You are on page 1of 230

JU ZAVOD ZA ZATITU I KORITENJE KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA TUZLANSKOG KANTONA

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE TUZLANSKI KANTON

BATINA SJEVEROISTONE BOSNE BROJ 2, 2009.


ASOPIS ZA BATINU, KULTURNO-HISTORIJSKO I PRIRODNO NASLIJEE
NORTHEAST BOSNIAS HERITAGE Number 2, 2009.
Heritage magazine, Culture-historical and natural heritage Glavni i odgovorni urednik: doc. dr. Edin Mutapi Urednik u redakciji: mr. sc. Rusmir Djedovi lanovi redakcije: Prof. Benjamin Bajrektarevi, doc. dr. Amira Turbi-Hadagi; dr. sc. Viktor Bariak; Senaid Mujki, dipl. pravnik; Draen Kosec, dipl. ing.arh.; Munisa Kovaevi, prof. (sekretar) Izdava: JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona Za izdavaa: prof. Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda Graka obrada naslovne strane: Draen Kosec, dipl. ing.arh. Naslovna strana: Kula Husein kapetana Gradaevia, Gradaac DTP i tampa: PRINTAS Srebrenik Tira: 500 Tuzla, 2010.

SADRAJ
RIJE UREDNIKA PROLOST Edin Mutapi upa Soli u srednjem vijeku teritorijalno ustrojstvo...................................................................................9 Rusmir Djedovi Naselje Tuholj antropogeografski prikaz ........................................................................................................ 21 Thomas Butler Da si mi dobraBosnian Custom vs. Papal Strictures on Marriage.................................................31 Amira Turbi-Hadagi Osamsto dvadeset godina povelje Kulina bana (1189-2009...................................................................35 Osman Kavazovi Naselje Brezovo Polje.......................................................................................................................................................41 Omer Hamzi Progoni i stradanja Jevreja u Graanici tokom Drugog svjetskog rata ............................................47 Suadin Straevi Kotarski erijatski sud u Tuzli (1914-1918) ........................................................................................................ 61 Fatmir Alispahi Zaeci bonjake dramske knjievnosti ............................................................................................................... 67 TRADICIJA Adnan Tufeki Radni odgoj djece u tradicijskoj kulturi ................................................................................................................ 77 Almira Beirovi Etnoloka istraivanja u Avdibaiima kod Tuzle ...........................................................................................87 LIKOVI ZAVIA JA Damir Da Mustafa Buljubai - sjeanje na jednog naelnika .................................................................................101 Esad Sarajli ivotni put Milice Babi-Dedijer iz Gradaca .................................................................................................105 NASLJEE - BATINA Ifeta Jahi Mogunosti obnove stare damije u Sokolu .................................................................................................. 113 Munisa Kovaevi Mogunost izmjetanja steaka u Toplikom polju ...................................................................................117 Rusmir Djedovi Stari srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde u dolini Bosne i njihova suvremena valorizacija ............................................................................................................................................................................123
....................................................................................................................................................................5

Jusuf Omerovi Kulturno historijski spomenici opine Zvornik .............................................................................................131 Senada Nezirovi Rimski gradovi na podruju Argentarije ........................................................................................................... 135 Munisa Kovaevi Stare nekropole na podruju opine Banovii ..............................................................................................139 Edin akovi Zaviajna muzejska zbirka Graanica primjer (ne)brige lokalne zajednice o pokretnom kulturno-historijskom i prirodnom naslijeu ...............................................................................................147 Senad Begovi Zemljine knjige kao historijski izvori na podruju opine Tuzla .......................................................157 Rusmir Djedovi Ostaci srednjovjekovne zgrade u Ronju ........................................................................................................... 163 Mirsad Omeri Kulturno-historijsko naslijee opine Kladanj AKTIVNOSTI ZAVODA Benjamin Bajrektarevi Problematika zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona .........179 PRIKAZI - RECENZIJE - OSVRTI Senad Begovi Nauni skup 45 godina naunog i publicistikog rada Mustafe Imamovia .........................195 Munisa Kovaevi S. Muratovi - Z. Masli, Steci na podruju opine ivinice, ivinice, 2008. .............................201 Senad Begovi Nauni skup Teanjski prostor u prolosti-povodom 450 godina vakufa Gazi Ferhad-bega...........................................................................................................................................................205 Almedin Ibriimovi P. ivkovi, Prilozi za povjest Usore i Soli, Povjesni mozaik Bosanske Posavine, Zagreb, 2008. ......................................................................................................................................................................207 N O R M AT I VA I Z N A S L J E A Zakon o zatiti i koritenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijea iz 1985.g. .................211
............................................................................................. 171

RIJE UREDNIKA
Dragi prijatelji, zaljubljenici pisane rijei i kulturne batine - pred nama je drugi broj asopisa Batine sjeveroistone Bosne. Ovakav poetak i irok spektar tema na geografski relativno malom prostoru bi i u nekim minulim vremenima izazvalo oduevljenje, dakle u periodu kada je pisana rije i izdavatvo u velikoj mjeri bilo stimulirano od strane drave. Ipak, i pored znaajnog odjeka moramo se samokritiki osvrnuti i na odreene dizajnerske, estetske, i sl. greke koje su veoma izraene u prvom broju ovog asopisa. Svakako se ispriavamo zbog njih i nadam se da su one ve u ovom broju u najveem dijelu dio prolosti. Meutim, i pored navedenih greaka ipak trajna je vrijednost tekstova koji se nalaze izmeu korica navedenog (prvog) broja. Naime, izazvana panja, interes i publicitet za ovim asopisom su u potpunosti opravdali njegovo postojanje pa slobodno moemo rei i ugasili odreenu e za jednim ovakvim asopisom. Time je u potpunosti opravdano njegovo postojanje i ideja ljudi koji su se odluili za ovaj korak. asopis upotpunjuje potrebu za istraivanjem lokalne batine na ovom podruju, ulogu koju je nekada tako suvereno imao asopis lanci i graa - Muzeja SI Bosne. Ipak, ovdje se otilo i korak dalje i to je prema naem miljenju najvei dobitak ovog asopisa u odnosu na druga slina izdanja, a to je svakako mrea autora i saradnika asopisa. Ovaj puta to su ljudi iz domae sredine koji kao zaljubljenici prolosti svakodnevno istrauju svoj zaviaj i koji sada imaju priliku to i objaviti u jednom asopisu. Nema sumnje da je redakcija asopisa uspjela objediniti te ljude oko zajednike ideje pri tome ne stvarajui odreene predrasude. Slobodno moemo rei da sada dolazi do pravog izraza jedan proces koji je pokrenut prije gotovo dvije decenije, a to je otvaranje odsjeka za Historiju i geograju na Filozofskom fakultetu u Tuzli, jer najvei dio autora je upravo proizveden kolovanjem na pomenutom odsjeku odnosno njegovim odsjecima nastalim poslije razdavajanja ova dva smjera. Nema sumnje da na prostoru ovog Kantona postoji doista kvalitetan nauno-istraivaki kadar kojem fali neto malo sadisfakcije i prostora, a iji efekti e biti potpuni i neprocjenjivi. Uostalom na ovim administrativnim prostorima imamo opine koje su veoma prepoznatljive u istraivanju svoje prolosti u posljednje dvije decenije: Graanica, Gradaac, Srebrenik, Kalesija i dr. To svakako ima znaajnog odraza i kod politikih krugova koji sve vie prepoznaju znaaj kulturne batine u identikaciji i promociji vlastite sredine. Kao dobre primjere moemo prepoznat Tuzlu, Gradaac, Kladanj, Srebrenik i dr. Svakako, pria oko razvoja turizma, motivie i odreene poduzetnike da u borbi za trite otponu sa izgradnjom odreenih etno sela. Iako, je u njima jasno uoljiva nesistematinost i anarhinost ipak za svaku pohvalu je prikupljanje tih vrijednih ostataka nae prolosti na jednom mjestu, jer bi ona s vremenom ionako nestala. Naalost, tu se susreemo i sa onom drugom stranom, koja se podudara 5

naalost sa eljom za falsikovanjem mitoloke prolosti vlastitog naroda zloupotrebom naslijeene kulturne batine. U prilog takvoj konstrukciji u ovom broju donosimo jedan kratak izvjetaj o ideji gradnje crkve u Ronju (Sapna). I na kraju moramo spomenuti jo jedan veliki dobitak izuzev samog asopisa. To je kordinacija na ovom znaajnom prostoru kada je u pitanju prirodno i kulturno-historijsko nasljee. Naime, stvorenom saradnikom mreom ljudi iz zaviaja JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona je preuzeo vodeu ulogu u brizi za navedeno nasljee na ovim naim prostorima. I ta drugo rei na kraju za tim predvoen prof. Bajrektareviem izuzev, aferim i naprijed! doc. dr Edin Mutapi

PROLOST

Dr.sc. Edin Mutapi, docent

UPA SOLI U SREDNJEM VIJEKU TERITORIJALNO USTROJSTVO


Abstract In rst plan of our research is the area of district Salts during the Middle Ages. However,in work entail the question of mutual relations of salt and Usora. Namely, in the second decade Usora XII century is expressed feudalization, which for consequnce have regionalization (partition) Usora. Basically, this partition is in a long period of time for consequence have a transformation of smaller units into larger. As we have emphasized the aim of our research is the District of Salt, which in the late Middle Ages, split into two smaller districts: Upper and Lower Salt. But from our analysis we can pull out the conclusion that in the salts have distinctively center of the Bosnian medieval. In Lower Tuzla in todays downtown, Ottoman sources record Agac-Hisar (wooden fort). There were found the grave goods and written evidence of the stolen property show us a strong economic ties with this region, but also the luxuries of the local nobility. However, due to the embargo of explotation of salt during the Middle Ages the conclusion that here is expresed estate royal dynasty. When we talk about the district Upper Salts his center that is a medieval city, is located east of the village on top of todays settlements above Varoi (urban settlements), on top a sloping hill that is today called the City. On existence of an old castle here indicate the remains of earth holes and some fragments of earthenware. The city was protected by a fence of wooden stakes, so-called palisades. This would, at the same time, and a sign of his great age. So, although this area is on the outskirts of major political events, which we do not have a written data, though it bring allattributively the Bosnian medieval with distinctivelyt economic and other ties with other region. Keywords: Usora, Soli, districts

Usora i Sol uzajamni odnos U dosadanjoj nauci veina naunika nije uspjela da razbije predrasude o postojanju vie organizacione cjeline nego to je to upa, tako da su navedeni istraivai iako su dolazili do znaajnih rezultata, upadali u zamku navedene problematike. Upravo iz navedenog razloga smatramo da najvee zasluge za istraivanje navedenog podruja uope, ali i nauno objanjenje te dosta komplikovane strukture organizovanja pripada Pavi Aneliu. Meutim, duboko pod uticajem dotadanjih dominantnih 9

naunih stavova, i ovaj vrsni naunik nije uspio da doe do potpunih rezultata, kada je u pitanju struktura organizovanja u sjevernim dijelovima bosanske drave. Vjerovatno da najvea zabluda traje od K. Jireeka koji je, kao to smo ve konstatovali, Porrogenitov Ad Salines smjestio u Tuzlu, te na taj nain sva budua istraivanja, usmjerio u pogrenom pravcu.1 Dakle, pri gotovo svakom kasnijem pomenu Soli u historijskim izvorima dolazi do vezanog pojavljivanja i Usore, dok obrnutih situacija ima mnogo vie, odnosno samostalnog pominjanja termina Usora. Pratei historijske izvore, moemo u potpunosti opovrgnuti ono to je dosadanja historiograja pokazivala kada je u pitanju odnos Usore i Soli, odnosno da je Usora u etrnaestom stoljeu u sebi apsorbovala i zemlju Sol. Naime, kao to smo ve konstatovali, proces koji se odvijao bio je suprotan od toga. Jo od ranog srednjeg vijeka, na sjeveru Bosne se javlja zemlja Usora koja se od zemlje Bosne razdvajala starom granicom pokrajina Panonije i Dalmacije. Nastanak oblasti Soli u Bosni, odnosno Usori, duboko je vezan za slabljenje centralne vlasti usljed pojaanih tenji regionalnih monika za veom individualnou. Upravo kroz tu borbu namee se i trea strana, odnosno moni sjeverni susjed Ugarska koja, koristei onu narodnu zavadi pa vladaj, vjerovatno u navedenom periodu obeava odreene privilegije za pridobijanje na svoju stranu tih regionalnih nezadovoljnika. Rezultat toga su ustupci koje ine i bosanski banovi prema tim izraenijim lokalnim monicima, tako da kao rezultat te borbe dolazi do pojaane regionalizacije u kojoj se izdvajaju oblasti, meu kojima i Soli, kao sastavni dio Usore. Poznata je rascjepkanost feudalnih posjeda u itavom srednjem vijeku. To je sigurno ovisilo o snazi unutarnjih, domaih feudalaca i slabosti centralne vlasti: kneza, bana, kralja i feudalaca, mjesnih gospodara (upana, katelana). Nema nikakve sumnje da je i slabost susjednih drava, koje su esto pretendovale na prisvajanje Bosne, od Ugra do susjednih domaih feudalaca iz raznih pokrajina i raznih naziva, igrala znaajnu ulogu. Ta pojava za to doba nije nimalo udna ni rijetka jer su interesi feudalaca u prvom redu bili motorna snaga, bez obzira na meusobne rodbinske veze, bliske i daljne. Treba da znamo da je u srednjem vijeku u Bosni rijetkost nai vieg feudalca ili vladara raznih naslova koji nisu bili povezani uskim ili daljnjim rodbinskim vezama s drugim feudalcima u zemlji ili izvan vlastite drave.2 Prostor na sjeveru od zemlje Bosne Usora i Soli, bio je organizovan u posebne zemlje najkasnije do 1225. godine.3 Usora je sve do druge polovine XIV stoljea predstavljala udionu zemlju vladajue bosanske dinastije. Na taj nain, na njenom elu bio je blizak roak bosanskog bana (najee brat ili sin) kao udioni vladar sa titulom bana (kneza?). U kasnijim vremenima individualitet Usore uoava se kroz instituciju usorskog vojvode. Od druge decenije XII stoljea izraena feudalizacija, koja je za posljedicu imala daljnju
1 2 3 Konstantin Jireek,Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, prevod ore Pejanovi, Svjetlost, Sarajevo, 1951., str. 51. Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. (dalje: M. Vego, Postanak), str. 11. Jelena Mrgi, upe i naselja zemlje Usore, JI, br. 1-2., Beograd, 2000. (dalje: Jelena Mrgi, Usora), str. 29.

10

regionalizaciju (podjelu) Usore. U osnovi, ta podjela je u duem vremenskom periodu za posljedicu imala prerastanje manjih organizacionih jedinica u vee. Tako su rano-srednjovjekovne upe prerasle u oblasti, a kasnije i u zemlje. Posljedica toga je da je njen teritorij u ve spomenutoj drugoj deceniji XII stoljea podijeljen na dvije usorske zemlje Usoru i Soli, a proces stvaranja tree zemlje, Podrinja, trajao je jo neto vie od jednog stoljea, tako da u estoj deceniji XIV stoljea imamo i nastanak ove zemlje, koja je proizala kao posljedica ojaane uloge vlastele iz oblasti Trebotia. Vjerovatno je to uinjeno nautrb zemlje Soli. To je u nauci prvi uoio jedan od najboljih poznavalaca drutvenih prilika u srednjovjekovnoj Bosni, ranije spominjani, dr. Pavao Aneli, koji kae: U toku gotovo 600-godinjeg razvoja, u staroj bosanskoj dravi su dola do izraaja tri osnovna upravno-politika sustava ili sheme. To su: starija predfeudalna ili ranofeudalna; zatim razvijena feudalna, i konano jedna kasnofeudalna shema. Samo se po sebi razumije da u praksi nijedan od ovih sistema nikada nije bio sasvim ist, da je razvoj tekao polagano, te da smjene nisu vrene odjednom, i da bi detaljnije posmatranje moglo otkriti itav niz prelaznih ili specinih oblika teritorijalno-politike podjele zemlje. Ipak, mislimo da neemo pogrijeiti, ako razdoblje od doseljavanja do XII vijeka oznaimo kao rani feudalizam, a vei dio XIII i XIV stoljea kao dominaciju razvijenog feudalizma; specinosti kasnog feudalizma oitovale su se u vrijeme kraljevstva. 4 Dakle, Soli su od tree decenije XIII stoljea dostigle rang zemlje. Zemlja je politiko-teritorijalna jedinica sastavljena prosjeno od desetak upa (praktino 712). Poto je proces decentralizacije bio konstatntan onda moramo imati u vidu da uvijek postoje i prijelazne organizacione forme izmeu upe i zemlje. Za te prijelazne oblike naa nauka najee upotrebljava naziv oblast. Od prvog spomena u pisanim izvorima za zemlju Soli, moemo konstatovati da usljed zabranjene eksploatacije soli tokom srednjeg vijeka se nalazi u ekonomskoj defanzivi. Na prostoru zemlje Soli s vremenom e se stvoriti sljedee upe, odnosno kasno-srednjovjekovni kotari (u zagradi): 1. upa Soli (Gornja i Donja Sol); 2. upa Sprea (Sprea, Gostilj i Dramein); 3. upa Sokol (Sokol i Smolua). Sve ove upe su zbog svoje zatvorenosti unutar dravnog teritorija srednjovjekovne Bosne ostale u prilinoj izolaciji kada je pitanju pisana rije. Meutim, kada su u pitanju materijalni ostaci ovdje postoje brojni tragovi bosanskog srednjovjekovlja koji su esto izraeniji i brojniji nego u drugim krajevima o kojima je zapisano puno tragova. Srednjovjekovna upa Soli Predmet naeg interesa jeste upravo ova prva navedena organizaciona forma, tj . upa Soli. U dosadanjim istraivanjima regionalne historije srednjovje4 Pavao Aneli, Osnovne znaajke teritorijalnopolitike organizacije u srednjovjekovnoj Bosni, Studije o teritorijalno-politikom organizovanju Srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982. (nadalje: P. Aneli, Studije), str. 9.

11

kovne Bosne dobro je primijeeno da dolazi do diferencijacije ranofeudalnih upa. Prvobitne, ranofeudalne upe bile su dosta prostrane geografske celine, da bi potom porast broja stanovnika doveo do potrebe stvaranja posebne upravne jedinice, tako da se njihova teritorija usitnjava odvajanjem novih upa.5 Sticajem prilika, neke upske organizacije su povremeno postizale visok stepen politike autonomije. 6 Na taj nain prostrana upa Soli se kasnije u poznom srednjem vijeku dalje dijeli na upe Gornju i Donju Sol, koje su kao takve uklopljene poslije osmanskih osvajanja u njihovu organizacionu formu sa statusom nahije. upa je bez sumnje najvra i najdugotrajnija teritorijalno-politika jedinica kod Junih Slavena u ranom srednjem vijeku. Pogodni geografski okviri i sticaj historijskih zbivanja uinio je da se podruja nekadanjih upa u velikom broju mogu prepoznati jo i danas. upe su imale svoje prirodne granice. Pored, ovih prirodnogeografskih uvjeta za egzistiranje jedne upe vrlo bitan faktor jeste i mogunost samostalnog privrednog egzistiranja. U poetku svi suplemenici su na plemenskom saboru, zboru, birali svoga vou koji se zvao upan ili knez i odluivali o ratu i miru, sudili se meu sobom i s drugima iz susjedstva.7 Svakako, ne bez razloga, na podruju kasno-srednjovjekovnih upa Soli treba traiti centar cijele upe. Poznato je da u historiji srednjovjekovne Bosne uope, pa i Usore, potraga za glavnim dravnim i regionalnim centrom uvijek bi se pretvarala u odreeni slijed nerazrjeivih problema. Kada govorimo o Usori, on je uglavnom tamo gdje je najmonija porodica tog podruja i mijenja se od Srebrenika, preko Zvornika i sl. Takvu slinu situaciju, zasigurno, imamo i u podruju upe Soli. Pod navedenim terminom mislimo na ono podruje koje je, prema naim pretpostavkama, u XIV stoljeu predstavljalo upu, a sastojalo se od kasno-srednjovjekovnih upa Donje i Gornje Soli, koje su kao takve organizaciono preuzete od strane Osmanlija poslije njihove uspostave vlasti na ovom podruju. Poto naa spoznaja o navedenim upama uglavnom egzistira iz kasnosrednjovjekovnog perioda, mi emo predstaviti obim nekada jedinstvene upe, a zatim njene integralne dijelove u poznosrednjovjekovnom periodu. upa-kotar Donje Soli Naalost, pisani tragovi su dosta skromni i svode se na podatak iz Dubrovakog arhiva iz 1412. godine. Iako dosta skromna, informacija nam daje podatke da je u mjestu Soli oteta roba Dubrovaninu Bogoslavu Boljojeviu u vrijednosti od 16 perpera (novembra 1411.).8 Ovaj podatak nam nepobitno otkriva da je u srednjem vijeku postojalo naselje pod imenom Sol i da upravo u njemu treba traiti centar ove srednjovjekovne upe i jedan od glavnih centara cijele oblasti, odnosno zemlje Soli. Svakako da navedeno naselje treba traiti, kako je to ve A. Handi konstatovao na podruju
5 6 7 8 Jelena Mrgi, Donji Kraji krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002., str. 29. P. Aneli, Studije, str. 11-13. M. Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, str. 13. Desanka Koji Kovaevi, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Veselin Maslea, Sarajevo, 1978. (dalje: D. Koji-Kovaevi, Gradska naselja), str. 84; A. Handi, Tuzla, str. 25.

12

kasnije Donje Tuzle, odnosno varoice Donje Soli koju su Turci, kako emo vidjeti, zatekli kao najznaajnije naselje na podruju spomenutih dviju upa.9 Iz samog tog spomena ne moe se nita razabrati o veliini i znaaju mjesta Sol. Ipak spominjanje tog imena samo jednom, u vrijeme kada o drugim gradovima i trgovima u Bosni, a naroito u bosanskom rudarskom Podrinju nalazimo mnoge podatke o poslovima i kretanju dubrovakih poslovnih ljudi, ne govori ni o kakvom privrednom znaaju samog mjesta. Svakako je u to vrijeme predstavljalo mali trg, gdje je ponekad dolazio i prolazio i pokoji dubrovaki trgovac, to svjedoi gornji sluaj otete robe.10 Ovakvo kasno javljanje naselja pod imenom Sol nam dodatno pomae u razrjeenju enigme oko Porrogeniotovog Salinesa, odnosno u konstataciji da je nemogue traiti neki znaajniji centar u ranijem periodu na ovom podruju. Svakako da razloge zbog vrlo kasnog javljanja ovog grada na historijskoj pozornici treba traiti usljed ve konstatovanog monopola soli, kojeg su vrlo rano uspostavili Dubrovani na teritoriju cijele srednjovjekovne bosanske drave, zbog ega je navedeno naselje bilo izvan glavnih privrednih tokova. Naalost, dosadanja nauna istraivanja ne poznaju nijedan podatak koji govori o eksploataciji soli u tuzlanskim solanama prije dolaska Osmanlija. Kako to vrlo jezgrovito kae iro Truhelka, nu u srednjem vijeku kao da usahnue ova slana vrela, ili je narod na njih zaboravio, jer zaista ne nalazimo nigdje ni najmanjega spomena, da su tu varili so.11 Sljedei spomen Soli (Aa-hisar) imamo iz pera osmanskog hroniara Ner-a, koji prati sultana Mehmeda II u njegovom pohodu prema Bosni 1463. godine. Ovaj hroniar nam pri tome biljei da je sultana Mehmeda II kod Vuitrna obavijestio predvodnik akindija u Bosni Ali-beg da su bosanske snage spalile Drvenu tvravu (Aa-hisar). Poslije toga, Mahmud paa Anelovi je imenovan glavnim vojnim komandantom za osvajanje Bosne od strane sultana Mehmeda II.12 Analizom osmanskih deftera, A. Handi je doao do vrlo uvjerljivih dokaza da navedeni Aa-hisar (Drvenu tvravu) treba traiti u gradu Soli. Pri Nerijevom spominjanju Drvenog grada, sasvim je jasno da je rije o sastavnom dijelu nekadanje bosanske drave, te da ga je poslije spaljivanja zauzeo i drao Ali-beg. Opepoznato je da su pri svojim osvajanjima na Balkanu Osmanlije najprije osvajali znaajne rudarske i dr. ekonomske centre, a zatim i ostala podruja. S druge strane, srednjovjekovni gradovi u Usori, koje su Osmanlije zatekli, bili su od vrstog materijala i uglavnom su njihovi ostaci sauvani do danas. Postavlja se pitanje same zatite privrednog i prirodnog bogatstva ovog podruja, a to su slani izvori. Nema sumnje da su pomenuti slani izvori predstavljali dovoljan razlog stalnog postojanja znaajnijeg utvrenja.13 Defteri iz XV i prve polovine XVI stoljea pokazuju poste9 10 11 12 Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. (dalje: A. Handi, Tuzla), str. 24-26. A. Handi, Tuzla, str. 25. Truhelka, iro, Neto o bosanskim solanama, GZM, broj XII, Sarajevo, 1900. (dalje: . Truhelka, Neto o bosanskim solanama), str. 576-577. Bosna kiral Aa-hisar yakd diye (Ner, Tarihi, Kitb-i Cihan Nm, II. Cilt, priredili: Faik Reit Unat i prof. dr. Mehmed A. Kymen, Trk Tarih Kurumu Basmevi Ankara, 1995., dalje:Ner Tarihi, Kitb-i Cihan Nm , str. 762-763). A. Handi, Tuzla, str. 30-32

13

13

pen i stalan napredak proizvodnje soli. Prvi poznati kanun o tim solanama donesen je za vrijeme vladavine sultana Sulejmana, a sadran je u opirnom popisu Zvornikog sandaka iz 1548. godine.14 U prilog navedenoj konstataciji ide i injenica da je kamen na neposrednom tuzlanskom podruju loeg kvaliteta te da vrlo brzo strada pod utjecajem atmosferalija. Svakako da u navedenoj injenici treba traiti razloge to na prostoru dananje Tuzle i njene neposredne okoline ne postoje sauvani trajniji historijski spomenici. Da se naziv Aa hisar odnosi na Tuzlu, dokaz su kasniji osmanlijski izvori. Tako se u naknadnim biljekama (datiranim 1474. i 1477. godinu) sumarnog popisa (deftera) Bosanskog sandaka 1468. godine Tuzla naziva Aga Tuzla = Drvena solana. Dakle, naselje nosi naziv po solani koja se nazivala drvena, kao i raniji grad. U ovom sluaju, vrijedilo bi biti dosta oprezan, jer poznato je da se varenje soli vrilo uz pomo drveta (prua). Meutim, da se ipak radi o kontinuitetu izmeu Aa hisar-a i Aga Tuzle (Drvene solane), u prilog ide i detaljan popis Smederevskog sandaka iz 1476./7. godine. U ovom popisu, pri bliem odreivanju carskih vlaha sela Drametina, kae se da su oni nastanjeni u blizini Drvene solane u kadiluku Srebrenici.15 Kontinuitet upotrebe rijei drvo u nazivu naselja odrao se i sredinom XV stoljea. Naime, u kanun-nami Zvornikog sandaka i kanunu o tuzlanskim solanama (oboje sadrani u detaljnom reljefu toga sandaka iz 1548. godine), te solane su nazvane Memleha-i ob ili Memlh-i ob = Solane na drvo (iblje).16 Prema tome, drvo, nazvano na jedan ili drugi nain (aga, ob, diraht) bilo je od najranijeg vremena vezano uz ime Tuzle te je predstavljalo materijal za izgradnju srednjovjekovnog utvrenja na ovom podruju. 17 Svakako da su na prostoru upe Soli glavnu rije vodile porodice upana Budoa i Hlapovia. Meutim, nama se namee jedno sasvim opravdano pitanje, koje je vezano za kontrolu monopola soli. Naime, ko je ta institucija u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi koja je usljed izraene feudalizacije uspjela sprijeiti da se na navedenom podruju ne eksploatie so? Da li neko od tih regionalnih (feudalnih) gospodara nije osjetio znaajan interes u jednom od najznaajnijih stratekih proizvoda kakav je so? U srednjem vijeku nije dravno ustrojstvo jo bilo tako napredno a da bi kruna bila kadra vriti korisno svoja monopolna prava sama na svoj raun, ve je ta prava obino za gotov novac, davala kojemu zakupniku u najam. Gdje god je bio na Balkanu koji monopol ili kakvo regalno pravo, tu su bili Dubrovani zakupnici, koji se ve za rana osigurae ugovorima za prodavanje i varenje soli.18 Iz navedenog se namee zakljuak da je to jedino vladar i da su upravo navedeni rudnici bili pod neposrednom konrolom porodice Kotromania, te da su bosanski vladari radije uzimali ustaljeni porez od Dubrovnika na ime monopola, nego li su prilazili riziku vlastite eksploatacije soli na ovom podruju. Dakle, ne14 Adem Handi, Zakonska odredba (Kanun) o tuzlanskim solanama, Prilozi za orijentalnu lologiju (POF), VIII-IX, Sarajevo,1958.-9. (dalje: A. Handi, Zakonska odredba), str. 169-179; Isti, Najraniji turski izvori o rudnicima i trgovima u Bosni, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina X/II, broj 10/2, Sarajevo, 1974., str. 159. A. Handi, Tuzla, str. 31-32. A. Handi, Zakonska odredba, str. 169-179. A. Handi, Tuzla, str. 31-32. . Truhelka, Neto o bosanskim solanama, str. 576-577.

15 16 17 18

14

minovno se namee zakljuak da je upravo na prostoru dananje Gornje i Donje Tuzle bio izraen vladarski domen koji im je omoguio spreavanje proizvodnje soli u ovim krajevima. U protivnom, sigurno da bi u vrijeme feudalne anarhije neko od feudalnih monika zapoeo navedenu eksploataciju koja, svakako, ne bi mogla proi neprimijeena od dubrovakih izvora. Ovakav postupak vladara moemo razumjeti jedino iz injenice da su Dubrovani zakupninu za monopol soli u odreenim krajevima plaali s 50% ista prihoda, to se moe vidjeti iz jednog ugovora kojeg su 1253. godine Dubrovani sklapali sa bugarskim carem Mihajlom Asjenom.19 Da bi osigurao navedeni prostor, vladar je upravo u ovim krajevima izgradio Drvenu trvavu (tur. - Aa hisar). U prilog naoj trvdnji ide i injenica da su obje tuzlanske nahije gotovo u cjelini pripadale carskim hasovima. Kako je poznato, u carske hasove spadali su izvori posebnih dohodaka koji su obino jo od ranije predstavljali regalna prava, odnosno posjede vladaoca, kao to su rudnici, kovnice, solane, skele i znaajni rudarski i drugi trgovi.20 U navedenom sluaju kontinuitet naselja nastavljen je i u periodu osmanske vladavine, tako da je prethodna Drvena tvrava jednostavno ponovo naseljena, a tragovi navedenog naselja kriju se i u dananjem centru Tuzle, za koji znamo da se suoava i sa problemom slijeganja terena, to dodatno uslonjava situaciju nekog izraenijeg istraivanja. I injenica da su Osmanlije ba na istom mjestu nastavili sa slinom gradnjom, podignuvi prvo palanku, utvrenje oko kasabe, koje je te vrste bilo najznaajnije u Bosni, a zatim dva stoljea kasnije u centralnom dijelu te palanke podigli i pravu tvravu od kamena, snano govori u prilog tome da je ba na tome mjestu postojao i srednjovjekovni tuzlanski Drveni grad. Handi smatra da su Osmanlije na poetku obnovile ranije srednjovjekovno utvrenje, da bi kasnije prili izgradnji grada tako to su utvrdili cijelo tadanje naselje, tj. opasali su ga jakim zidom sa etiri kapije na etiri strane koje su, opet, same za sebe predstavljale mala utvrenja. Izvjesni razlozi odreivali su veliinu uokvirenog prostora. Kako je, naime, trebalo u zidove zatvoriti i naselje i slane bunareve, to je opseg zidova od sjeverozapada prema jugoistoku, tj. od Atik mahale do slanih bunareva, bio odreen tom razdaljinom, a prema jugu trebalo je ii do Jale radi prilaza vodi. Ti razlozi, odnosno te udaljenosti, odredile su okvir zidova i prema sjevernoj strani, tako da su zidovi zatvarali prostran, priblino okrugao prostor, ija je dijagonala iznosila oko 400 m. Time je stvorena palanka oko Donje Tuzle.21 upa Donje Soli graniila se na istoku sa upom Gornjom Soli, sa kojem je dugi vremenski period inila jednu upu Soli. To razgranienje je izvreno tokom rijeke Soline. Sa sjevera, granica granine upe su Visori i Jasenica. Upravo ovim razgranienjem odvajalo se slivno podruje Jale (Spree) od slivnog podruja Lukavca (Visori), odnosno Tinje (Jasenica). Sa zapada, granina upa je Smolua, gdje je na podruju dananjih naselja Poljica i Priluka upa Soli prelazila i na desnu stranu
19 20 21 . Truhelka, Neto o bosanskim solanama, str. 576-577; Milica Baum, upa Soli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, broj I, Tuzla, 1957., str. 29-303 A. Handi, Tuzla, str. 250-251. A. Handi, Tuzla, str. 167-174.

15

rijeke Spree, zadravajui ovaj teritorijalni kompleks vrlo plodnog zemljita u sastavu svoje upe. Sa jugozapada, graniila se sa upom Dramein, a sa juga razvoe Spree i Jale odvajali su upu Donje Soli od upe Spree. Svakako da ouvan toponim ici Brod uva uspomenu na nekada vrlo znaajan prijelaz preko rijeke Jale na ovom podruju, ali koji nam pokazuje i znaajne regionalne odrednice. Naime, na tom podruju povezane su dvije upe Soli (kasno-srednjovjekovna D. Sol) i Soko (kasno-srednjovjekovna Smolua), zatim, nekoliko kilometara sjeverno je prijevoj Previle, koji faktiki razdvaja dvije usorske oblasti Sol i Usoru (kojoj pripada Jasenica, kao i cijela dolina rijeke Tinje).22 Sa arheolokog aspkta, posebnu panju zavreuje lokalitet Gradovrh. Za navedeni lokalitet zna se da je naseljen jo u prahistorijsko doba, to dokazuju nalazi ulomaka zemljanih posuda iz tog vremena. Za ovaj lokalitet vezan je nastanak franjevakog samostana sv. Marije, koji je nastao oko 1541. godine. On je nastao kao rezultat njihovog povlaenja iz Zvomika. Ova gradnja uveliko je preobliila arheoloke ostatke iz ranijih perioda, pa je tako danas ovdje teko izdvojiti pojedine kulturne epohe dakle, i eventualne ostatke iz srednjeg vijeka.23 Treba napomenuti da su Osmanlije na prostoru D. Soli zatekle i franjevaki samostan posveen sv. Petru, koji se nalazio u centru grada, da bi, usljed pojaanog utjecaja islamsko-orijentalne kulture, bio premjeten na gradsku periferiju.24 Vrlo interesantna je i tzv. Kreia Gradina u Gornjem Par Selu (Kreii), gdje je registrovano prethistorijsko i srednjovjekovno utvrenje. U srednjovjekovnom periodu, bedem gradine je bio utvren zidom od maltera, a na platou su konstatovana 2 zida koji su sluili kao podzida, inei na taj nain manje terase. Svakako da je u ranijim fazama srednjeg vijeka navedena gradina imala neto izraeniju ulogu.25 Ipak, najznaajnije nauno otkrie koje se moe vezati za prostor Tuzle, odnosno srednjovjekovne D. Soli su materijalni ostaci pronaeni na lokalitetu Ravna Trenja kod Tuzle.26 Navedeni lokalitet smjeten je na padinama Ilinice.27 Naime, ocir austro-ugarske vojske Felix von Luschan, za vrijeme svog slubovanja u Tuzli, zajedno sa svojim zapovjednikom izvrio je iskopavanja na navedenom lokalitetu i otkrio veoma vrijedne nalaze iz srednjovjekovnog perioda.28 Iako je Luschan po22 A. Handi, Tuzla, str. 277.

23

A. Handi, Tuzla, str. 92; uro Basler, upa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istone Bosne Fabrika soli Tuzla, Tuzla, 1985. (dalje: . Basler, upa i grad Soli), str. 17-20.
A. Handi, Tuzla, str. 92; Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negdja i sada, upanja - akovo, 1971. (dalje: Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, str. 131-132. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 1-3, Sarajevo, 1988. (dalje: Arheoloki leksikon, tom 2, str. 107 Marian Wenzel, Bosanski stil na stecima i metalu, Biblioteka Kulturno naslijee BiH, Publishing, Sarajevo, 1999. (dalje: M. Wenzel, n. dj.), str. 31-53. efkija Muteveli, Tuzlanske historijske minijature, Historijski zapisi o Tuzli i okolini od prahistorije do kraja Osmanske vladavine, Tuzla, 2005., str. 26 Sam autor je smatrao da je otkrio grobnicu bosanskog kralja Tvrtka. On je u izvjetaju na sjednici drutva antropologa iz 1889. godine izvijestio da je na lokalitetu Ravana Trenja kod Tuzle iskopano 30. lobanja. Navedeni lokalitet nije imao nadgrobnih spomenika, a po nalazima posebno se isticao jedan grob (Felix von Luschan, Funde aus einer mittelalterlichen Nekropole bei Tuzla in Bosnien, Cicerone, Bd. XIII; pp. 659-666; Wien). Meutim, Luschan je pred kraj svog ivota objavio jo jedan lanak, u kome je djelimino izmijenio svoju priu. (Felix von Luschan, Uber altbosniche Grber, Mittheilungen

24 25 26 27 28

16

bornik miljenja o dubrovakoj koloniji na tom podruju, kao i da je to mjesto gdje je sahranjen kralj Tvrtko, ona, ipak, ne mogu dobiti punu naunu podlogu. Ali, jedno je sigurno, bogati grobni prilozi i vremensko svrstavanje navedenih predmeta u prvu polovinu XIV stoljea nepobitni su dokazi za sljedee: da je navedeno podruje imalo vrlo razvijene trgovake i dr. veze, jer navedeni predmeti se vezuju za italijanske radionice; da je sama rasko stvari koje se nalaze uz pojedinca zasigurno dokaz o postojanju mone vlastele koja je sebi mogla priutiti tako bogate grobne priloge, to je nepobitan dokaz da na ovom podruju treba traiti centralno mjesto cijele oblasti Soli (zemlje?). Treba jo napomenuti da I. Pai smatra da je sam naziv oblinjeg brda Ilinica nepobitno vezan za kult sv. Ilije i predstavljalo je kultno mjesto jo iz predslavenskog doba.29 Nedaleko od navedenog lokaliteta je i ve spomenuta Kreia gradina u Gornjem Par Selu (Kreii), kao prepoznatljivo srednjovjekovno utvrenje, dok je navedenim podrujem prolazila trasa puta koja je navedeno podruje vezivala sa matinom zemljom Bosnom. 30 Na prostorima ove donjosolske-srednjovjekovne upe otkriven je nekoliko lokaliteta sa stecima, meu kojima izdvajamo: Dokanj (Tuzla), Donje Petrovice (Donje Petrovice), Kaursko groblje (Mramor), Okunica (Husino), Stare kue (Donje Breke), Zanaga i Brdo (Tetima), Mramorje (Kovaica).31 Svakako da poseban znaaj ima onaj koji je otkriven na lokalitetu itluk (Baa) Kikai (danas opina Kalesija), koji je uvao uspomenu na Branka Verkovia ( ).32 Navedeni natpis nam otkriva i imena njegove brae koja su podigla spomenik Milbrat ( )i Milko ( ), a vjerovatno i Brankovog sina Milka ( ; Milko).
der Anthropologichen gegellschaft in Wien, Bd. X; pp. 659-666; Wien) Felix von Luschan, Funde aus einer mittelalterlichen Nekropole bei Tuzla in Bosnien, Cicerone, Bd. XIII; pp. 659-666; Wien). Meutim, sutina njegovih vrlo bogatih nalaza jeste prije svega pojas sa kopama, tako da u svjetskim katalozima posebnu vrstu predstavlja tzv. klivlendsko-tuzlanski stil (klivlendski pojas dobio naziv po Cleveland Museum of Art u kome se uva, a pripadao je porodici Nicolasa Mingrelskog iz Gruzije). Navedeni pojas sastavljen je od 52 razliita dijela koji su privreni na istaknutu traku irine 15. mm i debljine oko 2 mm. Sam pojas je pozlaen i bogato ukraen. Aplikacioni oblici lombardijskog slova M izmjenjuju se sa pravokutnim i zvijezdanim oblicima du itave duljine trake. Meu njima su bila dva okrugla privjeska i jedna kopa... Takoe su pronaene mamuze, sablja sa zaobljenim i irokim nosaem otrice, ostaci odjee uz pojas, stakleni pehar s okomitim upuhanim rebrima i zaobljenim rubom, bode od eljeza i kosti i jedna eljezna kopa. U svom drugom radu iz 1921. godine autor je iznio miljenje da je na tom mjestu bila dubrovaka kolonija i da je on upravo i umro u njoj. Iz tog razloga kostur, uz koji su pronaeni navedeni predmeti, neto je manjeg obima, jer ostali grobovi su pripadali Dubrovanima koji su bili krupnijeg rasta. Navedeno miljenje u nauci je opovrgla M. Wenzel, n.dj., str. 31-53. Ibrahim Pai, Ilinica, Saznanja, br. 1, asopis za historiju, Drutvo historiara Tuzla Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005 Arheoloki leksikon, tom 2, str. 107; ivinice, str. 38. Nijedan od steaka nema natpis, dok ih je est ornamentima ukraeno (Kovaica 3 sljemenjaka; Breke 3 steka); ek Belagi, Steci kataloko-topgrafski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971. (dalje: . Belagi, Steci kataloko-topografski pregled), str. 197-198.

29 30 31

32 (. Truhelka, Natpisi iz sjev. i istone Bosne, str. 251-252; Kalesija, str. 64-65;).

17

upa-kotar Gornje Soli Nema nikakve sumnje da su Osmanlije na ovom podruju zatekli dvije upe koje su, uostalom, kao i u drugim krajevima, preuzeli u svoju administrativno-teritorijalnu organizaciju pod nazivom nahija Donje i Gornje Tuzle. Dakle, osnov za navedenu podjelu jeste kontinuitet kasno-srednjovjekovnih bosanskih upa Donje i Gornje Soli (kojem je u ovom sluaju, zamijenjen naziv tako to je umjesto slavenske rijei so u upotrebu ula turska rije tuz). Nahija Gornja Tuzla spominje se prvi puta, kao i nahija Donja Tuzla, oko 1512. godine. Analizom teritorijalnog opsega jedne i druge nahije moemo pouzdano zakljuiti da je i nekadanje podruje Sol obuhvatalo teritorij od oko 80 naseljenih mjesta. 33 Abel Luki na poetku austrougarske vladavine biljei da su naselja Gornja i Donja Sol (Tuzla) odvojene oko dva sata hoda. 34 Kasno-srednjovjekovna upa Gornja Tuzla se graniila sa sljedeim upama: sa juga Spreom, od koje je odvajala istoimena rijeke, dok je na jugoistoku tu granicu inilo razvoe Jale i Spree. Sa istoka, ova upa se graniila sa Zavrom, od koje je bila odvojena slivnim podrujem rijeke Jale, odnosno padinama Majevice. Sa sjevera, graninu upu su predstavljali Visori (sliv Jale). Najdua granica je bila na zapadu, gdje se ova upa razgraniavala od nekada jedinstvene cjeline upe Donje Soli, gdje ih je razdvajala rijeka Solina.35 Adem Handi smatra da su Osmanlije na prostoru Gornje Tuzle naselje zatekli kao otvorenu varoicu, za razliku od Donje Tuzle. On ne iskljuuje mogunost da je ta varoica nekada predstavljala podgrae kakvog drvenog utvrenja, tim prije to se upravo iznad dananjeg naselja Gornje Tuzle, sa njene istone strane, tj. sa lijeve strane Jale, uzdie brdo kupastog oblika, koje se jo i danas naziva Grad. injenica je samo da dolazak osmanske vlasti nije zatekao nikakvo utvrenje i da je stalno ostala otvorena varo.36 Meutim, drugaije miljenje razvija arheolog . Basler, koji smatra da u Gornjoj Tuzli situacija je mnogo jasnija. Srednjovjekovni grad nalazi se istono od naselja povrh Varoi, na vrhu strmog brijega koji se danas zove Grad. Na postojanje starog zamka ovdje upuuju ostaci zemljanih opkopa i neto ulomaka zemljanih posuda. Grad je bio zatien ogradom od drvenih kolaca, takozvanim palisadama. To bi bio, ujedno, i znak njegove velike starosti. Zato ga je moguno datirati u vrijeme oko XII do XIII stoljea. Ispod grada, na mjestu zvanom Varo, nalazilo se podgrae. Dva mjesta u blizini zovu se Crkvina. Na jednom od njih se, bez sumnje, kriju ostaci starog franjevakog samostana sv. Marije, dok je na drugom mjestu stajala gradska crkva. 37 Jedini lokalitet na podruju kasno-srednjovjekovne upe Gornje Soli na kome je evidentiran lokalitet sa Stecima jeste Dokanj.38
33 34 35 36 37 38 A. Handi, Tuzla, str. 191. Abel Luki, Bosnien und die Herzegovina, Kurzgefasste Darstellung aller geographischen, volkswirthschaftlichen und socialen Verhaltnisse dieser Lander, Prag, 1878., str. 93. A. Handi, Tuzla, str. 161. Vidi kartu nahija Gornje i Donje Tuzle na preth. strani A. Handi, Tuzla, str. 189. uro Basler, upa i grad Soli, str. 17-20. Na brdu gdje se nalazi dananje katoliko groblje za stanovnike Doknja i Martinovia otkriven je najvei lokalitet na podruju G. i D. Soli. Na navedenom lokalitetu pronaena su 23. steka, od koji ih je sedam ukraeno (4. sljemenjaka i 3 stuba); . Belagi, Steci, kataloko-topografski pregled, str. 197-198.

18

Demografska i ekonomska komparacija izmeu dva naselja na poetku osmanske vladavine ide u prilog Donjoj Tuzli, kao pet puta veem naselju. Nije samo varo Donja Tuzla bila znaajnija od Gornje, nego su i istoimene nahije imale slian omjer, bez obzira to je donjotuzlanska nahija obuhvatala dva puta vie naselja od nahije Gornje Tuzle.39 Na znaajna naselja u ranijem periodu potvruje injenica da su oba naselja, vjerovatno jo u predosmanskom periodu, imala franjevake samostane. 40 Pri svom dolasku, Osmanlije su od vjerskih objekata u G. Soli zetekle franjevaki samostan, odnosno crkvu Sv. Marije. Kako ga nema u popisu B. Pizanskog 1378. godine, kao u ostalom i samostana iz D. Soli, moe se izvesti zakljuak da su navedeni samostani izgraeni u periodu izmeu navedenog popisa (1378) i osmanskog osvajanja Bosne (1463).41 Meutim, usljed izraenog prelaska na islam lokalnog stanovnitva franjevci, se nisu mogli odrati u G. Soli (Mahala Dvorite) te su oko 1541. godine prenijeli svoje crkveno sredite u Gradovrh, na periferiju D. Soli, prema nekadanjoj upi G. Soli. U kasnijoj literaturi, za ovaj samostan u Gradovrhu se, uglavnom, govorilo kao o samostanu u Gornjoj Soli (Saline Superiori), bez obzira to je on administrativnoteritorijalno spadao u D. Soli. 42

39 40

41

42

A. Handi, Tuzla, str. 189-191. Franjevci, meutim, ni u Gornjoj Tuzli nisu mogli dugo ostati, jer se i tu u etvrtom i petom deceniju rapidno razvijala muslimanska kasaba. Ona se ubrzo bila proirila i na srednjovjekovnu varo, odnosno, islamizacija je bila zapoela i u tzv. Mahali Dvoritu jo prije 1533. godine, gdje se nalazio samostan. Ve nakon 3 godine, kako su se tu bili sklonili oni iz Zvornika, franjevci su morali napustiti Gornju Tuzlu i pomjeriti se prema brdu Gradovrhu, 3 km sjeveroistono od Donje Tuzle, gdje su oko 1541. podigli samostan istog imena. Nemamo podataka o tome ta je bilo sa crkvom sv. Marije u Gornjoj Tuzli, ali, s obzirom na to da je nestala ba usljed irenja kasabe, te da se poslije 1548. godine i nazivu Dvorite izgubio svaki trag, najvjerovatnije je da je i ona bila pretvorena u jednu od novonastalih damija. Nekako u isto vrijeme, ili koju godinu kasnije, i fratri samostana Sv. Petra u Donjoj Tuzli morali su se pomjeriti iz centra varoi (in media civitate), gdje su bili nastanjeni, u periferiju tog grada, koji je dotle bio sasvim poprimio orijentalno-muslimansku zionomiju. (A. Handi, Tuzla, str. 92.) Julijan Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, fototip izdanja iz 1912., Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 37-38. A. Benkovi smatra da vrlo je vjerojatno u Gornjim Solima samostan stariji i oslanjajui se na L. Waddinga smatra da je on izgraen prije 1437., pa ako je bio sruen ili oteen, da je ubrzo obnovljen, jer 1447. svakako postoji. (A. Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, str.122) A. Handi, Tuzla, str. 92.; A. Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, str.122-126.

19

LITERATURA:
1. Abel Luki, Bosnien und die Herzegovina, Kurzgefasste Darstellung aller geographischen, volkswirthschaftlichen und socialen Verhaltnisse dieser Lander, Prag, 1878. Adem Handi, Najraniji turski izvori o rudnicima i trgovima u Bosni, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina X/II, broj 10/2, Sarajevo, 1974. Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. Adem Handi, Zakonska odredba (Kanun) o tuzlanskim solanama, Prilozi za orijentalnu lologiju (POF), VIII-IX, Sarajevo,1958.-9. iro Truhelka, Neto o bosanskim solanama, GZM, broj XII, Sarajevo, 1900. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negdja i sada, upanja - akovo, 1971. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 1-3, Sarajevo, 1988. Desanka Koji Kovaevi, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Veselin Maslea, Sarajevo, 1978. uro Basler, upa i grad Soli u srednjem vijeku, 100 godina Fabrike soli Tuzla, Muzej istone Bosne Fabrika soli Tuzla, Tuzla, 1985. Ibrahim Pai, Ilinica, Saznanja, br. 1, asopis za historiju, Drutvo historiara Tuzla Odsjek za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005. Jelena Mrgi, Donji Kraji krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002. Jelena Mrgi, upe i naselja zemlje Usore, JI, br. 1-2., Beograd, 2000. Julijan Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, fototip izdanja iz 1912., Svjetlost, Sarajevo, 1990. Konstantin Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, prevod ore Pejanovi, Svjetlost, Sarajevo, 1951. Marian Wenzel, Bosanski stil na stecima i metalu, Biblioteka Kulturno naslijee BiH, Publishing, Sarajevo, 1999. Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo, 1982. Milica Baum, upa Soli, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, broj I, Tuzla, 1957. Ner, Tarihi, Kitb-i Cihan Nm, II. Cilt, priredili: Faik Reit Unat i prof. dr. Mehmed A. Kymen, Trk Tarih Kurumu Basmevi Ankara, 1995. Pavao Aneli, Studije o teritorijalno-politikom organizovanju Srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982. ek Belagi, Steci kataloko-topgrafski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971. efkija Muteveli, Tuzlanske historijske minijature, Historijski zapisi o Tuzli i okolini od prahistorije do kraja Osmanske vladavine, Tuzla, 2005.

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

11. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.

20

Mr. sc. Rusmir Djedovi

NASELJE TUHOLJ ANTROPOGEOGRAFSKI PRIKAZ


Uvod Naselje Tuholj se nalazi u sjevernom dijelu opine Kladanj, u najviim predjelima planine Konjuh. U ovom radu dajemo krai prikaz antropogeografskih, historijsko-geografskih i etnografskih karakteristika naselja. Oni su rezultat istraivanja koje je Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona sproveo tokom 2009. godine. Ekipa Zavoda u sastava Benjamin Bajrektarevi, direktor i Rusmir Djedovi, je u vie jednodevnih posjeta obila naselje pri emu je bila velika pomo Bahrije Jusupovia i Ahmeta Mekovia.

Geografske karakteristike Tuholj se nalazi 7-8 km sjeverozapadno od grada Kladnja. Do sredita naselja vodi nedavno asfaltirani put i odvaja se od puta Kladanj motel Muka voda. Prosjena nadmorska visina naseljenog dijela Tuholja je 700-900 m. Najvii dijelovi su na grebenu planine Konjuh iznad 1000 m a najvia taka je sami vrh Konjuh na 1326 m. Tuholj u najirem smislu se nalazi na junim padinama grebena Konjuh planine, visokog 11001300 m. Ovaj planinski greben na zapadu poinje najviim vrhom planine Konjuh, koji se i naziva Konjuh ili Dovite (1326 m), zatim slijede vrhovi Konjui (1121 m), emerika (1119 m), uzvisine oko Sarina korita (oko 1100 m), visoravan Javorje (do 1194 m) a na istoku zavrava vrhom Bandera ili Kuman (1207 m). Posebno se istie nekoliko veih brda, kao to su: Pau (visok 1058 m), Papala (1029 m) sa umovitim padinama i Buevo ( 973 m). U znaajnim krenjakim partijama na podruju naselja prisutni su i kraki oblici reljefa. Prije svega peine i jame kao to su: peina kod Goletia po imenu Kuara, peina kod Tuholja, jama Zveka kod Goletia. Podruje obuhvata sliv gornje Drinjae, odnosno njene lijeve pritoke Osice i gornji sliv Zatoe, lijeve sastavnice (sa rijekom Suhom) rijeke Gostelje. U hidrografskom smislu najvaniji je tok rijeke Drinjae. Kroz sredite Tuholja protie rijeka Osica. Tako se nazivaju i njive uz nju kao i Osiki kr. Meu brojnim izvorima spominjemo: Studenac, Voljevac (Pau), Alijina voda, Milani voda, Pomijovac, Vrelo... 21

Posebno su jaki izvor Voljevac i vrelo u peini ispod Goletia od kojeg nastaje rjeica na kojoj od starina postoji vie vodenica. Zapadno od Paua je manje jezero. Prirodni resursi Tuholja su prije svega velike ume (jele, omorike, bora, bukve...), panjaci, vonjaci. Planinski predjeli imaju veliki potencijal u turizmu i rekreaciji (planinarska kua na Javorniku, blizu 1000 m nadmorske visine, a jo je via lovaka kua na Sarinom koritu...). Najvaniji mineralni resurs je magnezit u izvorinom dijelu Drinjae, na osnovu kojeg je dugo vremena postojao i rudnik magnezita. Imaju i toponimi koji ukazuju na neke prirodne resurse: Srebrenica (Srebrnica) rijeka, Zlaa rijeka (sjeverno od Tuholja i kod Stupara), Katranica rijeka... Toponimi na podruju Tuholja koji govore o bogatstvu i raznovrsnosti prirodne vegetacije su: Borovnica i Borovniak, Brezik, Bukovci, Gora (stari narodni naziv za umu), Haluge, Jelik i Jeliki put, Jelahovi (od staroslavenske rijei jelva za dananju johu), Joje, Lipa, Lugovi, Luevine i Luevska kosa, Piskavica, Vranov bor, Bukovik, Borova kosa i Borovljak, Jelin kr, Papratina, Zovik, Borje, Grabik, Javorje, Jasie i Jasiki vrh, Trnae, Tuk, Zalipa. Toponimi koji upuuju na ivotinjski svijet su: Jastrebi, Jarevica, Jazine, Lisiine i Lisiije rupe. Toponimi koji ukazuju na oblik tradicionalne narodne privrede ili rastinja: Bahe (nekada su tu postojale bae-vonjaci naputenog naselja), etenite (po tradiciji gajenja lana), Heldovite (gajila se heljda), Koarita, Lijeha, Otave, Pale i , Palika, Pekara, Prosite, Sijenac, Zabran, Vranovika lijeha, Podbaa, Polje, Suvat, Duga njiva, Livade, Paljike, Pojata, ljivik, Brorah, Kruke, Podbaa, Prisad, Bae, Lanite, Oraci, Ovine. Pojam Tuholja u historijsko-geografskom smislu moemo posmatrati na nekoliko nivoa. Najiri pojam Tuholja je veliki prostor planine Konjuh koji obuhvata njen greben sa najviim vrhovima, zatim velike povrine junih padina sa gornjim tokom Drinjae, pa i dio sjevernih padina (izvorite rijeke Krabanje). Ovako denisan prostor obuhvata danas posebna naselja: Brateljevie, Pau (Podpau), Olovce (sa Brdijeljom i Prosjekom), Vranovii (sa Mladovom) i Tuholj. Srednji pojam Tuholja obuhvata podruje pet manjih naselja ili veih mahala. Radi se opet o dvije varijante koje obuhvataju: Prva varijanta: Tuholj (u najuem smislu), Goletii, Suljii (Polje), Mekovii (Brdo), Pau (Podpau) i Pajii (do zadnjeg rata naseljenim pravoslavnim ivljem). Druga varijanta (koja proizilazi iz spiska mahala Tuholja prema popisu iz 1895. godine): Tuholj (u najuem smislu), Goletii, Polje, Drinjaa, Bijeli (H)Rid i Krabanja. Ovdje pripada i nova mahala Brdo koja se u novije vrijeme razvila kao sredite naselja Tuholja, ispod Mekovia, oko stare damije, kole i zadruge, tu je izgraeno i izbjegliko naselje u najnovije doba. Najui pojam Tuholja je malo selo ili mahala, sa manjim dijelovima, mahalicama Turalii, Halilovii... 22

Naziv Toponim Tuholj ili slini, su u Bosni i Hercegovini, pa i u susjednim zemljama, srednjovjekovne starosti. Naselje Tuholj kod Kladnja pod tim nazivom nesumnjivo postoji od vremena srednjovjekovne Bosanske drave. Najstariji spomen u historijskim izvorima ovog naselja je iz davne 1468/69. godine. Kao jedan od utvrenih srednjovjekovnih gradova u Bosanskom kraljevstvu se spominje i Tuhelj. Tada je Tuhelj bio sredite manje upe a nalazio se kod dananjeg Tarina. Od srednjeg vijeka postoji i mjesto sa nazivom Tuhelj, u hrvatskom Zagorju. Tuhelj u Zagorju se spominje 1403. godine a ima toplice. Postoji jo slinih toponima u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama. Zemljite Tuholji, istono od Graanice. Tuhali, mahala sela Izbiine kod Foe. Zatim: Tuhalj, kod Stona (Hrvatska); Tupni do, selo kod Varea; Tupanari, selo na Drinjai, kod Vlasenice; Tupan, selo u Banjanima (Crna Gora). Tana etimologija (nain nastanka) naziva Tuholj i slinih, nije sigurna i ima razliitih tumaenja. Prema jednom nastao je od staroslavenske rijei tuhl, u znaenju vlano mjesto u udubini reljefa. Prema drugom od rijei tuf,tuh a ova od lat.tufus, u znaenju upljikav kamen (siga, sedra, plavac), dodavanjem rijetkog suksa olj. Postoji i prezime Tuholjak, Tuho(v)ljakovi. Tako su nazivani doseljenici iz nekog od mjesta sa nazivom Tuholj. Primjer je familija Tuholjak u Graanici. Prema tradiciji oni su se nekada prezivali Huseinovi a poto su na prelazu 18/19. stoljea u graaniku mahalu Drafnii doli sa zemljita Tuholji, nazvani su Tuholjaci, ponekad i Tuholjakovii. Za ovu familiju je Ambrozije Benkovi znao i kae u Graanici ima i muslimana ije prezime upuuje na Tuholj. Za prezimena Toholj, skraeno Tolj, najee se smatra da dolazi od srednjovjekovnog linog imena Tolimir ili slinog. Inae etnik (naziv za stanovnika/cu naselja) i ktetik (prisvojni pridjev za naselje) za Tuholj su: Tuholjak ili Tuholjanin, Tuholjka i tuholjski.

Stare komunikacije Podruje Tuholja se od davnina nalazi na vanim komunikacijama, prije svega onih pravca sjever-jug i sjeveroistok-jugozapad. Te komunikacije povezuju peripanonsku Bosnu na sjeveru (u srednjem vijeku Usoru i Soli) i kotline srednje Bosne (u srednjem vijeku Kraljevu Bosnu). Odnosno, dolinu Spree i Posavinu sa Vareom i Sarajevom. Najpoznatija stara komunikacija u Tuholju su ostaci nekadanje kaldrme, koju narod naziva Kaldrma Marije Terezije. Ova trasa je ila iz doline Spree, preko Vie, Miljkovca, Sarinog Korita, Tuholja, Paua, Gornje Drinjae i dalje ka Krivaji. I danas su prisutni ostaci te kaldrme, sjeverno od Paua, kod Miljkovca, a kod Sarinog Korita je nedavno unitena. 23

Puno se govori i o Turskom putu koji je iz Kladnja iao preko Papale, kroz Tuholj i dalje za Spreu. Pored njega su brojne starine. Toponimi koji ukazuju na stare komunikacije: uma Brod kod Tuholja, Velki most, Most (u Suljiima), Karaula (kod Paua), Sarino ili Sarijno korito.

Tuholj u starijoj prolosti Iz perioda najstarije prolosti, prahistorije, antike i ranog srednjeg vijeka, na podruju naselja Tuholj je prisutno znaajno i raznovrsno kulturno-historijsko i duhovno naslijee. Ovo naslijee se ogleda u brojnim lokalitetima koji govore o kultnoj tradiciji i naseljenosti. to se tie kultnih mjesta treba posebno spomenuti vrh planine Konjuh ili Dovite. Ovdje je prisutna tradicija kultnog mjesta od prahistorije do dovita od dolaska osmanlija. O Konjuhu kao drevnom kultnom vrhu i Dovitu pisao je poznati hrvatski istraiva dr. Ivo Pilar. Na kultni znaaj istog tipa kao vrh Konjuh ukazuju i toponimi: Konjuh, Konjuhi, Podkonjuhi (uma), drijepev skok. Toponimi: Djevojin Brijeg, Djevojaka peina, Djevojka (Tolia) i Zvjezdan, takoer ukazuju na kultni karakter. Izniman je znaaj Djevojake peine kod Brateljevia kao drevnog kultnog mjesta i dovita. Na podruju Toholja postoji i niz lokaliteta koji svojim nazivom i poloajem ukazuju na neki vid utvrde ili naselja u prahistoriji, antici ili srednjem vijeku. Takvi su lokaliteti: Gradac, uzvienje sa zapadne strane rijeke Drinjae (kota 874 m), na obronku brda Bier, pri uu rijeke Bebrotice. Sa june strane uzvienja Gradac sa padine nazivaju Zagradac. Gradina, brijeg na izlazu iz sela Zagrae (Hotani), prema Podpauu. U blizini su toponimi: Carigradka, Biljezi i Klenice. Gradac, uzvienje na planini Smolin (kota 1137 m), izmeu Karaule i Vitoca. arija, zapadno od gornje Drinjae i arija u dolini Zlae

Srednji vijek Na bogato srednjovjekovno naslijee podruja Tuholj ukazuju brojni toponimi, nekropole steaka i druge starine. Na prisustvo srednjovjekovne Bosanske crkve ukazuju toponimi: Gostinac (potok i njiva ispod Suljia), Krsta (u Mekoviima), Krst juno od Brateljevia, kod Djevojake peine. Vrlo je zanimljiv toponim Papala (brdo i uma), sa brojnim srednjovjekovnim starinama. Na podruju Tuholja su brojne nekropole steaka za koje se odavno zna u nauci ali ih ima i manje poznatih, pa ak i nepoznatih do sada. 24

Sredinom pedesetih godina 20. stoljea istraivani su steci na planini Konjuh. Tada je M. Baum uoila nekoliko nekropola steaka i na podruju naselja Tuholj. M. Baum o tome pie slijedee: Na padinama Konjuh planine steci su preteno grupisani na nekropolama raznih veliina. Ornamenti su veoma esti i tenja je da ih to vie bude na steku. Glavni motivi su: valute, stilizovano cvee, groe, drvee (naruito drvene oblice). Natpisi su dosta retki. Mekovii: Na deset kilometara od Kladnja nalazi se selo Mekovii sa zaseokom Bijela Hrid u kome se nalazi nekropola sa interesantnim ornamentima na stecima. Stojei steak sa zavretkom na sljeme ima ornament koji nismo sreli ni kod hercegovakih ni kod drugih bosanskih steaka (sl.15). Urezani ornamenti predstavljaju shematizovano drvo etinar (?), ije se stablo zavrava ploom, a grane nekim neodreenim crteima. Interesantni od ovoga je steak u obliku sarkofaga koji je sada do sljemena utonuo u zemlju, a obe strane sljemena su bogato ukraene (sl. 16). Duina ovog steka 133 cm, a irina svake strane sljemena iznosi 30 cm. Na ovoj nekropoli ima jo 17 steaka: 5 stojeih, 9 u obliku sarkofaga, 3 u obliku sanduka. Oni su manje ukraeni: jedan sarkofag ima sa strana ispod ivice sljemena, reljefni cik cak ukras; a drugi na sastavu strana sljemena debelo ue i mesec. Ostali su bez ukrasa. Na itavoj nekropoli nema ni jedan natpis. Osim spomenutih na nekropoli ima 8 razvijenih steaka, a mnogi su minirani i odneseni kada je u selu zidan Dom kulture. Na stotinu metara od ove nekropole, na putu prema Mekoviima, na prostranoj livadi nalazi se jedna manja gromila. U istom selu je zaseok Brod, a pred kuom Mekovia lei steak u obliku sarkofaga sa postamentom, dug 187 cm, u temelju sljemena visok 102 cm, irok 96 cm. Steak na proelima ima plastine ornamente visoke valute, groe (plod) i stilizovani cvet na dugoj stabljici. Tokom pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea najpoznatiji istraiva steaka ek Belagi je u svojim radovima o stecima okoline Kladnja iz 1959. i 1969. i knjizi Steci kataloko topografski pregled iz 1971 opisao vie nekropola i lokacija steaka na podruju Tuholja. Radi se o slijedeim: Usamljeni steak u obliku sljemenjaka iznad Osnovne kole, sa prikazom ruke sa titom; Lokalitet Gornja Osica pored istoimeni rijeke sa pet steaka; Lokalitet Bijeli Hrid sa nekropolom od 18 steaka (8 sljemenjaka i 10 stubova). Ukraena su dva steka; Na starom putu (turskoj kaldrmi) iz Tuholja preko Bijele Hrida ka Kladnju uoio je tri mjesta sa 10 steaka od kojih su 4 ukraena; U mahali Brdo (Abazova glavica) se nalazi usamljeni steak sa ukrasima; Desno od puta centar Tuholja Olovci je nekropola sa 8 steaka, a 4 su ukraena; Nedaleko od prethodne je nekropola sa 10 steaka, a 2 su ukraena. ek Belagi je uoio i vie drugih lokacija sa stecima u susjednim selima Tuholja, npr. u Olovcima, Mladovu i Vranoviima. 25

U drugoj polovini osamdesetih godina Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljea Tuzla je istraujui pojedina dobra naslijea opine Kladanj obradio i evidentirao vie nekropola i lokacija sa stecima na podruju naselja Tuholj. Meu njima su slijedee lokacije: Lokalitet Osica sa nekropolom od 6 steaka (k. 1892/1). Na jednom sljemenjaku sa postoljem je uoljiv natpis bosanicom. Ova nekropola se nalazi odmah povie raskrsnice puteva iz Kladnja za Brateljevie i Tuholj. Dva usamljena steka na njivi aria od kojih jedan ima ukrase; Lokalitet Podafti izmeu Paua i Tuholja sa 6 steaka (k.. 547/3); Lokalitet Mramorije sa 10 steaka; Lokalitet Karaula sa 25 steaka. Navedenim istraivanjem Zavoda je registrovano i vie lokaliteta steaka u susjednim naseljima: Vranovii, Mladovo, Olovci-Brdijelji... Svakako, je najvanija nekropola steaka ona na lokalitetu Kuman iznad nasalje Olovci i Brdijelji koja je nedavno proglaena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Ovaj toponim trai posebno istraivanje jer ukazuje na drevne veze Bosne sa podrujem Kaspijskog mora i tamonjim civilizacijama i narodima. Ovdje se radi o lokalitetima: brdo Kuman, nekropola steaka Kuman i Ravni Kuman, zaravan. Ima jo toponima koji ukazuju na nekadanje nekropole sa stecima. Mramorje (u Mekoviima), Mramorak (kod Paua), Mramorje (u Goletiima), Biljezi (kod Paua), Grebnice (kod Goletia), Greblje (kod Paua), Greblje Lanite. I drugi toponimi srednjovjekovne starosti su prisutni u Tuholju: Klisa (ukazuje na crkvu), Bandijerka, Krabanja rijeka, Krabanja uma i Krabanjski kr (za koje ima miljenja da dolaze od Kraljeva banja). Posebno je pitanje uloge podruja Tuholja kao granice srednjovjekovnih bosanskih Zemalja, Bosne i Usore sa Soli. Ima toponimi i o najstarijem stanovnitvu, kao to su: Baji-busija (uma), Baliva luka, Burgin brijeg, Krekina luka, Matiev do ili Maev do, Matin stan, Milani voda, Milanov do, Miljevica, Miljkovac, Matijeva njiva, Marovje, Jurjevica vrh na Pauu. Vrlo stari su hidronimi Drinjaa i Bebrotica. Ostali srednjovjekovni toponimi: Bebrova (uma i njiva), Dikanovac, Drinjaa, Kotac i Kota, Danita, Grozd, Klenice, krilo, Bojita (Suljii i Goletii), Krvava njiva, agre, Vlahov grad...

