelebija govori, a II bliz~ni današnjeg Ćaića je i Veliki ponor u koji se slijeva Plovuča.

U popisu bosanskih spahija iz 1711 godine 21 spominje se veći broj timarskih

sela hlivanjske nahije koja se javljaju pod istim, današnjim im'enom, To su: L i š t a n i, tuklić, Orguz, Kablić, Vržerala, Studba, Prolog i Zago-

r

i

a

fl

iJ

te nekoliko danas nepoznatih sela:

D

II

b

o

i

e ·a,

N II hJ

H

a s

a

II

a g

aJ

D

o l

n

j

e

V

r

i

1 o,

V

r

cl e,

N

e

s II

h.

Najpotpuniji

popis

hrvatskog

stanovništva i naselja Livanjskog polja nalazi se

II izvještaju biskupa Dragičevića, koji je 1741 godine vršio kanons.ku vizitaciju li ovome

P r o log,

kraju 22 , U izvještaju je zapisano 35 sela sa 322 roda koji II nji.ma žive. Sela su:

L

i

p

a

t

u

k

I

i

(In villa Lippa-Chuiclich),

 

o

s

a

n

I

i

j

e

(Chiusanovzi)

 

T

r

i-

b

i

(Tribich),

V

r

ž

e

r

a

I

a,

P

o

d

h

u

m

(Podum),

L

i

š

t

a

n

i

(Chiucovaz),

G.

R

§

a t r u I' n

n

II

j

i

(Rujani),

D.

R II j

(StvulPuich),

t

i,

a e I e b i

n

 

a i

(Chieaichi),

( C e l e

b i ch),

 

L

L

j

u

II

b

s

n

II II

i

 

i

ć (Gliubuncich);

P

r

o

v

o

(Pro-

hovoj,

 

t

a

p

r

a

z

I i

j

e

(Ciaprazlie),

Z

i

r

o v

i

(Xirovich),

P

r

i

s

a

p,

K

a

b

I i

ći

(Cablici),

 

(Suhachia),

Priluka,

Zastinj'e,

Zabrišće (Zabri-

schie),

 

Z

a

b

I j

a

k,

G

II

b

e

r

(In villa Xabich,

Guber),

 

S

rđe v

i

i

(Sargevichi),

D

o b

r

0,

P o t o' e a n i

i

Z

a

g o r

i

a

n

i, ' K

o

m

o

r

a

n

i

(Como rani),

G

r

g

II

r

i

e j

(Gargurichi),

S

m

r

i

a

n

i

(Smbchani),

M i

š i

(Missi) i

G o I i

n

j e

v

()

(Vucichi).

Osim

Lištana

i

Go1injeva,

današnja

livanjska naselja zadržala su ista imena kakva su

imala 1741 godine. Popis rodova II Dragičevićevom izvještaju približio nas je našim današnjim ispi- tivanjima porijekla stanovništva Livanjskog polja. U 35 sela koje izvještaj spominje živjela su 322 rođa, od kojih 192 i danas postoje na Livanjskom polju. Ovi rodovi su nam znatno olakšali provjeravanje nar. predaje o porijeklu današnjih stanovnika, naro- čito onih, koji se smatraju starosjeciiocima II ovom kraju. I jedan od kriterija prilikom utvrđivanja starine pojedinih rodova, bilo je upravo upoređivanje narodne predaje sta- novnika sa pomenutim popisom iz 1741 god. i sa knjigom umrlih od kuge 1814 - 1818 godine 2B

STANOVNIŠTVO I NASELJA OD XVIII VIJEKA DO DANAS

U pogledu nacionalnog i etničkog sastava, stanovništvo Livanjskog polja i bliže

oikOlmce (bez grada Li'vlna) s:astlojii se ad Hn~ata, Srba ikavaca, Srba ijekavaea, Muslimana

i Cigana. Najmnogobrojniji su Hrvati i Srbi ijekavci, a zatim dolaze Srbi ikavci, Mu-

slimani i Cigani. Od ukupno 1095 rodova u vremenu proučavanja, kod Hrvata je bilo 790 rodova ili 72,11)/1), nastanjenih II 65 sela; Srba ijekavaca 175 rodova ili 15,91)/0, u 15 sela, Srba ikavaca 72 roda ili 6,5°/0, nastanje·.1ih II 16 sela, Muslimana 5'1 rodova ili 5,2 0 /0

II

17 sela, i svega jedan rod Cigana.

Etnička raznolikost dolazi najviše do izražaja u naseljima srednjeg dijela Polja,

II

V. i M. Guberu, u V. i M. Kablićima, Potočanima, G. i D. Žabljaku,

Komoranima,

Grborezima i dr., gdje zajedno žive Hrvati, Srbi fk,alVc-i i MIU!'3.J.i!mani. U pe-riferni.m dije1!O'virc.a

Polja, na sjeverozapadu i jugoistoku, etnička raznolikoS't je manje izra~ena ili je uopće nema, kao što je to slučaj sa područjem, koje je nastanjeno Srbima ijekavcima (v. kartu).

H r vat i - Kao što je već pomenuta, hrvatsko stanovništvo predstavlja ve- ćinu (72,1%) u Livanjskom polju. Uza sve to što je II vrijeme turske vladavine iselja- vanle i doseljavanje sa ovog područja bilo gotovo stalna pojava, ipak se sve do danas od·ržao veliki broj star?sjedilačkih rodova. Od ukupno 790 hrvatskih rodova, za 169 je

21

V.

