UMARSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU ZAVOD ZA ZATITU UMA I LOVNO GOSPODARENJE

UMARSKA ENTOMOLOGIJA
II DIO PREGLED ZNAAJNIJIH VRSTA UMSKIH KUKACA I NJIHOVA OSNOVNA MORFOLOKA I BIOLOKA OBILJEJA

Zagreb 2007.

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007. Sadraj:

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007. Predgovor Ova su skripta namijenjena polaznicima kolegija umarska entomologija, III semestra novog, reformiranog studija umarstvo, na umarskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Svojim sadrajem ona obuhvaaju posebni dio entomoloke problematike umskih vrsta kukaca koje su znaajne u kontekstu gospodarenja, odnosno upravljanja naim umskim bogatstvom. Bolje poznavanje umskih vrsta kukaca, njihovih osnovnih biolokih znaajki, temeljni je preduvjet uspjene primjene ovih spoznaja u svim ostalim umarskim diciplinama kao to su uzgajanje uma, ureivanje uma, iskoriivanje uma i posebice zatita uma. Najveim dijelom materija je temeljena na vrhunskom udbeniku koji se preko pola stoljea koristio na studiju umarstva u nastavi na kolegiju umarske entomologije, Primjenjena entomologija, III svezak umski tetnici autora prof. dr. sc. eljka Kovaevia. Uslijed promjene samog koncepta i opsega materije novog kolegija javila se potreba za redukcijom i restrukturiranjem nastavne grae koju sluaju dananji polaznici studija umarstva. Izostavljeni su i predstavnici pojedinih redova kukaca koji nisu relevantni u umarskoj praksi. Ovo prvo 'neslubeno' izdanje nastalo je na temelju svojedobnog uradka nekolicine apsolvenata studija umarstva (http://www.sumfak.hr/~forbug/kontakti.htm) i posluit e prvoj generaciji studenata za lake svladavanje kolegija, a predvieno je da se do daljega koristi uz stari udbenik (Primjenjena entomologija, I svezak opa entomologija, autora . Kovaevi) i zabiljeke s predavanja, vjebi i terenske nastave. U pravilu, polaznici stjeu pravo na polaganje materije iz ovih skripata tek nakon poloenih kolokvija determinacije kukaca i oteenja i ope entomologije te izvrenih svih ostalih previenih obveza (uredno pohaanje vjebi, terenskoj nastavi i predaja vlastite kolekcije determiniranih umskih kukaca). Tiskanom izdanju komplementarna je i digitalna multimedijalna verzija koja e se nalaziti na WEB prostoru umarskoga fakulteta i koja e s vremenom biti nadograivana i osuvremenjivana kako to bude bilo mogue i potrebno. Svi zainteresirani mogu se aktivno ukljuiti u nadogradnju i podizanje kakvoe digitalnih sadraja i njihove atraktivnosti, a sve u cilju postizanja osnovnog cilja olakanja studiranja i podizanja udjela polaznika koji e uspjeno svladati ovu opsenu nastavnu grau.

U Zagrebu, travanj 2007.

Izv. Prof. dr. sc. Boris Hraovec Milivoj Franjevi, dipl. in.

ii

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Red ORTHOPTERA - ravnokrilci

Ravnokrilci su stara skupina kukaca otvorenih prostora i suhih i toplih klimata. U kontekstu naih umskih zajednica javljaju se najee kao povremeni tetnici na podruju otoka i priobalja ali neke vrste znaju uzrokovati tete i u unutranjosti.

Por. Tettigonidae - konjici

Konjici, kobilice, zrikavci ili lisni skakavci odlikuju se sljedeim morfolokim osobinama: ticala su im nitasta i obino dulja od tijela, prednje noge su dugake kao i srednje, ponekad dulje; bedro je odebljalo (skakanje) i goljenica produena. Neke vrste imaju razvijena oba para krila, dok su kod nekih zakrljala (rod Barbitistes). Prvenstveno su biljoderi, ali mogu biti i mesoderi (entomofagni). Ponekad znaju poiniti tete u umama, ali uglavnom su bezopasni. Locusta viridissima - zeleni konjic. Jedna od najpoznatijih vrsta. Zelene je boje i pripada grupi velikih skakavaca (25-35 mm). Iako je est u umama, najee na umskim istinama i progalama, tete su male jer nikada ne dolazi masovno. Kod enki je vrlo izraena dugaka leglica (ovipozitor).

Por. Gryllotalpidae - rovci

Gryllotalpa gryllotalpa - rovac. Nije umski, ve tipini vrtni tetnik. Dolazi u rasadnicima i vrtovima. Naroito je opasan za mlade biljke kojima nagriza korijenje. Voli rahlu i toplu zemlju, bogatu kompostom, kakva se moe nai u rasadnicima i vrtovima. Najvei dio ivota provede u tlu. Odrasli oblici izlaze u lipnju i srpnju, lete na kratke razdaljine i kopuliraju. Oploene enke zavlae se u dublje slojeve rahle zemlje i tu odlau od 300 do 600 jaja. Larvalni stadij traje do pod konac proljea naredne godine kada se javljaju novi adulti. Ima dakle jednogodinji ciklus razvoja, a odrasle jedinke mogu ivjeti i dulje od pola godine. Osim korijenjem mladih biljaka, rovac se hrani i injacima (liinkama klisnjaka), gricama hruteva, gusjenicama i gujavicama, tako da ima i predatorska obiljeja, no njegova korisnost beznaajna je u usporedbi sa tetnou. Najvie oteuje smreku (zbog estine uzgoja ove umske vrste), pri emu moe ponekad izgristi i koru. Najdjelotvornije metode suzbijanja mrmka su mehanike, u vidu postavljanja raznih klopki.

Por. Acrididae - ake, pravi ili poljski skakavci

Pravi skakavci poznati su uglavnom kao tetnici poljoprivrednog bilja, tako da u umarskim razmjerima ne igraju neku veliku ulogu. Dvije najpoznatije vrste su marokanski skakavac Dociostaurus maroccanus i talijanski skakavac - Calliptamus italicus. Za umarstvo je ponekad vaniji egipatski skakavac - Anacridium aegyptium. To je naa najvea vrsta skakavca, duljina ijeg tijela dostie 5 cm za mujake, a ponekad i preko 6 cm za enke. Sivosmee do ruiaste je boje. Odlae jaja u proljee, a roji se poetkom ljeta. Dolazi u Mediteranu, esto ga se moe vidjeti u makijama, pored umaraka ili grmova. Kod nas ne dolazi u masama kao na sjeveru Afrike ali ponekad podosta nagriza lie umskog drvea, osobito hrasta medunca. Druga vrsta koja moe poiniti tete na umskom drveu jest skakavac selac - Schistocerca gregaria. Zelenkasto je sive boje i malo manji od egipatskog skakavca. Javlja se u dvije forme: solitarnoj, koja dolazi preteito u junim krajevima, i migratornoj, koja dolazi u srednjoj Europi i sjevernijim krajevima. Razlikuje se po boji tijela i nekim drugim morfolokim osobinama, no osnovna razlika izmeu ove dvije forme jest u razliitim biolokim obiljejima, prvenstveno u injenici da se solitarna forma pod utjecajem vanjskih imbenika (kie) pretvara u migratornu koja zatim priinja velike tete. Kod nas ponekad priinja tete na liu hrasta, jasena i bagrema. Miramella alpina - umski skakavac. Pored konjica, jedini je pravi umski tetnik. Obitava veinom po brdskim krajevima Hrvatske i Slovenije. Masovnije se znade pojaviti i poiniti kalamitete u bukovim, hrastovim i jasenovim umama. Brtenje zapoinju od vrha kronje prema sredini, a najee ne dolazi do golobrsta. Brst se odvija od svibnja do kolovoza, dakle od stadija liinke do potpunog razvoja imaga. enka jaja polae u zemlju, kao to to ine i ostali pravi skakavci.

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Red BLATTODEA - ohari

ohari, esti su tetnici u kuama, ali postoje i vrste koje ive u umama (u mahovini, pod suhim liem, u stelji itd.). Ne poinjaju nikakve tete. To su, npr. vrlo esta Ectobia sylvestris, Ectobia lapponica i Ectobia livida.

Red ISOPTERA - termiti

Termiti su socijalni kukci, koji ive u kolonijama kao i mravi. Spolni oblici razlikuju se od radnika i vojnika razvijenim spolnim organima i jednostavnim ili facetiranim oima, a takoer imaju i krila. Radnici i vojnici su slijepi. Vojnici imaju redovito razvijeniju glavu i jae mandibule, esto asimetrine grae. Nastambe grade u zemlji ili drvu. Razmnaaju se na nain da se mujak i enka udaljuju od matinog termitnjaka na neku udaljenost, odbacuju krila i kopuliraju, a zatim naine manji hodnik pod zemljom u koji enka odlae prva jaja, iz kojih se legu radnici, koji odmah nastavljaju radove na izgradnji termitnjaka, preuzimaju na sebe brigu o jajima i roditeljima, koji mogu poivjeti i 12-15 godina, za koje vrijeme enka odloi i vie od 20 milijuna jaja. Veina termita obitava u tropskim zemljama, a na Mediteranu nalazimo dvije vrste: Calotermes flavicollis i Reticulitermes lucifugus. Priinjavaju tete na vokama, drvnoj grai i manje drveu. Kod nas nisu od veeg znaaja, ali mogu biti vrlo opasni tetnici na gotovim drvnim proizvodima. Najsvjeiji primjer teta na umskim drvenastim vrstama bio je zabiljeen na podruju zapadne Istre i Brijunskog otoja kad su osobito stradala starija stabla lovora (Laurus nobilis).

Red THYSANOPTERA - resiari

Resiari su vrlo maleni kukci dugaki najvie nekoliko milimetara. Usni ustroj je hipognatnog poloaja i sastoji se od bodea s kojim probadaju mekano biljno tkivo i hrane se tekuim sadrajem stanica i mekanih biljnih tkiva. Krila su znatno reducirane krilne plohe ali su umjesto toga funkcionalnost leta postigli resastim nastavcima (po emu su i dobili ime). Veina je biljojednih vrsta, a ima i grabeljivih vrsta resiara. Smatra se da je najvei problem povezan s napadom resiara opasnost prenoenja biljnih virusa. Razvoj im je osobit i obuhvaa jaje, dva larvalna stadija, gibivu i negibivu kukuljicu i odraslog kukca (ovaj tip preobrazbe nazvan je remetabolijom). Dijele se na dva podreda: Terebrantia (imaju najmanje jednu ilu na krilima i enek srpolikom leglicom ulau jaja u biljno tkivo) i Tubulifera (krilna nervatura potpuno reducirana i enke nemaju posebno razvijenu leglicu). Uglavnom nisu bili poznati kao tetnici na umskom drveu, sve dok se nije ustanovilo da jedna odreena vrsta, nazvana po biljci domainu arievim resiarem - Taeniothrips laricivorus uzrokuje masovno suenje vrhova mladih stabala europskog aria. Uzronik je masovnih teta u srednjoj Europi, ali kod nas nije znaajan ve stoga to je ari naa vrlo slabo zastupljena alohtona etinjaa. enka prezimljuje u pukotinama kore ili vrcima pupova, esto na susjednim smrekama, a jaja lijee u iglice. Liinke i imaga siu sokove s vrhova izbojaka, to, nakon opetovanog napada vie godina, ne uzrokuje suenje, ali velike tete na prirastu i habitusu mladih stabala su oite. U povoljnim uvjetima ima i dvije generacije godinje. Znatno vaniju vrstu kod nas smatramo topolinim resiarem - Lispothrips crassipes koji se koncem 20. stoljea pojavio u tetnim gustoama populacije u Podravini na irem podruju Osijeka i Valpova. Istraivanjima je utvreno da prezimljuju oploene enke i u rano proljee zapoinju s odlaganjem jaja u vrlo sitne brazgotine (lenticele npr.) na kori mladih topola. Tijekom oujka iz jaja izlaze liinke, rasporeuju se po dijelu topolinog pruta sa tanjom korom i hrane se probadajui povrinski sloj ivih stanica. Na stabalcima se istovremno mogu nai i roditeljska imaga. Kroz dvadesetak dana prelaze u stadij gibive, a ubrzo i negibive kukuljice (vrlo skroviti dio ivota) tijekom kojeg se ne hrane. Koncem travnja i u svibnju javljaju se prva rpoljetna generacija imaga (mujaci i enke) koji lete, kopuliraju, nakon ega enke odbacuju krila i polau novu seriju jaja. Tijekom godine moe razviti do tri pune generacije ime u sunim i vrelim ljetima izaziva dodatno fizioloko slabljenje mladih topola pa sve do potpunog ugibanja mlaih stabalaca. Jednim od tipinih simptoma napada smatra se sabljasto ukrivljenje tanjih izbojaka i grana prema unutranjosti kronje. Siguran znak napada na 1-2 godinjim granama jesu nekrotine pjege ispod tankog gornjeg sloja ritidome. Topolinog resiara usprkos zabiljeenom jakom napadu na podruju Valpova smatramo sekundarnim tetnikom koji moe

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

znatnije poveati populaciju i uzrokovati tete u uvjetima predisponiranih topola koe se nalaze u uvjetima vodnog stresa.

Red HETEROPTERA - stjenice

Stjenice ine grupu kukaca kojih ima malo i ne poinjaju vee tete, a neke su korisne jer se hrane drugim kukcima (grabeljive, crveno-crno obojane stjenice iz porodice Reduviidae)..Veina ih je potpuno beznaajna u smislu tetnitva u umarstvu. Gonocerus acuteangulatus - lijeskova stjenica. Uglavnom dolazi na ljenjacima, ali moe napasti i dud, hrast, utiku, borovac i sl. Jaja odlae tijekom ljeta na donju stranu listova lijeske. Liinke siu sok iz plodova, a pred jesen odlaze na plodove pitomog kestena. tete na drveu su insignifikantne. Oxycaraenus lavaterae - crna lipova stjenica. Manji tetnik na sljezovima, veinom se nalazi na lipi. Unato eventualnoj masovnoj pojavi, ne priinjava nikakve tete. Pyrrhocoris apterus - vatrena stjenica. Prepoznatljiva je po osobitoj crveno-crnoj boji s dvije crne toke na pokrilju. Jedna od najeih stjenica po umama i parkovima, prva se pojavljuje u proljee, a ujesen, prije prelaska u hibernaciju skuplja se na deblima lipa tvorei ponekad vrlo bujne agregacije sa po vipe stotina tisua jedinki. Zadrava se uglavnom na lipi, iako se moe nai i na drugim vrstama drvea, ponekad i tijekom cijele godine. Ne smatramo je tetnom iako na sebe esto svraa pozornost ljudi (ujesen). Aradus cinnamoneus - borova stjenica. Ima jako spljoteno tijelo, puno ue na prednjem nego na zadnjem dijelu. Zadrava se uglavnom pod ljuskama kore na borovima i smrekama. Ne pojavljuje se u veoj mjeri ve pojedinano, te adekvatno tome ne poinja vee tete.

Red AUCHENORRHYNCHA - cvrci

Por. Cicadidae - cvrci
Cicada orni - jasenov cvrak. Isto kao i Tibicen plebeja - cvrak veliki, nai su najtipiniji predstavnici iz porodice cvraka (Cicadidae). Najvie ih ima u primorju, ali i na kontinentu. Jasenovog cvrka se moe najvie nai u sastojinama crnog jasena, ali redovito ne priinjava vee tete. Sie sokove ispod kore, a enka polae jaja u trsku, pa i u suho drvo. Liinke im ive u tlu hranei se sisanjem sokova iz korijenja.

Por. Cercopidae - cvrci pjenue

U posebnu porodicu cvraka, Cercopidae pjenue, spada Aphrophora alni - johina pjenua. Dugaka je oko pola centimetra. enka odlae jaja na grane i ibe razliitih vrsta vrba i drugog drvea. Na mjestu izlijeganja, liinke siu sokove ispod kore i prekrju se pjenuavim fekalijama koje ih tite od napada neprijatelja. Kod nas dolazi vei broj vrsta na razliitom drvenastom i zeljastom bilju preteito u poplavnim, nizinskim umama kada ih je po obilatom luenju pjene lako uoiti osobito tijekom proljea.

Por. Membracidae - rogati cvrci

Morfoloki posebna porodica cvraka koji se odlikuju razliito oblikovanim nadvratnjakom, najee u formi trna ili slinih biljnih dijelova. Mimikrina obojenost (zelena ili smea) pomae im da se 'stope' s izbojkom na kojem se nalaze. Jedna od naih poznatijih vrsta je rogati cvrak Stictocephala bisonia koji potjee sa Sjevernoamerikog kontinenta. tetnost na drvenastom bilju oituje se u brazgotinama na mladoj kori koje ljeti naini enka zarezujui kratke brazde u koje bono ulae sa svake strane po desetak krupnih i ovalnih jajaaca.

Red STERNORRHYNCHA - ui
Posebna skupina kukaca koja je u taksonomskom smislu trpjela znatne promjene ovdje je objedinjena redom Sternorrhyncha koji obuhvaa etiri nadporodice: Aleyrodina titasti moljci, Aphidina lisne ui, Coccina titaste ui i Psyllina lisne buhe. Svima je svojstven nain ishrane (biljni sokovi) te stoga imaju posebno prilagoen tip usnog ustroja za bodenje i sisanje. Uz ui

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

vezujemo i pojavu bijelih do blago plavkastih votanih izluevina kojima znade biti prekriveno njihovo tijelo. Takoer, uz njihovo prisustvo vezuje se luenje slatkog eksudata (izluevine), tzv. 'medne rose' koja kod nekih vrsta slui kao kvalitetna pelinja paa i redovni je razlog pridolaska mravi koji takoer koriste ovaj nuzprodukt za svoju prehranu. S vremenom, na povrini biljaka obilato napadnutih uima javlja se crni prakasti prekriva tzv. gljiva aavica koje uspijevaju na ovom hranjivom supstratu. Ovdje su predstavljene samo neke vanije vrste iz pojedinih porodica unutar navedenog reda Sternorrhyncha.

Por. Aphididae - prave lisne ui

Na umskom drveu, kao i na kulturnom bilju, dolazi velik broj lisnih uiju koje su za neke vrste drvea vrlo opasni tetnici. To su maleni kukci, imaju dva para opnenastih krila, a usni ustroj (stilet) prilagoen je uzimanju tekueg sadraja. Na glavi imaju esterolana ticala a osobitost su im dva cjevasta nastavka na kraju zatka (sifoni). Osim bogatstvom oblika, lisne se ui odlikuju se i kompliciranim razvojnim ciklusima. Javljaju se u dvije forme: beskrilne (apterae) i krilate (alatae), a dijelimo ih takoer i s obzirom na ciklus razvoja na holociklike (one s potpunim ciklusom razvoja) i anholocikline (nemaju sve generacije potpunog, policiklikog ciklusa razvoja). Takoer, kod holociklikih ui svojstvena je izmjena partenogenetikih i gamogenetikih generacija dok kod anholociklinih ui nedostaje gamogenetiki ciklus Lachnus roboris - jedna od estih hrastovih uiju. Zadrava se na granama i izbojima hrastova. Osobito su ponekad uoljive zimske nakupine krupnih, crnih jaja kojim budu prekrivene tanje hrastove grane. Phyllapis fagi - bukova lisna u je vrlo esta pojava na obinoj i crvenoj bukvi. Iz zimskih jaja izlijeu se ui koje se smjetaju s donje strane lista, a zatim se obilno prekriju bijelim voskom te izluuju mednu rosu. Zna poiniti stanovite tete na liu koje pouti, a i podlono je napadu drugih tetnika (gljiva aavica). Na vrbama i kanadskoj topoli dolazi Chaitophorus viminalis, a na mladim jelovim izbojcima esta je Lachnus grossus. Glavna karakteristika ovih uiju je da sisanjem sokova uzrokuju deformacije lisnih dijelova u kojima ive. Naroito su esta pojava na topolama (Pemphigus spirothecae). Na liu brijesta dolaze dvije ui: Eriosoma lanuginosa i Tetraneura ulmi. Prociphilus bumeliae - jasenova lisna u stvara vie generacija godinje i napada lie jasena stvarajui velike 'kugle' zakovranog lia u ijoj sredini se nalaze njene jedinke. Pri jakom napadu dovodi do zastoja u rastu i fiziolokog slabljenja napadnutih stabalaca.

Por. Adelgidae - ui ikarice, hermesi

Porodica Adelgidae (nekad Chermesidae) svojstvena je po tijesnom meuodnosu izmeu ui i biljke domain. Osim ve spomenutih biolokih obiljeja u pogledu morfologije, broja generacija i izmjene partenogenetskih i gamogenetskih generacija, kod ovih se vrsta javlja jo jedno bitno obiljeje tvorba iki (gala ili zoocecidija), posebnih deformacija biljnog tkiva koje nastaje kao speciesspecifina reakcija na tvari izluene od strane ui ikarice. Upravo radi ove tijesne veze mogue je kod ove skupine determinaciju obaviti i na temelju samih iki, bez da se trae razvojni stadiji samih ui. Sacchiphantes viridis - zelena smrekova u ikarica. Ima dvogodinji ciklus razvoja, pri emu stvara pet generacija. Prezimljuje u stadiju liinke obavijena rijetkom preastom vunicom na vrnim smrekovim pupovima. U proljee se razvija prva partenogenetska generacija - u temeljnica (fundatrix), koja je zelene boje i beskrilna. Na donjoj strani izboja odloi 100-150 jaja. U proljee, iz ovih se jaja izlegu liinke rasporede po mladim jednogodinjim izbojcima i zapoinju sa ishranom. Zbog sisanja nastaje poremetnja sokova i stvara se ika, u kojoj se stvaraju komorice. Liinke koje preostanu napolju prije zatvaranja ike ugibaju, a u iki se razviju krilate ui (migrans alata) koje naputaju smreku koncem svibnja i odlaze na ari, gdje se smjetaju na iglicama i odlau jaja. Liinke koje se razviju iz tih jaja smjetaju se na koru grana i debla, prekrivaju navlakom voska i prezimljuju. U proljee zavravaju svoj razvoj i pretvaraju se u enke (trea partenogenetska generacija, tzv. exulans), koje odloe manji broj jaja iz kojih se izlegu liinke koje opet prelaze na iglice aria. Iz ovih se liinaka razvija etvrta, krilata partenogenetska generacija (sexupara ili migrans alata) , koje naputaju ari i jo ljeti prelaze natrag na smreku. Iz njihovih jaja formiraju se

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

ujesen mujaci i enke posljednje i jedine gamogenetske generacije (sexuales) ije enke nakon oplodnje odloe po jedno jaje iz kojeg se razvija liinka te prezimi do slijedeeg proljea kad se iz nje razvije nova u temeljnica (fundatrigena u). Vrlo je raireni tetnik koji napada prvenstveno mlada, potitena stabla smreka, a ponekad i vitalna, samostojea stabla, kao i sastojine. Smatramo ga prvenstveno problemom rasadnika i to osobito u kontinentalnom nizinskom podruju na stanitima koja ne spadaju u podruje prirodnog pridolaska smreke. Tamo zana nain iti znatne tete, prvenstveno estetske naravi (boina drvca). Osim ove vrste podjednako esta je i Sacchiphantes abietis uta smrekina u ikarica koja se razvija u potpunosti na smreci i Adelges laricis, takoer esta na smreci ali koja takoer ima i sekundarnog domaina, obini ari (diecija - razvoj na dva domaina). U istu taksonomsku skupinu spadaju i neke ui ikarice koje ne uzrokuju nastanak iki pa ovdje navodimo slijedee vrste. Adelges nordmannianae - u jelovih iglica koja uzrokuje kovranje mladih iglica jele u kasno proljee i Adelges piceae - u jelove kore koja se razvija na tankoj jelovoj kori, a njene kolonije prekivene su bijelim votanim eksudatom. Po vanjskim simptomima napada vrlo joj je slina (i srodna) u kore borovca Pineus strobi.

Por. Coccidae - titaste ui

titaste ui kao i lisne ui, nanose tete umskom drveu sisanjem biljnog soka. Istiu se spolnim dimorfizmom. enka su puno jednostavnije grae od mujaka. Osim kod crvaca odrasla enka obino nema ni oiju ni ticala ve jedino dosta dugako rilce kojim ubada biljno tkivo. Samo crvci se kreu itavog ivota dok su ostale titaste ui pokretne samo u larvalnom stadiju. Kao odrasle enke stacionarnog su naina ivota i ne miu se sa mjesta na kojem siu sokove do svojeg uginua. Mujaci imaju jasno segementirano tijelo, pokretni su i mogu letjeti ali se ne hrane. Nakon kopulacije ugibaju. titaste ui se pored razliitih morfolokih obiljeja mogu dobro razlikovati po grai nadvratnog tita. Crvci nemaju tita dok se kod drugih ui on javlja kao posebno odebljao skelet na hrptu, a postoje i ui kod kojih tit nastaje od svlakova koe i voska. titaste ui presvlae se tri puta pa razlikujemo liinku 1. i 2. stadija. Iza liinke slijedi enka ili dva meustadija (pretkukuljica i kukuljica) iz kojih se razviju mujaci. Kao umski tetnici najrasprostranjenije su u primorju (izraziti termofilni organizmi) i imaju manju ulogu kao tetnici od lisnih uiju, iako ponekad znaju priiniti vee tete. Osobito su znaajne u rasadnikoj proizvodnji (stakleniki uzgoj posebice). Od velikog broja vrsta spomenut emo neke koje ee nalazimo u naim umama, osobito u podruju priobalja i otoka. Icerya purchasi - naranin crvac. Moemo najee nai na pitosporu, oleandru i lovoru. IZ Australije prenesen je u SAD, a potom u Europu. tete koje je poinjao u nasadima citrusa u SAD nagnale su razvoj irokog spektra metoda zatite i upravo se naranin crvac spominje u udbenicima kao najuspjeniji primjer biolokog suzbijanja negog tetnika. Njegove su populacije naime uspjeno svedene u prihvatljive okvire uvoenjem grabeljive boje ovice Rodolia cardinalis. Na unutranjoj strani borovih iglica este su titaste ui iz roda Leucaspis. Ponekad, njihove kolonije toliko su bujne da dovode do uenja i suenja iglica to zavrava defolijacijom i fiziolokim slabou i propadanjem borova. Physokermes abietis - smrekova titasta u monofagni je tetnik koji se pojavljuje iskljuivo na smreci. U povoljnim godinama za njegov razvoj (najee suna i topla ljeta) sisanjem hranjiva moe prouzroiti suenje izbojaka i grana, to stvara preduvjete za pojavu sekundarnih tetnika (najee potkornjaka). Pod konac proljea u prljenovima jednogodinjih i dvogodinjih izbojaka moemo primijetiti kuglaste tvorevine sjajnosmee boje. U njima se ujesen nakon uginua enki razviju liinke i napuste kuglasti titi razilazei se po izbojcima. Budue enke smjeste se u prljenovima a budui mujaci ('muke' liinke) odlaze na iglice. U proljee naredne godine odrasli mujaci kopuliraju sa enkama i jednogodinji ciklus ove ui se nastavlja. Kod nas jo su este Eulecanium tiliae, Parthenolecanium corni, Parthenolecanium pomeranicum tisina titasta u i Kermes roboris - hrastova velika titasta u.

Por. Psyllidae - lisne buhe 5

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Iz ove porodice nema puno predstavnika koji bi bili znaajni za umarstvo. Zanimljive su radi prilagodbe na skokovito gibanje ostvareno ojaanim parom stranjih bedara, slino kao i kod drugih skakaa iz potpuno heterogenih redova kukaca. Ovdje navodimo jednu takvu vrstu, imirovu lisnu buhu - Psylla buxi. tete se prepoznaju po kuglasto deformiranim vrnim listovima imira koji ute, a unutranjost im je ispunjena votanim eksudatom kojeg je izluila lisna buha.

HYMENOPTERA - opnokrilci
U ovaj red spada veliki broj kukaca koji obitavaju u umi. Po svojoj prehrani vrlo su raznoliki pa imamo predstavnike svih trofikih kategorija meu kojima ima vrlo opasnih tetnika-defolijatora ali i nekih od najvrednijih prirodnih neprijatelja samih kukaca: predatora i parazitoida umskih kukaca. Kao najtetnije mogu se izdvojiti neke ose biljarice (osobito pojedine ose predivice i listarice), a kao najkorisnije s gledita integrirane zatite uma, brojne parazitike ose najeznice i mravi kao zasebna porodica iz podreda alara. Ose ikarice posebno su zanimljive ali ne radi tetnosti nego radi filogenetikih meuodnosa sa drvenastim biljkama na kojima se razvijaju (koevolucija). Podjela opnokrilaca takoer je doivjela znatnije promjene posebno u niim taksonima i ovdje emo se drati jedne koja se temelji na morfolokom svojstvu spoja prsita i zadka. Ako je zadak nastavno spojen na prsite i jednakog je promjera ('sjedei') onda je rije o predstavniku Symphita, a kada je zadak utanjen i ini se kao da je preko nekog drka spojen sa prsitem ('drkast') onda se radi o predstavniku Apocrita. Oba podreda broje velik broj porodica i vrsta, a sistematika pojedinih skupina (osobito filogenetski mlaih Apocrita) i danas je podlona stalnim dopunama i promjenama.

Podred Symphita ose biljarice

Imaga nemaju jasno odvojeno prsite od trbuha, imaju dva para prozirnih, opnenastih krila uglavnom razvijene nervature. enka ima posebno graenu leglicu, uglavnom poput pilice (za ulaganje jaja u biljno tkivo) ili poput svrdla (za buenje kanala kroz biljni supstrat da bi jaje uloile u unutranjost biljek). Liinke pored tri para prsnih mogu imati i vei broj trbunih nogu, ime slie na gusjenice, pa se nazivaju pagusjenicama. Kukuljica im je tipa slobodne kukuljice (pupa libera). Izmeu posljednjeg larvalnog stadija i stadija kukuljice ove su ose razvile dva posebna nepokretna stadija: stadij eonimfe i stadij pronimfe. U stadiju eonimfe mogu provesti i do nekoliko godina u dijapauzi dok stadij pronimfe ne traje dugo i prijelazni je oblik prema kukuljici. U ovaj podred spada vie porodica meu kojima u umarskom kontelstu izdvajamo: Pamphiliidae (ose predivice), Tenthredinidae (ose listarice), Diprionidae (ose pilarice), Siricidae (ose drvarice) i Cephidae (ose vlatarice).

Por. Pamphiliidae - ose predivice

Jedna od vanijih porodica osa biljarica. Glava je jasno odvojena od prsita, a prsite i zadak prilijeu jedno uz drugo. Dosta krupne ose u usporedbi sa osama listaricama i vlataricama. Liinke nemaju trbunih, ve samo tri para slabo razvijenih prsnih nogu. Ova redukcija lokomotornih organa u svezi je sa sposobnou liinki da produciraju preu, koja im, uz slabe noge, omoguuje kretanje po podlozi (znakovi napada prea !). Kod nekih zapredaka nalazi se samo jedna, a kod drugih vei broj liinki. Odrasla liinka se povlai u zemlju i miruje u stadiju eonimfe i do nekoliko godina (viegodinja dijapauza), pa se tek onda kukulji. Imaga izlaze iz zemlje spolno zreli te odmah kopuliraju, nakon ega enka odlae jaja. Duljina ivota i intenzitet pojavljivanja ovih osa uvelike ovisi o vremenskim prilikama. Iz potporodice Cephalciinae predstavit emo etiri vrste. Cephalcia abietis velika smrekina osa predivica. Duljina tijela 11-14 mm, glava i prsite su uti, a zadak crvenout. Liinka ivi u zapretku, u kojemu ponekad ima jedinki iz vie legala. Roji se u proljee do poetka ljeta, a oploene enke odlau jaja na iglice smreke pomou pilaste leglice tako da jaje veim dijelom lei na iglici a samo djelomino u iglici. im liinke ponu s nagrizanjem iglica, odmah prave i zapretke, u kojima se zadravaju svo vrijeme deranja, koje traje oko dva mjeseca. Hrane se uglavnom prologodinjim iglicama, samo u nudi i ovogodinjim. Jo tijekom ljeta liinke silaze na tlo i ukopavaju se 5-25cm duboko u umskom tlu. Do golobrsta dolazi rijetko. Uglavnom stradaju individualna stabla. Ima je posvuda, ali samo odreenih godina dolazi do masovnije pojave. Odrasla liinka se sputa u zemlju i tu miruje 2-5 godina, a tek tada se kukulji, to je razlog relativno

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

rijetke pojave ove ose. Uglavnom stradavaju smreke u brdskim krajevima, dok je u nizini nema. Bliska srodnica, Cephalcia arvensis, nije kod nas zabiljeena u zamjetnijim populacijskim prenamnoenjima ali u sjeveroistonoj Italiji uzrokovala je poetkom 90' kalamitete na obinoj smreci. Acantholyda nemoralis - borova osa predivica. Dolazi pojedinano na borovima, ali uestalije od smrekove ose. Napada samo obini bor, a rjee druge vrste. Imaga se pojavljuju u svibnju i lipnju, odmah kopuliraju i odlau jaja. Karakteristino za ovu osu je da polae samo jedno jaje po iglici. Liinka ostaje u zemlji 1-2 godine. Znaajniji tetnik za borove kulture jo je jedna, velika borova osa predivica - Acantholyda hieroglyphica, koja moe biti dugaka i do 17 mm i spada meu najvee ose predivice. Napada samo mlade borove, do 10 godina starosti, osobito je esta na klekastom boru (Pinus mugho) koji se uzgaja u rasadnicima i presauje u urbani okoli. Na iglicu, tijekom svibnja odlae pojedinano do dva vrlo krupna i uoljiva dugoljasta, uiljena jajaca. Liinka, jo tijekom svibnja i poetkom lipnja izgriza prologodinje iglice ispod pupa, odnosno ovogodinjeg izbojka koji nesmetano raste i kojega ne oteuje. Dio izbojka ije iglice pojede liinka omata nitima pree stvarajui svojevrstan tunel koji je izvana prekriven ekskrementima. Svjei zapretci prekriveni su zelenim ekskrementima, a kad poprime crvenosmeu boju vie u njima nema liinke. Sredinom ili koncem lipnja odrasla liinka sputa se na zemlju i ukopava plitko (par cm duboko) ne stvarajui kokon ve samo zemljanu komoricu. Tu prelazi u stadij eonimfe u kojem estivira, ujesen se presvue jo jednom i ue u stadij pronimfe, hibernira i narednog se proljea zakukulji. Stadij kukuljice traje oko tri tjedna do ponovnog izlaska imaga. Ima dakle jednogodinji ciklus razvoja s mogunou preleavanja u stadiju eonimfe (dijalauza) i do tri godine. Redovito se javlja u manjoj mjeri, a suzbijanje se lako moe provesti mehanikim putem, unitavanjem liinki dok su jo u zapretcima. Iz potporodice Pamphiliinae u umi moemo naii na Neurotoma saltuum, osu predivicu na raznim grmastim runjaama (rodovi Crataegus, Mespilus, Cotoneaster, Malus). Osim to znade biti uoljiva i javiti se na pojedinom stabalcu u visokoj gustoi ne smatramo je posebno tetnom.

