Sie sind auf Seite 1von 572

4H[E R G E ( O S N O M

UZDU I POPRIJEKO.

PUTOVANJA HENRIKA RENNERA.

trietapedesetipet ilustracija po slikama \ V . L . A r n d t a , E . . A r n d t - e p l i n a i dr. te p o f o t o g r a f s k i m s n i m c i m a . S geografskom kartom.

Privolom pievom I S A

preveo 8 dragoga n j e m a k o g a V E L I K A N O V I .

izdanja

MITROVICA

1900.

NAKLADA HRVATSKI- DIONIKE TISKARE. [N. DOGAN.)

176672

/|C|G30OMqo

\ ^ ^ ^ t k a d a je Herceg-Bosna do spjela pod vlast n a e mo narhije, zainteresovala je strani svijet jace nego ikoja druga zemlja evropska. Stara kulturna Evropa, koja sve na svojem putu izglagjuje, izjednauje, nivelira, n a l a je odjedared u samoj svojoj sredini novu zemlju, i ako ne tugju, a ono sasvim raznolika od svake druge zemlje.

Ihurik

Konner.

Kako se je onda razbudio interes, do danas ne jenjava. I ne e lako ni jenjati. Bosna i Hercegovina nijesu zemlje, koje pobugjuju interes jedino svojom novou. I kada se u ivom s a o b r a a j u sa zapadom ivot u Bosni i Hercegovini u kojeem i izmijeni, kada nesmiljena kultura zbrie sa njih po koji a r lijepe starodrevnosti, o s t a e te zemlje zanimljivima i vrijednima isto kao i prije. Vrijednost njihova nije prolazna ni za uenjaka, ni za privrednika, a ponajmanje za dravu, koja ih je uzela pod svoje okrilje. Za ova dva je decenija strani svijet, franceski, njemaki i engleski u prvom redu, stekao dosta dobrih djela o Herceg-Bosni. No teko da je ikoje drugo djelo steklo u stranom svijetu toliko prijatelja i u tolikom se broju rairilo, kao Kennerova knjiga, to je evo u hrvatskom prevodu izno simo. Godine 1896. izala je u prvom izdanju, a ve na godinu u drugom P o v e a n o m izdanju. Nije ni udo. Rijetko e stranac o kojoj zemlji pisati tolikim zanimanjem i ljubavlju, kao to Henrik Renner o Herceg-Bosni. Stari je on tamo znanac. V e god. 1875. dolazi Renner za ustanka u Hercegovinu, prvi novinar, koji je onamo zavirio. S austrijskom okupacijom dolazi i opet kao dopisnik bekih i berlinskih novina, te ostaje u Bosni podrugu godinu. I docnije u vie mahova zalazi u Herceg-Bosnu, te putuje njome svuda unakrst, uzdu i poprijeko. Zavolio je Bosnu kao drugu otadbinu" i pie o njoj, kao da joj je u istinu rogjeni sin. Hrvatska e publika valjda jedino u

poglavlju o njemakim naseobinama osjetiti, da ovu knjigu pie stranac, no ni tamo neprijatelj. Autor ni sam nije imao pretenzije, da napie u e n o djelo o Bosni. Namjera mu je, da pobudi interes u publici; takva je i elja prevodioeva. Neka se kod nas makar i od stranca uje i povjeruje, d a j e Bosna zavrijedila zanimanje i ljubav hrvatskoga svijeta u drugim krajevima! Neka je se kod nas zamiluje barem onoliko, koliko zasluuje, kada je se ne miluje onoliko, koliko se svojo mora m i l o v a t i ! 0 djelu t a da mnogo govorimo? Neka se ita. K o ga proita, iskazae autoru veu hvalu, nego to bi je ovdje iskazali rijeima. Iskazae je time, da e ga i samoga elja zanositi u Bosnu ponosnu, kao to onamo vue el-a i estitoga autora, kada gleda u sivu maglu sjevernjake zime". Ovdje imam jedino da se zahvalim t o v a n o m u piscu za dobrotu, kojom mi je dozvolio prevod svojega djela, a isto tako da se zahvalim i dvorskomu savjetniku Kosti Hormannu, velikomu kulturnomu trudeniku u Herceg-Bosni, to mi je kao znanac piev na moju molbu pribavio autorizaciju i ilustracije za ovu krasnu knjigu. U M i t r o v i c i , 15. veljae 1900.

Prevodilac.

Na bosanskoj eljeznici.
V e l i k i m eljeznim savskim mostom dovozi se o ponoi vlak ugarske d r a v n e eljeznice na stanicu Bosanski Brod. Dolazio iz B e a , B u d i m p e t e i l i Zagreba, svagda prolazi dalekim nizi nama i prvi dojam, to te obuzimlje u Bosni, ne mijenja- nita u toj slici oko lia. B r o d j o lei u savskoj nizini i ima neke dvije tisue itelja. Putniku je slabo zanimljiv. Samo prve vite munare kazuju kao prsti u nebo i spominju nas, da smo stupili na islamsko zemljite. eljeznika stanica n e t o je postrance od mjesta; vagoni se ovdje moraju mijenjati, jer pruga Brod - Sarajevo u svu duljinu od 269 kilometara izgragjena je s uskim t r a n i c a m a . V a g o n i su znatno manji nego li na e l j e z n i c a m a s obinom irinom tranica, nu za to su veoma udobni i da ne mogu biti ii. Ima na njima prvi, Spomenik u Bosanskom Brodu. drugi, t r e i i e t v r t i red. Stranci putuju svi prvim i l i drugim redom, pa i bosanskim trgovcima i muhamedovskoj vlasteli (begovima) bila bi sramota da sjednu u nii red. Vozne su cijene umjerene, a za nie redove upravo nevjerojatno jeftine. e l j e z n i c a m a upravlja ravnateljstvo b o s a n s k o - h e r c e g o v a k i h d r a v n i h eljeznica u Sarajevu. U Bosanskom Brodu, koji T u r c i zovu i Busud, valjda zato, jer je na n e g d a n j i m t u r s k i m kartama nastala p o g r e k a , to se je u 1

vojski z a svojega j u n a k o g a pohoda na Sarajevo. Ovdje je 29. srpnja god. 1878. p r e a o i general barun Filipovi s austro-ugarskom vojskom, a godine 1885. stupio je ovdje car Franjo Josip na bosansko zemljite. Spomenik nas tamo sjea tog istorijskog trenutka. U varoici kazuju dvije male damije i nedavno sagragjena pravoslavna crkva, da je narod mjeovit. No tko je znao stari B r o d , koji nije bio drugo v e d u g a k a blatna ulica, z a u d i e se, ako danas ovamo dogje, pa vidi moderne zgrade i javne i privatne, i zapazi, kako jo tu uznapredovao promet i kako j o svejednako napreduje. Muhamedovske su k u e ostale d o d u e kao i prije, obino su drvene, pa se u toj nizini, gdje se de avaju poplave, grade na visokim stupcima, j o i danas slabo imaju simetrije i spoljanjega nakita, ali takav je turski obiaj i po malo v e pogdjekoji muhamedovci voliju da grade k u e po evropskom. No te k u e nikada ne smiju da budu bez zasebnoga enskoga odjela 8 drvenim r e e t k a m a na prozorima, (tnuebacima). a spram b a e mora da bude tako zvana divanhana, balkon, koji je opet zatvoren gustom drvenom r e e t k o m , tako da se vidi napolje, ali se ne vidi unutra. P r v i pojam o neobinom istonjakom ivotu stei e putnik u eljeznikoj gostionici, gdje se obino e k a itav sat. T u se v e vide redom narodni t i p o v i : stasiti muhamedovski vlastelin u irokim salvarama, koje su mu na listu sasvim tijesne, s fermenom kojegod boje, sa irokim pojasom oko pasa i sa sarukom oko fesa. Kraj njega vidi pravoslavnoga trgovca, kojemu je odjea, ako nije ve sasvim poevropljena, isto takva, samo tamnije boje, onda panjolskoga jevreja, svakojake ratare, kojima se skoro svagda po odjei razaznaje vjera, i . med tim svijetom uniforme vojene i civilnih inovniku. Pojedince

javljaju se u ekaonicama i Turkinje, sasvim zastrte feredom i j a makom, u nezgrapnim utim i z m a m a , odjevene tako, da im se je skrila svaka ljepota, ako je imaju. Jelo i pie ovdje je v e sasvim z a p a d n j a k o i prvi sat na bosanskom zemljitu nije j o nikomu bio dosadan. T k o ne z n a hrvatski, moe se sasvim dobro sporazumjeti i n j e m a k i m jezikom, i to ne samo na eljeznici, nego i kod sviju oblasti u zemlji, u gostionicama, k o d mnogih trgovaca i na posljetku kod brojnih doseljenika. U mlagjem narataju u Bosni ima v e prilino ljudi, koji umiju njemaki, makar da vlasti na to ne nagone.

eljezniki most u Bosanskom'Brodu. Od Broda prolazi eljeznica Savsku dolinu na nasipima od dva metra po ravnom ilovitom tlu sa prilinim slojem humusa: staje na stanicama Sijekovcu (tu je i brodarska stanica savskoga parobrodarstva izmed Siska i Zemuna) i Novomselu, te ulazi u ukrinsku dolinu, u kojoj se v e javljaju humoviti ogranci Vujak - planine. Odatle se stie u Derventu. grad na LJkrini sa skoro 5000 itelja. Upravo za okupacije u jesen i zimu godine 17S. na 1879. sav je taj kraj bio na daleko poplavljen, da BU amci iz Save dolazili do Dervente. Derventa lei veoma slikovito na dva breuljka, ali novi dio grada izgradio se je u ukrinakoj nizini. Do godine 1896. bilo je ovdje vojniko ravnateljstvo

bosanske eljeznice, a onda j e preneseno u Sarajevo. U Derventi i m a zemaljska vinogradarska i v o a r s k a stanica; v o a r s t v o m se stanica vie bavi. Od Dervente se eljeznica u mnogim zavojima uspinje dolinom Binje spram V r h o v a . N a cijeloj pruzi od Dervente do V r h o v a zemlja se roni, te se je moralo paziti, da ne bude veih prokopa. O d Vrbova eljeznica dvared zavija i ulazi na stranu u doline, te se t i m ispre sijecanim zemljitem uspinje na razvogje pritoka Save i Bosne i hvata ga se kod H a n a Marice. D i v a n j e odavde pogled na savsku nizinu, te na gorske kose Motajice i V u j a k a . Svuda je kraj lijepo zasijan i m o r a da uiva u marljivosti bosanskoga ratara, gdje je zemlju obradio sve do visova. I danas j o bosanski ratari sila manje rade nego l i ratari u drugim zemljama, no gospodarstvene novosti primaju pomalo i

oni, a zemaljska se vlada stara, da im poljoprivrednim stanicama, uvagjanjem boljih vrsti marve, modernih plugova i t. d. dade potrebitu prak tinu pouku. Istina je i to, da danas seljaci voljnije rade v e prije, gdje je nad njima bila samovolja vlastele i zakupnika poreza, koji su im esto mjesto zakonite t r e i n e i desetine uzimali vie od polovice priroda, da o drugom nasilju i ne govorimo. Bosansko agrarno pitanje, kmetstvo, bilo je povodom neprestanomu zadovoljstvu, pa i posljednjemu ustanku za turskoga gospodstva. Danas postoji d o d u e j o svejednako agrarni zakon od 14. sefera 1276. (po Ilidri), to su ga T u r c i uveli i sami u n e e m izmijenili, no oblasti strogo paze, da ga se ne kri. Zakon je taj sam po sebi sasvim ovjean i snosan. I begovi i age zadovoljni su, kako se danas po njem postupa, ne samo zato, to i m pouzdanije ulazi za koniti dio priroda, v e t o kmetovi vie i racijonalnije rade i sve vie zemljita staju obragjivati. A kmetovi se sve vie otkupljuju i postaju slobodnjacima sa sopstvenim posjedom. Bosansko agrarno pravo tako je osebujno, da e m o ga ovdje morati u kratko objasniti po krasnom razglabanju odjelnoga predstoj nika Eduarda viteza H o r o v v i t z a ( K o t a r s k e p r i p o m o n e zaklade u Bosni i Hercegovini", u n j e m a k o m jeziku). Zemlja je vlasnitvo vlastelinovo, koji raspolae njome u svakom sluaju p r e n a a n j a vlasnitva inter vivos i post mortem, no opet je do nekle vezan. No makar da je u n e e m vezan, njegovo je pravo vlas nitva uope slino evropskomu pravnomu pojmu. Usuprot uivanje posjeda vezano je vlasniku o stanovitu formu. N a vlastcoskom posjedu ivi kmet ili bolje da reknemo kmolovska porodica, zadruga, i to je nasljedni zakupnik. Dokle ta nasljedna kmetovska zadruga postoji, z a k u p se ne dokida, osim da ga kmet n a p r e a c dokine time, to sasvim za nemari svoje dunosti. Kmet ima s p r a m vlastelina tu dunost, da kmetovskom zemljom (itluk) u r e d n o " , t. j . kao dobar gazda gospodari i

da i z a etve dade vlastelinu u na ravi odregjeni dio priroda, obino trei dio (treinu). Doklegod kmet ove dvije dunosti vri, ne moe vlasnik ni njega niti njegove pravne nasljednike stjerati sa zemljo. I v Isto tako ne moe vlasnik zapovijedati, kako da kmet go spodari niti se u samo gospodarstvo mijeati. Ne m o e na pr. zahtijevati, da kmet ovo i l i ono Seoska damija i ito sije, da dvared tursko groblje. ore mjesto jedared i dr. N a svojem it 1 1 j luku kmet je gazda. Kolija i marva nje govo su vlasnitvo i na marvu nema nikakve dacije. Cesto je i k u a sa drugim zgradama vlasnitvo kmetovo, a drugud opet vlastelinovo pa i to ide s drugim u zakup, samo za to kmet nema nita zasebice da plaa. N a posljetku itluk se ne moe dijeliti, ve samo onda, ako i kmet i vlastelin pristaju da dijele, a oblast dopusti diobu. A k o kmet ne pristaje, ne moe se ni pojedina parcela otkinuti od itluka, a ako kmet zanemari gospodarstvo, moe samo oblast odrediti, da ga se tjera, i sa itluka ga stjerati. Po tom, to rekosmo, vidi se, da uslijed nerazdjeljivosti kmetovske zemlje, te znatnih prepona, to ih sadanje pravo stavlja vlasniku, jako je i pravno oteano, ako nije i sasvim o n e m o g u e n o , da se stvaraju vei posjedi. Velikih posjeda ima dodue mnogo, no svi se sa stoje iz veega broja kmetovskih dobara, koja imadu istoga vlastelina. Takav vlastelin zna imati po 400 i ak 600 itluka. No uz taj osebujni agrarni sistem ima i slobodnog zemljinog posjeda. (Po slubenoj sta tistici o stanovnitvu u Bosni i Hercegovini po popisu od godine 1895. bilo je u seljatvu vie ve 47 po sto slobodnih seljaka, koji na svojoj zemlji ive i nikome zakupnine ne plaaju.) No i taj je posjed sav savcat mali posjed. Muhamedovska vlastela nigda se nijesu marila sama baviti poljodjelstvom, pa im je bilo prilinije. da putaju zemlju kmetovima na obragjivanje. Vlastelin ima esto usred kmetovske zemlje pojedino dobro, na kojem nema kmetova (tako zvani begluk). To su prilino sitne par cele ; obino je to mjesto, gdje stoji kua (konak i l i ardak) te baa i po koji komad polja i livade. Nekada je to bio kao ljetnikovac i kme tovi su rabotom tu zemlju obragjivali. To se je danas dabome izmije nilo i sve se vie pogoduje i p o m a e , da se stvaraju slobodni seljaki posjedi.

Taj dosadanji sustav, koji se je i u porezima osnivao na cistom naturalnom gospodarstvu, morala j e ipak vlada u glavnom da u-cuva. doklegod se sam po sebi nije n a a o prelaz. Zapoeo se je taj prelaz time, to j e naturalni porez (desetina) pretvoren u. novac, te seljak, koji je samo z a svoju potrebu sijao i tek onda prodavao, kada bi ga nagnala potreba za. novcem, mora sada v e polako da prelazi od naturalnoga gospodarstva k n o v a n o m u . t o je do sada seljak trebao kolonijalne robe, konsumnib stvari i t. d., uzimao je u gradu na ve resiju vazda u istoga trgovca, kojemu je onda obino dovozio i svoj suvini prirod i l i zaradu od s t o a r s t v a . Morao je da plaa s t r a n e po stotke i nije nikada pravo mogao da skupi kakvu gotovinu. Z a vijek je ostajao u a k a m a svojega vjerovnika, no taj mu opet nije po evrop skoj navici zakretao vratom, jer onda b i m u i sva t r a b i n a propala. Novim p r i l i k a m a , kako su se razvile od okupacije, ta je potreba, to je od vijeka postojala, j o porasla i sve su pridolazile nove po t r e p t i n e . Roba, to se je uvozila, znatno je jeftinila. Sigurnost vlas nitva, laki promet, carinska sloboda, otkako je med Bosnom-Hercegovinom i Austro-Ugarskom dokinuta carina, mnogobrojne nove komu nikacije, osobito eljeznice i krasne ceste, navrnule su u n u t r a n j o s t i zemlje koliju na putove, kojima nije prije mogla da, udara, i popele je do najzabitnijih gorskih polja. Nekoja s r e d i t a trgovine, to su prije postojala, no i imala monopol svega prometa s evropskom uvoz nom robom, time su d o d u e o t e e n a , isto su tako u velikom gospodarskom ivotu ne m o e drugaije ni da bude - nekoji domai zanati i primitivne male tvornice ubijene uvozom jeftinih stvari s do brom progjom. N o i posljednjemu trgovci u otvorio se je put u velika industrijama s r e d i t a i danas d o m a i kupac kud i kamo jeftinije do biva t o m u treba. T u j e j o neto dolo, to je vano da ne moe biti v a n i j e : l a k e se i bolje unovuju domai proizvodi i sirovinama se je u zemlji izjednaila, cijena. K a d a se je iskorjenilo bajdutvo (i najdalji gorski krajevi bosanski danas su Bigurniji, nego l i koji evropski veliki grad), osigurala se pravna z a t i t a i izgradile se brojne ceste, nastao je taj preokret. i t a r s k o g a kajiarstva ne m o e u Bosni vie da bude; danas itne cijene s i s a k e , t r a n s k e , rijeke i p o t a n s k e vrijede i za svaki kup, t o se gdje daleko u nutranjosti zemlje sklopi. Isto je tako i s marvenom trgovinom, otkada se je silnom mukom i velikim r t v a m a postiglo, da se je govegjoj kugi svaki trag zatro. K a k o se j e o l a k a l a progja d o m a i m proizvodima i svakomu se namakla zgoda, da po volji kupuje, nastale su u seljakim k u a m a ukraj prometnih putova potrebe, o kojima prije tek da su i uli. Gdje

je prije sluila drvena aa, i ma sada staklo; petrolejska lampa na dom j e t a v a lite. to im je do sada gorjela; evropska eljezom oko vana kola istiskuju starodrevna kolica a k r e t a v i m drvenim tokovima. Stakleni se prozori javljaju te zamjenjuju drvene kapke i suhu zvjerinju kou. U dolinama pokrivaju se krovovi crijepom, gdje su bile kuarice s ogromnim i n d r a m a . Nove se potrebe svuda javljaju i u kui i u Odjei, ali mnogo i u nakitu i tricama. D a svim tim potrebama seljak udovolji, treba mu novaca. Z a t o bolje radi, staje obragjivati vei komad zemlje, hrani vie raarve. No nikada se ne b i oslobodio iz a k a svojega gradskoga vjerovnika i oso bito v e e bi mu n a r u d b i n e bile t e k e i prekomjerno b i ga teretile, da nije Badanj a zemaljska vladu osnovala uredbu, koja mu daje jeftin zajam. Za turskoga vremena bio j e zakoniti kamatnjak (makar da kuran svojim vjernicima uope zabranjuje da uzimaju kamate) dvanaest od stotine, no po tu cijenu nije se dobivalo no vaca. T r g o v a k i kredit kod sasvim trgo v a k o g a posla r a u n a o se je 18 po sto, a uz najbolje jamstvo pribavljali su si imuni ljudi t e k o m mukom novac istom uz 24 po sto. Seljak j e opet kraninu trgovcu (obino pravoslav nomu, koga se u Bosni vazda Srbi nom zove) i l i panjolu (panjolskomu Jevreju) p l a a o na nedjelju dana za svoj osobni kredit od dukata g r o . G r o je turski pijaster, nekih devet novia. Pastirica na Savi kod Bosan T o j e u godinu dana nekih 100 po sto skoga Broda. i takva se mjera u tom prometu j o vazda dri. K a k o se j e seljaka, koji nije znao ni itati n i pisati n i r a u n a t i , inae j o izvaravalo. ne e m o da i s t r a u j e m o , j e r bi preda leko zali, no koga zanima, neka se o tom obavijesti po Horovvitzovu djelu, to smo ga gore spomenuli. T a k o je zemaljska vlada smislila da osnuje k o t a r s k e p r i p o m o n e z a k l a d e . Godine 1886. pokualo se je s t i m prviput, kada je u gatakom kotaru u Hercegovini zavladao glad. T r i godine redom vlada je u tom kotaru davala svijetu v e i novac u zajam. K a d a j e Gacko opet zaiskalo d r a v n u p o m o , ponudilo se je kotaru, da e vlada onih 5000 for.. to ih je ve dala, dati z a p r i p o m o n u zakladu, te i dalje pet godina p l a a t i u tu zakladu godinje 1000 for., ako se

i kotar obveze, da e i on pet godina isto toliko u zakladu davati, tako da b i se z a tih pet godina skupilo 15.000 for. Zaklada s e j e osnovala; izra dila su se pravila, gdje se j e tano odredilo, u z koje uslove m o e seljak, komu treba zajam, dobiti tamo koju manju svotu. Zajmovi se daju za ivot, za isplaivanje kajiarskih dugova, za nabavljanje sjemenja i hrane za marvu, za nabavljanje najpo trebitije t e g l e e marve i gospodarskih sprava, ako seljak nikakvih nema. O v i se zajmovi u k a m a u j u sa 4 po sto, a zajmovi, koji su uzeti z a poboljavanje gospodarstva, amelijornciju zemljita, kupovanje nove zemlje i t. d., sa 6 po sto. T a je uredba u Gacku dobro posluila, pa s e j e uvela i u drugim kotarima. J o od turskoga vremena bile su u nekojim mjestima p r i p o m o n e zaklade, tako zvani menafi-samiuei" ; te se j e zaklade sada upotrebilo i svuda j e zemaljska vlada dala osnovnu glavnicu. Danas v e i m a svaki kotar p r i p o m o n u zakladu i te su zaklade svijetu pravi blagosoV. Posljednji i najsiromaniji seljak m o e da si zajmom po mogne gospodarstvo i na bolji ga put izvede. T k o Rosnu od prije zna, vidi u njoj, kudagod se okrene, znakove gospodarstvenoga napretka, p a zato mislim d a sam morao sve to spo menuti. Stranac, koji prvi put Bosnom putuje, i onako nije kadar da sve zapazi, to se je velikom smiljenou, prilagogjivanjem uz navike i stare predaje i potivanjem vjerskih osebina u ovakvom kratkom vremenu uinilo. K a d a j e Austro-Ugarska preuzela upravu, imale su Bosna i Her cegovina 1,336.091 itelja, a godine 1895. imaju 1,568.092 d u e . Od ukupnog ovog broja s t a n o v n i t v a i m a onih, koji se poglavito bave gospodarstvom, i,385,305 dua, od toga 5832 vlastele (begova i aga) i 27.642 d u e njihove svojte, 86.869 slobodnjaka i 437.665 njihove svojte; 88.971 kmet i 510.888 njihove svojte; drugoga svijeta, t o se bavi gospodarstvom', bilo j e 17.256 gazda i 33.671 d u a njihove svojte. Ukupna j e povrina Bosni i Hercegovini 5,102.700 h a ; od toga se ra u n a da je u vrijeme okupacije bilo plodna zemljita skupa s panja cima 1,811.300 lm. a u m e 2,727.200 ha, doim danas i m a plodna zemljita 2,385.894 ha. a u m e 2,681.910 ha. Od plodnoga dakle zem ljita, t o j e odonda poraslo od prilike z a 525.000 ha, ima 1,030.248 ha o r a e zemlje, 39.413 vrtova, 331.24(5 livada, 5760 vinograda i 1)29.226 ha panjaka. . . . . O d Hana Marice s p u t a se eljeznica i ulazi u dolinu V e lianke, a onda u ubavu dolinu Bosne, otkuda sve do Sarajeva v i e

ne izlazi. Najprije se dolazi do muhamedovskoga g r a d i a Kotorskoga, onda se vijuga eljeznica u uskom tjesnacu, sasvim izmegju rijeke i sarajevske ceste, dok ne stigne na lijevoj obali Bosne na stanicu Doboj. im se izije iz tjesnaca, stoji desno na visini veliki eljezni krst. to ga je general grof Szapurv, zapovjednik t r e e g vojnog zbora, podigao vojnicima, koji su godine 1878. u bojevima kod Doboj a pogi nuli od e t a muftije iz T a l i d e . Doboj te se doimlje kao da je iz srednjega vijeka. Na visokom strmom gorskom tjemenu uzdie se stari razrueni grad nekadanjih banova usorskih, m o a n i slikovit. R u e v i n u je vrijedno pohoditi, a stie se onamo iz arije bez velike muke, makar da se treba n e t o penjati. N a istoku ide ti pogled preko Bosne u slikovitu u m s k u i bregovitu dolinu S p r e e ; na jug prati neko vrijeme eljezniku prugu, od koje se ovdje na istok odvaja pruga u T u z l u i Siminhan, a na zapadu i jugozapadu penju se m r a n e gorske kose jedna na drugu. Gorske glavice isto jedna drugu potiskuju; od svijetle modrine do najtamnijega zelenila i crnila vide se sve nijanse boja, zrcalanja i u m e , dok na Bkrajnjem zreniku ne zakljue tu divnu sliku snijeni vrci Vuije planine i Vlai-planine u travnikom kraju. Nekada je stari taj grad bio veoma v a a n , j e r je zatvarao dolinu Bosne i S p r e e ; godine 1697. osvojio g a j e princ Eugen savojaki za svojega j u n a k o g a pohoda na Sarajevo, a godine 1717. zasjeo je u njem opet general P e t r a . Stara turska mahala u Doboj u sa svojim trima d a m i j a m a slabo se je j o izmijenila, no u nizini ima svuda novih evropskih zgrada, industrijalnih p o d u z e a , iza eljeznike stanice lijep hotel s gostioni com i uz cijelu prugu sve do prve stanice Usore mislio bi da se vozi umiljatim evropskim selom. T o je nekada bilo d r u g a i j e u Doboju, i j o godine 1886., kada se je otvarala eljeznica u T u z l u , nijesi tu znao, kuda da skloni glavu. Stanica Usora lei nekoliko kilometara i z a Doboja na u u rje ice Usore u Bosnu. Tamo, gdje sada stoji most za cestu iz Broda u Sarajevo, stajale su negda na zaravanku dvije samotne k u e , blizu gdje se na zapad odvaja cesta u kotarski grad Tesanj. Danas je to drugaije. Usora je vano prometno sredite. Osnovala se je velika tvornica e e r a , a onda su ovdje i u Prnjavoru glavna sjedita B o s a n s k e eksploatacije drva" t r a n s k e tvrtke Morpurgo & parente. T a j e tvrtka godine 1886. akopila na mnogo godina ugovor sa zemalj skom vladom, da uporabi ogromno hrastovo blago, to se nalazi spram zapada u u m a m a izmegju Bosne i V r b a s a . Iz stabala prave se duice i izvoze se najvie u Francusku. Prije su se te duice dobivale iz slavonskih u m a ; danas je staro stabalje u slavonskim u m a m a po-

sjeeno, tako te ne mogu zadovoljiti potrebi, i sada izlazi mjesto njih Bosna sa svojom prezrelom porastlinom. Posljednja zimska radnja tvrtke Morpurgo ocijenila se je sa 8 milijuna komada francuske du ice i 150.000 akova n j e m a k o g a b a v a r s k o g a drva. Radnja jedne jedite z a g r e b a k e drvarske tvrtke u Bosni cijeni se opet godine 1895. sa 4 milijuna duica i 5060.000 akova b a v a r s k o g a drva. Gdje je lagan pristup, tamo se je d o d u e v e i z a osmanlijskoga gospodstva u m u r a d i l o ; no to je bilo haranje, j e r kako nije bilo pravih umskih organa, to su se u m e u komad prodavale i nemilice sjekle. S v a s r e a , da su putovi b i l i loi, te se nije moglo dalje harati. Sada se odstranjuju umski orijai, da se u u v a mlado r a e i da se ujedno presijeku putovi krajevima, gdje ih d r u g a i j e j o dugo ne bi bilo. Spomenuta t r a n s k a tvrtka ne samo da je s Usore do stanice u Doboju izgradila sopstvenu eljezniku prugu kako to ine sve v e e tvornice u drugim zemljama nego je morala i da gradi vrlo solidnu teretnu eljeznicu do glavnih svojih sjea, da odande dovozi drvo. T a eljeznica prodire sve dalje na zapad, te e se jednoga lijepoga dana uhvatiti valjda eljeznike pruge b a n j a l u k o - d o b e r l i n s k e . Danas je usorska eljeznica kako je zovu duga v e 40"3 kilo metara. D o k izigje ugovor s tvrtkom, eljeznica e pripasti zemalj skoj vladi, koja e se onda v e pobrinuti, da je dalje izgradi. V e o m a je znamenito za narodno gospodarstvo u Bosni, to se je osnovala t v o r n i c a , e e r a i rafinerija, te se kultivira sada e e r n a repa, o kojoj prije bosanski seljak nije ni sanjao. Godine 1894. sadilo j u se je v e u 11 kotara i 6 ispostava, t. j . u 17 srezova. Zemljita je njome zasagjeno preko 2000 hektara, a poelo se je preko 300.000 metr. centi repe. Danas v e i doma i svijet dobro zna, kako se sadi r e p a ; prije je seljak samo to r a u n a o , koliko e mu roditi kukuruza i ljiva, no sada se je u t i m krajevima priuio barem toliko saditi repe, da u neke svrhe i m a koji sigurni dohodak. Do sada je bilo est gospodarstvenih inovnika i od prilike e t r d e s e t radenika vjetih tomu poslu, da one, koji sade repu, u e racijonalnoj kulturi. Daju se i nagrade, tko svoje repno polje o jeseni z a vremena preore, kako je to potrebito. Godine 1894. isplatilo se je svijetu, koji sadi repu, 320.000 for. T o dokazuje, da e e r n a industrija m o e da bude za Bosnu zname nita, ako se vazda bude napredovalo s kulturom repe. S tvornicom e e r a spojeno je i veliko tovilite z a stoku, koja se tu sprema na austro-ugarske trgove. T v o r n i k o d r u t v o z a e e r (dioniarsko d r u t v o za izragjivanjo i unovivanje poljskih proizvoda) osnovalo se je go dine 1892. s dionikom glavnicom od 1 milijuna forinti. K a k o 86 j e

Tvornica eera na Usori.

stalo saditi repu, naselilo se je izmed Doboja i Zenice 400 do 500 iseljenikih porodica, med njima osobito eha. koji ni jesu u Rusiji nali, t a su eljeli, te se nadaju, da e u Bosni biti bolje s r e e . Vrijedno je 8 Usore ili iz Doboja vojnikom p o t o m skrenuti u Tesanj. Dobrom cestom na T u r s k i Malinovac, Trnovacu, kraj neko liko manjih muhamedovskih sela stie se onamo. Grad se je T e a u j Prilino rasprostro, a ima po popisu s t a n o v n i t v a od godine 1895. 6736 itelja (po popisu od godine 1885. 5809 itelja), v e i n o m muhamedovaca. J o su se dobro uuvali opkopi nekadanje stare tvrgjave i ponosito se uzdiu im strmoj klisuri na jugu r u e v i n e staroga grada usorskib hanova, Prviput osvojise Turci tvrgjavu godine 1463., al im ju j o iste te godine otme kralj Matija K o r v i n i tek godino 1520. ovdje se je islam uvrstio. D o d u e j u n a k i princ Kugen zatekao je nenadano grad i osvojio ga 1. studenoga 1687., ali ga nije mogao na svojem pohodu z a d r a t i , ve ga je samo razorio, no i tu se je u z d r a l a jedna kula i vrste zidine sve do dana d a n a n j e g a , gdje je T e a n j postrance od velikih prometnih putova. Za Usorom prelazi eljeznica Bosnu eljeznim mostom, te ulazi veliajnim u m s k i m i gorskim krajem u tjesnac Kosne. Za mojega posljednjega puta tim krajem bilo je taman jutro, kada stigosmo usred ovoga tjesnaca na stanicu Trbuk. Ovdje se vidi na lijevom brijega Bosne 604 m. visoko Trbacko brdo, kojemu se obronci sasvim do Bosne sputaju, tako da- se je cestu moralo usjeci u klisuru. Pred nama, je bojite kod Kosne,.gdje su se bili 4. kolovoza 1878., a nad U p c e m , gdje je grof Szaptirv 5. rujna na j u r i razbio u s t a k i tabor muftije od T a l i d e , k r u e orluine. Lijevo od stanice Trbuka, ko jemu zgrade u ovoj umskoj pustoi lee kao v a j c a r s k a idila, vidi se ahin-kamen", sokolji kamen, koji se strmo rui u dolinu. Ovdje su aegda gnijezdili sokolovi, kojih ni danas jo nije u Bosni nestalo te gdjekoji begovi njima love. Danas su se na a h i n - k a m e n u " nase lili u nedostupnim gnijezdima golemi orlovi. eljeznim mostom mijenja opet eljeznica b r i j e g ; ulazi u pri lino prostranu i liepo obragjenu ravninu, koja je o k r u e n a planinama. N a stanici Maglaju staje vlak. Maglaj je u najnovijoj istoriji Bosne veoma poznato mjesto. Slikoviti taj grad lei na desnom brijegu Bosne, podnoju Ozrena i njegovih ogranaka. Ima 3000 stanovnika, ponaj* e tnuhamedovaca. V e iz daljine vidi se na, strmom visu iznad grada velika dobro u u v a n a tvrgjava sa golemim kulama. Onda smotri sa svim uz rijeku veliajnu munaru jedne od najljepih damija u Bosni, a - nju opet turske drvenjare, da ne mogu biti gore. Istom dalje uz rijeku >je kao neki ljetnikovci vlasteoski. No kakav je negda bio Maglaj,
1111 vi ny st,

Skup aplji danguba u teanjskom kraju. jako s e j e izmijenio. Lijevi brijeg Bosne sasvim je postao e v r o p s k i m ; tamo su velike vojnike barake i odatle ide nov most preko Bosne. N a mostu stoji obelisk, spomenik husarima, sto su po ginuli 3. kolovoza 1878. A l i danas ne e m o da uskrsavamo m r a n e uspo mene ; p r o l a su vremena bura i bo jeva, pa se radujemo gospodarstve nomu radu novoga mirnoga doba. T a k o ide dalje na j u g eljeznica izmegju zelenoga hrpta i k o l a - b r d a i Bosne, to umi u svom kamenitom koritu. Slikovit je to tjesnac, s jedne strane Blezna, a s druge P a z a r i , svaki preko 000 m . visok. Onda ti puca pred oima ubava zelena dolina i na p o e t k u doline stanica Klobarica, a na kraju 11 km. dalje stanica Zavidovi. Lijevo od Z a v i d o v i a ulazi se u divlju r o m a n t i n u krivajsku dolinu. Onda se stie u e p e , koje se u starijoj i novijoj bosanskoj istoriji

U l i c a u Maglaju,

e s t o spominje. T u je i godine 1878. bila bitka. Umiljata je kotlina, u kojoj lei g r a d i , a na stanici se prodaje divno voe. Skoro zaba dava d o b i v a voe, to Bosni donosi na godinu milijune f o r i n t i : ljive, koje se kao s u e n e t u r s k e ljive" razilaze cijelim svijetom. Glavno im je izvozno mjesto grad Brko na Savi, gdje s e j e nedavno sagradio most na slavonsku obalu. Posavina, plodna ravnina u sjeveroistonoj Bosni, najvie rodi ljivama, ali se ljivici nalaze po itavoj zemlji, e s t o kao kakve u m e . U gradu e p u n e m a mnogo da vidi, no opet n e t o , to je novo doba donijelo, pa se m o e sada u mnogim gradovima i selima sma trati znaajnom pojavom: lijepa n a r o d n a k o l a . Tamo gdje je negda stajala stara r u e v u a tvrgjava kao s r e d o v j e n a z u l u m a r s k a kula, die se danas svijetla prijatna zgrada s visokim odajama i ve l i k i m prozorima, da boije s u n a c e svim svojim svjetlom zasija u raz rede n a r o d n e osnovne k o l e " . T u sjede djeca muhamedovske, kato like i i s t o n o - p r a v o s l a v n e vjere bratski jedno do drugoga; u tim se k o l a m a zasagjuje k l i c a one pomirbe i bratimstva, to ih narod u Bosni nigda nije znao. Sve od najstarijih k r a n s k i h vremena vjerske su raspre razdvajale ovaj k r e p k i narod, i kada je za neprestanih borba za p r e m o med katolicima i pravoslavnima masa narodna prionula uz bogumilstvo (bogumile se najzgodnije m o e nazvati bosanskim prote stantima), jer su tomu u m s k o m u narodu najbolje prijala bogumilska priprosta vjerska pravila i njihova boija sluba, koja ne zna nikakvih ceremonija, onda se je na Bosnu dizalo k r i a r s k e vojne. Ugarske B U kraljeve odabirali pape, da i m volju izvruju, pa makar da je svagda uza to bilo i svjetske svrhe, ipak nije moglo proi bez toga, da se narod ne slabi i snaga mu se i otpor ne niti sve vie i vie. Banovi, upani i kraljevi bosanski a s su pristajali uz katolike, a s uz bogu mile ; u ime Boga vjeite ljubavi zemlju se je pustoilo, prijestolne B U smutnje i dalje odmagale, a megjusobna mrnja med jednokrvnom b r a o m sve je j a a l a , dok na koncu ne osvanu na granici Osmanlije i ne pokore Bosnu skoro bez ikakve muke. Dugotrajni otpor, kojim su se nekoje tvrgjave branile, pokazuje, kako bi Osmanlije t e k o uspjeli podjarmiti tu d r a v u , da je suprot njih stajao jedinstven narod. No bogumili, koji su se veselili, da i m je prestalo vjeito proganjanje, najvie pregju na islam; plemstvo, koje je u srcu svojem, a e s t o i jnvno pristajalo uz bogumilstvo, pogje z a tim primjerom, gdje nije i samo prednjailo, i tako se je poislamila Bosna i Hercegovina b r e i j a e nego ikoja druga balkanska zemlja,. Nije moja z a d a a , da ovdje piem istoriju bogumilstva, to su Ve pozvaniji donekle uinili, no moram da spomenem tu perijodu,

j(M- kudagod se za,ujo u Bosni, nalaze se grobni spomenici bogumilski, veliko kamenje u obliku sarkofaga, esto ogromna obima, s napisima i bez napisa. Skoro svi ti nalasci izili su sa slikama i opisima u sarajevskom Glasniku zemaljskoga muzeja, u Bosni i Hercegovini", od kojega ima etiri sveske i u njemakom prevedu. Onamo ukazu jemo svakomu, tko se za to zanima, Osmanlijsko gospodstvo, koje je stvorilo bespravnu raju, nije moglo izgladiti vjerskih protimba, nego ih j o istaknuti. Bosanac, koji je primio islam, postajao je fanatinijim muslomanom, nego l i njegov osmanlijski i azijski suvjeruik, te je upravo Bosna sve do okupacije bila s i j e l o m tako zvanoua Staroturstva. K a d a je sultan Mahmud u d v a d e s e t i m godinama n a e g a vijeka, dao sasjei j a n j i a r e i htio da uvede reforme u upravi i vojsci, digoe se bosanski muhamedovci; pod HuseinrBerbirli-agom, enijalnim kapetanom od G r a d a c a , istjeraju iz sve B o s n e osmunlijske inovnike i vojsku. Sjedine se s Arbanasima p o d Mustat'a-paom skadarskim i b o s a n s k o - a r b a n a k a vojska krene na ..gjaur sultana" stambulskoga. K a k o se je rusko-turska vojna od 1828.21). b i l a tek svrila, moda bi im smjela zamisao i pola za rukom, da nije v e l i k i vezir posijao razdor u u s t a k o m taboru, te se B o s a n c i i Arbanasi vrate svaki svojim putom kui. No potrajalo je j o koju godinu, dok nijesu bosanski u s t a e u k r o e n i i Husein-Berbirli-aga, zmaj od Bosne", kako se je zvao, na hrvatskom zemljitu n a a o zaklona. Onda se godine 1889. za sultana Abdul-Medida oglasi hatierif gjilhanski, kojim se je najsveanijim n a i n o m izricala ravnopravnost raje s muhamodovcima. Opet bukne estok ustanak; valiju protjeraju i Bosna se stane sama upravljati ! Sada dogje godine 1845). u bun tovnu zemlju Omer pasa, p o t o je p o k o r i o Albaniju. Dne 30. listopada 1S50. razbije on k o d e p a u odlunoj bitci begovsku vojsku; svim zarobljenicima bez milosrgja posijeku glave i l i ih utope, a nekoje po vjeaju na d r v e e uz maglajsku cestu. Iza toga se nastavi krvavi sud po svoj z e m l j i ; u Sarajevu budu objeeni na Gorici ak i oni, koji su radi pregovora doli u tabor. T a k o je cvijet staroga bosanskoga plemstva satrven i nigda se vie plemstvo nije uzdigle do prijanje vlasti. llat-i-humajum od godine 1856. n a a o je vie pasivan otpor. T a i onako su se o s m a n l i j s k i inovnici dobro brinuli, da k r a n i m a ne bude pravica. Z a t o skoi godine 1875. h e r c e g o v a k a raja na oruje, te nigda nije bilo mira ni reda, u nesretnoj zemlji. Iza h e r c e g o v a k o g a ustanka nastane j o iste godine u Bosni ubojit gragjanski rat, rad koga vie ve 100.000 krana, pobjegne od muhamedovaca u austro-

Maglaj

sa sjevera.

Zenica.

ugarsku monarhiju. T i m so jo na koncu navelo okupaciju godino 1878. Muha medo vci se d o d u e latie oruja i na mnogim su se mjestima velikim j u n a t v o m borili protiv carske vojske, no njihov se j e otpor slomio i z a Bosnu i Hercegovinu nastade novo doba. Nemiri se davno slegoe, a pravedni zakoni, potpuna vjerska slo boda, potivanje obiaja i navika urodilo je u mubamedovaea velikim preokretom. Mirne se d u e moe rei, d a j e mubaniedovac danas vjeran i pouzdan, i ako moda j o u kojem kipi mrnja protiv d o m a i h k r a n skih sugragjana, koji sada uivaju s njim ista prava, i to je samo prelazno doba i lako j e to ustvo razumjeti. U mlagji n a r a t a j mora se usaditi klica zajednice, a tomu p o m a u kola i vojnika sluba.

V r a n d u k. Sa k o l a m a nije isprva bilo lako, jer je bilo a i m a i sada vjeroispovjednih kola i niih i viih, a muhamedovci su imali po svoj zemlji kole spojene s d a m i j a m a . Tako se je malo po m a l o osnivalo javne ope narodne kole, u kojima se samo vjeronauk zasebice ui. Isprva se svijet nije u te kole pouzdavao, no ta se je uredba pokazala veoma blagosovnom i danas i m a v e dvije stotine takvih kola, a suvie j o gimnazije i t r g o v a k e kole, o kojima e m o na zgodnijem mjestu da govorimo. I kudagod doao, na istok ili j u g , na zapad i l i sjever, svuda se osnivaju nove kole, ne samo da svijet u e , nego da ga i izjednauju i izmiruju. Zato ako je i divan epaki okoli, ako

se je i vrijedno uspeti na 597 ni. visoki Orlovik, meni je bila na rodna kola najvrednija da je vidim. eljeznika pruga od e p a do Zenice mijenja se naglo med divljom romantikom i umiljatou. a s dolazi komad zelene t a j e r s k e ,

Tvornica papira u Zenioi. as tirolski alpski kraj. Odma za e p e m prelazi eljeznica opet na desni brijeg Bosne. Sve se vie uzdiu bregovi; R u a n j s k a kosa i Orlovik primiu se sasvim do rijeke; eljeznica i cesta upravo su izbi jene iz klisura. K o d stanice Han-Begova nali su se, kada se je gra dila eljeznica, stari grobovi i novci iz doba T v r t k a 1. (1353.1391.). V e l i k i m krugom obilazi eljeznica umoviti T u l a k i stie u Nemilu u divnom gorskom kraju. J o nekoliko kilometara i na visokoj gori, to se strmo rui u rijeku, o p a a iznenada mjesto i nad njim tvrgjavu. To mjesto zatvara cestu i gospodari rijekom Bosnom. Zloglasni je to Vranduk, to su ga nebrojeno puta morali da osvajaju i ugarako-hrvatski i bosanski vladaoci i Osmanlije. J o godine 1503. bila je ovdje granica hrvatska s Turskom. Godine 1697. princ Eugen sa svojim ko njanicima obigje drugim brijegom Bosne tvrgjavu i tako je zauzme.

Glavna kazniona u Zenici.

Godine 1S7H. nije se opirala, ma da su isprva u s t a e odluili da j e hrane. T o je neizrecivo jadno i z a p u t e n o mjesto u n a j v e l i a n s t v e n i j e m k r a j u ; kue, to su kao polijepljene 0 stijeno, same su r u e v i n e . Sve se vie uzdiu gore na obadvije strane. Vepar s lijeva-i Lisac s desna suuju sasvim Bosnu, a Bosna u svojem uskom kame nitom koritu pjeni se i umi. dok se ne otvori odjedared iroka i umi ljata dolina, opkoljena zelenim b r e u l j c i m a : Zenica. Ovdje smo godine IS7S. u gostoljubivom franjevakom u p n o m domu preivjeli prijatno popodne. No nekadanju se Zenicu v e davno ne m o e vie prepoznati. Kaspruila se je na sve strane, a veliki dimnjaci kazuju, da tu indu strija radi. Najvanija je zgrada u Z e n i c i i l i bolje kraj Zenice velika glavna kazniona, koja j e uregjena po progresivnom (irskom) sustavu, a lei u idilinom kraju, usred krasnih nasada. Ka/njeniei se bave industrijalnim i poljskim radom. Zavod i m a velik komad zemlje, koja se obragjuje; osim toga vidio sam na pustim gorskim obroncima, da se staje saditi mladu u m u . U umjetne rupe zasadilo se je stabalca, te ih se tamo njeguje i z a l i j e v a . Zasadilo se j e v e 2000 ljiva, i o r a h a . Rad nici su kaujenici. kojima se po licu i dobroj volji ne vidi da i m je zlo. Dabome da su u zavodu uvedene sve sanitarne uredbe, to ih moderna kultura znade. U Zenici ima tvornica papira, koja najvie namiruje potrebu bo sanskim oblastima, no prima i izvagja i druge n a r u d b e . Ugljenik, to je isprva ugljarska industrijalna druba kopala., a od godine 1884.

kopa ga vlada, ima j o veliku b u d u n o s t (godino 1895. iskopalo so je 520.000 q, a radnika je bilo 250), jer naslage su goleme i ugljen lei go a k u koritu Bosne. V l a d a je tu digla i veliku valjaonicu. No to Zenicu nada sve ini oku prijatnom, to je obilno svjee zelenilo b a s a , to opkoljuju bijele moderne k u e i mrke drvenjare d o m a e gradnje. V i t e munare vire iz gustoga d r v e a , gostionice s lijepim vrto vima vigja na sve strane, pa ni s hotelima nije oskudica. Mnogo se je u Zenici uinilo ; grad e po svoj prilici skoro da bude industrijalnim s r e d i t e m ; barem se mnogo osniva i j o se vie snuje. K a d a izigje eljeznica sa stanico zeniko, prolazi jodnim dijelom doline, duge est kilometara, to je omegjauju sa sjevera i sjevero istoka ogranci L i s c a , sa zapada 1008 metara visoka Kiica, s juga Katun, Z e r a e v i i S v e a j . Uz kaznionu ulazi eljeznica u r u k a v i k i tjesnac i stie na stanicu J a n j i e , lijepo mjesto sa pola tisue stanov nika i dobrom gostionicom. Dalje je pruga veoma zanimljiva radi bi zarnih oblika pjeenjaka na obroncima s desne strane, no vonja je kratka do stanice L a v e , gdje se odvaja pruga u Travnik, Bugojno i Jajce. T o m e prugom za koje vrijeme da zastruji u bosanske putove promet iz n a j v e e morske luke dalmatinske, iz Spljeta. Iza mosta preko L a v e prolazi se jedini tunel na eljeznici uz Bosnu, dug 45 m., te se stie na stanicu G o r u i onda Kakanj-Doboj. Od Catia, kuda se ulazi u t r s t i v n i k u dolinu, vrijedno je otii u najstariji franjevaki sa mostan u Bosni, S u t j e s k u , i na r u e v i n e staroga kraljevskoga dvora B o b o v e a. D o Sutjeske ide cesta, a podrug sata dalje do Bobovca samo je j a h a i put.

K o n a n a , je v i n j e t a i m e i z a H i d r o , 1714. potdijo

sultana

Gazi-Ahmed-Hana

ua j o d n o j

povelji

(1127.

Hrista).

4 C Mr^ %

Postrance od tranica.
Sutjeaka (Sueska) lei veoma slikovito na j u n o m podnoju T e e v a . Mjesto i m a 50 kua, a ipak je to neka danja prijestoniea bosanskih vladalaca. Krasan si oni s a g r a d i e dvor u ovoj divnoj dolini, t o je opkpljuju s istoka, Broj sinovac i Vuja, jama, a sa zapada uz T e e v o sila golemih stijena. K a d a navali kia, t e e r u e v i n a m a kraljevskoga dvora potok U r v a ; iz pu stih prozora izviruje strava, ovdje i u go Mlin kod Janjia. lemom kamenju bobovakom uje se po noi samo sova, kao da spominje sjajne dane, to ih ove zidine vidjee, no i nedjela, la i izdaju, sto su se na boVinjeta na $6\a s t r a n i c o p r i k a z u j e napis k o d D i p a , b o s a n i c o m : Radovan Bratol S k r s t i j a n i n o m , g r a i z a i v o t a n a ^o." Ase ovol

kamenje u z v u o

snnskom kraljevskom dvoru udomaili i pomogli osmanlijskoj pobjedi. Ostao je samo jedan svjedok velike p r o l o s t i : franjevaki samostan, koji je u svojem zaklonu u gustom hrastiku, zatien sa sviju strana brdima i breuljcima, sretno prepatio burne dane. Osnovan je taj sa mostan valjda u 1 4 . vijeku, svakako naskoro iza toga, kada su sljed benici svetoga Franje a s i k o g a doli u Bosnu. K a d a je osvojio Bosnu sultan Mehmed II. i razorio stari kraljevski dvor godino 1 4 6 4 . , pribave si franjevci u Sutjesci ferman, kojim i m se dozvoljava, da i dalje tamo ostanu. K a k o fra Rafo Barii pripovijeda u Glasniku zemaljskoga muzeja", razorili su samostan z a vlade Sulejmana 11. poislamljeni bo gumili pod vodstvom Hasanbegovim (valija bosanski od 1 5 2 1 . - 1 5 3 1 . ) , u isto vrijeme, kad i Fojnicu, K r e e v o , V i s o k o i Konjic. No kao da se opet nije tako s t r a n o razaralo, kada se je v e za 3 0 godina sa mostan opet uzdizao. T u je mito od 9 0 0 dukata umirilo osmanlijskim inovnicima savjest. Godine 1 0 5 8 . izgori samostan, samo c r k v a ostane. Iza e s t godina opet je bio izgragjen i ploa na zapadnim vratima ka zuje to j o i danas.
,Hoc Mo STE. MINOR. R A B T E D N I DICATV. P. P. A . 1658. SOLO ECVAT. P. FRA

RBUDIPICABVT

BVTISKB

ANNO

1664.

GvARDIANATV

MlCHAEtJS

B R E S A N I N . A S S I S T H N T E R . P . F . S T E P H A N O GLVMICHICH."

Najgora nevolja nastade, kada su Osmanlije pod b e k i m zidinama potueni, te samostan rad poreza i zuluma pao u takav dug, da se je moralo zalagati crkvene paramente i sveto posugje, okove i brave trgati i prodavati. Radi neprestanoga proganjanja odu redovnici pri volom vezirevom iz samostana, o k r u e ga gustom ivicom i ostave u pustoj zgradi samo jednoga s t r a a r a . e s n a e s t godina ivjeli su fra njevci nekoji po piljama, a drugi p r e o b u e n i med svijetom, kojemu su uz sve proganjanje davali vjersku utjehu. Nevolja, proganjanje i glad prisile godine 1 6 9 6 . nekoliko franjevaca, da prevedu oko 2 0 . 0 0 0 svojih vjernika preko Save na hrvatsko zemljite. U samostanskom arkivu u Sutjesci i m a u ljetopisu fra Bone Benia veoma zanimljivih zapisaka o tim t e k i m d a n i m a : Narod i sveenici hranili su se tra vom i korom od d r v e a i prodavali su posljednju odjeu za komad hljeba. Mnogi p o m r i j e e od gladi." A l i opet o s v a n u e ljepi dani. Godine 1 6 9 9 . nanovo se samostan naseli, no ostade s i r o m a n i m , jer mu je v e i n a katolikih upljana u Hrvatskoj n a l a novo k u i t e . Zidovi se p o r u i e , potresi i urvine nan e s o e t e t e , eljezni zapori i ograde m o r a d o e da uvaju od napadaja. T a k o to ostade sve do godine 1821., kada je travniki vezir Dela-

BI

ledin-paa z a , baki od 15.770 groa dozvolio, da se samostan proiri i o p r a v i ; po drugi se j e put samostan proirio godine 1831. (mito S2o(i groa 20 para). Godine 1888. digla se j e n o v a zgrada, kojom se je p e t ponitilo mnogo zanimljivih ostanaka i z p r o l o s t i ; nije to bio gu bitak z a graditeljstvo, a l i za istoriju. Samostansku knjinicu vrijedno j e pohoditi. Ima tu nekoliko t i sua svezaka starih hrvatskih djela, talijanskih i latinskih bogoslovnih klasinih spisa, grkih klasika u svako jakim izdanjima i t. d. No najvie pobu u j e ovdje umjetniki interes izvorni Portret bosanskoga kralja Stjepana T o uiaovia-Ostojia u izrezuckanom okviru. Kraj] j e oslikan u oklopu, p l a t mu je srebrom protkan, zlatnim gajtanima ob rubljen, a na pleima oporvaen grimim. N a glavi m u je kruna, a u ruci Peoat iz Sutjeske: e z l o . Izrazito lice pravoga junoga, Slo H. MINISTRI GNLIB T O T I U B O R D S e n a ima snanu, zdravu boju, crne o i K R A N C . ( l ' i ' a t g l a v n o g a m i n i s t r a s v e g a s f r a n j e v a k o g a reda.) lijepo zavijenini obrvama, visoko, z a o b V a l j d a i z g o d i n e 1340. ljeno elo. L i c e m u prekriva, bujna crna r a d a i brkovi. N a desnom kraju na slici Opisano je b o s a n i c o m ime i naslov kraljev, a dole je latinski p r e v o d : T o m a e Re Bosne et Argentine." Lijevo nad desnim ramenom n a slikan j e grb. Dalje ima u samostanu kopija slike bosanske kraljice K a t a r i n e , ' U i c r t a n a olovkom. Original je j o negda prenesen na hrvatsko zem ljite u Gjakovo. Onda, ima prilian broj znamenitih slika na finom bosanskom bezu a napisima u bosanici, kojima se prikazuje BogoroU c a i Isukrst, a drugima opet p r o v i n c i j a l i r e d o d r a v e . Druge su slike umjetnine inicijativom g j a k o v a k o g a biskupa t r o s m a j e r a koncem pe desetih godina prenesene u Zagreb i sada su tamo u hrvatskom muzeju. N a sjever od Sutjeske, na desnom brijegu potoka Trstivnice ima samostanska c r k v a sv. Ivana Krstitelja i u njoj lijepi starotalijanski oltari i grob pretposljednjega bosanskoga kralja Stjepana T o m a a , koJ g a su godine 1400. na bilajskom polju zaguili rojrjeni sin Stjepan T o n i a e v i i brat Radivoj. Kostur mu j e kod pregragjivanja godine 1858. / gjen u kamenitom l i j e s u ; uz kostur je lealo eljezno ezlo i nekoko starih srebrnih dugmeta sa prsiju. N a lijesu pie sada,:
z
(

1{

Urna continens ossa Stephani Thomae regis Bosnae (f 1400.) ex antiqua ecclia translata a. dn. 1859. cura custodis antiquitatum patriae. B. M. N .
t t

Na zapadnoj strani s v e t i t a stoji tornji, a na njem p i e : Prvi u Bosni postade g, 1800." U tornjiu su etiri malena zvona, koja su se smjela da oglauju i za ono vrijeme, dok je j o najtea kazna sta jala za zvonjavu. Danas po svoj zemlji odjekuju z v o n a ; muhaniedovei su v e davno uz njih privikii i dao B o g , da jasni glas zvona do vijeka oglauje snoljivost i vjerski mir med sinovima istovjetnoga naroda. Od Catia vozi eljeznica svejednako divnim u m s k i m breuljastim krajem u Visoko, p r o s t r a n gradi s kojih 3901) itelja. Visoko sa svojih 13 damija, lei na lijevom brijegu Bosne, a stanica, s ovu stranu. Odavde je 1. rujna 135o. ban Stje pan Tvrtko dozvolio D u b r o v a n i m a slobodnu trgovinu; 15. lipnja 1402. potvrdio je ovdje kralj Stjepan 0 stoj a

povlastico Zadro i ibeniku, a dvije


godine kasnije bio je u V i s o k o m bo sanski velikaki sabor, na kojem zbaoe Stjepana Ostoju i izaberu kra ljem Tvrtka, II. Ruevino kraljev skoga dvora i staroga franjevakoga samostana lee na g r a d u " , kuda se treba podrug sata dobro penjati. Visoko je danas u veini muhamedovsko i ima znamenitu k o a r s k u industriju.

Hadija iz Visokoga.

Odavde se odvajaju ceste u KUeljak (staro glasovito bosansko Ijetovite) i U franjevaki samostan Pojniou. Kiseljak lei veoma slikovito na potanskoj cesti iz Broda u Sarajevo. -lo za turskih vremena dolazile su ovamo bogate srpske i panjolske porodica; iz Sarajeva, da piju kiselu vodu. T a je kisela voda slina r o g a t a k o j , pa kako izvire iz zemlje, svako j u je smio badava da pije. Upravi nije bilo ni traga, kao sto se nije znalo ni za, kakve druge uredbe i l i kakvu taksu. Najbogatiji gosti ivjeli su tu u svojini vlastitim k u a m a , drugi opet u dva velika hana. t r e i u a d o r i m a . Jedna, je gostionica ak bila spram evropskih zahtjeva, i kada smo za okupacije marirali na Sarajevo, silno nam je imponiralo, da smo ovdje nali dobru opskrbu i pie. N a hotelu je uz turski i hrvatski napis stajalo i ovako n j e m a k i : Das ist (les Zuckerbjicker A l i A g a Hotel. Hier bekommt man Wohnung, gutes Kssen und Gerste." (Ovo je sla stiara Alage hotel. Ovdje se dobiva stan, dobro jelo i j e a m ) Da li je taj j e a m bio samo p o g r e k a mjesto pia i l i je iao na konjsku

opskrbu, nijesam mogao da dokuim. No Kiseljak sa umovitim obron cima Cvetniee, K r u o v s k e kose i Stogi-planine dugo je bio sjajnom t a k o m u mojim uspomenama o vojni. Kasnije se je ta slika n e t o p o m r a i l a , j e r kada sam se po drugi put ovdje bavio u mjesecu listopadu po s t r a n o j plj U ekavici, n a a o sam d o d u e u provizornoj krmi nekoga P r a a n i n a jadnu lojanu o r b u , ali ne nagjoh mjesta, gdje bih sklonio glavu. T a k o sam prenoio, mokar kao e b e , na uskoj klupi k u p a l i n e kabine na Fojnici i sav u k o e n jedva sam d o e k a o jutro. Sada i m a tamo kupalina, zgrada, evropski stanovi i svakojaka udob nost. No lagodnog starog istonja kog taborovanja po ljetu nema i za to je u neku ruku t e t a . D a je voda iz Kiseljaka,

se u t i s u a m a v e l i k i h boca razailje z a stolno pie, to je usuprot blagodatna ste e v i n a novoga doba. D a uzgredice spomenemo, B o s n a obiluje kiseljacima po svim krajevima, no ti kiseljaci slue obino samo onima,

Samostan u Fojnici.

koji ive blizu vrela, , . . O d K i s e l j a k a ide cesta brijegom Fojnice u g r a d i Bojnicu, sre diste staroga e l j e z a r s t v a i iskopa ive. D r a e s t a n je poloaj Pojnice

aaavim pod brdinom Sitom; prava u m s k a idila. Muhamedovci . k a


tolici ive ovdje u istom broju; nigda se nijesu d u m a m h sve to pod dojmom franjevaca, koji ovdje imadu glasovit samostan. Na kl.sun u njeku, otkuda je a r o b a n pogled na svu dolinu, lei ogromni samosten sv. Duha. U samostanskom arhivu nalaze se vrlo zanimljiv cl oku i n e U u hrvatskom i turskom jeziku, med njima atnama (povelja) sultana d

Mehmeda II., koja je od n a j v e e vanosti za katolike u Bosni. K a d a je propala bosanska samostalnost, Jajce se pokorilo, posljednji kralj Stjepan T o m a e v i zarobljen, ogu ljen i glava mu odrub ljena, kada se je naj okrutnije stalo progo niti k r a n s t v o , osmje lio se je glavar sa mostana u Fojnici, Angjeo Zvizdovi, da izigje pred s t r a n o g a osvajaa. U taboru na Milodraevu polju (goSeljako mome pjeva uz tamburu. dine 1463.) zamoli m i lost i vjersku slobodu za katolike, te dobije ovu atnamu : Ja, koji sam sultan Mehmed-IIan, obznanjujem svima i sva komu za sobico, kako se je moja milost i moja naklonost iskazala spram bosanskih franjevaca, koji imaju ovaj carski ferman. J a sam zapovjedio, da ih niko ne smije uznemirivati niti spreavati niti se mijeati u poslove njihove crkve. Zapovijedam, da budu slobodni u mojoj dravi i da oni, koji su otili ili odbjegli, slobodno se i sigurno Vrate i iza svojega povratka bez ikakva straha u mojoj dravi pre bivaju i u svojim samostanima smiju ivjeti. Ni moja carska osoba ni moji doglavnici niti iko od mojih ljudi i naroda neka ih ne uz nemiruje, ne smeta ni ne zlostavlja, ni njihove osobe, ni njihova dobra, i crkve. Ako iz inozemstva h o e kogagod da dovedu, neka im je slobodno. Z a to sam ih mojim carskim fermanom obdario i izriem sveanu prisegu i zaklinjem se velikim Bogom, stvoriteljem neba i zemlje, sedmerima knjigama, velikim prorokom, 124.000 sve taca i sabljom, koju pasem, da niko ne smije protiv ovoga initi, doklegod se ti franjevci pokoravaju mojim zapovjedima i mojoj slubi." T a je povelja pribavila mnogo povlastica katolikoj crkvi u Bosni, pa i ako se nije njome moglo preprijeiti, da nikada ne plane divlji fanatizam, opet je i u najtea vremena o m o g u i l a franjevcima orga nizaciju u zemlji. No fojniki samostan i m a j o jedan zanimljiv spis, staru kopiju nekadanje grbovnice bosanskoga plemstva od godine 1340. U toj su kopiji grbovi onih porodica, koje su se ispred Osmanlija ise-

lile i u tugjini ouvale ime i grb svojega r o d a ; dalje onih porodica, koje su primile islam i svoje porodino ime d o d u e odbacile, no opet u u v a l e predaju o svojem plemstvu; na posljetku i grbovi porodica, kojima je s vremenom spomen izginuo. Grbovnica je narisana na prostom papiru u velikoj etvrtini i ima 141 list. N a prvoj stranici prvoga lista naslikana je Bogorodica, sva u oblacima, pod slikom je velik polumjesec i poprijeko grbovni znakovi dvaju u n a k r t e n i h b a l v a n a ; nad svakim od njih okrunjena

Katoliki samostan u Kreevu, po Birat.

c r n a k a glava. N a drugoj stranici toga lista vide se u oblacima pi smena Isusova imena i pod njima sveti K u z m a n i Damjan. P r v a stra nica mi drugom listu nosi naslov grbovnice, a na drugoj je stranici Oslikati sv. Jeronim, gdje klei pred krstom. N a t r e e m su listu okup ljeni grbovi sviju slovjenskih d r a v a na B a l k a n u ; onda dolazi na za sebnim listovima 10 grbova tih zemalja i 120 listova s plemikim grbovima. Na posljednjem listu opet su grbovi nekojih porodica zdru-

eni i i skup. Na. naslovu pie ovako b o s a n i c o m : Uodoslovje bosan skoga aliti tlirikoga i sarpskoga vladanja zajedno postavleno. Po Stanislavu k u b i u p o p u ; na slavu t i p a n a N e m a n i a cara S a r b l e n a i P o a n a 1-540." 0 starosti te knjige, koja je kopija starijega djela, i o a u t e n t i nosti raznih grbova bilo je ve u e n a raspravljanja, no do k o n a n o g a suda j o se nije dolo. Z a n a opis to je razglabanje i z l i n o ; mi zapi-

Pred crkvom u Kreevu.


S e l j a c i si- v r a a j u sa s l u b o boiju.

sujemo, da to ima, i veselimo se tomu zanimljivomu spisu. iva j e istina, da su gdjekoji bosanski begovi usprkos svojoj muhamedovskoj vjeri uuvali j o predaje svoje k r a n s k e prolosti te imadu i danas svoja nekadanja p l e m i k a pisma i dokumente. Meni je samomu rekao beg Bajko vic u Sarajevu, kojemu sam pokazao kopiju grba iz foj-

nike knjige: Ah, moj grb!" Vidi se po tom, d;i se za osmanlijske vladavine grbovi nijesu pozaboravljali. N a jug od Kiseljaka, u veoma r o m a n t i n o j umskoj i gorovitoj osami lei j o jedan veliki i glasoviti franjevaki samostan : Kreevo, u kojem se takogjer uvaju nekoji vani dokumenti iz starih vremena.

K o n a n a jo vinjota stari k r a n s k i

poat

iz

Komadine, nagjen

g o d i n o IH77

U eljezarskom

kraju.

io put, to ga eljeznica prevaljuje od V i s o k o g a do stanice Podlugova, plodna j e ravnina. O d Podlugova ide pokrajna eljeznica u V a r e i njegovu eljezaru. Otvorena je eljeznica u studenom 1805., a d u g a k a j e 24Va kilometra. G r a d i V a r e lei u uskoj dolini Stavnje med orijakim brdinama, t o se ispinju jedna uz drugu i nad drugu, kao neko s r e d i t e ogromnoga rudnoga blaga, t o lei u krilu tih brdina. T o je blago e ljezna ruda osobite vrijednosti, te kako su katolici u V a r e u (muhamedovac se ne mari baviti rudarstvom) od pamtivijeka nastojali, da barem djelomice iznesu to blago na svjetlo i da ga izrade, to j e s vremenom iziao V a r e na glas radi velike prometnosti u eljezarskoj industriji. Dok je Sava j o kao propast dijelila Bosnu od zapada pie poznata spisateljica Milena Mrazovi n Bosanskoj P o t i " . bilo j e v a r e k o eljezo na glasu i mnogo se j e trailo. K a k o j e bilo dobro i jeftino, nije ni u Bosni ni na svem B a l k a n u nalazilo konkurencije te je dolazilo i u A z i j u i dosta se izvozilo a k u Arabiju i Misir. Iza okupacije ta j e lijepa e l j e z a r s k a industrija odjedared sama sobom pala. Novim prilikama, t o su nastale s okupacijom, nije ta industrija bila dorasla, a i kraj malenih potreba naroda u Bosni nita nije bilo kadro da zaustavi nenadani priliv velike zapadne industrije. T a k o se u zabitnim gudurama Stavnje j a v i bijeda.

B i l o je to na alost sasvim prirodno. Jer dok je zemaljski glavni grad v e bio eljeznicom spojen sa savskom obalom i s austro-ugarskim eljeznikim prugama, iao je iz doline Bosne u V a r e na vie v e 80 kilometara vratoloman j a h a i put. T u za bojim legjima samotovao je bosanski eljezar i nije ni sanjao o modernom radu i trgovini. Nita ga ne bi moglo odvratiti, da ne vadi i ne tali rudu sve do d a n a n j e g a dana sasvim onako, kako su mu od pamtivijeka djedovi i oevi inili. Sporo ivine donosilo mu je iz lomova rudu u bezbrojne m a j d a n e " , to su bili izgragjeni ukraj plahe Stavnje, i tu se je izragjivalo e ljezo najprimitivnijim n a i n o m , to se moe pomisliti. T a k a v majdan nije n i t a v e mala a g j a v a drvena kolibica, no u toj kolibici ima i talionica i duhaonica i kovaonica. T a iz ilovae sagragjena bosanska talionica kalama, kako je zovu visoka je koja 4 m. i sadri od prilike 4V2 kbm. K a l a m u se je napunilo i zaglo, a kada j u se je probilo, v e se je i raspala, te j u se je moralo opet nanovo graditi. Tako su u V a r e u za kalame bila obina dva r e d a " na nedjelju, jer tri su dana svagda trebala, dok se takva talionica" nanovo izgradi. V a t r a se uspiruje dvjema m j e i n a m a , koje tjera mlinski vodeni k o t a . Duhaonica je obina k o v a k a vatra, a kovaonica" je eki, d u g a a k koja 3 m., koji se takodjer tjera malim mlinskim k o t a e m , a uz eki ui na zemlji ovjek i udara po r a a r e n o m eljezu. P a ipak je svijet tim skroz primitivnim n a i n o m proizvagjao izvrsno e l j e z o ; istinabog da su za to uzimali crvenu r u d a u , koja ima 55 do 65 i vie po sto eljeza i l a k e se tali, a nijesu marili za velike naslage mrke r u d a e , da i nju izragjuju.

R u d a r s k a zadruga ubotica.

I danas j o stoje u V a r c u ti majdani i j u n a k i se u njima kuje. No kalama j e iz njih nestalo, j e r koja 3 k m . na j u g stoje danas usred modernog v e l i a n s t v e n o g e l j e z a r s k o g zavoda dvije nove ogromne ta lionice, u kojima se ruda iz brdina tali bez prestanka evo v e toliko godina, pa se i radini V a r e a n i opskrbljuju jeftinim sirovim eljezom. Od kalamo do moderne talionice, to je jedan od onih golemih skokova, t o ih samo u Bosni u svakom podruju vigjamo. Sa prvim poslom, da se ustanovi rudno bogastvo, zapoelo se je godine 1880. i tu se je postigao upravo sjajan uspjeh. Glavne su na slage megju mjestima Zvijezdom na istoku i Borovicom na zapadu, a pruaju se 15 k m . u zranoj liniji. Debljina uri je razliita izmed 2025 m. U naslagi ima najvie crvene rude, koja je obino izmije a n a s lisnikom. Samo na istoku i m a mrke rude, u kojoj je 4 5 - 5 5 po sto eljeza. Sve j e to naskroz lijepa ista ruda, poglavito gnjeda. Mnoina joj se r a u n a na mnogo milijuna b a a v a . Godine 181)0. otkrila se j e u P r i i m a na povrini naslaga od 25 milijuna metr. centi. K a o ogroman kamenolom lei ta naslaga usred najdivnijih omorikovih i bukovih u m a . Dole se u talionicu s p u t a ruda veliajnom napravom od sputaljki, koje bi dostajale i za izvoznu radnju, a podesne su da svezu itav milijun metr. centi. Naprava se sastoji iz 4 k m . horizon talne eljeznike pruge i etiri s p u t a l j k e , koje su sve zajedno du g a k e 800 m. Danas se vadi eljezna ruda takogjer i u Potocima, u uskoj pokrajnoj dolini Stavnje, jedva kilometar od zavoda. Iz Potoka su i stare v a r e k e talionice v e etiri stotine godina dobavljale rudu. T a ruda obiluje manganom i veoma j e v a n a z a proizvagjanje bije loga eljeza. K r o z najdivniju crnogoricu huje od Pria s p u t a l j k a m a teki tovari i zaustavljaju se taman i z a razgranjenoga t v o r n i k o g a zavoda. N a uskoj ravni, to j u se je t e k o m mukom otelo rijeci, uzdie se zemaljska talionica V a r e , odasvud opkoljena zimzelenim brdinama, to se lepinju u nebesa. itav je tu grad nastao od godine 1800. O d toga doba nestalo j e odavde sanjarske u m s k e tiine, j e r po danu i po noi suklja talionica, h u u parni strojevi, a sitan gust ugljenov prah, koji svukuda prodire, zastire taj miloduhi zrak. S r e d i t e je i t a v o m u zavodu prva talionica, t o je ugragjena u ljevaonicu, a otvorila se j e s v e a n o 18. kolovoza 1891. U z dobar ugljen proizvagja ta talionica dnevno 170 metr. centi bijeloga eljeza. Ovamo Bpada j o naprava od dvaju eljeznih strojeva z a r a a r i v a n j e zraka, kojima se m o e dostii temperaturu od 500 stupnjeva, a raza raju se parom iz talionice. P a r o m se osim toga loe j o i d v a velika kazana u prznici, svaki od 54 qm. obima. Prznica i m a da izluuje

sumpor iz nula, te da umeksaje r u d a e , koje su veoma tvrde. Talio nica se loi ugljenom, rijetko k o k s o m ; viganj od e z d e s e t konjskih sila s compound-strojem usisava, z g u a v a n j e m zrak, to je potreban za izgaranje, i tako ga uvodi u grijaonicu, odnosno u talionicu. Go dine 1895. osnovano je zasebno v a r e k o d i o n i a r s k o d r u t v o eljeznoga obrta, te se je izgradila pokraj na eljeznica, to smo je spomenuli, i j o jedna talionica. U talionicama se proizvagja sivo eljezo i to tamnosivo i svjetlosivo eljezo bez mangana, onda sirovo eljezo za ljevaonice; tomu sirovomu eljezu spada svjetlosivo eljezo s manganom i polovino sirovo eljezo izmed bijeloga i sivoga, koje se upotrebljava za ljevanje elika. Od bijeloga se eljeza proizvagjaju ove vrste: eljezo s jakom

Stari bosanski majdan kod evljanovioa (Vare). primjesom mangana, zrcalasto i t r a a s t o , onda obino eljezo, t r a a s t o u srednju ruku, i r u p a s t o bijelo eljezo za duhaonicu u Dabravini, koja spada zavodu. Manganovo t r a a s t o i obino bijelo eljezo vozi se u zeniku valjaonicu u puddling-pei. Godine 1895. proizvelo se je 37.612 metr. centi sirova eljeza i ljevene robe; u d e e n o je, da se u godini dana moe 100.000 metr. centi proizvesti. K o d rudokopa i talionice radio je 441 radnik. Odma uz talionicu ima i druga z a v o d s k a radnja, ljevaonica. Lje vaonica je s m j e t e n a u ogromnoj veoma solidno sagragjenoj zgradi i dostaje za proizvagjanje 15.(100 metr. centi ljevene robe svake vrste, te z a 20.000 metr. centi Ijevenih cijevi (za vodovod). Od n u t r a n j e g a

eljezara u Vareu. je ustrojstva vrijedno napomenuti: dvije kupo!ne naprave za prevalji vanje sirovoga eljeza s trima peima i dvama navojima za vodu ; onda velik uvren vijak, koji prti 80 metr. centi, i dva pokretna vijka za 40 i 60 metr. centi. Z a ljevaonice cijevi imaju se zasebni vijci. Osim triju dvojnih jama z a ljevanje cijevi ima j o duboka jama za ljevanje stupova i valjaka. Zavod ima j o dva grna z a ljevanje mjedi i dvije t e m p e r - p e i za eline k o t a e . Dugo bi trajalo, kada b i htjeli da nabrojimo sve t e h n i k e uredbe; htjeli smo samo pokazati, t a se je tu u takvom kratkom vremenu uinilo. Ljevaonica je jako zaposlena, te ne e biti s gorega, da spo menemo nekoje njezine poslove, jer se po tom stie pojam o drugim industrijaliiim zavodima u Bosni, koji ve postoje i l i se tek osnivaju. Tako su so ovdje izradile cijevi za vodovod u solani donjo-tuzlanskoj, stupovi za novu t r a v n i k u tvornicu duhana, cijevi z a ugljenik u Zenici i z a tvornicu sodo i amonijaka n Bukinju, stupovi za svjetiljke na eljeznikim prugama L a v a - T r a v n i k . Travnik-Bugojno i t. d. Finoj i umjetnoj ljevenoj robi toga zavoda spadaju stupovi za balkon na turi stikom paviljonu u Jezeru, ipke z a ogradu sarajevske gradske vije

nice i t. d.
T r e a je zavodska radnja radionica strojeva, koja se je v e raz-

vila u strojarnicu. Radilo je tu godim 1894. pedeset radnika. S njom jo spojena radionica za modeliranje i vajanje. Makar da mehanika radionica istom kratko vrijeme postoji, v e se m o e da pohvali va ljanim radovima, Cazenille-ove s u n i c e z a ljive, t o se upotrebljavaju u Posavini, izragjene su ovdje skupa s montiranjem, j e r radionica moe da radi i svaki kazandijski posao. Dalje su se izragjivali kotai i potpune opreme z a pilane i z a bakreni rudokop u Sinj ako vu i t. d. Uz zavod spada j o veliko s t o v a r i t e ugljena, koje lei kilometar uz Stavnju, a m o e da dri 24.001) kubinih metara. T o je s t o v a r i t e sa zavodom spojeno t r a n i c a m a , docira kod talionica samih imaju dva mala s t o v a r i t a , svako za 1200 kub. metara.

Stari bosanski majdan kod Varea.


oki.

Duhaonica i kovaonica Dabravina m o e se nazvati e t v r t o m rad njom v a r e k e eljezare. Dabravina j e od V a r e a l2Va kilometara, tamo gdje Stavnja izilazi iz svojega tjesnaca te joj se dolina polagano spram Bosne rairuje. N a tom se je mjestu sagradila zato, j e r joj treba za rad vie vode. Maleni taj zavod sastoji se iz prostrane g l a v n o zgrade sa s t o v a r i t e m z a ugljen do 7 0 0 kub. metara i r a d n i k i h sta nova. U talionici rade d v a vignja i pe za zgrijevanje, u kojima se iz u p l j i k a v o g a sirovoga eljeza, t o se j e u V a r e u izdavalo, izragjuje u kovaonici trima e k i i m a razliita kovana roba. T a e se talionica znatno rairiti i udesiti tako, da uzmogno proizvagjati plugove, lopate,

grublje i orugje svake vrste, doim e se u veini e k i i m a izragjivati savori, nakovnji, ro gai, sidra, p r e a g e , osovine, r u i c e i kovane sastavine z a strojeve. D a se uzmogne pluni lim proizvagjati, sagragjena je arionica, koja se loi parom. Zavod se sve vie razgra njuje te se je tu, kako smo v e spomenuli, osnovao sasvim novi grad. Uredi i upravne zgrade, radniki stanovi, skla dita, laboratoriji, bolnica, sve nie kao u prii. Z a sta novnitvo u V a r e u i u svim okolinim bijednim brdinama pravi je blagosov ta velika industrija, to se je tu izne nada rascvala u dolini Stavnje. Polovina svijeta ivi direktno, a druga polovina indirektno od te industrije. Od starih kalama t e k o da ima j o k o j a ; posljednji se je put kalame probilo i kako su se razvalile, nije ih se vie gradilo. No u majdanima se marljivo radi. Dobivaju oni gotovo sirovo eljezo iz talionice i to im je sila jeftinije v e prije, gdje je svaki na svoju ruku dobavljao rudu i sam je talio. Kuju i danas kao i prije obiajne potkove i a v l e , tiganje i poklopce, a sada i avle za tranice. Sve to kuju lijepo i pristalo, onim marom, kojim se bosanski radnik odlikuje, i makar da se sve to rukom radi, opet te stvari mogu da konkuriu, jer su radnici malim zadovoljni. T a k o je arki odraz talionice unio nov ivot u m r a n e gudure Stavnje; da B o g da donio na vijek s r e u i blagostanje Od V a r e a se vrlo umovitim krajem dolazi u D u b o t i c u , gdje se dobiva kromova ruda. A bosanska eljeznica vozi od Podlugova dalje u Vogou, gdje se odvaja u I v a n i c e gorska eljeznica, duga 22,5 kilometra, te ide u manganov rudnik evljanovi, koji je pri vatno vlasnitvo. Vrijedno e biti od ma ovdje spomenuti, da se je od godine 1880. neprestance po svoj zemlji trailo rude, i to se je trailo zlato kod T r a v n i k a , olovo i srebro kod Srebrenice, Ljubije i Borovice, iva i antimon kod Fojnice ( e m e r n i c e , Pogorelice i na Zoe-planini), sinjavac u M a k a r i , kod Gornjega V a k u f a i K r e e v a , manganove rude kod Ivanjske i Konjica, kromove rude u krivajskoj

dolini, kod e p a i na Borja-planini, na posljetku ugljen u Majevici kod Gornje Tuzle i kod Gackoga. Od tih potraga danas se vadi olovo i srebrne rude kod Ljubije, sinjavae u Makari i ugljen u Majevici i kod Gackoga. eljeznicom odlazimo iz e l j e z a r s k o g a k r a j a ; prvi se put iz v l a k a o p a a visoki T r e b e v i iza Sarajeva; prolazimo j o uz neko liko umiljatih sela, vigjamo s desne strane pravoslavno sveeniko s j e m e n i t e Reljevo i onda se pred n a i m oima razastire Sarajevsko polje, kojim se nekoliko sati vozimo, a opkoljuju ga Igman, ispod koga izvire Bosna, onda Bjelanica, T r e b e v i , Hum, a u daljini do pire ti oko do P a i n a brda. G l a v n i se bosanski grad d o d u e ne vidi iz daleka, ako se vozi eljeznicom, i tako ne m o e da uiva u divnom pogledu na grad, gdje se iz nizine na tri strane ispeo u brda, sto ga munara nadvisuje, a u zatku ga okrunjuje grad, tvrgjava. Cijela ti se ta slika p r e d o u j e samo onda, kada cestom iz d r a e s n o g a kupalita Ilide dolazi Sarajevskim poljem u Sarajeva*. No i za vonje na eljeznici po toj prostranoj ravnini o p a a se, da je blizu velik grad. Svuda k u e u turskom stilu, ljetnikovci muhamedovske vlastele^ a med njima evropske zgrade i novi zavodi. N a cestama kola za kolima, uz njih cijeli karvani tovarne marve, natovarene svakojakom robom, poljskim i vrtnim plodovima. Narodne su nonje sve raznolinije i nrenije, a i enskinja se vie vigja, neto v e i turskih harnima s feredom i j a m a k o m . N a posljetku se zaustavlja v l a k ; prispjelo je podne i mi smo na velikoj evropskoj stanici, gdje ivot vrije i kljua. T o je prvi korak u e h e r Sarajevo.

Sarajevo.
megju smaragdima.! tako ae iz zelene ravnine ispinje Sarajevo k zelenim b r d i m a ! T e k o je nai * ljepi poloaj, nego to ga ima bosanski glavni grad. Sa sviju je strana z a t i e n ; sa sjevera ga tite Hum i Gradanj, s istoka Mali Orlovae i Hrastova Glava, sa j u g a K a p a , Dragulj ae i Debelo B r d a . iza tih glavica uzdie se gorski orija T r e b e v i i s k o r o zatvara Sarajevo, tako da je nekako spram jugoistoka, u turske zemlje, ostao putniku samo uzan j a h a i put, koji se je u vratolomnoj visini vijugao rubovima T r e b e v i a , a s jedne strane mu je megjaila Miljacka, kojoj se korito tu strmo rui. To se je s vremenom tako izmijenilo, da su se k u e i u ravnini na zapad razastrle. n o nigdje dalje, ve s t o direktno S njima m e g j a e brda te ih zatiuju. Danas je to sasvim d r u g a i j e . K a d a izigje iz kolodvora, mislio bi. da si u modernom gradu, koji se tek izgragjuje, i slabo te to sjea istoka,. K o l o d v o r bosanske eljeznice daleko je izvan grada. Tamo su jo prije nekoliko godina bile livade i polja, i uz cestu su bili samo pogdjekoji kafedije ili ono nekoliko seljakih k u a u ljivicima pofalikima. Danas se je ovdje golemo razvio pokret na zapad". Brije svega ima prilike d a se vozi. E l e k t r i n a eljeznica vozi te u sredinu grada u Ferbadiju-ulicu; sijaset pristalih evropskih fijakera oekuje putnike, omnibusi iz vie hotela dolaze po goste. Prije je samo gdjekada iz B r o d a doputovao s t r a n a c putnik kolima s austrijskom potom, to se je svake nedjelje dovozila, ili su dolazile Turkinje u arabama, lem ^

kako au tu bile obine, s pretpotopnim drvenim t o k o v i m a . Osim toga su dolazili stranci na konjima i pjeice. Jedan jedini hotel, koji je barem donekle odgovarao z a p a d n j a k i m pojmovima, drao je neki Grk. Taj je hotel bio ondje, gdje je danas ogromni Hotel E v r o p a " u ulici Pranje Josipa. Dalje je bilo j o samo turskih hanova, koji nijesu bili ni najudobniji ni najii. N a tale uz hanove vie se je pazilo, nego gdje e se smjestiti ovjek, i samo u T a l i - h a n u " u Bezistanu, koga danas nema, jer je izgorio, i u M a k e d o n s k o m hanu" bilo je zasebnih numeriranih soba za goste. Drugdje bi se svi skupa razmjestili na minderlucima (drvene Ijese, pokrite ilimom i l i pokrovcem), koji idu uz tri stijene u sobi. Tko je elio da ima posteljine, morao si je po nijeti sa sobom, kako to j o danas biva u mnogim krajevima na istoku

Palaa zemaljske vlade u Sarajevu. i u zabitnijim mjestima u Bosni i Hercegovini. Danas se tu putnik isto tako prijatno s m j e t a v a kao u ma kojem evropskom glavnom gradu; Hotel E v r o p a " (prvoga reda), C a r austrijski*, A u s t r i j a " , Radecki* i druge manje gostionice udovoljuju svakomu zahtjevu i potrebi svakoga stalea. A piva i jediva ne treba vie da t r a i u kuhinjama, t o se otvaraju na ulicu, ve u dobrim gostionicama i l'ivanama. K a d izigje iz kolodvora bosanske eljeznice, ostaje isprva sve evropskom kraju, vazda na desnom brijegu Miljacke. Miljacka probizi vas grad i p r e m o u j e j u u gradskom podruju sedam mostova, nekoji kameniti, nekoji eljezni. Prolazimo uz vojniki tabor u bara bama, koji o p s e e 32 hektara, a lijepo je zasagjen d r v e e m i vrtovima,
u

mulu desno uz pristalu tvornicu duhana i zgrade za njezinu upravu, velike radionice i skladita. T u su zaposlene stotine domaih djevojaka. Tvornicu se m o e uz dozvolu pohoditi. Neto dalje stoji zgrada rav nateljstva bosanske eljeznice u lijepom vrtu, njojzi nasuprot s lijeva vojnika bolnica i ostrag na podnoju Gorice taborska bolnica. Ovo je v e bojno polje i gdje tu danas stoji nekoliko malih kavana i gostio nica, tamo je dne 1 9 . kolovoza bila najea ulina borba. Mostom prelazimo potok Koevu, koja ovdje sijee ulicu, i za as smo na idilinu mjestu pod golemim lipama. N a polu zakrivena lipama i uz ubor-potok uzdie se ovdje Ali-paina damija. T u je bilo krvave borbe. 1 sve zaudnija biva slika. N a staroj musali uzdie se p a l a a ze maljske vlade, sagragjena u otmjenom slogu renaissance, a uz nju j o jedna nova velika z v a n i n a zgrada sa zemaljskom tamparijom. Njima nasuprot, uz strmu okosinu, razastire se gradsko etalite. To je bilo negda prostrano tursko groblje. Grobno je kamenje i danas j o skri veno pod bujnim zelenilom i u dbunovima. Tek kada dalje p r o d r e u grad. prevladava opet istok. T u stoje uz evropske kue turske gragjevine, usred slikovita no zanemarena turskoga groblja, damija, a izmed zidova pomalja se iz jedne b a s e sirotite z a bosanske djevojke, kojim upravlja engleska filantropka Miss Irby'. To je sirotite j o iz osmanlijskih vremena. No ako baci pogled na ulicu, vidjee pravu istonjaku mjeavinu narodnosti i nonji. U tom je Sarajevo uuvalo znaaj istonoga, grada. Jo i danas sve je tu: vie tursko nego l i u Sofiji i P l o v d i v u ; vazda se j o vigja najvie domaa n o n j a ; turban i fes j o su najjai, a fereda i j a m a k na Turkinjama svuda se z a p a a j u na ulicama, makar da evropska e n s k a nonja neprestano napreduje. Evropska je e n s k a nonja veoma prodrla. Bosanske enskinje boljih stalea, i pravoslavne i katolikinje, zabacuju gdjekoje ak i fes, koji im onako koketno stoji na tamnoj kosi, pa nasagjuju na glavu prave grdobe od eira, pod kojima, nji hova osobita ljepota sasvim nestaje. Samo musloman vjerno u v a nonju svojih otaca, a i panjolske jevrejke mogu da se podie ovom lijepom konservativnou. N a kraju e m a l u e , kojom smo do sada ili, zavijamo desno u ulicu Pranje Josipa,, dananji glavni prometni put s t a n o v n i t v a iz mo narhije. Ovdje vigjamo najprije krasnu a s n i k u kasinu, u kojoj se zimi priregjuju koncerti, igranke i druge u d r u n e zabave. Lijepa baa, koja se prostire sve do Miljacke, ljeti je uz vojniku glazbu prijatno z b o r i t e otmjenoga svijeta. Odma uz kasinu stoji impozantna zgrada, velike gimnazije i uiteljske kole, sjajnih svjedoka nove kulturne ere.

si

Nablisu uzdie se s lijeve strune masivna gragjevina s kupolama, istono-pravoslavna crkva, koja je u svem slabo zanimljiva. A k o R u dolfovom ulicom zavijemo na lijevo, za nekoliko smo koraaja pred katolikom stolnom crkvom, ogromnom kamenitom gragjevinom u rouiansko-gotskom slogu. D v a visoka tornja suuju se kao piramide, a pa obadvama stranjim oratorijima stoje na uglovima tornjii. C r k v a ima tri lagje, a s v e t i t e ide u osam uglova. T e tri lagje dijele jednu od druge po etiri presvogjena otvora, koji stoje na stupovima. Kate drala je p o s v e e n a godine 1889. Stara k a t o l i k a crkva bila je za osmanlijskih vremena u nekom dvoritu u tako zvanom Latinluku, katolikom

Zemaljski muzej L katolika stolna crkva u Sarajevu.

kraju, odma uz Miljacku. O k r u e n a je bila zidom i nita nije iz naPOlja odavalo, t a je ta zgrada, a crkvica je bila niska i sasvim tijesna. Z a s t r a n o g a p o a r a godine 1879. pade i to katoliko svetite u prah. n d a se je sagradila mala crkva uz tako zvani novi komik", gdje ivi zemaljski poglavica, tamo gdje je donde stajao stari konak. T a crkva i danas j o slui. Lijevo od stolne crkve prostrana je zgrada mirovinske zaklade h o s a n s k o - h e r c e g o v a k i h zemaljskih inovnika, a u njoj p o t a i z emaljlki m u z e j . Muzej je za strance svagda otvoren, a za d o m a e

triput na nedjelju. Za muhamedovske e n e odregjen je zaseban dan za posjetu. Taj je muzej nikao iz sasvim sitnoga z a e t k a , iz privat noga muzejskoga d r u t v a , to ga je osnovao dr. Makanec na ponuku z a j e d n i k o g a d r a v n o g a ministra financija K a l lava. Danas je muzej jedna od prvih znamenitosti i strani uenjaci, to su se godine 1894. u Sarajevu okupili na arheoloki sastanak, potvrdili su to u svim jezi cima. Osmanlijsko je gospodstvo bilo u Bosni takvo, da je ta zemlja, ma da su nad njom z a tisuljea prohujili nebrojeni narodi sa svojim kulturama, opet sve do najnovijega vremena ostala djevianski nedir nutom. K a d a bi A l l a h htio, da se vadi blago iz zemlje, metnuo bi ga na p o v r i n u " , kae Osmanlija i zato se je sve do nedavna rudo kopnja u Turskoj veoma t e k o d o p u t a l a . Muhamedovcu u o p e nije ni na kraj pameti, da ruje zemlju i trai s t a r i n e " , osim tla misli o kakvom zakopanom blagu. Jedino to su u Egiptu Arapi i F e l a s i na svoju ruku stali kopati. Bosanska je zemlja zato neiscrpiva riznica za nalaske iz svakoga doba. Ne e m o se sada baviti neolitskim iskopi nama u Butmiru i Sobunaru i l i iskopinama u Jezerinama i t. d niti onim jedinstvenim u svem svijetu n a a e m na grobitu gor skoga polja g l a s i n a k o g a . gdje ima da se otvore j o tisue i t i s u e pretpovjesnih grobova. Ueni je svijet mnogo o tom pisao i na t o t a mi e m o se j o za n a e g a pripovijedanja opirnije svratiti. Istina je svakako, da e u Bosnu j o mnogo godina bodoastiti svi arheolozi. A ta se je otkrilo, j o je samo neznatan dio od svega, to se tu na lazi. Gdjegod dirne, zanimljivo je, pod svakom grudom nalazi nov kulturni sloj", moglo bi se rei o neprestanim z a u d n i m n a a i m a , to se ovdje zbivaju. 0 svem tom blagu u zemaljskom e se muzeju opseno oba vijestiti. Nekada je muzej sastojao iz etiri sobe, danas ima ve desetput toliko, pa e se valjda skoro v e sagraditi zasebna zgrada za muzej. Ima u njem dva odjela: arheoloko-istorijski i naravoslovni. Arheoloko-istorijski se odio raspada u pretpovjesnu, rimsku, sredo vjenu zbirku, onda zbirku novaca, mangura i p e a t a , te etnografsku zbirku. Naravoslovni odio ima a n t r o p o l o k u , zooloke, botanike i m i n e r a l o k o - g e o l o k e zbirke. Iz istoga b r o n e n o g a doba vana su osobito n a a a iz ramske doline, iz Tenja, Maglaja i t. d., onda iz hallstadtske perijode, t i s u e nalazaka iz gromila na Glasincu, te nalasci iz la-tene-do pa i t. d. Zbirka rimskih starina zaostaje d o d u e b r o j e m za p r e t p o v j e s n o m zbirkom, no opet pregledno prikazuje kul turne prilike u Badanj oj Bosni z a vrijeme rimskoga gospodstva, kada j e Bosna, lula jednom od glavnih veza zapada s donjim dunavskim krajevima i sa zlatnim rogom. Rimske je ceste u Bosni opisao gra-

gjevni savjetnik F i l i p Ballif u opsenom djelu po svojem sopstvenom izuavanju i istraivanju. (Rimske ceste u Bosni i Hercegovini" od F i l i p a Ballifa, bos.-here. gragjevnoga savjetnika, Be, K . Gerold, u n j e m a k o m jeziku.) Zbirka novaca daje muzeju osobitu vrijednost. Osim jednoga turskoga novca, to se je u 17. vijeku za n u d u iskovao u Sarajevu, i onih novaca, to su se kovali za bosanskih banova i kraljeva, u Bosni su se od pamtivijeka sluili tugjim novcem. No uz veoma rijetke bosanske i druge jugostovjenske novce nalaze se takogjer i vanredno vrijedni novci d u b r o v a k e republike, a kod K r u p e se je nalo karta ginskih novaca, koji imadu znatnu n u m i s m a t i k u vrijednost. U z zoo loke, b o t a n i k e i g e o l o k e zbirke mislimo da je najvrednija etno grafska zbirka, koja vjerno prikazuje u figurama od ovjeje veliine narodni ivot ne samo u Bosni i Hercegovini, v e i u drugim balkan skim zemljama, a dalje i osebujne stanove t a m o n j e g a svijeta.

Turske nudovne mangure, kovane u Sarajevu. T e k o je u ovakvoj slici predoiti bogastvo toga muzeja; morao bi se za to prepisati sav katalog, a i taj ne bi v e sutradan bio potpun, jer nije da se s dana na dan, ve na sat se mnoi blago, to ga bosanska zemlja daje Sarajevu. Muzej je sam vrijedan, da se radi njega ovamo dogje. No sabiranje u zemlji, gdje je blago skoro bi rekli razasuto po zemlji, ne bi j o bilo tako u d n o v a t o . Z a u d n o je usuprot, da se u toj nekadanjoj osmanlijskoj pokrajini, koja je etiri vijeka bila zatvorena za evropsku kulturu, izdaje znanstveni asopis, koji se mirne due m o e usporediti s takvim izdanjima u najnaprednijim zemljama. Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini" izdaje se od godine 1888. i donosi bogatu znanstvenu gragju s izvrsnim slikama. Uenjacima, koji ne umiju hrvatski, pri kazana je ta gragja i u n j e m a k o m jeziku, u kojem su se do sada etiri sveske izdale. T i m izdanjem upravlja a ujedno je i ravnateljem zemaljskoga muzeja dvorski savjetnik K o t a H o n n a u n , koji je takogjer poasni lan a n t r o p o l o k o g a d r u t v a u Berlinu i mnogih drugih uenih

d r u t a v a u N j e m a k o j i Rusiji, kustosi su dr. iro T r u h e l k a , Otmar Reiser, V i k t o r Apfelbeck i ilr. K a r l o Patsch. K a k o e se svaki stranac upoznati s ravnateljem muzeja, moram da ga odma ovdje prikazem. Hormaun, providnost a r h e o l o k o g a sa stanka", kako ga je nazvao profesor V i r c h o w , djeluje u Bosni j o od okupacije. K a o vrstan poznavalac j e z i k a i bosanskih prilika, pun lju bavi spram zemlje i naroda, Hormaun je u svim granama uprave odlino sluio. U z a to je neprestance radio na knjievnom polju, a danas mu je rad poglavito literaran i znanstven. Njegov opseni rad kod G l a s n i k a zemaljskoga muzeja" samo spominjemo, pa upozorujemo na jedno njegovo djelo, koje je pravi knjievni biser. T o su N a r o d n e pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini", sabrao K o t a Hormann. Narodna je pjesma bila jedino, ime je Bosanac davao dui o d u k a u posljednjim vijekovima osmanlijskoga gospodstva. U tim se pjesmama javlja d o d u e epska opirnost narodnih pjesama, ali se opet znatno razlikuju od drugih narodnih pjesama. Iz njih die ljubav za slobodu i elja z a slobodom, iz njih ori bojni kli i pobjednika slava, A opet su kao ono u m s k o cvijee, to cvate u m r a n i m u mama i gudurama njihove krasne domaje. T k o h o e da ih se nami ri!, mora ih traiti, mora da znade one t e k o prohodne putove i staze, koje vode blagu narodnih pjesama. Taj put k srcu muhamedovskoga svijeta znao je i znade i danas Hormann, a uz njega i su pruga njegova Olga p o u a v a m n o t v o muhamedovskih djevojica u svim vanim predmetima, da se tako i islamska e n s k a d i j a primakne vioj kulturi. Dosndanji je uspjeh veoma povoljan, a djevojice obo avaju tu ljubaznu prosvijetljenu gospogju, koja je pravi ideal do maice. T a k o u Bosni obrazovan inovnik djeluje sa svojom suprugom kao prosvjetitelj i Austro-Ugarska m o e da se u svojem kolonijalnom radu podii uspjehom, to ga nigdje drugdje nema, gdje se je zapo sjela tugja zemlja. No i na pravom u r n a l i s t i k o m polju radi K o t a Hormann. On upravlja velikim ilustrovanim beletristinim listom N a d o m " , to izlazi od p o e t k a godine 1895. na oblik lajpcike lllustrirte Zeitung". Ima d o d u e i u Hrvatskoj i u Srbiji porodinih listova, koji se veoma pri stalo izdavaju, no sve j o nije bilo lista, koji bi se bavio jedino prili kama slovjenskih zemalja na jugu. Osnutkom N a d e " , koja se izdaje latinicom i irilicom, sjajno se je to postiglo. N a d a " je danas zborite za pisce i hrvatske i srpske, koji ovdje istom pravo mogu da se istaknu. Uzorne su ilustracije, kod kojih mnogo saragjuju megju drugima i Nijemci b r a a W . Leo Arndt i E w a l d Arndt-eplin. I takav je list

pokrenula bosansku vlada, onu vlada, koju su u delegacijama Mladoesi e s t o veoma estoko i nepravedno napadali. No nije dosta, da Rosnom progje letimice za nekoliko d a n a ; treba da si tu zemlju znao od prijanjih vremena, da si tamo ivio i opet onamo dolazio, pa da r a z a b e r e napredak, to se na sve strane vigja. Onda e istom moi pravedno suditi o ogromnom reformatorskom djelovanju ministra K a l l a y a i njegovih saradnika. Uope je veoma zanimljivo, da bacimo pogled na knjievni i novinski razvitak u Bosni. P r v a je t a m p a r i j a nastala u Sarajevu go dine 1866., a bila je privatna, Malo iza toga otkupi je tadanja osmanlijska vlada i prevrati u vilajetsku tampariju. Iste te godine z a p o n e vlada izdavati slubeni list Bosnu" u turskom i hrvatskom j e z i k u izdavala ga je sve do okupacije jedared na nedjelju. Godino 1866. izigje u Sarajevu i neovisan politiki nedjeljni list pod u r e d n i t v o m ugarskoga podanika Soprona. Bosanski Vjesnik", no odrao se je jedva godinu dana. Godine 1865). odlui air-efendija da izdaje slubeni politiki list Gjuleni a r a j " (Sarajevski Cvjetnik). U tom se je listu najednako pisalo turski i hrvatski, no godine 1872. umre mu i z d a v a i list prestane. O d drugih knjievnih proizvoda iz osmanlijske perijode vrijedno je spomenuti samo nekoliko turskih salnama (kalendara), onda nekoliko irilskih bukvara, nekoliko malih zbirki narodnih pjesama i jednu hrvatsko-tursku gramatiku. K a d a je austro-ugarska monarhija preuzela upravu Bosne i Hercegovine, morao se je osnovati novi slubeni list. Tako p o s t a d o e B o s a n s k o - H e r c e g o v a k e Novine", koje su se dvared na nedjelju izdavale latinicom, a od godine 1879. i s i rilskim tekstom. Godine 1881. promijenile su ime i nazvale se Sara jevskim L i s t o m " , koji se i danas izdaje latinicom i irilicom.
1

J o godine 1878. osnovao se je i list u n j e m a k o m jeziku, Bosnische Correspondenz", koji se je poglavito namjenjivao novinama, a izdavali su ga H . Renner i J. L u k e . Isprva se je autografirao, onda t a m p a o , te je izlazio skoro godinu dana i trebao je da se pretvori u njemaki dnevnik. No samo se je izdao jedan broj lista Okkupution", jer za takvo p o d u z e e nijesu j o onda prilike bile dovoljno ustaljene. T e k 1. sijenja 1884. osnuje dr. Makanee list u n j e m a k o m jeziku, Bosnische Post", koji se je izdavao isprva jedared, onda dvared na nedjelju, a od svibnja 1896. izlazi dnevno, pa ima i hrvatsko izdanje. Bosnische Post" svagda se je izvrsno uregjivala i spisateljica Milena Mrazovi, kojoj je dopao list u ruke i z a dr. Makanca, vjeto se je postarala, da i tekst i listak budu zanimljivi. Sada je listu vlasnik Ivan K . Schmarda. Godine 1883. razbudio se je novinski ivot i u Hercegovini. U

56

57

Mostaru se pojavi lokalni list u hrvatskom jeziku, Bosiljak", koji se je prekrstio u Novi h e r c e g o v a k i bosiljak" i na posljetku u Glas Hercegovca". U travnju 1895. z a p o e o se j e u Sarajevu izdavati iri licom politiki nedjeljni list P r o s v j e t a " pod u r e d n i t v o m nekoga ui telja. L i s t je uzeo z a d a u , da njeguje interese pravoslavnoga ivlja, no v e godine 1888. prestao je izlaziti. Natjecanje na polju umstvenoga

U z prijanje prilike i nestaicu tamparija slabo se je knjievnost u Bosni razvila, no opet je bilo pojedinaca, koji imadu velikih z a s l u g a na knjievnom polju. Iza fra Andrije Kaia-Mioia, porijetlom Her cegovca, iji je Razgovor ugodni naroda slovinskoga" biser u knji e v n o m blagu Slovjena na jugu, izdao j e u Zagrebu fra J u k i pod psevdonimora Slavoljub Bonjak povjesnicu Bosne (1851.) i zbirku p r i -

P ogled

n),

S a r n

J vo ^itok.

sieverozapT

j u

rada potakne nekoje muhamedovske odlinike, da osnuju godine 1884. politiki list u turskom jeziku i pismu. Izlazio je taj list s nazivom V a t a n " (otadbina) kao nedjeljni list, a docnije se nazvao ..Pehber". U z a t i t u zasebnih interesa bosanskih muha medo vaca izlazi od godine 1891. politiki nedjeljni list Bonjak", koji se t a m p a latinicom.

povijedaka iz bosanskoga narodnoga, ivota (1858.). Z a njim dolazi pjesnik, i danas u ivotu, fra Grgo Marti, koji se je svojim epskim pjesmama, osobito O s v e t n i c i m a " , u velike proslavio. Osebujna pojava od veoma rijetke vanosti dolazi u to doba, naime da je stanov nitvo Bosne i Hercegovine, kako je kroz vijekove bilo odijeljeno od

svijetu, uzdralo jezik u neoskvrnjenoj istoi i uuvalo veoma bo gato narodno pjesnitvo, koje je docnije, kada se je poboljao saobraaj sa srodnim zemljama, bilo osnovnom gragjom dvjema knjievnostima, hrvatskoj i srpskoj.* Vuk Stefanovi-Karadi, V u k Vrevi. P e t r a n o v i , Gjuro D a nii, Ljudevit Gaj uz mnoge druge poznavaoce jezika i zbirke na rodnih pjesama iznesoe upravo iz Posne i Hercegovine neizmjerno blago na svjetlo i tim se je narodnim blagom i dalo d a n a n j e oblije jeziku, kojim se slui i hrvatska i srpska knjievnost. Vei knjievni pokret nastao je u Bosni i Hercegovini istom od godine 1882. T a je godina za zapremljene zemlje veoma vana, jer su od onda brzo nastajale t a m p a r i j e i knjiare. Najprije se je osnovalo nekoliko crkvenih listova, onda beletristini list B o s a n s k a v i l a " , te Glasnik zemaljskoga muzeja", iju smo znanstvenu vrijednost ve prije istakli. Jedno za drugim izdavala su se znanstvena i popularna djela, da ni ne spominjemo mnogih uevnih knjiga, to trebaju za kole, niti istono-pravo slavnih crkvenih knjiga. Otkad a se je stao izdavati beletristini list N a d a " , o kojem smo ve govorili, nastao je u knjievnom ivotu u Bosni bujan ivot. Muhamedovci u velike staju u e s t v o v a t i ; imena kao t o : Mehmed beg K a p e t a n o v i , Osman Mazhar p a a Oengi, Saf'vet Mirza beg B a a g i , Riza beg K a p e t a n o v i , Osman Hadi na lijepu su danas glasu. I svaki mjesec, svaka godina donosi knjievnosti nova ploda na svakom polju znanosti i beletristike.