S k

a r i ć,

Popis bosanskih spahija iz 1123 (1711) god., (ćiril.), GZM XLII, sv. 2, Sa-

rajevo

~~ Prijepis Dragičevićevog izvještaja otkupilo je Etnografsko odjeljenje Zemaljskog mu- zeja u Sarajevu od don ,Nike K a i ć.a iz Livna. Original izvještaja nalazi se II Arhivu Pro-

pagande li Rimu.

1930, str.

75-79.

PORIJEKLO STANOVNI,sTVA

35

utvrđeno da pripadaju starosjediocima Livanjskog polja. Općenita karakteristika ovih rodova je velika razgranatost. Takvi· su, napr., starosjedilački rodovi Mihaljevići, Sučići, Batinići, Dalići, Hrgići, Brčići i još neki drugi. Njihovu starinu možemo pratiti sve do sredine XVIII vijeka, a nekih (Sučići, Galešići) do XIV vijeka. Prema historijskim podacima, iseljf.vanja stanovništva sa Livanjskog polja bila su najveća tokom XVII vijeka (vjerovatno j e toga bilo i odmah nakon dolaska Turaka

u ove krajeve, ali o tome zasada nemamo pouzdanih vijesti, koje bi nam tu pretpostavku

i potvrd.ile). Iseljavanje je bilo usmjereno na susjedno, ci'a,lmatinskQ područje, i to uglav- nom na Cetinsku Krajinu. To nam je potvrdila i narodna predaja $tanovnika u nekim selima Cetinske Krajine 24 . I za 74 roda od 130 nepoznatih u Li vanjskom polju, koje je zabilježio Dragičević

1741 godine, utvrdili smo da se danas nalaze li okolici Sinja i II samome Sinju, Vrličkoj

Krajini, Poljicima, Klisu, u okolici Splita" i u Splitu. Za pojedinačna iseljavanja iz Livanj- skog poija, kojih je bilo mnogo koncem XVIII i početkom XIX vijeka, možemo kazati

da su bila više usmjerena na unutrašnjost Bosne, na Kupreško i Glamočka polje. ,Poslije

I svjetskog rata, pa i danas, pojedinci se iseljavaju 'n-aj češće

Povod seobama (kako skupnim tako i pojedinačnim) u XVII vijeku bio je strah od

turskih progona, naročito onog dijela stanovništva koje je bilo bliže uticaju katolič~ih crkvenih župa; koncem XVIII i početkom XIX vijeka velika iseljavanja sa Livanjskog polja uzrokovana su epidemijama kuge, koja je li Qvini kraje'vima harala 1872 i 1814 -

1818 godine. Pojedinačna iseljavanja stanovnika vršili 'su i turski feudalci, koji su imali

svojih posjeda i izvan Livanjskog polja. To isto odnosi se i na preseljavanja unutar samog Livanjskog polja.

Doseljavanja na Livanjska polje bilal su najživlja poslije epidemije kuge 1814

- 1818 god. Najveći broj doseljenika ~ 344 roda - je iz Dalmacije. Od ukupnog broja

bj:vatskih rodova takvih je 43,5 % Iz narodne predaje koja je sačuvana

'tj enika doznajemo za mjesta u Dalmaciji gdje SfU cni nekada žtilvje.li. Niaijiv1i!3fe Jh de d:Jse- lila iz sela Sinjske Krajine (Voštane, Tijarica, Gljev, Glavice, Bajagić i Bitelić), a zatim iz predjela koji administrativno pripadaju općini Lovreć, kotara Makarske (Aržano, Stu- denci, Svib, Dohranje). Uzrok ovim seobama leži u tdme što prilike za život II Dalmaciji nisu bile povoljne ili, kako sami kažu, »t2:mo je bila tiskoba«. Poslije austro-ugarske

okupacije 1878 god. doseljavanja ti većim razmjerama gotovo su prestala. Na osnovu proučavanja narodne ,tradicije, kao i naselja u kojima većinu stanov- ništva čine dalmatinski doseljenici, li mogućnosti smo da rekonstruiramo puteve migra- cija. Za Donje polje, selo Rujani su tranzitno područje seobama iz Dalmacije u Livanj- ska polje, i obratno; Prološki prevoj je to isto za centralni dio Livanjskog polja i jedan dio Buškog Blata, a na krajnjem jugoistok11, uza samu dalmatinsku granicu, sela Lisko- vača, Rašeljke i Renjići predstavljaju prolazno područje svim migracijama koje vode II Buško Blato sa susjednim selima. Doseljavanja iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine nisu tolika kako bi se očekivalo. Ukupni broj doseljenika iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine iznosi 125 rodova, što predstavlja 15,7 % od ukupnog hroja hrvatskih rodova. Bosanski doseljenici su uglavnom sa susjednog područja, od Duvna, Kupreškog i, Glamočkog polja. Iz uda- ljenijih krajeva, Jajca, Travnika i Sarajeva, svega je po jedan rod. Ukupno 81 rod ili 10,2 0 /0. Hercegovački doseljenici (44 roda ili 5,5"10) su iz okolice Ljubuškog, Rakitna

u

Dalmaciju

i

Slavoniju.

kod ovih dose-

i

Konjica.

U

najmanju

grupu

spadaju cyodovi doseljeni iz drugih krajeva i stranih zemalja.

