Sveuilite u Splitu Filozofski fakultet

Diplomski rad

Uloga Jugoslavenske narodne armije i Srbije u pripremi i provoenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. 1995.

Student: Domagoj Kuzmani Split, 2011.

Odsjek za povijest Studijska grupa: Povijest/Filozofija Predmet: Hrvatska povijest nakon 1945.

Diplomski rad

Uloga Jugoslavenske narodne armije i Srbije u pripremi i provoenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. 1995.

Mentor: dr. sc. Aleksandar Jakir

Student: Domagoj Kuzmani

Split, travanj 2011.

Sadraj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 4 2. Stanje u Jugoslaviji u razdoblju od 1980. 1990. ................................................................. 9 3. Preustroj Jugoslavenske narodne armije iz federalne vojske u instrument velikosrpske politike ...................................................................................................................................... 14 3.1. Struktura Jugoslavenske narodne armije prije preustroja .............................................. 14 3.2. Preustroj Jugoslavenske narodne armije........................................................................ 16 4. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od poetka 1990. do sredine 1991. godine............ 21 4.1. Srpska pobuna................................................................................................................ 21 4.2. Uloga JNA u razdoblju od poetka 1990. do sredine 1991. godine .............................. 26 4.3. Uloga srbijanske politike u razdoblju od poetka 1990. do sredine 1991. godine ........ 32 4.4. Medijski rat .................................................................................................................... 38 5. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ............ 43 5.1 Otvorena agresija i uspostava Republike Srpske Krajine ............................................... 43 5.2. Uloga JNA u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ............................... 47 5.3. Uloga slubenih srbijanskih institucija u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. 53 5.4. Uloga paravojnih postrojbi u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ...... 58 5.5. Uloga srbijanske politike u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine ......... 63 6. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od svibnja 1992. do sloma srpske pobune 1995. godine ....................................................................................................................................... 69 6.1. Republika Srpska Krajina od svibnja 1992. godine do Erdutskog sporazuma .............. 69 6.2. Uloga Vojske Jugoslavije u razdoblju od svibnja 1992. do 1995. godine..................... 73 6.3. Uloga MUP-a Republike Srbije i SDB-a od svibnja 1992. do 1995. godine ................ 79 6.4. Gospodarska ovisnost RSK o SRJ od svibnja 1992. do 1995. godine .......................... 84 6.5. Utjecaj slubene srbijanske politike na RSK od svibnja 1992. do 1995. godine .......... 89 7. Epilog ................................................................................................................................... 95 8. Zakljuak .............................................................................................................................. 99 9. Zusammenfassung .............................................................................................................. 102 10. Popis kratica ..................................................................................................................... 104 11. Bibliografija ..................................................................................................................... 107

1. Uvod
Tema ovog diplomskog rada je Uloga Jugoslavenske narodne armije i Srbije u pripremi i provoenju srpske pobune u Hrvatskoj 1990. 1995. Tema Domovinskog rata je danas, dvadeset godina nakon njegova poetka i petnaest godina nakon njegova zavretka, tema kojom se bave mnogi povjesniari, bilo da se bave iskljuivo tom problematikom ili se dotiu teme Domovinskog rata u sklopu vremenski irih pregleda dogaanja u hrvatskoj povijesti. Iako se veina povjesniara, politiara i graana slae oko injenice da je suvremena hrvatska drava nastala pobjedom u Domovinskom ratu, ipak je sama tema Domovinskog rata i dan danas prilino kontroverzna. Neki tvrde da kontroverznost te teme proizlazi iz nedovoljnog vremenskog odmaka od samih dogaanja, a mogue je da su jedan od razloga i jo uvijek do kraja nerasvijetljene tamne epizode sa hrvatske strane. Moda je jedan od glavnih razloga kontroverznosti teme i injenica da koliko se god politiari, graani, a osobito povjesniari trudili biti objektivni, nemogunost negiranja injenice da velika veina ljudi ima odreeno politiko ili ideoloko polazite iz kojeg promatra razdoblje Domovinskog rata i tadanje hrvatsko politiko vodstvo. Pitanje objektivnosti je glavno pitanje kada govorimo o ovome razdoblju, a objektivnost u najveoj moguoj mjeri, je neto to bi se trebalo podrazumijevati kod svih koji se bave sa povijesnim istraivanjem. Uz objektivnost tu je svakako vano i dobro poznavanje problematike same teme, dobro poznavanje konteksta dogaaja i prepoznavanje bitnih dogaaja, vanih dokumenata i znaajnih osoba. Pogotovo to o ovome razdoblju postoji obilje dokumentacije, memoarskih zapisa, video i tonskih zapisa i mnogo ivuih svjedoka samih dogaaja, bilo izravnih ili neizravnih. Velika veina povjesniara se slae oko teze da je Hrvatska bila rtva nametnutog rata, bolje reeno agresije, koju je izvrila slubena srbijanska politika uz pomo Jugoslavenske narodne armije (JNA) i pobunjenih Srba u Hrvatskoj sa ciljem da se teritorij Republike Hrvatske, na onim podrujima gdje je u znaajnoj mjeri bilo zastupljeno srpsko stanovnitvo pripoji Srbiji, a da su sva ta stremljenja srbijanske politike bila zapisana u Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti, te da je ta srbijanska politika bila personificirana u liku srbijanskog predsjednika Slobodana Miloevia. Kao to je iz samog naslova ovog diplomskog rada vidljivo, on se nee baviti postupcima hrvatske strane, osim ako to nije nuno, ve e se koncentrirati na postupke srbijanske strane, prije samog poetka sukoba, za vrijeme samog trajanja sukoba, te u samoj zavrnici rata. Ovaj rad e se baviti sa vie aspekata koji su prethodili srpskoj pobuni u Hrvatskoj, koji su je omoguili i podravali cijelo
4

vrijeme rata, te koji su na koncu i doveli pobunjene Srbe u Hrvatskoj u slijepu ulicu, nakon ega je njihov poraz bio neminovan. Na samome poetku ovog rada prikazano je politiko, gospodarsko i drutveno stanje u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) u razdoblju nakon smrti Josipa Broza Tita do kraja 1990. godine. To razdoblje je bitno zbog toga to su tada stvoreni preduvjeti za sama dogaanja koja su tema ovog diplomskog rada. Nakon toga je obraen preustroj JNA od sredine osamdesetih godina iz federalne vojske u instrument velikosrpske politike. U tom dijelu e biti rije o ustroju JNA prije promjena koje su nastale sredinom osamdesetih, izvorinim osnovama JNA, strukturi koja je bila karakteristina za nju, jezinoj politici koja je vladala, te udjelu pojedinih naroda u zapovjednim strukturama JNA. Zatim je prikazan sam preustroj JNA: reorganizacija vojnih oblasti, promjene u zapovjednom sustavu Teritorijalne obrane (TO), razvijanje plana obrane S-2 (Sutjeska 2) i njegovom operacionalizacijom u vojnim vjebama Romanija, razvijanje doktrine Bitke u prostoru, te daljni rast brojanog udjela srpskih asnika u zapovjednim strukturama JNA. Posebna panja e biti obraena na to kako su sve te promjene bile koritene u agresiji na Hrvatsku. Nakon dijela rada o promjenama u JNA slijedi kronologija srpske pobune u Hrvatskoj u razdoblju od proljea 1990. do ljeta 1991. godine. Spomenuto obuhvaa organizaciju samih Srba u Hrvatskoj, ulogu JNA u tom periodu, ulogu slubenih institucija Srbije i srbijanske politike, kao i njihov utjecaj na pobunjene Srbe u Hrvatskoj. Takoer e se dotaknuti pitanje djelovanja srbijanskih medija prije samog poetka pobune i nakon poetka pobune, posebno u pogledu stvaranja atmosfere pogodne za poticanje pobune. Vanost toga proizlazi iz injenice to su gotovo svi tadanji srbijanski mediji bili pod kontrolom srbijanskih vlasti i na taj nain su takoer sudjelovali u pripremi pobune. Nakon toga je analiziran sam poetak agresije i oruane pobune na teritoriju Republike Hrvatske i to u razdoblju od ljeta 1991. godine do kraja travnja 1992. godine. Naglasak e biti na otvorenome prelasku JNA na stranu srpskih pobunjenika, njenim napadnim djelovanjima, ustrojavanju jedinica pobunjenih Srba prije konanog povlaenja sa teritorija Republike Hrvatske i logorima za Hrvate i ostalo nesrpsko stanovnitvo koje je osnovala na teritoriju Srbije i Vojvodine. Zatim e biti rijei o stvaranju Republike Srpske Krajine (RSK) i ustroju njenih vojnih jedinica, ulozi Slube dravne bezbednosti Ministarstva unutranjih poslova Srbije, Ministarstva odbrane Srbije, djelovanju dobrovoljakih postrojbi srbijanskih oporbenih stranaka u ratu u Hrvatskoj, te o utjecaju srbijanske politike na pobunjene Srbe u tom vremenskom periodu.

U poglavlju koje slijedi nakon gore navedenoga, biti e rije o politikoj, vojnoj i gospodarskoj ovisnosti RSK o Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ) i to u razdoblju od svibnja 1992. godine do operacije Oluja, to se odnosi na zapadni dio RSK, odnosno do Erdutskog sporazuma ako se misli na podruje istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijeme koje je bilo pod kontrolom pobunjenih Srba. U tom poglavlju e biti posebno obraen politiki utjecaj slubenog Beograda na vlasti RSK, ovisnost sigurnosnih struktura RSK o Slubi dravne bezbednosti (SDB) i Ministarstvu unutranjih poslova Srbije (MUP Srbije), ovisnost Srpske vojske Krajine (SVK) o Vojsci Jugoslavije (VJ), te o zajednikim operacijama SVK, Vojske Republike Srpske (VRS), MUP-a Srbije i VJ koje su pokrenute sa okupiranih podruja Republike Hrvatske protiv jedinica 5. Korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i opkoljenog podruja Bihaa. Takoer e iz prikazanog biti vidljivo da su se pripadnici MUP-a Srbije, osim to su pomagali srpskim pobunjenicima u Hrvatskoj, takoer bavili i kriminalnim aktivnostima. U zadnjem poglavlju koje nosi naziv Epilog prikazan je sam kraj postojanja RSK, dogaaji koji su usljedili kao posljedica propasti RSK, te sudbina ljudi koji su na ovaj ili onaj nain igrali vanu ulogu u srpskoj pobuni u Hrvatskoj. Cilj ovog rada jest razmatrati koliko duboko see uloga slubenog Beograda u pripremi i provoenju srpske pobune u Hrvatskoj, s ciljem odcijepljenja djelova teritorija Republike Hrvatske istono od linije Karlovac Karlobag Virovitica, to jest ostankom tog teritorija u sastavu Jugoslavije (kojom bi dominirala Srbija). Kljuni dokument toga plana je Memorandum SANU-a, kojemu je posveena posebna pozornost u dijelu ovoga rada koji se bavi sa stanjem u SFRJ nakon smrti Josipa Broza Tita. Taj dokument bi se mogao nazvati i programatskim dokumentom velikosrpske politike. Iako se ovaj rad koncentrira na vojnu i sigurnosnu pomo pobunjenim Srbima od strane slubenih institucija Srbije, svakao e se istaknuti i njihova politika i gospodarska ovisnost o slubenom Beogradu. Iako tadanja i sadanja slubena srbijanska politika tvrdi da nije sudjelovala u, kako ga oni nazivaju, graanskom ratu u Hrvatskoj, u ovome radu e itekako biti rijei i o razdoblju do, i nakon 27. travnja 1992. godine. Zato je taj datum vaan? Iako je Republika Hrvatska ve prije slubeno priznata do 27. travnja 1992. godine, tada je jo uvijek formalno postojala SFRJ, a nakon tog datuma nastaje SRJ (koju ine Srbija i Crna Gora). U ovome radu su prikazane injenice koje nedvojbeno dokazaju veliku i izravnu umjeanost SRJ u rat na teritoriju Hrvatske, to se moe protumaiti i kao oblik agresije SRJ na Republiku Hrvatsku. to se tie srbijanske politike posebnu panju zasluuje i tadanja
6

oporba Miloeviu, osobito tadanje najjae oporbene stranke u Srbiji, Srpska radikalna stranka Vojislava eelja i Srpski pokret obnove Vuka Drakovia, koje su napadale Miloevia i organizirale prosvjede protiv njega zbog nedovoljne pomoi Srbima u Hrvatskoj. Valja napomenuti da su iste slale svoje stranake vojske na ratita u Hrvatskoj. Svakako je zanimljivo primjetiti da je tadanja marginalna demokratska oporba u Srbiji, koja je bila predstavljena kroz Zorana inia i Vojislava Kotunicu, takoer napadala Miloevia zbog nedovoljne pomoi Srbima u Hrvatskoj, te im izraavala punu podrku u njihovoj borbi. Prethodno samo potvruje da je u tadanjoj srbijanskoj politici vladao konsenzus oko pitanja pomoi Srbima u Hrvatskoj, kao o i ulozi koju je Srbija u tome trebala igrati. Razlike su postojale samo oko naina i intenziteta te pomoi. to se tie izvora koritenim u ovome radu, oni se uglavnom baziraju na dokumentima srpske strane koje je objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata iz Zagreba. Dokumenti objavljeni u seriji pod imenom Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995. takoer su koriteni ili se koriste na suenjima pred Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju u Haagu i to u procesima protiv Slobodana Miloevia, Milana Martia, Vojislava eelja, te procesima protiv Jovice Staniia, Franka Simatovia i Momila Periia. Dokumenti koriteni u ovome radu citirani su izvorno, tako da nisu prevedeni na hrvatski. to se tie preustroja JNA, u prvom redu je koriteno djelo Davora Marijana Smrt oklopne brigade, te djela Davora Domazeta Hrvatska i veliko ratite i Hrvatski Domovinski rat 1991. 1995. Strateki pregled, koji takoer pruaju dragocjen uvid u suradnju VJ i SVK. Takoer su se za ovaj diplomski rad korisnim pokazala djela Ljubomira Antia i Drage Roksandia o Srbima u Hrvatskoj, biografija Franje Tumana iz pera Darka Hudelista, pogledi Janka Bobetka na Domovinski rat, te svjedoanstva o pregovorima sa Slobodanom Miloeviem koje je objavio Hrvoje arini. to se tie opeg pregleda zbivanja osobito su korisna bila djela Hrvoja Matkovia Povijest Jugoslavije, Ive Golsteina Hrvatska povijest i Duana Bilandia Hrvatska moderna povijest. Uz dokumente srpske strane najvanije djelo koje je koriteno je Srpska pobuna u Hrvatskoj od Nikice Baria, koje do danas predstavlja najtemeljitije istraivanje vezano za tu problematiku. Budui da je fokus ovog rada na dokumentima, svjedocima i interpretacijama dogaaja sa srpske strane, djelo Nikice Baria je od posebne vrijednosti jer sadri vienja pretposljednjeg Saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ Branka Mamule, njegovog nasljednika Veljka Kadijevia, prvog predsjednika SRJ i jednog od tvoraca Memoranduma Dobrice osia, kao i vienja visokog srbijanskog dunosnika Borisava Jovia, sjeanja visokih oficira SVK Milislava Sekulia i Marka Vrcelja.
7

Glede djelovanja SDB-a i paravojnih postrojbi tu je nezaobilazan srbijanski novinar i publicist Milo Vasi i njegovi tekstovi na tu temu. Kada je rije o podacima o logorima na teritoriju Srbije i Vojvodine, koriteni su podaci Hrvatskog drutva logoraa srpskih koncentracijskih logora. Na kraju se mora napomenuti da javnosti nije dostupno svjedoenje generala i naelnika Kontra-obavjetajne slube JNA Aleksandra Vasiljevia na suenju Slobodanu Miloeviu u Haagu, koje bi sigurno pomoglo i u ovome istraivanju, jer bi sigurno osvijetljilo jedan aspekt djelovanja JNA u ratu u Hrvatskoj, a isto se odnosi i na nedostupne transkripte sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane SRJ iz kojih takoer proizlazi umjeanost SRJ i VJ u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Svi dokumenti koji su koriteni u ovome radu nalaze se u posjedu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Obilje dokumenata objavljeno sa strane tog instituta dovoljno je da potkrijepi i prikae teze koje su iznijete u ovom diplomskom radu koji nosi naziv Uloga JNA i Srbije u pripremi i provoenju srpske pobune u Hrvatskoj od 1990. 1995.

2. Stanje u Jugoslaviji u razdoblju od 1980. 1990.

U ovom poglavlju biti e rijei o opim prilikama u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) nakon smrti Josipa Broza Tita (1980.) i razdoblju koje je usljedilo nakon toga, sve do kraja 1990. godine. U ovom dijelu nee biti rijei o preustroju JNA i o samom poetku srpske pobune u Hrvatskoj, isto je obraeno u zasebnim poglavljima. Pregled dogaaja koji su obiljeili ovo razdoblje je bitan iz razloga to su ti dogaaji stvorili i preduvjete za sve to se dogaalo od 1990. 1995. Tijekom 1980-ih Jugoslavija je bila pogoena sve oitijom gospodarskom krizom, rastom nezaposlenosti, inflacije i problemom velikog inozemnog duga, a do izraaja je vie dolazila nedjelotvornost i pretjerana birokratiziranost gospodarskog sustava i dravne uprave. Jugoslavija je dugo vremena slovila kao drava sa posebnim poloajem u blokovski podjeljenom svijetu. Meutim, kako je osamdesetih godina sve vie poputala napetost izmeu blokova, tako je i uloga Jugoslavije, za iju su se naklonost natjecala oba suprotstavljena bloka, postojala sve manje vana1. U Jugoslaviji su sve vie do izraaja dolazile suprotnosti meu vladajuim republikim Savezima komunista. Nakon smrti Josipa Broza Tita vlast je preuzelo kolektivno Predsjednitvo SFRJ, u kojem su se nalazili predstavnici est republika i dvije autonomne pokrajine. Predsjednitvo je djelovalo po principu rotacije lanova koji mu predsjedaju. Meutim, ubrzo se poela pokazivati njegova nedjelotvornost2. Ustavom iz 1974. godine, republike i pokrajine su dobile iroka prava pa dolazi do slabljenja saveznih vlasti, a republike poinju djelovati prilino samostalno. To se posebno odnosilo na drutveni, politiki i gospodarski aspekt. Vladajui Savez komunista Jugoslavije (SKJ) se pokazao nesposobnim iznai rjeenja za krizu koja je potresala Jugoslaviju, dobrim dijelom i zbog toga jer je bio skup republikih saveza komunista koji su esto imali suprotstavljena miljenja. Najvei dio republika i obje autonomne pokrajine su se zalagale za ouvanje i proirenje svojih prava, dok su rukovodstva Srbije i JNA traila jaanje ovlasti saveznih vlasti. Srbija je na taj nain eljela vratiti kontrolu nad autonomnim pokrajinama Vojvodinom i Kosovom, a vodstvo JNA je tvrdilo da Jugoslavija na nain na koji je organizirana sama sebe ini nesposobnom za djelotvornu obranu od vanjske agresije 3. Takoer je postojao i veliki nerazmjer u pogledu gospodarskog razvoja. Tako su Slovenija i
1

Bari, Nikica. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. 1995., Golden marketing-Tehnika knjiga: Zagreb 2005., str. 25. 2 Isto 3 Isto, str. 26.

razvijeniji dijelovi Hrvatske bili po gospodarstvu i ivotnom standardu znatni iznad Kosova, Crne Gore ili Makedonije. U Srbiji je nakon smrti Josipa Broza Tita bilo sve izraenije nezadovoljstvo ureenjem Jugoslavije. Takvo razmiljanje je osobito vladalo u odreenim krugovima srbijanskih politikih disidenata, znanstvenika, knjievnika i umjetnika, koji su se okupljali u Udruenju knjievnika Srbije, a osobito u okviru Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Takvom se razmiljanju otvoreno prikljuila i Srpska pravoslavna Crkva (SPC)4. Glavna meta kritike je bio Ustav iz 1974. godine, jer su njime autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo dobile vrlo iroke ovlasti, nad kojima Srbija nije imala kontrolu. Predvodnik takvih razmiljanja je bio srbijanski politiki disident, pisac i akademik Dobrica osi. Izrazi srpskog nezadovoljstva su konano definirani u Memorandumu SANU-a iji su djelovi 24. i 25. rujna 1986. objavljeni u beogradskim Veernjim novostima. Dokument je izradila skupina akademika a trebao je dati vienje SANU-a o stanju u Srbiji i Jugoslaviji. Pri tome je zanimljivo da tekst Memoranduma nikada nije dovren 5. U tekstu Memoranduma se kao kljuna pitanja jugoslavenske stvarnosti navode i neodreen i novim zbivanjima silno aktualiziran teak poloaj srpskog naroda, istie se privredno zaostajanje Srbije i njena dosljedna diskriminacija u posljeratnom razdoblju, odbijaju se optube da je srpski narod centralistiki i ugnjetavaki ve se istie revanistika politika prema Srbima. Nadalje se tvrdi da u Jugoslaviji postoje organizirane antisrpske snage, da je ugroena sloboda i ravnopravnost srpskog naroda, te se apelira na ujedinjenje svih Srba bez obzira na ideoloke razlike6. Hrvatska i Slovenija su takoer optuene za politiku i ekonomsku dominaciju i kao predlagai svih dosadanjih reformi, podie se optuba protiv Tita i Kardelja za smiljenu antisrpsku politiku i formiranje antisrpske koalicije koju ine Slovenci, Hrvati i Albanci, a svi oni koji brane Ustav iz 1974. proglaavaju se kontrarevolucionarima koji ele ouvati sustav koji proizvodi krizu i koji je uperen protiv interesa Srbije7. Takoer su i postojee gospodarsko stanje i probleme, te prevladavajui demografski procesi, kojima su bili izloeni Srbi u Hrvatskoj, takoer interpretirani kao planska protusrpska politika. Stanje na Kosovu tijekom osamdesetih godina je bilo osobito znakovito. U proljee 1981. diljem Kosova izbili su nemiri Albanaca koji su zahtijevali da Kosovo dobije status republike. Nemiri su ugueni akcijom milicije i JNA uz ljudske rtve. Od sredine osamdesetih u Beograd sve ee stiu delegacije Srba sa Kosova, koje iznose tvrdnje o svojoj
4 5

Isto Isto, str. 27. 6 Matkovi, Hrvoje. Povijest Jugoslavije (1918. 1991.): Hrvatski pogled, P.I.P. Pavii: Zagreb 1998., str. 391. 7 Isto, str. 392.

10

ugroenosti. Tadanje srbijansko vodstvo, predvoenom Ivanom Stamboliem je eljelo ograniiti pokrajinsku autonomiju to su eljeli postii u dogovoru sa ostalim republikama i bez nepotrebnih sukoba8. Tada, sredinom osamdesetih na scenu stupa Stamboliev tienik Slobodan Miloevi. Miloevi je krajem travnja 1987. doao pregovarati sa srbijanskim prosvjednicima na Kosovu, koji su se bili sukobili sa milicijom, te im je pred televezijskim kamerama poruio: Ne sme niko da vas bije. Tim nastupom stekao je veliku popularnost, predstavivi se kao zatitnik kosovskih Srba i kao prvi predstavnik vladajue strukture koji je shvatio zahtjeve i potrebe srpskog naroda. Krajem 1987. Miloevi rui sa vlasti Stambolia i kree u daljne akcije. Koristei se organiziranim skupinama kosovskih Srba, pod parolom Antibirokratske revolucije rui partijsko elnitvo Vojvodine (1988.) i Crne Gore (1989.) te postavlja sebi vjerne ljude. Na Kosovu su izbile demonstarcije Albanaca zbog ukidanja autonomije Kosova, ali ih vlasti gue u krvi, te Miloevi i tu uspijeva postaviti sebi lojalno partijsko vodstvo. Na Kosovu je 1990. uvedeno izvanredno stanje uz stalnu prisutnost jakih snaga srbijanske milicije i JNA9. S obzirom da su predstavnici Srbije, Crne Gore, Kosova i Vojvodine u Predsjednitvu SFRJ bili Miloevievi ljudi, on je na taj nain dobio kontrolu nad polovinom tog tijela, a novim Ustavom Socijalistike Republike Srbije (SRS) iz 1990. je ukinuta autonomije Kosova i Vojvodine i to mimo saveznog Ustava. Dana 28. lipnja 1989. na Kosovu je odran veliki javni skup povodom estote godinjice Kosovske bitke (1389.). Ta je proslava pokazala punu snagu probuenog srpskog nacionalizma, okupljenog pod neprikosnovenim Miloevievim vodstvom. U svom govoru odranom tom prilikom, Miloevi je izrekao zlokobnu najavu buduih dogaaja: Danas, est vekova kasnije, ponovno smo u bitkama i pred bitkama. Ovoga puta to nisu oruane bitke, ali ni takve nisu iskljuene. Nakon uspjenog zavretka Miloevieve akcije ukidanja autonomije Kosovu i Vojvodini, daljni cilj je bio provesti ponovnu centralizaciju Jugoslavije i u tome smislu Miloevi i vodstvo JNA su imali identine ciljeve10. Tadanje hrvatsko vodstvo nije bilo u stanju dati djelotvoran odgovor na Miloevievu politiku, a razlozi su vjerojatno bili u strahu da se dodatno ne isprovocira Srbija, mogue optube za obnovu Maspoka ili za obnovu ustatva. Miloevi je na 14. izvanrednom kongresu SKJ koji je odran u Beogradu od 20. do 22. sijenja 1990. elio preuzeti kontrolu nad tom organizacijom, ali mu to nije uspjelo jer su mu

8 9

Bari, str. 28. Isto, str. 29. 10 Isto, str. 30.

11

se suprotstavili delegati iz Slovenije i Hrvatske. Taj dogoaj ujedno je oznaio i kraj postojanja SKJ11. Slom komunizma u Jugoslaviji treba svakako promatrati u svjetlu istovjetnih dogaaja u Sovjetskom Savezu i zemljama istonog bloka, slom komunistikog sustava u cijeloj istonoj Europi bio je znak i jugoslavenskim komunistima da e morati pristati na viestranake izbore12. U svim republikama, osim Srbije i Crne Gore na izborima su pobijedile oporbene stranke, ili opcije koje bi se mogle nazvati reformskima. U Srbiji je na izborima pobijedila Miloevieva Socijalistika partija Srbije (SPS). Iako se naelno pozivala na tradicije socijalistikog i radnikog pokreta, SPS je zapravo provodio srpsku nacionalistiku politiku, kojoj je Miloevi postavio temelje jo krajem 1980-ih godina. Moe se rei da je politika koju je zastupao Miloevi i SPS zapravo bila udna kombinacija srpskog nacionalizma i komunizma. Miloevi je pobijedio na izborima jer je jo 1987. otkrio snagu nacionalizma i iskoristio ga za uvrivanje svoje pozicije. U svojoj politici, Miloevi je imao znatnu potporu srbijanske javnosti. Od brojnih pripadnika srbijanske intelektualne elite bio je percipiran kao netko tko je vratio dostojanstvo obespravljenom srpskom narodu i kao osoba koja moe ostvariti jedinstvenu dravu svih Srba. Meutim, Miloevi nije robovao ideologijama, njega je vodila neutaiva e za vlau i svoj itav ivot je posvetio ostvarenju osobnih politikih ambicija. Od 1987. do 1990. Miloevi je isticao svoju jugoslavensku orijentaciju, jer najvjerojatnije jo nije razmiljao o stvaranju Velike Srbije, ve o centraliziranoj Jugoslaviji u kojoj bi Srbija vodila glavnu rije. Sa takvim stavovima se mogao osloniti i na veliki dio visokih oficira JNA i pripadnike dravne i partijske nomenklature. U razdoblju od 1990. 1993., Miloevi naputa jugoslavenski okvir i poinje zastupati nacionalne interese, odnosno potrebu proirenja granica srpske drave pod krinkom krnje Jugoslavije13. Nakon odravanja prvih viestranakih izbora u jugoslavenskim republikama, novi republiki elnici bezuspjeno su pokuavali pregovorima rijeiti jugoslavensku krizu. Razlog za neuspjeh pregovora je leao u injenici da su republike imale potpuno suprotne koncepte za rjeenje. Krajem 1990. Slovenija i Hrvatska zastupale su koncept konfederalnog ureenja Jugoslavije, a Srbija i Crna Gora su se zalagale za vrstu federaciju, a Bosna i Hercegovina i Makedonija su se zalagale za ureenje kakvo je i do tada bilo na snazi, iako je bilo oito da to vie ne funkcionira, ali pod uvjetom da u okviru jugoslavenske zajednice ostanu Slovenija i Hrvatska. Srbijansko vodstvo je zahtjeve Slovenije i Hrvatske tumailo kao
11 12

Isto, str. 32. 33. Isto, str. 33. 13 Isto, str. 33. 34.

12

razbijanje Jugoslavije. Srbija naelno nije bila protiv izlaska Slovenije i Hrvatske iz okvira SFRJ, ali pod uvjetom da one ne mogu napustiti SFRJ s podrujima nastanjenim veinskim srpskim stanovnitvom14. Iz gore navedenih srbijanskih zahtjeva je jasno proizlazilo da Hrvatskoj nee biti doputen odlazak iz SFRJ bez da izgubi teritorij na kojem je u znatnijoj mjeri ivjelo srpsko stanovnitvo. Pripreme da se sve dogodi na nain koji je prieljkivala slubena srbijanska politika su ve bile obavljene. Srpska pobuna je ve bila poela, a i snage JNA su ve poele s obavljanjem svojeg dijela plana da Republiku Hrvatsku lie to je mogue veeg dijela njenog teritorija.

14

Isto, str. 35.

13

3. Preustroj Jugoslavenske narodne armije iz federalne vojske u instrument velikosrpske politike

3.1. Struktura Jugoslavenske narodne armije prije preustroja JNA je predstavljala vojnu silu kojoj je svrha bila obrana SFRJ. Oruane snage (OS) SFRJ su bile sastavljane od jedinica JNA, Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva i Protuvazdune odbrane (JRV i PVO), Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) i snage Teritorijalne obrane (TO). JNA je pripadala tipu vojne organizacije ideoloke jednakosti. Takav tip vojne organizacije karakterizira injenica da se partija smatra sintezom i vrhovnim nadglednikom drave i drutva. Politika uloga vojske koja se temelji na ideolokoj jednakosti je promidba vladajue ideologije. Bitnu ulogu u JNA su imala politika tijela koja su bila pod utjecajem SKJ i koja su imala posebnu politiku odgovornost i kohezivnu ulogu u OS15. U vienacionalnoj zajednici kakva je bila Jugoslavija ravnopravnost je bila zajamena na formalno-pravnoj razini i od toga nisu bile izuzete OS. to se tie jezika, slubeni jezik u OS je bio srpsko-hrvatski, to se opravdalo jedinstvom zapovjedanja i injenicom da taj jezik govori (razumije) veina stanovnitva Jugoslavije. U biti, jezik kojim se sluilo u JNA je bio srpski. Bilo je pokuaja promjene jezine politike u JNA, ali su oni bili otro osueni. Tako su u biltenu Generaltaba (G) OS SFRJ, u broju 65. iz 1989. godine takvi pokuaji okarakterizirani kao napadi na JNA i da su takvi prijedlozi integralni dio antikomunistikog djelovanja s ciljem ruenja socijalistike federativne Jugoslavije16. Osim jezika, oigledna neravnopravnost je bila i u nacionalnom sastavu asnikog zbora. Uz postotak asnika odreene nacionalnosti biti e prikazan u zagradama i indeks odstupanja s obzirom na ukupnu zastupljenost odreenog naroda u SFRJ. Tako su Srbi bili zastupljeni u asnikom zboru sa 63,2% (+51), Crnogorci sa 6,2% (+148), Makedonci sa 6,3 (+8), Hrvati sa 12,6% (-53), Slovenci sa 2,8% (-66), Muslimani sa 2,4% (-78), Jugoslaveni sa 3,6% (+45), Albanci sa 0,6% (-91), Maari sa 0,7% (-70), a ostali sa 1,6% (-52)17. Iz ovih podataka je uoljiv nesrazmjer zastupljenosti i to na nain da u asnikom zboru ima puno vie Srba, Crnogoraca i Jugoslavena u ukupnom broju, a pogotovo ako se uzme u obzir indeks odstupanja u odnosu na zastupljenost stanovnitva u SFRJ. Takoer je i neprekidno bila provoena ideoloka, politika i socijalna homogenizacija asnikog zbora. Jedan od oblika te homogenizacije je
15

Domazet, Davor. Hrvatska i veliko ratite: Meunarodne igre na prostoru zvanom biva Jugoslavija, Udruga sv. Jurja: Zagreb, 2002., str. 40. 16 Isto, str. 42. 43. 17 Isto, str. 43.

14

bilo u obliku dugogodinjeg slubovanja izvan vlastitog kulturnog, civilizacijskog i nacionalnog prostora. Na vojnim kolama redovito se naglaavala srpska povijest i velialo junatvo srpske vojske. Takoer se u praksi provodilo naelo da roni sastav vojske u to veem broju slui izvan svojih domicilnih republika, a cilj toga je najvjerojatnije bio stvaranje potencijalnih novih Jugoslavena kojima bi zadaa bila braniti svaki dio Jugoslavije. Kada se govori o najviem asnikom kadru, odnosno o Saveznim sekretarima za narodnu obranu i naelnicima G JNA, svakako je zanimljivo primjetiti da su razdoblju nakon 1971. do 1991. godine svi Savezni sekretari za narodnu obranu, a to su bili Nikola Ljubii, Branko Mamula, Veljko Kadijevi i svi naelnici G JNA, Petar Graanin, Branko Mamula, Stevan Mirkovi i Blagoje Adi bili srpske nacionalnosti18. Temeljna strateka postavka JNA je bila odrednica da je mirnodopska armija jednaka ratnoj. JNA je takoer karakterizirala glomaznost i zastarijelost u tehniko-tehnolokom, organizacijskom i doktrinarnom smislu. Svakako se ne smije zanemariti injenica da je antiintelektualizam u JNA bio jako naglaen. To e izravno utjecati na njenu operativnu sposobnost, jer nije postojala jasna doktrina obuke. Naglaena vezanost za revolucionarne steevine Narodno-oslobodilake borbe (NOB) i teite na ideoloko-politikom radu, bili su jedan od temeljnih uzroka dogmatskom pristupu glede operativnog umijea i taktike uporabe postrojbi19. Iako je sam preustroj OS proveden tijekom 1987. godine, svoj zaetak i pokusnu provedbu imao je u vremenu od 1981. (nemiri na Kosovu), do 1985. godine, kada je odlueno o preustroju OS SFRJ. Tih pet godina na podruju Kosova sustavno je provjeravano funkcioniranje novog ustroja (52. Korpus), koji je formiran 1981. sa zadaom pacifikacije tog podruja. Iskustva steena na Kosovu uobliena su u studiji generala majora Blagoja Adia, koju je G uputio zapovjednitvima svih vojnih oblasti. Iskustva o uporabi OS na uklanjanju izvanrednih prilika na Kosovu uobliena su u deset moguih zadaa. Najzanimljivije su one zadae koje govore o pokretima, manevrima i vjebima postrojbi OS koje se provode sa ciljem demonstracije sile ili borbene spremnosti. Scenarij predvia da se zajedno sa JNA upotrebe postrojbe TO i milicije, kako izravno u borbama tako i u zatvaranju prolaza i izolaciji podruja na kojem su proglaene izvanredne prilike. Uspjeh u naumu da se Kosovo pacificira, unato injenici da na njemu ivi 90% nesrpskog puanstva, vjerojatno je navelo

18 19

Isto, str. 44. Isto, str. 45.

15

G JNA na razmiljanje da e takav scenarij biti uspjean i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH), gdje su uvjeti znatno povoljniji20. Do kraja 1986. godine vojno-teritorijalna podjela SFRJ i armijska struktura je priblino podruno pokrivala teritorij republika, osim Hrvatske koja je bila podjeljena izmeu 5. i 7. armije. Moe se kazati da je takva armijska podjela, ako se uzme u obzir i TO, uvjetno reeno imala republiko obiljeje. Organizacija JNA na strategijskoj i operativnoj razini uglavnom se poklapala s granicama republika i pokrajina. Tako je svaka republika imala svoju armiju, a pokrajine svoj korpus. Zapovjednici armija, odnosno korpusa, najee su bili asnici iz tih republika21. Kada se govori o snagama TO, vano je napomenuti da su one organizirane nakon sovjetske invazije na ehoslovaku (1968.), a snage TO-a su ustavnopravno regulirane ustavom iz 1974. godine., trebale su sluiti kao pomona snaga JNA, zaduene izmeu ostalog za djelovanje na podrujima koja bi u sluaju napada na SFRJ okupirao vanjski neprijatelj22. Poto su republika vodstva, takoer uz JNA sudjelovala u zapovijedanju snagama TO, to je republikama davalo stanovitu samostalnost na podruju obrane.