* B o s n a i Hercegovina na milenijskoj Izlobi u Budimpeti godine 1896" ladanje Izlobenog uredu bos. herc. zemaljske v l a d e .

K a k o se i v i i p o s l u j e u b o s a n s k o m glavnom gradu.
vo ti ovdje u Sarajevu najzgodnije prilike, ako si voljan da se b a v i sravnjivanjem. Pogji samo od muzeja nekoliko koraaj a Perhadijom, T u si u p a njolskom kraju arije i Sarajevo ti se prviput pred ouje kao prometno sredite. Ovdje e istom vidjeti, ta znai t r g o v a k a e t v r t u velikom istonjakom gradu. Nove se ceste u Sarajevu grade u ir, makadamizuju se i taraeaju, a u obadvije im je strane plonik. D u a n i po evropskom obiaju s velikim izlozima pokazuju z a p a d n j a k u robu, velike b e k e kavane (( afe Europe, Cafe Kunerth), u kojima se nalaze svakojake novine, pozivlju na slatki nerad. Samo se je arija neizmijenjena u u v a l a . Onih e z d e s e t i vie uliica, to je sastavljaju, j o su i danas prave turske uliice. U niskim d u a n i m a , koji su spram ulice otvoreni, sjede
: 1

U ariji.

trgovci p r e k r t e n i h nogu i oekuju kupcu. panjoli su istinabog v e do nekle preli u velike d u a n e na drugim stranama u gradu. Muhamedovci ni danas j o ne znadu ni za kakvu konkurenciju ni zavist i ako koji od njih nema, to ite, to e te sasvim prijazno poslati susjedu. Nego u ariju, kolike znam. nije j o nikoji trgovac zalutao tla uzme duan. K a u , da bi t e k o i dobio, jer ovo je vakufska zemlja i muhainedovski vakuf ne bi dopustio, da se u ariji tugj svijet naseljuje. T u mora svaki stanar da je d o m a i ovjek, a za vjeru se ne pita. Ne znam, je l i to istina, i prije bih rekao, da Evropejea ne v u e srce, da se u v u e u te rupage, gdje nema prostoru za n a m j e t a n j e , pa se ak ni p o t e n o ne m o e stati. No sve da je taj glas istinit, ne bih vakufskoj upravi zamjerio. A k o igdje, a ono u pokrivenim hodnicima

/
Sarajevsko cigane. Bezistana velike kamenite prodavaonice treba da domai obrt i d o m a a industrija nagje z a t i t e , Strani trgovci imadu ulicu Pranje Josipa nekadanji Galata-sokak C e m a l u u , Ferhudiju, Rudolfovu i druge ulice. Gdje su prije stajale jedino k u e i m u n o g a i bogatoga svijeta, tu je danas d u a n uz d u a n . Istonjaki to v e nije vie, jer u pravom turskom gradu t r g o v a k a je e t v r t sasvim odijeljena, pa se i obrti dijele po ulicama, l s t o n j a k u nigda nije k u a uz trgovinu. U svojoj kui hoe on da je sasvim na miru i da bude gazda sebi i svojoj porodici. Poslom se bavi u svojem d u a n u u ariji. Tamo sjedi od jutra do mraka, dok mujezin ne oglasi sa munare a k a m . Onda zatvara d u a n i v r a a se kui. U duanu d o e k u j e i znance, tamo

dvori m u t e r i j e i prijatelje ernom kavom, tamo nudi cigarete i l i ibuk. U d u a n u prostre ilim i na njem sjedi, a zimi dolazi jo mangala, posuda od mjedi s r a a r e n i m ugljevljem. na kojem si pogdjekada ruke ogrije. Maka mu je obina drugarica. Uvijek on ima vremena, a i kod prodavanja ne srce i ne uri se, i taj se tihi ivot prekida samo kada je vrijeme za molitvu, jer onda se po zakonu mije i ide u naj bliu damiju. No zato ipak nije arija mrtva,; sve tu vrije i kljua, a kada bude v a a r s k i dan, gurba je i u r b a u uskim ulicama i itava je muka. ako natovareno ivince sa svojom robom i l i kola p r e p r i j e e promet. Tarae je jadan, sve samo okruglo o b r u e n o kamenje, jedan

Trhonosa, hamal. kamen visok, drugi nizak, jame izgaene, da noge propadaju. U cijelim ulicama nema nita v e povra. T u su nasuti cijeli bregovi od lube nica, krastavaca, paprika, luka, kupusa i voa, drugdje se opet pro daje meso sve na ulici, svuda vise oderani j a n j i i ; med njima je opet pekara, u kojoj pravi turski pekar e k m e k d i j a pred cijelim opinstvom pee nekvasne plosnjate niske hljebove, onda kuhinja, ili mala m r a n a kavana, gdje od ma i brija brije lubanje. U mahove zaurlaju u sav glas prodavai, to obilaze sa svojim espapom, i l i se s piem protiskuju u guvi, a kafedija se sa bakrenim ibrikom i nekoliko fildana uri k svojoj muteriji, koja ne moe da ode iz d u a n a . arija je i zborite prosjake, a prije je tu bio i glavni sa-

stanak bezbrojnim psima bez gazda, no ti su psi sada v e prilino potamanjeni. U d u a n i m a i m a najvie evropske robe, ali se nalaze i i s t o n e tkanine, bosanski, turski i persijski ilimovi. Osobito je d r a e s t a n fini bosanski bez, protkan zlatom i srebrom i l i upljikastim krasnim uzor cima, koji je u stranom svijetu v e n a a o dobru progju. Osim toga t a u i r a n e i filigranske radnje, lijepo bakreno posugje i inije, ibrici i servisi, buhurdari i t. d. T e su stvari obino kalaisane i iskiene dra esnim uzorcima i arabeskama, no dobivaju se takogjer i posrebrene, p o z l a e n e i l i s istom mrkom bakrenom bojom. Sve su te prave bo sanske tvorine od takve osebujne krasote i takvim su umjetnikim ukusom izragjene, da divno pristaju u svaku i najodabraniju k u u . U raznim d u a n i m a ima izvrsnih noeva i m a k a z a ; esto su

damascirani, s izragjenim listovima i dralima, Makaze su d u g a k o , uzane, kao t o su se u srednjem vijeku radile, naprstine su na perima i imaju konkavne o t r a c e , kako je danas to obiaj jedino j o na istoku i n Norvegiji. U Bosni i h u svagdanjem prometu v e istiskuju evropski uzorci. Osobito je dobra i mnogo prolazi bosanska k o a r s k a roba. iski e n a vezom, kao t o je u o p e v e i ' d o m a a nonja ukusno gajtanima iivena. Sasvim je prirodno, da su mnoge stvari, to su se u Bosni upo trebljavale, morale izmijeniti oblije i da ih strana roba istiskuje. Zato se mora odati potpuno priznanje zemaljskoj vladi, t o nastoji kolikogod moe, da se umjetni obrt odri i nanovo oivi, te njegovim tvorinama pribavlja v e u progju u stranom svijetu. T o je osobito

Begova damija u Sarajevu.

polo za rukom s tauiranim stvarima, zlatnim i srebrenim inkrustacijama na drvu. s a v a e n i m i kueanim bakrom i dra gim Kamenjem. U Sarajevu, Foi i Livnu osnovala je vlada ze maljske umjetniko - obrtne ra dionice, u kojima se ta si ara umjetnost uva, njeguje, te se p r a k t i n o upotrebi]uje takogjer i za moderne stvari. T u su sve sami muhamedovski mladii, koje stari majstori u e svojoj umjetnosti. Lijepi radovi njihovi stekli su veliko priznanje na obrtnoj izlobi u Beu, a takogjer i u Berlinu, P a r i z u i Londonu. Na godinjoj izlobi bosanskih radova u B e u ima stvari najvie s a v r e n o s t i , najnjenije elegancije. Mora da se udi finim oblicima, d r a e s n e poredanim bojama, ukusnim risarijama na vazama, bonbonijerama, kutijama, okvirima za ogledala i fotografije, slikarskim stalcima, paraventima, stalcima za, itanje i za kuran, tanjurima, tasama, svijenjacima, e t k a m a , cigariucima, iglama za eire, broevima, z a p i n j a a m a , dugmetiina za m a n e t e , kasetama z a jedalo, divitima, suncobranima, k o p a m a , k o t a n im noevima, d r a l j i c a m a za, kiobrane i t a p o v e , lepezama, stolicama, p e k u n i m a , kutijama za cigare, ara-

ima, a a m a , lancima za satove, pepeonicnma, tavama, ibricima, vre vima, servisima za moku i puti i t. d. I za tkanje ilimova vlada je na B i s t r i k u osnovala zasebnu radionicu, u kojoj se t k u izmirski, persijski i bosanski ilimovi s divnim d o m a i m uzorcima. Sijaset djevo j a k a svake vjere ovdje se p o u a v a i nalazi dobru zaradu. Tkanje ilimova nekada je u bosanskom k u a n s t v u bilo veoma znamenito. Z n a se, da je ilim glavno p o k u t v o u istonjakom stanu, te se je i u Bosni nada sve pazilo, da se t o ljepi ilimovi izra

U zemaljskoj tkaonici ilimova u Sarajevu.


(Sprijeda o s o v i m razboj zsi p c r s i j s k c - i l i m n v t \ sirapi pnloit za ikaiKv)

gjuju. N o kako je za osmanlijskoga gospodstva gospodarstvo u o p e propalo, i ova je industrijalna grana morala da strada, te se u drugoj polovici ovoga vijeka rijetko nalaze dobri radovi. Radilo se je naj jeftinijom vunom i anilinske boje dogjoe mjesto starih dobrih vunenih bojadila. Zemaljska je vlada svratila svoju panju na tu industrijalnu granu. No kako se je moralo paziti na konkurenciju evropskih trita, od koje nema izmaka, moralo se je veoma oprezno raditi te se zato nije stalo od ma u svoj zemlji iznova dizati tkanje ilimova, v e se je ponajprije osnovala zemaljska radionica samo u Sarajevu. T a je

radionica uzela z a d a u , da p r i h v a a Stare dobre uzorke, da brino oda bire najbolju domau vunu i dobra bojadila, te da izragjuje ilimove, kojima nema prigovora. Dalje da se koristi i tugjinskim finim mate rijalom, te uz veliku vjetinu bosanskih tkalja da proizvagja i takve stvari, koje odgovaraju zahtjevima u zapadnoj Evropi, napokon da ilimovima nagje progju i izvan Bosne. Bosanski su ilimovi poglavito vrijedni radi svojega i s t o n j a k o g a haraktera. D a se taj istonjaki harakter najpouzdanije i n a j b r e oivi, bilo je najzgodnije zagledati u pravu domaju te umjetnosti, istok i osobito Persiju. Zato se je za zemaljsku radionicu ilimova uzeo persijski slikar, kojemu je z a d a a , da staro uzorke obnavlja u nekadanjoj klasinoj istoi, te da i zasniva nove sasvim istonjake osnove z a ilimove. Z a kratko se je doba postigao najljepi uspjeh, te se je s mje seca na mjesec moralo uzimati sve vie radnica. U posljednje doba s t a l o se je u toj radionici velikim uspjehom i plesti ilimove. Radio nica je snabdjevena s v i m potrebitim pomonim sredstvima; na elu joj je s t r u n j a k a uprava, tehnik H . Panitschek i hemik Hoffmann. a osoblja je koncem godine 1895. imala 2 poslovogje, 2 nia majstora, 4 poslenice, koje pouavaju, 6 s u k a i c a . 95 radnica, )i bojadisarska po m o n i k a i 28 p o e t n i c a . Za dizanje i u z d r a v a n j e fabrikacije beza i veziva brine se vlada time, to je osnovala poslovnicu, koja pojedinim valjanim radnicama badava daje razboje (stanove) i dalje im uzajmljuje materijal, pregju i svilu. Gotove poslove kupuje vlada bez obzira na progju i onda ih prodaje kao i radove zemaljske radionice. Koncem godine 1895. tkao se je bez na 406 razboja (stanova), t o i h je ze maljska poslovnica razdijelila radnicama u kota rima Sarajevu, Mostaru, Bugojnu, T r a v n i k u , Stocu i Trebinju. U ariji je ogromni Bezistan, to smo ga ve spomenuli. Prostire se od ulice Pranje Josipa do Ferhadije. vrsto je gragjen kao klisura i sretno je preivio sve velike p o a r e , t o su se deavali u S a r a j e v u . Samo svratiste njegovo, Taali-han, izgorjelo je u poaru godine 1879., te i danas j o lei r a z r u e n o . A k o ugjemo iz ulice Franje Josipa, naii e m o ponajprije na te pro strane ruevine. T u s e j e sagradilo nekoliko tala. Desno onda nailazimo na prilino niska v r a t a ; nekoliko stepenica silazimo i dospjevamo u m i -

Motiv iz Begove damijo.

etinu polutamu, uz koju nam oko istom mora da privikne. Sada tek z a p a a m o sve jedan d u a n u z drugi, u glavnom hodniku i u dva po p r e n a , valjda vie v e stotinu. D r e te d u a n e sami muhamedovci i panjolski jevreji, a dobiva se u njima ponajvie platno. Ovdje Turkinje najragje kupuju, a kada je zapara ili runo vrijeme, divno se je u ovim prohladnim prostorijama e t a t i , razgovarati, ejenkati se i uza to srkati kavu. Ako si pri tom ustrpljiv i d u r a a n . moe tu ispitkivanjem da izigje na vidjelo koja dragocjena stara tkanina i l i koje z a u d n o zlatno vezivo iz kakvoga harema, a znadu se nai i pravi mirisavi latak iz Mosula i Bagdada i l i zlatom vezene cipele, kao da su z a sitne noice koje hurije u sedmom nebu prorokovu. No samo malo po malo raza stire pred tobom muhumedovac svoje blago i iznosi komad p o komad iz kakvoga skrivenoga mjesta. Ne srdi se on, ni ako u njega n i t a ne k u p i . Mirno on e k a dalje i samo panjoli iz svega grla viu, da namame kupce. Kada, pregjemo Bezistan, nanovo nas okupi ulina, buka. Opet e m o da joj se uklonimo, da pohodimo i da se n a u d i m o najpono snijoj muhamedovskoj gragjevini u Sarajevu. To j e impozantna B e g o v a d a m i j a , odma uz Bezistan. Ogromni taj boiji hram sagradio je G a z i - H u s r e v - b e g . Nije to samo prva d a m i j a u Bosni, v e zauzimlje i u svom i s l a m s k o m svijetu odlino mjesto. Damija je u dvoru, okru e n o m niskim z i d o m ; u tom je dvoru pod ogromnom starodrevnom lipom monumentalna e s m a z a obredno umivanje. D a m i j a je golema zgrada B kube ti ma. Iznutra j e iskiena s a m i m r e e n i c a m a iz kurana i istonjakim arabeskama. Spram u l a z a i u pravcu na Meu stoji kibla. kamen, koji ima da, prikazuje grob prorokov. Lijevo je od kible propovjedaonica, a desno mimber, odakle se u petak moli mo litva z a halif'u, a u nekim prigodama i za cara i kralja, Franju Josipa. Damija je sasvim nanovo opravljena, a pod joj je pokriven krasnim ilimom. Odma uz nju stoji grobnica njezina osnivaa. Hodu nas je t a m o o d v e o u o d a j u , g d j e j e lijes Husrev-begov i njegove ene (drugi k a u : njegova sluge), prekrit c r n i m pokroveima. izvezenima zlatom. Na podu je i l i m , a z i U o v i su okieni r e e n i c a m a iz kurana. D v a stava muslomana zgurila s e uz lijes i molila. Nije ih smela n i kripa naih cipela, ma da su morali uti, da s u nevjernici uli u s v e t i t e . U dvo ritu kod e s m e i m a kamen na oblik stupa, a na kamenu sredinom l j e b . To je t a k o zvani arin kamen". K a u . da, je jedan paa p r i mjetio, da se trgovci slui razliitim a r i n i m a . Da tomu doskoi, po stavio je pred damijom u dvoritu taj kamen, na kojem lijeb i m a t a n o turski arin, da svaki kupac i m a mjeru i t a k o se m o e da uvjeri, jesu l i ga prevarili.
1

U zapadnom kraju dvorita stoji sasvim za sebe visoka e t v e r o uglasta sahat-kula. koja kazuje na 24 sata. Spram sjevera stoji suprot damije K u r u m - m e d r e s a (olovna b o d i n s k a kola"), stara prizemna zgrada s lijepim dvorom sa stupo vima. Gjaoi tu ive u malim jadnim sobicama; svakako se tu niim ne o d v r a a duh od nauke. A k o pogjemo dalje k istoku spram grada, d o s p j e e m o k velikoj novoj zgradi, koja te se impozantno doimlje. Gragjena je u m a u r i k o m slogu crvenim i u t i m opekama (crveno i uto boje su iz bosanske za stave). T o je gradska vijenica, u kojoj se skuplja sarajevsko gradsko vijee. P o opin skom statutu od 10. prosinca 1888. gradska se uprava osniva na reprezen taciji i avtonomiji. Na elu B U upravi n a e l n i k i podnaelnik, koje imenuje

vlada, a uz njih ima nad zorni organ vladin povje renik. Gradsko se vijee u trei dio imenuje, a dva se dijela biraju. Ima u njem 24 l a n a i to po razmjeri vjera u gradu 12 muhamedovaca, 0 pravoslavnih, 3 katolika i 3 jevreja. Biraju se na tri godine. Izbornik je svaki bosanski i l i austro ugarski pripadnik, koji neko odregjeno vrijeme ivi u Sarajevu i p l a a na nekretnine 2 for. poreza, tecivarine 9 for. ili t o a r i u e 25 for. Z a pasivno izborno pravo treba imati trostruki taj cenzus. Inteligencija ima pravo da bira sve ako i nema poreznoga cenzusa. Vjere ne oda biru svaka za sebe, v e svaki bira moe po onom odregjenom broju glasovati za sve, koji se odabiru. U svakom gradskom kotaru sara jevskom ima muktur i ti su muktari eksekutivni organi gradskoga naelnika.

Danas je naelnik sarajevski Mehmetl beg K a p e t a n o v i . od bo gatije, vlas teoske porodice. Uenjaci, to su se okupili bili na arheo lokom sastanku u Sarajevu, imali su zgode, da ga vide u njegovu domu kao pravoga i s t o n j a k o g a ' d o m a i n u ; no slabo je koji valjda od njih znao, da je Mehmed beg pjesnik i da je izdao i knjigu na rodnih r e e n i c a pod imenom Narodno B l a g o " . T a zbirka od 4300 r e e n i c a sjajan je rezultat ustrpljiva rada kroz tolike godine. Pred govor u knjizi knjievna je majstorija; napisan je krepkim i krasnim

Beledija, gradska vijenica u Sarajevu. narodnim govorom. T o je kao kita d o m a e g a cvijea, vezana reeni cama, da i t a o c a razblai i na itanje navede. Ne e valjda biti s gorega, da ovdje spomenemo iz Kapetanovieva N a r o d n o g a B l a g a " nekoje najobiajnije r e e n i c e , jer u tim se r e e n i c a m a zrcali narodna d u a kao igdje. Samo se po sebi razumije, da se u ivotinjskom ivotu, osobito kod domaih ivotinja, najvie nalazi prilike za motrenje i sravnjivanje. Tako se kae o p s u : P a s laje i na, cara* Na siromaka i psi laju."
m

0 ustrpljivu se psu opet k u e : Ne laje. dok mu ne slane na rep ', ili kada se ta strano pretjeruje: Nisku tarabu i psi preskakuju." V e o m a je z n a a j n a r e e n i c a : Tko hoda po selu, ugrie ga psi ili e nai ruak." Govedo se spominje u razliitim slikama: Teko je bije snim kravama repove povezati." (J b o g a t a a su i volovi pametni." Komu je ao ulara, izgubie tele". Sila je vigjeniji konj: Kenjcu nije mjesta, gdje se atovi veu." .,Gledaj konja irokoga vrata, a djevojku golema uzrasta." Pazi konja kao prijatelja, a jai ga kao d u m a n i n a . " Najbolji jo sir Bosancu oviji; zato k a e : Sir od ovce, mlijeko od koze, a maslo od krave." Bosanski muhamedovci nigda ne spominju svinje, no krani k a u : ist krmak nikada debeo", ili kada se govori 0 musavcu: Obuci svinju u zlato, opet e lei u kaljugu." Veoma se zgodno k a e : Gost i riba trei dan smrde." 0 nezrelom se svijetu govori: Jaja kakou, a kokoi ute." Najoriginalnije su reenice o enskinjama: enu je jedna. muka. bez koje se biti ne moe." ena je zlo, bez koga se biti ne moe." ena, vatra, more, ne zna se, koje je gore." Ujedljivo se ruga narod: ena je dobra, koja jezika nema" 1 e n a ne e kazati, to ne uje." Da se enske suze i u Bosni zna, i d i se po r e e n i c i : ena ima uvijek po kesu suza uza se." ena se pla, a hrsuz (tat) u krive jemine (zakletvu) uzda" i ena se smije, kad moe, a plae, kad hoe." Kada se k a e : ene se psuju, a ljudi ' sijeku", nije udo ni ovo: eniti se mladu rano je, a sla.ru kasno je." Ni prija nije s gorega: ,,U petak si mi lijepa, u subotu dobra, u nedjelju te pitam: koliko ima novaca V" No ni to nije najzgodnije, j e r : enin novac, gotova svagja." Slabo je idealna poslovica: enu, djecu p s a treba biti i hraniti"; ali opet se v e l i : enu i dijete junak ne bije, ve Ciganin." Da zloj eni nije gjavo dorasao, zna se i drugdje, no Bosanac j o k a e : ena kunica, ptica pjevaica i voda. koja iz vire, nita ti ovoga svijeta boljo", ili uz malo manje hvale: ene su kao cvijee, neke miriu, a neke ne miriu." Samo sarajevske djevojke kao da su u svem drugaije ve druge, jer o njima kae poslovica: Tko uzme Sarajku, zaboravi i oca i majku."
y 11 S (

T o m utjeljivom r e e n i c o m rastajemo se s Mehmed begom i sa sarajevskom gradskom vijenicom, pa e m o skoknuti asom u kiraetbanu, lijepu muhamedovsku itaonicu, i skrenuti onda na B e n d b a u , da se malo okrijepimo. B e n d b a a je kavana sa b a o m , kuda svijet mnogo zalazi. Miljacka tamo izmed klisura ulazi u pravo gradsko podruje i t e e onda u irokom koritu spram zapada. Pred nama je tu nad vodom tiha turska mahala, sprijeda malena damija s divnim e m p r e s i m a i jablanovima, za nama drvee u bai, a s desna se j o potmulo uje promet u t r g o v a k o m kraju, koliko ide na eh-ahinupriju. U b a i i odma uz vodu i nad vodom stoje paviljoni, kao to ih volu muhamedovci za kef i kakvi se skoro svuda nalaze na lijepim mjestima. Ovo je jedno od najumilnijih mjesta u svem Sarajevu i tu sam j a u stara vremena nebrojeno puta sjedio, sanjario a i radio. K a d a sjedi tako uz vodu i nad vodom, to ti uz njezin ubor teku

misli sasvim drugaije v e u tmurnoj sobi i uz svaku r e e n i c u pjevaju ti ptice svoju pjesmu, kao da ti h o e da odobravaju. No najivlje je na B e n d b a i po noima uz ramazan. T u se rasvijeti b a a a r e n i m Inmpijonima, zasvira arapska glazba, zaori pjevanje, te ozbiljni muslomani oive uz kavu i e r b e t , uz nargilu i ibuk. O v i ti dani i noi omile srcu, da ti se ne e izbrisati iz pameti i s j e a e ih se i u docnije doba velikom enjom. A k o sada dalje pogjemo uz obronak novom cestom, to se kasnije penje u zavojima gore na grad na, tako zvanu -utu tabiju", naii e m o j o na nekoliko kavana s b a a m a , no nijedna od njih nema za stranca onog intimnoga a r a , t o ga ima Bendbaa.

K a d a dogjem u Sarajevo, sve me srce v u e , da i z toga b u n o g a ivota zagjem u stari kraj gradski, na g r a d " . Od B e n d b a e se dolazi onamo prilinom strmim putom b r e v e serpentinskom cestom. Ovdje na visini z n a da e nai j o komad staroga Bosna-Saraja. G r a d je o k r u e n zidinama i tu se nekada nije smio k r a n i n naseljavati; danas toga vie nema, no taj je kraj u z d r a o isto muhameclovsko oblije, makar da kod jedne male turske kavane ima napisano n j e m a k i : Hier sind Tabak und Cigarren, sovvie Bier zu haben." (Ovdje se dobiva duhan, cigare i pivo.) T u prolazi uskim ulicama sa vratolomnim ta racom i u k l a n j a se barama, t o su se kojegdje pred k u a m a slegle. K a t k a d a se sukobi kojega muslomana, koji z a u g j e n o i nepouzdano motri stranca. A stranac i onako samo potajice baca pogled na mu-

o b a k e na prozorima, za kojima m o d a koja tamnooka krusotica ami u haremu. ak i djevojke, koje se u Sarajevu ne kriju, dok ne budu u d a v a e , ovdje odma prevuku prugastu maramu na lice, im skobe Evropejca, koji se usugjuje da smeta taj mir i da prodire u osamu muhamedovskoga srednjega vijeka. Isto oblije kao i danas mora da je imao grad i onda, kada su ga dva. plemia, Sokolovi i Zlatarevi. oko polovine 10. vijeka osnovali. Nije dananje Sarajevo nastalo u dolini, ve gore na brijegu, gdje je odasvuda z a t i e n o . Malo po malo ispruilo se je ukraj Miljaeke, kada se je osmanlijsko gospodstvo uvrstilo i veliajna Begova d a m i j a ve bila izgragjena. B i o je d o d u e j o za rimskoga doba u sarajevskoj dolini grad ,,Ad Matrieem" ; no taj je grad bio valjda blizu vrela Bosne, nedaleko od Ilide, a bie da se je i s r e d o v j e n a Vrhbosna uzdizala takogjer tamo vie spram Blauja. Vrhbosna je bila sijelo k a t o l i k o g a biskupa, a upfani su stolovali u tvrdom gradu Starigradu, koji se je uzdizao istono od d a n a n j e g a Sarajeva na visokoj klisuri u roman tinom tjesnacu Miljaeke. R a z r u e n i temelji i zidine jedini su danas svjedoci nekadanjega njegova, sjaja. I kada je dananji grad davno v e stajao, nije to bio pravi glavni grad u Bosni, jer osmanlijski valije nijesu u njem stolovali. Ponositi i j u n a k i Sarajlije doputali su pai, kada bi doao u Sarajevo, da ostane samo e t r d e s e t i o s a m s a t i ; i n a e je valija stolovao u T r a v n i k u . Upravljalo je Sarajevom d o m a e plem stvo. Istom iza ustanka godine 1831./32. uzme vezir K a r a Mahmud ovdje stolovati te dade uvrstiti Goricu. No docniji valije o s t a d o e opet u T r a v n i k u , dok godine 1850. Omer p a a ne slomi za vijek be govsku vlast i tako Sarajevo ne ostane glavnim gradom u zemlji. Svi oni esti poari, to su od vijeka bivali u Sarajevu, poharali su svagda samo donji kraj, v a r o . Grad, to jest tvrgjava. nije nikada postradao, pa ni godine 1697., kada je princ Eugen na svojem glaso vitom pohodu d o ao do Sarajeva i za kaznu ga zapalio. Sve one iste stare k u e , to i danas stoje, gledale su taj poar, kao i docnije go dine 1879. K a o da su i u istinu nerazorive, gdje su v e toliko nevolja sretno prekuburile. N a oko nijesu te k u e lijepe, no iznutra su svagda, iste. U starim turskim k u a m a u gradu, to sam ih vidio, n e t o me se je osobito prijatno dojmilo. To su lijepo uregjeni vrtii, zasjenci i ivice, o kojima ne bi ni slutio, da ih ima za ovim ruevnirn zidovima. A onda svuda ptiji cvrkut, u svakom dbunu slavulj, slatko biljie bulbul u r u i n j a e i m a " , kako arapski pjesnik pjeva. T u bi bilo lijepo malo otpoinuti od zemaljskoga ivovanja, odmoriti t e k u glavu i uz poslugu koje Fatme i l i Mejre srkati crnu kavu i iz haia piti zaborav.

Ali brzo to se vrati opet u evropski ivot. Vojsku te sjea zapada., a na viegradskoj kapiji stoji gradski inovnik, da uzima potroarinu od seljaka, koji dotjeruju marvu na p a z a r . No izigji nekoliko k o r a a j a napolje i opet e disati pravim bosanskim ivotom. Uz put je stara turska kavana, kuda muslomani rado zalaze. Veranda tu visi sasvim na obronku, a sve osjenjuje lipa, kojoj v e ima nekoliko stotina go dina. J'ogled ti odavde dopire daleko u dolinu Miljaeke i Moanice, tamo gdje su kod vrela Moanice t e h n i k e naprave za sarajevski vo dovod. I taj je vodovod s t e e v i n a najnovijega doba. Onda baci oko

Dolina Miljaeke i viegradska kapija u Sarajevu. u divni gorski kraj, kojim se daleko u nizini vijuga nova cesta u Mokro, a na. obronku s druge strane stara cesta na Alifakovac pa na K o z i j u

upriju.
Tamo je prijatno mjesto za ..kef". Odbija sitne o b l a i e finoga trebinjca i sanjari. 8a ute tabije ili j o bolje sa bijele tabije, to je u sjeveroistonom uglu grada, ili i s Alifakovca na lijevom brijegu Miljaeke treba da, vidi Sarajevo po noi uz bajnim. K a d a se oglasi a k a m i s munara odjekne u jasnim glasovima vjerska r e e n i c a : ,,La

ilah il A l l a h , Mohammed rasni ullnh", zaplamte svuda kao vijenci od svjetla na d a m i j a m a i munarama. Nizovi sitnih lampica, iz kojih su esto sastavljena turska pismena, idu na zidovima s jednoga v r k a na drugi, tako te Sarajevo sa svojih vie v e sto damija kao da je iz koje prie iz tisuu i jedne noi. S visine se vidi, kuda se je ispruio taj prostrani g r a d ; rekao hi, da se je za itave satove dalje prostro. Naokolo po b r l n a m a sve ista slika. Svud usred zelenih b a a svijetle se d a m i j e ; k u e su samo toliko obasjane, da im se vide obrisi. Tko

Vodopad Skakavac kod Sarajeva. je to jedared vidio, nikada ne e zaboraviti; o s t a e mu jednom od najljepih uspomena. P l o o m se s p u t a m o s grada, da pohodimo erijatsku s u d a k u kolu, divnu zgradu u m a u r i k o m slogu. Sagradila j u je Badanj a uprava. Ovdje se ui muhamedovsko pravo, to jest one e r i j a t s k e odredbe, koje se tiu b r a n o g a , p o r o d i n o g a i nasljednoga prava u muhamedovaca, te se po sudbenom ustrojstvu i danas j o u Posni dre.

erij ataka sudaka kola u Sarajevu. Seri zakon obuhvata sve odredbe, koje se tiu dogmatike, obreda, javnoga i privatnoga ivota u muhamedovaca. Seri jo prvo vrelo muslomanskomu pravu, a osnova, mu je kuran kao sredotojo sviju od redaba za svaki mogjiisobni saobraaj muhaniedovaoa u cjelokupnosti, te i svakoga pojedinca u privatnom i javnom ivotu. Kako je kuran udoeu spram priprostih patrijarhalnih prilika onoga naroda, iz koga je prorok potekao, sasvim je prirodno, da doenije, gdje se je islam sve jae irio, nijesu vie odredbe kurana, dostajalo, da budu odlunim pra vilom u svakom dogmatskom, obrednom i pravnom pitanju. Sto bi se javilo. Zato se je poseglo unatrag kao na drugo pravno vrelo na pre daju iz ivota prorokova, naime na njegove nauke i djela (hadis i sunnet), to ih prorok nije zapisao, ve usmeno ostavio. (Pravosugje u Bosni i Hercegovini" od Eduarda Eichlera, vladina savjetnika u Sarajevu. I5e. c. i kr. dvorska i dravna t a m p a r i j a ; u njemakom jeziku.) Ovamo jo idu kao tree pravno vrelo jednoglasne odluke i zakljuci prvih imama, t. j . prve etvorice nasljednika Muliamedovih (halif'a Abubekra, Omara, Osmana i Alije) i mutehida, kojima spadaju osnivai pojedinih sekti i njihovi najbolji uenici (idmai ummct). etvrto je napokon pravno vrelo kijas", t. j . odluke islamskih pravnika u analognim sluajevima. Od luke su sastavljene prama duhu prvih triju vrela sve do zbirke fetvi (odgovora) u posljednjim vijekovima. Ta vrela muslomanskoga prava

priznaje poglavito sunitska sekta, a s a d r a n a su u naukama velikoga imama A b u llanii'e i njegovih takogjer glasovitih uenika Jusufa i M u hameda, koji su ivjeli u osmom vijeku kranskoga doba. Abu Kanite je i osniva onog ogranka sunitske sekte, koji se je po njem nazvao hanefitima (ili azemitima). T a je sekta zavladala, u osmanlijskom carstvu. Ovoj raspravi ne moe biti svrha, da j o dalje zagje u t a n i n e erijatskoga zakona; dosta je, ako spomenemo, da je po onom, to rekosmo, Vrijatska kola u Sarajevu muhamedovska pravna, akademija. Odavde se je vrijedno uspeti na L o g a v i n u i pohoditi samostan d e r v i a b u k a a , Sinan-tekiju. Fanatike dervie u Bosni se ne pazi oso bito. Evropskim su oni posjetama privikli, a u e t v r t a k na vee pu taju z a ulaznice ak i strane enskinje, da gledaju njihove vjerske obrede. Stari je derviki samostan u zatiju, a na oko jadan i r u e v a n . Doekuju te mirno i nita ne pitaju, v e te popnu drvenim stepeni cama na iroku drvenu galeriju i reknu t i , da tamo mirno sjedi. K a d a ti privikne oko uz mrak, vidjee, da si u velikoj odaji sa kubetima. Rasvijetljena je odaja samo s nekoliko potmulih svijea. Pred kiblom stoji kotunjav starac sijede brade, sa u t k a s t i m kaftanom i sa zelenim eihovskim sarukom. Pred njim u krugu nekih dvadeset pristalica u obinoj dnevnoj odjei bosanskih muhamedovaca, Odjedared zapoinje molitva, zikr". Seih Edhem E v a n i k o v i zapjeva pronicavim drhtavim glasom vjersku ispovijest, to je oglauje petput dnevice i mujezin s visine munare. Triput izastopce, sve pronicavije, ori klik: Allah akbar!" Bog je najvei uz vjersku ispovijest, da te srsi prolaze. Dervii miu malo i polako glavom i uz svaku kretnju uje i m se t e a k dah. Hajja al es-salat! (Hodite na molitvu) klie starac. Hajja al el falila!" (Spaa vajte se.) Allahu akbar, l a ilahe ili' A l l a h ! " Svaka se r e e n i c a po navlja i dervii uzimaju sve bri tempo. Dublje i naglije nagi nj u glave i z a njima sve gornje tijelo; disaj je sve glasniji. J o jedan klik, i iz disanja je nastalo hripanje. Diu i k r e u se svi u isti mah i odjedared, sasvim po taktu. Ovjeene se ruke dodiruju zemlje, iz hripnnja nastaje glasno ,,hu", a to znai On", B o g . E k s t a z a zapoinje. Neko liko fesova i saruka odleti, dugaki perini na izbrijanim uokrug gla vama poskakuju a s na lice, a s natrag. U nukanje zbora, koje sve vie prelazi u jecanje, u m i j e a se Allaha" kojega zanesenjaka. Znoj im t e e s lica, gdjekojemn se zapjenila u s t a ; jedan se zarumenio kao krv. drugi problijedio kao smrt. Sada skoi jedan mladi usred polu kruga i stane se ispruenih ruku vrtjeti kao zvrk. Sve bre i b r e . Dervii uokrug prestanu se naginjati, a s a k , da nagju sape. Onda stanu dervii ponajprije glavu pa sve gornje tijelo kretati, kao da ih se gurka, a s na desno a s na lijevo. To sve b r e ine uz divlje huu

Bojanaki dervi.

kanje, : i mladi upro oi u nebo te se r a i r e n i h ruku svejednako vrti. Sve je bljegji i bljegji. V e je siv kao mrtvac. Oi mu se zaklapaju. Gledaocu se vrti glava, jer dulje od po sata traje ta strahota. Svaki a s misli, da e se fanatik sruiti, no sve dalje ori monotono pje vanje e i h o v o .

Propovjedaonica u staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu. U jedan mah s kretanjem prestaje i nukanje, zikr" se je svrio. Jedan dervi staje da gasi svijee, a svi drugi redom dolaze s najveim potivanjem starcu eihu, koji jo jednako stoji pred kiblom, i duboko mu se klanjaju. K a k o mu se koji pokloni, eib ga dvared

Ogrli. Onda dervi mirno odilazi, a za njim dolazi drugi. Priprosta prirodnost toga nijemoga prizora ne moe se opisati. A u odaji je sve m r a n i j e ; svijee se jedna za drugom potmule, dervi za derviom otiao i ostao jo jedini eih, najvii poglavica svojega reda. Jo dugo nam zuji u u i m a k l i k : Hu hu, A l l a h akbar!" N a istonom kraju e m a l u e lei stara pravoslavna crkva sv. Arhangjela, sasvim sakrivena za itavom zidinom. C r k v a je ta iz onoga doba, kada su Turci osnovali Sarajevo, pa so po njoj vidi, kako s e j e k r a n s t v o moralo da priginje i plaljivo se sakriva za debele zidine. Nema tu nikakvoga spoljanjega sjaja kao na modernim h r a m o v i m a ; crkvica je u zemlju prosjela i sasvim u zemlju ugragjena, kao da h o e da se j o manjom priini, samo da ne svrati na sebe panju haminih

Trnica u Sarajevu. i fanatinih Osmanlija. Izgragjena j e sva iz tesana kamena; ide u nepravilnu etvorinu a nema nikakvih uresa. P o d je za metar dublji v e naokolo povrina, svod nije vii od osam metara. U crkvi j e po m r i n a ; svjetlo upada samo na sedam malih prozora, sve jedan nad drugim. U toj crkvi ima zanimljiv starinski obiaj, koga e valjda na skoro i nestati. U uskrnji ponedjeljak okupljaju se tu u predvorju srpske djevojke u d a v a o , u najboljoj odjei, okiene zlatnim i srebrenim novcem, t o e ga dobiti z a miraz. T o j e oiti svadbeni vaar, a obja njuje se time, t o se j e prije moralo djevojke sakrivati, j e r j e bilo opasno, da T u r c i vide lijepu djevojku. Zato su se na ulici djevojke obino krile kao i Turkinje, pa tu nije bilo b a lako, da se upoznas s djevojkom i da se oeni. Jedino kod bogatijega su svijeta

pomagale

udaji t r g o v a k e

veze

oeve i l i koja stara rogjakinja pro-

vodadinica,
U e m a l u i je i hram panjolskih jevreja. Tamo ima dragocjen thora-talmud i mnogo vrijednih ilimova. panjoli, kako se ovdje zovu. potjeu od jevreja. koji su prognani iz panjolske, te ih osmanlijska vlada godine 1576. i u Bosni naselila. Dolo ih je onda trideset po rodica u Sarajevo, no za ova tri vijeka razmnoili su se silno te se naselili i po drugim mjestima kao Travniku, T u z l i , Mostaru, Banjojluei i t. d. Jezik im je i danas panjolski, no govore barem m u k a r c i i hrvatski i druge evropske jezike. Svojim t r g o v a k i m duhom po stigli su veinom blagostanje, a na dobru su glasu kod inovjeraca u Bosni. e n e im se i djevojke odijevaju j o istonjaki i esto su van redno lijepe. Vrijedno je ovdje spomenuti i novu trnicu suprot gradskoga ko lodvora, veoma umiljatu zgradu. K a k o smo v e rekli, dijeli Miljacka, koja je obiajno tiha voda no gdjekada i plaha bujica, Sarajevo u dva nejednaka dijela. Trgo vaki je kraj na desnom brijegu. Tamo danas jak na sup Appel-quai zajazuje rijeku, a elektrini tramvaj vozi otuda u polje. E l e k t r i n e naprave slue donekle i za osvjetljivanje grada i zgrada, T a k o zvanim Latinskim mostom" prelazimo na lijevi brijeg, gdje je negda bilo sijelo sviju turskih oblasti. T u je ponajprije pred nama Careva da mija, jedan od najstarijih hramova sarajevskih, makar i bez ikakvih arhitektonskih osebina. B i l a je to svagda s l u b e n a damija i s njene e je munare u petak vijao barjak s polumjesecom. Za damijom i samo odijeljen lijepom b a o m s velikim predvorjem stoji novi konak, nekadanja p a l a a valije bosanskoga, sagragjena istom godine ISliS. Danas je tu sijelo zemaljskoga poglavice i vojnoga zapovjednika. Spram k o n a k o g a dvorita uzdie se ukusna p a l a a vrhovnoga sudita, s lije pim prekrivenim d v o r i t e m , koje je o k r u e n o otvorenim hodnicima. U dvorite pada svjetlo kroz staklen krov sa utim staklima. B l i z u je tu na B i s t r i k u i zemaljska radionica za tkanje ilimova, to smo je v e spomenuli. V e l i k a vojarna, to j u je sagradio godine 1851. Omer p a a , stoji nedaleko od konaka na Filipovievu trgu, nekadanjem At-mejdanu. Za tom vojarnom ide u vis put u najspokojnije turske mahale, no evropske porodice staju ve i onamo prodirati.
8

Jp%% bosanskoga

U z tekiju sed mero svete b r a e * derviki samostan s gro bovima sedmorice b r a e , ko j i m a je po prii neki p a a u stara vremena dao sasjei glave penje se vratolo man put ukraj potoka B i strika gore u brda. I s t o n j a k a je kaldrma, po kojoj tu h o d a , ti pu tovi, potaracani v e l i k i m kamenjem, izgaeni u toliko vijekova i puni rupaga od nogu tovarnoga ivineta. Kamenje se je otralo i treba da si dobar u skoku, ako e ovakvim putom da se p o p n e na brdo. Bosanac to odvajkada, dobro umije; u prijanja se vremena nijesu te ceste nikada popravljale, a ni sadanja gradska uprava sarajevska kao da nije do sada smogla ni vremena ni n o v a c a , da naini iole dobar put u one visine, gdje ive gazde, koji zbog s i r o m a t v a ne mogu da plaaju poreza. To je jedan od najzanimljivijih krajeva, to ih u Sa rajevu m o e da pohodi, T e k o je d o d u e onamo dospjeti, no ako

dospije!, vidjee prilike, kakve valjda n i na kojem drugom mje stu, r u e v n e k u a r i c e , kakvima se ne bi nadao u glavnom gradu, a onda opet umilna mjestanca s divnom prirodnom ljepotom. Pogled s te visine naknagjuje ti sav napor i muku. I ne do pire ti oko samo u grad, v e i d a l e k o u polje i u brda naokolo. D i v n a je to fantazija u zelenilu. Kudagod stranac u Sara jevu ili u njegovu okoliu zagje, ponajprije e ga iznenaditi mno gobrojna turska groblja, to lee med k u a m a . Ima ih valjda kojih pedeset, no niko se z a njih ne brine, te su s t r a n o zaputena. Nema na njima e m p r e s a , to u junijim islamskim zemljama, harmoninim sjenama zakrivaju rasap. Goli stoje kameniti stupovi, to uz obadvije uske strune grobova stoje uspravni, nakrivljeni i l i su i sasvim upali u zemlju. Po svakom se kamenu vidi, iz kojega je stalea bio pokojnik. Tako na starim grobljima saruk u spodobi jajeta oznauje j a n j i a r a , iljast saruk dervia, a nizak saruk trgovca. N a gjekojim spomenicima i m a napisa, u nekoliko redaka, a, nad grobovima znamenitih ljudi uzdignuti su a k i maleni hramovi na Stupovima. T o je osobito na groblju na Alifakovcu. Spomenici za, enakihje svuda su jednaki. iljast spomenik oznauje grob enin ili ma terin i rijetko se na njem nalazi koja rije ljubavi i sjeanja- No opet bi bilo pravo po tom suditi, da su bosanski muhamedovci ljudi bez sjeaja. T e k o da ima srdanijega i kuevnijega, porodinoga ivota g o kod njih. Mnogoenstvo je dozvoljeno, no u istinu jedva ga ima. "efiko da je u Bosni nekoliko tuceta muhamedovaca, koji i mudu vie ' jednu enu, a gdje ih koji ipak ima vie, mora, da svakoj udesi asebno k u a n s t v o . T u treba novaca i na koncu konca i muhamedovac l s jednom e n o m sit i presit. e n s k a zanovetanja i oni dobro znadu, u kui je obino e n a gospodar. ene su te v e i n o m marljive i ku v n e , a Turkinje, to sanjare na svilenim jastucima, e r b e t piju, duhan puse i slatkoj besposlici provode dan, rjegje se nalaze v e kod nas nakinje, kojima nije potreba, da se brinu z a gospodarstvo. N o muamedovkama u Bosni gore je nego l i njihovim sestrama po E v r o p i ; &emaju me ni teatra ni koncerata, niti ikakve javne zabave. Dosada ubija jedino megjusobnim posjetama i izletima na lijepa mjesta u
n n e V ( 3 ( e d ( u ] s e

okoliu, gdje se onn teferiujc. Osobito se mora da pohvali kod bo sanskih muhamedovkinja njihova urednost, radinost, vjetina u runim poslovima, nada sve vezovima, i poglavito uzorni odgoj, kojim odhranjuju svoju djecu. Bolje odgojene djece nego to su muhamedovska, a v e l i k i m dijelom vrijedi to i za k r a n s k u djecu u Bosni, nema ni u kojoj zemlji. Bezuvjetna poslunost, potivanje i s t r a h o p o i t a n j e spram roditelja do najkasnijega doba, to su osnove uzgoju i tko se o koju od njih ogrijei, poinio je zloinstvo, koje ga iz svakoga drutva iskljuuje. kolska je naobrazba razmjerno j o rijetka, no srce i d u a je obino uzgojena, pa se ini, da je u tom pravcu islam veoma uz gojilo djelovao. Uope se u Evropi na B a l k a n u se vazda o zemljama preko

Tursko groblje na Alifakovcu. Dunava i Save govori kao o Evropi sasvim krivo sudi o nutarnjem muhamedovskom ivotu. Opisima kakvoga turiste, koji je samo po vrno motrio ili i nita vidio, te sada kiti svoje pripovijedanje pusto lovinama, kojih nije ni doivio, vjeruje se ragje v e zbiljskim pozna vaocima, koji istina bog i s mnoge tajinstvenosti s a d i m nimbus i otvo reno piu, da su muslomani, makar da su m n o g o e n c i i makar da kriju svoje ene, ipak krv od n a e krvi i da se kod njih s u s r e e sve, to i u n a e m narodnom ivotu vidimo. Samo velikoga dijela naih opaina nemaju i to svakako nije grijeh. U Bosni, gdje su se ispre mijeali turski i stari slovjenski obiaji, gdje danas u muhamedovstvu nalazimo jo naih sredovjenih navika, tu se je bez sumnje vrijedno baviti p r o u a v a n j e m . No to je veoma t e k o , jer je taj svijet sasvim

odijeljen i skriven, te treba e n s k e pomoi, da 86 u p o z n a s 8 njihovim osebujnim obiajima i navikama, osobito u enskadije. Jedan od najljepih obiaja, koji je po svoj prilici ostao iz kran skoga doba, to je aikovanje. T o je isto kao u Nijemaca u austrijskim i bavarskim zemljama ono postajkivanje pod prozorom, pa makar da ovdje rijetko biva pod prozorom, v e obino k o d tarabe, stvar ostaje ista. Adet" je, da se u petak i l i i u ponedjeljak turske ene i dje vojke u v e e m broju okupe i odu same bez m u k a r a c a na teferi. K a d a bude a k a m , onda se vrate i sada nastane po b a a m a , na k a pidicima i l i pred m u e b a c i n m ivot ispodtiha. K a d a je dan za asiko-

G u 8 1 a r. vanje, smije m l a d i svojoj znanici, koju je m o d a samo vidio kao djevoje, dok se jo nije krila, utivo da prigje i da joj se stane lijepo udvarati. T o se ini tako srameljivo i njeno, da se m o r a uditi muhamedovcu zbog te pristojnosti. Sve je aikovanje u sasvim tihom aputanju, poljubiti se skoro ni ne mogu, te jedino ako strast pregje svaku granicu i prijei i m se, da se uzmu, ugovori se o t m i c a , koja je tu u o b i a j e n a , ali v e skoro nestaje. U z aikluk uju se slatke Iju^ v n e p j e e , koje ne zaostaju za najljepim zvuoima zapadnjakim. Narod u Bosni, makar da je vjerom rascjepkan, u ljubavnim pjesmama
8 m

nije razdijeljen, jer e n s k e i ljubavne pjesme iste su u muhamedovaca i u k r a n a . Uope juni su Slovjeni bogati pjesmama. E p i k a i m do d u e ima slabo promjene, radnja obino pada i l i se sasvim rasplinjuje, no lirsko je blago divno. Epske pjesme, to ih bosanski guslari recituju stranim napolu pjevuekavim glasom i osobitim ritmom, priaju o svakidanjem ivotu i o j u n a t v i m a ; pobjede i porazi na iroko se opisuju, a l i nikakvo veselje ne uzdie srce p j e v a e v o i nikakva ga tuga ne mori. Sasvim je to drugaije u narodnoj lirici. Ne bi skoro ni povjerovao, da je to mirisavo cvijee niklo na onom istom polju. Vragoliju, patetsku strast, razuzdano veselje, slatku melanholiju, j u n a k i prkos i s r d a n u odanost: svaku icu ovjejega srca zna lirika da po godi svojim slatkim melodijama. K a k o samo govori djevojka u bosan skoj muhamedovskoj p j e s m i : Oi moje, oi sokolove, Tko vas gleda, sit se ne nagleda! Osman agi v i ste najmilije. A l govori Osmanova majka: Nemoj, bulo, ljepoto djevojko, Nemoj lice b'jelit ni rumenit, Nemoj mamit mojega Osmana! Otii u u goru zelenu, Sagradiu od borova dvore. Zatvoriu u dvorove sina." A djevojka odgovara: S a m o idi, majko Osmanova! Oi su mi oi sokolove, Otvorie od borova dvore, Osman agi mene e odvesti."

I kako slatko zvui ljubavna tualjka El-Abd-Mustafina, to j u je spjevao Potur U s k u f l iz Donjega S k o p l j a : Kamo tebe, vjerna ljubo moja? Davno l i te j a ne vigjeh o k o m ! T i si meni milija v e ivot. Davno l i te j a ne vigjeh okom. eljan sam te, srce, ogrliti, Ne vidim te i uzdiem samo; Srce mi se zaeljelo tebe! Davno l i te poljubio n j e s a m !

Ljubavna idila u Hercegovini.

T i si meni i duu i srea, Ti si krasna kao kita rua. Sunce moje, nemoj p o m r a l i ! Davno li to j a ne vigjeh o k o m ! Kao lie j a sam povenuo. Iz oiju naviru mi suze. Oj kaduno, ubie me b o l i ! Davno li te milovao n'jesam! Obraz ti se ko r u a rumeni, Srce ti se kao kos veseli. Tko te ljubi, da se objesio! Davno li te grlio nijesam! Ne skrivaj se, nego mi izigji, Jer bez tebe j a u izdanuti! Gdje si, diko, u kojem si kraju? Davno li te ljubio nijesam ! T u je pjesmu u n j e m a k o m prevodu t a m p a o u Abhandlungen fiir die Kunde des Morgenlandes" nekadanji pruski konsul u Sarajevu dr. Otto Blau. Uskufiju se smatra najznamenitijim od starijih muhamedovskih pjesnika iz Bosne. Pjesme su mu izile u Carigradu u tur skom j e z i k u i pismu. U Skuplju na Vrbasu pokazuju j o danas neka danju njegovu k u u , a na p r u s a k o j ruevini, otkuda je divan pogled na cvijetnu dolinu i na visove a r d a k - p l a n i n e , pokazuju mjesto, gdje je najragje boravio. Osobit a r lei u ovim stihovima, koji su opet turskoga porijetla: Ne u da ti mjesec gleda oi, K a d kraj tebe prolazi po noi, Ne u da te danju sunce grije, Dok za tobom Mehmed suze lije. Ne u da ti ni dad nosi sreu, K a d zasipi po drugome cv'jeu. Ne u da te majka tvoja pazi Niti da te poljupcima mazi. da u sunce i mjesec ti biti, K a d si e d n a , j a u te dvorili. Ljubicu te, dok me zemlja nosi, I cjelivat po licu i kosi. Ili u o v i m a : Oj djevojko na ubornoj r'jeci, Stati i samo asak mali, Digni velo, da se pozdravimo, Da se sjetim ljube moje. S r e e moje due.

T u a n hodam po krasnome Kraju. U daleki idem svijet. Daj mi tvoju ruicu rumenu, Da se sjetim ljube moje, S r e e srca moga. Ti se ne boj niti se ne ljuti, Ne obaraj k zemlji oi, Kad rumeno poljubim li lice, Da se sjetim ljube moje, S r e e moje due.
* * Nonja raznih slojeva s t a n o v n i t v a bosanskoga strancu je u mno gom neobina. Narod u Bosni i Hercegovini voli kao i svaki prirodni narod da se sjajno odjene. M u k a r a c se isto tako rado kiti kao i e n skinja. Nonje su im veoma raznolike i slikovite, a razlikuju se po vjerama, po podneblju i po predajama. Prije svega je nonja u gra dovima drugaiji) v e na selu. Gradska je nonja finije izragjena, bo gatije u k r a e n a i ima osobina, po kojima se razaznaje stale. Najsjaj nije se nose muhamedovke. K o d njih moda ne ide za tim. da tjelesne oblike istakne, v e da ih im vie skrije i da ih ovije bogatim tka ninama, na kojima se a r e n e boje i nakit. Najvanija je odjea o v o : dimije, iroke nabrane p e l e n g a e , koje seu do lanaka., nainjene su iz najdragocjenije tkanine, a iskiene zlatnim tracima i v e z i v o m ; je e r m a , kratak prsluk bez rukava, koji se uz grudi tijesno p r i v i j a ; na posljetku fermen, kratak prsluk, opet bez rukava, ali na prsima otvoren i bogatim ornamentalnim vezivom od zlata tako obasut, da se esto ne m o e spoznati, ni k a k v a je tkanina. T a k v u odjeu nose i djevojke i e n e ; po ovoj odjei, t o e m o dalje spomenuti, razlikuje se svijet.

Svaka muhamedovka ima barem jednu anteriju, koju joj u sva tovima daje m l a d o e n j a i ona je onda nosi u s v e a n i m zgodama. T o je d u g a k a kabanica s uskim, dugim, dolje rasporenim rukavima, obino iz svile, kadife i l i brokata i tako bogato zlatom p r o i v e n a , da zlato na takvoj kabanici e s t o vrijedi nekoliko stotina forinti. Osim anterije nosi udata e n a j o i urdiju, kratak krznom optoen haljetak s dugim rukavima. Muhamedovske se ene i djevojke osobito razlikuju nakitom na glavi. Djevojci visi kosa u pletenicama niz legja, a kiti je cvijeem, zlatnim novcem i fesom. e n a nosi kosu na polak povezanu. F e s se pokriva tako zvanim tepelukom, pokrovcem u obliku tanjura, koji je bogato iskien biserjem, zlatom, novcem i drugim nakitom. S tepeluka vise naokolo preko glave iroke svilene rojLe, a sve se osim tepeluka. koji nije pokriven, ovija tamnom maramom, jemenijom. Sada j o i-

ljaste cipele, p a p u e ili iroke u t e izmice iz sanjana i nabrojali smo sve, to ima muhamedovka u svojoj domaoj toaleti. K a k o je odjea sjajna, tako je esto i drugi nakit bogat. Vaan je u nakitu pojas s velikom sponkom lijepa oblika, iskienom biserjem i l i filigranerijom. Od drugoga nakita nosi se prstenje, narukvice, ogr lice, n a u n i c e , dijademi i dr. Nigda nije muhamedovki nakit dosta bogat ni dosta t e a k . No sve to bogastvo ne pokazuje ona nikada na u l i c i , v e se tamo z a o g r e d u g a k o m , obino crnom feredom, koja see do zemlje. Ispod te joj se ferede ne vide ni prsti, jer ni prste ne smije da vidi tugj ovjek. A glava se tako umata u bijele marame, da samo oi kroz uzak raspor proviruju. enskinje drugih vjera ugledale su se nonjom u muhamedovke. panjolske se jevrejke slabo razilaze s muhamedovkama; samo nakit im je na glavi n e t o drugaiji, jer p u t a j u d u g a k e rojte od marame da, im vise niz ramena. U prijanje su doba nosile panjolke na ulici kabanicu od crvene svile, slinu feredi, a lice su zastirale bijelim maramama. K r a n k e imadu slinu onakvu odjeu, no jednostavniju; ma i bila, od dragocjene tkanine, opet je tamnije i manje bujne boje. Katolikinje ive s muhamedovkama u ivom s a o b r a a j u te i m je i nonja slina, doim se pravoslavne enskinje p o n e t o udaljuju od prvobitne nonje i naroito dimije nose kod njih samo djevojke i l i mlade e n e . Muko se odijelo sastoji od a l v a r a , irokih p e l e n g a a s privr enim i l i zasebnim tozlucima, dokoljenicama; od d e m a d a n a , prsluka bez rukava, koji zastire prsa sve do v r a t a ; pod njim se nosi g j e e r m a , prsluk od laka sukna s r u k a v i m a ; onda t'ermen, kratak bogato iskien kaput bez rukava, a nad fermenom po runom vremenu kratak krznom o p t o e n gunj. Osobito je sjajna odjea za zrelijega ovjeka dotama, irok nabran kaput, koji mu see do koljena. Znaajno je za m u k a r c e , i kako pokrivaju glavu. Momci i mladi ljudi i l i poevropljeni muhame dovci nose samo fes. Stariji ljudi ovijaju fes sarukom. Saruk je razne boje. Hode ga i pismenjaci nose bijela kao snijeg, hadije u k a s t o bijela s bogatim vezivom od svile (ahmedija), a dervii zelena. B o g a t a nosi svilen trabolos, siromak crvenu i l i jednostavno i a r a n u vu nenu maramu. U k r a n a je saruk crvene i l i mrke boje, rijetko kada iaran. K o d nonje gradskoga svijeta ponavlja se vazda isti tip i veoma se malo mijenja. Nonja opet seoskoga svijeta u raznim je krajevima veoma raznolika, pa i kod enskinja. A k o se ne osvrnemo na krajine uz slavonsku, dalmatinsku i crnogorsku megju, gdje ima dojma su sjednih nonji, r a z l i k o v a e m o tri glavna podruja za n o n j u : u K r a -

jini, na sjeverozapadu bosanskom, nosi ena d u g a k u koulju, bogato izvezenu na prsima i na irokim rukavima, nad kouljom zobun mrke boje (zobun je baljetak od darovca sa skutima i see esto do zemlje), a glavu zastire velikom bijelom okrugom, maramom. Odijelo nije bo gato, ali za to je esto novani nakit vanredno teak, a nosi se u gjenlanu i niskosniei, na pojasu i l i na kapi. e n s k a se nonja u srednjoj Bosni razlikuje time, to se ovdje nose dimije i samo stare e n e imaju mjesto dimija anteriju, koja im see do zemlje; onda se nosi krai zobun. kako u kojem kraju: eru. crven i l i smegj. Nakit je na glavi kao i u muhamedovaka. samo je tepeluk nalik na tanjur, kalkan (rojte) je bogatiji i esto sa zlatnim gombama, a oko jemenije marame oko fesa p o v j e a n a je silesija cvijea, sljoka (gjigja) i srebrenih pulja. H e r c e g o v a k a se e n s k a nonja odlikuje snijenom bjelinom. Zobun je kratak, kao i ferrnen; mjesto dimija se nosi t e k a bijela haljina od darovca, koja see do zemlje. U z a to se bogato kite novcem i kovinom. Osobita je oblika u razliitim krajevima p r e g a a . Najljepa je u Krajini, gdje oponaa mo tive s ilimova, te je opivena d u g a k i m roj tama. U srednjoj je Bosni jednostavna, u Hercegovini samo uska pruga iz smegje vune. U S p r e kom se polju nose ak i dvije pregae, sprijeda oprega, a straga za prega, doim se u Podrinju sva p r e g a a sastoji od uske pruge, opivene roj tama.
* *

I tako silazimo s visina sarajevskih opet dolje k Miljacki u ulice, pa e m o da pohodimo Guzi-Isinu banju. T u je sve novo i moderno, ali uredba je ostala kao u turskom h a m a m u " . Druga banja ima blizu katolike stolne crkve i ta je j o danas sasvim onakva, kakva je ne kada bila. A k o je g l e d a spolja, r a s p o z n a e s je od obine bolje k u e samo po tom, to joj se na nekojim e s t i m a krova uzdiu kubeta i to i m a veu kapiju. Na vrata, zastrta tekim zastorom, ulazi se u veoma prostrano i visoko predvorje. Uokolo na zidovima ima drvena Ijesa, kuda se uspinje na nekoliko stepenica, a razdijeljena je osovnim drvenini r e e t k a m a u nekoliko dijelova. U tim se odjelima svijet razdijeva. Z a siromaniji je svijet tamo pokriven pod samo ilimom. a gosti, koji su v i e g a s t a l e a i o kojima se po spoljanjosti sudi, da e bolje platiti, nai e u razdjevaonici i divan, a razdjevaonica se, ako se eli, m o e i zatvoriti drvenim r e e a s t i m v r a t a c i m a , U sre dini predvorja ima basen i vodomet. K a d a unigje gost u onaj kavez za razdijevanje, dade mu sluga iroku bojenu p r e g a u i veliku bijelu ponjavu, da pokrije tijelo. J o par papua tako zvanih n a n u l a " ,

koje se sastoje iz debelii drvena potplata i iz irokih kajieva. t o su o drvo prikovani, i ti si za banju opremljen. Bez nanula ne ino/.os nikako da b u d e , jer banja je popogjena kamenitim ploama, koje se ozdo zgrijevaju.

Staro jevrejsko groblje kod Sarajeva.

Novo doba u Sarajevu.


P ^ P ^ zapadu. A k o pogjemo j|Sy^>-^ od Gazi -Isine banje na Kilipoviev trg, doi e m o u Tereziju. T u je vojniki djeaki pansijonat, u kojem bosanski pitomci te inov nika i a s n i k a djeca stiu prvu nauku, da se osposobe za vojnike kole i kadetske zavode austro-ugarske vojske. Zavod ima i eksternat te je do sada veoma blagosovno djelovao. A k o pogjemo dalje, doi e m o uz vodu i krajem, gdje mjesto r u e v n i h koliba iznie nov grad, u prohladan pokrajak na K o v a i e . To mjesto ima za svakoga pivopiju (a koji to Nijemac nije) istorijsku v a n o s t , jer ovdje je rogjeno mjesto bosanskoga pivarstva. Pivo se je u Bosni brzo rasprostranilo. Hercegovina rodi izvrsnim v i nom, u Bosni se p e e iz ljiva ljivovica, obino laka rakija, no pivo se je moralo istom da uveze, pa da postane narodnim piem. U gra dovima je to polo za rukom, a zapoelo se je s pivom ve za osmanlijskoga doba. T k o danas uje, da u Sarajevu imaju tri pivare, koje su sada kao dionika pivara z d r u e n e u veliku radnju, t e k o e mu biti i da pomisli na nekadanji osmanlijski grad. A druge su se pivare osnovale u Mostaru, Banjojluci, T u z l i i t. d. i ak u malom V i e g r a d u podigao je malu pivaru neki Nijemac, koji je doao iz Srbije. No Sa rajevo je v e bilo pivarski grad prije ve to su se s grada zavijale c r n o u t e zastave.
n i l e m u u u e n a

^''^^-''J/|)^^

1 l

N e k i h petnaest godina prije okupacije osnovao je jedan promu u r a n jevrejin iz G r a d i k e , Feldbauer, prvu pivaru na K o v a i i m a . Sve se tada u s k o m e a l o ; kao da su se razrijeile sve vjerske veze islamske, a valija ogje kao prvi gost u pivaru te plati a o m punom

zlatnih lira to pie, sto ga kuran ne brani, I svi s t a d o e jedan za dru gim dolaziti, da okuse to megjuuarodno pie. Nastade g u v a u tije snim prostorijama pivare i pod vedrim nebom, i sve bi se narodno i vjerske raspre m o d a utopile u z l a a n o m j e m e n o m soku, da su se bosanski krani tako zadubli u ae, kao to muhamedovci. No sada dogje nevolja. Potok, to je dovodio vodu u pivaru, n a v r n u e u druga korito. Raspre se otegle, Feldbauer nije mogao da svri parnicu, pivara padne i njezin se osniva odseli. Sada se surva na ponosno Sarajevo s t r a n o doba, gdje nema piva. Tek kada se je u L u k a v i c i s onu stranu T r e b e v i a digla primitivna pivara, koja j o i danas postoji (pivo joj je bilo n e t o slino k o r u k o m u ,,Steinbier-u"), bude malo bolje. Onda dogje neki Slovenac, G e r d o u , i otvori godine 1870. nanovo pivaru na K o v a i i m a . Za pivopije sarajevske nastade sada zlatno doba. Danju su sjedjeli osmanlijski asnici i inovnici u prohladi K o v a i - b r d a , u v e e su dolazili razliiti konsuli i konsulski inovnici, a u nedjelju su se stranci, osobito iz Austro-Ugarske, kojih je prilino bilo, brinuli, da, se pivara ne zaboravi. A u pokladne dane orila je iz gornjih pm storija, glazba i sve, t o je bilo evropsko, vrtjelo se je tu u veseloj igri. Nijesu se onda dijelili po s t a l e i m a . S v a k i je stranac bio jednak, konsuli su lijepo ivjeli sa svojim zemljacima i sva je inozemna na seobina bila kao velika porodica, koja se je megjusobno pomagala, i zajedno se zabavljala. To su bili najsjajniji dani za pivaru na K o v a i i m a . Ustanak u Bosni i Hercegovini, to je trajao nekoliko godina, te i rusko turski rat p o m r a e i e gdjekada o v u lijepu slogu, no strancima je to opet slabo naudilo, a Krajina, Zupci i Sutorina daleko su bili od Sarajeva, s i a da se uz pivo b r i n e za pokolj na granicamaV Vojska, s t o j e pro lazila, samo je koristila pivari, ("as je tu bilo arapske, a s anatolske ili rumelske posjete. B r a a Arbanasi ugjo.e ovamo isto kao i bugarski Pomaci, a ni Nubijci nijesu zamjerili mrkomu v a p s k o m u " piu, o kojem prorok nije ni slutio. Ovamo su dolazili Mustafa A s i m i Mazhar paa, Hafiz i Osman p a a , lav od Plevne", pa, Sulejmun p a i . Sto se je proslavio svojim krvavim prolazom kroz Crnugoru i prolomom kroz ipku. Ovdje je pred svoju j u n a k u smrt kod Muratovice bio dnevnim gostom i melanholini Mustafa Delal-Kdin paa. Nikada nije ni s kim govorio. Moda je pomiljao na svoju otadbinu Poljsku, moda je slutio svoju p o g i b i j u ! Onda nastade okupacija! Carska vojska pregje Savu, a u Sara jevu se u s t a e spreme na otpor. Pokret se razbuktao. Niko nije mislio da, ide u p i v a r u ; Hadi L o j a je bio narodni vogj u glavnom gradu, davno se svijetli razhubnjalo, da k r a n s k a glava ne stoji vie v e
7

paru, a 8 dana su na dan u s t a e odlazili u Vranduk i Zenicu. Austro ugarski konsulat prisilili su v e 30. srpnja 1878., da izigje iz grada i da sa svojim zemljacima krene na Mostar u Metkovi. T k o g o d je mogao, pridruio se je karvanu tih iseljenika na silu, a med bjegun cima je bio i nas pivar s Kovaia. Kao i drugi trgovci samo je za tvorio zgrade i preporuio svoj imutak zatiti nebeskoj. Kada je Sa

rajevo palo i on se opet vratio, n a a o je razbijene pivarske tave i sve imanje poniteno. . . . Onda nastane zima. 1'ivara se nanovo otvori i z a p o e e onamo i t a v a h o d o a a po tadanjem jadnom putu, s rupagama i vratolomijama, s klimavim mostovima i blatom do koljena. Veseli su se asovi ovdje provodili, a kada padne n o n a p o m r i n a na

K o v a i e i gosti se veinom razigju, jer ih je strah puta, onda h i u kojoj od gornjih soba u o k u ostajalo cesto na okupu d r u t v o , d r u t v o , danas razasuto po svem bojem svijetu. . . . N a ljeto i z a toga ukrasila se j e b a a , uzelo se graditi, vojnika glazba stala svirati i U nedjelje je polovica Sarajeva navirala na K o v a i e . Danas to vie nije pivara, v e samo sladara d i o n i a r s k e pivare, te danas ni ne b i bilo u nedjelju onoga staroga veselja, j e r su nablizu kamenolomi i ciglane. T a k o mlagja civilizacija svagda prelazi stariju kulturnu epohu, ttO u Sarajevu ne treba da to ali, j e r ovdje u istinu iznie iz r u e vina nov ivot, a naslijedila je K o v a i e Aschenbrennerova pivara na Koevi. . . . U Sarajevskom polju i m a j o jedan Zavod, koji je u svem t a k o ""gjen. da mu danas i m a j o slabo premaca u E v r o p i . T o je nova z e m a l j s k a b o l n i c a . A k o pogje Koevom, to e ti odjedared med liem niskoga grmlja i d r v e a iskoiti pred oi kao neki grad od Ijetovnika, koji ni u e m nema onoga sumornoga oblija, t o se v e obino v e e uz pojam bolnice" u velikom gradu. B o l n i c a j e sagragjena med poljima i potokom u veoma zdravom kraju, od periferije gradske od prilike kilometar. Uinile su se tu nove ceste i zasadile se d r v e e m . A k o ustreba da se bolnica rairi, i m a mjesta, do mile volje. Izgragjena je po paviljonskom sustavu i decentralizacija j e u njoj sasvim provedena, jedino je zgrada za primanje poradi operaeijone dvorane spojena prekrivenim hodnicima u jednu stranu s h i r u r k i m b i j e l o m , a u drugu stranu s jednim internim paviljonom. Rodilite lei postrance od susjednoga paviljona i na najviem mjestu. Daleki pro stor med pojedinim zgradama i oko njih sav je p r e v r a e n u b a u , no nigdje ne idu nasade sasvim do zidova paviljonskih; svagdje ima tarac, metar u irinu, a pred ulazima se je ostavio jedan komad i nasuo se ljunkom, da se tamo iznose bolesnici u krevetima. Osim dvostrukoga reda d r v e a uza sve ceste nema u nasadama med paviljonima nika kvoga v e e g a d r v e a , koje b i s p r e a v a l o kretanje zraka, v e su t u same tratine, te vrtno grmlje i nisko d r v e e , iz kojega se je na raz liite n a i n e udesilo kao sjenice, da se tamo sjedi. N a v e i m i s t i n a m a zasagjeno je u m s k o d r v e e . Mrtvanica je ogragjena i s ceste i od bolnice. Kako su ovdje sve graditeljske i konstruktivne z a d a e rijeene, ne mogu da sudim, no moe se rei, da tu imamo pred sobom rad, koji odaje vanredno bogato tehniko iskustvo. Ljepota oblika, velika zamisao i izrada, te veliajnost cjelokupnoga dojma mora se gradite ljima priznati. O p r e n i m poloitim linijama, Bilhouettama, pojednako nagnutim krovovima i sumjernim zabatima postignut j e efekt, kakvoga m o d a nema nikoja druga gragjevina novoga doba.

Zemaljska bolnica u Sarajevu.

Izgrngjeno je tu zemljite od nekih 650U etvornih metara. U sredini je zgradu za primanje s lijepom izgradom sa tri zabata, na visu tornji sa satom i sa strane tri zabata. Trijemovi. to idu lijevo i desno iz srednje zgrade, stoje prilino straga i ulaze ovamo u interni, a onamo u hirurki paviljon. T i su paviljoni u k r a e n i izboenim zana tima. Suprot srednje zgrade stoji kua za lijenike, a u lijevu i desnu 8e stranu odvajaju kao piloni ostala etiri b o l e s n i k a paviljona, k u a za dvorkinje i usporedo sa srednjom zgradom tri ekonomske i razne gospodarske zgrade. Postrance je m r t v a n i c u i k u i c a za s a i g a n j e ; sa sjevera i s juga svuda kua za pazi kuu. Bolnica je u d e e n a za 250 bolesnika, U nutarnjoj opremi nje zinoj ima mnogo novotarija. Vrijedno je spomenuti kanalizaciju cije vima od kljaka uz osobite zalistke protiv plinova iz kanala. Kinica te voda za ispiranje i isplakivanje odvodi se zasebnim kanalima, a na svim u n c i m a i zaporima imaju zalisci, da se sprijei v r a a n j e plinova, Loe se bolesnike dvorane odunim reguliranim peima, kuda na cijevi ulazi spolja zrak, a ono i p e i m a od zemljanih ploa; u tri eko nomske zgrade griju parom. V o d a za pie i potroak odvojena je od gradskoga vodovoda i daje dnevno na svaku glavu 500 litara. Z a J'asvjetu se je uzelo elektrino svjetlo. Za kupanje se u paviljonima, s i m u banji, zgrijeva voda patentiranim p e i m a i tu je odma sprem ljena i baterija. U m i v a i stolovi, sugje, prevozne banje i stolovi za operacije dobivaju vodu iz rezervoarnih pei, koje su opet direktno spojene s v e i m rezervoarom; za ekonomske se zgrade grije voda u rezervoarima, koji se loe parom. J o bi s e m n o g o moglo pripovijedati, kako su osobito n a m j e t e n e prostorije za operacije, pa o izvrsno ventiliranim i prostranim bolesnikim dvoranama, o kuhinji, m r t v a n i c i , maceraciji u prosekturi, o b a k t e r i o l o k o j odaji, amerikanskoj ledenici sa hladnicama. ljekarni s laboratorijem i t. d., no dosta e biti i to smo spomenuli. Radi boljega s a o b r a a j a ide iz bolnice telefon u grad u novu poticajnu zgradu. Namjetaj je u bolnici gotovo sav iz stakla i eljeza. N o v a je zemaljska bolnica zamijenila staru vakufsku bolnicu, koja nije vie mogla da zadovolji sve veim potrebama. Razumije se samo P sebi, da slui svim vjerama, a za muhamedovce ima ovdje sasvim zasebna kuhinja. I o e m u Sarajevu da j o pripovijedam? 0 t r g o v a k o j koli i o izvrsnoj tehnikoj srednjoj koli, koja, je osnovana j o godine 1889. li o djevojakoj koli kod keri boje ljubavi? 0 novim dobrotvornim drutvima, p j e v a k o m drutvu, gospojiuskom d r u t v u , pukim kuhi njama i l i turistikom d r u t v u ? Svoga ima u bosanskom glavnom gradu,

a k se je osnovala i d o m a a narodna banka, koja prima z a t e g j e n novac i do sada jako blagodjetno djeluje. P r e d dvije godine osnovala se je i p o v l a t e n a z e m a l j s k a banka za Bosnu i Hercegovinu s osnov nim kapitalom od dvadeset milijuna kruna. Razne tedionice, to su po zemlji nastale, korisno su se dojmile naroda, koji nije ni znao da uloi svoj novac na dobitak, osim trgovaca, koji su se bavili kajiarstvom. Osobito tedionica u B r k o m razvila se je u jak novani zavod. Privatne su gradnje u Sarajevu, koje po popisu s t a n o v n i t v a od godine 1895. ima 41.173 stanovnika, veoma u e s t a l e ; no to je i veoma potrebito bilo. jer n e s t a i c a stanova bila je za evropsko s t a n o v n i t v o po stala pravom nevoljom, a stanarine su se stra no popele. Osobito je

Turistika kua na Trebeviu. vrijedno spomenuti gradnje mirovinskoga fonda zemaljskih inovnika,, koji i na Didikovcu gradi itav grad od k u a na kat u ladanjskom slogu. Danas i m a u Sarajevu jedanaest cigljana, koje u krunim i u obi nim p e i m a ispeku godinje sve skupa nekih osamnaest milijuna cigalja. N a prvom tu mjestu stoji industrijalni zavod ininira Brauna, koji je godine 1884. sagradio prvu k r u n u pe u Bosni. U njegovoj se velikoj radnji peku u dvije k r u n e pei crjepovi i ciglje, izragjuje se gli nena roba i unci od fejanse, dalje ima pilana, radionica za parkete, gragjevna stolarija i tesarija. Svuda je bujan ivot i jak promet, koji se i z r a a v a u sve v e i m brojkama gradskoga i zemaljskoga p r o r a u n a .

T a k o L i svrili svoj put po Sarajevu. U z staru gradsku vijenicu popeemo se j o strmim puteljkom na Hrid. koga zovu i g r a d s k o m u m i c o m " . Spram Miljaeke ima ovdje na osamom tjemenu tornji z a izgled po k r a j u ; dalje gore dolazi na greben visova, to su uz M i l.jacku, i sada se izmjenjuju livade s v e i m i l i manjim d b u n o v i m a , a med njima po koje ogragjeno k u i t e idila u goletnim ordinarna. U z put u gradsku u m i c u i m a turska kavana, gdje se divna moka p e e . Pogled je odanle vanredno krasan.

Meteoroloka stanica u Bjelanici. A k o pogjemo tako zvanim Appelovim putom, to se desno i z a vijenice uspinje u brda, d o s p j e e m o za podrug sata na V e l i k u kapu, iljast vis, odakle je krasan vidik. Dalje se dolazi u guduru potoka Bistrika, kojom se dijeli T r e b e v i od brda, to su pred njim. S V e l i k e kape ide j a h a i put na v r a k T r e b e v i a , 1629 metara na morem. Iz grada se valja onamo penjati vie v e etiri sata. Na koncu se puta prolazi u m o m i livadama s gorskim rastlinaraa. S T r e b e v i a je na

sjever 1 na zapad vidik gotovo beskrajan ; s j u n e se strane raza stire visoku ravnica juhorinska, opasana odasvud umovitim brdinama. Uz iljasti vrhunac Krnora kod P o e nadovezuje se ogromni valoviti Volujak, masivni Maglio, lomni greben Treskavice i obrisi Bjelanice. U daljini se vidi po vedrom danu i troglavi vrak Durmitora u Crn ojgori. N a sjever i na istok b a c a oko na mrke u m e Romanje-planine, 8 kojom e m o se u daljnjem putovanju j o poblie upoznati. Turistiki je klub sarajevski sagradio na T r e b e v i u kuu za sklonite i za put nika je najbolje, ako se obrati klubu prije v e to e ovamo. Sii se moe i drugim putom, obronkom uz lijevu stranu potoka Bistrika. Ovdje m o e j o jedared da se nauije gledajui pred sobom sve Sa rajevo i da si za vijek uvrei u pamet tu divnu sliku. Dalje je vrijedno preporuiti putniku j o jedno mjesto, odakle je veliajan vidik. T o je m e t e o r o l o k a stanica na vrhu Bjelanice, osno vana godine 1894. Visok je taj vrh 2067 metara, a stie se onamo sa stanice P a z a r i a na eljeznikoj pruzi a r a j e v s k o - m o s t a r s k o j j a h a i m putom za, nekoliko sati. I m a ovdje i soba z a turiste. T a je meteoro loka stanica jedina na balkanskom poiuostrovu. Odavde je vidik kao malo s kojega vrhunca u Bosni. V i d i se daleko u Crnugoru i novopazarski p a a l u k , da ni ne spominjemo krasnih slika bliega bosanskoga gorskoga i u m s k o g a svijeta. Iz llide i l i iz sela Hrasnice dolazi se na konju ili pjeice r o m a n t i n i m putovima na Bjelanicu, no za taj put treba dva dana.

Biser Bosne.
ko se pravo rekne. Ilide, kako je blizu Sarajeva, mora se i smatrati njegovim dijelom. Z a kupa line sezone od 15. svibnja do 15. rujna, no i ranije i docnije, ide onamo svijet kao na kakvo protenje i vlakovi lokalne eljeznice, to gotovo bez prestanka, onamo voze, obino BU puni. eljeznicom se vozi petnaest a s a k a , a kolima, sat. Lijevo i desno ide ti pogled preko polja i livada na gorske obronke; ljetni kovci muhamedovske vlastele izmjenjuju se s manjim seljakim ku a m a , koje su ovdje v e na evropski nain. Sa zanimanjem e da motri, t a se je sve na Sarajevskom polju osnovalo. Lijevo lei poljo privredna stanica Ilide i l i Butmir. B u t m i r je na svjetski glas iziao rudi t a m o n j i h neolitskih nalazaka. kojima su se evropski uenjaci za divili. Opisani su ti nalasci veoma opirno u Glasniku zemaljskoga muzeja. Poljoprivredna stanica butmirska cijela je skupina od kua. U gospodarstvu imaju dvije staje s ambarima i a r d a c i m a , mljekarna s ledenicom i parnim kotlom, aparatima za, p o d u i v a n j e krmo. rezer voarima z a vodu i t. d. Z a inovnike i d o m a e ratarske pitomce Bagra

gjena je lijepa kua, da pitomci vide, k a k o zapravo treba da stanuje, kada se po danu n a p a t i i naznojit. Iz ove i iz drugih poljoprivrednih stanica, od kojih e m o se, dok bude zgoda, na nekoje j o svratiti, imaju da izlaze pioniri, to trebaju da uzdignu Bosnu na vii gospo darstveni stepen. No ovdje se osim pitomaca p r a k t i n o p o d u a v a j u i odrasli s e l j a c i ; nabavlja se a i badava i m se daje stolca za u k r t a vanje, mdllthalske, vvippthalske i l i ugarske krave, plemeniti volovi i poglavito bolji plugovi, koji imaju da istisnu dosadanje pretpotopne

Seljak sa Sarajevskoga polja. plugove. U z a to se nije zaboravilo ni vrtlarstvo, te u llidi-Butmiru ima pristala vrtlarska kua, rasadnica i vrijedna naprava za oroavanje vrtova s povrem, Stanici je za njene proizvode dobar kupac banja Ilide i Sarajevo. Maslac i mlijeko, koji su nekada bili veoma rijetki u Sarajevu, danas se odavde svu silu razailju. Dalje na vonji o p a z i e m o blizu stanice Ilide nov znak napretka: narodnu osnovnu kolu i k u u za uitelje i uiteljice. Obadvije su k u e veoma ukusno sagragjene u slogu renaissance. k o l s k a zgrada

Ilide.

ima odio za djeake i zaseban odio za djevojice. U svakom su odjelu dvije velike razredne sobe. Kako je ta kola namijenjena i kolskoj djeei iz Sarajevskoga polja, to su se za djecu, kojima je dalje u kolu, udesile sobe, da se sklone, te kuhinje i s m o n i c e . T e k to se je ta interkonfesijonalua. kola otvorila, stala j u je odma pobagjati preko 100 djece. ' Prije v e to vlak dolazi na stanicu, prelazi m os tom eljeznicu i staje najposlije pred lijepim kolodvorom. T u smo u banji Ilidi, k a k e

ju j e stvorio dravni ministar financija Kallav. Vrelo su znali ve i Rimljani, te su ovdje uredili prilino kupalite. I z a osmanlijskoga se je doba, voda upotrebljavala, no uredba j e bila s tra no primitivna. Nad basenom j e bila prosta zgrada, po kojoj nijesi mogao ni slutili, da si u kupalitu. Z a konakovanje je bilo nekoliko turskih hanova, ali o udobnosti nije bilo ni spomena. Ja sam znao banju, kakva je jo onda bila. i u jutro onoga dana, kada se je na j u r i otelo Sarajevo,

19. kolovoza 1878., dok su topovi sa visina gruvali na grad i na u s t a e , kupao sam se j a s dvojicom drugova u Ilidi. Z a sat docnije jedan u s t a k i odio napadne u bijegu na Ilidu i sam nas je B o g spasao, da nijesmo sasjeeni. K a d a se je iza okupacije razvilo Sarajevo i stra noga se svijeta u njem naselilo, odrazilo se to i na Ilidi. Dr. Koetschet i jedan srpski trgovac, koji su je od zemaljske vlade uzeli u zakup, sa grade nekoliko zgrada i n e t o tamo urede, no svijet je sve vise u Ilidu navirao, sve bude tijesno i tako se vlada prihvati sama posla. Danas se m o e Ilide mirne d u e usporediti s boljim evropskim k u p a l i t i m a . Poloaj njezin u sredini krasnoga parka na obali eljez nice, ispod 1248 metara visokoga u m o v i t o g a Igmana ne da se nad maiti. Iz samoga parka ide promenada, duga 3 2 kilometra, s drvore V dom z a vonju i za jahanje na divna r o m a n t i n a vrela Bosne na pod noju Igmana. Mnotvo vrela neki kau, da, ih ima oko trideset, a drugi r a u n a j u i dvostruko slijevaju se i v e za nekoliko koraaju dalje sastavljaju j a k u rijeku. P o d krasnim starinskim d r v e e m ima turska kavana i tu m o e da se nauije prave gorske prirode. Iz Ilide se ovamo udobno dovozi omnibusom i jeftino, da ne moe biti jeftinije. N a kraju ceste dignut je i toranj za izgled. Divan je i izlet u muhamedovsko selo Hrasnicu i na vrelo Hrasnicu na gorskom obronku. umska, je to idila. N a vrelu je u d e e n o krasno mjesto, da otpoine. Za lovce opet ima na Igmanu j o dosta divljai, a podalje k a u da ima na njem j o i medvjeda. Nekoliko pitomih ima i u medvjcgjem kavezu u k u p a l i n o m parku. Tamo i m a u volijeri i golemih orlova i grabeljivaca. Godine 1893. udarilo se je rovati, te se je otvorilo novo vrelo, iz kojega izbija s n a a n vrutak. Z a 24 sata daje taj vrutak 13.800 hektolitara. V o d a i m a temperaturu od 58 C . i harakterizuje se po analizi dvorskoga savjetnika profesora dr. Ludvviga u B e u velikim obiljem (llauberove soli, hlorida, kalcija bikarbona i slobodne ugljine kiseline. Radi velike naravne topline te vode mora se z a banju udesiti potrebita temperatura te su se uinila dva velika basena za razhlagjivanje i onamo se ponajprije voda dovodi. V r e l o je u Ilidi po eljeznoj sadrim nalik na vodu vrela Ficoneelle u Civitavecchiji (54 C ) , te ide u najvrednija topla mineralna vrela. V o d a m u po hemijskim sastavinama nije zgodna samo za kupke, v e je veoma zgodna i za nutarnje upotrebljavanje. Za kupanje ima u I l i d i : tako zvana s t a r a banja" sa e t r n a e s t modernih kabina, u kojima i m a e s n a e s t kada od porculana; nova banja", otvorena 1. rujna 1893., i m a srednju zgradu s dva s i m e t r i n a krila i svagdje po jedan zajedniki basen i e t r n a e s t kada za pojedince.

Na trkalitu u Ilidi. Pred sjedlaonicom.

U d e e n o je tako, da se u jednom krilu kupaju m u k a r c i , a u drugom enskinje. Uz novu banju ima j o jedna banja sa est kabina za tmibamedovske e n e . Bez izrine naredbe lijenike ne daje se nikomu toplija kupka od 28 C. Ima ovdje i blatna banja, te je u d e e n a tako elegantno, kao to t e k o u ikojem drugom ljeilitu. K u p a l i t e u blatnoj banji ima dvije prostrane odlino uregjene e k a o n i c e , koje se i loe, dalje deset prostranih kabina sa svim potrebitim spremama i takogjer za loenje. U z dvije od tih kabina imaju i elegantni mali saloni. Treset, to se tu upotrebljuje, kopa se kod epa, te je po hemijskoj analizi dvorskoga savjetnika profesora dr. Ludvvigu izvrstan biljevni treset. N a koncu imaju u Ilidi i hladne kupke za plivanje s dvama velikim zasebnim busenima za enskinje i za m u k a r c e . Obadva su

Vrelo Bosne. basena nainjena od kljaka, a u d e e n a su i za plivae i za n e p l i v a e te i za djecu. Bistra voda iz eljeznice, kojom se opskrbljuju baseni, ima ljeti postojanu temperaturu od 1619 R. D a udopunimo, to spo minjemo o uredbi kupki, rei emo, da se tu m o e lijeiti i m a s a o m i elektrinom, prodaju se sve vrste domaih i inozemnih mineralnih voda, iz poljoprivredne se stanice dovozi svjee i kiselo mlijeko, te kravija i ovija sirutka, a tko eli da se lijei grogjem, dobiva dnevno najdivnije h e r c e g o v a k o grogje iz Mostrara. U tri velika hotela, Austria", Hunguria" i Bosna" sa 106 BOba za strance i salona ima dosta mjesta, a i inae i m a gdje da se na8

stani. T u su elegantne gostionice s terasama spram etalita, s pre krivenim hodnicima, kuglanama, stajama i s u a m a , u svako dobu i m a jeftine vonje, a magjarska k u p a l i n a kapela brine se za glazbeni uitak. Z a zabavu gostiju i inae se je obilato pobrinulo : croquet i lavvn-tennis, carroussel, m e h a n i n a streljana, ljuljake i t. d. ubijaju dosadu. Osobito je zanimljiva nedjelja u Ilidi; to je i najljepa zabava za sarajevsko stanovnitvo, nada sve onda, kada je na trkalitu, po sata od banje, koja od obiajnih konjskih trka. Z a te trke daje vlada prilino velike nagrade. Posljednje tri godine priregjuju magjarski i

U nedjelju poslije podneva na eljeznikoj stanici u Ilidi. austrijski jokevklub s evropskim konjima megjunarodne trke i strane novine donose o tom sjajne opise. Bosanac i tako osobito voli konje, a maleni je njegov planinski konjic d u r a a n , neumoran i svagda po uzdan, pa i na najvratolomnijim stazama. Stanicama za p r i p a u i d r e p a n o m u Sarajevu pobrinula se je vlada z a oplemenjivanje pa smine, smotrama nad konjima te nagradama pobugjuje se narod na konjogojstvo, tako da je do sada bilo izvrsna uspjeha. Osim trka priregjuje se u Ilidi i megjunarodno pucanje na golubove i lovovi s n a u e -

S e l j a k u Liiva u l i i u z i .

,,TJ zdravlje." Krani iz sarajevskog okolia.

nim sokolovima, onda narodne zabave s tombolom i vatrometom, na koje dolazi domni svijet iz svega okolia. Mnogo doprinosi dizanju kupalita i prisutnost supruge ministra K a l l a v a , koja od nekoliko go

dina probavlja sa svojom porodicom sve ljeto u Ilidi. Ovdje ona do ekuje odlinike sarajevske i bosanske i njezinoj je umiljatoj Ijube-

ljivosti polo za rukom, da i muhamedovske zono izmami iz njihove

zabitnosti.
No Ilide ae odlikuje j o neim, a to je jeftinoa. Hoteli su kao i sva banja svojina zemaljske vlade i samo se izdaju u zakup, te prama tomu oblast odregjuje cijene. Ima etiri vrste soba za strance : po 80 nov., 1 for., I V I for. i 2 for. na dan, skupa s poslugom. A k o se uzme soba za vie v e nedjelju dana, odbija se deset po sto. a za dulje vrijeme v e tri nedjelje dvadeset po sto od dnevne cijene. T k o h o e jedared da pozivi u kojem kupalitu postrance od izga e n o g a puta, a opet ne e da ostane bez evropske Jagode i udobnosti, neka skrene u Ilidu. U Sarajevo se stie lako i za jeftino novce, a za devet sati eljeznike vonje, pune divota, dolazi se na Ivan-planinu u Mostar i u r o m a n t i n u Hercegovinu, nekadanju u istinu krvavu Hercegovinu.

K o n a n a v i n j e t a : Crocus Vilmae (Fiala).

Podrinje.

ilo je to jednoga petka p o e t k o m mjeseca rujna, kada nas je fijaker, t o smo ga pogodili u Vejsila Sarajia u T a l i h a n u sarajevskom, izvezao na dva ila konja i z bosanskoga glavnoga grada. Krenusmo na jugoistok, u kraj, koji je nekada, makar i neplodan, opet bio kroz vijekove glavnim t r g o v a k i m putom u Novi Pazar i Solun. K a d a je Napoleon I. zatvorio kopno evropsko, s v a n u e najbolji dani za taj put, po kojem je moglo da prolazi samo tovarno i v i n e ; kolonijalna roba udari iz Soluna na Sarajevo, odande u Brod. a u kopnene zemlje ve se je dalje uvozila i kriomarila. Govorilo se je onda, da j e ta cesta posuta zrnjem od k a v e ; na svako e t v r t sata stajao je han i tu si grki i srpski trgovci o s n o v a e velik imetak. No kada je palo Napoleonovo gospodstvo, svri se i taj kopneni zatvor, bezbrojnih karvana tovarnih ivotinja nestade, hanovi i karvansaraji opustjee i p a d o e , i samo j o nekoliko krasnih esmi sjea te t i h zlatnih vremena. Danas ne t r e b a vie da se na konju uspinje uskim i tegob nim putom preko Alifakovca na lijevom brijegu Miljaeke. Danas ide nova krasna cesta desnim brijegom ispod grada, uz gostionicu. D a Rive, kuda Sarajlije idu rada na izlet, pa sve u brda i klisure. P o lako se penje put, dok ne stigne na Koziju upriju, remek-djelo turske gradnje. Dvije hridine, t o ovdje suuju Miljacku, uzele su se kao prirodni temelj i onda se je u jednom jedincatom l u k u preveo most iznad propasti. D a ne padne na most prevelik teret, ostavila se

je u svaku stranu l u k a po jedna okrugla rupa u gradnji, tako da most i svojim neobinim oblijem pristaje u divlji r o m a n t i n i okoli. D u boko se dolje u kamenitom koritu pjeni zelena M i l j a c k a ; s onu stranu rijeke ispinju se skoro okomito visovi T r e b e v i a i med njima ide od mosta samo kao mala pukotina, kojom se dolazi do tako zva noga Ivkina pokoja". Lomne hridine zatvaraju s desne strane cestu, koja se sada u dugim zavojima uspinje na visinu. T u i m a kavana s primitivnom b a o m , da se u ljetu izletnici odmore. A dalje, gdje se desni brijeg n e t o slabije penje, lei staro tursko groblje s golemim spomenicima, koji nijesu ukopani u zemlju, v e u donje ploe od

Kozija uprija kod Sarajeva. m e k e g a kamena. T o su ehitluci, grobovi m u e n i k a , gdje lee borci, to su za islam prolili svoju krv. K a o k r a n s k i spomenik te borbe uzdie se s druge, lijeve strane rijeke r u e v i n a Starigrad, koji se je (po Hoernesu) zvao nekada Hodidjed te je bio oko polovine 15. vijeka glavnim u p o r i t e m turske vojne sile. Odavde se je udaralo na Bosnu, to je j o bila podlona k r a n s k o m u kralju. Godine 1459. piu Dub rovani ugarsko-hrvatskomu kralju, du je kralj bosanski spalio veliki i n a p u e n i grad Hodidjed i sada opsagjuje tvrgjavu. Tada i l i j o i prije, kada se je uzelo s visine T r e b e v i a biti Starigrad i tako ga se otelo k r a n i m a , p a d o e islamski borci, to ovdje lee u e h i t l u c i m a .

Na vrku, gdje je stajao grad, stoje j o i danas na strmoj hridini podrtine od zidina. Obronci, kojima ide cesta, obrasli su u m o m i odma se tu vidi, t a koristi paska nad u m a m a , to se je u v e l a ; gdje se je nekada na veim prometnim putovima haralo po miloj volji, danas j e suma u najljepem redu. K o d hana Dervente uzmemo da malo o t p o i n e m o . Ovdje se odvaja nova cesta u Mokro i na Romanju-planinu. Promet je na cesti znatan; prestizavali smo k o l a z a kolima, sve natovarena branom, pivom, pa i e s t i m a od maina, a itavi karvani marve, nap r e n e najvie drvima i sijenom, kretali su u grad. U z ivotinje esto koja seljakinja, koja bi marljivo vrtjela vreteno, a opet pazila, da ivotinje u pravi mah silaze s puta. V r a t o l o m n i m stazama na lijevom brijegu Miljaeke penjali su se opori ovaca i koza i za njima djeca, koja su kao divokoze skakutala s kamena na kamen i u sav glas po i k i vala. H a n Derventa sasvim je pristalo svratiste z a koliju. a radnja mora da j e sjajna, j e r na vratima od staje visjelo je est ovnova, tek zaklanih. Handija je Hercegovac, koji si j e s druge strane ceste sa gradio v e za svoju porodicu lijepu kamenitu kuu na nekoliko k a tova i uredio zgodan vrt. Opet novo doba! Onda e m o dalje uz han Ljubogostu pa da ugjemo u divnu u m u od crnogorice, v e o m e u ogragjenu. S l i k a okolia izmjenjuje se ne nadano ; visokih pustih bregova nestaje i mjesto njih se javljaju za okrueni visovi, obrasli svuda gustom crnogoricom. U tom umiljatom kraju lei mjesto P a l e , gdje danas ljetuju mnogi Sarajlije. N a osam Ijenom humku die se kao kakav grad vojarna, a uz cestu stoje s obadviju strana zgrade kao vile u v i c a r s k o m slogu i esto j e koja lijepo na polu sakrivena u zelenilu. I engleski konsul Freemann i m a ovdje

Pogled s Pala na Romanju-planinu.

ljetnikovac Sve od

I m a t u d o b r a g o s t i o n i c a , d a ne o e d n i n i n e o g l u d n i . a biva kraj. N a han K a d i n i Gorovi stiemo u visinu suma raza-

i/van m j e s t a j o j e d n a m a n j a i s k r o m n i j a , no s a s v i m i s t a . ljepim 1050 m e t a r a na o b r o n c i m a V i t e z a , g o l e m a se h r a s t o v a

Han kod Pala.

Praa i Ranjen-planina.

stire u obadvije strane, a onda dolaze stoljetne bukve. U z Grobovieku pa uz potok P r a u

Tjesnac Prae. dolazimo na najvaniju stanicu izmed Sarajeva i G o r a d a , u P r a u , koja divno lei u prostranoj do lini. Dotle se je vrijeme pogoralo, udarila kia. i taman kada se je n a koija Muan zaustavio pred Gostionicom kod Andrije", nahrupi oluja kao poniamna. No mi smo se vec sklonili i u skromnoj no istoj gostinjoj sobi mogli smo da p r i e k a m o , dok se nebo ne smiri. Bio je prostrt stol za tro jicu a s n i k a s te stanice; gostioniar spremi j o i za nas dvojicu i brzo se mi upoznamo s asni cima, koji su nas veoma ljubezno, kao to gotovo svagda austrijski asnici, obavijestili o svem, to < smo eljeli. U njihovu d r u t v u proao nam je

odmor i prebrzo.
P r a a se sastoji danas iz nekoliko rpi k u a ,

Seljak u svagdanjoj odjei.

koje se razastiru uz potok, no kau, d a j e ovdje bio nekada velik grad ea 60.000 stanovnika i v e za bana Ninoslava spominje se u jednom spisu od godine 1244. kao biskupsko sijelo. uo sam, da u dvoritu r u e v n e damije ima jo jedan rimski sarkofag, ali ga nijesam vidio. No sre dovjenih grobnih spomenika s ornamentima i figurama ima ovdje sva sila boija. Najvei su spomenici po Asbothu podrug kilometra na jugoistok od P r a e na brijegu grada Pavlovca, pod kojim ide put

Odmor u poljskom radu (Pale). uskim tjesnacom. P a v l o v a k e r u e v i n e stoje na humku ispod klisure Vlake stijene na lijevom brijegu Prae. Grad je Pavlovac bio nekada glavnim mjestom u upaniji borakoj ( c o m i t a t u s Berec") i svojinom kneza- Pavla Radinovia, skupa s P r a o m , Dobrunjem, Ustikolinom na Drini, Vlasenieom, Olovom, a neko vrijeme ak i gradom Vrhbosnom. Novi in P r u a " zovu Pavlovac dubrovaki poslanici, to su godine

1423. pohodili Pavlova sina Radoslava. Godine 1550. grad je ve bio razoren. K a d a se je nebo opet razvedrilo, krenemo dalje po divnom cistom Siraku plodnim poljem uz P r a u i ukraj velike parne pilane. Onda

Vuci pred hajku na Ranjen-planini, odemo od rjeice, koja si pravcem na istok kri put u Drinu kroz guste u m e i gudure. N a a cesta zavija otro na jug i penje se u smjelim zavojima na Ranjen-planinu. Vi3ok je to greben s visinskim rastlinama. Ulazimo u vjeni spokoj guste hrastove i bukove u m e , 9

pogdjegdje izmijeane topolama, crnogoricom i na veoj visini brezama. D i v n i zvonii i vladisavka proviruju iz u m s k o g a zelenila, svuda lei orijako stabalje, svaljeno olujom, a nad njim v e buja nova vegeta cija. Pogdjekada se otvaraju vidici u dublje gudure i priinja ti se, kao da se svuda talasa kao neko zeleno more. Tiho je to i samotno mjesto, i dok nije ovim gorskim divljim krajem prodrla cesta, bio je tu znamenit zaklon za hajduke, te su starom prtinom karvani sa skup ljom robom ili samo uz vojniku pratnju. J a sam godine 1879. dvared p r o a o starom cestom i tada su me ozbiljno od toga odvraali. No bosanska je uprava uguila hajdutvo i danas p u t u j e ovuda sasvim sigurno.