Dva roda porijeklom su iz Bačke (predak im je iz Bačke; kao turski zarobljenik radio je na imanju Atlagića u Odžaku), a jedan rod (Radaši) vodi porijeklo iz Poljske.

U seobama unutar Livanjskog porja (lokalne seobe), učestvovalo je 47 rodova.

Do ovih seoba dolazilo je

n;;tročito poslije I svjetskog rata), a i zbog odlaska u

čestih premještanja

,drugi,

usljed

kmetova

sa

jednog posjeda na

zhog kupovine zemlje (ovo

~~ U selima Bajagiću, G. i D. Bite1iću i PotravIju, koja su dalje od komunikacija i koja vjerovatno nisu stradala prilikom turske opsade Sinja 1715 godine, narodna predaja o porijeklu iz Bosne još uvijek je živa.

36

MAR!0 PETRIC.

. domazetstVQ --:-

DomazetstVQ smo zabilježili kod 16 rodova (od toga, tri

doma:zetska roda su iz, Dalmacij'e). Premda Je' 'narodna predaja o porijeklu kod }Irv.at~' dosta živa,_ ip.a1,{ ~c.t,)h2

roda, što predstavlja 12,9 % od ukup~og broja rodova, nije bilo ,moguće. ustanoviti pori-

onim rodovima, knji" su· ostali bez starijih članova, a

predaju o porijeklu -nisu prenosili na potC?IDstVQ ili ha svoje vršnjake II selu, 'što je gotovo redovita -poJava. Među r_odave nepoznatog- porijekla 'spadaju i' takvi, koji"svojim imenom upućuju na -strano porije~lo. To su Ojvani, Tate; Čarani, Matani, 'Urse 'i Ursići.

jeklo. 'u većini slučajeva radi se o

»na

ženinstvo«.

Sela _ll kojima

danas žive Hrvali su' sljedeća: Prolog,

Orguz, T'ribiČ, ĆosanliJ(;!,

Čuklić, Lipa, Vržerala, Podgradina, Bilo Polje, Liskovača, Rašeljke, Rerij~ći, Kazaginac,

KUrtoviha, Galići, Mijakovo Polje, Bukova Gora, Ziciine, Korita, Dobrići; G. Grabovica, D. Grabovica, Prisoj e, Golinjeva, Miši, Podhum, Srđevići, Bila, Zab:dšće, G; Držanlije, D. Drža:hlije, Smričani,' D. 'Sturba, G~ Sturba, Vidoši, Grgurići, Podkraj, ,Dobr.o, "Zag&:- riNmi, Potoč ani, D; Žabljak, G~ Žabljak, Rapovina, V: Guber, M. Guber, Ko:rhorarii,

Grborezi, Zastinje, Suhača; V; Kaplići, M,. J$:a1Jlići, Priluka, Prisap, Ž;1rović; Lji.lbunči~;

Lusnić, Strupnić,. Kovačići" Čeleb,ić, Čaprazlije, D. Rujani, G: Ruja10i, Lfštani,' qdžak

i' ČaiĆ.·

.

.

,

O.d ukupna 80 sela uLivanjsko';' polju i

okolici, I;lrvati žive u65 sel~(82,4oj~).

S r b i"-~k a:~e.i: '- Ovu etničkugr~pu sači~jqvajv 72 ~OdCl,~ili6,5,~lo~~l'~k~p~~g

brojft, rodova u LiV-anjskom polju. Žive zajedno, sa Hrvati:rp.a ,i. Muslimanima u 16 -sel~ srednjeg i južnog dijela Donjeg polja (Čaprazlije,D. Ruj ani, Čelebić, Priluka, Suhača i Zastinje) i li Gornjem polju sa obližnjim selima (Grborezi, Komorani" M. Guber" V. Gu- ber, Rapovina, G. Žabljak, D.Žabljak, Poto čani, Bila i Smričani). Do Drugog svjetskog

rata

stradali.

Otežavajuću okolno.s:t u ispitivanjima ovog stanovništva ,predstavlja nedostatak n'eposrednih pisanih spomenika, koji bi nam pružili ~igurniji oslonac za utvrđivanje njihove starine i vremena doseljavanja. Stoga će biti potrebno osvrnuti se' na historijske podatke o' doseljavanj-y. Srba u susjedne ~rajeve D.almacije, jer odatle potiče i najveći broj doseljenika među Srbima, ikavcima.

u Dalmaciju spominje se

'4 XIV vijeku, kad je car Duš,an prest;:lio, neke_ Hercegovce' ,li predjele između Cetine i Krke 25 . Ovim doseljenic;iI1l.a vjerovatno. pripada crkva Vaznesenja Hristova na vrelu ,Ce-

tLne, u parohiji Vrlici, koja je osnovana ~3.39 godi;ne 26 Nekoliko godina ka_snije, 1395,

PJ;'etpostavljal11)o d:,a je međv ovim

podignut je i manastir Dragović li, VrJi?!~oj _K;rajini27

Golinjevu i Prisoju,. ali su ti .toku ra(a svi .

Srba ikaVftea bilo je u

G.