3.2. Preustroj Jugoslavenske narodne armije Sredinom osamdesetih godina (1985.), Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO) i G JNA poinju iza zatvorenih vrata raditi na preustroju OS-a, a razlog za to je bila tvrdnja kako je koncepciju openarodne obrane i drutvene samozatite (ONO i DSZ) potrebno prilagoditi novim suvremenim uvjetima (vanjskim i unutarnjim). U sustavu voenja i zapovijedanja odreena su tri naela i to: Jedinstvo oruane borbe na ratitu, jedinstvo prostora Jugoslavije kao ratita i jedinstvo oruanih snaga i doktrine njihove uporabe. Dvije su temeljne odrednice preustroja JNA. Prva je sam preustroj OS-a krajem 1986. i poetkom 1987. godine kojim se ukidaje armije, divizije i pukovnije, a umjesto toga formiraju vojne oblasti (vojita), korpusi i brigade. Druga odrednica je donoenje strategije ONO i DSZ SFRJ, koju je Predsjednitvo usvojilo 20. svibnja 1987. godine23. to se tie vojnoteritorijalne podjele SFRJ nakon preustroja, postojale su samo tri vojne oblasti i jedna vojno-pomorska oblast (VPO). VPO je obuhvaala itavo obalno podruje SFRJ, sa irim zaleem i sve otoke, a sjedite joj je bilo u Splitu. Najvea vojna oblast (VO), je bila 1. VO sa sjeditem u
20 21

Isto, str. 47.- 48. Isto, str. 48. 22 Bari, str. 31. 23 Domazet, 2002., str. 46. 47.

16

Beogradu a obuhvaala je gotovo itavu Srbiju, gotovo itavu Crnu Goru, cjelokupnu Vojvodinu i BiH, a to se tie Hrvatske, obuhvaala je sve istono od pribline linije Karlobag Karlovac Virovitica. Sjedite 3. VO je bilo u Skopju i obuhvaala je itavu Makedoniju i Kosovo te manje dijelove Srbije i Crne Gore. Sjedite 5. VO je bilo u Zagrebu i obuhvaalo je itavu Sloveniju i onaj Hrvatske koji je bio zapadno od pribline linije Karlovac - Karlobag Virovitica24. U tom razdoblju su se dogodile jo dvije bitne stvari. Ovim preustrojem vodstvo JNA uspjelo je iskljuiti republika elnitva iz zapovijedanja snagama TO-a, pa su te jedinice podreene iskljuivo zapovijednitvu JNA25. To se pokazalo bitnom odlukom 1990. godine, kada je JNA oduzela oruje hrvatskoj TO. Takoer valja napomenuti da je u tom razdoblju porastao udio asnika srpske nacionalnosti u asnikom zboru na preko 70%26. to se tie same strategije ONO i DSZ, ona je bila raena kao opevojni pristup rijeenju problema obrane. Osobito je zanimljivo etvrto poglavlje te strategije, pod nazivom Vanredne prilike. Tu se razrauje mogunost destabilizacije drutvenog sustava SFRJ i naini sprjeavanja istog. Prvo se donosi sama definicija vanrednih prilika i kae se da su to stanja koja nastaju na manjem ili veem dijelu ili na cjelokupnom podruju SFRJ, kada unutarnji neprijatelj, samostalno ili udruen sa snagama vanjskog neprijatelja, koristei proturjenosti drutvenog razvoja, objektivne tekoe, subjektivne slabosti i meunarodne prilike, pojaava subverzivne djelatnosti u okviru specijalnog rata ili planira poduzimanje opsenih oruanih i drugih aktivnosti kojima se destabilizira drutveni sustav i tei njegovu potpunom paraliziranju, ime se neposredno ugroava nezavisnost zemlje, njezin suvrerenite, teritorijalna cjelokupnost i Ustavom SFRJ utvreno drutveno ureenje. Ovako iroka definicija vanrednih prilika najvjerojatnije nije bila sluajna, ve je trebala omoguiti vodstvu JNA, da ih u budunosti, u dogaajima koji predstoje, primjenjuje selektivno i prema vlastitom nahoenju. Prema samoj strategiji ONO i DSZ, te zadaama koje je naznaio general major Blagoje Adi, dva su naina za uporabu JNA i to kroz demonstraciju sile i prijetnju njezinom uporabom u aritima izraavanju neprijateljske djelatnosti i kroz izravno sudjelovanje dijela JNA u otklanjanju vanrednih prilika i njima izravnih posljedica27. Kao dokument sa najveim stupnjem tajnosti, postojao je ratni plan sa dvije inaice agresije na SFRJ, istona i zapadna, pod kodnim nazivom S-1 i S-2. Istona inaica (S-1)
24 25

Isto, str. 50. Bari, str. 31. 26 Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest, Novi Liber: Zagreb, 2003. str. 320. 27 Domazet, 2002., str. 51. 52.

17

od 1985., dakle kad je donesena odluka o preustroju OS-a, vie ne razmatra kao mogunost i iskljuivo se razrauje zapadna varijanta. U pogledu strategije to znai drukiji raspored snaga, a posebna se pozornost davala razmjetaju operativne priuve i izgradnji novih infrastrukturnih objekata28. Ratni plan S-2, potpune agresije na SFRJ, sustavno je provjeravan godinjim planom obuke zapovjednitva i postrojbi. Kao najvii oblik obuke zapovjednitva po metodoligiji JNA bile su zapovjedno stoerne ratne vjebe. U G-u je razraivana temeljna zamisao za takvu vjebu, te su odreivane zadae strategijskim grupacijama vojitima, Ratnoj mornarici (VPO) i Ratnom zrakoplovstvu. Ratna vjeba, po planu S-2, nosila je kodni naziv Romanija (po planini pored Sarajeva) i odravana je jednom godinje u razdoblju 1986. 1990. godine. Snage agresora ili plavog kako su bile u planovima napada SFRJ nazvane napadake snage, inila je prilino zanimljiva koalicija. Naime, u TO su bile ukljuune, po zamisli vodstva JNA, oruane snage SAD-a, Velike Britanije, Italije, Njemake i Grke (sve lanice NATO saveza), zatim oruane snage Maarske i Bugarske (lanice Varavskog ugovora), oruane snage Albanije (koja je bila komunistika, ali van Varavskog ugovora) i oruane snage Austrije (koja je bila neutralna)29. Ve je na prvi pogled jasno da je takva koalicija koja bi pokuala napasti SFRJ nemogua, osobito sredinom osamdesetih kada se ovaj plan poeo provoditi. U ovom djelu poglavlja koja obrauje vjebu Romanija, neu se baviti napadima plavog, ve u spomenuti obrambena djelovanja crvenog, odnosno JNA, na teritorij Hrvatske. Tako je zadatak crvenog sprijeiti prodore u Ravnim kotarima i na podruju Slanog, a zatim snagama 9. K (Kninski Korpus) i dijelom 7. K (Sarajevski Korpus) i 9. VPS (Vojno-pomorski sektor Boka) prijei u protuudar na smjerovima Knin Benkovac Ravni kotari Zadar, odnosno Mostar apljina Slano i Trebinje Konavli Dubrovnik. Takoer je bila zadaa postrojbi crvenog u podruju Mostara i istone Hercegovine zaustaviti plavog juno od Mostara, a zatim prijei u protunapad i izbiti na obalu dolinom Neretve. Snage crvenog smjetene na prostoru Kupreke visoravni napadaju plavog na pravcu Livanjskog i Sinjskog polja, uz produeno djelovanje prema Splitu, sudjelujui sa snagama koje izvode protuudar u dolini Neretve. Prva tri djelovanja crvenog sa ciljem dolaska do Zadra, Slanog i Dubrovnika su izvedena od strane JNA u jesen 1991. godine. to se tie druga dva djelovanja crvenog, djelovanje dolinom Neretve od Mostara i djelovanjem Livanjskim i Sinjskim poljem prema Splitu, takoer je izvedena od strane JNA u ljeto i jesen 1992. godine. Slinu zadau su na sjeveru imali 5. K (Banja Luka) i 17. K (Tuzla). Njihov cilj je slomiti
28 29

Isto, str. 53. Isto, str. 57.

18

otpor plavog na rijeci Uni, odnosno Savi i prijei u protuudar Una Biha Slunj Ogulin, odnosn Nova Gradika Okuan Pakrac Bjelovar. Ta dva manevra crvenog su takoer izvrena u jesen odnosno zimu 1991. godine. Takoer je zanimljivo primjetiti da udar na plavog koji se nalazi na potezu Una Virovitica, vre strategijske napadne snage iz dubine. Snage iz dubine koje ine oklopno-mehanizirani sastavi imaju dvije zadae: osloboditi istonu Slavoniju i biti glavna manevarska snaga vrhovnog zapovjednitva za prodor prema Zagrebu i Varadinu (Podravski i posavski operativni pravac). Taj dio se takoer dogodio u jesen i zimu 1991. godine, kada su oklopno-mehanizirane snage iz dubine (Srbije i Vojvodine) krenule u prodor, ali su zaustavljene na potezu Osijek Vukovar - Vinkovci30. Jo jedan zanimljiv model iz sredine osamdesetih (1985.), a koji je JNA koristila u agresiji na Hrvatsku, je Bitka u prostoru. Autor tog pojma je general potpukovnik Radovan Radinovi ija je generalska radnja nosila takav naziv. Bitka i prostor, kako ih vidi Radinovi, znae u biti povezivanje otpornih toaka prometnicama koje nadziru manevarske snage, kako bi se zauzelo odreeno podruje. Bitka u prostoru e svoju primjenu doivjeti 1991. godine kada su termin otporne toke zamijenila sela ili mjesta sa znatnim udjelom srpskog puanstva, a manevarske snage postale postrojbe JNA31. U Bitci u prostoru, koju je primjenjivala JNA, vie rijei e biti u poglavljima koja e se baviti ulogom JNA u srpskoj pobuni. Za provedbu operativnog razvitka ovakvog preustroja, nuno je bilo izgraditi novu infrastrukturu, prije svega vojarne za smjetaj pokretnih, stalno spremnih gotovih snaga. Uz ve postojee, ti novi objekti grade se u predgraima ili prilazima gradova, na kljunim prometnim voritima, koji kao vezivno tkivo spajaju grad i srpske enklave u dubini hrvatskog prostora. Objekti su graeni u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima, Bjelovaru, Petrinji, Karlovcu, Gospiu, Zadru, ibeniku i Splitu. Moe se naslutiti koja je svrha tih objekata: Nadzor nad prometnicama, projekcija vojne moi na urbana sredita i svojevrsni lijevak za usmjeravanje srpske pobune prema potencijalnoj zapadnoj granici srpskih osvajanja32. Sa sigurnou se moe tvrditi da se svi procesi i dogaaji, koji su opisani u ovom poglavlju, nisu dogodili sluajno, ve da je razdoblje druge polovice osamdesetih iskoriteno od strane vodstva JNA za pripreme za nadolazee dogaaje. Moda tada obinom ovjeku nije izgledalo vjerojatno da e doi do sloma komunizma i SFRJ, ali vodstvu JNA, koje je bilo prilino dobro obavjeteno i utjecajno, takav rasplet dogaaja nije smio iznenaditi. Teko
30 31

Isto, str. 60. 61., 76. 77. Isto, str. 54. 32 Isto, str. 55. 56.

19

je rei koji je bio njihov plan, najvjerojatnije da sauvaju SFRJ u aktualnim granicama, u nekom obliku unitaristikog ureenja, a nakon to su vidjeli da to nee postii, okrenuli su se cilju stvaranja neke nove Jugoslavije u kojoj e se nai sva podruja u kojima je ivjela znatna srpska populacija. Vjerojatno je njihova ideja bila da za svoje ciljeve iskoriste srpsko stanovnitvo u Hrvatskoj i BiH (to su i uinili) te da iskoriste srbijansku politiku, i uz pomo nje zadre utjecaj u novoj Jugoslaviji. Meutim, injenica je da je velika veina visokih oficira JNA smjenjena i poslana u mirovinu od strane Miloevia, nakon to su obavili svoj dio zadatka u Hrvatskoj. Tako da se zapravo njihova ideja iskoritavanja Miloevia u ouvanju svojeg utjecaja okrenula protiv njih, jer ih je Miloevi prvo iskoristio, a nakon to je ostvario svoje ciljeve, jednostavno odbacio. Na samom kraju ovog poglavlja spomenuti se mora neto i o psiholokom i sociolokom profilu oficira JNA. U samom vojnom vrhu nije bilo srpskih nacionalista klasinog tipa, u njemu nisu bili opsjednuti populistikom mitomanijom ili romantiarskim emocijama, ali su gajili zazor, predrasude, pa ak i mrnju prema slovenskom separatizmu, hrvatskom nacionalizmu, muslimanskom fundamentalizmu i albanskom iredentizmu. Prema nacionalnoj pripadnosti odnosili su se utilitaristiki, uglavnom su bili Srbi, ali su se radije predstavljali kao Jugoslaveni. Valja svakako uzeti u obzir da je iskazani primitivizam i nasilniki mentalitet veliki dio oficira JNA donio iz svojih domova, preteno ruralnih sredina ili stekao dugotrajnom slubom u vojsci koja je i na tim elementima gradila svijest o svojoj snazi i nepobjedivosti. U takvom mentalnom sklopu nema mjesta potivanju individualnih graanskih prava i uvaavanju tradicija gradskog ivota pa se moda i time djelomino moe rasvijetliti kasnije beskrupulozno unitavanje gradova i kulturnih dobara33.

33

Goldstein, str. 391.

20

4. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od poetka 1990. do sredine 1991. godine

4.1. Srpska pobuna Prema popisu stanovnitva provedenom 1991. godine, u Republici Hrvatskoj (RH), ivjelo je 4.784.265 stanovnika, od ega su 3.736.356 bili Hrvati, a 581.663 Srbi. Srbi su bili veinsko stanovnitvo u jedanaest opina i to u Donjem Lapcu, Graacu, Korenici, Vojniu, Vrginmostu, Dvoru, Glini, Kostajnici, Benkovcu, Obrovcu i Kninu. Po znatnom udjelu srpskog stanovnitva isticale su se jo i opine Beli Manastir, Daruvar, Drni, Gospi, Grubino Polje, Karlovac, Nova Gradika, Novska, Ogulin, Orahovica, Osijek, Otoac, Pakrac, Petrinja, Podravska Slatina, Sisak, Slavonska Poega, Slunj, Vinkovci, Virovitica, Vrbovsko i Vukovar. U spomenutim opinama Srbi su imali relativnu veinu u Daruvaru i Pakracu34. U SFRJ slubena politika je stalno ponavljala da su svi narodi i narodnosti ravnopravni, ali niz injenica govore u prkos tome. Tako su Srbi u Hrvatskoj bili znatno ee lanovi vladajueg Saveza komunista Hrvatske (SKH). Isto su tako Srbi bili nadproporcionalno zastupljeni u slubama unutarnjih poslova, u odnosu na ukupnu zastupljenost u stanovnitvu Hrvatske. Srbi su u tijelima SKH, kao to su Centralni komitet (CK), sredinom 1980-ih bili zastupljeni gotovo dvostruko vie u odnosu na svoj udio u stanovnitvu Hrvatske35. Moe se rei da se nakon Drugog svjetskog rata stvorio snani vojno-politiki lobij hrvatskih Srba, koji su zauzeli brojne odgovorne pozicije u Zagrebu i Beogradu. Takoer, Srbi su bili zastupljeni u SKH i u tijelima unutarnjih poslova u kudikamo veem omjeru od njihovog ukupnog udjela u stanovnitvu Hrvatske. Istodobno su se Srbi u Hrvatskoj izgubili kao kolektivitet, jer je taj isti komunistiki sustav gasio srpske nacionalne i kulturne institucije, potiskivao tradicionalne vrijednosti srpske zajednice i potiskivao utjecaj SPC-a36. Prva vea manifestacija srpskog nezadovoljstva odigrala se u Kosovu pokraj Knina. Tamo je 9. srpnja 1989. godine odrana proslava estote godinjice Kosovske bitke na kojoj se okupilo oko 50 000 ljudi. To je bila slubena proslava na kojoj su sudjelovali i predstavnici republikih vlasti iz Zagreba. Meutim, ta proslava je iskoritena za nacionalnu homogenizaciju tamonjeg srpskog stanovnitva i njegovo svrstavanje uz Miloevievu
34 35

Bari, str. 39. 40. Roksandi, Drago. Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do naih dana, Vjesnik: Zagreb, 1991., str. 155. 157. 36 Anti, Ljubomir. Srbi obespravljeni ili privilegirani, Papir-grafika: Zagreb, 1996., str. 36.

21

politiku. Slavlju su prisustovali Srbi i Crnogorci sa Kosova, a dole su i skupine iz drugih djelova Srbije, Crne Gore i BiH, uglavnom veterani brojnih mitinga antibirokratske revolucije. Viene su parole Slobodane, ekamo te, Hoemo ravnopravnost u SR Hrvatskoj, Sloboda irilici, a pojedinci su nosili etnike simbole te su isticane mnogobrojne srpske zastave i zastave SPC-a, dok se u Kninu u velikim koliinama prodavala knjiga Slobodana Miloevia Godine raspleta. Nakon skupa organizatori su bili privoeni i osuivani na zatvorske kazne, a meu njima se kao jedan od glavnih poinitelja isticao Jovan Opai koji je osuen na 90 dana zatvora, to ga je u srpskim oima pretvorilo u muenika za srpsku stvar37. Sa padom komunizma i raspisivanjem viestranakih demokratskih izbora u Socijalistikoj Republici Hrvatskoj (SRH) zapoelo je i stranako organiziranje Srba u Hrvatskoj. Najvanija stranka Srba u Hrvatskoj je bila Srpska demokratska stranka (SDS), koju je predvodio Jovan Rakovi, inae po zanimanju psihijatar. Stranka je osnovana u Kninu, 17. veljae 1990., a SDS se u svome programu zalagao za demokraciju i pluralizam, da SFRJ bude i dalje ureena kao federacija, kao i za princip jedan ovjek jedan glas. U svome programu su se takoer zalagali za koncept prema kojemu bi se u okviru postojeih republika mogle osnivati nove autonomne jedinice ukoliko stanovnitvo tako odlui na referendumu. Nadalje se u programu govori da je postojei teritorijalni ustroj SRH nepovoljan za srpsko stanovnitvo jer teti ouvanju njegovog identiteta38. Iz navedenog programa SDS-a se ve mogu iitati dogaaji koji su usljedili ubrzo nakon usvajanja ovakve programske platforme SDS-a. Ubrzo su usljedile osnivake skuptine SDS-a i u drugim krajevima Hrvatske sa znatnim udjelom srpskog stanovnitva. Snano neslaganje Srba sa djelovanjem najjae hrvatske stranke, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), pokazalo se na javnom skupu odranom 4. oujka 1990. godine na Petrovoj Gori, koji je najavljen jo prije prvog opeg sabora HDZ-a. Na skupu se okupilo vie desetaka tisua Srba iz Hrvatske i drugih dijelova SFRJ. Okupljeni su traili uhienje predsjednika HDZ-a Franje Tumana, govorilo se o ugroenosti Srba u Hrvatskoj, tumanovskom ponaanju reformiranih hrvatskih komunista i ustatvu samog Tumana39. Do incidentne situacije dolo je i sredinom oujka 1990., tijekom skupa HDZ-a u Benkovcu. Srbin Boko ubrilovi pokuao je Tumana napasti plinskim pitoljem, ali ga je u tome onemoguilo osiguranje skupa40. Svakako treba
37 38

Bari, str. 44. 47. Isto, str. 55. 39 Isto, str. 59. 40 Hudelist, Darko. Tuman: Biografija, Profil: Zagreb, 2004., str. 667. 668.

22

istaknuti da su zaotravanju situacije uz politiku SDS-a i pisanje srbijanskih medija, pridonijeli i neodmjerni istupi nekih visokih dunosnika HDZ-a, ukljuujui i samog Franju Tumana, koje su Srbi koristili za dokazivanje svoje teze o ugroenosti u Hrvatskoj. Na viestranakim izborima u SRH koji su odrani krajem travnja i poetkom svibnja 1990. godine, SDS dolazi na vlast u opinama Donji Lapac, Graac i Knin, a u sazivu Hrvatskog Sabora imao je pet zastupnika. U razdoblju odravanja izbora SDS jo uvijek nije bio dovoljno organiziran u svim sredinama gdje je bio znatan postotak srpskog stanovnitva. U tim krajevima glasove srpskog stanovnitva su u znatnoj mjeri dobili reformirani hrvatski komunisti. Tako je u novi Hrvatski Sabor ulo i dosta Srba koji su bili kandidati reformiranih komunista, a ta stranka drala je vlast i u odreenom broju opina s veinskim srpskim stanovnitvom. No kasnijim zaotravanjem odnosa, veina tih zastupnika je prela u SDS i s time ga dovela na vlast u tim opinama41. Jo jedan u nizu incidenata se dogodio u Benkovcu, 18. svibnja 1990. godine, kada je navodno napadnut i izboden Miroslav Mlinar, dunosnik SDS-a. Vodstvo SDS-a i srbijanski tisak taj su incident maksimalno iskoristili kako bi pokazali navodnu genocidnost hrvatskog naroda i HDZ-a. Zanimljivo je da je kasnije srpska strana priznala da se radilo o izmiljenom napadu koji je inscenirao Jovan Rakovi42. Daljni koraci koje je poduzimalo vodstvo Srba u Hrvatskoj su neminovno vodili u pobunu. U tom kontekstu svakako valja promatrati proglaavanje Zajednice opina sjeverne Dalmacije i Like sa sjeditem u Kninu, koja je proglaena 1. srpnja 1990. godine. Tom udruenju pristupile su opine sa srpskom veinom, a na elu joj je bio istaknuti dunosnik SDS-a Milan Babi, osoba koja je igrala vanu ulogu u srpskoj pobuni sve do njenog kraja 1995. godine. Takoer je usljedilo i srpsko nezadovoljstvo na amandmane na hrvatski Ustav (25. srpnja 1990.) kojima se iz naziva i obiljeja uklanjaju komunistiki predznaci, a to je sve bilo popraeno i pobunom u kninskoj miliciji, koju su tada ipak slubene hrvatske vlasti uspjele primiriti43. U Srbu je 25. srpnja 1990. godine odran Srpski sabor, na kojemu je donesena odluka o osnivanju Srpskog nacionalnog vijea (SNV), u koji su uli svi istaknuti srpski elnici iz Hrvatske. Na velikom skupu, na kojemu je sudjelovalo oko 120.000 ljudi, plebiscitarno je prihvaena Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda koju je izradilo SNV. Sastavljai deklaracije su se pozivali na pravo naroda na samoopredljenje i odcjepljenje, a u
41 42

Bari, str. 61. Isto, str. 63. 43 Isto, str. 65. 70.

23

tekstu se navodi da je odcjepljenje Hrvatske legitimno, ali da se odcjepljuju narodi a ne republike, da srpski narod ima pravo na autonomiju, a oblik te autonomije e ovisiti o buduem ureenju SFRJ. Takoer su odlukom Srpskog sabora proglaene nitavnim sve odluke koje negiraju suverenitet srpskog naroda i umanjuju njegovo autonomno pravo. Na kasnijem skupu SVN odbaeni su svi doneseni amandmani na hrvatski Ustav, te je donesena odluka o raspisivanju referenduma o autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj44. Budui da je tadanja hrvatska vlast predosjeala poetak srpske pobune, odlueno je da se iz policijskih postaja na podruju mogue pobune izvue oruje rezervnog sastava policije. Akcija izvlaenja je poela 17. kolovoza 1990., meutim nije protekla po oekivanjima hrvatskih vlasti. Oruje rezervne policije je podjeljeno srpskim civilima, a policajci srpske nacionalnosti pridruili su se pobuni. Pobunjenici su organizirali naoruane strae, blokirali su kamenjem, drveem i vozilima prometnice koje su povezivale kontinentalnu Hrvatsku s Dalmacijom, a predsjednik opine Knin Milan Babi i predsjednik opine Obrovac Sergej Veselinovi su proglasili ratno stanje. Zbog blokiranja prometnica drveem, hrvatska strana je prozvala te dogaaje Balvan revolucijom. Snage hrvatske policije koje su helikopterima poletjele prema Kninu s ciljem guenja pobune, prisiljene su od strane JNA da odustanu od leta prema Kninu. Taj datum, 17. kolovoza 1990., je za pobunjene Srbe imao simboliko znaenje, jer su ga smatrali slubenim datumom poetka rata. U sljedeim mjesecima sline situacije sa pokuajem hrvatskih vlasti da izvuku oruje rezervnog sastava policije i iste reakcije lokalnog srpskog stanovnitva, su se ponovile i u Glini, Petrinji i Dvoru na Uni45. Sljedei korak Srba u Hrvatskoj je bilo raspisivanje referenduma o autonomiji, koji je i proveden od 19. kolovoza do 2. rujna 1990. godine. Izjanjavanje je provedeno u 23 opine koje su bile veinski naseljene srpskim stanovnitvom ili su imale znatan udjel Srba. Srpske vlasti su iznjele podatak da je izjanjavanju pristupila 756.781 osoba (od tog broja 189.464 van Hrvatske) i da se od tog broja 99,96% izjasnilo za srpsku autonomiju, koja je i proglaena u Srbu 30. rujna 1990. godine od strane SNV-a46. Daljne nezadovoljstvo Srba u Hrvatskoj se potenciralo, prema njihovom miljenju, njima neprihvatljivim novim Ustavom Republike Hrvatske koji je proglaen 22. prosinca 1990. Meutim, ostaje injenica da su hrvatski Srbi uporno odbijali sve prijedloge hrvatskih vlasti za pregovore o novom Ustavu47. Pobunjeni
44 45

Isto, str. 72. 75. Isto, str. 85. 86. 46 Isto, str. 77. 83. 47 Isto, str. 87. 90.

24

Srbi su se ve prije donoenja novog Ustava odluili ozakoniti svoju autonomiju, pa je tako 21. prosinca 1990. godine u Kninu proglaeno osnivanje Srpske autonomne oblasti Krajina (SAO Krajina). Tom prilikom na kninskoj tvravi je podignuta srpska zastava, a proslavi su prisustovali Milan Babi i Jovan Rakovi. Sjedite SAO Krajine je bilo u Kninu, a po ovlastima koje su joj dodjelili njeni tvorci bila je ustvari drava u dravi. Pristupile su joj sve opine sa srpskom veinom i dijelovi drugih opina gdje su Srbi inili veinu sa podruja sjeverne Dalmacije, Like, Korduna, Banovine i zapadne Slavonije48. Tijela SAO Krajine su 28. veljae 1991. godine u Kninu donijela Rezoluciju o razdruivanju RH i SAO Krajine u kojoj stoji da srpski narod ne prihvaa rezoluciju Hrvatskog Sabora o razdruivanju Hrvatske iz Jugoslavije, utvreno je takoer da e SAO Krajina ostati u Jugoslaviji, kao i da hrvatski narod moe izai iz Jugoslavije ali samo u svojim etnikim granicima49. Srbi u istonoj Slavoniji su takoer radili na izdvajanju iz Hrvatske. U idskim Banovcima je 7. sijenja osnovano Srpsko nacionalno vijee za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. To tijelo je 26. veljae 1991. godine usvojilo Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda Slavonije, Baranje i zapadnog Srema. U toj deklaraciji su se uglavnom ponovljala stajalita koja su ve bila iznesena prilikom proglaenja SAO Krajine50. Bitan segment u uspostavi tijela vlasti SAO Krajine bile su milicijske snage, koje su ujedno i inile prvobitne oruane snage te tvorevine. Na sjednici Izvrnog vijea SAO Krajine, u Kninu 4. sijenja 1991. godine, na prijedlog Milana Babia donesena je odluka o osnivanju Sekretarijata unutranjih poslova SAO Krajine (SUP SAO Krajine). Za sekretara unutranjih poslova imenovan je Milan Marti, koji je do samog kraja ostao jedan od najvanijih voa srpske pobune u Hrvatskoj. Po istom scenariju kao i prije, stanice policije na podrujima koja su kontrolirali pobunjeni Srbi su jedna za drugom prelazile u sastav SUP-a Krajine51. Nakon sukoba srpskih pobunjenika u Nacionalnom parku Plitvice sa hrvatskom policijom, 1. travnja 1991. godine, Izvrno vijee SAO Krajine je donijelo odluku o Prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji. U odluci se navodi da SAO Krajina postaje sastavni dio jedinstvene dravne teritorije Republike Srbije, da na njenom teritoriju vai Ustav Republike Srbije i njeni zakoni, kao i da teritorij SAO Krajine, koji ulazi u sastav:
48 49

Isto, str. 93. 99. Isto, str. 99. 50 Isto, str. 107. 51 Isto, str. 105.

25

Jedinstvene dravne teritorije Republike Srbije ine optine Knin, Benkovac, Obrovac, Graac, Donji Lapac, Korenica, Vojni, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja i Pakrac. U sastav ove teritorije ulaze i sva srpska naselja koja su se pripojila jednoj od ovih optina i ona koja se ubudue izjasne za pripajanje u procesu razgranienja52. Kako Slobodan Miloevi zbog meunarodne javnosti nije blagonaklono primio ovu odluku vodstva SAO Krajine, organiziran je referendum i plebiscitarno izjanjavanje Srba iz Hrvatske na pitanje: Da li ste za prisajedinjenje SAO Krajine Republici Srbiji i da Krajina ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugima koji ele da ouvaju Jugoslaviju? Nakon 99,80% glasova Za Skuptina SAO Krajine donijela je 16. svibnja 1991. godine Odluku o prisajedinjenju SAO Krajine Republici Srbiji i da ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugima koji ele da ouvaju Jugoslaviju53. Slina situacija je bila i sa Srbima u istonoj Slavoniji. Oni su odluku o prikljuenju Republici Srbiji donijeli 31. oujka 1991. godine, pa su morali organizirati referendum 23. lipnja sa istim pitanjem kao i na referendumu u SAO Krajini, a 25. lipnja su i donijeli istu odluku o prikljuenju54. Sve gore navedeno bilo je uvod u krvavi sukob koji je ve poeo tinjati u Pakracu, Plitvicama i Borovu Selu. O tim sukobima, kao i o tome tko je zapravo osigurao dravnost SAO Krajine, biti e rijei u sljedeem poglavlju. Odluka vodstva SAO Krajine da se prikljui Srbiji, saima itavo politiko djelovanje pobunjenih Srba, od samog poetka pobune pa sve do kraja, kao to i odluka da se njihovo prikljuenje Srbiji ne prihvati, pokazuje tko zapravo vue konce, a to je Slobodan Miloevi. 4.2. Uloga JNA u razdoblju od poetka 1990. do sredine 1991. godine Vodstvo JNA nije bilo u stanju prihvatiti pobjedu nekomunistikih stranaka u Sloveniji i Hrvatskoj i novu realnost koja je proizlazila iz toga. JNA je imala nedodirljivi poloaj u SFRJ. Njezini visoki oficiri teko su se mirili sa inenicom da e promjenama u
52

Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 2.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (1990.-1991.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb; Hrvatski institut za povijest. Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje: Slavonski Brod, 2007., str. 160. 161. 53 Paukovi, Davor [urednik]. Uspon i pad Republike srpske Krajine, Centar za politoloka istraivanja: Zagreb, 2005., str. 87. 54 Bari, str. 107.

26

jugoslavenskoj dravi i oni izgubiti utjecajnu poziciju. U tom smislu vodstvo JNA se nalo na istoj strani s Miloeviem, koji ju je upotrijebio za svoje ciljeve. Kako je zapisao u svojoj knjizi Posljedni dani SFRJ; Izvodi iz dnevnika, Borisav Jovi, tadanji predsjednik Predsjednitva SFRJ, general Veljko Kadijevi, tadanji savezni sekretar za narodnu obranu, mu je rekao da su na izborima u Sloveniji i Hrvatskoj pobijedile antijugoslavenske, antisocijalistike i nacionalistike snage, te da je JNA u Sloveniji i Hrvatskoj spremna u najkraem roku staviti stvari pod kontrolu, kao to je to uradila na Kosovu55. Kao to je ve prije prikazano u poglavlju o preustroju JNA, ona nije nespremna doekala dogaanja koja su slijedila. Iako su se teko mirili sa novom stvarnou, preustroj JNA je posluio da spremni doekaju taj za njih najcrnji scenarij. Jedna od kljunih toaka tog preustroja je bilo nezakonito izbacivanje republikih vodstava iz zapovjednog lanca koji je zapovjedao postrojbama TO-a. JNA je to izvrila prema planu koji su nazvali Jedinstvo-356. Koliko je to bila vana odluka pokazuje zapovijed naelnika Generaltaba OS SFRJ, general pukovnika Blagoja Adia, od 14. svibnja 1990., koja je upuena svim zapovjednitvima VO, VPO, RV i PVO u kojoj on nareuje: Komanda vojnih oblasti i RV i PVO sa tabovima TO SR (Socijalistikih republika) i SAP (Socijalistikih autonomnih pokrajina), organizovae preuzimanje, smjetaj i uvanje kompletnog naoruanja i municije od TO u skladitima i magacinima JNA.57 Ta odluka je imala dalekosene posljedice, naime njenim provoenjem Hrvatska je ostala bez kompletnog naoruanja TO-a. Tom prilikom je oduzeto oko 210.000 komada raznog naoruanja. Na taj nain je JNA i srpskim pobunjenicima znatno olakano njihovo djelovanje protiv Hrvatske. Jedan dio tog oruja je vraen RH prilikom povlaenja jedinica JNA iz blokiranih vojarni u Hrvatskoj u zimu 1991. i poetkom 1992. godine. Takoer je indikativna promjena u jedinicima Kninksog Korpusa, koje su sa svojim podrujem djelovanja pokrivale samo arite srpske pobune. Iako je u travnju 1990. odreeno da 221. motorizirana brigada (mrtbr.) JNA u Kninskom Korpusu bude klasificirana kao R jedinica, odnosno da ima samo do 15 do 60% popunjenosti po ratnoj formaciji, u njezin sastav
55 56

Bari, str. 61. 62. Marijan, Davor. Jedinstvo posljednji ustroj JNA u: Polemos, sv. 6., br. 1. 2., Zagreb, 2006., str. 11. 47. 57 Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 1.: Oruana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oruanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku : (1990. 1991.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb 2007., str. 19.

27

ugraeni su jedan oklopni bataljun (okb.) u Benkovcu i jedan mehanizirani bataljun (mb.) u Kninu, oba A klasifikacije, odnosno od 60 do 100% popunjenosti po ratnoj formaciji. Rok za tu reorganizaciju 221. brigade bio je 20. lipnja 1990., odnosno oko dva mjeseca prije izbijanja Balvan revolucije58. Iz toga se moe zakljuiti da bi te snage JNA djelotvorno sprijeile svaku intervenciju hrvatske policije, iako ona u tom razdoblju nije imala snage ovladati podrujem srpske pobune, nego joj je glavni cilj bio potajno oduzeti oruje rezervne policije na tom podruju. Kada su snage hrvatske policije upuene 17. kolovoza sa tri helikoptera iz Zagreba za Knin sa ciljem slamanja srpske pobune, na pola puta su ih presrela dva MIG-a 21 JRV, iz kojih su hrvatski policajci bili upozoreni, da e ukoliko ne odustane od leta prema Kninu, biti oboreni. Svi helikopteri su nakon toga sletjeli pokraj Ogulina. Onemoguavajui prelet hrvatske policije prema podruju pobune, JNA se prvi put otvoreno stavila na stranu srpskih pobunjenika. Osim toga, prema tvrdnjama koje je iznio u svojoj knjizi Borisav Jovi, JNA je jo poetkom lipnja 1990. godine, pripremila jedinice, uz prije spomenuto podruje Knina i na podruju Zagreba, koje su po potrebi trebale odigrati ulogu koju je JNA ve imala u pacifikaciji Kosova59. Da se JNA sve ubrzanije pripremala za nadolazee sukobe, svjedoi i zapovijed Komande 5. VO podinjenim postrojbama da prijeu na ubrzano osposobljavanje mladih vojnika za borbena djelovanja. Zapovijed je izdana 2. listopada 1990. u Zagrebu, a potpisao ju je zapovjednik 5. VO, general pukovnik Andrija Raeta. U njoj on nareuje: Odmah prei na ubrzano osposobljavanje i skraeni metod obuavanja mladih vojnika i za najkrae vreme ih osposobiti za osnovne dunosti u borbi (gaanje, kretanje na bojitu i koritenje objekata za dejstvo i zatitu, upotrebu linih sredstava za zatitu, straarsko obezbeenje i dr.). Sa ostalim vojnicima intenzivirati obuku po ovim sadrajima.60 Budui da je Predsjednitvo SFRJ 9. i 22. sijenja 1991. donijelo naredbe o rasformiranju i razoruavanju nelegalnih oruanih sastava, zanimljivo je vidjeti kako je JNA protumaila tu naredbu. Komanda 5. VO je 24. sijenja 1991. podreenim postrojbama dostavila informaciju Politike uprave SSNO-a o situaciji u RH, povodom gore spomenute zapovijedi Predsjednitva SFRJ. U toj informaciji Politike uprave SSNO-a se govori o

58 59

Marijan, str. 42. 43. Bari, str. 79. 80. 60 Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 1., str. 56.