Por. Tenthredinidae - ose listarice

Glava je jasno odvojena od prsita, koje prilijee uz zadak i uglavnom je ovalnog oblika. Liinke (pagusjenice) imaju 6-8 pari trbunih nogu. Postoji nekoliko potporodica od kojih ovdje predstavljamo vrste iz potporodica Tenthredininae, Blennocampinae i Nematinae. Pristiphora abietina - mala smrekina osa listarica. Jedan je od najpoznatijih defolijatora smreke, osobito na terenima izvan smrekinog prirodnog podruja pridolaska. Mujak je 5mm, a enka 6 mm duljine. tete poinjava uglavnom na stanitima nepogodnim za smreku i u kulturama. Pojavljuje se na pojedinim aritima i po nekoliko godina uzastopce, kada treba provesti suzbijanje. Ose se roje (izlaze iz tla) u proljee u vrlo kratkom razdoblju tjeranja smrekovih pupova i formiranja izbojaka. Tono vrijeme pojavljivanja ovisi vrlo neposredno o vremenskim prilikama (temperatura, padaline). Iz neoploenih jaja razvijaju se samo mujaci. enka pomou pilaste leglice napili mlade, mekane iglice smreke i u nju ulae jajaca, a moe ih poloiti 80-100. Iz jaja se za par dana izvlae pagusjenice, koje sehrane kratko, dva do tri tjedna i teko ih je uoiti na izbojcima i iglicama jer su malene i identine, zelene boje kao i mlade iglice kojima se hrane. Napada vitalna stabla, i to od vrha prema zemlji. Obino se napad zapaa tek kad se oteene mlade iglice zacrvene (posue) ali do tada (sredina-konac svibnja) su ve pagusjenice sile na tlo gdje se plitko ukopavaju, prelaze u stadij eonimfe i estiviraju. Generaciju moe imati, ovisno o trajanju dijalauze, od jedne do nekoliko godina. Ako se napad ponovi tijekom vie godina, vrh stabla se osui i degenerira, a moe potaknuti i napad sekundarnih tetnika. Apethymus abdominalis (=filiformis) hrastova osa listarica. Bioloka istraivanja ove ose praktiki su zapoela u Hrvatskoj 50-tih godina 20. stoljea, a glavni istraiva i voditelj kompleksnog projekta rjeavanja problema suzbijanja do tada nepoznatog tetnika bio je dr. sc. Ivan Spai, profesor umarskog fakulteta u Zagrebu. Defolijacije do intenziteta golobrsta koje je uzrokovala ova osa proirile su se godinama na sisjednu Sloveniju, Rumunjsku i Bugarsku, uglavnom i u pravilu na podruju pridolaska hrasta lunjaka. Kod nas su neki od najpoznatijih lokaliteta masovne pojave ove ose Turopoljski lug pokraj Velike gorice i Varoki lug pokraj Vrbovca. Imaga su neto krupnija od prethodno opisane male smrekine ose listarice i mogu se javiti u dvije forme, utoj i crnoj. Mujak je,

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

kao i kod ostalih osa listarica, vitkog tijela, dok enka ima neto iri abdomen. Liinke (pagusjenice) se lako razlikuju od veine ostalih osa listarica po tome to na sebi u viim razvojnim stadijima nose bijeli votani prekriva (kao da su uvaljane u brano). Imaga se roje pod jesen, u listopadu, kada enek nakon kopulacije ulau jaja u jednogodinje hrastove izbojke zarezujui ve odrvenjele izbojke pilastom leglicom. Jaja prezime i idueg proljea, koncem oujka i usporedo sa listanjem (rani tetnik !) iz izbojka se izvlae jajne liinke i odmah odlaze na izgrizanje bubreih pupova (zavlae se u pup ije su pokrovne ljuske tada ve otvorene). Liinke dovre razvoj do poetka travnja kada se posljednji puta presvuku u stadij koji se vie ne hrani (i nema votanog prekrivaa) i ponu se sputati niz deblo do tla gdje se zavlae i do 80cm duboko formirajui ondje zemljanu komoricu. Tu prelaze u stadij eonimfe, estiviraju i koncem ljeta prelaze u pronimfu i zatim u tirkizno-zelenu kukuljicu da bi u listopadu iste godine nova generacija napustila umsko tlo. Kao i sve ose listarice i hrastova osa listarica ima mogunost produljenja generacije na 2- ili 3-godinji cilkus razvoja dijapauzirajui u tlu u stadiju eonimfe. Caliroa annulipes - mala hrastova osa listarica. Ova se osa pojavila u nekim umskim rasadnicima u Hrvatskoj takvim intenzitetom da su morale biti poduzete mjere suzbijanja radi teta koje su poinile njene liinke. Jedna je od najmanjih osa listarica koje ovdje spominjemo. Imaga su crne boje i nije ih lako uoiti, posebno u svibnju, u doba prvog rojenja. Iz jaja odloenih na hrastovom liu razvijaju se posebno graene pagusjenice koej imaju vrlo reducirane prsne noge i po naliju lia kreu se priljepljene uz pomo sluzi kojom je prekriveno itavo tijelo (podsjeaju na male pueve golae !). Liinke skeletiraju list sa donje strane tako da ostaje samo lisna nervatura i neoteena gornja epiderma. Odrasle pagusjenice sputaju se na tlo, prolaze kroz stadij eonimfe, pronimfe i kukuljice i ponovno se roje iste godine jo jednom ili dva puta (u srpnju i koncem kolovoza). Dio eonimfi ostaje u tlu od svake od generacija i dijapauzira do jeseni, pree u u pronimfu i kukulji se slijedeeg proljea, a dio prelei vie godina. Polivoltinost (vie generacija godinje) i dijapauziranje dva su temeljna imbenika zbog kojih je ova osa postala vrlo ozbiljan problem u nekim umskim objektima u Hrvatskoj. Zabiljeene su i tete u mlaim dobnim razredima hrasta lunjaka (mladik, koljik) tako da se posljednjih godina uvrstila meu najvanije defolijatore hrasta. Osim roda Quercus napada bukvu, lipe i vrbe. Tomostethus nigritus - crna jasenova osa listarica. Jedna od donedavno slabo poznatih osa listarica javila se u Hrvatskoj u poveanoj brojnosti u posljednjih 10-ak godina, prvo u urbanim i periurbanim drvoredima obinog jasena (Fraxinus excelsior), a zatim i u nekim umskim povrinama na poljskom jasenu (F. angustifolia). Imago je crne boje i pojavljuje se u doba listanja jasena (poetak travnja) kada se lako zapaa u jasenovim kronjama kao rojevi crnih muica. Oploene enke odlau jaja napilivi rub jasenova palistia tako da se jaja mogu izvana naslutiti po nizu zadebljanja po lisnom rubu (na jedan palisti moe uloiti i 5-10 jajaaca. Vrlo brzo na povrinu izlaze svijetlozelene pagusjenice i zapoinju sa rupiastim izgrizanjem lia. Kako rastu nain izgrizanja se mijenja pa po konac razvoja (zadnja etvrtina travnja) u potpunosti izgrizaju sloeni jasenov list (ostaje itava samo glavna peteljka i jae postrane ile). Odrasle pagusjenice presvlae se posljednji puta u maslinastozeleni stadij koji se ne hrani i tada se spuste na tlo i plitko se ukopaju, uglavnom u zoni oko debla. U zemlji saine zemljanu komoricu u kojoj jo dodatno formiraju tanki pergamentasti kokon sjajnocrne unutranjosti i u njemu se presvuku u eonimfu. Estiviraju i poetkom jeseni preu u stadij pronimfe, prezime i na proljee se kukulje (smaragdnozelena pupa libera). Ova osa ima jednogodinji ciklus razvoja sa dijapauzirajuim dijelom populacije (eonimfe) kao i veina osa listarica i predivica. U umama jo nisu zabiljeeni kalamiteti ali s obzirom na promijenjene stanine uvjete (manjak poplavnih voda, kserine promjene u pedosferi) mogu se oekivati lokalne pojave defolijacije pa i golobrsta. Nematus salicis - vrbina osa listarica. Jedna od manje vanih ali ponekad vrlo uoljivih (po defolijaciji) osa listarica na vrbama. Pagusjenice tijekom ishrane zauzimaju osobitu posturu (odignuti stranji kraj), a u sluaju uznemiravanja savijaju se u obliku znaka ?. Ova osa ima slian razvojni ciklus kao i mala hrastova osa listarica tako da godinje razvije 3-4 generacije i u potpunosti obrsti vrbovo lie. Velik je broj vrsta osa listarica koje pridolaze u naim umama ali samo gore navedene sposobne su izazvati znaajnije tete u smislu gubitka lisne mase. Kao jednu od eih navodimo ovdje jo osu Periclista lineolata koja se povremeno znade pojaviti na hrastovom podmlatku. Ima jednogodinju

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

generaciju, a odrasle ose javljaju se u proljee. Pagusjenice moemo vidjeti na hrastovom liu tijekom svibnja. Kukulji se u tlu gdje njena eonimfa moe prvesti nekoliko godina u dijapauzi.

Por. Diprionidae ose pilarice

Porodica osa koje se morfoloki bitno ne razlikuju od osa listarica. Sve redom dolaze na etinjaama, a kod nas se javljaju dvije vrste na borovima. Diprion pini - obina borova osa pilarica. Kod imaga se istie spolni dimorfizam: mujak je crn, sa samo vrnim dijelom analnog kolutia crvenosmee boje, iroko eljastih ticala, dok je enka uglavnom ute boje s neto tamnijim prsitem i crnim pjegama u sredini, na hrptu zatka. enka je dugaka oko 8-10mm, a mujak vidljivo manji (7-9mm). Biologija ove vrste porpilino je komplicirana, odnosno ovisi o lokalnim klimatskim i drugim staninim prilikama. U kontinentalnim podrujima, u kulturama obinog i crnog bora najee razvije dvije generacije godinje. Imaga izlaze iz zimujuih kokona koncem travnja i tijekom svibnja enke kopuliraju i ulau jaja u prologodinje borove iglice u nizu, jedno iza drugog napilivi iglicu svojom leglicom nakon ega mjesto ulaganja prekriju svjetlom pjenastom tvari (vidi se kao svijetla deformacija na povrini iglice). Neoploene enke takoer ulau jaja samo se iz njih izleu liinke koje e razvoj zavriti kao mujaci (arhenotokia). U poetku, mlade pagusjenice izgrizaju iglice rubno pa se ove kovraju. Odrasle pagusjenice u potpunosti izgrizaju iglicu do pazuca. Razvoj liinki traje do konca lipnja. Glavina ahura D. pini je crvenosmee boje. Prije prelaska u stadij eonimfe pagusjenice na deblu i izbojcima naine svjetlosmee kokone u kojima se jo do sredine ljeta zakukulje i tijekom srpnja izlaze kao imaga druge generacije. Ova imaga kopuliraju i enke ulau jaja u ovogodinje iglice. Iz jajaaca se ubrzo izlegnu liinke koje se do poetka jesenskih dana listopada hrane ovogodinjim iglicama. Njihov razvoj traje kudikamo dulje nego liinki prve generacije. Tijekom listopada, odrasle pagusjenice sputaju se niz deblo i plitko u umskoj stelji naine tamnosmei kokon u kojemu prelaze u stadij eonimfe i pronimfe te prezime do slijedeeg proljea kada se kukulje i ponovno izlaze imaga prve, proljetne generacije. itav ovaj osnovni ciklus moe imati dodatne komplicirajue dijelove jer je i kod ove ose prisutna pojava dijapauze, a ona se moe razliito realizirati kod jesenskih i proljetnih generacija eonimfi. Isto tako, na broj generacija, ve je napomenuto, imaju utjecaja i vremenske prilike. Ova osa kod nas je prisutna sporadino i na malim povrinama i do sada nismo imali kalamitetne tete poput zemalja sjevernije od nas. Neodiprion sertifer - smea borova osa pilarica. Vrsta koja je kod nas ea od prethodne borove ose pilarice, naroito u primorju, na kulturama crnoga bora. Mujak je potpuno crn i neto manji od crvenosmee enke, koja je duga oko 9mm. Ova se osa roji ujesen, tijekom listopada. enka odlae jaja u seriji u kratkim razmacima napilivi rub borove iglica. Izvana, jaja se ne vide ali su zato vidljive smee mrlje nekrotiziranog tkiva koje odumire na mjestu zareza. Jaja prezime. Iz jaja se u proljee, tijekom svibnja izlijeu pagusjenice, koje u skupinama (gregarno) deru prologodinje (jednogodinje) iglice (prvo rubno, a kada dostignu vie larvalne stadije onda u potpunosti, do pazuca iglica). Za razliku od D. pini, pagusjenice N. sertifer imaju glavinu ahuru sjajnocrne boje. deranje traje oko dva mjeseca, tako da su pagusjenice potpuno razvijene sredinom ljeta. Zaahure se na granama i deblu u sjajnom utom kokonu, iz kojega pocetkom jeseni izlaze nova imaga. Za razliku od prethodne, smea borova osa pilarica ima uvijek samo jednu generaciju godinje. Od manje tetnih vrsta spomenut emo ovdje jednu koja se kod nas povremeno znade pojaviti na smreci, Gilpinia polytoma, ali nikada masovno i na veim povrinama.

Por. Siricidae - ose drvarice

Ose drvarice, kako im samo ime kae, ksilofagni su opnokrilci ije se liinke hrane i razvijaju u unutranjosti drveta. Imaga su osobite grae tijela te naina ivota, kakvi se ne nalaze kod ostalih osa biljarica. Razmjerno su veliki kukci, najmanje preko 1cm, a ponekad i do 4cm). Izraen je spolni dimorfizam - enka je vea od mujaka i ima jasno izraenu svrdlastu leglicu. Liinke su bez oiju, izrazito segmentiranog tijela i na zavretku abdomena imaju iljasti zavretak (slino kao i imaga). Ova porodica obuhvaa nekoliko rodova od kojih liinke Xiphydria i Tremex ive u drvu listaa, a Sirex, Urocerus i Xeris u drvu etinjaa.

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Xiphydria camelus - johina osa drvarica. Crne je boje, s bijelim arama na bokovima. Liinka se najee zadrava u drvu johe. Odrasla osa dugaka je od 1 do 2cm. Osim johe moemo je nai i u drvu ostalih listaa u nizinskim umama. Tremex magus - osa drvarica tvrdih listaa. Ova je osa modrocrna s bjelkastim zatkom, a mujak posve crn, duljine je 15-35mm. Ticala su za razliku od svih ostalih osa znatno kraa. Najee dolazi na hrastovima, bukvi, javoru, brezi i kruki. Sirex juvencus - modrocrna osa drvarica. Ova je osa esta drvarica naih gorskih uma. Mujak se razlikuje od enke po crvenkastom zatku i crvenoutim nogama. Dugaka je 15-30mm, a liinke ive u drvu jele, smreke i bora. Urocerus gigas - golema osa drvarica. Najvea je naa osa drvarica. Dugaka je od 1240mm Dominiraju uta i crna boja, a kako i po veliini odgovara strljenu, moe nam se lako desiti da ju prestraeni zamijenimo s ovim opasnim opnokrilcem is skupine alara. enka sa posebno graenom tankom leglicom ulae jaja plitko u drvo u stojea ozlijeena stabla, ponekad i u svjee oborena. Roje se od konca proljea do jeseni (razdoblje lipanj-rujan). enka polae jedno, rijetko vie jaja u buotine u drvetu. Nakon nekoliko tjedana razvija se liinka koja bui hodnike. Razvoj liinke u stablu traje tri pa i vie godina i takav je viegodinji razvojni ciklus gotovo svih osa drvarica (osim vrste Tremex magus koja ima jednogodinji ciklus razvoja). Nije rijetkost da ose izlaze iz ve ugraenog drva, jer je njenu prisutnost vrlo teko primijetiti (iz napadnutog drva ne sipi piljevina jer linika ima hodnike nabijene sitnom piljevinom). Zanimljiva je dokumentirana sposobnost odrasle ose da pregrize i prepreku tipa olovne oplate ako se nae u ve obraenom drvetu. Izletni otvor ovih osa (kao i popreni prerez hodnika njihovih liinki) je uvijek okrugao. Iako liinka ivi vrlo kriptinim nainom ivota vrlo uspjeno je u drvu detektiraju neke od naih najveih osa najeznica (Rhyssa persuasoria, Rhyssa aproximator i Ephialtes carbonarius) i u njih ulau svoja jaja parazitirajui tako na ovoj skupini osa biljarica.

Por. Cephidae - ose vlatarice

U umarstvu zapravo nemamo razloga spominjati ovu porodicu kada ne bismo imali jednu vrstu koja se povremeno javlja kao tetna i to u nekim posebnim situacijama. Radi se o vrsti Janus femoratus za koju jo nismo ustanovili poseban hrvatski naziv. Rije je o vrsti koja se roji tijekom svibnja i svoja jajaca ulae u tanke hrastove izbojke koji se potom sue i ugibaju. Liinka (ute boje i osobite posture u obliku slova S) prezimi u izbojku, na proljee se kukulji i naputa ga kao odrasla osa. Do sada smo je nalazili kao razmjerno tetnu u klonskim sjemenskim plantaama hrasta lunjaka.

Podred Apocrita, Terebrantes - parazitike ose

U ovaj podred spada velik broj porodica organiziranih u deset viih taksona (nadporodica): Ichneumonoidea, Proctotrupoidea, Stephanoidea, Evanioidea, Chalcidoidea, Chrysidoidea, Cynipoidea, Formicoidea, Vespoidea i Apoidea. Najznaajnije morfoloko obiljeje svih ovih osa i opnokrilaca alara utezanje je abdominalnih segmenata na spoju sa prsitem (tzv. drkasti abdomen). To je ujedno i najlaki kriterij po kojem moemo na brzinu utvrditi da li se radi o opnokrilcu iz podreda osa biljarica (gotovo u cijelosti umarski tetne vrste) ili iz podreda parazitikih osa, pela i ostalih alara (najveim dijelom umarski korisne vrste).

Por. Ichneumonidae - ose najeznice

Ose najeznice od velike su vanosti za umarstvo, budui da parazitiraju na tetnim kukcima. Razmnaaju se gamogenetski ili partenogenetski, pri emu su prisutni svi oblici (arhenotokia, telitokia, amfitokia). Veina ih spada u endoparazitoide (ovdje emo koristiti pojam parazitoid za organizam koji svoj razvoj dovrava na raun drugog ivotinjskog organizma tako da ga usmruje dok se pojam parazita shvaa u irem kontekstu i ne podrazumijeva kobni ishod za rtvu odnosno oteeni biljni ili ivotinjski organizam). Postoje parazitoidi I. reda, koji su korisni kukci, i parazitoidi II. reda (hiperparazitoidi) koji parazitiraju na parazitima prvog reda, te su samim time tetni, budui da smanjuju broj korisnih kukaca. Uravnoteen odnos broja parazitikih osa i tetnih kukaca uvjetuje zdravu, stabilnu umu, dok se kod poremeaja omjera pojavljuju zamjetne tete.

10

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Pripadnice porodice Ichneumonidae preteiti su parazitoidi na vrstama iz reda Lepidoptera a u morfolokom smislu svojstvena im je dobro razvijena krilana nervatura (filogenetski su najstarija skupina u podredu Apocrita). Rhyssa persuasoria - velika osa najeznica. Duljina tijela ove ose dosie do 2,5 cm i zajedno sa leglicom koja je dulja od samog tijela ova osa jedna je od naih najveih parazitikih osa. Najee je moemo zapaziti na deblu neke etinjae gdje pomno istrauje svojim osjetljivim stopalima poloaj liinki osa drvarica koje izgrizaju hodnike u drvu. Kad u unutranjosti drva otkrije liinku, dugakom tankom leglicom zapoinje svrdlati sve dok ne dopre do liinke i u nju uloi jajace iz kojeg e se razviti njena liinka i endoparazitski hraniti liinkom ose drvarice koja je time osuena na propast. Osim ove, najeste i oku najvidljivije ose najeznice poznate su jo: Megarhyssa superba, jo dulja (2,7 cm, s leglicom od 4 cm), Ephialtes tuberculatus koja ulae svoja jaja u brojne ksilofagne liinke iz porodice pipa, cvilidreta, pipa i ksilofagnih leptira, Pimpla alternans koja napada napada dvadesetak vrsta kukaca iz redova opnokrilaca, leptira, kornjaa i dvokrilaca, Pimpla instigator koja parazitira na gubaru, zlatokraju, kukavijem suzniku, borovom prelcu, borovoj sovici, hrastovom savijau i drugim leptirima i srodna Pimpla examinator koja takoer napada desetak vrsta tetnih umskih defolijatora iz reda leptira. Osa najeznica ima oko 5000 vrsta.

Por. Braconidae - brakonidne osice

Jedna od najbrojnijih porodica podreda Apocrita. Rauna se da ukupni broj vrsta na svijetu presie 50.000 vrsta. Endo i ektoparaziti. Preteito sitnije osice, crne ili smee boje bez metalnih preljevnih boja. Determinacija vrsta bazira se na krilnoj nervaturi, asvima je zajednika dobro naznaena krilna pjega (pterostigma) uz prednji rub prednjih krila. Obino ne zavravaju razvojni ciklus u domainu, ve odrasle liinke naputaju domadara i ahure se i kukulje vani. Rod Apantales jedan je od najpoznatijih rodova koji dolazi na razliitim vrstama leptira, poznato je desetak vrsta koje dolaze na gubaru i isto toliko na zlatokraju. Apantales glomeratus napada 10 vrsta tetnih leptira. Rod Microgaster parazitira na liinkama tetnih leptira (gubara, zlatokraja, kukavijeg suznika, smrekova savijaa i dr.).

Por. Proctotrupidae - jajni parazitoidi

Tipini endoparasiti najrazliitijih vrsta i redova kukaca. Malene osice crnih ili smeih nijansi, najee parazitiraju jajni stadij. Telenomus phalaenarum parazitira na gubaru, zlatokraju, kukavijem suzniku, borovom prelcu, borovoj sovici itd., a Teleas vrste odlau jajaca u jaja potkornjaka, osa listarica i stjenica.

Por. Chalcididae - halcidide

Jedna od najznaajnijih porodica osa najeznica. Tijelo ovih osa obino je svijetle ili tamnije boje raznih nijansi ali najee sa metalnim preljevom. Krilna nervatura im je znatno reducirana. Osim prirodnih neprijatelja umskog drvea i kulturnog bilja, postoje i one koje su umjetno rairene da bi pomogle pri suzbijanju tetnika (Aphelinus mali, Prospaltella berlesei i Schedius kuwanae). Uglavnom su zoofagni endoparazitoidi, no ima i vrsta koje ive na fitofagno (rodovi Torymus i Megastigmus). Megastigmus suspectus - halcidida jelovog sjemena. Jedna od fitofagnih halcididnih osica koja odlae jaja u sjeme dozrijevajuij jelovih eera tijekom svibnja dok su eeri jo mesnati i u doba formiranja sjemenog zametka. Liinka se razvija u unutranjosti sjemenke (seminifag) i kukulji pod jesen kada odrasla osica, crne boje bez metalnog sjaja, izgriza okrugli izletni otvor i naputa sjemenku. Iz ovoga roda kod nas pridolazi jo nekoliko vrsta ije se liinke takoer hrane endospermom sjemena razliitih etinjaa. Od ostalih vrsta iz brojnih zoofagnih rodova spominjemo halcidinu osicu Monodontomerus dentipes koja parazitira na gubaru, zlatokraju i borovom prelcu, dok je M. aereus poznata kao hiperparazitoid i parazitoid gubara, smrekinog prelca, zlatokraja, borova prelca, glogova bijelca i obine borove ose pilarice. Potporodica Encyrtiinae znaajna je za bioloko suzbijanje raznih tetnika jer su mnoge vrste vrlo uinkoviti jajni parazitoidi. Ooencyrtus pityocampae jajni je parazitoid borova etnjaka gnjezdara, a Ooencyrtus kuwanae gubara i daje vie generacija godinje. Rodovi Litomastix i Ageniaspis poznati su kao parazitoidi razliitih gusjenica leptira, a istiu se poliembrionijom (iz jednog uloenog jajaca razvija se puno embrija). Poznata vrsta Anastatus disparis parazitira na gubaru i borovom prelcu, ali

11

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

je poznat i kao hiperparazitoid jajnog parazita Ooencyrtus pityocampae. Pteromalus puparum poznati je parazitoid kukuljica veeg broja leptira, potkornjaka i pipa. Jedan od najznaajnijih jajnih parazitoida svakako je Trichograma evanescens koji parazitira na preko 60-ak rsta tetnih kukaca, poljoprivrednih i umskih, a esto je objekt uzgoja u svrhu biolokog suzbijanja tetnika. Najmanji i morfoloki i bioloki osobiti jajni su parazitoidi iz osebno izdvojene porodice Mymaridae. Odrasle osice velike su samo 0.3 do 1,5mm !

Por. Cynipidae - ose ikarice

Maleni opnokrilci crne ili smee boje. Zadak je sa strane spljoten, a leglica se moe uvui. Liinke su slijepe i bijele i za razliku od veine kukaca ne presvlae se nego rastu. Jedna su od osobitih i iznimnih fitofagnih porodica koje su sa biljkama razvile posebno tijesan bioloki meuodnos (koevolucija). Prilikom uboda leglice enke, pri polaganju jaja u biljku, izazivaju nastajanje deformacija i hipertrofija biljnog tkiva raznih oblika (zoocecidije, ike ili gale) po kojima se u pravilu moe tono odrediti i vrsta ose. Razmnaaju se gamogenetski i partenogenetski, a poznata je i heterogonija. Broj jaja varira, a glavnu ulogu kao opipni organ ima leglica, pomou koje enka ulae jaja u list, plod, pup i dr. Jaja su dosta mekana i elastina, u sredini tanka poput niti, a na krajevima jae ili manje odebljala radi lakeg prolaza i polaganja. Kod osa ikarica javljaju se spolni oblici kod kojih je razmnaanje gamogenetsko, ali se veliki broj vrsta razmnoava partenogenetski i mujaci kod nekih uope nisu poznati, dok se kod drugih izmjenjuju spolne i nespolne generacije. Oblik ike uglavnom uvjetuje sama liinka koja svojim izluevinama na kemijskoj razini uvjetuje tvorbu i rast ike specifinih oblika. Svaka vrsta stvara iku specifina oblika i uvijek istom biljnom organu. ike slue osama ikaricama za prehranu i kao sklonite, iako svejedno u velikoj mjeri stradavaju od raznih osa najeznica i zoofagnih osa najeznica. Velika veina iki (pa time i osa ikarica) razvija se na razliitim vrstama hrastova i tada ike sadre mnogo tanina (30-60%), pa se koriste u industrijske svrhe. Danas se smatra da ose ikarice nisu nuno niti tetne za biljku, a mogu se smatrati i korisnima jer njihov napad podie uee tanina u svim biljnim tkivima napadnute biljke, a to je ini manje palatabilnom (slasnom) za velik broj defolijatora. Biorrhiza pallida - 'hrastova jabuica'. Jedna od najtipinijih vrsta s izmjenom generacija, kod kojih se spolni i partenogenetski oblik toliko razlikuju da su nekada bili smatrane za razliite vrste. Kod nas vrlo esta, a lako ju je prepoznati po karakteristinim ikama koje se razvijaju u proljee na vrnom pupu hrasta. U iki se nalaze komorice (multilokularna ika) u kojima ive liinke. Iz ike ljeti izlaze spolni oblici, a enka nakon kopulacije polae jaja na korijenu hrasta, malo pod zemljom. Na korijenu se takoer razvijaju ike ali su puno manje, tvrde i drvenaste i njihovo stvaranje traje i do 18 mjeseci. Druge godine, zimi, izlaze iz iaka enke (partenogenetska generacija) koje se penju na stabla i ulau jaja u najkrupnije pupove na kojima se u proljee razvijaju ike. S obzirom na dvogodinji ciklus razvoja, na istim se stablima primjeuje pojava hrastovih jabuica obino svake druge godine. Cynips quercusfolii je takoer vrsta s izmjenom generacija ali ova stvara loptaste ike na donjoj strani lista hrasta. ike ostaju na listu do jeseni kaj opadnu zajedno s listom, a iz tih se iki razvija liinka iz oploenih jaja poloenih u proljee. Partenogenetske enke javljaju se zimi, ubadaju pup, na kojemu se stvaraju male ike, iz kojih u proljee izlaze spolni oblici koji uzrokuju ike na listovima. Andricus quercusradicis vrsta je ije se liinke razvijaju u tankim hrastovim granicama. Neuroterus quercusbaccarum i N. numismalis stvaraju na listu hrasta ike poput lee. Andricus gallaetinctoriae stvara na hrastovima tzv. levantinske ike s puno tanina. Cynips quercustozae poznata je po vrlo krupnim drvenastim ikama sa prstenom malih roia, a glatke i pravilno okrugle ike Cynips kollari u proljee su mesnato zelene a ujesen posmee i odrvene. Andricus quercuscalicis jedna je od rijetkih osa ikarica koju u dananjim uvjetima moemo smatrati tetnom (vie nego korisnom) s obzirom da se razvija na hrastovu iru i onemoguuje njegov normalan razvoj. Dosta je je esta i zna se nekada pojaviti u veoj brojnosti, osobito u godinama slabijeg uroda. Posebno je negativno njeno djelovanje u klonskim sjemenskim plantaama hrasta lunjaka i kitnjaka. Osim na hrastovima, manji broj osa ikarica javlja se i na ostalim drvenastim vrstama. Jedna od njih je Rhodites rosae koja se javlja na divljoj rui.

12

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007. Podred Apocrita, Aculeata - alari Por. Formicidae - mravi
Mravi spadaju u grupu socijalnih kukaca, a vani su kao imbenik u zatiti uma i u znatno manjoj mjeri kao tetnici. Kod mrava postoji socijalni polimorfizam, a ima ih oko 6000 vrsta. Polimorfizam je vie izraen u funkcijskom nego morfolokom smislu. Mravi-radnici nemaju krila (sekundarna beskrilnost) i razvijene spolne organe, oi su kod nekih jako dobro razvijene dok su drugi slijepi. Glavni organ za orijentaciju i snalaenje su ticala, a ne oi. Mravi-radnici u svom probavnom sustavu imaju guu koja se nalazi na poetku zatka i slui kao spremite hrane koju mrav-radnik dijeli drugim mravima ili je skladiti. U abdomenu se nalazi i otrovni aparat, koji se kod nekih (potporodica Myrmicinae) sastoji od alca, a kod drugih (potporodica Camponotinae) od mjehura s otrovom (formicidnom kiselinom). enke legu sitna jaja iz kojih se razviju liinke bez nogu. Obino ih hrane radnici hranom iz gue. Odrasla liinka ispreda kokon ili se kukulji kao slobodna kukuljici. Iz kukuljice se razvije odrasla enka koja nakon kopulacije odbacuje krila. Radnici su zapravo enke sa zakrljalim spolnim organima i bez krila, a glava im je redovito jae razijena. Kod radnika postoje veliki i mali oblici pri emu veliki radnici preuzimaju ulogu vojnika. Kod potporodice Myrmicinae mravi imaju dvolani drak koji spaja zadak s prsitem i alac, dok pripadnici potporodice Camponotinae imaju jednolani zaani drak s istaknutom ljuskom i otrovni mjehur. Formica rufa - crveni umski mrav. U Formica rod spada gotovo 100 vrsta mrava, od kojih nekoliko ivi u umama. Postoje dvije podrvste: Formica rufa rufa i Formica rufa rufo pratensis, a posljednja se dijeli na dvije forme ili rase: F. rufa rufo pratensis major i F. rufa rufo pratensis minor. To su tri najznaajnija oblika crvenog umskog mrava, vanog imbenika ravnotee u umskim biocenozama. Razlike izmeu ova tri oblika izraenija su u nainu ivota, nego morfoloki. F. rufa rufa ima u mravinjaku samo jednu enku, koja ispoljava veliku plodnost, jer u jednom danu lijee i do 300 jaja, a ima 110-135 ovariola. Radilice mogu lei jaja partenogenetski, ali iz tih se jaja razvijaju samo mujaci. Zadrava se iskljuivo u umskim sastojinama, najee crnogorinim, a rjee hrastovim i bukovim. Pravi visoka, strma gnijezda, u kojima se godinje razvije oko 36.000 jedinki. Ako se u gnijezdu pojave mlade oploene enke, bivaju ubijene ali enka koja je stvorila mravinjak ivi i do 20 godina. Kad ona ugine, ugiba i mravinjak (monogina forma). F. rufa rufo pratensis major je oligogina forma, budui da u jednom mravinjaku moe biti i do 20 enki. enka lijee do 30 jaja dnevno, tako da se u mravinjaku godinje moe razviti i do 80.000 individua. Jednoj koloniji pripada i do 20 mravinjaka, koji su meusobno povezani s matinim mravinjakom posebnim hodnicima. ivi samo u crnogorinim umama. F. rufa rufo pratensis minor je poligina forma. U jednom mravinjaku moe biti i do 5.000 enki, ali svaka lijee samo 10 jaja dnevno. Jednoj koloniji ove forme zna pripadati i do 100-njak mravinjaka, a u svakome se nalazi oko 2.000.000 mrava. ivi samo u crnogorinim umama. Ilustrativan je podatak koji potkrepljuje korisnost mrava jest da na porvini od pola hektara godinje akumuliraju za prehranu 220 l eera prikupljenih od biljnih ui i pojedu 8.000.000 kukaca, od kojih na tetnike otpada 400.000. Hrane se najvie mednom rosom tj. eksudatom lisnih ui, zatim kukcima, a djelomino i gljivicama (micetofagija). Camponotus herculeanus - veliki umski mrav. Za razliku od crvenog umskog mrava ovaj je mrav tetan ali tete to ih poinjava uvelike zaostaju za tetama drugih tetnika. Neposrednu tetu ine nagrizanjem pupova i mladih zelenih izboja, buenjem hodnika u drvu i odgrizanjem lia. Hrane se takoer i mednom rosom lisnih ui. Poznate su tri forme ovog mrava: C. herculeanus herculeanus, C. herculeanus ligniperda i C. herculeanus vagus. Prva forma dolazi u brdima, a forma ligniperda u nizinama, osobito u borovim kulturama. Forma vagus dolazi u toplijim krajevima Europe. Takoer je prisutan socijalni polimorfizam. Najee se javlja u smrekovim umama, a rjee u bjelogorinoj umi. Rjee se nalazi i u drvnom graevnom materijalu i leeim stablima. Tipian je tehniki tetnik jer svoja nastambe izgrauje u deblu gdje bui vertikalne hodnike. Primarni je tetnik jer napada zdrava stabla. Teko je uoiti na kojem mjestu mrav ulazi u deblo tako da je gotovo nemogue prepoznati zaraena stabla. Prirodni neprijatelji su mu djetlii. Buenje hodnika u deblu dovodi na

13

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

kraju do suenja stabla ali te tete u konanici nisu velike jer stradavaju samo pojedina stabla u malom broju. esto se nastanjuju u ve ugraenoj drvenoj grai pri emu je neminovna zamjena. Suzbijanje se provodi unitavanjem zaraenih stabala, a graa se zatiuje premazivanjem razliitim zatitnim sredstvima.

Por. Sphegidae grabeljive ose kopaice

Ove ose takoer svrstavamo u grupu korisnih kukaca jer unitavaju tetnike. Jedini eventualni tetni aspekt njihove biologije je injenica da napadaju i pele. ive u starom i trulom drvu, u stupovima, gredama i dr. Vrste roda Crabro prave gnijezda u granama kupine i bazge, kamo donaaju razne muhe kao hranu za liinke, a ubijaju ih ili omamljuju ubodom (alcem). Cerceris vrste grade gnijezda u pjeskovitim nasipima i na rubovima puteva, a znaajne su pri unitavanju razliitih vrsta krasnika (Agrilus, Coraebus, Phaenops, Anthaxia itd.). Naroito vana vrsta je Cerceris bupresticida. Philantus triangulum - pelinji vuk napada pele, a vrste iz roda Bembix napadaju razne vrste muha ali i korisne cvjetne muhe (Syrphidae). Ammophila sabulosa - velika osa kopaica. Pravi gnijezda na rubovima uma i uz ceste, a poznata je naroito kao neprijatelj borove sovice. Pojavljuje se u doba gradacija spomenutog tetnika, kao i u doba gradacije razliitih osa listarica. Osa ubode gusjenicu sovice ili pagusjenicu ose listarice s ime je paralizira i odvue ju u gnijezdo u koje uloi jedno jaje. Liinka se hrani ivom, ali omamljenom liinkom.

Por. Vespidae - prave ose

Najvei tetnik meu ovom skupinom je svakako strljen - Vespa crabro, naa najvea i najopasnija osa. Crne je ili tamnosmee boje sa utim poprenim prugama. enka je dugaka do 35mm, a mujak 23mm, radilice su neto manje od mujaka. ive solitarno ili prave zadruna gnijezda, koja slue iskljuivo za zatitu i razvoj liinki i traju redovito jednu godinu. U osinjacima se osim mujaka i enki mogu naci i radilice ali nemaju zakrljale spolne organe kao kod mrava, nego se brinu samo za prehranu liinki i ne legu jaja. U jesen ugibaju sve ose osim mladih oploenih enki koje prezime u raznim sklonitima i u proljee zapoinju gradnju novog osinjaka i polaganje jaja. Osinjake izrauju na drveu, u dupljama, pod strehama, u kronjama, a neke i u zemlji. Za gradnju im slui oguljena kora s mladih stabala koju pomou sline impregniraju i prave ploice debljine kartona, od kojih sastavljaju sae. Za potrebe izgradnje gnijezda nagriza koru mladih stabala jasena, johe, breze, lipe, vrbe, topole, hrasta, divljeg kestena, pa ak ponekad i aria. tete ovog tipa mogu ponekad dovesti do suenja izboja pa i mlaih stabalaca. Dodatno, tetnost mu se intenzivira injenicom da napada pele, a viestruki ubodi strljena mogu biti fatalni i po ovjeka, jer je ovo daleko najotrovniji od svih alara.

Por. Apidae - pele

Pele su izrazito korisni kukci, u prvom redu kao vani imbenici pri entomogamiji umskog drvea. I ose i mravi su preteno grabeljivci, jer se esto hrane liinkama drugih kukaca. Pele se, za razliku od njih, uglavnom hrane cvjetnim nektarom i peludom, pri emu je dolo do brojnih i vrlo osebujnih modifikacija usnog ustroja, tako da neke cvjetove mogu posjeivati samo odreene vrste pela. Izgrauju nastambe slino kao i ose, a u pogledu naina ivota dijele se na solitarne i socijalne. Meu solitarnim pelama svakako je najznaajnija Xylocopa violacea - crna pela drvarica. Dugaka je preko 2 cm i ima crno dlakavo tijelo ljubiasto-modrog sjaja. Gradi gnijezda na stupovima, u trulom drvu i na suhim granama. esto oblijee drvene stupove, nosae elektro i telefonskih vodova. Izgriza 20-ak cm dugaak hodnik u drvu iz kojega od piljevine naini poprene zidove, a u svaku od tih komorica uloi po jedno jaje. Takoer je sakuplja peluda. Iako moe ubosti i njena krupna (i buna) pojava izaziva respekt, vrlo rijetko dolazi do uboda jer nije nimalo agresivna. Pela medarica - Apis melllifica od prirode je ivjela u dupljama drvea u umama, prije nego je postala domaa ivotinja. U poetku uzgajanja ove pele koristila su se izdubljena debla pa se i danas mogu u umi jo nai konice divlje pele u deblu.