_Rujanima,

Najstarije poznatO' naseljav~nje srpskog stanovništva

I ~rpskim stano~ništvom -XIV vijeka ,bilo ikavaca. '

Najstariji rod među Srbima ikaveima uLivanjskom polju- su' T r.i š,e u" V; Gu- peru, ~oje smatraju starosjediocima. Njihova porpdična ,predaja gpvo.ri da su »od dav-

.nigdje

nine« ovdje i da se ne zna otkuda su s~ doselil.i. Ositr,l u_ V: Guberu" nema drugdje na području Livanjskog polja.

ih_

Doseljenika među Srbima ikaveima. ima najviše'- iz' D.almacije; Njih' sačinjavaju

Iz' :Vrličke Krajine' doseljep-o -je

7 rodova, iz' Sinjske Krajine 2 roda, iz okolice: Drniša 2: .roda- i' l rod porijeklom od Zadra. Za preostalih 18 rodova narodna predaja kaze da su »u tursko doba« iz\Dalma- c~je najprije došli u sjeverni aio Livanjskog pol3a,- a odatle _onda prešli- u, krajeve bliže Livnu. Općenito se, smatra -da su doseljenici iz Dalmacije_~tariji' od doseljenika iz drugi1:J. krajeva. R'a c e u V. Guberu su stari doseljenici iz oko.lice, Zadra. Za njih, narQ.dnFl

30 rodova ili 41,6 0 /0 od ukupnog broja Srba ikavaca

:predaja kaže da su se doselili. pred više od 250 godina (na nadg'robnojploči u guber- skom, pravoslavnom groblju' spominje se Mitar Raco, koji je u:ql,:r.o 1831 .godin~." Ost~li '

spomeni9i su nečitljiyi i vjerovatno pripadaju starijem 'dobu)

','

.25

N:-

M il a Š,

Pr~voslavna Palmacija (ćiril.), !:-Jovi Sad 1991"

~6 Isti, naV. 'djelo,. str. 150

H

Isti, nav.

djelo, str. 149.

st:r,:;:.134-135.

!

I'

PORIJEKLO STANOVNISTVA

. Mlađeg porijekla su rodovi doseljeni iz Bosne. Takvih je 20. rodova (27,7'10), od

kojih su 3 iz okolice Glamoča, sa Kupreškog polja 4 roda, od Duvna (Eminovo Selo) 2 roda" sa područja Grahova (Unište i Tičeva) 2 roda i iz .okolice Tuzle 1 rod. Dok su se doseljenici od Grahova, Kozare i Tuzle prije svog- dolaska u ovaj .kraj zadržali. neko

vrijeme u Donjem_ polju, dotle su oni iz Glamočkog, Kupreško.g i., Duvanjskog polja do- selili bez zadržavanja na drugom mjestu. Pet rod:ova (8,3 0 /0) vodi porijeklo iz Hercegovine, ali im nije poznato iz koje su se oblasti doselili.

Radete i Crnogorci. Radete u V. Guberu pri-

čaju, da su se najprije doselili u Držanlije, pa da ih je Firdus-beg odatle preselio u V

Guber. Put _doseljavanja ovih rodova- nismo mogli ustanoviti.

Crnogorcima se

smatraju Pažini,

U :lokalnim seobama unutar ikavskog

područja učestvovala s~ 3 roda.

Za

7

rodova (9,7 % ) nije ,bilo moguć~ ustanoviti porijeklo.

Domazetstva kod starijih rodova nismo mogli pronaći. Današnjih :3 domazetskih

su skoro svi »ugo-

vornici~< došli 'iz drugih

jedan

polja j iz Prava.

Iseljavanja u druge krajeve, prema p'iičanju starijih ljudi nije bilo; ukoliko

je do toga: i dolazilo, to su bila samo 'premještahja »na drugu- zem'rju« unutar ovog područja. I danas je iseljavanje pojedinih rodova vrlo :rijetka pojava, ali pojedinačnog

Smričanima porijeklom je iz Livanjskog '

Glamočkog polja i

rodova nastali 'su tek poslije Drugog svjetskog

rata.

Pada u

2,

oči da

iz

krajeva;

sa

Kupreškog

polja

jedan

iz Hercegovine.

Samo

jedan domazet u

iseljavanja

mlađih članova toda ima naročito mnogo u onim selima koja graviti-

raju Livnu.

S r b i i j e k a v e i zauzimaju sjeverni dio Livanjskog polja (Donje polje) sa selima: Bojmuhtam'a, Radanovcima, Vrbicom, Bogdašilha, Bastasima, Nliglašicoin, Grkov- Cima, Crnim Lugom, Jarugom, Pržinama, G. Kaz~ncima, D. Kazancima, Sajkovićem, Gu- binom i Provo'm. U ovim selima živi 175 rodova ili 15,9 0 /0 od 'ukupnog broja rodova u Livanjskom polju. Narodna predaja ovog stanovništva je vrlo živa, štaviše,', kod nekih rodova zalazi u daleku prošlost. To se odnosi li prvom redu na one rodove koji su se

predaji' većine 'fodova eesto se spo-

minje bježanje II Dalmaciju »za vrijeme· kuge«, te ponovo vraćanje li stara na'selja kad

bi prestala epidemija.