28

aktivnostima lanova HDZ-a, rezervnog sastava hrvatske policije (njihovoj brojnosti i zadaama), o aktivnostima koje se pripremaju protiv pripadnika i objekata JNA te o aktivnostima koje trebaju poduzeti pripadnici JNA kao protumjera u sluaju bilo kakvog oblika djelovanja protiv njih61. Iz ovog dokumenta je vidljivo da se srpski pobunjenici i njihove aktivnosti uope ne spominje, ve da se iskljuivo postrojbe hrvatske policije tretiraju kao nelegalne oruane formacije. Potkraj sijenja Predsjednitvo SFRJ dogovorilo je da se privremeno smanji napetost, odnosno da se razoruaju nelegalne formacije. Meutim, iste veeri (25. sijenja) na televiziji je prikazan tendenciozno montirani film (po uputama Kontraobavjetajne slube JNA), pod naslovom to je istina o naoruavanju HDZ-a u Hrvatskoj koji je trebao posluiti kao podloga uvoenju izvanrednog stanja i uhienju hrvatskog ministra obrane Martina pegelja, zbog navodnog nelegalno naoruavanja hrvatske policije. Predsjednitvo SFRJ, koje je jo nije izgubilo sav utjecaj, glasovima Slovenije, Hrvatske, Makedonije i BiH odbilo je prijedlog Generaltaba JNA i srbijanskog vodstva o uvoenju izvanrednog stanja62. Od tada se incidenti, svaki tei od prethodnog, biljee iz dana u dan. Poetkom oujka u Pakracu lokalni su Srbi razourali hrvatske policajce to je uzrokovalo intervenciju postrojbi hrvatske specijalne policije, na to se izmeu sukobljenih strana po prvi put postavlja JNA i tako zatitila srpsku stranu 63. Predsjednik Predsjednitva SFRJ Borisav Jovi je bez dogovora sa drugim lanovima toga tijela odobrio ulazak snaga JNA u Pakrac. Sredinom oujka 1991. godine vodstvo JNA je opet trailo od Predsjednitva SFRJ da se uvede izvanredno stanje, ali kako predstavnici Slovenije, Hrvatske, BiH i Makedonije nisu eljeli pristati na to, namjere JNA nisu mogle biti ostvarene64. Kada su potkraj oujka jedinice SAO Krajine zauzele Plitvice, dolo je do akcije hrvatske specijalne policije. U sukobu je poginuo hrvatski policajac Josip Jovi i srpski pobunjenik Rajko Vukadinovi, a to su ujedno bile prve rtve rata. Hrvatska policija je uhitila vei broj pobunjenika, a meu njima i Gorana Hadia, dunosnika SDS-a iz istone Slavonije. On je takoer kasnije imao istaknutu ulogu u srpskoj pobuni sve do njenog zavretka. Nedugo potom podruje Plitvica su zauzele jedinice JNA, stvarajui navodno tampon zonu, a zapravo omoguujui pobunjenim Srbima trajniju okupaciju tog dijela hrvatskog teritorija65.

61 62

Isto, str. 83. 85. Goldstein, str. 386. 63 Isto 64 Bari, str. 114. 116. 65 Goldstein, str. 387.

29

Dana 5. travnja 1991. godine, 9. Korpus JNA (sa sjeditem u Kninu) izdao je podreenim jedinicama zapovijed u kojoj se kae da: U zoni odgovornosti 9. Korpusa oekivati napad snaga Ministarstva unutranjih poslova (MUP) posebne namjene, ukupne jaine oko 3000 pripadnika s ciljem uspostavljanja izabrane vlasti i ustavnog poretka Republike Hrvatske. Glavne snage oekivati na pravcu Split Sinj Vrlika Knin i ibenik Drni Knin, a pomone na pravcima Biograd Benkovac i Zadar Obrovac.66

Nadalje se u zapovjedi navodi da: 9. Korpus sa snagama 405. pozadinske baze (pb.) i jednom baterijom borbenom oklopnih vozila (bov.) 3/60 srednjeg samohodnog raketnog puka (ssrp.) organizuje odbranu optina Knin, Benkovac i Obrovac sa zadatkom: u sadejstvu sa 8. Vojno pomorskim sektorom (VPS) i 5. VO spreiti prodor snaga MUP-a na pravcima koji iz ireg rejona Zadra, Biograda na Moru, ibenika, Splita i Sinja izvode na Kninu, Benkovcu i Obrovcu.67 Ovaj dokument svjedoi da se u ovome razdoblju srpske pobune, JNA otvoreno stavila na stranu srpskih pobunjenika, a dogaaji koji su uslijedili su to potvrdili. Jedinice milicije SAO Krajine su blokirale selo Kijevo (izmeu Knina i Sinja), a JNA je odbila deblokirati to mjesto. Zbog toga su u Splitu izbile demonstracije ispred sjedita VPO-a, a tada je pod nerazjanjenim okolnostima ubijen jedan pripadnik JNA, po nacionalnosti Makedonac68. Takoer su uslijedili incidenti i na podruju istone Slavonije. Tako u Borovom Selu (pokraj Vukovara) pobunjeni Srbi zarobili dvojicu hrvatskih policajaca. Hrvatski policajci koji su 2. svibnja 1991. godine uli u selo kako bi ishodili oslobaanje svojih kolega, upali su u zasjedu pobunjenih Srba koji su imali potporu dobrovoljaca iz Srbije. Poginulo je 12, a ranjen je vei broj hrvatskih policajaca69. U meuvremenu je JNA dola u Borovo Selo, stvorila tampon zonu i na taj nain taj prostor izuzela iz hrvatske vlasti70. U poglavlju o preustroju JNA, spomenuta je doktrina Bitke u prostoru koju je zamislio general potpukovnik Radovan Radinovi. U njoj se razrauje povezivanje otpornih toaka
66 67

Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 1., str. 108. 109. Isto 68 Goldstein, str. 387. 69 Bari, str. 118. 70 Goldstein, str. 387.

30

prometnicama koje nadziru manevarske snage u svrhu zauzimanja odreenog podruja. Ako otporne toke postanu srpska naselja, a manevarske snage postanu jedinice JNA, stanje na terenu se odvija na sljedei nain. Srpski pobunjenici prvo na prometnicama postavljaju barikade, a zatim pod zatitom JNA iznenada napadaju malobrojnu hrvatsku policiju u policijskim postajama, slijedi zauzimanje naselja i preuzimanje vlasti. Ako hrvatska vlada pokae namjeru vraanja nadzora nad teritorijem, u pomo pobunjenicama dolaze snage JNA radi razdvajanja zaraenih strana, da bi se zauzeto podruje moglo odvojiti od ostalog dijela Hrvatske71. Vano je naglasiti i injenicu da je sa porastom napetosti JNA manje ili vie otvoreno naoruavala lokalno srpsko stanovnitvo, to je bila jasna najava njenog dranja u predstojeim sukobima72. Naravno, na samom poetku, JNA je nastojala prikriti svoju ulogu u naoruavanju lokalnih Srba, a to su sukobi sve vie eskalirali, tako je i JNA sve otvorenije naoruavala srpske pobunjenike. O tome svjedoi i slubena biljeka Slube dravne bezbednosti (SDB) SAO Krajine, sastavljena u Kninu, 11. lipnja 1991. godine, a koja govori o djelatnostima SDB-a i aktualnim dogaanjima na podruju SAO Krajine. Tako se u zabiljeci navodi: Iz magacina Kninskog Korpusa JNA omogueno nam je izuzimanje izvesne koliine tekog naoruanja, namjenjenog TO-u, 2 BsT (bestrzajna topa) i 8 rpb. (runih protuoklopnih bacaa), kao i 2 MB 60 mm (minobacaa, kalibra 60 milimetara), koji su ve, zajedno sa odgovarajuom municijom, stavljeni u funkciju odbrane.73 to se tie same nacionalne strukture pripadnika JNA u tom periodu, nije se moglo od njih nita drugo oekivati nego da se stave na stranu pobunjenih Srba. Procjenjuje se da su u proljee 1991. godine od 70.000 profesionalnih pripadnika JNA, njih 50.000 ili oko 70% bili Srbi i Crnogorci, a na zapovjednim mjestima taj je postotak bio jo vei. Vodstvo JNA je moda na samome poetku 1990. godine i vjerovalo u opstanak Jugoslavije kao unitarne drave u kojoj e oni imati vanu ulogu. Nakon raspada SKJ, krajem 1990. generali su osnovali Savez komunista Pokret za Jugoslaviju, koji je okupio mali broj lanova van JNA.

71

Domazet, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. 1995.: Strateki pregled, Udruga za hrvatski identitet i prosperitet: Zagreb, 2010., str. 122. 72 Goldstein, str. 385. 73 Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 1., str. 148.

31

Znakovito je da su na izborima u Srbiji, u prosincu 1990. podrali Miloeviev SPS74. Najvjerojatnije su u poetnom periodu, kroz 1990. generali eljeli iskoristiti Miloevieva da zadre stanje kakvo je bilo do tada i da sauvaju svoj utjecaj, meutim kroz prvu polovicu 1991. Miloevi je od njih napravio eksponente velikosrpske politike, ega su i oni postali svjesni, a veina od njih vjerojatno nije imala nita protiv te uloge koja im je bila namjenjena. U periodu od poetka 1990. do ljeta 1991., JNA je prola konanu transformaciju u instrument velikosrpske politike i time ujedno ula u zavrnu fazu svog postojanja, u kojoj e se brutalno obruiti, prvo na RH, a zatim na BiH. 4.3. Uloga srbijanske politike u razdoblju od poetka 1990. do sredine 1991. godine Srpska pobuna u Hrvatskoj nije bila spontana. Bila je paljivo koordinirana sa JNA i voena od strane srbijanske politike, tonije reeno, slubena politika iz Beograda je usmjeravala pobunu i davala joj potreban zamah. Pod srbijanskom politikom se misli, u samom zaetku pobune, na SANU i njenog najistaknutijeg lana, Dobricu osia, zatim na glavnog nositelja programa koji je trebao okupiti sve Srbe u jednoj dravi, a to je Slobodan Miloevi, na njegovog tadanjeg glavnog pomonika, predsjednika Predsjednitva Borisava Jovia. U tom razdoblju se u srpsku pobunu u Hrvatskoj ve aktivno ukljuuju i slubene srbijanske institucije, i to prvenstveno SDB MUP-a Srbije i Ministarstvo odbrane Srbije (MO). Uloga srbijanskih institucija u srpskoj pobuni se oitovala ve na samom poetku. Sa organiziranjem nekomunistikih stranaka u Hrvatskoj, zapoelo je i osnivanje stranaka sa srpskim predznakom, od kojih je najznaajnija stranka bila SDS. U tom je vanu ulogu imao Dobrica osi, o emu svjedoi i u svojoj knjizi Pievi zapisi (1981. 1991.), objavljenoj u Beogradu 2002. godine, kada iznosi da je imao sreu da je 1989. i 1990. godine sarauje s Jovanom Rakoviem na osnivanju stranke i sastavljanju njenog programa. Prvi dogovor o osnivanju, programskom karakteru i nazivu politike stranke Srba u Hrvatskoj, uz uee nekoliko Srba iz kninske krajine, ibenika i Bukovice, kao i nekih uglednih Srba iz Hrvatske nastanjenih u Beogradu, postignut je u zgradi srpske akademije nauka i umetnosti, u mojoj reiji.75

74 75

Goldstein, str. 390. 391. Bari, str. 54.

32

to se tie tadanjih stavova i poteza slubene srbijanske politike, oni su najbolje izloeni u djelu Borisava Jovia Posledni dani SFRJ: Izvodi iz dnevnika, koje je objavio u Beogradu 1996. godine. Jovi tako u svojoj knjizi pie da su na sastanku najviih dunosnika Srbije, odranom 26. oujka 1990., doneseni zakljuci u vezi sa srbijanskom politikom u predstojeem razdoblju. Ocjenjeno je da e se SFRJ raspasti, jednako kao to se raspao i SKJ. U tom sluaju trebat e osigurati nove granice srpskog nacionalnog prostora, a bitka oko teritorije bez krvi teko je zamisliva. Preobrazba SFRJ u konfederaciju je bila neprihvatljiva za srbijansko vodstvo jer bi po njihovom miljenju srpski narod izvan Srbije bio u neravnopravnom poloaju. Srbijansko vodstvo je zakljuilo da e neizbjeno doi do sukoba zbog neslaganja srpskog naroda u Hrvatskoj i BiH s takvom nacionalnom pozicijom, odnosno odvajanje od matice i pretvaranje u nacionalnu manjinu76. Jedna od kljunih odluka u tom periodu, koja je poduzeta, je ve prije spomenuto oduzimanje dijela naoruanja slovenske i itavog naoruanja hrvatske TO, koje se nije nalazilo u vojnim skladitima od strane JNA. O tom dogaaju Borisav Jovi kae: Preduzimamo mere da se Sloveniji i Hrvatskoj oduzme oruje iz civilnih magacina TO i da se prenese u vojne magacine. Neemo dozvoliti da oruje TO zloupotrebe u eventualnim sukobima ili za nasilno odcepljenje. Praktino smo ih razoruali formalno, ovo je uradio naelnik Generaltaba, ali faktiki po naem nalogu. Slovenci i Hrvati su otro reagovali, ali nemaju kud.77

Krajem lipnja 1990. godine srbijansko vodstvo i JNA imali su podatke da se nova vlast u Hrvatskoj zalae za preustroj SFRJ u konfederaciju. Borisav Jovi se u povodu toga sastao generalom Kadijeviem, 27. lipnja 1990. godine te mu tom prigodom rekao: Da bih ih ja najradije isterao silom iz SFRJ, jednostavnim presecanjem granica i proglaavanjem da su se svojim odlukama sami doveli u tu situacija, ali ne znam ta da radimo sa Srbima u Hrvatskoj. Nisam za primenu sile, nego da ih stavimo pred svreni in. Da se razradi akcija u tom smeru, sa varijantom da se pre konanog isterivanja odri referendum na osnovu koga bi se odluilo gde izvriti razgranienje. Veljko se slae.78

76 77

Isto, str. 61. Isto, str. 62. 78 Isto, str. 76.

33

Sutradan se Jovi sastao s Miloeviem i o njihovom ragovoru zapisao: On se slae s idejom o izbacivanju Slovenije i Hrvatske, ali me pitao da li vojska hoe da izvri takvo nareenje? Kaem mu da ona mora da izvri nareenje i da ne sumnja u to nego mi je problem ta je sa Srbima u Hrvatskoj i kako obezbediti veinu u Predsednitu SFRJ za takvu odluku. Sloba je dao dve ideje: Prvo, da se odsecanje Hrvatske izvri tako to e liko-banijske i kordunake optine, koje su stvorile zajednicu, ostati sa nae strane, s tim da se tu kasnije narod referendumom izjasni da li hoe da ostane ili da izae, i, drugo, da se lanovi Predsednitva SFRJ iz Slovenije i Hrvatske iskljue iz glasanja o odluci jer oni ne predstavljaju onaj deo Jugoslavije koji tu odluku donosi. Dakle Sloba apeluje da tu odluku donesemo najkasnije za nedelju dana, ako elimo da spasemo dravu. Bez Hrvatske i Slovenije Jugoslavija e imati oko 17 miliona stanovnika, a to je za evropske prilike dovoljno. Iz ovih zapisa je vidljivo da je cjelokupno djelovanje SDS-a, vodstva Zajednice opina sjeverne Dalmacije i Like i SNV-a bilo u skladu s planovima srbijanskog elnitva i vodstva JNA79. Ve u tom razdoblju srpske pobune moe se primjetiti nazonost pripadnika SDB-a MUP-a Srbije na podruju Hrvatske koje je bilo pod nadzorom pobunjenih Srba. Kako navodi Milo Vasi, srbijanski novinar i publicist, u svome djelu Srpske paravojne formacije: 1990. 2000., Zadah zloina, u trouglu dravne sile vojska, policija, paravojska, koje je objavio Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, u Beogradu 2001. godine, organizaciju srpske pobune pomogla je i vodila SDB. Odmah nakon pobjede HDZ-a, u lipnju 1990. godine u Knin stiu dvojica pripadnika te slube Franko Simatovi Frenki i Radovan Stoji Bada. Obojica su imali lani identitet, predstavljajui se kao novinari. Prema nekim izvorima Simatovi se tada predstavljao kao Dragan Simendi, novinar Beogradske Politike ekspres. Te osobe, upuene iz Beograda, u Kninu razvijaju mreu suradnika, od Sime Dubajia i Milana Martia do srpskih nacionalista koji su se smatrali nastavljaima tradicije etnikog vojvode Momila uia, koji je u Drugom svjetskom ratu djelovao na tom podruju. U tu mreu je bio ukljuen i eljko Ranatovi Arkan. On je bio meunarodni kriminalac i suradnik SDB-a, a u listopadu 1990., u suradnju s MUP-om Srbije, osnovao je i vlastitu paravojnu organizaciju

79

Isto, str. 76.

34

Srpsku dobrovoljaku gardu (SDG). Krajem studenog 1990. godine Arkan je uhien od strane hrvatske policije ali je kasnije puten80. Da te osobe, koje su stigle na podruje koje je kasnije postalo aritem srpske pobune, nisu bile nimalo beznaajne, govori i njihovo kasnije napredovanje u srbijanskim obavjetajnim strukturama, na koje je najvjerojatnije utjecao i dobar posao koji su obavili u Hrvatskoj. Franko Simatovi je postao zamjenik naelnika SDB-a, Radovan Stoji je postao naelnik policije i zamjenik ministra unutarnjih poslova Srbije, a Ranatovi je sa svojim jedinicima sudjelovao u brojnim zloinima u RH i BiH, te se cijelo vrijeme nesmetano bavio raznim kriminalnim aktivnostima. Daljni utjecaj slubene srbijanske politike, moe se iitati kod donoenja odluke o pripojenju SAO Krajine Republici Srbiji, koja je donesena 1. travnja 1991. godine, kao i ista takva odluka Srba iz istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, koja je donesena dan prije. Narodna skuptina Srbije nije prihvatila te odluke, ve je usvojila Deklaraciju o mirnom reavanju jugoslavenske krize, u kojoj se trai da JNA sprijei nove sukobe, da zatiti Srbe u autonomnim oblastima u Hrvatskoj. U tom dokumentu se kae da hrvatski narod ima pravo na samoopredjeljenje, ali to pravo imaju i Srbi u Hrvatskoj koji ele ivjeti u Jugoslaviji. To je sve bilo u skladu s stajalitem Slobodana Miloevia, koje je iznio na sastanku s predsjednicima skuptina opina Republike Srbije, koji je odran 16. oujka 1991. godine, a iji je stenografski zapis objavio beogradski tjednik Vreme 15. travnja 1991. Tu Miloevi kae: Mi i danas nemamo u vidu da pripojimo Krajinu Srbiji teritorijalno, da pripojimo deo Bosne Srbiji teritorijalno, neka to budu delovi federativne Jugoslavije81. U tom kontekstu valja promatrati i sastanak Miloevia i Veljka Dakule, istaknutog dunosnika SDS-a iz zapadne Slavonije, koji se odrao poetkom svibnja 1991. u Beogradu. Njihov razgovor je u svom dnevniku zabiljeio ivko Zagorac, potpredsjednik Izvrnog odbora SDS-a za Grubino polje. Miloevi je tada Dakuli rekao da je ljut na Krajinu jer donosi odluke bez konzultacija sa njim. Traio je da pitanje na referendumu koji se trebao odrati 12. svibnja ne sadri formulaciju o pripojenju Srbiji, ve da bude naglaena elja za ostankom u Jugoslaviji. Miloevi je to obrazloio injenicom da za prisajedinjenje SAO Krajine Srbiji nema ni pravne, ni meunarodne podrke. Ipak, pitanje na referendumu je zadralo formulaciju o ulasku SAO Krajine u sastav Republike Srbije. Meutim, krajinsko vodstvo je uskoro ublailo stav pa je minmistar vanjskih poslova SAO Krajine Jovan Radulovi, izjavio u lipnju 1991.

80 81

Isto, str. 84. 85. Isto, str. 102. 103.

35

godine da Knin nee poduzimati samostalne korake koji bi kompromitirali Srbiju, nego e uskladiti svoje delovanje sa spoljnom politikom Republike Srbije82. Svakako je zanimljivo promotriti Miloevieva stajalita o raspletu situacije koje je iznio Borisavu Joviu jo krajem 1990. i poetkom 1991. godine, pa tako Jovi kae: On sugerie da akciju preduzimamo to pre, ali samo prema Hrvatskoj, da Sloveniju ostavimo na miru, i to u Hrvatskoj samo tamo gde ive Srbi, ako do sukoba doe, a doi e. Da stvari teritorijalno ograniimo, da izbegavamo akciju na celim demokratizovim teritorijima, ali da ih onesposobimo za borbu sa srpskim narodom koji ne eli da trpi ustaku vlast. Kad vojska jednom pokrije srpske teritorije u Hrvatskoj mi se vie ne bojimo raspleta jugoslavenske krize. Bez toga nita. Nama drugaiji tok dogaaja ne odgovara.83 S obzirom na daljni tijek dogaaja, koji su se razvijali uglavnom po ovome scenariju postaje prilino jasno tko je bio gospodar situacije u tom razdoblju. Na ve prije spominjanom sastanku Miloevia sa predsjednicima svih skuptina opina Republike Srbije, on je prilino eksplicitno iznio svoj program djelovanja i najavio budua dogaanja: Ja sam rekao doslovce da nam ni na pamet ne pada da osporavamo pravo hrvatskog naroda da izae iz Jugoslavije, ako on tako odlui. Ali da nikome ne sme da padne na pamet da odvoji iz Jugoslavije deo srpskog naroda koji ivi u Hrvatskoj jer srpski narod u Hrvatskoj ima tragino istorijsko iskustvo sa sudbinom koju je doiveo u NDH. Mi moramo obezbediti da imamo jedinstvo u Srbiji ako elimo da kao republika koja je najvea, koja je najbrojnija, diktiramo daljni tok dogaaja. To su pitanja granica, prema tome, sutinka, dravna pitanja. A granice, kao to znate, uvek diktiraju jaki nikad ne diktiraju slabi. Prema tome osnovno je da moramo biti jaki. Mi jednostavno smatramo da je legitimno pravo i interes srpskog naroda da ivi u jednoj dravi i to je poetak i kraj. A ako treba da se tuemo, Boga mi emo da se tuemo. A nadam se da nee biti toliko ludi da se sa nama tuku. Jer ako ne umemo dobro da radimo i privreujemo, bar emo znati dobro da se tuemo.84

82 83

Isto, str. 103. 104. Isto, str. 111. 84 Isto, str. 116. 117.

36

Prije ovoga sastanka, u Beogradu se zbio jedan vaan dogaaj. Srbijanska oporba, predvoena Vukom Drakoviem i njegovom strankom Srpskim pokretom obnove (SPO), je 9. oujka 1991. organizirala velike prosvjede. Okupilo se oko 100.000 prosvjednike koji su vikali Slobo Sadame, Dolje bando crvena, i tako dalje. Radilo se o tome da je srpska oporba koja je bila nacionalno agresivnija od Miloevia oekivala da e on bre i odlunije ostvariti velikosrpski program, a istodobno omoguiti vee politike slobode. Oporba je izgubila povjerenje u JNA i traila njeno razbijanje i stvaranje srpske nacionalne vojske. Na molbu Miloevia, JNA je intervenirala tenkovima na beogradskim ulicama i prosvjedi su razbijeni85. Moda u Miloevievoj elji da primiri situaciju u Srbiji koja je u tom razdoblju bila prilino dramatina, valja traiti razloge radikalizacije srpske pobune koja je uslijedila u razdoblju koja je dolazila (Plitvice, Borovo Selo, referendum). Te sve dogaaje, Miloevi je iskoristio da uvrsti vlast i oslabi srbijansku oporbu, to jest da im izbije argument da ne titi dovoljno srpske nacionalne interese. Nakon to su srpski pobunjenici u prvim sukobima sa hrvatskom policijom doivjeli poraze, Miloevi je oito shvatio da akciju protiv Hrvatske treba preuzeti JNA. Prema dnevnikim biljekama ivka Zagorca, dunosnika SDS-a iz Grubinog polja, Miloevi je poetkom svibnja 1991. savjetovao Veljka Dakulu: Osnovno to on trai je da vie ne idemo u sukobe s MUP-om, ve da ostavimo da se sudare s armijom i da se armija sa NDH, bez ikakvih problema moe obraunati86. Svakako je intrigantna sudbina Jovana Rakovia, koji je bio neupitni voa hrvatskih Srba. Nakon to su u kolovozu 1990., u jednom hrvatskom tjedniku izale njegove navodne izjave u kojima se dosta negativno izraavao o Miloeviu, to je ujedno oznailo i poetak njegovog politikog pada. Iako je Rakovi nakon toga uputio Miloevii otvoreni pismo u kojemu uzraava svoju neupitnu odanost Miloevievoj politici, njega sve vie potiskuje Milan Babi, koji je podravao Miloevia prilikom guenja oporbenih prosvjeda u Beogradu i koji je figurirao kao Miloeviev ovjek sve dok se poetkom 1992. godine takoer nije sukobio sa Miloeviem i doivio sudbinu slinu Rakovievoj. Vano je napomenuti da je Rakovi svojim poetnim politikim djelovanjem odigrao kljunu ulogu u nacionalnoj mobilizaciji Srba u Hrvatskoj i time otvorio prostor za jo ekstremnije pojedince, kao to su Milan Marti i Milan Babi. Osim toga, paralelno je s umjerenim, nastavio davati i neodmjerene izjave, koje su nesumnjivo pridonosile daljnjoj demonizaciji hrvatskih vlasti, ali
85 86

Bilandi, Duan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999., str. 786. Bari, str. 117.

37

i cijelog hrvatskog naroda. Izgubio je mjesto predvodnika hrvatskih Srba najvie zbog injenice da je Miloevi htio ovjeka koji e na punoj djelotvorniji nain provoditi njegovu politiku, a to je bio Milan Babi87. U ljeto 1991. godine, poetak otvorenog rata je bio neimenovan. Uz JNA i SDB u organizaciju srpske pobune u Hrvatskoj se ukljuilo i MO Republike Srbije. Tako bivi savezni sekretar za narodnu obranu, admiral Branko Mamula, u svojoj knjizi Sluaj Jugoslavija, objavljenoj u Podgorici 2000. godine, iznosi svoj susret iz ljeta 1991.godine, kada se sastao sa generalom Kadijeviem i ministrom odbrane Republike Srbije, generalom Tomislavom Simoviem. Na tom sastanku, Mamula je elio iznijeti svoje prijedloge za voenje predstojeeg rata, ali je zamoljen da odustane od realizacije svojih ideja. Tom prigodom, general Simovi je izjavio da je on preuzeo sve poslove u vezi sa organizacijom vojnih snaga pobunjenih Srba u Hrvatskoj88. Kao to je vidljivo iz ovog poglavlja uloga srbijanske politike na srpsku pobunu je bila presudna. Srbijanska politika, personificirana u liku Slobodana Miloevia je imala neogranien utjecaj na pobunjene Srbe u Hrvatskoj, usmjerevala je njihove akcije od samog poetka, te navela JNA da se i otvoreno stavi na njihovu stranu. Svi ovi dogaaji su bili uvertira u ono to je tek trebalo slijediti, a to je bio otvoreni rat, kojim e se, kako je najavio Miloevi, iscrtati granice nove Jugoslavije, ustvari Velike Srbije.

4.4. Medijski rat Srpska pobuna nije bila potpomognuta samo od strane slubene srbijanske politike i njenih institucija, te od strane JNA, ve je jednako vanu ulogu u tome imalo i pisanje srbijanskih medija, koji su svojim izvjetavanjem stvorili potrebnu atmosferu za pobunu, te su je nakon to je ona ve bila izbila, dodatno hranili svojim tekstovima. Za sagledavanje pune slike te medijske kampanje, potrebno je vratiti se u drugu polovicu osamdesetih i pratiti je sve do poetka otvorenih ratnih sukoba. Nju su takoer vodili ugledni lanovi SANU-a, uz pomo parola o genocidnosti Hrvata i ugroenosti Srba u Hrvatskoj. U toj kampanji su sudjelovale beogradske dnevne i tjedne novine, beogradska televizija i mediji Srba u Hrvatskoj. Vano je napomenuti da su tadanji srbijanski mediji koji su sudjelovali u ovoj kampanji, veim dijelom bili u dravnom vlasnitvu, tako da njihovo pisanje nije bilo proizvoljno, ve u koordinaciji sa srbijanskom politikom i njenim ciljevima.
87 88

Isto, str. 212. 219. Isto, str. 234. 235.

38

Nije sluajno da se sredinom osamdesetih godina, u jednim beogradskim novinama pojavio tekst povjesniara Vasiljka Krestia, lana SANU-a i sveuilinog profesora pod naslovom O genezi genocida nad Srbima u NDH. U njemu se prvi put cjelovito formulira teza o genocidnosti Hrvata: Sasvim sigurno da genezu genocidnih radnji nad Srbima u Hrvatskoj treba traiti u 16. i 17. veku kada su Srbi poeli da naseljavaju u hrvatske zemlje. Posebno podruje zanimanja tadanjih srbijanskih medija i povjesniara je bilo stradavanje Srba za vrijeme NDH, a osobito su se bavili logorom Jasenovac. Oni su i dalje preuveliavali ionako preuveliavane brojke, pa se tvrdilo da je najmanje 700.000 rtava pokopano na podruju Jasenovca i Gradine, a istaknuti srbijanski oporbeni politiar Vuk Drakovi (voa SPO-a), izjavio je u veljai 1990. da je Jasenovac 40 puta vei od Mauthausena, a 1990. godine je objavljeno u beogradskim medijima da je u Jasenovcu stradalo preko 1.110.929 ljudi, ena i djece, a tvrdilo se i da je broj rtava toliko velik, da se toan broj nikada nee moi ustanoviti89. Hukakih napisa u srbijanskom tisku je bilo sve vie kako se bliio kraj osamdesetih. Na opim tezama Memoranduma razni su publicisti izraivali analize, kojima se na temelju istrgnutih, predimenzioniranih, iskrivljenih pa i krivotvorenih podataka, dokazivalo da su Srbi prevareni, zakinuti, ubijani, unitavani i na kraju da su vjeiti pobjednici u ratu, a gubitnici u miru, to je teza koju je izvorno formulirao Dobrica osi. Nadalje su se razvijale sveobuhvatne teorije o zavjeri svih protiv Srba. Tako se tvrdilo da su Srbi najzasluniji za Jugoslaviju, a Jugoslavija je nepravedna prema njima, Srbi su oslobodili sve druge jugoslavenske narode, a ovi su Srbima uzvratili eksploatacijom, genocidom i razbijanjem Srbije odnosno Jugoslavije90. Srbi u Hrvatskoj su doli u fokus beogradskog tiska u proljee 1989. Tako u oujku 1989. beogradska Ilustrovana politika pie da u kninskoj krajini ivi osamdeset sedam procenata Srba ali nije teko osetiti da se oni oseaju nacionalno ugroenima. Bivi partizanski oficir Simo Dubaji, takoer aktivni sudionik dogaanja na poetku pobune, za beogradsku Dugu izjavljuje, krajem veljae 1989., da se proganja njega osobno i njegovu obitelj, kao i njegovo irilino pismo91. Beogradski NIN, krajem kolovoza 1989. pie da se u Dalmaciji provodi nevieni policijski pritisak na tamonje Srbe te da Hrvati provode pritisak na Srbe tako da ijekaviziraju njihovu ekavicu, samovoljno kroatiziraju njihove srbizme a duhovno ih kinje i zlostavljaju. Duga u kolovozu 1989. pie da su Knin preplavili pretnja i strah, a tamonji Srbi kupuju
89 90

Goldstein, str. 365. Isto, str. 366. 91 Bari, str. 43.

39

beogradski tisak, ali ga u strahu do kue nose omotanog u splitsku Slobodnu Dalmaciju. Takoer se u tekstu tvrdilo da se u Kninu namjerno iskljuuje struja, pa tamonji Srbi ne mogu gledati prijenose utakmica Crvene Zvezde, kao ni govore Slobodana Miloevia. Spominju se i ustaki zloini nad Srbima to je ostalo duboko u memoriji kninskog kraja. injenica da je bilo Hrvata koji su pomagali Srbima da se spase od ustakog terora, ocijenjena je pozitivno, ali su to bili pojedinani primjeri92. U sljedeem broju Duge navodi se da je u selu Vrana pokraj Biograda bilo mnogo sluajeva unitavanja poljoprivrednih povrina i gospodarskih objekata, kao i sipanja otrova u bunare a rtve takvih napada su svi do jednog srpske nacionalnosti. U sijenju 1990., Duga pie o poloaju Srba u Slavoniju i Dalmaciji. Navodi se da je Slavonija za Srbe postala krajnje depresivna, zbog ega oni sele u Srbiju. Ugroavanje slavonskih Srba traje od NDH, preko Masovnog pokreta iz 1971. godine, iji je duh i dalje iv. Srbi u zadarskom i ibenskom zaleu zakljuuju da teka vremena tek dolaze jer Hrvati maltretiraju Srbe gore nego 1971. godine93. Spomenuti valja i tekst urednika Duge, Ilije Rapia iz oujka 1990. godine. On tvrdi da se od izjava elnika HDZ-a ledila krv u ilama preivelog srpskog naroda u Hrvatskoj. Nadalje, Rapi razvija teoriju o genocidu nad Srbima, koji vue korijene jo od Ante Starevia. Takoer napada hrvatske komuniste, koji su godinama razvijali srbofobiju i zajedno s hrvatskim tiskom vodili besomunu kampanju protiv navodnog Miloevievog faizma, a u biti protiv svega to je srpsko94. Da srbijanski mediji nisu imali dobro miljenje o hrvatskim komunistima, proizlazi i iz lanka koji je objavila beogradska Politika, nakon prvog kruga izbora u Hrvatskoj. U lanku se navodi da su utvare Pavelia i ustaa ve osvojile vlast u Hrvatskoj, to je i rezultat politike SKH, iji dio rukovodstva to ini od rata na ovamo, pa sve do 14. Kongresa SKJ, kada Raan pokuava zadati poslednji udarac ivotu jugoslavenskih naroda95. Svakako je vano napomenuti injenicu da se najvei dio Srba u Hrvatskoj (na podruju koje su kontrolirali), informirao iskljuivo iz beogradskih medija. Mnogi od njih, ponajprije visokotirani dnevnici Politika i Veernje novosti, kao i TV Beograd su imali iznimno agresivnu retoriku. Njihova je glavna teza bila da je nova vlast ustaka i da sprema genocid nad Srbima96. Dobar primjer za to je nain na koji je beogradski tisak popratio navodni napad na Miroslava Mlinara, dunosnika SDS-a. Tako se tvrdilo: Poela je psihoza tumanovtine, osilili su se, Tuman im stavio

92 93

Isto, str. 48. 49. Isto, str. 49. 94 Isto, str. 52. 53. 95 Bilandi, str. 777. 96 Golstein, str. 382.