COLEOPTERA - kornjai 14

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Subordo: Adephaga fam. Cicindelidae - hitre Hitre su simpatini kornjai, lijepog tijela i dugakih nogu, s dobro razvijenim krilima kojima prelijeu krae razdaljine. Boja tijela je mahom metalik-svijetlo zelena, glava je omaja, sa srpastim mandibulama. Kao i trkovi, spadaju u grabeljivce - ne ive u umama, ve uz putove na osunanim, pjeskovitim stanitima. Hrane se kukcima, koje nalaze na mjestu boravka. Liinke su takoer grabeljivci, vrebaju rtve na ulazu u nastambe (cjevaste udubine u zemlji) te ih love i odvlae u rov. Kao korisni kukci ne dolaze u obzir za unitavanje umskih tetnika u veoj mjeri, budui da ih je relativno malo. Cicindela campestris L. - hitra poljska. Ima zeleno pokrilje, a sa svake strane 5 bijelih pruga. Na rubovima borovih uma u pjeskovitim tlima ivi Cicindela sylvatica L. - umska hitra, koja je s gornje strane bakrenocrne, a s donje ljubiasto-kovinaste boje. Hitre su dugake oko 1,5 cm. fam. Carabidae - trkovi (bauljari) Trkovi su tipini stanovnici uma, veina su grabeljivci, a samo nekoliko ih je poznato kao tetnici kulturnog bilja. Najvaniji rodovi su Calosoma i Carabus. Calosoma sycophanta L. - veliki gusjeniar ili trak mokatni. Tijelo ljubiastomodro, metalik, pokrilje je zlatnozeleno, a noge i ticala crni. Dugaak je izmeu 2,5 i 3 cm. enka je dugaka i do 4 cm. Zadrava se u umama gdje uglavnom tamani gusjenice tetnih leptira. Gusjenice tamani danonono; naroito je poznat kao neprijatelj gubara, a napada i odrasle leptire, gusjenice i kukuljice. Takoer tamani gusjenice zlatokraja, etnjaka, suznika i dr. Za vrijeme prederavanja (14 dana), liinka pojede oko 40 gubarovih gusjenica. Odrasli kornja pojede i do 150 gusjenica godinje. Imago ivi 2-3 godine i za to vrijeme utamani oko 400 gusjenica. enka godinje odlae oko 150 jaja. Jedna od najkorisnijih vrsta trkova; ak je prenesen u Ameriku da pripomogne tamanjenju tamonjih tetnika. Calosoma inquisitor L. - mali gusjeniar - za treinu manji od velikoga, tamnobronane boje. Zadrava se iskljuivo u bjelogorinim umama. Napada gusjenice mrazovca i drugih grbica, ali je takoer i neprijatelj gubara, zlatokraja i suznika. Rod Carabus ima velik broj vrsta. Po grai su slini Calosoma trkovima, ali im je zadak malo ui i jajastog oblika. Prehrana im je slina kao i kod Calosomi, ali ne dolaze u tolikom broju. Napadaju gusjenice sovica, prelaca, grbica, pagusjenice listarica, pueve, crve i razne druge kukce koji hodaju po zemlji. Ne penju se po stablima kao gusjeniari, ve se zadravaju na zemlji. Love vie nou nego danju. Kod nas su najei Procrutes coriaces L. - crni trak, Carabus intricatus L. - modri trak, C. violaceus L. - ljubiasti trak, C. cancellatus L. - bronani trak itd. Coleoptera - kornjai Subordo: Polyphaga fam. Staphylinidae - kusokrilci Kornjai skraenog pokrilja; veinom se zadravaju na mranim mjestima pod kamenjem, korom drvea i sl., poznati su kao prirodni neprijatelji raznih tetnika u umama. Vei kukci napadaju kukce i gusjenice, a manji, veliine tek nekoliko milimetara, ive u hodnicima potkornjaka gdje napadaju liinke, kukuljice i same potkornjake. Ocypus olens Muell. - crni kusokrilac, neprijatelj veih kukaca, i Staphylinus caesareus Cedehr. upola manji od prvoga, koji je tek 3 mm dugaak. Potonji se zadrava vie na rubovima uma i osvjetljenijim mjestima, a prvi u unutranjosti ume. U hodnicima potkornjaka dolazi vei broj kusokrilaca: Homalota cuspidata Er. glacialis Mill., Leptusa analis Gyll., Atheta crassiocornis F. i dr.

15

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Zanimljivi je podatak da veliki broj kusokrilaca dolazi u mravinjacima, i mravi ih prehranjuju (tzv. mirmekofilni kukci - rodovi Homalota, Myrmedonia, Falagria itd.). fam. Sylphidae - strvinari Kornjai karnivori, ali ne naroito korisni kukci. U prvom redu se hrane strvinama (Necrophorus sp.). U umama esto nalazimo vrstu Xylodrepa quadripunctata L., naroito u doba gradacije tetnih leptira (gubar, suznik, zlatokraj, mrazovci itd.). Kornja je to crna tijela, pokrilje i nadvratnjak su sivosmei, a na pokrilju ima 4 crne toke. Zadrava se u umama, gdje napada gusjenice gubara, etnjaka, zlatokraja, suznika i dr. Jedan od najkorisnijih kornjaa u umama, pored trkova. Superfamiliae: Lammelicornia - listoroci fam. Lucanidae - jelenjaci Jedni od najveih kornjaa naih uma, dobro razvijenih i produljenih mandibula, u pogledu kojih postoji spolni dimorfizam (kod obinog jelenka, duljina mandibula iznosi treinu tijela; kod mujaka je redovito razvijenija). Ovo su uglavnom indiferentni kukci, od kojih se samo liinke zadravaju u trulom i suhom drvu. Hrane se drvnim sokom, te su kao tetnici beznaajni. Najpoznatiji je, svakako, Lucanus cervus L. - jelenjak i Dorcus parallelopipedus - mali jelenjak. Obini ili pravi jelenjak je kornja crnosmee boje, koji bez mandibula dosee duljinu od 6 cm, a mandibule su dugake cca 2 cm. enka je crne boje, sa znatno kraim mandibulama. Pojavljuju se u drugoj polovici svibnja i lipnju. Liinke ive ponajvie u starim, upljim, suhim hrastovima. Mali jelenjak je mutnocrne boje i dug je oko 2,5 cm. est je u umama, pod korom drvea. Liinke ive u trulom drvu bukve, lipe, hrasta, oraha itd. fam. Scarabeidae subfamiliae Melolonthinae - hrutevi Hrutevi su poznati kao tetnici kulturnog i umskog bilja, odnosno jednako na zeljastom, kao i drvenastom. Najvaniji rodovi su Mellolontha i Polyphylla. Melolontha melolnotha L. - obini hrut i Melolontha hyppocastani F. - umski hrut. Obini hrut ee se pojavljuje od umskog, jednako u vonjacima kako u umama, dok je umski hrut vezan uz umu. Obini hrut je neti vei od umskog, a najizraeniija morfoloka razlika je u grai pigidijuma. Uglavnom su crne boje sa smeim pokriljem, to moe donekle varirati. Teko je pronai pravi prototip hruta, jer su veoma podloni aberacijama. Liinka hruta naziva se grica - to je debeli crv, do 5 cm duljine i svijetloute boje. Obini je hrut rairen po itavoj Europi, dok se umski zadrava samo u srednjoj. umski se pojavljuje neto ranije od obinoga hruta. U naim prilikama, obini hrut ima trogodinju generaciju. Kornjai se javljaju od polovice travnja do polovice svibnja, a vrijeme pojave i trajanje ivota uvelike ovisi o klimatskim prilikama. Hrutevi najprije vre tzv. dopunsko deranje, koje traje od pet do desetak dana, a potrebno je radi spolnog dozrijevanja. Nakon dopunskog deranja, enke kopuliraju i masovno odlaze u zemlju, gjde poloe 40-80 jaja. Obino ih ne snese sve odmah, ve nakon 20-30 jaja ponovo odlazi na deranje na stablo, te se vraa i polae ostatak jaja, pa ugiba. Nakon 1-1,5 mjeseci izleu se liinke, koje se zavlae jo dublje u zemlju i nagrizaju sitno korijenje biljaka, pri emu ne poimaju vee tete. Pred jesen se zavlae jo dublje u zemlju, prezime, a u proljee se povlae u gornje slojeve gdje zapoinju jae oteivanje korijenja mladih biljaka, to traje do jeseni, nakon ega se ponovo zavlae dublje u zemlju. Tree godine, u proljee, skoro odrasle grice nastavljaju s nagrizanjem korijenja, pri emu znaju poiniti ogromne tete. Polovinom ljeta zavlae se u dublji sloj zemlje gdje se kukulje, a pod konac ljeta se ve razvijaju kornjai. koji prezimljuju u gornjim slojevima zemlje. itav razvoj traje 3 godine, a u proljee etvrte godine se ponovo pojavljuju kornjai. Kod umskog hruta itav razvoj traje 4 godine, tako da se imazi javljaju svakih pet godina. Hrut se pojavljuje masovno za tzv. "letnih godina", periodiki, pri emu ne pokazuje pravilnost. Najei je u Lici i Gorskom kotaru, zatim Zagorju, dok je na istoku zemlje rjei. Na hruta jak utjecaj imaju klimatske prilike i tlo - na sjeveru Europe njegov ciklus razvoja traje 4 godine, a ne tri kao kod nas. Razvojni ciklus takoer moe varirati po trajanju -

16

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

3-4 godine za obinog i 3-5 za umskog hruta. Grice su ee u livadama, vrtovima, rasadnicima i travnjacima, a rjee u umama, gdje dolaze samo na rubovima. Opasan je tetnik u rasadnicima. Najvie napada hrast, brijest, lipu, grab, javor, brezu, topolu, johu, divlji kesten i voke (naroito trenju). Rijetko dolaze u obzir kao tetnici crnogorinog drvea. Grice su kao tetnici puno opasnije od imaga. Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti imie, vjeverice, kune, jazavce, voluharice, mieve, krtice, rovke te pitome i divlje svinje meu sisavcima, zatim razliite vrte ptica, dok su od kukaca najpoznatiji trkovi (Carabus sp.) i rovac, kao i neke parazitike muhe. Takoer obolijevaju od viroze, tzv. "vodene bolesti", kao i od nekih bakterija. Polyphilla fullo F. - areni ili veliki ljetni hrut - naa najvea vrsta hruta, duljine tijela do 3,5 cm. Rairen je po cijeloj Hrvatskoj, ali se veinom zadrava na pjeskovitim tlima. Roji se u srpnju, i tada oteuje u prvom redu iglice bora, koje izgriza ili pregriza. Ima petogodinji razvoj; vee tete su relativno rijetke, jer intenzitet pojave uvelike ovisi o klimatskim imbenicima. Osim borovim iglicama, hrani se jo i liem hrasta, topole, bagrema i bukve. Grica je poznata kao tetnik vinove loze, ali moe poiniti i vee tete izgrizanjem korijenja na borovim sadnicama. Amphimalus solstitialis L. - lipanjski ili mali ljetni hrut - roji se u drugoj polovici lipnja, a kornjai se hrane liem topole, bukve, graba, vrbe i inih bjelogorica; veu tetu poinja nagrizanjem izboja borova. U srpnju se javlja i Anomala aenea Deg. - zeleni zlatar, koji ponekad u veoj mjeri zna obrstiti lie voaka. fam. Coccinelidae - buba-mare Spadaju u grupu vrlo korisnih kornjaa-grabeljivaca, naroito pri suzbijanju lisnih uiju. Imaju gotovo okruglo tijelo, crne boje, s crvenim pokriljem i nadvratkom. Kornjae nalazimo u prirodi od rana proljea do kasne jeseni na razliitom bilju. Oploena enka odlae jaja u proljee, to traje dosta dugo (preko mjesec dana), kao i kukuljenje i pojava kornjaa. Liinke se hrane veinom do ljeta, a ljeti se kukulje, tako da se jo tijekom ljeta pojavljuju nove buba-mare. Image je mogue nai od oujka do konca listopada. Jedna enka odloi oko 400 jaja u manjim grupama na donjoj strani lista. Najpoznatije su vrste Coccinela septempunctata L. - obina buba-mara, sa sedam crvenih toaka na pokrilju, zatim Adalia bipunctata L. - dvotokasta buba-mara, koja je jo vei grabeljivac od obine, zatim crne buba-mare Chilocorus bipustulatus L. sa po dvije crvene pjege na svakom pokrilju, i Exochomus quadripustulatus L., sa po dvije crvene pjege na svakom pokrilju. Osobiti neprijatelji titastih uiju su Hyperaspis campestris Hrbts. i Rodolia cardinalis Mulls., koja je s naraninim crvcem uneena u Europu iz Amerike. fam. Dermestidae - slaninari Manja porodica kornjaa, karakteristina po tome to se hrani ivotinjsim ostacima i strvinama; nalazimo ih u smonicama na suhom mesu, slanini, perju, krznu, kostima; oteuju i kukce u entomolokim zbirkama, a donekle su korisni jer unitavaju jajna legla gubara. Najpoznatija je Dermestes lardarius L. - gagrica slaninska. Mali kornja (7-8 mm), valjkasta, crna tijela. Poznat je kao tetnik u smonicama, ali ga moemo nai i u prirodi, gdje unitava jajna legla gubara. Hrani se i svlakovima gusjenica i ahurama kukuljica. fam . Buprestidae - krasnici Poznati umski tetnici. Pojavljuju se u najtoplijim ljetnim mjesecima (lipanj-srpanj) na razliitom cvijeu, titarkama, kupini, malini. Istiu se metalik-bojom tijela, koja moe biti zelena, crvena, crvenkasta ili modra. Tijelo im je produeno, prema zatku zailjeno. Liinke se dijele na dvije skupine: jedne, koje imaju znatno produene prsne segmente u odnosu na zadane (Buprestis - tip), i druge, koje imaju sve segmente tijela jednako zailjene (Agrilus - tip). Po nainu ivota, dijele se na primarne i sekundarne tetnike. Sekundarni se, pak, dijele na grupu koja napada oslabjela, ali jo zelena stabla (primarno-sekundarni tetnici) i grupa koja napada iskljuivo mrtvo drvo - tipini sekundarni tetnici. tetne su samo liinke, dok se imazi hrane cvjetnim dijelovima. Kornjai se krasnika roje poetkom ljeta - preferiraju sunce i toplinu. Najvie se nalaze na cvijeu, a esto i na kladama, gredama, trupcima, stovaritima i sl. Nakon kopulacije, enka trai mjesto za odlaganje jaja, to je obino u kori drvea - brazdama i pukotinama. im se liinka izvue iz jaja, zavlai se pod koru, rjee

17

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

u koru ili drvo, i tu pravi hodnike razliitih oblika. Obino su vijugavi, a rjee vertikalni (Buprestis cupressi) ili horizontalni (Agrilus biguttatus). Hodnici su redovito ispunjeni piljevinom, a zavravaju kolijevkom kukuljice. Imazi Buprestis-tipa se uglavnom izvlae iz hodnika kroz ulaznu rupu, dok si Agrilus-tip prilikom izlaska iz stabla bui zasebnu rupu. Izlazna rupa krasnika poznaje se po tome to je na gornjoj strani gotovo ravna, a na donjoj ispupena, to jasno pokazuje popreni oblik tijela. Razvoj liinke traje uglavnom dvije godine, ponegdje tri, a rijetko kad jednu. tetnost pojedinih vrsta varira prema ivotu liinke, a najtetnije su liinke primarnih tetnika. Suzbijanje se provodi unitavanjem zaraenih stabala. Prirodni neprijatelji su im djetlii i neke vrste muha i osa grabljivica. genus Buprestis Ovaj rod ini vei broj vrsta liinke kojih ive uglavnom u suhom drvu jele, smreke i bora. Buprestis octoguttata L. - tokasti krasnik - kornja tamnoplave metalik boje s 5 utih toaka na pokrilju i jednom sa svake strane na vratnom titu. enka odlae jaja na mlade borove i smreke, liinke ive u drvetu i dovode do suenja mladih stabala. Buprestis cupressi Germ. - empresov krasnik - kornja crne boje sa slabim plavkastim metalik sjajem. Na bazi pokrilja ima sa svake strane po jednu utu mrlju. Tipian je primarni tetnik u primorju, gdje napada empres, cedar, tuju i borovicu. Vrlo je est na tim vrstama, a osobito na piramidalnom empresu. Napada sve tri vrste cedrova koje se kod nas uzgajaju. Njegova liinka je najopasniji tetnik empresa i cedra. Odlae jaja u prvom redu na oteena, ali i na zdrava stabla. Liinka ivi u drvetu i kroz dvije godine bui hodnik najprije prema sredini, a zatim u vertikalnom pravcu. Kornja izazi iz drveta na istom mjestu na kojem je ula liinka. Posljedice napada se primjeuju kasno, a oituje se po suenju vrhova stabala i ulazno-izlaznim rupama, koje su ispunjene piljevinom. Suzbijanje se vrlo teko provodi, u prvom redu unitavanjem zaraenih stabala. Phaenops cyanea F. dolazi na borovima i rjee na smrekama; Anthaxia sp. su poznati kao tetnici crnogorinog drvea, a neke vrste dolaze i na bjelogorici. Anthaxia quadripunctata L. je najtipiniji predstavnik tog roda. Chrysobothris affinis Fab. - 12-14 mm dugaki kornja s 3 pjege na pokrilju, bakreno-crvena trbuha. Liinke dolaze u sruenim deblima i granama bukve i hrasta, ali je poznata i kao tetnik na glavi korijena mladog drvea. Ponekad kornja izlazi iz ve obraenog drva, budui da mu je razvojni ciklus 2 godine. Chrysobotris solieri Cast. dolazi najee u primorju i Dalmaciji u drvu borova. Capnodis tenebrionis L. i Capnodis cariosa L. - dva krasnika rairena po cijelom podruju Mediterana. Ime su dobili po karakteristinom nainu oteivanja drvea. C. tenebrionis je kornja s liinkom Buprestis-tipa, a najopasniji je kao tetnik kotuniavih voaka u Dalmaciji i primorju. Kornja u manjoj mjeri nagriza lie, a liinke ive na korijenju voaka i nagrizanjem korijena uzrokuju suenje stabla. C. cariosa je znatno vei kornja od tenebrionisa, a nagriza korijenje trlje, crnike i lemprike, te poinja sline tete kao i ilogriz na vokama. Dolazi u junim krajevima primorja. Coraebus bifasciatus Villers - hrastov prstenar. Spada u grupu Agrilina; kornja je metalik-zelene boje, dugaak oko 15 mm. Roji se poekom ljeta, kao i veina krasnika. Liinka pripada Agrilus-tipu, a dosie duljinu od 20 mm. Jedan od najvanijih tetnih umskih krasnika. enka odlae jaja pojedinano na koru, pod pupove na granama (na kontinentu redovito samo na vrnim granama, a u primorju i na donjim). im se liinka izvue iz jaja, zavlai se pod koru i bui hodnik u drvetu, prema dolje. Hodnik je vijugav i moe biti dugaak i preko 1 m. Takav hodnik liinka naini obino do jeseni druge godine, a zatim u proljee mijenja pravac i bui prema kori, ini prstenasti zavoj i kree vertikalno prema gore. Nakon toga naini krai, iroki hodnik u drvetu, koji zavrava klinastim hodnikom u kojemu liinka naini kolijevku ili zipku. Pod kraj proljea liinka se zakukulji i poetkom ljeta izlaze razvijeni kornjai. Tipian je tetnik hrastova. U primorju napada uglavnom crniku, a manje medunac i cer; uzrokuje suenje vrhova stabala. Napada crniku u makiji, istoj sastojini i kao soliterna stabla. Napad je openito jai za toplijih i sunijih godina. Coraebus undatus Fab. dolazi u primorju, ali je mnogo rjei od hrastova prstenara. Liinka najradije ivi u hrastu plutnjaku, ali napada i cer. Bui vijugave hodnike u predjelu kambija, a zatim se zavlai u koru, zbog ega je osobito tetna za hrast plutnjak. genus Agrilus

18

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Veliki broj vrsta, od kojih su mnoge poznate kao umski tetnici. Kornjai su to produena, uska tijela, mahom metalik-zelene ili plave boje. Liinka pripada Agrilus-tipu (prvi prsni segment proiren, a stranji hitiniziran i zavrava s dva iljka). Karakterizira ih to to napadaju uglavnom fizioloki oslabjela stabla, dakle ne jo suho, ve zeleno drvee slabe vitalnosti. Liinke i kornjai oteuju samo bjelogoricu, iako kornjai nisu od vee vanosti kao tetnici, budui se hrane cvijeem u doba rojenja. enke odlau jaja na osunanu stranu kore drveta, obino pojedinano ili po nekoliko u skupini. Liinka se, nakon izlijeganja, zavlai pod koru i bui vijugave hodnike u bijeli i liku. Kod jaeg napada, hodnici se preklapaju. Hodnici mogu biti i do pola metra dugaki; prije kukuljenja liinka obino promijeni pravac buenja, zaokrene unatrag i na kraju hodnika naini zipku u kojoj se kukulji. Razvoj liinke traje skoro dvije godine, a itav razvoj redovito dvije godine. Agrilus - vrste su uglavnom sekundarni tetnici. Nemaju previe prirodnih neprijatelja, osim nekih vrsta djetlia i nekih parazitikih osa. Agrilus bigutatus F. - hrastov krasnik. Pored prtenara, najvei tetnik hrasta iz ove porodice. Zelene je boje, dugaak 9-13 mm. U naim krajevima uglavnom dolazi u jaoj mjeri u godinama gradacije gubara, odnosno neposredno nakon gradacije gubara, zlatokraja ili suznika. Takoer, do jae pojave dolazi ako je hrast stradao od nekih abiotikih faktora. Krasnik naroito napada stabla koja je zapoeo oteivati gubar, a nastavila pepelnica. Ne dolazi u trulom drvu. tetnost ovog kukca oituje se u injenici da bi se mnoga stabla mogla opopraviti od golobrsta gubara, pa ak i pepelnice, da se ne nae on da ih dokraji. enka odlae jaja na kori, liinka se ubuuje u istu i bui hodnike, a zipku naini u kori. Razvoj traje dvije godine, a imazi se javljaju drugom polovicom svibnja. Suzbijanje se najbolje provodi mehanikim putem, sjeom i unitavanjem zaraenih stabala, to svakako treba initi tijekom jeseni i zime, prije nego to izau imazi. Agrilus viridis L. - bukov krasnik. Maslinasto-zeleni kornja, po boji veoma varijabilan. Za razliku od hrastova krasnika, koji je tipini monofag, ovaj krasnik napada osim bukve i hrast, lipu, brezu, johu i ruu. Opasniji je od hrastova krasnika, ali napada veinom bukvu, ponajvie u godinama s nepovoljnim ekolokim uvjetima. Liinka bui pod korom ili u kori vertikalne vijugave hodnike. Ako je kora debela, moe se zadrati i u njoj, ali se veinom probija do lika i bijeli. Hodnici mogu biti dugaki i preko pola metra. I ovdje razvoj traje dvije godine, a liinka zipku za kukuljenje naini u jesen druge ili na proljee tree godine. Bukov je krasnik takoer prvenstveno sekundarni tetnik, ali moe napasti i zdrava stabla, ako su klimatski uvjeti pogodovali njegovom pojavljivanju. Moe napasti i sasvim mlada stabla, pa ak i sadnice. Mlaa se stabla brzo poinju suiti (jo u godini napada), a kod starijih se simptomi oituju u pucanju i lupljenju kore na mjestu napada, ili u suenju vrhova, no do te pojave dolazi tek u jesen druge godine ili jo ee u proljee tree. Napadnuta stabla mogu inficirati i gljive koje uzrokuju trule drveta, u prvom redu ona na osunanim mjestima junih ekspozicija. Suzbijanje se vri na mehaniki nain, kao i kod prethodnog tetnika. Osim spomenutih, kod nas jo dolaze Agrilus coeruleus Rossi, A. angusaulus i A. elongatus na hrastovima i bukvama, kao i A. sexgutattus Hbst. na topolama. Coleoptera - kornjai Subordo: Polyphaga fam. Elateridae - klinjaci Klinjaci, skoibube ili puckari. Vrlo rairena porodica kornjaa, koji u umarstvu dolaze kao korisni i tetni. Imaju produljeno, ovalno tijelo, vratni tit je irok, kao i baza pokrilja. Imaju vrlo razvijene noge, kojima se kreu veoma brzo. Takoer imaju na donjoj strani prsita i instrument pomou kojeg skau uvis - ako zavre na leima, mogu se uz pomo tog instrumenta vrlo lako prebaciti na noge, na nain da skoe uvis i okrenu se, zbog ega su i dobili ime. Liinke klinjaka nazivaju se injaci, iari ili drotari, zbog izrazito vrstog i hitiniziranog tijela. Osim valjkastih, postoji jo i grupa liinaka sa spljotenim tijelom te irokim i urezanim zadnjim segmentom. Najvei broj klinjaka nalazimo na toplim i osunanim mjestima, gdje se hrane cvjetnim dijelovima, ali napadaju i lisne ui, ime dolazi do izraaja njihova korisna strana. Kao umski tetnici dolaze u obzir iskljuivo injaci, koji oteuju biljke nagrizanjem sjemenja i korijenja u rasadnicima, gdje mogu poiniti ogromne tete. Najvie

19

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

napadaju biljke crnogorice, kod kojih izgrizaju mlado korijenje i tako upropauju biljku. Najvie nagrizaju vrat korijena, pa u rasadnicima treba provoditi suzbijanje do negdje pete godine ivota biljke. Prirodni su im neprijatelji krtica i rovka, zatim poljski mievi, a meu pticama vrane, vorci, pupavac i dr. Od korisnih kukaca to su trkovi, kusokrilci i rovac. Agriotes lineatus L. - prugasti klinjak. Jedna od najpoznatijih vrsta, liinka je esta u rasadnicima, gdje oteuje korijenje raznog kulturnog i umskog bilja. Brachylacon murinus L. - crno-smei klinjak sa sivkastim tokama na hrptu, dugaak 10-16 mm. Takoer poznati tetnik umskih rasadnika, pogotovo mladih biljaka. Elater sanguineus L. - crveni klinjak - vrlo est pod korom stabala. Istie se crvenim pokriljem i sjajno-crnim tijelom. Liinka se hrani liinkama strizibuba. Corymbites aeneus L. - liinke poinjaju tete kako na kulturnom bilju u poljima, tako i u umskim rasadnicima. Athous subfuscus Muell. takoer ini tete u rasadnicima, dok A. niger L. oteuje mlade sadnice. Suzbijanje klinjaka se u pravilu ne provodi, jer se javljaju pojedinano i ne poinjavaju vee tete, osim ponekad u rasadnicima. fam. Cantharidae - mekokoci Dobili ime po neobino mekanom pokrilju. Hrane se drugim kukcima i puevima, pa napadaju i neke umske tetnike. Najpoznatije su tri vrste koje su kod nas poznate pod imenom otari, a to su: Cantharis obscura L. - otar crna tijela pokrivenog kratkim sivim dlaicama, obrubljena vratna tita utom bojom. Cantharis fusca L - vratni tit utocrvene boje, s crnom pjegom na prednjem rubu. Cantharis rustica Fall. - slian prethodnim otarima, samo mu je vratni tit crven, a u sredini ima crnu pjegu. Veliina svih otara kree se od 9 do 15 mm. Liinka je barunasto crne boje, ivi u zemlji i hrani se ponajvie kukcima. Zanimljivo je da vrlo rano, jo po snijegu, izlazi iz zemlje i trai hranu. ivi od ljeta do proljea, a zatim se kukulji. Imazi se javljaju ve u svibnju. C. obscura zna otetiti izboje mladih hrastova, C. fusca ponekad oteuje borove izbojke. C. rustica je uglavnom karnivor, i najkorisniji od svih otara, iako ne u tolikoj mjeri kao gusjeniari. fam. Lumexylonidae Porodica s manjim brojem vrsta, od kojih su dvije naroito poznate kao tetnici drva. Hylocoetus dermestoides L. - smeasti drva - kornja produljena, valjkasta tijela, pilastih ticala. enka ima produljen zadak koji viri ispod pokrilja. Kornjai se javljaju pod konac proljea i vrlo kratko ive; enka odlae jaja pomou leglice u drvo ili u pukotine u kori, u manjim nakupinama. Trai oteena stabla koja se sue, ili leea, a na stovaritima trupce koji su na hladnom i vlanom mjestu. Za 10-14 dana se izlegu liinke, koje bue hodnik u radijalnom smjeru. Liinke izbacuju piljevinu kroz ulazni otvor. Buenje traje do zime, a u proljee se liinka povlai unatrag do ulaznog otvora, proiruje hodnik (da se moe okrenuti), zatim se kukulji i za desetak dana izlazi kornja (jednogodinji razvojni ciklus). Napad se najbolje primjeuje na otkoranom drvu, a na neotkoranom hodnici mogu biti i u kori. Tipian tehniki tetnik, jer smanjuje vrijednost drva, takoer i polifag, koji napada sve glavne vrste umskog drvea. Liinka se, meutim, ne hrani drvetom, ve gljivicom Endomyces hylocoeti, koja se hrani celulozom. Gljivicu prenosi u hodnik sama liinka, koja prenese spore iz jaja za vrijeme leenja. Suzbijanje se uglavnom svodi na preventivne mjere. Lymexylon navale L. - drva brodar. Drugi znaajni tetnik iz ove porodice, po grai slian smeastom drvau. Kornjai se javljaju poetkom ljeta, a enka odlae jaja pojedinano na otkorani hrastov materijal. Za razliku od smeastog, ovaj je drva tipian monofagni tetnik koji napada iskljuivo hrast, i to tzv. brodarsko drvo, tako da su napadi najuestaliji u brodogradilitima. Suzbijanje se takoer vri preventivno, pravilnim skladitenjem drveta i premazivanjem katranom i inim zatitnim sredstvima.

20

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

fam. Cleridae Porodica korisnih kukaca, koji se hrane raznim tetnicima i liinkama istih koje se nalaze pod korom i na drvetu. Thanasimus (Clerus) formicarius L. - mravasti kornja. Crvene boje, osim glave, nogu i ticala koji su crni. Liinka je ruiasta, s vrsto hitiniziranom glavom i prvim prsnim segmentom. esta je pojava u umama, naroito na drveu zaraenom potkornjacima. Kornja hvata potkornjake na deblu, a liinka se zavlai pod koru i najprije hrani otpacima i dijelovima uginulih potkornjaka, a kasnije napada njihove liinke. Liinke mravastog kornjaa mogu uvelike smanjiti broj potkornjaka prilikom zaraze. Clerus mutillarius F. - crne boje, dok su trbuh, baza pokrilja i stopala crveni. Vei je od prethodnog, a nalazimo ga najee u bjelogorinim, vema hrastovim umama. Opillo mollis L. - kornja i liinka obino dolaze u suhom drvu, u kojem se hrane liinkama i kornjaima potkornjaka i pipa. Takoer su poznati jo Tillus elongatus L. i Trichodes apiarius L. Potonji se moe nai na cvijeu, a tetan je zbog napada njegovih liinaka na konice, u kojima unitava pele i njihove liinke i kukuljice, zbog ega je dobio umjetniko ime "pelinji vuk". fam. Anobiidae - drvai kuckari Ovo je porodica tipinih tehnikih tetnika, dakle tetnika ve izraenog drveta. enke odlau jaja u pukotine u drvu, ili u ve postojeu rupu, ili na samo drvo. Liinke obino bue dugake, nepravilne hodnike ispunjene piljevinom. Hrane se drvetom. Razvojni ciklus traje godinu dana, a kornjai se roje u proljee. Liinka na kraju razvoja izbui hodnik ispod povrine drveta i tu se zakukulji, a nakon 2-3 tjedna kornja se izvlai kroz rupu koju je nainila liinka. Iako velikom veinom tehniki, postoje i par vrsta koje su fizioloki tetnici, no tete to ih oni poinjaju znatno zaostaju za tehnikim. Kuckari se za vrijeme kopulacije odaju pravilnim, ritmikim kuckanjem u drvu, ime dozivaju jedno drugog. Zvuk proizvode udaranjem nadvratnjaka o svod hodnika koji bue. Drugo ime za kuckare je i "mrtvaka ura", po praznovjerju o navjetenju neije smrti. Kuckari napadaju razne dijelove drveta u raznim stanjima: eere, koru, svjee ili suho drvo itd. Najizrazitiji i najopasniji su tetnici koji dolaze na suhom, ve preraenom drvu, te mogu razne starinske predmete pretvoriti u prah. Anobium emarginatum Duft. - liinke ive u kori smreke i ne uzrokuju nikakve tete. Ernobius abietis Fabr. - liinke ive u eerima, na kojima enka odlae jaja. Najprije pregrizu vreteno, zbog ega eeri ranije otpadaju, a zatim nagrizaju ljuske. Liinke se u proljee kukulje u napadnutim eerima. Pojava ranog otpadanja eera moe se zamijetiti u smrekovim sastojinama, a suzbijanje se vri sakupljanjem i spaljivanjem istih. Ernobius pini Strm. poinjava iste tete na borovima. Ernobius nigrinus Strm. - vrsta kuckara kojih se liinke zadravaju u vrhovima grana borova, te uzrokuju tete sline onima od borova potkornjaka (Myelophilus piniperda). Sekundarni je tetnik, tako da su tete koje poinjava nebitne. Xestobium rufovillosum Deg. - dolazi na ozlijeenim i suhim dijelovima drvea, te spada u grupu kuckara koje moemo okarakterizirati kao prijelazni oblik izmeu fiziolokih i tehnikih tetnika. Dolazi na hrastovima, dok X. plumbeum Ill. dolazi na bukvi i brezi. Naredne vrste tipini su tehniki tetnici, koji dolaze na ve preraenom drvu: Anobium punctatum Geer. (=domesticum Geoffr.) - mrtvaka ura - jedan od najpoznatijih kuckara, est u pokustvu, namjetaju i dr. Napada u prvom redu mekano drvo (jelovinu, smrekovinu, borovinu), ali se moe nai i u hrastovini i orahovini. Anobium pertinax L. - takoer dolazi u crnogorinom drvetu, ali zalazi i u bjelogorino. Kad jednom napadne drvo, enka odlae jaja uvijek na ista mjesta i u iste hodnke, zbog ega moe biti potpuno uniteno.

21

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Ernobius mollis L. - eljasti kuckar - istie se naroito ticalima, koja su kod enke pilasta, dok mujak ima dugake nastavke na svojima. est je u hrastovom, bukovom, javorovom, brijestovom i grabovom pokustvu, osobito u rezbarenim predmetima. Suzbijanje kuckara se vrlo teko provodi, i ograniava se na prevenciju, to se ini premazivanjem drveta raznim zatitnim sredstvima. fam. Bostrychidae - kukuljiari Porodica kornjaa koja veoma slii kuckarima i poinjava iste tete na drveu i drvnom materijalu; ak su nekada bili svrstani u istu porodicu. Tijelo je valjkasto, glava uvuena pod nadvratnjak; liinke ive u prirodi u suhom, mrtvom drvu. Bostrychus capucinus L. - crveni kukuljiar - tipian predstavnik ove porodice. Crne boje, pokrilje i trbuh crveni; dugaak je 8-14 mm, tako da esto nalazimo kornjae raznih veliina. Liinka je blijedouta, takoer ima uvuenu glavu pod prvi segment hitiniziranog prsita. Kornjai se pojavljuju potkraj proljea na neotkoranim trupcima hrasta, oraha ili kestena. Nakon kopulacije mujak i enka zajedno bue hodnik u bijeli, a pored ulaznog hodnika naine krunu galeriju u kojoj odlau jaja. Iz odloenih jaja izlijeu se tzv. primarne liinke, koje tek nakon prvog presvlaenja poinju buiti hodnike u drvu. Za razliku od istih hodnika kornjaa, hodnici liinaka su vrsto nabijeni piljevinom. Razvijena liinka kukulji se ispod same povrine drveta, a kornja prilikom izlaenja naini posebnu rupu. esta je pojava na skladitima, gdje zna poiniti velike tete na trupcima, poglavito hrastu i orahu. Suzbijanje se, kao i kod veine, vri preventivnim metodama. Sinoxylon perforans Schrk. bui hodnike u hrastovim granama, a pojavljuje se i na crniki. Sinoxylon sexdentatum Ol. je jo ei u primorju, gdje osim crnike napada jo itav niz drvea, poput smokve, masline, trlje, crnog duda, japanske mumule, Judinog drveta itd. Ne mogu se smatrati tipinim sekundarnim tetnicima, jer ine tete i na zdravim stablima, kada se jednom uvuku u njih. U cilju suzbijanja ovih tetnika, trebalo bi voditi pedantnu kontrolu zaraenih grana te iste odrezivati i spaliti, to nije lako provoditi. Scobicia pustulata F. tetnik je crnike, trlje, i rogaa u primorju. fam. Lyctidae - bjelikari Mala familija kornjaa, od kojih kod nas dolazi samo rod Lyctus, punktirana i dlakava pokrilja. Lyctus impressus Com. dolazi u primorju u suhom drvu trlje ili rogaa. Lyctus linearis Goeze. je poznat tetnik hrastovih parketa, a L. pubescens Panz. poinja tete na sirovom drvu hrasta i poluproizvodima. Moe se nai u skladitima drva, stolarijama, tvornicama drvnih proizvoda i stanovima. L. brunneus Steph. je tehniki tetnik raznih vrsta drvea na stovaritima, a uneen je iz Europe u SAD. Lyctus planicollis Lec. - ameriki bjelikar - ameriki tetnik, uneen i u Europu putem paleta od hikorije, osim koje napada i ine vrste drvea. fam. Meloidae - pritilci Lytta vesicatoria L. - babak zeleni, panjolska muha - tipian predstavnik ove porodice. Napada jasen i drugo drvee. Zelene je metalik boje, ima produeno tijelo duljine 15-20 mm. Roji se pod kraj svibnja i u prvoj polovini lipnja. Nakon kopulacije, koja traje i do nekoliko dana, enka se sputa na zemlju u kojoj bui rupu i poloi 50-ak jaja, a zatim rupu zatrpa. Za nekoliko tjedana pojavljuju se liinke, koje imaju razvijene noge, ticala i par nastavaka na zatku. im se liinka izlegne, penje se na okolno cvijee i eka neku soliternu pelu (Megachile sp., Osmia sp. i sl.), popne se na nju, a ova ju prenese u svoje gnijezdo. Nakon toga se presvlai, dobija potpuno drukiji izgled i ivi kao parasit hranei se jajima i liinkama pele. Za kratko vrijeme zakukulji se u tzv. lanu kukuljicu (Pseudochrysalis) i prezimi do idueg, ili ak drugog proljea. U proljee se liinka ponovo presvlai i za kratko vrijeme kukulji u pravu kukuljicu (pupa libera), iz koje poetkom ljeta izlazi kornja (=hipermetabolija). Voli osunana mjesta, a prisutnost se moe uoiti po neugodnom zadahu kao od mieva. U krvi babaka ima dosta kantaridina, koji se koristi u medicinske svrhe. Kao tetnik najvaniji je zbog brtenja lia jasena, no napada i druge vrste. Dolazi masovno samo na pojedinim, osunanim stablima, a kada obrsti jedno, prelazi na drugo, tako da u globalnim razmjerima ne poinjava vee tete.