Rani osmanski period Najstariji spomen naselja Tuholj je iz 1468/69. godine kada je navedeno kao jedno od naselja u Bosanskom sandaku. Tad je Tuholj najsjevernije naselje tog sandaka u ovom dijelu Bosne. Naselje Tuholj (Tohol) u detaljnom popisu iz 1488/89. godine ima ukupno 50 kua. Tada sredite nahije naselje etvrdkovite (dananji Kladanj) ima 33 kue. Od imena stanovnika Tuholja na srednjovjekovna upuuju sljedea: Tihomil, Peri26

sal, Dobrivoj, Boan, Tvrdila, Divko, Radin, Radivoj, Gojsav, Gojak, Stipain, Vizjak, Radal, Prijain... Na mogua stara prezimena upuuju: Dragi, Bogi, Dobri, Vuki, Braji... Godine 1488/89. Tuholj ima prihode od 3.721 aku, a najznaajnija je proizvodnja ire u koliini od 90 medra i donosi 540 aki. Poetkom 17. stoljea, odnosno u detaljnom popisu Bosanskog sandaka iz 1604. godine Tuholj je veliko naselje sa oko stotinu kua. Od toga je oko 75 % muslimanskih. Kao prvi je popisano domainstvo Memiaha sina Mahmuda na oevoj batini. Iz imena stanovnika Tuholja na samom poetku 17. stoljea se vidi da je proces prihvatanja islama ve u poodmakloj fazi jer je veinsko stanovnitvo muslimansko a i imena roditelja tog stanovnitva su muslimanska (Hamza sin Hizira, Bali sin Hamze, Ali sin Timurhana, Balaban sin Mustafe, Ahmed sin Nesuha....). Primjeuje se prisustvo nemuslimanskih imena oeva (Mustafa sin Radoja, Hasan sin Radenka, Ibrahim sin Grgura, Hasan sin Ivana...). Veina posjeda su batine naslijeene od svojih predaka. Neke posjede u Tuholju tada imaju i ljudi sa strane, npr. nekoliko batina ima Memija sin Nesuha iz Sarajeva. Ukupni prihod naselja Tuholja poetkom 17. stoljea je znaajnih 6.027 aki. Tada je Tuholj jako ratarsko naselje i najvie prihoda donose itarice (penica, mjeanac, zob) u ukupnom iznosu od oko 2.650 aki u koliini od 182 kejla. Proizvodnja ire je pala na 15 medri i 105 aki. Zaivljava i u proizvodnji povra i voa. Naselje ima i 3 mlina. Vjerovatno iz tog su perioda neka stara muslimanska groblja. Vrlo je star jedan veliki nian koji se nalazi u umi Papala. Na nekadanja naselja na podruju Tuholja upuuju: ostaci starog naselja u umi Bahe (kod Tuholja); na jedno staro naselje koje se pojavljuje i na austrougarskim kartama sa kraja 19. stoljea upuuju sljedei toponimi: Kliina kua, Kliina dolina i Kliin potok; Vlahov grad kod Tuholja, ostaci nekadanjeg naselja u istoimenoj umi; tragovi starog naselja Junuzi, izmeu Tuholja i Paua, sa nekadanjim grobljem; zemljita Selita od nekadanjeg naselja. O staroj tradiciji katolike upe i prisustva katolika na podruju Tuholja pie Ambrozije Benkovi: Dne 1. 8. 1649. doap je iz Gostilje biskup Maravi i krizmao 2. i 3. kol. njih 366; biskup veli da selo spada na Gostilju, no da je nekada bio samostalan upom. Biskup Ogrami dolazi 9. X. 1672. i krizma ih 272, a vjernika ima vie od 300; krizma dakle sve osim male djece. U upi nije naao crkve, ali ima mnogo starih groblja, (znai da je nekada ovdje bilo mnogo katolika). Meu njima jedva da to drugo naoh osim dobra, hvali ih biskup. U selo Tuholj i okolicu nisam zalazio, pa ne znam, da li ima koje crkvite. upe je vjerojatno nestalo poetkom 17. v. Danas je selo Tuholj isto muslimansko manje selo sa 439 stan. Na jug od sela ima brdo Pau, pod njim selo Podpau, a na sjev.- zap. od Tuholja selo Pau; moda su odatle katolici preli u dananje Par-selo, koje se po. 18. st. pie Pao-selo. A dalje na jug od Tuholja lee Brataljevii sa nekoliko katol. kua (prema emat. iz 1932. 24 due). Jesu li to ostatci iz nekadanje tuholjske upe? Inae su se Tuholjci kojekuda raselili te nalazimo meu katolicima raznih sela prezimena Tuoljak, Tuoli, Tuholjak, To27

ljakovi i sl. i to 1743. u Obodnici i Drijeni (3 obit.), iza 1773. u Brekama, iza 1850. u Jasicima, Oraju i Grabovici; u Graanici ima muslimana, ije prezime upuuje na Tuholj. Od domorodaca sveenika znamo za fra Jakova Tuhoglianina, koji je 1623. gvard. u D. Solima i za fra Petra de Tougl, koji je 1660. bio propovjednik u olovskom samostanu. Tuholj u novijoj prolosti Podruje Tuholja je tokom 18. stoljea teko stradalo i gotovo opustjelo, kao i brojni drugi krajevi Bosne. To se desilo zbog bolesti, ratova i gladi. Brojna su predanja kod stanovnitva Tuholja o stradanju od epidemija, najvie kuge. Prema predanju na podruje opustjelog Paua prvi se naseljavaju Hajdarovii.Naziv Goletii upuuju na nekadanje stanovnike Tuholja jer takvog prezimena vie nema. Na starije stanovnitvo u osmanskom periodu podruja Tuholja upuuju sljedei toponimi: Alijina voda i Alijine luke, Beganov do, amdia potok, orbina strana, Dautovac, Dervievia luka, Ibrinovac, Musin kr, Sinanov brijeg, Subaina gorica (uma), Abazova njiva, Ahije, Pirina ravan, uria vrt, uzin kr, Hamarii, Junuzovi pojata, Mehmedova njiva. Prezimena familija u pojedinim selima/mahalama Tuholja su sljedea: Tuholj (amdi, orbi, Halilovi, Imirovi, Kadri, Muji, Selimovi, Turali); Mekovii (Kadri, Mai, Mekovi, Paripovi); Goletii (orbi, Muhi, Softi, ari); Suljii (Karamuratovi, ari); Pau (ulovi, Hajdarovi, Halilovi, Idrizovi, Jusupovi, Kara, Karamuratovi, Selimbai (veinom su u oblinjim Brateljeviima), uvali). Ostali toponimi iz starijeg osmanskog perioda: Ada, Tahta, Bulakovac, iuci, Karaula, Podbaskije, Na eventualno doseljavanje muslimansko-bonjakog stanovnitva iz maarske iza 1699. godine na podruje Tuholja ukazuju toponimi Budim za predio i Budim potok. Toponim Ciganski konak u jednoj umi kod Tuholja govori da su ovim podrujem prolazili Cigani ergari, pa se privremeno i zadravali. Prema zabiljeenoj prii Beira aria (prije nekoliko decenija), nekada je u Suljiima bile samo etiri kue, a osamdesetih godina 20. stoljea trideset i sedam. Na podruje zvano Polje se nekada naselio Suljo ari iz Goletia i od tada novoformirana mahala nosi naziv Suljii. Prema predanju ouvanom u familiji Mekovii u Tuholju, njihov predak vodi porijeklo iz Nikia. Tamo se prezivao Muovi. Valjda su dio ire familije Muovia kojih ima i u Sandaku. Predak po imenu Mehmed Muovi je zbog krvne osvete doselio u Tuholj. Tu je promjenio prezime familije u Mekovi. Nian tog Hadi Mehmeda se nalazi pored damije u Tuholju. Na njemu je je prof. orjentalistike Benjamin Bajrektarevi, proitao godinu smrti iz 1291. ili 1874. On je najvjerovatnije negdje krajem osmanskog perioda obnovio staru damiju, koja se ouvala sve do danas. Imao je etiri sina: Osmana, Pau, Begana i Omera. Potomci Osmana su ostali u Tuholju i od njega su svi dananji Mekovii u ovom naselju. Ostala tri sina su odselila u Tursku i tamo danas postoje brojni Mekovii. 28

Paripovii, jedan lokalitet pod nazivom Paripov greb, narodna tradicija vee za nekog Paripa (vjerovatno po njemu Paripovii), koji je tu stradao u nekoj meavi. Ima vie familija u Tuholju koji su porijeklom sa prostora dananje Crne Gore. Tako je prema predanju ouvanom u familiji Jusupovi (priao ga nekada Sulejman Jusupovi, roen 1929. godine), predak te familije doao odatle u Pao. Zapravo, daljim porijeklom su iz Azerbajdana, odakle je neki Ahmed Jusupov doao u dananju Crnu Goru. Odatle mu se tri sina odselila u Bosnu. Dva u epu i kod Kalesije (odatle tamonji Jusupovii) a trei u Pau. Najstariji poznati Jusupovi u Pauu je Sulejman, koji je imao sina Aliju. Hadi Alija je roen oko 1870. a umro 1940. godine. Bio je mualim u mejtefu. Izgled tradicionalne kue pripada centralno-bosanskom tipu, karakteristinom za Vare i okolinu. U Tuholju je jedna od najstarijih damija ovog podruja. Svojom arhitekturom i izgledom zasluuje posebnu valorizaciju kao spomenik kulture na nivou Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je tradicionalno stanovnitvo Tuholja (enidbenim i drugim vezama) vie vezano za junije planinske krajeve (podruje Krivaje, Kamensko, Jelaka, Olovo...), nego za sjeverne pitomije krajeve (Sprea).
Tuholj na staroj karti

Zakljuak Podruje starog naselja Tuholja u opini Kladanj od davnina predstavlja jednu zaokruenu prirodno geografsku i historijsko-geografsku cjelinu. Radi se o jednoj jasnoj predionoj cjelini koja ima zajedniku geografsku osnovu i zajedniki historijski razvoj. Podruje Tuholja je jedna velika srednjovjekovna seoska opina, zapravo mala upa, sa zajednikim, granicama, teritorijem, nazivom, kultnim mjestom i tradicionalno ekonomskim karakteristikama. I danas je na podruju Tuholja prisutno bogato i raznovrsno kulturno historijsko, duhovno i prirodno naslijee, to trai detaljnija multidisciplinarna istraivanja. 29

Izvori i literatura 1. Katastarski planovi i gruntovne knjige sa kraja 19. stoljea, Opina i Sud Kladanj. 2. Topografske karte razmjera 1:25.000, 1:50.000, 1:75.000 i 1:100.000; izdanja: kraj 19., prva polovina 20. i druga polovina 20. stoljea. 3. Arhiva i dokumentacija Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla. 4. Elaborat Kulturno-istorijsko i prirodno naslijee optine Kladanj, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-istorijskog i prirodnog naslijea Tuzla, Kladanj, 1990. 5. Mijo Frankovi, Draen Kosec, dr. Svjetoslav Obratil, Rusmir Djedovi, Elaborat o proglaenju dijela podruja planine Konjuh zatienim podrujem, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla, 2002. 6. Zakon o proglaenju dijela planine Konjuh zatienim pejzaom Konjuh, Skuptina Tuzlanskog kantona, 2009. 7. Adem Handi, Najstariji katastarski popisi Bosanskog, Zvornikog i Klikog sandaka, Knjiga 1, ANUBiH, Sarajevo, 1978., rukopis. 8. Milica Baum, Nekoliko interesantnih steaka sa podruja istone Bosne, lanci i Graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Zaviajni muzej u Tuzli, Knjiga II, Tuzla, 1958. 9. ek Belagi, Steci okoline Kladnja, Nae starine, XII, 1969. 10. ek Belagi, Steci, kataloko topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo 1971. 11. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada, upanja akovo, 1971. 12. Edin Mutapi, Upravno-pravni poloaj Usore i Soli od ranog srednjeg vijeka do poetka XVII stoljea, dokt. disert., Pravni fakultet Sarajevo, 2008., rukopis. 13. Adem Handi, Snjeana Buzov, Amina Kupusovi (obradili), Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, knjige 4, Bonjaki institut Zurich, Odjel Sarajevo i Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000. 14. Ahmed S. Alii, Sumarni popis Bosanskog sandaka 1468/1469. godine, Islamski kulturni centar, Mostar, 2008. 15. Ivo Pilar, O dualizmu u vjeri starih slovjena, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih slavena, Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXVIII, svezak 1, Zagreb, 1931. 16. Senahid Halilovi, Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, knjiga VI, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Sarajevo, 1990., (skraeni magistarski rad). 17. Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 18. Rusmir Djedovi; Muris Hajdarevi, Amir Ahmetovi, Sakralni objekti Kladnja, Pogledi broj 13-14., BZK Preporod, (u tampi)

30

Dr. Thomas J. Butler

DA SI MI DOBRA BOSNIAN CUSTOM VS. PAPAL STRICTURES ON MARRIAGE


Bosnia has been branded a heretical land ever since the end of the twelfth century when Vlkan (Vukan) of Doclea wrote to Pope Innocent III, informing him that heresy had sprung up in Bosnia, seducing not only its ruler Ban Kulin (11801204), but also his wife, sister and other relatives, while leading some ten thousand Christians astray. Aware of the dangers that heresy represented for a Church riven by corruption, Pope Innocent and his successors, with the aid of Hungarian armies, waged intermittent warfare with the Bosnian people, for over two centuries, in what could be called a genocide. Particularly destructive were the crusades of 1225-26, and 1235-39, when much of Bosnia was devastated and its people burned at the stake or led away as prisoners and slaves. The end result of the Papal and Hungarian terror was that the medieval bogomil or krstjani heresy put down deeper roots, while encompassing much of the populace. These evidently dualist heretics, whom Innocent called patarenes or cathars, coexisted with a local schismatic group of Catholics, called glagoljasi, who had drifted away from Roman control, while preserving the Church Slavonic scriptures written in an ancient alphabet called glagolitic. Vatican attempts to stamp out the krstjani in the thirteenth century failed in spite of the ruthless inquisition by the Dominican Order (until 1240 AD) and frequent invasions. One of the main reasons for this failure was the close bond between the ruling class in Bosnia and the people. In the early fourteenth century, the Roman Church changed its tactics during the rule of ban Stjepan Kotromanic (1322-1353 AD). When the Franciscan General, Gerard Odonis, visited Stjepan Kotromanic in 1339, he urged the ruler to suppress the krstjani sect. Kotromanic, a Catholic, argued that he did not want to provoke a revolt among his subjects and that he feared they might call upon the Serbian ruler Dusan for help. Instead, Stjepan oered the Franciscans the opportunity to convert his people by evangelizing them. Odonis left some missionairies behind in Bosnia, including the outstanding Peregrine of Saxony, who later became Vicar of the Franciscan mission (1346). Unlike their Dominican predecessors, the Franciscans exemplied the spirit of their founder, living frugally and surpassing the krstjani leadership in the simplicity of their lives. They also learned the language and customs of the people. Bosnia, under Tvrtko I (1353-1391), was undergoing a rapid geographical expansion, extending from Kotor on the Dalmatian Coast to Biograd na Moru, including the islands of Korcula, Hvar and Brac, while in the East it reached the Drina and Sava Rivers. Bosnia was booming, which meant that the missionaries had to deal with an ever-changing, ever-expanding population, with a variety of social problems. 31

Many of these problems are alluded to in a Latin letter from Vicar Bartol (Bartholomew) to Pope Gregory XI in 1373. Although we do not have Bartols original letter, we can ascertain his questions from their formulaic repetition in the answers of the Papal Curia. The letter focussed on the problems the undermanned mission faced. For example, the Vicar asks whether he can enlist the aid of glagoljasi or native priests (rusticos) to baptize the krstjani converts for money (lucra causa), as long as they use the Roman Catholic forms. The Curias answer was a pained yes, although the Pope would have preferred that true Catholics do the baptism. Another question dealt with the local concubines that the Italian and German merchants kept in Bosnia. Should they be denounced from the pulpit and should they be allowed to attend church services? The answer to both these questions was yes, although it was remarked that merchants who had wives at home should be held in particular shame. Indeed, marriage was the most vital issue raised by Bartol. In Question number 4, for example, Bartol asks the Pope whether, given that the Bosnian man takes a wife under the condition da si mi dobar (si eris mihi bona), with the option of dismissing her at will, can one call such a union a true marriage, if it is performed with the usual marital solemnities and they intend to live together, although unwilling to pledge perpetual union? To which the Papal Curia answers: there is no doubt that there is no marriage between them under that condition, which is against the substance of matrimony. Since Bartol knew that the Bosnian marriage agreement had this built-in escape clause which amounted to divorce at will, one rst wonders why he brought up this question, since the Church doctrine on the permanency of marriage was clear. But if we look more deeply into Bartols situation, we may understand why he asked this question. First of all, Bartol was not in a normal pastoral position. He was involved in a mission in a country where the majority of the population held a dualist belief that was not merely heretical but pagan, since it claimed that there were two Gods and that Jesus was never incarnate. Bartols monks rubbed shoulders with these pagans every day; sometimes they even came to Mass, which the brothers refused to continue until they left. Moreover, these krstjani were the heretics against whom the Papacy had been preaching crusades for over 150 years. Although Bartols monks were carrying out this new crusade in a peace-loving manner, they were working in a hostile environment. So, it is not by chance that he points out that the Bosnian weddings are carried out with the usual solemnities and serious intention of cohabitation. He is asking the Curia to consider that the Bosnians have fullled much of the wedding compact, except for the question of permanency. As a missionary, Bartol does not want to have to tell a potential convert: you are not married in the eyes of the church. He wants another solution. The essential nature of the obstacle posed by the condition da si mi dobra can be seen in the Curias answer to Question 11, where Bartol asks if those Bosnians who do not want to unite legitimately and according to divine precept can 32

be baptized or absolved of their sins. To which the Curia responds stiy: Because they do not want to receive the sacraments of the church in ecclesiastical form, according to divine precept, they are not considered Catholicsand consequently are not to be baptized or absolved. Obviously, with respect to Bosnia, the Catholic Church was unwilling to compromise. Bartol may have reasoned in the quiet of his cell: Let me do the baptism and the absolution rst, and then let me face the question of matrimony. Wasnt it possible that after baptism a couple might reconsider their position and submit to a Catholic wedding ? This line of reasoning may have led to Bartols next question (no. 12), where he asks what they should do when one marriage partner is willing to pledge perpetual union, while the other isnt. Should the willing spouse be granted absolution, especially when she is not considered an adulteress according to their customs and beliefs? Again, the Vicar, attached to his ock and respecting their customs, raises the issue of local culture as a justication for exibility. But the Curia remains rigid, maintaining: true matrimony requires mutual consent on perpetual cohabitation, so there was no marriage between the two, and the one who is willing to pledge perpetual cohabitation cannot be absolved, but must leave the one who is unwilling. In this situation, at least one marital partner has been baptized, since the question is not about baptism but about absolution after confession. She may go to confession but cannot be absolved, as long as she lives with a man who insists on the conditionality of their relationship. In his nal query regarding marriage (question number 20) Bartol asks if a krstjani or indel woman, married to an indel, then converts to Christianity and marries a Catholic, after which her rst husband convertsmust she return to her rst husband? The Curia answers with a long discussion of the history of marriage in the early church, before nally concluding that a married krstjani woman who converts and marries a Catholic, in no way has to return to her rst husband, since no marriage then existed because of the imposed condition . Before proceeding to my conclusion, I would point out that the da si mi dobra condition was exploited by the Church when it allowed King Stjepan Tomas, who had converted, to dismiss his lower class wife Vojaca, whom he had married under the traditional condition and whose marriage was therefore invalid. Thomas thus was able to marry the noblewoman Katarina, (1446), the daughter of Stjepan Kosaca. She, too, had been a krstjani, converting to Catholicism prior to their marriage. In conclusion, I want to stress that in order to convert the adherents of the national dualist religion to Catholicism Rome was forced to rely on the Franciscans, an order with a tradition of living and working with the people. Popular custom, not necessarily heretical in origin, such as the marital condition da si mi dobra, posed a major obstacle to the conversion process. But the solution of the marriage question could not-in principle-be postponed. Bartols questions show how essential it wa s for him and his brothers to seek guidance and exibility with which to deal in particular with their female converts or potential converts, since women are the core of marriage. 33

Bosnian women knew that under the old condition of da si mi dobra their husbands could leave them, but under the new religion their men would be bound to perpetual marriage. Thus the women were the natural allies of the Franciscan monks. Yet the women were not sympathized with by the Papal Curia, which, while aware of the Churchs greater exibility in the early centuries, felt that in the case of Bosnia, with its widespread heresy and a decadent or non-existent Catholic hierarchy, it was necessary to impose strict order. Thus, it seems particularly harsh that a married woman convert could be denied the sacrament of absolution because she was living with a non-convert with whom she had united in the traditional way. Given the huge numbers of converts claimed by the Franciscans and the growth in monasteries, with the number of monks increasing from a dozen or more to over 600 by the fteenth century, it is dicult to believe that the Franciscan monks paid serious attention to the strictures about marriage laid down by the Papal Curia.

34

Dr. sc. Amira Turbi-Hadagi, doc.

OSAMSTO DVADESET GODINA POVELJE KULINA BANA (1189-2009) Zusammenfassung


820. JAHRESTAG DER URKUNDE DES BANS KULIN (1189-2009) Die Urkunde des Bans Kulin aus dem Jahre 1189 ist das erste und bisher lteste bekannte Rechtsdokument in der ganzen sdslawischen Welt. Sie stellt den ltesten bosnischen Staatsausweis aus dieser Region dar, in einer schnen literarischen bosnischen Sprache geschrieben ist die Urkunde des Bans Kulin der Forschungsgegenstand zahlreicher Wissenschaftler, wie einheimischer so auch auslndischer. Es handelt sich um ein Dokument, das in zwei Sprachen verfasst wurde: in der lateinischen Sprache und Schrift und in der (alt)bosnischen Sprache und bosnischen kyrillischen Schrift. Der Text der Urkunde des Bans Kulin auf der (alt)bosnischen Sprache und in der bosnischen kyrillischen Schrift geschrieben ist ein frei erzhlter Inhalt des lateinischen Textes. Heute, nach 820 Jahren, bendet sich ein Exemplar der Urkunde des Bans Kulin in der Bibliothek der Akademie der Wissenschaften in Sankt Peterburg, whrend weitere zwei Exemplare dieser Urkunde in der Republik Kroatien im Staatsarchiv in Dubrovnik aufbewahrt werden unter dem Zeichen sign. bec_189. Dieses zweisprachliche (lateinisch und bosnisch) und zweischriftliche (lateinisch und (alt)bosnisch kyrillisch) Denkmal net uns die Tren zur historischen Entwicklung der bosnischen literatischen Sprache. Schlsselwrter: bosnische kyrillische Schrift, Transliteration, 820. Jahrestag der Urkunde des Bans Kulin Povelja Kulina bana napisana je 29. avgusta 1189. Ove, 2009. godine navrava se 820 godina od njenoga postanka. To je prvi i najstariji pravni dokument u (juno)slavenskome svijetu koji je pisan na papiru. Taj dokument jedinstvene jezinoizraajne i kulturnopovijesne vrijednosti, kao i iznimno relevantnih diplomatikih, paleograjskih i (orto)grajskih osobitosti nastaje u razdoblju mira to je nastupilo nakon ugarsko-bizantskih ratnih sukobljavanja tijekom 50-ih i 60-ih godina XII. stoljea koja su zavrena privremenim uvrenjem supremacije u Bosni. Na samom poetku 80-ih godina situacija se temeljito mijenja: godine 1180. bansku vlast u Bosni, protegnutoj tada na prostoru izmeu Grmea i Drine, preuzima Kulin, ovjek nesumnjivih dravnikih i upravnoorganizatorskih sposobnosti. (Hercigonja 2004: 129-130). 35

Povelja Kulina bana je povijesni dokument i predstavlja ugovor sa zakletvom kojim njen izdava - ban Kulin - daje Dubrovanima slobodu trgovanja u Bosni. (Goi 1989: 45). Kulinova povelja nosi, takoer, taan datum svoga postanka. Knjievno gledano Povelja neposredno odslikava bosansku duu, humanizam i oblike suivota u svojoj kui i, komiluku. ( ... ) S jezikog stanovita gledano, ova Pove-lja je izuzetno dragocjena stilistika tvorevina po kojoj e kasnije biti pisane mnoge druge povelje, pa ak i modeli izraavanja (Kasumovi 1995: 15-16). Posljednja desetljea 12. stoljea predstavljaju zavrnu fazu formiranja irilice i zaetke bosanice u Bosni i Humu (Hercegovini), to potvruju mnogobrojna sauvana literarno-jezina ostvarenja znaajne srednjovjekovne knjievnosti.1 Ima vie razloga to se ovome dokumentu, Povelji Kulina bana, poklanja velika panja: jedan je od rijetkih bosanskih spomenika ali istovremeno i (juno)slavenskih dokumenata, pisan perom, koji je stigao do nas u itkome stanju, osobito ako se zna da su natpisi na Kulinovoj ploi, koja potjee iz sredine 12. stoljea, a naena je 1898. godine u selu Muhainoviima kod Visokog, isprekidani i znatno oteeni.2 Povelja Kulina bana spomenik je starine, sa fonetskim, morfolokim i leksikim inovacijama, a imamo dosta podataka o njoj: zna se i kada je pisana, za koga i ko ju je pisao. Povelji Kulina bana u jezikoslovnoj znanosti posveivana je dostojna panja. Danas imamo nekoliko studija koje se bave jezinom problematikom ove povelje. Kad su u pitanju morfoloke osobitosti sa dijalektolokoga aspekta, najznaajnije mjesto zauzima studija Asima Pece pod naslovom Povelja Kulina bana u svjetlosti tokavskih govora XII i XIII vijeka objavljena u Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, 1189-1989, ANUBiH, Posebna izdanja, knjiga XC, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 23, str. 61-76. Druga je studija Leksika i gramatika znaenja u povelji Kulina bana Slavka Vukomanovia. Autor u njoj iznosi statistiku deskripciju leksike i nekih gramatikih znaenja. U istome zborniku o jezikoslovnim temama piu: Aleksandar Mladenovi u radu pod naslovom: Pretpostavka o jednoj glasovnoj osobini u Povelji bana Kulina, te Vera Jerkovi objavljuje rad pod nazivom: Paleografske odlike Povelje Kulina bana, uz napomenu da su opisane paleografske osobitosti Povelje Kulina bana koja se nalazi u Sankt Peterburgu. Napomenut emo samo na prvi pogled uoljive razlike pri usporedbi tri sauvana primjerka Povelje Kulina bana (historiari smatraju da su u srednjovjekovnoj Bosni uvijek pisana po etiri ista pravna dokumenta: dva primjerka zadrava vladar koji pie/alje dokument, a dva primjerka pisana su za vladara kome su upuivana/namijenjena) koji se razlikuju po broju redova latinskoga teksta na latinskome jeziku i bosanskoga teksta na (staro)bosanskome jeziku.: primjerak Povelje koji se nalazi u Sankt Peterburgu ima dvanaest redova teksta na latinskome jeziku i dvadeset redova teksta na (staro)bosanskome jeziku; primjerak Povelje Kulina bana koji nije oteen i koji se nalazi u Dubrovakome dravnom arhivu (taj primjerak
1 V.: Kuna 1974. i Kuna 1982.

V.: Aneli 1960-1961; Vego 1970: 70-71; Karanovi 1935.

36

donosimo transliteriran u naem radu) ima devet redova teksta na latinskome jeziku i dvadeset pet redova teksta na (staro)bosanskome jeziku; primjerak Povelje koji se takoer nalazi u Dubrovakome dravnom arhivu, a oteen je sa desne donje strane, tj. nedostaje dio pergamenta (ondanja vrsta papira), ima sedam redova latinskoga teksta i dvadeset dva reda teksta na (staro)bosanskome jeziku. Ovim zasvjedoenim dvojezinim (latinski i starobosanski) i dvopismenim (latinica i bosanica) spomenikom otvaraju se vrata za povijesni razvoj bosanskoga knjievnog jezika pisane (diplomatike) grae i to u njegovoj prvoj fazi razvoja bosanskoga jezika od 9. do 12. stoljea. Danas se dva primjerka Povelje Kulina bana od 29. 8. 1189. nalazi u Republici Hrvatskoj u Dubrovakome dravnom arhivu pod sign. bec_189, dok se jedan primjerak Povelje Kulina bana nalazi u biblioteci pri Akademiji nauka u Sankt Peterburgu. Tekst povelje u latininoj transliteraciji glasi:3 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20)
3

U ime (t)ca i s(y)na i s(ve)toga d(u)ha: ban: bosnski: kulin prisezaju teb: knee kvau: i vsm graam dubrovam pravy pritel byti vam: d sel: i do vka i prav goi dati s vamy: i pravu vru : dokol sm iv: vsi dubrovane kire hode : po moemu vladaniju : tgujuke: gd si kto hoke krvati: god se kto mine pravov vru: i pravym sr(d)cem dati e: bez vsakoe zledi: razv o mi kto da svoiov volov poklon: i da im ne bude: d moih estnikov sile: i dokol: u mene budu: dati im svt: i pomok: kakore i seb kolikore moge: bez vsega zloga primysla: tako mi b(og) pomagai: i sie s(ve)to evanelie radoe: dik ban: pisah siju: knigu
Latinina transliteracija Povelje kulina bana obavljena je prema vlastitome itanju neoteenoga originala koji se nalazi u Dubrovakome dravnom arhivu, a prema tabeli S. Damjanovia, uz nau dopunu za ot koji smo transliterirali sa (w = ); ligaturni znak ju oznaen je sa kurzivom, a ligature ti boldom. Nadredno ispisana slova koja nisu znak kraenja sputamo u redak, a title rjeavamo u malim okruglim zagradama. Velika slova i znakovi interpunkcije prenose se tano onako kako su upotrijebljeni u originalu koji se nalazi u Republici Hrvatskoj u Dubrovakome dravnom arhivu; sign. bec_189. Usp.: S. Damjanovi, Slovo iskona, str. 48-49. Posebna napomena: Uvid u originale, te izradu ovoga rada doprinijeli su moji boravci u Dubrovakome dravnom arhivu 2002. godine. Lijepo zahvaljujem ravnatelju i uposlenicima Arhiva, koji su mi omoguili pristup izvornoj grai i pri tome mi svesrdno pomagali.

37

21) 22) 23) 24) 25)

povelov banov: d rod()stva h(ristoso)v() tisuka: i sto: i sm deset: i devet: lt: (=1189) mseca: avgusta u dvadeseti: i deveti (=29) d()n: usenie glave: ivana kstitela.

Tekst Povelje u latininoj transkripciji glasi:4 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15) 16) 17) 18) 19) 20) 21) 22) 23) 24) 25) U ime Otca i Sina i Svetago Duha. Ja, ban bosnski Kulin prisezaju tebje, knee Krvau, i vsjem graam Dubrovam, pravi prijatelj biti vam od sele i dovijeka. I pravi goj drati s vami i pravu vjeru dokole sm iv. Vsi Dubrovane, kire hode po mojemu vladaniju trgujue, godje si kto hoe krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem drati je, bez vsakoje zledi razvje to mi kto da svojov voljov poklon. I da im ne bude od mojih stnikov sile. I dokole u mne budu dati im svjet i pomo, kakore i sebje, kolikore moge, bez vsega zloga primisla. Tako mi, Boe, pomagaj i sije sveto evanelje. Ja, radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rostva Hristova tisua i sto i osamdeset i devet ljet, mjeseca avgusta, u dvadeseti i deveti dn, usjee nie glave Jovana Krstitelja.

Latinina transkripcija je prenesena na osnovi transliteriranoga teksta, tj. red iza reda, tano onako kako su ispisani redovi originalnoga teksta Povelje Kulina bana. Dalje, transkripcija je u cijelosti prenesena iz Gramatike bosanskoga jezika koju je uradio prof. dr. Devad Jahi. Slinu transkripciju nudi i prof. dr. Ahmet Kasumovi u knjizi Zato jezik bosanski, dok prof. dr. Herta Kuna transkripciju objavljuje 1974. a koju je preuzela iz Radova Staroslavenskog instituta iz 1955. godine.

38

ZAKLJUAK Na osnovi transliteracije i transkripcije zakljuujemo da Dvojezina i dvopismena Povelja Kulina bana, sauvani dokument bosansko-humske diplomatike grae najbolje govori o kulturnoambijentalnim uvjetima razvoja poligranosti i polijezinosti na cijelome podruju Bosne i Huma (Hercegovine) (Turbi-Hadagi 2005: 146). Ovaj dvojezini i dvopismeni dokument neprijeporno daje lolozima, lingvistima, historiarima, historiarima prava i drugima poticaj za prouavanje naslijeene bogate bosanske kulturne batine. IZVORI: Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Dravni arhiv u Dubrovniku; sign. bec_189a) Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Dravni arhiv u Dubrovniku; sign. bec_189b) Povelja Kulina bana od 29. 8. 1189. (Akademiji nauka u Sankt Peterburgu) LITERATURA: ANELI, Pavao 1960-1961. Revizija itanja Kulinove ploe, GZM Sarajevo. Arheologija, sv. XV-XVI, Sarajevo. BRATULI, Josip 1995. Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb: Minerva, 189 str. REMONIK, Gegor 1948, 1950. i 1951. Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka, GZM, sv. III, IV-V, VI, Sarajevo. DAMJANOVI, Stjepan 2002. Slovo iskona, Staroslavenska/starohrvatska itanka, Zagreb: Matica hrvatska, 296 str. DIZDAR, Mak 1997. Antologija starih bosanskih tekstova, Sarajevo: Svjetlost, 420 str. GRUPA autora 1989. Osamsto godina Povelje bosanskog bana Kulina, Sarajevo: ANUBiH, 135 str. GRUPA autora 1974. Starija knjievnost, Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika, 350 str. GRUPA autora 1982. Pisana rije u Bosni i Hercegovini. Od najstarijih vremena do 1918. godine, Sarajevo: IRO Veselin Maslea, 308 str. JAHI, Devad 1999. Trilogija o bosanskom jeziku, Sarajevo: Liljan. JAHI, Devad, Halilovi, Senahid, Pali, Ismail 2000. Gramatika bosanskoga jezika, Zenica: Dom tampe, 476 str. KARANOVI, Milan 1935. Problem Kulina bana, Novosti iz bosansko-hercegovakog muzeja, Sarajevo. KASUMOVI, Ahmet 1995. Zato jezik bosanski, Tuzla: Prava rije, 148 str. SILI, Josip 1996. Hrvatski jezik kao sustav i kao standard, Rijeki loloki dani, Zbornik radova 1, Rijeka 1996, 187-195. TRUHELKA, iro 1909. Mali prinos znaenju bosanice, GZM u Sarajevu XXI, 211-213. TURBI-HADAGI, Amira 2004. Paleografske osobenosti Pisma bosanske kraljice Jelene Grube Dubrovniku od 5. 3. 1399, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, God. 36/2000-1, Sarajevo, ISSN 0436-046X, (121-131) 39

1. 2. 3. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

16. TURBI-HADAGI, Amira 2005. Tragom paleografskih osobitosti bosanskohumskih povelja 12. i 13. stoljea, Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga knjievnog jezika, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, ISSN 1512-5696, (73-106) 17. TURBI-HADAGI, Amira 2005. Bosanski knjievni jezik (Prvi razvojni period od 9. do 15. stoljea), Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga knjievnog jezika, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, ISSN 1512-5696, (137-160) 18. TURBI-HADAGI, Amira 2005. Latinina transliteracija krajinikih pisama, Gradovrh, asopis za knjievno-jezina, drutvena i prirodoznanstvena pitanja, Matica hrvatska, god. II, br. 2, Tuzla, (115-120) 19. TURBI-HADAGI, Amira 2004. Paleografske osobitosti ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradie, Zbornik radova, Vol. 31, br. 5, Filozofski fakultet, Tuzla 2004, ISSN 1512-6021, (85-94) 20. VEGO, Marko 1962 (knj. I), 1964 (knj. II i III), 1970 (knj. IV). Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1962 (knj. I), 1964 (knj. II i III), 1970 (knj. IV).

Okrugli sto o znaaju povelje Kulina bana u organizaciji Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog nasljea TK i Pravnog fakulteta Tuzla (august 2009.) S lijeva na desno, uesnici skupa: Edin Mutapi, Enver Halilovi, Amira Hadagi - Turbi, Hajro Kofrc, Benjamin Bajrektarevi.

40

Osman Kavazovi

NASELJE BREZOVO POLJE


Na dvanaestom kilometru nizvodno od Brkog prema Kuli Husejna Nakia i srednjevjekovnom gradu Novi, na desnoj obali rijeke Save, nalazi se Brezovo Polje, koje se pogledom moe obuhvatiti samo sa minareta Azizije i Begove damije. Od desne obale rijeke prema jugu blagi je uspon na kojem dominiraju damije, a potom se na sve strane iri ravnica iarana blagim breuljcima, vonjacima, umarcima i potocima. Novi i Kula Husejna Nakia O postojanju naselja pod nazivom Novi na uu Lukavca u Savu, na estom kilometru nizvodno od Brezova Polja (gdje se i danas na desnoj obali rijeke Lukavac nalaze ostaci Kule Husejna Nakia, u narodu poznatije kao Djevojaka kula, tur. Kiz kulesi, op. a.). O toj utvrdi dosta pie dr. Adem Handi u knjizi Tuzla i njena okolina u XVI vijeku. Srednjevjekovni gradovi u Usori koje su Turci zatekli i dalje odravali bili su graeni od tvrdog materijala. Veina tih gradova sauvala se do danas i dobro su nam poznati, to su: Teoak, Srebrenik, Soko i Gradaac. Postojala su, istina, tu jo dva srednjevjekovna grada koje su Turci zatekli i odravali sve do bekog rata (1683-1699). To su: Brko i Novi kod Brezova Polja, obadva na Savi, koji su za vrijeme tog rata bili Ostaci kule Husejna Nakia porueni.1 Prema predanju, Kula je bila na sedam bojeva i u njoj je ivjelo sedam sestara djevojaka, pa je u narodu poznatija kao Djevojaka kula, tur. Kiz kulesi. Sestre su sa pendera posmatrale u blizini polje sa brezama, pa su mjestu dale ime Brezovo Polje. Sa viih bojeva spazile su djecu kako se brkaju u vodi i naselje je nazvano Brko. Jo dalje uzvodno vidjele su mnotvo oraha, pa je mjesto dobilo ime Oraje, a sa sedmog boja kule ugledale su pokraj rijeke anac u kojem je narod doekivao neprijatelja, pa je, kako kae legenda, mjestu ostalo ime amac.2
1 2 Adem Handi, Stari grad Novi na Savi, Godinjak DI BiH, Godina XIV, Sarajevo, 1964., str. 239-251. Osman Kavazovi, Novi i kula Husejna Nakia, Preporod, 1. februar 2005., broj 3/797, str. 35.

41

Brezovo Polje Staro Nema pouzdanih podataka o vremenu nastanka naselja Brezovo Polje kod Brkog, ali se pretpostavlja da je nastalo poslije poraza i povlaenja turske vojske iz Maarske, odnosno poslije pada Budima i niza drugih gradova i naselja dolinom rijeka Dunava i Tise 1686. godine. Po predanju mjetana, pretpostavlja se da su Brezovo Polje naselili Bonjaci iz okoline grada Baa, prije potpisivanja Karlovakog mira 1699. godine. Odmah poslije protjerivanja Bonjaka iz Baa i naseljavanja a na desnoj obali rijeke Save nastalo je naselje Brezovo Polje. U pisanim dokumentima ovo naselje se prvi put spominje sredinom 1731. godine.3 Drugi pisani tekst o Brezovom Polju datira iz 1742. godine to se da vidjeti iz izvjetaja Bosanskoj vikariji to ga je sastavio biskup fra Pavao Draievi u popisu vjernika 1742. godine gdje se navodi da su u Brezovom Polju bile 4 katolike kue i 23 katolika, a od toga je bilo 12 odraslih osoba (koje se prieuju) i 11 djece (neprieenih).4 Odmah po dolasku i osnivanju naselja na blagoj uzviici nedaleko od Save napravljena je damija koja se svojom arhitekturom veoma skladno uklopila u prostor i okolinu. Damija koju je podigao Salih-beg bila je manje zdanje, dok je u posljednjih sto dvadeset godina veliina damije bila 11,40 x 8,80 m i drvenom munarom. Oko harema Begove damije kojeg sa svih strana okruuje put, razvila se mahala Brezovo Polje. Na osnovu kazivanja mjetana, damiju je sagradio Salih-beg Zaimovi (Altomanovi). Narod je istu po osnivau nazvao Begova damija. Druga malobrojnija predaja kae da je prvu damiju, o svom troku, izgradila Vezir-hanuma, te da je istu rekonstruisao Salih-beg Zaimov.

Stanovnitvo u Brezovom Polju Odmah poslije okupacije austrougarske vlasti su 1879. godine nainile popis stanovnitva. U to vrijeme optina Brezovo Polje sa 1281 stanovnikom pripadala je kotaru Bijeljina, okrug Zvornik. Prilikom popisa stanovnitva 1885. godine Brezovo Polje kao seoska optina pripada kotaru Brko. (...) Na osnovu treeg popisa stanovnitva koji je obavljen 1895. godine optina Brezovo Polje koja ima 296 kua i 1383 stanovnika pripada kotaru Brko, okrug Tuzla. (...) Na osnovu popisa stanovnitva iz 1910. godine da se vidjeti da je na podruju optine Brezovo Polje dolo do opadanja dijela muslimanskog stanovnitva koje se seli u Tursku. (...) U Brkom i okolini broj muslimanskog stanovnitva je sa 46% pao na 34%, dok je u isto vrije3 4 Atah Mahi, Formiranje branskih mahala, Branske novine, Internet izd. 12 mart 2009. Fra Mate Oroli, Prisutnost Katolike crkve iz knjige franjevakog samostana u Tolisi, 200 godina upe Tolisa, 1802-2002 i www.rascica.com/crkva_na_rascici/200_godina_zupe_tolisa. Usp. L. akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau BiH, Sarajevo 1979, 307-313; 575-619, J. Babi, Posavina i upa Poljaci 1991, 25-87; J. Jeleni, Spomenici kulturnog rada (1699-1835), 93-94. Internet izdanje, www.zovik.com/povijest_skakava.

42

me poveao se broj pravoslavnog i katolikog stanovnitva.5 Prvi stanovnici Starog Brezova Polja ivjeli su od zemljoradnje, stoarstva i voarstva, a neto kasnije od ribolova, laarenja i trgovine. Okunica se sastojala od kue, avlije, bae, magaze, tale, punice, kokoinjca i zahoda. Prije 1862. godine Brezovo Polje poetkom 20-tog stoljea Brezovo Polje je imalo damiju, mekteb, pekaru, duan, dvije magaze, mlin i dva bunara pitke vode. Meutim, svakako vrijedi zabiljeiti podatak, da mjetani Starog Brezovog Polja sebe nazivaju starobavanima, dok protjerane Bonjake iz Srbije 1862. godine iz gradova: abac, Uice i Soko nazivaju muhadirima. Brezovo Polje Novo Dok se o Starom Brezovom Polju vie zna na osnovu kazivanja usmene predaje s koljena na koljeno, poneke zabiljeke i na osnovu Glavnih rezultata popisa iteljstva u BiH od 22. aprila 1895. godine, o nastanku Novog Brezova Polja postoje dokumenti koji se nalaze u naunim institucijama. Krajem XVIII i poetkom XIX stoljea Austrija i Rusija razvile su veoma jaku mreu obavjetajnog rada na podruju Balkana s ciljem prikupljanja bitnih podataka o politikom, vojnom i ekonomskom stanju Turske. Isto tako, ove zemlje intenzivno rade i postiu Srbe, Bugare, Makedonce, Crnogorce i Albance na ustanak. Nita manje nije bila razvijena ni obavjetajna sluba unutar srpskog naroda za vrijeme Karaora, posebno uoi i za vrijeme I i II srpskog ustanka. Poslije 1830. godine kada je sultan svojim hatti-erifom gotovo sve dotadanje nadlenosti turske vlasti prepustio srpskoj upravi, knez Milo osniva svoju linu obavjetajnu slubu. Velika mrea agenata, pijuna, dounika i uhoda koja je bila sastavljena od kneeva, mitropolita, popova, trgovaca, jataka i guslara neprestalno je kontrolisala sve grane vojnog, politikog, vjerskog, ekonomskog i psiholokog ivota Turske.6 Konstantan rad na ovom polju, zatim snaan diplomatski pritisak na Tursku, bili su predigra za progon koji e uskoro uslijediti. Izloeni nepretalnim borbama, zatim politikim, ekonomskim, vjerskim i psiholokim pritiscima, bez posebne pomoi od strane sultana, Bonjaci su etiri puta naputali svoje domove i nali se u veoma nezavadnoj materijalnoj situaciji. Svako raseljavanje liavalo ih je svega to su stekli i dovodilo ih do prosijakog tapa i potitenosti. Prvi vei egzodus Bonjaka u Srbiji desit e se poslije Jedrenskog mira sklopljenog izmeu Turske i Rusije, kada e sulatan svojim hatti-erifom od 29. avgusta 1830. godine, objaviti da muslimani iz svih srbijan5 6 Grupa autora, Brko i okolina u radnikom pokretu i NOB-u, Tuzla 1985. str. 89-92. Istorijska graa, Knjige: I-1957., II-1959. i III-1964. Beograd, Izdanje: Dravni sekretarijat za poslove narodne odbrane, Uprava slube bezbijednosti.

43

skih sela, osim onih koji su direktno vezani za gradove, imaju se iseliti iz Srbije, odredivi im konaan termin tog iseljavanja 1834. godinu.7 Muslimansko stanovnitvo iz okolnih sela se 1834. god. iselilo u Bosnu. Oni su potraivali prihode sa svojih ranijih imanja, ali ih nikada nisu ostvarili. Naputena imanja su srpski seljaci prisvajali bez odobrenja starjeina, dok su kue paljene.8 O progonu i iseljavanju Bonjaka muslimana iz Kneevine Srbije, dr. Jusuf Muli, pie: Iseljavanje muslimana iz Kneevine SrbiBrezovo Polje na austro-ugarskoj karti je odvijalo se u dvije etape: prva u periodu 1830-1834. i druga u periodu 1862-1867. godine. im je vojvoda Milo Obrenovi stekao kneevsku titulu 1815. godine a Srbi unutranju samoupravu u selima Beogradskog paaluka, koja je dobila slubeni naziv Kneevina Srbija, samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi poeli su kovati planove za iseljenje muslimana iz Kneevine Srbije. Da bi se taj cilj to lake ostvario, svi neciganski muslimani proglaeni su Turcima (isto se ponovilo i u BiH 1992-1995). Prva etapa 18301834.: Poetno iseljavanje. Meu brojnim zahtjevima, koje su Srbi poeli postavljati Osmanlijama preko poslanika na Porti, posebno mjesto zauzimalo je iseljavanje Turaka. Porta je ove zahtjeve stalno odbijala, ali to nije dugo trajalo. Po savjetu Rusa, za ostvarivanje svoga cilja o etniki istoj Srbiji iseljavanjem Turaka Milo je mitom preduprijedio protivljenje Osmanlija. (...) Hatierifom od 3. kolovoza/augusta 1830. godine, sultan Abdul-Medid (...) je naloio da se muslimani isele iz svih sela, osim onih koja su direktno vezana za tvrave, i da napuste teritoriju Kneevine do kraja 1834. godine. Druga etapa 1862-1867.: Potpuno iseljavanje muslimana iz Kneevine Srbije. Povodom ubistva jednog srpskog mladia na beogradskoj ukur-esmi, koje je poinio neki osmanski vojnik, dolo je do nereda srpskog dijela Beograda. Kao odgovor na nerede, osmanska posada iz tvrave Kale-megdan (tvrava na bojitu) poela ih je bombardirati. Ovo je iskoristila vlada Kneevine Srbije i zatraila iseljavanje preostalih muslimana u selima uz tvrave, iz samih tvrava i gradskih naselja, ali i osmanskih posada u tvravama.9 O progonu i stradanju Bonjaka u Srbiji 1862. godine u gradovima: Uice, abac i Soko, te nastanku Brezova Polja i drugih mjesta u Bosni i Hercegovini pisali su mnogi historiari i znanstvenici. O dogaajima i prilikama u kojima su se nali Bonjaci toga vremena, profesor aban Hodi biljei: Dolaskom na vlast 1860.
7 8 9 . Jeleni, Nova Srbija, str. 97. H. Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica u Bosnu 1862., Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 2. Sarajevo 1991. str. 161-179. Dr. Jusuf Muli, Ustanci Srba u Beogradskom paaluku i pogromi nad muslimanima, Takvim za 2010./1431/1432., str. 198-207.

44

godine Milo Obrenovi je zapoeo jaku agitaciju protiv Turske. Uzajamni srpskomuslimanski sukobi kulminirali su 15. juna 1862. godine kada je dolo do krvavih sukoba na ukur-esmi u Beogradu. Ovaj sukob je dao povoda evropskim garantnim silama da se umijeaju u taj spor i odluie da se u Kanlidi nadomak Istanbula odri zajednika konferencija na kojoj je trebalo jasno i precizno urediti pitanje odnosa izmeu Turske i Srbije. Po zavretku te konferencije, a na osnovu protokola koji je potpisan Bonjaci su morali da iziu iz cijele Srbije, pa i iz varoi, zatim, da se sokolski i uiki gradovi razore, a da u Beogradu, apcu, Smederevu i Kladovu ostanu jo samo turske posade.10 U Beogradu su poetkom ezdesetih godina bili veoma zategnuti odnosi izmedu muslimana i hriana.11 O naseljavanju protjeranih muslimana iz Srbije 1862. godine i politikim prilikama u Srbiji i Bosni i Hercegovini u to vrijeme, u asopisu Prilozi, dr. Galib ljivo izmeu ostalog navodi sljedee: ...od Svetoandrejske skuptine (1858) Kneevina Srbija zaotravala odnose prema Visokoj Porti. No, do otvorenog sukoba je dolo tek kod ukur esme u Beogradu 1862. godine. To se deavalo zbog toga to se nacionalna politika kneza Mihaila Obrenovia odvijala kroz dva uporedna plana: prvo, u okupljanju i organizovanju okolnog stanovnitva pod neposrednom osmanskom vlau; drugo, u sklapanju saveza sa balkanskim dravama i politiarima.12 Suvremenik dogaanja u to vrijeme Salih Sidki-efendija Hadihuseinovi Muvekkit (1825-1888) u knjizi Tarih-i Bosna ili Povijest Bosne, izmeu ostalog pie: Jadno islamsko stanovnitvo nije imalo drugog izlaza nego se, htjelo-nehtjelo u saferu 1279. godine (29. VII - 26. VIII 1862.) poelo seliti iz utvrenih gradova: Uica, Sokola, apca. (...) Za one koji su se iselili u Bosanski ejalet osnovano je est kasaba u koje su naseljeni i to: Kozluk, Brezovo Polje, amac, Oraje, Orahovo i Kostajnica. Tamo su im podignute asne damije.13 Srbi su incident na ukur-esmi, na Dorolu u Beogradu, vjeto iskoristili kao povod za ubijanje, silovanje, pljaku, paljenje i progon muslimanskog stanovnitva. O pogromu nad Bonjacima u Uicu u toku 1862. godine da se vidjeti iz knjige Uice i okolina 1862.-1914., gdje stoji: U stalnim sukobima i incidentima izmedu pravoslavaca i muslimana doekane su i odluke konferencije u Kanlidi. etiri dana po zavretku ove konferencije u Uicu je 25. augusta izbio veliki poar. Poar su izazvali Srbi - verni ljudi, da bi optuili muslimane kao navodne podmetae i podstrekivae stalnih sukoba. Ova akcija je izvedena po nalogu okrunog naelnika Pavla elmaa. Poar je svojim razmjerama iznenadio i podmetae, ali je posluio kao izgovor da se muslimani to prije isele iz Uica, shodno zakljucima konferencije u Kanlidi.14 O tom poaru Miladin Radovi je u svojim memoarima zapisao:
10 aban Hodi, Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788. 1862. godine Zaviajni muzej u Tuzli. Posebni otisak iz lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne 1958. str. 67. . ordevi, Srpska narodna vojska 1861.-1864. godine, str. 58. Galib ljivo, Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz Kneevine Srbije u zvorniki kajmakamluk 1863. godine, Prilozi, 30, Sarajevo, 2001., str. 89-116. Salih Sidki ef. Hadihuseinovi Muvekkit (1825-1888.), Tarih-i Bosna (Povijest Bosne), Knjiga II., Izdanje El-Kalem, str. 1106/7. Cit. prema: Stevan Ignji, Uice i okolina 1862.-1914., i Titovo Uice 1967. str. 18-19.

11 12 13 14

45

Najvei deo varoi prekrio je pepeo poara, obgorele glavnje i ruevine kua. Zatrpane su i pogaene stare drvene esme na lule, nestalo je vrtova i vonjaka, platane i jablanove opalio je poar. Pusta i otvorena zjapi velelepna ehova damija, i niko ne misli na turbeta, niane i svetinje, niti se vie svet kupi u Musalu punoj nekad zelenila, najlepem kraju turskog Uica.15 Slinu sudbinu doivjeli su i muslimani iz grada-tvrdave Soko, u blizini Krupnja u jugozapadnoj Srbiji. Sokoljani su se dugo bunili, ne vjerujui da su tek tako, jednom odlukom iz Istambula, bili osudeni da odu. Na svojim protestnim skupovima su, u nevjerici i oajanju, poruivali: Mi hoemo da nam sultan dode u Soko pa da nam kae poto nas je dao Vlasima, dodajui da oni ne priznaju cara koji ih alje u surgun.16 Opisujui gradove i varoi u Srbiji Vuk Stefanovi Karadi u knjizi Prvi i drugi srpski ustanak daje uputstvo Srbima kako danas-sutra napasti i zauzeti ova mjesta. Za abac, Uice i Soko, navodi sljedee: abac na Savi, tako isto mali turski gradi, no oko njega ima veliki anac s palisatima i s topovima. Istina da abac sam po sebi nije tvrd nimalo, ali budui da nema kod njega nikakva brda skoga bi ga ovjek mogao biti, a opkoljavaju ga mnoge bare, koje se gotovo nikad ne sue, zato ga je vrlo teko uzeti. Uice na etinji, dosta tvrd starinski grad, no zbog brda oko njega slabo se moe drati. Soko, mali gradi vie samotvor nego sazidan; gotovo ga nita osim gladi ne moe uzeti.17 Autor separata Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 17881862.godine, profesor aban Hodi, izmeu ostalog, opisao je i naseljavanje Novog Brezova Polja. On u pomenutom separatu biljei da se u Brezovo Polje naselilo 295 domova sa 723 muka lana iz ega se moe zakljuiti da je Novo Brezovo Polje bilo veliko mjesto. Broj muhadira apana bio je 375, Uiana 215 i Sokoljana 75, dok se manji broj (58. op. a.) doselio iz drugih mjesta sa desne obale rijeke Drine.18 Zbog tekog privikavanja na novu sredinu i uslove za ivot, doseljenicima su turske vlasti davale izvjesne privilegije od kojih je vrijedno spomenuti oslobaanje poreza i vojne obaveze.19 Na osnovu kazivanja koja se prenose s koljena na koljeno, protjerani Bonjaci iz Srbije (abac, Uice i Soko), koji su izabrali Brezovo Polje za stalno prebivalite odluku su donijeli iz dva razloga: prvi, u Starom Brezovom Polju ivjeli su muslimani Bonjaci, drugi, zbog uzviice pored rijeke Save. Naime, idui uzvodno primijetili su tragove poplava to ih je ostavila rijeka Sava, i traili su uzviicu za naselje govorei: to je voda nekad donijela, to e jednog dana i odnijeti. Isto tako, predanja govore da su Bonjaci zadrali obiaje iz zaviaja, tako da su apani bavili se trgovinom i ribolovom, Uiani trgovinom i zanatstvom, a Sokoljani zemljoradnjom.
15 isto

16 17 18

19

. ordevi, ukur-esma, str. 272. Vuk S. Karadi, Prvi i drugi srpski ustanak, Prosveta, Beograd, 1947, str. 15. aban Hodi Migracije muslimanskog stanovnitva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu 1788. 1862. godine, Zaviajni muzej u Tuzli, Posebni otisak iz lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Tuzla, 1958., str. 65 143. P. ivkovi, Prilog istoriji Bosanske Posavine, 150. godina Osnovne kole u Tolisi, Tolisa, 1973., str. 43-68

46

Dr. sc. Omer Hamzi

PROGONI I STRADANJA JEVREJA U GRAANICI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA


Abstrakt: U ovom radu obraeni su rezultati istraivanja podataka o stradanju Jevreja u Graanici tokom Drugog svjetskog rata, koji su do sada manje-vie bili nepoznati iroj javnosti. Ti podaci ostajali su na marginama velikih tema nae politike i vojne historiograje, obino kao ilustracija ili eho velikih politikih preokreta ili vojnih akcija. Suoeni sa konkretnim ljudskim tragedijama i patnjama (naprimjer, u sluaju gospoe Helene Kolman) s jedne, i sa povrnou raspoloivih evidencija i nedostatkom podataka o imenima i broju rtava s druge strane, nismo mogli denitivno utvrditi konaan broj nastradalih Jevreja na ovom podruju, te smatramo da smo, na ovaj nain, tek otvorili pitanje stradanja Jevreja u malim bosanskohercegovakim gradovima i njihovim ljudskim sudbinama i patnjama tokom Drugog svjetskog rata, o emu se do sada malo istraivalo i pisalo. Kljune rijei: Jevreji, Graanica, Ozren, ustae, deportacije Jevreja

U prouavanju holokausta i stradanja Jevreja do sada su panju privlaile takozvane velike teme masovnih stradanja, logora smrti, statistike rtava itd. Istraivanja o sudbini Jevreja u malim jevrejskim zajednicama po naim malim gradovima upotpunjuju sliku sveopeg stradanja Jevreja, odnosno holokausta u Drugom svjetskom ratu. Samo u tim istraivakim okvirima ukazuju nam se primjeri ljudske dobrote, pokuaji ouvanja obraza, zaboravljeni sluajevi spaavanja ugroenog i nemonog u olujama zla i neovjetva. O Jevrejima, uope, kojih vie nema u Graanici znamo vrlo malo, a jo manje o njihovom stradanju tokom Drugog svjetskog rata. Da nisu objavljene biljeke i sjeanja apotekara Samuela Elazara, koje je uspio staviti na papir i zahvaljujui Branku Vajiu, objaviti u svojoj dubokoj starosti, danas ne bismo takorei nita znali o graanikim Jevrejima.1
1 Samuel Elazar je roen u Graanici 1902. godine, osnovnu kolu zavrio je u rodnom gradu, gimnaziju u Sarajevu (gdje mu se i porodica u meuvremenu preselila), a Farmaceutski fakultet u Zagrebu. Po zavretku kolovanja, otvorio je apoteku u centru Sarajevu, koju su mu, kao pripadniku jevrejskog naroda, 1941. godine, ustae oduzele. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao radniki apotekar u rudnicima Zenica (spasio se kao i mnogi ljekari i apotekari jevrejskog porijekla za koje ustaki reim nije imao zamjenu). Jedno vrijeme, poslije rata, radio je kao apotekar u Livnu, a kasnije u Sarajevu

47

Prve jevrejske porodice poele su se doseljavati u Graanicu iz Travnika, oko 1865. godine. Poetkom austrougarske uprave, u prvom popisu, registrovano je nekoliko porodica sa 26 dua. U sljedeem popisu, 1885. godine, popisan je 61 stanovnik jevrejske nacionalnosti (od toga u selu Kouhe 6), deset godina kasnije 72, a u posljednjem popisu za vrijeme austrougarske uprave bilo ih je 79. Nakon Prvog svjetskog rata broj Jevreja u Graanici naglo se smanjuje. Prema prvom popisu, u Kraljevini SHS, 1921. bilo ih je 27, a deset godina kasnije, 1931., taj broj se smanjio na 22. Iako ovi podaci nisu sasvim pouzdani, bez obzira to potiu iz slubene statistike, injenica je da je najvie Jevreja u Graanici bilo za vrijeme austrougarske uprave. Za njih se vezuju poeci industrijalizacije i prvi moderni industrijski pogoni na podruju tadanjeg Graanikog kotara. Rije je o kamenolomu koji u Sklopu Paalii, na ulazu u Graanicu sa sjeverne strane, otvorio demobilisani austrijski vojnik Ishak Rozenpic, zatim o kreani koju je na istom lokalitetu otvorio preduzima iz Vinkovaca, Josip Gertner, malom tekstilnom pogonu sa kojim je pokuao Moo S. (Zadik) Danon, o prvom modernom hotelu u Graanici, koji je otvorio David Elazar itd. 2 Ovi podaci potvruju da su Jevreji u tom periodu bili znaajan faktor lokalne privrede i drutvenog, graanskog ivota u Graanici. Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije i uspostavljanja nove vlasti, mnogi Jevreji kao i ostali stanovnici neslovenskog porijekla iseljavaju se u susjedne evropske zemlje. U periodu izmeu dva svjetska rata jevrejska zajednica u Graanici stalno se smanjivala, da bi se pred Drugi svjetski rat svela na svega 6 porodica sa 14 lanova. Nakon njemake okupacije i stvaranja NDH, otvorene napade na Jevreje i pljakanje njihove imovine poeli su Nijemci, a zatim i ustae. Tako su od samog poetka ispoljili brutalnu odlunost u rjeavanju takozvanog jevrejskog pitanja i na ovim prostorima. Sprovodei rasistike zakonske propise i generalnu politiku NDH prema Jevrejima, 2. augusta 1941. godine upsko redarstvo Velike upe Usora i Soli iz Tuzle svim kotarskim oblastima, pa i Graanikom, proslijedilo je raspis Ravnateljstva za javni red i sigurnost za NDH iz Zagreba, od 30.7.1941. godine, kojim se nalau otrije mjere protiv Srba i Jevreja: U interesu javne sigurnosti imadu se svi idovi (pokrteni ili ne) i Srbi (preli na katolicizam ili ne), zatvoriti pod sumnjom radi komunizma, a protiv kojih inae ne predloi nikakav dokazni materijal, da bi
gdje je i umro, 1969. godine. Pored farmacije, bavio se historijom medicine, te prolou Jevreja sefarda i Roma, objavio je vie naunih, strunih i popularnih radova iz tih oblasti. Jedan je od utemeljitelja Muzeja Jevreja Bosne i Hercegovine, te jedan od zagovornika osnivanja Muzeja zdravstvene kulture BiH. Po nagovoru poznatog graanikog kulturnog i prosvjetnog radnika i entuzijaste Branka Vajia, koji se smatra utemeljiteljem Zaviajne zbirke u Graanici, Elazar je, iako u dubokoj starosti, uspio da napie krau povijest Jevreja u Graanici. Iako ga je narueno zdravstveno stanje sprijeilo da taj svoj rad obogati podacima i uoblii onako kako je planirao, ipak je njegov spis pod naslovom Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici, objavljen u asopisu Muzeja istone Bosne u Tuzli - lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knj. XV, 1984., danas jedini pisani spomen o jevrejskoj zajednici u Graanici, koje vie nema. Samuel Elazar, Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici. Tuzla: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne, 1984; br. 15; 129 - 143 Samuel Elazar, Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici. Tuzla: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne, 1984; br. 15; 129 - 143

48

se mogli staviti pred prijeki sud, odpremiti u sabirni logor upskog redarstvenog ravnateljstva u Gospiu. 3 U Graanici je to poelo upadom jedne grupe njemakih vojnika u prodavnicu uglednog graanikog trgovca Izidora Pape, iz koje su opljakali i odnijeli polovinu zateene robe. Potom su jevrejsku havru (bogomolju) kao i jo neke vjerske objekte pretvorili u konjunice. U meuvremenu poeli su sistematski progoni, zastraivanja i pljake. Takozvani rukovaoci zaplijenjene jevrejske imovine (komesari) bili su lokalni ustaki monici Josip Trkman, ef poreske uprave za pokretnu i Dragutin Jelica, sudski kancelist, za oduzetu nepokretnu imovinu. Neovisno o politikom opredjeljenju domae muslimansko stanovnitvo nije odobravalo postupke Nijemaca i ustaa prema Jevrejima. Zabiljeeni su pokuaji sakrivanja jevrejske robe po privatnim kuama da je ustae i Nijemci ne bi plijenili sklanjanje Jevreja po privatnim stanovima kako bi izbjegli hapenje, oblaenje muslimanskih pokrivaa zarova da ih ne bi ustake patrole prepoznale. 4 U skladu sa spomenutim nalozima iz Tuzle, ve u septembru 1941. godine ustae su u Graanici pohapsile i sprovele u Jasenovac tri jevrejske domicilne porodice, sa najmanje devet lanova, za koje je sigurno potvreno da su pobijeni. Zna se sigurno da su u logoru Jasenovac iz ove grupe pobijeni sljedei graaniki Jevreji: Goldgruber Desider, star 40 godina, trgovac 5, njegova supruga (stara 40 godina, domaica), te dvije kerke (djeca od 2 i 4 godine) i Papo Moo, sin Rafaela (Rafe), star 37 godina, trgovac, i njegova supruga Hana, stara 23 godine, domaica.6 Nedostaju podaci za treu jevrejsku porodicu (sa najmanje tri lana), koja je tom prilikom uhapena i sprovedena u Jasenovac. Na spisku rtava (koji dajemo u prilogu) nalazi se vie osoba za koje je napisano da su stradali u Jasenovcu 1941. godine. Vjerovatno se radilo o porodici Papo Davida, mlaeg sina Rafe (Rafaela) i jo dvoje lanova njegove porodice, ali za to nemamo potvrdu u raspoloivim spiskovima rtava. Prema nekim izjavama pred Zemaljskom komisijom za BiH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa (19441947.), u ovom zloinu neposredno je uestvovao poznati graaniki ustaa Drago Jelica koji je te porodice nakon hapenja temeljito opljakao. Moe se pretpostaviti da su ustae u prvom naletu, u elji da se doepaju njihove imovine, pohapsile i internirale tri najpoznatije jevrejske porodice: porodicu Desidera Goldgrubera i dvije porodice Papo Moe i Davida,
3 4 Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: Arhiv TK), Tuzla, Radniki pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj Bosni 1920. 1945, 4652/57 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: Arhiv BH), Sarajevo, Zemaljska komisija za BiH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa (1944. 1947.), (dalje: ABH, ZKUZ), Anketna komisija za utvrivanje zloina izvrenih protiv Jevreja za vrijeme okupacije sreza Graanikog, Zapisnik sastavljen u Graanici u svrhu utvrivanja zloina izvrenih protiv Jevreja za vrijeme okupacije Sreza graanikog, inv.br. 7475/1, od 10. 9. 1945. Desider Goldgruber u narodu u Graanici je zapamen kao Desider Goluber. Imao je trgovinu zemaljskih proizvoda (voe, npr. otkupljivao orahe) u zgradi stare Graanke (lokacija robne kue). Njegova supruga, upamena kao Goluberovca je otkupljivala od graanikih ena rune radove kere i plasirala na trite izvan Graanice. A BH, Sarajevo, ZKUZ, Zapisnici Komisije o zloinima u Graanici, Mjesni odbor Graanica, Zapisnik inv. br. 56490 sastavljen pred Komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u Graanici.