40

noeve u ruke. Beogradska Duga je u srpnju 1990. godine objavila posebno izdanje koje je u cijelosti bilo posveeno Srbima u Hrvatskoj, uz poseban naglasak na neprekinuti kontinuitet hrvatskog ugroavanja Srba, koji tee kontinuirano od Ante Starevia preko Ante Pavelia do Franje Tumana97. Beogradska Politika je krajem svibnja 1990. godine objavila lanak u kojem pie da e milicija u Hrvatskoj biti preimenovana u redarstvo jer se u toj republici u tijela uprave vraa renik koji je bio zvanian u vreme NDH. Takoer se navodi da e meu Srbe dolaziti nepoznati milicioneri u koje Srbi ne trebaju imati poverenja98. Dogaaji od 17. kolovoza 1990. godine su takoer iskoriteni od strane srbijanskih medija, kako bi do krajnosti naglasili da nove hrvatske vlasti ugroavaju Srbe. Srpski su pobunjenici preko Radija Knin lansirali mnotvo dezinformacija, ija je posljedica bila irenje neutemeljenog straha i panike od navodne opasnosti hrvatskog napada. Tako je Radio Knin javljao o napadu oklopnih ustakih transportera, o napadu bojnim otrovima, invaziji na Knin, desecima mrtvih u Obrovcu, intervenciji JNA. I slubena jugoslavenska informativna agencija TANJUG ocijenila je da su napravljeni ozbiljniji profesionalni propusti u radu njezinog izvijestitelja iz Knina, koji je 17. kolovoza prenio dezinformacije dane prema zvaninom optinskom izvoru99. Svakako najsimptomatiniji primjer medijske manipulacije se moe pronai u pisanju beogradskih Veernjih novosti nakon sukoba u Pakracu. Tako su Veernji novosti u posebnom izdanju od 2. oujka 1991. godine, pod naslovom Masakr golorukog naroda tvrdile da je Pakrac napadnut od vie od 8.000 redarstvenika, specijalaca i do zuba naoruanih pripadnika HDZ-a od kojih su se goloruki Srbi branili motkama i vilama. U Pakracu su poginula najmnje trojica Srba, a vie desetina Srba je tee i lake ranjeno, podatak o trojici ubijenih Srba je taan, a jo nismo saznali njihova imena. meu ubijenima je i jedan narodni heroj iz NOB. Veernje novosti od 3. oujka navode da je prema neprovjerenim podacima poginulo 11 Srba, meu njima i Savo Bosanac, protojerej SPC-a u Pakracu. U tom izdanju lanci koji govore o dogaajima u Pakracu glase Invazija na Pakrac, Masakr pred crkvom i Teror faistoidne vlasti. Ipak, 4. oujka je objavljeno da Savo Bosanac nije poginuo. 6. oujka, Veernje novosti su zakljuile da u Pakracu nije bilo poginulih i ranjenih Srba. Opravdanje za

97 98

Bari, str. 62. 63. Isto, str. 68. 99 Isto, str. 79. 81.

41

ove tekstove je bila tvrdnja da kad hrvatski jurinici navale na goloruke i miroljubive ljude i kad se iz hermetiki zatvorenog Pakraca uje pucnjava, ne moe se oekivati nita drugo sem nesree100. O tome koliki je bio utjecaj srbijanskog tiska na Srbe u Hrvatskoj govori i dokument opine Glina iz travnja 1992., u kojemu se navodi da je stanovnitvo te opine i prije rata najveim dijelom italo izdanja beogradske novinske kue Politika te se na dan prodavalo po 400 primjeraka Ekspres politike i vie od 100 primjeraka Politike101. Nesumnjivo je da su kljunu ulogu u poetku srpske pobune u Hrvatskoj uz JNA i srbijansku politiku te njene isntitucije odigrali i mediji. Njihova uloga nije bila manje vana, naprotiv bila je jako bitna. Trajala je od sredine osamdesetih i imala je ulogu da psiholoki pripremi Srbe u hrvatskoj za ulogu koju su trebali odigrati te da ih motivira da ustraju u pobuni kada je ona ve zapoela. Moe se rei da je slubena srbijanska politika, koja je imala medije u Srbiji pod svojom kontrolom, iskoristila te iste medije kao svojevrsni detonator srpske pobune u Hrvatskoj.

100 101

Isto, str. 114. 115. Isto, str. 50.

42

5. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine

5.1 Otvorena agresija i uspostava Republike Srpske Krajine Razdoblje od sredine 1991. do svibnja 1992. godine je bilo razdoblje kada je poela otvorena agresija srpskih pobunjenika, uz svesrdnu podrku JNA koja je inila udarnu snagu te agresije. To je bilo razdoblje u kojemu su snage pobunjenih Srba, uz pomo JNA, zauzele teritorij, koji je inio njihovu buduu dravu, koju su proglasili u prosincu 1991. godine, a koja se zvala Republika Srpska Krajina (RSK). To je takoer razadoblje kada je nakon stupanja na snagu primirja koje su 2. sijenja 1992. godine u Sarajevu potpisali predstavnici JNA i Hrvatske dolo do prekida otvorenih sukoba i do cementiranja stanja na terenu, kakvo je bilo u trenutku potpisivanja primirja. Za to razdoblje je takoer znaajan mirovni plan Ujedinjenih naroda (UN), poznatiji i kao Vanceov plan, te dolazak i rasporeivanje na podruja koja su zahvaena sukobima, postrojbi zatitnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPRPFOR). Nakon to je Hrvatska proglasila samostalnost 25. lipnja 1991. godine, Milan Babi je sutradan izdao priopenje u kojem tu odluku proglaava jednostranom, a djelovanje hrvatske policije na Baniji je proglasio agresijom, iako su toga dana pobunjeni Srbi izvrili napad na policijsku postaju u Glini. Vlada SAO Krajine je nakon toga izdala ultimatum o urnom povlaenju svih hrvatskih policijskih i vojnih snaga s teritorija SAO Krajine102. Krajem lipnja i poetkom srpnja 1991. godine, jake oklopno-mehanizirane postrojbe JNA preuzimaju nadzor nad mostovima na Dunavu, a u meuvremenu srpska pobuna se iri u okolici Osijeka, Vinkovaca i Vukovara, uz zatitu JNA. U kolovozu 1991. JNA se otvoreno stavlja na stranu pobunjenika, a to se najbolje oituje prilikom zauzimanja Dalja, Erduta, Aljmaa i Baranje. Napadi srpskih pobunjenika su doveli do masovnog egzodusa nesrpskog stanovnitva, kao to je sluaj sa stanovnitvom Iloka, velikih materijalnih razaranja i granatiranja gradova i sela pod hrvatskom kontrolom. Srbi u zapadnoj Slavoniji proglaavaju 12. kolovoza SAO Zapadnu Slavoniju, a u pomo im priskau snage JNA iz BiH koje prelaze Savu. Na podruju Banije, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije, koje je i prije izbijanja otvorenih sukoba jednim dijelom bilo u rukama srpskih pobunjenika zapoeli su napadi i osvajanja podruja pod kontrolom

102

Bari, str. 120.

43

hrvatskih vlasti103. U rujnu 1991. godine, hrvatske se postrojbe odluuju na blokadu i zauzimanje objekata JNA, brojni objekti su zauzeti, a zarobljeno naoruanje i oprema su znatno poveali snagu Zbora narodne garde (ZNG). Odgovor JNA je bio opi napad na Hrvatsku, sa ciljem da se Hrvatska presijee na vie pravaca, omogui njeno povlaenje iz blokiranih objekata u Hrvatskoj, osiguravajui srpska podruja koja su trebala ostati u novoj dravi. Ti planovi nisu ostvareni i to zbog hrvatskog otpora i zbog ope nesposobnosti JNA i slabog odaziva rezervista iz Srbije104. Nakon viemjesenih borbi, jake snage JNA i srpskih pobunjenika su 18. studenoga 1991. zauzele Vukovar, nastavljajui pritisak na Vinkovce i Osijek. Bitka za Vukovar je oduzela previe vremena i sredstava, nakon ega JNA vie nije imala snage za znatnija napadna djelovanja iz istone prema zapadnoj Slavoniji, tako se opsada Vukovara pokazala kao velika strateka pogreka JNA. U prosincu 1991. godine, postrojbe ZNG-a su zaustavile daljne napredovanje JNA i pobunjenika u zapadnoj Slavoniji te u protunapadu oslobodile znatna podruja u zapadnoj Slavoniji (Operacije Otkos i Orkan). Do kraja 1991. godine JNA i srpski pobunjenici dolaze nadomak Siska i Karlovca, zauzimaju Slunj i tako povezuju podruje Like s Banijom i Kordunom, vre pritisak na Otoac i Gospi (ali ih nisu uspjeli zauzeti). Snage JNA izvode u tom razdoblju snane napade na Zadar i ibenik te zauzimaju Drni. Na samom jugu Hrvatske JNA je zauzela podruje od Stona do Prevlake, osim Dubrovnika kojeg granatiraju. Hrvatska 8. listopada 1991. proglaava nezavisnost, a izravni povod za tu odluku je pokuaj fizike likvidacije predsjednika Tumana u zranom napadu na Banske dvore, koji se dogodio dan prije105. Krajem 1991. godine JNA i srbijansko vodstvo odluuju privesti rat kraju i osigurati podruja koja su zauzeli, dogovoreno je povlaenje JNA iz vojarni u Hrvatskoj, a Hrvatskoj je vraen dio oruja njezine TO. JNA se pokazala nesposobnom da unato golemoj nadmoi u naoruanju i opremi porazi Hrvatsku, ali ostvaren je prvenstveni cilj srbijanskog elnitva, a to je zauzimanje to veeg dijela hrvatskog teritorija koji je trebao pripasti Srbima, pri emu su ta podruja nemilosrdno oiena od nesrpskog stanovnitva, a u tome naumu su uglavnom uspjeli, osim na podruju zapadne Slavonije106. Cilj rata koji su vodili JNA i srpski pobunjenici je bio stvaranje etniki istih srpskih podruja. Bitno obiljeje su bili mnogobrojni zloini nad hrvatskim i nesrpskim civilima i zarobljenim hrvatskim braniteljima.

103 104

Isto, str. 121. Isto, str. 121. 122. 105 Isto, str. 122. 106 Isto

44

Tako se kao primjer mogu navesti zloini u elijama, Dalju, Erdutu, Aljmau, Hrvatskoj Kostajnici, Kusonjama, Voinu, Sotinu, Lovasu, Tovarniku, Bainu, irokoj Kuli i kabrnji. Nakon zauzimanja Vukovara, ubijeno je vie stotina hrvatskih vojnika i civila. Iz vukovarske bolnice odvedeno je 260 hrvatskih ranjenika i drugih zarobljenika koji su ubijeni na Ovari, nedaleko Vukovara107. Korsitei se golemom vatrenom moi, JNA i srpski pobunjenici izazvali su velika razaranja stambenoga fonda, prometnica, gospodarskih i vjerskih objekata te kulturnih spomenika108. Granatirani i razarani su bili gradovi: Vukovar, Osijek, Vinkovci, upanja, Slavonski Brod, Nova Gradika, Sisak, Petrinja, Karlovac, Gospi, Otoac, Zadar, ibenik i Dubrovnik. U vezi sa stanjem koje je tada bilo na terenu, krajinski Srbi su krajem 1991. godine teili oblikovanju svoje drave, odnosno republike, iako su se nesumnjivo nadali da e to podruje ostati u sastavu budue jugoslavenske drave. Krajinski Srbi su tada razmatrali tri opcije. Prva je bila ujedinjenje s bosanskom Krajinom, druga je bila ulazak u sastav Republike Srbije, to se smatralo najboljim rjeenjem, a trea je bila opcija da Krajina bude posebna federalna jedinica budue jugoslavenske drave 109. U prosincu 1991. godine vodstvo Srba u Kninu je ubrzano pripremala proglaenje RSK-a, kako bi to napravili prije odluke Njemake da prizna Hrvatsku. Na sjednici u Kninu, 19. prosinca 1991. godine, donesena je odluka o proglaenju RSK. Tada je usvojen i Ustav, a Milan Babi je postao predsjednik i premijer. Tog istog datuma i Srpska oblast Slavonija, Baranja i zapadni Srijem ulazi u sastav RSK, a SAO Zapadna Slavonija istu odluku dodnosi 24. prosinca110. Plan mirovne operacije UN-a je obznanjen 11. prosinca 1991. godine, a kako je jedan od njegovih tvoraca bio i Cyrus Vance, plan je prozvan Vanceov plan. Plan je predviao da podruja pod kontrolom UN-a budu demitalizirana, da se zatite sve osobe koje ive na tom podruju te da se vrate prognanici (do kraja 1991. godine sa okupiranih i ratom zahvaenih podruja je protjerano ili izbjeglo vie od 300.000 Hrvata i osoba nesrpske nacionalnosti). Preduvjet ostvarivanja tog plana je bilo potpisivanje primirja. Krnje Predsjednitvo SFRJ je 31. prosinca 1991. godine usvojio takav plan mirovne operacije. U Sarajevu, 2. sijenja 1992. godine, potpisano je primirje izmeu Hrvatske i JNA, koje je stupilo na snagu 3. sijenja111. Srbijansko vodstvo, Slobodan Miloevi, kao i vodstvo JNA smatrali su da su postignuti

107 108

Goldstein, str. 394. 396. Bari, str. 124. 109 Isto, str. 145. 146. 110 Isto, str. 146. 111 Isto, str. 147. 150.

45

optimalni ciljevi u Hrvatskoj i da je potrebno prekinuti sukob, posebno uzimajui u obzir injenicu da se pribliavalo priznanje Hrvatske od strane meunarodne zajednice, to je znatno mijenjalo cjelokupnu situaciju. Meutim, prihvaanjem mirovnog plana nailo je na jak otpor meu krajinskim Srbima, a posebno kod Milana Babia. Zbog takvog nepopustljivog stava velikog dijela krajinskih Srba oko mirovnog plana, u sijenju 1992. godine dolazi do politikog sukoba izmeu Slobodana Miloevia i Milana Babia. Zbog toga je u Beogradu organizirana proirena sjednica Predsjednitva SFRJ, koja je trajala od 31. sijenja do 2. veljae 1992. godine. Na toj sjednici lanovi su Predsjednitva i vodstvo JNA traili od dunosnika pobunjenih Srba koji su takoer nazoili sjednici da prihvate mirovni plan. Svi dunosnici pobunjenih Srba su na to pristali, osim Milana Babia koji je napustio sjednicu. Njega je zamjenio Mile Paspalj, predsjednik Skuptine RSK, koji je takoer prihvatio plan112. Babi se vratio u Knin i sa svojim pristaama na sjednici vlade RSK nastavio suprotstavljati se mirovnom planu. Mile Paspalj i skupina koja je podravala plan je u Glini 9. veljae 1992. godine sazvala sjednicu Skuptine RSK na kojoj su eljeli dobiti potvrdu za prihvaanje Vanceovog plana. Sjednici je nazoilo 87 od 112 zastupnika, te visoki dunosnici vojnih i civilnih vlasti SFRJ i Republike Srbije, koji su tom prilikom dali podrku Vanveovom planu. Na kraju, za prihvaanj plana glasovao je 81 zastupnik. Babi je na to sutradan odrao u Knini Skuptinu RSK sa svojim pristaama gdje je donesena odluka o raspisivanju referenduma o prihavaanju mirovnog plana. Paspalj je nakon toga uklonio Babia sa mjesta predsjednika RSK, iako je Babi as svojim pristaama nastavljao odravati sjednice u Kninu. U stvarnosti, Babieva je skupina bila u loem poloaju. Milicija je bila pod kontrolom Milana Martia, kome je JNA, kao i Mili Paspalju, davala svu potrebnu potporu113. U Borovu Selu je 26. veljae 1992. godine prvi put odrano zajedniko zasjedanje Skuptine RSK, odnosno Velike narodne skuptine svih triju srpskih oblasti. Na tom zasjedanju, Skuptina RSK je za svog predsjednika izabrala Milu Paspalja, izabrana je i nova vlada, iji je predsjednik postao Zdravko Zeevi. Skuptina je za novog predsjednika RSK izabrala Gorana Hadia114. Vijee sigurnosti UN-a (VS UN) donijelo je 21. veljae 1992. godine rezoluciju 743, kojom je odreeno osnivanje UNPROFOR-a, kojeg je to prije trebalo rasporediti u Hrvatskoj u svrhu provedbe Vanceovog plana. Ve u travnju 1992. godine snage UNPROFOR-a trebale
112 113

Isto, str. 150. 157. Isto, str. 157. 161. 114 Isto, str. 169.

46

su poeti sa rasporeivanjem u zatienim podrujima, koja su podijeljena na etiri sektora. Sektor Istok je obuhvaao Baranju, istonu Slavoniju i zapadni Srijem, sektor Zapad je obuhvaao dijelove zapadne Slavonije pod srpskim nadzorom, ali i dio podruja koje su hrvatske snage oslobodile krajem 1991. godine, sektor Sjever je obuhvaao podruje Banije i Korduna, a sektor Jug je obuhvaao podruje Like i Dalmacije. Snage UNPROFOR-a poele su se rasporeivati izmeu sukobljenih strana tijekom prve polovice 1992. godine, ali je pri obavljanju njihovih zadaa bilo dosta potekoa. Na to su utjecali razni imbenici, kao to su sluajevi krenja primirja u Hrvatskoj, kao i izbijanje rata u BiH115. Razdoblje od ljeta 1991. godine do potpisivanja primirja je najkrvavije razdoblje rata. To je razdoblje masovnih razaranja gradova i sela, razdoblje masovnih ubijanja i protjerivanje civila. To je razdoblje kada je RSK iscrtala svoje granice na teritoriju Hrvatske. Meutim, pobunjeni Srbi u Hrvatskoj nisu sami zasluni za to. Kao i u periodu koji je prethodio ovim dogaajima, oni nikada ne bi uspjeli to postii bez svesrdne podrke od strane JNA. U ovom razdoblju srpske pobune vrlo vanu ulogu igrale su i razne slubene srbijanske institucije te razne paravojne i dobrovoljake postrojbe koja su dolazila iz Srbije. Sva pomo Srbima u Hrvatskoj koja je stizala iz raznih pravaca nije nipoto bila nasumina, ve je bila brino voena od strane slubene srbijanske politike, koja je Srbe u Hrvatskoj iskoristiti za svoje ciljeve.

5.2. Uloga JNA u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine O djelovavanju JNA je ve bilo rijei u prethodnim poglavljima, a u ovom poglavlju e biti rije o tome kako je JNA svoje aktivnosti prikazivala kroz svoje slubene dokumente. U ovom poglavlju e se takoer govoriti o ovisnosti srpskih pobunjenika o JNA na svim razinama, o logorima koje je JNA imala na teritoriju Srbije te e takoer biti rijei o razlozima zbog kojih JNA nije ostvarila sve svoje ciljeve. U razdoblju poetka otvorenih sukoba u ljeto 1991. godine, JNA se jo uvijek eljela prikazati kao neutralna strana u sukobu izmeu hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba. U izvjeu SSNO-a od 15. kolovoza 1991., a koji govori o angamanu JNA u sukobu kod Dalja, koji se dogodio 1. kolovoza stoji: Ispred policijske stanice Dalj jedinica je stigla u 09.30 asova. Preko glasnogovornika upuen je ultimativni zahtev svima da odmah prekinu sa vatrom
115

Isto, str. 176. 177.

47

i da se povuku. Zahtev nisu prihvatila lica koja su se nalazila u policijskoj stanici, ve su otvorili vatru po jedinici JNA. Nakon toga, komandir jedinice ultimativno se obratio licima u policijskoj stanici da prekinu sa vatrom ili e se na istu odgovoriti svim raspoloivim sredstvima kako zahtev nije prihvaen, otvorena je vatra iz tenka po zgradi ispaljenjem 3 granate. Posle toga vatra je prekinuta.116 U stvarnosti, napad je izvrio korpus JNA iz Novog Sada i oklopni bataljon iz Poarevca, uz pomo brodova dunavske ratne flote JNA i topnikog napada iz Vojvodine. Te snage s lakoom su slomile otpor policije i pripadnika ZNG-a. Pripadnici policije i ZNG-a koji su preivjeli napad predali su se, a mnogi od njih su kansije ubijeni. Po priznanju lokalnih Srba, u Dalju je tada ubijeno 56 ili 57 Hrvata117. Jedinice JNA i pobunjeni Srbi su sinkronizirano napadale hrvatske postrojbe. To se najbolje vidi iz dnevnog izvjea Glavnog taba TO-a (GTO) SAO Krajine, od 27. kolovoza 1991. godine, o borbama i zauzimanju Kijeva u kojem stoji: Poslije ponovnog napada od strane MUP-a koji je uslijedio dana 26.08. 1991. godine jedinice JNA, kao i TO odnosno angaovane snage milicije su estoko uzvratile MB-kom (minobacakom), kao i topovskom paljbom. Gaana su sva glavna uporita MUP-a i ZNG, da bi oko 9.00 sati bili potpomognuti aviacijom JNA. Poslije artiljerijskog i avionskog gaanja uslijedio je pokret pjeadije.118 Kako su sukobi sve vie eskalirali, tako su i zapovijedi vodstva JNA svojim podreenim postrojbama bile sve radikalnije. Tako je viceadmiral Mile Kandi, zapovjednik VPO-a, izdao 20. rujna 1991. godine, na Visu, podreenim jedinicama zapovijed: Odluio sam snagama VPO i dobrovoljakim jedinicima u sadejstvu s RV i PVO prei u napad na centralnom i junom dijelu JPV sa ciljem: Energino dejstvovati po vitalnim objektima gradova Zadar, ibenik i Split, deblokirati kasarne i povratiti vojne objekte, razbiti snage paravojnih formaciju i prinuditi ih na predaju. Dijelom snaga izbiti na jadransku magistralu u irem rejonu Dubrovnika, deblokirati vojne objekte, blokirati grad Dubrovnik i odsjei ga od ostalog dijela teritorije RH. Jedinicama flote nastaviti pomorsku blokadu i
116 117

Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 1., str. 239. Isto, str. 240. 118 Isto., str. 263.

48

podrati dejstva jedinica VPS i KOV-a, teisno u centralnom dijelu, biti u gotovosti za ofanzivno miniranje mora. Spreiti predaju objekata i borbene tehnike, naoruanja i municije protivniku. U nemogunosti odbrane unititi.119

Da su snage pobunjenih Srba bile potpuno ovisne o JNA, govori i obavijest od 3. listopada 1991. godine upuena od strane taba TO za Baniju i Kordun tabu TO Vojni, da je odlukom SSNO-a osnovan tab TO SAO Krajine sa sjeditem u Kninu, koji je poeo s radom 30. rujna 1991. godine120. U prilog tome ide i zapovijed zapovjednika 1. operativne grupe JNA, general majora pira Nikovia od 19. listopada 1991. godine kojom se sve jedinice TO iz ZnTO (Zonski tab Teritorijalne obrane) Banije i Korduna pretpoinjavaju se komandi 1.OG. od 19.10. 1991. godine i u daljnjem dejstvuju i upotrebljavaju se kao organski sastva jedinica JNA u zonama borbenih dejstvava gde se nalaze jedinice JNA121. Nadalje se navodi da jedinice JNA preuzimaju na sebe sve obaveze pozadinskog i finansijskog obezbedjenja za celokupnu ljudstvo122. JNA je takoer i aktivno naoruavala srpske pobunjenike. To se najbolje vidi iz rjeenja Tehnike uprave SSNO-a, od 30. listopada 1991. godine, s kojim se vikovi JNA daju bez naknade tabu obrane Gorskog Kotara. To rjeenje je osobno odobrio savezni sekretar za narodnu odbranu, general armije Veljko Kadijevi. Tako se meu sredstvima koja se daju tabu obrane Gorskog Kotara nalazi 200 komada automatskih puaka, 300 komada poluautomatskih puaka, 54 snajperske puke, 90 pukostrojnica i tekih strojnica, 465 runih bacaa i runih raketnih bacaa, 18 minobacaa, 3 borbena kompleta streljiva za sve vrste naoruanja, 300 mina, 500 komada plastinog eksploziva, 81 komad sredstava veze te mnotvo sanitetskih i intendantskih sredstava123. Naelnik G OS SFRJ general pukovnik Blagoje Adi je, 7. studenog 1991. godine, uputio zapovijed VPO, RV i PVO te 5. Vojnoj oblasti da odmah izvre blokadu svih luka i zranog prostora u Hrvatskoj te izvre pripreme za ruenje svih vojnih objekata i unitavanje naoruanja kako isto ne bi palo u ruke hrvatskih snaga124. Ova odluka G OS SFRJ se moe tumaiti kao odgovor na sve vei pritisak koji vre hrvatske snage na blokirane vojne objekte. Nedugo nakon toga, 11. studenog 1991. godine, stie zapovijed taba TO SAO Krajine da se sve jedinice TO-a na podruju Like i sjeverne Dalmacije stavljaju pod zapovijednitvo 9.
119 120

Isto, str. 327. Isto, str. 351. 121 Isto, str. 399. 122 Isto 123 Isto, str. 422. 426. 124 Isto, str. 448. 450.

49

Korpusa JNA, i to u cilju jedinstvenog rukovoenja i komandovanja svim snagama u zoni odgovornosti, a na zahtev komande 9. K.125. Zanimljivo je pratiti na koji je nain JNA eljela prikazati zbivanja u Hrvatskoj. Kao dobar primjer za to moe posluiti zapovijed Komande 9. Korpusa, koja je izdana u Kninu 19. studenog 1991. godine, a potpisana od strane zapovjednika Korpusa general majora Vladimira Vukovia, s kojom se cjelokupni sastav korpusa obavjetava da se: Razbijai Jugoslavije u zemlji, a pre svega u Hrvatskoj i svi oni koji su uz njih, podrani od rastueg nemako-austrijskog neonacizma, opredelili za vojnu opciju i JNA, kao legitimnoj snazi zaduenoj za obranu integriteta zemlje, nije preostalo nita drugo nego da prihvati nametnuti rat i na silu odogovori silom. JNA vodi obrambeni rat sa veoma jasnim ciljem: spaavanje pripadnika JNA u blokiranim garnizonima, spreavanje ponavljanja genocida nad srpskim narodom u kriznim podrujima i odbrana prava onih naih naroda koji ele da nastave zajedniki ivot u novoj Jugoslaviji.126 Osim borbama, jedinice JNA su se takoer bavile i pljakom na podrujima koja su zauzeli, pa je tako viceadmiral Miodrag Joki, zapovjednik Komande 9. Vojno pomorskog sektora, izdao zapovijed Komandi mjesta Oraac o osnivanju sabirnog centra za prihvat ratnog plijena iz napada na Dubrovnik127. Osim u vojnim pitanjima, JNA je imala vanu ulogu i u sferi politike. To se oitovalo na primjeru u kada je JNA u potpunosti podrala Vanceov plan, kojemu se protivio veliki broj pobunjenih Srba predvoenih Milanom Babiem. JNA je posredno i neposredno vrila pritisak na krajinske dunosnike da prihvate Vanceov mirovni plan128. Jedinice JNA su takoer preuzele od krajinskih vlasti i sve zarobljene pripadnike hrvatskih postrojbi. To se ostvarilo izvravanjem zapovijedi koju je 29. veljae 1992. godine u Sarajevu donio zapovjednik 2. Vojne oblasti general pukovnik Milutin Kukanjac. On podinjenim jedinicama JNA nareuje: Sve zarobljene pripadnike paravojnih formacija R. Hrvatske u svojoj zoni odgovornosti staviti po kontrolu JNA. Izvriti premetanje zarobljenih pripadnika paravojinh formacija R. Hrvatske iz sabirnih centara SUP-a (Sekretarijat
125 126

Isto, str. 457. Isto, str. 476. 127 Isto, str. 557. 578. 128 Bari, str. 153. 155.

50

unutranjih poslova) Krajine u vojne sabirne centre u sledeem: iz SUP-a Knin, u vojni sabirni centar Knin, iz Gline, Vojnia i Titove Korenice u vojni sabirni centar Stara Gradika. Ubudue, u sluaju zarobljavanja pripadnika paravojnih formacija, direktno ih smetati u najblie vojne sabirne centre.129 Budui da se bliilo vrijeme za povlaenje jedinice JNA sa teritorija Hrvatske, koja je tada bila meunarodno priznata, a i po odredbama mirovnog plana jedinice JNA vie nisu smjele boraviti na tom podruju, krenulo je njihovo izvlaenje prema BiH. Meutim, borbena tehnika je ostavljena srpskim pobunjenicima, tako je pukovnik edo Bulat, 10. oujka 1992. godine, izvjestio Komandu 9. Korpusa JNA da je sva tehnika 9. mtbr., predana drugoj br. TO130. U sklopu te nove situacije valja promatrati i sljedea dogaanja. Dana 26. oujka 1992. godine u Beogradu je SSNO izdao zapovijed koju potpisuje general pukovnik Blago Adi o preustroju TO RSK. Sa tom zapovijedi obavljen je kompletan ustroj borbenih formacija RSK, ime su obuhvaena G TO, ZnTO sjeverna Dalmacija, ZnTO Lika, ZnTO Kordun, ZnTO Banija, ZnTO istone Slavonije, zapadni Srijem i Baranja i ZnTO zapadna Slavonija131. U tom kontekstu valja promatrati i suglasnost Komande 2. vojne oblasti JNA G TO RSK, koja je data 2. travnja 1992. godine, da vojni objekt erkezovac koristi za potrebe pob. (pozadinske baze) 3. Operativne zone te nadalje predlae da se svi vojni objekti, strelita, vjebalita i kompleksi vojnog zemljita predaju RSK za potrebe tabova jedinica TO i MUPa132. Vodstvo JNA se takoer pobrinulo da pobunjeni Srbi dobiju kvalificirani zapovjedni kadar pa je u svrhu toga uputilo svoje oficire na slubu u RSK. O tome najbolje svjedoi zapovijed od 22. travnja 1992. godine koju je izdao naelnik Personalne uprave SSNO-a, general major Gojko Krsti, a kojom se na slubu u G TO RSK upuuje 6 oficira, u ZnTO sjeverna Dalmacija 12 oficira, u ZnTO Lika 12 oficira, u ZnTO Kordun 7 oficira, u ZnTO 7 oficira, u ZnTO zapadna Slavonija 20 oficira, a u ZnTO istona Slavonija, zapadni Srijem i Baranja 8 oficira. U jedinice TO RSK je ukupno bili upueno, tom prigodom, 72 oficira u rasponu inova od kapetana do pukovnika133. Takoer se nastavio i rad

129

Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 3.: Oruana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oruanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku : (sijeanj lipanj 1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008., str. 245. 130 Isto, str. 292. 131 Isto, str. 349. 353. 132 Isto, str. 365. 133 Isto, str. 412. 422.

51

na organizaciji TO RSK pa je G OS SFRJ izdao zapovijed, 28. travnja 1992. godine, kojom se nareuje osnivanje Posebnih jedinica milicije (PJM). Naime, mirovnim planom je bilo predvieno da oruje TO bude u skladitima, a pripadnici TO budu demobilizirani. Za odravanje reda je trebala biti zaduena lokalna policija. Pobunjeni Srbi su nastojali izigrati ovu odredbu mirovnog sporazuma tako to su osnovali, uz pomo JNA, odrede PJM koje su po njihovu vienju mogle biti naoruane i tekim naoruanjem. Inae, ovu zapovijed je takoer izdao naelnik G OS SFRJ, general pukovnik Blagoje Adi134. To su primjetili i predstavnici UN-a, koji su se nalazili na terenu, pa su kazali Borisavu Joviu, koji je tada bio predsjednik jugolavenskog dravnog komiteta za suradnju sa UN-om, da ljudstvo i vojna oprema JNA i TO prelazi u sastav PJM135. Inae, 30. travnja 1992. godine, G TO RSK je izvrio zapovijed personalne uprave SSNO-a od 22. travnja i u G TO RSK i ZnTO RSK postavio oficire koji su im upueni od strane JNA i odredio im dunosti koje e vriti u jedinicama TO RSK136. Kada se govori o djelovanju JNA u spomenutom razdoblju u drugoj polovici 1991. do svibnja 1992. godine, svakako se moraju spomenuti i logori koji su se nalazili na teritoriju Srbije i u kojima su uglavnom bili zatoeni zarobljeni pripadnici ZNG-a i civili, koji su tu dovedeni nakon to su JNA i srpski pobunjenici zauzeli Vukovar. Logor u Sremskoj Mitrovici je bio smjeten u sklopu tamonjeg zatvora. U logoru je u duem vremeskom razdoblju bilo zatoeno 1500 zarobljenih pripadnika ZNG-a i civila, a logor je bio u funkciji od 18. studenog 1991. do 13. kolovoza 1992. godine137. U vojnom istranom zatvoru u Beogradu, na 1. i 2. katu su bili smjeteni zatoenici iz Hrvatske. Tu su se zatoenici pripremali za ispitivanja i suenja, a prije razmjene je u njemu bilo 350 zatoenika. Zatoenici su takoer bili zatvoreni i u vojarni JNA, Bubanj Potok, koja se nalazi na izlazu iz Beograda138. Logor Stajievo se nalazio u blizini Zrenjanina. Stajievo je bio tranzitni logor i iz njega su zatoenici prebacivani u druge logore. Takoer u blizini Zrenjanina se nalazio logor Begejci, koji je bio u funkciji od 1. listopada 1991. do 21. studenog 1991. godine139. Logor je postojao i u Niu i to u vojnom i civilnom zatvoru. Tu je bilo zatoeno oko 500 logoraa, a logor je bio u funkciji od 18. studenog 1991. do 26. veljae 1992. godine. Karakteristika svih ovih logora je da su svi bili pod nadzorom JNA, bilo redovnih jedinica, bilo jedinica vojne policije. Njihova
134 135

Isto, str. 430. 433. Bari, str. 181. 136 Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 3., str. 437. 441. 137 www.hdlskl.hr, pristup ostvaren 30. listopada 2010. 138 Isto 139 Isto

52

karakteristika je takoer i bilo i konstantno premlaivanje i maltretiranje zatoenika (psihiko i fiziko) kao i likvidacija zatoenika. Kroz logore je prolo oko 7000 zatvorenika, a procjenjuje se da je ubijeno najmanje 300 zatoenika. Za njihovu uspostavu se odgovornim dri general major, naelnik Uprave bezbednosti JNA140, Aleksandar Vasiljevi, koji se takoer dri odgovornim i za likvidacije na Ovari. JNA nije uspjela u svom naumu da porazi Hrvatsku, usprkos nadmoi u opremi i naoruanju. Vodstvo JNA oito nije dobro procijenilo stanje na terenu, a moe se rei da im je strategija bila pogrena uz takoer este taktine promaaje. Jednako bitan faktor je bio i za JNA neoikavano vrst otpor, pa ak i protuudar hrvatskih postrojbi, za koji su oni procjenjivali da su puno slabije i neorganiziranije i to sve u kombinaciji sa blokadom vojarni, na koju nisu imali adekvatan odgovor. Veliki problem za JNA je bilo i osipanje njihovog kadra jer su vojnici, podoficiri i oficiri koji nisu bili Srbi ili Crnogorci, uglavnom shvatili koja je bila uloga JNA u tom periodu. Taj problem se pokuao rijeiti popunjavanjem jedinica rezervista iz Srbije, meutim motivacija rezervista JNA iz Srbije je bila dosta slaba i bilo je mnogo primjera odbijanja odlaska u borbu. General Veljko Kardijevi, u svojoj knjizi Moje vienje raspada: vojska bez drave, koja je objavljena u Beogradu 1993. godine, upravo tu injenicu smatra jednim od bitnih razloga nesposobnosti JNA da pobijedi Hrvatsku vojsku. Takoer treba naglasiti da je srbijansko elnitvo istodobno strahovalo da bi daljnja mobilizacija u Srbiji mogla destabilizirati njihovu vlast141. Iako ih raspad SFRJ nije zatekao nespremnim, jer su ve osamdesetih razmatrali i pripremali se za takav scenarij, vodstvo JNA ipak nije uspjelo u svom naumu, ali je uspjelo ispuniti cilj srbijanskog vodstva o zauzimanju to veeg dijela hrvatskog teritorija, za koji se smatralo da pripada Srbima. Tom prilikom su poinjeni masovni zloini i protjerivanja nesrpskog stanovnitva. JNA je odigrala jaku bitnu ulogu u iscrtavanju granica RSK, a prije svog povlaenja ostavila je pobunjenim Srbima svoje kadrove, opremu i naoruanje. Unato njenoj velikoj ulozi u tom razdoblju, JNA nije bila jedina institucija koja je sudjelovala u agresiji na Hrvatsku. 5.3. Uloga slubenih srbijanskih institucija u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. Bitnu ulogu u pripremi i provoenju srpske pobune u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine su odigrale i slubene srbijanske institucije. Pod tim se prvenstveno misli na MUP Republike Srbije i to na Slubu dravne bezbednosti (SDB MUP-a RS), koja je
140 141

Poznatija i kao Kontraobavjetajna sluba (KOS) Bari, str. 123.

