K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630.

godine Kreimir Kui

OSMANLIJSKI ZAPOVJEDNI KADAR U TVRAVAMA KLIS, LONARI I KAMEN OKO 1630. GODINE
Kreimir Kui Glavni stoer Hrvatske vojske Zagreb UDK 94(497.5)16:355.48 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 22.2.2005. Prihvaeno: 15.6.2005.

Autor donosi popis osmanlijskih vojnih zapovjednika koji su slubovali u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine. Zbog svojeg nasilnitva i otimaine seljakih imanja, te su osobe bile uzronici ozbiljnoga graninog sukoba izmeu Mletake Republike i Osmanlijskog Carstva. Priloeni su kratki prikazi istaknutijih obitelji kojima su pripadali, a na kraju je objanjen razlog tih postupaka kao dio ukupnih gospodarskih zbivanja unutar Osmanlijskog Carstva. Kljune rijei: Osmanlijsko Carstvo, vojna sluba, zemljoposjed, vojna granica, Klis

U kontekstu svojeg rada o mletako-turskom razgranienju nakon Ciparskog rata, pok. dr. Vjeko Omai donio je gotovo kompletan sadraj transliteriranog pisma osmanlijskih aga iz tvrava Klis, Lonari i Kamen upuenoga glavnom providuru.1 Osim nekoliko neproitanih rijei, cjelini nedostaje poimenina lista potpisnika na kraju pisma. Budui da su takvi podaci o tvravskim posadama vrlo rijetki, vrijedilo je truda nainiti tu dopunu na temelju osobnog uvida u dokument pisan hrvatskim jezikom, s nekonzistentnom latininom grafijom, pa tako kompletan tekst naposljetku glasi:2 Suetoga Issucarsta vire [stupaz Issussove vire] 3 i darxaue choie nai napridnij cestitoga zara Otmanovichia sussid i praui priategl cestiti Duz Bnetaschi gnegouoi milosti oppovidamo od onolickoga Vurimena pod nasson Zapo(vi)di stoie Sibenich Troghir i Split [giedni vuslateli] chachoie cestiti zar sfami odsica confine i [g]iedni druzin dali virne chnighe od confina, ter
1

Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje na trogirskom podruju nakon Ciparskog i Kandijskog rata i njegove posljedice (dalje: Mletako-tursko razgranienje), Izdanje Muzeja grada Trogira I, Trogir 1971., str.16, 17. Znanstvena knjinica u Zadru (dalje ZKZd), Zbirka rukopisa, MS 508, In materra delli Confini di Dalmazia, 138rv. Rijei i slova u uglatim zagradama Omai nije proitao. Slova u oblim zagradama su nadopune pisarevih propusta.

2 3

187

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

chmeti choi daiu cest(it)om zaru Haraz od tolico sela, receni Vulasteli od gnih dohodche uzimgliu, sfacho godischie stimatori sbandirani otuorenimi migliu zemglie zareue priuzimaiu tere zareue chmete taru, a mi dosada radi susistua i radi splitsche schale mucalismo, sada stoie chodi od oue darxaue craine agha i nefesa, tolichratgimie Zareu emer dohodio, chachoie od starine odsiceno da taco uzdarze crutoinie zapovidio, od sada acose ne bi ostali i od tudanebi viran couich dossa choi bi prouidi, ucloni boxe ucinitchiese zmetnia i razmetnuti scala na Splitu radi receni ch confina, sue aghe choiesu glaue na Craini, suessu opouidili cestitom Visiru Mehmet passi, i on saglie iednoga suoga uridna agu Halilaghu s emerom i mi opouidamo Vami po Halilaghi oue stuari, ustarpitchiemose cime se Vurati receni Vulasteli acho se ne bi ostauili i ui jih tamo ne uzdarzite nemoite mislit dachiemo mi uechie tarpiti, radi cestitoga zara i uire Muhametoue hochiemo zivot trattiti, nechanam ni cestitoga Zara hlib proclet i zabglia coiu passemo. Ahmat ag dasdar chlischi Zafer ag cap.o chlischi Abdulah hati Ch(l)issa Giacup ag asapschi ag od Chlissa Ahmat ag da Chlissa Cussaim ag de Chlissa Ahmat ag da Chlissa Mehmet ag da Chlissa Ala ag da Chlissa di caualli Muhamet ag da Chlissa di cavalli Alaga di fanti da Chlissa Zefer ag da Chlissa Guisufaga dasdar od Lonzarichia Hussaim ag cap.o (kraj stupca) Hatmat ag azapi ag Hassam ag di cavalli Alaga di fanti Mehmet ag dazdar od Camena Alaga capi. od Camena Alaga di fanti Osman hati Imbraimaga Huh chiehagia Chlissa Osman chiehagia Mustaffa chiehagia Mehmet chiehagia Zaffer chie(hagia) 188

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

Kao to je ve Omai napomenuo, tekst je oito bio transkribiran iz bosanikog izvornika, a sudei po pogrekama i umetnutim talijanskim rijeima i reeninim konstrukcijama, to je uinila osoba kojoj je ili materiski jezik bio talijanski ili je zbog okruenja bio jako talijaniziran. (Primjerice: da Chlissa, di caualli, di fanti, itd.).4 Zbog toga i zbog ostalih talijanizama te brojnih turcizama, poradi boljeg razumijevanja valjalo je nainiti mali rjenik: 5 asapschi, azap, tur. pripadnik posebnog roda vojske bandira, tal. zastava cap(itan)o, tal. kapetan cavallo, tal. konj, u smislu: konjanik chiehagia, tur. pomonik, zastupnik confin, tal. granica da Chlissa, tal. s Klisa dazdar, tur. (treba: dizdar) zapovjednik tvrave 6 de Chlissa, tal. kliki emer, tur. zapovijed, nalog fante, tal. vojnik pjeak Haraz, tur. glavarina hatib, tur. imam, sveenik nefes, tur. (treba: nefer) obini vojnik pjeak schala, ven. pretovarite, tranzitna luka stimator, tal. procjenitelj Naalost, dokument nije datiran, ali sudei prema kronolokom redoslijedu koji je proveden u spomenutom rukopisnom izvorniku, nastao je poslije 7. prosinca 1627. Kao precizniji orijentir u odreivanju vremena nastanka pisma moe posluiti i spominjanje vezira Mehmed-pae i poslanika Halil-age. Prvi vezir, tj. bosanski paa tog imena poslije 1627. godine bio je Mehmed-paa Popovi (u turskim spisima Papazoglu), poznat i kao Abaza-paa, podrijetlom iz Bijeljine. Na tu dunost imenovan je 1628./1629., a nakon kratkog vremena bio je smijenjen zbog nezadovoljstva begova. Stoga bismo dataciju fiksirali u 1629. godini.7 Poslanik Halil-aga je vranski zaim, tj.
4 5

Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 33 - biljeka 39. Prijevodi talijanizama su iz: M. Deanovi J. Jernej, Talijansko-hrvatski rjenik, Zagreb 1993., str. 101, 149, 165, 212, 253, 338, 910. Prijevod venecijanizma je iz: Giuseppe Boerio, Dizionario del dialetto veneziano, terza edizione, Venecija, 1867., str. 614, 616. Prijevodi turcizama su iz: Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (dalje: Turcizmi), Sarajevo 1989., str. 104, 107, 186, 221, 267, 312, 320, 490. Uobiajeni mletaki nain pisanja bio je: dazdar. Vidi npr. : Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI (dalje: Mletake upute i izvjetaji VI), u: Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 49, Zagreb 1970., str. 35. Safvet Baagi, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini, Zagreb 1931., str. 47; iro Truhelka, Popis bosanskih sandak-bega i begler-bega od god. 1463. do 1878., u: asopis za hrvatsku

189

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

feudalac, i viekratni liki sandak-beg, Halil-beg Memibegovi, jedan od glavnih pobornika zaotravanja u odnosima prema Mletakoj Republici.8 Od tri tvrave koje se spominju u pismu, Klis je opepoznati i jedan od strateki najvanijih srednjovjekovnih i novovjekovnih fortifikacijskih objekata u junoj Hrvatskoj, a jezgra mu potjee jo iz antikih vremena. Nalazi se izmeu planina Kozjaka i Mosora na litiastom grebenu, pristupanom samo s jedne, zapadne strane. U rukama Osmanlija nalazio se, uz krae prekide, od 1537. godine i od tada je u njemu bilo slubeno sjedite mir-i live ili, uobiajenije, sandak-bega Klikog sandaka. Tvrava Lonari podignuta je 1530. i za njezinu gradnju, kako kae Sanudo ... ha mandato 4 some de aspri ... Ideju za njezinu gradnju dao je jo 1523. hercegovaki sandakbeg Mehmed-beg Mihaljbegovi (ili Alibegovi). Bila je dio blokadnog prstena koji su podignuli od Osmanlije u svrhu olakanja osvajanja do tada nepredobivoga Klisa. Nalazila se u ravnici na desnoj obali rijeke Jadro i kontrolirala je put iz solinske luke prema Klisu, kao i vezu Split Klis. Krui ju je krajem ljeta 1532. kratkotrajno osvojio, i potom je bila u osmanlijskim rukama. Najmanja od svih bila je utvrda Kamen smjetena na usamljenu okomitom grebenu na istonoj strani nekadanjega Splitskog polja. Bila je podignuta poetkom 16. stoljea, a pod vlast Turaka dola je izdajom talijanske posade poetkom Ciparskog rata 1571. godine, nakon ega je bila dodatno pojaana.9 Sve tri utvrde bile su u sklopu serhatskog Klikoga sandaka ili kako age u pismu piu darxaue craine (sl. 1.).10
povijest I/1-2, Zagreb 1943., str. 5; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII (dalje: Mletake upute i izvjetaji VII), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 50, Zagreb 1972., str. 50, 55.
8