49

roene Graanlije, iz ugledne trgovake porodice Papo Rafaela (Rafe). 7 Od spomenutih 6 jevrejskih porodica koje su pred rat ivjele u Graanici, tri su, dakle, protjerane u logor, dok su se dvije uspjele izvui u Mostar, na podruje talijanske okupacione zone. esta je vjerovatno bila porodica apotekara Viktora Kolmana, koja e stradati neto kasnije na Ozrenu. Potvrdu za to nalazimo u izvjetaju Kotarske oblasti u Graanici viim vojnim i policijskim organima, od 18.5.1942. godine, u kojem se u vezi sa Jevrejima konstatuje: Od ovdanjih idova, obitelj Viktora Kolmana, ljekarnika u Graanici prela je na rimokatoliku vjeroispovijest, a ostalo jo dvije obitelji, koje se ovde nalaze ive podpuno povueno. 8 Te dvije preostale porodice (koje ive podpuno povueno) spominju se i u kasnijim izvjetajima Kotarske oblasti Graanica. Za njih se u izvjetaju od 30. maja 1942. godine navodi sljedee: Kod ovdanjih malobrojnih (2 obitelji) idova nije zapaeno nikakve aktivnosti i ive potpuno povueno. 9 Suoene sa tekom zdravstvenom situacijom stanovnitva, koja se kao posljedica rata sve vie pogoravala, ustake vlasti su bile prinuene da u Graanicu, kao i u jo neka mjesta u Bosni i Hercegovini, dovode ljekare iz jevrejske populacije, koji jo uvijek nisu bili pobijeni ili deportirani u logore da lijee stanovnitvo. Specijalnu dozvolu za angaovanje Jevreja u medicinskoj misiji u Bosni i Hercegovini dao je lino Paveli, to samo po sebi govori o ozbiljnosti zdravstvene situacije u ovim krajevima. Po tom zadatku, u 1942. i poetkom 1943. godine u Graanicu se doselilo 5 jevrejskih porodica sa 13 lanova. Dvije su uspjele preivjeti zahvaljujui injenici to su njihove starjeine jedan ljekar i jedan apotekar bili potrebni reimu (jer za njih nisu mogli dobiti zamjenu), dok se ostali nisu mogli dugo zadrati u Graanici. Prvi je po formalnom nalogu Ministarstva narodnog zdravlja, 15.2.1942. godine, doao ljekar specijalista dr. Hinko Mari sa zadatkom da lijei puanstvo od bolesti silisa. 10 Sa njim je dola sestra pomonica Katica Vrhovec i jedanaestogodinji sin Petar. Sa istim zadatkom, poetkom augusta 1942. godine u selo Doborovce (desetak kilometara od Graanice), doao je ljekar specijalista iz Osijeka dr. Vilim mukler. 11 Sa sobom je doveo suprugu Juliju, roena Kubicki i
7 Veterinar Hasan Maglajlija, predratni lijevo orijentisani intelektualac i aktivista NOP-a u Graanici, sjea se da je Moi Papi i njegovoj supruzi (koji su preko njega nekoliko puta davali novanu pomo za NOB), nakon etnike prevage (etnikog pua) na Ozrenu i promjene politike situacije u Graanici, vie puta savjetovao da se sklone na partizansku teritoriju u ekovie. Moo ga, meutim, nije posluao ve je otiao i neko vrijeme boravio u muslimanskom selu Lukavica (Kotar Graanica), koja je tada, na osnovu sporazuma izmeu komandanata Ozrenskog i Trebavskog etnikog odreda i vojnih i civilnih vlasti NDH (Lipac, 28.5.1942.), potpala pod upravu etnikog odreda. Kad se vratio iz Lukavice u Graanicu, ustae su ga, zajedno sa suprugom, uhapsile i oboje sprovele u Jasenovac, odakle se nikada nisu vratili. (Hasan Maglajlija veterinar, Neki podaci o politikom radu za KPJ u NOB-u u Graanici od 1939. do 1945. (rukopis) Zaviajna zbirka Graanica, nesreena graa) Arhiv Vojnoistorijskog instituta (Dalje: Arhiv VII), br. reg. 46, f. 7-1, k. 201 Arhiv VII, br. reg. 42, f. 7 k. 201, Redovan petnaestodnevni izvjetaj Kotarske oblasti Graanica za razdoblje od 15. do 30. maja 1942. godine, Velikoj upi Usora i Soli, od 30. 5. 1942 Dr. Hinko Mari, rodom iz Varadina, u Graanici kao lijenik specijalista boravi od 15.2.1942. godine, stasa niskog, dobro razvijen, star 45 godina, lice duguljasto-crnomanjasto, oi i obrve crne, bradu brije, brkovi mali tucani, kosa crna prosijeda, zubi zdravi, obuen u crno graansko odijelo, sa crnim dugakim zimskim kaputom, na nogama crne boks cipele, drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) Koncem 1918. godine u Graanicu je dolazio Josip mukler, diplomirani farmaceut iz Osijeka s namje-

8 9 10

11

50

dvije kerke, 15-godinju Rut i drugu, kojoj u dokumentu nema imena.12 Trei je po nalogu Doma narodnog zdravlja iz Doboja, poetkom februara 1943., doao dr. Ivo Lwy sa sestrom pomonicom Marijom Bai, 13 da lijei puanstvo od zarazne bolesti trbunog i pjegavog tifusa.14 Iako se pouzdano ne zna za jo dvije jevrejske porodice koje su u tom periodu dopremljene u medicinsku misiju u Graanicu, po kasnijem razvoju dogaaja moe se zakljuiti da je to bila doktorica Jolanda Raui Oberson (u ambulantu u Graanicu dola krajem 1942. ili poetkom 1943. godine, kada je dr. Avdo Prohi privremeno napustio Graanicu i otiao u Zagreb) i apotekar Velimir Sveenski, rodom iz Osijeka, koji je doao iz Tenja na slubu Graanicu umjesto odbjeglog Kolmana u prvoj polovini 1943. godine. Prva trojica se nisu dugo zadrala u Graanici, dok se Sveenski i Rauika (koji su u Graanici doekali kraj rata) spominju i u kasnijim ustakim izvjetajima. 15 Za porodicom mukler, polovinom septembra 1942. godine u Graanicu je doao Jevrejin Josip Bihler iz Osijeka. Prema kasnijim istragama Orunike postaje, bio je ludo zaljubljen u stariju kerku Vilima muklera, gospoicu Rut, koja mu je i pomogla da se ispred ustaa skloni u Graanicu i zaposli kod trgovca Ljubomira Hinia. Propusnicu i ostale papire obezbijedili su mu nadcestar Ivan Domiljanovi i zamjenik kotarskog predstojnika u Graanici Fadil abi. Ali, kako ga Hini nije mogao uredno prijaviti kotarskim vlastima, on je brzo postao sumnjiv, pa je 10.12.1942. godine priveden u Oruniku postaju u Graanici gdje su ga ispitivali oruniki narednik Abdulah Bai, zapovjednik Orunike postaje i Tihomir Kamenjaevi.16 Shvativi da mu kao neprijavljenom Jevreju ne gine logor, Bihler je odmah nakon tog ispitivanja nestao iz Graanice, zbog ega su ustake vlasti pokrenule obimnu istragu i ispitivanja.17 Pod sumnjom i stalnim nadzorom bile su porodice dvojice
rom da otvori apoteku, ali kako nije imao pet godina radnog iskustva (imao je samo tri), po zakonu nije mogao dobiti dozvolu za rad, pa je taj pokuaj propao (Omer Hamzi, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graanici od ambulante do opte bolnice. Graanica: Graaniki glasnik, Monos, 2000; br. 10; 68). Iz te porodice, vjerovatno potie i Vilim mukler koji se 22 godine kasnije naao kao ljekar u Doborovcima kod Graanice. Esad Tihi, Omer Hamzi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Graanica: Komisija za istoriju Optinskog komiteta u Optinski odbor SUBNOR-a, 1988., 207, 208 Marija Bai, ki Marije i Jure, rodom iz Peruia, stara 27 godina, stasa srednjeg, lica okruglog crnomanjastog, oi i obrve smee, kosa crna, nos i usta naravni, zubi zdravi, obuena u ensko graansko odijelo sa plavim dugakim zimskim kaputom, na glavi plava kapa, na nogama zimske cipele (gvoarice), drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica (zapovjednik Abdulah Bai), predmet: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graanice i pridruili se etnicima Ozrenskog etnikog odreda od 4. 3. 1943. im su partizani denitivno istjerali ustako-njemake posade iz Graanice, 7.4.1945. godine, doktorica Jolanda Raui je postavljena za referenta saniteta u Komandi mjesta u Graanici, to potvruje kazivanja da je i ranije saraivala s partizanima, a da je uspjela preivjeti zahvaljujui spcijalnoj naklonosti Ibrahima Pjania, zapovijednika Zelenog kadra, kasnije zapovjednika 25. ustake bojne, sa sjeditem u Graanici. Velimir Sveenski e jo dugo godina poslije rata raditi kao ef apoteke u Graanici. (Omer Hamzi, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graanici od ambulante do opte bolnice. Graanica: Graaniki glasnik, Monos, 2000; br. 10; 71). Arhiv VII, br. reg. 19, f. 1-17 k. 151, Zapisnik sastavljen u uredovnici Orunike postaje Graanica u Graanici, dne 10. 12. 1942.. Arhiv VII, br. reg. 20, f. 14 k. 151, Zapisnik sastavljen 17. 12. 1942. g. U uredovnici Orunike postaje u Graanici (prisutni Vojislav Misko i Mile Milas, dunostnici Ustake nadzorne slube za Veliku upu

12 13

14

15

16 17

51

ljekara Jevreja: muklera i Maria. Da bi odgovorila zahtjevima iz upske redarstvene oblasti Tuzla gdje se pripremala jo jedna masovna deportacija Jevreja, krajem 1942. godine, Kotarska oblast u Graanici, traila je od Orunike postaje spisak svih Jevreja koji su boravili na podruju te postaje, a posebno onih koji su bili osloboeni od interniranja. Orunika postaja je, 12.12.1942., godine taj spisak proslijedila naslovu, uz napomenu da ova postaja nema nikakove zapovijedi o njihovom osloboenju od interniranja. 18 Da su ustae pripremale nova masovna hapenja Jevreja, potvruje i dopis upne redarstvene oblasti iz Tuzle od 8. januara 1943. godine u kojem se trai konkretno od Kotarske oblasti u Graanici da urno podnese izvjee o radu pojedinih idova kao i gdje se sada isti nalaze, te to je sve kod njih sumnjivo zapaeno. 19 Prije toga, ustake vlasti su bile obavijetene da se kod dr. Maria redovno okuplja jedna grupa uglednih ljudi i intelektualaca koji su oznaeni kao protivnici reima. Meu njima evidentirani su: dr. Avdo Prohi, ljekar u mjesnoj ambulanti, Ljubo Hini, ugledni trgovac, Milena Milosavljevi, namjetenica u kotarskom uredu, Katica Vrhovec, medicinska sestra ,20 Fadil abi, zamjenik kotarskog predstojnika, Ivan Domiljanovi, nadcestar, uitelj Indi i dr. 21 Poetkom 1943. godine, Ustaka nadzorna sluba iz Tuzle dobija nalog da deportuje preostale jevrejske porodice iz Graanice. Saznavi od svojih prijatelja ta im se sprema, spomenuti ljekari se odmah odluuju za bjekstvo. U nedjelju, 28.2.1943. godine, ljekar Hinko Mari i apotekar Viktor Kolman22 sa porodicama i osobljem izvlae se iz Graanice i prelaze preko Spree u Boljani, na ozrensku etniku teritoriju. Hinko Mari je poveo svoju pomonicu Katicu Vrhovec i sina Petra. Apotekar Viktor i njegova supruga Helena Kolman23 ponijeli su kerkicu Nadu,
18 19 20 Usora i Soli i grad Tuzlu; Predmet: voenje izvida protiv Josipa Bihlera, trgovakog pomonika iz Graanice Muzej Doboj, inv. br. 89, Dopis Orunike postaje Graanica, kotarskoj oblasti Graanica od 12. 12. 1942. (u potpisu: zapovjednik, narednik Abdulah Bai) Muzej Doboj, inv. br. 89-a, Dopis upske redarstvene oblasti Kotarskoj oblasti Graanica; predmet: Protudravna promidba idova u Graanici podaci, od 19. 4. 1943. Katica Vrhovec, rodom iz Koprivnice, stara 25 godina, stasa malenog, lica duguljastog bijelog, oi i obrve plave, kosa uta (blond), nos i usta naravni, zubi zdravi, na glavi plava kapa, obuena u ensko graansko odijelo sa dugakim zimskim crnim kaputom, na nogama crne visoke enske cipele, drugih osobnih znakova nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) Arhiv VII, br. reg. 20, f. 14 k. 151, Zapisnik sastavljen 17.12.1942. g. U uredovnici Orunike postaje u Graanici (prisutni Vojislav Misko i Mile Milas, dunostnici Ustake nadzorne slube za Veliku upu Usora i Soli i grad Tuzlu; Predmet: voenje izvida protiv Josipa Bihlera, trgovakog pomonika iz Graanice Apotekar Viktor Kolman je bio rodom iz Koprivnice, star oko 40 godina, kao apotekar radio je u Graanici 15 godina. Bio je srednjeg stasa, lica okruglog, crnomanjanstog, kosa crna, oi i obrve crne, bradu je brijao, brkovi mali, tucani nos i usta naravni, zubi zdravi,obuen u graansko odijelo, dugaki crni zimski kaput, na glavi crni eir, na nogama crne plitke cipele, osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) Helena Kolman, (ki dr. Mea Cvija, advokata iz Bosanskog Novog), u Graanici ivi 10 godina, stara 35 godina, stasa srednjeg, lica okruglog bijelog, oi smee, kosa uta, nos i usta naravni, na sebi nosi dugaki zimski kaput, osobnih znakova nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) Prema sjeanju veterinara Hasana Maglajlije, predratnog lijevo orijentisanog intelektualca i aktiviste NOP-a u Graanici, Helena Kolman je aktivno pomagala NOP u novcu i sanitetskom materijalu. Sjea se da je ona dala poveu sumu novca za oslobaanje partizan-

21

22

23

52

dijete od 11 mjeseci. Na putu za Boljani, na raskrsnici Koria Han, njima se pridruio i dr. Ivo Lwy (Hrvat?) 24, koji je sa sobom vodio jednu crnomanjastu gospou, srednjih godina i prilino runu. 25 Saznavi ta mu se sprema i Vilim Schmuckler, ljekar u Doborovcima, 7.3.1943., i pored neprekidnog nadzora, uspio se izvui sa enom i etvoro djece u pravcu Srnica i Gradaca. Krenuo je oko 4 sata ujutro sa dvoja zaprena kola (Mehe Halilbegovia? Alibegovia i azima Dananovia). Prema izvjetajima Kotarske oblasti iz Graanice, te su zaprege, sa koferima i ostalim stvarima, ali bez dr. Schmucklera i njegove obitelji oko 6 sati istog dana prole pored strae u Srnicama koja ih nije zaustavljala.26 Oigledno, nisu im bili sumnjivi. Saznavi za bjekstvo, naelnik i biljenik opine Doborovci, odmah su zapeatili ambulantu koja se nalazila u zgradi opine, a potom i stan u kolskoj zgradi, u kojem je stanovala porodica dr. muklera.27 O bjekstvu trojice ljekara i jednog apotekara iz Graanice sa porodicama i osobljem), u izvjetaju Zapovjednitva 2. domobranskog zbora, sa sjeditem u Slavonskom Brodu, koje je operativno pokrivalo i podruje Velike upe Usora i Soli od 23.3.1943., izneseni su dosta neprecizni i netani podaci. to se tie Jevreja, prvo je konstatovano da ih gotovo (ih) i nema. U koliko postoje, ne utiu na obenitu situaciju. Uslied glasina da e biti odvedeni u logore, izvrili su neki idovi bjegstva, te je tako pobjegao etnicima Trebavskog odreda 28. 2. 1943. Dr. Hinko Mari iz Graanice sa svojim sinom, Dr. Ivo Lwy, lijenici, a Viktor Kolman sa enom i djetetom, ljekarnik. Dne 7. 3. 1943. pobjegli su iz s. Doborovaca, kotara Graanica, lijenik Vilim mukler, sa enom i 4 kerke, takoer etnicima Trebavskog odreda.28 Mari i Kolman nisu, dakle, pobjegli na Trebavu, nego na Ozren, ni mukler, takoer, nije otiao na Trebavu, ve se izvukao prema Gradacu. U izjavi povodom bjekstva dr. Maria koju je dao Kotarskoj oblasti u Graanici, 2.3.1943. godine, ulejman ef. Fazli (kod kojeg su stanovali) je potvrdio da mu je, prije nego to su pobjegli na 3-4 dana, gospoica Vrhovec, pomonica dr. Maria, govorila kako trebaju na nekoliko dana odseliti sa stvarima u selo Brijesnicu, gdje se je pokazala u veem broju bolest tifusa, ali da je tek drugi dan nakon bjekstva doznao u ariji kako su ti njegovi
skog borca Dike Jakia kojeg su etnici drali u zatvoru u Sokovcu. Potkupljivanje etnike strae je uspjelo i taj se borac ponovo naao u partizanskim jedinicama. (Hasan Maglajlija veterinar, Neki podaci o politikom radu za KPJ u NOB-u u Graanici od 1939. do 1945. (rukopis) Zaviajna zbirka Graanica, nesreena graa) Dr. Ivo Lwy, rodom iz Zagreba, star 31 godinu, stasa malenog, dobro razvijen, lice duguljasto, oi i obrve smee, kosa smea, bradu i brkove brije, nos i usta naravni, zubi zdravi, na glavi crni eir, obuen u graansko crno odijelo, sa kratkim zimskim kaputom-pelcom, na nogama zimske cipele (gvoerice), drugih osobnih znakova nema. (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica od 4. 3. 1943.) Muzej Doboj, inv. br. 103, Zapisnik pisan u uredu Kotarske oblasti u Graanici, dne 2. oujka 1943., sa sasluanje Kadire Kuduzovi, sluavke kod Viktora i Helene Kolman, (ki Alijina, stara 20 godina, udata za Hasu Kuduzovia iz Graanice), povodom bjegstva Kolmanovih na etniku teritoriju. Muzej Doboj, inv. br. 68, Izvjetaj Kotarske oblasti u Graanici, upnoj redarstvenoj oblasti Tuzla od 7. 3. 1943. Muzej Doboj, inv. br. 71, Izvjetaj naelnika opine Doborovci Kotarskoj oblasti u Graanici o bjegstvu dr. Schmucklera, njegove ene i etvoro djece od 7. 3. 1943. Arhiv VII, br. reg. 39, f. 3, k. 79

24

25

26 27 28

53

stanari odbjegli negdje u nepoznatom pravcu, navodno u etniko podruje. 29 O detaljima izvlaenja Kolmanovih iz Graanice, podatke je iznijela njihova sluavka na sasluanju u Uredu Kotarske oblasti u Graanici, 2.3.1943. godine, samo tri dana nakon tog bijega: Taj dan sam joj ispekla jednu tuku i skuhala poveu pogau, te je sve to sa 1 litrom rakije i nekim manjim sitnijim stvarima gospoa napunila jednu korpu i oko 2 sata poslije podne naredila mi je da tu korpu ponesem sa njima. Ja sam tada krenula kroz ariju, a gospodin apotekar sa gospoom ili su za mnom i vozili dijete u kolicima. Kada smo doli do raskra Koria hana zatekli smo tude Dr. Lwya, lienika iz Doboja i jednu crnomonjastu gospou, srednjih godina i prilino runu. Takoe su tu stajala jedna kola u kojima je sjedio koija Muji Suljo. U tim kolima od stvari nije nita bilo, samo su bila zastrta slamom. Tada su ga Kolman i Viktor, te Dr. Lwy i pomenuta gospoa sjeli svi u ta kola i smjestili dijete sa kolicima, a meni je gospoa dala jedno pismo za poreznika Josipa Trkmana i klju od kue govorei mi da sutra ujutro doem na uobiajeno vrijeme na posao. () Napominjem, da mi je gospoa apotekarica pri rastanku rekla da ide sa ostalima, koji su u kolima bili, na izlet, te da e na vee ii na sijelo kod Puraa Arifa, a da joj ja ne trebam nita do ujutro oko 6 sata. Sutradan oko 6 sati ujutro kada sam dola pred kuu i htjela da otkljuam i uniem zadrao me je jedan straar koji se je tu pred kuom zatekao i kaza, da mu dadnem klju od kue, jer da mi je gospoa otila u etnike, te sam mu ja taj klju i dala, zajedno sa pismom upuenim na Trkmana Josipa, poreznika, koje sam trebala oko 10 sati pomenutom uruiti, kako mi je gospoa rekla. 30 Prema izvjetajima orunike postaje, svi bjegunci koji su izali iz Graanice, istog dana sastali su se sa etnicima u selu Sokovac, odakle su prebaeni u selo Boljani gdje su smjeteni u kuu iseljenog pravoslavnog svetenika Dejana Vujasinovia, gdje e navodno lijeiti etniko osoblje.31 Prema izvjetaju orunike postaje Graanica, pripremajui se za bjekstvo, oni su sve potrebne stvari, odjeu i dijelove spavaeg namjetaja, te lijekove i lijenike instrumente, pomou etnika, prebacili preko Spree, na etniku teritoriju, odnosno u Boljani. Iako nije utvreno koliko su lijekova Kolmanovi prebacili na Ozren, u izvjetaju stoji da je njihova apoteka sa lijekovima i ostala imovina pobjeglih osoba stavljena pod nadzor pozvanih dravnih vlasti. 32 Uporedo sa istragom o bjekstvu Jevreja iz Graanice, pokrenut je i postupak konskacije njihove imovine. Po nalogu Glavnog ravnateljstva za zdravstvo i nalogu Velike upe Usora i Soli iz Tuzle, kotarski upravitelj u Graanici Safet Brankovi
29 Muzej Doboj, inv. br. 1112, zapisnik spisan u Uredu Kotarske oblasti u Graanici, dne 2. 3. 1943. o kratkom sasluanju Dematskog imama ulejman ef. Fazlia povodom bjegstva Dr. Hinka Maria i njegove sestre pomonice Katice Vrhovec, koji su stanovali u njegovoj kui Muzej Doboj, inv. br. 103, Zapisnik pisan u uredu Kotarske oblasti u Graanici, dne 2. oujka 1943., sa sasluanje Kadire Kuduzovi, sluavke kod Viktora i Helene Kolman, (ki Alijina, stara 20 godina, udata za Hasu Kuduzovia iz Graanice), povodom bjegstva Kolmanovih na etniku teritoriju. Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica (zapovjednik Abdulah Bai), predmet: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graanice i pridruili se etnicima Ozrenskog etnikog odreda od 4. 3. 1943. Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica (zapovjednik Abdulah Bai), predmet: Viktor Kolman, apotekar i drugi pobjegli iz Graanice i pridruili se etnicima Ozrenskog etnikog odreda od 4. 3. 1943.

30

31

32

54

svojom posebnom odlukom od 17.3.1943. godine, formirao je komisiju (povjerenstvo) koje e provesti popis cielokupnoga inventara (kako liekova tako i pribora) upitne apoteke.. Povjerenstvo je bilo u sljedeem sastavu: izaslanik Velike upe Usora i Soli, zamjenik redarstvenog upravitelja efkija Mufti, magistar farmacije Vladoje Grabari iz Tuzle, kotarski predstojnik Safet Brankovi iz Graanice, kotarski lijenik u Graanici dr. Petar Mamontov, izaslanik Poreznog ureda Graanica Murat Fetahagi i Pear Mila, ugovorni slubenik Kotarske oblasti u Graanici. Zadatak povjerenstva bio je da sastavi popis zateenog inventara, opreme i lijekova u apoteci odbjeglog Viktora Kolmana i da apoteku preda dr. Avdi Prohiu, opinskom lijeniku na privremeno upravljanje. 33 ta se desilo sa dr. muklerom koji je s porodicom pobjegao iz Doborovaca prema Gradacu, nije poznato. Oni koji su prebjegli na etniku teritoriju, uglavnom su tragino zavrili.34 U toku operacija njemake Vraje divizije na Ozrenu, Kolmana su zarobili i strijeljali Nijemci, dok su doktor Hinko Mari i njegova sestra pomonica Katica Vrhovec poginuli u bombardovanju. Dr. Ivo Levi, njegova pomonica Marija Bai i sin Dr. Maria Petar Mari 35, imali su vie sree. 36 Dr. Ivo Levi je stupio u partizane koji su se, u ljeto 1943. godine, nakon Sutjeske, sa jakim snagama dolinom Krivaje probili na podruje Ozrena i u dolinu Spree. Bio je upravnik bolnice 17. divizije NOVJ, a kasnije bolnice br. 2 Treeg korpusa u Trnovu, gdje je zarobljen i strijeljan. 37 Poto je izgubila mua na Ozrenu, Helena Kolman sa djetetom hitno naputa etniku teritoriju i pod nerazjanjenim okolnostima, 24.4.1943. godine, vraa se u Graanicu. Odmah po povratku, morala se prijaviti u Oruniku postaju i dati izjavu na osnovu koje je dva dana kasnije (26.4.1943.) obustavljena tjeralica za Vik33 Muzej Doboj, inv. br. 110, Odluka Kotarskog upravitelja Safeta Brankovia o formiranju povjerenstva za popis cielokupnoga inventara (kako liekova tako i pribora) apotekeodbjeglog apotekara Viktora Kolmana od 17. 3. 1943 U svom sjeanju veterinar Hasan Maglajlija, predratni lijevo orijentisani intelektualac i aktivista NOPa u Graanici, iznosi svoje vienje tog sluaja i, izmeu ostalog, konstatuje: Interesantno je bilo dranje naih idova u Graanici. Negdje u to doba ili ranije doao je u Graanicu iz Hrvatske lijenik dr. Mari (idov) sa jednom lijenikom pomonicom, a dolazio je u Graanicu i neki dr. Lev. Upoznao sam se sa njima i ee se sastajao, naroito sa Mariem. Dok su Mari i Viktor Kolman bili vie na strani saveznika, dr. Lev bio je na naoj strani. Ja sam im predlagao da idu u partizane, a oni su se kolebali iako su znali da im prijeti stalna opasnost od ustaa i Nijemaca. Ipak su se radije odluili da idu na etniku teritoriju, izbjegli su na Ozren i tamo su i Viktor i Mari i njegova pomonica nastradali. Viktora su strijeljali Nijemci, a Mari i njegova pomonica poginuli su od njemakog bombardovanja. (Hasan Maglajlija veterinar, Neki podaci o politikom radu za KPJ u NOB-u u Graanici od 1939. do 1945. (rukopis) Zaviajna zbirka Graanica, nesreena graa) Petar Mari, sin Hinka Maria, star 11 godina, stasa malenog, dobro razvijen, lica okruglog, crnomanjastog, oi i obrve smee, kosa smea,, nos i usta naravni, obuen u graansko odijelo teget boje sa crnim dugakim zimskim kaputom, na nogama crne boks cipele drugih osobnih znakova nema. . (Muzej Doboj, inv. br. 1112, Izvjetaj Orunike postaje Graanica od 4. 3. 1943.)

34

35

36

Muzej Doboj, inv. br. 115, Raspis Orunike postaje Graanica: Zapovjednitvu 4. pjeake divizije Doboj, Zapovjednitvu 4. orunike pukovnije Tuzla, Velikoj upi Usora i Soli Tuzla, upskoredarstvenoj oblasti Tuzla, Krilnom orunikom zapovjednitvu Tuzla, Kotarskoj oblasti Tuzla, Mjesnom zapovjednitvu Graanica, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost za grad Zagreb, Domu narodnog zdravlja Doboj, Domu narodnog zdravlja Banja Luka, Vodnom orunikom zapovjednitvu Doboj, 26. 4. 1943.
Muzej Doboj, inv. br. 71, 115 i 1112

37

55

torom Kolmanom i drugim licima koja su pobjegla na etniku teritoriju zato to su neki izginuli, neki pobjegli dalje, a neki se vratili u Graanicu. Istog dana iz Velike upe Usora i Soli naloeno je Orunikoj postaji u Graanici da bezuvjetno Helenu Kolman sa djetetom (kerkicom Nadom) sprovede u upsku redarstvenu oblast Tuzla.38 Nalog je odmah i izvren: prvim vozom gospoa Kolman straarno je sprovedena u Tuzlu, ali bez djeteta. Time je sudbina graanike apotekarice bila zapeaena. Da li je sve to ubrzalo njeno pismo upueno porezniku Josipu Trkmanu, koje je dospjelo u ruke reima i ta je uope natjeralo tu enu da se ponovo vrati u Graanicu, a odatle na put bez povratka, nikada se nije saznalo. Ubijena je u logoru na Savskoj cesti kraj Zagreba, 1943. godine. Sudbina njene kerkice Nade posebna je pria. I pored naloga da se u upsku redarstvenu oblast privede sa djetetom, taj nalog nije izvren. Helena je, vjerovatno s preutnom dozvolom vlasti u Graanici, dijete ostavila kod svojih prijatelja iz porodice Prohia i Halilbegovia. Na koji nain je to jevrejsko dijete bukvalno istrgnuto iz ustakih ruku, vjerovatno se nee nikada do kraja utvrditi. Na osnovu injenice da su vlasti znale, ak i izvjetavale o tome da se u Graanici krije jedno jevrejsko dijete, moe se zakljuiti da je zauzimanje nekih uglednih ljudi iz graanike arije za spas tog djeteta, meu kojima se u nekim neprovjerenim priama posebno spominje dr. Avdo Prohi, u najkritinijem trenutku urodilo plodom. U izvjetaju Kotarske oblasti od 31. jula 1943. godine konstatovano je: Postoje 2 idovske familije u Graanici (apotekar Sveenski kao upravitelj javne podravljene ljekarne i dr. Jolanda Raui kao voditeljica privremene kune bolnice), koje su mirne i povuene, te jedno malo ensko idovsko dijete. 39 to se tie jevrejskog pitanja, iste konstatacije navedene su i u izvjetaju od 18.9.1943. godine. 40 Kada su pouzdano saznali da ustake vlasti nee vie tolerisati skrivanje jevrejskog djeteta u Graanici, u porodicama Prohi i Halilbegovi su odluili da malu Nadu prebace u Zagreb i sklone je u porodicu Sabrije Prohia. 41 Prema porodinom dogovoru, djevojicu je sa jo jednom, neto starijom djevojicom iz jedne slovenske izbjeglike porodice iz Graanice, u Zagreb doveo trgovac drvetom Sabrija Prohi. Mala Nada je ostala u porodici Sabrije Prohia u Zagrebu sve do 1947. godine, kada je s nekim lanovima svoje dalje familije odselila za Palestinu.
38 39 40 Muzej Doboj, inv. br. 115, Raspis Orunike postaje Graanica od 26. 4. 1943. Arhiv VII, br. reg. 28, f. 7 k. 201, Prilike u prolom tjednu; Redovan izvjetaj Kotarske oblasti u Graanici velikoj upi Usora i Soli Tuzla, 31. 7. 1943. Arhiv VII, br. reg. 30, f. 7 k. 201, Prilike u prolom tjednu; Redovan izvjetaj Kotarske oblasti u Graanici velikoj upi Usora i Soli Tuzla, 8. 9. 1943.; Velimir Sveenski (roen 1894. u Osijeku) do rata je bio vlasnik apoteke u Tenju. Zbog saradnje sa NOP-om bio je jedno vrijeme u zatvoru u Slavonskom Brodu. Intervencijom ene puten 1943. godine. Iste godine, nakon odlaska Kolmana, doao na slubu apotekara u Graanicu. Umro 1968. godine, nakon dugogodinje slube u Graanici. Sahranjen u Osijeku. (Omer Hamzi, Razvoj zdravstvene djelatnosti u Graanici od ambulante do opte bolnice. Graanica: Graaniki glasnik, Monos, 2000; br. 10; 71). Sabrija Prohi je bio vrlo uspjean predratni veletrgovac, posjednik vrijednih nekretnina, ne samo u Graanici, ve i u Zagrebu, Beogradu i dr. Nestao je pod nerazjanjenim okolnostima na slubenom putu 1945. godine, da bi ubrzo bio proglaen za narodnog neprijatelja, nakon ega je sva njegova imovina konskovana. Poto ovaj sluaj nikada nije slubeno razjanjen, u porodici je ostala sumnja da je Sabrija Prohi bio rtva UDB-e.

41

56

Zakljuak 1. Spisak nastradalih Jevreja za koje se tvrdi da su iz Graanice ima vie imena nego to ih je bilo uoi rata u Graanici. Znamo sigurno za est porodica, od kojih su se dvije sklonile u Mostar, u talijansku okupacionu zonu, i za 5 porodica, uglavnom ljekara i medicinskog osoblja, koje su se doselile (dovedene) tokom rata da lijee stanovnitvo oboljelo od pjegavog tifusa i silisa. Na Spisku rtava rata 19411945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431. stranice nalazi se 28 jevrejskih imena, od kojih se 13 ponavlja u raznim modikacijama (na njemu su neke rtve dva puta upisivane samo pod drugaijim, neznatno izmijenjenim imenima), to znai da se stvarno radi o 15 rtava, od kojih 5 nismo mogli nai kod Elazara (ak nema ni imena Papo Davida, sin Rafaela, ija je porodica prva deportovana iz Graanice), iz ega bi se mogao izvui pogrean zakljuak da nisu ni bili u Graanici. Od 15 imena koji se vode kao ubijeni Jevreji iz Graanice u publikaciji rtve rata prema podacima Statistikog zavoda Jugoslavije, Bonjaki institut Zrich Sarajevo 1998., str. 377, 10 se spominje na Spisku rtava rata 19411945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431., etiri imena se ponavljaju, dok se ime Jakoba Abinuna pojavljuje samo na tom spisku. S druge strane, Samuel Elazar uope ne spominje u svojim sjeanjima porodice Goldgruber i Kolman, a nema ih ni na spomenutom spisku Saveznog zavoda za statistiku. Zato se nije ni moglo doi do konanog podatka o broju stradalih Jevreja u Graanici, a pogotovo o njihovim imenima. Ne znamo ak ni imena svih devetero nastradalih graanikih Jevreja iz prve tri domicilne porodice deportovane iz Graanice u drugoj polovini 1941. godine. Ne znamo koje su se dvije porodice odselile u Mostar i kakva je bila njihova dalja sudbina u toku Drugog svjetskog rata. Ostalo je otvoreno pitanje jesu li to dvije od ukupno tri jevrejske porodice koje su se vratile u Graanicu nakon zavretak rata.42 Sigurni smo da su od 6 jevrejskih porodica, koliko ih je bilo pred rat, stradale 4, ukljuujui i porodicu Kolman sa ukupno 9 lanova. to se tie ostalih dvadesetak imena sa spomenutih spiskova, radi se vjerovatno o osobama jevrejskog porijekla, koje su formalno (po nekom osnovu) bile vezane za Graanicu, pa su tako, najee po naknadnim sjeanjima i evidentirane. Kako je dolo do toga, nismo mogli utvrditi. 2. Na osnovu dostupnih i obraenih podataka u ovom prilogu, moe se zakljuiti da su ustae prva hapenja Jevreja u Graanici izvrili u drugoj polovini 1941. godine, nakon izbijanja ustanka na Ozrenu i zaotravanja ope vojno-politike situacije na ovom podruju. Na udaru su bile tri najpoznatije, vjerovatno i najbogatije trgovake porodice Goldgruber i dvije porodice iz poznate familije Papo. Drugi udar ustae su pripremale nakon smirivanja ustanikih podruja Ozrena i Trebave koje je nastupilo poslije izvrenog etnikog pua na Ozrenu i potpisivanja spora42 A BH, Zemaljska komisija za BiH za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa (19441947.), A BH, ZKUZ, Anketna komisija za utvrivanje zloina izvrenih protiv Jevreja za vrijeme okupacije Sreza graanikog, Zapisnik sastavljen u Graanici u svrhu utvrivanja zloina izvrenih protiv Jevreja za vrijeme okupacije sreza Graanikog, inv.br. 7475/1, od 10. 9. 1945.

57

zuma (praktino razgranienja i podjele vlasti) izmeu civilne i vojne uprave NDH i etnikih komandanata Ozrena i Trebave (Lipac, 28.5.1942.). Na meti su bili ljekari koji su bili dovedeni sa strane da lijee stanovnitvo i saniraju epidemije tifusa i silisa. Da bi izbjegli hapenja, oni su spas potraili na etnikoj teritoriji na Ozrenu, gdje su izgubili ivote apotekar Kolman i Hinko Mari, dok su se Levi izvukao, kao i mukler koji se odvojeno od ove grupe spaavao iz Doborovaca u pravcu Gradaca. U ovom sluaju, izdvaja se tragina sudbina Helene Kolman, supruge apotekara Viktora Kolmana, koja se, nakon pogibije svog supruga, ko zna iz kojih razloga, sa bebom u naruju - jedanaestomjesenom kerkicom Nadom, vraa u Graanicu, gdje je odmah uhapena i sprovedena u logor. Mala Jevrejka je sklonjena u porodice Halilbegovi i Prohi, koje e je kasnije, ispred oigledne opasnosti, skloniti u Zagreb kod veletrgovca i posjednika Sabrije Prohia, gdje e iva i zdrava doekati kraj rata. Konaan spisak nastradalih Jevreja iz Graanice u toku Drugog svjetskog rata u ovom radu nije zakljuen.

Prilog: Popis jevrejskih rtava u Graanici tokom Drugog svjetskog rata 1. Abinun (Salamon) Jakob, r. 1884., ubijen 1941., Jasenovac. (rtve rata prema podacima Statistikog zavoda Jugoslavije, Bonjaki institut Zrich Sarajevo 1998., str. 377) Alkalaj (Moe Elazara?) (Elza), roena 1898. Jevrejka, ubijena od ustaa 1941. u logoru, Jasenovac (prema Spisku rtava rata 1941. 1945., Saveznog zavoda za statistiku Beograd, od 1429. do 1431. stranice, u daljem tekstu: Spisak rtava); na istom spisku nalazi se ime: Elazar (Moe Mirjam), roena 1893., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru; u lanku Samuela Elazara, Graa za istoriju jevrejske zajednice u Graanici. Tuzla: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne, 1984; br. 15; 129 143 (u daljem tekstu: kod Elazara ili iz sjeanja Samuela Elazara) upisana je Merjema (Mici), ki Moe Elazara, roena 1898., udata Alkalaj, ubijena u logoru Sajmite (Beograd) 1941. godine. Isto ime nalazi se upisano i u publikaciji rtve rata prema podacima Statistikog zavoda Jugoslavije, Bonjaki institut Zrich Sarajevo 1998., str. 377 (u daljem tekstu: rtve Jasenovca, Bonjaki institut). Radi se o istoj osobi ije je ime kao rtve upisivano prema naknadnim sjeanjima i kasnije prikupljenim podacima; Altarac Davida Rifka, roena 1887., Jevrejka, ubijena od ustaa 1943. u logoru Stara Gradika; Kod Elazara: Rifka je supruga Davida Danona, roena Salom. Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut. Na spisku rtava nalazi se ime Romano (Salamona) Rifka, roena 1902., Jevrejka, ubijena 1943. u logoru akovo (pretpostavka je da se radi o istoj osobi); Danon (Zodika) Moric, roen 1906., Jevrejin, ubijen 1943., u direktnom teroru, Livno; Kod Elazara pie Danon Zadika Moric, roen 1908., poginuo 1943. kao vazduhoplovac u okolini Livna

2.

3.

4.

58

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11. 12. 13.

14. 15. 16.

Elazar (Moe) Albert, roen 1897., Jevrejin, ubijen od ustaa 1941. u logoru Jasenovac; na Spisku rtava nalazi se ime Elazar (Moe) Albert, roen 1895., Jevrejin, ubijen od ustaa 1942. u logoru Jasenovac; Isto ime na jednom mjestu sa istim podacima nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut. Na drugom mjestu u istoj publikaciji upisano je isto ime s tim to je upisano da je roen 1900., a ne 1897. godine; Elazar napominje da je Moo imao jednog Alberta, koji je bio trgovac. Radi se, dakle o istoj osobi. Elazar (Moe Mordehaj), roen 1900., Jevrejin, ubijen od ustaa 1941. u logoru Jasenovac; isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut; na Spisku rtava nalazi se pod drugim brojem ime: Elazar (Moe) Mordo, roen 1900., Jevrejin, ubijen od ustaa 1942. u logoru Jasenovac. Radi se, dakle, o istoj osobi sa razliito upisanim podacima. Iz Elazarovih sjeanja doznajemo da je taj Mordehaj ili Mordo bio trgovac; Elazar (Moe) Flora, roena 1906., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru; pod drugim brojem Spiska rtava upisano je ime: Rubenovi (Moe) Flora, roena 1909., Jevrejka, ubijena 1941. u direktnom teroru, Beograd. Da se radi o istoj osobi potvruje nam podatak iz sjeanja Samuela Elazara da je Flora, ki Moe Elazara, roena 1906., (udata Rubenovi), ubijena 1941. na Sajmitu; Elazar (Moe) Jozef, roen 1910., Jevrejin, ubijen od ustaa 1944. u logoru Jasenovac; Isto ime sa istim podacima nalazi se i u spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut. U Elazarovom sjeanju stoji: Elazar Josip, farmaceut, ubijen 1945., Stara Gradika; Elazar (Moe) Rahela, roena 1891., Jevrejka, ubijena 1942. u logoru akovo. Na istom spisku nalazi se ime: Kajon (Moe Elazara) ???, roena 1891., Jevrejka, ubijena 1941. u logoru akovo; Elazar se sjea da je Rahela udata Kajon, roena u Sarajevu 1895. 1942. (logor); Kajon bi moda moglo biti i Hajon i Koen. Elazar (Mordehaja) Salamon, roen 1866., Jevrejin, ubijen od ustaa 1941. u logoru Jasenovac; isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut; Elazar napominje da se sin Morde, negdje vodi kao Solomon, a ene su mu bile Simha i Estera; Elazar (Davida) Salamon, roen 1900., Jevrejin, ubijen od ustaa 1941. u konc. logoru??; Elazar navodi da je poginuo kao borac JNA Finci (Daniela) David, roen 1904., Jevrejin, ubijen 1941. u direktnom teroru, Sarajevo. Finci (Daniela) Isidor, roen 1895., Jevrejin, ubijen od ustaa 1945. u logoru Jasenovac; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut; (ovo se ime ne navodi kod Elazara) Fridman Samuila Ada, roena 1898., Srpkinja???, ubijena 1941. u direktnom teroru, Beograd; (ovo se ime ne navodi kod Elazara); Levi (Danona) Dona, roena 1897., Jevrejka, ubijena 1941. u logoru, logor Grad?? (Elazar navodi da je to bila ki Rafaela Bokora Danona, udata Levi); Levi (Davida) Beja, roena 1890., Jevrejka, ubijena od ustaa 1943. u logoru Stara Gradika; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut; 59

(ovo se ime ne navodi kod Elazara); 17. Musaa (Marde?? Morde) Sara, roena 1862. Jevrejka, ubijena 1941. u logoru akovo; (ovo se ime ne navodi kod Elazara); 18. Papo (ime oca nepoznato) Hana, roena 1914., Srpkinja?, ubijena od ustaa 1942. u logoru Jasenovac; supruga Moe Pape (sina Rafe); spominje se kao supruga Moe Pape koji je stradao zajedno sa Goldgruberom, 1942. je imala 23 godine; Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut; 19. Papo (Rafaela, Rafe) David, roen 1912., Jevrejin, ubijen od ustaa 1942. u logoru Jasenovac; na istom spisku nalazi se jo dva ista imena sa razliitim podacima: Papo (Rafaela) David, roen 1910., Srbin ?, ubijen od ustaa 1941. u logoru Jasenovac i Papo (Rafaela, Rafe) David, roen 1910., Jevrejin, ubijen od ustaa 1941. u Konc. logor ? najvjerovatnije je da se radi o istoj osobi sa razliito upisanim podacima (ovo se ime ne navodi kod Elazara); Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut; u Matinoj knjizi roenih u Matinom uredu Graanica, pod rednim brojem 62 za 1957. godinu, pie da je David Papo roen 1. 1. 1910. godine u Graanici, ime oca Rafael, ime majke Rena (djevojako prezime Perera). U naknadno upisanoj biljeci pie: Umro 1941. u Jasenovcu; 20. Papo (Rafaela, Rafe) Moa, roen 1910., Jevrejin, ubijen od ustaa 1942. u logoru Jasenovac; na istom spisku nalazi se i Papo (Rafaela, Rafe) Moo, roen 1905., Srbin ?, ubijen od ustaa 1942. u logoru Jasenovac. Isto ime nalazi se i na spisku rtve Jasenovca, Bonjaki institut (upisano dva puta,samo sa razliitom godinom roenja; Oigledno se radi o istoj osobi; u Matinoj knjizi roenih u Matinom uredu Graanica, pod rednim brojem 42 za 1957. godinu, pie da je Moo Papo roen 25. 8. 1906. godine u Graanici, ime oca Rafael, ime majke Ren a (djevojako prezime Perera). U naknadno upisanoj biljeci, 19. 12. 1957. godine pie: Brak sklopio 1940. g. u Sarajevu sa Kajon Kanon iz Sarajeva. Umro 1942. u Jasenovcu. 21. Golgruber Desider, roen oko 1902., ustae ga transportovale 1942. u Jasenovac, odakle se nije vratio), 22. Golgruber (supruga) Desidera ?, roena oko 1902. ustae je zajedno sa muem Desiderom transportovale 1942. u Jasenovac, odakle se nije vratila, 23. Golgruber (ki Desidora ?) transportovana sa roditeljima kao dijete od 4 godine 1942. u Jasinovac, 24. Golgruber (ki Desidora ?) transportovana sa roditeljima kao dijete od 2 godine 1942. u Jasenovac 25. Kolman Viktor, stradao na Ozrenu, 1943. 26. Kolman Helena, ubijena u logoru na Savskoj cesti 1943. godine

60

Mr. sc. Suadin Straevi

KOTARSKI ERIJATSKI SUD U TUZLI (1914-1918)1


Uvod U vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini postojali su brojni kotarski sudovi i pri njima kotarski erijatski sudovi. Kotarski erijatski sudovi su bili sudovi prvog stepena ili prve molbe. Pored kotarskih erijatskih sudova u Bosni i Hercegovini, dolaskom Austro-Ugarske osnovan je i Vrhovni erijatski sud za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Kotarski erijatski sud bio je obavezan da jednom godinje izvjetava Vrhovni erijatski sud o svome poslovanju, o vrsti i broju predmeta, te o rijeenim i nerijeenim sluajevima. Taj izvjetaj je raen po obrascu koji je propisala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu od 1886. godine. 2 Kotarski erijatski sud bio je sastavni i vaan dio strukture sudstva u Bosni i Hercegovini. Muslimani u Bosni i Hercegovini su svoja prava ostvarivali putem kotarskih erijatskih sudova i putem Vrhovnog erijatskog suda za Bosnu i Hercegovinu. U ovom radu se razmatra djelatnost Kotarskog erijatskog suda u Tuzli u vrijeme Prvog svjetskog rata (19141918).

Kotarski erijatski sud u Tuzli U razdoblju Prvog svjetskog rata (1914-1918), pored redovnih aktivnosti u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli iz domena nadlenosti suda, nalazimo i primjere aktivnosti koje su nastale kao posljedica rata. Gradski kotarski ured u Tuzli je 1. marta 1915. godine Kotarskom erijatskom sudu uputio Oglas sljedee sadrine: Izvjee o ranjenicima kao bolesnim vojnicima koji se nalaze u bolnicama u Ugarskoj daje Ugarska-bosansko-hercegovaka gospodarstvena centrala (Ungarisoh-bosuisch-hercegoinische zentrale) u Budimpeti. Ko zatrai dotino izvjee, neka se obrati pismeno i to direktno na gore spomenutu centralu. Dotino pismo je
1 Nauno-istraivaka pitanja u ovom radu razmatrana su u magistarskom radu pod naslovom Kotarski erijatski sud u Tuzli 1882-1918, koji je odbranjen na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli 15. maja 2008. godine pod mentorstvom uvaenog prof. dr. Fikreta Karia i pred Komisijom koju su sainjavali dr. sc. Enes Durmievi, predsjednik, prof. dr. Fikret Kari, mentor i dr. sc. Hajro Kofrc. Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, godina 1886., Tisak zemaljske tiskare, Sarajevo, Sarajevo 1886., str. 425.; Prema propisanom obrascu Kotarski erijatski sud u Tuzli podnio je izvjetaj Vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Pogledati: Arhiv Tuzlanskog kantona, Fond Kotarskog erijatskog suda, (nadalje: Arhiv TK-a, Fond KS), kutija 633., godina 1915., izvjetaj Visokom vrhovnom erijatskom sudu za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, od 1. janura 1916. godine.

61

prosto od potarine ako se na istom napie: Uredovna vojnosanitetska stvar. (Amtlicha militaranitetsangalegenheit). Kotarski predstojnik: Kobai.3 Na poleini Oglasa nalazimo sljedeu zabiljeku kadije Jusufa Midia: Na proitavanje svima osobama ovoga suda radi znanja i razumijevanja, Tuzla, 8. 3. 1915. godine. Kadijska (sudijska) zabiljeka je ovjerena peatom Kotarskog erijatskog suda u Tuzli. Gradski kotarski ured u navedenom Oglasu daje upute Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli kako da sud postupi ukoliko porodice ranjenih vojnika zatrae informacije o svojima od Kotarskog erijatskog suda u Tuzli. O potrebnoj brizi za ranjenike Kotarski erijatski sud u Tuzli primao je i okrunice Reisul-uleme. Navodimo Okrunicu broj 2059, od 5. septembra 1915. godine: Sada se provagja organizacija pothvata kome je svrha, da pomogne onim sinovima nae zemlje, koji su u borbi za domovinu oboljeli ili ostali ranjeni ili invalidni, kako e opet povratiti narueno zdravlje i ponovno poluiti sposobnost za zaradu, da ne bi kasnije bili upueni na javno milosre, nego da iznova postanu raznovrijedni lanovi ljudskog drutva. Prema tome se imadu i u naoj zemlji poduzeti u tu svrhu nune mjere i stvoriti institucije, ija e zadaa uglavnom biti ovo: oni oboljeli vojnici, koji bi uz primjerenu lijeniku njegu opet mogli postati sposobni za vrenje svog prijanjeg zvanja, lijeie se na ovakav nain tako dugo, dok se eljeni cilj ne postigne; nasuprot e se onim vojnicima, koji su usljed gubitka kojeg uda postali nesposobni, za rad i zaradu nabaviti umjetna uda; te e se tako dugo poduavati uporabi istih, dok ne postanu opet sposobni za svoje prijanje zvanje ili pako za drugo, koje odgovara vrsti stepena njihove individualnosti. Napokon e se oni vojnici, koje je zadesila nesrea da su izgubili oinji vid, izobraziti u zavodima za slijepce u zvanju, koje e im davati priliku, da sami svoj kruh zarauju. Zavodi, koji e se za tu svrhu uspostaviti sluie za one na taj nain stradale vojnike. Srce bi voljelo, kad ne bi bilo takvih rtava. Ali sudbina i teka borba naroda donosi i take, kojima treba najvei obzir svratiti. Treba imati u vidu, da onaki jesu u to stanje doli, u borbi za roenu grudu, koji su se borili i bore se za sigurnost i mir sibjana. Oni najskuplje svoje blago rtvovae za nas. Ne samo ovjenost nego upravo dunost je s toga naa, da svi: stari i mladi, bogati i siromaniji koliko tko moe vie da materijalno potpomogne ovu instituciju. kolika je to dobrobit kad se jednom estitom borcu, koji izgubi vid ili mu ruka nastrada, pa mu se omogui prikladno zanimanje. Osim to ne e biti na teret svojoj porodici, i to e moi koliko toliko privreivati, koliko e mu se u dui olakati stanje, kada se sa Boijom pomoi, mogne ime zanimati. Valjani i svijesni narodi sa najveom portvovanou i marom svake institucije podupiru i uzdravaju. Svojim harnim sinovima tako ublauju teko stanje i zadahnjuju ih novom snagom. Mi se uzdamo u Boga dragoga, da emo i mi, kao to se takmimo u prvim redovima kako na bojnom polju tako i u svakom drugom pozivu dunosti to ga tok vremena namee, i u ovom podhvatu sa ostalim svojim sugraanima u ovom plemenitom i uprav nunom poduzeu najpripravnije se odazvati. Neka kotarska-vakufsko-meariska povjerenstva, na shodan nain o ovom poduze3 Arhiv TK-a, Fond KS, kutija 633., godina 1915., Gradski kotarski ured u Tuzli prema Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, od 1. marta 1915. godine.

62

u obavijeste muslimane svoga kotara. Da se svim slojevima puanstva prui prilika da mogu uestvovati u ovom podhvatu, darovi e se primati u obliku mjesenih prinosa. A i najmanji dar dobro je doao. Konano se pripominje, da su na primanje dotinih prinosa i darova ovlateni kotarski uredi i ispostave, a osim toga mogu se blokovi za sabiranje prinosa kao i pologovni listovi, za polaganje sabranih svota kod b-h potanske tedionice izravno kod sekretarijata 4. odjela zemaljske vlade zatraiti. Svim muftijskim uredima! Svim kotarskim erijatskim sudovima! Svim kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima! Zemlji! Sarajevo, dne 5. septembra 1915. Reis-ul-ulema: Demaluddin, v.r. 4 Kotarski erijatski sud je zaprimio Okrunicu 13. septembra 1915. godine, to je ovjereno peatom suda. Na poleini Okrunice nalazimo slijedeu zabiljeku: Primljeno na znanje..., i da se u ovom predmetu djelatnost vodi i da je potpisan lan odbora kao i kasa..., (u potpisu sudija) Midi. U Okrunici, upeatljive i dojmljive sadrine, moemo uvidjeti svu sloenost i strahote Prvog svjetskog rata. Kotarski erijatski sud u Tuzli u cilju pomoi i rehabilitaciji ranjenika i bolesnika osniva kasu za prikupljanje sredstava za bolesne i ranjene, te istovremeno odreuje i osobu koja je bila zaduena za te aktivnosti. Pored intenzivne socijalne aktivnosti Kotarskog erijatskog suda u vremenu Prvog svjetskog rata, sud se bavio i drugim djelatnostima koje su neposredno proistekle iz rata. Donosimo Oglas Gradskog kotarskog ureda broj 9319, od 5. juna 1915. Godine, upuen Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, pod naslovom: Municija je vlasnitvo vojne uprave! U Oglasu se navodi: Dogaalo se je, da je vojnitvo, koje je ranjeno i bolesno dolazilo sa ratita dijelilo p. n. publici na zamolbu za ratnu uspomenu otru municiju. Municija je vlasnitvo vojne uprave, pa je vojnici ne smiju dijeliti, niti je iko smije od njih primati ni iskati, jer e za to odgovarati kaznenom zakonu, odnosno vojnom sudu radi nepovlatenog posjeda municije. Gradski kotarski ured.5 Oglas je ovjeren peatom Gradskog kotarskog ureda u Tuzli. Na poleini Oglasa saznajemo iz zabiljeke da je Kotarski erijatski sud u Tuzli primio Oglas 10. juna 1915. godine, to je ovjereno peatom suda. Takoer, nalazimo sljedei tekst: Primljeno na znanje 10. 06. 1915. Meutim, ispod navedenog teksta, pored potpisa najstarijeg erijatskog sudije Midia, nalazimo i potpise sudije okia, sudije enanovia, sudskog pripravnika Kapetanovia i saradnika suda Seleskovia. Navedeni potpisi ukazuju na vanost ovoga Oglasa, te je Kotarski erijatski sud u Tuzli, primio na znanje navedeni Oglas i imao je postupati po njemu. U toku Prvog svjetskog rata, biljeimo intenzivniju suradnju izmeu Muftijskog ureda za Okruje tuzlansko u Tuzli i Kotarskog erijatskog suda u Tuzli. Donosimo sljedeu Obavijest zaprimljenu u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli: Muftijski ured za okruje tuzlansko u Tuzli, broj 460/1915., Tuzla, dne 10. avgusta 1915., Sveana dova u damiji. Svim uredima i oblastima u Tuzli!; Povodom
4 5 Arhiv TK-a, Fond KS, kutija 633., godina 1915., okrunica reisul-uleme Demaluddina, v.r., broj 2059., od 5. septembra 1915. godine. Arhiv TK-a, Fond KS, kutija 633., godina 1915. Gradski kotarski ured u Tuzli prema Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli, oglas o municiji, broj 9319., od 5. juna 1915. godine.

63

roendana Njeg. Velianstva naeg premilostivog vladara Cara i Kralja Franje Josipa I., odravat e se dne 18. o. m., u srijedu sveana dova u arijskoj damiji iza podnevne molitve za zdravlje naeg sijedog vladara i za konanu pobjedu naeg oruja. Neka p. naslov izvoli ovu okolnost radi ravnanja na znanje primiti. Tuzlanski muftija Maglajli.6 Obavijest je potpisana od strane muftije i ovjerena peatom Muftijstva. Kotarski erijatski sud u Tuzli je Obavijest zaprimio 16. avgusta 1915. Pored potpisa kadije Midia nalazimo i zabiljeku da je: Primljeno na znanje. Takoer, slinu Obavijest nalazimo i 2. oktobra 1915. godine, u kojoj stoji: Muftijski ured za okruje tuzlansko, broj 564/15., Tuzla, dne 2. oktobra 1915. Sveana dova u damiji povodom imendana Nj. Vel. Svima uredima i oblastima u Tuzli!; Povodom imendana Njegovog velianstva i Naeg premilostivog vladara cara i Kralja Franje Josipa I., odravat e se dne 04. o. m. u ponedjeljak iza podnevne molitve sveana dova u arijskoj damiji u Tuzli za zdravlje naeg sijedog vladara i za konanu pobjedu naeg ratujueg oruja. Neka P. N. izvoli ovu okolnost ravnjanja radi na znanje primiti. Okruni muftija Maglajli.7 Obavijest je ovjerena potpisom muftije i peatom Muftijstva. Kotarski erijatski sud u Tuzli je navedenu Obavijest primio 4. 10. 1915. godine, to je ovjereno peatom suda i potpisom kadije Midia.

Srednji red, sredina: kadija Jusuf ef. Midi, starjeina Kotarskog erijatskog suda u Tuzli u vrijeme Prvog svjetskog rata, kasnije erijatski sudija Vrhovnog erijatskog suda BiH u Sarajevu. (Izvor: Trifkovi Dragia, Tuzlanski vremeplov III., IGTRO Univerzal, OOUR Graar Tuzla, Tuzla 1988., str. 47.)

6 7

Arhiv TK-a, Fond KS, kutija 633., godina 1915. Muftijski ured za okruje tuzlansko u Tuzli, muftija Maglajli, prema svim uredima i oblastima, sveana dova u damiji, br. 460/15., od 10. 08. 1915. Arhiv TK-a, Fond KS, kutija 633., godina 1915., Muftijski ured za okruje tuzlansko u Tuzli, muftija Maglajli, prema svim uredima i oblastima, sveana dova u damiji, br. 564/15., od 2. 10. 1915.

64

Zakljuna razmatranja U razdoblju Prvog svjetskog rata (1914-1918), pored redovnih aktivnosti u Kotarskom erijatskom sudu u Tuzli iz domena nadlenosti suda, nalazimo i primjere aktivnosti koje su nastale kao direktna posljedica rata. Nalazimo da je Kotarski erijatski sud u Tuzli u vrijeme Prvog svjetskog rata intenzivnije saraivao sa Kotarskim uredom, Gradskim kotarskim uredom, Okrunom oblasti, Muftijstvom u Tuzli i Rijasetom u Sarajevu, te drugim institucijama u kotaru i Okruju tuzlanskom, kao i sa institucijama u Bosni i Hercegovini. Ta saradnja je, najveim dijelom, proistekla iz neposrednih ratnih zbivanja. O potrebnoj brizi za ranjenike Kotarski erijatski sud u Tuzli je primao i okrunice reisul-uleme Demaluddina auevia, kao to je Okrunica od 5. septembra 1915. godine.

65

66

Mr. sc. Fatmir Alispahi

ZAECI BONJAKE DRAMSKE KNJIEVNOSTI


Saetak Bonjaka drama se razvijala na dva tematska plana: prvi je historijska melodrama, (samo)denirana kao dramatski spjev, a drugi je komedija s tematikom iz savremenog ivota. Komediograja se moe razumijevati kao nadgradnja drame sa historijskom tematikom, utoliko to se javlja kasnije i to tematski olabavljuje prvotno nastojanje da se kroz dramsku formu deniraju pitanja narodnosnog porijekla, identiteta i usmjerenja. U vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini djeluju mnoga kulturno-umjetnika, prosvjetna, konfesionalna i esnafska drutva, kao i mnoge diletantske pozorine grupe i druine. Ove raznolike forme djelovanja na iroke narodne slojeve u smislu pouke i zabave brzo su se udomaile i meu bonjakim stanovnitvom, jer iva rije izgovorena sa scene imala je u nepismenoj i polupismenoj publici onog vremena snaan i blagotovoran odjek1. Austrougarska uprava je od samog poetka pozorite razumijevala kao medij, preko kojega ja mogue uticati na narodne mase, a time i subverzivnim djelovanjem destabilizirati vladajui poredak. U prvim godinama okupacije, uprava je zabranjivala gostovanja putujuih pozorita iz Srbije, ili ih je nastojala blokirati rigoroznim policijskim mjerama, budui da su srbijanske predstave najee nosile nacionalne poruke, koje su imale subverzivni karakter. Dolaskom Kalajeve uprave (1882-1903) stanje se promijenilo, to zbog Kalajevog nastojanja da se prikae kao nositelj kulturne misije ne samo u ovoj zemlji nego i na Balkanskom poluostrvu, a to zbog nastojanja okupatorske uprave da ne pokae slabost i nesigurnost. Uprava je dopustila gostovanje putujuih pozorita iz Srbije, ali je kontrolirala granice umjetnike slobode i nije dozvoljavala da one preu u politiki prostor. Podatak da je austrougarska uprava cenzurirala i motrila sve javne sadraje, pa i pozorine, ukazuje da je sloboda umjetnikog izraavanja bila tek privid u nastojanju da se nova vlast prikae sigurnom u sebe i svoju evropejsku misiju. Austrougarska kulturna politika u Bosni i Hercegovini je imala dvostruki cilj da prezentira svjetskoj javnosti spektakularne rezultate u oblasti kulture, nauke i umjetnosti, postignute u relativno kratkom vremenu u zaostalim krajevima koje
1 Josip Lei, Grad opsjednut pozoritem, Sarajevo, 1969., str. 9. Beograda, odnosno Zagreba. Otuda i otpori takvoj austrougarskoj politici dolaze preteno iz srpskih, odnosno hrvatskih krugova u Bosni i Hercegovini.

67

je ona okupirala i da, s druge strane, u sklopu svoje balkanske politike, sraunate na duu stazu, stvori od Sarajeva snaan kulturni centar koji bi ve samim svojim postojanjem u okviru dvojne Monarhije suzbijao centrifugalne tendencije meu znatnim dijelom stanovnitva Bosne i Hercegovine, orijentisanog u pravcu Beograda, odnosno Zagreba. Otuda i otpori takvoj austrougarskoj politici dolaze preteno iz srpskih, odnosno hrvatskih krugova u Bosni i Hercegovini. 2

Potreba za domaom dramom Kulturne prilike u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske okupacije mogu se razumijevati kao prostor historijskih i politikih antagonizama, na kome su se sueljavali ideoloki protivnici, pri emu je austrougarska uprava nastojala da pronae mjeru izmeu kolonizatorske represije i domainskog odnosa prema drutvenoj stvarnosti. Pozorite je bilo jedan od uticajnijih medija, i otud mu je posveivana iznimna panja, kako vlasti, tako i narodnih tribuna koji su nastojali da preko pozorita ojaaju svoj glas. Meutim, kao rijetko kada u istoriji pozorita, u toku etiri decenije pozorina umjetnost u Bosni i Hercegovini, a naroito u Sarajevu kao glavnom zemaljskom gradu, ni u jednom trenutku nije bila liena politike. (...) Pozornica je bila stalno poprite na kojem je nova vlast, okupirajui vojno i materijalno zemlju, eljela da izvojuje i duhovnu i kulturnu dominaciju, svjesna da e tek sa tom pobjedom dobiti bitku za totalnu okupaciju3. Ubrzo se osjetila potreba za odgovarajuim domaim dramskim tekstovima koji bi se igrali na diletantskim pozornicama irom Bosne i Hercegovine. Postojei dramski tekstovi iz srpske i hrvatske romantiarske knjievnosti, to su ih putujue druine pokazivale po mnogim bosanskohercegovakim sredinama, najee nisu mogli udovoljiti osjetljivoj moralno-obiajnoj zahtjevnosti patrijarhalne zajednice Bonjaka, koji u osmanlijskom periodu, osim improviziranih dijalokih partova karaoz teatra, nisu ni imali vlastitog dramskog stvaralatva. Trebalo ga je tek zaeti.4 Istraujui prolost bosanskohercegovakih pozorita, J. Lei je primijetio kako je dolo do jedinstvene pojave u razvitku naeg teatra i nae dramske knjievnosti: amaterska pozorina djelatnost podstakla je i stvorila dramsku knjievnost5. Do slinog zakljuka doao je i M. Rizvi u svojoj monograji o asopisu Behar: Zbog toga je trebalo stvoriti domae dramske tekstove, koji bi u svemu odgovarali duhu, mentalitetu, knjievnoj tradiciji i nivou muslimanske sredine na prelazu iz XIX u XX vijek, a koji bi u isto vrijeme vrili odreenu prosvjetnu, drutvenu, patriotsku, kulturnu i knjievnu ulogu u smislu optih napora savremene knjievno-kulturne generacije za preporoajem muslimanskog drutva u Bosni i Hercegovini i njegovim
2 3 4 5 Risto Besarovi, Specinosti kulturnog razvitka u Bosni i Hercegovini 1878 1918., Iz kulturne i politike istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966., str. 55. Josip Lei, Istorija pozorita Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985., str. 70. Gordana Muzaferija, Antologija bonjake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996., str. 7. Josip Lei, Istorija pozorita Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985., str. 155.

68

pribliavanjem novom vremenu i savremenom zapadnom ivotu6. I Gordana Muzaferija takoer smatra da su uticaji putujuih pozorita sutinski odredili karakter razvoja pozorita i dramske knjievnosti u Bosni i Hercegovini: U kazalinom i dramskom ivotu Bosne i Hercegovine devedesetih godina 19. stoljea, koji se preko putujuih druina odvijao pod uticajem repertoara iz Beograda, Zagreba i Bea, kao dominantan anr nametnula se melodrama i u svim elementima svoje emocionalne i ekspresivne svrhovitosti osvojila diletantske scene raznorodnih nacionalnih drutava, pa je logino postala i temeljni anr bonjakog dramskog stvaralatva.7 Treba spomenuti da je relativno kasno dolo do osnivanja Prvog bosanskohercegovakog narodnog pozorita, u Tuzli 1898., koje je nakon dva mjeseca postalo putujue, da bi se nakon osam mjeseci od osnutka ugasilo. Stavovi navedenih knjievnih historiara znaajni su iz dva razloga: prvo, njihove tvrdnje upuuju na itav niz podsticajnih motiva koji su dali impuls u dramskom stvaranju ne samo u literaturi koju su stvarali bonjaki pisci, ve i pisci ostalih naroda; drugo, navedena miljenja istovremeno predstavljaju odgovor na pitanje kada, kako i u kojim uvjetima su nastali prvi originalni bonjaki dramski tekstovi.

Zaetnici bonjake drame U studiji Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine (Sarajevo, 1973), koja uz knjievnohistorijsku monograju Behar (Sarajevo, 1971) predstavlja do sada najsistematiniji i najpotpuniji uvid u stvaralatvo bonjakih pisaca u spomenutom razdoblju, Muhsin Rizvi, pored ostalog, prati i razvoj dramske literature. U prvoj knjizi obraeno je sedam dramatiara: Safvet-beg Baagi, Riza-beg Kapetanovi, Hamid ahinovi Ekrem, Salih Kazazovi, Husein Dubravi ogo, Osman iki i Sejfudin Huseinagi Fikret. Monograjom Behar ovaj spisak proiruje se za jo nekoliko imena, kao to su Adem Mei i Hamdija Muli. Do kraja 1918. godine, do kada ih Rizvi prati u svojim istraivanjima, oni su napisali 28 dramskih djela.8 I, bez obzira to su neki od ovih pisaca ispoljavali svoju
6 7 8 Muhsin Rizvi, Behar knjievnoistorijska monograja, Sarajevo, 1971., str. 248 Gordana Muzaferija, Antologija bonjake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996., str. 8. Safvet-beg Baagi, Ali-paa (1894), Abdullah-paa (1900), Pod Ozijom ili Krvava nagrada (1905); Riza-beg Kapetanovi Ljubuak, Zulumarev san (1896), Hadibeg Rizvanbegovi (1904); Hamid ahinovi Ekrem, Na uranku (1904), Na planini (1904), Anelija (1905), Fata s Krajine (1906), Hifzibeg (1905), Zmaj od Bosne (1907), avo pod ergom (1901), Punica (1904), Dva naelnika (1907), Pred gradske izbore (1910); Salih Kazazovi, Oba gluha (1911), orav raun (1912); Husein Dubravi ogo, Pokradeno groe (1908), Doktor Lacmanin (1913), Dvije struje Tvrdii i Mehkii (1909); Osman iki, Zlatija (1906); Edhem Mulabdi, Miraska (1895); Sejfudin Huseinagi Fikret, Domovina (1918); N. R. Travunjanin (Nazif Resulovi), Sloga (1918); Adem Mei, Ismet i Almasa (1904); Hamdija Muli, Dva mubarea (1910); A(bdurezak) Hifzi Bjelavac, Lukavi opanar (1912). U spisak su unesena samo tampana djela.

69

stvaralaku snagu i poslije naznaene godine, oni po starosnoj strukturi9 pripadaju istoj generaciji i ine prvi talas u plimi bonjake dramske knjievnosti. Neki od ovih pisaca znaajni su prvenstveno zato to su se prvi oglasili kao dramatiari Baagi sa svojim prvjencem Ali-paom, Mulabdi sa svojom Miraskom, Kapetanovi sa svojim Zulumarevim snom, itd.; neki zato to su zaetnici pjesniko-dramskog anra, herojsko-patriotskog spjeva, odnosno historijske melodrame (Baagi, Ljubuak, Ekrem); neki, opet, kao zaetnici originalne bonjake komedije (Ekrem, ogo). Ima i onih koje je povukla kreativna inercija, jer su bili podstaknuti recitatorsko-scenskim aktivnostima amaterskih druina, ili su, po ugledu na prijatelje pisce, uhvaeni kunjom i izazovom dramskog stvaranja (A. Mei, S. Kazazovi, ak i O. iki). Safvet-beg Baagi 1894. godine tampa svoj dramski prvijenac. 10 M. Rizvi nalazi da je Ali-paa - prvi dramski tekst u knjievnom stvaranju Muslimana 11 ime je oznaeno stvaranje jednog novog anra u bosanskohercegovakom knjievnom podneblju. Ali-paa je, inae, nevjet dramski tekst, a dramski je samo u formalnim karakteristikama, jer je sroen u dijalokoj formi. Ovaj tekst pisan je u stihu, tema je historijska, necjelovit je (objavljen kao fragment), simbolikoromantiarskog obiljeja i nastao pod uticajem prvih hrvatskih i srpskih romantiarskih pjesnika. Znaaj Ali-pae je u tome to predstavlja prvi tekst ove vrste u bonjakoj knjievnosti i to je djelovao kao impuls u raanju i razvoju bonjake dramske knjievnosti, posebno za predstojei ciklus u kome dominira drama sa historijskim temama. Od pojave Ali-pae (1894) pa sve do kraja XIX stoljea, u dramskom stvaranju bonjakih pisaca nee se skoro nita znaajnije dogoditi. Dodue, Edhem Mulabdi e se 1895. oglasiti kao dramatiar svojom Miraskom 12a m. Hilmi Muhibi u Bonjaku tekstom Zloin i kazna 13 koji je pokuaj da se jedan istiniti dogaaj iz hajdukog ivota, kakva naznaka stoji uz naslov teksta, uoblii u dramski, poetsko-romantiarski doivljaj. U Bonjaku e se sljedee godine pojaviti Zulumarev san , aktovka u stihovima Riza-bega Kapetanovia Ljubuaka, takoer dramski prvjenac ovog pisca. Zulumarev san najsnanije je poetsko-dramsko ostvarenje meu dosad spomenutim dramskim pokuajima bonjakih pisaca. Rije je o poetsko-dramskoj slici, to Zulumarev san14 prije svega jeste, i to slika s naglaenom simbolikom, koja nagovjetava itav jedan tok u bonjakoj drami, u kome e neto kasnije znaajne domete ostvariti Hamid ahinovi Ekrem. Rije je o dramama s izrazito simbolino-romantikim obiljejem kakvi su dramatski spjevovi u dvije slike: Na uranku i Na planini.
9 10 11 12 S. Baagi (roen 1870), R. Kapetanovi (1868), Ekrem (1879), S. H. Fikret (1886), H. D. ogo (1880), O. iki (1879), Mulabdi (1862), Resulovi (1886), Muli (1881). Mirza Safvet (Safvet-beg Baagi), Ali-paa. Fragment. Vienac, 26/1894., 40, 631-634. Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, knj. II, Sarajevo, 1971., str. 254. Edhem Mulabdi, Miraska (Bogata batinica). Drama u 1 inu. Kalendar Mearif, Sarajevo, 1895. M.H. (M. Hilmi Muhibi), Zloin i kazna. Istiniti dogaaj iz hajdukog ivota. Bonjak, 4/1894., 30, 1-2 Riza-beg Kapetanovi (Ljubuak), Zulumarev san. Bonjak, 6/1896., 35, 1-2; 36. 1-2. Pod istim naslovom ovaj tekst tampan je iste godine i u asopisu Nada (2/1896., 13, 250-252.).

13
14

70

anrovska obiljeja Od 1894. godine, kad se pojavio Baagiev Ali-paa, do poetka Prvog svjetskog rata, bonjaki dramatiari napisali su tridesetak dramskih tekstova. Nakon uvida u anrovska obiljeja, ovi se tekstovi mogu svrstati u tri grupe, i u svakoj od njih nai e se djela objedinjena zajednikim formalno-tematskim, stilskim i sadrajnim karakteristinim odlikama. Prvu grupu tekstova ine tzv. dramatski spjevovi. Prema osnovnim motivima oni se razdvajaju u dva toka: a) tekstovi sa temama vezanim sa prolost Bosne i za poznate dog aje i linosti iz historije bonjakog naroda; b) tekstovi kojima su radnje preuzete iz bonjake / i nebonjake / epske narodne poezije. Drugu grupu ine komediografski tekstovi. Treu grupu ine dramski tekstovi s razliitim anrovskim variranjem. U kontekstu junoslavenskih dramskih tokova s kraja 19. i poetka 20. stoljea, bonjaka drama je tek u fazi nastajanja, za razliku od hrvatske i srpske, pa i slovenake, ije su tradicije jo ranije obogaene zapaenim dramskim pojavama i vrijednim, danas ve klasinim, dramskim djelima. Bonjaka drama, kao i crnogorska, makedonska, jevrejska i albanska, raala se neto kasnije. Ovo je bitna injenica za razumijevanje bonjake drame iz austrougarskog perioda, pogotovo kada se govori o anrovskim obiljejima tih prvih dramskih tekstova, koji su esto nevjeto graeni i nejasno denirani. Rizvi je u nekoliko dramskih tekstova naao interliterarne tragove i uticaje hrvatskog, srpskog, ak i crnogorskog romantizma, kao i poruke i motive iz pojedinih dijela naih romantiarskih pjesnika, to nedvosmisleno navodi na zakljuak da su prvi bonjaki dramatiari imali doticaja s ostalim junoslovenskim nacionalnim literaturama, i da su te literature djelovale podsticajno na bonjake pisce ovog vremena. Trauma identiteta koja je taloena i uslonjavana specinim historijskim tokovima, uticala je na pojavu historijsko-romantiarskog anra u bonjakoj dramskoj knjievnosti pri samom njenom raanju, na pojavu dramatskih spjevova, pisanih stihom epske narodne poezije. Ovaj anr u bonjaku dramu uveo je Safvet-beg Baagi (Ali-paa, Abdullah-paa, Boj pod Ozijom ili Krvava nagrada). Razvoj dramatskih spjevova nastavio je Riza-beg Kapetanovi Ljubuak (Hadi-beg Rizvanbegovi). Trei predstavnik ovog anra, koji je otiao najdalje u njegovanju epsko-herojske tradicije u bonjakoj drami, bio je Hamid ahinovi Ekrem. Pored kraih dramskih slika simboline rodoljubivo-etike i romantiarske knjievne strukture (Na uranku, Na planini), Ekrem je napisao i dva dramatska spjeva izravno inspiriran epskom narodnom poezijom, primijenivi jednostavan metod formalnog prevoenja likova i dogaaja iz narodne epike (Anelija, Fata s Krajine), kao i dva dramatska spjeva u ijoj su osnovi dramske radnje dogaaji i linosti iz bosanske prolosti: Hifzibeg i Zmaj od Bosne. I, to bi bilo sve to su bonjaki dramatiari stvorili u ovom anru dramatskih spjevova. 71

Kako se moe vidjeti iz pregleda naslova i tema, u ovom anru postoje dvije osnovne pojave: jedna u kojoj dominira zaviajna prolost i u njoj herojske linosti i dogaaji (Baagi, Kapetanovi, Ekrem), i druga, kroz koju se prizivaju davni svjetovi epske narodne poezije (Ekrem). Ovakva vrsta dramske poezije u bonjakoj drami njegovat e se i u vremenima izmeu dva rata, sa slinim motivima i porukama, ali s novim formalno-stilskim i anrovskim obiljejima. Prve komedije U isto vrijeme kad se javljaju prvi bonjaki dramatiari, ovim dramatskim spjevovima s patriotsko-moralistikom i historijsko-romantiarskom sadrinom, inspirirani historijom, kultom predaka ili narodnom epskom poezijom, javlja se i prvi bonjaki komediograf i najznaajniji dramatiar svog vremena Hamid ahinovi Ekrem. Tokom prve decenije 20. stoljea, koja se moe uzeti kao najproduktivnija u knjievnom djelovanju ovog pisca, Ekrem je napisao pet komedija. U prvim trima jednoinkama nalazimo ive slike ivota na bonjakom selu (avo pod ergom, Orden, Punica), dok je drugim dvjema komedijama (Dva naelnika, Pred gradske izbore) pisac dao ivot bonjake gradske sredine. Prisjetimo se ta je predmet Ekremove komediografske panje... ...To su primitivizam, neobavijetenost i zatucanost bosanskog seljaka (avo pod ergom); vlast, ija totalitarna dimenzija implicira situacijska i mentalna iskakanja iz socijalnih pravila (avo pod ergom, Dva naelnika, Pred gradske izbore); predimenzionirane drutvene osobine, kao personalni ugled i drutvena uloge bez osnova (Orden, Punica); na kraju, to su nesklad izmeu neosnovanih elja i precijenjenih mogunosti. U komediji Dva naelnika primjerna je, posebno u poetku drugog ina, pieva kritiko-satirika namjera da udari po opinskim slubama. U istu svrhu pisac se slui preruavanjem, zamjenom pisama, preoblaenjem muke osobe u enske haljine, sakrivanjem i pretvaranjem, modiciranjem govornog izraza, svjesnom konstrukcijom i montiranjem zapleta, da bi se stvorila zamjena, kombinacija izmjene komedije intrige s komedijom naravi (Dva naelnika). Pored Ekrema, mada s daleko manje uspjeha, u bonjakoj knjievnosti ovog vremena komediografske tekstove pisali su jo neki pisci. Salih Kazazovi je manje talentiran, manje vjet i matovit, a i manje produktivan od Ekrema. Na iskraju ovog austrougarskog perioda napisao je dvije komedije: Oba gluha i orav raun. Ono to je Kazazovi unio novo u ovaj anr jesu poetizirani dijalozi natopljeni ednim i suptilnim iskazima ljubavnih osjeanja koji imaju iroki dijapazon motivskih variranja. I neki likovi u ovim tekstovima (Fehim, Elza, efket) predstavljaju izvjesnu novinu, time to iz njih zrae nova shvatanja ivota, vjerskih i nacionalnih odnosa. U Kazazovievim komedijama nema jedinstvene radnje niti naporednih tokova kakve nalazimo kod Ekrema, ve je primijenjen koncept u kome se vie motiva, sitnih dogaaja i ala, objedinjuje jednim likom. Josip Lei smatra da Kazazovi meu prvima u dramskoj knjievnosti Bosne i Hercegovine ispisuje komediju vodviljske intonacije15.
15 Josip Lei, Vrijeme melodrame, Sarajevo, 1989., str. 162

72

U razvoju ovog anra znatnije e doprinose dati Husein Dubravi ogo, koji se u bonjakoj komediograji javlja u vrijeme kad Ekrem ve svodi svoje dramatiarsko djelovanje. Poslije Ekrema, ogo je najznaajnija komediografska pojava u bonjakoj drami. Po nadarenosti je ravan Ekremu. Kao komediograf razvit e se tek u vremenu izmeu dva rata. Prva dva ogina komediografska teksta (Pokradeno groe, Doktor Lacmanin) nisu ostvarenja koja dinamiziraju razvoj komediografskog anra u bonjakoj knjievnosti, dok trei tekst, Dvije struje (Tvrdii i mehkii), biva nastavak obrade tema koje je prije oge obraivao Ekrem (Dva naelnika, Pred gradske izbore). No, ogo je otiao korak dalje stvorivi prvu muslimansku drutveno-angaovanu dramu koja je izvedena sa dosta zanatske vjetine, bez pretjerane nametljivosti i naivnosti propagiranja teze (iji je) realistian milje najvredniji elemenat...16 Ova ogina komedija istovremeno je najvei domet bonjake komediograje austrougarskog razdoblja.