traju samo bni rodovi, koji se -ll prošlosti nisu ud"aljaval-i nigdje iz svojih sela. Takav su

rod D o k i. Ć i li Vrbici; koje

Najveći broj doseljenika, 96 rodova ili 54,8 0 /0 od Ukupnog broja rodova kod Srbaijekavaca, porijeklom je IZ Dalmacije. Od toga izVrIičke krajihe 77 rodova (80,2'10), iz okolice' Knina 7 rodova (7,2 0 /0), -od Drniša' 5 rodova (5,2 0 /0), a iz Sinjske krajine 4 roda (4,10/0). Preostala 3 roda (3,1'10) znaju da su porijeklom iz Dalmacije, ali he zhaju iz kojeohlasti. Kao što- se vidi, _Vrličk:a krajtna (Otišić, Civljane," Kijevo, Cetina, Kosore, K6~ ljani, Kotluša, Garjak) dala je najviŠe dalmatinskih noseljenika. Oni uglavnom predstav~ ljaju i _većinu stanovništva 'u naseijirria bliže dalmatinskoj granici, ispod Dinare': II

Nuglašici ,65 % , u Crnom Lugu 60 0 /°', li Jaruzi 50 0 /0,

doselili' iz 'V.rličke krajine u Dalm.aciji. U narodnoj-

Ovb

će biti .jedan od razloga- zbog čega- se -starosjediocima srna

-drže 'za prave starosjedioce.

:.

u Pržinama 57°/a,

u Sajkoviću 64,7,0/0 ,

u- Gubinu 56,2% i II Provu 66,6 0 /0 • .ovo stanovništvo vodi porijeklo od srpskih doseljenika koji sU se u Vrličku i Kninsku krajinu doselili ,tokom XV, XVI vijeka i ],tasnije. NaJve~a seoba -spominje se početkom XVI vijeka, u vremenu od 1523 do 1527 godine, kada ;je po naredbi Ttir'aka naseljeno u Kninskoj krajini, Bukovici' i Kot'arima, nekoliko hiljada srpskih porodica iz Bosne r Hercegovine 'i Stare Srbije 28 . I poslije Karlovačkog mira 1699

;

tinu naseliše uskoci iz, Bosne, među kojima bijaše i hrišćana. Kršć'an'i se namjestiše ~II

godine spominje se na,seljavanje srpskog stanovništva u Vrličku krajinu:

»pustu

Ce

.

Varošu. (Vrlici ---'- M. P.) i okolici, Et hrišćani okolo vrela Cetine«2n.

28. Isti, nav, djelo, str. 168-169.

20

- S.

Z I a t o v ić,

Franovci države presvetog odkupitelja·

hrvatski puk II Dalmaciji)

MARIO PETRIĆ

Put doseljavanja iz Vrličke Krajine u sjeverni dio Livanjskog polja išao je preko Dinare na selo Gubin. To je najkraći put kojim se narod i danas služi prilikom odlaska u Dalmaciju. Doseljenici. iz okolice Knina (Kosovo, Palača) i Drniša (Promina) išli su preko Uništa, na području Grahova. Drugu veću grupu sačInjavaju doseljenici iz zapadne i sjeverozapadne Bosne.

Njoj pripaJda 41 .TOd .1Ii 23,4'/' odu!kupnog broja rodova kod Srba ijekavaea. Iz

Gerzova kod Mrkonjić-Grada doseljeno je 28°/1) rodova,

lice Ključa 11,1 0 /0, sa Kozare 11,l%, 'od Grahova 6,6 0 /0, iz Suice 2 roda, od Banjaluke

sa Glamoč~og 'polja 20 0 /0, iz okQ-

1

rod.

Iz Lijevča doselila su se

2 roda.

Za -9 rodova, ili 4,5 0 /0 od ukupnog broja, narodna predaja govori o porijeklu iz

Hercegovine, a isto toliko i za "0ne rodove, koji svoje porijeklo dovode iz Crne Gore. Vrlička krajina je tim doseljenicima bila posljednja etapa prije doseljenja u Livanjska polje. 'Najmanju grupu čine doseljenici iz drugih krajeva. To su samo 2 roda dose- ljena. iz Like.

U lokalnim seobama učestvovala su svega 2 'roda. Pojave domazetstva gotovo

i

nema. Zalbidji~žen je samo jetd!an

u 'Gubinu, gdje se neki Kovačević iz' Uništa (Gra~

hovo) »udo

na Vukovij aka kućištu«.

 

Za

lS rodova (8,5 0 /0),

porijeklo se nije mqglo ustanoviti.

I

ovdje se,

kao što

je,

to slučaj i kod Hrvata, radi. o onim rodovima koji su ostali bez starijih člano~a, a s tim

i bez predaje o porijek;lu. U ovu grupu spadaju i rodovi, koji svojim imenom upućuju

na strano porijeklo. Takvi su Cakari, Čančari, Jondže, Jusupi, Kalaveri i Marmuti.

O iseljavanju

sa

ovoga

područja narodna

predaja

govori

da

su bila najveća

u doba kada je vladala epidemija kuge u ovim krajevima (XVIII i početkom XIX vi-

jeka).

Tada

se bježalo' u

susjednu Dalmaciju, u Vrličku krajinu.

Slučajeva pojedinačnog iseljavanja bilo je naročito mnogo krajem XVIII i u

XIX

vijekU. Ova iseljavanja usmjerena su uglavnom na područje Glamočkog ,i Kupre-

škog

polja. U većini slučajeva, tu se radi o premješt<3:njima kmetova na drugi" posjed.

PosUje

Bačke Palanke.