Starac muhamedovac iz Gorada. Najposlije stigosmo na greben; pred oima nam puca prostrana ravna istina, obrasla papratom, a vjetar brije hladan kao led. - tu je Ranjen-karaula, u visini od 1196 metara. Pred nama je i veliko ogragjeno zemljite, na kojem vojena sila svoje dane boravi. Zabitno je to divlje mjesto, a opet mu ne e skoro nai premca u vidiku. V r a k se uzdie nad v r a k i svi su umoviti, a k D r i n i , koja se kao srebrena nit vijuga po dalekoj ravnici, s p u t a j u se u terasama. Ostrag, za rijekom, ispinju se gorske stijene jedna na drugu sa sve neobinijim i divljijim obrisima. Sprijeda su m r k a umovita brda, za njima goleme sive ustrmljene hridine, a j o dalje smegja stijena, kao da h o e da presijee obzorje. To je v e gorje na crnogorskoj megji, a za njim se visovi

i3i
blistaju kao snijeg, kao da h o e da smegje gorje pred sobom okite srebrenim sarukom: ponosne visine na a r b a n a k i m granicama, gdje ivu hrabri kipetari, kojima se v e na majinim grudima pjevaju pjesme o divljem boju, o vjenoj krvavoj osveti . . . N a a s a k se zaustavimo pred malom gostionicom, koju zaklanja brezova u m i c a . Pogledamo j o na sjever, na o t r e obrise Romanje-phmine, pozdravimo j o na jugu cara Crnegore, 9000 stopa visoki Durmitor, pa se onda otrim kasom povezosmo po golemim serpentinama u nizinu. Kraj je taj lijepo obragjen, svuda se vigjaju ljudska naselja i stada na pai, izili smo iz divljatine u civilizaciju. K o d hana Jabuke gutnemo iz Viktorova v r e l a " ; sve nam se nanovo javlja vidik na

Mladi muhamedovac iz Gorada. Drinu i na G o r a d e , to se je prostrlo uz nju, no put se je otegao i tek sat iza a k a m a stigosmo onamo. G o r a d e je d u g a k o rastegnuto mjesto i ima prilino novih gragjevina. Mi se austavimo pred hotelom Olehla", gdje nas kao stare poznanike vlasnikove najprijaznije doekaju i veoma dobro spreme. T r g o v i t e Gorade ima po popisu s t a n o v n i t a od godine 1895. 141)0 stanovnika, od toga dvije t r e i n e muhamedovaca. Mjesto je veoma p r o m u u r n o i ima u njem mnogo tvorniara, trgovaca i obrtnika. Jedna prffia tamo kazuje, da je u G o r a d u nekada bilo 18.000 k u a . Nema sumnje, da je to pretjerano, no na tom dugom j e z i k u uz iroku rijeku, gdje se d a n a n j e G o r a d e oslanja o strme u m o v i t e gorske obrouke,

moglo bi Liko stati pet i deset puta toliko kuca. Zna se, da je G o r a d e bilo u 15. vijeku jednim od glavnih t r g o v a k i h mjesta, dok su jo voj vode stolovali u bliskom Samoboru. To se je slabo promijenilo, i kada su ga Osmanlije osvojili. Godine 1529.31. bila je tu ak i tamparija irilskih erkvenih knjiga. Godine 1568. sagradi Mustafa p a a budimski mjesto n e k a d a n j e g a prevoza kamenit most na Drini. Drina, je ovdje iroka 150 stopa, d o d u e plitka, no opasna. Od toga su se mosta uuvali samo stupovi na bregovima, i etiri uzana stupa u est okova u rijeci. Svodove su strani povodnji ponitili. Sada s e j e izgradio nov most, most cara Franje Josipa''. Uz most je bio nekada velik karvansaraj, koji je gostoljubivo doikao trgovca s istoka i njegovu robu, im pregju rijeku. Razruio se je taj karvansaraj j o za osmanlijskoga doba kao i mnogo tota u ovim zemljama, a u zidovima, prostrane r u e v i n e udesile su se staje. Damije su u Gorudu neznatne, a ni u ariji n e m a nita osobita da vidi. Zanimala me je samo nova narodna kola, koja se veoma dobro posjeuje, i lijepa b a a uz zgradu vojnike posade. Novih gra gje vina ima mnogo i veinom su svojina domaih trgovaca, koji su doseljene trgovce davno nadmaili i sve im vie m u t e r i j a preotimaju. T a k o se t u e trgovci, a ne misle, da su to sasvim prirodne prilike, jer zemlja treba najprije svoju djecu da hrani, makar kako bolno bilo to iskustvo za stranoga trgovca, koji se je godine i godine poteno napatio. Nego danas mogu doseljenici jo vazda da se u Bosni prilino prometnu.

K o n a n a vinjeta:

tkalac

Iz G o r a d a u F o u .
uinimo izlet u F o u divnom cestom, to ide uz lijevi brijeg 3. Ima tek nekoliko godinu, da se je ta cesta i z g r a d i l a ; donde se je u vanu, prostranu i prometnu F o u sa sviju strana do lazilo samo tegotnim j a h a i m putovima. Danas se tuda vozi otrim I r i s o m . Najprije uz ljivike, u kojima je d r v e e tako gusto osuto tamnomodrim ljivama, da se skoro ni ne vidi l i e ; onda dolaze polja, zasagjena duhanom, i mnogo golemo orahovo d r v e e , no za udo na jodnom je polju bilo i lupina. Cesta ide ukraj Drine jednako uz visoke gore; korito je, u kojem t e e Drina, iroko i pjeskovito, a voda kao da je najnie spala. N a a je strana veoma iva, dobro obragjena, mnoga umiljata naselja proviruju iz svjeega zelenila. Zgrade su ovdje ve drugaije izgragjene; mjesto drvenih k u a grade se k u e od opeke i veoma je znaajno, da to biva skoro svagda tamo, gdje je na d u g a kim kanapima objeen duhan, da se sui, i l i gdje je j o u polju na struku. Nema sumnje, da je veza izmed duhanskih nasada i gragjevina. Seljaci stiu bolji dohodak, privikavaju kao to j e i prirodno - - uz vee potrebe i hoe da dolinije stanuju. K a k o je vano za Bosnu i Hercegovinu, t o se je sve vie stalo saditi duhana, vidi se po iskazu financijalne uprave za godinu 1894. Poreza na duhan upisano je te godine 4,606.000 for.. z a 6:20.000 for. vie v e prijanje godine. Nada sve se sadi duhan u Hercegovini i to osobito u trebinjskom, s t o l a k o m i ljubukom k o t a r u ; u Bosni oko F o e i Srebrenice. U Hercegovini se je na 2700 hektara dobilo 45.0011 dvocenti, te se je producentima isplatilo 1,800.000 for. Prave se od
1

Vinjeta n a colu: r e e n i c a i z kurana na sablji.

njega cigarete i duhan za ibuk, a ide najvie u Austriju i Njemaku, i sve ga se vie trai. D a ga se i u zemlji mnogo troi, sasvim je prirodno. K a k o se sagjenjem duhana lijepo zaragjuje, vidi se po tom, da se u Hercegovini najbre ostvaruje prelaz iz kmetstva u slobodnjatvo. Putom pregjosmo samo nekoliko mjesta: ovie, Mravinjac, Han Osanicu i varoicu Uatikolinu; zato amo uz cestu naili na razne male turske kavanice. kojima su valjda vojnici n a k r a b a l i na zidove ovakva umiljata i m e n a : Care Bertha", Cafe J u l i e " , Gate M i z i " , valjda u uspomeni na drage svoje u dalekoj otadbini. Ustikolina te se doimlje veoma prijatno i kao imuno mjesto. Ime je dubila Ustikolina od rjeice Kolone, kojoj je ovdje u e u Drinu. Kada su Osmanlije osvojili Bosnu, bilo je to znamenito mjesto, evala je tada zla-

Bosanske seljakinje

turska radnja, trgovina je bila razgranana, a u okoliu je bilo velikih vino grada, po kojima se j o i danas ona mjesta zovu Loze" i Vina*. B i l a je u Ustikolini kamenita crkva i temelji joj se j o vide. Odma do crkve radnici su, kada su gradili novu cestu, nali presvogjen grob i u njem ovjeije kosti. Narod veli, da su se tu sahranjivali monasi od one crkve. D a je ustikolinski kraj v e davno prije bio dobro n a p u e n , vidi se po velikoj mnoini pretpovjesnih grobova na Cvilinskom polju kod Ustikoline i grobova odma uz lijevi drinski brijeg, a za docnije doba po velikoj mnoini starih razruenih gradova u okoliu Ustikoline. U sre dini Cvilinskoga polja vide se temelji stare tvrgjave; to se mjesto i danas j o zove G r a d i n a " i l i i Cvilinski grad". U jednom h u d e t u (presudi), to se je napisao pred 150 godina za neku e n u iz Cureva, spominje se (Myron vit. Z a r z v c k i u G l a s n i k u zemaljskoga muzeja"), da se je parnica vodila pred mutesarifom Omer p a o m e n g i e m u Donjem O d a k u kod Ustikoline, te se po tom ini, da je u ono doba tamo mutesarif stolovao. U jednom starom fermnnu nazivlje se Ustikolina e h e r o m (gradom), a F o a samo ka sabom (varoi), te bi i po tom Ustikolina bila tada v a a n grad. K a d a je sultan Mehmed F a t i h godine 1463. d o a o sa svojom vojskom u ovaj kraj, sigje on s gore na lijevom brijegu rjeice J o a n i c e (desno od Drine) i tu se z a p o n e bitka s Bosancima. B i l a je to k r v a v a bitka i s obadviju strana pade mnogo vojnika i vojvoda, te su tu na bojitu i pokopani, T a d a je nastalo groblje na J o a n i c i s onim mnogobrojnim kamenitim nadgrobnim spomenicima, na kojima su uklesane jutarnje zvijezde, sablje, zastave, lukovi i strijele. Pripovijeda se, da je jedan turski vojvoda gonio n a j v e e g a bosanskoga junaka, Ivka iz J o a n i c e , sve do Cvilinskoga grada, pa ga tamo stigao i smaknuo. Gdje je Ivko pao. tu je i pokopan, a kamen, to su mu na grob poloili, j o se i danas zove Ivkov kamen". Ovaj se turski vojvoda opet vrati na bojite na J o a n i c i i tamo mu jedan Bosanac odsijee glavu. T o je bilo odma uz obalu. Ubijeni vojvoda pripovijeda narod uzme svoju glavu pod pazuhu i ode na desni brijeg J o a n i c e , gdje su ga i pokopali. N a kamenu, t o mu je metnut elo glave, i m a izdubina, iz koje svijet pije vodu, i kau. da svako, makar kakvu bolest imao, odma ozdravi, im se te vode na pije i na grobu se pomoli. Ovomu se ljeilitu" dolazi najvie u posljednji utorak pred Gjurgjev-dan. U ono doba. kada se je sultan Mehmed Fatih borio s Bosancima, ivjela su u Ustikolini tri brata, Miroje, Ljuboje i Dragoje Kujundi, i njihova je porodica bila najvigjenija u svem kraju. I crkva, ije smo r u e v i n e gore spomenuli, bila je pod njihovom upravom. Nekoji iz te porodice bili su monasi u Ustikolini, Foi i G o r a d u . Jedan od te trojice

brae - - drugi v e l e : mati ode sultanu u susret i prevede ga preko Drine u Ustikolinu. K a d a je sultan bio nasred rijeke, potone mu konj, te sultan r e k n e : Bu su derln!" (Voda je duboka!) Od rijei derln" kau da je nastalo ime rijeke Drine. Z a hvalu, to su ga preveli preko Drine, pokloni sultan b r a i Kujundiima spahiluke, dade im fermane i bujruntije. i od onoga se doba Kujundii zovu i Spahii. B r a a Miroje i Ljuboje prime islam i od njih kau potjeu begovi M i rii i Ljubovii. T r e i brat, Dragoje, ostade vjeran vjeri svojih otaca, ali ipak i njemu ilade sultan spahiluk i bujruntiju. Po tom su fVrmanu njegovi potomci, Kujundii-Spahii, sve do najnovijega doba uzimali desetinu u ustikulinskoj opini. K a d a su ona dva brata primila islam.

preseli se trei brat. kranin, u blisko selo L'gote, gdje j o i danas ivu njegovi potomci. Kujundii Spahii. Dvojica iz Te porodice, dva brata, pregjoe u Fou, pa su tamo od najvigjenijih gragjana i na glasu kao najvjetiji zlatari. K a d a je sultan u ao u Ustikolinu. ostavi tamo odio vojske pod Turbani E m i n o m , koji je, kako se pria, sagradio damiju u Ustiko lini. Odavde posije sultan strau spram d a n a n j e F o e , koja se je onda, kako kau, zvala Radovina. da vidi, t a je tamo. K a d a su se vojnici vratili, pripovjede sultanu, da su u onom kraju naili na mjesto, gdje i m a velikih vinograda i mnogo buradi (hepsi fui). T u r s k a rije fui" oznauje b u r e " , te tako k a u da je nastalo ime docnijemu gradu Foi. Drugi opet pripovijedaju, da je Foa dobila ime od mno goga voa, t o tamo i u okoliu izvrsno rodi. Na sjeveroistonom kraju g r a d i a Ustikoline uzdie se damija, izgragjena u godinama 866. do 869. p. Hidr., dakle odma u prvim godinama, kako je Bosna osvojena. P r a m a tomu ide ona u najstarije damije u svoj zemlji. Munara na desnoj strani zgrade sagragjena je kao i sva zgrada iz klesanoga kamena, te ima ispod eret'e (galerije, otkuda zovu na molitvu) uokrug fino izrezuckane stalaktitne ornamente: D a m i j a i munara pokrivene su olovom, predvorje cigijom. Kraj da mije i m a staro turbe, u kojem je pred 150 godina sahranjen Kadri Alajbeg engi. pradjed porodice engia, to ivi u Odaku, e t v r t sata od Ustikoline. Stanovnici ustikolinski pripovijedaju, da je jedared do ao nekakav konj na groblje i nogom probio pokrov toga groba. K a d a su Ustikolinci to opazili, odma dolete, da oprave grob. T o m prilikom nagju u grobu tri ploe, koje su tako postavljene bile, da su dvije stajale osovljene, a t r e a bila kao pokrov. Mrtvac nije dakle bio onako sahranjen, kao t o danas sahranjuju muhamedovci svoje mrtvace. Turbani Emin, koji je po narodnoj predaji sagradio taj hram, pokopan je, kako kau. na Presjeci. Presjeka lei podrug sata sje verno od Ustikoline, te je po prii dobila, takvo ime otud, t o je ovdje turska vojska p r e s j e k l a " bosansku vojsku Na jodnom ravnom nianu (muhamedovskom grobnom spomeniku), koji se gore zailjuje. vidi se polumjesec sa zvijezdom i nad njim spirala. Kau, da je to grob nekakvoga Tatarina i l i Persa. Stari su grobovi r a t r k a n i po gor skom hrptu; lijevo se vidi ravnica i malo jezerce. Med svim grobo vima, t o se tu nalaze, istiu se ljepotom dva g r o b a ; niani su i m mramorni, no polomljeni. N a jednom se nalaze ostanci napisa : . . . E m i r i livai herceg", t. j . emir ili namjesnik h e r c e g o v a k i ; od godine ima samo: S e n e tisa ve sittiue", t. j . godine . . 69. N a treoj

Btrani: ,,K:id intekalel merhumu ibni", t. j . preselio se je (umro) lju bljeni sin. K o m a d , na kojem je bilo upisano stoljee od godine i ime

pokojnikova oca, odbijen je od kamena. Stari Muhamed beg engi iz O d a k a pripovijedao je, da su pred e t r d e s e t godina, kada je on posljednji put bio na tira grobovima, spomenici bili itavi i da je

tada j o sasvim jasno proitao napis na jednom spomeniku. Kae, da je p i s a l o : ..Turbani E m i n " i godina smrti 869, B l i z u tih g r o b i t a ima i mnogo bogumilskih grobova s velikim e t v e r o u g l a s t i m kamenovima i ploama, no ni na jednom od njih nema ornamenata ni napisa. Svakako dokazuju ti ostanci iz starih vremena, da je Ustikolina negda bila vaniji g r a d ; danas je to malo mjestance, gdje se u velike sadi duhan. Nema kue bez zelenih struka, a na polju bujaju zelene biljke s golemim liem. Stanovnici su na dobru glasu kao vjetaci u sagjenju duhana, a sudi ga se u ovoj opini svake godine sve to vie. Ovdjenja su duhanska polja prave uzorne nasade. Iz Ustikoline dolazi za sat u znameniti grad F o u na sutoku e h o t i n e i Drine. V e na prvi pogled, dok se pribliuje gradu, voli

F o a n k a. ajno te se doimlje. S obiju sirana rijeke velike nove gragjevine, vojnike zgrade, kao da ulazi u k a k v u tvrgjavu. Nov eljezni most ide preko Drine i najprije se prolazi kroz vojniki tabor s ogromnim obranbenim utvrdama. Onda se vozi jednim dijelom arije, pokraj damija i d u a n a , uskim truskavim ulicama, te na koncu staje pred lijepom evropskom zgradom, hotel G e r s t l " . Preko puta od hotela ukusna je zgrada kotarske oblasti. Restauracija je sasvim kao beka, a kuhinja su i podrum, cla ne mogu biti bolji, samo nam se je tuio gostioniar, to je odregjeno, da se vojnika posada smanji, jer mu tim nestaje velikoga broja dnevnih gostiju. J a sam to pozdravio kao znak spokoja i reda u ovom kraju, koji je jo godine 1882. spadao u najbuntovnije i najnemirnije krajeve. Utvrde, i l i kako se ovdje na z i v l j u : o b r a n b e n e vojarne" uokrug grada po visovima prikazuju u

istinu ratnu sliku. Ovdjenji je svijet, kako je stisnut izmed Novogapazara i Crnegore, samo p u k o m i handarom u aki mogao da se laa mirna posla, ako v e nije i sam skakao na ustanak. S po e t k a ustanka godine 1881. i 1882. mala je posada, koja je tada bro j a l a samo 2 0 0 momaka, imala ovdje ljute borbe, i mora da je u Foi bilo zbilja tjeskobno, kada su sa sviju bregova, sto se kao zelen vijenac

Foi.

ovijaju oko grada, zahuktale vatre ustakih straa. Danas je to dru gaije i svako, 8 k i m sam se sastao, iskazivao j e svoje zadovoljstvo s dananjim prilikama. Kada sam se malo odmorio, zaputim se po gradu. Z a pravo je to h e r c e g o v a k i grad. no godine 188Q. odcijepljen je foanski kotar od h e r c e g o v a k o g a okruja mostarskoga i pripojen sarajevskomu okruju. F o u nijesam iz prijanjih vremena znan. pa sam razliku izmed neka-

danjega i sadnnjega doba spoznavao samo po novim zgradama i evropskim poboljicama. Bio je upravo vaarski dan, dakle lijepa pri lika, da se nadivim krasnim likovima g o r t a k a , t o ovamo dolaze sa Zelengore, pa a k iz Crnegore i Novogapazara. Gordo je to pleme, ti Hercegovci. V i t i kao jele i l i kao oni bosanski grabovi, ilavi kao da su i z eljeza ljeveni. ponosni kao rogjeni vojvode, s krasnim profilom j u n o g a Slavena, s orlovim nosom i sokoljim pogledom svaki t i je od njih slika i prilika pravoga junaka. U z a to im je odjea sila tjenja i pristalija nego li u bosanskih seljaka, a donekle i ia. J u n a k o m u njihovu obliju lijepo pristaje crna kapa bez oboda, obrubljena svilom, i obino s izvezenim grbom na crvenom poklopu. 1 e n e su im visoke i stasite, mnoge i prilino lijepe. Koa je na glasu radi svoje vunene i kone robe. a osobito radi svojih eljeznih radova. Nekada, dok su j o h a n d a r i bili svijetu glav nim orujem, bila je ta industrija r a i r e n i j a ; danas izragjuju jedino noeve s vezenim d r c i m a . Zato i m a u umjetnom obrtu divnih zlatnih i srebrenih filigranskih radnja, a u radionici, t o j u je vlada osnovala ovdje kao i u Sarajevu i L i v n u , p o u a v a nekoliko starih v j e t a k a mlagjariju u svim granama tako zvanoga foanskoga umjetnoga obrta". Glavni dio gradski lei s lijeve strane e h o t i n e , preko koje i d u dva drvena mosta. Nekoliko se ulica uspinje veoma slikovito uz brda, a na gdjekojim se starim k u a m a vigja osebujan gragjevni slog. S desne strane e h o t i n e lei nekoliko spokojnih m a h a l a ; ovdje su naj ljepe i najstarije damije u svoj zemlji, monumentalne gragjevine i z najsjajnije dobe osmanlijske, s olovnim krovovima, koji se o suncu blistaju kao srebro, s ogromnim kubetima i s munarama impozantne visine. Nada sve se istie Alada-damija, neke dvije t i s u e k o r a a j u od utoka ehotine u D r i n u . Ime Alada* (arena) dobila je ta damija po tom, to je bogato iskiena bojama. N a d ulazom i m a arapski napis, koji spominje, ko j u je sagradio i kada :
v

~*~'3 - \j}
>

r* "

C*lJ*\j
9

olyi-l

^ - L * oi.-'il - ^ ^ - M ^ Jjil^

^ ^t** **
8

KS'^

fj*^ " J ^ ^ i J ^ " ^y-$ \> 4J4jl i^~sb\ u j i *

Ovaj lijepi hram boiji, mjesto z a molitvu, sagradio je milosrdni Hasan, sin Jusufov, a neki nepoznati glas postavio mu je tarih (tarih oznauje vrijeme gradnje): Oj vladaoe svega svijeta, bilo ti ovo djelo po volji!" Godina je gradnje 977. p. Hidr. (1549. p. Is.) 0 Hasanu Naziru, koji je damiju sagradio, znade svijet jedino, da je bio elebija u sul-

tanovoj slubi i da se je rodio u selu Vakufu kod elebiea u opini tetimskoj. Kau. da je sve svoje imanje zavjetao toj damiji, te po lom i njegovo rodno mjesto nosi ime. Danas ima damija u tom mjestu samo dva kmetovsku i t l u k a ; drugo imanje kau da su pred dvjesta godina prisvojili rogjaci Hasan Nazirovi i drugi ljudi od njegove svojte. Desno od damije mi se drimo opirnog opisa u Wissenschal'tlicbe Millheilungen aus Dosnien und der Hercegovina", to ih iz daje zemaljski muzej sagragjeno je u veoma lijepom slogu turbe (grobni spomenik), gdje je sahranjen sin Hasan Nazirov Ibrahini, koji je umro j< za Oeva ivota. Na Spomeniku p i e : ..Ovdje poiva po ginuli Ibrahimbeg, sin Ifasana Nazir-Gelebije, umro g o d i n e . . . . (tu je odlomljeii komad kamena) i devet stotina." S j u n e strane damije ima dobro nuvau grob od bijela mramora. Tu poiva osniva Alada-damije. Turski napis glasi;

Pomou angjeoskom iskapio je gorku au, iz koje svako na tom svi jetu mora da srkne, i preselio se je iz doma bijede u dom blaenstva i zadovoljstva.: blagosoveni pokojni Nazir Hasan, sin Sinanov, koncem

mjeseca zilhide 960/


Prama tomu je osniva umro tri godine dana poto je damija

agragjena.
Visoki naslov elebija'', io su ga isprva sultani sami nosili, te i sva umjetnika i skupocjena gradnja dokazuju kako narod misli, da je osniva bio visoka i imuna linost. Zato sudi kadija l'oanski, [brahim ef. Muluvdi. da je Hasan Nazir bio sin onoga Sinana, to se iza osmanlijske okupacije dvared (na petom i na jedanaestom mjestu) spominje med bosanskim vezirima. Izmed toga vezira i Hasan Nazira lei razmak od 34 godine, tako te m o e lako biti. da je bio sin vezira Sinana i da je on onaj isti vezir, to se spominje kao sedamnaesti. Ko je i odakle je bio graditelj i slikar damije, no zna niko da rekne; a nema ni napisa, koji bi nas o tom uputio. Isto tako nema ni narodne pjesme o gradnji te damije, a predaja znade samo to, da je Hasan Nazir graditelje pozvao iz Azije. Glavna je ukrasa damiji minber" (propovjedaonica), nainjen u lijepom slogu iz bijela kamena. U srednjem polju (orta) na elu minbera ima polukruglja iz izglagjena a r e n a kamena sa smog jastozelenim i bijelim pjegama (valjda serpentin); taj je kamen pO narodnom prianju tako skup, da bi se z a novce, to je stajao, mogla odma j o jedna Alada-Damija sagraditi. 0 toj krugiji pripovijeda svijet jo i to, da se je nekada blistala, kao alem, dok je ruje jedared dodirnuo jedan nevjernik, a onda joj je odma ne stalo sjaja. Megju muhamedovcima se je uzdrala ova predaja o osnivau Hasan N a z i r u : Hasan je bio od siromakih roditelja iz Vakufa. Jedared se svai s roditeljima, te krene u svijet i bude primljen kod sultana. Tu dovri svoje nauke i postane kod cara nazir", t. j . nadglednik,

dakle lice. u koje su se pouzdavali. Nekoliko je godina ostao u dvorskoj slubi sultanovoj, pratio ga je na putu i u ratovima, pa kada je tako ve mnogo godina prolo i Hasan Nazir .stekao velik imetak, zamoli sultana, neka ga pusti, da se vrati kui i vidi mater svoju. Zamoli u cara j o i ferman, da smije u Foi sagraditi na uspomenu damiju. Car mu uslia molbu i Hasan krene sa tri pojasa zlata" na put u otadbinu. Putom ga etrdesetorica hajduka zarobe, svezu, otmu mu blago i dovedu ga u neki ban, gdje e da prenoe. Ovdje se hajduci izopijaju i pozaspu. Hasan Nazir rekne molitvu i onaj mah spadnu mu okovi s ruku. On se oslobodi, zgrabi svoja tri pasa zlata, uzjai konja i sreno omakne u Kou. Kada prispije onamo, gdje je danas Aladadamija, nagje svoju staru majku, gdje sui na suncu ito. Zapita je, kako joj je ime, a ona mu stane pripovijedati, da je imala jedinca sina 1 usana, pa se jedared s njim svadila i on otiao u svijet. Od toga a s a 1 nema mu ni traga ni glasa. Hasan Nazir zapita mater, bi li sada j o poznala sina, a ona od govori, da joj sin ima na ruci mlade; po tom bi ga lako upoznala. Hasan z a s u e rukav, pokae joj mlade na ruci i zapita je, poznaje li svoga sina. A ona ga zagrli i umre od velike radosli. N a mjestu, gdje se je to dogodilo, stane Hasan Nazir graditi Aladu-damiju. Graditelje pozove iz Azije, a on sam pogje u selo Viko, da potrai, gdje e lo miti kamen. Kada dogju u Vragolovo, p r e n o e kod Vranjae ispod stijene Sokolovie. 0 ponoi odlomi se blizu njihova noita stijena i kao grmlja vina sunovrati se na zorniju, tako da su se svi probudili i s tra no se uplaili. Graditelj ih umiri i rekne: Ne bojte se, damija e se pouz dano izgraditi, jer se je tu negdje blizu rasprsnula stijena, te nam je Bog tako otvorio kamenolom i pokazao mjesto, gdje da traimo kamen." Kada se razdani, otigju k onoj stijeni, to se je sruila, i nagju tamo odbijena kamenja, tolikoga kao itava kua. Sada stanu majstori odma da kleu one velike stupove, to i h etiri stoje pred ulazom u Aladudamiju, svaki 3 metra visok i 1,27 metra u obimu. Kada su stupovi bili gotovi, odvezu njih i drugo kamenje z a gradnju u Kou, preko gore P a a , kuda je nekada u stara vremena ila cesta, te joj se j o i dan danas vide na nekojim mjestima tragovi. Jedan kameniti stup, to se je onda isklesao, nalazi se j o i danas na podnoju Sokolovie. K a d a se je s gradnjom damije ve toliko uznapredovalo, da su glavni zidovi bili gotovi, dovikne hair-sahibija (dobroinac, dakle ovdje gazda, to gradi) neimarbai (graditelju), neka se uri i neka zapoinje dizati kube. Graditelj izmjeri sada zidove, dade jednu mjeru Hasan Naziru, drugu ostavi sebi, te pobjegne svojemu gospodaru. Godinu se dana nije javljao. Hasan Nazir estoko se razljuti na njega, to se je toliko vremena kanio posla, i kada se je n e i m a r b a a z a godinu dana vratio, htjede da ga dade ubiti. N o neimar ga zamoli, neka se samo za asak odsrdi i neka mu dade onu mjeru, to ju je dobio od njega Pred godinu dana. Onda i on izvue mjeru, t o je ostala kod njega, i izmjeri gole zidove od damije. Kada je to svrio, pokae gazdi, da su e zidovi z a itav arin snizili, jer su se u tu godinu dana slegli, pa e Hasan N a z i r u : Da sam onda po tvojoj volji digao kube n a svjee

zidove, damija bi se za koju godinu sruila; no dok sada dignem kube, ja sam ti jamac, da e damija ostati do vijeka, da ne m o e bolje." Kada su kube i munara bili gotovi, nasadi neimar na. krov od munare alem (vriku); onda si naini krila od dasaka i odleti s munare preko rijeke ehotine na jednu suprotnu ledinu, da se nita nije otetio. Kada je damija bila gotova i pred njom se j o pravio hodnik od stu pova, nagju jednoga jutra majstori ukraj ulaza velik crni kamen, to su

Sahat-kula u Foi. ga angjeli onamo metnuli. Taj kamen stoji j o vazda na tom istom mjestu, pa je i danas obiaj, da se ene na lom kamenu mole, kada boco o d Allaha tagod da izmole. Na glavnom zidu propovjedaonice (hudba) ima. kao to smo spo menuli, polukruglja iz zelena kamena, o kojoj kau, da je Hasan Nazir rekao, odma kako je damija dovrena : Iz ovoga se kanama moe sagraditi isto takva damija, ako bi se ova kada sruila ili se otetila".

No svijet misli, da je na tom mjestu ukopano i l i uzidano veliko blago. Na nutarnjim zidovima damije i m a pet velikih bijelih krugova s pro mjerom od 44 cm. Pripovijedaju, da je u ono doba, kada se je damija zidala, somun (hljeb kruha) U toj veliini stajao paru i da su graditelji naslikali one krugove zato, da se potomci sjete, kakva je bila jeftinoa u Foi z a ono doba, gdje se je zidala damija. T a nam damija pokazuje isti tip muhamedovskoga hrama. N a etvornoj osnovi stoje glavni zidovi, nad njima osmokut i na osmokutu kube. Spolja je dogragjena prizmatina munara. S a ela damije ima trijem s trima kubetiraa, to poivaju na zidanim svodovima i stupovima. Pred trijemom je, v e po obiaju, e s m a za obredno umivanje, a oko damije grobni spomenici. I nutarnja je uredba u d e e n a sasvim spram spoljanega oblika. D o visine od 8,35 m. ispinju se l u k o v i ; ima ih osam, u obliku kolumbe. etiri su na glavnim zidovima i samo slabo iskakuju, doim ona etiri druga stoje med njima i idu poprijeko preko okova nutarnjega prostora. Tako nastaje na kraju lukova osmokut, koji odgo vara gornjemu osmokutu od damije. N a lukove, to idu preko okova, opiru se polukubeta, te se hvataju sa svake strane blinjih zidova i pre krivaju im kutove. P o d polukubetom ima u kutovima izboina od sige, tako da je sasvim h a r m o n i n o izveden prelaz gradnje iz etvornoga oblika u mnogokutni oblik i u lukove. Nad lukovima i med njima razapinje se osam pendentil'a, koji prelaze u kornie. T o je i osnova spo menutomu osmokutu, to nosi kube. T r i glavna zida imadu svaki po pet prozora, dva dolje u pravokutnom obliku, dva nad njima sa ilja stim lukovima i najposlije nad ovima j o jedan prozor, opet sa iljastim lukom. U etvrtom zidu, sa sjeverne strane, izlaze vrata, koja su ob rubljena mramorom. Osmokut i m a zasebice sa svake strane po jedan prozori sa iljastim lukom. Cjelokupni dojam damije, koja tako slikovito lei, kvari se na alost donekle krovom u predvorju, to se je tamo nainio, da se zatiti slikarije. Istina bog da je to bilo potrebito, no trebalo se je tako udesiti v e pred neko desetak godina, jer je slikanja veoma poslradala od nevremena i samo se po blijedim ulomeima vidi, da je tu jedared ra dila umjetnika ruka prvoga reda. Osobito na zidu uz obadvije strane prozora vidi se svuda majstorska izrada ornamenata. Srednji se dio oso bito istie otmjenim linijama i vjeto razvrstanim o b l i c i m a , bujnima no opet ublaenima elegantnim razregjivanjem. Nigdje da je kompozicija nedotjerana; prirodno i neprisiljeno idu linije. Friz, izragjen u istom l o g u , obrubljuje srednji dio i stvara umiljat prelaz izmed srednjega ko mada i spoljanjega dijela, plonog ornamenta, to slikovito obrubljuje nutarnju est s frizom. Taj je ornamenat laki i izlazi vie u pravcate linije, no i na njem se jasno vidi umjetnika ruka. Nema tu ni osku dice u oblicima niti prenatrpanosti. Sve je okrunjeno vrikom u obliku polukruga, takogjer plonim ornamentom. Sva izrada pokazuje, da umjetnik nije samo vladao kompozicijom ornamenta, nego je bio dorasao i z a tehniku izradu. ista i ispravna je risarija u konturi, nijedan Potez nije mehaniki kopiran, ak na najsporednijim se dijelovima po kazuje potpuno osjeanje za oblike. K a d a te se v e na ulazu umjetnika ukrasa tako doimlje, mislio
s

b i , da e se i u n u t r a n j o s t i d a m i j e isto t a k o z a d o v o l j i t i . N a a l o s t nije to t a k o . D o k j e s p o l j a n e v r i j e m e h a r a l o , u nutranjosti je v l a g a i d r u g a k o d a n i t i l a . D o j a m ti z a t o nije n i p o t o v e l i a j a n ; m j e s t o o r n a m e n a t a u bujnim b o j a m a n a l a z e se tu u l o m c i p r i j a n j i h d e k o r a c i j a i z m e d p j e g a i p u k o t i n a i L d. i d o k a z u j u n e r u z i u n i j e v a i i j e posljednjih generacija, koje su u p r a v o t u p i m r a v n o d u j e m g l e d a l e to h a r a n j e . P r o p o v j e d a o n i c a (minber) i z g r a g j e i i a je v i t a i u s p r a v n a u i s l o m s l o g u . N o k a d a b l i e s l a n e motriti p o j e d i n o s t i , n a l a z i se z n a t n i h n e d o s t a t a k a u i z v e d b i . D j e l o m i c e su ornamenti m a j s t o r s k i i mogu d a se n a t j e u s i s t o n j a k o m s l i k a r i j o m , no d j e l o m i c e su o p e t i po z a m i s l i i po i z r a d i s a s v i m n e z g o d n i . A r a p s k e n a p i s e u n u t r a n j o s t i d a m i j e d o n o s i m o , k a k o i h je z a p i s a o k a d i j a f o a n s k i . V r a t a d a m i j e i m a j u dva k r i l a i n a s v a k o m k r i l u po e t i r i p o l j a ; n a n a j g o r n j e m polju s lijeve s t r a n e i m a n a p i s : . . u d d i l u b i s s a l a t i k a b l e el l e u t i " , t. j . . . u r i l e se na m o l i t v u p r e d s m r t ! " Na d e s n o m k r i l u opet : a d d i l u b i t e u b e t i k a b l e el m e u t i " . t. j . u r i t e se s k a j a n j e m pred smrt!* Na z i d u i z n a d v r a t a s t o j i : v e innel m e s a d i d e l ' i l l a b fela l e d ' u m e ' a l l a h i e h a d e n " , t. j . . . d a m i j e pripadaju Bogu i z a t o ne z a z i v l j i t e uz A l l a h a n i k o g a drugoga I* N a d k u b e t o m : u l l e m a h dehale a l e j b a z e k e r i j a el m i h r a b e " , t. j . k u r a n s k a s u r a ali m i r a n " . N a v r h u k u b e t a ima, n a p i s : e s m a u l h u s n a " , t. j . ,99 l i j e p i h b o i j i h imena". N a u l a z u u p r o p o v j e d a o n i c u stoji r e e n i c a : s a m o j e j e d a n Hog i M u h a m e d j e njegov p r o r o k " . N a k o n c u d a s p o m e n e m o i rijei, t o ih je p r e d n e k i h d v j e s t a g o d i n a j e d a n porsijski p u t n i k n a p i s a o s p o l j a n a z i d u d a m i j e i s p o d s t r o p a : s e f e r kerdem b e h e r e b r i r e s i d e m ve l a k i h e i n ' i m a n d a j i n e d i d e m " , t. j . ..mnogo s a m p u t o v a o i u s v a k i sam vei g r a d d o a o , no n i g d a nijesam vidio m j e s t a k a o ovo !" Kada mosta na istinu sav Cafe Luft" je smo razgledali zrak) bile hram i p o s l i d u g o m c e s t o m uz r i j e k u s p r a m originalnu kavanu. ku bilo je napisano velikim sasvim pismenima, i u i kava u krmicama listova, te

C e h o t i n i , o p a z i m o s d e s n e strane v e o m a (kavana tu su p r o m e t bio pod vedrim nebom,

a k se j e kao

h a l a u vrtu. S v u d a zid su na k r a j u se

klupe i stolovi slikama

o k o B e a , a p r o m e t je vrta b i o je itavom ve veoma u

bio veoma iv. P i e je bilo j a k o i z v r s n o . Jedan oblijepljen iz i l u s t r o v a n i h bekim upoznadu s tadanjim glumaca. z e m a l j s k a se je No i u daljem je uredaba. med svud Na koritu vlada zapad pobrinula, od Foe, da na naelnikom

t a k o m o g l i P o a n i da

GrUblom i sa Kako se vlada putu u

silesijora spomenuo, obrt.

sam

o d r i foanski stvorila Kalinovik,

umjetni

okoliu

foanskom Zelengore i itelji bave pla se kou,

blagosovnih dubokom

ograncima

Lelije-planine lei m j e s t o J e l e , u k o j e m se od p a m t i v i j e k a k o a r s k o m radnjom. ninama glasovitu daju po k o e ovdje na Alpinski panjaci tisue i t i s u e (Jjalera godimice ovijih i kozjih

uokolo'po orijaikim k o a i te izragjuju u jeleku

plahoj v o d i

potoka

svoj zemlji, K a k o se j e u p r i j a n j e

doba svaka

industrija

Denaza (molitva za mrtvaca) pred damijom.

u Bosni radila veoma primitivnim nai nom, to nijesu ni k o a r e u J e l e u bile kadre, da se iza okupacije odre u pro metnom ivotu. Proizvodi nijesu bili spram modernih zahtjeva, trgovina sama udari drugim putovima i odjedared p r e a n u je dino privredno vrelo j e l e k o m u iteljstvu, koje se naravski nije moglo tako brzo da snagje u novim prilikama. Taj se je gospodarstveni nazadak sprijeio jedino time, to je na zemaljski t r o a k osnovana tvornica koa u J e l e u . T u ne samo da je svijet n a a o posla, ve su se dobro uporabile sirove koe, taj jedini izvor za privredu u pastirskoga naroda po svem gorskom okoliu. Poto se je najprije p o k u a l o , da se k o a r e zdrui u udrugu, sagragjena je godine 1892. erama tvornica, a godine je 1894. znatno r a i r e n a i u d e e n a za najnoviji nain proizvodnje. Ovamo ide i novi nain, da se koe iste od dlake zgrijevanjem, mjesto k r e o m kao prije, jer se je time dobivala v i n a slabije vrijednosti, a ovako se dobiva tako zvana zgrijevana vuna, 'foja je ista kao i ista vuna, striena sa ive ovce. Radnja se tjera p a n i m motorom od 130 konjskih sila. U najnovije se je doba uza to osnovala j o bojadisarna i apretura, a pokuaji, to su se inili, da se proizvajja galanterijska i luksusna koa, dobro su poli z a rukom. Tvornica proiivagja prije svega kou, uinjenu rujem, u svim vrstamn, togod prolaze, onda sve vrste sanjana, korduana, k n j i g o v e k e koe, gornje koe za cipelare, tapeeirsku i galanterijsku robu. Osim ovije i kozje koe zgotavlja se i turska dolmirana j a r i j a koa. Godimice se uini poprijeko oko 80.000 komada ovijih i kozjih koa, a to daje nekih 70.000 kilograma vune. Koe se kupuju po svoj zemlji v e pranu, v a a r s k o j cijeni, a po n a e l u se uzimlju samo koe izraslih ivotinja od t e k e sorte i starih preko godinu dana. K a k o Bosna i Hercegovna mogu da daju godinje oko 300.000 koa, pa ne samo da ih se u zemlji dosta treba, v e ih se i sa strane mnogo trai, to se s racionalnim kozarstvom moe postizavati lijep uspjeli. Govegja se koa dinas u J e l e u j o ne radi, v e se proizvagja jedino u Visokom i Travmku za o p a n a r e . Govegje se koe izvaaju sada u Italiju, Dalmaciju i Hrvatsku, pa kako se ini, da se njihova fabrikacija dobro isplauje, nakana je, da se doenije i u J e l e u stanu njom

baviti. J e l e k o j su koi strunjaci priznali vrsnou, te se u znatnoj mnoini izvaa u Austriju, a isto tako i vuna. Tvornica daje u svojem nutarnjem poslu rada skoro svim jelekim k o a r i m a , koji su se drage volje okanili svojega slobodnoga obrta, jerbo radom uz pogodbu nalaze u tvornici bolju zaradu. Dobav ljanje najvanijih materijalija za radnju, kao t o je k r e i ruj, stoti nama je ljudi dobro privredno vrelo. Osobito se skupljanje ruja koji u svem j u n o m p o g r a n i n o m kraju divlji raste, lijepo isplauje, j e r se tim mogu i djeca da bave. T v o r n i c a ga treba 20CK006 kilograma, a z a kilogram suha ruja p l a a se 4 novia. D a se olaka skupljanje ruja, osnovala je vlada osam s k l a d i t a ; dva su u guduri Sutjeske, dva na Humu kod Bastaha, dva kod P r e d r a j a i jedno u Beroviu. T r o k o v i za osnutak i radnju j e l e k e tvcrnice nijesu bili neznatni, no moralo se je to rtvovati, ne samo da se pomogne koarsti obrt. koji je s vremenom i s nezgodnim prilikama sasvim bio propao, nego da se i iz njega stvori krepka industrijalna grana, koja moe da ivi i da se takmi, a s i r o m a k o m u iteijstvu da nadoknagjuje iigubljenu privredu. Radosna je zato pojava, da radnja uspijeva i v e danas do nosi prilian isti dobitak. Od J e l e a ide j a h a i put divljim gorskim krajem na Z e l e n g o r u, gdje i m a alpskih panjaka, da ne mogu biti ljepi. Ovdje je ljeti idi lian stanarski ivot, a z a svijet, koji bi da otpoine, o\aj bi divni kraj bio zgodan, da se n i vaj carska no bi mogla takmii, samo da. ima ovamo boljega puta i da nije odsijedanje u hercegovakim se ljakim k u a m a gore v e rgjavo. N o kau, da e se izgladiti cesta iz F o e na Zelengoru u Gacko. Time bi se Podrinje najkraim putom spojilo s Dubrovnikom i s morem. Nego sve su te goiske staze pra stare t r g o v a k e ceste, po kojima je stotine i tisue golina iao robeni i osobni promet izmed Dubrovnika i istoka balkanskoga poluostrva. 0 tom su se v e velike u e n e rasprave pisale. Nas vie zanima na Zelengori sadanjost, a ta je ovdje zastupljena poljoprivrednom stani com, t o j u j e . o s n o v a l a zemaljska vlada. Stanica p^oizvagja i razailje ponajvie sir i maslac. I stanari prodaju u blinje gradove velike mnoine ovijega sira. Sav taj gorski kraj, t o se p r u a na j u g do crnogorske granice, na zapad na Leliju-planinu do U l o k a i na Morinje do Crvanj-planine na Nevesinjskom polju, a na sjever ide na Kaliaovik, te o b u h v a a tako zvano Zagorje i Treskavicu-planinu, bio je jo pred petnaestak godina zloglasno h a j d u k o leglo ; odavde se je najvie u s t a a nalazilo. U t i m skoro neprolaznim planinama i hridinama, u gudurama i m r a nim u m a m a bilo i m je dosta zaklona i zbjegovi. T u r s k a je vlast i-

ljala ovuda da se prokrstari, samo ako je sluajno ubijen koji otmjeni beg, a i inae je gorske junake" p u t a l a s mirom. T a k o se je uz drala ona h a j d u k a romantika, to se u baladama i narodnim pje smama veoma lijepo slua, no u zbilji je za svijet da B o g sauva,. Dananja je uprava unijela da zatre to h a j d u t v o , o kojem j o guslari pjevaju bezbrojne pjesme. Nije to bio lak posao, osobito kada je ustanak

godine 1 h a j d u k o v a n j u pridodao neku politiku boju. No vojska se je uvjetila, da razbojnike iznagje u njihovim gnijezdima, te da ih upokori i l i protjera u Crnugoru. Usred njihova kraja, u K a l i u o v i k u i u Uloku, osnovani su utvrgjeni tabori, a kada se je ustanak uguio, brinuli su se dalje oruniei, da hajdutvo sasvim istrijebe. S t r a t u m " kako je svijet po n j e m a k o m nazvao a n d a r s k e e t e , t o su od dobrovoljaca sastavljene, da krstare otkrie i najskrivenije zaklone;

ni oluju ni bora nije i l i s p r e a v a l a u dunosti, i hajdutvo se je tako korenito istrijebilo, da mu danas nema ni traga ni glasa. Besprimjerno vrsna a n d a r m e r i j a krstari su davno ve r a s p u t e n i brine se i z a to, da se u klici ugui svaki novi z a e t a k b a j d u t v a . Istina je, da se Bosna i Hercegovina danas broje u najsigurnije zemlje i da se putnik ni u najzabitnijim krajevima nita ne treba da boji za ivot ni za imutak. I to je jedno kulturno djelo, a u istinu nije najneznatnije!

N a megji novopazarskoga

JA

paaluka.

Iz F o e u pravo slavno z a v j e t i t e a j nie na granici novopazarskoga paaluka ide j a h a i put slabo ," *^Jrjjflj@!%* * naseljenim umovitim gorskim krajem sred nje visine. Isprvice ide put dolinom e h o t i n e , i--, no naskoro se uspinje / spram sjeveroistoka u brda, to ispunjavaju trokut med Drinom i ehotinom. U po puta Picea Omorica Pani. i/med F o e i ajnia, etiri sata od jednoga i drugoga grada, krasan je s gore P r e l u e sje verni vidik na mnoge hrptove, stijene i modre redove huma ka. Odavde ide uz rub duboke provalije v e l i a n s t v e n o m visokom u m o m . Orijako d r v e e , povaljeno preko puta, stvara ti esto visoke slavoluke, iskiene povijuama Sat ispred ajnia ide u desnu stranu prijeki put u p a a l u k u Plevlje. Pogled na drinsku dolinu odavde je prost, no hladan brije vjetar sa snijenih visova crnogorskih.

Tegoban je taj put, no naskoro e se tu izgraditi cesta, kao to ve i m a iz G o r a d a u Cajnie. T i m snio se putom vozili za posljed njega puta, te smo se iz F o e vratili u G o r a d e . Novim eljeznim drinskim mostom preli smo na desni brijeg i udarili cestom neko vrijeme uz rijeku, ukraj vanredno dobro obrngjenih polja i kroz ljivike. Onda naigjemo na cigansko naselje. U etiri jadne e r g e , sasvim izdrte, ivjela je itava d r u b a , opor goliave djece i nekoliko izglad njelih pasa dipalo je po rosnoj travi, a u kotlu iznad jake vatre zu j i l o je i brujilo. Nijesu navalili da prose, --- spominjem zato, jer mi se je to u drugim zemljama svagda s Ciganima dogodilo. U Bosni i m a nekoliko tisua Cigana, koji se ubrajaju med muliarnedovce, ali im je zabranjeno ulaziti u damije. Najvie ivu kao nomadi blizu sela, idu gdjekada na poljski rad, j o e e u koi j a e , i l i su kovai, a ene se bave v r a a n j e m , bajanjem i t. d. Gesto im zarada i nije potena, no u ope su na boljem glasu, nego li v e i n a njihovih suplemenika u k r a n s k i m evropskim zemljama. Glazba im je i u Bosni jedno od privrednih sredstava; sviraju po v a a r i m a i na velikim gozbama, ali njihova svirka ni iz daleka ne dopire do umjet nike igre magjarskih Cigana. Iza malo puta po dolini penje se cesta na krasne u m o v i t e vi sove. T u su bukove u m e , daleke i prostrane; med njima izmijeane orija.ke breze, kakvih na sjeveru ni nema, te mnogo orahovo d r v e e . Cesta je izvrsna i ide u strmim zavojima. Nekoliko se puta k r i a sa starim izgaenim j a h a i m i tovarnim putom, po kojem j o i danas, gdje je prei, idu e s t o gonii i pjeaci. Onda se s p u t a cesta u do linu Janine, koja izilazi iz du& boke gudure i oplakuje bujne l i vade. K o d hana Miljanovu s k r e e na istok k Drini. N a njenu uu lee r u e v i n e starinskoga slav noga grada Samobora na izboini Gostonj-planine, koja se u oba dvije strane strmo rui. N a polu

razvaljena kula, damija med gradskim zidovima i etiri bunara u hl ado v i toj peini, to su oskudni znakovi mjesta, gdje su nekada naj moniji vojvoda humski Randalj i njegov sin Stjepan ljetovali. K a o to i ime grada Sokola na sutoku Tare i P l i v e . tako je i ime grada Samobora, kada se je razruio, prelo na najblii vii brijeg. U selu se pria, da se je onda. kada je Samobor pao, desila u gradu najmlagja i vojvode Stjepana, te ona neprijateljima, kada su provalili, izjavi, da im se predaje u ruke jedino u svem svojem nakitu. Osman

Starac seljak iz ajnia.

lije joj zato puste malo vremena i uzmu straiti pred njenom odajom. No ona se o b u e u s v e a n u odjeu i skoi kroz prozor s visine gradske, da s m r u izmakne sramoti. A l i d u g a k a njena r a s p u t e n a kosa, koja je bila na kraju zlatnim dugme ti ma n a k i e n a , zapne o jednu stijenu i tako je djevojka lebdila u smrtnom strahu, dok kosa ne popusti i ona ne padne u dubinu. Zlatna dugmeta z a p a d o e na stijeni i za dokaz prii j o su se dugo vrijeme pokazivala. Vojvoda Stjepan ivi j o na nekoliko mjesta gornje drinske doline u narodnoj uspomeni; pria, to

se tako privija uz istorijsku d o g o d o v t i n u , s raznim je preinakama rasprostranjena po svoj Bosni i susjednim zemljama, Istorija pie Dr. M . Hoernes u svojima Dinarische Wanderungen" ne zna za cer vojvode Stjepana, koja je na Samoboru s k o n a l a ivot. No zato je Katarina, ena pretposljednjega kralja bosanskoga, poznata po svojem t r a g i n o m udesu, bila i Stjepanova i nje se valjda tie spo menuta pria. J e r u Prozoru u minskoj dolini, gdje su bosanski kra ljevi, kako se po ispravama zna, gdjekada se bavili, pripovijeda ta kogjer d o m a a pria, da su Osmanlije posljednju kraljicu bosansku opsjeli u t a m o n j e m gradu Studencu i da je tu kraljica poginula. U istinu je Katarina, poto je zaludno nastojala, da se odri protiv svo jega o c o u b i l a k o g a pastorka, pobjegla u Italiju pod zatitu papinu. U Rimu je kao duvna i umrla, te joj se tamo grobni spomenik j o i danas pokazuje u crkvi A r a coeli. Sa te stranputice v r a a m o se opet na nasu cestu, koja ide veoma slikovitim krajem. U hanu Soki (Velic), kuda ajniki Srbi idu na iz lete, stanemo te se u gornjoj sobici krmariinoj okrijepimo izvrsnom kavom. Onda tjeraj opet dalje, po malim mjestancima, ukraj mnogih samotnih kua, to divno lee na planinskim kosinama. D v a bunara uz put: F o n t e d Antonietta" i nadvojvode Josipa vrelo" sjeaju te graditelja te ceste. Svejednako uz Janinu, koja umi u dubokom ko ritu, ide cesta gorskim kosinama i tek sasvim pred gradom, gdje se u nizini nuz rijeku ukazuju vojnike barake, a gore na visini kubeta pravoslavne zavjetne crkve s golemim zlatnim krstom, vidi, da se pribliuje v e e m u mjestu.
1

a j n i e je po svojem divnom poloaju biser med mnogim bosanskim mjestima lijepa poloaja. Izgrngjeno je u visini od nekih 2000 stopa na gornjem rubu strme skoro okomito uvaljene gudure, u kojoj dolje u dubini umi rijeka. Odma prijeko, s onu stranu jaza, stoje impozantne stijene, okrunjene orijakim prastarim jelama. N a d njima se u prkosnoj blizini uzdiu u m o m obrasli vrhunci ivi-brda, a na j u g u se nad aj nie golemi goli iel ispinje dvared toliko, ko liko mu se podnoje uz Janinu die spram grada. Gornji su mu obronci bogato obragjeni i na sve strane isprekriani putovima. N a zapadu, izmed iela i ivi-brda, otvara se vidik daleko preko Drine u modru daljinu. G r a d je mogao samo gore da se razvija i lei pred tobom kao razmotan plastini plan. U samoj sredini stoje dva h r a m a : na visini pravoslavna zavjetna crkva, a u ariji, koja je najnia, znamenita stara damija. B i l a je nedjelja, kada smo stigli u ajniee, d u a n i su u trgo v a k o m kraju v e i n o m bili pozatvarani, no zato je bilo t u sila selja-

koga svijeta, koji je bio u crkvi na slubi. T a k o se je inilo, da se je taj g r a d i , u kojem ima 300 kua i nekih 1800 stanovnika, barem p o t r o s t r u i o . U jednoj pristaloj gostionici nagjemo odma nekoliko Srbalja, koji nam se ponude, da nas odvedu u svoju svetinju. ajnie je znamenito zavjetno mjesto za srpsko stanovnitvo iz Bosne, Herce govine, Crnegore i novopazarskoga p a a i u k a . I iz susjedne kraljevine Srbije dolaze na veliku gospojinu, dne 27. kolovoza (15. po st. kal.) hodoasnici na stotine. Tako je to bilo j o za osmanlijske vladavine, a danas, gdje je potpuna sigurnost i gdje k r a n e u vjerskim stva rima niko ne smeta, zavjetni su dani postali velikim narodnim s v e a n o stima. C r k v a je sa svojih e t r n a e s t limenih kubeta slinija turskoj banji, nego li crkvi, i samo po onim bezbrojnim krstovima, to su iza oku pacije podignuti, vidi se, ta je. Pravo zato pie Dr. M . Hoernes, koga se u stvarnom opisu zavjetne crkve drimo, da je ta crkva J e d a n od onih produkata novosrpskoga graditeljstva, kojima se mora uskra titi ast, da ih se kritiki osvijetli; znamenita je samo po tom. da j u je domai ovjek sagradio". Nad bogato islikanim portalom na isto nom proelju ima napis, po kojem vidimo, d a j e crkva plod hat-i-humajuma. Doznajemo iz napisa, da se je hoijom pomou zapoelo crkvu graditi u a s t Bogorodiinu dne 28. lipnja 1857. po doputenju veli koga, cara sultana Medida i po privoli h e r c e g o v a k o g a mitropolita Grigorija, a d o v r e n a je i posvetio ju je bosanski mitropolit Ignatije godine 1863., nadgledali su radnju iguman Antonije Posti, pop Tanasija N e k o m a d a n o v i , pop Josif T a n o v i i pisar pop Dimi trija Popovi, a napis je ispisao u gradu aj niu dne 15. kolovoza Petar Neimartodorovi. Graditelj i poslenici ovjekovjeili su se u spodobi primitivnih relijefnih kipova. Na jednom kipu pie irilicom, da je S t a n i a K r u l iz Ljubinja zapoeo godine 1857. hoijom p o m o u gradnju ove crkve Bogorodieine. Uza to se vidi osjedlan konj, koji preko neke prepreke s k a e k svojemu cilju. N u t r a n j o s t prostranoga toga hrama mjeavina je novih i sta rinskih dragocjenosti, bogato iskienih i sasvim praznili mjesta. Naj v e a je znamenitost prastara zavjetna slika Marijina, to se je do konca 16. vijeka u v a l a u manastiru Banji kod Priboja, a kada je taj manastir spaljen, prenesena je ovamo. Pria se, da je od ruke evangjeliste Luke, te vele. da je sasvim ista kao i druge dvije nje gove slike, to se nalaze na Svetoj gori i u Jerusolimu. Cajnika slika i l i pravije obadvije slike, jerbo je drvena daska s obiju strana islik m u prikazuje sprijeda Mariju s djetetom, straga krstitelja Ivana, bradata i sa z g v r e n i m palcem i kaiprstom na desnoj ruci. Koliko se m o e raspoznati, to su veoma stare vizantske slike, no ni iz daleka ti

da su izvrsne. Pod staklom se vide d o d u e samo pocrnjela lica, no na masivnim srebrenim i djelomice pozlaenim ploama ponovljeni su u basreliefu oni dijelovi slika, to su pod p l o a m a . Lijepo izrezuckatio s p r e m i t e za sliku, te propovjedaonicu i vladiinu stolicu, napokon umiljatu slikari ju na srednjem kubetu izradio je vjet grki slikar iz V e l e s a u Macedoniji za cijenu od 1000 dukata. Ikonostas, pregrada sa trima vratima, to po istono-pravoslavnom obredu odjeljuje oltarski prostor (templon) od srednje lagje u crkvi, sav je izvjean slikama razne vrijednosti i starosti. Slike su te oda brane iz mnogobrojnih zavjetnih darova prijanjoj manastirskoj crkvi. Vrijedno je spomenuti radi lijepe i fine izrade jednu sliku, to su je dva brata T a s k a l o v i a iz Novogapazara godine 1875. dovrila i poklo nila. Prikazuje smrt b l a e n e djevice Marije prama onoj prii, da je jedan lakomi .Jevrejin, kada je Marija sa smrtne postelje na nebo uzala, zgrabio njezinu kabanicu i nije j u p u t a o , dok mu nije arhangjeo (Javril m a e m odsjekao ruku. Stara zavjetna crkva odma je uz novu. T o je kao neka podrumska gragjevina, samo nekoliko stopa iznad zemlje, sa sasvim golom spoljanou i unutri s t r a n o zaputena. Na uska niska v r a t a c a , po iz ga enim vratolomnim kamenitim stepenicama dolazi u nekadanji hram, koji je danas kao neka ropotarnica. Istina je, da se je za osmanlijske vladavine u Bosni d o p u t a l o graditi crkve samo u nekim i to jako ogranienim dimenzijama, te su graditelji morali crkve da grade na pola u zemlju, da barem u n u t r a n j o s t i uzimaju dolinu v i s i n u ; nije se dakle moglo razvijati osobit sjaj, makar i bilo za to sredstava. No da se tako z a p u t u staru crkvu, koja je tolike vjekove okupljala med svojini zidinama pravoslavni svijet za najteih nevolja, koja je s lu a la a r k e molitve cijelih generacija za spas i pomo, e s t o i plamenite zakletve eta, t o su se dizale protiv krvnoga d u m a n i n a . pravo je svetogrgje i b e u s t v e n o s t , da cajnikim pravoslavnima nikako ne slui na ast. U stai'oj mranoj crkvi ima nekoliko starih stolova, sijaset zavjetnih darova, slika i starinskih knjiga, no skoro sve u sanducima, z a p r a e n o i izglodano da je strahota. U u v a l o se je od propasti samo prsno remenje iz trostruke koe, okovano sasvuda nijednim i srebrenim p l o a m a , sprijeda iskieno ahatima i l i a r e n i m kamenjem. T e k o je to remenje esto i vie v e kilogram, a za vjetni su to darovi, uz koje se vezuju krvave uspomene. Pravoslavne e n e . kojima bi Turci ubili m u a , opasale bi se takvim remenom, zatakle bi za nj h a n d a r i dva pitolja i onda bi se po obiajima krvne osvete uljali tajnim putovima, dok ne smaknu ubicu i l i koga od njegove svojte; na to bi remen davale kao zavjetni poklon a j n i k o m u manastiru.

Oko obndviju crkava ide nepravilna porta 8 kamenitom ogradom. U porti se nalaze prostrane manastirske zgrade s drvenim trijemovima. Bilo je to u d e e n o kao tvrgjava i zgodno za obranu, no u istoriji se ne spominje, da su domai muhamedovci ikada osobito uznemirivali ajnike pravoslavne. Satno nam je pripovijedao crkvenjak, da su dvije godine pred okupacijom doli T u r c i u manastir, te odnijeli i zapalili kakvih pet stotina kilograma pergamenata i knjiga. Dobro e biti, da toj prii ne povjerujemo, j e r s druge se strane tvrdi, d a j e nerazumno i neuko s v e e n s t v o samo pobacalo na s m e t i t e i t a v e sanduke polu sagnjilih rukopisa. K o zna p o p r e n u slabu naobrazbu h r i a n s k i h po pova i kalugjera, ne e se uditi tomu varvarstvu. Od zavjetnoga manastira, kojemu se sada dogragjuje toranj, s i gjosmo opet u donji grad, pokraj veoma lijepe narodne kole, kasine i pristalih vojnikih zgrada. I zasebna pravoslavna kola i m a ovdje v e odavna; u koli je uitelj i z j u n e Ugarske. Sada j o pohodimo damiju, t o j u je pred etiri vijeka sagradio Gazi Sinan p a a , slavni vezir bosanski, rodom ajnianin. Sinan p a a razori manastir Banju i dade u d o t v o r n u sliku Marijinu prenijeti u aj nie. T i m e j e , da nije ni slutio, uinio svoje rogjeno mjesto h r i a n s k i m zavjetnim mjestom. D a m i j a j e veleljepna gragjevina s kubetima, iznutra nanovo restauri rana. Hoda nas sam odvede u hram i objasni nam njegovu istoriju. Uz damiju i m a turbe Sinan pnino te grobovi njegove e n e i sinova. arijom t e e u uskom j a r k u ledena bistra gorska v o d a ; na kraju grada, na visini, i m a na jednom vrelu lijep moderni bunar, novovjeka gradjevina. P o svojem a r o b n o m poloaju, po svojim u m a m a i vodama, po svojem svjeem gorskom zraku Cajnie je kao stvoreno za ljetovanje i l i za klimatsko ljeilite. No takvi su planovi danas j o sanjarije.

Konana vinjeta:

p e a t despota Stefana n a z l a t n o j b u l i

njoguvoj.

novo-

pazarskom sandaku.

Iz Cajnia ide krasna cesta romantinim u m o v i t i m gor skim krajem u novopazarski sandak. S a n d a k je i danas pod osmunlijskom upravom, no

^-'ht^^SSj^^'^f

o l

' godine ISTO. o b a v l j a j u

iu

austro-ugarske e t e garnizonzonsku slubu zajedniki s tur skom vojskom. Poli mije, kao to se taj s a n d a k po Bosni obino nazivlje, zanimljiv je kraj. ne samo kao predjel. U d r a v o p r a v n o m , politikom, vojnikom i d r u tvenom pogledu ovdje su veoma osebujne prilike i vrijedno je ovamo malo zaviriti. Izmed Sarajeva i Plevlja ide dnevno pota, te je posjeta laka i pri jatna. Kada smo p o e t k o m mjeseca rujna 1870. pod generalom K i l i e m ili na zaposjedanje s a n d a k a , bilo je tu dabome sasvim d r u g a i j e v e danas. Cesta na granicu bila je do z l a boga rgjava, svaki cas bi koje povaljeno drvo pravi umski orija zakrilo put, a na bez brojnim je mjestima harao umski poar, a to se je nazivalo raskr i vanj em, da se zemlja uzmogne obragjivati. a r o b n a p r a u m s k a vege tacija ostala je i s t a ; i t a v e e se sate n a u i v a t i gledajui crnogoricu, a kola ti bez ikakve zapreke jure glatkom cestom na tursku granicu* na grebenu Metalki.

Ovdje zapoinje zajednika vojnika uprava, to e u d n o v a t o da te se dojmi. Austro-ugarska vojarna suouje se s osmanlijskom; uz barjak s polumjesecom ui osmanlijski carinski inovnik sa svojim zaptijama; gledaju, kako se ugarski vojnici vjebaju. T u je negda stajala samotna g r a n i n a karaula, no danas je izniklo itavo seoce 8 niskim drvenim k u a m a , u kojima trgovci prodaju sve, to treba jednoj i drugoj vojsci te i putnicima. Ovdje se pregledavaju putni listovi i uzima se carina. Oruje, uniforme i duhan za vojnike dovozi se iz Bosne bez ikakve carine, a za svu drugu robu p l a a se 8V2 po sto od vrijednosti. Z a Bosnu vrijedi spram s a n d a k a austrijski carinski tarif spram Turske.

Greben. Metalka. Ljeti je Metalka r o m a n t i n o i krasno z r a n o ljeilite, no zima je ovdje ljuta. N a 1000 metara visine snijeg rano zapadne, a, esto tu vjetar bjesni strahotnom silom. Onda moraju austrijski vojnici bez prestanka da r a z g r u snijeg i poti da p r o k r u j u put, posao, za koji Osmanlije naravski nije ni briga. ,,U ope moraju vojnici u ovim krajevima sve da b u d u : graditelji cesta i mostova, vojarni, utvrgjenih s t r a a r n i c a i vodovoda, umjetni vrtlari i b a o v a n i za zelen, p o t a r s k i i brzojavni inovnici, orunici i redari, kuhari i glazbenici, pekari i mesari, a uza to u zgodama i ratarski putnici-uitelji, koji s a n d a k i m iteljima korisne naputke daju." T a k o sasvim pravo sudi vojniki i/.vjestitelj lista Kblnische Zeitung", Mach, koji je u jeseni godine 1896. putovao tim krajevima i ne m o e da ae nahvali vrsnoe austrij-

skih e t a , t a k t i n o g a saobraaja njihova sa s t a n o v n i t v o m , ljubaznosti a s n i k o g a zbora i s v e o p e s r d a n o s t i . Rijetko zaluta koji evropski civilni putnik u ovaj kraj, no zato ljubazni asnici posadne vojske doikaju svakoga stranca tim veim predusretanjem. Nije se lako iupati iz toga prijatnoga d r u t v a , koje bi najvoljelo vjeite posjete. Od grebena Metalke kraj je sve goliji, docnije skoro i kr, no sve je dobro obragjeno. i to opet istom pod dojmom susjedne d r a v e . U straarnici Boljaniu treba opet obii zamku a s n i k e . Ima ovdje pola satnije, koja si je izgradila itavu malu tvrgjavicu, ali opet s d r v e e m i b a o m . 0 tom radu austrijskih asnika, kojim se vazda vezuje korist s prijatnou, pie Mach o v a k o : Onaj, to je prvo d r v e e zasadio, znao je, da mu ne e vidjeti cvata, a ko je zasijao prvo cvijee, znao je, da e ga se nauivati samo prve godine. P a ipak bi mislio, da je ovdje vladala samo jedna volja. A tako i jest. Samo je ta volja postojala i postoji i danas kod mnogih, a m o d a i kod sviju. I simbol tomu ima. Spram Boljania ispisan je na strmoj nizbrdici gola brijega. Tamo se itaju golema slova F . J. I., lijepo uklesana u bijeli kamen. Jednakost austrijskoga a s n i t v a u u s t v u dunosti, u ozbiljnom poimanju slube i veseljaci;om poimanju ivota upravo je ganutljivo, po gotovo kada se sjetimo one divlje borbe u gragjanskom stanovnitvu austrijskom, jer pred njima su daleki vidici, dok dolje u nizini svijet se guva i tezma. Gdjegod promatrao a s n i k e z d r u e n e d r a v e u ozbiljnoj i l i u veseloj zgodi, tamo e iznova pojmiti, da je Austrija samo u njihovu taboru. esto se u N j e m a k o j izrugavaju austrijskoj irokoj volji", no mislim, da nemaju pravo. Ovdje u Bosni, a osobito u s a n d a k u , trebalo je kremenitih ljudi, da se izvri, to se je u ratu i miru izvrilo. Ozbiljan je ivot ovdje za boijim Iegjima, a malo iroke volje* moe u saobra aju s T u r c i m a samo da koristi. K a d a bi u em mogli zavigjati naim austrijskim drugovima, to bi im tu prekoravanu iroku volju zavigjali." Boljani je bio nekada samotan turski han, gdje si se za n u d u mogao sirotinjski spremiti. Danas je oko s t r a a r n i c e izniklo malo mje stance. D o m a i ljudi i svijet iz prijeka ovdje su se naselili i ivu od vojske. Pogdjegdje vigja i kojega d o m a e g a ovjeka, gdje natuca n j e m a k i , magjarski i l i rumunjski, a po gradnjama i po ivotu v e se o p a a evropski dojam. Pogdjegdje, osobito gdje se opravlja cesta, naii e uz put na kavanu, koja se seljaka po cesti i vazda nalazi dobrih gostiju. A sada dolazimo na mjesto, koje nam je od godine 1879. ostalo u dobroj uspomeni, jer smo tu jedan dan otpoivali i u veselom se d r u t v u srdano pozabavili. T a b o r na G o t o v u i " zvalo se je to, a jedan

se je htm zvao han Kovao". Danas je G o t o v u a stanica carske vojske, koja pazi na sigurnost na cesti. Spram s t r a a r n i c e stoji k r m a , koja je takogjer pod zapovjednikom. Rano iz jutro ide patrola do pola puta u Plevlje, a druga do pola puta u Boljani, da doekaju potu i pripaze na cestu. N a v e e se opet vrate, to je ivot u Gotovui. Sve u du po nizbrdicama stie se na koncu u P l e v l j e , tursku T a s l i d u , koja se je za okupacijonoga rata proslavila svojim ratobornim muftijom, to je s dobrovoljcima bio krenuo na T u z l u . G r a d taj lei u dolini uz ehotinu, a uokolo su mu niski humci. Nekada je bio sasvim turski izgragjen, no danas su po njem rasijane pojedine mo derne k u e ; oko austrijskih vojnih zgrada iznikao je zaseban evropski grad i tamo si u gostionici Taslidi prilino spremljen. A k o nijesu a s n i k e gostinske sobe zapremljene, p o n u d i e tamo putniku strancu n a j v e o m p r e d u s r e t l j i v o u stan, a to je u svaku ruku prijatno. Izgra dila se je tu lijepa kasina, odakle ti ide pogled na sve mjesto, a u bai, koju je svaka nova pukovnija poljepsavala, ne bi ni slutio, da ti je blizu T u r s k a . Kasina nadomjestava ovdje a s n i c i m a i kuu i po rodicu, jer u o p e ne gleda se rado, a po nekoj zastarjeloj naredbi ak je i zabranjeno, da asnici dovode svoje gospogje ovamo u P o li mije. Izuzimlju se, kao to se ini, samo topski asnici, koji su stalno namjeteni u s a n d a k u . K a s i n a je bogato snabdjevena novinama, jelo je i pie to m o e biti jeftinije, jer kako Austro-Ugarska ne plaa nikakve carine za robu, to se preko monarkije u sandak prevozi, to je kraj niske osmanlijske carine cijena stranih vina i druge robe ovdje sila jeftinija nego l i u Austro-Ugarskoj. U z a to se j o p l a e u s a n d a k u isplauju u zlatu, a oenjenima se u r a u n a v a dvostruka stanarina, tako da je a s n i c i m a materijalni poloaj veoma dobar. I osmanlijskoj je vojsci ovdje bolje nego igdje u osmanlijskoj carevini. Dobri primjeri izmijenie navadnu nemarnost osmanlijsku i tako se ovdje vojsku u istinu uredno i s p l a u j e ; opskrba je dobra, a k i odjea je u redu. K a k o se osmanlijski vojnici koriste tim pogodnostima samo radi prisutnosti austrijske vojske, m o d a je i zato takav sporazum. No i sa svim oblastima i sa s t a n o v n i t v o m , koje je v e djelomice a r b a n a k o . skoro nigda nema neprilika. Osobito m u te 8 ari f plev a ljeki i ujedno osmanlijski vojni zapovjednik u s a n d a k u , Perik Sulejman p a a , koji na tom mjestu sjedi sve odonda, kako se je zajedniki zaposjelo s a n d a k , u svako se je doba odlikovao velikom t a k t i n o u . Z a vojsku, to ju Austro-Ugarska ima da dri u s a n d a k u , uglavljen je broj od 5000 momaka, no u istinu ima tamo samo nekih 2000 momaka. Osman lijske vojske ima u zapremljenom P o l i m l j u : dva bataljuna u Plevlju, jedan bataljun u Prijepolju, jedna satnija u P r i b o j u ; opet u svem

168 -

169
e s t o dolaze Osmanlije i u goste u kasinu, no b u n o m u se veselju ne odaju, j e r i h titi misao, d a ne mogu uzvratiti poziv. B l i e g a se drugovanja k l o n e ; j e r kao da to nije v i i m a po volji. Austrijski voj nici pozdravljaju svakoga osmanlijskoga a s n i k a , no osmanlijski vojnici ne pozdravljaju ne samo austrijske, nego a k ni svoje, makar da to propis iziskuje. P o g r i j e i o b i , ko bi u tom vidio i k a k v o slabo poti vanje. Musloman m i s l i : K a k o b i h j a , nii, smio da v i e m u tako su rovo nasrem u o i ! Z a r ga ne bunim u m i s l i m a i l i u efu, kada ga

n a j v i e 2000 momaka. Uregjeno nije n i p o t o tako,*) da bi u svakom zapremljenom mjestu bile razmegjene obadvije vojske, nego se izvan pravoga t a b o r a " , gdje stoje zapovjednici i oblasti i vei dio vojske, usred turskoga grada nalaze austrijske vojarne i zavodi. Sav z a u g j e n gleda anatolski vojnik-novajlija gizdave Ugre od druge pukovnije, gdje uz s v i r k u stupaju l o m n i m ulicama i na k o m a n d u : h a b t A c b t P uda raju po kamenju, kao da e da ga razmrskaju. Z a r vani se to ne svigjaV" zapitamo sijeda a u a , to si j e dao na ulici pokrpavati i z m e ,

te j e bosonog u a o uz i z m a r a . A on ni da trene, v e e samo: h e r memleketin adetine riajet e t m e l r . (Treba p o t i v a t i obiaje svake zemlje.) T o j e turska m u d r o s t ; druge p o t i v a j , no ne nastoj, da ih u p o z n a , a i n a e pazi me i p u t a j me s m i r o m ! A opet j e r a e n i T u r i n valjan i spretan, te g a m o e krenuti na bolje; dabome n a drugi n a i n , nego l i planovima o reformama uz zeleni sto. asnici osmanlijske posade polako su t o t a nauili o d svojih austrijskih dru gova. Samo u Stambulu vigjali smo tako lijepo odjevenih a s n i k a Zeituug, 1896.

napadam, da mi se zahvaljuje! A k o mi se j a v i , da me vidi i poznaje, ne u m u uskratiti pozdrav, t o ga i d e ! " T a k o nepojmljivi Osmanlija i austrijski asnik prolaze j e d a n uz drugoga, d a se ne poznaju. No v e s prvoga j e dana, kako se j e ovamo ulo, bio prilian sporazum. Bili smo spremni na otpor i kada ga ne nagjosmo do P l e v l j a , bojali smo g a se ovdje, j e r se je na jednom buinku na j u n o m kraju grada bila u a d o r i l a sila v e a posada nego l i d a n a n j a . Osmanlijski zapovjednik dogje sa a s n i c i m a u susret austrijskomu zapovjedniku Kiliu i preda mu prosvjed protiv zapreme, no i n a e se nije n i t a us protivio. Onda p r o m a r i r a m o cijelim gradom, s lijeva i s desna opko-

*) B o s n i s c h e N V i u n k ' r b n e f o , " K o l n i s c h o

U. p r o s i n c u

Ijeiii svijetom, koji nas je divlje gledao; veim su to dijelom bili A r banasi, j e r je bio vaar a ki dan. Poloaj nije bio nipoto ugodan. No dogodilo se nije nita i dok se je j o na polju i na dogled osmanlijskoga tabora odsluila sluba boija, odemo natrag na ehotinu, gdje smo se utaborili. Tamo nas je u zao a s bez prestanka kvasila kia. S a srpskim se je s t a n o v n i t v o m s a o b r a a j brzo otvorio, no z a udo su se u s a n d a k u upravo Srbi najmanje zbliili s austrijskom vojskom, makar da i m je istom njezinim dolaskom o m o g u e n duevni razvitak i n e p o m u e n rad. Ima tu razna utjecaja iz Srbije i Crnegore, no t i m ne e m o ovdje da se bavimo Osim jedne lijepe damije s visokom munarom n e m a u Plevlju nita osobita da vidi. ivot je kao u svakom turskom gradu, promet po ulicama svakovrstan. Sastaju se tu najraznoliniji narodni tipovi, i ko bi da izuava nonje, ovdje mu je dobra zgoda; a k i fustauelu tu e nai. Starina i m a m a l o ; sila su toga ponitile navale raznih na roda, a i osmanlijske vlasti ne volu, da im se zemlja p r e t r a u j e , kao to to ine geografi, arheolozi, etnolozi i drugi znanstvenici. K a k o ne mogu dobro da razumiju taj posao, strah ih je od toga kakve ne volje, te si tu svakojako pomau. Jednomu se je arheologu, koji je doao u Plevlje, dogodila tu, kako pripovijeda Mach, ova t r a g i k o m i n a zgoda: T e k o m mukom i iza dugoga piskaranja dozvoli na koncu konca osmanlijska vlast u e n j a k u , da stane kopati. Nagje on ljude, pokupuje orugje, najmi konje, i jednoga lijepoga jutra krene se sva ta e t a na put pod zapovjednitvom u e n j a k o v i m . U daljini se v i d i , gdje izniu za e t o m crveni fesovi zaptijski. Stigne e t a na mjesto; uenjak izmjeri daljine, uglavi linije, naini nacrt. Crveni su se fesovi pribliili. Na koncu je sve gotovo, radnici su razmjeteni i stoje s aso vima u r u k a m a ; uenjak zapovjedi, da se posao zapone, poto je j o jedared svima utuvio u glavu, da jako paze. Sada odjedared izniknu fesovi sasvim nablizu. Zaptije prigju: D u r ! Jasak!" (Stoj! Zabra njeno!) Uenjak se udi i smijei te izvlai iz d e p a pismenu dozvolu, to su mu d a l i ; ali a u zaptijski odluuje Salamunovim dostojanstvom: Znamo, efendija, da ti smije kopati, ali oni tamo" pokae rad nike nemaju dozvole i ne e kopati." I tako je i bilo. Jedino zasluni arheolog zemaljskoga muzeja u Sarajevu, dr. Karlo Patsch, godine je 1894., po nalogu muzejske uprave i snabdjeven potrebitim dozvolama od oblasti, snimio epigrafske i a r h e o l o k e spo menike toga kraja. Starine su u krajevima, t o su istraeni, u veoma jadnom stanju (izvjetaj u W i s s e n s c h a f t l i c h e Mittheilungen des bosn.herc. Landesmuseums", 4. sv.). S v a je s r e a , ako su dospjele kuda u damiju i l i mubamedovsku kuu. Tamo su barem u u v a n e od onoga

Kavana uz put u sandaku.

brutalnoga vandalizma, t o ih inae obino stie. Gdje se gradi, dov u k u se grobne ploe, relijeti i kipovi, razlupaju se, okljatre i metnu u zidove, i l i budu poloeni u prag i l i kao dovratnice u talu. Od ne koga su se vremena asniei zauzeli za te mukotrpne svjedoke ljepe p r o l o s t i ; t o se ikako moe da prenese, prenosi se u plevaljski tabor i tamo se s m j e t a v a u parku. Novopazarski je s a n d a k , kao t o se to vidi po ostancima, bio za rimskih vremena dobro naseljen, a italska je kultura i ovdje uda rila svoj p e a t na spoljanji ivot. Bilo je tu gradova, uregjenih po rimskom nainu, no u tim je gradovima, kao to i m se vidi po ilir skim imenima, bio velik broj staroga d o m a e g a s t a n o v n i t v a , koje se je vrsto dralo starinskih obiaja. Potivali su se rimski i istoni bogovi, pod kojima su se krili epihorski, i dizalo se je na rimski nain grobne spomenike kojoj Panto, Testo, Vendo i l i Tritano. Najglavnije je nala zite kod Plevlja tri e t v r t a sata daleko na potoku V e l e n i e i ; mjesto se to i danas j o zove Staroplevlje, a lei na poloitom plodnom obronku humka. t o se s p u t a od sela Komina. N a prilinom se ko madu razastiru po oranicama i livadama r u e v i n e . D a su te r u e v i n e rimskoga porijetla, dokazao je Hoernes; ovdje je bio rimski municipij S . . . , Kako mu je cijelo ime bilo, ne z n a se. Mommsen i Hoernes ovamo b i da smjeste Staneeli s Peutingerove table, a T o m a e k je ovdje traimo Sapun, to j u spominje Kavennas. t a je pravo, pokazae se tek onda, dok bude odlunih nalazaka. Z a sada se je moralo tim zadovoljiti, da se te posvuda razbacane a gdjegdje i uzidane nalaske oslika i opie, te se je to u Glasniku zemaljskoga muzeja" i uinilo. Odma za Plevljem izlazi cesta iz ravnice te se povlai krovitom stijenom. Onda presijeca tako zvano Ptiije polje, (to je bilo nekada jedno od najzloglasnijih mjesta u s a n d a k u , jer su ovamo udarali crno gorski Kolainci, no danas je tu sve sigurno) i penje se preko B u

ci, i kr. vojarna kod Gotovue.

binja-planine do Btraarnice Jabuke (1291 metar); odatle se naglo sputa preko 800 metara u dolinu Seljanice i ide uz tu rjeicu sve do Lima, onda otro zakree na sjever i ide uz L i m do l'rijepolja. Vidik je svuda veliajan, a to si blie Limu, visovi su sve umovitiji. Jabuka je jedina austrijska posada med Plevljera i Prijepoljera; ima tu jedna satnija. Nekada su ovdje Osmanlije taborovali u a d o r i m a , i mi smo tada gostovali kod zapovjednika j u z b a e . Danas je to prava kulturna idila i u d e e n o je kao park na ovoj zranoj visini. Sve su

Istoenc-pravoslavni manastir Svete Trojice kod Plevlja. posade s p o j e m telefonom, koji se smije upotrebljavati i za n e s l u b e n e razgovore, da se tako osamljene asnike ne ostavi bez ikakvoga sao braaja s drugovima,. Maeh u listu Kolnische Zeitung" pripovijeda, da su se a k i koncerti priregjivali telefonski, a 18. kolovoza, na rogjendan cara i kralja Franje Josipa, kae da se je telefonom dojavila narodna himna svima posadama, koje su bez glazbe. S Jabuke je divan vidik na desni brijeg L i m a i daleko tamo do sjevernih a r b a n a k i h gora, koje se ponosito i spi nj u u nebesku modrinu. Lijepa hrastova uma zaokuplja nam cestu s obad viju strana, s lijeva
1

Prijepolje u sandaku.

se otvara nska stjenovita seljnnska dolina ispod gustih umovitih v i sova, pred nama je ira brino obragjena dolina Seljanice, a u da ljini se svjetluca kao srebrena nit L i m , opkoljen strmim visovima. to

Most kod Prijepolja. dalje silazi put, to je bolje zemlja obragjena; svijet kao da je tu sav i m u a n , kue su po selima iste i prijatne, to se opet i m a pripisati stranomu utjecaju. Na koncu stigosmo na L i m , ponositu rijeku, to

12

izvire u c r n o g o r s k o - a r b a n a k o m n e m i r n j a k o m leglu kod Gusinja i onda u prostranom lomnoin koritu valja svoju vodu k Drini, dok je kod V i e g r a d a ne stigne. V e si prilino blizu Prijepolja, kada cijelo mjesto z a p a z i u svu duinu. Ponajprije nekoliko munara i na visini dvije kue, jednu op koljenu nasapom skrovite boje, drugu o k r e e n u bijelo. Ispod prve te k u e pozdravljaju, kao i svagdje u s a n d a k u , gdje je posada, bijela slova F . J . I., p o e t n a pismena cara i kralja Franje Josipa. Ovdje je tako zvana lovaka s t r a a " , najskrajnjija stanica austro-ugarske vojske spram istoka. U bijeloj je kui turska posada, nizamski tabor. Na lije vom brijegu rijeke iznikao je od zapreme austrijski vojniki grad, u k r a e n b a a m a . T u je zapovjednitvo, glavna straa, p o t a n s k i i br zojavni ured, bolnica, vojarna i magazini. Odavde ide velik drveni most preko L i m a na desni osmanlijski brijeg. N a mostu je iroka ka pija, a sa svake strane kapije k u a kao neka kula. T e su k u e nad kapijom spojene. S desne strane stoji osmanlijska, a s lijeve austrijska s t r a a . Prijepolje je za pravo samo jedna duga ulica, uz koju stoje s obadviju strana d u a n i i kavane. V e o m a je tu iv promet i j o se vazda tovarnom marvom podraje promet s jugom, sa Solunom, t. j . samo do najsjevernijih stanica m i t r o v a k o - s o l u n s k e eljenice. T a j o godine 1879. nali smo u Prijepolju u jednom srpskom d u a n u Dreherovo pivo u staklenicama, to se je onamo dovezlo na Solun. N a desnom su brijegu j o tri austrijske vojarne, bijeli", modri" i uti h a n " ; z a njima je L i m , na kojem j o ostaje malo mjesto za vojnike vjebe. D a se skrati sveza s drugim brijegom, i m a vojnika skela. Nie uz L i m lei kasina austro-ugarskih a s n i k a , prava njihova domaja u tom kraju, gdje ne mogu da imadu k u a n s t v a . Ovamo po zi viju osmanlijske a s n i k e , s kojima prijateljski druguju, doim se muhamedovsko s t a n o v n i t v o isto tako kao i srpsko veoma tugji. N e k i h e s t kilometara istono od Prijepolja lei u lijepoj dolini Miloeve stari znameniti pravoslavni manastir Miloevo, koji je neko liko stoljea leao r a z r u e n , i podor Hisardik. Ni jedno ni drugo nije sam mogao da pohodim, nego iznosim opis Machov, kojemu je godine 1896. polo z a rukom, da svlada sve zapreke, to mu ih je stavljao osmanlijski kajmakam, te da onamo otigje, i to u pratnji kajmakamovoj. Put onamo ide dolinom M i l o e v e ; i z a samostana, to umiljato izgleduje u u m s k o gorje, penje se s Miloeve uzbrdice. Brzo si u selu Hisardiku. Stanovnici, sami muhamedovci, v e su ae okupili i mrko motre doljake. Nije lak poaao za kajmakama, da ljude umiri. Ne e ni da uju, da bi putnike pustili na brdo, na kojem u visini caruje roman t i n a r u e v i n a nad m i l o e v s k o m dolinom. Istom kada se je gotovim

novcem objasnilo rijei kajraakaraove, pristanu oni. Strm puteljak v i juga se gore na lomim goru. K a o terase lee gradske zidine jedna nad drugom. Nekoliko dobro u u v a n i h kula, starodrevnih kao i bri dovi, nadvirnju se nad r u e v i n a m a daleko u dolinu. U jednom j a r k u lee dvije eljezne prangije, bombarde s dugoljastom b a r u t n j a o m i kratkom irokom cijevlju. ini se, da su iz e t r n a e s t o g a vijeka. e p njaka na njima nema, no zato se oko cijevi ovijaju o b r u e v i kao spi rale i na o b r u e v i m a stoje karike. Moda su ta dva stara drugara branila grad od Osmanlija, kada su iza bitke na Kosovu polju na svojem o s v a j a k o m pohodu skoro udarili i na Herceg-Bosnu. Rijetko

Potom uz pratnju po sandaku. je koji stranac pohodio staru tu veliajnu r u e v i n u ; i n a je kajmakam priznao, kada ne bi bilo putnika, da mu nigda ne bi ni na pamet palo, da odavde odozgora pregleda svoju oblast. Da iz Prijepolja u Priboj t r e u posadu i tako opet na bo sansku granicu stigne, m o r a udariti cestom uz desni limski brijeg. Cesta je ta pod osmanlijskom upravom, pa tako nije ni iz daleka dobra kao ona iz aj ni a u Plevlje, ali l a k o m se kolijom m o e tuda p r o l a z i t i ; osim toga brine se austrijsko vojnitvo, da se opravlja i da se uklanjaju zapreke. Sasvim uz L i m pruila se cesta, uz strme obronke, u gustom u m s k o m zelenilu. Kraj je kao stvoren za napadaje, ali osmanlijske i austrijske s t r a e obilaze po cesti, a s p o t o m ide pratnja.

Grad proklete Jerine kod Bistrice med Pribojem i Prijepoljem.

S putnikom se ovdje postupa kao s p o t a n s k o m poiljkom. Dva momka sprijeda, dva momka i vodnik straga, pa tako ajde gradom. Na kraju grada povorka staje; vodnik komandu je : l a d e n ! " (puni) i s dvadeset metaka u puki odilazi se uzbrdice u u m e limske. Domai svijet gleda, kako se austrijske p u k e pune, i nema sumnje, da to i trebaju da vide. T i m je z a j a m e n a na cesti sigurnost i niko se ne sjea na padaja. Xo Opreznosti ne smije na O&rhanlijskom zemljitu nikada da se m a n i . U samim se zavojima s p u t a cesta k banu Bistrici, gdje potok Bistrica utjee u L i m . U z potok ide j a h a i put u Novu V a r o . U kraj hana lei osmanlijska s t r a a , Arbanasi, ljudi kao gore. N a visokom Vrhuncu uzdie se r a z r u e n i grad proklete Jerine. Najposlije se u plodnoj dolini z a p a a malo mjestance Banja s toplicama, koje se mnogo

Priboj, vojniki tabor.

upotrebljuju, i s r u e v i n a m a manastira Banje, to je godine 1876. u srpsko-turskom ratu razoren. U podrtinama stoje u posadi osmanlijski vojnici, doim je austrijska vojska u tvrdom t a b o r i t u . Odavde ide ravna cesta u Priboj, najsjevernije mjesto, gdje stoje Osmanlije. Austrijsko se t a b o r i t e sastoji iz nekoliko l a k i h baraka, u kojima ivi m o m a d , te su j o s m j e t e n e pisarne i konji. Za a s n i k e i m a zasebna baraka i u njoj osim stanova j o i gostinje sobe i kasina. U z zgradu ima zgodna b a a , a sve je opkoljeno drvenom r e e t k o m . Nad gra diem i m a s t r a a r n i c a . a druga u v a uz tabor prevoz na L i m u . K o d g r a n i n o g a mjesta U v c a r a s t a j e se sa s a n d a k o m ; na limskom mostu stoji posljednja osmanlijska s t r a a , a prijeko na bosanskom zemljitu austrijska, i opet si u pravom evropskom kraju, kuda te krasna cesta v i e g r a d s k a dovodi.

Osmanlijska vojarna u Priboju.

Na splavi niz Drinu.*


Drina je jedna od najjaih rijeka bosan skih i megja med Sr bijom i Bosnom. Na staje ona neka etiri sata j u n o od P o e i z sutoka Tare i Plive sasvim na / crnogorskoj granici, kod sela Huma. Iza kratka t e a j a pojaa vaju je Sutjeska, Bjelava, Bistrica i e h o t i n a i onda ona udara ponaj.

.r v /

P<

prije na sjeveroistok, a zatim pravcem na sjever i uvire kod R a e u Savu. Od u a pa gore do Zvornika mogu velik komad godine da plove lagje i bosanska j e zemaljska vlada uredila ovdje parobrodsku vonju od K r k o g a na Savi do Zvornika. N a gornjoj Drini z a p r e u j u redovito brodarenje prudovi, grebenovi i brzice. K a d a j e n e t o via voda, mogu d o d u e d a prolaze plitki unovi i splavi, no neko doba godine samo velikom mukom. V e godine 18(i5. dala je osmanlijska vilajetska uprava p r o u a v a t i , kako b i se tu najglavnije smetnje i zapreke sklo nile, odredio se je z a to i troak, no posao se nije izveo i t r e b a e ga se tek sada latiti. Rijeka t e e krasnim i veoma zanimljivim krajem. Zato je vonja po Drini takva osobita naslada, da je ne e skoro nai. No voziti se m o e jedino na obinoj splavi, sastavljenoj od stabala, a na kakvu udobnost ne smije ni da pomisli. N a a j e vonja po D r i n i pala u

N a splavi Drinom.

p o e t a k mjeseca rujna, kada je voda veoma niska, te nam se je put od G o r a d a u Ljuboviju, koji se inae r a u n a na dva tri dana, otegao na pet dana. No taj put Ba svim n a i m zgodama toliko nas je oarao, da svakomu putniku savjetujemo, neka se ne da s njega odvratiti. Po predusretljivosti bosanskih oblasti dao je upravitelj kotarske ispostave u G o r a d u sainiti splav i jedne zore krenemo mi na put u d r u t v u jednoga ljubaznoga u m a r s k o g a p r i s t a v a ; moja e n a kao prva evropska dama, koja je sav taj put na splavi po Drini prola. Splav je bila sastavljena od jakih stabala i bio je na njoj od dasaka nainjen kao neki podij s dvjema klupama i stolom. Prtljagu smo spremili od vlage, koliko se je moglo, a na krmi se je veselo lepr a l a na jutarnjem povjetarcu c r v e n o u t a bosanska zastava. Z a opskrbu nam se je izvrsno pobrinuo hotelier Ohlela iz Gorada. P e e n e patke, u n k e , sirove, i t a v e hljebove, pivo u bocama, itavu e t u od boca s vinom, v o e i nekoliko kutija s konservama spremilo nam se je za pivo i jedivo. T a n k a se je magla b i l a razastrla nad rijekom, kada oko 7 sati iz jutra stadosmo na splav. Obadva n a a splavara, muhamedovci iz Cajnia, v e su dugo bili zaposleni posljednjim dotjerivanjem i pijuckanjem crne kave. U z s r d a a n rastanak s inovnicima i a s n i c i m a iz G o r a d a , koji su nas ispratili na rijeku, krenemo na put. Skoro da ni ne uje, n a a je splav plovila, te se je inilo, da jedva puzimo. Najveom p o z o r n o u pazili su splavari na vodu. P r a v i je uitak bio, kada bi med grebenovima zali u dublju vodu, te k r h k a n a a splav duboko zaronjivala u bijelu pjenu i visoki talasovi zapljuskavali sa sviju strana stabalje. Sve se je vie ispinjalo gorje na oba brijega, v e i n o m obraslo u m a m a ; pogdjekada su se z a p a a l e samotne k u e , nekoliko apalja prohuji iznad vode, a dalje je vladala tajinstvena tiina. K o d Muica zaori ujedared k l i k sa strma visa, bijela nam ma rama z a l e p r a u pozdrav, bio je to jedan prijatelj satnik, koji nas je putom j a u i ispratio dovde. Sada rijeka zakrene; zaronimo u vir, j o j e d n o : ivio!" i opet smo sami. T a k o je trajala vonja nekoliko sati. Oko I I V 2 sati bili smo taman na divljem r o m a n t i n o m mjestu u vrletnom stijenju, iz kojega je samo pogdjegdje izbilo koje golemo drvo i nisko grmlje grune prasak, kao da je opalio top, splav zakripi i zapuca, ostrag se rastrgaju krepki vezovi med stabaljem, te se j e inilo, kao da e m o se i preko volje okupati u D r i n i . Nasukali smo se na skriven greben, a l i brzo se opet krenemo. Nai splavari navale t o b r e mogu da opet povezu stabalje i put Be nastavi. V i s o k o na sljemenu u uvali javlja se selo Draboilje. Svuda po obroncima pasu stada, a mali se pastirii u sav glas oklikuju, da

svoje udaljenije drugove upozore na splav, koja im je neka promjena u vjeitoj jednolinosti. Sada slatko p o r u a m o i vie ve jedna a a se je uzdigla za sreu lijepe te zemlje, to se suncem obasjana prosti rala na oba brijega. Stijene su esto bile tako izglagjene, kao da su oblunjane i polirana; dolje ih je izlizala voda i stvorile se goleme pe ine. Odjek ada bi s u a v a l e rijeku sa sviju strana, te misli, da si na kakvom jezeru. Kod Gradine se jave zanimljive g e o l o k e naslage. Ujedared zaore s lijevoga brijega glasni uzvici m e r h a b a " ; zapaze se polju i kue, damija s munarom stoji u slikovitom poloaju, a nad svim gospoduje nova a n d a r s k a vojarna. To je muhamedovsko mjesto Megjegje. Tek t o smo ga proli, kada zapadosmo. Nasjeli smo bili na prudnik i makar da su nai splavari poskakali u vodu i upeli se, da krenu splav, nije pomagalo. A l i u to evo pomoi. U Megjegju opazie nau nevolju; jedan se musloman skine, skoi u vodu i dopliva k nama. Zaroni pod splav, jedan j u n a k i makac i krenuo nas je a toga opasnoga mjesta. Opet uhvatimo dublju v o d u ; no n a po m a g a nije ni e k a o , da mu se zahvalimo, v e je natrag otplivao na brijeg. Blizu za Megjegjem otvara se u desnu stranu vidik u limsku do linu. T u uvire L i m u Drinu. Onda se uz selo Orahovce. to lijepo lej na brdu, provezosmo naskoro do V i e g r a d a . Ve se je bilo smrailo, jer mi smo za taj put trebali vie v e dvanaest sati. T u nas d o e k a kotarski predstojnik i j o nekoliko gospode. Kako nema hotela, smjeste nas u asniku gostinsku sobu, gdje je u pei plam sala prijatna vatra, i naskoro smo sjedjeli u r a s p o l o e n o m d r u t v u u jedinoj tamonjoj gostionici. Za, sutranji nam je dan kotarski pred stojnik navijestio svoju pratnju, jer je imao u planini s l u b e n a posla. I jedan nam se n a t p o r u n i k pridrui, a isto tako j o i jedan a n d a r s k i s t r u m e t a r , koji je iao u Srijem na dopust, te se je vonjom na splavi htio da izmakne stranputici na Sarajevo. Kada se pribliuje V i e g r a d u , veoma e te se otmjeno dojmiti. Obale uregjene kao <|iiai, iroka v e l i a n s t v e n a rijeka, golemi starinski most na rijeci, odma prijeko ostanci od r u e v i n a staroga turskoga karvansmaja, uza nj vojarna, od grada sami visoki zabatovi med vrikama od d r v e a , za gradom uzuosito sljeme s r u e v i n a m a grada Starigrada, sve ti to obeaje zanimljivo mjesto. No u V i e g r a d u samo arijska ulica ima pravi gradski z n a a j ; tamo sada ima i lijepa uredska zgrada. V i e g r a d lei svojim glavnim dijelovima na obadvjema stranama Rave, rijeke, koja u zimu i u proljee jako nabuja, a utjee pod V i e g r a d o m u D r i n u ; svi B U visovi i stijene okrunjene nekadanjim osmanlijskini karaulama, koje isto tako gordo gledaju prijeko u Srbiju,

kao Sto i karaule Javor i Zlatibor gledaju dolje na V i e g r a d . Nekada je Viegrad bio anfflo prelazno mjesto na Drini, koje su si kranski vladaoei osigurali tim. to su izgradili v r s t u tvrgjavu. V a n o s t je gradu porasla, kada su ovdje zagospodovali Osmanlije. T a d a i na stade glasoviti most i karvanseraj, to sada lei r a z r u e n , no nekada je bio veliajna zgrada s r a s k o n i m kupkama, stanovima i stajama. I jedno je i drugo podigao Mehmed p a a Sokolovi, koji je kao veliki vezir spadao med najvee d r a v n i k e osmanskoga carstva. Njegovo slubovanje pada u godinu 979-991 p, H i d r . ; most je sagradio godine 979. V i e g r a d nije samo da je bio blizu njegova p o r o d i n o g a grada Sokola, nego i na velikoj vojnoj cesti, to je iz pokrajinskoga glav noga grada ila u prijestonicu. te je bio prvo vee mjesto, u koje bi Osmanbja iz Stambula na bosanskom zemljitu dolazio. Tako su most i p a l a a kao t o se izraaje Hoernes bili kao neki spomenici o t a d b e n i k o g a ponosa, kojim je Bosanac svoju milu domaju gledao da prikae u to ljepem svjetlu pred gospodarom Osmanlijom. D a je tu namjeru postigao, vidimo barem po tom, to se most spominje u geografskom djelu Hadi Haltinu (Rumelija i Bosna", njemaki od Hammera), napokon i po tom, da je nerazorivost te gragjevine prela u j u n i m slavenskim zemljama v e u poslovicu, kao to to dokazuje r e e n i c a : o s t a d e kao uprija na V i e g r a d u " . Most prelazi Drinu u jedanaest iljastih lukova, koji se spram sredine znatno d i u ; dug je 170, a irok 6,3 m. Razmak je u lukovima izmed 13,7 i 18,6 m. Jedan struni sud, osnovan na temeljitim studi jama, iskazuje o toj gradnji, da joj se je vrijedno diviti, i to tim vie, to tadanji graditelji, v e i m dijelom Dubrovani, nijesu raspolagali onim tehnikim pomonim sredstvima, kojima se danas lake ovruju najtei radovi. Stariji je d o d u e most na Neretvi kod Mostara, sagragjen godine 1566.. no ljepi je svakako i veliajniji drinski most u V i e g r a d u . ( D a s Bauvvesen in Bosnien und der Hercegovina" [gradi teljstvo u Bosni i Hercegovini|, izdala zemaljska vlada, Be 1887.) Nasred mosta, iznad klupa, to su j o i danas tamo, stajala je do go dine 1886. jednokatna k u i c a od hrastova drva. Sluila je za stan s t r a a r i m a na mostu, no kako je bila r u e v n a . morala se je ukloniti, to se napokon i radi estetskih razloga mora odobriti. K a m e n s napisom, uzidan u most, kazuje, da je most taj sa gradio veliki vezir Mehmed p a a Sokolovi godine 979. p. Hidr. (1571. p. Is.). Napis glasi po prevodu iz turskoga j e z i k a ovako : Mehmed p a a , koji se sada moe sravniti s Asafom,*) Svojom je uzvienom linou uzveliao svijet.
*) A s a f j o bio s a v j e t n i k m u d r o g a Salamuna.

Uporabio je svoj imetak z a zaduzbine u slavu boiju. Niko ne e rei, da jc tako imetak u ludo p o t r o e n . Svega je ivota i zlato i srebro davao u zaduzbine, Jer je znao, da zaduzbine ostavljaju lijep spomen. N a Drini je u Bosni sagradio velianstven most. Razapeo je lukove nad tom rijekom, Tom dubokom rijekom, u kojoj je voda plahovita. Njegovi pretee ne mogoe toga sagradili; No boijom voljom p a a to uini, Da mu se spominje ime s potivanjem i blngodarnou. Sagradio je taj most, kakvoga nema na svijetu. Sigurno ne e niko rei, da je u ludo potroen novac, kada se ovako upotrebi! Boijoj se milosti nadam, da e graditeljev ivot sreno protei i da ga ne e nikoja nezgoda pomraiti. Badija,*) koji je vidio, kako se je gradnja dovrila, ispisao je tarih**), Bog hlagosovio ovu gragjevinu, ovaj divni krasni most! 979 ( = 1571). D r u g i napis na mostu, sada v e prilino o t e e n i na nekim mjestima, takav, da ga ne m o e odgonetuuti. glasi u prevodu iz turskoga j e z i k a : U vrijeme sultana Murata, sina sultana Selima, odlui se dobroinac Mehmed p a a te na rijeci Drini izgradi velik most velikom mukom pod svojom paskom. Dao Bog, da mu gradnja bude vrsta, a srea njegova ivota vazda vjerna, i da njegove elje budu plodne na obadva svi jota. . . . (neitljivo) . . . Takva djela . - . (neitljivo) . . . koji se tomu dive neka se Bogu moli z a osnivaa. . . . (neitljivo) . . . most sagradio, neka B o g blagosovi. U vodi . . . (neitljivo) . . . bio mu je biser kao i sedef: J a sam sagradio most n a ovim vodama, ja Mehmed paa. 985 ( = 1577). R u e v i n e oinske k u e Mehmed p a e Sokolovia vide se j o i danas u malom seocetu Ravancima med velikom i malom V a r d o m nedaleko od g r a d i a Rudoga. K a o graditelj mosta, spominje se neimar Mitar i l i Rade, te se uz tu gradnju vezuje silesija narodnih pria, koje se veim dijelom bave obiajnom kod junih Slavena rtvom uz gradnju, naime uzigjavanjem iva ljudskoga stvora. Jednu od naj ljepih ispjevanih pria priopuje K o t a Hormann u svojoj knjizi Na rodne pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini":
*) B a d i j a so j o z v a o p j e s n i k o v o g a hronograma. turska pismena u posljednjem

**) T a r i h o z n a u j o Vrijeme, A k o so z b r o j e s t i h u , d o b i v a so u s u m u g o d i n a 979. p . Hidr,

Most u Viegradu. Mehmed p a a tri cara dvorio, P a tri kule i/dvorio blaga, P a on sio misli premiljati, Kud e tol'ko blago dijevati: Al e blago davat sirotinji, A l e blago u Drinu sipati, Al e gradit po Bosni haire. Sve mislio na jedno smislio: Hou gradit po Bosni haire, Najnaprijed na Drini upriju." Odma se prihvati posla te gradi knjigu i alje je Mitru neimaru, neka se sprema, da sagradi na Drini upriju. I j o ,.Ti povedi do trista majstora 1 hiljadu djece irgatina, Sto e studen kamen dohiati." No ta se zapovijest ne svigje Mitru neimaru, jer misli, da se ne e moi izvriti. 0 bora mi, Soko Mehmed paa, Koliko je polje viegradsko, Da je tovar do tovara blaga,

J o na tovar po tri kese blaga, J o i uz to tvojeg haznadara, to e brojit nebrojeno blago, Jedva bi se gradila uprija." No p a a ga umiri i o b e a mu, da e najamiti za upriju sve to nebrojeno blago. Mitar se sada l a a posla, uzima do trista majstora i hiljadu djece irgatina P a uzjaha vranca debeloga, P a eto ga gradu Viegradu. Natjerao vranca debeloga, Da okua, je 1' kolika Drina, More l i se graditi uprija, Tamam vranac nasred vode dogje, P a se dalje ni maknuti ne e ; Mitar bije izmom i mahmuzom, A konj mu se ni maknut ne more; Mitar bije trostrukom kandijom, A konj mu se ni maknut ne more."