Dva obiljeja Ostali dramski tekstovi stvoreni u ovom razdoblju zaostaju iza spomenutih. No, neke od njih treba navesti jer predstavljaju izvjesnu novinu upravo u anrovskom pogledu, bez obzira to su neznatne knjievno-umjetnike vrijednosti. U takve spadaju ikieva Zlatija, Stana i Muhadir. Takva je, i po umjetnikoj vrijednosti nezamjetna, jednoinka Siroe Nazifa Resulovia. Na kraju, takva je i ozbiljna drama Ismet i Almasa Adema Meia, koja je u anrovskom i tematskom pogledu izvan svih tekstova nastalih u ovo vrijeme. Bonjaka drama je ve u svom zaetku, kao i u prvoj fazi razvoja, imala dva osnovna anrovska obiljeja. Prvo se svodi na stvaranje specinog dramatskog spjeva (Baagi, Kapetanovi, Ekrem); i, drugo, koje ukazuje na stvaranje originalne bonjake komedije (Ekrem, ogo). Dramu u uem smislu, kakvu susreemo u evropskim literaturama, pa i u nekim junoslavenskim, bonjaki dramatiari nisu u ovom austrougarskom razdoblju zapoeli razvijati, i tek e se bonjaka knjievnost dobiti u vremenu izmeu dva rata.

16

Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, knj. II, Sarajevo, 1971., str. 557.

73

Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 7. 8. Alispahi, Nijaz: Bibliograja muslimanske dramske knjievnosti od prvog objavljenog dramskog teksta 1894. do kraja 1945. godine. Pozorite, XX/1978. Besarovi, Risto: Iz kulturne i politike istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966. Lei, Josip: Grad opsjednut pozoritem, Sarajevo, 1969. Lei, Josip: Istorija pozorita Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1985. Lei, Josip: Pozorini ivot Sarajeva, Sarajevo, 1973. Lei, Josip: Vrijeme melodrame, Sarajevo, 1989. Rizvi, Muhsin: Behar knjievnoistorijska monograja, Sarajevo, 1971. Rizvi, Muhsin: Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda 18781918, Sarajevo 1990. Muzaferija, Gordana: Antologija bonjake drame XX vijeka, Sarajevo, 1996.

74

TRADICIJA

76

Dr. sc. Adnan Tufeki

RADNI ODGOJ DJECE U TRADICIJSKOJ KULTURI


Saetak: U radu su date najznaajnije etnopedagoke determinante radnog odgoja i djece u tradicijskoj kulturi. Rad i radne obaveze djece u tradicijskoj kulturi su bili najznaajnija podruja razvoja znanja, sposobnosti, umijea i navika i najvaniji faktori razvoja aktivnih crta volje i karaktera. Kvalitativni prikaz radnih aktivnosti i obaveza djece u periodu prve polovine XX stoljea koji je dat u radu predstavlja dio rezultata terenskog etnopedagokog istraivanja koje je obavljeno u skupini seoskih naselja na planini Majevici u sjeveroistonoj Bosni. Kljune rijei: tradicionalni odgoj, rad, etnopedagogija, planina Majevica.

Uvod Rad u narodnoj pedagogiji zauzima centralno mjesto. Djeci se u sistemu narodnog odgoja postojano usaivala misao o neophodnosti rada. U tradicijskoj odgojnoj kulturi prisutna je i ideja vrednovanja ne samo korisnog ili plaenog rada nego i besplatnog, nekoristoljubivog rada to je osobito vano u usporedbi sa savremenim tritem koje sugerie da se ni jedan korak ne uini besplatno. Narodna pedagogija je poznavala naputak da se ne moe sve prodati niti se moe sve kupiti. Besplatan rad u tradicionalnom odgoju mogao je biti koristan za stjecanje znanja, umijea, navika koje se ostvaruju u svakodnevnim aktivnostima kroz koje se stjeu karakterne crte linosti i pozitivne ljudske osobine s moralnim svojstvima (, 1999). Ovu poruku susreemo i u narodnim umotvorinama: Radi kao da e uvijek ivjeti, a moli se Bogu kao da e sutra umrijeti. Radii vrijeme nikad ne pritie. Radi, pa se raduj. Radi, pa ne kradi. Ako nema posla, budi svjedok Ljenini Bog ne pomae. Lijenost troi duu kao ra eljezo. Lijenu teaku, mii sjeme izjedu. Bolje se od truda zavaljivat, nego od gladi 77

U narodnoj pedagogiji se cijeni jedinstvo rijei i djela, a odbacuje i osuuje se hvalisavost. U one koji svoje rijei ne potkrepljuju djelom nema se povjerenja. Narod prosuuje prema rezultatima koji se vide. Narodna pedagogija se uvijek oslanjala na raznovrsne poslove korisne za djecu, porodicu, susjede, suseljane, ljude uope. S koristima rada povezuju se duhovnost i moralnost i ta misao se djeci usaivala neposredno i pod utjecajem javnog miljenja u drutvenoj zajednici i kroz radne tradicije (, 2004). Zbog svega ovoga rad i radne tradicije predstavljaju jedno od najznaajnih podruja koje prouava etnopedagogija kao nauna disciplina. 1

Etnopedagoko istraivanje podruja radnog odgoja Cilj etnopedagokog terenskog istraivanja kojeg smo obavili je bio prikupljanje podataka o radu i radnim obavezama i aktivnostima djece u prvoj polovini XX stoljea. U istraivanju smo koristiti metodu studije sluaja mjesta sa elementima terenskog metoda za prouavanje kulture (Kre i sur., 1972: 363). Metoda studije sluaja mjesta, sa elementima terenskog metoda je nain organizovanja socijalnih podataka sa ciljem da se sauva jedinstven karakter objekta koji se prouava (Gud i Het, 1966: 313). Socijalnu cjelinu u naem sluaju predstavlja skupina seoskih naselja na planini Majevici, u sjeveroistonoj Bosni. 2 Na ovu cjelinu ne moemo gledati kao na socijalni objekat koji je potpuno zatvorena jedinica. Dakle, metod studije sluaja mjesta se ne moe zamisliti kao zahvatanje jedinice, ve kao pokuaj da se kao socijalna jedinica obuhvate one karakteristike koje su znaajne za nauni problem o kome je re (Gud i Het, 1966: 314). U naem sluaju su to radne aktivnosti i obaveze djece u tradicijskom drutvu. To nam je i odredilo gledite sa kojeg smo prikupljali podatke. Tehnika koju smo koristiti u okviru ove metode je intenzivni intervju. To znai da smo relevantne podatke prikupljati postupkom intervjuiranja u direktnom kontaktu sa kazivaima (respodentima). Intervju u kontekstu naeg istraivanja ima posebne prednosti s obzirom na to da je starosna struktura kazivaa bila takva da bi se vrlo teko mogla upotrijebiti anketa. Provoenje intervjua u naem sluaju podrazumijeva i upotrebu tzv. individualnog i grupnog intervjua. Instrument koji smo koristiti u okviru ove metode je protokol intervjua. Sadraj protokola predstavlja izvor informacija koje emo dobiti intervjuom i koje koristimo u obradi podataka (Mui, 1973: 258). U naem
1 Etnopedagogija je interdisciplinarna grana znanosti i sastavnica pedagogije koja prouava tradicionalni narodni odgoj i iznalazi mogunosti primjene rezultata do kojih dolazi u kreiranju savremenih odgojno-obrazovnih sistema. Vie o etnopedagogiji vidjeti u radu: Tufeki, A. (2009) Etnopedagogija kao znanstvena disciplina, koji je objavljen u asopisu kolski vjesnik, vol. 58. br. 3, str. 265 279. Majevica je 64 km dug planinski lanac u sjeveroistonoj Bosni, izmeu Posavske ravnice na sjeveroistoku, Drine na jugosistoku, Spree na jugu i jugozapadu i Tinje na zapadu i sjeverozapadu. Dolina Gnjice i Kovaice dijeli ga na sjeverozapadni i jugoistoni dio; oba se pruaju od sjeverozapada prema jugoistoku. U sjeverozapadnom dijelu najvii su vrhovi: Meednik (843 m), Okresanica (815 m), Stolice (915 m) i Muzeljska kosa (898 m) (Enciklopedija Jugoslavije 5, Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ, 1957, str. 598).

78

istraivanju smo koristili nevezani razgovor koji nam omoguava lake ostvarivanje kontakta sa kazivaima. U toku samog intervjua istovremeno smo vrili pismeno, a tamo gdje su za to postojale mogunosti, kod prikupljanja podataka intervjuom, vrili smo fotosnimanje i snimanje videokamerom kada to nije utjecalo na kazivaa i istou i tok intervjua. Kada je rije o uzorku istraivanja onda ovdje, uvjetno, treba razlikovati nekoliko razliitih objanjenja uzorka. U prvom objanjenju govorimo o teritorijalnom uzorku. U tom smislu uzorak naeg istraivanja ini skupina seoskih naselja sa bonjakim stanovnitvom (Zahirovii, Memii), hrvatskim stanovnitvom (Straa) i srpskim stanovnitvom (Jasenica). Naselja nisu meusobno izmijeana, u smislu etnike i religiozne pripadnosti, ali su prostorno u neposrednoj blizini jedna drugima i meusobno su povezana. Drugo objanjenje uzorka odnosi se na broj i kategoriju kazivaa (respodenata) u intervjuu. S obzirom na to uzorak naeg istraivanja inili su mukarci i ene u navedenim naseljima, koji su roeni do 1945. godine.

Kvalitativni prikaz rezultata istraivanja U tradicijskoj kulturi djetinjstvo je period u kojem su se djeca ukljuivala u svakodnevne poslove i obaveze u domainstvu. Dobna granica koja je predstavljala period kada su se djeca gonila da rade3 , zavisila je od vrste poslova i spola djeteta. Tako, kada su u pitanju kuanski poslovi, ensku djecu ve sa osam godina odmah matere ue oko poreta, pa ponu i must polahko. Kad sam bila priko sedam godina uskopavala, i uvala, i muzla kravu, sve se radilo, nije to bilo brepuslijana. Osim obaveza oko poreta i mue stoke, curice su prele kuine4, prale, trljale, mazale. Nijesu prije izvijale. Ko, jako, nije bilo hodat, lijeat, ko, jako, ako nije dola na vrijeme, ibana e bit. Smatralo se da je period od sedamosam godina ivota najpodobniji za poduavanje enske djece da pletu, vezu i tkaju. Prilikom uenja ovih poslova vodilo se rauna o redoslijedu usvajanja ovih vjetina. Naime, smatralo se da djevojica treba prvo da naui plesti, a kad to dobro savlada, onda je majka treba nauiti vesti i heklati, a tek nakon toga trebalo ju je poduiti tkanju: A uila sam ensku djecu da tkaju. Mene je moja mati uila. Mati sjedne za stan i ona meni kae: Gledaj dobro kako u ja nogama preklapljat, kako u unak bacat, kako u icu svezat kad pukne. Mi ne sjednemo na ono sjedalo. Mi vako sjedemo za njena lea i gledamo. I tako su matere skupile ensku djecu da im pokazuju. Mati me je uila od jedno osam godina, poela sam plest ono i eklat. Evo ovo na mojoj nonji (rese na koulji) smo prvo poeli radit, onda smo poeli plest, pa poeli smo vest, pa onda uit tkat. I onda sam i ja svoje tako nauila; ja sam otkala ponjava kad sam bila i kod matere. Ja nauim i preuzmem, a mati je i dalje tkala kad sam i ja tkala, malo ona malo ja. Uoljiva je sistematinost i postupnost koja je prije svega pratila
3 4 Kurzivom su napisane sve rijei, pojmovi, termini, sintagme i kazivanja koje se odnose na narodni govor koji su koristili nai kazivai, a koja u ovom radu ine integralni dio teksta. kuine kratka i zamrena vlakanca to ostaju od konoplje ili od lana kod grebanja (Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika V, 722)

79

sloenost vjetina koje je trebalo nauiti, ali i dobnu uzrast djeteta. Poduavanje djevojica ovim vjetinama najvie se odvijalo u toku zimskog perioda kada nije bilo posla izvan kue. Razlog tome je bio taj da je, pored kuanskih poslova, najvanija i najdominantnija obaveza djece oba spola bila uvanje marve.5 Najea dob u kojoj su djeca poinjala uvati marvu je bila, uglavnom, oko devete i desete godine ivota: Od deset godina su djeca poela radit, djeca su pomagala roditeljima od osamdevet godina. Moe se rei da su u tom periodu cjelokupni ivot djece, i sve njihove individualne i socijalne aktivnosti bile determinirane njihovom obavezom prema hranjenju i uvanju stoke. uvali smo marvu: koze, ovce, goveda, krmke. Prije odlaska u Majevicu sa marvom djeca jedu, dorukuju, i ko more unijet drva s drvnjaka donese tude u kuu, ko more nalit lonce vode oko ognjita, to je radilo enskinje, a onda zaokupi marvu. Poto je svaka porodica imala dosta djece (jer prije nije bilo jedno u kui. Bilo po dvadeset i petero u jednoj kui, pet brae i imaju neko petero, neko etvero djece i tako nije se dijelilo ko danas) uglavnom iz kue je ilo uvijek bar jedno mlae (devetdeset godina) i jedno starije dijete (dvanaesttrinaest godina). Starija tj. malo jaa djeca su pored marve morala nadgledati i manju djecu. Ovdje je bio prisutan meugeneracijski uticaj. Naime, poto omladina i odrasli nisu imali vremena za uvanje marve zbog drugih tekih poljoprivrednih poslova, uvanje marve je bilo preputeno djeci. Pri tome nije bilo posebnog uvoenja djece u ovaj posao od strane odraslih, nego je to bilo preputeno starijoj djeci. Na taj nain dolazilo je i do svojevrsne podjele obaveza: Imaju ona jarad: posebno jarad, posebno koze. Manja djeca uvaju jarad, a vea uvaju koze. Slika 1. Starija djeca su imala veliki znaaj Skoro nikada se nije deavalo da samo jedu odgoju mlae brae i sestara no dijete ide uvati marvu. Od devet godina dijete ima svoje stado, uva i ima jo jedno jae njime, jedni manji, jedni malo jai idu skupa iz kue. Svako dijete je imalo svoje stado marve: muslimanska djeca koze i ovce, a katolika i pravoslavna jo i krmke, ali uvanje marve je uvijek bila grupna aktivnost djece: Ja sam uvo koze, krmke, goveda; imo sam jedno desetak godina kad sam uvo po umi u Majevici. Skupa cijelo selo povedemo marvu, i tuu. Bilo je toga udo jedno marve kad ujutro vudam prolazi, sat jedan cijeli marva prolazi u Majevicu. Po Majevici uvalo se. Danas nema toga, danas kad ja to priam omladini, kakvi. Danas nema ni marve, ni obana. Od sve stoke najvie su se uzgajale koze: Najvie se uvale koze, ovce. Koza bilo vie zato to ih je lake bilo drat. Nije im trebalo sijena uzimat, bilo vie pae za njih. Ima tap, bilo ume, imaju one smreke, ti tapom rastresa one smreke, koze za tobom. One se najdu i hajd s njima
5 marva stoka, domae ivotinje.

80

kui. Njima je godilo svata: onda kad poe proljeu one rese, ti im naree resa, one zalegnu na ono. Planina Majevica je, dakle, bila glavno ispasite za stoku: Prija je bilo. Majevica naa. Nema mjesta e nije oban doo i e obani nijesu uvali tu marvu svoju. Odavle se ilo do Maoe, preko Majevice Brkome, tamo ide to. Na uvanje marve su zajedno ila djeca iz sve tri etnike skupine. Obino su djeca iz zahirovikih zaselaka ujutro ekala djecu iz Potpea i onda su zajedno gonili marvu gor u Majevicu. U planini bi, kod ibera, susreli i djecu iz Strae i tu bi zajedno hranili marvu: Oni pou ozdol, porenu koze i mi se vode sastanemo i iemo zajedno, a Straani su ili s druge strane pa se nismo viali. Jedino gor u Majevici kad se naemo, na iberu... Kad odemo uvati koza, susretnemo se i sa djecom drugih vjera. Sjeam se, uvali koza zajedno Potpeani, Straani i mi. uvanje marve je bilo svojevrstan agens socijalizacije djece. Naime, na ovoj sekundarnoj razini socijalizacije (primarna razina se odnosi na porodicu) formirale su se grupne norme i interpersonalne relacije koje nisu primarno bile odreene etnikom ili religijskom pripadnou, nego zajednikom teritorijom i zajednikom upuenou na to da se nahrani i uva marva. Kao primjer za to moe se navesti da su djeca iz Strae, Jasenice i Zahirovia uvijek skupa uvala marvu i to u onom dijelu Majevice kojeg su smatrali svojim. Na taj nain formirao se osjeaj pripadnitva grupi koji je utjecao i na pojavu meusobnih djeijih sukoba i tua sa djecom koja su takoer uvala stoku u Majevici iz susjednih sela. Pri tome je umjesto etnike pripadnosti dominantnu vanost imalo pripadnitvo primarnoj grupi. To pokazuju i sljedee rijei naih kazivaa: Bio Gornji Srebrenik djeca njihova i mi nijesmo se nikad mogli, oni muslimani i mi muslimani, druili se stalno mi i Potpeani i Straani. Gor postavimo u Majevici ko njeku granicu i tu smo se tukli. Mi vam, Potpeani, Jaseniani i Straani, a tam oni, Srebrniani, ili: I djeca muslimanska su ila s nama, pa se udruimo i igrali se zajedno e na meraji ,6 pa gledamo e je marva, pa opet se igramo zajedno, to je bilo nerazdvojeno. Djeca uvali goveda, koze, ovce, konje ko je imo. Po umama, po putevima, uvaj, ii, to je obavezno da se sastanemo sa srpskom i hrvatskom djecom. Otii u Majevicu, otuda srbovska djeca uvaju mal, mi uvamo mal, vazdan se igramo. Onda, opet, Hrvati sastanemo se po Majevici gor, vazdan se ganjamo, igramo se, nikad niko nikom nije reko ni rijei. Odemo u planinu e su vjerovi, kupamo se. Bili vjerovi na rijeki u Majevici i odemo u Majevicu svi zajedno, pustimo, marva po umi hoda, mi se kupamo, pa opet zaokupi marvu i hajdi kui i rastanemo se tako, i svako hajd svojoj kui. Ila djeca zajedno uvat. Sastanemo se svi i odemo uvat. Ako sjednemo ruat, a koze vide, ne mere se odbranit. Koze pojdu ruak, ako se ne sakrije dobro. Kada su djeca postajala obani, ona su tada preuzimala i veliki dio obaveza i odgovornosti. U toku ispae djeca su bila zaduena da nahrane i vrate marvu kui. Pri tome su ona nailazila na brojne tekoe u svom prirodnom i socijalnom okruenju, koje su morala savladati: Koliko sam naboja nosio na nogama kad sam io za govedima. Ba je to ko gledao. Jednom, ja imo roaka ovdje, umro je, prio
6 merajka/meraja ugodno goletno zemljite; bie istog postanja, kojega je i rije mera (RjHSJ VI, 604) Mera opinska zemlja; u Bosni i Hercegovini zajedniko seoska ili plemenska zemlja; sve seosko zemljite koje nije obraslo umom i nije obraeno, zove se mera (Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika VI, 603)

81

sa mojim ocem i komijom o djeci: Djece ne mere bit nikad mnogo. Kako? Ujutro ustane, jedno ode otjerat krmke, jedno otjerat ovce, jedno otjera goveda i ti sam ostane, sam s babom. To je prije, a danas: ima jedno pa mu mnogo. Goveda uvala, i krmke. Ii za krmcima bosa, i za govedima, i mora i ujutro rano. Ii rano, naberi da se krmcima svari. Osim toga, stoka je predstavljala jedan od najvanijih faktora opstanka i preivljavanja pa je svaka kua imala veliki broj, naroito sitne stoke (koze i ovce). Za djecu je poesto bilo teko voditi rauna o svoj toj stoci: uvali stoku, bilo je stoke koze, goveda, ovaca. Najvie bilo koza, ja sam uvo triest i est koza. Imo sam dvanest godina. One su ile u Majevicu, jelo se kozije mlijeko, bilo se zdravo, uvijek sam io kozama bos. Ako je otac kupio obue to ostavi, ako u kud oti, a kozama sve bos; nita guja, nita, to hoe nek bude... U mene djed imo stotinu i pedeset koza, ja sam to sve uvo. Meni zaprijete, ja moram pazit na koze, ubie u meni zemlju. uvanje marve je tako ponekad imalo i neeljenih posljedica za djecu: U nas je bila jedna curica. Ona je skrenila sa kravije staze dosta u Majevici, izgubila se. Mi smo se svi digli da je traimo i izjutra je nali u nekom tajbuku 7 i njoj se mozak poremetio od straha, i nije dugo izatale ivila. Djeca su bila suoena i sa drugim opasnostima, ali i kaznama od roditelja ukoliko se neto desi marvi: Djeca su radila. U to vrijeme smo najvie uvali stoku: i muki i enski uvali stoku, gor u Majevici preteno imali ispae. U to vrijeme kad smo uvali bilo je vukova, to je prije onog rata drugog. Gor se igramo, sastanu se obani, kad pogleda: vukovi iziu. Oni su ukrali dvije ovce. Mi ne smijemo i kui, pobie nas. Nema sad vie vukova. Mi smo ili gor Majevici, ma nijesmo se mi djeca plaili vukova. ta emo, on doe, nije nama nita nego ode meu ovce, meu krmke. Jedni uvali krmke, jedni ovce i tako igrali se, i dou vukovi, iz ume iziu, i pokupie ovcu i odoe. Jedni roditelji razumiju da nijesmo mogli mi nita, a jedni ne smije pri vam kui. Valja noit, vam ne smije pri kui nema ovce. Zbog svega toga smatralo se da marvi treba dobar obanin: Djeca su hodala za kozama i ovcama, obanin treba dobar kozama, heej. Moj amidi je bio obanin kozama najbolji. Godinama on je njih uvo i muzo. Koze je svijet vie dro. Iu koze bristre umu, a ovcama treba pae vie. On je prid kozama nauio: ie prid njima, uera u umi i sjedi vazdan kod njiha i uvaj. Najdu se one, bolan jelo se mlijeko, svare se po dvije prulje od kozijeg mlijeka. On sjedne na meraju i samo to zvizne svaka koza doe njemu, svakoj dadne soli i onaj ogrizak i sve idu druga, trea, sve redom. Da bi se preduprijedile mogue nesree i stradanja djece, stariji ljudi, koji nisu mogli vie raditi na njivi, su svako jutro kretali za djecom i marvom u umu. Njihova namjera je bila da nadgledaju djecu i marvu. Pri tome su oni samo nadgledali djecu i nisu ometali svakodnevne djeije aktivnosti i igre pri uvanju marve: Mal smo uvali: koze, ovce. Djeca uvala, a ili su starci s nama i nadgedali da se ne bi djeca izgubila u Majevici, jer je u Majevici bilo ispuano. Uvijek je starac makar jedan io za djecom kad gone mal. Bilo je dosta mala, svako ide iz svoje kue. Neko kae: Ajd nek ide sa mojim, i goveda se sama vraaju kui i djeca za njima iz Majevice... Stariji ljudi iu u umu s djecom to su uvala marvu. Njeki su ili s
7 Drvene ine (tranice) koje su gradile austrougarske vlasti za potrebe rudnika uglja na Majevici nai kazivai nazivaju tajbuk.

82

pukama, i djeca s njima, i ed moj tvoj, nijesi mogo pustit da sama djeca iu u planinu za onolikim kozama. I tako zaokupi marvu gor u planinu dok nije rat raero (Drugi svjetski rat). Osim koza, ovaca, krmaka i krava djeca iz sela Crveno Brdo, Lisovii i Brezik su esto uvala bibe i tuke: Zaokupi bibe, zaokupi kokoi i tam uvaj na njivi. Moja mati nasadi po dvije tri bibe po pedesetoro. Kad ih ujutro pustimo, one tre dol, zajure u rijeku i iz rijeke gor Slika 2. Kulje u Majevici u koje su se sklanjali u brdo, a uvee one iziu gor na baobani ovan, i na krila i u rijeku. Same bibe hodale po njivama beru popkove, bajke, a mi zaemo za njima i traimo ima l koji graak, naloimo vatru i peemo u kalajicama. Jako djeca imaju svega, al nijesu zdrava, nemaju zdravlja. Mi smo prije jeli to niko nije jeo... Prije su djeca uvala bibe. Djeca oeraju na njivu bibe. Sad ona na njivi voli bit, ona tu napreduje, raste, ona je poludivije ivanje jer ona kad hoe da snese jajce, ona nee oti tamo i koko lee. Ona ode prvo u ivicu njei, pa trai, pa se ona nalee. E sad, ako je ufati mora je da prisili da nosi vam. U nas na njivi pronijela biba i imala gnijezdo, e sad mi djeca njiha uvamo i jedno dijete meni vie: De ti potjeraj bibe. I sad ja nju gonim i mali iu za njom, a ona biba se vraa nazad. A ja uzmem motkicu i hitim se samo malo, u glavu. Istom biba, hop, mrtva, a ostali oni mali triest est. I nama je donijela jedna ena iz Lisovia bibu, istom se izlegla, i mi smo odhranili male zajedno Slika 3. Uenje jahanja njom. Pirbliavanje etrnaestoj i petnaestoj godini za djecu je znailo, osim uvanja marve i ivine, i ukljuivanje u poslove na njivi: do etrnest godina samo smo uvali stoku, a otale gor, kako koja godina izlazili na bolju snagu, i djeca su poela pomagat po njivi. to god se je moglo radilo se, gonilo se da se radi. Kako smo poeli rast, onda smo kopali, eli, trgali brali grah, brali maline. U ovom periodu muka djeca su ve ukljuivana u oranje: Od jedno trinest il petnest godina uz volove more i dijete. Kad se oralo volovima, ojk dri plug, a dijete vodi volove. Bio drveni plug, a polje izie ovi eljezni. Ukoliko je prvo dijete u porodici bilo ensko i ono je u ovom periodu pomagalo pri oranju: S ocem sam orala. Valja drat kolo kad se 83

oralo i kopaice drat. Nisam radila po kui s materom, kaki, dok sam radila s ocem na njivi, jer sam bila najstarija. To je trajalo sve dok ne dorastu mlaa muka djeca koja su to preuzimala: Od trinest godina sam poeo orat sa amidom s voloma. Bila je mi jedna sestra starija od mene, jedanesto godite, al ne umije da goni volova s amidom. Ja uvo koze nie ograde. Kae on: Odi, ba, pomozi mi malo ti, ne zna ona. Kada ja gor prio, jedno dvaput prio priko njive, a on skide ulah 8, baci gor i spomeni Ilino i kae: Eee, svata na svoje mjesto. Muko ovo treba da radi. Poetno uenje oranja kod djece je ponekad bilo popraeno i zikim povredama: Ja sam s ocem oro, a konji su bili mnogi naieni 9. Ja sam poveo konja sa onim dekteom 10meu prste i konj poe skakat u zrak i ja ne smjedo pustit i on meni odkide kou. Sa trinest godina sam vodio konja kad se oralo, a imo sam i volove. Preklopi se konj naprijed da lake bude volovima, a uvee otac i ja zajaemo konja. Otac me je tude opomeno i reko mi da sam trebo pustit konja i jo mi reko: Nemoj se, dijete, igrat. Konja mogu kupit, a tebe ne mogu. Osim pomaganja pri oranju djeaci su oko petnaeste godine ili sa starijom braom i roacima s konjima u Majevicu po drva. Tada su se oni poinjali poduavati o tome koje drvo se treba osje, koje se ne smije osje, kako treba natovarit drv na kola konjska da se ne prevrgnu. I u ovim sluajevima nekada su se deavale nesree: Io sam u Majevicu. Imo sam kuma krtenog i ja s njim kreno. I ja metno nogu na procijep kod prvog jastuka, i uvati mi nogu, i otac mi stavio jod i zamladilo mi, i ja sam opet itav dan radio. Pored poslova koja su djeca obavljala u svojoj porodici i u svom selu, postojali su i sluajevi kada su muka djeca odlazila od svojih kua u najam. Odlazak u najam je najee bio prisutan kod djece iz porodica koje su teko ivile. Djeca iz Strae, koja je naseljena katolikim stanovnitvom, su najee ila po najmu u istonu Slavoniju u Hrvatskoj: ivot je bio malo gorak i bio sa sam sm u oca i matere. Deset godina sam hodo po najmu u istonoj Slavoniji. Ila su i druga djeca... Ja sam prvo bio kod djeda od majke. Odnio me je ujak, dajda. Tam sam bio devet mjeseci. Kasnije sam doo kui pa io po najmu. I djeca iz Zahirovia su takoe ila po najmu i to najee u Tuzlu: Ja sam u Tuzli promijenio tri etiri gazde u najmu. Trai otaj gazda, naprimjer, treba mi, ima l i dijete i njeko se javi ima u mene. Bi l ga dao da bude u mene u najmu, i otac rekne bi. Nijesu dolazili ljudi maksuz iz Tuzle, neg to oni pitaju priko naih ljudi kad odu u Tuzlu. Poesto su djeca odlazila u najam i po nagovoru svojih vrnjaka koji su ranije otili u najam i poznavajui gazde po Tuzli mogli su nai posao i za svoje prijatelje: Mene je odveo jedan odavle sa sela, ko on je tam odrastao po najmu u Tuzli. I on je to nao meni ko dijetu. U najmu se svata radilo, stoku uva. Ja sam bio u dvojce gazdi prije onog rata. Bio sam u jednoga, on je dro otu trgovinu, a bio sam u tajnika. On je uitelj ote medrese, imo sedmero djece. Bila je Behrambegova medresa i on je bio uitelj, bio sam u njega: cure, momci, a sve to ui kolu. Bio sam u Mujezinovia, bio sam u njekog bakala Mehe. Od njeg sam i doo kui, i eto, oto ljeto sam otio u partizane.

8 9 10

ulah (pers) kapa od valjane vune, obino bijela (kalji,198) naien/nazi (pers) prenjen, njean, lijepa i njena tijela (kalji, 489) dekte/jedekte (tur) jular (kalji, 366); Ular (jular) 1. povodac, uzda, voica (Klai, 1534)

84

Literatura 1. 2. Enciklopedija Jugoslavije 5 (1957.), Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ. Gud, Vilijem; Het, Pol (1966.): Metodi socijalnog istraivanja, Beograd: Vuk Karadi. 3. Klai, B. (1962.): Rjenik stranih rijei izraza i kratica, Zagreb: Zora 4. Kre, Dejvid; Krald, S. Riard; Balaki, L. Igerton (1972.): Pojedinac u druvu, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva Srbije. 5. Mui, Vladimir (1973.): Metodologija pedagokih istraivanja, Sarajevo: Zavod za izdavanje udbenika 6. Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, Dio V., Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1898 1903. 7. Rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, Dio VI., Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1904 1910. 8. kalji, Abdulah (1989.): Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost. 9. Tufeki, Adnan (2009.): Etnopedagogija kao znanstvena disciplina. kolski vjesnik - asopis za pedagoka i kolska pitanja 58 (03): 265 279, Split: Hrvatski pedagoko knjievni zbor Ogranak Split, Filozofski fakultet sveuilita u Splitu, Fakultet prirodoslovno - matematikih znanosti u Splitu. 10. , (1999) : . . . . . . , : . 11. , (2004) , , , : . . , - .

85

86

Almira Beirovi, prof.

ETNOLOKA ISTRAIVANJA U AVDIBAIIMA KOD TUZLE


Uvod Podruje jugozapadnih obronaka planine Majevice nije u prolosti bilo predmet etnolokih istraivanja. Radi se o podruju sa znaajnim naseljima i gustom naseljenou. Ovo podruje u srednjem vijeku pripada upama Donje Soli i Jasenica, u osmanskom periodu istoimenim nahijama a tokom austrougarske uprave, monarhistike Jugoslavije i Drugog svjetskog rata, kotaru i srezu Tuzla. Od sredine pedesetih godina 20. stoljea naselja jugozapadnih obronaka Majevice pripadaju opinama Tuzla i Srebrenik. Poznato etnoloko istraivanje Majevice, M. Filipovia iz sredine 20. stoljea se odnosilo samo na srpsko stanovnitvo izvan ovog podruja. Zadnjih nekoliko godina su izvrena odreena etnoloka istraivanja ovog podruja. Radi se o istraivanjima dr. Adnana Tufekia, naselja Zahirovii, Jasenica i Straa sa etnopedagokog aspekta, istraivanjima naselja Breke i Drijena naseljenih hrvatskim stanovnitvom i naselja Donja Obodnica. Avdibaii su manje naselje na krajnjim jugozapadnim obroncima planine Majevice u gornjem toku rijeke Velike Tinje. Naslanja se na naselje Donju Obodnicu i zajedno se nalaze u opini Tuzla. U ovom radu dajemo rezultate istraivanja sprovedenog u periodu 20052008. godina, nekih etnolokih karakteristika naselja Avdibaia, koje je naseljeno Bonjacima muslimanima. Seoska kua U zavisnosti od ekonomskih mogunosti stanovnitva, u arhitekturi ovog kraja su preovladavali sljedei tipovi kue i to kue na podrum ili magazu i kue na dva boja tzv. dvobojke. Kue su uglavnom graena na strmom ocjeditom terenu. Mjesto gdje e se graditi kua zove se mila 1. Ovisno od ekonomskih mogunostim stanovnitva, graene su dvodjelne ili viedjelne kue na podrum - magazu. Zidovi podruma su bili od kamena krenjaka koji je pogodan za obradu. Zidovi podruma su debljine oko 50 do 70 cm. Zidani su kamenom krenjakom i malterom koji se pravio od sitnog rijenog pijeska pomijeanog sa ivim kreom. Podrumske prostorije su najee sluile kao ostava za uvanje hrane, a rjee kao stambeni prostor. Iznad podruma magaze nalazilo se prizemlje. Njegova konstrukcija je bila od drveta sa ispunom od epera ili od erpia. eper je ustvari pleter oblijepljen zemljom i pljevom ljuskom od penice. Zidovi kua bili su okreeni i sa unutranje i sa vanjeske strane. Vaan elemenat
1 Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, VI izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1989., milja, milac, mil m (ar.) gradilite, prazno zemljite gdje se moe podignuti zgrada, str. 463.

87

ovih kua predstavljala je veranda. Veranda je najee izgra-ena sa gornje strane kue i po pravilu izraivana je od drveta u duini kue. Kao i kua pokrivena je istim materijalom, s tim to je nagib krova iznad verande neto manji. Sve kue su bile na etiri vode, a kao krovni pokriva u najstarije vrijeme je sluila taraba daska, a kasnije crijep. Na krovu svake kue nalazila se bada, tj. otvor koji je sluio za odvoenje dima sa ognjita i pei. (prilog br. 1).

Prilog 1.

Osim prizemnih kua na podrum ili magazu graene su i kue na boj-sprat, tzv. dvobojke. Ovaj tip kua imali su samo imuniji stanovnici sela i to Nedo Hasi, amil Ibrievi i Avdo Beirovi. Ovaj tip kue osim podruma ima jo prizemlje i sprat. Konstrukcija sprata bila je takoe drvena s a ispunom od epera ili erpia. Iz prizemlja u sprat su obino vodile uske i strme merdevine2 . Uz merdevine se dolazilo u divanhanu, iroko predsoblje, odakle su u sve prostorije na spratu vodila vrata. Kod ovih kua sprat je sa mnogo prozora i pun svjetla. Takoe bilo je kua kod kojih se na sprat ilo merdevinama koje su bile sa vanjske strane, uza zid. U tom sluaju stepenite je natkriveno i najee zatvoreno, dok je veranda malo otvorena. 3

Unutranje ureenje seoske kue-enterijer Namjetaj i unutranje ureenje tradicionalne kue bili su uslovljeni nainom stanovanja i nainom koritenja prostora u kui4. U tradicionalnoj seoskoj kui najstariji nain zagrijavanja bio je grijanje sa otvorenog ognjita. U poetku dim se odvodio direktno do krova, a kasnije kroz dimaluk. Ognjite se nalazilo u kui, izraeno je od nabijene ilovae ili erpia5.

2 3 4 5

Isto, merdevine m (pers.) stupe, stepenice, str. 459. Informator, Alija Hasi,sin Hasiba, (1923.) Muhamed Kadi, Starinska seoska kua u BiH, Biblioteka, Kulturno naslijee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1976., str. 84. A.kalji, isto, erpi m. (tur.) nepeena na suncu suena cigla, str. 190.

88

Na ognjitu i oko njega nalazile su se verige, maice 6, sa 7, peka i sadak.8 Takoe svaka soba je imala hamamdik9 , koji je sluio za umivanje, kupanje i uzimanje abdesta. Bio je ograen daskom do plafona, a nalazio se pored furune. Interesantno je da je jedan takav hamamdik sauvan do danas i nalazi se u kui Alije Hasia. (prilog br. 2) Kao prostirka po podu sluila je hasura 10, tkala se od ae ili trstike, koja raste u barovitim krajevima. Prostirala se u prostoriji gdje se stalno boravilo. Kupovala se u Tuzli. Takoe, kao prostirka sluilo je ilte11 , tanki duek na kome se sjedilo, zatim jagnjee koice, te ponjave. Ponjave su se izraivale u kunoj Prilog 2. radinosti, a tkale su ih ene na tkalanom horizontalbom stanu. Osim toga, u imunijim domainstvima kao prostirka po podu sluili su ilimi 12. Obavezan komad namjetaja u staroj seoskoj kui bila je drvena seija, klupa bez naslona koja se nalazi uz zid obino ispod prozora. Prekrivena je iltetom, a uz zid kao naslon, stavljali su se kalufni jastuci napunjeni slamom, tzv. kalufnjaci. Preko njih su se stavljali jambezi, bijelo platno ukraeno vezom, najee cvijetnim motivima. Za ostavljanje sitnijih stvari sluile su rafe 13 , odnosno police koje su se postavljale du zidova ispod plafona, te dola14 uz zid ili u uglu sobe. Za uvanje rublja i djevojake spreme, kao i za uvanje vrednijih stvari Prilog 3. sluila je sehara 15. (prilog br. 3)
6 7 Isto, mae, maice f. pl. t. (pers.) hvataljke za er; opruena dva eljezna kraka u obliku tipaljke kojim se vadi ugljevlje iz vatre ili se vatra njime podstie, str. 448. Isto, sa m. ( tur.) eljezni ili zemljani poklopac pod kojim se na ognjitu pee hljeb ili pita na taj nain to se na nj. nagrne erava i lug (zapree se). Sa se razlikuje od peke utoliko to ima na sredini manji otvor i to je vei i srazmjerno nii, str. 539. Isto, sadak m (tur.) eljezni tronoac na kome se na ognjitu u tenderi ili kakvom drugom sudu vari jelo, tronoac uopte, str. 540. Isto, hamamdik (amamdik) m (ar.-tur.) kuno kupatilo, banjica u muslimanskoj kui, str. 308. Isto, hasura (asura) f (ar.) prostira ispleten od mehke trstike, ae ili rogozine, str. 318. Isto, ilte (iljte) m (tur.) vuneni etverouglasti duei za sjedenje; dugi tanki vuneni madrac koji se stere po seiji, str. 589. Isto, ilim, kilim, m (pers.) prostira izatkan od vune na stanu, tepih, str. 193. Isto, rafa (raf) f (ar.) pregrada u ormaru ili stalai; polica, osobito polica koja je privrena naokolo duinom cijelog zida na kojoj se dre sahani pod kapcima, ase, ldani ili to drugo, str. 528. Isto, dolaf, dolap m (pers.) nepomini ormar sa policama privren uza zid ili uzidan u zid, str. 222. Isto, sehara f (ar.) drveni sanduk obloen iaranim limom, odnosno okovan sjajnim limom ili koom u kome se dri djevojaka oprema-ruho i prilokom udaje prenosi u mladoenjinu kuu, str. 554.

8 9 10 11 12 13 14 15

89

Za spavanje u siromanijim domainstvima sluila je slama prostrta po podu, koja se smetala u oak i slamarica, tj. duek napunjen slamom, a u imunijim vuneni dueci 16. Za pranje rublja koristilo se drveno tekne 17 i pralja, tj. prakljaa. Pokustvo U prolosti ovog kraja u upotrebi je bilo zemljano, drveno, bakreno, a neto kasnije i emajlirano posue. Od drvenog posua u upotrebi su bili anci 18 raznih veliina, tekne za kuhanje, kaike, kutija od osam oka zvana osmak, a sluila je za kupljenje penice i kukuruza, fuije19 za vodu zapremine od 20 do 25 l, fendelj je drvena posuda slina burencetu, a sluila je za uvanje pekmeza, sinije20 i sl. Od zemljanog posua u upotrebi su bili razni lonci za kuhanje, bardaci21 22 i testije za vodu, upovi 23, ase24 i sl. Grnarija se kupovala kod tuzlanskih i lukavakih grnara. Osim zemljanog i drvenog posua u upotrebi je bilo i bakreno, a njega je posjedovalo uglavnom imunije stanovnitvo. Od bakarnog posua u upotrebi su bili ibrici 25 za vodu, leeni 26 ili lavori duboki i plitki, ase, sahani27 , kazani za peenje pekmeza, bakrai28 , tepsija 29, demirlije ,30 tendere 31, ugumi 32 , mangale33

16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

31 32 33

Isto, duek, m (tur.) vunena postelja (madrac) koja se, u vrijeme dok jo kreveti nisu uli u upotrebu, sterala na pod i na njoj se spavalo, str. 229. Isto, tekne n (tur.) korito, str. 607. Isto, anak m (tur.) drvena zdjela, str. 162. Isto, fuija, vuija, f ( gr.) drvena povea posuda, slina burencetu, u kojoj se dri voda, pekmez i sl., str. 285. Isto, sinija (ar.) niska okrugla trpeza, sofra, str. 566. Isto, bardak ( pers.) zemljani sud za vodu, po obliku kao ibrik, za uzimanje abdesta, str. 120. Isto, testija f (pers.) zemljani sud za vodu, slian bardaku, vr, str. 615. Isto, up m ( ar.) zemljani duboki sud koji ima dvije ruke sa strane. Dno mu je usko, a onda se iri do polovice visine pa se suava gore prema otvoru. Veliki zemljani lonac, str. 200. Isto, asa (pers.) dublja posuda poluokruglastog oblika u kojoj se servira itko jelo kao orba, mlijeko itd., str. 184. Isto, ibrik (imbik) m (pers.) bakreni sud za vodu s uskim grlom, na kome je kupasti poklopac i s dugim noscem (nosaem); moe biti i od zlata ili srebra, str. 338. Isto, leen, legen, lean m (gr.) lavor za umivanje, odnosno za pranje ruku, str. 433. Isto, sahan (ar.) bakrena zdjela, tanjir, str. 542. Isto, bakra, m (tur.) bakreni kotao (i uopte kotao) koji ima na sebi luk od eljeza ili debele ice, za koji se dri kad se nosi i o koji se vjea na verige, str. 116. Isto, tepsija, tevsija f (tur.) okrugli bakreni ili emajlirani sud, pitne tepsije su plie i u njima se peku pite, a u dubljim tepsijama pee se hljeb, str. 611 Isto, demirlija, dimirlija f (tur.) velika bakrena tepsija koja slui kao sinija. Ima promjer 1-2 m, nekad i vei. Stavlja se prilikom upotrebe na stalak od eljeznih ipaka i po ovom el-jeznom stalku tepsija je dobila ovaj naziv, str. 211. Isto, tendera f (tur.) duboka bakrena posuda, dublja je od erpe i nema drki sa strane, str. 610. Isto, ugum m (tur.) bakreni sud za vodu sa irokim grliem (nema nosca kao ibrik). Kefeni ugum je manji sud u kome vari voda za kafu, str. 254. Isto, mangala (ar.) sud posebnog oblika napravljen obino od bakra, a moe biti i od me-singa, pleha ili zemlje u kojem se dri eravica radi zagrijavanja sobe ili podgrijavanja skuhane kafe ili jela, str. 445

90

Pomone i sporedne zgrade U avliji i izvan nje, osim kue nalazile su se pomone zgrade. Avlija je obavezno uvijek bila ograena, a za ogradu sluila je taraba34 , tj. ograda od hrastovih dasaka visokih oko 2 m, koje su se kovale jedan uz drugu po iokama privrenim za direke ili parmaci35 , odnosno proe, a to je grubo otresana daska ili letva. U avliji obavezno se nalazio bunar, zatvoren daskama ili muevcima, tj. drvenim reetkama. Jedan takav se nalazi i danas u avliji Safera Ibrievia. (prilog br. 4)

Prilog 4.

Prilog 5.

Osim kue u avliji nalazile su se sljedee pomone zgrade: punica je zgrada koja slui za suenje voa, hudera36 je imala funkciju ljetne kuhinje, u njoj se esto i stanovalo, kolara je sluila kao garaa za ostavljanje zaprenih kola. hambar 37 je objekat koji slui za uvanje zrnaste hrane, kao to su penica, kukuruz, jeam, zob i sl., ko za kukuruz slui za smjetaj kukuruza u klipu. Izvan avlije nalazila se koara (tala) objekat za smjetaj stoke, kokoinjac je namijenjen za smjetaj peradi i tor za ovce. Neke od ovih pomonih zgrada iz prolosti sauvale su se do danas. (prilog br. 5) Vodenice U prolosti stanovnici ovog naselja su mljeli ito na vie naina, a najee pomou runog mlina, zvanog rvanja. Skoro svaka familija je imala runi rvanj, na kojem se moglo samljeti oko 3 kg ita u jednom satu. Najee se postavljao ispred hambara ili u podrumu. rvnjala se obino penica i kukuruz i to obino u ljetnom periodu, kada je rijeka imala manje vode za pokretanje vodenice. Mnogo znaajnije za mljevenje ita bile su rijene vodenice. Vodenice su se nalazile na rijeci Tinji i potoku Viganj. Sve vodenice bile su poredovnike, tj. bile su u vlasnitvu vie ljudi. Pravo na rad imali su samo muki lanovi porodice i to
34 35 36 37 Isto, taraba, pl. t. f. (pers.) ograda od dasaka, str. 600. Isto, parmak m (tur.) grubo otesana daska ili izrezana letva koja slui za ogradu, str. 511. Isto, hudera, udera, f (ar.) sporedna soba uz kuhinju koja slui kao spremnica; koliba, str. 335. Isto, ambar, hanbar, hambar m (pers.) drvena zgrada za zrnastu hranu, itarica, silos, str. 92.

91

se prenosilo s koljena na koljeno. Vodenicu su odravali svi poredovnici, tj. njeni vlasnici. Svaki poredovnik imao je odreeni dan ili nekoliko dana u sedmici kada je u vodenici mlio ito i za to vrijeme bio je duan da se brine o njoj. Vodenice su se nazivale po lokalitetu gdje su se nalazile. Na rijeci Tinji bile su etiri vodenice i to: 1. Barika poredovnika u vlasnitvu Beirovia i Hasia 2. Kovaevac u vlasnitvu Mehe, Memia i amila Ibrievi 3. Bori u vlasnitvu Hrustia 4. Lazine u vlasnitvu Saletovia iz Donje Obodnice Na potoku Viganj nalazila se jedna vodenica i bila je u vlasnitvu Ibrievia. U vodenicama mljele su se vee koliine ita za vlastite potreba, ali i za ujam38.

Mezarja U naselju postoje tri mezrja: Zeva polje, Luka i Glavica. Prema kazivanju starijih mjetana, najstarije mezarje je Zeva polje, danas se u njemu vie niko ne sahranjuje, a ostala dva su mlaa. Mezarje luka se nalazi s lijeve strane puta prema Donjoj Obodnici i tu se danas sahranjuju umrli lanovi familije Ibrievi. Mezarje Glavica se nalazi u blizini kole. Ime je dobilo najvjerovatnije po breuljku glavica pored kojeg se mezarje i nalazi. Zemljite za ovo mezarje dala je Hafa Hasi. Na grobovima su nadgrobnici niani raznih oblika i veliina. Dva niana obiljeavaju grob, jedan iznad glave, a drugi nie nogu. Stariji niani su klesani od krenjak, a novi od mermera, betona i sl. Natpisi na nianu su se u prolosti pisali na arapskom, a danas na bosanskom ili uz kombinaciju arapskog pisma. 39 Prilog 6. Danas se u mezarju moe vidjeti prilian broj starijih kamenih niana, poznatiji kao turbani40 . Turbani su postavljeni kod umrlih osoba mukog pola, dok su kod umrlih osoba enskog pola postavljeni kameni niani. (prilog br. 6)

38 39 40

Informator, A.Hrusti Salih Kulenovi, Graanica i okolina antropogeografske i etnoloke odlike, Tuzla, 1994., str. 134 A.kalji, isto, turban (pers.) alma, saruk, str. 624.

92

Tradicionalna nonja i nakit Za izradu nonje u prolosti upotrebljavali su se lan eten, vuna, pamuk, koa, te tvorniki materijal svila, oha, tof i sl. Muka narodna nonja Svakodnevna muka nonja u prolosti sastojala se od gaa dugih i irokih nogavica i koulje, ivenih od lanenog platna. Preko gaa nosile su se pelengae irokih nogavica do lanaka i sa neto manjim turom i bile su nabrane oko struka. Bile su bijele boje i krojene su od etena. U zimskom periodu preko gaa nosile su se akire41 od sukna ili crne ohe. est odjevni predmet bile su i iroke gae tzv. arvale42 . Preko koulje nosili su se razni odjevni predmeti jeerma43 i fermen44 , a u zimskom periodu gunj od crnog valjanog sukna dugih rukava ukraen crvenim gajtanima45 , to je tzv. gunj sarajac. Na glavi su se nosili fesovi 46 i bjelokapa, tzv. ulah 47, kapa od vune. U zim-skom periodu oko fesa omotavao se bijeli vuneni al tzv. fanjera ili poa48 , iji su krajevi bili ukraeni crnom vunom. Na nogama su se nosile bijele vunene arape, te opanci od govee koe, tzv. fanjaci. Neto kasnije u upotrebu su ule i cipele, tzv. kundure. U zimskom periodu oko nogu omotavali su se konjaci pravljeni od govee utrobe, tzv. oputre. Oko pojasa opasivali su se razni pojasevi: traboloz svileni al od crvene ili ute svile ili crveni pojas. (prilog br. 7)49
Prilog 7.
41 42 43 44 A. kalji, isto, akire f pl. t. (tur.) vrsta istonjake muke odjee sa dugim turom i uskim nogavicama koje se kopaju sa strane, a prave se od ohe ili sukna, str. 160. Isto, arvale, alvare pl.t. (pers.) iroke hlae koje nose muslimanski svetenici i stariji ljudi, uglavnom hadije, str. 580. Isto, jeerma, djeerma f (tur.) vrsta prsluka, dio starinske muke i enske narodne nonje, str. 247 Isto, fermen m (tur.) dio stare narodne nonje, vrsta prsluka od ohe, kadife ili ajaka izvezen gajtanima, sprijeda sasvim otvoren i ne skopava se. enski fermen je obino od kadife i vie ukraen vezom i gajtanima, str. 280. Isto, gajtan m (gr.) pamuna ili svilena upredena ili pletena vrpca koja slui za poru-bljivanje i ukraavanje odjee. Gajtanom se naziva i ue koje je predeno ili pleteno od pamuka ili svile, str. 288. Isto, fes m (ar.) kupasta kapa bez oboda koju nose Muslimani. Obino je sa kiankom, ali se nosi i bez nje. Fes je uveden u Turskoj carevini kao narodna kapa poetkom 19. st. str. 281. Isto, ulah m (pers.) kapa od valjane vune, obino bijela, str. 198. Isto, poa f (pers.) starinski kupovni al na kockice koji se zamotava oko fesa pa se tako napravi saruk, str. 522. Isto, traboloz, trabolos m (gr.) svileni areni pojas sa kitama na krajevima, koji se izraivao u Siriji i za turske uprave uvozio u nae krajeve, str. 620.

45 46 47 48 49

93

enska narodna nonja Osnovni odjevni predmeti u enskoj nonji su bile duge gae i koulje krojene od lanenog platna. Preko koulje, kao gornji haljetak, nosila se jeerma, a u zimskom periodu nosila se hrka50 ili pamuklija. Na nogama nosile su se bijele vunene arape, pletene na pet igala i opanci od govee koe, a prilikom odlaska u goste kone jemenije 51. Na glavi su se nosili zarovi52 , pea 53, boe, te ferede 54 od crne ohe, 55 amije debele i tanke ukraene kerama po rubovima. U periodu izmeu dva svjetska rata poele su se nositi dimije 56 i bluze krojene od razliitog kupovnog platna (svila, vunena tkanina ), a uz njih se naosio kao gornji haljetak fermen ili jeerma. Kosu su dijelile po sredini glave koju upletu u dvije pletenice. Djevojke su ih sputale niz lea, a udate ene su pletenice omotavale oko glave. Navedena nonja (odjea i obua) nosila se svakodnevno. Narodna nonja u ovom kraju je odavno iezla. Danas jedino kod starijih ena u nonji su prisutne dimije, bluze i amije. Nakit Uz odjeu i obuu nakit ili kinurenje je najstariji vid narodne nonje. ene i djevojke su veliku panju poklanjale uljepavanju svog izgleda nakitom. Nakit je bio raznovrsta. Kitile su se strukama dukata, zatim prstenjem, narukvicama, minuama, grmilucima57 i ogrlicama od zlata i srebra, razliitih oblika i veliina, zatim biserima, merdanima - crveni i uti i dr. (prilog br. 8)
Prilog 8.
50 51 52 53 54 Isto, hrka f ( ar.) gornja haljina od raznih tkanina, naloena pamukom i proivena, pamuklija. Moe biti kratka i duga, muka i enska, str. 334. Isto, jemenije, jemenlije f pl. t. (ar.) vrsta plitkih rala u boji, uvoene su sa Istoka kao jemenska izrada, pa otuda i ime,starinska laka plitka obua koja se nosila u svako doba godine, str. 368. Isto, zar m (ar.) enski zavitak u kome su muslimanke zamotane i pokrivene izlazile na ulicu. Zar se kroji od basme, tofa ili svile, str. 674. Isto, pea f (tur.) koprena na licu od crnog tankog platna kojim su muslimanke pokrivale lice kad izlaze na ulicu u feredi ili zaru, str. 513. Isto, fereda, vereda f ( ar.) vrsta enskog ogrtaa, mantila, od crne ili modre ohe koji su muslimanke oblaile prilikom izlaska na ulicu. Uz feredu stavlja se jo jamak i ember, a prilikom dalekog putovanja mjesto jamaka stavlja se pea, 279. Isto, amija f (pers.) povezaa, marama od tanke tkanine, iarana granama, kojom se ene povezuju po glavi, str. 580. Isto, dimije ( gr.) enske iroke arvale koje se nose preko gaa umjesto suknje, a nogavice veu ispod koljena, str. 218 Isto, grmiluk, jigimiluk m (tur.) turski dukat kovan za vlade sultana Mahmuda II 1833., str. 371.

55 56 57

94

Obiaji Obiaji se deniu kao regule (norme, pravila, postupci, norme ponaanja) koja vremenom pojedinim ljudskim grupama nametnu ivotnr potrebe 58. Obiaji se dijele u tri grupe: drutvene, privredne i religijske.

Obiaji vezani za roenje U svakoj porodici, kako danas, tako i u prolosti roenje djeteta predstavljalo je veliki dogaaj. Za taj izuzetno vaan dogaaj vezani su razliiti obiaji. U prolosti porodilje su se poraale kod kue, a ne kao danas u bolnici, uz pomo neke starije i iskusnije ene, koja je na neki nain bila babica. Ona je pomagala porodilji kod poroda i poslije poroda obrezivala novoroenetu pupanu vrpcu i kupala ga obino prvih sedam dana. Kad ena rodi dijete obiaj je da etrdeset dana ne ide nigdje iz kue. Poteena je svih teih poslova. U to vrijeme roditeljima dolaze prijatelji i rodbina i darivaju dijete najee novcem, radi sree i nafake. Dar mu se daje na elo ili stavlja pod uzglavlje. Ako je dijete prvo, svekar i svekrva ga obino darivaju zlatom dukatom. Kada proe eteresnica majka sa djetetom ide u posjetu svojim roditeljima i familiji. Da bi se dijete zatitilo od uroka, obiaj je da mu se neto proui na crveni konac i zavee oko ruke, kao i da mu se kraj glave u beiku stave male maice, no, makaze ili neki drugi metalni predmet. Poseban ugoaj poslije roenja djeteta predstavlja nadijevanje imena. Obino se sedmi dan po roenju djetetu nadijevalo ime, a sam taj in obavljao je hoda. Poto majka posebno za tu svrhu okupa i obue dijete u istu odjeu, preda ga u ruke hodi, koji sa Bismillom i Tekbirom preuzima dijete i s njim u naruju se okree prema Kibli. Potom mu laganim glasom na desno uho proui ezan, a na lijevo ikamet. Iza toga, hoda sjedne i proui jedan odlomak iz Kurana. Poslije toga na glas izgovori djeije ime, odnosno novoroene nazove njegovim imenom, koje su mu roditelji izabrali. U prolosti, djeci su se davala imena ivih ili umrlih srodnika. U prolosti najee su se davala sljedea imena: Beir, Hamza, Hasan, Avdo, Meho, Hrusto, Mejra, Zula, Hasiba, Mevlija, Razija i dr. 59

Svadbeni obiaji Mladii i djevojke su se upoznavali u prolosti na ljutenju ili komuanju ita, na igrankama ili tzv. sviranjima. Kada se djevojka svidi momku, bio je obiaj da on alje u pronju svoju najbliu familiju, oca, brata, amidu... Tada bi se znalo desiti da roditeljima ne odgo58 59 Mirko Bajraktarevi, Osnovi opte etnologije, Beograd, 1977.,str. 38. Informator, Alija Hasi

95

vara djevojka ili momak, odnosno njihova familija, pa bi se suprostavili tom braku, iako se mladi vole. U tom sluaju momak bi krao djevojku. Takoe bilo je i sluajeva da su neki roditelji davali kerku iako se ona protivila. Kada se djevojka isprosi, roditelji se dogovore oko miraza i ugovori se svadba, mladoenjini svatovi dolaze pred mladinu kuu. Tu se svatovi ogru kouljama i pekirima. Uz svadbu obavezno idu i svirai, tj. bubnjati i svirale. Pred mladoenjinom kuom mladu doekuje svekrva. Prije ulaska u kuu obiaj je da mlada ispred kunog praga prolije vodu na noge iz dva ibrika, a zatim mladoenja stane na kuni prag i mlada prolazi ispod njegove desne ruke, kako bi mu bila pokorna u braku. Uz mladu je ila i obikua poma, koja se uz mladu zadravala dva do tri dana, a zatim je mladu do pilava uvala svekrva ili zaova. Petkom se obino pravilo erbe ili estita. Tog dana mladoj je stizalo ruho koje je ona spremala kao djevojka za udaju. Poslije erbeta, najee tri sedmice, slijedilo je erijatsko vjenanje i pi60 lav , veliki ili mali. Uoi pilava mladoj se kniju 61 boje nokti. Tu ceremoniju obavljale su etiri ene ili djevojke. One su mladoj knile tj. bojile ruke i noge do lanaka. Zatim su se obojeni dijelovi zamotavali u kuine od etena dok se boja ne osui. Za vrijeme obavljanja tog obreda dvije djevojke kolaju oko mlade i pjevaju: Trepetljika trepetala puna bisera ovi nai lijepi dvori puni veselja. Svi se redom veseljae majka najvie doveli joj ul nevjestu ulom mirie. Savila se zlatna ica od vedra neba savila se mladoenji oko fesia sa fesia ul nevjesti oko duvaka62 . Za vrijeme obavljanja ovog obreda mlada se pokrije duvakom 63, a obino dvoje djece dri upaljene svijee. Nakon obavljenog obreda mladu uvode u mladoenjinu sobu i to je prva no kada mlada i mladoenja idu u erek64 , prvu branu no65.
60 61 A. kalji, isto, pilav m (pers.) jelo od gusto svarenog pirina; svadba (nazvana po tome to je u nekim krajevima pilav glavno jelo na svadbi), str. 518. Isto, kna f (ar.) biljka Lawsonia intermis L. i prah od satrvenog osuenog lia ove biljke, koja je slina naoj lijesci, a raste u azijskim tropskim krajevima i u Egiptu, gdje se najvie uzgaja. Kna spada u kozmetika sredstva naroito muslimanki. Slui za bojenje ruku, nonih prsta i kose; ovako se naziva i muslimanski svadbeni obiaj knenja ili krnjenja nevjeste dan prije prve brane noi, str. 410. Informator, Nura Hasi Isto, duvak (tur.) veo nevjeste, tanka koprena kojom se mlada prekriva preko glave ili lica, str. 230. erek, gerdek m (tur.) soba u kojoj mladenci provedu prvu branu no; prva brana no, str. 249 Informator, N. Hasi

62 63 64 65

96

Sutradan je bio pilav, veliki ili mali, glavno veselje koje je trajalo cijeli dan, uz svirku i igru u kolu. Sviralo se uz argiju i emane (vrsta violine), a igrale su se razne vrste kola: okolo, sremica, na povrat i sl. Ukoliko je mladoenja bio iz imunije amilije obino se pravio veliki pilav, na kome su se odravale i konjske trke 66.

Jurijevski obiaji Meu obiajima ovog kraja veoma je interesantan i obiaj vezan za obiljeavanje jurijeva ili urevdana (6. maja). Uoi jurijeva bio je obiaj da djevojke sakupljaju razno bilje i da ga potope u vodu, kojom su se na jurijev, prije izlaska sunca, djevojke kupale ili umivale , jer se vjerovalo da e djevojka cijele godine biti zdrava i lijepa. Jedan od obiaja uoi jurijeva jeste i taj da je djevojka preko krova kue bacala papuu. Ako se papua na zemlji okrene onako kako moe da se obuje to je bio znak da e se djevojka udati te godine. Uoi jurijeva djevojke su sadile struk crnog luka bez ila, u zemlju, pa na koju se stranu idueg jutra nagne vjerovalo se da e se na tu stranu i udati. Uoi jurijeva ili urevdana djevojke prereu dva pera mladog crnog luka u bati i jedno pero namijene sebi, pa ako je do idueg jutra to pero malo vie izraslo djevojka e se udati uskoro. Sutradan, 6. maja obsavezno se ilo na teferi u Donju Obodnicu67.

Zakljuak Pregledom navedenih etnolokih karakteristika stanovnitva naselja Avdibaii kod Tuzle, vidimo da se tradicionalna kultura na ovom podruju koje je poprilino udaljeno od grada Tuzle i znaajnih komunikacija, dosta dobro zadrala u ivotu i svijesti naroda. Radi se o tradicinionalnoj narodnoj kulturi karakteristinoj za sredine ovih prostora Bosne i Hercegovine naseljene Bonjacima muslimanima.

66 67

Informator, isti Informator, Nura Hasi

97

98

LIKOVI ZAVIAJA

100

Mr. sc. Damir Da

MUSTAFA BULJUBAI SJEANJE NA JEDNOG NAELNIKA1


Apstrakt U tekim vremenima izmeu dva svjetska rata, kada je veina stanovnitva ivjela od poljoprivrede obraujui zemlju na primitivan nain, kada je onaj koji je znao itati i pisati bio strunjak u odnosu na veinu stanovnitva, kada su harale razne zarazne bolesti itd., u Graanikom srezu djelovao je Mustafa Buljubai iz Dakula. Svojim djelovanjem Mustafa Buljubai dao je znaajan doprinos drutveno-historijskom i kulturno-politikom razvoju graanikog kraja koji se uoava i danas, 65 godina nakon njegove smrti. Kljune rijei: naelnik, trgovina, porodica, politika. Genealogija Mustafa Buljubai roen je 1883. godine u Dakulama, od oca Hasana i majke Abide. Umro je 6.6.1940. godine.2 Otac Hasan3 je pored Mustafe imao jo tri sina: Saliha (ro. 1880.), Ahmeta (ro.1885.) i Raida (ro. 1898.)4 Mustafa je bio oenjen Havom iz Srnica (ro. 1885.) i sa njom je imao pet sinova: Halila (ro. 1908.), Muharema (ro. 1911.), Osmana (ro. 1912.), Naila (ro. 1916.) i Avdu (ro. 1926.) i dvije keri: Kadu (ro. 1922.) i Esmu (ro. 1919.).5 Od njegove djece posljednja je umrla Kada (udata erbei) koja je ivjela u Graanici,6 a od Mustanih unuka kojih je, po mukoj liniji bilo 26, danas su ivi njih 24.7
MUSTAFA HALIL SABIT OSMAN MUHAREM HAZEM
MUHAREM HAJRIJA

OSMAN MUSTAFA
OSMAN

NAIL RAMO MUSTAFA


HUSEIN REUF

AVDO IBRAHIM
REFIK

HASAN
FAIK

MUSTAFA

OSMAN

Prve tri generacije potomaka Mustafe Buljubaia (po mukoj liniji).


1 Ovaj rad je napisan 2005. godine povodom 65. godinjice smrti Mustafe Buljubaia uz veliku pomo kazivaa koji su ujedno i unuci Mustafe Buljubaia: Buljubai (Halil) Sabit (ro. 1934.), Buljubai (Osman) Ramo (ro. 1938.) i Buljubai (Osman) Mustafa (ro. 1942.), kojima se srdano zahvaljujem. Domovnica iz 1932. godine, Matini ured Doborovci Hasan Buljubai prema kazivaima nije imao brae ni sestara u Dakulama i vjerovatno je zaetnik jedne, od dananje dvije, loze Buljubaia koje ive u Dakulama. U domovnici iz 1932. godine nije upisan Hasan, pa je na prvom mjestu najstariji sin Salih Domovnica iz 1932. godine. Mustani sinovi Muharem, Osman i Avdo izgubili su ivote u Drugom svjetskom ratu, dok su ostali umrli prirodnom smru i sahranjeni, kao i Mustan otac, u mezarju Dakulske damije. Halil je imao dva sina i deset keri (do danas je umrla ki Havka), Muharem je imao dva sina i dvije keri (do danas je umrla Hazemina), Osman ima dva sina, Nail jednog sina i est keri i Avdo jednog sina (svi su ivi).

2 3 4 5 6 7

101

Buljubaii kao uspjeni trgovci Iako se u ranoj mladosti Mustafa bavio rezanjem drvene grae, to mu nije predstavljalo prepreku da ubrzo ode u trgovake i politike vode. U godinama poslije 1. svjetskog rata kada je seosko stanovnitvo skoro iskljuivo ivjelo od poljoprivrede, a trgovina i druge djelatnosti bile koncentrisane u gradovima, Mustafa je sa svojom braom odluio baviti se trgovinom. Prvi duan otvoren je u porodinoj kui u zaseoku Buljubaii, a zatim je premjeten u centar Dakula.8 U tom duanu radio je najstariji brat Salih, poto je iz Prvog svjetskog rata izaao kao invalid u ruku, pa nije mogao raditi napornije poslove.9 Ahmet i Raid su bili pomagai, odnosno dobavljai robe, a Mustafa je bio svojevrsni koordinator u svemu tome. Iako je Salih bio najstariji lan zajednikog domainstva Buljubaia, glavnu rije u odluivanju imao je Mustafa. Zahvaljujui tome trgovina je cvjetala, pa je Mustafa i svoje sinove uveo u tu djelatnost. Za potrebe trgovine izgraen je novi objekat u centru Dakula, koji je svojevremeno predstavljao najbolju kuu u selu. 10 U toj trgovini Mustafa je uposlio svoga najstarijeg sina Halila dok su ostali sinovi, a posebno Osman, pomagali Halilu. Pored prodaje roba svake vrste, prije svih onih neophodnih za ivot, tu je vren i otkup od stanovnitva, uglavnom ljive. U sklopu kue i uz nju bila je i kafana, konaite, skladita, suara za ljive i dr. Kako kae jedan od kazivaa cilj porodice Buljubai, koju je predvodio Mustafa, bio je proiriti broj i vrstu ovih svojevrsnih specijaliziranih prodavnica. Meutim, Mustana smrt i rat donesoe nesreu, kako Buljubaiima tako i ostalom stanovnitvu Dakula. Tri Mustana sina u ratu odstupie, porodinu kuu i talu sa stokom u Buljubaiima kao i Salihov duan (koji zapalie partizani), a stanovnici Dakula ostadoe uskraeni za sigurne kupce svojih proizvoda i snabdjevae svakodnevnim potreptinama. Kao jedini spomen na uspjene trgovake dane porodice Buljubai danas je ostala sauvana samo reklamna tabla s jednog od duana.

Politika aktivnost Mustafe Buljubaia Na politiku orijentaciju stanovnitva BiH izmeu dva svjetska rata uticao je njegov konfesionalni sastav, pa su i politike stranke bile organizovane na tom principu. Meu brojnim politikim strankama koje su djelovale u BiH i Graanikom srezu najuticajnija bila je JMO. Jedan od istaknutih lanova te stranke bio je upravo Mustafa Buljubai. To potvruje injenica da je jo 16.7.1927. godine na Zemaljskoj skuptini JMO kao jedan od tri delegata iz Graanikog sreza prisustvovao Mu8 9 10 Centar Dakula danas se obino u svakodnevnom govoru u Dakulama naziva Selo, dok se stvarni centar naziva Rijeka. Duan se nalazio u Selu na prostoru dananje kue Sendi Mustafe. I u domovnici se Salih vodi kao trgovac, dok se Ahmet i Raid vode kao teaci. U kui danas ivi Mustan unuk Mustafa Buljubai, sin Osmanov, sa svojim sinom, snahom i unukom.

102

stafa Buljubai.11 Poto je mnogo putovao po bosanskohercegovakim, a i drugim naseljima, sa tih putovanja Mustafa je donosio razne vijesti i iskustva u svoj kraj i tako politiki i ekonomski obrazovao svoj narod, a istovremeno od njih zadobijao svestranu podrku i simpatije. Zbog svog ugleSl.1. Kua u kojoj se nekada nalazila jedna od trgovina u vlasnitvu da u narodu, a i stranci, porodice Buljubai (Snimio: D. Da) Mustafa je na opinskim izborima 1933. godine izabran za naelnika Opine Doborovci koja je po broju stanovnika bila druga po veliini u Graanikom srezu.12 Tu funkciju Mustafa je zadrao i nakon opinskih izbora 1936. godine, tj. do svoje smrti. U svom dvostrukom mandatu, iako u vremenima sveope stagnacije, naelnik je imao viziju kako da svoju opinu i narod usmjeri u pravom smjeru. Njegovi prioriteti kao naelnika, na kojima mu mogu pozavidjeti i mnogi dananji naelnici, bili su: razvoj kolstva i opismenjavanje stanovnitva, izgradnja puteva, razvoj poljoprivrede, razvoj sporta i dr. Poto su izuzetno visok procenat nepismenih i opa zaostalost stanovnitva bile jedne od osnovnih karakteristika kulturno-prosvjetnih prilika u Graanikom srezu izmeu dva svjetska rata,13 prvo to je Mustafa poeo raditi kao naelnik jeste pokretanje inicijativa za gradnju osnovnih kola u Dakulama i Doborovcima. U Dakulama je organizirao pripreme za gradnju kole (skupljanje kamena i sl.) ali Sl. 2. Detalj sa fotograje iz 1932. godine prilikom posjete Banja kola ipak nije izgraena za Luci (dolje lijevo je Mustafa Buljubai) vrijeme njegovog mandata.
11 12 O. Hamzi i E. Tihi, Graanica i okolina u NOB-u i revoluciji, Grafopak, Graanica, 1988., str.87. Opina Doborovci je prema popisu iz 1931.godine imala 5.926 stanovnika, a vei broj stanovnika u graanikom srezu imala je opina Stani-Rijeka u kojoj je ivio 6.931 stanovnik (O. Hamzi i E. Tihi, Op. cit., str. 75.) O. Hamzi i E. Tihi, Op. cit., str. 91.