53

djelovala u sklopu njega i na Ministarstvo odbrane Republike Srbije (MO RS). Ve u travnju 1991. godine u Borovo Selu stigle su prve poiljke oruja za koje je Vojislav eelj tvrdio da potjeu iz skladita TO Republike Srbije i da su dopremljene u organizaciji MUP-a Republike Srbije142. Kada se govori o djelovanju SDB MUP-a RS, osobito treba obratiti panju na dvojicu pripadnika SDB-a koji su bili posebno aktivni u tom razdoblju. To su Franko Simatovi, zvani Frenki i Dragan Vasiljkovi, znan i kao kapetan Dragan, odnosno Daniel Snedden (to je bilo ime koje je koristio dok je ivio u Australiji). U razdoblju u kojem se govori u ovom poglavlju, obojica su koristili svoje pseudonime, Simatovi se potpisivao kao Frenki, a Vasiljkovi kao kapetan Dragan, odnosno Daniel Snedden. Razlog za to je bila namjera da se prikrije uloga SDB-a u tom razdoblju (pod tada vaeim zakonima SFRJ njihove aktivnosti nisu bile legalne) i da se stvori privid da je srpska pobuna spontana. Dragan Vasiljkovi bio je zapovjednik kampa za obuku specijalnih jedinica SAO Krajine, koji je bio smjeten u mjestu Golubi pokraj Knina. Vasiljkovi je 27. svibnja 1991. godine uputio prijedlog Milanu Martiu koji je tada bio na dunosti sekretara Sekretarijata unutranjih poslova (SUP) u Kninu za otvaranje novog punkta za obuku specijalaca i za premjetanje G TO na kninsku tvravu. Tom Vasiljkovievom prijedlogu je kasnije i udovoljeno143. U Golubiu 14. lipnja 1991. godine je odran sastanak taba centra za obuku Golubi, na kojem uz kapetana Dragana koji je i zapovjendik tog centra, prisustvuje i Franko Simatovi. Cilj tog sastanka je bio dogovor o daljnem radu u Golubii, odrediti jedinice za pokrivanje rubnih podruja i obuenost jedinica144. Sam Simatovi je takoer bio aktivno ukljuen u pripremu srpskih pobunjenika za otvoreni rat. Tako postoji izvjee od 21. lipnja 1991. godine, sastavljen u Kninu, a koje je sastavio sam Simatovi i u kojem se govori o realizaciji projekta izgradnje oklopnih vlakova koje bi titile pravce Knin Benkovac, Knin Drni i Graac Gospi, te takoer vrili napade na hrvatske poloaje. Simatovi takoer odreuje i zapovjednike koji su duni realizirati ovaj projekt145. Vrlo je intrigantan izvjetaj Dragana Vasiljkovia iz lipnja 1991. godine, a njegova vanost je u tome da je upueno SDBu Srbije. U njemu on opisuje rezultate koje su u obuci postigle 1. i 2. grupa koje su bile u centru za obuku specijalnih jedinica u Golubiu. Takoer se dotie problema etnitva te navodi da je cilj SAO Krajine parola Da postane dio Srbije, srpska vlada je jedina

142

Marijan, Davor. Borovo Selo: Hrvatska bez albe na intervenciju JNA u: Magazin za vojnu povijest, br. 1., travanj 2011., str. 52. 143 Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 1., str. 136. 137. 144 Isto, str. 148. 149. 145 Isto, str. 156.

54

organizacija koja podrava na pokret u ozbiljnijoj mjeri, svi koji ele u etnike nek se obrate za oruje Voji eelju146. Nadalje navodi da je potrebno hitno pristupiti obilasku terena i to od strane grupe koju bi inili Vasiljkovi, Milan Marti, Franko Simatovi i utjecajni specijalci. Takoer u izvjeu navodi kakvo je stanje u tabu te kakvo je stanje sa sistemom veze i transportom te ostalom opremom. U zakljuku kae da je postavljena infrastruktura koja se s malo pomoi i usmjeravanja moe da nastavi i funkcionie. Jo jedanput elim da kaem da su rezultati iznad svih oekivanja i da bi bila prava teta ne podrati ovaj narod koji maksimalno daje od sebe da bi se organizovao147. Vasiljkovi ubrzo nakon toga odlazi u Glinu i sudjeluje u zauzimanju toga grada od strane srpskih pobunenika i JNA. Tako je 19. srpnja 1991. godine poslao izvjee SUP-u SAO Krajine o stanju u Glini nakon njenog zauzimanja. Jedan primjerak njegovog izvjea je iao i Franku Simatoviu148. Dosta je indikativno da su dnevna izvjea taba TO koja su upuivana vodstvu SAO Krajine, a u kojima se opisivalo stanje na terenu toga dana, upuivana i Franku Simatoviu i to 21. srpnja 1991. 149, 26. srpnja 1991.150, 2. kolovoza 1991.151, 3. kolovoza 1991.152, 4. kolovoza 1991.153 i 7. kolovoza 1991. godine154. injenica da je Simatovi bio jedan od pet ljudi koji su svakodnevno dobivali izvjea o stanju u SAO Krajini svakako govori o njegovoj vanosti i utjecaju. Vasiljkovi se nakon Gline prebacio na amaricu, gdje je bilo sjedite Ratnog taba optine Dvor. U izvjeu od 23. srpnja 1991. godine, naelnik Ratnog taba Nikola Boljani navodi da je odran sastanak na kojemu je sudjelovao Dragan Vasiljkovi i gdje je on dao svoju ocjenu o stanju-situaciji u rukovoenju svim akcijama na ovom terenu. Ustanovljen je ratni tab za Baniju i Kordun, usaglaena organizaciona ema komandih funkcija kao i ema dostave izvjetaja nadlenim organima SAO Krajine i Republike Srbije155. Franko Simatovi, 28. srpnja 1991. godine, podnosi izvjee o dolasku kamionacisterne s gorivom i orujem za pobunjene Srbe u cetinskoj krajini. Simatovi navodi da to nije dovoljna koliina oruja, posebno to je dio oruja bio namijenjen naoruavanju formacija koje bi bile pod kontrolom Milana Babia. Simatovi procjenjuje da bi:

146 147

Isto, str. 168. 169. Isto, str. 169. 170. 148 Isto, str. 180. 149 Isto, str. 182. 150 Isto, str. 195. 196. 151 Isto, str. 224. 225. 152 Isto, str. 225. 226. 153 Isto, str. 226. 227. 154 Isto, str. 230. 231. 155 Isto, str. 185.

55

Usled ovakve nekoordinirane raspodele dolo do rascepa u za sada kompaktnoj odbrani Krajine, a da bi partijska milicija svojim nastupom poremetila ravnoteu, koju ionako teko odravamo. U sluaju da usled ovakve situacije dodje do poremeaja u odbrani reagovaemo i na vreme presei takve aktivnosti. Taktiki zadaci su u veem delu ispunjeni i formacije SAO Krajine izlaze na odbrambene poloaje etnikog prostora.156 Ni Ministarstvo odbrane Srbije nije zaostajalo u pomoi pobunjenim Srbima, tako je G TO SAO Krajine, 18. rujna 1991. godine, uputio dopis MO-u Republike Srbije koji su potpisali major Savo Radulovi, zapovjednik TO-a i Milan Marti. Dopis je upuen na linost ministra general potpukovnika Tomislava Simovia. U njemu se iznosi sljedee: U vezi vaeg telegrama pov. br. 5. 259. od 12. 9. 1991. godine, dostavljamo vam spisak naih potreba za SAOK (Srpska autonomna oblast Krajina). Spisak potrebne municije napravili smo na osnovu imajueg naoruanja. pored toga mnogi tabovi su uputili zahtjev za potrebnim naoruanjem kojega vam dostavljamo. Uz gore navedeno upuujemo vam zahtjev za potrebnom ostalom vojnom opremom.157 Nakon toga slijedi popis oruja, streljiva i ostale vojne opreme za potrebe TO Knin, TO Benkovac, TO Obrovac, TO Vrginmost, TO Vojni, TO Dvor i TO Glina. Na kraju dopisa se nalazi i popis najneophodnijih lijekova i sanitetskog materijala158. Ministarstvo odbrane Srbije vodilo je brigu i o broju pripadnika jedinica pobunjenih Srba. Pukovnik Duan Kasum, naelnik taba TO SAO Krajine podnosi izvjee 11. prosinca 1991. godine, MO Republike Srbije (RS), tonije pukovniku Vukosavljeviu o tome da tab TO Knin ima dvije brigade s ukupno 2.656 ljudi, a tab TO Benkovac ima brigadu od 1.328 ljudi. Dalje u izvjeu pukovnik Kasum razlae brojanu strukturu jedinica TO Knin, TO Benkovac i TO Obrovac159. Izvjee taba TO RSK (TO RSK) koje podnosi pukovnik Duan Kasum, a koje je upueno MO RS 14. sijenja 1992. godine, najbolje svjedoi o ovisnosti pobunjenih Srba o slubenom Beogradu u svim aspektima. Kasum u izvjeu kae da je:

156 157

Isto, str. 208. 209. Isto, str. 313. 314. 158 Isto, str. 314. 322. 159 Isto, str. 536. 538.

56

U proteklom vremenu tab svojim radom a uz pomo SSNO-a, Ministarstva odbrane Srbije, Vlade RS Krajina i jedinica JNA uspeno reavao sve zadatke vezane za uspenu odbranu RS Krajine od paravojnih formacija Rep. Hrvatske.160 Nadalje navodi probleme koje su nastale zbog sukoba Miloevi Babi pa kae informacija o stavu Ministarstva odbrane Srbije po ovom pitanju, olakala bi nam rad s pripadnicima TO i narodom161. Zatim se dotie financiranja pa kae novana sredstva za nadoknade uesnicima u borbi u 1991. godini odobrili su na za prostornu strukturu Ministarstvu odbrane Srbije a za manevarsku strukturu SSNO. Vreme je kad moramo znati kako e se finansirati uee u borbi za 1992. godinu162. Dalje istie nerijeena kadrovska pitanja kao to su injenica da zapovjednik TO nije imenovan po zakonu, nemaju naelnika za bezbednost ni zapovjednike brigada TO-a u Kninu i Graacu163. U MO RS se pratila i politika situacija pa pukovnik Kasum u ime TO RSK alje 3. veljae 1992. godine izvjee MO RS o reakciji naroda na odluku Predsjednitva SFRJ o dolasku snaga UN-a164. to se tie pitanja financiranja, jedinice pobunjenih Srba su se takoer morale oslanjati na znaajnu pomo od MO RS. Ministar odbrane RSK, pukovnik Stojan panovi, 2. travnja 1992. godine, obavijetava MO RS da u mesecu aprilu i maju treba finansirati celokupnu strukturu TO Krajine po planovima razvoja koji su vam poznati. Zbog toga predlaemo da se u dinamici finansiranja za prvo polugodite ne vre promene, a u drugom polugoditu detaljno bi razmotrili potrebe i s vama iste usuglasili u julu mesecu. Molimo vas da se odmah deblokiraju iro-rauni zonskih tabova.165 Ni SDB-u nije promaklo politiko previranje u RSK, predvodnik kojeg je bio Milan Babi. Tako je MUP Knin uputio 8. travnja 1992. izvjee SDB-u Srbije o sukobu koji se odigrao u Benkovcu izmeu pripadnika krajinske milicije lojalnih Martiu i pristaama Milana Babia166. U travnju 1992. su bile u tijeku promjene u MO RSK. Tako je MO RSK,

160 161

Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 3., str. 64. Isto, str. 65. 162 Isto 163 Isto 164 Isto, str. 193. 194. 165 Isto, str. 364. 365. 166 Bari, str. 222.

57

13. travnja 1992. godine, odaslalo svojim ispostavama na terenu informaciju o promjenama koje slijede i o tome tko e im pomoi u tome za gore pobrojane poslove kao pomo iz MO Srbije, poslat e nam ove sedmice svoje profesionalce da nam pomognu u postavljanju organizacije organa MO u pojedinim optinama oni e biti po oblastima i obalazit e optine prema dogovoru. Ostat e dok god se ne uspostavi eljena i propisana organizacija.167 Iz dokumenata i dogaaja koji su navedeni u ovom poglavlju vidljivo je da su SDB i MO Srbije bili aktivno ukljueni u srpsku pobunu. MO Srbije je bilo ukljueno u dostavu oruja, streljiva, sanitetskog materijala, financiranje, rjeavanje kadrovskih pitanja i ustroj jedinica pobunjenih Srba. Uz sve to takoer su pratili i politiku situaciju u RSK i davali smjernice zapovjednom kadru pobunjenih Srba o tome kako se treba ponaati u politikim previranjima koja su se tada dogaala u RSK. to se tie uloge SDB-a u gore navedenom razdoblju oni su takoer pratili razvoj situacije i aktivno pomagali srpskoj pobuni. To se najbolje vidi na primjeru njihova dva pripadnika, Dragana Vasiljkovia i Franka Simatovia. Vasiljkovieva uloga je bila organizacija i obuka jedinica pobunjenih Srba, a ta mu je uloga namjenjena zbog toga to je kao vojni instruktor i plaenik takve poslove obavljao i prije na raznim ratitima po svijetu. Simatovi, koji je i prije bio istaknuti operativac SDB-a, takoer je bio zaduen za vojnu organizaciju pobunjenih Srba, uz to to je pratio i politiku situaciju meu pobunjenim Srbima. Simatovi je nedugo nakon to je zavrio svoj posao u Krajini postao pomonik naelnika SDB-a, dakle drugi ovjek u hijerarhiji te organizacije, a mogue da je razlog jednim dijelom bio i u uspjenoj organizaciji srpske pobune. Vasiljkovi je nakon odraenog posla u Krajini svoje instruktorske usluge pruao Srbima u BiH, da bi nakon toga opet jedno vrijeme boravio u RSK. Moe se rei da bez velike pomoi SDB-a i MO Srbije i naravno pomoi JNA, srpska pobuna nikada ne bi uzela takvog maha i zahvatila tako velik dio hrvatskog teritorija.

5.4. Uloga paravojnih postrojbi u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine Na strani srpskih pobunjenika u Hrvatskoj od 1991. borile su se i razliite manje paravojne skupine, koje su najee organizirale pojedine srbijanske politike stranke. Ipak, u

167

Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 3., str. 388. 389.

58

pozadini organizacije takvih snaga nalazio se policijski sustav Miloevieve Srbije168. Prvo treba spomenuti Srpsku dobrovoljaku gardu (SDG), pod vodstvom eljka Ranatovia Arkana, prijeratnog meunarodnog kriminalca i suradnika SDB-a. Miloevieva vlast nije eljela da navijai beogradske Crvene zvezde dou pod utjecaj novih oporbenih stranaka, zato je vodstvo nad tim navijaima preuzeo Ranatovi. Upravo meu njima on e novaiti mladie za svoju paravojnu organizaciju, koja je kako tvrdi Milo Vasi, osnovana 11. listopada 1990. u manastiru Pokajnica, u suradnji s MUP-om Srbije169. Tijekom ljeta 1991. godine, pripadnici SDG-a, poznatiji i kao Arkanovi Tigrovi ili Crveni Tigrovi, sudjeluje u borbama u istonoj Slavoniji. Nakon to su JNA i srpski pobunjenici poetkom kolovoza 1991. godine zauzeli Erdut, u tom je mjestu Ranatovi smjestio sjedite SDG-a170. Arkanove jedinice su takoer sudjelovale u borbama oko Vukovara i zauzimanju toga grada, a nakon toga dolaze na podruje Petrinje. Tako je predsjednik Skuptine optine (SO) Petrinja, Radovan Maljkovi, izdao 25. studenog 1991. odobrenje jedinici eljka Ranatovia Arkana da sudjeluje u borbama u Petrinji pod zapovjednitvom 2. mtb. JNA171. Arkanove jedinice se poetkom travnja 1992. godine ukljuuju u sukobe u BiH, zauzimaju Bijeljinu, pri emu su poinili pokolje i pljaku muslimanskog stanovnitva, a sline akcije izveli su i u drugim mjestima tog dijela Bosne172. Poetkom 1990. godine u Novoj Pazovi osnovana je Srpska narodna obnova (SNO), koja je proizlala iz drutva Sveti Sava, a iji su se lanovi u vrijeme antibirokratske revolucije isticali koritenjem etnikih simbola. Predsjednik te stranke bio je Mirko Jovi. Utjecaj SNO-a na politiki ivot u Srbiji nije bio osobito znaajan, ali je stranka djelovala na organiziranju dobrovoljakih odreda koji su bili ukljueni u rat u Hrvatskoj pod nazivom Srpski dobrovoljaki odred Duan Silni. Mirko Joviu se u SNO-u pridruio Dragoslav Bokan, koji je radio na ustrojavanju omladinske organizacije Beli orlovi, koja se pozivala na tradiciju srpskih vojnika iz srpskih oslobodilakih ratova od 1912. do 1918. godine. Pripadnici Belih orlova su u noi sa 13. na 14 prosinca 1991. godine, neposredno prije povlaenja i ulaska Hrvatske vojske (HV), u zapadnoslavonskom selu Voinu pobili 40 hrvatskih civila173. U slanje dobrovoljaca u rat u Hrvatskoj ukljuila se i utjecajna Srpska radikalna stranka (SRS), tada jedna od tri najvee stranke u Srbiji, pod vodstvom Vojislava eelja.
168 169

Bari, str. 319. Isto, str. 314. 170 Isto 171 Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 2., str. 279. 280. 172 Bari, str. 320. 173 Isto, str. 321.

59

Dobrovoljci SRS-a stigli su u travnju 1991. godine u Borovo Selo. Ve poetkom svibnja sudjeluju u sukobima u kojima su zarobljena dvojica, a kasnije ubijeno jo 12 hrvatskih policajaca. eelj je nakon izbijanja opeg rata u Hrvatskoj, a kasnije i u BiH, organizirao slanje dobrovoljaca na ta podruja, uz logistiku potporu jugoslavenskih i srbijanskih vlasti. Na raspolaganje eeljevim dobrovoljcima vlasti su stavile vojarnu Bubanj Potok u Beogradu, a dobrovoljci su vojnim zrakoplovima prebacivani na banjaluku ili udbinsku zranu luku174. eeljevi dobrovoljci su sudjelovali i u zauzimanju Vukovara, a eelj je 23. studenog 1991. godine u Benkovcu, na sastanku sa vojnim vodstvom tamonjih Srba, objasnio kako izgleda suradnja njegovih dobrovoljaca i JNA u Vukovaru: Na lemovima smo nacrtali dvoglavog srpskog belog orla, na lemovima i oficir armijski kapetan, major komanduje naim ljudima i sadejstvom, Kameni na glavni komandant u Vukovaru, sadejstvom sa armijskim majorom navee planiraju akciju, sutra izvode. Armija nije imala dovoljno ljudstva zbog dezerterstva, da ona osvaja kuu po kuu, al su to nai radili i armija udari tenkovima, udari minobacaima, udari haubicama, a nai kuu po kuu osvajaju. Kameni, njegov glavni zapovjednik, kojeg eelj spominje je Milan Lanuanin. On je zapovjednik dobrovoljakog etnikog odreda Leva Supoderica, koji su inili dobrovoljci iz ida i Novog Sada. Lanuanin i vie lanova tog odreda su osueni u Beogradu zbog strjeljanja ratnih zarobljenika i ranjenika na Ovari175. Tijekom 1990. godine osnovan je i Srpski pokret obnove (SPO) koji je ubrzo, pod vodstvom Vuka Drakovia, postao glavna oporba Miloevievoj vlasti. To se posebno iskazalo na velikim protuvladinim demonstracijama u Beogradu 9. oujka 1991. godine. Stajalite SPO-a izraeno na tom skupu bilo je da se JNA mora transformirati u srpsku vojsku. Hrvatska je upozorena da ne ide u rat protiv Srba, jer su zapadne granice Srbije puno zapadnije od rijeke Drine. SPO je organizirao jedinice Srpske garde (SG), koje su sudjelovale u borbama u Hrvatskoj, posebno u Lici. Ta paravojna organizacija osnovana je sredinom rujna 1991. godine, a zapovjednik joj je bio ore Boovi Gika, prijeratni kriminalac i suradnik SDB-a, koji je poginuo u Gospiu sredinom rujna 1991. godine, tijekom borbi sa hrvatskim snagama. Budui da je SG smatrana vojnom organizacijom SPO-a, Miloevievog politikog protivnika, pobunjeni Srbi i JNA u Lici nisu dobro suraivali s njezinim pripadnicima. Inae, srbijanske vlasti su na sve naine
174 175

Isto, str. 322. Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 2., str. 277.

60

ometale djelovanje SG-a pa je poetkom kolovoza 1991. godine ubijen Branislav Mati, jedan od njenih organizatora176. U vezi gore spomenutog tretmana pripadnika SG-a, dosta je vano promotriti i slubenu biljeku operativaca Odeljenja dravne bezbednosti Korenica, od 20. listopada 1991. o aktivnostima odreda SG-a koji je upravo stigao na podruje Like. U toj biljeci se tvrdi: Proverom, preko naelnika SDB SAO Krajine ustanovili smo da novopristali dio gardista nije doao u organizaciji zvaninih organa Srbije (TO i SDB). O tim okolnostima usmeno smo izvestili Z za Liku koji je kategoriki odbio bilo kakvu suradnju sa tim odredom i prema njima angaovao obavjetajno policijske organe TO.177 Iz ove zabiljeke se moe zakljuiti da pripadnici SG-a nisu dobrodoli i da se s njima ne eli suraivati, zbog toga to nisu doli u organizaciji slubenih organa Srbije, a iz toga proizlazi da su svi ostali dobrovoljci koji se bore na tom podruju doli u organizaciji slubenih organa Srbije i da se zbog te injenice surauje s njima. Predsjednik SRJ Dobrica osi se takoer osvrnuo na djelovanje paravojnih skupina pa je u listopadu 1992. godine u govoru u jugoslavenskoj skuptini izjavio da paravojne organizacije razliitih srbijanskih politikih stranaka kriminaliziraju politiki ivot i nanose SRJ golemu tetu svojim djelovanjem, a posebno pljakom i terorom178. Ova izjava predsjednika SRJ moe zauditi s obzirom da su institucije njegove drave osnovale najvei dio paravojnih postrojbi. Meutim, valja uzeti u obzir da je osi samo formalno bio predsjednik SRJ, a stvarnu vlast su drali Slobodan Miloevi i njegovi suradnici. Sam SDB Srbije poetkom intenzivnijih sukoba u Hrvatskoj osniva vlastitu posebnu jedinicu, poznatu kao Crvene beretke. U trenutku osnivanju nju je inilo 30 pripadnika SDBa, odreeni broj pripadnika SUP-a SAO Krajine i dobrovoljci iz Srbije179. Miloevi i njegovi bliski suradnici su neposredno prije poetka najeih oruanih sukoba u Hrvatskoj zakljuili da treba osnovati tu posebnu jedinicu, koja bi pomogla boljoj vojnoj organizaciji krajinskih Srba. Bio je to korak dalje u ukljuivanju djelatnika SDB-a u rat na podruju Hrvatske, gdje su i prije pomagali i organizirali srpsku pobunu. Prvi poznati zapovjednik Crvenih beretki bio je Franko Simatovi Frenki, visoki dunosnik SDB-a. To je bila konspirativna jedinica s
176 177

Bari, str. 322. 323. Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 1., str. 403. 178 Bari, str. 323. 179 Isto, str. 324.

61

manjim brojem ljudi, koja je obavljala posebne zadatke i pomagala u organiziranju i voenju krajinskih jedinica. Crvene beretke su se popunjavale ljudima iz sastava Arkanove garde i Knini, postrojbi koje je obuavao Dragan Vasiljkovi180. Crvene beretke su inae bile regularna postrojba MUP-a RS, a slubeni naziv im je bio Jedinica za specijalne operacije MUP-a RS (JSO MUP-a RS). Djelovale su u sastavu MUP-a RS sve do 2003. godine kad je jedinica rasformirana jer su njeni pripadnici izvrili atentat i ubili tadanjeg srbijanskog premijera Zorana inia. Iako su oni bili regularna postrojba MUP-a RS, navode se u ovom poglavlju jer je karakter njihovog djelovanja bio paravojni. Uglavnom su se bavili nelegalnim akcijama i raznim kriminalnim aktivnostima. Znatan je broj srpskih paravojnih skupina bio pod nadzorom SDB-a MUP-a RS. To posebno vrijedi za Arkanovu SDG i jedinice koje je obuavao Dragan Vasiljkovi. Razliite nacionalistike srbijanske politike stranke organizirale su paravojne skupine, koje su sudjelovale u ratu u Hrvatskoj. Iza takvih skupina takoer je stajao dravni sustav RS-a, koji ih je organizirao i naoruavao181. Njihova stvarna vojnika vrijednost nije bila velika. Ipak, te su skupine bile kljune u poetnom razdoblju rata u Hrvatskoj, kad su svojom prisutnou i razliitim provokacijama homogenizirale srpsko stanovnitvo i ubrzale njegovo pristupanje pobuni. Na psiholokoj razini ratovanja, ozloglaenost i nasilje takvih skupina brzo je postalo poznato protivnikoj strani, ime su meu nesrpskim stanovnitvom u Hrvatskoj i BiH stvarali paniku i strah. Na taj nain je srpskoj strani olakano osvajanje novih teritorija182. Ovdje je bitno jo jednom naglasiti ulogu koju su odigrale slubene srbijanske institucije, a to se osobito odnosi na SDB MUP-a RS, ali djelomino i na JNA. Nemogue je ne primjetiti da su ba sve paravojne skupine bile dobrodole osim SG-a koje je organizirao Drakoviev SPO koji je tada bio najsnanija opozicija Miloeviu, dodue s jo radikalnijim programom od onoga kojeg je Miloevi primjenjivao u Hrvatskoj. Zajednika karakteristika svih paravojnih postrojbi koje su sudjelovale u ratu u Hrvatskoj je da su sve (osim SG-a) bile pod izravnim ili neizravnim utjecajem SDB-a. Dapae, SDB je ovaj put otiao i korak dalje te osnovao vlastitu jedinicu iji je zadatak bio obavljanje prljavih poslova.

180 181

Isto, str. 324. Isto, str. 323. 182 Isto

62

5.5. Uloga srbijanske politike u razdoblju od sredine 1991. do svibnja 1992. godine JNA, kao i MO RS i SDB MUP-a RS nisu djelovali u organizaciji srpske pobune u Hrvatskoj samostalno, ve su sljedile politike naloge slubenog Beograda. U ovom poglavlju bit e rijei o nainima na koje je slubena srbijanska politika utjecala na vodstvo pobunjenih Srba. Otvoreni napad na Hrvatsku je pokrenut na zahtijev politikog vodstva Srbije. Prema rijeima Borisava Jovia predstavnici Srbije su 5. srpnja 1991. godine traili od generala Kadijevia da se JNA povue iz Slovenije, koju ionako nisu namjeravali zadrati u Jugoslaviji. Nakon toga, trebalo se usredotoiti na Hrvatsku i snagama JNA osigurati podruja za koje je srbijansko vodstvo smatralo da treba pripasti pobunjenim Srbima. General Kadijevi se sloio s tim prijedlozima. Srbijanski politiki vrh, je prema rijeima Borisava Jovia, od vojnog vrha traio i dobio obeanje da e Armija glavne snage koncentrirati na crti: Karlovac Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinkovci Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj nain pokriti sve teritorije gde ive Srbi do potpunog raspleta, odnosno do konanog slobodnog opredeljenja naroda na referendum183. Po Jovievim rijeima glavnu ulogu u napadu na Hrvatsku trebala je imati JNA, jer su vodstva JNA i Srbije shvaala da srpski pobunjenici nisu dovoljno dobro organizirani i sposobni za ostvarivanje postavljenih ciljeva184. U organizaciji i osposobljavanju Srba u Hrvatskoj za pobunu takoer su znaajnu ulogu trebale odigrati SDB MUP-a RS i MO RS. Krajem 1991. godine JNA i srpski pobunjenici uspjeli su zauzeti djelove hrvatskog teritorija, gdje su Srbi bili veinski ili znatnije zastupljeni. JNA je pokazala brojne slabosti i usprkos goleme prednosti u naoruanju oito nije predstavljala djelotovornu vojnu silu. Znatniji vojni uspjesi mogli su eventualno mogli biti ostvareni daljnom mobilizacijom rezervista JNA u Srbiji, ali takav je potez mogao destabilizirati Miloevievu vlast. Odbijanje rezervista iz Srbije da idu u rat protiv Hrvatske bio je veliku problem tijekom druge polovice 1991. godine185. Osim toga, vodstva Srbije i JNA zapoela su se koncentrirati na BiH i osiguravanje srpskih ciljeva u toj republici, u sluaju njezinog osamostaljenja. Zato je odlueno da se rat prekine i da se podruja u Hrvatskoj, zauzeta tijekom 1991. godine, osiguraju za srpsku stranu na drugi nain. Krnje Predsjednitvo SFRJ koje su inili predstavnici Srbije, njezinih autonomnih pokrajina i Crne

183 184

Stvaranje hrvatske drave i Domovinski rat, kolska knjiga: Zagreb, 2006., str. 109. Bari, str. 120. 185 Isto, str. 145.

63

Gore, na sjednici odranoj 9. studenog 1991. godine odluilo je uputiti pismo VS UN-u, u kojem se trai da se ono ukljui u uspostavu mira u SFRJ186. Pobunjeni Srbi su redovito odravali kontakte s predstavnicima vlasti u Beogradu. Tako je 9. prosinca 1991. godine u Beogradu odran sastanak krnjeg Predsjednitva SFRJ s predstavnicima Srba iz Hrvatske i BiH. Na sastanku se raspravljalo o dolasku snaga UN-a na podruja u Hrvatskoj koja su zahvaena ratom. Sastanku su prisustovali: Branko Kosti, potpredsjendik Predsjednitva SFRJ, Borisav Jovi, general pukovnik Blagoje Adi, naelnik G OS SFRJ, vodei dunosnici pobunjenih Srba u Hrvatskoj (bez Milana Babia) te Radovan Karadi, kao predstavnik Srba iz BiH187. Tom prigodom, Branko Kosti je izjavio: Bez obzira na to to smo mi, praktino, sa JNA, TO i srpskim dobrovoljakim odredima na podruju svih srpskih Krajina, uglavnom dostigli granice onog teritorija gdje taj srpski narod predstavlja etniku veinu, nama se postavlja kao veoma krupan i sloen zadatak, ouvanje tih teritorija i dranje tih pozicija u uslovima stalnog demobilisanja, stalnog donaoruanja i pripremanja ofanzive od strane hrvatskih oruanih formacija.188 Na tom sastanku Borisav Jovi je izjavio: Ako krenu oni, krenuemo mi mnogo bre nego oni, ali oni ne mogu, posle ovoga, lako da krenu, ne mogu oni da krenu na UN, nas titi UN, na narod titi UN. Naa opsesija, mi imamo svoju teritoriju, imamo svoju vojsku, svoju vlast, osvojili smo, imamo 10 miliona ljudi i mi emo da se branimo.189 Na taj nain, Jovi je najbolje definirao ciljeve srbijanske politike. Branko Kosti je tom prigodom dao toan opis stanja na terenu: Mi imamo ratno stanje u zemlji, imamo dvije strane u sukobu. Jedna strana u sukobu je Jugoslavija, a druga strana je Hrvatska, koja pokuava akt secesije. Neko je pomenuo sada da je narod u srpskim krajinama u sukobu s hrvatskim. To nije tano. Jugoslavija je u sukobu sa Hrvatskom. Taj srpski narod bi doivio sudbinu zapadne Slavonije da mi, kao cijelina, kao drava jugoslavenska nijesmo
186 187

Isto, str. 145. Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 2., str. 296. - 350. 188 Isto, str. 303. 189 Isto, str. 310.

64

stali sa snagama JNA, da nijemso najodlunije stali upravo u zatitu vitalnih interesa toga naroda190. Srbijansko vodstvo, odnosno Slobodan Miloevi, kao i vodstvo JNA, krajem 1991. godine smatrali su da su postignuti optimalni ciljevi u Hrvatskoj i da je doao trenutak kada je potrebno prekinuti sukob. No, prihvaanje mirovnog plana nailo je na jake otpore meu krajinskim Srbima, a posebno kod Milana Babia191. Na to je reagirao Slobodan Miloevi i 8. sijenja 1992. uputio Babiu otvoreno pismo. U njemu Miloevi kae: Verujem i nadam se da vam graani Krajine nee dati podrku za takve postupke. To to Srbija prua svestranu i nesebinu pomo Krajini ne znai da ste dobili pravo da odluujete o ivotima njenih graana. Niti su graani Srbije vai taoci, niti e to biti. Budui da je postalo oigledno da ve due vrijeme kod graana Krajine stvarate predstavu da se u svojim odlukama i stavovima dogovarate s rukovodstvom Srbije, elim da graani Krajine znaju da to nije tano.192 Miloevi je naglasio da e Srbija i nadalje pomagati krajinskim Srbima, ali oni moraju znati da je Babi svojim postupcima izgubio povjerenje Beograda. Zato bi krajinski Srbi ubudue za odnose s vlastima Srbije trebali delegirati osobe kojima e narodni interes biti iznad linog politikog prestia193. Nakon vie neuspjelih razgovora s Babiem, Borisav Jovi je svjedoio sljedee: Sloba je potpuno izgubio ivce i rekao da se s Babiem ne moe nita uraditi jer on slua samo sebe194. Nakon neuspjeha oko dobivanja Babieve podrke za mirovnu operaciju, Miloevi je shvatio da e morati poduzeti korake kojima e ostvariti poslunost krajinskog vodstva. U Beogradu je organizirana proirena sjednica Predsjednitva SFRJ u vezi s prihvaanjem Vanceovog plana. Toj sjednici, koja je zapoela 31. sijenja i trajala do 2. veljae 1992. godine, prisustovali su osim lanova Predsjednitva i predstavnici JNA, predvoenim naelnikom G OS SFRJ, generalom pukovnikom Blagojem Adiom, predstavnici Srba iz BiH te brojni predstavnici pobunjenih Srba u Hrvatskoj195. lanovi Predsjednitva SFRJ i predstavnici JNA traili su od Babia prihvaanje plana. Njegovo odbijanje, bi po njima,
190 191

Isto, str. 311. Bari, str. 150. 192 Isto, str. 152. 193 Isto 194 Isto 195 Isto, str. 154.

65

nanijelo Srbima pred meunarodnom zajednicom veliku tetu, a daljni nastavak rata s Hrvatskom imao bi za Srbe krajnje neizvjestan ishod. Kako je zapisao Borisav Jovi: Ta muka trajala je dugo. Bilo je vrlo teko i dramatino196. Srbi iz zapadne i istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema su prihvatili plan. Milan Babi je to i dalje odbijao i na kraju napustio sjednicu. Predsjednik Skuptine RSK Mile Paspalj je zatraio da se pozove potpredsjednik vlade Srbije Budimir Kouti, koji bi kao strunjak za ustavno pravo mogao dati miljenje o prihvaanju mirovnog plana. Nakon odlaska Babia i predstavnici zapadnog dijela RSK prihvatili su plan, a Kouti je utvrdio da je predsjednik RSK Mila Babi sprijeen obavljati svoju dunost i da ga u skladu s Ustavom RSK moe zamijeniti Mile Paspalj. Paspalj je prihvatio plan, ali je smatrao da to treba uiniti i Skuptina RSK197. U Glini je, 9. veljae 1992. godine, odrana izvanredna sjednica Skuptine RSK pod predsjedanjem Mile Paspalja. Jedina toka dnevnog reda je bila prihvaanje Vanceovog plana. Na sjednici je bilo nazono 97 od ukupno 112 zastupnika a sudjelovali su i Branko Kosti, general pukovnik Blagoje Adi, kao i drugi predstavnici vojnih i civilnih vlasti SFRJ i Republike Srbije. Svi ti gosti na sjednici su dali punu podrku Vanceovom planu, naglaavajui da je to jedini izbor koji se stavlja pred RSK. Konano je za mirovni plan glasova 81 poslanik. Neke osobe, koje su sudjelovale na zasjedanjima Skuptine RSK u Glini, nisu bile uvjerene da je diktat nametnut iz Beograda najbolje rjeenje198. Za to vrijeme, Milan Babi je u Kninu organizirao svoju skuptinu, to je potaklo Borisava Jovia da u svojstvu predsjednika Dravnog komiteta SFRJ za suradnju s UN-om, 11. veljae 1992. godine obavijesti Cyrusa Vancea da Babi i njegove pristae nemaju nikakvu vanost, a nisu je mogli osigurati ni injenicom da su na brzinu formirali nove opine i njihove predstavnike imenovale u svoju skuptinu kako bi pokuali osigurati njezin legitimitet. Za razliku od toga, zasjedanje krajinske Skuptine u Glini je imalo, gledano iz srpske perspektive, legitimitet, a ona je prihvatila mirovni plan. U skladu s tim nezadovoljstvo Babia moe biti iskljuivo njegovo osobno, a ne odraz stajalita nadlenih organa i graana u Krajini199. U meuvremenu se nastavila koordinacija politike izmeu slubenog Beograda i vodstva pobunjenih Srba. Tako je 27. veljae 1992. godine, u Beogradu odrana sjednica proirenog Predsjednitva SFRJ na kojoj se raspravljalo o dolasku mirovnih snaga UN-a, o zakonu o ostvarivanju prava naroda na samoopredjeljenje te ureenju Jugolsavije kao zajednike
196 197

Isto Isto 198 Isto, str. 158. 199 Isto, str. 161.