Dominik Andreis, Rasprava o stjecanju i uvanju sjevernih granica trogirskog podruja (dalje: Rasprava), (priredio Hrvoje Morovi), u: Pavao Andreis, Povijest grada Trogira II, akavski sabor, Split 1978., str. 395, 396; Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji (dalje: Povijest Kandijskog rata), (preveli Smiljana i Duko Kekemet), Knjievni krug, Split 1986., str. 73, 76, 100; Seid M. Tralji, Vrana pod turskom upravom, u: Radovi Instituta JAZU u Zadru 9, Zadar 1962., str. 343-348; Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeka (dalje: Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima), Istorijski institut u Beogradu posebna izdanja 14, Beograd 1970., str. 183. O navedenim tvravama i dogaajima oko njih, vidi: Marino Sanudo, Diarj (1501-1517.) (dalje: Diarij), Arkiv za povjestnicu jugoslavensku VIII, Zagreb 1865., str. 172; Simeon Ljubi, Commissiones et relationes Venetae II (dalje: Commissiones II), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 8, Zagreb 1877., str. 16, 105, 106, 211, 214, 216; Simeon Ljubi, Commissiones et relationes Venetae III (dalje: Commissiones et relationes Venetae III), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 12, Zagreb 1880., str. 28, 34, 105, 123, 185; Josip Alaevi, Notizie storiche riguardanti la Dalmazia Cronaca dignoto, Bullettino di archeologia e storia dalmata V, Split 1882., str. 191; Franjo Raki, Izvodi za jugoslavensku poviest iz dnevnika Marina ml. Sanuda za g. 1526-1533. (dalje: Izvori), Starine JAZU XVI, Zagreb 1884., str. 164, 165; Cvito Fiskovi, Doprinos upoznavanju klike tvrave (dalje: Doprinos), Napredak hrvatski narodni kalendar 30, Sarajevo 1939., str. 29-34; Evlija elebi, Putopis odlomci o jugoslovenskim zemljama (dalje: Putopis), (preveo Hazim abanovi), Svjetlost, Sarajevo 1954., str. 169, 170, 172, 173, 217-219. Interesantno je da Evlija govori o Velikom i Malom Kamenu.; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV (dalje: Mletake upute i izvjetaji IV), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 47, Zagreb 1964., str. 18, 42, 130, 338 - ... Clissa una fortezza (...) in cima di un sasso, et dirupo, che per non se gli poter con essercito aco-

190

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

Turske vojne snage dijelile su se na sredinju vojsku pod izravnim sultanovim zapovjednitvom, tzv. kapi-kuli, i na pokrajinsku vojsku serhat-kuli. Jedan od rodova sredinjih snaga bili su poznati janjiari, koji su tijekom ratova esto bili rasporeivani u pograninim utvrdama. Pokrajinsku vojsku inili su: lensko konjanitvo spahije, akindije s lenom ili s batinom i plaeni vojnici: konjanici belije i delije te farisi. Od plaenih pjeaka tu su bili azapi i martolozi, a ovi posljednji mogli su obraivati i spahijske posjede. Tvravske ulufedijske (plaenike) posade bile su podijeljene na mustahfize i topije.11 Prvi spomen dizdara u solinskoj tvravi donosi nam Sanudo 1532. i pritom izriito navodi da ga je imenovala Porta. U sljedeoj informaciji solinskog zapovjednika naziva kapetanom janjiara. Rije je o Malko-begu, kasnijem poznatom vojvodi vilajeta Hrvati, bosanskom i na kraju klikom sandakbegu. Prema izvjeima o Kruievu osvajanju, janjiara je bilo 30, a ostatka posade 73, meu kojima je zacijelo bilo mustahfiza, a i topija, budui da se spominju zaplijenjeni topovi.12 Nepotpune podatke o vojnom kadru u Klisu nalazimo u putopisu Catarina Zena iz 1550., u kojemu se spominju: vaivodi ... dezdar de la fortezza et il capitano de li fanti. Terminologija kojom se on slui dovodi u zabunu pa ju valja korigirati: vojvode su sandak-begovi subae, a Zenov kapetan je u zapravo aga.13 Tri godine kasnije, 1553., sindik G. B. Giustinian navodi da tvravom Klis zapovijeda jedan dizdar, a posadu ine azapi sa svojim agom te capitanio con cento soldati. Giustinian izriito kae da je posada plaena od prihoda koji se ubiru iz mlinova na rijeci Jadru.14 Izstare, minare, n battere, stimata fortissima et quasi inespugnabile, ...; Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima, str. 53, 82-84; Duko Kekemet, Splitska utvrda Kamen, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 22 Fiskoviev zbornik II, Split 1980., str. 120, 122-128.
10

Hazim abanovi, Bosanski paaluk postanak i upravna podjela, Djela XIV Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Odjeljenje istorisko-filolokih nauka 10, Sarajevo 1959., str. 59, 204; Hrvatski dravni arhiv, Kartografska zbirka, D.XIV.40 Clissa principal fortezza del Turcho nella Dalmatia ... O rodovima vojske vidi: Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI stoljea (dalje: Vojno ureenje Bosne), Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XI, Sarajevo 1961., str. 174, 210-219; Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini (dalje: Kapetanije), Sarajevo 1980., str. 22-28; Abdulah kalji, Turcizmi, str. 106, 153, 236, 447, 477, 498; Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine u sandacima Klis i Krka u XVII stoljeu, Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovakog mira 1699. (dalje: Organizacija vojne krajine), Zbornik radova sa naunog skupa odranog 24. i 25. aprila 1986., SAN nauni skupovi XLVIII, Odeljenje istorijskih nauka knjiga 12, Beograd 1989., str. 106, 107. Franjo Raki, Izvori, str. 192, 193, 197, 204, 207; Emilij, Laszowski, Monumenta Habsburgica II, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 38, Zagreb 1916., str. 125-127, 137, 138, 175; Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stoljeu (dalje: O nekim muslimanskim feudalnim porodicama), Prilozi Instituta za istoriju 14-15, Sarajevo 1978., str. 120. Malkoa nalazimo u popisu vojske bosanskog sandaka pred bitku na Mohau 1526. Vidi: Ahmed S. Alii, Popis bosanske vojske pred bitku na Mohau 1526. godine (dalje: Popis bosanske vojske), Prilozi za orijentalnu filologiju XXV, Sarajevo 1976., str. 181, 193. Petar Matkovi, Dva talijanska putopisa po balkanskom poluotoku iz XVI. vieka, Starine JAZU X., Zagreb 1878., str. 204, 245. O terminu subaa vidi: Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 187. Simeon Ljubi, Commissiones II, str. 211.

11

12

13 14

191

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

vjee iz 1572. godine mnogo je detaljnije jer je nainjeno u tijeku Ciparskog rata, kad su takvi podaci bili od ivotne vanosti. U njemu stoji da su u Klisu bili stacionirani: dizdar, 60 janjiara, azapski aga s 40 azapa, fariki (konjaniki) aga s 40 konjanika te 30 martoloza. Iako podatke iznosi Mleanin Foscarini, vjerodostojni su jer ih potvruje drugi izvor pa ih moemo uzeti za budue komparacije. Najzanimljivije je da je neko vrijeme zapovjednik konjanika bio kranin-odmetnik Petar JeliiBai.15 Kao i u Solinu 1532., posada je bila pojaana janjiarima, a razlog tome bilo je trenutano ratno stanje s Republikom, tj. Ciparski rat. Sljedee podatke o posadama iznosi 1583. Nicol Correr, splitski knez. On u Klisu navodi ukupno 130 plaenika, u Lonariu 60 vojnika te jednak broj u Kamenu. Konjanitvo zajedniko za sve tri tvrave broji 40 pripadnika.16 Prema jednom izvjeu iz 1596. znamo da je unutranja straarska sluba u Klisu bila podijeljena u tri skupine po est osoba. Ostaje neutvreno kojem su od rodova pripadali: mustahfizima, martolozima odnosno pasbanima. To je jedini podatak o posadi iz te godine.17 Tridesetak godina kasnije nepoznati izvjetava od posade Klisa navodi samo kapetana i vojvodu, dok za Kamen javlja da u tvravi boravi samo jedan aga, a ostala dvojica u Cetini i Livnu.18 Jurjevievo izvjee caru Ferdinandu II. iz 1626. gotovo je identino ovome prethodnome. Prema njemu, jedan od aga koji prebivaju u Klisu zapovjednik je kule Kozjak iz koje se nadzirao prijevoj sjeverozapadno od Klisa.19 Nakon tih neslubenih podataka, valja pogledati onodobne osmanlijske izvore za brojano stanje i strukturu tvravskih posada. Nezaobilazan rad s tom temom donio je F. D. Spaho i zahvaljujui njemu poznato nam je stanje u sandaku Klis u 1616. i 1643. godini.20 U tvravi Klis bilo je 1616. rasporeeno pet rodova vojske: mustahfizi, topije, azapi, farisi i martolozi. Mustahfizi su imali dunost uvanja i branjenja utvrde i bili su podijeljeni na devet buljuka kojima su zapovijedali age bulju(k)bae. Azapi su bili pjeaci ija je primarna zadaa bila terenska, a bilo ih je etiri demata, kojima su zapovijedali age, tj. 13 oda na elu kojih su bili odobae. Farisa, tj. konjanika bilo je jedan demat s tri ode, te naposljetku, postojala su dva demata sa est oda martoloza, takoer pjeaka.21 U
15

Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV, str. 42; Vicko Solitro, Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji, Dnevnik godine 1571. (dalje: Povijesni dokumenti), Knjievni krug, Split 1989., str. 164. Moda se radilo i o drugim konjanikim rodovima: belijama, delijama, gunulijama. Vidi: Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 217, 218. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV, str. 338, 339. Radoslav Lopai, Spomenici hrvatske krajine I (dalje: Spomenici), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 15, Zagreb 1884., str. 241; Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 210, 218; Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije, str. 22, 26. Franjo Raki, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga paaluka, Starine JAZU XIV, Zagreb 1882., str. 179. Mijo N. Batini, Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti (dalje: Njekoliko priloga), Starine JAZU XVII, Zagreb 1885., 139. Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine.