13

103

Meutim, ono to nije uspjelo u Dakulama uspjelo je u Doborovcima. Osnovna kola otvorena je kolske 1938/39. godine, a prvi uitelj bila je Jelica Brado.14 U tu kolu Mustafa je upisao neku od svoje djece, svoje bratie i dr., a cjelokupnom stanovnitvu savjetovao je da djecu upisuju u kolu. Neka od te djece kasnije su nastavili kolovanje i po svom ugledu ostali zapameni u narodu.15 Ono to je posebno bitno za period izmeu dva svjetska rata jeste injenica da je Mustafa podsticao kolovanje enske djece.16 Poto su u selima Graanikog sreza bili organizirani i analfabetski teajevi, jedan takav organizovan je i u Doborovcima, a poetkom 1940. godine brojao je 40 polaznika.17 Mustafa je u svojoj opini organizirao i razna sportska takmienja (bacanje kamena s ramena, tranje, hrvanje i sl.) na koja su dolazili mladii iz cijelog Sreza. Pobjednici bi uvijek bili nagraivani od strane naelnika. Da bi povezao svoju opinu sa drugim opinama i srezovima Mustafa je inicirao i gradnju puteva.18 Stanovnicima svoje opine naelnik je savjetovao da vie panje poklanjaju razvoju voarstva i stoarstva, poto zemljite u njegovoj opini i jeste najpogodnije za ove poljoprivredne grane. U vrijeme svog naelnikog mandata Mustafa nije zanemarivao odravanje veza sa elnicima stranke kojoj je pripadao i u kojoj je, nesumnjivo, imao veliki ugled. Tako je, krajem jula 1935. godine, nekoliko pristalica JMO iz Graanice i okoline posjetilo u Beogradu vou stranke, dr. Mehmeda Spahu, i izrazilo podrku novom kursu stranke nakon njenog naputanja udruene opozicije. U toj delegaciji bio je i Mustafa Buljubai.19 Kada su 1938. godine izvreni izbori za dio lanova Senata iju je drugu polovinu imenovalo Kraljevo namjesnitvo, banske uprave su delegirale svoje predstavnike koji su dobili pravo da uestvuju u izboru Senata. To pravo iz Graanikog sreza je, izmeu ostalih, dobio i Mustafa Buljubai iz Dakula.20 Mustano angaovanje u najmonijoj muslimanskoj politikoj partiji i njegove zasluge u razvoju opine Doborovci dali su mu veliki ugled u narodu. Svi su Mustafu oslovljavali sa naelnie, a naelnik je morao biti upuen u sve to se deava u njegovoj opini. O njegovom ugledu svjedoe i deavanja neposredno nakon njegove smrti. im se doznalo da je naelnik umro ispred kue je postavljena dravna zastava koja je tu ostala tri dana. Mustafa je sahranjen dva dana nakon smrti uz prisustvo brojnih delegacija sainjenih od stranakih, sreskih i drugih politikih zvaninika.

14 15 16 17 18 19 20

Ibidem. Poznato je da je Mustan brati Hazim (sin Ahmetov) bio dugogodinji imam u Dakulama. Ostalo je upameno kako su na Mustan nagovor upisane u kolu etiri Kade iz Dakula i Trnovaca, meu kojima je i njegova ki. O. Hamzi i E. Tihi, Op. cit., str. 92 Najstariji kaziva govori kako se Mustafa posebno angaovao na gradnji puta od Srnica do Bukve. O. Hamzi i E. Tihi, Op. cit., str.87. Ibid., str. 90.

104

Mr. sc. Esad Sarajli

IVOTNI PUT MILICE BABI-DEDIJER IZ GRADACA


U Gradacu se ve od 1886. godine javlja Jovo Babi (sin Jove Babia) kao opinski zastupnik,1 a od 1900. godine i kao podnaelnik gradskom naelniku. Inae porodica Jove Babia u to vrijeme spada u red vrlo imunih srpskih porodica u Posavini. Babi je bio poznati trgovac, a bavio se i nansijskim transakcijama, jer je raspolagao krupnim nancijskim kapitalom. Davao je znaajna sredstva srpskim seljacima kmetovima za otkup zemlje od begova. Na taj nain, zbog nemogunosti da seljaci vraaju zajam doao je u posjed velikih zemljinih povrina. Inae je otkupio dio velikog posjeda Husein-kapetana Gradaevia u selu ardaku. Prema E. Tihiu, J. Babi je imao etiri kerke: Mirjanu, Nadedu, Zorku i Milicu. Milica je zavrila pozorinu akademiju i scenograju u Beu. Bila je udata u Tuzli za Nenada Jovanovia, iz poznate tuzlanske porodice. Jovanovii imaju posebnu crkvu u to vrijeme na pravoslavnom groblju na Trnovcu u Tuzli. Navedeni Jovanovi je zajedno sa enom Milicom bio na dunosti ataea u poslanstvu Kraljevine Jugoslavije, a istovremeno na dunosti poslanika u Berlinu gdje je bio i knjievnik Ivo Andri. Nakon smrti Nenada Jovanovia, Milica se udala za Ivu Andria, knjievnika i nobelovca. Dakle, radi se, prema E. Tihiu, o Milici ro. Babi u Gradacu, kerki Jove Babia. 2 Meutim, Tihi je pogreno zakljuio da je Milica Babi kerka Jove Babia, gradaakog veleposjednika, koja se kasnije preudala za Ivu Andria. Tu se radi o drugoj osobi, a ne kerki Jove Babia. Naime, izgleda da su u Gradacu postojale dvije razliite osobe sa istim imenom i prezimenom. Milica Babi iz porodice veleposjednika Jove Babia nije se udala za Ivu Andria i imala je drugi ivotni put, pa emo u cilju razjanjenja ove nedoumice na temelju istraivanja dati posebna objanjenja. Milicin otac nije se zvao Jovan, nego Risto, sin Jovana Babia. Meutim njen djed i pradjed imali su isto ime - Jovan. Zahvaljujui ljubaznosti gosp. Muhameda Bege Gradaevia doli smo do autobiograje Milice Babi na temelju koje moemo sa pouzdanou rekonstruirati porijeklo i ivotni put i Jove Babia i Milice Babi. Milica Babi je unuka Jove Babia, veleposjednika i trgovca, a ne njegova kerka. Jovo Babi stariji doselio se u Posavinu iz Sandaka. 3 Nakon ubistva nekog age u Sandaku morao je da pobjegne. Naselio se u u selo Osjeane. ena mu se zvala Daa. U Sandaku se bavio trgovinom. Imao je dva sina: Nikifora i Jovana i dvije kerke Anu i Anu. Poto je u Sandaku dobro radio, sa sobom je donio novac te nastavio razvijati trgovinu u ovim krajevima. Trgovina mu je dobro napredovala. Dolazak Jovana Babia starijeg mogao je da bude u vrijeme Husein-kapetana Gradaevia izmeu 1820 1830. godine.4
1 2 3 4 Bonjak za 1886., str. 86. Tihi Esad, Bosanski amac kroz historiju, Sarajevo 2005.,. str. 89. ire o tome vidjeti: Esad Sarajli, Gradaac sa okolinom u prolosti, Preporod Gradaac, 2008. Autobiograja Milice (Babi) Dedijer, str. 1. (rukopis)

105

Ovaj podatak crpimo iz navoda da je Jovan Babi bio dobar prijatelj sa gradaakim begovima, pa i sa Husein-kapetanom. Kupovao je zemlju i irio svoje imanje, a razvijao je trgovinu naveliko. Naroito mu je dobro iao posao sa Petom. Jovan Babi je kupio dio imanja Husein-kapetana od Turske drave na licitaciji u Tuzli. Imanje je bilo u ardaku ija je veliina bila 14.000 dunuma ili 1.400 hektara. Poslovi su se dobro razvijali, pa je Babi kupovao zemlju i u Gradacu i tu sagradio veliku kuu u Srpskoj Varoi. U toj kui on je ivio sve do 1914. godine kada je umro. Ta je kua bila negdje u blizini pravoslavne crkve, a blizu rjeice Gradanice, po svoj prilici na prostoru i oko njega gdje je kasnije ivio Boo Stani.5 Milica opisuje tu kuu u Gradacu: Konak u Gradacu je bio prostran, graen u tipu turskih kua. Temelj je bio kameni, a dole su se nalazile takozvane magaze. Konak se sastojao od dve posebne kue, ali su one bile spojene. Te su kue imale dva ulaza iz dvorita. U jednoj kui je uglavnom bila kuhinja mutvak, soba za ostavu iler, soba za decu. Ta je zgrada bila parterna. U drugoj kui, parter i sprat, sluili su za spavanje, prijem itd. U parteru ove druge zgrade bile su magaze: tu se dralo vino, rakija, turija, (ogromna burad, u koja se stavljaju kruke, eer i med, nalije se vodom dok prevri); zatim se drale jabuke za zimu i sl. Stepenicama se ilo na sprat gdje su bile sobe za prijem (veliki i mali ardak). U velikom ardaku se primalo o krsnoj slavi, Boiu, Vaskrsu ili kad doe u posjetu neki vei dravni inovnik. U malom ardaku su primane kume, prije i sl. Osim tih ardaka bile su spavae sobe za odrasle. Na tom spratu je bilo 6 spavaih soba, mali i veliki ardak divhana, tj. predsoblje u kome je jedna polovina bila namjetena vapski kako se tada govorilo, a u stilu bidermajer, a druga polovina po turski: sa jastucima i minderlucima. Prozori su ili u polukrug, a ispod njih je bio minderluk sa brusa jastucima (svila sa somotskim aplikacijama: zeleno sa tamno lila). U mirno doba jedan jastuk je stajao 1000 dinara. 6 U daljem tekstu gospoa Milica nam opisuje vrlo zanimljivo kuhinju i druge pomone prostorije, zatim posue koje se koristilo. Uz kuhinju je bila jedna velika pomona prostorija koja se zvala iler u kojoj su se nalazile kante sa vodom, ibrici i drugo, a svugdje okolo su bile police na kojima se nalazilo brojno bakreno posue. Bilo je dosta bakrenih sahana sa poklopcima u kojima su se pekli pilii na kajmaku, zatim veliki broj tepsija za razne pite, bureke, baklave i slino. Tu su bile i velike demirlije, na kojima se posluivalo. Gosti koji nisu jeli za zajednikim stolom bili su posluivani na posebnim stoliima, pekunima. Obino su tako posluivani age i begovi, kojima se spravljala hrana na kravljem maslu. Bila je i posebna prostorija za mlijeko, sireve i drugo, a tu se drao i hljeb. Posebno je postojala djeija soba za igranje preko dana. U toj sobi bili su prostrti ilimi i ilteta, a okolo vuneni jastuci. Tu su bile i djeije igrake.7 Milica Dedijer u svojoj autobiograji opisuje imanje u ardaku, koje je kupio njen djed Jovan Babi, pa izmeu ostalog kae: Osim kua imali smo i ardak. Na velikom imanju koje je Deda kupio na licitaciji od turskih vlasti. Vlasti su, naime,
5 6 7 Isto, str. 1. Isto, str. 1. Isto, str. 2.

106

od Husein-kapetana Gradaevia, nakon njegovog poraza, zaplijenili imanje. To se imanje nalazilo na putu izmeu Gradaca i amca. Taj ardak bio je velik, sazidan kao konak. Bio je ceo od kamena 4 sobe u parteru, a na spratu 4 sobe i velika divanana8. Na temelju ove izjave, mogla bi se dovesti u pitanje tvrdnja mnogih historiara da je Husein-kapetan prilikom svoga povlaenja, dao da se konak u ardaku spali. Naime, Milica niim ne tvrdi da je njen djed sagradio taj ardak, nego da se on tu nalazio i da su ga oni koristili. Ovo zakljuujemo i po tome, to je Milica zapisala da su u Gradacu, u dijelu koji se zove Varo, napravili dvije kue. Nigdje se ne navodi da su bilo ta gradili u ardaku. Po tome zakljuujemo da je taj ardak ipak ostao neoteen iza Husein-kapetana i da ga je porodica Babi nastavila koristiti. Istina, navodi se da su tu u blizini postavljeni stubovi visoki 15 metara, na kojima je bilo zvono koje se obino oglaavalo kada bi se kod Babia rodilo dijete. Meutim, do upotrebe zvona dolazilo je samo kada se rodi muko dijete, dok kod raanja enskog djeteta zvono se nije oglaavalo. Ona sa aljenjem konstatuje: Svi ti obiaji doprineli su da sve jae i jae osetimo koliko su ene zapostavljene i smatrane niim biima, bez vrednosti9. Soba u kojoj su boravila djeca bila je prostrana sa etiri prozora sa pogledom u bau. Pradjeda Jovan i djed Jovan, imali su radnje u ariji. A arija je bila odvojena od ulice Varo. Njen djed Jovan bio je vrlo strog u porodici, tako da je na njeno djetinjstvo i ranu mladost najvei dojam ostavio upravo njen djed Jovo Babi, mada kako emo vidjeti iz skraenog porodinog stabla ove porodice njen otac se zvao Risto. Imanjem je nakon smrti pradjeda nastavio upravljati njegov sin koji se takoer zvao Jovan. Na razmeu 19. i 20. stoljea Jovan Babi biti e znaajna linost u privrednom i politikom ivota Gradaca, posebno u austro-ugarskom periodu. U vie godina bio je podnaelnik u gradskoj Opini Gradaac i lan Opinskog vijea. 10 U kui Milicinog djeda Jovana ivjelo se bogato i organizirano, sa puno reda i discipline, ali i dosta ljudske topline. Kua je velika, bogatstvo veliko, a porodica brojna, pa su kod Jovana bile zaposlene u kui 4 sluge. Posluga u radnji, kao i pomonici, te koijai, svi su stanovali u jednoj posebnoj kui kod gazda Jovana. Njih je bilo ukupno 15. 11 Organizacija prostora oko kue bila je dobro isplanirana i zanimljiva, to se vidi iz slijedeeg: Kada se dolazilo sa ulice ulazilo se u neku vrstu avlije- kolaru, posutu peskom i uvaljanu, a tu su se nalazila odelenja za kola: dva jakera, tajervagen (kao lovaka), taljige i dvokolica. Iz kolare su vodile dvije kapije: u batu gdje je raslo povre, a druga u batu sa cveem. Tu su bili itavi koridori od imira, podiani, naroito smo imali mnogo rua. U kui nismo drali saksije sa cveem, ve samo u vaznama. Sa gornje strane kue bila je bata na koju su gledali prozori iz deije sobe i iz spavaih soba. U toj bati bilo je neobino mnogo rua roze, a od njih je moja baka pravila djul (neka vrsta kolonjske vode za lice). Od rua je kidala latice, metala u neki specijalni mali
8 9 10 11 Isto, str. 8. Isto, str. 8. Bonjakza 1886./87. godinu str. 86 i 91. Milica (Babi) Dedijer, str.. 5.

107

kazan i pravila vodu od djula. Ta se voda spravljala u male aice, zaepljene utim voskom, a zatim ih slala svim udatim kerkama, unukama i snajama. 12 Milicin djed imao je pet sinova i pet kerki. Sinovi su se zvali: Risto, Jovo, Aco, Nikola, i Stevan, a kerke: Joka, Ana, Julka, Daa i Mara. Po sjeanju Milice u Gradacu je najvie ivjelo muslimana, koje su oni nazivali Turcima, zatim pravoslavnih i katolika. Pravoslavci su imali svoju srpsku kolu koju je izdravala Optina. I muslimani su imali svoju kolu kao i katolici. Smatra da se ivjelo slono. Kod muslimana je bio uitelj istovremeno i hoda, koji je u koli sjedio na iltetu. On je stalno nosio u ruci tap kojim je prijetio djeci kako bi bila mirna. Milica je roena u Gradacu 12. oktobra 1890. godine, u kui svoga djeda Jovana. Prema tome, u kolu je pola oko 1895. Meutim, poto su joj braa i sestre pomrli ona je ostala sama, pa je na svoje insistiranje pola u kolu u svojoj petoj godini. Uitelj se zvao arko, a poto su bila dva razreda, u drugom razredu uiteljica je bila uitelja arka, sjea se Milica. Spominje da su u koli redovno slavili 18. august kao carev roendan. kola se nalazila preko puta kue u kojoj su stanovali. kolu je zavrila u svojoj devetoj godini. Tada je i uitelj arko Vukadinovi premjeten u drugo mjesto. 13 Kada je zavrila osnovnu kolu, upisala se u Viu djevojaku kolu u Sarajevu. Nakon tri godine provedene u Sarajevu, djed joj nije bio zadovoljan rezultatom pa su je premjestili u Novi Sad gdje je zavrila 6 razreda gimnazije. U djedovoj kui proveli su 17 godina ivei u zajednici. Kasnije, zbog nekih neslaganja sa djedom, njen otac je iznajmio drugi stan i oni su ivjeli odvojeno. Imanje se poelo polako osipati, jer se troilo nemilice, a tome su doprinijeli strievi kako kae Milica. Kasnije se njen djed odselio u Bos. amac, gdje mu je sin Jovan bio direktor banke, a imali su i lijalu svoje gradaake radnje u amcu. Njen brat Stevan studirao je medicinu i zavretkom studija prvo zaposlenje mu je bilo u Brkom. Otac Risto radio je u Gradacu u banci iji je kapital bio maarski. Ve se tee ivjelo, pribliavao se Prvi svjetski rat. 14 U Gradacu su se najvie druili sa porodicom Horak. Prema arhivskoj grai iz austro-ugarskog perioda dr. Erwin Horak bio je kotarski lijenik u Gradacu od 1902. do 1918. godine. 15 Milica se u Sarajevo preko svoje roake upoznala sa doktorom Jevtom Dedijerom za koga e se i udati. Naime, oni su se prvo zabavljali izvjesno vrijeme u Sarajevu, kada joj je Jevto saopio da e je zaprositi, jer je oekivao da bude izabran za profesora na Beogradskom univerzitetu. On je nedugo zatim dobio obavjetenje iz Beograda da je izabran za profesora geograje. Dogovor je pao da vjenanje bude 15. avgusta 1910. godine. Vjenanje je bilo u Sabornoj crkvi u Sarajevu. Poslije vjenanja prelaze u Beograd, ali usput su navratili u Gradaac kod djeda i babe. U Gradacu je bilo veliko slavlje u kui Babia. Jo kada se njen otac rodio, u Gradacu je u pijesak zakopan ampanjac koji je zakopala baba sa eljom da se upotrijebi kada se bude enio neki od sinova i udavala neka kerka. To je za Milicu bio posljednji susret sa djedom, jer je ubrzo dola 1914. godina, kada je i djed Jovo Babi umro.
12 13 14 15 Isto, str. 5. Isto, str. 6 - 9. Isto, str. 11. Bosnischer Botte za godine 1889. do 1918.

108

Milicin dalji ivote, sada udate za Jevtu Dedijera, bio je izuzetno zanimljiv, teak i ispunjen brojnim traginim dogaajima, uspjesima i padovima. Doao je Prvi svjetski rat. Milica, roena Babi u Gradacu, sa Jevtom Dedijerom, profesorom Univerziteta u Beogradu izrodila je tri sina: Stevana, Vladimira i Boru. Cilj ovoga osvrta upravo je utvrivamje injenica ko su djeca Milice Dedijer r. Babi u Gradacu. Poto smo ovom priom do sada to ve utvrdili i poto su njeni sinovi poznate historijske linosti na prostorima bive drave Jugoslavije, smatramo da je time cilj ispunjen, i da smo itaocu prezentirali iz kojih ivotnih tokova proistie veza poznatog veleposjednika Jove Babia iz Gradaca, njegove unuke Milice Babi i uvene porodice Jevte Dedijera. U Gradacu je, nema sumnje, jedan od najbogatijih ljudi iz reda Srba bio Jovo Babi. Ona navodi da se ujesen, kada se vrilo osvetenje, u njihovoj kui znalo sakupiti po dvadeset svetenika iz itavog sreza. Siromaniji dio naroda nije imao takve mogunosti. Na te sveanosti bi doli i vieniji ljudi iz grada, meu kojima i sreski predstojnik, sudija i drugi. U kui se naroito slavila Slava, Boi, Vaskrs i Krsno ime. Dakle, ponavljamo, na kupljenom imanju Husein-kapetana Gradaevia imali su veliki ardak. On se nalazio na imanju koje je bilo blizu puta izmeu Gradaca i Bos. amca. ardak je bio zidani i imao je etiri sobe u parteru i 4 sobe na spratu. Da li je to ardak kojeg je sagradio Husein-kapetan Gradaevi ili ga je sagradio Babi, nemamo pouzdanih podataka. Ukoliko je to ardak kojeg je sagradio Gradaevi, (to je sasvim mogue) onda bi historijski izvori, koji govore da je Husein-kapetan dao da se taj ardak zapali (vidi Kreevljakovi), te da je on tada izgorio, ozbiljno bili dovedeni u pitanje.16 Ogromno imanje Jove Babia u Gradacu kako je dolo, tako je otilo. Ostale su zapisane historijske injenice o velikoj eni Milici Dedijer, Gra16 Milica (Babi) Dedijer, str. 8.

109

daaanki i njenim sinovima. Milica Dedijer na najtopliji mogui nain pie o Gradacu i o svom djetinjstvu i ljudima u njemu, neoptereena bilo kakvim nacionalnim strastima, pa nije ni udo da je jedna takva ena mogla dati takve ljude kakav je Vladimir Dedijer, koji je nemajui dlake na jeziku, kao zaljubljenik u pravdu i istinu mogao napisati svoje poznato djelo Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu, kao i druga brojna djela koja e prouavati budua pokoljenja. Za Milicu, o kojoj pie Esad Tihi, koja se udala za Ivu Andria, nismo utvrdili da ima bilo kakve veze sa ovom porodicom.
Jovan Babi (stariji) doselio u Posavinz izmeu 1820 - 1830

Nikifor

Jovan,
Vijenik u Gradacu, veleposjednik

Ana

Ana

Risto

Jovo

Aco

Nikola

Stevan

Joka

Ana

Julka

Daa

Mara

Milica,
Udata za Jevtu Dedijera

Stevan Dedijer

Vladimir Dedijer

Boro Dedijer

110

NASLIJEE BATINA

112

Ifeta Jahi, dipl. ing. arh.

MOGUNOSTI OBNOVE STARE DAMIJE U SOKOLU


Da se radi o interesantnom lokalitetu, ukazuju i dva, nedovoljno ili nikako koritena zapisa iz prvih dana austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. U prvom, objavljenom u Bosnien und die Herzegovina Kurzgefasste Darstellung, Prag, 1878. str. 93: Soko, ehemalige Bergfeste am Berge gl. N. nahe dem Graanica Flusse und von der Stadt Graanica nur 1 Gehstunde entferunt. Unterhalb der Veste liegt das kleine muhamedannische Dorf gleichen Namens. (Soko, nekadanje utvrenje na brdu u blizini rijeke Graanica i jedan sahat hoda udaljeno od grada Graanica. Ispod utvrenja nalazi se malo, istoimeno muhamedansko selo. Prijevod: Damir Huki) Drugi je u Opisu Bosne i Hercegovine od Tome Kovaevia, Beograd, 1879. str. 57: Soko, utvrenje na bregu tog imena kod reke Graanice, pod njima ima 40 muhamedanskih kua i jedna damija, od Graanice udaljena je jedan sat. Prema vjerodostojnim, historijskim pokazateljima, grad i utvrda Sokol se prvi put u historiji pod tim imenom spominju 2. juna 1429. godine i to u vjenanom ugovoru koji su potpisali knez Radivoj Ostoji, sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje i brat budueg kralja srednjovjekovne Bosne Stjepana Tomaa. Naime, te godine se u Budimu vjenao knez Radivoj Ostoji Katarinom, kerkom Nikole od Velike iz Poeke upanije i tom prilikom je oporuno predao Nikoli od Velike treinu svih svojih posjeda u svoje ime i u ime svoje supruge Margarite knezu Radivoju i njegovoj supruzi s pravom doivotnog uivanja. Zauzvrat, knez Radivoje Ostoji je doivotno svom puncu i punici poklonio polovinu Sokola i polovinu svih svojih posjeda u srednjovjekovnoj Bosni i Slavoniji.1 Srednjovjekovni dvor (kasnija damija) Dvor se nalazi u neposrednoj blizini gradine. U osnovi dimenzije objekta su 12,66 x 7,60 m. Neki historijski podaci kau da je navedeni objekat bio crkva, a neki da je bio damija. Damije su uglavnom imale kvadratni oblik. Kod naeg objekta mihrab se nalazi na duoj strani objekta. Osim toga, postoji i odstupanje od obavezne orijentacije istok-zapad to objanjava da objekat nije izgraen kao damija. Predanje da je objekat bio crkva spominje pravoslavni sveenik Mitar Popovi u lanku iz 1896.godine. Arheoloka istraivanja poduzeta su 1980. godine. Iskopavanjem je utvreno nepostojanje apside, to je bitan element crkve. Pronaeni su tragovi gorenja, razne popravke i pojaanja zidova. Mogue je da je maarska posada u svoje vrijeme promijenila namjenu objekta u crkvu.
1 Ugovor je objavljen u: Codex diplomaticus patrius (Hazai okmanytar). Vol. VI, Budapest 1876. str. 449-451. Zanimljivo je da L. Talloczy u Studien pie da je Sokol selo sa oko hiljadu stanovnika koje lei na granici stare bosanske upanije Usora i Soli.

113

Dolaskom Osmanlija i irenjem islama bilo je puno lake iskoristiti ve postojei objekat nego graditi novi, pa se on koristio i kao damija.

sl.1. Fotograja srednjovjekovnog dvora (stare damije) snimljena 1966.godine

sl. 2. Stara damija-dvor danas

Mjetani Sokola su 1934. pristupili obnovi damije i tom prilikom izgradili trijem i kamenu munaru. Pretpostavlja se da kamen munare potjee sa tvrave. Kasnije se ta munara nakrivila, pa su je mjetani sruili. Porastom broja stanovnika ona vie nije zadovoljavala potrebe Sokola, pa je izgraena nova 1980. godine. Objekat je najvjerovatnije nastao u 15. Stoljeu, a njegova namjena je bila, po svemu sudei, vlastelinski dvor. U njemu je najvjerovatnije stanovao neko iz porodice Kotromania i upravljao graUnutranjost srednjovjekovnog dvora dom.

Mogunosti intervencije na zgradi stare damije Za objekat srednjovjekovnog dvora neophodna je hitna restauracija. Dvor je u kritinom stanju, to zbog nebrige i nerazumijevanja njegove vrijednosti, tako i zbog nedostatka nansijskih sredstava. S obzirom na to da je objekat 6. maja 2003. proglaen nacionalnim spomenikom potrebna je njegova hitna restauracija. Prema Venecijanskoj povelji (Venecijanska povelja VENICE CHARTER, l. 9. II meunarodni kongres arhitekata i tehniara za historijske spomenike) restauracija se samo vri kod znaajnih historijskih spomenika i kad postoji vjerodostojna dokumentacija za njenu sprovedbu. U sluaju stare damije postoje pisani podaci o njenom nastanku, te stare fotograje izgleda objekta iz 1966. godine. Vaan princip je da prilikom restauracije ne dolazi do spajanja lanog umjetnikog i lanog historijskog. Novi dijelovi koji se dodaju objektu, naroito oni za 114

koje nemamo podatke, moraju biti graeni u duhu naeg vremena, tako da i laiku bude jasna razlika izmeu starog i novog. Integracija starog i novog mora biti prepoznatljiva, a ostati nevidljiva sa distance posmatranja. Elementi koji zamjenjuju one koji nedostaju treba da se skladno uklapaju u cjelinu, a da se ipak razlikuju od originalnih dijelova kako se restauracijom ne bi falsicirao dokument umjetnosti ili istorije.2 to se enterijera tie, mi ne znamo kako je objekat izgledao u srednjem vijeku kada je imao stambenu funkciju. Za vrijeme osmanske vladavine prostor je preureen u damiju. Munara nije sauvana, dok je trijem u prilino loem stanju. to se enterijera tie jo uvijek su vidljivi tragovi mahla koji je imao oblik slova L. Na njega se najvjerovatnije ulazilo drvenim stepenicama iz trijema, to se vidi iz jo uvijek sauvanog otvora. Sve promjene koje su se tokom vremena deavale na objektu moraju biti vidljive jer je svako vrijeme dalo svoj peat i ta slojevitost ima svoju vrijednost, tako da moemo razumjeti i vrijeme kroz koje je prolazio objekat. To potvruje i Venecijanska povelja po kojoj sve transformacije i dogradnje batine tokom razliitih epoha ostvaruju novo jedinstvo i sklad potvrujui da je svaka epoha u civilizacijskom slijedu dala svoj doprinos u kreiranju i koritenju prostora. Osim aktivne zatite objekta potrebno mu je dodijeliti prikladnu namjenu koja e prezentirati objekat i koja nee naruiti njegovu historijsku vrijednost i arhitekturu. Spomenici arhitekture imaju, pored umjetnike, kulturne i historijske vrijednosti veinom i upotrebnu vrijednost. Ouvanje tih vrijednosti bitno zavisi od primjerenog koritenja arhitektonskih spomenika u naem savremenom ivotu.3 Moj prijedlog namjene objekta je muzej u prizemlju objekta i multimedijalna sala na spratu objekta. S obzirom na to da u Sokolu nikada nisu vrena detaljna arheoloka ispitivanja pogotovo kada je u pitanju tvrava, iskopavanja bi vjerovatno dovela do pronalaska eksponata koji bi nam pomogli da saznamo neto vie o tvravi i vremenu u kom je nastala, te prezentiranju tih nalazita u muzeju.4 Poznavanje povijesti historijskog grada ili urbanog podruja trebalo bi proiriti putem arheolokih istraivanja i odgovarajuom prezentacijom arheolokih nalaza.
2 3 4 Venacijanska povelja VENICE CHARTER 1964. Problemi zatite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonija SSR , Tallinn 7. juni 1985. god. Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi)

115

to se tie dvora, ta iskopavanja nisu dovela do rezultata. Osim moguih eksponata, u muzeju bi se nalazili svi pisani podaci o historijskoj jezgri Sokolu. U svrhu edukacije stanovnitva, naroito djece i omladine, na zidovima objekta bila bi izloena historija Sokola, crtei rekonstrukcije tvrave, stambene arhitekture, te stare fotograje tvrave, dvora i stambene arhitekture. Osim fotograja i pisanih podataka u muzeju bi bile i audio informacije za slijepa i slabovidna lica. Upotreba veine spomenika, posebno ouvanje i upotreba arhitektonskih cjelina, zahtijeva instaliranje moderne tehnike opreme (elektrike, vodovoda, klima-ureaja). Navedeno, isto kao i konstruktivne izmjene za uvoenje protivpoarne zatite, moe biti ugraeno samo kad je to neizbjeno i kad nee otetiti arhitektonskohistorijske, kulturno- historijske vrijednosti ili vizuelni integritet spomenika.5 Koliko je bitna revitalizacija historijske jezgre Sokola toliko je bitna i njegova prezentacija i edukacija stanovnika Sokola da bi se pobudio interes za ouvanjem kulturne batine. Ljudi nisu svjesni kolika je historijska vrijednost kompleksa, zato je jako bitna edukacija, pogotovo edukacija djece i omladine da bi se osiguralo ouvanje batine i u budunosti. Pored ouvanja, bitna stvar je i razvijanje usluga seoskog turizma, prezentiranje batine i drugima, te prezentiranje seoskog naina ivota. To bi naroito bilo interesantno za kolske ekskurzije, a i za stanovnike Graanice kao rekreaciona zona, jer takve sadraje grad ne nudi. Da bi konzervacija historijskih gradova i etvrti bila najdjelotvornija, mora biti dosljedno integrirana u politiku ekonomskog i drutvenog razvoja te urbanog i regionalnog planiranja na svim nivoima.6 Za uspjeh programa konzervacije bitno je sudjelovanje i ukljuivanje stanovnika... Konzervacija historijskih gradova i urbanih podruja odnosi se, prije svega, na njihove stanovnike.7 Program edukacije djece treba obuhvatiti sve uzraste. Predavanja prilagoena djeci mogla bi se odravati u multimedijalnoj sali muzeja uz videotop. Naravno, uz predavanje ide i obilazak tvrave. Da bismo podsticali ukljuivanje i sudjelovanje graana morali bismo izraditi generalan informacioni program za sve stanovnike, poevi sa djecom kolskog uzrasta.8 ovjekovo je pravo sudjelovati u kulturnom ivotu. To pravo ukljuuje i uivanje u spomenicima i cjelinama, a ukljuuje i odgojnu svrhu. Radi toga vlade, odgovarajue organizacije i graani moraju se udruiti u naporima kako bi se poveala javna svijest o vrijednostima kulturne batine i potreba za njenim ouvanjem i koritenjem danas i u budunosti.9
5 6 7 8 9 Problemi zatite, savremena upotreba arhitektonskih spomenika,rezolucija Estonija SSR ,Tallinn 7.juni 1985.god. Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) Povelja za konzervaciju historijskih gradova i urbanih podruja VIII Generalna asambleja ICOMOS-a 7-15 oktobra 1987.Wachington (principi i ciljevi) Rostok-Dresden deklaracija VII Generalna asambleja ICOMOS-a 12.-18.maja 1984.god.

116

Munisa Kovaevi, prof.

MOGUNOST IZMJETANJA STEAKA U TOPLIKOM POLJU


Tokom proljea 2009. godine Opina ivinice je pokrenula aktivnosti za izmjetanje devastiranih dijelova nekropola steaka u Toplikim polju na buduu nekropolu pored Rajskog jezera u Baigovcima. Naime, lokalna uprava Opine ivinice u narednom periodu namjerava nekadanji naputeni kop Baigovci, u kome se formiralo jezero, pretvoriti u izletite sa raznim sadrajima, izmeu ostalih etno naselje i manju nekropolu steaka.

Slika 1. Rajsko jezero u Baigovcima

Navedena nekropola steaka bi se formirala od izmjetenih i devastiranih steaka sa dvije nekropole steaka koje se nalaze u Toplikom polju ispod naselja Lukavica. Radnici Zavoda su 14.5.2009. godine na licu mjesta izvrili uvid u stanje nekoliko lokacija sa stecima na podruju Toplikog polja u opini ivinice. Ekipa Zavoda je bila u sastavu: direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi, prof., mr. sc. Rusmir Djedovi, Munisa Kovaevi, prof. i istraiva steaka okoline ivinica Suadin Muratovi, prof. Nekada je bilo ukraeno pet steaka a sada je to primjeeno Slika 2. Ekipa Zavoda na jednom. 117

Studija koju je uradio Zavod jo 1987. godine, konstatovala je: () vegetacija na nekropoli toliko uznapredovala da je nemogue detaljnije ispitivanje. Kao opu karakteristiku nekropole Studija je ukazala na loe stanje steaka a kao mjere zatite predloila uklanjanje rastinja sa nekropole i sanaciju nekropole. Izgleda da se prvobitno radi o dvjema neovisnim lokacijama sa nekropolama steaka. Stanovnitvo u okolini lokacije ovih steaka nazivalo je Mramorje. Prva, uslovno nazvana Mramorje I, nalazi se ispod naselja Donja Lukavica, izmeu puteva za Lukavicu, Vrelo Toplice i rjeice Brod. Na topografskim kartama lokalitet je oznaen kao muslimansko groblje. Druga lokacija (Mramorje II) nalazila se zapadnije, pored puta ivinice Graanica. Na topografskim kartama je oznaena kao kransko groblje.

Slika 3. Mramorje I

Slika 4. Mramorje II

Na drugoj lokaciji se nalazilo 12 steaka od kojih su tri vea (jedan monumentalnih dimenzija, a jedan sa ukrasom) 1990. godine izmjeteni i sada se nalaze pored rijeke Toplice i vodocrpne stanice. Postavljeni su na neadekvatan nain. Preostalih devet je gurnuto sa lokacije i sada se praktino i ne primjeuju. 118

Izvren je pregled dokumentacije Zavoda, a posebno Studije kulturno-historijskog i prirodnog naslijea optine ivinice, koju je uradio Zavod 1987. godine. Takoer, izvren je uvid u naunu i strunu literaturu o lokalitetima steaka na podruju ivinica, posebno monograja Steci, kataloko-topografski pregled eka Belagia, 1971. i Steci na podruju opine ivinice Seudina Muratovia i Zehudina Maslia, 2008. godine. Konstatovano je slijedee: Od nekadanja 53 steka (30 sanduka, 9 sljemenjaka i 14 stupova) koja su do 1971. godine postojala na dvije lokacije u Toplikom polju, danas na tri lokacije ima neto manji broj steaka.

Slike 5 i 6. steci Topliko polje

Na prvoj lokaciji (Mramorje I) se danas primjeuje svega desetak steaka i uglavnom su obrasli gustom vegetacijom. Jedan steak u obliku stupa dominira nekropolom. Najmanje jedan steak je gurnut u korito rjeice Brod. Na lokalitetu je uoljivo da se u najnovije vrijeme zbog oranja unitilo nekoliko lokacija pojedinih steaka. Na osnovu prethodnog konstatovano je da se predmetna skupina steaka ve dui vremenski period nalazi u stupnju visoke ugroenosti, te su nekropole ve devastirane ranijim neorganizovanim izmjetanjima i oteenjima pojedinih steaka. Posebno je upitna budua egzistencija steaka imajui u vidu da se veina nalazi u samim obradivim povrinama Toplikog polja. Slika 7. Topliko polje Struna ekipa Zavoda je zakljuila da se predvienom inicijativom osigurava slijedee: - Formirat e se nova nekropola steaka, na lokalitetu i okruenju (rekreaciono podruje Rajsko jezero), u kojem se osigurava dugovjenost tog kulturnog naslijea. - Spaava se skupina steaka od daljnjeg devastiranja ili od mogueg potpunog unitenja. 119

Ostvarit e se gotovo neposredan kontakt spontanih ili namjernih posjetilaca novog lokaliteta, to e doprinijeti kvalitetnijoj prezentaciji nekropole, u edukativnom, kulturnom i turistikom smislu. Nee se bitnije naruiti odredbe o zabrani dislokacije nepokretnih kulturnih dobara s obzirom na to da: 1. Nekropola je i ranije dislocirana ili dezorganizirana poljoprivrednom obradom u neposrednoj blizini, ime je ve naruena autentinost nekropole. 2. Novi reprezentativan lokalitet je unutar iste prirodno-geografske i kulturno-historijske i autentine cjeline, te kao i nekolicina drugih lokaliteta nekropola steaka - unutar opine ivinice.

Slike 8 i 9. Steci, Topliko polje

Nova lokacija e osigurati i mogunost kontinuiranog odravanja i zatite nekropole. U okviru nove lokacije mogue je i poeljno izvesti ukupnu organizaciju lokaliteta kao simuliranu autentinu nekropolu unutar organizovanog, parkovski ureenog prostora, ime e se stvoriti i novi kvalitetan prirodni prostorni ambijent sa viestrukim pozitivnim porukama i priom iz historije ovog dijela Bosne i Hercegovine. Zbog izuzetnog znaaja nekropola srednjovjekovnih steaka, kao bitnih odrednica kulturno-historijskog naslijea naroda Bosne i Hercegovine i injenice da navedene nekropole spadaju u zatiena dobra kulturno-historijskog i prirodnog naslijea, struna ekipa Zavoda smatra da je potrebno vrlo paljivo i struno prii procesu eventualnog izmjetanja dijela steaka sa navedenih lokacija. Neophodno je, pri tome, ispuniti slijedee uslove: 1. Pripremiti ukupnu dokumentaciju o postojeem stanju na navedenim lokacijama, posebno situacije i fotograje. Na detaljnoj situaciji sva tri lokaliteta prikazati poloaj svih postojeih steaka. Istu dokumentaciju dostaviti nadlenom Zavodu za zatitu, kao i instituciji koja preuzima nadlenost uvanja i odravanja nekropole . 2. Neophodno je uraditi Elaborat o dislociranju koji e sadravati: - Informaciju o zateenoj i novoj lokaciji, uz obrazloenje opravdanosti zahvata. - Tehniki opis metode i procesa izvrenja planirane dislokacije, u okviru kojeg e se prikazati nain i metoda izvoenja radova, koji nee ugroziti ziki integritet svih pojedinih steaka. 120

Slika 10. Regulacioni plan Jezera Baigovci

121

- Tehniku skicu rasporeda steaka na novoj lokaciji, koja e simulirati nekropolu. Oznaiti poloaj svakog steka detaljno. Ambijent nekropole kvalitetno korespondirati sa okolnom hortikulturom. 3. Organizirati dinamiku i vrijeme neophodno za izvoenje radova, te osigurati prisustvo nadzor Zavoda. 4. Elaborat dostaviti Zavodu na saglasnost. Dakle, potrebno je ispuniti prethodne uslove da se moe prii poslovima izmjetanja steaka, naravno uz konsultacije sa Zavodom za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona i potivanje strunog nadzora i mjera zatite navedenog kulturno-historijskog naslijea. Izvori i literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Katastarski planovi Topografske karte Elaborat kulturno-istorijskog i prirodnog naslijea opine ivinice, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-istorijskog i prirodnog nasiljea Tuzla, 1987. Elaborat o sanaciji steaka na podruju opine ivinice, Arhiv Zavoda. Dokumentacija Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea TK Regulacioni plan Jezero Baigovci ivinice, opina ivinice. ek Belagi, Leksikon Steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004. Suadin Muratovi, Zehrudin Masli, Steci na podruju opine ivinice, ivinice 2008.

122

Mr. sc. Rusmir Djedovi

STARI SREDNJOVJEKOVNI I OSMANSKI GRADOVI-UTVRDE U DOLINI BOSNE I NJIHOVA SUVREMENA VALORIZACIJA


Uvod U dolini rijeke Bosne se nekada nalazilo oko 20 srednjovjekovnih i osmanskih gradova-utvrda. Svi ovi stari gradovi-utvrde se nalaze u samoj dolini Bosne, posmatranoj sa isto geografskog, tanije geomorfolokog aspekta. Ovdje nije uraunato jo oko 50 starih gradova-utvrda, a koji su postojali u dolinama i slivovima pritoka rijeke Bosne (eljeznice, Miljacke, Fojnice, Trstionice, Lave, Krivaje, Usore i Spree). Svi gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne su izgraeni jo u vrijeme samostalne srednjovjekovne Bosanske drave, dakle u periodu XIII-XV stoljee (izuzev palanke Kotorsko i dvora-odaka na mjestu dananjeg grada Odaka u Posavini). Osim epa, na samoj obali rijeke, Odaka i Radunovca, u niziji pri uu Bosne, svi ostali gradovi-utvrde su bili izgraeni na istaknutim i za odbranu pogodnim vrhovima na dolinskim stranama. Usljed svoje odbrambene funkcije imali su i odreenu arhitekturu sa visokim kamenim bedemima i jo viim kulama. Navedeni stari gradovi-utvrde su tokom srednjeg vijeka i osmanskog perioda, dakle kroz cijeli jedan milenijum, imali funkciju zatite najvanije bosanske komunikacije pravca sjever-jug, one dolinom rijeke Bosne. Zbog toga su imali burnu historiju i ovaj dugi historijski period je udario peat i ostavio vidne tragove na stanje njihovog savremenog izgleda i stepena ouvanosti. Gradovi-utvrde u dolini Bosne Starih gradova-utvrda koji su tokom srednjeg vijeka i osmanskog perioda postojali u dolini rijeke Bosne, posmatrano od njenog izvorita u Sarajevskom polju, pa do ua u rijeku Savu, koliko je danas poznato, bilo je oko 20. Radi se o sljedeim: Gradina na obronku brda sa desne strane rijeke Bosne izmeu Kopaa i Kule Banjer uzvodno od Visokog. Manji srednjovjekovni grad-utvrda, dimenzija 30x40 m, izgraen krajem srednjeg vijeka. Arheoloki i toponomastiki registrovan, danas gotovo bez tragova. Visoki je poznati srednjovjekovni grad-utvrda. Smjeten je na vrhu (767 m n. v.) veeg brda Visoice ili Grada, iznad grada Visoko. Radi se o istaknutom brdu piramidalnog oblika ije su stranice od nekoliko stotina metara a koje se na zapadu naslanja na druga brda. Visoki je jedan od najstarijih i najznaajnijih gradova-utvrda u srednjovjekovnoj Bosanskoj dravi. 123

(Slika 1.- Maketa srednjovjekovnog grada Visoki)

U historijskim dokumentima se prvi put spominje 1355. godine. Vjerovatno je izgraen u XIII stoljeu, a moda i ranije. Visoki je u srednjem vijeku vei gradutvrda sa nekoliko kula i drugih graevina, opasanih kamenim bedemom. On je bio jedno od sredita bosanske vladarske, banske i kraljevske dinastije Kotromania. Osmanlije Visoki zauzimaju 1463. godine i, izgleda, u njemu ne dre kasnije svoju vojnu posadu, pa ga ne odravaju i ne proiruju. Zbog toga je polako propadao a i danas se vide samo tragovi tog grada-utvrde. Grad na manjem uzvienju sjeveroistono od Dobrinje, na desnoj dolinskoj strani Bosne, nizvodno od Visokog. Arheloki konstatovani temelji bedema, graevina i kula. Dimenzije 60x30 m, izgraen u kasnom srednjem vijeku. Gradina u Putiu oko 3 km od ua rijeke Lave u Bosnu. Arheoloki konstatovani ostaci srednjovjekovnog grada-utvrde na jednoj glavici. Ispod se nalazi toponim Dvor. Gradina u selu Stranjani, zapadno od Zenice, gdje su na jednoj glavici arheoloki konstatovani ostaci manjeg srednjovjekovnog grada-utvrde. Pored je lokalitet sa nazivom Dvor i srednjovjekovna nekropola sa stecima. Vrh Bilica je utvrda koja se spominje poetkom osmanske uprave. Vjerovatno se radi o srednjovjekovnom gradu-utvrdi, na to upuuje i naziv lokaliteta Gradina. Nalazi se istono od Zenice, kod Babine. Vranduk se nalazi na strmoj kosi brda koji opasuje duboka klisura rijeke Bosne. Uz grad-utvrdu su gusto zbijene kue naselja Vranduk. Postoje pretpostavke da kao utvrda postoji i u antiko doba. U historijskim dokumentima se spominje prvi put 1410. godine. Spada u manje gradove-utvrde i ima samo jednu kulu i obor sa bedemom. Dimenzije su 35x12 metara. Za vrijeme osmanske uprave imao je znaajnu strateku i vojnu ulogu. 124

Spada u bolje ouvane gradove-utvrde u Bosni i Hercegovini. Obnavljan je za vrijeme Austro-Ugarske, iza Drugog svjetskog rata i zadnjih nekoliko godina.

(Slika 2.- Vranduk danas)

epe se prvi put u historijskim dokumentima spominje 1458. godine. Kameni temelji ovog grada-utvrde su se poznavali dugo na lijevoj obali rijeke Bosne u dananjem gradu epu. U XVII i XVIII stoljeu je znaajna osmanska utvrda sa preko 100 vojnika. Vojna posada u utvrdi epe se zadrala do 1878. godine. Ubrzo je i poruena 1891. godine.

(Slika 3.- Rekonstrukcija Maglaja poetkom osmanske uprave)

125

Gradac kod sela Dolca, na uzvienju iznad doline Bosne, nizvodno od Zavidovia. Arheoloki konstatovani ostaci srednjovjekovnog grada-utvrde, iz XIV/XV stoljea. Dimenzije temelja 35x25 metara. Maglaj je smjeten na visokoj litici neposredno pored desne obale rijeke Bosne, u gradu Maglaju. Spadao je meu vee i jae bosanske gradove-utvrde. U dolini rijeke Bosne je prema veliini, zauzimao prvo mjesto. U historijskim dokumentima se prvi put spominje 1408. godine. Za vrijeme osmanske uprave ima jaku posadu, i do 200 vojnika. Obnavljan je u XVIII stoljeu. U arhitektonskom pogledu ima vie kula, obora i drugih graevina. Naputen je u XIX stoljeu. ezdesetih godina je detaljno obnavljan. Takoer, i zadnjih godina su uraeni manji zahvati. Gradi kod Trbuka na kupastom uzvienju iznad desne obale Bosne, nizvodno od Maglaja. Sauvani ostaci kule i bedema krunog oblika sa jarkom na sjevernoj strani, na kojoj je bio i ulaz u srednjovjekovni grad-utvrdu. Gradina kod Mravia, juno od Doboja. Na stijeni iznad lijeve obale rijeke Bosne se nalaze zidovi neke graditeljske cjeline ouvani u temeljima. Zidovi su od lomljenog kamena vezanog kreom. Arheoloki nalazi upuuju na kasni srednji vijek. Doboj se nalazi na kupastom uzvienju u gradu Doboju. Vjerovatno je njegova gradnja zapoeta jo u XII/XIII stoljeu. Proiren je u XIV stoljeu. Prvi put se u historijskim izvorima spominje 1415. godine, kada ima i podgrae. U osmansku vlast pada na prijelazu XV/XVI stoljee. Osmanlije u njemu dre vojnu posadu a kasnije je sjedite kapetanije. Dograivan je u XVII stoljeu. Doboj je naputen u XIX stoljeu.

(Slika 4.- Doboj, stara gravura)

126

Obnavljan je za vrijeme austrougarske uprave i iza Drugog svjetskog rata. Zadnjih godina se, takoer, vre odreeni graevinski zahvati u obnovi grada-utvrde Doboj i pokuaji stavljanja ove graditeljske cjeline u turistike svrhe. Sokol u istoimenom selu, 6 km sjeverno od Graanice, nalazi se na visokoj stijeni. Izgraen je vjerovatno u XIV stoljeu, a u historijskim dokumentima se prvi put spominje 1429. godine. Tada je posjed bosanske kraljevske dinastije Kotromania. Dimenzije su mu 37x18 metara. Arhitektura je tipina za srednjovjekovni bosanski grad-utvrdu. Unutar kamenih bedema se nalazi kapi-kula, dvije polukule i par drugih graevina. U periodu 1464-1519/20. godine, dre ga Maari.

(Slika 5.- Sokol kod Graanice danas)

(Slika 6.- Dobor, rekonstrukcija)

Denitivnim osmanskim osvajanjem oko 1520 godine, u Sokolu se nalazi osmanska posada od 30-40 mustahza na elu sa dizdarom. Obnavljan je u XVIII stoljeu. Naputen je tridesetih godina XIX stoljea. Od tada je preputen zubu vremena i intenzivnom propadanju, tako da su danas ouvani ostaci grada-utvrde. Nikada na njemu nisu vrena arheoloko-urbanistika istraivanja, niti bilo kakvi radovi na obnavljanju. Danas nema nikakvu funkciju, niti je pristupaan za posjetioce. Utvrda-palanka u nekadanjoj kasabi Kotorsko, sjeverno od Doboja. Na jednom breuljku u Kotorskom od XVI do XVIII stoljea postoji osmanska utvrda-palanka, izgraena od drveta i zemlje. Vjerovatno je razruena u ratovima tokom XVIII stoljea. Nema njenih tragova danas. Gradina u Riteiima sjeverno od Doboja. Na izduenom grebenu iznad doline Bosne arheoloki konstatovani zidovi srednjovjekovnog grada-utvrde, pravougaonog oblika. Iz kasnoga srednjeg vijeka. Gradina iznad sela Kouhe, na blagom uzvienju desne dolinske strane rijeke Bosne, izmeu Doboja i Modrie. Arheoloki konstatovani ostaci prethistorijske gradine i srednjovjekovnog grada-utvrde. Dobor se nalazi na jednoj stijeni neposredno iznad lijeve obale rijeke Bosne, uzvodno od Modrie. Njegova izgradnja vjerovatno je zapoeta u XIII/XIV stoljeu. Oko 1387. godine dogradili su ga velikai Horvati. 127

Sastojao se od dvije krune kule i bedema dugih 18 metara. U njemu Osmanlije iza 1528. godine dre vojnu posadu i dograuju ga. U ratu 1716. godine Dobor osvaja Austrija i osmanska posada ga naputa. Od tada je pust i propada. Prije nekoliko decenija je obnavljan. Danas je teko pristupaan. Odak je begovski dvorac-odak izgraen krajem XVI stoljea. Nastao je u posavskoj ravnici blizu rijeke Bosne. Izgradili su ga begovi Fetihlije. Vjerovatno je razruen u ratovima tokom XVIII stoljea. Danas mu nema niti tragova. Radunovac je stari srednjovjekovni grad-utvrda koji se nalazio pri uu Bosne u rijeku Savu. Kao naputena utvrda Radunovac se spominje u dokumentima jo poetkom osmanske uprave. Nepoznata je danas njegova ua lokacija. Zakljuak Tokom osmanske uprave neki od starih srednjovjekovnih odbrambenih graditeljskih kompleksa su prepravljani i dograivani. To se odnosi na bedeme, kule, donje obore a naroito na artiljerijske tabije. Tako su od XV do XIX stoljea Vranduk, epe, Maglaj i Doboj znaajne utvrde sa vojnom posadom. Razvojem artiljerije i druge vojne tehnike, veina dotadanjih osmanskih utvrda je tridesetih i etrdesetih godina XIX stoljea naputena i od tada preputene propadanju. Pedesetih, ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljea su neki stari srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde obnovljeni, a takoer, u zadnjih nekoliko godina se na pojedinim utvrdama vre manji radovi. Svi stari gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne se danas nalaze u vrlo razliitom stepenu istraenosti i ouvanosti. Vrlo je razliit nivo i njihove savremene valorizacije, sa turistikog, edukativnog, kulturolokog i drugih aspekata. Navedeni stari gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne se sa aspekta ukupne savremene valorizacije mogu podijeliti u sljedee grupe: 1. Srednjovjekovni gradovi nepoznatog naziva koji danas postoje samo u tragovima. Radi se o onim gradovima koji su konstatovani samo pri arheolokim istraivanjima, pri emu su otkriveni tragovi temelja i drugi arheoloki materijal. Oni su naputeni jo krajem srednjeg vijeka i po osmanskom osvajanju i njihovi nazivi su davno zaboravljeni. Takvih je desetak srednjovjekovnih gradova. Navodimo lokalitete: Gradina i Grad kod Visokog, dvije gradine kod Zenice, Gradac kod Zavidovia, Gradi kod Maglaja i tri gradine kod Doboja. 2. Srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde poznatog naziva koji danas ne postoje. Ima nekoliko srednjovjekovnih i kasnijih osmanskih gradova-utvrda u dolini rijeke Bosne za ije nekadanje nazive znamo. Grad-utvrda po imenu Radunavac pri uu Bosne se poetkom osmanske uprave navodi kao ve naputena i nema joj tragova danas. I za davno naputenu utvrdu Vrh Bilicu kod Zenice se sauvalo ime u historijskim izvorima. Takoe i za grad-utvrdu epe, koja je bila u funkciji sve do kraja XIX stoljea. U ovu grupu utvrda spadaju i osmanska palanka u Kotorskom i odak begova Fetihlija na mjestu dananjeg Odaka. 128

3.

4.

Srednjovjekovni i osmanski gradovi-utvrde od kojih su ouvani samo ostaci. Poslije naputanja u prvoj polovini XIX stoljea, navedene utvrde su preputene intenzivnom propadanju, nisu nikada obnavljane i danas imamo samo njihove ostatke. Takav primjer je utvrda Sokol kod Graanice. Takoe, za poznati srednjovjekovni utvreni grad Visoki, koji je od XV stoljea Slika 7.- Visoki, dananji ostaci naputen, sauvalo se njegovo historijsko ime, ali danas postoje samo njegovi ostaci. Srednjovjekovni gradovi, a kasnije osmanske utvrde koje su obnovljene. U zadnjih nekoliko decenija nekoliko starih srednjovjekovnih i kasnijih osmanskih gradova-utvrda u dolini rijeke Bosne je istraeno i u odreenom stepenu obnovljeno. To su: Vranduk, Maglaj, Doboj i Dobor.

(Slika 8.- Maglaj danas)

Posle zadnjeg rata svi navedeni gradovi-utvrde se nalaze u nezavidnom i tekom poloaju. Sve vie propadaju, pa i oni dijelovi koji su u drugoj polovini XX stoljea obnavljani. Porastom svijesti o znaaju kulturno-historijskog naslijea nekoliko zadnjih godina se na nekim gradovima-utvrdama vre razni zahvati (Maglaj, Doboj) a neki su stavljeni i u odreenu turistiku i kulturoloku funkciju (Vranduk i Doboj). Ostaje veliki posao da se istrae, obnove i u savremene funkcije valorizuju i ostali stari srednjovjekovni i turski gradovi-utvrde u dolini rijeke Bosne.

129

Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Hamdija Kreevljakovi, Stari bosanski gradovi, Izabrana djela II, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991. Pavo Aneli, Srednji vijek doba stare Bosanske drave, u: Visoko i okolina kroz historiju, knjiga 1, grupa autora, Visoko, 1984. Ivo Bojanovski, Stari grad Maglaj - istraivaki i konzervatorski radovi 1962. i 1963. g., Nae starine, X, Sarajevo, 1965. Ivo Bojanovski, Dobor u Usori (Sjeverna Bosna), Nae starine, XIV-XV, Sarajevo, 1981. Zdravko Kajmakovi, Stari grad Doboj, Nae starine, IX, Sarajevo, 1964. Salih Jalimam, Vranduk, Univerzitet u Zenici-Pedagoki fakultet, Zenica, 2004. Salih Jalimam, Srednjovjekovni grad Visoko, Zbornik radova Pedagokog fakulteta u Zenici, II/2004., Zenica, 2004. Grupa autora, Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988. Rusmir Djedovi, Graanica i okolina u srednjem vijeku (X st.-1520. g.), R=1:100.000, zidna historijsko-geografska karta, Monos, Graanica, 1992/3. Rusmir Djedovi, Historijsko-geografski inioci izgleda upe Brod i teritorija Zenice i okolice u srednjem vijeku, Zbornik radova Pedagokog fakulteta u Zenici I/2003., Zenica, 2003. Edin akovi, Oblik i arhitektura staroga grada Sokola, Graaniki glasnik-asopis za kulturnu historiju broj 11, maj 2001. Monos, Graanica.

11.

130

Jusuf Omerovi prof.

KULTURNO-HISTORIJSKI SPOMENICI OPINE ZVORNIK


Zvornik je grad o kome se uvijek govorilo i pisalo. Nekada je predstavljao prostor koji je objedinjavao ire podruje, a danas je ostavljen gotovo po strani tako da nepravedno prolazi drutveni ivot pored njega. Ove godine ovaj grad obiljeava 600 godina postojanja. Od svog prvog spomena 1410. godine pod nazivom Zvonik, pa do naeg vremena prolo je est stoljea burne prolosti Zvornika. Zvornik je sa svojim okruenjem uvijek bio znaajno vorite puteva kojima su prolazili mnogi osvajai. Meutim, gotovo uvijek je predstavljao granicu, tako da su historijsko-drutveni dogaaji ovdje uvijek rjeavani na grublji nain, nego to je to injeno u drugim dijelovima Bosne. Ovo podruje je bilo naseljeno jo u prahistorijsko vrijeme, o emu svjedoe mnogobrojna naselja. Istraivanjima koja su provedena sedamdesetih godina prolog stoljea otkriveno je 13 naselja i 10 nekropola sa vie stotina tumula, posebno u okolini Trnovice, Paine i Roevia (Avramovi, 2000) gdje su pronaena mnogobrojna orua kao to su: sjekire, kameni noii, rvnjevi, rana keramika i dr. U rimskom periodu Zvornik predstavlja znaajnu komunikaciju izmeu Domavije (Srebrenica) i Sirmijuma (Sremska Mitrovica). Razlog tome je pronalazak oko dvadeset spomenika od kojih su najznaajniji: kamenolomi, gradine, vojne utvrde, miljokazi i drugi objekti. Najbogatije do sada otkriveno nalazite se nalazi na putu Zvornik Sapna u selu Dardagani. Ovdje su bili rimski kamenolomi Sige i Ostjenak u kojima su pronaeni komadi keramike, sarkofazi, rimski novac i jedan kasnoantiki grob. Iz ovih kamenoloma je vodenim putem otpreman materijal za Sirmijum, u to vrijeme veoma vaan rimski centar. Svakako da je najpoznatiji nalaz sa ovoga lokaliteta dobro poznati spomenik Mitrinog kulta. Srednjevjekovni period predstavlja posebno vano vrijeme na ovom prostoru jer iz ovog perioda potie srednjevjekovni grad Zvornik koji je nastao krajem 13. i poetkom 14. stoljea kada se ustalila granica izmeu Bosne i Srbije na Drini. Sam naziv grada potjee iz tog perioda, prvo pod imenom Zvonik 1410. godine, a kasnije od 1519. godine Zvornik (Mazali, 1955). Bez obzira to nema jedinstvenog stava o samom imenu Zvornika, jer neki smatraju da je ime dobio po zvonu crkve ili, pak, zvoniku franjevakog samostana, odnosno po izgledu prostora na kome se grad nalazio, a podsjea na zvono ako se gleda s druge strane Drine ili po izvoritu pitke vode, svakako je bitno da je grad od samog nastanka igrao veoma vanu ulogu u tadanjoj Bosni. Iz ovog perioda na prostoru cijele opine, ali i irem prostoru, nalaze se mnogobrojne nekropole steaka. Steci su rasporeeni uglavnom u dva oblika: uspravni (obelisci, stele i kipusi) i poloeni (sanduci, sarkofazi, ploe i kugle). Motivi na stecima su mnogobrojni, a mogu se razvrstati na socijalne (grbovi, amblemi, ma, koplje i dr.), vjerski motivi (sunce, polumjesec, kri, zvijez131

132

da i dr.), isti ornamenti (krovovi kua, vinova loza, krugovi, razne vrste linija i dr. Posebnu vrijednost predstavljaju steci sa natpisom kojih ima na vie lokaliteta. Vanu kulturno-historijsku vrijednost je imao Kulat, grad koji se nalazio na uu Jadra u Drinu. Spominje se jo kao mjesto kroz koje je prolazila vana putna komunikacija Dubrovana prema Srbiji (Mazali, 1956). Iz ovoga perioda takoer bi se mogla spomenuti i komunikacija sa gradom Teoakom kroz dolinu Sapne. U osmanskom periodu Zvornik zauzima vano administrativno mjesto kao sjedite sandaka. Zvorniki sandak se prostirao na cijelu sjeveroistonu Bosnu i manji dio zapadne Srbije. Za Stari Grad je vaan podatak da je dolo do proirenja Donjeg i Gornjeg Grada. Iz ovog perioda potjeu mnogobrojni islamski vjerski objekti: damije, turbeta, tekije, musarhane, mezarja, medrese, javne esme (Handi, 1975) i znaajni pravoslavni hramovi. U ovom vremenu zvornika Tvrava je bila jedan od najveih i najutvrenijih gradova u Bosni, ali sa veoma nerazvijenim saobraajem to je oteavalo privredni razvoj ovog grada. U vrijeme Austro-Ugarske Zvornik postaje kotarsko sredite, to i dalje daje znaajnu ulogu gradu. U ovo vrijeme otvara se prva narodna (dravna) kola i grade se makadamski putevi za Srebrenicu, Tuzlu, Bijeljenu i Sapnu (Hudovi, 2000). Ovaj period u arhitektonskom smislu predstavlja pravo osvjeenje za sam grad, jer su tada nastali mnogobrojni objekti od kojih su najznaajniji: zgrada Optine, Andraeva vila, dananja Muzejska zbirka i dr. U narednim periodima Zvornik takoer zauzima vano mjesto u kulturnohistorijskim dogaajima Bosne i Hercegovine, o emu svjedoi stari eljezni most napravljen u periodu izmeu dva svjetska rata, a o burnoj prolosti posebno govore mnogobrojni spomenici iz Drugog svjetskog rata. 133

U drugoj polovini prolog stoljea Zvornik dobija karakteristike bh. grada koji je bio prepoznatljiv po privrednom razvoju, a bio je i subregionalni centar. Naalost, u posljednjem ratu su mnogobrojni kulturno-historijski spomenici iz viestoljetne prolosti Zvornika uniteni. Osim zikog i ideolokog unitavanja, mnogi spomenici su stradali usljed nebrige i nemara, to predstavlja jednu tunu sliku dananjeg Zvornika. Meutim, Zvornik je imao veoma burnu prolost i posjeduje mnogobrojne vrijedne kulturno-historijske spomenike koji se uz odreena ulaganja mogu zatititi ili restaurirati, to bi bar na neki nain vratilo onaj sjaj Zvorniku koji je oduvijek imao. Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 5. 7. 8. Handi. A. (1975) Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo Hudovi. M. (2000) Zvornik, slike i biljeke iz prolosti, Sarajevo Vidovi. D. (1956) Srednjevjekovni nadgrobni spomenici u okolini Zvornika, Nae starine, Sarajevo Avramovi. R.(2002) Zvornik kroz vekove, Srpski glas, Banja luka Mazali. .(1955) Zvornik, stari grad na Drini, poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu , Sarajevo Mazali. . (1956) Zvornik stari grad na Drini, poseban otisak Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo Omerovi. J. (2009) Turistiki potencijali optine Zvornik, Optina Zvornik i Turistika organizacija optine Zvornik, Zvornik Renner. H.(2007) Bosna i Hercegovina uzdu i poprijeko, Dobra knjiga, Sarajevo

134

Mr. sc. Senada Nezirovi

RIMSKI GRADOVI NA PODRUJU ARGENTARIJE


Rimski spomenici na podruju Bosne i Hercegovine su brojni i raznovrsni. Arheolokim istraivanjima pronaeni su ostaci ruevina gradova slinih italskim, tragovi puteva, starih rudokopa, raznih spomenika i grobalja. Dolaskom na balkanski prostor Rimljani grade ceste s ciljem povezivanja jadranskih obala sa zaleem koje je imalo strateki znaaj u pogledu izvoza ruda, uvanja granica i slubenog saobraaja uope. Na podruju Argentarije (dananje Srebrenice) pronaeni su brojni rimski spomenici koji svjedoe o ekonomskoj moi ovog rudarskog podruja. U radu se rezimiraju dosadanja saznanja koja pruaju arheoloki dokazi kulturno- historijskog naslijea na podruju Argentarije. Analizom postojeeg stanja i relevantnih pretpostavki sagledane su mogunosti valorizacije kulturno-historijskih spomenika iz doba rimske vlasti na Balkanskom poluotoku. Uvod Srebrenica se nalazi u sjeveroistonom dijelu Bosne i Hercegovine, zahvata povrinu od 527 km ili 1,03 % od sveukupne dravne teritorije. Granii se sa opinama Bratunac, Milii, Rogatica i Viegrad (Sluba za urbanizam). Rudarstvo je bilo osnovno zanimanje stanovnitva srebrenikog kraja. U izvorima se spominju dravni rudokopi metalla publica kojima su upravljali carski povjerenici, to potvruju rimski rudokopi u rudonosnom podruju Sase, Kvarc, Kudretvode, Vitlovci, Olovine i Veliki Guber. (Paali E.) (prilog 1.)

Prilog 1: Ostaci rimskih rudnika na Crnom Guberu - Srebrenica

Rimski gradovi u Argentariji Naseljavanje podruja dananje Srebrenice tokom drugog i treeg stoljea vezano je za bogato rudonosno podruje Argentarije u kojem su podignuta dva gradska naselja. Na staroj rimskoj karti nije tano odreeno gdje se nalazi Argenta135

rija, ali su istraivai pretpostavljali da je to rudno podruje izmeu Salone i Sermiuma. Na rudarskim kartama prema rudniku srebra Argentariji oznaeni su putevi iz Panonske nizije Sremske Mitrovice (Sirmium) i od obala Jadranskog mora prema dolini rijeke Drine. (Ramovi M.) (prilog 2.)

Prilog 2: Putevi prema Argentariji

U centralnom dijelu vulkanskih brda oko Srebrenice nalazi se Kvarc, najznaajnija rudna oblast. Na sjevernim padinama Kvarca iz starih zaruenih rudarskih potkopa izviru Majdanski i Aliki potok, a na junim stranama iz starih hodnika istjeu mnogobrojni mineralni izvori. Austijski rudar Ludwig Pogatschnig tragajui za starim rudokopima, naseljima, putevima i svim to je tada bilo znaajno za arheoloka istraivanja, izmeu Majdanskog potoka i brda Kvarc otkrio je ruevine rimskog grada. Potvreno je da su to ostaci rudarskog grada Domavije 1 sredita dalmatinskih rudnika srebra kojima je upravljao gradski prokurator.

Domavija U proljee 1884. godine otkriveni su temelji gradske vijenice (curia) i sudska zgrada (tribunal), a izmeu upravnih zgrada pronaeni su ostaci talionica. Pet godina kasnije na povrini od preko 2.000 m, otkriveni su ostaci najveeg objekta u Domaviji - kupalita Caldarium 2 sa 45 prostorija za rekreaciju i zabavu. Plan itavog objekta je prilagoen prema koritu Sake rijeke. (urevi M.) (prilog 2.) Bogata rimska arhitektura u nalazitu Domavija vezana je za Caldarium u kojem su izloeni kipovi careva i prostorije ukraene mozaicima u Prilog 2: Shematski prikaz Caldariuma u oblicima brljenova, lovorovog lista i cvjetnih Domaviji
1 Domavija je u II stoljeu postala sjedite objedinjenih dalmatinskih i panonskih argentarija. Status municipija dobila je vjerovatno u vrijeme Septimija Severa(193-211.), res publica pojavljuje se na natpisu 218. g.p.n.e. a prvi spomen gradskih vlasti je iz doba Aleksandra Severa. ( Loma,S) Caldarium, prostorije u kojima se nalazila topla voda (urevi M.)

136

pupoljaka. Za izradu mozaika koriten je zelenkasti vulkanski kamen, crvenkasti ronac, sivi bijeli i modri krenjak. Na mozaicima su izraivani stubovi, etverokrake zvijezde, lukovi, kvadrati, rombovi, pletenice, ribe i valovi. (prilog 3.) odjeljenja, za mukarce i ene, zagrijavane ureajem zvanim hipokaust koji je mogao davati toplotu za skoro cijeli objekat. Arhelog Radimsky je utvrdio da je domavijsko kupatilo slino malim toplicama u nekadanjem antikom gradu Pompeji u Italiji. (Blago na putevima Jugoslavije). Prema naenim ostacima grada, novca i raznim predmetima iz rimskog doba vidi se da je na podruju Srebrenice bilo znaajno gradsko sredite na Balkanu.
Prilog 3. Mozaik Caldarium-

Municipijum Malve(n)siatium Istraivanja koja je vrio arheolog Karlo Pa tokom posljednjih decenija devetnaestog stoljea potvruju da se uz lijevu obalu rijeke Drine u naselju Skelani nalazi rimski grad. (Loma S.). Arheolokim istraivanjima iz 2008. godine u naselju Skelani kod Srebrenice ispod debelog nanosa zemlje (nastalog usljed promjene toka rijeke Drine) pronaeni su ostaci grada. Prema epigrafskim spomenicima grad je nazvan Municipij Malve(n)siatium 3. Gradsko naselje Municipij Malvense uz Domaviju i Spolonium kod dananjih Pljevalja bio je jedan od tri grada koji su u II i III stoljeu predstavljali najrazvijenija gradska sredita u rimskoj provinciji Dalmaciji. Blizina rudnika srebra i putevi koji su povezivali istonodalmatinske rudnike srebra Argentarije, prema istoku i spona (skela-most) sa susjednim naseljima preko rijeke Drine, imali su vjerovatno ekonomski i vojno politiki razlog, zbog kojeg je izgraen grad sa autonomnom upravom. O znaaju saobraajne raskrsnice u municipiju svjedoe epigrafski spomenici benecijarne stanice4 koji ukazuju da se u Skelanima nalazio centar municipalne uprave za prostor srednjeg Podrinja u rimsko doba. (Loma S.) Desetine nadgrobnih spomenika sa guralnim predstavama u reljefu i velikim brojem rimskih natpisa daju dodatnu vrijednost ovom lokalitetu. Do sada najznaajnije otkrie na ovom lokalitetu je mozaik poda izraen dekorativnim motivima u obliku spirala i kvadrata u vie boja (prilog 4). Prema miljenju arheologa ovo naselje nastalo je izmeu drugog i treeg stoljea. U toku su dalja istraivanja ovog podruja, te se pretpostavlja da se mozaik prostire na lokaciji od 100 m. Prostor je natkriven, a kada se zavri konano istraivanje, uz muzejsku zbirku eksponata predstavljat e znaajan spomenik kulture iz perioda rimske vladavine na balkanskom prostoru.
3 4 Flavijevski grad Malvesiatium, M(alvesiatum) muni(cipium) Fl(avium) (Bojanovski I.) Benecijariji su bili vojnici iz legija koji su sluili u tabu upravnika provincije (konzulara), i obavljali nesmetanu kontrolu saobraaja (Loma S.)