Drugog

svjetskog

rata

veliki broj rodova odselio se < u Tovariševo kod

M u s l i m a n i - Na području Livanjskog·polja danas im~ svega 57 mU:slimanski~ rodova, ili 5,2 0 /0 od ukupnog broja rodova u Livanjskom polju. Naselja u kojima žive zajeano sa Hrvati-ma i Srbima ikavCima su: Golinjeyo, Podhum, G. Sturba, Grgurić~, Podkraj, Potočani, G. Žabljak, Rapovina, V. Guber, M. 'Guber, Komorani, Grborezi, Za- stinje, Suhača, V_ Kablići, M. Kablići i Pr~sap. -Nekada su živjeli na znatno širem po- dručju, u više naselja. Bilo ih je" napr., u D. Žabljaku, Čelebiću, Ljubunčiću, Odžaku i Ćaiću, u Prologu 'i u Pod-gradini. Poslije austro-ugarske okupacije, a naročito pred kraj Prvog "svjetskog rata, mnogi su odselili II Livno i U druge krajeve Bosne, a"neki imućniji rodovi (Numbegovići) u Tursku.

Narodna pred,aja o porijeklu kod muslimanskih rodova nije tako živa kao kod Hrvata i Srba, (ikavaca i ijekavaca); zbog toga je i broj ,rodova za koje se nije moglo ustanoviti porijeklo veliki. Od 57 rodo:va, 19 ronova, ili 33,3 0 /0, ne zna ništa o svojoj starini. I nedostatak bilo kakvih pisanih spomenika za, ovu etničku grupu, otežao je ispi- tivanJa njihove starine i porijekla.

od ukupnog broja, narodna predaja i ,kazivanja susjed-

nog stanovništva

5 rodova

Podhumu kažu da BU porijeklom iz Crne Gote, a Kalenderi u Komoranima iz Turske. Doseljenici iz Dalmacije (iz Vrličke Krajine 3 ,r·o4a,· a iz .okolice SinJa 2 roda) naselili

su 'se II Livanjskom 'polju krajem XIX' vijeka, a doseljeniCi iz; ostalih krajeva B,osne j Herc.egovine ne znaj-u kaci'a su se

U lokalnim seobama učestvovala je 10 rodova. S tim u vezi primjećuje se da

rodovi' koji žive u naseljima udaljenijim od Livna nastoje da mu. se što više' približe.

Muslimana uLivanjskom

su doseljenici "iz Dalmacije, rodova (8,7 0 /0). Omeragići u

Za

13 rodova,

(8,7'/,);

ili 22,8 %

govore da su starosjedHački. Ostali 'rodovi

iz Bosne

3 roda

(5,2'1.); iz Hercegovine 5

) Domazetskih rogova, kao, i

pojave 'domazetstva

kod

polju, gotovo nema. Ustanovljen je samo jedan slučaj u Piragića Docu (zaselak V. Gu- ,bera),_ gdje .se neki Dizdar iz Grboreza doselio »na miraz«.

PORIJ'EKLO STANOVNIŠTVA.

Livanjskom polju) sve,Ka

jedan rod.

Oni

pričaju za njih da su primili »tursku viru« zato, da bi se izjednačili s ostalim Muslima-

nima.

e i g a n i

To

sebe

predstavljaju n,,!-jmanju etničku

grupu, u

da

su

su· Ba š i ć i

smatraju

II Smričanima, koji kažu

Muslimanima

ovde

»još .od turskog cibba«.

sami

i

ne priznaju da su CIganI. Stariji ljudi II ~ei.u.

Lokalitet

gdje stanuju Bašići zove se Cigansko Brdo.

Opći pregled· sastava no Tabeli 1.

i

porijekla

stanovništva

Livanjskog

polja,

prikazan

je

. TRAGOVI STARIJEG BALKANSKOG STANOVNISTVA

Prilikom ispitivani.a porijekla stailOvništva Livanjskog ·polja primijetili smo da imena nekih rodova i toponima upućuju na vlaško. porijeklo. :Ne raspolažemo, doduše, neposr.ednim historijskim podacim,a o Vlasima na Livanjskom polju, ali ih izvori spo- minju u najbližem susjeds~vu: u Cetinskoj Krajini i okolici Glamoča.

U

Cetinsku

Krajinu

Vlasi

s.e

dost-ljavaju

zajedno. sa

srpskim

stanovniš~vom

tokom 14, 15 i "16 vijeka. Historijski izvori iz toga vremena spominju ih poci imenom Olahi,Wolachi, Wlabi, Vlasi te MarIachi, Murlachi i s1.30, a razlikuju ih od hrvatskog

i srps~og stanovništva. To se jasno" vidi iz Vlaškog zakonika župe Cetine od 1436 go-

dine, gdje

H GpliilHU~ A~ Hf MOp.! O'f A~'fH H~ ftil~X~, 11H ftilAX

ROHROA~ .• ,,31 i "

se između ostalog kaže:

" . :.

II

lm

H~A HHMH UHfA~Ub Xp6~'fHI1b

A~

lU

GpliilHHA .,,32.

