SUSRETI

MATICA HRVATSKA GRUDE SUSRETI 2011. Broj 5. Nakladnik OGRANAK MATICE HRVATSKE GRUDE Republike Hrvatske bb 88 340 Grude Glavni urednik Mario Bui Urednitvo Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi fra Ante Mari Jozo Mari Marija Marti Mario Bui Mladen Leko Petar Maji Sreko Mikuli Stjepan Glava Tihomir Glava Vinko uljak Vinko Zori Grafiki urednik Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi Edita Grubii Lektor i korektor Marjana uljak Naklada 1000 primjeraka

CIP Katalogizacija u publikaciji Narodna knjinica HN Mostar UDK 061.232(497.6 Grude)(058) SUSRETI 5 Matica hrvatska Grude / [glavni urednik Mario Bui] . Grude : Ogranak Matice hravtske, 2011 (Grude : Grafotisak). 404 str. : ilustr. ; 26 cm Nastavak godinjaka: Godinjak Matice hrvatskeOgranak Grude

5
MATICA HRVATSKA GRUDE

SUS RE TI

Grude, 2011.

SADRAJ
UvoDni lAnAk .............................................................................................7 Barcelona i tota drugo usput! - Ivan imi ..................................................7 ZAnimlJivoSti ..............................................................................................15 Odgojitelji u sudaru s tehnikom - emu se nadati? - Fra Mate Logara .... 17 Nebojte se probuditi - Petar Maji ........................................................... 22 Okupljanje i ohrabrenje dar Crkve - Bodar Maji................................... 29 PoviJeSt ZemlJoPiS .....................................................................................39 Kratka povijest Gruda i kretanje stanovnitva - Fra Andrija Niki ........... 41 Batina muenitva strpljivosti - Domagoj Tomas - Sreko Tomas ......... 124 Reljefne osobitosti prostora Zapadnohercegovake upanije podloga geoekolokom i turistikom vrednovanju kao prilog odrivom razvoju upanije - Vjekoslav imunovi ................................. 161 kUltURA....................................................................................................181 Zaviajni govor u ranim pjesmama A. B. imi - Mila Pandi .............. 183 Proklinjanja u romanu Ivana Raosa Prosjaci i sinovi - Mario Bui .......... 204 igRokAZ.....................................................................................................219 Boi bez sina - Fra Ante Mari ............................................................. 221 knJievnoSt ..............................................................................................239 Izbor pjesama - Marko uljak................................................................ 241 Stare i nove pjesme mladog pjesnika Marka uljka iz Bobanove Drage - Fra Ante Mari ..................................................... 253 Izbor pjesama - eljko Andrijani ......................................................... 256 Pjesame - Jasminka Mikuli ................................................................... 271 Izbor pjesama - Magdalena Grizelj ....................................................... 280 kRonikA ....................................................................................................291 Kronika dogaanja u Matici hrvatskoj - Mario Bui (priredio) ........... 293

5. GODINJAK

UVODNI LANAK
Barcelona i tota drugo usput!
ljetos nikako nisam mogao doekati narudbu za novi broj Godinjaka Ogranka Matice Hrvatske Grude, onaj za 2011. godinu. E, da, ba taj koji upravo drite u ruci. Kad me lani urednitvo Godinjaka zamolilo za neki tekst u toj periodici na koju svi mi lokalpatrioti moemo biti neizmjerno ponosni, spremno sam taj poziv prihvatio. Em Gruanin, em sklon svakoj vrsti javne promocije umiljenih spisateljskih vrlina, em vezan za stoljetnu simboliku Matice openito. Nisam alio truda: sjeo ja u auto i pravac Njemaka, Mnchen. Napisat u neto kao putopis, sraunao. Ostatak prie jamano znate: tekst objavljen u Godinjaku za 2010. godinu doivio je za one slabije poznavatelje moga opusa - iznenaujue pozitivnu recepciju, naiavi tako na nepodijeljene simpatije i kod publike i kod kritike. Nakon to je ovogodinja narudba napokon stigla, rijeio sam ustrajati na formi koja je prole godine poluila nezapamen uspjeh. Opet, dakle, u auto, samo po mogunosti nekim sasvim drugim pravcem. Ovaj put odluio sam se za panjolsku. Ljeto je, raunam, svi idu nekamo na jug, svakako odavno elim vidjeti i Barcelonu i Madrid i tota drugo u toj zemlji, a i vama, mojim vjernim itateljima, moglo bi se to dopasti. Za razliku od prologodinjega odlaska na Oktoberfest kojega sam poduzeo u mukom drutvu (nije to, kako ste moda bili pomislili, bilo u strahu da bi netko mogao na meni i na tom mom putovanju varirati onu poznatu izreku o razuzdano-romantinim mjestima, onu kako je povesti vlastitu suprugu u Pariz isto kao ponijeti sa sobom u Veneciju goluba od kue; moji razlozi su bili vie financijske prirode), ovaj put je to bilo pravo obiteljsko putovanje. I ja, i ena, i sva djeca. Kad sam, eto, ve spomenuo taj financijski aspekt, moda je zgodna prilika da urednitvu Godinjaka pripomenem neke stvari vezane za moje ovogodinje putovanje. Nekima se moe initi da ovo nije pravo mjesto, usred teksta praktiki, ali me strah da u poslije zaboraviti. Recimo pola-pola
7 5. GODINJAK

Ili su ove godine preduge, ili je moj autorski ar neugasiv! Uglavnom, ja

mi izgleda kao potena formula, pola trokova ja, pola urednitvo. U protivnom e ispasti da sam ja u panjolsku iao (samo) radi svoga guta. Kako je nas, Bogu hvala, estero, morali smo unajmiti putniko kombi vozilo. Osim toga trebalo nam je i prilino prostora za svu tu opremu koju je valjalo ponijeti: ator, vree za spavanje, kamperski stol i stolice U grubo, ideja je bila sljedea: u dvokoraku, uz po jedno noenje u Italiji i Francuskoj, dosei panjolsku, odnosno Barcelonu, provesti tamo pet-est dana, pa onda opet u slinom ritmu natrag. Tako je nekako i bilo. Inae, ba Barcelona i panjolska ostale su mi naao jo tamo od Olimpijskih igara 1992. Ima gradova za koje ovjek unaprijed pomisli kako imaju neki neodoljivi arm i kako ih jednom mora posjetiti. Rijetko su to glavni gradovi drava, u njima je u pravilu sve veliko i iroko, monumentalno, i nema one neke topline koju nude oni manji. Oduvijek sam mislio da je Barcelona upravo takva. Dodatnu vrijednost, ako to mogu tako rei, ovom gradu davalo je i to to je glavni grad panjolske pokrajine Katalonije, pokrajine koja stalno propituje granice vlastite politike autonomije, i s kojom sam juer za poziciju Hrvatske u bivoj dravi, danas za poziciju Hrvata u Bosni i Hercegovini u tom smislu uvijek rado traio slinosti. Te 1992. godine Barcelonu nisam mogao vidjeti zbog poznatih povijesnih dogaaja i moje, ako ne kljune onda barem nezaobilazne uloge u njima, poslije rata uvijek je bilo neto prenije, ali sada me nitko nije mogao zaustaviti. ak niti moebitno nerazumijevanje urednitva Godinjaka za onaj maloprije spomenuti aspekt. Kroz Italiju smo proli brzo. Prvu veer smo zanoili u Peschieri del Gardi, malenom turistikom gradiu na obali jezera Garda, nedaleko Verone, gdje smo na obiteljskom kampiranju bili prije pet godina. Sutradan smo ve kod Brescie otili prema jugu i da nije bilo pogrenoga skretanja kod Genove zbog kojega smo se morali provesti kroz cijeli grad, izgubivi sigurno dobrih dva sata u Francusku bismo preli u rano poslijepodne. Osim gubitka vremena, usputna teta bila je i to to smo Genovu vidjeli samo iz perspektive ogromne luke, du koje vodi ta neka cesta na koju smo sluajno nabasali, i zato je onda doivjeli kao prljavu i zaputenu, a to ona moda uope ne zasluuje. U gradu tako slavne prolosti, usporedive s onom venecijanskom, u ijem se zaljevu zamee ciklona o kojoj - jer ta pojava, najee uzrokovana premjetanjem hladne fronte preko Alpa prema Sredozemlju, bitno utjee na vremenske prilike i u naem Jadranu - sluamo skoro u svakoj vremenskoj prognozi, zacijelo bi se moralo imati to vidjeti. Tu je roen i Kristofor Kolumbo, moreplovac slavniji i od svoga rodnog grada, koji je, dodue pod panjolskom a ne enovekom zastavom, otkrio Ameriku. Po tom otkriu ga pamti povijest, ono je razlog za desetine spomenika diljem Europe i obiju Amerika (po jedan veleban i u Barceloni i Madridu) njemu u ast, ali i za onaj uveni vulgarno-duhoviti grafit
5. GODINJAK 8

(Kolumbo, jebem te radoznala) na nekom beogradskom zidu za amerikoga bombardiranja Srbije 1999. godine, grafit u kojemu mu se upravo to otkrie nedvosmisleno zamjera. Kao dokaz valjda kako doista svaka medalja ima dvije strane. Rei ete vi daj vrati se na temu, ti i tvoje ciklone vie! I Srbija! Uvijek ja tako: ponem o jednom, pa onda me odnese na neto sasvim drugo, ko da se zaboravim. Moj gimnazijski profesor hrvatskoga jezika, inae takoer lan urednitva Godinjaka, sigurno se ne ponosi mnome. Da je bilo po mom, mi bismo moda cijelu francusku obalu ovaj put proli bez zaustavljanja. Meutim, kako su ona moja dvojica starijih inficirani igranjem pokera na internetu, oni navalili da svratimo u Monte Carlo. I dosada sam vam se znao tuiti na njih zbog razliitih njihovih nepodoptina, ali ovo s pokerom me stvarno ozbiljno ljuti. Sve oni meni, kao, to je bezazleno, to je samo igra, razbibriga, nije za pare nego onako. Dopustio sam im tek razgledavanje glavnoga casina (Monte Carlo Casino), jedne od turistikih atrakcija i kockarskih meka ovoga grada, smjetenog u prekrasnoj 150-godinjoj zgradi, s jo ljepim trgom i vrtom ispred nje. Odredio sam im i skromni limit (deset eura) koji smiju prokockati, sve se potajno nadajui umnaanju. Tako to rade strogi, ali pravedni oevi, pomislio sam ponosno. Kad ve nismo preskoili Francusku, e onda sam ja zapeo da sutradan (spavali smo u Mentolnu, oblinjem gradiu smjetenom odmah pored, ali izvan Kneevine Monaco) svratimo u grad koji je puno vie podilazio mojim zatomljenim jet-setovskim pretenzijama od opisanoga stjecita svjetskih bogatuna, porezoutajivaa, hohtaplera i kockara, u Cannes naime. Zato ba Cannes? Pa zato oni koji me bolje poznaju i ne pitaju se zato - to se tamo odrava najvaniji europski filmski festival, a moja strast za filmskom umjetnou, posebno za crvenim tepihom, traje i neutaena je jo od onog moga znamenitog studentskog statiranja u propaloj amerikoj (ili je bila britanska?) produkciji snimanoj u Trogiru osamdesetih godina prologa stoljea. Film Stealing Heaven (Dodirnuti nebo, tako je ini mi se glasio nevjeti prijevod naslova na hrvatski) bio je nekakva kostimirana povijesna drama s radnjom smjetenom u 12. stoljee, i to ba u Francusku. Amerikanci su to snimali u koprodukciji s Jadranfilmom, a ja sam skupa s jo puna dva autobusa studenata dovoenih za pristojne novce iz doma u Spinutu - u njoj ostvario jako zapaenu ulogu. Tada mlad, isti, ne znam, Gary Cooper, samo da nije bilo onih srednjovjekovnih prnja, glavna glumica bi se sigurno bila (jo vie) zainteresirala za mene. Zato Cannes nisam smio zaobii: morao sam osjetiti barem djeli toga ozraja o kojem sam matao eto od svoje rane mladosti. Provozali smo se u svojoj mobilnoj ergi, popili kavu, okupali se na pjeanoj plai i mogli smo krenuti dalje.
9 5. GODINJAK

Premda smo neto petljali po internetu, smjetaj pored Barcelone nismo bili unaprijed rezervirali. Znali smo jedino da bismo htjeli ii u neko malo mjesto nedaleko grada. Na kraju je izbor pao na Malgrat de Mar, pedesetak kilometara udaljen od Barcelone, neto blie gradu od razvikanoga Lloret de Mara (tu su vam sve sami de mar ovaj, de mar onaj) u koji ide veina naih srednjokolskih ekskurzija. Na kamp je bio na samoj obali. Bio je velik, ogroman ak, s puno hladovine, jedan od valjda desetine njih na cijelom tom Costa Brava potezu. Dobili smo svojih ezdeset kvadrata omeenih ivicom, i oni su iduih nekoliko dana postali na dom i ishodite. Nije dodue sve ba krenulo najbolje. Da nije bilo supruge i onog mlaeg od moje dvojice kockara, ja, smotan kakav ve jesam, tehniki mislim, vjerojatno ni do dan-danas ne bih uspio razapeti taj na ator za estero. Barcelona je naravno prekrasna, ali i to vrijeme provedeno u kampu, ta atmosfera solidarnosti, upoznavanja novih ljudi, to je doista neto posebno. Odmah pored nas su bila dva para Nizozemaca. Oni tu dolaze desetak godina, uvijek na istu parcelu. Kako smo mi ipak poetnici u pravom kampiranju, njihova nam je pomo bila dragocjena: posudili su nam kabele za struju, lampe, savjetovali nas gdje jeftinije jesti i openito pomagali oko raznih stvari. Jednom od njih, onom to je na prikolici sa sobom dovezao i monu Harley Davidson makinju (drugi je, takoer na prikolici, dovezao jednako monu Yamahu; gore u Nizozemskoj i supruge obojice imaju vlastite motocikle, samo ih nisu dovozili ovdje), sestra je udana za Hrvata, Istrijana. Bio je on kod nas u Istri i pun je hvale za ljepote naega Jadrana. O samoj Barceloni ne zna ovjek odakle bi poeo. Trgovi, crkve, ulice, palae. Nije uzalud Barcelona etvrti grad po inozemnim turistikim posjetama u Europi, odmah iza Pariza, Londona i Rima. Ovaj grad jednostavno ima onaj neobjanjivi arm to sam ga spomenuo na poetku teksta. Za vjeno nedovrenu baziliku Sagrada Familia (Sveta Obitelj) vjerojatno ste uli, nju obvezno morate vidjeti ako vas ikada put nanese u Barcelonu. Neobian je to spoj razliitih arhitektonskih stilova i elemenata (nastavio bih ja improvizirati o tome, ali se bojim da e moje neznanje javnosti razotkriti jo jedan lan urednitva Godinjaka, moj gimnazijski profesor povijesti umjetnosti, pogaate), drukija od svih crkvi koje sam do tada vidio. Obinija, ili bolje reeno klasinija od nje je Katedrala Svete Eulalie, ali zato ne manje zanimljiva vidjeti. Nai obilasci grada obino bi poinjali tako to bismo svojim kombijem doli negdje blizu Placa Catalunya, prostranoga sredinjeg trga, parkirali u nekoj podzemnoj garai (muei se uvijek malo dok pronaemo onu u koju na kombi zbog visine moe ui), a onda odatle starim gradom prema obali i natrag. Placa Catalunya nalazi se upravo na spoju staroga i novoga grada. Sa svojim izdanim fontanama i brojnim skulpturama jedno je od omiljenijih
5. GODINJAK 10

turistikih lokacija u gradu. Dolje na obali najee bismo zakrenuli do kipa onog naega pretjerano radoznaloga Kolumba (ovdje ga zovu Cristofor Colom, a u Madridu, osvjedoit emo se kasnije, Cristobal Colon), a onda jednom od najljepih i najivopisnijih ulica, ulicom La Rambla, opet prema Placa Catalunya. Tom La Ramblom, prepunom ulinih zabavljaa, kojih inae ima po cijelom starom gradu, naveer teku rijeke ljudi. Za nju je navodno kasnije sam to negdje proitao sam Federico Garcia Lorca jednom rekao kako je to jedina ulica na svijetu za koju bih htio da nikada ne zavri. Ima tih ulinih zabavljaa po svim europskim gradovima danas, ima ih sada i po naima, ak i po malima, ali nigdje ini mi se tako puno i tako raznovrsnih kao u Barceloni. Kao da je stalno otvoreno natjecanje u originalnosti. Tako smo jednom naletjeli na skupinu pravih pravcatih opernih pjevaa koji su nasred ulice izvodili poznate arije (ne pitajte me koje, tu bih se tek posebno obrukao kod svoje gimnazijske profesorice glazbene umjetnosti, lijepe i zgodne Mostarke koju smo onomad vie gledali nego sluali), okupivi stotine razdraganih ljudi na otvorenoj sceni. Osim starih, mnotvo je i novih graevina koje vrijedi vidjeti u Barceloni. Nama je posebno zanimljiv bio Torre Agbar, toranj podignut 2005. godine i visok 144 metra, naroito lijep nou, sav u bojama, jer nam je bio orijentir za smjer izlaska iz grada. Moj Mislav ga je prozvao metak jer doista arhitektonski nalikuje metku sa zaobljenim vrhom. A Camp Nou, pitate se? Ta svojevrsna muka katedrala, jednako kao i Santiago Bernabeu kasnije u Madridu, bila je obvezni dio programa za moje sinove. Dvojica, zagrienih navijaa Barcelone, jedan Real Madrida, morali smo jednostavno otii u razgledanje tih mitskih stadiona, od ega su usput budi reeno ovi klubovi napravili prave tvornice novca: skupe ulaznice za razgledanje, dresovi, suveniri Sreli smo za obilaska Camp Noua i neke nae ljude iz Rijeke. Za Madrid smo ili preko Zaragoze. Vee vukojebine, ljudi, od toga podruja u kojem se - usred niega - nalazi Zaragoza ja u ivotu nisam vidio! Po nekih stotinjak kilometara od Zaragoze i prema Barceloni i prema Madridu, kao da ste na Mjesecu ili Marsu. Gotovo bez vegetacije, bez naselja, zemlja neke udne boje. Skoro jeza ovjeka uhvati. Najivlje su djelovali oni brojni, ogromni limeni bikovi koji su nas pratili cijelom duinom puta. Negdje izmeu Barcelone i Zaragoze, moda malo blie Zaragozi, znakovi uz autoput upozorili su nas da prelazimo nulti meridijan, onaj nazvan po Greenwichu. Onako na prvu pomisao, tko bi rekao da je Madrid (ak i Zaragoza) zapadnije od Londona? U Zaragozu smo svratili kratko, zadrali se najvie tri sata, i - oduevili se. Nije sluajno taj grad bio domain Svjetske izlobe 2008. godine. Koji kontrast: izrazito lijep grad vjerojatno dodatno ureen za Expo 2008. - usred izrazito
11 5. GODINJAK

rune pokrajine. Obili smo sredinji trg, prekrasnu baziliku Nuestra Seora del Pilar na njemu, popili kavu, osvjeili se, i put pod noge. Kao i kod Barcelone, i kod Madrida smo se smjestili u jednom malom mjestu, ovaj put dvadesetak kilometara od sredita. Kako nije bilo kampova, uzeli smo sobe u nekom hotelu. Recepcionar, nogometni tip oigledno, oduevio nas je odmah time to je uo za Hajduk Split. Pitao je naime Mislava za koga navija u Hrvatskoj, kad je za panjolsku alio se neusiljeno ve sve jasno iz toga to Mislav na sebi ima friko kupljeni Barcelonin dres. Koja nesmotrenost: banuti u Madrid u dresu katalonskoga kluba! U grad smo sutra ujutro otili eljeznicom. Netko jako zloest mogao bi mi imputirati da sam Madrid u plan putovanja uvrstio zato to se tamo nalazi grob Ante Pavelia, ali to s tim nema ama ba nikakve veze. Madrid stvarno zasluuje biti vien. Najprije smo obavili Santiago Bernabeu. Opet sam tamo u nekoj birtiji pored stadiona, raspitujui se za susjednim stolom neto o prepaid karticama, naletio na Australce, neki mladi par. Kao lani u Munchenu. S tom razlikom da su mi na moja zapitkivanja odgovorili na tenom srpskom. uli bili nas kako razgovaramo meu sobom pa pomislili da smo njihovi. Premda izgledom rasna latino ljepotica, ispostavilo se da je ona prava Srpkinja, dok je on ustvari panjolac, iz neko glavnog panjolskoga grada Toleda, a oboje ive u Australiji. Uzeli se nedavno pa doli u potrazi za njegovim korijenima. On srpski zapravo natuca, ali njen je koliko sam ja to uope meritoran procijeniti sasvim pristojan. Zajebavao se ja malo, ono, kao, da smo u Australiji vjerojatno bismo se ve posvaali ili potukli. Prihvaaju alu. Volim kad ljudi prihvaaju alu i na kakljive teme. Ostatak toga dana proveli smo divei se trgovima i ulicama Madrida, te plaza ova te calle ona. La Plaza Mayor, La Plaza de Colon s kipom naeg znatieljnoga prijatelja, meni moda najljepa La Puerta del Sol, La Plaza de Cibeles, Kraljevska palaa i pripadajui vrtovi, katedrala Santa Mara la Real de La Almudena odmah pored nje, sve smo vam to mi propjeaili u jednom krugu i u jednom danu i - pali s nogu. Za Madrid treba najmanje pet dana da biste vidjeli najvanije znamenitosti. Moda neki drugi put, nama se sada urilo na sjever. Naveer oko jedanaest sati stigli smo eljeznicom u ono mjestance gdje nam je ostalo vozilo i nastavili prema Bilbaou, na Atlantik, u srce Baskije. Skratit u malo, jer meni izgleda ne bi doteklo ni stotinu stranica. Vozili smo negdje do tri iza ponoi, a onda smo na odmoritu pred samim Bilbaom spavali u naem multifunkcionalnom prometalu. U baskijskoj prijestolnici smo se zadrali pola dana, oduevljavali se upadljivom istoom i urednou, sve onako uz kavu razgovarali s nekoliko ljudi o Baskiji. Posebno informativan nam je bio razgovor s jednom sredovjenom gospoom koja bi nam da joj
5. GODINJAK 12

se muu nije nekamo urilo cijeli dan priala o povijesti Baskije i zamrenim politikim odnosima u dananjoj panjolskoj. Upuena neka ena sa smislom za detalje! Bilbao smo napustili iza podne. Uz dva usputna zaustavljanja u manjim baskijskim mjestima predveer smo preli u Francusku. Negdje oko devet smo stigli u Lourdes, taman na veernju procesiju svetitem, pomolili se na mjestu ukazanja i nastavili dalje. Ve smo bili na izmaku snage. Opet smo tu no spavali u naoj kui na kotaima, sutra se vozili cijeli dan, pomaknuvi povratnu rutu kroz Francusku i Italiju neto sjevernije, u Alpe, da bismo preko Grenoblea i Torina u sumrak stigli u onu nau Peschieru del Gardu koja nam je bila i prva postaja na putu. Bio je 3. kolovoz 2011., blagdan Svetog Stipana Prvomuenika. U Gorici se upravo u to vrijeme etalo kao La Ramblom, a ja i supruga, i djeca naravno, skromnom smo veerom ovaj put napokon u pravom restoranu obiljeili ravno dvadeset godina braka. Sutra naveer smo spavali kod kue. Ivan imi

13

5. GODINJAK

ZANIMLJIVOSTI
FRA MATE LOGARA Odgojitelji u sudaru s tehnikom - emu se nadati? ....................................17 PETAR MAJI Nebojte se probuditi...................................................................................22 BODAR MAJI Okupljanje i ohrabrenje dar Crkve .............................................................29

15

5. GODINJAK

ODGOJITELJ U SUDARU S TEHNIKOM EMU SE MOEMO NADATI?

intonirano Kantovo pitanje iz naslova prizemljiti i primijeniti na vjeno razglabanu temu o dananjoj mlaariji. Ideja da je veina dananjih mladih najgora mogua i da se upravo pred sadanjom novom generacijom treba prestraiti nije nimalo nova. U novije vrijeme na majicama u kojima maturanti slave maturu (ako je matura ispit zrelosti, dalo bi se raspravljati koliko taj naziv ima smisla) sve je popularniji natpis: Mi smo vaa budunost, bojite li se? Iako zacijelo ima ponekoga razloga za zabrinutost, ne drim da je to vie nego to je bilo primjerice u nekadanjoj egipatskoj civilizaciji iz koje je pronaen papirus star 4000 godina s tekstom: Ova djeca su iz godine u godinu sve gora. Kraj svijeta je sigurno blizu. A ni Grci oito nisu mislili puno bolje o svojoj budunosti: to se to dogaa s mladima? Ne potuju starije, ne sluaju svoje roditelje. Ignoriraju zakone. Bune se na ulicama razjareni divljim idejama. Njihov moral propada. to e od njih postati? Makar bi se ista pitanja mogla postaviti gledajui suvremenu Atenu, ona nisu od juer, zapisao ih je starogki filozof Platon prije otprilike 2400 godina. Nekako u isto vrijeme je mudri Sokrat govorio: Mladi danas vole luksuz. Ne znaju se ponaati, preziru autoritet, ne potuju starije i zabavljaju se umjesto da rade. Mladi ljudi ne ustaju kada stariji ulazi u prostoriju. Proturjee roditeljima, brbljaju u drutvu, prodiru za stolom slatkie, prekrie noge i tiraniziraju uitelje! Dodue, i egipatska i grka civilizacija su propale, a sve su prilike da ni dananja zapadna nije ila zdravlja, ali to je druga tema za koju su vjerojatno odgovorniji stari nego mladi. Unato svemu tome, promjene koje namee suvremeni ritam ivota i globalno selo, su strahovito brze i sve tee ih je pratiti dananjim roditeljima, nastavnicima, odgojiteljima ili vjerouiteljima. Dostupnost sve razliitijih tehnikih sredstava utjee i na nain razmiljanja i ponaanja naih mladih. Zato bih ovo razmiljanje i volio usmjeriti upravo prema utjecaju suvremenog naina komunikacije na odnos starijih i mlaih generacija, prije svega roditelja i
17 5. GODINJAK

Nadam se da mi potovani itatelji nee zamjeriti to u ovo metafiziki

nastavnika s jedne strane, te djece i mladih s druge. Budui da sam i vjerouitelj, na nekoliko mjesta u se dotaknuti i utjecaja novih okolnosti na znanje o vjeri. Ovaj rad nema nikakvu pretenziju cjelovitosti ni znanstvenosti, nego vie poticaj za razmiljanje i stvaranje vlastitog miljenja. Nita novo pod suncem ili sve novo? Ako kaemo da se drutvo ubrzano mijenja, neemo rei nita novo. Od one Heraklitove da sve tee pa preko Preradovia koji isto tako kae da stalna na tom svijetu samo mijena jest, i u naoj je svijesti jasno da sve tee i sve prolazi, sve se mijenja. Ba sve? Ne bih se sloio da se sve mijenja. Teko bi se dale opovrgnuti i Propovjednikove rijei: Jedan narataj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. Vjetar pue na jug i okree se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraa se u novom vrtlogu. Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraaju da ponovo ponu svoj tok. Sve je muno. Nitko ne moe rei da se oi nisu do sita nagledale i ui dovoljno nasluale. to je bilo, opet e biti, i to se inilo, opet e se initi, i nema nita novo pod suncem. Ima li ita o emu bi se moglo rei: Gle, ovo je novo! Sve je ve davno prije nas postojalo. Samo, od prolosti ne ostade ni spomena, kao to ni u budunosti nee biti sjeanja na ono to e poslije doi. Izgleda da ostaje nerjeivo ovo pitanje mijenja li se sve ili zapravo nema nita nova pod suncem pa sve ostaje isto. Vjerojatno istine ima na obje strane. Tehnike promjene su doista bre nego ikada. Nekada su trebala stoljea da se promijene neki obiaji i tradicije, a danas stvari dolaze i nestaju u nekoliko mjeseci. Netko je rekao da se danas u 15 mjeseci dogodi vie promjena nego ranije u 15 godina. Dovoljno je sjetiti se koliki je period proao da televizija od crno-bijele prijee u boju. Prije svega 15 godina, mobiteli su bili rijetkost, veliki kao cjepanica s metarskom antenom koju je trebalo izvlaiti. Danas imamo depna raunala koja mogu pisati, crtati, telefonirati, pokazivati nam put do odredita i jo beskonano mnogo mogunosti. To sve predstavlja ogroman izazov za roditelje,
5. GODINJAK 18

uitelje i odgojitelje. Teko je to pratiti, a nemamo izbora ako elimo s mladima odrati kontakt i pokuati u njihovom filmu utjecati na scenarij. Mnogi pedagozi kau da dananju mlade ne zanima mudrost nego tehnika, ne vole filozofe nego majstore, ideal nije vie humanistiko obrazovanje nego tehniki smjerovi. Oito da najsposobniji aci uglavnom i biraju te smjerove na fakultetima. Ono to je znaila televizija za obiteljski ivot, dakle prekretnicu, usudio bih se rei da je mobitel znaio za komunikaciju i odnose sa drugim ljudima. Kratke SMS poruke, bez potrebe da vidimo i ujemo sugovornika su veoma utjecale na gubitak osobnoga susreta i kontakta. Sve to se dalje dogaalo, je zapravo samo nastavak jednoga te istoga trenda. Razvili su se posebni raunalni programi za razgovore, takozvani chat, i messenger-i koji su sms-komunikaciju uinili neto opirnijom, ali ne i osobnijom. Pojava blogova, internet dnevnika, je dala priliku da razmiljanja i dijelove svoga ivota dijelimo i s ljudima koje uope ne poznajemo. Ipak, takva vrsta komunikacije nije uspijevala pokriti jednu vrlo vanu stvar: potrebu da se bude u centru. Mladi ljudi ele biti primijeeni, podijeliti svoje doivljaje i svoja razmiljanja s drugima. Dosadanja sredstva to nisu mogla pratiti. Tu uskae vjerojatno najpopularniji Internet servis dananjice: Facebook. Facebook je nastao 2004. na Harwardu, osmislio ga je student psihologije. U masovnu uporabu ulazi tek 2006./2007. dok danas ima stotine milijuna lanova. Isprva nije imao chat-opciju, danas mu je bitan dio. Omoguuje ovjeku podjelu fotografija, glazbe, razmiljanja, omoguuje da kaem jako puno toga o sebi, a da nikoga ne davim, nego dadnem na uvid onima koji to ele vidjeti. Zapravo kroz profile na toj drutvenoj mrei radimo dokumentarac o samom sebi, samo to to izgleda neto manje egocentrino. Facebook e ujediniti sve ono to su dotadanji modeli komunikacije nudili: poruke i chat razgovore, kao i sve ovo to je ranije spomenuto. Broj korisnika je bio u konstantnom rastu, iako i taj servis osjea odreeni zamor. Svako udo izmodira prije ili poslije, isto se dogaa i s njim. Pretpostavljam da e ostati nazoan u ivotu, ali vjerujem da e uzimati manje vremena. Posljedice za odgoj i obrazovanje Situacija u kojoj smo se nali (ili koju smo stvorili, svejedno) utjee na odgoj i obrazovanje, i to izrazito negativno, to kao sveenik mogu dosta dobro primijetiti. Iz pastoralnog iskustva znam da su nove tehnologije pripomogle daljnjemu gubitku kontakta roditelja s djecom i sve manjem vremenu posveenom obiteljskom zajednitvu, pa i obiteljskoj molitvi koja sve vie nestaje i iz onih obitelji koje su je uspjele zadrati unato televiziji. Roditelji
19 5. GODINJAK

gube kontrolu i kontakt do te mjere da e ozbiljni radovi rei da su mnoga dananja djeca zapravo siroad sa ivim roditeljima. Nekontrolirani nain koritenja interneta negativno utjee i na razvoj morala, posebno zbog daleko lake dostupnosti nasilja i pornografije ve i djeci nego to je to bio sluaj ranije. U pravu su oni koji kau da tehniku razvijamo daleko bre nego svoj moral. Odavno se zna da onaj tko kontrolira informacije ima mo u drutvu. Nove su ideje zbog interneta istovremeno dostupne i u San Franciscu i u Lukovcu. A veina tih ideja ne odgovara razvoju istih vrijednosti koje zagovara kranstvo i Crkva, mnogo prije suprotno. Profesori s kojima esto razgovaram se slau da i odgojna dimenzija obitelji sve vie zakazuje, autoritet roditelja slabi, a kola mora sve vie preuzimati i osnovnu odgojnu, a ne samo obrazovnu dimenziju. I tu nastaje dodatni problem jer i autoritet nastavnika se uruava brzim tempom. Ipak, povijest je uiteljica ivota, a moe nas nauiti da se kota vremena ne moe vratiti i da smo u pojedinim povijesnim situacijama izgubili mnogo vremena i energije upravo pokuavajui vratiti prole stvari, umjesto da se suoimo s novim stvarnostima. Uz bezbrojne izazove, nove tehnike nude i priliku za uspjeniji i donekle zanimljiviji kontakt s djecom i uenicima, za nenametljivo i odmjereno praenje njihovih aktivnosti i izvannastavnog ponaanja, to prua priliku da ih se bolje upozna te da se pouka i poruka koju roditelji i nastavnici ele posredovati to bolje prilagodi njihovim potrebama i zanimanjima, a vjerouitelju prua i priliku da bolje i bre shvati koje teme i kada obraditi. Osim toga, vjerujem da mnogi nastavnici i profesori ve rade s multi-medijalnim prezentacijama koje mogu neko predavanje ili neku temu uiniti zanimljivijom. Pretpostaviti je da e se takav nain rada s vremenom sve vie poticati, pa na koncu i zahtijevati. Stoga e informatiko opismenjavanje biti nuno za novu generaciju nastavnika. Ono to danas predstavlja izazov, sutra e biti obveza. to je ostalo isto? Na poetku ovoga razmiljanja, suoili smo dvije tvrdnje: Sve tee te nita nova pod suncem. Nakon to smo uvidjeli da se tehnika strahovito brzo mijenja, potrebno je uvidjeti i to ostaje isto. Usudio bih se rei da su osnovne ovjekove potrebe ostale u biti iste, samo to su se okolnosti promijenile. I dalje djeca i mladi imaju potrebu biti voljeni i zapaeni, i dalje im treba razumijevanje i blizina, i dalje im trebaju ne samo virtualni nego i stvarni prijatelji koji e pruiti ruku kad je teko, koji e biti stvarno rame za plakanje, a ne samo virtualno suosjeanje. Osim toga, eka ih ivot bez mogunosti predvianja i programiranja, susret s okrutnim tritem na kojemu vladaju zakoni evolucije
5. GODINJAK 20

prema kojima opstaju najsretniji i najspretniji, a ostali se miu u stranu. Dodue, vjerojatno nee fiziki nestati, ali e se nai na rubu, na rubu ivota i drutva. Takvih nikada nije malo, njima je blizina nekoga drugoga najpotrebnija. Mislim da je i u tom smislu potrebna barem djelomina promjena naglaska i u naem vjeronaunom radu. Vjerujem da emo se sloiti da je i u kolskom vjeronauku vanija formacija od informacije, jer se informacije zaboravljaju dok izgraeni stavovi postaju dio osobe. Socijalna osjetljivost i ljudsko suosjeanje kao bitne osobine kranina, po mom su miljenju nedovoljno naglaene u naim programima, a poputanje discipline u koli ne ini djeci veliku uslugu nego ih baca nepripremljene u drutvenu arenu gdje e puno okrutnije nauiti da njihove akcije izazivaju reakcije, to bi po izlasku iz kole ve trebali znati ne samo kao fiziku nego i ivotnu zakonitost. Fra Mate Logara

21

5. GODINJAK

NE bOJTE SE pRObUDITI!

Svako vrijeme, svaki prostor, svako mjesto i svaka osoba imaju svoja obiljeja, ono to ih ini prepoznatljivim, jedinstvenim i posebnim u odnosu na druge. Neto od toga je Boji dar, neto se uz Boju pomo stvaralo kroz povijest i prenosilo naslijeem, a neto je obiljeje dananjeg ivljenja, stvaranja i stanja duha. I sve to vie ili manje osjeamo svojim, naim, time se ponosimo ili se jadamo, to se voli negdje iz dubine bia, tiho, neprimjetno ali postojano i bezgranino. To je dio nas. Drinovci u Hercegovini su relativno malo mjesto, upa, selo. Svega pedesetak kvadratnih kilometara, i najvie poznato blizu 4,5 tisua stanovnika 1940. i 1961. godine. Danas je ta brojka skoro prepolovljena. Drinovci, mali Drinovci, a po mnogoemu veliki Drinovci. Bog im dade takve zemljopisne raznolikosti i ljepote, kakve se rijetko nalaze tako skoncentrirane na malom prostoru, na itavom svijetu. Tu su mala, prekrasna, rodna polja Kongora, Boljava i Bilo polje, pitoma pribreja, pristave i doci, umoviti i kameniti breuljci i brda. ivorodna ponornica Vrlika - Matica, izvor Tihaljine i jo desetine manjih sezonskih vrela, zanosna ljepota jezera Krenice i Nugla, bare Stimanice i jo niza manjih bara, pojila, lokava i kamenica. Uistinu fascinira propunta Vrbina, desetak velikih ponora, brojne jame, spilje, velika mistina Ravlia peina u fantaziji udesne ljepote Pe Mlina podno tajanstvenog Petnjika, Vukov i Burni dolac i jo puno toga, od poetka Dubrave do nakraj Drinovakog Brda ili od poetka Blaevia do navrh Sebiine, ega esto nismo svjesni, a to nam je od Boga dano. I ljudi su tu od prapovijesnih vremena ostavljali svoje tragove. Najstarije u Ravlia peini ali i na pedesetak prapovijesnih gomila, pet gradina, desetak nekropola steaka, nekim udnim megalitima, brojnim vodenicama, trasama putova, pristavama i suhozidima koji za razliku od pisane i usmene predaje o starokranskim crkvama, kulama, utvrdama i drugim objektima, bar u tragovima preivjee burna stoljea, sve do kraja krvave turske tiranije. I onda; biskup fra Pakal, prekrasna crkva i puka kola, fra Anelov Molitvenik, fra Andrije, stariji i mlai, dvanaest pobijenih, fra Kreimir, don Andrija i don
5. GODINJAK 22

Mate, don Ivan i fra Bazilije, sve do brojke 72 sveenika i 46 asnih sestara iz Drinovaca i jo nekoliko njih na kolovanju za duhovna zvanja. Nigdje vie u Hrvata. Antun Branko je iz plejade europskih pjesnikih veliina i nije sam. Brat Stanislav i desetci drugih, ili bolje reeno stotine drugih iz Drinovaca, ostavie pisane tragove. Preko tisuu ih stee visokokolske diplome i znanstvene titule i ostavie tragove u svim djelatnostima, na slavu Bogu i korist svom hrvatskom narodu. Biskupu Pakalu zahvalismo krasnim spomenikom ispred upne crkve, brai pjesnicima i spomenikom i imievim susretima, hrvatskim braniteljima lijepim spomenikom na Bartului, uvarima vjere spomenom na Bristovici, Kristu Kralju Otkupitelju velebnim kriem na Petnjiku, dragoj Gospi na puno mjesta, i sv. Mihovilu, sv. Anti, sv. Petru i Pavlu, sv. Luki, sv. Bartulu. Asociraju na Drinovce i HNK Boljava-Drinovci, Krni zaviaj, Nai pokuaji, HE Pe Mlini i jo puno, puno toga. Drinovci, ta prekrasna simbioza; u predivnom koloritu Bojeg davanja prirodne raznolikosti i ljepote, prokulja vrelo ivota, duhovnosti, znanosti, pjesnitva, umjetnosti, domoljublja. U to ivo vrelo, desetljeima, stoljeima i tisuljeima su ivi ljudi ubrizgavali svoju kap, svoj mlaz, netko slabiji netko jai sukladno svojim mogunostima, talentima i karakteru, da ono bude snano, bistro, mrzlo i nepresuno. I postade to vrelo veliko, zdravo, prepoznatljivo, uveno. Presahlu kap zamijeni jo vea, presahli mlaz zamijeni jo jai, postupno, skoro neprimjetno i neosjetno. Nismo se dali ni kugi, gladi, ratu, raseljavanju niti drugim poastima. Naalost, najnoviji tihi trend vieg broja umrlih nego roenih nije pobudio dostojnu pozornost, a kamoli prikladnu reakciju za poboljanje stanja. Ipak kada u vrlo kratkom vremenu presahne puno jakih mlazova, kada se utrne puno jarkih plamiaka, kada se ugasi dah oni koji su davali posebnu nijansu ivota, boje, okusa, mirisa, duha, peat prepoznatljivosti Drinovaca, onda se to ne moe ne primijetiti. Osjeti se neka mukla praznina i tjeskoba, i krupan je to razlog za zabrinutost, nelagodu, nespokoj, tugu, ali i za dostojan spomen. U tek devet mjeseci samo na groblju Bartulua, najveem od etiriju groblja u Drinovcima, bilo je est velikih sprovoda: 18. 9. 2010. god. LUCIJA PANDI, r. ulina, 91 godina Sa svojim suprugom Stipom Gorom porodi devetero djece od kojih dvoje umri u ranoj mladosti. Iako nepismeni i relativno siromani odkolovae preostalu djecu tako da: Marinko Miro postade profesor doktor njemakog jezika, pokojni don Vlado sveenik, Venka kemijski tehniar, Petar inenjer kemije, Venco profesor fizike, Kreo je doktorirao meteorologiju, a Lenko diplomirao elektrotehniku i k tome je jo javno neprezentirani samouki likovni umjetnik. Uistinu impozantno! Kad jo pristignu zet, nevjeste i desetine unuadi koja ve marljivo i uporno skupljaju obrazovno - znanstvene diplome i titule,
23 5. GODINJAK

moemo li zamisliti koja je koncentracija pameti, talenata, znanja i obrazovanja na njihovim obiteljskim okupljanjima. A kad se njima prikljue i mnoga duhovna, znanstvena i majstorska zvanja iz brojne obitelji gdje je Lucija roena, e onda je to uistinu rijetkost, ne samo u lokalnim hercegovakim i hrvatskim okvirima nego vjerojatno i u europskim i svjetskim. I mnogim drugima su oni bili primjer marljivosti, upornosti, zajednitva i pozitivan ivotni smjerokaz. Roditelji su esto isticali i ponavljali Vidi, sinko, kako to mogu Gorii. Lucija, majka, odgojiteljica, domaica, poljodjelka, radnica. Uz sve obveze, brige i muke uvijek vedra, hrabra, bistra duha, bez velike medicine primae se stoljeu ivota, i bi poveznica, oslonac, pokreta, motivator, izuzetan primjer srane hercegovake ene dostojan svakog spomena, potovanja i divljenja. 05. 11. 2010. god. - ANDRIJA TOMAS, 42 godine Bio je primjeran osmokolac, primjeran srednjokolac i primjeran student. Kao i mnogi prije njega iz ovog hercegovakog podneblja, odriui se brojnih mladenakih ugoda, u znanosti nae intrigantan ivotni izazov. Poslije studija poe se kuiti u Drinovcima, ostade asistirati na Strojarskom fakultetu u Mostaru, zavri magisterij i uskoro je trebao braniti ve zavreni doktorski rad. Termodinamika je bila znanstveno podruje gdje je postao cijenjeni, praktini strunjak i ije su tajne sve vie okupirale njegov duh. Andrija, onako miran, tih i povuen, uvijek spreman pomoi rodbini, prijateljima, koli, studentima, svome selu i svome narodu, smetnu ono staro upozorenje, kako znanstvene tajne pletu mreu putova poput nevidljiva misteriozna labirinta i ako nema dovoljno prizemnih stvari i problema koji usporavaju kretanje, stalno prizemljuju i dozivaju, taj labirint postaje vrlo, vrlo opasan, nepredvidljiv i ovjek se lako izgubi. Sveuilite u Mostaru i Strojarski fakultet su izgubili dragog ovjeka, prijatelja, domoljuba, profesora i veliki znanstveni potencijal. Ne moemo ni zamisliti to je jo mogao pruiti u jo pretpostavljenih tridesetak godina odgojno obrazovnog i znanstvenoga rada - na posljednjem ispraaju drhtavim glasom je govorio njegov dekan. A, tek njegovi Drinovci izgubili su dragog mladia ija je smrt izazvala opu nevjericu, zaprepatenje i uistinu veliku alost. 10. 12. 2010. god. ALOJZIJE MAJI, 43 godine Drinovani su bili najbrojniji meu prvim dragovoljcima Domovinskog rata, a Ale ni jednog trenutka nije dvojio da bude meu njima. Sran i hrabar na svim ratitima od Slanog i dubrovakog zalea pa dalje gdje god je trebalo. Pouzdan i odgovoran, omiljen i suborcima i predsjedniku Bobanu kao njegov bliski pratitelj i uvar. Ljudina! Alojzije Ale je bio najmlai od osmero djece, a otac mu nadjenu ime po blagopokojnom kardinalu Alojziju Stepincu. Bistar, prkosan, sran, nepokolebljiv, pun neuvjetovane ljubavi i spremnosti na rtvu
5. GODINJAK 24

za svoj hrvatski narod, ba kao i njegov imenjak. Valjda mu je to u genima. Stric Joko kao i brojni susjedi i roaci nije se vratio sa Bleiburga i Krinog puta, krteni kum Mate jo maloljetnik jest, a otac Jerko je jo ranije vraen kui teko ranjen iz Hrvatske vojske. Usprkos brojnim runim pritiscima i egzistencijalnim izazovima Jerko nikada nije zatajio ni preutio svoju ljubav za Hrvatsku. Nikada. Njega se nije moglo niti preplaiti ni prisiliti, niti podmititi ni kupiti. I djecu je odgajao u tom duhu. Tri keri i pet sinova, osam novih obitelji, najmlai Ale je bio ljubimac. Ali su ljubimci bili i Jozo i Marta. I ba kad se napokon ponadao mirnom, stabilnom, organiziranom, obiteljskom ivotu, tragina smrt ga otrgnu u trenutku. Oni koji su ga u ratu planirali ubiti i traili naine, nisu imali nikakve anse. Nehotina, neodgovorna, zla kob uze ga podmuklo i okrutno na miru Bojem skoro na kunom pragu. Takva je esto sudbina junaka, uvijek neshvatljiva za nas obine ljude. Tog kinog dana na Bartului brojni nazoni nisu ni mogli ni htjeli sakriti suze. Boi je bio tuan kao nikada. Supruzi Zori, malom Jozi i Marti su ostali ponos, divne i sjetne uspomene na njihova Alu. I svima nama. Ale je uistinu bio neponovljiv. 12. 1. 2011 god. VLADO KURTOVI, 55 godina I prije kad se raalo puno vie, kad su obitelji bile puno brojnije, kad se ivot slavio kao najdragocjeniji dar Boji, takav dogaaj je bio iznimna rijetkost. Najmlai sin je nosio kri, est sinova mlaih od trideset je nosilo koveg sa zemnim ostacima oca Vlade, a dvije kerke su podravale majku u alosnom hodu do obiteljske grobnice. Treba li jo ita rei? Ne! Ali smije se primijetiti Boe, koja slika, koja rapsodija ivota na posljednjem ispraaju, na groblju, na sprovodu. Da nije bilo traginog smrtnog sluaja sina, slinu ast je pola godine ranije mogla imati i njegova susjeda Vilenka Radi, a prije ve dosta godina imao je Milan Kurtovi s Drinovakog Brda. I koliko jo na ovom groblju, koliko jo u Drinovcima u zadnjih pola stoljea? Mogli bismo na prste izbrojiti. Vrlo rijetko je to i u cijeloj Hercegovini pa i u itavom hrvatskom narodu. Vlado, tihi i mirni ovjek, sa svojom Brankom Beguom i pouzdanjem u Boga, nije se bojao ivota. Nije alio truda i znoja za svoju obitelj. Djeca odrasla moda bez suvinih slasti i ugaanja, tako su fino odgojena, pristojna, ugodna i omiljena u drutvu. Navikli su na zajednicu, nauena na meusobno dijeljenje i potpomaganje i puna nepatvorenog ivota. Da se to uoiti ili naslutiti u svakom kontaktu s njima. Uistinu ovaj ovjek je na najljepi nain zahvalio Bogu na daru ivota. Novim ivotom, s puno novih ivota. Imat e za njim tko aliti, upaliti svijeu, moliti za spas njegove due, zahvaljivati, obnavljati uspomene. Da, svima nam je mrijeti, ali kad iza sebe ostavimo ovako uoljiv trag, znamen, rasadnik ivota, onda i ivot i smrt imaju ljepi smisao i mogu posluiti kao divan primjer i uzor svima koji ostaju ivjeti.
25 5. GODINJAK

26. 6. 2011 god. - ANA TOMAS, r. Todori, 62 godine Dola je iznenada u nau kolu tamo negdje ranih sedamdesetih, mlada, zgodna, atraktivna perka - Francuzica, a na Ivan je uinio sve da se Ana zadri u Drinovcima skoro etiri desetljea. I onda isto tako iznenada Ana ode, nakon trideset osme podjele akih knjiica i kraeg skoro bezizglednog zadravanja u bolnici, ostavivi sve u nevjerici i neshvaanju da s novim kolskim zvonom u Osnovnoj koli Antun Branko i Stanislav imi u Drinovcima nee biti nastavnice Ane. Uistinu kroz sve te godine, i kad je uenika bilo i dvostruko vie nego danas, kada su mokri i promrzli pristizali pjeice sa svih strana Drinovaca, kad se puno vie dralo do nekih tradicionalnih vrijednosti i odnosa, kad su im roditelji morali ii u Njemaku po koru kruha ili na ratite po obranu slobode, Ana je uvijek uz nastavnicu bila i odgojiteljica i uvijek je majinskom ljubavlju i strpljenjem nastojala ueniku ukazati da je prvo to treba nauiti - biti pristojan, vrijedan, poten ovjek i prijatelj, pa tek onda struka, profesija i uspjena karijera. U Ani su roditelji imali oslonac, a uenici, pogotovo uenice, vidljiv uzor i autoritet. Uvijek ugodna, prisna, uredna, enstvena, postojana, marljiva; u zbornici, u razredu, u crkvi, na njivi, ekajui svoga Ivana sa ratita, primjernom obitelji, uzornim odgojem svoje etvero djece i s beskrajnom ljubavlju za svoju unuad. Bog ju je eto pozvao k sebi i zasigurno joj ima zato biti milostivi sudac. I moda je danas prilika, uz jedno veliko iskreno hvala naoj Ani za njenih trideset osam generacija, skoro dvije tisue uenika i pedesetak tisua kolskih sati, rei hvala i svim onim divnim uiteljima, vjerouiteljima i nastavnicima koji su ve vie od stoljea davali dio svog ivota i rada da drinovaka Osnovna kola bude uspjena, cijenjena i prepoznatljiva odgojno obrazovna ustanova. 30. 6. 2011 god. MIHOVIL MILAN MAJI, 76 godina Otac biskup je predvodio sprovod ispred ezdesetak sveenika, neto vie asnih sestara i mnotva vjernika. Valjda nikada vie duhovnih lica na naoj Bartului i svakome je to bilo posve oekivano. Stric Milanova oca Pere bio je don Andrija stariji, upnik, biskupski delegat i zamjenik biskupa ule za vrijeme komunistikog tamnovanja i sam viegodinji uznik. Perin brat, Milanov stric, don Andrija mlai zavri svoj kratki sveeniki ivot muenikom smru u jami Jazovki. Milanov jedini brat don Sreko bi upnikom u mnogim upama Hercegovine i generalni biskupijski vikar, a najstariji sin don eljko je nakon mnogih dunosti, vicerektor u hrvatskoj postulaturi Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Od Milanovih pet sestara, tri: Mariangela i pokojne Anastasija i Serafina odabrae poziv sluenja Bogu kao asne sestre. Blia rodbina su mu i don Mate i don Ivan, pater Zvonimir i pater Dragan, fra Damjan i fra Vito, . s. Kata i . s. Nera, a daljnju ovdje neemo spominjati. Dakle vie duhovnih zvanja nego iz
5. GODINJAK 26

ponekih itavih upa. I ostalih Milanovih petero djece, brojna unuad i drugi lanovi obitelji su uzorni i aktivni vjernici. Svi spomenuti su u Drinovcima i ire najlake prepoznatljivi kao Milanov Mrvin djed, stric, brat, sestra, sin, rodijak. Milanov otac Pere, svojevremeno najvii ovjek u Drinovcima, imao je nadimak Pere Veliki, a Milan koji je bio samo malo nii od oca uvijek bi se slatko nasmijao na svoj simpatini nadimak Mrva. Anelko Vuleti je naslovio svoju zbirku pjesama Kad budem velik kao mrav, asocijativno bi je ovdje bilo parafrazirati u Kad budem velik kao Mrva. Uistinu na Mrva je bio velik. Ako je don Andrija stariji bio poetak, polazite, onda je Milan zasigurno bio nit poveznica, stoer, uvar ognjita iz kojeg su usplamtjela sva ta duhovna zvanja. Unuk, sin, brat, otac, djed, mu, roak, prijatelj; poljodjelac, radnik, gastarbajter; marljiv i odgovoran, iznimno vedre i ugodne naravi. Imat e se tko spominjati Mihovilova - Milanova imena i upuivati Bogu brojne molitve za pokoj njegove due. A to drugo ovjeku treba kad umre ?! Dragi prijatelji, znam, svaki ivot je dragocjen i svaka je smrt iznimna i dobro znam da bi ovakav popis i vremenom i razliitosti osoba i njihova ivota mogli stalno proirivati. Ipak, za ono to sam htio naglasiti ovim tekstom, ovo sueno vremensko razdoblje i ovih est imena je sasvim, sasvim dovoljno. Kroz spomenuta imena ovih divnih osoba, svih odreda mirna, vedra i prijatna karaktera, imali smo priliku prisjetiti se, spomenuti, jo jednom iskreno zahvaliti i poeljeti pokoj vjeni - svim roditeljima koji su nesebino raali nove ivote; roditeljima, odgajateljima, uiteljima i vjerouiteljima koji su ne tedei se i rtvujui, odgajali, usmjeravali i obrazovali nau djecu; obiteljima koje su stvarale ambijent i usmjerenje k duhovnim zvanjima i ivotu posveenom sluenju Bogu i bratu ovjeku; svima koji su rtvovali brojne ivotne ugode, strasti i slasti posveujui i podreujui svoj ivot duhovnim i znanstvenim zvanjima; svima koji su gradili i stvarali uvjete za bolji i kvalitetniji ivot; a posebno hvala onima koji su uvijek bili spremni staviti svoj ivot, tijelo i krv na branik slobode, vjere, asti i dostojanstva svoga naroda. I sasvim sam siguran da u tom kontekstu, ama ba nitko dobronamjeran nee zamjeriti ni na jednom od ovih imena. Naprotiv, oni su ponos i uzor, ali i silan razlog za ozbiljno promiljanje, zabrinutost i tugu. Ponavljam, praznina koja ostaje iza njih muklo odzvanja i Boe, daj da bude dostojno popunjena. Praznina odzvanja i na drugim grobljima u Drinovcima, isto kao i u Gorici, Ruiima, Tihaljini, Grudama, Mamiima, isto kao na Posuju, irokom, Ljubukom, diljem Herceg-Bosne, Imotskom krajinom i diljem Dalmacije, ba kao i diljem itave hrvatske Domovine. Naalost! Ostvaruje li se polako to staro predvianje da mi danas lakovjerno omamljeni i zaarani zidinama i strojevima, neumitno ekamo ute ljude da dahnu novi ivot ovoj pustoj, ostavljenoj zemlji?
27 5. GODINJAK

Muklo odzvanja praznina, zvuci tiine zarobili vrijeme, u suludoj hrvatskoj utnji, nejedinstvu, raspameenju i nerazboritosti trenutka tiho sagorijeva vjenost. Iz bliske prolosti glasno dozivaju ova imena, daju primjer, opominju i kao zvijezde neugasle u mraku svagdanjice ustrajno mole Ne bojte se probuditi! Petar Maji

5. GODINJAK

28

OKUpLJANJE I OHRAbRENJE DAR CRKVE

da slobodno govore i ocjenjuju odluke koje narodna vodstva donose. No, u praksi se katkad ovjeku ini da neto u ostvarivanju tih naela nedostaje. Dakako, rije je o odgovornosti. Naime, u parlamentima se vode une i osebujne rasprave, esto su to meustranaka kreeva i osobni sukobi, a u zakonima i drugim odlukama bitnim za svakodnevni rad i ivot teko se postie suglasnost i podrka dobrim prijedlozima koji vode opem boljitku. Oporba negativno odgovara ama ba na svaki prijedlog vladajuih, jer jednostavno eli osvojiti vlast. Uporno i glasno prosvjeduje, ponavlja i alje negativne ocjene, oekujui pobjedu na izborima. Dobiju li, vladajui odlaze u oporbu i sve se ponavlja, promijenjenili su se samo nositelji glavnih uloga, a prolazi onaj tko u parlamentu ima veinu. Dakako, bilo bi dobro da pobjeuje koristan prijedlog, opedrutveno prihvatljiv, bez obzira na to dolazi li iz redova oporbe ili vladajuih. Brinu za narod i oporba i ideologija. No, ima jo jedna snaga, tiha i narodu bliska, koja svoja vienja dogaanja u drutvu, pa i u dravi, argumentirano procjenjuje i priopava javnosti. To je Crkva u Hrvata, koja uz duhovnu daje i svekoliku drugu pomo, socijalnu skrb najpotrebnijim obiteljima i pojedincima, potporu uenicima i studentima i tako ispunjava svoju misiju. Tijekom dugih stoljea, pa sve do dananjih dana, ona je okupljala i hrabrila ljude, pridonosila jedinstvu naroda i vrstini vjere. Ona se ne natjee, ne bori se za vlast pa njezine ocjene stanja, prijedlozi i uvijek naglaena briga za ljude, jesu objektivni. Dobrota, ljubav prema blinjima, radinost i umjerenost, obrana svog, a ne uzimanje tueg, uz tovanje Boga i ispovijedanje vjere, primjena njezinih postulata u svakodnevnom ivotu, a ne samo prigodno neke su od znaajki koje Crkva propovijeda i stoljeima ponavlja. No, Crkva je trpjela, napadana je s nakanom unitenja od strane onih koji su eljeli jo vie tueg teritorija ili vlasti, jo vie bogatstva.
29 5. GODINJAK

Demokracija je doista divna i puno obeava. Daje pravo svima u zajednici

Davne 849. godine, kada su Saraceni irili i nametali svoju vlast i vjeru u junim dijelovima Europe, osvajajui podruja panjolske i Italije pa i naeg juga, moralo se silom odgovoriti na silu. Naime, ozbiljno su bili ugroeni i grobovi sv. Petra i Pavla pa rijei vie nisu bile dostatne da se zlo ukloni. Tada je papa Leon IV. okupio kranski puk i, uz Boju pomo, odbio Saracene i spasio Rim. Predaja i stare istine kau da su hrvatske narodne voe u vrijeme pokrtavanja, prihvaanja kranstva, izjavile papi da e svoju zemlju braniti, ali da na tuem teritoriju ne e vojevati, ne e uzimati to nije njihovo. Do danas je doista tako, na je narod kroz sva prohujala stoljea uvijek svoje branio i pobjeivao. Ouvao! Crkva je uvijek u upama i biskupijama okupljanjem puka, irenjem vjere i poduavanjem o Kristovu nauku, davala i daje potporu jedinstvu naroda. Jo u vrijeme hrvatskih banova i knezova snano je podupirala narodnu vladavinu. Mir meu ljudima Crkva stalno propovijeda i podrava, pa i suradnju meu vjerama, nastojei afirmirati ekumenizam u sadanjem vremenu. Njezino djelovanje i utjecaj nisu ogranieni dravnim meama, ona se bori za mir i dobrobit svih. Ne danas, ve odavno, pa je tako 804. godine u poslanstvu Karla Velikog za vrijeme boravka u Carigradu bio i na zadarski biskup Donat, koji je tada Zadru darovao tijelo sv. Anastasije, srijemske muenice i pohranio u crkvi sv. Petra. Crkva je i tada, voena eljom da osigura mir i zatiti puanstvo od pogibije, sudjelovala i u dravnim poslovima. Kod nas je punu snagu i procvat katolianstvo doivjelo u doba vladanja kneza Branimira, kada su sveenici i narod, mise i crkvene obrede obavljali na materinskom, hrvatskom jeziku. Tome je velik osobni obol dao biskup iz Nina, Theodosij, kojemu je papa podario naslov biskupa hrvatskog, davne 880. godine. Koliko je znaajno djelovanje Crkve, ne samo u duhovnom ivotu na naelima kranstva, govori i podatak da je jo u doba vladanja Mutimira u Posavskoj Hrvatskoj pomagala i neposredno sudjelovala u opismenjavanju i obrazovanju ljudi, a ini to sve do dananjih dana. U ivom su sjeanju mnogih klasine gimnazije koje su vodili fratri u Travniku i Visokom, dajui uenicima izuzetno kvalitetno obrazovanje. Ne treba zaboraviti djelovanje fratra Grge Martia i njegov doprinos ouvanju prava i boljitku hrvatskog naroda, isto kao to su puno stoljea prije u ouvanju jezika i time jedinstva naroda u burnim i izrazito tekim vremenima dali i glagoljai ninskog biskupa Grgura. On je imao i podrku kralja Tomislava, ija se vlast protezala na velikom podruju s brojnim puanstvom. Predaja kae da je kralj mogao okupiti 60.000 konjanika, 100.000 pjeaka, po etrdeset mornara na svakom od osamdeset velikih brodova i momad od dvadeset ljudi na svakoj od sto manjih laa. Bilo je to vrijeme procvata hrvatskog kraljevstva, ali i razdoblje tekoa u djelovanju sveenstva koje je titilo upotrebu hrvatskog
5. GODINJAK 30

jezika u svom vjerskom djelovanju. Tekoe su dole do izraaja na splitskom Crkvenom saboru jer je osporavan rad glagoljaa, a davana je prednost latinskom jeziku. Spor je nastojao rijeiti papa pa je pozvao splitskog nadbiskupa koji se protivio djelovanju glagoljaa i koritenju hrvatskog jezika u crkvama kao i Grgura Ninskog, koji je titio glagoljae. Dogovor nije postignut jer su nastupila ratna vremena. Nezaobilazna je, kad govorimo o doprinosu Crkve obrazovanju i prosvjetiteljstvu, uloga reda bijelih fratara, pavlina. Dolaze u Hrvatsku u brojna mjesta, a posebno znaajno i dugotrajno djelovali su u Lepoglavi. Tu su osnovali prvu gimnaziju 1503. godine, potom i filozofsku kolu s povlasticom da dodjeljuju doktorate filozofije i teologije. Taj krasni prosvjetiteljski polet zaustavljen je kako to u povijesti biva potezom pera. Zaustavljen je odlukom cara Josipa II. u 18. stoljeu 1786. godine. No, pavlini se danas ponovno vraaju u nae krajeve, okupljaju i djeluju. Peat i krunu prosvjetiteljskoj djelatnosti dali su i isusovci, osnivai klasine gimnazije u Zagrebu, pretee visokog kolstva u Hrvatskoj. Isusovci su doli na poziv Hrvatskog sabora 1606. godine, a ve 1607. otvorili su vrata gimnaziji i primili prve uenike. Ne posustaju u prosvjetiteljskoj djelatnosti pa 1664. godine poinje s radom tiskara, a time i objavljivanje tiskovine u potrebnom broju primjeraka. Pet godina kasnije otvorena je akademija, na kojoj su odravana predavanja iz filozofije, teologije i pravnih znanosti. Desetljeima su generacije i generacije mladih ljudi stjecale zavidno obrazovanje i u gimnaziji u irokom Brijegu. U brojnim samostanima klijalo je zro znanja, obrazovanje je bilo dostupno puku, a ne samo odabranima. Jedno od takvih sredita, skrivenih, a ipak sveprisutnih u narodu, bio je i franjevaki samostan u Prolokom blatu na otoiu, kad vode nabujaju, nazvanom kolji. Tu su od Osmanlijskog carstva, trpei neimatinu i stalni progon, rueni pa ponovno graeni, ali uvijek bodrei narod, irei i uvrujui vjeru i nadu. Vjera im je bila vrsta, a znanje obilato jer tu je djelovao, izmeu ostalog, i fratar obrazovan na parikoj Sorboni davne 1609. godine. Obogaivali su duhovni ivot puka u upama, selima i zaseocima od Neretve do Cetine. Jednako tako i narod od Rame do Sinja pamti brigu i upravo velianstvene podvige fratara u obrani od silne i brojno nadmone turske vojske. Branili su se i obranili. Da, ti skromni ljudi u jo skromnijem samostanu, koji je nudio malo udobnosti, a jednako tako i hrane, brinuli su za duhovni ivot i sigurnost pastve. No, kad su zulum i tlaka postali nepodnoljivi, a jednako tako i bahatost osvajaa, ovi su samostanci, svaki u svojoj upi, organizirali bijeg stanovnitva u sigurnije krajeve. Poglavito u Primorje. Gotovo preko noi, dobro organizirano i u tiini, opustjela su tada sva sela. Dakako, bilo je to teko, pogotovo za djecu, starije, bolesne mukarce i ene, s malo hrane, najnunijom opremom i
31 5. GODINJAK

ponekim grlom stoke. Teko, ali organizirano i sigurno. Age i begovi, gospodari i posjednici zemlje ostadoe bez onih koji su je obraivali, timarili stoku, radili to im se, pod stalnom prijetnjom, nareivalo. Sad su ovi silnici postali robovi straha, uplaeni za svoju sigurnost i blagostanje. Jesu li fratri, organizirajui bijeg, ruili reim opakih vlastodraca, jesu li se, kako bi se to danas reklo, bavili politikom? Dakako, nisu, samo su spaavali narod! Osvajai, tlaitelji, oni koji uzimaju tue, znoj i krv potlaenih bez obzira na to tko su i odakle dolaze, jednako se ponaaju, ali jednako i zavravaju, nestaju sramno. Crkva i narod ostaju, meusobno se podravaju i nesebino pomau. Stoljeima su sveenici, pripadnici svih redova, branili i ouvali narodnu osobnost, njegove obiaje, jezik i kransku vjeru. vrsta je Crkva, kao najtvra granitna stijena, ona traje i oplemenjuje. Mijenjaju se sustavi pa i drave koje ih stvaraju, granice meu njima, mijenja se i prirodno okruenje, tokovi rijeka i razine mora. Tako je i s neosvojivim utvrdama, kakva je bila ona hercega Stjepana Vukia u Imotskom. Postala je kasnije utvrda znaajna za vojnu i upravnu vlast Osmanlijskog carstva u tim krajevima. Doista, mnogo se toga mijenja u tijeku dugih stoljea i vladavina, no vjernost Crkvi i njezina prema vjernicima, narodu, postojana je. Nepromjenjiva! Pomae ljudima, s te strane uvijek dolazi pomo, duhovna i materijalna onima kojima je najpotrebnija. Utjeha u bolesti posebno, u nevolji, s te strane dolazi i ohrabruje. Svaki slubenik Crkve zasluuje nau zahvalnost, bilo kojemu redu on pripada. Gdje god postoje crkve tu je i narod, okuplja se, jaa svoju vjeru, meusobno se ispomae, dragovoljno ureuje svoju crkvu i okoli, sudjeluje i u pjevakim zborovima, poduava u glazbi, njeguje obiaje svoga kraja i kulturu ivljenja podie na viu razinu. Tu se ivi i oplemenjuje. Mnogo je samostana koji plijene nau pozornost zbog svoje dugovjenosti ili stoga to su ouvali vrijedno kulturno blago. Jedan od takvih je i Vrana, koju hrvatski kralj Dmitar Zvonimir prilikom primanja krune i prisege papi daruje Svetoj Stolici. Tu su uvani srebni koveg s moima sv. Grgura, krievi i kalei te dvije krune obloene draguljima. Kako kae stara povelja i knjiga evanelja srebrom i zlatom napisana. Vrana je potakla i brojne gospodarske aktivnosti. Tako je tu, u luci Zablae, danas Pakotane, bio razvijen pomorski transport i ljudi i roba najee do talijanske luke Apulije. Luka je omoguila dovoz penice, ali i odvoz gospodarskih proizvoda s podruja Ravnih kotara. No, prodorom osmanlijskih osvajaa 1538. godine promijenila je gospodare, ivanovci odlaze, a tu se utaborila znaajna vojna sila. Utvrde su turski gospodari obnovili i proirili da bi se osvojeno ouvalo i sigurno branilo. Sve do 1647. godine, kada dolaze Mleani, a danas su tu samo ruevine.
5. GODINJAK 32

Kao i na koljiu, koji smo ve spomenuli, i na Visovcu, u vodama Krke, samostan je franjevaca Visovac. Osnovan i uz irenje vjere tu je kroz sve vrijeme, s posebnom panjom, uvano kulturno blago, skupljane su inkunabule i vrijedni rukopisi. No, i ovdje je bilo kao i na koljiu jer provalom vojske Osmanlijskog carstva samostanci se bore za opstanak. Kako malo to vjeno traje, tako su nakon povlaenja Turaka franjevci opet na Visovcu. Tu, u samostanu Gospe od Milosti, ivot se ivi ponovno i danas punom snagom mise su svake nedjelje, a na otok dolaze brojni hodoasnici i posjetitelji turisti. Na raspolaganju im je samostanski brod. Odrao se ovaj franjevaki samostan i prekrasna crkva od davnog 15. stoljea, kad ga je franjevcima darovao hrvatski knez Branimir Ugrini. Tada su se tu naselili pustinjaci sv. Augustina i izgradili malu crkvu. Godine 1440. na Visovac dolaze fratri iz Bosne koji, reklo bi se, na golu stijenu usred vode donose zemlju, zatiuju je zidom, sade emprese i drugo drvee. Gradio se i dograivao samostan i velika crkva, a danas je tu i muzej arheoloke i etnografske zbirke, arhiv, bogata knjinica. uvaju se vrijedne umjetnike slike, misne potreptine i posebno zanimljiva zbirka zavjetnih darova. Tu je i znaajna zbirka isprava fermana i hatierifa, meu kojima je nekoliko izdanih od sultana. U tijeku stoljea i ovdje je bilo bura i nevera, a malo mira, jer tuini su eljeli uzeti to im ne pripada. No, franjevci su odoljeli i okolnom stanovnitvu pruali duhovnu i materijalnu pomo, posebno u godinama surove turske okupacije. Nita lake nije bilo ni u tijeku kasnijeg razdoblja, jer su Francuzi htjeli franjevce iseliti, a bilo je i talijanskog posezanja i nastojanja da se domai ivalj talijanizira. U obrani svoga, presudan utjecaj imali su upravo franjevci s Visovca. Pa i nakon Drugog svjetskog rata nevolje kucaju na vrata Visovca, a s njima teke godine proivljava i stanovnitvo Drnike krajine. Ljudi i fratri hapeni su i ispitivani, a Visovcu je prijetila nacionalizacija! Odrali su se fratri inei i donosei mir i dobro, jednako svima. Tako je i danas, jer na Visovac dolaze tisue ljudi, posebno od poetka kolovoza, kada se slavi Gospa Visovaka, u crkvi, samostanu i prostorima prekrasnog vrta. Tu je poela i traje do danas tiha molitva blagih eremita i vrstih fratara. Moli se u brojnim crkvama Drnike krajine, kao i u upnoj crkvi u Drniu, gdje se uva Metrovieva Gospa Petropoljska. Kroz nau povijest samostani i upe doista su dali velik obol opoj narodnoj prosvjeti, razvoju obrta i gospodarstva. Samo da spomenemo, na otoku Rabu, jo u doba Kreimira II., samostanci su uzgajali svilenu bubu i toj vjetini poduavali druge. Bilo je tu zajednitvo Crkve i naroda, gdje su jedni pomagali drugima. Tako je, npr. samostanu sv. Krisigona u Zadru svaki ribar dobrovoljno darovao ribu iz svakog ulova.
33 5. GODINJAK

Samostani su bili slobodni i svoga su opata birali iz svojih redova. Bili su to ueni ljudi pa su esto upravo oni obavljali i odreene poslove za svjetovne vladare. Blagotvoran i znaajan utjecaj Crkva je imala i na prosvjetu, posebno samostani na podruju Dalmacije, npr. u Dubrovniku, gdje je i glasovita ljekarna Male brae i bogate knjinice franjevaca i dominikanaca, na Mljetu pa sve do Raba i Krka. Openito, benediktinci su imali razvijenu ljekarniku djelatnost i posebnu panju iskazivali su siromanim ljudima. Bavili su se i prosvjetiteljskim radom i u samostanima poduavali okolno stanovnitvo gramatici, filozofiji i, dakako, teologiji. Imali su velike knjinice, meu kojima je i ona u samostanu sv. Mihalja na Pagu. U mnogima su posebno nadareni prepisivali knjige i tako ih umnoavali, sami uvezivali i opremali. Kao to su se glagoljai borili za ouvanje narodnog jezika, tako je trajna pozornost posveivana ouvanju obiaja i pjesme. Nita manje pozornosti nije usmjereno k umjetnosti. Crkva sv. Donata bila je jedna od najveih i dakako najstarijih u nekadanjoj austrijskoj carevini. Usporedno se razvijalo i slikarstvo, pa je tako Klovi, majstor minijaturnog slikarstva dostigao svjetsku slavu. Roen je u malom mjestu Griane kod Crikvenice, a ostavio je svijetu golem opus. Kao redovnik boravio je u samostanima Mantove i Padove. Ukrasio je svojim slikama i Misal azmanskog prepota Jurja de Topusko, kao i zagrebakog biskupa imuna Erddyja, koji se uvaju u riznici zagrebake katedrale. Brojni su primjeri i velik je doprinos kulturi dala Crkva. Recimo samo neke. Antun Vrani iz ibenika djelovao je u XVI. stoljeu. Crkveni je prelat, diplomat i pisac, kasnije biskup peujski, nadbiskup ostrogonski, a pred kraj ivota kardinal. Drugi Vrani, Faust, zaredivi se djelovao je u raznim mjestima vrlo revno pa je imenovan biskupom anadskim. Njegov stvaralaki duh podario je ovjeanstvu brojne tehnike izume, izmeu ostalih, i prvi nacrt padobrana. Objavio je i rjenik talijansko-latinsko-njemako-hrvatski i maarski, to je kapitalno djelo. Meu brojnim velikanima u znanosti, umjetnosti, diplomaciji, tehnici, s ponosom moemo podsjetiti i na Dubrovanina Ruera Josipa Bokovia. Nakon kolovanja u rodnom gradu odlazi u rimski jezuitski kolegij, a tom redu pripadao je do njegovog rasputanja. Velik doprinos dao je svjetskoj znanosti teorijom o sunevim pjegama, a uz astronomiju bavio se i fizikom, matematikom te filozofijom. Jedno vrijeme bio je i u diplomatskoj slubi. Novijem dobu pripada i akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer, roen u Osijeku. Svestran i darovit, nakon zavretka kolovanja u akovakom sjemenitu koluje se dalje i u Peti polae doktorat s podruja filozofije, a u Beu iz teologije. Djelovao je i kao dvorski kapelan i direktor Augustineuma,
5. GODINJAK 34

zatim je upan virovitike upanije, voa je Narodne stranke, a svoje snage i sposobnosti usmjerio je i u unapreenje znanosti. Osniva je dananje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i utemeljitelj Hrvatskog sveuilita 1874. godine. Izgradio je i prekrasnu akovaku katedralu, posvetivi je jedinstvu crkava i ljubavi hrvatskog naroda. Meu redovnicima koji su ostavili zaista vrijedna i posebno zanimljiva djela nae priznanje zasluio je Herman, roeni Dalmatinac, uenjak koji je tijekom 12. stoljea boravio u brojnim gradovima Europe i Azije. Posebno zanimanje pokazivao je za arapski jezik i knjievnost, to mu je omoguilo da prevede Kuran na latinski jezik. Prevodio je arapska djela i s podruja astronomije, a prvi je na latinski preveo arapske Ptolomejeve Kanone i Planisferij. Maksimilijan Vrhovec, zagrebaki biskup, zapamen je zbog odlunog otpora uvoenju maarskog jezika kao slubenog u javnim poslovima. To je uinio u Ugarskom saboru, a s istim ciljem osnovao je, 1794. godine, tiskaru. Pozvao je sveenstvo da po upama skuplja i biljei hrvatske narodne rijei, poslovice, pjesme. Vrhovec je pomagao i u izgradnji prve javne bolnice u Zagrebu. Takoer, na biskupskom je zemljitu dao urediti i veliki park, koji i danas koriste graani Zagreba i svi njegovi posjetitelji. Jednako odluno za ouvanje hrvatskog jezika borio se i biskup, kasnije kardinal, Juraj Haulik. On je 1841. godine utemeljio prvo gospodarsko drutvo te pokrenuo tiskanje Katolikog lista, to je imalo velikog odjeka u javnosti. Povijest pamti i don Franu Bulia iz splitskog Vranjica, koji je studirao bogosloviju. Velik dio ivota posvetio je arheolokim istraivanjima. Ugled, kod nas, ali i u svijetu, stekao je istraivanjem starokranske bazilike i groblja u Solinu te brojnih starohvatskih spomenika. Posvetio je veliku pozornost brojnim antikim spomenicima, posebno ouvanju Dioklecijanove palae u Splitu. Svoju povezanost s narodom i brigu u tekim vremenima Crkva je dokazala i u Drugom svjetskom ratu kao i u nedavnom Domovinskom ratu. I danas se svi sjeamo aktivnosti i pomoi upa, a posebno zagrebakog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca. On je spaavao ljude iji su ivoti bili ugroeni, ne brinui za svoj ivot i sigurnost. Nakon rata umjesto sveope zahvalnosti i priznanja komunistiki reim mu je podario sramotno suenje. No Crkva ga nije zaboravila, uzdie ga u drutvo blaenih i svetih; Nikole Tavelia, Marka Krievanina, Ozane Kotorske, Leopolda Mandia, Petra Barbaria, Ivana Mertza, a narod ga tuje i upuuje mu molitve. Pa zar nije viestoljetni zajedniki mueniki hod Crkve i hrvatskog naroda u Hercegovini predivan primjer vjere, nade, postojanosti, nesebine rtve koja iznjedri i danas potovane velikane kao to su fra Aneo Zvizdovi, don Ivan Musi, fra Didak Bunti, biskup Pakal Buconji, fra Petar Bakula, Drinske
35 5. GODINJAK

muenice. Niti brojne okupatorske sile, niti razliite zle ideologije niti vrata paklena ne uspjee nadvladati to zajednitvo. I tijekom Domovinskog rata pored ostalog Crkva se istakla svojom izuzetno razvijenom karitativnom djelatnou. Uz to njezin predstavnik Adalbert Rebi, profesor biblijskih znanosti, semitskih jezika i arheologije, obnaao je izuzetno odgovornu dunost predstojnika Ureda Vlade Republike Hrvatske za prognanike i izbjeglice. Dodajmo na kraju kao lijep primjer i svakogodinju akciju Hrvatskog karitasa Za tisuu radosti. Divnu, promiljenu i upravljenu upravo onima kojima su pomo i lijepa rije najpotrebniji. *** Crkva je pored duhovnosti i promicanja vjere pridonosila i dalje nesebino pridonosi ouvanju narodne svijesti, jezika, kulture i umjetnosti i daje osjeaj u svim prilikama da nismo sami ostavljeni i nemoni. Zato i mi njoj trebamo uzvratiti i iskreno podrati njezino poslanje i rijeju i djelom. Zajedno smo proletjeli kroz nau bogatu povijest, ba kao ptica koja se u letu tu i tamo neobvezno zaustavi. Proletjeli, tek da se prisjetimo nekih divnih ljudi i nekih divnih primjera koji nas ue, ohrabruju i daju nadu. Boidar Maji

5. GODINJAK

36

pOVIJEST ZEMLJOpIS
FRA ANDRIJA NIKI Kratka povijest Gruda i kretanje stanovnitva .............................................41 DOMAGOJ TOMAS - SREKO TOMAS Batina muenitva strpljivosti ..................................................................124 VJEKOSLAV IMUNOVI Reljefne osobitosti prostora Zapadnohercegovake upanije podloga geoekolokom i turistikom vrednovanju kao prilog odrivom razvoju upanije ........................................................................161

39

5. GODINJAK

KRATKA pOVIJEST GRUDA I KRETANJE STANOVNITVA

Uvod i Hercegovine i Hrvatske, na rubovima plodnoga Imotsko-bekijskog polja uz cestu Mostar Imotski. Grude su udaljene 49 km od Mostara, 19 km od Imotskog, te 100 km od Splita. Podruje Gruda pripada podneblju niske Hercegovine do 500 metara nadmorske visine. Obuhvaa prostor omeen Biokovom na jugu, te planinskim masivima Vrana i vrsnice na sjeveru (opina Posuje). Kroz opinu protjee rijeka Trebiat, koja se ne naziva cijelim svojim tokom tim imenom. Prate je sljedea imena: Vrljika, Matica, Tihaljina, Mlada, Klokun, Vitina i Trebiat. Opinu ine naselja: Blaevii, Borajna, Donji Mamii, Dragiina, Drinovako Brdo, Drinovci, Gorica, Grude, Jabuka, Puteevica, Ruii, Sovii i Tihaljina. Sa svojih oko 16.000 stanovnika i povrinom od 218 etvornih kilometara ima 15. 476 stanovnika prema popisu 1991., odnosno 74 stanovnika na etvorni kilometar. Opina po novom geopolitikom ustroju pripada upaniji zapadnohercegovakoj u sklopu Federacije Bosne i Hercegovine. Zemljopisno gledano upa Grude, pie Jerko Bari, pripada podruju submediteranske Hercegovine. Po obliku tla nije prostor jednolik; izdvaja se brdskokrki i poljski dio koji imaju razliit ustroj tla. Brdski dio ima puno dulju nizanku naseljavanja u uvalama i docima, nego rubni poljski dio koji u zadnje vrijeme postaje teite naseljavanja u upi. Povrina upe iznosi 31 etvorni kilometar i nije oblijem tla izdvojena od ostalog prostora, nego svojim veim dijelom slijedi crtu politiko-prostorne podjele opina zapadne Hercegovine. 1 Sa sjevera, nastavlja Jerko, granii s opinom Posuje, meom koja ide Orlovim kukom (734 m), rubom Rakog polja preko unjara, sredinjim dijelom Vitroa i sputa se u Bekijsko polje. Juni i jugozapadni dio upe granii sa upama Ruii i Drinovci, crtom koja ide poljskim dijelom preko Mlaka, zatim smjerom Matice na Prispu kroz Donje polje preko Barana. Istoni dio granii sa upom
1

Opina Grude osnovana je 1955. godine. Smjetena je na granici Bosne

Vie autora, upa Grude Zbornik upe Grude u povodu 100. obljetnice osnutka upe (1895.-1995.), , Grude, 1995., str. 17.
5. GODINJAK

41

Ledinac, od Barana preko Debele ljuti i Katura. Sjevernoistoni dio vezan je za opinu iroki Brijeg, od Orlova kuka preko Glaviine i Privije. Raspored zaselaka pokazuje veliku razbacanost daleko od glavnih prometnih smjerova. Takav raspored naselja u prolosti brdskog dijela upe vezan je za ono malo obradive zemlje to je nudila krta podloga (doci i uvale). Razmjetaj naselja odraz je vrlo nestabilnih i pogubnih politikih prilika te velikih prirodnih nepogoda nakon koje su slijedile velike i dugotrajne poplave poljskog dijela upe sve do prokopavanja tunela Pe Mlini - Nuglo, koji je razinu poplavljenoga dijela polja sveo na najnii dio Mrkih stina, toka Matice. Osim u izuzetno kinim godinama kada razina poplavljena dijela zauzima veliku povrinu. Najnovija sklonost naseljavanja unutar upe jest preseljenje iz brdskog dijela u poljski rubni prostor, uz glavnu prometnicu Grude Imotski i u samo opinsko sredite Gruda. 2 Ovaj je prekrasni krajolik obrastao niskim raslinjem tipinim za krake krajeve. Blizina mora daje ovomu kraju blagu klimu mediteranskih obiljeja. Grude su bogate i prirodnim ljepotama, od brojnih jama i peina karakteristinih za ovaj kameni, kraki krajolik pa do, to je za ovo podruje neobino, brojnih izvora i vodenih resursa (jezero Krenica, Grudsko Vrilo, rijeka Trebiat, odnosno Vrlika).

Crkva u Grudama Foto: Josip orluka

2

upa Grude Zbornik..., str. 18.

42

5. GODINJAK

Ovo podneblje ukraeno je predivnim crkvama koje su iznikle iz ovog kamenjara na ponos svojih graditelja i kranskog puka koji se u njima okuplja. Crkva svete Kate u Grudama, bez ikakve sumnje, nosi pridjevak ljepotice na kamenu i od kamena, vitraja u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Ruiima su umjetniki izriaj stoljetne puke due na suvremen nain, okoli crkve sv. Ilije u Tihaljini s predivnim Gospinim kipom okrunjen zlatnim vijencem poljskih ena i nebrojenim skupinama hodoasnika osiguravaju rijeke hodoasnika. amatorje s crkvama sv. Stjepana i zaviajnom muzejskom zbirkom u Gorici svjedoi o vjeri i kulturi ovoga naroda i kraja kroz vie tisuljea. Na padini ispod Nikia gradine, uzvisini Bristovica nalazi se jedna od rijetkih hercegovakih katedrala na otvorenomu u kjojoj su franjevci stoljeima slavili sveta otajstva, posebice svetu misu s vjernim pukom. A to ine prve nedjelje u lipnju svake godine. Grude su danas opinsko mjesto u Zapadnohercegovakoj upaniji. One su od sela, preko istoimenog naselja, sjedita upe, te opine prerasle u gradi. Put njihovog razvoja je dugotrajan i djelomino poznat.3 Ovo podruje dio je srednjovjekovnog humskog knetva, koje je 1718. godine politiki podijeljeno na Imotsku krajinu i Ostatak - Bekiju. Jedino franjevaki red ujedinjuje tu umjetnu podjelu. A hrvatski kranski narod se slijee i u crkvu sv. Franje u Imotskom, kao i u Gospino svetite u Meugorju. Nie e biti govora ne samo o Grudama i grudskoj opini nego i o kretanju katolika u grudskoj upi i franjevakoj pastorizaciji. 1. Kratka povijest Gruda 1.1. Povijesna svjedoanstva Po svojem poloaju i blagoj klimi Grude s okolicom su jo od davnina privlaile ovjeka da se tu nastani i ostane. U plodnoj kotlini prostranog Imotskobekijskog polja ljudi su ivjeli, obraivali zemlju, ubirali njezine plodove i, uz stoarstvo, prehranjivali se i mislili na svoju budunost. O ivotu tih ljudi govore nam arheoloki ostatci drevnih kultura iz vremena prahistorijskog, antikog, kasnoantikog i srednjovjekovnog. Svjedoanstva o ivotu na ovim prostorima prisutna su jo u pretpovijesnim vremenima. Naime, na mjestu Ravlia peine, koja se nalazi u Pe Mlinima, pronaeni su tragovi ivota koji datiraju iz razdoblja kasnijeg neolitika. Naravno da je ivot na ovim prostorima tekao kontinuirano; smjenjivali su se narodi,

Usp. andrija niki, Poloaj, razvoj i uspon Gruda, te porast hrvatskog stanovnitva, Hrvatska gruda, Grude, 2008.
5. GODINJAK

43

kulture, civilizacije... Prolazile su vojske, od rimske do Napoleonove, a u novija vremena napatio se ovaj kraj u dva svjetska i naposljetku Domovinskom ratu. Na podruju Gruda sauvano je nekoliko gomila. Pokraj Duhanske stanice na neobradivu zemljitu Marijana orluke, pie u zborniku, pronaena su godine 1961. dva groba ispod velike gomile kamenja. Gomila je u promjeru bila iroka do 30 metara, a visoka do tri metra, stoasta oblika poput stoga. Grobovi su sa strane bili ograeni obinim kamenima. Ispod jednoga kostura pronaen je mali stakleni privjesak u bojama. Biser je na jednoj strani sploten i tu je u boji izraena spirala (zavoj), dok je na suprotnoj strani lik kria plastino izraen. Na krajevima kriia je po jedno crveno zrnce. Pruge kria su bijele. Biser je po obliku slian jednoj kopi naenoj u Gubavici kraj Bune i nalazi se u Muzeju Hercegovine, vjerojatno je iz 2 -1. stoljea prije Krista. Poznati su likovi kria na kiparskim zemljanim tanjurima. U Gorici su pronaena slina zrnca sa spiralama. Ipak se moe rei da gomila u Grudama, ispod koje je pronaen obojeni biser, obiljeava mjesto na kojem je pokopan bogati Ilir. 4 Isti autor nastavlja: Najpoznatija je gomila tzv. Mandina gomila u Dragiini, ispod Biloevih kua. Dosta je velika i na visini je. Navrh nje ima vie grobova, koji su odmah na povrini. Ispod nje i po njoj ima prizida, zbacanih od gola kamenja. Povrh nje ima pijeska i sitna kamenja te ostataka od opeke. Po svemu se ini da je tu nekad bio estok poar (Puk vjeruje da je u toj gomili poloeno veliko blago, ali radoznali kopai brzo su otjerani).5 U istoj knjizi stoji: Povrh Brnadia kua na jednom breuljku die se stara gradina na kojoj se jo i danas vide zidovi od atrnje (nakapnice), zidovi od utvrde i nasipa, te jo kojekakvi zidii u duljini od sto metara. Na vrhu gradine postoji veliki grobni koveg s ukrasom rozeta, polumjeseca i okrugle kamenice. Ispod kovega grob je ozidan kamenovima6 Rimljani su u prvom stoljeu izgradili vojnu cestu Salona Narona, koja je vodila preko grudskog podruja. Jedna od putnih postaja na toj cesti Ad Fuscina nalazila se u Tihaljini (Raii). Iz kasne antike istraena je ranokranska crkva iz 5. 6. stoljea u Gorici, s grobnicama i krstionicom. Na istom mjestu podignuta je ranohrvatska i predromanika crkva s nekropolom biliga. Vjerojatno je u Gorici bilo sjedite upe koju pod imenom Gorimita u 12. stoljeu spominje Ljetopis Grgura Barskog. Druga znaajna srednjovjekovna grobita nalaze se na Ledincu (Petrovi), Tihaljini, Selinama (Hlapac Rui), Drinovcima, Grudama (Bilom Brigu) i drugdje.

4 5 6

upa Grude., str. 139. upa Grude, str. 140. upa Grude, str. 139.
44

5. GODINJAK

1.2. Srednjovjekovni usponi O obiteljskom imenu (prezimenima) teko je govoriti. U jednom povijesnom izvoru koji se uva u Dravnom arhivu u Dubrovniku iz 1361. godine spominje se Pero Milo, podanik upana Sanka Miltenovia, podrijetlom iz Humske Zemlje.7 U pukoj predaji je ostalo kako je plemi Vruevi na toj gradini imao svoje dvore i po tome je zaselak dobio ime Vruice.8 O ivotu i stanju naih prea u srednjem vijeku svjedoe lokaliteti sa stecima, bilizima, stojecima. Steci su rjeiti govornici. Oni govore sami za sebe, o kulturi, ivljenju, ekonomiji, pismenosti, vjeri, obiajima, civilizaciji, ekonomiji, o proimanju svega toga ukamenjena od jedanaestog do druge polovice petnaestoga stoljea.9 Oni su, naalost i svjedoci ostataka nekadanjeg bogatstva to se posljednjih stoljea unitavalo. Ostatci ostataka reliquiae reliquiarum, ipak, pomau nam predstaviti kulturu i civilizaciju ivota naih prea u srednjem vijeku. Grobita su grad mrtvih, jer su kranska groblja ustrajni pokuaji urbaniziranja naselja i sela. Ona svjedoe stalnosti ivota i smrti na tim prostorima. Humska Zemlja u srednjem vijeku, odnosno dananja Hercegovina, bez ikakve sumnje, kolijevka je steaka. Steci su najprepoznatljiviji simboli hercegovakog kra. Oni jezikom ljepote, poput Biblije u kamenu, navijetaju Boga i njegova udesna djela ljudskom rukom usjeena u steak. Tako su nai prei ovo podruje zasijali, zapravo kultivirali i okitili stecima koji su, usprkos povijesnim (ne)prilikama, i danas brojni prenositelji poruka kranske civilizacije. steci su svevremenski bilizi, razgovor s minulim vremenima, pisana kamena povijest, knjiga roenih i knjiga umrlih, rasuti glasi o naim korijenima, o naim prostorima. Oni su peat plemenite nae i naeg bitka u njoj, oni su kazalo ritma vremena i ivota. Sauvati steke i znanje o njima znai imati monu toku i snaan oslonac u sebi i o sebi na batini svojoj. Srednjovjekovni steci odavno su privlaili panju arheologa i povjesniara. Steci su autohtoni srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Bosni, Humu, Zahumlju, humskoj zemlji Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i manjim dijelom u Srbiji. Oni su ukraeni plastinim prizorima iz ivota, lova, vitekih turnira i natpisima bosanicom, domaom varijantom irilinog pisma. Ostaju spomenici i uvari tajne jednog danas zagonetnog i nerasvijetljenog vremena humske povijesti. uvari tajne, ali i kljuevi za njeno otkrivanje, za deifriranje
7 8

upa Grude, str. 9. upa Grude, str. 139. 9 julijana koVaeVi, Naslijee steaka podsjetnik, Gradovrh asopis za knjievno-jezina, drutvena i prirodoznanstvena pitanja, Matica hrvatska Tuzla, studeni 2007., str. 124.- 137. Ovdje str. 136.
45 5. GODINJAK

i onog davnog i ovog dananjeg humskog ovjeka u Milkinu iitavanju dobili su nove priloge. Steci mistinim porukama povezuju srednji vijek s dananjim potomcima. Rije je o uspravnim ploama razliitih veliina i podvrsta, koje su najee izvedene iz osnovnoga oblika to neizravno sugerira ovjekoliku i krioliku figuru u isti mah. Krteni ovjek i u srednjem vijeku u Humskoj Zemlji u kamen je utiskivao kri i postavljao ga za trajan znamen na svom plemenitom. Steak i kri u Humskoj Zemlji, Hercegovinu su okitili nerazdvojnim ivotom koji ih i danas ujedinjuje, svjedoi, simbolizira i povezuje u nerazdvojno trojstvo. Danas, koliko mi je poznato na podruju Gruda, postoje steci na vie mjesta. Oni bjelodano svjedoe o tamonjim naseljima i selima iz srednjeg vijeka. Prema tekstu u zborniku, navode se sljedea mjesta: Na lijevoj strani ceste Grude-Imotski postoji predio Sklad na imanju Franje Buia i na njemu etiri grobne ploe od kojih je na jednoj izraen kri.Tu je nekad bilo vie steaka. Na imanju Mate Spajia - Jogia lei grobna ploa i sljemenjak.
10

U zaseoku Vruice na imanju Milke Brnadi udove Cvitana ima sljemenjak s ukrasom rozete, polumjeseca, kratkog maa i lika konjanika s kopljem. Konjanik se bori s pjeakom koji dri ma u ruci.11

Steak u Grudama Foto: Josip orluka

10 11

upa Grude,, str. 136. upa Grude,, str. 136.