22

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

fam. Tenebrionidae - mranjaci Ponajprije tetnici kulturnog bilja, dok su za umarstvo od manje vanosti. Opatrum sabulosum L. - pjeskar. Kornja 7-10 mm dugaak, mutne crne boje, hrapava pokrilja. Liinka je najslinija iarima. Zna poiniti tete nagrizanjem korijenia i kore mladih borova. Tenebrio obscurus F. - kornja slian branenome mlinaru (T. motitor L.) ija liinka ivi u branu, dok ova ivi pod korom suha i trula drvea. Liinka je uta, vrsto hitinizirana, kao i liinka iara, a hrani se liinkama drugih kukaca koje ive pod korom. Ne poinja tete, a hrani se tetnim kukcima, iako ba nije od vee koristi. fam. Cerambycidae - strizibube Strizibube ili cvilidrete kornjai su valjkasta, produena tijela, dugih ticala, koja su u mukih primjeraka dulja od tijela. Glava liinaka je hitinizirana i uvuena u prvi prsni segment, a po grai iste moemo razlikovati razliite vrste. Imazi se roje uglavnom tijekom lipnja i srpnja, a tek pojedinano prije ili kasnije. Za vrijeme rojenja se najvie zadravaju na cvijeu, rjee na kori drvea ili liu. enke odlau jaja na koru, u koru ili pukotine drveta. Liinke ive uglavnom samo u drvetu, a rijetke vrste u zemlji ili na drugim biljkama. U drvetu stvaraju nepravilne, vijugave hodnike ispunjene piljevinom, promjera i do nekoliko centimetara. Liinke se kukulje na mjestu deranja, u svrhu ega naine posebnu zipku. Hodnici su dosta slini hodnicima krasnika, ali vei. Razvoj traje, ovisno o vrsti, od jedne do etiri godine, a postoje varijacije i u smislu lokaliteta. to se tie tetnosti, liinke se dijele na tetnike crnogorice i bjelogorice, primarne i sekundarne, tenike stojeih i svjeih stabala, te tetnike mrtvog ili suhog drva. Strizibube koje dolaze na bjelogorici dijele se opet na tetnike mekog i tvrdog drveta, a postoje i vrte koje ive u crnogorici i bjelogorici. Bez obzira bili primarni ili sekundarni, to su prvenstveno tehniki, a tek zatim fizioloki tetnici. Svojim napadom dovode do slabljenja vitalnosti stabla, iako je esto primaran uzrok drukiji. U prirodi imaju mali broj neprijatelja; to su u prvom redu djetlii, neke ose najeznice i u manjoj mjeri muhe gusjeniarke. Suzbijaje se uglavnom ograniava na uklanjanje zaraenih stabala i prevenciju. Prionus coriarius L. - strizibuba crne boje, duljine 30-40 mm. Liinka ivi u suhom i natrulom drvu borova, hrastova, breze i bukve. Ergates faber Fabr. - enka do 50, a mujak do 35 mm duljine, tamnosmee boje. Liinka ivi u trulom drvu bora, ali je naena i na vrbi i topoli. Aegosoma scabricorne Scop. - velika strizibuba, ija liinka dolazi redovito u panjevima bjelogorice. Spondylus buprestoides L. - crno-smea strizibuba, neto dulja od 20 mm. Liinka ivi u suhom i trulom drvu te panjevima crnogorice. Asemum striatum L. - liinka ivi u borovoj grai. Criocephalus rusticus L. i C. ferus Muls. - liinke takoer dolaze u suhom borovom drvetu. Tetropium luridum L., Tetropium fuscum F. - smrekove strizibube. Dolaze na smreci, ariu i boru. Roje se ljeti, a enka odlae jaja ispod ljusaka kore, na deblu. esto se mogu nai na oborenim i lovnim stablima, to pokazuje da napada prvenstveno fizioloki oslabljela stabla. Jednogodinje je generacije. Liinka bui nepravilni, dosta plitak i irok hodnik izmeu kore i drva. Odrasla liinka skree 2-3 cm u drvo, a zatim se okree i bui prema dolje, stvarajui tipinu "kvaku", u kojoj se zakukulji. Kornja se izvlai kroz isti hodnik, stvarajui izlaznu rupu u kori. U prvom redu sekundarni, ali i fizioloki tetnici, budui da buenjem izmeu kore i drveta uzrokuju suenje stabla. Najvie napada stabla fizioloki oslabjela od raznih abiotikih ili inih biotikih faktora, a esto ju ih nalazimo na neotkoranom leeem drvu. Od neprijatelja treba spomenuti djetlie i ose najeznice. Suzbijanje se provodi mehanikim putem, uklanjanjem zaraenih stabala (otkoravanjem) i postavljanjem lovnih stabala. genus Cerambyx Cerambyx cerdo L. - velika hrastova strizibuba

23

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Svakako najvea strizibuba, ako ne i najvei kukac nae entomofaune. Duljina tijela iznosi i do 50 mm; enka je neto dulja od mujaka, a ticala u mujaka dulja od tijela istog. Liinka ivi najee u hrastovom drvetu, ali se moe nai i u orahu, brijestu, jasenu, a u primorju bademu i marelici. Odrasla liinka moe biti dugaka i do 80 mm, s tri jednostavna oka i vrlo kratkim ticalima. Blijedo je ute boje s smee-crnom glavom. enka odlae jaja na starije hrastove, uglavnom starije od 80 godina. Opaa se da su stariji hrastovi, osobito stogodinji, napadnuti u veoj ili manjoj mjeri od ovog tetnika (park-uma Maksimir je eklatantan primjer). Simptomatino je da napada u prvom redu zdrava stabla, rijetko boleljiva, a nikada trula ili suha. Dakle, ona je tipian primarni tetnik. Liinka najprije prodire kroz koru u bijel, a odande u drvo do sri. Hodnici su eliptini, dimenzija cca 2x4 cm, ispunjeni smeom piljevinom; stijenke istih crne su od micelija gljivica koje u hodnike prodiru. Mogu biti do 50 cm dugaki. Kad je liinka odrasla, nakon 3-4 godine, naini zavinuti hodnik - ve spomenutu kvaku - i na njenom kraju se zakukulji. Kukuljenje se odvija ljeti, a za 5-6 tjedana razvije se kornja koji u kvaci prezimi, pa se tek ljeti idue godine kroz poseban otvor izvlai napolje. Hrastova je strizibuba prvenstveno tehniki, a vrlo malo fizioloki tetnik, jer napadnuta stabla mogu ostati zelena jo dugi niz godina, ali su tehniki neupotrebljiva. Unitavanje strizibube teko je, gotovo nemogue, sprovesti - preporuuje se skupljanje kornjaa, to ba nije praktina metoda. Uglavnom treba obratiti panju na unitavanje kornjaa prilikom ruenja stabala starosne dobi od 100 do 200 godina. Cerambyx scopolii Fussl. - bukova strizibuba Bukova ili mala hrastova strizibuba upola je manja od hrastove. Posve je crna, a noge i ticala prekriveni su sitnim crnim dlaicama. esto se pojavljuje, a liinka se najradije zadrava u drvu bukve, zatim hrasta, pitomog kestena, i razliitim vokaricama. Oteuje drvo na isti nain kao i hrastova, ali je zipka, tj. kvaka puno dulja - preko 1 m. Budui da su hodnici znatno ui od onih to ih poinjava hrastova strizibuba, i tete su utoliko manje. Osim ove dvije, u primorskim krajevima dolazi jo i Cerambyx velutinus Brulle, koja u primorju poinja iste tete kao i hrastova strizibuba na kontinentu. genus Rhagium Rod strizibuba koji se ne istie tetnou, a zadrava se na suhim i polutrulim stablima s kojih jo nije otpala kora. Liinke ive pod korom stabala koja su ve napadnuta od strane nekih drugih tetnika, dakle sekundaran je tetnik. Odrasla liinka pod korom naini zipku koju ogradi grizotinama, irine cca 4 cm. Kod nas dolaze: Rhagium inquisitor L. i Rhagium bifasciatum F. pod korom crnogorice, Rhagium mordax Deg. i Rhagium sycophanta Schrk. pod korom bjelogorice. Aromia moschata L. - mokatna strizibuba. Zelene je, modre ili ljubiaste boje; izluuje miris mousa po kojemu je dobila ime. Velika je 20-30 mm. Kornjai se mahom zadravaju na drvu vrbe, topole, breze, javora i dr., na kojem liu sokove iz drva. Liinke ive u starim vrbama i u njima bue hodnike u raznim smjerovima. Premda je dosta esta na vrbama, ne poinjava vee tete. Rosalia alpina L. - alpinska strizibuba. Dolazi u brdskim krajevima, a liinka ivi u zakrljalim stablima bukve; prema tome, ne ini vee tete. Ropalopus insubricus Germ. - javorova strizibuba - takoer se zadrava u brdskim predjelima, a liinke obitavaju u gorskom javoru, ali i na drugim vrstama javora. Ima je i u primorju. Phymatodes i Callidium sp. treba spomenuti iz razloga to se zadravaju u suhom drvu, pa mogu biti transportirane iz ume u skladita ili ak inozemstvo, a tete koje tada poine mogu biti znatne. Najee napadaju bukvu i hrast. Phymatodes testaceus L., Phymatodes lividus Rossi, Callidium aeneum Deg. i C. violaceum L. te Pyrrhidium sanguineum L. najei su predstavnici ove grupe tetnika. Hylotrupes bajulus L. - kuna strizibuba Najrairenija vrsta strizibube i jedna od najtetnijih za drvni materijal. Moemo ju nai svugdje gdje ima drvene grae od etinjaa, najee u borovini, jelovini te smrekovini, pa u drvu aria. Od borova najvie stradavaju bijeli i crni, te limba. Do zaraze dolazi u umi ve na trupcima, a kasnije ju moemo nai u stupovima, gredama, drvnim stubama, podovima, lamperiji, tokovima itd. Liinka ove strizibube je svakako najopasniji tetnik drva. Kornjai se kao i kod veine strizibuba javljaju ljeti, ali

24

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

neto kasnije, tako da ju moemo nai u kolovozu, pa ak i rujnu. enke odlau jaja pomou leglice u pukotine u drvu, u skupinama od 50-150. Nakon dva do tri tjedna izlegu se liinke koje se odmah zavlae u drvo. Normalni razvoj liinke traje 3-4 godine, ali postoje podaci da moe potrajati i nekoliko dekada, to ovisi o stanju drva u kojem se nalazi, a prvenstveno o temperaturi i vlazi. Suzbijanje se provodi premazivanjem drva raznim zatitnim sredstvima, kako preventivno, tako i kurativno. grupa Clytina Nekoliko vrsta strizibuba koje napadaju oslabjela stojea ili svjee oborena leea stabla; takoer su sekundarni tetnici, a napadaju bjelogoricu, i to najvie hrast i bukvu. Liinke mogu nanijeti velike tete ako se pojave u veoj mjeri, a njihovom irenju pogoduje ostavnjanje oborenih stabala u umi na dulje vrijeme. Najtipiniji rodovi su Clytus i Plagionotus; crna su tijela, sa utim ili bijelim tokama na nadvratnjaku ili pokrilju, a popreno ravne ili svinute linije - Plagionotus arcuatus L., Plagionotus detritus L., Clytus arietis L., Clytus rhamni Germ. i Clytus tropicus Pz. Lamia textor L. - mutno-crna, smee tomentirana strizibuba 15-20 mm duljine, liinka koje dosee duljinu od 40 mm, a ivi u vrbama, u kojima bui hodnike ponajprije u glavi korijena, te tako sprjeava rast iba. Izrazite tete poinjava na Salix viminalis i S. americana, ako se pojavi u veoj mjeri. Suzbijanje se provodi uklanjanjem zaraenih stabala, a donekle i zagrtanjem korijena prije poetka ljeta, kada se pojavljuju kornjai. Monochamus sartor F. i M. sutor L. su dvije vrste strizibuba poznate kao tetnici smreke i bora. M. galloprovincialis Ol. dolazi na boru. Sve tri vrste tehniki su i fizioloki tetnici; napadaju stojea i leea svjea stabla. Generacija je jednogodinja. Pogonochaerus fasciulatus Deg. je malena, do 5 mm dugaka strizibuba, liinka koje ivi u granam bora. Acanthocinus aedilis L. - dazulja dugoroga Dobro poznati tetnik crnogorinih uma, crveno-smee boje, duljine tijela 1,5 do 2 cm. U enke su ticala dvostruko dulja od tijela. enka nakon kopulacije odlae jaja na udubina i raspuklinama kore stabla, za to se slui leglicom. Liinka bui hodnik pod korom, gdje se i kukulji u zipci, slino Rhagium - vrstama. Rijetko zalazi u drvo. Sekundarni je tetnik, jer napada samo bolesna, oslabjela ili oborena stabla. Kod nas jo dolaze Acanthocinus carinulatus Gebl. na borovima, Acanthocinus griseus Fabr. na borovima i hrastovima, te Acanthocinus reticulatus Razum na smrekama. Saperda carcharias L. - velika topolova strizibuba Crne boje, pokrivena gustim dlaicama, sivo-utim ili rasto-utim. Duljina tijela je 22-28 mm, a generacija je dvogodinja. Duljina odrasle liinke je oko 40 mm. Tipian je primaran tetnik koji prvenstveno napada razne vrste topola, najvie kanadsku, a zatim jasiku i jagnjed. Osim topola zna napasti i vrbu. U prvom redu napada mlaa stabla, rijetko ona starija od 20 godina. Roji se u lipnju i srpnju, ali se mogu pojedini primjerci nai i u rujnu. Kornjai za vrijeme rojenja esto izgrizu lie topola i naine rupe u listovima. enka nakon kopulacije polae jaja na stablima s glatkom korom, najee na vratu korijena, pri zemlji. Liinka bui ispod kore nepravilan hodnik u posljednjem godu, a zatim se zavlai dublje u drvo i bui prema gore. Odrasla se liinka kukulji u proljee u posebnom hodniku blizu otvora u treoj godini, istoj onoj kada izlaze kornjai. Napad dovodi do oslabljenja mladih stabala koja esto nakon toga znaju napasti pelka (Trochilium apiforme) i vrboto (Cossus cossus). Suzbijanje se teko provodi, veinom mehanikim mjerama skupljanja kornjaa i uklanjanjem zaraenih stabala. Saperda populnea L. - mala topolova strizibuba Mala strizibuba dvogodinje generacije, duljine 9-14 mm. Liinka je slina liinki velike top. strizibube, ali je manja - dosie duljinu od 1 cm. Napada najvie jasiku i kanadsku topolu, a utvrena je i kao tetnik na vrbama. Roji se u drugoj polovici svibnja te u lipnju. Jaja odlae na mlada stabalca ili na grane starijih; ne napada stara stabla. Prije odlaganja jaja, enka najprije izgriza na kori nekoliko poprenih brazda, a zatim udubinu do bjelike u sredini; nakon toga izgriza oko rupe

25

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

potkovoliki hodnik otvoren prema gore, i pomou leglice uloi jaje u bjeliku, to sve skupa traje oko pola sata. Oko mjesta gdje je poloeno jaje razvije se kalus, i jaje ostaje zatvoreno u leitu (utvreno je da se jaje ne moe razvijati bez procesa kalusiranja). Nakon dva tjedna izvlai se iz jaja liinka koja izgriza kalus, a zatim nastavlja buenjem vertikalnog hodnika izmeu lika i bijeli, koji sve vie proiruje. U jesen iste ili u proljee sljedee godine liinka se zavlai prema sri drveta i izbui prema gore do 5 cm dugaki hodnik, u kojemu ostaje do proljea, a onda se kukulji. Pod kraj proljea izlaze kornjai. Prisutnost liinke poznaje se po odebljanju na mjestima gdje je odloeno jaje. Kornja izlazi kroz otvor na mjestu odebljanja. Naroito je opasan u umskim rasadnicima, jer biljke pucaju na mjestima kalusiranja. Pojavljuje se periodiki masovno. Intenzitet napada ovisi o vie faktora, ali ponajvie klimatskim. Od prirodnih neprijatelja najbitniji je veliki djetli i veliki broj osa najeznica i muha gusjeniarki. Suzbijanje se vri izrezivanjem zadebljanja na kori, a u sluaju jaeg napada mogu se mlade biljke odrezati pri zemlji, jer e ponovo potjerati. Saperda scalaris L. - uto-dlakava strizibuba, ija liinka obitava u granama breze, bukve, hrasta, brijesta, johe, javora, topole, oraha vrbe, voaka i inih listaa. Oberea linearis L. - ljeskova strizibuba, ija liinka prvenstveno oteuje lijesku, a dolazi jo i na bijelom i crom grabu te orahu. Liinka Oberea oculata L. moe poiniti velike tete na vrbama, osobito sadnicama. fam. Chrysomelidae - zlatice Dosta brojna porodica umskih tetnika koji u prvom redu dolaze na brijestu, johi, topolama i vrbama, a i na drugim vrstama. Odlikuju se jajolikim ili polukuglastim tijelom, svedenim na hrptu; noge su kratke i podeene za hodanje. Liinke se kreu slobodno i imaju dobro razvijene, iako kratke noge, vrlo konkretnih boja - crne, ute, zlene, crvene itd. Po tijelu imau bradavice. Hrane se liem, kao i imazi. Kornjai se javljaju od ranog proljea do kasne jeseni. Obino imaju jednogodinju generaciju. enka odlae jaja na lie, ali poneke ulau jaja u biljke. Prezimljavaju redovito u stadiju imaga. Kao tetnici poznatije su u poljoprivredi nego u umarstvu. Orsodacne lineola Panz. - dolazi na liu hrastova, skupa s Miopristis dentipes Ol. u primorju. Zeugophora flavicollis Mrsh. nagriza lie jasike, a Labidostomis longimana L. lie vrbe. Lachnaea sexpunctata Scop. je kod nas dosta esta na liu hrasta. Pachybrachys hieroglyphicus Laich. i P. sinuatus Muls. dolaze na vrbama, a P. tesselatus Ol. na hrastovima. Cryptocephalus sp. dolazi na hrastovima, C. macellus Suffr. na hrastovima i topoli, C. populi Suffr. na topoli, a C. pini L. nagriza iglice bora. Plagiodera versicolora Laich. - modra vrbina zlatica. Jajolika zlatica, zelenomodre ili ljubiaste boje, ponekad s crvenkastim sjajem, duljine 3-4 mm. Spada u najee vrste koje nalazimo na liu vrba i topola. Od topola najee stradaju jasika, kanadska topola i jablan. Javlja se obino u proljee, u travnju. im se pojave kornjai, poinju s prederavanjem mladim liem na topolama i vrbama. Nakon kopulacije, enka s donje strane lista odloi po 20-ak jaja. Liinke se zadravaju u skupinama i skeletiraju lie, od kojega ostaje samo nervatura, to obino traje dva tjedna. Odrasle liinke odlaze na donju stranu neoteena lista, privrste se, odbacuju posljendnji svlak i kukulje se. Za dva do tri tjedna pojave se kornjai. U povoljnim uvjetima, ova vrsta ima ljeti i do 3 generacije. Posljednji kornjai se mogu nai ak i u listopadu, ako je topla jesen, ali ih je relativno malo. Gotovo jednake tete poinjavaju Phyllodecta tibialis L. i Ph. vitellinae L. Neto su vee od P. versicolore, a tijelo im je produljeno; ne kukulje se na liu, nego u zemlji. Pri masovnoj pojavi, mogu poiniti goleme tete u rasadnicima. Melasoma populi L. - crvena topolova zlatica - kornja jajolika, produljena tijela, crno-modre boje, duljine oko 1 cm. Melasoma tremulae F. - jasikova crvena zlatica - modro-zeleni kornja crvenog pokrilja, duljine 6-9 mm. Melasoma saliceti Wsw. - vrbova crvena zlatica - slina prethodnim dvijema; tetnik vrba i topola. Melasoma aenea L. - modar, ljubiasti ili zeleni kornja, duljine 6-8 mm. Napada uglavnom crnu johu, a malo rjee bijelu. Melasoma vigintipunctata Scop. - na pokrilju ima 20 uzdunih crnih pjega. Crno je zelene boje. Napada vrbu. Luperus pinicola Duft i L. gularis Gredler dolaze na borovima, gdje kornjai izgrizaju iglice. Kao i kod veine zlatica, kornjai prezimljuju na zemlji, obino pod suhim liem ili na vratu korijena.

26

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Agelastica alni L. - johina zlatica Vrlo esta vrsta zlatice. Osim na johama (crnoj i bijeloj), dolazi jo i na vrbama, brezama, topolama i vokaricama. Kornja je to crnomodre ili ljubiaste boje, jajoliko produljenog tijela. Kornjai se roje u proljee, kao i gro zlatica. enka odlae jaja na naliju lista u skupinama od po 70 komada, a ukupno ih moe odloiti oko 900. Liinke skeletiraju lie i najprije se dre skupa, a kasnije se raziu. Razvoj traje relativno dugo, pa se tek u kolovozu kukulje u zemlji. Kornjai se javljaju u jesen i nagrizaju lie, to traje do prvih mrazeva, nakon ega odlaze u gornji sloj zemlje, u mahovinu ili pod lie, gdje prezime. Ponekad zna poiniti vee tete. Galerucella luteola Muell. - brijestova zlatica. Sivo-uti kornja produljena, valjkasta tijela, duljine oko 8 mm. Kornjai se takoer javljaju u proljee, u doba listanja brijesta. Odmah nakon pojavljivanja nagrizaju lie brijesta stvarajui u njemu rupe, za razliku od ostalih zlatica koje ga skeletiraju. enka nakon kopulacije odlae jaja na nalije lista, u dva-tri reda po 25 komada. Takoer poloi do nekoliko stotina jaja, izmeu 600 i 700. Razvoj brijestove zlatice je veoma brz; u doba vegetacije treba joj 30ak dana, dakle, na godinu moe dati 3-4 generacije. U umama je dosta esta i zna poiniti popriline tete. Liinke skeletiraju lie. Masovno irenje ovog tetnika do neke mjere sprijeava parazitika gljivica Sporotrichum entomophilium Peck., koja esto napada kornjae za vrijeme prezimljavanja. Kornjai takoer esto stradaju od aba, a jaja napada jajni paraziti Tetrastichus xanthomelanae Marsch. Galerucella lineolla F. je slina brijestovoj zlatici, ali napada vrbu, pogotovo koaraku, a moe napasti i topolu, johu i lijesku. Galerucella viburni Payk. je esta pojava u primorju na bekovini (Viburnum opulus), udikovini (V. lantana) i lemprici (V. tinus). Lochmaea capreae L. oteuje vrbu, topolu i brezu; L. crataegi Forst. tetnik je na glogu. fam. Bruchidae - sjemenari Poznati tetnici sjemenja kulturnih biljaka, u prirodi i skladitima. Po grai tijela ine prijelaz prema pipama. Uglavnom itav ivot provode u sjemenju, a izlaze samo kornjai radi kopulacije ili u potrazi za drugim sjemenjem. U umarstvu nisu od veeg znaaja; ponekad oteuju sjeme mahunarki. fam. Anthribidae Jo manja porodica kornjaa, po grai tijela takoer ini prijelaz prema pipama. Anthribus variegatus Geoffr. i A. fasciatus Forst. nalaze se esto na drveu zaraenom titastim uima, kojima se i kornjai i liinke hrane; prema tome, ubrajamo ih u korisne kukce. Coleoptera - kornjai Subordo: Polyphaga fam. Curculionidae - pipe Pipe, surlai ili rilai najvea su familija kornjaa pored trkova; ima ih oko 35 000 vrsta, od kojih kod nas dolazi njih cca 1000, a veina su tetnici kulturnog bilja, a manje uma. Karakterizira ih manjevie izduena glava koja tvori rilo, na ijem se kraju nalazi usni ustroj za grizenje. Mali ili kornjai srednje veliine, rijetko vei od 2 cm. Tijelo je prekriveno raznobojnim ljuskama, koje su vane za determinaciju pojedinih vrsta. Liinke provode ivot u zemlji, biljkama ili sjemenkama; bijele su boje. Generacija je najee jednogodinja, obino enke prezimljuju i odlau jaja tek u proljee. Razmnaanje je spolno ili partenogenetsko, jer postoji vie vrsta kod kojih nisu poznati mujaci (Otiorrhynchus, Byctiscus). Fitofagni su kukci, preteno mono ili oligofagi. Neke pipe na biljkama grizenjem oteuju listove (Phyllobius), druge bue pupove, listove, izbojke ili plodove (Rhynchites), neke se zadravaju na korijenju (Baris), neke savijaju lie (Byctiscus), a ima nekih koje nagrizaju koru i bue hodnike pod korom (Hylobius, Pissodes). Byctiscus betulae L. - lozin cigara

27

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Poznati tetnik na vinovoj lozi i krukama, ali takoer dolazi na topoli, brezi, vrbi i drugom drveu. Sjajnozelena, modrikasta ili bakrenasta pipa, ticala su na kraju kijaasta. Duljina tijela je 6-7 mm. enka najprije nagriza zeleni izboj, a zatim obino smota po nekoliko listova u "cigaru" i u tu cigaru uloi kroz u tu svrhu nainjenu rupu po jedno jaje, a u svaku cigaru dolazi po 3-6 jaja. Budui da je u tom procesu nagrien i izbojak, cigara se brzo sui i pada na zemlju. Odrasla liinka naputa cigaru i odlazi u zemlju, gdje se kukulji, a kornja se pojavljuje ve tijekom ljeta. Kornja nagriza lie, ali ne pravi vee tete. im nastupe hladniji dani, kornja se zavlai pod koru ili neko drugo sklonite i prezimljuje. U proljee pone s nagrizanjem lia, a nakon kopulacije nagrizanjem izbojaka i savijanjem listova u cigare. tete koje kornja naini u umama nitavne su u usporedbi s onima u vinogradima. Byctiscus populi L. - topolin cigara Po boji je slian lozinom cigarau, ali je malo manji - 4-6 mm. Ova je vrsta puno ea u umama, a cigare pravi od samo jednog lista. Dolazi na topolama, brezama i vrbama. Suzbijanje se provodi dosta teko u umama, a u rasadnicima kemijskim preparatima i uklanjanjem cigara. Attelabus nitens Scop. - hrastov cigara - pipa koja pravi male smotke oko centralne ile na hrastovima, a vei dio lista ostaje neoteen. Osim na liu hrastova, dolazi jo na pitomom kesetenu. Deporaus betulae L. - brezin cigara - stvara na brezama, a rjee bukvi, grabu, johi ili lijesci cigare koje obino zauzimaju polovicu lista. Apoderus coryli L. - lijeskov cigara - naini urez na listu s jedne strane preko sredine. Uzrokuje tete na lijeski, johi, bukvi, grabu, hrastu i lijesci. genus Otiorrhynchus Rod veoma bogat vrstama; kornjai se hrane liem, a liinke ive na korijenju biljaka. Srednje su veliine (8-15 mm), ovalna tijela, kratkih rila i koljenastih ticala. Redovito su crne boje, pokriveni raznobojnim ljuskama ili sitnim dlaicama. Liinke su bijele, bez nogu, obino smee glave. Nanose tete uglavnom u rasadnicima i na kulturama, a vie su tetnici kulturnog bilja. Prisutnost ovih tetnika je dosta teko uoiti jer kornjai nagrizaju lie samo nou, a liinke su stalno pod zemljom. Ponekad treba u rasadnicima provesti suzbijanje, ako se pojave u veem broju. Suzbijanje se provodi uglavnom sakupljanjem i unitavanjem kornjaa. Otiorrhynchus ovatus L. - mali, 4-5 mm veliki kornja, dolazi uglavnom u rasadnicima na smreki, gdje liinka nagriza korijenje, a kornja koru i nadzemne dijelove. Otiorrhynchus singularis L. - manja vrsta pipe, duljine 7-8 mm. Polifagan tetnik, ponekad znatno oteuje hrastove. Poinjava sline tete kao i prethodna vrsta, a dolazi jo i na smreci i jeli. Otiorrhynchus cribrosus Germ. dolazi na klekovini, jeli i bukvi. O. cardiniger Host. rairena u primorskim krajevima, duljine oko 10 mm. Siva pipa crvenih nogu. Dolazi na vokaricama, zatim crnici, jasenu, bijelom i crnom grabu, planici, crnom i alepskom boru i cedru. O. suclatus F. dolazi na listaama i vinovoj lozi. genus Phyllobius ei od roda Otiorrhynchus, jednaki po nainu oteivanja. Ponekad se znaju pojaviti u tolikom broju da izazovu golobrst. Veliki su 3-12 mm, kovinasta sjaja, pokriveni zlatno-zelenim ljuskama; ticala su smjetena na kraju glave, uz usni ustroj. Noge su dobro razvijene, kao i oba para krila - mogu letjeti. Najee su na listaama, rjee na crnogorici; najbrojnije su u proljee. Phyllobius oblongus L. - smea vona pipa - nalazi se na vokama i raznim listaama. Crne je boje, dok su rilo, pokrilje i ticala smei, duljine 3-6 mm. Ponekad se pojavi masovno i izazove golobrst. Phyllobius viridicollis F. - dolazi na hrastovima, bukvi, brezi, jasiki i vrbi, ponekad i na borovima. Osim lia oteuje i pupove. Phyllobius piri L. dolazi esto na vokama, ali i brezi, pa ponekad na kestenu, bukvi, hrastu itd. Phyllobius quercicola Apf. dolazi na hrastovima, osobito ceru i meduncu, pa na crnom boru. Phyllobius pseudonothus Apf. dolazi u brdskim krajevima na bukvi, grabu, hrastu i glogu. genus Polydrossus

28

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Pipe ovoga roda imaju kratko tijelo pokriveno ljuskama ili dlakama, mogu letjeti. Rilo je kratko i iroko, ticala dugaka i tanka. Vratni je tit irok, ali ui od pokrilja. Kornjai ive na liu drvea, a liinke na korijenju. Polydrossus impar Goz. - pipa crvenkasto-smeeg tijela, duljine 7-10 mm, pokrivena modrim ili zelenim metalik-ljuskama. Dolazi u podruju smreke, jele i bora; napada prvenstveno kulture gdje nagriza koru izbojaka i dovodi do suenja. P. mollis G. Ol. - zelene je boje, a pravi iste tete kao i prethodna na boru, jeli i smreki. P. elengantulus Boh. - dolazi u Dalmaciji i Istri na esmini, meduncu, komarovcu, planici i borovici. P. cervinus L. svojim izgrizanjem kore i pupova oteuje mlade bukve, hrastove, brezu, grab, planiku i lijesku, a dolazi i na ariu. P. picus F. je pipa poznata kao polifagni tetnik; oteuje pupove i koru na vokama, bukvi, brezi, ceru, esmini, meduncu, brijestu, grabu, planici, raeljci, smrdljici i lempriki. P. sericeus Schall. oteuje razne vrste listaa. Sitona lineatus L. - prugasta pipa mahunarka. Oteuje mlado lie mahunarki, a moe poiniti iste tete u rasadnicima na mladim biljkama bagrema, smreke i bora. Brachyderes incanus L. - poznat u mladim sastojinama bora; enka ulae jaja u zemlju, na proljee. Liinka izgriza korijenje borova, mahom starijih od 20 godina, a kornja dere iglice borova od 8 do 15 godina starih. Rijetko izgrize cijelu iglicu, ve ih djelomino oteuje; tete nisu velike, jer se ne pojavljuje u velikom broju. Cneorrhinus plagiatus Schall. - rijetko se pojavljuje i ne poinjava vee tete. Dolazi na pjeskovitim tlima, na 1-2 godine starim borovima. Napada iglice na samoj bazi, zbog ega otpadaju. Strophosomus rufipes Steph. i Strophosomus melanogrammus Foerst. - tetnici kultura, polifagni. Dolaze na mladim biljkama crnogorice i na listaama. Barypithes araneiformis Schrk. - dolazi na koarakoj vrbi, u kulturama. Oteuje pupove, napada samo nou. Osim na vrbi, dolazi jo na hrastu, smreci i boru. Hylobius abietis L. - velika borova pipa Crnosmei ili smei kornja, pokriven uto-smeim ljuskama i bjelkastim, trorednim tokama. Duljina tijela varira od 7 do 17 mm; liinka je bijelo-ute boje s tamnosmeom glavom. Tijelo na hrptu je svedeno i slabo razvijeno, a nogu nemaju. Kornjai izlaze u rano proljee, ve u oujku, a tijekom jeseni i zime moemo ih nai pod korom stabala, pod kamenjem, u mahovini, zemlji i na slinim mjestima u umi. Kornjai koji se pojavljuju u proljee raznih su dobi, budui da isti ive i do dvije godine. Najprije se pojavljuju stari, zatim mlai (izleeni potkraj ljeta prole godine), i oni koji su se tek izkukuljili aktualnog proljea. Mlai kornjai, koji jo nisu kopulirali, mogu letjeti, a ta sposobnost prestaje nakon kopulacije. im kornjai izau iz sklonita, prihvaaju se predkopulacijskog prederavanja, dok stariji oblici, naroito enke, vre regeneracijsko prederavanje, da bi nakon zime mogli nastaviti s odlaganjem jaja. Spada u polifagne tetnike; napada prvenstveno crnogoricu, ali se moe nai i na bjelogorici. Glavne biljke su bor i smreka, pa vajmutovac, jela i duglazija, a ponekad i borovica. Od bjelogorice zna napasti hrast, brezu, johu, vrbu i dr. Napada mlado drvee od 3 do 6 godina starosti te izgriza koru, izbojke i kambij, ime esto uzrokuje suenje stabla. tete su najvee u kulturama i umskim rasadnicima. Glavno vrijeme rojenja je sredina proljea; enka nakon kopulacije izgriza rupu u kori drveta i u nju smjeta 1-5 jaja. Jedna enka moe odloiti 60-100 jaja, a odlaganje moe trajati od dvije do tri godine. Jaja se odlau na starija, obino oborena stabla, kako u proljee, tako i u jesen. Iz odloenih jaja izlijee se liinka nakon 2-3 tjedna. U povoljnim uvjetima, do kukuljenja joj treba jedno 6-8 tjedana, a nakon 2-3 tjedna pojavljuje se razvijeni kornja, koji najprije vri dopunsko deranje, a zatim se zavlai u sklonite radi prezimljavanja. Iz jaja poloenih u jesen takoer se razvija liinka, ali je njen razvoj polaganiji, jer traje do polovice ljeta idue godine, nakon ega se kukulji. Dakle, kod borove pipe moemo nai jedno- i dvogodinju generaciju, a i neku srednju razvoj koje traje jedno 15-ak mjeseci. Postoje etiri sluaja: 1) razvoj sveukupno traje 4 mjeseca; kornjai izlaze pred jesen iste godine, ali su kornjai spolno zreli tek u proljee sljedee godine. 2) razvoj traje dulje i kornjai se pojavljuju tek u proljee idue godine 3) iz jaja poloenih u jesen pojavljuju se kornjai tek u jesen idue godine (u oba sluaja, razvoj traje samo godinu dana) 4) iz jaja odloenih u proljee razvija se liinka koja prezimi, a u ljetu druge godine kornjai, koji jaja odlau tek u proljee tree godine - tipina dvogodinja generacija.