P a a gleda s obale nezgodu Mitrovu i ne zna, ta je. B a c i mu svoju hamajliju, Mitar je s r e n o uhvati i objesi konju oko vrata, a konj odma iskoi na suho l iznese bjelogorku vilu. Rusa joj se kosa obavila. V r a n c u konju oko prvih nogu, Htjela ona da utopi Mitra I njegova vranca debeloga, P a je vranac na suho iznio. K a d to vigje Mitre neimare, On potee sablju od pojasa, D a on njojzi odsijee glavu." A l i ona ga Bogom bratimi, neka je pusti u Butkove stijene, a dok stane graditi upriju, ona e mu za to pomoi. Mitar poslua i pusti je. Stane graditi upriju i gradi je sedam godinica., a nikako da posao odmakne. to on u dan naini, to neka nevidiva i neznana sila po noi razori. Dodija to i pai te on vikne Mitru, kamo mu posestrima vila, to mu je obeala pomo. Mitar vikne svoju posestrimu; ona mu Be odazove, ali v e l i : Bogom brate, Mitre neimare! Ne mogu li na jardumu biti, Ne dadu mi moje sestrenice." Z a to mu k a e , kako e mu stati na Drini uprija. Nek uhvati Stoj u i Ostoju i uzida u upriju kulu. Mitar tako uini i nije mu se

vie po noi ruilo, sto u dan naini. Posao se svrsi i devete godine stade na D r i n i uprija. No Dogje Drina mutna i pomamna, Pomoli se vitka omorika, Te udari u upriju kulu, Te zanjiha na Drini uprijom." Prepade se Mehmed p a a , da se ne e oboriti uprija. Mitar veli, da se je to D r i n a pomamila, to je nije p a a darovao, v e neka je dariva i smirie se. P a a naspe na upriju blago, uzme srebrenu lo patu i rasturi blago na sve etiri strane, dariva premutnu Drinu. Mitar se spusti na tanke tenefe s uprije i sasijee vitku omoriku. A Iz omore krvca udarila, Iz omore neto progovara: Osta danas na Drini uprija, Osta danas, osta do vijeka." Rijeka opet mirno p o t e e . K a k o je uprija sada bila gotova i nije joj vie bilo nikakve opasnosti, pusti je p a a svijetu, no postavi njoj gjumruk. Lijepo se je svidjela Bosancima nova u p r j a , no gjumruk im nije bio po volji. Eto tako kiridije, pa zapjeva:
n a

Oj uje l i , Soko Mehmed p a a , Jesi udan hair nainio, Nainio na Drini upriju, A l si malo, paa, okvario, to si na njoj gjumruk postavio, Na pjeaka dva b'jela dinara, N a konjika etiri dinara; A ko nema etiri dinara, Skidaju mu sa konja pokrovce. K a d to uo S o k 6 Mehmed paa, On je pravo gjumruk oborio." Ovdje se o rtvovanju pria samo, da se je zazidalo dvije dje vojke. U drugoj se narodnoj pjesmi spominje i samo jedna ena. P r v u enskinju, koja se iz jutra priblii gradnji, odluie zazidati u stup. N a n e s r e u bila je to b a graditeljeva e n a ; sve joj zapomaganje ne ponioe, v e je ljudi zgrabe i izvre s t r a n o djelo. 0 svima se grado vima i mostovima u zemlji priaju sline takve prie, i j o u p o e t k u sedamdesetih godina n a e g a vijeka, kada su Trebinjci naumili sazidati most na Trebinjici, u k r a d o e na d u b r o v a k o m zemljitu mrtvo djeije tijelo, da ga uzidaju u temelj! N a sjevernom kraju visoine, to se p r u a uz Drinu i sa suprotnim okomitim obrivom Butkove stijene, visoke 700 metara, tvori uzak

tjesnac, kuda rijeka prolazi, stoji na oblom vrhuncu starinski grad Starigrad, to jest oskudni ostanci nekadanje tvrgjave v i e g r a d s k e . Grmljem obrasla survina i n e t o nie komad z u p a s t a raspucana zida, to je jedino preostalo od te utvrde, po kojoj se je grad nazvao. Skoro sve su zidine, kao to se vidi, nastavci prirodnih stijena. Nie odatle i m a na jednom grebenu stara kula, koju narodna pria spominje mahom s K r a l j e v i e m Markom. K u l a je okrugla, zidine su joj 1,90 m. iroke, a visoka je j o i danas osam metara; spram prvoga je kata u u v a n a plosnica i kako u prizemlju nema zasebna ulaza, to se je onamo mo ralo dolaziti plosnicom. S gornjim dijelom Starigrada kula se je spa j a l a metar irokim vrsto izgragjenirn hodnikom, kojemu se ostanci i danas vide. K u l i je bila oita namjena, da s nje bude izgled u drinsku dolinu. Nie kule ima nekoliko udubina u kamenu i zove to svijet Markovo sjedalo", Markove stope", a sasvim uz Drinu pokazuju tra gove a r e v i h kopita. T i m je tragovima od kopita p r e a c 30 i 85 cm., a razmak je med prednjim nogama podrug metra. Marko je po pri anju devet godina dana u toj k u l i tamnovao. K a d a mu napokon osvane as, da se oslobodi, onda on k a e p r i a prolomi krov na kuli i jednim se skokom prebaci na suprotni drinski brijeg. J o jedna r u e v i n a , o kojoj se mnogo pria, lei nedaleko od puta u Priboj. A k o se pogje tim putom, od V i e g r a d a deset kilome tara uz vodu Ravu, z a p a a j u se s onu stranu rijeke na stijeni, visokoj nekih 500 stopa, ruevni ostanci prostrane gragjevine. Pod njima, s ovu stranu rijeke, imaju temelji razorena k r a n s k o g a naselja i po dalje temelji damije i l i k r a n s k e crkve. To su dobrunjske r u e v i n e . U prvoj se polovini 15. vijeka grad Dobrunj i njegovo podgragje (suburbium sotto Dobrunj) e e spominje kao t r g o v a k o mjesto. K a d a se pojavie Osmanlije pred tvrgjom pripovijeda Hoernes nala zila se je tu Jerina, e n a despota Gjurgja B r a n k o v i a (1427 1455). Jerina se zagleda u vogju opsadne vojske te mu obea, da e ga tajom pustiti u grad, ako je uzme za enu i obrani je od dojakonjih svojih suboraca. Osmanlija na oko privoli i samo zaite, da ga pusti u grad sa svim njegovim blagom. Na dvjesta konja unesu tajom po noi blago u g r a d ; no kada su se zatvorila vrata, izigje iz sanduka, u kojima je tobonje blago lealo, dvjesta o b o r u a n i h d u m a n a , te oni slabu posadu gradsku svladaju, otvore grad svojima, a izdatu izdajnicu zarobe. Istorija o toj zgodi dabome da nita ne zna. Gjuragj Brankovi tek se je sa e z d e s e t godina domogao despotije. e n a ga je njegova Jerina, g r k a kneginja, preivjela i trebala je da upravlja, dok joj sinovi budu j o maloljetni, no najmlagji je sin, L a z a r , otrovom makne s puta. Narodne pjesme, u kojima se Jerina e e javlja, spo-

minju je veoma nemilosno i kao o m r a e n o lice, kojemu se priivaju svakojaka zla djela, tako i izdaja, jer je cer svoju udala za sultana (Karadi, II., 80 i 499). K a o otadbina njezina spominje se D u b r o v n i k ; njezina udaja za Gjurgja B r a n k o v i a prikazuje se kao velik narodni dogagjaj.

Na ograncima Crnoga Vrha.


(Piniis leucodermis.)

No iz te istorijske prolosti trga nas iva sadanjost, te vidimo, gdje u V i e g r a d u svuda iz r u e v i n a klija nov ivot. Dosadanji slabi promet sa Srbijom i novopazarskim p a a l u k o m staje da se die, i veoma je znaajno za sigurnosne prilike u obadvjema pograninim zemljama, da Srbijanac duom odane, kada pod nogama osjeti bo sansko tlo.

Za jutro smo odluili, da dalje krenemo rijekom, ali je pljutilo, kao da se nebo provalilo, te se ozbiljno uzmemo dogovarati, ne bi li bolje bilo, da priekamo. Oko sedam sati bilo je, kao da se vedri, i mi se veselo krenemo. Splav naa morala je sino da pristane pod Starigradom, te je jutros bila dola do drinskoga mosta. Tu se ukrca naa putnika druba, koja se je znatno poveala. Ve smo se neko liko puta bili kucnuli za srean put, kada se odjedared stane nebo nanovo mrgoditi i naigje nevrijeme, da ne moe biti rgjavije. No sve je romantiniji bivao kraj. S desna i lijeva sve se vie pribliuju stijene rijeci, priroda se je sve to vie stiavala, samo gore u obla cima kruilo je nekoliko orlova. Kako nam je na pratilac umar pri povijedao, svuda se tu love medvjedovi i divokoze. Podrug sata od Viegrada utjee u Drinu s desne strane jak topal potok. To je Banjski potok; izvire iz jaka vrela od 28 stupnjeva R., voda mu ima poneto slan kus, no sasvim je ista i bez ikakvoga mirisa. Vrelo je ozidano velikim kamenjem i presvogjeno starim kamenitim svodom. Udeeno je to od vajkada i svijet se iz okolia i danas veoma pouzdaje u to ljekovito vrelo; upotrebljuju vrelo u svakoj zgodi i za kupanje i za pie. Brijeg, u kojem lei gudura s toplicom, visok je 508 metara, a zovu ga okolini Btanovnici Banjsko brdo. Po sata dalje u istoj toj guduri ima jo jedno vrelo iste temperature i isto tako jako. Visoko na brijegu javlja se muhamedovsko selo Miloevi; u jednoj se uvali zapaaju orlujska gnijezda, u stijenama se vigjaju peine, nekoje i s umjetnim zidovima. To su po narodnom prianju stare tamnice. Tako smo se vozili po pljuskavi ci sate i sate. Lijevo su nam bili ogranci Crnoga vrha i 1288 m. visoke Snjenice. Onda progjemo tako zvanu Mednuluku. To je jedno od najobilnijih lovita divljai u tom kraju, a ima i medvjedova. Iza toga stigosmo k uu potoka Suhogadola i naskoro nam se je vonja za taj dan dokonala. Vrijeme nikako da se pobolja, a kako nai splavari izjavie, da emo kod slapa Maloga Buga morati izii, jer se moe tamo dogoditi, da se i splav razbije, a oni e sami gledati prodrijeti divljom strujom, odluimo da na Staribrod obigjemo slap. Selo to lei na ravnini, preko koje ide drinska cesta u Viegrad. Stari je to i utrven put, kojim se je polo valjda jo za rimskih vremena, no mogu njim da prolaze samo konjanici i pjeaci. Kane tu sada izgraditi cestu. Nae penjanje u Staribrod uz to lomno kamenje i po pljuskavici nije ba bilo prijatno, no naskoro nagjemo gostoljubiv zaklon u seljakoj kui. Tako smo sjedjeli uz vatru, to je na otvorenu ongjitu gorjela u toj jedinoj ve likoj odaji, to svijetu slui i za stanovanje i za spavanje i za kuhinju, a ide u visinu sve do strmoga krova, u kojem se je dimu ostavilo nekoliko rupa, da izilazi.

Divokoza na drinskim gorama.

Gudura na epskom uu.

K a k o nije bilo nade, da e se razvedriti, o d l u i s m o da ovdje p r e n o i m o . N a je gazda bio prilino i m u a n ovjek i imao je dobar broj blaga, koje su mu djeca na pai u v a l a . e n a njegova Ljubica bila je visoka, stasita i profil joj je bio upravo klasian. Svakojako se je brinula, da gostima bude to bolje. Stolica nije bilo. Ljesa, to u bosanskoj kui zauzima veliko mjesto u kuhinji i stajaoj sobi, a n o u bude leaj, sada se je isprala i pokrila novim pokrovcima do m a e radnje. T u je sjedio jedan dio d r u t v a . Drugi su se smjestili na nekom sanduku i jedino moja je e n a dobila nisku klupicu, kao to je imaju cipelari. O d zaire, to smo sa sobom ponijeli, uzmemo jesti, piti i kuhati crnu kavu. Zabava je bila veoma iva, jer je iz blinjih k u a svejednako dolazio svijet, da vidi strance. I nai spla vari stigoe, te polijegaju uz vatru, koja se je golemim cjepanicama vazda p o d r a v a l a . Po svim zidovima i na motkama ponad vatrom bila je p o v j e a n a mokra odjea, kabanice i pledovi. T o m se mokrom isparam nije zrak b a osobito poboljavao. K o t a r s k i predstojnik i n a t p o r u n i k m o r a d o e se ovdje da rastanu s nama. S l u b a i m nije p u t a l a , da p r e n o e ; trebali su j o tri sata u brda, dok ne stignu onamo, kuda su unaprijed poslali konje. T a k o se, kolikogod nam bilo ao. moradosmo rastati s ljubaznom gospodom, te p o k u a m o , da si skratimo vrijeme p u e n j e m i pripovijedanjem. D o m a i n nam donese iz b a e svjeih ljiva i oraha i mi se sasvim zgodno udesimo, makar da je sva ta slika u neku ruku sjeala na bojne prilike. D a u t e d i m o n a u zairu za druge dane, to se dvije k o k o k e osude na smrt i ispeku na ranju. U z a to se u v r u e m pepelu ispeku i divni k r u m p i r i . Kuhanje krumpira i l i drugo kakvo priregjivanje bo sanski seljak ne poznaje. A onda na p o i n a k ! Domain se prui kraj vatre i uzme je p o d r a v a t i svu n o . N a ljesi smo mi leali redom jedan uz drugoga, dabome odjeveni i pokriveni svojim stvarima; uz vatru su hrkali nai muhamedovci splavari. A napolju je neprestance padala kia. Meni nijesu silazila s pameti sirota djeca d o m a i n o v a , to su se na v e e vratila s marvom kui, dobila tu crnih kao ugljen rezanaca, skuhanih u vodi, onda komad hljeba i nekoliko ljiva, pa hajde opet u kukuruz, da ga uvaju od divljih svinja. N a njima su bile jedino platnene g a e i koulja, pa e b e , satkano iz kozije vune, i nita vise. Z a obranu su imali u l e . Ne da se ni opisati, kako su i ljudi i ivotinje u Bosni malim zadovoljni. Rijetko kada da imadu kod seljaka ivotinje staju; i ljeti i zimi ostaju pod vedrim nebom. T e k u novije doba poinju seljaci malo po malo graditi staje i l i barem za nudu zaklone. Jutro nam nije svanulo, da smo se b a osobito uzradovali. Gusta

Stari raost na epi. se magla razastrla po brdima i uz rijeku, no barem nije padala kia. T a k o se rastadosmo sa Staribrodom, porukujemo se s d o m a i n o m i d o m a i c o m i uzmemo obilaziti, da dogjemo na Drinu. Naa je m o m a d s prtljagom skakala kao j a r e v i . B i l i smo oprezni, te smo uzajmili debela e b e t a , da uzmoguemo, ako ustreba, podii nad sobom krov.

N a a je splav sreno bila p r e l a slap i u e s t sati iz jutra spustimo se od Maloga Buga. Kraj je bio a r o b a n . Z a nama su se strmo ispinjali obronci Rujnika planine, pred nama desno 1341 met. visoki Rogopek, lijevo Zlatarica i T e s l a planina. A tamo na visini z a p a a l o se je pogdjekada u gudurama koje selo i l i pojedine k u e , nad Starogorskim stijenama Razdolje, a desno u divnom poloaju Donje t i t a r e v o . No n a a vonja potraja samo nekoliko sati i onda je opet moradosmo prekinuti. P r e d nama je bio S l a p . tjesnac med orijakim stijenama, gdje je sve rijeno korito osuto grebenovima. Samo uzak protok ostaje, kuda se moe proi, kada voda nije niska. Ipak se e s t o dogagja, da se splav u toj uskipljeloj pjeni razbije i da se stabalje mora hvatati daleko niz rijeku, te se opet sastavljati splav. Splavari obino putaju ovdje splav, da ode sama, a oni udare suhim putom i obigju Slap. V e l i k a je to prepreka brodarstvu i vlada namjerava, da digne lagumom najglavnije smetnje, to spreavaju promet. T r o k a za to treba da bome prilino. I mi moradosmo pred u e m e p e u Drinu na lijevom brijegu sii. N a u dojakonju splav ostavimo tamo, dok ne dogje voda. S onu stranu Slapa v e nas je oekivala druga splav sa tajerskim splavarima. U ovom su se kraju naselila dva splavara iz t a j e r s k e ; u tim neizmjernim p r a u m a m a sijeku oni gragjevno drvo i tjeraju ga na prodaju u savske krajeve, ponajvie u Babac i Biograd. K a k o nemaju v e e glavnice, a za stabalje moraju umskoj upravi da plaaju gotovim novcem (dabome jeftino), to im je posao m u a n i ne isplauje se osobito. Unosniji bi bio tek onda, da se izgradi velika pilana, kao to to ima u Bosni u gorskim u m a m a . Hosanci zovu ta dva t a j e r c a t e r c i " ; ime to sjea vie na tajerski t e r c (ganjci), nego na t a j e r c e , i nije ba rgjavo pogogjeno. Splavari nas doekaju, naravski bez splavi, pred epskim u e m , te p o t o oni izjave, da putom uz rijeku, gdje treba skakati s kamena na kamen, ne moe p o d n i p o t o proi Evrop ljanin* sa svojom o b u o m na nogama, nije bilo drugaije, nego penji se na visinu. S t r a a n je to bio loman put, da je jedva z a divokozu i l i kozu bilo sigurna koraka. S lijeve strane stijena, s desne skoro vazda jazovi i urvine, a kamen od kie vlaan i sklizav. Nije to bilo prijatno penjanje i kako smo docnije uli, bilo nam je zgodnije, da smo ranije i od druguda uhvatili cestu na gori. Nai nam pratioci snano i vjeto p o m o g o e , da pregjemo t e k a mjesta. Najposlije stig nemo na neku stazu, to je preostala od zidane ceste, i tu nam p u e pred oima divan vidik. Usred pustoi divan kamenit most prelazi epsku guduru u jednom jedincatom smionom luku. Dolje u dubini valja divlji gorski potok svoje bune talasove u Drinu, a gore ti ljudska

tvorevina pokazuje, kako su nekada T u r c i gradili. Mehmed p a a So kolovi sagradio je ovaj most, valjda u isto doba, kada i v i e g r a d s k i , te j o i danas ide ovuda, makar kako da je rgjav j a h a i put, glavna veza drinskoga pobreja. N a visokoj ravnini lei rasuto selo epa. T u o t p o i n e m o uz vrelo i onda se dademo na silazak uz ogranke S e m e - p l a n i n e . Do brano je vremena potrajalo, dok nijesmo stigli k novoj naoj splavi, koja se je morala istom malo udobno udesiti. T a k o se najprije nekako utaborimo kraj rijeke i masno se p o a s t i m o , a sunce nas odozgora ogrije najtoplijim svojim zrakama. T u mi zaboravismo svu muku i kuburu, to smo je u to posljednjih sati prepatili. U gorskoj i u m s k o j samoi obuzme nas s r e a , a smaragdni su talasovi drinski uborili pjesmu uspavanku. T u se rastanemo s naim splavarima iz G o r a d a , koji su nam j o prenijeli prtljagu na novu splav i onda put pod noge pa kui. Iskazali su se oni svakojako, da ne m o e biti bolje, i bilo nam je u istinu ao, kada smo se s njima rastajali. Onda se ukrcamo opet na n a u lagju" i tjeraj naprijed po u m n o m talasju. Kraj je veoma zanimljiv i sjea te tjesnaca K a z a n a na donjem Dunavu. etiri se sata vozi med strmenitim stijenama, koje su na mnogim mjestima podlokane i izdubljene, da su se stvorile duboke p e i n e . U svoj je prirodi tiina kao u grobu, jedino jastrebovi i golemi orlovi lebde po zraku, a pogdjekada z a l e p r a nad vodom siva aplja i l i sjedne na koju sipinu, da bez straha otpoine. N a samim stijenama slabo ima u m e , no na mnogim mjestima iznie crnobor, golemo orahovo d r v e e pa i bijela lipa isred stijenja, gdje ne z a p a a niega, o t a se dre. N a visini opet gusta je umska vegetacija, ponajvie grab, bor i glog. Sada nam je, od u a potoka B a u s n i k e , s desne strane kralje vina S r b i j a ; srbijanska je strana na daleko prilino pusta. Isprvice t e e Drina sve j o na sjever; lijevo joj je 1094 m. visoki Jasenovac, dalje 1246 m. v i s o k a Zvijezda, a za Zvijezdom se ispinje Igrinik (1518 m.). Onda se otro upire spram rijeke Javor-planina i rijeka z a k r e e u velikom luku spram istoka. Bilo je ve pod v e e , kada smo uz visoki vrhunac Ljuticu (1243 m.) uhvatili put Klotijevcu. Na kraj njim obroncima Ljutice ima prostran podor s dvjema r u e v n i m stra a r s k i m kulama. Nai splavari ne h t j e d o e u sumraku da progju jedno opasno mjesto i tako mi ranije pristanemo uz brijeg. Sada je trebalo jo tri e t v r t a sata pjeaiti do linancijalne vojarne u Klotijevcu. Strani putnici, koje vlada p r e p o r u i , nalaze po krajevima, gdje nema gostio nica i l i su samo obini hanovi, uz jeftinu cijenu noite i opskrbu po a n d a r s k i m i financijskim vojarnama. To je pogodnost, koja zasluuje svako priznanje, i osobito kod a n d a r a mo e izvrsno da se s m j e s t i .

Na Slapu u drinskoj dolini.

Neprijatno je bilo n a e penjanje s obale na visinu, no onda izigjemo na stazu, koju nijesmo vie mogli izgubiti. Onda pregjemo brvinom jedan potok, a preko drugoga nijesmo mogli, dok nam nijesu i z oblinjega turskoga mlina donijeli nekoliko balvanova. J o malo i mi stigosmo, kuda smo naumili. Finaneijalna je vojarna bila lijepa velika zgrada na breuljku, a vidjelo se je odande daleko po srpskom drinskom brijegu. D o e k nam je bio prijateljski, sobe i postelje ciste i dobre, ali osim mlijeka n i t a da dobije za tjelesnu okrepu. N i ku harice nije bilo. No mi smo j o imali pataka i g u l a - k o n s e r v a , vina i

Veseli dani. grogja, tako da se je zgotovila slasna v e e r a . Onda uzmemo odbijati dim naih izvrsnih bosanskih cigareta u hladni svjei noni zrak, sve dok nas ne obuze san. Sutradan i z jutra, tek to je svanulo, a mi na nogama. Po rosnim livadama i niskom d b u n j u spustimo se strmom stazom prilino oko mito k Drini, gdje je n a a splav bila v e pristala uz brijeg. Jedva da smo petnaest a s a k a silazili. Sunce se je b a pomaljalo i z a srpskih graninih planina, kada se je n a a splav krenula. Obala je ovdje

isprvice na, bosanskoj strani nia nego l i na srpskoj; voda slabo pada i prilino se tromo valja. Splavari su nam rgjavo noevali, a iz jutra nijesu j o dospjeli, da n a i n e svoje ganjce, pa su se sasvim sneve selili. A l i smo i h brzo razvedrili. N a pratilac u m a r , i sam t a j e r a c , naini ostrag na splavi iz nekoliko kamenova za n u d u o g n j i t e ; na to ognjite bude metnuta prepolovljena prazna limena posuda, u kojoj je prije stajao petrolej, i u posudi se naloi vatra, Jcoja odma veselo zaplamsa. Sada se jedan splavar baci na kuharsku umjetnost, pa se i njima naskoro e l u d a c zasiti, po gotovo kada smo se litrom vina postarali, da masne g a n j c e bolje probave. Srpska je strana na p r v i pogled sila civilizovanija; vidi se tamo svuda zasijano i obragjeno zemljite, a k i cesta uz obalu. Sloboda od osmanlijske vlasti urodila je plodom. No ako se tu bolje zaviri, brzo Be vidi, kako je varava ta srpska civilizacija i koliko vie ima razloga svijet u Bosni, da bude zadovoljan sa svojim prilikama. Z a nekoliko satova vonje stignemo u Gjurgjevac, u kojem se a n d a r s k a vojarna v e iz daljine vidi. Visoko nad Gjurgjevcem lee prostrane r u e v i n e stara grada; na srpskoj je strani u stijenama selo Vranjkovilia, gdje su se nekada bavili vinogradarstvom. Nedaleko odatle, kod P e r n o c a , blizu uz rijeku, bave se j o i danas. Tamo ima velika pilana. Kraj u obadvije strane oivljuje; bregovi se uklanjaju podalje, strme okomite urvine ponestaju, poloitiji obronci u e s t a v a j u . Gdjekada se javlja na bosanskoj strani koja d a m i j a ; osobito je slikovita u seocetu Gornjim P e i m a . K o d B a r a k o v c a je u rijeci greben do gre b e n a ; kako je bila voda niska, ostao je samo uzan protok, no n a a Bplav s r e n o izmakne svakoj pogibiji. U z srpski bi se brijeg bilo tu l a k e voziti, no nai splavari nijesu marili onuda, jer i k a n e srpskih slubenih organa nijesu b a osobita rijetkost. I desno je i lijevo pob r e j e nisko i lijepom u m o m obraslo, u Srbiji kao nastojavan park. Ovdje ugledamo p r v i put u ove dane kola, koja su se dobrim kasom vozila u g r a d i Bajinu B a t u . Samo mjesto lei nasuprot bosanskih Skelana, a l i se ne vidi, jer je n e t o u stranu od rijeke. N a vodi je samo srpska karaula i jedna mehana. N a bosanskoj se je strani izgra dila a n d a r s k a vojarna, a kako je ovdje prevoz, skela, vidi se to v e po imenu, s m j e t e n a je tu i financijska s t r a a . N a polju stoji duhan, koji smo v e i oko Klotijevcu vigjevali. Sada odjedared z a u j e m o njemaku r i j e ; samo nije dolazila, to ne bi bilo tako z a u d n o , s bosanske obale, v e sa srpske. T o je n a e pratioce prepoznao neki oniski gospodin, koji se je silno razmahivao i upravo nekojim Srbima sve govorio, sjem da su poteni. B i o je on gostioniar i z Srebrenice, koji je u drvarskom poslu ovamo do a o i

Tetrjebovi u drinskim umama.

gada se s nama iz daljine ivo zabavljao. Sve su umiljatije bivale obale, ubave zelene livade prostirale su se sve do vode, draeano drvlje, med kojim su se na srpskoj strani pogdjegdje vigjale lijepe zidane k u e , skoro te je sjealo v e d s k e . K a k o se je smrailo, pri stanemo uz brijeg po sata vonje nie F a k o v i a , gdje smo se u finan cijskoj vojarni nadali gostoljubivu prijamu. No na nezgodu trebalo nam je prevaliti po noi j o komad puta. Po lomnom se putu uspnemo na visinu, no sada nas stigne crna p o m r i n a , staza se nije vie vigjala, i j o stane padati kia. M i udarimo kud B o g da, po strnjacima, uz d u g a k e duhanske sunice, sve od prilike onamo, gdje je morala biti vojarna. Jedared posrnemo i preko u e t a , kojima se goveda na pai vezuju o kolie, no opet izigjemo na iroku cestu i sve se navrne na dobro. Skoro za tim bili smo pod krovom, ali smo morali da tro imo n a u zairu. Mutno svane peto jutro n a e argonautske vonje. Isprvice je po malo sipilo, ali naskoro uzme sve u e s n a e s t da pljuti. Slabo nam je l u bilo izgleda za prijatnu vonju. Kao obino otpjeaimo mi i z jutra k splavi i tamo uzmemo dizati kao a t r u protiv kie, to nam je i prilino polo za rukom. Istom oko 8 sati krenemo. B i l i smo n e t o snudeni, po gotovo to nam je vino bilo na dnu i nije bilo nego da tedirno. Kraj se je u obadvije strane uravnao, vigjala su se lijepo obragjena polja, mnoge k u e , pogdjegdje crkvice nove gradnje, esto su nas pozdravljali prijateljski klikovi s t a n o v n i t v a , a i Srbi su nara d o v i k i v a l i : srean put!" U rijeci se je sve to vie javljalo sipina, ostrvaca i prudnika, i nai se splavari ljuto z a b r i n u e . Zato se je opet razvedrilo i u 10 sati zasija sunce svim sjajem. Bez nezgode pregjemo zmijske zavoje drinske kod T e g a r a ; s lijeva nas pozdravi umovito gorje u s r e b r e n i k o m kraju, s desna visoke glavice Azbukove planine. Tako dospjesmo sreno u blizinu Voljevice, kada nam se splav ujedared n a s u e na ljunku. Nai splavari s k o e odma u vodu, da krenu splav, ali splav ni makac. Sada kuda e , po gotovo gdje je i sloan napor sviju nas putnika kroz dva sata bio utaman. D a ovako blizu svrhe ostane jalova muka, bio b i u istinu alostan s v r e t a k divnoj drinskoj vonji. No d r u g a i j e nam je bilo i sugjeno, te nam i sada poslui s r e a . Sloimo se, da p o k u a m o zavrnuti splav. Dugo ni da s mjesta, onda iznenada jedan makac, stabalje z a p r a t i i zakripi i polagano zaplovimo. J o nas je nekoliko manjih smetnja htjelo da zadri, no naskoro dospijemo u plovniju vodu i iza 3 sata poslije po dneva pristanemo uz obalu u Ljuboviji. Vonja nam je usprkos niskoj vodi pola s r e n o za r u k o m ! Splav se privee uz brijeg, jer je za sada tu morala ostati, a mi se uputimo u a n d a r s k u vojarnu, to stoji

na malom breuljku na cesti iz Zvornika u Srebrenicu. Tamo nas obje r u k e doekaju. U lijepo nasmijavanoj b a i sjedjeli smo naskoro uz p j e n u a v o pivo, a kuharica nam zgotovi izvrstan milanski risotto. Ljubovija lei vanredno slikovito. Drina je tu veoma iroka, a

U drinskom tjesnacu. na srpskoj obali lei u prostranoj ravnici istoimeno srpsko mjesto i pred njim s t r a a r n i c a , carinara i mehana. T u je prilino iv promet med obadvjema obalama, te se je zato i u bosanskoj Ljuboviji sagra dila financijska vojarna i prostrano s t o v a r i t e . U ope te se Ljubo-

viju sa svojim mnogim novim zgradama, med njima i velikim turskim hanom, doimlje kao imuno i prijatno mjesto. Mi tu ostadosmo, dok se nije stalo mraiti, onda sjednemo u kola, to smo dotle uzeli, te se brzim kasom povezemo, kuda smo ponajprije naumili u stari rud niki grad Srebrenicu. Za dva sata stignemo onamo. Putom lei ne koliko lijepo izgragjenih prostranih sela s duanima, kavanama, crkvama i damijama, desno i lijevo kraj ceste obragjeno polje, djelomice du hanom zasagjeuo. umoviti visovi, nad koje se ispinju sve to vise glavice, na sve ti strane zatvaraju obzorje. arobno je to more sa moga zelenila. Na koncu se suuje dolina mi srao u Srebrenici!

Stari bosanski r u d n i k i

grad.

Srebrenica je malen gorski g r a d i u slikovitu poloaju. V i j u gaju se njome Krievica i potok ievac. Broji nekih 1500 itelja. V i s o k o nad gradom uzdie se na trahitnom grebenu mala osmanlijska tvrgjavica i j o lijep prostran sredovjeni podor s dvjema kulama. K o je taj grad sagradio, ne zna se; kako profesor dr. J i r e e k navodi u svojem djelu o t r g o v a k i m cestama i rudnicima u Srbiji i Bosni za srednjega vijeka (Die Handelsstrassen und Bergvverke von Serbien und Bosnien vvahrend des Mittelalters", P r a g 1870.), spominje se Sre brenica prvi put godine 1376., te je onda ve bila prometno t r g o v a k o mjesto i imala je d u b r o v a k u naseobinu. Godine 1410. osvoji je ugarskohrvatska vojska. Od godine 1411. do 1440. d r e je Srbi, od 1440. do 1443. Osmanlije, a godine 1443 zauzmu je i opet Bosanci. No to je bilo povodom dugotrajnomu ratu med Srbijom i Bosnom za vlast nad tim vanim rudnikim gradom. Mnogo je grad prepatio u tim e s t i m osvaja njima. Kako je Srebrenica proizvagjala srebra, olova i bakra, nalazila se je tu od god. 1417. kovnica. F r a n j e v a k i samostan, nekadanji glavni sa mostan svega reda, bio je usred grada. Spominje se u d u b r o v a k i m listi nama v e god. 1425., a god. je 1686. razoren. Po njem se je bosanska franjevaka pokrajina nazvala Bosna Argentina". D u b r o v a n a je ovdje bilo j o koncem 15. vijeka. P o e t k o m 16. vijeka rudarstvo ovdje saNa e l u s t r a n i c e : v i n j e t a n a n a s l o v u o n v a n g j e l j a iz s t a r o g a r u d n i k o g a g r a d a O l o v a o d g o d . 1586., t a m p a n a u M l e c i m a u s t a r o h r v a t s k o m jeziku.

svira ponestane. Istom godine 1881. z a p o n e rudarska udruga Bosna* nanovo kopati. Detaljnim p r o u a v a n j e m i i s t r a i v a n j e m troski, to se svuda nalaze, dokazalo se je, da je kod Srebrenice postojala raspro stranjena i veoma iva rudarska radnja sa s r e d i t e m u d a n a n j e m selu Gradini. T o je bilo za rimskoga carskoga doba, docira su selo Sase i grad Srebrenica bile glavne rudarske naseobine u srednjem vijeku. Za staru se je rimsku naseobinu doznalo p u k i m sluajem, i to po nalascima rimskih novaca i napisa. Godine 1883. opazi rudarnik Ljudevit P o g a n i k , koji je upravljao i s t r a i v a n j e m starih rovova na K v a r c u , da su u Gradini kod neke male vodenice zagatili jarak ilijebljenom kamenitom okruicom, to j u je v o d e n i a r uzeo iz rpe ka menja u blizini. Daljnjim istraivanjem nagje on odlomke napisa na kamenu. K a d a su se sastavili, iziao je to rtvenik s ovim donekle krnjatira napisom : J(ovi) o(ptimo) m(aximo) et Genio loc(i) pro salute imp(eratoris) M(arci) A(ntonii) Gor(diani) P i i Fel(icis) Aug(usti) n(ostri) . . . tus v(ir) e(gregius) proc(urator) eius devotus numini maiestaticjue eius." K o d prvih radnja, da se pregleda velika olovna troska u Gradini, nagje rudarnik godine 1884. spomenik velike a r h e o l o k e vrijednosti. T o je kocka od 1,14 m. visine, 0,69 m. irine i 0,45 m. debljine. Stra nica, na kojoj je napis, obrubljena je jednostavnim okvirom, te j u je profesor dr. Domaszevvski p r o i t a o o v a k o : L. Domitio . . Kroti viro ex equestribus turmis egregio procuratori metallorutn Pannoniorum et Delmatiorum, mirae integritatis et bonitatis M . A u r . Rusticus v. e. ducennarius amico praestantissimo." K a m e n je dakle poasni spomenik Lucija Domitija Erota, koji je bio p r o c u r a t o r metallorura Pannoniorum et Delmatiorum". Po tom je naslovu Domitije bio vrhovni rudniki upravnik u svoj Dalmaciji i Panoniji, t. j . u d a n a n j i m zemljama Dalmaciji, Bosni i u krajevima zapadno D u n a v u od u a T i i n a do B e k e u m e , onda u istonim kra j e v i m a tajerskim i kranjskim. Po tom mora Srebrenica da je za rim skoga doba bila glavno r u d n i k o mjesto u tom prostranom kraju. No sada je trebalo da se j o iznagje t o a n poloaj rimske naseobine. R u darska udruga B o s n a " dala je kopati u Gradini nekoliko mjeseci i tu se naskoro naigje na temelj, koji je na nekim mjestima leao do 2V2 m. pod zemljom. Otkriju se obrisi pravokutne zgrade, duge 51 m., a iroke 19,5 m. P r o e l j e m je bila zgrada okrenuta spram sjevera, na junoj je strani u sredini i m a l a apsidu i uz nju sa svake strane

pravokutnu dogragjenu est. Po obliju zidova moglo se je vidjeti, da se je na zapadnoj strani docnije dogragjivalo, te se je tim iskvarilo dotadanju simetriju cjelokupne gradnje. Zgrada je prostrta na povrini od 910 qm. i i m a tri ulaza, naime iroku kapiju na sjevernom pro elju i dvoja uska vrata na junoj strani. Daljnjim se iskapanjem nagju dva kamena s napisima i po njima se prvi put razazna ime staroga rimskoga municipija: Imp. Caes. M . Aurel. Severo Alexandro pio fel. invicto Aug. pont. max. trib. pot. X . pat. p. cos. I indulgentissimo principi o r d o m u n. D o m . d. d. p. p. d e d i a n t e J u l . T a c i t i a n o v. e. p r o c . A u g . n. numini eius devotissimo et dicatisimo". Juliae Mamaeae Aug. matri Imp. Caes. M . Aur. Severi Alexandri pii fel. invic. A u g . et ast. et Senat, ac patr. ordo m u n . D o m a v . d. d. p. p. dedicante Jul. Tacitiano v. e. proc. Aug. (n.) devotissimo numini eorum". T o su dva p o a s n a kamena cara Aleksandra Severa i matere njegove Julije Mameje; digao ih je municipij D o m a v . . . na gradski t r o a k , a posvetio ih je procurator Julius Tacitianus, koji je valjda upravljao rudnicima. Pogdjegdje su Be napisi na tim kamenovima docnijim oklesavanjem n e t o zbrisali. T a k o i h je osakatio valjda go dine 235. iza pada cara Aleksandra Severa nasljednik njegov Maksim, jer su se onda po rimskom obiaju ruili svi spomenici, p o s v e e n i Aleksandru Severu. Nalazak tih dvaju kamenova bio je v a a n , jer se je po njima iznalo ime municipija, koje se donde nije znalo, a bilo je valjda D o m a v ; a. N a a o se je j o lijepo u z d r a n b r o n a n i kip Ve nerin, visok 12 cm., i b r o n a n i stalak njegov. N a kipu su se nalazila mjesta, gdje je j o bio prigoren pijesak, kojim je kip kalupljen, a na stalku rgjavo izljevena mjesta. Po tom se je inilo, da su se obadva ta komada kao pokvarena odbacila. Rudarnik P o g a n i k rasudi po svem, da je i l i u toj zgradi, to se je otkrila, i l i odma u blizini postojala ljevaonica i l i talionica. Zapadno od glavnog ulaza naigje se na komad olova, t e a k 0700 gr. N a olovu je bila ubijena brojka X X . Bilo je jasno, da je to oblik, u kojem je rimska talionica u Domaviji r a z a i ljala olovo. B r o j k a X X oznauje valjda dvadeset rimskih funti, te je to po svoj prilici bila normalna mjera za rude. Dvadeset rimskih Ubra" t e e d o d u e samo 6549 gr., no to je onaj komad olova za 151 gr. tei, to je valjda zato, to nije tono ljeveno i t o je olovo na povrini oksidovalo. Dalje su se nali ovdje u velikom broju novci, koji idu do godine 340., i druge stvari, te je dokazano, da se je tu otkrio znamenit rimski r u d n i k i grad.

Godine 1890. odredi bosanska zemaljska vlada t r o a k z a daljnje iskapanje na Gradini, te se je tamo uzmoglo u v e e m opsegu raditi. Rudarskomu savjetniku Radimskomu bude povjereno, da upravlja radom. Prije svega je bilo potrebito, da se s t e e pregled o obimu stare rimske naseobine. P o t o je zemlja bila obragjena. moglo se je to naravski uiniti samo velikom o p r e z n o u i strpljivou. N a istoku i jugoistoku tako zvanoga Grada otkriju se prostrane r u e v i n e rimskih zgrada, a na jednoj ravnini s desne strane potoka Sasa, blizu gdje se stjee s Majdanskim potokom, nagje se pravokutan prostor od 2500 e t v o r n i h metara, N a tom se prostoru stanu p o e s t o nalaziti zidovi s rimskim mazom, izmijeanim s opekom, te se j e naslutilo, da je to rimBki tabor. Godine 1891. otkriju se opet r u e v i n e u dolini Majdanskoga potoka i Sasa, te i na visu, na kojem je danas selo Gradina. K a d a su se snimile sve te t o k e , dobio se je potpuni plan rimskoga grada Do ma vije. Bilo je divno rujansko podne, kada smo se iz Srebrenice dali na vonju u Domaviju. Put ide cestom spram Ljubovije skoro podrug sata, onda se odvaja u desnu stranu i udara pravcem med lijepo obragjenim poljima k jednomu hanu. gdje i m a j o nekoliko k u a . T u mo radosmo ostaviti kola te uzeti put pod noge. Isprvice pogjemo krasnim bujnim livadama, ukraj nekoliko bogumilskih s t e a k a , dalje uz ogranke K v a r c a , svaki a s preko kojega potoka, te onda i l i prelazi brvinom ili gazi potok. Nema sumnje, da je taj put u Gradinu, to traje neki sat i e t v r t , prilino rgjav i nezgodan i da je nekada u staru Domaviju morala ii bolja cesta. No sam je kraj divotan; posvuda m r a n a bjelogorica, bujne livade i gdje se otvara izgled vidik na visine drinske i na srpsko granino gorje, to se tamno javlja na obzorju. Z a kratko vrijeme izigjemo na zemljite te Domavije, kojoj se je svaki trag bio zatro, da je ni istorija ne spominje, te istom sada kamenje svjedoi o njezinu nekadanjem opstanku. K a d a smo se uspinjali ha vis k staromu taboru, pozdravi"se neka mlada e l j a t i n j a s n a i m suputnikom, rudarskim upraviteljem Kolbom, kojega je dobro znala, te o b e a , da e nam odma donijeti kave onamo, gdje su se nekada stari Rimljani odavali slatkomu neradu: na banjske r u e v i n e . Tamo nas d o e k a sadanji upravnik iskapanja, gosp. Vorliek, koji nam z a tim bude s t r u n j a k i m v o d i e m . Javne zgrade: kurija, tribunal, kupke sasvim su r a i e n e , a h v p o c a u s t u m " veliko loite izvrsno se je u z d r a o . T a k o h o d a danas po ulicama staroga g r a d a ; obrise zgrada vidi okom, no cjelinu mora da t i p r e d o i m a t a . K a d a je Domavija razorena, ne pria nikoja h r o u i k a ; da se je to dogodilo i z a godine 340., posvjedouje ae novcima, to su se tu

nali. Razorena je svakako do temelja, jer se slabo nalaze sitnije stvari od metala. Ili su se rimski pokrajinei svojevoljno uklonili varvarskoj navali, najprije avarskoj i doenije gotskoj, a onda su ponijeli sa sobom, t o g o d su mogli krenuti, osobito to su imali kovinskih stvari, i l i su ih neprijatelji silom istisli. U ovom su ih sluaju ne prijatelji bez sumnje sasvim orobili i zgrade im poruili. K a k o se je u Domaviji haralo, vidi se po tom, to su u kuriji svi poasni spo menici povaljeni, a donekle i razbijeni. Spomenik* cara Septima Severa a k je tako raskomadan, da su mu se komadii morali pokupiti iz

Srebrenica. raznih prostorija u zgradi. D a je tu bila silovita propast, vidi se i po mnogim no sve samim sitnim ulomcima broncanoga kipa ovjeje ve liine, to je stajao na stalku apside. Najglavniji rezultat, to se je postigao, sadri se u tom, da se je dokazao opstanak i prostranstvo nepoznatoga rimskoga r u d n i k o g a grada u Gradini, te da je tu bila tvrgjava. gornji i donji grad. Megju do sada nagjenim kamenovitna s napisima, (est ih se je na alost nalo samo u ulomcima) nalaze se dva rtvenika, jedan p o s v e e n Jupitru i Junoni, a drugi Jupitru i

geniju toga mjesta, dalje est poasnih spomenika carevima i njihovim srodnicima, dva p o a s n a spomenika carskim prokuratorima, dva ka mena, koja se tiu vodovoda i opravaka javnih kupki, i jedan grobni spomenik. Dalje su se doznala imena sedmorice visokih dostojanstve nika : Marianus J u l i a n us, procurator A u g u s t i ; L . Domitius Eros, procurator metallorum Pannoniorum et D e l m a t i o r u m ; M . Aurelius R u sticus, ducennarius; Julius Tacitianus, procurator A u g u s t i ; C. Julius Silvanus Melanio, procurator A u g u s t i ; Valerius Super, procurator argent a r i a r u m ; Aurelius Verecundus. procurator argentariarum. Domavijske nalaske, koji su sada v e i n o m preneseni u sarajevski muzej, ide prama tomu osobita vanost, a daljnje bi iskopine mogle j o i m e da iznenade. K a d a su varvari prohujili nad Domavijom, vladala je stotine i stotine godina mrtva tiina na tom nekadanjem prometnom mjestu. N a r u e v i n a m a iznikne trava, izraste u m a i na koncu prekrije divljatina rudniki grad. No a k i za vremena neprestanih narodnih seoba, za kojih se je Bosna nebrojeno puta poharala, dok se na koncu ne nasele ovdje hrvatska i srpska plemena, mora da se je u u v a l a pre daja o rudnom blagu. Pet stotina godina p o t o je Domavija propala staju bosanski banovi opet kopati na K v a r c u i oko Srebrenice. Nijesu pogodili starih mjesta, no samo je puki sluaj, da nijesu v e oni otkrili Domaviju. Njemaki su rudari ponajvie bili, koji su u ono sredovjeno doba radili u bosanskim rudnicima. Bili su to Sasi i u imenu d a n a n j e g a sela Sasa u u v a l a im se je uspomena. Doli su oni nekoji iz Erdelja, a nekoji iz kraja oko Preiberga u Saskoj, barem je ostala listina, u kojoj se podjeljuju osobite povlastice rudarima, to su odande doli. Isto su tako nastale saske rudarske naseobine u Olovu, gdje se je kopalo olovo. U to osvoje Osmanlije zemlju. Rudarstvo zaspi i sve tie bude u lijepom kraju med Drinom i Jadrom. ak ni ratni nemiri nijesu dodijavali tomu kraju. Leao je postrance od velikoga vojnoga puta, a po u m a m a nije niko traio ni blago ni potomke starih rudara, koji ni onako nijesu vie imali skrivenih ruda. Samo troske su priale o starom privrednom vremenu, te kada je osvanulo novo doba i AustroUgarska nanovo uskrsnula Bosnu, razbude se i s r e b r e n i k i rudnici iz svojega p e t s t o g o d i n j e g a sna. No izrada se nije i s p l a i v a l a ; i z a v i e godinjega nastojanja posao se opet obustavi i samo d r a v n a t v o r n i c a o k e r a odbacuje dobar dobitak. No zato je Srebrenica stekla svjetsku slavu po drugoj tekuini, to izvire iz njenih brda, po vodi iz vrela G u b e r a . Bilo je rano iz jutra, kada krenusmo iz grada, da razgledamo jedan od najzanim ljivijih novih zavoda u Bosni. Lijepo izgragjena cesta vodi spram juga,

sve uzbrdice, a r o b n i m u m s k i m krajem k ljekovitomu vrelu Crnomu Guberu s naravnom e l j e z n o - a r s e n o v o m vodom. U z desnu svejednako gorski potok, lijevo zapadni obronak k v a r a k i h ogranaka tako pjeai neka A sata kotlinom. Opkoljuju je sa tri strane strmine te ostavljaju med sobom malen proplanak, vanredno umiljat. Najbujnija u m s k a vegetacija, od mlade breze do drevne stogodinje bukve i hrasta, zatravljuje ti oko, i sa u t a n j e m u m s k i h orijaa mijea se tihi a p a t j e l a i borova, iz kojih se izdaje opojan miomiris, koji te svega osvjeuje. Po u m s k o m travlju, sasvim inako nego l i drugdje u bosanskoj p r a u m i , obilje najljepega cvijea u svim bojama, od vrijesa do vladisavke. Nad tobom a r k o sunce, ptiiji cvrkut sa svake gran ice. A u tora se a r o b n o m kraju uzdiu redom zgrade, koje sainja vaju velik Ijeilini zavod. Visoko na brijegu nalazi se arsenovo vrelo,
8

Tvornica okera u Srebrenici. te se odande n a v r a a u zgradu, gdje se vodom pune staklenice i razailju po Evropi. U d u g a k i m dvoranama rade nebrojene d o m a e dje vojke, e n e , a i m u k a r c i . Ovdje se samo staklenice isplakuju osobitim aparatima, tamo se ulijeva voda, svaka se staklenica tono pregledava i ako nije voda bistra kao suza, m e e se u stranu. U drugoj se dvo rani priljepljuju etikete, te se pakuje i na koncu se spremaju sanduci za razailjanje. V e l i k a je to tvornika radnja i ako se smisli, da se v e danas r a s p a a v a milijun staklenica te ljekovite vode, (razailje j u ponajvie poznata tvrtka Henrik Mattoni u Beu, Karlsbadu i Franzensbadu u sve krajeve svijeta, poglavito u A m e r i k u , Englesku, Dansku, Holandiju i vedsku) lako je pogoditi, kakva b u d u n o s t j o oekuje to vrelo.

Po hemijskoj analizi profesora medicinske hernije i zdravstvenoga nadsavjetnika dr. Ernesta Ludvviga u B e u i m a u vodi iz Crnoga G u bera na 10.000 e s t i : hlornatrija 0,017, sumporastoga kalija 0,100, sumporastoga natrija 0,037, sumporastoga kalcija 0,200. sumporastoga magnezija 0,219, s u m p o r a s t o g a e l j e z n o g a k i s c a 3,734, sumporastoga mangana 0,009, sumporaste tutije 0,078, sumporastog aluminija 2,277, proste sumporne kiseline 0,093, kiseloga fosforastoga kalcija 0,010, b e z v o d n e s i a n o v e k i s e l i n e 0,061. bezvodne kremenikove kiseline 0,648, litija, bakrenih tragova, organskih tvari

Vrelo Crni Guber kcd Srebrenice. 0,074. Svega skupa vrstih sastojina 7,539. Upotrebljuje se voda z a bolesti, koje se osnivaju na abnormnom sastavu krvi (anemija, hloroza); za slabost iza tekih bolesti, dalje za malariju i groznicu, te kaheksiju za njima; za e n s k e bolesti i njihove posljedice; z a kone i ivane bolesti, te za nekoje nove tvorevine kao t o su limfomi. K a k o je ljekovito vrelo Crni Guber v e sada postiglo veliku v a n o s t , to bi bilo j o znamenitijim i Srebrenica bi p o s t a l a po njem znamenitim ljeilitem, kada bi se vrelo udesilo, da se i tamo pije. U tom idilinom kraju brzo b i bolesniku ozdravilo i tijelo i d u a , a

Srebrenica bi uznapredovala, kako to po svojem poloaju u istinu i zasluuje. No to je dabome j o pusta m a t a , jer je danas ovamo j o tegotan put. Istom da se od B r k o g a na Savi izgradi eljeznica u Tuzlu, a odande pokrajna eljeznica u Zvornik, i l i da se regulira Drina, te se uvede redovito brodarstvo do Zvornika. a j o bolje do Ljubovije, mogao bi se takav plan ostvariti. Bosanska je vlada oivotvorila toliko toga. to se je priinjalo neizvedivim, da ni tu ideju ne smatramo neostva rivom. N a jednoj samotnoj gorskoj postaji rekao nam je negdje a n d a r : Bogu i naoj vladi sve je m o n o ! ' Po n a e m iskustvu u Bosni i mi smo takve vjere, te elimo Srebrenici, da bude naskoro znamenitim ljeilitem. Dananji mali g r a d i takav je, da ti se odma srcu umiljava. Nije to samo radi slikovitoga poloaja njegova, v e i radi s t a n o v n i t v a , koje je veoma predusretljivo. Z a nas se nagje divna oaza u gostionici Edbauerovoj u k u g l a k o m k l u b u " , u kasini. Jedna je to jedina mala odaja i u v e e sjede ovdje inovnici, asnici i stranci prilino zbijeni, no rijetko se gdje na takvom malom prostoru sastaje toliko dobre volje, humora, ale i uza to i uma, kao t o ovdje. S pivom bi dabome moglo i bolje da bude, no kada stigne pivo iz dionike pivare sara jevske, bude radost velika. G r a d je sam lijep i ist. Odma kad ugje, z a p a a u njem veliku bolnicu, no onda j o nije imala bolesnika. Pra voslavna je crkva pristala gradnja i sila bi se bolje doimala, da na groblju oko nje nijesu grobni spomenici okieni onim neukusnim na kitom srpske narodne trobojnice (crveno-plavo-bijelo). S l i k a d a n a n j e g a doba upotpunjuje se j o lijepim novim konakom uredskom zgra dom te kolom.

Avdi beg nam je poslao svoja kola, da se odvezemo u Zvornik. B i l a su to prava karuea, no zabataljena da se B o g smiluje. Zato su bili i konji i koija bolji. Bilo je nekako 6V< sati iz j u t r a ; gusta se magla prostrla cije lim krajem i jesen v e posvuda stala izbijati. J o jedan pozdrav, posljednje ,,s Bogom", konji potegnu i izigjemo opet na cestu. Ide se natrag u Ljuboviju istim putom, kojim smo se do vezli u Srebrenicu. Samo je danas ne Pinus leuoodermis. djelja, te svuda vigjamo seljake i se(Antoine.) ljakinje, gdje u blagdanjoj odjei i d u u crkvu. a s o m smo u Ljuboviji, pozdravimo j o gore a n d a r s k u vojarnu i tjm-aj opet dalje. Sada zasine sunce nad glavicama Azbuke, te zlatnim sjajem pozlati svu D r i n u u dulj. Drina voda zelena" k a e se u pjesmi i u istinu se D r i n a o jutarnjem suncu blista kao smaragd. Vonja je ta puna naslade i gdjekada bi mislio, da si na Madagaskaru. itave u m e paprata vigja po obroncima uz cestu. Nije to vie ona skromna biljka, to u N j e m a k o j , v e itavo d r v e e , ovjeje visine, kao kakav ostanak iz davnih vremena. Veliajan je to prizor, koji ti se duboko u pamet uvreuje. Onda dolaze polja, zasagjena duhanom, pa k u e na obadvjema obalama. I kako na bosanskoj strani n a a kola jure lijepom cestom, i d u s nama usporedo na srpskoj strani obina seljaka kola, valjda u Mali Zvornik, koji je sve do berlinskog ugo vora bio u osmanlijskim rukama, posljednje im sijelo na srpskom zemljitu.

Stanemo u Drinai, na utoku Jadra, o j a a n a D r i n a o m , u rijeku D r i n u . Lijepa nas gostionica primi u svoje gostoljubivo krilo. Ovdje nagjemo, to je danas po svoj E v r o p i veoma moderno: o s k u d n e eko nome". T u r s k i posjednici tuili su se, da su ljivama niske cijene. K a k o im se v e i m prirodom naknagjuju nie cijene, nijesu nam se s a a l i l i ; razgledamo to napredno mjesto, u njem i a n d a r s k u i finan cijsku s t r a a r n i c u , te onda mostom preko D r i n a e spram Zvornika. Sve slikovitiji b i v a k r a j ; divne se stjenovite partije ukazuju s obadviju strana r i j e k e ; svuda zelenilo, svuda u m a i vonjaci. Sada odjedared z a k r e e cesta i pogled nam pade na Zvornik. N a visokoj sti jeni lei stara tvrgjava, prijetei spram srpske obale. A tamo se sa-

I
Bosanski muhamedovac. Bvim tiho razastro Mali Zvornik i Sakar usred b a a i sa tri damije, jedine u Srbiji sjem u Biogradu. Visoke kapije idu kroz tvrgjavu u pravi grad Zvornik, koji je iza p o a r a skoro sasvim iznova sagragjen. Zaustavimo se pred hotelom k gradu B e u " , upravo r a s k o n o m zgra dom. Z a a s a k i v e smo u odajama, da ni u evropskim velikim gra dovima n e m a boljih. P o d je pokriven ilimovima. Restauracija je sa svim kao u Beu, posluga je n j e m a k a , i da ne vidi, kada p o g l e d a kroz prozor na ulicu, da si u Bosni, ne bi vjerovao, da Bi u staroj turskoj tvrgjavi, gdje se negda ne bi bio mogao ni naskromnije smjestiti.

Zvornik i m a n e t o preko 3000 stanovnika, no veoma je prometno i ivo to mjesto. Grad se je ispruio u dulj med strmom gorom i D r i nom. Poloaj mu je krasan. N a j u n o m je kraju, kao to smo spome nuli, prava tvrgjava, koja sasvim gospoduje nad uskim putom, te je kulama i bedemima spojena s eitadelom, t o se die skoro okomito nad njom na vrbu V e l a v n i k a . Visoko je to mjesto 660 stopa i ovamo treba da se p o p n e , ako e da se pravo nauije r o m a n t i n o g a polo aja grada Zvornika. Z a legjima su ti ovdje gole brdine, preko kojih ide put u T u z l u . Pogled ti ide preko okomitih zidina i dopire onamo u pravu tvrgjavu, to gospoduje nad uskim prolazom i odakle se niz vodu ispruio grad kao gljista. Dolje kao srebrena nit D r i n a , a preko nje pod srpskim brdima Mali Zvornik. Danas su z v o r n i k e utvrde slabo vane, no poto su se u u v a l e kako su bile u srednjem vijeku, zanimljiva su nam slika tadanjeg utvrgjivanja. Nekada je bio Zvornik klju svega ovoga kraja. K a d a su Osmanlije osvojili Bosnu, nekoliko su puta carske vojske opsijedale Zvornik. Godine 1688. zauzme ga badenski rnarkgrof Ljudevit, 1089. opet ga osvoje Osmanlije. Godine 1717. bude ovdje general P e t r a do nogu p o t u e n . V i e v e 1000 momaka pogine, 300 pade u suanjstvo, a i njih Osman p a a uprilija sasijee. Iz toga je vremena ostao u zvornikoj tvrgjavi sve do danas jedan austrijski top, koji je sada opet dopao svojemu staromu gospodaru. Stare se prie viju oko drevnih zidina grada Zvornika. K o po znaje bosansku istoriju i odavde motri Drinu, s j e a e se tu vazda jedne prie. N a crvenoj mramornoj ploi u zidini i m a oslikana e n s k a spodoba i neitljiv starobosanski napis, kojima se spominje najkrasnija vladalica zvornika Jelena, p r o k l e t a Jelena", kako je narod zove. T m u r n a je to pria. Milena j u je Mrazovieva u svojem Selarnu" (Berlin, Deutsche Schriftstellergenossenschaft) obradila u noveli, koja se duboko doimlje itaoca. Po prianju vladala je Jelena sama samcata u gradu Zvorniku, dok su se za Bosnu j o otimali ugarsko-hrvatski, srpski i bosanski vladaoci. B i l a je daleko na glasu radi svoje ljepote i djevojakoga ponosa, kojim je svakoga prosca odbijala. T r i su ve brata plemenitoga V u k a J u g o v i a zbog zaludne ljubavi spram kneginje udarili lutati za pustolovinama, a i sam je j u n a k i V u k J u govi stajao po svu no na drugom brijegu drinskom i pomamno gledao preko vode na b a e bosanske Semiramide. Razastirale su se te b a e na okomitim stijenama ukraj Drine i bile su opkoljene debelim zido vima. D a n i no se je kraljica bavila u tim b a a m a , a vjerni crnac Mulej, koji je straario na vratima, nije onamo p u t a o nikoga osim nje. Sokolje oko V u k a J u g o v i a otkrije d o d u e visoko gore u stijeni nad

Drinom j o jedna vrata, sva prekrivena divljim r u a m a , no ko bi onamo dopro ? D a to nije p o k u a o onaj nesretnik, ije je on mrtvo tijelo jedared u ranu zoru vidio, gdje pliva Drinom, a u ruci dri pu poljak od r u e ? A onaj brodar tamo daleko nie tvrgjave toliko je puta imao da pokapa mrtva ovjeka, koji je b a pred smrt bio ubrao ruu! N a jednoj gozbi kod kraljice ostavi ona junake pozvanike, neka se uz vino vesele i ode u svoju hladovitu b a u . V u k J u g o v i , koji je sjedio uz kraljicu i ne mogne da srcu odoli, odulja se za njom. B a d a v a on njoj iskazuje a r k u ljubav. K a d a ga na vratima od b a e posljednji put odbija, zaklinje je V u k , da ga barem u b a u pusti. Ne isti to, V u e J u g o v i u " , o d v r a a mu kraljica prestravljena, J e r

Most na Drinai.

im ugje, moj si i nikada me ne e ostaviti, doklegod i v i ! " No V u k ne prestaje da je moli, te se proklinje, da nita j a e ne eli, nego da bude do vijeka s njom. Ona na to duboko uzdane i t u n a mu lica obea, da e mu po volji uiniti, no neka se vrati svojim drugovima te im rekne, da ide u svijet junakovati, kao to i njegova b r a a . . . S r e a n je i p r e s r e a n bio V u k u arobnoj toj bai, jer Je lena nije vie bila ni hladna ni ponosita, nego mu je svom s t r a u o d v r a a l a a r k u ljubav. A l i za nekoliko nedjelja stane kraljica sve rjegje dolaziti i sve na k r a e vrijeme. A V u k je bivao sve bljegjim i turobnijim u svojem samotnom suanjstvu. Tako to potraja nekoliko mjeseci. Jedne m r a n e noi stane on Jelenu opet zaklinjati, da ga pusti na slobodu, no u to se zauje iz grada zveka oruja i halabuka,

A a u o >

- m a Mulej sav prestravljen j a v i , da V u k o v vjerni sluga 8 bijesnom e tom trai svuda po gradu svojega gospodara. Naslutio je on, da ga je kraljica zasunjila. Jelena zapovjedi, neka joj donesu m a , da izigje pred buntovnike. V u k o v u p o m o ne prima, jer joj ast ne da, da joj zateknu ovdje ljubavnika. Hoe ona i to, da V u k pobjegne. Izigji na ova v r a t a ! " rekne mu i odvali golemu stijenu u zidu od b a e . U to ae zauje s t r a a n vapaj. Buntovnici su to smakli Muleja i prodrli, a u isti mah sijevne munja i rasvijeti m r a n u no. V u k , koji je stajao v e na vratima, opazi duboko pod sobom D r i n u , na mnogo stotina

Zvornik, s kapije gledan. stopa. J e l e n a , jesam l i j a prvi, to idem ovim putom? Jelena, ti si umorila moju b r a u ? " J e s a m , V u e J u g o v i u , jer sam ih se naljubila kao i drugih i tebe, dok mi se nije zgadilo." J e l e n a , ljubavnice, sada e i ti da u m r e , prokleta b i l a ! " D i v s k o m snagom obuhvati V u k kraljicu. No Jelena ne e da umre sama, te o r u a n a e t a ulazi u isti mah, gdje se njih dvoje u s t r a n o m zagrljaju rusi u D r i n u Osim raznih d u a n a i nekolikih damija nema u Zvorniku n i t a osobita; samo je a r istorijskih uspomena, to ga ovija. U jednoj go stionici na drinskoj obali sjednemo na a s a k . K u g l a l i su se tu muha-

medovci, Srbi, vojnici, pa a k i C i g a n i ! Neko ope bratimstvo, no slabo prijatna slika. Iz vojnike s t r a a r n i e e z a u j e m o majstorsko tamburanje. T o je bilo l j e p e ; m e l a n h o l i n e ti se melodije srcu umiljuju. Dotle se je smrailo i m i krenemo dalje. Zastanemo pred jednim tur skim dvoritem, otkuda je orila cika i halabuka. Ciganska glazba, igra, pjevanje. Nekoliko a s a k a uzmemo sluati, kad eto mlada mu-

U kamenu usjeena cesta kod Divia med Srebrenicom i Zvornikom, hamedovca, veoma fino odjevena, te nas pozove, da ugjemo i s njima se proveselimo. B i l a je to gozba pred turske svatove. D o m a i n o v sin, bogat beg, uzimao je iz b r a n s k o g a kraja djevojku, koja mu je nosila 200 itluka, te kako se je ovdje sastajalo blago B blagom, astili su svakoga, ko se desio. T o je v e takav obiaj muhamedovcima, no

ovdje se je opet moglo rei, da su na gozbi bile dvije t r e i n e Zvor nika. U golemom dvoritu stajale su klupe i tu su posjedali asnici, civilisti i muhamedovci svakoga soja. To je bilo na oko mjesto za vigjenije goste, jer se je tu toilo pivo, a mladoenja je sam dvorio. Drugud po dvoritu porazmjestilo se i staro i mlado, i m u k o i e n s k o uz pivo i kavu. P o d nekom strijehom sjedjelo je na minderlucima ne koliko dostojnih staraca oko vatre, na kojoj su si sami pekli kavu. Usred dvorita vesela d r u b a uz cigansku svirku zaigrala kolo, a onda udarili vojnici u a r d a . A kroz sve se d r u t v o proturuje s m i j e n a spodoba, a u . Bio je to turski Ciganin, koji si je lice j o ugljenom

Divi 8 pogledom u Srbiju. ocrnio. N a p l e i m a mu j a n j e a koa, na glavi mu u b a r a s d u g a k i m lisijim repom, u ruci bi. T a k o je uz ciku i viku jurio med svijetom ili izlazio na ulicu, gdje su mu se djeca izrugavala. N a prozorima en skih odaja vigjale su se, koliko se v e moe od m u e b a k a , enskinje, koje su motrile to veselje. Takvo openito goenje traje sve do onoga dana, kada se mlada u k u u dovede. K a d a muhamedovac odlui da se eni, posije dva svoja srodnika i l i prijatelja, da mu isprose djevojku. Oni odu i kroz zatvorena vrata pitaju djevojku, h o e l i da pogje za Saliha i l i Mehmeda,

sina toga i toga. Naravski, da je to puka formalnost, jer su veo pred tim oevi sve uglavili. A k o rekne djevojka, da h o e , otigju srodnici i svjedoci kadiji. Onamo je dotle otiao i m l a d o e n j a sa svojim ima mom, te i djevojin imam. Djevojka e k a kod k u e . K o d kadije se sada izrekne s obiju strana privola, ugovore se obveze radi izdra vanja enina, ako bi dolo do rastave i t. d. Onda izjave obadva imama, da su m l a d o e n j a i mlada pred Bogom zdrueni kao A d a m i E v a , kao Muhamed i H a d i d a . Izjava se ta tri puta ponavlja i tim je prava sudbena cerornonija s v r e n a . Iza toga s u d a k o g a v j e n a n j a da riva m l a d o e n j a obadva imama, pozvanike, te mladu, a ona opet mla doenju. U tom megjusobnom a e n j u alju se i razne k u n e stvari, kao na primjer ilimovi. Darivaju se tako nekoliko dana i s v r a v a se tim^ da se mladoj posije kui servis. Sada napokon mlada, p o t o pro bavi u banji nekoliko sati spremanjem, odveze se s mladoenjinim srodnicima u arabi i l i u modernim no zatvorenim kolima, u gorskim krajevima na konju. Dok onda j o skupa sjednu za stol i za tim imam izrekne molitvu i blagosov, dobiva mlada sva prava kao d o m a i c a i zapoinje svoj tihi haremski ivot. Otmice, kako ih je nekada bivalo, rijetko se sada dogagjaju.

Idiline

vonje.

U Zvorniku najmimo kola, da nas odvezu u V l a s e n i c u , kuda srao sada naumili. T r e b a onamo e s t sati. U e s t sati iz jutra izve e m o se na kapiju iz starodrevnoga Zvornika i udarimo sve do D r i n a e istom onom cestom ukraj Drine, kojom smo se dovezli iz Sre brenice. Ondje se odvaja cesta u jadarsku dolinu i sve ide desnim brijegom rjeice, koja lei u dubokom koritu. Vanredau je uitak vo ziti se tom cestom sve po zelenilu, kao u kakvom nenastojavanom divljem r o m a n t i n o m parku. V i s o k e stijene stoje uz jednu stranu ceste dugo i dugo. Najedared z a p a a na strmenitoj glavici malu damiju, koja je tamo veoma slikovito stala. Z a damijom je seoce Kulat, no iz nizine mu se ne vidi ni jedna k u a . S te je vratolomne visine pred neku godinu dana palo dijete upravo na cestu, no za udo nije Be nita ozlijedilo. U Novoj Kasabi, mjestu s neke etiri stotine itelja, stanemo, da hranimo konje. V e o m a lijepim novim mostom ugjemo u to prometno mjesto, koje bi se moglo nazvati duhanskim gradom. N a svim k u a m a vise d u g a k i kanapi i na njima nanizano lie. Mnogo je tu zasebnih skela podignuto, da se sui duhan. Osim stare da mije s lijepom munarom nema u mjestancu n i t a osobita. U hanu se popnemo na drvenu divanhanu drugdje bi to nazvali balkonom, ali nije sasvim podesno i nauijemo se tamo divne kave. J a sam u jednom d u a n u bio kupio duhana i v r a a o sam se b a sa etnje po
Vinjeta na elu stranici': nagragjona telad.

mjestu, kada d u a n d i j a musloman kao bez d u e doleti za mnom. B i o se je zabunio, kada je mijenjao novce, pa mi je vratio za novi manje. Radi toga je n o v i a dojurio sada za m n o m ! Sunce je s neba peklo kao usijano, kada smo krenuli dalje. Nai su se konji u posljednje dane prenapregli i sada nijesu htjeli druga ije nego u korak. Koija ih ni dobrim ni zlim nije mogao da na tjera na bri hod. Tako ni kud ni kamo, nego im pustimo po volji i uzmemo provoditi vrijeme razgledavanjem prirode. T o m u je u ovom umiljatom kraju najbolja zgoda. Z a Novom Kasabom, gdje smo preli na lijevi jadarski brijeg, r a i r u j e se dolina, koja je sve donde uzana kotlina. Svuda se vide lijepo obragjena polja, stada na pai i poje dince kuita ljudska. K o d V r t o a i J e l i t a mora da je nekada bila v e a naseobina, jer su svuda p o r a t r k a n i golemi bogumilski steci, no bez ikakve skulpture. Ovdje se skobimo s ciganskom d r u b o m . Med Ciganima je bila jedna enskinja, da si se upravo morao diviti nje zinoj v e l i a n s t v e n o j ljepoti i divnoj plaviastocrnoj kosi. Ponudi nam se, da nam v r a a , no nama se nije dalo. K a k o doznadosmo, bili su to tako zvani K a r a v l a s i " . U v l a s e n i k o m kraju razlikuje svijet tri vrsti C i g a n a : bijele, smegje i Karavlahe. Bijeli su i smegji Cigani muhamedovci i rada se nazivlju T u r c i m a " , no domai ih muhamedovci ne zovu drugaije v e Ciganin" i l i prezirnim imenom F i r a u n " . Bijeli se Cigani putaju do d u e u damije, no smiju da budu tamo sasvim ostrag. Smegji Cigani (ergai gurbeti) smatraju se neistima, te ni ne smiju u damiju. T r e a su vrst istono-pravoslavni Cigani, koji su se kako se pria pred nekih 100 godina doselili i z V l a k e u Bosnu i svijet ih zove kratko srpski C i g a n i " . Oni se sami nazivlju K a r a v l a s i m a " , pod ko j i m se imenom u Bosni pravo razumijevaju Rumunji. Nije im po volji, da ih se krsti Ciganima, te ukazuju, koliko sve ima razlika med njima i muhamedovskim Ciganima. Osim vjere razlikuju se po tom, to K a ravlasi govore med sobom rumunjski, a muhamedovski Cigani ciganski. Onda su Karavlasi uljugjeniji i estitiji, te ih svijet bolje i mari. U vlasenikom kotaru nastavaju Karavlasi itavo mjesto P u r k o v i u gojinskoj opini u gornjoj s p r e k o j dolini. Ima ih 23 k u e , a 175 d u a . Spadaju istono-pravoslavnoj parohiji lovnikoj i paroli njihov veli, da su pristojni, trijezni, mirni, marljivi i tedljivi ljudi. U vjer skim stvarima oni su u neku ruku osobiti. Rijetko zalaze u crkvu, no za k r t a v a n j e , vjenavanje i sahranjivanje uzimaju svagda popa. K u n u slavu, to je obiajna kod Srbalja, slave i oni, i to svetu Petku. Ne prieuju se v e mnogo godina, a k a u da zato, jer su negdje pred 30 i l i 40 godina nekoji Karavlasi, koji su se u L o v n i c i priestili, naglo

za tim se v e a kad svagda Cijena

pomrli. Onih vazdanjih psovaka ne e od Karavlaha u t i ; kada r a e s t e , o p s o v a e kakvu stvar. K o d oblasti ih se rijetko vigja, dogju, to je rad putnice. I poreze tono plaaju. e n e se skoro megju sobom, a m l a d o e n j a kupuje mladu u roditelja njezinih. se uglavljuje u gotovu novcu, te je veoma razliita. Neki Pero

Darinkina stijena med Novom Kasabom i Drinaoom. Kosti iz P u r k o v i a , seljak u srednju ruku, platio je za svoju e n u Todu 200 for. gotova novca. K a d a odabiru enu, paze najvie, je l i vjeta m u e v u poslu. Zato veoma rijetko uzimaju Srpkinje. 0 e n a m a i m se k a e , da su e s t i t e . ivu oni kao i drugi svijet po Bosni, neki u zadruzi, a neki kao svoji gazde. Nose se kao i drugi i s t o n o - p r a -

16

voslavni seljaci u gornjoj sprekoj dolini, samo se oni, sto obilaze kao svirai, odijevaju a la franka". Karavlasi u P u r k o v i u svi su od reda ratari i to k m e t o v i ; ne koje porodice imaju i svojega posjeda. U z poljodjelstvo i s t o a r s t v o glavna im je privreda u drvarskoj radnji, a onda idu po svijetu kao

Damija na stijeni Kulatu med Novom Kasabom i Drinaom. svirai, igraice i l i s medvjedima, Uezuokaju svakojake stvari za se ljako a i gragjansko k u a n s t v o , kao t o su k a i k e , inije, vretena, mosuri, svijenjaci, korita, djeije stojae i druge stvari. Z i m i se to po k u a m a izragjuje, a rade tu i ljudi i ene i djeca. K a d a bude ljeto, podijeli se opet posao. Neki iz sela odu, poto su polja obragjena,

u johove u m e , razapnu tamo a t r e , postave v r t a e , te zgotavljaju sve one stvari odma tu, gdje se povalili stablo. Drugi opet, a obino su starije ene, obilaze s gotovom robom od sela do sela te je prodaju, no rijetko za novce, v e vie izmjenjuju z a ito, platno, vunu, maslac. Te se ene bave bajanjem i v r a a n j e m , pa ih seoski svijet rado vigja, oso bito ene i djevojke u selu. Sprave, kojima Karavlasi r e u drvo, veoma su primitivne: iznajprije su tu sjekira i testera, onda neka osobita vr t a a t e r d a j , gdje se kao i inae pritie nogom, no imaju j o jedan motor, a to je d u g a k a svjea grana, napeta u luk. Dalje se upotrebljuje j o d u b a " i mali d u b a * , kao neka sjekira skupa s eki-

Cigane. e m , onda no za izdubljivanje drva, velike i male turpije i na koncu bosansko orugje z a svaki posao no. Svirkom i igrom svojom nijesu Karavlasi ravni ugarskim Ciga nima. I oni d o d u e kao i ugarski Cigani sviraju bez nota, samo kako u j u ; ali nema u njih one z a u d n e brzine, kojom ugarski Cigani uhvate svaku melodiju, samo neka je jedared uju. Instrumenti su i m gusle, cello, a gdjekada i bubanj, koji je nalik na tamburin. N a njihovoj je glazbi jasan dojam ruraunjsko-slavenskih turobnih popjevaka. Harmo nija i m se mahom sastoji iz terca, uz koje esto dolazi oktava osnov-

noga tona. U izvornim kompozicijama ima i m vie izmjene u melo diji, nego l i u pjesmama bosanskih seljaka, a i ritam je ivlji. K a r a vlasi sviraju sve j u n o - s l a v e n s k e pjesme i pravi su majstori, da svi raju u kolu. Sviraju i druge komade, tako ponajprije austrijsku na rodnu himnu, szozat", m a r o v e , igre, a k i b e k e s o k a k e pjesme, tek to su ih uli no sve to na svoj n a i n : sve u molu, sve u tercama i s onom njihovom osobitom prikrasom, tako da njihova svirka, ako dugo potraje, m o e da stjera u stravu muzikalna ovjeka.

Igra njihova, kako je pokazuju svijetu, sastoji se u j e d n o l i n o m skakutanju sve na istom mjestu. U z a to se cijelo tijelo koi, te kao da je glavno ono krepko ritmino tapkanje po zemlji. Bolje igraice iz mjenjuju jednolino skakanje time, to se po gdjekada uzmu vrtjeti, i l i p r u e u vis obadvije ruke te zapucketaju jezikom, to je mjesto pra poraca. Gdjekada pjeva igraica i pjesmu, obino ljubavnu. K a d a K a r a -

vlasi sami za svoje veselje stanu igrati, zaigraju kao i bosanski se ljaci kolo. Medvjedarski zanat sada propada, kako je bosanska zemaljska vlada potpuno pravo prestala davati putnice medvjedarima. No K a r a vlasi znadu da obigju zakon veoma jednostavno. Izvade putnicu pod kakvomgod izlikom i l i odu u strani svijet i bez putnice, nabave si tamo mladih medvjedova i dadu se na eljkovano lunjanje. Jer makar da Karavlasi imaju u P u r a t i u svoja stalna naselja, opet i h pogdjekada spopada prirogjena Ciganima elja, za lunjanjem. B e z ikojega geografskoga znanja prolaze stranim zemljama i dalekim krajevima, no opet svagda ostaju u svezi sa svojom domajom u Bosni. Jedared je B o s a n s k a P o t a " izvijestila, da su dvije njihove porodice i jedan vojniki obvezanik u junoj A m e r i c i , a pred nekoliko je godina jedna stara K a r a v l a k i n j a umrla u Nizzi kao prosjakinja . . .

Vlasenica. Putnici Cigani ostanu nam za legjima, a m i izigjemo iz plodne ravnice opet u humovit kraj, pokriven lijepom u m o m . G l a v i c a se die nad glavicu, a m r a n o visoko gorje zatvara na koncu obzorje. Kraj je taj pun najdivnijih motiva za slikara i pravi raj z a putnika p j e a k a , kojemu nije stalo jedino do dobrih krmi i svjeega piva. Cesta se u mnogobrojnim zavojima uspinje k Vlasenici, koja je v e u visini od 700 metara i lei kao sakrivena u zelenilu. Malen je to gradi, koji e z a a r a t i svakoga prijatelja prirode. T a k v u sliku rijetko vigja u vajcarskoj i T i r o l u , a sa p r a u m s k o m vegetacijom t e k o igdje j o u E v r o p i , sjem na Balkanu. Odma kako ugje u grad, ima lijepa zgrada na kat i oko nje b a a ; to je hotel Zukovik*. Ovdje nas lijepo prime, izvrsno poslue

i veoma dobro nahrane. Iza dnevne e g e okrijepimo se svjeim pivom. K a k o su nas v e e k a l a kola. to smo ih naruili za daljnju vonju, razgledamo odma grad. Poloaj mu je u istinu najdivniji. Ima u V l a senici neke 2000 itelja, od toga od prilike 1400 muhamedovaea. Pot porom vladinom sagragjena im je nova d a m i j a u m a u r i k o m slogu. Istono-pravoslavni imaju crkvu. Mjesto se otee u dulj i kao u tera sama ispruili su mu se pojedini dijelovi po planinskim kosinama, po najvie z a o k r u e n i vonjacima. Vojarna na proplanku uz damiju go spoduje nad gradom. Dok smo mi izbivali, n a je koija9" Suljo - mrki Ciganin udesio svoja kola, to je mogao udobnije, i mi se uzmemo novom kra-

Djevojka iz Podromanje. snom cestom u zavojima uspinjala uz tako zvanu P l o u na obronke Javor-planine. Neko su vrijeme odatle j o divni vidici po svem jadar8kom kraju do Zvornika, a zapadno spram Kladnja do Debeloga brda (1314 metara), umiljat i v e l i a n s t v e n pogled. Onda zagjemo u velebnu p r a u m u . Orijake bukve ispruile se nebu pod o b l a k e ; iz njih i iz n i e g a d r v e a sastavila se g u t a r a , da ne m o e prodrijeti. Posvuda lee povaljeni u m s k i orijai. N e k i su posjeeni, jer se tuda gradi cesta, a druge je opet oluja sruila. Tako oni lee mahovinom prekri veni uz svoju b r a u , to se jo k o e u svoj krasoti, no iz njihova tru loga Btabalja izbija opet novi mladi ivot. Ima ovdje drva za stotine i stotine godina. Danas to j o lei spokojno, dok se ovuda ne izgradi

eljeznica i d r v e e se ne uzmogne upotrebiti i na strani. No i onda ne e se bosanske planinske u m e r a s k r i t i , j e r je to bogastvo upravo golemo. N a cesti rade kamenari i cestari; inae je sve mirno, slabo ima prometa i sve se ini, da seljaci sa svojim tovarnim blagom j o i danas idu starim j a h a i m putovima, kojima se tragovi pogdjegdje pojavljuju u m r a n o j umi. N i ptijega cvrkutanja nigdje ne uje, samo gdjekada znade vrana da prekine v e l i a n s t v e n i mir u prirodi. Sve uz uvale i urvine ide n a put, no cesta je z a t i e n a j a k o m ogradom. Iza dva sata vonje od Vlasenice raisti nam se odjedared u m s k a g u t a r a . Kraj se prijatno izmijeni; prostran alpinski p a n j a k

Istono-pravoslavni grob kod hana Pijeska. ispade nam pred oi i na pai mnogobrojna stada. Izili smo na K r a ljevu goru. Svuda lee rasijana ljudska naselja, han Napogled gosto ljubivo te dozivlje, pastirii pozdravljaju putnike veselim kliktanjem, a uz kola nas neko vrijeme poprate golemi k u r j a a r i . S l i k a je to iz vajcarskih gora, umiljata kao tajerski stanarski ivot. Mjesto bukava dolazi ovdje crnogorica i naskoro nas opet opkoli tajanstveno a p u tanje j e l a i borova. Golemo bi to stabalje, da mu je govora, moglo mnogo priati o p r o a s t i m danima, dok je ovaj kraj bio j o p r a v i m

rajem razbojnicima i p u s t o l o v i m a ; a danas se stranac ovjek sa svo jom e n o m sam samcat i n e o r u a n vozi ovom divljatinom s jednim Ciganinom i nije ga ni briga, da b i ga ko napao. Nestalo je u Bosni h a j d u k e romantike, a n d a r m e r i j a se je postarala, da bude potpuna sigurnost! Iza vonje od podrug sata evo opet zgrada. Na zaravanku med jelama na vjetrovitoj visini stoje tu bosanske i evropske k u e . T o je h a n P i j e s a k , istoimena a n d a r s k a vojarna i u m a r s k a k u a u v i s i n i od 1700 metara. Na se koija smjesti u hanu, a nas veoma ljubazno d o e k a j u

Sokolaki naelnik. u vojarni. K a d a se r e k n e : vojarna, ne treba odma pomiljati na vo jarne po velikim gradovima, kuda mogu da stanu i t a v e pukovnije. Vojarna Pijesak nije n i t a v e j a k a drvena s t r a a r n i c a , no ukusno i prostrano izragjena i s raznim sporednim zgradama, stajama i t. d. i b a o m , koja se je tek uzela u d e a v a t i . Zapovjednik s t r a m e t a r , rogjen g r a n i a r , d o e k a nas prijazno i sprovede nas kroz m o m a k u odaju u gostinju sobu, odakle je bio divan vidik. Odma nam i z nesu piva u bocama i za kratko vrijeme stajala nam je na stolu iz vrsna v e e r a , kakvoj se u ovoj divlja stini ni ne bi nadali. Osobito

jednu tjesteninu, t o j u je staru valjana kuharica nazvala andarskim rezancima", bila je prava poslastica i nijesmo mogli na ino, nego da kuharici izrazimo svoje potpuno zadovoljstvo. Onda se j o neko vrijeme odademo i t a n j u ; nali smo ovdje hrvatskih zabavnih listova, lijepo uvezanih po godinama. A da se tu gaji i plemenita glazba, to su dokazivale razne tambure, p o v j e a n e po zidu, i hrvatska pjesmarica K u h a e v a . Bilo nam je ovdje, da ne m o e biti bolje; no kada smo dobili z a n o dvostruke p o k r i v a e , vidjeli smo, da tu noi bivaju veoma hladne. San nam je bio sladak. K a d a se oko pet sati probudismo, mislili smo, da smo u kakvom zimskom kraju. Po d r v e u i po livadama popadalo inje i sve prekrilo tankim srebrenim pokrovom. A kada se j a v i sunce, nestade inja i iz njega se stvori gusta rosa, koja se je sjajila i svjetlucala kao tisue i t i s u e alemova. Bilo je

Prosjakinja. estoko hladno, no jutarnja je etnja u ovoj visini u i t a k , kakvoga velegragjanin nikada nema. Stada noivaju pod vedrim nebom u obo rima i ustaju sada iz jutra, da se nahrane. Ovdje sam osim lijepih ovaca vidio v e goveda i v e e sorte, koja oito nijesu bosanskoga porijekla. P o t o smo j o dobro pouinali i na rastanku se s r d a n o porukovali s u v a r i m a sigurnosti u zemlji, krenemo u 6Va sati dalje na jugozapad. Suljo nam je bio dobre volje, veoma razgovoran, a konji su lijepo kasali tim rosnim svjeim krajem. a s smo bili u umi, a s na alpskim p a n j a c i m a ; do Mrkalja je pogdjekada bila opet p r a u m a s t i s u a m a slomljenih i l i povaljenih stabala. V i e glavice V r a o n i k a planine s desne strane, a Studene gore s lijeve vigjale su se samo

poneknda. V e o m a su nas se prijatno doimali oni mnogi mali protoci i potoii, jamci plodovitosti. U h a n u H a n i u , gdje opet i m a a n d a r s k a vojarna, stanemo na a s a k . Onda tjeraj dalje visokom ravni nom Kopita-planine. T u nestaje u m a . Isprva su j o pojedina polja i livade, a onda prevladava k r . Svuda izviruje goli kamen, te ti esto napominje staro morsko korito. T r a v a je rijetka, no j o se ovdje njome hrane brojna stada ovaca i koza, da i m se m o r a uditi, kako se zadovoljuju. Ono nekoliko kua, na koje nailazimo, d o s e u krovo v i m a do zemlje i j o je na njih povaljeno golemo kamenje. To ka zuje, da vjetrovi pomamnom silom prohujuju ovom prostranom viso kom ravninom. Oko 11 sati prije podneva dospijemo u S o k o l a c . V e e je to mjesto i na okupu, a i m a i s t o n o - p r a v o s l a v n u c r k v u i manastir. T r i kubeta na manastiru sasvim su izragjena u ruskom slogu, kao luko vice, pokrivena su limom i obojena jasnom crvenom bojom, tako da se u ovom pustom kraju vide iz velike daljine. Lijepo nas se je doj milo, kada smo skobljivali i t a v e rpe djece, koja su se v r a a l a iz kole i redom prijazno pozdravljala strance. U z cestu ima nekoliko gostio nica i d u a n a . 0 podne stignemo na P o d r o m a n j u , gdje se nalazi sama z a sebe na jednom breuljku golema vojnika vojarna. i t a v a je to tvrgjava, kako ih inae vigja po Hercegovini, s obranbenim kulama i debelim zidinama, da na daleko gospoduje krajem. Ovdje smo t i u starom h a j d u k o m kraju Romanje planine, no izginuli su i zabora vili su se hajduci. Samo pjesme i prie pripovijedaju j o o nekadanjim divljim vremenima, to su istina B o g potrajala sve do j o pred pet naestak godina.

Romanja

Glasinae.
Ovdje na toj visoravni po zornica je narodnim pjesmama o starini Novaku. itav je to red hajdukih pjesama, koje su po zanimljivom opisu Asbothovu u Han na Romanji planini. njegovu djelu Bosnien und die Hercegovina" (Be, Alfred Holder) poznate danas i stranom svijetu. U prvoj pjesmi pije Novak vino kod kneza Bogosava i p r i a mu, sa t a je otiao u hajduke. K a d a je Je rina, e n a despota srpskoga P a v l a B r a n k o v i a , gradila Smederevo, na redi ona Novaka u argatluk za pune tri godinice, a za pune tri godi nice ne s t e e Novak pare ni dinara, ni na noge opanke. Onda ona na metne namet na vilajet, da pozlati k u l e ; na svaku k u u n a m e e po tri litre zlata, t. j . po trista dukata. Novak ne m o e da plati, nego uzme budak i odbjegne u Romanju planinu. Tamo sretne turske sva tove, a m l a d o e n j a ga izbije trostrukom kandijom. Novak ubije T u r ina i uzme mu po obiaju tri kese blaga, sablju od pojasa i konja dorata. Otada veli, Romanju sam goru obiknuo, Bolje, brate, nego moje dvore, Jer j a u v a m druma kroz planinu, Doekujem Sarajlije mlade, Te otimam i srebro i zlato I lijepu ohu i kadifu, Odijevam i sebe i drutvo, A kadar sam stii i utei I na s t r a n u mjestu postajati, Ne bojim se nikoga do B o g a ! "

Jedared Novaku i njegovu drugu Radivoju ponestane vina i du hana. O d l u e zato, da prodadu dijete Gruicu, sina Novakova. A Gruica neka onda bjei, kada mu drago. Obuku ruho t r g o v a k o i odvedu Gruicu e h e r - S a r a j e v u . Ljepi je Gruica od djevojke. Turkinja djevojka daje za njega dva tovara blaga, no dok ona ode, da donese blago, kupi G r u i c u bula udovica za tri tovara blaga. Ljuto kune djevojka: Vodi roba, D a f e r b e g o v i c e ! Ne bio ti ni dugo ni mnogo Ve i l n o c u ili noi dvije!" Begovica okupa Gruicu, donese mu gospodsku v e e r u , a ouda mu prostre mekanu postelju. Iz jutra iznosi divno odijelo i oblai Gruicu. Sve je na njem od i s t o g a zlata i bijele svile. Samo krilo na kalpaku valja hiljadu dukata, a sablja tri careva grada. G r u i c a se za eli lova u planini i begovica ga opremi s trideset Sarajlija u lov. N a Romanji sasijee G r u i c a jednim udarcem slugu Huseina i pobjegne k ocu. K a d a je Novak ostario, ostavi ga Radivoj i s njim trideset haj duka, a Novak ostade sa svojim sinovima Gruicom i Tato mirom. A l i je Radivoju loa s r e a : susretne ga Mehmed Arapin s trideset svojih delija, sve mu hajduke sasijee, a njega iva uhvati. Novak izigje sa sinovima pred njih; delija nosi svaki na didi h a j d u k u glavu, a pred njima vodi Mehmed Arapin svezana Radivoja. Opali Novak laka deverdana i Arapin pade mrtav s konja. Onda oslobodi Radivoja i njih e t v o r i c a asijeku svih trideset delija. Pita sada Novak brata Radivoja: 0 moj brate, deli Radivoje! to te pitam, pravo da mi kae : A l je bolje trideset hajduka, A l i starac Starina N o v a e ? " Jedared B e i r p a a engi iz Zagorja napie knjigu knezu grahovskomu, neka mu spremi trideset odaja s trideset djevojaka za paine delije, a pai samomu neka prostre na bijeloj kuli i tamo da ostavi e r k u svoju dilber-Ikoniju. Grujo i njegovih trideset hajduka obuku se u djevojako ruho; tako doekaju p a u i delije i sve ih te noi pogube. Jedino Griu Manojlu od Sofije grada bijeloga ne m o e ni Novak da doskoi. Izranio ve Manojlo Radivoja. Gruju i Tatomira. I Novaku se sablja na troje salomila na Manojlovu titu, te potjera Manojlo i njega. Bjei jadan starina N o v a e i dozivlje posestrimu vilu. A v i l a se naini djevojka i ovije se G r i u Manojlu oko vrata, dok mu nije oi zasjenila, da Novak pogubi slijepa junaka. A l i se Novak t e k o poplaio, te ne smije pristupiti blizu, v e se baca pernim buzdovanom i ubija

tako G r i a Manojla. Grujo sada uzima Manojlovu z a r u n i c u , e r k u kralja pladinskoga. No tom enidbom ljuto nastrada. Lijepa ga Maksimija, dok je on pod a t o r o m sanak boravio, izdade trojici T u r a k a . No kada za tim T u r c i i Maksimija pozaspu, presijee nejaki sin Grujin konopce na oevini rukama. Grujo sasijee Turke, namaze e n u voskom, katranom, sumporom i brzim prahom, uvije je mekanim pamukom, polije e s t o k o m rakijom, ukopa je do pojasa u zemlju, pa joj zapali kosu navrh glave. Ljuba mu jasnom svijeom svijetli, a on sjede piti vino hladno. K a d a joj dogori do arnih oiju, moli ga, kada ne ali ruse kose njezine, to mu je dosta ruku p r e t i t a l a , neka joj ali a r n e oi, to ih je junak ljubio; kada joj dogori do bijela lica, z a t o ne ali bijela

Seljak muhamedovae iz Rogatice. lica njezina, to ga u svoj krajini nema. Istom kada joj dogori do prsiju, te nejaki sin Grujin z a p l a e , da mu majci izgorjee prsa, to su ga odhranila, raali se G r u j i ; to ostade, to je ugasio i lijepo sa hranio. Tako je nekada putnik sa strahom i trepetom prolazio Romanjom planinom. V e su Osmanlije ovdje digli svuda karaule, da njima z a t i t e ceste. No h a j d u k e su se d r u b e ipak o d r a v a l e i pridolazili su im politiki bjegunci, koje je svijet zaklanjao i pomagao. J o godine 1882. bilo je na Romanji u s t a a , no brzo im se je pomrsio r a u n . Danas je sve tu mirno i spokojno, svako ide bez ikakve smetnje svojim putom, a vojarna u Podromanji, s t r a e na Glasincu i gore u

planini napominju svagda, da vlast budnim okom pazi i ne p r i p u t a , da se povrate stare prilike. U gostionici odma uz put stanemo o podne, da se okrijepimo. Mala je to prijatna kuica, gdje se m o e i dobro smjestiti, makar da nema mnogo mjesta. I n a e se sastoji Podromanja samo iz pojedinih k u a i damije. K u d a p o g l e d a , nigdje ni drvceta, topovima iz vo jarne otvoreno je iroko polje za pucanje. Od Podromanje se spram jugoistoka odvaja r o g a t i k a cesta, te udara v i s o k o m r a v n i c o m g l a s i n a k o m , jednim od najglaso vitijih a r h e o l o k i h n a l a z i t a na svijetu. Od a r h e o l o k o g a kongresa u

Na iskopinama na Glasincu kod sela Sokoca.

Sarajevu godine 1894. ime je Glasinac svakamo doprlo, u svim se znanstvenim a s o p i s i m a spominje, te se danas iekuje, da nam gro bovi g l a s i n a k i i s k a u i objasne j o mnogo tajni, t o se u njima kriju. U tih mnogo t i s u a grobova, rasutih po polju g l a s i n a k o m , skriven je velik dio stare n a e istorije. Ovdjenji nalasci sami mogu da ispune velik muzej i nema i m ravnih. I prije je ovuda svijet priao o nekakvom velikom gradu, to je propao, o nekom velikom narodu, to je nastavao tu ravninu, gdje kada su se sluajno nalazili rijetki nakiti i novci, no sve to znalo se je samo u divljoj Romanji planini i dalje nije glas dopirao. Nijedno od

onih varvarskih plemena, to su u prvim vjekovima i z a H r i s t a prohuj i l a Bosnom kao oluja, ni docniji slavenski naseljenici a ni Osmanlije nijesu uznemirili u grobnom miru stare junake, to su negda na G l a sincu ivovali. N a e m u je vremenu dosugjeno bilo, da prodre u taj

Seljaka kua u bosanskoj sumi

sasvim nepoznati kulturni svijet. K a d a se je godine 1880. stala gra diti cesta iz Sarajeva u V i e g r a d , to se je na visoravni glasinakoj uzeo lako potrebiti ljunak iz bezbrojnih tamonjih grobnih humaka.
17

Orlova stijena na Roraanji planini.

P r i tom se je nalo mnogo starih b r o n a n i h stvari, a k i kotao na ptiju spodobu i lijep vinski v r . Upravitelj gradnje posije stvari prirodoslovno-istorijskomu dvorskomu muzeju u B e , no dalje se nije po planu kopalo, sve dok godine 1888. b o s a n s k o - h e r c e g o v a k a ze maljska vlada ne odredi, da se posao poduhvati u veoj mjeri. 8 po slom se nije*prekinulo, te je to sada stalna rubrika u znanstvenim radnjama zemaljskoga muzeja. Glasinac je j e d n o l i n a visoka ravnica, koja se kao osebujna po java uturuje u izmjenljivi planinski kraj u srednjoj Bosni. Visoinu sainjava golema k r e v i t a gora, visoka p o p r e n o 900 metara, a nad visuju je na zapadu i na jugu okomito ustrmljene stijene Romanje planine. Gorje se to spram Glasinca s p u t a u terasu Naromanju, a najvii mu se vrhunci veoma visoko ispinju, tako V e l i k a stijena 1615 metara, Orlova stijena 1507 metara i V e l i k i vrh 1328 metara. Spram Mokroga prelazi gorje u strme stijene, kojih se na j u n o m kraju hva-

Han Ophogja na Glasincu. taju B o g o v i k e stijene, te se tako stvara na Glasincu prirodna utvrda. Na jugoistok je prelaz u p r a k u dolinu poloitiji, no i onamo idu samo tijesni klanci, doim se na sjeveroistoku visoina rasplinjuje u onisko talasasto humlje. Samo malen dio visoine sasvim je ravan, te se i zove Ravni Glasinac, a uz njega se na sjeveru i jugoistoku hvataju omanje ravne kotlinice. Taj je kraj prekriven gustom tresetinom, a vijuga se njime tromi potok R e e t n i c a i brzo u kru ponire. Samo kada padne j a k a kia i l i snijeg okopni, otjee R e e t n i c a u prostranu uvalu med stijenama kod P a v i a , to je narod zove M e g a r a " . Vei dio kraja je onisko talasasto humlje. T u su prostrani panjaci, samo pogdjekada isprekidani jelicima, i s njih se dobiva mnogo izvrsna sijena. Kraj je kao stvoren z a svijet, kojemu je s t o a r s t v o glavno za nimanje i privreda. U tom je Glasinac j o i danas u svoj Bosni prvi, te nije ni udo,

da se ovdje nalazi najvie i najbogatijih spomenika iz pretpovijesnoga doba. T i se spomenici javljaju u tolikoj golemoj mnoini, da i svemu kraju pridaju neku osobitu sliku, te odma na prvi pogled svakomu jasno p r e d o u j u v e l i k u razliku med nekadanjom kulturom i dananjim rasapom. Taj rasap kao da je bio nagao i slabo je zastajao. Iz rim skoga doba imamo kako to veoma zanimljivo izvjeuje u muzej-

Seljak iz rogatiokoga kraja. skom G l a s n i k u " dr. iro T r u h e l k a ostanke od ceste, koja j e tom visoinom ila u dolinu D r i n a e . Cesta je ta izgragjena u t r e e m vijeku p. Hr. Narod pria, da j u je gradila bajna kraljica Jerina, koja je svoje podanike s t r a n o ugnjetavala takvom rabotom. P r i a bi se m o d a dala p r o t u m a i t i time, da se je cesta u srednjem vijeku obnavljala i premetala. Cesta je to valjda ona ista, kojom su d u b r o v a k i karvani uda-

rali na Mokro i Glasinac u Zvornik. Onda nema ovdje ni osobito mnogo sredovjenih grobnih spomenika, to se nalaze po drugim krajevima, a starih sredovjenih gradova, to su po Bosni onako brojni, nema ovuda b a nikako, sjeni onih u prakoj dolini. U sredovjenim se listinama Glasinac rijetko spominje. Profesor Konstantin J i r e e k n a a o ga. je u d u b r o v a k i m listinama iz dobe od 1404. do 1430. godine samo jedanaest puta. Po tim je vrelima bio Glasinac posjed velikoga vojvode Sandalja Hrania. koji je tu imao carinaru. Od dananjih se mjesta spominju samo Mokro i Obre. Osim toga se govori p o e e i o nekoj crkvi, o kojoj J i r e e k iz podataka ininira Strathnirovica sudi, da je bila na onoj stijeni C r k v i n i , gdje je iza okupacijonoga rata usred velikoga s r e d o v j e n o g a groblja po

Seljaka kua na Glasincu. dignut obelisk kao spomenik vojnicima, to su kod S e n k o v i a pali u borbi sa e t a m a muftije od T a s l i d e . U svim se listinama spominje Glasinac samo kao kraj, kojim se prolazi; za srednjega vijeka nije nikada bio kulturnim s r e d i t e m , kao to se vidi da je bio za pretpovjesnih vremena. V a n a ta t r g o v a k a cesta mamila je jedino smione razbojnike i hajduke u umovitu i k r n u Rotnanju planinu, a o toj smo romantici v e iznijeli primjera iz narodnih pjesama. Samo za stra t e k e je prilike ostao Glasinac svejednako znamenit kao b r a n i med zapadnom i istonom Bosnom, te je tako ova visoina vie puta igrala istorijsku ulogu u borbama, koje su odluivale sudbinom bosanske zemlje.

K a k o se vidi po zemljitu, to smo ga opisali, visoinu je glas i n a k u priroda jako zatitila. U tom je gorju siguran bio zaklon ne kadanjim iteljima, no j o ga sigurnijim oni uinie cijelim redom gra dina, to B U ih sustavno izgradili.*) N a svakom uzlazu, gdje se je ikako moglo, digle su se na visini gradine, tako da je od te visoine postala s vremenom i t a v a tvrgjava, koja je svoje itelje pouzdano zaklanjala od d u m a n s k i h nasrtaja. V e na Komanji planini lee na 1881 m. v i

skom karaulom ostanci kule, 8 koje je dalek vidik u zapadnu stranu. Odavde pa sve do tjemena K o p i t a planine sva je sjeverna linija osuta gradinama. T a k o
*) O d m a b i ovdje d a s p o m e n e m o , d a se dr. H o o r n e s u no s v i g j a z a n a z i v , V V a l l b u r g e n " , nego
B

gradine bili ne u

l l i n g w a l l e " , j e r po n j e g o v u s u d u n i j e s u i tako

stari Iliri ih, da n i

n a t a k v o m v i s o k o m k u l t u r n o m stopenu, d a b i i m a l i o t v o r e n i h n a s e l j a i z b j e g o v a u s p o j u . D a n a s g o v o r i t a m o n j i svijet t i m n a s i p i m a g r a d i n o " = zna, o z n a u j e pravije. Sada bila rije grad* istoga porijekla s n j e m a k i m gart"

o g r a d a (u d a n s k o m g a a r d , d v o r , v e a s t o j n a k u a ; u e n g l e s k o m y a r d , d v o r ;

l a t i n s k o m hortus itd.) i l i i ne b i l a , g r a d i n o n a G l a s i n c u n i j o s u v a l j d a n i t a d r u g o g a v e obiajne iz prugja izgragjene ogrado, k o j i m a se j e o d m o g j i v a o k o m a d z e m l j e , To volji njemakim listinama Hofroito" t o je u o p e m p o s j e d u i l i o p e m p a n j a k u s a i n j a v a o p o j e d i n a k o v l a s n i t v o . je bila kod Nijemaca Hofstiitte", u s r e d o v j e n i m g o s p o d a r i l a . D o k u d o l j i bude n a i z m j e n c e t r e s e t i n a tva, d o i m g o l e m e gusto u m e i divlje i l i a r e a " , naselje, gdje j e po s t a r i n s k o j u r e d b i p o j e d i n a p o r o d i c a po s v o j o j

i p a n j a k , k a m e n i s l a b o obra okruuju zajedniku Naselja

gjena o r a a zemlja, a pojedinac i l i pojedina porodica nema u tom zasebna vlasni strmenlte p l a n i n e d o b r o s v o g a p l e m e n a , te g a z a t i u j u i p r i r o d n o m g r a n i c o m o p a s a v a j u , stoje t a m o goro u kamenitoj ogradi kolibe itcljsko, poredane u k r u g u oko sredine. b i se t a t r e b a l a zato i d a z o v u s e l a u k r u g u " .

je tu Sabinski grad kod a h b e g o v i a , a drugi kod B u k o v i k a i P a l e a ; velika je gradina na Pritojakoj kosi, mala kod G r a d i a . Njih se hvata i t a v ; . r e d gradina, koje gospoduju nad ravnicom Ljuburipoljem. N a sjevernoj i istonoj strani doline diu se gradine na humku Gradini, na j u n o m oplazu K o t a r i t a , nad Kouticom, a na j u n o j strani gradina na R a s o v a i i dva nasapa na brijegu Maima nad Starimselom. Od K o u t i c e se kao prirodni b r a n i p r u a spram jugoistoka Kopito planina, koje se na jugu hvataju klanci D o l o v i i Berek, sto vode u r a k i t n i k u dolinu. Premda ovuda m o e da izagje na Glasinac samo onaj, ko dobro poznaje kraj, ipak ima i ovdje gra dina na najvanijim mjestima; tako na strmoj stijeni laznikoj, onda

Vojarna u Podromanji. junije kod Oskoplja i med njima obadvjema mala gradina u dolji kod P r a i a . Nad ulazom iz r a k i t n i k e doline na Ivanpolje gospoduju gra dine kod Kovanja, dvije kod Senkovia, dvije na brijegu K r e u nad Starimselom, v r s t a gradina na Vitnju i tako zvani Hreljin grad s onu stranu tjemena Plijea. Od Vitnja do j u n o g a ruba Romanje planine, do tako zvanih Bogovikih stijena, skoro je svaki vis zapremljen gra dinom ; ima ih kod Buljukovine nad Bjelosaliima (velika i mala gra dina), na Plijeu nad Podromanjom i na humku Gradini nedaleko od Bogovia. U tom o b r u u od tvrgjava nalaze se j o gradine na Puhovcu, zapadao Sokocu, gdje crkva sv. Ilije stoji na r a z r u e n o j gradini, i dvije kod K u s a a .