46

5. GODINJAK

Na mjestu Mii u Grudskom Vrilu bilo je pet grobnih kovega, ali izgradnjom prometnice Grude-Imotski nestali su. 12 Nisu oni nestali, nego su ih divljaci porazbijali i unitili svjedoanstva kranske i hrvatske kulture na ovom mjestu. Na imanju Vlade Mikulia - Gria u Kritelici uz desnu stranu ceste Grude-Ledinac, postoji skupina steaka-ploa (4 komada) i dva sljemenjaka manjeg obujma. Na jednom sljemenjaku izraen je lik svijenjaka, lik ivotinje i polumjeseca, uprizorenje kola sastavljenih od triju djevojakih likova, dok je uz njih lik s maem.13 Isto tako na lokalitetu Grovite nalazi se grupa steaka s obiljejima isto kranskog karaktera. 14 U selu Alagovac, povrh Baria groblja nalazi se srednjovjekovno groblje sa stecima uz grobnu gomilu. 15 Prema daljnjim zapisima pronaao sam grobita: Pocrte 7 steaka, Grovite 6 steaka u obliku crkvice ili sanduka. Na steku iznad Maria kua, pie u zborniku, naslikan je mjesec i na oba kraka mjeseeva nalazi se po jedna osmokraka zvijezda. Na strani na koju je okrenuta glava ukopanog, nalazi se grki kri. 16 Na Bilom Brigu je, prema jo uvijek sauvanim stecima na irem podruju, ini se, postojalo vee groblje s brojnim stecima. Godine 2011. pronaao sam jo pet sauvanih steaka. Malo dalje bio kri s likom nepoznatog ratnika.17 Okolo navedenih grobita postojala su vea ili manja naselja u kojima su nai davni Gruani provodili svoje ivotne dane, godine i stoljea. Mislili su na svoju budunost i, prema svojim ekonomskim mogunostima - a one nisu

upa Grude,, str. 137.. upa Grude, str. 137. 14 upa Grude, str. 138. 15 upa Grude, str. 138. 16 upa Grude, str. 139. 17 Hrvatski nepoznati ratnik mirovao je na svom plemenitom oko osam stoljea, vjerujui da e nasljednici potivati svetost groba i grobita. Preoravanje grobalja, ruenje nadgrobnih spomenika, unitavanje krieva i sl. naziva se oskvrnuem groblja. U srednjem vijeku su se na stecima i pod krievima nai prei pokapali s porukama: legoh na svom plemenitom i molju vas ne nastupajte na mena svojoj plemenitoj, uvrstio na plemenitoj, na svojoj plemenitoj odmirai, na svojoj zemlji, na plemenito, nikada mnog ne imah, nikada nita nesta, a dijelih, I na svoji Batini legoh daj mu Boe dui da bude spasen Ako tko od nas ili naih potomaka gore napisano porekne ili izmijeni, neka je klet i proklet Gospodinom ivim Bogom, Ocem, Sinom i Duhom Svetim, jedincatim i nedjeljivim Trojstvom, svetom i preistom Djevicom Marijom, Majkom Bojom, etvoricom evanelista, dvanaestoricom apostola, sedamdesetoricom izabranika, Svima svetima od vazda Bogu ugodnima i neka bude pridruen Judi Ikariotskom koji prodade Sina Bojega za trideset srebrenjaka i nek bude pridruen onima koji vikahu Propni ga, propni, krv njihova na njih i njihovu djecu. Pisano pod Kreevom, mjeseca kolovoza, dvanaestoga dana, ljeta Gospodnjega 1434. Usprkos izreenih i napisanih prokletstava dananji vandali ne odustaju od svojih egoistinih namjera. Tako od 16. oujka 2007. nema vie nekropole Bili Greb u Grudama. Nakon Posuja i irokog Brijega i u Grudama je poinjen kulturocid. Uniten je jo jedan srednjovjekovni kranski kulturni spomenik... S pravom je upozorio Ante kobalj da su steci, krievi, bilizi i mrginji grobova i trajni spomenici povijesti i ivota kraja u kojem se nalaze: Zato svaki koji die ili premjeta te spomenike ini dvostruko zloinstvo: uklanja ih s groba na koji su po pokojnikovoj volji postavljeni i na kojemu moraju trajno ostati da ga uvaju i oznauju te i samom kraju u kojem se nalaze daju posebno znaenje povijesno i svjedoanstvo, a drugo je zloinstvo to ih premjetaju tamo gdje ih nikad nije bilo i tako od njih prave krivo svjedoanstvo. Ukratko: Zloinstvo ini onaj koji je kri rastavio s onim iji je znamen i to ga je premjestio gdje mu nije mjesto. Treba se nadati da e u nekim novim, boljim vremenima zdravi ljudi pronai odgovarajui nain da krievi i steci preive na svojim mjestima na svom plemenitom - zatieni i od zuba vremena i od prenoenja.
13

12

47

5. GODINJAK

bile slabe, podizali svoje grobnice sa stecima. esto se meu grobitima nalaze steci kao crkvice. Najsavrenije crkvice-sljemenici sauvane su u Hercegovini na vie mjesta. Odgovor na pitanje zato je prekinuta praksa postavljanja steaka kao nadgrobnih spomenika, bez ikakve sumnje se dovodi u svezu s okupacijom Hercegovine. Nastavak postavljanja i razvoja steaka su, bez ikakve sumnje, prekinula osmanlijska osvajanja u 15. stoljeu i ekonomsko iscjeivanje domaeg i preivjelog katolikog puanstva. Na alost, prije dvije i pol godine (2008.) s grobita Bili Brig uklonjen je kri s likom nepoznatog ratnika. To je uinjeno, nakon pravorijeka voditelja zatite spomenika kulture arheologa prof. Tihomira Glavaa i potpisa ministra prosvjete prof. Joze Maria. Radi se, bez ikakve sumnje, o grobu nepoznatog nam kranskog i hrvatskog ratnika. To je sa svog vlasnitva unitio neki Mikuli. Na tom grobitu danas je postavljen kiosk Tisak, a okoli je asfaltiran.18 Nekropole sa stecima su, ako se izuzmi arheoloki ostaci jo neistraenih ranokranskih i srednjovjekovnih crkava i samostana, jedini vidljivi kameni svjedoci vremena od desetog do petnaestoga stoljea. Njihova je vrijednost za prouavanje srednjega vijeka u mjestima Huma, Humske Zemlje, Zahumlja i Hercegovine i ireg podruja, o kojima ponekad nemamo nikakvih drugih vrela, ne samo sa stajalita povijesti umjetnosti, neprocjenljiva. Zauuje da, koliko mi je poznato, dosad nije donesen propis koji bi zabranio njihovo unitavanje i prenoenje, a do onih koji su sankcionirani rijetki dre. Takoer zauuje pokuaj ouvanja steaka i krieva tako da se premjetaju u muzeje, ili na provizorna mjesta, a da prije toga nisu istraeni grobovi nad kojima su se ti spomenici nalazili. Neki su zaboravili da je svaki kri i svaki steak kao grobni spomenik, duboko ukorijenjen u svojedobni ivotni, vjerski, religiozni, kulturni, ekonomski, politiki i povijesnomentalitetni sklop pokojnika kojemu je podignut ili njegovim nasljednicima. S pravom je upozorio Ante kobalj da su steci, krievi, bilizi i mrginji grobova i trajni spomenici povijesti i ivota kraja u kojem se nalaze: Zato svaki koji die ili premjeta te spomenike ini dvostruko zloinstvo: uklanja ih s groba na koji su po pokojnikovoj volji postavljeni i na kojemu moraju trajno ostati da ga uvaju i oznauju te i samom kraju u kojem se nalaze daju posebno znaenje povijesno i svjedoanstvo, a drugo je zloinstvo to ih premjetaju tamo gdje ih nikad nije bilo i tako od njih prave krivo svjedoanstvo. Zloinstvo ini onaj koji je kri rastavio s onim iji je znamen i to ga je premjestio gdje mu nije mjesto. Jo teu kvalifikaciju zavrijeuju oni iz kulture koji su naredili da se to uini.19
18 19

alosno je da se u znanstvenim krugovima srednjovjekovnim stecima i krievima nije posveivala dovoljna pozornost. Tako se i u Grudama obistinjuje: to nisu poruili poturice, poruie poduzetnici.
48

5. GODINJAK

Dana 3. lipnja 2011. objavljena je vijest o razbijanju preostalih steaka na Bilom Brigu.Priloene slike to uvelike dokumentiraju. Steci na Bilom Brigu ponovno ne miruju.20 Nepoznati vandali, svojim su barbarskim i nadasve bezbonim inom krenuli su u unitavanje steaka, a javnosti prezentiramo fotografije koje najbolje prikazuju na to su sve spremne ove osobe. Teko je zakljuiti to se dogaalo u glavama ovih ljudi dok su unitavali spomenike kulture i nacionalnu batinu ovoga mjesta. Steci - naselja s naim preima viestruko govore. Ponajprije za kranski i hrvatski puk, nasljednike, njihove najblie oni bi trebali znaiti sve. Za nas vjernike to je mjesto molitve, mjesto razmiljanja-meditacije, mjesto susreta, ako moda ne s duama, tada sigurno sa zemnim ostatcima, s uspomenama koje su ostale iza njih. Sauvani steak je mjesto individualnog-osobnog pijeteta njihovih nasljednika, krvnih srodnika, najbliih, njihovih prijatelja, njihovih poznanika, ali i kolektivnog pijeteta cijelih Gruda i Ruia.21 Oni koji poivaju pod teretom steaka, u strahu da ih dvononi razbojnici ne bi oskvrnuli, svjedoci su i uvari katolike vjere i hrvatske kulture, nae domovine! One, upravo one u ije su temelje oni ugradili svoje kosti, svoje ivote. Na Bilom Brigu stoljeima postoji naselje. Njega su odabrali nai prei prije kojih devet-osam-sedam stotina godina u vrijeme kada su franjevci poeli svoje djelovanje na naim hercegovakim podrujima.22 U elektroninom obliku pisac poruuje: I tada ete uti pjesmu Rodili me da prkosim vjetru svakom, lahoru, zalazu-tramontani, buri, orkanu Kako onom slabom, jednako i jakom, i u noi mrkloj i u svijetlu danu! I zato, neka nitko ne dira one koji poivaju na svom plemenitom tlu pokriveni stecima kako ih nestani putnik i namjernik ne bi probudio, nego da se zaustavi i razmisli o poruci: to si ti, bio sam ja, a to sam ja, bit e ti! Zauvijek i za sva vremena od nekropole prste dalje! Jer - Boj se onog ko je viko bez golema mrijeti jada! I ne zaboravite - imamo i pjesnike, koji e, ako zatreba, i njihove mrtve kosti pjesmom pretvoriti u nove bojovnike! Pisac zakljuuje: Vjerujemo da e nakon ovoga reagirati i policija i kulturne institucije, kao i kompletan puk opine Grude jer

20 - www.boboska.com/.../1935-sramota-gruda-oskvrnuti-steci-na-bilom-brigu - Uz druge komentare moe se tu proitati: Ovo nije sramota, ovo je poprimilo razmjere tragedije!!! Prvo su slubene institucije uklonile kameni kri i iskopale kosti na Bilom Grebu za potrebe lokalnog poduzetnika a sad ovo. Marvo nita vam nije sveto. Ovdje trebaju reagirati graani i pisati peticiju da se ova nekropola uredi i zatiti. Ne e ovi gore nita uraditi ako ih se ne pritisne. Treba se i Crkva ukljuiti to uvijek upali. Drugo upozorenje: Diranje u steke se vraa i vi znate povijesne prie to se dogaa onima koji narede ili osobno krenu u unitavanje ili micanje steka. Ne treba dirat niije vjeno poivalite. Svi smo mi vjernici i svi mi znamo da Dua nakon ovozemaljskog ivota prelazi u vjeno Kraljevstvo. Niije poivalite ne treba dirati. itajte Bibliju i vidite o Posljednjem sudu gdje e se tijelo spojiti s Duom. ak i agnostici vjeruju da postoji neto vie, to znai Bog, i oni se nikad ne bi usudili unitavati steke. Ne treba to raditi! Neka Bog oprosti onima koji su u to dirnuli, ali to im nije trebalo. Jo jedno razmiljanje: Zvali su ga jo Bi Boji. Bio je jedan od najveih osvajaa u povijesti i najuveniji meu barbarskim voama. Da se sad ustane i upozna grudske barbare, vidio bi da im nije ni do koljena. 21 Tu je, uz slike, prenesen i moj tekst to sam ga napisao prije dvije godine. 22 http://www.boboska.com/grude/1935-sramota-gruda-oskvrnuti-steci-na-bilom-brigu

49

5. GODINJAK

ovo to se dogodilo na Bilom Brigu ne smije proi nekanjeno.23 Nakon gotovo pet mjeseci nije mi poznato da se ita od oekivanog dogodilo. Mogue, ostaje osnaenje vandalima da nastave unitavati i preostale steke. (Iz srednjeg vijeka poznata je crkva sv. Marka u Dragiini.24) 1.3. Pod turskim zulumima estoki turski napadi 1463. i susjednih godina okupirali su i najvei dio Hercegovine. Okupirane dijelove Osmanlije su prikljuile Bosanskom sandaku. Hercegovina je kao zaseban sandak oformljena 1470. godine i kao takva je ostala gotovo do kraja osmanske okupacijske vladavine u Hercegovini. Do 1482. godine Turci su okupirali gotovo sva naselja, sela, utvrde, gradove i krajeve na podruju dananje Hercegovine. Prema popisu iz 1475./77., gotovo sva sela su u sastavu Sandaka, podijeljena u timare i sandak begov has. Nakon definitivnog oblikovanja Hercegovakog sandaka potpuno je zavedena osmanska vlast. Upravna podjela vrena je na kaze (kadiluke), a kadiluci na nahije. Bive upe, a prevedeno na turski nahije odgovarale su, bar u poetku, srednjovjekovnoj podjeli na upe. Kasnije se od toga odstupilo. Iako je osmanlijska krvolona okupacija bila postupna i temeljito pripremana, ona je u svojoj zavrnoj fazi bila praena tekim pustoenjima i razaranjima. O tome svjedoe popisi poreznih obveznika (defteri) Hercegovine to su ih poduzimale Osmanlije nakon okupacije pojedinih podruja. Hercegovina je dugo vremena ostala gotovo pusta. Puanstvo je bjealo pred Osmanlijama u neosvojena podruja i u druge zemlje. U turskom dokumentu iz 1575., meu svjedocima otpora protiv najezde pravoslavnog mitropolite Savatina da katolike podjarme pod svoju jurisdikciju spominju se, uz ostale Petar, sin Matijin iz sela Grude, sa svojima25 Deset godina kasnije (1585.) meu popisima sela imotske upe pod br. 17. upisano je selo Grude, oni koji love ribu iz spomenuta dva sela neka vlasniku timara daju desetinu, u posjedu sela Ruii i Grude, prihod 300 /aki/. Timar Mehmed-aga, dizdar tvrave Rog26 Kasnije je 31. svibnja 1768. biskup fra Marijan Bogdanovi je iz Gorice stigao u Grude. Tu ga je doekao fra Ante Vrci i ugostio Franjo Milo u svojoj kui, gdje je prenoio. Dana 1. lipnja 1768. preasni gospodin biskup ispovijedao je i u toj istoj kolibici, poto je postavljen oltar, odrao misu; sakupljenom je
23 24

http://www.boboska.com/grude/1935-sramota-gruda-oskvrnuti-steci-na-bilom-brigu Petar Bakula, Hercegovina prije sto godina, Mostar, 1970. 25 Usp. andrija niki, Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614. do 1918., Mostar 2003.,, str. 208. 26 Usp. a. niki, Dogaajnica, str. 212.
5. GODINJAK 50

puku rekao razlog svog dolaska, odrao pobudni govor i vie njih priestio, a nekoliko ih krizmao. Istog dana, poto je ruao, presv. gospodin je otiao u drugo selo zvano Ruii, dva sata udaljeno. (f.336v) Tu je bio lijepo primljen u kui brae (fratara) kreevskog samostana, u kojoj upnik redovno boravi, i tu je prenoio. Dana 2. lipnja, na koji je pala svetkovina Tijelova , isti je presv. gospodin ispovjedio vrlo mnogo pokornika, a zatim odrao misu brojnom puku ispred te kue, poto su podigli oltar pod orahovim stablom. Propovijedao je revno (o temi) neka svatko ispita samog sebe i vie njih priestio a vrlo ih mnogo krizmao Na cijelom podruju ivjelo je 1423 katolika. Dana 3. lipnja gospodin biskup se zadrao na istom mjestu i ispovjedio nekoliko pokornika, odrao misu pod istim stablom, puku preporuio mnogo stvari, a neke potvrdio svetim pomazanjem. Zatim je poslije ruka pregledao sveti pribor i u ovoj upi naao dva prijenosna oltara sa svim potrebnim za odravanje mise; nije naao nita neprilina osim jedne misnice, za koju je rekao da se nabavi (nova). Zatim je kasno otiao u tree selo ove upe, udaljeno dva sata, zvano Tihaljina, gdje ga je primio Filip Rai (f. 337r), katolik, u svoju kolibu i tu je prenoio. Dana 4. lipnja je ispovjedio vie pokornika pa je u polju, na oltaru podignutom pod orahovim stablom, odrao misu. U propovijedi je preporuio da vode kranski ivot, vrlo mnogo njih je okrijepio svetom prieu, a one koji su to traili, potvrdio svetom krizmom. Zatim je (sabranom) puku i cijeloj upi podijelio pastirski blagoslov i poslije ruka otiao u sljedeu upu.27 Reforme u Turskom Carstvu, koje je zapoeo jo sultan Selim III. (1789.1807.) a nastavio njegov nasljednik Mahmud III. (1808.-1839.), izazvale su u Bosanskom paaluku otpor povlatenih slojeva koji su nastojali, predvoeni Husein-begom Gradaeviem, izboriti to veu samostalnost paaluka. Iako je u oruanom sukobu 1831. i 1832. Gradaevi vie puta porazio sultanovu vojsku, zahvaljujui neslaganju meu voama autonomaa i taj je pokret doivio neuspjeh. U tom sukobu hercegovaki prvaci Ali-aga Rizvanbegovi, Smail-aga engi, Baaga Redepai i ljubuki kapetan Sulejman-beg ostali su vjerni sultanu i sredinjoj turskoj vlasti u Carigradu. Nakon to je bosanski vezir Ali Namik-paa sa sultanovom vojskom 26. oujka 1831. bio poraen i zarobljen, Ali-aga Rizvanbegovi je imenovan zamjenikom bosanskohercegovakog vezira. U tom svojstvu Rizvanbegovi je 24. kolovoza 1831. uputio upnicima i kapelanima, dvanaestorici knezova i svoj pravoj carskoj raji u Bekiji i Nahiji, svoju zapovid kojom im je naloio da priznaju svojim kapetanom i zapovjednikom Sulejman-bega i da kao i ostali svijet, ne sluajui one nevaljalce koji carsku i virnu raju na zlo nameu (bune protiv cara), neka raja pazi na svoje poslove i neka ukae virnost estitom caru ... 28
27 28

Usp. a. niki, Dogaajnica, str. 324.-325. M. Vego, Bekija, n. dj.

5. GODINJAK

51

Po prianju kmeta Ivana Juria iz Ruia, 23-godinjega sudionika u utvikom boju, utvikom ratu ili bjeaniji (zbog bjeanja stanovnitva u Dalmaciju), kako se sve naziva taj kratkotrajni bojni sukob, za koji dan poslije bitke poginulih naih pole ene na mezovo, jer mukarci nisu smjeli, po arapama ih poznavale, tuno oplakale, u jeermama prine donosile (jer nisu mogle kopati grobove) i svaka svoga vojna na mjestu lijepo ukopala. Zatim su skinule glave s kolaca i pokopale ih.29 Poslije je u Vitini, na mjestu gdje su pokopane glave poginulih, Sulejman-begov unuk Mehmed-beg Kapetanovi podignuo spomenik s natpisom iz kojeg je vidljivo tko su poginuli u utvikom boju. Natpis glasi: Ovdje poivaju odsjeene glave vjernih i hrabrih naih zemljaka koji pogiboe za svog dobrog poglavicu ljubukog kapetana na Utvici 31. svibnja 1832. godine borei se protiv zloglasnog Azijata Osman-bega Manova. Iz ljubavi prema svojim milim zemljacima, a i za historiki spomen, podie ovaj mali spomenik unuk i potomak nareenog poglavice, Mehmed-beg Kapetanovi, naelnik gl. grada Sarajeva, u svom roenom mjestu plemenitoj Vitini u maju 1894.g. Ispod toga natpisa su podatci o poginulima: Franjo Beli iz Rastovae, Jako Kordi iz Tihaljine, Marko Leko iz Tihaljine, Marko imi iz Ruia, Marko imi-Petrilj iz Ruia, Makso Juri iz Ruia, Marko iri iz Broanca, Nikola iri iz Graca Posukog, Nikola Pandi iz Drinovaca, Petar Bonjak iz Posuja, Petar Bonjak iz Gorice, Petar Ravli iz Drinovaca. Lahka im zemlja! Kako je vidljivo, meu poginulima su dvojica iz Tihaljine Jako Kordi i Marko Leko. to se vie pribliavamo dananjim vremenima, o Grudama pronalazimo sve vie podataka. Polovicom devetnaestoga stoljea, tonije 30. prosinca 1857., neki orluke iz Gruda predvidjeli su gradnju crkve na Gomilici pa su darovali svoj posjed upnom uredu u Gorici.Darovnicu je u ime irokobrijekog samostana primio fra Petar Bakula, upnik u Gorici.30 Stoljee kasnije je na tom podruju fra Gabro Grubii i vjerni puk na Gomilici podigao velebnu crkvu koja zagledana u zvijezde povezuje zemlju s nebesima.31 1.3.1. Oslobaanje od zuluma Stanje katolikoga puka u Hercegovini s franjevcima na elu tijekom dugoga razdoblja (400 godina) pod turskim barbarstvom32 obiljeeno je raznovrsnim
Martin Mikuli, Pustinjakove pripovijetke, Duvno, 1972., str. 40.-4l. upa Grude, str. 28.-9. Darovnicu su kriem oznaili: Jure orluka, Mate orluka i Matija orluka. 31 Nakon obnovljenih zamenih cvjetova, crkva dobiva i obnovljenu ponutricu. U njoj se Gruani s raspjevanom mladosti rado svetoj Kati utjeu i Bogu mole. 32 Kao jedini regulator osobnoga, drutvenoga, materijalnoga i duhovnoga ivota u zemljama koje su Turci osvojili vaio je islam. U uvjetima to ih je islam nametao razvijao se i duhovni ivot ne samo onih koji su ga bili prihvatili nego i svih ostalih turskih podanika. Od 1237. pa sve do 1878. godine vrijedili su tzv. Zakoni o raji. (Usp. a. niki, Dogaajnica, str. 70.-71.) Ne treba sumnjati u to da je svaki taj propis u praksi tono i doslovno primjenjivan, kao to je posve sigurno i to da su katolici i franjevci bili prisiljeni podmiivanjem i lukavstvom zaobii ili izigrati pojedine toke tih zakona. Postoje mnogobrojni neoborivi dokazi da su glavne toke zakona, upravo one koje najdublje zadiru u moralni i gospodarski ivot krana, u punoj
30 29

5. GODINJAK

52

zulumima to su ih samovoljni muslimani provodili nad katolicima rajom. Nastojei prouiti prolost svoga naroda i na temelju nje izvui pouke za bolju budunost, fra Petar Bakula je napisao 1862. godine prvi rtvoslov franjevake zajednice i katolikoga puka u Hercegovini. U njemu je pokuao objektivno prikazati sva muenitva to su ih fratri i njegov narod podnijeli tijekom stoljea. Zaista, pie fra Petar Bakula polje tako slavno, zasluuje moj trud i zanimanje. esto mnoge okolnosti prijee na okrutan nain put svakoj naoj elji i svakoj naoj svetoj dunosti da se nakon toliko truda i muke samo ukratko o tom i taknemo.33 Ja sam, nastavlja Bakula, upravo, u ovom drugom poloaju, jer poto etvrti put34 donosim vijesti o Hercegovini, doputeno mi je da ih samo ukratko spomenem. Ako ovim preprekama pribrojim svoje ostale misionarske dunosti od god. 1846. (kad sam se vratio iz Italije): upnik, upravitelj novih graevina, daleka putovanja po misijskim poslovima i stotinu drugih prepreka, mogao bi netko pomisliti da su to isprike mene kao ovjeka koji bi bio sretan ako ne zbog nita. Ali, ako vam spomenem da sam ja siromani franjevac i da
mjeri bile na snazi, i to do kraja turske vlasti koja ih je primjenjivala ne samo da bi ih ponizila nego da bi nestalo i katolika i franjevaca, i njihovih samostana i crkava. (Usp. IVo andri, Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem turske uladavine, Sveske zadubine Ive Andria, I/1982., sv. 1., str. 71-89.) Prosvjedi upueni turskoj vladi uvijek su imali protuuinak. Usp. ArhiV P., Povijest, sv. 2, str. 396; doMinik Mandi, Acta franciscana Hercegovinae..., I, ab an. 1463. - 1699., Mostar, 1934.; D. Mandi, Bosna i Hercegovina, I-II, Chicago, 1960., 1962., III, Rim, 1967.; D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1968.; D. Mandi, Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda, Zagreb, 1990.; D. Mandi, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, Chicago Roma, 1962.; D. Mandi, Bogomilska crkva Bosanskih krstjana, ZIRAL, Chicago Roma Zrich Toronto, 1979.; D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, ZIRAL, Toronto Zrich Roma Chicago, 1982.; Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, rim, 1963. 33 Biskup fra Rafo Barii u svome izvjeu iz 1855. godine (br. od 27 do 32) pie: br. 27: Ne postoji u ovom mjestu prava sloboda ivjeti po vjeri [] U Mostaru su nou uz pogibelj sveenici ulazili u ovaj grad da bi vjernicima podijelili svetinje [] Toliko su bili divlji ovi tirani! [] Boje tajne se slave i rije Boja propovijeda reenim vjernicima spomenutim svetkovinama u grobljima u kojima nema crkve. [] Zgradica u sredini groblja sagraena od kamena redovito bez maltera, pokrivena pak daskama ili slamom koju nazivaju erga [] Ako sultan proglasi da je prestao mir, nai Turci lako e se vratiti na prijanje barbarstvo i okrutnost, ega se mi uvijek bojimo da e doi Br. 28: to se tie progonstava koja trpe katolici u ovim mjestima, koja dolaze od Turaka, u odnosu na sveenstvo, ona su manja. kriplju zubima, ali tako drzovito i smrtonosno ne smiju ujedati. To je tako mnogo vie iz politikih razloga, nego iz dobre volje. Znadu naime da je samo katoliki kler sposoban javiti nepravde sultanu, i protiv nepravda i muenja kojima su jadni krani podvrgnuti. Oni to ine neposredno ili posredno/ preko drugih katolika. Stoga oni poneto oprataju kleru i prave se kao da ne vide, da bi utio i prestao moliti za progonjene krane koji su za iskaljivanje mrnje nad njima. to vie, u ovo vrijeme kad su oekivali olakice, to je vrijeme najteih nameta koji su potvreni od gradskog savjeta zvanog Medlis. Ima i drugih mnogih tekoa, osobito pak okrutni postupci vlasnika / aga i begova/. Ovo oni ine javno protiv krana usprkos sultanova tanzimata koga preziru. Ako bi se on opsluivao, krani bi mogli nekako ivjeti, jer bi bili osloboeni mnogih muka i jada, a to sigurno nee doi bez sile. Nakon svega Grci shizmatici ne mogu bljuvati onaj otrov koji je u njima, jer nemaju nikakve vlasti i mnogo manje su cijenjeni od Turaka, nego mi. Br. 29: U ovom vikarijatu nisu misionari strani, nego ovdje roeni redovnici Male brae, franjevci observanti, koji su upnici sami ili s jednim ili vie pomonika, koji su iz istog reda i domovine. Br. 30: Kako upnici redovnici, kako rekoh, po stalnom obiaju nisu stalni, nego pokretni, i to po papinskoj odredbi. U sve svetkovine slave svete mise za puk koji im je povjeren, i to zapisuju kako treba u knjigu ili protokol i to pokazuju prigodom apostolske vizite, s ostalim upnim knjigama. Br. 31: upnike ne izabire biskup nego definitorij, a biskup ih odobrava i potvruje ili ih odbacuje, ako to zasluuju. Br. 32: Euharistija se uva samo u samostanskoj crkvi i u biskupskoj (kapelici) dolino kako treba. U ostalim upama ne postoje takve kapele ili oratoriji u kojima bi se mogla dostojno uvati presveta euharistija. Ulje pak, kako je vrlo skupo, jedva se moe providjeti po upnicima. Br. 33: Sve upe i mjesne kapelanije imaju svoje utvrene granice. Ako nekada treba dijeliti, ili neka sela, zaseoke ili obitelji odvojiti od jedne upe i pripojiti drugoj, radi komoda puka i pastira, apostolski vikar, nakon to je istraio to treba i granice sigurne odredi, da ne bi nastala kakva svaa meu upnicima. Svaka upa ima u upnoj kui zgradicu, gdje upnik svakodnevno slavi svetu misu i kad je nevrijeme i sveanim danima ili ako radi neeg drugoga ne moe ii na groblje. 34 Bakula ovdje misli na svoja prije objavljena djela: Cenno storico sulla Provincia di Bosna, Lucca, 1846., Historia religiosorum hercegoviniensium (u rukopisu), Breve compendio sacro-storico sulle vicende della regolare missionaria custodia e vicariato apostolico di Erzegovina diretto ai pii benefattori delle cattoliche missioni 1853., Pisma sveto-izkazna od Ercegovake redovnike uvoderave (1) I (2) namisnitva apostolskoga ispinava po talianskome pervoizdanju Godine od Spasenja 1853. Nakon knjige I Martirii - Patnji slijedi djelo u kojemu se konkretno i originalno opisuje tursko zulumarenje nad katolicima: Hercegovina za devetnaest godinah vezirovanja Hali-paina, 1863.
53 5. GODINJAK

se za tiskanje velikih knjiga trae i veliki izdaci, uvjeren sam da e se i zbog toga moji razlozi uvaiti kao dobri i opravdani. Ovo to kaem velike knjige, velim, da nije bilo jednog dobrog i velikodunog dobroinitelja35, koji me je blagonaklono podrao svojom pomoi, ja bih se zaista zabadava trudio, jer ni ova moja knjiga, iako je ovako malena36, ne bi nikada ugledala svjetlo dana. U svakom sluaju, kako sam se ja morao pomiriti s okolnostima koje mi nisu doputale da napiem veu knjigu, tako i Ti, potovani itatelju, blagonaklono primi ovaj mali dar koji Ti zasad nudim i koji odmah poinjem.37 Turin, koliko je bio barbarin bez mjere, toliko je bio u ono vrijeme snaan nakon to je zauzeo Bosansko Kraljevstvo, njegovo plemenito potomstvo pobio maem, spalio i sruio vie od deset samostana, sve crkve i umjetnike spomenike.38 I nakon to je kraljevstvo sveo na gomilu leeva i ruevina, postade zakleti neprijatelj katolianstva i s bosanskih planina sputa se u doline Hercegovine. Njegov je dolazak kao grom. Njegova strana zapovijed grmi u uima katolika: - Ili se turiti ili mrijeti u vlastitoj krvi.39 Nakon grmljavine, slijede ubitani gromovi oruja, koje sve rui i unitava. Turskim Carstvom od sa sjeditem u Carigradu od 1839 do 1861. vladao je Abdul-Medida40

Misli na Josipa Jurja Strossmayera. Nacrt ove knjige susree se u Relaciji koju je fra Petar Bakula napisao za Opi sabor kapitul franjevakoga reda 1862. godine. FranjeVaki arhiV u riMu, Relazione del 1862. 37 Poetak ove knjige moe se nazrijeti u rukopisu: Njekoliko punatah to ga je poslao Ljudevitu Gaju, a sauvan je u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. 38 Od 1516. u osvojenim krajevima hrvatskim zapoe opi progon katolika i sustavno ruenje kranskih graevina i razbijanje krieva. U 16. stoljeu spaljena su trideset i dva samostana. Od onog u Konjicu 1524. do onog u Donjoj Tuzli 1658. godine. Turci sruie i veinu crkava [] Tako je katolika Bosna i Hercegovina postala zgarite i ruevina katolikih svetinja. Od preko 51 franjevakog samostana ostala su u Bosni samo tri, a u Hercegovini nijedan, a od 550 crkava u Hercegovini nije ostala nauzgor nijedna, a u Bosni samo pet. (ignacije gaVran, Suputnici bosanske povijesti, Sarajevo, 1990., str. ) tovie, ruenja su postala obvezatna za sve poturice. I oni su se natjecali tko e vie crkava razoriti. Konano su uspjeli poznate franjevake samostane, samostane asnih sestara klarisa i katolike crkve pretvoriti u arhiv pod zemljom. (usP. a. niki, Kratka povijest, str. 87.-169.) 39 Turski oevidac i putopisac Pasko Vasa efendija pie o islamizaciji domaih plemia uvjerenih da e tako i nadalje uivati svoja dobra, da e biti osloboeni daa i stei privilegije dane iskljuivo muslimanima. Meutim, Sve zemlje koje su po pravu pripadale dravi, ona ih je ustupila muslimanima koji su sudjelovali u osvajanju zemlje. Krani koji su poslije otomanskoga osvajanja ovdje ostali, nikada nisu bili nita drugo doli kmetovi raja. U ovoj je pokrajini bilo samo vlasnika muslimana i raje. Ovi posljednji radili su za svoje nove gospodare isto kao i prije (usp. P. Vasa, Bosna i Hercegovina, str. 38-40). U Hercegovini su samo muslimani bili vlasnici imanja; krani nisu mogli posjedovati, niti su posjedovali, ikakvu zemlju. Zemlja je bila monopolizirana za pokrajinske begove i age koji su se samo hvalili starim pravima i starim povlasticama (usp. isto, str. 70-71). Kmet je imao samo svoje ruke i neki put pravo, ili bolje, doputenje da uzgaja malo stoke. Tada je meutim za gospodara morao spremati maslo i sir, sjei drva za ogrjev, kositi sijeno, spremati slamu, istiti ito, spremati sve druge proizvode i prenijeti ih u grad, u aginu kuu (usp. isto, str. 42). Zanimljivo je analizirati ostavtine islamiziranih batinika: FranjeVaki arhiV u Mostaru, Acta Turcarum, br. 319; arhiV hercegoVine, Acta Turcarum, br. 28 i Sidil blagajskog erijatskog suda, br. 1025; orijentalni institut u sarajeVu, Sidil mostarskog kadije, br. 2, Sidil mostarskog suda, br. 2. 40 U njegovo doba zapoele su temeljite promjene u cijelome Carstvu. Ve 3. studenoga 1839. Hatierifom od Gulhane, koji ima obiljeja turske Magna Charta libertatum, proglaeno je naelo ravnopravnosti svih podanika, jednakost poreskoga optereenja uvoenjem jedinstvenoga poreza. Meutim, ostali su nerijeeni ifluki odnosi. Ubiranje poreza preko zastupnika izazivalo je sve vee nezadovoljstvo. Spahije i begovi su se borili za svoje povlastice. Budui da Mehmed Tahir-paa u Bosni i Hercegovini nije mogao uspostaviti mir, Porta je taj zadatak povjerila Omer-pai Latasu. Latas je 4. kolovoza 1850. objavio ferman bosanskim prvacima o provoenju reform i uvoenju nove vojske. Muslimanski prvaci formalno izjavie vjernost sultanu, ali istodobno zapoee i pripremanje za otpor. Omer-paa Latas za osam je mjeseci skrio muslimanske otpore: oko 1500 aga i begova pozatvarao je ili otpremio u Carigrad. Likvidirao je i Ali-pau Rizvanbegovia kojega su smatrali prikrivenim voom otpora. Nakon vojnih pobjeda reorganizirao je civilnu upravu i postavio novo inovnitvo, uglavnom muslimansko. Latas je razoarao kransko stanovnitvo. Fra Ivana Franju Jukia, koji je s njim na odreeni nain prijateljevao, dao je utamniiti. Od 1852. do 1862. godine rasplamsavala se pobuna u Hercegovini pod vodstvom Luke Vukalovia. Latas je
36

35

5. GODINJAK

54

Svi vapaji nesretne raje kao da su se slili u sljedei vapaj upuen brai Hrvatima 1848. godine: Mila brao Hrvati! etiri tmasta i puna tuge i emera minue stoletja (vieka), od kako vaa bratja slavjanska bosansko-hervatska u okovih divjih azijatskih okrutnikah pite i jadikuju! etiri uasna i grozovita eto iztekoe stoljetja, od kako kod nas kuka kukavica, od kad otci nai na kolcu i konopcu mile majke i sestrice pod kopitom divjih osmanskih konjah izdiu i umiru, od kada su kervoloni Turci na prievaru Bosnu osvojili, kralja naega Stjepana pod Jajcem na miehe ogulili, a ostale nae slavne pradjedove i diku nae Bosne (i Hercegovine) pod no okrenuli! Od onda potamnilo je nebo nad naom tunom domovinom sunce ogrijano od slobode zlatne je sasvim izeznulo niti se vie pokazalo... I sedamdesetih godina 19. stoljea jo je uvijek ivotarila zaostala zemlja na sjeverozapadnome rubu Turskoga Carstva trzajui se u bunama i ustancima i s blijedim reformskim pokuajima Tahir-pae i Omer-pae Latasa. Zaostalim poljodjelstvom bavilo se 88% stanovnitva, dok je postotak nepismenih nadilazio i taj broj. Na temelju suvremenih dokumenata uzroci Hercegovakoga ustanka mogu se podijeliti na: drutveno-gospodarske i nacionalne. Nezadovoljni stanjem turske okupacije 19. lipnja 1875., u blizini Gabele, negdje na obali rijeke Krupe, pukla je prva ustanika puka. Dana 22. lipnja iste godine fra Stjepan Naletili, upnik u Gabeli alje generalu Rodiu u Zadar brzojav: ... svi krani Gabele, Draeva, Hrasna i sve Luke ele pomo od Austrije, pripoznajui cesara kao svoga. Ne putajte, da nas Turci kolju. Nemamo debane ni oruja. Prosimo providenja. Barjak Austrije pred nama je. U jednomu asu bila je na nogama cijela Hercegovina, posebno ona s ua Krupe u Neretvu i Gabeli. Ustanak se munjevitom brzinom irio po istonoj i zapadnoj Hercegovini. Kasnije su im se prikljuili i Srbi u gornjoj Hercegovini i zapadnim dijelovima Bosne. U zapadnoj Hercegovini ustanak se proirio uzdu austrijske granice. Izmedu 28. rujna i 26. listopada 1875. ustanak je izbio u Klobuku. Voa ustanka bio je fra Pavo Petrovi. Ustanak u Veljacima pod vodstvom fra Pake uia buknuo je prije 10. rujna 1875.43 Meu ustanicima ljubukoga kadiluka nalazili su se i neki muslimani. Ustanici su se najprije prebacili u Makarsku, a odatle su se spremali upasti u Tihaljinu. 26. veljae 1876. pisali su glavaru Tihaljine da spremi veeru za 1.200 ustanika. 9. oujka 1876. u 4 sahata prije zore pod vodstvom Mie Ljubibratia i Ivane Marcus zapoeo je ustanak u Gorici.

opozvan iz Bosne prije nego je sve postavljene zadatke obavio. Usp. Vasilj PoPoVi, Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini i turski neredi za vreme reformnog reima Abdul-Medida (1839.-1861.), Beograd, 1949.; VladiMir oroVi, Luka Vukalovi i hercegovaki ustanak 1852. - 1862. godine, Beograd, 1923.
55 5. GODINJAK

O ustanku u Posuju Martin urdevi je zapisao sljedee: U to doba jedne nedjelje fra Filip utura, parole u Posuju, naredi svojim upljanima, da sljedee nedjelje smiju u crkvu doi samo muki, a ene i djeca da ne smiju k misi. Kad doe ta nedjelja i misa bi gotova, sazva taj parole fra Filip utura upljane pred crkvu i tu ozbiljno im odra govor u namjeri da ih potakne na ustanak. Tako se ustanak proiri i tim krajem. Ustanak je zahvatio i podruje Gruda. Vjerojatno su i Gruani sudjelovali u osloboenju katolika ispod turskih zuluma. 1.3.2. Odluke velikih sila Turska je najprije pokuala preko mirovnih posrednika, osobito preko konzula ondanjih europskih sila Francuske, Engleske, Rusije, Italije, Njemake, Austo-Ugarske u Mostaru, stiati ustanike. Kada u tome nije uspjela, nastojala ga je uguiti silom. No, u tome je samo djelomino uspjela. Uglavnom, ustanak i velika izbjeglika kriza to su je prouzroile krvave borbe, s jedne strane, te rat Srbije, Crne Gore i njihove zatitnice Rusije protiv Turske, kao i interesi onodobnih velikih sila, s druge strane, nametnuli su pitanje rjeavanja statusa Bosne i Hercegovine na Berlinskome kongresu. Prije toga su ruski uspjesi u ratu protiv Turske, objavljenome 24. travnja 1877., doveli 3. oujka 1878. do sklapanja Sanstefanskoga mira. Kako vatra u Hercegovini nije ugaena ponovno su se velike sile sastale 13. lipnja 1878. u Berlinu. Rusija, Turska, Austro-Ugarska, Njemaka i Engleska su na dnevnome redu imale reviziju Sanstefanskoga ugovora iji je 14. lanak predviao neku vrstu autonomije za Bosnu i Hercegovinu. Britanski su predstavnici predloili da se AustroUgarskoj povjeri mandat za upravljanje na ovom zemljom. Nakon znatnoga diplomatskog pritiska, turski su predstavnici na sjednici odranoj 4. srpnja proitali izjavu da je carska vlada uzela u vrlo ozbiljno razmatranje miljenje kongresa o pogodnim sredstvima za povraaj mira u Bosni i Hercegovini. Ona u to stavlja potpuno povjerenje i zadrava sebi pravo da se neposredno i prethodno sporazumije u tom pogledu sa bekom vladom. Na osnovi toga Bismarck objavljuje da je Austro-Ugarska dobila mandat za upravljanje nad Bosnom i Hercegovinom. Tako je Austro-Ugarska diplomatskim nainom dobila Bosnu i Hercegovinu da u njima uvede mir i red.41 etiri tmurna stoljea turskoga zuluma i tekoga ivota pod zulumarima na grudskom podruju svojom neustraivom borbom za potlaene i obespravljene nagovjetavao je legendarni borac, hajduk Andrijica imi.42
Usp. a. niki, Hercegovaki ustanak 1875., str. 60-61. Andrijica imi iz Alagovca (1834. 1905.) postao je legendom. U hajduke se odmetnuo nakon to su mu osmanski poreznici opljakali oca. Austrijski sudci su ga osudili na 35 god. robovanja. Zanimljivo je kazati da imiu nije dokazano na sudu ni jedno ubojstvo. Naprotiv, neki su Turci svjedoili o imievu vitekom ponaanju kada ih je spasio od razbojnika. Tada su se sudci dosjetili tzv. zapovjedne odgovornosti. (Nevjerojatna podudarnost s aktualnim presudama Hrvatima u Haagu!). Ako krenemo malo dalje u prolost, onda emo vidjeti da su po zapovjednoj odgovornosti takoer osueni na odsijecanje glava Zrinski i Frankopan u Beu gdje ih je meunarodni sud proglasio separatistima. Ako se pak vratimo u bliu prolost, spoznat
42 41

5. GODINJAK

56

1.4. Austrougarsko vladanje (1878.-1918.) Austrougarska vojska, pie Ljubo Leko, zaposjela je Bosnu i Hercegovinu od 29. srpnja do 10. listopada 1878. Na nae podruje dola je iz smjera Imotskoga i Vrgorca. Hrvatski narod radovao se dolasku austrougarske vlasti. Nadao se da je konano doao kraj svim onim nedaama koje je stoljeima trpio pod turskom vlau. Nade su, meutim, iznevjerene. Nova vlast je preuzela tursku ustrojbu vlasti i mijenjala ju je postupno. Slubenitvo se u Bosni i Hercegovini samo opskrbljivalo novcem od carina, poreza i monopola, pa se pritisak nove vlasti osobito osjeao u radu novarske, policijske i sudske slube. Bile su este kazne i globe, premetaine kua i primjena sile. Franjevcima su ak ukinute neke povlastice koje su uivali pod turskom vlau. Zatvorene su im neke kole te pretraivani upni uredi i samostani. Nametalo se bonjatvo kao jedinstvena narodna pripadnost. Zabranjena su hrvatska nacionalna obiljeja. Prigoda je prisjetiti se objavljenog teksta: Nova je vlast uspjela ostvariti odreene uinke na gospodarskom i kulturnom polju, ali nije ostvarila dublje drutvene i politike promjene. Hercegovaki seljak i dalje ostaje kmet. Iz zemljinih knjiga vidljivo je da su vlasnici kmetskih selita bile begovske obitelji. Po drutvenom poloaju Gruani su bili kmetovi, ili pak kmetovi i slobodni seljaci. Ti drugi kod nekih su se aga i begova bili otkupili, a kod nekih su jo uvijek bili u kmetskom poloaju. Odlaskom Kallaya s poloaja ministra predsjednika 1903., drutveno-politike prilike znatno se mijenjaju. U novim okolnostima mogle su se osnivati i politike stranke, pa Hrvati Bosne i Hercegovine 1906. u Docu kraj Travnika osnivaju svoju stranku - Hrvatsku narodnu zajednicu. Program te stranke bio je gospodarski i prosvjetni napredak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te sjedinjenje tih pokrajina s Hrvatskom. Ta je stranka imala svoje pristae i u Grudama. Austrougarsko upravljanje Bosnom i Hercegovinom smatrano je privremenim. Meutim, Austro-Ugarska je od poetka svoje vladavine u tim pokrajinama radila na njihovu pripojenju sebi. Pripojenje (aneksija) izvreno je 1908. To je dovelo do zategnutih odnosa meu europskim silama, ali je sukob izbjegnut. 20. veljae 1910. Bosna i Hercegovina dobila je Ustav. Zakone nee vie donositi Vlada, nego e ih donositi Sabor. Sabor e vijeati u Sarajevu i u njemu e biti narodni zastupnici. Njih ima dvije vrste. Prvi su tzv. virilisti,
emo da je licemjerna Europa i bez suda presudila tisuama Hrvata na Bleiburgu. Nakon trideset godina teke tamnice na zahtjev nekih franjevaca, te hercegovakog i dalmatinskog naroda puten je na slobodu godine 1902. Svoje zadnje godine proveo je u franjevakom samostanu u Mostaru..Hrvatski leksikon, sv. 2. Zagreb, 1997., str. 519., MIJO MILAS, Uhienje hajdukog harambae Andrije imia te njegovih hajduka, Imotski zbornik,br.3.(1995.),str.213.242.http://www.caffetony.com/ index.php?option=com_content&task=view&id=936&Itemid=1
57 5. GODINJAK

ljudi koji po visokom poloaju i svome znanju imaju pravo sjediti u Saboru. Meu viriliste spadaju i biskupi i franjevaki provincijali Bosne i Hercegovine. Drugu vrstu zastupnika bira narod. Svaka vjera svoje. Katolici biraju 16 takvih zastupnika. Meutim, zakoni stupaju na snagu tek kad ih vladar potvrdi. A taj vladar, car i kralj Franjo Josip 1., bio je omiljen u hrvatskom puku. Osobito je to dolo do izraaja prigodom njegova posjeta Mostaru 3. lipnja 1910. Oduevljeni puk ispunio je mostarske ulice. Topovi su s Huma gruvali, a zvona slavila. Sijedog osamdesetogodinjeg kralja najprije je pozdravio biskup Buconji kao predstavnik katolikog puanstva koje ve etiri stotine godina vapije za dinastijom Habsburga. Pisalo se da je Kraljeva dobrota beskrajna, pravednost nepokolebljiva, milost neograniena. A kad je 21. studenoga 1916. umro Kralj osloboditelj, zavladala je velika alost. Velik je broj Gruana sudjelovao u Prvom svjetskom ratu. Ne zna se, na alost, koliko ih je dalo svoj ivot u borbi pod crno-utom austrougarskom zastavom.43 Neto vie podataka o Grudama postoji iz razdoblja prvoga svjetskog rata (1914.-1918.). Odmah po izbijanju rata, godine 1914. u Zagrebu je osnovana Liga za zatitu djece i Sredinji zemaljski odbor za zatitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih - u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Oni su se poslije ujedinili i svoju djelatnost razvili po Dalmaciji, Istri i Bosni i Hercegovini. Godine 1916. hercegovaki provincijal fra David Nevisti, po samostanima i upama u Hercegovini, osnovao je Kruh sv. Ante da pomogne ublaiti ratne posljedice i pomogne ratom ugroenima. Iste je godine Zemaljska vlada u Sarajevu dopustila Hrvatskoj narodnoj zajednici skupljanje milodara za ugroene. U tom karitativnom radu posebno se je istaknuo fra Didak Bunti, profesor i ravnatelj franjevake gimnazije na irokom Brijegu, ali i drugi franjevci, sveenici i pojedinci, koji su, zauzimajui se kod vlasti, poglavara, pa i samoga cara Karla I, nabavljali i dijelili ivene namirnice stanovnitvu. Osim rata, nedostatka radne snage, oduzimanja ita i mesa, poskupljenja ivenih namirnica i nedostatka novca, gladi u Hercegovini pomogla je i sua godine 1917. Te 1917. u Grudama je umrlo 11 osoba od gladi.44 Osim nabavke ivenih namirnica i njihove raspodjele stanovnitvu, te organizacije kuhinja po samostanima i upama,45 franjevci, predvoeni fra Didakom Buntiem, organizirali su i preseljavanje djece iz Hercegovine u rujnu i listopadu 1917. u prekosavske itorodne krajeve, kako bi se spasila od gladi.46 Posljedice gladi osjetile su se i u Grudama. Da bi spasili djecu, iz Gruda su djeca ila na prehranu u Slavoniju u jesen godine 1917. Gotovo pred kraj rata, u jesen
43 44

upa Grude, str. 154.-156. andrija niki, Godine gladi, povijesni prikaz spasavanja hercegovake sirotinje (1916.-1919.), Duvno, 1974., str. 30. 45 Po prianju fra Kamila Milasa brigu o zajednikoj kuhinji u Tihaljini vodio je Martin Primorac (1859.-1920.). 46 andrija niki, Godine gladi, Duvno, 1974.
5. GODINJAK 58

1918., u Grudama se je, kao u i drugim krajevima diljem Europe, pojavila bolest, nazivana raznim imenima: panjolska bolest, epidemina bolest, nova bolest, upala u crivima. Godine 1918. od te bolesti u Grudama su umrle 102 osobe.47 Austro-Ugarska je za vrijeme etrdesetgodinjeg vladanja viestruko promijenila lice, kulturu i civilizaciju Bosne i Hercegovine. Za razliku od drugih vlastodraca ona je izgraivala naputajui ovo podruje. To se zapaa na raznim podrujima. 1.5. Razdoblje Kraljevine SHS Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941.) Zavretkom Prvog svjetskog rata i raspadom Austro-Ugarske, pie Ljubo Leko, Bosna i Hercegovina ulazi u sastav novouspostavljene zajednike drave junoslavenskih naroda (osim Bugara) nazvane Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Bila je to centralistika kraljevina na elu s dinastijom Karaorevia. U novoj dravi hrvatski se narod naao u jo teem poloaju nego u razdoblju do 1918. Sukobi su poeli odmah na poetku i nisu prestajali do sloma te umjetne tvorevine 1941.Vojni obveznici roeni 1895. i 1896. nisu se odazvali na dvomjesenu vojnu vjebu na koju su pozvani 1919. Uzrok je neodazivanja u tome to u istonohercegovakim opinama i susjednoj Dalmaciji ta godita nisu pozvana na vojnu vjebu. Mnogi se vojni novaci takoer nisu odazvali vojnoj obvezi. Vojska i andarmerija hodaju po naim selima trae i hvataju bjegunce. Na udaru nove vlasti naao se i grudski uitelj Matej Kordi. Roen je u Blizancima kraj itluka, a u Grude je doao u svibnju 1918. U veljai 1919. zapovjednik andarmerijske postaje u Tihaljini, Ilija Vasili, izvijestio je okruno zapovjednitvo u Mostaru kako je doznao da je Matej Kordi, nezadovoljan Kraljevinom SHS, skupljao potpise za republiku i nosio ih u Zagreb. Kad odlazi u Zagreb, nosi duhan i tamo ga prodaje. U pijanom stanju vikao je ivjela republika!, Dolje Karaorevii! Vasili je predloio da se Kordi makne iz Gruda, kako meu tim narodom ne bi izazvao poar. Iz Mostara je nareeno da se predmet poalje andarmerijskoj postaji u Posuje na dopunu. Postaja u Posuju izvijestila je kako je tono da je Kordi promicao republiku i seljaku stranku, ali da nije mogla utvrditi prikupljanje potpisa i odnoenje u Zagreb, krijumarenje duhanom i izvikivanje navedenih krilatica. Nakon provedenog postupka, Kordi je premjeten u Ruie tako pie Leko i nastavlja: Na izborima za Ustavotvornu skuptinu, odranim 28. studenoga 1920., grudski birai glasuju za Hrvatsku teaku stranku i Hrvatsku puku stranku.
47

andrija niki, Godine gladi, Duvno, 1974., str. 31.

5. GODINJAK

59

Na izborima narodnih zastupnika Kraljevine SHS, 8. veljae 1925., birai u Grudama listom glasuju za Hrvatsku republikansku seljaku stranku. Barbarski in izvren u Narodnoj skuptini u Beogradu 20. lipnja 1928. izazvao je ogorenje i u Grudama. Radikalski poslanik Punia Rai toga je dana pucao u hrvatske narodne zastupnike. Ubio je Pavla Radia i uru Basarieka te smrtno ranio Stjepana Radia. Jo je ranio Ivana Pernara i Ivana Granu. alost i prosvjedi ponovili su se i prigodom smrti Stjepana Radia 8. kolovoza 1928. U tekoj krizi, pojaanoj napadom na Stjepana Radia, kralj Aleksandar Karaorevi 6. sijenja 1929. zavodi diktaturu. Ukinuo je Vidovdanski ustav, raspustio Narodnu skuptinu i zabranio rad politikim strankama. Pojaano je nasilje vlasti i policije. Drava je dobila slubeni naziv Kraljevina Jugoslavija. Upravno je podijeljena na devet banovina. Grude su se nale u granicama Primorske banovine sa sjeditem u Splitu. Na javnim izborima odranim 8. studenoga 1931. bila je samo jedna zemaljska lista s nositeljem generalom Petrom ivkoviem, ondanjim predsjednikom vlade i ministrom unutarnjih poslova. Oporba je odustala od izbora. U Primorskoj banovini glasovala je samo treina biraa. I grudski birai prikljuili su se odbijanju glasanja. Na izborima za Narodnu skuptinu 5. svibnja 1935. Gruani, kao i ostali Hrvati iz Hercegovine, svoj glas daju za dr. Bariu Smoljana s kandidatske liste dr. Vladka Maeka. Za Maekovu listu velika se veina Hrvata izjasnila i na izborima 11. prosinca 1938. elei popraviti stanje u zemlji, a i zbog sve teeg meunarodnog poloaja Kraljevine Jugoslavije, predsjednik vlade Dragia Cvetkovi pregovara s predsjednikom Hrvatske seljake stranke Vladkom Maekom. Pregovori su zavrili sklapanjem sporazuma poznatog pod imenom Sporazum Cvetkovi-Maek, 26. kolovoza 1939. U Cvetkovievoj vladi Vladko Maek je postao njezinim dopredsjednikom. Sporazumom Cvetkovi - Maek stvorena je Banovina Hrvatska. Banovina Hrvatska obuhvaala je tadanju Savsku i Primorsku banovinu, pet kotareva u Bosni i Hercegovini ( Brko, Gradaac, Derventa, Travnik i Fojnica), kao i kotar Dubrovnik. I grudska se upa, dakle, nala u sastavu Banovine Hrvatske. U ovlast Banovine Hrvatske, na ijem su elu ban i Sabor, preneseni su poslovi gospodarstva, trgovine, industrije, prosvjete, zdravstva, socijalne skrbi i drugoga. Premda stvaranjem Banovine Hrvatske nije rijeeno hrvatsko nacionalno pitanje, taj korak naprijed oduevljeno je primljen meu svim Hrvatima. Odmah su se poele mijenjati drutveno-politike i gospodarske prilike nabolje u itavoj Banovini. Prestala su svakodnevana andarska zlostavljanja, jer su uklonjeni ozloglaeni andari. I duhan je bolje plaen. Dalji tijek dogaanja prekinuo je Drugi svjetski rat. 48

48

upa Grude, str. 156.-158.

60

5. GODINJAK

1.6. Razdoblje Nezavisne Drave Hrvatske (1941.-1945.) Na razvalinama stare Jugoslavije, 10. travnja 1941. uspostavljena je Nezavisna Drava Hrvatska. Uspostavu NDH hrvatski je narod primio s iznimnim oduevljenjem, jer je time tisuljetni hrvatski san postao stvarnost. Na elo novouspostavljene Nezavisne Drave Hrvatske doao je poglavnik dr. Ante Paveli.49 U kratkom etverogodinjem postojanju Nezavisne Drave Hrvatske, pie Ljubo Leko, ostvareni su zadivljujui podhvati na raznim podrujima, osobito na podruju kulture i nakladnike djelatnosti. Dosta je samo spomenuti pet izvrsnih svezaka Hrvatske enciklopedije, jedne od najboljih europskih enciklopedija, pa da se u potpunosti spozna to moe uiniti jedan kulturni narod kad stekne kakvu-takvu samostalnost. No politika Nezavisne Drave Hrvatske imala je i niz nedostataka i slabosti. A njezina najvea nesrea bila je njezino saveznitvo s onima koji su na kraju izgubili rat. A posljedice svega toga bile su uasne. Hrvatska vojska, zajedno s mnotvom hrvatskoga puka, koja inae nije bila ni od koga poraena, doivjela je najstraniji povijesni pokolj u Bleiburgu i na Krinom putu, od jugoslavenskih komunistikih partizana, uz neljudsko odobrenje tadanje Engleske.50 1.7. Razdoblje komunistike Jugoslavije (1945. - 1990.)51 Grude su se, s cijelom Bosnom i Hercegovinom, 1945. godine ponovno nale u sastavu Jugoslavije. I to nove Jugoslavije, u kojoj je od poetka uspostavljena komunistika diktatura. Jedina stranka i jedina stvarna vlast u toj novoj Jugoslaviji bila je Komunistika partija, a opet je kao i prije do punog izraaja dola prevlast srpske nacije. Treba ovdje istaknuti da su i u borbi za Nezavisnu Dravu Hrvatsku i u poratnom hrvatskom pokolju, zajedno sa stotinama tisua Hrvata, i mnogi Gruani poloili svoje ivote. Inae, nova komunistika Jugoslavija je uz ostalo odmah okrenula lea gospodarskom razvoju hrvatskih krajeva, pa tako i Gruda. Nakon rata, pie Ljubo Leko, pristupilo se obnovi i izgradnji zemlje. I iz Gruda su se za rad sposobni mukaraci i ene nali u dobrovoljnim radnim brigadama na gradilitima diljem Bosne i Hercegovine i Srbije. Kolektivizacija poljodjelstva i pokuaj stvaranja seljakih radnih zadruga po ugledu na kolhoze u Sovjetskom Savezu, dovela je do nezadovoljstva i otpora seljaka. Ljudi su, umjesto da uzgajaju kukuruz i kako-tako preive, tjerani da
49 50

upa Grude, str. 158. upa Grude, str. 158. 51 upa Grude.., str. 159.- 161.
61 5. GODINJAK

uzgajaju pamuk. Ukidanje privatnog vlasnitva i zapljenjivanje imovine onima koji nisu bili na strani partizana, pogodilo je i pojedine grudske upljane. U poratnim godinama izgraena je potpuno diktatorska drava. Provodila je politiku koju je odreivala partija, pa je zato i bila partijska drava. Pokuaji Hrvatske i Slovenije te demokratskog dijela Saveza komunista da se republikama i pokrajinama dade vea samostalnost i da se demokratizira cjelokupan ivot, nailazili su na snaan otpor. 52 1.7.1. Opinsko sjedite Prvoga rujna 1955. u Grudama je osnovana opina. Ona je smjetena na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na rubovima plodnoga Imotskobekijskog polja, uz cestu Mostar Imotski. Obuhvaa prostor omeen Biokovom na jugu te planinskim masivima Vrana i vrsnice na sjeveru (opina Posuje). Sa svojih oko 16.000 stanovnika53 i povrinom od 218 etvornih kilometara uvrtena je u za ostele opine. ivot se, pie Ljubo Leko, postupno poinje mijenjati, ali zahvaljujui iskljuivo uljevima naega ovjeka. Zbog tegobnog ivota i nemogunosti zapoljavanja, mnogi su, im je to bilo omogueno, potraili posao u Njemakoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama, a neki i u prekooceanskim prostorima. Grade se nove kue, nabavljaju poljodjelski strojevi, koluju se djeca itd. Da je u ivotu dosljedno sprovoen, program Saveza komunista bio bi donekle i podnoljiv. Jedna od najveih zamjeraka bila je njegovo bezbotvo. Ipak su se nai ljudi ukljuivali i u takvu partiju, jer se bez toga, uglavnom, teko dolazilo do nekoga od rijetkih radnih mjesta. Takvi bi onda svoje vjernike dunosti obavljali tajno. Vjenavali su se i krstili svoju djecu nou ili u drugim upama. Kako su prolazili oni koji su to javno inili, ovisilo je o tome tko su bili opinski elnici.54 Srpski se utjecaj u Grudama osobito osjeao u potiskivanju hrvatskog jezika i irenju srpskoga. injeno je to preko kolskih knjiga, obveznog uenja irilice u prvom razredu osnovne kole, preko radija, televizije, tiska itd. Gruani su, kao i drugi Hrvati koji su podupirali Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika, koju su 1967. izdali Matica hrvatska, Drutvo knjievnika Hrvatske i jo 16 znanstvenih i kulturnih institucija te mnogi intelektualci, postali dravni neprijatelji broj jedan. Loe su se proveli i pojedini Gruani koji su se drznuli postati lanovi Matice hrvatske.

52 53

upa Grude.., str. 159.- 161. Broj stanovnika na podruju Opine posljednjih desetljea minuloga stoljea iao je prema blagom padu 54 upa Grude, str. 159.-160
5. GODINJAK 62

U Ustavu donesenom 30. sijenja 1946. zapisano je da sva vlast pripada narodu, koji bira svoje organe vlasti. U stvarnosti je, meutim, to bilo drukije. Ustav donesen 1974. ojaao je samostalnost republika i autonomnost pokrajina. Nakon Titove smrti 1980., poinje raspadanje jugoslavenske drave i njezina dravnog sustava. U Sloveniji i Hrvatskoj je 1989. uveden viestranaki sustav. Godine 1990. odrani su u Hrvatskoj viestranaki izbori na kojima su komunisti izgubili vlast. Tijekom 1990. odrani su izbori i u Bosni i Hercegovini, gdje su komunisti takoer izgubili vlast. Bila je to prekretnica povijesnih zbivanja na ovim prostorima.55 1.7.2. Sjedite Hrvatske Republike Herceg Bosne Na dan 26. veljae 1990. godine, pie Petar Maji, hotelu Grude, najhrabriji se osmjelie javno sastati i progovoriti. Neposredno potom, organiziran je u hotelu Grude skup graana, gdje se otvoreno govorilo o politikom stanju. Nakon toga je demokratskim glasovanjem otklonjena jedina dvojba. Veina lanova poticajnog kruga odluila je da je 26. veljae 1990. u Grudama osnovan prvi poticajni odbor Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini. Na dalji rad bio je po programskim naelima i u sukladnosti s vodstvom stranke. Neki su nas gledali s podsmijehom, neki sa sumnjom, a veina sa simpatijom, ali i s vlastitim strahom. Trebalo je razbiti strah, rairiti krug djelatnih lanova. Krenulo se s organizacijom mjesnih odbora. Rad je bio teak i naporan, ali vrlo plodonosan. HDZ u Grudama postaje glavna politika snaga. U meuvremenu su istaknuti lanovi stranke pomagali pri osnivanju odbora u susjednim hercegovakim opinama i ustanovljenju stranke na razini Bosne i Hercegovine. HDZ uvjerljivo dobiva izbore u Hrvatskoj, a dr. Franjo Tuman postaje predsjednik drave. Lake se die i u BiH. I druga dva temeljna naroda, Srbi i Muslimani, osnivaju svoje nacionalne stranke. Nakon mnogo odugovlaenja, Skuptima SR BiH morala ih je ozakoniti. Moglo se krenuti u organizirani i zakoniti rad. Puanstvo se oslobaa straha. U velikom broju dolazi na misu zahvalnicu za Domovinu u drinovakoj crkvi. A posebno je velianstven skup, pun dostojanstva i tovanja, bio na misi za rtve II. svjetkog rata i poraa pred grudskom crkvom. 56 Svjedok Maji nastavlja: Nekoliko tisua ljudi i nadahnuta propovijed fra Vlatka Kozine. Okovi su konano popucali. Bekija plamti. Petnaestak tisua ljudi 12. kolovoza 1990. pred srednjokolskom zgradom u Grudama,
55 56

Usp. upa Grude, str. 159.-161 upa Grude, str. 162.

5. GODINJAK

63

na osnivakoj skuptini HDZ-a. elnici hrvatske drave, u grotlu ushienog mnotva okiena tisuama hrvatskih barjaka. I ovo je Hrvatska! - treperilo je po natpisima, odzvanjalo do neba. To Bekija dotada nije doivjela. Mnogo je dogaaja u meuvremenu kojima Grude i Gruani dadoe velik doprinos. Vinko Zori je u predsjednitvu HDZ BiH, Petar Maji je u izvrnom odboru stranke, Vinko uljak, Mate i eljko imunovi, Dalibor Prli su u raznim uskladbenim tijelima i mnogi drugi kojima imena pomalo zaboravljamo. Zadatak pripreme izbora nije bio nimalo teak. 18. studenoga 1990. za izbore na opinskoj razini pojavila se samo lista HDZ-a. Izbori su pokazali - lista HDZ-a na opinskoj i dravnoj razini dobila je gotovo stopostotno povjerenje Gruana. Zastupnici HDZ-a iz Gruda u Skuptini BiH bili su Mate Boban i Vlado Pandi. Za predsjednika opinske Skuptine Grude biran je Jozo Mari, dopredsjednik je Vinko Zori, a tajnik eljko Gali. Za predsjednika izvrnog odbora izabran je Petar Maji, a dopredsjednik je Mate imunovi. Skupina mladih ljudi istaknutih u dotadanjem radu. Na ustanovljavajuoj sjednici opinske Skuptine 3. prosinca 1990. u nazonosti upnika i drugih gostiju, svi novoizabrani zavjetovae sve svoje sposobnosti darovati na dobrobit hrvatskog naroda. Zastupnik Tihomir Maji na proelju dvorane hrvatskim barjakom prekri Titovu sliku. Zauvijek! Boe, je li to mogue?! Hvala ti, Gospodine, i daj nam snage da ne posustanemo - predvodio je molitvu fra Jozo Zovko. Znali smo da je zavrena samo prva dionica. I u BiH komunisti izgubie izbore. Tri nacionalne stranke morale su sastaviti vladu. Bili smo svjesni da se nalazimo u svojevrsnom politikom bosanskom loncu. Balvani u Hrvatskoj nisu nimalo naivni. HDZ je politiki osvojio vlast, ali dravni ustroj teko se mijenja. On je u tuim rukama. Posebno vojni i policijski. Srbi hoe prikrivenu vlast kroz sustav Jugoslavije zamijeniti vjekovnom tenjom za Velikom Srbijom. Mislili su je provesti silom koja je u njihovim rukama. Rat je bio neizbjean. Gruaninu je to od poetka bilo jasno. Odmah se krenulo u organizaciju obrane. Napad na Hrvatsku ovdje je shvaen kao napad na itav hrvatski narod. Bilo je samo pitanje kad e tko doi na red. Tu smo bili u suprotnosti sa sustavom dravne vlasti u BiH, koja je govorila da ovaj rat nije njihov rat i da e BiH proi bez rata. Koliko lude naivnosti? Zato je na rat bio nezakonit i u odnosu na njih i u odnosu na svenazonu JNA, i iziskivao dodatnu hrabrost i mudrost. Za Uskrs 1991. padaju prve rtve u Hrvatskoj, a goloruki narod poetkom svibnja zaustavlja tenkove JNA u Pologu. Ni iskrcaj posebnih jedinica JNA na Ledincu nije nas obeshrabrio. Naprotiv, pokazao je da su nae pretpostavke bile ispravne i dale razlog drugim opinama u Hercegovini da slijede na put. Krizni su stoeri organizirani u svim hrvatskim opinama u Hercegovini i uspostavljena
5. GODINJAK 64

je uska suradnja s Republikom Hrvatskom. Trai se naoruanje, osniva se ratna bolnica u Grudama, Crveni kri osposobljava se za prihvat prognanika, rade sklonita, telefon i elektrina energija prikljuuju se na Dalmaciju, uspostavlja se sustav javljanja i promatranja i stvaraju nenaoruani odredi. Mladii odlaze u MUP i Gardu Republike Hrvatske.57 Da se sauva hrvatski narod i njegov prostor na podruju Bosne i Hercegovine od srpske agresije, osnovana je Hrvatska Zajednica Herceg Bosna, kao politika, kulturna, ekonomska i teritorijalna organizacija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Osnovana je od strane politikog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (Hrvatske demokratske zajednice BiH), kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. U osnivakim aktima Hrvatske Zajednice Herceg Bosne i Hrvatskog vijea obrane nema separatistikih tendencija. Oruane postrojbe hrvatskog naroda (HVO) tako su se borile za opstojnost kako hrvatskog tako i bonjakog naroda tijekom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu. Hrvatska Zajednica Herceg Bosna 28. kolovoza 1993. prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu,58 kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Da zatiti hrvatski narod, dr. Franjo Tuman je inicirao osnivanje Hrvatske Republike Herceg Bosne. Tuman je znao za prevarantske nakane Alije Izetbegovia te je u rujnu 1993. godine izjavio: Ja sam bio taj koji je odbio taj prijedlog (o prikuljuenju zapadne Hercegovine Hrvatskoj), vodei rauna o hrvatskim interesima u itavoj Bosni i Hercegovini. Na toj crti potpisao sam i tajni sporazum o stvaranju konfederacije 14. rujna 1993. godine s Izetbegoviem. Nakon to je Izetbegovi potpisao tajni sporazum sa mnom o konfederaciji, dva dana poslije toga sa Srbima je potpisao sporazum o podjeli Bosne i Hercegovine. Prema tome, istodobno smo bili realisti, te nasuprot takvim tendencijama, i srpskim i muslimanskim, morali smo imati politiko-dravnu organizaciju koja e maksimalno zatititi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i osigurati strateke interese hrvatske drave. Stoga smo pomagali stvaranje i opstojnost Hrvatske Republike Herceg-Bosne. I da je nismo imali, ne bismo odbranili hrvatska podruja, najprije od srpske agresije, a danas ne bismo imali sporazum o federaciji i konfederaciji. Odluku o uspostavi Hrvatske Zajednice Herceg Bosne donijeli su 18. studenoga 1991.u Grudama legalno izabrani predstavnici hrvatskog naroda iz 30 opina. Za predsjednika Zajednice izabran je mr. Mate Boban.

upa Grude, str. 162.-163 Pojam Herceg Bosna je sloenica koja je nastala poetkom XX. stoljea u odreenim hrvatskim intelektualnim krugovima koja je zamjenjivala sam pojam Bosna i Hercegovina. Neki hrvatski povjesniari poput Ferde iia za podruje Bosne i Hercegovine koristili su iskljuivo naziv Herceg Bosna[4], a taj su naziv jo koristili Hamdija Kreevljakovi, Vlatko Maek i Aleksandar Karaorevi.[4] Mladen Lorkovi i Dominik Mandi su koristili oba naziva (Herceg Bosna, Bosna i Hercegovina) kao istoznanice
58

57

65

5. GODINJAK

Hrvatska Republika Herceg Bosna kao politika i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, 18. oujka 1994. godine. Hrvatska Zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela ak ni svoj statut, a u svim je aspektima potivala suverenitet BiH. Herceg Bosna je naziv koji oznaava veinska hrvatska podruja u Bosni i Hercegovini iako ta podruja nisu svrstana u jednu cjelovitu jedinicu. 1.7.3. Sadanje stanje Opina Grude po novom geopolitikom ustroju pripada upaniji zapadnohercegovakoj. Ovaj prekrasni krajolik ukraavaju predivne crkve koje su iznikle iz ovog kamenjara na ponos svojih graditelja i kranskog puka koji se u njima okuplja. Crkva svete Kate u Grudama nosi pridjevak ljepotice na kamenu i od kamena, vitraji u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Ruiima su umjetniki izriaj stoljetne puke due na suvremen nain, okoli crkve sv. Ilije u Tihaljini s predivnim Gospinim kipom okrunjen zlatnim vijencem poljskih ena i nebrojenim skupinama hodoasnika osiguravaju rijeke hodoasnika,a usudio bih se rei i stoljea.59 amatorje s crkvama sv. Stjepana i zaviajnom muzejskom zbirkom u Gorici svjedoi o vjeri i kulturi ovoga naroda i kraja kroz vie tisuljea.60 Hrvatska Zajednica Herceg Bosna, pie Petar Maji, nakon nekoliko stoljea uspijeva okupiti i ujediniti Hrvate u Bosni i Hercegovini, a i usklaivati njihove djelatnosti. (). Hrvati su ostali na veini svojih podruja. Usprkos nasilju i Srba i Muslimana. O tome piu i pisat e ratne kronike. Usprkos pregovorima i mirovnim misijama, Grude su bombardirane est puta: 32 poginula, 7 nestalih, 7 zarobljenih, vie od 120 ranjenih (meu njima gotovo svi zapovjednici), nekoliko graanskih rtava, mnogi poginuli podrijetlom iz Gruda na hrvatskim ratitima, desetci tisua prognanika i tisue obezvrijeenih. Rat je svakoga okrznuo.(). Na IV. saboru HDZ BiH, Mate Boban se povukao s ela stranke, a za jednog od dopredsjednika izabran je Jozo Mari, koji je u meuvremenu izabran za ministra prosvjete, znanosti, kulture i porta u Vladi HR HB. Jo jedan Gruanin izbio je u sam vrh hrvatske politike. Rije je o Damiru Zoriu, nedavnom dopredsjedniku upanijskog doma Sabora Republike Hrvatske. Vjerujemo da je to tek poetak njegova politikog uspona. ().Grude ostaju upisane velikim slovima u hrvatskoj povijesti. Moda nisu ispunjena svaija oekivanja. Jo ih ekamo. I nadamo se.61
59 Kip sam pred oima fra Jakova Lovria izabrao i uvelike platio 1969. godine u Rimu. Poljakinje su ovaj kip, 25. lipnja 2007. na ponos velikog broja hodoasnika i kranskog puka okrunile zlatnom krunom. 60 Tu su sauvani predmeti pronaeni i na podruju Gruda. 61 upa Grude, str. 164.-165.

5. GODINJAK

66

2. PODATCI O KATOLICIMA U GRUDAMA Uvod Kransko vjerovanje temeljno je osobi Isusa Krista, te povijesnim osobama i pisanim izvorima. Zato su vjerniki sastanci, od poetaka, obuhvaali itanja svetopisamskih tekstova i njihovo tumaenje ivom rijeju. Za to su bile potrebne prikladne knjige, ije je prepisivanje bilo zahtjevno i skupo, te sakralni prostori crkve i kapelice, odnosno samostanski kompleksi. Tijekom i srednjeg vijeka kranska kultura i civilizacija u humskom knetvu bila je jedna i jedinstvena. Gotovo svi sauvani rukopisi su biblijski tekstovi. To su tri zbornika, brojni dijelovi etvero-evanelja i apostola. Primjerice Hvalov zbornik (Zbornik Hvala krstjanina), sadri itav Novi zavjet i Psaltir, osam biblijskih tekstova pjesama iz Starog i Novog zavjeta, Deset Bojih zapovijedi i nekoliko, veinom apokrifnih, lanaka o novozavjetnim knjigama. Zbornik je napisan i iluminiran 1404. godine, ima 359 listova, uva se u Bologni, bogato je ukraen minijaturama, zaglavljima i inicijalima izraenim intenzivnim bojama i zlatom. Hrvojev misal je najbogatiji i najljepe ukraen glagoljski rukopis na 247 pergamentnih folija s 96 minijatura i 380 inicijala. Sadri cjelovit Rimski misal, a napisao ga je pisar Butko 1403./04. godine za vojvodu Hrvoja Vukia Hrvatinia. Misal pripada epohi secundum consuetudinem Romanae Ecclesiae prema obiaju Rimske crkve, s obrednim tekstovima koji prate ljudski ivot od roenja do smrti. Na stranicama su uz standardne rimske svetce i franjevaki svetci: sv. Franjo, sv. Ante, sv. Ljudevit biskup, sv. Ljudevit kralj, sv. Klara i sv. Elizabeta. Misal je sluio u jednoj crkvi, a kako je bio pokretan, osvajai su crkvu poruili, a misal ukrali i odnijeli u Carigrad, gdje se danas uva.62 Navedeno uvrtavanje franjevakih svetaca daje naslutiti blizinu franjevaca u vrijeme pisanja i ukraavanja Hrvojeva misala. Franjevci su na naa podruja doli iz primorskih samostana i naseobina. Oni su uz pomo gradskih, crkvenih i graanskih dobroinitelja, gradili svoja prebivalita, loca, samostane, svetita, a njihov se broj tako umnoio da se ve 1232. spominju zasebne upravne jedinice: Slavonska/Hrvatska provincija i Ugarska provincija, koje e biti ishodita i pokretai franjevake djelatnosti meu pukom na Balkanu.63
62 Usp. andrija ZirduM, Povijest kranstva u Bosni i Hercegovini, Plehan, Slovoznak, 2007., str. 146., 151 i 156.-157. Kad je nedavno bila izloba predmeta iz hrvatske i katolike kulture to se uva u sultanskom muzeju u Carigradu, posudili su dosta predmeta, ali Misal nisu dopustili predstaviti u Zagrebu i da ga nai suvremenici vide. Postavljam, s pravom, pitanje: Kako je .tek bila ukraena crkva u kojoj su sveenici slavili svetu misu sluei se tekstovima iz toga misala? Crkvu su neprijatelji Kristova kria poruili, kao i brojne druge, a misal s pozlatama odnijeli u Carigrad. 63 Usp. doMinik Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1968. i atanaZije Matani, Franjevaki poeci u Zadru, Samostan sv. Frane u Zadru (zbornik radova), Zadar, 1980., str. 7.-31. Dri se da je franjevaki samostaan u Zadru osnovan 1212. godine prije osam stotina godina.

67

5. GODINJAK

Fra Petar Bakula spominje postojanje franjevakog samostania na Policama, a tursku okupaciju nadivio je franjevaki samostan na Prolokom jezeru.64 U srednjem vijeku na grudskom podruju stanovnici su, kako smo vidjeli, ivjeli u blizini jo danas sauvanih grobita sa stecima. Kri, najizrazitiji simbol kranstva, dominantni je ukras i na naim stecima. Kri je sauvan u razliitim oblicima, esto prikrivenim, to je karakteristino i za zapadnoeuropsku umjetnost srednjeg vijeka, kada je u spektru ukrasa na stecima zastupljenost kria najizrazitija. Na meugorskom steku je kri s pticama, a njegove inaice susreu se u Ravnom, okolici Neuma, Avtovca, Ljubukom i Grudama. Neki krievi su ukraeni grozdovima to potie na euharistijsko slavlje svetu misu. Grudski steci su pripadali katolikoj upi, odnosno biskupiji. I dok se inilo da su franjevci i katolici Ahdnamom (30. svibnja 1463.) pronali nain suivota s novom islamskom vlau, ve poetkom XVI. stoljea dokumenti to osporavaju. Osmanlije su, naime, opazili kako nisu uspjeli sprijeiti aktivan ivot i rast katolika s franjevcima jer su oni poeli obnavljati crkve i postavljati krieve pored putova. Stoga je 1516.izdana naredba da se poinitelji kazne, crkve porue, a krievi poskidaju.65 Turin, pie putopisac Benedikt Kuripei 1530. godine, ne da vie popravljati crkve ili zidati nove. Na taj nain misli navestik da uskoro (krani) preu na njihovu vjeru.66 Franjevaki su se samostani, kako biljei Gonsaga (1587.), morali otkupljivati visokim iznosima, a financijska su optereenja tijekom XVII. i XVIII. stoljea dovela franjevce do golemih zaduenja. Tako je veliki broj franjevakih i katolikih kua, samostana i crkava u vrijeme osmanlijskih osvajanja i zuluma postao rtvom pljakanja, pustoenja i paljenja pa vie nisu bili ni obnavljani. To se posebno odnosi na hercegovako podruje.67 Turska okupacija je zamela granice upa i crkvene objekte.Stoljea su bila potrebna da se prijee na obnovu i oivljavanje pojedinih katolikih prostora i upa, te franjevakih samostana. Samostan na otoku Prolokog blata sedam puta je mijenjao mjesto boravka. Od njega su kasnije postali samostani u Omiu (1715.) i Imotskom (1738.). Uz potekoe s turskom vlau i poturicama, franjevci su imali potekoa i s pravoslavnim velikodostojnicima koji su u vie navrata (od 17. kolovoza 1498. do 1871.) pokuavali prevesti katolike na pravoslavlje. U jednom sudskom procesu kao svjedok, kako smo vidjeli, spomenut je i Gruanin. I u 18. stoljeu se uhodana praksa Pravoslavne crkve nastavlja. Budui da pravoslavnoj hijerarhiji nije uspjelo katolike podiniti, ona je uvijek iznovice nastojala
64 65

O tome e biti vie rijei malo kasnije. Usp. andrija ZirduM, Povijest kranstva, str. 258. 66 Usp. a.ZirduM, Povijest kranstva, str. 260. 67 andrija niki, Kratka povijest Bosne i Hercegovine do 1918., Mostar, 2002., str. 128.- 169.
5. GODINJAK 68

barem im nakoditi, pri emu zloa igrae svoju gadljivu ulogu. Provincijal fra Bone Beni napisao je 1768. Propagandi sljedee: Mi smo u Bosni (i Hercegovini) meu dvije vatre, koje uvijek gore: s jedne strane Turci, a s druge Grci pravoslavni. Prvi govore: Da nema fratara u naoj dravi, sav bi ovaj narod bio muhamedanski; a drugi tvrde: Da nema ovdje fratara, sav bi ovaj narod, koji je danas latinski (katoliki), bio grki (pravoslavni).68 U pastirskom pismu od 17. veljae 1777. biskup fra Marko Dobreti pie: Budui u ovoj tunoj provinciji ivimo, meu nevjernicima i, to je jo daleko gore, meu raskolnicima koji nas pred sudovima tako kleveu da svojim napadima nadmauju i samoga avla, htijui nas podjarmiti i naa svetita uvaliti u svakovrstan jad, spremni da nas globama i pljenidbama pozivaju na odgovornost.69 Povjesniar fra Filip Lastri otvoreno kae: Mi u njima imamo ljue dumane nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi na tome, da nas sprave pod svoju vlast70 Bogu hvala, pretenzije poturica i pravoslavaca nisu se ispunile tijekom etiristogodinje turske okupacije. Na alost, katolici su u pojedinim podrujima gubili teren i crkvene objekte i svoje lanove.71 2.1. Kretanje stanovnitva u Grudama od 1742.do 2010. godine Grude su u starini sainjavale dio prostrane upe koja je mijenjala nazive (Tihaljina, Drinovci i Ruii). Pastorizaciju katolikog puanstva na tom podruja prvih stoljea vodili su franjevci hercegovakog samostana na Prolokom jezeru. 2.1.1. Podatci biskupa fra Pave Dragievia iz 1742. godine Nakon Bekog rata, kada je Turska izgubila, iz straha od osvete i potpunog unitenja, veliki broj katolikog puanstva iselio je iz Hercegovine na mletako podruje. Biskup fra Pavo Dragievi obiao je sve upe u Apostolskom vikarijatu u Bosni i Hercegovini i popisao katolike obitelji.

68 Isto, sv. 6., f. 210r. To je simbolino izrazio Krunoslav Draganovi rijeima: Ujaci su tada sv. misu slavili s kaleom od drveta, a ujaci su bili od zlata! 69 julijan jeleni, Izvori za kulturnu povijest franjevaca Bosne Srebrenike. Sarajevo 1912., str. 50.-51. citirano prema Draganoviu, str. 104. 70 Usp. d. Farlati, Illyricum sacrum, sv. IV., str. 87. 71 Opirnije usp. andrija niki, Franjevci zatitnici naih katolika pod osmanlijskom vlau (do 1597). Taveli,, XXI/1981., br. 1., str. 9.-18.; andrija niki, Specifinost crkvenih prilika u Hercegovini u 17. st. Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14. VIII. 1986. Subotica, 1987., str. 19.-47. i isti, Franjevci u Hercegovini u doba fra Matije Divkovia (1563.-1631.). Mostar 1985. prijevod fermana na str. 41.-45.

69

5. GODINJAK

Da bi potomci drevnih hrvatskih rodova u Grudama poeli traiti svoja obiteljska stabla, ovom prigodom u navesti samo prezimena kuedomaina iz prva dva popisa.72 Godine 1742., Grude su pripadale upi Drinovci.73 Tada je upa (Drinovci) imala 4 naselja sa 125 katolikih obitelji i 1.056 katolika, a od toga je bilo 666 odraslih i 390 maloljetnih osoba. U popisu na prvom mjestu upisani su kuedomaini sela Grude. Prema sauvanom rukopisu statistiki podatci za Grude su bili:
Broj.kat. obitelji 24 Broj odraslih osoba 1251 Broj maloljet. osoba 87 Ukupno osoba 212

Naselje Grude

Ime naselja Grude2

Kuedomaini koji su ivjeli u svojim obiteljima u tom, dosada najstarijem, popisu bili su:
Red. broj. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11 . 12. Ime i prezime Jure Akar Petar Akar Lucija Akar Ante Bratani Ante arapovi Franjo arapovi Marko arapovi Vid Grubii Ljuka Ma(j)i Franjo Milo Petar Milo Jelena Miloeva Broj odraslih 5 5 1 6 3 6 8 4 13 8 7 1 Broj djece 4 3 1 4 2 3 13 6 4 4

72 Kronoloku pojavu prezimena - najstariji upis, podrijetlo, brojnost, mogue znaenje i rasprostranjenost, te podatke i upozorenja za pisanje obiteljskog stabla, ostavljam za drugu prigodu. 73 Popis je u Arhivu Propagande u Rimu pronaao i najprije objavio dr. fra Dominik Mandi. Potom je uslijedilo objavljivanje Luke akovia i Andrije Nikia. doMinik Mandi, Chroati catholici Bosnae et Hercegovine in descriptionibus annis 1743. et 1768. exaratis, Institutum chroatorum historicum, Chicago-Roma 1962., str. 82.-84. i andrija niki, Povijesna zrnca, Mostar, 2000., str. 113.

5. GODINJAK

70

13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.

Mate Miloevi Ante Peri Stjepan Sento Mate Soldo Mate Spa(j)i Andrija Toli Dujo Toli Ivan Vari Mijo Vari Stjepan Vari Ivan Zoro Grgo Zoro UKUPNO

8 4 5 2 9 3 3 4 6 3 8 3 125

2 3 5 5 5 6 8 3 5 2 87

Gornji pregled imena i prezimena obitelji u Grudama godine 1742. svjedoi nam da je te godine u Grudama bilo 212 osoba (125 koji su se prieivali = odraslih i 87 koji se nisu prieivali = djece) koje su ivjele u 24 obitelji.74

2.1. 2. Podatci biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. upa Drinovzi75 (Drinovci) imala je tada 6 naselja sa 155 katolikih obitelji i 1.423 katolika, a od toga bilo je 890 odraslih i 533 maloljetne osobe.
Broj kat. obitelji 26 Broj odraslih osoba 174 Broj maloljet. osoba 76 Ukupno osoba 250

Naselje Grude

Ime naselja Grude

a. niki, Povijesna zrnca, str. 159.-160. U ovom popisu Grude su na treem mjestu u upi. a. niki, Povijesna zrnca, str. 159.-160. i d. Mandi, Chroati cattolici, str. 112-114.
75

74

71

5. GODINJAK

Nositelji domainstava 1768. godine na podruju dananjih Gruda su bili:

Red. broj. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. Ime i prezime Jure Akarovi Lovro orlui (orluka) Jure arapovi Grgo arapovi Mate Gusi Stjepan Kusturi Lovro Kusturi Gapar Mazulovi Ivan Miloevi Franjo Miloevi Ante Peri Ivan Pivevi Stjepan Radi Mate Spa(j) Marijan Spa(j)i Ante Tomi Filip Tomi teta Tomi Ivan Toli Petar Toli Ivan Varlji (Vrlji) Luka Varlji Marko Varlji Gapar Zori Mate Zori Grgo Zori UKUPNO Broj odraslih 4 15 7 3 2 4 6 3 11 23 4 8 9 10 12 5 3 2 6 2 8 2 3 8 6 8 174 Broj djece 1 5 5 3 5 4 1 14 6 5 2 3 1 2 4 3 4 2 3 3 76

Prema ovom popisu, u Grudama je godine 1768. bilo 26 obitelji s 250 osoba (174 koje su se prieivali = odraslih i 76 koji se nisu prieivale = djece). Kada se usporede popisi obitelji iz godine 1742. s onim iz godine 1768., zapaaju se:
5. GODINJAK 72

1.) nova prezimena obitelji, 2.) nespominjanje nekih starijih prezimena, 3.) djelomine izmjene i novi zavretci nekih prezimena. Na ta pitanja mogui su odgovori: 1). Djelomine izmjene i zavretci pojedinih prezimena (Akar u Akarovi, Vari u Varlji Vrlji i Zoro u Zori) prema navedenim popisima obitelji sela Grude ne stvaraju nikakve potekoe. Zapaene izmjene i novi zavretci u duhu su razvoja hrvatskog jezika. Ipak, usporeujui popis i broj lanova obitelji Akar i Akarovi, moe se dopustiti da je mogue kako je neka od navedene tri obitelji (god.1743.) u potonjem razdoblju promijenila svoje prezime. 2.) U popisu iz godine 1768. ne spominju se neka prezimena koja su upisana u popisu iz godine 1742. Prouavanjem sauvanih dokumenata iz istog vremenskog razdoblja ipak se moe donekle odgovoriti na tu novost: a) to se tie nespominjanja prezimena Bratani i Grubii, potekoe nema. Godine 1768. po prvi put se spominje selo Blaevii i obitelji: Ivana Blekuia (3 osobe), Marka Pivevia (6 osoba), Ante Tomia (5 osoba), Stjepana Bratania (6 osoba), Ivana Grubiia (8 osoba) i Vida Grubiia ( 10 osoba) s ukupno 24 stanovnika, oni tvore stanovnitvo toga sela. b) Nespominjanje prezimena Ma( j )i, Sento i Soldo, dokazuje samo to da obitelji s tim prezimenima u kasnijem popisu (god.1768.) u Grudama nije bilo. Moda su izumrle. Poznato je da je u to vrijeme vladala kuga u nekim naim selima. Moda su stanovnici tih sela promijenili svoje staro prezime, a moe biti da su i odselili iz Gruda u Slavoniju ili Dalmaciju. 3). U popisu iz godine 1768. susreu se nova prezimena. Ta prezimena mogu se podijeliti na obitelji s vie lanova i obitelji s manje lanova, kako se vidi u navedenom popisu. Meu prve spadaju obitelji s prezimenom: orlui (20), Kusturi (2 obitelji s 19 lanova) i Radi (14 lanova). Te obitelji vjerojatno su stare obitelji s novim prezimenom, koje je u godini 1742. bilo kao nadimak. Nadalje, obitelji s prezimenom Pivevi i Tomi doselile su iz Ruia, vjerojatno uvjenavanjem. Prezimena obitelji Gusi i Mazulovi po svoj su prilici novonaseljene ili po nadimcima prozvane obitelji. Izvjea iz godine 1742. i 1768. u kojima su popisane sve obitelji Gruda, dananjim stanovnicima istog mjesta s jedne strane daju mogunost da u istoimenim prezimenima pronau svoje pretke, a s druge strane da drugim prezimenima, koja se ne spominju u navedenim izvjeima, budu poticaj kako bi se pozabavili prolou svojih obitelji s istim prezimenom. Godine 1742. biskup fra Pavo Dragievi, apostolski vikar, posjetio je sve tadanje upe Vikarijata i poslao izvjee na Kongregaciju u Rim 1744. U njegovu
73 5. GODINJAK

izvjeu nalaze se popisi vanijih mjesta i zaselaka koji su tada tvorili upu Drinovce. Na prvom mjestu nalaze se Grude, zatim Ruii, pa Drinovci i na kraju Tihaljina. Za povijest hrvatskih krajeva navedeni popisi su vrlo vrijedni. Ove popise donekle nadopunjuju podatci u Matinim knjigama upa: Ruii, Drinovci, Tihaljina i Grude od njihovih poetaka do danas.76 Navedena obiteljska prezimena iz polovice 18. stoljea drevni su panjevi katolikih obitelji u Grudama. Tijekom minulih 260 godina neki panjevi su se osuili prezimena su izumrla jer nisu imala djece, druga su nastala od nadimaka ili slinih promjena, a trea su nastavila ivjeti i ive u svojim potomcima i danas. Onda je u Grudama ivjelo samo 212 katolika, a danas se njihov broj poveao na oko 4100. Velik je to porast, bez ikakve sumnje.77 2.1. 3. Podatci biskupa fra. Augustina Miletia iz 1813. godine78 U izvjetaju biskupa fra Augustina Miletia iz 1813. godine susreu se zajednike i pojedinane statistike naselja dananje grudske upe. Tu su spojeni podatci za Grude i Drinovce, te Dragiinu i Alagovac.
Naziv mjesta Grude i Drinovci Dragiina, Alagovci Vinjica UKUPNO Broj kua 103 18 8 129 Broj odraslih 201 93 46 340 Broj djece 107 43 34 184 Ukupno 408 136 80 624

2.1. 4. Podatci iz 1844.79 Iz statistikih podataka o ruikoj upi iz 1844. izdvajam one podatke koji se odnose na sela koja su kasnije pripala grudskoj upi. Izdvojio sam naselja s odgovarajuim brojem kua, odraslih i djece. Statistiki podatci budue upe bili su:
Naselje Draghichina Vishnicza Broj kua 27 10 Broj odraslih 125 67 Broj djece 65 40

76 77

Usp. upa Grude.., str. 11.-15. Usp. andrija niki, Povijesna zrnca, Mostar, 2000., str. 113. Podatke za 2010. godinu javio mi je 11. studenoga 2011. fra Stanko Pavlovi. Izraavam mu zahvalnost na podatcima. 78 PaVao iVkoVi, Povijest BiH do konca XVIII. stoljea i povijest Hrvata Bosanske posavine do poetka XX. stoljea, Izdaje: Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Mostar 1994., str. 183.-196. 79 ARHIV Biskupskog ordinarijata, br. 64./1844.
5. GODINJAK 74

Allagovacz Grude Ukupno :

11 84 132

41 324 557

29 244 378

Na podruju dananje grudske upe u 132 domainstva ivjelo je 935 katolika 557 odraslih i 378 djece. 2.1.5. Podatci iz 1867. godine Prema objavljenim podatcima iz ematizma fra Petra Bakule iz 1867. godine sela budue grudske upe su imala sljedee statistike podatke:
Naseljeno mjesto Alagovac Kritelica Grude poljem Grude brdom Vinjica Dragiina Ukupno: est naselja Broj katolikih obitelji 17 4 21 23 22 43 130 Broj katolika 125 28 139 223 133 269 9173

2.1.6. Podatci o katolicima za 1873. godinu Prema drugom pomlaenom izdanju ematizma fra Petra Bakule iz 1873. godine sela budue grudske upe su imala sljedee statistike podatke:
Naseljeno mjesto Alagovac Kritelica Grude poljem Grude brdom Vinjica Dragiina Broj draslih osoba 98 29 120 192 133 192 Ukupno osoba 162 55 188 290 133 3124

Broj kua 19 5 23 36 22 45

Broj djece 64 26 68 98 ? 120

75

5. GODINJAK

2.1.7. Statistika katolika iz 1892. godine Na temelju popisa katolika u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji prema ematizmu za 1892. godinu upa u Ruiima je imala sljedee statistike podatke:
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. . UKUPNO Naselje Ruii Borajna Dragiina Grude gornje Pogana vlaka Selina Alagovac Cerovi dolac Grude dolnje Kritelica Police Vinica dvanaest naselja Broj obitelji 89 11 68 42 31 48 23 14 37 8 24 28 423 katolike obitelji Broj katolika 570 72 397 242 203 310 157 109 219 58 172 192 2.703 katolika5

Iz navedenog popisa naselja s odgovarajuim statistikim podatcima tri godine kasnije izdvojena su odreena naselja i od njih je formirana upa sv. Kate u Grudama. Godine 1892. to podruje je imalo sljedee statistike podatke.
Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Naselje Dragiina Grude gornje Pogana vlaka Alagovac Grude dolnje Kritelica Vinica Broj obitelji 68 42 31 23 37 8 28 Broj katolika 397 242 203 157 219 58 192

5. GODINJAK

76

Prema ematizmu iz 1892. godine u Mostarsko-trebinjskoj biskupiji bilo je 82.360 Hrvata-katolika.80 Iz tadanjih popisa u posljednje tri godine (1889.1892.) u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji broj roenih je bio 5.497 vei od broja umrlih ili za 55,68%. 2.2. Osnivanje i sjedite upe Turski osvajaki prodor i uzastopno pustoenje i ubijanje u XV. stoljeu te krvava okupacija pobili su i protjerali veliki broj katolika i s naslovljenog podruja. Nadalje, okupatori su unitili franjevake samostane, crkvene ustanove i zgrade i u ovim krajevima. U nedostatku pisanih dokumenata, sauvani toponimi, grobita steaka-stojeaka, grobovi, zbjegovi i pribjeita te brojne predaje o stradanjima krana onodobna su svjedoanstva o postojanju kranske organizacije. Dananji dijelovi grudske opine spominju se pod vie imena. Grobita na podruju dananje grudske upe upozoravaju na brojnost puanstva na ovom podruju. Neprijatelji su nastavili unitavati kransku civilizaciju i simbole (krieve), ali nisu mogili unititi Katoliku crkvu. Ostali su fratri, katolici i vjera. Zapadni dio Hercegovine pastorizirali su franjevci iz samostana u Prolocu. U popisu upa samostana u Zaostrogu, datiranom 2. travnja 1599., spominje se i selo Tihaljina u sastavu upe Veljaci. Godine 1623. Tihaljina se spominje kao jedna od etiri upe imotskoga samostana u Prolocu. Svakako, ime te upe odnosilo se je na podruje koje je, osim Tihaljine, obuhvaalo jo sela Drinovce, Ruie i Grude. upa se 1626. naziva Drinovci. To su bila vremena nesigurnosti. Fratarsveenik-upnik nije imao stalnog mjesta boravka. Gdje ga je zatekao biskup ili provincijal za vrijeme slubenog pohoda-vizitacije, upisivao je to selo kao sjedite upe. U sastavu imotskoga samostana ta je upa ostala sve do razgranienja nakon osloboenja Imotskoga ispod turske okupacijske vlasti 1718. godine.81
Schematismus, str. 57-58 Posljednji gvardijan u samostanu na Prolokom blatu bio je fra Stipan Vrlji. Roen je oko 1677. u Svetigori, naselju u Gorici. Stipan pie: Ego fra Stephanus Varlich ab Imota, parrochus S. Stephani Imotte upna crkva za sve vjernike do turske utvrde u Imotskom bila je u Gorici. Za goriku ckrvu Vrlji veli: Sv. Stjepan Imotski. Za Stipanova ivota pod Imotski je spadala cijela Imotska krajina i itava Bekija. U Omikoj kronici o. Vrlji donosi popis imotskih upa: Gorica do Vrania, do Zeice vode, do Plavila, do Rotne kamenice. Obuhvaala je sela: Goricu, Vrbalj, Posuje, Grude, Gradac i Lukavac.Drinovci, koji su obuhvaali: Drinovce, Ruie, Tihaljinu, Blaevie do Umljana i Runovie. (..) Opanci () Proloac () Vinjane su obuhvaali: Vinjane, Vir i Zagorje (...). Fra Stipan pie u Omikoj kronici da je bio devet godina upnik Gorice, svog rodnog kraja. (...). Ego fra Stephanus Varlich ab Imota, parrochus S. Stephani Imotte Njegovu su sveeniku ozbiljnost zapazili predstavnici mletake vlasti pa su fra Stipana imenovale prvim upnikom varoi u Imotskom. Drimo da je nuno, pie u dokumentu, postaviti za upnika tvrave jednog sveenika koji bi govorio sv. misu, dijelio sv. sakramente i predvodio druge ine pobonosti Izabrasmo za taj posao pot. o. Stipana Varglicha... Za njegovo uzdravanje davat e mu se 10 dukata mjeseno, komad kruha dnevno i potrebite knjige. Meutim sam je duan isposlovati blagoslov makarskog biskupa. Dano 3. kolovoza 1717. godine u Splitu. Bruno PeZo, Fra Stjepan Vrlji svjedok, uesnik i tvorac sudbonosnih dogaaja imotskog samostana od 1715. do 1738., uvari batine, str. 151.-172.
81 80

77

5. GODINJAK

Od osloboenja Imotske krajine 1718., pa sve do 1844., kad su hercegovaki franjevci napustili Kreevo u Bosni i uputili se u Hercegovinu, pastoralnu brigu o katolikom puku u Bekiji vode franjevci iz Kreeva.82 Grude su tijekom povijesti pripadale drevnoj ruikoj i dijelom gorikoj upi. Katolicima je, imajui u vidu bespua i poplave koje su se pretvarale u dugotrajno jezero, bilo vrlo teko zadovoljavati svojim vjerskim potrebama.83 Kada je upnik fra Petar Bakula vodio gradnju crkve sv. Stipana u Gorici, ini se, da su neki katolici iz Gruda eljeli da se na njihovom posjedu u Grudama sagradi slina crkva. Da se to ostvari, oni su, po svoj prilici, razgovarali s graditeljem nove gorike crkve. Bakula im je preporuio da se dogovore i potpiu darovnicu za potrebe budue crkve, mogue upe. Tako su jo 30. prosinca 1857. godine orluke darovale zemljite na kome se jednog dana moe sagraditi crkva i upni stan na Gomilicama. To su zemljite predali za grudsku crkvu, u upnom uredu u Gorici sljedeom darovnicom: U ime Boie i Na potenje svetoga Petra Apostola, i s. Ivana Kerstitelja U Gorici 30. prosinca 1857. Kerstajni doli podpisani prizimenkom orluke, iz sela Grudah, jafte gruske i mamike na ime svoizi triu isah, i s dogovorom sve svoje rodbine, skupno uinjenim, ovi isti dan, kod njiove vlastite kue, brez svake sile, privare, oli hatora, toliko doli podpisani, koliko svi ostali zdogovoreni, od danas za uvik, brez ikakva povraanja, oli korbe, da pae sa svom eljom i dobroradnim privoljem, za postavljenje i vladanje upske misnike kue, Redovnicim S. Otca Frane, Manje Bratje od Obsluenja daju misto i zemlju, na potenje S. Ivana Kerstitelja, i s. Petra Apostola kako slidi. 1-vo Misto oli milce za upsku redovniku kuu u selu Grudim, zvanom Cerre, od zapada do merginja poznatoga uprav uz berdo do oputine, a nizpoznatoga berdo do na kosu spored grebljem, da pae do u dragu pod greblje, od istoka do jozvinah zvani na pogled drage, na brig, tako da i ova duglina ima odgovoriti duglini od zapada, a u sridi dugljina kolika ostane. 2-go Isti kerstjani koji gori, i s istim pogodbam i ugovorom kako je gori reeno, istoj kui upskoj redovnikoj daju u polju u mistu zvanomu Otok zemlje ravnice brez kamena, toliko u duglinu i u irinu, koliko moe izai najmanje trideset motikah vinograda sve u jednoj kerpi. I ovoj zemlji koju oni daju od istoka jest prilonik, oli meajia Guli turin, a z druge strane t.jest od zapada prilonik, oli meajia, jest Duvnjak, od podne i od ponoi

82 karlo jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb, 1972., str. 138.140; a. niki, Nazivi i veliine upe u Donjoj Bekiji (XVII-XIX. stoljee), Krni zaviaj, 1971., str. 10-12; BaZilije Pandi, Prolost drinovake upe, n. dj., str. 7.-10. i a. niki, Kretanje puanstva u Drinovcima, Susreti Godinjak, sv. 3., str. 23.-55. 83 ak u turskom poreznom popisu stoji da se plaao porez na ribolovstvo. a. niki, Dogaajnica, str. 211.-217.