16 17

18 19 20

192

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

Lonariu je, kao u znatno manjoj utvrdi, bilo: tri buljuka mustahfiza, jedan demat s tri ode azapa, isto toliko farisa, i jedan demat s dvije ode martoloza. Najmanji, Kamen, te 1616. imao je posadu od tri buljuka mustahfiza i jednog demata s tri ode martoloza.22 Uobiajeno je bilo da dizdar bude iz redova mustahfiza, dok je kapetan ujedno bio aga prvog demata azapa. Osim navedenih viih zapovjednih dunosti, postojale su i dunosti barjaktara (bajraktara), tj. zastavnika; zatim atiba, tj. pisara; te aua, tj. nadzornika.23 Dizdari su primali dnevnu plau od 20 do 25 aki, a kapetani od 40 aki. Age su bili plaani u rasponu od 15 do 23 najee 20 aki. Obinim vojnicima, bez obzira na rod dakle, mustahfizima, azapima, farisima i martolozima isplaivano je na dan 3 do 7 aki. Meu mustahfizima valja razlikovati one koji su bili plaeni, od onih koji su uivali manje posjede s godinjim prihodom izmeu 700 i 1400 aki. 24 Nejasno je pak to su bile po slubi dvije osobe iz Klisa i Kamena s titulom hati. Vidimo da jedino oni nisu svom imenu dodali vojno-zapovjednu titulu aga 25 , pa bi se prema tome moglo pretpostaviti da nisu pripadali nekom od vojnih rodova. Zagonetku moemo rijeiti pod uvjetom da prihvatimo kao vjerojatnu prepisivaevu pogreku u transkribiranju, prilikom kojeg je on ispustio zadnje slovo b. Uostalom, i kod posljednje osobe potpisnika s titulom ehaja pisar je ostavio rije nedovrenom. Cijela rije bi tada glasila hatib, to je termin za imama koji petkom dri propovijed u damiji.26 Sve tri utvrde imale su damije, to je poznato ne samo iz pisanih izvora nego se vidi i sa suvremenih bakroreza.27 Hatibi su bili redoviti tvravski slubenici i stoga su primali plau iz dravne blagajne kao i ostali vojnici. Poznat je
21

Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 210-212, 216-219; Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije, str. 22-28; Abdulah kalji, Turcizmi, str. 106, 153, 236, 447, 477, 498; Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine, str. 106, 107. Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine, str. 109. Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 205; Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije, str. 23, 24, 29; Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine, str. 107, 112, 113. Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 211, 218; Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije, str. 23-28; Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine, str. 107; Vidi takoer: Nenad Moaanin, Novije spoznaje o povijesti Klikoga sandaka prema osmanskim izvorima (dalje: Novije spoznaje), u: Osloboenje Klisa godine 1596. Radovi sa znanstvenog skupa odranog na Klisu 1996. godine, P o. Mogunosti 4-6, . Split 2000., 75-77; Prema podacima iz kasnijih vremena age su primali plau onoliko veu koliko je tvrava imala veu vanost. O tituli aga vidi: Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 217, 218, 223. Stoga je netono tumaenje koje donosi Novak pozivajui se na Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I, Zagreb 1882., str. 34. Vidi: Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI, str. 302. Abdulah kalji, Turcizmi, str. 320; Fehim D. Spaho, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine (dalje: Jedan turski popis), Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 12, Zagreb 1985., str. 43, 81, 92; Fehim D. Spaho, Splitsko zalee u prvim turskim popisima (dalje: Splitsko zalee), Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 13, Zagreb 1986., str. 84, 85 Damiju u Klisu podigao je Murat-beg Tardi. Vidi: Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, str. 124; Fehim D. Spaho, Splitsko zalee, str. 109; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, tabla XIII, XVIII; Hrvatski dravni arhiv, Kartografska zbirka, D.XIV.40 Clissa principal fortezza del Turcho nella Dalmatia ...

22 23 24

25

26

27

193

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

sluaj neimenovanoga klikog hode (Choza) koji je izgubio ivot prilikom uskokog oslobaanja grada 1596. godine.28 U pismu je upadljiv jedan detalj koji nije karakteristian za muslimanske spahije i vojne zapovjednike podrijetlom iz hrvatskih i bosanskih krajeva. Naime, neobino je da nijedan od dizdar, ag i drugih dunosnika nije u potpisu stavio prezime ili barem oevo ime. Ve su Mleani primijetili da domai muslimani pridaju veliku vanost podrijetlu i pripadnosti odreenom rodu, za razliku od etnikih Turaka i drugih Levantinaca koji jedva znaju oevo ime.29 to moemo uiniti u otkrivanju prezimena potpisnika tog pisma? Slijedei niz izvornih dokumenata u svezi s graninim problemima tog doba, nailazimo na Mustafu Barakovia. On je na trogirskom podruju bio glavni inicijator sukoba izmeu Mletake Republike i Osmanlijskog Carstva u razdoblju koje je zapoelo prisilnim iseljenjem uskoka iz Senja 1617., a zavrilo je izbijanjem Kandijskog rata 1645. godine.30 Budui da je u mnogim spisima imenovan kao Turco principal di Clissa, valja ga traiti meu vie rangiranim dunosnicima, a jedan od takvih je ehaja Mustafa. Nije poznato meutim, iji bi on bio pomonik ili zamjenik. Drugi uzronik pograninih nemira i bliski Barakoviev istomiljenik bio je Ahmed-aga Omerbai iz Solina, kojeg u nekim spisima nazivaju spahijom.31 Od trojice Ahmed-ag iz Klisa, za prvoga koji je dizdar, sigurno moemo kazati da nije bio Omerbai. Teko bi bilo kazati i koji bi od druge dvojice to bio, ali tu pomau nepisani obiaji. Poznato je da su vojnike dunosti u pograninih Osmanlija prelazile s oca na sina. Kako je Omerbai od 1634. do 1647. odnosno 1648. nosio titulu kamenskoga kapetana, onda ga dvadesetak godina prije moemo zamisliti samo na mjestu koje bi odgovaralo njegovoj dobi kao jednog od azapskih aga u Klisu.32 Osim dunosti kapetana, on je u isto doba bio i poljiki nazor (al-nzir), tj. porezni
28

Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta na Balkanu protiv Turaka krajem XVI i poetkom XVII veka (dalje: Graa za istoriju pokreta), Beograd 1933., str. 36; Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka i njihove posade 1530. godine (dalje: Tvrave Bosanskog sandaka), Prilozi za orijentalnu filologiju 49, Sarajevo 2000., str. 203, 204, 221, 222. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, II. Dragoman Salvago o reviziji tursko-mletakih granica u Dalmaciji godine 1626., str. 19, 33. ZKZd, Zbirka rukopisa, MS 508, 181v; Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 38 45; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VIII (dalje: Mletake upute i izvjetaji VIII), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 51, Zagreb 1977., str. 170, 181; Dominik Andreis, Rasprava, str. 396398. ZKZd, Zbirka rukopisa, MS 508, 181r; Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 38, 44; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VIII, str. 170., 181.; Dominik Andreis, Rasprava, str. 396-398; Vladimir Rismondo, Prilike na trogirsko-turskoj granici poetkom tridesetih godina XVII stoljea (dalje: Prilike), Mogunosti XXVII/10-11, Split, 1980., 1125.-1131. Sauvana je i njegova prepiska sa omikim providurima. Vidi: Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka omikih isprava XVI-XVII veka (dalje: Bogiieva zbirka), Spomenik Srpske kraljevske akademije XCIII, Beograd 1940., str. 28-91. Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 183.; Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije, str. 22; Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata, str. 177. Sukladno ovim kombinacijama, kapetan Kamena, Alaga, bio bi njegov stric.

29 30

31

32

194

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

inspektor.33 Koliko pak s njim moe imati veze peatnjak nekog Ahmeda iz Solina, u ovom trenutku je neistraiva stvar.34 Kliki dizdar, rekosmo, nije bio Omerbai tu dunost obnaao je njegov imenjak Ahmed-aga atorovi, a taj podatak nalazimo u investituri koju su dobila djeca njegove pokrtene keri.35 to se tie nositelja dunosti klikoga kapetana, poznato je da je posljednji bio Dafer-beg Crnii, pa bi unato razlici u tituli upravo on bio Zafer ag s popisa. Osim te dunosti, on je bio i glavni sandak-begov subaa i zapovjednik svih oruara debedibaa.36 Crniie prepoznajemo i u etvorici brae, sinova Ali-aginih, iskvareno zapisanih kao Chierneicicch Husein, Hasan, Mehmet i Salih, nastanjenih u Klisu i Solinu.37 Prvu trojicu mogli bismo identificirati s istoimenim zapovjednicima azapa i farisa u spomenutim tvravama. Budui da nemamo nikakvih drugih indicija, definitivnu odluku teko je donijeti jer i za identificiranje Hasana, age faris iz Lonaria, konkuriraju i druge osobe. Naime, kao prihvatljivo rjeenje nudi se Hasan Vrgoranin ije su keri takoer prele na kranstvo, te su od Mleana dobile velike posjede nakon osloboenja Klisa.38 Nadalje, tu se prua mogunost, temeljena na jednakom imenu, da tu dunost pripiemo i Hasanu Begoviu, odnosno nakon pokrtavanja, Ivanu Krstitelju Benzonu.39 Meutim, kako je pri dijeljenju investitura navedeno da je Vrgoranin bio zapovjednik Solina, po logici napredovanja (aga, pa kapetan) on bi bio prihvatljivije rjeenje. Osim toga, kako je njegov otac Ibrahim obnaao oko 1626. dunost poljikog emina, kapetan Husein-aga vjerojatno je bio Hasanov stric.40 Sljedea osoba za koju moemo pretpostaviti da je bio jedan od potpisnika pisma je Husein Zubarovi. 41 Njega moemo identificirati u osobi Huseina, istoimenoga azapskog age u Klisu. U popisu postoje i tri osobe po imenu Mehmed. S obzirom na izravno sudje33

Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 28, 90; Abdulah kalji, Turcizmi, str. 489 nadziratelj dravne imovine; Avdo Sueska, O poloaju Poljica u Osmanskoj dravi (dalje: O poloaju Poljica), u: Prilozi za orijentalnu filologiju XVI-XVII, Sarajevo 1970., str. 83. Zajedno s Mahmudom Muratovim, a kasnije Jusuf-agom Smailagiem bio je kolektivni nazor, te je izdavao kupoprodajne i nasljedne isprave. Cvito Fiskovi, Doprinos, str. 41. Ker mu se zvala Katarina i bila je udana za Mleanina. Vidi: Dravni arhiv u Zadru (dalje DAZd), Spisi generalnih providura, Girolamo Cornaro, k. 45, l. 266r ... Cattarina Sattorouich ... Ahmet Ag Sattorouich Disdaro di Clissa ...; Ivan Grgi, Prva agrarna operacija na mletakoj Novoj steevini u Dalmaciji (dalje: Prva agrarna operacija), Izdanje Muzeja grada Splita 11, Split 1962., str. 16. DAZd, Spisi generalnih providura, Girolamo Foscarini (1650.-1652.), k. 17, l. 550r, 551rv; Ivan Grgi, Prva agrarna operacija, str. 16. O titulama vidi: Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 186, 204, 212, 223. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI, str. 177. (1611.) Ivan Grgi, Prva agrarna operacija, str. 16. Ivan Grgi, Prva agrarna operacija, str. 16.; Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata, str. 213, 369 biljeka 392. Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti u splitskom Arheolokom muzeju i u Franjevakom samostanu na Visovcu (dalje: Turski dokumenti), Starine JAZU 44, Zagreb 1952., str. 29. Ivan Grgi, Prva agrarna operacija, 16.

34 35

36

37 38 39 40 41

195

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

lovanje u uzurpacijama seljakih posjeda u spornim selima, vjerojatno je rije o Mehmedu imunoviu.42 Taj njegov angaman dovoljno je jak indicij da ga identificiramo kao jednog od ta tri dunosnika. Za lonarikog dizdara Jusuf-agu nalazimo sigurni podatak, dodue iz 1647., da se prezivao Smailagi.43 Ime jednog od klikih ehaja bilo je Nuh, ali nema indicija prema kojima bismo ga poistovjetili s njegovim istoimenim sinom.44 Meu potpisnicima postoji i drugi ehaja Osman, ali ni njega nipoto ne bismo identificirali s Osmanom Slaviiem, budui da se za njega izriito navodi da 1630. stanuje u Radoiu.45 Kliki aga Sefer bio bi drugi pomirljiviji uzurpator, naime, i on je uredno obavljao svoje dunosti prema trogirskim patricijima. Osim imena navodi se da je bio iz Hrvaca, sela sjeverno od Sinja.46 Obitelj Barakovia bila je ugledna ne zbog obavljanja vojne dunosti nego i zbog svojih posjeda. Posjedovali su veliki feud u Mukom polju i kulu, tj. ladanjsku kuu odnosno, po turski odak. Teko je pak kazati, je li posjed bio u rangu timara ili zeameta.47 Mustafa se spominje u jednom dopisu klikih zapovjednika omikome providuru, koji se moe datirati od 1633. do 1644. godine.48 Imao je dva sina koja su se nalazila u Klisu tijekom Foscolove opsade. Mustafin srodnik, vjerojatno brat, Ahmed-aga, obnaao je takoer vojnu dunost, i do 1648. godine bio je dizdar utvrde u Konjskome. Te je godine, prigodom osloboenja Klisa, na izlasku iz tvrave prijetio Zagoranima i Poljianima koji su sudjelovali u opsadi, pa su ga oni sasjekli, poznavajui njegovu okrutnost. Osamnaest godina kasnije, 1666., poginuo je jedan od dvojice Ahmedovih sinova u bitci koja se odigrala na cetinskom gazu kod sela Obrovca, a koju su dobili Osmanlije.49 U bitci koja se 2. srpnja 1686. dogodila u Gornjim Poljicima bio je zarobljen neimenovani Barakovi.50
ZKZd, Zbirka rukopisa, MS 508, 181r; Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 45. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, str. 250. U pismu je naveden kao Huh. Radi se o pogreci u transkribiranju. Vidi: Abdulah kalji, Turcizmi, str. 495. Svi spomenuti sluajevi nasljednih obnaanja dunosti i u sklopu toga napredovanja u sklopu ulufedija potvrda je uvrijeene prakse. Vidi: Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka, str. 209. Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 45. ZKZd, Zbirka rukopisa, MS 508, 181r; Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 45. bez imena, Documenti risguardanti alcune localit nella campagna di Dicmo, Bullettino di archeologia e storia dalmata XVI. Suplemento, Split 1893., str. 9; Postoji jedan podatak iz 1711. da je prihod s posjeda iznosio 13 529 aki, ali nije sigurno da se to odnosi samo na Mu. Vidi: Vladislav Skari, Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine, Glasnik Zemaljskog muzeja XLII, Sarajevo 1930., str. 76. Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 94, 95; Alfons Pavich, Prinosi povjesti Poljica (dalje: Prinosi povjesti Poljica), u: Glasnik Zemaljskog muzeja XV., Sarajevo 1903., str. 410. Zanimljiv je angaman Mustafa-age na poetku Kandijskog rata 1647. Budui da se navodi njegov povratak s ratita morem, vjerojatno je sudjelovao u borbama na Kreti. Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata, str. 188, 189, 277; Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka I 1646-1684, SAN Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda XIII, Beograd 1950., 125, 126.

42 43 44

45 46 47

48

49

196

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

Omerbaii su takoer bili ugledni i utjecajni. Prezime im je vjerojatno poteklo od imena Ahmedova oca Omera, iako bi i neki Omer, poljiki emin iz 1580., mogao biti njihov rodonaelnik. 51 Osim obnaanja vojnih dunosti koje su bile plaane iz dravne riznice, posjedovali su utvrenu kuu u Solinu iz koje su nadzirali put za Katela, te posjed i kulu u selu rnovnici na izvoru istoimene rijeke.52 Kao to smo rekli, Ahmedov otac zvao se Omer, a Ali-aga, tj. Alaga, koji se spominje kao kapetan Kamena, vjerojatno mu je bio stric.53 Ahmed-aga je bio mnogo promiljeniji pa je preivio predaju Klisa 1648. godine, te se preselio u Cetinu. Njegov prvi sin Mustafa poginuo je u jednom napadu na Bosiljinu, dananju Marinu. Zajedno s drugim sinom Mehmed-agom sudjelovao je 1657. u opsadi Splita, a nakon pretrpljenog neuspjeha nagovorio je bosanskog pau Ahmeda Sejdiju da napadne Bosiljinu u elji da osveti sina. Tamo su Osmanlije nakon oajnikog otpora seljana izvojevali pobjedu, ali uz goleme gubitke.54 Za atorovie nemamo mnogo podataka, ali i ono ime raspolaemo govori da su pripadali onoj skupini pograninih Osmanlija iji su postupci jo 1593. izazivali zabrinutost Mleana.55 Meutim 1594., kao i dvije godine kasnije, prigodom kratkotrajnog uskokog osloboenja Klisa spominju se braa atorovii, Ahmed i, tada ve pokojni Ibrahim, od kojih je prvi bio, to je iznenaujue, pomaga uskoka.56 Zanimljivo je da su i njega, kao i kasnijeg Barakovia nazivali Turcho principale di Clissa.57 Sudei po tome, a i po injenici to su posjedovali nekretnine po raznim mjestima samo na podruju Klisa i Solina imali su oko 800 vriti zemljem i atorovii su bili meu bogatijim feudalcima na ovom prostoru.58
Alfons Pavich, Prinosi povjesti Poljica, str. 435. Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 28, 31, 34, 43-46, 49-52, 64-66, 68, 70, 85-87, 90-93. Na njegovom peatu pie Ahmed bin Omer, a sebe navodi kao Omerbaia.; Alfons Pavich, Prinosi povjesti Poljica, str. 252.; Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti, str. 32. Lovre Kati, Veza primorske Dalmacije kroz kliki prolaz od prethistorije do pada Venecije (dalje: Veza primorske Dalmacije), Starine JAZU 51, Zagreb 1962., str. 379; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VIII, str. 225. U toj kui u Solinu Barakovi i Omerbai drali su 1631. zatvorenog Dominika Andreisa i druge pregovarae. Vidi: Dominik Andreis, Rasprava, str. 397, 398. Vidi potpisnike pisma. Girolamo Brusoni, Historia dellultima guerra tr Veneziani e Turchi, parte seconda (dalje: Historia), Bologna 1676., str. 26; Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata, str. 177, 185, 241-247. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji V (dalje: Mletake upute i izvjetaji V), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 48, Zagreb 1966., str. 63. Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta, 1., str. 35, 38, ; Lovre Kati, Veza primorske Dalmacije, str. 361. Karlo Horvat, Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia, pars prima (dalje: Monumenta), Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 32, Zagreb 1910., str. 102. Karlo Kosor, Drni pod Venecijom (prilog poznavanju prolosti Drnia) (dalje: Drni pod Venecijom), Kai VII, Split 1975., str. 22, 23; Ivan Grgi, Prva agrarna operacija, str. 16. Splitski vrit iznosio je 853,13 m2 , to iznosi oko 682 500 m2 . Vidi: Zlatko Herkov, Prinosi za upoznavanje naih starih mjera za duinu i povrinu, Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb 1977., str. 193.