Sve su te gradine veoma primitivno izgragjene: gdje se je radi mjesta moglo, uzela se je najjednostavnija osnova krug, koji se je kako kada pravilnije i l i nepravilnije izvagjao. Onda bi se sav prostor ogradio nasutim prugjem, kakvo se je ve n a l o najblie. K o l i k i su ti nasapi bili, danas se po ostaneima m o e samo od prilike da ustanovi. Mora da te upravo iznenadi, u kolikom se broju na Glasincu na laze gromile, tumuli. Dr. T r u h e l k a isprva je sudio, da ih ima 20.000, ali se je tonijim i s t r a i v a n j e m uvjerio, da je taj broj prenizak i da ih se m o e r a u n a t i pet puta onoliko. Po svem istonom humovitom kraju razasute su mnogobrojne manje i v e e gromile, g r o b i t e se reda jedno uz drugo. U zapadnom kraju Glasincu, t. j . na terasi Naromanji i na Ravnom Glasincu, nema gromila. Samo su dvije na ravnici juno Sokocu. No to su zemljani humci, u kojima su mnogi grobovi, ali bez darova, te po svoj prilici nijesu ni u kakvoj svezi s drugim g r o b i t i m a . Zapadna je megja toga grobnoga kraja o z n a e n a skoro p o l u k r u n o m crtom, koja ide uz rub ravnice na sjeveroistoku, istoku i jugu. Sav taj talasasti humoviti kraj, to je o k r u e n ovom crtom, posut je gromilama, koje u gustom redu idu do doline Kneine, K o p i t a planine, r a k i t n i k e i p r a k e doline. Izvan te zone nalaze se gromile spram sje vera samo pogdjegdje, spram jugoistoka e e i u v e i m rpama. Oso bito ima g r o b i t a na visinama, to okruuju r o g a t i k u kotlinu. No skrajnji ogranci toga grobnoga polja Beu sila dalje i z a p a a j u se na istoku sve do Drine, a na zapadu do Bosne. N a j g u e su gromile na istonom rubu g l a s i n a k o g a polja. to su dalje odande, Bve su rjegje i manje. P o spodobi su te gromile humci, nasuti bez reda iz prugja. a nalie na plosnjate unjeve. Po veliini su r a z n o l i n i ; p r e a c i m na osnovi ide od pet do trideset i ak etr deset metara, a na v r k u od 0,4 do 4 metra. Najbroj nije su manje gromile, doim velike stoje pojedince na vigjenijim mjestima i obino su s r e d i t e pojedinih rpa gromila. U g l a s i n a k i m gromilama lee i pokopana i spa-

Bogumilsko groblje Vlagjevina u rogatiekom kotaru.

Na esmi u Rogatici pred abdestom. ljena tjelesa, a e s t o pod jednim hurnkom i j e d n o i drugo. Mrtvo tijelo ili spaljeni ostanci nijesu se nikada u zemlju zakapali, nego su se pola gali na ravnu zemlju i l i su se kod grobova u terase metali na kamen, kojim je grob popogjen, te se je onda na njih sasipalo kamenja, to se nagje, doklegod ne bude humak, kakav treba po obiaju. Jasno je, da

su se takvim pokapanjem morali brzo satrti i kosturovi i sve drugo, to je iole lomljivo. Kosti se izlomie, sugje i eljezne se stvari r a z m r v i e , a dobro su se u u v a l e samo b r o n a n e stvari i glinene posude, koje su srenim sluajem dospjele u rasjeline med veim kamenovima. Kosturovi lee ponajvie glavom spram istoka i nogama spram zapada, tako da je mrtvikovo lice bilo okrenuto istoku s u n a n o m u . Gdje su se mrtva tjelesa spaljivala, ne nalaze se nigdje ostanci u kakvoj ari ili u drugoj kojoj posudi, nego su kao i kosturovi svagda poloeni na golu zemlju i l i na kamenite ploe. To se dvojako sahranjivanje moe m o d a objasniti time. da je spaljivanje bilo zasebno pravo p o v l a t e noga kojega stalea, na primjer vojakoga. D a je tako, vidi se i po

Eogatiki hoda. tom, to se je kod iskapanja nalo oruja skoro u svakom grobu, gdje ima garevine, doim se je u grobovima, gdje su kosturovi, sla bijih n a l a z a k a dobivalo, a gdje ih je opet vie bilo, iskazalo se je, da su to enski grobovi. Nalasci se sastoje od kopalja (sibvna" u ilirskih plemena), ma e v a i noeva, buzdovana, eljeznih konjskih zvala, bronanih kaciga, komada od oklopa, bronanih pojaseva. nakita, grivni, zaponaca, med njima i s dvostrukom petljom, koji su upravo tipina forma za glasin a k u kulturu. To je zaponac s e t v e r o u g i a s t o m osnovom, kod koje luk prelazi u iglu, a na drugu stranu u osnovu svaki put petljom. Dalje su se n a l e zanimljive okrugle sponke, narukvice i prstenje, ko-

l a a r e i b r o n a n a dugmad, m i n d u e , stakleno, emaljno i jantarovo zrnje, znamenite kamene stvari, pa i glineno posugje veoma originalne forme. Nalasci su ti u sarajevskom muzeju, te se tamo s dana na dan u m n o a v a j u , tako da su nam kadri predoiti tonu sliku pretpovjesnih Ilira. U koje je vrijeme kultura na Glasincu bila u cvatu, o

U umi na Romanji planini. tom dabome uenjaci, to su se okupili na a r h e o l o k o m kongresu u Sarajevu, nijesu mogli da dogju do k o n a n e presude, a nama nije ni na kraj pameti, da bi o tom htjeli samostalno suditi. K o l i k o se je po posljednjim radnjama dalo rasuditi, gromile a po tom i naseobine

na Glasincu seu od prvoga eljeznoga doba preko l a tene-perijode do seobe naroda. Svakako do danas se u svoj Evropi j o nije nalo ovako prostrana grobnoga kraja.

Seljanin iz Mokroga. Putom u Rogaticu i okolo Rogatice nalazi se mnogo rimskih i bogumilskih grobnih spomenika. Mommsen je v e jedan opisao u svojoj zbirci, a druge su poblie oznaili dr. B l a u i dr. Hoernes. Med bogu-

milskim su kamenovima nekoji vani zato, to su s napisima, kojih i n a e rijetko na bogumilskom kamenju ima. Tako glasi jedan napis, s desna na l i j e v o : Va ime otca i sina i sv. duha. Ovdi lei Vlatko Vladjevi koji n e i m a e otca, ni mater, ni sina, ni brata niti i jednog o vjeka, osim greha.*) Obigje mnoge zemlje a kod kuje pogibe. I na njega usijee kamen njegov vojvoda Mioto i druina s Boijom pomou i kneza Pavla milou, koji pohrani Vlatka, spomenuv Boga." R o g a t i c a je veoma prijatno i prometno mjesto, veim dijelom muhamedovsko. Svaki je tu ovjek pobonjak, svaki drugi pismen i l i hadija, svaki trei hafiz (srene pameti, t. j . koji zna kuran na pamet),

Pogled s Romanje planine spram Mokroga. h o d a ili kadija. T u su ak i muhamedovke n a u e n i j e . No bilo bi krivo pomisliti, da se taj muhamedovski uenjaki grad n i t a ne brine za svjetske potrebe. Iz r o g a t i k o g a se kotara dobivaju najbolji konji, a u p r i p a n i m mu je stanicama zemaljska vlada osnovala uredbu, koja mu unapregjuje s t o a r s t v o i donosi izvrstan uspjeh. Godinja nagragjivanja (vidi sliku na str. 237) najbolje to dokazuju. Z a one, koji istra uju Glasinac, Rogatica je upravo idealno b o r a v i t e . Od hana Podromanje uspinje se cesta, to ide u Sarajevo, u
*) V a l j d a po b o g u m i l s k o m p o i m a n j u n j e g o v a ena.

mnogobrojnim zavojima na planinu. Isprvice je j o k r , onda 'poinju guste u m e . K o d hana N a r o m a n j e (1371) metara) popnemo se na bilo i stanemo se opet sputati bezbrojnim strmim zavojima do M o k r o g a . i t a v e sate nam je tu pred oima prostrana plodna poljana kao divna panorama. Pogdjekada stoji uz put po koje naselje. Mokro je prostrano mjesto, koje je nekada bilo vanije v e danas. Odavde su nicali planinski junaci", no danas je tim junacima p o m r e n r a u n . No da se ne bi opet dosjetili staromu zanatu, i m a tu mala posada. Do hana Dervente cesta se samo slabo uspinje i hvata se onda ceste, to ide iz Sarajeva u G o r a d e . Sada opet zapoinje strmenito pe njanje u divljoj r o m a n t i n o j Miljackinoj dolini, koju v e od prije znamo. V e se je bilo smrailo, kada se pod tvrgjavom uvezosmo u glavni grad bosanski. Sitni konjici Suljini sjajno su prevalili tih sto kilometara.

Iz S a r a j e v a u Mostar.
eljezniki voz, t o e da nag odveze u glavni grad j u n a k e no krvave Hercegovine, odlazi o podne iz Sarajeva, Najprije pro lazi poljem do Ilide, onda pre lazi novim eljeznim mostom e ljeznicu i stie na stanicu B l a u j . Malo to mjestance lei u lijepoj dobro obragjenoj dolini, a raste neprestance, te se vigjaju nove k u e i druge gragjevine. Odma nad njim p r u a visoki (1248 me tara) Igman svoje umovito tjeme nebu pod oblake. Ovdje smo se go dine 1878. bavili u oi dana, kada e da se zauzme Sarajevo, no od toga su se vremena zbile go leme promjene s Bosnom i 8 ovim U sarajevskoj ariji. krajem. K u d a p o g l e d a , svuda tekovine novoga doba, iv promet. A zar nije eljeznica, to danas ide na Blauj, najvei dokaz kulturnoga napretka? D v a r e d prelazimo njome Zujevinu, te stiemo osam kilometara dalje u H a d i e . V e l i k e pilane i skladita drva kazuju, da ovdje industrija uporabljuje u m s k o blago. Mlade muhamedovske djevojice domahuju pozdrav eljeznikomu

vozu. U z Zujevinu ide eljeznicu lijepo obragjenim krajem do P a z a r i a , d u g a k o g a sela s evropskim k u a m a za ljetovanje. P a z a r i lei veoma slikovito i osobito je a r o b a n ovdje vidik na mrke visove Bjelanice, gdje i danas j o u u m a m a nalaze dobra zaklona medvjedovi i divokoze. No najveliajniji je pogled na tu gorsku kosu iz T u r i n a , prve stanice za P a z a r i e m . Dok se stigne onamo, prevaljuje eljeznica malu vodomegju i neko vrijeme vozi zupanim t r a n i c a m a . T a r i n s k i okoli ima zanimljivih partija z a planinske turiste, i upravo Bjelanica sa svojim v r c i m a , t o se ispinju do 2063 metra, vrijedna bi bila, da se

Stanica Ivan s tunelom. bolje istrai. K o d stanice Rasteljice zapoinje veliko penjanje na Ivanplaninu. Z u p a n a je to pruga od 15.155 metara, kojom se za pravo prelazi megjano gorje. Uspinje se eljeznica prilino strmo; u jednu su joj stranu duboke uvale, u drugu potok Kora. K u d a pogleda, izncnagjuje te nov vidik. T a k o stiemo na stanicu I v a n . T u je vodoraegja med Crnim i Jadranskim morem. S p o m e n p l o a sjea te gradnje ove e l j e z n i c e : P o s v e e n o uspomeni pokojnoga gosp. Hermana Ivana Kanta, gragjevnoga nadzornika b o s a n s k o - h e r c e g o v a k e d r a v n e eljez nice 1891." N a samo bilo (1010 metara) ide sa stanice nova cesta,

Med Ivanom i Konjicem.

duga jedan kilometar. Tamo je gore naseobina Ivan, djelomice dose ljenici iz j u n o g a T i r o l a . D o k se je nekada j o med Mostarom i Sa rajevom promet o d r a v a o tovarnom marvom, bila je ovdje v a n a po staja. J a k a turska karaula brinula se je za potrebitu sigurnost, a ne koliko hanova za sklonite. Sada, gdje se je izgradila cesta te s gradnjom eljeznice iznikle sasvim nove gragjevine, nastala je tu mala naseobina od ljetnikovaca, gdje u divnoj bukovoj umi nalaze ljetni gosti

Gudura Luka. dobar i prijatan boravak. Z a turiste i m a na stanici soba i dobra go stionica. Odma im izigje sa stanice, ulazi voz u tunel od 648 metara duljine sa slabim s p u t a j e m od 3/oo. T u smo v e u Hercegovini i isto ti topliji zrak struji oko lica. K a k o se izigje iz tunela, pada ti pogled na veoma umiljatu dolinu, opkoljenu poloitim oplazovima sa zelenim l i v a d a m a ; kada p o g l e d a unatrag, tamo su visovi Ivan-planine

i strmenita d u g a k a stijena guste u m o v i t e Preslice. U z gornji tok T r e a n i c e , koju ovdje zovu Bradinu rijeka, dolazimo na stanicu B r a dinu, Istoimeno malo mjestance lei u veoma slikovitom okoliu, usred hrastovih i bukovih u m a . Za okrepu ima tu mala evropska go stionica. Zanimljiv je pogled na Duboki potok s gorjem Lisinom. v i sokim 1743 metra. eljeznica ulazi sada u dug tijesan prodol. Svuda vigja veli ajne gudure, strme obronke, pa lijepe vodopade kod Donje Bradine. Prolazi se malim tunelom (103 metra), onda uz mjesto Sunje, a sada dolazi sve zaudnije za zaudnijim. Preko visokih kamenih mira, kroz duboke provale med stijenama, u pet tunela probijen je put. Sve se ponositije ispinju na obzorju gorostasi h e r c e g o v a k o g a gorja, pred svima vazda Prenj kod Jablanice. Vegetacija je v e j u n i j a ; veoma

Mlin kod Konjica u Hercegovini. se esto javlja pitomi kesten. Sada opet dolazi tunel i odma za njim most osobite konstrukcije, kojim se prelazi divlji klanac L u k a . V e l i ajan je to pogled. I sve opet nove provale med stijenama, novi tu neli. Sasvim uza stijenu i uz bezdani ponor ide eljeznica, smiona tvorevina ljudskih ruku. Tako stiemo na stanicu Brgjane. gdje nam se otvara divan izgled. V o z i m o se oplazom t r e a n i k e doline, duboko je pod nama p r a v o n i k a dolja i cesta, to ide iz Mostara u Sarajevo, a pred nama snijegom prekriveni Prenj. I opet prolazimo tunelima, pa t r e a n i k o m dolinom do stanice Podoroca, odakle s h e r c e g o v a k e strane zapoinje uspinjanje na Ivan-planinu, neprestance z u p a n i m t r a n i c a m a i s usponom do 00 po sto. T u se prelazi T r e s a n i c a ; u du bokoj se rasjelini vozimo ukraj zanimljivih stjenovitih partija, s po-

gledom na r o m a n t i n e gudure i na planine, to se ispinju sa sviju strana. T a k o ulazimo u dolinu Neretve i s t i e m o k gradu K o n j i e u. Stanica je u stranu od mjesta i na visini, tako da je otuda lijep izgled po svem kraju. G r a d Konjic lei u kotlini med visokim brego vima, na obadvjema obalama Neretve, koja ovdje u svojem dubokom lomnom koritu t e e obino tako plitka, da je se ljeti m o e pregaziti. Gradske krajeve spaja lijep kamenit most na svodove. K r a n i kazuju, da ga je sagradio kralj H v a l i m i r koncem sedmoga vijeka, a muhame dovci i pravije da je vezir A h m e d Sokolovi 1715. godine. P r o straniji zapadni kraj nastavali su prije jedino muhamedovci, no sada tamo Btranci najvie prebivaju. Konjic ima danas od prilike 2000 i telja. Nekada je bio na z l u glasu radi fanatizma svojega s t a n o v n i t v a , no sada tu i m a mnogo stranaca, i u nekoliko gostionica (Slon", Kralj ugarski", Car austrijski" i osobito eljeznika gostionica) sasvim e se lijepo opskrbiti. K a d a sam godine 1885. prenoio jedared u K o njicu, bila je gostionica ,,k caru austrijskomu" po svoj Hercegovini na dobru glasu radi svoje debele g o s t i o n i a r k e , koju su nazivali S e h m a u s w a b e r l \ A to nije bilo nikako radi ljepote g a z d a r i i n e , jer ta je ljepota bila veoma negativna, nego radi izvrsne njezine kuhinje. Mladice iz Neretve pod njenom su rukom postajale slasticama, da se je svakomu sladokuscu srce irilo od milinja. A u Neretvi se tih pastrma nalazi sva sila boija, gdjekada deset i j o vie kilograma tekih. K a d a je Konjic pao u osmanlijske ruke, prime proganjani bogu mili kao i drugdje po Bosni i Hercegovini islam i popnu se na prva mjesta. No nekoje porodice ostanu i dalje u djedovskoj vjeri i istom pred samu okupaciju pregje u D o b a a n i m a kod Konjica posljednja t a m o n j a bogumilska porodica H e l e na muhamedovsku vjeru. U K o njicu se je zgodilo i to, da su z a ustanka godine 1878. austrijski po danici s generalnim konsulom V a s i e m , p o t o B U protjerani iz Sara jeva, ovdje zaustavljeni te im se zaprijetilo s m r u . SpaBlo i h je od smrti jedino zauzimanje pratnje njihove, sto i m j u je dao Hadi Lojo, a osobito staranje staroga tatara D e r v i a g e , koji tu izjavi, da ih niko ne e dirnuti, dok je njemu na ramenima glava. T a k o m o g o e bjegunci dalje u Metkovi. Kraj je oko Konjica divlji r o m a n t i n i . Osobito je tu vrijedno otii na B o r a k o jezero, i l i jezero", kako ga svijet k r a e zove. P o barom e t r i k o m mjerenju, to se je obavilo u proljeu godine 1892., lei jezero 405 metara nad Jadranskim morem u kotlini, koju o m e g j a u j e s jedne strane C r n a gora, s druge strane obronci visoke (do 1055 metara) gorske kose Tranjine (zovu je i Dolovskom stranom), napokon obronci visoine, koja se uzdie do 860 metara i na njoj se prostrlo

selo Borci. Od grada je Konjica jezero daleko dvadeset kilometara spram jugoistoka. Prilino dobrim j a h a i m putom izlazi iz Konjica. Najprije e da se nauije veliajnoga pogleda u dolinu Bijele, o k r u e n u snjenim vrciraa B o r a n i c e , P o s l u n i k a , Motike, Ortia, K a p e i drugoga gorja, a onda zapoinje uzlaz na v r b a k o bilo. N e to je ostrmo, ali e se lako da uspne i j a h a i p j e a k . Odatle e starom osmanlijskom cestom, to je iz Sarajeva na Lipetu-karaulu ila u Mostar i u Nevesinje, stii na visoinu, gdje je selo B o r c i . I s k r e n i obronci B o r a n i c e , po kojima je u sedamdesetim godinama neka englesko-francuska d r u b a harala u m e , te vrhunci Osopca (2026 metara), P o s l u n i k a (1744 metra), ivnja i Crvnja omegjuju obzorje. Z a neki sat stignemo na strmu ivicu visoine, odakle se Boraki potok, to odvodi vodu s B o r a n i c e , rui u tijesnim gudurama i slapovima. J o nekoliko k o r a a j u i pred oima nam se otvara divan vidik. Na Dolovskoj strani sono zeleno dbunje, na Crnoj gori mrke zelene u m e , a po sredini u dolji tamnozeleno jezero, glatko i spokojno, pravo gorsko jezero, sasvim d r u g a i j e boje nego l i druga h e r c e g o v a k a jezera, kao t o Place, B a k i Derjansko jezero. Strmim zavojima stignemo za neko pola sata (etiri sata hoda od Konjica) na obalu jezera. Z a malu m u k u s putom ovdje te o d t e t u j e prijatni hlad johovih u m a , pa tiina, to j u samo po koji ptiiji krik prekida, i pogled na spokojno jezero, jedva tiho uzbibano. D a n a n j e je jezero samo manji i donji dio velike kotline, to se strmo s p u t a spram Neretve, a omegjuju je Crnagora (Jelovina), Tranjina, O t r a i K o u t i c a . Konfi guracija dokazuje, da je isprvice sva kotlina bila ispunjena jezerom, koje je nastajalo od mnogobrojnih tamonjih vrela i od okopnjeloga snijega s okolinih brdina, te je tek po malo stalo otjecati u Neretvu potokom Sisticom, to se je utisnuo med K o u t i c u i Jelik. S vremenom je stijenje i splavljena zemlja zasula gornji dio jezera, a takva ista sudbina oekuje na a l o s t i s a d a n j e jezero. Po najnovijoj izmjeri ima jezero 26,42 hektara, n a j v e a mu je duljina 786 metara, a n a j v e a irina 402 metra. Po prii, rasprostranjenoj med pravoslavnim iteljstvom, pretvorio je sveti Sava taj kraj u jezero, da kazni svijet, to ga je rgjavo primio. P r a m a prii je jezero strahovito duboko i na dnu mu se vide ostanci nekadanjega lijepoga mjesta. J o i danas nazivlje Bvijet zalive na jezeru k u e " , a o deblima, t o se vide u dubljini, veli, da su to ostanci od kua. No po najtonijim izmjerama n a j v e a dubljina i m a samo 17,10 metara, p o p r e n o 1315 metara. Med konjikim se muhamedovcima o postanku B o r a k o g a jezera

pria ova pria, to ju saopuje K o t a H o r m a n n : U prastara vremena, dok su j o sveci obilazili ovim svijetom, bio je na ovom mjestu, gdje je danas B o r a k o jezero, lijep gradi, no niko mu na alost ne zna vie ime. Stanovnici su u tom g r a d i u bili blagosovljeni svakim blagom zemaljskim, ali su bili pokvarena srca i tako krti, da nijesu vise pazili na gostoprimstvo ni na iskrenu ljubav. T i su ih grijesi i upropastili.

Seljakinja kranka iz Konjica. Po boijoj mudroj odluci dogje jedared u taj grad neki svetac i za moli za jelo i noite. Porugljivo ga otjeraju b o g a t a i i niko mu ne htjede molbu usliati. K a d a se je v e bio nakucao na svim vratima, dogje na kraju grada kolibi jedine sirotice, t o je ivjela u tom bogatom gradu. B i l a je to s i r o m a n a udovica, koja nije osim svoje kuice, b a t i c e , krave i konja nita drugoga imala, nego samo sina

jedinca, momka u najljepoj dobi. Majka i sin bili su B o g u odani, po boni i milostiva srca. Siromaka putnika prime oni gostoljubivo, po dijele s njim svoje s i r o m a k o jelo i dadu mu noite. Sutradan iz jutra, kada s e j e svetac spremao na put, rekne on materi i s i n u : Boijom u p o m o u da kaznim ovaj grad radi grijeha njegova iteljstva. Pokupite t a imate i otigjite iz ovoga mjesta, to je prokleto da propadne. Idite spram sjeverozapada i kada dogjete do rijeke, uda rite sve uz nju. Tamo gdje vam konj prednjim desnim kopitom triput udari u zemlju, na tom se mjestu nastanite; B o g e vas tamo blagosoviti." Mati i sin tako i u i n e i a s o m su bili daleko od grada, a

Tjesnac na Neretvi s pogledom na Prenj. putnik ostane kod njihove kolibe. K a d a se j o posljednji put obazru na svoju domaju, upropaste se od straha: uz jauk i zapomaganje sta novnitva propade pred njihovim oima grad u zemlju, a iz nebrojenih vrela navre jezero i ispuni novu tu kotlinu. U isti mah im nestade svetac s vida. T a k o je nastalo B o r a k o jezero. Mati i sin pogju dalje, sve uz rijeku Neretvu, kako i m je svetac rekao. Iza nekoliko sati iznenada im konj zastane. B a k a ga potjera r i j e i m a : hajde, hajde, moj konjicu !* no konj ni da bi se makao s mjesta. Odjedared konj udari desnim prednjim kopitom triput u zemlju. Sada vide mati

i sin, da su doli na ono mjesto, to im je svetac oznaio. Tamo Bi sagrade kolibu, i malo z a tim oeni mati sina. 8 dana su u dan na predovali, jer boiji je blagosov pratio porodicu. K njima se sada pri d r u e srodnici mladini i brzo tu nastane lijepo mjesto. Po konju, koji je kopkanjem oznaio mjesto, gdje e da se nasele, nazvalo se je mjesto Konjic". Vrijedno je preporuiti i direktan izlet iz Konjica u bijelsku do linu, to smo j u v e spomenuli. T u se izragjuju veoma lijepe drvene

Katolikinja sa Zec-planine. rezbarije i sprave, osobito oni sanduci, u kojima seljaci spremaju svoje haljine i vrednije stvari. Sav je kraj od Ivana do Konjica, Jablanice i Mostara pravi raj, kojemu se od srca mora zaeljeti, da ovamo stanu navrtati turiste. Nema rijei, kojima bi se mogle opisati osebujne draesti ovoga kraja. Od Konjica ide eljeznica prilino dugo dalekom ravnicom do postaje Lisiia, devet kilometara daleko. Onda opet zapoinje veoma

zanimljiv gorski kraj. N a u u Neretvice u Neretvu lei na lijevoj obali selo O s t r o a e s istoimenom stanicom. P o svem kraju i m a mnogo bogumilskih s t e a k a i drugih spomenika s r e d o v j e n e kulture. Ukraj kolodvora ide eljezni most z a koliju preko Neretve i spaja kolodvor s cestom sarajevsko-mostarskom, t o odande lei usporedo sa elje znicom, no svejednako na drugoj obali rijeke. Kraj lijepih umovitih visova, uz Idbar i Zec-planinu, j o i u ljetu pokrivenu snijegom, stie se n a stanicu R a m u , poto se j o pregje Neretvica i potok T o a nica. U l a z u bajnu i plodovitu ramsku dolinu, koju e m o na daljnjem putu vidjeti, z a p a a se samo na a s a k . Ime te doline javlja se od 12. vijeka u naslovu ugarsko-hrvatskih kraljeva, doim ga u bosanskom kraljevskom naslovu nema. U g r i m a je Rama, kao kraj med Hrvatskom i Hercegovinom, bila isto, to i Bosna, zato se i nalaze u starim listi nama n a z i v i : R a m a seu Bosna" i l i B o s n e n s e regnum, quod et Ramam vocamus". Rijeka se R a m a na ulazu u dolinu prelazi eljeznim mostom, onda ulazi eljeznica u tjesnac, po kojem Neretva kao prava pravcata gorska rijeka bui i pjeni se u svojem kamenitom k o r i t u ; visokim se mostom prelazi krasna divlja gudura Doljanke i stie se onda na sta nicu J a b l a n i c u . Od Konjica do Jablanice kraj je veoma plodovit. Svuda se na lazi plemenito voe, t r e n j e , ljive, kestenje, orasi i osobito mnogo k r u a k a , no najvie divljih. I k u e su sila prijatnije nego l i u junijim h e r c e g o v a k i m krajevima, gdje na selima svijet e s t o ivi kao po pi ljama, j e r d r u g a i j e se ni ne mogu nazvati one neumjesno dignute k u e bez svake zgode. No tu su j o drvene gragjevine s visokim kro vovima i bijelo i l i a r e n o obojene. P o drvenim tarabama i zelenom okoliu mislio b i da je n j e m a k o naselje. Jablaniea se sastoji iz d v a dijela, Donje i Gornje Jablanice. Lei n a krasnoj visokoj poljani, oko koje se ispinju gorske glavice jedna nad drugu. N a sjeverozapadu 1648 metara visoka glavica Raulje, na zapadu T r i n a a (2045 metara). Podalje su goleme stijene V e l i k e v r s n i c e (najvii v r h 2227 metara) i na istoku ogromna Prenj-planina s Lupoglavom, visokim 2102 metra. T o je v e divlji lomni k r , pokriven snijegom sve do ljeta. Ponosita, planina see od u a D r e a n k e tamo do Konjica. Spram zapada pada planina veoma strmenito, no sjeverni j e oplaz poloitiji i ima na njem bujnih polja i p a n j a k a . Ime Prenj k a u da i oznauje u starom ilir skom j e z i k u p a n j a k . Jablaniea j e pravi raj z a turistu i z a ljetovanje. Zemaljska j e vlada dobro i pojmila zgodni poloaj toga mjesta i osobito prikladne klimatske prilike, te je ovdje sagradila velik hotel s devetnaest lijepo

Na podnoju Prenj a.

uregjenih soba, te s izvrsnim restauracijonim i d r u t v e n i m prostori jama. Lei taj hotel usred divna makar j o i mlada parka odma uz eljezniku stanicu i od njega je na sve strane a r o b a n vidik. V e se danas ljeti mnogo posjeuje, a gosti iz Mostara i Sarajeva ostaju ovdje e s t o i itave mjesece; doivljuju se ovdje i romani i slave se zaruke, kako to odaje zapisna knjiga s onim e s t o i smijenim s r d a n i m izljevima. Turiste zalaze ovamo mnogo, osobito Danci i Francuzi iz visoke aristokracije. I na visove Prenja i vrsnice popeli su se v e

Zemaljski hotel u Jablanici. turiste, med njima i ravnatelj b o t a n i k o g a vrta u B e r l i n u dr. Engler, koji se je onamo uspeo radi b o t a n i k o g istraivanja te je u zapisnoj knjizi ispjevao o d u e v l j e n u himnu u slavu Jablanice. L o v c i nalaze ovdje j o obilata lova, osobito mnogo divokoza. a u prenjskom, moh a r n i k o m i d r e n i k o m kraju i m a i dosta medvjedova i sipova. Opskrba je u hotelu J a b l a n i c i " uzorna, cijene je zemaljska vlada odredila te su sve redom umjerene. Oko eljeznike stanice i hotela malo je po malo iznikla i t a v a naseobina od ljetnikovaca; to

19

B U stanovi raznih inovnika, eljeznikog ininira, u m s k o g a nadzornika i t. d, O r u a n a z a t i t a s m j e t e n a je u vojarni, ali od ovoga svijeta ne treba ti v i e nikakve z a t i t e . Predusretljiv je tu svijet, pa i nalazi lijepe zarade, kako je ovuda promet porastao. Kada sam pred mnogo godina prvi put doao u Jablanieu, bilo je tu sasvim drugaije nego danas; smjestio sam se u turskom hanu, gdje je sve vrvjelo od neisti. Godine 1885. n a a o sam tu velik tabor. N e k a je Korukinja drala tu gostionicu, sliniju velikoj kantini, no opet s dobrim jelom. Godine 1888., kada se je gradila eljeznica, nastala je kao neka naseobina od stranaca; uz velike vojnike i r a d n i k e barake stajalo je mnogo kantina, onda pristojna gostionica, pa nekoliko kavedija i trgovia, ak se je i jedan eki cipelar v e naselio. Godine 1894. bio je iz toga provizornoga razvitka nastao trajan razvitak. Danas je Jablaniea z r a n o ljeilite prvoga reda, koje te po mnogom sjea v a j c a r s k i h i tirolskih ljetovalita u visokim A l p i m a . K a k o je zgodno spojena eljeznicom sa Sarajevom i Mostarom, a redovitom se diliansom po ramskoj dolini na Prozor i Bugojno hvata onamo eljeznikih pruga u Jajce i T r a v n i k - L a v u , natkriljuje Jablaniea time u daleko svoje suparnike po Tirolskoj i v a j c a r s k o j , te joj je osiguran velik napredak. S t a n o v n i t v o je u Jablanici veim dijelom muhamedovsko, no osobit poloaj zauzimlje Jablaniea u islamu po tom, to se ovdje e n e ne kriju. V e onda, kada se je uvodio islam, mora da su ovdje e n e gazdovale, pa j o i danas gazduju; feredu ni j a m a k ne htjedoe da uzmu, nego pridre staru nonju te je nose i danas. K a k o muhamedovac svagda potiva narodni obiaj ndet i smatra ga kao nekim zakonom, nije se nikada smetalo ni tim t i t n i c a m a enskih prava u Jablanici. Misle mnogi, da su e n e zato tako krepko branile staro svoje pravo, to su bile j o pod ivim dojmom bogumilske vjere. A da je ovdje bilo vano s r e d i t e te sekte, dokazuju to mnogobrojni steci. K u e d o m a e g a svijeta izgragjene su u Jablanici veim dijelom iz crnobijelih lavinih troski i pokrivene su p l o a m a od onoga kriljavca, to je u ovom k r e v i t o m kraju uz jursko vapno najei kamen. P o f a n t a s t i n i m likovima i slojevima kriljavca uski se tjesnac, u kojem dolje huji Neretva, priinja takvim, kao da su ga gradila neka nadna ravna bia. A u koritu Neretvinu moderna je tehnika izbila i izidala put za eljeznicu. Malo ima u Evropi tako smionih i zanimljivih gragjevina. K a d a krene eljezniki voz iz Jablanice, prelazi mostom z a u d n e eljezne konstrukcije na lijevu stranu Neretve, prolazi tunel i vijuga se neko vrijeme med poloitim obroncima i b u n o m Neretvom.

Onda se velikim vijaduktom od pet svodova prebacuje preko doline Glogonice, provozi se istoimenim tunelom, zavija u nekoliko velikih zavoja i s k r e e u prostraniju dolinu. Onda opet prolazi tunelom, provrtanim pod ograncima Prenj-planine, koja je u ovu stranu iskidana. Svuda vidi vodopade, tako sasvim izpod ceste jako vrelo Praporac (zovu ga i vrelo Komadina), koje se s visine plaho i u m n o rui u rijeku. Sada se opet ulazi u tjesnac, dug tri kilometra. Onda se mostom prelazi opet na drugi brijeg Neretve, te se uz gudure i divne brdske krajeve stie na stanicu Grabovieu. J o kroz nekoliko tunela i dolazi do u d n e sutjeske, gdje misli

Tjesnac na Neretvi. da bi mogao rijeku preskoiti. Obala dolje na samoj rijeci pod t i m Btrmim brdinama sastoji se iz uslojena kamena, a pokrivena je krora. No svaka stopa zemlje, to iole vrijedi, privrijegjena je kulturi, te je s trudom i mukom ogragjena i kamenim zidovima z a t i e n a . Gdje je Neretvino korito vie, nalaze se prirodne izdubene pilje. Nemile su na oko, no slue za staje i zatvaraju se vratima od pletera. Med umovitim bregovima, koji se opet j a e ispinju, s t i e m o u D r e n i c u . Z a stanicom se prelazi eljeznim mostom D r e a n k a . N a aeak ti se samo otvara pogled u usku stjenovitu dolinu te rjeice, u

divlji kraj, kojim se vijuga k Neretvi. Uskim puteljkom dolazi se odavde u selo D r e n i e u , koje od sviju sela u zemlji ima najzasebuiji poloaj. Zbijeno je med strahovite stijene, visoke nekoliko t i s u a stopa, da se u selu i za ljetnih dana samo po nekoliko sati vigja sunee; kada p o g l e d a ozgor na selo, ini ti se da lei na dnu ponora. Samo uz rjeicu i jednim jedinim putom preko brda, kuda opet po zimi obino ne m o e proi, m o r a da se vere i s k a k u e kao divokoza, ako e u tu dolinu sjena". Malo no veoma plodovito polje, koje rodi vinom, v o e m i itom, hrani ovdjenje s t a n o v n i t v o od nekih 800 dua. Svijet je u ovoj pustoj samoi najbolje ouvao svojstva h e r c e g o v a k o g a plemena. U neukom h e r c e g o v a k o m svijetu, k a e neko duhovno vrelo, Dreniani su najneukiji, no dobri pjevai. Svijet tu misli, da kod njih ima zakopana blaga, i u istinu je godine 1867. Hasan K u m r i n a a o u nekoj r u e v i n i nekoliko stotina vizantskih zlatnih novaca iz jedanaestoga vijeka. 0 D r e n i a n i m a se mnogo pria, tako na primjer i to, da su poklonili sultanu osobito lijepa so kola i za to ih on za vjeita vremena oslobodio od svakoga poreza. Svakako je bilo nekada t e k o , da se u Drenici tagod silom zadobije, te su D r e n i a n i ivjeli u b l a e n o m spokoju i niko se nije za njih ni brinuo. Suprot u a D r e a n k e , na cesti, lei vojnika postaja han Sje nica. Ovdje se v e javlja po koja smokva, koja uz granatu v e kod Janjana dolazi kao obina ikara uz cestu i kao drvo, dok ti na koncu u Mostaru ne razblai pogled najdivnija j u n a vegetacija. Odma za hanom Sjenicom rui se Crno vrelo b u n i m padom u Neretvu. Pro vedeno je ispod ceste, no opet je to veliajan vidik. Vrelo izvire na podnoju visoke stijene, u arobnoj pilji, u kojoj ni d a a k ne k r e e dugih mahova, to tamo vise, ni ne talasa ni ne m r e k a vodu. e ljeznica ide ponajvie visokim m i r i m a ; kraj se sve izmjenjuje i sve je slikovitiji i dlvljiji. Sav Neretvin tjesnac, to se p r u a od Jablanice do stanice R a k e g o r e , kuda sada dolazimo, o a r a v a te svojom velian stvenom krasotom. Sada se opet izmjenjuje slika. Rijeka t e e irim koritom i kada stigne na stanicu Vojno, otvara ti se vidik na pro stranu ravninu, na kojoj lei h e r c e g o v a k i glavni grad. Zemlja je tu lijepo obragjena i po mnogim se naseljima vidi, da je blizu vei grad. Bijelo polje" kau da je nekada bilo jezero i svijet to ovuda do kazuje prilino u d n o v a t o . Na nekoliko ivica te ravnine, kod K u t a , Suhodola, Vojnoga i Rastana, vise velike karike, obljevene olovom. T e su karike, pria se, bile za to, da se za njih vezuju lagje. Danas se to obilje vode slabo osjea ; ak i Neretva kao da h o e kod Ska kala da nestane u zemlju. T u suuju naime stijene rijeku tako, da

Neretva u Mostaru.

se vodu jedva vidi, i moe se u istinu rijeka jednim odvanim skokom

preskoiti..
B i l o je v e osam sati na v e e r , kada smo se dovezli u Mostar. V i s o k i bregovi s mnogim utvrdama kazuju nam. da smo u zemlji, gdje se j o pred nekoliko godina nije moglo pouzdavati u mir. Svijetlo plinsko svjetlo na kolodvoru, omnibusi iz hotela, fijakeri, u nekadanju divlju Hercegovinu u l a je kultura i civilizacija. Z a nekoliko se a s a k a

Hotel Narenta" u Mostaru. dovezosmo, gdje e m o da odsjednemo, u zemaljski hotel Narenta". Divna je to zgrada i tu u veselu d r u t v u o t p o i n u s m o od velikog uitka, kojim smo na putu naslagjivali oi. V e l i k a p u t n i k a d r u b a Cookova upravo je prispjela na Metkovi iz Dalmacije, opet dokaz, da je i Herceg-Bosna u l a med zemlje, koje svjetski putnici posjeuju.

Hercego vaki glavni grad.


Malo ima slikovitijih mjesta od herce g o v a k o g a glavnoga grada. Poloeu med v i soke gore, P o d v e l e i H u m , med kojima huji j iJ I W Neretva u dubokom lomnom koritu svojem, u svem V I odaje glavno sijelo ratoborna plemena. N a jugu mu je velika ravnina Bie, na sjeveru Bijelo polje, te je bilo dosta mjesta, da se Mostar daleko rasproarija u Mostaru stre poljem, ali on opet ostade zbijen, kao da stoji za obranu. A one mnoge utvrde na visovima, to su se digle u u novije vrijeme, j o t e ojaavaju ratni dojam. K u e su sve od kamena i uz one gole planine nekako ti se priinjaju takvima, da im uje ime Hercegovina, odma pomilja na vjeite borbe. No Mostar nema samo h e r c e g o v a k o obiljeje, nego i tali jansko i veoma jako istonjako. T a m j e a v i n a u ovoj gradskoj spodobi, k tomu sada j o i evropski elemenat, tako se doimlje, da Mostar svakoga stranca z a a r a . U z a to slikoviti pogled na lomno korito Neretvino, te spram mrtvih golih obronaka H u m a najljepi kontrast u bujnoj tropskoj vegetaciji po b a a m a i poljima. N a stijenama se ze leni med kamenjem samo koji s t r u a k aIlije, da ga se jedva vidi, a na polju najbujniji i najsoniji cvijet bilinski arobni raj . . . Mostar je i po svojim klimatskim prilikama tropski grad. Vei dio godine ee te na ulici pravo afriko sunce; e g a bude do 40 i vie stupnjeva, te je hodanje prava muka. I u v e e slabo da se opo-

r a v i ; kada zapadne sunce, izbija iz kamenja v r u i n a kao iz kakve parne kupelji, a u kui m o r a dobro da se u v a p a p a d a a " , sitnih krvolonih moskita. Rijetko bude ovdje zima, ali kada se desi, onda je med tim kamenitim zidovima, i kako tu obino ni nema pei, dvared g o r a ; j o gora, kada s brdina divljom silom zahuji bora. No stranac, koji se smjetava u izvrsnim hotelima, ne osjea tih mostarskih ose bujnosti i njemu e taj zanimljivi grad prirasti uz srce, da ga ni kada ne e zaboraviti. I u h e r c e g o v a k o m glavnom gradu ima idilinih mjesta. K a d a se pregje ariju i stari most na Neretvi (mi e m o se toga mosta j o sjetiti), dolazi se u gradski kraj Zahumje. Ovo je tiha e t v r t mostarska, b a t e n i kraj. Granate u cvijetu pozdravljaju te preko niskih zidova, go lemi dudovi, smokve i orasi pruaju svoje granje na cestu i zasjenjuju je, iz bezbrojnoga se rascvjetanoga dbunja i cvijea ishlapljuje opojan miris. Ovdje je pokusni vrt v o a r s k e kole, pravi raj za sva koga v j e t a k a ; u njem ima osobito lijepa v o a na niskom drveu, Odma u blizini stoji za visokim zidovima k a t o l i k a crkva, nova gragjevina u obliku bazilike s detaljima u korintskom slogu. Nad glav nim vratima ima napis, da je p o m o u s v e m o g u e g a stvoritelja te sv. Petra i P a v l a izgragjena godine 1866. dne 7. oujka. Dobrostivi car stambulski dao je za nju mjesto i j o pedeset kesa. Neto je skupio siromani narod, a sve su druge velike trokove skupili u inozemstvu franjevci i njihov biskup. Istorija katolike crkve u Mostaru prava je m u e n i k a . Do pedesitih godina n a e g a vijeka katoliki je vikar h e r c e g o v a k i smio samo preodjeven i l i po noi da dogje u glavni grad, da onoj aici ka tolika donese duhovne okrepe. Zato je vikar fra Rafo Barii, koji je stolovao u kolibici u Seonici, svim silama uznastojao, da doskoi tim prilikama. Stajalo ga je i t e k e muke i t r o k a , dok nije svojom u s t r a j n o u i lukavom pulitikom izradio carski ferman, kojim mu se doputa, da gradi u Mostaru biskupski dom. No muhamedovci se mo starski usprotive sultanovoj odredbi i skoe na oruje. V i k a r nije odu stajao od svojega prava i bili bi ga ubili, da nije pomogao vezir A l i p a a . K a k o muhamedovci ni za t a na svijetu ne htjedoe prodati u gradu nikakvo mjesto, gdje bi se gradilo, kupi vezir izvan grada u Vukodolu na svoje ime komad zemlje te ga onda proda vikaru za est kesa (300 for.). K a d a to zauju muhamedovci, uzbune se i za vjere se, da voliju izginuti, nego da puste nevjernika, da tamo gradi. No Bariiu dade vezir deset o r u a n i h kavaza i med njima je on bez i k a k v a straha iao po gradu, pa u Vukodo, makar da su odasvud iz prozora virile p u a n e cijevi, U V u k o d o l u je sve oko njega drhtalo za

ivot, no on se jedini ni a s a k ne p r e s t r a i , nego uzme kamen i oznaci temelj svojemu domu. Onda zapovjedi graditelju strogim glasom carske odredbe, da se lati posla, i vrati se iv i zdrav u Seonicu, gdje ga njegovi doekaju kao pobjedioca. Bilo je to godine 1847. Muhame dovci su bili tako r a e e n i , da je bilo opasno i za radnike, koji nijesu kod gradnje b i l i d r u g a i j e sigurni, ako im nije bilo oruje za pojasom ili pri ruci. No kada se je dom izgradio i Barii onamo prenio svoje sjedite, brzo su se i izrazito opazile u Mostaru posljedice toga koraka. Prije god. 1852., kada se je v i k a r preselio u Mostar, bilo je u gradu jedva nekih 120 katolikih porodica. B i l i su to siromani kmetovi i zanatlije, od kojih ni jedan nije imao ni n a j e d n i j e g a mjesta u ariji. V e godine 1867. bio je broj katolikih porodica u Mostaru 398, a d u a 1715, i rasto i m je broj tako naglo, da se je naskoro morala osnovati kola. K a p e l a uz biskupski dom brzo bude za katoliku opinu prema lena i trebalo se je dizati u Mostaru veu katoliku crkvu. I to je nainio B a r i i . V l a s t o d r c i , kojima se je taj lukavi sveenik-politiar sluio, poznate su istorijske linosti. A l i p a a R i z v a n b e g o v i - S t o e v i , koji je od godine 1832. do 1849. skoro n e o g r a n i e n o vladao u Herce govini, pomogao se je bio slabou portinom spram bosanskoga ustanka godine 1831. i popeo se do vezirstva u svojoj uoj otadbini. Nevjeran i l i m o d a samo i hladan bio je on spram narodnih i vjerskih interesa bosanskih muhamedovaca, to ih je Husein kapetan sjajno zastupao. Pristajao je tako uz reforme u carevini, no kada je postao vezirom, gledao je da d r a v n u prevlast to m o e rui. A l i osmanlijska ga l u k a vost nadvlada. N a gozbi u Mostaru zarobi ga Omer p a a i vezir po gibe kao pravi predstavnik svojega plemena, neki v e l e : od otrova, a n e k i : od ubojita zrna. Iza toga nagloga pada A l i p a e R i z v a n b e g o v i a - S t o e v i a za vlada u Mostaru Omer p a a kao glavni zapovjednik carske vojske. Barii i njega predobije, te njegovim zauzimanjem ne samo da je u Stambulu dobio dozvolu, da smije graditi crkvu, nego m u j o dadu zgodno mjesto i pedeset kesa na poklon. No i sada bude mostarskim muhamedovcima krivo, da se gradi, te oni ne htjedoe pustiti, da se lomi kamen ni tu u blizini ni na kojem daljem mjestu. N a jedanaest mjesta moralo se je stati lomiti kamen i t r o k o v i su tako s t r a n o rasli. Zidari su bili d o m a i Hercegovci, veinom iz Popova polja, a graditelj je bio e s t godina dana Petar B a k u l a , ovjek izuen na zapadu. Barii nije vie doivio, da Be crkva izgradi, no djelo je njegovo napredovalo i dovrilo se. A danas se ne zna u Mostaru vjerska mrnja, i sve vjere ivu tamo mirno, Odma uz katoliku c r k v u

Stari most u Mostaru.

V:/.
V-

izgradio se je na ulieu enski samostan, pa niko nije ni okom trenuo. A u tom kraju ivu b a veim dijelom muhamedovci. Dalje na n a e m putu uskom tihom ulicom u Zahumju sve nam se iznovice r a z b l a u j u oi onim zelenilom, to se esto na turskim grobljima presvogjuje, da nastaje itava neprolazna i k a r a . Neko e m o vrijeme uz Radobolju, iz koje je voda u novom mostarskom vodovodu, onda uz silesiju malih b a a s kavom, te na posljetku skrenemo k nekoj k r m a r i c i Kranjici, iji je m u prije sluio u Mostaru kao stram e t a r . Ovdje je bilo prilino pivo u bocama, a hladilo se je u po toku, koji je hladan kao led. Ogromni dudovi, k a k v i h sam rijetko v i gjao, zasjenjivali su b a u i kuu. U kui su u gostinjoj sobi mnoge lastavice imale svoja gnijezda te su tamo ulijetale i izlijetale. Lijepo je to svuda na istoku, da se ne m u e ivotinje, da se ptice ne pro ganjaju ni ne hvataju, a konji da se rijetko biju i l i i nikako. Istina B o g da se u Bosni i Hercegovini ivotinje osobito ne nadgleda, no p u t a j u se, neka se prirodno razvijaju, i po volji je svijetu, kada na preduju. Z a to je bilo esto svagja s doseljenim talijanskim radnicima, koji po svojem d o m a e m obiaju ne mogu ivi da vide pticu, sjem da lei p e e n a na palenti. Ponukalo je to v e i zemaljsku vladu, da izda odredbe protiv toga utamanjivanja. I onako su u mnogim krajevima ptice pjevaice prilino rijetke, jer i m a mnogo kobaca i ti ih s t r a n o ta mane. Samo vrabaca i m a svagdje, pa se hvala Bogu plaho i u m n o a v a j u . K a d a v e govorim o pticama, moram da spomenem i jedno idi lino mjesto blizu staroga mosta. Tamo su velike p e i n e , koje je oito rijeka izlizala. U njima i u bai uz njih otvorena je pivana, skladite sarajevske dionike pivare. U tim je p e i n a m a divan hlad i ni carevia-kraljevia Rudolfa nije godine 1888. mrzilo, da posjeti tu najoriginalniju pivanu. Stotine lastavica ovdje ulijetaju i izlijetaju i nije ih ni briga za svijet. Sjede mirno u svojim o d a j a m a " . Odavde je i lijep pogled na k r n o korito Neretvino, koje je u gradu upravo i nujdivljije. N a j v e a je znamenitost, to se u Mostaru odvajkada spominje, kameniti most na Neretvi. Mislilo se je, da su ga Rimljani izgradili, te se je ovdje i traio rimski grad Matrix. Moda je tu u stara i pra stara vremena i postojala v e a naseobina, no prilino je labava misao, da se zato ime grada Mostara izvodi iz imena Most stari". G r a d je procvao svakako istom onda, kada je Blagaj na polju Biu propao i Mostar postao sijelom namjesnikovim. U m l e t a k i m ratovima protiv Osmanlija Mostar je bio Osmanlijama vrsto mjesto i opsada je tu nekoliko puta po z l u pola. Stari most ide preko rijeke u jednom jedincatom smionom l u k u od 95 stopa razmaka i 75 stopa visine. Ponosita je to gragjevina,

koja te se n a j j a e doimlje, ako je g l e d a iz korita rijeke. U z most stoje nad svakim ulazom kule, koje skupa s mostom narod nazivlje g r a d o m " . K u l e idu u polukrug i imaju veoma debele zidove. Prije BU sluile n e t o kao barutane, n e t o kao t e k e tamnice. Danas naravski da nemaju nikakve vrijednosti.

Uz stari most u Mostaru. 0 postanku toga mosta razliito se nagagja. Ona verzija, da su ga Bagradili Rimljani, danas je z a b a e n a . Muhamedovci tvrde, da je istom dulje vremena i z a toga, kako je sultan Bajazid II. osvojio Her cegovinu, ua3tao most, i to za vlade velikoga sultana Sulejmana III.

godine 974 p. Hidr., t. j . godine 156T>. Kno dokaz se navodi arapski napis: k u d r e t kerneri" (luk svemonosti boije), to stoji na sredini luka. K a d a se zbroje b r o j a n e vrijednosti pojedinih pismena, izlazi po arapskom obiaju godina gradnje, t j . godina 974. (1566.) Napis se vidi samo s obala, koje su prilino daleko, pismena su stara i zbri sana, pa ih je t e k o danas odgonetnuti. A u t e n t i n o izvjeuje o mostu turski geograf Hadi Halfa u svojem djelu Rumelija i Bosna" : U Mostaru ima veoma znamenit most, sveden u jedan luk i sagragjen godine 974. B a e lee veim dijelom s onu stranu rijeke, u dolini Radobolje, te se je prelazila nekada rijeka velikim mostom, koji je visio na lancima. Kako nije most imao stupova, ljuljao se je, da te je smrtni strah podilazio, kada si prelazio. Iza zapreme osmanlijske zamole itelji cara Sulejmana, da im sagradi kameniti most. Sulejman posije graditelja Sinana, najveega turskog arhitekta sviju vremena. Sinan razgleda i izjavi, da se ovdje ne da svesti most. Tako se odu stane od nauma. Docnije se ujami neki vjet stolar mostarski, da e naum izvesti, i most se izgradi. Ima samo jedan jedini luk s promje rom od 150 ritova, umjetna gragjevina, koja je nadila sve graditelje na svijetu. Zid, na kojem je luk, irok je od prilike o s a m metara." 0 gradnji mosta priaju pravoslavni opet onu priu o rtvi. Neimar Rade, koga su T u r c i bili zarobili, otkupi se tom gradnjom na slo bodu. No uz svu muku ne htjede mu poi za rukom, dok ne p o s l u a savjet vile s V e l e a i ne uzida u temelj momka i djevojku. T u r s k i pjesnik D e r v i pasa (godine 1004. p. Hidr. vezir bosanski), Mostarac, opisuje u jednoj pjesmi Mo star, te opijeva grad i most ovako o d u e v l j e n o : Besprimjerna ljepota Mostara ne da se perom opisati! Ne udi se, srce, to te je Mostar o a r a o . Nigdje na svem svijetu, sjem u rajskim sferama, nema takvoga balzamnoga zraka, to grudi iri, ni takve vode, io ivot pro duuje. K o Mostar gleda, sa svakim se asom raz bugjujc na nov ivot! Svaki kuti u Mostaru ispu

njuje srce novom radou. P o svojim vodama i volma moe da se u s p regjuje s Anatolijom. Svaka batica mostarska rajska je b a a . Mostarski most sa svoje dvije kule slian je svodu nebeskomu, po kojem zvjezdice hodaju svojim putom. No ni svod se nebeski ne moe s njim usporediti, jer i njegovu veliinu nadilazi veliina svedenoga mosta. I da pretrai sav svijet, ne e nigdje nai takva ivota kao u Mostaru, u radionici sviju zna nosti i umjetnosti. Iz Mostara nikoe veliki junaci i na mau i na peru, i prije i sada. Preda mnom moraju da zaute papige indijske, jer ja sam slavulj, koji opijeva Mostar."

Damija u Predhumu u Mostaru.

K a d a pogje mostom, z a u d i e se, kako se jako penje, u ste penicama. No kada b u d e na visini, gdje je nekada kako vele bilo Bramotno mjesto za zloince, z a a r a e te pogled uz rijeku i niz nju, pa dolje kao u ponor. K o l i j i je sada zabranjeno ovuda prolaziti, jer se pokazuju opasne pukotine u desnom istonom stupu. Promet

ide na dva nova eljezna mosta, od kojih jedan, most Franje Josipst, spaja kolodvor s gradom. Ceste su u gradu dobre, pa i iste, koliko to v e m o e da bude uz onoliki jaki promet s tovarnom marvom. Cijeli karvani dolaze sa sela i donose svakojakih stvari na prodaju, veliki oporovi ovaca i koza, koje obino tjeraju e n e i uza to j o na preslicu predu. Osobite lje pote osim uzrasta ne e na tim seljakinjama vidjeti. V e i n o m su jako opaljene suncem, odjea im je esto prljava, no nijedna da bi b i l a bez srebrena novca oko vrata i l i bez niza sa staklenim i jantarovim zrnjem. I na glavi nose novce, vjeto o b j e e n e u kosu, koju pletu u mnogo malih kurjuia. Odjea im je n e i s t a , jer u mnogim gorskim krajevima nema vode, a gdje i m a vode, odma ta n e i s t o a nestaje. Blagdanja i m je odjea svagda ista, a platno j e lijepo izve zeno poznatim j u n o - s l a v e n s k i m uzorcima. N i enskinje nijesu ovdje pokunjene i iz crnih i m oiju sijeva j u n j a k a vatra. Gradsko stanov nitvo nosi narodnu nonju, u koliko se ne odijeva v e a l a franka. Is t o u o - p r a v o sl av n i imadu obino crnogorsku kapu s crnim rubom, no mjesto p o e t n o g a slova k n e e v a , kako je u Crnojgori obiaj, izvezena je na crvenom poklopcu zlatna zvijezda. K r e p k i su to i stasiti ljudi, puni samosvijesti. Nema kod njih p o d l o n o s t i ; vidi na njima, da su vazda spremni za slobodu se boriti. Ovdje se jasno vidi, kako B U se Bosanci i Hercegovci, makar da im je isti jezik i porijeklo, razvili razliito. Hercegovce nikada ne m o g o e Osmanlije potpuno da pod jarme, svaki se je pokuaj krvavo odbio. U z a to su p r o s t o d u n i i po teni ; kao i svi brgjani nijesu do d u e ni oni osobito susretljivi spram stranaca, no u svem pouzdani. U z sadanju su vladavinu p r i v i k l i , da bome sporije nego svijet u Bosni. Damija i m a u Mostaru trideset, med njima krasna K a r a g j o z - d a mija. V e i n o m su to sasvim pristale gragjevine, osobito su munare tako lijepe, da se s njima slabo koje u Turskoj mogu da sravne. Mora da i m se udi, kako su izidane iz velikih etvornih kamenova, kako su divno izragjeni vrci od zidova na e n a r u , otkuda mujezin okujie. U z e s m e po damijskim haremima, gdje pet puta dnevno uzi maju abdest, stoje veinom krasni e m p r e s e v i , a groblja, koja su po sta rom muhamedovskom obiaju odma uz damije, sva su u bujnom zele nilu, kojemu rascvjetane granate pridodaju j o ivlju boju, tako da ta m r t v a k a pokojita sasvim gube svoj mrani vid. U ope se oblast jako brine za uzgajanje d r v e a i vrtarstvo, z a poboljavanje i poljepavanje. Nekadanje gjubrite u Zahumju, kuda je sav grad bacao s m e e , pre tvorila je oblast u krasan vrt, to srao ga spomenuli. Parcele, t o su uz to nekadanje gjubrite, bile su donde puste i niko ih skoro nije

htio ni da kupuje, a danas su i na njima vlasnici stali saditi b a e . Osobito je vrijedno spomenuti Stefanijinu aleju, to s kolodvora vodi u polje kao strijela. Zasagjena je krasnim d r v e e m i divna za e t n j u ; desno su i lijevo i t a v e u m e od smokava, bujna duhanska i kuku ruzna polja, o k r u e n a zelenim dbunjern, a med njima svaki a s koja mala gostionica, turska kava, gdje e u zelenilu divno da otpoine.

Karagjoz-damija

Mostaru.

Ovdje se posvakuda svjesno radi, a oni novi evropski gradski krajevi, to nastaju na j u n o j strani, one mnoge nove gragjevine u starom gradu dokazuju, da ima poduzetna duha i napretka. Zgrada o k r u n e oblasti monumentalna je gragjevina, isto tako i nova vakufska zgrada, izgragjena u m a u r i k o m slogu, magistratska zgrada s prosto rijama kotarske oblasti i via d j e v o j a k a k o l a .

V i a djevojaka kola u Mostaru u neku je r u k u e n s k a gimna* zija, koja dobro slui v e radi djece onih mnogih inovnika, vojaka i stranaca, ali je i d o m a a djeca marljivo polaze. V e o m a su omiljene t r g o v a k a kola i narodna osnovna kola. U z a to ima j o i raznih vjeroispovjednih osnovnih kola. Djeci, koja polazi srpsku i l i pravo slavnu kolu, ne m o e se z a v i g j a t i ; moraju da se penju na strm brijeg, koji v e u obino vrijeme napominje tegotni put u nebo, a po zimi ili po oluji opasan je i za ivot. kola je ta blizu pravoslavne crkve, te s v e e n s t v o ne pristaje, da se drugamo prenese, da je ne pusti s vida i ispod nadzora. C r k v a svakako v e l i a n s t v e n o lei na toj visini, s koje je dalek vidik po svem Mostaru. Izgragjenn je u velikim di menzijama u vizantskom slogu. Nutrina joj je okrom ikonostasa pri lino gola, ali se ipak uzvieno doimlje to prostranstvo s veliajnim svodom na golemim kamenim stupovima i s cvijetnim i lovorovim gla vicama, da e se razdragati svaki prijatelj umjetnosti. Mitropolit nas d o e k a u crkvi s arhimandritom i s nekoliko s v e e n i k a , te nas upo zori na sve, t o je znatnije. Mitropolit je bio rodom G r k i slabo je znao hrvatski. Tako se je u srpskoj crkvi dogodio originalan sluaj, da je duhovni pastir govorio turski s jednim gospodinom, koji nas je pratio. S v e e n i c i m a nije valjda b a osobito rgjavo bilo za osmanlijske vladavine, jer nose ponajvie osmanlijske dekoracije. Nego kod doma e g a se svijeta vigja ovdje mnogo austrijskih redova, i nose ih s po nosom. Za d a n a n j e stanovnitvo mostarsko od 17.010 d u a (godine 1885. bilo ih je samo 12.700) arija je prilino tijesna. U onih pet stotina d u a n a , to se redaju niz rijeku dolje do staroga mosta i na stavljaju se a k i prijeko, prodaju tursku robu, te razne osobite mo starske radnje; tako je na pr. ono obino glineno sugje lijepo i v r i jedno ga je kupiti. U gdjekojem e d u a n u nai i koji nakit i l i dra gocjenost iz starih vremena, no te su stvari v e i n o m v e pokupovali stranci. Vrijedno je pohoditi ulicu, gdje su krojai, terzije. T u se zgotavljaju krasne zlatom izvezene odjee za bogate Hercegovce. L a k o je sve ovdje razmotriti, jer se kao u Italiji pred svijetom na ulici radi. U ariji opet stoji na istini originalna kavana, koju su stranci na zvali Cafe Luft". U malom paviljonu, otvorenu sa sviju straua, stoje u okrug klupe, u strani k a v e - o d a k , i tu p e e kavedija upravo divnu moku. N a sjevernom i na j u n o m gradskom kraju nalaze se masivno izgragjeni tabori, vojarne i barake. Svuda se je stalo saditi lijepe b a e i d r v e e , no na junoj strani ne e pravo da uspijeva; tlo je suvie kamenito, a u Mostaru je toplo i slabo pada kia. K o l i k o god sam

puta pohodio h e r c e g o v a k i glavni grad, a to je osim kratka boravka jedared za osmanlijske vladavine bilo etiri puta, priinjalo mi se j e svagda, da su drvca uz juni tabor sve krljavi ja, direktna pro timba onomu bujnomu zelenilu na Neretvi i Radobolji. B l i z u j u n o g a tabora, no v e u gradu, stoji erarska duhanska tvornica. Vrijedno ju je pohoditi. Zaposleno je tu 800400 i veih i manjih djevojica i sijaset m u k a r a c a . T u se iz slavnoga h e r c e g o v a koga duhana izragjuju cigarete. Med m u k a r c i m a ima i h od svake

Kraj mosta u Mostaru. vjere, med e n s k i n j a m a samo katolikinja i pravoslavnih, jer muhamed o v k e , koje se jave z a posao, dobivaju da rade kod k u e . Zasluga je ak i za evropske prilike veoma pristojna; a one lijepe djevojake spodobe, sve redom u slikovitoj narodnoj nonji, s fesom na glavi, divno ti je za r a d o m pogledati. Nekoje nose oko fesa i oko vrata novac, ak i dukate i stari osmanlijski zlatui n o v a c . Koje to ne Btnau,

nose na fesu i u kosi cvijee. Cvijee stoji i na svira stolovima, gdje se radi. T o je takva golema razlika s radionicama u stranim tvorni cama, da bi pomislio, kao da se ovdje radi za zabavu. T e su djevojke spram tamonjih pojmova veoma visoko p l a e n e i esto izdravaju svoje s i r o m a n e porodice. K a k o nam je ravnatelj kazivao, nema marljivijih ni vjetijih radnika ni radnica, nego ta mlagjarija, te i h se prima, ko liko ih se samo javi. Tvornica se neprestance p o v e a v a , jer se duhan sve vie sadi i izvoz svejednako raste. N a cesti u B l a gaj, na polju Biu, stoji i zemaljska v i narska i v o a r s k a stanica. T o je ko mad od 32 hektara, zasagjen lozom i drv e e m . U sredini je lijepa k u a za mu ljanje i k u a sa inovnikim stano vima. L o z a se do bavlja samo iz kra jeva, gdje nema ni traga filokseri, te se ovdje sadi n e t o za prirod, a n e t o za razdavanje vinogradarima. V i n o gradarstvo je oko Mostara dosta znatno i rod je upravo izvrstan, no i sumnjive teine. Po onom, to smo dobili da o k u a m o na vinogradarskoj stanici, elimo samo, da se naskoro svi goli obronci po Hercegovini, ba rem svuda u mostarskom okoliu, zasade tim lozama, to rode ovakvom kapljicom. T u nablizu i m a v e na oko korist od stanice: podrumovi Kiste J e l a i a . J e l a i je bogat vinogradar, koji svoje nasade sve rairuje. Sina je poslao na vinogradarsku kolu u Klosterneuburg (Donja Austrija), da se izui, te je onda po njegovim planovima nainio ve like podrumove i stao racijonalno baratati vinom. P r a v i je uitak, kada ugje u te visoke prostorije, gdje lee velike kace, i kada onda p o g j e po podzemnim podrumovima, te samo da k u a i da se divi.

V i n o - crno i bijelo ve se razailje mnogo u strani svijet, ule i u Braziliju, kako nam je J e l a i ponosito pripovijedao. Cijene nijesu jeftine, no mostarsko se vino moe da takmi s najboljim vrstama sviju evropskih vinskih krajeva. Stari J e l a i govori dobro talijanski, njegov sin izvrsno njemaki, te se strancima m o e preporuiti, da ovamo zagju. Od mostarskih je hotela erarski hotel Na renta prvi, najbolji i najvredniji preporuke. Sobe su lijepe, cijene su odregjene i nijesu pre visoke, restauracijone, itae i kavanske prostorije kao u najfinijim lokalima evropskih velikih gradova. U b a u je izgragjena veranda i
6

Mostarski

kraj.

tu ti je divota na vee, kada stane a p a t svega toga stranoga drvea, kada na tamnomodrom nebu zabija mjesec u svem sjaju i u blizini zauje Neretvu, kako u m i . T a d a ne bi mislio, da si u Hercegovini, to se je toliko vijek ova potpuno pravo nazivala divljom i krvavom. Osim erarskoga hotela ima j o nekoliko domaih svratiSta, onda turskih hanova i silesija malih krmi, gdje se toi pivo i vino, a dre ih ponajvie ljudi iz monarkije. I Dalmatinaca ima mnogo med manjim k r m a r i m a , kao to u ope dalmatinski elemenat igra veliku ulogu u mostarskom ivotu. Talijanski se jezik uje dosta u razgovoru. Njemaki

se govori svagdje, i mnogi d o m a i svijet prilino dobro znade njemaki. Ima ovdje velike volje za nauke, kao sto se to osobito vidi u valjanim novim k o l a m a . U z a to i mali derani imadu tu slobodan pogled, prirogjenu uljudnost i tako sigurno vladanje, da se djeca po drugim zemljama nikako ne mogu s njima usporediti. Okoli mostarski obiluje zanimljivim i z l e t i m a ; najvrednije je preporuiti osobito lovcima Mostarsko blato, gdje se nalaze mnoge m o v a r n e i vodene ptice. Nije pravo, da se b a zove blatom, jer makar da se i ljeti donekle isui, opet je i n a e modro i bistro kao alpsko

Vinogradarska stanica kod Mostara. jezero. V e l i k o je nekih trideset e t v o r n i h kilometara i stie se onamo kolima za sat. N a kraju Stefanijine aleje odvaja se cesta k Mostar skomu blatu i uspinje se visovima uz desni brijeg Neretve u velikim zavojima na visinu. Desno je lijep izgled u dolinu Radobolje. Obronci su kreviti, samo na jednom su mjestu vanredno bujno izrasli mladi hrastovi i druga bjelogorica. Privatan je to posjed, te je ogragjen, da ne dogju koze. Po njem se najbolje vidi, da se i na kru, osobito gdje je zatien od bore, m o e s uspjehom saditi u m a , samo ako se u v a od onih etvorononih d u m a n a svakoga mladoga drvceta. Cesta

s k r e e onda lijevo u dolinu i naskoro ti se otvara divan izgled na Mostarsko blato. 8 istone mu je strane strma stijena, sa sjeverne opet okomite brdine, koje se gole i nenastanjene r u e u jezero. N a jugu se obala polako die do iroke u m o v i t e gorske kose Trtra. Ovdje je divno zemljite s mnogim selima i gustim s t a n o v n i t v o m od osam i po t i s u a d u a . Rodi ovdje ito, vino, duhan i svakojako voe. U evatu je taj kraj istom od polovice prijanjega vijeka, a digao se je po nastojanju valije p a e Kukavice, koji je otuda bio rodom. K a d a

Na Neretvi u Mostaru. se Blato n e t o isui, zapaze se na najniem mjestu oni ponori, kojima otjee voda u Jasenicu i Radobolju. Sijaset mjesta lei oko Blata, po najvie s katolikim s t a n o v n i t v o m . Na junoj obali stoji do d u e j o i sada slikovita r u e v i n a jedne damije, no to je u ovom kraju rijetka pojava; stoje j o tri zida i munara, prepletena gustim brljanom, no muhamedovaca je nestalo. K a u , da ih je j o u prolom vijeku bilo mnogo, ali su od kuge izginuli. K o d sela Z v a t i a u blizini priaju u okoliu bora je tako Bilna, kao to nije nigdje u svoj zemlji.

Narod to objanjuje, da je zato, to su ovdje jedared Turci poubijali misijonare Isusovce. Selo Kraljevina, koje takodjer tu lei, k a u da se zove po grobu nekoga kralja, to je pao u borbi protiv T u r a k a i ovdje je zakopan, i l i po Kraljeviu Marku, kojemu je sultan Blatnu upu darovao. Svuda se p r e p l i u pria i pjesma sa zbiljom, a pria se u tom kraju vazda podraje onim mnogim grobovima 8 monolitima, to se na mnogim mjestima nalaze.

Blagaj i vrelo Bune.


D a b u d e u glavnom gradu h e r c e g o v a k o m , pa da ne vidi B l a gaja ni vrela Bune, bila bi sramota, ako i m a i najmanje osjeaja za prirodne krasote, po gotovo, gdje se tu s njima spaja istorijski interes. Blagaj je nekada bio glavnim mjestom u zemlji, dok se je j o zvala Humom i Zahumljem, a vladar je stolovao na Stjepanogradu. kojemu se j o i danas uzdiu goleme ponosite r u e v i n e na visokoj goloj sti jeni, posljednjem ogranku P o d v e l e a . Onda je, k a e narodna pjesma u Hercegovini, Mostar bio e h e r , Blagaj v a r o , a sada je naopako: Blagaj seher, Mostar v a r o . Blagaj je danas malo mjestance, no okoli mu je zanimljiv, jer i m a ovdje da vidi, to u takvoj veliajnosti m o d a nigdje vie u E v r o p i ne e nai, i to bi, d a j e u v a j c a r s k o j , svake godine domamilo t i s u e i tisue stranaca, vrelo Bune. Uzmemo jedan od onih izvrsnih mostarskih fijakera, kojima e jeftino i brzo da se o d v e z e , pa tjeraj iz grada ukraj j u n o g a tabora, velikom ravninom izmed brda i Neretve. Prolazi se erarska vinarska i v o a r s k a stanica i podrumovi Riste J e l a i a , to smo ih spomenuli, i onda pravcem u nekakav kut, gdje misli da od brda ne e nikuda moi dalje. Kraj je po obroncima s lijeve strane dobro obragjen, svuda se vide loze i prijazne kue u zelenilu. Desno od n a e g a puta je kamen, kao staro rijeno korito. Jedino bodljike i alfija izbijaju med
Vinjeta na elu stranico: Hvatanjo pastrma rukom, na B u n i kod Blagaja.

kamenovima, da se tom oskudnom hranom ne mogu da nahrane ni ovee. Od prilike za sat zapazimo razbacane k u e blagajske i uvezemo se u tako zvanu ariju, gdje ima neko po tuceta d u a n i a i nekoliko boljih d u a n a . T o je manji dio nekadanje h e r c e g o v a k e prijestonice, a dalje i m a j o nova k a t o l i k a c r k v a i nova damija. S onu stranu

Vrelo Bune. Bune lei drugi dio mjesta i idu onamo dva stara kamenita mosta. Od jednoga su ostali samo zidani stupovi, te je na njima nainjen drveni most. Drugi je most na svodove dobro uzdrati, te njime ide promet preko Dobrice u Bilee. Prelazi Bunu u pet l u k o v a i na njem je ovaj turski napis:

Jedini Boe, ti nijesi nastao, ne e ni nestati. Od tebe je svaka p o m o i u tebi je svaka nada! Ovaj je most obnovila Belfa Kadina, i A l i bega Veljagia. B o g joj oprostio grijehe i obdario je svojom milou. Izgragjen godine 1265. (1849.) Ovaj sam most obnovila za uspo menu, da se moli molitva za mene i za moje roditelje. K o se z a mo jega sina Aliju pomoli Bogu, pomolio se je i za moju duu.* Naelnik blagajski, sasvim poevropljen muhamedovae, kojega sam dobro poznavao j o iz prijanjih godina, d o e k a posljednji put n a e d r u t v o ^pred nekim srpskim d u a n o m , gdje su nam kola imala stati, te nam se odma ponudi, da nas isprati k vrelu. Od glavne ceste, to ide dalje u Nevesinje, odvaja se malen puteljak za p j e a k e , te se vijuga med visokom stijenom, na kojoj lei Stjepanograd, i med Bunom. Put nije nikako dotjeran, no n i t a ni tegotau, a obrubljen je

Tekija na bunskom vrelu. bujnim dbunjem granata i m r i k e . Z a nekih pet a s a k a s v r a v a se put pod stijenama, to Be strahovito penju i p r e v j e a v a j u jedna nad drugu. T u i m a u rpi nekoliko zgrada i r u e v i n a , a nad njih se nad v i l a unaprijed golema stijena, s koje se sputaju sige u f a n t a s t i n i m spodobama. Ponajprije ulazi u malu damiju, koju je razorila stijena, to Be otkinula. A l i p a a R i z v a n b e g o v i , moni vezir h e r c e g o v a k i , digao je tu damiju u e t r d e s e t i m godinama n a e g a vijeka. Njegovo je djelo poniteno, kao to je i njega sultan p o n i t i o ! Onda prolazi vrata, na koja m o r a lupati, da ti h o d a otvori, te izlazi na verandu. Otuda je a r o b a n vidik. P o g l e d ti ide u odaju, ogragjenu okomitim stijenama, u peinu, B V U i s k i e n u stalaktitima, a iz te peine navire j a k o m strujom Buna, pouornica, o kojoj se misli, da izvire na G a c k o m

polju. Pripovijedaju, da je jedared neki oban bacio t a p u Zalomsku rijeku, a njegov otac, v o d e n i a r u Blagaju, n a a o sutradan taj t a p u Buni. Otac i sin smisle sada, da se okoriste t i m o t k r i e m . o b a n stade dnevice klati po ovcu i bacati je u Zalomsku, a otac bi ovcu u Buni uhvatio. A g i , ije su ovce bile, bude z a u d n o , t a toliko ne staju ; no oban je govorio, da ima mnogo kurjakova i da su oni ovce izjeli. Napokon uzme aga sumnjati, te dade pripaziti na o b a n a i jednoga ga dana zateku, gdje baca ovcu u rijeku. Sutradan ne uhvati v o d e n i a r u Buni ovcu, v e obezglavljeno tijelo svojega sina. Iste se takve p r i e pripovijedaju i o mnogim drugim h e r c e g o v a k i m ponornicama. esto se je i nastojalo, da se iznagje savez med tim podzemnim vodama, a l i se nije ni do kakvoga rezultata dolo. K o

Sanduci u turbetu.

tarski m i je predstojnik mostarski pripovijedao, da kane a m c e m kre nuti u bunsku p e i n u , j e r je upravo voda bila nekako niska. t a je s t i m docnije bilo, nijesam doznao. Plivajui ne m o e se onamo otii, jer je voda hladna kao led, pa se t u ne da n i kupati. V o d a j e u B u n i jasnomodra i tako bistra, da se vidi svaki k a m e a k na dnu i svaku pastrmu, t o se tamo p r a a k a . T i m je veliajniji kontrast s onim mrtvim stijenama, gdje u rupama gnijezde t i s u e i t i s u e lastavica i golubova, te neprestance ulijetaju i izlijetaju. S a svim u kutu te gudure i m a turbe i uz njega turska k u a , gdje ivi hoda, t o u v a turbe. U turbetu su sanduci nekoga muhamedovskoga sveca i njegova sluge. Obadva su sanduka pokrivena prostim ilimovima. U z sanduke se svako v e e ostavlja v r s vodom i o t i r a , te

vele, da je svagda iz jutra otira vlaan, jer svetac uzima abdest, kako je to zakon. Ne diramo, t a ko vjeruje, ali taj je svetac morao biti ne kuda osobit, jer mu o duvaru visi buzdovan, a p r i a se, da je smakao mnogo k r a n a . Ima tu i krinjica, u koju se kupe novci za u z d r a -

Stjepanograd. vanje svako onako elnik groba i l i pravije njegova u v a r a , koji se tek bio drage volje dati koju paru. T i m ragje, ako si, teferiio na verandi uz pilju, i med nama n a blagnjski, s kojim sam v e prije devet godina oenio, pa e kao mi tamo, dosjetljivi na jedared izjeo

janje. B i o je sada i tako ljubazan te mi je odveo enu, da vidi harem njegova brata, trgovca, bogate k u e . Mi smo dotle priekali u Blagaju u jednom srpskom d u a n u i onamo naruili crne kave. U kutu je na zemlji l e a l a duandijina baka, starica preko sto godina, koja se po vas dan ovdje bavi, jer tu i m a svagda i da gleda i da slua. Trgovac je sluio nekada u bo sanskom bataljonu, dvije je godine proivio u B e u i prilino je nauio n j e m a k i . 0 B e u nije mogao da se n a p r i a i kada ga je zapitao na elnik, kolik je za pravo B e , izvue on iz e k m e e t a plan, razastro ga kao ponjavu i rekne ponosito: Be je kao pola Hercegovine!" Tegotno je uspinjanje na Stjepanograd. Mora da se na visinu v e r e po kozijim stopama, po kru, t o ti se ispod nogu odmie. P r v i put sam se onamo uspinjao pod zrakama afrikoga sunca, u egi od skoro 50 stupnjeva C . Bilo je to godine 1885., kada sam ovamo krenuo 8 dr. Makaneem, izdavateljem B o s a n s k e P o t e " , koji je docnije umro u Didi, i s policajskim komisarom Manigodiem. Sada, u septembru, bilo je vrijeme z a penjanje mnogo zgodnije. Gradske su se r u e v i n e dobro u u v a l e i veoma su prostrane. N a nekojim kamenovima u v i sini imaju napisi starom b o s a n i c o m . Jedan od tih napisa, kako g a j e p r o i t a o nekadanji pravoslavni mitropolita sarajevski Sava K o s a n o v i , kazuje, da je ovdje robovao vojvoda zahumski Stjepan Kosaca. Opsjeo ga je tu njegov sin. K o s a c a je tomu sinu preoteo bio mladu, a sin onda p r e a o na islam i d o ao s osmanlijskom vojskom, da udari na oca. Stjepan je K o s a c a bio v a z a l kralja bosanskoga Tome Ostojia, no oteo se njemu i stavio se pod vrhovnu vlast n j e m a k o g a cara (godine 1440.) Z a to dobije n j e m a k i h e r c e k i naslov i zemlja mu se otada prozove Hercegovinom. K r a l j bosanski ne htjede da priznade tih novih prilika, nego sazove godine 1446. sabor u Konjic. Tamo skinu hercega Stjepana sa asti, dokle god ga kralj ra ki i bosanski u asti iznova ne potvrdi, a i z a i t u od njega prisegu vjernosti. Sabor stvori stroge z a k l j u k e protiv b o g u m i l a ; nastade novo krvavo proganjanje i herceg Stjepan, i sam bogumil, primi pod svoju zatitu 40.000 bosan skih iseljenika. U tvrdom gradu njegovu nije ga bila ni briga za sa borske z a k l j u k e , sve dok ae vlastiti sin ne pobuni protiv njega. K a o sinov zarobljenik umre on godine 1466. Iza smrti njegove padne zemlja u osmanlijske ruke i ostade tako sve do godine 1878. Plodna polja opustjee, narod bude ugnjeten, dok se napokon ne u z m o e dalje, te se godine 1875. i kod Blagaja j a v i u s t a k a eta. Godinu dana za tim prodru Crnogorci k r s t a r e i sve dovde i na Stjepanogradu i m s t a d o e planinski topovi. No bili su Crnogorci preslabi, da bi smjeli udarati na Mostar, te m o r a d o e praznih aka da se vrate. Si

- m Tiho je i pusto danas u nekadanjem sjajnom g r a d u ; samo koze znalino promatraju strance, to se usugjuju buniti i h u njihovoj sa moi, a po z r a k u krui pet golemih orluina, kojima su gnijezda tamo negdje u nedostupnim rasjelinama nad hunskom piljom. U ruevini

Kavedija u Blagaju. ima hlada pod golemim d u d o m ; zemlja je pokrivena brdskim cvijeem i originalnim nalinim na kukuruz stabljikama biljke arum maculatum. K a d a se pribliismo s u n a n o m u mjestancu uz dvije ogromne atrnje, to su se u u v a l e sve do danas, z a s i k e golema zmija i opet se sa-

krije u r u e v i n a m a . 8 g r a a ti pada pogled na dva kulturna djela ndvoga v r e m e n a : na jednoj strani na eljeznicu u Metkovi, a na drugoj na krasnu cestu u Nevesinje. Silazak sa Stjepanograda slabo je bio prijatan, prilino su nam bile isjeene cipele, kada stigosmo na ravnicu. U Blagaju nas upozore j o na novu pivaru, a onda tjeraj natrag u Mostar. Iz neke srpske k r m e uju se otegnuti melanholini zvui sa gusala. Pjeva guslar pjesmu o Kraljeviu M a r k u : V i n o piju do dva pobratima U Prilipu na bijeloj kuli. Jedno jeste Kraljeviu Marko, A drugo je Relja Bonjanine. T u sjedoe piti vino hladno, Dok im vino ne razgrija lica. J a ti imam u planini vilu, B'jelu vilu, moju posestrimu. Dala mi je dva sokola siva, Dala mi je dva hitra zagara 1 amanet od suhoga zlata. Odro sam toliko megdana, Koliko je u godini dana. V i l a mi je milija od majke! Ve ako e da me slua, Reljo, T i e b'jelu vilu predobiti. Uhvati je za bijele ruke I vodi je visokom planinom Do Pazara, b jele kule tvoje. Tamo e se obvjenati s njome I j o boljim postati junakom.
1

Sve d o c n i ; guslar j o nije dovrio pjesmu, ali mi k r e e m o dalje, da se j o u hotelu Narenti oprostimo za sada sa znancima, j e r sutra e m o na crnogorsku granicu. Z a sada nam je to posljednja no u Mo staru, ali nije posljednja na krvavom tlu lijepe Hercegovine.

U z crnogorsku granicu.
Rano se iz jutra rastadosmo s Mostarom, da krenemo uz crno gorsku granicu, tako zvanim kordunom. Cesta ide na Blagaj, onda uz Stjepanograd pa strmo uzbrdice. Opet se tu m o r a da divi bos a n s k o - h e r c e g o v a k o j gragjevnoj upravi, jer z a Osmanlija je tu bio vratolomni j a h a i put u ovu divlju goru. Sigjemo B kola i popjeaimo malo, da po toj s t r a n o j egi ne umaramo suvie konje. a s o m nas oblije znoj, no penje se u vis i zadune hladoviti vjetri s Podvelea, to nam ostaje s lijeve strane. Iza uspona od po sata zapoinju serpentine, s jedne strane sa kamenim stupovima, da se niko ne stro vali. Rastajemo se za sada s posljednjom s t r a n a k o m naseobinom; ma sivna je to k u i c a s n a p i s o m : W e g e i n r i i u m e r cestar." Onda dalje divnim krajem, to se je i pravo nazivao leglom svima uzbunama. Skoro svaki ustanak protiv Osmanlija zapoinjao je iz Nevesinja; ustanak godine 1875. tu je nastao, kada se je stao utjerivati porez, te je tako istorijska injenica, da se je u Nevesinju zarodio i srbi janski i ruski rat s T u r c i m a , te da su svi nemiri na B a l k a n u potjecali iz ovoga k o m a d i a Hercegovine" . . . . Kraj, to ga prolazimo, k r e v i t je, no pokriven gustom ikarom. Pogdjegdje stoje visoki hrastovi, niski jasenovi i veoma mnogo div ljih k r u a k a . Rascvjetane alpske biline u veoma prijatnim bojama razV i n j e t a n a e l u s t r a n i c e : v o j n i k a p o t a na g r a n i c i .

blauju ti oi. No kuda ti god pogled dopire, nigdje ljudskoga naselja, nigdje stoke na pai. Kao da je izumrla ta daleka ravnina, kuda smo se popeli i kojom emo jo sate i sate da se vozimo, dok se cesta opet ne stane sputati. Hladovit vjetri duva ravninom; na jugoistoku zatvaraju obzorje crnogorske brdine, nad kojima Durmitor ponosito izdie svoju snjenu glavicu. I mi smo ve na visini od 3500 stopa, ali kako veliajno i prkosito gledaju te tvrde stijene ovamo na nas prijeko i dolje! Iza vonje od tri sata opazimo napokon u strani sa motnu kulu, izgragjenu od kamena i okruenu zidom, kako su ve ovuda dizali kule begovi i age, da se obrane od hajduka i nepokornih kmetova. U svim se narodnim pjesmama u Hercegovini pjeva o bijeloj kuli" ovoga ili onoga age, no ko bi tu pomiljao na kakav dvor ili ikakvu zgradu s osobitom udobnou, ljuto bi se prevario. Jedna odaja dolje, jedna ili dvije u prvom katu, to ti je sve u tim plemikim sije lima. Divlja je bila zemlja, pa i iteljstvo po njoj i stanovi njegovi, udeeni samo za obranu na ivot i smrt. andarska se vojarna javi u toj pustoi; patrola izigje na put i s njom emo skupa do Jovanovia hana, jedinoga mjesta na putu u Nevesinje, gdje ima vode. Nekoliko koliba ima jo u blizini. Velika je oskudica vode. atrnje i vrela skoro su se presuila, no opet vidjesmo, gdje se vuku eljezne cijevi za novi vodovod u Nevesinje. U hanu stanemo, a konji se nahrane i za nudu napoje. I mi sjednemo, pa potroimo, ta smo iz Mostara ponijeli, i ispijemo nekoliko aa mr koga neretvanskoga vina. Tako lijepo i spokojno sjedi u toj uvali, a jo pred nekoliko godina nosio si ovuda glavu u torbi. Pota se je tada vozila B dvostrukom vojnikom pratnjom, a isto tako i ukraj cr nogorske granice. Iza poinka od po sata krenemo dalje. Cesta se najprije uspinje a onda se u dugim serpentinama sputa. Na sjedlu Graboku (1109 metara) iznenada se izmjenjuje sva slika. Pred oima nam puca pro strana ravnica, obasjana suncem. U sredini tvrgje i utvrde, vidne u daljinu. Zar to da je ono nekadanje zloglasno N e v e s i n j e ? Bujne livade, po kojima pase stoka, izmjenjuju se s pokoenim poljima; kraj te se tako spokojno doimlje kao kakvo njemako selo u sumrak. Samo utvrde na humku uz ulaz u mjesto navru neto na ratoborniju sliku. Glavna ulica, koja je godine 1888. jo prilino bila zaputena, ima danas mnogo novih zgrada; mjesto nekadanje gostionice Silbereternove, koja te je sjeala galikih seoskih stanova, ima veliki sa svim evropski hotel Bili" a lijepim restauracijonim prostorijama. Uz malu ruevnu damiju izgragjena je nova damija; druga jedna da mija stoji neto postrance od glavne ulice i priinja ae kao kakva

osvojena utvrda. Z a vjeiske potrebe ima u Trebinju jo i pravoslavna crkva. Najzanimljiviji je obranbeni tabor na drugom kraju Nevesinja, na putu u Gacko. V i s o k z i d s kulama u o k o v i m a i s p u k a r n i c a m a okruuje vojarne, uredske zgrade, potu, staje, atrnje i nekoje krljave nasade. Ovdje se vidi, da se dugo nije vjerovalo miru, no danas je tu sve mirno i spokojno.

Povratak B pazara. Sutradan iz jutra ostavimo Nevesinje, gdje n e m a ni rad e g a dulje da ostaje, pa e m o da se odvezemo na Gacko polje. Pred e s t godina p r o a o sam p o t o m istim tim p u t o m ; imali smo tada pred so bom kao koijaa vojnikoga konduktera, o b o r u a n a revolverom, uz njega vojnika s p u k o m repertirkom, a ostrag na kolima j o jednoga

p j e a k a s nabitom p u k o m u ruci. T o je bila tadanja opreznost uz crnogorsku g r a n i c u ; danas je ovuda etnja, sigurnija nego l i u neko j i m berlinskim krajevima. K r a s n a cesta ide isprvice ravnim poljem, gdje j o cvate u strnjici razli ak. Mnogi bogumilski steci lee uz put. Za po sata dogjosmo u pravi gorski kraj. Lijevo je goli kr, po kojem jedva cla i r a z a z n a j e ovije i kozije oporove i njihove pastire, odjevene u bijela i siva odijela. Pogdjekada se javlja krljavo ikarje. Cesta ide svejednako uz rijeku Zalomsku, to t e e s desne strane. Zalomska ima duboko kameno korito, ali u taj mah ni kapi vode. S one strane rijeke, kuda ide stari j a h a i put u Gacko, umoviti su visovi s gustom bjelogoricom. I s ove strane, gdje je cesta, nestaje naskoro u niim krajevima gola stijena, oplazovi su zeleni i e s t o se vigjaju male u mice hrastove, jasenove, brestove i od divljih k r u a k a . Sate i sate nema selu ni traga, samo gdjekada vigja na visovima po koju k u u i katkada se pomoli izmed stijena ovjek. Samo cestari u narodnoj nonji, sa zemaljskim grbom na fesu, pozdravljaju uljudno, kada kola prolaze. A vozi se ovom divnom cestom tako lijepo, kao da ni nijesi u Hercegovini, nego u Lombardiji. e s t o se od ceste odvajaju putovi; na putokazu stoji n j e m a k i napisano: u vojarnu, pa kada p o g l e d a onamo, vidjee na kojoj gorskoj glavici i l i visoravni masivnu zgradu s dvjema niskim kulama na suprotnim stranama, da serazvigjuje kraj. T i h vojarni, utvrda i s t r a a r n i c a ima sijaset uza svu g r a n i c u ; med samim Bileeem i Trebinjem ima ih sedamnaest. Danas su slabo zaposjednute, jer davno v e nema tu nikakove opasnosti. Provale iz Crnegore ne treba se vie za mirna vremena bojati, no da se zgodi rat, dobro je, to se je povukao taj obru od utvrda. Sve su s t r a a r n i c e megju so bom i s veim vojnikim stanicama spojene telefonom. K a d a smo bili kod F o j n i k e uprije, o v e e g a mjesta na cesti i kraj F o j n i k e rijeke, u kojoj je barem vode bilo, udari kia. Po onoj sparini i oskudici vode posvakuda bila je ta kia sasvim prijatna. V e pred Pojnicom kraj je naseljeniji. Vigjaju se seoca s crkvama, a orij e t k a su polja briljivo obragjena. Kraj te se doimlje kao da je t a jerska, samo crnogorske gorske glavice, to se ispinju jedna nad drugu, p r e v r a a j u tu umiljatu sliku u u z v i e n u v e l i a n s t v e n u pojavu. Fojnica je d u g a k a ulica a nekoliko d u a n i a ; na kraju ima opet vojarna, a u njoj i pota. P o t a r nam se nije mogao da napripovijeda, k a k v a je tu dosada, kada se gdjekada zimi pretrgne svaki promet, kada za padne snijeg kao ovjek, a vuci u oporovima zaurlaju oko kua. No ljeti, k a e , sasvim je prijatno ovdje ivjeti. K a k o je taman bila ne djelja, eto zgode, da sve iteljstvo razmotrimo u blagdanjoj odjei. Osobito se je e n s k a d i j a tiskala oko nas, valjda radi moje ene, pa

Nevesinje i Nevesinjsko polje.

za nama nagrnula i u d u a n , gdje smo pili kavu, i stala zapitkivati o svem i s v a e m . Nonja i m je puna zlatnih vezova, a med novcima i nakitima e n s k i m a nalazili smo dosta vrijednih stvari. Osobito se zapaaju kod starijih enskinja oni iroki pasovi, to se i n a e vigjaju obino u Crnojgori, a okieni su ahatskim p l o a m a , te s ogromnim srebrenim k o p a m a . T a k a v je pas esto t e a k i funtu. Ahat je taj za u d o v e i m dijelom iz Obersteina na Rajni, iz o l d e n b u r k i h enklava, to lee u Nasavskoj. I oko Fojnice ima po svem kraju mnogo starih grobnih spome

nika. Uz Hercegovo vrelo, jako i nepresanjivo vrelo na lijevoj obali F o j n i k e rijeke kod mosta u Slivlju, kojim ide cesta, stoji tako zvana hercegova stolica, slina onoj vojvodskoj stolici u K o r u k o j , na kojoj su sjedjeli vojvode, kada im se je metanisalo i l i kada su sudili. Kamena stolica u Slivlju visoka je i iroka 90 cm. Sjedalo je visoko samo 40 em., naslon zavija u luk i visok je 50 cm. T a m o n j i svijet pria, da je herceg Stjepan esto sjedio na toj stolici, bez sumnje veoma staroj i sasvim izglagjenoj, koliko se je na njoj sjedjelo. No ini se, da je samo sluila ljudima, da otpoinu uz vrelo, jer joj je sjedalo tako

nisko. Ovakih kamenih stolica ima i n a e , kako u G l a s n i k u " saopuje rudarski Batnik V . Radimskv, u Hercegovini na vie mjesta. Tako ima kod Kosova na mostarskom Biu stolica, isklesana iz vapnjenaka, i pria se, da je na njoj herceg Stjepan V u k i (14351466) esto sjedio i sudio. T a je stolica mnogo veih dimenzija nego ona prva, a ima na njoj i napis u b o s a n i c i : Si kamin varda, ili je bio, ili je sade, ili ne(e) b(i)ti." Sada je ta stolica u zemaljskom muzeju u Sarajevu. U Kljuu, znamenitoj u istoriji ruevini na c r n i k o m polju, j u n o od Gackoga, ima prosta kamena stolica. Zovu je stolica kralja Sandalja", te priaju, da je na njoj za svojega boravka u Kljuu sjedio i sudio vojvoda Sandalj H r a n i ( f 1435.), koji je postigao bio skoro kraljevsku vlast. U z i s t o n o - p r a v o s l a v n u crkvu u Osaniu kod Stoca stoje dvije takve veoma velike kamene stolice, isklesane iz stijene. Na veoj stolici ima na naslonu napis u bosanici i tu se spominje porodica Miloradovia, koja je, kako se k a e , sagradila crkvu u Osa niu. I u Bosni ima tih stolica, jer kod r u e v i n e Vratara, u epskoj opini a r o g a t i k o m kotaru, stoje, kako pie dr. M . Hoernes, na naj viem mjestu brijega dvije stolice, isklesane iz stijene. A sada da se opet vratimo k n a e m u putovanju. Kia je dotle p r e l a i po divnom vremenu krenusmo dalje. Ulazimo u podruje rijeke Muice, to protjee visokom ravninom G a c k i m poljem. Gacko je polje dugo petnaest i iroko pet kilometara, a svuda ga u okolo okru uju visoka stjenovita brda, slabo zarasla u m a m a . Lijepo je obragjeno, ali j o vie ima p a n j a k a . Svuda se vide oporovi konja, go veda i ovaca, a uvaju i h obino djeca i veliki psi kurjaari. G a c k o polje, l'jepo ti si, kad u tebi glada nema", pjeva Maurani u Smrti S m a i l age engijia". Taj kraj u visini od t i s u u metara kao da i e s t o obistinjuje M a u r a n i e v e rijei, jer u jednoj h e r c e g o v a k o j na rodnoj pjesmi ne e djevojka iz K o l a i n a da se uda u Gacko, te v e l i : Ja sam ula, gdje govore ljudi . 0 gatakom polju irokome. Oko njeg su velike planine: Jedno Ravno, a drugo emerno, A tree je Golija planina. Tamo snijeg nigda ne prestaje, Ve sve lei jedan na drugome. Toga svata evo, mati, ne u. Odbija ona onda j o jednoga iz Nevesinja i polazi istom za tre e g a u blaeni Mostar, gdje se sve zeleni. N a Gackom polju znade snijeg gdjekada da stane padati ve u oktobru, a zima godine 1894./5. ne e se skoro zaboraviti; k a u , da se je v e dogagjalo te je snijeg leao i sedam mjeseci. No to su

Ipak rjegji sluajevi, doim je n e s t a i c a ovdje v e ei gost. Z a to su iz Gackoga i nastale one kotarske p r i p o m o n e zaklade, to ih je zemaljska vlada osnovala. 0 njihovoj velikoj koristi m i smo v e ra nije i opirno govorili. No o svim tim mnogobrojnim rpama velikih sredovjenih grobnih spomenika na polju g a t a k o m i nevesinjskom, na planinama Morinama i Batjevici, p r i a narod, kako su tu poginuli u zimi i snijegu itavi karvani i l i svatovi. Potresnu takvu p r i u nala zimo u S v a t o v s k o m groblju u Morinama" u zbirci Ko3te Hormanna N a r o d n e pjesme muhamedovaca u Bosni i Hercegovini". Gacko ti se na prvi pogled priinja prostranim gradom, no samo u rpi jedva ima t i s u u d u a . U svem polju ima naravski mnogo ra sutih mjesta i pojedinih kua, te je polje sila n a p u e n i j e . Stare pri lino visoke kamene k u e nijesu nikako prijatna vida. V e i n o m imadu dva kata, a prizemlje je kao pilja izdubeno u stijeni, te slui kao staja. Ima slamnih, drvenih i kamenih k r o v o v a ; na kamenim su kro vovima zabati n a z u p a n i , a na drvene je krovove navaljeno kamenje, kao i u Alpima. U srednjem je vijeku bila ovdje naseobina, koju spo minju listine, da je posjed humskih vojvoda i bosanskih kraljeva. I danas se ta naseobina vidi na onom prostranom grobitu na poloitoj livadi spram rijeke, gdje se nalazi preko 200 prosto izragjenih grobnih ploa. Gacko se sada opet nazivlje poluzaboravljenim g r k i m imenom Metohija". T a k o se je neko vrijeme zvalo i za Osmanlija, a danas pie na ulazu u Gacko na velikoj tabli to ime, no nikako ne e to ime da se uvrjei. N a n a j v i e m visu gradskom, kuda se penje pra vom kaldrmom po kamenini d o m b a m a , stoji golema osmanlijska vo jarna. Danas je z a p u t e n a i n i e m u ne slui, jer je vojniki tabor po sata vonje odavde, u Avtovcu. N a vrletnim visinama vide se j o i danas a n i n e iz onih nedavnih vremena, kada su ovdje i t a v e divi zije osmanlijske stajale u boju protiv Crne gore, a Gacko polje bilo puno i z n a k a e n i h r t a v a toga varvarskoga vojevanja. Novo je doba veoma izmijenilo Gacko. Odma kako u g j e u Gacko, ima sasvim uz cestu moderno izgragjena kotarska bolnica, onda razne privatne zgrade, lijepa kuica ininira Giorginija i moderni zemaljski hotel Metohija". Zemaljska je vlada digla tu zgradu, da evropski putnici nagju prikladna z a k l o n i t a u ovom krajn, gdje prije nijesi imao kuda da se skloni i gdje su a k i turski hanovi bili veoma rijetki. U hotelu je takogjer p o t a r s k i i brzojavni ured. Sobe su stra n a k e lijepo uregjene, restauracijone prostorije pristale, a uz hotel su i prostrane staje. U jednoj je sobi k a s i n a " , gdje se inovnici, stranci na prolasku, asnici i drugi prijateljski sastaju. T u smo s ljubaznom gospodom proivjeli veoma prijatnih a s o v a .