5. GODINJAK

78

orluke nejmaju meajie, budui da oni ovo zemlje za kapelu vade iz svoga sridometja. 3-e Toliko za misto kue redovnike na Cerrim na broju l-ov, koliko za zemlju u Otoku na broju 2-og orluke svi u obemu kako gori drugo ne pitaju niti im se ima dati od dunosti, nego da svake godine za njiovo dobro duhovno i vremenito sviu u obemu, da upnik od Cerra ima izgovoriti po dvi s. mise, to jest, na S. Ivana Kerstitelja i na S. Petra Apotola, i ova za dunost, da ima poeti od postavljenja redovnika u Cerrim, za sve vrime dokle n bude u rukamah Redovnikah s. Frane spomenuta mile na Cerrim i zemlja u Otoku. 4-o Ovo dat je orlukah i pogodba kako gori na brojevim I-vo,2-og i treemu, bi uinjeno i podpisano i s obidvi stvari primljeno prid svidocim kako doli, i prid misnikom na ime manastira, koi doli po isti nain jest podpisan. Jure orluka neznaju pisat naini + i dade, Mate orluka neznaju pisat naini + i dade, Matija orluka neznaju pisat naini + i dade. Stipan Polani neznaju pisat na(ini) + svidok, Stipan Bui neznaju pisat naini + svidok, Jakov Bui ne znaju pisat naini + svidok. Fr. Petar Bakula na ime Redovnika S. Ot. Frane: Sa irokog Briga upnik od Gor(ice), r(ukom) v(lastitom). (Peat upe sv. Stjepana u Gorici.)84 Koncem devetnaestoga stoljea biskup fra Pakal Buconji je, na zamolbu tadanjih katolika i na prijedlog hercegovakih franjevaca, osnovao samostalnu upu u Grudama. upa je posveena sv. Kati, djevici i muenici. Sela ili zaseoci, koji tvore novu upu, jedni su udaljeni od Gorice tri sata hoda,85 a drugi od Ruia dva sata hoda po uzbrditim i nizbrditim makadamskim putovima. Zbog toga, a najvie zbog mnotva puka, koji se naglo brojano poveavao, ustanovljena je upa Grude 1895. godine. Prvi upnik o. Leonardo Rado, pie suvremenik fra Radoslav Glava, ne imajui kue ni stana, morao je kroz cielo to ljeto stanovati pod vedrim nebom, doklen, s velikom poduzetnou, samopriegorom ter riedkom samozatajom, i pripomou presv. gosp, biskupa Buconjia i vjernoga puka, ne sagradi veliku i prostranu kuu, u koju je tek pokrivenu, mogao priei u mjesecu prosincu iste godine. Budui ovdje puk dosta siromaan, jer ga mnoge hrdjave godine ubijaju, to se imade zahvaliti riedkoj portvovnosti o. fra Leonarda Radoa, da
upa Grude...,, str. 28.-30. U Imeniku stoji da su Grude od Gorice udaljene 2 sata hoda. Usp. Imenik, 43. Bakula navodi 0da su Grude udaljene 4 sata hoda od Gorice. Usp. Petar Bakula, Hercegovina prije sto godina (Schematismus,1867), str.149. Fra Martinu Mikuliu je vjerojatno ta udaljenost dobro poznata, ali se u procjeni ne slae sa svojim prethodnicima.
85 84

79

5. GODINJAK

se je mogla bar dotle dogotoviti, da moe u njoj pristojno stanovati. Ovdje, kao i u Vitini, presv. gosp, biskup Buconji doprinio je mnogo, davi ne samo u novcu dobru podporu, nego i pribaviv itavi drveni materijal i kupu.86 upni stan, koji je sagradio prvi upnik fra Leonardo Rado, jako je otetio potres 1923. Obnovio ga je svojim trudom i novcem fra Gabro Grubii (upnik od 1920. do 1940.), koji je sagradio i velebnu upnu crkvu. I ezdesetih godina dvadesetog stoljea upna kua je u vie navrata obnavljana - ak joj je dograen jedna dio. Kako prostorije nisu zadovoljavale potrebama upe, fra Bernard Mari je uz pomo upljana i dobroinitelja sagradio novu kuu. I ta kua je doivjela preinake i novi pokrov. 2.2.1. Prvi objelodanjeni podatci o Grudama Prvi upnik fra Leonardo Rado, doavi u Grude, stanovao je ispoetka nekoliko mjeseci kod Ivana Maria iz Peije. upna kua poela se graditi 22. srpnja 1895. godine. Svijet je za kuu doprinio 800 forinti. Najvie truda je uloio upnik. Sam natpis na upnoj kui kazuje: upni stan ustanovljen uljevima puka, pomou biskupa Buconjia i rtvom i dugim trudom upnika o. fra Leonarda Radoa 1895. Fra Martin Mikuli, tadanji upnik u Ruiima, 15. svibnja 1896. u svezi s gradnjom upne kue u Grudama pie: Kad sam lani davao izvjee o novoj grudskoj upi, bio sam obeao vie od straha nego od dareljivosti da u novom upniku s doputenjem starjeinstva dati jednog konja, cielu opravu za jednu sobu, platit zapisnike za ured i upski peat. Konja sam mu s Vaim dopustom dao u pripomo odsedlana. Drugo obeano ne mogu mu dat, poto sam se ove godine vele zaduio f. 191:54 te od toga me rieite da u gore ne zabasam. Popunit u mu etvrtinu inventara pa nek uiva. 87 U ematizmu iz 1899. na podruju grudske upe, koja je obuhvaala naselja Grude, Dragiinu, Krtelicu i Vinjicu, ivjelo je 2208 katolika. U oblinjem groblju postojala je dolina kapelica.88 2.2.2. Opirna statistika iz 1903. godine Prvog upnika 1901. je naslijedio fra Cvitan Dodig. On je, na traenje fra Martina Mikulia, sastavio statistiku grudske upe. U ematizmu fra Martina Mikulia iz 1903. nalazi se opirna statistika mlade upe u Grudama. Ugledan upni dvor, zgodnu kapelicu u najbliem groblju, zvono i sve ostalo to je potrebnije namakao je neumornim radom
86 87

radoslaV glaVa, Spomenicastr. 105-106. upa Grude, str. 61. 88 Schematismus dioecesium Mandetriensis & Dumnensis pro anno 1899.. str. 36.
5. GODINJAK 80

i svakovrsnim trokovima otac Leonardo Rado, uz obilnu pomo biskupa i upljana. upnik je na gomili kamenja pod gredama proboravio godinu dana, imajui za suukuane konja i paukove.89 upa je duga dva i svuda iroka sat hoda, a broji katolika:
1 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Obitelji u njima mukaraca isto tako ena branih parova brakova bez djece udovaca udovica onih koji su izabrali djevianstvo mukaraca onih koje su izabrale djevianstvo ena poduenih pismu nezakonite djece
6

335 1252 1212 375 5 39 75 7 6 50 198 3

onih koji su prigrlili trei red

12. Tijekom protekle godine: a) sklopljena su 23 braka b) roeno je 71 dijete c) preminula je 31 osoba. Toliko raznovrsnih podataka je prikupio i objavio u svom ematizmu za 1903. godinu fra Martin Mikuli.90 Sline statistike fra Martin je prikupio za gotovo sve tadanje franjevake upe. Prema podatcima iz 1902. godine Hercegovaka franjevaka provincija imala je 11.906 katolikih domova u kojima je ivjelo 86.998 katolika. U istoj godini krteno je 3.548 osoba, a umrle 1.404 osobe. 2.2.3. Podatci iz 1926. godine Vremensko razdoblje izmeu 1918. i 1940. u Grudama povezano je s djelovanjem fra Gabre Grubiia, graditelja crkve posveene sv. Kati. On je ostao u sjeanju upljana sve do danas. Pun planova i poleta pokuavao je potaknuti upljane na zauzetiji vjerniki ivot koji ukljuuje i gradnju crkve.
89 90

upni stan, koji je sagradio prvi upnik fra Leonardo Rado, jako je otetio potres 1923. Obnovio ga je svojim trudom i novcem fra Gabro Grubii (upnik od 1920. do 1940.), koji je sagradio i velebnu upnu crkvu. Usp. ematizam, str. l54.-l55. Usp. Martin Mikuli, ematizam iz 1903., Mostar, 2003., str. 127.
81 5. GODINJAK

Godine 1926. franjevci su planirali objaviti ematizam Provincije. Za tu knjigu prikupili su podatke. Do tiskanja nije dolo, ali za Grude su prikupljeni sljedei podatci: Tijekom minule godine bilo je 115 krtenja, 19 vjenanja, a preminulo je 66 katolika. Tabelarno to izgleda:
upa Grude Krteno 115 Vjenano 19 Krizmano Umrlo 66 Pouljano 73

Prema sauvanoj statistici iz 1926. godine katolici u Grudama su pristupali sakramentima ispovijedi i priesti:
upa Grude Godinja ispovijed 1900 Ispovijed i priest iz pobonosti 1780 Uskrsna ispovijed i priest 1850 Ispovijed i priest iz pobonosti 1790

Grudske djeca su ispoetka ila u kolu u susjedne upe: Drinovce, Ruie ili Goricu. Potom se prelo na gradnju kole u Grudama. Prema podatcima iz 1926 godine na podruju upe je postojala jedna kola koju je pohaalo 50 uenika. Uz to je u upi bilo 438 lanova Franjevakog treeg reda.91 2.2.4. Podatci iz 1933. Prema ematizmu fra Dominika Mandia za 1933. godinu Grude su imale:
upa Grude Broj katolika 2.699 Broj katolikih kua 416 Broj muslimana Broj pravoslavaca -

Ostali -

U sumarnom prikazu fra Dominik je objavio podatke o krtenima, preminulima i vjenanima u Grudama posljednjih 30 godina (1903.-1933.). Tako je:
upa Grude Broj krtenih osoba 2.932 Broj umrlih osoba 1.699 Broj vjenanih osoba 659

91

arhiV ProVincije u Mostaru, Spisi Provincije za 1926. godinu.

82

5. GODINJAK

upa je po broju krtenih najavljivala svoje pomlaivanje i sretnu budunost.92 Nadalje, fra Dominik je prikupio podatke tijekom minulih stotinu godina. Od 1833. do 1933. godine
Godina Broj katolika Broj upa Broj franjevaca Broj klerika i novaka Broj svjetovnih sveenika 1833. 28.462 10 12 1852. 37.788 13 45 11+6 novaka 1 1867. 50.016 19 75 12+4 novaka 1892. 81.927 33 91 21+6 novaka 2 1910. 89.620 35 122 27+7 novaka 4 1933. 132.9777 43 195 50+9 novaka8 8

Broj katolika je bio u prepoznatljivom porastu. Taj porast je posebno zapaen u razdoblju izmeu 1867. i 1933. godine. Tijekom potonjeg razdoblja, u kojem se dogodilo oslobaanje od turskih zuluma, broj katolika je porastao za 82.961. Tadanja svijest katolika je podravala narodnu poslovicu: Hercegovina cijeli svijet naseli, a sebe ne raseli!93 2.2.5. Podatci iz 1935. godine Prema statistikim podatcima to ih je prikupio dugogodinji upnik fra Gabro Grubii 1935. grudska upa je u brojkama izgledala kako slijedi:
Vjenanih Pismenih Grobalja
6

Domova

Roenih

2875

415

494

21

106

40

740

522

Upada u oi veliki pomor djece od 40 umrlih gotovo polovica njih 19 bila su djeca ispod sedam godina.
92 Schematismus Almae missionariae ordinis fratrum minorum in Hercegovina ad annum iubilarem Christi Redemptoris 1933., Typis typographiae Bosanska pota, Sarajevo 1933. 93 d. Mandi, Schematismus str. 101.-102.

83

5. GODINJAK

Kapelica
8

Obitelji

Katolika

Umrlih

Treara

upnik fra Gabro Grubii je tijekom godine izrekao 53 propovijedi i opremio 45 bolesnika. U pastoralnom radu istie se dijeljenje sakramenata. Tako je ispovjeeno: godinja ispovijed 1850 osoba te ispovijed iz pobonosti 2.780 osoba svega je ispovjeeno 4.630 osoba. Za Uskrs je ispovjeeno i prieeno 1710 odraslih, a tijekom godine je prieeno 4.330 odraslih katolika. Fra Gabro je sa svojim vjernicima i dobroiniteljima sagradio jednu od najljepih seoskih crkava na irem podruju. I 1935. godine fra Gabro je radio. Kroz godinu dana je skupljeno 608 dinara crkvene milostinje, nadnice i zavjeti pretvoreni u novac iznosili su 4.272 dinara, a tijekom godine je potroeno 4.880 dinara. Iz opirne statistike izdvajam podatke o kolstvu. U Grudama je 1935. postojala jedna kola sa 176 uenika koje je pouavao jedan uitelj. U to vrijeme samo est djevojica je pohaalo kolu. upnik je imao tjedne pouke za vjeronauk: 20 skupina za 450 djeaka i isto toliko (20) odjela za 560 djevojica.Iz priloenog preslika povijesnog dokumenta moete iitati i ostale podatke.94 Ratne godine (1941.- 1945.) i porae bile se teke i za ovu upu. Neprijatelji hrvatskog i katolikog puka usmrtili su 176 katolika i jo jednog franjevca fra Tihomira Zupca - imao je tek 27 godina.95 2.2.6. Podatci od 1. srpnja 1937. godine
upa Grude Broj katolika 2.916 Privremeno odsutni 249

U ovoj statistici se uvodi rubrika privremeno odsutni. Bez ikakve sumnje neki od privremenih postali su stalni. 2.2.7. Podatci za 1940. godinu U jesen 1939. pokrivena je crkva (osim zvonika). Iznutra tada nije bila izraena. Kad je fra Gabro umro (14. 2. 1940.), stalo se i s dovrenjem crkve. Njega je 1940. naslijedio fra Boidar ori. Prema sauvanim podatcima iz 1940. godine grudska upa se popela na preko 3.000 katolika.
upa Grude
94 95

Broj katolika 3.07510

FranjeVaki arhiV u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 111., f. 308r. Usp. Zbornik upe Grude. U povodu 100. obljetnice osnutka upe (1895.-1995.), Grude, 1995., str.. 167.-192.
84

5. GODINJAK

Onda je doao rat. U Drugom svjetskom ratu i porau izginula je grudska mladost. 2.2.8. Podatci za 1941. godinu Prema podatcima fra Boidara oria od 21. srpnja 1941. upa u Grudama je imala sljedee statistike podatke:
Broj katolika 3.032 Broj domainstava 437 Broj obitelji 542

Statistika krtenih
Broj krtenja 14511 Broj muke djece 72 Broj odraslih 42 Broj enske djece 63 Broj djece ispod 7 godina 31

Statistika preminulih
Broj preminulih 73

Tijekom posljednje godine bilo je 28 vjenanja. upnik je tijekom godine odrao 89 propovijedi, opremio 88 bolesnika. Biskup fra Alojzije Mii je krizmao 324 osobe. Ispovjeeno je 4113 vjernika, a prieeno 4.100. od toga godinju ispovijed i priest je obavilo 2.932 vjernika. Statistika kole
Broj kola 1 Broj uenika 172 Broj uenica 22

U koli su djelovala dva uitelja katolika. Sveenik je drao vjeronauk djeci za prvu ispovijed i priest te krizmu. U upi je bilo pet groblja s pet grobljanskih kapelica. Statistika treoredaca
Broj obuenih 12 Broj preminulih 5 Ukupno lanova 542

U upi je djelovalo Drutvo sv. Ante s 232 lana.

85 5. GODINJAK

Stanje crkvene imovine

Sakupljeno crkvene milostinje 2.327 Zavjeti i milodari 2.121 Potroeno preko godine 3.244 Sadanje stanje 1.204

U novcu ima gotovine 2.562, materijal u vrijednosti od 3.274 i crkvenog novca u Grudama 5.836.96 Fra Boidar iznosi i statistiku grudske upe: Grude imaju 224 kuna broja. Od toga spada na Andrijanie 17, Brnadie 12, ale 17, Buie 3, orluke 18, Evie 8, Ivankovie 1, Knezovie 3, Logare 1, Marie 32, Miloe 28, Radoe 1, Spajie 45, imie 7, imunovie 9, Peorde 9, Tolie 15, Vrlie 3, Zadre 6, Zorie 35, Zovke 6, Zucie 2. Dragiina ima 85 kunih brojeva. Od toga spada na Bandie 6, Biloe 6, Bonjake 7, Dedie 1, Kature 4, Leke 9, Mikulie 4, Palce 16, imie 31, Zadre 1. Kritelica ima 22 kuna broja. Od toga spada na Miloe 2, Mikulie 13, Vranjee 7. Mamii (orluka mahala) imaju 36 kunih brojeva. Od toga spada na orluke 22, Marie 13, Ivankovie 1. Grude imaju1985 stanovnika, Dragiina 627, Kritelica 162, Mamii 280. Zatim fra Boidar dalje pie: U grudskoj upi nema nevjernika. U upi ima samo jedna trgovina - brae Andrijani. Ima svoje poetke od unazad 10 godina. U upi ima samo jedna osnovna kola, koja se nalazi u privatnoj kui jedne udovice. Od javnih ustanova u Grudama jo je Andrijania mlin. Kroz Grude prolazi cesta Ljubuki - Imotski, sagraena pred kojih 60 godina te jo seoska cesta Grude - Dragiina. Grudsko polje nije regulirano te zbog toga, im navale kie ujesen, odmah izbije iz provalija vodu, koju ponori ne mogu prodirati i zato poplivaju oranice i mnogo puta usjeve ne oberu seljaci, ve im propadnu. Polje je ba zato neredovito obraivano, jer se boje seljaci da im usjevi ne e dati ploda. Glavni prihod naih upljana je duhan. U zadnje vrieme odkako je rat, seljaci siju neto vie ita. Unazad 10-15 godina sade neto vie vinove loze. Drugog voa gotovo nikakvog nema. 97

96 arhiV ProVincije, Spisi Provincije, sv. 138., f. 81. andrija niki, Stradanje Hrvata u Hercegovini, po franjevakim izvjeima , Mostar, 1998., str. 250. 97 upa Grude, str. 38.

5. GODINJAK

86

2.2.8.1. Stradanja grudske upe i mladei Fratri su brino prikupljali podatke o pobijenim upljanima za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraa. Upisivali su primljene podatke u Maticu umrlih, a djelomino i u Maticu krtenih. Dobivene podatke su uvali u upnoj pismohrani. Dana 11. veljae 1943. pie upnik u svom izvjeu:Nahrupile su partizanske bande u Grude. Imali su u Grudama 4 kuhinje, kod svake 250300 ljudi. Opljakali su mnogo stoke, odijela i hrane. Ubili su 2 ovjeka. A 11 je osoba u Zoria Mahali za vrijeme bombardiranja ubijeno iz aviona i jedan partizan Markovi Atanasije iz Vrgin Mostara. Drugih 15 osoba to tee to lake je ranjeno. Partizani su Grude napustili 4. III. etnici su na 5. III.t.g. doli i prenoili u upnom stanu. Jedinica im se zvala Rogatika brigada, a vodio je Joji Adam iz Berana Crna Gora, koji je u svoje vrijeme bio sreski naelnik u Imotskom. Ubili su jednu enu, a druge zlostavljali, muili i opljakali, odveli 18 konja i popalili 79 kua. Na 6. III. otili su preko Mamia u Koerin. Svijet je bio, osim 75 nemonih, napustio Grude pred njima i pobjegao. Sve su kue obili i sve isprevrtali i prolili vino i rakiju dokle su god doli. Bilo ih je oko 1.000 na 400 konja. Za vrijeme partizana i etnika crkva i upna kua, koje je upnik napustio, potpuno su opljakane i pokradene. Kua je nakon partizana i etnika sliila pravom smetitu. U njoj nije nita ostalo, to se dalo iznijeti. Spisi, knjige, polupano posue i staklo sa ostacima kostiju i izmetinama pomijeano sa slamom i krovom bilo je desolatio desolatiorum. Na 6. III. u 11 sati doao je potpisani k upnom stanu pjeice iz Vitine i prvi put zazvonio u podne od 11. II. u Grudama. Sve je bilo pusto i prazno jer se narod,od straha, jo nije smio vratiti kuama, koje su gorile i davale sablastan izgled i na daleko irile vonj izgoreni. Jedanput su radnici pobjegli s crkve za vrijeme rada, mislei od Nijemaca da su partizani, koji su se tada nalazili u Posuju98 Fra Boidar je, nakon to su etniko-partizanske bande unitile Stanje dua iz 1920. godine, poeo pisati Stanje dua. U prigodnoj monografiji Zbornik upe Grude u povodu 100. obljetnice osnutka upe (1895.-1995.), Grude, 1995., str. 167.-194. popisano je 177 rtava rata i poraa. Uz taj popis donesene su i dvije statistike. (str. 193.-194.), a potom iskazi nekolicine svjedoka (str. 195.-221.). Rad na popisivanju rtava
98

Podatke je zapisao fra Boidar ori. andrija niki, Stradanje Hrvata, str. 251.-252.
5. GODINJAK

87

Drugog svjetskog rata provjeravao je i proirio neumorni Ljubo Leko.99 On je doao do novih podataka. U svom istraivanju popisivao je rtve cijele opine Grude i prikupio nove podatke. Nakon provjeravanja objavljenih podataka ustanovio sam da ovdje nisu popisane sve rtve Drugog svjetskog rata i poraa. Da bi se dolo to blie konanom broju rtava, preao sam na popisivanje rtava po zaseocima i selima. Grude (zaseoci: Bostan, Zagomila, Pocrte, Vrilo, arija, Zorii).100 Iz tih naselja neprijateljske i komunistike formacije pobile su 169 osoba. Statistike govore: Godina i nain stradanja
Poginuli u borbi 1 5 9 4 3 1 4 2 16 1 1 Strijeljani i na dr. nain ubijeni Umrli od ranjavanja bolesti, muenja ... 1 1 2 1 10 3 1 1 3 1 22 26 23 81 17 81 2 14 1 Nestali na Krinome putu i u ratu Nesretan sluaj

Godina 1941. 1942. 1943. 1944. 1945. 1946. 1948. 1949. 1951. 1979. Ukupno

Ukupno 2 9 29 8 110 4 2 1 3 1 16912

99 Leko, Ljubo, rtve ... u: Zbornik rtvoslovnog drutva .. G, Zagreb, 1995., str. 170. Izraavam zahvalnost Ljubi Leki na prikupljenim i posuenim podatcima. 100 U navedeni popis nisu ukljuene rtve Drugog svjetskog rata iz Dragiine, Mamia i Alagovca.

5. GODINJAK

88

Evo jo tri statistika pregleda stradalih Gruana iz ueg podruja.

ivotna dob rtava Dob Do 17 god. 18 20 21 30 31 40 41 50 51 60 61 - 70 71 - 80 Prosjek: 26 god. Broj rtava 11 29 92 21 5 4 5 2 133 Vojnici m. 24 Vojnici i civili Civili . 12 169 Ukupno 37 Muki Oenj. Neo. 120 Spol i brano stanje enske Udane 4 Neud. 8 169 91 Ukupno

Ostalo djece

STO EZDESET I DEVET IVOTA, DOMOVINO NAA, MI SLOBODE SVOJE TEBI DAROVASMO! Tragajui za podatcima o rtvama sredinjeg dijela Gruda, doao sam do 169 rtava iz sredita Gruda upa je imala preko 250, opina oko 2.000 rtava. Za masovni pokolj hrvatske mladei znao je partizanski vrh koji ih je i naredio! Potom je cijelom hrvatskom oaloenom narodu 1945. godine zalijepio usta selotejpom i opkolio ih oporom dounika koji su utjerivali strah montiranim procesima, drastinim kaznama i sotonskim mukama u njihovim kazamatima Nigdje u Europi komunisti nisu na krvaviji nain doli na vlast kao u Jugoslaviji. I katolici u Hercegovini su morali biti pobijeni da bi Jugoslavija ivjela i da bi Srbi bili primireni Ubojice nevinih hercegovakih katolika, partizane, komuniste i njihove suradnike, neemo uti da govore o oko 2.000 rtava u grudskoj opini, o preko 2160 ubijenih na podruju irokobrijeke opine, o preko 2.350 rtava ljubuke opine, preko 17.500 na podruju Hercegovine, ni o stotinama tisua ljudskih kostura, na poljima smrti to su ih njihovi internacionalisti uzdu i poprijeko ove prezrene zemlje i one susjedne i po cijelom pojasu oko globusa posijali. Nae rtve su svjetlost dana u komunistikoj Jugoslaviji gledale toliko dugo koliko je trajao put do prve jame. A otkrivene jame svjedoe o grozotama.
89 5. GODINJAK

Ne moe se predoiti koliko su te rtve trpjele. Smrt nije bila nimalo brza. Vidjele su se i tue proteze za noge koje su pridravali tui leevi. To je jezivo! Zloin su poinili: Tito, titoisti-orjunaiTitoistike zvijeri, po zlu znani KNOJ, OZNA, UDBA izvrile su svoj krvavi zadatak na Bleiburgu Krinom putu, ostavili su tragove koje su svjedoci prozvali najstresijim trenutcima u svom ivotu, a dokumente i tragove o tom pokuali su unititi i skriti.. Rezolucija br. 1481. se preuuje, a pravorijek suda nevidljive sile jo uvijek zaustavljajuIpak, film TITO nudi javnosti bolji uvid u zloine Titove kompartije Uistinu, bez metoda Staljinove kopiladi ne bi bilo Titove Jugoslavije Potrebno je zapoeti s detitoizacijom ovih prostora i ovog vremena, radi uskrsnua istine o njegovoj krvolonosti iskaljenoj nad preko 17.500 pobijenih katolika meu kojima je bilo i 66 franjevaca, i preko 70.000 procesuiranih izmeu 1945. i 1990. godine meu kojima su bila i 92 hercegovaka franjevca po komunistikom morali su biti jer su stavljeni na odstrel kao slai zalogaj Katolici oprataju, ali ne zaboravljaju, daju dokaz dobroga duevnog zdravlja. Jer, istinsko opratanje nije rutinska stvar, neto to se svakodnevno dogaa. Ono je skriveni cvijet koji se rascvjeta na temelju boli i pobjede nas samim sobom. Za ljubav, a ne za mrnju, smo stvoreni, zato: Oprosti da oslobodi u sebi sile ljubavi. Ne mogu pomisliti da je mogue graditi zdravo hrvatsko i bilo koje drugo drutvo sa svijeu da se narataje nae budunosti i mlade i dalje hrani neistinama. Jedino to kompletniji popisi naih rtava, obiljeavanje njihovih grobita, kompletiranje objavljenih rtvoslova, podizanje spomenika s njihovim imenima i prezimenima te pravosudno imenovanje krivaca, njihovo priznanje, davanje zadovoljtine i znakovi kajanja su u stanju stiskanja ruku pomirenja Spominjanje tekih ivotnih trenutaka ne optereuje ve isti i potie da bude jo bolji ovjek i kranin u svome svakodnevnom ivotu. Ovo sam napisao iz zahvalnosti i pijeteta prema naim katolicima i franjevcima, kako bih omoguio rodbini i najbliim srodnicima navedenih rtava da ih se nakon ezdesetak godina sjete u svojim molitvama, da smognu snage i novanih sredstava te podignu zajedniki spomenik, zapale svijee na odreenom mjestu i poklone se uspomeni svojih dragih, jo uvijek, na alost, daleko od mjesta na kojima lee njihove kosti. Na koncu, sa zadovoljstvom istiem da sam prepoznao oevu poruku ubijene subrae da e se nai onaj tko e njihova imena i podatke zapisati napisao sam ovu studiju koju e ira javnost posredstvom planiranog Zbornika
5. GODINJAK 90

proitati i saznati istinu o ubijenim i, toliko desetljea, njihovim skrivanim ubojicama Katolikom narodu u Grudama ne treba osvete. On treba istine. I oni koji su nedune nae katolike ubijali, zloinci su. Oni nam ne mogu biti uzorom. Nai domoljubi su se borili za zatitu domovine, za zatitu vjere, za zatitu kulture, za zatitu udorea za zatitu ivota i osnovnih ljudskih prava Samo istina e nas spasiti u sadanjosti i budunosti. 2.2.8.2. Svjedoanstvo Milke orluke Milka orluka, supruga i majka prije petnaestak godina je posvjedoila o vlastitoj kalvariji. Njezino svjedoanstvo naslovljeno: Devet Biloevkinih rana pokuava nas vratiti u poetke komunistike strahovladu Grudama i Bekiji. U sreditu Gruda u Ulici brae imia, na kunom broju 13, ivi Milka orluka, poznatija pod nadimkom Biloevka. Roena je 24. rujna 1910. od oca Vale Biloa i majke Ive roene Meugorac. Vjenana je 18. veljae 1936. s Lukom orlukom-Muuiem, sinom Jurinim i Ane, roene imi. Starake dane provodi sa sinom Antom i nevjestom Milicom. Ante je jedino dijete koje je preivjelo rat od petero Biloevkine djece. Ima Biloevka i troje unuadi (Nevenka, eljka i Blagicu), a unuka Blagica pobrinula se da baka postane i prabaka. Dok smo s njome razgovarali, svojom drhtavom starakom rukom milovala je stariju praunuicu. Jedna je od vrlo rijetkih Gruanka koja je prola Krini put. Meu onima je kojima je rat donio najvee tragedije. Izgubila je devetero svojih najbliih: mua, etvero djece, svekra, svekrvu, zaovu i brata. Pria razgovijetno, staloeno. Sjea se mnogih dogaaja, pa i pojedinosti. Vremenski se ne snalazi najbolje, to je i razumljivo s obzirom na njezine godine i davne dogaaje. Zato njezina besida nee biti izreena u vremenskom slijedu, ali to nee umanjiti sliku patnje koju je proivjela. - Posle udaje ivila san u Lonacin (Grude) s ovikon Lukom, svekrom Jurom, svekrvom Anom i zavom Katom. Izrodila san etvero dice: Bou, Blagicu, Maru i Jerku (Boe je roen 1. prosinca 1936., Blagica 19. oujka 1938., Mara 24. svibnja 1940. i Jerko 26. sijenja 1942. - op. pr.). ivilo se od duvana. Nije se moglo zaradit. Otia mi ovik prid rat u Slavoniju zaradit kukuruz (Biloevka oito misli na poetak rata u naem kraju, to se moe zakljuiti i prema roenju djece - op. pr.). Zaradija kukuruz i nije ga dalo istrat. Nas osmero otilo u Slavoniju. Otili najprija u Grubino Polje. Iz Grubina Polja otili u Zdence. Undan iz Zdenaca otili u, pomozi mi re, u Hrvatsku Dubicu. Tu smo bili dvi-tri godine. Tu san u Hrvatskoj Dubici rodila Antu (Ante je roen 9. travnja 1943. - op. pr.). Troje mi je dice umrlo
91 5. GODINJAK

prije Antina roenja, a undan i etvrto. Svi etvero u nekoliko miseci (Djeca su, najvjerojatnije, poumirala od tifusa, s obzirom na to da je svih etvero umrlo u nekoliko mjeseci, kao i na injenicu da je i Biloevka bila oboljela od te bolesti - op. pr.). Kad je mali Ante prooda, opala mu je kosa, pa san maloga morala sklonit. Najprija je umra Jerko, pa Boe, pa Mara, pa Blagica. Ili je najprija umra Boe, pa Mara. Blagica je umrla zadnja. Tako san u Dubici zakopala etvero dice. Mari bile tri godine, a Blagici pet. Blagica je bila iva kad je Ante roen. Odala za mnom i govori: - Mama, ja u umrit. - Nee, zlato, umrit. -Ou. - Pa ta u ja undan, neu imat dice. - Kad te zaboli, ti sebi rodi, pa mu nadij ime Boe jali Blagica. Ako bude ensko - Blagica, a ako bude muko - Boe. uvaj mi to diteta Luku je odma diglo u vojsku in je poeja rat. Bija je i u Jasenovcu. Prija je bija domobran, pa posle ustaa. Dolazija je on kad su dica umirala i pomaga mi ji zakopavat. Bija je plav, krasan. Jednu veer dola vojska: - Ko oe, ajde s nami, ko ne e,zna se ta mu je. I undan poli smo mi. Puca, sa svi strana. Puca i gine se. Bile dvi cure sestre. Mlaa bila Cvija. One su iz Stoca. I ubilo je. I Milica sestra jamila je i nosi, i krv je polije, i ona je nosi mrtvu, ne more je od borbe zakopat. Svekar i svekrva i ja s Antom kreemo dalje. Iemo. Ili smo tako do Zidanog Mosta. S ovikon san se srila u umi kod Sunje, u Slavoniji. On meni kae: - ta u van, pomo van nita ne mogu. Kako znate, radite. Ako ostanemo ivi, na emo se. uvaj mi to diteta. Kako tadan, tako i danas. Tadan san ga zadnji put vidila. Tadan i nikad vie. To je bilo kad su doli partizani. Bili su tadan sa mnom svekar i svekrva. Ja nosila dite. Puca sa svi strana. Oni okrenuli vako, a ja s diteton tako. Tako smo se rastali. Oni umrli u, pomozi mi, Ante, re, Bog je pomoga, u Derventi. Oboje umrlo u sedan dana. Zakopani su na greblju u Derventi. To mi je kasnije kazala zava Matija. Ona je bila s njima. Matija je bila udana za Nikolu Sesara s Rujna. Zava Kata poginula je u Mostaru. ivila u Kolobaria Docu. Nosila duvan u Mostar i poginula. I njezina je ovika Stipana nestalo u ratu. Dvi joj eri posle ile u siromaku kolu.
5. GODINJAK 92

Vie mu Bog da nego elija Jamin ja u Mariboru kolica - karijolu, ja i jedna od Korduna. U nje dvoje dice, a u mene jedno. Kad meni dodije, ona vozi - vue. Kad njoj dodije, ja. Kad je ona okrenula za Kordun, jamila kolica. U nje dvoje dice. Ja svoje u naruak i tako tri miseca dok san kui dola. Taman ko Ciganka. Kako? Jadno i kukavno. Otila od kue kad su se poeli kumpiri sadit. A kad su se poeli kopat, dola kui. U naruku san Antu nosila. On izgorija od sunca. Jedan ovik, gospodin, i ena mu, s kolin. Ja mu maen, koliko san ja manita bila. Dodijala mi glad, e, golotinja, bosotinja, svata. Uiju bilo tee na meni nego san ja teka. Samo lizu, Boe sauvaj. Ja manen njemu, stane on s kolin. Kaen ja: - Daj, molin Vas, sidnite mi dite. Jami on dite i kae meni: - Sidi i ti. Sila ja. Mali kamre od gladi. Kaen ja: - Molin Vas, gladan je, pa ne more ni besidit. Jami on sira, ovliko odriza, jami kruva, dade. Mali se jadni davio Ako je danas iv, vie mu Bog da nego elija. Imala ja tetka. On je isto bija s nami. Pokojni Jerko Primorac iz Tijaljine. On ima kola i konje. Pokojna mi svekrva kae: - Ajde ti, nevista, upitaj Jerku bi li moga tebe sist i maloga i staroga na kola. Kaen ja njoj: - Ti ga upitaj. Kae ona: - Daj, Jerko, molin te, bi li moga sist nevistu i maloga i aku staroga? Kae on: - Ako e Milka ili mali, more, a ne more stari. - Undan - velju - neu ni ja. Kae meni Jerko: - Ajde ti, pa ekaj nas tamo kud se prilazi za Brod. Kad smo tamo, partizani tute, s krvavin oiman, privoze. Kau meni: - Ajde, sidaj za Bosanski Brod. Govorin ja: - Neu. Tamo su mi svekar i svekrva, i zava mi je tamokar u Andrijevcin, mi emo k njoj. Kae: - Ne more! Ajde sidaj i gotovo! Sila ja. Gledan samo kad e nas privrnut doli u vodu. Kad san prila tamo, taman sunce zalazi. Govore: ovde ji vliko zaklalo, ovde ji vliko ubilo, ono isprid kue krv, voda nosi mrtve, gole, da Bog sauva. Mrak i tu emo noit. Kaen ja: - Dali su nan propusnicu. Oni jamie propusnicu. Tu noili. Ujitru s nami u logor u Derventu. Spratilo sve u logor.

93

5. GODINJAK

Koliko je ena bacilo dicu. Jedna ena odovuda naa isto jedno bila bacila. Undan brat joj naia i ugleda. Kae: Nu nae N. Jamija je on i donija. Kae mater, Boe sauvaj, da ga odnija ava: - to si je donija, ta u od nje? Ona je se udala. Govorila je: - Ja san svakako bila za bacit. Jedan meni kae: - Misli da bi kui da ti nije toga diteta. Da mu je aa najvei krvnik, dite more bit najvei partizan. Dvije deke -jedino bogatstvo U Mariboru ila san priko eera, priko kave, priko svega. Ali ovde jami, tamo e ti se oduzet. Nita ja nisan jamila, nego jamila dvi deke i jamila jedno dva kila soli. Iden tako. Dodijalo mi. Ne more se nosit. Bacin sol. Ponesen samo deke. Di god doen, oe da mi otmu one deke. Ja plaen: - Molin te, nemoj mi. Jednu prostren na ledinu, a dr+ugon se pokrijemo. Opet di doen, oe da mi jame deke. Ja se krivin i opet pue me. Dola u Mostar, oe i u Mostaru da mi otmu. - Daj, molin vas, nemojte. Neman ni kue ni kuita. Nemojte mi jamljat deke. Neman u ta dite pokrit. Ajde, pue me. Doen kui, neman nita. Sa mnom i Antom iz Mostara doa je i tetak Primorac iz Tijaljine. Oduzeli mu kola prija. O Ivanjdanu san dola kui. Kad san dola kui, ni kue ni kuita, ni nita. Govorila ja: - Neu kui. - Ajde - kae - tvoja e se opina za te pobrinit. Ja govorin: - Neu. -Mora! Kad san unila u kuu, ja unde, ja unde rupa. Strina kua bila, mogli bi orli proliat kroza nju. Rekli da e se opina pobrinit. Nije ti niko da ni kaiku vode. Tri miseca da nisan u kui noila. U putu koje ene upitan: - Daj kruva, molin te, daj mi. Kae: - Nek ti dadne Paveli i Itler. Koja je naa, dadne. Ti ga vako razlomi, a pavuina unutra. Opet Boga da nije bilo i komija, mogla san krepat kad san kui dola. U Anti bilo pet-est kili. Priivila san uz pomo komija. U kui propala roba, propalo sve. Jamin jednu deku, raskopan, i dvi kotule od nje skrojin sebi, pa u nosit, a u jednu se mali i ja pokrivali. Eto, taki mi je ivot bija. Posle rata morala san na operaciju u Mostar, a maloga Antu ostavila san sama kod kue, pa ga je Matija Boina odvela k svojoj kui.
5. GODINJAK 94

Posjeti partizana ... i ustaa Kad san dola kui, partizani povri kue. Mali ode isprid kue. Kau: - Ej, mali! Di ti je aa? Mali kae: - Moj je aa poginija. - Di ti je poginija? - Poginija je tamo. Kau oni: - Di ti je mater? Mali kae: - Zovu te, mama, partizani te zovu. Ja izlazin. Kau: - Mi te zovemo, ti nee da izae. Ja kaen: - to ja znan ko s malin besidi. - Di ti je ovik? Velju: - Moj je ovik poginija. - Di ti je poginija? - Tamo kod Prijedora. Zna li di su Garita? Gori kod Raka polja. Jamila ja ozimicu. Imala kozu i jare. Jamin ozimicu, uprtin dite i sime i ien u Garita sijat. Poelo se sunoavat. Ja jamin dite u naruak i koze dvi vodin i to jadno sime to je ostalo uprtin i ien kui. Kad san dola kui, u njoj nema nita gotovo. Imala san tadan brana. Uspen puru i skuvan kruv. Taman se kruv ukvasa. Ono vako tue. Zove: - Otvori! Ja bre train luerdu. Kako otvorin, nji sedan. Jedan po jedan sve me pita. Ja jadna sve gledan da jednako kaen. - Di ti je ovik? - Moga je ovika nestalo. - Je li ti - kae - u Dubravi? Nosi li mu ranu? - Eto komija. Ko kae da ga je vidija od priokreta, evo mene. Ako oete, ubijte me. Ako me ubijete, muke ete me kurtat. Ja san mislila da e ubit i mene i dite i gotovo. Jedan namren, lugav, zamota se, samo oi vire i vako obrazi. Kae jedan: - to emo te bit? Neemo te bit. Dabogda ti ujitru doao - Nee - velju - ne boj se, nikad! Jamili pa e maloga sve jedan po jedan gledat. Otkrili deku i maloga sve jedan po jedan gleda. Mali spava. I oni tako mene sve ispitali. Vako kozu jadnu svezala doli ispod vrata i jare i na njiman maka lei. Oni se smiju. Undan kad su oni izali nadvor, ujen ja di ji pitaju ta ja govorin. Kad eto ti opet trojice. Isto me oni pitaju ko i oni. Nakon godinu dana, pokojna mi
95 5. GODINJAK

njegova mater Biserka kazala da su to bile ustae (Biloevka je pri tome pokazala na Jozu orluku-Pakia koji je doao u poetku razgovora - op. pr.). Nikad ja o Luki nita posle nisan doznala. Samo je mi pokojni Brko govorija da je Luka bija iv do Ilindana. - Ja kaen: - Ajde, nemoj mi na jade pristajat. Luka je bija samouk i zna je pisat. I ja isto tako. U Komadinovia kui pokojni Drago dra teaj. I spomenuti Jozo-Paki, koji je takoer proao Krini put, iznio je da je vidio Biloevku. - Ja san bija Plava divizija, lumero 12. 192 D. Pokrivala je teren od Zagreba do Crikvenice. Kad smo se tamo povlaili, vidija san Milku na kolodvoru u Zagrebu. Bili su s njon svekar i svekrva. Ja san proa s auton i nisan stava. Potle Milku nisan vidija. Na kraju smo jo jednom provjerili i utvrdili da je Biloevka zaista izgubila u ratu devetero svojih. Pri spominjanju brata joj Andrije, koji je poginuo kao domobran 1942. u borbi s partizanima kod Bosanskog Novog, Biloevka je dodala: - Andrija je ubijen s bukve. U razgovor se povremeno ukljuivao i Biloevkin sin Ante. Na kraju je dodao: - Toliko mojih nastradalo, a ne znam za kosti ni jednoga. Volio bih doznati. Nemam groba nikako./101 2.2.9. Dravni popisi iz 1948., 1953. i 1961. godine Poslije Drugog svjetskog rata prvi popis stanovnitva je obavljen 1948. godine. Prema objavljenim rezultatima popisa koji su obavljeni i susjednih razdoblja podatci su sljedei:
Mjesto Grude Popis iz 1948. 2460 Popis iz 1953. 2491 Popis iz 1961. 2488

U prva tri poratna dravna popisa uoljiv je polagani oporavak demografske slike. Ne navodi se podatak iz 1940. niti donosi razlog sporog uspona. A uzrok se nalazi u sjei katolike mladei upe, kao to je i u ostalim hercegovakim upama.

101

upa Grude,, str. 197.-204.

96

5. GODINJAK

2.2.10. Globljenje grudskog upnika Godine 1955. za upnika u Grudama dolazi fra Kreo Juki. Odmah je nabavio harmonij i okupio crkveni zbor. Zbor je pjevao misne pjesme i latinske odgovore u misi. Okupljao je i primao treare u Trei red. Uveo je i pobonost Krinog puta postavivi i slike Put kria na zidove u crkvi. Mnogi do tada nisu ni poznavali tu pobonost. Petnaest kunih starjeina: 13 imia i 2 Baria vlastorunim su potpisom poslali molbu biskupskom Ordinarijatu da bi se odijelili od upe Ruii i pripojili upi Grude, jer im je u Grude blii i laki pristup. Biskup udovoljava njihovoj molbi i 29. oujka 1960. alje odobrenje. Fra Kreo poinje voditi i Kroniku upe. On pie: Razumljivo da su rat i njegova pustoenja ostavili jaku destrukciju i moralnu i materijalnu u ovoj upi kao i u drugima. Od 8. do15. listopada fra Kreo organizira puke misije, koje dre oci isusovci: P. Pero Bulat i P. Josip Muler. Misije su uspjele vrlo dobro. 11. II. 1962. godine zadesio je teritorij upe jak potres. Od njega je rastresen i upski stan, a jo jae pojedine zgrade upljana. 18.II. 1962. god. posjetio je i pohodio upu preuzvieni biskup Dr. Petar ule i mnogopotovani o. fra Zlatko ori, provincijal Hercegovake franjevake provincije. Dne 26. VI 1962. god. odrao je preuzvieni biskup Dr.Petar ule sv., krizmu u ovoj upi. Kroz vie godina po nareenju narodne vlasti u upnom stanu stanovali su neki civili, pojedinano i s itavom obitelji. Tako pie u jednom dopisu Narodnog odbora opine Grude od 14.XI 1956.: Poto je Bonjak Stojan, bivi slubenik NOO-Grude odselio, taj stan je ostao prazan i dodjeljuje se Rai Jerki, slubeniku NOO- Grude, u zgradi upnog stana. Stanari u grudskoj upnoj kui od 1947. do 1965. bili su: Mirko Mlinarevi (1947. - 1949.), Stojan Bonjak (1955. - 1957.), Vid Franji (1958. - 1960.), Mate Jelavi (1958. - 1960.), Jerko Rai (1958. - 1960. ), Ilija Krei (1961. 1962.) i Mirko Kraljevi (1963. - 1965.) 5. X. 1959. NOO-Grude donosi odluku: Budui da fra Kreo nije isplatio porez od 757.000 din, oduzimaju se sljedee stvari: 1 svinje 180 kg -40.000; 6 baava oko 1450 lit. - 29.000; 1 badanj 2.000 lit. - 20.000; 2 eljezna kreveta s opremom 25.000; 1 ormar - 8.000; 1 radio aparat marke filips - 10.000; 2 stola - 6. 000; 1 harmonij - 50.000. Okupljanje mladih bio je, ini se, razlog posebnog oporezivanja i oduzimanja harmonija. Meutim, to nije obeshrabrilo fra Kreu. On se je u svom pastoralnom radu predao najvie djeci i katehezi. Djeca su odlino pohaala satove vjeronauka. U Grudama je osmogodinja kola. Upisalo se za pohaanje vjeronauka 570 djece. Svega ih pet fali iz ove
97 5. GODINJAK

upe, da se nije upisalo. Mnogi su mlai ljudi otili u Njemaku na pealbu. Zarauju dobre dnevnice. No nastupio je teak problem. Momci odoe u Njemaku, a djevojke ostadoe neudate. Hercegovina tako gubi u svojim naratajima. Dolo je i do razvoda u brakovima.102 2.2.11. Franjevaki podatci za 1961. godinu
upa Grude 13 Broj obitelji 497 Broj vjernika 3.137

Tek 1961. godine broj katolika u Grudama je neznatno nadmaio broj iz 1940. godine. Taj broj pokazuje posljedice komunistike diktature i ubijanje katolikog puka i u ovoj upi.. 2.2.12. Podatci za 1975. godinu Prema Opem ematizmu Katolike crkve u Jugoslaviji u Grudama je koncem 1974. godine bilo:
upa Grude Broj katolika 3.600 Privremeno odsutni 4014

2.2.13. Podatci iz franjevakog ematizma za 1977. godinu Prema franjevakom ematizmu za 1977. godinu, u kojemu smo prvi u ondanjoj Jugoslaviji objavili sumarne rtve Drugog svjetskog rata u franjevakim upama, statistika upe u Grudama je bila:
upa Grude Broj domova 570 Broj vjernika 3.500 Broj krtenih 37 Broj umrlih 2215

2.2.14. Viestruki statistiki podatci upe u Grudama. Da se upotpune podatci koji su izdvojeni iz slubenih izvjea pojedinih izvora, donosim upotpunjenu statistiku ove upe i s godinjim podatcima o krtenjima, vjenanjima i sprovodima, koji je u porastu:
God. 1742.
102

Domova 24

Vjernika 212

Vjenanja -

Krtenja -

Umrlih -

Prirast -

upa Grude,, str. 41.

98

5. GODINJAK

1768. 1867. 1902. 1918 1919. 1920. 1921. 1922. 1923. 1924. 1925. 1926. 1927. 1928. 1929. 1930 1931. 1932. 1933. 1934 1935. 1936. 1937. 1938. 1939. 1940. 1941. 1942. 1943. 1944. 1945. 1946. 1947. 1948. 1949. 1950.
99

26 91 335 434 416 416 414 415 420 420 424 425 431 437 -

215 659 2.464 3.032 2.699 2.818 2.818 2.875 2.948 2.860 2.828 2.903 2.967 3.032 -

23 42 62 43 25 19 21 24 23 19 17 18 15 39 23 17 18 16 18 21 42 21 12 29 28 7 3 11 10 27 37 24 33 26

71 24 119 127 140 106 116 117 124 115 107 94 96 94 107 80 94 91 97 94 115 69 111 144 136 97 65 101 83 54 123 138 94 90

31 102 39 51 58 102 49 49 46 64 44 15 41 40 49 57 27 31 37 73 28 40 33 60 73 40 46 54 25 31

40 78 80 74 82 4 67 68 78 51 63 79 55 54 58 23 67 60 60 21 87 29 78 54 63 14 77 84 69 59
5. GODINJAK

1951. 1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967. 1968. 1969. 1970. 1971. 1972. 1973. 1974. 1975. 1976. 1977. 1978. 1979. 1980. 1981. 1982. 1983. 1984. 1985.

497 oko 570 641 640 -

3.137 oko 3.500 3.002 3.025 3.052

13 40 15 25 26 36 26 30 33 23 39 19 28 31 41 26 40 30 13. 9 11 10 15 24 21 26 11 21 22 20 18 34 35

71 78 88 86 83 92 80 94 99 80 74 100 82 82 88 81 83 85 71 71 65. 58 49 53 37 39 51 52 53 36 51 40 71 56 62

67 22 34 34 47 25 31 20 17 16 19 21 21 18 15 20 19 18 26 29 34 22 25 23 23 28 29 42 37 37 19 30

4 56 54 52 36 67 49 74 82 64 55 79 61 64 73 61 64 47 32 20 19 15 14 28 29 25 7 9 3 34 37 32

5. GODINJAK

100

1986. 1987. 1988. 1989. 1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 2000. 2005. 2007. 2010.

905 942 960 985

3.795 3.930 3.987 oko 4.000 4.10017

28 34 34 29 38 22 24 30 24

56 63 72 69 65 73 60 60 58

37 42 35 28 42 44 37 32 34

19 21 37 41 23 29 23 28 24 16

2.2.15. Sumarni broj stanovnika u Opini Grude su, kako smo vidjeli, 1951. godine proglaene opinskim mjestom. Prema objavljenim popisima i prognozi za 2001. broj stanovnika je u padu.
Godina 1971. 1981. 1991. 2001. Stanovnici 19.203 17.767 15.976 15.740 stanovnika18

ini se, prema statistikama upnih ureda s opinskog podruja, da je posljednjih godina broj stanovnitva ponovno u blagom porastu. 2.2.16. Sumarni broj stanovnika u Opini po naseljima Broj stanovnika po naseljenim mjestima u Opini je 1991. i 2001. godine bio:
Red. br. 1. 2. 3.
101

Naselje Blaevii Borajna Donji Mamii

Godina 1991. 208 286 1.703 2001. 163 139 1.494

5. GODINJAK

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

Dragiina Drinovako Brdo Drinovci Gorica Jabuka Puteevica Ruii Sovii Tihaljina Grude

685 362 2.343 751 70 134 1.543 2.629 1.734 3.528

733 385 2.474 933 63 102 1.617 2.573 1.718 3.346

Iz navedenih popisa proistjee da oko 22% stanovnika opine ivi u urbanom dijelu, odnosno u gradu Grude, a ostalo stanovnitvo ivi u ruralnom podruju neravnomjerno rasporeeno u smislu teritorijalne pokrivenosti. Daljnjom analizom utvrdili smo da su se, pored urbanoga dijela, stvorila i druga manja sredita s veim brojem stanovnika kao to su: Sovii sa 16% stanovnitva, Drinovci s 15%, Donji Mamii s 10%, Tihaljina s 10% i Ruii s 9% stanovnitva dok je ostali broj stanovnika, koji iznosi 18% od ukupnoga broja, rasporeen na podruju preostalih sedam naseljenih mjesta. Iz svega navedenoga razvidno je kako je opina Grude neravnomjerno naseljena.103 2.3. Franjevaka pastorizacija Hercegovaka misija, pie fra Petar Bakula, zauzima mjesto meu prvim misijama u franjevakom redu. Nastala je u prvih dvadeset godina poslije osnutka ovoga slavnoga reda po misionarskim pothvatima./104 Tako su, jo za ivota sv. Franje Asikoga, vjerojatno u 13. stoljeu i prije osnivanja samostalne provincije, franjevci su Jadranske obale u dubrovakom zaleu ulazili u Humsku Zemlju, odnosno dananju Hercegovinu i tu propovijedali. U dokumentu Propagandina arhiva stoji zapisano da su franjevci ve polovicom trinaestoga stoljea ve obratili ove krajeve105. Svjetlo, koje su u ono doba donijeli
http://www.grude-online.info/Kulturna-Zbivanja/Povijest-Gruda.htm Pietro-Petar Bakula, I martirii nella missione francescana iz Erzegovina narazione storica, Roma, 1862., str. 9.- 38. Fra Aneo Kraljevi u svom ematizmu pie da su franjevci u ove krajeve pristigli odmah po osnutku reda. erigajski Aneo, Mostar, 2007. Toj problematici posvetio je Mandi uvodno poglavlje. Hrvatska franjevaka provincija osnovana je 1226. godine. Usp. doMinik Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1967. 105 arhiV ProPagande u riMu, Scritture Originali riferite nelle Congregazioni Generali- skraeno SOCG, sv. 262., ff.189r192v.
104 103

5. GODINJAK

102

franjevci svojim propovijedanjima/106, rasvijetlilo je zamraene pameti toga naroda koji, videi u tim novim apostolima novu brau: irila i Metodija/107, poniznost, blagost, ljubav i savreni sklad svih kreposti, spontano otvori svoje srce plodnosti nebeskoj rosi koja je jako ugodno padala posredstvom Boje rijei. Uistinu, polja koja su obraivali serafski radnici, pokrivae hercegovako tlo bujnom vegetacijom, mirisnim cvijeem i obilnim plodovima. Vatra Raspetoga, nastavlja isti Bakula, koja je upaljena u srcima Hercegovaca, nije mogla zadugo ostati sakrivena, a da se ne proiri u poar i prema vani. Zahvalni Bogu i svojim duhovnim ocima, daju se na podizanje spomenika katolike pobonosti. Kranski ar je tako obuzeo dobri svijet, da se za kratko vrijeme Hercegovina okitila, na svom katolikom elu, s petnaest franjevakih samostana,/108 mnogobrojnim crkvama i kapelama, ve prema potrebama i koristima naroda./109 I kako je iz dana u dan rasla pobonost naroda, tako su se podizale i nove crkve i one postojee proirivale i uljepavale./110 Moniji i odliniji ljudi te provincije jednako su prednjaili u pobonosti podiui spomenike vjere, smatrajui kao najveu ast ako Bogu daruju kao rtvu najvei dio svoga imanja, koje im je Boja dobrota dala./111 U poetku 14. stoljea jo vie je pojaana franjevaka djelatnost. Tako se danas zna da su franjevaki samostani postojali u Novom kod apljine, na Biu, u Mostaru, Konjicu, Ljubukom, Duvnu, erinu, Policama (Ruii), Imotskom na otoku Prolokog blata, a od 1468. godine u Zaostrogu, malo kasnije i u ivogou. Uz to postojali su i franjevaki samostani u istonoj Hercegovini: Nevesinju, Stocu, Ljubinju i benediktinski u Polju na trebinjskom podruju.112. Cijelo podruje bilo je okieno crkvama. Ukupno 152 u zapadnoj i 45 u istonoj to zbrojeno ini podatak od 197 crkvenih zdanja.113 Meutim, osim regionalnih franjevakih poglavara provincijala u Dubrovniku, vikara u Bosni i biskupa franjevaca imena drugih fratara sve do
106 Zaslugu o uvrenju vjere u Humskoj Zemlji i fra Aneo Kraljevi pripisuje franjevcima, sve dok nije zaslugom brae reda sv. Franje, koji su u ove krajeve pristigli odmah po osnutku reda, vraena u krilo Katolike crkve i na latinski obred. Hercegovaka je misija potom doivjela velik napredak, kad ju je 1339. posjetio general reda sv. Franje Gerard dOdon. General Geraldus Othonis u starijoj literature Gerard Odonis, a novijoj Gerard Ot. Pariki profesor Grard dOdon 1339. je izabran za osamnaestog generala franjevakog reda. 107 Sveta braa, slavenski prosvjetitelji iril i Metod. 108 Bakula misli na samostane u Mostaru, Konjicu, Ljubukom, Duvnu i erinu. Usp. Schematismus 1867., a fra Mavro Faidiga u rukopisu Bosna seraphica, dopisuje i nove samostane ak etiri u istonoj Hercegovini. 109 Na temelju arheolokih istraivanja i rijetkih dokumenata na podruju zapadne Hercegovine postojalo je prije turske okupacije i ruilakog divljanja preko 150 crkava. 110 Tu su se posebno isticali dubrovaki trgovci koji su obilno darivali pojedine franjevake samostane i svetita. To svjedoe i najstariji danas poznati spomeni pojedinih mjesta Ljubuki, Novi, Bie, Zahum, svi su izgledni da je samostan na Biu bio na dananjem lokalitetu Vrai, gdje je postojala crkve svete brae Kuzme i Damjana, blagoslovljene 1192. godine. Uz tu crkvu franjevci su, ini se, dogradili svoj samostan u Podgrau Blagaja. . 111 Usp. a. niki, Kratka povijest Bosne i Hercegovine do 1918. godine, Mostar, 2002., str. 128.-164., Katolici u Sarajevu do 1918., Mostar, 2001. s popisom vikara i provincijala i Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614. do 1918., Mostar, 2003. 112 Usp. FranjeVaki arhiV u ljuBljani, MaVro Faidiga, Bosna seraphica. 113 Neka zdanja podignuta su ranije, a u nekim podrujima, posebice u istonoj Hercegovini uz franjevce su djelovali i svjetovni sveenici.

103

5. GODINJAK

poetka 16. stoljea uglavnom nam nisu poznata. Uza svu nepoznatost brojni fratri su ugradili sebe u povijest Katolike crkve i navedena zdanja na ovim irokim prostranstvima.114 U organizacijsko-pravnom smislu bili su lanovi bosanske vikarije. Od prvih pohoda u ove krajeve, franjevci su uz isto vjersku djelatnost bili i nositelji kulture i pismenosti. Bili su savjetnici na dvorovima hercegovakog plemstva i ondanjih vodeih ljudi, odgojitelji i uitelji njihove djece, pisali su i knjige i promicali kulturu.Povelje, dokumenti, pisma, te kanonske knjige, evanelistari, epigrafi u kamenu, tek djelomino sauvani kao ostatci ostataka, ogledalo su njihovog nastojanja da se otme slijepom preuzimanju gotovih modela i da se izgradi vlastiti kulturni pravac kao batina ovog podneblja. Franjevci su iz svog samostana koji je bio smjeten na otoku Prolokog blata dugo vremena pastorizirali podruje dananje grudske opine. Na temelju povijesnih izvora o tom samostanu saznajemo dosta podataka. 2.3.1. Franjevaki samostan sv. Franje Sjedite i sredite franjevakog viestoljetnog djelovanja bio je i ostao samostan sv. Franje. Samostan su tijekom stoljea neprijatelji franjevaca i katolika ruili, a prijatelji pomagali obnavljati. Turskom okupacijom Imote u XV. stoljeu, okupatori su opljakali i poruili i franjevaki samostan. U doba osmanlijskih osvajanja fratri su ostali sa svojim narodom te su bili duobrinici, prosvjetitelji i uvari hrvatske nacionalne svijesti. Budui da u to doba ivot nije bio siguran, to su franjevci esto mijenjali mjesto boravka.115 Po svoj prilici, upozorava fra Karlo Jurii, ni o jednom drugom samostanu u hrvatskim zemljama ne moe se rei kao o franjevakome samostanu u Imoti: Kroz svoju burnu prolost bio je graen i ruen, te popravljan i preseljavan na vie razliitih mjesta, a nakon to je propao, od njega su nastala dva nova samostana, u kojima ivi i danas, tj. samostani u Omiu/116 i u Imotskome gradu.117 Izmeu vie razliitih postaja nekadanjega imotskoga franjevakoga samostana dvije su bile glavne i najpoznatije: starija kod izvora rijeke Vrljike i mlaa na otoku Prolokoga blata. Imotski je kraj, kako je reeno, imao
114 Usp. a. niki, Kratka povijest Bosne i Hercegovine do 1918. godine, Mostar, 2002., str. 128.-164., Katolici u Sarajevu do 1918., Mostar, 2001. s popisom vikara i provincijala i Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614. do 1918., Mostar, 2003. 115 Usp. Vjeko Vri, Sveenici i redovnici Imotske krajine, Imotski, 1970. i Vjeko Vri, Franjevaka batina u Imotskom, Imotski, 1988. 116 Pred turskom silom franjevci su 1715. godine napustili samostan na otoiu u Prolokom blatu i, nakon kraeg boravka u Dobriu kod Piska, smjestili su se u Omiu izvan grada kod crkvice Gospe od Karmela, kod Skalica. Na kapitulu u Naicama 1716. godine prava starog samostana u Prolocu prela su na novo boravite tako da je ono odmah od poetka bilo samostan. Iste godine poela se graditi samostanska zgrada koja je zavrena 1718.godine. http://www.franjevci-split.hr/index. php?option=com_content&view=article&id= 44&Itemid=6 117 Usp. karlo jurii, Kada je osnovan imotski samostan, Kai, 5/1973., str. 141.-156.

5. GODINJAK

104

franjevaki samostan poetkom XIV. stoljea. Nalazimo ga na izvoru rijeke Vrljike.118 Spominje se u popisu iz 1334. godine. Samostan je izgraen na izvoru rijeke ponornice Vrljike, a na, po predaji, mjestu nekadanjeg benediktinskog samostana. Naime, franjevci su tu naslijedili benediktince, po kojima se i glavni izvor Vrljike zove Opaac119, Opatovo vrelo.120 Dana 18. lipnja 1370. Andrija Prvoevm iz Splita ostavio je novaca manjoj brai bosniensi qui habitant Cetine, Bistrice, Clevne, Busane, Glamoz, Ymote i u drugim samostanima a koje nije ni znao gdje se nalaze, Imotski samostan se tada vjerojatno nalazio na izvoru Vrljike.121 Samostan je bio i ostao posveen sv. Franji, a mijenjao je lokacije. Zahvaljujui broju franjevaca i iz tog samostana njihov rad jaa na irokom podruju. Samostan se nalazi i u popisu fra Bartula Pizanskog iz 1385. godine. Samostan je pripadao Duvanjskoj kustodiji kao i samostani u mjestima. Custodia Dulmae habet locum Stagni, locum Novi Castri, locum In Monte /Imote/; locum Centinae, locum Bestuzae et locum Lamoc Duvanjska kustodija ima (samostan) u mjestu Ston, u mjestu Nova Utvrda vjerojatno kod Gabele, u mjestu Imotski, u mjestu Cetinae; u mjestu Bistrica (vjerojatno Bistrica kod Livna/ i mjestu Glamo.122 Franjevci bijahu najpodesniji pastoralni djelatnici s obzirom na jezik, narodnost i obiaje koji su ih vezali s pukom. Godine 1433. te 1435. na poziv kralja Stjepana Tvrtka II. fra Jakov Markijski pohaa Bosnu i pregledava ivot redovnika po samostanima. Tom prigodom fra Jakov je obiao i imotski samostan. Tada fra Jakov nae mrtvih pet franjevaca (sveenika) i dva brata laika. Oni su, po svoj prilici, bili rtve turskih prodora.123 Radi toga je fra Jakov savjetovao preivjelim franjevcima da se samostan prenese na otoi u Prolokom blatu, to oni i uinie. Nakon doseljenja na otok franjevci nastavie novim ivotom. Sazidae skromni samostan i crkvicu na udaljenijem i nepristupanijem mjestu. Iz tog samostana franjevci su stoljeima pastorizirali ire podruje koje se protezalo od Roka Polja do Vrani planine, od Ugljana do Klobuka s Ledincom i dijelom Rasna, te do biokovskih vrhunaca. Turska okupacija i provoenje zuluma, usprkos kupljenih zatitnim dokumentima, ve iz prvih desetljea svjedoi da samovolji poturica nije bilo granica. Prema potpisanom mirovnom ugovoru izmeu Turske i Ugarske
118

Prije desetak godina iskopana je crkva na mjestu gdje su slubovali benediktinci, pa franjevci. To je poznato Gospino svetite, gdje su se sakupljali vjernici iz cijelog imotskog kraja na Veliku Gospu. Turci su poruili crkvu, ali nisu mogli unititi blagdan Velike Gospe. Na mjestu gdje je bila crkva sakupljao se kranski narod od Klobuka do Roka Polja. I danas je to omiljeno svetite imotskog kraja. Mnogi vjernici iz odcijepljenog imotskog kraja: Drinovaca, Gorice, Vira, Zagorja i Zavelima, svake godine na Veliku Gospu hrle svojoj Majci na Vrljiku. Starjeina benediktinskog samostan zove se opat. Po tom imenu nastao je toponim Opaac.

119 120 121

Prije nekoliko godina iskopana je crkva na mjestu gdje su slubovali benediktinci, pa franjevci. Dravni arhiv u Zadru, Splitski arhiv, kutija 3., sv. 8., f. 101rv. 122 Usp. doMinik Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1868., str. 228. 123 Stare zidine naputenog samostana na desnoj obali izvora rijeke Vrljike vide se i danas. Usp. Imotski franjevaki samostan, Imotski zbornik, sv. 2., str. 141.-142.
105 5. GODINJAK

1503. godine Vrgorac, Proloac, Imotski, Ljubuki i druga pogranina mjesta pripali su Turskoj. Samostan na Prolocu Turci su ruili, a franjevci su zidine obnavljali. O obnovi, pak, samostana na otoku za vrijeme turske vladavine Gudelj pie: 1565. Oko ove godine neki fra Mijo Runovi rodom iz Imotske krajine uivao je najvii stupanj asti, jer je svrivi sve studije u opservantskoj provinciji u Firenci preao na Sorbonu da razvije svoje naroite sposobnosti. Tu je tokom vremena doktorirao. On jest i bio je slava i ast ne samo imotskoga zaviaja nego i cijele Bosanske provincije i nae hrvatske narodnosti (Illirica nazione). Isti je fra Mijo Runovi bio kolski drug i veliki prijatelj sa svetim Pijom V. papom. Kada je ovaj bio uzvien na papinstvo, poe isti fra Mijo da ga posjeti i da mu se pokloni. On ga dobrostivo primi i pomilova. Kada ga upita papa to bi elio da mu uini njegova svetost, taj zasluni otac odbije svaku ast i dostojanstvo, koje je doista zasluivao, te ga zamoli za malo novca, da u svojoj domovini ponovno sagradi samostan svetog Franje, koji je bio ve sravnjen sa zemljom. I zaista ga obnovi. Dokaz za ovu istinu vidi se urezan u vie od jedne izmeu velikih stijena, a to su tri slova F. M. R., koja oznauju ime i prezime spomenutoga preasnoga oca fra Mije Runovia.124 Nai franjevci su neko vrijeme boravili na Kamen Mostu, a onda su oko 1600. zbog sigurnosti sagradili kuu i crkvicu sv. Franje na otoku Prolokog blata. Odatle su ih Osmanlije protjerale oko 1613. godine. Poto su s otoka bili protjerani nekoliko puta, Imoanin fra Mate Juranovi vratio se na otok 1703. godine iz Makarske. O imotskom samostanu prije 1738. trebat e jo tragati jer se iz fragmentarnih vijesti stvaraju velike slike djelovanja, ali pune praznina.125 2.3. 2. Podatci iz turskih dokumenata Da bi mogli pastoralno djelovati meu katolicima, te da bi se zatitili od raznih nameta, pljake i hajduka, franjevci trpe i podnose te trae, plaaju, i kupuju zatitne dokumente od turskih, a djelomino i crkvenih vlasti. U pismu hercegovakog sandak-bega upuena mostarskom vojvodi pie: Na molbu redovnika fra Pavla doputa se redovniku fra Ivanu da u crkvi Kameni Most blizu Imotskoga moe slobodno kranima itati evanelje (= slaviti svetu misu i propovijedati), kako je na tom mjestu bilo od davnina uobiajeno. 126 Tako se moe pratiti zatita franjevaca imotskog samostana od 2. kolovoza 1562. do 1715. godine.
124 karlo jurii, Kada je osnovan imotski samostan, Kai, 5/1973., str. 141.-156 i studija u uvari batine. Imotski, 1989. Iz ove studije ovdje je utkano dosta podataka. 125 Usp. josiP a. soldo, Pregled geoloko-geografske i historiografske bibliografie Imotske krajine, uvari batine, Imotski, 1989., str. 37.-64. - ovdje str. 52. 126 arhiV FranjeVakog saMostana u Zaostrogu, Acta Turcarum, br. 48. Dr. fra Karlo Jurii je objavio 105 turskih dokumenata o franjevakom samostanu u Imotskom, koji se uvaju u pismohranama primorskih franjevakih samostana. Usp. karlo jurii, Regesti turskih dokumenata o franjevakom samostanu u Nahiji Imota, uvari batine, Imotski, 1989., str. 95.-132.

5. GODINJAK

106

Jedan od takvih dokumenata uva se u omikom samostanu, a glasi: TEMESUK HERCEGOVAKOGA (SANDAK-BEGA?) JUSUFA, SINA BAJRAMOVA 3. dek, dumaza II. 982. h. (= 7-16. X. 1574.) Godine 1585. u krtom turskom popisu uz ostala naselja spominje se: Proloac, selo i jezero. Selo je bilo naseljeno katolicima a na jezeru su ivjeli franjevci u svom samostanu. U ponovljenom prijepisu dodan je posjed. Na posjed se plaao porez. 127 Redovnicima crkve u selu Kameni Most, u nahiji/upi Imota, u kadiluku Mostar, u sandaku Hercegovini. On (= Bog) Povod pisanju ovoga pisma jest slijedee: Fra Ivan, fra Marko i fra Mijo, redovnici crkve u selu Kameni Most u upi/nahiji Imota u kadiluku Mostar, u Hercegovini, pokazali su potvrde ranijih emira, da su osloboeni od obiajnih nameta. Zbog toga to su i od ove strane zamolili i zatraili temesuk/potvrdu u smislu izloenog, to je napisan ovaj huruf kao temesuk, da ih zato nitko ne uznemiruje i ne smeta od mojih ljudi, ni od mojih vojvoda, niti od drugih - i predat u njihove ruke. Napisano (kao gore!) (S desne strane penda i peat): Jusuf-bega s. Bajramova.128 Da su poturice ranjavali i samog gvardijana svjedoi tuski dokument iz 1606. godine. Dokument u cijelosti glasi: hudet imotskoga kadije Mehmeda, 2. dekade dumaza II. 1015. h. (14-23. X. 1606.) Imotski kadija Mehmed, sin Sinanov, izdaje sljedei hudet: Sudu pristupa fra Tadija, redovnik otoka jezera Podstranje, koje pripada kadiluku Imotski i izjavljuje: Prije izvjesnoga vremena je Ibrahim, sin Alije, iz sela Proloca, udario britvom u ruku naega starjeinu gvardijana fra Ivana. On je kasnije obolio od neke unutarnje bolesti i umro od te bolesti. Dok je on bolovao, posjetili su ga Emir-spahija i Hasan sin Balije i Mustafa sin Ibrahimov i Durak sin Ahmedov, svi iz sela Podstranja, od kojih je sada zatraeno, da na sudu izjave, od ega je umro spomenuti pokojnik. Oni su odgovorili, da su posjetili spomenutoga fra Ivana, dok je bio bolestan i da im je on rekao: Moje su rane prole, i od njih nemam nikakve tekoe, nego mi se sada pojavila unutarnja bolest. Ova je izjava zapisana na traenje fra Tadije.129

a. niki, Dogaajnica, str. 211.-217. Na poleini pie kratki sadraj bosanicom: Sinan Josepova kniga na voivode. arhiV FranjeVakog saMostana u oMiu, Acta turcica 1. dokument je napisan na turskom jeziku 129 Na poleini bosanicom: Hoet za ci()a fra Ivana kako umri od sarbole (sardobolje?). arhiV FranjeVakog saMostana u MakarskojaFsM, AT - turski izvornik - T M V-b-1
128

127

107

5. GODINJAK

Nevolje i esta uznemiravanja nisu smjela zaustaviti franjevce pojedinih naih samostana da paama nose darove kako bi se zatitili od novih nasilnika. Primjerice, godine 1622. gvardijani etiriju samostana su obdarili jednog pau. Da su to uinili, svjedoi sauvana potvrda: Teskera Abdulkerim-pae, da su doneseni pokloni od strane redovnika Makarske, Zaostroga, Imotskoga i ivogoa po starom obiaju, pa neka ih moji ljudi, moje vojvode i ostali stoga ne uznemiruju.130 - (Na poleini bosanicom:) Kniga paina kako primi . . . na Mostaru to dade fratrom . . . (Peat).131 /Turskih dokumenata ima preko 100 tonije 108 100 s datumom, a 8 bez datuma./ Sadraj stotinjak turskih spisa, koje nam je injuria temporum (= nepravda vremena) ipak ostavila do danas, najrazliitijega je znaaja, kao to je i ivot takav bio: tu su dozvole, prijetnje, osude, klevete, isplate, naplate, prevare, razbijanja, pijanevanja, prodaje, kupovine, pa konano ubojstva i pokopi bez dozvole. Prema sadraju nae spise svrstavamo u est skupina:
propusnice i dozvole za vrenje vjerskih obreda .29 naplate ili osloboenja od poreza ...... 28 tube, prijave, pozivi ......22 dozvole za gradnje i popravke ....10 dokumenti (fermani i dr.) protiv nasilja ...... 6 razno .........13 svega ukupno .......................... 108

Kao to iz navedenoga proizlazi, najvie ima propusnica ili dozvola za vrenje vjerskih obreda - 29, tj. skoro treina.132 One su, naime, najee traene i davane za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) i kasnije, kada se Makarsko primorje odmetnulo od Turaka i podvrglo Mleanima, a njegovo zalee ostalo i dalje u turskoj vlasti, ili tonije bilo poprite svetog rata (daruldihad), pa su franjevci bili prisiljeni od turskih vlasti traiti propusnice za pohaanje svojih vjernika. Izmeu tih propusnica najvie ih je izdano na ime fra Marijana Linjia, makarskog biskupa (1664.-1686.), i to osam komada.133 Dodue, ima i jo nekoliko propusnica na ime fra Marijana, bez druge posebne oznake, pa se ne zna, na kojega se franjevca odnose.134
130

(Na poleini bosanicom:) Kniga paina kako primi . . . na Mostaru to dade fratrom . . . (Peat). Potvrda/teskera mostarskoga pae Abdulkerima, 1. dek. dumaza I. 1031. h. (14.-23. III. 1622. AFSM, AT M V-a-9; preveo abanovi; neobjavljen. 131 Potvrda/teskera mostarskoga pae Abdulkerima, 1. dek. dumaza I. 1031. h. (14.-23. III. 1622. AFSM, AT M V-a-9; preveo abanovi; neobjavljen. 132 Usp. popis regesta: 1, 5, 7, 14, 26, 34, 47, 64, 68, 69, 70, 71, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 85, 88, 89, 90, 92, 101, 104. 133 Popis regesta: 74, 76, 78, 79, 81, 88, 89, 90. 134 Usp. karlo jurii, uvari batine, Imotski,
5. GODINJAK 108

2.3.3. Vijesti o franjevakom djelovanju Nakon turske okupacije, osvajai su zadrali stare nazive i preveli ih na arapski. Tako je imotska upa postala nahija Imota. Prema popisu iz oko 1585. godine izgleda da je nahija Imota upa Imotski bila vrlo prostrana. Tu je upisano: 1. Imotski, tvrava te poimenice 138 naselja, selita, tvrava, livada, lokaliteta, posjeda, rukavac i rijeka Suhaja...135 Na tom prostranom podruju ivjela je begova raja a nai katolici i krani kao turski podanici. U franjevakim i biskupovim izvjeima povremeno se susreu podatci o katolicima i crkvenim zdanjima.136 Kraj XVI. i poetak XVII. stoljea ispunjeni su tekim ivotom i rtvama. Fra Ivana Milinia, gvardijana samostana sv. Franje, Turci su ubili 1605. godine. Muenju su 1658. podvrgnuta jo dva franjevca s otoka. Jedan je podlegao udarcima, a drugi je, fra Filip Runovi, preivio. Na slian nain stradao je fra Filip Rupi. Prema tome, stradali su brojni znani i neznani redovnici. to bi tek bilo da se nisu sklanjali ispred turske sile i zuluma. Uz samostan na otoku, koji esto strada i ostaje pust, franjevci ilegalno organiziraju po selima svoje nastambe, sklonita, a Turci i njih unitavaju i to se ponavlja od sela do sela, od vremena do vremena za tekog doba turske zulumarske vladavine. Tada je vrijedilo pravilo: Kadija te tui, kadija te sudi. 2.3.4. Izvjea crkvenih ljudi Prvi zabiljeeni bijeg franjevaca iz samostana na otoku dogodio se 1613. ili 1614. godine. Izbivali su est godina, a sklanjali se vjerojatno po selima svoje prostrane Krajine, tadanjega kadiluka. Sultanovim fermanom iz 1619. vraaju se na otok. Prema izvjeu fra Jure iz Neretve i fra Pavla Papia iz 1623. godine, franjevaka provincija Bosna Srebrena je imala: 17 samostana, 11 kapela, 23 upe i 276 franjevaca u Bosni, te 25 koji su slubovali u Bugarskoj, a 53 su studirali u Italiji i Maarskoj. Provincija je imala ukupno 355 lanova. (Prva tri samostana su: Zaostrog, ivogoe i Makarska ). etvrti samostan je u Imotskom. Smjeten je na jezeru (u Prolocu). U tom samostanu ivi trinaest franjevaca. Gvardijan je fra Luka Blaevi, a lektor-profesor fra Mijo Runovi. Oni slue etiri upe: Cistu, Tribistovo, Vinjane i Tihaljinu. (Makarski biskup Bartul Kai godine 1626. navodi imena upa: Kamen Most, Podbila, Sovii i Drinovci.137

135 136 137

a. niki, Dogaajnica, str. 211.-218. slaVko koVai. Najstariji izvjetaji o stanju Makarske biskupije u Tajnom vatikanskom arhivu, Split, 1975. a. niki, Dogaajnica (Isto u izvoru f. 402v.)
5. GODINJAK

109

Makarski biskup fra Bartol -Bartolomej Kai 1625. pie: etvrti samostan je Imotski, u kojem stanuje sedam sveenika, dva klerika te deset mladia i laika. Ima etiri upe. Prva se zove Podbila, druga Sovii, trea Drinovci i posljednja Kamen Most. U svim tim upama ima oko 400 domainstava. Ima etiri crkve ili kapele, od kojih su tri ruevine. Jedna je djelovanjem fratara nanovo podignuta, a ona nosi ime sv. Stjepana.138 Desetak godina kasnije (1636.) isti biskup Kai pie o istom samostanu i podrunim upama: etvrti samostan je Imotski. U njemu sada boravi 12 sveenika, 4 klerika i dva laika. On ima etiri upe koje smo posjetili po mojem vikaru i gvardijanu toga samostana, jer nama nije u sadanje vrijeme slobodan pristup, zbog nekih opasnosti koje e moda brzo proi. U njima smo razdijelili 4000 medaljica. U ravnici je crkva sv. Stjepana Prvomuenika. Po brizi biskupa ona ima sve to je crkvi potrebno. U sveanim danima139 svi stanovnici tih upa obiavaju tamo doi. Ima jo jedna upa zove se Zagvozd, u kojoj borave 4 sveenika, koji ju slue i tim ljudima svetinje dijele. Turci ih gledaju veoma zavidnim okom, kao i nas skupa s njima. Tu upu nisam mogao posjetiti ni osobno niti po vikaru momu, radi veoma velike opasnosti koja nam prijeti svakodnevno kao i sveenicima koji su tamo. U toj upi su tri crkve podignute u novije vrijeme. Radi njih dosada su dali Turcima 1500 dukata i svakodnevno ti stanovnici njihovi su progonjeni od Turaka i ne zna se ta e konano s njima biti. Dvije od njih opskrbljene su svim crkvenim stvarima, djelovanjem biskupa i uz njegovu pomo: zvonima, slikama razliitim, koje su kupljene uz veliku cijenu, one su ukraene. Povrh toga mnoge ih nevolje tite u tim krajevima, a mi ih ne moemo otkloniti. Nemo je moja u siromatvu. Jakost moja i kosti moje zgurene su. Ja jedem kruh alosti i pijem vodu u strahu. Ipak nisam napustio niti naputam svoju slubu. Kad bih mogao kupiti darove za nevjernike, oni se lako ublae po darovima mogao bih initi vie i bolje, ali radi nestaice ne inim. Netko je rekao da su darovi mili i ljudima i bogovima. Jao meni bijedniku, jer nemam ovjeka da me ubaci u ribnjak, pa tako prolazi moj ivot u boli i dua moja u jecajima. U izvjeu iz 1640. godine spomenuti biskup fra Bartul Kai pie: etvrti samostan je Imotski u kojemu su: deset sveenika, etiri klerika, dva lajika, deset mladia. Ima etiri upe: prva Podbila, druga Sovii, trea Drinovci,

138 Fra Bartul Kai arkovi (Brist, 1572. - Suuraj, 1645.) ivot - djelo vrijeme. Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u Suurju, 24. lipnja 1995. Suuraj, 1999. str. 268.-270. Usp. i slaVko koVai, Glagoljai na podruju Imotske krajine za turske vladavine, uvari batine - Zbornik radova simpozija u prigodi 250. obljetnice prijenosa franjevakoga samostana u grad Imotski, Imotski 1989, str. 230. u bilj. 6. donosi podatke o ponovnoj gradnji te crkve sv. Stjepana. 139 Biskup pie diebus festivis na blagdane. Vjerojatno da to ne ukljuuje i obine nedjelje. Kad se vratimo u vrijeme kad je ovo pisano, teko bi bilo vjerovati bi se svake nedjelje mogli okupiti vjernici s tako irokoga prostora dananje imotske krajine i hercegovake Bekije kod Sv. Stipana u Gorici.

5. GODINJAK

110

etvrta Kamenmost, a u svim je tim upama oko 500 kua.140 Ima etiri crkve ili kapele od kojih su tri gotovo sruene, a jedna nastojanjem fratara ponovno sagraena.141 U izvjeu iz 1643. godine isti biskup fra Bartolomej Kai pie: etvrti samostan je Imotski. U njemu sada boravi 14 sveenika, 4 klerika i dva laika. On ima etiri upe koje smo posjetili po mojem vikaru i gvardijanu toga samostana, jer nama nije u sadanje vrijeme slobodan pristup, zbog nekih opasnosti koje e moda brzo proi. U njima smo razdijelili 4000 medaljica. U ravnici je crkva sv. Stjepana Prvomuenika. Po brizi biskupa ona ima sve to je crkvi potrebno. U sveanim danima svi stanovnici tih upa obiavaju tamo doi. Ima jo jedna upa, zove se Zagvozd, u kojoj borave 4 sveenika, koji je slue i tim ljudima svetinje dijele. Turci ih gledaju veoma zavidnim okom, kao i nas skupa s njima. Tu upu nisam mogao posjetiti ni osobno niti po vikaru momu, zbog veoma velike opasnosti, koja nam prijeti svakodnevno kao i sveenicima koji su tamo.U toj upi su tri crkve podignute u novije vrijeme. Zbog njih dosada su dali Turcima 1500 dukata i svakodnevno ti njihovi stanovnici su progonjeni od Turaka i ne zna se to e konano s njima biti. Dvije od njih opskrbljene su svim crkvenim stvarima, djelovanjem biskupa i uz njegovu pomo: zvonima, slikama razliitim, koje su kupljene uz veliku cijenu, one su ukraene. Povrh toga mnoge nevolje tite ljude u tim krajevima, a mi ih ne moemo otkloniti. Nemo je moja u siromatvu. Jakost moja i kosti moje zgurene su. Ja jedem kruh alosti i pijem vodu u strahu. Ipak nisam napustio niti naputam svoju slubu. Kad bih mogao kupiti darove za nevjernike, oni se lako ublae, pa bih mogao initi vie i bolje, ali zbog nestaice to ne inim. Netko je rekao da su darovi mili i ljudima i bogovima. Jao meni bijedniku, jer nemam ovjeka da me ubaci u ribnjak, pa tako prolazi moj ivot u boli i dua moja u jecajima.142 2.3.4. 1. Vijesti fra Pavla Pelizzera Fra Pavle Pelizzero iz Rovinja iz 1640. godine, nakon to je vie dana proivio s franjevcima na otoku u svom izvjetaju, uvjerio se kako fratri ive i djeluju u ovom samostanu. U samostanu je 8 sveenika (4 upnika), 4 klerika, 3 laika i 4 pitomca. Imaju 5 konja. Okolo otoka su 3 reda zidova i nad njima odrine. uje se blejanje janjadi, pjevanje obana i koncert aba Pravi je uitak uti toliko razliitih glasova. Fratri imaju 3 drvene lae za prijevoz Jednomu
140

Ako se uzme da je prosjeno u kuama ivjelo po 40 osoba onda proizlazi da je na samostanskom podruju ivjelo oko 2000 katolika. U izvjetaju iz 1644. biskup fra Bartul Kai pie za Makarsku biskupiju: Brojano stanje puka koji boravi u mojoj biskupiji otprilike je ezdeset tisua koji ive po katoliku. 141 Fra Bartul Kai Zbornik, str. 283. 142 Izvjetaj iz 1643. Zbornik radova, Suuraj, 1999.
111 5. GODINJAK

fratru, koji je ivio u Italiji, rekoh:Dragi oe, Vi ste vidjeli one lijepe krajeve u Italiji. to Vas je vratilo u ovu bijedu u ove pogibelji, da Vas nevjernici stalno progone? Odgovor je bio: Mnogopotovani oe, domovina!Domoljublje je bilo ono to je uinilo da su franjevci ovdje jedina iva zajednica koja je nadivjela stoljetne promjene i dokazala da se ovdje vlasti mijenjaju, a fratar s narodom ostaje. Isti fra Pavao svjedoi da bosanski franjevci pomou ljekovitog bilja i vina vrlo uspjeno lijee teke sluajeve kamenca. (Travnja, 13.) - Spomenuti fra Pavao Rovinjanin opisuje svoj put i narodne obiaje u Duvnu... U petak ujutro 13. travnja 1640. godine u zoru poosmo iz Imotskog, 8 fratara i 4 momka. Ovdje poe o. Petar Kumbat iz Imotskog da mi slui i za tajnika i za domaina; otac gvardijan iz Imotskog s jednim kapelanom, nakon to me dugo vremena pratio, vratie se u samostan, a nas desetorica nastavismo put. Ruasmo na vrhuncu jednog brda. Poto smo neko vrijeme jahali, doosmo nedaleko u jednu tursku zemlju [mjesto], koje je imalo lijep zvonik. Zatim stigosmo u Duvanjsko polje i doosmo u jedno selo zvano Bukovica i tu smo primljeni na konak u jednu kuu pobonih krana. U toj kui vidjeh, na sramotu naih mjesta, pravi nain kako se uvaju kue i imanje. Bilo je vie oenjene brae i jedan izmeu njih, koji je bio najsposobniji za upravu, drao je novac, a svu su mu se ostali pokoravali i nikada se nisu dijelili, svi su stanovali skupa. Tako su ih fratri odgojili. Stigosmo u Ramu na Bijelu subotu oko podne.143 Kada su u zimu 1640. Turci objavili rat Mleanima, narod je iz Imotske krajine poeo bjeati u Primorje. Fratri su napustili otok i sklonili se najprije u Pisak, a potom u Omi. U Omiu su sagradili samostan i crkvu. Predosjeajui velike nevolje, fratri su se iz svog samostana u Prolocu 17. srpnja 1682. po trei put povukli u Makarsku. Za vrijeme Bekog rata uz ratne okraje koji su se dogaali u Vinjanima u lipnju 1685. mletaki providur za Dalmaciju Valier pozvao je imotske franjevce i zamolio ih da katoliki puk prevedu na mletako podruje. Svoj odgovor franjevci su poslali posredstvom dvojice knezova koji su mu obeali da e to uiniti im narod sredi ljetinu najkasnije do Male Gospe. Prema podatcima, u lipnju 1686. dobar dio Imotske krajine je napustio ognjita i krenuo u Gornja Brela i sela oko rijeke Cetine. U toj bjeaniji istakao se fra Mate Juranovi iz Krstalica. Mletaki inovnici izvrili su popis izbjeglica 22. lipnja 1686. u ibeniku, a isto su potvrdili 28. lipnja iste 1686. godine i u Splitu. U zbjegu sa Studenaca iselio je 35 obitelji s 293 osobe, iz Proloca 19 obitelji sa 106 osoba. Iz Riica je iselilo est obitelji, iz Grabovica 21 obitelj sa 152 osobe, iz Vinjana 49 obitelji s 389 osoba, iz

143

a.niki, Dogaajnica, str. 250.-251.

112

5. GODINJAK

Zagvozda 103 obitelji sa 654 osobe, a iz Sovia (Dunjani) 5 obitelji s 32 osobe. Iselilo je ukupno 135 s preko 1626 osoba.144 Imoani su se u to vrijeme pokuali oprijeti turskim zulumima. Usprkos uspjesima, mirom u Karlovcima 1699. Mleani su ih ponovno prepustili Turcima. Godine 1703. sa Sumartina je na kolji doao fra Mate Juranovi namjeravajui obnoviti samostan. Svi su izgledi da je uspio obnoviti samostan. 2.3.4. 3. Vijesti fra Ivana de Vietri Godine 1708. fra Ivan Krstitelj de Vietri, generelni komisar za Bosansku provinciju izvjeuje o stanju iste i o ponaanju brae franjevaca. Observantska Provincija Bosne Srebrene nalazi se pod upravom cara, Venecije i Turske. Samostan sv. Franje u Imotskom ima 9 redovnika, ali trpe iste muke koje trpe i braa svetog Petra u Tuzli, jer poto je imotski samostan sagraen u uglu jednog jezera meu mranim brdima, voda je unitila zgradu iz temelja, poto Turin ne dozvoljava da se vie popravi, redovnici su bili prisiljeni da si naprave jednu siromanu slamaru sa siromanom crkvom i tu stanovati i slaviti Boga, kako ne bi ostavili te siromane krane. Spomenuti samostan ima pet upa pod turskom vlau i pod jurisdikcijom makarskog biskupa. To su: 1. Gorica, mjesto s 15 sela rasprenih malobrojnih obitelji. upu slui o. Augustin Margarevi. 2. Drinovci, s dva sela /Ruiima i Tihaljinom/. upu slui o. imun Komeri. 3. Kamen Most, mjesto s deset sela malobrojnih rasprenih kua. Slui ih upnik o. Stjepan Vari (Vrlji). 4. Podbila, s osam sela rasprenih malobrojnih obitelji. upu slui o. Martin Kranevi. 5. Imotski, sa samostanskom crkvom posveenom sv. Franji. Unaokolo je pet sela, posluivani od upnika o. gvardijana, a s njim i svim svojim redovnicima. Redovnici (franjevci) u kraljevstvu Bosne Srebrene ine ova dobra djela: l. Odgajaju krane u tolikom strahu Bojem, tako da bi potakli i najokorjelija srca da se smekaju na pogled pobonosti tog naroda, koji od poetka mise do podizanja stoje sklopljenih ruku, oiju uprtih u oltar, a od podizanja do konca mise stoje s prekrienim rukama. U crkvi mukarci su odijeljeni od ena. Ne poznaju lijenika osim sveenika i ne uzimlju lijekova osim sv. sakramenata i
144

Vjeko Vri, Plemena, str. 10.