50 51

52

53 54 55 56 57 58

197

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

Crniii su pripadali meu najuglednije begovske obitelji, ne samo u Klikome, nego i u Krkome sandaku.59 Njihovi posjedi nalazili su se u Krikama (Petrovo polje), u Vuevici (Zagora), te u Turjacima, Trilju i Gardunu (Sinjska krajina).60 U samom Klisu bili su vlasnici triju kua koje su po tradiciji pripadale Petru Kruiu, a u okolici su imali etiri kue s okunicama, dva mlina na rnovnici, te vinograde i mnoga druga zemljita izmeu Katela i Poljica ukupne povrine oko 400 vriti.61 U jednom pismu iz 1557. godine nalazimo nepotpisanoga klikog dizdara kojeg prema drugom suvremenom spisu moemo identificirati kao Huseina sina Hasanova.62 Njegovo obiteljsko ime otkriva mletako izvjee iz 1565. u kojemu nalazimo Husein-agu Crniia kao emina63 u Poljicima. Jako je znakovito da ve tada Mleani za njega piu da promotor et principal autor de tutte le difficult de quelli confini, qual fa malissimo offitio con la sultana relita del quondam Rusten bass et con altri personaggi turcheschi.64 Godine 1573. Husein se spominje kao bivi kliki dizdar.65 Naslijedio ga je sin Mustafa koji je bio i emin u Poljicima.66 Prigodom uskokog prepada na Klis 1596., bio je ubijen Memi-aga, tadanji dizdar, koji je tu dunost obnaao najmanje od 1583.67 Temeljei pretpostavku na uvrijeenu obiaju da su slube bile nasljedne unutar obitelji, vjerojatno je i Ali-aga, koji se ve od 1594. spominje kao poljiki emin, odnosno nazor, a 1604. godine kao dizdar Klisa i posjednik juno od Trilja, bio Mustafin sin, odnosno Memijin sinovac.68 U jednoj ispravi iz kolovoza 1596. spominje se kapetan Dafer, ali on s obzirom na vremenski razmak ne bi mogao biti onaj Dafer potpisnik pisma iz 1629., nego njegov otac.69 Problem ini injenica da oko 1602. godine nalazimo Ali-agu kao
Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV, str. 130. Ivan Grgi, Prva agrarna operacija, str. 10. Halil-beg Crnii; Karlo Kosor, Drni pod Venecijom, str. 24. Husein-aga Crnii; Josip Ante Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu knjiga prva, Sinj 1995., str. 34 Unato razliitim nainima pisanja rije je o jednoj osobi Osman-begu Crniiu. DAZD, Spisi generalnih providura, Girolamo Foscarini (1650.-1652.), k. 17, l. 550r, 551r. To bi iznosilo oko 341 250 m2 . ime Ljubi, Rukoviet jugoslavenskih listina (dalje: Rukoviet), Starine JAZU X, Zagreb 1878., str. 9, 10; Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti, str. 31. Abdulah kalji, Turcizmi, str. 267. povjerenik. Emin je bio slubenik carske blagajne, budui da su Poljica bila carski has. Simeon Ljubi, Commissiones et relationes Venetae III, str. 186. Udovica velikog vezira Rustem-pae Opukovia bila je sultanija Mihrimah, ki sultana Sulejmana. Vidi: Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, str. 125, 126. Graga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV, str. 130. Vjerojatno je splitski puanin Petar Jelii-Bai bio neko vrijeme (1571.) njegov atib, a ujedno i zapovjednik farisa. Vidi: Vicko Solitro, Povijesni dokumenti, str. 164. Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti, str. 28. Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 36.; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV, str. 338. Fehim D. Spaho, Jedan turski popis, str. 70. Kao emin spominje se 1594., a kao nazor 1598. Vidi: Karlo Horvat, Novi historijski spomenici za povjest Bosne i susjednih zemalja, Glasnik Zemaljskog muzeja XXI., Sarajevo 1909., str. 21.; Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 14.

59 60

61 62 63 64

65

66 67 68

198

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

kapitana kli[koga] to nedvojbeno govori da je bio obnaatelj obiju dunosti.70 Razlog za takvo neuobiajeno udvostruenje funkcija je vjerojatna maloljetnost mlaeg Dafera. Husein, jedan od etvorice Alijinih sinova, bio je 1604. emin poljiki, a zanimljivo je da se u tekstu imenovao kao Kapitanovi, a na peatu kao sin Alijin.71 Na kraju, osim spomenutog Dafera, znamo i za Hasana, Osmana te Ahmeda Crniia. U doba osloboenja Knina 1688., visoke dunosti obnaali su Muhamed-beg, krki sandak-beg, i njegov sin Mahmut-beg, kninski dizdar.72 Prema jednom fermanu Mehmeda IV., Muhamed je neto prije 1680. godine obnaao dunost nominalnoga klikog kapetana i emina u Poljicima.73 Obitelj Smailagi dobila je prezime po pretku Ismailu. On se 1583. navodi kao dizdar u Lonariu.74 U vrijeme Ciparskog rata spominje se neki Omer-bej, koji je bio uvar Solina dakle dizdar. Poginuo je u nekom sukobu sa Splianima 1570., a na dunosti ga je naslijedio Junuz-beg, no nema nikakvih indicija da ih dovedemo u meusobno srodstvo.75 Spomenuti Jusuf-aga imao je dvojicu sinova, Nuhagu i Omer-agu, od kojih je prvi bio poljiki nazor izmeu 1630. i 1643. godine.76 to im je bio neki Mehmed-aga Smailagi, autor jednog nedatiranog pisma iz 17. st., nije mogue rekonstruirati.77 U istom kontekstu gdje smo nali atorovie, susreemo i spomen Dede (Dervia) imunovia, ali kasnije, tijekom dugogodinje pogranine krize nalazimo Mehmeda imunovia. On je pripadao skupini klikih Osmanlija koji su uzurpirali seljake batine u trogirskim selima.78 Njegov brat ili roak Mustafa-aga obnaao je 1643. dunost poljikoga nazora.79 Unato svemu to se zbivalo tijekom Kandijskog rata, ve 1676. godine imunovii su ponovo bili u sukobu s Trogirom zbog uzurpiranja posjeda beneficija Sv. Ivana Birnja koji su se nalazili iza Kozjaka.80
Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti, str. 29. Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 15. Ali bin Mustafa Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 17. Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata, str. 259; Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka II - 16841749, SAN Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda XIII, Beograd 1951., str. 246. Alfons Pavich, Prinosi povjesti Poljica, str. 427. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV, str. 338; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, str. 250. Vicko Solitro, Povijesni dokumenti, str.166. Ni sami Junuz-beg ne govori o Omer-begu kao nekom svom srodniku. Alfons Pavich, Prinosi povjesti Poljica, str. 406.; Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 55, 57, 71, 76, 90. Nuh-aga se potpisivao kao Smailagi i Jusufagi. ime Ljubi, Bogiieva zbirka, str. 20. Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 35, 38; Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 45. U svezi imena vidi: Abdulah kalji, Turcizmi, str. 214. Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 82, 83. DAZd, Inventar dragomanskog arhiva, k. 4, omot XLVIII, 3r.

69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80

199

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

Mogue je da je postojbina Slaviia bila kasaba Hrvace, tj. dananje selo 6 km sjeverno od Sinja, u prilog emu govori navoenje Ahmeda Slaviia kao tamonjeg vlasnika mlina.81 U isto doba kad i imunovii, i Slaviii su posegli za posjedima crkve sv. Ivana, to je izazvalo proteste Trogirana, odnosno Mleana.82

Tko bi mogli biti ostali? Kamenskom dizdaru Mehmed-agi naalost ne znamo prezime, stoga moemo samo pretpostavljati, po obiaju nasljeivanja, da je njegov predak (djed?) Husein-aga, koji je istu dunost obnaao od otprilike 1583. do 1591. godine.83 Iz ostalih izvora doznajemo za nekolicinu muslimanskih obitelji iz Klisa i okolice. Prilikom kratkotrajnog uskokog preotimanja Klisa 1596. godine spominje se, tada ve pokojni, Mujo (Muhamed) Tursunovi. Neimenovani pripadnik iste obitelji sudjelovao je u uzurpacijama seljakih imanja zajedno s ve spomenutim Klianima. Iste godine doznajemo i za Mustafa-agu elanovia te Nuriju Memia.84 U Putopisu Evlije elebije navode se neki Sultanovii i Daferbegovii. Sultanovii su bili potomci klikog sandak-bega Mustafa-bega, neaka sultana Murata III., i sudionika u zbivanjima iz 1596. Posjede i mlinove imali su u Cetinskoj krajini, a izgleda da su drali imanje i u Mukome polju.85 Daferbegovii su zapravo ogranak Crniia, a povod za usvajanje toga tipinog patronimika dalo im je ime spomenutog klikog kapetana Dafera. Najvie imena Kliana zabiljeeno je u raunskim spisima trogirske itnice, a to je posebno vrijedno, upravo iz razdoblja o kojemu piemo. Tako je godine 1611. i 1612. kupljeno ito u Huseina Galiotovia, Jusupa Jugovia, Osmana Jerolia; 1613. u nekog Huseina (moda isti prije spomenuti); 1627. u O(s)mana Diviinovia, a 1631. u nekog Ahmeda.86 U jednoj potvrdnici napisanoj u Klisu 1630. godine spomenut je
81 82 83

Josip Ante Soldo, Prilozi za upoznavanje razvoja Sinja pod Venecijom, u: Sinjska spomenica 17151965, Sinj 1965., str. 109, 128. DAZd, Inventar dragomanskog arhiva, k. 4, omot XLVIII, 3r. Karlo Horvat, Monumenta, str. 63; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji IV, str. 338. Kati grijei kad Husein-agu imenuje kao klikog dizdara, jer je tu dunost 1591. obnaao Memi-aga Crnii. Vidi: Lovre Kati, Veza primorske Dalmacije, str. 359. ZKZd, Zbirka rukopisa, MS 508, 181v; Karlo Horvat, Monumenta, str. 101.; Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 34, 35, 277; Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, 45. Radoslav Lopai, Spomenici, str. 243; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji V., str. 88, 130; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI, str. 21, 36; Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, str. 128; Fehim D. Spaho, Jedan turski popis, str. 88, 89; Evlija elebi, Putopis, str. 169, 197, 247 biljeka 43. elebijev zapis o krivnji nekog Sultanovia za pad Klisa u mletake ruke 1648., potpuna je kontaminacija prave prie iz 1596. abanovi nije prepoznao Evlijinu mjeavinu dvaju razliitih dogaaja, jer navodi samo sluaj iz 1648., za koji znamo da je imao mnogo krvaviji epilog. Poznato je pak da je 1596. veina osmanlijskih dunosnika bila izvan Klisa, to je uvelike olakalo osvajanje tvrave. Sultanovi, zapravo Pijalepai, bio je aktualni kliki sandakbeg Mustafa-beg njihov rodonaelnik. Vidi: Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI, str. 34. - ... come la fortezza er quasi uota degli huomini da fattione , dequali alguanti nerano andati ad una fiera dentro del paese, altri col chadi Spalato, altri in Almissa, et Suzuraz ... (podcrtao autor) Vidi: Vladimir Rismondo, Iz izvora za Andreisovu povijest grada Trogira, u: Pavao Andreis, Povijest grada Trogira II, akavski sabor, Split 1978., 212/270, 213/272, 215/275. Prvi broj stranice donosi prijevod, a drugi broj transkript dokumenta.