29

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Kornja borove pipe puno je tetniji od liinke, budui da nagriza koru i primaran je tetnik, dok liinka bui hodnike, ali mahom na oborenim stablima, te je prema tome sekundarni tetnik. Od prirodnih neprijatelja borovih pipa treba istaknuti neke vrste ptica (vrane, svrake, vorci, djetlii itd.), a od kukaca grabljive muhe, stjenice, mrave, trkove, drotare, neke nematode, te sljepie i gutere. genus Pissodes Pipe produena tijela, pokrivenog ljuskavim dlaicama, smee boje sa svijetlijim prugama na pokrilju i titu. Ima razvijena donja krila koja slue za letenje. Po nainu oteivanja sline su velikoj borovoj pipi, ali su kod ovih liinke puno tetnije - ive pod korom dubeih stabala i svojim nagrizanjem uzrokuju suenje. Kornjai takoer nagrizaju koru, ali na nebitnim mjestima i u puno manjoj mjeri nego oni velike borove pipe. Dakle, u ovom je sluaju liinka primaran fizioloki tetnik. enka odlae jaja na koru kao i kod Hylobius sp., ali se liinke ubuuju ispod kore, sve do bijeli, a na kraju hodnika sainjavaju zipku, nabijenu piljevinom i grizotinama. Hodnici su nepravilni, zvjezdasti; dosta nalik hodnicima potkornjaka. U principu imaju bri razvoj od Hylobius vrsta, budui da ponekad daju i dvije generacije godinje, a u pravilu jednu. enke takoer odlau jaja od proljea do jeseni; iz jaja poloenih u jesen kornjai se razvijaju za cca 4,5 mjeseca, a u ljeti ak i za 1,5 mjesec. Inae, normalan razvoj traje od sedam do jedanaest mjeseci. Kornjai ive i po 2-3 godine, tako da i ovdje imamo raznodobnih jedinki, a pod korom zaraenog drveta moemo nai tetnika u svim stadijima razvoja. Preteno su sekundarni tetnici, te po tome slini potkornjacima, iako kod masovne pojave mogu postati i primarni. Prirodni neprijatelji su u velikoj mjeri ose najeznice.Suzbijanje se uglavnom vri uklanjanjem zaraenih stabala te postavljanjem lovnih stabala. Pissodes notatus F. - mala borova pipa. Kornja 5-7 mm duljine, s dvije svijetlo-ute pjege na gornjem dijelu pokrilja. Dolazi na starijim stablima smreke i aria, a borove napada u dobi 3-15 godina. enka odlae jaja u prljenu grana, a liinke se zavlae pod koru, provlae do vrata korijena i tamo se kukulje. Kornja izgriza izbojke, grane i koru. Liinka nanosi puno vee tete, jer moe prouzroiti suenje stabla. Pissodes piniphilus Hbst. - takoer tetnik bora, ali se pojavljuje u manjoj mjeri. Napada letvike borova. enka odlae jaja pojedinano, pa su takvi i hodnici, duljine 10-15 cm. Napada uglavnom oslabljela stabla, a prisutnost je tee primijetiti nego kod male borove pipe. Pissodes pini L. - crveno ili tamno-smea, sa svijetlim ukastim tokama na pokrilju, duljine 7-10 mm. Napada stare borove, a ustanovljena je na smreci i vajmutovcu. Napada samo stara stabla, tako da tete nisu velike. Pissodes harcyniae Hbst. - smrekova smea pipa - gruba, punktiranog pokrilja, duljine 4-7 mm. Napada 50-100 godina stare smreke; enka na jednom mjestu odlae po 5 jaja, a liinke prave hodnike redovito u kori. Napadnuto stablo prepoznaje se po jakom luenju smole. Sekundarni je tetnik. Pissodes piceae Ill. - jelova smea pipa. Ima na pokrilju dvije svijetlo-ute iroke pruge. Dugaka je 710 mm. esta je pojava u jelovim sastojinama, a ako se pojavi u veoj mjeri, moe poiniti i vee tete. enka polae jaja u skupinama; liinke bue zrakaste hodnike kojih zna biti i po dvadesetak u skupini, a hodnici mogu biti dugi i do 60 cm, a nalaze se preteno u liku. Moe prouzroiti suenje stabla. Napada jele 40-80 godina starosti. Pissodes validirostris Gyll. - pipa borova eera. Rasprostranjena u Dalmaciji, napada alepski, crni i primorski bor. Cossonus sp. sainjava nekoliko vrsta koje su tehniki tetnici bez veeg znaenja. Rhyncolus truncorum Germ. - po nainu ivota slian Cossonus sp. Zna napasti jelovu grau u kuama. Rhyncolus culinaris Germ. - dolazi u stupovima i moe ih izgristi do te mjere da se isti srue. genus Balaninus (=Curculio) Plodotoci ili irotoi. Kornjai ovalna tijela, jae suena prema zatku; istiu se dugakim rilom, koje je kod enki dugo kao prsite i zadak zajedno. Vratni tit iri nego dui, ali sprijeda znatno ui nego otraga; pokrilje je trokutasto, sa strane zaokrueno i prema kraju jako sueno, redovito pokriveno

30

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

ljuskama. Poznati su kao tetnici plodova oraha, hrasta, cera, bukve, pitomog kestena, lijeske, johe, trenje, a neke vrste ak dolaze i u ikama osa ikarica. Curculio nucum L. - dolazi u hrastovu iru i ljenjacima (ljeskoto) i Curculio glandium Mrsh. - iroto. Duljine 6-8 mm, dlakavih ticala s izduenim prvim lankom. enke se (kao i mujaci) pojavljuju potkraj proljea i poetkom ljeta. enka bui rilom zelene plodove lijeske, ir, rjee bukvicu, te ulae u njih po jedno jaje. Rupa zaraste, tako da prisutnost liinke nije vidljiva. Plodovi se razvijaju do polovice ljeta, a onda poinju opadati. Napadnuti plod je iznutra potpuno izgrien. Liinka se do jeseni potpuno razvije, a onda bui plod, zavlai se u zemlju i prezimi. U proljee se kukulji i pojavljuje se kornja. Normalna je jednogodinja generacija, ali neke liinke prezime i dvije zime. Curculio Elephas Gyll. ivi u pitomom kesetnu, a poinjava iste tete. Biorrhiza venosus Grav. napada bukvicu, a Biorrhiza villosus F.polae jaja u ike hrastove ose ikarice. Biorrhiza pallipes F. irotoi su vani kao tetnici jer svojim napadom sprjeavaju prirodnu obnovu, a naroito su tetni u rasadnicima. Suzbijanje se vri uglavnom mehaniki, ranim sakupljanjem prerano otpalih plodova. genus Magdalis Pipe produena, valjkasta tijela, crne ili metalik-plave boje. Javljaju se kasnije od drugih, potkraj proljea. enka bui rupu u kori i u nju polae vei broj jaja, iz kojih se izvue liinka koja najprije bui vijugavni hodnik u kori, a zatim se zavlai u bijel. Hrani se do zime, zatim prezimljuje, a u proljee se kukulji. Kornjai ive nekoliko mjeseci i za to vrijeme nagrizaju koru, izbojke i lie na raznom drveu. Magdalis sp. napadaju etinjae i listae, i to redovito mlaa, slaba ili boleljiva stabla. esto se pojavljuju skupa s potkornjacima, drugim tetnicima drva i openito u sastojinama slabe vitalnosti ili napadnutim od nekih drugih tetnika. Hodnici su periferni i ne ulaze u drvo. Magdalis violacea L. dolazi na smrekama, borovima i brezi. M. frontalis Gyll. esta je na borovima, kao i M. rufa Germ., M. armigera Geoffr. dolazi na brijestu, a M. exarata Bris. na ceru i hrastu. Cryptorhynchus lapathi L. - johina arena pipa Kornja tamno-smee boje, pokriven bijelim ili utim ljuskama, aren. Glava je produena u debelo, dosta dugako rilo, koje pipa moe saviti i smjestiti u poseban lijeb na prsima u sluaju opasnosti. Dugaka je oko 1 cm. Poznati je tetnik; nanosi tete u stadiju liinke i imaga. Napada u prvom redu sve tri vrste joha (crnu, zelenu, bijelu), zatim razne vrste vrba (najvie koaraku i rakitu), pa zatim topolu, brezu i hrast. Uglavnom stradava drvee na niim, vlanijim terenima. Kornjai se prvi puta javljaju u drugoj polovici ljeta, i tada nagrizaju koru, tj. vre dopunsko deranje. Zimi se zavlae u zemlju ili pukotine kore gdje prezime, a u proljee se javljaju dosta kasno, te kopuliraju. enka odlae jaja obino na rane i izboine drvea. Jaja prezime, a iz njih se razvija liinka u proljee idue godine. Ista bui vijugavi hodnik najprije pod korom u liku, a zatim ze zavlai u bijel i u samo drvo. Hodnici su u poetku uski, a kasnije postaju iri. Liinka izbacuje piljevinu, za to bui posebnu rupu. Odrasla liinka naini zipku na kraju hodnika, a kornja se provlai napolje kroz posljednju rupu kroz koju je liinka izbacivala piljevinu. Izlazi kornja tijekom ljeta, ali enka odlae jaja tek sljedee godine dakle, razvoj traje dvije godine. enka odlae jaja na deblima ili granama, a kod koarake vrbe na glavi korijena. Na mjestima gdje se nalazi liinka kora obino puca, a kod vrbe se sue izbojci i neupotrebljivi su za proizvodnju koara. Mlade biljke se redovito sue zbog napada ove pipe, a u rasadnicima moe poiniti goleme tete i dovesti do propadanja desetina hektara nasada. Za razliku od drugih, ova je pipa primaran tetnik i veoma opasan za pojedine kulture. Ponekad moe intenzivno napasti i kanadsku topolu. Suzbijanje je vrlo teko i svodi se uglavnom na mehaniko uklanjanje i unitavanje zaraenih stabala te skupljanje kornjaa, to je teko izvedivo zbog njihove mimikrije. Stereonychus (=Cionus) fraxini Deg. - jasenova pipa Kornja jajastog oblika, sivosmee boje; rilo je malo savijeno, tanko. Tijelo je pokriveno bijelim i utosmeim ljuskama, trbuna strana je siva. Kod nas jo dolaze i tamni oblici (v. flavogutatus Strl.). Liinka je zelenkasto-uta, glava je crna, kao i nadvratni tit. Za vrijeme ivota i prederavanja izluuje sluz, od koje napravi kokon u kojem se kukulji u slobodnu kukuljicu. Kokon je tamnosme, bavast, duljine 3,5 mm. Dolazi najee u nizinskim umama Posavine te Podravine, ali i svugdje

31

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

gdje ima jasena. Osim na jasenu dolazi na maslini, crniki i zeleniki. Pojavljuje se periodiki masovno. Kornjai se pojavljuju u travnju i odmah kopuliraju, a enke prije toga vre regeneracijsko deranje izgrzanjem pupova i mladih listova. Jaja odlau na pupove, a liinke se hrane uglavnom liem, a tek u zadnjoj fazi razvoja oteuju peteljke i izbojke. Razvoj liinke traje oko mjesec dana. U drugoj polovici svibnja mogu se nai kukuljice, a u lipnju ve i mladi kornjai. Kukuljice se nalaze na mahovini na deblu ili u listincu. Kornjai nagrizaju lie, ali ne ine velike tete, budui da rano odlaze na prezimljavanje, uglavnom u mahovini na glavi korijena ili u listincu. Generacija je jednogodinja. tete od ove pipe znaju biti znatne, budui da jasen ponekad uope ne moe izbaciti prvi list zbog velikog oteenja pupova, tako da se zazeleni tek drugim listom u srpnju. Prema tome, ova pipa spada u najopasnije tetnike jasena. Glavni problem je u tome to masovna pojava ovog tetnika moe trajati i do 4-5 godina, pa i vie. Suzbijanje se vri kemijskim putem, zapraivanjem iz helikoptera ili runim zamagljivaem, budui da se radi o grupiminoj zarazi, a ne na velikim povrinama kao kod gubara. genus Rhynchaenus (Orchetes) Skoipipe - maleni kornjai, 2,5-4 mm duljine, ovalna tijela. U stanju mirovanja rilo je savijeno u prsitu kao i kod johine pipe. Rod ini nekoliko desetina vrsta, od kojih se desetak moe nai u naoj entomofauni. Tipini su tetnici lia, a dolaze na listaama. Roje se u proljee i najprije hrane buei listove, a zatim kopuliraju. enka obino odlae jaja u glavnu ilu lista. Liinka najprije bui hodnik u glavnoj ili lista, a zatim na rubi naini iroku grizotinu izmeu gornje i donje epiderme. Nakon tri se tjedna kukulji u kokon. U lipnju se pojavljuju kornjai koji nagrizaju lie, a i plodove. tete mogu biti jae tek u sluaju masovne pojave, to se obino ne dogaa. Rhynchaneus quercus L. - napada najee lunjak, zatim cer, a rjee kitnjak. Rh. alni L. dolazi na brijestu, a rjee na topoli i hrastu. Rh. avellanae Don. dolazi na hrastu. Rh. fagi L. na bukvi. Coleoptera - kornjai Subordo: Polyphaga fam. Scolytidae - potkornjaci Svakako najznaajnija porodica umskih kornjaa-tetnika. Maleni su (1-8 mm), valjkastog, okruglastog ili jajolikog tijela, crne ili smee, rjee svijetlije boje. Glava je kratka i prilino uvuena pod vratni tit, kao i ticala. Krila su razvijena, iako neki mujaci ne mogu letjeti. Zavetak pokrilja - tzv. "obronak" - razliito je graen i karakteristian za pojedine vrste. Gornja eljust kratka i vrsta; omoguuje grizenje i buenje drva. Potkornjaci su tipini tetnici drva, jer provode ivot pod korom ili u samom drvu. Uglavnom su monofagni ili oligofagni, rijetko kada polifagni tetnici. Prvenstveno su sekundarni, iako u povoljnim uvjetima mogu biti i primarni tetnici. Po nainu oteivanja takoer su specijalizirani, jer uglavnom dolaze na deblima, a rjee na granama. Uvjeti koji prethode masovnoj pojavi potkornjaka poglavito su klimatski, ali takoer i ope zdravstveno stanje i sastav ume igraju veliku ulogu. Ta su tri faktora najbitnija kod masovne pojave potkornjaka. Sua - za vrijeme sunih godina, drvee u velikoj mjeri fizioloki oslabi, to uvjetuje pojavu potkornjaka; Starost stabla - ukoliko se odreena vrsta drvea sadi van prirodnog areala - npr. smreka u nizinama. Drvo e se dobro razvijati dok ne dosegne odreenu starosnu dob, a onda e biti masovno napadnuto od potkornjaka. Sastav sastojine - uvijek su tete vee u monokulturama i homogenim sastojinama nego u prirodnim, heterogenim umama. Nepravilna sjea - preveliko prorjeivanje - takoer mogu biti uzrok vee pojave potkornjaka. Potkornjaci provode ivot u grizotinama koje naine pod korom ili u drvu. Hodnici potkornjaka uglavnom imaju za svaku vrstu odreeni oblik, to uvelike pomae pri determinaciji. Redovito se grizotina sastoji od centralnog ili materinjeg hodnika, na rubu kojeg enka poloi po jedno jaje u posebne udubine. Liinke bue lijevo i desno od materinjeg hodnika i stvaraju zrakaste, zasebne hodnike, na kraju kojih se kukulje. Razvijeni kornja izlazi kroz posebnu rupu iznad mjesta kukuljenja. to se tie lokacija grizotina, potkornjaci se dijele na korae i drvae, a po vremenu pojavljivanja na

32

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

rane i kasne. Gradacija potkornjaka moe potrajati i 3-4 godine. Potkornjaci mogu biti monogamni i poligamni, tako da pod korom moemo nai samo enku ili jednog mujaka s vie enki. enke odlau malen broj jaja u usporedbi s ostalim kukcima - u prosjeku 50-ak. Po nainu prehrane, potkornjaci se dijele na drvae i gljivae. Liinke drvaa hrane se drvnim sokom, a liinke gljivaa gljivicama Ambrosia sp., spore kojih u hodnike dospiju skupa s potkornjacima. U ovom sluaju, potkornjaci nisu tetni kao direktni devastatori, ve kao vektori prenositelji mikotikih oboljenja. Potkornjaci su u prvom redu fizioloki, a tek onda tehniki tetnici. Napadaju vie crnogorine, a manje bjelogorine vrste. Od prirodnih neprijatelja treba spomenuti ptice (djetlii, zebe, brgljezi, pastirica itd.), a od kukaca razne vrste kornjaa i kusokrilaca. Tu su, takoer, i razne vrste osa najeznica te parazitikih ili predatorskih muha, kao i neke grinje. Napad potkornjaka relativno je lako primijetiti u donjem dijelu stabla, budui da potkornjak odmah izbacuje piljevinu, koja je u sluaju buenja kore crveno-smea, a u sluaju ubuavanja u bijel i drvo bijela. Napad je tee primijetiti ako je zapoeo u gornjim dijelovima kronje, jer se tek po suenju nekih grana ili vrha stabla moe primijetiti da s istim neto nije u redu. Suzbijanje potkornjaka teko se provodi, prvenstveno postavljanjem lovnih stabala te prevencijom, odnosno pravilnim gospodrenjem koje e sprijeiti masovnu pojavu. Klasifikacija potkornjaka Subfamiliae: Scolytinae Vratni tit obrubljen, prenja goljenica glatka, vanjski vrh goljenice se produava u jednu kuku, a na srednjoj i stranjoj goljenici nema nikakvih kvrica. Pokrilje zavrava jako svedenim obronkom. Subfamiliae: Ipinae Vratni tit obrubljen, goljenica na vanjskom bridu nazubljena, a na vrhu bez iljka. Vratni tit sprijeda esto hrapav. Pokrilje zavrava jako svedenim obronkom. Subfamiliae: Scolytinae Scolytus scolytus Fbr. - veliki brijestov potkornjak. Crn ili tamno-sme, smeeg pokrilja, crvenkastih ticala i stopala. Duljina je 4-5,5 mm. Jedna od najtipinijih vrsta potkornjaka na brijestovima, dok rjee dolazi na crnoj topoli, vrbi, jasenu, grabu i hrastu. Pravi pod korom jednokraki uzduni materinski hodnik, dugaak 2-3 cm; sa svake se strane nalazi 20 i vie larvalnih hodnika duljine 1015 cm. Zipka se nalazi u kori ili bijeli. Mladi kornjai vre dopunsko prederavanje kod rukavca lista ili u mladim zelenim izbojcima, pri emu bue kratke hodnike. Generacija je dvostruka; pripada meu kasne potkornjake - roji se poetkom svibnja, a rojenje druge generacije zbiva se u kolovozu. tetnost ovog potkornjaka je trostruka - buenjem grana dovodi do njihovog suenja, no puno je opasniji kao vektor opake mikoze brijesta - tzv. "holandske bolesti", mikotikog oboljenja provodnih elemenata brijesta uzronik kojeg je gljiva Ceratocystis ulmi, doneena iz Japana. Trei vid tetnosti je tipino sekundaran, jer svojom pojavom stvara preduvjete za pojavu ostalih bolesti. Scolytus multistriatus Marsh. - mali brijestov potkornjak - smee-crne boje, duljine 2,2-3,3 mm. Pravi vertiklani materinji hodnik, ali je obino broj larvalnih hodnika puno vei nego u velikog potkornjaka moe ih biti i do 50 sa svake strane. Takoer ima dvije generacije godinje i javlja se u isto vrijeme. Zadrava se u tanjim granama i gornjem dijelu stabla. Takoer je vektor holandske bolesti. Moe se nai i na ljivi i jasici, ali puno rjee. Trea vrsta vektor holandske bolesti je Scolytus sulcifrons Rey, a kod nas je pronaen u Dalmaciji. Scolytus laevis Chap. - takoer jedan od brijestovih potkornjaka, iako se javlja puno rjee od ostalih. Po veliini se nalazi izmeu velikog i malog brijestovog potkornjaka - duljina tijela mu je 3-4,5 mm. Pravi jednokraki materinji hodnik, larvalni se hodnici nalaze u liku, a zipka u drvu. Napada nizinski brijest i vez, a dolazi jo i na hrastu lunjaku, lipi, bukvi i lijesci. Scolytus pigmaeus F. - najmanji od brijestovih potkornjaka, duljine tek 2-3 mm. Dolazi na brijestu, grabu, bukvi i maslini. Scolytus ensifer Eichf. - rjei brijestov potkornjak, tipian monofagni tetnik nizinskoga brijesta. Scolytus Kirschi Skalitzky - pravi kratki materinski i oko desetak larvalnih hodnika. Napada mlade, potpuno zdrave kulture brijesta, a kod starijih se stabala zavlai pod koru u vrhovima. Scolytus Ratzeburgii Janson brezov potkornjak bjelikar - tipian monofag koji dolazi na raznim vrstama breze. Ima jednogodinju generaciju; spada u kasne potkornjake, jer se javlja tek pred kraj svibnja. Mladi kornjai ne vre

33

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

dopunsko deranje, jer su ve spolno zreli prilikom rojenja. enke ive 3-4 mjeseca, dok mujaci ugibaju nakon kopulacije. Prezimljuje u stadiju liinke, a moe se nai na svim dijelovima stabla. Suzbijanje se moe vriti samo pomou stojeih lovnih stabala, koja se iznad glave korijena isijeku u obliku prstena. Napad se moe ustanoviti po zranim rupicama na kori, koje se mogu nai u lipnju i srpnju. Na jesen treba oboriti i otkorati lovna stabla te izloiti liinke suncu, e ne bi li ih unitili. Scolytus mali Bechst. - veliki voni potkornjak - poznat je kao tetnik ljive, jabuke, kruke, trenje i dunje, ali napada i oskoruu, mukinju, sremzu, brijest i glog. Scolytus rugulosus Rtzb. - mali voni potkornjak. Jo ei od velikog. Polifagan tetnik - napada jo glog, oskoruu, lovor-vinju, brijest, lijesku i brezu. Scolytus carpini Rtzb. - grabov bjelikar - crn, sa smeim ili crvenim pokriljem, duljine oko 3 mm. Dolazi u prvom redu na bijelom grabu, zatim na crnom grabu, bukvi, hrastu i lijesci. Dosta rijedak u nas. Scolytus intricatus Rtzb. - hrastov bjelikar - crn, crvenog pokrilja i crno-utih nogu, duljine 2,5-3,5 mm. Pravi vrlo kratak, 1-3 cm dugaak materinski hodnik, koji lei u bijeli, kao i larvalni hodnici koji su dugaki cca 15-ak centimetara. Zipka prodire u drvo. Hodnici se nalaze na deblu i granama, na mladim i starim stablima. Ima dvostruku generaciju. Nije rijedak, ali tete nisu vee, budui da kod suenja hrastova ima manju ulogu od hrastova krasnika. Dopusnko deranje vri na bazi jednogodinjih jo zelenih izbojaka, koji se zbog napada sue. Napada u prvom redu lunjak i ostale vrste hrastova, pa zatim pitomi kesten, bukvu, brijest, grab i topolu. Scolytus aceris Knotek javorov bjelikar pravi krai materinski i dugake larvalne hodnike u bjelici, kojih moe biti i do stotinjak. Dolazi na raznim vrstama javora u brdskim krajevima. Subfamiliae: Ipinae Dijeli se u dvanaest tribusa. Tribus Hylesinini Monogamni potkornjaci koji mahom ive u listaama, a rjee u etinjaama. Bue uzdune jednokrake ili poprene dvokrake hodnike. Preteno su jednogodinje generacije. Hylesinus crenatus Fabr. - veliki jasenov likoto - 4,5-6 mm dugaak potkornjak. esta vrsta kod nas, iako zaostaje za malim j. potkornjakom. Materinski hodnik je obino poprean, jednokrak i dosta kratak (3-5 cm), a osim tog postoje i horizontalni dvokraki hodnici, uvinuti prema gore ili dolje. Larvalni su hodnici i do 30 cm duljine, zalazi u bijel, dok se materinski nalazi u liku. Zipka se djelomino nalazi u drvu. Mladi kornjai ne vre dopunsko deranje, ve odmah izgrauju materinski hodnik; prezimljuju obino u stadiju imaga, ali mogu i kao liinke. Javlja se u travnju, a razvijeni mladi porkornjaci nalaze se u srpnju te jo tijekom ljeta stvaraju drugu generaciju. Postoje takoer i kornjai koji ne stvaraju drugu generaciju, ve prezimljuju na vratu korijena u kratkim hodnicima. Sporno je da li ova vrsta ima dvije generacije godinje, ili dva rojenja jedne generacije. Osim jasena napada jo i hrast, javor i jorgovan. Hylesinus oleiperda Fabr. - crni maslinov potkornjak. Prvenstveno tetnik masline, ali napada jo i jasen, jorgovan, kalinu, maslinicu, i zeleniku, a ustanovljen je i na bukvi. Hylesinus fraxini Panz. - mali jasenov potkornjak. Duljine oko 3 mm, crne boje sa smeim i tamnim ljuskama na hrptu. Pripada meu vanije tetnike jasena; pod korom stvara tipine dvokrake materinske hodnike koji lie na vitiastu zagradu. Duljine su 10-ak cm, ali znatno ui od onih to ih stvara veliki j. p. Larvalni su hodnici znatno krai - doseu tek 4 cm. Hodnici se redovito nalaze u drvu, a rjee u kori; zipka se takoer nalazi u drvu. Kod ove vrste postoje tri vrste prederavanja: dopunsko, regeneraciono i prederavanje radi prezimljavanja. Radi potonjeg bue kornjai kratke hodnike u zelenoj kori, zbog ega na raznim mjestima nastaju pukotine sline rak-ranama, koje se nazivaju "jasenove rue". To je vrlo esta pojava na jasenu, a svjedoi o intenzitetu napada ovog tetnika. Pripada ranim potkornjacima, jer se roji ve u oujku. Od neprijatelja se istiu ose najeznice. Hylesinus orni Fuchs - monofag jasena, vrlo slian malom j.p.-u. Hodnici su redovito dvokraki, ali ne lee horizontalno ve koso; larvalni su hodnici gusto poredani jedan do drugoga, a nisu razmaknuti kao kod malog j. p.-a. Preteno napada mlado drvee i starije grane crnog i bijelog jasena. Pteleobius vittatus F. - areni brijestov likoto. Mali potkornjak, oko 2 mm dugaak, pokriven okruglastim sivim i utim ljuskama. Monofagan tetnik brijestova. Prepoznaje se po dvokrakim

34

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

rastavljenim hodnicima koji slie na dva jednokraka. Roji se u travnju, ima jednogodinju generaciju i prezimljuje u larvalnim hodnicima u stadiju imaga. Phthorophloeus spinulosus Rey dolazi u brdskim umama na jeli i smreci. Phloesinus bicolor Brull. - boroviin potkornjak, duljine oko 2 mm. tetnik empresa, borovice i tuje i nekih egzotinih parkovnih vrsta. Ima dvostruku generaciju, a u primorju moe imati i tri. U kontinentalnim je krajevima poznat na borovici, a u primorskim moe biti jo i na empresu i tuji. Tujin potkornjak - Phloeosinus thuyae Perris - Napada isto drvee kao i prethodni, ali napada samo mlada stabla i tanke grane. Xylechinus pilosus Chap. - oko 2,5 mm dug crni potkornjak. Prvi vodoravne dvokrake hodnike, s jednim kratkim poprenim u sredini. Dolazi iskljuivo na smreci. Tribus Hilurgini Potkornjaci dlakavog tijela, dlake u grupama ili pojedinano. ive na etinjaama. Dendroctonus micans Kugelann. - veliki smrekov likoto - najvei potkornjak nae entomofaune, duljine 7-9 mm. Crno je sme, jako svedenog tijela, malo proirenog prema unatrag. Glava te vratni tit su sjajni i punktirani, a pokrilje ima grube, punktiranje crte. tetnik je smreke, a rjee se javlja na obinom boru i jelci. Rairen je u sjevernoj i srednjoj Europi, dok je na jugu puno rjei. Zanimljiv je zbog svojih familijarnih hodnika koji su skroz razliiti od onih ostalih potkornjaka. Materinski je hodnik duljine do 7 cm, moe biti vertikalan, horizontalan ili kos; nalazi se redovito na donjim dijelovima debla, u blizini glave korijena. Lei dijelom u kori, a dijelom u bijeli. Sa strane glavnog hodnika enka naini iroki prostor u koji odlae jaja. Ovaj je hodnik ispunjen piljevinom, za razliku od materinskog. Jaja odlae u skupinama, a liinke prilikom nagrizanja ostaju skupa, a ne prave svaka poseban hodnik. Tako uz materinski nastaje irok familijarni hodnik, pa ak i liinke iz ostalih jajnih skupina bue skupa drei se ostalih, tako da nastaje iroka grizotina u kojoj moe biti i preko stotinu liinaka. Materinski hodnik moe imati i vei broj zranih rupica, kao kod brezova i nekih drugih potkornjaka. Napada redovito starija stabla s debelom korom, ali kod nas ne poinjava vee tete. Blastophagus (Myelophilus) piniperda L. - veliki borov srikar - crni potkornjak sa uto-crvenim ticalima i stopalima, duljine 4 mm; glava i vratni tit pokriveni su dugakim dlakama. Tipian je tetnik bora, a rjee napada smreku, ari ili jelu. Poznat je i kao primaran i kao sekundaran tetnik; mjestimino poinjava vee tete. Roji se ve u oujku, a ako je proljee hladno, javlja se kasnije, tako da spada u rane potkornjake. Materinski hodnik lei u potpunosti u liku, uzduan je, jednokrak, duljine do 10 cm. Larvalni hodnici idu postrance i vijugavi su. enka poloi oko 100-njak jaja. Budui da se pod korom nalazi veliki broj materinskih i larvalnih hodnika koji se meusobno isprepliu, veliki broj liinaka ugiba. Ima jednu proljetnu i esto u ljetu jednu sestrinsku generaciju, ili ima redovito dvije generacije - proljetnu i ljetnu (na sjeveru redovito jednu, dok na jugu mogu biti i dvije). Kornjai se roje u travnju i odmah nalijeu na borova stabla, te se zavlae pod koru radi odlaganja jaja i izgradnje hodnika. Krajem svibnja stari potkornjaci naputaju hodnike i prelaze na prologodinje izbojke, gdje u sri bue hodnik i vre regeneraciono prederavanje. Nakon 2-3 tjedna naputaju izbojke, trae ponovno pogodna mjesta na deblu bora, zavlae se pod koru i prave krae materinske hodnike, u kojemu odlau manji broj jaja, a potom ugibaju. Iz tih se jaja razviju liinke od kojih se do zime razviju kornjai. Mladi kornjai koji potiu od prethodne generacije razvijaju se u ljetu i prelaze na kronju bora, izgrizaju hodnike u malim izbojcima, a pred jesen se zavlae na glavu korijena pod koru i prezime. tete znaju biti povee, ako napadnu izbojke na kulturama. Najradije napadaju stara i oslbjela stabla. Buenjem izbojaka izazivaju suenje i otpadanje napadnutih izbojaka. Suzbijanje se vri preventivno, izbjegavanjem sadnje borovih monokultura. U sluaju jae pojave treba postavljati lovna stabla i unitavati potkornjake. Blastophagus (Myelophilus) minor Htg. - mali borov srikar. Crna tijela i crvenih ticala, pokrilja i stopala. Napada uglavnom borove, najvie obini, a zatim i ostale. Vrlo rijetko dolazi na smreci i jeli. Stvara dvostruke poprene materinske hodnike kod kojih se ulazni otvor nalazi u sredini; ti su hodnici u bijeli i mogu biti dugaki do 10 cm. Larvalni su hodnici kratki, duljine 2-3 cm. Zipka se nalazi u drvu. Razvijeni kornjai naputaju drvo svaki kroz zasebnu rupu. Ne napada stara, ve mlada stabla s glatkom korom, zbog ega stradavaju letvici i vrhovi starijih stabala. Dopunsko deranje vri pred jesen na izbojcima, kad se pojave mladi potkornjaci. Moe imati jednu ili dvije generacije, u skladu s klimatskim prilikama i nadmorskom visinom. Buenjem u bijeli moe dovesti bre do suenja stabla nego veliki srikar. Napad izbojaka dovodi do suenja i otpadanja istih. Suzbijanje se moe vriti lovnim stablima s glatkom korom, a trebale bi ostati i grane. Mogu se upotrijebiti i stojea lovna

35

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

stabla, ali na njima treba oguliti koru u obliku dva prstena. Otkoravanje treba svakako vriti prije kukuljenja, jer se kukuljice nalaze u drvu. Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti grabeljive kukce i ose najeznice. Hylurgus ligniperda Fabr. - potkornjak valjkastog, produljenog tijela, crnosmee boje sa svijetlijim ticalima i nogama te dlakama na hrptu, duljine oko 5 mm. Dolazi kod nas na borovima i smrekama. Razlikuje se od ostalih potkornjaka po tome to spada u grupu korijenara - hodnike pravi na glavi korijena, obino ispod zemlje, a ponekad i nie na glavnom korijenu. Dopunsko se deranje vri u donjim dijelovima, iznad glave korijena, gdje se moe nai vei broj kornjaa, kako izgrizaju hodnike provlaei se jedan iza drugoga. Ne poinjava vee tete ukoliko napadne starija stabla, panjeve ili leee drvo, ali esto se dogaa da se nae na kulturama, gdje napada mlado drvee i bui hodnike na glavi korijena, kada tete mogu biti znatne, jer se napadnuto drvo obino osui. Radi sprjeavanja eventulane pojave ovoga kukca, potrebno je otkorati panjeve u sjeinama. Tribus Hylastini Tipina grupa potkornjaka-korjenaa. Bue hodnike na korijenju crnogorinog drvea, kao i Hylurgus ligniperda. Materinski hodnici su dulji ili krai, a larvalni popreni. Dopunsko se deranje vri pod korom u donjem dijelu starijih stabala. Opasni su naroito za kulture crnogorinog drvea, jer dovode do suenja stabla. Suzbijanje se provodi primamljivanjem na svjee panjeve u proljee, jer spadaju u grupu ranih potkornjaka, a moe se za suzbijanje upotrijebiti i svjea smrekova ili borova kora pod koju se zavlae radi dopunskog prederavanja. Kod nas dolaze: Hylurgops glabratus Zett. - na smreci, rjee na limburu, a moe i na planinskome boru. Inae mu se areal poklapa s onim smrekova pisara. Hylurgops paliatus Gyll. je esta pojava na borovima. Hyllastes ater Payk. dolazi na obinom, a moe i na primorskom i alepskom boru te na primorskoj borovici. Hyllastes cunicularius Er. napada smreku i ari. Hyllastes attenuatus Er. nalazi se na borovima u brdskim krajevima. Hyllastes angustatus Hrbst. dolazi na smrekama i borovima, a Hyllastes opacus Er. na panjevima starih borova. Tribus Polygraphini Tri roda poligamnih potkornjaka koji pod korom crnogorice i bjelogorice bue zvjezdaste hodnike. Polygraphus grandiclava Thoms. - trenjin potkornjak - tipian tetnik treanja, ali je ustanovljen i na limburu. Poglygraphus polygraphus L. - smrekov likoto - smei potkornjak sa utim ticalima i nogama, glatkog te sjajnog vrata, pokriven na hrptu duguljastim ljuskama, duljine oko 2 mm. Dolazi na smreci i jeli, uglavnom pod korom, ali ponekad i u kori. Pravi tipine zvjezdaste hodnike u sredini kojih se nalazi tzv. brana komorica, ali samo u kori mlaih stabala, dok su u starijima hodnici razbacani u svim smjerovima. Rojenje se odvija u travnju i svibnju. Kod nas ima dvije generacije godinje. Uglavnom poinjava tete na mlaem drveu. Polygraphus subopacus Thoms. dolazi na smreci i rjee na boru. Carphoborus pini Fichh. je mali potkornjak do 2 mm duljine, dolazi uglavnom na jugu gdje napada obini, alepski i bjelokori bor. Carphoborus minimus Fabr. je tek oko 1,5 mm dugaak, ne poinjava vee tete. Bui uglavnom izbojke i grane borova. Tribus Crypturgini Ovom tribusu pripadaju najmanji potkornjaci, ija duljina ne prelazi 2 mm. Dolaze na crnogorici. Crypturgus pusillus Gyll. - mali, crni potkornjak oko 1 mm duljine. Dolazi na smreci, jeli, ariu i borovima kao parazit drugih potkornjaka. Ulazi kroz ulaznu rupu i materinski hodnik drugih potkornjaka, pa iz njih izgrauje svoje hodnike. Za starija stabla nije vaan, ali kod mlaih navodno moe poiniti vee tete. Crypturgus cinereus Hrbst. - dolazi u prvom redu na borovima, a zatim na smreci i jeli. Poznat je kao prostorni parazit u hodnicima drugih potkornjaka. Zadrava se u kori i ne zalazi u drvo. C. cribrellus Rtt. dolazi na alepskom boru u primorskim krajevima, isto kao i i C. numidicus Ferr. kojega se moe nai i na cedru. Tribus Cryphalini