5. GODINJAK

113

rijei sv. Evanelja, koje sveenik, poloenih ruku na glavu, moli. Veoma su gostoljubivi i prema sveenicima imaju neobino potovanje, tako da, kad vide sveenika, ne usuuju se sjesti i ako nekada vide da sveenik putem ide, kleei ekaju blagoslov. Kod njih nema ljubakanja ni svirke, ni pjevanja, ni psovki. Ako se nekada hoe proveseliti, pjevaju nabone prie [pjesme], koje su ih redovnici nauili. Meu ovim dobrim kranima nema dioba, jer je otac sa sinovima i oenjenim unucima. I svi su sloni i ive zajedno u istoj kui, koju vodi najstariji od ljudi i najstarija od ena koje podloni sluaju vie nego redovniki. 2. Iako su optereeni neprestanim nametima jer ih Turci neprestano nagovaraju da napuste sv. evaneoski zakon, obeavajui im da e ih osloboditi od svih nameta, oni su ipak postojani i vrsti u svetoj vjeri, jer ih podravaju njihovi sveenici - upnici. 3. Svetkovine svetkuju tako dobro, da ne samo ne rade, nego po itavi dan s krunicom u ruci mole. 4. Doae (Advent) i korizmu provode s kruhom, vodom i solju zainjenim povrem, jer u bosanskom kraljevstvu nema ulja. 5. Toliku pobonost imaju prema Blaenoj Djevici Mariji i Isusovoj muci da smatraju grijehom jesti maslac petkom i subotom. Ono to obavljaju redovnici u svojoj crkvi u samostanima,mnogo je toga, ali ukratko spominjem, da svake svetkovine propovijedaju na svakoj misi, izlau presveti sakrament i prije nego dadnu blagoslov, nose ga u procesiji oko crkve. Neka sve bude na slavu Boju. Osim toga u Bosni ima mnogo izmatika (pravoslavaca), koji neprestanim poticajima redovnika prelaze svake godine u pokornost svetoj Rimskoj crkvi. Konano, ao mi je to ne mogu rei sve zbog kratkoe vremena, kaem samo sa sveenikom iskrenou, da je bosansko kraljevstvo natopljeno vie znojem i krvi, nego vodom. Franjevci su mijenjali mjesto boravka, bjeali i vraali se, ali nikada nisu zaboravili i ostavili svoj narod. Najvie su se zadrali na otoiu u Prolokom blatu. Nekoliko su puta Turci spaljivali ovaj franjevaki samostan. Ponovno su ga franjevci obnavljali. Posljednji su ga put napustili 1715. godine. Zadnji je gvardijan bio fra Stipan Vrlji. Odatle su franjevci sluili upe po cijelomu imotskom kraju. Za slubu su drali est konja. Nekada bi se franjevci zadrali na upama po vie dana. U pojedinim upama imali su kuice, gdje bi se mogli skloniti. U dananjoj Gornjoj i Donjoj Bekiji narod uva uspomenu na ta mjesta. Poto je Imotski osloboen od Turaka, nekadanja samostanska obitelj s otoka Prolokog blata podijelila se u dvije obitelji. Jedni su ostali u Omiu, a drugi su se vratili u grad Imotski. Franjevci su osnovali upu sv. Franje Asikoga
5. GODINJAK 114

sa sjeditem na Tvravi. Grad Imotski i cijela Imotska krajina bili su osloboen na blagdan Gospe od Anela odnosno 2. kolovoza 1717. godine. Na taj dan fra Stipan Vrlji, gvardijan imotskog samostana sv. Franje, na pobjedi je zahvalio Bogu i Majci Bojoj. Od prikupljenog novca dao je naslikati sliku Gospu od Anela, koja se i danas slavi kao zatitnica Imotske krajine i grada Imotskog. Umjetnik je sliku naslikao uljenim bojama na tri spojene daske. U donjem dijelu Tvrave kranska vojska sazidala je crkvu koja je posveena Majci Bojoj. Kasnije su fratri napustili Tvravu te su u gradu sagradili malu crkvu i samostan. Uz fra Stipana Vrljia treba spomenuti i fra Filipa Rupia i ostale znaajne i znamenite franjevce koji su djelovali na otoku. Rupi je roen oko 1670. godine u Bronu, vjerojatno u Dobrom Selu. Fra Filip je bio gvardijan samostana u Makarskoj od 1702. do 1707. godine. Iz Makarske je premjeten u franjevaki samostan na otoku (Proloac). Tu je od 1. veljae 1708. do 22. listopada. 1710. bio gvardijan. Godine 1715. spominje se i da je i dalje ivio na otoku i bio metar franjevakog pomlatka. Umro je u Omiu 26. veljae 1734. godine u 64. godini.145 Turci su ruili crkvu,146 ali nisu mogli unititi blagdan Velike Gospe. Na mjestu gdje je bila crkva sakupljao se kranski narod od Klobuka do Roka Polja. I danas je to omiljeno svetite imotskog kraja. Mnogi vjernici iz odcijepljenog imotskog kraja: Drinovaca, Gorice, Vira, Zagorja i Zavelima, svake godine na Veliku Gospu hrle svojoj Majci na Vrljiku. 2.3.5. Poglavari samostana sv. Franje od 1570. do 1715. Srednjovjekovni franjevaki samostan gorikog kraja doivljavao je sudbinu ne samo tamonjih franjevaca nego i cjelokupnog katolikog puka. Iz starijih razdoblja jo nisu poznata imena starjeina franjevakog samostana na Prolokom blatu. Na temelju fragmentarnih zapisa nudim popis franjevakih poglavara iz sedamnaestoga stoljea.
Redni broj 1. 2. 3. 4.
145 146

Ime i prezime Fra Pavao Nepoznati Fra Ivan Milini Fra Marko sin Stipana Fra Marko Kuni (Kui?)

Naziv slube gardijan iz sela Kamenmost Starjeine Gvardijan Gvardijan Gvardijan

Slubovanje 1570. ---1605. 1607. 1611.

Usp. a. niki, Dogaajnica, str. 250.-251. i Luonoe. Na vie mjesta. U izvjetaju iz 1644. biskup fra Bartul Kai pie za Makarsku biskupiju: upnih crkava trideset podignutih, a trideset sruenih, koje pojedinano nemaju svaka svoga upnika.
5. GODINJAK

115

5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.

Fra Matija Nepoznati Fra Luka Blaevi Fra Grgur Nepoznati Fra Marko Runovi Fra Ivan Nepoznati Fra Filip Runovi Nepoznati Fra Filip Runovi Fra Ivan Runovi Fra Ivan Mrnjavac Fra Mijo Runovi Fra Luka Vukni Fra Ivan Fra Matija Juranovi Fra Filip Rupi Fra Augustin Mrnjavi Fra Stipan Vrlji

Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan ,Gvardijan Draana Gvardijan Gvardijan Otoka Gvardijan Gvardijan --Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan Gvardijan

1612. -.1623. 1629. 1633. 1640. 1648. --1658.-1662. 1666. 1669. 1672 1675. 1678. 1682. od 1703. do 1.II. 1708. 1. II. 1708. 22. X? 1710. 1710. 1715.

Nakon osloboenja Imotske krajine ispod turskih zuluma, fra Stipan Vrlji gradi novo samostansko sjedite u Imotskom, prenosi ime franjevakog sjedita u Imotski gdje se i danas nalazi.147 Granica je postala preprekom za daljnje djelovanje franjevaca iz tamonjeg samostana, pa je franjevako starjeinstvo Bosne Srebrene pastorizaciju u novoformiranoj Bekiji povjerilo franjevcima iz samostana u Kreevu. Tako je to ostalo sve do 1844. godina kada su de facto, a 1852. de iure franjevci rodom iz Hercegovine i koji su s njima isto mislili, utemeljili svoju samostalnu zajednicu u Hercegovini. Ta zajednica prvih etrdeset godina zvala se uvodrava kustodija, a od 1892. redodrava - provincija.

147

Usp. k. jurii, Katolika crkva, str. 289.

116

5. GODINJAK

2.3.6. Brojano stanje samostanskog osoblja Na temelju dostupnih izvjetaja iz XVII. stoljea poznato je i povremeno brojano stanje franjevakog osoblja u samostanu sv. Franje na Prolokom blatu. Tako, primjerice, prema izvjeu dvojice franjevaca fra Jure i fra Pavla iz 1623. u samostanu na jezeru djelovalo je trinaest franjevaca. Malo kasnije (1640.) njihov broj se poveao na petnaest, da bi se prema izvjeu iz 1679. broj franjevaca u istom samostanu poveao na dvadeset. Kroz sljedea dva desetljea vodio se Beki rat i franjevci su, da bi sauvali katolike ive, s narodom naputali dotadanja podruja i povlaili se prema unutranjosti. Tako je poetkom XVIII. stoljea godine 1708. - broj franjevaca u istom samostanu spao na devet.148 Kada se navedeni podatci za proloki samostan usporede s brojnim stanjem u okolnim samostanima - u Makarskoj, ivogou i Zaostrogu i potonja dva su de facto bila hercegovaki, onda se dobiva sljedea slika. Naime, u XVII. st. navedena etiri samostana, godine 1679. zaostroki i imotski imaju brojniji sastav (20) od makarskoga (16) i ivogokoga samostana (15). Nadalje se zapaa da je kroz nekih stotinjak godina, tj. od 1587. do 1679. broj franjevaca na ovom podruju stalno rastao: dok ih je, naime, 1587. bilo samo 13, dotle ih je pred Kandijski rat bilo 55, a desetak godina nakon kandijskoga rata ak 71. Poetkom XVIII. st. brojno je stanje vrlo znaajno: dok se u samostanima pod mletakom kranskom vladavinom broj franjevaca znatno poveao (51 : 63), dotle je u imotskome samostanu, koji je ostao pod turskom vlau, njihov broj spao ispod polovice (20 : 9). Navedena statistika odnosi se samo na franjevce, koji su u to doba ivjeli i djelovali na podruju spomenutih samostana. Broj, pak, franjevaca, koji su u doba turske vladavine svojim podrijetlom pripadali podruju navedenih etiriju samostana, a ivjeli bilo gdje na svijetu, bio je znatno vei. Tako, npr., dok je sredinom XVII. st. u etirima samostanima djelovalo oko 50 franjevaca, dotle je u isto doba s istoga pastirskoga podruja etiriju samostana imala provincija Bosne Srebrene 120 franjevaca. I svi su ti franjevci bili domai sinovi, veinom djeca hrvatskih seljaka. Prema dokumentima, u doba turske vladavine na podruju Bosanske provincije nisu smjeli djelovati sveenici stranoga podrijetla, koji nisu dobro vladali hrvatskim jezikom. Takvima je bio rad onemoguen, jer su naprosto bili smatrani uhodama. U fermanu sultana Sulejmana od 21. VI. 1543. stoji da su u to doba na podruju hercegovakoga i klikoga sandaka ivjeli redovnicifranjevci, koji su bili svi samo domai sinovi, ali su tada u njihove samostane poeli zalaziti sveenici i redovnici s one druge strane mora, tj. s podruja
148

Usp. k. jurii, Katolika crkva, str. 129.

5. GODINJAK

117

Mletake Republike i Italije, koji su se bavili ponajvie pijunaom. Stoga je sultan, nakon izvjea svojih pijuna i zlobnika, naredio, da se domai redovnici, koji su pouzdani, ostave na svojim mjestima, a redovnike iz drugih drava neka njegove vlasti otjeraju; jedino im mogu dozvoliti boravak, ukoliko domai redovnici jednoglasno pristanu da ih prime u svoje samostane. U samostanima su osim redovnika u habitima, tj. sveenika, klerika i brae laika, ivjeli takoer djeaci, koji su se spremali za redovniki i sveeniki stale. Prema fra Pavlu Pelizzeru takvih je djeaka 1640. godine bilo u naim samostanima kako slijedi: u Zaostrogu i ivogou po 5, u Makarskoj i Imotskome po 4. U tadanju samostansku obitelj treba jo ubrojiti i sluge ili momke, kojih je 1640. Zaostrog imao 4, a Makarska 5. (Za Imotski i ivogoe se u to doba ne spominju momci, moda zato to su tada ti samostani imali po 2-3 brata laika i 4-5 djeaka na nauku, koji su obavljali i momake poslove). Vjerojatno se ve meu tadanjim samostanskim momcima nalazio gdjekoji remeta, tj. samostanski sluga, koji nije redovnik, ali koji bi sa samostanom sklopio pisani ili muki ugovor da e bez posebne plae do ivota sluiti samostanu, a da e samostan njega uzdravati do smrti, a poslije smrti pokopati u franjevakome habitu i izvriti sve ostale posmrtne dunosti kao za svakoga drugoga franjevca.149 Fratri su nabavljali knjige, uvali razne dokumente te su tako stvarali knjinicu i arhiv. Budui da su esto bili proganjani te su morali naputati svoje samostane, to je puno kulturnog blaga ili propalo ili se danas nalazi u drugim samostanima. U skladu s time danas se mnogi dokumenti koji svjedoe o ivotu i stradanjima imotskih fratara u doba Osmanlija, a odnose se na razdoblje od XVI. do XVIII. stoljea, nalaze u Omiu i Makarskoj. Od tih dokumenata valja spomenuti onaj najstariji iz 1562. koji se nalazi u fratarskom samostanu u Zaostrogu. Najstarija i najvrjednija knjiga koju franjevci uvaju u svojoj knjinici jest rukopisni kodeks Marka Tulija Cicerona (Marcus Tullius Cicero, 106-43. pr.n.e.), velikog govornika, dravnika i filozofa. Kodeks je pisan u Veneciji, na pergameni i ima 305 listova, odnosno 610 stranica. Prepisiva Ivan iz Arezza prepisivanje je zavrio 31. svibnja 1442. u Veneciji. Kodeks je u Imotski donio vjerojatno fra Pakal Vujii, biskup i posljednji apostolski vikar u Bosni, koji je rodom bio iz Glavine. 150 2.3.7. Naredbe biskupa fra Marijana Linjia Za vrijeme biskupskog pohoda Imotskoj krajini biskup fra Marijan Linji je 16. travnja 1678. napisao naredbe. Biskup je zapazio da su, uz ostalo, povijesne
149 150

Usp. karlo jurii, Katolika crkva, str. 130. http://www.imoart.hr/portal/iz-proslosti/duhovnost/kranstvo/526-franjevci-u-imotskoj-krajini.html

118

5. GODINJAK

(ne)prilike uzroile nedostatak pastoralne dokumentacije i matinih knjiga. Stoga je napisao dalekosene odredbe i naslovio ih gvardijanim ia pastoralnim djelatnicima. Dokument u cijelosti glasi: PP.oo. gvardianom i kapelanam od biskupa makarskoga. 1. Zapovidamo i nareujemo to moremo, da se imadu kartenia i enidbe pisati po upa i u manastiri, i da upnici o Boiu poalju k nama reena krtenia i enidbe. I zapovidamo pp.oo. gvardianom, da se ne imaiu u drugo onim knjigam u drugo sluiti, nego za kartenia, u koie se kartenia piu, a da se ne piu konti od manastira, i to se ini za utei mnoge smutnje. Budui (!) mi iz Rima pisali, da fede poalju od suanja, a ne moramo nai pisma od kartenia. Drugo, gdi se ine po daleku targovine, i putnici be(z) fede. Tree, diaci koi dohode na ordine, a ne imaiu pravi feda, upadaiu u smartni grih oni i biskup. 2. Tko bi posilice s Turci ugrabi divoiku, i eni . . . , upadaiu oni svati i uvegia u proklestvo. 3. Neka se naviuiu enidbe tri puta. 4. ene od mueva i mui od ena, koi pobignu i nee zaiedno staiati, posli tri miseca kapelan ih odriiti ne more. 5. Koi bi se naao redovnik, koi bi vinao ovika ali enu za ive ene i ovika ali mua, upada i neka mise ne govori, dokle se ne vidi kako ie. 6. Mu i ena, koia ie ubila ali otrovala, ne mogu se eniti, dokle se ne vidi od nas zato ie. 7. Koi bi pogardio otca i mater ali udrio, parvi put mu naredivi pokoru veliku, a uinivi drugi put, alji ga biskupu. 8. Tko potvora i ara i fale mee i ini da nji mru ivina, nemore se nitko odriiti do biskupa. 9. Koi godi zapise piu i daiu razumiti da ie Sveto Pismo, a nie, nego posebi ine basne, ou viditi kakve zap:ise ine, odkudli vade, is kakvi knjiga, zato rukodilu ne valja virovati brez prove od nas. 10. Koia bi ena uduila dite ivo, navlastito nekarteno poikod nain, odrii parvi put s pokorom velikom, a drugi put ne more. 1l. Koi bi obsovao redovnika, sin che stia al altare, ali ga udario, upada u proklestvo, ako u sar(d)bi ini. 12. Neemo da se na oltaru zaklin(j)na nitko, vee neka parvo posti tri dni o suhu kruhu i tri puta neka se ispovidi. 13. Neemo, da misnici ine proklestva s otara ni paramenata izvraaiu s otara ni svia udimaiu, i ako bi tko toh uinio, upada da ne moe mise govoritn. 14. Tko bi redovnika ranio, ali udre u sarbi, upada, ne more ga nitko odriiti do bdskupa; ako li bi ga tko ubio, to toka papu odriiti. 15. Takoer uboistvo povolji vazda reervato.
119 5. GODINJAK

16. Svarhu svega, neu da upnici na upe idu brez moie patente, blagoslova i kaova; ili je dosada bio kapelan ili nije, ako li pode, neu da niedan sakramenat administraie; pp.oo. takocter i na ta sela oko manastira koi ictu, ou da imaiu patente; takoder ono ispovidanie, to no ispovidate po to i vee eladi, oni ostaiu neispovic~eni, a vi sami sebe utapate, zato vidite to inite sebi i drugomu. U Imoti na 16. aprila A.D. 1678. Fra Marian Lini, biskup makarski . .151 Meu naredbama, uz ostalo, postoji i ona o pisanju matinih knjiga. upnici su to zduno prihvatili, meutim, tursko pljakanje unitilo je gotovo sve matine knjige na naem podruju. 2.3.8. Povezanost franjevaca s pukom Viestoljetni ivot katolikog puka i franjevaca na podruju Imote isprepleten je patnjama i slavljem. Sporadini karakteristini podatci iz zajednike povijesti franjevaca i katolika s podruja Imotske krajine upisani su u srce i pamenje Bojeg naroda, zemlje i ozemlja. Povezanost, bolje reeno sraslost, bila je jedini nain da se zatite od napadaa i turskih zulumara te sauva Crkva i narod. Kao ujedinjeni, skladni i jedinstveni oni su okupatore ne samo pobjeivali, nego, dapae, i nadivjeli. Generalni pohoditelj fra Ivan de Vietri, nakon to je obiao podruje koje su pastorizirali franjevci Bosne Srebrene 1708., pismeno je obavijestio Propagandu: Neu opisivati patnje, koje su kroz navedeno vrijeme trpjeli redovnici (sv. Franje) u slubi Boga i sv. vjere, jer naalost ne bih imao snage pisati, nego radije plakati i suze roniti. Ali, kao sveenik, premda nedostojan, kaem istinito da u tim krajevima nema pedlja zemlje, koji nije natopljen krvlju siromanih fratara. Tu istinu potvruju ne samo ljetopisi spomenute provincije (Bosne Srebrene), nego to dokazuju oni oronuli starci, od kojih je jedan hrom zbog batina, drugi pun rana to ih je primio od Turaka, a trei vrsto uz krevet privezan. Nju dokazuju i sami samostani, koji su bili ne samo jedanput, nego i vie puta od Turaka paljeni, a s njima mnogi redovnici ranjeni. Hou rei, samo Bog i onaj, tko je bio u ovim zemljama, zna znoj koji pada s ela redovnika sv. Franje152

151

Kratki saetak: Regest na drugome listu drugom rukom bosanicom: Zapovidi od prisvetoj gna biskupa makarskoga: Zapovidamo i nareujemo to moemo, da se imadu kartenia . Porom: rukom teksta je dopisano: Kaivi biskupovi. arhiV ProPagande, SC, Bosnia, sv. 5., f.2
120

152

5. GODINJAK

Umjesto zakljuka Grude su upa i opina u Donjoj Bekiji smjetena u sjeveroistonom kutu Imotsko-bekijskog polja i brjegova koji ih ondje uokviruju. Sredite upe i opine okupilo se oko raskrija putova za Imotski, Ljubuki i iroki Brijeg. Grude, donedavno selo, razraslo se u gradi - to potvruje i puanstvo razvrstano i razdijeljeno u 140 razliitih prezimena. ivimo u doba kada su i obini ljudi zainteresirani za prolost svoga kraja, starih naselja i gradina. U ovoj studiji, nadam se, pronai e pokoji kameni za upotpunjavanje svog mozaika. Za starije razdoblje sauvalo se malo podataka, zbog nesavjesnog unitavanja ostataka materijalne kulture, to se ovdje ponovilo i 2007. godine unitavanjem viestoljetne nekroplole jedne plemike obitelji. Od polovice 18. stoljea ima sve vie podataka o katolikom puanstvu u grudskoj upi. Na temelju sauvanih popisa kuedomaina mogue je pisati obiteljsko stablo poeljni dokument svake hrvatske obitelji. Vrlo su dragocjeni podatci za grudsku upu u knjigama Matice krtenih, vjenanih, umrlih i Stanje dua. To posebno vrijedi za sauvanu dokumentaciju iz 19. i 20. stoljea, a danas je to sve upotpunjenije. Kontinuirani slijed kranske nazonosti na podruju dananje grudske upe jo od turskih vremena ima svoje sigurne temelje u izdvojenim statistikama. Istina, tu se jo uvijek ne moe govoriti o upi u dananjem smislu te rijei, ali ako jednoj kranski organiziranoj zajednici danas dajemo ime upa, onda upa Grude ima svoje korijene duboke vie stoljea. Narodu je bilo teko pod turskim zulumima. Zulumi su raali i odgajali hajduke. Za nadaleko poznatog hajduka Andrijicu imia dr. Mijo Milas pie: Visokomoralni lik Andrijice imia ne bi se mogao uklopiti u ovo nae nemoralno vrijeme. Andrijica jest otimao tuinu da bi svojim ljudima davao, a danas nai ljudi otimaju svojima da bi njima bilo bolje. Velika je to razlika.153 Oskudnome raanju u posljednjih pedesetak godina 20. stoljea prikljuio se i egzodus puanstva prema drugim bliim i daljnjim mjestima i gradovima, s vrlo malim ansama za povratak. Oni su otili jer nisu mogli zadovoljavati svoje (inae skromne) potrebe. To znai da vie ne e ii ako bi na ovome podruju mogli te potrebe ostvariti. Pitanje je kojim sredstvima i u kojim uvjetima e mlada populacija svojim radom osiguravati sredstva za ivot. Odgovor se nalazi u gospodarskom, privrednom i vinogradarskom razvoju ovoga kraja. U upi kao to su Grude, a da ne govorim o brdskim upama kao to su Drinovci Brdo, Ruii, donekle Tihaljina, iseljavanje, bijela kuga, pozamani
153

MIJO MILAS, Uhienje hajdukog harambae Andrije imia i njegovih hajduka, Imotski zbornik, br. 3. (1995.), str. 213.-242. i Hrvatski leksikon, sv. 2. Zagreb, 1997., str. 519.
5. GODINJAK

121

odlazak na privremeni rad, te otvoreno posvemanje izbjeglitvo i prognanitvo uz suvremene poasti i socijalnu patologiju doimaju se na kraju jednog trajanja u upi u promijenjenim geopolitikim okolnostima uz katastrofalne ljudske i materijalne rtve nejamanom armaturom opstojnosti hrvatskog naroda na preteitom dijelu ove klasine hrvatske i katolike Hercegovine, a djelomino i grudske upe. Neuvaavanje ovih injenica nacionalna je nekultura i grijeh prema hrvatskoj prolosti i budunosti na ovim prostorima. Bleiburka operacija, Krini put kao i brojni drugi pokolji nad Hrvatima bili su in mrnje; i to mrnje prema Hrvatskoj i Hrvatima. I ubijanje hrvatskih domoljuba u Hercegovini bio je in mrnje. I preoravanje groblja takoer je dio bleiburkog kompleksa i in mrnje prema svemu to je hrvatsko. I injenica da su osuenici bacani u anonimne grobove, takoer je to isto: bleiburki kompleks mrnje. I to mrnje preko groba, to najbolje demantira svaki eventualni pokuaj pravnog alibija. Katolikom narodu u Grudama ne treba osvete. On treba istine. I oni koji su nedune nae katolike ubijali zloinci su. Oni nam ne mogu biti uzorom. Nai domoljubi su se borili za zatitu domovine, za zatitu vjere, za zatitu kulture, za zatitu udorea za zatitu ivota i osnovnih ljudskih prava Samo istina e vas osloboditi! Stoga ne smatram naporom tragati za nevino pobijenima kako bismo s istinom o njima ivjeli u sadanjosti za sretniju budunost. elim nastaviti istraivati podatke o svih rtava Drugog svjetskog rata i poraa ne samo u Grudama - naoj opini, nego i u ostalim naim upama Izdvojeni podatci i popisi, koji se pojavljuju pomalo kasno, ali ne i prekasno, nisu samo pisani spomen o Grudama, ve ujedno o grudskoj opini, hercegovakoj prolosti i o cijelom naem kraju, koji se stoljeima u svojoj punini, ba u Grudama isprepleu, nadahnjuju i lome, a koje su Gruani stoljeima bogatili. Na pitanje: Oe, zato ste se vratili u ovu bijedu, u ove pogibli da vas nevjernici neprestano mue? odgovor: Mnogopotovani oe, domovina! upozorava na prepoznatljivo franjevako domoljublje. Franjevci su shvatili da je njihova snaga u domoljublju. Njega su jaali i njegovali, ak i Talijane o njemu uili. Franjevci nisu dozvoljavali da osvajai krivotvore njihovu povijest, da lanim iskazima i podatcima krivotvore kransku stvarnost. Oni su pokuavali da ne samo njihov samostan, nego i naselja s katolicima meu kojima su djelovali i kojima su propovijedali, budu ivotni. Iznosili su pred njihove oi junake, branitelje, pa, ako hoete, hajduke, muenike, rtve, postignua na razliitim podrujima ivota, to je budilo nacionalni ponos i zrailo domoljubljem. Domoljublje je ouvalo franjevaku povezanost s vjernim pukom u povijesti, osiguralo nam sadanjost, a da nama budunost bude sigurna moramo domoljubno odgajati
5. GODINJAK 122

svoju djecu, nae nade, projektante, graditelje i nositelje napretka. A potena ljubav prema svemu ukljuuje dobre odnose i razumijevanje meu narodima, potovanje drugih i njihovih narodnih prava. Narod to mudro i lijepo kae: Tue potuj, a svojim se dii! Ponosni smo na nau prolost jer, dok je upoznajemo, imamo pravo na bolju i sretniju budunost, tim vie jer sve to imamo nitko nam nije poklonio nego su to nai franjevci s vjernim pukom, uz Boju pomo, ostvarili. Domoljublje je bila konkretizacija franjevakog bogoljublja i ovjekoljublja. To naslijee je i nama danas ponueno. Posljednjih desetak godina u Grudama djeluju tri franjevca. Prije stotinjak godina fra Martin Mikuli je napisao: Narodna mudrost poruuje: Umijee nad umijeima je upravljati duama. Druga mudroslovica dodaje: da se aneoska ramena moraju plaiti toga tereta, dakle, ona vrlo krhka ljudska ramena moraju pod njim protrnuti. Kamo god milju, rijeju i djelom lutala nebrojena uvstva vjernika, onamo mora dospjeti budni voa dua poruuje na fra Martin Mikuli (1841.-1912.).154 I prije nego zavrim ovu studiju vjernim itateljima elim pripeliti: Na ovim stranicama je rije o izvornim podatcima, budui da se temelje na poznatoj i nepoznatoj arhivskoj grai, ali i prvi put provedenim istraivanjima. Stoga e zacijelo posluiti za daljnja istraivanja povjesniarima, demografima, sociolozima i drugim ljudima od pera.155 fra Andrija Niki

154

Fra Martin je preminuo 27. studenoga 1912. na irokom Brijegu elio bih da nadolazea stota obljetnica fra Martinove smrti bude poticaj da u njegovu torbu zavirimo i iz nje narodno blago i povijedne blokove izvadimo, te predstavimo naim suvremenicima jo jednog velikog domoljuba i knjievnika. Usp. andrija niki Luonoe nae vjere i uljudbe, Mostar, 2004., - str.541. 155 Usp. Hrvatska gruda, 2008.
123 5. GODINJAK

bATINIK MUENITVA STRpLJIVOSTI

(povodom 100. godinjice roenja dr. don Ivana Tomasa)

Kardinal Agostino Casaroli napisao je knjigu Muenitvo strpljivosti - Sveta Stolica i komunistike zemlje (1963.-1989.)1, u kojoj je obrazloio kontekst drutveno-politikih zbivanja vezanih uz njegovu misiju tzv. Ostpolitik. Pritom je obuhvatio i ire razdoblje od navedenog u naslovu knjige, i to razdoblje pontifikata pape Pia XII. (1939. 1958.), pape Ivana XXIII. (1958. 1963.), pape Pavla VI. (1963. 1978.), pape Ivana Pavla I. (1978.) i pape Ivana Pavla II. (1978. 2003.), ali ne itav njegov pontifikat, ve do pada Berlinskog zida 1989., kao simbola pada sovjetskog komunistikog carstva i svih komunistikih reima u Europi. Prema napisima Casarolija u spomenutoj knjizi, papa Pio XII. neumoljivo je prokazivao i osuivao komunistiki ateizam i staljinistike pokuaje korjenitog razaranja drutvenog poretka, navodei kako su to poeli initi i pape prije njega, poput pape Lava XIII. (1891. 1903.) i pape Pija XI., (1922. 1939.). Po Casaroliju, odmah nakon Drugog svjetskog rata bilo se teko nadati promjeni stanja u dijelu Europe pod komunistikim reimima, ali se moglo i moralo nastojati zatititi od komunistike opasnosti drave u kojima taj reim jo nije bio zavladao. Pio XII. to je smatrao svojom glavnom obvezom, a protiv njegova glasa i glasa Crkve djelovala je propaganda iz Moskve, Praga i drugih glavnih gradova komunistikih zemalja. Iz tih razloga, a kako bi uzdrmala savjest vjernika, u srpnju 1949. Vrhovna sveta kongregacija Svetoga uficija s papinim je odobrenjem objavila deklaraciju, koja je govorila da onaj tko ispovijeda doktrinu materijalistikoga i antikranskoga komunizma potpada pod kaznu koju opi zakon Crkve odreuje za otpadnike od vjere, tj. ekskomunikaciju. Istodobno je potpora koja se pruala komunizmu, nadasve svojevoljnim upisivanjem u stranke s tim imenom, prozvana javnom suradnjom u zlu, te samim time smrtnim grijehom ili tekim grijehom s posljedicama koje su takoer predviene opim zakonima Crkve.
1 Agostino CASAROLI, Muenitvo strpljivosti Sveta Stolica i komunistike zemlje 1963. 1989.., Kranska sadanjost, Zagreb, 2001., str. 72. 77.

5. GODINJAK

124

Na temelju te deklaracije proirilo se uvjerenje da sve komuniste, tj. sve lanove komunistikih partija, Crkva ili Papa smatraju ne samo javnim grjenicima ve ekskomuniciranom mesinom, frazom kojom se esto s prezirom sluilo u Rimu. To nediferencirano tumaenje koje se davalo navedenoj deklaraciji prouzroilo je priline tekoe u ivotu vjernika u dravama s komunistikim reimom, ali i na Zapadu. Svoje opservacije o papi Piju XII. Casaroli zakljuuje konstatacijom da je on u tom burnom razdoblju ostao defensor fidei (branitelj vjere, op. prev.) i zbog toga predmet velike ljubavi i jakih protivljenja te da je 1958., nakon skoro dvadeset godina pontifikata, napustio pozornicu povijesti, izmeu ostaloga, kao simbol nepokolebljiva antikomunizma. Razdoblje od svretka Drugog svjetskog rata do 1952., koje je u komunistikoj Jugoslaviji obilovalo progonima crkvenih ljudi i vjernika, neminovno je vodilo prema raskidu diplomatskih odnosa Jugoslavije sa Svetom Stolicom.2 Najpoznatiji progon crkvenog velikodostojnika jest uhienje zagrebakog nadbiskupa, monsinjora Alojzija Stepinca, 18. rujna 1946., koji je u politiki montiranom procesu ve 11. listopada iste godine bio osuen na esnaest godina prisilnoga rada i 19. listopada 1946. zatoen u zatvoru u Lepoglavi. Na to je uslijedio snaan prosvjed Svete Stolice, ali Pio XII., premda uvjereni antikomunist, nije prekinuo diplomatske odnose s Jugoslavijom, to se nakon takvog i mnogih drugih progona moglo oekivati. Meutim, diplomatske odnose sa Svetom Stolicom naprasno je prekinula Jugoslavija 17. prosinca 1952., nakon to je 10. prosinca 1952. LOsservatore Romano objavio slubenu vijest da e na konzistoriju 13. sijenja 1953. papa na kardinalsku ast uzdii monsinjora Stepinca. Govorei o opustoenosti Crkve na Istoku nakon Drugog svjetskog rata, kardinal Achile Silvestrini navodi kako se tada dogodio strahovit prevrat u ivotu Crkve u zemljama koje su 1945. pale pod sovjetsku hegemoniju. Istie da se nakon uhienja, osuda, zatoenitva ili progona veine katolikih biskupa u godinama poslije 1945., na prvom mjestu monsinjora Stepinca, te prekida diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, u komunistikim zemljama istone i srednje Europe na Crkvu obruio teak ledeni pokriva te je Crkva u tim zemljama bila u opasnosti potpunog nestajanja.3 Prema tome, Silvestrini ukazuje na potrebu obnavljanja ili zapoinjanja dijaloga izmeu Svete Stolice i zemalja s komunistikim reimima na vlasti. Do takvog dijaloga, a kasnije i pregovora, dolo je osobito nakon stupanja u pontifikat pape Ivana XXIII. 1958. Taj je papa na Veliki etvrtak 1963. objavio encikliku Pacem in terris - Mir
Isto, str. 299. 306. Achile SILVESTRINI, Uvod, u: A. CASAROLI, Muenitvo strpljivosti Sveta Stolica i komunistike zemlje 1963. 1989., Kranska sadanjost, Zagreb, 2001., str. 23. 49.
3 2

125

5. GODINJAK

na zemlji4, koja je bila predmetom oduevljenog odobravanja pa do suprotnih promiljanja5. Na tragu politike pape Ivana XXIII. nastavljena je politika Svete Stolice i nakon stupanja u pontifikat pape Pavla VI., a Agostino Casaroli bio je glavni protagonist tzv. Ostpolitik. Casaroli nadalje istie kako je papa Ivan XXIII. imao pozitivan utjecaj na razvoj pregovora s Jugoslavijom. Ipak, bez sumnje, znatni su uinci kasnili zbog nekadanje prisutnosti, a kasnije uspomena na kardinala Stepinca. Tako se tek poetkom 1963., malo prije smrti pape Ivana XXIII., te nakon to su se jugoslavenske vlasti uvjerile da se vie o Stepincu na radio valovima Hrvatskog programa Radio Vatikana ne govori s onakvim nadahnuem, kako je to inio Tomas od 1954. do 1962., otpoelo s intenzivnijim kontaktima s jugoslavenskim komunistikim vlastima, putem preko odreenih posrednika. Glavni pregovara na strani Svete Stolice bio je upravo Casaroli i ti mukotrpni pregovori rezultirali su potpisivanjem Beogradskog protokola 1966. te iza toga ponovnom uspostavom diplomatskih odnosa. Casaroli u svojoj knjizi opisuje dugotrajnost i mukotrpnost pregovaranja sa svim komunistikim reimima, esto uz razliita poniavanja i ignoriranja te iznosi rezultate koji su postignuti takvim pregovorima. Meutim, takva Ostpolitik prouzroila je na drugoj strani i brojne rtve, i to ba u crkvenim redovima, naroito u redovima Crkve u Hrvata (meu takvima bio je i dr. Ivan Tomas), ali i openito u hrvatskim emigrantskim krugovima, a opravdano se

Slika 1. Papa Ivan Pavao II. u drutvu kardinala Agostina Casarolija

Ivan TOMAS, Ostavio nas je dobri Otac, u: Novi ivot, God. II (1963.) 3-4, str. 97. 109. U lanku Kardinal Stepinac u svjetlu nove Papine Enciklike, u: Nova Hrvatska, 1963., sv. 3-5, str. 3., potpisano Ur., a po stilu pisanja i po njegovoj nadahnutosti Stepinevom rtvom i po tome to je 1961. uklonjen iz Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, a 1962. i smijenjen s hrvatskog programa Radio Vatikana, mogao bi to biti Ivan Tomas; kae se: Otac (papa Ivan XXIII., op. a.) u svojoj enciklici Pacem in Terris (Mir na zemlji) predlae novi okvir za odnose s komunistima. Da li nove tendencije u politici Sv.. Stolice ne stoje u kontradikciji sa rtvama kao to je bio Stepinac?
5 4

5. GODINJAK

126

postavlja pitanje je li poluila one plodove koji su bili oekivani i jesu li tolike i takve rtve trebale nastati. Na taj nain dolazimo do poveznice spomenute knjige Agostina Casarolija sa ivotom i djelom don Ivana Tomasa, kojem ove godine obiljeavamo 100. godinjicu roenja. On je napisao: Mi Hrvati kao da smo u ocjeni svojih kreposnika i umnika osueni na pretjeranost: ili ih ne priznajemo, to je kod nas openitija pojava, ili ponekada uveliavamo njihove odlike i zasluge, te u istom lanku: Poznato je, da mi Hrvati nerado piemo i itamo ivotopise svojih velikih ljudi6. S tim se njegovim tvrdnjama nije teko sloiti, ali to se ne odnosi na njega, jer je on pisao o mnogim hrvatskim i kreposnicima i umnicima, bez pretjerivanja, realno i kritiki, tj. afirmativno. Ipak, sam je ostao nedovoljno poznat iroj hrvatskoj javnosti pa je i ovaj lanak usmjeravanje malo svjetla na ivot i djelo tog hrvatskog umnika. Roenje, djetinjstvo i osnovno kolovanje U knjizi br. II. Matice krtenih upe Drinovci u zapadnoj Hercegovini, koja obuhvaa razdoblje 1903. 1929., na stranici 93., pod rednim brojem 98., stoji da je 1. listopada 1911. krten Ivan Tomas (roen je 29. rujna), kao zakoniti sin Jure Tomasa i Matije roene Maji, iz drinovakog zaseoka Dubrave. Krtenje je obavio upnik fra Silvestar Vasilj, a kum je bio Stipan Aleri iz Ploca, zaseoka drinovake upe u kojem je krtenik i roen, na kunom broju 406. Isti se podatci nalaze i u Matinoj knjizi roenih u Matinom uredu u Drinovcima. Zanimljivo je spomenuti kako su don Ivanov otac Jure, a i on sam bili relativno niskog rasta, dok je u njihovoj starini bilo krupnih ljudi, o emu svjedoi i sam don Ivan.7 Dakle, Ivan Tomas roen je na dan sv. Mihaela, zatitnika drinovake upe, u sastavu Mostarko-duvanjske biskupije, tada u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Otac mu je imao nadimak Belim, a majka Matija bila je sestra msgr. Andrije Majia starijeg. Za msgr. Andriju Majia sadanji mostarskoduvanjski biskup dr. Ratko Peri u knjizi SLUGA DOBRI I VJERNI ivot i djelo mons. Andrije Majia, koju je uredio neak (kako bi dr. Tomas rekao, sinovac) msgr. Andrije Majia, don eljko Maji, rekao je: Andrija andreios
6 I. TOMAS, Boji ovjek za svako razdoblje. O 75. godinjici roenja Ivana Merza, u: I. TOMAS, Dva predvodnika Boje Hrvatske, Rim, 1971., str. 33. 44. 7 I. TOMAS, Boji svjedoci (objavljeno pod pseudonimom dr. Ivo Humski, Hrasno, 1971., kao poseban otisak lanka objavljenog pod istim naslovom u mjeseniku DUMO i njegov narod, vjesniku upe Hrasno Hercegovina, broj 12 - lipanj 1971., potpisanog Ivo Dumin), str. 16: I u svojoj sam krajini vidio visokih i krupnih ljudi. I brat moga djeda, Mate, bijae jedan izmeu njih: sva ga naa hercegovaka i dalmatinska sela zvahu Veliki Mate i kad bi se sluajno dogodilo, da tko ne bi poznavao mog oca, kazao bih, da sam iz zadruge Velikoga Mate i svatko je znao tko je taj ovjek pa da me tko pitao izmeu Kamena mosta, iznad Imotskoga, do Duvna i Ljubukog, moda i do apljine.

127

5. GODINJAK

na grkom jeziku znai junaina, odvaan, hrabar, muevan, smion, postojan, slobodan, estit. Ako je igdje nomen omen, tj. sam naziv ujedno i naznaka, to je u sluaju blagopokojnoga don Andrije Majia8 Vjerojatno je dobar dio tih karakteristika genetski preuzeo i Andrijin sestri, Ivan Tomas. Uostalom, sam don Ivan u svom opsenom lanku-eseju Boji svjedoci (objavljen pod pseudonimom dr. Ivo Humski, Hrasno, 1971., kao poseban otisak lanka objavljenog pod istim naslovom u mjeseniku DUMO i njegov narod, vjesniku upe Hrasno Hercegovina, broj 12 - lipanj 1971., potpisanog Ivo Dumin) navodi: A moja Tomasova starina, pa primjese Majieve, Ravlieve, imieve, to se sve mijealo u mojoj nedavnoj starini, sve, kako navedoh, govori za to, da sam odreen za trpljenje9 Iz istog se lanka saznaje kako je njegov otac bio teak (zemljoradnik), kao i veina njegovih susjeda. Don Ivan odrastao je u zadruzi, koja je u vrijeme njegova roenja imala preko tridesetero eljadi.10 Kako u vrijeme mladosti njegova oca u Drinovcima nije bilo kole, tako je on, poput njegova strica Tome, ovjeka vrste vjere, vjeta guslara, te dobra susjeda Mate Bandia, oca don Ivanova prijatelja i kuma Ivana (izmeu dva svjetska rata odselio u Beograd), djeda ugledna knjievnika i sveuilinog profesora, dr. Miloa, sam nauio itati i pisati. U svom djetinjstvu u Plocima Ivan je volio sluati pjesme koje je njegov stric Toma pjevao uz gusle.11 Prvi svjetski rat otpoeo je 1914., kada je Ivan imao samo tri godine, a sam svjedoi da se kao kroz maglu sjea kad je ujak, don Andrija, kao mladomisnik 1915. dolazio u njegova Ploca, dok mu je bila iva pokojna mati, iva muenica, koja je ostala sama s njih etvero nejaadi, od kojih najmlae ne imade ni godinu dana, kad nam je kruti zakon rata oca odveo na bojite, prije protiv Crne Gore, a potom pod zapovjednitvom junaka Borojevia protiv Talijana.12 S majkom i sestrama podnosio je teak hercegovaki zemljoradniki ivot idui kao dijete u predkolskoj dobi s njima u polje, planine i krke vrtove, pripomaui to je bilo u njegovoj moi, s obzirom na dob. Tako se don Ivan od ranog djetinjstva navikavao na ivot, najprije neko vrijeme bez oca, a kasnije kada mu je umrla majka (najmlaa sestra Mila bila je u treoj godini ivota13), na ivot bez majke. Don Ivanov vjerouitelj u pukoj koli i upnik bio je fra Ilija Rozi kada se 1923. dvanaestogodinji Ivan krizmao u Drinovcima, a tom je prigodom i biskupa Miia pozdravio u ime krizmanika. Nakon krizme, Drinovani su pratili biskupa Miia prema granici gorike upe, kod Stimanice u Dubravi.
8 9

eljko MAJI (ur.), SLUGA DOBRI I VJERNI ivot i djelo mons. Andrije Majia, Mostar, 1998., str. 22. I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 37. 10 Isto, str. 26. 11 Isto, str. 21. 12 Isto, str. 13. 13 Isto, str. 11.
5. GODINJAK 128

Bilo je drinovakih, gorikih i sovikih konjanika i naroda bez konja, a goriki upnik fra Bla Jerkovi pozdravljao je biskupa Miia, elei mu dobrodolicu u goriku upu.14 Djeak Ivan svjedoio je i igri klisa u Drinovcima, u kojoj je esto sudjelovao i stasiti upnik fra Ilija Rozi, koji je esto uspijevao uhvati klis u ruke, dok je jo u zraku, ali kad ga Veliki Stipe (zvani ipi) odklisi vagirom, eh, na moju pravdu, ne moe ga ni fra Ilija uhvatiti!15 U toj prigodi, a osobito kada je nakon toga doao u njegov zaselak Ploca ispovjediti i opremiti bolesna starca, don Ivan je bolje upoznao fra Blaa Jerkovia, ispraajui ga do glavne makadamske ceste. On je razmjerno rano otiao u Ameriku i ondje djelovao meu naim iseljenicima pa se kasnije iz Rima s njim poeo dopisivati im su u Italiju doli Anglosasi, dakle na kraju Drugog svjetskog rata.16 Osnovnu (puku) kolu pohaao je i zavrio nakon Prvog svjetskog rata u Drinovcima 1924. Njegov ujak, don Andrija, poeo se neto vie za njega zanimati kad su mu i njegov otac i uitelj, pokojni Nikola Toki, a i drugi, koji su ga poznavali, govorili, da bi ga teta bila ostaviti na selu, budui da je volio knjige i nauk. Po nagovoru don Andrije, napisao je molbu da ga prime u travniko sjemenite i gimnaziju, ali kako nije imao preporuku biskupa Miia, nije bio primljen. Otac mu je priopio tu vijest i rekao da ju ne shvaa tragino, jer e poi u Stolac k ujaku, ondje izuiti prvi razred gimnazije i potom prijei u Travnik. Skupa s njim molbu je poslao u Travnik i njegov nezaboravni kolega Ladislav Krunoslav Pandi, zvani Mii, ali sudbina ni njemu ne bijae sklona, i on je poao na iroki Brijeg, postao franjevac, sretno proao akademsko obrazovanje, bio profesor mudroslovlja i bogoslovlja, pisao je i djelovao kao upnik propovjednik, umro je u Kanadi pred nekoliko godina.17 Srednjokolsko i bogoslovsko obrazovanje Kao zavreni pukokolac Ivan Tomas je s ocem Jurom poetkom rujna 1924. poao u Stolac kod ujaka, don Andrije, kako bi ondje otpoeo gimnazijsko obrazovanje u netom osnovanoj gimnaziji. Od apljine je iao pjeice do Stoca, oko 25 km, u seoskim opancima, ali ve u graanskom odijelu, slijedei oca, koji je bio poznat kao neumoran radnik i pjeak, u korak. U Stocu je stanovao kod svoga ujaka u upnom dvoru, a posluivala ih je njegova baka Ravlijua, don Andrijina majka, koju je Ivan otprije volio jer mu je nekoliko puta dolazila kui
14 15

Isto, str. 16. Isto 16 Isto, str. 16.-17. 17 Isto, str. 13.
129 5. GODINJAK

u Ploca i pazila ga nakon smrti njegove majke. Za trinaestogodinjeg seoskog djeaka Ivana dolazak, ak i u mali gradi kao to je Stolac, donio je mnogo novosti pa on tako navodi kako je po prvi put vidio krupnija borova stabla, a i druge stvari.18 Kako su u Hercegovini s lijeve strane toka Neretve sveenike nazivali dumo, a budui je Ivan Tomas stanovao kod dume, don Andrije Majia, to su ga u Stocu prozvali Ivo Dumin.19 Don Ivan je bio nazoan na velikoj sveanosti koja se odrala u ljeto 1925. u Drinovcima, i to u Dubravi na otvorenom prostoru, u blizini granice drinovake i gorike upe. Rije je o proslavi 1000. godinjice hrvatskoga kraljevstva, a ujedno i mladoj misi don Ilije Tomasa, to je bila druga mlada misa biskupijskog sveenika u Drinovcima, prva nakon don Andrijine iz 1915. Don Andrija je na tu sveanost dojahao iz Stoca na svom konju Sokolu. Na sveanost se slegao silan narod, sveanost je uspjela iznad svakog oekivanja, narodni guslar Bui na banketu je izravno sve opjevao uz gusle, to se onoga dana zbilo, pa i pojedinosti s gozbe, a sve je zainio mislima o slavlju hrvatskoga kraljevstva i radosti Crkve, koja je iz Drinovaca dobila eto ve drugoga petrovca.20 Po zavretku prvoga razreda nie gimnazije u Stocu, 1925., preao je u isusovako sjemenite u Travnik, gdje je 1932. zavrio ostale razrede u isusovakoj gimnaziji.21 Tomas je esto u svojim lancima i drugim spisima spominjao svoje kolovanje u Travniku, pa tako u ve spomenutom lanku-eseju Boji svjedoci navodi da je nekoliko puta bio tuen svome susjedu, magistru Andriji Glavau - Solareviu, kojeg je prvi put vidio u Travniku. Tuili su ga za njegovo vragoljasto ponaanje i njegov ga je suseljanin Glava ee korio da je kriv, a kad je pitao koji bi to njegov veliki grijeh bio posrijedi, redovito je sluao odgovor kako je pravio komedije, dok se njemu inilo da je posve miran i uredan lan sjemenitne zajednice, razreda i divizije, kako se to u isusovakim srednjim kolama obiajno nazivlje.22 Isusovac Nikola Masla, porijeklom iz stolake krajine, u Travniku je uspio dati don Ivanu oduevljenje za povijest i za pisanje o njoj.23 Ve u travnikoj gimnaziji bio je urednikom asopisa Travniko smilje24 te se poeo javljati odreenim literarnim i spisateljskim pokuajima. Tako je

18 19

Isto, str. 12. 13. Isto str. 20. 20 Isto, str. 26. 21 Ratko PERI, Da im spomen ouvamo, Mostar, 2000., str. 311. 319..; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, u: Hrvatska revija, 42 (1992.) 3-4, str. 521. 529.; Milan BLAEKOVI, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Zagreb, 1996., str. 514. 517.; R. PERI, Nai pokojnici: Ivan Tomas sveenik, u: Glas Koncila, 6. IX. 1992., str. 10.; Anto PAVLOVI, Sveeniki velikani u Hrvata (I), Slobodnica, 2005., str. 341. 344. 22 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 22. 23 Isto, str. 14. 24 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529.
5. GODINJAK 130

1931. objavio lanak Utjecaj majke na religiozni odgoj25 te 1932. pjesme Ispod Bukovice26 i Harambaina voda27. Bogosloviju, tj. filozofsko-teoloki studij zavrio je u Sarajevu, 1932. 1937. Travniko sjemenite, a i bogosloviju u Sarajevu vodili su savjesni isusovci.28 Vojsku je odsluio u tom razdoblju, i to 1936. 1937.29 Za sveenika je zareen od vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Evanelista aria, 13. oujka 1937. u Sarajevu, zajedno s jo 12 svojih kolega.30 Kao bogoslov, don Ivan je sudjelovao 22. travnja 1935. u Drinovcima na mladoj misi starijih kolega i prijatelja, roaku Don Andriji Majiu mlaem (kojeg su, da podsjetimo, britanski asnici zajedno sa skupinom hrvatskih vojnika i civila predali partizanima, koji su ga likvidirali 15. srpnja 1945. i bacili u jamu Jazovka31) i Don Antunu Kreimiru Buconjiu (don Ante Kreimir Buconji stupio je oko mjesec dana prije pada NDH kao duobrinik u ustake postrojbe generala Rafaela Bobana, s kojim je bio u srodstvu i s njegovom vojskom se povukao u Austriju; ne zna se tono, ali po svoj prilici vraen je u Dravograd, partizanima koji su ga likvidirali i bacili u neku od jazovki32), koju su oni zajedniki Bogu prikazali. Njegov ujak don Andrija Maji stariji odrao im je propovijed.33 Tijekom zahtjevnog filozofsko-teolokog studija u Sarajevu, kojeg je zavrio s izvrsnim uspjehom, don Ivan je nastavio svoju aktivnost u pisanju i objavljivanju odreenih lanaka vjerske i kulturne tematike. Tako je objavio Historiki ideal novoga kranstva34 i Knjievni suvremenik (asopis za sve kulturne probleme)35. Dajui u potonjem lanku kritiki osvrt na pojavu komunistiki orijentiranog asopisa Knjievni suvremenik, Ivan Tomas ve je od rane mladosti pokazao kako e se javno boriti protiv komunistike ideologije. U tom je razdoblju objavio i Molitvu svih asova (prijevod, P. Charles).36

I. TOMAS, Utjecaj majke na religiozni odgoj, u: Katoliki tjednik, 7/1931. I. TOMAS - VIII. r. 1932., Travnika spomenica, Travnik, 1932., str. 334. 27 I. TOMAS - VIII. r. 1932., Travnika spomenica, Travnik, 1932., str. 340. 341. 28 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 11. 29 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 29. 30 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529..; M. BLAEKOVI, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, str. 514. 517.; R. PERI, Nai pokojnici: Ivan Tomas sveenik, str. 10.; R. PERI, Studenti Hrvatskog zavoda u Rimu, u: Bogoslovska smotra, 53 (1983.) 2-3.; I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 29.; A. PAVLOVI, Sveeniki velikani u Hrvata (I), str. 341. 344. 31 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 301. 32 Isto, str. 287. 33 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 25. 34 I. TOMAS, Historiki ideal novoga kranstva (prijevod, J. Maritain), u: Vrhbosna, 5-6/1935., str. 112. 123. 35 I. TOMAS, Knjievni savremenik (asopis za sve kulturne probleme), u: Vrhbosna, 6-7 (1936.), str. 141. 143. 36 I. TOMAS, Molitva svih asova (prijevod, P. Charles)
26

25

131

5. GODINJAK

Mladu misu imao je u Bijelom Polju 24. travnja 1937., prema navodima iz u knjiga Da im spomen ouvamo37 i SLUGA DOBRI I VJERNI38. Odabir Bijelog Polja kao lokacije razumljiv je kada znamo da je u to vrijeme u Bijelom Polju upnik bio don Andrija Maji. Meutim, sam don Ivan u svom lanku-eseju Boji svjedoci39 navodi kako je mlada misa odrana 27. travnja 1937.

Slika 2. Mlada misa don Ivana Tomasa 24. travnja 1937. u Bijelom Polju. Sjede: don Jure Vrdoljak-Bievi, don Ilija Tomas, don Marko Zovko, mladomisnik don Ivan, don Marijan Vujnovi, don Andrija Maji stariji, don Mitar Papac, fra Pavo Dragievi. Stoje: don uro Masla, don Petar Leventi, don Mate Nui, don Ante Buconji, don Mirko Ilii, don Ante Zrno, don Andrija Maji mlai, don Ante Romi, don Jozo Zovko, don Sreko Bonjak, don Stjepan Batinovi i student Jozo Maji.

Tu je mladu misu spomenuo i dvostruki odrod (od hrvatskoga naroda i katolike vjere, op. a.), kako ga je dr. don Ivan Tomas u svojim lancima nazivao, Viktor Novak, u svom opsenom djelu Magnum crimen40 (koje bi se u naelu moglo okarakterizirati kao pamflet velikog obujma, s nizom lanih svjedoanstava, neistina i poluistina usmjerenih protiv Hrvata koji su sudjelovali u javnom ivotu i radu u razdoblju NDH, naroito protiv katolikih sveenika, redovnika i redovnica), kada je, iznosei niz neprovjerenih i nepotvrenih informacija, htio opravdati ubojstvo don Ilije Tomasa, rodom iz Drinovaca, od strane etnika, 1942. u njegovoj upi u Klepcima u Hercegovini (don
R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 319. . MAJI (ur.), SLUGA DOBRI I VJERNI, str. 396. 39 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 29. 30., 47. 40 Viktor NOVAK, Magnum crimen - pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj (prvo izdanje: Reprint, Zagreb, 1948.), Beograd, Nova knjiga, 1986., str. 715.
38 37

5. GODINJAK

132

Iliju Tomasa likvidirale su srpsko-crnogorske ete nakon to je uganuo nogu i nije mogao umai s 22 uboda noem: na elu je imao urezan znak kria, oi izbodene, usta s obje strane razrezana, ubod na prsima na strani srca, na utrobi etri uboda itd.41), piui kako su sarajevski bogoslovi ustaki manifestirali na prvoj misi don Ilijina roaka Ivana Tomasa, poslije ega je imala posla s njima i policija. To je dr. Tomas odluno demantirao rijeima: to je u nepodobnoj knjiurini pisao zlonamjeran i neobavijeten profesor beogradskoga sveuilita, da je na toj mojoj mladoj misi bilo i ovinistikih ispada, navodim pod zakletvom, tome ne bijae ni spomena.42 Poetci sveenike slube Budui da don Ivana biskup Mii odmah nije imenovao na odreeno mjesto sveenike slube, bio je kod don Andrije u Bijelom Polju.43 Ipak, valja spomenuti, kako navodi sam dr. Tomas, da je u ljeto 1937. zamjenjivao upnika don Mitra Papca u upi Gradac. Kao kuriozitet navodimo injenicu da je kasnije isti taj don Mitar zajedno s mostarsko-duvanjskim biskupom Petrom ulom tamnovao u Zenici, a vlasti su ih vlakom prebacivale 28. travnja 1951. u Srijemsku Mitrovicu, namjestivi pritom prometnu nesreu kod Slakovaca u kojoj je don Mitar smrtno stradao44, a biskup ule teko je ozlijeen; polomljene su mu noge.45 Sveeniku slubu Tomas je otpoeo u Prenju kao kapelan, pred Boi 1937.46, gdje je ostao do 1938.47 Za upu Prenj-Dubrave don Ivan navodi da je jedna od najboljih upa june Hercegovine. Pred njegov dolazak u toj su upi kapelani bili njegovi dobri znanci i stariji prijatelji, don Anto Romi, don Jure Vrdoljak (kasnije izbjegao od partizanskog progona u Austriju i radio u pastvi hrvatskih izbjeglica oko pet godina te pritom 1949. pokrenuo asopis Glasnik Srca Isusova i Marijina, a 1950. odselio u Kanadu, gdje je u Torontu osnovao hrvatsku upu i naposljetku se 1962. vratio u Salzburg, u Austriju, gdje je umro 1969.48) i don Ante Buconji, a upnik je bio starac don Vide Putica (kojega

R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 257. I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 29. 43 Isto, str. 32. 44 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 254. 45 Isto, str. 53. 46 Isto, str. 34. 47 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529.; M. BLAEKOVI, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, str. 514. 517.; R. PERI, Nai pokojnici: Ivan Tomas sveenik, str. 10.; R. PERI, Studenti Hrvatskog zavoda u Rimu, u: Bogoslovska smotra, 53 (1983.) 2-3.; I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 29.; A. PAVLOVI, Sveeniki velikani u Hrvata (I), Slobodnica, 2005., str. 341. 344. 48 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 281.
42

41

133

5. GODINJAK

su spalili etnici 6. rujna 1942. u 84. godini ivota, kada je fiziki i psihiki onemoao49). Godine 1939. don Ivan je dobio zadatak ustrojiti novoosnovanu upu ipovau: izmeu Veljaka, Klobuka, Oraha i Stilja, u ljubukoj krajini, na granici prema Vrgorcu.50 Dakle, postao je upraviteljem novoosnovane upe u ipovai. Novu upu oito nije bilo lako ustrojavati i razvijati, to se vidi i po njegovim rijeima: ja sam bio u upi ipovai, koju sam uz neopisive napore i rtve samih upljana osnovao i kratko vrijeme vodio.51 Kada je 6. kolovoza 1939. obavljena posveta arievog pomonog biskupa dr. Smiljana Franje ekade u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova, toj je sveanosti prisustvovao i Tomas. S ponosom je kasnije isticao da su posvetitelji bili Smiljanov kolega iz Rima, nadbiskup Stepinac, zatim nadbiskup ari i banjaluki biskup fra Jozo Gari.52 Tu je sveanost don Ivan spomenuo i u knjizi Dragutin Kamber: Utrka sa smru.53 Tomasova sveenika sluba u Hercegovini zakljuena je ranom jeseni 1940. Kako sam kae, Providnost ga je odvela u Skoplje, gdje je nastavio svoj sveeniki rad.54 Naime, pomoni biskup nadbiskupa aria, dr. ekada, 1940. imenovan je skopsko-prizrenskim biskupom pa je pisao don Ivanu kako bi ga rado imao u svojoj slubi barem tri-etiri godine, dok se ne upozna sa svojim novim sveenstvom i pukom.55 Prema navodima dr. Ratka Peria, biskup ga je Mii rado ustupio.56 Tako je don Ivan od studenog 1940. sluio kao tajnik biskupa ekade u Skoplju i vie se nije vraao u hrvatske krajeve, osim na dan-dva polovicom veljae 1941.57 U Skoplje je don Ivan putovao vlakom zajedno s biskupom.58 Kako je Skoplje, barem to se katolika tie, bilo valjda najmeunarodniji grad u bivoj Jugoslaviji, don Ivan je poeo bio uiti albanski i turski, a uvrivati poznavanje francuskog i njemakoga jezika, dok je engleski poeo itati kad je sav Balkan bio doao pod nacistiku i faistiku izmu.59 U kasnijim godinama ivota morao je govoriti u preko deset jezika.60

Isto, str. 201. 202. Isto, str. 36. 51 Isto, str. 11. 52 I. TOMAS, Nadbiskup dr. Smiljan Franjo ekada /1902. 1976./, u: Hrvatska revija, 27 (1977), 1, str. 132. 135. 53 I. TOMAS, Dragutin Kamber : Utrka sa smru, Rim, 1970., str. 33. 54 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 38. 55 I. TOMAS, Nadbiskup dr. Smiljan Franjo ekada /1902. 1976./, str. 132. 135. 56 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529. 57 I. TOMAS, Dragutin Kamber : Utrka sa smru, str. 33. 58 I. TOMAS, Nadbiskup dr. Smiljan Franjo ekada /1902. 1976./, str. 132. 135. 59 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 38. 60 Isto, str. 9.
50

49

5. GODINJAK

134

Slika 3. Don Ivan Tomas (stoji posljednji u treem redu?) u drutvu biskupa Smiljana Franje ekade i drugih sveenika u Skoplju u jesen 1940.

Kao biskupov tajnik u Skoplju don Ivan je postao urednikom mjesenika Blagovijest, kojeg je izdavao Konzorcij Blagovijesti.61 Urednitvo je preuzeo od sveenika iz Bitole, Slovenca Alojzija Turka, i to od XIV. godine izlaenja asopisa, br. 1-2, u sijenju-veljai 1941. Stigao je urediti jo br. 3, za oujak 1941., jer je nakon toga nacistika Njemaka pokrenula ratne operacije, odnosno tzv. Travanjski rat protiv Kraljevine Jugoslavije i asopis je prestao izlaziti.62 Uz uredniki posao, Tomas je objavio i odreene lanke u Blagovijesti: Blagovijest svojim prijateljima!63, Pijo XII i svjetski mir64, 400-godinjica Drube Isusove65, Promjena urednitva naega lista66 i Petrovu nasljedniku (Prigodom Papina dana)67. S poetkom napada Njemake na Kraljevinu Jugoslaviju, 6. travnja 1941., prvi je dan rata granata pogodila stan biskupa ekade te je on bio tee ranjen i odmah je poao u svoj rodni kraj lijeiti rane. Kako Bog uva siromanije i slabije, u ratnom poaru koji je nastao nakon tog bombardiranja, ekadi su izgorjele sve knjige, odijelo i rublje, a don Ivanu samo neto to je bilo u biskupskom uredu. Skopsko-prizrenska biskupija u razdoblju Drugog svjetskog rata bila je razdijeljena u pet politikih podruja pa posla nije bilo ni za biskupa, ni za mlae njegove suradnike. Msgr. ekada je don Ivanu predloio mogunost poslijediplomskog studija u Rimu, to je on spremno prihvatio, kako sam
61 62

R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529. NSK Zagreb, Katalog, Baza podataka: Opac NSK01 63 Urednitvo (urednik Ivan Tomas) i Uprava Blagovijesti, Blagovijest svojim prijateljima!, u: Blagovijest, XIV. (1941.) br. 1-2, str. 1. 2. 64 I. TOMAS (pseudonim H. H.), Pijo XII i svjetski mir, u: Blagovijest, XIV. (1941.) br. 1-2, , str. 8. 10. 65 I. TOMAS (pseudonim I. T.), 400-godinjica Drube Isusove, u: Blagovijest, XIV. (1941.) br. 1-2, , str. 10. 12. 66 Urednitvo (urednik Ivan Tomas), Promjena urednitva naega lista, u: Blagovijest, XIV. (1941.) br. 3, str. 40. 67 I. TOMAS (pseudonim H. H.), Petrovu nasljedniku (Prigodom Papina dana), u: Blagovijest, XIV. (1941.) br. 3, str. 51. 52.
135 5. GODINJAK

kae, ne samo iz poslunosti nego i iz osobnih pobuda, jer mu bijae svrha ostati u vezi s bogoslovskim znanostima i s pisanjem. Kada je Tomas otiao u Rim preko Albanije, ostavio je biskupu dosta svojih knjiga.68 Na doktorskom studiju u Rimu Biskup ekada poslao je don Ivana 27. listopada 1941. na doktorski studij u Rim.69 U Rimu je, kao pitomac tadanjeg Ilirskog zavoda sv. Jeronima70, pohaao poslijediplomski studij na papinskom sveuilitu Gregoriani.71 U prvim godinama njegova doktorskog studija u Rimu, sveti Augustin bio mu je predmet znanstvene panje.72 U vrijeme poetka njegova boravka kao pitomca u Zavodu sv. Jeronima bjesnio je Drugi svjetski rat i mnogi su izbjeglice u to vrijeme dolazili, boravili i odlazili iz tog Zavoda pa ih je don Ivan promatrao i upoznavao, pratio njihov rad i miljenja te s nekima vie ili manje prijateljevao. Tako je u Zavodu neko vrijeme boravio i veliki hrvatski umjetnik Ivan Metrovi, kojeg je upoznao bez nametljivosti i iz tog vremena ima samo fotografiju koju mu je pokojni Metar poklonio i vlastoruno potpisao, ali je kasnije dobio njegova pisma, koja su mu povjerili njegovi pouzdanici.73 Prema trenutnom mostarsko-duvanjskom biskupu Periu74, jasno je kako su ta pisma don Ivanu stigla preko dr. Dragutina Kambera 1963. U lanku Krunoslav Stjepan Draganovi: prilikom 60. godinjice njegova ivota75 dr. Tomas daje osvrt na lik i djelo sveenika, povjesniara, humanitarnog djelatnika i domoljuba, dr. Krunoslava Stjepana Draganovia. Poznajui ga due vrijeme, jer mu je bio jedan od najbliih suradnika, Tomas navodi kako Draganovi u svom zanosu za Hrvatsku i njezinu obranu posve zaboravlja na svoje osobne tekoe i probitke te da se jo za njegova ivota eli osvrnuti na pojavu tog izvanrednog hrvatskog prvaka, kako se ne bi dogodilo da svojim velikanima priznajemo zasluge i slavu tek poslije njihove smrti. Za Draganovia kae da i u 60. godini ivota nije nita manje agilan, nego to je bio u 40. godini. Opisujui Draganovieve humanitarne pothvate, Tomas je naveo
I. TOMAS, Nadbiskup dr. Smiljan Franjo ekada /1902. 1976./, str. 132. 135. R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529. 70 Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima nosio je do 1971. naziv Ilirski zavod sv. Jeronima, to je promijenjeno odredbom pape Pavla VI., zahvaljujui tadanjem rektoru Zavoda uri Koki 71 Jure BOGDAN, Pokrovitelji, poglavari i pitomci Zavoda svetog Jeronima, u: J. BOGDAN (ur.), Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima : (1901. - 2001.): zbornik u prigodi stoljetnice Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima, Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima Glas Koncila, Rim Zagreb, 2001., str. 924.; R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529. 72 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 34. 73 I. TOMAS, Boji svjedoci, str. 9. 74 R. PERI, Iz korespondencije Metrovi-Kamber, Hrvatska revija, 43 (1993), sv. 2-3., str. 290. 291. 75 I. TOMAS, Krunoslav Stj. Draganovi: prilikom 60. godinjice njegova ivota, u: Hrvatska revija, 14 (1964.) 1, str. 27. 50..
69 68

5. GODINJAK

136

imena brojnih zaslunih suradnika, ali svoje je ostavio pod konstrukcijom i drugi. Danas je poznato kako je dr. Tomas itekako zasluio meu prvima biti spomenut kao Draganoviev suradnik.76 U istom lanku, opisujui stanje i situaciju nakon zavretka Drugog svjetskog rata, Tomas navodi: Iz Austrije su tisue hrvatskih prognanika prebaene u Italiju. Rim je pun izgladnjelih i izbezumljenih naih ljudi, ena, djece. Svatko instinktivno hrli u Rim, jer, osim to je u njemu Papa kao vrhovni moralni autoritet, u Rimu je stoljetna hrvatska ustanova, Zavod sv. Jeronima, koji se sav stavlja na raspoloenje unesreenom narodu. Boji ovjek isusovac O. S. Saka predlae da se obnovi starinska Hrvatska bratovtina sv. Jeronima. Rektor Zavoda msgr. Magjerec objeruke prihvaa tu zamisao i prima se predsjednitva Bratovtine, dok je podpredsjednik O. dr. fra D. Mandi, tajnik je mr. Draganovi, blagajnik fra V. Naletili, odbornici su svjetovnjaci: Kljakovi, Rusko, Elija, Spalatin, Bonjak, kancelar je tihi i neumorni Msgr. Golik. Deset, dvanaest godina Bratovtina vodi glavni teret brige za pomo i preseljavanje hrvatskih izbjeglica.77 Isto proizlazi i prema Andriji Lukinoviu, koji iznosi injenicu da su u Rimu nakon zavretka rata ostali brojni sveenici koji se nisu eljeli vratiti u komunistiku Jugoslaviju i u pravilu su se stavljali Bratovtini na raspolaganje, bilo za duhovnu skrb ili druge potrebe, a meu njima je bio i Ivan Tomas, koji je o Bratovtini usputno i pisao78. Lukinovi daje i citat iz zapisnika s 95. sjednice Bratovtine, odrane 16. listopada 1947.: Radi smjetaja sivih u Rimu traiti smjetaj kojim bi upravljao Tomas79 Hrvatski izbjeglice eljeli su otii to dalje od komunistikog reima, i to uglavnom u izvaneuropske zemlje, najvie u Latinsku Ameriku, a ponajprije u Argentinu, ile, Kolumbiju, Boliviju, Dominikansku Republiku, Paragvaj, Urugvaj i Ekvador. Takoer, Junoafrika Republika je pruila mogunost useljenja pa se nekoliko stotina Hrvata uspjelo useliti u nju. Lukinovi u svom lanku istie: Odlasci izbjeglica preko mora zapoeli su ve 1946. godine, a golema veina njih otila je tijekom 1947. i 1948. godine. to god da se govorilo o Bratovtini i Zavodu sv. Jeronima, o vodeim ljudima Bratovtine, posebno o prof. Draganoviu, oni su uz velike napore obavili mukotrpan posao oko zbrinjavanja hrvatskih izbjeglica u prekomorskim zemljama. Bio je to nezamislivo veliki posao. Radi se o broju izmeu dvadeset i trideset tisua ljudi (samo u Argentinu ih je prebaeno oko 20.000), cijeli jedan grad uglavnom mladoga svijeta.80
76 77

Isto Isto 78 Isto 79 Andrija LUKINOVI, Bratovtina svetog Jeronima za pomo hrvatskim izbjeglicama, u: J. BOGDAN (ur.), Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima : (1901. - 2001.): zbornik u prigodi stoljetnice Papinskoga hrvatskog zavoda svetog Jeronima , str. 771. 840. 80 A. LUKINOVI, Bratovtina svetog Jeronima za pomo hrvatskim izbjeglicama, str. 819.
137 5. GODINJAK

Slino za katolike sveenike u iseljenitvu navodi i Miroslav Akmada, koji navodi kako je jedno od najpoznatijih sredita njihova okupljanja bio Zavod sv. Jeronima u Rimu, gdje se svojim djelovanjem uz Krunoslava Draganovia posebno isticao i Ivan Tomas.81 Dr. Tomas svoje lanke ima u nekolicini knjiga, a tu svakako valja istaknuti prvotisak nove hrvatske emigracije, Martyrium Croatiae82, objavljen u Rimu 1946., bez navoenja imena autora. Pavao Tijan objavio je lanak Martyrium Croatiae:o 50. godinjici prvotiska hrvatske emigracije od g. 1945. 83, u kojem navodi: MARTYRIUM CROATIAE prva je publikacija to ju je objavila nova hrvatska emigracija od g. 1945. Izdava je bio dr. Krunoslav Draganovi, koji je zajedno s Petrom Barezom bio i njezin urednik. Dr. Ivan Tomas, sveenik mostarsko-trebinjske biskupije, i ja bili smo autori sredinjeg teksta (poglavlja 2-9). Moda je samo Tomas svoja dva priloga (2. Bolscevismus et orthodoxia i 7. Croatia pro unione Ecclesiarum) pisao izravno latinski. Sve ostalo prevodili su s hrvatskog neki hrvatski sveenici koji su tada bili u Rimu. vrsto sam uvjeren da je Ivan Tomas napisao drugo poglavlje o boljevizmu i pravoslavlju, kao i sedmo o nastojanjima Hrvata oko sjedinjenja Istone i Zapadne Crkve. Izravne potvrde od njega nemam, kao ni materijalnih dokaza, ali itava atmosfera u kojoj je tekao na rad na ovoj publikaciji ne doputa mi ni pomisao da bi netko drugi mogao biti autor ovih priloga.

Slika 4. Don Petar Bulum, don Marko Zovko, don Ivan Tomas i don Jozo Zovko u Rimu 1946.

81 Miroslav AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2010., str. 11.; M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966., Otokar Kerovani Rijeka, Zagreb, 2004. 82 Krunoslav DRAGANOVI - Ivan TOMAS - Pavao TIJAN - Petar BAREZA, Martyrium Croatiae, Roma, 1946. 83 Pavao TIJAN, Martyrium Croatiae: O 50. godinjici prvotiska hrvatske emigracije od g. 1945., u: Hrvatska revija, 46 (1996.) 3-4, str. 440. 449.

5. GODINJAK

138

Nekadanji rektor Zavoda sv. Jeronima i trenutni rezidencijalni biskup Mostarsko-duvanjske biskupije, dr. Ratko Peri, te sadanji rektor istog Zavoda, dr. Jure Bogdan, svjedoe kako je dr. Tomas kao pitomac i kasniji doktorand od 1943., a napose od 1945. do 1952., u brojnim sluajevima na razliite naine pomagao hrvatskim i drugim izbjeglicama, bez obzira na vjeru i nacionalnost.84 U tom je razdoblju don Ivan nastavio i svoju spisateljsku aktivnost, objavljujui razliite lanke u iseljenikim katolikim asopisima, smotrama i novinama, esto potpisivane raznim pseudonimima ili nepotpisane, kako bi brojnim hrvatskim izbjeglicama i prognanicima davao nadu u dolazak nove slobode za hrvatsku dravu i Katoliku crkvu. Taj e segment njegove djelatnosti tek trebati podrobnije istraiti i prikazati. Doktorirao je 10. prosinca 1951. iz teologije, s tezom De partibus S. Augustini in evolutione doctrine trinitariae (Uloga sv. Augustina u razvoju nauke o Presvetom Trojstvu) Osim toga, zavrio je i Vatikansku kolu za paleografiju, diplomatiku i arhivistiku.85. Od 1952., objavljivanjem razliitih lanaka, otpoela je vrlo plodna Tomasova suradnja u Hrvatskoj reviji, koja je u iseljenitvu poela izlaziti 1951. u Buenos Airesu. Tako je do svog dolaska za glavnog urednika i spikera na Hrvatskom programu Radio Vatikana (HP RV) u Hrvatskoj reviji objavio niz lanaka: Sudbina diplomatskih odnosa U.S.A. i Vatikana86, Velika Britanija u funkciji nove Europe: zapisi zaboravna putnika po britanskom tlu87, Stepinev portret u vrijednoj anglosaskoj studiji R. Pattee88 i Jugoslavija je danas - Titova osobna pustolovina.89 Sluba na Hrvatskom programu Radio Vatikana Rektor Zavoda sv. Jeronima za vrijeme Tomasovih posljednjih 13 godina ivota u Domu sv. Nikole Tavelia u Grottaferrati, dr. Ratko Peri, napisao mu je In memoriam. U njemu navodi kako je Tomas vodio HP RV punih osam godina, od 1954. do 1. lipnja 1962., te objanjava kontekst u kojem je on obavljao tu slubu: Bilo je to mrano doba komunistikoga sljepila u domovini, koje se bilo urotilo protiv katolianstva i hrvatstva, borei se svim sredstvima za materijalistiko bezbotvo i utopistiko jugoslavenstvo. Tomas se svakodnevnim
84 R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319.; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529.; J. BOGDAN, Pokrovitelji, poglavari i pitomci Zavoda svetog Jeronima, str. 924. 85 Isto 86 I. TOMAS, Sudbina diplomatskih odnosa U. S. A. i Vatikana, u: Hrvatska revija, 2 (1952.) 1, str. 67. 71. 87 I. TOMAS, Velika Britanija u funkciji nove Europe: zapisi zaboravna putnika po britanskom tlu, u: Hrvatska revija, 3 (1953.) 3, str. 277. 291. 88 I. TOMAS, Stepinev portret u vrijednoj anglosaskoj studiji R. Pattee, u: Hrvatska revija, 4 (1954.) 2, str. 129. 160. 89 I. TOMAS, Jugoslavija je danas - Titova osobna pustolovina, u: Hrvatska revija, 4 (1954.) 4, str. 355. 359.

139

5. GODINJAK

petnaestominutnim emisijama znalaki i junaki odupirao tim pogubnim idejama, vjerujui i u nepobjedivost Crkve i u pobjedu hrvatskoga naroda. Kardinal Stepinac bio mu je vrhunski svjedok i ideal vjerskoga i nacionalnoga identiteta. U to je vrijeme Tomasov slobodan glas s Radio Vatikana bio jedan od rijetkih, koji je mogao doprijeti do uiju sluatelja u porobljenoj domovini. Hercegovinu nije mogao zamisliti izvan hrvatskoga okvira. A u njegovim lancima esto nailazimo na sintagmu Herceg-Bosna, to je danas svojevrsna stvarnost, dodue neto uega opsega. 90 U svrhu rasvjetljavanja mranog doba komunistikoga sljepila, kako ga naziva biskup Peri, ukratko e se dati drutveno-politiki i povijesni kontekst toga razdoblja, od konca Drugog svjetskog rata pa do 1962., kada je Tomas smijenjen s HP RV, ali i s izvjesnim digresijama u razdoblje prije i nakon toga. Petorica katolikih biskupa na elu s dr. Alojzijem Stepincom, metropolitom zagrebakim i predsjednikom Biskupskog vijea (jo su bili nazoni: dr. Ivan ari, vrhbosanski nadbiskup, Josip Gari, O.F.M., banjaluki biskup, dr. Antun Akamovi, apostolski upravitelj u akovu, i dr. Ivan imrak, grkokatoliki biskup, tj. biskupi koji su u tekim ratnim prilikama uspjeli stii u Zagreb), uputili su vjernicima jo 24. oujka 1945. Zajedniko pastoralno pismo hrvatskih biskupa. Tim su pismom izrazili svoju neizmjernu lojalnost Svetoj Stolici, oito s namjerom kako bi demantirali sve lane optube neprijatelja Crkve. Nadalje, zatraili su jednakost pred zakonom za svakog ovjeka te su uputili protest, pred Bogom i ljudima, protiv sustavnog ubijanja i proganjanja nevinih hrvatskih sveenika i vjernika katolika, mnogi od kojih su vodili svetaki ivot, a kojima su ozloglaeni suludi neprijatelji Katolike crkve dijabolikim laima donijeli smrt. Biskupi su iznijeli i tvrdnju kako hrvatski narod u tisuu godina nikada nije zanijekao svoju nacionalnost, te da je u Drugom svjetskom ratu iskoristio neotuivo pravo za uspostavu vlastite neovisne drave; a prepoznavajui elje vlastitog naroda, hrvatski biskupi su je podrali, jer je to pravino. Nitko, stoga, nema pravo optuivati graane hrvatske drave ili njene biskupe, to su podrali vrstu odluku hrvatskoga naroda, na to imaju pravo i po Bojem i po ljudskom zakonu. Biskupi FNRJ91 uputili su vjernicima Zajedniko pastoralno pismo, napisano 20. rujna 1945., u kojem konstatiraju kako je rat konano zavrio, a nakon njega su pojedini dijelovi zemlje ostali doslovce poharani, te kako du cijele
R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319. ; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529. Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebaki i predsjednik Biskupske konferencije, dr. Nikola Dobrei, nadbiskup barski i primas Srbije, dr. Josip Uji, nadbiskup beogradski i apostolski upravitelj u Banatu, dr. fra Jerolim Mileta, biskup ibenski, dr. Kvirin Klement Bonefai, biskup splitski, prije solinski i makarski, dr. Josip Srebrni, biskup krki, msgr. Mihael Pusi, biskup hvarski, dr. Ivan Toma, biskup mariborski, dr.Viktor Buri, biskup senjsko-modruki, dr. Smiljan Franjo ekada, biskup skopskoprizrenski, dr.Petar ule, biskup mostarsko-duvanjski, dr. Antun Akamovi, apostolski upravitelj u akovu, msgr. Lajo Budanovi, vikar subotiki, dr. Ante Buljan, vikar sarajevski, msgr. Boe Ivani, vikar banjaluki, Ante Vovk, vikar ljubljanski, dr. Ante Juraj Visoevi, provikar krievaki
91 90

5. GODINJAK

140

zemlje svatko ali za nekim voljenim preminulim lanom obitelji, a da su neprijateljska okupacija i unutarnja neslaganja donijela patnje, koje je rijetko koja zemlja proivjela. U pismu se navodi kako je nova vlada zbog novonastalog duha, pokazala neprijateljski stav prema Crkvi, a to znai i prema vjernicima. Biskupi ukazuju na okrutnu sudbinu mnogih sveenika te istiu kako je, ne samo zbog rata, ve uglavnom zbog sadanjih civilnih i vojnih vlasti, pobijeno 243 sveenika, te da je 169 u zatvorima i koncentracijskim logorima, a 89 nestalih, to ukupno ini 501 na ovaj ili onaj nain nastradalih sveenika. Pobijeno je i 19 studenata teologije, 3 brata laika i 4 asne sestre. Sve je to ponukalo biskupe da konstatiraju kako povijest Balkana ve mnogo stoljea nije zabiljeila takav pokolj onih koje je Bog odabrao, ali i da dodaju kako se na sudu vrlo brzo i kratko izrie smrtna kazna, a da optuenici esto ne znaju za koji su zloin optueni sve do poetka suenja, s tim da im se ne omoguava koritenje svih mogunosti koje bi imali na sudovima u demokratskim zemljama. esta su bila ubijanja, odnosno likvidacije bez ikakva suenja. Kao takav primjer, biskupi navode likvidaciju na irokom Brijegu: 28 franjevaca, bez ikakvih izgleda na suenje. Oni nisu nikada digli oruje protiv Narodnooslobodilake vojske, kako su lano bili optueni; naprotiv, uglavnom svi ti muki pobijeni franjevci bili su dobro poznati protivnici faizma. Nadalje, biskupi iznose kako je veliki broj sveenika osuen na dugogodinji prisilni rad, dok su mnoge od pritvorenih sveenika oteli vladini agenti pa im se ne zna trag, jer su svi tragovi dobro izbrisani. Danas je poznato kako je u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraa na podruju Hercegovake franjevake provincije Uznesenja BDM likvidirano ukupno 66 franjevca.92 Sve to, kao i drugi zloini jugokomunistike vlasti, ponukali su biskupe da izjave: proizlazi da je Katolika crkva u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji u teem poloaju nego ikada dosada. Sadanji poloaj Katolike crkve u Jugoslaviji, samo se po imenu razlikuje od otvorenog progona Crkve. Svjesni smo da e biti nepravednih napada i optubi reakcionara i neprijatelja naroda, ali ih se ne bojimo, oekujemo ih i oni nas ne brinu. Mi smo jedinstveni s naim narodom, mi uvamo njihovo najvrjednije nasljee, njegovu vjeru, ponos, elju da bude slobodan na svome u jedinstvu i ljubavi sa svim graanima ove drave, neovisno o vjeri i narodnosti. Stoga traimo i od zahtjeva ni pod kojim okolnostima ne odustajemo: punu i potpunu slobodu katolikog tiska, punu i potpunu slobodu katolikim kolama, punu i potpunu slobodu vjerskog nauka u svim razredima osnovne i srednje kole, punu i potpunu slobodu za katolika milosrdna nastojanja, punu i potpunu slobodu ljudskom dostojanstvu i osobnosti i neotuiva ljudska prava; puno i potpuno potovanje kranskih brakova, povrat sve zaplijenjene imovine i institucija. Samo pod ovim okolnostima moe se rijeiti situacija u naoj zemlji i
92

5.

Ante MARI, Tragom ubijenih hercegovakih fratara, Hercegovaka franjevaka provincija Uznesenja BDM, Mostar, 2007., str.