84 85

86

200

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

Mustafa-aga ilo.87 Meu istaknutijim osobama uzetima za taoce 1648. spominje se harambaa Mehmed Digarii,88 a u zamolbi upuenoj 1650. providuru Foscariniju navode se Alija Jaii i Ahmet, sin Memije Juria, obojica iz Klisa.89 Na ovomu mjestu valja upozoriti na niz injenica koje opravdavaju sljedee nae pretpostavke o dubljem podrijetlu nekih od spomenutih rodova. U popisu bosanske vojske prije bitke na Mohau 1526. u skupini zaima Kara Osmana (Malkoeva oca) nalazimo merdove Hasana Bosnu, Dursuna Bosnu i Baraka Bosnu.90 Njih bismo mogli prepoznati kao rodonaelnike Crniia, Tursunovia i Barakovia. tovie, za Crniie postoji jo jedan indicij koji govori ovoj tezi u prilog, a to je selo Crnie juno od Bugojna, tj. u kraju u kojemu je Kara Osman imao posjede. Velika zastupljenost osoba iz nahija Uskoplje, Rama i blie okolice, koji su od samih poetaka obnaali nie ili vie dunosti u Klisu i okolici, nije sluajna koincidencija. Poevi od spomenutog Malko-bega, tu je i Murat-beg Kopi, pa ne bi bilo nevjerojatno da su se, u skladu s osmanlijskom taktikom popunjavanja posada iz stabiliziranih podruja, i te osobe povezane zajednikim zaviajnim podijetlom trajno doselile u Klis, gdje su postali ulufedije.91 Za razliku od njih, prezime Diviinovi mogli bismo povezati s klikom obitelji Divii, iji se jedan pripadnik spominje u ispravi iz 1466. godine.92 Veze Skradina s Klisom indiciraju sluajevi spomenutog Jaiia i nekog Redepa, a ne bi se smjelo zanemariti ni utjecaj Skradinjanina Rustem-pae Opukovia.93 Vjerojatno bi se daljnjim istraivanjem barem za neke od njih te oprezne pretpostavke razrijeile. Zbivanja koja su prethodila uskoku osloboenju 1596., ali i uslijedila nakon njega, zasluuju poseban osvrt, ako mi zbog ega, onda zbog oslikavanja stanja i odnosa
87 88

Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti, str. 34. Andre Jutroni, Split u pismima generala i generalnog providura Lunarda Foscola (1647-1651), Izdanje Historijskog arhiva u Splitu 5., Split 1965., str. 201; Vicko Solitro, Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji, Izvjetaj o zauzeu Klisa napisan od doktora Ivana Andrije Tomassea (preveo i uredio Vladimir Rismondo), Knjievni krug, Split 1989., str. 267, 270. Brusoni ga pie Zigaricich, Jutroni ga naziva Tigarii, a u Perojevia je imenovan kao igarii. Vidi: Girolamo Brusoni, Historia, str. 152, 153; Marko Perojevi, Klis u turskoj vlasti, Sarajevo 1936., str. 109. DAZd, Spisi generalnih providura, k. 17, 551r. Godine 1526. spominje se stanoviti Alija Jaii koji je vjerojatno bio dizdarov pisar u Skradinu. Vidi: Marino Sanudo, Diarij, str. 234. Ahmed S.Alii, Popis bosanske vojske, str. 198. Prema tome Crnii je etnik (usporedi sa sluajem Semiz Ali-pae Praia, rodom iz Prae), a Tursunovi i Barakovi su patronimici. Vidi: Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, str. 89, 94, 102, 123; Husi, Tvrave Bosanskog sandaka, str. 208, 209. Manje vjerojatna varijanta je da prezimena Barakovi i Tursunovi, odnosno njihove nositelje pokuamo izvoditi od potomaka Baraka (Isabegovia), te Dursuna (Vilia). uro urmin, Hrvatski spomenici I., Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium VI, Zagreb 1898., str. 247. Vidi: Marino Sanudo, Diarij, str. 234. (1526.); Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 35. (1596.); Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, str. 125, 126, 127. Rustem-pain sin Balibeg podigao je jednu damiju u Pruscu, to ukazuje na povezanost s krugom osoba iz Uskoplja.

89 90 91

92 93

201

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

koji su vladali izmeu pripadnika dviju struja u vojno-upravnoj strukturi u Klisu. Dvije godine prije reene akcije znalo se za jednu osobu, tituliranu jednom kao capitano che la custodisce (Klis, prim. a.), a drugi put kao capitano di Clissa, koja je bila spremna izruiti Klis kranima. U sljedeem izvjeu stoji da je to bio uno capo di Martelossi ... nominato Satorovich ...94 Iz sasluanja zarobljenih Klianki saznajemo da su s uskocima suraivali Dedo imunovi i Ahmed atorovi. Meutim, najvaniji detalj njihova iskaza je tvrdnja da je Ahmedov brat, pok. Ibrahim atorovi, bio u vrlo loim odnosima s klikim sandak-begom i bosanskim paom prvu od tih dviju dunosti obnaao je spomenuti Mustafa-beg, sultanov neak, a drugu Dervi-paa Bajezidagi.95 Mustafa-beg je bio notorni primjer dvorskog, odnosno haremskog miljenika koji nije zasluivao svoju visoku dunost, a to je bilo poznato i Mleanima.96 U samom Klisu njegove su pristae bili dizdari Crniii, to indicira blizak odnos Crniia sa sultanijom Mihrimah, udovicom Rustem-pae, tj. njezinim sinom Mustafa-paom koji je poginuo pod Siskom 1593. Meutim, Crniii svoj uspon zapoinju jo u doba sandakovanja Kopia i Karaosmanovi, a status uvruju za vrijeme brae Sokolovi, obnaajui nasljednu dunost dizdara i one jo unosnije poljikoga emina i nazora. Vie je nego znakovito bilo njihovo posjedovanje tzv. Kruievih kua. O kojim se tu objektima radilo? Dvije su se kue nalazile unutar drugog i treeg prstena klikih zidina jedna od njih sigurno je predturski kneev dvor, dok je trea bila u podgrau.97 Budui da su Crniii dobili u vlasnitvo najvaniji upravni objekt u tvravi, postavlja se pitanje kad i na koji nain su to ostvarili. Iako se Husein i Alija nameu kao mogui akteri te akvizicije jedan po bliskosti s Mihrimah, a drugi, po ve spomenutom udvostruenju dunosti, sve ostaje na razini spekulacija. Ono to je sigurno, nakon povratka u Klis 1596., Osmanlije su pokrenule slubenu istragu,98 ali Crniii nisu bili pozvani na odgovornost, to je i logino jer je Memi-aga poginuo kao dizdar, nego su jo vie ojaali. atorovii su pak bili na niim dunostima jedan od njih, Ahmed, bio je aga martoloza, a drugi, Ibrahim, hambardija, to znai da su bili podreeni Crniiima.
94 95

Karlo Horvat, Monumenta, str. 75, 76; Jovan N.Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 1. Jovan N.Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 38; Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, str. 134. Dervi-paa nije mogao biti bosanski paa do kolovoza 1596., tj. poslije gubitka Klisa, jer se na toj dunosti u svibnju iste godine nalazimo Ahmed-pau Dugalia. Vidi: Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 138. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji V., str. 138. - ... Mustaf Beg, che f leuato, come quello che lasci perder Clissa, dimostrandosi poco dilligente nella custodia dessa, (...) per li molti fauori, che Mustaf si rittroua hauere alla porta; perche oltre lesser germano del Gran Signore, fauorito straordinariamente dalle Sultane. ... Spominje se 1572., 1596., 1648. Vidi: Radoslav Lopai, Spomenici, str. 246; Alfons Pavich, Prinosi povjesti Poljica, str. 250; Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata, str. 176. Jovan N. Tomi, Graa za istoriju pokreta, str. 234, 235, 237, 242, 291 - ... Nuri Memich Turco et altri quattro compagni, tutti del presidio di quella fortezza, ...

96

97 98

202

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

Vjerojatno su obojica bili roeni kao krani, ali zarobljena Klianka to nije znala, jer su na islam preli u daljoj prolosti. Kako objasniti da istraga zbog njihove povezanosti s uskocima, koja je bila notorno poznata, nije primijenila kaznene mjere?99
Tablica 1 STANJE OKO 1630. GODINE ROD, POSTROJBA mustahfiz, 1. buljuk azap, 1. demat azap, 2. demat azap, 3. demat azap, 4. demat azap, 5. demat azap, 6. demat faris, 1. demat faris, 2. demat mustahfiz, 2. buljuk mustahfiz, 3. buljuk mustahfiz, 1. buljuk azap, 1. demat azap, 2. demat faris, 1. demat mustahfiz, 2. buljuk mustahfiz, 1. buljuk azap, 1. demat mustahfiz, 2. buljuk mustahfiz, 3. buljuk IME I DUNOST KLIS Ahmed-aga, dizdar kliki Dafer-aga, kapetan kliki Abdulah hati(b?) kliki Jakub-aga, azapski aga kliki Ahmed-aga kliki Husein-aga kliki Ahmed-aga kliki Mehmed-aga kliki Ala-aga, fariki s Klisa Muhamed-aga, fariki s Klisa Alaga, aga mustahfiza s Klisa Sefer-aga s Klisa LONARI Jusuf-aga, dizdar lonariki Husein-aga, kapetan Hatmat(?)-aga, azapski aga Hasan-aga, fariki Alaga, aga mustahfiza KAMEN Mehmed-aga, dizdar kamenski Alaga, kapetan kamenski Alaga, aga mustahfiza Osman hati(b?) Ibrahim-aga EHAJE Nuh, ehaja kliki Osman, ehaja Mustafa, ehaja Mehmed, ehaja Dafer, ehaja
99

PREZIME atorovi Crnii

Omerbai (?) Zubarovi ili Crnii (?) imunovi ili Crnii (?)