Kada je padom Klisa 1537 god. cijela kontinentalna Dalmacija došla pod tursku vlast, kada. se II puste predjele Dalmacije doselilO novo stanovništvo- iz Bosne i Her- cegovine »preneli su - kako kaže Erdeljanović - dalmatinski primorci i Mlečići na te Slavene nazive »Vlasi« i »Morlaci«33. Prema mišljenju Š. KuIišića, »proces poslovenji- vanja romanskih Vlaha u ovim krajevima Dalmacije i Bosne bio je svakako mnogo složeniji, a mjestimično je·i duže trajao. Stoga se ne može govoriti o prostom preno- šenju naziva Vlasi i Mo:ilaci na novo; doseljeno slovensko stanovništvo XVI vijeka,_ jer je besu~nje i ovo stanovništvo asimiliralo izvjesne vlaške i sta:ri1e vlaška ---: slo.vensJ{e grupe«. Pozivajući se na svjedočanstvo, Kulišić navodi da' »Domeniko Negri još u XVI vijeku kaže ,da cetinski. Vlasi imaju pokvar'eni latinski govor« i ističe »a Fortisovi Morlaci (druga pol. XVIII vijeka - M. P.) još uvijek sami sebe na~ivaju Vlasima, iako se već nesumnjivo radi o slovenskom stanovništvu«34. Sjeverno od Livanjskog polja, oko Srba, Unca i Glamoča, spominju se. 1530 god. Vlasi Valachi, Thurcorum, qui comoraverunt iz Zerb, ·.in' Unacz et in Glamoch«)35. U

selima Livanjskog

polja početkom XVII vijeka 37 , a u puvnu još 1764 godine 38 Iz ovoga se vidi' da su Turci

Livnu se plaćao vlaški porez -

reSlIl1i filurije,

god

1485 B6 ,U

mnogim

razlikovali poreze ylaha od poreza koje je plaćala ostala raja - Hrvati i Srbi.

80

J.

E r cl e lj a II o v i ć,

nav.

djelo,

str. 321.

81

R.

L o p ,a š i ć, Zakon za hrvatske· Vlahe županije cetinske od godine 1436. Monumenta

historicĆ>·juridica Slayorum

meridionalium,

Zagreb 1894, vol. V, str. 9.

aa Isti, nav. djelo" str. ll.

aa

34,

J.

š.

Erdeljanović, nav. djelo, 'str. 322.

K u l i š i Ć,

Iz putopisa Alberta .Fortisa,

Sarajevo 1958,. str. 78.

GZ.M,

Nova

seri~a, sv.

XIII,

Etnologija

a6

R.

L o p a š i Ć, Bihać i Biha'ćka Krajina,

Zagreb 1943, drugo izdanje, str. 62.

3(1 Za ovaj podatak dugujem zahvalnost dr. Hazimu

bazno saopćio.

S a b a n o v i Ću,

koji ml ga je lju-

37 U Provu, Podhumu,

Grborezima, Zabijaku,

GolinjEivu,

Orguzu, Popovčanima i' Vrilovici.

Bresti, Prešiću, Ljubinu, Ismečanima, Lišanu, Brešiću, Uzgonu,

ter br. 728.

Milićanu, Osoćanu,

D,ef-

<J

~

re

~

~,

co'

""

Opći

pregled,

sastava

porijekla

stanovništva

Livapjskog polja

     

Doselili

i

z

         

Staro-

 

Lokalne

Nepoznato

Broj

Broj sela,

u kojima

 

sjedioci

     

l' ::~~vha

seobe

rodova

, Dalmacije 1

Bosne

IHercegOVinelcme Gore

 

porijeklo

žive

I

                     

Hrvati

169 (21,2%)

344

(43,5%)

81

(10,2%)

44

(5,5%)

 

-

3

(0,3%)

47

(5,9%)

102 (12,9%)

790

(72,1 0 /0)

65

Srbi ikavci

1 (1,3%)

30

(41,6%)

20

(27,7'10)

5

(6,90/,)

 

6 (8,3%)

-

3

(4,1'10)

 

7 (9,7%)

72

(6,5'10)

16

 
         

-

 
                   

,

 

Srbi ijekavci

1 (0,5%)

96

(54,8%)

41

23,4%)

9

(4,5'10)

 

,9 (4,5%)

2

(1,1'10)

2

(1,1'10)

 

15 (8,5%)

175 (15,9%)

15'

           

,

 

,

,

Muslimruil:i

13 (22,8%)

 

5 (8,7%)

3 (5,2'10)

5, (8,7%)

 

-

2, (3,5%)

10 (17,5%)

 

19 (30,3%)

-

57

(5,2%)

17

 

Cigani

 

-

-

 

-

 

-

-

-

-

1 (100%)

1 (0,09%)

l

Ukupno

184

(16,8%)

475

(43,3'10)

149 (13,6%)

63

(5,7%)

15 ,(1,3%)

7

(0,6%)

62

(5,6%)

, 144 (13,1%)

1095

80

-

         

I

PORIJEKLO STANOVNIŠTVA

Tabelarni

pregled

domazetskih

rodova

II

Livan.iskom

polju

41.

             

"

'.

'

 

Domazeti

iz

 

Domazeti

Dalmacije

iz

Domazeti'

Bosne

iz

Domazeti

iz

Ukupan

broj:

I'

grupa

Livanjskog

Hercegovine

domazetskih

polja

     

rbdova-

         

.'