141

5. GODINJAK

postii trajan unutarnji mir.. U ime vjene pravde, podiemo glas pred cijelim ovjeanstvom, dragi vjernici, u obranu nepravedno osuenih sveenika, a isto tako za tisue i tisue vaih sinova i brae, koji su dijelili istu nepravednu sudbinu. Po dananjim saznanjima, prema monografiji Ante Bakovia Hrvatski martirologij XX. stoljea, u bivoj Jugoslaviji likvidirano je 664 sveenika, redovnika, asnih sestara i bogoslova iz redova Katolike crkve u Hrvata.93 O drutveno-politikom i povijesnom kontekstu djelovanja hrvatske emigracije nakon Drugog svjetskog rata, pa tako i za karakter, sadraj i narav djelovanja dr. don Ivana Tomasa na HP RV prilino obuhvatno, ali saeto govori Memorandum o vjerskim progonstvima i pravom poloaju Hrvatske i njenog puanstva, upuen 1954., upravo kada je Tomas stupio na slubu na HP RV, vladama, vodeim politiarima i vjerskim voama te novinarima i novinskim kuama, potpisan od strane 143 hrvatska katolika sveenika iz Sjedinjenih Amerikih Drava i drugih dijelova svijeta. Autori Memoranduma posebno istiu kako su jugoslavenski partizani, predvoeni Komunistikom partijom Jugoslavije, po zavretku Drugog svjetskog rata poinili udovine zloine nad 150.000 nenaoruanih hrvatskih vojnika i civila u Bleiburgu u Austriji i u Mariboru i Celju u Sloveniji, no toni podatci o broju ubijenih danas jo uvijek nisu utvreni, iako se posljednjih godina spominju neto manje brojke. Po rijeima autora Memoranduma, iz Hrvatske, a najvie iz Zagreba, gdje su se sakupljali svi oni koji su nastojali izbjei partizanskim likvidacijama u tzv. osloboenim teritorijima, prvih je dana svibnja 1945. oko 500.000 vojske i civila pohrlilo prema austrijskoj granici ususret britanskoj i amerikoj vojsci. Sa aljenjem se konstatira kako su britanski vojnici sprijeili da veliki broj njih ue u Austriju, pa su ovi upali u ruke Titovih eta i bili pobijeni, a oni koji su uspjeli prebjei u susjedne zemlje, proganjani su i izruivani komunistikim vlastima u Jugoslaviji. Neke i danas, osam godina nakon rata, trai komunistika jugoslavenska vlada, koja nastoji unititi svoje neistomiljenike ak i izvan okvira svojih granica. Dr. Tomas nije se ustruavao u svojim javnim istupima stvari nazvati pravim imenom i javno iznijeti kako su i pobjednici u Drugom svjetskom ratu vrili ratne zloine i zloine genocida. Unato tome to neki Hrvati nisu bili za to da se javno iznese istina o ulozi engleskih vojnih postrojbi prema Hrvatima nakon zavretka Drugog svjetskog rata, on je smatrao da istinu svakako mora izrei. Pritom je bio svjestan injenice da je Hrvatska formalno bila protiv Engleske u ratu, ali stvarno ni jedan engleski vojnik nije poginuo od hrvatskog oruja. Ipak, unato toj injenici, u svibnju 1945. Englezi su poslali na klaonicu stotine tisua

93

Anto BAKOVI, Hrvatski martirologij XX. stoljea, Martyrium Croatiae d.o.o., Zagreb, 2007.
142

5. GODINJAK

hrvatskih vojnika i graanskih osoba, svake dobi i stalea, poto su ih prethodno temeljito opljakali. Tko je ikada meu Englezima osudio ono neovjetvo?94 U monografiji Radio i Kristov evaneoski nalog Josip Beljan je temeljito analizirao radio kao medij, odnosno sredstvo evangelizacije. Opisao je Radio Vatikan kao instituciju Svete Stolice, njegov osnutak, cilj i razvoj. Ono to je od posebnog interesa za ovu priliku jest poglavlje koje opisuje Hrvatski program Radio Vatikana. Dr Ivan Tomas, sveenik Mostarsko-duvanjske biskupije, stupio je na slubu HP RV 18. listopada 1954. 95 Za vrijeme Tomasova urednitva povean je broj emisija, tako da je ve od 1. sijenja 1955. uvedeno emitiranje pet emisija tjedno. Prema Tomasovim mjesenim i godinjim izvjeima koje je Beljan pronaao, to u arhivu RV, to u arhivu Zavoda sv. Jeronima, proizlazi jo jedno dodatno unaprjeenje HP RV, na nain da je 1959. uvedeno svakodnevno emitiranje emisija. Beljan u poglavlju svoje knjige Poetak, cilj i razvoj hrvatskog programa, potpoglavlju Poetak programa i povijest hrvatske sekcije, zakljuuje kako su temelje HP RV udarili svjetovni sveenici: dr. V. Dabovi, msgr. Pavao Jesih i dr. Ivan Tomas, jer su oni u razdoblju organiziranja programa, koje on smjeta izmeu 1948. i 1962., bili i odgovorni urednici, ali i spikeri. Dakle, u redakciji su bili jedini zaposlenici.96 Dr. Tomas, kao sveenik snanog domoljubnog zanosa, vie prostora posveuje hrvatskim temama iz prolosti, kao i aktualnim politikim zbivanjima iz suvremenosti, kako u zemlji, tako i u svijetu. Aktualne vijesti iz domovine stizale su na kapaljku, jer vijesti o crkvenim zbivanjima uglavnom nisu mogle prijei jugoslavensku granicu, a s druge strane, komunistiki reim je djelovanje Crkve ograniio na sakristiju pa se vijesti nisu niti stvarale. Lik i djelo zagrebakog nadbiskupa, kardinala Alojzija Stepinca, bila je omiljena tema i izvor nadahnua za Tomasa kao glavnog urednika programa. U pripremnom razdoblju za otvaranje Drugog vatikanskog koncila, tematika HP RV bili su radovi centralne i pripremnih komisija, te stalnih odbora za pripremu toga sabora. S tim u vezi, obraivane su i ekumenske teme. Zbog kratkoe vremena, za glazbu je Tomas ostavljao malo prostora, izuzev za blagdane. Papa Ivan XXIII., kao poglavar Katolike crkve, po prvi je put 12. veljae 1961., prigodom 30. obljetnice poetka rada RV-a, primio itavo osoblje u posebnu audijenciju. Sveti Otac tada je u svome govoru naglasio kako je radio otvorio nove putove navijetanja univerzalne poruke spasenja, te je odao priznanje cjelokupnom osoblju zaposlenom na RV-u. Vatikanski dnevnik LOsservatore Romano od 13. i 14. veljae 1961. donio je i tone podatke o
94 95

I. TOMAS, Osjeaj krivnje i svijest odgovornosti, u: Hrvatska revija, 20 (1970) 4., str. 543. 568. Josip BELJAN, Radio i Kristov evaneoski nalog, Zagreb, 1991., str. 125. 191. 96 Isto, str. 132.
143 5. GODINJAK

osoblju glavne uprave RV-a i pojedinih jezinih sekcija. Meu 33 odgovorna urednika pojedinih sekcija za razne zemlje i kontinente bilo je i ime odgovornog za HP RV, don Ivana Tomasa. Postojanje pritisaka na Tomasa, s ciljem da napusti slubu HP RV, koji su trajali due vrijeme, vidljivo je iz navoda biskupa Peria97, odnosno iz pisma od 16. prosinca 1961. na talijanskom jeziku, koje je Tomas pisao pokrovitelju Zavoda sv. Jeronima, kardinalu Paolu Marelli. To se pismo uva u Zavodu i iz njega je vidljivo kako Tomas moli kardinala Marellu da se zauzme kako komunistike klevete na njega kao sveenika i spikera na Radio Vatikanu ne bi poprimile uvjerenje u nekim crkvenim glavama: Eminencijo, potpisani ve godinama obavlja svoj skroman posao pod trajnim nadzorom mjerodavnih crkvenih vlasti: neka ove vlasti poduzimaju jo stroi nadzor, neka donose i sankcije, ako ustreba, ali neka ostave po strani klevete Bojih neprijatelja i neka se ovaj sveenik oslobodi od nesnosne more da bude podloan njihovim institucijama. Meutim, kako je poznato, sve to nije ostalo na razini napada komunistikog tiska i radija na Tomasa, ve je od jugoslavenskih komunistikih vlasti uvjetovana njegova smjena, putem episkopata, ponajprije nadbiskupa epera, kao pretpostavka da se odobri slanje novih mladih sveenika na studije u Rim i odlazak svih biskupa na Drugi vatikanski koncil. Episkopat i vatikanske crkvene vlasti to su i uinile, a kako navodi Beljan: Smjena glavnog i odgovornog urednika dr. Tomasa i otvorenje Ekumenskog koncila (11. 10. 1962) unosi promjenu kursa i oblikovanja programa prijenosa. Naputa se strategija hladnog rata protiv komunizma. Sam don Ivan kae: Uvee, 1. VI. 1962. potpisani je posljednji put pozdravio preko radija svoje sluateljstvo, zahvalio Bogu na obavljenu poslu i na udarcima, koji su bili nepravedni, nagovijestio je procvat Stepineve slave, pozdravio slobodu, to se primicala u Kristovoj svjetlosti. 98 Miroslav Akmada u svojim trima monografijama99 viekratno je spominjao Tomasa i njegovu slubu na HP RV, kao i genezu njegova uklanjanja iz Zavoda sv. Jeronima te smjenjivanja s mjesta glavnog i odgovornog urednika i spikera na HP RV. Ovdje ukratko istiemo spomenute navode vezane uz njegovu djelatnost na HP RV. U monografiji Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966. navodi se kako je za jugoslavenske vlasti Ivan Tomas bio okorjeli

R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319. ; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529. I. TOMAS, Pedeset godina vatikanske radio slube, u: Hrvatska revija, 32 (1982) 1, str. 120. 126. 99 M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja, Drutvo za povjesnicu Zagrebake nadbiskupije Tkali Otokar Kerovani Rijeka, Zagreb, 2009.; M. AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima; M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966.
98

97

5. GODINJAK

144

ustaki sveenik, kao i njegova brojna subraa koja su djelovala u Zavodu sv. Jeronima.100 Prema knjizi Radmile Radi, Drava i verske zajednice, knjiga II., Akmada je utvrdio kako je na sjednici Savezne komisije za vjerska pitanja u prosincu 1956. konstatirano da u odnosima sa Svetom Stolicom glavnu prijetnju predstavljaju, izmeu ostalog, dva ustaka sveenika, Krunoslav Draganovi i Ivan Tomas, koji vre neprijateljsku promidbu protiv Jugoslavije.101 Nadbiskup eper je 4. studenoga 1959. poruio tajniku Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske, Zlatku Fridu, putem kanonika Janka Oberkog i Ivana Goluba, duhovnog pomonika u Krapini, kako je pisao ravnatelju Zavoda sv. Jeronima, uri Koki te zatraio da on izvri depolitizaciju Zavoda, posebice zahtijevajui da Zavod napusti spiker HP RV, Ivan Tomas, jer se radi o osobi s kojom se ne slae nitko od biskupa. Oito kako je nadbiskup eper, po rijeima Janka Oberkoga i Ivana Goluba, povukao konkretne poteze, te je iznesena tvrdnja kako se s Tomasom nitko od biskupa ne slae,102 za koju ne postoji nikakva druga potvrda. Prema Zapisniku Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske o razgovoru izmeu Ivekovia i epera (HDA, KOVZ, kut. 40, Pov. 25/1960.), odranom 10. svibnja 1960., Ivekovi je upozorio kako su emisije HP RV u posljednje vrijeme usmjerene pokuaju iskoritavanja smrti kardinala Stepinca, s namjerom njegova prikazivanja kao muenika reima. Nadbiskup je pritom rekao kako rijetko slua RV, te mu se i samom ne sviaju neke emisije koje je sluao i dri kako bi bilo potrebno nai ovjeka koji e zamijeniti Ivana Tomasa, voditelja emisija na hrvatskom jeziku.103 U jesen 1960., kako navodi Akmada citirajui Radmilu Radi, napravljen je u Saveznoj komisiji za vanjske poslove elaborat o odnosima Svete Stolice i Jugoslavije. U njemu je, izmeu ostaloga, navedeno kako se od Svete Stolice zahtijeva prestanak pomaganja separatistikim tendencijama politikog iseljenitva te rjeavanje spora oko Zavoda sv. Jeronima i emisija Radio Vatikana na hrvatskom jeziku. Prigodom boravka u Rimu u studenom 1960., nadbiskup eper i biskup Bukatko predstavili su rektora Koku u veleposlanstvu Jugoslavije. Nadbiskup je tom prigodom naveo kako je on isposlovao uklanjanje Draganovia iz Zavoda i smjenu Tomasa s HP RV.104
100 101

M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966. M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966.; M. AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima, str. 14. 102 M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966.; M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja 103 Isto 104 M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966..; M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja; M. AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima, str. 21.
145 5. GODINJAK

Akmada prenosi i informacije iz dokumenta pod nazivom Kratak istorijat Zavoda sv. Jeronima u Rimu, njegova uloga i sadanje stanje (HDA, KOVZ, Kut. 44, Pov. 159/1-1961) od 9. listopada 1961. Dokument sadri i zahtjev da se mora nastaviti daljnja depolitizacija Zavoda, ponajprije micanjem Ivana Tomasa i drugih.105 U emisijama HP RV Tomas je esto koristio priliku davanja dostojnog prisjeanja na kardinala Stepinca, osobito prilikom godinjica njegove smrti. Na tu je injenicu svojim dopisom od 21. veljae 1962. Savezna komisija za vjerska pitanja upozorila republike vjerske komisije. Naloeno je skretanje pozornosti biskupima kako u okolnostima neprijateljskog djelovanja prema Jugoslaviji, pri emu se misli na Tomasovo podsjeanje na godinjicu Stepineve smrti putem vatikanskih radio valova, ne e moi raunati na slanje doktoranata u Zavod sv. Jeronima, kao i da e u sluaju osobnog sudjelovanja u manifestacijama uperenim protiv Jugoslavije ponovno biti razmotreni njihovi zahtjevi za izdavanjem putnih isprava.106 Oito je kako se Savezna komisija za vjerska pitanja postavila prema biskupima ultimativno, i to na temelju slobodnih i otvorenih Tomasovih govora na vatikanskim radio valovima povodom smrti kardinala Stepinca, koja se zbila 10. veljae 1960. Proizlazi da je Tomas koristio svaku priliku koja je imala poveznicu sa ivotom, djelovanjem i smru kardinala Stepinca kako bi o tome u svom stilu nadahnuto i argumentirano govorio. Takvo je govorenje predstavljalo inspiraciju velikom dijelu hrvatskog naroda te je donosilo nadu u dolazak demokracije i slobode, a upravo je zbog toga od jugokomunistikih vlasti sve poduzeto kako bi Tomas bio uutkan. Predsjednik Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske, Stjepan Ivekovi, sastao se 3. oujka 1962. s nadbiskupom eperom, kako bi razgovarali po ovlatenju Savezne komisije za vjerska pitanja. Pri tome je Ivekovi izrazio nezadovoljstvo nekim emisijama HP RV, a posebno je istaknuo emisije od 2., 9. i 11. veljae 1962., koje su prema njemu po sadraju direktno neprijateljske jer se o kardinalu Stepincu govori kao o politikoj osobi, o njegovim progonima za ivota, pria se o njemu kao mueniku koji je trpio za istinu, poziva se mlade da se oduevljava njegovim primjerom i trai se od ljudi da se mole za progonjene vjernike. Napomenuo je kako se o Crkvi u Jugoslaviji govori kao o Crkvi utnje i Crkvi iza eljezne zavjese. Imao je prilike proitati sadraj nekih emisija HP RV koje su mu poslali iz UDBA-e. U nastavku, pisac biljeke istie kako je nadbiskup doslovce kazao: Radio Vatikan daje emisije za emigraciju i za Hrvate u inozemstvu, a ne za Hrvate u zemlji. Nadbiskup je kazao da je prije spiker bio Jesih, ustvrdivi da ni on nije znao interpretirati vatikansku liniju, a
105 106

M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966. Isto

146

5. GODINJAK

da to ne zna ni Tomas, koji se ponaa kao da je to njegov privatni radio. Zatim je dodao da su u vezi s tim poduzeti koraci i da je stvar u ozbiljnom rjeavanju, jer je i najviim imbenicima stalo da se promijeni spiker i to prije pronae novi, a da e Tomas biti smijenjen, o emu ve postoje upute.107 Prema Informaciji za lanove Savezne komisije za vjerska pitanja (HDA, KOVZ, Kut. 46, Pov. 123/1-1962, br. 5-6, maj-jun 1962.), proizlazi: 18. svibnja 1962. nadbiskup eper posjetio veleposlanstvo Jugoslavije u Rimu. Tom prigodom nadbiskup se sloio s veleposlanikom da oni koji ostanu u Zavodu sv. Jeronima moraju uzeti jugoslavensko dravljanstvo, a oni koji to ne ele da trebaju napustiti Zavod. Nadbiskup eper je takoer kazao da se rjeava u Vatikanu pitanje Zavoda u skladu sa zahtjevima jugoslavenske vlade, te da je uvjeren da e Tomas uskoro otii i s Radio Vatikana (to znai da je iz Zavoda sv. Jeronima ve bio uklonjen, op. a.). Tomas je uskoro bio smijenjen s Radio Vatikana...108 Slubenici KOVZ-a sustavno su prikupljali podatke o radu Zavoda sv. Jeronima i o tome vodili zabiljeke. Tako je njihov slubenik Vlado Kuk 16. studenoga 1962., u razdoblju kada Tomas vie nije stanovao u Zavodu, niti je bio u slubi HP RV, uo od zamjenika tajnika Zagrebake nadbiskupije, Josipa Ladike, kako je Tomasu zabranjen ulazak u Zavod.109 Akmada navodi kako je 16. sijenja 1959. slubenik UDBA-e Boris Ilej ponovno posjetio nadbiskupa epera. Predbacio mu je da surauje s urednicima hrvatskih emisija Radio Vatikana, te da je za vrijeme svoga boravka u Rimu davao Tomasu, Draganoviu i kompaniji podatke da im pomogne u harangiranju protiv Jugoslavije. eper je tvrdio kako je samo s Tomasom nekoliko puta usputno razgovarao, susrevi ga u hodniku Zavoda sv. Jeronima. Dalje je ustvrdio kako nikome nije davao nikakvih informacija za hrvatske emisije Radio Vatikana. Reeno mu je da to nije tono i da je informacije davao te da su one koritene. Ilej je eperu pokazao prijepis emisija koji potvruje da je eper davao informacije koje je dobivao iz Zagreba o Stepinevu zdravlju. eperu je prigovoreno da su udne njegove izjave u kojima tvrdi kako je protiv Tomasa i klevetnikih emisija Radio Vatikana, a s druge strane bez ikakve ograde daje informacije ba za te emisije.110 Biskup Lach, putem kojeg je eper prenosio svoja miljenja i stavove dravnim vlastima, vodio je u proljee 1960. razgovor s predsjednikom KOVZ-a, Ivekoviem. U tom je razgovoru Lach dao prijedlog pronalaenja
M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966.; M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja 108 M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966..; M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja; M. AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima, str. 23. 109 M. AKMADA, Katolika crkva u Hrvatskoj i komunistiki reim 1945. 1966..; M. AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima, str. 24. 110 M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja; M. AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima, str. 17.
147 5. GODINJAK
107

ovjeka koji e odgovarati vlastima, a kojega e nadbiskup eper preporuiti za spikera HP RV, kako bi se s tog poloaja to prije uklonio Tomas. Lach je kazao kako se eper na Tomasa ljuti, jer pria bedastoe i stvara komplikacije svojim istupima o Jugoslaviji.111 Prema tim navodima proizlazi da se biskup Lach, a po njegovim rijeima i nadbiskup eper, opredijelio da kao zamjenu za Tomasa na Radio Vatikanu predloi Svetoj Stolici osobu koja odgovara komunistikim vlastima, te da e se to nastojati im prije provesti. Pritom je manje bitno je li ocjena da Tomas pria bedastoe potekla od epera ili Lacha, a vanije je opredjeljenje biskupa da se udovolji ultimatumu komunistike vlasti, pa e se tako voditi zajednika akcija proiavanja politikog iseljenitva, posebno Zavoda sv. Jeronima. Prema istom autoru, u sklopu rada u povjerenstvima za pripremu Drugog vatikanskog koncila, tijekom studenoga 1960., jugoslavenskoga veleposlanika u Rimu, Mihaila Javorskog, posjetili su svi katoliki biskupi. Meutim, to nikako nije moglo biti 1960., ve 1962., budui da se eper u tom razgovoru hvalio kako je njegovom zaslugom Ivan Tomas otiao s Radio Vatikana, a to se dogodilo 1. lipnja 1962. Isto proizlazi iz lanka Hrvati na II. vatikanskom koncilu.112 Uz spomenutu ulogu u smjeni Tomasa s Radio Vatikana, eper je tom prigodom istaknuo kako je njegovom zaslugom i Krunoslav Draganovi otiao iz Zavoda. Takoer je zabranio svojim sveenicima sluenje vjerskih obreda u logorima izbjeglica te druenje s njima, a naveo je i kako je osobno odbio razgovarati s politikim iseljenitvom.113 Bez obzira to je katoliki episkopat komunistike Jugoslavije izvrio praktiki sve zahtjeve koje im je postavio reim, na sjednici Komisije za vjerska pitanja, odranoj poetkom oujka 1963., donesena je odluka da treba i dalje zatezati slanje novih kandidata u Zavod sv. Jeronima (HDA, KOVZ, kut. 46, Pov. 107/1-1962.).114 U knjizi Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima Akmada navodi kako je slubenik Uprave dravne bezbednosti (UDBA-e), vjerojatno Boris Ilej, kojeg je UDBA zaduila za sve razgovore s nadbiskupom eperom, upozorio nadbiskupa tijekom razgovora 24. sijenja 1956. da se u emisijama vatikanskog radija otvoreno vodi ustaka promidba. Istaknuo je da emisije ureuje ratni zloinac Krunoslav Draganovi (oito kriva tvrdnja, op. a.), kojem kao spiker pomae ustaa Ivan Tomas (ponovno neutemeljena tvrdnja, jer Ivan Tomas nikada nije pristupio ustakoj organizaciji, op. a.). Ustvrdio je kako su te emisije bez presedana po nekulturnom i psovakom nainu kojim
111 112

M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja VIGILANTIBUS IURA, Hrvati na II. vatikanskom koncilu, u: Hrvatska revija, 13 (1963) 2., str. 133. 175. 113 M. AKMADA, Franjo eper - Mudrou protiv jednoumlja 114 Isto
5. GODINJAK 148

tretiraju pitanje u vezi nae zemlje, a takvim nainom da se nisu posluile ak ni informbirovske radio-stanice u ono najgore vrijeme njihove djelatnosti.115 Na to je eper samo odgovorio kako ne slua emisije vatikanskog radija. Isti slubenik UDBA-e ponovno je posjetio nadbiskupa epera 15. oujka 1956. Tom mu je prigodom donio na uvid neke tekstove emisija Radio Vatikana u kojima se kritizira odnos jugoslavenskih vlasti prema Katolikoj crkvi, tvrdei kako iza tih tekstova stoje ljudi oko Krunoslava Draganovia. Za jugoslavensku vlast Zavod sv. Jeronima u Rimu nije predstavljao nita drugo nego utoite ustakoga iseljenitva. U Zavodu su, po njima, djelovali okorjeli ustaki sveenici: Krunoslav Draganovi, Antun Golik, Pavao Jesih, Ivan Tomas, Velimir apek, Ivan Tiler, Vinko Brajevi, Marko Japundi, Antonio Kozina, Josip Lonar, Marijan Pavat, Antonio Prtani, Branko Radeti, Janko Segari i Ivan Vitezi. Tijekom razgovora s tajnikom Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske, Zlatkom Fridom, 17. listopada 1959. Frid navodi kako u Zavodu jo ivi Tomas i desetak sveenika-ustaa emigranata ija je djelatnost neprijateljski orijentirana prema Jugoslaviji. Upozorava kako Zavod treba depolitizirati i urediti da odgovara svrsi kojoj je namijenjen, jer se ne moe dozvoliti da u takvu sredinu idu jugoslavenski graani i tamo se odgajaju. Ustvrdio je kako Crkva sama sebi onemoguava normalno djelovanje Zavoda i da bi joj trebalo biti u interesu, da biskupi pomognu da se iz Zavoda udalje ustae-emigranti. O navedenome u razgovoru 9. studenoga 1959. tajnik Komisije za vjerska pitanja NR Hrvatske izvijestio je dekana Katolikog bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu, Janka Oberkog, istiui da se razmatra mogunost slanja sveenika na specijalizaciju u Zavod sv. Jeronima, uz napomenu kako e to pitanje biti vjerojatno pozitivno rijeeno u dogledno vrijeme. Meutim, upozorio je kako je neophodno u tom pogledu dobiti potrebno jamstvo od biskupa, da se Zavod oisti od svih iseljenih sveenika koji neprijateljski djeluju prema Jugoslaviji, te da se Zavod ubudue ne koristi u tu svrhu. Ocijenio je pozitivnim to je Draganovi otiao iz Zavoda, ali i upozorio da Zavod jo potpomae njegovo neprijateljsko djelovanje, s ime bi trebalo prekinuti, a osobe kao to su Golik, Jesih, Tomas i sline odstraniti. Slino je izneseno i nadbiskupu Ujiu na prijemu u Saveznom izvrnom vijeu povodom Dana Republike 29. studenoga 1959. Reeno mu je kako biskupi jo uvijek nisu pruili nikakva jamstva da doktorandi koje alju u Zavod ne e biti pod utjecajem ustakog iseljenitva, koje ondje jo djeluje. Prigovoreno mu je da Draganoviu, iako je otiao, Zavod plaa uzdravanje ondje gdje je smjeten, a Tomas i Jesih jo su u Zavodu.

115

M. AKMADA, Krunoslav Draganovi Iskazi komunistikim istraiteljima, str. 13.

5. GODINJAK

149

Draganovi je istaknuo kako nije nastupao na Radio Vatikanu.116 Prema knjizi Radmile Radi, Jugoslavija, Vatikan i sluaj Draganovi, Akmada navodi kako je Ivan Tomas odstranjen s Radio Vatikana.117 ivot u Domu sv. Nikole Tavelia u Grottaferrati Msgr. Fabijan Veraja, jedan od najbliih Tomasovih suradnika, istie kako je nakon smrti rektora Zavoda sv. Jeronima, msgr. Jurja Magjerca (4. rujna 1957.), beogradski reim nastojao tu ustanovu staviti pod svoju ingerenciju, a Crkva u Hrvata i Sveta Stolica imale su interesa da u Zavod mogu dolaziti pitomci iz domovine. Posljednje navedeno jugokomunistiki reim je uvjetovao time da mu novi rektor bude politiki prihvatljiv i da Zavod bude oien od reimu nepoudnih sveenika. Nakon smrti msgra. Magjerca, imenovani vicerektor dr. uro Koka odmah je poeo izjavljivati kako Zavod nema i ne eli imati nita s emigracijom. U ljeto 1958. Zavod je morao napustiti prof. Draganovi, koji je mnoge zasluge stekao radom za hrvatske izbjeglice. Kasnije, krajem 1961., Zavod je bio primoran napustiti i dr. Tomas, koji je ubrzo nakon toga bio otputen s vatikanskog radija, jer je Dravnom tajnitvu bilo dano do znanja da komunisti nee pustiti biskupe u Rim na Koncil, ako Tomas ostane na tom mjestu.118 Vezano uz skrb za duhovnu pastvu hrvatskih izbjeglica u Italiji, u Rimu je na temelju Apostolske konstitucije Exsul familia iz 1952. postojalo Vrhovno vijee za emigraciju pri Konzistorijalnoj kongregaciji (dananja Kongregacija za biskupe). U prvo vrijeme, u tom Vijeu uope nije bilo hrvatskog predstavnika. Zalaganjem dr. Milana Simia Kongregacija je pristala da Hrvati imaju svoga lana u Vijeu i na to je mjesto 1957. bio imenovan dr. Kreimir Zori, koji se jo od 1943. brinuo za duhovne potrebe Hrvata, obilazei talijanske logore,
116 Isto, str. 225. 226.:osim to sam preveo i itao papinsku boinu estitku. Spiker je monsinjor Jesih. On je imao vrlo slab i nerazumljiv glas. Drugo, hrvatski je govorio svakako - sa krivim akcentima i, povrh toga, monsinjor Jesih je malo neinteligentan gospodin /mogao bi biti malo inteligentniji/. I, najzad, stiu tube iz domovine. U prvom redu one se odnose na to da se ne uje i da niko ne razumije ta govori. Kako je dolo do toga, ja ne znam, ali ja mislim da je to pokojni pater i isusovci, koji vode Radio Vatikan, uinili i makli ga. Sad je doao neko ko fino govori hrvatski, ali onda nastupaju nove neprilike, a to je dr Tomas. Dr Tomas se dri kao spiker radija vie godina /etiri, pet-est/. Sad poinju i tube. Dr Tomas se, na primjer, tui konkretno na nadbiskupa Ujia, koji donese tube reima koje su dijelom netone. Jer neko nije pratio posve tono emisiju, pa je neto zapisao to ovaj nije rekao. Na kraju sve to snima na vrpcu i kad se ona okrene onda se vidi da to nije reeno, odnosno reeno u drugom smislu. I pokojni Uji donosi tube reima kao svoje osobne. Kae da je sluao i da je rekao to i to i te stvari ne idu. U stvari nije bio rekao, niti je, po svoj prilici, nadbiskup Uji to sve sluao, ali to se ve u Vatikanu prima sa dosta velikom panjom. Kad su se tube nagomilale, onda je dr Tomas morao ii. Time je spojen i njegov odlazak iz Zavoda sv. Jeronima. On se u Zavodu dri kao slubena osoba, odnosno slubeni spiker, a vatikanski spiker nije samo spiker, on ima. emisiju. Na to on zakljuuje da e se oprijeti, da nee iz Zavoda. Pita mene za savjet, a ja mu kaem da to nema nikakva smisla. Kad je stvar dozrela /kad kruka dozrije, ona e pasti/. Ja sam odabrao da izadjem iz Zavoda bez zapovijedi i bez dekreta i bez direktnog izgona, osim to je u zadnji momenat neto Koka pokuao uiniti. Ti kad daje otpor, dobie dekret, ne moe provesti svoju misao i sad sa molbom e izai. Nije posluao, opro se i dogodilo se tono kako sam mu rekao. Izaao je sa izvjesnom sramotom - istjeran. A meni se ne moe rei da sam istjeran, ja sam shvatio elju, prihvatio i izaao 117 Isto, str. 24. 118 Fabijan VERAJA, Na tragovima svetosti, Crkva u svijetu, Split, 2006., str. 69. 80.

5. GODINJAK

150

zatvore i bolnice. Nakon toga je Zori, koji je bio daleko od politike, bio proglaen Draganovievim ovjekom, to je trebalo posluiti kao podloga kako bi lake bio likvidiran. Svi oni koji su na ovaj ili onaj nain bili vezani uz Zoria, postali su predmetom intriga. U tu je grupu spadao i Tomas, kao i Veraja, koji svjedoi da je svima njima teko bilo shvatiti kako su stanovite crkvene osobe prema njima zauzele stav bojkota, tj. onemoguavanja rada slobodnih hrvatskih sveenika za emigraciju, dok im je bilo shvatljivo i potpuno razumljivo da su isto to htjeli uiniti komunisti putem Vatikana. Navedena grupa sveenika (Tomas, Zori, Simi i Veraja) na razliite je naine uspjela prikupiti potrebna sredstva za kupovinu jedne kue u Grottaferrati 10. srpnja 1962., a poetkom kolovoza iste godine msgr. Edward E. Swanstrom, naslovni biskup Raba, direktor amerikog N.C.W.C. (National Catholic Welfare Conference), blagoslovio je novootvoreni Dom u Grottaferrati, koji je stavljen pod zatitu bl. Nikole Tavelia. Veraja dalje navodi kako je na proslavu iz Madrida doao i g. Petar Dicca, hrvatski industrijalac koji je bio u posebno dobrim odnosima i s dr. Ivanom Tomasom. Tada je gospodin Dicca izaao ususret Zoriu, Tomasu, Veraji i Simiu te im dao traeni zajam (kasnije se Dicca odrekao prava na povrat danog zajma). Nakon toga, kua je adaptirana za njihove potrebe i radovi su bili gotovi pred Boi, a prvi je u kuu uselio dr. Josip Buri, dok je isto na sam Badnjak uinio i dr. Ivan Tomas. Brojni su plodovi nastali djelovanjem slobodnih hrvatskih sveenika u Domu bl. Nikole Tavelia u Grottaferrati. Jedan od znaajnijih plodova bilo je izdavanje katolikog asopisa za duhovni i kulturni ivot, pod imenom Novi ivot (N), a tako je nazvan jer je bio namijenjen hrvatskoj intelektualnoj emigraciji koja se borila za novi ivot: i svoj i svoje domovine. Tiraa Novoga ivota dostizala je u to vrijeme 1 200 primjeraka, to je nedvojbeno predstavljalo veliki uspjeh, s obzirom na brojne potekoe iseljenikog tiska uope, a napose vjerskoga.119 Premda Novi ivot nije bio politiki asopis, predstavljao je trn u oku jugoslavenskom reimu, koji ga je cijelo vrijeme izlaenja optuivao, a smetao im je i sam Dom bl. Nikole Tavelia u Grottaferrati. Tako je jugoslavensko veleposlanstvo u Rimu interveniralo kod talijanskog Ministarstva vanjskih poslova, optuujui Centar u Grottaferrati kao teroristiko gnijezdo! asopis Novi ivot redovito je izlazio kroz est godina (1962. 1967.). Od sedmoga godita (1968.) izala su prva dva broja, a u 1969. nije izaao nijedan broj. U vidu kanonizacije bl. Nikole Tavelia, postulator kauze nastojao je da dio materijala, koji je trebao izai u posebnom Zborniku u ast sv. Nikole Tavelia,
119

Kreimir ZORI, Mo jedne ideje, u: Novi ivot, God. V (1966.) 1, str. 2. 10.
5. GODINJAK

151

prethodno bude objavljen u obliku dvobroja Novog ivota 1970. Nakon toga je Novi ivot prestao izlaziti. Veraja dalje svjedoi kako je dr. Tomas najvie pisao za N (ukupno preko 200 lanaka, komentara, uvodnika, pogovora, prikaza knjiga i slino, op. a.), no sav uredniki posao, ukljuivi u to i cenzuru koja je u onim prilikama bila i te kako nuna, obavljali su Milan Simi, u prvom redu, te Fabijan Veraja. Novi ivot je svjedoanstvo svoga vremena, nastojanja da hrvatskoj emigraciji ne presue izvori duhovnih nadahnua. Bilo bi zanimljivo napraviti analizu svega to je objavljeno u ovom asopisu. Kao posebno izdanje lanaka otisnutih u Novom ivotu vrijedno je spomenuti knjiicu Iz prolosti hrvatske kolonije u Rimu, dr. Josipa Buria, te Dva predvodnika boje Hrvatske, dr. Ivana Tomasa. Postojanje brojnih potekoa vezanih za izdavanje asopisa Novi ivot, ali i openito za djelovanje Doma bl. Nikole Tavelia, moglo se vidjeti iz Opaske Urednitva toga asopisa, koja je tiskana uz lanak Kreimira Zoria, Mo jedne ideje.120 Osnivanje Hrvatskog povijesnog instituta (HPI) u Rimu 28. rujna 1963., sa sjeditem u Domu bl. Nikole Tavelia u Grottaferrati kraj Rima, bilo je od osobite vanosti, ne samo za Hrvate u emigraciji, ve openito za cjelokupan hrvatski narod. Naime, taj je Institut osnovan kao kulturna ustanova slobodnih hrvatskih povjesniara, koji su svjesni, da u ovim danima, posebno tekim, za sve duhovne vrednote hrvatskog naroda, imaju svoju naroitu ulogu (iz uvodnog govora dr. Ivana Vitezia na osnivakoj skuptini 28. rujna 1963.). Na osnivakoj skuptini kao poasni predsjednik izabran je o. dr. Dominik Mandi, dok je odbor sastavljen ovako: predsjednik dr. Ivan Vitezi, potpredsjednik o. dr. Bazilije Pandi, tajnik o. dr. Atanazije Matani, blagajnik dr. Ivan Tomas, odbornici dr. Josip Buri (on je ujedno izabran knjiniarom i arhivistom instituta), msgr. dr. Kreimir Zori, prof. dr. Zlatko Tanodi i prof. Pavao Tijan. Predsjednik nadzornog odbora je o. dr. Petar apkun-Deli, tajnik o. dr. Marko Japundi i odbornik dr. Jure Petrievi.121 Veraja nadalje svjedoi122 kako je i osnivanje Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, sa sjeditem u Grottaferrati, bilo trn u oku komunistikom reimu. On istie da strah ima velike oi i ovjek bi se samo nasmijao to su i bezazlene stvari poput istraivanja hrvatske prolosti u rimskim arhivima stvarale neku paniku
120 Isto: Iako je Hrvatska iseljenika duobrinika sluba u Rimu kroz posljednjih osam godina mnogo uinila za duhovnu korist hrvatske emigracije, nije se o tome pisalo u hrv. tisku, jer su prilike bile takove, da je bilo uputno drati se naela: raditi u utnji. Ta utnja, meutim, nije uvijek koristila samoj stvari, pogotovu ne bi koristila, kad bismo i dalje utjeli. Hrvatska javnost ima pravo da bude tono obavijetena o ustanovama, koje su od opega znaaja, a tko je radio i trpio za dobru stvar, nema to da sakrije pred javnou. Zasada dajemo kratki prikaz o Domu bl. Nikole Tavelia u Grottaferrati kraj Rima. Spremni smo, ve prema prilikama, donijeti i druge pojedinosti, pa i obilne dokumente, iz kojih e naa javnost tota po prvi put saznati o radu, a i o golemim potekoama Hrv. iseljenike duobrinike slube. 121 Urednitvo, Osnovan Hrvatski povijesni institut, u: Novi ivot, God. III (1964.) 1-2, str. 63. 66. 122 F. VERAJA, Na tragovima svetosti, str. 69. 80.

5. GODINJAK

152

kod predstavnika jugoslavenskih vlasti. Oito kako im je smetalo sve to ima bilo kakve veze s hrvatskim imenom. Godine 1963. HPI je objavio djelo o. dr. Dominika Mandia, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, a krajem 1965., u ast 75. godinjice ivota spomenutog autora, Mandiev zbornik, i to svezak I-II Zatim je objavio sv. III-IV, posveen o. Stjepanu Krizinu Sakau (Sakaev zbornik) i svezak V-VI, posveen o. Buliu (Buliev zbornik). Za ostala izdanja knjiga o. Dominika Mandia brinuo se o. Bazilije Pandi. U Chicagu je od 26. sijenja do 3. veljae 1974. odrana izloba hrvatske iseljenike knjige i asopisa, na kojoj je sudjelovalo i oko dvije stotine pojedinih hrvatskih pisaca koji su tiskali svoja djela u vlastitoj nakladi, a meu njima je bio i dr. Ivan Tomas, koji je uredio i izlobu HPI iz Rima, s izloenih njegovih osam svezaka.123 Organizator izlobe Franjo Hijacint Eterovi navodi124: U Europi djeluje u Rimu Hrvatski povijesni institut, pod ravnanjem dr. Ivana Tomasa. Izdanja toga Instituta su ozbiljan doprinos hrvatskoj historiografiji. Uz tri sveska O. Dominika Mandia iz dravne, vjerske i etnike povijesti Bosne i Hercegovine, valja istaknuti Mandiev zbornik, Rim, 1965., i Sakaev zbornik, pod naslovom Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, svezak III-IV. 1971. Nadalje, autor navodi kako je Ivan Tomas, koji ivi u Domu sv. Nikole Tavelia u Grottaferati kraj Rima u Italiji, gdje je sjedite i Hrvatskog povijesnog instituta, izdao u vlastitoj nakladi u Rimu 1970. knjigu Dragutin Kamber: Utrka sa smru, te da je napisao knjiicu o sarajevskom nadbiskupu dr. Josipu Stadleru i apostolu mladei dr. Ivanu Merzu, pod naslovom Dva predvodnika Boje Hrvatske, i izdao u Rimu 1971. kao posebni otisak iz asopisa Novi ivot. Isto je tako naveo da su Ivan Vitezi, Bazilije Pandi i Atanazije Matani uredili i napisali svoje radove u Mandievom zborniku, koji je izdao Hrvatski povijesni institut u Rimu 1965., te da je Josip Buri izdao dva djela: Le Diocesi di Segna e di Modrusa durante lepiscopato di Giovanni Antonio Benzoni (1730-1745.), Rim, 1968.; te Senjska i modruka biskupija za vrijeme biskupa I. A. Benzonija (17301745.), Rim, 1968. Hrvatski povijesni institut u Rimu, pored svoje osnovne djelatnosti istraivanja hrvatske povijesti i publiciranja radova temeljem spoznaja po takvim istraivanjima, obavljao je i neke djelatnosti koje su bile neposredno aktualne za dobrobit hrvatskog naroda. Tako se, na primjer, HPI u Rimu

Franjo Hijacint ETEROVI, Trideset godina hrvatske iseljenike knjige /izloba u Chicagu/, u: Hrvatska revija, 24 (1974), sv. 2., str. 217. 218. 124 F. H. ETEROVI, Trideset godina hrvatskog iseljenikog tiska 1945-1975., u: Hrvatska revija - jubilarni zbornik 1951. 1975., Mnchen Barcelona, 1975.
153 5. GODINJAK

123

oglasio svojom izjavom u povodu objavljivanja Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika.125 Sljedee ostvarenje u okviru djelatnosti u Domu bl. Nikole Tavelia u Grottaferrati jest izdanje Nedjeljnog i blagdanskog misala, do kojeg je dolo 1966., ime je nadomjeten nedostatak hrvatskog misala u pastoralnom radu s hrvatskim izbjeglicama. Misal je tiskan u 11 000 primjeraka i bio je odaslan na sve strane svijeta.

Slika 5. Dr. Ivan Tomas 17. rujna 1968. u Essenu, u drutvu hrvatskih gastarbajtera iz rodnih Drinovaca. Stoje: Marinko Tomas, Vinko Aleri, Ivan Stipi, don Ivan, Venco Aleri i Vinko Tomas.

Velik doprinos opem dobru hrvatskog katolikog puka bila je kanonizacija sv. Nikole Tavelia, prvog hrvatskog sveca, obavljena 21. lipnja 1970. Iznimno bitan udio u tome imao je msgr. Zori, postulator u postupku proglaenja blaenoga Nikole Tavelia svetim, te njegovi suradnici iz Doma bl. Nikole Tavelia u Grottaferrati, a sve je trokove pokrila hrvatska emigracija.126 Inae, kanonizaciju bl. Nikole Tavelia u Hrvatskoj je ponajprije pokrenuo neumorni iritelj slave muenika Nikole Tavelia, nadbiskup Alojzije Stepinac i dr. Josip Andri.127 Tom je prigodom Piju XII. uz ostalo predana i naroita molba dr. Maeka i hrvatskoga narodnoga vodstva da Papa to prije proglasi blaenoga Tavelia svecem cijele Crkve.128
125 126

Odbor Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, Izjava Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu o Deklaraciji o hrvatskom jeziku, u: Novi ivot, God. VI (1967.) 3, str. 225. F. VERAJA, Na tragovima svetosti, str. 69. 80. 127 I. TOMAS, Na izvorima Stepineve duhovnosti, u: Novi ivot, God. IV (1965.) 1, str. 6. 18. 128 I. TOMAS, Kranski humanizam dr. Vladka Maeka, u: Novi ivot, God. III (1964.) 3-4, str. 170. 178.
5. GODINJAK 154

Kada je 1957. umro msgr. Magjerec i na njegovo mjesto postulatorom kauze imenovan dr. Kreimir Zori, tek je onda na nadlenoj Kongregaciji obreda kauza bl. Nikole pokrenuta s mrtve toke. Zori je, naime, stvorivi sam financijska sredstva, omoguavanjem tiskanja dviju knjiga o bl. Nikoli zainteresirao Povijesnu sekciju Kongregacije, koja je trebala najprije prirediti kritiko izdanje povijesnih dokumenata o muenitvu bl. Nikole. To je izvrio o. Bazilije Pandi pod vodstvom generalnog relatora Povijesne sekcije, mons. P. A. Frutaza. Slijedila je diskusija konzultora Povijesne sekcije o gornjoj Positio. Iz dokumenata je bilo oito da se radi o muenitvu ne samo Nikole Tavelia nego i trojice njegove subrae. Tako e unaprijed biti govora o kauzi Nikole Tavelia i trojice Drugova.129 Kasniji sud teologa o muenitvu bl. Nikole Tavelia bio je pozitivan. Kanonizaciju bl. Nikole Tavelia promicali su i hrvatski biskupi na Drugom vatikanskom koncilu, a osobito je to inio ibenski biskup, msgr. Arneri, veliki promicatelj slave muenika Nikole Tavelia, iji su pismeni i usmeni nastupi na koncilu proizlazili iz njegova velikog pastoralnog iskustva.130 Prigodom kanonizacije, a u ast sv. Nikole Tavelia, izdan je Zbornik, kojeg je uredio Fabijan Veraja, a za koji su svoje priloge dala osmorica izuzetno kompetentnih znanstvenika i strunjaka iz podruja o kojem su pisali: o. B. Pandi131, o. D. Mandi132, K. Zori133, F. Veraja134, I. Tomas135, o. N Roi136, J. Buri137 i V. Lui (pseud. Vladimira Merepa)138. Prema svjedoenju dr. Milana Simia139, Tomas je morao napustiti Zavod sv. Jeronima prije nego je bio smijenjen sa slube na programu Radio Vatikana. Isto proizlazi i prema Periu140, koji navodi kako je u Zavodu sv. Jeronima Tomas boravio do kraja 1961. Kako je dr. Simi u to vrijeme bio na jednoj rimskoj upi, uspio je i don Ivanu nai mjesto na toj upi, do useljenja u Dom u Grottaferrati pokraj Rima. U tom je Domu dr. Ivan Tomas ostao ivjeti do kraja ivota, tj. do 1992. Pored ogromnog spisateljskog rada za Novi ivot, kojeg mnogi, usuujemo se
F. VERAJA, Na tragovima svetosti, str. 69. 80. I. TOMAS, Zamjeran uspjeh treega koncilskoga zasjedanja, u: Novi ivot, God. III (1964.) 5-6, str. 210. 220. 131 Bazilije PANDI, ivotni put Nikole Tavelia; Bosanska kraljica Katarina, u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, Postulatura bl. Nikole Tavelia, Rim, 1970., str. 3. 24.; 189. 194. 132 Dominik MANDI, Taveli u povijesnim izvorima, u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, str. 25. 41. 133 K. ZORI, tovanje bl. Nikole Tavelia, u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, str. 42. 66. 134 F. VERAJA, Postupak za kanonizaciju; Kapela sv. Venancija u Rimu i kult solinskih muenika u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, str. 67. 94.; 165. 188. 135 I. TOMAS, Smisao i uloga muenitva, u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, str. 95. 118. 136 Nikola ROI, Muenitvo u franjevakom redu u XIII. i XIV. stoljeu, u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, str. 119. 137. 137 Josip BURI, Zemlja muenitva blaenoga Nikole Tavelia; Crkva i Zavod sv. Jeronima, u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, str. 138. 148.; 195. 199. 138 V. LUI (pseudonim Vladimira Merepa), Poziv na svetost u Crkvi, u: F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, str. 149. 164. 139 Osobni razgovor u Zavodu sv. Jeronima u Rimu, u studenome 2010. 140 R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529.
130 129

155

5. GODINJAK

rei opravdano, dre Tomasovim, nastavio je pisati brojne lanke za Hrvatsku reviju, Studiju Croaticu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Novu Hrvatsku, Kri, Danicu, Hrvatski glas, Hrvatski dom i druge. Kako je don Ivan brojne lanke potpisivao razliitim pseudonimima, a objavljivao je i nepotpisane lanke, trebat e detaljnije istraiti cjelokupnu njegovu spisateljsku i inu djelatnost. Do sada je najdetaljniju don Ivanovu bibliografiju objavio dr. Ratko Peri141, ali je uputio i svojevrstan poziv itateljima: Naravno, bio bih zahvalan itateljima, koji bi mogli popuniti ovaj popis lancima koji ovdje nisu spomenuti, a nalaze se i u domovinskom i u emigrantskom tisku. Osim toga, Tomas je sudjelovao na razliitim kongresima, tribinama i slinim skupovima, s brojnim izlaganjima, predavanjima, propovijedima i tome slino, te je pisao lanke u razliitim knjigama i zbornicima. Kao zasebno otisnute studije objavio je sljedea djela: Krunoslav Stj. Draganovi: prilikom 60. godinjice njegova ivota142, Dragutin Kamber: Utrka sa smru143, Osjeaj krivnje i svijest odgovornosti144, Dva predvodnika Boje Hrvatske (Ivan Merz i J. Stadler)145, Boji svjedoci (o nekim hercegovakim sveenicima)146 (potpisano pseudonimom dr. Ivo Humski, jer se njegovo pravo ime kao autora nije smjelo pojaviti u bivoj komunistikoj Jugoslaviji), Alojzije Stepinac u svjetskoj knjievnosti147 i Svjei strani spisi o Stepincu148. Nadalje, dr. Tomas ima svoj lanak pod naslovom Smisao i uloga muenitva149 u Zborniku u ast sv. Nikole Tavelia150, koji je iziao u Rimu 1970., u ast posveenja bl. Nikole Tavelia, 21. lipnja iste godine. Osim toga, dr. Tomas uzeo je uea na brojnim razliitim skupovima hrvatskog iseljenitva, s ciljem stvaranja platforme za dolazak slobode i demokracije hrvatskom narodu te osamostaljenje hrvatske drave. Jedan od takvih skupova bio je i Hrvatski razgovori o slobodi, odran u ljeto 1971. u vicarskoj, u organizaciji Hrvatske revije, s kojeg je izdan i zbornik radova u kojem se nalazi i don Ivanov rad Vatikan i Hrvati danas.151

R. PERI, Da im spomen ouvamo, str. 311. 319..; R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529. I. TOMAS, Krunoslav Stjepan Draganovi: prilikom 60. godinjice njegova ivota, Knjinica Hrvatske revije, Buenos Aires, 1964. 143 I. TOMAS, Dragutin Kamber: Utrka sa smru, Rim, 1970. 144 I. TOMAS, Osjeaj krivnje i svijest odgovornosti, Knjinica Hrvatske revije, Mnchen-Barcelona, 1970. 145 I. TOMAS, Dva predvodnika Boje Hrvatske (Josip Stadler i Ivan Merz), Rim, 1971. 146 I. TOMAS, Boji svjedoci (objavljeno pod pseudonimom dr. Ivo Humski), Hrasno, 1971. 147 I. TOMAS, Alojzije Stepinac u svjetskoj knjievnosti, Knjinica Hrvatske revije, Mnchen Barcelona, 1980. 148 I. TOMAS, Svjei strani spisi o Stepincu, Knjinica Hrvatske revije, Mnchen-Barcelona, 1982. 149 I. TOMAS, Smisao i uloga muenitva, str. 95. 119. 150 F. VERAJA (ur.), Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, Rim, 1970. 151 I. TOMAS, Vatikan i Hrvati danas, u: Hrvatski razgovori o slobodi (izbor) - drugi simpozij Hrvatske revije, I. domovinsko izdanje, kolske novine Pergamena, Zagreb, 2000., str. 69. 98.
142

141

5. GODINJAK

156

U opsenom zborniku Stepinac mu je ime152, kojeg je kao vrijedno izdanje objavila Knjinica Hrvatske revije u emigraciji, sudjelovao sa svojim znaajnim prilozima i dr. Tomas. To je njegov lanak iz Novog ivota Na izvorima Stepineve duhovnosti153, te studija Kardinal Stepinac u svjetskoj knjievnosti154. Tu je studiju objavila i Knjinica Hrvatske revije, kao posebni otisak, pod naslovom Alojzije Stepinac u svjetskoj knjievnosti. Svojevrsna rehabilitacija Tekom je mukom dr. Tomas podnosio injenicu da mu nakon uklanjanja iz Zavoda sv. Jeronima i smjenjivanja s Hrvatskog programa Radio Vatikana nitko iz crkvenih krugova nije niti ponudio nekakvu slubu, a po opem miljenju njegove subrae imao je ogromne potencijale. Naprotiv, pojedini su crkveni dostojanstvenici, smiljeno ucijenjeni od jugokomunista, njemu i njegovim najbliim suradnicima stvarali potekoe, ak i oko izdavanja asopisa Novi ivot, koji je 1971. silom prilika morao prestati izlaziti. To proizlazi iz Tomasovih rijei, punih bola i gorine.155 Oito kako je don Ivan bio batinik muenitva strpljivosti, koje je otpoelo micanjem iz Zavoda sv. Jeronima i smjenom sa slube na HP RV-a, a sve se poklapalo s nastankom i provedbom tzv. Ostpolitik, kroz koju je i njezin protagonist, kardinal Casaroli, proivljavao muenitvo strpljivosti na svoj nain. Meutim, dola je 1978. i izbor novoga pape, Poljaka Ivana Pavla II., koji je po opim ocjenama imao dosta sluha za istinske probleme hrvatskog naroda, s obzirom da je dobro znao kako veina nije ivjela u dravi i pod reimom koji su odabrali, ve da im je svakodnevica bila komunistika diktatura. Sljedee godine, 7. prosinca 1979., za rektora Zavoda sv. Jeronima imenovan je od pape Ivana Pavla II. dr. Ratko Peri, tada sveenik Mostarsko-duvanjske biskupije, i tu je dunost obnaao sve do 16. kolovoza 1992.156 Valja istaknuti kako su od tada za don Ivana poeli nadolaziti dani otopljavanja njegova odnosa sa slubenim predstavnicima Crkve u Hrvata i samog vrha Katolike crkve u
Vinko NIKOLI (ur.), Stepinac mu je ime II., (zbornik), Knjinica Hrvatske revije, Mnchen Barcelona, 1980. I. TOMAS, Na izvorima Stepineve duhovnosti, u: Stepinac mu je ime II., pretisak iz Novog ivota, IV, (1965.) 1, str. 6. 18. 154 I. TOMAS, Kardinal Stepinac u svjetskoj knjievnosti, u: Stepinac mu je ime II., str. 369. 415. 155 I. TOMAS, O kulturnoj djelatnosti pok. F. Lodete, u: Hrvatska revija, 31 (1981) 3., str. 547. 548.: Povijest postanka, opstanka i prestanka N vrlo je zanimljiv dio nae kulturne, a i nekulturne, prolosti. Tko to bude opisivao, ne e se morati odijevati mnogobojnim folklorom! Komunistika Jugoslavija, potpomagana klerikalnim karijerizmom i kainsko-kariotskom klero-komunistikom kolaboracijom karakterizira kranske i hrvatske situacije i borbe. Broz Kumroveki: Tito Grozni, srpski zet Jakov Blaevi, Kardelj, Moraa, Cvrlje... tiranski su se sluili slabiima, da bi dokazali, kako je beskarakterni kranski elasticitet ipak dobro doao protukranskom materijalizmu. Progonitelji propadaju, pravda prijateljski prati progonjeni pravovjerni puk, predvoen postojanim pastirima: prema pobjedi permanentnih prava. 156 R. PERI, Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu (1959-2001), u: Jure BOGDAN (ur.), Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901. - 2001.), str. 363. 396.
153 152

157

5. GODINJAK

Rimu. Tako mu je pruena odreena zadovoljtina kada je 1987. obiljeavao zlatni jubilej svoga misnitva, pet godina prije smrti i 25 godina nakon to je smijenjen sa slube na HP RV-a i uklonjen iz Zavoda sv. Jeronima. Dakle, 50 godina svoga misnitva proslavio je u jednoj od najveih rimskih bazilika, bazilici Svete Marije Velike (Santa Maria Maggiore), 24. lipnja 1987. Pritom su mu koncelebrilari msgr. Jure Marinovi i dr. Mato Koli, sveenici iz Novog Zelanda. Misi su bili nazoni zlatomisnikovi uzvanici, sveenici i asne sestre iz Rima. U svom govoru pod misom Tomas je izrazio zahvalnost Bogu na daru misnitva i zlatomisnitva, a spomenuo je i razloge koji su ga naveli da za svoj jubilej izabere upravo baziliku Santa Maria Maggiore, znamenitu za Hrvate.157 Prema pisanju dr. Peria u Crkvi na kamenu, jasno je kako je i on bio meu Tomasovim uzvanicima, kao tadanji rektor Zavoda sv. Jeronima, a po osobnom svjedoenju, tom je prigodom odrao i propovijed. Kako je u vrijeme objavljivanja te informacije jo uvijek postojala komunistika Jugoslavija, u kojoj nije bilo prihvatljivo uope spominjati Tomasovo ime, svakako valja istaknuti Periev dopis iz Rima, kao i njegovu objavu u Crkvi na kamenu, pastoralno-informativnom listu hercegovakih biskupija. Na kraju Tomasova zlatomisnikog slavlja proitana je i brzojavna estitka pape Ivana Pavla II, koja glasi: Prigodom proslave 50. obljetnice sveenikog reenja Sveti Otac eli izraziti osobitu radost preasnom sveeniku Ivanu Tomasu zbog duhovnog dobra to ga je ostvario primjernim zalaganjem u dugoj i revnoj pastoralnoj djelatnosti. I dok na njega zaziva posebne nebeske utjehe i milosti elei mu jo dugu i plodnu djelatnost, od srca mu podjeljuje eljeni Apostolski blagoslov koji na osobit nain proiruje na rodbinu, na sve nazone svetom jubilarnom obredu i na cijelu zajednicu. Kardinal Casaroli, dravni tajnik. Autor napisa jo je ukratko opisao ivot i djelo dr. don Ivana Tomasa, pridruujui se na kraju znaajnoj estitci pape Ivana Pavla II.158 Viestruki je znaaj papine estitke Tomasu. Prije svega, moe se rei kako je to priznanje njemu osobno, ali i cijeloj hrvatskoj zajednici, koje je dolo od vrhovnog crkvenog poglavara. Moe se uzeti i kao dokaz papine sklonosti hrvatskom narodu, to je u kasnijim godinama potvreno brzim priznanjem samostalne hrvatske drave od Vatikana, te slubenim posjetima istoj dravi u tri navrata, a Crkvi u Hrvata ukupno pet puta. Prilikom tih posjeta Alojzije Stepinac, Marija Petkovi i Ivan Merz proglaeni su blaenicima. Istiui u estitci da na Tomasa zaziva posebne nebeske utjehe, moglo bi se rei kako papa time shvaa njegovu neutjenost, nakon to ga je crkvena vlast, opravdavajui to zahtjevima jugoslavenskog komunistikog reima, smijenila sa slube HP RV-a
157 158

R. PERI, 50 godina misnitva, u: Crkva na kamenu, 8-9/1987., str. 16. Isto

158

5. GODINJAK

1962., te mu nakon toga 25 godina nije ponudila nikakvu slubu. Zanimljiva je i injenica kako je spomenutu estitku potpisao kardinal Agostino Casaroli, dravni tajnik kod pape Ivana Pavla II., koji je bio glavni protagonist (od 1963.) tzv. Ostpolitik, otpoete za vrijeme pontifikata Ivana XXIII., a djelatno provoene za vrijeme pape Pavla VI. Don Ivan je u nekoliko posljednjih godina svoga ivota pobolijevao, a u bolesti su mu posebnu brigu pruale sestre Sluavke Malog Isusa, sve do smrti. Umro je 27. kolovoza 1992. u Albanu kraj Rima, umalo napunivi 81 godinu ivota. U posljednjim trenutcima njegova ivota pri ruci mu je bio tadanji rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima, dr. Ratko Peri, zajedno s jednom asnom sestrom tadlerovkom. Bilo je to u bolnici Regina Apostolorum u Albanu pokraj Rima, na odjeljenju namijenjenu za sveenike, kamo su ga tjedan dana prije smrti smjestili njegovi kolege, hrvatski sveenici mons. Fabijan Veraja i mons. Milan Simi. Misa zadunica sluena je 29. kolovoza 1992. u crkvi sv. Jeronima, u nazonosti ukrajinskog nadbiskupa msgr. Miroslava Marusyna, brojnih vjernika hrvatske zajednice u Rimu i hrvatskoga veleposlanika pri Svetoj Stolici, prof. Ive Livljania. Sve je bilo prireeno pod vodstvom dr. Peria, tada u odlasku na dunost biskupa koadjutora Mostarko-duvanjske i apostolskog upravitelja Trebinjsko-mrkanske biskupije. Pod misom je dr. Peri izrekao rijei zemaljskog oprosta od don Ivana i proitao njegovu duhovnu oporuku (iz 1988.), u kojoj se vidi don Ivanov i sveeniki i rodoljubni lik: U svome radu i ivotu nastojao sam se voditi naelima katolike vjere i ljubavlju prema svom hrvatskom narodu. Svojim rijeima i lancima nastojao sam pridonijeti kulturi, slobodi i afirmaciji hrvatskoga naroda, iz kojeg sam potekao i za koji sam radio, molio i trpio. Pokopan je u grobnici Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, na rimskom groblju Campo Veranu, kako je i sam zaelio, na mjestu gdje njegovi zemni ostatci poivaju kraj dvadesetak drugih znamenitih Hrvata.159 Na taj je nain Tomas, zaslugom bl. pape Ivana Pavla II. i dr. Peria, barem u smrti, dobio dodatnu zadovoljtinu svojevrsnog ponovnog sjedinjenja s Papinskim hrvatskim zavodom sv. Jeronima. Dakle, don Ivan je doivio stvaranje slobodne i demokratske hrvatske drave, za kojom je cijeli ivot udio i za koju se svim svojim intelektualnim znanjem i utjecajem u iseljenitvu borio i kod brojnih svjetskih monika zauzimao, ali iz zdravstvenih razloga pred smrt ju nije mogao i posjetiti. Prema svemu vienome, dr. don Ivan Tomas cijelo je vrijeme svoga ivota u emigraciji djelovao na vjerskom i kulturnom uzdizanju hrvatskog naroda. Osim toga, svakako vrijedi istaknuti i njegovu djelatnost meu brojnim pripadnicima drugih naroda, i to lancima ili govorenjem brojnih svjetskih
159
159

R. PERI, In memoriam don Ivanu Tomasu, str. 521. 529.

5. GODINJAK

Slika 6. Vicerektor Zavoda sv. Jeronima don eljko Maji u drutvu Domagoja Tomasa ispred grobnice Zavoda sv. Jeronima na Campo Veranu u Rimu

jezika, uvijek u cilju ostvarenja slobode za hrvatski narod i Katoliku crkvu pod komunistikim totalitarizmom, a naroito pobijanju rairenih neutemeljenih predrasuda o Hrvatima, koje su mnogi dugo vremena plasirali irom svijeta. Oito kako se radilo o mukotrpnoj, ali ispravnoj djelatnosti. Stoga, ljudima poput njega svakako valja odati priznanje i po mogunosti se nadahnjivati pojedinim njegovim mislima koje je ostavio zapisane, kao i na ukupnoj ivotnoj djelatnosti, jer drimo kako je bio istinski sveenik i domoljub. Domagoj Tomas - Sreko Tomas

5. GODINJAK

160

RELJEFNE OSObITOSTI pROSTORA ZApADNOHERCEGOVAKE UpANIJE pODLOGA GEOEKOLOKOM I TURISTIKOM VREDNOVANJU KAO pRILOG ODRIVOM RAZVOJU UpANIJE
Geografski poloaj

s prostorom upanije zapadnohercegovake koja je dio Federacije BiH, odnosno drave Bosne i Hercegovine. Unutar administrativno-teritorijalne cjeline izdvojiti se mogu etiri opine. iroki brijeg (388 km), posuje (372 km), Ljubuki (289 km) i Grude (218 km). Povrina upanije iznosi 1267 km, a tu je prema popisu od 31.03. 1991. godine ivjelo 89 012 stanovnika ili 70,25 stanovnika po km. Dijelom prostor upanije zapadnohercegovake pripada makroregiji Niske Hercegovine, a samo manjim dijelom u podruju sjeveroistonog dijela opine Posuje, obraivani prostor sudjeluje u podruju Visoke Hercegovine, odnosno Visokog kra. U irem smislu Niska Hercegovina obuhvaa prostor oko donje Neretve i njenih pritoka Trebiata, Bregave i Bune, te ponornica Ugrovae, Litice i Trebinjice. Prema A. Markotiu (1983), Niska Hercegovina se protee od jadranskog primorja kod Neuma i dalmatinske granice (granice Dalmacije) pa do najizrazitije jugozapadne mee sredinjeg planinskog i mediteranskog prostora megaregije Dinarida (Dinara Zavelim vrsnica Prenj Vele Hrgud Sitnica Vidua). Tako omeeno podruje Niske Hercegovine obuhvaa teritorij od 5 946 km. To znai da ini 62,9% ukupne povrine prostorno povijesnog pojma Hercegovine. Iz toga slijedi da podruje upanije zapadnohercegovake obuhvaa samo petinu (21,31%) makroregije Niske Hercegovine.1
1 Koristimo se pojmom Niska Hercegovina mada se u znanstvenoj literaturi pored toga pojma koriste i nazivi donja i submediteranska Niska Hercegovina. (vidi A. Markotia 1983., str. 32.)

Istraivano podruje poklapa se u administrativno teritorijalnom pogledu

161

5. GODINJAK

Granice (Slika 1.) upanije zapadnohercegovake prirodno su najjasnije odreene prema sjeveru gdje se uglavnom poklapaju s vrnim dijelom planinskog hrpta abulje (1776 m) i dijela planinskog masiva vrsnice (2228 m), zatim planinskog hrpta Otreca (1304 m) i Zavelima (1347 m). Na jugu i jugozapadu meu upanije ine dravna granica prema Republici Hrvatskoj, tj. s mezoregijom sredinje Dalmacije.

Slika 1. Geografski smjetaj (poloaj) upanije

5. GODINJAK 162

Prostor upanije je omeen orografskim jedinicama: na sjeverozapadnom dijelu Zavelimom, Otrecom, Lib i Vran planinom; na sjeveroistonom dijelu abuljom i dalje prema jugoistoku sputa se dolinom Neretve i na jugozapadnom dijelu mea ide od Imotskog prema Vrgorcu. Jugozapadna granica prema Republici Hrvatskoj svojom itavom duinom sijee inae jedinstvene reljefne cjeline Hrvatske i istraivanog prostora ( Imotsko-bekijsko polje, Kruevica, polje Rastoka te Jezerce). Administrativna granica na jugozapadnom dijelu je prema Republici Hrvatskoj, na sjevernom dijelu je prema Hercegbosanskoj upaniji, dok svojim istonim dijelom u cijelosti granii sa Hercegovako-neretvanskom upanijom. upanija zapadnohercegovaka je dio zapadnoeuropskog dijela Alpskohimalajskog gorskog pojasa. U makro geomorfolokom pogledu, dio je bila i polja, iji krajnji sjeverni, sjeveroistoni i sjeverozapadni dio pripada podruju Visoke Hercegovine, a ona je zapravo po svojim reljefnim znaajkama produetak Visokog kra zapadne Bosne. Nisku Hercegovinu karakteriziraju meusobno usporedne grede, zavale polja u kru i udoline. Prema geotektonskim obiljejima, ovaj prostor spada u zonu Vanjskih Dinarida, dok u irem reljefnom smislu pripada regiji Dinarskog gorskog sustava, odnosno regiji bila i polja zapadne Bosne i Hercegovine i regiji Niske Hercegovine, dok prema klimatskim obiljejima spada u geomorfoloku oblast umjereno toplih i razmjerno vlanih klima, odnosno, odreen je znaajkama kontinentske, submediteranske i dijelom mediteranske klime. Geoloka prolost je zastupljena litostartigrafskim jedinicama paleozoika (unutar kanjona vrsnice i abulje), mezozoika ( jurske naslage u dnima duboko usjeenih dolina, naslage krede su najzastupljenije i litoloki su predstavljene vapnencima i dolomitima s visokim udjelom kalcij karbonata), paleogena ( klastini vapnenci i fli), neogena ( lapori, pjeenjaci i gline ), pleistocena ( ledenjaki, padinski i rijeni sedimenti ) i holocena ( rijene naplavine, movarne i jezerske naslage ). Tektonska struktura je obiljeena aktivnou preteito desnih horizontalnih rasjeda koji su i odredili glavne tektonske jedinice i odigrali posebnu ulogu u oblikovanju reljefa ovog prostora ( radi se o nizu uzdunih rasjeda horizontalnog tipa pomaka, i na njih poprenih, po duljini kraih ). Niz tektonski aktivnih faza oblikovao je osnovne crte reljefa kakav se danas raspoznaje, gdje je kljuno razdoblje promjene stresa iz smjera sjeveroistok-jugozapad u smjer priblian sjever-jug, poradi ega dolazi do rotacija struktura i otvaranja rovova ili tzv. pull-apart bazena koji danas odgovaraju zavalama polja u kru (Posuko, Bekijsko, Koerinsko). Najnovija (recentna) tektonska aktivnost ukazuje na

163

5. GODINJAK

uestalo pojavljivanje potresa razliite snage (Makarska, Zagvozd, Vrgorac, obod Grudskog polja, Metkovi, Mostar).

Foto 1. Pull-apart struktura dijela zavale Bekijskog polja s naseljima, Pocrte u prvom planu. Fotografirao V.imunovi 2007.

U oblikovanju reljefa sudjeluju endogeni i egzogeni imbenici. U tektonski stabilnim podrujima (unutarnji dijelovi ploa), gdje je utjecaj endogenih sila smanjen, odluujuu ulogu u oblikovanju reljefa imaju egzogeni (klimamorfoloki ili morfogenetski) procesi i tamo je reljef uglavnom zaravnjen ili blago valovit. U tektonski aktivnim podrujima gdje su reljefni oblici bitno mlaeg postanka (granice i rubni dijelovi ploa) u odnosu na prethodne, endogeni procesi utjeu na dinamiku egzogenih procesa, pa se u zonama tektonskog sputanja odvija snana akumulacija, dok reljef poprima blae obrise, a u zonama izdizanja dolazi do jake denudacije (ogoljavanja) i reljef obiljeava vea nadmorska visina i jae izraen ocrt pa je i vertikalna ralanjenost (relativna visinska razlika) znatna. Dakle, odnos izmeu endogenih i egzogenih imbenika odluujui je u reljefnom oblikovanju odreenog prostora. Na prostoru upanije zapadnohercegovake prevladavajuu ulogu oblikovanja reljefa imaju endogeni imbenici. Iznimka je duboko usjeeni kanjon Ugrovae, koji je nastao naglim otapanjem leda, odnosno fluvioglacijalnim procesima na rasjedno preduvjetovanim trasama. Za prikaz reljefnih osobitosti odreenog prostora nuno je izvriti analizu reljefa koja ukljuuje niz morfometrijskih postupaka koji ukljuuju: hipsometrijske znaajke, znaajke nagiba padina, znaajke vertikalne ralanjenosti i pripadajueg trenda, orografsku strukturu, morfostrukturne i egzogeomorfoloke znaajke.
5. GODINJAK 164

Hipsometrijske znaajke Broj visinskih razreda i njihova veliina odreena je na osnovu ukupnog raspona visina pa se tako izdvojeni razredi kreu od < 100 pa do 2 300 m, vrijednost razrednog intervala je 100 m. Izdvojena su 23 visinska razreda (Slika 2.) Jasno se dadu razluiti tri hipsometrijska dijela istraivanog podruja i to: - krajnji sjeveroistoni dio Visoke Hercegovine, visine iznad 1 300 m (vrsnica, dio abulje, Zavelim i titar planina); - zatim slijedi Zapadnohercegovako sredogorje (dio Zavelima, Otrec, Mratnjaa, dio abulje, Jastrebinka) - i trei dio koji se prati du crte Imotski Grude itluk , gdje su vrijednosti visina do 500 m. Najnia nadmorska visina je negdje od 30 40 m i to na izlasku Trebiata prema opini apljina. Samo je neznatno vie podruje udolina Rastoka i Jezerac (60 m 70 m) dok najvia toka see do 2 228 m (Plono).

Slika 2. Prikaz hipsometrijskih ( visinskih ) vrijednosti prostora upanije Kartirao i kartu sainio V.imunovi 2007.
165 5. GODINJAK

NADMORSKA VISINA U ( m )

UDIO U ( % )

< 100 100-200 200-300 300-400 400-500 500-600 600-700 700-800 800-900 900-1000 1000-1100 1100-1200 1200-1300 1300-1400 1400-1500 1500-1600 1600-1700 1700-1800 1800-1900 1900-2000 2000-2100 2100-2200 > 2200
5. GODINJAK

7,15 8,23 17,33 10,97 6,65 5,15 7,75 5,15 5,25 7,51 5,32 3,46 2,76 3,24 1,77 0,57 0,38 0,42 0,33 0,26 0,23 0,12 0,00

Hipsografska krivulja pokazuje udio povrina izdvojenih visinskih razreda i vrijednost srednje nadmorske visine od 625m, gdje je najmanji postotak visina (do 10%) onih iznad 1000 m visine nad morem. Visinski razredi od 500m 1000m i razred 500m 600m su zapravo najzastupljeniji i povezuju se sa prostorom padina prema Mostarskom blatu, Rakitskom polju, te prije spomenutih padina abulje i titar planine. Slino je i s visinskim razredom izmeu 600m 700m koji se povezuje s prostorom junih i jugoistonih padina Zavelima i Radovnja, tj. prijelaze prema Vir polju i Posukom polju (Slika3.).

166

udio povrine u postotcima (%)

visina u metrima (m) Raspodjela visina na istraivanom prostoru statistiki pokazuje najvei udio visina koje pripadaju visinskom razredu 200 m 500 m, tonije 33.95 %. Jo se mogu izdvojiti razredi 600m 700 m, i 900 m 1000 m, kojima pripada po oko 8 % povrine istraivanog prostora. Visinskim razredima niim od 500 m nadmorske visine pripada najvei dio prostora, preko 50 %. Analizirajui visinske odnose na prostoru upanije zapadnohercegovake, jasno se izdvajaju tri glavne reljefne cjeline i to: Visoka Hercegovina visine iznad 1 300 m, zatim Sredogorje zapadne Hercegovine visine od 500 m do 1 300 m, te Niska Hercegovina visine ispod 500 m.

Slika 3. Hipsografska krivulja prikaz izdvojenih visinskih razreda

Od vrnog dijela vrsnice u smjeru juga i jugoistoka reljef se sputa u vie jasno izraenih stepenica. prvu ini vrni nivo Zapadnohercegovakog sredogorja od 500-1300 m, drugu niz predgorskih potolina Rakitno i Svinjaa. Treu stepenicu, paralelnu prethodnoj, ini niz Posuka zavala polja u kru (600 m 700 m) i Koerinska udolina (300 m - 400 m). etvrtu stepenicu predstavlja zavala u kru Mostarskog blata, (oko 230 m) , petu zaravan Brotnjo (230 m 400 m), estu zavala Ljubukog (ispod 100 m) i Imotsko-bekijskog polja (250 m 270 m) i zavrno sedmu stepenicu, povieni okreni dio produetka zavale Ljubukog polja, zaravan Hraljani (120 m - 160 m).
167 5. GODINJAK

Stepeniasti ocrt reljefa svjedoi o etapnom razvoju i razliitosti oblika dananjeg reljefa emu je bitno doprinijela i tektonska struktura obiljeena postojanjem rasjeda graninih glavnim strukturama i njima prateim usporednim reversnim rasjedima. Nagibi Najvei dio zemljine povrine obuhvaen je padinama razliitog nagiba. Padine spadaju u najuoljiviji element reljefa zemljine povrine jer gotovo da ne postoji reljefni oblik koji ne ukljuuje padine razliitog nagiba pa je analiza nagiba padina znaajna za razumijevanje razvoja reljefa. Nagibi su u svezi s visinskim odnosima prostora, jedino su iznimka Rakitsko polje i niz dolaca u jugozapadnom dijelu abulje. Najnie vrijednosti nagiba povezane su sa poljima u kru ( Posuko, Bekijsko, Mostarsko blato, Ljubuko), te dijelom zaravni oblikovanoj u kru, tonije sjeverozapadnim dijelom zaravni Brotnjo.

Najvei postotni udio u ukupnoj povrini istraivanog prostora (45,34%) pripada nagibima 12 32, zatim slijede nagibi 5 12 kojima pripada 28,14 % povrine, onima 2 5 pripada 14,44 % povrine, zatim oni 0 2 zauzimaju 10,35 % i konano najmanji postotni udio pripada nagibima 32 55 i > 55 pripada 1,71 % odnosno 0,02 % od ukupne povrine (Slika 4.). Analizirajui kartu nagiba dade se primijetiti da je njihova raspodjela sukladna s reljefnim danostima prostora, pa se najzastupljenije kategorije manjih nagiba povezuju s manjim nadmorskim visinama i zastupljenost opada prema sve manjim udjelima odreenih kategorija nagiba idui prema sve viim terenima. Nagibi od 0 - 2 i od 2 - 5 dominiraju u dolinskim zaravnima, (dolina Riine, Ugrovae u donjem toku, Tihaljine Trebiata i Studenice) dnu zavala polja u kru (Bekijsko, Posuko, Rakitno, Dugo polje, Koerin Ljubuko polje, Knepolje, Mostarsko blato, zaravnima u kru Podine, Brotnja i Hraljana na pedimentima (podnojima uzvienja) te glacisima (sneeni materijal u podnoju padine) proelja brda i planina (Zavelim, Otrec, Jastrebinka).
5. GODINJAK 168

Slika 4. Prikaz nagiba prostora upanije po razredima u stupnjevima Kartirao i kartu sainio V.imunovi 2007.

Nagibi od 5 - 12 dominiraju na dodiru gorskih struktura sa zaravnima polja, rubnim dijelovima zaravni u kru i dijelovima pedimenata ispod gorskog proelja gdje su izraeniji pokreti masa spiranjem, jaruenjem, erozijom i klienjem. Nagibi od 12 - 32 povezuju se s prostorom koji obiljeava prevlast vrlo jakih procesa erozije vodotoka, spiranja, jaruenja i klienja. Nagibi od 32 - 55 i oni preko 55 povezuju se s terenima gdje prevladavaju procesi uruavanja i osipanja i oni su zastupljeni u hercegovakom sredogorju dok su oni preko 55 vezani za najstrmije padine i litice Zavelima, abulje i vrsnice te na padinama kanjonskih proboja Ugrovae, Litice, ukovice i Riine.
169 5. GODINJAK

Foto 2. Prikaz prostora najveih vrijednosti nagiba na primjerima kanjona Ugrovae i Riine

Ralanjenost reljefa Za izradu karte vertikalne ralanjenosti koristi se mrea razliitih geometrijskih oblika, povrina (kvadrata, krunica, trokuta, peterokuta) na jedinicu povrine km2. Karta vertikalne ralanjenosti proizlazi iz prethodno izvedenih (hipsometrija i nagibi) i pokazuje jasnu reljefnu razluenost na visokogorski, sredogorski i niski dio prostora koji je mjestimice ispresijecan gorskim gredama. Najvie vrijednosti vertikalne ralanjenosti najveim dijelom se podudaraju s trasama dominantnih rasjeda pravca pruanja sjeverozapad-jugoistok.

Slika 5. Prikaz vertikalne ralanjenosti prostora upanije Kartirao i kartu sainio V.imunovi 2007.
5. GODINJAK 170

Najvei postotni udio vertikalne ralanjenosti povezan je s terenima nadmorske visine od 100 m 300 m ( 52,72 % ), zatim nadmorskim visinama 30 m 100 m ( 28,67 % ), onim od 5 m 30 m (9,97%) Podatci ukazuju na vrlo izraenu mikroralanjenost reljefa (Slika 5.). Analizom karte vertikalne ralanjenosti reljefa, podruja koja su obiljeena sa negativnim vrijednostima, predstavljaju pojaanu akumulaciju materijala i oznaavaju sredinja podruja sputanja terena, dok podruja s pozitivnim vrijednostima predstavljaju prostore ogoljavanja (denudacije) i oznaavaju podruja izdizanja terena i ovakva analiza ukazuje na regionalni odnos osnovnih morfostrukturnih cjelina. Karta 1. trenda vertikalne ralanjenosti je zapravo statistiki poopena karta vertikalne ralanjenosti koja odraava glavne strukturno-geomorfoloke cjeline istraivanog prostora. Ona u jo veoj mjeri odraava pruanje trasa dominantnih rasjeda pravca pruanja sjeverozapad-jugoistok. Uoava se i znakovito svijanje trasa rasjeda u obliku razvuenog slova Z, to je posljedica oblikovanja geolokih struktura i na njima oblikovanog reljefa unutar trasa desnih smiuih rasjeda.

Slika 6. Prikaz 1. trenda (statistika vertikalne ralanjenosti) reljefa prostora upanije zapadnohercegovake Kartirao i kartu sainio V.imunovi 2007.
171 5. GODINJAK

Odstupanja od srednje vrijednosti prvog trenda seu u rasponu od 138 m do 529 m. Preko 85 % ukupne povrine istraivanog prostora pripada relativnim visinskim razredima od 138 m do 100 m, dok na sve ostale visinske razrede otpada neto manje od 15 % teritorija (Slika 6.). Pomou trenda vertikalne ralanjenosti jo se vie naglaava utjecaj regionalnih struktura i tektonike s isticanjem glavnih morfostrukturnih cjelina ime je iskazana podudarnost karte trenda s poloajem regionalnih strukturnih jedinica pa se poveane vrijednosti ralanjenosti poklapaju s trasama glavnih i prateih rasjeda koji se u nizovima pruaju od sjeveroistoka prema jugozapadu to je zapravo temeljna odrednica reljefa upanije zapadnohercegovake. Najvee vrijednosti apsolutne vertikalne ralanjenosti 300-800 m/ km2 i njenog odstupanja od aritmetike sredine utvrene su u prijelaznim, rubnim podrujima izmeu vrnih dijelova vrsnice i Zavelima i susjednih podgorskih dijelova. Neto manje vrijednosti 300 m/km2 prostiru se prijevojnim podrujima titar planine, zavale polja u kru Rakitno, jugozapadnih padina abulje. Vrijednosti 100-300m/km2 povezuju se s hercegovakim sredogorjem, dok su vrijednosti slabo ralanjenog reljefa 30-100 m/km2 vezane za zaravni u kru i najnie vrijednosti 5-30 m/km2 se veu za dna polja u kru. Openito oko polovice prostora upanije je denudacijski prostor ije se povrine veu iskljuivo za povienije grede, gorske hrptove i gorske masive i zaravni u kru, posebice u njenom sjeveroistonom dijelu.

Foto 3. Satelitska snimka vrnih dijelova vrsnice i abulje, primjer najveih vrijednosti vertikalne ralanjenosti u upaniji
5. GODINJAK 172

Orografska struktura Temeljem provedene analize morfografskih i morfometrijskih obiljeja prostora, sastavnice orografske strukture su sljedee: Zavale polja u kru (Ljubuka zavala, Posuka zavala, zavala Vir polja, zavala Rakitskog polja, zavala Koerinskog polja, zavala Vuipolje, zavala Mokro polje, zavala Mostarskog blata i zavala Bekijskog polja) Zaravni u kru (SZ dio zaravni Brotnjo, zaravan Cere i zaravan Crne lokve) Udoline (udolina Dugo polje) Gorski hrptovi (gorski hrbat Zavelim, gorski hrbat Radovan, gorski hrbat titar planine, gorski hrbat Rujan, gorski hrbat Ljube i gorski hrbat Kruevica) Gorske grede (gorska greda Trtla, gorska greda Ozren, Grudsko-bekijski niz, Ljubuko-vitinski niz, Humake grede, Kosmajska greda i greda Borajna) pobra (pobre Osredak, pobre Veliki mali i pobre Humac) Gorski masivi (gorski masiv vrsnica i dio gorskog masiva Velika gradina) Doline (dolina Ugrovae, dolina Litice, dolina Lukoa, dolina TihaljinaMlada-Trebiat i dolina Riine).

Foto 4. Satelitska snimka gorskog masiva vrsnice sa Dugim poljem i jezerom Blidinje

Morfostrukturne osobitosti Pod morfostrukturom podrazumijevaju se reljefni oblici koji su nastali meuovisnou djelovanja endo i egzo imbenika s tim da vodeu ulogu u njihovu oblikovanju imaju endogene sile i procesi, a bitna je i priroda geolokih mehanizama koji mogu biti kompresijski (saimajui), ekstenzijski (razmiui), transformni (popreni na strukture), transtenzijski (razvlaei) i transpresijski (natiskujui). Isto tako na oblikovanje reljefa prostora upanije
173 5. GODINJAK

zapadnohercegovake veliki utjecaj su imali pomaci desnih horizontalnih rasjeda i njihovih prateih struktura s deformacijama koje su bitno utjecale na oblikovanje reljefa du pruanja njihovih trasa. Intenzitet i izraenost pomaka i rasjednih pokreta opada od sjeveroistoka prema jugozapadu pa su uz vanije rasjedne odsjeke oblikovani i najvei vrhovi Plono na vrsnici, Kolokovac na Zavelimu, titar. Idui dalje prema jugoistoku manje je izraen reversni rasjed uz kojeg je oblikovan sredinji niz gorskih hrbata i masiva (Radovan, Rujan). I trei reversni rasjed jo je slabije izraen, a prua se pravcem Pe Mlini-Ljubuki uz kojeg su oblikovane gorske grede s manjim visinama. paralelno s ovim pomacima dolazi i do razmicanja stijena pa se otvaraju romboidna ili leasta udubljenja u kojima se naknadnim taloenjem stvaraju polja u kru, to je temeljna geomorfoloka znaajka reljefa upanije zapadnohercegovake. Navedeni mehanizam pomaka oblikovao je reljef i reljefnu strukturu, a karakterizira ju da je via od jugoistoka prema sjeverozapadu i od sjeveroistoka prema jugozapadu te izmjena udolina i uzvienja. Na osnovu naprijed navedenog i strukturnogenetskih osobina mogu se izdvojiti morfostrukturne jedinice Zavelim Tribistovo - Mostarsko blato, Imotski - Bekija, Biokovska zagora i vrsnica s Dugim poljem. Ponikve ponikva je jedan od najzastupljenijih i najbrojnijih reljefnih oblika srednjeg reda veliine openito na prostoru dinarskog kra. Prostorni raspored ponikava najlake je razaznati na raunalno izvedenim kartama, piktogramu (karta ponikava prikazana tokama) koji pokazuje toan poloaj svake jedinine prepoznate ponikve putem prostorno razmjetenih toaka i karti gustoe ponikava po jedinici povrine od km2. Prostorni razmjetaj ponikava prikazan je na dva naina, jedan je tokasti (piktogram) prikaz razmjetaja (Slika 7.), a drugi je njihov arealni (Slika 8.), odnosno izodolinski prikaz koji ukazuje veom mjerom na hidrogeoloka svojstva stijena (propusnost ili nepropusnost), ali se isto tako ocrtavaju trase nekada reversnih, sada horizontalnih rasjeda. Tokasti prikaz vie odraava tektonsku strukturu koja je i u prethodnim kartama naznaena. Raspored ponikava ukazuje da je smjer pruanja podudaran sa smjerom pruanja glavnih rasjednih i pukotinskih sustava. Nizovi ponikava slijede glavne i pratee trase rasjednih i pukotinskih sustava izmeu desnih horizontalnih rasjeda.
5. GODINJAK 174

Slika 7. Piktogram prikaz prostornog rasporeda ponikava u upaniji Kartirao i kartu sainio V.imunovi 2007.

Slika 8. Prikaz izodolinskog (arealnog) rasporeda ponikava u upaniji Kartirao i kartu sainio V.imunovi 2007.
175 5. GODINJAK

Brojani podatci pokazuju da gotovo 80 % povrine prostora upanije pripada razredima 1 10 i 10 30 ponikava na etvorni kilometar razlog emu treba traiti u stepeniasto izraenoj reljefnoj strukturi istraivanog prostora, a koja je uvjetovana rasjedima u nizu.

Foto 5. Satelitska snimka rasporeda ponikava u vrnom dijelu vrsnice

Ukupan broj prepoznatih ponikava na prostoru upanije je 17 284 i pokrivaju oko 69% njenog teritorija. Najvei broj ponikava po jedinici povrine je unutar hercegovakog sredogorja na relativno zaravnjenim dijelovima terena (Mratnjaa, Cerovi doci i Crne lokve), gdje gustoa dostie vrijednost od 70-180 ponikava na km2 dok su neto manje vrijednosti ( 50-100 ponikava na km2 ) na sjeverozapadnom dijelu krke zaravni Brotnjo, dok su vrijednosti na vrnom zaravnjenom dijelu vrsnice 50 ponikava na km2. Vjekoslav imunovi

5. GODINJAK

176

Zakljuak Prostor upanije zapadnohercegovake u geomorfolokom smislu se moe razvrstati na dio Visoke i Niske Hercegovine te Hercegovakog sredogorja. Temeljne reljefne strukture pruaju se pravcem sjeverozapad-jugoistok, dok se neki gorski hrptovi (Zavelim) pruaju priblino smjerom zapad-istok poradi rotacije struktura u najmlaem dijelu geoloke prolosti. Odnos izmeu endogenih i egzogenih imbenika odluujui je u reljefnom oblikovanju odreenog prostora. Na prostoru upanije zapadnohercegovake prevladavajuu ulogu oblikovanja reljefa imaju endogeni imbenici. Utjecaj raznovrsnih tipova rasjeda odrazio se neposredno na reljef i u jednoj od tektonskih faza reversni rasjedi preuzeli su ulogu horizontalnih to je uvelike utjecalo na reljefne odrednice prostora, tj. oblikuju se transpresijske strukture uzvienja (Radovan, titar, Rujan, Ljube i Kruevica) i udubljenja i rovova, tzv. pull-apart struktura (Posuko, Otprilike, polovica prostora upanije je denudacijski prostor ije se povrine veu iskljuivo za povienije grede, gorske hrptove i gorske masive i zaravni u kru, posebice u njenom sjeveroistonom dijelu. Stepeniasti ocrt reljefa svjedoi o etapnom razvoju i razliitosti oblika dananjeg reljefa emu je bitno doprinijela i tektonska struktura obiljeena postojanjem rasjeda graninih glavnim strukturama i njima prateim usporednim reversnim rasjedima. Vrijednosti ralanjenosti reljefa se poklapaju s trasama glavnih i prateih rasjeda koji se u nizovima pruaju od sjeveroistoka prema jugozapadu to je zapravo temeljna odrednica reljefa upanije zapadnohercegovake, pa tako, podruja koja su obiljeena s negativnim vrijednostima, predstavljaju pojaanu akumulaciju materijala i oznaavaju sredinja podruja sputanja terena, dok podruja s pozitivnim vrijednostima predstavljaju prostore ogoljavanja (denudacije) i oznaavaju podruja izdizanja terena. Nizovi ponikava, kao jednog od najzastupljenijih reljefnih oblika, slijede glavne i pratee trase rasjednih i pukotinskih sustava izmeu desnih horizontalnih rasjeda. Njihov raspored ukazuje da je smjer pruanja podudaran sa smjerom pruanja glavnih rasjednih i pukotinskih sustava.

177

5. GODINJAK

Literatura i izvori: Anderson, H., Jackson, J. (1987.): Active tectonics of the Adriatik Region. Geophys. J.R., Astr. Soc., Cambridge. Blakovi, I. (1991.): Raspored uzdunih, reversnih i normalnih rasjeda i konstrukcija oblika i dubina ploha podvlaenja, Geoloki vjesnik 44, Zagreb. Bognar, A. (1998.): Geomorfoloka rajonizacija Hrvatske, Acta Geographica Croatica, vol. 33, Zagreb. Bognar, A. (2001.): Geomorfoloka regionalizacija Hrvatske, Acta Geographica Croatica vol. 34, Zagreb. Bognar, A., imunovi, V. (2006.): Geomorphological evolution of Dinarides. Excursion guide, HUN-GEO, Budapest 2006. Herak, M. (1986.): A New concept of geotectonics of the Dinarides. Acta geologica 16/1, Zagreb. Pape, J., i dr. (1988.): Tektonika BiH, studija, Arhiv fonda za naunoistraivaki rad, Sarajevo. Prelogovi, E. (1994.): Strukturni sklop Imotski-Posuje. Institut za geoloka istraivanja, Zagreb. Rianovi, J., imunovi, V. (1993.): Geografske znaajke i hidrogeografske specifinosti biokovskog kraja. Prirodoslovna istraivanja biokovskog podruja. Makarska 11.-16. listopada 1993. Hrvatsko ekoloko drutvo. Ekoloke monografije 4. Zagreb, 1.-11. Rogli, J. (1959.): Prilog poznavanju glacijacije i evolucije reljefa planina oko srednje Neretve. Geografski glasnik 2, Zagreb. Rogli, J. (1938.): Imotsko polje, fiziko-geografske osobine. Posebna izdanja Geografskog drutva, sv. 21, Beograd. imunovi, V., Rianovi, J. (1995.): Geografski aspekt poplave s primjerima iz Hrvatske i Hercegovine. Prva hrvatska konferencija o vodama, zbornik radova, knjiga 2., Dubrovnik. imunovi, V., Bognar, A. (2005.): Geomorfoloke znaajke Parka prirode Blidinje. Prvi meunarodni simpozij Blidinje 2005., zbornik radova, Blidinje. imunovi, V. (2006.): Glaciation traces on vrsnica mountain. XII. Hungarian-Croatian geographical colloquium, Nagykoru.

5. GODINJAK

178

KULTURA
MILA PANDI Zaviajni govor u ranim pjesmama A. B. imi ........................................183 MARIO BUI Proklinjanja u romanu Ivana Raosa Prosjaci i sinovi ..................................204

181

5. GODINJAK

ZAVIAJNI GOVOR U RANIM pJESMAMA ANTUNA bRANKA IMIA

Pjesnikova ukorijenjenost u zaviajnom govoru1

zaudno prikljuio na pijedestalu malobrojnoj skupini najboljih hrvatskih pjesnika afirmacijom svjetskih avangardnih naela neogranienog slobodnog lirskog pjevanja premda je ostao vjeran zaviajnom govoru te mu se vraao kad god je osjetio potrebu za pravom rijei. Namee se to kao polazina teza u skladu s tvrdnjama Stanislava imia.2 Slino je tvrdio i Krunoslav Pranji, osobito istiui rasprave s razliitih stajalita o A. B. imiu ili imiologiji te nedostatak istraivanja njegova jezinoga izraza premda je posegnuo u jeziku za svime to opstoji te jo malo ponad toga, utekao se odluno nepostojeemu.3 Bez dvojbe je pisao Pranji, kao to je to inio i Stanislav imi, o nedopustivosti mijenjanja izvornog jezinog izraza A. B. imia te potkrijepio navodom iz njegova poziva mladim piscima: ... ne postoje nikakve zapovijedi gramatike ili sintakse. Moe da postoji samo potreba te gramatike ili sintakse kao sredstva koje treba stvara.4 Stanislav imi, izvrstan poznavatelj jezinoga izraza svoga starijeg brata A. B. imia, redovito je slavio i promicao iznimnu vanost zaviajnog govora u njegovim knjievnim tekstovima. Nerijetko je otkrivao svoju istinsku bol i srdbu nakon to bi pronaao protuzakonite zamjene bratova narodnoga jezika

Antun Branko imi se nakon dvanaestak godina pjesnikoga stvaralatva

1 Struno i znanstveno zanimanje za ovu tematiku, koja je istodobno dijalektoloka, stilistika i knjievnopovijesna, ne mogu mimoii neka prireivaka lektoriranja pjesama A. B. imia ili protuzakonito uklanjanje zaviajnog govora. Ne moe se zaboraviti njegova borba za slobodu pjesnikog izraavanja koju prije njega nije ni tako ni toliko zagovarao niti jedan hrvatski pisac, pa ni njegov uitelj Antun Gustav Mato. 2 Usp. Stanislav imi, Pogovor o djelu A. B. imia, u: Antun Branko imi, Sabrana djela/Knjiga prva/Poezija, Zagreb, 1960, str. 291.412. 3 Usp. Krunoslav Pranji, Jezikom i stilom kroza knjievnost, Zagreb, 1986., str. 173.183. 4 Isto, str. 175.

183

5. GODINJAK

nesukladnim knjievnim jezikom u pjesmi,5 zato to se pjesma () tvori onako kako je stvaran jezik prema zvuku stvari i zbivanja u prirodi i ivotu.6 titei i slavei priprostitost bratova pjesnikoga i kritikoga govora, njegov pjesniki izraz, pa i pravo na zaviajni govor osebujno je isticao: Tu priprostitost A. B. imi nije hotice sebi namjestio i nametnuo: ona je prirodno svojstvo njegova duha. Takvo svojstvo duha odjelovilo se ba i u ikavskom govoru naroda zapadne Hercegovine i Dalmatinske zagore. () Priprost nije prost; priprost je ono to se kae jednostavan. U zbiljskom narodnom jeziku jednostavan nema. To je neologizam: prevedena njemaka rije einfach, koja znai jednostavan, u smislu jednostruk. () Regionalnost mnogoga njegova izraza, to je hercegovaki ikavski, i kultura njegove reenice kultura priproste izreke, taj narodni stil modernoga duha pristaju svakomu itaocu, neuku i uenomu.7 Nema prijepora oko injenice da A. B. imi nikada nije zapostavljao svoju blisku svezu sa zaviajem i zaviajnim govorom, zato to je prekid smatrao velikom opasnou za svoje umjetniko stvaranje.8 Takoer je neprijeporna povijesna injenica da je izvrsno poznavao zaviajni govor, o emu postoji izobilje podataka koje moemo prikljuiti objektivnim dokazima kao i one to se nalaze u njegovim tekstovima.9 Izmeu ostaloga, neosporno mu je meu hercegovakim govorima bio najblii drinovaki govor (ili drinovaki govori).10 Kad govorimo o pjesnitvu A. B. imia, onda nije teko zakljuiti da je ta sveza sa zaviajnim govorom bila najvra u Ranim pjesmama, pa emo ponajprije jezgrovito odrediti njegov zaviajni govor te ukratko predstaviti te pjesme koje je napisao od 1912. do 1917.11

5 Usp. Vlado Pandi, Duhovno hajdutvo u jeziku protiv zloduha u kulturi (predgovor), u: Stanislav imi Vladimir Juri, Izabrana djela (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 7.41. 6 Isto, str. 344. 7 S. imi, n. d., str. 387.390. 8 Prema podatcima iz obiteljskih sjeanja i pismohrane A. B. imi je s lanovima svoje obitelji i ostalim Drinovanima govorio ikavski. Jekavski ili ijekavski govorio je samo s uiteljima, sveenicima i raznim dravnim slubenicima. Ekavicom se nije nikada sluio u razgovorima premda je od jeseni 1917. pisao ekavicom u skladu s onodobnim obiajima, kao i glavnina znaajnijih hrvatskih knjievnika, i to nakon izvjesnih sugestija svoga dugogodinjeg zatitnika i promicatelja Petra Rogulje koji je s nekim hercegovakim franjevcima vodio projugoslavensku politiku te kasnije i izravno suraivao s Radikalnom strankom iz Beograda. Usp. Zlatko Matijevi, Hrvatski katoliki seniorat i politika (1912.1919.), Croatica christiana periodica, Zagreb, 2000., 46, str. 121.162. i Zlatko Matijevi, Hrvatski katoliki pokret i politika (1903.1920.), Croatica christiana periodica, Zagreb, 2001., 47, str. 181.205. 9 Usp. S. imi, n. d., str. 390. 10 Budui da su povelik dio drinovakoga puanstva poetkom 20. stoljea inili doseljeniki potomci, teko je bez prijepora govoriti samo o jednome drinovakom govoru. Prema Zapamenjima Jerka imia, primjerice, najvee su bile razlike u govoru Brana i Blaeviana. 11 U ovome se radu nalazi samo dio naih istraivanja pod naslovom Zaviajni govor u pjesmama Antuna Branka imia.

5. GODINJAK

184

Zaviajni govor A. B. imia Antun Branko imi roen je 18. studenoga 1898. u Drinovcima,12 tada najveem selu u zapadnoj Hercegovini (na granici s Dalmacijom), gdje je proveo djetinjstvo i zavrio puku kolu do odlaska 1910. u Franjevaku gimnaziju na irokom Brijegu. U skladu bi se s tim podatcima njegov zaviajni govor mogao nazvati drinovakim, to podrazumijeva da pripada donjobekijskom govoru (prema Mati imundiu),13 a ire (prema Josipu Liscu) novotokavskom ikavskom dijalektu kojim se govori na podruju zapadne Hercegovine, dijela june Bosne sve do podruja Jajca i zone sjeverno od Travnika i Zenice ....14 Jednostavno se prema mjestu roenja A. B. imia moe nazvati njegov zaviajni govor, ali teko je odrediti to je drinovaki govor, posebice krajem 19. i poetkom 20. stoljea, nakon stotinjak godina poprilinoga doseljavanja u Drinovce i zapoetih odseljavanja. Neosporno bi bio prikladniji naziv drinovaki govori jer su tadanji Drinovci bili vrlo prostrano naselje i katolika upa (s dvadesetak zaselaka meu kojima su bili: Brdo i Blaevii): s istoka na zapad petnaestak kilometara, a od juga do sjevera sedam-osam kilometara. Ne mogu se zanemariti ni povijesne injenice da je u doba osmanske vlasti (1482.1878.) u Drinovcima ivjelo nekoliko muslimanskih (turskih) obitelji koje su se uglavnom sluile hrvatskim jezikom s mnotvom turcizama. Budui da su bili uglavnom vlasnici poljske zemlje, samo su djelomice utjecali u 19. stoljeu na govor domaega puka i posebno doseljenika (izrijekom: rimokatolika Hrvata) koji su kao najamnici obraivali zemlju. Prema povijesnim izvorima najvie je doseljenika bilo iz Zabiokovlja (Ratana, Kozice, upe, Slivna i dr.), sjevernih dijelova Hercegovine (Duvanjskog polja, Rakitna, Drenice), istonijih dijelova zapadne Hercegovine (Brotnja, Mostarskog blata), Nahije (ljubukih sela) i june Hercegovine (Neuma). Gotovo su svi doseljenici (prema povijesnim izvorima!) bili novotokavci i ikavci osim trgovca i vlasnika hana (prenoita i gostionice) Stjepana Buconjia, rodom iz Neuma, oca znamenitoga biskupa fra Pakala Buconjia, koji je ijekavtinu (jekavtinu) uvrstio kao pastir u nevesinjskom kraju.15 Budui da se Stjepan Buconji
12 Rodna mu je kua u sreditu sela (ariji) i sreditu nekadanje opine Drinovci, u blizini novoizgraene upne crkve sv. Mihovila. Progovorio je pokasno, nakon to je napunio dvije godine, ali ve u etvrtoj godini postao je neobino govorljiv. Pamtio je i ponavljao sve to se u njegovoj blizini govorilo ili prialo. Ve je kao petogodinjak u novosagraenoj (1900.) obiteljskoj prekrasnoj kui zasmijavao este goste izvrsnim oponaanjem njihova govora, posebice govora ljubukih muslimana, sarajevskih idova te austrijskih inenjera i tehniara koji su radili u oblinjem polju. Izmeu ostaloga, to su pomalo bile rane najave njegove genijalne verbalne inteligencije. Usp. Vlado Pandi, Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Antuna Branka imia, u: Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme, Zagreb, 2005., str. 164. 13 Usp. Mate imundi, Govor Imotske krajine i Bekije, Sarajevo, 1971, na vie mjesta. 14 Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1, Zagreb, 2003, str. 50. 15 Dr. sc. Jerko imi drugi brat A. B. imia, operetni pjeva (u sarajevskom kazalitu), istaknuti portski djelatnik (potpredsjednik Graanskoga od 1935. do 1945.), publicist, novinar (pisao na pet svjetskih jezika meu svjetskim ratovima!), izvrstan odvjetnik i govornik spominjao je narodnu predaju o dvjema obiteljima s prezimenom Grubia (poslije Grubii,

185

5. GODINJAK

oenio Vidom imi iz Drinovaca (pratetkom A. B. imia), njegova ijekavica (jekavica) nije utjecala na drinovaki govor. Meutim, poprilino se umijeala nevesinjska ijekavica (jekavica) u drinovaki govor upravo u doba djetinjstva A. B. imia. Naime, donosili su je Drinovani koji su krajem 19. stoljea redovito u rano proljee selili u Nevesinje (na imanja koja im je kupio biskup fra Pakal Buconji), a u Drinovce su se tijekom petnaestak godina uglavnom vraali na zimovanje. Njihova je novosteena ijekavica (jekavica) uglavnom privremeno utjecala na drinovaki govor, pa se u nekim drinovakim zaselcima (poetkom 20. stoljea) navodno govorilo: erat, doerat, proerat, prierat, stjerat, mjerit (umjesto: tirat, dotirat, protirat, pritirat, stirat, mirit), tijem (umjesto: tim), ida i ed (umjesto: dida i did),16 ivojka i evojka (umjesto: divojka), utra (umjesto: sutra), kanje (umjesto: kasnije), svuer (umjesto: svugdi), ljego (umjesto: stiga) itd. Danas je to vrlo teko rekonstruirati premda su naobraeni Drinovani poneto zabiljeili o toj tematici. Veina je dosadanjih istraivaa poprilino statino gledala na hercegovake govore, pa i na drinovaki govor, zaboravljajui na este selidbe puanstva u nekoliko posljednjih stoljea. Glede drinovakoga govora mora se osobito istaknuti da su Drinovci od 17. do poetka 20. stoljea imali velike promjene puanstva jer su smjeteni na podruju kuda se od jeseni do proljea moglo proi bez opasnih prijelaza preko nabujalih rijeka, ime su se koristile karavane koje su dolazile iz Makarske ili odlazile u Makarsku, gdje se nalazila znaajna luka. Mijene u drinovakome govoru naravno da su bile u izravnoj svezi s doseljenicima (i udanim enama), ali i privremenim stanovnicima (putnicima, trgovcima, prosjacima i osobito stalnim nadniarima iz zabiokovskih sela). Nedostatak je opisa govora drinovakih zaselaka na kraju 19. i poetkom 20. stoljea izrazito velika zapreka naim istraivanja zaviajnog govora u pjesmama A. B. imia. Bilo je dijalektologa koji su u drugoj polovici 20. stoljea uloili poprilino truda, ali rezultati njihovih istraivanja itekako su prijeporni. Primjerice, nije uspio ni Mate imundi dobro opisati govor sela Drinovaca u Donjoj Bekiji,17 to mogu jo potvrditi stariji Drinovani, zato to je svoje istraivanje temeljio na govoru ogranienoga broja govornika, neprikladnu biranju sugovornika, samo iz pojedinih drinovakih zaselaka. Zakljuivao je na temelju prianja osoba iz susjednih sela,18 nije dovoljno poznavao drinovaku

kao to su se ve zvale i prije doseljene obitelji Grubia) koje su dvadesetak godina uporno porabile jekavicu. Budui da nismo nali povijesne izvore, moemo prema toj narodnoj predaji pretpostaviti da su najvjerojatnije doselile iz okolice Fojnice (oko 1850.). 16 ede! bio je, navodno, dvadesetak godina uobiajeni vokativ kod doseljenika iz ljubukog kraja na Visokoj (drinovaki zaselak). 17 Usp. M. imundi, n. d. 18 Budui da to nije tema ovoga rada, nema potrebe za izlaganjem prikupljenih dokaza koji potkrjepljuju nau tvrdnju.
5. GODINJAK 186

povijest,19 a nedostajala su mu oito i tehnika pomagala, pa se uglavnom oslanjao na vlastiti sluh i biljeenje. Sve se to moe lako dokazati snimkama govora starih Drinovana napravljenim u ezdesetim i sedamdesetim godinama 20. stoljea.20 Mostarac, beogradski sveuilini profesor Asim Peco nije takoer uspio snimiti drinovaki govor (drinovake govore), a ono to je napravio, uskladio je uglavnom s pretpostavkama koje poivaju na prouavanju pisanih tekstova. Primjerice, kad govori o zaviajnom govoru A. B. imia, uglavnom izraava poticajno divljenje pjesniku koji umije probrati rijei koje e oduevljavati itatelje.21 Neprijeporno bi se vie povjerenja moglo imati u rjenike Ivana Branka amije i Petra Ujevia. Meutim, ni oni nisu imali najprikladnije izvjestitelje o drinovakom govoru niti ambiciju potpunoga zaokruenja te izazovne problematike jer su se poglavito (i uspjeno!) bavili rjenikom imotskoga govora. Zasluuju posebnu pozornost vrlo uspjela studentska biljeenja i snimanja drinovakoga govora ili drinovakih govora, ali trenutano zbog neusustavljenosti ne mogu posluiti kao izvor za vrste zakljuke. A. B. imi je proivio djetinjstvo meu ikavcima,22 ali ne mogu se zaobii injenice da je svakodnevno sluao i (i)jekavtinu uitelja i njihovih obitelji u najbliem susjedstvu, zatim franjevaca i poslovnih ljudi koji su esto bili gosti njegova oca. Glede turskoga jezika, ili bolje rei turcizama, najvie je nauio od svoje majke Vide imi, roene Tomas u drinovakom zaselku Ploca (izmeu ua rijeke Vrlike i izvora rijeke Tihaljine) gdje je kao dijete potajice sluala turski divan u avliji (dvoritu) obiteljske kule (kue),23 zapravo razgovor mukih lanova obiteljske zadruge Tomasi s Anadolcima (Turcima iz Anadolije) i Arnautima (Albancima) koji su uvali turske pogranine utvrde na Sebiini.24
19 Dok je pisao, primjerice, o drinovakom, slivanjskom i runovikom govoru, vjerojatno je zaboravio da granica ponegdje prelazi preko kua i dvorita, pa se duhovito govorilo kako lanovi iste obitelji noe u istim kuama i sobama, ali u dvjema republikama. 20 Mnogi su radili u Njemakoj, a gotovo nitko nije dolazio bez kazetofona koji su im sluili za snimanje govora svojih najmilijih to su zatim sluali cijelu godinu daleko od svojih obitelji. Snimljene su i kamerama mnoge obiteljske sveanosti. Obilje materijala postoji, ali trebat e ga prikupiti. 21 Asim Peco, Ikavskotakavski govori zapadne Hercegovine, Sarajevo, 1986., str. 66.: ... ima jo jedna komponenta u pjesnikom djelu koja izaziva uenje, nae divljenje. To je leksika komponenta njihovih ostvarenja. Pjesnici od postojee leksike grae tvore takva djela koja ushiuju i savremenike i one koji dolaze mnogo kasnije. Upravo bi se moglo rei da su pjesnici arhitekte koji u svoja djela unose rijei koje su pristupane svakom pojedincu, ali koje tek u njihovim stihovima dobiju nove ivotne sokove, nova, do tada, nesluena znaenja. Kao to od talenta i matovitosti arhitekte zavisi oblik i funkcionalnost graevine koju projektuje, tako isto, i od pjesnike intuitivnosti, od njegovog poznavanja zakonitosti jezika na kojem pie, zavisi i oblik i vrijednost poruke koju nam upuuje. 22 U njegovoj rukopisnoj ostavtini nalaze se zabiljeene dijalektalne rijei koje je jako volio i nastojao ukljuiti u svoje pjesme. 23 Mila Pandi, ro. imi, prema prianju svoje majke Vide imi, ro. Tomas. 24 Tomasi su u okviru tekih poreznih i drugih obveza prema turskoj vlasti morali esto uzdravati (hraniti) njihove vojnike i pomagati u razliitim nevojnikim poslovima radi osiguranja jesenske, zimske i ranoproljetne ispae na okolnim brdima i ljetne na planinama uz Duvanjsko polje.