Smailagi Vrgoranin (?) Vrgoranin (?)

Omerbai

Barakovi (?) Crnii (?)

Usporedimo to sa sluajem klikog sandaka iz 1583. koji je bio izbatinan zbog nemarnog uvanja Klisa. Vidi: Karlo Horvat, Monumenta, str. 31, 32.

203

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

Jesu li atorovii bili povezani s ostalim agama Klisa, Lonaria i Solina u tenji da stresu monopol Crniia? Zbog utnje ispitanih vrela, nema odgovora na ova pitanja, a nismo sugurni ni za uu dataciju suzbijanja moi Crniia. Naime, negdje oko 1611. Crniii ne samo da su izgubili dunost klikog dizdara nego je od tada pa do 1648. godine i veina emin bila iz drugih uglednih obitelji Omerbaia, Smailagia i imunovia.100 Ostaje samo pretpostavka da se to dogodilo u turbulentnim vremenima estih smjena klikih sandak-begova u prvoj etvrtini 17. stoljea. Naposljetku, iako naalost ne raspolaemo nedvojbenim dokazima, ili barem brojnijim indicijama, ipak smatramo da bi bila prihvatljiva prethodna dopunjena tablica vojnih dunosnika iz Klisa, Lonaria i Kamena (tablica 1). Primjetan je raskorak izmeu strukture posada iz 1616. godine i broja njihovih zapovjednika potpisnika pisma. Od devet buljuka mustahfiza moemo ih uoiti tri, ili pet ako pribrojimo viak azapskih. etiri (ili pet) azapskih demata nalazimo, a viak je vjerojatno dio mustahfiza. Farisa ima jedan demat vie nego 1616., a ako bismo uzeli u obzir i posade okolnih kula, onda je razlika jo vea. Martoloze i topije ne nalazimo. to se tie Lonaria, od tri buljuka mustahfiza imamo dva, a azapskih demata ima dva, a ne jedan kao u popisu. Jedan demat farisa, odgovara stanju iz 1616. Ni tu se ne prepoznaju topije i martolozi. U Kamenu brojno stanje mustahfiza odgovara popisu, a demat azapa moda je zapravo martoloki. Takvu razliku moemo objasniti na dva naina. Kao prvo, protekom desetak godina pojaano je brojno stanje farisa, a drugo, neki age uzdrali su se od davanja potpisa, to bi govorilo da Barakovi i Omerbai nisu imali beziznimnu potporu meu zapovjednicima. Nedugo poslije otvorenog izbijanja neprijateljstava, opi providur i general Lunardo Foscolo poduzeo je 1647. godine odlune poteze u istjerivanju Osmanlija iz okolice Splita. Najprije je osvojio i razruio Lonari (tj. solinsku utvrdu) i Kamen, ali je onda morao prebaciti teite operacija na druga podruja. Preivjeli age bili su angairani u opsadi ibenika, a onda se Foscolo vratio i 31. oujka 1648. definitivno oslobodio i Klis.101 Listu identificiranih pripadnika posljednje osmanlijske zapovjedne strukture u tim tvravama donosimo u tablici 2. Meu imenima dunosnika nalazimo veinu iz prethodne tablice, s izuzetkom kamenskoga kapetana Alage, kojega je u meuvremenu naslijedio sin Ahmed-aga. Mletaki patricij Apostolo Zen, opisujui Foscolova osvajanja, navodi broj od osamnaest ag zateenih u Klisu prilikom predaje, to odgovara popisu iz 1643. Za Lonari je naveo dvostruko manje od tadanjeg broja pet ag, ali to ne mora znaiti da je pogrijeio, jer je mogue da je posada prethodno bila smanjena zbog slabe branjivosti utvrde. Za brojano stanje dunosnika u Kamenu, Zen nije iznio nikakav podatak. 102
100 101 102

Alija se 1611. spominje kao pokojnik. Vidi: Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI, str. 177. Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata,, str. 136, 137, 140, 148, 149, 175-190; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, str. 69-72. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, str. 250; Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine, str. 109.

204

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

Tablica 2 STANJE 1647. GODINE ROD, POSTROJBA mustahfiz, 1. buljuk azap, 1. demat ? ? faris, 2. demat ? mustahfiz, 1. buljuk azap, 1. demat mustahfiz, 1. buljuk azap, 1. demat IME I DUNOST KLIS Ahmed-aga, dizdar kliki Dafer-aga, kapetan kliki Sejfula-aga ? Rizvan-aga ? Muhamed-aga ? 103 LONARI Jusuf-aga, dizdar lonariki Hasan-aga, kapetan KAMEN Mehmed-aga, dizdar kamenski Ahmed-aga, kapetan kamenski EHAJE ? Omerbai Smailagi Vrgoranin PREZIME atorovi Crnii

Sljedea tablica prikazuje brojano stanje tvravskih posada prema mletakim i turskim izvorima:
Tablica 3

1530. Klis Lonari Kamen zajedniki 103

1553. > od 100 ? ?

1572. 174 ? ? ***

1583. 130 60 60 40

1616. 253 106 58

1643. 287 206 93

Valjalo bi na kraju pokuati objasniti uzroke uzurpacija seljakih imanja, koje su do te mjere zaotrile odnose Trogirana odnosno mletakih vlasti s jedne strane, i Osmanlija s Klisa s druge strane, da su u spor bile ukljuene i najvie instancije vlasti obiju drava. Nedvojbeno je da je ve od kraja 16. stoljea Osmanlijsko Carstvo poelo gubiti dah u svojim gotovo neprekidnim ratnim aktivnostima. to se tie europske bojinice, poevi sa zauzimanjem Galipolja polovinom 14. st., uspjesi su trajali gotovo u kontinuitetu dva i pol stoljea. Dravni stroj, iji je udarni dio bila vojno-feudalna
103

Aleksandar Solovjev, Bogiieva zbirka, str. 95. Sejfula, Rizvan i Muhamed upitni su zbog neprecizne datacije dokumenta.

205

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

kasta, a prijenosnik sveobuhvatna birokracija, funkcionirao je besprijekorno i goleme koliine materijalnih dobara i ljudskih resursa osvojenih zemalja slijevale su se, u konanici, u Carigrad. I sve je bilo dobro dok je vojni segment uspijevao nadoknaivati svoj troak bilo izravnom pljakom, bilo zauzimanjem tuih teritorija ili iznuivanjem poreza. Kad je to razdoblje prolo, relativno brzo se otkrilo da unutarnja rastronost, bilo za vojne potrebe ili ona oitija, za mnogobrojne nepotrebne raskone ceremonije na svim razinama, znatno premauje prihode.104 Financijsko uruavanje Osmanlijskog Carstva ilustrira u brojanom smislu strjelovit skok deficita koji je od 6 600 000 aki 1564. porastao na 600 000 000 u 1597. godini. To se izravno odrazilo na novarstvo, jer se prije od jedne oke (1 283 grama) srebra kovalo 500 aki, a 1548. od iste koliine iskivano je 1 000 aki. U skladu s takvim kretanjima i aka je gubila na vrijednosti u odnosu prema mletakom dukatu, pa je u nepuno stoljee od 54 ake pala na 120 aki za dukat. Slian pad vrijednost bio je i prema dubrovakom taliru. I suvremenik Evlija elebija jadikuje nad obezvrijeenim akama, usporeujui ih sa standardnim mletakim zlatnikom.105 Na pokrajinskoj razini to se najopipljivije vidi iz kretanja cijena soli, jer je svaki pad vrijednosti novca i poskupljenje izravno pogaalo tamonju stoarsku proizvodnju, a time i prihode spahija i timarnika.106 Iz vie izvora znamo da su jednu od glavnih stavki izvoza Klikog sandaka inili stoarski proizvodi, a da su u tome i age vidjeli mogunost dobre zarade, vidi se iz toga to su oni na uzurpiranim posjedima forsirali uzgoj stoke.107 Drugi izvozni proizvod inilo je ito kojega je u primorskim gradovima oduvijek nedostajalo, pa se i na njemu moglo dobro zaraditi.108 Iako su se trgovaki odnosi uspostavili neposredno po osvajanju hrvatskog zalea primorskih gradova, nevieni uspon uslijedio je tek poslije uspostave splitske skale 1592. Svrha toga poteza bilo je privlaenje trgovakih tokova cijelog najzapadnijeg dijela Osmanlijskog Carstva Bosanskog paaluka, ali posredno i drugih podruja Carstva. Osim izravne koristi od trgovine, Serenissima se namjeravala rijeiti i Dubrovnika kao trgovakog suparnika. Venecija je nudila ili svoju ili reeksportiranu zapadnoeuropsku robu, a osmanlijsko gospodarstvo gotovo jedino to je moglo ponuditi bili su jednostavni poljodjelski proizvodi. Part104

Hazim abanovi, Evlija elebija i njegov putopis, u: Evlija elebija, Putopis, str. 18; Ivan Erceg, Turska osvajanja i organizacija proizvodnje u Dalmaciji i njihov odraz na privredni ivot Hrvatske, Zbornik Cetinske krajine 4 Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Sinj 1989., str. 10, 11. Evlija elebi, Putopis, str. 226.; Adem Handi, Uvoz soli u Bosnu u XVI vijeku (dalje: Uvoz soli u Bosnu), Prilozi za orijentalnu filologiju X-XI, Sarajevo 1960-1961., str. 131, 135; Fehi D. Spaho, Jedan turski popis, str. 116. Adem Handi, Uvoz soli u Bosnu, str. 145; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI, str. 272, 273, 278. Vjeko Omai, Mletako-tursko razgranienje, str. 44, 45; Vladimir Rismondo, Prilike, str. 1129. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VI, str. 84, 122, 129; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VIII., str. 179, 180; Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima, str. 174; Nenad Moaanin, Novije spoznaje, str. 77, 78.