66

drave. Na sjednici su osim lanova Predsjednitva SFRJ, sudjelovali i general pukovnik Blago Adi, Slobodan Miloevi, Mile Paspalj, Milan Marti, Veljko Dakula i Goran Hadi. kao predstavnici RSK, te Nikola Koljevi, Biljana Plavi, Momilo Krajinik i Radovan Karadi kao predstavnici Srba u iz BiH200. Odbijanje Milana Babia da prihvati Vanceov plan samo se naizgled ini dramatinom epizodom. JNA koja je bila zasluna za stvaranje i odranje RSK, bila je pod nadzorom Beograda, a u tome je bio presudan i utjecaj SDB-a MUP-a RS i MO RS. Slubeni Beograd je traio da se mirovni plan prihvati, a budui da je Miloeviev utjecaj bio vrlo jak meu Srbima u RSK nije bilo teko potisnuti Babia i nai ljude koji e prihvatiti mirovni plan. Babi je ipak ostao vana politika figura, a 1994. godine, u novim politikim okolnostima, vratio se i u krajinsku vladu, kao njen ministar vanjskih poslova201. Budui da su slubene institucije Srbije zajedno sa vodstvom JNA organizirale vojsku pobunjenih Srba i dovele na vlast u RSK politiare koji su bili spremni izvravati njihove zahtjeve, na red je dolo sreivanje unutarnjeg stanja RSK. Tom problemu su se posvetile savezne vlasti SFRJ. Kako je zapisao Borisav Jovi, poetkom 1992. godine, neposredno prije poetka rasporeivanja snaga UN-a, savezne vlasti SFRJ su ocijenile da je stanje u RSK kaotino, jer nije bilo jasno trebali se u RSK primjenjivati savezni zakoni ili zakoni Socijalistike Republike Hrvatske (SRH). Takoer je bilo vidljivo da na tom podruju ne djeluju tijela pravosua i unutarnjih poslova. Kako bi se dolazak snaga UN-a doekalo organizirano, trebalo je osposobiti tamonji sustav vlasti i donijeti nune propise i zakone koji bi doekali UN kao zateeno stanje, kako bi srpska strana bila u to povoljnijem poloaju202. Savezno izvrno vijee (SIV) i savezna skuptina SFRJ trebali su djelovati na rjeavanju tih problema, a iz saveznog budeta trebalo je odvojiti potrebna sredstva za Krajinu kako Jovi kae, preko noi je trebalo izraditi i usvojiti cjelokupno mjesno zakonodovstvo za to podruje koje je trebalo biti oslonjeno na Ustav SFRJ. Organizacija lokalne i krajinske vlasti trebala se oslanjati na savezne vlasti u Beogradu, kako bi se onemoguilo Hrvatsku da ima utjecaj na tom podruju203. Kao to je vidljivo iz prethodnih poglavlja, srbijanska je politika izravno utjecala, bolje reeno vodila srpsku pobunu u Hrvatskoj, bilo preko svojih razliitih institucija, bilo
200

Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 4.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj : (sijeanj-lipanj 1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008., str. 121. 128. 201 Bari, str. 162. 202 Isto, str. 177. 203 Isto

67

neposredno preko svojih politiara. Taj aspekt utjecaja Beograda bio je vidljiv u svim sferama, ali se slubeni Beograd istodobno trudio da taj utjecaj ostane skriven te da srpska pobuna u Hrvatskoj izgleda kao spontani dogaaj. Zato je to bilo tako najbolje je odgovorio Vojislav eelj, na sastanku s vojnim dunosnicima Srba u Benkovcu, 23. studenog 1991. godine, kada je na pitanje jednog od prisutnih zato oni ne naprave srpsku armiju odgovorio: Ma zato to ne moemo srpskom armijom izai van granica dananje Srbije, oe Pustinjsku oluju ovde? Oe Amerikanci da ti se iskrcaju? Kakva srpska armija? Ja bi streljo svakog ko trai srpsku armiju danas. Ja etniki vojvoda, glavni srpski nacionalist, dravni neprijatelji broj jedan, Miloevi me drao u zatvoru prole godine, oe srpsku armiju, oe kad se drava bude zvala Srbija, onda, a sad gledamo dokle e nam biti granice i diplomatska pozicija nam je jaka, zato to smo rekli hoemo Jugoslaviju, ali bez Hrvata i Slovenaca. I da se borimo za tu Srbiju na najpametniji nain, tako da ona bude to vea i da obuhvati sve srpske teritorije. E, i zvat emo tu Srbiju skraena Jugoslavija, dok imamo interesa da bude skraena Jugoslavija.204 S poetkom svibnja 1992. godine zavrava jedno razdoblje koje je obiljeila uloga srbijanske politike, srbijanskih institucija i JNA. SFRJ je i formalno prestala postojati 27. travnja 1992. godine kada je osnovana Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) koju su inile Srbija, Crna Gora, Vojvodina i Kosovo. JNA takoer prestaje postojati, a nju e zamijeniti oruana snaga SRJ, Vojska Jugoslavije (VJ). Nakon svibnja 1992. godine nastupaju drukije okolnosti nego to su bile do tada. Republika Hrvatska je od 15. sijenja 1992. godine meunarodno priznata, a od svibnja 1992. godine i lanica UN-a. Uz to, tada je poeo i rat u BiH, a taj dogaaj i sve gore navedene injenice su doveli Srbiju, odnosno SRJ u dosta teu poziciju od one u kojoj su se do tada nalazili.

204

Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 2., str. 277. 278.

68

6. Srpska pobuna u Hrvatskoj u razdoblju od svibnja 1992. do sloma srpske pobune 1995. godine
6.1. Republika Srpska Krajina od svibnja 1992. godine do Erdutskog sporazuma Podruja pod nadzorom pobunjenih Srba poetkom 1992. godine zauzimala su povrinu od 15.000 km, odnosno 26,5% teritorija Republike Hrvatske. Prema podacima G SVK iz lipnja 1993. godine, u RSK je ivjelo 433.595 stanovnika, od ega 91% Srba, 7% Hrvata i 2% ostalih. Na podrujima koja su poetkom 1992. godine bile pod nadzorom srpskih pobunjenika ivjelo je prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, 549.083 stanovnika, od ega su 52,4% bili Srbi, a ostalo Hrvati i pripadnici drugih nacionalnih skupina. No, tijekom 1991. godine i kasnije s podruja pod nadzorom srpskih pobunjenika protjerano je gotovo cjelokupno hrvatsko i drugo nesrpsko stanovnitvo (od 1992. godine do kraja pobune na teritoriju RSK ubijeno je oko 600 Hrvata i drugih pripadnika nesrpskog stanovnitva), a to podruje napustilo je iz egzistencijalnih i drugih razloga i znatan broj Srba. Istodobno je na to podruje stigao znatan broj Srba, koji su napustili dijelove Hrvatske koji su bili pod nadzorom hrvatskih vlasti205. Poetkom lipnja 1992. godine snage UN-a zapoele su rasporeivanje na crti bojinice izmeu hrvatskih i srpskih snaga. Hrvatska strana je krajem lipnja 1992. godine iznenadila srpske snage na podruju Miljevakog platoa pokraj Drnia. Hrvatske snage su potisnule Srbe s njihovih poloaja izmeu rijeka Krke i ikole i ovladale Miljevakim platoom, ukupne povrine od oko 40 km
206

. Ovdje je vano napomenuti da su

hrvatske snage tijekom 1992. godine, u razdoblju od proljea do jeseni, u vie akcija uspjele deblokirati grad Dubrovnik i vratiti pod svoju kontrolu ire dubrovako podruje (Operacije Tigar i Osloboena zemlja). Hrvatske snage su krajem sijenja 1993. godine zapoele akcije zadarskom zaleu. Akcija (Operacija Gusar poznatija kao Maslenica) je trebala osigurati bolju prometnu povezanost kontinentalne Hrvatske s Dalmacijom, odnosno omoguiti izgradnju novog mosta na Maslenikom drilu. Postrojbe HV-a ubrzo su oslobodile vei broj sela u zadarskom zaleu, kao i zranu luku Zemunik. Srpske snage potisnute su iz uporita u neposrednoj blizini Zadra i s prometnice koja je taj grad povezivala s nekadanjim maslenikim mostom. Srbi su krajem sijenja digli u zrak branu hidroelektrane Perua pokraj Sinja i onesposobile je za rad. Nakon toga su postrojbe HV-a uspjele preuzeti nadzor nad tim

205 206

Bari, str. 171. 172. Isto, str. 179. 180.

69

objektom. Srbi su na podruju zadarskog zalea izveli protunapad u kojem su ostvarile odreene taktike uspjehe. Tijekom cijele 1993. godine na podruju sjeverne Dalmacije nastavile su se voditi borbe uz znatne obostrane gubitke207. U rujnu 1993. godine postrojbe HV-a i specijalne policije su izvele napad na Medaki dep (Operacija Dep 93). Cilj je bio odbacivanje pobunjenih Srba od Gospia, zauzimanje povoljnijih poloaja na Velebitu i unitenje srpskih poloaja u Divoselu. Napad je poeo 9. rujna 1993. godine s padina Velebita i iz smjera Gospia. Najprije je zauzet itluk, nakon ega je Divoselo opkoljeno i ubrzo su ga zauzele hrvatske snage. U toj akciji je dolo do pogibije znatnog broja srpskih civila, kao i do unitavanja imovine od strane hrvatskih snaga208. Tijekom 1992. i 1993. godine, vodstvo RSK je odravalo sve blie odnose s vodstvom bosanskih Srba koji su nakon poetka rata u BiH formirali svoju dravu Republiku Srpsku (RS) i svoju vojsku, Vojsku Republike Srpske (VRS), naravno uz pomo Beograda. Vodstva RSK i RS su teila ujedinjenju tih dviju srpskih drava, to je osobito dolo do izraaja nakon to su krajem travnja 1993. godine bosanski Srbi odbili Vance-Owenov mirovni plan, koji je trebao zaustaviti rat u BiH. U lipnju 1993. godine je u RSK i u RS odran referendum o ujedinjenju. Iako je na oba referenduma izglasovano ujedinjenju, ono nije provedeno. To je obrazloeno injenicom da bi ono bilo tek formalan in bez donoenja nacrta novog zajendikog Ustava i odravanja zajednike ustavotvorne skuptine209. U meuvremenu se SRJ nalazila u sve teem poloaju zbog meunarodnih gospodarskih sankcija koje su joj nametnute 30. svibnja 1992. godine, rezolucijom 757 VS UN-a zbog umijeanosti u rat u BiH. Zato je Miloevi tijekom 1993. godine postajao sve naklonjeniji meunarodnim mirovnim inicijativama za okonanje sukoba u BiH, postupno se distancirajui od cilja po kojemu bosanski i hrvatski Srbi moraju izboriti svoje drave koje e se u konanici ujediniti sa Srbijom u novoj jugoslavenskoj dravi, iako ih je nastavio aktivno pomagati210. Osim toga ni sama RS nije bila spremna konkretno ostvariti ujedinjenje sa RSK jer su bosanski Srbi morali voditi rauna da bi se takav potez negativno odrazio na njihov poloaj u pregovorima sa meunarodnom zajednicom. Eventualno ujedinjenje RSK i RS moga je iskoristiti Radovan Karadi da se prikae kao istaknuti srpski dravnik i zatitnik interesa svih prekodrinskih Srba. Za RSK eventualno ujedinjenje sa RS znailo bi vanu pomo u suprotstavljanju hrvatskoj vojnoj prijetnji211.

207 208

Isto, str. 185. 186. Isto, str. 192. 193. 209 Isto, str. 195. 199. 210 Isto, str. 200. 211 Isto, str. 202.

70

Krajem 1993. i poetkom 1994. godine u RSK su odrani skuptinski i predsjedniki izbori. Na skuptinskim izborima je veliki uspjeh ostvario Milan Babi, koji je ujedno bio i favorit za pobjedu na predsjednikim izborima. Milan Babi je navodno u prvome krugu osvojio neto vie od polovice glasova, ali je naknadno utvreno da Babi ipak nema natpolovinu veinu i da je potrebno odrati drugi krug izbora. Razlog drugom krugu je bio taj to slubenoj srbijanskoj politici nije odgovarao Babi, nego njegov protukandidat Milan Marti, koji je uivao Miloevievu podrku212. U drugom krugu izbora, Marti je uz veliku potporu beogradskih vlasti i medija postao predsjednik, ali je u novoj skuptini Babi imao veinu. Miloeviu nije odgovaralo da Babi postane premijer RSK pa je na kraju za premijera uspio postaviti sebi lojalnog Borislava Mikelia, dok je Milan Babi postao ministar vanjskih poslova213. Krajem oujka 1994. godine potpisan je Zagrebaki sporazum o prekidu vatre izmeu hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba, a ubrzo su poeli i pregovori o uspostavljanju gospodarskih veza izmeu hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba. Vodstvo RSK je pristalo na pregovore o gospodarskim odnosima jer se RSK nalazila u tekoj ekonomskoj situaciji, ali je istodobno te pregovore smatralo pokuajem Hrvatske da reintegrira teritorij koji je bio pod nadzorom pobunjenih Srba u svoj ustavno-pravni poredak. Ipak, poetkom prosinca 1994. godine pobunjeni Srbi prihvaaju sporazum o ekonomskim odnosima RSK i RH. Gospodarski sporazum je predviao obnovu vodovodnih i elektrinih sustava, otvaranje autoceste Zagreb Beograd te otvaranje jadranskog naftovoda214. Gospodarski sporazum je meu krajinskim Srbima prouzroio raskol. Borislav Mikeli, kao ovjek Beograda, provodio je kompromisnu politiku koju je tada zastupao Miloevi. Mikeli je smatrao da treba sprijeiti nove sukobe s Hrvatima i meunarodnoj zajednici pokazati spremnost Knina za pregovore. Meutim, znatan dio krajinskih Srba takvu je politiku smatrao kapitulacijom pred Zagrebom215. Inae, 1994. godine je bila obiljeena sukobima u vodstvu RSK i sve teom gospodarskom situacijom, to je posebno eskaliralo nakon to su bosanski Srbi odbili plan Kontaktne skupine o okonanju rata u BiH, to se kosilo sa Miloevievim planovima, tako je SRJ uvela sankcije bosanskim Srbima, to se osobito odrazilo na zapadna podruja RSK216. U jesen 1994. godine pojavila se mirovna inicijativa poznata kao plan Z-4, koju je potaknuo ameriki veleposlanik Peter

212 213

Isto, str. 248. 249. Isto, str. 250. 255. 214 Isto, str. 259. 270. 215 Isto, str. 271. 216 Isto, str. 463. 464.

71

Galbraith. U skladu s tim planom hrvatski su Srbi trebali dobiti iroku autonomiju u podrujima u kojima su prije rata bili veinsko stanovnitvo. Na tim podrujima bi imali vlastite simbole, posebno zakonodavno tijelo, predsjednika i vladu, kao i posebnu valutu i vlastite policijske snage217. Hrvatske vlasti, iako se nisu slagale sa planom uzele su ga na razmatranje. Pobunjeni Srbi su odluno odbacili plan Z-4 i to svi vodei dunosnici RSK, Marti, Mikeli i Babi, a i Miloevi je odbio razgovore o tom planu218. Hrvatska strana je iskoristila incidente koji su se dogaali na djelu autoceste Zagreb Beograd koji je bio pod kontrolom pobunjenih Srba za pokretanje operacije Bljesak, 1. svibnja 1995. godine. U toj operaciji su hrvatske snage oslobodile podruje zapadne Slavonije koje su kontrolirali pobunjeni Srbi. Najvei dio srpskog stanovnitva sa tog podruja je otiao za vrijeme trajanja te operacije i nakon nje, a u samoj akciji broj stradalih civila je bio minimalan219. Krajem srpnja 1995. godine izabrana je posljednja vlada RSK, na elu sa Milanom Babiem. On se 2. kolovoza u Beogradu sastao s amerikim veleposlanikom u Hrvatskoj Galbraithom. Babi je od njega zatraio da pokua utjecati na Zagreb da odustane od vojnog napada, jer je spreman prihvatiti plan Z-4. Meutim, bilo je prekasno, 4. kolovoza 1995. godine ve je poela vojno-redarstvena operacija Oluja iji je cilj bio vratiti pod hrvatsku vlast pobunjena podruja Banije, Korduna, Like, sjeverne Dalmacije, te takoer provesti deblokadu Bihau, koji se od 1992. godine nalazio pod srpskom opsadom220. U svega nekoliko dana RSK je prestala postojati, odnosno Hrvatska je vratila pod svoju kontrolu podruja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije. Teritorij nekadanje RSK napustilo je izmeu 100.000 150.000 osoba, a tijekom operacije Oluja i do kraja 1995. na podruju nekadanje RSK poginulo je ili nestalo 677 osoba srpske nacionalnosti, ukljuujui civile i dio vojnike. Dio civila stradao je kao posljedica izvoenja borbenih djelovanja, a odreeni broj ih je ubijen zbog netrpeljivosti, osvete i koristoljublja, a za dio njih jo nisu razjanjene okolnosti stradavanja. Takoer je bio velik broj unitene i opljakane naputene imovine, to se prvenstveno odnosi na razdoblje nakon same vojno-redarstvene operacije. Hrvatska je nakon akcije Oluja procesuirala dio poinitelja gore navedenih kaznenih djela, ali ipak ne u dovoljnoj mjeri221. to se tie samog odlaska srpskih civila nakon poetka akcije Oluja,

217 218

Isto, str. 474. Isto, str. 475. 479. 219 Isto, str. 495. 500. 220 Isto, str. 518. 221 Isto, str. 519. 523.

72

odluku za to donio je 4. kolovoza 1995. godine Vrhovni savjet obrane RSK. Odluka je bila sljedea: Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovnitva iz optina: Knin, Benkovac, Obrovac, Drni i Graac. Evakuaciju sprovoditi planski prema pripremljenim planovima pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko Otria prema Srbu i Lapcu.222 Nakon Oluje, jedini dio hrvatskog teritorija koji su drali srpski pobunjenici bio je onaj u istonoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu. Lokalni srpski dunosnici su za to podruje poeli rabiti naziv Sremsko baranjska oblast, a elja im je bila da se integriraju u sastav Srbije, odnosno SRJ223. Meutim, Miloevi je shvaao da okolnosti vie ne doputaju da to podruje ostane pod srpskom dominacijom, a hrvatske vlasti su znale da bi vojno oslobaanje tog podruja dovelo do velikih gubitaka, uz mogue ukljuivanje VJ u sukob. Hrvatske vlasti i vodstvo pobunjenih Srba sa tog podruja su 12. studenog 1995. potpisali Erdutski sporazum o mirnoj i postupnoj reintegraciji tog podruja u ustavnopravni poredak RH. Dogovorena je potpuna demilitarizacija tog podruja, tako je srpsko naoruanje i oprema povueno u SRJ. Na tom podruju uvedena je prijelazna uprava UN-a u istonoj Slavoniji, a RH je punu upravu nad tim podrujem preuzela poetkom 1998. godine224.

6.2. Uloga Vojske Jugoslavije u razdoblju od svibnja 1992. do 1995. godine Kada se govori o organizaciji i djelovanju oruanih formacija pobunjenih Srba u razdoblju od svibnja 1992. godine do Erdutskog sporazuma, nemogue je zaobii ulogu Vojske Jugoslavije (VJ) i MO-a Republike Srbije u financiranju, logistikoj potpori, nabavi opreme i naoruanju, obuci i slanju zapovjednog kadra, to je sve bilo namjenjeno osposobljavanju oruanih formacija pobunjenih Srba u RH. Ve u ljeto 1992. godine, poeo je pristizati u RSK veliki broj pripadnika VJ, ija je uloga bila zapovijedanje jedinicama pobunjenih Srba. O tome govori i zapovijed G TO RSK od 13. srpsnja 1992. godine, koju je izdao zapovjednik GP TO RSK general potpukovnik Milan Torbica i u kojoj se kae da je zbog dolaska veeg broja aktivnog stareinskog kadra iz SR Jugoslavije potrebno (...) za iste

222 223

Isto, str. 552. Isto, str. 529. 224 Isto, str. 530.

73

obezbediti adekvatan broj stanova225. Bitno je za naglasiti da su svi pripadnici VJ koji su se nalazili u oruanim formacijama RSK bili rodom sa podruja koje je pokrivala RSK. Meutim, za vrijeme njihovog boravka u krajinskim jedinicima, VJ ih je plaala i potvrivala njihova unaprijeenja u vie inove. U skladu s tim je i obavijest MO RSK svim ZTO, koju je 2. listopada 1992. godine objavio ministar obrane RSK, pukovnik Stojan panovi i u kojoj se navodi da je za sve stareine i gradjanska lica reen status u Vojsci Jugoslavije. Stareine koje tamo nemaju postavljenje treba odmah da ispune i dostave upitnike i naznae u kojim garnizonima ele da se postave tako kako bi mogli reavati statusna pitanja226. to se tie financiranja MO RSK, za to je bilo zadueno MO RS, tako je MO RSK izdalo 16. rujna 1992. godine odobrenje MO RS da zbog nemogunosti izravnog prijenosa novanih sredstava na njihov raun ta novana sredtsva prenesu na iro-raune pet radnih organizacija sa podruja RSK, koji su bili otvoreni u Beogradu. Tom prilikom je doznaeno za potrebe MO RSK od strane MO RS 90.000.000 dinara227. G VJ je takoer vodio rauna da sve civilne osobe koje su na slubi u jedinicima pobunjenih Srba tu budu uz njihovo odobrenje pa je tako G TO RSK izdao ZTO zapovijed da se iz slube otpuste sve civilne osobe koje su dole bez odobrenja Personalne uprave G VJ. Tu zapovijed je izdao 26. listopada 1992. godine zapovjednik G TO RSK, general potpukovnik Milan Torbica228. Torbica je u dokumentu G TO RSK od 6. listopada 1992. godine opisao kako izgleda njihova suradnja sa VJ: U G vojske SRJ dogovoreno je da se status AVL (aktivnih vojnih lica) na slubi u RS Krajina regulie u vojsci SRJ, a u RSK su na privremenom radu. Takodjer je dogovoreno da vojska SRJ vri isplatu LD (Linih dohadaka) AVL i GL (Graanskih lica) na slubi u TO RS Krajina229. Nadalje napominje da politika situacija u RSK ne pogoduje da se platni sistem menja, jer bi bili kao pripadnici vojske SRJ sigurno oteeni230. Torbica je u ime G TO RSK, 8. listopada 1992. godine, izdao upute o nainu plaanja i isplati dnevnica. Zanimljivo je promotriti kako se tumai boravak pripadnika VJ na podruju RSK. Tako je Torbica rekao:

225

Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 5.: Dokumenti vojne provenijencije "Republike Srpske Krajine" : (srpanj - prosinac 1992.), Hrvatski memorijalnodokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2009., str. 72. 226 Isto, str. 73. 227 Isto, str. 313. 314. 228 Isto, str. 384. 385. 229 Isto, str. 345. 230 Isto

74

Na osnovu odluke Personalne uprave MO Vojske Jugoslavije sva AVL koja se nalaze na slubi na teritoriju RSK se vode kao privremeno upueni na rad, a stalno postavljenje e dobiti na teritoriji SRJ. Ovakav rad se smatra slubenim putovanjem pa sva AVL sleduju dnevnice za slubeno putovanje.231 G TO RSK je 19. listopada 1992. godine dostavio personalnoj upravi G VJ popis djelatnih vojnih osoba u RSK koje su tu privremeno upuene na rad, odnosno na slubenom putovanju. Sve osobe koje su navedene na popisu su pripadnici VJ, koji su formalno rasporeeni u garnizonima na teritoriju SRJ. Radi se o oficirima i podofocirima, a u G TO RSK ih je 24, u ZTO Banija 34, u ZTO Kordun 59, ZTO Zapadna Slavonija 11, ZTO Istona Slavonija, zapadni Srijem i Baranja 23, u zapovjednitvu 75. pozadinske baze TO-a 34, u ZTO Sjeverna Dalmacija 39, u ZTO Lika 31. Radi se o ukupno 255 oficira i podoficira VJ na slubi u RSK232. Pobunjeni Srbi su imali dosta problema sa financiranjem svojih jedinica pa su se esto obraali MO RS-u. O tome svjedoi i zahtjev MO RSK od 14. listopada 1992. godine kojeg potpisuje ministar, pukovnik stojan panovi, za isplatu dodatnih novanih sredstava, koji je upuen MO RS, odnosno samom ministru, generalu Marku Negovanoviu. U njemu stoji sljedee: Zbog toga vas molimo, da nam planirana sredstva od oko 200 miliona meseno doznaite, jer u protivnom ceo sistem koji smo stvorili neemo moi odrati. Poznato nam je sa kakvim se financijskim problemima susreete, ali verujemo da e te nai mogunost da se ova sredstva obezbede pre svega to ne izlaze iz ukupno planirane kvote.233 Sva ova pomo koju je pruala VJ pobunjenim Srbima nije nita neobino poto je poetkom 1993. godine i sam naelnik G VJ general pukovnik ivota Pani izjavio za srbijanski tisak da Jugoslavija nee dozvoliti da se srpski narod u Bosni i Krajini izloi genocidu i unitenju234. Obnavljanje borbi tijekom 1993. godine znailo je odvajanje znatnih financijskih i materijalnih sredstava za potrebe snaga pobunjenih Srba, koje su se sada zvale Srpska vojska Krajine (SVK). Sredinom 1993. godine, predsjednik RSK, Goran Hadi,
231 232

Isto, str. 356. Isto, str. 368. 375. 233 Isto, str. 365. 366. 234 Bari, str. 244.

75

obratio se izravno Miloeviu u vezi s potrebama za SVK. Hadi je tvrdio da dobivene koliine od VJ, uz sav na napor da njima racionalno raspolaemo, nisu dovoljne za normalno pozadinsko obezbeenje ratnih dejstava235. Predstavnici SVK su te iste zahtjeve iznijeli na sastanku odranom u G VJ, a VJ je u skladu s time nastavila pomagati SVK, slanjem oruja i razne opreme. Pruena je i znatna pomo u formiranju zrakoplovstva i protuzrane obrane. Osim toga, radilo se na boljem komunikacijskom povezivanju SVK, Vojske Republike Srpske (VRS) i VJ236. Dok je tijekom veeg dijela 1994. godine trajalo primirje s Hrvatima, snage SVK su se angairale u akcijama protiv 5. Korpusa ABiH-a na podruju bihako-cazinske krajine, to je takoer znailo znatno optereenje. SRJ, odnosno VJ, nastavila je materijalno pomagati SVK, tako je za njezine potrebe tijekom 1994. godine pristiglo oko 20.000 tona tereta, odnosno 505 kamiona i 318 cisterni goriva237. Obuka regruta SVK u poetku se provodila uglavnom u sastavu VJ, jer su u SRJ postojali bolji uvjeti za strunu i kvalitetnu obuku. Osim toga i pripadnici SVK kolovali su se na srednjim i visokim vojnim kolama VJ u Beogradu. Od lipnja 1994. godine, veina regruta pozvanih na odsluenje vojnog roka upuivana je u centre za obuku na podruju sjeverne Dalmacije, dok je manji dio poslan na obuku u VJ i VRS238. Kadrovi iz VJ upuivana su u RSK, ali njihov broj nije bio dovoljan s obzirom na potrebe. Znatan broj oficira VJ je izbjegavao odlazak u SVK ili se na razliite naine pokuavao vratiti u VJ. Ipak, udio oficira iz VJ u SVK je bio znaajan, o tome govori podatak da je poetkom 1993. godine u jedinicima 11. slavonskobaranjskog Korpusa SVK rasporeeno 150 oficira VJ239. Poetkom 1994. godine odaslana je okrunica u vezi s pravima i obvezama oficira VJ koji su upueni na slubu u RSK. U toj okrunici stoji i sljedee: Zato su AVL iz VJ upuena u SVK? Zato to su roeni na teritoriji bive Republike Hrvatske i RSK. Ako bi u sadanjem trenutku u jedinice SVK bila upuena AVL roena van RSK, to bi se smatralo umeanou SRJ u rat 240. Na sjednici vlade RSK odranoj poetkom srpnja 1994., navedeno je: Mi u SVK imamo 1227 profesionalnih oficira i podoficira koji su upueni iz VJ, a roeni su na bivim podrujima Republike Hrvatske241. SVK je radila i na prikupljanju dobrovoljaca, tako je je G SVK traio od G VJ, poetkom 1995. uvjete pod kojima se mogu prikupljati dobrovoljci i na koji e nain u to biti ukljuena

235 236

Isto, str. 281. Isto, str. 281. 237 Isto, str. 283. 238 Isto, str. 286. 287. 239 Isto, str. 288. 240 Isto, str. 289. 241 Isto, str. 290.

76

VJ i tijela vlasti SRJ. Naelnik G VJ, general pukovnik Momilo Perii, odgovorio je da e oni u granicama mogunosti pruiti pomo u opremi i naoruanju za potrebe dobrovoljaca. Naveo je i da prikupljanje dobrovoljaca nebi trebalo provoditi kroz strukture VJ242. Koliku je ulogu igrala VJ u vojnim operacijama pobunjenih Srba najbolje svjedoe dogaanja sa kraja 1994. godine. Naime, tada je pokrenuta velika akcija zauzimanja bihake enklave, koju su kontrolirali snage 5. Korpusa ABiH-a. Postizanjem tog cilja Srbi bi ostvarili veliku strateku prednost, jer RSK i Republika Srpska vie ne bi bili odvojeni velikim podrujem pod nadzorom protivnika, a znatne srpske snage bile bi osloboene za djelovanje na drugim pravcima. U svrhu ostvarivanja tog cilja osnovana je operativna grupa Pauk, kojoj je zapovjednik bio general SVK Mile Novakovi. O samoj operativnoj grupi (OG) Pauk vie e rijei biti u sljedeem poglavlju, a sada je bitno naglasiti da su u toj akciji sudjelovale i jedinice SVK, a sama OG Pauk je bila izravno podreena G VJ243. Naelnik G VJ, general pukovnik Momilo Perii, uputio je 7. prosinca 1994. godine poruku Milanu Martiu, predsjedniku RSK i zapovjedniku G SVK general majoru Milanu eleketiu koja sadri sljedee: Po nalogu predsednika R. Srbije, gospodina Slobodana Miloevia, to pre omoguite prolaz humanitarne pomoi UNPROFOR-a u zapadnoj Bosni. Obavestite UNPROFOR pismeno da e te preuzetu obavezu izvriti odmah veeras i istu izvrite. Izvetaj o izvrenoj obavezi dostavite predsedniku R. Srbije S. Miloeviu preko naelnika G VJ, sutra do 08.00 asova.244

Taj zahtjev bio je odmah ispunjen. Pripadnici VJ-a su se bavili i obukom pripadnika SVK-a, a najbolji primjer za to je 21. diverzantski odred kordunskog Korpusa SVK. Poetkom 1994. godine u 21. diverzanstkom odredu bilo je 220 ljudi koje su poduavali i pripadnici 72. specijalne brigade VJ-a245. U Beogradu, 27. veljae 1995. godine, odran je sastanak naelnika G VJ, generala pukovnika Momila Periia i njegovih najbliih suradnika sa generalima Manojlom Milovanoviem i Milanom eleketiem. Na sastanku su razrijeeni problemi ustroja, upuivanja postrojbi i dobrovoljakih skupina i slanje vojne opreme od strane VJ na podruje

242 243

Isto, str. 293. Isto, str. 302. 244 Isto, str. 303. 304. 245 Isto, str. 327.

77

RSK246. Razlog ovog sastanka i akcija koje su na njemu dogovorene te akcija koje su uslijedile, bila je procjena da e uskoro uslijediti vojne akcije veih razmjera koje e pokrenuti hrvatska strana te da treba to prije obrambeno osposobiti SVK. Po skraenom programu obavilo se kolovanje najstarijeg narataja kadeta koje su sa podruja RSK bili upueni na kolovanje u vojnu akademiju VJ-a, kako bi se to prije obavio njihov raspored u jedinice SVK-a. Takoer nije izostala logistika potpora VJ-a u osposobljavanju zranih snaga SVK-a. Dopremljene su znatne koliine bojevnih sredstava za opremanje zrakoplova koje su bili smjeteni u bazi Udbina, a sustav zrane obrane poboljan je intergriranjem zranog motrenja i navoenja sa postrojbama protuzrane opreme247. Posebnu pomo VJ pruila je Srbima u istonoj Slavoniji. Uspostavljena je stalna izravna suradnja izmeu zapovjednitva 11. istono slavonskog Korpusa SVK i 12. Korpusa VJ. Do kraja oujka 1995. godine 11-om istono slavonskom Korpusu je dostavljeno izmeu 800 i 1000 tona raznovrsnog streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava. Iz sastava VJ bile su dopremljene haubijce 155mm i rakete zemlja zemlja. Na podruje Baranje je dovedena jedna postrojba iz sastava 38. okbr. (oklopne brigade) VJ-a, koju je inilo 11 oklopnih transportera, 3 tenka T55, 3 haubijce 122mm i jedna pjeaka bojna sastavljena od dobrovoljaca sa podruja Vojvodine248. Nakon Bljeska za novog zapovjednika G SVK postavljen je general podpukovnik Mile Mrki. On je 1991. godine sudjelovao u zauzimanju Vukovara, a nakon toga sluio je na Baniji i Kordunu do povlaenja JNA sa tog podruja. Prije povratka u RSK obavljao je dunost pomonika naelnika G VJ za specijalne snage. Poetkom srpnja 1995. godine u RSK su stigli oficiri VJ koji su trebali pomoi u izobrazbi pripadnika SVK-a za protuoklopnu borbu, kao i u koritenje novih topnikih sustava249. Prije same akcije Oluja u SRJ je provedena mobilizacija vojnih obveznika sa teritorija RSK. Tako 28. lipnja 1995. godine, Financial Times pie: Posljednja tiha mobilizacija rezultat je sporazuma izmeu Miloevia i vojnih zapovjednika u pobunjenim srpskim dravama, upravo onih ljudi za koje srbijanski predsjednik tvrdi da im ne pomae. Veina je poslana u Hrvatsku, nakon to je novi zapovjednika hrvatskih Srba general Mile Mrki izjavio da e svoju vojsku dovesti u red uz pomo Srbije.250
246 247

Domazet, 2002., str. 195. Isto, str. 199. 200. 248 Isto, str. 208. 209. 249 Bari, str. 502. 503. 250 Domazet, 2002., str. 230.

78

Na srpski praznik Vidovdan, 28. lipnja 1995. godine, u Slunju je odran mimohod nove jedinice SVK, koja je oformljena pod nazivom Korpus specijalnih snaga SVK (KSS SVK). Ta jedinica je oformljena po uzoru na KSS VJ. Sva sredstva i naoruanje prikazano na mimohodu, tenkovi, topnitvo, sustavi zrane obrane, bili su dopremljeni od strane VJ i uli su u sastav KSS SVK. Isto se odnosilo na zapovjednika, generala Stupara i zapovjedni kadar KSS-a, koji su takoer doli iz VJ. Sam KSS SVK nije sudjelovao u borbama sa hrvatskim snagama, ve je borbeno djelovao u srpnju 1995. godine protiv 5. Korpusa ABiH-a251. Nakon akcija Oluja, od nekadanje SVK ostao je samo 11. istono slavonski Korpus. Taj Korpus je i prije imao veu pomo VJ-a od ostalih dijelova SVK-a (bolja opskrba gorivom, vea koordinacija, sustav veze, vei broj oficira VJ-a) iz razloga to je teritorij koji je kontrolirao 11. Korpus neposredno graniio sa SRJ. Nakon Oluje sva potpora VJ-a bila je usmjerena prema 11. Korpusu, a njegov zapovjednik general major Duan Lonar je svakodnevno podnosio izvjetaje o stanju na terenu naelniku G VJ, generalu pukovniku Momilu Periiu. Dodatnu sigurnost 11. Korpusu je davala injenica da su u njegovom zaleu, na teritoriju SRJ (Vojvodina), bile rasporeene 12. Korpusa VJ kao i jedinice iz sastava KSS VJ, koje su trebale pritei u pomo u sluaju napada hrvatskih snaga. Iako je nazonost tih jedinica VJ-a treba promatrati vie kao sredstvo odvraanja, koje je trebalo natjerati hrvatske snage da odustanu od eventualne vojne akcije na tom podruju252, u novim politikim okolnostima koje su nastupile, VJ je odigrala svoju zadnju ulogu i nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma razoruala 11. Korpus te povukla svo njegovo naoruanje i opremu na teritorij SRJ. Bez sve te spomenute pomoi, koju je VJ pruala SVK-u, pobunjeni Srbi bi puno ranije bili suoeni sa vojnim porazom. Zanimljivo je primjetiti da je pomo VJ SVK-u stizala jednakim intenzitetom i nakon to je Miloevi postao zagovornik mirnog rjeavanja ratnih sukoba pa ak i nakon to se Miloevi otvoreno sukobio sa vodstvom RSK. Svakako valja spomenuti i injenicu da su jedinice SVK-a u praksi bile podreene G VJ-u i da se VJ itavo vrijeme trudila prikriti svoju ulogu u srskoj pobuni u Hrvatskoj. Razlog tome je to se njena umijeanost u rat u Hrvatskoj moe smatrati oblikom agresije na Republiku Hrvatsku.