187

5. GODINJAK

Majka A. B. imia znala je tako turkesati da su se djeca poesto udila i smijala,25 a najvie se za turski zanimao najstariji brat Ante (Antun Branko).26 Kao jedanaestogodinjak je A. B. imi otiao na iroki Brijeg, a dobro je poznato da se govori pojedinih irokobrijekih sela razlikuju ne samo u leksiku nego i u prozodiji od njegova drinovakoga govora.27 Meutim, ne treba zaboraviti da je imi ivio u sjemenitu i nije imao znaajnijih relacija s govornicima iz okolnih sela, a sjemenitarci su dolazili iz cijele zapadne Hercegovine, uostalom kao i njihovi odgojitelji profesori koji su inzistirali na hrvatskome knjievnom jeziku, to bi se danas reklo: hrvatskom standardnom jeziku. Nema dvojbe da je njegov boravak na irokom Brijegu ostavio traga i u njegovim pjesmama. imiev boravak u Mostaru bio je vrlo kratak, ali zasigurno je poneto preuzeo iz mostarskoga govora. Premda je imao velikih neugodnosti oko prijelaza u mostarsku gimnaziju, o Mostaru je esto govorio i vie puta pisao kao najljepem i najdraem gradu. Vjerojatno je i to utjecalo na uporabu tipinih mostarskih lokalizama. Potpuno jasnom odreenju zaviajnoga govora A. B. imia, kako se moe zakljuiti, nametnute su velike zapreke. Sam je isticao svoje ire gledanje na zaviajni govor i nije preuivao da je zaviajnim govorom smatrao barem sveukupni zapadnohercegovaki govor jer je bio i pod velikim utjecajem govora svojih profesora i ostalih uenika u Franjevakoj gimnaziji na irokom Brijegu. Rane pjesme (1912.1917.) Uobiajeno se pod naslovom Rane pjesme svrstavaju pjesme koje je A. B. imi napisao od 1912. do 1917.28 Mnogi su skloni djelidbi na dva dijela njegovih Ranih pjesama, pa govore o ranim stihovima koje je napisao od 1912. do 1914. po sluhu u djeaka to je sluao samo slaanu glazbu i umilni smisao domaih stihova (S. imi),29 te o pjesmama koje je napisao od 1915. do 1917. nakon to je upoznao Matoevo pjesnitvo.30

Prema prianju njegove sestre Mile i brata Jerka. Prema sjeanju Jerka imia. 27 Zanimljivo je istaknuti da je u susjednome selu Mokro onodobno ivjelo nekoliko obitelji koje su se doselile iz Drinovaca. Prema sjeanju Vlade Pandia njihov je nekadanji govor spominjan kao drinovaki jo u 1960-im godinama. 28 Usp. Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme (prir. Vlado Pandi), Zagreb, 2005. 29 S. imi, n. d., str. 293. 30 Isto.
26

25

5. GODINJAK

188

Navodimo Rane pjesme u kojima smo u skladu s naom temom traili lokalizme, regionalizme i dijalektizme:31 Zimska pjesma, Na kunom pragu, eteoci, U krilu proljetne noi, Glas iz daljine, Na povratku kui (Ah, evo opet...), No na jezeru, Vesper, Ivanje, Himnos, Idila, Na povratku kui (Susret), Pria, Septembar, Ljetne melodije (1. Kosci, 2. Zvona, 3. Le clair du lune), Nedjelja, Lutanje, Heba, (Mrtvo bit e sve...), Uiteljeva kerka, Kukuruzi, Mjeseca srpnja, Bolesnica, Radost tiine, Toplo popodne, Blagoslov ita, Djevoje, Vrtovi u dolu, Muzika kie i krovova, Svijetlo jutro, Rosa mystica (Pobona pjesma, Vee ljubavi), Seoski ivot, Odmor uz pjevanje mladog vina, Veernja pjesma o oblacima i zelenim jezerima, Bule, Tiha mahala, Utjeha oiju, Mene boli, Chanson, Sevdalinke, (Nikad vie...), Innocentia, Plavokosi suton, Sunce djetinjstva (Put u dolinu), Jesen u polju, Moj kraj (I. Mir), Aprilsko snatrenje u dubravi, Poljem se smiruju ita, S naih njiva, Nostalgija, Ljetni nocturno, Pod ljetnim suncem, Strah, Chanson triste, Bilo je neko, amac, Pri polasku, Smilje, Ljetne veeri, Hosana, Blagoslov, Pjesma jeseni, Pono, Pogledi, Pod jesenjim suncem, Slika, Mandolina, Podnevni pastel, Pod jablanima i Zloin. Leksiko-fonoloki lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi u Ranim pjesmama Ikavski je refleks jata najprepoznatljivije vokalno obiljeje zaviajnoga govora A. B. imia,32 a samo u neveliku broju Ranih pjesama nalaze se ikavizmi. Pisao je prema normiranom iekavskom/jekavskom izgovoru, odnosno ijekavskom/ jekavskom, ovisno o pravopisnim pravilima u asopisima koji su objavljivali njegove pjesme. Premda se moe rei da je pisao etimolokim pravopisom svoje pjesme, ni u jednome njegovu stvaralakome razdoblju nema dosljednosti niti ujednaenosti. Da je A. B. imi ikavac po roenju i djetinjstvu, moglo bi se vrlo sigurno zakljuiti iz njegovih Ranih pjesama, ali i da je dobro poznavao normu izgovora jata, a prema rukopisima pjesama u prvih etiri-pet godina knjievnoga stvaranja nema dvojbe da je gotovo redovito pisao ie, a ne ije. Posebnu pozornost izazivaju primjeri ikavizama: preliva (Nostalgija) i lila (Pria). Zanimljivo zamjenjuje ijekavskim pisanjem jata u bijelosti (Moj kraj; I. Mir) neuobiajeni drinovaki dugi izgovor i u izgovornoj cjelini u bilosti, to pokazuje njegovo veliko povjerenje u izgovor koji je nauio kao dijete. Na irokom Brijegu je mogao uti krai izgovor i, ali ga nije prihvatio. Takoer je vrlo zanimljivo pisanje jata
31

Premda su dijalektizmi leksemi koji su karakteristini za cijelo podruje jednog narjeja (dijalekta), u ovome e radu katkada uopeno pokrivati sve lekseme koji su prostorno ogranieni, tj. i lokalizme i regionalizme. Usp. Marko Samardija, Leksikologija hrvatskoga jezika, Zagreb, 1996., str. 36. 32 J. Lisac, n. d., str. 51.: Glavno obiljeje novotokavskoga ikavskog dijalekta njegov je ikavski refleks jata.
189 5. GODINJAK

u glagolima: mrije (Idila), mriju (Ljetni nocturno), zrije (Odmor uz pjevanje mladog vina), sniju (Zimska pjesma). Fonemske su redukcije vrlo este. Ponajvie ih je tipa redukcije i: slazi umjesto silazi (Bolesnica, Nostalgija) i slaze umjesto silaze (Vee ljubavi). Reducira i nenaglaeno a: svine umjesto savine (Blagoslov ita). U imenici lepira umjesto leptira (Glas iz daljine) suglasniki skup pt reduciran je u t, to nije sukladno redukciji u imenici ptica koja daje hercegovaki regionalizam tica. Redukcija fonema i gotovo je redovita na kraju infinitiva: do umjesto doi (amac), pro umjesto proi i mo umjesto moi (Le clair du lune), uhvatit umjesto uhvatiti (Glas iz daljine), razveselit umjesto razveseliti (Glas iz daljine), vodit umjesto voditi (eteoci), poljubit umjesto poljubiti (Djevoje), grijat umjesto grijati (Ivanje), glednut umjesto glednuti (Le clair de lune), vidjet umjesto vidjeti (Bule), utjet umjesto utjeti (Pri polasku), zatalasat umjesto zatalasati (Vesper), bit umjesto biti (Smilje) i dr. Takoer se reducira nenaglaeno i na kraju glagolskoga priloga sadanjeg: znaju umjesto znajui (Zvona). Uobiajena je redukcija samoglasnika a na kraju rijei (i izgovorne cjeline): u njim umjesto u njima (Mene boli). Gotovo redovita je zamjena samoglasnika a vokalom e u turcizmu: meslien umjesto meslian (Mjeseca srpnja). Vjerojatno drinovaki lokalizam je ukljuivanje samoglasnika a: sanen umjesto snen (Odmor uz pjevanje mladog vina). Katkada A. B. imi izostavlja l u imenici blagoslov to rezultira oblikom blagosov (Lutanje) koji je uobiajen u zapadnohercegovakim govorima. Meutim, l se nalazi u naslovu pjesme Blagoslov ita, to smo provjerili u rukopisu. Umjesto u porabi i: lelija umjesto leluja (Podnevni pastel) to se do danas odralo u drinovakom govoru.33 Za rijetku redukciju samoglasnika a u glagolskome pridjevu radnom moglo bi se rei da je neoekivana: plako (Nostalgija). Ne moe se to obrazloiti ni potrebom za rimom. Naime, u veem dijelu Drinovaca, uobiajena je redukcija samoglasnika o u glagolskome pridjevu radnom. Primjerice: plaka, doa, ia, sia, poa itd. Tako je govorila i imieva majka Vida iz roda Tomasa, ali njegov otac Martin, podrijetlom iz Alagovca, govorio je plako, doo, io, sio, poo itd.34 Premda je A. B. imi vie oponaao govor svoje majke, izgovor je glagolskih pridjeva radnih prihvatio od svoga oca.35 Suglasniki skup dn donosi isputanje suglasnika: panu umjesto padnu (eteoci), pane umjesto padne (Toplo popodne). Slino je sa suglasnikim skupom pn: anu umjesto apnu (Susret, Toplo popodne).
33 34

Osnovnokolci u Drinovcima u pisanim tekstovima esto piu lelija umjesto leluja. Takoer treba pripomenuti da je majka Martina imia (Miloua) roena u Grudama (u zaselku Miloi), gdje se takoer reducirao samoglasnik a. 35 Prema sjeanju Mile Pandi, roene imi, razlike su u reduciranju samoglasnika (a ili o) bile uzrok svaa meu uenicima iz zapadnih i istonih drinovakih zaselaka u dvadesetim godinama 20. stoljea. ivjela je u blizini kole pa je to esto viala.
5. GODINJAK 190

A. B. imi je poesto izostavljao h u Ranim pjesmama, ali ne toliko esto koliko u Slobodnim stihovima i Preobraenjima: srvae umjesto shrvae (Na kunom pragu), mlaane umjesto mlaahne (eteoci, Kosci), mlaanim umjesto mlaahnim (Pono), prnu umjesto prhnu (Ivanje), tijo umjesto tiho (Nedjelja, Mjeseca srpnja, Plavokosi suton), tisi umjesto tihi (Blagoslov ita), sane umjesto sahne (Bolesnica), sneni umjesto snenih ili sanjivih (Susret). U tisi je dolo do neuobiajene sibilarizacije. Zanimljive dijalektalne redukcije susreu se u rijeima: plamom umjesto plamenom (Susret), plamne umjesto plamene (Bilo je neko) i kam umjesto kamen (Pri polasku). Nau je posebnu pozornost izazvala rije selskom jer smo oekivali seoskom (Susret). U poetku smo mislili da to nije obiljeje ni drinovakog niti zapadnohercegovakih govora, ali sluali smo nekoliko osoba koje su nam govorile o uporabi toga pridjeva u takvu obliku, u kojem fonem l nije zamijenjen fonemom o. Teko nam je bilo odgonetnuti zato je A. B. imi porabio priloge svaer (Na kunom pragu) i sveer (Chanson triste). Naime, jotacija i ispadanje suglasnika u tim prilozima nije uobiajena u zapadnohercegovakim govorima, ali kad smo saznali za injenice da je poprilian broj Drinovana krajem 19. i poetkom 20. stoljea boravio otprilike pola godine u Nevesinju, zakljuili smo da je mogao preuzeti te lekseme i u Drinovcima gdje je bilo zimsko boravite nevesinjskih Drinovana. Taj bismo zakljuak mogli potkrijepiti i injenicom da je u Drinovcima dugo vremena porabljen i prilog svuer. Manje je vjerojatno da ga je prihvatio tijekom boravka u Mostaru. arne oi (Zimska pjesma) umjesto crne oi povezujemo s hercegovakim izgovorom imenice a, umjesto koje se kae ar. aranje je u svezi s gatanjem crnookih Romkinja, pa se govorilo da je neka osoba uarana. Uarati je mogao netko, prema narodnoj predaji, tko je imao izrazito crne (arne) oi. U Drinovcima su uobiajeni krai oblici priloga: izme umjesto izmeu (eteoci), a takoer i krai oblik ozgo umjesto odozgo (Tiha mahala, Pjesma jeseni). Gubi se t na poetku zamjenica: ko umjesto tko (eteoci). Prijedlog kroza porabi se umjesto kroz.36 Fonemi n i lj zamjenjuju fonem nj: sanljivo umjesto sanjivo (Moj kraj; I. Mir) to se i danas moe uti u Drinovcima. Leksiko-fonoloki dijalektizam pronali smo i u glagolu pozivlje umjesto poziva (Seoski ivot). Fonem lj redovito se nalazi u dubljina (Utjeha oiju). Petar Skok tumai nastanak te rijei od komparativa dublji.37 A. B. imi porabi vrlo esto taj hercegovaki
36 37

Usp. M. imundi, n. d. Usp. Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (knjiga prva), Zagreb, 1971., str. 450.
5. GODINJAK

191

regionalizam, a nekima je toliko smetao da su ga nedopustivo iskljuili iz svih njegovih pjesama te zamijenili imenicom dubina.38 Fonem f u kafanica umjesto v (Sevdalinke) u izravnoj je svezi s turskim izgovorom rijei kahve (kava). U Drinovcima se poetkom 20. stoljea govorilo kafa i kafana kao i u cijeloj Hercegovini. A. B. imi je izrazito bio uporan u pisanju m gdje se ee pisalo n: karamfili (Zimska pjesma). Takvu e pisanju ostati vjeran sve do kraja ivota. Lokalizam je lagacko (amac) uobiajen u drinovakom govoru, ali moe ga se nai i u drugim mjesnim govorima u Hercegovini. Zamjena fonema fonemom j u nojca (amac) i danas je aktualna u deminutivu noca. Moramo istaknuti na kraju pregleda leksiko-fonolokih lokalizama, regionalizama i dijalektizama u Ranim pjesmama da je iznimno zanimljivo prozodijsko obiljeje u prezentu glagola gledati: gld umjesto gledaju (Idila). To je uobiajen oblik u Drinovcima s dugosilaznim naglaskom na prvom slogu i duinom na drugome slogu. Tvorbeni lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi u Ranim pjesmama Tvorbeni lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi, tj. oni koji se tvorbenim sredstvima (prefiksom i sufiksom) razlikuju od standardnojezinih leksema,39 izrazito su esti u Ranim pjesmama. Budui da morfem za razliku od fonema ima znaenje, redovito utjee i na ustrojstvo sadraja teksta (pjesme). Oslanjajui se na zaviajni (mjesni i regionalni) govor, A. B. imi neuobiajeno esto porabi kratku mnoinu. Upravo zbog te bi se uestalosti moglo govoriti o izrazitoj pjesnikovoj vezanosti za svoj zaviajni govor u kojemu se rijetko porabila duga mnoina. U svakom sluaju za neke bi se oblike moglo rei da su gotovo zaboravljeni u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku: gaji umjesto gajevi (Zimska pjesma), gaje umjesto gajeve (Himnos, Pono), luge umjesto lugove (Le clair de lune, Lutanje), asi umjesto asovi (Vee ljubavi), puti umjesto putovi (Seoski ivot), vrsima umjesto vrhovima (Odmor uz pjevanje mladog vina), trsima umjesto trsovima (Odmor uz pjevanje mladog vina), zvuci umjesto zvukovi (Susret), hume umjesto humove (Odmor uz pjevanje mladog vina, Poljem se smiruju ita), jablanima umjesto jablanovima (Pod jablanima). Za razliku od tih kratkih mnoina A. B. imi porabi dugu mnoinu u genitivu mnoine imenice kokoiju umjesto kokoi (Radost tiine), to je uobiajeno u
38 Usp. A. B. imi, Djela, 1, Zagreb, 1988. (prir. Nedjeljko Mihanovi). O tome: Vlado Pandi, Sreivanje pjesnika, Danas, Zagreb, 21. veljae 1989., 365, str. 34.35. 39 Usp. M. Samardija, n. d., str. 37.

5. GODINJAK

192

hercegovakom govoru te pripada onim rijetkim dugim mnoinama imenica koje izrijekom zamjenjuju mogue kratke mnoine. Genitiv vilinskijeh umjesto vilinskih (Zimska pjesma), s nastavkom starih tvrdih osnova koje daju dui oblik, pretpostavljamo da je preuzeo na irokom Brijegu ili iz hrvatskoga pjesnitva 19. stoljea. Tvorbeni je dijalektizam instrumental plamom umjesto plamenom (Susret). Takoer su tvorbeni dijalektizmi i glagolski pridjevi radni s redukcijom vokala to smo ve spominjali: doo umjesto doao (Na kunom pragu), slazijo umjesto silazio (Susret), plako umjesto plakao (Nostalgija), usno umjesto usnuo (Vrtovi u dolu), sviko umjesto sviknuo (Chanson triste), darovo umjesto darovao (Smilje), otio umjesto otiao (Smilje). Razumljivo je da su leksiko-fonoloki dijalektizmi istodobno i tvorbeni kad je rije o ispadanju i na kraju infinitiva: uhvatit umjesto uhvatiti (Glas iz daljine), razveselit umjesto razveseliti (Glas iz daljine), vodit umjesto voditi (eteoci), poljubit umjesto poljubiti (Djevoje), grijat umjesto grijati (Ivanje), glednut umjesto glednuti (Le clair de lune), vidjet umjesto vidjeti (Bule), utjet umjesto utjeti (Pri polasku), zatalasat umjesto zatalasati (Vesper), bit umjesto biti (Smilje) i dr.40 esti su prezentski oblici: dariva umjesto daruje (Himnos), pjevuca umjesto pjevucka (Himnos), glede umjesto gledaju (Idila), mrije umjesto umire (Idila), mriju umjesto umiru (Ljetni nocturno). Istodobno je leksiko-fonoloki i tvorbeni dijalektizam imperativ: unii (Na kunom pragu) od zastarjelice unii. Porabljen je futur prvi padnut e umjesto past e (Ivanje). esto je porabljen aorist, primjerice: oblik zamae umjesto zamaknu (Odmor uz pjevanje mladog vina). Prezent blagosilje porabljen je umjesto blagoslivlje (Blagoslov). esti su zaviajni prilozi: kadno umjesto kad (Kukuruzi), vazdan umjesto cjelodnevno (Tiha mahala), kakono umjesto kako (Pogledi) te posvema umjesto posve (Ljetni nocturno). Prijedlog sa umjesto s: sa brdom umjesto standardnoga s brdom (Susret) itd.41 Zaviajne sintaktike osobitosti u Ranim pjesmama Najtee je u pjesmama odreivati zaviajne sintaktike osobitosti premda nije nezanimljivo odreivati obiljeja imieve poetske reenice. Svakodnevno je isticao da mu je iznimno vana potpuna sloboda u knjievnom radu, a posebice u pjesmama gdje je ruio sva uobiajena naela pjesnikoga stvaranja. Neprekidno je zapravo ukazivao da mu je zaviajni govor zauvijek vrlo blizak i da
40 41

Mira Menac-Mihali, Frazeologija novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, Zagreb, 2005., str. 46.47. Isto, str. 93.94.
5. GODINJAK

193

ga se kao umjetnik ne moe odrei. Mnogi su isticali da je A. B. imi nastojao svoje stihove prilagoditi to vie govorenom jeziku. Meutim, izdvajamo samo nekoliko primjera reenica koje svojom strukturom podsjeaju na njegov zaviajni govor. Sintaktike osobitosti, sukladne imievu zaviajnom govoru, nalaze se, primjerice, u stihu koji ima nestandardni redoslijed rijei, nedvojbeno sa specifinom namjenom koju mu je pjesnik zadao: Ali nee na me san da pada (U krilu proljetne noi) Sintaktika osobitost (i tvorbeni dijalektizam) nalazi se i u sljedeim stihovima s neobinim redoslijedom rijei: na grud majci da padnem, da joj kaem rije, to je skrivam u tom srcu svomu. (Glas iz daljine) U sintagmi dva oka vrana umjesto dva vrana oka (Septembar) nalazi se uobiajena inverzija u zaviajnom govoru A. B. imia. Neobina je u hrvatskom standardnom jeziku. este su genitivne sintagme u Ranim pjesmama. Izostavljeni su prijedlozi ispred dativa, a to njegove stihove ini iznimno gipkim, dojmljivim i jezgrovitim. Nenaglaene se rijei gotovo redovito nalaze iza prve naglaene rijei.42 Primjerice: Lijepo je tako: sunce sije... (Mene boli) Na zemlju joj pala kita ljubiica. (Uiteljeva kerka) Sjajni mu se odraz blieti na dnu vode. (Kukuruzi)

42

Isto, str. 102.103.

194

5. GODINJAK

Leksiki i leksiko-semantiki dijalektizmi u Ranim pjesmama Izobilje se leksikih i leksiko-semantikih dijalektizama (lokalizama i regionalizama) nalazi u Ranim pjesmama A. B. imia. To je isticao u svojim feljtonima i kritikama, time se izrazito ponosio te najavljivao i jamio da e zadrati najvii stupanj slobode u svom pjesnikom izraavanju.43 Imajui na umu temeljna leksikoloka obiljeja drinovakog govora, moemo istaknuti da je A. B. imi porabio mnotvo turcizama, tek nekoliko talijanizama, galicizama i grecizama, a takoer je u svoje pjesniko izraavanje ukljuivao mnotvo zastarjelica (arhaizama) te regionalizama i dijalektizama koje neemo razvrstavati zbog velikih zapreka u preciznom odreivanju. Turcizmi, obino stilogeni elementi,44 u Ranim pjesmama svjedoe o razgovijetnom orijentalnom utjecaju na imiev zaviajni govor: gonde umjesto djeak i mladi (Na kunom pragu, U krilu proljetne noi, Septembar), baa i bae umjesto vrt i vrtovi (eteoci, U krilu proljetne noi, Ivanje, Uiteljeva kerka, Svijetlo jutro, Sevdalinke, Put u dolinu, Pono, Pri polasku), baom umjesto vrtom (Ljetni nocturno), bae umjesto vrtove (Bilo je neko, Pogledi), baama umjesto vrtovima (Pjesma jeseni), handara umjesto maa (No na jezeru), sahat umjesto sat (Vesper), pender umjesto prozor (U krilu proljetne noi, Nostalgija, Odmor uz pjevanje mladog vina, Mjeseca srpnja), ul umjesto rua (Ivanje), ulistan umjesto ruinjak (Ljetne veeri), divanu umjesto sijelu (Toplo popodne), lole u znaenju veseli mladii (Sevdalinke), meslien umjesto bosiljak (Mjeseca srpnja), duvar umjesto zid (Bolesnica), hara umjesto pustoi ili razara (Septembar), ibrik u znaenju posuda za vodu (Tiha mahala), ibrici u znaenju posude za vodu (Sevdalinke), akam u znaenju veernja molitva (Tiha mahala, Sevdalinke), kara u znaenju kritizira, prijeti (Tiha mahala), eman u znaenju glazbala (Tiha mahala), sokak umjesto uliica (Le clair de lune, Tiha mahala, Sevdalinke), bule u znaenju muslimanske ene (Bule, Jesen u polju), findan u znaenju alica za kavu (Bule), edrvan umjesto vodoskok (Bule), mahala umjesto zaselak ili gradska etvrt (Tiha mahala), deferdar umjesto puka (Pjesma jeseni), babo umjesto otac (Pri polasku), kafanica umjesto kavanica (Sevdalinke), mejdani u znaenju borbe, sukobi ili dvoboji (Pogledi) i dr. Baa je najei turcizam u Ranim pjesmama A. B. imia.

43

A. B. imi, Proza. Sabrana djela, knjiga druga, Zagreb, 1960., str. 51: U nekim naim krajevima, kao u Hercegovini i u Primorju, ipak znai ono to u francuskom la grenade, u njemakom der Granatapfel i u tom je znaenju ta rije upotrijebljena i u prijevodu Gideove prie Povratak rasipnoga sina, a ne u onom znaenju u kojem se ona govori naprimjer u Zagrebu.Neki taj plod nazivlju (prema tuim jezicima) i granatom, ali je na tom mjestu tu rije bilo ve stoga nemogue upotrijebiti to bi je mogao tko krivo razumjeti ne pomislivi na plod prirode nego na onaj plod dananje zloinake civilizacije. I to nije jedina rije koja je od simbola ivota postala u nae doba simbol smrti. 44 Usp. K. Pranji, n. d., str. 173.183.
195 5. GODINJAK

Nimalo neobino ako se ima na umu da je cijelo djetinjstvo proveo uz uzorno ureenu uiteljevu bau.45 Grecizam lijeri u znaenju ljiljani (Zvona, Heba, eteoci) nije porabljen u drinovakom govoru. Moda su ga jedino porabili franjevci ili uitelji koji su se brinuli o kolskim vrtovima. Zastarjelice nam je neto tee odrediti jer neke postaju oivljenice u knjievnim tekstovima iako se podugo nisu porabile te su se mogle nazvati pasivnim leksikom. Svrstajemo ih zajedno kao lokalizme, regionalizme i dijalektizme jer nemamo dovoljno objektivnih dokaza za posebna izdvajanja: dva oka vrana u znaenju dva crna oka (Septembar), nujnom u znaenju tunom (Zimska pjesma), nujno u znaenju tuno (Na kunom pragu), nujan u znaenju sjetan (Glas iz daljine), talasi umjesto valovi (No na jezeru), sveer u znaenju svagda (Glas iz daljine), mileno u znaenju milo (Na kunom pragu), miri u znaenju izlazi (eteoci), mome umjesto djevojke (eteoci), moma umjesto djevojka (Idila), slane umjesto leda ili mraza (eteoci), viri u znaenju izviruje (Ivanje), ori u znaenju odjekuje ili odlijee (Idila, Uiteljeva kerka, S naih njiva), orila u znaenju odlijegala (Nostalgija), ori se u znaenju razlijee se (Hosana), raspuu u znaenju krianje cesta (U krilu proljetne noi, Put u dolinu), sanak u znaenju san (U krilu proljetne noi), bije u znaenju udara (U krilu proljetne noi, Vesper), lahorak umjesto vjetri (U krilu proljetne noi), lepira umjesto leptira (Glas iz daljine), zore umjesto sazrijevaju (Ivanje), potajice u znaenju potajno ili skriveke (Pria), dalja u znaenju daljina (Pria), aloba u znaenju alost (Septembar), neva u znaenju nevjesta ili mladenka (Nedjelja), romoniti umjesto romoriti (Nedjelja), djevoje u znaenju mlada djevojka (Lutanje, Djevoje), ar umjesto zanos (Uiteljeva kerka, Aprilsko snatrenje u dubravi), bruj u znaenju brujanje (Kukuruzi), goneta u znaenju odgoneta ili razotkriva (Radost tiine), skrili umjesto smjesti ili uleti (Muzika kie i krovova), vazdan umjesto cjelodnevno ili cijeli dan (Tiha mahala), dubljina umjesto dubina (Utjeha oiju), tanana umjesto tanka (Mene boli), hladnik umjesto hladovina ili zaklon od sunca (Nikad vie...), klepke umjesto zvona (Put u dolinu), puteljak i puteljke umjesto staza ili staze (Put u dolinu), zgine u znaenju nestane (Bilo je neko), slave u znaenju slavuj (Smilje), slavulji umjesto slavuji (Hosana), alobno umjesto alosno (Ljetne veeri), mali umjesto malac ili mali djeak (Ljetne veeri), srdaca umjesto srca (Pono), sele umjesto sestra (Pono), seje umjesto sestre (Pogledi), boni umjesto bolni (Pod jesenjim suncem), bonik umjesto bolesnik (Mjeseca srpnja), bono umjesto bolno (Septembar), bone umjesto bolne ili tugaljive (Sevdalinke), runi umjesto pada (Mandolina), runi umjesto romori (Ljetne veeri), mlaanim umjesto mladim (Pono), mlaane
45

Prema prianju pjesnikove sestre Mile Pandi, roene imi.

196

5. GODINJAK

umjesto mlade (Kosci), dub umjesto hrast (Svijetlo jutro), polu umjesto polovice (Radost tiine) itd.

197

5. GODINJAK

Zakljuci Nakon ralambe Ranih pjesama (1912.1917.) moemo bez dvojbe zakljuiti da sadre mnogobrojne lokalizme (lekseme koji su karakteristini za mjesni drinovaki govor), regionalizme (lekseme koji su karakteristini za hercegovaki govor ili govore) i dijalektizme (tokavske lekseme koji nisu uli u leksik hrvatskog standardnog jezika). Na izvornicima tih pjesama A. B. imia te meu razliitim njegovim biljekama zabiljeeni su mnogi hercegovaki leksemi, pa je potrebno istaknuti da je zaviajnom leksiku poklanjao veliku pozornost.46 Duboko je mislio o jeziku i bio opinjen jezikom, promiljao to je pjesniku jezik, a to je jezik onima koji nisu pjesnici. Oito se ponosio zaviajnim govorom, promicao ga i na svoj nain slavio, pa ima velike zasluge za njegovo plodonosno unoenje u hrvatsko pjesnitvo i ouvanje od zaborava. Nigdje nije mogao nai podlogu ili potporu u poetnikom umjetnikom stvaranju kao u drinovakom govoru koji je sluao u djetinjstvu. Zasigurno je bio i pod utjecajem ostalih hercegovakih govora tijekom kolovanja na irokom Brijegu i kratkoga boravka u Mostaru. U toj se ivotnoj dobi osobito pamte nepoznati leksemi i uoava neobino rjeotvorje koje je itekako prisutno u Hercegovini. Budui da smo ve u uvodu jasno izloili tvrdnju o povelikoj zastupljenosti obiljeja zaviajnog govora u Ranim pjesmama, koje ni autor A. B. imi nije dobro ocjenjivao, istraivanjem smo prikupili dovoljno objektivnih dokaza koji mogu potkrijepiti tu tvrdnju. Izdvajanjem i jezgrovitim objanjavanjem lokalizama, regionalizama i dijalektizama dajemo i skroman prilog boljem razumijevanju tih pjesama koje ni knjievni kritiari ne aste izvrsnim ocjenama kao ostale njegove pjesme. Djelomice smo pokazali vanost zaviajnoga govora (mjesnog ili drinovakog i regionalnog ili hercegovakog) za dojmljivost i umjetniku vrijednost Ranih pjesama. Usporeivali smo pjesnikov osebujni jezik i onodobnu normu hrvatskoga jezika ne zaboravljajui da je pisao u razdoblju velike prekretnice u povijesti hrvatskoga naroda i povijesti hrvatskog knjievnog jezika. Kratko je ivio i stvarao, ali znakovito se vraao zaviajnom govoru jer je prekid sa zaviajem oito smatrao opasnou za svoje umjetniko stvaranje. Ljubav prema zaviajnom govoru ponajprije i ponajvie je udjelotvorio u svojim najslabijim pjesmama koje je njegov brat Stanislav imi naslovio kao Rane pjesme ili Rani stihovi. Meutim, bilo kakvo uklanjanje lokalizama, regionalizama i dijalektizama iz pjesama A. B. imia kao to su inili,

46

Zabiljeio je neke zaviajne lekseme koje, naalost, nije uspio ukljuiti u planirane pjesme.
198

5. GODINJAK

primjerice, Dragutin Tadijanovi47 i Nedjeljko Mihanovi48 nedopustivo i protuzakonito je prema meunarodnim zakonima.49 Veliki ugled koji je hrvatski pjesnik Antun Branko imi stekao u Europi, pa i diljem svijeta, potie sustavna istraivanja zaviajnoga govora u njegovim pjesmama. Naime, prevoditelji se nerijetko mue oko razumijevanja lokalizama, regionalizama i dijalektizama, a imiolozi e im zasigurno pomoi ostvarujui cjelovitije, zaokruenije i potkrjepljenije znanstvene radove od ovoga koji je upravo predstavljen (proitan). Mila Pandi

Antun Branko imi, Pjesme (ur. Dragutin Tadijanovi), Zagreb, 1950. Antun Branko imi, Djela: Sv. I: Pjesme, proza I. (prir. Nedjeljko Mihanovi), Zagreb, 1988. i 1998. 49 Otuni prireivaki posao Nedjeljka Mihanovia sveano je predstavljen na imievim susretima u Drinovcima (1998.). Ostaje samo povijesna injenica da je nekoliko kulturnih djelatnika htjelo prosvjedovati zbog izbacivanja hercegovizama iz pjesama A. B. imia, ali nije im bilo doputeno jer je prireiva tada bio visoki dunosnik Republike Hrvatske.
48

47

199

5. GODINJAK

Literatura Kreimir Bagi, Antun Branko imi i njegova Preobraenja, Glas Istre, Pula, 8. rujna 1995., str. 23. Kreimir Bagi, Antun Branko imi: mogui portret pjesnika, Quorum, Zagreb, 1997., 4, str. 33.47. Josip Baoti, Ikavskoakavski govor u okolini Dervente, BHDZ, 1983., IV, str. 7208. Mladen Barbari, Sjeanja na Antuna Branka imia, Krni zaviaj, Drinovci, 1971., 2, str. 20.22. Dalibor Brozovi, O Makarskom primorju kao jednom od sredita jezino-historijske i dijalekatske konvergencije, Makarski zbornik, Makarska, 1970., 1, str. 381.405. Dobria Cesari, O A. B. imiu, Knjievna republika, Zagreb, 1925., 7, str. 305.311. Katica orkalo, Autobiografski zapisi Antuna Branka imia, u: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005., str. 75.96. Radoslav Dodig, Hardomiljski govor, u: Hardomilje: prolost, ljudi i obiaji, Hardomilje, 1998., str. 105.126. Ekspresionizam i hrvatska knjievnost, posebno izdanje asopisa Kritika, sv. 3, Zagreb, 1969. Ekspresionizam u hrvatskoj knjievnosti i umjetnosti (glavni urednik C. Milanja), Zagreb, 2002. Aleksandar Flaker, Pitanja hrvatske avangarde, u: Izabrana djela, Zagreb, 1987. Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb Ljubljana, 1987. Vinko Grubii, Neki talijanizmi u govoru zapadne Hercegovine, Hrvatska misao, Mostar, 2000., 1516, str. 151160. Nikola Ivaniin, Fenomen knjievnog ekspresionizma, Zagreb, 1990. Slaven Juri, imiev slobodni stih modernistiko (p)osvajanje tradicije, u: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005., str. 3760. Ante Kadi, Malo sjeanja na Antu B. imia, Krni zaviaj, Drinovci, 1973., 6, str. 70.71. Jure Katelan, Pribliavanje (Prologomena za liriku Antuna Branka imia), Razlog, Zagreb, 1970., 1, str. 11.19.
5. GODINJAK 200

Marko Kovaevi, Duvanjski govor i njegove posebnosti, u: Duvanjski zbornik, Zagreb Tomislavgrad, 2000., str. 493.511. Tomislav Ladan, Zoon graphicon, Sarajevo, 1962. Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1, Zagreb, 2003. Vojislav Mataga, Romanizmi u neretvanskome govoru, Zagreb, 2003. Mate Matas Duje ilovi, Mali rjenik i opis obiaja zagorskih sela, u: Zbornik o Zagori, 1995., 1, str. 133.155. Marijan Matkovi, O lirici Antuna Branka imia, u: Antun Branko imi, Pjesme, Zagreb, 1950., str. 127.136. Mira Menac-Mihali, Dva molikohrvatska rjenika, u: Hrvatski iseljeniki zbornik 2002., Zagreb, 2001, str. 111.119. Mira Menac-Mihali, Frazeologija novotokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj, Zagreb, 2005. Mira Menac-Mihali, Problemi izrade viedijalekatnoga frazeolokog rjenika, Filologija, Zagreb, 2002.2003., 38/39, str. 49.55. Cvjetko Milanja, Pjesnitvo hrvatskog ekspresionizma, Zagreb, 2000. Matej Milas, Dananji mostarski dijalekt, Rad, 1993., 153, str. 47.99. Nika Milievi, Boina askanja o A. B. imiu, Jugoslovenska pota, Sarajevo, 1930., 187, str. 10. Nikola Milievi, A. B. imi 2. V. 1925. - 2. V. 1955., Vjesnik, Zagreb, 1. V. 1955., 3160, str. 9. Milo Okuka, Govorne osobine stanovnitva Drenice, Glasnik, Sarajevo, 1983.1984., 38, str. 63.80. Vlado Pandi, A. B. imi avangardni knjievni kritik (predgovor), u: Antun Branko imi, Proza I (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 5.19. Vlado Pandi, Antun Branko imi: uenje u svijetu ili jedan od najveih hrvatskih pjesnika svih vremena (predgovor), u: Antun Branko imi, Pjesme (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 5.24. Vlado Pandi, Borba za rukopise Antuna Branka imia, u: Zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu, Drinovci, 2008., str. 83.106. Vlado Pandi, Duhovno hajdutvo u jeziku protiv zloduha u kulturi (predgovor), u: Stanislav imi Vladimir Juri, Izabrana djela (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 7.41.
201 5. GODINJAK

Vlado Pandi, Kronoloki pregled ivota i knjievnog rada Antuna Branka imia, u: Zbornik radova i pjesama (Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu), Kijevo, 2005., str. 9.15. Vlado Pandi, Nagovori i zagovori, Split, 2003. Vlado Pandi, Prilozi za hrvatsku povijest recepcije knjievnosti, Zagreb, 2004. Vlado Pandi, Produktivni avangardni kritik usputni, neuspjeli pripovjeda (predgovor), u: Antun Branko imi, Proza II (prir. V. Pandi), Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009., str. 5.23. Vlado Pandi, Profesori i uenici, hrvatski pisci, Zagreb, 2001. Vlado Pandi, Recepcija djela brae imia: Antuna Branka i Stanislava Stanka, Split, 2011. Vlado Pandi, kolska razlikovna gramatika hercegovakih Drinovaca (u rukopisu), Drinovci, 1968. Asim Peco, Ikavskotakavski govori zapadne Hercegovine, Sarajevo, 1986. Asim Peco, Knjievni jezik i narodni govori, Mostar, 1990. Krystyna Pieniek-Markovi, Gotski grad, u: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005., str. 15.26. Krystyna Pieniek-Markovi, Pjesniko stvaralatvo Antuna Branka imia (prev. J. Nemeth-Jaji), Zagreb, 2000. Krunoslav Pranji, Jezikom i stilom kroza knjievnost, Zagreb, 1986. Ivo Pranjkovi, Sintaktiko-semantike osebujnosti imievih Tijela, u: Zbornik Meunarodnoga strunog i znanstvenog skupa o Antunu Branku imiu, Kijevo, 2005, str. 2736. Nikola Rami, Livanjsko-duvanjski govorni tip, SDZ, 1999., XLVI, str. 263.426. Tomislav Sabljak, Na marginama poezije A. B. imia, Izraz, Sarajevo, 1958., 12, str. 623.631. Ivan Branko amija Petar Ujevi, Rjenik imotskoga govora, Zagreb, 2001. Miroslav icel, Pregled novije hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1971. Antun Branko imi, Namjesto svih programa, Vijavica, Zagreb, 1917., 1, str. 1. Antun Branko imi, Pjesme i proza (prir. J. Katelan), Zagreb, 1963. Antun Branko imi, Preobraenja (prir. V. Pandi), Split, 2005.
5. GODINJAK 202

Antun Branko imi, Preobraenja i izabrane druge pjesme (prir. V. Pandi), Zagreb, 2005. Antun Branko imi, Sunce siromaha (prir. V. Pandi), Vinkovci, 2005. Stanislav imi, O redakciji Izabranih pjesama A. B. imia, Knjievnik, Zagreb, 1933., 10, str. 425.428. Stanislav imi, Pogovor o djelu A. B. imia, u: Antun Branko imi, Sabrana djela/Knjiga I/Poezija, Zagreb, 1960. Stanislav imi, Zapis o ivotu, u: Antun Branko imi, Sabrana djela/ Knjiga I/Poezija, Zagreb, 1960. Mate imundi, Govor Imotske krajine i Bekije, Sarajevo, 1971. Nikola krgi, Tin Ujevi - atrakcija Zagreba, Kralj boema Tin Ujevi o dananjoj literaturi i o poetskom stvaranju u svijetu, Pravda, Beograd, 1938., 12218, str. 5. Radovan Vukovi, Preobraaji i preobraenja (O Antunu Branku imiu), Sarajevo, 1969. Stjepan Vukui, Naglaavanje posavskoga govora prema zapadnom novotokavskom naglaavanju (ikavaca), Filologija, Zagreb, 1982.1983., str. 361.380. Viktor mega, Teita modernizma, Zagreb, 1986.

203

5. GODINJAK

pROKLINJANJA U ROMANU IVANA RAOSA PRosjaCI I sINovI

Saetak u kojima se spominju proklinjanja te smo ga podijelili na nekoliko cjelina: 1. Proklinjanja u kojima se spominje avao; 2. Proklinjanja u kojima Kika zapovijeda svojima da kunu i proklinju; 3. Materina kletva; 4. Druge kletve i proklinjanja i 5. Zakljuak.1 Kljune rijei: proklinjanja, kletva, psovka, Ivan Raos, Prosjaci i sinovi. Uvod Ovaj je rad objavljen u Zborniku radova i pjesama s 8. kijevskih knjievnih susreta koji su bili od 31. srpnja do 1. kolovoza 2009. godine, posveenih Ivanu Raosu. Zbornik su uredili: Stipan Mato, Mila Pandi, Vlado Pandi (I. dio) i Miroslav Mianovi (II. dio). Zbornik je izaao u Kijevu 2009. godine. S obzirom na to da je ovaj rad pisan i za iru javnost i s obzirom na to da je veliki hrvatski knjievnik Ivan Raos iz naih krajeva, ovdje ovaj rad elimo predoiti jo jednom svima onima koji ga nisu imali prigodu proitati u spomenutom Zborniku. Prema definiciji kranske uljudbe kojoj pripadamo proklinjanja ili kletve su zazivanja nekog zla na se ili na druge, i to zazivanja zla rijeima2. Proklinjanje je grijeh protiv nekoliko Bojih zapovijedi, ponajvema protiv 2. Boje zapovijedi koja na temelju Biblije u katekizmu glasi: Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!3 Meutim, proklinjanje ne mora ukljuivati u svakoj rijei ime Boje, ono moe biti u pridavanju osobe koju se proklinje ili vragu ili nekoj drugoj tamnoj sili ili pak zazivanjem imena Bojeg ili svetaca da se odreenoj
Iza svakog retka je oznaka biljeke s numeriranom stranicom romana Prosjaci i sinovi iz kojega smo uzeli dotini tekst. Usp. ETKA, dr. o. Jeronim: Hrvatska kranska terminologija, II. izmijenjeno, popravljeno i upotpunjeno izdanje, Reprint, Split, 1976., str. 127. i 243. 3 Usp. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kranska sadanjost, Zagreb, 1987., str. 58.
2 1

U ovom smo radu iz Raosova romana Prosjaci i sinovi izvadili one retke

5. GODINJAK

204

osobi dogodi neko zlo. U Hrvata je esto proklinjanje, posebice u onih koji ive na jugu Domovine. Najee proklinjanje ima ispred rijei prokletstva uzvik Da Bog da! ili Dabogda! Ili pak Proklet bio!4 Ponajee kad se i sama vraga uzima u usta, na e narod kazati Da Bog da te vrag odnio! Ili ako pak nema ovog uzvika Da Bog da te!, on se podrazumijeva na neki nain pa se samo kae - vrag te odnio! Proklinjanju opreno stoji blagoslivljanje, prokletstvu blagoslov. Ova se dva pojma meusobno proimaju. Tamo gdje je prokletstvo, tu se zaziva blagoslov da se prokletstvo uniti, a tamo gdje je blagoslov, nekako je prokletstvo blizu, jer zlo uz dobro uvijek ide i pokuava dobro ubiti.5 Nu, proklinjanja u Hrvata nisu uvijek sa zlom namjerom. Ona su esto ili, bit emo slobodni kazati, najee plod navike. Iz estih i nesvjesnih ponavljanja odreenih rijei, tj. iz navike, ljudi kunu, zaklinju, proklinju i psuju. To su ljudske osobine. Ljudi, dakle, iz navike proklinju, a srce im je daleko od tih izgovorenih kletvi. Pa ako nasuprot tomu uzmemo da su to zapravo psovke koje u moralnom smislu jesu grijeh, ovdje onda stavljamo onu duboku misao da je samo Bog jedini bezgrjean. Svi ljudi su grjeni i u svakom trenutku podloni grijehu.6 No, ipak moemo ustvrditi da se u Raosovim Prosjacima i sinovima ne radi o grijehu proklinjanja i psovke, ve ovdje treba najprije gledati na ambijent u kojem su se te kletve dogaale, na osobe koje su ih izgovarale i na teinu kletve. Moe se takoer u spomenutom romanu pronai doista tekih kletvi iz srca usmjerenih k osobi koju se proklinje, jer je ta osoba zasluila dotino prokletstvo. Ponajvie prokletstvo u Raosovim Prosjacima i sinovima ovjeka natjera na smijeh. Njegova su proklinjanja, osim rijetkih iznimaka, komina i u prigodama dobro izreena. Raos stavlja u usta psovku proklinjanja i don Pavlu, i starom Kikau, i mladoj djevojci Vrtirepki, turskim velikaima, pa ak i djeci. 1. proklinjanja u kojima se spominje avao Ovdje se doista moe kazati kako se kod kletve u Prosjacima i sinovima, kad se radi o kletvama u kojima se spominje avao, ovjek moe slatko nasmijati. U Prosjacima i sinovima moemo iitati da je kletva bila u upotrebi u svakodnevnom govoru. Ako imamo na umu da je ovjek, kako ga naziva veliki filozof M. Heidegger, bie jezika, onda je i kletva ili proklinjanje na neki nain kod odreenih ljudi znak sporazumijevanja. Ta kletva ini u odreenoj sredini
4 Proklinjanje se moe pronai i na samom poetku Biblije na vie mjesta, pa ak i iz usta Bojih gdje se proklinju Adam i Eva, zemlja i zmija. Usp. Isto, str. 2. i 3. 5 Usp. Rjenik biblijske teologije, Prokletstvo, uredio Xavier Lon-Dufour, preveo Mate Kriman, Kranska sadanjost, Zagreb, 1969., str. 1011.-1015. i 54.-63. 6 Usp. BEZI, ivan: Kransko savrenstvo, IV. proireno izdanje, Crkva na kamenu, Mostar, 1986., str. 152.

205

5. GODINJAK

bie jezika, dakle sama ovjeka.7 Na taj nain Raos u ovom romanu opisuje kraj iz kojeg je i sam potekao. I danas se u tom kraju kune i proklinje, ne onako esto kao prije, jer su ondanje kletve danas zamijenile moderne psovke, koje kudikamo vie paraju ui. Evo tih kletvi ili pridavanja avlu koje smo iupali iz Prosjaka i sinova: - ava im u pretile guzice pregrt papra sabio!8 - Neka cvrlje, pas im mater.9 - Stani! Ipak izostavi poganog au i mater, nek ih vrag nosi.10 - Nek te ejtan nosi!11 - A kakav bi to bez straha ivot bio, vrag ti u prkno vreu vrua luga nasuo!12 - Sluaj, mali, vrag te od sise odbio, sluaj i mui kad stariji i prdi!13 - Poprdo, keri grebena, dii se, ava ti lijenu guzicu o stanac kamen prilijepio.14 -Tada sam s tim Ivanom zgodan momak, zgodni ga vrazi majci iz srca iupali tada sam se s njim, na svoju nevolju, dogovorila, da u na put prema Vitini malice zaostati, zna, kod one osamljene kruke trnovae.15 -I jo nadoveza, neka ide do avola grebena turska pravda, koja na ri Marae-Obarae prava zdrava na kolac nabija.16 - Dobro. Nek ih avo nosi!17 - Bre, bre, vrag vam materi lug u prkno sasuo obezumljeno dovikivae Potrka tim prokletim balavim puevima koji su milili za hajducima kao za mrtvakim nosilima.18 - Doj, bidnemu Kikou, doj - a onda se naglo trgnu spoznavi nevjestinu podvalu, uzmaha se tapiem i uzvika moj paletun, moj paletun dola bi mu ga, vrozi te za marendu izili dola bi mu moj Doj mu, doj mu svoga Mikota!19 - to emo u erinu, lijepi ti ga avao odnio!?20
7 8

HEIDEGGER, Martin: Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985., str. 183. Str. 12. 9 Str. 12. 10 Str. 32. 11 Str. 52. 12 Str. 58. 13 Str. 58. 14 Str. 65. 15 Str. 67. 16 Str. 107. 17 Str. 114. 18 Str. 164. 19 Str. 177. 20 Str. 185.
5. GODINJAK 206

- Ako ste avli pakleni, u ljudsku hranu useljeni, nek vas potare Otac Sin i Duh Sveti!21 - Duzina te crnih vragova od Livna do Kupresa vitlala!22 - Prokleti bili! Prokleti bili... Poto bijes ne mogoste iskaliti na don Pavlu, iskaliste ga na vinu i jadnim, jadnim ovcama. Prokleti bili i svi vam vrazi po due dolazili.23 -O, ava ti sreu odnio24 -Vrag te izija, onda poj spat sa jor anom a ne sa mnom!25 - I, lijepi vas vrag odnio!26 - I, lijepi vas vrag odnio!27 - I, lipi vas vrag odnio!28 - Nisam se uelio nae lijepe pure, lijep ti je ava odnio. 29 - Vrag te rogom u prkno stade se Livoguza u pregrt smijati.30 - Mui, nevoljo moja bogolizna, ava ti jezik u menele sabio rebnu ga laktom otroiglim ena mu Mila korinica. 31 - Hajde s milim vragom, Boji buzdovane!32 - A sad, nabiguzi i svederi, srondajte se janjetu i derite, svi vas vrazi derali!33 - Lako je iz tuih jaja pilie lei! On i ona stara kuka, svi ih avli na ranju vrtjeli, kou nam do mesa oderae, pa stoga i propadosmo34 -Vranj mi se ene nikad ne govore vrag, grijeh je vranj mi se duom zametnuo ako valja jesti odve mesa.35 - njava vam pipitu na jezik nabacio, derite i naderite se36 -Mu mali, vrag ti zube polomio, sve je od Boga, i ono njegovo i ovo nae. Antalago i Jokalago, sotone paklene, avli vam duu na ranju, odgrnite eru s donjeg kraja, zar ne vidite da e prisvedit!37
21 22

Str. 203. Str. 204. 23 Str. 164. 24 Str. 208. 25 Str. 208. 26 Str. 210. 27 Str. 210. 28 Str. 212. 29 Str. 219. 30 Str. 231. 31 Str. 231. 32 Str. 240. 33 Str. 249. 34 Str. 272. 35 Str. 282. 36 Str. 283. 37 Str. 330331.
207 5. GODINJAK

- Lijepi skakavii, ba lijepi, lijepi ti ih vrag odnio!38 - Ba fijeno fijeni te ava odnio, tako ti je kad guju u njedrima odjedared!39 -ava ti se u potelje popiao!40 -I neka svi lijepi avli Kekekovu ljuljavu pamet raznose i ono krljavo tjelece eree41 -Vrag ti jezik pregrizao! 42 - A novi car i dalje ratuje, lijepi mu vrag runu pamet odnio!43 - Svi te avli u orbi posrkali-zadivi se Stipina Bakri.44 - Ne strui toliko, svi ti avli eludac strugali.45 - Netko spomenu i Kineze, lijepi ti ih ava razroke odnio!46 - Vrag ti pare!47 - im se to epiri i pauni, vrag ti budalasto srce za marendu na gradelama!48 - Vrag ti korpu!49 - Vrag ti peenje!50 - Svi te avli u njoj silovali!51 - Tako estita ena razgovara s muem, razgovara o svetim kunim i svakidanjim stvarima, a ne o frizerima, ava ti ih odnio, ili jo gore, moe biti, o pjevaima ili raketama na mjesec...52 -...to na sok odmah zirka oima, puteni te ava putenu odnio...53 -Danas ti se kopa i pljevi po Njemakoj, Americi, Australiji a to nisu koljii ve kontinenti lijepi ti ih avo odnio.54 -Vrag ti puru i slaninu!55

38 39

Str. 335. Str. 336. 40 Str. 340. 41 Str. 401. 42 Str. 443. 43 Str. 449. 44 Str. 469. 45 Str. 472. 46 Str. 488. 47 Str. 551. 48 Str. 561. 49 Str. 561. 50 Str. 565. 51 Str. 565. 52 Str. 570. 53 Str. 570. 54 Str. 580. 55 Str. 581.
5. GODINJAK 208

-Lijepi ti je av odnio!56 -Lijepi te avo odnio, za koga si radio osim za sebe!?57 -Koji emo put sjesti i u merdu, avo ti ga odnio pa ini do Brela, ibni do Splita, zaori do Dubrovnika...58 2. Kikaeva zapovijed Kunite i proklinjite! Cijelo jedno poglavlje u romanu Prosjaci i sinovi puno je proklinjanja. Kad je umro kiljo iz Zagvozda, kad je i don Pavao otiao Bogu na istinu, tad je Kika bio potpuno razoaran jer pomalo nestaje starog dobrog svijeta, pa to u ljutnji, to u alosti, zapovijeda svojim prosjacima da kunu i proklinju. I ovdje, premda je ljudskim uima teko sluati kletve i proklinjanja, ovjek se moe razveseliti, nasmijati. Kikaeva prosjaka druina s velikom lakoom i gotovo savreno pjeva, izgovara i recitira kletve. To je upravo plod navike, jezik kojim su se svakodnevno sluile osobe Kikaeva vremena u njegovu zaviaju.59 Sva ljudska bijeda, nevolja, siromatvo i jad koji su proivljavale osobe koje opisuje Raos u ovom svom romanu nekako kroz jezik kletve i proklinjanja daju sebi oduka. Daju oduka svojoj dui. Ova proklinjanja nisu iz zle namjere, ona su navika, svakodnevica, razgovor, pa i ala, ono to Heidegger kae sam ovjek.60 Evo tih, po Kikaevoj zapovijedi, kletvi: - Stoga nemojte moliti, od molitve vie prieenja nema, ve odmah u kletvu! Prokletstvo je vazda rodnije od blagoslova, a strah pouzdaniji jatak od milosra. Zemljo, otvori se! zavapi Copac i prekri lice rukama. - Kunite i proklinjite sve do devetog koljena. Proklinjite svim to vam na jezik padne, proklinjite u ojkanju i slovkanju, u vici i apatu, u govoru i pjevuckanju, proklinjite kletvom tupom ko malj i onom u pjesmicu sloenom, Cijeli su sutranji dan kleli i proklinjali oko Bukog Blata sve do Karlova Hana: Kako ti meni, tako Bog tebi to meni uskratio, doktoru stostrukim vratio Kost ti jedna drugu turala, za mjesto se gurala, mjesta ne nalazila Ko Gavan vapio, ko rosa hlapio, golim po trnju gloginje mlatio Popa dozivao, uk ti se odzivao, molitva ti kugi obanica bila Penicom ti nicalo, ljuljem ti klasalo; tele ti kravu iskalo, na vuka nabasalo; edo ti ko suha oskorua stasalo Vino ustima prinosio, rasol pio; od svakog osim od jea obraz krio S kratkom
56 57

Str. 588. Str. 589. 58 Str. 591. 59 Usp. HRKA, Serafin: Filozofija II, Moralne navike, Pro manuscripto, Mostar, str. 22-23. 60 Usp. HEIDEGGER, Martin: Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985., str. 183.
209 5. GODINJAK

licom iz plitke zdjele kusao, buseve razbusao, Ivanjdane u zla gospodara krio, smrdeljuu prio, s njom se sraao i s njom ko crkveni mi bogatu djecu raao ito sijao, kukolj eo; krumpir sadio, ljaljak vadio; sirkovom se mekinjom ko braenicom sladio Uima gledao, oima sluao, jezikom za pogau galebinu kuao; prstima govorio, koljenima hodio, slijepac te preko jame vodio S miem maku lovio, ovcom vuka tovio, gdje zdrav bio, tu i obolio Solju e gasio, krastama se krasio, s avlom duu spasio! I hoe ako Bog da!61 - Livoguza se pak u majke neke udavae do grla nakrkala pure s vrljcima, a k tomu izmatala dvije bukare proso i grudu loja, sve zahvaljujui kletvi to joj odnekud, pitaj Boga kakav vrag na jezik nanese: E, keri ti tri ute dlake na njoj proklasale!62 Ai i dan kjan, ai i an bian i kuri tan lian, emije curi lan. Cicijan, bibijan, lilijan, ukrijan, Roge van! Teja ben dru, dani ga, vodo, tu! Vere me lule, dimni me trule, Sesijat krule, drmnime sbule. Cicijan, bibijan, lilijan, ukrijan, Roge van! Teja ben dru, Dani ga, vatro, tu! Si as ditta, citet pita, kenzul kita, Ma makita, ilibuita, sulamita. Cicijan, bibijan, lilijan, ukrijan, Roge van! Teja ben dru Duni ga, ejtan tu! Kikaeva pjesmica-kletva63

61 62

Str. 232. Str. 233. 63 Str. 255.

5. GODINJAK 210

- Cicijan, bibijan, lilijan, ukrijan, roge van!64 - Tvoja ena ne misli tako. Srce materino zna da kamen nije sam od sebe poletio, ve da ga je netko zavaljao. A taj netko zove se Dainon, moj prvi prijatelj meu vragovima. O tome e se zaas osvjedoiti kad navale vatra i voda!65 Kika uznese ruke k nebu, izdrelji oi i glas podie dokle ga najvie mogae podii dino ga, vodo! Dani ga, vatro! Duni ga66 -Vrag odnio i krv!67 - imun ne uspi ni zaustiti, a ve se njegova oajem izbezumljena ena baci na koljena do nogu nemilosrdna starca, razmrsi kose, razdera jelek i uvele sise isturi: Pogledaj ih, pa se sjeti onih koje si sam sisao! Njima te zaklinjem, ne da potedi mene ni mua mojega, ve one koji ih iscijedie, nevini su! Potedi ih, zaklinjem te - i stade ga zaklinjati i preklinjati svim to joj na pamet pade.68 -Prokleti bili!69 -Neka crknu! Neka im jezik pobijeli od gladi i ei!70 3. Materina kletva ili materino prokletstvo Materina kletva je strana i velika kad se radi o osobi koja je odrasla, kad se radi o sinu kojega proklinje, a koji je ve u godinama. Razlikuje se majina kletva prema djetetu, jer to nije kletva koja je iz namjere da se upravo djetetu dogodi ono to majka kae. Majka koja dijete kune, mada je i to strano uti, ne misli ozbiljno, to je navika koju je samo runo uti. Njome se kore djeca koja nisu posluna svojim roditeljima. Meutim u Raosovu romanu Prosjaci i sinovi postoje proklinjanja koja izgovara stara majka, baba Anuka svom sinu Jokau. Te su kletve doista zastraujue i teko ih je itati, a pogotovu sluati. U sljedeim retcima ih donosimo: - Proklet bio, sine prvoroeni, proklet od sada dovijeka! Proklet poradi oskvrnua oca svojega! Proklet poradi namjeravanog ubojstva sina svojega! Proklet poradi lude gramzljivosti svoje! Proklet poradi bezumne astohlepnosti

64 65

Str. 236. Str. 255. 66 Str. 255. 67 Str. 238. 68 Str. 238. 69 Str. 242. 70 Str. 264.
211 5. GODINJAK

svoje! Proklet poradi nepametne pameti svoje! Proklet poradi zmijskog srca svojega! Prokleto ti bilo mlijeko materino - kud hodio, trava ne nicala! Gdje legao, trnje izrastalo! Kad se umivao, pregrtima paklinu zahitao! Kad disao, sumpor udisao! Kad piao, crna krv ti tekla! Na koju se stranu okrenuo, pakleno te zjalo zasjenilo! Iz svakog te busa pijan avao zapahnjivao! Iz svakog ti oka ljuti poskok duu ispijao!...71 4. Druge kletve i proklinjanja Ostale kletve i proklinjanja u Prosjacima i sinovima su takoer aljive. Ova su proklinjanja puna dosjetki, neke su kletve ak u obliku zaziva da se ne dogodi ono to se kune, pa se izgovarane bio proklet!, crna ti zora ne bila!, ra te ne ubila!, i sl. Kletvama se eli blagoslov, eli se dobro osobi kojoj su upuene. Neke su kletve ovdje ak nelogine, onaj tko ih izgovara, zna to veoma dobro, pa ih tako zduno kazuje, a onaj tko ih slua ne razmiljajui brzo preko tih rijei proe, pa uope ne zamijeti njihovu neloginost, kao npr. i ti ne vidio ko to ja vidim!, na sva tri oslijepio ako sam tog ovjeka ikad vidio!, itd. Evo tih svakojakih kletvi koje smo stavili pod ovaj naslov: Antuka, jezik ti se skovrljio, slua li ti mene?!72 to to ini, jad te ne ubio, to uini!73 Onaj prokleti Sukrvica, za grob mu se ne znalo, ko to se i ne zna! A i vama pogan pogana, nazada se mnogi jada.74 -Dabogda i ti ne vidio kao to ja vidim!75 -Proklet bio, proklet bio, prokleti berekine! Proklet! Proklet! Proklet!76 Kika uzdie obje ruke iznad glave, ali da prokletstvo ba zasigurno ne padne, ne rairi palce.77 Pregrizao jezik, dabogda! prosikta Vrtirepka bijesno, ali tako tiho da ni samu sebe nije mogla uti.78 -Prokleta da si lakoma lakomosti Kikaeva i kaljenje prekaljeno!79

71 72

Str. 265. Str. 13. 73 Str. 14. 74 Str. 29. 75 Str. 39. 76 Str. 39. 77 Str. 39. 78 Str. 41. 79 Str. 62.
5. GODINJAK 212

-Tabani vam u prkno prirasli, a prkno o stopicu! vie jaukae nego proklinjae.80 -Kad u Zagvozd crna ti zora ne bila ve na pol ure hoda, kano dim iz mokre slame, lelek iz Prodanove kue.81 -Zdrav mi opet, ne bio proklet! Rukom ruio, srcem kuio, bavu do novog muio! S mladim spavao, sa starim veeravao, s oravim blago raskrtavao! Vazda pio, nikad se ne opio! Suh ti barut u rogu bio, tane ti oko pratilo, tue po brdu mlatilo! to meni elio, to ti se vratilo!82 -Proklet narod, daklem, prokleta zemlja, ali svaka tua dvaput je prokletija. Nu uza sve to nai momci odlaze i odlazit e sve vie i vie, jedan e drugog vabit, jedan drugom ip-kartu slati, i tako e, daklem, na nevoljni narod rasturiti po svem svijetu, te ga poradi sitnog zemaljskog probitka jo nevoljnijim uiniti.83 -Eno im, pope! Pa nek sa svim tim na dno jame Dvovrate! I hoe!...84 -Grlo mu s guzicom sraslo85 -Kako naglo poe, onako i zavri: -Svi vam Turci mater grebavali dok je avli ko svetu Katu na kotau rastezali, neete samo te grebene krinje upamtiti!86 -Vrane vam u kapi vode moane ispirale87 -Dabogda mi ovim vratom zavrnuli88 -Vrane ti mozak ispile!89 -Od Potrkina uenja ako vie mene ne stoji (predmet nad glavom) i dabogda ovdje oslijepio (tuckanja po koljenu), pa do otac mi jutro ne doekao (a ve odavno istrunuo) i jedinica mi se Milava krumpirom zadavila.90 -Ma to govori, ra te ne ubila!91 -Na sva tri oslijepio ako sam tog ovjeka ikad vidio!92 -Narei pola kila pruta i otepi dvije boce dingaa, homi ti stranjicu zaepio... da neharne prijatelje poastim!93 -A ija li je ovo ivaa maina? Moja, ne bilo je!94
80 81

Str. 164. Str. 205. 82 Str. 218. 83 Str. 227. 84 Str. 276. 85 Str. 283. 86 Str. 354. 87 Str. 395. 88 Str. 404. 89 Str. 426. 90 Str. 456. 91 Str. 486. 92 Str. 558. 93 Str. 560. 94 Str. 562.
213 5. GODINJAK

5. Zakljuak Rodna kua Ivana Raosa u susjedstvu je sa upnim uredom upe Medov Dolac. Raos je odrastao u kui oca svoga po krvi i u kui don Pavla, svoga upnika. Kao mali djeak bio je vie s don Pavlom, nego sa svojim ocem. Kod don Pavla upoznao je sve junake svoga romana, a mnogi prosjaci i njihovi sinovi bijahu upljani upe Medov Dolac. Skup glavnih likova upotpunjuje susjedna upa Zagvozd, to e po svetom rimokatolikom obiaju dovesti do razmirica, jer nisu iz istoga tora. Svu dramatiku dogaanja proizvodi odnos Kikaa i kilje iz Zagvozda. Raos je iz don Pavlove kue otiao u Gospin alosni vrt (sjemenite u Splitu). alosni je zato to je tamo vidio koliko je smijeha bilo u biokovskom podneblju i nebu. Sve se to pomijealo u mladiu koji je trebao donijeti ivotnu odluku. Uvidio je da vie nisu njegovi ni Biokovo ni Gospin vrt, a na lice se navukao alosni osmijeh koji ga je pratio do kraja ivotnih dana. Da bi se oduio svom djetinjstvu, Medovu Docu, don Pavlu, svojoj obitelji i didu Kikau, Imotskoj krajini, on im u Prosjacima i sinovima faktografski biljei ivot i daje ga urbi et orbi na uvid. Bez imalo sustezanja, uljepavanja ili obzira: Ne daj, Boe! u romanu Prosjaci i sinovi Raos je dao imotsku snagu, u likovima koje opisuje, u ozraju svoga zaviaja, u povijesti svoga kraja.95 Kletve i proklinjanja u Prosjacima i sinovima, jer je ovdje o tome na osobit nain rije, ne smijemo promatrati u strogome crkveno-etinom i moralnom kontekstu. One su tu, zazvuat e paradoksalno, da bismo spomenutu etinost ouvali. Ako netko pria u crkvi za vrijeme propovijedi, prokune ga se da uuti, jer smeta svetu stvar. Ako netko krade, vara, ivi kako ne treba, psuje ga se (i najveim psovkama) da bi se popravio. Ili ga se proklinje, kao Vrtirepku, jer je bila nemoralna. Tako bogati i raznoliki sadraj proklinjanja u skladu je s dobrim poznavanjem vjerskih lanaka i razlika koji su se u to vrijeme uili i bili jedino teorijsko pouavanje u vjerskim istinama. U kontekstu reenog treba gledati i praznovjerja, kako don Pavlova, tako i njegovih ovica. Sve je to sluilo samo jednoj svrsi: Spasu, i to ne bilo kakvom, ve vjenom! I to je injeno skroz ozbiljno, tako ozbiljno, da te ponekad i ui zabole od irine i dubine kletvi, proklinjanja i psovki. Odmah nakon objelodanjivanja romana svi su bili osupnuti psovkom i blasfemijom, kako Raosovi zemljaci, Medovljani i cijela Imotska krajina, tako i uvari crkvenih svetinja. Osramotio nas!, bio je zajedniki zakljuak.
95 Usp. HORVATI, Dubravko: Imotska krajina u hrvatskoj knjievnosti, uvari batine, Zbornik radova simpozija u prigodi 250. obljetnice prijenosa Franjevakoga samostana u grad Imotski, Imotski, 1989., str.258.

5. GODINJAK

214

Snimljenu je televizijsku seriju komunistiki depresivni sustav bunkerirao, pa je bila i zabranjena, jer su je nazivali nemoralnom. Nu, to je vrijeme odmicalo, ljudi su polako uviali da to i nije psovka, da to u biti i nisu kletve niti proklinjanja koja ele prokletstvo, ve suprotno. Na zavretku romana to se izrijekom i potkrjepljuje starim retorikim pitanjem: Ako nema Boga, emu onda i ovjek?. Intelektualna razina pastira i njegova stada djelovala je iz svoje mogunosti i svoga podneblja, i to je samo to. Veliina svega toga bijae u ustrajnosti aka Ivana da to sve zapamti i lijepo popie, a Raos je to uinio na maestralan nain. Toliko dobro da se ni mrtav nije htio odvojiti od svoga don Pavla i od njegova stada, od svojih predaka. Grob mu je na istom mjestu gdje je kao dijete sve to to je u romanu napisao usisao poput spuve te obilato svima nama iscijedio na stol da gledamo i u tome traimo svu ar ivota ljudi preputenih Biokovu, neimatini, ledovima i egama, vukojarcima, dektivama, vampirima, neslozi, svaama, prosjaenju i ivljenju u okolnostima za koje je imao vrlo teak izraz. I tu se moglo samo do Boga i do neba. Ne iz neke lanosti koje u drugim romanima i povjesnicama imamo napretek, ali nikamo nismo stigli. Raos je sa svojim don Pavlom i svojim Kikaem i svim apima po molitvi svojih kletvi i proklinjanja zasigurno u zaslunoj i Bojoj vinosti. Mario Bui

215

5. GODINJAK

Literatura Raos, Ivan: Prosjaci i sinovi, priredila Ana Lederer, Matica hrvatska, Zagreb, 2004. etka, dr. o. Jeronim: Hrvatska kranska terminologija, II. izmijenjeno, popravljeno i upotpunjeno izdanje, Reprint, Split, 1976. Biblija, Stari i Novi zavjet, Kranska sadanjost, Zagreb, 1987. Heidegger, Martin: Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1985. Bezi, ivan: Kransko savrenstvo, IV. proireno izdanje, Crkva na kamenu, Mostar, 1986. Hrka, Serafin: Filozofija II, Pro manuscripto, Mostar. uvari batine, Zbornik radova simpozija u prigodi 250. obljetnice prijenosa Franjevakoga samostana u grad Imotski, Imotski, 1989. Rjenik biblijske teologije, uredio: Xavier Lon-Dufour, preveo: Mate Kriman, Kranska sadanjost, Zagreb, 1969. Kutlea, fra Silvestar: ivot i obiaji u Imockoj Krajini, Matica hrvatska Imotski i HAZU, Zavod za znanstveni i umjetniki rad u Splitu, Imotski i Split, 1997.

5. GODINJAK

216

Saetak In dieser Abhandlung haben wir aus dem Roman Bettler und Shne von Ivan Raos insbesondere denjenigen Passagen unsere Aufmerksamkeit gewidmet, in denen die stark betonten Fluchformen zum Ausdruck kommen. Sie wurden folgendermassen gegliedert: 1. Die Fluchausdrcke, in denen der Taufel erwhnt wird! 2. Das Verfluchen, wo Kikas den Seinigen anbefehlt, zu fluchen! 3. Der Fluch der Mutter 4. Andere Fluchformen und Beschwrungen! 5. Zusammenfassung Wrter von Bedeutung: Beschwren, Fluchen, Schimpfen, Ivan Raos, Bettler und Shne

217

5. GODINJAK

IGROKAZ
FRA ANTE MARI Boi bez sina ...........................................................................................221

219

5. GODINJAK

bOI bEZ SINA

(drama) Lica: A.B. imi Ilija Jakovljevi, prijatelj i pisac Martin, otac Vida, majka Rua, susjeda Ina, bolniarka Fratar (Scena se odvija u dnevnom boravku obine seoske kue. Na zidu su sv. slika i kri. Tu je i lealjka koja e se koristiti u onim slikama ija se radnja odvija u bolnici na Zelengaju u Zagrebu u kojoj lei Branko nasmrt bolestan. U sobi je stol s dvije do tri stolice.) mAJkA : (Duboka je no. ena u crnini s crnim rupcem na glavi tiho uz zapaljenu svijeu moli. Molitvu uje i publika.) Divice Marijo, moja nebeska majko, molim ti se iz dna svoje rastuene due za svoga sina, moga Antu. ujem, jadna, da je nasmrt bolestan, da mu nema spasa, da su i likari od njeg digli ruke, da skonava u nekoj kunoj bolnici u Zagrebu. Moj najdrai, najmiliji sin, moj Ante. O, Gospe moja, tako mu je drago bilo ko ditetu mirovati u mom krilu. Svu bi me izljubio, stisnuo svojim mravim ruicama, i onim svojim nebeski plavim oima pogledao iz dubine svoji oni duplji. A u njegovin je oima bilo toliko ljubavi i straha. Mama, ne daj da ja ikada umrem, mene je strah smrti. Ja bi mu rekla: Ne boj se, sine moj, nee ti nikada umrit. Ali je ve nejak bio jako pametno dite. A kako su onda od grle umrile nae dvi seke, nae Ane, bile su tek roene. I, onda bi mu morala priati prie da bi ga smetnula, da bi tako u mom krilu zaspa. (Ustaje se, jer je dotad kleala na podu, sjeda za stol i nalakena na ruke gleda u neku zamiljenu toku.) Srce mi se cipalo kad je iz nae drinovake kole poa na iroki Brig. aa je bija ponosan, a Ante je samo tih dana utio.
221 5. GODINJAK

I jo vie vrimena provodio u mom krilu. Nikada neu zaboravit kako se, kad je ve otia niz testu, vratija i pa mi u zagrljaj: Nemoj plakati, majko, ja u se brzo vratiti ... Tog je dana otia i vie mi se zaprave nikada nije vratija. Odnija mi ga ivot zauvik, i evo sada mi umire u bilom svitu, daleko od svoje kue, daleko od svoje majke ... otAc: (Ustaje iz kreveta u drugoj sobi i ulazi u dugim bijelim gaama, stavlja kapu na glavu i gleda u svoju depnu uru.) Vide, ivoga ti klaka, vidi li ti, eno, koja su doba?! I ti tako iz noi u no. Polazi der spavat, ja to vie ne mogu trpit! mAJkA: (Brzo se i ustraeno ustaje, pognute glave odgovara i odlazi sa scene.) Ou, moj Martine, ou. Odo ja spavat! otAc : Dosta je meni naeg Ante. Nita nije tija uradit to san ja zamislija. A sve san lipo bija uredija. Ajde, uteka je s Briga. Nee mu se bit pratar, pa u redu. Otia je u Mostar pa ni tu nije sastavija dugo i zavri u Vinkovcima. A unda u Zagreb. Kad san mislija da e skonat to kole, poloit veliku maturu, oti za advokata, bit inovnik i ubirat lipu plau, on sve napusti, poe pisat neke bulaskerije, posvaa se s kim je god stiga, i jo se spanda s nekon Slavonkom, to ti ga ja znan. E, takom gelibteru nema ni dinara. Nema, to san mu reka, pa nek on izvoli od svog pisanja sebe ranit i uzdravat. I nee mene Vida slomit, nee Tomasua, ivoga mi klaka! Znan ja njezinu ensku pulitiku. Ona nikad ne kae to bi tila, ve cili ivot: Ou moj, Martine ... Ou moj, Martine ... Oe da i nee, ne da Martin para na luftiguze. Da san ja dava pare na glupost ne bi ima to imam, ne bi radija to radin. Ne bi meni kumovi bili Petar Kordi i Jakov Ani. A, ivca ti ivca! Triba, moj brte, u ivotu znat, a ne ko moj Ante. Eto to si na kraju uvatija. Nu, ja ne virujem da je njemu tako opako, on samo ko i mater, da mu je se doepat moji pinezi. A i vas je na nju i samo nju voli. Jes mi najstariji, ali me nikad nije volija, on me se samo boji ... I da ima turbekulozu, moj sin da ima suicu, a nu mene. Vika san ja, Ante, ajde u pratre, bit e ti dobro i po duu i po tilo. On jok. Ajde unda Ante u advokate. On jok. On ode, klaka ti iva, u pisnike. E, pivaj sad moj Ante, pivaj, a Martin ode spavat! (Puhnu to moe i ugasi svijeu, te napusti scenu.) Prizor iz bolnice Ante : (Lei u postelji s uzglavljem. Mrav i ispaen, ita neku knjigu, oko njega su novine i knjige, aa s vodom, noni stoli s nekim lijekovima.)
5. GODINJAK 222

Ja nisam Gustava vrijeao, ja sam samo odgovorio i to veoma usrdnim i lijepim tonom, a ne mogu mu oprostiti to mi predbacuje netolerantnost, da ne kaem onako kako i on, da sam Dinarid, Hercegovac prokleti, volim samo ono to je iz Hercegovine i s juga, gangu, debela i crvena brkata lica svojih zaostalih zemljaka ... (Na scenu ulazi bolniarka Ina u kuti. Staje kraj kreveta, naklanja se prema Anti pa prema publici, oboje se smiju, a ona poinje recitirati pjesmu Ljubav.) inA: Ljubav Ugasli smo utu lampu ... Ante: Ne, pogreka, ne ugasli, ve zgasnuli smo. (Prope se Ante s kreveta.) I odakle ti uope to ? inA: (Vadi papiri iz depa svoje kute. Bio je zguvan, ali ga je ona lijepo izravnala.) istei ispod tvoga kreveta nala sam ga zguvanog pa sam si uzela slobode i prisvojila ga jer si ga ti ionako bio, oito u ljutnji i nezadovoljan, odbacio. Ante: Ali sam pjesmu neto prepravio, eto ba tu rije, tu prvu rije, i imam je cijelu ... inA: Sluaj ti sad lijepo mene i ne prekidaj me. Dakle, (Ponovno se nakloni kao i prije i pone.) LJUBAV Zgasnuli smo (Daje glasom do znanja da je uvaila ispravak.) utu lampu Plavi plat je pao oko tvoga tijela vani ume oblaci i stabla vani lete bijela teka krila Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu Moje ruke svijaju se ude mole Draga, neka tvoje teke kose kroz no zavijore, zavijore Kroz no kose moje drage duboko umore kao more
223 5. GODINJAK

(Jedan je trenutak utnja, onda zapljeu oboje.) Lijepa ti je pjesma, a reci mi ima li ti nekoga koga voli?! Ante: A zato me to pita? Ina: Pa, ove su tvoje rijei u pjesmi pune ljubavi, ali ... ne neke, zna na to mislim ... one su pune prave ljubavi. U njima sam ula no da die, ula sam more umoriti, u njima ... Ante: U njima si osjetila sebe, u njima si bila u svom djetinjstvu, na svom poznatom mjestu gdje si se igrala, na svom jezeru, u svojoj gori i u svome polju, u njima si ula um moje Hercegovine, zemlje najprekrasnijih noi, s mirijadama zvijezda i zemlje najsvjetlijega sunca. U njima si osjetila toplinu majinog zagrljaja ... Ina: A umalo i ja nisam bacila ovaj papiri, i Bogu hvala, moja enska radoznalost: samo da povirim kome je to Ante pisao, a ono me tako uhvatilo da sam je nauila napamet. Ti si, Ante, pjesnik, veliki pjesnik. Ante: Ina, ja sam bolestan ovjek. Ja skoro umirem ... Ina: Ne, ne priaj gluposti, ti si se udebljao nekoliko kilograma, lijenik veli da ti je puno bolje ... Ante: Ja sam sam na kraju puta, ja u sebi nemam snage, ni u tijelu ni u dui, mene je sve napustilo. I Bog me napustio, digao je od mene ruke ... Ina: Ja sam te zatekla da mu se moli. Ti si meni vratio vjeru u Boga. Kad se samo sjetim kako si bio utonuo u molitvu, kao da ga vidi, kao da je s tobom do uzglavlja tvoje postelje ... To nikada neu zaboraviti, to je bila najljepa molitva ... Ante: To sam se sigurno s njim neto svaao. Ja Bogu mnogo toga prigovorim. Zna, Ina, meni je Bog neto posebno. Ja se sjeam svoga djetinjstva. Uvijek sam gledao nau prelijepu crkvu, svu od kamena. Ja i naa crkva smo skoro vrnjaci. Iz nje je uvijek dopirala boanska pjesma, gugut neeg draesnog. U zore i sutone s nje je zvonilo zvono. I o podne. Ljudi su pozdravljali Zdravamarije. Bog mi je majka, moja se majka sva pretvarala u sklopljene ruke. ao mi je bilo kad sam morao otii iz svog sela, iz Drinovaca. Bojao sam se hoe li i dragi Bog iz moje crkve poi sa mnom. Hou li poput svoje majke moi stati pred svojim Bogom sa sklopljenim rukama, rei mu da ga volim i znati da on mene voli ... Ina: I, je li poao, jeste li se druili? Ante: Ti se ali, a meni, bome, nije do ale bilo. Pomislio sam u svom pubertetu i ono u godinama kad sam postajao mladi, to e meni Bog, to je umotvorina naeg upnika, fratara na irokom Brijegu, fra Smoljanova i fra
5. GODINJAK 224

Didakova, to je neukost moje majke. I kad bih osjetio da uz mene nije, ja bih mu se duboko ispriavao, molio ga da se vrati, Bog moje majke, mojih fratara, moje Hercegovine. Obeavao sam mu sve; da ga neu vie traiti milju, da se neu s njim hrvati, da u mu biti najbolji i najvjerniji prijatelj ... inA: Vi ste, to je meni ve odavna jasno, veliki prijatelji. I Ti ne moe bez Njega, i On te nee napustiti, i zato ti ne vjerujem da si sam. A, reci mi gdje e naem dragom Bogu proslaviti roendan? Ante: Ja umrijet u, Brijeg se nee mai, ta plava skamenjena vjenost ... to je jedna meni draga pjesma o mom irokom Brijegu. On je ko utnja teak, na njemu ive ljudi, a pod njim tee voda. Ina, jednom u te odvesti na iroki ... inA : Pusti sad Hercegovinu kraju, i iroki Brijeg, pitala sam te, gdje e slaviti Boi? Ante: Ah, da, Boi. Slavit u ga hladan u hladnom grobu, na Mirogoju ... inA: Ti si nepopravljiv, da zna. I ja u ti rei gdje e slaviti Boi. U svojim Drinovcima, da te probudi zvono iz djetinjstva, da pije majinu toplu bijelu kavu, da kiti s Jerkom i Stanislovom jelku i da dobije punu veliku grotulju suvih smokava i oskorua ... Ante: Ti mene samo ismijava, o tome sam ti ve priao. Da, sve e biti tako. I da zna bit u polaznik, po cijelom selu, prvi u ranom zorom, prije pivaca zakucati na svaka vrata, preletjeti Malim poljem, svim skladima Boljave, pretvoriti se u maglu nad Krenicom, doviknuti Vrbini, Svetigori iznad Sovia. I kad susretnem sve te ljude, i one danas ive i one to su ve umrli, podii u u ruci drvenu bukaru okienu hrvatskom trobojnicom punu rujna vina i nazdraviti: Na dobro Van doa Boi i sveto poroenje Isusovo! I s tobom Bog da zajedno, svi e uglas. I ivi i mrtvi. Samo e Gavan, sav ljutit, onako usput promrmljati i misliti samo na svoje dukate. inA: Ante, uzmi svoje lijekove, sad e skoro i objed. Evo tu pisma za tebe. (Poe odlaziti, pa u hodu upita.) I, nita mi ne kae, smijem li itati i napamet uiti tvoje pjesme? Ante: Pjesnici su uenje u svijetu ... (zaokupljen je otvaranjem tek pristiglog pisma tako da uope nije odgovorio na upit te je Ina samo odmahnula rukom i napustila scenu.) Prizor iz rodne kue u Drinovcima otAc: (Slae novanice po veliini, zapisuje neke brojke, zbraja. Konano slae sve u mali drveni kovei, zakljuava i klju smjeta u dep svoga kaputa.
225 5. GODINJAK

U kutu sjedi majka i moli krunicu.) Vide, ivoga ti klaka, ta vie rominda. Tvoja je molitva i Bogu dodijala! (Gleda je polusrdito.) Danas je od Ante stiglo pismo... (Uzima pismo u ruke, a majka ustaje i prima ga te ga gleda kao da u njemu vidi svoga sina, svog miljenika. Ljubi pismo.) mAJkA: Martine, molim te, proitaj mi da ujen kako je moj Ante ... otAc: Vide, dobro je, odlino. (Zajedljivo.) Da kako bi bija drukije dok trai para ... Nu, vire ti, svak bi danas ploa ispod mrtvi kobila. I ja bi para. Pare triba krvavo zaradit. Dan- no dumat kako do nji do. Svak bi tija bit Petar Kordi, Jakov Ani, Martin imi, a ne bi tija radit, ne bi tija po vazdan vrtit da se para izbije ... (Odmahuje rukom, pljune u prste, rastvori pismo i pone itati.) Dragi moji, ja sam u bolnici. Lijenici mi govore da e biti bolje. Ovamo je ve zima zakoraila velikim korakom. Hladnoa stee. To za mene nije dobro. Preporuuju mi iz moje bolnice da poem u sanatorij u Dubrovnik ili Cavtat, ali da dio novca za ljeilite treba unaprijed uplatiti. Meni su neke izdavake kue po Zagrebu i Vinkovcima i neki ljudi duni novca, pa te, oe, molim da mi da pozajmnicu kako bih reeno mogao uplatiti, a ja u ti to onda vratiti... (Prekida itanje pisma te zajedljivo ubacuje gledajui u svoju enu.) A ti e mi vratit, velika je vira u tom tvom vraanju, moj pisnie ... mAJkA: itaj, molim te, itaj dalje ... otAc: Kako ste vi doma? Kako je majka, je li dobrog zdravlja, nek se pazi prehlada. Oe nemoj previe raditi E, ti me nee svitovat i gotovo. Evo se primie Boi, ako ikako mognem volio bih ga s Vama proslavit ... Majko, najljepe je uz tebe biti za Boi. S tobom iz tople sobe gledati u nae vedro hercegovako nebo puno zvijezda. Sjea se kako si mi meu tim zvijezdama u Badnjoj noi pokazivala raspjevane anele. Ja ih nisam mogao vidjeti, ali kad sam pogledao u tvoj pogled, vidio sam da ih ti vidi, pa sam i sam vjerovao i pjesmu uo. Boe moj, o en on naklapa. Ja tebi kaen da na Ante nije pri svojoj. Jerko su i Stanislav dobro, i oni neto govore da bi za Boi svi bili skupa za sviom. Voli vas va sin Ante. P. S. (Ljutito.) I opet privruje za pare. (Mae otac ljutito glavom i posprema pismo. Uto se uje kucanje.) Naprid, ko je? (Vida ustaje da bi otvorila vrata.) mAJkA: O, to si ti, moja Rue. Kako si, koje te dobro vodi? Ajde, sidi. RUA: Kakvo dobro, moja Vide? Ko ti je ovi ratni i gladni godina vidija dobro? (Odgovara sredovjena ena, siromano obuena i sva u crnini. Prua ruku Martinu, a on je preko volje prihvaa.) Kako ti, moj Martine?! otAc: Ja, Rue, dobro. A ta tebi vali?! Ilija veli da se i od motike i pluga more ivit i da nije pogriija to nije privatija moju ponudu da ide radit na testi. Dvoje ti je dice Didak uzeja za Slavoniju, i ta oe?!
5. GODINJAK 226

mAJkA: Rue, sidi! Martine, molin te pusti jadnu enu i ne udaraj joj na muke, ta dosta joj je i njezina jada. otAc: Neka vas, pa kukajte jedna drugoj, a ja odo, eno mene ljudi ekaju prid krmom. (Odlazi.) mAJkA: Rue, donit u iz naava lipa enina kruva, imam i mlada sira, samo se malo strpi, eto me odma. (Izlazi urno da bi pogostila svoju susjedu i prijateljicu.) RUA: E, moj Martine, lako je iz dobra o dobru govoriti. Nije moj Ilija od dragosti odbija posa, ta vie bi ga zaleglo noenje, odlaenje i dolaenje vego mu je nadnica ponuena. A moj Ante i Jure, moji jadni mii, ko da bi ji jadna majka pustila u Slavoniju da ji je sama mogla ranit. Ta od gladi je umra moj Ilija jer nije ima ime platit ni komad kruva, a tako je bio pametan i dobro uija. (Ulazi majka, a Rua brie pregaomom suze.) Kako ti, moja,Vide?! uje li ita za svoga Antu? On su i moj Ilija bili najbolji prijatelji. Kakvo mi je samo pismo posla nakon njegove smrti ... mAJkA: Danas je stiglo od njega pismo. Veli da likari kau da je dobro, i da triba u toplije krajeve i da bi za Boi bija s nami ... RUA: Vide moja, i meni je moj Ilija uvik lipe pisa vego to je bilo. Ja san mislila sve da e bit dobro, a ono odjednom ... Ja nita dobro nisam ula ni za tvoga Antu. Kau da je jako oslabija, svi ti o tome govore. Nagovori Martina da vie o njem povede rauna ... (Uto ponovno bane u sobu otac.) otAc: A ivca ti, ivca ... Vas dvi ovdin raspredate Markove konake, a tebi se, Rue, oviku radi o ivotu. Eno, vele da su se konji zblanuli, da su ga smotali pod kola i da je na Krenici vie mrtav vego iv. I pratar je doli odletija, a ti ovdin ... RUA: Ajme meni kukavici, tuna ti san i alosna, Ilija moj, jo nam je to tribalo! (Nestaje s pozornice, a za njom izlazi Vida nosei u zaveljaju kruh i sir.) mAJkA: Jadna moja sirotice, svata ti e na tebe. Boe, ima li ikakve nade za ovu bidu to ovin jadnin ivoton oda?! (Sjeda za stol, u rukama joj zaveljaj, stavlja ga na stol, klone glavom meu ruke i nakon nekog vremena opet uzima krunicu u ruke. Martin je ve iziao.) Prizor iz bolnice inA: (Kao i prije, Ante je u krevetu, jo mu je tee, a Ina kaziva jednu od njegovih pjesama.) Zato si toliko pisao o bijedi i siromasima? Ne znam
227 5. GODINJAK

da je itko uope tako duboko poronio u bijedu siromanih, naputenih, obespravljenih... Ante: I onda kukaviki zautio, nita im kao rjeenje nisam ponudio ... inA: Ante, to nije kukaviluk, to je iskrenost ... Ante: To je za mene kukaviluk, jer to god sam htio smisliti kao rjeenje, ve je to netko drugi nudio, i uvijek je to bila prijevara ... inA: Zato je najbolje rjeenje bila utnja. utnja koja je u biti jedan krik, krik do neba, do dragoga Boga, krik do u dno due tih jadnih to su nali mjesto u tvojoj pjesmi ... Ante: Ako im nisam ponudio rjeenje, ja sam ih samo ponizio, ja sam samo rekao da jesu, da postoje ... inA: Boe, Ante, pa zar to nije velianstveno?! Rei nekome da jest, da postoji, to je boanski. To me podsjeti na ime starozavjetnoga Boga, Jahve, Onaj Koji Jest ... Ante: Ina, ti mene kua tjeiti ... Da samo sa mnom doe u moje selo, u moju Hercegovinu. Ina, dolje je glad, dolje ljudi jedu travu, dolje, Ina, ve mjesecima majke nisu poteno zamijesile kruh koji bi na to sliio. To je brano od kljenove kore, od kukuruki, to su mekinje. Dolje umiru djeca jer u prsima njihovih majki nema hrane ... inA: Ali, Ante, pa to tu ti moe, ti ... Ante: Vidi, Ina, da dolazi na moje ... inA: Ti si im, Ante, dao svoje najljepe pjesme. Ti i tvoji siromasi kroz tvoje pjesme ostajete u legendi ... Ante: Ina, meni je tu tako nesnosan bol, (Pokazuje na prsa.) iri mi se po cijelom tijelu, u udove, u glavu, u oi ... (Ina mu stavlja obloge, namjeta ga udobnije u lealjci.) Ina, reci mi jednu pjesmu o mojim siromasima ... inA: (I dalje ga drei na uzglavlju s jednom rukom pod njegovom glavom i sjedajui na krevet, napola njemu, a napola publici poinje kazivati.) Post scriptum U siromatvo gledah i htjedoh da ga opjevam A kad se dublje zagledah unutra zanijemih vidjeh:
5. GODINJAK 228

Bezdana je bijeda! to posta mojom pjesmom? jedan pogled, uzdah Sve ostalo mi osta izvan pjesme neopjevano To mogu samo utati ... (Nakon kratke stanke.) Opet si skoro zaspao, a htjela sam jo neku pjesmu .. Lijepa je ona to si je naslovio Na kunom pragu: O majko, doo sam k tebi Iz tuih, dalekih strana Tvoje je ovo dijete I srca tvojega grana ... Ante: Ina, (Kroz teki i bolesni san.) moja je majka dobra ... mila je, ona ima srce, ti mora upoznati moju Vidu ... Tomasuu ... (Utonuo je u san. Ina polako izvlai svoju ruku, namjeta ga, prekriva ga pokrivaem, tiho izlazi iz sobe. U sobu se uvlai tama.) Prizor iz bolnice (Ante je u smrtnom bunilu. Ponekad glasno izrekne neku rije iz poznatih pjesama. Rastrgan mu je san, pun stravine borbe sa smru koja se tako primakla.) Ante : (Skoi odjednom i sjeda na krevet, izvan sebe je, s nekom neprirodnom snagom. Najprije je nerazumljiv, a onda sve razumljiviji i sve glasniji.) Di si, di su te skrili? Sad su te i skrili; najprije su te umorili, a sad su te i skrili. Javi mi se, sad si tu stajao, do uzglavlja, bio si nasmijan kao onda u Mostaru, ko za Boi u sv. Petru i Pavlu. Pivali smo skupa, a bili smo gladni. I u Vinkovcima smo bili gladni. I u Zagrebu smo gladovali. U Beu si bio gladan. Morao si se vratiti kui na njivu. I oni su u Hercegovini gladni ... Glad, bijeda, Boe, Ilija-a, di si moj Ilija-a-a, Ilija-a-a-a ... (U bolesniku sobu utrava Ina.) inA: Ante, smiri se ... Ante: Ilija-a, doi Ilija, ne ostavljaj me ...