Razgledamo veoma lijepu zgradu kotarake oblasti i uza nju ve liku nastojavanu b a u , veliku rijetkost u ovom kraju, onda poljopri vrednu stanicu, koja je uregjena kao i svi drugi zemaljski uzorni za vodi, to smo ih v e opisali. Upravo su bili prispjeli iz L i p s k o g a Sakkovi plugovi, s kojima se je poduzimalo pokusno oranje, 'da se svijet navikne na nabavljanje takvih plugova i na uredno gospodarstvo. T a k v a zorna obuka svagda veoma k o r i s t i ; wippthalski bikovi, to su dovezeni, danas su tamo na najboljem glasu i sve se vie itu, te tako d o m a a govegja pasmina znatno s k a e u cijeni. Od imunijih go spodara ule su se ovdje a k i ovakve u d n o v a t e r i j e i : D r a g e se volje obvezujemo, da n a e d o m a e volove ne e m o godinu dana pu t a t i na pau, samo morate nam to zapovjediti!" Kada i m s e j e reklo, da se u takvim stvarima ne zapovijeda, nego da mora svaki da gleda za svojom koriu, zaklimaju oni glavama. t a je dobro, mora se za povjediti, jer drugaije se ovjek ipak prevari." Nagragjivanje konja i go veda, t o se nekoliko puta u godini obdraje, p o u a v a j u megjutim svijet dobro, pa oni crnogorski sokolovi", to dolaze u Gacko, imadu da se u d e i dive, koliko dobra moe narodu da uini brina vladavina, pa makar bila i v a p s k a " . Nova lijepa osnovna kola pomoi e i dalje, da se sjeme napretka zasije u d u a m a mlagjega n a r a t a j a , te z a desetak dvadesetak godina ne e niko ni vjerovati, da je to polje oroeno krvlju i da je ovo bio od najzaputenijih krajeva z a osmanlijske vla davine Gacko e se polje obogatiti novim kulturnim djelom. Ljeti je ovdje prevelika sua, a u proljeu poplave. Otuda onako raznolike ljetine i poesto oskudica. T a e se nevolja ukloniti orijuskom usta vom, kakve nema u E v r o p i . Jedino u Belgiji u V e r v i e r s u kau da ima slina ustava, kojom se tvornice opskrbljuju vodom. Muica rijeka, sto G a c k o polje a s o r o a v a a s opustouje, te onda nestaje u ponoru, u k r o t i e se i m o r a e da slui na korist, kako j u gragjevna umjetnost namjesti. Po nalogu ministra financija K a l l a v a izradio je gragjevni sa vjetnik Passini plan z a o p s e a n sistem dolinskih ustava i dovodnih kanala, te se v e nekoliko godina radi na tom u d e s n o m poslu, a E v ropa ni ne sluti, kakvo se to kulturno djelo u Herceg-Bosni nie uz sve dosadanje uspjehe. V o d a rijeke Muice, koja izvire visoko tamo kod g r a n i k o g a mjesta e m e r n o g a , sasvim na crnogorskoj megji, u h v a t i e s e ; na tako zvanim Klinama, dva sata sjeverno od Gackoga, dii e se ciklopski zid kao dolinska ustava i tako se stvoriti umjetno jezero, iz kojega se m o e p u t a t i vodu po volji. Zidovi imadu 11.000 kubinih metara, a izvagjaju se puzzolanakim cementom, koji se iz Napulja dovozi lagjom

u Dubrovnik, odande kolima do Gackoga, a od Gackoga na konjima do K l i n a . Umjetno e jezero obimati 26 hektara, a u basen e moi da stanu 2 milijuna k u b i n i h metara vode. Odatle se grade dva tu nela, da se njima dnevno osam sati i s p u t a voda, t o o r o a v a Gacko polje. Svuda se grade dovodni kanali, mostovi i zapori, da se u svako doba m o e vodom upravljati. Reservoar se zatvara eljeznim zaporima, koji se h i d r a u l i k i m motorom diu i s p u t a j u . Z i d je visok od temelja neka 22 metra, debeo dolje 18,7 metra, gore 4,6 metara. Donja je

duljina 60 metara, gornja 108 metara. U l u k u je premjer od 60 me tara. Sav taj posao (Kline lee u visini od 1030 metara i u godini se m o e .tamo da radi samo etiri mjeseca) staje samo 320.000 for., a to se m o e nazvati skromnim t r o k o m . Tada e G a a n i da dobiju, to su iskali, kada su vidjeli, da se gradi basen: s a d a imamo findan, dajte j o i kave!" T u k a v u " , vodu, t o i m je tako potrebita, oni e i do biti, a odvodni kanali v e paze, da je ne bude p r e v i e niti kada j e ne treba. Ve se danas orouju nekoji na polu neplodni panjaci i do-

- m bilo se je sa njih za t r e i n u vie sijena. Svega se je izvezlo sijena s Gackoga polja za 70.000 for., a najvie je kupio vojniki erar. T a k v i se poslovi izvagjaju i na Livanjskom polju u j u g o i s t o n o j Bosni uz dalmatinsku megju. Prostrana je to visoravan, no v e i m dijelom m o v a r n a . T u e se opet daleki krajevi otvoriti kulturi. Kasno poslije podne dogjemo u Gackom u neku srpsku gostio nicu, gdje je guslar uz gusle lagao o strahovitim srpskim j u n a t v i m a u ratu s Bugarskom. Nijesmo tu dugo sjedjeli, kad al eto ive slave

Ustava na Klinama kod Gackoga.

g a t a k e : stari (moda mu je osamdeset godina) u s t a k i vojvoda Bogdan Zimonji. U zelenoj crnogorskoj vojvodskoj dolami, na prsima s austrijskim, ruskim, crnogorskim redovima i medaljama, u ruci s d u g a k i m ibukom, tako nam dogje stari taj borac za slobodu. Od rane je on mladosti vojevao s Osmanlijama. Godine 1861. j u n a k i se je borio uz Crnogorce, 1875. uz svoje zemljake, 1876. on je s Laza rom Soicom i s h e r c e g o v a k i m u s t a a m a nekoliko dana prijeio Su-

lejman pai prolaz kroz Crnugoru, dok je knez crnogorski izdavao same nespretne naloge, kojima je svojoj vojsci samo t e t u nanosio. Godine 1878. borio se je Zimonji uz svoje zemljake protiv muhamed o v a c a ; onda ode na Cetinje, t o b o e povrijegjen u svojoj slavinosti, no skoro se vrati u svoju domaju i tu sada ivi o dravnoj mirovini. Stara je to k r n a j u n a i n a , pravi jugoslavenski junak. J o m u pod sijedim obrvama sijeva oko, j o mu u o k u bukti m r a n a vatra, kada uzme priati o starim danima. P r o l o u se svojom ponosi. A da istoriju bolje zna, nego njegovi zemljaci, t o su tu bili u krmi, pokazao je t i m , t o je guslaru rekao, neka ne pjeva dalje onu j u n a k u pjesmu protiv Bugara, jer kae to nije istina. N a v e e se sastado3tno s n a i m novim milim prijateljima i znan cima j o jedared u kasini hotela Metohije, a onda se moradosmo ra stati s t i m mjestom, gdje smo naili na tolike nove i prijatne dojmove. S u t r a n j e jutro svane maglovito, no m i se j o za rana odvezemo s j o nekoliko neumorne gospode ponajprije u A v t o v a c . Nekadanje jadno seoce danas je v e prilino mjestance. Vojniki je tabor zaseban malen grad. Visoke masivne zgrade, vojarne, staje itd. o k r u e n e su zidovima i sastavljaju velik e t v o r o k u t , u kojem su takogjer gradine i b a e . Ima ovdje a s n i k a m e n a a , i m a kasina, s t r a n a k e sobe, p o t a sve, to m o e u t i m krajevima da slubu o l a k a . Danas i nije tako tegotna, no nekada je bila za vojnitvo veoma naporna. Ne t-amo da su mo rali vojnici i danju i nou ii na patrolu i obregjivati se na s t r a a r nicama, nego ded j o gradi ceste i lupaj kamenje! K a d a sam se go dine 1888. namjerio, da noim u Avtovcu, slabo j e tu bilo uljugjeno. asnici od generalnoga stopa, koji su bili krenuli na n a u n o jahanje uz granicu u novopazarski p a a l u k , zaposjeli sve s t r a n a k e sobe, pa sada trai, da se smjesti gdjegod u kojoj od onih dviju k r a m a , j e r drugaije se nijesu mogle nazvati. Bilo je tamo gore nego rgjavo. Ljudi nijesu bili spremljeni da ukonaivaju goste, a i sami su smatrali svoj boravak ovdje privremenim. Danas su i tu prilike bolje; kue su pri stale, a k se i z a p a a kao neka arija. K o g o d znade ita istorije i prolazi Gackim poljem, sjetie se engijia age. I stranomu su svijetu poznata njegova djela i smrt. Nekadanji ban hrvatski Ivan Maurani ovjekovjeio je njegov ivot i smrt veliajnim epom. A l i ne spominje engijia samo k r a n s k o umjetno pjesnitvo, koje je neprijazno tomu junaku, nego i narodne pjesme po Hercegovini pjevaju o Smail agi, a muhamedovci ga slave kao velika junaka. V e o m a dobro veli dr. F . S. K r a u s s : Smail agu je M a u r a n i krivo i nepravedno opisao; n a e su simpatije svakako uz o d v a n o g a n e u s t r a i v o g a junaka Smail agu, a ne uz grraalje i

none pustaije crnogorske. Cengiji je bio pravi istiniti juni Slaven, a njegovi ubice jadna kukavna bagra." K a k o mi je S m a i l agin pokojni sinovac u Sarajevu pripovijedao, to su Crnogorci, koji su svoje j u n a t v o ukrasili n e t o i k r a n s k o m borbom, ubistvo Smail agino iz bu sije platili sa sedamnaest glava. Od njegova dvora, engiji-kule u L i p n i k u , blizu Avtovca, nema danas ni kamena na k a m e n u ; ak i ru e v i n a stare te kule razorena je, te je ostalo samo j o rasuto kamenje i jedan razvaljeni zid. No i danas j o svako e ti dijete pokazati put k engiji-kuli . . . Gacko i Avtovac imadu divne grobne spomenike iz staroga k r a n -

e m e r n o .

skoga doba, a dr. M . Hoernes ih je veinom opisao i naslikao. N a mnogima su u u v a n e skulpture, koje gdjekada prikazuju itave d r u b e lovaca, a po bogatoj se izvedbi vidi, da je Gacko polje nekada bilo gusto naseljeno, da je ovdje ivjelo mono plemstvo, koje si je moglo priutiti r a s k o n e u m j e t n i k e grobne spomenike. P r a v i h se bojnih seena na tim kamenovima rijetko nalazi, a gdje ih ima, to su obino megdani u dvoje, kako su v e opjevani u j u n a k i m narodnim pjesmama. V e o m a su esto oslikani konji, jer sjem oruja konj je staromu bo

sanskomu vitezu najvea slava i dika, kao to je sve i danas slava i 22

dika bosanskim bezima, potomcima starih plemikih porodica. N a r i canje za pokojnikom prikazuje se esto enskim spodobama uzdignutih ruku, na drugim se kamenovima nalazi zvijezda i polumjesec (stari zemaljski znakovi ilirski), pa i o r u a n a ruka s odignutim m a e m (grb Bosne i Primorja). Najrjegje se nalazi krst, a po tom se i opet vidi, da su to bogumilski grobovi, jer bogumili su odbacivali sve vjerske znakove. Od Avtovca ide divlji r o m a n t i n i put k vrelu Muice na sjedio e m e r n o . Put je do d u e neto dotjeran, no u ovom se kraju ni nije mogao bolje udesiti. Po z a p a d n j a k i m bi pojmovima gornja m u i k a dolina bila nedostupna gorska gudura, no ovdje ti ima pravi hercego vaki puteljak a s jednom obalom, a s drugom, a s vodom, a s ikarom i sutjeskom med stijenama gore u visinu. Tamo gdje okomite hridine pristaju sasvim uz plahu rijeku i stiskaju je med sobom, put je izbijen iz stijene u irinu od dviju stopa i jedva u ovjeijoj visini, tako da je presvogjen kao kakav tunel i m o r a se zguriti, ako e da progje njime. (Jdje je prostranije, otvaraju se goleme peine, hladovita mjesta, gdje m o e da otpoine i da se sit n a g l e d a onih visova prijeko. Onda se uspinje put kosim stijenama, po kojima su iz bijene stepenice, da se konji ne iskiizavaju. Z a sat stie se k samotnoj jednoj kolibi, gdje je dobro asom otpoinuti. Sasvim za bojim legjima, no u v e l i a n s t v e n o m kraju lei ovdje V r b a , selo od pet kua, na podnoju visokoga (1859 metara) Lebrsnika. Tjeme je L e b r n i k u golo, dolje ima n e t o u m e , a na obroncima su sone zelene livade. to blie b u d e podnoju e m e r n o g a , sve je urniljatija dolina. V i s o k a u m a , bjelogorica i crnogorica, potiskuje se s obadviju strana sve do vode, prekriljuje j u svojim p o v i j u a m a i zasjenjuje svojim irokim kronjama. U ovom spokojnom kraju ivu idilinim ivotom itave vojske ptica pjevaica. T u se odjedared nagjemo pred stijenom kao pred zidom i ovdje se zapoinje jedan od onih putova, to se ne mogu opisati. Kao divokoze moraju konji da se penju, da s k a u , da padaju, da se skliu ako e da se popnu po tim stjenovitim stepenicama. T e k o m mukom stie se na sjedio e m e r n o i divan nenadan izgled ti je plaa, to si se putom n a m u i o . V o l ujak i Sjedio sa svojim okomitim stijenama, to se ispinju nebu pod ob'ake, kao da ti zatvaraju put. Najveliajniji je pogled na V o l u j a k ; tjeme mu je samo deset kilometara daleko, no rastavljeno je od e m e r n o g a dubokom gudurom Sutjeske. Crnogorica kao da se vere po onim strmim stijenama. Desno se ispinje K u k planina, a za njom izdie svoju snjenu glavicu kralj dinarskih A l p a , Durmitor. Ovdje stani pa se divi veliajnim divljim brdinama.

K r o z t j e s n a c S u t j e s k e ide veoma zanimljiv no tegotan put u F o u , staza za pjesnike i prijatelje prirode. T u je divljatina, neiskva rena priroda, rajski uitak za srce. Danas ide tim putom samo doma i svijet, no jedared e se ovamo namamiti turiste. Slike na str. 339 i 342 jasnije prikazuju romantiku toga kraja, nego l i sve rijei. Po Gackom polju ima i drugih lijepih krajeva, no na alost i h uivaju skoro sami vojnici i andari, koji su v e prilino otupjeli za te krasote, to se postizavaju samo t e k o m mukom. Zato i m se mora oprostiti, ako ih se zapita, ta je osobito vrijedno vidjeti, i oni onda odgovore: nita, nego sami dosadni bregovi i kamenje". No poezija ovih brdina i gudura mora da se upozna i otkrije, a ni do toga ne e vie mnogo vremena protei. Oko A v t o v c a stoje na daljim visovima vojarne, a s g r a n i n e sta nice B e r u i c e m o e sasvim udobno da se r a z g o v a r a s Crnogorcima, koji s onu stranu granice imadu takogjer postaju s kapetanom na elu. Taj i m kapetan stanuje tamo u jadnoj kuarici. U Crnojgori vazda se k u b u r i ; duga i ljuta zima veoma udi stoci i mnogo ivine ugine prije, nego l i sunce zagrije zemlju i opet potjera trava. A kako je na her c e g o v a k o j strani n e t o zgodnije podneblje, to se lako znadu izroditi svagje radi p a n j a k a i granine su s t r a e potrebite, da p r e p r i j e e BVagju, im samo nastane. Pregjemo mostom Muicu i rastanemo se s Avtovcem, da se dalje odvezemo k Bileu. Naskoro zapazimo s desne strane Cernicu, om I a progjemo kraj S t e p e n a , s t r a a r n i c e , veoma slikovito sagragjene na visokoj stijeni. Sada dolazimo u nekadanji najzloglasniji hajduki kraj, to se je preko K o r i t a prostirao sve do Bilea i od vijeka se nazivao smrtnim putom, ma da je ovuda ila prastara t r g o v a k a cesta iz D u brovnika na D r i n u . N i z a u s t a k i h godina posljednjih dvaju decenija nije se ovomu kraju glas poboljao. Crnogorska je granica blizu, a megju tom granicom i d a n a n j o m cestom, to se je u komadima iz gradila god. 1883. 1886., lee naselja divljih Banjana, na glasu pje vaa, koji su u svakom ustanku svojim pjesmama udarili, prvi na T u r k e . I danas se t e k o dolazi u taj kraj. Od Trebinja ide tegotan konjski put po k r u u banjanske v i s o v e ; tu stoji na strmoj glavici stara tvrgjavu Klobuk, kao orlujsko gnijezdo prilijepljena na stijene. Hajduko to leglo bilo je poznato v e u srednjem vijeku, kada su du brovaki t r g o v a k i karvani udarali velikom cestom na Bilee u Novipazar. Godine 1694. mletaki proveditur kotorski prisili grad gladom, da se preda; 1806. obranio se je K l o b u k od Kusa i Crnogoraca, a 1878. zauzela ga je austro-ugarska vojska, poto ga je dulje vremena bila iz topova. Mogu onamo po strmiui da uzagju jedino pjeaci, pa

kada je bivala opasnost, branioci bi se na uzetima sputali niz strme stijene i skoro svagda pouticali po tom k r e v i t o m kraju. K a d a je grad posljednji put zauzet, carska ga j a vojska lagumom razorila. Dosta je muke trebalo, dok se nijesu poruile vanredno tvrde zidine i kula na kapiji. Od K l o b u k a ide vratolomna staza uskom dolinom sjeverno do Bilea. Po strani toga puta na zemljitu crnogorskom lei u divljoj guduri manastir Kosijerevo, odakle je vie puta zapoeo ustanak protiv T u r a k a .

TJ tjesnacu Sutjeske. Med Gackim i Foom. Sav taj divlji kraj s obad viju strana d a n a n j e ceste pun je istorijskih uspomena. Nedaleko od Stepena stoji stari grad Klju u kraju, sasvim iikanu klisurama, na vrhu goleme stijene, da ga ni najsmionija m a t a ne bi mogla ljepega smisliti za sredovjeno pustaijsko gnijezdo. Stare r u e v i n e stoje na strai, gdje se suuje dolina potoka Cernice, pod najzapadnijim ogrankom Baba-planine, to se ispinje do 1737 metara (Djed), - - no danas je ta s t r a a sasvim izlina, jer niko ni ne misli da muti spokoj toga mjesta, to lei sasvim postrance od

moderne ceste. Kralj Sandalj", o kojem se k a e , da je ovdje stolovao, iskazao se je velikim ljubiteljem divlje romantike, jer med ono neko liko kolibica kljukih, to su se kao las tav ija gnijezda prilijepile o gole stijene, stoji gradski podor kao orlujsko gnijezdo na vrhu klisure, a na uska gradska vrata, kojima m o e da dogje samo s jedne strane klisure, ulaze t e k o m mukom i oni, koji su vjeti veranju, a za ne vjeste je velika opasnost. No i danas su j o zidine, na kojima su i p u k a r n i c e , v r s t e i otporne, a poesto stoji mjesto njih i prirodna stijena. D v o r i t e je puno razvalina i kamenja, pokrivena visokim ko rovom. Z a k r e n je tako i ulaz u one dvije kule, to stoje na k r i l u jedine dostupne strane. Po ostancima od zidova vide se pojedine odaje i t a je gdje bilo.

t e

n.

Zapadno od grada, pie Asbth u svojem djelu o Bosni i Herce govini, pruaju se tri visoke stjenovite zidine, debele 23 metra, te se naglo svravaju strmim obroncima. Med tim prirodnim z a t i t a m a le ale su, kako narod pripovijeda, staje i b a e . Pod obronkom t e e jak potok. Voda mu izdire naglo iz okomite gudure Baba-planine te iza kratka teaja od 600 koraaj a ponire na drugoj strani doline u ponoru. Prije nego to izbije iz Baba-planine, skuplja se voda u dubokoj pro stranoj peini. Ulaz je u peinu nekih deset metara nad razinom do line. Kada je niska voda, prokapava voda iz pukotina i rupa u stijeni; no kada snijeg okopni i l i padne jaka kia, napuni se duboka peina i iz njezina drijela navire voda u snanim burnim strujama i stvara vodopade, da im nema blizu premca, tako snano izbija voda iz stijena samo u austrijskom kru, K a d a je niska voda te nestane vodo-

pada i voda se iz stijene uzme cijediti kao iz spuve, moe ovjek, vjet penjanju po brdima, da se popne na onu golemu kamenu plou, to j u je voda sasvim izgladila, na ulaz u peinu. No niko j o nije dalje dopro u peinu. Ozdo je puklo med stijenama duboko crno dri jelo, a na dnu je tiha voda. Goporovi lastavica i golubova lepraju po toj golemoj stjenovitoj odaji. Divne su boje, kojima j u je narav iskitila. Maina i vlaga stvaraju prave freske u onim kontrastima i nijansama od ive zelene, ute i n a r a n a s t e , od njene srebrenaste i ruiaste boje, pa tamo do onih mranih strana i do vode, s koje se potmureno dnevno svjetlo odrazuje. Dokle see peina i gdje prestaje, ne da se opredije liti, jer zadnja joj je strana sva u mraku i onamo ne moe. Moda je voda, to se skuplja u peini, u vezi s Gackim poljem. Isto se tako ne zna ni to, kuda otjee voda, kada nestane na drugoj strani doline. Narod trai nastavak vodama svagda tamo, gdje su se po prii javljale ljudske glave, krvava tjelesa, b a e n a u vodu. A l i to se pria i o Trebinjici, to kod Bilea iznenada izbija iz stijene, a isto tako i o Opaici, to ide spram Stoca, a javlja se iznenada na Dabar-polju, s onu stranu Koritnika i Linika. Samo o tom nema sumnje, da na visini jedne stijene u peini ima j o jedno drijelo. Narod misli, da se z a tim drijelom prostire veliko jezero u nutrini Baba-planine. A k o se snanom rukom baci onamo kamen, odjekuje zbilja tako, kao da je pao u duboku vodu. K a d a je visoka voda, otjee m o d a iz toga drijela u onu prvu peinu, a inae samo prokapava kroz stijenu. Svijet u Kljuu ivi j o i danas u uspomeni na svojega kralja Sandalja" i pria o njem najudnovatije prie. T a k o kazuju, da je Sandalj, kada je osmanlijska vojska zauzela sav kraj unaokolo, zaepio ponore, kojima otjee voda, da je sve Gacko polje. Golinjev dol vo dom poplavio, te je samo j o grad na visokoj stijeni s t r i o iz toga burnoga jezera. Tako se je Sandalj opirao svim napadajima, a bez brojnim je brodovima i a m c i m a p o d r a v a o svezu s dalekim obalama. A kada si je napokon voda ipak p r o k r i l a pod zemljom put i otekla, odrao se je opsjednuti grad j o tri godine dana i pao je istom iza smrti kralja Sandalja. I ovdje pripovijeda narod kao i na Bijelom polju mostarskom, da se na visokim stijenama Baba-planine nalaze j o i danas eljezne karike, za koje su se vezivale lagje. I u istinu je siv kasta stijena Baba-planine do neke visine tamnija i obrasla m a i n o m , a te se dvije esti jasno dijele vodoravnom crtom. Ne marimo se ovdje dalje u p u t a t i u te prie, koje inae nijesu bez svake istorijske osnove, makar da grdno pretjeravaju. Gacko je polje sigurno bilo ne kada jezero, samo je to bilo pred mnogo t i s u a godina, no predaja se je u u v a l a . Kralj Sandalj" poznat je u istoriji kao jedan od najmonijih po glavica bogumilskih svojega vremena. B i o je sinovac V l a t k u Hraniu, koji je na elu bosanske vojske zauzeo Hrvatsku za kralja T v r t k a 1.,

a godine je 1389. u zlokobnoj za Srbiju bitci na Kosovu polju zapo vijedao prilino sreno bosanskom p o m o n o m vojskom. Iza mnogih nutarnjih ratova i ratova s Bosnom morade napokon da prizna vr hovnu vlast sultanovu. T i m se on prilikama okoristi te se sasvim oslo bodi ispod vlasti bosanskoga kralja. Godine 1418. izostane s krunidbe kralja Stjepana Ostojia, a pomou Isak begovom, koji je tada sto lovao u Vrhbosni, rairi svoj posjed na bosanskom zemljitu. Istom kada je Isak beg, koji je prvu osmanlijsku vojsku poveo iz Bosne u Hrvatsku i Ugarsku, godine 1420. pao kod T e m i v a r a , a kralj T v r t k o IL stao ugarsko-hrvatskom p o m o u uspostavljati svoj ugled u Bosni, pokloni se i Sandalj opet kralju bosanskomu te dogje k Tvrtkovoj krunidbi. K a k a v je ugled u u v a o i dalje, vidi se po tom, t o se je crkveni sabor u Bazelu, kada je protiv osmanlijske pogibije nastojao da ujedini k r a n s t v o i osobito uzeo paziti na bosanske bogumile, go dine 1433. obratio posredovanjem d u b r o v a k e republike ne samo kralju T v r t k u , nego i Sandalju. No moni poglavica bogumilski odbije molbu, pa se pozove i na gragjanski rat, to je tada bio uzbjesnio, a za poeo ga uz osmanlijsku p o m o sin Ostojin knez Radivoj. V l a s t je Sandaljeva sezala daleko u Zetu, dananju Crnugoru, a na sjeveru do H r v a t s k e ; k o n a n o je on, makar i neokrunjen, vladao u istinu veini dijelom Bosne. N a vrhuncu svoje moi umre on godine 1445. Sandalj Hranio iz k u e K o s a i n e stvorio je Hercegovinu, makar da je istom docnije dobila svoje ime od n j e m a k o g a cara P r i d r i k a III. Potpunim pravom zato pripisuje pria gradu Kljuu veliku vanost. Danas je tu sav ivot z a m r o ; pastiri pasu svoja stada po tim samot nim livadama i velikim grobljima, gdje j o grobni spomenici priaju o nekadanjem sjajnom ivotu. Svagdje, u Cernici, u Radmiloviu, u D u bovcu, u K o r i t u i Plani, svjedoe mnogobrojni grobni spomenici s bo gatom skulpturom, da je nekada velika kultura vladala u tim divljim krajevima, koji su se stotine i stotine godina spominjali samo onda, kada b i se po Goetheovim rijeima gdjegod daleko u Turskoj suda r i l i narodi". A kakav mora ovdje da je bio ivot, kada se je moglo dizati na stotine ovako sjajnih grobnih spomenika? T a k o se idui od Plane cestom odvaja u zapadnu stranu staza u Crnugoru. Z a po sata silazi se u u m o v i t u d o l i n u ; nad dolinom se ponosito uzdie goli Vardar (1129 metara), na kojem je sada v r s t a utvrda. No v a n o s t te t o k e bila je v e i prije poznata, jer se po ostancima starih zidina vidi, da je ovdje stajala tvrgjava, a kada se je tu uzelo graditi, n a l o se je grkih i m a e d o n s k i h novaca, starih 2000 godina. No to j o ni nije najzanimljivije; v a n a je golema nekropola, to u velikom luku od V r b i c e do Trnovice, svuda sakrivena i k a r o m i d r v e e m , o b u h v a a

skoro sasvim podnoje brijega, Ovdje ima a r h e o l o k o g a posla za mnogo godina, kao to u ope Herceg-Bosna treba da bude poljem za znan stveno istraivanje u najbliem n a e m vremenu. Iz te daleke prolosti izlazimo na naoj daljnjoj vonji u Bilee opet u ivu sadanjost. Dospjeli smo u krvava K o r i t a , divlji k r e viti kraj, u kojem su doline rijetke, no brino obragjene. Po novim se a t r n j a m a vidi briljivost vladina. Svijet, to radi po poljima, ini ti se tako tihim, kao da nije nigda planula p u k a u idilinom miru ovoga kraja. Nekada su K o r i t a bila pokrivena gustom u m o m i usje vom i narod i h je opjevao u mnogim pjesmama. Danas su jadna. No oni snjeni vrhunci za njima pridaju velik a r tomu kraju. 0 onim mnogim grobnim spomenicima po K o r i t i m a priaju se krvave pripovijesti. Tako je jedared neki Rinjanin hadija isprosio e r k u m i t r o v a k o g a dizdara. K a d a se je odande v r a a o Risnu bije lome, sustie na putu L i m u n a trgovca. Goni L i m u n hiljadu volova. Rinjanin mu otme svijetlo o r u j e : Za pojasom dvije puke male, Sve U isto zaljevene zlato; 0 bedrici m a a zelenoga ; 0 ramenu duga. prekomorka, 1 n a njoj je trideset p a v a t a , Svaka pavta od deset dukata, Kod niana trideset dukata. L i m u n mu se osveuje. U Mlecima kupi novo oruje, skupi sto dvadeset drugova i odvrgne se u hajduke. etiri godine dana e k a u Koritima, da Rinjanin pogje po djevojku. A Rinjanin hadija skupi hiljadu svatova i alje svojega brata D u r m i bega. Mirno projezdie kroz K o r i t a u Mitrovicu, no kada su se vraali s djevojkom, usnije djevojka u d a n san i kazuje ga D u r m i b e g u : Sva Korita pritisnula lama, A iz tame ispadoe vuci, Sve svatove n a e rastjerae, Tebi obje odgrizoe ruke, Meni ivoj srce iupae. No D u r m i beg se ne uplai i svatovi mirno progjoe kroz K o r i t a ravna. A l i onda se jedan Ciganin naruga hajducima, da ne s m j e d o e udariti na svatove. Udarie ile i borije, Stade jeka bubnja i svirala, Stade praska malijeh puaka, Stade vika dobrijeh junaka.

Bajo ih i L i m u n z a s j e d o e u tvrdim bogazima i na vatru oborie. R a s t i s n u e na etiri strane, Kao vuci bijele jaganjce.

njih

ivu

Djeveru D u r m i begu, koji je oko djevojke saklopio ruke, odsijee L i m u n ruke do ramena i otme mu djevojku, pa odoe uz Kobilju glavu i s t a d o e piti vino, koje im slui djevojka. No Rinjanin je hadija poao u susret svatovima i s ravnih Rudina zauje on p u k e u K o ritima. Dojuri u K o r i t a i sazna od svojega ranjenoga brata, t a se je dogodilo. Sa svojih stotinu Rinjana v u e se hadija od jele do jele,

atrnja u Hercegovini. dok ne izigje na Kobilju glavu, gdje Bajo i L i m u n sjede te piju vino i rakiju. Uzme p u k u Limunovu i na L i m u n u sastavi niane, ali ne pogodi h a r a m b a u , nego vie njega lijepu djevojku u srce. T a k v i h pria ima mnogo. V r e v i , Ljubia, Hormann, Hoernes, Krauss i dr. pripovijedaju dosta krvavih zgoda po pjesmama ovdjenjega svijeta. T u se je vazda krvlju baratalo i nije ni u d o , da je taj osebujni sok sve do najnovijega vremena u ovom kraju svejednako u obilju tekao. Samo mjesto K o r i t o lei na maloj uzvisini n e t o po strance od ceste. Godine 1888. bio sam tu, jer je onamo ila pota

te smo morali tim putom. U straarnici, nalik na turski a r d a k , sta jala je vojska, a dalje u nekoliko baraka. U neto boljoj jednokatnoj kamenici bio je p o t a n s k i i brzojavni ured. Uz ured je imao neki D a l matinac kantinu i kramariju. V e l i k i k u r j a a r i kao da su pomagali stra a m a , svakako su bili dodijeljeni e t a m a i m o d a su i od njihove pa smine bili i oni bosanski ratni psi, to su u martu mjesecu 1893. kod Zvornika onako sjajno pokazali svoju ratnu vjetinu. Sumorno je bo r a v i t e to Korito u kamenoj pustinji. Dan je bio prilino topal, no

Golobrdo kod Korita. ovdje je s graninih brdina duhao leden vjetar. Tako kau daje skoro svagda; zimi zapadne snijeg kao kua, a itavi oporovi kurjakova za u r l i u oko kua. No ni za njih nema u ovom kraju mnogo hasne. Sada posljednji put vidio sam u K o r i t u novu crkvu. Prilino strmo silazi onda cesta na 900 metara visoki greben, u P l a n u , gdje se odvaja cesta u Stolac. Lijepa vojarna ukrasuje taj sumorni pusti k r , gdje uz najbolju volju ne e zapaziti ni s t r u k a zelenila. Bijela i siva je i stijena i polje, s k u a se isto odrazuje

sunce. K a k o nijesmo za konje mogli nai ni kapi v o e , p o u r i m o se, koliko smo samo mogli, da odemo. Nekakva krema i uz nju kramarija ima tu do due, no osjem rakije i mastiee (tobonje g r k e rakije) nije bilo drugoga pia. Nekoliko obarenih jaja i komad hljeba bio nam je sav r u a k , uz koji nam se je pridruio itav opor izgladnjelih k o k o a k a k r m a r e v i h i petero mladih m a i a . Podijelismo bratski, jer ovdje m o r a da saaljeva svaki stvor. U P l a n i k a u da je prije bila u gostionici ak i s t r a n a k a soba, gdje si mogao da p r e n o i . No otkada je k r m a r e v a e n a preuzela drugu radnju u Stocu, nema ni toga konaka. Na sreu rijetko e se komu desiti, da taj konak ustreba, jer makar i kasno bilo u v e e , u Bilee se svagda j o m o e stii bez ikakve opasnosti. Dalje na putu vidjesmo lijepe mlade u m e , ponajvie hrastove i jasenove. u m i c e su krasne i nema sumnje, da je sav taj kraj nekada bio umovit. No stabalje se je bezobzirce sjeklo, z a mlade nasade niko se nije brinuo, a dalje je v e bila kozama briga, da ne izraste mlada u m a . T a k o je opustio kraj, te su kia i vjetrovi mogli po miloj volji i posljednji ostatak zemlje otplaknuti i odunuti, a narod spade na prosjaki t a p i ode ko u pastire, ko u hajduke. D a se ovdje m o e mnogo postii i da nije taj kraj Hercegovine osugjen, da ostane go i neplodan, vidi se po nekim u m s k i m partijama, to su v e l i k i m tablama o z n a e n e kao z a b r a n j e n a u m a " . T u su u najbujnijein zelenilu i mladi nasadi i staro d r v e e , ak i i k a r a , pa kako je ovuda strogo zabranjeno p u t a t i stoku na p a u , opet e za koje doba velik dio kamene Hercegovine da se zazeleni. P o u m l j i v a n j e kra u Bosni i Hercegovini lijepo napreduje. Naravski da se ne m o e ni misliti, da e se ta z a d a a u skorom vre menu sasvim rijeiti, jer je k r veoma r a i r e n , a trokovi su golemi, te se poumljivanje m o e poduzimati samo postepeno. Bosansko-herc e g o v a k a u m s k a uprava razumijeva pod p o u m l j i v a n j e m prije svega to, da se ponajprije provedu nekoje uredbe i poslovi, kojima e se kulturno tlo osigurati od pretvaranja u k r , to se u nekojim kraje vima svejednako dalje i dalje rasprostranjuje. To se postizava kod u m a , koje v e postoje, boljom paskom, a dalje na osobito zgodnim mjestima i poumljivanjem k r a . U tom je zemaljska vlada izradila veoma opsean plan za upanjaki kotar (u t r a v n i k o m okruju), te su zabrane urodile v e nekojim povoljnim plodovima. Svijet na k r u treba do d u e drva, ali ne treba d u g a k o g a i de beloga stabalja; sila mu je potrebitije lie s d r v e a za hranu stoci, jerbo livade su i travnjaci maleni i slabo izdani, a nema ni dosta kulturna tla, da se siju hranive biljke; a ovoj dvostrukoj potrebi drva

Korito.

i hrane za stoku m o e udovoljiti jedino niska i l i srednja u m a . K u l tura na kru mora zato ii ponajprije z a tim, da uzgaja i racijonalno njeguje takvo d r v e e svagdje, gdje god je tomu zgodno mjesto. N a drugim se mjestima m o e onda, ako bude spram sila i sredstava, stati uzgajati i visoku umu. N a taj .e se nain krasna misao o kulturi kra ostvariti u onoj spodobi, k a k v a se v e danas narodu prikazuje te on od nje iekuje sreu i blagostanje. D a se stane u svem opsegu p o u m lj i vati k r bez obzira na to, da je svijetu p a a prijeko potrebita, ne samo da se ne bi mogao najamiti t r o a k , nego bi se i nagazilo na otpor, koji bi bio i opravdan te se ne bi mogao ni savladati. Zato se na takvu kulturu kra ve radi politikih razloga ne moe ni po miljati.

Novo Bilee.

Od Plane se cesta neprestance s p u t a spram kotline, u kojoj lei B i l e e . Treba da obilazi u velikom luku, dok dospije u grad, no ravnica oko grada veoma je umiljata, a polja su svuda bujna. Samo na svim se visovima diu utvrde kao s t r a a protiv Crnegore. K o d Bijele rudine bili smo u zranoj liniji sasvim blizu Vuidola, gdje su godine 187(. Crnogorci posljednji put pobijedili Osmanlije. Bilee lei na rubu visoravni, bileke visoine, na kojoj se uz put nalaze itave aleje gromila i visokih kamenih spomenika. Grad nije velik, nema ni 2000 d u a , ali je ist i velikim dijelom u novije doba izgragjen; muhamedovcima je na zemaljski t r o a k sagragjena damija, jerbo je stara bila razorena. U Bileu je stanovnitvo v e i m dijelom pravoslavno te nije muharaedovcima ovdje nikada bio osobito prijatan i v o t ; istom

danas mogu da d u o m odanu. U sasvim dobroj gostionici k gradu B e u " odsjednemo i nagjemo izvrsno pivo, pristojnu opskrbu i ak i kuglanu. K i l o m e t a r od civilnoga grada" lei vojniki tabor Novo B i l e e " , zaseban mali g r a d i , opkoljen vrstim zidinama. Od tabora i puta, to odma uza nj vodi, strmina je k guduri T r e b i n j i c e , koja iz p e i n e u k r u naglo provire kao rijeka. U Bileu je ipak oskudica s v o d o m ; istom d a n a n j o j upravi imaju da zahvale, to im je izgra dila veliku atrnju a sada i vodovod, dar, to se m o e istinito ocije niti istom u ovim krajevima, gdje po nekoliko dana n e m a da g u t n e ni kapi svjee vode. U Novo Bilee ne mogu ulaziti civilni ljudi. Godine 1888. j o su mogli. T a d a smo j a i moj putni drug odsjeli u taboru, kojemu se tu
M

e p e 1 i c a. ponosito izdiu zidine i iz njih e l i n a topovska drijela strahotuo zure na sve strane, pa goleme vojarne i staje. V e o m a nas' se je u d n o vato dojmilo, da su a k i iz p o t a n s k e sobe izlazile u polje p u k a r nice. asniki je zbor imao u taboru kasinu i tu se je u zajednici m e n a i r a l o . Izvan zidova bila je lijepa gostionica, gdje sam se m r k i m dalmatincem krijepio nekoliko sati za daljnji put. T e gostionice danas vie n e m a ; izgragjene su same vojnike zgrade, a i m a sada i n e t o b a e i na visu nad vrelom Trebinjice a k i Ijetnji paviljon. Cesta ide visinom iznad strmeuitoga kamenoga korita T r e b i n j i c e , koja kod Dubrovnika opet kao ponornica Ombla u t j e e u more. Kraj je ispr vice pusti k r s rijetkim zelenilom. Sve se strmije ispinju bregovi s obadviju strana, a desnim se obronkom vijuga cesta u bezbrojnim

serpentinama. Mostom se prelazi epeliea. pritok T r e b i n j i c e , gdje ima za sigurnost vojarna. Ovdje se najblie p r i m i e m o crnogorskoj granici i dolazimo kao u neki sveti kraj". Spram istoka lei, no s ceste se ne vidi, manastir sv. Nikole, onda manastir Dobrievo, a n e t o dalje odatle na crnogorskom zemljitu manastir sv. Ilija i K o s i jerevo. Cesta se opet penje do 604 metra na visinu, gdje je M o k o. Malo to mjestance lei lijepo na prostranoj istoimenoj visoravni, sa svim posutoj pretpovjesnim grobovima, gromilama. Od te se visoravni

o a k

o.

iri daleko na sjeverozapad spram Ljubinja j o prostranija ravnina Ijubpmirska, koja je v e mnogo nia te ivi na njoj dvanaest sela s neke podrug tisue d u a . D a je to u srednjem vijeku bio bogat kraj, vidi se po onim mnogim grobnim spomenicima s relijefima. Nedaleko od Mokoga, kod borilovikih koliba, ide uzan put u jasensku do linu i u Trebinje. Mnogo je prei nego l i cesta, neka podrug sata, no mogu tuda samo konji i pjeaci. Cesta se vijuga u dalekim zavojima uz Gljivu planinu, visoku 1228 metara. No od Mokoga dalje kraj je v e prijatniji; javljaju se zelene nizine, vii dbunovi,
23

a k i visoko stabalje, makar i pojedince, te oko, izmoreno vjei tom sivom i bijelom bojom onih golih brda, isto se odmara na tim prijatnim slikama. to si blie Trebinju, to je sve ljepe obra gjena dolina T r e b i n j i c e , to se duboko dolje s lijeve strane iri i okruuje grad na daleko. Samo na sjeveru i na zapadu ustavljaju ti pogled i opet gole glavice, na kojima se uzdiu utvrde. Sve umiIjatijim biva k r a j ; bujna duhanska polja lee med onim mnogim zavojima rijeke; irokolista smokva p r u a svuda svoje krljave grane, na granati se sjaje divni crveni cvijet, pozdravlja te dobrodolicom juga i sinjega mora. Svuda je bujna plodovitost, a vinova loza ovija slikovito one mnoge samotne k u i c e i rasuta sela, to se zapaaju. A kroza sve se vijuga kao srebrena nit Trebinjica, koja Trebinju pridaje v i d pravoga rijenoga grada.

Vrelo Trebinjice.

bai

Hercegovine.
Bio je v e pao m r a a k , kada nas konji dobrim ka som d o v e z o e u Trobinje. Ne b i ovjek vjerovao, ali je istina, da je ovdje uvijek ^' ^ ^ " njem stranaca. Kada sam se godine 1888. tu desio, vidio sam velik hotel O r i e n t " , evropski sagragjen, no zatvoren; ni za ovoga mojega boravka nije bio otvoren. P r v i put sam odsjeo u kui nekoga srpskoga trgovca, Andrije, a sada me je najveom susretljivou smjestio kotarski predstojnik. Sagragjen je manji hotel T r e b i n j e " , no j o se nije otvorio. Tamo su nam se spremile sobe, da i m nije ni u e m bilo zamjere. Trebinje se sastoji iz dva dijela: iz utvrgjena grada, oko kojega t e e Trebinjica a opkoljuju ga zidine, tabije i a n e v i , te iz nove varoi pod gradom, u kojoj su sada sve javne zgrade i evropske gragjevine, a najglavniji su joj dijelovi nastali istom iza okupacije. No te mnoge nove gragjevine nijesu nipoto s T r e b i n j a zbrisale istonjakog i s r e d o v j e n o g a c a r a ; j o je i danas Trebinje na polu talijansko, na polu tursko, a obasjano je j u n i m suncem. Nutarnji je grad malen i tijesan, no ist. a ulice su tihe, da ti se upravo d u a smiruje. Ima u Trebinju oko 1300 stanovnika sviju vjera. Svijet ivi od trgovine s Dubrovnikom, od maloga obrta, a osobito od sagjenja duhana. Duhan je pribavio Trebinju svjetski glas, kakav mu istorijska p r o l o s t nikada
*

Badnici u tvornici duhana u Trebinju.

b i l

a V 0

k o n

i v a

ne bi pribavila. Trebinjski duhan za cigarete ide u najfinije duhane na svijetu i najmilija je sorta sultanu. Sve ga se vie sadi i opet se ne moe da udovolji, koliko ga se trai, makar da se nasadi sve rairuju i da se nasagjuje svaki k o m a d i a k plodne zemlje. U duhanu i u vinogradarstvu blagostanje je ovdjenjega svijeta, koje se z a p a a v e u spoljanjosti i gragjana i seljaka, u svem njihovu vladanju. U prostranoj erarskoj tvornici duhana zaposlen je velik broj radnika i radnica. Trebinje je u srednjem vijeku bilo prvom znamenitom stanicom na tadanjem v an o m t r g o v a k o m putu, to je iz Dubrovnika vodio za petnaest dana u Ni. a za trideset dana u Carigrad. Isprvice se je nazivalo Terbunia i Travunja. Javlja se u prvim vijekovima iza Hrista, te je po Konstantinu Porfirogenetu stolovao u gradu Travunji slavenski vladar, kojemu je vlast sezala na j u g do Duklje, na zapad od K o t o r a do Dubrovnika i na sjever preko Popova polja. K a d a je propala srpska vlast na moru (godine 1355.), pade Trebinje pod humskoga bana Vojislava i time se za vijek zdrui s Hercegovinom i s Bosnom. Sinovac i nasljednik Vojislavljev, Nikola Altomanovi, morade godine 1371. da u v a svoj posjed protiv r a k o g a kralja V u k a i n a , z d r u e n a s Balarna, to su u Zeti z a g o s p o o v a l i ; godine 1373. prepusti Travunju Gjuri Baliu uz uvjet, da ga p o m a e protiv bosanskoga kralja T v r t k a , ko jemu nije htio da prizna vrhovnu vlast. No T v r t k o se zdrui sa srp skim knezom L a z a r o m , otme godine 1375. Travunju, zadri je za sebe kao i druge krajeve i nazove se sada kraljem bosanskim, r a k i m i primorskim. Z a T v r t k a se u Humu i Travunji uzdigne do velika ugleda porodica S a n k o v i a , a kada je stao padati kraljevski ugled, otmu te krajeve S a n k o v i i m a Pavao Radinovi i Sandalj Hrani godine 1392. Pavao Radinovi zadri Bilee, Trebinje, Klobuk i Konavle, a kada, ga ubije Sandalj, odre sinovi njegovi vlast barem u Bileu i Trebinju. Uz njih igraju ulogu popovski Nikolii i trebinjski Ljubibratii. Docnije stie Trebinje udes cijele Hercegovine i baci ga pod osmanlijsku vlast. Osmanlijama je Trebinje bilo g r a n i n a stanica, koja se je mo rala uvrstiti radi bliske crnogorske, d u b r o v a k e i m l e t a k e granice, a da se zauzda stanovnitvo, sagrade se bezbrojne tvrde kamene kule, koje nekoliko sati unaokolo stoje na svakom gorskom visu i gospoduju nad svakim r a s p u e m . Iz starih vremena ima u Trebinju kameni most, A r s l a n a g i a most, to nekih 7000 k o raaja nad gradom ide preko T r e b i n j i c e . Isto se tako zove i muhamedovsko selo od 25 k u a , to tu lei u kamenoj pustinji, a pred njim se most prebacuje preko rijeke, zbijene med str mim stijenama. Sada je kod Trebinja izgragjen novi i blii most, to

se je z a p o e o j o za osmanlijske vladavine. Onda su Trebinjci ukrali na d u b r o v a k o m zemljitu mrtvo dijete i uzidali ga u stup od mosta, po starodrevnom obiaju, da se uz gradnju rtvuje. No bolje da se iz te prolosti vratimo u ivu sadanjost. Progjemo gradom i pred kavanom degli signori" popijemo kavu, pa onda p o s l u a m o nekoje vrijeme, kako u mejtefu reeituju r e e n i c e iz kurana. Onda se dademo na razmatranje k u a , razgledamo damiju i krenemo na kapiju u novu v a r o , gdje nas se odma prijatno doimlje lijepo dr-

Gradina kod Trebinja.

v e e u rpama i prostrane istine. V e l i k a nova kola, prava monumen talna zgrada, s v r a a ti panju. Prozori jedne odaje u prizemlju b i l i su otvoreni i m i uzmemo sluati. Uila se je geografija i djeca su od govarala tono i pravilno. K a k v a razlika s besmislenim vikanjem u starim turskim k o l a m a ! U Trebinju i m a nova k a t o l i k a i pravoslavna crkva, onda mnogo modernih privatnih zgrada, da su od njih ve itave ulice. D u a n se reda uz d u a n , kavane i gostionice, knjiare, uredske zgrade sve

je to u novom kraju, koji istina B o g o b u h v a a neke esti starijih na selja. T u je i arija, gdje se za jeftin novac dobiva divno v o e . K r a s n u uredbu ima j o taj gradski kraj, velik nastojavan park, u a s t ministra financija nazvan Kallavevim parkom". Krasne se aleje izmjenjuju s tratinama, svuda ima klupa, da otpoine, a tu stoji i gostionica, da se okrijepi. Kako je u Trebinju inae malo hlada, park je taj po onoj obiajnoj egi pravi blagosov. Naravski da je i to nova steevina. Nekoliko sati od Trebinja ima j o jedan dokaz o briljivosti ze maljske vlade, u ovom kraju kud i kamo v a a n , naime v o a r s k a i v i n o g r a d a r s k a s t a n i c a L a s t v a . O d Trebinja ide nova cesta, duga 14 kilometara, na A r s l a n a g i a most desnim brijegom T r e b i n j i c e . T r i kilometra pred Lastvom prelazi se rijeka novim solidnim eljez nim mostom; probijen je put u korjeniki kraj, na z u b a k u granicu. Ovdje lei u visini od 770 metara divna dolina, kao mali raj. To je Lastva, k a k v a je danas, no nije ona, kakva je bila j o pred nekoliko godina. U ono doba, kada su bile obiajne dnevne pustaijske provale iz Crnegore, ivio je ovdje surov s i r o m a a n svijet, koji je svoj oskudni hljeb svagdanji iekivao pa i dobivao od osmanlijske vlade. Kako je na granici vladala nesigurnost a narod se odvikao od rada, morala je vlada p o g r a n i n o iteljstvo da uzme kao u najam, za obranu od Cr nogoraca. Z a to je svijet dobivao tain", opskrbu u naravi, i n e t o malo novaca. Od toga je svijet uzeo da ivi, poljodjelstvo se je zabatalilo, a zemlja sasvim opustjela. K a d a je ula austro-ugarska vojska, prestade tain, a svijet bude u p u e n na svoju vlastitu z a r a d u ; istina B o g da i m se je za to prelazno doba davala potpora. No alost za tainom nije godine i godine prestajala; oskudica u h e r c e g o v a k i m po g r a n i n i m krajevima, med njima i u Lastvi, ostade postojanom rubri k o m za zemaljsku u p r a v u ; za pomo u toj nudi trebalo je svake go dine velikih materijalnih r t a v a , te je sasvim polako polazilo za ru kom, da se podivljalo s t a n o v n i t v o priui opet obragjivanju zemlje i urednomu gospodarstvu. Danas je na granici sasvim drugojaije i oso bito L a s t v a , taj nekadanji siromani i opustoeni kraj, dostojno se pri druuje ostalim kotarima, koji napreduju u gospodarstvu. Osjem pri rodnih krasota, koje osobit a r pridaju Lastvi s njenom bujnom vegetacijom i obiljem vrela, u svem su kraju doline i visoravni veoma plodne. P r i r o d je izvrstan, a osobito krompir znade u Bijeloj gori da izraste golem i veoma je t e a n . Mnogi tragovi nekadanjega rimskoga vinogradarstva, to se na laze u L a s t v i na oplazovima uske doline, onda u S k o i g r m u i u upi, uskorili su odluku, da se ua novo oivi vinogradarstvo u tom kraju,

kao stvorenom za taj posao, S t r u n j a k o istraivanje urodilo je vanredno povoljnim plodom. Hemijska analiza tla i ispitivanje klimatskih prilika nadilo je svaku nadu. Godine 1892. nabavi vlada 40 hektara za vinograde i vonjake, na godinu se izgradi cesta mjesto staroga j a h a e g a puta, to je prije iao lijevim brijegom T r e b i n j i c e , uspo redo s putom u stari grad Klobuk, onda se uzmu graditi zgrade, i to administracijona zgrada sa stanom ekonomskoga inovnika, lagum, dug 20 metara i irok 6 metara, i pet vinogradarskih kua, svaka za dvije porodice. Vinogradari su naseljeni iz Ugarske. Uprava je stanice povjerena Danilu Vargi, koji je donde bio upravitelj stanice u Gnojnici kod Mostara.

Kasno u jesen godine 1893. bile su gradnje t r o k o m od 25.000 for. d o v r e n e , a vinogradarske porodice, neke iz T o l n a - u p a n i j e , neke iz tokajskih planina, stigoe u L a s t v u i budu s m j e t e n e . S v a k a poro dica dobiva, kao to je r e e n o , pola k u e i e t v r t j u t r a p o t k u n i c e . Z a deset godina prelaze te nekretnine u vlasnitvo porodici. Osjem toga dobiva svaka porodica m j e s e n u plau od 15 for. i nadnicu od 50 n v . za faktine radne dane. A k o ima u porodici osjem s t a r e i n e j o t e lanova, sposobnih za rad, dobivaju po 40 nov. nadnice. Po prvoj veoma blagoj zimi moglo se je skoro neprestance u polju ra diti. T a k o se je osam hektara iskrilo i rigolovalo se je u dubinu po preno 70 centimetara. U proljee se je est hektara zasadilo samom

plemenitom lozom, n e t o korenjacima, n e t o reznjacima, oko 60.000 komada. Ostala dva hektara okrenuta su u vonjak. Zasagjene su same v o k e prve vrsti, jabuke, k r u k e , trenje, vinje, kajsije i breskve. Osjem toga su se prve godine nainili u vinogradima putovi u serpen tinama u duljinu od 3000 metara, te se tuda za n u d u moe i voziti. T i s u e marljivih ruku moralo je prionuti, da se dogje do takva rezul tata, no v e se i danas vide plodovi tomu radu. iteljstvu korjenikomu namakla se je tim radovima privreda, koja je v e zbrisala i po sljednje tragove nekadanje oskudice u ovom kraju. Premda se kod stvaranja d r a v n i h uzornih gospodarstva ide samo za dizanjem narodnoga blagostanja, te d r a v a ne ide za vlastitom ko riu, to se ipak o Lastvi moe rei, da se ovdje dobro koristi i narod i uprava. S t r u n j a k i r a u n sudi o Lastvi o v a k o : Dok se stanica sa svim dovri, utroie se na investiciju 70.000 for. Z a samo vinogra darstvo opredijeljeno je 30 hektara, drugo e otii za vonjake, a n e t o za gradnje i neplodna mjesta. A k o se uzme u r a u n samo onaj komad, t o se odregjuje samo za vinograde, to se dobiva r a u n a se popreni srednji prirod po kakvoi i kolikoi ovakav godinji prihod: 30 hektara vinograda s p o p r e n i m prirodom od 40 hektolitara na hektar daje 1200 hektolitara godinje. A k o se kao p o p r e n a cijena za hektolitar uzme samo 18 for., izlazi godinji prihod od 21.600 for. A k o se na t r o k o v e odbije godinje 11.600 for., ostaje isti godinji dobitak od nekih 10.000 for., a to je vie v e 1 4 % od uloene glavnice. Lastva je danas ve sijelo kotarske ispostave, ima narodnu osnovnu kolu, koju osobito muhamedovci jako posjeuju, a n a r m e r i j s k u po staju, odio carinske i financijske s t r a e i malu vojniku p o g r a n i n u posadu. Divno je to mjesto, izgragjeno med mirisnim b a a t n a . Pod neblje je blago i postojano, te je L a s t v a veoma zgodna za ljetovanje svijetu iz v r u e g a Trebinja. U blizini su u najnovije doba nali na slage kamenoga ugljena. K a d a v e govorim o gospodarstvenim radovima zemaljske vlade, odma u spomenuti i to, da se u S u t o r i n i , onom j e z i c u zemlje, to se je med dalmatinskim kotarima d u b r o v a k i m i kotorskim ispruio a k do mora, a ima upravo sjeverno afriko podneblje, spremaju ve like odvodne radnje, da se onaj komad, to je uz more i uz Igalo kod Erceg-Novoga, zasadi n a r a n a m a i limunovima. Namisao je i z vrsna. K o d Erceg-Novoga rode svi juni plodovi i bilne; aloji i smokve gluice bujaju na svim putovima i na svim zidovima, pojedine se paome nalaze u b a a m a , mrika, lovor, granata, smokva stoje kao ikara, a dbunje ovija stare zidine na tvrgjavi. U sutorinskoj ravnici i m a samo malo k u a ; nekada je ovdje bila velika osmanlijska vojarna

i damija, no u Juliju mjesecu 1875. popale i r a z r u e to u s t a e . Otada je tu r u e v i n a i prostrani komad zemlje uokolo niim ne rodi. No ima i u Sutorini j o drugih z a t i e n i h uzviica, koje su zgodne za svaku kulturu, te je sretne ruke zemaljska vlada, da ne gubi s vida nikoji kuti u svojem dalekom podruju, v e za svaki kraj nalazi najzgodnije go spodarstveno unapregjivanje. T o je pravi i promozgani kulturni rad ! Od Trebinja se je kroz Zupee prokrila cesta u Krivoije. Cesta ide starim u s t a k i m krajem i s v r a v a se u Grabu. Onda ide put na Orijen, odakle je godiue 1888. kraljevi Rudolf pogledom zaokruio po Crnojgori, po Krivoijama, po moru . . . . N e k a d a ! . . . . Spram sjeverozapada idu iz Trebinja j a h a i putovi na P o p o v o p o l j e . Ceste nema, a kakvo je to polje, nezgodno bi je bilo i izgra diti. Popovo je polje jedna od nizina u j u n o z a p a d n o j Hercegovini, slina nizini uz Neretvu kod Gabele i u susjedstvu s njom. A l i opet je kako tvrdi u muzejskom Glasniku" nekadanji mnogogodinji iguman manastira Zavale na Popovu polju, Hristofor Mihajlovi, jedan od najzdravijih krajeva u svoj Hercegovini, makar da je mo v a r n o i redovito poplavljeno, doim se gabelska ravnica smatra najnezdravijim krajem. Spram onih visoravni s j a k i m mrazovima i snije gom Popovo polje i m a krasnu divnu zimu, kao i primorje, a z r a n a struja s mora u b l a u j e m u i osvjeuje ljetnu sparinu. Osjem toga je Popovo polje veoma plodno i rodi najrazlinijim plodinama. Ima tu mnogo vinograda, pa maslina, jabuka, ljiva, smokava, t r e a n j a , gunja; sve vrste ita i osobito duhan uspijevaju izvrsno. Polje je na spodobu duge zavijene r u k e ; s jedne i s druge su m u strane visoke strme gole stijene. Kraj je taj sigurno u svoj Hercegovini najsiromaniji u m o m . N a podnoju golih stijena reda se preko 20 sela 8 nekih 5000 d u a , 8 pristalim k u a m a i skoro svako sa svojom crkvom. Polje se prostire od Tulje, najviega sela, do Utove, najniega sela, u duljinu od tri deset kilometara, a iroko j e od V do 3 i vie km. Svake j e godine polje otl jeseni do kraja proljea poplavljeno i nije d r u g a i j e nego kao pravo jezero. Duboka je voda u gornjem kraju preko 15, a u donjem ak i preko 40 metara. U toj se vodi ne vigja ni humak ni u m a , n i samo jedno deblo, pa kada onda zahuji B l a t o m " v i j o r i visoki talasovi uzmu udarati o gole stijene, kada se onda slab priprost uni stane bacakati po uzburkanoj vodi i mui se s divljim talasovima, dok se t e k o m mukom ne d o e p a luke. to t i je prizor, k a k v o m u bi se, kada z n a geografsku kartu, nadao do d u e tu blizu na sinjem moru, ali nikako ovdje na kopnu. P a ipak sva ta s t r a n a vodurina svake skoro godine u pravo vri jeme otjee i nizina se isuuje. S v u silnu vodu popije ono nekoliko po-

nora na donjem Popovu polju, a ponori je onda vode n e t o u more, n e t o u m o v a r e kod Gabele. Ljeti ostaje polje sasvim bez vode, jerbo T r e b i n j i c a , koja njime t e e , u to se doba sasvim p r e s u u j e . Makar da poplava veliku tetu poinjava, i l i kada u jesen prerano nastane i poniti ljetinu, i l i kada u proljee prekasno stane otjecati i zemlja se

U Sutorini. ne m o e za vremena obraditi, ipak je u drugu ruku pravi blagosov boiji. Mulj, to ga otalouje poplava po svem polju, oplogjuje zemlju, da je nije nuno ni gjubriti, i u istinu se u svem Popovu polju ni kada ne gjubri, osjem jedino na viim zaravancima. A ipak je tu bujna plodovitost.

Makar da zimi polje tako obiluje vodom, riba ima veoma malo i to aamo od jedne vrste, naime gaovice (Leucus adspersus Heekel), T e su ribe jedva onolike kao sardele, ali veoma tuste i t e n e . Love se m r e a m a , n a i n j e n i m a od najbolje d o m a e svile. K u n a eljad sama prede one veoma tanke svilene niti, to su tu potrebite, a sama i plete

Spomenik na Orijenskoj lokvi u spomen posjete kraljevia Rudolfa. m r e e . Ribe ne dolaze iz Trebinjice u Popovo polje, nego je njihova nastana u samom polju, pa kada stane padati voda, zavukli se i one u ponore, da ondje ostanu preko ljeta i na jesen opet izagju. T i m rib ljim navadama znadu Popovljani veoma dobro da se koriste, te uz ponore ih obilno i love.

Popovo je polje veoma bogato starinama. K o d svakoga sela re dom ima starinskih grobova. Svijet ih nazivlje grkim grobljima", a e s t o se misli, da su to bogumilski grobovi. No iguman Mihajlovi tvrdi, da nijesu, jer se na kamenovima obino nalazi na kojem mjestu krst, a bogumili su i krst i crkve smatrali sasvim izlinima. Osjem tih grobnih spomenika vrijedno je j o spomenuti, da ima mnogo starih gromila, a dalje podor Mljeieu nad selom Poljicaraa, K u l u na brijegu kod Zavale, podor na Ostrogu iznad Zavale i zanimljivu peinu kod toga sela. 0 peini V j e t r e n i c i malo se j o zna. No vrijedno je i iz da ljega kraja doi te je pohoditi, kao to u ope u Hercegovini ima to liko toga, to je vrijedno razgledavati i i s t r a i v a t i . 0 Vjetrenici pie nekadanji iguman zavalski Mihajlovi u sarajevskom G l a s n i k u " :

andarska postaja Konjsko na putu iz Lastve u Grab u Zupcima. Vjetrenica se nalazi u selu Zavali u Popovu polju spram man. Zavale, udaljena od Ljubinja 4 sahata, a od Slanog u Dalmaciji 3 sahata. Z a sada se moe k njoj doi i iz Slanog i iz Ljubinja na konju lijepim putem. Vrata Vjetrenice gledaju pravo u sjever, a stoje povie ravnice Popovog polja za jedno 40 met. tako, da blato, koje zimi po kriva Popovo polje, ne moe joj nigda do vrata doprijeti. Brdo, kroz koje se njezina unutranjost protee, zove se prvo Gradac, ali ovo je kao priljepak uz vie brdo, zvano Klisura ili Brekovac, a ovi vrhovi spadaju megju najvia brda, koja opkoljavaju Popovo polje. Pred Vjetrenicom se nalaze ruevine od dvora (po predanju) voj vode popa Stevana (?), od kojijeh jo ima dosta zidova uzgor vrata tako, da i vrata Vjetrenice spadaju u unutranjost biveg dvora (kue). N a vratima od Vjetrenice p u e iz nutra vrlo jak i studen vjetar, i sve

je vii, u koliko je na polju via toplota, megju tim preko zime ne pue ni malo iznutra, nego koji put tegli t. j . p u e unutra. Pred njom u stijeni (ivcu) ima utesano nekoliko Ijudskijeh likova na konjima i pjoe. Odijelo je na njima vojniko rimsko, sa pripasanim m a e v i m a i kalpacima na glavi. N a poetku ovijen likova ima takogjer usjeen jedan krst, te se moe ipak drati, da su slike iz hrianskog doba. Kad se uljeze kroz prva vrata, jedva 1 metar visoka, tako i i roka, a duga u toj mjeri do 4 metra, onda se moe ovjek ispraviti, i svijee treba odmah uei, jer se kroz vrata vatra ni u fenjeru ne moe od vjetra gorei unijeli. Sa svijeama pogje se odavlen naprijed. Svi j e e unutra mogu i bez fenjera sluiti, poto je vrlo malo vjetra i to na tjenjim mjestima, i tako idui pravo po samoj litici kroz 7 met. irine i 2 met. visine, dogje se do kapije, dovlen je 35 met. od prvih vrata. Pravac ovaj p r u a se u jugoistok. Kapija, ovo su jedna divna

Obranbena vojarna u Grabu (Zupci). samotvorna vrata od 3 met. visine i 2 met. irine, prosjeena kroz sami ivac. Cim se progje kroz njih, onda nastaje drukija irina, jer 1 na jednu i na drugu stranu kapije imadu zakuci, a visina je ovdje 2 3 met. i tako idui dogje se na 50 met. od prvih vrata. Ovdje se treba za 1 metar popeti na vie, i opet kao kroz kakova via vrata ugje se, ali sad najedanput nagje se na velikoj prostoriji, zvanoj Raskr snica". Ovo je mjesto u Vjetrenici najire, razumije se u koliko je do sad poznato. Iznad glave je sve sama ravna litica a tle od samijeh sitnijeh gomilica. N a ulasku na ovu irinu j o ima iznutra sa jednu i drugu stranu vrata a n a c , obzidan od kamena z a obranu vrata. Ovdje se zbilja nalazi tragova, da su ljudi stanovali t. j . na ovom irokom raskru, tako na pr. nalazi se komada od zemljanog posugja, ognjita, gdje je vatra gorjela, kostiju od raznijeli ivotinja i t. d. Odovlen na lijevu stranu u istok jest daljnja upljina unutranjosti Vjetrenice, a na desnu u jugo-

- m zapad prua se jedan odjel upljine od 50 met, duine, U ovom odjelu nalaze ze rvnji, bubanj i mlin, C i m se pogje sa iroke raskrsnice u desni odjel, moda do 15 koraaj), ve se uju rvnji, mala pukotina u litici blizu kraja sa lijeve strane. Kroz pukotinu vjetar izlazi napolje, ozgor je sve te se uje huenje, kao kad rvnji melju, od kuda je i ovo ime dato. Idui odovlen naprijed u istom odjelu, sama litica, a tle je od gomile i zemlje, ve na 30 met. daljine uje se bubanj.*) Idui ovako dogje se pod sami bubanj, a tu je ve i kraj ovome odjelu upljine. Dolazei pod sami bubanj, visoiji ovjek mora se malko glavom pokloniti, ali ne bubnju, nego litici, jer je ovdje poniska. Ovdje je bubanj. Svak paljivo slua, kako bubnjar lijepo udara, oni pak, koji dre, da Bog i najmanje sitnice vri, ponu se u strahu i Bogu moliti, neki opet krstiti, drei da je tu vraje kolo, a moderni se opet stanu ovima smijali. U litici vie nas je upljina ne potpuno okrugla, u koju moe o vjek, kad se malko popne, glavu i ramena uvui. U ovoj je upljini bu banj i ostala njegova sprava. Naravno da je svak Ijubopitljiv vidjeti bubanj i bubnjara, ali se ne m o e dugo glavu drati od bubnjeve huke, ne moe se dalje gore niti na stranu vidjeti, i ako imadu manje ortice, kroz koje dolazi glas bubnja. 1 zaista, ovo je najneobiniji pojav u ovoj Vjetrenici, jer bubanj nije kao mlin, da se jednak glas uje, nego on zaista buba tako, da kroz jednu minutu moe do 200 puta udariti. Njegovo bubanje nije opredijeljeno, negda se uje, negda sla bije, a brzina udaranja vazda je jednaka. Je l i to sam vjetar, kako neki dre, ili se vjetar sa neim drugim kree, to je j o nepoznato. Odovlen na desnu stranu u samom kraju nalazi se mlin". Ovaj je pojav kaogod i rvnji, t. j . vjetar izduuje nekuda napolje, te se uje glas kao da mlin melje. Sad e m o se vratiti m i raskrsnicu, pa e m o naprijed. Sa raskrsnice ulazi se jugoistonim pravcem u donje strane Vje trenice. im se prijegje irina raskrsnice, odmah se treba na vie uspeti za jedan metar. Ovdje ima promaha, jer je tijesno i nisko, nema vie od 1 metra visine, a dugo je u toj mjeri za 5 metara. Proavi ovo, izagje se na pjeskovitu ravnicu, i tako idui nekoliko koraka, dogje se do prvog jezera. Dovlen je od glavnih vrata 100 metara duljine. Ovo jezero nije veliko, te u junu ve presui, a za to je mnogo lake ovdje prijei, kad ono presui, jer se inae treba provui pokraj njega kroz jednu dosta malu upljinu. Tako je pak kroz svu Vjetrenicu, zbog vode, lake putovati pri kraju ljeta, nego li ranije. Kad se progje ovo jezero, odmah do njega ima jedno od ljepijeb mjesta Vjetrenice. Ima tu nekoliko nakapanih stupaca, koji su se ve sastali i srasli ozgor i ozdo; ima ih i takih, koji j o vise ozgor, dolje opet nekoliko samotvorno izdubljenih kamenova., u kojima vazda voda stoji. Ovdje putnici obino piju vode, potpisuju svoja imena po ree nim stupcima, zapale itd., no ovdje se obino i pasoi potpisuju z a dalje putovanje, razumije se, ako se ponese sa sobom onog, to je rekao
*) O v d j e n a r o d d r i i p r i p o v i j e d a , d a uz bubanj v i l e , k o j e u u n u t r a n j o s t i stanuju, k o l o i g r a j u . P r o s t i n a r o d no s u m n j a , da i h i m a u V j e t r o n i c i , i da k a d ovaj bubanj p r e k o ljeta ne buba, p r e d s t o j i u d o j d u o j g o d i n i k r v o p r o l i e (rat). B a r po tomo m i ovdje z n a m o j e d n u g o d i n u n a p r i j u d , h o e l i i l i ne e b i t i rata.

car David, da razveseljava srce ovjeku, a uz to ovdje i po koja pjesma zgodno zaori, premda to bude i vie puta kroz Vjetrenicu. Poavi otalen, neko izmegju stupaca a neko i pokraj njih, ide se opet pjeastom ravnicom za 40 met. duljine, dok se dogje kao u kraj. Sad treba malo na lijevu stranu, gdje ugje kao kroz vrata, tu treba malko glavu prikloniti, poto je ovdje zakon vrlo strog, bez poklona se unutra ne moe, i l i bi morao glavu razbiti, i to bez obzira na to, kakog je zvanja putnik. Kroz ova vrata dogje se z a 56 metara uz gomilu, koja se je ozgor nasula. Sad se dogje pod tako zvane ejreke*. Ovo je mjesto vrlo visoko nad glavom, te se gore u visini vide razliiti mosuri, plo snati i obli, t. j . kao ejreci (etvrtina od brava), pa za to je ovo mjesto i nazvano tijera imenom. Odovlen pogje se k jugu, z a 30 met. duljine sve samom liticom, a sad se pred oima ukae kao kakva velika jama. Ovdje opet treba sai niz gomilu za 10 met. niz brdo u jamu. Onda smo na tako zvanim, pjatima". Dovlen je od glavnih vrata uprav 200 met. duljine. N a ovom je mjestu ljepe nego igdje u Vjetrenici, jer p o m a e pe ina, te se glas raznosi kao u kakvom velianstvenom hramu. Nasred ove prostorije podie se jedan kamen, za tri metra visok, na koji se m o e lasno s jedne strane ovjek popeti, i ovo je opet kao kakva predikaonica u hramu. Putnici koji put vide na ovoj predikaonici kojega od svojih drugova, gdje uz au ita molitvu za sretno dalje putovanje. Pjatima zove se ovo mjesto zato, to ovdje ima mnogo samotvorih, po tlima priraslih sudova, kao pijati" (tanjiri), koje je, razumije se, voda uinila. Odovlen naprijed cijela unutranjost, u koliko je dojako poznata, ide sve malko na vie, a to se ve i po tome vidi, jer se poznaje, da voda kroz svu Vjetrenicu dovlen preko zime tee, a ovdje je u kraju od istone strane ovog prostora jedna jama, u koju se voda zalijeva i po svoj prilici izvire odmah nie Vjetrenice pri kraju polja, u Lukavcu. Ovo je iva voda, te je i preko ljeta vazda ima. Posred ovog prostora ima jedan brei od 23 met. visine, uza nj stoji pomenuti kamen (predikaonica), a za ovim breiein, na lijevu ruku, lei moda najvee jezero u Vjetrenici, koje je dugo do 100 metara. Od pjata" naprijed prema unutranjosti Vjetrenice skree put na jugozapad. Odovlen pogje se desnom stranom pokraj jezera, a ono lei s lijeve strane. Ide se go tovo sve naljevenom liticom. Ovdje je svuda velika visina i irina. Kad se progje jezero, sad uz njegovu lijevu stranu ima jedan mali odjel od 30 met. duine, U njemu se ne moe vidjeti nita nego sve sam naljeven kamen svuda, i dolje i gore. Poavi dalje glavnom upljinom,^opet za 100 metara duljine, ve inom ti je pod nogama gola zemlja. irina i visina sve je velika, oso bito nema nita. Poavi opet z a 100 metara sve samom ruevinom, koju preko zime voda kotrlja, dogje se na 500 metara od glavnih vrata. Ovdje ima lijepih stupaca, koji kao da rastu iz zemlje, te su najsliniji turskijem nianima po groblju. Iza ovijeh stupia ima jedan odjel od 100 metara duljine, i to s desne strane, kome se pravac p r u a uporedo s glavnom upljinom, pa zato se ovaj odjel i sastaje poslije 100 metara opet u glavnu upljinu. A l i se b a ne bi moglo prijei kroz njega u

glavnu upljinu, jer nakraj njega, ima velika dubina, u kojoj se dolje vidi voda, te se zato ovuda ne m o e prijei. K a d se pogje od 500 met., i l i malijeh stupia, ide se z a 100 met. negdje gomilom, negdje liticom, a negdje i zemljom, dok se dogje do 000 met. od glavnih vrata. Malo prije 000 met. treba se sputati niz liticu z a 5 met., pa opet od mah uz brdo u z gomilu za 7 met. Ovdje je n a desnu stranu ona jama, koja se lijepo m o e vidjeti, te j u spomenuh na kraju odjela od 100 met. Sad smo n a 000 met. od prvijeh vrata, i ovdje je visina od kojijeb 10 met. Stoprv prole godine idui ovuda primjetih, da se i ovdje uje huka vjetra, ali gore u visini vidim malenu upljinu, i po huci uvjerili se, da kroz nju vjetar nekuda oduuje. Vrijedno je u Z a v a l i pohoditi i pravoslavni manastir, na Ostrogu, na lijevom brijegu T r e b i n j i c e . Lei sedamdeset metara nad dolinom, u kojoj je rijeka, te je ljeti odande veoma krasan izgled po dolini, a zimi, kada talasovi P o p o v s k o g a blata" stanu udarati u stijene pod manastirom, tu ti je kao na obali morskoj. Manastir je izgragjen na klisuri, a manastirska je c r k v a pod tom klisurom skoro sasvim u pe ini kao to i mnoge druge pravoslavne crkve na balkanskom poluostrovu. D i v l j a je to i u d n a gragjevina, u d e e n a za obranu. N a ma nastirskom p e a t u stoji godina 1271. U crkvi ima j o nekoliko prilinih ikona, a u manastirskoj knjinici starih t a m p a n i h i pisanih crkvenih knjiga, fermana, fetvi i povelja iz 10. i 17. vijeka, sve u turskom i hrvatskom j e z i k u . U tom zanimljivom kraju stoje j o dalje r u e v i n e stare crkve i staroga grada K l i s u r e . N a Popovu polju ivu skoro sami k r a n i , v e i m dijelom katolici. Drugi ih Hercegovci smatraju do d u e radinima i vjetima, ali slabim junacima. A ipak su se za posljednjih ustanaka pod L u k o m V u k a l o v i e m i godine 1875. i Popovljani j u n a k i drali. Osmanlijske e t e , to su iz K l e k a m a r i r a l e u Trebinje, nijesu istina B o g one godine sprijeili u putu, kako se je od njih iekivalo, te tako glavni tabor u s t a k i , manastir Dui, padne i u s t a e budu razbijeni. No zato je s Popova polja katoliki s v e e n i k don Ivan Musi, koji se je s dobrovolj cima j u n a k i borio uz austrijsku vojsku, kod Stoca se odlikovao te stekao ratnu medalju i red Franje Josipa. Popovljani su izvrsni gragjevni radnici i za domove i za vodogradnje, te u svojem poslu ne obilaze samo Bosnom i Hercegovinom, nego i po dalekom svijetu, M i sirom, A m e r i k o m , i zaragjuju tamo novaca. V e i n o m se lijepo pomognu i onda to ne bude s gorega ni njihovim zemljacima u otadbini. V o l j a za putovanje valjda i m je otuda, to je more blizu a i vide dosta pri mjera kod dalmatinskoga primorskoga iteljstva.

D a l m a c i j o m u dolinu Neretve.
imprese me pozdravljaju. U Trebinju, tako blizu mora, sav se zaelim sinjega mora i Dubrovnika, kojemu je i storija onako ispletena s istorijom Bosne i Hercego vine. U ovo nekoliko decenija esto sam bivao u D u brovniku i podulje tamo ostajao. No nijesam sada kanio da iz Dubrovnika udarim natrag u Hercegovinu n a j k r a i m pu tom k uu Neretve, morem na parobrodu, nego odluim, da i iz D u brovnika krenem suhim putom uz more i da pohodim enklavu K l e k , kuda rijetko ko zalazi. K o l a sam uzeo j o u Mostaru pa njima se vozio uz crnogorsku granicu, najmio sam ih, dokle ih hou i u koju stranu hou, uz taj jedini uvjet, da se njima dovezem opet u Mostar. T a k o naredim koijau, da bude u sat u podne spreman, pa e m o u Dubrovnik, staru hrvatsku A t i n u . Nije to najzgodnije vrijeme z a putovanje po ovim krajevima, no bilo je ve kasnije doba u go dini konac septembra te e g a nije bila vie strahovita, a na visini brda, to smo i h morali prei, nadali smo se s v j e e m u povje tarcu s mora. Sela Mustaci i Gomiljani, odma uz Trebinje, v e su i danas sa svim drugaija nego pred nekoliko godina, kada su bila kao kakve ru evine. Svuda su k u e opravljene, na novo sagragjene ili o k r e e n e ;
Vinjeta ua elu struaiuo: Uerceguvuoki k r .

b a e su po talijanskom obiaju o k r u e n e kamenim zidovima i sve se zelene, a i z zelenila se izrazito istie srebrenasto lie uljikino. Neto postrance od puta opazimo prostrane r u e v i n e manastira T v r d o a , to su ga godine 1693. razorili T u r c i . Po njima se vidi, da j e bila ogromna gragjevina. Novim mostom, uz koji stoji v r s t a kula, prelazimo Trebinjicu. Kraj je j o dobro naseljen, svuda stoje pojedine k u e . a svuda j e ivot od onih d u g a k i h redova mazgi i magaraca, t o dolaze i z D u brovnika i l i se onamo v r a a j u . V e i n o m i d u seljakinje iz d u b r o v a koga kotara u svojoj ukusnoj slikovitoj nonji. V r a a j u se s pazara iz Trebinja i i d u putom uz smijeh i brbljariju. Jedna lijepa djevojica, koja se je valjda v e umorila, zamoli nas, da je povezemo. Rado pri stanemo i tako stekosmo veselu i razgovornu suputnicu. Ne ide se dugo obragjenim krajem i eto k r a . P o maloj umici vidi j o , da se radi o racijonalnom poumljivanju, no onda nestaje svega zelenila i oko nas su divlje veliajne brdine. Sama siva gola orijaka brda oko nas i na brdima svuda karaule. Izbrojali smo i h uz cestu osamnaest. Sve neprijatnijim biva k r a j ; cesta se strmo uspinje na razmegjje Hercegovine i Dalmacije. U dubljim dolje, u nekojim dolinama, lee samotna kuita, to se j e d v a i z a p a a j u uz sivo stijenje. Sve se privigja spaljenim i p u s t i m ; svakako je to najalosniji kraj u svoj zemlji, N a Gluhoj smokvi i m a a n d a r s k a vojarna; uz nju stoji nekoliko k u a , p o e t a k ljudskoga naselja. Ovdje se pregledavaju putnice, pa tjeraj dalje. Uspinjemo se na najvie tjeme. U z cestu stoji financijska straarnica, onda nekoliko jadnih krmi. A nad njima se uzdie tvrgjava Drijeno, poznata radi smione dinamitske navale Miroslava Hubmajera za ustanka godine 1875. Sada se ondje sjaju bosanske uniforme; s vrletne visine gledaju vojnici na daleko sinje more, t o ti ovdje puca pred razdraganim oima. Imamo do d u e j o dosta da se vozimo, dok se po t i m beskraj nim okukama ne spustimo k Dubrovniku, no naskoro se z a p a a umi ljata brenska dolina, straga zatvorena golim stijenama; tamo lei Cavtat, t o su ga utemeljili bjegunci iz Epidaura. Progjemo kraj tvrgje Karine, onda uz Brgat, v e u Dalmaciji. Vegetacija je uz cestu bujna i juna, lovor, e m p r e s , smokva i aloj obrubljuju put, topal vlaan uzduh ovijava t i lice. T u j e nekadanje ostrovo k r a l j e v i a R u dolfa, divni L o k r u m s tihim gajevima i krasnim nasadama, nad njim tvrgjava Srgj, a dok se zakrene, eno na desnoj strani pod nama Sv. Jakov, gdje paome diu svoju kronje nebu pod oblake. J o malo i ulazimo u divni Dubrovnik, taj komad Afrike u austrijskoj monarkiji, biser sinjega mora. D a si m i zdravo, vjeito krasno sinje more!

Ime Dubrovnik' od vijeka je a r o b n o zvuilo u mojim u i m a . P r i vigjalo mi se je cvijee i mirisovi, visoke gole planine i na njihovu podnoju tropska vegetacija, pa uza sve suanj morski. S tugom u srcu rastajao sam se svagda s tim veliajnim krajem, i dok umrem, elio bih samo da m i bude mjesto na d u b r o v a k o m groblju, oko groba aloji, vrh glave mrka pinija, a preda mnom tamno modro more, to svaku bolju nosi u daljinu . . . . U februaru, dok svuda svijet sniva zimskim snom, u proljeu i u jeseni, a k i u zimi Dubrovnik je divno b o r a v i t e . Kajsije, bademi, breskve ishlapljuju svoj miris, limunovo i n a r a n o v o d r v e e posuto je zlatnim teretom, a iz zelenoga lia, to ovija i grad i okoli, sjaju se grimizne granate, blista srebrenasti jasmin i m r i k a , njena rui a s t a boja divljega oleandra, grimizni, bijeli i modri pitomi oleander. P l a v i cvjetovi r u m a r i n o v a dbunja pozdravljaju putnika, orijake paome pomahuju ponosito svojim pernatim k r o n j a m a , a na golemim strukovima kao na d r v e u ljuljaju se plodovi velikih aloja, nalik na zvona. Opojan je miris po svem kraju, a kada p o g l e d a na istok, vigja stjenovite obronke, to dijele Hercegovinu i Dalmaciju, a jedva da po njima raste rijetka alfija. No i na tim su se golim obroncima nekada uzdizale m r a n e hrastove u m e . Po dubravama se je Dubrovnik i prozvao tako. V i e v e tisuu godina ivio je Dubrovnik kao slobodna republika, dok i tu starodrevnu i slavnu d r a v u ne podj a r m i e e t e m o n o g a Korzikanca, a vjerolomni m a r a l Marmont ne dobije za to naslov vojvode d u b r o v a k o g a : ,,duc de Raguse." Nizza i Mentone, Monte Carlo i Monaco nemaju takvoga a r o b n o g okolia, kao to Dubrovnik i Hercegovina za njim. Ovdje istina B o g nema i g r a n i c e , no stranci iz n j e m a k i h zemalja idu na Rivieru v e i n o m ipak za to, da ozdrave, a ne da igraju. T i ljudi ni ne sanjaju, da i m a j o krajeva, gdje m o e da otpoine od muke i truda, da se odmori od d u e v n o g a rada, a da ti ne isisaju krv. No Dalmaciju se slabo zna i svijet sve j o ragje putuje u Italiju, na Rajnu, u v a j c a r s k u , nego da jedared razgleda tu divnu zemlju, koja uz Bosnu sainjava prelaz k istoku. A kakav je tek boravak za zimu taj D u b r o v n i k ! K a d a ti je a k na Bosporu snijeg do koljena, a u najjunijim zapadnim tako zvanim klimatskim ljeilitima mora svijet da sjedi uz p e , u ovoj ti evropskoj Africi cvate d r v e e u svoj krasoti, snijegu nema na moru ni traga, a bura nikada ne bjesni onako, kao to u Carigradu ledena sjeverna bura, to s ruskih stepa duva preko Crnoga mora i od nje se voda u bunarima smrzava. D a se je j u n a Dalmacija zanemarila, krive su dosta i prijanje austrijske vladavine skupa sa narodnim zastupstvom. Mnogi svijet ne

m o e da snoai vonju po moru, makar da je tu vonju , , L l o y d kragno udesio. A direktnoj eljeznikoj svezi s monarkijom nema tu ni traga ni glasa. Krnjata ona eljeznica Spljet-ibenik-Knin-Siveri nikomu pod bojom kapom ne koristi, pa dok se ne izgradi eljeznica .barem od B e a do Spljetn, ne e se razbuditi iz d a n a n j e g a mrtvila ova mjesta, to ih je ve priroda stvorila za klimatska ljeilita. Vrijedno je ovdje spomenuti, da se je godine 1895. osnovalo u B e u dioniko d r u t v o , koje je u Dubrovniku sagradilo nov velik h o t e l ; taj se je hotel p o e t k o m godine 1897. otvorio i ve se sada jako posjeuje. I opet je bila bosanska zemaljska vlada, koja je pomogla i D a l -

U Trstenu. maciji time, to je od Mostara izgradila eljeznicu u Metkovi i tako preko B r o d a , Sarajeva i Mostara stvorila direktnu svezu med monar kijom i j u n i m dijelom Jadranskoga mora. J o e se vanija sveza s morem postii, dok se eljeznica, to od L a v e (stanice na pruzi brodskosarajevskoj) ide na Travnik i Donji V a k u f u Bugojno, izgradi na upanjac do A r a n a na dalmatinskoj megji i austrijska j u vlada odande nastavi do Spljeta. No dok se u Bosni neumorno snuje i radi, dotle u austrijskim z a s t u p n i k i m k u a m a ubijaju skupocjeno vrijeme u odbo rima, komisijama i sjednicama carevinskoga vijea kojekakvim bespo slicama. Gdje bi ve danas bila Dalmacija, d a j e i ona pod bosanskom

u p r a v o m ! A Bosna je istom dvadeset godina slobodna od osmanlijskoga jarma i morala je da preskoi etiri vijeka kulturnoga nerada! Ove se misli n a m i u i same svakomu, ko valjano poznaje prilike ovih zemalja, pa dogje iz Herceg-Bosne u Dalmaciju. K a e se do d u e 8 pjesnikom, da je politika pjesma r u n a pjesma", no kako da je ne z a p j e v a u ovom kraju, gdje sav razvoj narodne snage, sve blago stanje u zemlji ovisi o politici No da se opet vratimo n a e m u putu. Ne e m o dalje da govorimo o Dubrovniku ni o njegovoj istorijskoj p r o l o s t i ; djelo je ovo posve eno naprednoj susjednoj zemlji i njojzi ne e m o da otimamo mjesto. Dobro se smjestimo u hotelu L o k r u m u " i prijatno proboravimo v e e . Iz jutra dalje kopnom. K r o z predgragje Pile, gdje stoje divni ljetnikovci, udarimo u Gru, morsku luku d u b r o v a k u . Svuda ti je pred oima more, krasno d r v e e i rastline u skupinama, a na u m o vitom poluostrovu tu su vojnike zgrade, morske kupelji i p a l a e d u b r o v a k o g a plemstva. V e l i k i hotel Petka* u G r u u sagragjen je tek u najnovije d o b a ; stara gostionica P a v l o v i e v a naspram prista nita Llovdovlh parobroda nije valjda bila vie dovoljna za putnike. K a d carinare pozdravimo orijaku platanu, t o zasjenjuje sav trg, a onda krenemo dalje u dolinu Omble. Sasvim pred G r u e m na ulazu u luku, gdje stoji hrid Daksa s velikim svjetionikom (tu se pria ista onakva pria kao i ona o Heri i Leandru) utjee ta herce g o v a k a ponornica u more kao golem morski zaliv. O m b l a je, kako se misli, nastavak T r e b i n j i c e , a izvire irokom strujom direktno ispod stijena tamo straga u r o m a n t i n o j dolini, te tjera velik mlin i [iilanu i odma je plovna za v e e brodove. Kraj u a Omble u more, blizu Kabogine p a l a e , moradosmo stati, da se skelom prevezemo preko rijeke i da se povezemo dalje, sve u dogledu mora. N a Zaton, lijevo od nas ostrov K o l o e p i Lopud, a za njima Mljet, progjemo divnim krajevima, med bujnim b a a m a , po kojima su rasuti slikoviti ljetnikovci, u T r s t e n o , stari posjed konta Gozza, znamenit radi svojih tisuljetnih platana, pod kojima mogu da u hladu taboruju i t a v e pukovnije. Trsteno je m o d a jedno od najza nimljivijih mjesta u svoj Dalmaciji, a i park konta Gozza vrijedno je pohoditi. K a k o smo se nekoliko sati vozili uz brdo i niz brdo, konji nam se p o t e n o izmorie. Zato ih pustimo, da otpoinu, a m i e m o da se okrijepimo. Imaju tu dvije gostionice, priproste, no mo e da dobije piva, vina, izvrsne u n k e i sira. Onda se u hladu pod platanama uz memo odmarati, koliko smo v e mogli od z n a l i n o g a svijeta. J o ko madi puta lijepa je cesta, a tada nastaje strahota. Cesta je izvrsna,

izgradio j u je p o e t k o m ovoga vijeka m a r a l Marmont, i u lijepom je redu. No kako sav promet ide morem, slabo se svijet po njoj vozi. ljunak kao da je istom nasut i samo uska mrka linija i z g a e n a je med s t r a n i m kamenjem, kuda udaraju pjeaci i l i tovarna marva. P u t se u beskrajnim okukama vijuga oko svakoga zaliva, penje se na v i soravan i opet odma silazi u nizinu, pa za koji a s a k tjeraj opet u vis. Pod arkim s u n a n i m zrakama, da nigdje nema ni traga hladu, nai su konji tromo stupali. Dok se je j o more vigjalo, bio je za ljude put j o i snosan, no onda nastade pusti k r , kamena pustinja, da je takve t u n e nigdje u Hercegovini nema. K u d a god p o g l e d a , sam sivi kamen, more kamenova i med njima krljavo dbunje boroviino i alfija. N i glasa u toj mrtvoj tiini, ni stoke ni iva ljudska stvora! Tako sate i sate. K o l a se zbog ljunka voze u korak. A nigdje ni kapi vode! Naigjosmo do due u toj Sahari na samotnu kuu, eestarska k u a i go stionica ujedno, Ruda, no okrom nova vina nita da dobije, pa ni za skupe novce ne mogosmo da dobijemo za konje ni kapi vode. T a k o po gjemo uz sto muka dalje cestom, dok u nekoj nizini ne zapazimo lijepe ogragjene njive i ne susretnemo nekoliko p a s t i r i a . Znate l i , gdje tu ima v o d e ? " zapitamo. T a m o je u bai a t r n j a . " Hvala Bogu, uzradujemo se, eto konca nevolji. Rijeima i novcem nakanimo jednoga de rana, da odvede na atrnju konje, koji su se morali ispregnuti. No tu se odjedared iza nekoga zida pomoli tobonji vlasnik atrnje te uzme odreito prosvjedovati, da se konje poji njegovom" vodom. Momci od govore, da je voda svaija u ovom k r a j u ; no na koncu konca svagja se opet ne bi svrila u n a u korist, da se nijesmo odluili te i tomu potenjakoviu platili. Konji pogju vratolomnom stranputicom i t a v a po sata i napoje se, a mi vidjesmo, da bi za one novce skoro dobili bili i isto toliko vina. I opet dalje uzbrdice i nizbrdice. Gledamo da samo stignemo na h e r c e g o v a k o zemljite, jer u N e u m u znamo da se m o e m o pristojno smjestiti. No ve se uzme smrkavati, a do K l e k a treba j o nekoliko sati. Konji nam se iskrvavili i ne mogu dalje, koija psuje u svim jezicima, a k v e i njemaki, koliko je nauio u Mostaru, a nama se grlo isuilo. T a d a zapazimo samu k u u uz cestu. Cestarska je to k u o , gdje se prodaje a k i duhan i cigare. a s o m se odluimo. T e k to s t a d o e kola, eto stare e n e , koja se i t a v e mjesece nije valjda mila. Moemo l i ovdje p r e n o i t i ? I m a l i sobu i staju?" Odgovori nam po volji i tako se za tu n o k u r t a l i e m o svake brige. K r o z dvije prostorije kao pilje provede nas e n a u sobu, koja je bila prilina, no tako zvana postelja i zgnjetena slama u njoj nijesu bile ni za leaj divljem zvjeretu, a pokriva, to je bio na postelji, odma bacimo u

drugu sobu. Od mu udesimo krevet naim pokrovcima, t a se bolje moglo. A t a nam je j o nojca dosudila, to bogovi znadu. U toj je sobi stajao j o i pisai sto i sat budnik! Sin je gazdariin bio tako gjer i p o t a r te otuda ta r a s k o u dalmatinsku kolibu. Noviput zove se k u a i okoli. K a k o su se konji nekako smjestili, izmirimo se i mi sa sudbi nom i 9tanemo piti mrko vino iz jedine boce i jedine a e , to tu ima. D a pomognemo u nezgodi i da ne otetimo druge goste, uzmemo

Neumska luka (u Kleku). svoje boce i a e . Gostiju se dosta okupi, cestarskih radnika, seljaka, i na skoro je sjedjela cijela s k u p t i n a pod vedrim nebom, na kojem su se zvijezde blistale u svem sjaju. Sad udri pitaj i odgovaraj. K o ne zna prilike u ovim zemljama, pa bi nas vidio u ovoj drubi i u toj kamenoj pustinji, mislio bi, da smo dospjeli med hajduke. A onamo tim estitim ljudima nije bilo ni na kraj pameti, da nas po haraju. B r i g a ih je samo bila i to su veoma diskretno inili da udovolje svojoj znalinosti, te su n a e g a koijaa svejednako potajice

ispitivali sve tonije i tonije. U z a to je boca ila redom iz ruke u ruku, nagju se i gusle i zapjevaju se stare j u n a k e pjesme, to onako krvavo z v u e i ovdje te se pod vedrim nebom u samoi j o j a e doimlju. K r m a r i c a nam je zaklala i skuhala k o k o k u . Donese nam onda j o kukuruzna hljeba i vina. Sve je bilo dobro; gazda se vrati te on i jedna gladna m a k a pridrue se nama. P o t a r i cestar bio je inae saBvim n a o b r a e n ovjek za ovaj kraj. znao je itati i pisati i imao je a k i artije za pisma sa svojim imenom. e m u t o ? ne zna se. No u najbolje da p r e u t i m ; kada je zasinula zora na prozorie n a e , izigjemo i z a u d i m o se, gdje je koija v e upregao konje i e k a . Sasvim se je skunjio i samo veli, da treba b r e u Hercegovinu. J o ispijemo crnu kavu, koja je i ovdje dobra, pa se pozdravimo i tjeraj u t u r s k u zemlju". T a k o ovdje j o i d a n a s / o v u Hercegovinu, a K l e k je j o svejednako dalmatinskomu seljaku T u r s k a * . Sat se povezemo pravcem i eto nas u tom mnogo spominjanom krajiu, to je bio povodom mnogim diplomatskim notama. Taj je K l e k nekada Dubrovnik odstupio porti, da zabije klin med sobom i mle takim zemljitem, te je tako porta jedino K l e k o m mogla s mora da baci vojsku u Hercegovinu. Neum je jedino znatno mjesto na K l e k u . Iz jadranskoga mora ide med poluostrovom P e l j e c e m i u e m Neretve morski rukav u stonski kanal i iz toga opet ide ogranak u tako zvani kleki zaliv. V e o m a je to vrijedna prirodna l u k a ; nije iroka, no duboka, i Herce govina bi po njoj mogla da zauzme lijep poloaj i na Jadranskom moru. Posljednji sam put bio u N e u m u godine 1880., kada je sve j o bilo u zarogjaju, no tada su v e stajale vojnike zgrade, koje Neumu pridaju neku vanost. Lijepe su se gradnje dizale, a i privremene gostionice su bile dobre. T o je danas bez sumnje sve j o bolje. P u t je n a iao desno ukraj Neuma, koji ostaje duboko dolje na obali morskoj. Vidjeli smo same utvrde i svuda nove ceste. Nije s gorega spomenuti ni to, da je cesta odma bolja, im se pregje g r a n i c a ; nema vie krupnoga ljunka, cesta je bila utrta i mjesto koraka moglo se je udariti u dobar kas. N a visini nad Neumom raljaju se ceste; jedna ide k moru, a p r e g j a n j a turska cesta, t o se pravcem penje na brdo, danas je na p u t e n a te je izgragjena nova cesta, koja se u lakim okukama uspinje onamo. N a tom se r a s k r u rastanemo s Jadranskim morem. J o ba cimo oko na P e l j e a c i K o r u l u i pozdravimo s u n a c e , to pozlauje gorske visove tamo na istoku, kuda sada k r e e m o . P u t nam je posred gorske pustinje. Nema tu n i drveta ni d b u n a , jedva da se pomalja i najskromnija biljica, kao da e da se obi-

stini ona r e e n i c a , da ne raste trava, kuda tursko kopito udari. Sasvim ispremijeani ispinju se visovi i gorske glavice jedna nad drugu, svaka u drugoj nijansi, no samo od najieega bjelila do najtamnje sive boje. K o m u je b a po volji siva boja, ovdje bi mogao tono da proui boju pruskih asnikih kabanica. Ovakve skale sivih boja nema nigdje vie na svijetu. Samotan se vrabac javi, i taj je zalutao ovamo, a im se hrani, ne bi ti znao rei ni bog Aegir, gospodar morski, koji se m o d a v e i ovdje u bliskom moru otima za vlast sa starim p r o k u a n i m Nep-

Divlje patke, kod Metkovia.

tunom. No odjedared se na brdima pomole neke spodobe, ive ivcate ovce, koje su valjda privikle uz kamenu hranu. A kako je u z v i e n a i veliajna ova pusto, kako se ovjek osjea sitnim u toj s a m o i ! No i nju je v e savladao i izgradio njome krasnu cestu. Taj bih j a kraj upravo p r e p o r u i o svakomu putniku i s l i k a r u ; kontrasti ti ovdje dolaze sve redom. Samo podrug sata i cesta se s p u t a u m o v a r n o podruje Neretvine delte i potoia Mialine. U z jednu su stranu j o svejednako

visoki bregovi, a uz lijevi obronak prostrana ravnica, pogdjegdje i obra gjena, no veinom m o v a r a , po kojoj se zeleni lee, a unaokolo visok a, sita i dalje trska. U z cestu lee sela, izgragjena sasvim na tali janski nain, k u e opletene smokvama i lozama, a pred k u a m a itavi snopovi suhe trske, pa v e i slama u plastovima. Onda u e s t a v a j u polja. T u je pirina. Razdijeljena su u e t v o r i n e , prokopane su jaruge za vodu, tako da je sve polje vazda pod vodom. A gdje je pirina, tamo je i malarija, te je Bva ova prostrana Neretvina delta, u koliko se je i jako okoristila regulacijom, opet jedan od najnezdravijih kra j e v a u Evropi. K o d jednoga sela stoji m o v a r a kao itavo jezero. N a unu, sainjenu iz jednoga debla, prelaze na polja prijeko. Svijet tu vodu i pije, pa nije ni udo, da gubi zdravlje. A opet kako je kraj plodovit! S v i juni plodovi rastu u obilju, na kukuruzu bude klip debeo, da se ne m o e p r e u d i t i , bujna je vinova loza, uz svaki se zid privija smokva, bio bi to pravi mali raj, da nije tropsko podneblje i da se na blijedim uskim licima ovdjenjega svijeta ne ita boljetica. Ima mjesta, nalik na koji crnaki grad u srednjoj A f r i c i : uz svaku kame nicu visok plast sijena i slame, lijepo z a o k r u e n kao k u a kojega u n j a m v e k o g a s t a r e i n e . Tako pregjosmo najvie dobrim putom Baulu, Mislinje, O b r a d o v i , eletin, Medar, G l a v u . Lijevo nam ostade norinska kula, a j o n e t o u vis i eto nas na prostranoj ravnici, gdje t e e re gulirana Neretva", koja je ipak j o vazda svojeglava. Dovezosmo se u M e t k o v i , to se je nekada smatrao p r o g n a n i k i m mjestom i na zivao austrijskom Sibirijom". Gostionica ima dosta i mi se u jednoj od njih na nekoliko sati usidrimo. Sada je trebalo b i r a t i : ili eljeznicom u Mostar i l i k o l i m a ? Sva kako e m o j o do v e e stii, pa kako sam eljezniku prugu ve po znavao, a koija nam je i tako morao onamo, to nije bila odluka t e k a , po gotovo gdje je bilo krasno vrijeme. T r i sata odmora, a onda tjeraj u Gabelu! Ovdje smo u kraju, znamenitu u istoriji. J o kada su stari G r c i naselili te obale i utemeljili Epidaur, skrene i m se panja na u e Neretvino, kuda je jedini zgodni ulaz u potonji kraj, docira su svuda drugdje visoke planine i teko ih je prelaziti. Rimljani se takvih za preka nijesu do d u e plaili, no opet su uvigjali, t a Neretva vrijedi, te je za njihova vremena bio ovdje povrh delte velik rimski grad Na rova, koji je docnije propao u vidskim m o v a r a m a . U srednjem vijeku p r o p a d o e mnogobrojne rimske ceste u okolnom kraju i samo Neretva u u v a svoju v a n o s t u trgovini d u b r o v a k o j i m l e t a k o j . K a o to danas u Africi, n a s t a d o e tada na delti mnoge faktorije i mala trgo v a k a zborita, no tu je bilo i kubure s nezvanim gostima. Nekoliko

vijekova b i l i su Neretvani najstraniji gusari na Jadranskom moru. Naselja su im bila uz more po planinama izmed Makarske i Neretve, gdje su i m stajali gradovi, i Duvnopolje u n u t r i n i ; dalje ostrovi Mljet, Korula, B r a i H v a r . K a d a su napokon u k r o e n i , uzme se na rijeci

Podor kod Metkovia. razvijati i v a h n a t r g o v i n a ; no delta se u te vijekove sve dalje stane pretvarati u m o v a r e , rijeka si je krila nove putove, te tako bude regulacija prijeko potrebita. Austrijska j u je vlada u sedamdesetim i osamdesetim godinama n a e g a vijeka i provela, no sumnja se, da e

popravci istrajati, barem tvrde u Metkoviu ljudi, koji motre porijeje, da ave treba nova posla. No n e t o s e j e regulacijom svakako postiglo: veoma mnogo plodovita zemljita, koje je prije bilo m o v a r a , a i sa zdravljem je n e t o okrenulo na bolje. Osobito Metkovi danas je v e na dobru glasu. Metkovi lei slikovito na ulazu u v e l i k u h e r c e g o v a k u ravnicu. Z a njim brda, posred ravnice i r o k a rijeka kao kakav primorski g r a d ; Brea, te mu bosanska vlada izgradi i eljeznicu. K a k o sada nijesam iao eljeznicom u Mostar, a godine sam 1885. u juniju mje secu bio kod otvaranja ove pruge, ovdje u da dometnem barem ondanji svoj opis. eljeznika pruga Mostar-Metkovi duga je 43 kilometra, dovr e n a je za deset mjeseci, uskih je t r a n i c a , te j u je pod upravom n a t p o r u n i k a Strobla od e l j e z n i k e pukovnije izgradilo gragjevno po d u z e t n i t v o baruna Schvvarza. T o su gola data, a vrijedno i m je j o primetnuti, da je gradnja stajala 1,700.000 for. Od Metkovia se stie na granicu za nekoliko a s a k a ; vlak se vozi ravnicom, uz koju su s obadviju strana brda, k r e v i t a do d u e , no ipak s vie vegetacije, nego l i dalmatinske brdine. P o l j a su divno obragjena, na njima je ito, duhan, vinova loza. Sve bujno raste. Putovi su zasjenjeni golemim smokvama i v o e m ; smokve rastu bez broja i divlje, kao itavi gajevi. Svuda se sjaji crvenim cvijetom granata, kuda samo p o g l e d a . I v i soko j o na obroncima vidi taj divni cvijet, gdje sa zelenilom livada i s drugim c v i j e e m sastavlja divan ilim. V l a k prolazi gabelskim tunelom, te ukraj razvaljenih a n e v a stare m l e t a k e g r a n i n e tvrgjave Gabele, prelazi rijeku T r e b i a t i stie na stanicu apljinu. Mjesto to lei u lijepu kraju, a nastavaju ga v e i m dijelom katolici. Z a kolodvorom imaju tu sada veliki du hanski magazini i mnogo se je evropskih zgrada izgradilo. U Neretvi se hvata toliko jegulja, da je osnovana tvornica ribljih konserva. Od apljine te vodi moderna cesta za dva sata u Ljubuki, grad u krasnu amfiteatralnu poloaju, nastanjen v e i m dijelom muhamedovcima (3989 stanovnika). Nad gradom stoje na vrhu visoke stijene r u e v i n e starin skoga grada, o kojem vele, da ga je izgradio herceg Stjepan u znak s r d a n e ljubavi za e n u svoju. Svijet i danas j o zove kulu Erceg u u \ B l i z u apljine i m a i lijep vodopad. Z a apljinom se zastaje u Dretelju. T u zapoinje k r . eljeznica se vozi obronkom, a desno joj je Neretva, kojoj je korito ovuda veoma kamenito. Vegetacija je vazda j u n a kao i prije, zemlja je sve obragjenija, na njivama rade h e r c e g o v a k i seljaci u svakovrsnoj odjei. Uz crvene marame i saruke k a t o l i k e vidi u muhamedovaca fes i l i

Luka u Metkoviu na Neretvi,

bijelouti i cvijeem iarani saruk. S drugu stranu rijeke z a p a a se stari P o i t e l j ; kada ga p o g l e d a : pravo h a j d u k o gnijezdo, visoko u stijenama sagragjeno, a o k r u e n o bedemovima i kulama. U tera

sama se penju k u e uz brdo. U sredini grada die se divna gragjevina, damija s kubetom, a uz nju na osami visok e m p r e s . A nada svim razvaljena utvrda. J o se prolazi postaja K r u e v i , te se dolazi

2o

na stanicu itomisli. Pogled je ovamo d r a e s t a n . Usred krasne j u n e vegetacije, opkoljen parkom, lei u dolini znameniti pravoslavni ma nastir itomisli, t o ga je godine 1585. utemeljila porodica Miloradovia. iroko njegovo proelje i bogata fasada vide se daleko. Odma uz eljezniku stanicu nalazi se nekoliko velikih s t e a k a s krstovima. Odavde pa sve do B u n e otegao se je tjesnac, kojim t e e Neretva. Istom Buna, nasuprot uviru rijeke Bune u Neretvu, lei opet u plodnoj ravnici. T o m u e m o se mjestu j o blie svratiti na putu kolima. V l a k prelazi duboki potok Jasenicu, b u n u brzicu, i ulazi u veliku ravnicu mostarsku, Bie polje. Desno se vigja Blagaj i Stjepangrad, pa obronci P o d v e l e a . Lijevo su goli strmeniti visovi Huma, a ostrag, kao u rasjelini med stijenama sakriven, Mostar, u kojem stranca na eljeznici v e d o e k u j e pravi civilizovani ivot. K o l i m a smo sada dospjeli z a sedam sati u h e r c e g o v a k i glavni grad. Z a Metkoviom se prolazi carinska stanica, koja tu stoji odma uz n a polu razvaljenu g r a n i n u k u l u ; to je zemljite Stare Gabele, koja nam lei lijevo na rijeci med m o v a r a m a i poljima. T u je negda bila m l e t a k a carina suprot T u r a k a i tada je mjesto ovo bilo svakako znatnije nego l i danas. Dovde je i Neretva svagda bila plovna. G r a d i je izgragjen zaklonito, u uvali med dvama breuljcima, na kojima imaju razvaljene utvrde. P r i a se, tako pie dr. M . Hoernes da je utvrde sagradio sultan Sulejman godine 1558. od kamenja dviju r a z r u e n i h crkava i da su nazvane s e d d i islam", zapor islama. Kada je koncem 17. vijeka buknuo veliki turski rat, onda glavni namjesnik mletaki Delfino navali s jakom vojskom na Gabelu i vjetom je akcijom zauzme. T i m e j e m l e t a k a republika, kako se veli u suvremenu vrelu, dobila komad plodne zemlje, te stekla ulaz u donju Hercegovinu i u ostali dio Bosne. T e k o osjetie Osmanlije taj gubitak i p o k u a j u odma u prvim mjesecima za tim, da opet preotmu svoj zapor". No istom po m l e t a k o m traktatu k a r l o v a k o g a mira (godine 1699.) padne i m opet u ruke. Tako bude lav iz bijela mramora s napisom: P a x ti bi Marce, evangelista meus!" s glavne kapije gradske z b a e n onamo, gdje j o i danas lei, dvije crkve, t o ih je Delfino opravio, opet budu r a z r u e n e , a dvije druge p r e v r a e n e u damije. Jednu od onih prvih crkava Gabeljaci god. 1855./6. oprave i posvete z a u p n u crkvu. N a glavnom oltaru u njoj vidi se grobna ploa i grb porodice Sa nti a . Po s l u b e n o m popisu iteljstva u Bosni i Hercegovini imala j e Gabela 1. maja 1885. 626 katolika, 218 pravoslavnih, 8 muhamedovaca; go dine 1895. bilo je u njoj 960 d u a .
v

Odatle se vozimo svejednako plodovitim krajem sve do T a s o v i a . Putom prelazimo Krupu i divlju Bregovu, t o dolazi od Stoca.

U stranu od nove ceste, na starom putu, ima kameni most na svodo vima, sada u osami. U T a s o v i u , veoma i m u n u mjestu, odma nas na kraju sela pozdravi novo doba nova osnovna kola. B l i z u kole lei sasvim u zelenilu groblje, koje sjajno svjedoi o ovdjenjoj vjerskoj snoljivosti. Uz muhamedovske n i a n e stoje katoliki krstovi i med

svima lee velike ploe bogumilskih grobova. K o d jedne kavane sjed nemo askom pod velikim dudom, med muhamedovskim zemljovlasnicima, koji su se hvalili posljednjom ljetinom, pa uz to naravski i svim drugim prilikama. K a d a i m spomenuh novu kolu, odgovore, da je to pravi blagosov; i njihova djeca neka budu pametna kao i v a b e " .