6.3. Uloga MUP-a Republike Srbije i SDB-a od svibnja 1992. do 1995. godine Osim VJ, snanu podrku srpskoj pobuni u razdoblju od svibnja 1992. do 1995. godine davali su i MUP RS i SDB i to materijalno, logistiki te putem svojih pripadnika koji su
251 252

Isto, str. 231. Isto, str. 245.

79

boravili na podruju RSK. Njihov zadatak je bio voenje razliitih specijalnih operacija kao i kontrola nad kriminalnim aktivnostima koje su se odvijale na teritoriju RSK sa svrhom izvlaenja to veeg profita iz takvih aktivnosti. Ove srbijanske institucije su takoer aktivno sudjelovale i u kreiranju politike koju je vodila RSK. Pripadnici MUP-a Srbije su od samog poetko sudjelovali u srpskoj pobuni. O tome govori i izvjetaj Sekretarijata unutranjih poslova (SUP) Vukovar, od 3. srpnja 1992. godine, koje je podnio naelnik SUP-a Vukovar Pavao Mievi, u kojem se govori da posebno treba istai da je tokom 5. i 6. meseca Sekretarijat napustilo oko 180 radnika sa odgovarajuim profesionalnim iskustvom a koji su uglavnom bili zaposleni u MUP-u Srbije253. MUP Srbije je takoer aktivno sudjelovao u opremanju paravojnih postrojbi. Tako je Dragan Lali, sekretar SUP-a Vukovar, u izvjeu koje je upueno MUP-u RSK, 3. kolovoza 1992. godine, navodi: Doli smo do saznanja da je u mestu Ernestinovo u osnivanju jedinica posebne namene pod nazivom Crveni tigrovi, a koja e se nalaziti u sastavu 101. nastavnog centra MUP-a RSK, a pod vodstvom eljka Ranatovia Arkana. Navedena jedinica odjevena je u uniforme MUP Republike Srbije, a koje su dobili pre dva dana uz odobronje pomonika ministra Republike Srbije Radovana Stojia Bade, dok je oruje dobiveno od ministarstva odbrane.254 MUP RS se angairao i u strunoj izobrazbi kadrova MUP-a RSK, tako 26. studenog 1992. godine pomonik ministra unutranjih poslova Jovo Dmitrovi podnosi izvjee o radu kolskog centra 17. august MUP-a RSK, koji se nalazio u Golubiu, u kojem navodi: kolski centar je imao maksimalnu pomo i suradnju ministarstva unutranjih poslova Srbije sa viom kolom za UP-e (unutranje poslove) u Zemunu. Via kola za UP u Zemunu prihvatila je tada struni nadzor, organiziranje i angaovanje nastavnikog kadr, osiguranje udbenika, nastavnih pomagala i tehnike, kao i izdavanje i uvanje potrebne dokumentacije. Materijalne trokove obrazovnog centra 17. avgust u najveoj mjeri pokriva MUP RSK, a znatnu pomo je pruio i MUP Republike Srbije.255

253

Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 6.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj : (srpanj - prosinac 1992.), Zagreb : Hrvatski memorijalnodokumentacijski centar Domovinskog rata ; Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest - Podrunica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, 2009., str. 12. 254 Isto, str. 100. 255 Isto, str. 384.

80

Kadrovski problemi i nedostatak novca su bile stalne boljke MUP-a RSK, tako je ministar unutranjih poslova RSK Milan Marti u vie navrata tijekom 1993. godine traio od ministra unutranjih poslova RS Zorana Sokolovia kadrovsku i novanu pomo256. kolovanje MUP-a RSK u centrima MUP-a RS nastavilo se tijekom 1994. godine pa se tako u tom razdoblju 20 pripadnika Dravne bezbednosti (DB) RSK kolovalo u Beogradu, a u istom razdoblju vie od 100 pripadnika MUP-a RSK se kolovalo u kolama UP-a na teritoriju SRJ257. MUP RS i SDB su se takoer bavili i kontrolom kriminalnih aktivnosti na podruju RSK. Na taj nain su doli do znatnih novanih sredstava koja su im bila prijeko potrebna zbog otrih meunarodnih sankcija koje su bile nametnute SRJ-u. Tako je poetkom 1994. godine osiguranje naftnih buotina na podruju opine Mirkovci preuzela paravojna jedinica korpioni, koju je vodio Slobodan Medi Boca. Ona je bila samo jedna u nizu jedinica koju je organizirala i vodila SDB MUP-a RS, a preprodaja nafte iz buotina koje su osiguravali bila je siguran izvor financijskih prihoda u vremenu rata i meunarodnih sankcija koje su bile nametnute SRJ258. Inae, vie pripadnika jedinice korpioni je osueno na dugogodinje zatvorske kazne na procesima u Srbiji i Hrvatskoj zbog ubijanja zarobljenika nakon srpskog zauzimanja Srebrenice 1995. godine. Uz podruje istone Slavonije, kriminal je bio najraireniji na podruju RSK koje je graniilo sa bihako-cazinskom krajinom. Na tom podruju su trajali sukobi izmeu SVK, VRS i jedinica Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (AP Zapdana Bosna) koje su bile lojalne Fikretu Abdiu sa jedne strane, dok su sa druge strane bile jedinice 5. Korpusa ABiH-a. Najveu korist od kriminala na tom podruju su imale strukture SDB-a MUP-a RS koje su cijelo vrijeme bile prisutne na tom podruju i to u vidu Jedinice za specijalne operacije MUP-a RS (JSO MUP-a RS), poznatije kao Crvene beretke. One su svojom prisutnou na podruju bihako-cazinske krajine pomagali Fokteru Abdiu i njegovim jedinicama, dok su istodobno nadzirale razgranatu krijumarsku djelatnost na tom podruju259. MUP RS je takoer pratio i kretanje nesrpskog stanovnitva koje se nalazilo na podruju RSK. Tako je krajem kolovoza 1994. godine MUP RS obavjestio MUP RSK da sve osobe nesrpske nacionalnosti koje iz RSK putuju u Srbiju moraju biti prethodno najavljene. Te osobe su MUP-u Knin trebali dostaviti sve osobne podatke, podatke o nainu putovanja, kod koga putuju, razlog putovanja i vrijeme boravka. Ako se ocijeni da graanin nesrpske
256 257

Bari, str. 355. Isto, str. 357. 258 Isto, str. 360. 259 Isto, str. 371.

81

nacionalnosti opravdano putuju u Srbiju ondosno SRJ, prikupljene podatke moglo se proslijediti MUP-u RS260. Pripadnici SDB-a su takoer sudjelovali u obuci pripadnika SVK. Tu se prvenstveno misli na Dragana Vasiljkovia koji se neposredno nakon hrvatske akcije Maslenica vratio u RSK i u Brukoj pokraj Benkovca osnovao Nastavni centar (NC) Alfa, u kojem je vodio teajeve za kvalitetnije osposobljavanje srpskih vojnika. Pripadnici NC Alfa sudjelovali su u akciji Kameleon u kojoj su Srbi vratili odreena podruja u Zadarskom zaleu koja su Hrvati oslobodili poetkom 1993. godine. Vasiljkovi naputa RSK u proljee 1994. godine, a opet se vratio poslije akcije Bljesak261. Koliki je bio utjecaj SDB-a govore i dogaanja nakon izbora u RSK poetkom 1994. godine. Veinu u skuptinu RSK dobio je Milan Babi koji je trebao postati premijer. Meutim, takav razvoj dogaaja nije odgovarao Miloeviu koji je za premijera elio postaviti svoga ovjeka, Borislava Mikelia. Taj spor je konano rijeen sredinom travnja 1994. godine kada je u Beogradu odran sastanak Milana Martia, predsjednika RSK, Borislava Mikelia i Milana Babia sa Jovicom Staniiem, naelnikom SDB MUP-a RS. Stanii je u Miloevievo ime inzistirao na izboru Mikelia za premijera, s ime se Babi na kraju i sloio262. O utjecaju SDB-a na RSK govori i sluaj ministra unutarnjih poslova RSK, Ilije Prijia. On je u svibnju 1994. godine pokrenuo akciju Prsten koja je trebala sprijeiti krijumarenje robe iz Srbije u istonu Slavoniju. Ilija Koji i Radoslav Kosti, pomonici ministra unutarnjih poslova u Vukovaru, su konstantno opstruirali provedbu te akcije263. Milicajci iz Gline i Knina koji su bili smjeteni u nastavnom centru u Erdutu, a bili su zadueni za provedbu akcije Prsten u istonoj Slavoniji, 26. kolovoza 1994. godine bili su prisiljeni napustiti centar u Erdutu, jer su ih Koji i Kosti obavijestili da od toga dana taj centar prelazi u sastav MUP-a Srbije. Koji i Kosti su nedugo nakon toga organizirali otmicu i premlaivanje ministra Prijia, nakon ega je on izjavio da su Koji i Kosti istodobno sa svojim dunostima u MUP-u RSK i pripadnici SDB-a MUP-a RS. Ilija Koji je na to optuio Prijia da opstruira rad nastavnog centra u Erdutu za koji MUP RSK nije izdvojio nikakva sredstva, ali je on ipak poeo djelovati zahvaljujui, izmeu ostalog i velikoj pomoi MUP-a RS264. Krajem 1994. godine zapoeo je veliki srpski napad na Biha. U okviru OG Pauk, koja je izvodila taj napad, bila je ukljuena i JSO MUP-a RS, Crvene Beretke. Budui da je

260 261

Isto, str. 391. Isto, str. 280. 262 Isto, str. 254. 263 Isto, str. 469. 264 Isto, str. 470.

82

Radoslav Kosti osim svojih dunosti u MUP-u RSK bio i pripadnik SDB-a i on je stigao na to podruje, gdje pogiba, 21. studenog, navodno pod sumnjivim okonostima. Njegovom pogrebu u Beogradu prisustovali su pojedini visoki srbijanski dunosnici, eljko Ranatovi Arkan i premijer RSK Borislav Mikeli. Utjecajne osobe u istonoj Slavoniji Goran Hadi i eljko Ranatovi kao i premijer Mikeli, bile su bliske slubenom Beogradu, a nije im odgovaralo djelovanje ministra Prijia. tovie, Mikeli je ubrzo ishodio Prijievu smjenu265. Mikeli je Prijievu smjenu obrazloio tvrdnjom da Priji nije obavjetavao vladu o svojim akcijama, a nezakonitom smjenom svoga pomonika, Radoslava Kostia, ugrozio je i odnose s MUP-om RS. Visoki dunosnici MUP-a RSK u istonoj Slavoniji Ilija Koji i Radoslav Kosti oito su titili krijumare i nisu imali nikakvih interesa dopustiti Kninu da u tom pitanju neto mjenja. Istodobno su te osobe bile povezane s Beogradom, odnosno s MUP-om RS, tovie oni su istodobno s dunostima u MUP-u RSK bili i pripadnici SDB-a. Premijer Mikeli takoer je smatran osobom koja u potpunosti provodi nalog SDB-a pa zato ne iznenauje da je osudio Prijievo djelovanje i ishodio njegovu smjenu266. U prolom poglavlju je ve bilo rijei o OG Pauk ija je zadaa bila slamanje za Srbe strateki vane bihake enklave. Ta je akcija zapoela u studenome 1994. godine, a OG Pauk su inile jedinice SVK, VRS i jedinice Narodne obrane Zapadne Bosne Fikreta Abdia. Srpski plan je bio nakon slamanja 5. Korpusa ABiH, vlast na tom podruju prepustiti Fikretu Abdiu. Razlog lei u tome to su sve meunarodne mirovne inicijative, koje su se pojavljivale za vrijeme rata u BiH, predviale da podruje bihako-cazinske krajine pripadne Muslimanima. Budui da bi to podruje nakon zauzimanju bilo preputeno Abdiu, prividno bi bilo muslimansko, iako bi u stvarnosti bilo pod srpskim utjecajem267. U sklopu OG Pauk bila je ukljuena i JSO MUP-a RS Crvene Beretke, koja je na tom podruju djelovala i prije, a u ovoj akciji pod zapovjednitvom Milorada Lukovia Legije268. Kao to je objanjeno u prolom poglavlju, OG Pauk je bila izravno podreena G VJ, a jedim svojim dijelom i SDB-u MUP-a RS269. MUP RS je provodio i mobilizaciju vojnih obveznika s podruja RSK, a koji su boravili u SRJ. Takva mobilizacija je provedena krajem lipnja i poetkom srpnja 1995. godine. Na teritoriju SRJ su organizirana dva sabirna centra, a svi mobilizirani su autobusima
265 266

Isto, str. 471. Isto, str. 472. 267 Isto, str. 302. 268 Isto 269 Domazet Loo, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. 1995.: Strateki pregled, Udruga Hrvatski identitet i prosperitet: Zagreb, 2010., str. 312.

83

i pod pratnjom upueni u RSK. U krajinskoj javnosti su se pojavili komentari da se mobilizacija u Srbiji provodi u nasilnim policijskim racijama pa je bilo sluajeva da je srbijanska policija vratila u RSK maloljetne, starce, nesposobne ili osobe koje uope nisu podljegale obvezi sluenja u SVK270. Na vidovdanskoj smotri, 28. lipnja 1995. godine u Slunju, ustrojen je KSS SVK. Na toj smotri su bili nazoni i pripadnici JSO MUP-a RS Crvene Beretke, predvoeni Miloradom Lukoviem Legijom271. Kao to je ve reeno, KSS SVK je imao naoruanje i opremu iz sastava VJ, odakle je doao i zapovjedni kadar te jedinice. U sastavu KSS SVK je bio i pripadnik SDB-a Dragan Vasiljkovi s pripadnicima jedinice iz Nastavnog centra Alfa koje je osobno obuavao, a u sastavu KSS SVK su takoer bili i pripadnici jedinice za specijalne namjene MUP-a RS iz Novog Sada, kojima je zapovjedao Mirko Bojani272. Nakon akcije Oluja, jedinice MUP-a RS hvatale su izbjegle vojno sposobne Srbe koje su se nalazili na podruju Srbije i Vojvodine i upuivale ih u istonu Slavoniju, u uporite Arkanove SDG u Erdutu. Arkanovi Tigrovi su se nad izbjeglicama okrutno iivljavali optuujui ih da su srpski izdajnici273. U ovom poglavlju se mogla viditi viestruka ovosnost pobunjenih Srba o MUP-u RS i SDB-u. Ta ovisnost nije bila samo financijska, logistika i kadrovska, ve su MUP RS i SDB aktivno sudjelovali i u ovom razdoblju srpske pobune. Preko svoje JSO, Crvenih beretki, su aktivno sudjelovali u vojnim operacijama pa ak i dijelom vodili ratne operacije koje su bile od stratekog znaaja, a Crvene beretke i razliite paravojne jedinice pod kontrolom SDB-a, Arkanovi Tigrovi i korpioni su takoer sluile za nadzor nad kriminalnim aktivnostima iz kojih su SDB i MUP RS izvlaili financijsku dobit, to je bilo osobito vano zbog tekog gospodarskog stanja u kojem se nalazila SRJ. MUP RS i SDB su takoer aktivno utjecali na politiki ivot u RSK, za to je dobar primjer sluaj ministra Prijia, a to je posebno znakovit primjer, sam naelnik SDB-a Jovica Stanii se ukljuio u izbor premijera RSK Borislava Mikelia, budui da je Mikeli bila osoba koja je odgovarala slubenoj srbijanskoj politici.

6.4. Gospodarska ovisnost RSK o SRJ od svibnja 1992. do 1995. godine Za opstanak RSK u razdoblju od svibnja 1992. godine do samog zavretka ratnih sukoba bila je vrlo znaajna i gospodarska pomo koja je stizala iz SRJ. Gospodarski ivot u
270 271

Bari, str. 504. 505. Isto, str. 509. 272 Domazet, 2002., str. 221. 273 Bari, str. 524.

84

RSK je bio optereen velikim problemima i nestaicama, a situaciju je dodatno pogoravala i injenica da RSK nije imala nikakvih zakonitih izvora prihoda pa su krijumarenje i razni oblici kriminalnih djelatnosti bili glavni izvor prihoda. Samo gospodarstvo kao i vojne i policijske formacije RSK, u najveoj su mjeri ovisili o pomoi koja je stizala iz SRJ. Vano je napomenuti da je gospodarstvo SRJ bilo u jako loem stanju zbog otrih sankcija koje su nametnute SRJ od strane VS UN-a, 30. svibnja 1992. godine, rezolucijom 757., zbog umijeanosti SRJ u ratu u BiH. Pobunjeni Srbi su i na podruju gospodarstva kao i na drugim podrujima eljeli to bru i potpuniju integraciji sa SRJ. U tom svijetlu valja gledati i odluku vlade RSK, od 20. svibnja 1992. godine da je zrani prostor iznad RSK u zranom prostoru SRJ i da Savezna uprava kontrole leta iz Beograda preuzme kontrolu leta nad RSK, a Savezni sekretarijat za saobraaj i veze Jugoslavije zastupa interese RSK u meunarodnim odnosima274. O tome koliko je RSK ovisila o SRJ i na to se troio novac koji je stizao iz SRJ moe se zakljuiti iz sastanka predstavnika SVK i MUP-a RSK, koji je odran poetkom rujna 1993. godine. Na tom sastanku je istaknuto da ak 92% dravnog prorauna RSK ine sredstva koja osigurava SRJ, a taj proraun se najveim dijelom troio upravo za potrebe SVK275. O pomoi koja je iz SRJ stizala u RSK i o tome gdje je ta pomo zavravala, govorio je i ministar unutarnjih poslova RSK Ilija Priji, krajem rujna 1994. godine na sastanku s opinskim vlastima u Glini. Priji je istaknuo da se preko podruja istone Slavonije krijumare velike koliine cigareta i nafte. Priji je tom prigodom takoer izjavio da je krajinskim Srbima iz Srbije stizala pomo u naoruanju, no oruje nije uvijek stizalo na predvieno odredite te da su mnoge puke prodane. Takoer i pristigla humanitarna pomo nije zavravala u rukama graana nego u trgovinama276. Vano je naglasiti da je prostor zapadnog dijela RSK i prije rata bio jedan od siromanijih i gospodarski slabije razvijenih dijelova Hrvatske, a neki drugi dijelovi, kao Vukovar, u ratnim su djelovanjima doivjeli golema razaranja. Rat je u mnogome oteao gospodarsko stanje, koje i u posljednjim godinama SFRJ nije bilo najpovoljnije277. Ve je prije bilo reeno da je glavni cilj RSK bio to bra i potpunija integracija sa SRJ u svim podrujima pa tako i na podruju gospodarstva. To se naravno odnosilo i na podruje platnog prometa pa se tako Sluba drutvenog knjigovodstva (SDK), koja je bila zaduena za
274 275

Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. 1995.: Knjiga 4., str. 298. 299. Bari, str. 281. 282. 276 Isto, str. 359. 277 Isto, str. 399.

85

obavljanje platnog prometa, i to podrunica iz Gline, izdvojila iz sustava SDK Republike Hrvatske i ukljuila u SDK Republike Srbije278. Nakon proglaenja SRJ, 27. travnja 1992. godine, u njoj je provedena izmjena novanica, ime je raskinuto monetarno jedinstvo tog podruja sa RSK. Premijer RSK Zdravko Zeevi obratio se 12. svibnja 1992. godine vladama Srbije i Crne Gore, kao i guverneru Narodne banke Jugoslavije (NBJ). Zatraio je da RSK ostaje dio jedinstvenog kreditno-monetarnog sustava sa SRJ, no tom zahtijevu nije udovoljeno iz razloga to bi to nailo na protivljenje meunarodne zajednice. Stoga je poetkom srpnja 1992. godine u opticaj u RSK puten novi krajinski dinar, koji je tiskan u zavodu za izradu novanica u Beogradu, a njegov paritet u odnosu prema dinaru SRJ bio je 1:1279. Ubrzo je u SRJ, kao i u RSK, zavladala visoka inflacija. Krajinska narodna banka ve 10. prosinca 1992. godine puta u opticaj novanice ond 10.000 krajinskih dinara. Krajem 1993. godine hiperinflacija je bila nezaustavljiva pa su u promet putene novanice od 20, 50 i 100 milijuna krajinskih dinara280. Tolika razina inflacije bila je ogroman problem za financije RSK pa je o tome krajem lipnja 1993. godine raspravljala i skuptina RSK. Rashodi RSK su tijekom 1993. godine trebali iznositi 291 bilijuna dinara, to je iznosilo protuvrijednost od 300 milijuna DEM, a od toga je RSK mogla osigurati 61 bilijun krajinskih dinara281. Zbog toga je SRJ za proraun RSK trebala osigurati 24 bilijuna, a ostatak od 207 bilijuna se trebao namiriti kreditom od NBJ. Na toj sjednici skuptine RSK donesen je Zakon o budetu. Vanost tog zakona je u tome to je SRJ uvjetovala dostavu predvienih financijskih sredstava usvajanjem Zakona o budetu282. Poetkom 1994. godine pokrenut je program gospodarskog oporavka SRJ. Glavne znaajke tog programa bile su prekid hiperinflacije i stabilizacija monetarnog sustava, djelotvornija naplata poreza i suzbijanje sive ekonomije. U sklopu tih mjera, NBJ je u sijenju 1994. godine uvela u upotrebu superdinar, koji je bio vezan s deviznim rezervama, a njegova vrijednost u odnosu prema DEM bila je 1:1283. Budui da su RSK i RS prihvatile stabilizacijski program SRJ, vlada SRJ prihvatila je da novi dinar postane valuta i u RSK i RS. NBJ je preuzela potpunu odgovornost za emitiranje novog dinara i njegovu stabilnost. Narodne banke RSK i RS izjednaene su s filijalama NBJ i morale su provodite njezine smjernice iz podruja monetarne politike i platnog prometa. Devizne rezerve RSK i RS
278 279

Isto, str. 400. 401. Isto, str. 401. 280 Isto, str. 402. 281 Isto, str. 404. 282 Isto 283 Isto, str. 406.

86

trebale su doi pod nadzor NBJ. Narodne banke RSK i RS trebale su prekinuti s emitiranjem vlastitih valuta, koje su trebale ostati u upotrebi u istom roku u kojem su i u SRJ paralelno vrijedili stari i novi dinari284. Na sastanku guvernera narodnih banaka SRJ, RSK i RS, odranom u Beogradu u svibnju 1994. godine, odlueno je da se nastavi raditi na stabilizaciji jedinstvenoga monetarnog i gospodarskog sustava. Narodne banke RSK i RS u tom su smislu disciplinirano ispunjavale odredbe koje su stizale iz Beograda285. U proraunu RSK za 1994. godinu ukupno je ostavren prihod od 95 milijuna novih dinara, od ega je SRJ u proraun RSK izravno uplatila 15 milijuna dinara. Dvije treine prorauna RSK izdvojeno je za potrebe SVK i MUP-a RSK286. Posebne probleme RSK je imala s opskrbom elektrinom energijom i gorivom. I na tom podruju pomo iz SRJ je bila kljuna. to se tie opskrbe elektrinom energijom, znatnu pomo su pruile elektrodistribucije iz Sombora, Srijemske Mitrovice i Novog Sada, koje su pomogle u uspostavi ratom unitenog sustava elektroopskrbe u istonoj Slavoniji, dok se elektrodistribucija Beograd ukljuila u radove u zapadnom dijelu RSK. Osposobljavanje novog elektro-energetskog sustava financirala je Elektroprivreda Srbije (EPS) sa 80% sredstava, a ostatak su osigurali krajinski Srbi287. Zapadni dio RSK bio je jednim vodom povezan i sa elektro-energetskim sustavom Republike Srbije, ali zbog tehnikih razloga njime se nisu mogli prenijeti dovoljne koliine struje. Ipak, ak su i nedovoljne koliine struje iz Srbije bile oko 2,5 puta vee od energije koja se proizvodila u hidroelektranama RSK i RS 288. Podruje istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema primalo je struju izravno iz Srbije, no kao i u zapadnom dijelu RSK i tu su esto na snazi bile redukcije, a bilo je i razliitih tehnikih problema u prijenosu elektrine energije. Osim toga, EPS uvjetovala je isporuku struje isplatom zaostalih dugova. Poetkom 1995. dugovi iz 1992. i 1993. iznosili su oko 8 milijuna amerikih dolara, a dug iz 1994. godine oko 8 milijuna dinara. Srbija je ponajprije traila isplatu duga iz 1994. godine, iako Elektroprivreda Krajine (EPK) nije bila u stanju podmiriti dugove ni tekue trokove nabave struje289. RSK je imala velikih problema i sa opskrbom gorivom. Pobunjeni Srbi su 1991. godine ovladali odreenim izvorima nafte u istonoj Slavoniji (eletovci, Ilaa, Srijemske Laze) pa su jedan dio potreba za gorivom zadovoljavali iz vlastitih izvora. U tu svrhu su
284 285

Isto Isto, str. 407. 286 Isto 287 Isto, str. 409. 288 Isto, str. 410. 289 Isto, str. 411.

87

osnovali poduzee pod nazivom Naftna industrija Krajine (NIK), sa sjeditem u Mirkovcima u istonoj Slavoniji290. Nafta iz izvora u istonoj Slavoniji odlazila je na preradu u rafineriji Panevo. NIK je preradu jedne tone nafte plaao 15 amerikih dolara. Nakon prerade, naftni derivati su iz Paneva preko podrunica NIK-a distribuirani po RSK. Vano je napomenuti da je za cijelo vrijeme postojanja RSK vladala kronina nestaica goriva. Potroai su gorivo mogli kupiti u ogranienim koliinama, a najvei dio goriva je odlazio za potrebe SVK i MUP-a RSK291. Budui da je u kolovozu 1994. godine Miloevi nametnuo ekonomske sankcije RS zbog odbijanja mirovnog plana Kontaktne skupine, dolo je do velikih problema u dopremi goriva u zapadni dio RSK pa su zbog toga krajinski Srbi u strahu od meunarodnih promatraa morali nou krijumariti gorivo preko graninih prijelaza izmeu SRJ i RS292. Budui da je potreba za naftom bila velika, vlada RSK pokuala je iskoristiti i druge izvore. Tako je 1993. godine odluila izvui naftu iz jadranskog naftovoda, koji je jednim svojim dijelom prolazio podrujem koji su oni kontrolirali, a koja je ostala u naftovodu nakon njegovog zatvaranja 1991. godine. U tome im je pomo pruila podrunica Naftne industrije Srbije (NIS) iz Zrenjanina koja je ugradila potrebnu opremu za pranjenje naftovoda. Od sredine lipnja do kraja kolovoza 1993. godine izvaeno je ukupno 130 cisterni nafte, koja je zatim bila upuena na preradu u Srbiju, a zatim dostavljena na raspolaganje RSK293. Veliki problem na podruju RSK je predstavljala kraa i preprodaja nafte i to od strane obinih ljudi do najviih razina vlasti RSK, a kada se govori o preprodaji nafte na najvioj razini onda se misli na eljka Ranatovia i Gorana Hadia294. Gospodarska pomo SRJ za RSK nije prestala ni tijekom 1995. godine. Tako je sredinom travnja 1995. godine UN zaustavio 90 kamiona sa raznom robom, koji su iz SRJ eljeli autocestom doi do srpskog dijela zapadne Slavonije. Roba je bila namijenjena zapadnom dijelu RSK. Izmeu ostalog, tu je bilo i 40 cisterni goriva za poljoprivredne radove, bolnice i kole295. Iz svega navedenog proizlazi da je RSK bila kao i u svemu ostalome i gospodarski ovisna o SRJ. Naime, bez pomoi SRJ RSK bi se naprosto uruila, a i uz obilnu pomo SRJ RSK je stalno bila na rubu kolapsa. Pravi znaaj uloge SRJ, moe se shvatiti tek kada se sagleda stanje u kojem se nalazilo gospodarstvo SRJ, suoeno sa otrim sankcijama
290 291

Isto, str. 412. Isto 292 Isto, str. 413. 293 Isto 294 Isto, str. 415. 295 Isto, str. 419.

88

meunarodne zajednice. Za to su dovoljna tri pokazatelja. Gospodarstvo SRJ je 1994. godine palo na razinu na kojoj je bilo 1969. godine, nacionalni dohodak pao je sa 2500 amerikih dolara (1989.) na 1000 amerikih dolara (1994.), a stopa inflacije od 24. sijenja 1993. do 24. sijenja 1994. godine iznosila je 313 milijuna% ili 62% dnevno, odnosno 2,03% po satu296. Uz takvu katastrofalnu ekonomsku situaciju, SRJ je ipak izdvajala znatna sredstva za opstanak RSK, to svjedoi o tome koliki je opstanak RSK bio vaan za slubeni Beograd. 6.5. Utjecaj slubene srbijanske politike na RSK od svibnja 1992. do 1995. godine Krajem travnja 1992. godine proglaena je SRJ u ijem su sastavu bili Srbija i Crna Gora. Rat je traio velika vojna i gospodarska naprezanja od SRJ, a meunarodne sankcije koje su nametnute SRJ, zajedno sa gospodarskim slabostima, dovele su 1993. godine do gospodarskog sloma i hiperinflacije. Osim toga Hrvatska i BiH priznate su kao nezavisne drave sa granicama koje su imale u SFRJ, zbog toga Srbija nije mogla provesti prikljuenej RSK i RS. Kako bi umanjio pritisak oporbe i ublaio meunarodnu izolaciju SRJ Miloevi se sloio da u lipnju 1992. godine za predsjednika SRJ bude izabran Dobrica osi, a premijer SRJ postane ameriki poslovni ovjek srpskog podrijetla, Milan Pani297. osi i Pani su pokazali elju za voenjem kompromisne politike, to Milooeviu nije odgovaralo pa je u prosincu 1992. godine smijenio Pania, a u svibnju 1993. godine i osia sa njihovih dunosti. Takoer je uspostavio koaliciju sa eeljevim radikalima. Odlaskom Pania i osia postalo je oito da Miloevi dri svu vlast u SRJ, iako je formalno bio samo predsjednik jedne federalne jedinice te drave298. Po rijeima Dobrice osia, Miloevi je tijekom 1992. godine jo uvijek smatrao da se ne smije odustati od nezavisne RSK. Kao primjer navodio je sluaj Cipra, koje je nakon turske invazije ostao podijeljen na grki i turski dio: Doli Turci, ostavili granice i to sada ne moe niko da pomeri299. Izravni Miloeviev utjecaj na pobunjene Srbe, moe se vidjeti iz slubene zabiljeke sa sastanka predstavnika RSK sa predstavnicima vlade Republike Srbije u vezi financijske pomoi RSK. Sastanak je odran 12. studenog 1992. godine u kabinetu Slobodana Miloevia, a zabiljeku je sastavio ministar obrane RSK, pukovnik Stojan panovi. U zabiljeci stoji:

296 297

Bilandi, str. 809. Bari, str. 242. 243. 298 Isto, str. 243. 299 Isto, str. 244.

89

Predsednik g. Miloevi je prihavtio koncept stvaranja odbrambenog sistema Krajine. Predsednik Miloevi je iznio stav da se preko Vojske Jugoslavije trebaju planirati sredstva za odravanje tehnike i da e on pomoi da se to realizuje te da Vojska Jugolsavije finansira aktivne stareine i civilna lica koja su ostala u Krajini. Sve ostale potrebe za finansiranje odbrane da se planiraju preko Ministarstva odbrane. Dogovoreno je da se odmah pristupi planiranju sredtsava kako bi se ovaj proces na vreme zavrio.300 Poetkom 1993. godine Miloevi je postao svjestan da se mora okrenuti pregovorima i mirovnoj opciji. Na to ga je prisilila katastrofalna ekonomska situacija u kojoj se nala SRJ. Promjena Miloevieve politike odrazila se i na RSK. On je iskoristio parlamentarne i predsjednike izbore odrane krajem 1993. i poetkom 1994. godine, kako bi na elo RSK doveo ljude koji bi provodili novi kurs njegove politike301. U tom razdoblju ve je prilino bila vidljiva Miloevieva tenja da se presdtavi kao imbenik mirotvorne, odnosno kompromisne politike, tako je srbijanska televizija koja je bila pod Miloevievom kontrolom naglo poela govoriti o miru i mogunosti ukidanja gospodarski sankcija te boljoj budunosti Srbije. Miloevi je takoer raskinuo koaliciju sa radikalima Vojislava eelja302. Miloeviu je bilo vano da se navlasti u RSK ne vrati Milan Babi pa je Miloeviev kandidat za premijera RSK bio Borislav Mikeli, a za predsjednika Milan Marti. Iako je dotadanji predsjednik RSK, Goran Hadi, vjerno provodio politiku Beograda, bilo je jasno da nema velikih utjecaj u zapadnim dijelovima RSK pa je zato Miloevi davao podrku Martiu koji je bio puno popularniji, a istodbno vjeran Beogradu303. Na predsjednikim izborima su se suelili Milan Babi i Milan Marti. Iako je navodno Babi osvojio nadpolovinu veinu ve u prvom krugu izbora utvreno je da nema nadpolovinu veinu pa se zato pristupilo drugom krugu izbora. U drugom krugu izbora Beograd se intenzivno ukljuio u predizbornu kampanju na stranu Martia, u emu posebnu ulogu TV Srbije, a podrku Martiu dao je i Radovan Karadi. Uz tehniku i strunu pomo Radio televizije Srbije (RTS), uspostavljena je paralelna televizija koja je odailjala sa podruaj Plitvica (Korenice) i provodila promidbu za Martia. Marti je na kraju uspio postati predsjednik RSK, uz agresivnu potporu beogradski

300 301

Rupi, Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 6., str. 390. 391. Bari, str. 245. 246. 302 Isto, str. 246. 247. 303 arini, Hrvoje. Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem. Izmeu rata i diplomacije 1993. 1995. (1998.), Globus International: Zagreb, 1999., str. 61.

90

vlasti i medija304. Nakon to je Marti postao predsjednik, Miloevi je elio postaviti Mikelia za premijera. U trenutku kada je Miloevi ve vodio kompromisnu politiku, bilo je oito da nee pristati na vladu koju bi sastavio Milan Babi, koji je skupa sa radikalima imao veinu u skuptinu RSK. No, dok je Marti imao nedvojbeni ugled meu krajinskim Srbima, Mikeli je u odreenim krugovima bio izrazito nepopularan. Sam Mikeli je naglaavao da svoju vjernost duguje Miloeviu, jer je on oduvijek pomogao krajinskim Srbima, a Srbija i nadalje prua kljunu pomo Krajini305. Mikeli je uspio postati premijer RSK nakon ve opisanog sastanka vodstva RSK koje je u travnju 1994. godine odrano u Beogradu, sa naelnikom SDB-a Jovicom Staniiem306. S novim i njemu odanim vodstvom u Kninu, Miloevi je prema Hrvatskoj mogao zapoeti sa provedbom mirovne politike. Pri tome je posebno mogao raunati na premijera Mikelia. U studenom 1993. godine Miloevi je izjavio da je RS stvarnost i da e se ona prije ili kasnije prikljuiti Srbiji. No, ini se da je Miloevi ve u tom razdoblju shvatio da e vrlo teko biti odrati RSK, a posebno njene zapadne dijelove u uvjetima kad je Srbiji bilo je sve tee pomagati Srbima u RSK307. Miloevi je poticao krajinske Srbe na pregovore, a glavna osoba u pregovarkom procesu postao je novi premijer Mikeli, predstavnik Miloevieve kompromisne politike. Ti pregovori su urodili plodom pa je 30. oujka 1994. godine potpisan Zagrebaki sporazum o prekidu vatre308. Zanimljivo je primjetiti da su osim Vojislava eelja i predstavnici srbijanske demokratske oporbe podravali pobunjene Srbe. Tako je predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislav kotunica krajem 1994. godine dao punu podrku RSK, s nadom da e konano biti stvorena jedinstvena srpska drava, koja e ukljuivati i prekodrinske srpske republike. Kotunica je smatrao neprihvatljivim da je srpskom narodu bolje i sigurnije iveti u Tumanovoj dravi nego u svojoj sopstvenoj309. Predsjednik Demokratske stranke (DS) Zoran ini, krajem 1993. godine za hrvatski je tisak izjavio da hrvatski Srbi ne smatraju Hrvatsku svojom dravom i da imaju pravo da ne ive u nacionalnoj dravi drugog naroda310. ini je takoer vrsto podrao odluku kninskog vodstva da odbaci plan Z-4311. I Srpska pravoslavna Crkva (SPC) je podravala politiku slubenog beograda prema Hrvatskoj. Iako su se razilazili oko nekih drugih pitanja, kada je bila rije o obrani
304 305

Bari, str. 249. 250. Isto, str. 251. 252. 306 Isto, str. 254. 307 arini, str. 43. 45. 308 Bari, str. 261. 309 Isto, str. 473. 310 Isto 311 Isto, str. 476.