Hrvati

 

16 (2%)

 

a (0,4%)

   

-

   

-

19 (2,4'10) ,

 

Srbii ikavci

 

1 (l,a%)

I

-

 

a

(4,1 %)

 

1 (l,a%)

   

5

(6,9%)

 
   

"

     
     

,

         

Srba ijekavci

 

-

 

-

 

1 (O,5%)

   

,

- (0,5%)

1

 

Muslimani

 

1 (l,7%)

I

-

 

-

I

,

- l

 

(l,7%)

 
 

Ukupno

I

18 (1,6%)

I

3 (O,2%)

 

I

4 (O,S%)

 

I

1 (O,OS'/,)

II

26 (2,3%)

 

Spomenuti historijski podaci navode nas na pomisa,o da je i II Livanjskom polju, kao graničnom području tih oblasti, bilo u prošlosti stanovnika vlaškog porijekla. Tome II prilog idu i nazivi lokaliteta na planinama oko- Livanjskog polja, koji jasno upućuju na njihovo neslavensko porijeklo., Takvi su toponimi K a t II n i K at u n i š t e. U selu Dobrom (jugoistočno od Livna) i u Radanovcima (sjeveroistočni rub Donjeg polja) sta- novništvu danas -nije jasno značenje naziva katun, kojim inače označavaju neke predjele u blizini svojih sela. Isti je slučaj i sa nazivom Katunište, šumovitim predjelom u Di- nari, iznad sela Čaprazlija i Rujana. Osim' lokaliteta sa nazivom Katun i Katunište, u plariini Krugu, više sela Poto- čana, postoji lokalitet Va 'r d a. Vl. Skarić, proučavajući rasprostranjenost Katuna-" i Varda II Bosni zaključuje da riječ var d a u značenju s t r a ž a, s t r a ž b e n i c a, pri- pada prvim; vlaško ,- pastirskim migracijama i da »sjeverne granice Varda prestavljaju prvu etapu ·vlaško-pastirskog kretanja«39. Rasprostranjenost. imena K a t u n »pripad'a

vremen'4- - kako. kaže Skarić ---.- kada -su Bosna, 'Hercegovllla i Dalmacij_a postale dije':'

.s ovim posljednjim ne bismo se mogli složiti, s obzirom na

to da se još godine1436 cetinski Vlasi spominju kao»

,!,OKPH Ml5l11H. KA'rl5HApH «<ll

lovi turskog carstva{<40

dakle, sto godina prije nego što' je kontinentalna Dalmacija potpala pod tursku vlast.

Ostali nazivi koji upućuju na prisustvo Vlaha u·ovom kraju su: e i 11 e e r o v a e,

k o š a r a

i' A r n a u t a k o š a r a, nekadašnji stanovi stočara, u brdu sjeverno od

I o

(u srpskim hrisoVJIljama Batilo Bolilo, Deilo.i dr.)",

imena Vlaha iz XV vijeka)43 j So' r m a z i (Erdelj anović za Sormaze kaže: ,,» ,",. to je ime

bez

kao što je takim prezimenom bilo napr. i ime Burmazi (kod kojeg ima i staro groblje i Vlaška groblje«)4i1, Vlasi Btlrniazi prema 'Skoku, im~jJu-rurnaJt.l!tsko :iJlUe 45 . U r s e i U r ~.ići (Ursulović·u arandjelskoj hrisov~lji, ka'ko navodi Skok, rumunjsko je ime sa ~lavizirani~

brastva s takim prezimenima, ćmak.o ··ist-(')

kota 1,165 iznad' sela Strupnića, e i n e a~, planina sjeverno od Livna;

U r s i n a

Drugu grupu vlaških survivala predstavljaju imena rodova kao što su:

B o b

a

n i

B

a

i

(u dubrovačkim izvorima

sumnje uspomena -na negdašnja nesrpska

39

V.

S k a r i ć, Porijeklo pravoslavnog naroda II sjeverozapadnoj

Bo~ni (ćiril.), ·GZM,

XXX, Sarajevo 1918, str. ,228

Ml Isti, nav, djelo, str. 228-229 R, L o p a š i ć, Zakon za hrvatske Vlahe županije cetinske od godine 1436. 1VIonumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, Zagreb 1894, vol. V, str, 9. .l2 P. Skok, 'nav. djelo, 'str. 36~:

H

.

4;3, Jsti, nav, djelo, 'str. ;307; C,

T r u h e 'l k a,

Studij~ o podrij'etlu~ Zagreb 1941~ str. 41,

u

J

Erde'lj"anović, ~tara Crna Gora .(ćiril,), SE,Zb, 'kJ?j,

24,

-Beograd

1926,

str,

289-290.

n

p,

S k O k;- nav',

djelo, ,str. 307:

42

nastavkom -ović)", B u l i a n i

MARIO P1i":TRIĆ-

(u hrisovuljama Boljan)", S o le ~

S l a d o j e

(u popisu

vlaških imena Truhelka navodi Šole", a u hrisovuljama s,e spominju Shidoje)49, Godine,

1741 na Livanj'skom polju živjeli su

T i n t o r j50.

.

I

Preostala imena, kao što

su

B

a

T; o ii, i,

G a

 

r

g e n- t

e,

I

š t

II k,

J o n

d ž e,

K

a

l a

ver i,

K

r

e z e, K

II

r

a

b

a s ej

M a r

m

II

t

i,

K o z o ID a r e (Sk-ari.ć drži da

su Kozomare došli sa Starog Vlaha)" i

K

a s

e

I

j

i

riavodi

Kešelje)52,

zahtijevaju

(Truhelkin popis vlaških imena, '

solidniju lingvističku obradu i tumačenje.

Na kraju treba dodati

i izveden~cu .pd imena Vlah;'za prezime