Krnj je ovaj divno obrngjen; golema duhanska polja i krasni vinogradi idu ravnicom, dokle m o e okom da s e g n e , sve do Neretve. Z a T a soviem dogjemo do lijepa hrastika, koji je z a t i e n poznatim napi s o m : z a b r a n j e n a u m a " . Malo za tim stignemo u D o m a n o v i , vano mjesto, gdje se ceste s k r t a v a j u . Ovdje ide desno cesta u Stolac,

o. mm
o a
2
9
H

<

slavno u istoriji sjedite R i z v a u b e g o v i a , grad sa starim spomenicima i znamenitim bogumilskim grobljem. Preko Neretve ima prevoz u ap ljinu. Domanovi se sastoji iz d u g a k e ulice, pune k r m i c a , kavanica i d u a n i a , koji svi ivu od prolaznoga prometa, ponajvie od ovdje n j e g a vojnitva. Sagragjena je tu velika p j e a k a vojarna, u kojoj se nalazi jedan bosanski bataljun. Zgodna u m a r s k a kua sjea te poura-

ljivanja k r a , na koje e m o dalje putom naskoro opet naii. I sve iznovice duhanska polja, velika stada, a na poljanama lijepe k u e . Oso bito u Bivoljem brdu pade mi u oi turski ljetnikovac, prostran i u krasnom slogu izgragjen. Cesta se penje i s p u t a , svejednako uz obronke Dubrave, dok na posljetku ne sigje na Bie polje, kojemu smo okoli v e nekoliko puta opisali. Pred Bunom viri v e i opet

preko plotova smokva i uljika, a u lijepom tom prostranom mjestu stoje svuda pristale kamene k u e , moderne gradnje za ljetovanje. B u n a je znamenito mjesto u istoriji. D a je znatno bilo ve u staro doba, vidi se po golemom mostu, to tu u devet kamenih svo dova ide preko Bune, no proslavilo se je istom pod posljednjim go spodarom h e r c e g o v a k i m , A l i p a o m R i z v a n b e g o v i e m . Stolovao je

on u staroj svojoj kuli u Stocu, te je, kao to smo v e spomenuli, za ustanka bosanskoga plemstva pod Husein kapetanom G r a d a e v i em godine 1831. ostao sultanu vjernim i za to dobio h e r c e g o v a k o vezirstvo. T u se on uini skoro neovisnim i uzme nastojati, da svoju zemlju digne do materijalnoga blagostanja. U dolini Neretvinoj i oko L j u b u k o g a zavede kulturu pirina, stane saditi uljiku i tititi vino

gradarstvo, pa i iriti svilogojstvo. U B u n i si sagradi lijep dvor i damiju. Sultanove je zapovijesti sluao, kako ga je bila volja. K a d a godine 1849. bukne opet u Bosni plemiki ustanak, pristane i on uz svoje suplemenjake begove i okrutno se ponese spram k r a n a . Isprvice ga poslui srea, no onda se j a v i osvetnik povrijegjenoga ugleda sul tanova, Omer p a a . Tanad i v j e a l a u s p o s t a v i e u Bosni red, a onda

Bogumilsko groblje kod Stoc

se Omer p a a i Skender p a a p r i m a k o e Hercegovini. A l i p a a R i z v a n begovi kao lukav ovjek ne usprotivi se m o n o m u smiritelju, neka danjemu g r a n i a r s k o m u s t r a m e t r u Mihajlu Latasu, nego to pusti svojim ljudima, a sam zasjedne toboe b e z b r i a n u svojem gradu Stocu. Omer p a a razbije u s t a e i ugje u Mostar. Sada eto i A l i p a e u Bunu, da pregovara. V e l i k i m p o a s t i m a d o e k a Omer p a a v e z i r a ;

pozove ga na objed u Mostar, a lukavi se Hercegovac dade zaluditi. Dok on ode u Mostar, ugju osmanlijske e t e u Bunu i Stolac i objave, da je vezir svrgnut i da je zarobljenik Omer pain. I sada ga stigne usud. Staroga A l i p a u , koji je od starosti jedva hodao (pripovijeda do m a i pisac), odvuku na most na Neretvi i tamo ga posade na ma garca. Tako ga na magarcu odvede Omer p a a u Krajinu, kuda je

iao na u s t a e . A l i p a a se razbjesni, to ga sramote, i plane na Berdar-ekrema ( m a r a l a ) : ta me m u i ? I ti si vlata i vlaki s i n ! Otkuda smije da to sa mnom i n i ? D a sam digao oruje na sultana, ne bi ti bio vrijedan, da ovako sa mnom p o s t u p a , kao da si me u

Poinak. Motiv iz Gabele. bitci zarobio, sve da si triput serdar-ekrem. l'olji me bolje, vlae neisti, pred p a d i a h a , neka mi sudi, a nemoj me sramotiti u starosti." Omer p a a se poboja, jer A l i p a a je imao kod sultana mnogo prija telja, kojima je iz Hercegovine slao silne novce. T a k o uzme Omer

p a a p r e m i l j a v a t i , dok ne smisli sve na jedno, da je bolje A l i p a u maknuti sa svijeta. I tako nou u dva sata p u e p u k a i Omer pai se j a v i , da je sluajno opalila i tane prolo A l i pai kroz glavu. Tako poginu A l i p a a Rizvanbegovi dne 20. marta 1851.

Je l i to bilo b a ovako i l i nije, ne znamo, no istina je, da A l p a e nije vie bilo. Njegov posjed bude konfiskovan, zgrade razru e n e . . . . K a d a u Buni sjedi pred gostionicom na mostu i pijucka izvrsno bijelo vino iz g o s t i o n i a r e v a vinograda, m o e oko da baci

na stari posjed A l i pain. gdje u ponositim r u e v i n a m a lei usred ze lenila. A z a p i t a l i kojega starijega ovjeka za A l i p a u . k a z a e t i : G o s p o d a r u , bio je za Hercegovinu kao herceg Stjepan." Prilino smo se zadrali u B u n i i zvijezde su v e bile iskoile na nebo, kada krenusmo dalje dalekim Biem poljem. Satove i sa tove je pust i go taj kraj, dok i ovdje ne svane gospodarstveno uskrs n u e . Z a sada je to jedino bogata riznica arheolozima. O t a r se je vjetar bio uzdigao i uzvitlao guste oblake p r a i n e , te smo bili bla eni, kada stigosmo u Mostar i opet u gostoljubive prostorije hotela Narenta*.

Konana

vinjeta:

s t a r i pucat ta V i d a (N'aroua), iz

15,

vijoka.

Rajn skom dolinom u Jajce.

eljeznica nas sutradan iz jutra odveze u Jablan i c u , otkuda smo kanili d i l i a n s o m , to vozi dvared u nedjelji, ponedjeljkom i pet kom, krenuti u stari kraljevski grad Jajce. Put ima 122 kilometra, a prevaljuje se na izmjenjivanim konjima za dan. (Sada ide diliansa samo do Bugojna, a odande ima eljeznica u Jajce.) U Jablanici se u ze maljskom hotelu izvrsno smjesti smo i uz memo toga dana obilaziti po divnom ovom kraju, jer smo istom sutradan trebali ko lima krenuti dalje. U e s t sati iz jutra stajala nam je pred vratima diliansa s etiri konja. M i smo si osigurali obadva spoljanja mjesta za k o i j a e m , da uzmognemo na tenane promatrati kraj. I n u t r a n j a su kola bila puna puncata. Kraj je bio prekriven tankom maglom i prilino je bilo hladno. Cesta ide uz eljeznicu spram sjevera do blizu stanice Rame, onda zavija otro na sjeverozapad i dri se od u a Rame u Neretvu

svejednako Rame i ramske doline. T u smo usred visokoga gorja. Samo kao nit protegla se nova cesta uz obronke B a i n e planine, a desno uz nju duboko rijeno korito. No nije taj kraj pust ni samotan; na visovima su lijepe u m e . u dolini obragjena polja, a prijeko na obron cima a k i vinogradi. Svuda ima r a sijanih k u a . Onda se put suuje.

Ulaz u ramsku dolinu. Pod G r a a n i k o m se stijenom otvara odma uz cestu golema spilja, u kojoj sa svoda vise sige kao ejreci i svijet j u i zove tako. Sada se javlja ogromna stijena Baba, zanimljivi sklop K l o k o v a k i h stijena nad Ustramom, te napokon prelazimo rijeku mostom, koji se je onda b a gradio. Radnici su konaili u otvorenim barakama uz rijeku, pri-

lino zrano noite, i grijali su se sada uz vatru. Sunce nikako da sine, svejednako je p o t e n o hladno. S t a n o v n i t v o je u ramskoj do-

Seferov han u ramskoj dolini. lini veini dijelom katoliko i tako zapazimo odjedared desno uz cestu malu crkvu i novi pristali upni dom, no nekuda s u v i e iskien samim

26

krstovima. Na obroncima j o ima 'pitomih kestenova, a odroni spram ceste veoma su p r a k t i n o osigurani vrbljacima. U zakukama se uspinjemo na visinu od 700 metara; tu da se nadivimo maloj gorskoj rjeici L j u k u i njegovu krasnu vodopadu. Odma za tim evo nam ori ginalna prizora. U Prozoru je bila vojnika stavnja i m o m a d se sada

Je

Seljak iz prozorskoga kraja u ramskoj dolini. vozi na dugim kolima, strpana kao v r e e , s vojnikom pratnjom i uz pjesmu i ciku. B i l a je to osobita slika, po gotovo gdje se je po odjei moglo raspoznati, da su se tu bratski izmijeale sve vjere. U P r o z o r u , g r a d i u s 1000 stanovnika, ponajvie muhamedovaea, staje se i mijenjaju se konji. U Krausovoj se gostionici okrije pimo te nagjemo i prijatno d r u t v o . T u smo se istom upoznali a

U ramskoj dolini.

naim suputnicima: sudbenim vijenikom, lijenikom i trgovcem iz Mostara. P r v a su dvojica bili esi, lijenik prozorski isto tako, pa j o i jedan inovnik, najedared se u tom mjestancu okupila itava e k a naseobina. Okrom starinskoga grada, t o se slikovito ispinje nad Pro zorom i o njem se priaju prie o svakojakim kraljevima i kraljicama,

Djevojka iz Prozora. isto kao i o drugim bosanskim mjestima, nema u Prozoru nita osobita, no ovdje se tkaju dobri obini ilimovi i rodi ljiva. Neko vrijeme ide cesta lijepo obragjenom dolinom, a onda se u beskrajnim okukama penje na sjedio Makljen (1128 metra). K u d a god za uspinjanja p o g l e d a , same plodne njive, lijepa naselja, visovi,

to se izdiu jedan nad drugim i sve u jasnijim bojama nestaju na obzorju. No gore, na visini Makljena, pogled je veliajan. K a o pano-

Na sjedi u Makljenu. rama razastro ti se je pred z a a r a n i m oima velik dio h e r c e g o v a koga gorja. N a zapadu sjedio Vran-Risovac, tri bila visoke (2260 me-

tara) vrsnice. a podalje Muharnica i Sovica planina. A sprijeda, taman pred tobom, orijake stijene strmovitoga Prenja, koje ni s kojega dostupnoga mjesta ne e vidjeti u ovoj arobnoj krasoti. Svuda je na viim bilima leao snijeg, bila je to v e l i a n s t v e n a slika, da se

Franjevac. Motiv iz ramske doline kod Prozora. ne da opisati. A svejednako vidi u dolini vijugastu cestu i duboko dolje Prozor i r a z r u e n i grad. T u smo u visokoj umi. Lijepe cestarske k u e i han stoje usred

veliajne prirode, da ae putnik ipak nekako moe zbrinuti. Sve se cestu s p u t a i opet u mnogim okukama ide krasnom u m o m , presijeca guduru T e r l i c u , te dolazi u Gornji Vakuf, otegnut mubamedovski gradi sa 1710 stanovnika. Jedino, to je ovdje vrijedno vidjeti, stara je turska k u l a s p u k a r n i c a m a i tri damije. No u Gornjem je Vakufu sijelo umjetne k u n e industrije. Ovdje se zgotavljaju najbolji kaveni mlinovi, tako bogato i ukusno iarani arabcskama, kako to ni na kojem drugom mjestu nijesam vidio. Za noeve se prave ovdje izvrsno kucane korice. Dok su se mijenjali konji, stanemo u nekoj srpskoj gostionici i tu sada nastade trgovanje i cjenkanje. U a s t vakufskih

Na eljeznici kod Donjega Vakufa. bi ak ija i pirindija mora se rei, da se dre stalne cijene i da voliju dalje kretati sa svojom robom, nego da j u jeftinije rasprodaju. U okolinim gorama ima eljezne i bakrene rude, te su je kopali ve i Rimljani. Kau. da su Rimljani ovdje rovali ak i za zlatom. Do B u g o j n a ide cesta svejednako ravnicom i med itnim po ljima. Bugojno je g r a d i , znamenit poradi toga, jer se ovdje za sada s v r a v a eljeznica, to od L a v e ide na T r a v n i k ovamo i treba da se produi do dalmatinske granice. Ima jedva 1000 stanovnika, od toga nekih 400 katolika, a ipak je ovdje najvea k a t o l i k a c r k v a u Bosni,

Bugojno.

Donji Vakuf.

Vijenac kod Jajca.

samo ako se u u n u t r a n j o s t i dovri. K a d a se je godine 1879. pri godom srebrenoga pira cara i kralja Pranje Josipa o b d r a v a o ovdje banket, pokrene jedan franjevac misao, da se u Bugojnu sagradi kato lika crkva, i ta se namisao primi. Novac se je otada skupljao po Austro-Ugarskoj. U Bugojnu ima nekoliko prilinih s v r a t i t a i mnogo evropskih zgrada, a k i pristalih ljetnikovaca. Cesta ide, sve na dogledu eljeznice, ravnicom u D o n j i V a k u f . Svuda se vide muslomanska naselja usred lijepo obragjenih polja. Ravnica uz Vrbas, duga 27 kilometara, t o se p r o t e e j u n o do Gornjega Vakufa,*'zove se Skoplje, a svojina j e bogatih begova, koji

Med Donjim Vakufom i Babinim potoko.n. se uz poljodjelstvo bave mnogo s t o a r s t v o m i konjarstvom. Gorski se ogranci sve vie pribliuju eljeznikoj pruzi i c e s t i ; lijevo se na v i sini z a p a a stara tvrgjava Prusac, koja se je najdulju odrala od osmanlijske navale, onda se otvara lijep pogled u Privniku dolinu. J o se pregje P r i v n i c a i u Donjem smo V a k u f u ; prostrani kolodvor stoji pred njim. Starim kamenim mostom dovezemo se u prostrani grad i stanemo pred Hellerovim hotelom. G r a d i je veoma ivahan, makar da i m a samo 2342 stanovnika, v e i n o m muslomana. Ima nekoliko lijepih damija, a nasuprot uredskoj zgradi stoji medresa ponad vrelom. Zgrada je na kat, a pod njom je busen bistre i z -

vorvode. Jedna od najljepih i najmodernijih zgrada je nova osnovna kola. Odma za Donjim V a k u f o m suuje se v r b a k a dolina i nastaje tjesnac. Cesta ostaje rijeci uz desnu stranu, a nova eljeznika pruga u Jajce ide lijevom obalom. Obadvije su strane lijepo obrasle u m o m i veoma r o m a n t i n e . K o d 25. kilometarskog stupca stoji desno zanim ljiv bogumilski s t e a k ; na s t e k u isklesana savinuta ruka i u r u c i krst. P o d r u k o m se vidi polumjesec. K r a s a n je pogled s ceste na eljez nicu, koja ostaje vazda uz rijeku. V r b a s je ovdje divlja gorska bujica. Svuda se mostovi i propusti vide jasno med zelenim stijenjem; no najljepe su tuda cestarske k u e , to su u pristalom v i c a r s k o m slogu izgragjene po u m a m a kao ljetnikovci. Pogdjekada idu drveni mostovi preko rijeke, jerbo s lijeve su strane naselja, sela i hanovi, pa su tamo nastale i provizorne naseobine eljeznikih radnika, koje naravski opet nestaju, kako je eljeznica pola. Z a stanicom B a b i n i m selom sve se j a e rijeka s u u j e ; kod stanice V i j e n c a uspinju se na desnoj strani na visu od 1035 metara r u e v i n e grada Vijenca. Stijena, na kojoj je grad, stoji na megji triju dolina i bila je nekada veoma va nom s t r a t e k o m t o k o m . Cesta obilazi skoro oko cijele stijene. D o l i n a je sve ua, obronci na brdima sve umovitiji. Prolaze se dva tunela, duga 150 metara i 75 metara, a onda se na jednom zavoju ceste otvara v e l i a n s t v e n pogled. Pred nama je s r e d o v j e n a gorska tvrgjava. V i s o k e zidine, djelomice razvaljene, v u k u se visovima, uza njih stoje goleme kule, a k u e se rasule po stijenama. T o je tvrgjava j a j a k a , stari r o m a n t i n i kraljevski grad. Cesta se zdruuje e t r a v n i k o m ce stom, prelazi rijeku mostom, dugim 55 metara, te uz veliki vodopad Plive, ukraj uspjenjene i b u n e vode, ulazi na s r e d o v j e n u kapiju u grad. Tamo se udobno smjestimo u G r a n d H o t e l - u , to g a j e sagra dila zemaljska vlada.
B

Jajce je po svojoj istorijskoj prolosti i po arheolokim nalascima jedan od najzanimljivijih gradova u Bosni i Hercegovini, a po svojem divnom poloaju na sutoku P l i v e i V r b a s a te izgragjeno djelomice na samotnom gorskom visu jedno od najslikovitijih mjesta, vrijedno da se pohodi i puno romantike za svakoga stranca. D a se shvati zname nitost grada Jajca i da mu se razumiju gragjevine, m o r a e m o se po blie svratiti na njegovu istoriju, do danas vie puta obragjivanu. Najtonije i s t r u n j a k i opisno j u je kustos b o s a u s k o - h e r c e g o v a k o g a
P o o t n a vinjetu: stara kapija i k a v a u Jajcu,

zemaljskoga muzeja dr. iro T r u h e l k a , te njegova e m o se djelca o istoriji i znamenitostima j a j a k i m " (Sarajevo 1888.) ovdje i drati. K a d a je grad utemeljen, ne zna se tono. V e car Konstantin Porfirogenet spominje kraj P l i v u u ono doba, kada su F r a n c i pod vogjom svojim K o c i l i n o m istjerani iz Ilirije; ta je P l i v a uz deset drugih u p a sastavljala docniju kraljevinu Hrvatsku. U dvanaestom se vijeku bosanski ban i hrvatski kralj otimaju za taj kraj. K a n j e se P l i v a u bosanskoj istoriji ne spominje; istom p o e t k o m petnaestoga vijeka, kada je pala pod vlast m o n o g a v e l i k a a Hrvoje, ulazi u javni ivot. K a k o Klai u svojoj povjesti Bosne veli, Hrvoja se je v e godine 1404. nazivao vojvoda dolnjih kraj", a tim se je razumijevao kraj uz P l i v u . Kada je pao u razmiricu s bosanskim kraljem Ostojom i pri druio se ugarsko-hrvatskomu kralju Sigismundu, potvrdi ga Sigismund godine 1411. u posjedu i tako dospije taj kraj na kratko vrijeme pod vrhovnu vlast ugarsko-hrvatsku. U to doba n a s t a d o e na stjenovitom j e z i c u zemlje med P l i v o m i V r b a s o m prvi poetci grada Jajca, gdje se Hrvoja na dugo vrijeme ustolii. Ima iz godine 1411. i 1412. spisa, datiranih iz Jajca. G r a d Jajce natkrili brzo skoro sve gradove bo sanske. Bude banskim sjeditem i u toj asti godine 1459. jedna po velja kralja Stjepana T o m a e v i a spominje Radivoja J a b l a n o v i a , a i sam je Stjepan T o m a e v i , kada je stupio na prijesto, odabrao Jajce za prijestonicu, tako da suvremeni povjesniar Laonikos Halkokondilas nazivlje Jajce glavnim gradom bosankirn. Z a burnih vremena, to zahuj i e nad Bosnom, Jajce je bilo jednom od najvanijih s t r a t e k i h t o a k a . Godine 1463. stie zemlju nevolja od Osmanlija. K a d a je velika vojska Mehmeda II. el F a t i h a p r e l a bosansku granicu, pobjegne kralj Stjepan T o m a e v i iz tvrdoga grada Bobovca u Jajce, a Bobovac ostavi voj vodi Radaku, da ga brani. No Radak izdade grad i Bobovac pade u ruke sultanu, koji Radaku plati izdaju time, da ga dade baciti s a stijene. Z a kraljem posije sultan u potjeru Mahmud p a u i dvadeset tiBua lakih konjanika. Mahmud pregje Vrbas i j a v i se pred Jajcem, no tu douje, da je kralj v e otiao. Najprije se je bio sklonio u bliskoj tvrgjavi Sokolu, a onda smisli, da je tu nesiguran, te pobjegne u tvrdi grad Klju na Sani, da se nekoliko dana odmara. Mahmud p a a posije malu e t u pod Omer begom Turhanoglijom pod Klju. Dogje do suraza i Omer beg morade uzmaci, a posada se zatvori u gradu. Omer beg nije ni sanjao, da mu je bosanski kralj, koga se toliko trai, u naj blioj blizini, te htjede da od nekojih seljaka, koje je zarobio, sazna za njegov boravak. No oni n i t a ne izdadoe i Omer beg ih posije Mahmud pai. Kako Konstantinovi pie, odao je kralja neki Bosanac

za k o l a ; ini ae to nevjerojatnim, ali z a ono je doba u Boani moglo biti. Karla je Mahmud p a a douo, gdje je kralj, digne svoje konjanike i udari tijesnim klancima na Klju. N a Sani je bio veoma lo most, no on se ne poboja, da njime pregje. te se uzme spremati na opsadu. No makar da mu je vojska bila velika, slabo je bilo nade, da e uspjeti. Grad je Klju sagragjen na okomitim stijenama, a podnoje mu oplakuje rijeka Sana. Sa tri strane ne m o e mu nikako prii, a nad onim strmim usponom, to ide s j u n e gradske strane, gospoduje j a k a kula, t o se die na strmoj stijeni Babakaji i znatno nadvisuje tvr gjavu. Osjem toga su bila j o dvoja vrata na zaklapanje nainjena nad okomitim rasjelinama u stijeni. Jedna su vrata izlazila na Sanu i tuda se je donosila u grad voda, a na druga se je vrata moglo u skrajnjoj nudi u t e i . Modernoj strategiji ne bi grad mnogo smetao, jer ga se sa Zelenbrijega s druge strane Sane lako m o e topom do hvatiti, no po onim makar i oskudnim ostancima vidi se, da je Klju bio nepredobiv u ona vremena, gdje se je u boj izlazilo s t e k i m nespretnim topovima, a gdjekada su se, da ne bude tegotnoga prevaanja, istom na bojitu Ijevali, kao to je to bilo kod druge op sade Jajca. Mahmud p a a nije imao sa sobom nikakvih topova, te je u v i gjao, da sa svojih dvadeset t i s u a lakih konjanika ne moe udarati na stijene. Nije se mogao laati ni toga, da posadu gladom izmori, jerbo dulja opsada nije bila spram ratnoga programa. Z a to p o k u a , da kralja nagovaranjem skloni na predaju. O b e a mu sve i s v a t a , pa kada mu je i pismeno dao svoju zakletvu, da e se i njemu i njegovu stricu i sinovcu po^tediti ivot, te da e mu sultan mjesto Bosne dati drugu zemlju, isto takvu, predade se kralj. S posadom i gragjanstvom uini Mahmud p a a prama n a e l u , kojega se je njegova vojska vjerno dr ala kod sviju osvajanja donde. T r e i n a bude razdijeljena med znat nije ljude u painoj pratnji i uzeta u j a n j i a r e , drugu t r e i n u odvuku u Carigrad, da se nasele predgragja, koja su j o bila pusta, a t r e i najsiromaniji dio p u a n s t v a ostave u gradu. U gradu Ordaju blizu Jajca zarobi Mahmud p a a j o i kraljeva strica Radivoja i onda se vrati sa svojim plijenom k Jajcu, kuda je dotle v e bio atigao aultan Mehmed el F a t i h i stao opsijedati grad. im je posada vidjela, d a j e kralj zarobljen, predade se. Kada je Mahmud p a a sa svojim zarobljenicima do a o k Jajcu, obraduje se sultan, no nije mu bilo po volji, to je p a a o b e a o kralju. No ipak nije mogao da olako pregje preko zakletve, kojom ae je ob vezao jedan od najboljih mu vojskovogja. D a se ne ogrijei o savjest, obrati se sultan k ulemi i jedan od onih pobonih u e n j a k a , to ih je

sultan svagda sa sohom na vojsku vodio, iznose sultanu fetvu, kojom se je odluila kraljeva sudbina. Ima nekoliko verzija, kako je ta fetva bila osnovana. Jedna ima verzija u Tarihi-diari", po kojoj se je let vom ukazivalo na neku raniju zakletvu sultanovu, da e kralja pogu biti, ako ga dobije u ruke, a tom se zakletvom unituje doenija za kletva vezirova. Po drugoj verziji, t o je usvaja Hammer-Purgstall, osnivala se je fetva na toj udnoj misli, da gospodar nije vezan dr ati se obeanja svojega sluge, ako sluga nije bio ovlaten, da to obea. Obadvije su verzije bile dovoljne, da odlue ivotom kraljevim. Sultanu je bilo sada j o jedino do toga, da se okoristi nevoljom zarobljenikovom. K o j e k a k v i m o b e a n j i m a zaludi kralja i nagovori ga, da zapovjedi svim svojim gradovima, neka se bez otpora predadu

Rasjelina u stijeni pred Jajcem. Osmanlijaraa. Tako pade vie nego sedamdeset tvrdili gradova osva j a u u a k e . No kada je sultanu Mehmedu ovako brzo polo za ru kom osvojiti Bosnu, odlui on da svri i s kraljem. Dozove ga preda se, a kralj, koji je slutio, da ga o e k u j e ista onakva sudbina kao i cara trapezuntskoga, kneza atinskoga i mitilenskoga, ponese sa sobom zakletvu Mahmud painu, da se, ako ustreba, na nju pozove. No slaba mu je od toga korist bila, jer mu je bila odregjena smrt. N a Carevu polju kod Jajca a ne, kuko se prije mislilo, kod Bilaja i l i a k kod Blagaja odsijee ejh A l i Bestami Stjepanu T o maeviu glavu, p o t o su mu j o ivu, kako se pria, oderali kou. K a d a je kralj smaknut, odredi sultan (tako pie Ibrahim beg B a g a i

u Glasniku zera. muzeja"), da ne bude nikakve sumnje o njegovoj smrti, neka se fetva doslovce uklee na gradskoj kapiji jajakoj. Tamo je stajala sve do ustakih bojeva u drugoj polovini naega vijeka. Sadraj joj se ne spominje ni u Taddut-tevarih"-u ni u Mir-atiajinat"-u niti u drugim turskim povjesnicama, koje piu o Bosni, nego se je uuvao samo usmeno. A glasi: ,,E1 mumin la juldagu min duhrin merretejni", t. j. pravovjernika ne e dvared guja ugristi. Time hoe da se rekne, da je kralj izdavao, kada je ve bio pod okri ljem sultanovim, pa da se opravda, to je smaknut. Grob se kraljev dugo nije znao, makar da je narod nazivao jedno mjesto na Humu nikako drugaije nego kraljevski grob" i makar da se je uuvala ak i pria o kraljevoj sahrani. Sultan je, kau, naredio jednoj janjiarskoj eti, neka mrtvo tijelo tako pokopa, da se mjesto, gdje je grob, vidi iz grada, a grob sam da se ne vidi niti s groba grad. Oni krenu s tijelom na Hura i jedan je janjiar nosio pred njima visok barjak. Sultan je gledao za njima i kada su mu janjiari ne stali s oiju i samo se jo vidio vrak od barjaka, dade im znak, da stanu i da na tom mjestu, gdje su stali, pokopaju kralja. Na taj se je priprosti opis dr. Truhelka oslonio, da nagje grob kraljev i sreno mu to pogje i za rukom! U juniju 1888. izigje trup posljednjega kralja bosanskoga iz groba i nagje dostojni poinak u franjevakoj crkvi jajakoj. Na desnoj strani Vrbasa, nasuprot velianstvenomu vodopadu Flive, uzdie se prilino strm humak, ozdo stijena, a svrava se ne pravilnim zaravankom, to ga sa jugoistone strane okruuje strmenita gora Hum. Ako pogje putom, to ide na stari vrbaki most iz Jajca u Podhum, doi e na onom zaravanku do jednoga mjesta, odakle je spram sjevera divan pogled na Carevo polje. Spram jugoistoka se diu vapnene stijene Huma, a spram zapada ima na kraju zaravanka mala uzvisina, da se ne vidi Jajce. Na tom mjestu, sasvim uz put, bila je prosta kamena ploa, koju su svi seljaci ovuda nazivali kra ljevski grob". Ploa je iroka od prilike 1 metar, duga 1,8 m., prosto isklesana, a ne vide se na njoj nikakvi tragovi nikakvomu uresu ni napisu. Samo na gornjoj strani, ali ne po sredini, nalazi se jednostavan krst, Krst je veoma primitivan, a urezan je 1 centimetar duboko i to sasvim nezgodnim orugjera. Na njegovoj se izdubini slabije vidi upliv vremena nego li na drugim estima ploa, a to dokazuje, da je krst docnije urezan, u spomen pokojniku. U dubini od nekih 80 centime tara nalo se ovee kamenje, koje je pokrivalo grob u svu du. Kada se je kamenje uklonilo i jo se malo raskopalo, jave se kosti od lu banje, kako se je oekivalo, na zapadnom kraju groba. Raisti se

cijela lubanja, no kada se je vadila, raspadne se u komade, makar da se je jako pazilo. Povod je bio taj, to je trup bio pokriven naj prije velikim kamenovima, koji su na lubanji prouzroili nekoliko raspuklina i ugnjeili prsa. T e k s vremenom se je od prokapale vode otaloila vlana ilovaa na kosturu, pa se ispunile rupe med kameno v i m a i upljine u kosturu. Daljim t r a e n j e m nagjene su i ostale esti kostura. K o s t u r je bio glavom okrenut k zapadu, a nogama k istoku, samo je glava bila rastavljena s tijelom i poloena nakrivo na prsa, i to tako, da je lijevo lice bilo okrenuto gore, a lubanja leala na desnoj eljusnoj i usnoj esti. Kamenovi, to su pobacani na trup, ugnjeili su i razmrvili prsa, ruke su bile s k r t e n e na prsima, a lijeva je r u k a pod teretom, to je na njoj leao, tako leala, da joj se je lakat iskrenuo gore. Noge su bile u prirodnom poloaju, samo lijevo je stegno prelomljeno. Gornji je dio kosti bio normalan, no kada dalje do uloma, a kost se ne sastavlja u istom pravcu, nego nekih 8 centi metara desno, uz desno stegno. Po poloaju kostura nema sumnje, da su nagjeni ostanci umo r e n a ovjeka, koji je obezglavljen, izmrcvaren i go sahranjen, go z a to, jer se nije nalo nikakvo dugine, k o p a ili druga koja stvar, koja bi sjeala odjee. Samo jedan zavinuti komad eljeza n a a o se je kod nogu i tonim i s t r a i v a n j e m se je utvrdilo, da je to luk od lokota te da je bio bez svake sumnje na okovima. Dalje su se 10 centimetara nad prsima, gdje su se ruke s k r t a v a l e , n a l a dva sitna ugarska sre brena novca kralja Ljudevita Velikoga, a ti su se novci u 15. vijeku u Bosni mnogo upotrebljavali. Sve se to slae sa sudbinom kralja Stjepana T o m a e v i a , a ima jo i drugih dokaza za identinost. Kosti, to su nagjene, od ovjeka su u najboljoj muevnoj dobi i oniska, kakav je Stjepan T o m a e v i i bio. Osjem toga pokazuje oblik lubanje silnu slinost s lubanjom na obadvjema kraljevim slikama. Jedna slikaj u t r o s m a j e r o v o j galeriji u Zagrebu, prikazuje kralja, kako mu se u snu prikazuje Isus, te je svakako slikana za njegova ivota. Druga je slika, u Sutjesci, docnija i prikazuje ono isto. N a obadvjema se vigja dugoljasto i dolje usiljeno lice s i z b o e n o m bradom, visokim lijepo izvedenim elom, sasvim spram onakve lubanje, k a k v a je nagjena u kraljevskom grobu". Profil jedne i druge slike slae se sa lubanjom i opet dokaz o identinosti i dokaz tomu, da predaja, makar da joj m a t a p o m a e i pogoduje, ipak svagda ima istorijsku po zadinu, pozitivnu osnovu, na kojoj su je narodni duh i vijekovi izgradili. K a d a je propala bosanska kraljevina, udari na Osmanlije kralj ugarsko-hrvatski. U mjesecu oktobru 1403. javi se Mati j a K o r v i n pred Jajcem i stane opsijedati grad. D o m a i svijet, to ga je sultan ostavio

u gradu, j u n a k i pomogne Matiji, 03voji jednu k u k i strgne 8 njezina v r k a turski barjak. Posada se od toga poplai, napusti donju v a r o i zatvori se u grad, a kralj Mati j a ugje iza opsade od sama etiri dana u donju varo. No morao je j o osam nedjelja da opsijeda, dok nije posadu u tvrgjavj prisilio na predaju. K a d a je Jajce zauzeto, lako

Jajce i pad Plive. je bilo okolicu oteti Osmanlijama i tako p a d o e krajevi Usora i Donji kraj sa 26 gradova pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. Godine 1404. digne sultan novu vojsku od 30.000 momaka i krene pred Jajce. P r e d gradom uzme ljevati goleme topove i stane i z njih biti Jajce. Vojsku

razdijeli na tri dijela i stane za tri dana svaki dan nove e t e slati u vatru. S obadviju je strana borba bila oajna i natjecali su se u j u n a t v u . Jedan se Osmanlija popne a k na opkop, uzagje na kulu i v e da e barjak da strgne B tvrgjave, kada ga u tom sprijei jedan od kraljevih pratilaca. T u r i n ga se uhvati i obadvojica se s r u e s v i sine. Mirko Zapolja, koji je obranom upravljao, ne bi se nikako bio mogao dugo odrati i grad bi bio pao, da nije dola vijest, da se pribliuje kralj Matija. Sultan se na tu vijest kani opsade, a goleme svoje topove baci u Vrbas. K r a l j Matija stane j o iste te godine uregjivati krajeve, sto i h je iznova predobio. Razdijeli ih na dvije banovine, j a j a k u i sreb r e n i k u . D a se s a u v a u Bosni spomen na nekadanju kraljevinu, ime nuje Matija godine 1472. bana m a v a n s k o g a N i k o l u Ilokoga kraljem bosanskim. Jajce bude glavnim gradom i pred njegovim se zidinama odigrava od sada pune 64 godine istorija bosanska. Svejednako do vode Mehmed i Bajazit osmanlijsku vojsku pred Jajce, no sve im na vale budu odbijene. Iza smrti Nikole Ilokoga nije vie niko imenovan bosanskim kraljem. S i n se Nikolin nazivlje u jednoj listini iz godine 1492. samo dux Bosnae". No banovi su vladali Bosnom i nadalje. B a n o m je j a j a k i m bio od godine 1499. 1501. grof Berislavi, a za njim Bacan, Ladislav Kaniaj i Ivan Bebek. Onda dogjoe Bartol, prior vranski, Gjuro Zthresemlev i Petar Keglevi. Iza smrti kralja Ma ti je uzmu se na brzo ponavljati osmanlijski nasrtaji na Jajce. Godine 1500. javi se sultan Bajazit pred gradom, ali bude ljuto pobijen. No docnije se obrana gradska uzme sve vie i vise zanemarivati, tako da su Osmanlije u tim godinama stali napredovati i zauzimati sve jedan kraj za drugim. Godine 1520. s a n d a k - b e z i srbijanski i bosanski estoko zaokupe krajeve, to su j o bili u k r a n s k i m rukama. Zvornik, go spodar Drine, pade n e m a r n o u zapovjednikovom, a pade i T e a n j , klju z a Usoru. No Jajce ne napusti stari Petar K e g l e v i i j a j a k a j e obrana posljednji sjajni spomen o vlasti ugarsko-hrvatskih vladalaca u Bosni. K a d a je pao Zvornik i T e a n j , pregje beglerbeg bosanski, Ferhad p a a , sa 15.000 momaka Savu, ali ga vojvode Pavao Tomori, Jakov Banffv, Franjo Rado, Ivan K a l l a v i Stjepan Bardy do nogu pobiju, te i sam Ferhad p a a pogine. Nasljednik njegov Usref p a a odlui da sapere tu sramotu, te krene s epirskim p a o m Sinanom i p a a m a biogradskim i sraederevskim, da opet opsjednu Jajce. Neko su ga vri jeme badava opsijedali, a onda se uini, kao da e da se kane jalova posla. No Petar K e g l e v i doznade, da je to samo varka, a Osmanlije da su se sakrili u u m a m a i gudurama i tamo dan i n o grade ljestve za opsadu. Keglevi sada uzme j o pozornije pazit', a jedan dio svoje

vojsko posije u u m e u zasjedu, dok im se topom ne da znak za na valu. No smisli j o jednu l u k a v t i n u . K a k o je bilo u oi sveea, skupi djevojke i ene i naredi i m , da izigju pred grad i tamo da na Carevu polju pjevaju i igraju kao i u mirno doba. Nou izigju iz zasjede Osmanlije s ljestvama za opsadu. K a d a se priblie gradu, zauju gusle i pjevanje, opaze j u n a k e e n e , gdje po mjeseini igraju. U z toliku bezbrinost i oni se okane brige, izmijeaju se i pobaaju ljestve, da navale ne na grad nego na e n e . U taj mah grune top, Petar Keglevi provali iz grada, vojska udari iz zasjede na Osmanlije, e n e i dje vojke latie se oruja i Osmanlije budu svi mahom sasjeeni.

Stara kapija u Jajcu. Naskoro se javi nova vojska pred Jajcem. G r a d bude sa sviju strana opkoljen i podrugu godinu opsagjivan. N a dvije strane metne Gazi Usref p a a lagume i stade obasipati grad neprestanom vatrom iz topova. S v i putovi i prolazi u okolici budu zaposjednuti, tako da je bio sprijeen s a o b r a a j B ostalim svijetom. Bilo je to tim strasnije, to je ivea u gradu bilo samo j o n e t o . Do tada se je u Jajcu do bivao svje ive nekako svake etvrti godine, a sada progje podruga godina i nije se moglo ni pomiljati, da se iz prijeka dobavi svjee zaire. K r a l j je Ljudevit naredio do d u e godine 1520., da se to uini, i taj je posao megju inima povjeren banovima Franji Bacanu i Tahiju,

te j u n a k o m u inae Mijatu Tdroku, no niko se od njih ne usudi pri hvatiti se tako opasna posla. Osmanlije su bili zaposjeli sve tvrgjice u okoliu, a janjicaTsfke su e t e krstarile cijelim krajem i s p r e a v a l e seljatvo, da obragjuje zemlju. Brzo se jave prvi znaci glada, koji se je u gradu j o i j a e stao osjeati. Glad zavlada tako, da je mnogi u gradu ostavio i enu i djecu te tajom pobjegao, da se na ivot i smrt predade Osmanlijama. Hrabri je branilac j a j a k i uvigjao, da je Jajce propalo, ako ne bude skore pomoi. Z a to posije na sreu boiju nekoga Juru Mrsia, da t r a i p o m o i . Mrsiu pogje za rnkom, da se proulja kroz osman lijske s t r a e i da stigne u Budim. Tamo on pred kraljem i pred okup ljenim s t a l e i m a opie j a r k i m bojama nevolju u Jajcu. Pripovjedi i m . da je sav ive p o t r o e n i da nema vie n i konjskoga mesa. Jedna mati, koju je glad dotjerao do ludila, bacila je svoje rogjeno dijete u Vrbas, da ga ne gleda u mukama gladne smrti. Mrsievo se pripovije danje duboko dojmi sviju, a osobito kneza Krste Prankopana, koji se ponudi, da e opsjednutomu gradu odnijeti hrane i d e b a n e . Dotle se je Petar K e g l e v i sa svojom hrabrom m o m a d i j o m besprimjernim j u n a t v o m odupirao dvojakomu d u m a n i n u Osmanliji i glau u sjajni dokaz, da je i u ovo doba politikoga rasula bilo Leonidina ju n a t v a . Od onoga, t o se je Prankopanu o b e a v a l o , dvije se t r e i n e do d u e ne ispunie. ali to njega ne smete u a rkoj elji, da opsjed nuti grad spase. U proljeu godine 1525. krene se on. Po izvjetaju, to ga je on sam poslao svojemu prijatelju, m l e t a k o m u d u d u D a n dolu, m o e m o da njegov pohod tono opiemo. Dne 18. aprila ostavi s malom vojskom, t o m u j u je kralj dao. grad B u d i m i krene u Hrvatsku, da tamo vojsku popuni. Dne 29. aprila izdade kralj zapovijed hrvatskim banovima Bacanu i Karloviu, da skupe vojsku i da se p r i d r u e Prankopanu. Dotle je Frankopan u Zdencima kod Broda i u Slobotini u belovarskoj upaniji skupio vojsku, dobro se opskrbio hranom i municijom i nije se dao smesti u svojoj smjeloj nakani, makar da su ga odvraali. Osobito su obadva bana nastojala, da m u nakanu izbiju i z glave. N a Frankopanovu je ekspediciju bila obraena sva p an ja ne samo cijele Hrvatske i Ugarske, kojima je to bilo ivotno pitanje, nego i panja sve Evrope, a papa K l e m e n t o b e a svakomu, ko joj se pridrui, isti onaj oprost, to se uz jubileje daje h o d o a s n i c i m a , koji dolaze u R i m . U juniju mjesecu bila je vojska skupljena na Savi. Bilo je u svem jedva vie od 6000 momaka, 4000 konjanika i 2000 p j e a k a , a sjem obadvojice banova p r i d r u i e se Frankopanu najhrabriji velikai hrvatski i ugarski. Nalazimo med njima nekoliko srodnika Frankopanovih, kne-

zove Jurja Blagaja, Ivana Zrinakoga, pa Petra Kruia, Jurja Orlovia, a kao zastupnika priora vranskoga, Matije B a r a a , Franju Tahija. Dne 7. junija pregje vojska kod Svinjara Savu na a m c i m a , to ih je po nalogu kraljevu izgradio Deshazv. K a d a je u Jajce atigla vijeat o prelazu, krene U s r e f p a a sa 15.000 momaka na k r a n s k u vojsku. Dne 9. junija, prvoga dana u pohodu, naigje Frankopan na tvrgjavu, zauzme je na j u r i i izravna sa zemljom. Dalje naigju na prve p r e d s t r a e osmanlijske. Vojska je Frankopanova bila i z v r e n a neprestanim navalama, a pred vee dogje do okraja, u kojem je oso bito Franjo T a h i stajao u ivoj vatri. O sumraku se j a v i i glavna

sila osmanlijska i obadvije se vojske utabore za no, odijeljene samo uzanom dolinom. P r e d zoru se osmanlijska vojska digne i krene spram Jajca, da pretekne k r a n e , da se onda razdijeli u dvije esti, te ako uzmogne, da k r a n s k u vojsku za sobom napadne s jedne i 8 druge strane i tako je uniti. Dne 10. junija iz jutra n a s t a d o e u istinu e stoki bojevi i k r a n i t e k o m mukom stigoe na v e e u Boac. U z neprestane okraje s Osmanlijama stigoe 11. junija u blizinu Jajca. Frankopan dade Petru Kruiu m u a n nalog, da se s malom e t o m probije kroz oamanlijski kordon i odnese ive u grad, a on e se

sam, ako ustreba, upustiti u bitku s Osmanlijama, da im odvrati po zornost od kretanja K r u i e v a . Frankopan se i T a h i u istinu puste s Osmanlijama u boj. B i t k a je bila e s t o k a i dugo n e o d l u n a . Dotle je Kruiu bilo polo za rukom, da prodre u grad, gdje ga oajna posada d o e k a silnim ve seljem. Tamo on ostavi ive i opet se vrati. Sumnjalo se je, da e mu to uspjeti i da e mu ostati glava na ramenima. No kada on uz Petra K e g l e v i a i druge junake od j a j a k e posade ugje u bitku, opet se k r a n s k a vojska razjunai i Frankopan sjajno pobijedi. Istvanfi pri povijeda, da je Sinan p a a ubijen na bijegu, da su svi osmanlijski to povi oteti i postavljeni u tvrgjavi, a dragocjeni a d o r G a z i Usref pain sa e z d e s e t barjakova i mnogim vrijednim stvarima pade u ruke Pranko panu, koji ih posije kralju u Budim. Iz izvjetaja Frankopanova d u d u Dandolu saznajemo, da mu je vojska, poto je svoju z a d a u tako sjajno rijeila, milju daleko od Jajca prenoila i sutradan krenula natrag. Bacan i T a h i smatrali su zgod nijim, da se tiho krene najpouzdanijim putom natrag, jer i pobijegjena vojska oamanlijska j o je opasna, te p r e d l o e , da se udari mnogo si gurnijim putom na Kamengrad. No Frankopan izjavi ponosito, da e odvesti svoju vojsku istim putom, kojim j u je i doveo, pa makar kako taj put bio opasan. I u istinu on uz neprestane o k r a j e pregje dne 12. julija Savu. J a j a k a pobjeda, to j u n a k o djelo Frankopanovo i K e g l e v i e v o , koje je Prankopanu pribavilo od kralja Ljudevita asno ime r e g n o r u m Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae specialis tutor atque protector", po mogla je na alost samo toliko, da je samrtno izdiranje grada Jajca produljila na tri godine dana. Dne 5. avgusta 1826. dogje do kobne bitke kod Mohaa. Iza te bitke, kojom je U g a r s k a i Hrvatska pro pala, obuzme takva strava sve k r a n s t v o , da se nije moglo ni po miljati da iole krepi otpor protiv osmanlijskih navala. Dok se je s Ferdinandom, nasljednikom kralja L j u d e v i t a , otimao Zapolja za prijesto te po Ugarskoj se i Hrvatskoj razbuktali bezkrajni gragjanski ratovi, osmanlijska je m o sve vie i v i e rasla. Sada kucne i z a vezira Gazi Usref p a u a s , da sapere sramotu od godine 1524. Hrabri branilac jajaki Petar K e g l e v i bio je v e jako ostario i zaelio se mira, te predade grad kralju Ferdinandu. K r a l j metne u grad Stje pana Grbonoga i Kozianera s n j e m a k o m posadom, koja je bila sa svim n e v i n a osmanlijskomu ratovanju. K a d a se je godine 1527. javila pred Jajcem z d r u e n a vojska Usref p a i n a i srbijanskoga vezira Mehmeda Jahioglije, izdri grad samo deset dana opsadu, a onda Grbonog i Kozianer predadu grad Osmanlijama na volju, uz uvjet, da ih ive

puste. T i m e pade posljednji komad Bosne u osmanlijske ruke. V e z i r stade zauzimati grad za gradom, pa kada je i branilac banjaluki, Andrija Radulovi, napustio obranu, zapalio grad i uzmakao preko Save, p o s t a d o e Osmanlije gospodarima svega bosanskoga kraljevstva. Propade kraljevina i Jajce pade iz nekadanjega sjaja u zaborav. Istom iza stotina i stotina godina, u avgustu 1878., opet se s t a d o e boriti oko Jajca. Opet su bili isti oni protivnici. U tjesnacu plivskom s t a d o e muharaedovski bezi protiv austro-ugarske vojske pod vojvodom V i l i m o m Wurttenbergom. B o r i l i su se kao lavovi, no budu odluno potueni i 7. avgusta Jajce zaposjednuto za vijek. im dogje u Jajce, pohodie tvrgjavu, zanimljivu tolikom svo j o m istorijskom prolou. Odatle je divan pogled po svem kraju. D a leko ti na zapad ide oko po a r o b n o m Jezeru, to se prostire pod okomitom stijenom. Jezerca padaju u kataraktima jedno u drugo, a obrubljena su sa sjevera golim ravnim stijenama, s juga brdima s buj nim u m a m a ; iz brda se ispinju vrci Otomaljskoga i O t r o g a brda, a kod posljednjega vodopada vrci Zaskoga polja i na njima stare r u e v i n e i k u e u malim rpama. Suprot ovih v r a k a stoji na goloj stijeni samotna mala damijica milska. Spram sjevera, s onu stranu strmog obronka, kojim se dovruje gradski brijeg, prostiru se uz du boki V r b a s na obadvjema visokim obalama plodovite poljane; med njima je na lijevoj strani i ono Kraljevo polje, to smo ga u prii o Kegleviu spomenuli, da su na tom polju igrale djevojke. Blie, sa svim pod gradom i ukraj puta, to ide u grad, uzdie se malen humak kao piramida i oko njega stoje turska groblja. N a tom je humku ne kada bio veli se ljetnikovac starih kraljeva. Odma uz put lee grobovi porodice Kulinovia, a neto nie pojedine turske k u e , kojima odavde vidi u d v o r i t e . Na desnoj strani niz V r b a s i m a mnogo sela, ponajvie vakufskih zemalja, to ih je Usref beg z a v j e t a o u svojinu Begovoj damiji u Sarajevu. Spram jugoistoka prostire se na poloitom obronku stara varo, o k r u e n a V r b a s o m , P l i v o m i gradskim zidinama, to se s grada s p u t a j u k rijekama. U zidinama, to se s p u t a j u k P l i v i , uzdie se B a n j a l u k a kapija, a iz zidina spram V r b a s a T r a v nika kapija sa svodom, na kojem se nalazi golema kula. Spram istoka se opet die visoki vrak Hum, gdje je bio grob posljednjega kralja bosanskoga, a za Humom se vidi samo kao plava crta na dalekom svodu nebeskom Vlai, najvia gora u srednjoj Bosni. Neizrecivo je lijep pogled, ako s v r n e okom i gradu. Izgragjen je na nevisoku humku, koji se spram Plive i V r b a s a strmo rui. Samo mahala Volujak na sjeverozapadnoj strani n e t o je jednolinija poloaja. Na istoku je mahala K o z l u k na posljednjim ograncima Huma. Svuda

se vide turske drvene zgrade, kao lastavija gnijezda polijepljene uz brdo, slabe i r u e v n e , a opet tako slikovite, da se tu nalazi sijaset umjetnikih motiva. A u svoj toj zbrki varokoj uzdiu se munare, nove evropske zgrade, pokrivene cigljom. u ravnici franjevaki samo stan i crkva, sve to, kada g l e d a s visine, a r o b n a cjelovita slika. No da skrenemo i gradu. Vrijedno ga je blie ogledati. N i danas nije sasvim zaboravljen ni z a p u t e n , jer tu je s m j e t e n a mala posada. G r a d je osnovao, kako smo v e spomenuli, vojvoda Hrvoja, ali se je docnijim dogradnjama grad toliko izmijenio, da mu osnovni oblik nije ostao onaj prijanji. Najstarije su se utvrde sastojale iz same akropole. Danas je tamo pusto, a gdje su prije bile prostrane gragjevine, stoji sada samo nekoliko zgrada, dignutih za nudu u vojnike svrhe. Zidine su se na nekim mjestima uzdrale, kakve su nekada bile, oso bito na plivskoj strani. Izgragjene su od pravilnoga i dobro oragjenoga e t v o r n o g a kamenja, docnije dogradnje v e nijesu tako s a v r e n e , a novije su i sasvim proste. Kako je muzejski kustos dr. T r u h e l k a istraio, gornja zidina ima u osnovi nepravilan dugoljast ovalan oblik, na nekim je mjestima via nego deset metara, no po onom, to se je uuvalo, nigdje se ne nalazi da bi bila kula, koja je u prijanja vre mena bila glavnim dijelom svake utvrde. Samo na sjevernoj strani, na Volujak, imaju ostanci od tabije, ali ta je tabija bila osmanlijska. U grad ide s plivske strane kapija, a druga kapija ide na protivnu stranu u mahalu Volujak, to lei izvan gradskih zidina. Uz plivaku kapiju, nekoliko k o raaja lijevo, nalaze se ostanci od kapije, okrunjene grbom. Kapija je ta danas zazidana. Stupovi su sa spoljanje strane bogato iarani, a na profilu se vidi sustav od p o p r e n i b izdubina i okruglih uzvisina, koji postepeno opada. Taj se profil bez ikakvoga srednjega lana nastavlja na plosnatom luku, to spaja stupove. Nad portalom ima polje, o k r u e n o iljatim l u i i m a i dvama malim stupo vima razdijeljeno u tri dijela. Srednji je dio u k r a e n grbom. P r e d ka pijom je prije bila e t v e r o k u t n a mala prednja zgrada, ali je razvaljena i vide joj se jedino j o temelji. Mnogi su tvrdili, da je to bila kapela, a pod onim grbom da je bio grob bosanskoga kralja T v r t k a I. No ta je misao danas oborena. Sva osnova te zgrade, koliko se vidi, nije nikako slina osnovi kapele. Bie svakako da je istom iz osmanlijskih vremena, jer to se jasno vidi po prostom e t v o r n o m kamenju; dalje se nad kapijom jasno o p a a lijep gornjega kata i tragovi od greda, te se time dokazuje, da je zgrada bila na kat, a to t e k o d a j e bivalo kod kapela. D a to nije T v r t k o v grobni spomenik, jasno je v e po tom, to je T v r t k o umro godine 1391., a Jajce je utemeljio Hrvoja istom po-

e t k o m 15. vijeka. Nema sumnje, da je ovo kapija, a Osmanlije su docnije uz nju dogradili prednju zgradu, da bude s t r a a r n i c a . Kasnije je ta zgradica p o r u e n a , kapija zazidana, a nekoliko k o r a a j a odatle u desnu stranu sagragjena druga gradska kapija, to ide na P l i v u . N a grbu se nad kapijom vidi liljanova kruna u tri i l j k a ; nad njom je ljem, a na ljemu je opet onakva ista kruna. Liljanova kita, to je uz ljem kao agrafa, te mantija, to pada niz grb, nespretno su nainjene, a nabori su prosto u d e e n i . G r b se taj smatra T v r t k o v i m ,

Mccivjedkula u

Jajcu.

no p o g r e n o . Liljanova je kruna grb, koji su upotrebljavali svi kraljevi bosanski, samo su ga p o n e t o mijenjali. T a k o na pr. nalazimo na nov cima Tvrtka I , pod liljanovom krunom svagda slovo T, a nikada samu krunu, dokaz, da se je T v r t k o sluio krunom i svojim poetnim slovom kao grbom. Samo na jednom novcu kralja T o m a a stoji k a o grb samo k r u n a ; na novcima Stjepana T o m a e v i a tako je veim dijelom i samo se na nekojim novcima pod liljanovom krunom nalazi zrno bisera. K a k o se je kralj T o m a rijetko bavio u Jajcu, a moda

i nikada nije bivao tu, doim je Stjepan T o m a e v i ovdje stolovao, ne e m o valjda pogrijeiti, ako reknemo, da je ono njegov grb. Jedna od najstarijih dogradnja uz tvrgjavu okrugla je k u l a na junoj strani, znatno u niem poloaju. Od nje se je u u v a o samo jedan kat. Izgragjena je prosto nad obronom, a opasana vrstim zidi nama. Ovo je ona kula, t o je prva pala u ruke Matiji Korvinu, te je on odatle upravljao opsadom. S te su se stijene musloman i kranin, kako smo v e pripovjedili, sruili u ponor u otimanju za barjak. Docnije je k u l a sluila kao zatvor i svijet j u i sada zove h a p s a h a n a " . J o je jedna kasnija dogradnja sahat-kula, nekoliko stotina k o r a a j a od one prve kule i u istoj visini s njom. e t v e r o u g l a s t a je to prosta gragjevina, od koje se je u u v a o samo jedan kat. Pod njom je bio prolaz. Obadvije su kule bile megju sobom i s tvrgjavom spojene zidinama, kojima se ostanci danas slabo vide med k u a m a . N a tom mjestu, gdje je sahat-kula i gdje je k u a Sulejman bega D a b i a , stajala je kra ljevska p a l a a , gragjevina, kojoj razaznajemo gragjevni slog po mno gim ostancima, uzidanima u tvrgjavi u zidove. T i su ostanci krasni, po slogu i pomno izragjeni detalji u m l e t a k o j gotici, to je evala kon cem 14. vijeka. K a d a motri te ulomke, skoro bi pomislio, da si ih v e vidio na kojoj palai m l e t a k o j . Po njima se m o e suditi, da je kra ljevska p a l a a bila spram t a d a n j i h bosanskih prilika monumentalna zgrada. Med tim je ulomcima vrijedno spomenuti: dvije gotske glavice od stupova, lijepo izragjene te s akantom i r u i c a m a na zavojitom abaku. Te se glavice nalaze na blizu na komadu vijenca s lijepim profilom, s plastino izgragjenim usukanim tracima i zupcima ispod njih, a uzidane su u zid desno od kapije u prilinoj visini. Odma tu ima slian komad vijenca, a drugi je komad nekoliko koraaj a u desnu stranu vertikalno uzidan. U tvrgjavi i m a uzidan u barutani odlomak od podnoja arkade. Profili obadvaju z a e t a k a od luka lijepo su rala njeni i gore u k r a e n i dvostrukim redom zubaca, to se izmjenjuju kao na ahovoj daski. Med l u k o v i m a i m a probijena ruica, kakva se esto nalazi na arkadama m l e t a k i h p a l a a , i s obadviju strana uz nju ma lena uzvisito isklesana zvijezda. Nad vratima barutane imaju j o dvije brino izragjene glavice od stupova, a podalje stup s i z b o i n a m a i gla vicama, koje pokazuju slian motiv. Napokon ima u stubama, to idu na najgornju terasu u tvrgjavi, ulomak lijepo profilirana komada od podnoja zida. Po tim bi se ostancima uz n e t o truda mogao rekonstruisati de korativni gragjevni motiv p a l a e , no oblik i obj.un p a l a e ne da se otkriti, jer se je oblije temelja docnijim gradnjama sasvim zbrisalo

i samo se j o po pripovijedanju znade mjesto, gdje je p a l a a stajala. Osmanlije se ne zadovoljie spomenutim r a i r i v a n j e m j a j a k i h utvrda, nego pogjoe s utvrgjivanjem i dalje, makar da se time grad nije j a e u v r s t i o . Od okrugle kule bude uz strmu stijenu s plivske strane p o v u e n zid. a skoro pararelno s tim zidom jo jedan zid s tabije ; obadva ta zida idu na Vrbas, kojemu je lijeva obala od vapuenih stijena nedo stupna. T a k o se je utvrdio i onaj kraj gradski, to se prostire na j e z i c u med Vrbasom i P l i v o m . Zidina ta ima na ulazima dvije kule, spojene prilino irokom nepravilnom cestom, d a n a n j o m cestom Franje Josipa. No Jajce se nazivlje i gradom evangjeliste L u k e ! Po crkvenoj istoriji umro je do due L u k a u T e b i u Beotiji i njegovo je mrtvo tijelo na zapovijest cara carigradskoga Konstantina preneseno u Carigrad, no u Jajcu se pria, da je sv. L u k a ivio i slikao u Jajcu, da je tu umro i da mu je mrtvo tijelo prodano Mleanima. Sto k o r a a j a nie hapsahane stoji pravi ta lijanski c a m p a n i l e " , koji mora da je pripadao kojoj crkvi. C r k v u tu, p o s v e e n u sv. L u k i , p r e v r a t i e Osmanlije, kada su zauzeli Jajce, u damiju, no i z a p o a r a j u n a p u s t i e . Danas se vide samo j o goli zi dovi, a i na tornju ima pukotina. Toranj je podignut na etiri visoka masivna zida, na kojima se u svakom nalazi uzan dugoljast prozor, a na tim su zidovima dignuta tri kata. Prozori su u katovima na svim stranama razdijeljeni po dvama stupovima, koji su spojeni lukovima u tri dijela, u donjim su katovima lijepo u u v a n i , a u gornjima za zidani. U nutarnji je crkveni zid uzidan s t a r o k r a n s k i grobni spo menik, koji po plastinoj izradi pripada rimskoj umjetnosti, kada je propadala, a po simbolinim motivima najranijoj dobi k r a n s t v a . P l o a je u k r a e n a okvirom, kojemu je glavni motiv grogje, to se na staro k r a n s k i m skulpturama veoma esto nalazi. U taj je okvir gore uklesan okrugao hljeb, dolje vr za vino, a u sredini su dvije proste ruice. 0 crkvi sv. L u k e pripovijeda pria, da se je c r k v a nazvala po m o i m a evangjeliste L u k e , to ih je kralju Stjepanu T o m a e v i u e n a njegova Mara, i srpskoga despota, donijela u miraz, te su ovdje po hranjene. T o je v e prilinije, nego kada se veli, da je L u k a ivio u Jajcu. K a d a su Osmanlije zauzeli Carigrad, pripovijeda se, da su moi prenesene u grad Rogos u zemlji plemia S. Mauritiusa, ali se ne zna, kako su prenesene. K a d a je i taj grad pao Osmanlijama u ruke, zadobiju oni i moi s v e t a k e i oni su ih sa s t r a h o p o i t a n j e m uvali. Despot G j u ragj Brankovi douje, da su te dragocjene moi u osmanlijskim ru kama, te i m ponudi za njih 30.001) dukata. Osmanlije prime ponudu i despot prenese moi u Smederevo. K a d a je kralj Stjepan T o m a

naumio, da Osmanlijama predade Smederevo, dospiju moi u Telzach (?), a kada se ni taj grad nije mogao da odri, budu prenesene u Jajce. T o su data, to ih vojvoda spljetski Andrija Veniero po nalogu mle t a k e republike dne 15. septembra 1463. javlja dudu, te veli, da je to doznao od kraljice bosanske, od Nikole ivatovia, Ivana B a b i c a i Ivana Kuia. K a d a je godine 1463. osmanlijska vojska udarila na Jajce i kralj se dao u bijeg, gledao je svako, da spasi, to m o e , te franjevci uzmu s v e e v o tijelo, da ga prenesu u Dubrovnik. No kada ga na konju Kleievu h t j e d o e da prenesu preko granice, sprijei ih vojvoda Ivani V l a t k o v i , p r i s t a a kraljice Mare. D u b r o v a n i su u mo ima sv. L u k e gledali paludij, koji e ih ouvati od T u r a k a , pa makar da moi nijesu pomogle u Jajcu, ipak im je bilo veoma stalo do toga, da ih dobiju. Dne 13. julija 14(53. pie d u b r o v a k o vijee Ivaniu i moli ga, da propusti moi, te se ujedno alje poslanik N i k o l a Marin Gunduli, da s Ivani em lino ugovara. No Ivani je postupak franje vaki u toj stvari smatrao samovoljnim, jer moi nijesu bile crkvena svojina, nego krunska, te je njima mogao raspolagati jedino kralj i poslije njegove smrti kraljica Mara. Za to ih on zaplijeni i po nalogu kraljiinu otpremi u Mletke. Tamo ponude republici, da ih kupi. No m l e t a k o vijee nije smatralo moi tako vrijednima i ne htjede da pristane. Tako budu prenesene u samostan Santa Justina u Padovi. V e l i se, da su tamonji franjevci, zapitani, da li su te moi prave, sumnjali o tom, makar da je kardinal nicejski Visarijon za njih se zauzimao i dokazima podupirao vjeru, kojom su Bosanci u moi vje rovali. N a to naredi dud Christoforo Moro vojvodi spljetskomu Venieru, neka se obavijesti, jesu li moi prave. Kraljica Mara navodi d r a s t i a n argumenat za p r a v o u , no slab d o k a z ; pie ona Ivaniu Vlatk o v i u : Che '1 signor despotu Zeorzi ed signor despoth Lazaro non ze stadi tal inteletto, che havesse dato tanti ducati non sapiando di c e r t o : utrum fosse s. L u c a o no." (Gospodar despot Gjuragj i gospodar despot L a z a r bili su suvie pametni, da bi dali toliko dukata, kada ne bi pouzdano znali, je l i to sv. L u k a i l i nije.) R a v n o d u n o s t , kojom se je republika u ovoj stvari vladala, razljuti tako kraljicu, da je naloila Ivaniu, neka prekine pregovore i moi joj vrati. K a k o se je ozlojedila na Mleane, vidi se veoma jasno po rijeima, kojima svr a v a p i s m o : Makar da Talijane ne poznajem tako dobro kao v i , ipak mogu rei, da je signoria do d u e velika i mudra, no veoma k r t a , ma da je bogata." Maru je uza to vodila ipak i druga namjera, jer je u kralju ugarsko-hrvatskom Matiji n a l a m o i m a kupca, koji joj je za njih o b e a v a o ,,in perpetuum" tri i l i etiri grada. K a d a Mleani d o z n a d o e za toga suparnika, ne htjedoe popustiti i kao da su bili

-1)37

voljniji, da moi kupe. No jesu l i ih napokon kupili i po koju cijenu, ne zna se. Samo se j o i danas u stonoj crkvi sv. Marka u Mlecima pokazuju, te se tamo tuju i te moi i jedna slika Bogorodiina, to j u je L u k a sam naslikao. Svakako je to cjenkanje za s v e t a k e moi alosna slika za dobu osmanlijskih ratova. Nedaleko tornja sv. L u k e i odma na podnoju stijene, na kojoj je j a j a k a tvrgjava, ima na polu sakriven pod d b u n j e m ulaz, kojim se niz nekoliko stepenica dolazi u jednu od najoriginalnijih gragjevina u Bosni, u hram u stijeni. Pukovnik Gustav Bancalari prvi je godine 1887. u bekoj smotri D e u t s c h e Rundschau fur Geographie und Statistik" podrobnije opisao katakombe j a j a k e " i priopio njihov plan po pla-

Toranj sv. Luke u Jajcu. novima tadanjega majora u enijskom stopu Reisa. Otada i h je po s l u b e n o m nalogu istraivao dr. . T r u h e l k a i njegova e m o se opisa u glavnom drati. D a se katakombe, koje se je dugo vremena smatralo podzemnim grobnicama bosanskih kraljeva, smije pohoditi, dobiva se dozvola kod kotarske oblasti. u v a r te onamo prati. Sigje niz nekoliko stepenica i onda ulazi na mala eljezna vrata u tijesno predvorje toga podzem noga hrama (jer to je hram), a odatle idu ira vrata u nutarnje pro storije. Zidovi su crni i doimlju te se u istinu t u n o kao stan m r t v a k i . Sav je hram golemom mukom istesan iz ive stijene. Svijet ga ne zove k a t a k o m b e " , s kojima je istovjetan jedino po podzemnom poloaju

i po materijalu, nego turskom rijeju h a l v a t " , t. j . soba. Poznate ka takombe rimske, napuljske itd. m r e e su tijesnih, z a m r e n i h , razgranjenih, na duljinu od vie kilometara r a i r e n i h hodnika, koji se samo mjestimice proirie u pomanje odaje, dok nam katakomba u Jajcu prikazuje cijelu jedinstvenu a r h i t e k t o n i n u zgradu, k r a n s k i hram sa svim sastavinama. U tom nalii na stare indijske hramove, koji su ta kogjer istesani iz ive stijene. Zanimljivo je kod te zgrade, u koju se j a m a n o silno muke i rada potroilo, da joj u starim povjesnim spo menicima nema nigdje traga ni spomena, a tradicija o postanju te gorostasne zgrade vremenom se sasvim izgubila. Razgledamo l i potanko ovu gradnju, opet ne e m o nai pouzdanih podataka, da je p r i p i e m o ovoj i l i onoj umjetnikoj epohi, pa da joj vrijeme postanja bar pri blino odredimo. Najvea je neprilika u tom poslu ta, to nigdje nema traga gragjevnim ornamentima i drugim potankostima, kao to su stu povi, glavice itd. Z a to moramo da svu pozornost obratimo osnovi gradnje, no i tu i m a takogjer mnoga nesuglasja. Sto je taj hram istesan u stijeni, time sjea na prva stoljea k r a n s t v a , gdje se je k r a n s t v o i pod zemlju krilo, da se ukloni progonstvima. Cijela osnova zgrade, njena razdioba, a osobito i njenica, da se pod njom nalazi j o druga manja kripta ponu kala bi nas opet, da je p r i p i e m o romanskomu stilu, dakle p o e t k u srednjega vijeka, ali e m o opet u svodovlju n a i o b l i k a gotskih, koji j a m a n o tek pod kraj srednjega vijeka u g j o e u obiaj. U ostalom ti gotski oblici u iljak svedeni svodovi u ovom nam sluaju ne bi ni bili pouzdanim pomagalom s razloga toga, to oblik iljatoga luka nije noviji, v e vrlo star, d a p a e stariji od obloga, jer ga nala zimo v e na starim babilonskim gragjevinama, a i u promijenjenom obliku u Mikeni. Samo konstrukcija toga iljatoga luka, kako je na lazimo na gotskim gragjevnim spomenicima, izum je i znaajno obi ljeje toga stila, a u n a e m sluaju ne m o e m o oblik i konstrukciju ni razdvojiti. 0 potonjoj ne m o e biti ni govora, jer svodovlje nije z i dano, u njem nije naslagan pravilnim redom kamen na kamenu, v e je sve istesano iz jedne goleme stijene. Ipak pravilnost tih lukova i svjesna i m primjena nuka na mnijenje, da se taj oblik osniva na oduljoj gragjevnoj tradiciji. T a neizvjesnost i n e s t a i c a svakoga pisme noga spomenika bijae razlogom, da se do sada niko nije usudio da izvjesno sudi o postanju te zgrade. T a d a se pred nekoliko godina naigje na skulpture, koje su bile k r e o m prekrivene i vremenom tako pocrnile, da nije bilo skoro raz like sa stijenom. T i k do vrata vide se obrisi ljudske spodobe, kojoj su noge utonute u zemlju. U desnici je ovjeku koplje, a u ljevici

b a l a k golema m a a . Nasuprot toj figuri, s lijeve strane vrata, i m a h e r a l d i k a slika. Golema kaciga po obliku i z konca X I V . i prve po lovine X V . vijeka, na tjemenu joj tit, s kojega se s p u t a niz zatiok kacige odjea. P o v r h tita ruka i u njoj golem m a . K r o z cijelu tu pukotinu prodrla je stanac p o i r o k a pukotina, zazidana kamenom i kredom. Taj grob bijae klesar tek z a p o e o . Oznaio je tek konture, pa je morao, prije nego l i ga plastino izradi, posao prekinuti. Jedini v e l i k a , koji je u bosanskoj istoriji imao veliku rije i koji je na grbu nosio ruku s m a e m , bio je veliki vojvoda bosanski i herceg spljetski Hrvoja. S desne strane vrata nalazi se dopuna. T u je isto tako z a p o e o kipar da klee drugu kompoziciju, j a m a n o enu, kako dri u ljevici liljan, drugi Hrvojin simbol. Taj je grb razbistrio pitanje o postanju katakombe, j e r po njem doznajemo, da i m je ute meljitelj bio Hrvoja. Iz istorije znamo, da je u p a Dolnji kraj, a u njoj je i Jajce bilo, pripadala Hrvoji, koji se v e u godini 1404. na zivlje vojvoda dolnjih kraj", a kada se je s bosanskim krajem Ostojom zavadio te pristao uz ugarsko-hrvatskoga kralja Sigismunda, po tvrdio mu je i ovaj god. 1411. posjed te upe. T e iste godine bijae Hrvoja u Jajcu, valjda da se zdrui s ugarsko-hrvatskom vojskom, to je pola dolinom Bosne protiv Ostoje. Dne 27. aprila 1411. izdao je Hrvoja u Jajcu onu listinu, kojom n a l a e svojim S p l j e a n i m a , da 8e odmetnu od Ostoje, a 2. marta 1412. izdao je u Jajcu drugu l i stinu, kojom dariva kraljici K a t a r i n i kuu, t o j u je dobio od dubro v a k o g a vijea. Ne mislimo, da je Hrvoja. koji je u Spljetu ostavio toliko umjet nih zgrada, htio u katakombama stvoriti n e t o originalna. T a staro k r a n s k a ideja ne bi bila na mjestu u ono vrijeme, kada se je kul tura renesanse poela v e pomaljati i u dalmatinskom primorju. S v a je prilika, da je tu nekada bila. naravna peina, koju p r e t v o r i e u cr kvicu, a kada je Hrvoja doao u Jajce, naumio je m o d a da je pro iri i umjetnije izradi, pa tako je dobila ta zgrada d a n a n j e svoje oblije. Koja je svrha tomu hramu bila, o tom ne m o e biti sumnje: one bilo gotove, bilo z a p o e t e rake u stijeni, a prije svega kripta pod samom crkvom jasno nam svjedoe, da je to imala biti grobnica; moda j u je Hrvoja nainio z a sebe i za svoju porodicu. Tradicija pria, da je to grobnica bosanskih kraljeva, no mi znamo, da nijedan od njih, osjem posljednjega, nije u Jajcu umro. Ostoja je bio krvni d u m a n i n Hrvojin, kralj je T o m a poginuo od ubojnike ruko na Bilajskom polju, a Stjepanu T o m a e v i u nije sudbina ni k r a n s k i grob dosudila; istom godine 1888. n a a o je grob u samom J a j c u ! U ostalom c r k v a nije d o v r e n a , a o sudbini joj se dalje malo

zna.

J a j a n i v e l e , da

su tu b i l e t a m n i c e ; pred ratnom

za

Omer

paine

se

vojne 1878. kata

s a k r i e ondje austro-ugaraka p a n j a n a taj od u Bosni.

e n e i djeca

olujom, a kada je god.

vojska ula u grad,

pretvori neki muliamedovac

k o m b e u p o d r u m , gdje j e p i v o t o i o . T e k u n o v i j e se j e d o b a s v r n u l a vrijedni spomenik, koji je sada proien i uregjen jedan gragjevnih spomenika, to e ih stranac ugledati najzanimljivijih

C r k v a j e r a z d i j e l j e n a p o s v e p r a v i l n o k a o sve starije c r k v e r o m a n s k o g a s l o g a . G l a v n e su j o j s a s t a v i n e : n a r t e x (predvorje), b a p t i s t c r i j s a k r s t i o n i c a m a , s a m a c r k v a , k o j o m se u p o p r i j e i o s a n k t u a r i j i l i p r e z b i t e r i j , i oltar. N a r t e x j e u s k a p r o s t o r i j a , 2"18 m . i r i n e , 5 ' 5 0 m . d u l j i n e , sve d e n a gore n a b a d n j a s t i e m e r , bez i k a k v a a r h i t e k t o n s k o g a u r e s a . S a m o s lijeve i d e s n e s t r a n e c r k v e n i h v r a t a u k l e s a n i su o p i s a n i g r b o v i . T a p r o s t o r i j a nije s v a i z i v e stijene i s t e s a n a , v e j e s a d v i j e s t r a n e , gdje je trebalo, o z i d a n a k a m e n o m . N a tijesna i niska, na e m e r svedena v r a t a , k o j a se n a l a z e n a s r e d d e b e l a z i d a , u l a z i se u c r k v u . P r v i j o j dio p r o i r i o se s l i j e v a i d e s n a te se s obje s t r a n e z a v r u j e u d v i j e panjege, gore svedene. U d e s n o m je u g l u i s t e s a n a o d k a m e n a k l u p a , a u njoj s u u r e z a n e tri o k r u g l e j a m e , gdje b i j a h u n e k o s m j e t e n e po sude s a s v e t o m v o d o m . T a j je baptisterij i r o k 7 5 0 111., o d n o s n o 9 . 5 0 m . , a d u g 2.05 n i . ( d a v n i d i o c r k v e , koji slijedi z a b a p t i s t e r i j e m , ui j e i r a z m j e r n o k r a t a k (2"90 X 4*60 m.). S lijeve i desne m u strano i s k l e s a n j e u stijeni o b l i n i s k i e m e r , o k o P 2 0 m . d u b o k , u d n u te i z d u b i m ; u r e z a n je u z i d d v o s t r u k i krst, s obje m u strane mjesec i s u n c e . Taj e m e r p o k r i v a j e d n o 2 n i . d u b o k u r a k u . L i j e v a je r a k a i s k o p a n a s a s v i m , a d e s n a je tek z a p o e t a i j e d v a 10 c m . pod patos i s k o p a n a . T e dvije rake z a p r e m a j u c i j e l u d u i n u p o b o n i h z i d o v a s a m e c r k v e , koja se p r a m a p r e z b i t e r i j u z n a t n o r a i r u j e . O b a se p o b o n a z i d a z a v r u j u tu u n i z p i l o v a , koji se p r e m a p r e z b i t e r i j u r a z m i u . P r e z b i terij j e uzak, ali d u g (2'94 X 10'66 m.), te se p o p r i j e i o p r e k o c r k v e kao k r i l o u k r s t a . S l i j e v e strane s a n k t u a r i j a i m a d u u p o b o n o m z i d u u s j e e n a mala n i s k a vrata. K r o z tijesni hodnik u l a z i se tu u m a l u o a j i c u , I n i . .iroku, 2 m. d u g u , a p o t o je i tu d n o do n e k e d e b l j i n e i s k o p a n o , v a l j d a je i tu i m a l a b i l i r a k a . S i m e t r i k i i m a l a se j e j a m a n o i s desne s t r a n e i s k o p a t i s l i n a r a k a , a l i t u s u tek o z n a e n a i s l a b o i s k o p a n a vrata. D n o c r k v e z a p r e m a n i s k i i r o k i oltar. N a p r o s t r a n u i p o d u b o k u a p s i d u , p o d k o j o m se i m a o smjestiti r t v e n i k , s a v i o se iljati g o l s k i luk, a s lijeve i d e s n e s t r a n e o l t a r a d v a s u s l i n a l u k a , s a m o m a n j a . T e malj usne i z b i c e j a m a n o n i j e s u b i l i r t v e n i c i , v e s u ondje i m a l i k o d o b r e d a sjedjeti vii s v e e n i c i . Desna je d o v r e n a , te i m a o s j e m l u k a u p r o e l j u s lijeve i d e s n e s t r a n e po j e d a n p r o z o r , docira je l i j e v a pan j e g a tek n a p r o s t o p r o r e z a n a i n e d o v r e n a . N a l i j e v o m d n u p r e z b i t e r i j u opet j e u stijenu u s j e e n a p a n j e g a , k a o i u b a p t i s t e r i j u , o d koje se time razlikuje, da joj prednju polu prikriva niski iroki e m e r , a d n o m a n j i iljati s v o d . S desne je strane z a p o e t a i s t a t a k v a panjega, ali tek j e j e d n o 2 0 c m . d u b o k o i z v a g j e n a stijena, p a j e p o s a o ostao n e d o v r e n . S obje s t r a n e o l t a r a i s k o p a n je tijesan h o d n i k , k o j i se m a l o s a v i o o k o njega, a o n d a ostao n e d o v r e n . B e z sumnje i m a o j e laj h o d n i k

opasati oltar, te je tako ovaj imao stajati osamljen, opasan korom, kako je to obiajno u svih crkava romanskoga stila. U dnu toga kora imala bi doi polukruna konha, kojom zavruje crkva. Kako se razabire iz toga kratkog opisa, crkva nije dovrena, a ni osnova joj nije do kraja provedena. Nekoliko koraaja od ulaza, skoro nasred crkve, nalazi se u podu e t v e r o k u t n a jama, a niz nju e proi preko nekoliko strmih stepenica u kriptu. To je tijesna niskaizba, 3"92 m. duga. 4 2 2 m. iroka, 1'90 do 2'20 m, visoka, nepravilno istesana, a cijelu joj sredinu zaprema golemi iz stanca istesani rtvenik, koji je dosegao do e mera, te ondje s njime srastao. U onoj ploi, 'koja se nad rtvenikom osovila, prorezan je opet onaj dvostruki krst s mjesecom i suncem simboli mrtvakoga kulta koje ve vidjesmo i iznad raka u gornjoj crkvi. Kripta bijae glavna est te crkve, a u njoj su se sluili u srednjem vijeku mrtvaki obredi. Ve je gore u onom mraku i zaduljivom dimu zubalja m u n o opstati, ali tu dolje atmosfera tako je mutna, da ovjeku otima dah i sapu. S u m j e t n i k o g a se gledita ne m o e ocjenjivati tu gradnju, jer nema nikakovoga u m j e t n i k o g a nakita. T a m a , koja te obuhvata u tim prostorijama, dim, to se kadi iz zubalja i svijea, koje ti putom svijete, otimlju ti d a h ; nesigurno ustvo, da ti se glava dotjee skoro onoga svoda, istesana iz ivca kamena, nad kojim stoji silni teret c i jeloga brda, udno e te se dojmiti, kada u g j e u taj h r a m ; a b a takvih tjekobnih osjeaja htjelo se je, da se budi u crkvi posveenoj smrti i vjenom pokoju. Svaki ako nije okorio u materijalizmu, sa to vanjem e gledati taj spomenik, a ako i nijesu istinite sve r o m a n t i n e prie o uznicima, koji su ondje stradali, o proganjanom k r a n s t v u , koje se ondje krilo, o kraljevima, koji su tu nali vjeni pokoj, to su svakom posjetniku u prvi tren na umu, ipak je to zanimljiv spomenik bosanske prolosti.

Jajce i o k o l i u s a d a n j e

doba.

I tako izlazimo iz tmine na svjetlo, iz starinske k r a n s k e crkve u k r a n s k u crkvu d a n a n j e g a doba. Nedjelja je, te makar da je k i ovito i ulice se po gradu prevratile u veliku baru, dolo je dosta seoskoga svijeta, da u gradu kupuje i da bude na slubi boijoj. Sam grad Jajce ima po popisu s t a n o v n i t v a od godine 1895. 3929 katolika, 1644 mubamedovca, 245 pravoslavnih i 57 jevreja. I mnogo su sela u okolici k a t o l i k a , te su ovdje franjevci katolitvo m o n o odrali. Za svijetom dogjemo arijom u novu f r a n j e v a k u crkvu, to sa sa mostanom sainjava velik kompleks. Silesijom uskih uliica, vazda po izgaenim stepenicama, silazimo dolje, dok ne dospijemo na koncu na ravnicu, gdje su crkva i samostan. C r k v a je veoma prostrana i visoka. Ima samo nekoliko redova klupa, prilino je bez nakita, a slikari je joj jako te sjeaju Turske, no j o vie vjernici u crkvi. Mogao bi po misliti, da si u damiji. Osjem nas je tu bila samo j o jedna gospogja evropski odjevena, i n a e sav svijet u domaoj nonji, a od toga naj manje tri e t v r t i n e seljaka, ("ue. klee ili sjede podvijenih nogu na golom podu crkvenom, neki metnuli poda se ilim, drugi odjeu, a t r e i t o r b u ; crveni saruk, to ga katoliki seljaci najvie nose, svi su poskidali i tu vigja osobitu sliku. Skoro sve su glave obrijane kao i kod muslomana, samo u sredini je ostavljen d u g a a k perin, koji r a u p a n pada niz legja i l i je i lijepo eljan u pletenicu. S m i j e a n a T u r s k a i K i t a j ! J o je v e a slinost s muhamedovstvom, kada sve enik kod podizanja uzdigne kale i svi se vjernici elom dotaknu sa moga poda, a kod blagosova p r u e ruke u vis i rairenih prstiju segnu njima za ui, sasvim kao i muslomani u damiji. Oito je, da je taj obiaj preostao j o i z dobe osmanlijskoga gospodstva.

P r e d oltarom je stajao franjevac srednjih godina, s n a n a simpa tina pojava, te je govorio plamenitu propovijed o odanosti svetoj vjeri i o prednostima katolitva. Moglo bi se dosta prigovarati argumen taciji njegovoj i prejakomu n a g l a a v a n j u jedine spasonosne vjere u zemlji, gdje su razne vjere izmijeane, pa za osmanlijskoga se doba takva propovijed sigurno ne bi ni izrekla, nu govor mu je bio zanim ljiv i po nainu, kojim je govorio, i po gromkom glasu fratrovu i po planinom ushitu, to mu je iz rijei izvirao.

Mekteb u Jajcu. K a d a se je svrila sluba, p o t r a i m franjevca, da zamolim do zvolu te smijem razgledati lijes kralja Stjepana T o m a e v i a . Fratar me primi na vratima sakristije i krepko mi stisne desnicu kao staru znancu. Obradovalo ga je, kada sam mu izjavio priznanje radi lijepe propovijedi. Posljednji kralj bosanski n a a o je pokojite, otkada je iziao iz kamenitoga groba na H u m u , uz desni zid crkveni, u sredini

glavne lagje. N a visoku katafalku poiva umoreni kralj Stjepan u sta klenu lijesu. Kostur je opet sastavljen i glava opet s m j e t e n a na pra vom mjestu. Natpis u hrvatskom jeziku oznauje mu ime, godinu smrti i dan, kada je nagjen, u juniju 1888. Crno-utim pokrovom obino je pokriven lijes i kostur. No kada izigjosmo iz crkve, vidjesmo opet n e t o crkvenoga sre dnjega vijeka. N a crkvenim je vratima k l e a l a lijepa zdrava seoska djevojka, sva crvena od stida, i gorko plakala. V e mi je prije bila pala u oi. no sada istom saznam, da je ta djevojka zgrijeila i mora da se kaje javno na crkvenim vratima, pred o i m a sviju, to ulaze i izlaze. T o je s r a m o e n j e izbrisalo dobar dojam, to sam ga i n a e imao o franjevcima u Jajcu, te nita ne bih j a e elio, nego da oblast zabrani takve kazne.

Kozluk, predgragje jajaeko. Malo prije sam spomenuo, kako katolici nose kosu. No ima kod njih j o jedna zanimljiva pojava, to je m o e promatrati, ako se po slije mise u m i j e a med e n e i djevojke. Sve su one tetovirane, ve inom na razdrljenim prsima, na podlakticama, na rukama, pa a k i na elu. Osobito pada to u oi u Jajcu, jer tu ne vigja u crkvi skoro nijedne enskinje bez toga u d n o g a modroga nakita. K a k o dr, Leopold G l i i c k saopuje u sarajevskom muzejskom Gla sniku", tetoviranje u katolika tim vie pada u oi, to se svijet drugih vjera u Bosni i Hercegovini mnogo rjegje tetovira, skoro i nikako. Niti kod muhamedovkinja u elebiu u foanskom kotaru, niti uz Ne-

retvu i oku Kulen-Vakufa, gdje so inuslomnnke ne kriju, niti kod drugih mu8lomunki, koje je kao lijenik vidio u lice i golih ruku, nije dr. Gliick naiao na tetoviranje. I kod pravoslavnih se ene mnogo rjegje tetoviraju, nego kod katolika, i to samo u krajevima, gdje su izmije ani s katolicima. Njihova tetoviranja nijesu ni onako razgranjena ni onako bogato iskiena kao kod katolikinja. Mukarci se mnogo rjegje tetoviraju, a i od njih najvie katolici. K o d m u k a r a c a je naznatniji znak krst, no bez nakita. K o d pravoslavnih je Gliick n a a o tetoviranja samo kod mlagjih m u k a r a c a , koji su sluili kod bosanske a n d a r m e rije i l i u vojsci. No kod njih se ne nalazi v i e toliko krst, koliko srce i kruna, sidro, p o e t n a slova imena i prezimena, godine itd. ak se je i dvoglavi orao n a a o kod nekoga b i v e g a trenskoga vojnika. I kod nekadanjih osmanlijskih vojnika nalazi se gdjekada na ruci nad laktom tetovirana sablja i l i polumjesec sa zvijezdom. Tetoviranje nije bilo kod starih Slavena u obiaju. D a je to n e t o izmijenjen ostanak iz p r e t k r a n s k i h vremena, tomu se ne nalazi dokaza ni u slavenskoj drevnoj povjesti, niti je danas kod drugih Sla vena, ak i kod seljakoga svijeta, tetoviranje osobito rasprostranjeno. P r a m a tomu teko da je taj obiaj u Bosni stariji od osmanlijske in vazije. V i d i se ve po tom, s t o j e tetoviranje obiajno samo kod jedne vjere, makar da je narod usprkos raznih vjera ivotom i obiajima jedan te isti. D a je tetoviranje stari obiaj, bilo bi za njega i zasebno ime. A ono se zove jedino kri nabocati". Po imenu se ve vidi, da je obiaj docnije nastao. Dr. Gliick ohjanjuje to o v a k o : U posljednji! doba kraljestva bila je do d u e bogumilstvo prividno istisnula kato lika vjera, no nije jo prela bila narodu u krv. Bogumilstvo je u Bosni suvie dugo gospodovalo i predugo je bilo vjeroispovijeu i b o g a t a i m a i siromacima, da bi za kratko vrijeme moglo nestati na rodu iz pameti i iz srca. Mnogi su i samo spoljanjim n a i n o m i preko volje primili katoliku vjeru, a u srcu ostali vjerni staroj b o s a n s k o j " vjeri. K a d a su Osmanlije poplavili balkanski poluotok', u svim dra vama, to su ih redom zauzeli, nigdje nije narod u tolikom broju primio islam, kao to u Bosni. Z a to se samo sobom razumije, da su katoliki sveenici, im se je vrijeme iole stialo, iz petnih ila nastojali, da preprijee daljnje otpadanje od katolike vjere. P o t o je muslornanu krst kao oznaka k r a n s t v a protivan, stalo je bilo ka tolikim s v e e n i c i m a do toga, da katolici nose na tijelu na vidljivu mjestu krst i da im tako bude t e e prelaziti na islam. Ako je htio katolik da promijeni vjeru, morao je prije svega da zbrie s koe krst, a to prilino boli, jer se mora ponititi koa sve do dubljih slojeva korija. Kako nije svako stvoren, da podnosi t e k e boli, j a m a u o su mnogi ve

i p o r a toga odustajali od o d l u n a koraka. A k o bi se ipak koji usprkos svemu tomu odluio, da promijeni vjeru, to bi ga vidljive i r a i r e n e brazgotine, t o b i ostale, kada bi se zbrisalo tetoviranje, odavale na nezgodau nain, da je poturica. Obiaj, da se tetoviraju ponajvie u nedjelje i blagdane poslije mise i blizu crkve, donekle i potvrgjuje ovakvo nagagjanje o z a e t k u tetoviranja u Bosni.

Poznata je stvar, da je med mornarima, vojnicima, radnicima itd. ak i u najkulturnijim d r a v a m a tetoviranje veoma uobiajeno. Tinte* se zgotavljaju iz rastopiua od karmina, ciuobera, indiga, ugIjenova i l i p u a n a praha. Koa se na onom mjestu, gdje e se teto-

Jezero i turistiki paviljon.

virati, napne i risarija se tankom iglom na gusto izbocka, onda ?e izboekano mjesto tintom" nariba i p o v e e . U nekim se krajevima igla u m o i u tintu i tako se njom tetovira; tako je krai posao, U Bosni se tinte d r u g a i j e zgotavljaju, od m u r e e f a i l i od agji, a i od baruta, no to rijetko. Zapali se l u ; smola, to kaplje, skupi se u findan, te se a njom izmijea i agj, to se za izgaranja skupi na l i menoj ploici. Sada se koa napne i ona se crna smjesa iljastim drvcetom snese na kou onako, k a k v a se ve risarija eli, i onda se bocka iglom, koja je skoro do v r h a omotana koncem, sve dok ne udari krv. B o c k a se naravski sasvim nagusto. Tetovirano se mjesto sada p o v e e i iza tri se dana opere. K a k o se u Bosni samo crne tinte uzimaju z a tetoviranje, to je svuda ista boja, i to modra, n e t o zelenkasta. T e toviranjem se bave ponajvie stare e n e , Uzroci, poradi kojih je na stalo tetoviranje, nestali su do due, no u ovjeku je nagon, da opo n a a i da se pridraje obiaja, pa e se tako to n a k a a v a n j e tijela kod katolika u Bosni i Hercegovini j o dugo odrati. I n a e nema u Jajcu nita znamenita; tijesno je to mjesto, koje se do d u e po malo poevropljuje, no ipak j o prevladava istono oblije. T i m mu je slikovitija cjelokupna slika, te ako izuzmemo uredske i kolske zgrade, ne bi Jajcu ni eljeli, da mu se spoljanjost izmijeni. Zemaljski G r a n d hotel" na divnom je mjestu. K a d a iz j e d a e sobe izigjes na terasu u bai, duboko je dolje pod tobom Vrbas i voda mu je od bliskih vodopada vazda uzburkana. Suprotna je obala isprana u bizarnim oblicima. N i ne slutimo, kakve su u d n e tvorevine pod nama, jer terasa se nalazi nad piljom, to se od vodopada pro stire lijevom obalom skoro do v r b a k o g a mosta. Najznatnija je prirodna ljepota u Jajcu p a d P l i v e . Na staro drevnu t r a v n i k u kapiju, odma blizu hotela, i preko d u g a k o g a drve noga mosta dolazimo u donju v a r o , odakle je lijep pogled na vapnene tvorevine ua obalama. Brzo z a p a a vodu, gdje kao oblak od p r a i n e leti u vis i gromorno ti ori u u i m a grmljavina od vode, t o se tu sijeva. P l i v a je stijenama, to iz nje proviruju i nad nju se n a d v j e a vaju, razdijeljena u nekih deset rukava i rui se iz visine od trideset metara z a g l u n o m bukom u Vrbas, koji je ovdje duboko uvaljen, a iz uvale odskakuje opet bijela pjena od visoke stijene u visinu. Sva ta silna voda vrije i pjeni se i u divnim se bojama preljeva, kada na nju sine sunce i bezbrojne se kapljice, to kao rosa vise na travi, zasjaju kao tisue i t i s u e alemova i smaragda. N a cesti, to ide gore uz Vrbas, ima, kada p r e g j e rijeku drve nim mostom izmed mlinova, jedna terasa n e t o nad vodopadom. T o je Rudolfov i z g l e d " , podignut u a s t pokojnomu nasljedniku. D o b r i m

stepenicama uapinje se do paviljona nad vodopadima. Z a paviljonom ima napis u stijeni: S a g r a d i o god. 1887. pionirski odio 2. bataljuna nadvojvode Ernsta br, 4." Ovo je najljepe mjesto na padu Plive. Ovdje iz blizine osobito se golemom ini sva ta sila vode, to se rui i h u i kao grmljavina. Sve se redom vidi, kako se voda svaljuje, umi i kako se opet uzdie kao stup i kao oblak p r a i n e . Vidimo, kako divljom silom udara o golemu stijenu, to se je, vele, tek pred neko liko decenija otkinula s visine, te kako od stijene opet odskakuje. Dolje k padu ide dobar put, a za istonim dijelom u prostranu peinu. Z a g l u n o m se bukom rui pred nama voda, a s m a i n e , t o p e i n u po kriva kao prirodna tapeta, neprestance sipi sitna kiica. A k o uz tursko groblje progjemo cestom spram istoka, v i d j e e m o , da presijeca naslagu gusta vapnenjaka, u kojem imaju pogdjegdje male peine sa sigama u d n a oblika. N a povratku se svratimo u gradski park, to lei visoko nad rijekom i istom se u d e a v a , a onda se progjemo predgragjem Kozlukom, dok nas kia ne otjera kui. e t v r t k o m i nedjeljom ide diliansa u divno J e z e r o , deset k i lometara daleko od Jajca, i stie onamo za podrug sata. K r a j , kojim tu prolazimo, pravo se nazivlje najljepim u Bosni. Iz Jajca se izlazi na t r a v n i k u kapiju i onda cestom uz lijevu plivsku obalu. Rijeno je korito posuto stijenama i hridima, preko kojih se P l i v a u cijelom nizu padova pjeni i umi i uri se, da se strmoglavi u Vrbas. Sav je kraj u m o v i t i krasno t i zelenilo ugagja oku. T a k o dolazimo u Jezero, turski Gjolhisar, na plivskim jezerima. Selo lei med prastarim gole mim d r v e e m , da ga ni najsmionija m a t a ne bi u ljepem poloaju smislila. U uskoj dolini, med visokim umovitim brdima, razastrlo se je tako zvano donje jezero, tamnozeleno kao pravo alpsko jezero. N a visokoj se stijeni vidi r a z r u e n a stara tvrgjava Zaskopolje. N a kraju toga jezera rui se opet u krasnim kaskadama preko iroka reda sti jena gornje jezero, to takogjer nastaje iz P l i v e , a dugo je 3V2 kilo metra i iroko preko 600 metara. irok j e z i a c dijeli obadva jezera, u kojima se odrazuje m r a n a P o r i c a i najvii joj vrh Otomalj. N a ovom ponajljepem mjestu u plivskom kraju s t a d o e dne 7. augusta 1878. u s t a e protiv austro-ugarske vojske, a l i budu do nogu p o t u e n i . Selo Jezero, bosanski M l e c i " , kako je negda dobro nazvano, a r o b n o je mjesto za ljetovanje. Lei u najzapadnijem kutu jezera na desnoj plivskoj obali, a i m a svega, sto treba muhamedovcu: svjee vode, lijepa vidika, zelena d r v e a i idilina mira. Svega toga ovdje i m a , te onih 600 stanovnika jezerskih, to ovuda ive, a nekoji i u veoma lijepim turskim k u a m a , ivuju u divoti. Sada i m do d u e stranci po n e t o uzbunjuju tiinu. No mnogi su dani u nedjelji sasvim njihovi,

pa mogu da se voze na a m c i m a i pecaju ribe, da u trski na gornjem jezeru love divlje patke, kako ih je volja. No da se mogne ovdje noivati i dulje ostajati, sagradila je zemaljska vlada t u r i s t i k i paviljon. Klju je kod kafedije Latifa Kaspera. Ni k njemu nije s gorega skrenuti. Ima tamo slatka mira, pa prave moke i nargile. Dalji je i z l e t , i z Jajca, na cio dan, put k plivskim vrelima, kuda m o e odma, kada i u Jezero. Ima tu puta 35 kilometara, od toga 31. k m . kolima, a 4 km. na konju uz P l i v u . N a podnoju visokih golih stijena, to sve j e d n o l i n o strmo opadaju, izvire P l i v a j a k o m strujom iz golemih peina, a iz nekolikih ponornica. Plaho se r u e vode, pjene se u bjelini i l i se m r a n o zelene u svojim kamenitim koritima, tjeraju mnoge primitivne p o t o a r e i drmaju brvima, to vode preko njih. K a d a se sjedinjuju, smiruju se. T r i e t v r t i sata nie vrela desno su uz rijeku stijene; opet u m i u tjesnacu i za sat evo prvoga vodopada, a z a njim do Jezera j o dva druga. A svuda brda, u m e i grmlje, arobna slika!

Konana viujotu: peat samostana Labostina u Duvnu,

1
O d L a v e na T r a v n i k u Jajce.
U Jajce Be i z stranoga svijeta veoma udobno dolazi svakojim putom. V e smo opisali put na Metkovi, Mostar i Jablanicu u Jajce. Otada je izgragjena eljeznica iz Bugojna na Donji V a k u f u Jajce, te je sveza j o b r a i laka. Sa sjevera ide eljeznica iz Jajca na Sisak i Dobrlin u Banjuluku, a odande si p o t o m i l i diliansom za dan u Jajcu. K o opet bosanskom eljeznicom ugje u Bosnu, lako mu je od stanice L a v e cijelu prugu preko T r a v n i k a prei eljeznicom. Z a to u, prije nego to stanem opisivati putovanje iz Jajca u sjevernu Bosnu, svratiti se na travniki put, kojim sam nekada prolazio na konju, docnije na kolima, a na posljetku e s t i m i c e i eljeznicom. Brodsko-sarajevsku eljeznicu ostavljamo u L a v i . Iznad u a rjeice L a v e u Bosnu lei stanica u idilinoj u m s k o j samoi. e ljeznica, to odvaja u Travnik, ulazi odma u usku dolinu L a v e . Mo ralo joj se je na desnoj obali u brdu izbiti put, doim cesta ide lije vom stranom. D i v a n je kraj, svuda umovit, no mrtav. Tek u Busovai, gdje stiemo na cestu brodsko - sarajevsku, evo opet ivota. Ima tu n e t o eljezarstva, inae slabo obrta, no za to je razvijeno poljo djelstvo. Najblia je stanica Han Kumpanija i l i V i t e z . Ovdje se od brodskosarajevske ceste odjeljuje t r a v n i k a cesta i na tom je r a s k r u nastala i t a v a naseobina. T v r t k a Riidgers iz B e a radi ovdje drvo. Nagomilana su i t a v a brda hrastovih podnica za eljeznice i drvenih ploa iz bliskih u m a . V l a k se vozi ravnicom, to se prostire do sela V i t e z a . P r e a o je L a v u i ide uz cestu. Desno nam je golema Vjetrenica, a
Vinjeta na colu stranico: starobosanskl napis kod Kaotica: Ase lei Radojo, svoga gospodiOia."

Juraj

kod

M
> rt h

E U

pred nama visoka (1919 metara) Vlai-planiua, veim dijelom pokrivena snijegom. Stignemo u Han Bijelu, gdje ulazimo u ravnicu. S desne strane z a p a a m o samostan Gujugoru, devet kilometara od nas, jedno od glavnih sijela bosanskoga f r a n j e v a k o g a reda, godine 1857. iznovice izgragjeno. V a z d a lijepo obragjenom plodnom ravnicom Btiemo na pokon u Dolac, koji se v e smatra predgragjem t r a v n i k i m , a tri kilometra z a tim (cijela pruga ima 30 kilometara) u T r a v n i k , neka danje sijelo bosanskih vezira, to se odjedared pojavljuje u uskom tjesnacu L a v e i zadivljuje te svojim poloajem. T r a v n i k u s njegova 6804 stanovnika ne b i dabome danas rekao, da je nekad imao politiko znamenovanje. U glavnoj ulici stoje i z m i j e a n e nove evropske zgrade i klimave drvenjare iz turskih vremena, a posvuda se promaljaju b a e i svu sliku osvjeuju. A k o h o e da Be pravo n a g l e d a T r a v n i k a , treba da u z a g j e na koji od onih mnogih visova oko grada i u gradu ; onda vigja duge redove k u a na desnoj obali L a v e , u rasjelini Gratovine skoro sasvim sakriven kraj gradski s kubetima i munarama, a na lijevoj strani, na strmoj goloj stijeni Vlaia, staru tvrgjavu, kao kakav sredovjeni grad s masivnim zidi nama i kulama, no po pravom osmanlijskom obiaju z a p u t e n u . Oko nje je pravi muharaedovski kraj. N a visinama obadviju obala vide se svuda u zelenilu Ijetnjikovci, za njima spram sjevera i istoka brda i brda, spram juga poloitiji obronci i m r a n e u m e . 8 visa Tarabovca s j u n e strane gradske a r o b a n je pogled u zoru. T u se sjaji i odsijeva sa svih tih metalnih krovova na d a m i j a m a i munarama, odrazuje se jako svjetlo s novih zgrada, izgragjenih e s t i m i c e u m a u r i k o m slogu u bosanskim bojama, crveno i uto. U z a to svagda m r a n a pozadina, stijene Vlai-planine. Nije lako opisati istonjaki g r a d ; opis nije nikada ni nalik na zbilju, a bosanski su gradovi v e i m dijelom odabrali takve poloaje, da i h ni najbolji slikar ne bi ljepe smislio. Istina B o g u starim ma halama u uskim vijugastim ulicama, sa strahovitim taracom, s dubokim rupama med kamenjem, tu ti je e s t o prava grozota. A ipak, kada baci oko po k u a m a , z a p a a mnogi zanimljivi detalj, mnogo t a lijepo izrezuckana u drvu, takve fino izragjene m u e b a k e pred haremskim prozorima, da ti se m a t a ivo uzbugjuje. K a d a je Travnik utemeljen, ne zna Be. V e l e , da je ovdje bio grad L a s v a na lijevoj strani rijeke L a v e , u blizini d a n a n j e g a sela P u t a e v a . K a k o dr. M . Hoernes pie, u ovoj su se uskoj dolini, gdje danas lei grad, j o z a turskih vremena nalazili panjaci, gajevi i b a e , a to n a g o v j e t a v a i ime T r a v n i k " . Onda se, no ne zna se, kada, presele T u r c i iz L a v e na to mjesto, a svoje domove u ravnici

puste, da propadnu. T o miljenje ima svakako istorijsku osnovu, jer ima veoma zanimljiva hronika o bosanskim zgodama od nekoga fra njevca, koji se izrino nazivlje fra Nikola L a v a n i n . U listinama se Travnik prvi put spominje godine 1503. U drugoj polovini 15. vijeka, kada je j u n a Bosna bila ve sva u osmanlijskim rukama, osmanlijske su vojske, kada su se kretale na osvajanje tvrgjava u sjevernoj Bosni, to su j o bile u ugarsko-hrvatskoj vlasti, mnogo prolazile ovuda, gdje je danas Travnik, te u to doba mora da je L a v a razorena i l i da se je grad preselio. K a k o A s b t h veli. ima dokaza, da je na zemliitu d a n a n j e g a sela P u t a e v a , gdje se misli, da je stajala L a v a . bio u rimsko doba i u docnijem srednjem vijeku znatan grad. Rimske se starine nalaze po svem kraju. Jedna od tih starina, koja se sada nalazi u b e k o m Belvederu, osobito je zanimljiva z a to. to se na njoj vidi prelaz od starinskoga kiparstva, koje je v e propadalo, k onomu staromu slavenskomu klesarstvu, to nam 8e je u e u v a l o u bogumilskim grobnim spomenicima. U T r a v n i k u se Bamom u v a za nimljiv rimski kamen, nagjen kod p o d r n n i k o g a hana, deset kilome tara cestom spram Jajca. K a m e n je 0,8 m. visok. 0,57 irok, 0,19 debeo. N a rubu je iskien brljanovim i vinovim liem. Napis mu je objavio dr. Hoernes u Arch. Epigr. Mitth. I V . * , a g l a s i : -Ultima clauserunt Parcarum stamina filo Principii miserandi diem, quem, gloriafm) nisi, Avus adque pater puerum dedere (p)raeclara(e) Milita(e) patruoque suo iunxere fovendum, Cum primum pulchra lanugine sumeret annos, Spectantes magnum patriae columenquo futurom. Heu miseri. gloriari sibi lactamque senectam, Crudele(m) luetum domni Ravenna remisit, Hoc miseros titulo proprium signasse dolorem," Naskoro za tim, kako je utemeljen grad, pregje sijelo bosansKih vezira iz Sarajeva u T r a v n i k , valjda za to, da veziri budu blie sje vernoga kraja, gdje se je j o svejednako ratovalo. Slubeni im je naziv i ostao: vezir ugarskih zemalja". K a d a je Husein kapetan G r a d a e v i godine 1830. digao bosansko plemstvo na ustanak, bude i Travnik zauzet, a vezir se morade t e k o pokoriti. K a d a je za dru goga velikoga muhamedovskog ustanka god. 1840.1850. Omer p a a osvojio Sarajevo, slomi on t a m o n j u oligarhiju, te prenese sijelo valijino i l i vezirevo u Sarajevo; tako izgubi Travnik dosadanju svoju vanost. Sada ga je eljeznica pridruila svjetskomu prometu, te v e tu i i m a nekoliko novih p o d u z e a , makar i u skromnim granicama. Zemaljska je vlada digla tvornicu duhana, osnovala t r g o v a k u kolu i sagradila krasnu medresu i damiju za muhamedovske gjake.