91

srpstva, postojao je konsenzus SPC-a i Miloevievih vlasti. Poetkom rata, svi episkopi ije su se eparhije nalazile u Hrvatskoj napustili su podruje pod kontrolom hrvatskih vlasti i otili u Beograd ili na podruja Hrvatske i BiH pod srpskom kontrolom. Isto je uinio i mitropolit zagrebako-ljubljanski Jovan312. Slobodan Miloevi je, kao i vodstvo RSK, odbio plan Z-4. Do danas nije objanjen razlog njegovog odbijanja tog plana. Moda on lei u tome to je Miloevi bio puno vie zainteresiran za podruje istone Slavonije nego za zapadni dio RSK, a prema planu Z-4, podruje istone Slavonije je trebalo biti integrirano u sastav Hrvatske pa stoga taj plan Miloeviu nije bio prihvatljiv313. Postoji razmiljanje da je Miloevi naredio vodstvu RSK da odbije plan Z-4, a to je mogao uiniti jer je vodstvo RSK u puno veoj mjeri bilo ovisno o slubenom Beogradu od vodstva RS. Miloevi je shvatio da je nemogue zadrati RSK, a nije mogao javno izjaviti da odustaje od RSK i prihvaa plan Z-4 jer je bio optuen za izdaju srpskih interesa. Zato je bezbolniji nain bio da vodstvo RSK odbije taj plan, a nakon toga sva odgovornost za konani sukob s Hrvatima bi leala na vodstvu RSK, a ne na njemu314. Plan Z-4 je odbio i Mikeli, kao najvjerniji eksponent Miloevieve politike u RSK, to dovodi do zakljuka da Miloevi nije bio naklonjen tom planu315. tijekom 1995. godine dolo je do raslojavanja u vodstvu RSK, naime, Marti je elio ostvariti ujedinjenje RSK i RS, to je bilo suprotno Miloevievim eljama. Vei dio vodstva RSK se priklonio Martiu, dok su Miloeviu ostali vjerni Borislav Mikeli, koji je smijenjen s mjesta premijera nakon akcije Bljesak te Goran Hadi i Srbi u istonoj Slavoniji316. Miloevi je ve krajem 1993. godine shvatio da ne moe raunati da e Srbima u konanici pripasti Knin, Glina ili Okuani, te se zato ograniio na ostvarenje srpskih interesa u BiH317. Moe se zakljuiti da sredinom 1995. godine zapadna okupirana podruja Republike Hrvatske vie nisu bila strateki interes Beograda, iako je on i dalje teio produiti okupaciju318. Postoje i izvori koji navode da su Miloevi i VJ traili da se u sluaju hrvatskog napada prui to jai otpor i izdri odreeno vrijeme. Visoki oficir SVK, Marko Vrcelja navodi da je Mrkiu obeano da odbrana mora da izdri petnaestak dana kako bi se

312 313

Isto, str. 452. Isto, str. 479. 480. 314 Stareina, Vinja. Vjebe u laboratoriju Balkan, Ljevak: Zagreb 2004., str. 219. 220. 315 Bari, str. 479. 316 Isto, 480. 486. 317 arini, str. 44. 45. 318 Domazet, 2002., str. 218.

92

organizovala pomo iz SRJ, a i svet bi morao preduzeti odreene korake319. Milislav Sekuli, takoer visoki oficir SVK, navodi da je Miloevi tijekom prvog dana Oluje telefonom poruio Martiu da obrana RSK mora izdrati pet do est dana, kako bi Beograd imao vremena poduzeti mjere koje bi dovele do prekida hrvatskog napada320. Momir Bulatovi, tada predsjednik Crne Gore, 4. kolovoza 1995. godine nazoio je sjednici Vrhovnog savjeta obrane SRJ, na kojoj se pratio razvoj stanja nakon poetka hravtskog napada. On tvrdi da je tom prilikom upuena poruka general potpukovniku Mili Mrkiu da izdri dva dana, nakon ega moe raunati na svaku pomo SRJ321. Neposredno nakon Oluje, Miloevi je predloio da se za okupirane dijelove istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema uvede prijelazna uprava UN-a, a nakon pet godina bio bi raspisan referendum o poloaju tog podruja unutar Hrvatske, ili bi ono dobilo autonomiju prema planu Z-4, a za uzvrat bi SRJ uspostavila diplomatske veze s Hrvatskom322. Miloevi je shvaao da okolnosti vie ne doputaju nastavak srpske okupacije tog podruja, a hrvatske vlasti su eljele iznjei eventualni sukob sa VJ. To je u konanici dovelo do potpisivanja Erdutskog sporazuma, 12. studenog 1995. godine323. nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, 14. prosinca 1995. godine, SRJ su ukinute meunarodne gospodarske sankcije, a Miloevi se uz pomo amerikih i europskih diplomata uspio nametnuti kao imbenik bez kojega nije mogue doi do rjeenja krize u BiH a openito je, u meunarodnim krugovima smatrano da se bez Miloevia ne moe postii mir na podruju bive Jugoslavije324. Da Daytonski sporazum za srpsku politiku nije bio poraz svjedoi i izjava Dobrice osia koji je u vezi sa sporazumom zakljuio: U onom trenutku, to je bio spas od vojnikog poraza, a u istorijskom i nacionalnom smislu, Dejton ima viestruke posledice i znaenje. Njime se, istina, smanjuje etniki prostor Srba, ali se prvi put u modernoj istoriji uspostavlja osnova srpske drave preko Drine.325 U prijanjim poglavljima se posredno govorilo o ulozi srbijanske politike, jer sve institucije koje su bile ukluene u rat u Hrvatskoj, VJ, MUP RS, SDB i MO RS nisu djelovale
319 320

Bari, str. 528. Isto 321 Isto 322 arini, str. 280. 281. 323 Bari, str. 530. 324 Isto, str. 525. 325 Isto

93

autonomno ve po naredbama srbijanske politike. Kada se govori o srbijanskoj slubenoj politici u uem smislu obino se misli na Slobodana Miloevia. Tijekom 1992. godine miloevi je jo uvijek smatrao da se RSK moe pripojiti Srbiji. Od 1993. do 1995. godine je nastojao provoditi mirovnu politiku, a istodobno je do zadnjih dana postojanja RSK pomagao istoj. Na mirovnu politiku ga je natjerao gospodarski slom SRJ, a ak i u trenucima kada mu je vodstvo RSK otkazalo poslunost (proljee 1995.) nastavio ih je aktivno pomagati. Ono to im je Miloevi predlagao, oni su doivljavali kao izdaju, a da su posluali njegove prijedloge bili bi u puno boljoj poziciji. Na kraju, teritorij RSK se nije uspio pripojiti SRJ, dapae RSK je prestala postojati, ali Miloevi je ipak uspio ostvariti neke ciljeve. SRJ je izala iz meunarodne izolacije, ukinute su joj ekonomske sankcije, a na polovici teritorija BiH je uspostavljena srpska drava - Republika Srpska.

94

7. Epilog
Srpska pobuna u RH je okonana 1995. godine. Poetak kraja srpske pobune oznaila je akcija Bljesak, u kojoj su pobunjeni Srbi doivjeli vojni poraz u zapadnoj Slavoniji i koja je bila popraena masovnim odlaskom srpskog stanovnitva, unato uvjeravanjima predstavnika meunarodne zajednice, koji su zajedno s hrvatskim vlastima eljele ostanak srpskog civilnog stanovnitva na tom podruju. Akcija Oluja, koju su hrvatske snage izvele poetkom kolovoza 1995. godine, dovela je do prestanka postojanja RSK, a lokalno srpsko stanovnitvo je zajedno sa svojim vojnim jedinicama masovno napustilo zapadna podruja dotadanje RSK. Pod srpskim nadzorom ostalo je podruje istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Unato nastojanjima da ta podruja ostanu pod srpskim nadzorom, u studenom 1995. godine dolazi do potpisivanja Erdutskog sporazuma, kojim je to podruje postupno mirno reintergrirano u ustavno pravni poredak RH. U prosincu 1995. godine u Parizu je potpisan Daytonski mirovni sporazum koim je okonan rat u BiH i kojim je Federacija, entitetu koji ine Muslimani i Hrvati, pripao 51% teritorija BiH, a Republici Srpskoj 49% teritorija BiH. Kao konani zavretak sukoba izmeu RH i SRJ moe se uzeti 23. kolovoza 1996. godine kada je potpisan Sporazum o punoj normalizaciji i uspostavi diplomatskih odnosa izmeu RH i SRJ326. Predsjednik RH, Franjo Tuman, izjavio je 1992. godine, nakon meunarodnog priznanja RH, da je rat u Hrvatskoj zavren i da je Hrvatska izala kao pobjednik rata. Onaj dio njegove izjave o kraju rata u Hrvatskoj svakako nije bio toan, ali njegova izjava o Hrvatskoj kao pobjedniku u ratu se pokazala tonom. Meunarodna zajednica je priznala RH granice koje je imala u SFRJ i to je znaajno odredilo daljnji razvoj dogaaja. Slubena srpska politika je od samog poetka pa sve do kraja vodila i pomagala srpskoj pobuni u Hrvatskoj, ali je ak srbijanska politika tijekom 1993. godine shvatila da e podruja koja su kontrolirali pobunjeni Srbi u Hrvatskoj biti gotovo nemogue prikljuiti Srbiji, odnosno SRJ. Na takav stav najvie ih je prisilio gospodarski slom koji je doivjela SRJ zbog sankcija koje im je nametnula meunarodna zajednica pa su zbog toga pritiskali vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj na pregovore sa slubenim Zagrebom. Meutim, vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj bilo je radikalnije od slubenog Beograda pa nisu pokazivali sklonost prema kompromisu. Hrvatsko vodstvo je bilo svjesno injenice da je najvanije izdrati razdoblje otvorene agresije i dobiti meunarodno priznanje. RH je u
326

Nazor, Ante. Oluja nije bila zloinaki pothvat, generali koji su zapovjedali nisu zloinci, u: Magazin za vojnu povijest, br. 1., travanj 2011., str. 48.

95

odnosu na RSK postala superiorna i vojno i gospodarski i u pogledu ljudstva. Hrvatska je razdoblje od 1992. do 1995. godine iskoristila za jaanje svojih potencijala, dok je RSK, unato obilnoj pomoi iz SRJ stalno nazadovala i hrvatsko vodstvo je bilo uvjereno da je samo pitanje vremena kada e podruja koja su drala pobunjeni Srbi vratiti pod svoj nadzor. Povoljan trenutak za hrvatsko vodstvo nastupio je tijekom 1994. godine, kada je slubena amerika politika zakljuila da je jedini nain za okonanje rata u bivoj Jugoslaviji biti srpski poraz koji e ih prisiliti na mirovne pregovore. Hrvatska je to iskoristila tijekom 1995. godine i vojnim akcijama Bljesak i Oluja slomila srpsku pobunu u Hrvatskoj. Slubena srbijanska politika nastojala je zadrati pod svojim nadzorom podruja u istonoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sriejmu, ali su ih okolnosti u kojima su se tada nali (srpski vojni porazi i pritisak meunarodne zajednice) prisilile na potpisivanje Erdutskog sporazuma. Uspjene akcije hrvatskih snaga, skupa sa snagama bosanskih Muslimana na podruju BiH, uz otvorenu podrku SAD-a, dovode do potpisivanja Daytonskog sporazuma i prekida sukoba u BiH. Vodstvo RSK, iako je nasluivalo hrvatske akcije, napravilo je veliku strateku pogreku jer je oekivalo da e se u sluaju opeg hrvatskog napada, u sukob na njihovoj strani ukljuiti SRJ, odnosno VJ. Slubena srbijanska politika nikako sebi nije mogla dopustiti da poalje VJ u otovreni napad na RH, jer bi to okarakteriziralo SRJ kao agresora na RH, a to SRJ sebi nije mogla priutiti, zbog moguih posljedica koje bi uslijedile od strane meunarodne zajednice. Kad je vodstvo RSK shvarilo da se VJ nee otvoreno ukljuiti u sukob, naredilo j epovlaenje vojske i civilnog stanovnitva. Zavrni in srbijanske politike koju je predvodio Slobodan Miloevi, odigrao se na mjestu gdje je i zapoeo raspad SFRJ, na Kosovu. Miloevi je poetkom 1999. godine pokrenuo veliku vojnu akciju sa ciljem guenja albanske pobune na Kosovu, na to je NATO (North atlantic treaty organization) savez odgovorio zranim napadima na teritorij SRJ, te na ktaju izuzeo Kosovo iz kontrole slubenog Beograda. Zanimljivo je promotriti sudbinu ljudi koji su bili glavni akteri srpske pobune u Hrvatskoj. Slobodan Miloevi je sruen sa vlasti u listopadu 2000. godine, a nedugo nakon toga izruen je Meunarodnom kaznenom sudu za bivu Jugoslaviju u Haagu, gdje je umro za vrijeme suenja na kojem ga se teretilo zbog zloina koje su poinile srpske snage u Hrvatskoj, BiH i Kosovu. Zbog svoje uloge u srpskoj pobuni u Hrvatskoj nikada nisu optueni vodei dunosnici SFRJ, kao to su Borisav Jovi i Branko Kosti, dok su vodei politiki dunosnici SRJ optueni u Haagu, ali zbog zloina na Kosovu. Zbog svoje uloge u agresiju na Hrvatsku nikada nisi osueni ni sueni vodei ljudi JNA: Veljko Kadijevi,
96

Blagoje Adi, Aleksandar Vasiljevi, ivota Pani, dok je Momilo Perii optuen zbog pomaganja srpskoj pobuni u Hrvatskoj, a Ratko Mladi, koji je trenutano u bijegu, zbog zloina u BiH. Od oficira JNA, zbog zloina u Hrvatskoj na dugotrajnu zatvorsku kaznu na sudu u Haagu je osuen Mile Mrki i to zbog zloina na Ovari na 20 godina zatvora, takoer zbog Ovare, Veselin ljivananin, na 10 godina zatvora. Zbog razaranja Dubrovnika general Pavle Strugar osuen je na 7 i pol godina zatvora a viceadmiral Miodrag Joki na 7 godina zatvora. Protiv naelnika SDB Jovice Staniia i njegovog pomonka Franka Simatovia trenutano traje postupak pred sudom u Haagu (takoer zbog zloina u Hrvatskoj), kao i voi SRS-a Vojislavu eelju. Neki od kljunih aktera srpske pobune u Hrvatskoj su ubijeni pod nerazjanjenim okolnostima. Tako su u Beogradu u atentatima likvidirani Radovan Stoji Bada, zamjenik ministra unutarnjih poslova Srbije i naelnik srbijanske policije; Pavle Bulatovi, ministar obrane SRJ i eljko Ranatovi Arkan. Osobito je znakovita sudbina JSO MUP-a RS, Crvenih beretki. O njihovoj ulozi u srpskoj pobuni ve je prije bilo rijei, a postoje indicije da je njihova involviranost bila jo i vea jer se u slubenom ratnom putu te jedinice navode i Borovo Selo i Knin. Nakon rata zapovjednik te jedinice postao je ve prije spomenuti Milorad Lukovi Legija, prijeratni kriminalac i pripadnik Legije stranaca, koji je imao znaajnu ulogu u srpskoj pobuni. Lukovi je doao do ina pukovnika MUP-a RS, a istodobno je bio jedan od voa Zemunskog klana, najmonije mafijake organizacije u Srbiji. Crvene beretke su postale jedinica koje je imala brojno ljudstvo, najmodernije naoruanje i opremu (ak i helikoptersku eskadrilu), a koja je za Miloevia obavljala prljave poslove kao to su atentat na Vuka Drakovia, otmica i ubojstvo biveg predsjednika Srbije Ivana Stambolia i niz zloina na Kosovu. Za vrijeme ruenja Miloevia Crvene beretke su se pridruile demonstrantima, a nova vlast ih je upotrijebila za uhienje i izruenje Miloevia. Njeni pripadnici su 2003. godine ubili tadanjeg srbijanskog premijera Zorana inia, nakon ega je ta jedinica rasformirana. Milorad Lukovi (danas koristi prezime Ulemek) u Srbiji slui zatvorsku kaznu od 40 godina zbog zloina koje je poinio na podruju Srbije. Jo jedan istaknuti pripadnik SDB-a, koji je odigrao vanu ulogu u srpskoj pobuni, a nalazi se u zatvoru, je Dragan Vasiljkovi. On u australskom zatvoru eka izruenje Hrvatskoj. to se tie voa srpske pobune iz Hrvatske, Jovan Rakovi je umro 1992. godine, Milan Babi je u Haagu osuen na zatvorsku kaznu od 13 godina, a na suenju se ispriao zbog poinjenih zloina i priznao krivnju te je nedugo nakon toga poinio samoubojstvo. Samoubojstvo je takoer poinio i gradonaelnik Vukovara Slavko Dokmanovi za vrijeme suenja u Haagu. Milan Marti je u Haagu osuen na
97

zatvorsku kaznu od 35 godina zbog poinjenih zloina (izmeu ostalog i zbog raketiranja Zagreba), a Goran Hadi, koji je takoer optuen od Haakog tuiteljstva, trenutano se nalazi u bijegu. Mnogi izvritelji zloina na niim razinama (unato nekim suenjima u Hrvatskoj i Srbiji) e ostati izvan dometa ruke pravde, kao i razni akademici, povjesniari, novinari i politiari koji su svojim djelovanjem takoer poticali i podravali srpsku pobunu u Hrvastkoj. Srpska pobuna u Hrvatskoj dovela je do oko 16.000 ubijenih sa hrvatske strane, do priblino 7.000 8.000 poginulih na srpskoj strani, do drastinog smanjena broja Srba u Hrvatskoj s oko 12% na 4% zastupljenosti, velikog broja prognanika i izbjeglica (oko 500.000 prognanih Hrvata i oko 300.000 izbjeglih Srba u razdoblju od 1991. do 1995. godine) i materijalne tete koja se mjeri u desecima milijardi dolara. Iako je Srbija ostala bez podruja u Hrvatskoj koje je htjela pripojiti, ipak Srbi su uspjeli dobiti 49% BiH, ali nemaju naina da to podruje pripoje Srbiji, Crna Gora je ostala samostalna drava, a na kraju, kao najvei udarac srbijanskoj politici, dolo je do proglaenja neovisnosti Kosova.

98

8. Zakljuak
Nakon smrti Josipa Broza Tita svi nagomilani problemi i proturijenosti koje je imala SFRJ izali su na vidjelo. To je iskoristila srbijanska elita predvoena SANU-om, koja je objavila Memorandum, u kojem iznose tvrdnje o podreenom poloaju srpskog naroda u SFRJ te trae rijeavanje srpskog pitanja. Vodstvo JNA, nakon Titove smrti, predosjetilo je nadolazee promjene te je tijekom osamdesetih godina obavilo preustroj JNA. Srbi su i do tada dominirali u strukturama JNA a nakon preustroja njihov broj u JNA dodatno raste. Preustrojem JNA, republika vodstva su izuzeta iz zapovjendog lanca TO, obavljeno je radikalna preraspodjela VO, promjenjena je startegija obrane SFRJ, graeni su novi vojni objekti, a od 1986. do 1990. godine u sklopu vojne vjebe Romanija izvoena su vojna djelovanja na teritoriju Hrvatske i BiH. Vodstvo JNA se najvjerojatnije eljelo nametnuti kao vodei imbenik u novim okolnostima koje su nastupale u SFRJ te zadrati Jugoslaviju kao unitaristiki dravu u kojoj e oni dominirati. Osamdesetih godina na scenu u Srbiji stupa Slobodan Miloevi, koji se ukidanjem autonomije Kosova i Vojvodine te antibirokratskom revolucijom nametnuo kao voa i zatitinik svih Srba u Jugoslaviji. Miloevi se beskrupolozno domogao vlasti i iskoristio uzlet srpskog nacionalizma da se uz njegovu pomo uvrsti na vlasti. Srbijanski mediji, pod vrstom kontrolom slubene srbijanske politike, odigrali su vanu ulogu u homogenizaciji Srba u Hrvatskoj te u njihovoj psiholokoj pripremi za pobunu. Slubene srbijanske institucije iniciraju srpsku pobunu i od samog poetka srpske pobune aktivno joj pomau, uz veliko uee JNA. Slubena srbijanska politika, predvoena Miloeviem, iskoristila je srbiziranu JNA za poetak agresije na Hrvatsku i za zauzimanje to veeg dijela teritorija Hrvatske, na kojem je ivjelo srpsko stanovnitvo, sa ciljem da ta podruja u konanici budu prikljuena Srbiji. Do svibnja 1992. godine, slubena srbijanska politika je uz pomo JNA, MUP-a RS, SDB-a i MO RS osigurala naoruanje, logistiku, ljudstvo i financije za uspostavu RSK. Nakon uspostave SRJ sva navedena pomo je i dalje pristizala u RSK, sve do njenog sloma, a uz pomo MUP-a RS, SDB-a i MO RS te raznih kriminalnih struktura, valja istaknuti i veliku pomo VJ-a. Uz sve gore navedeno, takoer valja istaknuti gospodarsku i politiku ovisnost RSK o Srbiji, odnosno SRJ. Nakon gospodarskog kolapsa, kojeg je 1993. godine doivjela SRJ zbog ekonomskih sankcija, koje su joj nametnute od meunarodne zajednice, dolazi do zaokreta u slubenoj srbijanskoj politici, koja pobunjene Srbe u Hrvatskoj nagovara da zaponu pregovore sa slubenim Zagrebom. Vjerojatno iz razloga to je Miloevi postao svjestan da podruje RSK
99

nee moi prikljuiti Srbiji. Ipak, ak je u tom razdoblju, te u razdoblju kada se Miloevi otvoreno sukobio s vodstvom RSK, pomo od starne Srbije, odnosno SRJ uvijek je bila maksimalna, sve do samog kraja postojanja RSK, a pogotovo ako se uzme u obzir gospodarska situacija u kojoj se nalazila SRJ. Za svo vrijeme trajanja srpske pobune u Hrvatskoj, Miloevi je tvrdio domaoj i meunarodnoj javnosti da Srbija ne sudjeluje u ratovima u Hrvatskoj i BiH, a te tvrdnje koristi i danas slubena srbijanska politika, svjesna implikacija (prvenstveno politikih) koje bi proizale iz priznanja krivnje za ratove u Hrvatskoj i BiH. Pogreno bi bilo oznaiti Miloevia kao glavnog organizatora srpske pobune u Hrvatskoj. Miloevi je samo personifikacija, netko tko je prepoznat od nacionalistikih krugova u Srbiji kao osoba koja e ostvariti plan Svi Srbi u jednoj dravi, dok su Miloeviu srpski nacionalisti posluili da se domogne vlasti i uvrsti na njoj. U projektu srpske pobune u Hrvatskoj su uz slubenu srbijansku politiku predvoenu Miloeviem sudjelovale i slubene institucije Srbije, odnosno SRJ, mediji, srbijanska intelektualna elita, SPC, oporbene stranke (nacionalistike su predlagale jo radikalnija rjeenja, a demokratsko-graanske su konstantno kritizirale Miloevia zbog nedovoljne pomoi Srbima u Hrvatskoj) te razne kriminalne grupacije, to pokazuje prilino velik konsenzus u Srbiji o ovom pitanju. Srpska pobuna u Hrvatskoj osmiljena je od strane slubenog Beograda, a takoer je i pokrenuta i podravana od strane Srbije sve do samog kraja. Bez Beograda, srpska pobuna u Hrvatskoj najvjerojatnije nikada ne bi ni zapoela, a ako bi zapoela trajala bi vrlo kratko i ne bi bila tolikog intenziteta. Takoer, bez pomoi Beograda, RSK ne bi mogla biti uspostavljena i ne bi mogla uope opstati toliko dugo vremena. Jo jedna stvar koju valja naglasiti je injenica da srpska pobuna u Hrvatskoj ne bi bila mogua, usprkos svim nastojanjima iz Beograda, da velika veina srpskog stanovnitva u Hrvatskoj nije pristala odigrati ulogu koju im je namijenio slubeni Beograd. to se tie Srba koji su ostali lojalni graani RH, oni nisu, usprkos ratnoj situaciji i tenzijama koje su vladale izmeu Hrvata i Srba, bili izloeni institucionaliziranoj diskriminaciji od strane hrvatskih vlasti. Dobar pokazatelj toga je i udio pripadnika Hrvatske vojske srpske nacionalnosti koji je prema nekim procjenama iznosio oko 10%. Od 1990. 1995. godine pobunjeni Srbi u Hrvatskoj nikada nisu pokazivali sklonost ka kompromisu, RH su promatrali kao nastavak NDH, a hrvatska vlast za njih je bila isto to i ustaka vlast. Njihov cilj je uvijek bio podruje koje su nazivali RSK etniki oistiti od svih Hrvata i drugog nesrpskog stanovnitva te u konanici RSK prikljuiti Srbiji. Na taj nain su
100

se ciljevi slubene srbijanske politike i ciljevi pobunjenih Srba savreno poklapali. S promjenama okolnosti, 1995. godine, pobunjeni Srbi u Hrvatskoj su se nali suoeni s hrvatskom vojnom intervencijom. Iako im je SRJ pruala znatnu pomo, oni su se ipak nadali otvorenoj vojnoj intervenciji VJ. Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj su tada uradili ono to su radili od samog poetka, oekivali su pomo Beograda. Meutim, SRJ sebi nije mogla priutiti otvoreni vojni sukob s Hrvatskom, ve se srbijanska politika zadovoljila s 49% teritorija BiH, a RSK je doivjela voji poraz, koji je ujedno oznaio i kraj srpske pobune u Hrvatskoj. Na samom kraju valja istaknuti da slubena srbijanska politika do dananjeg dana, 15 godina nakon zavretka rata, jo uvijek nije priznala odgovornost za organizaciju srpske pobune u Hrvatskoj, kao i za agresiju na Hrvatsku, a svoj dio odgovornosti nisu priznali ni politike voe Srba u Hrvatskoj.

101

9. Zusammenfassung
Die Rolle der Jugoslawischen Volksarmee und Serbiens in der Vorbereitung und Durchfhrung der serbischen Rebellion in Kroatien 1990. 1995. Im Mittelpunkt dieser Diplomarbeit ist die Rolle der Jugoslawischen Volksarmee (JNA), sowie der wichtigsten serbischen Institutionen (Geheimdienst, Innenministerium, Verteidigungministerium) whrend des Krieges in Kroatien, beziehungsweise whrend des bewaffneten Aufstandes der serbischen Minderheit in der Republik Kroatien von 1990. bis 1995. Auer dem Erwhnten wurde in dieser Arbeit auch die militrische, konomische, finanzielle und politische Abhngigkeit der selbsternannten Republik Serbische Krajina (RSK) von Serbien, beziehungsweise von der Bundesrepublik Jugoslawien (SRJ), analysiert. Wegen der Komplexitt der Problematik enthlt diese Diplomarbeit auch ein Kapitel in dem die immer schlechter werdende wirtschaftliche und politische Situation in Jugosalwien nach den Tot von Josip Broz Tito betrachtet wurde. In diesem Kontext wurde besonders auf den steigenden serbischen Nationalismus Wert gelegt, welchen die serbische intelektuelle Elite im 1986. erschienenen Memorandum der Serbischen Akademie der Wissenschaften und Knste (Memorandum zur Lage der serbischen Nation in Jugoslawien) manifestiert hat. In diesem Sinne war der spter etablierte Slobodan Miloevi nicht der Hauptgrund der expansionistischen Politik Serbiens whrend der neunziger Jahren, sondern nur die Personifikation der selben Politik dessen Enstehung auch unabhngig von ihm verlaufen whre. Dies wird auch deutlich durch die fundamentalen Vernderungen in der JNA whrend der Achtziger Jahre, in denen die Streitkrfte Jugoslawiens, die auf einer Ideologie des Komunismus und Vielvlkertums basierten, stufenweise zum Instrument der groserbischen Politik geschmieden wurden. In dieser Arbeit wurde besonders die Verbindung und Zusammenarbeit zwischen der JNA und den serbischen Aufstndigen unter die Lupe genommen, anhand verfgbarer Dokumente kann man zum Fazit kommen das es ohne das entscheidene Engagement der JNA im Jahre 1991. nicht zum gelungenden Aufstand gegen die Republik Kroatien gekommen wre. Ein weiterer wichtiger Faktor in der Vorbereitung und Durchfhrung des serbischen Aufstandes ist der serbische Geheimdienst (SDB), der auch in dieser Arbeit detailliert betrachtet wurde, insbesonderes die Aktionen gewisser Angehriger dieser Institution wie zum Beispiel Franko Simatovi Frenki, Dragan Vasiljkovi oder Radovan Stoji Bada. Des weiteren muss man aber auch erwhnen das die groserbische
102

Ideologie auch grosse Untersttzung unter den kroatischen Serben hatte, deswegen kann man nicht nur ber die einzige Verantwortung Belgrads fr den bewaffneten Aufstand reden, man muss auch die politischen Fhrer der Serben in Kroatien, in erster Reihe die Serbische Demokratische Partei (SDS) unter Fhrung von Jovan Rakovi, in Betracht nehmen. Im Fokus dieser Arbeit sind auch die Oppositionsparteien in Serbien und ihre Stellungen zum Krieg in Kroatien. Insofern ist es kein Geheimnis das die strksten oppositionellen Grupierungen wie die Serbische Radikale Partei (SRS) oder die Serbische Erneuerungsbewegung (SPO) sogar ihre eigenen paramilitrischen Krfte in dem benachbarten Kroatien organisierten. Weniger bekannt ist aber dass sogar die damalige marginale demokratsiche Opposition unter Fhrung von Zoran ini und Vojislav Kotunica fr die Untersttzung der serbischen Rebellion in Kroatien agitiert hat. Deswegen kann man mit fester berzeugung sagen dass es ber die Frage des Aufstandes in Kroatien in der serbischen Politik eine bereinstimmung gab. Erst nach den ersten grsseren militrischen Niederlagen und der schlechten wirtschaftlichen Position, ausgelst durch internationale Sanktionen, kommt es Schritt fr Schritt zu einer Wende in den Verhltnissen zwischen Belgrad und den aufstndischen Knin, dies wurde am Besten illustriert whrend der kroatischen Offensive Sturm im August 1995., als es zur Intervention der Jugoslawischen Armee, wie in Knin verzweifelt erhofft wurde, nicht kam. Gleichzeitig bedeutete dieser militrische Niederlag de facto das Ende des serbischen Aufstandes, ausgeschlossen im stlichen Slawonien, das erst 1998. nach Verhandlungen auf internationaler Ebene in die Republik Kroatien integriert wurde.

103

10. Popis kratica

ABiH Armija Bosne i Hercegovine AP Autonomna pokrajina AVL Aktivno vojno lice BiH Bosna i Hercegovina bov. Borbneo oklopno vozilo br. Brigada bst. Bestrzajni top DB Dravna bezbednost DS Demokratska stranka DSS Demokratska stranka Srbije EPK Elektroprivreda Krajine EPS Elektroprivreda Srbije GL Graansko lice G Generaltab G O Generaltab oruanih snaga G TO Glavni tab Teritorijalne obrane G VJ Generaltab Vojske Jugoslavije HDZ Hrvatska demokratska zajednica HV Hrvatska vojska JNA Jugoslavenska narodna armija JPV Jadransko pomorsko vojite JRM Jugoslavenska ratna mornarica JRV i PVO Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo i protuvazduna odbrana JSO Jedinica za specijalne operacije K Korpus KOS Kontraobavjetajna sluba KOV Kopnena vojska KSS Korpus specijalnih snaga LD Lini dohodak MB Mehanizirani bataljun mb. Minobaca
104

mm Milimetar MO RS Ministarstvo odbrane Republike Srbije mtbr. motorizirana brigada MUP RS Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srbije NATO North atlantic treaty organization NBJ Narodna banka Jugoslavije NC Nastavni centar NDH Nezavisna drava Hrvatska NIK Naftna industrija Krajine NIS Naftna industrija Srbije NOB Narodno oslobodilaka borba OG Operativna grupa okb. Oklopni bataljun okbr. Oklopna brigada ONO i DSZ Openarodna obrana i drutvena samozatita OS Oruane snage ot. Oklopni transporter PB Pozadinska baza PJM Posebne jedinice milicije RH Republika Hrvatska rbp. Runi protuoklopni baca RS Republika Srpska/Republika Srbija RSK Republika srpska Krajina RTS Radio Televizija Srbije SAD Sjedinjene amerike drave SAO Srpska autonomna oblast SANU Srpska akademija nauka i umetnosti SAP Socijalistika autonomna pokrajina SDB Sluba dravne bezbednosti SDG Srpska dobrovoljaka garda SDK Sluba drutvenog knjigovodstva SDS Srpska demokratska stranka SFRJ Socijalistika federativna republika Jugoslavija
105

SG Srpska garda SIV Savezno izvrno vijee SKH Savez komunista Hrvatske SKJ Savez komunista Jugoslavije SNO Srpska naordna obnova SNV Srpsko nacionalno vijee SO Skuptina optine SPC Srpska pravoslavna Crkva SPO Srpski pokret obnove SPS Socijalistika partija Srbije SRH Socijalistika republika Hrvatska SRJ Savezna republika Jugoslavija SRS Srpska radikalna stranka SSNO Savezni sekretarijat za narodnu obranu ssrp. srednji samohodni raketni puk SUP Sekretarijat unutranjih poslova SVK Srpska vojska Krajine TO Teritorijalna obrana UB Uprava bezbednosti UN Ujedinjeni narodi UNPROFOR United nations protection forces UP Unutranji poslovi VJ Vojska Jugoslavije VO Vojna oblast VPO Vojno pomorska oblast VPS Vojno pomorski sektor VRS Vojska Republike Srpske VS Vijee sigurnosti ZNG Zbor narodne garde Z TO Zonski tab Teritorijalne obrane

106

11. Bibliografija
Objavljeni izvori: Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 1.: Oruana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oruanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku: (1990. 1991.), Hrvatski memorijalnodokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb 2007. Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 2.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj (1990.-1991.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb; Hrvatski institut za povijest. Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje: Slavonski Brod, 2007. Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 3.: Oruana pobuna Srba u Hrvatskoj i agresija oruanih snaga SFRJ i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku: (sijeanj lipanj 1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008. Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 4.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj: (sijeanj-lipanj 1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2008. Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995.: Knjiga 5.: Dokumenti vojne provenijencije "Republike Srpske Krajine": (srpanj - prosinac 1992.), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata: Zagreb, 2009. Rupi, Mate [urednik]. Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995.: Knjiga 6.: Dokumenti institucija pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj: (srpanj - prosinac 1992.), Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata ; Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest - Podrunica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, 2009.

Literatura: Stvaranje hrvatske drave i Domovinski rat, kolska knjiga: Zagreb, 2006. Anti, Ljubomir. Srbi obespravljeni ili privilegirani, Papir-grafika: Zagreb, 1996.

107

Bari, Nikica. Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990. 1995., Golden marketing-Tehnika knjiga: Zagreb 2005. Bilandi, Duan. Hrvatska moderna povijest, Golden marketing: Zagreb, 1999. Bobetko, Janko. Sve moje bitke, Vlastita naklada: Zagreb, 2006. Domazet, Davor. Hrvatska i veliko ratite: Meunarodne igre na prostoru zvanom biva Jugoslavija, Udruga sv. Jurja: Zagreb, 2002. Domazet, Davor. Hrvatski Domovinski rat 1991. 1995.: Strateki pregled, Udruga za hrvatski identitet i prosperitet: Zagreb, 2010. Goldstein, Ivo. Hrvatska povijest, Novi Liber: Zagreb, 2003. Hudelist, Darko. Tuman: Biografija, Profil: Zagreb, 2004. Marijan, Davor. Jedinstvo posljednji ustroj JNA u: Polemos, sv. 6., br. 1. 2., Zagreb, 2006. Marijan, Davor. Smrt oklopne brigade 1990. 1992., Naklada Zoro: Zagreb-Sarajevo, 2002. Marijan, Davor. Borovo Selo: Hrvatska bez albe na intervenciju JNA u: Magazin za vojnu povijest, br. 1., travanj 2011. Marijan, Davor. Oruane snage SFRJ u izvanrednim prilikama, u: asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb, 2002. Matkovi, Hrvoje. Povijest Jugoslavije (1918. 1991.): Hrvatski pogled, P.I.P. Pavii: Zagreb 1998. Paukovi, Davor [urednik]. Uspon i pad Republike srpske Krajine, Centar za politoloka istraivanja: Zagreb, 2005. Roksandi, Drago. Srbi u Hrvatskoj od 15. stoljea do naih dana, Vjesnik: Zagreb, 1991. Stareina, Vinja. Vjebe u laboratoriju Balkan, Ljevak: Zagreb 2004. arini, Hrvoje. Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloeviem. Izmeu rata i diplomacije 1993. 1995. (1998.), Globus International: Zagreb, 1999.

108