36

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

U ovaj tribus spada nekoliko potkornjaka koji su poznati kao vrlo tetni. Cryphalus piceae Rtzb. - mali jelov potkornjak - 1,1 - 1,8 mm dugaak. Dolazi uglavnom na jeli, a rjee na boru, smreci, ariu i tuji. Pravi pod korom iroke nepravilne hodnike u kojima enka odlae jaja u skupinama. Liinke prave zvjezdaste larvalne hodnike. Zipka se nalazi u bijeli. Ima dvostruku generaciju; prvi put se roji u oujku, a drugi put u srpnju. U povoljnim prilikama daje i treu generaciju koja se javlja krajem kolovoza, a razvije se do zime. Zadrava se u viim dijelovima debla, u debljim granama, ali s tanjom korom. Zajedno s krivozubim potkornjakom (Ips spinidens) predstavlja glavnog tetnika jele u Hrvata. Radi prezimljavanja zabuava se u koru ili pod koru, to oteuje kambij. Svojim napadom stvara preduvjete za napad krivozubog potkornjaka. Suzbijanje se vri pomou lovnih stabala, u isto vrijeme kada se suzbija i krivozubi potkornjak. Cryphalus abietis Rtzb. - smrekov mali potkornjak - iste veliine kao i potonji. Rjei je od jelovog, a napada smrekove letvike i kulture. Rjee se javlja na drugim etinjaama (jeli i duglaziji). Pripada meu rane, monogamne potkornjake; ima dvije generacije. Ernoporus tiliae Panz. - lipov potkornjak. Takoer vrlo malen - 1,1 -1,5 mm duljine. Stvara na granama lipe, a rjee na grabu, dvokraki do 8 cm dugaki hodnik. Dolazi uglavnom samo na suhim granama, te je sekundaran tetnik. Ernoporus fagi Fabr. - bukov potkornjak. Neto vei od lipovog, dosie duljinu do 2 mm. enka pravi pod korom nepravilne zvjezdaste hodnike. Monofagan je i monogaman. Ima dvostruku generaciju, spada u kasne potkornjake, jer se uglavnom javlja tek u svibnju. Dolazi jo i na ceru i brezi. Trypophloeus asperatus Gyll. - jasikov potkornjak. Duljine 1,5-2 mm, stvara hodnike pod korom jasike, a dolazi jo na jablanu i vrbi. Trypophloeus granulatus Rtzb. - topolov potkornjak. Dolazi pod korom bijele topole, jablana i jasike. Tribus Xyloterini Tzv. potkornjaci drvai-ljestviari. Monogamni su i polifagni; ive u drvu. Hrane se drvnim sokom i gljivicama koje se razviju u hodnicima; roje se rano. Xyloterus domesticus L. - bukov drvenar ljestviar. Duljine 3-3,5 mm, crn, sa utim ticalima, stopalima i pokriljem. Sekundaran je tehniki tetnik, napada bukvu, hrast, grab, brezu, javor i drugu bjelogoricu, te izaziva muiavost drva. Pravi tzv. "ljestviaste hodnike" koji se razlikuju prema vrsti drveta. Naini najprije ulazni hodnik, a uz materinski nastaju larvalni prema gore i dolje uz godove, preko njih ili u koso, to ovisi o vrsti napadnutog drveta. Roji se u rano proljee, generacije je jednogodinje. Prezimljuje kao kornja u zemlji ili pod korom drvea. Xyloterus signatus Fabr. hrastov drvenar ljestviar. Duljine 3,2-3,8 mm, uto-sme, sa tamnim prugama na pokrilju. Pravi gotovo jednake hodnike u drvu kao i bukov ljestviar, a pored hrasta napada isto bjelogorino drvee kao i potonji. Xyloterus lineatus O. - crnogorini ljestviar. Slian je hrastovu, veliine kao signatus. Poznati je tetnik crnogorinog drvea, ali najvie napada jelku. Ima dvostruku generaciju i roji se u rano proljee. Hodnik redovito ide prema sri, a zatim se rava u dva hodnika u smjeru godova, u koje enka polae jaja u udubine ispunjene piljevinom. Liinke bue kratke hodnike prema gore i dolje, slino kao i drvenari na bjelogorici. Prije samog kukuljenja liinka se okrene prema materinskom hodniku, jer kod ljestviara razvijeni kornjai izlaze van kroz materinski hodnik, a ne stvaraju posebne rupe. Hodnici prodiru radijalno oko 6 cm; bui ih enka za kojom ide mujak koji izbacuje piljevinu. enka odlae oko 50-ak jaja. Borave u hodnicima sve do razvoja kukuljica. Ovi kornjai prenose u hodnike i spore Ambrosia gljivice, kojima se hrane. Napadaju uglavnom oborena, svjea stabla; teta je prvenstveno tehnike prirode. Imaju vei broj prirodnih neprijatelja nego ini potkornjaci, a u njih se ubrajaju razni grabeljivi kornjai i parazitike ose. Suzbijaje se u prvom redu vri preventivno, i to tako da se trupci otkoraju jo u sjeini, a nipoto ne dovaaju s korom na stovarite. Takoer ih je potrebno ostaviti na osunanom mjestu na kojemu e se to prije posuiti, jer vlaga pogoduje razvoju potkornjaka. Tribus Dryocoetini Monogamni potkornjaci koji ive pod korom raznih bjelo i crnogorinih vrsta. Dryocoetes autographus Rtzb. - dlakavi smrekov potkornjak - rastosmee ili kestenjaste boje, pokriven sivim dlaicama, duljine 3-4 mm. Napada najvie smreku, a rjee jelu, vajmutovac i ari; dolazi i na svim borovima. Hodnici su uglavnom nepravilni. Dvostruke je generacije. Nepravilno je i rojenje - ljeti se moe nai od

37

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

svibnja do konca srpnja, pa je teko odrediti kojoj generaciji pripada pojedini hodnik. Kao tetnik nije od vee vanosti. Dryocetes villosus Fabr. - manji od potonjeg, tamno ili rasto sme, duljine 2,5-3 mm. U prvom redu napada hrast, ali i bukvu, pitomi kesten i johu. Poligaman je; hodnike pravi u donjim dijelovima debla, ali ne poinja vee tete. Tribus Xyleborini Kod ovih je potkornjaka drvaa jako izraen spolni dimorfizam. enke mogu letjeti, a mujaci ne. Hodnike pravi samo enka. Hrane se drvnim sokovima i gljivicama. Anisandrus (=Xyleborus) dispar Fabr. - nejednaki potkornjak drvenar. Crno-sme, sa utim ticalima i nogama. enka je valjkasta tijela, pokrivena rijetkim dlakama. Mujak je dugaak do 2, a enka do 3 mm. Kornjai prezimljuju u hodnicima, a u travnju i svibnju izlijeu enke, nakon to bijahu oploene. Mujaci ostaju u hodnicima i ugibaju za neko vrijeme. Mujaka je puno manje nego enki. enka najprije izbui kratak hodnik u radijalnom smjeru, a od njega se zatim odvajaju primarni u smjeru godova, a okomito na njih izbui 3-4 sekundarna hodnika. Hodnici zadiru do 6 cm, ali kod mlaih stabala skroz do sri. Odlae jaja u skupinama po 6, a moe odloiti do 40-ak. Liinke ostaju u materinskom hodniku i tu se hrane gljivicama. Nakon kukuljenja liinaka, enka naputa grizotinu i izlazi van, gdje za kratko vrijeme ugiba ili se jo jedanput ubuuje u drvo i odlae jaja, stvarajui sestrinsku generaciju. Mladi kornjai prezimljuju u materinskom hodniku, a razviju jse ve poetkom ljeta. Generacija je jednogodinja. Prirodni neprijatelji su neke vrste osa najeznica. Sekundaran je tetnik - napada uglavnom oteena i bolesna stabla. Znaajan je tetnik voaka, dok je za ume manje bitan. Takoer je vaan fizioloki tetnik, jer unitava kambij. Suzbijanje se provdi preventivno i mehanikim putem, unitavanjem napadnutih stabala te njihovih dijelova. Xylosandrus germanus Blandf. - crni drvenar - ustanovljen u Njemakoj 1952., a inae potjee iz Japana. Po grai je slian nejednakom drvenaru, a duljina tijela enke je cca 2,3 mm, dakle za mm manja od nejednakog. enka je crna, a mujak svijetlije boje. Mujaci takoer ne mogu letjeti. Ovaj drvenar bui hodnike radijalno kroz koru u drvo, i to materinski duljine tek do 2 cm, na kraju kojega stvara iroki familijarni. U domovini dolazi na ajevcu, johi, grabu i dudu. Najprije se razvio u Americi, a odande je dospio u Europu. U Americi je bio tetnik javora, bukve, hrasta i hikorije, a postao je i vektor holandske bolesti. Kao tetnik opasan je iskljuivo za mlada stabla, budui da mu hodnici seu u drvo tek nekoliko milimetara. Moe poiniti znatne tete u rasadnicima, na vokama i u kulturama. Mjere suzbijanja su slabo poznate, a jedna je i zabrana izvoza bilo kakvog drveta sa zaraenog podruja. Xyleborus monographus Fbr. - crveno-smei drvenar, valjkasta tijela, utih ticala i nogu. enka je oko 3 mm dugaka, a mujak 2-2,5. enka leti, mujak ne; mujaci su puno rjei od enki. Napada najvie hrast, bukvu, brijest i pitomi kesten, ali se pojavljuje i na crnogorici. Bui radijalni ulazni hodnik duljine do 8 cm. enka odlae jaja u skupinama, ali liinke ne bue posebne larvalne hodnike ve skupa prave plitiasti hodnik i hrane se gljivicama. Kornjai se javljaju u rano proljee i napadaju prvenstveno svjee oborena stabla. Suzbijanje se sastoji od pravovremenog otkoravanja oborenih stabala, a i u to skorijem otklanjanju istih iz ume. Napada samo svjee i vlano drvo, iz razloga to gljivice kojima se hrane ive u takvim uvjetima. Xyleborus dryographus Rtzb. - mali drvenar - enka je tamno-smea, a mujak uto-sme; stopala i ticala su uti. Ima dvije generacije. Roji se prvi puta u oujku, a drugi put u srpnju. Polifagna je vrsta, napada i listae i etinjae, te je kao takav poznat u vonjacima i u umama. Dolazi na hrastu, bukvi, javoru, lipi, johi, topoli, brezi, pitomom kestenu, brijestu, jasenu, boru, smreci, jeli, ariu, duglaziji... Napada uglavnom bolesna i oteena stabla bez obzira na dob. Xyleborus eurygraphus Rtzb. pravi dvokrake hodnike u drvu borova. Dolazi ee u primorju. Xyleborus cryptographus Rtzb. dolazi na topolama. Tribus Taphrorychini Ovoj grupi pripada vei broj potkornjaka umskih tetnika, i to rodovi Pityophthorus, Taphrorychus i Pityogenes. Jedina vrsta iz ovog tribusa koja pripada grupi Thamnurgina, a poznata je kao tetnik u umama, je Lymantor coryli Perris - mali potkornjak, 2 mm duljine; dolazi u suhim izbojcima i granama u kojima pravi nepravilne hodnike te svojim izgrizanjem rastae drvo. Napada lijesku, grab, hrast, javor, kruku, jorgovan te krkavinu.

38

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Pityophthorus micrographus L. - smrekov mali granar. Tek 1 do 1,5 mm dugaak, produena, uska, valjkasta tijela. esta je pojava u granama i u letvicima smreke. Osim na smreci dolazi jo na jeli, boru, ariu, cedru, kanadskoj ugi i duglaziji. Poligaman je; pravi pod korom u bijeli zvjezdasti hodnik koji se sastoji od brane komorice i 4-7 neto zavinutih hodnika duljine do 5 cm. enka odlae jaja u razmaknute udubine, a liinke bue hodnike u bijeli. Hodnici se ne kriaju. Zipka kukuljice se nalazi u kori. Roji se kasno, ima dvije generacije godinje. Uglavnom je tetnik grana, ali nije tipian sekundarni tetnik, jer svojim oteivanjem moe dovesti do suenja zdravih dijelova stabla. Svojom pojavom stvara preduvjete za pojavu drugih potkornjaka, naroito smrekovog estozubog potkornjaka (Pityogenes chalcographus). Suzbijanje je povezano sa suzbijanjem inih potkornjaka. Pityophthorus exsculptus Rtzb. - dolazi uglavnom samo u suhim i oteenim granama smreke i bora; pravi zvjezdaste hodnike s 2-6 krakova, koji mogu biti dugaki i do 30 cm. P. pubescens Mrsh. dolazi na borovima gdje pravi hodnike u tankim granama, a osim toga dolazi i na izbojcima koji bijahu napadnuti od borova srikara (Blastophagus piniperda). Na borovima dolaze jo P. glabratus Eichh. i P. carniolicus Wichm. Taphrorychus bicolor Hrbst. spada u grupu potkornjaka granara. Pravi nepravilne hodnike u bolesnim i polusuhim granama bukve, hrasta, breze, graba, jasike i oraha. Pytyogenes chalcographus L. - estozubi smrekov potkornjak. Sprijeda crn, a u stranjem dijelu kestenjast, duljine 2-2,3 mm. Pored smrekova pisara jedan od najeih potkornjaka na smreci. Moe se jo nai na jeli, ariu i raznim borovima. Poligaman je; pravi ispod kore zvjezdaste hodnike. Brana komorica je skrivena u kori, a materinski hodnici su dobro razvijeni (jednoj branoj komorici pripada 3-6 materinskih hodnika). Larvalni hodnici se nalaze jedan do drugog, a nalaze se dijelom u bijeli, a zavretkom u kori. Roji se u rano proljee, a rojenje zna dugo potrajati. Rojenje druge generacije se obino zbiva u srpnju. Kod nas daje redovito dvije generacije. Pored smrekova pisara, najtetniji smrekov potkornjak. Napada fizioloki oslabjela stabla i letvike; na starijim stablima obino dolazi samo u gornjim dijelovima, a na mladim stablima s tanjom korom napada itavo stablo. Moe se pojaviti masovno, i tada napada i zdrava stabla. Suzbijanje se vri skupa sa suzbijanjem smrekova pisara. P. trepanatus Noerdl. - estozubi mali borov potkornjak - slian smrekovu potkornjaku, ali neto vei - 2,2-2,5 mm. Dolazi u primorju i Istri na borovima, osobito crnom boru. Hodnike pravi u granama. P. bidentatus Hrbst. - borov dvozubi potkornjak. Mujak na obronku pokrilja ima zavinut, dosta dugaak i tanak zub, kojega enka nema. Duljine je 2-2,8 mm. Napada mahom razne vrste borova, zatim ari, smreku, jelu i duglaziju. Roji se u kasno proljee, pa ponovo ljeti. Ima dvostruku generaciju. Na granama pravi zvjezdaste hodnike s branom komoricom u sredini, od koje se odvaja 3-7 materinskih hodnika duljine do 5 cm, od kojih se odvajaju vijugavi larvalni hodnici. Regeneraciono i dopunsko prederavanje se vri u hodnicima, koji imaju zbog toga razna proirenja. esta je pojava na granama etinjaa, ali nije iskljuivo sekundaran, ve i primaran tetnik, jer zalazi i u potpuno zdrave grane i dovodi do postupnog slabljenja stabla. Moe poiniti velike tete u borovim kulturama. Ima velik broj prirodnih neprijatelja, osobito meu parazitikim osama i grabeljivim kornjaima. U svrhu suzbijanja treba paziti na umski red, a mogu se upotrijebiti i lovna stabla koja u roku mjesec dana treba otkorati i spaliti grane. P. quadridens Hartig - etverozubi smrekov potkornjak. Dolazi takoer na borovima, a rjee na smreci. Pravi zvjezdaste hodnike; puno je rjei od dvozubog. P. bistridentatus Eichh. - trozubi jelov potkornjak. Ispred prvoga ima na obronku jo jedan mali zavinuti zubac, tako da sa svake strane obronka ima tri zuba, koji se kod enke slabo raspoznaju. Dolazi na borovima i pravi zvjezdaste hodnike. Kod nas su jo poznati P. pilidens Rtt. kao tetik na bjelokorom i ilirskom boru, zatim P. calcaratus Eichh. na alepskom i primorskom boru. Tribus Ipini Takoer poligamni potkornjaci, poznati kao tetnici etinjaa. Pityokteines curvidens Germ. - jelov krivozubi potkornjak. Kao i veina potkornjaka, smee boje, osim to su mlai oblici svjetliji, a stariji tamniji. Pokrilje zavrava strmim obronkom koji sa strane nosi tri otra, dosta velika zuba, a pored njih jo dva manja. Pokrilje je punktirano veim ili manjim, u redove poredanim tokama. Duljine je u prosjeku 2 - 3 mm.Tipian tetnik jele, dolazi na raznim vrstama iste, a pored nje je ustanovljen na ariu, smreci, obinom boru, vajmutovcu, libanonskom cedru i duglaziji. Pod korom pravi dvokraki popreni hodnik, ali najee od ulaznog ide poetni materinski prema gore i dolje, a svaki se na kraju rava u dva poprena kraka, to znai da su se tu nalazile dvije enke. Brana komorica se ne vidi, jer se nalazi kao proirenje ulaznog hodnika. Oblici hodnika

39

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

dosta variraju. Larvalnih hodnika moe biti 30-80, vijugavi seu i teku prema gore i dolje. Dopunsko prederavanje vri se obino u produetku zipke. Pored redovne generacije, enka pristupa stvaranju novih hodnika za sestrinsku generaciju, prije ega ini regeneraciono deranje u blizini hodnika glavne generacije. Ljeti pravi drugu generaciju. Ovaj tetnik nije rairen i u biti je dosta rijedak. Napada samo starije jele s debljom korom, i to u donjim dijelovima. Pityokteines spinidens Reitt. je druga vrsta koja pripada grupi krivozubih potkornjaka. Glavna razlika izmeu ove i prethodne vrste je u grai zubaca na obronku pokrilja - kod mujaka je donji zubac horizontalan, iljat i pomalo zavinut; drugi zubac je zailjen i okrenut koso prema dolje. Ispod te "kuke" nalaze se dvije horizontalne kvrice i zatim trei zubac. Kod enke su zupci puno krai, pokrilje je jae, ali punktirano sitnijim tokama. uperak dlaka na prednjem rubu vratnog tita je znatno dulji od dlaka na elu, dok je kod curvidensa manji. Neto je manji od curvidensa, cca 2 - 2,6 mm. Napada jelu, ari, obinu i kavkasku smreku te obini bor. Obino pravi etverokrake zvjezdaste hodnike, koji mogu leati popreno, koso ili vertikalno. Grizotine su vrlo sline onima od Pityokteines vorontzovi i Polygraphus polygraphus. Lijee manji broj jaja od curvidensa; larvalnih hodnika moe biti do 60. Javlja se rano, ve u oujku, ali rojenje moe potrajati i par tjedana. im kornjai izlete iz zimovalita, ubuuju se u oborena svjea stabla i pristupaju izgradnji hodnika. Osim sestrinske generacije koja je dosta rijetka, dolazi kod ove vrste i druga generacija, a mladi se kornjai iste mogu nai pod korom jo u listopadu. Kornjai redovno prezimljuju u kori zdravih stabala, gdje naine dosta iroku buotinu koja se ne primjeuje izvana. Ovo je najtipiniji jelov krivozubi potkornjak koji se javlja periodiki, a ponekad i masovno, ako uvjeti dopuste. Glavni tetnik jele meu potkornjacima; ne tipian sekundaran tetnik, jer zna napasti i zdrava stabla. Veoma rairen na podruju areala jele. Pityokteines vorontzovi Jacobs - mali krivozubi jelov potkornjak - trea vrsta iz grupe krivozubih potkornjaka. Taker ima tri, ali kraa, zupca. Pokrilje takoer punktirano, ali su toke razbacane i nejednake veliine. Dugaak je u prosjeku 1,9 - 2,1 mm. Stvara pod korom etverokrake poprene hodnike, a u sredini se nalazi brana komorica. Broj materinskih hodnika je redovito etiri, a ponekad ih je i vie. Uvijek imaju horizontalan smjer. Uz svaki materinski nalazi se 20-80 larvalnih hodnika. Hodnici se ne mijeaju, ve svaki zauzima svoj prostor. Tipian je sekundarni tetnik; dolazi na oslabjelim i potitenim stablima, esto napadnutim od drugih potkornjaka. Imaju u prirodi vei broj neprijatelja meu grabeljivim kornjaima i parazitikim osama. Suzbijanje se vri postavljanjem lovnih stabala, i to onih s tanjom korom, a na kraju istih ostavi se na vrhu nekoliko granica - na taj nain privui e se sva tri krivozuba i mali jelov potkornjak takoer. Lovna stabla treba otkorati u drugoj polovici svibnja, a treba paziti da se skine i liko, jer se tu nalaze zipke. Kod otkoravanja treba postaviti cerade, kako kornjai ili liinke ne bi pobjegli. Vrhove lovnih stabala treba sakupiti i spaliti. Ips sexdentatus - veliki ili estozubi potkornjak - crn, pokriven smeastim dlakama; noge i ticala rasti. Naroito se istie zupcima na obronku pokrilja, kojih ima po est sa svake strane. Ujedno prilino veliki potkornjak ija se duljina tijela kree od 6 do 8 mm. Dolazi na borovima, jeli, smreci i ariu, na starijim stablima s debelom korom. Pravi pod korom do 30 cm dugake materinske hodnike. Uzduni su, a mogu biti i 4-5 mm iroki. Uvijek imaju vei broj zranih otvora. Larvalni su hodnici razmjerno kratki, tek 1-3 cm, i nalaze se sa strane materinskih. itava se grizotina nalazi u kori. Mladi potkornjaci vre dopunsko deranje u produenju zipke. Ima dvostruku generaciju proljetno se rojenje zbiva u travnju, a ljetno u srpnju. Tipian je sekundarni tetnik, jer u prvom redu napada leea stabla, zatim bolesna, koja se sue. Ips typographus - smrekov pisar ili smrekov osmerozubi potkornjak. Crnosme ili crn, s punktiranim linijama na pokrilju; na obronku se sa svake strane nalaze 4 zupca. Dugaak je oko 5,5 mm. Jedan od najpoznatijih i za smreku najopasnijih tetnika, iako je u prvom redu sekundaran. Najee napada smreku, a osim nje jo borove i arie. Pod korom pravi jedno-, dvo- ili trokrake uzdune hodnike. Duljina hodnika ovisi i o gustoi populacije, odnosno intenzitetu napada. to je napad potkornjaka jai, to su hodnici manji, a ako je slabiji, isti su dulji. Iako se, kao i ostali potkornjaci, moe smatrati sekundarnim tetnikom, kod masovne pojave postaje primaran, jer moe napasti i potpuno zdrava stabla. Uz povoljne uvjete moe izazvati kalamitet. Pripada u srednje rane potkornjake - pojavljuje se tek u travnju, a drugi puta u srpnju; druga je generacija redovito slabija po intenzitetu. U povoljnim prilikama daje i treu generaciju. Potkornjaci 2. generacije prezime, pa kopuliraju tek u proljee. Razmnjaanje traje od proljea do zime, tako da se pod korom mogu nai jedinke u raznim fazama razvoja. Napad na stabla traje od proljea do rujna; kad nastupi hladnije

40

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

vrijeme, povlae se pod koru ili u stelju, i tamo prezimljuju. Osim redovne dvije dolazi i do stvaranja sestrinskih generacija. enka odloi 30-100 jaja. Larvalni su hodnici dugaki prema mogunostima, a materinski 5-15 cm. Larvalni su tek par centimetara dugaki, a na kraju svakog nalazi se zipka. Cijela se grizotina nalazi u kori. Dopunsko prederavanje mladi potkornjaci vre najprije u produetku zipke, a kad izau van, prelaze ponekad i na druga stabla. Ako su se u jesen kasno pojavili, dopunsko prederavanje ine u proljee na raznim otpacima smreke ili na boru, ariu, jeli, pa ak i bukvi. Kod nas se javlja periodiki masovno, redovito u sunim godinama, dakle prvenstveno uvjetovano klimatskim prilikama. Suzbijanje se provodi postavljanjem lovnih stabala, s obaveznim postavljanjem cerada kod otkoravanja. Spaljivanje se obavezno mora primijeniti na dijelove stabla koji se ne mogu otkorati. Ips amitinus Eichh. - slian smrekovu pisaru, takoer s etiri zupca na obronku, ali je punktacija pokrilja jasnija kako u redovima, tako i na obronku, a ne samo u prednjem dijelu. Dugaak je oko 4 mm. Dolazi na smreci, boru i ariu. Pravi grizotinu koja se sastoji od brane komorice i 3-7 hodnika koji uglavnom idu uzduno, a ponekad i koso. Materinski hodnici su ui od onih u pisara. Ips cembrae Heer - veliki ariev potkornjak. Dolazi na ariu, limburu, obinom boru i smreci. Pravi pod korom trokrake ili viekrake zvjezdaste hodnike. Na ariu moe poiniti velike tete. Ips duplicatus Sahlb. takoer ima etiri zuba, ali je prvi jae razmaknut, a preostala tri stoje blie jedan drugome nego kod smrekova pisara. Dolazi najee na smreci i pravi hodnike sline onima od Ips amitinus. Napada jo limbur i obini bor. Ips Mannsfeldi Wachtl. - ima takoer etiri zuba, dolazi na obinom boru. Ips acuminatus Gryll. - otrozubi borov potkornjak - tamnosme sa svijetlijim pokriljem, a noge i ticala su uto-crveni. Pokrilje je kratko, a na obronku ima sa svake strane po 3 zuba; trei je dvostruk. Dosta esta pojava kod nas - napada ilirski te planinski bor, a dolazi i na ariu i smreci. Napada uglavnom drvee s tanjom korom, letvike ili grane. Jedan od najznaajnijih potkornjaka borova te uglavnom primaran tetnik. Ne javlja se masovno, svojim napadom uzrokuje prorijeivanje kronje, jer se na napadnutim granama sue iglice. Ima jednu generaciju; roji se dosta kasno. Orthotomicus erosus Wollast. - tipian tetnik Mediterana. Dolazi na gotovo svim vrstama borova u primorskim krajevima. O. proximus Eichh. dolazi na mladim borovima, O. laricis Fabr. na borovima i smrekama, rjee na ariu i jelci, O. saturalis Gyll. dolazi na borovima i smrekama i rjee na ariu. fam. Platypodidae Platypus cylindrus Fabr. - hrastov valjkasti srikar. Smee, produeno, valjkasto tijelo, pokriveno rijetkim ukastim dlaicama. Na tjemenu ima u sredini uzdunu brazdu, vratni je tit punktiran. Na pokrilju se nalaze punktirane linije. Dugaak je 5-5,5 mm. Napada hrast, bukvu, jasen, lipu te pitomi kesten. Zavlai se u donje dijelove leeih stabala, a zalazi i u svjee panjeve. Kornjai se roje poetkom ljeta i odmah nalijeu na svjea neotkorana stabla i trupce. enka se zavlai u drvo, a mujak ide za njom i izbacuje piljevinu. Kad je enka stigla do sri, okrene u stranu i bui u smjeru godova. Popreni hodnik moe biti i do 30 cm dugaak. Jo za vrijeme buenja, enka zapoinje s odlaganjem jaja. Liinke ostaju u materinskom hodniku i hrane se Ambrozija - gljivicama. Odrasle liinke izbue krakak hodnik i na njegovom kraju naine zipku. Kukulje se u kasnu jesen, a mlai kornjai ostaju u materinskim hodnicima sve do poetka ljeta, tj. do rojenja. Ima jednogodinju generaciju. Nikada se ne javlja masovno, ali svojim oteivanjem uvelike smanjuje tehniku vrijednost drveta. Suzbijanje se teko provodi - zaraeno drvo treba to prije odstraniti iz ume. Kod nas jo dolazi, ali rje, Platypus cylindriformis Reitt. koji napada hrast lunjak i rjee bukvu.

LEPIDOPTERA - leptiri
Fam. Incurvariidae fam. Arctiidae - medonjice fam. Tischeriidae fam. Geometridae - grbice fam. Nepticulidae fam. Noctuidae - sovice fam. Hyponomeutidae - moljci zapredari fam. Lymantridae - gubari fam. Coleophoridae - moljci tuljari fam. Lasiocampidae - prelci fam. Tortricidae - savijai fam. Thaumatopoeidae - prelci etnjaci fam. Cossidae - drvotoci fam. Notodontidae fam. Aegeriidae (Sesiidae) - staklokrilci fam. Sphingidae fam. Pyralidae - plamenci Subordo Rhopalocera - danji leptiri

41

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

U ovaj red spadaju neki od najopasnijih umskih tetnika, koji izazivaju kalamitete i golobrste na milijunima hektara umskih sastojina. Red bogat vrstama, od kojih relativno malo spada u umske tetnike. Veina gusjenica leptira hrani se liem, ali ima i takvih koje ive u drvu i poinjaju sline tete kao strizibube ili krasnici. fam. Incurvariidae Grupa leptira moljaca kod kojih se gusjenice istiu svojim nainom prehrane, odnosno oteivanja lia. Jedna grupa minira lie, druga zapreda, a trea pravi omote oko vlastitog tijela u kojima ive gusjenice. Pripadaju u grupu tzv. minera ili buaa, ali donekle i tuljara, jer gusjenice nakon miniranja lia naine tuljac u kojem se kukulje. Oteuju lie breze, bukve, lipe, hrasta, kesetena, johe i dr. Rodovi Incurvaria i Adela. fam. Tischeriidae Tischeria complanella Hb. - hrastov miner - jedna od uobiajenih vrsti minera na hrastovu liu, raspona krila oko 10 mm. Gusjenica je uta, s tamnijom glavom i vrhom zatka; odrasla gusjenica duga je 6 mm. Rairen je po itavoj Europi; roji se pod kraj proljea i ljeti. enka odlae jaja u list. Hrastov je miner esta pojava, ali napadi na lie nisu od vee vanosti, osim kada se pojavi masovno. Ima dvije generacije godinje, od kojih prva ima bri razvoj, koji je gotov ve do kolovoza, a druga se razvija polaganije, jer gusjenica prezimi u listu i kukulji se na proljee. fam. Nepticulidae Sitni leptiri, oko 5 mm promjera krila. Gusjenice bue hodnike u liu listopadnog drvea. Ponekad dolaze i u sjemenju. Ova porodica ima 4 roda s oko 400 vrsta. fam. Hyponomeutidae - moljci zapredari Glava jasno odvojena od prsita i pokrivena gustim dlakama. Ticala su neto dulja od polovine krila. Uz rub prednjih krila nalazi se pjega, tzv. stigma. Gusjenice bue hodnike u listovima, pupovima i plodovima te izgrizaju lie. Porodica ima 18 rodova s nekoliko tisua vrsta, od kojih su za umarstvo vani Prays, Hyponomeuta i Argyresthia. Prays curtisellus Dup. - jasenov moljac - 14-17 mm raspona krila; gusjenica zeleno-mramorne boje, s crnom glavom i nadvratnikom, duljine 7-10 mm. Ima 2 generacije, od kojih se prvi leptiri javljaju u lipnju, a drugi u kolovozu. enka prve i druge generacije odlae jaja na list jasena, a mlada gusjenica minira list pravei nepravilne manje hodnike koje ispunjava izmetinama. Uskoro se izlijee gusjenica prve generacije i poinje skeletirati list, a kasnije ak izgriza i rupe u listu. Kukulji se na zemlji izmeu otpalog lia. Za 8 dana izlazi leptir. Druga generacija se javlja u kolovozu i u poetku priinjava iste tete kao i prva, ali se kod ovih gusjenica nakon miniranja zavlai u terminalni pup, gdje prezimi. U proljee, nakon to je izgrizla unutranjost terminalnog pupa, gusjenica prelazi na izgrizanje mladih listova. Ponekad se zavue 1-2 cm duboko u izbojak, to izaziva suenje listova na istom. Javlja se samo na jasenu, a navodno i na jasici. tete to ih poinjava ovaj tetnik vanije su kod 2. generacije, jer tu mogu nstupiti vea oteenja izbojaka. Suzbijanje se provodi dosta teko, jer je ivot ovoga leptira dosta latentan. genus Hyponomeuta - moljci zapredari. enke se obino roje u lipnju, odlau jaja u skupinama po nekoliko desetaka i pokriju ih specijalnom izluevinom. Iz tih se jaja u jesen izlegu gusjenice, ali ne naputaju jajno leglo, ve do proljea ostaju pod pokrovom. U proljee, kad zapone listanje, izvlae se iz jajnog legla i izgrizaju nabubrene pupove ili miniraju mlado lie, a zatim pristupaju skeletiranju u zapretku koji su same isprele oko mjesta prederavanja. Zapredak je u poetku malen, ali se kasnije proiri. Obino poderu lie na vrhu izbojka. Na zapretke veinom nailazimo u svibnju, a pod kraj mjeseca se u zapretcima nalaze bijeli kokoni u kojima su kukuljice. U lipnju izlijeu leptiri. Kod nas su najee vrste: Hyponomeuta malinella Zll. - jabuni moljac. Dolazi na jabukama, sremzi i glogu.

42

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Hyponomeuta padella L. - ljivin moljac. Dolazi na ljivi, glogu, crnom trnu, oskorui, krukama, vrbi i jasenu. H. cognatella Hb. - kurikin moljac. Dolazi na kurici, krkavini, oskorui i hrastu. H. padi Zll. - sremzin moljac - dolazi na sremzi, trenji, oskorui i krkavini. Ako se pojave u rasadniku, mogu se efikasno suzbiti odrezivanjem i paljenjem zapredaka. Argyresthia fundella F.R. - jelin moljac igliar. Sjajno-bijelih prednjih krila, glave i prsita, dok su zadak i stranja krila svijetlo-sivi. Raspon krila 10-12 mm. Gusjenica je mutnozelene boje sa sjajnom, crnom glavom i tamnim nadvratnjakom. Poznat je u Europi kao tetnik jele koji moe izazvati naglo otpadanje iglica i suenje stabla prilikom masovne pojave. Rojenje traje dosta dugo - kroz cijeli svibanj pa sve do polovice lipnja. enka odlae jaja pojedinano na iglice jele, a gusjenica se ubuava u iglicu i naini hodnik, to dovodi do otpadanje iglica i propadanja stabala. Gusjenice bue do jeseni, a zatim se ubuavaju u nove iglice, u kojima ostaju do proljea. Tada naputaju mjesto prederavanja i kukulje se na zdravim iglicama u bijelom kokonu. A. illuminatella F.R. - moljac jelovih pupova. Gusjenica bui hodnike u vrhovima izbojaka na mladim jelama. Napada u prvom redu podstojna, mlada stabla, a nikada pomladak koji je izloen suncu. A. glabratella Zll. - moljac smrekovih pupova - gusjenica bui hodnik u izbojku smreke, u koji ulazi kroz vrni pup. A. laevigatella H.S. - moljac arievih izbojaka. Gusjenica se ubuava u mlade izbojke aria i tu naini hodnik u drvu, duljine oko 10 cm. Na kraju hodnika se kukulji, ali prije toga naini izlaznu rupu koju zatvori preom. Kroz tu rupu izlazi leptir. Svi moljic Argyresthia roda imaju velik broj prirodnih neprijatelja, znaajnih pri reguliranju njihove populacije. To su, prvenstveno, razne ose najeznice i ini parazitiki kukci. fam. Coleophoridae - moljci tuljari Leptiri relativno uskih krila s dugakim resama. Gusjenice najprije bue hodnike u liu, a zatim naine tuljak u kojemu ive, dok se ne razviju u leptira. Oblici tuljaca su razliiti, to ovisi o tome od ega su nainjeni. Coleophora laricella Hb. - ariev tuljar - smee-siv, raspona krila do 9 mm. Gusjenica je tamnocrveno smea s tamnom glavom, duljine do 5 mm. Kukuljica se nalazi u tuljku. Jaje je polukuglastog oblika s bradavicom u sredini, zbog ega ga je lako prepoznati. Ima jednogodinju generaciju, a rairen je svugdje gdje ima aria. Rojenje traje od svibnja do srpnja. enka odlae jaja pojedinano na iglice aria. Gusjenica se zavlai u iglicu i djelomino ju oteuje, a na jesen seli na drugu i tada izbui dvije iglice; u proljee nastavlja s prederavanjem i uniti ukupno oko dvanaest iglica. Gusjenice prezime u izbuenoj iglici, na izbojku aria, ispod vrnog pupa ili na deblu. im pupovi potjeraju iglice u proljee, gusjenica u tuljku nastavlja s prederavanjem sve do svibnja, a tada se kukulji. Jedna enka odloi do 80 jaja. Coleophora lutipenella Zll. - hrastov tuljar - poinjava sline tete na hrastovima. Prilikom masovne pojave, gusjenica moe u jakoj mjeri unititi pupove, tako da drvo ne potjera lie. Inae ne priinjava vee tete. fam. Tortricidae - savijai Savijai ine brojnu porodicu malih leptira, od kojih su gusjenice mnogih poznate kao tetnici drvea. Osim facetiranih imaju i dva jednostavna oka; nervatura krila je dobro razvijena. Prednja su krila obino trapezoidnog oblika, a stranja trokutasta, zaokruena. Gusjenice su valjkastog, obino na kraju suenog tijela; na trbunoj strani imaju 3 para prsnih i pet pari trbunih nogu. ive na liu, pupovima, izbojima, gredama, deblu i plodovima. Obino zapredaju pojedine listove ili listove i plodove ili pupove i sl. Acalla ferrugana Tr. - brezov savija - glava, prsite i prednja krila su smei, a zadak tamno siv. Raspon krila je 14-18 mm, a na krajevima krila nalaze se svjetlosive rese. Odrasla gusjenica je svijetlo-zelena, s tamnom glavom i nadvratnjakom, a u mlaim godinama svijetlo-smea. Oteuje ponajprije brezu, zatim hrast, jasiku, bukvu, trenju i kruku. Za vrijeme oteivanja, gusjenice