Sa stare tvrgjave, gdje 8e jo moe stanovati, lijep je pogled na grad. Z a tvrgjavom se i z koritaste doline rui s priline visine jako vrelo, u m e . Dugo je vremena tjeralo tvornicu koa, no danas k o a r a ne radi, nema iz monarhije poduzetna duha i glavnice; sve treba i mora da ini vlada, makar da j e u Bosni upravo za privatna p o d u z e a iroko polje. U glavnoj je ulici lijepi nekadanji konak valijin, danas sijelo okrune oblasti, sa zgodnim vrtom, onda kotarski ured, t r g o v a k a kola, samostan milosrdnih sestara, hotel k caru

Nova medresa u Travniku. austrijskomu", velika damija, i med njima razasuti turbeti vezirski, v e i m dijelom lijepo iskieni mauzoleji s hodajama od stupova i k u betima, kao itave k u e . Osobito j e vrijedno spomenuti ovdjenji isu sovaki kolegij i novu k a t o l i k u crkvu. Prije je ovdje bilo samo u Dolcu nekih 2000 katolika, te seminar i katolika crkva, no danas se T r a v n i k mono razvija kao katoliko srediste. Franjevci, koji su nekada jedini u Bosni na katolikom vjerskom polju radili, jako su se odupirali, da dogju Isusovci; otkada je isusovaki red p r i p u t e n u

Bosnu, udario je glavno Bijelo u T r a v n i k u . Novi je i s u s o v a k i kolegij jedna od najveih i najljepih zgrada u gradu, dvokatna gragjevina u prostranom dvoritu, igralitu z a gjake. U z brdo se penje b a a , novo zasagjena, od koje e s vremenom da bude vonjak. Zgrada ima lice samostansko. Prizemne su prostorije radionice svakovrsnih zanatlija, koji rade ponajprije za potrebu mnogobrojnih u k u a n a , pro fesora i pitomaca. I velika kuhinja lei ovdje dolje. U prvom su i u drugom katu lijepe i svijetle u e v n e sobe i velike dvorane. Bogato je opremljen fizikalni kabinet; i prirodoslovne su zbirke vrijedne, oso bito opseni herbarij, makar da nije onakav, kao u sarajevskom ze-

Livno, na rijeoi. maljskom muzeju. Ima jo i izvrsna zooloka z b i r k a i zbirka mineralija. Gimnazijska s v j e d o d b a zrelosti ovlauje na prelaz na Bvako austrijsko, ugarsko i hrvatsko sveuilite, te se mora rei, da se gimnazija m o e podiiti lijepim uspjesima. Uenici su joj v e i m dije lom katolici, no i pogdjekoji istono-pravoslavni i mnogi jevreji. Prijatno je mjesto u Travniku na istonom kraju kavana D e r vent". T o je mjesto za turski eif, zasjenjeno gustim d r v e e m , okru eno potokom. Ovdje je boravio c a r e v i i kraljevi Rudolf i pio i z vrsnu kavu. 8 potivanjem u v a d o m a i n j o i danas findan z a spo men na pokojnoga nasljednika h a b s b u r k e monarhije.
B

Dva su puta do sada vodila iz Travnika u Jajce; potanski put preko Komara na Donji Vakuf (70 km. od Jajca) i cesta preko Ka raule gore krasnim umskim krajem, kraa za 20 km. Obadva su puta u zanimljivu kraju, ali strani e putnik danas rijetko njima udariti, kada moe udobno da putuje eljeznicom. Dne 14. oktobra 1894. otvo rena je pruga Travnik-Donji-Vakuf-Bugojno; od Donjega se Vakufa odvaja pruga u Jajce, koja e se jedared protegnuti do Banjeluke. Od Bugojna e se eljeznica protegnuti na upanjac do Arana na dalmatinskoj granici, gdje e se prikljuiti dravnoj eljeznici u Dal-

... i

Planinsko gospodarstvo na Krugu planini kod Livna.

maciji i tako spojiti Bosnu sa spljetskom lukom. Time e se priklo piti opemu prometu i visoravan livanjska; gospodarstvene uredbe tamonje, to ih je osnovala zemaljska vlada, zavrijedile su ve sada veliku panju: poljoprivredna stanica u Livnu i planinsko gospodar stvo na Krugu planini, to ih donosimo u slici. Vodogradnje na Li vanjskom polju spomenuli smo kod opisivanja vodogradnji na Gackom polju. Poljoprivredna stanica u Livnu osnovana je godine 1888. Kako

smo spomenuli, spojeno je sa stanicom, kao i sa stanicama u G a c k o m i Ilidi, planinsko gospodarstvo sa stokom i ovcama, a uvedeno j e i u p o u n e i u privredne svrhe moderno mljekarstvo. U L i v n u se oso bito mnogo proizvagja sira, u novije doba i roqueforta. Z a tu fabrikaciju i m a stanica potrebite podrumove u prirodnim k r a k i m p e i n a m a , veoma prikladnima u te svrhe. Bie zanimljivo, da se ovdje u ope osvrnemo na poljoprivredne stanice u Bosni i Hercegovini po najno vijim podacima. Stanice te zapremaju areal od prilike od 4000 hek t a r a ; od toga je po prilici 3000 hektara visoka planina. N a sta nicama se u v e e m opsegu goje ove pasmine goveda, ovaca i svinja: u L i v n u mollthalska goveda i ostfrike ovce, onda elektoral-ovce i persijske ovce, te berkshirske svinje; u G a c k o m wippthalska goveda, ostfrike ovce i berkshirske svinje; u Modricu goveda ugarske pustarske pasmine i berkshirske svinje; u Ilidi-Butmiru mollthalska goveda, hampshirske vitoroge ovce (Romaszkan-ovce) i persijske ovce. Ostfrike se ovce i u k r t a v a j u s d o m a o m pasminom. D a se govedar stvo u v e e m opsegu pobolja, postavljeni su na zgodnim mjestima inorodni i napor tirani zemaljski bikovi z a pri pau, te su se prama prip a n i m podrujima, u koja je zemlja razdijeljena, uporabili dijelom ugarski, dijelom mollthalski i l i wippthalski pripani bikovi, koji na besplatnu uporabu d o m a i h s t o a r a stoje pod d r a v n o m kontrolom i njegom. U z a to se provagja uvoz inorodnih krava za pripau po na rudbi i na r a u n domaih s t o a r a ; krave se n a r u u j u posredovanjem vladinim, a kupcima se kupovnina pozajmljuje uz otplatu u godinjim obrocima. 1 konjogojstvu je p o v e a n a velika panja. V e godine 1884. s m j e t e n o j e u Hercegovini pet plemenitih pastuha z a p r i p a u , dar cara i kralja Franje Josipa. O d toga je vremena znatno porasao broj pripanih pastuha, ponajvie kupovanjem arapske pasmine iz kr. ug. d r a v n e d r e p a n e u Babolni, tako da danas i m a na raspolaganje 92 komada pastuha (od tih je 4 importirano i z Sirije), koji se u pripanoj sezoni iz zemaljske pastuharne u Sarajevu i i z podrunica u Mostaru i T r a v n i k u razdijele u 01 p r i p a n u stanicu. Osim toga se nalazi u d r e p a n a m a j o 15 komada s otoka Cipra importiranih magaraca-pastuha, koji se ponajvie u Hercegovini rabe za rasplogjivanje mazgi. Dalje i m a u ergeli poljoprivredne stanice u Ilidi U kobila i 4 drebeta. Daljnja j e uredba na gospodarstvenom polju ustrajanje tako zvanih u z o r n i h s e l j a k i h g o s p o d a r s t v a . Pojedina se s e l j a k a gospodarstva po uputi i pod neprestanom paskom gospodarstvenoga s t r u n j a k a poljoprivredne stanice, u ijem se p o d r u j u gospodarstvo nalazi, prama sredstvima samoga Beljaka racijonalno upravljaju. Se ljaka pomae stanica i materijalno: daje mu izvrsnog usjevnoga sje-

menja, a i manje n o v a n e svote z a p r e u d e a v a n j e staja i drugih go spodarskih zgrada. T a k v i h uzornih seljakih gospodarstva i m a sada u livanjskom, g a t a k o m i g r a d a k o m kotaru. Skoro u isto doba, kada se je stala uvagjati kultura e e r n e repe u sjevernoj Bosni (blie smo podatke iznijeli, kada smo govorili o tvornici e e r a u Usori), uzelo se je uvagjati, odnosno unapregjivati sagjenje krumpira u j u n o j Her cegovini, naroito u b i l e k o m i trebinjskom kotaru. Dobavljene su velike m n o i n e krumpira i z Ugarske i Slavonije, te su z a sjeme raz dijeljene. Docnije se je sjeme vlastite produkcije, te sjeme, t o se je dobilo kulturom na poljoprivrednim stanicama u Gackom i L i v n u ,

Livno, na vrelu. dijelilo i s t a n o v n i t v u u livanjskom i bugojanskom kotaru i u podruju k u p r e k e ispostave. Dalje su se davale narodu znatne m n o i n e gornjougarskog i k o t s k o - e k o g a j e m e n o g a sjemenja. t a se ini z a dizanje vinogradarstva i v o a r s t v a , spomenuli smo na drugim mjestima. Vrijedno j e istaknuti nastojanje zemaljske vlade, da se digne svilogojstvo. Uregjeno je 17 dudara i razdijeljeno j e 250.000 dudovih mladica. Od T r a v n i k a vozi eljeznica (41 km. do Bugojna) krasnim gorskim krajem uz stanice Turbet i G o l e u vis na K o mar. To je pruga z a visoke gradnje; eljezni mostovi, vodovodi, prokopi sve se izmjenjuju. Preko Komara (1217 m.) penje se eljeznica z u p a n i m sustavom, kao

i na mostarsko-sarajevskoj pruzi preko Ivan-planine. Preko samoga se v r h a K o m a r ne prelazi, nego je probijen golemim tunelom. 278 metara iza stanice K o m a r a stie se na stanicu Oborce, gdje prestaju z u p c i . eljeznica se Bputa svejednako 1 5 % , vozi plodnom, dobro obragjenom dolinom, koja se mjestimice i suuje, i stie iza 6 km. vonje po dolini do prvih k u a u Donjem V a k u f u . Presijeca jedan dio gradski, onda prelazi glavnu ulicu i mostom, dugim 45 metara, rijeku Vrbas, te dolazi na stanicu Donji Vakuf. Odavde se vozi nasapom, visokim dva do tri metra, ravnicom Skopljem, to smo je v e opisali kod vonje kolima, i stie na postaju Kopi. Po ravnim v r b a k i m obalama vidi

Stanica Oborci s Komarom. desno koprivniku dolinu i tvrgjavu Prusac. Pred nama se izdiu t r i golema brda, do sredine ljeta pokrivena snijegom, lijevo V r a n i a (2000 m.), desno R a d u a (1800 m.) i dalje spram jugozapada S t o e r (1600 m.). e s t km. dalje ulazi vlak, svejednako visokim nasapom, u sta nicu Bugojno. Ogranak eljezniki iz Donjega V a k u f a u Jajce z a k r e e odma za stanicom u o t r o m l u k u u v r b a k u dolinu, koja se ovdje suuje. Ide svejednako lijevom stranom uz rijeku, ponajvie po strminama, a esto je kod naglih zavoja kamenom podzidan. Uz Vrbas se dri i pravcem i penjanjem. N a trideset od prilike kilometara uspinje se

p o p r e n o pet metara na 1000 metara. T r i k m . pred Jajcem staje se jako penjati. T o je za to, jer se je stanica u Jajcu mogla jedino smjestiti u plivskoj dolini, koja je v i a od Vrbasa. eljeznica prido daje j a j a k i m osebujnostima j o po koju novu sliku. T a k o i m a po prilici kilometar pred gradom rasjelina u stijeni i strme joj crvene vrike s t r e pravo u vis. Priinja se kao golema k r b o t i n a , kroz koju i z d a l j i n e vigja staru kraljevsku kulu kao u okviru. Odma pred P l i vom ima velika uvala u vapnenjaku, kao da je ispiljena u kamenu, a za njom se mahom stie na visoki plivski most, koji svojom eljez nom konstrukcijom nov ures pridodaje nesravnjivoj gradskoj slici.
:

Vrbakom

dolinom

Banjuluku.
D a v n a n j i je glavni put iz Jajca u B a njuluku iao dalekim zavojem svejednako str mim visinama, na V a r c a r - V a k u f i Han agjavicu, divljom visoravni Dobrnje planine, pa dolje u drugi po broju iteljstva bosanski grad. Bio je do d u e i u v r b a k o j dolini puteljak, no dr, Blau veli o tom puteljku j o na p o e t k u sedamdesetih godina, da je tako slabo utrven i teko prolazan, da j o nikoji putnik nije njime udario. Toj nestaici k r a e g a i dobra puta doskoila je zemaljska vlada bosanska brzo i temeljito i obiajnom svojom o d l u n o u ; uz V r b a s dade u stijenama izbiti novu cestu, Uz druge fenomenalne cesto gradnje u Bosni vjetaka radnja prvoga reda, kojom je otvoren put niku nov kraj, pun nesravnjivih divota. Kia nije u Jajcu j o bila prestala, kada smo se s jednim m u hamedovcem, koji je imao l a k a evropska karuca, uzeli pogagjati, da nas novom cestom odveze u Banjuluku. lskao je mnogo, no onda spusti na 18 for., pa da nas odveze. Dozvolu od oblasti, da smijemo novom cestom, imali smo u d e p u ; znali smo, da eljezni most kod Karanovca nije j o gotov, no da se kola mogu cestom prevesti preko Vrbasa. T a k o se u zoru rastanemo s G r a n d h o t e P - o m j a j a k i m i sjedosmo u kola, koja je n a musloman ponosito nazivao koijom. Z a koijaa nam dade jednoga svojega slugu, koji je bio odrapan i slabo se je inio pouzdanim, ali se je putom lijepo iskazao. Tek to smo zavrnuli na cestu na lijevoj v r b a k o j obali, v e se pomoli i sunce te obasja zlatnim sjajem starodrevno r o m a n t i n o

30

Jajce, 3 onim vrstima i bedemima. Neopisiv pogled. Rijeku pregjosmo privremenim drvenini mostom, koji je sada zamijenjen eljeznim mo stom, dugim 47 metara. Starinska franjevaka crkvica, Podmiljaa, stoji blizu ceste, prava slika z a p u t e n o s t i i primoranoga sakrivanja za nekadanjih osmanlijskih vremena. Nekoliko kilometara ide cesta desnom obalom, svejednako divnim gorskim krajem, dok se najposlije ne dospije u divlji tjesnac med stijenama. Stijena Greben presvogjuje uspjenjenu rijeku, svuda se ispinju strmi obronci, v e i m dijelom u moviti, i skoro zatvaraju tjesnac. Opet prelazimo Vrbas i ulazimo di rektno u tunel, dug 36 metara, koji se vijuga i s v r a v a se na cesti

N a cesti j a j a k o - b a n j a l u k o j .

(Pred

tunelom.)

na lijevoj obali. T u smo u uskoj kotlini divlje krasote. Naskoro evo opet tunel, 44 metra dug, probijen kroz Vlasinje stijene. K a k o se vidi, bilo je veoma m u n o provesti ovuda cestu. U z zelenu kao smaragd rijeku, to bui i u uskom se kamenom koritu pjeni, obronci su s obadviju strana strmi i gustom u m o m prekriveni, ponajvie crnogoricom, no takogjer hrastovima i orasima. Bijele stijene" obilazimo na sporu, visoku 30 m e t a r a ; odroni i opuzi su podzidani i utvrgjeni. Cesta je ponajvie izbijena iz kamena ivca, a u m s k i orijui, to su uz lagumanje popadali, lee j o na strmini uz rijeku. Nekoliko puta vidjesmo

na rijeci proste p o t o a r e , a oko njih nigdje ni ive d u e ni da z a p a z i k njima ikakav prohodan put. N a u m s k i m su i s t i n a m a l e a l e raz r u e n e r a d n i k e drvenjare, kuda se je sklanjao svijet, zaposlen za gradnje ceste. S desne strane utjee u Vrbas divlja gorska bujica Ugar. K a d a smo mu prelazili u e , pade nam pogled u uzan tjesnac med stije nama, gdje vele da i m a mnogo divokoza. S lijeve strane evo odma uvire jo jedna rjeica. Onamo se iri lijepa dolina sa zelenim liva dama, a uzak put ide k zapadu. T o je Crna rijeka, uz koju ima oba lom j a h a i put u Varcar-Vakuf. Naskoro za tim izigje cesta na vei

Na cesti u vrbakoj dolini. istac, na prilino prostranu ravnicu, no ta je ravnica samo s one strane Vrbasa. Uz nekoliko novih k u a i ukraj lijepa bunara dalje eto nas u B o a c . Lijevo nekoliko turskih k u a i han, desno opet turske k u e u ljivicima i med orasima, a pred nama na strmoj hridi golema starinska r u e v i n a s lijepo u u v a n o m okruglom kulom, te s predgradnjom sasvim na v r b a k o j obali i na protivnoj strani. Uz r u e vine stoji mala damija, u dolini i na polojima opet kue i mala crkvica, bijelo o k r e e n a . T a je crkvica sagragjena na ostancima staro k r a n s k e bazilike. U hanu stanemo, da nahranimo konje, no nije tu

bilo ni sijena, a kamo l i kave. No neki starac aga dade nam i jedno i drugo, pa nam donese jo i svjeih oraha. Sada je tamo gostionica za zajutrak. Sat o t p o i n e m o , a onda dalje kroz tjesnac kod grada B o c a ugjemo u prostranu dolinu, Agino selo, gdje se vidi bogato poljo djelstvo, a onda opet u divlji umski i gorski kraj, no pun umiljatih slika. Rijetka u m a krasnih bukava pokriva obronke sve gore do vrha. Iz u m a se sjaji lie bijele lipe, koja se pogdjegdje javlja u velikom broju. Ima tu i graba i ernograba (Ostrva carpinifolia), svega i z v j e a n a

Grad Krupa. plodovima. Tanka, naduvana, nalik na v r koica njihova, to ovija plod, priinja te o v j e e n e rese slinima hmeljovoj resi. Prije nego to izigjomo iz te tijesne doline, zapazimo visoko nad sobom na visokoj vrici Manjae goleme r u e v i n e staroga grada Krupe. Dobro u u v a n i bederaovi prislanjaju se na okomite stijene i idu cijelim obronkom sasvim do rijeke. K r u p a je nekada, kao i mnogi drugi stari gra dovi, potpuno zatvarala dolinu. Odatle dolazimo na iroku ravnicu, lijepe livade, gdje stada pasu. P r e d nama je slikovito selo, Krupa.

Ruevina Krupa sa sjevera.

nastanjeno veim dijelom i s t o n o - p r a v o s l a v n i m stanovnicima. U K r u p i je lijep a r d a k bega G j u m i i a i z Banjeluke. Sunce sija divnom j a s n o o m , zrak je da ne m o e biti svjeiji ni ii, tako da udarimo komad puta pjeice, p r a e n i cvrkutanjem ptica, koje su i n a e ovuda prilino rijetke. Sada ulazimo u guduru T i j e s n o ; takve divlje romantike rijetko ima u Bosni, a ovako osebujne i na malo mjesta u visokim A l p a m a . Nad ulaskom u tjesnac gospoduju s vrha i t a v a stjenovita labirinta r u e v i n e Zveaja g r a d a ; pravo h a j d u k o gnijezdo mora da je to nekada bilo. V e l e , da je ovdje stolovao u 15. vijeku vojvoda Hrvoja. S a svjetla dolazimo u mistian sumrak. Vrbas je sasvim stisnut, a na nekih 15 metara visine nad njim ide nova cesta. Izbijena je svuda iz okomitoga kamena ivca i tu su otvorene mnoge prostrane pilje. S obronaka e s t o presjenjuju put golemi orasi, a pogdjegdje se divlja loza s p u t a . Desno, s onu stranu V r b a s a , visoko je gorje. D o k l e ti oko dopire, s t r e u oblake stijene i na njima stoji vita crnogorica i pogdjekoja bukva. Med klisurama domuju goleme orluine i pet ih je krstarilo nad uskom dolinom. K o da ih ovdje i smeta i proganja, kada ne m o e ni sanjati, da se p o p n e do onih visina i njihovih gnijezda, pa sve da i pogodi orla metkom, ne bi ga dohitio! P o g l e d a l i dolje u Vrbas, neopisiv ti je prizor. Rijeka ti je stisnuta jedva na kojih deset metara i kao da e da rasprsne svoje korito. Pjeni se i bui, vrije i baca pjenu visoko uz obale, d u m a n e svoje, kojima istom tisu ljetnom mukom izlizuje tvrdinu. A b a tu, kuda vazda udara bijela pjena, stoji cvijee, tu je modri zvoni, veoma e s t u Bosni, a gdje je stijena razprsnuta, buja novo bilje, mlagja sa utkastobijelim cvjetovima. A na gornjem rubu obale ishlapljuje skrialina svoj omamni miris. T r i je kilometra duga gudura Tijesno, najveliajniji dio na svem tom putu od 72 kilometra. Onda se odjedared tjesnac proiruje i kuda okom s e g n e , samo zeleno humlje, plodne poljane, sela i stanovi, a med njima se vijuga Vrbas, ovdje v e upitomljen. Zaustavimo se u Karanovcu, gdje je gragjevna inspekcija ove ceste digla r a d n i k e k u e i kantine. Odjelni ininjer Herda, koji je upravljao gradnjom, d o e k a nas i pobrine se, da nam se kola prevezu preko Vrbasa. Privremena skela, t o je onda bila, slabo je bila zgodna za ovakvu koliju i pri lino je vremena ustrebalo, dok su se kola natjerala na skelu. Konji i koija preplivaju rijeku. A nekoliko je metara od nas stajao veliki novi eljezni most, koji se je neumorno izgragjivao i d o v r a v a o . Danas je v e davno svaka zapreka uklonjena i lijepim se kasom vozi dili a n s a med Banjalukom i Jajcem po v r b a k o j ce3ti, koja se po lijepom

Klanac Tijesno na cesti jajako-banjalukoj.

i veliajnom kraju m o e da sravni s cestom V i a mala. I kada j o uje, da je na tu gradnju trebalo samo podrug godine, m o r a e gragjevnoj upravi n a j v e e priznanje odati. Posljednjih 14 k m . od Karanovca do Banjeluke ve su stari put. Mi i h prevalismo po v e e r n j e m hladu. Svuda sela, polja, stada, seljaci

Na cesti u vrbakoj dolini. na konjima i pjeice, u pjesmi i u razgovoru, sve odmorno. U Novomselu, selu sa etiri damije, t o su ga tek u sedamdesetim godinama naselili srbijanski iseljenici muslomani, b a j e mujezin uio a k a m , kada se provezosmo. Onda opet pregjemo na drugu obalu, te je onim dugim

banjalukim predgragjima, zelenim Gornjim e h e r o m i itavim pro stranim gradom j o prilino potrajalo, dok nijesmo dospjeli u hotel Bosnu", gdje odsjedosmo. Opet je stala promicati kia, no rgjavo nam vrijeme nije iskvarilo lijepoga dana. B i l a je to, to se tie ljepote k r a j a , jedna od najvrednijih i najprijatnijih vonja na bosanskom zemljitu.

Banjaluka.
Banjaluka je prelaz od istoka k zapadu, a ipak je to pravi bo sanski grad, makar da tu vigja mnogo e v r o p t i n e i p o l u e v r o p t i n e . Putnici, koji dolaze iz Hrvatske eljeznicom u Banjuluku, prvi put e ovdje zagledati bosansko i v o v a n j e ; ovdje e ih se primati prvi doj movi, dok ve ne prodru dalje u nutranjost, da tamo razvide, ta je sve u zemlji zanimljiva. Banjaluka je velik t r g o v a k i grad. Godine 1885. imala je oko 12.000 stanovnika, med njima 7.000 muhamedovaea, a do 1895. godine je narasla na 14.789. S E v r o p o m " (na bal kanskom se poluostrvu pa i u Bosni nazivlje Evropom sve druge zemlje u n a e m dijelu svijeta, a sebe se pribraja k istoku) bila je Banjaluka v e dugo pred okupacijom spojena eljeznicom dobrlinskobanjalukom. eljeznica ta nije do d u e bila spojena ni s kojom hrvat skom prugom, jer je pruga kostajniko-sisaka istom dugo i z a oku pacije izgragjena, no promet je s granicom bio o l a k a n i s k r a e n , te se je skoro inilo, da e Bosna p r e t e i vojniku krajinu. Tako za osmanlijskih v r e m e n a ; nije mi ni na kraj pameti, da danas sravnji vani, nego samo konstatujem, kakve su prilike u Bosni, a susjedne zemlje ne diram. eljeznica ta u Banjuluku. izgragjena s normalnim t r a n i c a m a , trebala se je produiti u Sarajevo i na Sjenicu u novopazarskom s a n d a k u u Mitrovicu, da se tamo spoji sa eljeznicom, Vinjeta na elu etranlco: u banjalukom parku.

koja b i ila do Soluna, no ostade krnjata; osmanlijsko: java, j a v a * (polagacki) s p r e a v a l o je svaki napredak i daljnju gradnju; ni novaca nije bilo i tako je ustanak godine 1875. tadanjoj eljeznikoj upravi (drutvo otomanskih eljeznica sa sijelom u Njemakoj) do a o bas u pravi a s . Ustanak je omoguio, da se u januaru 1876. obustavi promet, koji se i onako nije isplaivao, te trava preraste t r a n i c e , to su Bosnu trebale da spoje sa svijetom. Istom god. 1878. i z a okupacije obnovi vojnika uprava promet na toj eljeznici te ga i danas u z d r a j e u spoju s ugarskim d r a v n i m e l j e z n i c a m a . No j o z a osraanlijskih je vremena dolazio strani svijet kao neka svjea struja ovamo u Banjaluku. B i l a je ovdje vazda austro-ugaraka naseobina i s njom vicekonaul. U miljenju o d l u n e muslomanake vlastele nije to dabome n i t a mijenjalo; oni o s t a d o e odijeljeni i tek za posljednja podruga decenija stali su se p r i h v a a t i drugih nazora. T a k o se Banjaluka v e i po samoj svojoj osnovi dijeli u pravi muslomanaki, u mjeoviti i u sasvim evropski grad. T a se razdioba i z r a a v a u svem ivovanju i djelovanju. P r a m a tomu je a k i poloaj gradskih krajeva. G r a d lei na j u n o m okrajku trokutne posavske ravnice, duge 40 k m . i na sjeveru iroke 30 km., kojoj p r o t j e e V r b a s istoni dio, a zapadnim dijelom ide cesta na G r a d i k u u Slavoniju. N o v i evropski kraj i jedna e s t m j e o v i t o g a gradskoga kraja lee j o u ravnici, a prave su muhamedovske mahale zbijene med brdima, to se p r u a j u s obadviju strana Vrbasa i blizu grada se suuju kao klanci. Banjaluka m o e da se podii svojim poloajem, jerbo lei veoma zgodno z a trgovinu i promet, no i osobito slikovito. Najljepi je pogled na Banjuluku, kada dolazi sa sjevera rav nicom. Daleko se pred gradom v e vide na obzorju munare; na pod noju jednoga brda z a p a a se trapistiki samostan Marija Zvijezda s golemim zgradama, a dok dalje zakrene put, eto ti avega grada pred oima. S triju strana o k r u e n brdima kao velikim polumjesecom, p r e s j e e n u m n i m V r b a s o m , na kojem ima nekoliko mostova, divno ti se grad prikazuje u prostranoj ravnici. Iz daljine se i muhamedovske k u e , o k r u e n e b a a m a i d r v e e m , priinjaju lijepima i umiljatima, no iz blizine su mnoge prilino jadne. K o eljeznicom dogje, dospijeva najprije u evropski kraj. Nema tomu davno, to je eljeznika stanica bila daleko pred gradom, u T r n u , gdje i m a samo nekoliko k u a . Ondje je, vele arheolozi, stajao stari grad prije osmanlijske okupacije. Sada i m a u gradu velik kolodvor, odma za hotelom B o s n a * . N a kraju grada stoji uz iroku cestu, t o je prelazi eljeznica, vojnika bolnica s mnogim sporednim zgradama, a oko nje nove bujne b a e ; putovi su svuda obrubljeni d r v e e m . Dalje je veliki vojniki tabor a barakama

i vojarnama, i opet s b a a m a . S v a k a baraka ima svoj povrteljnjak, B v u d a lijepo obragjen. K a o to su radile rimske legije, morala je i u Bosni vojaka da osvaja, naseljuje i kultivira. U z izgragjivanje cesta i zgrada (prije nego to je civilna uprava mogla da se prihvati posla) morale su se zasnivati b a e , jer b i drugaije m e n a a bila veoma j e d n o l i n a . Sada v e svaki vojnik znade da si sadi salatu i kupus, a Bosanci su se siti naudili, kako je vojska vjeta. No samo seje malo d o m a e g a svijeta povelo za vojnicima, te da se stanu baviti unosnim b a o v a n s t v o m ; to oni p r e p u t a j u v a b a m a " u n j e m a k i m naseobinama

Banjaluka, kraj uz Vrbas.

na g r a d i a n s k o j cesti i Bugarima, t o su se naselili na desnoj obali V r b a s a blizu ciganske mahale te imaju divne b a e , u kojima su uveli i ono svoje d o m a e oroivanje velikim t o k o v i m a , to z a h v a a j u u vodu. O d baraka dalje dolazi k velikoj v r b a k o j vojarni, to je ostala iz oamanlijskih vremena, a sada je obnovljena. Osobito konjske su staje prostrane i iste. V e l i k a uredska zgrada na nekoliko katova z a v r u j e taj e t v e r o k u t , a onda se dolazi u jednu od najljepih nasada banjalukih, u Rudolfov park. To je i park i u m i c a , gdje se nalaze

razne zgrade za v o j n i k o - e r a r s k e potrebe, asniki stanovi itd. V e l i k e iroke ceste, obrubljene lipama, platanama i drugim d r v e e m , pre sijecaju park, a uz njih idu pjeaki putovi B rascvjetanom ivicom, Lijehe sa cvijeem i mlada crnogorica j o i prijatnijim i umiljatijim ine sav dojam. N a vjebalitu prostranoj livadi, gdje bi mogla i t a v a vojska stati Btoji spomenik vojnicima, to su poginuli dne 14. augusta od izdajnikog napadaja. Spomenik je sagragjen kao p o l u p i r a m i a iz e t v o r n o g a kamenja, a na njem je eljezna ploa s napisom. Sjeverni ti se banjaluki kraj po svojoj veoma irokoj cesti i po prostranim putovima priinja kao kakav grad u Blavonskoj krajini. U tom je kraju nova k a t o l i k a crkva, onda hotel B o B n a " s velikim gostionikim i kavanskim prostorijama (ima j o u Banjaluci hotel Austrija", P r u k n e r " i j o mnogo drugih svratita), i s t o n o - p r a v o s l a v n a kola u nekadanjoj velikoj osmanlijskoj vojarni, mnogo d u a n a i privatnih zgrada i m u n i h hriana i stranaca. Onda zapoinje pravo t r g o v a k o s r e d i t e gradsko, arija s niskim k u a m a i drvenim d u a n i m a , u ko j i m a se po starom obiaju prodaje roba. B i o je upravo sajamski dan, kada sam tu posljednji put bio, pa je svuda bila silna g u v a i gu ranje, cjenkanje i trgovanje, zadah od p e e n a mesa, crvena i bijela luka. A kako je nekoliko dana padala kia, propadao Bi nogama po blatu. Uliice su u ariji uBke, rgjavo taracane i veoma prljave. Pogdjekada p r o m u g n e kroz svjetinu plaljivo i koji pas bez gazde (prava tafaa istoka, no ovdje ih v e malo ima) te onjuka stranca, kao da moli koji zalogaj za svoje izgladnjelo tijelo. U ariji i m a sit da se n a g l e d a . V e one raznolike odjee na k u p c i m a ! Nigdje ne e vidjeti toliko lijepo i a r e n o vezenih haljina, koulja, p r e g a a , kao na seljakinjama, to dolaze u Banjuluku. Dra esni se uzorci izmjenjuju svejednako i u takvim raznolinim bojama, kakve se junije od Bosne ne javljaju tako izrazito. U z a to je kosa raznoliko poeljana, a glave svakojako pokrivene i i s k i e n e zlatnim i srebrenim nakitom, to ga samo m o e da smisli. Obiajni novani n a k i t , ponajvie ukusno smjeten, a onda ta vesela nasmijana lica, ma da i nijesu sva redom lijepa, to ti je slika, koja te mora razvedriti. Mukarci se dabome ne nose b a tako, da bi bilo oBobito lijepo, i dosta su slini nonjom seljacima u Hrvatskoj i Slavoniji. No oni u e , rade, oslobagjaju se kmetstva i sve vie postaju slobodnjacima, pa i h moramo sa tovanjem da spomenemo. Bio je jevrejski Bvetac i du ani su d o m a i h jevreja, panjola, bili pozatvarani. Svuda su i m se po ulicama e t a l e e n e u bogatim sjajnim haljinama. V e i n o m su lijepe spodobe, lijepa lica, krasnih oiju i samosvjesna dranja. One su naj-

oprenija pojava spram muhamedovskih ena, t o se plaljive i zamo tane uljaju vazda uz kue, kao da su od klase parija, gdje ipak mu hamedovci i danas s potpunim pravom stoje na odlinu i sasvim osi guranu poloaju, makar da nijesu vie nad zakonom. Banjaluka je star grad. Rimske kupelji dokazuju, daje ovdje bila na seobina, m o d a C a s t r a " , sto su po Peutingerovoj tabli stajala na rijeci Urbanu. Pouzdano se zna, d a j e cesta, izgragjena od Salone na Jadran skom moru preko Dalmacije u Panoniju, ila na Ad Fines" i S e r v i t i u m " u d a n a n j u Bosansku G r a d i k u (Berbir) na Savi. To je i put, kojim su uda rili A v a r i , kada su provalili u rimsku d r a v u i opustoili Bosnu, to su docnije Goti j o temeljitije poinili. Za vrijeme bosanskih kraljeva Banja luka je slabo bila znamenita; bila je to samo tvrgjava med Berbirom i J a j c e m ; istom Osmanlije s p o z n a e v a n o s t poloaja i stvorie tu znatniji grad. Mnogo je bojeva i bitaka vidjela Banjaluka u svojoj ravnici i pred zidinama svoje tvrgjave. God. 1527., 1688., 1737. vojevala je ovdje austro-ugarska vojska s T u r c i m a . Odavde je potekao i najznaajniji pokret, to ga je bilo med bosanskim muhamedovcima. J o p o e t k o m ovoga vijeka u srpskom ustanku pod Karagjorgjem i docnije god. 1815. pod Miloem O b r e n o v i e m borili su se j u n a k i bosanski bezi i age za portu. No tek to je pukao glas, da sultan naumljuje osloboditi srbijansku raju i da se je a k upustio u pregovore s u s t a a m a , bosanski se janjiari pod A l i begom V i d a i e m , kapetanom zvornikim, latie oruja, da se opru tomu miru. T e k god. 1821. ugui tu bunu energini D e l a l e d i n paa, koji u jednoj noi dade sasjei trideset glavnih begova. No kada god. 1826. douji bezi. da su u Stambulu s a s j e e n i janjiari, opet se pobune na elu s A l i begom Vidaiem, a tadanji bosanski vezir Hadi Mustafa p a a morade pobjei iz T r a v n i k a , kada je htio da objavi ferman, kojim se dokidaju janjiari, i da oglasi vjersku ravnopravnost. Nasljednik njegov, e n e r g i n i Abdurahman p a a , u g u i ustanak opet samim ubijanjem i velikim krvoproliem. U to bukne rusko-turski rat god. 1828. i 1829. Rusi su stajali u Drinopolju i sultan Mahmud II. stade se ozbiljno p r i h v a a t i evropskih reforama. Reforme su trebale da prodru i u bosanske brdine, gdje je gnijezdio najoporiji stari turski duh. No bosansko plemstvo nije bilo voljno da se pokori gjaurima i g j a u r - s u l t a n u . " Opet zaori bojni pokli i Husein kapetan G r a d a e v i okupi u s t a e u Banjuluku. Zmaj od Bosne" razvije zeleni barjak, osvoji svu Bosnu, krene 8 40.000 momaka na Kosovo polje, zauzme sve gradove a k do Bugarske, te da nije prevejani veliki vezir R e i d p a a raspalio razdor med Bosancima i Arbanasima, dopro bi Husein kapetan i do Carigrada. T a k o se m o r a d o e Bosanci vratiti (pokret smo taj v e opisali), a Husein kapetan prebjegne u Osijek; docnije

Pred

duanom.

bude pomilovan i pregje prijeko, no bude odveden u Trapezunt, gdje je i umro. No uza Bve k r v o p r o l i e prkosno bosansko plemstvo god. 1849. i opet skoi na o r u j e ; nije htjelo da k r a n i m a prizna ravno pravnost. Omer p a a , nakadanji g r a n i a r s k i s t r a m e t a r bjegunac, koji je u Banjaluci primio islam, u g u i ustanak krvavom o k r u t n o u , pa i u Banjaluci poletjee glave pa ramena. Znaajno je, da su uz granicu muhamedovci nekada bili najfanatiniji. Samac, B r k o , Kostajnica i Banjaluka najbolje to dokazuju, te su 13. augusta 1878, B a n j a l u a n i posljednji put se iskazali kao stari b u n t o v n i c i . . . . A sada k t v r g j a v i ! Tamo, gdje B istoka Ponir, a 8a zapada L a u stiskuje b u n i Vrbas, gdje izlazi V r b a s iz uskoga stjenovitoga tjesnaca umovitih brda, tamo zapoinje grad. M e d Ponirom s istoka i Lausom sa zapada lei uska duga ravnica, kojom V r b a s j o neko vrijeme t e e Ba svim uz Ponir, dok ne uvre u nj potok Vrbanja, to se rui sa s j e v e r o i s t o n o g a poloja gorskoga; onda se rairuje V r b a s u velikoj savskoj ravnici. D o k j o t e e pod Ponirom, u t j e e u nj potok C r k v i n a sa zapada s L a u a , upravo tamo, gdje se ravnica j a e proiruje. S onu stranu Crkvine, m e d njezinom desnom i Vrbasovom lijevom obalom, u k u t u med t i m dvjema vodama, prislonjen uz L a u lei stari grad B tvrgjavom i velikom damijom. Tvrgjava je s polja na polu razru ena, a l i se uzdraje, t o se vie m o e , jer su u njoj mnoge vojnike zgrade, magazini za odore i krevete, zatvori, barutana itd. Za posadu i m a i a s n i k a i vojnika kantina. Upravo idilino je mjesto asniki vrt, sasvim uz zidinu spram Vrbasa. Sjenovito mjesto s bujnom vege tacijom. N a a o sam tu rascvjetanih rua. asnici su si sagradili zgodan paviljon, mali ljetnjikovac, kuglanu, a svuda ima klupa, da o t p o i n e ; ima ovdje i Rudolfova sjenica i lozova Bjenica, a jedno prijatno mjesto sasvim dolje, kuda slabo i dopiru s u n a n i traci, o k r t e n o je hladovitom doljom". R a s k o a n je iz toga vrta pogled na V r h a s , preko njega na samotne muhamedovske mahale i mnoge njihove male damije, to proviruju iz zelenila sa svojim djelomice i drvenim munarama, te na obronke Kozare planine. U z a to vidi odatle i na s t r a t i t e kraj ciganske m a h a l e ; tamo poivaju nekoji t e k i zloinci, med njima i zloglasni hajduk Vuksan. Konak, sadanja zgrada o k r u n e oblasti, te bliska velika Perhadija damija sredite su stare varoi, gdje i otmjeniji dio muhamedovskoga Btanovnitva obitava. Ferhadija je najznamenitija izmed 45 banjalukih damija. Sagragjena j e za pravo na t r o a k austrijske grofovske poro d i c a Auersperga. Godine 1576. p o t u e bosanski vezir F e r h a d p a a kod Radonje u Hrvatskoj generala Eberharda Auersperga i zarobi sina njegova Engelberta. Z a otkupninu bude sagragjena Ferhadija damija.

V e l i k e sjenovite lipe stoje pred njom. U groblju oko damije ima ne koliko umjetnijih grobnih spomenika. Vrijedno je u Banjaluci spomenuti kiraethanu, muhamedovsku itaonicu, otmjenu zgradu m a u r i k o g a sloga (kao i u Sarajevu) u glavnoj u l i c i , t o i d e u ariju. Kiraethane nijesu vie samo itaonice, nego su postale kasine, klubovi, u kojima se upriliuju sastanci i predavanja, te po tom slue veoma korisnoj svrsi. T a k v e su i a s n i k e i inovnike kasine, te i druge itaonice po Bosni. D a zdruuju raz liite slojeve, to ih posjeuju, o tora nema sumnje, a j o j e sigurnije, da e jedared stei politiko znamenovanje, ako se kada Bosna uvede u kolo parlamentarizma. Po iskustvu, to se je steklo u Srbiji i B u garskoj, a po gotovo na K r e t i , bie dabome najbolje, ako dosadanja a p s o l u t i s t i k a uprava kojoj su a k i protivnici u delegacijama morali priznati, da je u m j e r e n a i najdobrohotnija" 03tane j o mnogo godina ovakva, k a k v a je danas. Odemo da j o pohodimo jedan od spomenika rimskih v r e m e n a : stare banje. Banje su na desnoj v r b a k o j strani, prilino uz vodu, u onom kraju, to od prilike spram tvrgjave zapoinje i p r o t e e se sat daleko gore u brdski tjesnac. Sav Be taj kraj prostire sasvim uz rijeku i uz Ponir. B r d o se uzdie isprvice 100, a dalje gore 300 stopa nad rijeku i opada u nju na gdjekojim mjestima kao strma stijena. Rijeno je korito stjenovito, pad je jak i umi j o i j a e radi ustava, to su u d e e n e za bezbrojne mlinove. Rijeka je iroka nekih 300 stopa. Na drugoj strani zapoinje opet visina humcima, na kojima stoje vonjaci. Tjesnac se vijuga kao zmija, k u e u njem a s izviruju, a s opet nestaju, pogdjegdje stoji koja d a m i j a med tihim b a a m a i stijenama, voda umi, a mlinovi klopou, to ti je idila, t o j e samo m o e zamisliti. A u toj idili lee na dva mjesta rimske banje. P r v a je banja blizu jednoga mosta; sama r u e v i n a , iz koje izvire toplica. T u se je u sedam desetim godinama nalo 600 rimskih novaca, valjda cijela k u p a l i n a blagajna. N e t o dalje uz rijeku stoji banja, to i danas j o slui, masivna zgrada s kubetima, koja je, vele, sagragjena u estom vijeku, a uz nju j o jedna zgrada, opet r a z r u e n a . U blizini imaju jo t r i vrela, do danas niti neogragjena. Svuda med k u a m a , b a a m a i poljima lee muhamedovska groblja, esto kao veliki klinovi med najljepim plodovitim poljima. Mrtvaki je kult j a m a n o veoma lijep i u neku je ruku opravdan, no opet ne trebaju mrtvaci da potiskuju ive ljude s njihova posjeda, a u nekojim bosanskim gradovima skoro da je tako. D a vazda i svagdje g l e d a grobne spomenike, nije b a ni svakomu po efu, makar da smrt na Balkanu ne hoda u m r a n o j alobnoj odori. Groblje j e tu

polje a razasutim n i a n i m a , a po groblju pasu po volji ovce i koze. Samo uz d a m i j e su groblja, ma da se ne njeguju, opet ogragjena i sva u zelenilu. To zelenilo na svim stranama i jeste n a j v e a d r a e s t u ovom brdskom kraju, gdje nema prave visoke u m e . V i s o v i , to iskakuju po visoravni, po kriveni su grmljem, koje je gdjegdje jedva do koljena, a gdjegdje i vie od ovjeka i gusto, da ne moe lako prodrti. K v r g a v i dbunovi crnograbovi, bodljikavo k r u k o v o d r v e e , krljavo sve redom, gusti grmovi bu kava, lijeski, glogova, javorova, smreka, svi ponizno priklonjeni k zemlji, kao da ih je oluja pognula, to ti je ovdje u m a . A opet izviruju iz nje biljke, to te prenose na najtopliji jug. Sitni grimizni cvjetovi b r o i k e (Galium purpureum), g r a n i c e veprinjaka, cvjetnate

Tvrgjava banjaluka. glavice sitnih bijelih crnomodro iscjevkanih cvjetova lisnate djeteline (Doryenium herbaceum), mirisavi cvjetovi skrialine, etinjavi klasovi kresca (Cvnosurus eclivatus) sakrivaju se u grmlju i l i se lijepe po pukotinama golih stijena, to se pogdjegdje javljaju na prostoru od nekoliko etvornih metara, kao ozbiljna opomena, koja u malom pre douje strani k r . S visine sigjemo opet tihim muhamedovskim mahalama u urbu i nemir evropskoga gradskoga kraja, gdje dame vuku haljine po dubo kom blatu, gdje se nose eiri po najmanitijoj velegradskoj modi, na strahotu i na z g r a a n j e i d o m a e g a svijeta i vlastitih m u e v a . U kavani stanemo i p r o i t a m o najnovije b e k e i p e t a n s k e listove; tu

se igraju, zabavljaju kao i na zapadu. Kraj kavane progje sprovod a krstovima i zastavama; none i djeca pred l i j e s o m i za lije som. T o nas sjea, da je Banjaluka i katoliko sredite, da i m a biskupa, dva izvrsna e n s k a odgojilita i ak i trapistiki samo stan. Svuda se istie vjeroispovjedna obuka i vjeroispovjedni odgoj; samo su kole, to ih je zemaljska vlada osnovala, interkonfesijonalne, to je jedino i pravo u Bosni.

Ferhadija damija u Banjaluci. Banjalukoj gradskoj slici spadaju i trapiste, koji se porijetko jav ljaju na ulici. Gologlavi ti utljivci s bijelosivim mantijama veoma te sjeaju dervia. Strogi njihovi redovniki zakoni otvorili su i m negda vrata u Bosnu i ouvali ih od fanatizma svjetine. Godine 1868. (pie Asbth) protjerani su trapiste s Rajne i badava su nastojali, da se nasele u kojoj kranskoj dravi. Na posljetku im dade sultan sklonite blizu Banjeluke, te oni na desnoj strani Vrbasa kupe zemljite i sagrade samostan. U samostanu vlada potpuno neumo ljiva strogost njihova reda. I m o d a upravo ta strogost svijetu tako i m ponuje, da je tovanje spram trapista kod sviju vjera jednako, m o e se

rei n e o g r a n i e n o . D u b o k a religijoznost u Bosni, koja je p r o u z r o i l a to liko beskrajne m r n j e i toliko k r v a v i h sukoba, p o t i v a strogu religijoz nost i k o d s l j e d b e n i k a d r u g i h vjeroispovijesti, te a k o j e k o n a g l a s u r a d i s v e t a i v o t a , o b r a a j u se k n j e m u i l j u d i d r u g i h v j e r a p u n i potivanja i pouzdanja. Ni najstroi dervii ne ive tako strogo kao trapiste. U u d n s u s l u a l i i u v j e r a v a l i se k a t o l i c i , muhamedovci i p r a v o s l a v n i , d a t i ljudi s t a n u j u u m a l i m e l i j i c a m a , gdje i m a mjesta s a m o z a s l a m n j a u , d a i z a k r a t k a s n a , z a k o j e g a n i ne s k i d a j u s v o j i h m a n t i j a , v e u 2 s a t a iz j u t r a z a p o i n j u svoje d n e v n e m o l i t v e i k o r i s n e p o s l o v e , d a su se o d r e k l i a k i o n o g a , t o j e i n a j j a d n i j e m u o v j e k u n a ovoj z e m l j i r a d o s t i utjeha, k o j u m u n i k o ne m o e oteti, te d a i v e u v j e i t o m utanju, s a m o d a ih u n a d z e m a l j s k i m r a z m a t r a n j i m a ne s m e t a j u svjetske m i s l i ,

Trapistiki samostan Marija Zvijezda.


d a s a m o po n a r o i t o j d o z v o l i s m i j u u i z v r a v a n j u s v o j i h d u n o s t i g o v o r i t i i d a a k i z a o n e grijehe, koje uz t a k a v s t r o g i v o t , p u n o d r i c a n j a , mogu jedino u mislima poiniti, svakoga sveca strahovito b i u j u sami sebe, t a u z s l a m n j a u b i i m j e i j e d i n o p o k u t v o . T a k a v i v o t , t a k v e m u k e m o r a l e s u se d u b o k o d o j m i t i svijeta, koji j e i o n a k o s k l o n d a snatri . . . Strogim su i v o t o m trapiste stekli m e d svijetom sklonost m o d a i vie nego l i svojim korisnim radom, no t i m s u i v o t o m i prokrili put s v o j e m u d j e l o v a n j u , tako d a j e s a m o s t a n n a s k o r o p o s t a o s r e d i t e m c i v i lizatornoga razvitka. N e samo da redovnici unapregjuju poljodjelstvOj t o svoju z e m l j u o b r a g j u j u p a r n i m s t r o j e v i m a , n e g o o n i i r e i i n d u s t r i j u .

Slabo u e m i m a t a hvala d a se o k r n j i ; m e d t r a p i s t a m a (u Ma riji Zvijezdi ih je oko 100) ima cipelara, krojaa, tkalaca, kovaa, Ion-

cara i pivara. Zgotavljaju sve, to trebaju sami, a mnogo i za prodaju; svaki redovnik mora da ima svoje odregjeno zanimanje ; i mladi se svijet kod njih p o u a v a . Dalje imaju kolu s besplatnom obukom; uzi maju siroad, te i svako drugo dobro ine. Sada se samostan, kako mu je pivara jako postradala, b a v i fabrikacijom tako zvanoga trapistikoga sira", koji je na dobru glasu i izvozi se i u inozemstvo. P o t o samostan nema toliko krava, uzima se mlijeko za samostansku siranu ponajvie iz bliskih njemakih naseobina.

Most na Vrbasu u Banjaluci.

naseobinama.

Dvared sam pohodio n j e m a k e i talijanske naseobine, to Be od Banjeluke sve tamo blizu Bosanske G r a d i k e (nekadanjega Berbira) pruaju preko e s t sati vonje po obadvjema stranama velike ceste. B i l o je to u razmaku od osam godina, te da se jasno vidi napredak, najprije u iznijeti moj izvjetaj od godine 1886., a onda izvjetaj od godine 1894. Iz njih e se lako pojmiti, kako se je ovdje promiljeno radilo, pa j o i danas radi. 1886. 3. maja . . . . B i o sam u Staroj Gradici. Kia, to je nekoliko dana trajala, bila je prestala; hladan, no krasan proljetni dan desi nam se za vonju k n j e m a k o j brai u Bosni. Moj hrvatski koija, to sam ga najmio, da mogu stati, gdje me je volja, te da se ne vezujem uz odregjeno p o t a n s k o vozno vrijeme, d o ao je t o n o u rano jutro, pa makar da kola nijesu bila nita udobna, za moju su nakanu bila dobra. Skelom se prelazi u Berbir. i l i kako se danas z o v e : u Bosansku G r a diku. T u je sijelo kotarske oblasti, no mjesto nije inae niim znatno. Isto je onakvo gnijezdo kao i pred deset godina, gdje sam se desio u Berbiru b a onda, kada se je izvjeavalo i rasvjetljivalo u slavu prijestonoga nastupa sultana Murata. K u e su vratolomne, obiajno u ma lim turskim mjestima blato ovdje je j o dublje nego drugdje, a esti tomu taracu nema tu ni traga. (Otada su se i tu prilike sasvim izmijenile. Pisac.) B i o sam blaen, kada smo preli Berbir, te se lijepom i dobro Vinjeta na colu stranico; kolima u grad.

uzdranom cestom povezli u Banjaluku. Livade i ikarasta polja s obadviju strana ceste bila su estimice prekrivena mlakama, no opet B U tu pasla itava stada goveda i konja. Po sata je kraj jednolian, samo u daljini se vide umovita brda Kozare planine, nekadanje ustako leglo. uma ae u toj gori sada u velike sijee, te kao to su hrastove ume u spodobi duica krenule u Francusku, tako sada za njima ide i crnogorica, koju je neki drvotrac Brabec kupio za izragjivanje. U Brebiru je veliko stovarite balvanova i dasaka, koje savskim lagjama idu u Sisak. etvrt sata dalje ima ve lijepo obragjenih njiva, na kojima se vidi, da ih nije domai svijet obragjivao, nego da je ovdje orao valjan plug. Naskoro se med kolibama jave kue, pokrivene crijepom, i za kratak smo as u naseobini, gdje bi se mirne due mogao pomisliti u sjevernoj Njemakoj. Dvokatne se i jednokatne kue izmjenjuju, a sve su ciglom zidane. Na blistavim prozorima bijeli i areni zastori, ponajvie smegji kapci i pogdjekoje zelene aluzije. U prozorima cvijee, to ga u bosanskim seljakim kuama ne vigja. esto ima pred ku om mala batica i u njoj mora da bude sjenica. To je G o r n j i W i n d h o r B t, to ae protee uz cestu, a domai ga svijet zove sta rim imenom Rovinci ili Laminci. Nekoje sasvim solidne zgrade su izgragjene, a jo vie ih se gradi. Svuda je spremljena gragja i cigle. Vidi se jasno, da se ovdje radi i da se ljudi stalno naseljuju. Dasare, u kojima su se negda doljaci za prvo vrijeme sklonili, sada se rue; pogdjegdje se samo vigjaju bosanske seljake kue, te ciganske ko libe iz pletera, omazane blatom; u te kolibe ne bi u Evropi zatvorili ni psa. Gospodarske su zgrade gragjene isto tako solidno kao i kue. Mjesto obinih hambarova, kuda se sprema kukuruz i druga ljetina, ovdje su velike zidane sue s velikim kapijama i nabijenim podovima, kao i u Frislandiji ili Oldenburgu. Bae su sregjene; ta za proljea ima, bujno raste. Polja su im ponajvie za kuama, nekoja Be istom sada staju obragjivati. vapaku" Be zemlju pozna odma po tom, to nema plotova, kojima je u Bosni inae ogragjen i najmanji komadiak zemlje; dosta BU ae tim naseljenici i nasrdili i napatili, jer se marva puta slobodno na pau i njive im puatoi. No kako ovdje svaki naaeljenik ima velik posjed, ne bi se to ni moglo ogragjivati. Kue ae jo nijesu sastavile u selo; ponajvie su kue okruene baama i njivama. ak pola sata lijevo pomalja se nekoliko crvenih krovova u ravnici. Gornji "VVindhorat ima i kuu, udeenu za crkvu, a uz nju na visokoj skeli zvono, koje im u podne zvoni. D o n j i VVindhorst, deset asaka vonje cestom dalje, jo je pristaliji i gotoviji. Na velikoj jednokatnoj zgradi ima napis: gostio-

niea i trgovina Ferdinanda Brenzingera". Ustavim koijasa i ugjem u k r m u . U d e e n a je kao i druge n j e m a k e seoske k r m e , a kraj nje je d u a n . Prijazna me enskinja pozdravi v a p s k i m narjejem i ponudi mi prave rakije itare. U z m e m s njom govoriti i doznam, da su ona i mu tamo od Heidelberga, da su se ovamo doselili s j o dvjema badenskim porodicama i da ovdje v e e s t godina ive i rade. T u i m je, hvala Bogu, dobro i lijepo su s t e k l i ; imaju tri cigljane i k r e a n u i mnogo zemlje, a za proizvode im je dobra progja u Bosanskoj G r a dici i Banjaluci, a za ljetinu, kao to ponajvie i drugim naseljenicima, u Sisku, kuda se ito vozi lagjom. Brenzinger je uza to i seoski naelnik, knez. U Donjem \yindhorstu ima c r k v a i drveni toranj sa zvonom. S

Naseobina Windhorst u zaetku.

Maglaj em na V r b a s u sainjavaju naseobine zajedniku upu. Razumije Be, da ima i k o l a ; ui se u njoj n j e m a k i i hrvatski. Naseljenici s u doli ovamo veinom j o u februaru mjesecu god. 1879. i kako s u imali novaca, pokupovali su uz povoljne uvjete mnogu zemlju od Salih bega Dinia i Si vica, te i od nekojih drugih muhumedovskih vele posjednika. Bile su to istina B o g livade, niska u m a i ikara, pa je trebalo dosta i vremena i strpljivosti, da se sve iskri i m o v a r n a se zemlja drenira. No Nijemci su ustrpljiv svijet i taj im je teki posao po ao za rukom. Do danas su najmanje dvije t r e i n e zemalja kulti virane. Jutro zemlje stajalo je isprvice p o p r e n o 40 for., ali sada itu bezi v e 200 for. Naseljenici su u \Vindhorstu ponajvie iz Hannovera, Oldenburga, Brauuschvveiga i rajnske Pruske. Od ovih sam posljedujih n a a o dvojicu :-52

i z k o b l e n k o g a kraja, koji au j o govorili istim onim t a m o n j i m t e k o razumljivim n a r j e j e m . No u posljednjim je godinama navrnuo ovamo i s i r o m a a n svijet, radnici iz kraja oko Essena. T i m ljudima nije b a osobito, jer moraju da n a d n i a r e kod drugih naseljenika, dok ne steku koji komad zemlje. Naseljenici se megju sobom veoma p o m a u i tako e se valjda i siromaniji n e t o okuiti. Nosi ae svijet isto onako, kako i u N j e m a k o j ; i klompe j o mnogi nose. Spram stranca su uljudni i prijazni, svako dijete (skoro sva su plavokoaa) pozdravlja te i odgovara utivo, t a ga z a p i t a . K a k o se vidi v e po samom imenu naseobine, naseljenici su u "VVindhorstu skoro sami katolici. Po popisu s t a n o v n i t v a od god. 1885. ima opina Windhorst 802 stanovnika, med njima 700 inostranaca, t. j . n j e m a k i h dravljana, a 14 austro-ugarskih podanika. U svem je bilo 206 slobodnih naseljenika i samo jedan kmet. Katolik je bio 791, protestanata 6, jevreja 5. Muslomana ni istono-pravoslavnih nije bilo. Skoro sat od Windhorsta ima opet na rpi naseobina Nijemaca iz Hannovera, Oldenburga i pruske l e z i j e ; svega 60 porodica. Dalje ima ovdje 20 porodica iz Ugarske, iz steinamangerskoga k r a j a ; odma uz njih, u Mahovljanima, sjedi 98 tirolsko-talijanskih porodica, koje se s Nijemcima lijepo slau i s njima sainjavaju skoro jednu opinu. P o t o n o m popisu bilo je u Maglaju na V r b a s u 318 atanovnika, med njima 251 inostranac, 55 austro - ugarskih d r a v l j a n a , i to 3 velepo sjednika, 60 slobodnjaka (naseljenika), 9 kmetova. K a t o l i k a su bila 303, protestanata 10, istono-pravoslavni 1, jevreja 4, rauhamedovac nijedan. U Mahovljanima (tirolska naseobina): 303 stanovnika, med njima 98 slobodnih seljakih posjednika, samih austro-ugarskih poda nika i katolika. I naseobina u Maglaju na V r b a s u (ta se je naseobina nazvala Rudolfsthal) osnovana je p o e t k o m god. 1879.; sve je vie svijeta onamo pridolazilo i pridolazi. Neki Antun Marton, koji tu ima gostionicu i v e l i k u ekonomiju, bio je med prvim naseljenicima. Skoro svake godine putuje on kui u Ugarsku i svaki put mu se p r i d r u u j e nekoliko po rodica, da se ovdje nasele. T i r o l s k e je Talijane iz trientskoga kraja naselila v l a d a ; sada iz p o e t k a j o kojekako kubure, no veoma mar ljivo rade i imuniji au im Nijemci jako skloni. V l a d a im je dala zemlju uz veoma malu otplatu, koja docnije istom zapoinje, a za obragjivanje je svakoj porodici dala kravu i vola i za prvu godinu potrebiti kukuruz. Druge su godine samo siromaci dobili potporu. Njemaki su naseljenici skoro svi redom gazde; trojica su od njih veleposjednici: neki gospodin p l . E b e l i n g , neki Jansen i j o jedan O l d e n b u r a c iz Lbhningena, kojemu sam ime zaboravio. Taj je Olden-

b u r a c s p o e t k a kupio komad zemlje od 1000 pruskih jutara, no na zemlji je bilo e s t kmetova. Za gospodarstvo mu nisu bili potrebiti, te se je s njima raskrstio time, to i m je odijelio komad zemlje. Se ljaci p o n e s o e sada svoje kolibe i druge zgrade na novi svoj posjed. Bilo je to prilino originalno. Kolibe su bile sasvim drvene ; pod njima bude prokopana j a m a i proturene gulje, duge 18 metara, pa sve to vrsto povezano uzetima. 146 je volova upregnuto, da sve odvuku, a i sve je susjedstvo pomagalo velikom v i k o m . T a k o se je bez ikakve nezgode preselilo 8 kua i 50 drugih zgrada.

Naseljenika kua u Windhorstu. I Ebelingov i Jansenov posjed slini su velikim holandskim do brima i imaju gospodske domove za obitavanje. Na njima se veoma bave mljekarstvom, kao i na svim drugim posjedima u malom. Tamo sam jeo maslaca, kakvoga nalazi jedino j o u alpskim zemljama. Maslac ide najvie u Banjuluku, gdje su mu oni mnogi inovnici, vojnici i stranci dobar i siguran kupac. K i l o g r a m staje 80 do 90 n. Nego gazde naumljuju, da svoje proizvode uzmu slati u Jajce, Travnik

i Sarajevo, pa i u hrvatske posavske gradove,

K a k o se zapoinje kultiviranje zemlje, najjasnije pokazuje Jansenov primjer. K a d a je i s k r a o prilian broj jutara, posije prve godine na svem zemljitu samu djetelinu. D o m a i ga svijet stade ismjehavati; takvoga s m u e n j a k a nijesu j o nigda vidjeli. No Jansenu kao pravomu sjevernomu Nijemcu nije to nita smetalo. Znao je, da ita m o e jeftino kupiti. Djetelinskoga sjemena dobije on e s t metr. centi i odnese to u Staru G r a d i k u , da proda. Trgovac mu se zaudi, otkuda m u s vlastitoga z e m l j i t a toliko sjemena, jer toliko nema valjda ni u svoj Slavoniji. Jansen dobije z a m e t r i k u centu 35 for.' i bio je za dovoljan. N a godinu posije v e n e t o ita, no i opet mnogo djeteline. Djetelinskoga mu sjemena rodi 30 metr. centi, te on sve odveze lagjom u Sisak i lijepo tamo proda. Danas sije penicu, ra, zob, djetelinu, olaj i mnogo povre, a i prilino krompira, koji u Bosni i m a dobru progju. K a d a su naseljenici vidjeli, kakvi su ovdje vodeni i rgjavi krompiri, r e k o e , da takvi krorapiri ne valjaju ni za svinje, nego da e v e i tu roditi b r a n a v i dobri krompir z a jelo. K r o m p i r za sijanje uzmu iz N j e m a k e i rod je bio divan. No kako se u masnoj bosanskoj zemlji krompir lako izmetne, to oni sav krompir, t o ne trebaju za kuu, prodaju, te svake godine siju svje krompir, dobiven iz N j e m a k e . I s kudjeljom h o e da p o k u a j u o veliko, pa da se sav bez, to treba Bosancu za odjeu, u samoj zemlji satka. U Maglaju ima lijepa k a t o l i k a c r k v i c a i samostan kolskih sestara i l i n a z a r e n k P , kako ih naseljenici zovu. Njima je u rukama i sva k o l s k a obuka. Jedna sestra p o u a v a d j e a k e , a druga djevojice. Je li uspjeh povoljan, ne znam, no ljudi vele, da se ne mogu potuiti. Mogu samo r e i , to sam s&m vidio, a to je, da su djeca, to sam ih ispitivao, lijepo znala itati, te znala govoriti njemaki, hrvatski i p o n e t o i talijanski. T a k o je to i s djecom tirolskih Talijana. Djevojke obino odlaze, kada ponarastu, na godinu dana u Blubu inovnikim porodicama u Banjuluku, da se priue boljemu radu. U Maglaju ima j o nekoliko velikih drvenih vojnikih baraka. Pitao sam, u to su, i doujem, da su se prvi naseljenici, to su u Bosnu doli, obratili bili ratnomu ministarstvu u B e u s molbom, da im vojniki erar pomogne, osobito radi privremenih stanova. Ratni i m ministar uini po molbi i zapovjedi, gdje ima baraka, neka se pre puste, ako se moe, naseljenicima na tri mjeseca dana. U Maglaju se to veoma susretljivo uini i naseljenici ne mogu dosta da se nahvale vojske. K a d a za njima dogjoe T i r o l c i , dobiju oni barake, a kako je vojska i sasvim otila iz Maglaja, pokloni im erar barake uz taj uslov, da se gragja od te polovice baraka upotrebi z a gradnju kapele u tirolskoj naseobini.

U Maglaju su dvije gostionice, Bokmannova i Martonova. Marton je zasadio i vinograd, koji mu je ve jedared rodio. Pripovijedao mi je, da noni rarazovi, to se e s t o deavaju, nita ne k o d e lozama, da je zemlja veoma zgodna za vinogradarstvo i da on kultivira ugarske vrsti. U vinogradu je zasadio kajsija, a na lijehama sam vidio krasnu p a r g u . Z a napredak takvih naseljenika ne treba niko da 8e b r i n e ; ti se znaju snalaziti, a ono, to kod njih vidi bosanski seljak, i njega e pouiti i unaprijediti. Isprvice nije on v a b a m a " vjerovao, no po malo v e ih zapitkuje. Mjesto pluga, kakav je bio j o za rimskih vre mena, vidio sam ovdje kod jednoga d o m a e g a seljaka v e , v a p s k i plug.
a

Govegja pasmina iz Windhorsta. D a se ne mora b r a n o kupovati sa strane, osnovan je paromlin, koji zadovoljuje okolinu potrebu, a u Klasniiraa pola sata odavde spram Banjeluke, gdje sjede j o tri n j e m a k a naseljenika, gradi tvrtka Mili velik paromlin na i g r e . Najvie m i se je svidjelo u Maglaju, to mi naseljenici r e k o e , da se na oblasti ne mogu potu iti. Pravedne su, a p o m a u Nijemcima, koliko ae v e moe. Jedino se ne mogu naseobine u tom kraju da ire za to, to bezi ne e vie da prodaju zemlje, a muhamedovcu za kmeta ne m o e stranac. Nego u Windhorstu ima j o mjesta, a Salih beg, kojega iz prvanjih vre-

mena poznajem, moi e valjda od svojega pustoga zemljita dati jo nekoliko t i s u a jutara. Uspijevanje maglajske naseobine, a osobito l e a n a , prijatno mi je radi toga, to sam j a god. 1878. potaknuo naseljivanje, te kada su me pitali, upozorivao na v r b a k u dolinu i na Posavinu.

1894. U o k t o b r u . . . V e je izodavna padala kia, i iznovice je stala padati, kada sam iz Banjeluke krenuo opet u naseobine. N a kraju grada stoje mnoge moderne k u e i pruaju se uz eestu. 8 lijeve je strane nov velik enski samostan, kao kakav dvorac. K o l a prolaze za kolima, mnogo se ljetine dovozi u Banjuluku. U Jakupovcima-Klasniima stoji uz Vrbas impozantna zgrada i na njoj n j e m a k i napis: prvi bosanski mlin na valjke. U z njega je lijep park i k u a kao villa. Na suprotnoj obali V r b a s a stoji stara r u e v n a p o t o a r a , kao jasna opreka novoj dobi. U Jakupovcima ima a n d a r s k a stanica, te nekoliko gostionica i kava. Mjesto je naskroz katoliko i ini se, da i m a iv promet. Uz cestu poinju v e n a s e l j e n i k e k u e , koje lee ponajvie med njivama. Izmjenjuje se n j e m a k o - u g a r s k i nain gradnje s donjonjem a k i m . Same k u e od cigalja, svuda velike itnice, lijepe b a e i vrtovi. Marvi se vidi, da se dobro timari, a velike ugarske pasmine v e prevlagjuju. N a njivama stoji j o kukuruz, kupus, heljda, lupine, bijele I i kravje repe. Svuda s k a u plavokosa djeca, v e i s fesom na glavi, te uljudno pozdravljaju. B u n a r i su po d v o r i t i m a ponajvie na gjerme. U Maglaju-Rudolfsthalu stoji uz cestu Josipov grad", velik samostan. K a k o Be naseljenici veoma m n o e , sagragjena je takogjer i evangelika c r k v a s lijepim gotskim prozorima i upni stan. Dvorac je Ebelingov p r e a o u druge ruke. E b e l i n g se je vratio u Hannover i o t a d a j e njegov posjed promijenio dva gospodara. U "VVindhorstu su sagragjene v e dvije crkve, samostan sestara b o a n s k e ljubavi velika je zgrada, a naseobina raste i iri se u svem. Windhorst je valjda najprostranije selo, 16 je kilometara dugo, 5 kilo metara iroko, a i m a od prilike 1500 stanovnika. K a o i pred osam godina svratim se u Brenzingerovu gostionicu, i tu mi je bilo, d a ne moe bolje. G o s t i o n i a r k a je bila umrla, no Brenzinger se je o p e t oenio, i to iz Zagreba, t o nije osobito bilo po volji naseljenicima, koji imaju dosta neudatih eri. Sitnih zadjevica i brbljarija i m a ovdje kao i u B v a k o m n j e m a k o m selu, svagja ima dosta, k a o i svagdje,

gdje ive Nijemci, no opet zajedniki rad napreduje, pa a k i d r u t v e nost se razvija. K a k o su m i govorili, svi su se redom naseljenici lijepo okuili. Dobro se koriBte i trgovanjem s d o m a i m svijetom, koji ne zna hraniti marvu u staji, pa obino i slabo i ostavlja hrane. O d njih kupuju pred zimu suvinu m r a v u marvu i goje je u staji. T e su i votinje malim zadovoljne, te kako sam uo, njima je v e kuhana pljeva s repama i krompirima slasna hrana, od koje se goje. Z a njih se onda dobiva na sajmu lijep novac. U gospodarstvima, gdje nema dosta radnih sila, uzimaju se cigani za n a d n i a r e , koijae itd. Dobi vaju 00 do 80 nov. i sasvim su pouzdani. k o l a je j o vazda u rukama kolskih sestara. Za svako se dijete

5 P * ~ .- - . fctik,"^. . _

_ mL |Bosanski pastir.

p l a a tri for. m j e s e n o . Uiteljice se kolima voze u kolu i isto tako iz kole kui, a naseljenici redom daju kola. Zemaljska i m je vlada htjela da osnuje interkonfesijonalnu kolu, ali je selo veoma pobono te je odbilo ponudu. Darovitiji se djeaci alju na daljnju naobrazbu u i s u s o v a k i kolegij u T r a v n i k . K a k o mi je Brenzinger pripovijedao, d o a o je on prvi put u Bosnu v e koncem god. 1878., da Be razgleda; god. 1879. d o a o je opet, te je nekoliko mjeseci radio kod trapista kao sluga, a nije odavao, da kani kupiti zemlju. T a k o Be je upoznao s p r i l i k a m a ; docnije se otkrije gvardijanu o. Franji i kupi svoj da nanji posjed, kojim se je obogatio. Njegove cigljane, u kojima rade

ponajvie talijanski radnici iz naseljenikih porodica, lijep mu prihod donose, jerbo svuda se gradi i iznie naseobina za naseobinom na milje spram istoka i zapada. Njemaki su se ratari svi poprijeko pomogli za dvije treine, im su mogli da stanu raditi svojim vlastitim radnim silama. I n a e odlazi na nadnicu prilian dio od dobitka, jer se ljetina jeftino pro-

Katolika crkva u Windhorstu. daje. Onih 14 porodica iz Essena, to sam ih u opisu od god. 1886. spomenuo, a dole su svaka sa samih 225 for. glavnice, neumornim se je radom podiglo do blagostanja, i to sve bez iznimke. Izbor je opinskih s t a r e i n a slobodan, no moraju se odabirati iz naseobine. S v a k i se izbor mora primiti i l i se p l a a globa od 25 for. 8 vladom, s okrunom i s kotarskom o b l a u naseljenici su u dobru

s n o a j u ; mnogi su v e poBtali bosanskim pripadnicima, a drugi kane opet stei d r a v l j a n s t v o . Iz N j e m a k e im sada slabo drugi pridolaze, no e n i d b e su odande e s t e . S d o m a i m je svijetom odnoaj, m o e se rei, s r d a a n . Bosanci dolaze v a b a m a i pitaju ih za savjet, viju kod njih ito i l i v r e strojem, te se priuavaju svakoj vjetini i radu. ito ide skoro sve u G r a d i k u . Svuda se vidi napredak, svuda marljiv rad i blagostanje; p o u a n je pohod ovdje u naseobinama. Sada se radi i o eljeznikoj svezi med Banjalukom i G r a d i k o m sa Bpojem uz ugarsku d r a v n u eljeznicu. Dne 6. marta 1895. sastala se je u Banjaluci komisija za pregledbu trasa i stanica e l j e z n i k i h ;

Njemaki naseljenik iz Windhorsta. koncesijonar je bio Gautier iz Zagreba. T a bi vicinalna eljeznica prvi sasvim privatni eljezniki projekt u Bosni uskoristila naseo binama, i poljodjelstvu i industriji, to se tek razvija.
* *

Odma ovdje spominjem, da i u Posavini, na sjeveroistoku Bosne, ima kod Bjeline j a k a naseobina Franz-Josefsfeld. U proljeu g. 1886. doselila se je onamo iz Franzfelda kod P a n e v a u junoj Ugarskoj

61 porodica. K o t a r s k a oblast kupi od veleposjednika 300 jutara zemlje u najblioj blizini Bjeline i razdijeli naseljenicima. Kupovnina je bila veoma mala i naseljenicima je dano, da je uz veoma povoljne uvjete otplauju. S v a k a si porodica odma sazida kuu, a naseobina bude cestom spojena s Bjelinom. N a godinu dogjoe j o 22 porodice, ponaj vie iz Nove Pazove u Srijemu, onda malo po malo i druge, tako da je god. 1889. bila tu naseljena v e 121 porodica sa 700 d u a . Podi gnuta je kola, koju pohagja 136 djece, sagragjena je opinska kua, a namislilo se je graditi i evangeliku crkvu. Pranz-Josefsfeld su na ime sami protestanti. Naseobina je imala tada 546 jutara svoje zemlje i 907 jutara u zakupu. Opskrbljivala je Bjelinu mlijekom, sirom, ma slacem, ivadi, jajima i p o v r e m , a i pokusi, da se sadi duhan, lijepo

kolska djeca iz naseobine Windhorsta. su uspjeli. Dalje ima u bjelinskom kotaru pojedinih ugarskih naselje nika, koji su zakupili zemlju od b e g o v a ; tako oko Bjeline 104, u Brodeti 20, u Janji 9, te 20 u Dragaljevcu, Zabrgju i Koraju. D a 3e u njemakim naseobinama ne zanemaruje ni stoarstvo, samo se po sebi razumije. Z a d r a n e su male d u r a n e bosanske pasmine, samo su u k r t a v a n e s dobrom stranom marvom i zimi se samo u stajama dre. Ima tu konja u ergelama i svinja u oporovima, no ponajvie ovaca s finom dugom vunom, to ih danas i svijet u Posavini mnogo goji. D a k l e i opet nov i z v o z ! N a alost je Franz-Jozefsfeld i sav bjelinski kraj, kao i sve Podrinje bosansko u kasnu jesen god. 1896. strahovito poplavljeno i naseobina je skoro sasvim u n i t e n a . Zemaljska

im vlada priskoi odma u pomo, a i gospogja V i l m a K a l l a v , dobri angjeo bosanski, pohiti u poplavljeni kraj, da dijeli svijetu ivea, odjee i novaca. Utjehom plemenite gospogje klonuli se duhovi opet digoe. Tako i m a nade, da e se t e t a preboljeti i da e n j e m a k e naseobine na sjeveroistoku bosanskom uspijevati kao i naseobine na sjeverozapadu. Od drugih veih naseobina u Bosni vrijedno je j o spomenuti: naseobine ugarskih Nijemaca (vaba) u Branjevu i Dugompolju (zvorniki kotar), tirolsku naseobinu u P a l a k o v c i m a (prnjavorski kotar), goriku naseobinu kod Bukvika i Ralutinca (prnjavorski kotar), galike naseobine u Opsjeku i B a k i n a k o j K o z a r i (banjaluki kotar), naseobine njemakih protestanata iz Rusije u P r o z a r i i V r a n o v c u (kostajniki kotar) i naseobine ekih porodica, preseljenih iz Rusije, u K o b a u Seferovcima (prnjavorski kotar), te u V r a n d u k u i D e t l a k o m L u g u (derventski kotar).

Iz B a n j e l u k e u

Kostajnicu.

vo e t e u k r a n s k e zemlje, r e e nam n a hotelier u Banjaluci. T i m e je mislio Hrvatsku, gdje istina B o g nema muslomana, no nijesu b a k r a n i osobito ^ rijetki ni u b a n j a l u k o m kraju, gdje su lijepo iz mijeani 8 muhamedovcima. V l a k vojnike eljeznice b a n j a l u k o - d o b r l i n s k e odlazi iz grada s nove eljeznike stanice, prolazi evropski kraj i staje iza kratkoga vremena u T r n u , prijanjem glavnom kolodvoru. U ravnu, lijepo obragjenu kraju med livadama i poloitim obroncima prelazi se cesta ban j a l u k o - g r a d i a n a k a ; do stanice Ivanjske ide pruga po zemljitu, ispresijecanu potocima i pokrivenu g r m l j e m ; rijetko se vigja po koja bosanska k u a . K o d Omarske zapazimo velika s k l a d i t a drva, to do laze iz u m a Kozare planine. Onda ide eljeznica sanskom dolinom do Prijedora, gdje je Sana v e plovna. Prijedor ima 5000 stanovnika, a lei na desnoj obali Sane, gdje rijeni tjesnac iz brda i z l a z i u bujnu plodnu ravnicu. Poznat je t r g o v a k o m u svijetu po svojoj razgranjenoj itnoj t r g o v i n i ; teretne lagje prijedorske, sline egipatskim dahabijama, idu iz Sane u U n u i Savu, dolaze do Zemuna i a k do B u d i m p e t e . Z a ustanka god. 1875. Prijedor je najgore postradao, a trgovci mu skoro svi p r e b j e g o e u Hrvatsku. T e k to se je i z a oku pacije n e t o podigao, opustoi ga s t r a a n poar. Danas je Prijedor veoma lijep grad, i m a iv promet, u okolici raznih stranih naseljenika i velik zemaljski zavod z a gojenje peradi, koji je na veoma dobru glasu. Zavodu je svrha, da uzgaja Bhodna plemena peradi (Langhans, M i norca, Plymouth-Rock, Houdan, onda biserke, u r k e , p e k i n k e i rouenske patke, emdenske guske i t. d.), te da ove vrste kao i jaja dijeli svijetu. N a d gradom gnijezde u stijenama stotine i stotine s o k o i o v a ; ovdje love krajiki bezi mlade sokolove, da ih n a u e lovu. Lov je sa sokolovima

u Evropi davno prestao, no tn ae je u nekojim begovskim porodicama do danas u z d r a o , te su Otmar Reiser od sarajevskoga muzeja i dvorski savjetnik Hormann o tom saopili zanimljive opise. Mnoge narodne pjesme spominju slikovitim stihovima plemenite sokolove. Jedna pjesma pjeva, kako Mustaj beg tuguje za svojom vjerenicom: Gospoda se u lov podignula, Svaki nosi sokola na ruci. Beg Mustaj beg ruku na srdacu. Pitali ga njegovi j a r a n i : ta je tebi, bee Mustaj bee, to ne nosi sokola na ruci, Ve ti nosi na srdacu r u k u ? " U dragoj njegova: narodnoj pjesmi pita bolnoga Ibrahim ehaju ena

J ) a ti u m r e , Ibrahim ehaja, ta bi tebi najalije b i l o ? Al ti ali ostarjele majke, Al ti ali dvora i ahara, Al ti ali sela i timara, Ali svojih ata nejahatih, Al ti ali hrta i zagara, Ali svojih sivih sokolova, Ali svoje vijernice ljube?" T r e a pjesma pjeva opet o bratskoj r a z m i r i c i : Dv'je su kule uporedo bile, U njima se do dva brata d'jele, Hasan aga s bratom Mubamedom. Sve su oni l'jepo pod'jelili, Ne mogoe ifluk na Zagorju, I debela konja u ah aru, N i sokola u utoj n a r a n i . Sokolovima love u drugim bosanskim krajevima danas j o be govske porodice Uzeirbegovia u Maglaju, te irbegovia i Smailbegovia u T e n j u . Sokolovi se love m r e a m a . Dvije takve m r e e , od prilike dva metra duge i isto tako iroke, p r i v r s t e se pod otrim kutom u zemlju, a l i ne prejako. S polja se obadvije m r e e pokriju sitnim zelenim g r a n i c a m a . N a sredini m r e e privee se iva vrana, a lovci se vjeto posakrivaju u blizini i z a grmlja. V r a n a uzme lupati k r i l i m a i graktati i svom b i silom da se oslobodi. T o zavede neukoga mladoga sokola, obino j e d n o g o d i n j a k a , da se u r n o baci na tobonji plijen. Vrana se u smrtnom strahu upusti u oajnu borbu s napa d a e m , koji i sam zavitla krilima i time se tako zaplete u m r e a m a , da lovac treba samo u pravom a s u da priskoi, te hvataj sokola i

Lov sokolovima na prepelice.

nosi kui. Z a lov se vie uzima e n k a nego l i slabiji i sitniji m u a k . Svaki se sokol ne da upitomiti i uvjebati za lov. Z a to se i razlikuju po gnijezdima, u kojima su se izlegli. U nekojim se gnijezdima nalaze najbolji sokolovi, koji ne idu samo na prepelice, nego i na kre i ljuke. I n a e su sokolovi v e prilino t r o m i ; mogu se do d u e uiti, ali love samo prepelice. T r e a vrsta napokon tako je divlja, da nije nikako za lov. Narod ih i zove divljim sokolovima. L o v c i dobro razaznavaju gnijezda tih triju vrsta i znadu tono, gdje su najbolji sokolovi. U umi Ozrenu ima na nekih 20 mjesta sokoljih gnijezda, no samo u dva su valjani sokolovi. Za Prijedorom stignemo na postaju Blagaj, gdje se na visini vide r u e v i n e staroga grada bosanskih kraljeva, te onda u N o v i na sutoku Une i Save. K a o velika b a a prostire se kraj, pogdjekoje su k u e po njem kao ljetnjikovci. Ovdje se jasno vidi blagostanje. Da leku ravnicu obrubljuju ogranci Pastireva planine i preko Une hrvatske gore. Spram Novoga stoji Dvor, a podalje na visini crkva d i v u k a . eljeznica ide uz Unu, dok ne dogje u Dobrlin. T u se prikljuuje ugarskoj dravnoj eljeznici. Una se prelazi kod Volinje eljeznim mo stom; u Sunji, gdje se u podne staje, raljaju se pruge, jedna u B r o d , a druga u Sisak. U Dobrlinu. gdje su nekada god. 1875./70. a r b a n a k i baibozuci poinjali strahovite okrutnosti s bjeguncima, koji su se vraali, mnogo se je danas izmijenilo. V e l i k nov kolodvor stoji mjesto starog osmanlijskoga kolodvora, kolibe su veinom ponestajale, a lijepe gradnje od cigalja i drva, kao alpske k u e , diu se po obroncima i uz cestu, to ide u Bosansku Kostajnicu. To je n j e m a k o - t i r o l s k a naseobina, osno vana ve god. 1879. Dvanaest se je porodica tada doselilo i kupilo od Rustan bega prilino zemljita, koje je neto bilo obragjivano, no veim dijelom nekultivirano. Muhamedovci su u ono doba j o ivjeli u zabludi, da e im se naskoro pootimati zemlja i predati k r a n i m a , te su jeftino prodavali zemlju. No i radili su T i r o l c i p o t e n o . Gdje se vide njive, koje su dobro orane i drljane i nema u brazdama j o lanjske kukuruzovine, m o e znati, da su tirolske njive. I oni siju najvie ku kuruz, uza to razno itu i mnogo timare marvu. Nekoje naseljenike k u e lee slikovito u uvali med brdima, te ovdje bi naseljenici kao u ope svuda oko Dobrlina i Kostajnice mogli misliti, da su i sada u T i r o l u , i j o u takom tirolskom kraju, gdje j o ima visoke u m e . U Dobrlinu je Bagragjena velika parna pilana, a daleke t r a n i c e , t o o d a n d e idu, te i dizaljke dokazuju, da je ovdje velik promet drvima. Mnogi su tu r a d n i c i zaposleni, gostionica ima svuda. Blie Bosanskoj Kostajnici ima j o raznih stranih naseljenika.

T a k o se je na jednom humku Pastirova planine naselio neki vajcarac, koji je lijep posjed kupio. Samo se ovdje ne m o e baviti mlje karstvom, jerbo svijet po blinjim gradovima i mjestima i m a svuda i sam krava. Z a to se bavi poljodjelstvom i b a o v a n s t v o m i dobro zaragjuje. I na hrvatskoj su se strani naselile tri tirolske porodice na polojima visokoga Djeda, to se die nad hrvatskom Kostajnicom. Gra n i a r i m a , koji su i m govorili, da tu nita ne rodi, dokazali su oni, da se tu dadu saditi veoma lijepi vinogradi i da dobro rode. Osjem toga siju ito, repu i luk, marljivi su i tedljivi i sasvim im je dobro. No najljepe se je razvila Bosanska Kostajnica. Istom god. 1862. naseljena rauhamedovskim iseljenicima iz Srbije ostala je z a osman lijske vladavine maleno mjestance, koje je na hrvatskoj strani nabav ljalo Bve, t o mu je trebalo. Unski most spaja obadvije Kostajnice. Med njima stoji na ostrvu kao s t r a a mala tvrgjava a r o m a n t i n i m starim zidinama i kulama. N a vapnenjakovu temelju, obrubljenu brljanom, stoje spram Hrvatske tri krupne kule, a spram Bosne okrugle tabije. Sagragjena je tvrgjava za princa Evgena, a spada Hrvatskoj. Na tom istom ostrvu stoji i stara malta i tako zvani grad, zidinama opkoljen prostor, gdje su se jedared u nedjelji sastajali na trgovanje hrvatski i bosanski krajinici. Bosanska je Kostajnica bila prije pri lino s i r o m a n o mjesto. Danas je hrvatsku svoju susjedu davno natkrilila. Svuda su nove zgrade, duani, gostionice, obrti, te kada se H r v a t i s one strane pozabave, pa h o e dobro i jeftino pivo i vino, moraju na bosansku stranu, gdje su porezi znatno nii. Bosanska je Kostajnica god. 1895. brojala 1375 stanovnika, med njima 638 muhamedovaca, i neprestano napreduje.

Skok u

Krajinu.

magino ime za svakoga bosanskoga rauslomana, makar da je tomu imenu sjaj danas i neto potamnio. Nekada je to bio krnj, u kojem je fanatizam bio naj jai, gdje su iz zemlje, pokropljene krvlju, nicali stotinama i stotinama godina islamski junaci; bila je tu vjeita borba s hrabrim hrvatskim krajinicima, no bilo je i veselih dana, jer je Krajina pje vaka domaja. Kraj je ovaj od najljepih u svoj Bosni. Brdovit je i umovit, a lijepo se obragjena polja izmje njuju s bujnim livadama, umilja tim gradovima i selima; mnoge stare ruevine sjeaju te istorijske prolosti. Najzgodniji je put onamo na sjeverozapad, ako sa stanice Novoga na dobrlinsko-banjalukoj eljeznici krene u Biha na hrvatskoj granici. Lijepa cesta ide do Krupe uz prilino bunu Unu, u kojoj vigja mnogo prirodnih ustava, tako da rijeka u neprestanim slapovima tee svo jom dolinom izmed brda i uma. Dabome da su ti slapovi, koliko
Vinjeta na elu stranice: nadgrobna ploa u Oaniu kod Stoca: ,Ase lei voevoda Radosav Hrabren 7013 ljoto (1505. po Hr.) aprila 24."

i u k r a s u j u k r a j , nesvladiva prepreka brodarstvu. No i bez brodarstva je U n a Bva iva. Mlin za mlinom stoji na vodi. K a d a nabuja, mlinovi budu i do krova pod vodom, jerbo su vrsto sagragjeni n a stupovima i l i usidreni, da ih burna rijeka ne odnese. Primitivni su to mlinovi, kakvi su stajali valjda v e i za rimskih vremena. No z a to su se sasvim srasli i splinuli sa svom prirodom uokolo. Za nekih 20 km. kolima od Novoga vigja se u daljini vrletna Pljeivica, koja se die do 1649 m., granica opjevane L i k e . K o d v a roice Otoke, od koje jedan dio s d a m i j o m i starom tvrgjavom lei veoma slikovito na unskom ostrvu, prelazi cesta mostom rijeku. Odavde se odvaja cesta u B u i m i u sredovjeni grad V r a n o g r a ; u Buim m o e za dva, a u V r a n o g r a za etiri sata kolima. Iz Otoke si z a sat u K r u p i , koja veoma d r a e s n o lei uz rijeku, iroku ovdje nekih 100 metara. Ima 2863 stanovnika. Nad njom je stara gradska r u e v i n a . K u e su veim dijelom izgragjene istom iza okupacije, te su ponaj vie moderne. V e o m a je imuno mjesto, a ima i dva dobra hotela. Vrijedno je u blizini pohoditi vrelo rjeice K r u n i c e , prave k r k e rijeke, koja s n a n o m strujom izvire iz peine. Strme stijene oko vrela, raz r u e n i primitivni mlinovi, peine na obalama i voda brzica, ne m o e sit da se n a g l e d a . Iz Krupe m o e k vrelu a m c e m za podrug sata. Spram sjeverozapada ide cesta u Cazin i u divlji bojni kraj oko P e i , gdje je u vojni god. 1878. bio posljednji o k r a j . Ovo je domaja bezbrojnih j u n a k i h i ljubavnih pjesama muhamedovskih. B l i z u za K r u p o m ostavlja cesta unsku dolinu, koja tu biva sve neprohodnijom, te ide polojem Debelog Oklinjaka, odakle je lijep pogled na grad. Onda ulazi u usku suhu dolinu, kao u klanac. Lijevo su u m o v i t i obronci Crnoga V r h a (1002 m.), desno obronci V e l i k e Kose, a med njima se stisnula cesta. Z a sat se stie na visinu u uvalu V e l i k o g a Radia i u istoimeno mjesto, gdje ima crkva i kola. J o tri e t v r t a sata dalje i mi smo na najvioj toki ceste, u klancu Drijenu (482 m.). Odavde cesta polako opada, prelazi k r e v i t u visinu s mnogim dolinama, te stie iznad sela T u r s k o g a Zaloja na rub plodovite kotline b i h a k e . S visine je vidik divan. Zelena dubljina b i h a k e kotline lei ti pred oima kao i s u e n o jezero, sa sviju strana obrubljeno plosnjatim brdima jednake visine, kao stepenicama. Una ulazi s juga iz m r a n a tjesnaca, vijuga se oko Maloga i V e l i k o g a L j u t o a (941 i 1168 m.), to kao lijevci s t r e u vis, p r o t j e e tromo med o r a o m zemljom u dalekoj kotlini, sve se vie iri i onda se naglo rui, dok se na koncu na sjeveru kod kostelskih mlinova ne stisne opet med vapnena brda. A prijeko za hrvatskom megjom zatvara ti obzorje i s p r u e n a gola P l j e i v i c a i dalje spram sjevera p e i n a s t a bezvodna K a p e l a . Od r u e -

vina starih tvrgjava i gradova, to stoje na samotnim visovima, vigjaju se odavde samo t r i : spram juga u izrazitim obrisima Sokolac, spram zapada Izaigrad, a spram sjevera, u pravcu cazinske ceste, samotna kula Bisovac, vidna na daleko.

Mlinovi u Spahiima kod Bia.

U sredini kotline, na maloj uzvisini, lei uz obadvije strane Une B i h a , grad sa 6000 stanovnika. Zidine su mu danas poruene i gradska se predgragja pruaju daleko ravnicom. Cesta se od Zaloja prilino spusta k gradu, ostavlja s lijeve strane selo ekrlje i zavija daleko oko visa Makare, gdje imaju vrijedni lomovi pjeenjaka.

Ukraj poljodjelskoga pokusnoga vrta, pa predgragjem Prekounjem i eto nas pred hotelom car austrijski". B i h a se spram prijanjih vremena jedva m o e i da upozna. Tvrgjava, to j u je sagradio j o kralj B e l a I V . , nestala je i mjesto nje ide lijepa ulica oko nutarnjega grada. Na trgu, to spram zapada u zidanim sporovima opada u gradski opkop i gdje je do god. 1878. stajala citadela s n j e m a k o m kapijom", s baruta nom i Iziar-damijom, sagragjena je sada u i s t o n j a k o m slogu me dresa s damijom i knjinicom. U z nju stoji velika k o l s k a zgrada i na mjestu ablje kule nova k a t o l i k a crkva, iji visoki toranj nadvi suje grad. Jedini je svjedok stare g r a n i n e tvrgjave B i h a a kula na

Biha.

pet katova, t o spada uzama o k r u n o g a suda. Stara je ta gragjevina veoma dobro u z d r a n a ; na njoj i m a jedan bas-relief, koji prikazuje pelikana, te neki misle, da je to grb v e l i k a k e porodice Batthyanyi. Najznatnija je gragjevina u nutarnjem gradu Fethija damija, neka danja c r k v a , p o s v e e n a sv. Antunu. T o je najljepi spomenik gotske gradnje u Bosni, a u z d r a o se je jedino za to, to su ga T u r c i , kada su osvojili B i h a , pretvorili u damiju. K a d a se je damija pred ne koliko godina opravljala, nagje se ispod poda 8 grobnih p l o a ; na 6 imaju grbovi i napisi, a na 2 samo napisi. Najstarija je ploa od god. 1502., najnovija od 1565. T i su spomenici vani i za istoriju

Krajine i za h e r a l d i k u ; postavljeni su sada uz crkvu. O t o k o m " , ostrvom, gdje stoje duani, k u e i mlinovi, ide drveni most u t r g o v a k o i napredno predgragje Prekounje, doim se iz nutarnjega grada spram zapada dolazi u gradski park i bolnicu. U B i h a u je za pravo novije doba zanimljivije, no u okoliu se nalazi velika blaga z a starinara: p r e t p o v j e s n a sojenica kod R i p a i n e k r o p o l a n a J e z e r i n a m a. Selo Ripa lei 9'5 km. j u g o i s t o n o od B i b a a i onamo je lako dospjeti. Z a pola sata vonje stie se na podnoje brda, na kojem stoji Sokolac. T o je tiho muhamedovsko seoce, no nekada su mu stanovnici bili na glasu okrutnici.

s^

:~

" S V

Biha. Stara kapija. N a r u e v i n u Sokolac m o e se uspeti za po sata; veoma je dobro u u vana i vrijedno je onamo otii. Selo Ripa lei na unskom ostrvu i na obadvjema obalama rijeke. Nasred oBtrva stajao je negda grad, od kojega su se u u v a l e zidine, visoke i danas j o tri metra, te ostanci etiriju okruglih kula. Okolini svijet zove taj grad Forkolangrad". K a k o je pretpovjesna sojenica otkrivena, opisuje pokojni rudarski satnik V . Radimskv u G l a s n i k u " sarajevskoga muzeja. K a d a je go dine 1891. prvi put pohodio nekropolu na Jezerinama, odvede ga

parok iz Pritoke K o t a K o v a e v i na jedno mjesto naspram Golubia, gdje je U n a pred 20 od prilike godina za velike povodnje promijenila svoj tok i u novom joj se koritu pokazalo m n o t v o soha. Du obale pie Radimskv vidjele su se u plitkoj vodi mnoge glave zakucanih ondje soha, ali poto mi je onda bilo hitno, te pri po vrnom razmatranju megju sohama nijesam mogao opaziti nita osobito, odluih, da drugi put zgodnom prilikom stvar bolje ispitam. Moram u ostalom priznati, da se od toga ispitivanja nijesam nadao osobitom kakvom uspjehu, jer sam u Otoci, Brekovici, Biu i Kulen-Vakufu vidio,

Ruevina Sokolac kod Bihaa. da i danas svijet, to ivi kraj Une, jo gradi sojenice i da svoje vo denice najvole graditi po skokovima rijeke , a d u a n e uz mostove na sred rijeke na mnoini soha. Nije dakle b a bilo neosnovano, ako sam pomislio, da su pri estom mijenjanju Unina korita one sohe mogle pri padati novijem vremenu. Godine 1882. dogjoh opet u Biha, da udesim sistematino preko pavanje prehistorike nekropole na Jezerinama, te mi tom prilikom revni lokalni ispita, gospodin geometar Julije Grauner pokaza razliite, bez sumnje prehistorike nahogjaje iz Ripa, koji su potjecali iz jedne sojenice

Selo Ripa kod Bia. Prva pretpovjesna sojenica u Bosni.

u Uni. Vrijeme, to je bilo odregjeno za moj boravak u Biu, morao sam sasvim upotrijebiti na prekopavanje u Jezerinama, te za to zamolih re e n o g a gospodina, neka bi stvar drao na umu i neka bi nastojao, da pribere to vie rukotvora iz onoga mjesta, pa da mi priopi pobliih vijesti o prilikama tog zanimljivog nahodita. Toj je zamolbi gospodin Grauner udovoljio s najveom pripravnou, priredio je nacrt o onom kraju i lijepu je zbirku sojenikih nahogjaja darovao zemaljskomu mu zeju. Godine 1890. prolomie nie Ripa kod Runia sedreni prag ne koga skoka, kakih u Uni ima mnoina, pa time vodu kod Ripa snizie za 1,5 m. i tako doskoie estoj poplavi obiju obala Une. Nego time

Spomenik vojnicima, palim god. 1878., u egaru kod Biu. ujedno vodeniari ripaki izgubie jedan dio vodene snage, pa da ovu opet povise, pregoe, da prolome nekoje osuene pragove iznad svojih vodenica, kojom prilikom ispod sloja sedre, debela mjestimice do 1 rn., izagje na vidjelo prehistorika sojenica, o kojoj je ovdje rije. Cini se, da u Ripu imamo pred sobom ostanke rijeke sojenice, jer po izvje taju gospodina Graunera proviruju na nekim mjestima ne samo sohe, nego i skele iz vode, ali samo kad veoma opane. Mora dakle da je voda u prehistoriko doba bila nia, nego danas i bie da u ono doba Una kod Ripa nije bila proirena do itavog jezera.

Dva nacrta gospoina Graunera u presjeku prikazuju na jednome mjestu sojenice 1.5 m. ilovae i zemlje, ispod toga od prilike 50 cm. ljunka i sedre, a sve ovo sloilo se na kulturnom sloju, debelom od prilike 50 cm. Pod tim kulturnim slojem nagjeno je vrsto tlo. N a dru gom mjestu dolazi pod sedrom, debelom od prilike 50 cm., kulturni sloj, a pod ovim vrsto tlo. Crni kulturni sloj sastoji od drvenog uglja, luga

Na vrelu. Motiv iz bihakoga kraja. i gliba, te gospodin Grauner po mnoini uglja misli, da je n e k a d a n j a sojenica propala poarom. Sohe su zailjene i mahom su od hrastovine od 10 do 30 cm. u premjeru. Zakucane su u nejednakim razmacima od 0'5 do 2 m. I skele, koje su se ouvale na vie mjesta, priregjene

su od rascijepane hrastovine, a samo na dva mjesta upotrijebljena je

i crnogorica. Grede tih skela imaju na vie razgledanih mjesta isti pravac od jugoistoka prama sjeverozapadu. U kulturnom sloju, kao i u drugim partijama sedre ima megju sohama m n o i n a utaraka od ilovavastog sugja, jelenovih rogova, veprovih zuba i ivotinjskih kosti. U zbirci nahogjaja veinom su ilovaste rukotvorine, i kako je to posve naravno, ponajvie samo utarci od posuda, gragjenih rukom. Nego su megju njima i dvije, gotovo posve cijele, takogjer rukom gragjene posude. Prva je siv lonac s ruicom, izvijena p o n e t o ruba i okrugljaste ruice. Visok je 14,5 cm., najvei je premjer 12 cm. Druga posuda ima oblik kusastoga cunja, masti je rigje, a bokovi su u gornjem dijelu ukraeni sa tri usporedne, zaparane crte. Visina je posudi 18 cm., irina zjala 11 cm. Rupa u dnu nije probijena, nego, kako to svjedoe tanki okrajci, progorena. To, kao i cijela podoba posude kar akte riu je kao lonac z a

Ruevina Brekoviea kod Bihaa. talenje, pa ako je ta posuda, kako j a mislim, u istinu prehistorika, onda ona svjedoi, da su se sojeniari od h i p a razumjeli u talenje kovova. Utarci ilovastoga sugja nainjeni su od gline, kojoj je primije a n o siuno vapnenasto zrnje, pa su zbog toga svi slabo peeni, jer primijeano vapnenasto zrnje velike vruine ne bi podnosilo. Na po p r e n o m prelomu esto se vide tri sloja, jedan unutranji, koji je crnkast, i dva spoljanja crvena. Bez sumnje je to sugje dakle tako peeno, da je vatra n a l o e n a ne samo oko njega, ve i u njem, pa su za to spoljanji bokovi vie dopeeni, dok je u n u t r a n j a jezgra ostala sirova i zadrala crnu mast, koja je nastala primjesom ugljevnoga praha. Utarci su sivi, smegji, crni, crvenkasti ili i ukasti. U ope su ilovaste po sude iz ripake sojenice ee i obilatije ukraene, nego ilovaste posude oblinje nekropole na Jezerinama. Od drugih ilovastih rukotvorina nagjen je jedan slomljen i dva itava utega piramidalnog oblika iz tkalakog

stana. Od nagjenih kovnih predmeta osobito je znamenita bakrena plojka sa 7 cm. u premjeru, u k r a e n a gukom i kolobarom na gornjoj povrini, a na donjoj strani s dva zglavka za privrivanje na neki drugi predmet. Drugi je kovni predmet prsten od bakra i l i od bronca. On sastoji od kolutia s vertikalnim prugama te ima premjer od 18 mm. K a k o se istraivanje i dalje nastavlja, m o e m o se nadati j o mnogim nalascima. N e k r o p o l a n a J e z e r i n a m a lei usred unske doline na humku, koji se spram jugoistoka n e t o die, a spram sjeverozapada Be izravnjuje s okoliem. Duga je 60 ra., a najvea joj je irina 34 m. Otvoreno je od prilike pet stotina grobova, od toga neke tri petine

Una i mlinovi u bihakom predgragju Buk siri u. s paljevinom, a drugo s kosturovima. Dalje je bilo i nekoliko nalazaka bez paljevine i bez kosturova, a na pet se je mjesta u nekropoli nalo g a r i t a od kosturova. Ne m o e m o se ovdje podrobnije zabaviti pojedinostima sahranjivanja i vrstama priloga. Broj nahogjaja je golem. P r i l o z i B U od eljeza, bronce, srebra, onda od neke bijele rude, valjda cina, dalje od jantara, stakla, kamena, kosti i ilovae. O d oruja se je n a l o e s t eljeznih m a e v a i nekoliko n o e v a kao bodei. eljezni BU m a e v i B jednim o t r a c e m i veoma slini k r i v i m m a e v i m a iz Hallstadta u gornjoj Austriji i iz St. Michaela u Kranjskoj. Najmnogobrojniji su i najznatniji b r o n a n i nahogjaji; i m a n e t o maloga sugja

i veoma mnogo nakita. Jantarovih se je i staklenih stvari mnogo n a l o , a staklenih perla do 1000 komada u jednom grobu. K e r a m i k i je materijal golem, da bi se itav muzej mogao napuniti, te sarajevski muzej i m a iz Jezerina bezbroj stvari. Nekropola je ta nastala nekih 500 godina pred vremenom, otkada m i r a u n a m o , pretrajala je svu la tene-perijodu i tek z a rimske se je vladavine prestala upotrebljavati. Od drugih je n a l a z i t a u ovom kraju vrijedno j o spomenuti Gradinu u n g a r kod Cazina, veoma prostranu; dalje se zna j o 26 pretpovjesnih gradina u b i h a k o m kotaru. Lijep je izlet iz B i h a a u Kosteo i u Brekovieu, makar i bez prehistorikog uitka, koji ni nije napokon svakomu po volji. Prolazi kato liko selo Kralje i z a dvadeset si a s a k a na unskom mostu kod V r k a i a ; odavde dalje vodom na a m c i m a , koji su po ovdjenjem obiaju po dva svezani. B r d a se p r i m i u rijeci i opet se r a z m i u . Odjedared ti se ini, da nikuda nema i s l a s k a ; u j e samo, kako b u e i pjene se kosteoski skokovi. Sasvim pod j e d n i m vrhom, na kojem stoji grad Brezovica, probija si U n a put te se u divljim virovima pjenom i grm ljavinom baca preko stijena. Nad skokovima stoje na stupovima mnogi mlinovi, kojima dolazi slabim d a a n i m brvima. S t r m i put u Brekovieu vrijedan je, jer tamo e med r u e v n i m gradskim zidinama vidjeti pravu muhamedovsku varoicu. Tipinih spodoba i spomenova prolosti n a l a z i e ovdje n a s v a k o m koraku. 0 K o s t e l u se pria, da je u drevna vremena, dok je sve b i h a k o polje bilo jezero, vladao u B r e k o v i c i mladi kralj Kota. Taj kralj odlui, da prokopa B r e k o v a k u Btranu", koja je spreavala otjecanje vode, te da tako bihako jezero prevrati u plodovitu o r a u zemlju. Susjedni su poglavice pomagali K o s t i , no posao je bio polagan i mnogo je godina ustrebalo, dok se posljednja stijena nije probila. K a d a je K o t a vidio, da je taj a s nadoao, spoznade, da e v o d a podaviti stotine i stotine radnika, kada strahovitom silom provali u uski prokop. ao mu je bilo mladih krepkih ljudi, no ni posao nije htio d a n e d o v r e n o s t a v i ; za to skupi sve starce i bo l e s n i k e , o b e a i m bogatu nagradu i odredi, da posljednju stijenu probiju. T a k o oni uine, a voda svom Bilom navali i podavi starce i slabie. No njihova r t v a nije bila zal