137

Kulturno-historijsko nasljee iz doba rimske vladavine u rudarskom podruju Argentarije predstavlja znaajan resurs, jer svjedoi o burnim historijskim dogaajima na ovom podruju. (prilog 5)

Prilog 4. Mozaik poda Municipij Malvense Skelani kod Srebrenice

Prilog 5. Rimski spomenici na podruju Srebrenice

Ovim spomenicima kulture treba posvetiti znaajnu panju, njihove historijske i kulturoloke vrijednosti treba sauvati, jer se odlikuju jedinstvenou za koju treba izraditi kvalitetnu turistiku ponudu. Zatita kulturnog nasljea iz perioda rimske uprave na podruju Argentarije predstavlja njegovu osnovu za razvoj kulturnog turizma. Neophodno je uspostaviti saradnju meu sektorima djelatnosti koji uslovljavaju razvoj kulturnog turizma, kao to je saobraaj i razvoj podruja. Saradnja meu sektorima moe se uspostaviti koritenjem primjera susjednih drava, promocijom kulturnog naslijea, prekograninom saradnjom i koritenjem raznih fondova namijenjenih razvoju nerazvijenih podruja. Literatura: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Sluba za urbanizam i stambeno-komunalne poslove Opine Srebrenica, 2005. Ramovi M., 1984., Stari rudnici, str. 1-97. Sarajevo Paali E., 1975., Rimska uprava u Bosni i Hercegovini, str. 27. - 28. Sarajevo Blago na putevima Jugoslavije, 1983., enciklopedijsko-turistiki vodi, str. 321. - 322. Beograd urevi M., 2009, Rimske terme u unutranjosti Balkana, Zbornik radova, Narodna biblioteka Srebrenica Loma S., 2009,Municipuim Malve(n)siatium u svjetlu epigrafskih spomenika, Zbornik radova, Narodna biblioteka, str. 107-108. Srebrenica, Bojanovski I., 1968. Municipij Malvesiatium, Arheoloki radovi I rasprava JAZU, knjiga 6, Zagreb, 241-258

138

Munisa Kovaevi, prof.

STARE NEKROPOLE NA PODRUJU OPINE BANOVII


Abstrakt Predmet ovog rada je prezentacija srednjovijekovnih nekropola steaka na prostoru opine Banovii, kao i nekropola iz starijeg osmanskog perioda koje su nastale od uspostave denitivne osmanske uprave na ovim prostorima 1463. godine pa do kraja 17. stoljea, a u svrhu promovisanja kulturno-historijskog naslijea opine Banovii. Kljune rijei: Steci, nekropola, mezarja (groblja), niani, Opina Banovii, kulturno-historijska batina. Srednjovijekovne nekropole Koliko je poznato najstarijih nekropola iz perioda prahistorije i antike na podruju Banovia do sada nije otkriveno. Na podruju opine Banovii danas postoje 4 srednjovijekovne nekropole sa 13 steaka1 , na slijedeim lokalitetima: nekropola Banovii Selo u Banovii Selu; steci u krugu barutnog magacina Rudnika mrkog uglja Banovii u Banoviima; nekropola Mramor u selu Hrvati; i nekropola Kvrga u selu Seona. Nekropola Banovii Selo u Banovii Selu Na podruju Banovii Sela koje se nalazi nedaleko od grada Banovia, nalaze se dva steka. Steci stoje na krajnjem zapadnom dijelu uzvienja u samom centru sela. Steak Boika Banovia je po obliku sljemenjak sa postoljem. Dimenzije postolja su 2,20 x 1,00 x 0,20 m, a sljemenjaka 1,81 x 0,75 x 0,67 m. Kvalitetno je obraen. Orjentiran je zapad istok. Ukraen je i ima natpis. Ukrasni motivi su tordirana vrpca na rubovima i dvostruka spirala sa rozetom na istonoj eonoj strani. Na bonoj strani je natpis u pet redova, na bosanskoj irilici Bosanici.

Salih Kulenovi, Edin Hadimusta, Steci na prostoru opine Banovii kao kulturno-historijsko naslijee, Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Opina Banovii, 2010.,str. 109.

139

Ovdje lei Boiko Banovi, na svojoj plemenitoj zemlji Dramein, a postavie (steak) Hlapac i ja Bogdan i ja Rajko s braom.2 Svakako da ime kraja Banovia treba dovesti u vezu sa natpisom sa steka. Natpis je dobro ouvan i itljiv. Ovo je zasad najstariji, srednjovijekovni izvor u kome se spominje upa Dramein. Drugi steak je udaljen 2 m od prethodnog. Po obliku je takoe sljemenjak sa postoljem, neto je manjih dimenzija postolja 1,70 x 0,65 x 0,17 m. i sljemenjaka 1,50 x 0.52 x 0,37 m. Ukrasni motivi su isti tordirana vrpca na rubovima i dvostruke spirale sa rozetom na obje eone strane. Na bonim stranama nema nikakvih ukrasa. Sjeverna strana steka je oteena. Najstariji trag historiografskih istraivanja na podruju Banovia imamo kod poznatog naunika ire Truhelke, sa kraja 19. stoljea. iro Truhelka je u svom radu Stari bosanski natpisi, objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja 1895. godine3 , dao prvi puta u naunoj literaturi natpis sa steka Boika Banovia u Banoviima. Trihelka u navedenom radu daje faksimil natpisa sa steka prema I. Raiu, orunikom strametaru iz Maglaja. Poslije ire Truhelke, Marko Vego u Zborniku srednjovijekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, ujedno i govori o steku Boika Banovia, u mjestu Banovii Selo. Po njemu steak se okvirno moe datirati u drugu polovinu 14. stoljea4 . Nada Mileti ovu nekropolu svrstava u kasni srednji vijek. Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, na sjednici odranoj od 30. augusta do 5. septembra 2005. godine, donijela je odluku da se historijski spomenik Steci u Banovii Selu kod Banovia proglaavaju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Slika 1. i 2., Steak Boika Banovia u Banovii Selu, sa natpisom

Steci u krugu barutnog magacina RMU Banovii Na podruju opine Banovia, pronaeni su i steci koji su se do nedavno nalazili na Zelenici, na cesti za Zlau ispod brda Gradina. Meutim, kako su se steci nalazili na putu rudnikoj mehanizaciji, premjetani su na razne lokacije, da bi da2 3 4 Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, Sarajevo, 1970., str. 60-61. iro Truhelka, Stari bosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7, Sarajevo, 1895, str. 570-571. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, Sarajevo, 1970., str. 60.

140

nas bili ostavljeni u dvoritu rudnikog magacina nedaleko od grada Banovia. To izmjetanje je izvreno bez strunih radnika, tako da su vjerovatno nestali i znaajni arheoloki nalazi. Radi se o sljemenjacima s postoljem koji su u dobrom stanju, nisu ornamentirani. Dimenzije jednog steka su: postolje (210x100x20); sljemenjak (190x70x70) a drugog: postolje (200x100x20);sljemenjak (180x70x70). Obzirom da se radi o nadgrobnim spomenicima koji imaju veliku naunu i kulturnu vrijednost, smatram da da bi neophodno bilo izmjestiti ova dva steka koji su pronaeni, na neku adekvatnu lokaciju, a sve u cilju njihovog ouvanja.

Slika 3. i 4., Steci ispred magacina

Nekropola Kvrga u selu Seona Nekropola Kvrga se nalazi na periferiji sela Seona na 15,5 km sjeverozapadno od urbanog centra Banovia. Neprohodnost terena i njegova zagaenost minama ne dozvoljavaju uvid u stanje nekropole. Nekropola Mramor u selu Hrvati Lokalitet se nalazi jugoistono od urbanog jezgra Banovia juno od naselja Hrvat.i Nekropola ima ukupno 9 steaka, i to dva sljemenjaka sa postoljem u dobrom stanju, zatim stub dobro ouvan, nije ornamentisan, sanduk s postoljem i nije ornamentisan, dok su ostali devastirani ili u tragovima. Neki steci sa ove nekropole su izmjetani i sada se nalaze uz ogradu njive Muharema Mumia 5. Steci su u loem stanju te ovaj lokalitet do sada nije zabiljeen u relevantnoj naunoj literaturi.

Slika 5. i 6., Steci u nekropoli Mramor, selo Hrvati


5 Salih Kulenovi, Edin Hadimusta, Steci na prostoru opine Banovii kao kulturno-historijsko naslijee, Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Opina Banovii, 2010., str. 110.

141

U zaseoku Draganja, kako priaju mjetani tog sela, postojalo je staro groblje, vjerovatno iz srednjeg vijeka, gdje je bilo Veliko kamenje, kako pamte stariji ljudi. Govori se da je postojalo, po prii mjetana i Kuno groblje u Banovii Selu. Iz okoline Banovia, stare upe Dramein, tanije na brdu Straba, iznad Banovii sela, postojala je nekropola steaka. Nekropola je razorena, a do 60-tih godina bila su dva steka, jedan u obliku sanduka duine dva metra a drugi u istom obliku skoro utonuo u zemlju. U oba sluaja radilo se samo o slabo oklesanim stecima, sa samo izvuenom formom, bez ukrasa.6 Jedno zaravnjeno brdo kod sela Hrvata se starinom naziva Mramori. Prema ouvanom predanju, tu su se negdje ranije nalazila dva steka, koja su bila utonula u zemlju. Ali uniteni su pri obradi zemlje. Ispod Strabe, idui prema rijeci Litvi, na padini manjeg brda koje mjetani zovu Kaursko groblje, postojala je nekropola steaka, koja je unitena iskopavanjem uglja. Ima jo toponima u okolini Banovia sa nazivom Maramor a koji upuuju na nekadanje nekropole steaka. Tako se brdo nalazi izmeu Omazia i Gornjih ivinica. Zatim, toponim Mramor se nalazi i izmeu Tretenice i Babica Gornjih. U Banovii selu, prema Jukiima, iznad potoka Dubokovci, u mjestu zvanom Bando, izdie se Crkvite koje se i u zemljinjim knjigama naziva tako. Breuljak, na zapadu se strmo sputa prema potoku, razlika je u visini oko osam metara, dok se na istok vrlo blago sputa. Prema navodima Ambrozija Benkovia, tu je nekad postojala crkva, a sada na to upuuje samo veliko kamenje. U mahali Draganji nalazi se jedno Crkvite, kao i Crkvine u Gornjim Jarukama, te da je tu postojala crkva Jaruica po navodima Ambrozija Benkovia. Takoer, lokalitet Crkvine nedaleko od mahale Borovac. Nekropole iz starijeg osmanskog perioda Nekropole iz starijeg osmanskog perioda su one nekropole koje su nastale od uspostave denitivne osmanske uprave na ovim prostorima 1463. godine pa do kraja 17. stoljea. Ovaj period su obiljeili burni historijski dogaaji to je uslovilo este migracije i zamiranje pojedinih naselja. Od tih naselja i stanovnitva u njima i danas postoje stare, danas esto zaputene ili ouvane samo u tragovima i predanjima nekropole. Mezarja (groblja) i niani znaajni su segmenat kulturnog nalijea Bonjaka. Ono jasno ukazuje na kontinuitet ranijih srednjovijekovnih nekropola, jer se u pravilu nalaze u sklopu nekropola steaka ili njihovoj neposrednoj blizini, kao i pored vjerskih objekata. Takvih na banovikoj opini ima mnogo. Neka od tih starijih mezarja su potpuno unitena, iskrena i pretvorena u obradive povrine, meutim na nekima i danas postoje stari niani. Zanimljivo je takoe tzv. Kuno groblje, u Gornjoj Tretenici, koje je takoe uniteno i ne postoji nita to bi ukazalo da je tu i bilo. Pria se da je tu sahranjeno mnogo umrlih u vrijeme kuge. Iz historijskih izvora se zna da je ova pria tana,
6 Grupa autora, Banovii i okolina, Narodni odbor optine Banovii, Beograd, 1961., str. 22-26.

142

jer postoje zapisi o nekoliko velikih epidemija kuge u ovim krajevima 7. Mrko ili Kaursko groblje ispod Srnice, takoe u Donjoj Tretenici, u mahali Avdiima, u Mariniima, dijelu sela iuk, isto i u Dijacima (selo Grivice) na lokalitetu Zerdelija.8 U Cerinoj ravni postojalo je vrlo staro muslimansko mezarje, sa ve istroenim nianima, ispod Tulovi grada, (Gradina u Tuloviima) i u njemu jedan ogroman mezar sa niana, elo glave do onog nie nogu ima tri metra, dok su na ostalim mezarima samo zelene ploe. 9 U Litvi, kako jo uvjek stariji ljudi kau za grad Banovie, u Begovom potoku, u selu Omazii postoji staro mezarje. Mezarje je u dosta loem stanju. Zanimljivi su niani turbani koji se nalaze u mezarju, koji potiu iz osmanskog perioda.

Slika 7. i 8., Niani turbani iz starog mezarja u Omaziima

Razliiti toponimi u naselju Seoni su vezani za dogaaje i historijsku genezu nastanka Seone. Jedan od primjera je toponim Mramor koji je bogat mramornim kamenom i na kome je pronaen nian koji datira od 1746. godine 10. U mezarju na lokalitetu Podljeska, u naselju Seona, nalazimo specine nadgrobne spomenike, raene u Osmanskom stilu, ija se specinost ogleda u pismu i simbolima na njima. Specino je to da je pisano autentinim bosanskim pismom u Tursko doba arebicom 11.
7 8 9 10 Grupa autora, Banovii i okolina, Beograd, 1961., str. 27. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje nekad i sad, Grako preduzee Iskra, Vinkovci, upanjaakovo, 1971., str. 99. Ambrozije Benkovi, Tuzlanska podruja nekad i sad, Iskra, Vinkovci, akovo, 1971., str. 99. Safer Muanovi, Starine naselja Seone, Zbornik radova sa naunog skupa Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Opina Banovii, 2010., str. 182. Isto.

11

143

Slika 9., Mezarje na lokalitetu Podljeska

Jedan od najznaajnijih materijalnih dokaza o kulturi ivljenja u Seonoj je mezarje koje se nalazi na lokalitetu Podljeska u blizini potoka Maleevac kraj zaseoka Delii i Kalempei. Zakljuak Podaci o najstarijoj prolosti opine Banovii su veoma oskudni, mada se sa sigurnou moe tvrditi da je ovaj prostor bio naseljen od najstarijih vremena pa do danas, s obzirom na geografski poloaj, reljef i druge prirodne osobine ovog kraja. U prolosti su se ukrtali i mjeali razliiti uticaji starih civilizacija i kultura kako na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine tako i na podruju opine Banovia. Migracije stanovnitva i formiranje naselja uticali su na to da i danas postoje stari i u granicama ouvani tragovi u vidu nekropola. Na podruju opine Banovii danas postoje 4 srednjovijekovne nekropole sa 13 steaka, na slijedeim lokalitetima: nekropola Banovii Selo u Banovii Selu; steci u krugu barutnog magacina Rudnika mrkog uglja Banovii u Banoviima; nekropola Mramor u selu Hrvati; i nekropola Kvrga u selu Seona. Mezarja (groblja) i niani, iz starijeg osmanskog perioda, znaajno su kulturnog-historijsko nalijea. Niani iz osmanskog perioda prestavljaju nastavak kontinuiteta srednjovijekovnih nekropola sa stecima. Starijih mezarja u kojima se nalaze ili u kojima su se nalazili (to znamo po predanju), niani iz ranijeg osmanskog perioda, u banoviima imamo mnogo. Neka od tih mezarja su djelimino ouvana, u kojima se i danas nalaze stari niani, to za primjer se moe navesti niani turbani iz starog mezarja u selu Omazii. Meutim, veliki broj je unitenih mezarja o kojima danas rijetko imamo pisane tragove.

144

Literatura i izvori 1. Grupa autora, Monograja Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog kantona izbor, Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, u tampi. Nada Mileti, Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, regija 7, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo 1988. Grupa autora, Banovii i okolina, Narodni odbor optine Banovii, Beograd, 1961. Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje nekad i sad, Grako preduzee Iskra, Vinkovci, upanja-akovo, 1971. Bego Omerevi, Arheoloki lokaliteti na podruju opine Banovii, Zbornik radova lozofskog fakulteta u Tuzli, broj 3., god. 3., Filozofski fakultet Tuzla, 2001. Milica Kosori, Praistorijska naselja na podruju Spree, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne u Tuzli, knjiga XIII, Tuzla 1980. Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV, Sarajevo, 1970. Enver Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995. iro Truhelka, Stari bosanski natpisi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7, Sarajevo, 1895. http://www.opcina-banovici.com.ba/index.php?option=com_content&view http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action =view&id=257

2. 3. 4. 5.

6.

7. 8. 9. 10. 11.

145

146

Edin akovi, prof.

ZAVIAJNA MUZEJSKA ZBIRKA GRAANICA


Primjer (ne)brige lokalne zajednice o pokretnom kulturno-historijskom i prirodnom nasljeu
Pokretno kulturno-historijsko i prirodno nasljee, u prvom redu muzejska graa i muzejski predmeti, predstavljaju vjerovatno najugroeniju kategoriju kulturnoga blaga, znatno ugroeniju od nepokretnih spomenika i spomenikih cjelina. Opasnost od unitenja, oteenja i otuenja je stalno prisutna, a uzrok tome su kako neznanje, nedostatak kulturne svijesti ili elja za osobnim protom pojedinaca, tako i nebriga institucija i organa vlasti, te nedovoljna zakonska zatita. Zaviajna muzejska zbirka Graanica, u sastavu Bosanskog kulturnog centra (BKC), predstavlja upravo primjer takvog odnosa prema kulturnom nasljeu. Iako je nastala u cilju da se muzejski predmeti koje sadri ouvaju i na odgovarajui nain javnosti prezentiraju, njoj se danas ne poklanja gotovo ni minimum potrebne panje, u smislu trajnijeg rjeavanja njezinog statusa.1 Historijat zbirke zaviaja u Graanici Tokom 1950-tih i 1960-tih godina, zabiljeeno je da su manje kolekcije arheolokog materijala, te historijskih i etnolokih predmeta posjedovale osnovna kola Mitar Trifunovi Uo u Graanici (danas Druga osnovna kola), kao i Srednjokolski centar Todor Pani. Znaajan broj sluajnih nalaza iz razdoblja 1950.1958. je sauvan zahvaljujui tadanjem predsjedniku graanikog sreza, Asimu Devdetbegoviu. Dio njih je dospio u muzejske ustanove u Tuzli i Sarajevu, a manji dio je zavrio u kolekcijama spomenutih dviju kola. Formiranje posebne zbirke zaviaja se desilo 1970-tih godina, zahvaljujui linoj inicijativi Branka Vajia prosvjetnog radnika i direktora kole, istaknutog drutvenog djelatnika i dugogodinjeg istraivaa i arheologa-amatera. Na sastanku Predsjednitva Opinske organizacije Socijalistikog saveza radnog naroda Graanica, 26. januara 1972., Branko Vaji je uputio i detaljno obrazloio prijedlog formiranja zaviajne zbirke. Koliko se na osnovu dostupnih dokumenata moglo utvrditi, ovaj prijedlog tada nije realiziran. On e ponovo doi na dnevni red tek tri godine kasnije, u vrijeme kada su na podruju tadanje opine Graanica izvoeni brojni arheoloki istraivaki radovi na vie lokaliteta, ukljuujui i sistematsko iskopavanje neolitskog naselja na Koria Hanu. Rezultat toga je bio i pojaan interes za arheologiju i kulturnu historiju Graanice uope, te su i lokalne vlasti odluile iskazati podrku toj ideji.
1 Tokom privremenog radnog odnosa u Bosanskom kulturnom centru 2007.-2008. godine, obavio sam, izmeu ostalog, i poslove sreivanja Zaviajne muzejske zbirke, ukljuujui reviziju stalne postavke. Tom prilikom sam prouio dostupnu dokumentaciju o historijatu te zbirke, U izradi ovog priloga sam se sluio i vlastitim biljekama nastalim u tom periodu.

147

Pretkraj septembra 1975., Izvrni odbor Skuptine opine Graanica je izdao rjeenje (broj 02-622-2/1-74) kojim se imenuje Odbor za formiranje zaviajne muzejske zbirke u Graanici. Za predsjednika odbora je imenovan Branko Vaji, a lanovi su bili: arheologinja Milica Kosori tadanja direktorica Muzeja istone Bosne iz Tuzle, Nedeljko Mlazarevi, Aziz Junuzovi, Mustafa Basi, Osman Deli i Dragia Ili. Jezgru zaviajne zbirke Graanica je inila kolekcija arheolokog materijala i drugih starina iz osnovne kole Mitar Trifunovi Uo u Graanici, sakupljenja zahvaljujui upravo Branku Vajiu, koji je u njoj proveo radni vijek kao nastavnik matematike, a bio je biran i za direktora. Za sada nije mogue sasvim pouzdano utvrditi da li je u zbirku dospio i materijal iz graanikog srednjokolskog centra. Zbirka je u poetku obogaena materijalom i dokumentacijom sa spomenutih arheolokih istraivanja, a njen rukovodilac je, nakon odlaska u penziju, postao Branko Vaji. On je taj posao obavljao volonterski, predano prikupljajui kako muzejsku, tako i biblioteku i dokumentacionu grau koja se odnosila na Graanicu i njenu okolinu. Izgradnjom nove zgrade Doma kulture u Graanici (dananji BKC), jedna je prostorija odvojena za Zaviajnu zbirku. Radilo se o radnoj prostoriji kabinetskog tipa, neprikladnoj za izlaganje, ali je materijal u njoj bio relativno dobro zatien. Tokom 1980-tih godina, zahvaljujui Vajievoj agilnosti u prikupljanju grae, kao i podrci i ustupanjima starina od strane izvjesnog broja graana, u Zaviajnoj zbirci je prikupljena znaajna koliina muzejske grae (arheoloki, mineraloki i paleontoloki materijal, etnografski i historijski predmeti, itd.), te dosta obimna biblioteka i dokumentaciona graa zaviajnog karaktera. Postojali su tada ve svi preduvjeti da zbirka preraste u zaviajni muzej, postojali su prijedlozi da se muzej smjesti u zgradu Osman-kapetanove medrese u Graanici, koja je tada bila u javnom vlasnitvu. Na alost, to nikada nije realizirano. Pretkraj 1980-tih, tavie, propali su i pokuaji da se osigura stalno radno mjesto rukovodioca Zaviajne zbirke. Bilo je predvieno da Zbirkom rukovodi diplomirani arheolog Aleksandra Popovi, stipendist opine Graanica, ali ona je nakon nepunih mjesec dana rada u Zbirci prela u Muzej istone Bosne u Tuzli. Smru Branka Vajia, 1990. godine, sama zbirka je faktiki prestala da postoji. Ubrzo je uslijedila politika kriza i raspad Jugoslavije, te agresija na Bosnu i Hercegovinu. Zgrada BKC-a u ratnim je uvjetima stavljena na raspolaganje civilnim i vojnim vlastima. Sama prostorija u kojoj se Zaviajna zbirka nalazila, pretvorena je u priruni magacin gdje su odlagane nepotrebne stvari (stari namjetaj, tehnika, itd.). Takvo stanje je potrajalo i tokom desetak godina koje su uslijedile nakon zavretka agresije. Muzejska, biblioteka i dokumentaciona graa su bile neposredno ugroene. Arheoloki materijal se nalazio rasut u nekoliko kutija i plastinih vreica, te u jednoj vitrini, izmijean i razbacan. Jedna od rafa u toj vitrini je bila pukla, unitivi i otetivi predmete ispod nje. to se tie biblioteke i dokumentarne grae, ona se nalazila dijelom u drugoj vitrini, a dijelom nabacana u kutije, oteena vlagom, prainom i pauinom,. Etnografski predmeti su bili jednostavno nabacani na jednu prirunu policu, bez ikakve zatite, oteeni crvotoinom i korozijom. 148

Privremena izlobena postavka (2005.) Poetkom 2005. godine, na inicijativu tadanjeg direktora BKC-a Izudina Durakovia, manji dio arheolokog materijala, te predmeta iz historijske i numizmatike zbirke, po prvi je put od osnivanja Zaviajne zbirke izdvojen i izloen u nekoliko drvenih izlobenih vitrina u holu BKC-a. Selekciju, obradu i izlaganje predmeta su volonterski obavili prof. Rusmir Djedovi i autor ovog priloga. Radilo se, zapravo, o jednostavnom izdvajanju dijela intreresantnijih predmeta, koji su izloeni u vitrinama prema periodima iz kojih potjeu. Po muzeolokim su se kriterijima takvom nainu izlaganja sigurno mogu nai brojne zamjerke, ali je osnovni cilj te privremene postavke bio jednostavno ukazivanje na ovo pokretno kulturno blago koje stoji na raspolaganju drutvenoj zajednici, a za koje ira javnost nije gotovo ni znala. inilo se da je svrha bila postignuta, jer se naredne godine pristupilo aktivnostima na organiziranju stalne postavke u posebnim izlobenim prostorijama,

Stalna postavka (2006.) Organizacija stalne postavke zaviajne muzejske zbirke u Graanici odvijala se tokom maja 2006. godine, u prostoru galerije BKC-a, koji je tada po prvi put iskoriten iako je sagraen nekoliko godina ranije.2 Izlobene vitrine koje su se do tada nalazile u holu BKC-a, prenesene su u spomenuti galerijski prostor, zajedno sa ve izloenim predmetima. Pored toga, iz prostorije dotadanje Zbirke zaviaja izdvojeni su i jo neki predmeti, prvenstveno iz etnografske zbirke. Nakon adaptacije izlobenih vitrina, pristupilo se izlaganju predmeta. Arheoloki eksponati su smjeteni u pet izlobenih vitrina eksponati iz razdoblja neolita u dvije, iz razdoblja eneolita i bronanog doba takoer u dvije vitrine, te srednjovjekovni arheoloki eksponati u jednu vitrinu. Odabrani primjerci starog kovanog novca smjeteni su u jednu vitrinu, dok je papirni novac sloen na dvije table hamer-papira, uramljen i postavljen na zid iznad vitrine sa kovanim novcem. Za izlaganje zbirke starog oruja iskoritene su dvije vitrine. Odabrani etnografski predmeti izloeni su na dvije police, te na tri stola adaptirana za izlobu. Ostatak prostora zaviajne muzejske zbirke i galerije iskoriten je za izlaganje starih fotograja. U jednu vitrinu izloeni su primjerci starijih knjiga iz Graanice (izdanja 1873.-1942.), koji veinom potjeu iz spomen-biblioteke Mustafe Kamaria. Nakon postavljanja izlobe, pristupilo se izradi informativnih natpisa, kao i pisanju tekstova za katalog, te panoe s objanjenjima. Realizaciju izlobene postavke su izveli Mirsad Omeri, profesor historije i geograje, koji je inae ranije odraivao pripravniki sta u Muzeju istone Bosne u Tuzli, zatim prof. Rusmir Djedovi, koji je izradio programske dokumente zbirke, te autor ovog priloga. Postavka je sveano otvorena u okviru programa obiljeavanja Dana opine Graanica, 2. juna 2006. godine. Na otvaranju izlobe, naelnik opine Graanica,
2 Taj prostor, inae, predstavlja prvi savremeni galerijski prostor u historiji Graanice, a nalazi se u tzv. treoj fazi BKC-a koja je sagraena i dovrena neposredno pred lokalne izbore 2000. i promjenu opinske vlasti. Spomenuti je objekat narednih nekoliko godina bio predmet otrih politikih prepucavanja i pokuaja konstruiranja raznoraznih afera. Na kraju se, nakon silnih peripetija, sve umirilo, a na gubitku je jedino ostala kultura.

149

Nusret Heli, izmeu ostalog je kazao: Otvarajui Muzejsko-zaviajnu zbirku i galeriju mi naoj opini i naem gradu darujemo jednu novu instituciju pod krovom Bosanskog kulturnog centra, koja jeste moda neki mali dodatni troak u naem budetu, ali je zato veliki pomak i veliki korak u kulturnom ivotu naeg grada. Otvarajui ovu zbirku mi ispunjavamo san mnogih entuzijasta i poslanika kulture, koji su godinama radili na stvaranju pretpostavki za otvaranje Muzejsko-zaviajne zbirke, ali istovremeno ispunjavamo zahtjeve i elje mnogih naih graana koji su odavno zagovarali takvo jedno gradsko obiljeje i materijalno-historijsku potvrdu narodne tradicije, kulture i duhovnosti ovoga grada. Neete mi zamjeriti ako kaem da, otvarajui ovu zbirku, mi koji obnaamo aktuelnu vlast na najbolji nain ispunjavamo svojedavno dato obeanje: Graanicu uiniti gradom. (...) Ova Zaviajna zbirka i galerija nee biti neka statina zatvorena institucija, ve dinamian organizam oko kojeg e se okupljati, kako struni ljudi, profesori, studenti, istraivai, tako i svi oni koji vole ovaj grad (Graaniki glasnik, 22, 2006, 135-136). Meutim, odmah nakon sveanog ina otvaranja zbirka je zakljuana, te se u narednom periodu mogla posjetiti samo u skupnim posjetama, uz prethodnu najavu i odobrenje uprave BKC-a. Bio je to jasan znak da ne postoji istinska volja da se zaviajna muzejska zbirka u Graanici uini istinskom kulturnom institucijom, te da je njezino sveano otvorenje bilo samo predstava za javnost drugim rijeima, izloba je postavljena samo radi ina otvaranja, glavnih protagonista otvaranja i novinara koji su mu prisustvovali. Dapae, u narednom periodu se nikada nije pokualo ni pravno denirati ta ta zbirka predstavlja i gdje u stvari pripada ona pravno zapravo i ne postoji, kao organizaciona cjelina u sastavu BKC-a, to bi bio prvi i osnovni preduvjet njene zatite, prezentacije i koritenja. Sama stalna postavka, pored svega toga i nije bila stalna. S obzirom da je prostor zaviajne muzejske zbirke i galerije skoro jedini izlobeni prostor u gradu, u njemu je u narednom periodu oganizirano vie novih izlobi (npr. izloba Kere u Bosni i Hercegovini, zatim izlobe akademskih slikara Nijaza Omerovia i Mee Bajria, itd.), pri emu je nestruno osoblje BKC-a premjetalo i uklanjalo vitrine i predmete iz stalne postavke zaviajne muzejske zbirke, potpuno je poremetivi. Uza sve to, u samoj organizaciji te prve stalne postavke potkrale su se brojne greke, uzrokovane dobrim dijelom injenicim da je izlobena postavka organizirana u dosta kratkom vremenskom roku. Predmeti su izloeni bez ikakvog voenja dokumentacije i evidencije koja u tom trenutku za samu zbirku nije ni postojala, te je postojala opasnost od otuenja premeta. Sam estetski izgled je takoer dolazio u pitanje izlobene vitrine su bile drvene, sa staklenom plohom samo sa gornje strane; postamenti i ureenje vitrina je izvedeno sa tamno-crvenim i ruiastim (!) platnom, to je graniilo s kiom, itd. Bilo je i pogreki u dataciji (npr. nakit iz osmanskog perioda je oznaen kao prahistorijski). Postalo je jasno da u obzir dolazi iskljuivo potpuna revizija, pa i potpuno nova organizacija postavke, i to nakon to se izvri cjelokupna obrada i inventura muzejskog materijala. To su bile i sugestije nekih strunjaka koji su imali priliku pogledati zbirku.

150

Obrada, zatita i inventarisanje muzejske grae U jesen 2006. godine, autor ovog rada je primjen u radni odnos na odreeno vrijeme u Bosanski kulturni centar. U dogovoru sa direktorom te ustanove, jedan od zadataka kojeg se imao prihvatiti bio je sreivanje i inventarisanje zaviajne zbirke, te revizija stalne postavke. Svojevremeno, jo za Vajieva ivota, postojala je inventarna knjiga svih muzejskih predmeta u okviru Zaviajne zbirke, to su svjedoile i oznake na predmetima. Inventar je u meuvremenu zagubljen i svi pokuaji da mu se ue u trag su ostali bezuspjeni. Osoblje BKC-a Graanica nije ni znalo da je inventarna knjiga zaviajne zbirke ikada i postojala. Zbog svega toga, moralo se pristupiti izradi novog inventara, to je predstavljalo izuzetno teak i sloen zadatak, jer je za mnoge predmete bilo teko odrediti provenijenciju i dataciju, a za neke ak i nemogue. Olakavajua okolnost je bila to je neki arheoloki materijal bio razvrstan po nalazitima. Isto tako, meu biblioteko-dokumentacionom i arhivskom graom zaviajne zbirke sauvane su sve biljeke koje je Branko Vaji vodio, o terenskim obilascima i arheolokim lokalitetima, ukljuujui i fotokopije izvjetaja sa iskopavanja, na osnovu ega je bilo mogue identicirati neke predmete. Zahvaljujui tome, za svaki su muzejski predmet upisan u inventar zabiljeeni najosnovniji podaci: o nalazitu, mjestu i vremenu nalaza, pronalazau ili bivem vlasniku, itd.. Gdje to nije bilo mogue, uz pomo strune i naune literature izvrena je barem okvirna datacija. Svaki predmet je obiljeen poetnim slovom zbirke i rednim brojem (npr., u arheolokoj zbirci A-001, A-002, itd.). Predmeti su potom zatieni i spremljeni u kutije. Mineraloki i paleontoloki materijal je isto tako izdvojen i zatien, ali nije obraen niti upisan u inventar, jer bi za to ipak trebalo konsultirati strunjake geologa i paleontologa. Kako nije bilo smisla predmete vie drati u staroj prostoriji, oni su preneseni u manji depo galerije u Treoj fazi BKC-a. Prilikom popisa muzejskog materijala, izvrene su i neke najnunije konzervatorsko-restauratorske mjere na pojedinim predmetima, pri emu se moralo dosta improvizirati, uz pomo strune literature. Na primjer, otopinom razblaene limunske kiseline i natrij-karbonata oieni su svi predmeti od bakra, pri emu je skinut sloj korozije koja je oteivala predmet, ali ne i blaga oksidirana patina. Sreivanje bibliotetske i dokumentacione grae zaviajne zbirke to se tie biblioteke grae Zbirke zaviaja, ona se uglavnom sastojala od knjiga, publikacija i periodike zaviajnog karaktera. Knjige su preteno studije i monograje iz oblasti historije, arheologije i etnologije, manjim dijelom i prirodnih i tehnikih nauka, koje se u veoj ili manjoj mjeri dotiu Graanice i njene okoline. Periodika uglavnom predstavlja strune asopise i izdanja (Glasnik Zemaljskog muzeja, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, itd.), ukljuujui i velik broj separata. Tu se nalazila i odreena koliina efemerne biblioteke grae (letaka, broura, pozivnica, itd.). to se tie dokumentacionog materijala, radi se uglavnom o dokumentima, izvjetajima, elaboratima, planovima, nacrtima i projektima koji se najveim dijelom odnose na geoloka, hidroloka i arheoloka istraivanja pojedinih lokaliteta u 151

okolini Graanice; tu su, zatim, razne biljeke koje se odnose na povijest Graanice, kompletna zaostavtina Branka Vajia (njegove biljeke s terenskih istraivanja, korespondencija sa naunim institucijama i znanstvenicima, izresci i lanci iz novina, privatni dokumenti...), itd. Sve je to bilo razbacano i izmijeano, u jednoj vitrini, nekoliko kutija pa ak i po podu. Pored pisane grae, znaajan dio ini i fotodokumentacija, ukljuujui presnimke starih fotograja Graanice velikog formata (to je svojevremeno, na Vajievu inicijativu, organizirao tadanji direktor Doma kulture Nesib Suman), ali i originalne fotograja iz kasnijeg vremena, 60-tih i 70-tih godina. Knjige su izdvojene i razvrstane prema oblastima, a asopisi i periodika prema brojevima i goditima. Dokumenti su takoer razvrstani i popakovani u odgovarajue fascikle. Nakon konsultacija sa efom Narodne biblioteke Dr. Mustafa Kamari, odlueno je da se sav ovaj materijal prenese u prostorije biblioteke i pridrui postojeem zaviajnom fondu te ustanove, jer je bilo jasno da ta graa ne moe ostati u nekadanjim prostorijama Zbirke zaviaja, pretvorenim u magacin gdje nije bila ni zatiena, ni pristupana za koritenje. Revizija stalne postavke Zaviajne muzejske zbirke Kao to je prethodno navedeno, pokuaji stvaranja stalne postavke zaviajne muzejske zbirke bili su neuspjeni, a sama postavka je pored izvjesnih greaka u oganizaciji poremeena i uklonjena. Bilo je potpuno jasno da njena obnova u obliku u kojem je bila ne dolazi u obzir, i zbog spomenutih greaka i zbog estetskih razloga. Uz to, izloene predmete je takoer bilo potrebno obraditi i upisati u inventarnu knjigu. Prostor zaviajne muzejske zbirke i galerije, u Treoj fazi BKC-a, jo uvijek, kako je ve spomenuto, predstavlja jedini prikladan izlobeni prostor u gradu, pa je bilo jasno da e on i u budunosti biti koriten za razne izlobe, koje ipak ne bi trebalo da naruavaju stalnu postavku i njen koncept. Imajui to u vidu, autor ovoga priloga se odluio da glavninu postavke vitrine i police smjesti u jednu treinu prostorije, dok su na ostalim zidovima stavljeni tematski panoi koji nisu u neposrednoj vezi sa ostatkom postavke i koji se, u sluaju organiziranja neke nove izlobe, mogu lahko privremeno skinuti i kasnije vratiti. Time bi se dvije treine prostorije mogle iskoristiti za odravanje izlobe, a da se pri tome ne dira osnova stalne postavke zaviajne muzejske zbirke. Inae, i U meuvremenu, BKC je nabavio est novih staklenih izlobenih vitrina, koje su bile puno prikladnije od ranijih, drvenih koje su u novoj postavci iskoritene samo djelomino. Glavnina nove postavke je podijeljena u etiri dijela na predmete prirodnjake, arheolo-ke, historijske i etnografske zbirke. U prirodnjakoj zbirci izloeni su uzorci stijena i minerala, te fosili prikupljeni na graanikom podruju. Arheoloki dio postavke sastoji se iz tri vitrine, u kojima su izloeni artefakti iz neolita, bakarnog i bronanog doba, te srednjeg vijeka. Historijski dio se sastoji iz etiri cjeline, koji ilustriraju povijest ratovanja na ovim prostorima (u okviru toga, izloeni su eksponati iz zbirke starog oruja), zatim povijest zanatstva, povijest trgovine (u okviru ega je izloen dio numizmatike zbirke), te konano povijest kolstva. to se tie etnolokog materijala, zbog nedostatka prostora izloen je tek manji dio, uglavnom predmeti koji ilustriraju svakodnevni ivot naroda ovog kraja u prolosti. 152

Svaki od ovih dijelova popraen je sa tematskim panoima na kojima su izloene odgovarajue fotograje i dokumenti, originalni i faksimili, te informativni tekstovi o izloenim predmetima (koji su oznaeni brojevima). Na zidovima u ostatku prostorije, postavljeni su tematski panoi na kojima su izloene fotograje i dokumenti koji ilustriraju povijest Graanice i njene okoline od 1878. godine do danas. To je podijeljeno u nekoliko tema nosioci vlasti, sportska i kulturna drutva, eljeznica u Graanici 1897.-1968., stari grad Soko, vjerski ivot i vjerski spomenici, meunacionalna tolerancija i antifaizam, period socijalistike Jugoslavije, te period odbrambeno-oslobodilakog rata 1992.-1995. godine. Nova stalna postavka je otvorena za javnost na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. marta 2008., kada su je organizirano posjetili opinski vijenici i drugi prisutni na sveanoj sjednici Opinskog vijea. Ali i nakon te sveanosti (i predstave za javnost), zbirka je ponovo dospjela pod klju. Ipak, od 1. marta, pa do 1. septembra 2008. (odnosno, do kraja angamana autora ovog priloga u BKC-u), zaviajnu muzejsku zbirku BKC-a u Graanici je obilo, uz struno voenje, nekoliko organiziranih grupa pojetitelja, od uenika srednjih kola do turista i gostiju iz Hrvatske, Italije, Francuske, SAD-a i vedske. Meutim, u narednom je periodu ponovo doao do izraaja krajnje neodgovoran odnos nadlenih prema Zbirci i pokretnom kulturnom blagu izloenom u njoj. Ponovo su, povodom raznoraznih izlobi ukljuujui slike i kipove raznih amatera, izlobe fotograja sa protestnih okupljanja u Sarajevu pod rukovodstvom pokreta Dosta i sl. vitrine i panoi nestruno i bezobzirno premjetani i uklanjani, pri emu je dolo i do oteenja nekih predmeta. Sve u svemu, moe se zakljuiti da je i revidirana stalna postavka u znatnoj mjeri ugroena, kako nestrunim rukovanjem, tako i ravnodunou i nepostojanjem volje nadlenih slubi i organa da se pitanje zaviajne muzejske zbirke u Graanici trajno rijei. Ima li zaviajna muzejska zbirka u Graanici budunost? Prije tri i po desetljea, u Graanici je osnovana zaviajna zbirka, koja je imala za cilj da preraste u zaviajni muzej. Sredinom 1980-tih, osnovni preduvjeti su postignuti, ali do realizacije te ideje nije dolo. U novije vrijeme, ideja o osnivanju zaviajnog, odnosno gradskog muzeja u Graanici je ponovo aktualizirana. No, s obzirom na sve potekoe nansijske naravi, kao i nepovoljan odnos lokalne zajednice prema kulturi uope smatramo da je ta ideja ipak nerealna. Postavlja se onda pitanje moe li se stalna postavka zaviajne muzejske zbirke i na koji nain uiniti dostupnom javnosti i staviti u funkciju kulturne ponude Graanice, a da ne bude istovremeno ugroena, ili ju je moda najbolje rasformirati, predmete spremiti u depo, te ekati neka bolja vremena. U okviru BKC-a Graanica, za sada postoje dvije realne mogunosti. Jedna je da se zaviajna muzejska zbirka pravno denira kao posebna organizaciona cjelina i da se osigura radno mjesto za osobu koja bi se o njoj brinula (u vidu uposlenika ili barem honorarnog saradnika). Druga mogunost jeste da se zbirka pridrui uz Narodnu biblioteku Dr. Mustafa Kamari. U oba sluaja, stalnu postavku zaviajne muzejske zbirke bi trebalo izmjestiti iz prostora galerije u neku drugu prostoriju. 153

U obzir dolazi stara ardaklija Popovia, koja je u vlasnitvu Opine Graanica. Na alost, taj objekt, iako je proglaen za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, danas stoji naputen, izloen propadanju i potpunoj nebrizi vlasnika i nadlenih slubi. Druga je opcija jedna od prostorija samog BKC-a: najpovoljnijom od njih se ini prostor nekadanjeg disco-kluba, koji ima vlastiti ulaz, prostorije za depo i sanitarni vor. Taj prostor je nedavno privremeno ustupljen jednom omladinskom udruenju. Uzevi u obzir njegovu povrinu, bilo bi idealno u taj prostor smjestiti biblioteku, a uz nju i zaviajnu muzejsku zbirku. Magacinski prostor disco-kluba se vee uz podrumski depo biblioteke itava ta povrina bi se iskoristila za biblioteki depo, a prostor nekadanjeg disco-cluba bi bio iskoriten za smjetaj stalne postavke zaviajne muzejske zbirke, te kao itaonini prostor. Samim tim, BKC Graanica bi postigao viestruku korist: gradska biblioteka bi postala funkcionalnija i bolja; problem zaviajne muzejske zbirke, njenog nadzora i dostupnosti javnosti bi bio na zadovoljavajui nain rijeen; prostor galerije koji je inae, zbog kombinacije dijagonalnog i zenitalnog osvjetljenja daleko prikladniji za izlobe slike nego za muzejske postavke ostao bi slobodan za sve povremene i privremene izlobe, a povrh svega, prostorije koje sada koristi gradska biblioteka bile bi takoer osloboene i stavljene na raspolaganje BKC-u. Mislimo da je ova varijanta i najpovoljnija.

Dio arheolokog materijala zbirke zaviaja prije sreivanja (snimljeno 1999.)

Privremena izlobena postavka u holu BKC-a iz 2005. (detalj)

154

Arheoloki materijal nakon sreivanja i inventarisanja, oznaen, zatien i spremljen u kutije

Stalna postavka Zaviajne muzejske zbirke nakon revizije

155

156

Senad Begovi, prof.

ZEMLJINE KNJIGE KAO HISTORIJSKI IZVORI NA PODRUJU OPINE TUZLA


Austro-Ugarska je od poetka uprave nad Bosnom i Hercegovinom 1878. godine, pristupila formiranju dravnog aparata, sloenijeg od prethodnog, osmanskog, u cilju ekasnijeg vladanja. Cijela austrougarska administracija se temeljila na hiperprodukciji korespondencije. Osim poveanja broja slubenika na podruju Bosne i Hercegovine 1, austrougarska vlast je izvrila etiri popisa stanovnitva u periodu od 1878-1918, zatim tu je pokuaj izraivanja kompletne geograje Bosne I Hercegovine, a na osnovu geolokog snimanja2 , osnivanje Zemaljskog muzeja, Bosanskohercegovakog instituta za istraivanje Balkana kao i svih drugih institucija, koje su trebale da pred civiliziranim svijetom opradvaju austrougarsku misiju u okupiranoj zemlji.3 Jedna od mjera austrougarske politike bila je uvodjenje reda u oblasti imovinsko-pravnih odnosa. Kako je Bosna i Hercegovina bila preteno agrarna zemlja, u kojoj se preko 90% stanovnitva bavilo poljoprivredom 4, bilo je potrebno faktiko stanje na terenu prenijeti na papir radi lakeg evidentiranja vlasnika nekretnina, ukupnog broja istih, te uvida u konfesionalni sastav posjednika zemlje. Sve to u cilju lakeg rjeavanja agrarnog pitanja, to je Austro-Ugarska obeala i prije dobijanja mandata okupiranja i upravljanja Bosnom i Hercegovinom na Berlinskom kongresu 1878. godine. Austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini je ubrzo nakon okupacije poela sa uspostavom gruntovnica i katastra i to propisima iz 01.09.1884. godine. Nakon donoenja zakonske regulative za uspostavu gruntovnica i katastra, prvo se pristupilo optem katastarskom premjeru, koji je obuhvatio osnovne geodetske radove, prikupljane podataka o parcelama, njihovim posjednicima, i konano izradu originala i kopija geodetskih planova.5 U svijetu postoje tri naina upisa nepokretnosti i to: njemako-austrijski koji se temelji na katastarskom premjeru, drugi je Torenov ili australijski, a trei francuski. Sva ti tipa upisa nekretnina svoj dananji oblik su dobile u XIX stoljeu. U Bosni i Hercegovini je do 1884.godine bio u upotrebi tzv. tapijski sistem, kojeg je Osmansko carstvo legislativno uredila 1860 i 1864.godine u formi Zakona o tapijskim ispravama i Zakona o tapijskim ispravama vakufskog
1 Prema P. Sugar, Industrialization of Bosnia, citirano u djelu Noel Malcolm, Povijest Bosne, str. 189. Osmansko carstvo je za cijeli teritorij Bosne i Hercegovine imalo svega 120 slubenika, dok je poslije 1878. broj austrougarskih slubenika porastao na 9533. Hamdija Kapidi, Bosna i Hercegovina u vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo 1968. str. 283300. Isto str. 310-371. Devad Juzbai, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini u pod austrougarskom upravom, ANUBIH, Posebna izdanja CXVI, 35, Neke karakteristike privrednog razvitka Bosne i Hercegovine u periodu od 1878. do 1914. godine, Sarajevo 2002. str. 141.-153. Duan Stamenkovi, Upisi u zemljinu knjigu i katastar nepokretnosti, Beograd 1995.g. str. 5.

2 3 4

157

zemljita. 6Tapijski sistem je obilovao manjkavostima: sporost administracije, sloenost procesa pred lokalnim organom uprave, a kao osnovni nedostatak navodi se aproksimativno odreivanje povrine zemljita, te povrnim opisivanjem granica. Bosna i Hercegovina je sa uspostavljanjem gruntovnica napustila tapijski sistem, te je ula u novi sistem upisa nekretnina, koji svoje temelje ima u njemakoaustrijskom tipu upisa zemljita. Takvu vrstu upisa imaju pored Njemake i Austrije, eka, Slovaka, Italija, Poljska, Rumunija, vicarska. Upis u zemljine knjige ima svoje dublje korijene u prolosti, jer termin zemljina knjiga (grundbuch), potie jo iz XV stoljea. Njemako-austrijski sistem upisa nepokretnosti je zakonima iz 1930. i 1931. godine, usvojen na podruju Kraljevine Jugoslavije, te se zadrao i u periodu nakon Drugog svjetskog rata sve do danas. Disolucijom Jugoslavije poetkom devedesetih godina XX stoljea, dolo je do promjena u oblasti zemljino-knjinog zakonodavstva. U Bosni i Hercegovini je Ured visokog predstavnika na zahtjev Vijea za implementaciju mira u maju 2000.godine donio odluku da eniteti donesu usklaene zakone o upisu u zemljine knjige, te je u skladi s tim donio Odluku kojom se proglaava Zakon o zemljinim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine. 7 Taj zakon predvia elektronsko voenje zemljinih knjiga, koje podrazumijeva naputenje rada sa zemljinim knjigama, te prelazak na kompjutersku obradu predmeta.8 Zemljino-knjini uredi spadaju pod jurisdikciju Opinskih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Opinski sud u Tuzli ima dislociranu prostornu jedinicu u kojoj se nalazi zemljino-knjini ured, a koji sadri sljedee katastarske optine: Tuzla, Gornja Tuzla, Husino, Bokavii, Par Selo, Dobrnja, Lipnica, Ljepunice, Pasci, Vrani, Oraje, Slavinovii i Poarnica. Broj zemljino-knjinih uloaka, a samim time i zemljinih knjiga je promjenjiv u odnosu na broj vlasnika parcela, koje ine jednu katastarsku optinu (K.O.) Zemljine knjige se sastoje od tri dijela, koja nose nazive: A, posjedovni list, u kojem su upisani podaci o nekretninama, broj katastarske estice, naziv kulture, naziv parcele, te njena povrina. U B listu koji se naziva vlasniki list, upisuju se podaci o vlasniku (vlasnicima) nekretnina opisanih u posjedovnom listu. U B listu se upisuju: ime, prezime, ime roditelja, adresa vlasnika, te JMBG, za novije upise. C list, koji se naziva teretovnica sadri upise hipoteka na nekretninama, zabiljebe slunosti puta itd.
6 7 8 Mustafa Begi, Jasmin Imamovi, Komentar Zakona o premjeru i katastru nekretnina, Tuzla, 1988. citirano u djelu. D. Stamenkovi, nav. djelo, str. 7. Zakon je usvojen 21. oktobra 2002.godine, a objavljen je u cjelosti u Slubenim novinama Federacije BiH, br. 58/02. Projekat elektronskog voenja zemljinih knjiga i digitalizacije zemljino-knjine administracije su nansirane od strane ogranizacija SIDA/ADA/GTZ. Za realizaciju projekta koristi se namjenski softver LARIS (Land and Registration Information System), kojeg koriste zemljino-knjini referenti, ali i privremeni asistenti pri unosu podataka iz zemljinih knjiga. Prilikom unosa podataka iz zemljinih knjiga, prenosi se samo aktivno stanje u knjizi, dakle ono to je operativno, a historijat i svi ostali podaci vezani za sadraj zemljino-knjinog uloka se ne digitalizuju, to je jedan od nedostataka projekta digitalizacije. Tu se prvenstveno misli na sve one istraivae koji nee imati dostupne podatke koje sadre zemljine knjige u digitalnoj formi, te e morati konsultirati knjige koje e i dalje biti podlone habanju i propadanju.

158

Zemljine knjige osim to svakodnevno slue za dokazivanje prava vlasnitva nad nekretninama, te ih koriste mnoge javne slube, ali i graani, su izvanredan historijski izvor za izuavanje prolosti, u ovom sluaju ueg dijela grada Tuzle, sa njenom okolinom. Zemljine knjige predstavljaju historijske izvore jer su one ostaci prolosti koje sadre obavijesti o povijesnim injenicama koje elimo utvrditi kako bi nali odgovor na odreeno istraivako pitanje .9 Prema Bernheimovoj podjeli historijskih izvora na ostatke i tradiciju, zemljine knjige spadaju u ostatke, jer su one nastale u vezi odreenog historijskog dogaaja ili procesa. U daljoj podjeli zemljine knjige bi se mogle podvesti pod ostatke u uem smislu, a u koje su ubrojani jo i tjelesni ostaci, jezik, institucije, upravni i trgovaki spisi, te privatne korespondencije. 10 Tako zemljine knjige kao historijski izvori pripadaju u ostatke, ne u tradiciju, te su veoma vjerodostojne za istraivae. Podaci koje istraiva moe dobiti iz zemljinih knjiga se kreu od onih vezani za politiku, privredu, konfesionalnost, onomastiku, toponomastiku, demograju itd. Politika historija se moe izuavati ovisno o postavljenom pitanju istraivaa. Zemljino-knjini uredi su nastali 01.09.1884. godine, dakle u vrijeme austrougarske vladavine, a prvi upisi datiraju iz 1889. godine. Nastanak zemljinih knjiga se vezuje za politiku Austro-Ugarske prema Bosni i Hercegovini, to se moe staviti u iri kontekst dogaanja na politikoj sceni Europe, krajem XIX stoljea. Osim toga, izuavanjem zemljinih knjiga moe se stvoriti slika o agrarnoj politici u Bosni i Hercegovini, te odnosu snaga vlasnika prema obraivaima zemlje, kao i odnos drave prema pitanju vlasnitva (u sastavu nekoliko dravnih aparata Austro-Ugarskoj, Kraljevini Jugoslaviji, te Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji). Dalje, upisi u zemljinim knjigama sadre mnogo podataka o ivotu pojedinaca, koji su upisani kao vlasnici nekretnina, a kasnije i privrednoj politici drave u ijem se sastavu nalazio zemljino-knjini ured. Nerijetko se pored vlastitih imena vlasnika nekretnina nalazilo i zanimanje vlasnika, a koje odreuje njegov visoki poloaj u drutvu. Tako se u zemljinoknjinom uloku broj 74 K.O. Tuzla, nalazi u vlastovnici (B listu) upisan Johan Mihalik de Madunicza, odvjetnik iz Tuzle, koji je imao u svom posjedu nekoliko kua u Sagrdijan mahali, dvorite, ljivik, vonjak, oranicu itd. On je upisan kao jedini vlasnik nekretnina i u uloku broj 76. Kuu u Atik mahali, posjedovao je dr. Ivo Pilar, sin Gjure iz D. Tuzle, a nekretnine koje je posjedovao bile su prilikom prvog popisa iz 1889. godine, bile upisane na ime Mehmeda Mrahorovia pok. Ibrahima iz D. Tuzle. Kasnije 1922. godine, na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 1921.godine, nekretnine su prele na Sresku bolniku blagajnu u D. Tuzli. Nadimak vlasnika nekretnina je, sasvim sigurno govorio o zanimanju vlasnika ili njegovog prethodnika, koji se najee s njm nalazio u krvnoj vezi u odnosu otac sin. Tako uloak br. 231 K.O. Tuzla, sadri upis vlasnitva na kui sa kuitem i dvoritem u Atik mahali, i ljivik kod kue, a na ime Salih Grahovi zvan Telal Hasanov iz D. Tuzle. Okruni lijenik iz D. Tuzle, Dr. Johann Duller je na osnovu kupoprodajnog ugovora od 12. jula 1897.godine stekao pravo vlasnitva nad kuom sa kuitem i dvoritem, te cvijetnjakom ispred kue, a koje se nalazi u Dedit
9 10 Mirjana Gross, Historijska znanost, Zagreb, 1976. str. 244. Isto , 245.

159

mahali. Dr. Sigmund Weifs, odvjetnik iz Tuzle posjedovao je dvije kue sa kuitem i vrtom u Poljskoj mahali. Kasnije 1901.godine, je na osnovu kupoprodajnog ugovora vlasnitvo prelo na ime Dr. Maks Roth, takoe odvjetnika iz Tuzle. Vrt u Poljskoj mahali upisan je na ime Franjo Zagoreki sin Vincenca, savjetnik Vrhovnog suda u Dol. Tuzli. Osim naziva zanimanja kao to su advokat, lijenik, te raznih inovnikih pozicija, postojala su i druga zanimanja kao ve spomenuti telal, zatim cipelar Pero Tarber koji je zajedno sa Nazifom Omeraeviem, imao pravo vlasnitva na kui i gradilitu kod kue u ariji. Josef Thau upisan je kao ivinar iz D. Tuzle, sa kuom i vrtom kod kue u Poljskoj mahali. Adalbert Sramek ime je poreznog nadzornika iz D. Tuzle, koji je posjedovao kuu i vrt kod kue u Poljskoj mahali. Muhamed efendija oki, Mehmedov muftija iz D. Tuzle, upisan je kao vlasnik kue sa kuitem i dvoritem u Jalskoj mahali. To su samo pojedini primjeri upisivanja zanimanja vlasnika nekretnina iz zemljinih knjiga. Detaljnijim izuavanjem omoguila bi se izrada strukture stanovnitva prema njihovim profesionalnim zanimanjima. 11 Za historiju vjerskih zajednica zemljine knjige daju veoma vane podatke. Osim podataka o konfesionalnom sastavu stanovnitva, koje se moe detaljno prouavati na osnovu upisa u vlasnikom B listu, neke vjerske zajednice mogu tano utvrditi postojanje nekog sakralnog objekta te ga ubicirati na terenu. Postojanje nekog objekta, bilo sakralnog ili profanog moe se utvrditi kombiniranjem podataka iz zemljinih knjiga sa austrougarskim katastarskim planovima. Na podruju k.o. Tuzla, upisano je vlasnitvo na nekretninama u Varoi u korist Samostana otaca reda Franjevaca u Sutjeski kod Visokog.U Varoi je takoe kuu sa kuitem i dvoritem, te vrt kod kue posjedovao Srbsko pravoslavni manastir u Tavnoj. Srbsko pravoslavna obina u Tuzli je upisana kao vlasnik nekretnina u uloku br. 837, kao i u uloku br. 885. U potonjem je Srbsko pravoslavna obina je prodala 1935. godine Drutvu za podizanje spomenika kralju Petru Velikom Oslobodiocu. U uloku broj 969. upisano je postojanje samostana u Poljskoj mahali, u vlasnitvu Drutva sestara boje ljubavi. Samostan franjevaca u Sutjeskoj je na osnovu kupoprodajnog ugovora ostvario pravo vlasnitva na dvije oranice i panjak. Detaljnom analizom prvih upisa u zemljinim knjigama iz 1889.godine moe se utvrditi da je postojalo etrnaest (14) vakufa i to: Vakuf tuanjskog mejtefa, Vakuf medrese u Atik mahali, Vakuf Vilovia mejtefa iz Donje Tuzle, Vakuf Hadi Daut bega u Donjoj Tuzli, Vakuf Hadi Zulejhe hanume Kapetanovi iz Maglaja, Vakuf Hasanbegove medrese u Donjoj Tuzli, Vakuf Hadi Haimage Mutevelia, Vakuf Husein au damije, Vakuf arijske damiije, Vakuf Hadi Bade Kadune, Vakuf Jalske damije i mekteba, Vakuf Turalibeg damije, Vakuf Molukog mejtefa i Vakuf Hadi Hasan damije u ariji u Donjoj Tuzli. Zanimljivo je da je u samo jednom uloku evidentirano postojanje tzv. mearif sanduka, tj. fonda za nansiranje rada kola svjetovnog karaktera (rudija). U uloku broj 306 K.O. Tuzla, kua br. 306, je upisana kao vlasnitvo Vakufa Hasanbegove medrese, a kuite sa dvoritem i vrtom
11 Iljas Hadibegovi je izradio konfesionalnu, etniku i nacionalnu strukturu Tuzle, u Prilozi, Etnika struktura stanovnitva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Sarajevo, XXIII, 24, 1988.g. str. 131-145. On je kao izvore koristio popise stanovnitva, izvjetaje organa vlasti, privrednokomercijalne listove i kalendare. Koritenje zemljinih knjiga bi upotpunilo rekonstrukciju slike grada Tuzle, s kraja XIX i poetkom XX stoljea.

160

kod kue u ariji je upisano u vlasnitvu mearif sanduka. To je jedini postojei upis mearif sanduka kao fonda za nansiranje kolstva koji je nastavio da ivi kao relikt osmanske uprave u veim gradovima Bosne i Hercegovine. K.O. Tuzla, obuhvata samo ui dio grada, a kojeg su na poetku aus-trougrarske vladavine inile sljedee mahale: Tuanj mahala, Sagrdijan mahala, Atik mahala, Jalska mahala, Dindi mahala, Poljska mahala, osende mahala, ethoda mahala, Vaiz mahala, Potok mahala, Didit (Dedit) mahala, arija, a od naselja u kojima su vlasnici imali livade, oranice, ili vonjake, pa se vremenom i na njima poele graditi kue i naseljavati spadaju Batva, Drenik, Desetine, Kuii, Luke, Trnovac, Bare, Kojino, Gradovrh, Debelo brdo, i Selo, Potok, Brani, Moluhe, Dolovi, Rasovac, Mosnik, Kula, Varo, Ciganluk Izuavanje demografske slike bosanskohercegovakog drutva posebno krajem XIX i poetkom XX stoljea, moe biti olakano koritenjem zemljinih knjiga. U B listu ili vlastovnici su upisani osnovni podaci o vlasniku, meu kojima i adresa stanovanja, pa se tako moe lako doi do podataka o demografskim kretanjima stanovnitva posebno poslije 1878. godine, 1908. kao i u toku ratova 1914.-1918, 1941.-1945, 1992-1995. Veliki broj vlasnika nekretnina je nakon austrougarske okupacije, 1878. i aneksione krize 1908. godine, napustio Bosnu i Hercegovinu, i otiao u Tursku, najee u Carigrad i Adapazar. S druge strane veliki broj stanovnika stranaca je doselio u Bosnu i Hercegovinu, vojnika, inovnika, radnika, poslovnih ljudi itd. koji su mijenjali etniku, socijalnu, konfesionalnu i nacionalnu strukturu stanovnitva u Tuzli, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Istraivai iji su predmet zanimanja lina imena (onomastika) ili geografski nazivi (toponomastika) mogu koristiti zemljine knjige koje predstavljaju neiscrpan izvor podataka. Osim toga, zemljine knjige mogu posluiti kao izvor prilikom izrade porodinog stabla (genealogija), a to u posljednje vrijeme predstavlja svojevrsan trend, kako meu strunim istraivaima, tako i meu obinim graanima. Iz sadraja zemljinih knjiga moe se utvrditi stepen pismenosti zaposlenika u dravnoj upravi, u posljednih stotinu godina, a osim toga, moe se pratiti razvoj jezika i pisma, kako na lokalnom nivou u okviru jednog zemljino-knjinog ureda tako i na irem planu, ukljuujui sva podruja koja su vodila ovakvu vrstu zemljinih evidencija. Prilikom istraivanja sadraja zemljinih knjiga posebnu panju potrebno je obratiti na upise koji se nalaze u A listu ili posjedovnom listu koji sadri nazive kultura, a na osnovu kojih se moe zakljuiti o na koje objekte se odnose, javne ili privatne, sakralne ili profane, te da li su postojali u vrijeme prvog upisa u zemljine knjige i na osnovu toga izvriti rekonstrukciju. Tako se esto u kulturama spominju nazivi parcela kao to su: han, mlinite, okruna sudnica, kovanica, gostiona, ciglana itd. Zemljine knjige spadaju u veoma znaajne historijske izvore, iji je sadraj vrijedan za izuavanje mnogih oblasti ljudskog djelovanja, s kraja XIX i tokom XX stoljea. One nadopunjuju znanje istraivaa steeno koritenjem historijskih izvora razliite provenijencije. Koritenjem zemljinih knjiga kao historijskih izvora mogu se dobiti odgovori na postavljena pitanja iz perioda prije uspostavljanja 161

zemljinoknjinih ureda, jer se u prvim upisima nalazi zabiljeeno faktiko stanje vezano za nekretnine i vlasnika, koji su ostvarivali svoja imovinska prava pred kraj osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Zemljine knjige tako sukcesivno prate sve promjene vezane za nepokretnu imovinu u periodu duem od jednog stoljea. Stanje u knjigama je prilino sreeno, emu doprinosi i novi sistem rada sa zemljinim knjigama, a to predvia spomenuti zakon o zemljinim knjigama. To e pomoi istraivau da za veoma kratko vrijeme potrai eljene podatke iz baze podataka, koja e biti dostupna na web-u. Historiar nije onaj koji zna nego onaj koji traga (Mirjana Gross), a upravo su zemljine knjige izvori koji nisu dovoljno koriteni u historijskoj nauci, te kao takve mogu posluiti za nova nauna istraivanja. Literatura 1. 2. 3. Noel Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb-Sarajevo 1995. Hamdija Kapidi, Bosna i Hercegovina u vrijeme austro-ugarske vladavine, Sarajevo 1968. Devad Juzbai, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini u pod austrougarskom upravom, ANUBIH, Posebna izdanja CXVI, 35, Neke karakteristike privrednog razvitka Bosne i Hercegovine u periodu od 1878. do 1914. godine, Sarajevo 2002. Duan Stamenkovi, Upisi u zemljinu knjigu i katastar nepokretnosti, Beograd 1995. Zakon o zemljinim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije BiH, br. 58/02. Mirjana Gross, Historijska znanost, Zagreb, 1976. Iljas Hadibegovi, Etnika struktura stanovnitva Tuzle u vrijeme austrougarske vladavine (1878-1918), Prilozi, Sarajevo, XXIII, 24, 1988.g. str. 131-145. Zemljine knjige K.O. (Katastarska optina Tuzla) zemljino-knjini uloci od br. 1 do br. 2012.

4. 5. 6. 7. 8.

162

Mr. sc. Rusmir Djedovi

OSTACI SREDNJOVJEKOVNE ZGRADE U RONJU


Roanj je vrlo staro naselje. Pod tim nazivom postoji od srednjeg vijeka. Pripadalo je srednjovjekovnoj upi Sapna koja se nalazila u oblasti Podrinje tadanje srednjovjekovne drave Bosne. Dolaskom osmanske uprave 1463-1474. godine naselje Roanj je u Nahiji Sapna, Zvorniki sandak. Poetkom XVI stoljea Roanj je srednje veliko naselje. Prema osmanskom popisu 1533. godine ima oko 30 kua, gotovo iskljuivo muslimanskih. Takvo stanje se odralo do pred kraj osmanske uprave. Naselje je negdje u XVIII/XIX stoljeu opustjelo, a muslimansko stanovnitvo se raselilo u susjedni Godu i dalje. Naprimjer: familija Ronii u Godu (kasnije dio Omerovia), familije Ronjaci i Ronjakovii u Gornjoj Sprei... Tokom XIX stoljea vlasnici muslimani na svoje zemlje naseljavaju kao kmetove pravoslavno stanovnitvo sa planinskog juga i jugoistoka. Od tog stanovnitva su pravoslavna groblja u Rijeanima i iznad Lazia. Agrarnom reformom Kraljevine SHS dvadesetih godina XX stoljea ovo stanovnitvo postaje vlasnik kmetovskih selita. Poetkom rata 1992. godine pravoslavno srpsko stanovnitvo se raselilo u ravniarske krajeve (Semberiju, Posavinu, Srijem...), a danas se vratilo svega nekoliko domainstava. Arheoloki lokalitet Do sada jedini arheoloki lokalitet koji je registriran na podruju naselja Roanj je onaj u zaseoku Lazii. Radi se o ostacima srednjovjekovne crkve i groba na lokalitetu Crkvie-Crkvite (slika 1. Arheoloki lokaliteti u naselju Roanj na topografskoj karti R=1:2500). Za ovaj arheoloki lokalitet naveden u Arheolokom leksikonu Bosne i Hercegovine se navodi slijedee: Srednjovjekovna crkva i grob. Slabi ostaci graevine, sauvani kao neznatna humka sa grobnicom u kojoj su bila sahranjena 3 pokojnika. Moda srednji vijek. Ove podatke potpisuje V. Mili. Prema naim saznanjima, 1981. godine ovaj je lokalitet istraivao Veljko Mili, tadanji kustos arheolog Muzeja istone Bosne u Tuzli. On je za navedeni Muzej napravio izvjetaj na 3-4 stranice sa nekoliko fotograja.

163

Tursko groblje Stara damija

Crkvie

Topografski poloaj starina u Ronju

Sl. 1. Topografska karta (R=1:2500).

Prema dostupnoj dokumentaciji iz Muzeja istone Bosne u Tuzli, poslije rekognosciranja lokaliteta 1981. godine, V. Mili je u vrlo kratkom izvjetaju naveo slijedee: Srednjovjekovna crkva, na imanju Ratka Ilia, put Rastonica Zvornik, djeca su provalila grobnu humku u kojoj su bila sahranjena tri pokojnika. Radi se o crkvi o kojoj mjetani kau da je graena istovremeno kad i crkva Lomnica u ekoviima, uraena su i tri snimka, od kojih dva pokazuju humku prekrivenu vegetacijom (negativi br. 25/2101 i 11/2101). Trei snimak pokazuje manju hrpu kostiju iz provaljene kripte (negativ 23/2101, slika 2.)