229

5. GODINJAK

inA: Ante, urazumi se, odmah emo ga zvati ... (Istrao van. uje se kako nekome govori da odmah zove Iliju Jakovljevia, a za to vrijeme Ante i dalje, kao na nekom proplanku ili u polju, vie.) Ante: Ilija, moj mili i dragi Ilija, doi, zato me u ovom asu ostavlja ... Ilija-a-a ... (Hvata se za prsa, pada na postelju jo uvijek zovui Iliju, dok opet ne padne kao u neko besvjesno stanje.) Prizor iz bolnice Ante: (Budi se iz svoga bunila, slab i blijed, a do njegove postelje ve stoji ovjek kojeg je Ina dovela.) Tko je tebe Jakovljeviu doveo, i to e mi pak ti?! iliJA: imiu, ja sam s tobom ve dugi niz godina. Od Vijavice i nisu neto nai susreti esti, no mi smo prijatelji, (Gleda prema Ini.) a zvao si me ti ... Ante: Ja, tebe, Jakovljevia?! Boe sauvaj! Da mi kae kako sam se izgubio, kako u Boga ne vjerujem, kako napadam sve oko sebe, kako se trebam strpiti s ljudima oko sebe, ja da sam Tebe zvao?! (I Ante gleda u Inu.) inA: Ali, Ante, vama su pucale vratne ile od povika Ilija, Ilija ... (Oboje ga gledaju, Ilija na njega stavlja ruku a Ante gleda prema njegovoj ruci te nakon blagog oklijevanja na nju stavlja svoju.) Ante: Rekao si da sam otiao u ekspresionizam, u Sturm i Drang, u germantinu, da sam zaboravio Hercegovinu, ponizio sve ono sveto iz ega sam iznikao, da sam prestao moliti... iliJA: ... I poruio si mi da se ja za tebe molim, i inim to. A ono sam ti morao rei, jer ono nisi bio ti. Ti nisi ovjek koji moe bez Boga, koji moe bez Hercegovine, koji moe bez majke i njenih pria o Gavanu i drugih. Ti ne moe bez svojih brda, bez svoga polja i jablanova, bez svoje Krenice i Drinovaca. Ti ne moe bez svoje Herceg Bosne, bez Mostara. Ti ne moe bez svoga Jakovljevia i njegovih Vaga i Hercegovki ... Ante: Zato si samo doao, ja sam sve to htio zaboraviti. Sve me to samo razdire, sve mi to samo izmie, sve to vie nije moje, to mi je oteto, oteto zauvijek ... inA: Ante, evo Tvoga Ilije! Ante, tako si ga usrdno zvao! Ante: Ina, (Gleda je pun nekog nebeskog osjeaja.) ja sam zvao Iliju, ali ne ovoga, (Pokazuje na Jakovljevia.) ja sam zvao svog dragog i milog, nikad prealjenog prijatelja Iliju Glavotu ...
5. GODINJAK 230

iliJA: Ante, za Boga miloga! Ilija je umro, ta ve je nekoliko godina kako je umro ... Ante: Moj je Ilija 1916. s poetka oujka crko, njemu nije bilo omogueno da kao ovjek umre. Mnogima u Hercegovini nije omogueno da umru kao ljudi. Dolje starci i starice, dolje ene i muevi, dolje djeca, dolje momci i djevojke, dolje pjesnici crkavaju i skapavaju od suice i gladi. Fratar im upisuje u maticu umrlih uzrok smrti: Glad, patnja, klonulost, suica, neishranjenost, ispaenost. Mom se dragom Iliji s lica cerila glad. Okrutna crna glad, jaa od poezije, jaa od ivota, jaka kao smrt. iliJA: Ante, daj se smiri, unitit e se ... inA: Ante uzmi gutljaj vode, vrijeme ti je popiti i lijek! (Prilazi mu i mijenja oblog na glavi, a kriom daje Iliji znak da je u velikoj ognjici.) Nikad mi nisi priao o Iliji Glavoti, ve samo o Jakovljeviu ... Ante: Sad je Ilija bio tu. U bijelom odijelu, laknim cipelama, kravati, pod rukom mu knjiga pjesama, njegovih. Priao mi kako je uspio, kako sad bolje ivi. Nagovarao me da zajedno idemo za Boi u Hercegovinu u Drinovce, usi badnjake, posut sebe i eljad enicom. Ree da e s Ratca pjeice na polnoku i da e doi po mene, da emo sa svima pjevati boinicu, da e s nama propjevati kameni zidovi Pakalove crkve, da emo pjesmom boinicom probuditi Krenicu prija zore ... Ilija, vikao sam, u Hercegovini vie nema badnjaka, u Drinovcima nema enice, dolje ljudi od gladi vie ne mogu pjevati, Ilija! Derao sam se to me grlo nosi: Dolje ljudi umiru, crkavaju ko ivina od gladi ... On je govorio da buncam, da nije istina, da je u Hercegovini i Drinovcima proljee ... Glad je u Hercegovini Ilija-a-a, kuao sam mu rei, a on mi je sa smijekom na licu samo izmicao ... izmicao, mahao rukama prema meni, kao da bi me htio sa sobom povesti u Hercegovinu. Zvao sam ga to me grlo nosi ... (Vraa se u stvarnost.) I onda ste tu bili vi. Ti, Jakovljeviu i ti, Ina. Mene ovdje strano boli. (Pokazuje na prsa.) Lea me bole, ja skoro ne mogu na noge, ja u umrijeti. Mene je doao k sebi pozvati moj mili i dragi prijatelj Ilija. (Utihnuo je, a Ilija i Ina ga sputaju u krevet, umataju ga i on tone u san. Ina tiho izlazi vani, a Ilija ostaje uz njegovo uzglavlje i gleda Antine razasute papire po stolu, zatvara tintu da se ne osui.) Prizor iz bolnice (Ante je u nemirnom snu. Ilija je sav zabrinut za njega. Oslukuje njegovo buncanje.)

231

5. GODINJAK

Ante: Idemo, moj Ilija, idemo u Drinovce za Boi. Kako e majka biti sretna?! Ozdravit u u njenom zagrljaju. Zorama emo mrsiti kose, buditi vile prigorkinje, nazdravljati Boiu pjesmom i bukarom ... (Ugoaj boine pjesme.) Prizor iz rodne kue u Drinovcima mAJkA: (Sjedi pred borom, badnjaci su prislonjeni uza zid, uje se tihi ugoaj boine pjesme. U ruci joj papir pisma.) Doli su moj Stanislav i Jerko, a moj Ante, srce majino, on mi je u bolnici. Veli da bi mogao to se bolesti tie, ali da ga strah hladnoe i hercegovake bure ... otAc: S tobom e, Vide, ovik i u raj zakasnit ... Nu, ivoga ti klaka, ona jo u svenosnom. Pa, eno, vire ti jedine, misli li ti na pononicu?! Neu tamo na otresanje kapa ... mAJkA : Martine, nemoj se na me srdit. Ja neto nisan dobro, ne bi ila. Ostala bi ... otAc: Znan ja to je tebi. Na Ante! Da je imalo ovik, doa bi za Boi kui. Ti ostani, ba me briga. Ja lipo odon. Znan ja da e ti sad krunicu u ruku, pa pred kri i molit za njega. Samo ne znan je li on to zasluija ... (Odlazi. Ljutito za sobom zalupi vratima. Majka klekne ispred bora i kria. Samo gore boine svijee. uje se boina pjesma i sve tone u tihu molitvu za sina) mAJkA: Zasluija je to moj Ante, rano moja! Zasluija, i te kako zasluija! Ja se za njeg bojin. Naroito otkad mi sve ono ispria jadna Rua. Boe, je i ona za Ilijon plakala. Kad je moj Ante poslin vamo doa, morali smo odma na Bartuluu. Pa je po Ilijinu grebu na koljena i zakuka: Moj Ilija, moj Ilija, moj prijatelju i brate nikad neprealjeni! Narica je ko kakva udovica: Prijatelju jedini, tvoja je smrt pria o cini koju Rvat plaa da bi prodro na Zapad, u kulturu, u umitnost. Umra si od gladi ko toliki drugi rvacke krvi... Razjasnija mi je Ante poslin, zato je i ai i sinu isto ime. Kad se Ilija rodija bija je tako slab, da ga je odma zlamenovala Rua Roso, koja je to uvik inila, a kum mu je bija sam aa, te mu on, mislei da e umrit, dade svoje ime. Poslin je pra Bla radi sumlje valjanosti uinija u crkvi to triba, te mu i on upisa to isto ime. Ante se moj uvik druija s onim nejakin, siromanin. Moga se on druit i s dicom oviju bogataa s kojizin se drui na Martin, ali je on radije bija s ovizin drugin. Znan kako bi on i pokojni Ilija sate i dane provodili skupa. Ili pratru, uitelju. Zoron negdi odlazili. Govorili mi da in tono isprian sve o Gavanu, i ako moe bit znan neke druge prie iz naeg kraja. Stalno bi ili na Krenicu, do Vrbine, peli se na Vrcanovu gradinu, Petnik, ili u Ravlia
5. GODINJAK 232

peinu, priali o nekin Ilirima, starin Rvatima, o neke dvi sestre i dva brata, nekin boginjama, priali o junacin i ajducin, vilan Rvatican, i jo prigorkinjam, jezerkinjam, dobrin i zlin vilan, o Zrinskon i Vrankopanu, i kako je na asu smrti pisa svojoj virnoj ljubi Katarini ... Pononica e brzo zavrit. Boi je. Moj sine, sritan ti Boi! Nek mi te uva majka Boja, nek te brani, titi i kripi! Neka ti mali novoroeni Bog iz jasala svoji udili svako dobro, nek te zgrije svojom ljubavi, neka ti dadne zdravlja i srie ... Ante, oi majine, doi svojoj materi, zdrav i kripak, jabuko moja ... Prizor iz bolnice Ante: (U sobi su Ilija Jakovljevi i Ina. Ante je na samom kraju. U razliitim raspoloenjima. Pria s Inom lijepo, a Iliju, koji se ne odvaja od svoga prijatelja, samo napada i govori to e tog dobrog katolika uvrijediti.) Nisi pogodila da u za Boi biti kod kue. Bio sam po bolnicama cijelo vrijeme. Molio sam se Bogu, a On mi ne eli pomoi. On je gori od moga oca, On ne vidi nas crve u ovoj svjetskoj praini, on je na ladanju u svom nebeskom prijestolu, u svom raju, sa svojim serafinima i kako bi mogao odozgo i pogledati na jednog kunog, suiavog, na jednog izgladnjelog, odbaenog, stuenog mladog hrvatskog pjesnika. to s Antom ima Bog mog prijatelja Ilija Jakovljevia ... inA: (Da bi zaustavila bujicu srdbe i uvreda.) Ali ni ti nisi pogodio da e za Boi biti hladan, u hladnom grobu u Mirogoju. evo je danas 1. svibnja 1925. godine i ti si jo iv i ako Bog dadne ti e Ante, ozdraviti ... Ante: Ina, nee dati, nee dati, On mi nikad nita osim gladi, osim naputenosti, osim prezira nije dao. Od mojih Drinovaca, preko irokog Brijega, Mostara i Vinkovaca, do ovog tako hladnog i beutnog Zagreba. I to je dao ovom jadnom ispaenom puku Hrvata katolika?! U svojoj 1925. godini Gospodnjoj?! Jedan milenij bez svoga vladara. Dao nam je tutore, pretvorio nas u roblje, dao nam Turke, dao nam bijedu, glad, ropstvo ... iliJA : Ante, u Knjievniku su tiskane tri tvoje pjesme ... Ante : Vidi, Ina, kako me Ilija mui. On mene prekida, tjei me s tiskanim pjesmama. On je od Boga nauio muiti ljude ... inA : Ante, nepravedan si prema Iliji. Postao je bolnikim inventarom. On je mjesecima uz tvoj krevet. Vie nego i Jerko i Stanislav, i ona Tatjana. Vie od ijednog drugog. Ta svi su te skoro zaboravili ... iliJA : Pusti, Ina! Ante ima pravo. Tko zna kakav bih bio ja, ti, ili bilo koji drugi. On je u svom Getsemaniju, na svojoj Kalvariji, na svom kriu ...
233 5. GODINJAK

Ante : Eloah, Eloah - Boe moj, Boe moj ... Sina si svoga oteo Mariji. Srce si joj rasjekao. Boe, je li to jedini put do Tebe ... Stie li se Tebi, Boe, samo kroz patnju, bijedu, kroz glad i sirotinju ... samo kroz smrt i preko Kalvarije?! (Nakon krae stanke.) Ilija, daj mi Knjievnik i ostavite me. Idite spavati! Ta, dobro znadete, Isus je sam bdio u Getsemaniju ... i znojio se krvavim znojem ... (Pokuava itati novine, ali mu klonu na prsa i on utone u neto slinije smrtnom hropcu no snu. Polako i na prstima, nakon to su ga udobnije smjestili u krevetu, naputaju Ilija i Ina Antinu bolesniku sobu. Tama obavija zadnju pjesnikovu no. uje se glazba - poetak IX. Beethovenove simfonije.) Prizor iz bolnice Ante : (Posve smiren, u nekom blaenom ozraju, lei u svom bolesnikom krevetu. Za ruku dri prijatelja Iliju.) Ilija moj ... tako volim tvoje ime. to sam juer lajao?! Ina me korila kad sam kasno sino doao k sebi. Rekla mi je da se moram ispriati. Zajedno smo molili. Ona me podsjea na moju Vidu. Gdje je Ina? iliJA: Radila je nonu, slobodna je ... Ante: Doi e ona, im snu ukrade svoje krasne oi. Ona je dobri aneo. Ona veli da sam i ja dobar ... i da ti se moram ispriati ... iliJA: Prijatelji su tu da se jedan drugom ne ispriavaju, ve da zajedno ive. Pomognu jedan drugom nositi kri ... Ante: Ilija, hoe me neto posluati. Uini mi to te sad budem zamolio, i nita me nemoj zapitkivati ... iliJA: Mi smo Hrvati Mostarci uvijek od rijei! Govori! Ante: elio bih se ispovjediti, priestiti i primiti bolesniko pomazanje... iliJA: Ante nemoj, molim te ... Ante: Eto, kako ste vi Hrvati Mostarci od rijei. Moj bi pokojni Ilija ve bio na putu prema fratru ... iliJA: I ja sam ve na putu! (Odlazi.) Ante: (Ostaje nakratko sam i govori svoju pjesmu MOJA PREOBRAENJA) Ja pjevam sebe iz crne bezdane i mune noi iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i pogledima plivam preko polja livada i voda
5. GODINJAK 234

Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem O Boe daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba nou sjati u crne muke nonih oajnika Boe moj, samo da Ilija stigne s fratrom prije no to umrem, prije no to zapadnem u nesvjesticu. Ja vidim da je kraj muka tu. Noas sam sanjao majku na naoj cesti. eka me. Cesta iroka, duga. Ja na njoj sitan, ali to idem blie majci, to sam vei. Na kraju sam jako velik. Ona iri ruke, sretna. Doao je njezin sin. U oi se gledamo, tonemo jedno u drugo, stapamo se. Majka me opominje da budem dobar, da se pazim. Pita me: Ante, kad si se zadnji put ispovidija? Uvik me to pitala kad bih kui dolazio. Davno, majko, davno, odjekivalo je poljem i brdom. A ona mi govori: Uini to, sine moj. Bog je na strani malenih. Bog je Bog Trpitelj. I poe mi kazivati moje najbolje stihove. Gledao sam zauen, jer mi se uinilo u tom snu, kao da se njeno lice mijea s licem moga pokojnog prijatelja Ilije Glavote. Oboje su me milovali po licu, aptali, uspavljivali me, tjeili ... (Na vrata ulaze Ilija Jakovljevi i fratar. Ilija se povalai iz sobe, a fratar sjeda do Antina kreveta. Ispovijeda ga, prieuje i pouljava. Pozdravlja se s njim i odlazi. U sobu ulazi Ilija). Ante: (Gleda u prijatelja Iliju koji ga prima za ruku te mu tiho i razgovjetno zbori.) Tebe je Ante, isti dan kad si se rodija krstija pra Bla, rekla bi moja mater, a kum ti je bija Luka ulina. Krizma te je, Ante, pra Pako 1910. u travnju na desetog, a kum ti je na krizmi bija Petar Kordi iz Gorice. Ilija, reci mojoj majci, mojoj dragoj Vidi, da je pratar na asu smrti ispovidija, priestija, odriija i poulja njezina Antu. Reci joj, Ilija, da je njezin Ante uvik virova u Boga, reci joj da se na asu svoje smrti nisan muija. Zbogom, moj Ilija! (Ilija klekne do kreveta, prihvati Antinu ruku koja je beivotna. Vrati je na prsa. Upali svijeu na nonom stoliu, ponovno klekne do kreveta. Naglas moli Oena i Pokoj vjeni.) Prizor iz bolnice inA: (Utrao u sobu ne znajui to se dogaa. Nije u bolnikoj kuti nego u civilu. Htjela je posjetiti Antu. U ruci nosi ruin pupoljak.)
235 5. GODINJAK

Ova ti je, Ante, od svih tvojih pjesama, najbolja. Ova si pjesma, Ante, ti, tvoja Hercegovina, ova je pjesma ivot. (Govori sve tie i tunije shvaajui to se dogodilo. Ilija sklapa Anti oi i namjeta ruke na prsima. Pogledima se Ilija i Ina pozdravljaju, padaju u zagrljaj suuti. Ina ljubi Antu u elo te s ruinim pupoljkom klekne pred njegovu postelju. S njom klekne i Ilija. S pupoljkom prema gore govori napola publici, napola mrtvom Anti.)

ovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proe blaga svjetlost zvijezda! da ni za im ne ali kad se bude zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijei sav u zvijezde!

Zastor fra Ante Mari

5. GODINJAK

236

KNJIEVNOST
MARKO ULJAK Izbor pjesama ...........................................................................................241 FRA ANTE MARI Stare i nove pjesme mladog pjesnika Marka uljka iz Bobanove Drage ...................................................................................253 ELJKO ANDRIJANI Izbor pjesama ...........................................................................................256 JASMINKA MIKULI Pjesame ....................................................................................................271 MAGDALENA GRIZELJ Izbor pjesama ...........................................................................................280

239

5. GODINJAK

IZbOR pJESAMA
MOM RODNOM KRAJU Ne bojim se tvojim se zvati S krunicom u srcu tebi elim sve najbolje Sin i unuk gange i vina Da je nikad ne otpjevam i da umrem od ei ive u meni i hrane mi duu Zaklinjem se sudbinom svojom Sin moj bit e kao otac moj Nee se bojati tvojim se zvati

241

5. GODINJAK

STARA PILA Koliko li je samo ispilila trupaca, drva od kojeg ovjek napravi grede? Grede su to koje i danas dre stropove starih kua. Vide se na drkama pile otisci onih kojima je i ona ostavljala otiske. Plodove neizmjerne povezanosti. Na otricama pile vide se tragovi znoja i krvi ljudi koji nisu imali izbora. Ti su je ljudi moda i proklinjali ali nisu mogli bez nje. A kada se sve smiri, kada se paljivo poslua, moe se uti kako pila spominje molitve naih predaka koje zazivaju zalazak sunca i bolje sutra.

5. GODINJAK

242

PJESME NAIH STEAKA Ljetni dan je u nama Zeleni se lie podno Gradine uto je cvijee preko padine Prola je zimska tama Od stoljetnih steaka Sa zvonika svetog Ilije uju se nove melodije Pobjednike pjesme naih predaka Iako je ma naao svoj put Ne moramo se vie muiti Oni su nas doli osloboditi Koliko god ivot bio krut A povrh sela, s krvavih brjegova U znak vjenog osloboenja U slavu novoga roenja Vijore se boje naih stjegova

243

5. GODINJAK

JEDNO SUNCE TO NJENIJE GRIJE Ispred sebe vidjee mnogo slika Otkrie stranoga svijeta A onda bjei gdje mladost ostade Gdje majka dri Oena Kada doe odakle si otiao ekat e te njen spomenik Zadnjim snagama e poloiti cvijee Proklinjui sudbu kletu Ne zaboravi to nam Bog dade Niti kako nae sunce grije Vrati se ovdje, sestro, Gdje si hodati nauila Neka nas na kraju njoj predaju Neka u njoj i kosti istrunu Tada emo zauvijek biti jedno Mi i naa zemlja

5. GODINJAK

244

GLAZBA JESENJE NOI Ove kapi tako lijeno padaju Moda zato to je hladna jesen ine mi prekrasnu melodiju Njihova hladnoa i uvenulo bilje Njihova glazba postaje tia Kao da vie nema niti jednoga gosta Kao da nema nota Kao da vie nee padati kia Jer ve jako pue I orkestar je krenuo na poinak Ja im uvam instrumente Sve dok ne presue Ali nema vremena za predah Publika ostaje vjerna i budna Jer je vjetar zapoeo operu Nakon balada kinih kapi

ZIMSKO JUTRO Prizor od kojega zastaje dah Jedan pti mali, njean i plah Ispao je iz gnijezda Iz njega ga gurnula bura Koja i tee stvari tura Dok je majka traila hranu Ptice ipak ne mogu plakati Ja u ga uzeti i pokopati Nekada sam bio mali

245

5. GODINJAK

MOJ DUH Moj duh je sino iziao iz moga tijela. Ispod njega je ostala plahta bijela. Moje tijelo, u svojoj smrti bijelo, ostalo je toplo u svoj svojoj hladnoi. Moj duh je se sino izgubio u noi. Bez svoga tijela nije znao kuda poi. Lebdio je s vjetrom i kapima kie. Tijelo duha nije eljelo vie. Jutros je moje tijelo na ivotu bilo bijelo. Bez svoga duha, poput pruta suha, na ivotu krhko. Pokriveno posteljom bijelom, moje tijelo primilo je svoj duh. Neka popravi stanje domu svom.

ISPOVIJED Osmijesi vie nisu dovoljni Ni dodire, makar sluajne, Ne doivljavam vie kao oblik komunikacije Postali su tek osjetilo postojanja Prebirem po uzburkanim mislima to me gue kao podivljala rijeka Je li moje koraanje po ovim stazama Izgubilo smisao postojanja? ovjek uvijek pamti lijepe stvari Iako se rune bolje urezuju u sjeanje to ako ne pamti nita od toga? Gubi li razlog postojanja? Ali se zlo kao i uvijek mora povui Ne pred jo veim zlom. Naprotiv Jedan njeni, tihi lahor, Donosi nakon pokore radost postojanja
5. GODINJAK 246

KAO OTOK Kao usamljeni, pusti otok Traim svoj arhipelag Gdje si sada, moja hrabra Estera? Kraljevstvo te tvoje treba, spasi ga Kao poutjeli list U kasnu, vjetrovitu jesen Dug li je put do zemljice Smiraja kojeg eka tvoj usamljeni leta Kao majku, ekam te Koja me je nou uvala Sklopim oi, ali me san zaobilazi Jo uvijek istu elju ima bolesnik Kao zraku sunca, trebam te Dok ovi psi pozdravljaju roake Pa makar ostavljalo oiljke umjesto sjena Jer kao u Nikole, pri kraju je svijea Kao spasenje mi dolazi Kada me posjeti Sada te vie ne putam Je li mogue da si me naselila? Kao kada se djeca igraju A nebo se naglo naoblai i zagrmi A majka ih zagrli I vie se ne boje Kao usamljeni otok bez i jednog vala Da ga pljusne i kae: Sanjaj zadnji san, probudi se i budi moje vjeno poivalite

247

5. GODINJAK

JEDAN IVOT Tvoje latice jo su zelene Lik je tvoj jo ispred mene Proi e mnogo dana Dok ne zacijeli rana Izabrao sam zvijezdu davno Onu koju gledam stalno Ako padne usred noi Mislit u da e doi Ona jednom pasti mora ariti nebom dok ne doe zora I opet kada svane ekat u da jo jednom plane Mnogo e puta zora svanuti A ja u opet no ekati U jednu zvijezdu gledam stalno Jer jedan ivot zavri rano Tomislavu Pejiu

5. GODINJAK

248

HEROJ PJEVA PJESMU O POBJEDI Kako sunce lagano pada na horizontu I tama obavija ulice grada Sluaju ljudi laganu melodiju Pjesmu onih to su odavde otili Nekada su njihovi krici Ispunili ovu dolinu suza Ali nee uti nita vie Osim pjesme o pobjedi Jer se oni vratie i ovaj put Kao to se vraaju svake godine, noi Nae svijee ih obasjavaju Dok nas ue lekciju o ivotu Govore nam da su pali Kako bi mi mogli ustati I kako se stalno vraaju Da mi ne bi zaboravili Pa kako bih te mogao zaboraviti Heroju svih heroja Moje oi nikada te nisu vidjele A vidim te kada ih sklopim Ja ve dugo znam Zato je moja mati plakala te noi Zbog tebe i njen sin puta suzu Zbog tebe mi je drago to me je rodila Zbog tebe znam Neke stvari su vee od ivota i smrti Jer lete nad tobom tvoji nestali aneli A ti ponosno uvaj svoje oiljke No postaje sve tia Samo njihova lagana melodija uje se dok sklapam oi
249 5. GODINJAK

Dok hodaju ulicama Heroja Ponosim se svojim selom U njemu nikada nisam bio stranac Ali veeras, samo na tren elio bih biti Vukovarac Veer, 18. studenoga 2007.

OpROTAJ Nisam znao da osmijeh zna biti isprazan Niti da krik moe biti tih Izgleda da je rastanak neizbjean Opratam se od svih koji su mi neto znaili i koje nisam nikada vidio, koji su mi kroz ivot pomagali i onih zbog kojih sam se stidio. I od vas, male djeice, i vas, mojih predaka, pred kojima padam niice, uzrok vaih sumraka. Opratam se od polja i brda i svih ljepota sela moga, i od stoljetnog kamena tvrda i mojih gradova, Mostara i Imotskoga. Pozdrav aljem svojem cvijetu zbog kojeg poeh pisati pjesme, i mojem dragom prijatelju vjetru koji me je tjeio nou dok sunce ne bljesne. Posljednje zbogom aljem majci, recite joj neka suspregne pla jer iza mene su ostali ostaci, moje pjesme to mi bijahu ma. Zbog njih vas pozdravljam, u srca vaa ih pohranite. Vama ih ostavljam da me preko njih upoznate.
5. GODINJAK 250

Bio sam sretan zbog malih stvari, uivao u suncu i kapima kie. Nadam se samo da me nita ne pokvari, nisam nikad ni elio vie. A sad je dolo vrijeme poi jer ve vidim svoje zvijezde sjaj. Usred ove tihe, mirne noi i ona vam sa mnom alje oprotaj. dugo godina je nebo utjelo zemlja je sina ekala reci, izmueni sine, je li ostao jedan dio tvoga srca za mene da ga majci pokaem da se njime okitim da mi bude himna himnu emo zapjevati kitit se tvojim oiljcima majke e putati suze radosnice dao si mi dio srca daj mi dio svoje muke nad ovom zemljom kojom konano koraa nebo pjeva pjesmu pobjede Zvonki Buiu Taiku, 31. srpanja 2008.

...ne trebaju postojati ni rijei zapisane, ni kistom povueni potezi niti sunce da grije jer i u mraku hladnom rijei ive ako su s koljena na koljeno preneene i kada svi umremo, drugi neka povijest piu ali vie nee tei fra Mirka osia suze to jednom kamenjar natopie

251

5. GODINJAK

MAJCI Ja sam jedan od mnogih to majci eli posvetiti bar stih Ali od Gomile do Biokova Za nju bi bilo malo slova Jer ona samo pali svijee Koje ni vjetar ugasiti nee Kada mrano vrijeme zaprijeti Svaka mi po jedan kutak osvijetli

STARO MASLINOVO DRVO Tuno i savijeno Kao da plae Kao starac stoji Jedno maslinovo drvo Usred kra, kamena I zelenih borova Kao da na poinak ide To maslinovo drvo Reklo bi neto Rije mu u grlu zapinje Molilo bi jo Iz korijena mu snage nestaje Opet proljee dolazi u moj kraj Brda i polja osmijehe navlae Ptice slave zemaljski raj Samo jedna maslina tiho plae

Marko uljak

5. GODINJAK

252

STARE I NOVE pJESME MLADOG pJESNIKA MARKA ULJKA IZ bObANOVE DRAGE

LJETNA ZORA NEKROLOG ZA IVOTA KRI ISTILITE BAKA JESENJE JUTRO NISI UMRO KADA SMRT DOE ODA MOJOJ DRAGOJ NOI U TUINI KADA ODEM GROMOVNIKOV DAN 2008. SREA LJUBAV IZ KAMENA

Ovo su pjesme Marka uljka objavljene u Godinjaku 4 MH Grude. Iz samih se naslova daju nazrijeti misli stihova. Pjesnik je odrastao u sjeni zvonika sv. Ilije na ilirskoj gomili sricajui od malih nogu tajne steaka svetoga Ilije u Bobanovoj Dragi. U stihove su zasjeli baka i djed, roditelji, kamen i nebo, polje i gora, ari svih godinjih doba, a svako se malo ouje krik povijesti i zveket kobnih i slavnih bojeva. Kri ivota prolazi istilite i ovdje i tamo iza tih harnih steaka i gomila i gradina. I pjesniku Muza ne da mira. Opet je arlijao vjetar na Gomili i budio nove stihove. I u najveim hercegovakim egama na svakoj gomili arlija vjetar, razvlai u titraj lutnju due. Trebalo ih je samo na papir zapisati. Pjesnik se ne mui, jer misao je tu, i due je tu, ponekad ne doe prava rije za rimu, ali je ritam, koji u dui poput oluje tutnji, nadoknadi. Tako su se rodile i ove pjesme objavljene u ovom broju Godinjaka MH Grude:
253 5. GODINJAK

MOM RODNOM KRAJU STARA PILA PJESME NAIH STEAKA JEDNO SUNCE TO NJENIJE GRIJE GLAZBA JESENJE NOI ZIMSKO JUTRO MOJ DUH ISPOVIJED KAO OTOK JEDAN IVOT HEROJ PJEVA PJESMU O POBJEDI OPROTAJ MAJCI STARO MASLINOVO DRVO

Ako je slovenskom pjesniku Antonu Akercu (1856. 1912.) Moja muza bila pjesma kojom biljei svoj pjesniki opus,
Moja muza ni mehkuna bledolina gospodina; // V levi baklo, v desni handar Kviku dviga moja Muza; Razsvetljuje teme klete In s tirani se bojuje.

ili Anti Branku imiu (1898. 1925.) Opomena,

ovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za im ne ali kad se bude zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijei sav u zvijezde.
5. GODINJAK 254

onda je Markova (1984. - ) Staro maslinovo drvo pjesma, koja oprema i iima njegovo pjesniko djelo. Oito ga je zapazio i outio to sve skriva, to ga veseli i ini alosnim, to eli i to ni u snu poeljelo ne bi. A rijetki to primijete. Marko je primijetio. I ne skriva svoje otkrie. Upozorava i vie u ime tog starog panja kojem prijeti umiranje. Provede on s njim dosta vremena, i uvijek mu je u dui. Zalijeva ga. Mnogi misle, dok to promatraju, da neto nije u redu. A staro su Maslinovo drvo i njegov Pjesnik ve odavna primijetili da mnogo toga nije u redu. Udruili su se pjesnik i drvo i rade svoj posao. Vjeruju da e ih barem netko uti i razumjeti. Zato bih sjeo s njima i ponovio sebe radi:
Tuno i savijeno Kao da plae Kao starac stoji Jedno maslinovo drvo Usred kra, kamena I zelenih borova Kao da na poinak ide To maslinovo drvo Reklo bi neto Rije mu u grlu zapinje Molilo bi jo Iz korijena mu snage nestaje Opet proljee dolazi u moj kraj Brda i polja osmijehe navlae Ptice slave zemaljski raj Samo jedna maslina tiho plae.

Fra Ante Mari

255

5. GODINJAK

IZbOR pJESAMA
UMORNI DUH Plagijati jo me podsjete na negdanju ivost I na dananju manu, koju nekad zvah strpljivost Odavno me je brzina, odvela u godine poznije Sada svoje nastupe doivljavam sve pompoznije A mlad sam, za neke tek na poetku avanture Iako se zna da je ivot razliit za drukije strukture Nema pravila, ona su se davno izgubila u racijama Prihvativi igru, smjetajui smrt novim generacijama Uzalud je stei mnogo, gomilati, ne davati, sebe lagati U dan ili dva e nas ionako neto monije savladati I nita nee ostati, ponijet emo samo svoja djela Pa na kraju krajeva, odvojiti se i od ovog tijela Sentimentalnost, tek puka fobija, od koje sam obolio Ljubav, pisana rije, koju sam proivio, kistom stvorio I tako sam se borio, na svoj nain brzo se umorio Ali nikome, ni u kojem sluaju, nisam se pokorio

5. GODINJAK

256

ANEO UVAR U mali razred zajedno smo doli Jedni druge nismo poznavali mnogo Od tada do danas svata smo proli ivot je esto sudio nam strogo Dok gledamo u nebo vidimo tebe A od tuge i plaa zatitra glas Bog te je uvao samo za sebe Htio je Anela da pazi na nas Koraamo naprijed sigurno i smjelo Jer Aneo na leti kroz nebeske visine Srce bi samo jo jedan put htjelo uti tvoj osmijeh umjesto tiine Nitko od nas u ovo vjerovao nije Prijateljstvo s tobom bilo nam je dar Sada nas ti pazi i nad nama bdije Kao pravi zatitnik i Aneo uvar Tvoj mali razred sad prekriva tama Ali ti mu donosi sjaj i ljepotu U srcu znamo da si uvijek s nama Daje nam sreu i snagu u ivotu

257

5. GODINJAK

AROBNA PJESMA ivot je teza koju zastupam U teatru snova esto nastupam Trae me za svoje spektakle Oekuju one trajne, divno upakirane debakle Moda i zabrljam neke stvari Valjda i vrijeme s godinama ljude kvari Mojim su srcem letjele razne zvijezde Koje se pod ovim nebom bezrazlono gnijezde Nekada, kroz ovaj nazovi grad, proem kradom U crnoj koulji, trap hlaama i lanom nadom Da u promijeniti neke stvari ako se pojavim Ma to se trudim, bolje da se na vrijeme odjavim Nastavit u vjerojatno istim tempom I dalje prolaziti nekom zemljom mate, arobnom i lijepom Trenutke za koje sam ivio ostavljam sa strane Od stare slave ivim za neke bolje dane

5. GODINJAK

258

DOBRO TI JE GORE Pozdrav stari, kako si mi Sino sam ba proao pored tvoje kue Vidio sam ti majku i oca, s tugom se bore I samo se pitaju kao i svi mi, kako ti je gore!? Sino sam ti vidio djevojku Lijepa je kao i onih dana kad si je srcem volio Samo i nju je nagrizla bol, nazirem prve bore I ona je postavila vjeno pitanje, kako ti je gore!? Sjeo sam sino i s najboljim prijateljima Nitko te nije zaboravio, svi i dalje spominju tebe Oi zasjaje u prii, a suze poteku kao more I svako pitanje kao da eli znati, kako ti je gore!? Nekad smo zajedno provodili noi kao sino Na starom bunaru vjeno pjevali i smijali se esto smo znali otii kuama tek u svitanje zore Danas vjerujemo i osjeamo da ti je dobro gore!

259

5. GODINJAK

PJESMA U SUZAMA Evo ujem da je zasvirala gitara negdje na trijemu Pa odluih da te poastim jo jednom pjesmom Tvoj lik u zadnje vrijeme vidimo u svemu I teko je ne sastajati se vie pred starom esmom Stvarno nismo svi vie isti, ipak godine lagano lete Najtee je u noi kad zora polako javlja novi dan Stare slike u tim trenucima najvie na te sjete I kau da ono to se dogodilo nije samo ruan san Nedavno sam sjedio s tvojim ocem i vidi se tuga Sa spoznajom ivimo da ti je ipak lijepo sve Ni slutili nismo da je sekunda tako teka i duga A godina da je najbra i za tren proe i nestane Ljudi vie nisu djeca iako si nas takve ti zapamtio I ozbiljniji smo malo i vrijeme nas sve vie kuje Znamo da je svatko od nas samo na kratko svratio I da e otii kad unutarnji glas u svom srcu uje Ti nas ekaj jer zna da e i nama biti dobro sve Jer eka nas gore neko vrijeme sretno i vedrije Tvoga imena uvijek netko s ljubavlju sjeti se I kad vrijeme nije za ljepotu ni teme sretnije

5. GODINJAK

260

SUSRET Jeseni i zime da li se ikad vraate Vi, koje sam proao davno prije novog milenija Gimnazijska djeco, u iju ulicu danas svraate Pronaete li meu sobom jo kojeg genija Te divne godine prou kao jesenji list A djeca slatka i voljena, za tren starost broje Netko je morao izabrati dobar kist Da bi stvorio od ovog arenila lijepe boje Gledam neki dan poznato lice pred kinom Javlja se i kae u gimnaziji smo sjedili skupa I crnu sam kavu skoro presjekao vinom Kad sam vidio prijatelja iz kolskih klupa Sjeo je i poeo priati o propaloj karijeri A sjeam se bio je nadaren za gitaru i dobre note E tako je kad ti kruh iz ruke uzmu amateri Koji i tijelo i glas prodaju za mizerne svote Pa onda razni menaderi sruie mu bend im je prva lova pala, glazba je postala hobi Mogli su stvoriti od imena dobar brend A pustili su najvii tron nierazrednoj robi Propao je, al drago mi je to sam ga vidio I njegovoj sam gitari nekad pisao stihove Prijatelja se takvog nitko ne bi postidio Jo da je mjesto biuterije izabrao hitove Nakon sati razgovora, otiao je u trenu Doao je u prolazu da vidi gdje je generacija Bar je nauio da pjesma nikad nema cijenu Tu ne pomae novac, samo strast i inspiracija

261

5. GODINJAK

STARO MJESTO To ruevno zdanje, jo zbog nas plamti Jo misli na nas i jo nas pamti Jedne tople noi, na poetku ljeta Postala si dio ove due, ovog svijeta Miris zrelih treanja u zraku Moj roendan u tom svibanjskom znaku Ta no u Grudama, bila nam je sve Njene rijei i poljupci, spremljeni u kovege Poslije sunca, valjda, kia dolazi Ono najdrae, na kraju ljeta, zauvijek odlazi Zato je ljeto posebno za matanja Na kraju ljubavi dou tek lana pratanja Kad je rujanski vjetar arijom preletio Da te ima, netko drugi se sjetio U trenu si zautjela i ljubav zaboravila Nau priu iza lea beutno ostavila Odem na staro mjesto da sjetim se tebe i nas Jedino tu, svu nau istinu govorim na glas Staro mjesto e sauvati nau tajnu od svih Staro mjesto e dobiti u naoj pjesmi stih

5. GODINJAK

262

KLINCI KAO MI Osjeam kao da sam jo to ja Kao da je iva ona stara ekipa iz parka I onaj djeak to udara loptu pred kolom starom On e letjeti, kao nekad ja, za uspjesima i slavom Jo ima klinaca kao to smo bili mi Vjeruju u snove i pjevaju o prvoj ljubavi Za Valentinovo ruu nose nekoj svojoj djevojci To su oni klinci, kakvi smo nekad davno bili mi Nisu oni loi, niti je loa ta naa ulica Mnoge generacije ona je odgojila i stvorila U njima vidim sebe i one dane najljepe mladosti Nisu u to vrijeme postojale tuge, samo radosti Mjesto pod zvijezdama i njih jednom eka Generacije e se izmijeniti kao brza rijeka Ali i tada e biti klinaca kao to smo bili mi Klinaca koji su u sebe i bolje sutra vjerovali

263

5. GODINJAK

MOSTAR Zadnji put je prola rutom pored katedrale Posljednji put je spominjala uspomene stare Naa e ljubav ostati, u mom i tvom Mostaru I priat u svima da sam tu imala ljubav pravu Slika Starog mosta na kojoj smo samo ti i ja Jo je uvam meu najdraim fotografijama Teko je, znam da ostajem sam na mostu tom Ispod njega je zauvijek bio na drugi dom Nismo dijelili iste ideale, ni ratne seanse Mi smo ivjeli u godinama ljubavi i renesanse Ljude pune mrnje smo sklanjali od sebe Od ljudi to lano vole sakrivao sam tebe Mostar e ostati naa posljednja stanica Negdje drugdje e se nastaviti tvoja stranica A ja nikada neu otii, to je i moj grad Ovo to trenutno vidi, to nije on sad Poslat u ti pismo kad proe ovo sve Ako me uute, pjesma e ostati samo za tebe I jedna slika - ispod Starog mosta ti i ja Zauvijek e tih tisuu rijei priati o nama

5. GODINJAK

264

NE TRAI ME, OVJEE Ljudsko sam bie koje ne zastarijeva ovjek sam koji svake sekunde sazrijeva Sjena sam to stoji negdje i nadzire sve Ne trai me, ovjee, bolje je Moje su rijei nekom zakon, nekom farsa Dio mog srca nekom je posljednja ansa Svi se hvataju za slamku spasa koju nudim Ne trai me, ovjee, ja ti ne sudim Na odlasku mom jedni e pjevati, drugi ne A neu otii daleko, tek malo iznad gomile Imat ete spas u molitvama svih nas Ne trai me, ovjee, ja sam dio vas

PJESMA UMORNOG DJEAKA Jesen je stigla kao no bez sna Zatekla me umorna, od ivota odsutna Kao da je mladost netko dahom ugasio Kao svijeu, koju ni novi plamen nije spasio Proao je tek oblak da me probudi Nitko osmijehom da me ponudi Vrijeme stalno uri, a i ono bi stalo Na tren da uuti i da se odmori malo Plakao sam tog dana kao malo tko Ba ko djeak to je sve izgubio A pitanja milijun bez odgovora stoji Dok svaka rije sudbinu nam kroji Hladan vjetar je znao istinu u noi Jednom mora mladost proi, starost doi Samo sam naglasio da je otila rano Sad tek vidim da nita nije bilo davno...
265 5. GODINJAK

PUTOVANJE KROZ VRIJEME U tom smo peronu proli svaki dio mladih godina Susret ljubavnika je prebiranje po zaboravljenim krinjama Nas je sudbina odavno poslala na staze rastanka Sjaj tvoje mladosti sjetio je na trenutke prvog sastanka Nita nije sluajno, sve je izreirano dobrim planom Nekom je u cilju bilo da ovo putovanje bude nama dano est sati vonje i sve reenice to ih nikad nismo rekli Dali smo jedno drugom dio ljubavi koji nikad nismo stekli Na jednoj stanici sam morao izii ja, na drugoj ti Na raskriju su ostali prolost, sadanjost i izgubljeni sni Tako zavri sve i posloi se po knjizi sudbine Po njoj su pisane sve ljubavi, iz odaja neke daljine A budunost, ona je stvorena da se svega sjetimo Sadanjost da ono to smo proli u mislima preletimo Prolost je krinja u kojoj se uvaju blago i dijamanti Jedino na nju srce peat stavlja i zauvijek je pamti

5. GODINJAK

266

RASTANAK Brojimo zadnje dane, dok gubimo snagu i dah Pred uvredama naim, teko je ostati jak Kao da nikad nita nismo stvarali Kao da smo cijeli ivot jedino razarali U au smo sasuli sve psovke i grijeh Suze su odavno zamijenile poljupce i smijeh ivotom smo igrali kao da smo sve imali ivotom smo se, posve drsko, samo kockali Objasni majci kako smo postali lo tim Dvoje koji su bezbroj uspomena bacili u dim Umorni jedno od drugog, od prie i laganja Umorni od bezuspjenog, meusobnog traganja Zalupi vratima, zapali slike iz sretnijih dana One slue tek za produbljivanje naih rana Kad ne ide, potrebno je otii i zavriti sve Kad ne ide, otii i ne trai previe

SLIKA MOJE MLADOSTI Teen bendovi iz nae mladosti Odavno su pjevat prestali, igru su ugasili Jo ih sluam, u mojoj glavi nisu se raspali A oni pokuaji djeaka s gitarom, davno su zaspali Vie ne dolazi ni u snovima, tek u pjesmama Pronaem te kad je najtee u ljubavnim temama Da zna kako je teko kada u noi nema spokoja A utjeit me moe samo ti i pjesma pokoja Ostala je aica klinaca, koji vole pjesme i gitaru Ne pjeva vie nitko u naem najdraem baru Ja nikog nemam, generacija je u problemima Popijem tek ponekad s onim starim boemima

267

5. GODINJAK

Nisam to vie ja, ipak si davno ti otila Jedina je navika sluanje hitova, teen bendova I jedina elja koju sanjam je u praznom novaniku U njemu uvam uspomenu, tvoju davnu sliku

CESTA PRED NAMA esto proemo kroz ulice koje vie ne postoje Iskreno, mnoge vie nitko od nas i ne poznaje A svratimo da shvatimo da smo ivjeli tu I da je stara garda ostala u vjenom sjeanju Onih kojih vie nema, za njih se svijea upali I netko po nekoj sentimentalnoj pjesmi raspali A dobri kum s neba pogledom duu razgali Shvati tad svatko da smo od pepela nastali Nije vjeno nita, ni oni koji su nas vodili Svi po svojoj zasluzi na kraju su dobili A jedan ovjek kog pamtim, kao rijetko kog I njegovu je duu toplo primio dragi Bog Ugasi jesenji vjetar posljednju svijeu I hladni snijeg zamrzne i radost i sreu Kao poljubac svile i miris mora u ljeto Kada odlazimo, odlazimo sa sjetom I tu dugu cestu prijei je teak put Trnjem i kamenjem s bezbroj zapreka posut A kad se prijee, znat e svatko, zato ivi Svatko e znati, emu se nada, emu se divi

5. GODINJAK

268

JUTRO MOJE MLADOSTI Kako umara ovaj srpanj, kako krvarim od ovih godina I kako je jednostavno loa, dvije tisue jedanaesta Prepuna nekih novih generacija to su moju zamijenile I osjetim da mi sad fale one djevojke, to su prezime promijenile Davno smo raskrstili, ne znam sjeaju li se stare uprije I dugih besanih noi kod bunara, kad ljetno sunce ugrije Ja se sjeam toga, a podsjete me prljave korice starih teka U kojima bijae zapisano par dragih imena i pjesma neka A ivot je kamuflaa divno ukraena i zapakirana u celofan I u toj lutriji nikada nisam dobivao nita, ve uludo izgubljen dan Kao da sve stane u prvih dvadeset gdje vjeno ostane onaj ak Kojemu je svaki korak bio gotovo savren i neobino lak Odavno se nisam sakrio, ni svojoj sjeni zatro svaki dio I u ovoj dirljivoj, nostalginoj pjesmi, javljam da sam uspio Bezobrazno, opet u vas osloviti sa djevojko, nikada eno Jer vi ste, gospoo, nekada sa mnom, u Ulici brae imia bili jedno

269

5. GODINJAK

eljko o sebi Zovem se eljko Andrijani i roen sam 30. svibnja 1991. godine u Mostaru. Svoje prve lanke i radove poinjem pisati 2006. godine, od kada se zanimam i za novinarstvo i za politiku, ali ne iz pozicije politiara ili aktivnog lana neke politike stranke, ve prije svega kao kritiki nastrojenog mladog ovjeka, koji eli uvesti promjene u mjesto u kojem ivi i koje voli najvie na svijetu, a to su Grude. Do sada sam nagraivan za svoje pisane radove plaketom Matice hrvatske u Grudama, te u Ljubukom u recitiranju pjesama A.B. imia na manifestaciji Dani hrvatskog jezika. Povremeno radim na Radio postaji Grude, te sam jedan od urednika internet portala Boboska.com koji je s kolegom Josipom orlukom i sa mnom doivio etiri godine. Prava je istina da je tom portalu ovog ljeta bilo pet godina jer je on svoje prve korake poeo na jednom besplatnom servisu. Upravo kao i na Dinamo, tako i portal Boboska.com slavi dva roendana. Ve sam pet godina u novinarskoj struci, a uz Boju pomo vjerujem da e ih biti bar jo toliko, ako ne i vie. U pjesme, ali i u kolumne koje piem, unosim emocije, svoj ivot i ivot ljudi koji me okruuju jer bez njih bi svaki rad bio uzaludan. Iskreno se zahvaljujem svojim roditeljima jer me nisu ometali prilikom pisanja te prijateljima koji su me poticali na daljnji rad, pogotovo onda kada sam ja osobno mislio da je svaki trud uzaludan. U budunosti planiram izdati zbirku pjesama i dovriti jednu davno zapoetu knjigu. To su dvije od veih elja, a naravno tu su i one standardne, koje su najvie elje roditelja, kao npr. zavriti fakultet, oeniti se, zasnovati obitelj i ivjeti ivot punim pluima, ba kao i dosada. Za kraj vam, dragi prijatelji, elim poruiti: Vjerujte u sebe, budite zadovoljni onim to imate, ali nikad nemojte odustajati od svojih snova jer su upravo oni pokretaka snaga svakog ovjeka. Samo predanim radom i zajednikim djelovanjem ostvarujemo nae ciljeve i to nam mora biti pouka za budunost. Uz nadu da e Susreti i ubudue ostati poveznica Gruana, sve vas srdano pozdravljam povodom ovog jubilarnog 5-og broja. P.S. Trudio sam se biti maksimalno ozbiljan i profesionalan prilikom pisanja o sebi! Ne znam jesam li uspio u tome - vi procijenite i uzmite u obzir okolnost da je bilo tee nego to mislite. eljko Andrijani

5. GODINJAK

270

pJESME
BIO SI Kad prestane skrivati sebe Olako nudei tajne Ti nisi vie netko, Prestaje biti ti. Postaje tek onaj Koji je nekada bio.

ZEMALJSKI HOD Imam svoje sumnje i strahove Bojim se ovih trulih vremena Kroz koja pohlepni ljudi Zemaljskim hodom Nastoje stii Boga. Bojim se sebe, nas Koliko dugo trpjeti, koliko?? ivot odmie a granice su blie I sve ih je lake prijei. Mogu li izdrati, ekaju li me nove zablude, Hou li pokleknuti?? Ne ljudi, neka mi Nebo sudi.

271

5. GODINJAK

UMORAN I SAM Kad se prestane pitati to se iza ugla krije Izmeu redaka teksta I rijei koje uje Kad prestane traiti svoju Na nebu osutom zvijezdama Bez suze, bez osmjeha Pogledom tupim kad bude hodao.

Ba tada On e ti prii Toplinom izlazeeg sunca Lahorom pomilovati tvoje lice I podignuti uperak kose. Sjetit e se molitve Koju si aputao u bakinom krilu Oeva vrstog zagrljaja I majinog mekog dlana Sjetit e se mirisa oranice I djedova znojna ela Kradom ubranih voki I poljubaca.. Kad otkrije bogatstvo koje se krije u tebi I oko tebe Shvatit e da je On uvijek U tvojoj blizini I da ivot nije uzaludan Ni isprazan Pruit e ruku poznaniku I osmjeh prolazniku, Diviti se bojama leptira i cvijeta Uivati u zalasku sunca I ivota darovanog s neba.
5. GODINJAK 272

JUTRO U PREDGRAU Sumporna rosa tiho se krade Svjetlima neona, Pijano posre pjesma Usnama zidara, Reskim zvukom budilice Lijeno se rastee zora Utvare se gube U njihanju suhog rublja. Miris prve kave, Kaalj puaa Najavljuje jutro U predgrau Uurbani koraci Istim putem U isto vrijeme Hvataju isti broj Kroz prozor autobusa Luka sivo i pospano se vue U zraku miris Mokrih kiobrana.

NADA Dajte mi kap nade Neka lagano klizi preko Raspucale suhe due I njene ronate rane. Ja vapijem samo kap Da me prisjeti na dane Kada su mora nade Spajala obale sna i jave.
273 5. GODINJAK

POSLJEDNJI POZDRAV Netko je zasvirao Tiinu Utihnuli koraci, amor je stao, Na bijeli koveg Meki sumrak pao. Zvono sa zvonika Kapalo je suze Zamuklim malim mjestom, Korak po korak, Jedan do drugog Sivom, sivom cestom Rastanak se blii Kao da ne eli Kao da se misli je li uzeo sve to treba Jer povratka, povratka nema. Truba je bolnu irila Tiinu Pla djevojice tiskao se svijetom Ruku punih bijelih krizantema. Uz jecaje i suze, na tren smisao koraka je stao Na bijeli koveg Vjeni mrak je pao.

SVE PROLAZI Ne podsmjehuj se nikad Sjedini staroj U izlizanom kaputu I toplom alu. Prvu ljubav, Prve poljupce, Prvo pijanstvo U bore tek je skrio I tu ih eto, zaboravio.
5. GODINJAK 274

KADA SU DALEKE BILE DALJINE Sunce je upeklo pranjavi drum Ispred mene stado ovaca Zbijene, sputenih glava Tapkaju po uarenoj zemlji inei jedna drugoj hlad. Odjednom teretnjak Ko drumski razbojnik Zabruji tiinom, Zanjie pranjave kupine. Zbunjeno stado zbije se u kraj Sve dok nije nestao Miris tekih guma, benzina I dalekih daljina.

SEBINOST Naizgled povrna A nije ini se gluha i slijepa A nije Samo od svoje sjene Ne vidi nikog Osim sebe. ivi gorei u vruici udnje Gomilajui brda potreba Presuuje rijeke i mora Jer ona ima uzvieni cilj Sebe.

275

5. GODINJAK

VUKOVARSKE DUE Ne pamti se tako hladna zima Niti da su plakale tolike kie Nad gradom s oblacima lebde Vukovarske due. irom otvorene oi, gladne ivota Ukoeno bljesnu usred tmine, Kroz grane se provlae mokre Krici njihove sudbine. Na prozor lupaju i struu Smrznuti mali prsti Temelje rue ove trule kue. Nad gradom lebde vukovarske due, U Raj nebeski odlaze, Nakon pakla, trulei i mraka, Lica im grije sveta svjetlost Istine.

Noas u mojoj dui jecaju zagrljene Vukovarske due, Dojene sie majine suze, Veeras u meni osveta plae Nemona i bezvrijedna Ko miris tamjana stara. Oprost traim, hostiju za sve to crkvama tornjeve rue, Kleim pred Vama i kajem se Zbog nemoi, Drage vukovarske due.

5. GODINJAK

276

HERCEGOVINA Ispaena, prevarena, naputena Dugo te eka na kunom pragu eljna tvoga lica i tvoga imena. Ne misli na proteklo vrijeme I hoete li se prepoznati Tvoje tragove jo uva u kolijevci Jer zna da se Dom ne zaboravlja.

SAMO RECI RIJE. Ne bojim se smrti ni Boje kazne Bojim se u oi Mu priznati da je imao sjajan plan za mene a da sam sve to nemarno odbacila kao staru autobusnu kartu. Kajem se za svoje grijehe I pokoru ivim dan po dan Prolazim redom postaje Znajui, moglo je biti drugaije Ma koliku teinu imao kri I koliko god se progutalo gorine i suza Dua treba ostati lagana, mirisna i meka kolijevka Duha svetoga, najbolja prijateljica svjetlosti i nade. Nisam izgubljena ve odbjegla traei lanu slobodu i instant sreu jedna od onih koji e pred nebeskim vratima otkriti svu teinu zanemarenih Bojih rijei i da je sve moglo biti drugaije. .ovako je sve poelo
277 5. GODINJAK

PROLJEE Proljee se probudilo Livade i staze cvijeem okitilo. Namirisalo se diskretno Da najavi vrijeme ljetno. Bumbari i pele poludjeli Po cvijeu se razletjeli Da nakupe polena Za vremena medena. Izmilili guteri i zmije Da i njih sunce malo grije. Voke obukle haljine cvjetne Pa se ine ko nevjeste sretne. U travici mravi hranu trae I trpaju u podzemne garae.

5. GODINJAK

278

Jasminka Mikuli o sebi Veliku ljubav prema pisanoj rijei gajim jo od ranog djetinjstva. Svoje najljepe stihove sam napisala u dobi kada nitko nije mogao prepoznati samo meni znana slova. Piem poeziju, lanke, kratke djeje prie, kolumne, a najee listu potrebnih namirnica. U dananje vrijeme se moe svata prodati: istina, la, potenje.Moda zaslueno, nikakvu materijalnu korist nisam od svega toga ostvarila dok je moje duhovno zadovoljstvo nemjerljivo. Kad spomenuh duhovno, sjetih se Silvija Strahimira Kranjevia. Njegova su djela u meni potvrivala vrijednosti potenja, zajednitva, domoljublja i nade. Puno je poznatih i nepoznatih pisaca koje ili tujem, osjeam ili volim, a sve te osjeaje mogu sabrati u imenu Antuna Gustava Matoa. Jasminka Mikuli

279

5. GODINJAK

IZbOR pJESAMA
BOI DOLAZI Na smrznutu zemlju pada snijeg. Prekriva ulice. Sipi, sipi. No oblai haljinu. Svijetli. Ukrasi na kuama bacaju pokoju iskru svjetlosti. Zov zvona probija noni mir. Pono. Guva na ulicama. Boino svjetlo ulazi u dom. Ljubav. arobna no. Sveta no.

DA SAM VILA Da sam vila, zvala bih se Sunica. Od svih vila bila bih najtoplija. Mahala bih suncu da grije iz sve snage, plivala bih u potocima poput najbre ribice. Kad poelim proetati, stresla bih zlatnu dugu sa svoje kose na polja i penice. Trala, letjela i pjevala bih s pticama. Haljinu bih isprepletala crvenim makovima i bijelim pahuljiastim oblacima. Raskona vijugava rijeka bila bi mi dom. Ponosno bih valcer plesala u polju s cvijeem, u umi s pticama i nou sa zvijezdama.
5. GODINJAK 280

IN MEMORIAM Ulice prazne su. Studen zrak je. Vjetar hladan. Krik djevojice. Na ruu ubola se nije. Kameno kroz tijelo. Uspavanka je otpjevana. Zamro svijet u trenu. Sunce se smrzlo. No izgubila me. Poznati zvuci, niotkud: I ne! Nije to Mjeseeva! Zvuci-nezvuci. Aneli na kaminu maginost izgubili; nisu ko juer. Ni plonik kraj kue nije ko juer; sada tu rue, miluju pogled znatieljnim prolaznicima. Moj aneo je prerano zaspao!

PROLJETNA LIVADA Jake zrake izlazeeg sunca kliu po livadi ispunjenoj cvijeem. Cvjetovi su poeli otvarati svoje mokre aice, a pele ve piju iz njih. Malene visibabe polako zvone svojim zvoniima. areni leptiri aputahu ljubiicama da se probude iz dubokog sna. Mauhice oblae svoje arene haljine i spremaju se za ples. Drvee puta svoje grane da rastu. Bjeliasti golubovi i vrapci ve pjevaju radosne pjesme Sve ovo nalikuje na proljee , reklo je sunce obasjavi itavu livadu.

281

5. GODINJAK

SAN Sanjam zemlju onu, mirom ispunjenu, a ljubavlju okienu, zemlju svu bez alosti, zemlju bisernu, zemlju u kojoj ples je samo ples. Sanjam no prekrivenu zvijezdama, radou natopljenu, mjeseinom obasjanu. Sanjam livade mirisne i zelene, ljubice i osmijehe kristalne. Sanjam trak svjetla u mraku dubokog dola. Sanjam apat vjetrova u borbi i priu vodene kaplje. Sanjam svijet namamljen na svjetlo, iskre iz tvojih oiju. Sanjam svijet to vidjela sam u kraljevstvu rijei. Sanjam. Sanjam san.

5. GODINJAK

282

ZLATNO SJEANJE No. Tama je svuda. Zveket zvuka othuka. Lano plazno razno. Due spokoj nebo prekriva. Pali se strah. ivim ivot nemarno marno. Vidjeti mogu, a slijepa sam. uti mogu, a gluha sam. Sjetiti se ne mogu! Boli nepreboli. Sjetiti se ne mogu! Drugi Ga mole za pomo, drugi Ga hvale, i ja to elim, ali ne mogu, ne znam tko je On. I ne znam moliti. Glas mi jedan ree! Molim se Njemu iako ne znam tko je. Molim se Njemu iako moliti ne znam. Molitvu mu aljem svoju kroz more rijei, za dar sjeanja. Molitva na usnama mojim brujila je dan- no, no- dan. Sjeanje nemarno mari. Sjeanje... Zlatno sjeanje.

283

5. GODINJAK

UKOR ovjee! Zato gazi bogatstvo svijeta, kada zna da on je izvor gladi, a i grumen sree. to to ima u tebi tuno da ti daje snagu da ga baci, a mnotvo usana za njim udi. Kruh! Vrelim kapima znoja obliven, ljubavlju isklesan, truda plod. Tko ti je dao doputenje da ga pljuje i vrijea onim rijeima tekim kao kamen, a on glad ti ubija.

5. GODINJAK

284

NOSTALGIJA Gledam kako nestaje U magli Jedna barka U daljini Daleko Poelim mahnuti Nebitna sam Nevidljiva Na mulu I sad je bonaca Sunce Baca ve odsjaje Opet e biti vrue Kasne i danas Zvona crkve Svetog Stjepana Okus juhe to nepce pee Tradicija ujem Zveket Pribliavaju se Tui ljudi, tui govor Spustim pogled Iglica bora Neprimjetna kao ja Leala mi pored boka Evo me Ispred kue Zeleni bor Na asfaltu Rastvoreni prozori irom Smijeh Seljani i ja Osvrnuh se Poprskala me Djevojka koja pliva

285

5. GODINJAK

POD TVOJIM KRIEM Sputam se pred raspete noge Tvoje, Isuse! Kliktaju kosti. Tijelo dre. Kriam se. Pognuta glava, ostat e, jo danas. Mnogo rijei neu izustiti Nisam dostojna! Samo jedno pitanje: Kako se ui hodati? Padajui, zar ne? Isuse! Ti i ja, nas dvoje pali smo po tri puta. Krhak sam ovjek, grjean, nejak. Na zemlji sam, jo danas, od zemlje sam i ne pripadam zemlji jer diem se. Ti i ja, nas dvoje zajedno diemo se.

5. GODINJAK

286

GRIJEH Svibanj Zelenilo Njedra sunca Igralite ispred crkve Sve je tu blistavo i isto Djeaci i lopta Prijatelji Emocije na vrhuncu Zanos, igra Slika prijateljstva Nestaje Puna aka rijei Ne lijepih Ne onih pisanih Zar su to djeca? Nevina, neiskvarena Oglasie se glasno Zvona crkvenog tornja I djeca hitro pohrlie U Dom Gospodnji U prve klupe

287

5. GODINJAK

ivotopis Magdalene Grizelj Magdalena Grizelj je roena 16. studenoga 1993. godine u Splitu. Odrasla je u Soviima, malenom mjestu u zapadnoj Hercegovini, gdje je i zavrila osnovnu kolu. Pie od ranog djetinjstva. Mladoj pjesnikinji sedamnaest je godina. Pohaa etvrti razred gimnazije u Srednjoj koli Antuna Branka imia u Grudama. Poeziju pie od svoje 12. godine. Za svoje pjesme osvojila je niz knjievnih nagrada. Dvije nagrade za mlade pjesnike u organizaciji Matice hrvatske Grude: u svibnju 2003. godine za sastav Proljetna livada, u svibnju 2006. godine za pjesmu Boi dolazi. Na tradicionalnoj manifestaciji imievi susreti, takoer je osvojila dvije nagrade: 16. studenoga 2007. godine njezina pjesma Ukor osvaja prvo mjesto na razini osnovnih kola, a tri godine kasnije, 15. studenoga 2009. godine za pjesmu Zlatno sjeanje dobiva drugo mjesto na razini srednjih kola. Magdalena Grizelj

5. GODINJAK

288

KRONIKA
MARIO BUI (priredio) Kronika dogaanja u Matici hrvatskoj ......................................................293

291

5. GODINJAK

KRONIKA DOGAANJA U MATICI HRVATSKOJ

Ogranak Matice hrvatske u Grudama je kao i svake godine dopisom odgovorio sredinjici u Zagrebu na sljedei nain:
potovani! Sukladno vaim dopisima koje smo dobili e-potom pod brojem 451/10, od 27. prosinca 2010. godine aljemo vam Izvjee o radu Ogranka Matice hrvatske Grude za 2010. godinu i Nakladni plan Matice hrvatske Ogranak Grude za 2011. godinu. Osim nekoliko kataloga slika, pozivnica i plakata, u 2010. godini u nakladi Matice hrvatske Ogranak Grude objavljene su sljedee knjige: Fra Ante Mari: VERONIKIN RUBAC, Grude 2010. Tomislav Marijan Bilosni: ZVONKO BUI, Grude-Zadar, 2010. Godinjak Matice hrvatske Ogranak Grude SUSRETI 4, Grude, 2010. Vodstvo Ogranka Matice hrvatske Grude na svojoj je sjednici prihvatilo nakladni plan za 2011. godinu. Tako je zakljueno da se u 2011. godini nastavi s izdavanjem godinjaka Matice hrvatske Ogranak Grude SUSRETI 5. Uz spomenuti godinjak Matica e hrvatska Ogranak Grude u svom programu u 2011. godini organizirati: predstavljanja knjiga, izlobe slika uz tiskanje prigodnih kataloga, javne tribine, predstave, koncerte i sl. uz tiskanje prigodnih plakata. Tiskat emo (reprint), ako Bog da, knjigu SLUAJ ALILOVI, autora Igora Zidia. I godine 2011. Grudski e Ogranak Matice hrvatske, uz opinu Grude, biti suorganizatorom 48. imievih susreta, za koji redovito tiskamo plakat, pozivnicu i jedan ili dva kataloga slika. Isto to radimo i za kulturnu manifestaciju Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama i za Dane Matice hrvatske u Grudama. U planu smo tiskati jo neke knjige ako iznaemo financijskih mogunosti u ovim tekim vremenima. Molimo Glavni odbor Matice hrvatske da prihvati nae Izvjee o izdanjima objavljenim u 2010. godini i nakladniki plan za 2011. godinu. Predsjednik Mario Bui, v. r.
293 5. GODINJAK

Na Ogranak Matice hrvatske u Grudama se sjetio i na neki nain i ove godine oduio zaslunom kulturnjaku, pokojnom prof. Ivanu Aliloviu. Evo i sadraja pozivnice: OGRANAK MATICE HRVATSKE U GRUDAMA u spomen na zaslunog kulturnog radnika i knjievnika Ivana Alilovia (Ruii, 25. veljae 1922. - Mostar, 11. veljae 2003.) poziva Vas na predstavljanje knjige: Igor Zidi Sluaj Alilovi Knjigu e predstaviti Igor Zidi, predsjednik Matice hrvatske Milan Beli, lan Glavnog odbora Matice hrvatske *** U glazbenom dijelu programa nastupit e uenici Osnovne glazbene kole Grude Srijeda, 2. oujka 2011. u 13 sati Kinodvorana u Grudama *** Ovo izdanje donosi znameniti tekst Igora Zidia iz asopisa Kolo (1970.) napisanog u obranu Ivana Alilovia protiv kojega je voen sudski proces na Okrunom sudu u Mostaru. Alilovi je osuen na temelju lanih optubi. Nakon izdrane zatvorske kazne neumorno je djelovao na polju narodne prosvjete i kulture objavivi dvanaest knjiga o hrvatskoj kulturnoj i knjievnoj batini rodne Hercegovine i o stradanjima i progonima u doba komunizma. *** Sveta misa za pokojnog Ivana Alilovia i njegovu obitelj i molitva na novoureenoj grobnici odrat e se u srijedu, 2. oujka 2011. u 11 sati u crkvi na keljinoj njivi. Darom nekih fratara, DHK Herceg Bosne, opine Grude i prijatelja pokojnog Ivana Alilovia, a na poticaj Ogranka Matice hrvatske u Grudama kojoj je na elu prof. mr. sc. Mario Bui, pok. Ivanu Aliloviu je obnovljena grobnica u zimu 2010. godine Gospodnje. Grobnica je obloena mramorom u izradi poduzea Malac iz Cerova Doca, a prema nacrtu fra Vendelina Karaia. Ponajprije i najvie ovom prigodom zahvaljujemo fra Bernardu Mariu i fratrima te svima drugima koji su na bilo koji nain pomogli ovom projektu.
5. GODINJAK 294

Na web-stranici opine Grude stoji napisano sljedee: U organizaciji Matice hrvatske Grude u Grudama je uprilieno sjeanje na pokojnog prof. Ivana Alilovia. profesor Ivan Alilovi rodio se u Ruiima 25. veljae 1922. godine, a umro u bolnici u Mostaru 11. veljae 2003. Autor je dvanaest knjiga i nekoliko desetaka lanaka iz zaviajne i hrvatske kulturne batine s podruja Hercegovine. bio je takoer lan Matice hrvatske, politiki progonjen i robijao je za Hrvatsku u doba komunizma. Napisao je i neke ivotopise stradalnika te je bio lan jo nekih kulturnih i politikih udruga. Tim povodom na keljinoj njivi u Ruiima sluena je sv. misa za obitelj Alilovi te je poloeno cvijee i zapaljene svijee na novoureenoj obiteljskoj grobnici. U kinodvorani u Grudama, koja je u ovoj prigodi bila dupkom puna, uprilien je susret s predsjednikom Matice hrvatske Igorom Zidiem uz predstavljanje knjige Sluaj Alilovi, autora Igora Zidia. Predstavljai su bili: Igor Zidi, predsjednik Matice hrvatske; Milan Beli, lan Glavnog odbora Matice hrvatske i Mario Bui, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Grudama. U glazbenom dijelu programa nastupili su uenici Osnovne glazbene kole Grude Andrija Niki i Stipe Ilii. Jo neto: Ovdje treba istaknuti i one koji svake godine daruju male, ali za nas velike stvari. Gosp. Vinko Jasak oso daruje ikebanu i svijeu za Ivanov grob, na tome mu veliko i od srca iskreno hvala. Stanko bonjak ane priredi sve u kinodvorani Grude za priredbu kojom odajemo poast pok. Ivanu Aliloviu; Sreko Mikuli pomae oko slanja pozivnica i razglaavanja vijesti o ovom dogaaju. Zahvaljujemo naim web portalima. Na portal Matice hrvatske u Grudama ureuje Dragan Mati, neumorno radi i veliko mu i iskreno hvala na tome. pri tome mu ponekad pomae Ante peji, hvala mu! Takoer i Ivanu imiu Iveku i Hertronicu Grude. bratovtini, Osnovnoj glazbenoj koli u Grudama, portalu boboka itd. Radio Grude na elu s glavnom urednicom gospoom Sanjom Jurani sveprisutim dri dogaanja Matice hrvatske u Grudama. Hvala im na tome! Svima hvala! Ako smo koga preskoili, neka nam oprosti jer je to nenamjerno. Matica hrvatska Ogranak Grude Neki od govora izreeni nad Alilovievim grobom 2011. godine:

295

5. GODINJAK

Usred ovog svetog ina i asnoga zbora izriem svoju pozdravnu rije profesoru Aliloviu, mome nekadanjem razredniku u mostarskoj Srednjoj medicinskoj koli. potovani profesore, mnogi ljudi za ivota za svoja djela ne doekaju zasluenu hvalu. Ili odu prerano i prebrzo ili, pak, budu neshvaeni i nerazumljeni, a nerijetko i potirani i zabranjeni. Jedan od takvih ste upravo Vi, dragi profesore Ivane. U povodu osme obljetnice Vae smrti, u Vaem rodnom zaviaju i nadomak podignute i zavrene Vam grobnice, mjesta poivalita Vaih zemnih ostataka, zajedno s Vaim prijateljima i potovaocima Vaeg ivota i djela i ja sam tu, Va nekadanji ak Srednje medicinske kole u Mostaru, generacija aka upisana 1963./64. da Vam iskaem svoje potovanje i zahvalnost. Dragi profesore, ja sam, zapravo, danas dola poloiti svoj ispit zrelosti pred Vama, a to je, ponavljam, ve odavno trebalo biti. Tu uz Vae zemno poivalite stojim i promatram Va lik, prisjeam se Vaeg dugakog koraka i sluam Va glas i poeziju koju ste tako blisko osjeali i zduno na me, i na sve nas druge u razredu, prenosili. Uili ste nas kako biti ovjek i kako voljeti ovjeka i ljude, svoju domovinu, svoj grad i svoj kraj; iitavali ste nam pjesme Alekse antia, Tina Ujevia, a posebice Antuna branka imia. Nekima to nije bilo po volji. Zato ste i podnijeli veliku i teku rtvu, tamnovali ste po zatvorima. Nikada mi dokraja nije bilo jasno zato Vas sude. Sjeam se dobro, sjedila sam na klupi u sudnici i sluala i priznajem da ba nita razumjela nisam, a Vi ste ipak osueni bili. Zato? Trpjeli ste kao to i danas mnogi trpe. Sjeam se Vaeg straha od razgovora telefonom nakon to ste se vratili s robije i kad ste svratili k mojima u Ilie pa zar je to mogue? to su Vam sve to radili i uradili? Otad je mnogo vremena prolo i tota se posloilo. Danas Vam se, usred ovog uvaenog skupa, zahvaljujem za sve ono emu ste me uili i nauili. Svojom rtvom, koju ste podnijeli, postali ste i ostali svijetao primjer meni, kao i ovom asnom prijateljskom skupu koji Vam se doao pokloniti i rei hvala i kako Vi, zapravo, niste mrtvi, ve ivite u nama i preko nas dalje. Jer takvi kao Vi nikad ne umiru! I kao to Antun branko imi svojom pjesmom OpOMENA neko ree i ja ponavljam danas: ovjee pazi Da ne ide malen Ispod zvijezda! pusti Da cijelog tebe proe blaga svjetlost zvijezda!
5. GODINJAK 296

Da ni za im ne ali Kad se bude zadnjim pogledima Rastajo od zvijezda! Na svom koncu Mjesto u prah prijei sav u zvijezde. prim. dr. Zdravka Marijanovi

UZ OSMU OBLJETNICU SMRTI KNJIEVNIKA IVANA ALILOVIA potovani prijatelji i potovatelji djela i lika pok. Ivana Alilovia, sjeanje na knjievnika i uznika Ivana Alilovia danas je za sve nas podnoljivije jer je njegovo grobno mjesto konano dostojanstveno obiljeeno. Grobnica je podignuta zalaganjem hercegovakih franjevaca, Opine Grude, Drutva hrvatskih knjievnika Herceg bosne, Ogranka Matice hrvatske u Grudama i prijatelja. Na ovaj veliki dan kada je jednim dijelom odana poast i dug ovome hercegovakom knjievniku i borcu za hrvatsko pitanje, osvrnut nam je se na kulturno-knjievnu misiju i progon pokojnog Ivana. Prof. Ivan Alilovi bio je misionar istine koja se ogledala u angairanosti za opstanak franjevaca na njihovim stoljetnim ognjitima lan Misije dobre volje i potpisnik prvog apela Vjernika Hercegovine (1. XII. 1968.). Zagovarao je slobodu hrvatskoga naroda, ouvanje hrvatskih kulturnih dobara i afirmiranje namjerno zaboravljenih hrvatskih knjievnika. Kao takav odmah je pao u nemilost jugokomunistikog reima i protiv njega se poela montirati politika osuda, a nakon nje i sudska. Optuen je da je dvije godine u Mostaru djelovao organizirano s grupom intelektualaca oko pododbora Matice hrvatske s njim na elu. Proglaen je potpirivaem narodnih nemira i osuen na tri godine strogog zatvora. U Drutvu hrvatskih knjievnika Herceg Bosne djelovao je od samog osnutka, a jedno vrijeme bio je i dopredsjednik. Podario nam je knjievna djela koja oivljavaju hrvatske zaboravljene pisce, hrvatsku kulturu i hrvatske muenike (Pustinjakove pripovijesti fra Martina Mikulia, Hrvatski narodni obiaji u Hercegovini, Bibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine, Krini put i raspua hrvatskih aka, studenata i intelektualaca iz Hercegovine). Ovaj dananji dan je svjedoanstvo da kulturni, duhovni i intelektualni krug Hercegovine nije zaboravio pokojnog Ivana Alilovia iji je on bio istaknuti lan.

297

5. GODINJAK

Ugradio je svoj ivot, um i sposobnost u kulturno bie svoga naroda pokazujui i nama danas na uzvieni nain ivljenja i smisao rtve. Hvala mu! Marina Kljajo-Radi

Matica hrvatska Ogranak Grude poziva Vas na kulturnu manifestaciju USKRS S MATICOM HRVATSKOM U GRUDAMA ponedjeljak, 25. travnja 2011. U kinodvorani u Grudama u 20 sati predstavljanje dvostrukog nosaa zvuka (2 CD-a) Grudsko pivanje (ganga, dotavica, gusle i diple iz grudskog kraja, u nakladi Matice hrvatske Ogranak Grude) etvrtak, 5. svibnja 2011. U Srednjoj koli A. b. imi u Grudama u 18 sati Otvaranje izlobe slika nagraenih uenika osnovnih i Srednje kole iz opine Grude *** Nakon izlobe slika u Srednjoj koli A. b. imia u Grudama u 18,30 sati akademija Matice hrvatske ogranak Grude Dodjela plaketa Matice hrvatske Grude za najbolje pisane radove (pjesme i proze) i najbolja likovna ostvarenja uenika osnovnih i srednje kole iz opine Grude *** potom u kinodvorani u Grudama u 20 sati predstavljanje knjiga prof. Radice Leko iz posuja Utorak, 17. svibnja 2011. U kinodvorani u Grudama u 20 sati predstavljanje Matice hrvatske Ogranak Stolac i knjige eljka Ragua
5. GODINJAK 298

ponedjeljak, 23. svibnja 2011. U velikoj dvorani Matice hrvatske, strossmayerov trg 4, u Zagrebu u 20 sati Glasovirski koncert - promocija mladog virtuoza iz Gorice Ivana Galia (J. S. bach, L. van beethoven, b. papandopulo, F. Chopin, S. prokofjev, p. I. ajkovski) petak, 27. svibnja 2011. U kinodvorani u Grudama u 20 sati predstavljanje knjige Milke Tice LEDINaKI sTECI petak, 3. lipnja 2011. U galeriji bratovtine i upe Gorica-Sovii u Staroj kapeli u Gorici u 20 sati Otvaranje izlobe slika akademskih slikarica Dragane Nui-Vukovi i Andrijane Mlinarevi-Cvetkovi (Glazbeni program i pratnju spomenutih dogaanja osigurat e uenici Osnovne glazbene kole Grude; Ivan Gali na glasoviru; klapa bratovtina i izvoai folklora) Uz ova dogaanja Ogranak MH Grude e darovati knjigama najbolje uenike zavrnih razreda osnovnih i srednje kole iz opine Grude USKRS S MATICOM HRVATSKOM GRUDE Na Uskrsni ponedjeljak 2011. godine otvorena je kulturna manifestacija Uskrs s Maticom hrvatskom Grude, u kinodvorani punoj znatieljnih posjetitelja jer je tema veeri bila uistinu blago starih hrvatskih krajeva narodne pjesme, ganga, gusle, diple, s osvrtom na grudsko pivanje. predstavljena je knjiga s tekstovima i dva nosaa zvuka Grudskog pivanja (ganga, dotavica, gusle i diple) u nakladi Matice, grudske podrunice, a koju su priredili entuzijasti na elu s Tomislavom Matkoviem Tomom, voditeljem na Radio Grudama koji je godinama prikupljao i pratio te snimao ove izriaje nematerijalne kulturne batine, ne samo u Grudama ve diljem Hrvatske te bosne i Hercegovine. Na otvorenju su bili prisutni redom eminentni poznavatelji Gruda i grudskog pivanja, povijesti te etnomuzikologije i ovih krajeva kao i ire.
299 5. GODINJAK

Damir Zori, gospodarski tajnik Matice hrvatske, istaknuo je kako mu je uvijek drago doi, kao i svakom ovjeku, u svoj rodni kraj. To se pogotovo odnosi na manifestacije ove vrste a ganga i narodna pjevanja u Grudama su zasluila svoje mjesto pod suncem. prisjetio je se Zori i nekih starijih vremena kada je njegova baka, uvi gangu, prepoznavala i govorila njemu koji ljudi i iz kojega sela pjevaju. Tu i jest blago ovoga izriaja, da se ak i na jednom malom prostoru daju razlikovati naini i stilovi ganganja. Tada znamo kolika je vrijednost pjevanja na jednom irem prostoru. prof. dr. fra Andrija Niki je govorio o povijesti grudskoga kraja, istaknuvi povezanost narodnog pjevanja i obiaja s drugim kulturnim i vjerskim obiljejima Hrvata jer, gdje se god kroz tisuljea pjevalo ovim izriajima, nicale su i crkve te je narod ivio i kroz vjeru i kroz gangu. Mr. sc. Joko aleta s Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, strunjak za etnomuzikologiju, odrao je znanstveno predavanje o gangi i pjevanjima. prikazavi video o pjevanjima iz raznih hrvatskih krajeva, govorio je o obiajima i ljudima to uvaju tradiciju, a uistinu nije ostao ravnoduan na grudsko i pjevanje u Hercegovini. A kako se pjeva u Grudama, pokazali su domai folklorai, guslari i gangai u narodnim nonjama i ilog grla, punim pluima i vedra ela, kao da nai stari u boj idu ili se s njive vraaju, gangaju jer ganga je lijek za duu i okrepa za tijelo, s roenjem povezana i ivotom ouvana, s bukarom domaeg vina obogaena, s Maticom hrvatskom Grude, evo, i svijetu podarena da i svijet naui to to odri ovaj kraj na ivotu kroz, esto, teka vremena. Ganga i vjera u boga! Matica hrvatska Grude je jo jednim kulturnim dogaajem obogatila kulturni program Gruda i ovoga kraja. A poseban osvrt na gangu i ostale izriaje narodnih pjesama Gruda, Hercegovine, Imotske krajine, Dalmatinske zagore i ire, potreban je da bi se ganga ouvala prenosei je s koljena na koljeno, kao to se to ini ve stoljeima. Marko uljak

5. GODINJAK

300

Kazano o knjizi ZVONKO bUI Tomislav Marijan Bilosni USKRNJA MOLITVA ZA ZVONKA1* Ja sanjam: poleti, poleti, poleti u sunce arko i ja vidim kako leti, leti visoko. Ja vapim: doleti, doleti povrh naih kua i spusti se u tminu slobode. Ti nisi tako daleko koliko te ne moemo vidjeti. boe, neka u ovoj pjesmi aneli nau mir neka niz stihove njene potee svjetlost ista kao to je ona od tvojih uzdaha na zidovima tamnice. Neka Uskrs povrh kria uskrsne neka sunce i no nau osvijetli! Da mi je samo znati gdje si da mi je znati odakle zove da mi je uti, Zvonko, tvoj zvonki glas da mi je znati kako si. Julie mi o svemu govori ali to to ja razumijem kua je drukija. Dobrodoao u zrak, dobrodoao u nebo! Ili smo mi to zaboravili dan kada si bio u nebu jesmo li zaboravili kako smo i dalje tamo jesmo li zaboravili ime ovjeka samo zato da bi ugodili neprijateljima. Nitko vie nee moi vratiti sedamdesete nitko ih ak nee ni razumjeti
1 * Zvonku Buiu, hrvatskom domoljubu u amerikom zatvoru.
301 5. GODINJAK

jer vie nema one mladosti vie nema onih djeaka kojima nije bilo teko ostati djecom do smrti. A ti, jesi li zaboravio kamen sjea li se kako izgleda vrt vidi li nebo u kojem si vjetar uje li srce koje je sada hrvatska zemlja. Ili si, prijatelju, umoran od samoe dok su ti verige najbolje drutvo. Jesi li umoran od naih pria ili ti je la jedina utjeha. Neka Uskrs povrh kria uskrsne neka sunce i no nau osvijetli! Svi djeaci s kojima si letio iznad oblaka ve su se vratili kui u sela s bunarima. Samo ti, samo ti eka da svi zaborave kako izgleda kako bi te mogli prepoznati u svakom licu ovjeka. Ako ikad uje od zidova da ti je netko poput mene pisao pomisli da je to jedina pjesma jer vie nema nikog tko bi nam s neba bacio poruku. Nitko nam u letku nee ispriati prolost nitko se vie nee ispovijediti tako da mu ne oproste grijehe. Neka Uskrs povrh kria uskrsne neka sunce i no nau osvijetli!

5. GODINJAK

302

Lako je rei: odri vrelu krv odri vatru, oganj odri domovina je velika i vrela dok u ogledalu tvojih oiju lei. I budi visoko, tu gdje jesi u nebu, u snu sa svojom braom. Lako je pustiti suzu na tvoj dlan, ali nitko ne eli unijeti plamen, nitko ne eli otvoriti vrata samo zato to vrata vode u prolost u mrak i u san u priu o djetetu i majci u kojoj se ui kako se za domovinu prezir prihvaa. Zemunik, Veliki petak 2008.

SAM VRH HRVATSKE DOKUMENTARNE PUBLICISTIKE Tomislav Marijan bilosni: ZvoNKo BUI, kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu : dokumenti, Matica hrvatska Grude, Grude - Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2010. Pie: Dr. sc. Igor ipi ovjek se ne raa da bi najbolje 32 godine ivota proveo u uzima, ali je spreman, jobovski trpei, dodue, kao otmiar izgubljenih snova (B. Maruna), poput prizora Krinog puta, ovjeati ih o zidove vlastite domovine. in otmice amerikog putnikog zrakoplova (10. rujna 1976.), kojim se hoe ukazati na nezavidan status i podreen poloaj jedne zemlje, kakva je onomad bila Hrvatska, u meunarodnim okvirima ne znai mnogo. On ne pomie granice ekonomskog stratosa, ne mijenja nita u ravnotei politokracija svjetskog poretka, ali je itekako znaajan u kolopletu povijesnog hrvatskog integriteta. Takav in, motiviran plemenitim idealima za neovisnou i dobrobiti svoga naroda, s vremenom, iz socijalno-politikih, prelazi u znanstvene, knjievne i ine sfere interesa i propitivanja. Donoenje zakljuaka stoga ne smije biti
303 5. GODINJAK

prozaino, nego podlono slici faktografske prvoistine, bitne i za povijesnu i za psiholoku ocjenu uloge pojedinca. Hrvatski knjievnik i istraiva Tomislav Marijan Bilosni, iji opus doivljava streloviti uspon u posljednjem desetljeu, meu rijetkima je prostojao na nogama vrijeme agonije hrvatskog domoljuba Zvonka Buia iskazujui mu nesebinu moralnu i duhovnu potporu. Kao stvaratelj znao je dobro to ovjek ne moe podnijeti upitnost i razoaranje! U svojoj poemi Uskrnja molitva za Zvonka, koju je objavio u prvonagraenim Molitvama (Nagrada Tin Ujevi, 2009.), pokazao je da njegovi stihovi nisu samo protest na hrvatsku utnju spram jednog osuenika preputenog zaboravu, nego i latentna, uzniki hladna, atmosfera nad vlastitim usudom i usudima slinih. Stoga se hrvatskoj javnosti predstavio aktualnom knjigom kojom sublimira desetljeima prikupljanu grau o predmetnom dogaaju te otvoreno staje na stranu rtve svjedoei autoritet vrhunskog hrvatskog intelektualca spremnog na pobune protiv uspavane svijesti, protiv nesavjesti, nebrige i zatajenja i Krista i ovjeka. I danas, kad su ugroeni mnogi postulati Domovinskog rata, u ve kroninoj utnji i neodgovornosti, i danas progovara, knjievnosti vraa njenu svrhu, oivljava kritiku mo dijaloga. Knjiga ZVONKO BUI : kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu : dokumenti (Zadar, 2010.), volumensko je izdanje (403) koje, u ovom asu, zaposjeda sam vrh hrvatske dokumentarne publicistike s naglaskom na historiografske izvore. S jedne strane, dokumenti, pisma, fotografije i drugi vrijedni zapisi sadraja, cjelovitost su autorske angairanosti na prokazivanju uzronika hrvatske ovisnosti o bilo kojem obliku ekspanzionizma, zvao se on Carstvo, Kraljevstvo, Federacija, Konfederacija ili Unija. S druge, pak, autor mu suprotstavlja hrvatskog ovjeka i njegov ideal slobode bez koje nema istine. Brojne rasprave, izvorna svjedoenja, kritike analize, pisane autoreferencijalno manirom filozofskih tekstova, ulaze u sam smisao zapadne kulture, to otvara i sasvim nove poglede na budunost Europe. Djelo nema pretenzija na donoenje zakljuaka, oni su ostavljeni na prosuivanje obinom itatelju koliko i povjesniku. Knjiga je izvrsno i seriozno vrelo za mnoga istraivanja suvremene hrvatske povijesti, poglavito druge polovice 20. stoljea. Budui da se radi o autoriziranoj faktografiji, apsolutno ulazi u najui krug onih djela koja na najbolji mogui nain promiu otkrivanje dosad zamuene istine o povijesnim dogaajima i osobama od znaenja za hrvatsku politiku povijest. .

5. GODINJAK

304

DEMITOLOGIZACIJA MITA O BUIU TERORISTU Tomislav Marijan bilosni: ZVONKO BUI, kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu : dokumenti, Matica hrvatska Grude, Grude - Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2010. Pie: Sanja Kneevi, prof. U knjizi Zvonko Bui: kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu hrvatski knjievnik Tomislav Marijan Bilosni po prvi put u povijesti hrvatske publicistike donosi dokumentirano provjerene injenice i svjedoanstva o ivotnoj misiji Zvonka Buia. Knjiga je objavljena u Zadru 2010. godine, u izdanju Matice hrvatske Grude i Udruge 3000 Za dar Zadar. Autor je sve tekstove prethodno objavio u dnevnim novinama Zadarski list, u razdoblju od 23. rujna 2008. do 27. oujka 2009. godine. Pristupajui temi objektivno i struno ovom je knjigom hrvatskoj javnosti konano dostupna istina o Zvonku Buiu, njegovu cjeloivotnu naporu za ostvarenjem sna o slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj. Bilosni je svojim djelom napravio itavu jednu misiju kako bi demitologizirao mit o Buiu teroristu, koji je naalost, okamenjeno prisutan u hrvatskoj javnosti do danas zaslugom komunistiko-totalitaristikog jugoslavenskog reima, iji nain miljenja jo uvijek traje. Samo mjesec dana nakon to se Zvonko Bui nakon 32 robijake godine vratio u domovinu, Bilosni u dnevniku Zadarski list tri puta tjedno objavljuje feljton kroniku o povratku Zvonka Buia. Otvoren iroj javnosti, jednostavnim jezikom, a opet vie nego dovoljno strunim diskursom, on iz teksta u tekst donosi cio niz vanih dokumenata novinskih lanaka i komentara iz svih tadanjih jugoslavenskih i inozemnih novina, pisma, peticije, izjave sa suda, zapisnike, fotografije, i konano i dakako najbitnije od svega, izravne komentare i svjedoanstva samoga Zvonka Buia. Ovdje saznajemo cijelu kronologiju dogaaja oko otmice amerikoga zrakoplova TWA u rujnu 1976. godine, to se i zato njome eljelo postii. Prvi put u javnosti se otvoreno postavlja pitanje zato je bilo potrebno oteti zrakoplov da ameriki demokratski mediji pristanu objaviti apel Hrvata u kojem govore o stanju unutar Jugoslavije, krenju ljudskih prava, ubojstvima i svim drugim neslobodama totalitarnog reima. On prvi put u javnosti donosi cijeli tekst Deklaracije vrhovnog zapovjednitva Hrvatskih nacionalnih oslobodilakih snaga kao tekst letaka koji su bacani tijekom otmice zrakoplova. Iz Bilosnieve knjige saznajemo mnoge nepoznate i zamuene informacije o ivotu hrvatske emigracije, o politikim strujama unutar nje koje su daleko od jednoznane etikete ustatva koja joj je u Jugoslaviji pridodana.
305 5. GODINJAK

Konano, saznaje se i mnogo o upletanju politike u sam tijek suenja i sluenja Buieve kazne, ali i o odnosu suca, svjedoka i konano izravno upletenih putnika (talaca) u sam sluaj otmice. Mnogi od njih nakon to su saznali istinu o Buievom razlogu otmice zrakoplova, idealima i istini na koju su otmiari htjeli ukazati, promijenili su svoje miljenje i kao graani demokracije im odali poast. Tako se ponio i sudac Bartles koji je nakon sve duljeg produivanja robije Zvonka Buia u nekoliko navrata zagovarajui njegovo putanje na slobodu pisao Komisiji za pomilovanje. Iz Bilosnieve knjige sasvim je zorno da je sluaj Zvonka Buia u amerikom sudstvu bio politiki, a ne teroristiki sluaj. Naalost, upletenost prvoga uvjetovala je etiketiranjem borbe za slobodu i demokraciju terorizmom. Zorno je da Zvonko Bui i njegovi pomagai nisu imali nikakve namjere uiniti bilo kome naao, a kamoli izazvati neiju smrt, stoga on i danas duboko ali nad smru njujorkog policajca koji je poginuo tijekom naknadne demontae bombe ostavljene u njujorkoj podzemnoj eljeznici, a to je za povijest zabiljeeno u Bilosnievoj knjizi. Prvi put javnosti su objavljeni dokumenti iz Buieva privatnog arhiva (svjedoanstva, zapisnici, pisma, fotografije i sl.), nakon vie od tri desetljea ponovno su objavljeni svi napisi i komentari u tadanjem jugoslavenskom tisku. Ovdje su dokumentirani i zapisani dogaaji iz suvremenije hrvatske povijesti koji su izravno vezani uz Buievu zatvorsku sudbinu, od zalaganja prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tumana za Buievim osloboenjem, njegove prepiske o tom pitanju s amerikim predsjednikom Clintonom do pisama Buieve supruge Julienne Eden Bui amerikoj dravnoj tajnici Madeleine Albright. injenica je da je ovakva knjiga bila nasuno potrebna hrvatskoj javnosti i kulturi. U tom smislu Tomislav Marijan Bilosni napravio je ogroman korak u otkrivanje hrvatskih postproljearskih istina, a posebice istina o ulozi hrvatske emigracije u uspostavi Hrvatske kao samostalne i demokratske zemlje. U suvremeno doba kojem je svojstveno izokretanje povijesnih istina, i to istina iz svoje najbliskije povijesti, njegovo je djelo svijetao primjer neumrlog idealizma. Uza sav njegov plodan i vrijedan knjievni rad, injenica je da e Bilosnieva knjiga o Zvonku Buiu ostati trajno prisutna u hrvatskoj povijesti. Svako izuavanje o politikom udjelu hrvatske emigracije u uspostavi hrvatske samostalnosti, bez Bilosnieve e knjige u budunosti biti nemogue. I konano, duboko smo svjesni da Bilosni odmah i sada nije udario kontrapunkt istinom i injenicama medijskom linu na Buia i njegovo djelo, da to u Hrvatskoj do danas ne bi uinio nitko. Naalost, velika je vjerojatnost da Buiev privatan arhiv dokumenata ne bi bio ovako struno klasificiran i u konanosti spaen od zaborava i unitenja da to svojim pregnuem nije uinio T. M. Bilosni.

5. GODINJAK

306

S druge strane, Bilosni svojim itateljima pristupa jasnim i jednostavnim jezikom, slaui feljtone u iznimno zanimljiv tijek prie, privlaei ih na itanje svakim novim naslovom, pa je u tom smislu ova knjiga bitna u kreiranju openacionalnog stava o Zvonku Buiu utemeljenom iskljuivo na istini, to i jest ideal samoga subjekta ove prie hrvatskoga domoljuba i idealista Zvonka Buia.