43

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

zapredaju lie i prave tipine gusjenine zapretke. Skeletiraju lie, od kojega ostaju samo ilice. Ima dvije generacije godinje - leptiri se roje od lipnja do rujna. Leptiri druge generacije prezime u suhom liu. Kod nas se ne pojavljuje u veoj mjeri, premda je poznat tetnik nizinskih i primorskih uma. Cacoecia podana Scop. - jasenov savija - raspon krila 19-26 mm, tamnije smee boje. Kod enke je zadak na rubu ukast, stranja krila su na bazi sivkasta, a prema van uto-smea. Gusjenica je zelena, glava i vratni tit rasto-crveni. Moe biti i sivo-zelena. Polifagan je tetnik; gusjenica nagriza i zapreda lie razliitih biljaka - jasena, bukve, breze, vrbe, hrasta, johe, topole... pored toga, napada razno grmlje, ali i crnogoricu, djetelinu te jaglac. Rairen je tetnik, ali su tete tek mjestimine. Cacoecia xylosteana L. dolazi na hrastu, lipi, javoru, jasenu i dr, gdje izaziva kovranje pojedinih listova. Cacoecia piceana L. - oteuje izbojke borova, smreke, jele, aria i borovice. C. histrionana Froel. - smrekov savija zapreda iglice smreke i izaziva savijanje i deformiranje izbojaka, rjee dolazi na jelci ili vajmutovcu. Cacoecia murinana Hb. - jelov savija - uglavnom je smeesive boje, raspona krila 18-24 mm. Gusjenica je zelena s crnom glavom i crno-smeim nadvratnjakom, naraste do 21 mm. Dolazi na podruju prirodnog rasprostranjenja jele, te je tipian tetnik toga drvea u Europi. Leptiri se roje poetkom ljeta; enka odlae jaja u dvoredu na donju stranu iglice, koja prezime. U proljee, gusjenice se izvlae iz jaja i ponu sa deranjem iglica, pri emu oko mjesta deranja naine tanki zapredak. Prederavanje vri jedna gusjenica ili vie njih. Pregrizaju iglicu na bazi i djelomino je unite, a ostali dio otpada. Gusjenica ponekad izgriza i koru na izbojcima, zbog ega dolazi do savijanja istih. Na napadnutim izbojcima obino ostaje prea i goli izbojci s napola izgrienim iglicama. deranje traje oko 6 tjedana, a onda se odrasle gusjenice sputaju na zemlju i kukulje u umskoj stelji ili mahovini, a po nekim se autorima gusjenica ahuri na granama izmeu iglica starijih izbojaka. Napada obino stara i srednjedobna stabla, rijetko letvike i mlado drvee. Obino se javlja mjestimino i oteuje samo pojedina stabla, no jaa pojava moe stvoriti uvjete za napad potkornjaka i pipa. Tortrix viridana L. - hrastov savija. Leptir svijetlo-zelenih krila i prsita; ukaste glave i sivog zatka, raspona krila 18-23 mm. Gusjenice su zelene, s crno-smeom glavom, a nadvratnjak je smekast. Odrasla je gusjenica dugaka skoro 2 cm; kukuljica je tamnosmea ili crna, oko 1 cm duga. Spada u grupu vrlo opasnih tetnika hrasta, ne dodue kao gubar, ali svjedno moe dovesti do golobrsta u odreenim situacijama. Intenzitet pojave ovisi o klimatskim faktorima, a doba pojavljivanja gusjenica, trajanje deranja i vrijeme ahurenja i opet ovise o klimatskim faktorima. Razvoj se zavrava ve u drugoj polovici travnja, jer se tada kukulje gusjenice. Leptiri se javljaju ve krajem travnja i u prvoj polovici svibnja. Pojava gusjenica takoer ovisi i o pupanju i listanju hrasta - gusjenice se nee pojaviti dok se pupovi potpuno ne otvore, zbog pomanjkanja hrane. enka odlae jaja u vrcima grana, obino na bazi pupova. Jaja prezime. Leptiri mahom lete nou, a po danu sjede na deblima ili granama. Gusjenice izlaze iz jaja u doba pupanja i pojave mladih listova. U manjoj mjeri izgrizaju lisne pupove u doba otvaranja, a u jaoj skeletiraju i izgrizaju mlado lie. Kod prederavanja redovito ostavljaju glavne ile i manji dio lista, a rijetko ga u potpunosti obrste. Kod masovne pojave, stablo obino potjera drugi list, to se uvelike odraava na prirastu, tako da teta moe biti gotovo identina onoj to ju poinjavaju gubar ili zlatokraj. Odrasla se gusjenica kukulji najee u preostalom, savijenom liu i zapredenom dijelu lista. Napada u prvom redu sve vrste hrastova, a manje tete poinjava na lipi, jasenu, bukvi, javoru, grabu, lijesci i drugom listopadnom drveu i grmlju. Spada u grupu tetnika koji se pojavljuju periodiki masovno, a takvi su tetnici uvelike uvjetovani vanjskim faktorima (klima i prirodni neprijatelji). Gradacija moe trajati 3-4 godine, a ponekad i dulje. Od prirodnih neprijatelja istiu se ptice, ose najeznice, muhe gusjeniarke i neki grabeljivi kukci. Evetria buoliana Schiff. - borov savija Prednja krila i prsite su sjajne crvene boje, poput cigle, a glava bijelo-uta. Stranja krila su smeesiva, sa ukastim resama, a raspon krila 18-23 mm. Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta; iako kratko ive (oko 7 dana), imaju veoma rairen let. enka odlae jaja pojedinano na pupove, a moe ih odloiti oko 80. Jo tijekom ljeta izlijeu se gusjenice, koje se odmah ubuuju u pup. tete poinjene tijekom jeseni i zime male su i praktiki neuoljive; u proljee dolazi do jaeg oteivanja, jer gusjenica nagriza i izboj i zadire do sri. esto zna stradati, osim pupova, i itav izbojak. Ukoliko se

44

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

izbojak ne posui, dolazi do savijanja istog ili ak stvaranja metle ili etke s kratkim izbojcima i dugakim iglicama, te inih nepravilnosti. Velike tete zna poiniti u sastojinama crnog bora u primorju. Od tetnika se istiu parazitike ose, muhe gusjeniarke i uholae. Suzbijanje se teko provodi i uglavnom ograniava na poticanje prirodnih neprijatelja. Pored spomenutog, izbojke te pupove borova oteuje jo i Evetria duplana Hb. te E. turionana Hb, koji uzrokuje propadanje pupova i stvaranje metli u borova. Evetria resinella L. - borov savija ikar. Tamni, crno-smei leptir, s crvenkasto-smeim gusjenicama. Raspon krila 20 mm. enka odlae jaja pojedinano na baze izbojaka; mlada gusjenica naini zapredak ispod prljena pupa, pa zalazi pod koru i pri tome izbacuje izmetine u zapredak. Gusjenica ostaje u zapretku od ljeta do proljea idue godine, a zatim se izvlai kao kukuljica. Dolazi pojedinano i napada borove razliite dobi, ali ne poinjava vee tete. Semasia rufimitrana H.S. - crvenoglavi jelov savija. Dolazi na podruju rasprostiranja jele, skupa s jelovim crnoglavim savijaem (Cacoecia murinana). Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta. Iz jaja, odloenih u nakupinama u pukotinama kore, nakon prezimljavanja se u proljee izlijeu gusjenice. U vrcima izboja, zapredene u vrsti zapredak, izgrizaju iglice. Odrasle se gusjenice sputaju na zemlju i kukulje u umskoj stelji. Poinjava tete uglavnom na starijim stablima. Semasia diniana Gu. - sivi ariev savija - leptir svijetlih, sjajnih prednjih krila, raspona istih 18-20 mm. Gusjenica je zelenkasta, s tamnim linijama, duljine do 12 mm. Leptiri se roje ljeti, a enka odlae jaja koja prezime; gusjenice se legu u proljee. Smjetaju se pri dnu prljena iglica aria, a zatim zapredaju iglice jednog prljena te ih nagrizaju; kasnije zapredu i brste itavu granu. Odrasla se gusjenica kukulji u umskoj stelji, na otpalim iglicama. Osim aria napada obini bor, limbur, jelu i smreku. Epiblema tedella Ol. - smrekov savija gnjezdar Tamno-smeih prednjih krila, sa zlatnim preljevom i nepravilnim poprenim svijetlim linijama; stranjih krila sivo-smeih, s bjelkastim resama. Raspon krila oko 12 mm. Leptiri se roje potkraj proljea ili poetkom ljeta. enke odlau jaja pojedinano na iglice smreke. Jaja su najprije bisernog sjaja, a kasnije boje poput mesa, spljetena s donje strane, a s gornje svedena i jajolika. enka odloi oko 25 jaja. Odrasla gusjenica duga je 9 mm. Gusjenica se zavlai u bazu iglice i izbui ju na nain da ostaje samo epiderm. Mlada se gusjenica zavlai u iglice, a starija se ubuava samo prednjim dijelom tijela te svojim izgrizanjem bui iglicu. Pri tome pravi zapredak u kojemu se skupljaju izmetine i nagriene iglice. U jesen se odrasle gusjenice sputaju na zemlju i kukulje. Gusjenice i nakon zavretka prederavanja ostaju neko vrijeme u zapretku, a sputaju se na zemlju tek nakon dostignutog odreenog stupnja rasta. Zbog toga sputanje gusjenica traje od rujna do studenog, a ponekad i dulje; kukulje se u umskoj stelji, ali ne u zemlji. Samo kukuljenje odvija se u proljee, jer gusjenica najprije naini poseban zapredak u kojemu prezimi, a zatim se kukulji. Dolazi u brdskim podrujima smreke i najradije napada letvike. Pojavljuje se periodiki, a gradacija traje obino dvije godine. Epiblema tetraquetrana HW. - brezov savija ikar - u stadiju gusjenice pravi na granama breze, johe i bijele johe ike tipa odebljanja, u kojima se u zapretku nalazi gusjenica. Laspeyresia pactolana Zll. smrekov savija kore - smee-sive glave, prsita i krila, te smee-crnih stranjih krila, raspona do 15 mm. Gusjenica ruiasta; ubuuje se u koru mladih smreka ispod prljena grana te bui hodnike pod korom. Napada u prvom redu oteena stabla, a uzrokuje suenje vrhova, osobito kod stabala u gustom sklopu. Suzbijanje se teko provodi zbog latentnog ivota gusjenice. Laspeyresia strobilella L. - savija smrekovih eera. Maslinasto-sme, raspona krila do 15 mm. Gusjenica je bijela ili blijedouta, duljine do 8 mm. Kukuljica je svijetlo-smea. Rairena je posvuda gdje ima smreke; monofagan je tetnik koji napada samo eere smreke. Leptiri se roje u drugoj polovici proljea i lete danju. Gusjenica prezimljuje u eerima, kukulji se u proljee, a kukuljica se povlai prema ljusci eera. L. splendana Hb. - savija ira - gusjenica izgriza unutranjost hrastova ira te pitomi kesten. L. grossana Hav - savija bukvice - gusjenica izgriza unutranjost bukvice, a rjee ir ili kesten. L. amplana Hb. - savija ljenjaka - gusjenica napada plodove lijeske, hrasta, oraha, bukve i pitomog kestena. fam. Cossidae - drvotoci Porodica leptira kojoj pripadaju samo dva roda sa po jednom vrstom. Kod nas su veoma raireni i poznati kao tetnici raznog drvea.

45

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Cossus cossus L. - vrboto. Debeo, zdepasti leptir, sivosme, duljine do 4 cm te raspona krila do 10 cm. Gusjenica u mladosti mesnato-crvena, a kasnije na trbuhu uta; odrasla je gusjenica oko 10 cm dugaka. Gusjenica izluuje dosta jak miris po drvnom octu. Vrboto je poznat kao tetnik vrbe, topole, brijesta, johe, breze, hrasta, lipe, jasena, bukve, javora te voaka; dolazi jo u dudu i ariu. Vrlo est na umskom drveu i vokama. Napada uglavnom starija stabla s razvijenim deblom. Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta; lete nou, a danju se zaGdravaju na deblima, sklopljenih krila pripijenih uz koru. enka ima dugu leglicu pomou koje ulae jaja u pukotine kore, u skupinama od 15-20 kom. Jedna enka moe odloiti do 700 jaja, a odlae ih iznad vrata korijena do prsne visine ovjeka. Gusjenica se izvue iz jaja nakon 14 dana i odmah se pone ubuavati u drvo. Hodnici su nepravilni, do jedan metar dugaki. Bui hodnike u potpuno zdravim dijelovima stabla. Dakle, primaran je tetnik, a napad ovisi o starosti i fiziolokoj konstituciji drveta. Razvoj gusjenice traje oko 2 godine, pri emu ostaje u drvu, a ponekad se sele u drugo drvo. Najee se sele prije kukuljenja i trae skrovito mjesto za ahurenje. U veini sluajeva ostaju do potpunog razvoja u jednom drvetu, pa se povuku prema izlazu i umotane u kokon od piljevine napola vire iz hodnika. Vrboto je dosta opasan tetnik, fizioloki i tehniki; napada isto stablo i vie godina, a na jednom se stablu moe nai i do 200 gusjenica. Napadnuto stablo se sui, a ponekad i prelomi. Od neprijatelja se istiu ose najeznice i muhe gusjeniarke. Zeuzera pyrina L. - sitance modro, granoto. Glava, prsite i krila bijeli su; zadak je tamno-modar s bijelim prstenovima. Na krilima se nalaze okrugle tamnomodre pjege. Raspon krila je oko 60 mm, a duljina oko 25 mm. Gusjenica je uta, sjajna; naraste do 5 cm duljine. Kukuljica je svijetlo-smea, neto savinuta, duljine do 4 cm. Polifagan je tetnik i podosta rairen kod nas, napada sve vrste listaa, a takoer i smreku i imelu. Napada mlado drvee i grane. enka odlae jaja pojedinano na peteljke listova ili u rukavce, a zatim na pupove. Gusjenica se zavlai u sr grane i svojim oteivanjem uzrokuje suenje i pucanje napadnutih grana. Generacija je dvogodinja, gusjenica provede dvije zime u hodniku. Kukulji se u proljee tree godine, a leptiri se roje ljeti. fam. Aegeriidae (Sesiidae) - staklokrilci Leptiri staklastih krila. Ljuskice koje pokrivaju krila su kod ovih leptira slabo razvijene, tako da je vei dio krila proziran, a tek na rubovima pokriven ljuskama. Druga morfoloka karakteristika je boja tijela, koja uvelike slii boji osa, pela i nekih diptera. Gusjenice ive u unutranjosti biljaka (drvo) i blijedo su ute ili mutnobijele boje, dok su glava i nadvratnjak crni. Dok su kod inih leptira kukuljice redovito pokrivene (pupa obtecta), kod staklokrilaca su poluslobodne (pupa semilibera), jer su pojedini ekstremiteti dosta slobodni i ne prilijeu tako vrsto uz tijelo. Kukuljice se redovito nalaze u posebnom kokonu sastavljenom od piljevine i drvnih grizotina. Trochilium apiforme Cl. - strljenka ili pelka. uta glava i zadak, duljine tijela do 16, a raspona krila do 45 mm. Gusjenica blijedo-uta, duljine do 50 mm. Leptiri se u povoljnim klimatskim uvjetima roje u svibnju, a inae kasnije. enka odlae jaja na vratu korijena, u pukotinama kore, ali ih veinom odbacuje u letu ili u stanju mirovanja na zemlji. Moe poloiti od 1200 do 1800 jaja, koja su vrlo sitna. Iz jaja se nakon mjesec dana izlijee gusjenica, koja odmah potrai odgovarajuu vrstu drveta i zavlai se pod koru. Prvu godinu bui hodnik pod korom i tu prezimi, dok se druge zavlai u drvo debla u donjem dijelu, ili u debelo korijenje. Piljevinu, grizotine drva i izmetine izbacuje van. U hodniku gusjenica prezimi drugu zimu, a u proljee se povlai prema izlazu i izbui na kori izlazni otvor. Zatim od grizotina naini kokon i u njemu se zakukulji na izlaznoj rupi. Prije samog lijeenja, kukuljica se izvlai iz kokona te u drugoj polovini proljea izlijee leptir. Pelka je vaan umski tetnik koji u prvom redu napada kanadsku topolu, pa ine topole, zatim vrbu, lipu, brezu te jasen. Naroito je opasan za kulture kanadske topole. Sciapteron tabaniforme Rott. - mala topolova staklokrilka. Duljine do 12, a raspona krila do 35 mm. enka odlae jaja na jasiku, kanadsku i crnu topolu, a rjee na vrbu. Gusjenica se takoer zavlai u drvo u donjim dijelovima debla. esto dolazi u drutvu s velikom topolovom strizibubom. Najradije se zavlai u drvo na mjestu ozlijede. Najprije bui hodnik pod korom, a zatim se ubuava u drvo. Dvogodinje je generacije. Hodnici su do 10 cm dugaki. Kukuljica se nalazi u hodniku u bijelom kokonu. tete su gotovo jednake onima od strljenke. Sesia formicaeformis Esp. - vrbova staklokrilka - dolazi u drvu vrbe, ive, uhorkaste, koarake i bademaste vrbe. Sesia spheciformis Gerning. - johova staklokrilka - napada mlada (2-5 cm debela) johova stabalca na vratu korijena. Osim toga, gusjenice

46

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

se znaju zavui i u svjee panjeve johe i breze. Sesia culiciformis L. - mala brezova staklokrilka - u stadiju gusjenice ivi u kori breze, a zalazi i u drvo (bijel). Napada i panjeve i mlada stabla johe. Zna poiniti vee tete u rasadnicima. Sesia cephiformis Ochsh. - jelova staklokrilka - dolazi na crnogorici. enka odlae jaja na rak-ranama i kvrgama jele, u kojima gusjenica bui hodnik. Ustanovljena je i na smreci, ariu te boru; tipian je sekundarni tetnik koji napada oteena stabla. fam. Pyralidae - plamenci Porodica manjih leptira, uskih trokutastih krila. Sastoji se od 11 potporodica, od kojih je za umarstvo znaajna samo subfamiliae Phycitinae, genus Dioryctria. Dioryctria splendidella H.S. - borov smolar - tetnik manjeg znaaja ija se gusjenica pojavljuje na borovima, najvie vajmutovcu, obinom i primorskom boru, a katkad i na smreci. Dioryctria abietella Schiff. - plamenac smrekovih eera - puno vaniji tetnik od prethodnog, jer je mnogostruk po nainu oteivanja te napada razne vrste etinjaa. Gusjenica se istie polifagijom; u prvom je redu tetnik smreke, ali se gusjenica moe nai i u eerima jele, aria, bora. Izgriza sjemenke, pa i ljuske eera. U jesen gusjenice bue otvor na eeru te odlaze u zemlju radi prezimljavanja i kukuljenja u proljee. Osim u eere, zavlae se u svjee ike smrekove ui ikarice. Vee tete moe gusjenica poiniti buenjem u vrhovima izbojaka, ime dovodi do suenja istih. esto se zavlae u drvo na mjestima napada parazitike gljivice Peridermium. fam. Arctiidae - medonjice Porodica leptira koja do prije pedesetak godina uope nije bila poznata kao tetnici umskog drvea. Leptiri su to ivih boja - crveni, uti, crni, bijeli... gusjenice su debele i dlakave, ive na niskom zeljastom bilju, a spadaju u subfamiliae Arctiinae. Druga potporodica su bijele medonjice Spilosomatinae. Leptiri su bijeli, s crnim tokama; tijelo bijelo, a zakdak ukast. U ovu potporodicu spada i iz Amerike uneseni leptir dudovac - Hyphantria cunea Drury, koji se do sada nije pokazao kao izraziti umski tetnik, ali bi to mogao postati. Hyphantria cunea Drury - dudovac Potpuno bijeli leptir. Moe imati crno-smee tokice na krilima, ali kod nas prevladavaju bijeli oblici. Duljine je 6-12 mm, a raspona krila 24-37 mm. Mlada je gusjenica blijedo-uta ili zelenkasta, sa irokom tamnom prugom na hrptu i utom sa strane, duljine 3 do 3 i pol cm. Kukuljica je crno-smea i nalazi se u rijetkom sivom kokonu. Leptiri prve generacije javljaju se u drugoj polovici travnja i prvoj svibnja, to ovisi o klimi. enka nakon kopulacije odlae u gomilici obino 300 do 400, ponekad i vie jaja, koja su zelenkaste boje. Pokriva ih dlaicama sa zatka, a ponekad ostaju gola. Iz jaja se nakon 8 do 15 dana izlijeu gusjenice koje odmah poinju sa skeletiranjem lia i pravljenjem zapredaka. to su gusjenice vee, to je i zapredak vei, a time i teta. Prije nego se potpuno razviju, naputaju zapredak i vre pojedinano deranje i brtenje lia, to traje oko 6 tjedana. Zatim se sputaju prema zemlji ili zalaze u pukotine kore na drvu, gdje se kukulje. Stadij kukuljice traje 7-16 dana. U drugoj polovini srpnja i poetkom kolovoza pojavljuju se leptiri druge generacije. enka nakon kopulacije odlae jaja na donju stranu lista, a gusjenica vri prederavanje i oteivanje kao i ona prve generacije. To obino traje do druge polovice rujna. Gusjenice se nakon toga razilaze i trae zaklon za kukuljenje i prezimljavanje, to je obino povrinski sloj zemlje u blizini drvea, pukotine na drveu, a vrlo esto i pod strehom krovova. Ako su tokom proljea, ljeta i zime povoljni klimatski uvjeti, moe doi djelomino i do pojave tree generacije, ali te gusjenice ugibaju. Dudovac je izraziti polifag - napada dud, zatim ljive, jabuke, trenje, ali je naen i na koprivi i kulturnim biljkama. Vrsta hrane ima jak utjecaj na brzinu razvoja, broj generacija, jaja i rasplodni potencijal. Od prirodnih neprijatelja istiu se ose najeznice i muhe gusjeniarke, od kojih su neke uvezene iz Amerike, kako bi pripomogle suzbijanju. fam. Geometridae - grbice Veoma brojna i rairena porodica leptira koja broji cca 10 000 vrsta. Vitka su tijela i irokih krila. Porodica je dobila ime po gusjenicama koje nemaju 5 pari trbunih nogu kao veina leptira, ve im je razvijen samo zadnji par na 9. segmentu te pri kraju zatka jo jedan par - tzv. guralica ili pomicaljka.

47

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

Gusjenica kod kretanja pribliava trbuni par nogu prsnim, pri emu joj se tijelo zgrbi, od ega su dobile ime. Kod nas dolazi oko 1000 vrsta, a neke su poznati umski tetnici. Bupalus piniarius L. - borova grba Istie se spolni dimorfizam - mujak s gornje strane ima crno-smea krila, a enka je rasto-smea, s manjim razlikama izmeu svijetlih i tamnijih podruja. Raspon krila je od 30 do 40 mm. Gusjenica je zelena, na hrptu s 3 bijele linije; dugaka je do 3 cm. Izlaenje leptira ovisi o klimatskim prilikama; legu se bez obzira na temperaturu i koliinu oborina, po emu su otporniji od ostalih leptira. Rojenje moe trajati od travnja do srpnja, to je uvelike utjecano klimatskim prilikama. Mujaci se redovito legu neto ranije od enki. Nakon pojavljivanja, leptiri ubrzo kopuliraju i enke nakon dva dana poinju s odlaganjem jaja u kruni stabla, a manje u niim dijelovima kronje. Jaja bivaju odloena na starijim iglicama, u redovima od 1-26 na svakoj, u prosjeku 7. Jedna enka moe odloiti do 160 jaja. Embrionalni razvoj traje oko 2 tjedna. U srednjoj Europi spada meu najopasnije tetnike bora, jer moe izazvati potpun golobrst; kod nas se javlja rjee, zbog manjeg udjela bora. Pojavljuje se periodiki masovno, a gradacija traje do 5 godina. Ima veliki broj prirodnih neprijatelja meu osama najeznicama, muhama gusjeniarkama, mravima i pticama. Ellopia prosaparia L. - crvena borova grba. Gusjenica dere iglice bora, smreke, jele i borovice. Eupithecia abietaria Goeze i E. strobilata Hb. poznati su tetnici na eerima smreke, jer se gusjenice zavlae u eere te ih izgrizaju. Mrazovci Spadaju u grupu grbica poznatih tetnika na bjelogorici. Ime su dobili po tome to se, za razliku od veine leptira, roje u jesen, obino nakon prvih mrazova, to moe potrajati do sredine zime. U mrazovce spadaju grbice iz vie rodova, rojenje kojih traje tijekom cijele zime - to su rodovi Cheimatobia (Operophtera), Hibernia i Anisopteryx. Istiu se spolnim dimorfizmom. Operophtera (=Cheimatobia) brumata L. - mali mrazovac Prednja krila su uto-siva ili uto-smea, svijetla; stranja su gotovo bijela. Raspon je krila 2-3 cm. enka ima zakrljala stranja krila, a gotovo je za pola manja od mujaka. Gusjenice su utozelene, sa zelenim glavama. Na hrptu ima tamnu uzdunu, a sa strane tri bijele pruge. Odrasla je gusjenica 20-25 mm dugaka. O. boreata Hb. - bukov mrazovac - slian prvoj vrsti, raspona krila do 30 mm. Gusjenica je zelena, ali s crnom glavom. Oba su mrazovca vrlo esta pojava u naim listopadnim umama. Mali je mrazovac poznatiji kao tetnik voaka, ali ga ima i u umama, dok se bukov mrazovac zadrava iskljuivo u umama. Leptiri lete nou, a miruju danju. Mujaci su dobri letai, a enke ne mogu letjeti, ve hodaju po drveu; prije odlaganja jaja nastoje doi u kronju, gdje nakon kopulacije odloe po nekoliko jaja u raljama grana i u blizini pupova. enka odloi od 200 do 300 jaja koja su u poetku modro-zelena, a kasnije utocrvena. Jaja prezime, a u proljee, kad pone otvaranje pupova, gusjenice izlaze i poinju s prederavanjem mladim liem i cvjetnim pupovima. Kod deranja najprije prave rupe na liu, a kasnije izgrizaju ga skeletiraju. Obino zapredaju mjesto prederavanja. Brtenje traje oko 6 tjedana - kroz to vrijeme mogu gusjenice u sluaju masovne pojave poiniti golobrst, to se ee dogaa u vonjacima a rjee u umama. Odrasla se gusjenica sputa na zemlju i kukulji u povrinskom sloju iste. Obe vrste mogu vie-manje obrstiti lie hrasta, graba, bukve, lipe, breze, vrbe, lijeske, krkavine itd. Napadi variraju u intenzitetu svake godine, to ovisi i o broju prirodnih neprijatelja. Prirodni su neprijatelji razne vrste ptica, zatim gusjeniari, strvinar, crveni umski mrav i neke grabeljive stjenice. Takoer su vane svugdje prisutne ose najeznice i muhe gusjeniarke. Hibernia defoliaria L. - veliki mrazovac. ut ili smee-crven, s dvije poprene tamne linije na prednjim i svijetlijim stranjim krilima. Raspon krila do 40 mm. Gusjenica je crveno-smea, s dvostrukom tamnom linijom. Odrasla je gusjenica duga 30-35 mm. Po nainu oteivanja slian je malom mrazovcu. Pored spomenutih, u naim umama jo dolaze H. aurantiaria Hb. - oteuje bukvu, brezu, hrast, topolu, lipu, glog i voke. Roji se u listopadu i studenom. H. bajaria Schiff. - vrlo polifagna vrsta; roji se u jesen. H. leucophaeria Schiff. - dolazi na hrastovima, johama itd. Roji se u veljai i oujku. Anisopteryx aescularia Schiff. - roji se od veljae do travnja. Gusjenica dere lie divljeg kestena,

48

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

hrasta, bukve, breze i dr. Ennomos quercinaria Hfn. - este na listaama i vokama. Kod ove grube i enke imaju razvijena krila. Biston stratarius Hfn. - topolova grba. Zelenkasto-bijelih krila s crnim tokama, raspona krila do 35 mm i duljine tijela do 15 mm. Gusjenica je rastosmea ili siva; leptiri se roje u rano proljee, a enke odlau jaja u kronji. enka moe poloiti i do 2000 jaja. dere lie topole, hrasta ili lipe. Amphidasis betularia L. - brezova velika grba. Leptir bijelih krila, iaranih crnim tokama; raspon krila oko 50 mm. Odlikuje se mimikrijom - kad se postave u okomit poloaj, nalikuju na granice, dok zelene gusjenice slie listu. dere lie topole, hrasta, jasena, vrbe, bagrema, pa ak i aria. Vee tete poinjava na mlaem drveu. fam. Noctuidae - sovice Najbrojnija porodica leptira, uglavnom srednje veliine, odebljala tijela i razvijenih krila. Na prednjim krilima uvijek imaju nekakve pjege ili crte - tzv. "soviine pjege". Stranja su krila uglavnom jednobojna. Ticala su redovito nitasta, samo kod mujaka mogu biti zupasta ili perasta. Noni su leptiri; veina daje dvije generacije godinje, od kojih se prva javlja polovinom proljea, a druga u drugoj polovici ljeta. Jaja su sovica okrugla i rebrasta, udubljena na gornjoj strani. Odlau se na mjestima hranjenja gusjenica. Gusjenice su rijetko kad dlakave; osim prsnih imaju i pet pari trbunih nogu. Iako je najbrojnija porodica leptira, relativno je mali broj vrsta od vanosti kao tetnici umskog drvea. Panolis flammea Schiff. - borova sovica. Leptiri imaju glavu i prsite pokriveno crvenkasto-sivim dlaicama, dok je zadak uto-siv. Prednja su krila crveno-smea, a karakteristine su pjege jasno prepoznatljive. Raspon krila je 30-35 mm. Gusjenica je mutno-zelene boje, uto-crvene glave sa sjajnozelenim nadvratnjakom i zadnjim segmentom. Odrasla je gusjenica oko 40 mm dugaka. Kukuljica je sjajno-smea, duljine do 18 mm. Leptiri se roje rano - ve u oujku, a lete pred veer. enka nakon kopulacije odlae jaja u redovima po desetak na donjoj strani iglica; moe poloiti do 200 jaja, ponajvie u gornjem dijelu kronje. Nakon 10-20 dana pojavljuju se gusjenice koje odmah poinju s nagrizanjem lia i mladih pupova bora. Tipian je monofagni tetnik koji napada uglavnom bor, a rjee smreku i borovicu, a ponekad i hrast. Razvoj gusjenica (prema tome i period prederavanja) uvelike ovisi o klimatskim prilikama, a moe trajati 2-3 mjeseca. Potpuno razvijena gusjenica sputa se na zemlju i kukulji bez zapretka, a kukuljica prezimi. Ima velik broj prirodnih neprijatelja - oko 90 vrsta osa najeznica i 20 muha gusjeniarki. Earias chlorona L. - vrbova sovica. Gusjenica zapreda lie vrbe u vrhovima i izgriza ga. Hylophilla prasinana L. - bukova sovica - gusjenica zeleno-ute boje; napada bukvu, hrast i brezu. Acronycta aceris L. - javorova sovica - javlja se pojedinano i ne poinjava vee tete. Gusjenica ima dlakavo tijelo. Najee dolazi na divljem kestenu i javoru, pa na lipi, brezi, brijestu i bukvi. A. megacephala F. - dolazi na topolama i vrbama. A. alni L. dolazi na johi, jasici, hrastu, lipi te brezi. A. tridens Schiff. dolazi na hrastu, johi, vrbi, glogu te krkavini. Diloba coeruleocephala L. - sovica plavac. Gusjenica ima modrosivu glavu s dvije crne toke, a inae je zelenkasto-bijela, do 5 cm duga. Leptir je tamnoplavosme, tamnosmee-sivih prednjih krila na kojima se jasno razaznaju 3 uto-sive pjege. Raspon krila je oko 4 cm. Gusjenica je esta u vonjacima kao i u umama. Hrani se liem hrasta, lipe, lijeske, gloga i crnog trna. Sovice pozemljue ine posebnu skupinu iz ove porodice leptira, a vane su kao tetnici na kulturnom bilju, jer njihove gusjenice poinjavaju najvie tete u rasadnicima i na mladim kulturama. Zovu se pozemljue jer se njihove gusjenice preko dana zadravaju najvie u povrinskom sloju zemlje, pod grudama ili u zemlji, gdje nagrizaju korijenje i podzemne dijelove biljaka. Po noi izlaze na povrinu i nagrizaju nadzemne dijelove - stabljiku, vrat korijena i prizemno lie. Vrlo su opasni tetnici kulturnog bilja, dok su za umarstvo od manje vanosti. Ako u rasadniku naemo gusjenice pored sadnica u zemlji, treba odmah utvrditi intenzitet zaraze i provesti mjere suzbijanja. Agrotis segetum Schiff. - usjevna sovica. Dobro poznati tetnik na kulturnom bilju; naroito mogu stradati 1-2 godinje biljice smreke i aria, jer im gusjenice odgrizaju korijenov vrat. Takoer mogu napasti mlade biljke borova i bukava, jer je vrlo polifagan tetnik. Osim potonje, jo ih nekoliko dolazi na mladom umskom drveu - Mamestra pisi L. - grakova sovica - dolazi na mladim biljkama hrasta i

49

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

vrbe, te Plusia gamma L. na kulturama bora. Sve pozemljute imaju redovito dvije generacije godinje, a najvee tete u pravilu poinjavaju gusjenice 2. generacije koje su prezimile i glavno prederavanje ine u proljee. Javljaju se periodiki masovno, i tada znaju poiniti vee tete. Gradacija veinom zavrava pod utjecajem prirodnih neprijatelja, od kojih su najvanije parazitike gljivice. Lepidoptera - leptiri fam. Lymantridae - gubari Leptiri srednje veliine, odebljala tijela. Spolni dimorfizam dosta istaknut; kod nekih vrsta su u enki krila zakrljala. Gusjenice pored prsnih imaju jo i pet pari trbunih nogu. Redovito su dlakave, a u nekih su dlake otrovne. Leptiri obino lete nou, ali mujaci u traenju enki esto lete i danju. Gotovo sve vrste su umski tetnici, osim Hyogymne morio L. - travnog prelca. Neki spadaju meu najopasnije umske tetnike. Lymantria dispar L. - gubar glavonja Istie se spolnim dimorfizmom - mujak je dug do 15 mm, raspona krila do 35 mm, a enka vea - do 3 cm dugaka, raspona krila 6-7 cm. Jaja su smeesiva, okrugla. Gusjenica prilino varira za vrijeme razvoja; mlada je gusjenica crnosive boje, a na svakom segmentu ima bradavice s dugakim, crnim, aerostatikim te lomljivim, otrovnim dlakama. Aerostatike dlake omoguuju mladoj gusjenici odravanje u zraku, kada ju prenosi vjetar. Na taj nain moe dospijeti i po nekoliko desetina kilometara dalje od mjesta lijeenja. Otrovne dlake se ve kod laganog kretanja lome i otpadaju; ako padnu na kou ovjeka, izazivaju kratku upalu koe i svrbe. Nakon drugog presvlaenja dolaze do izraaja morfloke karakteristike znaajne za vrstu. Glava starije gusjenice je velika, uta, s dvije crne pruge. Temeljna je boja crno-siva. Na hrptu ima u sredini jednu i sa strane dvije uske ute linije. Osim toga, ima na hrptu 12 pari malih bradavica, od kojih je prednjih pet pari modro, a stranjih 7 crveno. Razvoj gusjenice traje oko 70 dana, a kroz to se vrijeme mujak presvue pet, a enka est puta. Kukuljica je tamno-smea, kod mujaka tanja, duljine do 2 cm, a kod enke deblja, duljine do 3 cm. Gubar se kukulji obino u vrhovima grana i granica, meu izgrienim licem, u rijetkom zapretku. Gubar je rairen po itavoj palearktikoj zoni, od Japana do Amerike, i posvuda je poznat prvenstveno kao tetnik hrastova. U Ameriku je preneen iz Europe 1868. godine, i sada tamo predstavlja jednog od glavnih umskih tetnika, iako nije tako tetan kao kod nas. Leptiri se gubara roje od obino od druge polovice lipnja do druge polovice srpnja, to ovisi o klimatskim prilikama u pojedinim godinama. enka, unato dobro razvijenim krilima, ne leti, ve se polako kree po deblu, iekujui mujake. Ako enka ne bude oploena, odlae neoploena jaja, iz kojih se rijetko kada razviju gusjenice. enka nakon oplodnje odloi na kori drveta, najee na deblu, a rjee granama, 300-600 jaja u hrpi, te ih pokriva dlaicama sa zatka (zbog boje dlaica je dobio ime "gubar"). Ponekad ima u jajnom leglu i do 1000 jaja. Broj jaja je uvijek veci kod progradacije, a manji kod degradacije (20200). enka u prvoj godini gradacije odlae jaja obino na deblu, na visini od oko 6 m. Ako se pojavi masovno i u kasnijim godinama gradacije, odlae esto enka jaja i u viim dijelovima debla, u kronji i na granama. Kod odlaganja ne bira stabla, pa esto odlae i na grab i bukvu. U krkim krajevima i primorju esto odloi jaja i na kamen ili ispod kamena. Obino se mujaci pojavljuju prvi, a enke kasnije. Rjee se istovremeno javljaju oba spola, a jo rjee enke prije mujaka. Kod gubara je esta protandrija, a rijetka protoginija, tako da rjee dolazi do incesta. Oploena jaja prezime, a u proljee (ponekad ve krajem oujka, a obino u drugoj polovini travnja) izlaze iz jaja gusjenice. Iako se gusjenice javljaju tek u proljee, embrionalni razvoj zavrava ve nakon dva do tri tjedna, a gusjenice ostaju u jajetu do proljea. Dakle, dijapauza ili jajni stadij kod gubara traje 9-10 mjeseci. Za lijepa jesenjeg vremena ponekad se gusjenice izvuku i ranije iz jajeta, ali su osuene na propast zbog nedostatka hrane. Gusjenice miruju na povrini legla dok se sve ne izvuku iz jaja, a zatim se razilaze po drvetu traei hranu na lisnim pupovima ili na mladom, mekanom liu. Ako ne nau hranu u roku 10 dana, u velikoj mjeri ugibaju. Openito su dosta osjetljive, pa ih veliki broj ugiba zbog klimatskih prilika, nedostatka hrane ili poliedrije - virusne bolesti koja razara krvna zrnca, a zatim i itavu unutranjost gusjenice, tako da se raspadnu svi organi, a gusjenice ostaju visjeti na granama, privrene samo prvim parom trbunih nogu. Bolest je prenosiva i na potomstvo, a ee se ispoljava kod za gubara nepovoljnih ivotnih faktora. Brtenje gusjenica i razvoj traju obino oko 8