105

106 107 108

206

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

neri su imali podjednak interes za uspjeno poslovanje jer su se u to doba iz prihoda skale isplaivale posade u Klisu, Solinu i Kamenu, ali su preteitu dobit ipak ostvarivali Mleani. Stoga je ona prijetnja iz pisma, ucinitchiese zmetnia i razmetnuti scala na Splitu, potencijalno pogaala najbolniju mletaku toku dravne i privatne prihode. 109 Meutim, nije se stalo samo na financijskom deficitu. Bilo koja funkcija, od posljednjeg mutevelije (upravitelj vakufa, tj. zadubine) do prvog do sultana, velikog vezira, poela se sve ee i ee dobivati protekcijom, nepotizmom ili, to je bilo najgore, mitom. Razumljivo je stoga da je, primjerice neki sandak-beg, nadoknadu svojih trokova vezanih za zahvaljivanja ili podmiivanja svaljivao na lea bojih slugu i sirotinje raje, a u stopu su ga slijedili drugi nii dunosnici. Iz dokumenata su poznati nazivi tih davanja: doprinos za inspekciju, doprinos za odjeu, doprinos za doek, doprinos za hranu, doprinos za obuu, doprinos za putne trokove, doprinos za mobilizaciju, desetina za krvarinu, doprinos za dvor te doprinos za rat ili jednostavno: dar.110 I dok je takva praksa u sandacima podalje od granice, unato povremenim burnim reakcijama, tekla samo s manjim ili veim mrmljanjem, u sluaju pograninih, kao to su bili Kliki ili Krki, vrlo brzo se pokazala kratkovidnost tih postupaka. Ono to je takoer karakteristino za to kasno razdoblje iznudama, maltretiranjem i drugim oblicima strahovlade bili su osobito pogoeni krani, tj. preciznije katolici.111 Prve reakcije oteenih bili su prizivi, koji su ili sve do Porte, i to nam je poznato iz niza fermana, esto s pozitivnim odgovorom, ali openito gledano, unato tome, nasilja pokrajinskih vlasti nisu prestajala.112 Meutim, sluaj ovih trogirskih sela nije bio izuzetak u isto doba nasilje aga i spahija registrirano je i u okolici ibenika i Zadra, a sve skupa bilo je samo djeli openitog procesa koji je zahvatio Osmanlijsko Carstvo i koji ga je dugorono gospodarski potkapao.113 Rije je o iftlienju, tj. prisvajanju seljakih posjeda batina, a ovdje je upravo rije o jednom takvu primjeru. Kao to znamo, ponovila se ista pria viena u hercegovakom sandaku stotinjak godina
109

Viktor Morpurgo, Daniel Rodriguez i osnivanje splitske skele u XVI stoljeu, Starine JAZU 52, Zagreb 1962.; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji V, str. 117-120; Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima, str. 175-182. Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne, str. 176, 177, 181; Avdo Sueska, Promjene u sistemu izvanrednog oporezivanja u Turskoj u XVII vijeku i pojava nameta teklf-i, Prilozi za orijentalnu filologiju X-XI, Sarajevo 1960-1961., str. 92-95, 97 Izvorno: devir, kaftan baha, selamiye, zahire baha, nal, konak ake, bayrak ake, r-; diyet, kapu harci, seferiya, peke ili yemeklik. Mnogobrojni su primjeri diskriminacije, od one uobiajene do sasvim svojevoljnih nasilnitava. Vidi npr.: Juraj Boitkovi, Kratki ljetopis Tome Juriia iz g. 1596. i 1599., Narodna starina X, Zagreb 1931., str. 118; Nikola Lavanin, Ljetopis, Sarajevo 1981., str. 224, 225, 228; Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima, str. 169, 171, 172. Bajraktarevi, Turski dokumenti, str. 51, 52, 54; Za Poljica vidi: Avdo Sueska, O poloaju Poljica, str. 85, 86. Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, str. 24, 27, 32; Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VIII, str. 235-237.

110

111

112 113

207

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

prije. Pripadnici tvravskih posada, kao pripadnici sloja privilegiranog ne samo dravnom vojnom slubom nego i religijskom pripadnou, zgrabili su priliku koju im je dalo ukidanje filurdijskog statusa Vlaha. To je, istina, ve jednom bilo proglaeno tridesetih godina 16. st., ali samo nakratko.114 Da nevolja bude gora, u isto doba reorganizacijom je znatno smanjeno i brojno stanje i uloga martoloza roda vojske kojemu su Vlasi najee pripadali.115 Tako se dogodilo da je nakon zatija od pedesetak godina drava ponovo svela dotadanje filurdije na poreznu razinu raje, pa su oni postali chmeti choi daiu cest(it)om zaru Haraz, a u zavrnom koraku poeli su gubiti i svoje slobodne batine. Pri tom mislimo da su bile slobodne prema osmanlijskom zakonodavstvu. Valja naglasiti da je bilo pojedinanih dravnih intervencija u cilju smirivanja situacije, a meu paama koji su neuspjeno pokuavali zauzdati bezakonje bio je i spomenuti Mehmed-paa Popovi. Njegov pozitivan pristup bio je poznat i Mleanima, ali kako je ubrzo naiao na otvoreno suprotstavljanje lokalnih begova i janjiarskih aga, bio je opozvan i, po povratku u Carigrad, smaknut.116 Ni drugim paama nije polazilo za rukom smiriti granine uzurpacije, dobrim dijelom zbog sve veeg prevladavanja ratoborne dvorske struje, kojoj je na elu bio Jusufpaa Makovi iz Vrane, zatitnik Halil-begov. Vjerojatno je takav viedesetljetni razvoj zbivanja, a i poneki inicijalni eksces, potakao Vlahe-Bunjevce iz cijeloga jadranskog zalea na niz seoba, svojevoljnih ili dogovornih, od Like do Podunavlja.117 Oni koji su ostali, kao primjerice obitelji s popisa iz 1630., strpljivo su ekali i doekali oslobodilake ratove iz druge polovine 17. stoljea.

114 115 116

Fehim D. Spaho, Splitsko zalee, str. 49. Nedim Filipovi, Islamizacija Vlaha u Bosni Hercegovini u XV i XVI vijeku, Radovi ANUBiH LXXIII Odjeljenje drutvenih nauka 22, Sarajevo 1983., str. 144, 146, 147. O njemu pie opi providur Antonio Civran. Vidi: Grga Novak, Mletake upute i izvjetaji VII, str. 55. ... Ho trattato con diuersi sanzachi et negoziato con pi bassa della Bosna, tutti ministri di qualit e stima, con li quali per lo pi ho hauuto fortuna di trattenermi in corrispondenza, e particolarmente con Abbazza bass, huomo delle conosciute condizioni, che f e si mantenne tanto tempo ribelle ... Mijo N. Batini, Njekoliko priloga, str. 142; Jovan N. Tomi, Prilozi istorijskoj raspravi Pokret Srba u okolini Klisa 1603 god. iz mletakog dravnog arhiva, Spomenik Srpske kraljevske akademije XXXVI, Beograd 1900., str. 1-5; Gligor Stanojevi, Jugoslovenske zemlje u mletako-turskim ratovima, str. 122, 169.

117

208

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

209

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

210

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

211

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

212

K. Kui: Osmanlijski zapovjedni kadar u tvravama Klis, Lonari i Kamen oko 1630. godine

213

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 23(2005), str. 187-214

Kreimir Kui Ottoman Military Commanding Personnel in the Fortresses of Klis, Lonari and Kamen around 1630 Summary In 1629 a group of eleven Ottoman commanders (agas) from the fortress of Klis, five commanders from the fortress of Lonari, four from Kamen, two Friday preachers (hatibs) and five fortress commanders deputies (kethdas) sent a letter of warning to the Venetian proveditore in Zadar. They demanded that Venetian authorities stop collecting feudal dues from the peasants cultivating lands in the contested border area to the north of Trogir. They threatened that, if their demands were ignored, they would block trade routes between Bosnia and Split. The article discusses prosopographical data on the majority of these people, and establishes their military duties and positions. They were castellans (dizdars), and captains (kapudans) and the commanders of the stationary troops (mustahfizes) and the mobile troops (both azaps and farises). For the most part, their family names were also established. Thus, it became clear that these and similar Ottoman military officers of the border marches (sancaks) of the province (eyalet) of Bosnia had hereditary status. Regarding the border conflict, it is a fact that the Ottomans came into its possession around fifty years earlier, by unilateral demarcation. Peasants inhabiting that area, even if they were nominally Ottoman subjects with the privileges of Vlachs, concluded treaties with the patricians of Trogir concerning their feudal dues on their own, which provoked the aforementioned members of the provincial elite into forcing peasants from their possessions and retaining agreed dues. The whole case was not an exception, because the socalled iftlikisation process was at that time happening not only in Dalmatia, but also all over the European part of the Ottoman Empire, where, because of the weakness of the central authority caused by the incessant wars, the decline of the economy and a constant state of corruption, formerly free peasants were little by little transformed into serfs. Discrimination on religious grounds was also present. Although the central authorities from time to time tried to restrain the agas, the latter put up forceful resistance. Moreover, they were supported by warlike factions at the court. All these developments came to help to ensure that the peasantry completely supported the Venetians in the following wars of Candia (Crete) and the Morea (Peloponnese), in which the Ottoman regime in Dalmatia was completely defeated and the aforementioned agas disinherited from all their possessions. Key words: Ottoman Empire, military service, landed property, military frontier, Klis

214