Topografski poloaj temelja

Sl. 2. Kosti iz provaljene kripte

Sl. 3. Satelitski snimak naselja Roanj

164

Ovaj arheoloki lokalitet u naselju Roanj je registrovan i na Arheolokoj karti Bosne i Hercegovine. Na toj karti je ovaj arheoloki lokalitet oznaen znakovima za srednjovjekovnu crkvu i srednjovjekovnu nekropolu. Stanje lokaliteta kakvo je opisano u Arheolokom leksikonu i Arheolokoj karti Bosne i Hercegovine bilo je isto i u ljeto 2007. godine (slika 3). Tokom septembra i oktobra 2008. godine lokalno povratniko stanovnitvo uz suradnju sa predstavnicima Eparhije zvorniko-tuzlanske krenulo je sa radovima na arheolokom lokalitetu i poelo otkopavanje ostataka zidova i grobnice. Prema podacima dostupnim na Internetu, protojerej Zoran Ili, rodom iz Ronja, a sada na slubi u Gornjoj Slatini u Posavini ...je pokrenuo obnovu crkve u selu (podaci od 16.9.2008. godine). Akcija je nastavljena i tokom oktobra, a 23. istog mjeseca radove u Ronju je obiao Episkop zvorniko-tuzlanski Vasilije Kaavenda. Tom prilikom je rekao da su pronaene moti trojice monaha-muenika iz manastira svetog proroka Jeremije u mjestu Roanj u federalnoj optini Sapna, koje e biti vraene kada se ova svetinja ponovo sagradi (podaci od 24.10.2009. godine). U istom tekstu pod naslovom Roanj: Pronaene moti monaha muenika, prenosi se dio saopenja Eparhije zvorniko-tuzlanske u kome stoji: Prijenos motiju je u toku i one e biti pohranjene u manastiru nakon njegovog vaspostavljanja. U saopenju se navodi i da je vladika Vasilije koji je jue obiao ovaj do temelja porueni manastir, u razgovoru sa svetenikom i vernim narodom ovog kraja organizovao graevinski odbor za izgradnju manastirske crkve u Ronju. (isto). Poetkom proljea 2009. godine radovi na arheolokom lokalitetu Crkvie-Crkvina u Ronju su nastavljeni. Na inicijativu suradnika Zavoda sa podruja opine Sapna, navedeni lokalitet je 3.4.2009. godine, obila ekipa u sastavu: Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Edhem Omerovi, istraiva prolosti podruja Sapne i Mirsad Bakalovi, kustos arheolog Muzeja istone Bosne iz Tuzle. Tom prilikom je konstatovano da je vea koliina obruenog kamenja iz zidova uklonjena na stranu a uoavali su se ostaci zidova graevine, visine do pola metra.(slika 4, 5, 6 i 7)

Sl. 4. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi)

Sl. 5. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi)

165

Sl. 6. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi)

Sl. 7. Temelji zgrade (B. Bajrektarevi)

Stanje lokaliteta 15. 04. 2009. godine Dana 15.4.2009. godine, po nalogu direktora, ekipa Zavoda je izala na teren u naselju Roanj, opina Sapna. Neto ranije direktor Zavoda je obiao navedeni lokalitet na dojavu suradnika sa podruja opine Sapna da se vre neki radovi na arheolokom lokalitetu Crkvie-Crkvite u naselju Roanj. Ekipa Zavoda bila je u sastavu: struni suradnik Rusmir Djedovi, prof., Munisa Softi-Kovaevi, prof., Edhem Omerovi, istraiva prolosti Sapne i Safet Pehratovi, radnik Katastra Opine Sapna. Navedeni izlazak na teren bio je uz upoznavanje i suradnju naelnika Opine Sapna, gospodina Ismeta Omerovia i pomonika naelnika zaduenog za prostorno ureenje, geodetske i druge poslove, gospodina Nusreta Hamidovia. Ekipa Zavoda u ve navedenom sastavu je u srijedu 15.4.2009. godine, izmeu 11 i 14 sati, na lokalitetu Crkvie-Crkvite, u naselju Roanj, zatekla sljedee stanje: Radilo je do 20 ljudi uglavnom na raiavanju lokaliteta. Stjecao se utisak da radove vode trojica svetenika na elu sa Zoranom (Ratko) Iliem, rodom iz sela. Radovi na vaenju i uklanjanju ostataka zida i temelja na graevini su bili zavreni. Izvaeno kamenje bilo je na veim gomilama izvan temelja zgrade. Vidjelo se da se radi se o stotinama komada kamenja. Kamenje je bilo uglavnom od pjeara i neki su bili tesani. Ovakvog prirodnog ploastog pjeara ima u strani, neposredno iznad graevine. Takoer, ima jo par gomila ovakvog kamenja koji je odavno sklonjen sa lokaliteta. Neto kamenja sa graevine bilo je i od sedre i nalazilo se na gomilama sa ostalim kamenjem. Na mjestu nekadanjih temelja zidova, bili su plitki kanali, duboki 30-40 cm a iroki do 1 metar. Dimenzije temelja su 8 x 6 metara. Zgrada je orijentirana pravcem sjeverozapad-jugoistok. Ka jugoistoku su temelji polukrunog oblika. Iznad tog dijela je nedavno u zemlju zaboden vei krst od drvenih greda. Unutar temelja u sjeverozapadnom dijelu zgrade nalazi se kameni podzemni objekat. Radi se o podzemnoj graevini izgraenoj od zidanog kamenja. Dimenzije objekta su neto vie od 2 x 2 metra. To bi mogla biti ranije spomenuta grobnica. Grobnica je bila u potpunosti prekrivena blagim svodom od kamena. Sada 166

se u tom svodu vidi manji otvor (moe se provui ovjek). Duboka je oko 1,5 m. Takoer se vidi da je unutranjost podzemnog objekta prazna. (slike 8, 9, 10, 11, 12, 13.)

Sl. 8. Izvaeni temelji (M. Kovaevi)

Sl. 9. Grobnica (M. Kovaevi)

Sl. 10. Grobnica (M. Kovaevi)

Sl. 11. Gomile kamenja iz zidova ( E. Omerovi)

Sl. 12. Temelji (E. Omerovi)

Sl. 13. Temelji (E. Omerovi)

Lokalitet sa temeljima graevine se nalazi na manjoj zaravni padine koja je okrenuta ka jugu. Ispod lokaliteta se zemljite naziva Slatina, a na brdu iznad je toponim Vilajet. Obavljen je razgovor sa svetenicima Zoranom (Ratko) Iliem, sada u Slatini i iji otac ima vlasnitvo nad parcelom i Zoranom (Stevo) Iliem koji je izjavio da su 167

prole godine poeli radovi na lokalitetu, a u grobnici je pronaeno neto kostiju. Kosti su sklonjene na tavan oblinje kue. Radovi se vode u organizaciji Parohije pribojske Eparhije zvorniko-tuzlanske. Iz razgovora moe se zakljuiti da postoji i projekat zgrade crkve koja treba da se izgradi na tom mjestu. Radi se o jednobrodnoj crkvi, dimenzija 8 x 6 m, sa apsidom na jugoistoku, prekrivenoj jednostavnim dvovodnim krovom. Zidovi e biti izgraeni od starog kamenja bez malterisanja. Na ulazu sa sjeverozapadne strane bio bi izgraen predulaz sa zvonikom. Ne postoji urbanistika ni graevinska dokumentacija iz nadlene opinske slube. Nisu rijeeni ni potrebni imovinsko-pravni poslovi. Kroz razgovor su od lanova ekipe Zavoda upoznati da je za problematiku zatite i koritenja kulturno-historijskog naslijea nadlean spomenuti Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona sa sjeditem u Tuzli. Takoer su upoznati da su duni svaki kulturno-historijski nalaz pronaen na lokalitetu prijaviti nadlenim slubama. Tokom maja 2009. godine Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona slubeno je upoznao nadlene u Opini Sapna da pri eventualnim saglasnostima za radove na ovom arheolokom lokalitetu potuju zakonske procedure. Podaci na internetu Na Internetu se mogu nai razliite pretpostavke o lokalitetu Crkvie-Crkvite u Ronju. Naprimjer: Zadubina kralja Dragutina, bila metoh manastira Tavna, graena kada i Lovnica u ekoviima, manastir Svetog proroka Jeremije u mjestu Roanj, osim manastira u Ranju postoji jo jedan metoh manastira Tavne koji je u ruevinama i nalazi se u selu Skoiu kod Zvornika. a bio je posveen asnom krstu, jednom mjeseno na mjestu manastira asnog krsta u Skoiu pojavljuje se voda, koja u toku dana nestane... Za ove pretpostavke se ne navode izvori ili literatura, niti narodna tradicija. Sve navedeno se moe uti i od svetenika koji rukovode radovima na lokalitetu u naselju Roanj. Zapaanja o ostalom naslijeu U naselju Roanj koje postoji od srednjeg vijeka, preteno naseljeno muslimanskim stanovnitvom od XV i XVI stoljea, a pravoslavnim od XIX stoljea, ima nekoliko lokaliteta kulturno-historijskog naslijea. Do sada je najvie poznat ve opisani arheoloki lokalitet u zaseoku Lazii, sa temeljima srednjovjekovne graevine i grobnice unutar njih. Ovaj lokalitet okolno muslimansko stanovnitvo uglavnom naziva Crkvie, a pravoslavno: Crkvite. Na udaljenosti do 1 km od ovog lokaliteta, nalaze se sljedei kulturno-historijski lokaliteti: 1. Gradac, brdo (592 m) junije (slika 14.). Prema opoj tradiciji na njemu se na168

2.

3.

4.

5. 6.

lazila nekakva utvrda od kamena a ima i nadgrobnih spomenika od kamena u obliku ploa. Gradina, zaselak sa tim imenom ispod brda Gradac. Prema predanju tu se nalazilo podgrae utvrde na brdu Gradac. U Gradini se nalazila i kula-ardak muslimanskih vlasnika tog podruja u osmanskom periodu. Tursko groblje istonije. Radi se o nekoliko parcela u padini okrenutoj ka jugu, na ulazu u Lazie iz pravca Rijeana. Prema ouvanoj tradiciji u muslimanskim familijama koje su u susjedni Godu doselile iz Ronja, to je nekada bilo veliko muslimansko groblje. Prema predanju pravoslavnog stanovnitva u Ronju, nekada su se tu susreli muslimanski i hrianski svatovi i sukobili. Danas je ouvano vrlo malo niana koji su uglavnom sklonjeni u ivice i potoke. Parcele sa nazivom Tursko groblje su u vlasnitvu lokalnog pravoslavnog stanovnitva i obrauju se. Izgraena je i jedna kua. Neki niani su prije zadnjeg rata (1992-1995.) ugraeni u jedan poljski nunik. Rijedak ouvani nian se nalazi desno od puta u ivici Turskog groblja (slika 15.). Uzglavni nian je prilino monumentalan. Ima guvu, iznad zemlje je visok jedan metar a osnovica je kvadrat, dimenzija oko 25 cm. Uznoni nian je na udaljenosti oko 2,5 m. Lokalitet stare damije. U vrh zemljita Tursko groblje, desno od puta narodna tradicija govori da je nekada bila damija naselja Roanj. Podori zgrade damije, prema narodnoj tradiciji su postojali do 1918. godine (slika 16.). Srednjovjekovno groblje. Nekoliko stotina metara iznad Turskog groblja su ostaci nekog starog groblja. Na podruju naselja Roanj se nalaze sljedei zanimljivi toponimi (nazivi zemljita): Vukmir (zaselak, moda od Vukmira Zlatonosovia pripadnika srednjovjekovne bosanske feudalne familije koja je imala posjede oko Majevice i Zvornika ), Maura (brdo 536 m), Plan, Gmize... Ovdje treba spomenuti i lokalitet sa nazivom Grad, brdo (751 m) koji se nalazi nekoliko km sjevernije. Zapravo, iznad naselja Zavrje koje se nalazi sjeverno od Ronja, jedna istaknuta glavica se naziva Grad. Moda bi tu trebalo traiti temelje srednjovjekovnog grada koji je bio utvrda poznate srednjovjekovne upe Zavrje (slika 17.).

Sl. 14. Gradac (M. Kovaevi)

Sl. 15. Nian (M. Kovaevi)

169

Sl.16. Lok.Stare damije(E.Omerovi)

Sl. 17. Grad (M: Kovaevi)

ZAKLJUAK U naselju Roanj koje danas pripada opini Sapna, Tuzlanski kanton, narodna tradicija i terenska istraivanja znaju za ostatke neke srednjovjekovne zgrade. Toponim Crkvie-Crkvite i tradicija upuuju da se radi o nekadanjoj crkvi. Poto nisu izvrena detaljnija istraivanja nije sigurno je li to tano i ije se srednjovjekovne vjere moda tu nalazio vjerski objekat. Da li se radi o ranokranskom ili srednjovjekovnom katolikom objektu (zna se za samostane u oblinjem Zvorniku i Teoaku) ili vjerskom objektu srednjovjekovne Bosanske crkve, za koju se zna da je bila jaka u Usori. Istina, nema dokaza da li je u srednjem vijeku pravoslavna crkva imala svojih vjerskih objekata zapadno od rijeke Drine. Akcija lokalnog stanovnitva uz suradnju Eparhije zvorniko-tuzlanske, bez terenskih i naunih istraivanja, kao i bez potrebne dokumentacije, je upitna. Zbog toga, radove na arheolokom lokalitetu gdje je ve konstatovano postojanje neke srednjovjekovne graevine, treba pratiti i usmjeravati prema strunim i zakonskim okvirima.

170

Mirsad Omeri, prof.

KULTURNO-HISTORIJSKO NASLIJEE OPINE KLADANJ


Uvodne napomene Putujui vrletima planine Konjuh prema planinarskom domu Javorje u meni se rodila ideja, slijedei historijsku sentencu da sve to se ne zapie, zaboravi se, da se o spomenicima kulture koji su se mogli vidjeti u gradu Kladnju i na putu kroz Konjuh prema planinarskom domu, ali i o svekolikom, bogatom i sadrajnom kulturno-historijskom naslijeu opine Kladanj napie jedan lanak. Ovakvo bogatstvo kulturno-historijskih dobara zavreuje mnogo ire i dublje elaboracije. Autor ovog lanka je pokuao da ponudi jedan mali doprinos u tom pogledu i da tako podstakne sve one koji proitaju ovaj lanak da daju i svoj doprinos u cilju to boljeg upoznavanja i ouvanja svih vrednota opine Kladanj. Na podruju Kladanjske opine nalazi se: 5 kulturno-historijskih spomenika iz prahistorijskog i antikog perioda, 85 spomenika iz srednjovjekovnog perioda, 42 iz osmanskog perioda, 6 iz austrougarskog i 4 iz novijeg perioda historije, to ukupno iznosi 142 registrirana kulturno-historijska spomenika. Od neregistriranih spomenika kulturno-historijskog naslijea 1 je iz srednjovjekovnog perioda, 1 iz austrougarskog i 6 iz novijeg perioda historije. U prvu kategoriju (najvii stepen znaajnosti) kulturno-historijskog naslijea na prostoru Tuzlanskog kantona svrstana su dva spomenika kulturno-historijske batine opine Kladanj. To su: Djevojaka peina u selu Brateljevii i Peina u selu Plahovii. Ovdje, takoer, treba napomenuti da je pisana graa o kulturno-historijskim spomenicima opine Kladanj vrlo tura i oskudna. Kratak historijat U historijskim izvorima brdo Cladagn, za koje se pretpostavlja da je oznaavalo i naselje Kladanj prvi put se spominje 1432. godine u upi Usori. Srednjovjekovno naselje Kladanj se nalazilo na desnoj obali rijeke Drinjae. Naselje Kladanj se u srednjem vijeku nazivalo i etvrtkovite jer se nedjeljni sajam odravao etvrtkom. Pod osmanskom vlau prvi put se spominje 1469. godine kao Nahija Kladanj ili Klanac eslo. Nahija Kladanj se 1485. godine spominje u sastavu Viegradskog kadiluka, odnosno u okviru Bosanskog sandaka. Poslije 1516., a prije 1528. godine Kladanjska nahija je pripojena Sarajevskom kadiluku. Neto prije 1580. godine osnovan je poseban kadiluk Olovo kome je pripojena i Nahija Kladanj, pa se stoga ovaj kadiluk u XVII stoljeu zvanino nazivao Kadiluk Kladanj i Olovo, Kladanj sa Olovom, ili obratno. Sjedite Kadiluka bilo je nekad u jednom, a nekad u drugom mjestu, pa se stoga ovaj kadiluk katkada jednostavno nazivao Kadiluk Kladanj, odnosno Kadiluk Olovo. Godine 1851. za vrijeme Omer-pae Latasa izvrene 171

su administrativne promjene u Bosanskom ejaletu i tada Kladanj postaje jedan od deset mudirluka (srezova) u sastavu Zvornikog kajmekamluka (okruga). Na osnovu uredbe o organizaciji Bosanskog vilajeta iz jula 1865. godine Kladanj ulazi u sastav Sarajevskog sandaka i ima na elu jednog mudira (upravitelj). Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine Kladanj postaje sredite kotara u sastavu Tuzlanskog okruga. Poslije Prvog svjetskog rata, 1921. godine u okviru Kraljevine SHS formiraju se srezovi. Kladanj takoe postaje srez, a pripada Tuzlanskom okrugu. Nakon estojanuarske diktature 1929. godine na teritoriji Kraljevine Jugoslavije formira se devet banovina, a Kladanj ulazi u sastav Drinske banovine. Tokom Drugog svjetskog rata 1941-1945. godine ulazi u sastav NDH. Nakon osloboenja 1945. godine i formiranjem Republike Bosne i Hercegovine, Kladanj u poetku ima status sreza, a zatim dobiva status opine. Danas je Kladanj jedna od trinaest opina Tuzlanskog kantona. Ima povrinu od 331 km2. Na podruju Kladanjske opine ivjelo je, prema statistikim podacima od 31. decembra 2000. godine, 15.627 stanovnika. Gustoa stanovnitva iznosi 47 st/km2. Naselje Kladanj je smjeteno na putu upanja Tuzla Sarajevo. Arheoloko bogatstvo Podruje opine Kladanj u arheolokom smislu je malo istraeno. U drugoj polovini XX stoljea vrena su odreena manja arheoloka rekognosciranja i istraivanja. Konguracija terena i karakteristike reljefno-brdskog planinskog podruja obraslog umom, ispresijecanog vodotocima, ume bogate lovinom i obiljem vode govore o moguem postojanju ivota koji se kontinuirano odvijao od prahistorije do danas. O tome svjedoe primjerci kamenog orua pronaenog u koritu rijeke Bukovice, crtei (gravure) iz kasnog bronzanog doba u Djevojakoj peini, tragovi rimskog puta u selu Tuholj, ostaci gradinskih naselja (3 lokaliteta) koja svjedoe o ivotu Ilira na ovim prostorima i pronaeni bizantijski novac (Pulcheria) iz prve polovine V stoljea. Djevojaka peina je arheoloki lokalitet i kultno mjesto locirana u selu Brateljevii 6 km zapadno od Kladnja. U peini su pronaeni crtei (gravure) na njenom lijevom zidu i zauzimaju prostor od oko 15 m duine. Polje sa crteima poinje oko 9 m od ulaza. Tu su smjetene scene sa jahaima na konjima (Slika 1.) i jedna scena lova. Dalje prema unutranjosti niu se ostale teme: jeleni, ljudske gure, povrine sa takicama. Lijevo od ove skupine simbolinih predstava nalaze se: pravougaona polja ispunjena takicama, shematizovana predstava ovjeka, falusi, strelice i drugi teko dokuivi oblici. Meu likovnim predstavama izdvajaju se tri tipa: konjanici, stojee muke i tri enske gure i ivotinje, jeleni i konji. Crtei su nastali primitivnom tehnikom urezivanja na stijeni. Ni do danas nije precizno izvreno datiranje crtea, niti njihova kulturna pripadnost. Komparacija sa nekim drugim arheolokim nalazitima sa slinim ukrasima na podruju Bosne i Hercegovine (Ledenjaa u Budnju (zapadno od Foe), Kozlogradske stijene kod Robovia (juno od Foe) i Stijena pod pismom u ljebu (sjeverno od Viegrada)) svrstavaju neke od ovih crtea u kasno bronzano doba, to znai da su stari izmeu 3.300 i 2.800 godina. 172

Steci Preko puta planinarskog doma Javorje, u selu Donji Olovci, sa desne strane puta Olovci Brdijelji, nalazi se srednjovjekovna nekropola steaka, lokalitet koji je u literaturi poznat pod imenom Kuman ili Kumanovo (Slika 2.). Radi se o 17 steaka, i to: 12 sljemenjaka, 4 sanduka i 1 stup (usaenik). Steci se nalaze u nizovima, orijentacije u pravcu zapad istok. Ukraena su 4 sljemenjaka, a na jednom se nalazi natpis. Na sljemenacima se nalaze sljedei ukrasni motivi: dvostruka spirala, tordirana vrpca, pravilno slovo T, tap i krst sa okruglastim zavrecima krakova. Na jednom sljemenjaku, kao to je ve istaknuto, na prednjoj eonoj strani nalazi se urezan natpis bosanicom koji govori da je tu sahranjen Radomir Jurisali. Natpis je urezan u 6 redova. Ova nekropola steaka potjee iz kasnog srednjeg vijeka (XIII XVI stoljee). Treba naglasiti da su upravo srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici steci,umjetnost i natpisi na njima, ono to Kladanjsku opinu ini interesantnom i donekle izdvaja iz kruga opina Tuzlanskog kantona sa slinom ili istom kulturnom batinom. Broj srednjovjekovnih nekropola i grobalja, takoer i primjeraka usamljenih steaka na podruju opine Kladanj ni do danas nije tano utvren. Zadnji podatak see u 1990. godinu kada je na podruju Kladanjske opine u 25 naselja evidentirano 57 lokaliteta sa ukupno 598 steaka, od toga na 57 steaka se nalaze ukrasi, a na 3 steka natpisi. Meutim, ni taj se podatak ne moe uzeti kao konaan, budui da je 2000. godine na obroncima planine Konjuh na putu Oskova -odmaralite Zlaa, prilikom graevinskih radova (rekonstrukcija spomenute saobraajnice) otkriven novi lokalitet steaka (3 steka, sljemenjak i 2 sanduka), to ukazuje da svi lokaliteti steaka na podruju planine Konjuh jo uvijek nisu otkriveni niti dovoljno istraeni. Damije kao kulturno-historijsko naslijee iz osmanskog perioda Najimpozantnija i najstarija damija na opini Kladanj, koja se nalazi u samom gradu Kladnju, jeste Hadi Balibegova damija (Slika 3.). Zidana je od kamena i presvedena kupolom koja je odozgo pritisnuta i spljotena. Kupola je starija od onih koje je projektovao Mimar Sinan, gotovo istovjetna sa kupolom ekrekijine damije u Sarajevu, pa se pretpostavlja da je isti majstor gradio obje damije. Za godinu gradnje uzima se 1526. godina. O osnivau Hadi Balibegu nema nikakvih pouzdanih podataka. Ova damija je poznata i pod imenom Kurumlija, jer je prvobitno bila pokrivena olovom, da bi u doba Austro-Ugarske dobila krov od indre. Zadnja sanacija je obavljena 1959. godine kada je skinut malter sa fasada i uraen krov od lima. Jedino je minaret ostao omalterisan. Krajem juna 1989. godine grom je udario u vrh minareta (dio ispod alema, a iznad erefe) i napravio manja oteena koja su sanirana. Hadi Balibegova damija je bila u bivoj Jugoslaviji zatiena Zakonom o zatiti spomenika i upisana u Registar Republikog zavoda za zatitu spomenika Sarajevo. Danas ovaj islamski sakralni objekat predstavlja kulturno-historijski spomenik srednjeg nivoa znaajnosti i drugog stepena ouvanosti. Spada u red nastarijih 173

damija sagraenih u Bosni i Hercegovini u periodu osmanske vladavine. Drugi, nita manje znaajan, islamski sakralni objekat koji se moe vidjeti na putu prema planinarskom domu jeste damija u selu Tuholj. Pretpostavlja se da je graena krajem XVII stoljea, po nekim podacima 1677. godine. Spada u tip damija sa etverovodnim krovom i drvenim minaretom. Osnova je pravougaona, okvirnih dimenzija 9 x 6 m. Temelji su raeni od lomljenog kamena, nosivi zidovi su izvedeni po sistemu Bondruk (upotreba drvenih greda i ilovae, bez ijednog komada metala, eksera ili zavrtnja). Krovna konstrukcija je drvena kao i krovni pokriva. Godine 1980. vrene su intervencije na objektu, kada je krov presvuen pleksi-limom koji se i danas nalazi na damiji. Na damiji je izveden tip tzv. krovnog minareta sa kupolastim zavretkom. Prvobitno, minaret je bio drveni. Sve te intervencije su produile vijek trajanja Tuholjske damije, ali su je degradirale u smislu kulturnog znaenja. Ono to je takoer znaajno napomenuti vezano za ovaj islamski sakralni objekat jeste da je najveim djelom, izuzev temelja, izgraen od drveta. Damije sa drvenim minaretom, u koji tip spada ova damija, grade se neprekidno od sredine XV stoljea, te se u dobroj mjeri veu za tradicionalnu arhitekturu na ovom podruju. Poznato je da planina Konjuh obiluje raznim vrstama bjelogorinog i crnogorinog drveta, pa je upravo drvo bilo osnovni graevinski materijal prilikom gradnje ove damije. Tuholjska damija danas vie nije u funkciji jer je u njenoj neposrednoj blizini napravljena nova. Interesantno je napomenuti da se na podruju Kladnja 1933. godine nalazilo 15 damija sa drvenim minaretom. Do danas su sauvane tri. Pored Tuholjske to su jo damije u selima Tarevu i Noajeviima. Djevojaka peina kao kultno mjesto Djevojaka peina (Slika 4.) je poznata kao jedno od najpopularnijih kultnih mjesta (dovita) bosanskohercegovakih muslimana. Brateljevika peina, kako se pretpostavlja, jo je u srednjem vijeku imala kultno obiljeje i sluila je kao molitvite bogumila. Nakon dolaska Osmanlija i prihvatanja islama od strane okolnog stanovnitva tradicija okupljanja na ovom kultnom mjestu je nastavljena. Svake godine zadnjeg utorka u mjesecu julu (pred Aliun ili Ilindan, 2. august) na prostoru ispred, a i u samoj peini, odrava se bogat vjerski program koji se sastoji od prigodnih predavanja (vazova) i molitvi (podne namaza i dova). Ova vjerska manifestacija se ubraja u red jurjevskih dova, dova pod vedrim nebom (dove za dobru etvu), na kojima se zna okupiti i preko 20.000 ljudi iz itave Bosne i Hercegovine. Unutar peine, pored jednog bunara, nalazi se humka (grob ili mezar koji ima oblik stalagmita u formi sarkofaga), jedne djevojke muslimanke. Prema narodnom predanju, na veernjem sjelu u jednoj kladanjskoj kafani, u mjesecu ramazanu, opkladila se djevojka (kafedijina kerka) sa prisutnim gostima da e otii u peinu, napiti se vode na bunaru i donijeti posudu vode iz peine. Sama, bez fenjera, prola je put do sela Brateljevia, uspela se do peine, prola do kraja peine i nala bunar. Kao dokaz da je boravila u peini trebala je da zabode vreteno (iljak) u zemlju pored bunara. Sasvim nesmotreno zabadajui vreteno u zemlju, djevojka ga je zabola i u svoje dimije (po jednom predanju radilo se o dugoj koulji). Kada je potom htjela 174

da se digne i krene prema izlazu iz peine, nije mogla od vretena koje je privrstilo njene dimije (dugu koulju) za zemlju. Mislei da je neke tajanstvene sile (duhovi) dre, srce joj je puklo od straha i ostala je na mjestu mrtva. Vjeruje se da je kraj bunara i ukopana. Upravo po toj hrabroj djevojci peina je i dobila naziv. Peina u Plahoviima Peina u selu Plahovii (Slika 5.), 5 km od Kladnja, poznata je po tome to je, navodno, u mjesecu junu 1943. godine, u toku V ofanzive, devetnaest dana u njoj boravio Vrhovni tab NOV-a i POJ-a na elu sa Josipom Brozom Titom. U periodu NOR-a 1941-1945. godine podruje Kladnja, a posebno planine Konjuh, bila su poprita estih borbi koje su protiv faistikog neprijatelja vodili partizani Bira (Ozrenski partizanski odred, VI istonobosanska proleterska brigada i druge jedinice NOVJ-e). Dvadesetsedmog juna 1943. godine IV crnogorska proleterska brigada, u sadejstvu sa ostalim jedinicama II proleterske divizije, prvi put je oslobodila ovo naselje. Zavrna razmatranja Grad Kladanj i dio planine Konjuh koji pripada Kladanjskoj opini obiluju brojnim, raznovrsnim i sadrajnim kulturno-historijskim naslijeem. Teritorijalno posmatrano, od ukupno 381 registrovanih kulturno-historijskog spomenika na podruju Tuzlanskog kantona, najvei broj, njih 142, smjeteno je upravo na prostoru Kladanjske opine. Reprezentativno kulturno-historijsko naslijee ine: Djevojaka peina kao arheoloki lokalitet i kultno mjesto, srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici steci, damije iz XVI i XVII stoljea i peina u selu Plahovii. Kulturno-historijsko bogatstvo opine Kladanj nije u dovoljnoj mjeri vrednovano, zatieno niti istraeno. Bogatstvo kulturno-historijskih dobara Kladanjske opine predstavlja izuzetno vanu osnovu za razvoj kulturno-historijskog, vjerskog, seoskog i manifestacionog turizma. Zakonodavne aktivnosti na deniranju i zatiti kulturno-historijskih dobara na podruju opine Kladanj nisu u dovoljnoj mjeri pokrenute niti ostvarene. Kulturno-historijsko naslijee neophodno je preciznije evidentirati, izraditi karte, lokacijski obiljeiti, postaviti putokaze, urediti pristupne staze, te sainiti odgovarajue skice sa upotpunjenom kulturno-historijskom dokumentacionom bazom. Pojedini kulturno-historijski spomenici opine Kladanj zahtijevaju intenzivne aktivnosti tekueg odravanja, sanaciju i strunu restauraciju. Na kraju, treba istai da bi na podruju opine Kladanj to prije trebalo pokrenuti permanentna struna istraivanja iji bi rezultati omoguili izradu strategije razliitih vidova aktivnosti.

175

Literatura i izvori 1. 2. Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine Sarajevo, Sarajevo, 1988. Basler uro, Mulaomerovi Jasminko, Peinski crtei u Brateljeviima kod Kladnja, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne Tuzla, Knjiga XV, Tuzla, 1984. Beirbegovi Madida, Damije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea, Sarajevo, 1990. Belagi ek, Steci okoline Kladnja, Nae starine, Godinjak Zavoda za zatitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Knjiga XII, Sarajevo, 1969. Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1994. Rusmir Djedovi, Muris Hajdarevi, Ahmet Ahmetovi, Sakralni objekti Kladnja, Pogledi, broj 13-14., BZK Preporod Tuzla, u tampi, Grupa autora, Elaborat, Kulturno-istorisko i prirodno nasljee opine Kladanj, Zavod za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Tuzla, Kladanj, Januar 1990. Grupa autora, Studija, Prirodne i historijske vrijednosti Tuzlanskog kantona, Ekonomski institut Tuzla, Tuzla, Oktobar 2001. HJ. M., Jo jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, Glasnik Visokog islamskog starjeinstva, 3/81, Sarajevo, 1981. Kikanovi Mirsad, Postratne demografske prilike Tuzlanskog kantona, Pogledi, Bonjaka zajednica kulture Preporod, Opinsko drutvo Tuzla, Broj 8, Tuzla, Juli 2001. Lilek Emilijan, Etnoloki pabirci po Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Knjiga XI, Sarajevo, 1899. Mujezinovi Mehmed, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine, Knjiga IIistona i centralna Bosna, Veselin Maslea, Sarajevo, 1977. Patsch Karlo, Nahogjaji novaca, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Knjiga XII, Sarajevo, 1900. abanovi Hazim, Bosanski paaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1982. Vego Marko, Naselja Bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957.

3. 4. 5.

6. 7.

8. 9. 10.

11. 12. 13. 14. 15.

176

AKTIVNOSTI ZAVODA

178

Benjamin Bajrektarevi, prof.

PROBLEMATIKA ZATITE KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA TUZLANSKOG KANTONA


Problematika kulturne historije i zatite, koritenja, obnove i istraivanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijea, odnosno batine, Tuzle, Tuzlanskog Kantona i sjeveroistone Bosne je vrlo slabo istraena i prezentovana kulturnoj i iroj javnosti. Stoga je potrebno stalno institucionalno ulagati napore kako bi se to prevazilo. Nedovoljno su istraeni svi aspekti sedmo milenijskog kulturnog ivota i batine grada Tuzle i ire okoline. Zahvaljujui povoljnim prirodnim uvjetima i bogatstvima (naroito soli), jo od neolita na podruju sjeveroistone Bosne se razvijaju naselja sa znaajnim ekonomskim, kulturnim i urbanim uticajem na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Aktivnosti Zavoda u 2008. g. Djelatnost Zavoda u 2008. godini karakterisala je promjena menadmenta, u aprilu 2008. godine nakon pribavljene saglasnosti od strane Vlade Tuzlanskog kantona imenovan je novi direktor Zavoda. Nedovrenost pravnog sistema naroito iz podruja zatite naslijea, (kao to je poznato ne postoji zakon o zatiti naslijea na nivou Kantona i Federacije Bosne i Hercegovine ) dovodi ovaj Zavod u vrlo teku situaciju u smislu zakonskog djelovanja. Finansiranja rada Zavoda je iz budetskih sredstava Tuzlanskog kantona i iz drugih izvora odredenih zakonom o nansiranju Javnih ustanova na nivou Kantona. S obzirom da u oblasti nansiranja rada Zavoda nisu napravljena zakonska rjeenja iz domena vlastitih prihoda, Zavodu ostaje malo ili nikako prostora za razvijanje ka krovnoj instituciji kulture na podruju naeg kantona koja joj po primarnoj djelatnost pripada zajedno sa ostale dvije institucije kulture na naem kantonu (Arhiv TK, Muzej istone Bosne). Koristei veoma teko stanje uope u organizaciji i djelovanju slubi zatite (Zavoda) u Federaciji BiH, a posebno zakonsku neusklaenost djelovanja, neke strune poslove rade i druge institucije ali su one potpuno nesustavne i nekoordinirane sa metodologijom zatite i meunarodnim zakonodavstvom i konvencijama o zatiti naslijea. Nedostatak strunih kadrova se itekako osjeti u radu Zavoda. Pravilnikom o unutranjoj organizaciji na koji je svoju saglasnost dala vlada Tuzlanskog kantona ostaje i dalje popunjen sa trideset posto. U tom smislu pokrenuta je aktivnost oko izmjene i dopune sistematizacije koja je uspjeno okonana, te je raspisan konkurs za jedno struno radno mjesto. Uprkos brojnim potekoama koje prate rad ove ustanove, ona je u protekloj godini realizovala brojne aktivnosti, te ostvarila odlinu saradnju sa drugim institucijama . 179

Arheologija Na podruju opina Banovii i eli, a za potrebe infrastrukturnih objekata realizovane su sljedee aktivnosti. Obavljeno arheoloko rekognosciranje na lokalitetu GSM stanice Borovaci Bretica u opini Banovii po projektnoj dokumemtaciji nad kojom je izvrena revizija i dana potrebna suglasnost, a za potrebe BH Telecoma. Izvreno arheoloko rekognosciranje lokaliteta budueg vodovoda u opini eli i izdata potrebna dokumentacija na projektnu dokumentaciju. Muzej Istone Bosne je u protekloj godini radio arheoloka iskopavanja na brdu Kicelj u opini Tuzla i u Gornjoj Tuzli, te je dostavio dokumentaciju o ovim istraivanjima na analizu. Struna analiza ove dokumentacije je izvrena od strane naih strunjaka, veoma brzo i ekasno. Graditeljsko naslijede U okviru djelatnosti koju obavlja Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea, sluba za graditeljsko naslijee, je u 2008. godini realizovala aktivnosti koje se mogu podijeliti u primarne i sekundarne, s obzirom na vrstu djelatnosti kojom je obuhvaena odreena aktivnost. Primarna djelatnost: - Kontinuirano praenje na terenu (Podruje tuzlanskog kantona) i identikacija stanja objekata i lokaliteta koji predstavljaju kulturno, graditeljsko naslijee. - Fotodokumentiranje specinih objekata za koje se moe pretpostaviti da su u poziciji mogue izmjene identiteta, bilo da se radi o tzv. pozitivnim intervencijama u smislu organizovanim rekonstrukcijama uz projektnu dokumentaciju i saglasnosti, pa do nekih stihijskih, nestrunih intervencija, ili promjene identiteta usljed utjecaja vremena. - Praenje radova na objektima koji su pod zatitom a nalaze se u zatienom podruju Tuzlanske gradske arije (Objekat Baroka, Poljska damija, kao i neki objekti iz austro-ugarskog perioda) - Kooridnacija sa zainteresiranim institucijama kulture (Muzej, Arhiv) kada su u pitanju pripremni graevinski radovi koji otvaraju mogunost arheolokih istraivanja i novih nalazita iz oblasti pokretnog naslijea i etnoloki zanimljivih predmeta. (Tuzla, Srebrenik) - Izlasci na teren na podruju kantona, i izrada Saglasnosti Zavoda , prema Zakonu o zatiti i prema podnesenim Zahtjevima za saglasnost od strane zikih lica, a po preporuci Federalnog ministarstva poljoprivrede u svrhu pretvorbe umskog zemljita u graevinsko zemljite. Ove aktivnosti su realizovane u svim opinama Tuzlanskog kantona , a najvie u Graanici, Tuzli, Kalesiji, ivinicama, Srebreniku, Gradaacu,Sapni, Teoaku. - Koordinacija sa U.G Ornament iz Kalesije i njhovom organizovanom akcijom dislokacije nekropole steaka sa Okrugle u opini Kalesija u dvorite osnovne 180

kole Tojii, u cilju kvalitetnije zatite i ouvanja pojedinih steaka i omoguavanje daljnjeg kvalitetnijeg odravanja. Ovo je prvo poslijeratno izmijetanje steaka, u kojem je Zavod imao kljunu ulogu u izradi elaborata o premjetanju steaka koji predstavljaju neprocjenjivo kulturno blago opine Kalesija, kantona, Bosne i Hercegovine. Izmjetanje steaka pored osnovne kole dovelo je do osnivanja Arheolokog parka to predstavlja znaajan korak u valorizaciji i prezentaciji kulturnog blaga generacijama koje dolaze. - Na zahtjev Dravne komisije za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine izvreno je terensko rekognosciranje i snimanje sakralnih objekata na podruju kantona, za potrebe Tuzlanske Pravoslavne Eparhije, kao i analiza trenutnog stanja i osnovnih potreba za ouvanjem objekata na lokalitetima: Poarnica, Kalesija, Durevik, Tinja, Pasci Gornji, Purai, Srebrenik, Tuzla. - Na zahtjev Medlisa Islamske zajednice Tuzla izvreno je terensko snimanje, analiza i izrada Elaborata o neophodnim radovima na sakralnom objektu Dindijska damija u Tuzli, radi obezbjeenja kvalitetne i funkcionalne egzistencije ovog objekta koji je predloen za objekat od nacionalnog interesa. - Kontinuirana ponovna valorizacija objekata ili lokaliteta od kulturnog znaaja, svih navedenih, koji su bili predmetom strunog doticaja iz razliitih razloga, u 2008. godini. - Ostali poslovi na strunoj saradnji, pomoi, sugestiji kada je u pitanju saradnja sa pravnim i zikim licima, a tiu se objekata ili lokaliteta od kulturnog znaaja, ili onih objakta za koje se moe predpostaviti da bi mogli biti predloeni za zatitu. Sekundarna djelatnost: - Poslovna saradnja sa istim ili slinim institucijama koje se dotiu djelatnosti vezanim za pokretno ili nepokretno kulturno naslijee. - Razmjena iskustava i usavravanje sa srodnim institucijama zatite u Hrvatskoj, kao dravi u kojoj je oblast zatite kulturnog naslijea podignuta na vii nivo, kako pravne, tako i direktne, funkcionalne zatite. - Priprema, organizacija i izrada popratnog materijala za Okrugli sto na temu Dani europskog naslijea. - Popularizacija graditeljskog naslijea, kao oblast bitna za kulturni i turistiki identitet Tuzlanskog kantona. Prirodno naslijee U okviru ovog segmenta zatite Zavod je uestvovao u organizaciji sastanka u okviru kampanje Zatitimo Konjuh koji je odran u Ministarstvu prostornog ureenja Vlade Tuzlanskog kantona. Sastanku su prisustvovali predstavnici Ministarstava prostornog ureenja i zatite okolia, poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, predstavnici preduzea ume Tuzlanskog kantona, kao i predstavnici opina Banovii i ivinice te predstavnici nevladinog sektora iz ovih opina. 181

Sastanak je predstavljao jednu u nizu aktivnosti koje se vode na proglaenju Konjuha zatienim dobrom, i tom prilikom pruena je podrka svih prisutnih daljim koracima . Istaknute su vrijednosti Konjuha koje se ogledaju u umskom, biljnom, ivotinjskom bogatstvu te kao i turistiki potencija. Propagandna Aktivnost Ova aktivnost Zavoda je maksimalno iskoritena u ovoj godini. Zavod je bio organizator dvije manifestacije a u jednoj je bio suorganizator. Sve su medijski bile izuzetno dobro praene. Povodom godinjice otpora Austro-Ugarske okupacije, organizovali smo obiljeavanje 130-te godinjice kada je u Tuzli pala i prva rtva Salih Tui. Na podruju Bukovia u Tuzli nalazi se spomen obiljeje prve rtve te okupacije u Tuzli, koje je tim povodom ureeno i na taj dan organizovana je posjeta i odran je historijski as pred graanima. Tim povodom emitovani su prilozi u svim elektronskim medijima i nekoliko printanih medija, to je dovelo do niza pozitivnih kritika na raun rada Zavoda. Druga manifestacija je organizovanje Okruglog stola u okviru manifestacije Dani Evropskog naslijea pod nazivom Kulturno-historijsko naslijee Tuzlanskog kantona stanje i perspektiva. U radu okruglog stola uestvovali su istaknuti strunjaci iz oblasti kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea na naem kantonu. Trea manifestacija u ijem organizovanju je Zavod uzeo uea je obiljeavanje 2. oktobra, Dana osloboenja grada Tuzle. Ova aktivnost je realizovana u saradnji sa Bosanskim kulturnim centrom i Arhivom Tuzlanskog kantona. Predstavnici Zavoda su uzeli uee u radu dva zanaajna Okrugla stola koje su organizovali BKC Kalesija i Arhiv Tuzlanskog kantona, a teme su bile Srednjovjekovne upe sjeveroistone Bosne i Industrijsko nasljee Tuzle. Vrlo dobru saradnju Zavod je ostvario sa Kantonalnom televizijom sa kojom su dogovoreni zajedniki projekti u oblasti popularizacije naslijea. U vie navrata Zavod je odgovarao na poslanika pitanja iz svoje oblasti. Materijalno-tehniko opremanje prostorija Zavoda U ovoj godini prostor za rad je proiren za dvije kancelarije veliine 15 kvadrata, na istoj lokaciji, to je dalje zahtijevalo njihovo opremanje. Zahvaljujui aktivnostima novog menadmenta u rebalansu budeta Tuzlanskog kantona obezbijeeno je 6.900 KM za tehniko opremanje. Novac je putem Zakona o javnoj nabavci iskoriten za kupovinu kancelarijskog namjetaja. Znaajna je novina da je Zavod dobio ksni broj telefona te internet konekciju.

182

Aktivnosti Zavoda u 2009. g. Uprkos brojnim potekoama koje prate rad Zavoda, ona je u protekloj godini realizovala brojne aktivnosti, te ostvarila odlinu saradnju sa drugim institucijama. Pravno organizaciono jaanje Zavoda Aktivnosti oko pravno - organizacionog jaanja Zavoda su slijedee: Struna sluba Zavoda napravila je radnu verziju novog Zakona o zatiti kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona i uputio ga je u proceduru ka Upravnom Odboru. Doneeni novi normativni akti s ciljem zaokruivanja zakonitosti rada Zavoda. Na primjer, Pravilnik o provoenju direktnog postupka o sprovoenju sporazuma, nain koritenja slubenog putnikog vozila itd. Usvojen je Elaborat i donesena odluka o osnivanju struno-naunog asopisa iz oblasti zatite, koritenja, obnove i istraivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijea. Usvojen prijedlog cjenovnika usluga Zavoda Prijedlog Budeta Zavoda za 2010. godinu Doneen okvirni plan aktivnosti za tematske projekte koje e Zavod uraditi i aplicirati tokom 2009. godine. Kao jedan od pokazatelja znatnog intenziviranja rada Zavoda moe posluiti i podatak da je tokom 2009. godine, do decembra mjeseca kroz administraciju sprovedeno 230 raznih dokumenata. Radi usporedbe predhodnih godina se sprovodilo oko 90 dokumenata godinje. Kadrovsko jaanje Zavoda Na planu kadrovskog jaanja Zavoda tokom 2009. godine je uraeno najvie od zavretka zadnjeg rata i to: Dovren je proces izbora strunog saradnika za prirodno naslijee Izvreno je angaovanje pripravnika-volontera historiara. Formirana je volonterska grupa suradnika Zavoda sa terena Struno usavravanje radnika Zavoda Na planu strunog usavravanja radnika uraeno je slijedee: Jedan radnik je uradio i odbranio magistarski rad iz oblasti kojom se Zavod bavi. Na taj nain je prvi puta u svojoj historiji dobio strunog radnika sa naunim zvanjem magistar nauka. Jedan radnik je poeo pohaati postdiplomski studij iz oblasti kojom se Zavod bavi. Jedan radnik zavrava jednogodinji period usavravanja u status strunog radnika iz oblasti kojom se Zavod bavi

183

Nauni skupovi Zavod i uposlenici Zavoda su tokom ove godine pokrenuli, uestvovali i organizovali vie naunih skupova iz oblasti kojom se Zavod bavi. Zavod i menadment Zavoda su bili jedan od organizatora velikog naunog skupa u Gradacu posveenog poznatom bosanskohercegovakom nauniku i pravnom historiaru dr. Musta Imamoviu. Zavod je izvrio sve pripreme oko organizovanja velikog naunog skupa o bosanskom srednjovijekovlju a posveen Povelji Kulina Bana Zavod je izvrio sve pripreme oko organizovanja veeg naunog skupa pod nazivom: Kulturno-historijsko i prirodno naslijee opine Banovii Uee na strunim skupovima Zavod je u saradnji sa Pravnim fakultetom Univerziteta u Tuzli organizovao okrugli sto: 820 godina povelje Kulina bana. Okrugli sto je odran krajem augusta a na njemu su pored menadmenta i uposlenika Zavoda uestvovali i: prof. dr. Hajro Kofrc, dekan Pravnog fakulteta: doc. Dr. Edin Mutapi, prodekan Pravnog fakulteta; prof. dr. Enver Halilovi, dekan Filozofskog fakulteta i doc. dr. Amira Turbi Hadagi sa Filozofskog fakulteta. Uposlenici Zavoda su aktivno uestvovali na jo nekoliko strunih skupova iz oblasti kojom se Zavod bavi. Aktivnosti Zavoda na opinama TK Valiki dio terenskih aktivnosti Zavoda se odvijao na opinama Tuzlanskog kantona. Navodimo neke najvanije aktivnosti: Sapna

Terensko istraivanje kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine sa posebnim aspektom ostataka srednjovijekovne zgrade u selu Roanj. 184

Elaborat sa prijedlogom mjera zatite srednjovijekovne zgrade u Ronju

ivinice Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine ivinice

Aktivnosti oko cjelokupnog projekta, istraivanja, sanacije i rekonstrukcije mlina Rusov mlin

Izrada preliminarnog projekta sanacije nekoliko oteenih steaka i njihovo premijetanje na lokaciju budueg etno parka Baigovci 185

Kalesija Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Kalesija Suradnja sa nevladinom organizacijom Ornamenti i praenje aktivnosti oko ureenja tri lokacije steaka Tuzla Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Tuzla Pripreme za reviziju Elaborata kulturno-historijsko naslijea opine Tuzla iz 1988. godine Poetak dugoronog projekta urbano naslijee grada Tuzle Terensko istraivanje brda Ilinica sa izradom Elaborata grebena Ilinice

Rekognosciranje lokaliteta Konak Mahmut-pae Tuzlia u kojem je Husein kapetan Gradaevi izabran za vou autonomnog pokreta 1831. godine Suradnja sa dravnom komisijom za nacionalne spomenike u pripremi proglaenja nacionalnim spomenikom Atik-Behrambegove damije i Portala medrese 186

Graanica Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Praenje aktivnosti na obnavljanju nacionalnog spomenika stara damija i Sokolu. Lukavac Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Elaborat opis, stanje i mjera zatite kulturno historijskog dobra Osnovna kola Vjekoslav Tunji u G. Bistarcu Pripreme oko istraivanja i prikupljanja dokumentacije u vezi kandidovanja vaera u Puraiu na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kao nematerijalno dobro

Banovii Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Banovii Izrada preliminarnog Elaborata kulturno-historijskog i prirodnog naslijea

187

opine Banovii Istraivanje i izrada preliminarnog Elaborata za Etno lokalitet Makovac Priprema naunog skupa Zatita i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea opine Banovii Gradaac Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine

Aktivnosti na priprema za izradu Elaborata O opravdanosti osnivanja muzeja odbrane u Gradacu

188

Srebrenik Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Dovretak procesa obnove stare damije u pionici i njenog proglaenja nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Pripreme oko istraivanja i prikupljanja dokumentacije u vezi kandidovanja Dovita na Ratiu na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine kao nematerijalno dobro Pripreme za otvaranje arheolokog lokaliteta kod pionice u smislu arheolokih istraivanja tog antikog lokaliteta. Kladanj Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine

Elaborat Sanacija prilaznog i ulaznog dijela Djevojaka peina-Brateljevii

Uraen orjentacioni predmjer neophodnih radova na sanaciji prilaznog i ulaznog dijela u Djevojaku peinu u Brateljeviima Istraivanje kulturno-historijskog naslijea ireg prostora Tuholja

189

Teoak Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Aktivnosti na praenju izmjetanja spomen obiljeja iz Drugog svjetskog rata u Teoaku eli Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine Za potrebe dravne komisije za nacionalne spomenike Sarajevo izvreno je istraivanje stanja damija u Koraju i napisan opiran izvjetaj sa snimcima sa terena Doboj Istok Terensko istraivanje, rekognosciranje i praenje stanja zatite kulturno-historijskog i prirodnog naslijee na podruju opine. Izdavatvo Od 2009. godine Zavod je krenuo i u poslove oko priprema i izdavanja razliitih publikacija koje prezentiraju. U suradnji sa nadlenim ministarstvom je pokrenuta izrada reprezentativne Fotomonograje Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog kantona. Tokom druge polovine 2009. godine su izvrene brojne aktivnosti na problematici istraivanja i prikupljanja dokumentacije a u vezi priprema i izdavanja Fotomonograje Kulturno-historijsko i prirodno naslijee Tuzlanskog kantona. U cilju izdavanja navedene Fotomonograje u suradnji sa nadlenim ministarstvom Zavod je formirao Redakcijski odbor Fotomonograje uz uee uposlenika Zavoda koji ine eminentni kulturno-nauni radnici kantona. Sastav odbora je slijedei: predsjednik: prof. dr. Mirzeta Hadi-Suljki, ministrica MONKS-a TK; podpredsjednik: doc. dr. Edin Mutapi; sekretar: Munisa Kovaevi, prof.; lanovi: Zlatko Duki, knjievnik, pom. min. za kulturu; doc. dr. Bego Omerevi, Filozofski fakultet; Jasmin Imamovi, knjievnik; doc. dr. Amira Hadagi, Filozofski fakultet; Benjamin Bajrektarevi, dir. Zavoda; mr.sc. Nikola ia, HKD Napredak, efko Sulejmanovi, prof., Mirsad Bakalovi, kustos muzeja; Draen Kosec, dipl.ing.arh., Zavod; mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod. Takoer, Zavod je formirao autorski tim Fotomonograje koji ine svi struni uposlenici Zavoda u slijedeem sastavu: Doc. dr. Edin Mutapi, konsultant; direktor Zavoda Benjamin Bajrektarevi; Draen Kosec, dipl. ing. arh.; mr. sc. Rusmir Djedovi; Munisa Kovaevi, prof. Usvojen je Elaborat i donesena odluka o osnivanju struno-naunog aso190

pisa iz oblasti zatite, koritenja, obnove i istraivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijea. Odreena je redakcija struno-naunog asopisa iz oblasti zatite, koritenja, obnove i istraivanja kulturno-historijskog i prirodnog nalijea i odreeni glavni i odgovorni urednik, urednik u redakciji i sekretar redakcije. U sastav redakcije asopisa Batina su uli lanovi menadmenta i svi struni uposlenici Zavoda: Glavni i odgovorni urednik doc. dr. Edin Mutapi; Urednik u redakciji mr. sc. Rusmir Djedovi; lanovi: Benjamin Bajrektarevi, direktor Zavoda; doc. dr. Amira TurbiHadagi; dr. sc. Viktor Bariak; Senaid Mujki, dipl. pravnik; Draen Kosec, dipl. ing. arh.; Munisa Kovaevi, prof. (sekretar). Tokom 2009. godine je formirana mrea od 20 suradnika za ovaj asopis i prikupljeno je dvadesetak naunih i strunih radova iz oblasti batine, kulturno-historijskog i prirodnog naslijea sjeveroistone Bosne. Krajem 2009. godine su izvrene pripreme za izdanje prvog broja strunonaunog asopisa Batina sjeveroistone Bosne koje e izdati Zavod. Suizdavatvo knjige o izvornoj narodnoj muzici sa BZK Peporodom Doboj Istok. Suradnja sa sredstvima informisanja Tokom cijele 2009. godine Zavod je ostvarivao vrlo bogatu suradnju sa svim sredstvima informisanja na armaciji i prezentaciji kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona. Ta saradnja se ogledala kroz uee u raznim emisijama, prilozima, izjavama itd., za razne informativne kue. Neke od njih su: Televizija Tuzlanskog kantona, TV Slon, TV Tuzla, Radio Tuzlanskog kantona, Radio Federacije BiH, Dnevni Avaz, Tuzlanski list, razni internetski mediji...U toku su pripreme i za izradu internet stranice Zavoda. Suradnja sa srodnim institucijama i javnosti Zavod je ove godine ostvarivao tijesnu saradnju sa raznim institucijama koje su srodne djelatnosti Zavoda. Prije svega se misli se na nadleno ministarstvo MONKS u Vladi TK i nadlenom ministricom prof. dr. Mirzetom Suljki-Hadi i pomonika za kulturu knjievnikom Zlatkom Dukiem. Zatim: Arhiv TK, Muzej istone Bosne, Biblioteka Tuzla, Filozofski fakulteti, Pravni fakulteti, Prirodno matematikim fakultetom, Federalnim Zavodom za zatitu spomenika kulture, Dravnom Komisijom za nacionalne spomenike, Ministarstvo za prostorno ureenje Tuzlanskog kantona... Zavod je suraivao i sa svim opinama Tuzlanskog kantona i njihovim naelnicima, raznim nevladinim organizacijama (posebno U.G. Ornament, Kalesija). Takoer, je Zavod ostvarivao tijesnu saradnju i sa institucijama i prestavnicima svih vjerskih i etnikih zajednica: Muftistvo tuzlansko, Medlis islamske zajednice Tuzla, Katoliki samostan svetog Petra i Pavla u Tuzli, Pravoslavna crkva u Tuzli (Arhijersko namjesnitvo Zvorniko-Tuzlanske Eparhije)... Tokom godine uposlenici Zavoda su stalno odravali kontakte sa brojnim naunim, kulturnim, strunim radnicima iz nadlene oblasti i sa javnosti u najirem smislu rijei. 191

192

PRIKAZI - RECENZIJE OSVRTI

194

Senad Begovi, prof.

NAUNI SKUP 45 GODINA NAUNOG I PUBLICISTIKOG RADA MUSTAFE IMAMOVIA


U Gradacu je od 23. do 25. oktobra 2009. godine odran nauni skup posveen etrdesetpetogodienjem naunom i publicistikom radu prof. Mustafe Imamovia. Organizatori naunog skupa bili su JU Institut za istoriju Sarajevo i JU Javna biblioteka Alija Isakovi Gradaac. Veliki broj uesnika naunog skupa iz zemlje i inostranstva potvrdio je da se radi o izuzetnom nauniku ija djela prelaze granice drave u kojoj su nastala i nalaze svoje itaoce kako u bliem tako i irem naunom okruenju. Dokaz za to je prevoenje njegovih radova na nekoliko svjetskih jezika. Mustafa Imamovi je jedan od najznaajnijih ivuih historiara u Bosni i Hercegovini. Obimna bibliograja svjedoi o plodonosnom radu, posebno u oblasti historije drave i prava. Znaajan doprinos je dao tokom tzv. drugog bonjakomuslimanskog nacionalno-kulturnog preporoda sedamdesetih godina XX stoljea, kada je svojim stavovima iznesenim u razliitim tekstovima iz oblasti knjievnosti (posebno je znaajan prikaz knjige Muhsina Rizvia, Behar knjievnohistorijska monograja, koja nosi naslov Kulturni preporod kod Muslimana) pokazao da se radi o nacionalno osvijetenom intelektualcu, bez kompleksa nie vrijednosti u pogledu nacionalnosti.1 Posebno je znaajan njegov intelektualni doprinos armaciji Bosne i Hercegovine, a protiv shvatanja iste kao komunistike politike tvorevine, odnosno srpske i (ili) hrvatske duhovne kolonije. Prof. Mustafa Imamovi je pokazao u raspravama sa Miloradom Ekmeiem, u to vrijeme prvim ovjekom Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, da opravdano ne doputa da se Bosna i Hercegovina, tj. njena historija, zanemaruje, a njeni narodi svrstavaju u neke ideoloke neznanstvene i privremene politike interese.2 Mustafa Imamovi je roen 29. januara 1941. godine u Gradacu, gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. Studirao je pravo u Beogradu, gdje je diplomirao 1963. godine, a zvanje magistra nauka stekao je 1967. godine. Doktorirao je 1971. godine, nakon ega je izabran za docenta na predmetu opa historija drave i prava. Predavao je u Mostaru, Rijeci, u nekoliko evropskih gradova i na prestinom univerzitetu Yale u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Radi u zvanju redovnog profesora na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Objavio je vie od 595 razliitih naunih radova, udbenika, studija, rasprava i lanaka. Nauni skup posveen prof. dr. Musta Imamoviu trajao je tri dana (petak, subota i nedjelja). U petak, 23. oktobra, odrana je pres-konferencija povodom poetka skupa, a organizatori skupa su uputili pozdravnu rije. Drugi dan su uesnici skupa posvetili naunom doprinosu prof. dr. Mustafe Imamovia, te je na tu temu svoje radove predstavio veliki broj strunjaka iz oblasti historije, sociologije, prava,
1 2 Opirnije o tome u djelu air Filandra: Bonjaka politika u XX stoljeu, Sarajevo 1998. str. 266. Isto, str. 289.

195

orijentalistike. Uesnici skupa su predstavili svoja istraivanja vezana za nauni rad Mustafe Imamovia. Prva je predstavljena knjiga sa naslovom Graa za bibliograju radova prof. dr. Mustafe Imamovia, koja je nastala u koautorstvu Mirele Roajac-Zuli i Ivane Teroni. Njegova najznaajnija djela su: Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak Bosne i Hercegovine 1878-1914, Bonjaci u emigraciji bosanski pogledi 1955-1967, Bosanski ustav, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, te u koautorstvu sa Atifom Purivatrom i Rusmirom Mahmutehajiem Muslimani i bonjatvo, a sa Atifom Purivatrom i Kemalom Hreljom Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima. Za taj izuzetno bogat nauni rad dobio je vie drutvenih priznanja kao to su: Veselin Maslea (1987), estoaprilska nagrada grada Sarajeva (1998), Povelja Univerziteta u Sarajevu povodom 50 godina osnivanja i rada (1999), Plaketa Kikievih susreta itd. Tu je i njegova najtiranija knjiga Historija Bonjaka koja je doivjela nekoliko izdanja. Autor je u predgovoru napisao da je rad na knjizi zapoet u najtraginijim momentima za bonjaki narod od 1993. do 1996. godine.3 Okruenje u kojem je nastajala knjiga bilo je veoma teko, a sam rad na knjizi je ostvarivan u vanrednim ratnim okolnostima. Ipak, to nije utjecalo da autor, prof. dr. Mustafa Imamovi, (o ijem radu na knjizi i ukupnom naunom angamanu postoje razliita miljenja u naunoj javnosti)4 dovri pisanje djela Historija Bonjaka. Dr. Husnija Kamberovi, direktor Instituta za historiju u Sarajevu, autor knjiga Prema modernom drutvu, Husein-kapetan Gradaevi (1802-1834), Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, te mnogobrojnih rasprava, lanaka i studija, na naunom skupu u svom radu je govorio o naunom doprinosu prof. dr. Mustafe Imamovia, pod istoimenim naslovom. Husnija Kamberovi je jedan od najznaajnijih historiara u Bosni i Hercegovini, koji na strogo naunim osnovama, apolitino i objektivno pie o historijskim temama iz XIX i XX stoljea. Znaajan je njegov prikaz knjige Mustafe Imamovia Historija Bonjaka.5 Akademik Esad Durakovi je orijentalista koji je za svoj rad na prevoenju sa orijentalnih jezika dobio 2002. godine nagradu UNESCO-a za najboljeg arabistu na svijetu. Njegovi najznaajniji prijevodi su Kuran, Hiljadu i jedna no, te Muallaqa sedam zlatnih arabljanskih oda. Danas je redovni profesor i ef Katedre za arapski jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Osim spomenutih prijevoda znaajna su i njegova nauna djela Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskog kruga, Poetika stare arapske knjievnosti i Orijentologija. Dr. Esad Durakovi je pisao o Orijentolokom uvidu u djelo Mustafe Imamovia. Dr. Enes Kari je na skupu govorio o Musta Imamoviu u stranim izvorima. Dr. Kari je redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Izuzetno je produktivan kao autor mnogih tekstova o povijesti tumaenja Kurana. Nakon zavr3 4 5 Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 1998. str. 5. Vie o tome: Sreko M. Daja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odrazi, Historijski mitovi na Balkanu, Zbornik radova, Sarajevo, 2003. str. 39-66. Husnija Kamberovi: Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka. Sarajevo 1997, u: Prilozi. Institut za istoriju, br. 28, Sarajevo 1999, str. 246 248.

196

ene medrese upisao se na Fakultet politikih nauka i Fakultet islamskih nauka. Nakon okonanja studija 1981. (FIN), odnosno 1982. (Fakultet politikih nauka), na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1986. godine je magistrirao, a doktorirao 1989. godine na Filolokom fakultetu u Beogradu. Boravio je vie puta na specijalizaciji na Univerzitetu Al-Azhar, Kairskom univerzitetu, Yale (Sjedinjene Amerike Drave ) i Oxford (Velika Britanija). Dr. Enes Pelidija se skupu obratio referatom na temu Svestrana dosljednost prof. dr. Mustafe Imamovia. Enes Pelidija je profesor na predmetima Bosna i Hercegovina pod osmanskom vlau i historija zemalja jugoistone Europe pod osmanskom vlau. Njegova najznaajnija knjiga je doktorska disertacija odbranjena 1986. godine pod naslovom Bosanski ejalet od Karlovakog do Poarevakog mira 1699.-1718. objavljena u izdanju Veselin Maslea, Sarajevo 1989. godine. Jedno od vanijih djela iz njegovog opusa je i knjiga Banjaluki boj iz 1737. godine uzroci i posljedice (El Kalem, Sarajevo, 2002) koja, osim boja pod Banja Lukom iz 1737.godine, tretira pitanja ekonomije, politike, kulture i opeg stanja drutva u Bosanskom ejaletu tokom XVIII stoljea. Dr. air Filandra je naunom skupu referirao na temu Mustafa Imamovi i kulturni preporod Bonjaka. Dr. Filandra je profesor na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, intelektualac, pisac mnogobrojnih lanaka, rasprava, i autor je knjige pod naslovom Bonjaka politika u XX stoljeu koja na temelju historijskih izvora i linog iskustva prati razvoj politike i nacionalne misli Bonjaka s kraja XIX i poetka XX stoljea. Osim navedene, znaajna je njegova knjiga Bonjaci i moderna, humanistika misao Bonjaka od polovine XIX do polovine XX stoljea. U toj knjizi, koja predstavlja zbirku tekstova iz oblasti prava, lozoje, sociologije, ekonomije, politike i oblasti kulture, autor je elio italakoj javnosti uiniti dostupnim radove koji bi teko dolazili do ruku italaca, jer su objavljeni u asopisima krajem XIX i poetkom XX stoljea.6 Dr. Robert Donia autor je mnogih strunih tekstova vezanih za historiju Bosne i Hercegovine, a posebno za politiki ivot Bonjaka XIX i XX stoljea. Njegova najpoznatija knjiga je Islam pod dvoglavim orlom: Muslimani u Bosni i Hercegovini 1878-1914, zatim knjiga koja je napisana u koautorstvu sa Johnom Fineom7 Bosna i Hercegovina, tradicija koju su izdali koja daje saet prikaz prolosti Bosne i Hercegovine od seobe naroda u ranom srednjem vijeku, pa sve do devedesetih godina XX stoljea. Robert J. Donia je magistrirao i doktorirao historiju Balkana na Univerzitetu u Michigenu, a 1974-1975. godine u Sarajevu je boravio u Sarajevu kao Fulbrightov stipendista za istraivaki rad. Predaje na univerzitetima u Sjedinjenim Amerikim Dravama, a nerijetko gostuje i na katedrama za historiju u Bosni i Hercegovini. Njegova najnovija knjiga se bavi prolou Sarajeva. Na naunom
6 7 air Filandra, Bonjaci i moderna, Humanistika misao Bonjaka od polovine XIX do polovine XX stoljea, BKC, Sarajevo 1996. John Fine je magistrirao i doktorirao na Univerzitetu Harvard, a studirao je i predavao na Univerzitetu u Sarajevu. Autor je dvotomne historije o srednjovjekovnom Balkanu, te monograje o Crkvi bosanskoj, Bosnian Church, A new Interpretation, koja je prevedena i objavljena na bosanskom jeziku: Bosanska crkva, nova interpretacija, studija o Bosanskoj crkvi, njenom mjestu u dravi i drutvu od 13. do 15. Stoljea, Sarajevo 2005.

197

skupu dr. Robert Donia je analizirao prof. dr. Mustafu Imamovia kao strunjaka historiara, Mustafa Imamovi, Historian: A comment, Robert J. Donia, University of Michigan. Osim navedenih svoje referate na temu Mustafa Imamovi, 45 godina naunog i publicistikog rada su predstavili sljedei autori: dr. Adib ozi, Bosanskohercegovako drutvo u znanstvenom djelu Mustafe Imamovia, dr. Marina KatniBakari, Stilske i narativne osobenosti Historije Bonjaka Mustafe Imamovia, dr. Edin Mutapi, Bosanskohercegovaka dravnost u djelu prof. dr. Mustafe Imamovia, dr. Devad Drino, Mustafa Imamovi, svjedok vremena, dr. Enes Durmievi, Vjerske zajednice u djelu Mustafe Imamovia, mr. Edin Rami, Mustafa Imamovi i bonjaka dijaspora, mr. Rusmir Djedovi, Gradaac, neiscrpna istraivaka i intelekutalna inspiracija, dr. Selim Hasovi, Doprinos prof. dr. Mustafe Imamovia politolokoj nauci, mr. Amra Mahmutagi, ejla Maslo, Mjesto i uloga M. Imamovia u institucionalizaciji historije drave i prava kao nastavne i naune discipline u Bosni i Hercegovini, mr. Sanjin Bandovi, Rad Mustafe Imamovia na predmetu Rimsko pravo. Drugi dio prvog dana naunog skupa bio je posveen historijsko-pravnim temama. Uesnici skupa koji su se bavili pravnim temama su dr. Magdalena Apostolova Maralevski, Litterati, scriptores, stadnotare, doctors iuris/zagrebaki gradec alseinu gebiet des Roemisch-Gemeinen recht, dr. Vilma Pezelj, Pravni poloaj ene u srednjovjekovnom ibeniku, dr. Mirela arac, Doctores legume u rimskom pravu, mr. Edin Halapi, Donoenje Velike povelje sloboda i njen uticaj na sistem zatite ljudskih prava i sloboda, mr. Samir Alii, Akvilijanska odgovornost za tetu prouzrokovanu unitavanjem dokumenata u klasinom rimskom pravu, dr. eljko Radi, Mletaki kazneni sustav XVII st., Joko Pavkovi, Susreti kultura u Putopisu Benjamina iz Tudele. Meu navedenim uesnicima naunog skupa potrebno je izdvojiti strunjaka iz oblasti prava, dr. Obrada Stanojevia, profesora emeritusa, priznatog strunjaka iz oblasti rimskog, komparativnog, graanskog i meunarodnog prava. Predavao je na svim znaajnijim evropskim univerzitetima, a jedini je predstavnik iz istone Evrope koji je objavljivao djela u meunarodnom asopisu koji se bavi pitanjima pravne nauke Revue Internationale des Droits de lAntiquite Brisel. Na naunom skupu u Gradacu je izlagao tekst pod nazivom Grci i Rimljani, daleki susedi. Drugi znaajni strunjak iz oblasti prava je dr. Sran arki koji radi kao redovni profesor na Pravnom fakultetu u Novom Sadu od 1990. godine. Poliglota, sa preko 50 objavljenih radova iz oblasti historije drave i prava, spada meu najznaajnije poznavatelje pravne misli. Na naunom skupu predstavio je rad pod naslovom: Rex Iunior, Jedna maarska ustanova u srednjevjekovnom srpskom pravu. Trei dan je bio rezervisan za tematsku cjelinu: Bosna i Hercegovina, dravno-pravna i kulturna historija. Meu izlagaima posebno je potrebno istaknuti dr. Ivu Banca, sa tekstom Ciliga i Bosna: Iskustva i domiljanja. Dr. Ivo Banac je jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca i redovni profesor povijesti na Univerzitetu Yale. Ivo Banac je poznat kao estok kritiar politike Franje Tumana prema Bosni i Hercegovini. 198

Sl. 1. Zajednika fotograja uesnika skupa

Njegova knjiga Cijena Bosne, lanci, izjave i javni nastupi, 1992-1993. u svakoj reenici osuuje Tumanovu politiku prema Bosni i Hercegovini, ocjenjujui je kao posljedicu retrogradne ideologizacije, krivih poteza, osobnih opsjednutosti, i uskogrudnih procjena.8 Dr. Josip Vrboi je profesor prava na Pravnom fakultetu u Osijeku. Objavio je oko trideset naunih radova i pojavljuje se kao koautor na tri objavljenje knjige. Bio je lan Povjerenstva hrvatskog Sabora za Ustav. Na naunom skupu referirao je na temu Strukturiranje bosanskohercegovakog drutva nakon 1878. Godine. Pored Banca i Vrboia, svoje naune radove predstavili su dr. Ivan Balta, Spomen o bosanskim krstjanima u nekim ispravama diplomatikog zbornika, dr. Elvira Islamovi, Ka vidljivosti ena u historiji: Prilog istraivanju pravnog poloaja ena u Bosni i Hercegovini krajem XIX i poetkom XX vijeka, mr. Seka Brkljaa, Lokalna samouprava u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1941. godine, dr. Ljubomir Zovko, BiH u vrijeme stvaranja Kraljevine SHS 1918. godine, mr. Jasmin Brankovi, Komunalna uprava u Bosni i Hercegovini 1866-1878. godine, Alem Hodi, Karakter i geneza bosanske kraljevske krune, Amir Duranovi, Imenovanje Sulejmana ef. Kemure za reis-ul-ulemu Islamske vjerske zajednice u FNRJ, i Mirza Huji, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata.

Ivo Banac, Cijena Bosne, lanci, izjave i javni nastupi, 1992-1993, Zagreb, 1994. str. 4.