50

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

tjedana, a rjee dulje ili krae, ovisno o klimi. Kod masovne pojave redovito dolazi do golobrsta. Stadij kukuljice traje oko desetak dana, a leptir ivi isto toliko, rjee dulje. ivotni vijek leptira ovisi o klimatskim prilikama, koje uvjetuju kopulaciju i odlaganje jaja. itav razvoj traje godinu dana. Gubar je svakako najopasniji tetnik hrastova u nas, a osim hrasta napada i bukvu, grab, topolu, brijest, brezu, javor, glog, orah, pitomi kesten, ljivu, trenju... ostale voke napada manje, a izbjegava dud i jasen, dok se na kruci i lipi ne moe razviti. Takoer napada i crnogoricu. Osim ve spomenute poliedrije, gusjenice gubara obolijevaju i od raznih vrsta bakterija, koje uzrokuju iste simptome kao i poliedrija. Zanimljiv je podatak da se gusjenice oboljele od ovih bolesti masovno skupljaju na istom mjestu, pa se ponekad moe nai na desetine tisua uginulih gusjenica oko jednog drveta. Trea bolest gubara je pebrina koju izaziva mikrosporidij Plistophora schubergi Zwlf. Ta praivotinja unitava crijevni epitel i tako onemoguava prehranu gusjenice. Od ostalih neprijatelja treba istaknuti ose najeznice i muhe gujeniarke, posebno parazitike osice Anastatus disparis Ruschka, iji se razvoj poklapa s onim od gubara, pa moe inficirati vie generacija uzastopce. Takoer, tu su i razni grabeljivi kornjai i razne vrste ptica. Lymantria monacha L. - smrekov prelac, duvna, nona. Takoer se istie spolnim dimorfizmom; raspon krila mujaka je 30-45 mm, a enke 45-55 mm. Jaja su okrugla i udubljena na polovima, sivoljubiasta. enka ih polae u pukotine kore na deblu, ali ih ne pokriva. Gusjenica je smee-zelena, siva ili crna, svijetlo-smee glave. Naraste do 5 cm, a pokrivena je dugakim dlakama. Kukuljica je tamno-smea, bronana sjaja, sa ukastim dlaicama na zatku, duljine 15-25 mm. Leptiri se roje u prvoj polovici ljeta, a rojenje se moe produljiti kroz itavo ljeto pa sve do jeseni. Lete nou, rjee danju. enka nakon kopulacije odlae jaja pomou leglice u pukotine i pod ljuske kore, a moe ih poloiti oko 150. Jaja prezime, a gusjenice se legu u travnju i deru iglice na smrekama i borovima, obino do kraja lipnja. Tada se kukulje i polovinom srpnja se javljaju leptiri. Dakle, ivot je duvne slian ivotu gubara. Tipian je tetnik uma srednje Europe. Premda dolazi i kod nas, rijetko se javlja kao tetnik. Gusjenica je polifag, osim smreke napada svu crnogoricu i bukvu, grab, hrast, brijest, topolu, jasen, javor, johu itd. Euproctis crysorrhoea L. (=Nygmia phaeorrhoea Don.) - zlatokraj. Leptir bijele boje, rasto-smeeg zatka na kraju kojeg se nalazi uperak zlatastih dlaica. Dugaak je oko 2 cm, a raspon krila mu je 34 cm. Mujak ima iroko eljasta ticala. Gusjenica je crno-siva, s 2 rasto-crvene linije na hrptu i po jednom bijelom sa strane. Na svakom segmentu se nalaze bradavice sa upercima utih dlaica koje uzrokuju na koi jo jai svrbe od gubarevih. Odrasla je gusjenica 3-4 cm duga. Kukuljica je crnosmea, duljine oko 1,5 cm. Nalazi se u rijetkom zapretku na granama. Leptiri se obino roje u prvoj polovici lipnja, a ponekad i kasnije, to ovisi o klimatskim prilikama. enka nakon oplodnje ostavlja okrugla jaja na gornju stranu lista i pokriva ih dlaicama. Odloi u prosjeku oko 250 jaja, a rjee 150 do 300. Broj jaja je prilino konstantan. Mjesec dana nakon odlaganja iz jaja se izvlae gusjenice koje neko vrijeme u skupinama skeletiraju listove drveta na kojemu su se izlegle, a zatim zapredu nekoliko listova u povei bijelo-sivi, gusti zapredak. Zavlae se u sredinu tog zapretka i prezime. U proljee, cim drvee pone pupati, izlaze van i nagrizaju mlade zelene pupove, a kasnije brste lie oko glavne ile, ime izazivaju golobrst. Nakon brtenja, koje traje oko 6 tjedana, zapredu se gusjenice u rijetki zapredak i kukulje. Za razliku od gubara, zlatokraj je polifagan tetnik koji je jednako vaan za hrastove ume kao i za vonjake. U umama napada najvie lunjak i rjee grab, dok u vonjacima mahom napada ljive i jabuke, a rjee kruke. Najvee tete poinja u nizinskim predjelima, a u primorju dolazi na samo na liu planike. Redovito gradi zapretke na vrnim granama, gdje ima dosta vjetra. Od prirodnih se neprijatelja istiu najeznice i muhe gusjeniarke, zatim trkovi i neki patogeni mikroorganizmi, kao npr. parazitika gljivica Empusa aulicae. Stilpnotia salicis L. - topolin gubar. Leptir sjajne bijele boje, crnih nogu i ticala. Raspon krila u enke je oko 5 cm, a u mujaka manji. Jaja su okrugla, zelenkasta. enka odlae jaja u skupinama od 150200 na koru drvea i pokriva ih nekom pjenastom tvari koja se stvrdne i uva ih od nepovoljnih utjecaja. Gusjenica je sivo-smea na hrptu, a svijetlo-siva sa strane. Odrasla gusjenica je duga 3.5 do 4.5 cm. Kukuljica je tamnosmea s bijelim pjegama i upercima dugih dlaka, nalazi se u rijetkom zapretku izmeu granica i lia. Dugaka je oko 2 cm. Tipian je tetnik jablana i kanadske topole. Kod jae pojave izaziva golobrst u topolicima. Ima dvije generacije godinje, a ako se pojavi i trea, stradava od zime. Normalno prezimljuje u mladim stadijima gusjenice. Nakon prezimljvanja, gusjenice naputaju svoja sklonita i brste lie. U svibnju se kukulje i daju leptire prve generacije potkraj svibnja i poetkom lipnja. Gusjenice najprije skeletiraju, a zatim brste lie. U prvoj ili drugoj

51

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

dekadi srpnja gusjenice se kukulje, a leptiri se javljaju ve u prvoj polovini srpnja. Rojenje se moe dosta produiti, pa se leptiri druge generacije javljaju tek polovinom kolovoza. Gusjenice druge generacije krae vrijeme brste lie, a zatim se povlae u pukotine kore radi prezimljavanja, obino u drugom ili treem stadiju razvoja, a rjee kasnijima. Drugi dio gusjenica se prederava do rujna, a tada se kukulji i daje leptire, koji uskoro odlau jaja, ali ta jaja propadaju, kao i mlade gusjenice, ako se pojave. Gusjenice koje se nisu potpuno razvile ostaju u sklonitima preko zime i naputaju ih u proljee, kada pristupaju glavnom brcenju. Pojava ovog tetnika ovisi uvelike o klimatskim faktorima, a sama je pojava vrlo nepravilna, tako da ponekad golobrst izazovu gusjenice prve, a ponekad druge generacije. Orgyia antiqua L. - ljivin prelac. Gusjenica se istie upercima utih i smeih dlaka smjetenih na prva 4 segmenta. Na hrptu se nalaze crveno-ute i bijele pruge. Dugaka je oko 4 cm. Mujak je rasto-sme, a enka sivo-uta, beskrilna. Raspon mujakovljevih krila je oko 3 cm. enka esto odlae jaja na mjestu gdje se izlegla, pored zapretka i kukuljice. Gusjenica je esta pojava, ali dolazi pojedinano; izaziva mjestimino brenje lia. U umama dolazi na brezi, hrastu, jasenu, brijestu, vrbi, pa i smreci i boru. Dosta je esta i na crnom trnu i glogu. Dasychira pudibunda L. - bukov prelac. Prednja su krila siva s 3 poprene crte, a stranja svijetlo-siva. Raspon krila 4-5 cm; gusjenica je zeleno-uta s 4 uto-bijele etke na prednjem dijelu tijela, duljine do 4 cm. Napada bukvu, ali i drugo listopadno drvee - hrast, brezu, lipu, topolu, brijest, grab, orah, ljivu, crni trn itd. fam. Lasiocampidae - prelci Malacosoma neustria L. - kukaviji suznik. Leptir je suznika uglavnom uto-smee boje, svijetliji ili tamniji, s dvije poprene uske crte na prednjim krilima. Kod enke su crte na sredini krila, a kod mujaka na krajevima, te unutarnja prelazi i na stranja. M. je obino manji. Rapon krila varira od 3 do 4 cm. Gusjenica je sivomodra, s dvije crne pjege na glavi. Tijelo je pokriveno sitnim sivim dlaicama. Odrasla gusjenica mjeri oko 5 cm. Kukuljica se nalazi u gustom bijelom zapretku posutom svijetlo-utim prahom. Crno je smea, duljine oko 2 cm. Nalazi se u listovima ili na vrhovima grana. Jaja su blijedo-siva, s tamno-smeim prstenom, spljotena na polovima. Redovito se nalaze na tankim granama poloena u obliku prstena, od ega i dolazi ime. Leptiri se roje u lipnju, obino odmah iza zlatokraja, a neto prije pojave gubara. enka nakon oplodnje odlae jaja na tankim granama, njih oko 250. Jaja prezime, gusjenice izlaze u proljee, obino u travnju, tj. u vrijeme otvaranja lisnih pupova ljiva i jabuka. Gusjenica u poetku pravi male rupe na liu, a zatim izjeda list s ruba pa sve do srednje ile. Kod masovne pojave izaziva golobrst. Prederavanje obino traje do konca svibnja, a zatim se gusjenica kukulji na listu ili izmedu granica u posebnom bijelom zapretku. Suznik je trei po redu umski tetnik, odmah iza gubara i zlatokraja. U prvom je redu tetnik voaka, ali esto dolazi i u hrastovim nizinskim umama. Napada ljive, jabuke, breskve, a u umama najradije lunjak, grab, brijest, crni trn i glog. Od prirodnih neprijatelja tu su i opet sveprisutne ose najeznice i muhe gusjeniarke, zatim grabeljivi kornjai, pa strvinar, a takoder masovno stradava od poliedrije, kao i gubar. Dendrolimus pini L. - borov prelac. Leptir smeecrvene ili rastosive boje. Na bazalnom dijelu prednjih krila imaju oba spola malu bijelu pjegu. Poprene tamne valovite crte su kod mujaka vie izraene; mujak ima vitkije i ue tijelo, a enka deblje te ire. Raspon je krila u mujaka 5-7 cm, a u enke 7-9 cm. Jaja su bavasta, zaobljena; u poetku modrozelena, a kasnije siva, veliine do 2 mm. Gusjenica je smea ili smeeuta, sivo-smea ili bakrenasta. Prekrivena je kratkim, rijetkim crnim dlakama. Dugaka je do 8 cm. Leptiri borova prelca roje se poetkom ljeta. enka nakon oplodnje odlae jaja u skupinama od 150250 na tanke granice bora, a rjee na deblo ili iglice. Za dva do tri tjedna se izvlae gusjenice, koje najprije pojedu ljusku jajeta, a zatim prelaze na iglice te ih izgrizaju s ruba. Kad pojedu jednu, prelaze na drugu, to traje do hladnih jesenskih dana. Nakon to je nastupila hladnoa, gusjenice se zavlae u umsku stelju i prezime savijene u stelji. U proljee, kad temperatura pree 3 stupnja C, izvlae se gusjenice i kreu s proljetnim prederavanjem, kada poinjavaju najvee tete, jer mogu izazvati golobrst. Proljetno prederavanje obino traje do svibnja, kada se odrasla gusjenica kukulji izmeu iglica ili ljusaka na stablu bora. Stadij kukuljice traje oko mjesec dana, kao i let leptira. Uglavnom

52

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

napada obini bor, a manje ostale vrste borova, zatim smreku, jelku, duglaziju, ari te empres. Napada u prvom redu slabija stabla, a prilikom masovne pojave i potpuno zdrava. Vema napada odrasle sastojine, a rjee letvike. Lasiocampa quercus L. - hrastov prelac. Istie se spolnim dimorfizmom: mujak je sme, sa utom prugom na prednjim i stranjim krilima. Na prednjim mujakovljevim krilima nalazi se bijela toka. enka je oker-ute boje, neto tamnijeg unutarnjeg dijela krila. Raspon krila mujaka je do 5, a enke do 8 cm. Gusjenica je sivouta, pokrivena sitnim dlakama; postie duljinu do 8 cm. Leptiri se javljaju ljeti, a gusjenice u jesen. Prezime i u proljee vre glavno prederavanje. esto se mogu nai pojedinano u bjelogorinim umama te vonjacima. Hrane se liem breze, hrasta, johe, vrbe itd, a ponekad napadaju i mlade biljke borova i smreka. Gastropacha quercifolia L. - bakreni prelac. Gusjenicu moemo nai pojedinano u vonjacima, umama i rasadnicima. Lako ju je prepoznati po izrazitoj duljini - do 11 cm, smee je siva, s modrom poprenom prugom na urezu 2. i 3. segmenta. Hrani se liem topole, hrasta, vrbe, ljive i gloga. Kao tetnici u umama i vonjacima poznati su jo i Eriogaster lanestris L. - trenjin prelac i Poecilocampa populi L. fam. Thaumatopoeidae - prelci etnjaci Karakteristino je za ovu porodicu da se gusjenice pri kretanju poredaju u kolonu, jedna iza druge, tako da ponekad ine i nekoliko metara dugaak lanac, zbog ega su i dobili ime etnjaci, procesionari ili litijai. Inae su dobro poznati umski tetnici. Dlake gusjenica su otrovne i izazivaju jak svrbe i upale na koi; osobito su opasne ako upadnu u oi. Cnethocampa (=Thaumatopoea) processionea L. - hrastov etnjak, litija. Leptir sivosmeih prednjih krila, s 3 valovite tamne poprene pruge, u sredini kojih se nalazi manja pjega. Stranja su krila bijelo-siva. Raspon je 2.5 do 3.5 cm. Gusjenica je na hrptu modrikasta, sa strane plavo-siva, a na trbuhu svijetlo-siva. Stigme su crne, a preko hrpta ima iroku tamnu prugu. Dugaka je 3-4 cm. Istie se otrovnou svojih dlaka. Kukuljica je smee-ruiasta ili uto-smea, a nalazi se u vrstom sivkastom kokonu. Leptiri se roje u kolovozu, a lete nou. Oploena enka odlae jaja u skupini na glatku koru grana ili mlado drvee glatke kore, obino na prisojnim stranama, na visini oko 2 m. Polae ih u 7-8 redova, i to tako da je srednji red najdulji, pa itava skupina sainjava svojevrstan esterokut. U jednoj skupini nalazi se 100-200 jaja. Jaja su prilijepljena za podlogu i pokrivena ljepilom i ljuskicama sa zatka enke. Takvo je leglo sive boje; jaja prezime. U proljee izlaze gusjenice i poinju s prederavanjem lisnim pupovima i mladim liem. im ponu s prederavanjem, svrstavaju se u procesije (ete), pri emu jedna gusjenica glumi vou, a ostale idu iza nje u dvije ili vie kolona. deru obino samo nou, a danju se smjetaju na deblu na donekle zatienom mjestu i tu naine rijetki zapredak. Zapredak raste prema rastu gusjenica. Nakon to dou na stablo, redovi se razdvajaju i svaki odlazi na pojedine grane u jedno- ili dvoredu. deranje obino traje oko 2 i pol mjeseca, tj. od travnja do kraja lipnja, ovisno o vremenu. Pred kukuljenje se gusjenice skupljaju u svom gnijezdu na stablu. Najprije naine vrsti kokon, u kojem se zatim kukulje. Stadij kukuljice traje 2-3 tjedna. Hrastov etnjak zna izazvati golobrste u nizinskim umama, a ponekad napada i crnogoricu. Prvenstveno se hrani svim vrstama hrastova i rjee inom bjelogoricom. Pojavljuje se periodiki masovno. Od prirodnih neprijatelja vane su ose najeznice, muhe gusjeniarke i opaka poliedrija. Cnethocampa pityocampa Schiff. - borov etnjak gnjezdar Glava, prsite i prednja krila su sivi, a stranja bijela s crnom pjegom na stranjem kraju. Izmeu oiju ima izboinu poput kreste, ime se jasno razlikuje od hrastova etnjaka. Zadak je uto-crno prstenovan; na kraju nosi ruiaste dlake. Raspon je krila u enke 35-45 mm, a u mujaka 30-35 mm. Jaje je bijelo-biserna sjaja, enka ih polae u jedan red na par iglica bora u skupini od 150-300, te ih pokriva ljuskicama sa zatka. Gusjenica je na hrptu crna, a na trbuhu blijedo-zelena. Glava je crna; odrasla je gusjenica oko 4 cm dugaka. Kukuljica borova gnjezdara je smea, a nalazi se u vrstom, svijetlo-smeem kokonu. Leptiri se roje polovicom ljeta, od polovice lipnja do polovice kolovoza. Lete nou; enke se kreu malo i zadravaju obino na deblima, dok su mujaci vrlo

53

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

ivahni. enka nakon kopulacije odlae jaja. Mjesec dana nakon odlaganja jaja izlaze gusjenice. Zanimljivo je da se gusjenice jednog legla sve izlegu u isti dan, a rjee se to lijeenje protee na 2-3 dana. Kada gusjenice izgrizu iglice s jednog izbojka, prelaze na drugi i penju se na vrh stabla. Nakon drugog presvlaenja, gusjenice se smjetaju pod vrhom bora ili na granama izloenim suncu, jer etnjaci postavljaju svoja gnijezda openito na takva mjesta. Tu naine trajno gnijezdo u kojemu se zadravaju do pred kukuljenje. Gusjenice se u gnijezdu zadravaju danju, a nou izlaze u nono haraenje borovih iglica. Kod povoljnih klimatskih prilika, gusjenice uope ne prolaze stadij anabioze, ve se hrane svo vrijeme. U jednom gnijezdu zna biti i do 800 gusjenica, jer se gusjenice iz vie legala udruuju u jedno gnijezdo. Za vrijeme prehrane, gusjenice u velikoj mjeri ovise o koliini sunca te temperaturi, to i jest razlog zadravanja u gnijezdu, u kojemu je temperatura znatno via nego vani. Izraziti su socijalni kukci. U povoljnim prilikama, gusjenice ve u oujku naputaju gnijezda i prelaze na kukuljenje u zemlji. Kod prelaenja na prederavanje ili kukuljenje na zemlji, gusjenice uvijek idu jedna iza druge, a ne u vie kolona kao kod hrastova etnjaka. Zanimljiv je podatak da, ako se ukloni jedna gusjenica iz sredine kolone, ostale ekaju da se zaelje spoji s prednjim dijelom, pa tek onda nastavljaju put. Kolone gusjenica mogu biti duge i vie metara. Kukulje se u povrinskom sloju zemlje, takoer u skupinama. Stadij kukuljice, koja se nalazi u vrstom kokonu, traje opet prema klikjatskim prilikama od prljea do polovice ljeta. Leptiri se obino javaljaju u polovici ljeta, bez veih vremenskih fluktuacija, kao to je to kod kukuljenja i pojave gusjenica. Borov je etnjak u prvom redu tetnik bora, ali ne napada sve vrste, ve se najradije zadrava na crnom boru i njegovim varijetetima. Napada i alepski, primorski i bricijski bor, ali se moe hraniti i iglicama smreke, jele, vajmutovca i duglazije. Rairen je uglavnom na podruju Mediterana, a na kontinentu je rijedak. Ne javlja se periodiki, ve ga vie-manje ima svo vrijeme. Prirodni su mu neprijatelji ose najeznice, muhe gusjeniarke te poliedrija i neki jajni nametnici. Cnethocampa pinivora Tr. - borov etnjak - trea vrsta etnjaka. Slian je borovu gnjezdaru, ali dolazi u kontinentalnim krajevima, dakle hladnijim podnebljima. Roji se u svibnju. enka odlae jaja u skupinama na iglice borova, kao i gnjezdarova. Gusjenice deru zadruno, ali ne prave gnijezdo, ve se samo skupljaju u gomile. Kreu se takoer u jednom redu. Kukulje se plitko na zemlji, a na mjestu kukuljenja naine zapredak, pod kojim se nalaze kukuljice u zemlji. Uglavnom napada samo borove, a kod nas je dosta rijedak. fam. Notodontidae Phalera bucephala L. - lipov prelac Lipov je prelac leptir sivoga tijela i prednjih krila, na kutu kojih se nalazi velika uta pjega, a preko krila prelaze dvije valovite linije. Stranja su krila bijela. Raspon krila mjeri 45-60 mm. Gusjenica ima crnu glavu s 2 svijetle crte, koje ine pjegu "Y" oblika. Na trbuhu je tamno-siva. Odrasla gusjenica je oko 60 mm dugaka. Leptiri se roje potkraj proljea, a gusjenice se pojavljuju ljeti. Pred jesen se kukulje u zemlji. tetnik je to ponajprije lipe, pa zatim hrasta, topole, breze, johe, vrbe i drugih listaa. Poznat je i u vonjacima. Pygaera anastomosis L. - leptir sivo-ruiastih krila sa svijetlijim poprenim prugama i sivo-smeim stranjim krilima, raspona istih oko 4 cm. Gusjenica je smea, sa utom crtom na hrptu i bradavicama s crvenim dlakama. Gusjenice brste topolu, jasiku, vrbu, lipu... ciklus razvoja slian je onome topolinog gubara. Dicranura vinula L. - harpija-viliar. Svijetlo-sivi leptir; na prednjim krilima ima valovite tamne crte i toke, dok su stranja krila siva, a ticala crna. Zadak je u mujaka bijel, a u enke crn; u sredini ima pravilnu rombinu crtu. Raspon je krila 60-75 mm. Gusjenica je zelena, crno-crveno obrubljene glave, crna na hrptu. Najee napada kanadsku topolu i vrbe, pojavljuje se pojedinano i ne uzrokuje velike tete. fam. Sphingidae - ljiljci Hyloicus pinastri L. - borov ljiljak. Pripada porodici ljiljaka - Sphingidae, koja ima relativno mali broj vrsta i uglavnom je tetnik kulturnog bilja. Leptiri ove porodice se posebno istiu dugakim rilom, vitka su tijela, redovito zailjena na kraju, razmjerno uskih krila, gdje su prednja znatno vea od stranjih. Odlini su letai; gusjenice su redovito debele, mesnate i velike; na kraju zatka imaju

54

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

mesnati iljak. Gusjenica se borova ljliljka hrani iglicama bora, ali dolazi pojedinano i tete nisu velike. Subordo Rhopalocera - danji leptiri Danji leptiri nisu poznati kao tetnici umskog drvea, iako i meu njima ima gusjenica koje znaju obrstiti lie umskih vrsta u manjoj ili veoj mjeri. To su: Vanessa antiopa L. - mrtvaki plat, ria umska - gusjenice ponekad znaju obrstiti lie na kanadskim topolama i vrbama. Na istim se vrstama takoer mogu pojaviti i gusjenice rie velike Vanessa polychloros L. Aporia crataegi L. - glogov bijelac - poznat je kao tetnik u vonjacima, a manje umama. Gusjenice se mogu nai na glogu i bijelom trnu, a rjee na hrastu.

DIPTERA - dvokrilci
Dvokrilci su kukci ije je glavno morfoloko obiljeje jedan par opnenastih krila. Drugi je par zakrljao i predstavljaju ga maljice (Halterae). Vrlo su rijtke vrste bez krila. Usni je ustroj podeen za lizanje, odnosno bodenje i sisanje. Glava je pomina i na njoj se redovito nalaze dobro razvijene, facetirane oi, a kod nekih i 2-3 jednostavna oka. Oblici bez oiju su rijetki. Kod prsita je najbolje razvijen srednji segment (mesothorax), dok su ostali slabiji. Noge su dobro razvijene; zavravaju peterolanim stopalom. Razvoj dvokrilaca je potpun - iz jaja se razvija liinka, koja je vrlo razliite grae, naroito u pogledu glave. Ima liinaka s dobro razvijenom glavom (komarci), djelomino razvijenom (komari) i liinaka bez glave (muhe). Odrasla liinka se razvije u pokrivenu, slobodnu ili bavastu kukuljicu iz koje se razvije imago. Dvokrilci su za umarstvo vani vie kao korisni nego kao tetni kukci. Neki poinjaju tete na umskom drveu, liinke drugih ive u trulom drveu, humusu i stelji te utjeu na bre raspadanje organskih tvari, a trea grupa je vana iz razloga to napada tetne kukce, ili parazitira na istima. S obzirom na grau tijela, dvokrilci se dijele u dva podreda - Nematocera i Brachycera. Subordo Nematocera Ticala su dugaka, s 6-50 lanaka. Tijelo je produljeno. Liinke imaju razvijenu glavu, a kukuljica je pokrivena (pupa obtecta). Tu spadaju komarci, komari i neke muice, koje se dijele u est porodica. fam. Tipulidae - komari Komarcima slini dvokrilci. Dosta su veliki; istiu se dugakim nogama i produljenim krilima. Tijelo im je produljeno, a ticala nitasta ili eljasta. Liinka je valjkasta, debele koe; sastoji se od 11-12 segmenata. Glava je reducirana, s debelim, zupastim eljustima. Kraj je zatka zatupljen i na njemu se nalaze 2 crne stigme. Kukuljica je slina kukuljici leptira. Komari se javljaju ljeti; enke nakon kopulacije odlau jaja u zemlju. Liinke se u jesen hrane uglavnom humusom i trulei u zemlji, a nakon prezimljavanja u proljee poinjaju tete nagrizanjem biljaka na vratu korijena i prizemnim dijelovima. Kao umski tetnici nisu od naroite vanosti, jer se ne javljaju masovno, a i tada su tete to ih poine u rasadnicima minorne. Kod nas dolazi nekoliko vrsta, od kojih je najpoznatiji vrtni komar - Tipula oleracea L., koja dolazi u vrtovima, a u rasadnicima poinja tete na mladim borovima, vrbama, smrekama i dr. Poznat je jo i Pachyrrhina crocata L. fam. Bibionidae - dlakave muice. esta su pojava u proljee, a poznati su po tome to im je tijelo prekriveno gustim, kratkim dlaicama. Imaju velike oi i dosta razvijene, dugake noge. Liinke se hrane sitnim korijenjem biljaka, a enke jaja odlau u humoznu, gnojenu zemlju. tete se mogu primijetiti jedino u rasadnicima, a i tada su minorne. fam. Cecidomyidae - muice ikarice Vrlo malene muice, dobro razvijenih oiju, irokih i dlaicama obrubljenih krila. Mujaci imaju na kraju zatka klijeta za prihvaanje, a enke leglicu za odlaganje jaja. Jaja su obino vrlo mala, niti

55

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

pola mm duljine; znatno su vea u vrsta kod kojih dolazi do pedogeneze. enke su ovoviviparne; iz jaja se mogu izlei liinke ve za nekoliko sati. Liinke su 3-4 mm dugake, bez oiju, zakrljala usna ustroja. Hranu uzimaju sisanjem. Na prsima imaju tzv. spatulu ili prsni greben u obliku slova "T", koji im pomae kod kretanja. ive u raznim dijelovima biljaka. Razvijena liinka pretvara se u pokrivenu kukuljicu, ili stvara kokon ili puparij, odnosno bavastu kukuljicu. Po nainu ivota, dijele se na: zoofagne vrste - napadaju lisne ui i hrane se njima, drugim muicama ili grinjama; sarkofagne vrste - hrane se izmetinama insekata ili biljnom trulei i fitofagne vrste - ive na bilju i uglavnom ne stvaraju ike, ili ive u tuim ikama ili stvaraju svoje. Potonja je grupa najvanija, budui da mnoge od njih stvaraju ike na raznom umskom drveu. Veinom imaju jednu generaciju godinje, a manji broj vrsta se razvija kroz 2-3 godine ili ima vei broj generacija godinje. Kao umski tetnici dolaze najvie na listaama, a puno rjee na crnogorici. Na umskom drveu dolazi oko 80 vrsta, no tete to ih poinjavaju neznatne su; najvie ih dolazi na vrbama. Na vrbama dolaze: Helicomyia (=Rhabdophaga) saliciperda Duf. - vrbova muha ikarica - pojavljuje se u proljee; enka odlae crvena jaja na koru vrba i bijele topole. Naranasta se liinka zavlai u drvo i trogodinje grane vrbe, te u grane i mlada stabalca topole, u kojima se zadravaju u kambijalnom sloju, gdje tvore komorice. Zbog napada tih tetnika kora puca i polako se odlupljuje, a pored toga grana na mjestu oteenja obino odeblja. Dogada se da muice u proljee ponovo odlau jaja na mjestu gdje su izale iz drveta, tako da je oteenje iz godine u godinu sve vee, to dovodi do suenja napadnutih dijelova. Kod jaeg napada treba spaliti zaraene grane. Za vrbove ibe moe biti vrlo tetna Rhabdophaga salicis Schrk., ija liinka ivi u ibama i stvara odebljanja, ime ih unitava. U vrnim listovima pravi ike Rhabdophaga terminalis Lw., a u vrnim pupovima Rhabdophaga rosaria Lw. Dasyneura marginemtorquens Winn. izaziva kovranje i odebljavanje listova vrbe. Na bukvi dolaze Mikiola (Cecidomyia) fagi Htg. - bukova muha ikarica. Poznati tetnik koji na listu bukve stvara jajolike, zailjene, vrste, oko 8 mm dugake ike koje su najprije zelene, a kasnije crvene. U unutarnjem se dijelu ike nalazi po jedna crvenkasta liinka. Iako napad moe biti vrlo intenzivan, ne predstavlja veliku tetu za drvo, osim eventualno neznatnog gubitka prirasta. Na jasenu dolazi Dasyneura fraxini Kieff, na hrastu Macrodiplosis dryoba Lw. (izazivaju deformiranje listova), a na brezi Oligotrophus betulae Winn. koja stvara ike u sjemenju breze. Na boru dolaze Thecodiplosis brachyntera Schwaeg. - borova muha ikarica - javlja se u proljee i odlae jaja u skupinama pod ljuske ili na pupove. Liinka se zavlai u lisni ovoj te iglice istog odebljaju. Tu se razvija ika, a iglice ostaju kratke, poute i u jesen otpadaju. Odrasla liinka prezimi u ovoju, iki ili na zemlji, a u proljee se kukulji te izlijeu muhe. Napada razne vrste borova, ali je kod nas slabo zastupljen. Osim spomenutih dolaze jo neke manje vane muice - Dasyneura abietiperda Hensch, koja stvara ike na mladim izbojcima smreke, zatim Resseliella piceae Seitn. koja ivi u sjemenju jele, dok Dasyneura laricis Lw. oteuje pupove aria. Subordo Brachycera - muhe Tijelo je muha odebljalo, vrlo varijabilne grade i boje. Ticala su kratka; sastoje se obino od samo tri lanka. Oi su kod imaga vrlo razvijene i ponekad zauzimaju itavu glavu. Liinke nemaju glave, a usni se ustroj koji se sastoji od samo dvije kvaice, nalazi na prsitu. Odrasla se liinka kukulji u pupariju u bavastu ili slobodnu kukuljicu. Za ume su muhe jo vanije od muica, uglavnom kao grabeljivci i paraziti. Imaju vrlo vanu ulogu pri smanjenju zaraza tetnim kukcima i ponekad su djelotvornije od osa najeznica. Ovome podredu pripada velik broj porodica, od kojih su najznaajnije: fam. Asilidae - muhe grabljivice esta pojava u umama. Razliite su grae tijela; od velikih i malih do debelih ili produenih. Glava je polukuglastog oblika s dugim dlakama. Liinke su valjkasta, odozdo prema dolje spljotena tijela. Imazi su poznati kao grabeljivci koji se hrane drugim kukcima. Uglavnom su polifazi koji napadaju i

56

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

korisne kukce, a naroito se istie genus Laphria s velikim brojem vrsta. Poznate su kao neprijatelji raznih vrsta pipa i potkornjaka, strizibuba te krasnika. Liinke se hrane liinkama raznih kornjaa koji ive pod korom drvea, a Asilus sp. napadaju i jedu grice hruta. fam. Bombyliidae - muhe lebdilice Karakterizira ih tipian let - obino se dugo zadravaju na jendom mjestu, a onda naglo odlete dalje. Pojedine su vrste poznate kao paraziti raznih kukaca, ali inae dolaze na cvijeu i ubrajaju se u grupu cvjetnih muha. Liinke ive kao paraziti na tijelima drugih kukaca. Korisni su paraziti roda Anthrax, ali ima i hiperparazita kao to su vrste roda Hemipenthes koje parazitiraju na muhama gusjeniarkama. fam. Dolichopodidae - dugonoge muhe ... liinke kojih ive esto pod korom drvea te u drvnoj trulei, a napadaju potkornjake. fam. Phoridae Megaselia rufipes Mg. poznata je kao tetnik borova sjemena, a M. plurispinulosa Zett. je poznata kao parazit borove pipe. Braula coeca Nitz. ivi u konicama pela - pelinja u. Nema oiju ni krila. fam. Syrphidae - osolike muhe Jedna od najbogatijih porodica. Dosta velike muhe, graom podsjeaju na opnokrilce. Neke imaju crne i ute pruge na zatku, pa slie osama (Syrphus), a druge su po dlakavosti tijela i boji sline bumbarima (Volucella). I ove su muhe dobri letai te se dugo zadravaju u zraku na jednom mjestu. esto ih nalazimo na cvijeu, osobito onom sa irokim cvatom. Razne vrste iz potporodice Syrphina i Bacchina poznate su po liinkama jako suena tijela, koje se esto hrane lisnim uima. Daju i vie generacija godinje. Schizophora Holometopa (Acalyptrata) ine podgrupu muha s puno vrsta koje su poznate po tome to mogu biti tetnici na kulturnom i umskom bilju, dok se druge istiu kao paraziti ili grabeljivci. Neke liinke iz roda Agromyzidae izazivaju na drvu srne ili smee pjege na brezi, vrbi, topoli, josi i sl., Lonchaea viridana Mg. tetnik je sjemena jele, a L. seitneri Hend. unitava potkornjake. fam. Tachinidae - muhe gusjeniarke Poznati paraziti razliitih tetnika, koji se prema Escherichu dijele u pet grupa: 1. enke odlau jaja pojedinano na kou domadara. Muhe su oviparne ili ovoviviparne, tj. u jajetu se tek treba razviti embrio, ili je ve potpuno razvijen i iz jajeta uskoro izlazi liinka te se zavlai kroz kou u domadara. 2. Ovoviviparne muhe koje odlau jaja u blizinu domadara na biljku kojom se ovaj hrani. Ta jaja imaju jako mekani horion, a liinka uskoro prodire u tijelo domadara. 3. Viviparne muhe, kod kojih liinke trae domadara. Legu se u zemlji ili drvnoj trulei. 4. Muhe odlau vrlo sitna jaja na biljku kojom se domain hrani, te jaja s hranom dospijevaju u eludac domadara. 5. enka ima posebnu leglicu - bodlju ili pilu - kojom probija tijelo domadara i na tom mjestu ulae jaje. Liinke u poetku siu krv iz tijela gusjenice, a kasnije isiu i sve unutarnje organe. Kukuljenje se u prinicpu zbiva izvan tijela domadara; kukuljica je bavasta. Liinka se izvlai iz domadara nakon to je ovaj ve mrtav. Neke se vrste kukulje u domadaru i izlaze kao ravijeni imazi. Muhe su gusjeniarke openito korisni kukci, ali ta korisnost ovisi o nekoliko faktora - broju generacija godinje, pri emu su korisnije muhe s viestrukim generacijama, budui da mogu inficirati vei broj tetnika. Takoer, to ovisi i o broju poloenih jaja - muhe koje legu jaja u domaina ili na njega redovito daju manji broj jaja

57

Radna verzija skripta dovrena do poetka poglavlja Coleoptera 25.lipnja 2007.

nego one koje ih lijegu na zemlji ili u blizini domadara. Prve legu cca 30-100 jaja, a druge 10005000. U principu se u domadaru nalaze liinke jednog, a rjee i vie parazita. Najvei broj tahina napada gusjenice raznih leptira. Ponekad su, u godinama gradacije, ak vanije od osa najeznica. U godinama gradacije tetnika poveava se i broj gusjeniarki. Na broj tahina moemo utjecati i regulacijom broja njihovih prirodnih neprijatelja, kao to su svinje, mievi, ptice i sl. Najpoznatije su sljedee vrste: Compsilura concinnata Mg. - dolazi na 68 vrsta leptira. Karakteristina je i po tome to jaja ulae u domaina. Jaja ulae pomou iljaste leglice. U ljetnim mjesecima stvara ak i do jedne generacije mjeseno. Parazitira najvie u gusjenicama leptira, ali i kod nekih osa listarica. Ernestia rudis Fall. - duljina tijela iznosi 12-15 mm, a iroka je 6 mm. Odlae jaja na domaina, a napada vie vrsta leptira. Sturmia gilva Hart. je malena muha koja parazitira na vie vrsta leptira, a jaja odlae na biljku kojom se domadar hrani. Carcelia chelonidae Rond. - mala, polifagna tahina koja ivi kao parazit u gusjenicama leptira i nekih drugih kukaca. C. excisa Fall. - napada cca 27 vrsta tetnih leptira, Phryxe vulgaris Fall. odlae viviparna jaja na kou domadara, a liinka se zavlai u tijelo istog. Jo vanija od Compsilura sp. U malim domadarima ivi po jedna liinka, dok ih u veih moe biti i 4-18. Ima najmanje dvije generacije godinje . Napada 62 vrste leptira i jednu osu listaricu. Lydella nigripes Fall. daje vie od tri generacije godinje; est je parazit. Parazitira na 27 poznatih domadara. Tachina larvarum L. - najobinija i najrairenija muha gusjeniarka, poznata kao parazit na umskim i poljoprivrednim tetnicima. Ima dvije generacije na godinu i naena je na 46 domadara. Odlae po vie jaja na kou domadara, a u tijelu se mogu razviti najvie 4 liinke. Sarcophaga albiceps Meig. pripada larviparnoj grupi, a dolazi kao parazit na nekim vrstama leptira i hruteva.

58