199

200

Munisa Kovaevi, prof

STECI NA PODRUJU OPINE IVINICE


(Seudin Muratovi i Zehrudin Masli, ivinice 2008.) U stecima je tajna Bosne, rekao nam je Mak Dizdar, a Miroslav Krlea ree:Neka oprosti gospoa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospoa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Steke. ta je steak? Olienje gortaka, Bosanca! ta radi Bosanac na steku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronaao steak na kome Bosanac klei ili moli. Na kome je prikazan kao suanj. Bosni je sueno da sanja pravdu i da na nju eka. Kameni spavai sanjaju lijepe snove, kako ree Mak Dizdar, dok upitnici vrite sa kamenih gromada??? Da se otkamene bogumili, ta bi nam rekli? Ova ruka ti kae da stane i zamisli se nad svojim rukama, pisali su nai dobri preci. Dio su nas i dio smo njih, kakav dijalog imamo sa prolou, kulturnohistorijskim naslijeem, naim spomenicima stecima, i neprestanom opomenom? Da nisu tako ogromni moda bi do sada svi nestali. Steci su velika tajna Bosne, a veu se za pristae Crkve bosanske koja se nije uklapala u dotadanja vjerska uenja istona i zapadna, nego je bila posebna, samo svoja, bosanska. Steci, bosanski nadgrobni spomenici, najsnanija su kulturna i umjetnika pojava srednjovjekovne Bosne, biljeg su jednog vremena i prostora. Koliko danas imamo ovih, u svijetu jedinstvenih, spomenika koje smo naslijedili, kako ih uvamo, ta znamo o njima, koliko se ponosimo, potujemo ih? Pod njima lee dobri ljudi, izginuli u borbi protiv svakovrsnog zla svoga vremena. Steci fasciniraju i zahtijevaju zavrijeenu panju. Ali to su neke stvari koje ovjek uzme zdravo za gotovo; znamo da ih imamo i da ih niko drugi nema i prosjenom ovjeku je dosta. Steci predstavljaju jednu od najzanimljivijih i najznaajnijih pojava u kulturi i historiji srednjovjekovne Bosne. To je jedinstven i neponovljiv tip nadgrobnih spomenika koji su svojim oblikom, umjetnikim sadrajem i okolnostima nastanka skrenuli na sebe panju svjetske javnosti. Steci su svojom veliinom, ukrasnim elementima i brojnou svjedoili o snazi, poloaju i uticaju onih nad ijim posmrtnim ostacima su podizani. Steci su bosanski srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji datiraju od XII do kraja XVI stoljea. Najvei broj steaka nastao je tokom XIV i XV stoljea. Teritorijalna rasprostranjenost steaka vezuje se prostor nekadanje srednjovjekovne bosanske drave, tj. teritorije dananje Bosne i Hercegovine, koja i jeste centralno mjesto bosanskih steaka kao nadgrobnih spomenika, kao i susjedne oblasti Hrvatske, Crne Gore i Srbije. irom Bosne i Hercegovine nalaze se nekropole steaka koje impresioniraju ljepotom svoga izgleda, te snagom i vrstinom svoga postojanja. Oni svjedoe o 201

prolom vremenu u kome su bili simboli, te tako privlae veliku panju istraivaa, kao jedno od najznaajnijih obiljeja srednjovjekovnog razdoblja bosanske prolosti..., tako poinju svoj rad Seudin Muratovi i Zehrudin Masli. Steci na podruju opine ivinice, knjiga je prije svega znaajna za historiare, istraivae, a svakako i za sve ljubitelje kulturno-historijske batine Bosne i Hercegovine. Ovo je, takoer, knjiga koja ima veliki znaaj za kulturno-historijsko naslijee Bosne i Hercegovine. Autori preciznim detaljima daju biljeke vezane za sadanje stanje steaka na podruju opine ivinice, lokalitete, broj steaka kao i stepen ouvanosti navedenih. U odnosu na ranija istraivanja ovo djelo sistematski obrauje i donosi pregled, pored starih 14, i 13 novih nekropola sa nekoliko pojedinanih usamljenih steaka. Autori su evidentirali ukupno 305 steaka od kojih najvie ima sljemenaka, ak 122, zatim stupova 103, sanduka 17, jedna ploa i 62 neutvrena oblika. Knjiga Steci na podruju opine ivinice pored predgovora i priloga, sastoji se od etiri dijela. Prvi dio donosi pregled historije ivinica i okoline u njenoj prolosti. U drugom dijelu opisane su ope karakteristike steaka: pojam steak, oblici, ukrasni motivi, natpisi, zatim nain klesanja, nain postavljanja steka i samog sahranjivanja pokojnika. Trei dio autori su naslovili Tokovi istraivanja steaka, gdje iznose dosadanje rezultate naunih istraivanja steaka. U etvrtom poglavlju, koje predstavlja i glavni dio knjige, autori prezentiraju podatke svojih istraivanja. Autori su istraivanjima na terenu opine uspjeli da prikupe i na jednom mjestu objave podatke o velikom broju steaka - njih 305, ako uzmemo u obzir da su se istraivanja na opini ivinice o pitanju ovih kulturno-historijskih spomenika, osim istraivaa eka Belagia, uglavnom svodila na uobiajeno nabrajanje njihovih lokaliteta. Brojni lokaliteti steaka posjeduju bogatu i veoma vrijednu ornamentiku kao svojstven umjetniki izraz tog vremena. Ukrasni motivi koji su zastupljeni na stecima su: polumjesec, ma, tap, indra, nazubljeni okviri, motivi kua, kruga, zatim motivi ljiljana, cvijeta, cik-cak vrpce, razne vrste spirala, bordura i rozeta. Mogu se, takoer, nai razni kombinirani motivi na stecima, kao to su polumjesec sa rozetom ili spirala sa grozdovima i slino. Jedan od najzanimljivijih steaka na podruju opine ivinice, na kojem 202

je prikazana kombinacija konja i jahaa, smjeten je u selu ureviku, u dvoritu osnovne kole. Steak je oblikom sljemenjak, na njegovoj istonoj strani unutar nazubljenog okvira prikazan je konjanik koji u jednoj ruci dri uzde, a u drugoj koplje. Na istom steku, sa njegove june strane, nalazi se i natpis i predstavlja jedini steak na podruju opine ivinice na kome se nalazi pisani tekst. Tekst glasi: Ase lei Stojan Utulovi na svojoj zemlji na plemenitoj /se/ postavi Ostoa (Ostoja) brat jeg (ov). Natpis na steku je pisan srednjovjekovnim bosanskim pismom bosanicom. Tekst je prvi otkrio i objavio iro Truhelka 1895. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja. Steak je izmjeten na ovu lokaciju sa nekropole Vrpolje, kako bi se zatitio od unitenja. Na podruju opine ivinice, kako je i navedeno, od 27 nekropola steaka izdvajaju se odreene nekropole. Nekropola steaka Jasik nalazi se u naselju Graanica, opina ivinice. Lokalitet je u blizini seoske damije, tanije na njivi Jasik. Na ovom lokalitetu nalaze se 32 steka. Sljemenjaka sa postoljem ima 24, zatim jedna ploa, tri sanduka, tri stupa i jedan neutvreni oblik. Ukraeno je pet steaka, i to tri stupa i dva sljemenjaka. Od ukrasnih motiva susreemo: dvostruku spiralu, polumjesec i rozete, pravougaonik i krst. Krst sa krunim dodacima predstavlja egipatski hijeroglif koji je imao znaenje ivota. Svi steci sa ove nekropole raeni su od veoma kvalitetnog kamena krenjaka. Postavljeni su pravcem zapad istok u nizove. Nekropola steaka Trijebnik u naselju urevik, opina ivinice, ima 11 steaka i predstavlja jednu od najljepih nekropola na podruju opine ivinice. Odlikuje se relativno velikim stecima na kojima se nalaze mnogobrojni ukrasi. Steci su u obliku sljemenjaka koji su klesani zajedno sa postoljem. Na stecima su vjeto predstavljene razliite vrste biljnih ukrasa meu kojima su: cik-cak vrpce, stilizovani ljiljani, spirale, stilizovane biljke sa grozdovima i spiralama. Nekropola je u dosta u dobrom stanju, osim nekoliko primjeraka koji su gotovo pod zemljom. Spomenici su izraeni od kvalitetnog kamena krenjaka to je doprinijelo da su i danas u dobrom stanju. Na lokalitetu kod osnovne kole u ureviku nalazi se nekoliko steaka koji su tu doneseni sa raznih lokaliteta zbog irenja povrinskog kopa uglja. Autori su obili, fotograsali, i predstavili slijedee nekropole steaka spomenut u neke: Mramorje (Lukavica), Trijebnik (urevik), Mramorje I i Mramorje II (Repuh), Brezje (Podgajevi), Jelah (Vrnojevii), Husinovii (Djedino), Lukino Brdo (Zukii), Mei (Donja Via), Mulabdii (Odorovii), Podkr (Kuljan), titovi (Kuljan), Krevina (Krii), Zagroblje (Krii), Mandue (Brnjica), Hornica (arenjak), Pezino brdo (Vrnojevii), Gradina (urevik) i drugi. Knjiga Steci na podruju opine ivinice autora Seudina Muratovia i Zehrudina Maslia predstavlja znaajan doprinos bosanskohercegovakoj historiograji, a svakako i boljem upoznavanju kulturno-historijske vrijednosti steaka. Treba naglasiti da je knjiga opremljena prateim kvalitetnim fotograjama i kartama, to joj daje posebnu vrijednost. 203

204

Senad Begovi, prof.

NAUNI SKUP TEANJSKI PROSTOR U PROLOSTI POVODOM 450 GODINA VAKUFA GAZI FERHAD-BEGA
U organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje Teanj u Tenju je u trajanju od dva dana (11. i 12. decembra 2009. godine) odran nauni skup pod nazivom Teanjski prostor u prolosti povodom 450 godina vakufa Gazi Ferhad-bega. Nauni skup je odran u okviru kulturne manifestacije Dani grada Tenja 2009. godine. Povod za odravanje naunog skupa je 450 godina postojanja vakufa Gazi Ferhad-bega. Pitanje osnivanja vakufa od strane Gazi Ferhad-bega i razvoja gradskog naselja Teanj obradio je autor Mirza Hasan eman u knjizi Urbana antropologija Tenja 1461-1878. Autor smatra da se Teanj razvijao na temeljima srednjovjekovne utvrde, koja je u prvim decenijama XVI stoljea osvojena od strane Osmanlija i inkorporirana u urbanu strukturu novog naselja kasabe Teanj. Na skupu je predstavljeno nekoliko nauno-istraivakih radova koji tretiraju pitanje lokalne historije Tenja i njegove okoline, od paleolita do XX stoljea. Hronoloki gledano, o pitanju najstarije prolosti Tenja i njegove okoline svoja istraivanja su predstavili: Mr. Tonko Rajkovaa, Paleolit na teanjskom prostoru, Dr. Salmedin Mesihovi, Teanjski kraj u prahistoriji i protohistoriji, te Teanjski kraj u antiko doba, Edin akovi, prof. Pitanje lociranja rijeke Bathinus. Teme srednjovjekovlja u Tenju i okolini u svojim radovima su obradili: Dr. Edin Mutapi, Upravno-teritorijalno ustrojstvo teanjskog kraja u srednjem vijeku, Dr. Devad Drino, Teanjska povijesna razmea: susret srednjovjekovnih kultura Ugarske i Bosne Ogled o uplivu ugarskog prava u pravo srednjovjekovne Bosne, Dr. Dubravko Lovrenovi, Utvrda Srebrenik u odnosima Ugarske i Bosne do 1463. godine. Svoje radove o temi Tenja i njegove prolosti, kako u osmanskom dobu, ali i u novijim historijskim periodima, predstavili su sljedei uesnici skupa: Mr. Aladin Husi, Teanj u 16. stoljeu, Mr. Rusmir Djedovi, Urbani razvoj grada Tenja uloga i znaaj vakufa, Dr. Mirza Hasan eman, Gazi Ferhad-begova damija u Tenju uvakujenje, arhitektonske odlike i neke kontroverze, Dr. Almir Fati, Prilog za historiju islamskog obrazovanja teanjskog kraja, Mr. Fuad Omerbai, Savremeno stanje najznaajnijih teanjskih vakufa, prvenstveno Gazi Ferhad-begovog, Mr. Ramiza Smaji, Nemuslimansko stanovnitvo teanjskog kraja: drutvena obiljeja na razmeu 17. i 18. stoljea, Dr. Enes Pelidija, Teanj u 18. stoljeu, Milo Juki, Katolici teanjskog kraja kroz popise bosanskih apostolskih vikara od 1762. do uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH, Salkan Uianin, Borbe ustanika i sultanove vojske u teanjskom kadiluku u vrijeme Omer Lutfi-painog boravka u Bosanskom ejaletu (1850-1852), Dr. Galib ljivo, Nemiri u Tenju 1868. godine, Mr. Momilo Spasojevi, Crkvena i prosvjetna batina teanjskih Srba, Dr. Adnan Kadri, Rukopisne i tampane gramatike osmanskog turskog i bosanskog jezika u 205

Tenju u drugoj polovici 19. stoljea, Dr. Mirza Hasan eman, Teanj u okviru austro-madarske prostorne regulacije i arhitektonske izgradnje od 1878. do 1918. godine, Dr. Husnija Kamberovi, Muslimanske zemljoposjednike porodice u Tenju na prijelazu iz 19. u 20. stoljee, Dr. Ismet Buatli, Teanjske muftije, Dr. Azem Koar, Kolonije stranaca na podruju kotara Teanj u vrijeme austrougarske uprave, Dr. Delal Ibrakovi, Epohalne promjene i Teanj u 19. i 20. stoljeu, Mina Kujovi, Rad Gradskog poglavarstva Teanj kroz zapisnike sjednica Opinskog vijea od 1919. do 1923. godine, Dr. Omer Hamzi, Administrativno-teritorijalne i politike promjene na irem podruju Tenja u periodu od ukidanja sreza 1933. do njegove ponovne uspostave 1936. godine, Mr. Momilo Spasojevi, Prilike u teanjskom srezu izmeu dva svjetska rata, Alija Galijaevi, Privredni razvoj teanjskog prostora (sa posebnim osvrtom na drugu polovinu 20. stoljea), Ismet Avdi, Odbrana teanjskodobojskog prostora 1992-1995. godine, Husein Galijaevi, Namjenska industrija u Tenju 1992-1995, Melida Travani, Teanjske kulturnopovijesne teme Amira Brke, Vojislav Vujanovi, Putopisi o Tenju, Almir Zalihi, Teanjsko pjesnitvo, Miralem Brki, Teanj u slikarstvu, slikarstvo u Tenju, Suad Huski, Restauracija Gradine: povijest, smisao, ciljevi, Atif Kujundi, Teanjska (kulturna) suvremenost: impuls za ontoloku i antropoloku promjenu.

Tokom 2010. godine planira se izdavanje zbornika radova sa navedenog naunog skupa. Teanj je primjer sredine koja je i ovim naunim skupom pokazala da brine o kulturno-historijskom naslijeu grada Tenja i okoline. Ovakav sluaj je i sa nekim sredinama Tuzlanskog kantona (Graanica, Srebrenik, Banovii), a nadamo se da e i grad Tuzla, sa viemilenijumskom kulturnom historijom uskoro organizovati jedan slian nauni skup o navedenoj temi.

206

Almedin Ibriimovi, prof.

PRILOZI ZA POVIJEST USORE I SOLI POVJESNI MOZAIK BOSANSKE POSAVINE, USORE I SOLI OD NAJSTARIJIH VREMENA DO DANANJIH DANA
(PAVO IVKOVI, ZAGREB, 2008.)
Usora i Soli su dijelovi srednjovjekovne Bosne, dio jugoistone Europe s bogatom prolou i nasljeem koje sa sobom nose. Geopoloajem nali su se na prostoru kroz koji su tekla velika povijesna razmea, sueljavanja Istoka i Zapada, istonog i zapadnog kranstva, istone, zapadne i islamske kulture. Upala je sudbinski u arita vojnih i politikih sukoba i interesa i bila podlona raznim kulturnim i duhovnim utjecajima. U povijesti Usore i Soli rijetka su razdoblja mirnog ivota, ali su zato uestali ratovi i razaranja i smjenjivanja tuinske vlasti. Rekli bismo da je tamo nesigurnost trajna. Na tom su se prostoru lomila koplja i sudarale sile Osmanlija i Habsburgovaca, Ugra i Bonjaka (Bosanaca), Srba i Hrvata. Moda je ba zato prolost Usore i Soli zamrenija od drugih podruja Bosne i Hercegovine, jer sve navedeno nije mijenjalo samo duhovnu i materijalnu kulturu ve i etniku strukturu stanovnitva. Ovaj se kraj, sve da je i htio, nije mogao od svih tih promjena izolirati, ve je poprimao razne i razliite utjecaje, nekada pasivno a nekada i aktivno, no unato svemu razvijali su se ovi krajevi i narodi u njima svoja zasebna kulturna i duhovna obiljeja. Ovim reenicama autor poinje predgovor svoje knjige, a u mnogome iz toga moemo izvui i zakljuak, samu sutinu, interes knjige autora u smislu znaaja koji ima spomenuti prostor (Bosanska Posavina, Usora i Soli) za povijest Bosne i Hercegovine, ne samo u kasnom srednjem vijeku i osmanskom periodu, ve openito kao sastavni dio povijesti Bosne od najstarijih vremena pa do dananjice. Struktura knjige, Prilozi za povijest Usore i Soli (Povijesni mozaik Bosanske Posavine, Usore i Soli od najstarijih vremena do dananjih dana): I. Kratak pregled povijesti Usore u srednjem vijeku (745. str.) II. Znaajni historijski dogaaji u XIV. i XV. stoljeu u Usori i Soli (4557. str.) III. upa Koraj u Usori tijekom srednjeg vijeka (5777. str.) IV. Povijest upe Nenavite u srednjem vijeku i osmanskom periodu (Povijest: Gradaca, Modrie, Odaka, Bos. amca, Oraja i Brkog) (7795. str.) V. Bosanska Posavina u prolosti (95121. str.) VI. Narodni ivot i obiaji Bos. Posavine (121139. str.) VII. Politike, gospodarske, etnike, kulturne i vjerske prilike u Bosanskoj Posavini od VI. do XX. stoljea (139169. str.) VIII. Turska vlast u sjeveroistonoj Bosni i promjene uvjetovane uspostavom te vlasti (169187. str.) IX. Kraj Usore i Soli u prva dva stoljea turske prevlasti (187203. str.) X. Napuenost i okruenje Bosanske Posavine u razdoblju osmanske prevlasti (203223. str.) 207

Povijesne tradicije katolianstva u sjeveroistonoj Bosni (Franjevci i njihovi samostani u Gradovrhu i Tuzli do 1688. godine) (223245. str.) XII. Biograje istaknutih hrvatskih osoba Bosanske Posavine kroz povijest i sadanjost (245279. str.) Registar osobnih imena i registar zemljopisnih pojmova (279303. str.) Djelo Prilozi za povijest Usore i Soli (Povijesni mozaik Bosanske Posavine, Usore i Soli od najstarijih vremena do dananjih dana), predstavljeno je na 303 strane sa bogatim sadrajem sa 11 znanstvenih priloga koji predstavljaju povijesne fakte Usore i Soli, upe Koraj, upe Nenavite i Bosanske Posavine sa osvrtom na prolost, ali i narodni ivot, obiaje, tradiciju, etnike, kulturne i vjerske prilike, zatim period prvih stoljea osmanske vlasti na prostoru sjeveroistone Bosne, te tradicije katolianstva na istom prostoru sa akcentom na franjevce na prostoru obitavanja samostana u Gradovrhu i Tuzli. Posljednji XII. prilog donosi biograje istaknutih hrvatskih osoba Bosanske Posavine kroz povijest i sadanjost. Prof. dr. sc. Pavo ivkovi ovim djelom je zaista prikazao pravi mozaik Bosanske Posavine. Autor koristi relevantne izvore i literaturu za izradu ovog djela. Knjiga Prilozi za povijest Usore i Soli predstavlja sublimiranu analizu dogaaja iz kraja Bosanske Posavine i srednjovjekovnih upa Usore i Soli, te daje bogate informacije o duhovnoj, etnikoj, ekonomskoj i politikoj tradiciji tih krajeva. Kada se uzme u obzir da je autor prof. dr. sc. Pavo ivkovi rodom i porijeklom sa prostora Bosanske Posavine, dakle sjeveroistone Bosne, time moemo dodati poseban impuls na jainu i privrenost autora dotinim historijskim, kulturnim, etnikim i drugim segmentima spomenutog djela. Na taj nain i itaoci, a naroito istraivai povijesti sjeveroistone Bosne, posebno perioda kasnog srednjeg vijeka i poetka osmanske vlasti u Bosni, mogu nai mnotvo informacija, povijesnih injenica i analiza historijskih deavanja na spomenutom prostoru.

XI.

208

NORMATIVA IZ NASLIJEA

210

ZAKON O ZATITI I KORITENJU KULTURNO-HISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA


Na osnovu lana 349. stav 1. taka 5. Ustava Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, donosi UKAZ O PROGLAENJU ZAKONA O ZATITI KORITENJA KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLIJEA Proglaava se zakon o zatiti i koritenju kulturno-istoriskog i prirodnog naslijea koji je donijela Skuptina Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine na sjednici Vijea udruenog rada od 16. aprila 1985. godine, na sjednici Drutveno-politikog vijea od 16. aprila 1985. godine, na sjednici Vijea optina od 16. aprila 1985. godine i na sjednici Skuptine Saveza zajednica-kulture Bosne i Hercegovine od 4. juna 1985. godine. PR broj 739; 2.jula 1985. godine Predsjednik Predsjednitva SRBiH Sarajevo Munir Mesihovi s.r. ZAKON O ZATITI I KORITENJU KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEA I OPTE ODREDBE lan 1. Kulturno-istorijskim nasleem, u smislu ovog zakona, smatraju se nekretnine i pokretne stvari, te njihove grupe i cjeline od posebnog kulturnog i istorijskog znaaja ( u daljem tekstu: dobra kulturno-istoriskog naslijea). Prirodnim naslijeem, u smislu ovog zakon, smatraju se dijelovi prirode koji su od posebnog naunog, obrazovnog, kulturnog, istorijskog, ekonomskog i rekreacionog znaaja( u daljem tekstu: dobra prirodnog nasljea). lan 2. Prema osnovnim svojstvima i njihovom porijeklu dobara kulturno-istorijskog nasljea su: - spomenici kulture, spomenike cjeline, arheoloki lokaliteti, spomen-obiljeja i druga dobra utvrena ovim zakonom; - djela iz oblasti likovnih i primjenjenih umjetnosti, zanatstva, tehnike, muzejski materijal, arhivska graa, vrijedne biblioteke, stare i rijetke knjige, lmovi i lmski materijali. Dobra iz alineja 2. predhodnog stava potpunije se odreuje posebnim zakonima. lan 3. Prema osnovnim svojstvima i njihovom porijeklu dobara prirodnog naslijea su: - prirodni parkovi i predjela, - rezervati prirode, - prirodne znamenitosti i rijetkosti. lan 4. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea mogu biti nepokretna i pokretna.

211

lan 5. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea, kao dobra od opteg interesa, uivaju posebnu zatitu i koriste se pod uslovima i na nain propisan zakonom. lan 6. Zatita i koritenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea su djelatnosti od posebnog drutvenog interesa. lan 7. Radni ljudi i graani, organizacije udruenog rada. drutveno-politike zajednice, drutveno- politike organizacije,mjesne zajednice i druge samoupravne organizacije i zajednice imaju dunost da tite i pravo da koriste dobra kulturno- istorijskog i prirodnog nasljea. Drutveno politike zajednice i samoupravne interesne zajednice kulture, u okviru svojih prava i dunosti, obezbjeuju uslove za zatitu i koritenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. lan 8. Razvijanje svijesti radnih ljudi, graana, djece i omladine o znaaju dobara kulturnoistorijskog i prirodnog nasljea i neophodnosti njihove zatite trajan je zadatak vaspitnoobrazovnih,kulturnih i drugih samoupravnih organizacija i zajednica. lan 9. Nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode, za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvodobara kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea uivaju prethodnu zatitu dok se po odredbama ovog zakona ne utvrdi da li imaju to svojstvo. lan 10. Stvari iskopane iz zemlje ili izvaene iz vode za koje se predpostavlja da mogu imati svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea, drutvena su svojina. lan 11. Pod zatitom dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea podrazumijeva se: - evidentiranje,istraivanje i vrednovanje dobara koji uivaju prethodnu zatitu; - Uvoenje svojstva dobara; - Proglaenje dobara zatienim; - Voenje registra i dokumentacije; - uvanje,odravanje i pravilno koritenje dobara; - Spreavanje unitenja dobara i zabrana svake radnje kojom bi se mogao posredno ili neposredno promjeniti oblik ili naruiti svojstvo dobara; - Konzervacija i restauracija,adaptacija i revitalizacija dobara; - Zabrana trajnog iznoenja dobara i ogranienje njihovog privremenog iznoenja iz zemlje; - Provoenje drugih mjera za zatitu dobara utvrenih zakonom. lan 12. Pod koritenjem dobara kulturno istorijskog i prirodnog nasljea podrazumijeva se stvaranje uslova koji omoguavaju da zatiena dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea budu dostupna javnosti radi zadovoljavanja vaspitno-obrazovnih, kulturnih i naunih potreba radnih ljudi i graana. lan 13. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ne mogu se koristiti na nain koji bi nanosio tetu kulturnoj batini, drutveno-ekonomskom i kulturnom razvoju, bratstvu i jedinstvu, ravnopravnosti i zajednitvu naroda i narodnosti Jugoslavije.

212

lan 14. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnognasljea razvrstavaju se prema znaaju u tri kategorije. Prvu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ine dobra od izuzetnog znaaja za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Jugoslavije, kao i dobara iz Spiska svjetske batine Jugoslavije. Drugu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ine dobra koja su od velikog znaaja za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Jugoslavije, odnosno za istoriju i kulturu naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. Treu kategoriju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ine ostala znaajna dobra. lan 15. Blie kriterije za kategorizaciju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea iz prethodnog lana, kao i postupak za kategorizaciju, propisuje Republiki komitet za obrazovanje, nauku, kulturu i ziku kulturu (u daljem tekstu: Republiki komitet), po prethodno pribavljenommiljenju Zavoda za zatitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zavod BiH). lan 16. Zatitom i utvrivanjem uslova za koritenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea bavi se: - zavodi za zatitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea (u daljem tekstu: zavodi) i Zavod BiH, kao posebne organizacije udruenog rada osnovane za vrenje djelatnosti zatite kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea; - nacionalni parkovi,muzeji,galerije,arhivi i biblioteke (u daljem tekstu: organizacije za zatitu) u okviru svojih djelatnosti utvrenih posebnim zakonima, a na nain utvren ovim zakonom. lan 17. Skuptina optine, ije podruje nije obuhvaeno djelatnou zavoda, povjerava brenje poslova iz djelokruga zavoda organizaciji za zatitu sa svoga podruja koja ispunjava uslove u skladu sa odredbama ovog zakona ili Zavodu BiH. Izuzetno skuptina optine iz predhodnog stava moe povjeriti vrenje poslova iz djelokruga zavoda i drugoj organizaciji udruenog rada, ako ispunjava uslove u skladu sa odredbama ovog zakona. lan 18. Skuptina optine moe povjeriti uvanje, odravanje i korienje jednog ili vie nepokretnih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea mjesnoj zajednici, drutvenoj organizaciji, organizaciji udruenog rada, kao i drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici na njihov predlog odnosno uz njihovu saglasnost. lan 19. U vrenju djelatnosti zatite i korienja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea zavodi. Zavod BiH i organizacije za zatitu dune su da meusobno sarauju, a naroito na usklaivanju planova rada, korienju tehnike opreme, strunih kadrova i informacija. II DOBRA KILTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEA lan 20. Spomenici kulture su graevinsko-arhitektonski objekti i graevinske i fortikacione cjeline, drugi nepokretni objekti, kao i dijelovi objekata i cjelina trajno vezanih za odre-

213

enu, sredinu, s njima povezana djela monumentalnogi dekorativnog slikarstva, vajarstva i primijenjenih umjetnosti,kao i pokretne stvariu njimakoje ine autentinu cjelinu sa tim objektima. lan 21. Spomenike cjeline su naselja ili dijelovi naselja kao i nekropolei druge grupe graevina kada ine jedinstvenu cjelinu koja ima posebnu kulturnu, istorijsku, umjetniku, naunu i vaspitno-obrazovnu vrijednost. lan 22. Arheoloki lokaliteti su podruje na kojima se na zemlji, pod zemljom ili u vodi nalaze istorijski ili etnoloki sadraji koji predstavljaju posebnu kulturnu,istorijsku ili naunu vrijednost, kao i podruja na kojima su arheoloka istraivanja u toku. lan 23. Spomen-obiljeja su pojedinani objekti ili grupe objekata iz oblasti lhkovnih i drugih umjetnosti, urbanizma i arhitekture, nazivi mjesta,ulica i trgova i druga obiljeja koja slue za ouvanje uspomena na znaajne dogaaje i linosti iz opte istorije, istorije naroda i narodnosti Jugoslavije, a posebno narodnooslobodilakog rata i revolucije. lan 24. Dobra kulturno-istorijskog nasljea, u smislu ovog zakona, su i graevinsko-arhitektonski objekti koji su uspostavljeni po pravilima istorijske restauracije i koji predstavljaju vjerne kopije nestalog ili rijetkog objekta, te objekti savremenog stvaralatva (arhitektonskog,likovnog i primijenjenog) koji su u javnosti priznati kao znaajna dostignua vremena u kome su nastali. lan 25. Prirodne parkove i predjela ine: nacionalni parkovi, memorijalna podruja, parkovi prirode i predjeli prirodnih ljepota. Rezervate prirode ine: opti (strogi) i posebni (specijalni)rezervati prirode. Prirodne znamenitosti i rijetkosti ine: spomenici prirode, memorijalna priroda dobara, spomenici oblikovane prirode i pojedine ugroene biljne i ivotinjske vrste. lan 26. Nacionalni parkovi su predjeli preteno izvorne prirode, izuzetnih i viestrukih prirodnih drugih vrijednosti. Memorijalna podruja su prirodni predjeli sa ili bez spomen-obiljeja vezanih za znaajne istorijske dogaaje ili linosti (spomen-parkovi, spomen podruja, istorijska podruja, memorijalne zone i sl). Parkovi prirode su vei predjeli sa izraenim prirodnim i stvorenim vrijednostima i sa drugim prirodnim predjelima, prirodnim znamenitostima i rijetkostima ili dobrima kulturno-istorijskog nasljea, kao dijelovima jedinstvene cjeline. Predjeli prirodnih ljepota su manja prirodna ili kultivisana podruja (znaajni krajolici, vidikovci, park-ume i sl). lan 27. Opti (strogi) rezervati prirode su predjeli izvorne prirode sa ouvanim ili u najveoj mjeri ouvanim ekosistemima, kao i stanita endemnih i drugih rijetkih biljnih i ivotinjskih vrsta. Posebni (specijalni) rezervati su predjeli u kojima je posebno izraena jedna ili nekoliko izuzetnih prirodnih vrijednosti koje treba tititi odnosno prirodnih procesa koje treba pratitiili usmjeravati.

214

lan 28. Spomenici prirode su prirodna dobra geomorfolokog, geolokog, hidrolokog ili paleontolokog karaktera, pojedini primjerci biljnog svijeta, prostorno mali botaniki ili zoolokilokaliteti specinih, ugroenih ili rijetkih odlika, svojstava ili oblika. Memorijalna prirodna dobra su dobra ive ili neive prirode sa ili bez spomen-obiljejavezanih za znaajne istorijske dogaaje i linosti. Spomenici oblikovane prirode su na parkovskiili drugi nain oblikovane prirodne ili saene ume (ume-parkovi, aleje, drvoredi, arboretumi, planinske i druge botanike bate i sl) i druge povrine. Ugroene biljne i ivotinjske vrste su rijetke ili prorijeene ili na drugi nain ugroene vrste samoniklih biljaka i slobodnih ivotinja,njihovi razvojni oblici,stanita i zajednice. III ZATITA I KORIENJE DOBARA KULTURNO-ISTORIJSKOG I PRIRODNOG NASLJEA lan 29. Zatita dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea obuhvata prethodnu zatitu i zatitu.? lan 30. Pod prethodnom zatitom podrazumijeva se evidentiranje i preduzimanje svih radnji i mjera koje imaju za cilj ouvanje u postojeem stanju nekretnina, pokretnih stvari i dijelova prirode, za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvodobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea,kao i spreavanje svake radnje kojom bi se te nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode unitili, otetili ili otuili. lan 31. Dunost je drutvenih pravnih, graanskih pravnih i zikih lica, koja na bilo koji nain dou u posjed nekretnine, pokretne stvari ilidijela prirode, za koje se moe pretpostaviti da imaju svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea, da: - odmah prijave nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode zavodu odnosno odgovarajuojorganizaciji za zatitu, kao i optinskom organu uprave nadlenom za poslove kulture (u daljem tekstu: optinski organ uprave) i dostave podatke radi evidencije; - uvaju i odravaju nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode na mjestu, u poloaju i stanju u kome je naena; - omogue zavodu ili odgovarajuoj organizaciji za zatitu, odnosno optinskom organu uprave pregled nekretnine, pokretne stvari ili dijela prirode i uzimanje podataka za evidenciju i dokumentaciju o njima. lan 32. Zavodi i organizacije za zatitu, u okviru svoje nadlenosti, obavjetavaju lica iz prethodnog lana i nadleni optinski organ uprave koje nekretnine, pokretne stvari i dijelovi prirode uivaju prethodnuzatitu, radi preduzimanj odgovarajuih mjera za zatitu u skladu sa ovim zakonom. lan 33. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za zatitu, u okviru svoje nadlenosti, evidentiraju, istrauju i vrednuju nekretnine, pokretne stvari i dijelove prirode koji uivaju prethodnu zatitu. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za zatitu, u okviru svoje nadlenosti, na osnovu izvrenogvrednovanja i kriterija za kategorizaciju, utvruju koja nekretnina, pokretna stvar i dio prirode koji uiva prethodnu zatitu ima svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljeai predlau nadlenoj skuptini optine odnosno izvrnom organu skuptine optine i Skuptini Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Skuptina SRBiH)

215

odnosno Izvrnom vijeu Skuptine SRBiH proglaenje tog dobra zatienim. lan 34. Predlog za proglaenje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea zatienim sadri: naziv dobra;opis dobra sa osnovnom dokumentacijom; granice dobra sa povrinom njegove neposredne okoline i odgovarajue katastarske i zemljino-knjine podatke; kategoriju; mjere za zatitu, korienje,ureenje i odravanje dobra sa osnovnim tehnikim i nansijskim pokazateljima; ime i prezime odnosno naziv imaoca dobra i kome bi dobro trebalo povjeriti na uvanje. lan 35. Nadleni organi iz lana 33.stav 2. ovog zakona duni su da razmotre predlog za proglaenje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea zatienim u roku od est mjeseci od dana podnoenja predloga. lan 36. Skuptina optine, na predlog nadlenog zavoda, proglaava zatienim nepokretna dobra kultirno-istorijskog i prirodnog nasljea. Izvrni organ skuptine optine, na predlog nadlenog zavoda odnosno organizacije za zatitu, proglaava zatienim pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. Skuptina SRBiH, na predlog Zavoda BiH odnosno organizacije za zatitu koju je osnovala Socijalistika Republika Bosnai Hercegovina (u daljem tekstu: Republika), proglaava zatienim nepokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea od od posebnog znaaja za Republiku. Izvrno vijee Skuptine SRBiH, na predlog Zavoda BiH odnosno organizacije za zatitu koju je osnovala Republika; proglaava zatienim pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea od posebnog znaaja za Republiku. Izvrno vijee Skuptine SRBiH, na predlog organizacija iz predhodnog stava, proglaava zatienim ume i lovita koja se u smislu ovog zakona smatraju dobrima prirodnog nasljea, izuzev nacionalnih parkova. Proglaenje odreenog podruja nacionalnim parkom vri se zakonom. lan 37. Ako se dobro kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea nalazi ili se odnosi na podruje dvije ili vie optina, proglaenje tog dobra zatienim vre organi optina iz st.1. i 2. prethodnog lana. lan 38. U pripremi predloga za proglaenje dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea zatienim u smislu lana 36. st 3, 4. i 5. ovog zakona, Zavod BiH i organizacije za zatitu koju je osnovala Republika sarauju sa zavodima odnosno organizacijama za zatitu na ijem podruju se nalaze dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. lan 39. Akt o proglaenju dobra kulturno-istorijskogi prirodnog nasljea zatienim sadri: naziv dobra; opis i granice dobra sa povrinom neposredne okoline i pravom svojine;popis katastarskih estica, odnosno odgovarajue katastarske i zemljino-knjine podatke; kategoriju; mjere za zatitu; korienje, odravanje; ime i prezime odnosno naziv imaoca dobra i kome se ono povjerava na uvanje; izvore sredstava potrebnih za zatitu, odravanje i ureenje dobra. lan 40. Na osnovu akta o proglaenju dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeazatienim (u daljem tekstu: zatiena dobra) ova dobra upisuju se u registar zatienih dobara kultur-

216

no-istorijskog nasljea, odnosno u registar zatienih dobara prirodnog nasljea (u daljem tekstu: registri zatienih dobara). lan 41. Na zatiena dobra upisana u registar zatienih dobara stavlja se oznaka da su pod zatitom. Nain stavljanja oznaka iz prethodnog stava utvruje Zavod BiH. lan 42. Registre zatienih dobara, u okviru svoje nadlenosti, vode zavodi i organizacije za zatitu. Organizacije za zatitu koju je osnovalarepublika vodi registar zatienih dobara iz svoje oblasti za teritoriju Republike. Centralni registar svih zatienihdobara za teritoriju Republike (u daljem tekstu: Centralni registar) vodi Zavod BiH. lan 43. Zavodi i organizacije za zatitu koje vode registre zatienih dobara duni su da dostave potrebne podatke o tim dobrima Zavodu BiH, radi upisa u Centralni registar. Zavod BiH duan je da ovjereni prepis dijela Centralnog registra dostavi zavodima i organizacijama za zatitu, kao i sve promjene nastale u Centralnom registru. Zavodi i organizacije za zatitu duni su da uvaju ovjereni prepis dijela Centralnog registra. Tehnika, fotodokumentacija i druga dokumentacija i evidencija o zatienim dobrima trajno se uva i koristi u strune i naune svrhe u skladu sa samoupravnim optim aktima zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za zatitu. lan 44. Zavod BiH vodi evidenciju zavoda, organizacija za zatitu, kao i evidenciju graanskih pravnih i zikih lica koja posjeduju dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea. lan 45. Propis o voenju registra zatienih dobara i o postupku za brisanje zatienih dobara iz registra donosi predsjednikRepublikog komiteta,po prethodno pribavljenom miljenju Zavoda BiH. lan 46. Zatiena dobra uvaju se u svom izvornom,prirodnom ili zateenom stanju, a ukoliko su izloena uticaju nepovoljnih prirodnih i drugih faktora, kao i svih ostalih biolokih, hemijskih i zikih oteenja, istrebljenja, unitenja i propadanja koja mijenjaju njihova svojstva i izgledpreduzimaju se odgovarajue mjere za zatitu da se ugroena dobra dovedu u prvobitno stanje, sauvaju od daljnjeg propadanja ili revitaliziraju. lan 47. Na spomeniku kulture zabranjeno je izvoenje radova koji bi mogli da ugroze spomenik, kao i vrenje promjena koje bi mogle da narue njegovu izvornosti bitna svojstva. U spomenikoj cjelini dozvoljene su samo one radnje koje nee prouzrokovati izmjenu bitnih svojstava zbog kojih je cjelina zatiena. U arheolokom lokalitetu nisu dozvoljene nikakve radnje osim arheolokih istraivanja koja provodi ovlaena organizacija udruenog rada, po predhodno pribavljenom odobrenju Zavoda BiH. Na spomen-obiljeju nisu dozvoljene radnje koje bi mogle ugroziti njegova bitna svojstva,namjenu ili funkciju. Oko spomenika kulture, spomenike cjeline i spomen-obiljeja utvruje se, po potrebi,

217

zatitnopodruje sa odgovarajuim mjerama za zatitu. Na graevinsko-arhitektonskim objektima kojisu uspostavljeni po pravilima istorijske restauracije i objektima savremenog stvaralatva koji predstavljaju posebnu kulturnu, istorijsku ilinaunu vrijednost nisu dozvoljene radnje koje bi ugrozilo svojstvo dobra zbog kojeg je to dobro zatieno. lan 48. U nacionalnom parku, memorijalnom podruju, parku prirode i predjelu prirodne ljepote zabranjene su sve radnje koje bi dovele do bitne promjene prirodnih i drugih vrijednosti i specinostipodruja u cjelini, a u njihovim dijelovima radnje koje nisu u skladu sa svojstvima,namjenom ili funkcijom tih dijelova. U rezervatima prirode i na prirodnim znamenitostima i rijetkostima zabranjene su sve radnje i djelatnosti koje bi mogle poremetiti spontaniprirodni razvoj ili naruiti osnovna prirodna svojstva zbog kojih su zatieni. Oko opteg(strogog) rezervata prirode utvruje se jedno ili vie zatitnih podruja sa odgovarajuim mjerama za zatitu. U posebnom (specijalnom)rezervatu prirode preduzimaju se mjere u cilju unapreenja vrijednosti odnosno potpomaganja procesa zbog kojih je rezervat zatien. lan 49. Ko prouzrokuje oteenje na zatienom dobru duan je pod nadzorom nadlenog zavoda da izvri opravku oteenog dobra ili da snosi trokove opravke. Ko uniti zatieno dobro duan je da naknadinjegovu vrijednost odnosno naknadi tetu nastalu unitenjem dobra. lan 50. U postupku izrade prostornih i urbanistikih planova u skladu sa propisima o prostornom ureenju, nadleni zavod odnosno Zavod BiH duan je da dostavi struni elaborat o zatiti i korienju nepokretnih zatienih dobara, radi unoenja tih dobara u odgovarajue prostorne planove. Ako se na podruju za koje se donosi umskoprivredna, lovnoprivredna i vodoprivredna osnova nalaze nepokretna zatiena dobra prirodnog nasljea, ove osnove sadre i mjere za zatitu i korienje utvrene aktom o proglaenju tih dobara zatienim. lan 51. Radovi na nepokretnim zatienim dobrima i nepokretnim dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeakoja uivaju predhodno zatitu, kao i njihovoj blioj okolini, kojima bi se neposredno ili posredno mogao mijenjati izgled svojstvo autentinosti ili izvornost, mogu se izvoditi samo uz predhodnu saglasnost nadlenog zavoda odnosno Zavoda BiH. Radovi na nepokretnim zatienim dobrima prirodnog nasljea izvode se u skladu saumskoprivrednom, lovnoprivrednom i vodoprivredom osnovom. Ukoliko osnove iz predhodnog stava nisu donesene ili ne sadre mjere za zatitu, radovi na ovim dobrima mogu se izvoditi samo uz predhodnu saglasnost nadlenog zavoda odnosnoZavoda BiH. lan 52. Ako se izvoa radova ne pridrava utvrenih mjera za zatitu, nadleni zavod odnosno Zavod BiH duan je odmah pokrene postupak kod nadlenog inspekcijskogorgana za obustavljanje daljih radova dok ne budu obezbijeeni uslovi za njihovo pravilno izvoenje. Ukoliko se u toku izvoenja radova pojavi nepredviena opasnost za zatieno dobro, nadleni zavod odnosno Zavod BiH moe izmijeniti odnosno dopuniti mjere za zatitu, o emu odmah obavjetava izvoaa radova i organ uprave nadlean za poslove graana.

218

lan 53. Kad izvoa graevinskih ili drugih radova naie na nekretnine, pokretne stvari ili njihove ostatke, kao i dijelove prirode za koje se moepretpostaviti da imaju svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea, o tome e obavijestiti nadleni zavod odnosno Zavod BiH koji je duan da, u zavisnosti od vrijednosti dobara, predloi organu uprave nadlenom za poslove graenja donoenje rjeenja o privremenoj ili trajnoj obustavi radova. lan 54. Investitor je duan da prilikom izvoenja graevinskih i drugih radova obezbijedi sva potrebna sredstva za zatitu dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koje bi tim radovima moglo biti ugroeno. lan 55. Za vrenje konzervatorskih i restauratorskih radova na nepokretnim zatienim dobrima i dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja uivaju prethodnuzatitu, kao i njihove adaptacije i revitalizacije, potreban je prethodni struni elaborat na koji daje saglasnost Zavod BiH za dobra prve i druge kategorije, odnosno nadleni zavod za dobra tree kategorije. Za dalje saglasnosti iz prethodnog stava Zavod BiH prethodno pribavlja miljenje nadlenog zavoda. lan 56. Pokretna dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja uivaju prethodnu zatitu i pokretna zatiena dobra ne mogu se trajno iznositi u inostranstvo. Izuzetno, dobra iz prethodnog stava mogu se trajno iznositi u inostranstvo uz odobrenje Republikog komiteta. lan 57. Djela savremenog umjetnikog stvaralatvamogu se trajno ili privremeno iznositi u inostranstvo samo uz odobrenje Zavoda BiH. lan 58. Pokretna zatiena dobra mogu se, uz odobrenje Zavoda BiH, privremeno iznositi u inostranstvo u svrhu izlaganja, konzervacije,ekspertize i slino. Ako se radi o pokretnim zatienim dobrima od posebnog znaaja za Republiku, Zavod BiH pribavlja saglasnost Republikog komiteta. U odobrenju iz stava1. ovog lana odreuje se rok u kome se zatiena dobra moraju vratitiu zemlju. Ako je zatieno dobro porijeklom iz druge socijalistike republike ili socijalistike autonomne pokrajine, prije izdavanja odobrenja za iznoenje u inostranstvo Zavod BiH pribavie miljenje nadlenog organa te republike odnosno pokrajine. lan 59. Arheoloka i druga istraivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea mogu vriti, u skladu sa programom svojih istraivanja, organizacije udruenog rada uz odobrenje Zavoda BiH. Prije davanja odobrenja iz prethodnog stava Zavod BiH pribavlja miljenje zavoda na ijem se podruju vri istraivanje. Nauno istraivanja dobara kulturno-istorijskog prirodnog nasljea mogu vriti, u skladu sa programom svojih naunih istraivanja, organizacije udruenog rada, kao i zika lica uz odobrenje nadlenog zavoda odnosno organizacije za zatitu. Aktom o odobrenju iz st. 1. i 3. ovog lana utvruju se podruje, obim, uslovi i mjere za zatitu.

219

lan 60. Protiv akta o odobrenju iz lana 58. stav 1. ovog zakona i st. 1. i 3. prethodnog lana moe se izjaviti alba Republikom komitetu. lan 61. Organizacije udruenog rada i ziko lice iz lana 59. st. 1. i 3. ovog zakona duni su da u roku od est mjeseci po zavrenim radovima dostave Zavodu BiH, nadlenom zavodu, odnosno organizaciji za zatitu izvjetaja o izvrenom istraivanju i dokumentacioni materijal o pronaenim nekretninama, pokretnim stvarima i lokalitetima. lan 62. Organizacija udruenog rada koja je vrila arheoloka i druga istraivanja moe radi naune odbrane da zadri pokretna dobra koja pronae prilikom istraivanja najdue jednu godinu. Po isteku ovog roka organizacija je duna da ta dobra preda odgovarajuem muzeju odnosno optini na ijem podruju su naena. lan 63. Ako se arheoloka i druga istraivanja vre protivno mjerama za zatitu utvrenim u aktu o odobrenju, Zavod BiH moe privremeno obustaviti istraivanje u cilju obezbjeenja pravilnogizvoenja radova, a u sluaju neposredne opasnosti po iskopine moe oduzeti dato odobrenje. lan 64. Organizacija udruenog rada koja vri arheoloka i druga istraivanja duna je konzervirati, odnosno sauvati od oteenja sve nekretnine pokretne stvari ili dijelove prirode otkrivene prilikom iskopavanja za koje se pretpostavlja da mogu imati svojstvo dobra kulturnoistorijskog ili prirodnog nasljea, kao i arheoloki lokalitet na kome su otkrivena. lan 65. Zatiena dobra mogu se koristiti pod uslovom da se ne oteuju i da se ne umanjuje njihova autentinost i vrijednost. Zatiena dobra mogu se koristiti prvenstveno za: - zadovoljavanje obrazovno-vaspitnih, kulturnih i naunih potreba radnih ljudi i graana; - potrebe drutveno-politikih organizacija, organizacija udruenog rada i drugih organizacija i zajednica; - potrebe privrede, ako su postupkom revitalizacije za to prilagoena. lan 66. Blie uslove pod kojima se zatiena dobra mogu koristiti i nain korienja utvruju zavodi, Zavod BiH odnosno organizacije za zatitu, u okviru svoje nadlenosti. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za zatitu dune su da uine dostupnim javnosti uslove i nain korienja zatienih dobara. lan 67. Nepokretna zatiena dobra mogu se postupkom revitalizacije i restauracije prilagoditi savremenim potrebama i namjenama za: - kulturno-umjetnike i naune djelatnosti (biblioteke, muzeje, stalne i povremene izlobe i sl); - obrazovno vaspitne djelatnosti (organizovanje predavanja, drugih pogodnih oblika obrazovno-vaspitne djelatnosti i sl); - ugostiteljske, turistike i druge djelatnosti. lan 68. Pokretna zatiena dobra iji su imaoci drutvena pravna, graanska pravna ili zika

220

lica mogu se koristiti za : - sistematska izlaganja u vidu organizovanja stalnih i povremenih postavki i pokretnih izlobi; - vaspitno-obrazovne svrhe; - naunu odbranu davanjem na korienje naunim radnicima; - turistiko-propagandne svrhe. lan 69. Zatiena dobra koja nisu javno izloena, a uvaju se depoima, mogu se dati na privremeno korienje naunim radnicima, zainteresovanim organizacijama, kao i drugim drutvenim pravnim, graanskim pravnim i zikim licima, ukoliko je to ureeno posebnim propisima odnosno samoupravnim optim aktima zavoda, Zavod BiH odnosno organizacije za zatitu. IV PRAVA I OBAVEZE IMALACA ZATIENIH DOBARA lan 70. Imalac zatienog dobra, u smislu ovog zakona jeste drutveno pravno, graansko pravo i ziko lice koje po bilo kom osnovu posjeduje ovo dobro. lan 71. Imalac zatienog dobra ima pravo: - da zatieno dobro koristi u skladu sa utvrenim mjerama za zatitu; - da od zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za zatitu trai potrebna uputstva, strunu i tehniku pomo za pravilno odravanje zatienog dobra ili za uklanjanje nastalih tetnih posljedica za koje nije odgovoran i da trai materijalnu pomo za izvravanje odreenih mjera za zatitu; - da trai da se zatieno dobro bez naknade struno pregleda od strane zavoda, Zavoda, BiH odnosno organizacije za zatitu; - na pravinu naknadu za zabranu korienja ili ogranienja zatienog dobra; - na naknadu banrednih trokova; - da koristi povlastice u skladu sa posebnim zakonom. lan 72. Imalac zatienog dobra duan je da dobro briljivo uva i odrava u skladu sa odredbama ovog zakona, kao i da obavjetava nadleni zavod, Zavod BiH odnosno organizaciju za zatitu o svim nastalim promjenama koje mogu bitno umanjiti ili naruiti svojstvo tog dobra. lan 73. Imalac zatienog dobra ne smije koristiti i upotrebljavati dobro i njegovu neposrednu okolinu u svrhe koje nisu u skladu sa njegovom prirodom, namjenom i znaajem, ili ga koristiti na nain koji moe dovesti do njegovog oteenja. lan 74. Imalac zatienog dobra duan je da dopusti istraivanje i prouavanje na dobru u naune i kulturno-istorijske svrhe organizacije udruenog rada ili zikom licu, ako za to imaju odobrenje nadlenog zavoda, Zavoda BiH, odnosno organizacije za zatitu. U koliko bi istraivanje i prouavanje u smislu predhodnog stava nanijelo imaocu zatienog dobra tetu ili prouzrokovalo trokove, organizacija udruenog rada i zikog lica koji vre istraivanje i prouavanje duni su da imaocu plate odgovarajuu naknadu. lan 75. Pored obaveza iz predhodnog lana, imalac pokretnog zatienog dobra duan je da uz odobrenje nadlenog zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za zatitu ustupi to dobro

221

radi izlaganja na izlobama koje su od posebnog znaaja za prezentaciju kulturno-istorijskog nasljea. Zatieno dobro ustupljeno na osnovu prethodnog stava vratie se imaocu najkasnije u roku od est mjeseci, raunajui od dana preuzimanja zatienog dobra radi izlaganja. Ako imalac zatienog dobra odbije da ustupi zatieno dobro za izlaganje, rganizator izlobe moe da u skladu 3a stavom 1. ovog lana u postupku kod nadlenog redovnog suda trai ustupanje zatienog dobra. Ako se imaocu zatienog dobra ustupanjem tog dobra za izlaganje umanji prihod ili materijalna korist koju ima od dobra, organizator izlobe duan je da mu da odgovarajuu naknadu. lan 76. Trokove tekueg odravanja i uvanja zatienog dobra i provoenje mjere za zatitu snosi imalac dobra. Ako odravanje zatienog dobra zahtijeva vanredne trokove koji premaujuprihode ili druge materijalne koristi koje imalac ima od zatienog dobra, imalac zatienog dobra nije duan da snosi te vanredne trokove i moe zahtijevati da ove trokove snosi zavod, Zavod BiH, organizacija za zatitu, odnosno drutveno-politika zajednica. Visina ovih trokova utvruje se sporazumno izmeu imaoca zatienog dobra i nadlenog zavoda, Zavod BiH, organizacije za zatitu, odnosno dtutveno-politike zajednice. lan 77. Ako imalac zatienog dobra blagovremeno ne izvri mjere za zatitu, zavod, Zavod BiH, odnosno organizacija za zatitu opomenue ga i odrediti rok u kome je duan izvriti mjere za zatitu. Ako imalac zatienog dobra ni poslije opomene ne izvri mjere za zatitu, izvrie ih zavod, Zavod BiH odnosno organizacija za zatitu, na troak imaoca. lan 78. Imalac zatienog dobra duan je da svaku namjeru premjetanja dobra prijavi nadlenom zavodu odnosno organizaciji za zatitu na ijem se podruju nalazi dobro, najkasnije 30 dana prije premjetanja . Zavod odnosno organizacija za zatitu moe zabraniti premjetanje zatienog dobra, ako utvrdi da bi se time dobro moglo otetiti ili ako postoji poseban razlog da se dobro ne premjeta. lan 79. Zatiena dobra u drutvenoj svojini ne mogu se otuiti zikom ili graanskom pravnom licu. lan 80. Nepokretna zatiena dobra na kojima postoji pravo svojine mogu se, ako je to u optem interesu,uz pravinu naknadu ekeproprisati po odredbama Zakona o eksproprijaciji (>> Slubeni list SRBiH<<, broj 19/77). lan 81. Pravo svojina na zatienom dobru moe se ograniiti ako to zahtjeva opti interes. Postojanje opteg interesa iz prethodnog stava utvruje skuptina drutveno-politike zajednice, po prethodno pribavljenom miljenju nadlenog zavoda, Zavoda BiH odnosno organizacije za zatitu. lan 82. Ako se mjerama za zatitu ograniava korienje zatienog dobra, drutveno-politika zajednica je duna da naknadi vlasniku tetu koja bi nastala tim ogranienjem.

222

Visina tete utvruje se sporazumno. U sluaju spora visinu tete utvruje nadleni redovni sud. lan 83. Imalac zatienog dobra ima pravo da dobro proda. Pravo pree kupovine zatienog dobra ima optina na ijem se podruju to dobro nalazi. lan 84. Imalac zatienog dobra koji namjerava da dobro proda duan je da ga ponudi optini na ijem podruju se nalazi zatieno dobro i obavijesti je o uslovima prodaje. Optina je duna da, po predhodno pribavljenom miljenju zavoda odnosno organizacije za zatitu, u roku od 60 dana obavijesti imaoca da li prihvata ponudu. Ako u ovom roku imalac ne bude obavijeten smatrae se da ponuda nije prihvaena. lan 85. U sluaju prodaje zatienog dobra u svojini graana za ije su odravanje, opravku, konzervaciju ili restauraciju uloena drutvena sredstva, imalac zatienog dobra duan je da naknadi davaocu tih sredstava iznos za koji se usljed ulaganja poveala vrijednost zatienog dobra. V ZAVODI I ZAVOD BiH lan 86. Zavod moe osnovati drutveno-politika zajednica, organizacija udruenog rada i samoupravna interesna zajednica kulture. Zavod mogu osnovati i vie osnivaa zajedno. Meusobna prava i obaveze osnivaa iz prethodnog stava ureuju se samoupravnim sporazumom. lan 87. Prije donoenja akta o osnivanju zavoda osniva je duan da izradi elaborat o drutvenoj i ekonomskoj opravdanosti osnivanja zavoda. Prije usvajanja elaborata iz prethodnog stava osniva je duan da pribavi miljenje skuptine drutveno-politike zajednice i saglasnost samoupravne interesne zajednice kulture sa podruja na kome e zavod djelovati o opravdanosti osnivanja zavoda. lan 88. Zavod se moe osnovati i poeti sa radom odnosno vriti djelatnost zatite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ako su, pored optih uslova za osnivanje organizacije udruenog rada, ispunjeni i posebni uslovi, i to: - obezbjeena tehnika oprema za konzervaciju, restauraciju i dokumentaciju; - obezbjeeni kadrovi: arhitekt, arheolog, istoriarumjetnosti, istoriar, etnolog i strunjak za zatitu prirodnog nasljea. Zavod BiH moe vriti djelatnosti zatite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ako ima: - odgovarajue prostorije za arhitektonski atelje, restauratorski atelje, fotoatelje, biblioteku, dokumentaciju i radne prostorije za strune i druge radnike; - tehniku opremu za konzervaciju, restauraciju i dokumentaciju; - kadrove: arheologa, arhitektu, istoriara umjetnosti, istoriara etnologa, slikara-restauratora, biologa, geografa, umskog inenjera, diplomiranog pravnika, orjentalistu i dokumentaristu.

223

lan 89. Zavod moe poeti sa radom odnosno vriti djelatnost zatite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea kada Republiki komitet utvrdi da su ispunjeni uslovi za poetak rada odnosnoza vrenje djelatnosti zatite. Zahtjev za utvrivanje postojanja uslova za poetak rada zavoda podnosi osniva na ijem e podruju biti sjednite zavoda. lan 91. Pored poslova utvrenih ovim zakonom, zavod naroito: - utvruje mjere za zatitu i korienje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja se nalaze na podruju na kojemdjeluje zavod, s tim to za dobra prve i druge kategorije prethodno pribavlja saglasnost Zavoda BiH: - izrauje elaborat i projekte u cilju uvanja, odravanja i korienja zatienih dobara na koje saglasnost daje Zavod BiH za dobra prve i druge kategorije, a u sluaju potrebe izvodi takve radove, ako ispunjava uslove utvrene propisima o prostornom ureenju; - stara se primjeni savremenih metoda zatite; - prua strunu pomo imaocima zatienik dobara; - vri propagandu i populerizaciju kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea, objavljuje publikacije o ovom nasljeu i rezultatima rada na njegovoj zatiti; - organizuje predavanja, izlobe i druge pogodne oblike kulturno-obrazovne djelatnosti. lan 92. Pored poslova utvrenih ovim zakonom, Zavod BiH naroito: - vri struni nadzor nad radom zavoda i stara se o jedinstvenoj primjeni kriterija za kategorizaciju i o postupku za kategorizaciju dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea; - radi na obrazovanju i usavravanju strunih kadrova u zavodima; - prati i prouava stanje u oblasti zatite korienja kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea u Republici i priprema informativno-anlitike materijale radi daljeg razvoja i unapreenja te oblasti; - bavi se naunoistraivakim radom u oblasti zatite i korienja kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea; - organizuje razne oblike razmjene iskustva i saradnje sa ostalim zavodima i koordinira poslove meusobne, meurepubliko-pokrajinske i meunarodne saradnje. Zavod BiH moe da obavlja i poslove iz predthodnog lana, ako su mu ti poslovi povjereni u smislu lana 17. stav 1. ovog zakona. lan 93. Osniva moe ukinuti zavod ako ne ispunjava zadatke radi kojih je osnovan ili ako ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom. Ako organizacija za zatitu odnosno organizacija udruenog rada koja je u smislu lana 17. ovog zakona povjereno obavljanje poslova zatite ne izvrava te poslove, skuptina optine moe joj oduzeti pravo na vrenje tih poslova. lan 94. Kada Republiki komitet utvrdi da zavod ne ispunjava uslove za rad koji su propisani, odredie rok u kojem je osniva duan ukloniti utvrene nedostatke. Ukoliko nedostaci ne budu otklonjeni u odreenom roku, predloite osnivau ukidanje zavoda. Akt o ukidanju zavoda donosi osniva, uz prethodno pribavljeno miljenje radnika zavoda. Ako osniva ne donese akt o ukidanju zavoda u roku od tri mjeseca od dana podnoenja

224

predloga, o ukidanju odluuje skuptina optinena ijem podruju je sjedite zavoda. lan 95. Na osnivanje i rad zavoda i Zavoda BiH primjenjuju se propisi o organizacijama udruenog rada, ako ovim zakonom nije drukije odreeno. Na osnivanje i rad organizacije za zatitu primjenjuju se propisi o organizacijama udruenog rada, posebni kojima se utvruje njihova djelatnost i odredbe ovog zakona koje se odnose na zatitu i korienje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea. lan 96. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za zatitu mogu da meusobno razmjenjuju i ustupaju zatiena dobra koja uvaju u cilju obrazovanja cjelina, fondovi ili zbirki u skladu sa svojim samoupravnim optim aktima. lan 97. Na organizaciju udruenog rada kojoj skuptina optine u smislu lana 17. stav 2. ovog zakona povjeri obavljanje poslova zavoda primjenjuju se odredbe ovog zakona koje se odnose na zavod. lan 98. U upravljanju poslovima od posebnog drutvenog interesa u zavodu i Zavodu BiH uestvujui predstavnici osnivaa, zainteresovanihorganizacija rada iz oblasti privrednih i drugih djelatnosti i drutveno-politikih organizacija (u daljem tekstu:predstavnici drutvene zajednice). Statutom ili drugimsamoupravnim optim aktom zavoda i Zavoda BiH odreuju se zainteresovani organi i organizacije, kao i broj lanova koje oni imaju odnosno delegiraju u odgovarajui organ upravljanja. lan 99. Poslovi u ijem upravljanju uestvuju predstavnici drutvene zajednice su naroito: - praenje i razmatranje rada zavoda i utvrivanje smjernica za njegov rad; - donoenje godinjih, srednjoronih i dugoronih programa, planova rada i razvoja zavoda; - utvrivanje osnovne namjene korienja sredstava i osnovnih uslova sticanja dohotka i poslovanja; - utvrivanje predloga za proglaenje dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea zatienim; - donoenje odluke o preduzimanju posebnih konzervatorskih, restauratorskih i drugih mjera za zatitu; - odluivanje o stvaranju stalnih ili povremenih izlobi, kao i drugim oblicima upoznavanja javnosti o kulturno- istorijskom i prirodnom nasljeu; - odluivanje o davanju saglasnosti na razmjenu pokretnih zatienih dobara; - razmatranje izvjetaja o izvrenju planova i programa zatite; - utvrivanje predloga statuta; - imenovanje i razrjeenje inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnog organa. lan 100. Pored poslova iz prethodnog lana, predstavnici drutvene zajednice u Zavodu BiH uestvuju, i u : - odluivanju o podnoenju predloga Skuptine SRBiH, odnosno Izvrnom vijeu Skuptine SRBiH za proglaenje zatienim pojedinih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea od posebnog znaaja za Republiku;

225

odluivanju o podnoenju predloga u postupku eksproprijacije dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea ili prenosa prava njihovog korienja; - odluivanju o davanju odobrenja za privremeno iznoenje zatienih dobara u inostranstvo u skladu sa lanom 58. stav 1. ovog zakona; - davanju saglasnosti utvrenih u lanu 91. sl. 1. i 2. ovog zakona. lan 101. Za inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog organa zavoda i Zavoda BiH moe biti imenovano lice koje ima visoku kolsku spremu i koje ispunjava druge uslove utvrene statutom zavoda odnosno Zavoda BiH. Inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnog organa zavoda imenuje organ upravljanja uz saglasnost osnivaa. Izvrno vijee Skuptine SRBiH daje saglasnost na imenovanje inokosnogodnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnogorgana Zavoda BiH. lan 102. Na odredbe statuta zavoda koje se odnose na ostvarivanje posebnog drutvenog interesa, na organizaciju, kao i na uslove i postupak imenovanja i razrjeenja inokosnog odnosno predsjednika kolegijalnog poslovodnog organa saglasnost daje skuptina optine na ijem je podruju sjedite zavoda. Na odredbe statuta Zavoda BiH iz prethodnog stava saglasnost daje Skuptina SRBiH. lan 103. Ukupan prihod za ostvarivanje zadataka zavoda i Zavoda BiH obezbjeuje se: - slobodnom razmjenom rada neposredno ili preko, odnosno u okviru samoupravne interesne zajednice kulture; - iz budeta drutveno-politike zajednice za odreene poslove i zadatke; - iz drugih izvora. lan 104. Nadzor nad zakonitou rada zavoda vri optinski organ uprave nadlean za poslove kulture na ijem podruju je sjedite zavoda. Nadzor nad zakonitou rada Zavoda BiH vri Republiki komitet. VI KAZNENE ODREDBE lan 105. Nivanom kaznom od 20.000 do 100.000 dinara kaznit e se prekraj zavod, Zavod BiH odnosno organizacija za zatitu, ako: 1. ne preduzme mjere za zatitu na dobru kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koje uiva prethodnu zatitu (lan 30); 2. ne vodi registre zatienih dobara (lan 42. stav 1); 3. ne vodi registar zatienih dobara iz svoje oblasti za teritoriju Republike (lan 42. stav 2); 4. ne vodi Centralni registar za teritoriju Republike (lan 42. stav 3); 5. ne dostavi potrebne podatke Zavodu BiH o zatienim dobrima radi upisa u Centralni registar (lan 43. stav 1); 6. ne dostavi ovjereni prepis dijela Centralnog registra zavodima i organizacijama za zatitu kao i sve promjene nastale u Centralnom registru (lan 43.stav 2); 7. ne uini dostupnim javnosti uslove i nain korienja zatienih dobara (lan 66. stav 2). Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u zavodu, Zavodu BiH odnosno organizaciji za zatitu novanom kaznom od 3.000do 20.000 dinara.

226

lan 106. Novanom kaznom od 10.000 do 80.000 dinara kaznie se za prekraj organizacija urruenog rada, ako: 1. vri arheoloka i druga istraivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea bez odobrenja Zavoda BiH (lan 59. stav 1); 2. vri nauna istraivanja dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea bez odobrenja nadlenog zavoda odnosno organizacije za zatitu (lan 59. stav 3); 3. ne obezbijedi mjere za zatitu utvrene aktom o odobrenju (lan 59. stav 4); 4. u propisanom roku ne dostavi izvjetaj zavodu BiH, nadlenom zavodu odnosno organizacijiza zatitu o izvrenom istraivanju i dokumentacioni materijal o pronaenim nekretninama, pokretnim stvarima i lokalitetima (lan 61); 5. po isteku roka od jedne godine ne preda odgovarajuem muzejuodnosno optini pokretna dobra koja pronae prilikom arheolokih i drugih istraivanja (lan 62); 6. ne konzervira, odnosno ne sauva od oteenja nekretnine, pokretne stvari ili dijelove prirode za koje se pretpostavlja da imaju svojstvo dobra kulturno-istorijskog ili prirodnog nasljea koja su otkrivena prilikom iskopavanja, kao i arheoloki lokalitet na kome su otkriveni (lan 64). Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u organizaciji udruenog rada novanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara. Za prekraj iz stava 1. ta. 2, 3. i 4. ovog lana kaznie se ziko lice novanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara. lan 107. Novanom kaznom od 10.000 do 70.000 dinara kaznie se za prekraj investitora drutveno pravno lice ako ne obezbijedi sredstva za zatitudobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koje bi tim radovima moglo biti ugroeno (lan 54). Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice investitora novanom kaznom od 1.000 do 20.000 dinara. lan 108. Novanom kaznom od 5.000 do 50.000dinara kaznie se za prekraj drutvenopravno, odnosno graansko pravno lice, ako: 1. ne prijavi nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode i na dostavi podatke radi evidencije (lan 31. alineja 1); 2. ne uva i ne odrava nekretninu, pokretnu stvar ili dio prirode na mjestu, u poloaju i stanju u kome su naene (lan 31. alineja 2); 3. onemogui zavodu ili odgovarajuoj organizaciji za zatitu odnosno optinskom organu uprave pregled nekretnine, pokretne stvari ili dijela prirode i uzimanje podataka za evidenciju i dokumentaciju o njima (lan 31. alineja 3); 4. izvodi radove na spomeniku kulture, spomenikoj cjelini, lokalitetu i spomen-obiljeju suprotno lan 47. ovog zakona; 5. postupa suprotno lanu 48. ovog zakona; 6. u smislu lana 51. st. 1. i 3. ovog zakona izvodi radove na nepokretnim zatienim dobrima i nepokretnim dobrima kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea koja uivaju prethodnu zatitu ili njihovoj blioj okolini bez saglasnosti zavoda odnosno Zavoda BiH; 7. trajno ili privremeno iznesu u inostranstvo djela savremenog stvaralatva bez odobrenja Zavoda BiH (lan 57); 8. bez odobrenja Zavoda BiH iznese u inostranstvo pokretno zatieno dobro, odnosno ako u odreenom roku to zatieno dobro ne vrati u zemlju (lan 58. st. 1. i 3); 9. ne uva i ne odrava zatieno dobro u skladu sa ovim zakonom i ne obavijesti nadleni

227

zavod. Zavod BiH odnosno organizaciju za zatitu o svim nastalim promjenama na dobru koje mogu bitno umanjiti ili naruiti svojstvo dobra (lan 72); 10. koristi i upotrebljava zatieno dobro suprotno lanu 78. ovog zakona; 11. ne dopustiti istraivanje i prouavanje na zatienom dobru u naune i kultirno istorijske svrhe organizaciju udruenog rada ili zikom licu koji imaju za to odobrenje nadlenog zavoda, zavoda BiH odnosno organizacije za zatitu (lan 74. stav 1); 12. ne ustupi zatieno dobro radi izlaganja na izlobama koje su od posebnog znaaja za prezentaciju kulturno-istorijskog nasljea (lan 75. stav 1); 13. u propisanom roku ne prijavi namjeru premjetanja zatienog dobra (lan 78. stav 1); 14. ne ponudi skuptini optine zatieno dobro na prodaju i ne obavijesti je o uslovima prodaje (lan 84. stav 1). Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u druvenom pravnom licu novanom kaznom od 1.000 do 15.000 dinara. Za prekraj iz stava 1. ovog lana kaznie se i ziko lice novanom kaznom od 1.000 do 15.000 dinara. lan 109. Novanom kaznom od 2.000 do 20.000 dinara kaznie se za prekraj zavod, ako otpone rad odnosno vri djelatnost zatite dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea bez rjeenja Republikog komiteta (lan90. stav1). Za prekraj iz prethodnog stava kaznie se i odgovorno lice u zavodu novanom kaznom od 2.000 do 10.000 dinara. VII PRELAZNE I ZAVRNE ODREDBE lan 110. Dobra kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea, stavljena pod zatitu po propisima koji su vaili do stupanja na snagu ovog zakona, smatraju se zatienim dok se ne izvri njihova kategorizacija po odredbama ovog zakona. lan 111. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za zatitu dune su u skladu sa lanom 33. stav 2. ovog zakona da preloe skuptini nadlene drutveno-politike zajednice odnosno njenom izvrnom organu proglaenje nepokretnih dobara kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea zatienim u roku od tri godine, a pokretnih u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. lan 112. Zavodi, Zavod BiH i organizacije za zatitu dune su da usklade svoju organizaciju i poslovanje sa odredbama ovog zakona u roku od jedne godine od dana njegovog stupanja na snagu. lan 113. Zavod za zatitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i hercegovine nastavlja rad po odredbama ovog zakona pod nazivom:Zavod za zatitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea Bosne i Hercegovine. lan 114. Republiki komitet donijee propis iz lana 15. ovog zakona u roku od est mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Predsjednik Republikog komiteta donijee propis iz lana 45. ovog zakona u roku iz prethodnog stava.

228

lan 115. Do donoenja propisa iz lana 45. ovog zakona primjenjivae se Pravilnik o voenju registra i postupku za brisanje iz registra zatienih objekata kulturno-istorijskog i prirodnog nasljea (Slubeni list SRBiH, broj 1/79). lan 116. Stupanjem na snaguovog zakona prestaje da vai Zakon o zatiti i korienju kulturnoistorijskog i prirodnog nasljea (Slubeni list SRBiH, broj 3/78). lan 117. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Slubenom listu SRBiH. Slubeni List Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, godina XLI, broj 20 od 16. jula 1985. godine.

229

Suradnici broja 2. asopisa Batina sjeveroistone Bosne


1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. Benjamin Bajrektarevi, prof. orjentalistike, direktor Zavoda, Tuzla. Dr. sc. Edin Mutapi, doc., prodekan Pravnog fakulteta, Tuzla. Mr. sc. Rusmir Djedovi, Zavod, Tuzla. Dr. Thomas J. Butler, umirovljeni prof. Harvard University, Massachusetts, USA. Dr. sc. Omer Hamzi, glavni i odgovorni urednik Graanikog Glasnika, Graanica. Dr. sc. Amira Turbi-Hadagi, doc. Filozofski fakultet , Tuzla Ifeta Jahi, dipl. ing. arh., Kompanija irbegovi, Graanica. Mr. sc. Damir Da, direktor O Sjenjak, Tuzla Dr. sc. Adnan Tufeki, doc., Filozofski fakultet, Tuzla. Mirsad Omeri, prof., muzejski kustos, Graanica. Jusuf Omerovi, prof., direktor srednje kole Sapna. Mr. sc. Esad Sarajli, Gradaac Mina Kujovi, savjetnik arhivista, Arhiv BiH, Sarajevo. Mr. sc. Fatmir Alispahi, knjievnik, Opina Tuzla, Tuzla. Mr. sc. Senada Nezirovi, O Gornja Tuzla, Tuzla. Edin akovi, prof., magistrant na Odsjeku za historiju, Filozofski fakultet, Sarajevo. Mr. sc. Suadin Straevi, doktorant pravnog fakulteta u Zenici Osman Kavazovi, Tuzla Munisa Kovaevi, prof., Zavod, Tuzla. Senad Begovi, prof., Zavod, Tuzla. Almira Beirovi, prof., magistrant Odsjeka za geograju PMF, Tuzla Almedin Ibriimovi, prof., O Duboki Potok, Srebrenik.

230