ZVONKO BUI, KRONIKA O POVRATKU ZVONKA BUIA U DOMOVINU Tomislav Marijan bilosni: ZVONKO BUI, kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu : dokumenti, Matica hrvatska Grude, Grude - Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2010. Pie: Damir Peorda Knjiga Tomislava Marijana bilosnia Kronika o povratku uistinu, kao to joj i naslov kae, jest kronika jednog povratka, povratka koji je trajao vie od etrdeset godina. Od odlaska u emigraciju 1967. do povratka iz amerikog zatvora 2008. Jer iznuen odlazak iz domovine i nije nita drugo do poetak sna o velikom povratku. Iako nije podijeljena na dijelove, nego njenih sedamdesetak poglavlja slijedi u neprekinutom nizu, Bilosnieva knjiga o Zvonki Buiu strukturirana je po unutarnjoj logici trodijelne strukture. Prvi dio je posveen minucioznoj ralambi same otmice amerikog putnikog aviona koja je Zvonku i njegovu skupinu dovela u sredite meunarodne pozornosti sad ve daleke 1976. godine. Drugi dio ralanjuje samo suenje, dok trei dio govori o onome to se dogaalo poslije, sve do Zvonkina povratka u domovinu. Osobno su mi se, dok sam itao ovu knjigu, nametnule tri zamjedbe koje, po mom miljenju, u bitnome odreuju ovu knjigu. Prvo, ona doprinosi rasvjetljavanju jednog dijela hrvatske povijesti, dijela bez kojega ne bi bila mogua ni velianstvena hrvatska pobjeda u borbi za slobodu tijekom devedesetih, a koji nije dosada bio predmetom naroitog interesa profesionalnih povjesniara u Hrvatskoj. Obilje materijala, novinskih izvadaka iz jugoslavenskog i inozemnog tiska, diplomatskih reakcija, deklaracija, pisama, intervjua, svjedoenja koje autor nenametljivo i disciplinirano vodi tako da priaju dramu pojedinca i naroda u vrtlogu nesklone povijesti imaju dvostruku vrijednost: kao prikupljena graa za neko budue povijesno istraivanje s jedne strane te kao pitko i zanimljivo tivo s druge strane.
307 5. GODINJAK

Druga opaska tie se injenice da je autor knjige pjesnik, knjievnik, a ne povjesniar. I dobro je da je tako jer je razvidno da svijest koja vodi tekst razumije i potuje logiku prie, logiku pripovijedanja, magiju zavoenja i uvlaenja itatelja u svoj svijet. Autoru treba odati svaku pohvalu za zanatsko umijee jer to, kao to rekoh, uspijeva uz minimalne vlastite intervencije u obliku autorskog teksta. Glavnina efekta se postie biranim odabirom i rasporeivanjem preuzetih citata i ulomaka, bilo iz tiska ili kojeg drugog izvora. Tree to mi se ini vanim napomenuti jest da je ovom knjigom, iako to oito nije bila primarna autorova nakana, otvorena tema koja dosada nije u Hrvatskoj otvarana. Naime, generacija Zvonke Buia i njegovih suboraca jest generacija ezdesetosmaa u svjetskim relacijama. To je generacija, bez obzira to danas mislili o uzrocima, nakanama i postignuima ezdesetosmaa, koja je u sebi nosila nesumnjivi revolucionarni naboj i valjda posljednja generacija u zapadnoj civilizaciji koja se nije cinino odnosila prema idealima. Povijesno gledano, postoje ti revolucionarni valovi u europskoj povijesti iju jezgru ine ideali slobode, pravde i jednakosti, izvorno kranske vrijednosti bez obzira na ideoloko ruho u kojem se pojavljuju. Hrvatska nesrea je da se uvijek u tim trenucima revolucionarnih vrenja nalazila u kripcu koji je progresivne tenje za slobodom, pravdom i jednakou njenih ljudi proglaavao reakcionarnim, okrenutim protiv tih vrijednosti. Taj kripac je, naravno, bila tuinska dominacija koja se takoer deklarativno resila upravo onim vrijednostima koje je Hrvatima uskraivala. Sjetimo se Jelaia i Maara, kao i Marxova i Engelsova gledita na tu epizodu europske povijesti. A Hrvati u toj (pri) povijesti uglavnom i jesu igrali uloge epizodnih negativaca. U Hrvatskoj su auru ezdesetosmakog buntovnitva preoteli aparatici, karijeristi, poslunici satrapskog Titova reima i svjedoci u montiranim politikim procesima protiv istinskih revolucionara. Moete li, recimo, zamisliti arka Puhovskog kako otima zrakoplov prijetei s torbom u kojoj je bomba, makar je u toj istoj torbi najeksplozivnija stvar Hrvatski pravopis, slavni londonac!? Ja ne mogu. Meutim, ta bomba govori i pravoj naravi tzv. Buieva terorizma, tipino hrvatskog. To je ta nepokolebljiva vjera u snagu rijei, u snagu istine. Ali to je i ta blagost kranskog puka koji je izloen stoljetnom nasilju na granici svjetova imao snage sauvati Boju zapovijed Ne ubij! u punini njenog ultimativnog znaenja. A zato su, usuujem se rei, u najveej mjeri zaslune upravo hrvatske ene, sve te majke, najee nepismene, koje su svoje duboko kransko uvjerenje prenosile na svoje sinove. Pa i onda kad su morali u rat kretati. To Ne ubij! govori iz svakog postupka Zvonke Buia tijekom otmice i poslije nje. Zato je muno sluati licemjere ija je neprealjena tvorevina Jugoslavija nastala na upravo suprotnom naelu, kako papagajski ponavljaju: Zvonko je terorist, ubio je policajca! Nisam ovdje bez razloga skrenuo pozornost na ulogu ena u hrvatskoj povijesti. Da nije bilo jedne hrvatske ene iz Oregona, i Zvonkina pria bila bi puno
5. GODINJAK 308

tmurnija. Bez hepienda, koji se, okolnostima usprkos, ipak dogodio. Upravo je Julienne, koju Zvonko u jednom od pisama donesenih u ovoj knjizi naziva svojom Penelopom, onaj Zvonkin dobri duh, onaj blagotvorni utjecaj koji njegovu sudbinu ini literarno lijepom i ljudski podnoljivom. Tako da on danas, usprkos patnjama koje je podnio, moe rei da je sretan ovjek. I to je moda jo vanije da je ovjek od jednog komada, ovjek koji je dosljedno ivio svoj san. Od djetinjstva, kada se nad onom Matoevom pjesmom zarekao da ipak ima jo Hrvata spremnih umrijeti za domovinu i da je on taj, do dana dananjega kada se ne miri s apatijom koja je zahvatila hrvatske domoljube dok im isti oni koji su Zvonku proganjali pomalo nagrizaju ostvareni san.

IZNIMNA I PUBLICISTIKI VRLO VRIJEDNA KNJIGA Tomislav Marijan bilosni: ZVONKO BUI, kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu , dokumenti, Matica hrvatska Grude / Udruga 3000 godina Za dar, Zadar,2010. pie: Mate Kovaevi Narataji su hrvatskih ljudi sanjali slobodu. Mnogi su se za nju borili, nu, naalost nikad je nisu uspjeli doekati. Neki su za nju trunuli po tuim tamnicama, a cijeli je jedan narataj hrvatske mladosti zbog nje smaknut u poratnom jugoslavenskom genocidu i kao stoka zavaljen po masovnim grobitima bive Jugoslavije. Svi ti progoni, karaorevievske uze, boljevike torture, logori smrti i jugoslavenska masovna smaknua nisu uspjeli ubiti ideju slobode, koju je Vjeni Tvorac usadio u ljudsko srce. Ta ideja se u dui hrvatskoga
309 5. GODINJAK

ovjeka stoljeima oblikovala u iznimno zauzetoj borbi za obranu ivota, domovinskoga prostora i kulturnoga nasljea, a kulminirala je papinskim naslovom Hrvatskoj kao zemlji predzia kranstva. itateljima e stranice ove knjige potaknuti razliite asocijacije. Neki e moda nostalgino zakljuiti kako nema vie one mladosti i naboja iz doba borbe za Hrvatsku, drugi pak kako je u njoj sve to davna i nerazumljiva prolost koja ih se gotovo i ne tie. Nu zorniji pogled u hrvatsku povjesnicu ili pak nacionalnu knjievnost mogao bi nam zaudo otkriti kako u Hrvatskoj zapravo ve cijeli niz stoljea vrijeme gotovo nita nije promijenilo. Evo primjerice autor Cvita razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti arvackoga fra Filip Grabovac, jo je u prvoj polovici 18. stoljea, poradi pokuaja da upozori tadanju javnost na nezavidan poloaj hrvatstva, osuen na dugotrajno tamnovanje po mletakim prunima. Premda je Mletaka ve odavno nestalo, fra Filip svojim Cvitom i dalje dri baklju na kojoj se i danas grije pokadto malaksali hrvatski patriotizam. Dakle, ovjek je osuen na slobodu: moe ju prihvatiti, za nju se boriti i ispisivati stranice svoje povijesti ili je pak odbaciti te postati neraspoznatljivi dio nasljea, koje se gubi u tami vremena. Hrvatski narod nikad, pa ni u najteim danima svoje krvave povijesti nije oskudijevao slobodoljubivim pojedincima, obiteljima pa i cijelim skupinama, koje se po cijenu velike rtve pa ak i vlastita ivota nisu htjele, a ni mogle odrei toga Bojeg dara. itajui Bilosnievu knjigu o Zvonku Buiu namee se takoer jo jedna povijesna analogija, a rije je o 60-im i 70-im godinama 17. stoljea, kad je Hrvatska ve bila svedena na Reliquiae reliquiarum, a obranu njezina dostojanstva preuzele su obitelji Zrinskih i Frankopana. Tadanji su habsburki vlastodrci raunali kako bi, ako iskorijene ove dvije obitelji, vjerojatno mogli pokoriti ono to je ostalo od hrvatske zemlje. Tako su nositelje ideje smaknuli, njihove obitelji razdvojili i zatoili, a cjelokupnu imovinu opljakali. Za slinom se idejom 60-ih i 70-ih godina prologa stoljea poveo i jugoslavenski diktator Josip Broz Tito, kad je pod krinkom komunistikoga reima provodio velikosrpsku politiku. Kad je u dijelu hrvatskih intelektualaca, meu kojima su pripadnici vie Buia igrali zapaeniju ulogu, naslutio oporbu svojoj zloinakoj politici, odluio se, kao i Habsburzi, na progon i likvidaciju njihove loze. Ali ne samo Buia nego i svakoga onog tko je u sebi nosio ideju samostalne i neovisne hrvatske drave. Kako bi upozorio svijet na nepodnoljivo stanje hrvatskoga naroda u Hrvatskoj, koju su okupirale jugoslavenske snage, Zvonko se Bui odluio na vrlo rizian i pogibeljan pothvat - otmicu amerikoga zrakoplova, ime je svjetsku javnost doista uspio upoznati sa stanjem ljudskih i narodnih prava svoga naroda u okupiranoj domovini. Tijekom otmice, a prigodom demontae bombe, naalost, dogodio se nemili sluaj eksplodirala je eksplozivna naprava i usmrtila jednoga, a pritom ranila jo trojicu amerikih redarstvenika. Doznavi
5. GODINJAK 310

za tu nesreu Zvonko Bui i njegova skupina predali su se policiji u Parizu ne doletjevi iznad Hrvatske, gdje su takoer namjeravali iz zrakoplova izbaciti letke na kojima je bila ispisana Deklaracija Vrhovnog zapovjednitva Hrvatskih nacionalnih oslobodilakih snaga. Buievoj skupini je nakon predaje sueno u Americi, a na sudskom procesu Zvonko i njegova ena Julienne su kanjeni doivotnim zatvorom, s tim da je sudac John Bartels odredio kako Zvonko ima pravo na pomilovanje i uvjetnu slobodu poslije 10 godina zatvora, a njegova ena poslije 8 godina. Petar Matani, Slobodan Vlai i Frane Peut dobili su po 30 godina zatvora. Vlaiu je uzeto u obzir priznanje krivnje pa e na slobodu poslije 6 godina izdravanja kazne, a Matani i Peut do slobode su morali izdrati najmanje jednu treinu zatvorske kazne. Otmica zrakoplova i Buievi zahtjevi, kako se to vidi iz Bilosnieve knjige, uzburkali su javnost. Ugledni ameriki mediji objavili su Deklaraciju Vrhovnog zapovjednitva i Apel amerikom narodu, ime je u meunarodnoj javnosti otvoreno hrvatsko pitanje, a zahtjevi otmiara dospjeli su i u druge svjetske medije pa je viegodinje prikrivanje jugoslavenskih ubojstava hrvatskih emigranata po zapadnim zemljama izilo iz rubrika novinskih crnih kronika te otvorilo pogled u lepezu zloinakoga djelovanja jugoslavenskih tajnih agenata u zapadnim zemljama. Bilosni u knjizi potanko ralanjuje i reakcije jugoslavenskoga tiska, ponajprije agencije Tanjug, a potom listova Borbe, Politike i zagrebakoga Vjesnika. U turim se jugoslavenskim izvjeima, kako ralanjuje autor, vjeto prikrivaju, preuuju ili prerauju dogaaji, a iz njih se izdvajaju samo dijelovi koji ne bi mogli izazvati ozbiljniju pozornost hrvatskih i itatelja u bivoj Jugoslaviji. Struktura dogaajnoga dijela vijesti obino je iskiena baroknim dekorom komunistikih etiketa - faisti, zloinci, nacionalisti, nacisti, kako bi se pojaao kriminalizirani dojam skupine i njihovih zahtjeva. Unato strogim presudama, stajalita amerikih sudaca ili pak odvjetnika, kao i znatnoga dijela medija o pravu hrvatskoga naroda na slobodu i samoodreenje te poruka suca Bartelsa, kako se Hrvati za svoju borbu trebaju boriti ponajprije u Hrvatskoj, naravno u jugoslavenskom tisku su bile preuene. Jugoslavenska pak diplomacija pokuavala je politikim pritiskom nametnuti sudske odluke, a pojedini diplomatsko-konzularni predstavnici slali su prijetea pisma na primjer lanovima obitelji Julienn Bui. Zanimljivo je kako su povlateni korifeji jugokomunistikoga novinarstva, poput Draena Vukova Colia, koji je tada bio Vjesnikov dopisnik iz SAD-a tijekom Domovinskoga rata i dalje bili u protimbi sa stvaranjem hrvatske dravne neovisnosti, a kad su na vlast 2000. godine dole treejanuarske snage, bivi jugoslavenski izvjeta i estoki protivnik hrvatske suverenosti Vukov Coli postao je, ni manje ni vie nego veleposlanik te iste omrznute hrvatske drave protiv koje se borio cijeloga svog radnog vijeka. Jednako tako, pomonik saveznoga sekretara za vanjske poslove,
311 5. GODINJAK

drug Bernardi, koji je vodio politike operacije protiv Buia i ostalih hrvatskih politikih emigranata, poslije agresije na Hrvatsku preselio se iz Beograda u Zagreb, a lanovi njegove obitelji tada su zauzeli utjecajnija mjesta u hrvatskim medijima. Iz ovoga nedovrena procesa koji se godinama vodio za afirmaciju hrvatske dravnosti i slobode njezinih ljudi lako je zakljuiti kako su Hrvati doista tijekom devedesetih u ratu pobijedili Jugoslaviju i Srbiju, ali oito u vlastitoj zemlji jo nisu uspjeli poraziti ideju velikosrpske politike. Upravo su zato danas po haakim uzitima zatvoreni mnogi Buii. Jednako kao u Haagu, panjolskoj ili Austriji, mnogi Buii trunu i po hrvatskim robijanicama, a vrhunac ponienja i potovanja hrvatske dravnosti oitovao se u sarajevskom zatoeniku Tihomiru Purdi, kojeg su kidnapirale bonjake vlasti, kako bi ga izruile Srbiji, agresoru i zemlji muiteljici. Nekadanja jugokomunistika zabrana objave drukijih stajalita i danas je aktualna, a poglavito kad su u pitanju hrvatske pravice i slobode. Valja istaknuti i Bilosnievo upozorenje kako su talijanski, ali i veina francuskih medija o sluaju Bui svoja izvjea prilagoavali eljama beogradske arije, a u toj pravovjernosti, svojim su radikalizmom demokratski mediji gotovo nadmaivali svoje jugoslavenske uzore. Valja podsjetiti i na u knjizi ugraeno Bilosnievo opaanje licemjerstva i beutnosti jugoslavenske komunistike politike, iz ijih se stajalita moglo razvidno zakljuiti, kako je Jugoslavija od amerikih vlasti, radi likvidacije otmiara, defakto zahtijevala ruenje putnikoga zrakoplova sa svim njegovim putnicima i posadom. Opravdanost svojih zahtjeva moda su temeljili u simpatijama putnika i posade prema Buievu odnosu, ali i njegovim pravdoljubivim, humanim i civilizacijskim zahtjevima! One koji i danas, nakon primjereno odleane, dugotrajne kazne i oivotvorenih zahtjeva iz proglasa Buieve skupine, iz svojih jazbina i dalje puu na svaki hrvatski otpor valja podsjetiti na njihova likvidacijska uporita i masovne zloine, koje su poinili ili pak na njima izgradili svoje udobne ivote. Ameriku politiku ne valja jednostrano gledati, jer je Buiev pothvat, unato strogoj kazni, u javnosti, dijelu politike, a ponajvie kod obinih graana izazvao divljenja vrijednu pozornost. Toj su pozornosti nemalo pridonijeli i sami ameriki Hrvati, koji su gotovo plebiscitarno stali u Buievu i obranu hrvatstva, to su pokazali i nesebino prikupljenim viemilijunskim svotama novca za njegovu obranu. Civilizacijski izgraen odnos prema drukijem miljenju glede otmice zrakoplova pa ak i sudskoga postupka protiv Buieve skupine u Americi, oitovao se i u napisima u tamonjem hrvatskom tisku, koji je iz pera Marijana Gabelice, kako navodi Bilosni zauzimao vrlo kritina stajalita o sudskom procesu protiv Buia. Znatan dio dokumentarne grae autor je crpio iz lista Nova Hrvatska te knjige slubenog Peutova prevoditelja Borisa Marune. Premda izravno ukljuen u dogaaje u amerikoj sudnici, Maruna je u
5. GODINJAK 312

dnevnike biljeke, koje je 1995. objavio u knjizi Otmiari ispunjena sna, unosio subjektivnih stajalita, ime je njegova knjiga vjerojatno dobila na knjikijem stilu, ali djelomino izgubila na dokumentarnoj vjerodostojnosti. Zvonkova pak pojedinana rtva i dugotrajno robijanje metafora su tragina povijesnoga usuda cjelokupna hrvatstva, ali i putokaz kako se rtva iz ljubavi na kraju ipak uvijek isplati. U knjizi su uz ino objavljeni i pojedini novinski razgovori s gospoom Jullie te Zvonkova pisma prijateljima u Vancouveru, kao svojevrsna Ex ponta, iz kojih se moe razaznati teki ivot unutar amerikoga zatvorskog sustava, u kojem, unato takvu stanju, Zvonko ipak nije gubio nadu. Bilosni je svoje vrijedne feljtone, to ih je od 23. rujna 2008. do 27. oujka 2009. objavljivao u nastavcima u Zadarskom listu sada uvezao u zanimljivu knjigu, koja se kao cjelina ita u jednom dahu. Zato ovu iznimnu i publicistiki vrlo vrijednu knjigu svesrdno preporuam!

PROVJERENE INJENICE I SVJEDOANSTVA O IVOTNOJ MISIJI ZVONKA BUIA Tomislav Marijan Bilosni: ZVONKO BUI, Matica hrvatska Grude / Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2010. Pie: doc. dr. Mirna Brki Rije o knjizi Tomislava Marijana Bilosnia Zvonko Bui zapoela bih jednim citatom iz knjige u kojem Zvonko Bui promilja o samom sebi: Mnogi me smatraju fanatikom, romantinim sanjarom, a ja se toga ne stidim. elim stei mudrost i stalno traim smisao ivota i nain kako da ovom svijetu doprinesem neto od trajne vrijednosti. Koliko god mi nastojali produiti svoj ivot, smrt nas neizbjeno pobijedi. Nakon toga moemo dalje ivjeti jedino kroz naa djela i nau djecu. Knjiga Tomislava Marijana Bilosnia Zvonko Bui, Kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu, Dokumenti objavljena je u Zadru 2010. godine, u izdanju Matice hrvatske Grude i Udruge 3000 Za dar. Autor je sve tekstove prethodno objavio u dnevnim novinama Zadarski list, u razdoblju od 23. rujna 2008. do 27. oujka 2009. godine. U knjizi, opsegom bogatoj - 403 stranice, Bilosni po prvi put u povijesti hrvatske publicistike donosi dokumentirano provjerene injenice i svjedoanstva o ivotnoj misiji Zvonke Buia. U knjigu nas uvodi autorova poema Uskrnja molitva za Zvonka, objavljena ranije u prvonagraenim Molitvama (Nagrada Tin Ujevi,
313 5. GODINJAK

2009.), posveena hrvatskom domoljubu u amerikom zatvoru, Zvonki Buiu. Poema jasno najavljuje ton cijele knjige i autorovo osnovno uvjerenje. A na poetku knjige nalaze se i slike djevojice Julienne Eden Bui i djeaka Zvonke Buia u rodnoj Gorici, kao da nam autor eli pokazati kako su kao djeca izgledali to dvoje idealista, ljubavnika i luaka, ija ivotna pria intrigira desetljeima hrvatsku i svjetsku javnost. Nakon uvodne poeme slijedi 67 tekstova, feljtona, koji kronoloki i detaljno prate dogaanja ivotne misije Zvonke Buia, a uz knjigu je pridodan i album s privatnim fotografijama Julienne i Zvonke Buia. Bilosnieva knjiga je kronika o otmici i otmiarima putnikog zrakoplova amerike tvrtke TWA (Trans World Airlines) nad New Yorkom, o razlozima otmice i to se njome eljelo postii. Otmicu Boeinga 727, u kojem se nalazilo 92 putnika, 10. rujna 1976. izazvala je skupina Hrvata i jedna Amerikanka - Zvonko Bui, Frane Peut, Petar Matani, Marko Vlai i Julienne Eden Bui. Nakon otmice i suenja Zvonko je proveo 32 godine u amerikim zatvorima te tako postao najdue zatoeni politiki zatvorenik u hrvatskoj povijesti. Pomilovan je poetkom srpnja 2008., a u Hrvatsku se vratio 24. srpnja 2008. Glavna zamisao otmiara bila je izazivanje svjetske pozornosti glede hrvatskog politikog nezadovoljstva i neravnopravnosti unutar Jugoslavije. Prvi put u javnosti u Bilosnievoj se knjizi otvoreno postavlja pitanje zato je bilo potrebno oteti zrakoplov da ameriki demokratski mediji pristanu objaviti apel Hrvata u kojem govore o stanju unutar Jugoslavije, krenju ljudskih prava, ubojstvima i svim drugim neslobodama totalitarnog reima. Bilosni prvi put u javnosti donosi i cjelovit tekst Deklaracije vrhovnog zapovjednitva Hrvatskih nacionalnih oslobodilakih snaga, koji je kao letak bacan iz otetog zrakoplova. U knjizi autor kronoloki i precizno donosi pisane dokumente vezane uz otmicu zrakoplova, predaju otmiara, suenje, presudu koja im je izreena, izdravanje kazne, pisanje ondanjih jugoslavenskih medija, kao i hrvatskih listova u izbjeglitvu, reakcije svjetskih medija, politike i diplomatske konotacije, utjecaje tajnih slubi, reakcije pojedinaca, putnika i lanova posade otetog zrakoplova, amerike policije i javnosti. O Zvonku Buiu i ostalim sudionicima otmice napisane su jo tri knjige. Dvije Ljubavnici i luaci te Tvoja krv i moja napisala je Julienne Eden Bui, a treu Otmiari ispunjena sna poznati hrvatski pjesnik i dugogodinji politiki emigrant Boris Maruna. Marunina je knjiga iznimno znaajna za Bilosnievu knjigu jer se intertekstualno preplie s njome - veinu zapisnika sa suenja, a Marunina knjiga i jest dnevnik sa suenja, Bilosni donosi iz te knjige. Znaajni za knjigu i navedeni u cijelosti u njoj su i tekstovi Marijana Gabelice, koji je o cijelome sluaju napisao na desetke opirnih tekstova, objavljivanih u hrvatskom tjedniku Danica, kao i u drugim ondanjim hrvatskim izbjeglikim novinama.
5. GODINJAK 314

Iz Bilosnieve knjige saznajemo mnoge dosad nepoznate, preuene i s namjerom nejasne informacije o ivotu hrvatske emigracije. Saznajemo i mnogo o upletanju politike u sam tijek suenja i sluenja Buieve kazne, kao i brojne zakulisne igre (kao npr. da su jugoslavenske tajne slube uvjeravale Amerikance kako je otmica uinjena s ciljem da se ucijeni SAD jer je sve to skupa zapravo ruska stvar). Saznajemo mnogo i o odnosu suca i putnika (taoca) u sam sluaj otmice. Mnogi od njih, nakon to su saznali istinu o Buievom razlogu otmice zrakoplova, idealima i istini na koju su otmiari htjeli ukazati, promijenili su svoje miljenje i iskazivali su im svoju podrku i suosjeanje. Tako se ponio i sudac Bartles koji je nakon sve duljeg produivanja robije Zvonka Buia u nekoliko navrata pisao komisiji za pomilovanje zagovarajui njegovo putanje na slobodu. Iznimno mi je zanimljivo u knjizi, kao i za budua prouavanja ovoga sluaja i ovoga dijela suvremene hrvatske povijesti, kako Bilosni u knjizi ne iznosi samo dokumente slubene velike povijesti, nego i ono to se dogaa u pozadini zbivanja. Neto to dolazi iz privatnih, intimnih sfera, npr. prie koje su se priale o otmici, reagiranja malih ljudi, sporednih figura povijesti, ali na kojima se ta povijest i dramatina politika zbivanja itekako oituju i ostavljaju neizbrisive tragove. Npr. Bilosni umee i pismo Hrvata Paka Dizdara pod naslovom Hrvati da, ustae ne!, objavljeno 16. rujna 1976. u francuskom listu Franc Soir, u kojem Pako emotivno pie o ugnjetavanju Hrvata kojeg je i sam svjedok i rtva. Ili umee komentar neimenovanog Srbina, sveuilinog profesora u SAD-u, koji je nakon otmice zrakoplova nazvao svog hrvatskog kolegu i rekao mu: Alal vam vera, Hrvati. Veliki znaaj i vrijednost u knjizi imaju pisma, kako anonimnih malih ljudi o kojima velika povijest uti, pisma koja su slali putnici zrakoplova izraavajui svoje suosjeanje i podrku, ali i pisma znaajnih povijesnih linosti, npr. pismo predsjednika Tumana koje je 1996. poslao amerikom predsjedniku Billu Clintonu u kojem izraava svoju zamolbu da se Buia premjesti u zatvor u Hrvatskoj. Ili emotivno pismo Julienne Bui, hrvatske Penelope, koje 1999. godine pie amerikoj dravnoj tajnici Madeleine Albright. Znaajno je navesti i predavanje, koje Bilosni donosi u cijelosti, a koje je Julienne 2003. odrala u Dubrovniku na amerikom Sveuilitu. U vrlo intrigantnom i nadahnutom predavanju pod naslovom Tko je terorist i zato Julienne navodi na razmiljanja o terorizmu, koji se danas smatra jednom od najveih prijetnji sigurnosti i budunosti civilizacije. Citirajui Mandelu koji je rekao: Pa, terorizam ovisi o tome tko je pobjednik Do juer su me zvali teroristom, ali kada sam izaao iz zatvora, mnogi ljudi su me prihvatili, ukljuujui i moje neprijatelje, i to je ono to je obino kaem drugim ljudima koji kau da su ljudi koji se bore za slobodu u svojoj dravi teroristi. Kaem im da sam i ja juer bio terorist, ali danas, cijene me ti isti ljudi koji su me prije tako nazivali., Julienne povlai paralele
315 5. GODINJAK

izmeu svoga supruga i Nelsona Mandele, koji je kao Mandela, bio je spreman umrijeti za svoje ideale. Osvrnula bih se svakako na knjievno uspjela, iznimno stilski dotjerana i bogata lirizmom, senzibilna i prepuna filozofskih, ak gnomskih misli o ovjeku, svijetu koji ga okruuje, o patnji i boli koja oplemenjuje ako je ovjek prigrli to su pisma koje je Zvonko Bui upuivao iz zatvora Hrvatima u Vancouveru, u povodu banketa kojega su svake godine organizirali u njegovu ast. S tim ljudima, emigracijom, najbolje se razumije, jer po svijetu su ih raznijeli isti vjetrovi nemile hrvatske sudbine. Pisma su njegova intimna promiljanja, meditacije, uspomene na djetinjstvo, u njima ima znatnih odjeka proitane literature (sam Bui navodi da je u zatvoru proitao tisue knjiga). Pomiren sa svojom sudbinom, Bui svoj kri jobovski strpljivo i ponosno nosi, prihvaajui i cijenei patnju koja uzvisuje i oplemenjuje: tovani Hrvati i Hrvatice, nadam se da ovo moje pozdravno pismo neete shvatiti kao kukanje nad mojim udesom, jer bez obzira kako bila gorka, ja svoju sudbinu nikad nisam proklinjao, dapae uvijek zahvaljujem dragom Bogu to sam imao prilike outjeti tolike duboke osjeaje i zaviriti u tajanstvene dubine ljudske due, te kroz patnje i svoja stradanja mnogo nauiti i postati boljim ovjekom. Ne zavidim onima koji u svome ivotu nisu padali i posrtali. Njihovi su ivoti ukoeni, njihove vrline jalove i mrtve. ivot im nije otkrio svoje prave dubine i visine, niti su spoznali ari i ljepote naporna ivljenja. Vrlo intrigantna, napredna i lucidna promiljanja pisana manirom filozofskih tekstova su Buieva promiljanja o Zapadu, njegovoj civilizaciji i kulturi, dekadenciji, uruavanju moralnih i tradicionalnih vrijednosti, materijalizmu i hedonizmu, to otvara i sasvim nove poglede na budunost Zapada: Ako se i ova nova Babilonska kula ne srui na glave svojih graditelja, tragedija za itavi svijet bit e u tome, to e, bez duhovnih vrijednosti i uzvienih ideala, ovjek postati ivine, i cijeli svijet jedna ogromna globalna farma, iliti robovlasnika plantaa. Nadahnut tekst nastaje i kada Bui kree od dobro poznatog epitafa: Putnie, uvijek imaj na umu da ono to si ti sada i ja sam nekada bio, a ono to sam ja sada i ti e uskoro biti. to ga navodi na razmiljanja o suvremenom svijetu i budunosti: Paljivi promatrai zapaaju da je dananji svijet prezasien tjelesnim uicima i materijalistikom stranom ivota i da mnogi ljudi ve trae put natrag k sebi, svojoj duhovnosti. Duboko sam uvjeren da ovaj stvoreni svijet moe shvatiti samo produhovljeni ovjek i da samo takav ovjek moe pronai smisao ivota i svoju vlastitu ulogu na ovome svijetu. Takoer sam uvjeren da e se u vrlo skoroj budunosti ljudi po cijelome svijetu poeti masovno vraati
5. GODINJAK 316

svojim narodnim korijenima, svojim kulturama i duhovnim vrijednostima svojih predaka. Time e u svima uvelike ojaati pripadnost obiteljskoj lozi, lokalnoj zajednici, svomu narodu i svojoj domovini. Tako e ljudi mnogo lake prihvaati prolaznost ovozemaljskoga ivota, jer e postati svjesni da u njima ivi itava prolost i da e oni kroz svoju djecu i kroz svoja djela ivjeti i u budunosti. U pismu iz 2002. godine nalazimo prelijep intimni zapis o svojoj elji da vidi umu ili zagrli stablo. Jedne jeseni preko visokog zatvorskog zida doletjelo je u zatvorsko dvorite nekoliko crveno-utih listova. Pobono je sakupio tri lista i objesio ih na zid elije no oduzeli su mu ih. Ti listovi su bili daak slobode i ivota meu zatvorskim zidovima A posebno mjesto u njegovim intimnim promiljanjima zauzima sjeanje na majku, koja nije doekala da ga jo jedanput zagrli. Kad je dobio vijest o njenoj smrti, potaknulo ga je to na zapis o tegobnim, plemenitim ivotima naih, hrvatskih majki. Usporeuje ih sa ponosnom, snanom spartanskom majkom koja je i sina i mua dala za domovinu. I danas, nakon tri i pol desetljea pria o Zvonki Buiu i otmiarima amerikog zrakoplova u Hrvatskoj izaziva kontroverze. Dok jedni Buia doivljavaju kao muenika za domovinu, drugi ga doivljavaju kao terorista, a miljenja jednih i drugih temelje se na krtim i esto nejasnim i oprenim podatcima koji su hrvatskim graanima bili dostupni u bivoj jugoslavenskoj dravi. U knjizi se jasno osjeti naklonost autora prema Buiu i elja da se napokon saznaju pravi podatci o ovom sluaju. Namjera je autoru da e uvid u dokumentaciju i ova knjiga doprinijeti da se bar izbjegnu povrne ocjene ovoga sluaja i da istina o ovom sluaju proizie iz injenica, dokumenata i zapisa onog vremena. Bilosni svojim itateljima, iako je knjiga prepuna dokumentarnog i povijesnog materijala, pristupa jasnim i jednostavnim jezikom, slaui feljtone u iznimno zanimljivu priu, tako da je knjiga vrlo itljiva. Ispod prie prepliu se knjievnost, ispovijed, svakodnevica, politika i povijest. Autor, na koncu, ostavlja svakom itatelju da sam donese svoje zakljuke i sudove. Bilosnieva knjiga, kako su i drugi prouavatelji zakljuili, u ovom trenutku, zauzima sam vrh hrvatske dokumentarne publicistike. Vrlo detaljna, bogata povijesnim i dokumentaristikim materijalom, izvrsno je vrelo i poticaj za budua istraivanja suvremene hrvatske povijesti i ivota hrvatskog iseljenitva.

317

5. GODINJAK

KNJIGA KOJA POTIE NA RAZMILJANJE Tomislav Marijan bilosni: ZVONKO BUI, kronika o povratku Zvonka Buia u domovinu : dokumenti, Matica hrvatska Grude, Grude - Udruga 3000 godina Za dar, Zadar, 2010. Pie: Dr.sc. Zlatko Begonja Na poetku vrijedi naglasiti kako su svi tekstovi ove knjige tiskani u Zadarskom listu i to u razdoblju od 23. rujna 2008. do 27. oujka 2009. godine. Stoga u ovome predstavljanju nemam namjeru ulaziti dublje u njihovu analizu, odnosno ne u se toliko zadravati na ope poznatom tijeku dogaaja kojega moete nai u knjizi, ve se elim ograniiti na krai pregled pojedinih dijelova tekstova za koje smatram da pruaju dostatan, zapravo relevantan uvid u razloge opisivanja problematiziranih zbivanja. Uostalom, danas se ovdje s nama nalazi i glavni akter po kojemu je knjiga i naslovljena, pa i zbog toga ne bi bilo primjereno u njegovoj nazonosti prepriavati tegobne, ali i ponosne trenutke iz njegove prolosti. Knjiga sadri ukupno 403 stranice, unutar kojih se nalazi 74 podnaslova te slikovni album i kazalo osobnih imena. Ona je koncipirana na nain da itatelju prua cjelovit uvid u stvarne razloge svojedobnog prisilnog preuzimanja putnikog zrakoplova jedne amerike tvrtke, i tijeka dogaaja koji su potom uslijedili. Naime, taj je in izvela etverolana skupina, od kojih su trojica bili hrvatski politiki emigranti meu kojima je bila i jedna Amerikanka. Imenima to su bili: Zvonko Bui, Frane Peut, Petar Matani i Julienne Eden Bui, supruga Zvonka Buia. Dakle, preuzimanje zrakoplova Boeing 727 sa 92 putnika zbilo se nad New Yorkom 10. rujna 1976. godine. Tim su postupkom poinitelji prvenstveno namjeravali skrenuti pozornost i senzibilizirati svjetsku javnost na tada postojei neodriv poloaj Hrvata i Hrvatske u protunarodnoj totalitarnoj komunistikoj Jugoslaviji. U tom smislu koristei se preuzetim zrakoplovom bacali su tiskane letke nad nekim amerikim i europskim gradovima (New York, Chicago, Montreal, London, Pariz). Tekst tih letaka bio je zapravo Proglas koji je nosio slubeni naziv Deklaracija vrhovnog zapovjednitva Hrvatskih nacionalnih oslobodilakih snaga, u kojemu je detaljno opisano to su to bili glavni ciljevi, odnosno tenje pokrenute politike borbe skupine osoba koje su krenule u takvu akciju. U njemu je pored ostalog bila naglaena i injenica o tome kako je nacionalno samoodreenje temeljno ljudsko pravo priznato po svim lanicama Ujedinjenih naroda, i zbog ega se takvo ne moe zanijekati niti uskratiti bilo kojoj naciji, pa tako ni Hrvatskoj. Nadalje je konstatirano, kako unutar Jugoslavije nisu mogue nikakve demokratske promjene, a u Proglasu
5. GODINJAK 318

je tada posebice vidovitom zvuala reenica: Jugoslavija se moe odrati kroz stanovito vrijeme samo kao policijska drava, utemeljena na srpskoj dominaciji i faistiko-staljinistikoj prisili. Koliko je zapravo to bilo posve tono, najbolje svjedoi i razdoblje to je uslijedilo poetkom 1990-tih godina, kada je dolo do konanog raspada totalitarne komunistike Jugoslavije, od 1945. sazdane doista na principima policijske i vojne drave, u prvo vrijeme u ideolokom pogledu izrazito boljeviko-staljinistikog tipa (do 1948.), a potom iskljuivo titoistikog. Navedenim Proglasom kazano je i to kako bi Hrvatska trebala biti drava slobodnog naroda i pravednog drutva, izvan bilo kakvih ideolokih, politikih, gospodarskih i vojnih blokova, dobrovoljno sastajalite Istoka i Zapada. Na tim osnovama navedeno je i ovo: mi se borimo za Hrvatsku, koja e za sve narode biti ili draga prisutnost ili voljena domovina. Ovi izvadci nedvosmisleno svjedoe o krajnje korektnim i civilizacijski prihvatljivim tenjama autora teksta, odnosno promicatelja takve ideje. Oni su zapravo na najbolji nain potvrivali injenicu da su iskljuive namjere pokrenute politike borbe ile za konanim osloboenjem Hrvatske iz jugoslavenskog ropstva, to je u tom kontekstu podrazumijevalo uspostavu samostalne i suverene drave na demokratskim principima. Jednako tako, a to je vano naglasiti, odluno su otklanjali bilo kave mogunosti, ili pak poistovjeivanja svojih tenji za stvaranjem drave na nekakvim ideolokim postavkama. I upravo je to bila ona kljuna toka koja je njihove pokuaje karakterizirala bitno drugaijim od nekih zahvata iz prolosti, koji su naime, u specifinim drutvenim i vojno-politikim okolnostima preuzimali razliite ideoloke predznake i time dijelom kompromitirali rjeenje ovog presudnog nacionalnog pitanja. Nadalje, u knjizi moemo pronai zanimljiva gledita pojedinih stranih, ali i tada navodno domaih medija to su predoavali svoje komentare na izvedenu akciju. Na alost dogaaj je u svom krajnjem dijelu zavrio tragino za njujorkog policajca koji je izgubio ivot prilikom nedovoljno obazrivog rastavljanja bombe koju su postavili izvoai ove akcije. Ono to se pritom svakako moglo primijetiti kod tzv. domaih medija, bio je naglaen, zapravo iskljuivo ideoloki motiviran nain navodnog analiziranja razloga poinjenja samoga ina. Takvi su redom, i to bez iznimke, dogaaj svrstavali pod nazivnik emigrantskog teroristikog podzemlja, zloina ustaa i njihovog djelovanja, ili pak tekog zloina ustakih ekstremista i tome slino. Komentari takvoga tipa svakako su imali svoje uzroke i u injenici dugotrajne novinarske indoktrinacije kojoj su u komunistikoj Jugoslaviji bili izloeni, to je onda rezultiralo i ozbiljnim pomanjkanjem njihovih intelektualnih sposobnosti za objektivnijim promiljanjem i procjenjivanjem stvarnih razloga dogaaja.
319 5. GODINJAK

Jednostavno kazano, oni su svoje komentare mogli pisati samo na onoj razini koliko su im to doputali okviri njihovih zarobljenih umova. Za razliku od takvoga pristupa strani mediji, poglavito vodei ameriki listovi, ipak su u spletu nastalih dogaaja objavili izmeu ostaloga i tekst Deklaracije vrhovnog zapovjednitva Hrvatskih nacionalnih oslobodilakih snaga i time nedvojbeno pokazali postojeu razinu objektivnosti. No, bez obzira jesu li svi ti mediji u tom sluaju postupili doista iskreno, mora se kazati kako su tim postupkom ipak ispunili prethodno iznijete zahtjeve hrvatskih poinitelja ovoga ina. Time su u konanici ostvareni neki od njihovih ciljeva koji su u sebi sadravali potrebu da svjetska javnost dobije vjerodostojna saznanja o hrvatskim tekoama u totalitarnoj Jugoslaviji, ali jednako tako i da dobije razlono pojanjenje pokrenute politike borbe ove spomenute skupine. Knjiga nam takoer prua cjelovit uvid u tijek suenja Zvonku Buiu i ostalima. Proces je zapoeo koncem 1976. u SAD-u, i to samo nekoliko mjeseci nakon njihove predaje u Francuskoj, odakle su po urnoj proceduri bili izrueni u Ameriku. Suenje je okonano sredinom 1977. godine i to na nain da su akterima dogaaja bile izreene dugotrajne zatvorske kazne. No, ono to je u pogledu sudskog postupka bilo posebice zanimljivo, vezuje se svakako uz zavrne rijei sudca u ovom procesu. Naime, on je zapoeo svoje obraanje rijeima: Ovo je bolni i muni zadatak, koji sud mora obaviti. Bilo bi nepravedno i nepoteno ako ne bih najprije rekao da Zvonka Buia i njegovu suprugu, kao i njihove drugove, ne smatram nikakvim ratnim zloincima niti teroristima. Nadalje je nastavio: Nema nikakve sumnje da je njihov in bio poinjen iz politikih motiva i njima voen, da je iao za reklamiranjem i publiciranjem borbe za hrvatsku samostalnost, da je to ljudski prosvjed protiv tiranskog i neljudskog postupka prema Hrvatima u komunistikoj Jugoslaviji. Ovo su zaista bile ohrabrujue naznake u zavrnom obraanju sudca, meutim protivno tome slijed postupka je nastavljen na nain da je u konanici isti sudac ipak izrekao veoma teke presude za sve optuene u ovom procesu. Naravno da je u takvim okolnostima onda proizlazilo logino pitanje, kako je to mogue da na poetku sudac ostavi dojam osobe sklone sveobuhvatnijoj analizi i objektivnijem pristupu, a nakon toga donese odluku potpuno suprotnu tome. I pojanjenja koja su u tom pogledu uslijedila kako je ameriko sudstvo uvijek bilo bitno drugaije od europskoga i da ono nije sudilo i ne sudi na politikim osnovama, meni se ini, napose u ovom primjeru, najblae reeno veoma dvojbenim. Naime, u tom su razdoblju politiki interesi dviju drava, SAD i komunistike Jugoslavije, ipak bili u takvim odnosima koji su se na tom polju vodili naelima formalnog meusobnog uvaavanja (razlozi tome dakako su se nalazili i u tadanjoj geopolitikoj situaciji), zbog ega nije mogla biti potpuno iskljuena barem djelomina politika pozadina u ovome procesu. Na temelju toga usuujem se ipak kazati kako je tijek sudskog procesa i izreena
5. GODINJAK 320

konana presuda Zvonku Buiu i ostalima ipak imala stanovitih politikih primjesa. U prilog tome svakako idu i naknadne izjave pojedinih kljunih aktera u sudskom postupku (sudaca i odvjetnika), koji su se obraali Povjerenstvu za uvjetno putanje na slobodu SAD-a. Naime, svi naknadni pokuaji za uvjetnim putanjem na slobodu Zvonka Buia ostali su bez bilo kakvih rezultata. On je, kao to je to ve svima dobro znano stekao najdui sta u amerikim zatvorima, ukupno 32 godine. Konano, ovdje treba navesti i zanimljiv izvadak iz svojedobnog predavanja Julienne Bui, to ga je odrala na amerikom Sveuilitu u Dubrovniku 2003. godine. U njemu se osvrnula na sudbinu poznatog uznika i revolucionara Nelsona Mandele, koji je na svom sudskom procesu izmeu ostaloga kazao: Dolazi vrijeme u ivotu svake nacije kada preostaju samo dva izbora pokoriti se ili boriti. Mi se neemo pokoriti i mi nemamo drugog izbora nego uzvratiti svim sredstvima koja su u naoj moi kako bi obranili nae ljude, nau budunost i nau slobodu. Nastavio je sljedeim rijeima: Njegovao sam ideal demokratskog i slobodnog drutva u kojemu sve osobe ive zajedno u harmoniji i s jednakim pravima. Nastavljajui dalje u predavanju Julienne se prisjetila i jednog novinarskog pitanja upuenog Mandeli kada je ve bi na slobodi, a glasilo je: Vi ste bili revolucionar. Jeste li bili terorist? Odgovorio je: Pa terorizam ovisi o tome tko je pobjednik. Do juer su me zvali teroristom, ali kad sam izaao iz zatvora, mnogi ljudi su me prihvatili, ukljuujui i moje neprijatelje. Nelson Mandela je nakon putanja na slobodu izabran za prvoga izabranog demokratskog predsjednika Junoafrike Republike, nagraen je Medaljom asti Kongresa SAD-a, te je dobitnik Nobelove nagrade za mir. Zvonko Bui je, za razliku od Nelsona Mandele, jo uvijek kod nekih tretiran teroristom, nije dobitnik posebnih asti za svoju borbu kojom je htio svome narodu obraniti slobodu i budunost, nije pohvaljen jer je zastupao ideju budue Hrvatske koja e drugim narodima biti draga prisutnost i voljena domovina. Jednostavno, Zvonko Bui je Hrvat i stoga njegovi postupci samom tom injenicom ulaze u nekakve druge kategorije. Konano elim kazati kako je ova knjiga presjek ivotnog puta i proivljenih tekoa Zvonka Buia i njegovih prijatelja, odnosno suradnika u vremenu izvedbe akcije i nakon toga. Ona nam prua mogunost boljega razumijevanja svih promiljanja domoljuba koji nikada nisu svoja politika, ljudska i moralna stajalita vezivali uz bilo kakve ideologije, ve iskljuivo uz tenju ostvarenja samostalne i suverene Hrvatske na demokratskim principima. Njihova prolost koja je u sebi sadravala goleme patnje za domovinu, poziv su svim odgovornima na razum, da svojim djelovanjem u modernoj Hrvatskoj ne obezvrjeuju patnje i stradanja mnogih koji se za domovinu nisu nikada i ni u kakvim okolnostima tedjeli. Ova knjiga potie svakoga na razmiljanje u tom pravcu i zato je iskreno preporuujem.
321 5. GODINJAK

pREDSTAVLJANJE KNJIGE Zvonko Bui, kronika povratka Zvonka Buia u domovinu, autora T. M. bilosnia, urednik: Mario bui, Matica hrvatska Grude, Za Dar 3000, Zadar, 2010. Neizmjerna mi je ast i zadovoljstvo ovdje veeras pozdraviti nazonost Zvonke buia Taika. Ta neizmjernost, meni kao Hrvatu, katoliku, ovjeku s ovoga kra jo je neizmjernija kad je u pitanju Zvonko, jer nema metra, nema mjere te ljubavi i zahvalnosti osobno moje, od moga srca upuene ovomu ovjeku (piem velikim slovom)! Makar ove rijei zvuale emocionalno, ta da kakve bi zapravo trebale i biti kad govorim o Zvonki buiu Taiku!, one su doista i razumske, i ljudima koji su iole propatili kroz ivot vrlo razumljive. Ovdje u proitati ono to sam kazao kad je Zvonko prvi put nakon robije prije dvije godine i nekoliko mjeseci doao u Goricu:
5. GODINJAK 322

Dragi Zvonko! Dobro doao svojoj kui! Dobro doao svojoj Gorici! Dobro doao svojoj Hercegovini! Dobro doao svojoj Hrvatskoj! Nema te mjere koja bi mogla izmjeriti dubinu i irinu sree ove dobrodolice! Dobro doao, Zvonko, i svojim pokojnima i svojim ivima! Dobro doao svome ivotu satkanu od vremena i vjenosti! ekali smo desetljeima ovaj trenutak i evo ga! Sada je tu! Bogu hvala! U ime cijeloga Tvoga sela, svih onih pokojnih koji su Te poznavali i ekali, na elu s Tvojim roditeljima, Tvojim Peijom i Tvojom Kenduom, i svih nas ivih, neka dragi Bog blagoslovi ovaj trenutak istine. Mi samo slutimo koliko je teka i nesnosna bila Tvoja enja i Tvoja elja. Koliko je teko bilo?! Eto, s lea je pao teret, i rebra se ispravljaju, kraljenica se uzdie, srce tjera plua na puni udisaj. Zvonko, pogledaj Zavalu kako Te pozdravlja! Pogledaj polje to krije tajne djetinjstva! Pogledaj naa lica i nae oi! to da Ti reknemo? Bog neka Te uva, neka blagoslovi Tvoju suprugu Julienne i cijelu Tvoju obitelj! Hvala Ti za svu rtvu! Hvala Ti za sve! ivio! Dragi Zvonko, ovdje u ovoj dvorani, pozdravljali smo Te kad nisi bio tu s nama, kad si bio u zatvoru u dalekoj Americi. S nama je tada bila Tvoja i naa Julie. Zvonko znade kazati: Moj je ivot bio ivot za Hrvatsku. I to mi je jedino vrijedno. Vratio je, naime, Zvonko i sav materijalni dio hrvatskoj dravi, zapravo sav (novac), gdje su mu se udili i nisu znali kako to vraeno proknjiiti jer nitko do tada takvo to u zemlji Hrvata nije uinio, a sumnjam da e itko i u budunosti to uiniti. Utinam! Eto, dragi Zvonko, dragi prijatelji i mnogopotovani T. M. Bilosniu koji si napisao ovu knjigu, a koju smo mi u Matici hrvatskoj uredili, hvala Ti! Ova je Bilosnieva knjiga samo trunka zahvalnosti Zvonki za sve ovo to u knjizi pie, a ona opisuje jedan makabejski primjer borbe za istinu, za pravdu, za slobodu, za ljubav, za sreu, za vjeru, za budunost, za Hrvatsku, to je zahvala naima Zvonki Buiu Taiku i Julie! Nadalje kaem, to smo neko u pismu pisali, da se rijetko sastanemo da i na ovakav nain reknemo da si nam, Zvonko, u srcu. Vie si onako privatno, potiho, ipak duboko u naim srcima. Kuamo u svojim duama zamisliti vremenski raspon od 1976. do 2008. godine kad si nam se vratio. I reknemo: to je punih trideset dvije godine. U toliko godina ovjek mnogo ili sve u ivotu stvori. Rodi se, zavri puku kolu, srednju, visoku, moda i poslijediplomski, stvori i svoju vlastitu obitelj, rode mu se djeca. Reknemo da su to puna tri desetljea i koja godina vie, mnogo vremena. Mnogo se toga u tom razdoblju dogodi. Ti si puna tri desetljea i k tome jo dvije duge godine, to beskrajno vrijeme, proveo u zatvoru. Mnogi su se, Zvonko, koji su veeras u ovoj veeri i okupljanju za Tebe i s Tobom, rodili i narasli dok si Ti bio u zatvoru. elimo da znaju tko si, zato si bio u zatvoru. U djetinjstvu su te prozvali Taik, jer si kao mali tako izgovarao rije ovjek. Boljelo Te ve iz malena da Tvoja domovina Hrvatska
323 5. GODINJAK

nije slobodna. Onda si morao s tolikim hrvatskim mladiima i djevojkama bjeati da dugo, dugo ne vidi svoga zaviaja. Pomislio si: druge zemlje i narodi vide to se mojoj zemlji i mom narodu dogaa. Da, vidjele su tue zemlje to se Tvojoj zemlji dogaa i vidjeli su tui narodi to se Tvome dogaa, no pomogli nisu. Tvoje su, i drugih naih mladia, vapaje preuli, pa ste posegnuli za svim moguim da im oi otvorite. I tad su ih zatiskali, a Vas su nemilosrdno pobacali u tamnice. Iz svoje si tamnice mnogo toga doivio. Znamo da su Ti ti dogaaji mjerili snagu plea. Hrvatska je uskrsnula. Nema vie komunizma. Tako si elio s drugim njenim sinovima poi na bojinicu kad su je napali. Sve si to svojim reetkama na zatvorskom prozoru ispriao. Tvojim roditeljima Peiji i Kendui ukop je kroio bez Tvoga koraka u povorci, da je staro zvono sv. Stipana stog jo tunije brecalo. Oprosti, Zvonko, da uistinu ne znamo to Ti rei?! Znadni samo, tog uvijek budi svjestan, da su mnoga srca s Tvojim, mnoge due s Tobom diu. Ponavljam, to ne kazujemo esto, kao ovo veeras, no tako je. Sve su druge rijei osim jedne izline. HVALA TI, ZVONKO, HVALA, HVALA, HVALA, NEIZMJERNA HVALA! Neka Te Bog uva! Nauio si to je kri, to Kalvarija. Ovo to sam Tebi,Zvonko, rekao, prenesi svojoj voljenoj i dragoj Julie (koja se ispriala, jer zbog jake prehlade nije mogla biti s nama) i za Nju vrijedi isto kao i za Tebe, i Tebi, Julie, aljemo ove rijei hvale, i gdje god u ovom tekstu stoji ime Zvonko ili Taik, slobodno moemo staviti ime Julie Bui. Tvoj mu te je u svojim pismima nazvao Penelopom. Ovdje mogu ustvrditi da si Ti, Julie, vie od Penelope. Penelopa, Odisejeva vjerna supruga, ekala je svoga mua 20 godina, a Ti si svoga 32 godine. Ako je Penelopa simbol ene koja vjerno eka, onda si ti ta ena. Ti si onda naa hrvatska Penelopa. Simbol si i veliki primjer odane ene, supruge i velikim slovom napisano Vjernosti. Takvi su danas rijetki, ako ih uope i ima! Stoga i Tebi Penelopo Bui i Tvom Odiseju Buiu iskrena hvala. Hvala i svima Vama koji ste veeras ovdje s nama! Mr. sc. Mario Bui, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Grude

5. GODINJAK

324

RADOVI
s Okruglog stola o biskupu fra pakalu buconjiu, odranog u Drinovcima 10. prosinca 2010. godine u kulturnoj manifestaciji V. Dani Matice hrvatske u Grudama, u povodu 100. obljetnice fra pakalalove smrti

OKRUGLI STOL STOTA GODINJICA SMRTI bISKUpA FRA pAKALA bUCONJIA (1910-2010)
Potovani upnie fra Tomislave i ostala subrao, potovani predavai, cijenjeni gosp. Mario Buiu, dame i gospodo, brao i sestre! Uime nae redovnike franjevake zajednice kojoj je biskup fra pakal buconji pripadao i na ijem elu je i sam bio, sve vas najiskrenije pozdravljam. Na ovdje prisutni povjesniar fra bazilije pandi u jednom od svojih djela zapisa: Biskup Buconji bio je openito poznat kao veliki ovjek i veliki biskup, koji je svoje sposobnosti znao upotrebljavati za dobro svoje biskupije, sveenika i vjernika. Istinski me veseli da smo se danas ba ovdje u Drinovcima okupili kako bismo se sjetili tog velikana nae Hercegovine, biskupa fra PAKLA BUCONJIA, koji je prije punih stotinu godina preminuo. Fra Pako, krsnim imenom Stjepan, ivei u skladu sa svojim biskupskim geslom: Sve za vjeru i za domovinu isticao se svojim hrabrim stavovima u obrani prava hrvatskoga katolikog puka u Hercegovini, kako pred osmanskim, tako pred austrougarskim vlastima. Zasluan je za mnoge pothvate na pastoralnom, narodnom, kulturnom, graevinskom, izdavakom i humanitarnom planu. Mi, fratri Hercegovake franjevake provincije, posebno smo ponosni da je ovaj hercegovaki velikan izdanak nae zajednice. On je u naoj Zajednici kao njezin profesor, upnik, kustos, vikar, biskup i konano dijecezanski biskup
329 5. GODINJAK

uinio mnoga i velika djela. O tom e nam veeras progovoriti predavai za okruglim stolom na znanstven i struan nain. Ovim okruglim stolom mi elimo oteti zaboravu onoga koji nas je svojim ivotom zaduio. Stoga, najiskrenije zahvaljujem Matici hrvatskoj ogranak Grude, i Vama gosp. Buiu, njezinom aktualnom predsjedniku, ijim zalaganjem je ostvaren ovaj okrugli stol. Time emo, i nakon objave radova s ovoga zbora, povjesnici dati svoj obol i zahvalu ovome velikom ovjeku, redovniku i biskupu. Dana 8. prosinca 1910. na svetkovinu Bezgrenog zaea BDM biskup fra Pakal Buconji je preminuo. Sahranjen je u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru. U Domovinskom ratu 9. svibnja 1992. crkva je do temelja spaljena, a posmrtni ostaci biskupa fra Pakala ekshumirani su i preneseni u fratarsku grobnicu na oinovcu. Po konanom ureenju nove crkve sv. Petra i Pavla njegovi e posmrtni ostatci biti opet preneeni na staro mjesto, u njegovu i nau crkvu. Upravo na tom mjestu, prije dva dana, na svetkovinu Bezgrenog Zaea Blaene Djevice Marije, tono na stotu godinjicu njegove slavljena je sv. misa koju je predslavio na mjesni biskup mons. Ratko Peri. Takoer, valja spomenuti da je dana 21. studenoga odrana i akademija biskupu fra Pakalu u ast i zahvalnost za sve darovano o stoljetnoj prisutnosti kolskih sestara franjevki u Bijelome Polju. S velikim zadovoljstvom i ponosom otvaram ovaj okrugli stol o ivotu i djelu slavnog biskupa Hercegovine rodom iz Drinovaca biskupa fra Pakala Buconjia sa eljom i molitvom da i nama Bog i BDM pomognu da budemo hrabri svjedoci Rijei Boje, pronositelji mira i graditelji dobra u vremenu u kojem ivimo.

Dr. fra Ivan Sesar, provincijal

5. GODINJAK

330

bISKUp bUCONJI UTEMELJITELJ UpE DRINOVCI I VISOKOG KOLSTVA U HERCEGOVINI

1. UTEMELJITELJ UPE DRINOVCI Godine 1871. odcijepi se od upe Ruii, kao posebna upa selo Drinovci, rodno mjesto Buconjievo, a on poe tamo za prvog upnika. Zapoeti upski stan dogradi kroz kratko vrijeme sa velikim trudom, samoprijegorom i neumornom radinou. Tude ostade upnikom samo tri godine.1 O tome kako je nastala upna kua autentinim je svjedokom biljenica ispisana fra Pakalovom rukom.2 Fra Pakalov zapis donosim u cijelosti: POSTANAK UPSKE KUE U DRINOVCIMA (str. 1.)3 1. Mie za kue biae najprie kupio fra Filip utura u Divia zidinam; ter gornju stranu istoga mia prodao Ilii Glavau i Petru Nuiu; a pridnu komad Filipu Vrdoljaku. Ostalo mi ogradismo. 2. Isti o. fra Filip ostavio reeno mie, kupi drugo od Ahmeta Ibrulja kod Tomasa; od koga dolnju stranu prodadosmo Ivki Tomasu i brai mu Matu i Marku.

za gr: 744 za glavnu

iz otarske i obe kupljaine za gr: 1500

1 Biskup o. Pakal Buconji prigodom tridesetgodinjice biskupovanja 1880-1910. , napisao: fra Radoslav Glava, Mostar, 1910., Tisak i naklada Gjure Damonje, str. 10. 2 Postanak upske kue u Drinovcima, biljenica 42x15 cm, ispisano na prvih 5 stranica. Od 60. stranice O Imovniku kunom upe Drinovci. Na 62. str. O. fra Pako Buconji Dio primih 1871. od Ruia u stvarima ovde zabilienim pod dotinim brojevima. (62. 65. str.). 3 Str. 1. 5.

331

5. GODINJAK

3.

No budui prikladno reeno mie za kue, Ja fra Pako Buci kupi od Beirevia sadanje mie U koje ja dao gr: 525. a ostalo seljani Drinovaki; u tom fra Marian Zovko Tomu miu pridruih ogradu iznad Kapele koja se obavija oko svega vrtla, kupiviju od Novia s trokom razuma A zida oko ograde u protezaju arina 390. polu platih ja Stipanu imiu davi mu A Luki imiu ili ozidat arina onakim zidom 155. ili mu odbit koliko i Stipanu; ima 60 mojih pri njemu. Sada dakle ima naih kapelskih zemljah 1. vrtli i ograda oko kue; 2. torina ili ograda kod Tomasa koju seljani obzidjae; 3. ogradica dosele neusadjena, ali obzidjana neto pomoju seljana, a ostalo mojim trokom u Divia - zidinam. Kuu nau upsku Ja o. Pako Buconji osnova i omjeri, i dolazi kadikad pregledati radju. A P. o. fra Marian Zovko upnik Ruiki i njegov pomonik P. o. fra Lovre Sesar, nastojae nad radjom nealei truda. u tom im osobito na ruku bie i pripomagae od seljana Nikola Buci i Stipan Pandi ondanji knez.

za gr: 1658 za tapiju gr: 83

4.

za gr: 1114 gr: 75

5.

6.

(str. 2.)

7. Kua tako bi god. 1870. izidjana i u prolie 1871. pokrivena.

5. GODINJAK 332

Potroivi se u njezinu radju dotle U to troak dadoe seljani Drinovani brez Dubrave gr: 2659. to se uze za zemlju kod Tomasa gr:500. Fra Petar Bakula gr:160. od duga ukupljena istoga Bakule i fra Andrie aravanje gr:147. Ja fra Pako B. gr:50. a ostalo o. fra Marian Zovko gr:390. A od guvnarine pred gradju pokupljene gr: 848. 8. Za gradjenje iste kue selo Drinovci spali jednu dobru klainu, plativi majstoru gr:l00. o. fr: Marian Zovko. Jednu klainu po nastojanju istoga fra Mariana i fra Lovre Sesara spalie Ruiani i prenesoe vei dio klaka; a ono to je ostalo propade, jer ga kradimice svit raznese. 9. Stareine redovnike odredie i dadoe za istu ovu kuu greda br. 106. Merteka jednoga na kuu donesoe Tihaljani; a tako i Drinovani. Teaku ili argatsku radju udarie sve sami Drinovani dok se kua pokri. Takodjer isti Drinovani nanesoe prinu, plou i vodu. 10. O. fra Marian Zovko s dogovorom kupi njekoliko loze ispod Tomasovih njiva od Nikole Tomasa na zemlji Salke Beirevia za A je fra Pako B. s razloga loa age prodadoh po glavne istom Beireviu; jer sudih da je bolje usadit na naoj zemlji.

gr: 4740.1/2.

ove grede plaene iz kupljaine obene gr:1300.

gr:385.

333

5. GODINJAK

11. Doavi ja o. Pako Buconji ovde za upnika 1871. dne 15. svibnja. Udarih u kui sve tav(a)ne, sva vrata br: 12. Kapke na prozore i u svim sobam cakle. Na vratim brave i mandale gdi trebaju. Ploe na divani; umivaonicu; Ormare na gornjem trimu: na ii zgodne 2.itnice. Probih na gornjem somiu i izvedoh kapelu za otara, na svod tvrdo sagradjenu. Potrebite (enifu/ iz temelja. I ostale stvari k tim pripadajue. 12. Nainih zgodnu konjunicu, su dvoja vrata, i potavanih i poploih istu. Nainih ispod kapele omanju kuhinu s neto u njoj tavana: Naini salo za kukuruza: sve pod plou; takodjer i otar u naem gajiu iza vrtla za govorit ljeti s. Misu. _ Izgori mi konjunica i opet ju sam pokrih.

(str. 3.)

13. Vrtle velikim naporom, trudom i trokom, poeo iza tale, pa doli izpod nje sve tik puta (dade/ do naega gajia pa gori s pored kapelom: udario zid dobar oko svega, dobro izbio iz kamena zemlje za sadiva, i posadio loza osobito u obilatim prezidam, a u drugih voaka. U njem na zgodi zaokruiv i za uljenjaka mjesto - zidom. 14. Od poetka mog upnikovanja do poetka god. 1875. utroi se s hranom gr:19.603. U tom se broji gr:1290. za ogradu iznad
334

5. GODINJAK

kapele i zidovim imiim plaenim. Takodjer gr:1834. za razliite stvari pokustva. A ostalo gr: 16.479. u razliite spomenute radje. 15. Ploe to se prvi put pokri konjunica, prine, i sitnu japiu t. j. merteka donese njeto svietina njeto ja. Ali krupnu japiu ko grede, i svake vrste daske i gvodjiju, majstore i argate; ko to kad izgori tala i za otara i iinjanje unutarnje sve za novce. Takodjer ja za novce prikupi po dosta vii i manjih greda i merteka im bi se mogla jo i vea kuhinja nainit. 7.). U kritbi vrtala i zidanju njeto slabom radjom udari i svietina nadnica, osim Tihaljine na ovu upu spadajue, koja ni u em ne podpomae, nego omaitom radjom u poslidnjoj klaini. 16. Ovde u sada na ogled staviti svotu troaka u novcim u njihovu izvoru. Dakle u troke zemalja i gradje to bi uinjena prije godine 1871. imade se - od otarske lemozine - od obene kupljaine u novcu i gredam - od fra Pake Buconjia - od fra Mariana Zovke - od fra Petra Bakule - od poduina istoga Bakule i o. fra Andrie aravanje - od sela Drinovaca sama osim i Dubrave, u tom guvnarine gr:848. 17. (str. 4.)

gr: 946.20. gr: 2080. gr: 575. gr: 1270. gr: 160. gr: 245.

gr: 3507.

Utroka od godine 1871. g. do 1875. imade se - od obine redovnike iz carskih gr: 2000.
5. GODINJAK

335

- od Prisv. G. Biskupa Kraljevia - od O. fra Mariana Zovke - za vinograd prodan - od Tomasa za zemlju - od Bievia za zemlju - od redovnika na prijateljsku ruku - od upljana (brez Tihaljine) - od O. fra Mihe Rozia u hrani - od otarske lemozine Ostalo poloih ja o. Pako Buconji

gr: 495. gr: 500. gr: 375. gr: 804.20. gr: 250. gr: 712. gr: 2853. gr: 250. gr: 970. (str. 5.) gr:10391.

Iz svega je razvidno da je kua ozidana tijekom 1870. a da je u proljee 1871. pokrivena. Fra Pako u Drinovce dolazi 15. svibnja 1871. godine, te, kako i u opisu stoji, dovrava zapoetu gradnju i dovodi je do useljenja. Pri tome je sam sagradio i kunu kapelicu s presvodom4, druge pomone i potrebe objekte te takodjer i otar u naem gajiu iza vrtla za govorit ljeti s. Misu.5 2. upne Matice upa Drinovce ima svoje matice od 1871. godine. a) Matica Krtenih6 Prvi je upis: (Poetak uknjiavanja u ovoj)7 upi Drinovakoj 1871. 1. Bovani. Dne 14 reenoga roenu juer (dakle 13. svibnja) Ja o. Pako Buconji up.(nik) krstih Ruu er z. Mate Pandia i Ane Grgia iz Drinovaca. Kuma bi Rua Pandi iz Bovana. b) Matica vjenanih8 Prvi je upis: Poetak uknjiavanja u ovoj novoj upi Drinovakoj od 1871. Rujan 1871. 1. Dubrava 24. ovoga ispitane za nauk, prstenovane, tri puta u svetkovine navieene, izpovidjene i prieene, nenaavi nikakve zaprijeke, pod po naredbam s. Crkve, s misom s blagoslovom zarunim ja o. Pako Buconji upnik sdrui enidpeno Andriju momka z. s. pokoj. Petra Majia i Dome Kundid sa Sebiine Runovike s Vidom djevojkom z. . Mate Majia iz
4 5 6 7 8

I danas je u sklopu aktualne upne kue. to se u upi Drinovci i danas dogaa. I. Librum hunc in quo adnotatur baptizati legalem esse testore. Ego fr. Martinus Ljubi, Secr. Epp. Oteen rukopis. I. Hunc Librum Matrimoniorum legalem este testore fr. Martinus Ljubi Secret. Episcopi.
336

5. GODINJAK

Drinovaca i Rue imi iz istoga mjesta. Sviedoci bie Jure Parli iz Sovia . Gorike i Petar Vrcan iz Drinovaca. c) Matica umrlih9 Prvi upis je: Poetak uknjiavanja u ovoj upi Drinovakoj od 1871. Svibanj 1871. 1. Bovani 19. ovoga preminu Dietece tromjeseno Mate s. Joze Glavaa. Ukopano na Bartului. 2. Blaevie 25. re.(enog) preseli na nebo takodjer tromjeseno Dietece Iva . Ivana Spaia. Ukopana u groblju mjestnom. Lipanj 1871. 3. Drinovci 18. ovoga, preminu ispovidjen Mate Nuji s. Stipanov od godina oko 50. Ukopan u Raeljki. d) Matica krizmanih Prvu je Krizmu 4. kolovoza 1874. godine obavio biskup fra Aneo Kraljevi in Capello de Grebine prope domum parochialem.10 Fra Pakal vie nije upnik jer je te godine na kapitulu 13. svibnja jednoglasno izabran za Kustosa Kustodije Uznesenja Blaene Djevice Marine u Hercegovini. Na upnikoj ga je slubi u Drinovcima zamijenio fra Mijo Rozi. 2. FRA PAKAL UTEMELJITELJ VISOKOGA KOLSTVA U HERCEGOVINI Fra Pakal se povratio iz Rima u Hercegovinu sa zvanjem profesora sv. teologije i filozofije 1866. godine. Povrativi se u svoju Dravu namjeste ga u irokombrijegu za profesora bogoslovije, to je i nastavio sve do god. 1871. kad mu starjeinstvo podijeli naslov jubilarnoga lektura.11 To je bilo jako teko razdoblje za mladu i tek nastalu Zajednicu franjevaca u Hercegovini. Jedan je jedini samostan, jo uvijek do kraja ne sazidan, na irokom Brijegu morao primiti cijeli provincijski uzgojni zavod. Naime, zbog nemira tih godina hercegovaki bogoslovi nisu vie mogli ii na studij u Italiju. Franjevci su bili primorani osnovati studij u samostanu. Tu se, dakle, u jednom trenutku naoe svi: Osnovna kola, Uzgojni zavod i sjemenite, Novicija i sada bogoslovija. To je potaklo fratre da zaponu izgradnju samostana i sjemenita i na Humcu.

Libellum hoc in quo inscribuntur Mortuoi Usp. Matica Krizmanih upe Drinovci 1874. 1936. str. 1. 11 Glava, str. 10.
10

337

5. GODINJAK

fra Pakal Buconji

Fra Pakal, od Generala Reda odreen za osobnog povjerenika u mladoj Kustodiji u Hercegovini donosi odluku o osnutku studija teologie u samostanu na irokom Brijegu. Razvidno je iz njegova pisma naslovljena na o. Gvardijana gdje je u 10. toaka naveo to bi u samostanu i Zajednici uope trebalo poboljati i nanovno urediti ili zapovijediti da se uini.12 Toka broj 2. veli: Najprea je i najpotrebitija stvar u Redu dobro, valjano i pristojno podgojenje redovnike mladei, to se brez priuba povoljnih zgodah nemoe dostignuti; a nebudui se dosele tom svetom stvarju potovalo koliko je se i malim trudom i njeijim pokruenjem moglo: zato valja za uionah otriebiti one dvi sobe uz Djeju na Donjem triemu, kako sam i prije htio s Vaim razumom Gornju meni izreenu za Bogoslovne uione kada se ja povratim s pohadjanja napravit emo s fra Jakom; ali onu dolnju t. j. to je ispod Djeje uione, naredjujem da odmah isporavite i inite napraviti za Mudroslovnu uion. Ta i sami vidite da
12 SK SV 7., f 251.-252. U uvodniku stoji: Potovani Gvardijane! Porad nepovoljnih sluajah i tubah, a za mir i napredak redovniki u bratskoj ljubavi, zaduen sam na njeka Vau pozornost prozvati, njeka Vam vrue preporuiti, a njeka ako treba, i narediti od sliedeih.

5. GODINJAK

338

je sramota vie izniti svari jedne osobe neodline u samostanu, nego li jedno studium. U potpisu stoji: Na irokom Brigu dne 10. listopada 1867. V. P. O. Prikloniti sluga u Gospodinu Fra Pako Buconji Povjerenik Generala s. r.13 Studij teologije Franjevaki samostan iroki Brijeg biljei i nekoliko godina ranije usporede li se Tebule rasporeda osoblja Hercegovake franjevake kustodije. Hercegovaka franjevaka provincija za godine osnutka visokoga kolstva uzima godine 1895. kada je u jesenjem semestru otvorena Franjevaka bogoslovija u franjevakom samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru. Za otvaranje Franjevake bogoslovije biskup fra Pakal Buconji odigrao je glavnu ulogu. I samo njegovo nastojanje oko gradnje samostana u svom je konanom cilju imalo upravo Franjevaku bogosloviju. Otvorom Franjevake bogoslovije Hercegovaka franjevaka provincija posve izgrauje kolsko i odgojno bie za kolovanje i odgajanje svoga pomlatka. Franjevaka mu hercegovaka provincia mora da vjeno harna ostane, ne samo radi mnogih usluga uinjenih joj svakom prilikom, nego naroito i radi toga to je glavni grad Mostar opuvao za franjevce, te su mogli da njegovom obilnom pripomou podignu krasan samostan i prostrano bogoslovno

13

Isto, f 252.
5. GODINJAK

339

sjemenite. Tik same crkve poklonio je lijepi komad najboljega zemljita, nekoliko vinograda u okolici i prostranu sjenokou u Blatu za uzdravanje bogoslova u Mostaru.14 Mnogi su nesklono gledali na ove biskupove ine, no fra Pakal je bio odluan. Biskup je dobro shvaao od kolikoga e ugleda biti za franjevce samostan i bogoslovno sjemenite, a od kolike opet koristi za katoliku i narodnu hrvatsku stvar. I dobro je shvatio, jer je franjevaki samostan, sa svojim sjemenitem vrsta tvra hrvatstva kako ga pravom nazva jedan dalmatinski atadbenik.15 Fra Ante Mari

14 15

Glava, str. 19. Glava, str. 20

340

5. GODINJAK

FRA pAKAL bUCONJI I DRINOVCI

0. Drinovci su staro naselje koje je u svojoj dugoj prolosti imalo, za pretpostaviti je, mnogo stanovnika. Veina ih je zavrilo ivot da nisu ostavili nikakav spomen o sebi pa danas i ne znamo da su opstojali. Neki su pak ivjeli u posebnim prilikama, bili obdareni dosta velikim sposobnostima i ostavili vidljive znakove svoga ivljenja i djelovanja pa ih ne moemo zaboraviti. Jedan od istaknutijih svakako je biskup fra Pakal Buconji (1834-1910). 1. Kadgod je navodio mjesto i godinu svoga roenja, ukoliko sam to susretao traei vijesti o njegovu ivotu, biskup fra Pakal Buconji je napisao da je roen u Drinovcima 2. travnja 1834. Za mene je bilo iznenaenje kad sam naao kod fra Radoslava Glavaa Starijega da je biskup Buconji roen 2.travnja spomenute godine i krten u Slivnu, kamo su krani pograninih sela pobjegli zbog meumuslimanskih oruanih sukoba u ono vrijeme1. Glava ne kae izriito da je biskup Buconji, u starijim dokumentima zvan Buci (Buczich, roen u Drinovcima, ali izriito kae da je krten u Slivnu. Njegovo krtenje je bilo 16. kolovoza 1834., dakle vie od etiri mjeseca nakon roenja, a upisano je u knjigu krtenih u Ruiima .2 Te knjige danasa nema. Glava na istom mjestu ukratko spominje prolost porodice Buconjia. Najstarije vijesti o njoj kau da je stanovala na dubrovakom podruju, tonije u selu Olje nedaleko od Stona, a prvotno se zvala Vodopi. Svoje prezime prevodili su na talijanski Bevillacqua. Koncem 18. stoljea jedan ogranak te obitelji preselio se u Neum, na hercegovako podruje. Tu se rodio oko 1790. fra Pakalov otac Stjepan, koji se kao mladi zamjerio mjesnom turskom upravitelju te pobjegao u Mostar. U Mostaru je najprije posluivao u jednoj obitelji, nauio itati i pisati, a potom se posvetio trgovini ivotinjskim blagom. Kada je trgujui stekao potrebnu svotu novaca kupio je imetak u Drinovcima i tu se naselio. Sklopio je brak s Drinovankom Vidom imi i zasnovao obitelj. U braku je imao 6 sinova i 5 keri. Jednomu je od sinova, koji se rodio 2. travnja 1834., dao svoje ime Stjepan. Taj je kasnije postao fra Pakal3.
1 2 3

O.Radoslav Glava, O.Pakal Buconji, prigodom tridesetgodinjice biskupovanja 1880-1910, Mostar 1910, 5. Arhiv Hercegovake franjevake proivincije u Mostaru, Nastanak kustodije, sv. 3, f.3r. R.Glava, O.Pakal Buconji,, 6.
5. GODINJAK

341

2. Stjepan fra Pakal Buconji proveo je svoje djetinjstvo u Drinovcima. Iako se njegov otac mogao osjeati stranac, njegova majka bila je Drinovanka, pa mali Stjepan nije imao razloga ne osjeati se drinovakim dijetetom. S drinovakom djecom malo po malo poeo se razvijati i njegov ivot. Meutim, nije napunio ni 12 godina kad je u sijenju 1846. poao u tui svijet. Njegov otac Stjepan odveo ga na erigaj da kod franjevaca ui kolu i postane franjevac. Mali Stjepan zapoeo je uiti na erigaju, zatim je nastavio u novom samostanu na irokom Brijegu gdje je, navrivi 17 godina, 13. listopada 1851. obukao franjevako odijelo. Promijenili su mu ime Stjepan i nazvali ga fra Pakal. Nakon godine novicijata 10. studenoga 1852. poloio je zavjete, a zatim je otiao u Italiju, u grad Ferraru da ui teologiju i postane sveenik. Zareen je za sveenika 20. prosinca 1856 4. Kad je postao sveenik nije se odmah vratio u Hercegovinu. Nastavio je sveuiline nauke i 18 prosinca 1858 u Bolonji poloio, nakon zavrenoga studija teologije, i zavrni ispit iz filozofije, obranivi doktorsku tezu o naravnome zakonu. Tom prigodom na ispitu je bilo nekoliko kandidata za slian ispit. Fra Pakal je dobio najveu ocjenu od svih ispitanika5. To je navelo tadanjega Generala Reda da ga 8. lipnja 1860. imenuje profesorom na meunarodnom franjevakom uilitu u Rimu6. U toj je slubi ostao do 20. prosinca 1866., kada se vraa na iroki Brijeg da predaje dogmatiku i moralku na novoosnovanoj teologiji na irokom Brijegu7. 3. Vrativi se u Hercegovinu fra Pakal Buconji mogao se baviti i svojim Drinovcima. Znao je donekle povijest svoga sela. Bilo je od davnine naseljeno. U sedmom stoljeu u nj su doli Hrvati koji su izvorno bili podijeljeni na upe. Drinovci su pripadali imotskoj upi. Ubrzo su prihvatili kranstvo i pripali splitskoj nadbiskupiji. Kad je god. 1322. bosanski ban Stjepan Kotromani zauzeo i imotsku upu, splitski nadbiskup bio je svjestan da se nee moi baviti onim kranima koji su doli pod bosansku vlast, pa je 1324. obnovio makarsku biskupiju da se ona bavi onim kranima splitske nadbiskupije koji su doli pod bosansku vlast. Tako su Drinovci doli pod makarsku biskupiju8. Dolazak imotske upe pod bosansku vlast ubrzo je uveo i drugu novost za drinovake krane. U Bosni su franjevci god. 1340. osnovali svoju vikariju da djeluju na obraenju bosanskih bogumila. Ubrzo su osnovali samostan u Imotskom i djelovali u okolnim krajevima, tako i u Drinovcima.

4 5

Robert Joli, Novicijat hercegovakih franjevaca, Mostar 2009, 119. Generalni arhiv franjevakog reda, Ms. IV 33,f. 383r. 6 Isto mjesto, SK 297, f.111r. 7 Arhiv Propagande, SC Bosnia, av. 15, f.110rv. 8 Karlo Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb 1972, 9; B. Rupi, Die Entstehung der Franziskanerpfarreien in Bosnien und Herzegovina und ihre Entwiecklung, Breslau 1937.
5. GODINJAK 342

Kad je imotska upa izmeu 1475. i 1493. dola pod tursku vlast, spoetka se nije mnogo promijenilo. Samo je imotska upa postala imotska nahija. Ali ubrzo Turci su i na te stanovnike primijenili svoje zakone pa su krani imotske nahije postali kmetovi turskih posjednika. Vjersku brigu za njih vodili su franjevci imotskog samostana 9. Jedna od potekoa za katolike imotske nahije u to vrijeme je bila da nisu imali biskupa. U povijesnim izvorima spominje se nekoliko makarskih biskupa, ali se oni nisu pojavljivali na podruju svoje biskupije, a pogotovo ne na podruju imotske nahije. Tek poetkom XVII. stoljea prilike su se u tom pogledu popravile kad je papa Pavao V. imenovao god. 1615. makarskim biskupom fra Bartula Kaia i tako zapravo obnovio makarsku biskupiju10. Biskup fra Bartul Kai naao je na podruju imotske nahije etiri upe: Podbila, Kamen most, Gorica (Sovii) i Drinovci. Te 4 upe imale su samo jednu crkvu, onu Sv. Stjepana u Gorici. Biskup Kai nastojao je na sve naine da pomogne katolicima imotskog kadiluka. Ali ubrzo iza njegove smrti nastao je tzv. Kandijski rat (1645.-1669.), u kojemu su i katolici makarske biskupije mnogo trpjeli11. God 1717. Venecijanci su zauzeli Imotski i njegovo blie podruje. Samo jedan dio bivega imotskoga kadiluka ostao je pod Turcima. Taj dio imotskog kadiluka koji je ostao pod Turcima nazvan je Bekija (turski beki, bekiye, ostatak). Zbog toga su se i crkvene upe bivega imotskoga kadiluka nale u novim prilikama. Dvije upe (Kamen most i Podbila) potpale su pod Veneciju. Gorica je time bila umanjena pa je prikljuena Posuju. Jedino je upa Drinovci ostala kao i prije pod Turcima, sa istim podrujem koje je obuhvaalo sela Tihaljinu, Ruie, Grude i Drinovce. 4. Makarski biskup i dalje je pravno imao vlast i na podruju svoje biskupije koje je god. 1717. ostalo pod Turcima, ali tu vlast jedva je mogao vriti. Stoga su, kada je god. 1735. uspostavljen apostolski vikarijat za Bosnu, e da bi tako bila osigurana prisutnost biskupa u Bosni, dijelovi makarske biskupije koji su god. 1717. ostali pod Turcima, pripojeni bosanskomu apostolskom vikarijatu. Tada je i drinovaka upa pripojena tomu bosanskom vikarijatu. Drinovaki upnik od tada nije vie dolazio iz Imotskoga nego iz Kreeva12. Jedna od potekoa za drinovakoga upnika bio nezgodan prilaz k upi. Veliki dio godine polje je bilo poplavljeno (plivalo), pa nije bilo lako doi u Drinovce. Ali i kada nije bilo poplavljeno,nije bilo lako ii preko Plavila jer tu nije bilo sigurna mosta. Upravo radi slaboga mosta na Plavilu drinovaki zaselak Dubrava
K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju, 15-19. Isto mjesto, 31-41. 11 Isto mjesto, 87-92. 12 Isto mjesto, 26-27; D.Mandi, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis, ChicagoRoma 1962, 82-84.
10 9

343

5. GODINJAK

sve do XIX. stoljea pripadao je Gorici. upnik polazei iz Imotskog esto je morao ii starom rimskom cestom koja je ila od Salone (Solin) prema Naroni (Sv. Vid), tj. preko Ploca. Naprotiv, kada je upnik dolazio u Drinovce iz Kreeva, najprije bi doao u Ruie. Iz Veljaka preko Ruia obino bi dolazili biskupi, vizitatori i svi koji su trebali ii ne samo u Drinovce nego i dalje prema Duvnu. 5. Koncem XVIII. stoljea drinovaki upnici, kada bi pohaali svoje vjernike, obino bi odsjedali kod obitelji Ilije imia u Ruiima. Oito je on imao mogunost i volju primiti u goste upnika i ostale crkvene ljude koji su prolazili onda, a trebali su se neko vrijeme zadrati13. Ta obitelj dala je god. 1774. drinovakomu upniku neto zemljita i na njemu malu kuicu, u kojoj je on mogao i stalno boraviti. Budui da je drinovaki upnik kasnije gotovo stalno boravio u Ruiima, njegovu su upu s vremenom nazvali upa Ruii. Bosanski biskup Marijan Bogdanovi, koji je 1. lipnja 1768. prenoio u Ruiima, upu zove Drinovci 14. A god. 1773. biskup Marko Dobreti zove je upa Drinovci ili Ruii 15, dok je god. 1779. zove samo Ruii16. Gotovo jedno stoljee Drinovci su smatrani zaselkom upe Ruii. U drugoj polovici XIX. stoljea taj zaselak brojano je narastao, pa upnik iz Ruia nije bio u stanju zadovoljiti potrebama tadanjih drinovakih vjernika. Stoga je hercegovaka franjevaka uprava u Mostaru odluila god. 1865. odijeliti Drinovce od Ruia i za Drinovce uspostaviti posebnu upu. Povjerila je brigu fra Filipu uturi, gvardijanu na irokom Brijegu, da u Drinovcima nae prikladno zemljite. Fra Filip je doista bio kupio najprije jedno zemljite, a kasnije ga prodao i kupio drugo. 5. Meutim, na elju fra Petra Kordia, General Franjevakoga reda dopustio je da se fra Pakal Buconji vrati u Hercegovinu da pomogne na irokom Brijegu osnovati franjevaku teologiju. Na iroki Brijeg doao je 15. sijenja 1867. Povratak fra Pakala Buconjia u Hercegovinu pribliio ga je njegovu rodnom mjestu. A kako je ve iste godine imenovan iz Rima da posjeti sve fratre u Hercegovini i izabere novu upravu, mogao je spoznati stanje i potrebe Drinovaca. Ve tom prigodom nije mu se svidjelo kupljeno zemljite za drinovaku upnu kuu pa je od Salke Beirevia kupio drugo, na kojemu je god. 1870. ruiki upnik fra Marijan Zovko zapoeo graditi upsku kuu, koja je dovrena sljedee godine. Te godine Drinovci su odijeljeni od upe Ruii i proglaeni mjesnom kapelanijom. Za kapelana te kapelanije postavljen je fra Pakal Buconji17. Uz svoje obine sveenike dunosti nastavio je potrebne radove oko kue, uz kuu je napravio malu kapelicu i u njoj slavio svetu misu. God. 1873. Drinovci su proglaeni pravom upom, a njezinim
13 J. Jeleni, Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebrene, Mostar 1927, 154-155; Acta Franciscana Hercegovinae, II, Mostar-Zagreb 2003, 245 14 Isto mjesto,171; Acta Franciscana Hercegovinae, II,250. 15 Acta Franciscana Hercegovinae, II,247. 16 J. Jeleni, Spomenici, 199; Acta Franciscana Hercegovinae, II, 410. 17 P. Bakula, Schematismus topographico-historicus Vicariatus apostolici et custodiae provincialis Franciscano-missionariae in Hercegovina pro anno 1873, Mostar 1873, 234-237.

5. GODINJAK

344

upnikom imenovan je fra Pakal. Kao upnik u Drinovcima nastojao je to bolje urediti upu, biti na raspolaganju upljanjima i upuivati ih kako e postati bolji i sretniji. Njegova nastojanja za Drinovce ubrzo su morala promijeniti svoj oblik. On je slijedee godine, tj. 31. svibnja 1874., izabran za starjeinu hercegovakih franjevaca pa je svoju brigu morao rairiti na itavu Hercegovinu, premda se je i kasnije vidjelo da su Drinovci njegova posebna briga18. Zanimljivo je da je Buconji, kada je austrijsko-ugarskom caru Franji Josipu u Imotskom 24. travnja 1875. podnio predstavku o prilikama u Hercegovini, posebno cara zamolio da bi pomogao prokopati brdo u Plocima kako ne bi plivalo Drinovako polje 19. Bio je to stvarni poetak jednoga projekta meliorizacije polja, ali ujedno i poetak nedavno okonane elektrifikacije hercegovakin sela. 6. Kada je god. 1874. Fra Pakal Buconji napustio Drinovce da se brine za sve franjevce u Hercegovini, ostavio je kapelicu u kojoj je upnik mogao slaviti svetu misu, ali u nju je moglo ui samo nekoliko osoba. Svijet je uglavnom stajao na otvorenom. Trebala je u Drinovcima prava crkva da itav puk moe u nju ui i u njoj zadovoljiti svojim vjerskim dunostima. Toga je bio svjestan drinovaki puk, a naravno i sam fra Pakal kad je naputao Drinovce, a ta ga je misao pratila i kada je god. 1880. postao biskupom. Iako se upa Drinovci neto smanjila kad su se Tihaljina god. 1889. i Grude 1895. odcijepili, ona je ostala i nadalje velika upa i imala iste potrebe. Kroz dvadeset godina mislio je kako napraviti crkvu i zadovoljiti tu veliku potrebu. Konano je god. 1894. odluio, nakon to je narod to eljno oekivao, zapoeti radom. U sijenju 1895. bili su gotovi planovi i odmah je zapoeo gradnju. Narod je bio oduevljen, po svojoj mogunosti kupio je prihode i pomagao radove, a i sam je kao biskup, kako je odavno na to mislio, ve bio skupio odreenu svotu novca, pa je rad brzo napredovao. Slijedee godine poeli su u crkvi slaviti svetu misu, iako je trebalo jo dosta vremena da je dobro urede20. Doista, prolo je jo mnogo vremena dok je crkva bila ureena. Ali ipak i biskup Buconji i drinovaki vjernici bili su zadovoljni to u sagraenoj crkvi mogu mirno prisustvovati svetim misama i drugim vjerskim obredima. Ono to je trebalo jo urediti, bilo u crkvi bilo oko nje, malo po malo su vlastitim rukama inili. Biskup je i nadalje na njih mislio i u svemu ih pomagao, bilo savjetom bilo na koji drugi mogui nain. Toga su bili svjesni svi drinovaki vjernici i na to su bili neobino ponosni i biskupu zahvalni. Stoga moemo samo zamisliti njihovo osjeanje kada se 8. prosinca 1910. U Drinovcima pronio glas da je njihov sumjetanin i biskup fra Pakal Buconji u Mostaru zavrio svoj ovozemaljski ivot. Dr. fra Bazilije Pandi
18 19

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. I, 186; Generalni arhiv Reda u Rimu, SK 297, f. 494r. A. Niki, Hercegovaki ustanak 1875, Mostar-Veljaci 1995, 90. 20 R. Glava,O.Pakal Buconji, 19.
345 5. GODINJAK

OKRUGLI STOL O IVOTU I DJELOVANJU bISKUpA FRA pAKALA bUCONJIA U pOVODU 100. ObLJETNICE NJEGOVE SMRTI (DRINOVCI, 10. XII. 2010.)
Pisano djelo biskupa Buconjia Uvod Razmiljajui ime bih mogao pridonijeti proslavi 100. obljetnice smrti velikoga sina Hercegovine fra Pakala Buconjia1, profesora, kustoda Kustodije, biskupa i borca za prava hrvatskoga katolikog puka u Hercegovini, odluio sam da to ipak ne bude samo njegov goli ivotopis jer je dosada ve objavljeno nekoliko njegovih ivotopisa ili priloga o njegovu djelovanju2, nego sam izabrao jednu temu koja bi mogla biti prilog o gotovo nepoznatoj
1 Fra Pakal Buconji bio je prvi biskup Mostarsko-duvanjske biskupije. Od odcjepljenja naime od Bosne u Hercegovini su rezidirali apostolski vikari (od 1846/47. do 1881.). God. 1881. uspostavljene su u BiH biskupije, a prestali su postojati apostolski vikarijati. Fra Pakal je roen 2. travnja 1834. u Drinovcima. Od 1846. je kod franjevaca na kolovanju, najprije na erigaju, a od 1849. na irokom Brijegu. U novicijat je stupio 1851. Bogoslovni studij zavrio je u Ferrari (Italija), gdje je 1856. primio sveeniki red. God. 1859. polae zavrni ispit iz filozofije te biva namjeten kao profesor na uilitu Aracoeli u Rimu. Tu ostaje osam godina. God. 1866. na svoju veliku elju vraa se u Hercegovinu. Bio je najprije pet godina profesor bogoslovije na irokom Brijegu. Od 1871. je upnik u rodnim Drinovcima, gdje je dovrio izgradnju upnog stana s kapelicom unutra. Od 1874. do 1879. je kustod Kustodije, dakle poglavar hercegovakih franjevaca. Bilo je to teko vrijeme hercegovakog ustanka i okupacije BiH po austrougarskim trupama. Fra Pakal je 1875. bio u poslanstvu koje se susrelo u Imotskom sa carem i kraljem Franjom Josipom I. Zbog toga su mu Turci prijetili smru. Prosvjedovao je protiva najavljene predaje Bosne Srbiji, a Hercegovine Crnoj Gori (1876.). Nakon smrti biskupa Kraljevia (1879.) za njegova je nasljednika imenovan fra Pakal Buconji. Za biskupa magedskog posveen je 19. oujka 1880. u Zagrebu te je postao apostolskim vikarom u Hercegovini. Od 1881. je mostarsko-duvanjski biskup, a od 1890. mu je povjerena i uprava trebinjsko-mrkanske biskupije. Zbog njegovih hrabrih stavova u obrani prava hrvatskoga katolikog puka u Hercegovini, kako pred osmanskim, tako pred austrougarskim vlastima, prozvan je Hrvatskim Leonidom. Zasluan je za mnoge pothvate na pastoralnom, narodnom, kulturnom, graevinskom, izdavakom i humanitarnom planu. Preminuo je u Mostaru 8. prosinca 1910. u 77. god. ivota, 59. god. redovnitva i 31. god. biskupstva. Pokopan je u samostanskoj crkvi u Mostaru. Nakon to je crkva, spaljena u Domovinskom ratu, bila 1995. poruena, kosti su mu prenesene u franjevaku grobnicu na oinovcu u Mostaru. 2 R. glaVa, Spomenica pedeSetgodinjice Hercegovake Franjevake redodrave, moStar, 1897., Str. 61, 141-145, 164; dvadeSet godina biSkupovanja preSvijetlog goSpodina o tca pakala buconjia, kranSka obitelj, br. 3/1900., Str. 38-39; vieStnik (25- godinjica biSkupovanja preSvietlog goSp. pakala buconjia), kranSka obitelj, br. 3/1905., Str. 47-48; r. glava, biSkup o. pakal buconji prigodom trideSetogodinjice biSkupovanja 1880.-1910., moStar, 1910.; Fra pakal buconji, biSkup 1880.-1910. kranSka obitelj, br. 4/1910., Str. 62-64; l. petrovi, Fra , pako buconji, kranSka obitelj, br. 1/1911., Str. 2-12; F. o. k(nezovi), buconji Fra pakal, u: znameniti i zaSluni Hrvati, zagreb, 1925., Str. 41-42; b. pandi, biSkup Fra pakal buconji (prigodom 150. godinjice roenja), krni zaviaj, br. 17/1984., Str. 39-45; a. niki, djelovanje biSkupa buconjia, krni zaviaj, br. 17/1984., Str. 45-48; m. peri, ivot i rad moStarSko- duvanjSkiH i trebinjSko-mrkanSkiH biSkupa u zadnjiH 100
5. GODINJAK 346

dimenziji njegova djelovanja a rije je o pisanim Buconjievim radovima, dakle tekstovima bez obzira na to jesu li oni objavljeni iroj javnosti, ili su ostali dostupni samo uskome krugu njegovih suradnika, dakle sveenstvu biskupija kojima je on upravljao vie od trideset godina. Dakako da je tematika njegovih internih dopisa, tiskanih govora, knjiga i lanaka veoma raznovrsna, upravo onako kako je i njegovo djelovanje bilo plodno i raznovrsno, tako da emo meu njegovim spisima pronai i pastoralnih poslanica, i dva ematizma, i njegov tiskani govor o potrebi ouvanja slavenskoga bogosluja u hrvatskome narodu, ali i spis o mukama i patnjama naroda pod okrutnom turskom vlau i o potrebi njegova osloboenja ispod toga stoljetnog jarma. Sve u svemu, na temelju podataka do kojih sam doao, Buconji nije previe napisao (ne uraanavajui ovdje, dakako, stotine i tisue pisama koje je on kao redovniki poglavar i kasnije biskup uputio sveenstvu ili upnim uredima rjeavajui sve potrebne administrativne i upravne poslove), a jo manje je objavio. Iako je pisao kvalitetno i imao zgodan stil pisanja (danas, istina, poneto teak za razumijevanje zbog zastarjelosti jezika kojim je pisao) i bio veoma kolovan teolog (t bio je godinama ugledan profesor u Rimu) i dobar govornik (njegov je govor o potrebi glagoljice oduevio samoga Strossmayera, jednoga od najveih govornika svoga vremena), ipak su ga upravni poslovi i uz to povezan kronini nedostatak vremena spreavali da napie i pogotovo objavi i puno vie nego je to uspio. Stoga u tekstu koji slijedi najprije donosim popis njegovih djela, bilo tiskanih, bilo onih internih rukopisnih barem onih do kojih sam uspio doi, a potom u tematski rei neto vie o svim tim njegovim djelima I. Pregled Buconjievih pisanih djela Popis Buconjievih objelodanjenih djela uglavnom je poznat i iz starije literature i redovito se ponavlja i u novijim djelima. On uistinu nije velik i sastoji se samo od nekolicine djela. Njegove su pak poslanice sveenstvu, pogotovo one koje su ostale samo u crkvenim arhivima, do danas u najveoj mjeri nepoznate irem itateljstvu. Ovdje donosim popis i jednih i drugih. Objavljena djela U poglavlju Knjievni rad hercegovakih franjevaca od god. 1846. do 1896. fra Radoslav Glava, inae ponajbolji poznavatelj Buconjieva djelovanja, meu
godina, u: katolika crkva u biH u XiX i XX Stoljeu (prir. p. babi i m. zovki), Sarajevo, 1986., Str. 275-281. najdetaljniji popiS literature o buconjiu donoSi gotovo identian popiS literature!).

a. niki, Hercegovaki uStanak 1875., moStar veljaci, 1995., Str. 96-107, 180-195 (nejaSno je Samo zato u iStoj knjizi dva puta donoSi

347

5. GODINJAK

franjevcima piscima navodi i biskupa Buconjia. Pripisuje mu pet objavljenih djela3: 1. Govor u slavu slavjanskih apotola irila i Metoda. U Rimu 1863. u 8 str. 28. 2. Cenni sull insurezione in Hercegovina 1875. U Mostaru 1877. 3. Pastirnica sveenstvu i vjernomu puku; u Rimu 1880 u 4 str. 24. 4. Okrunica o kranskoj enidbi [od 19. oujka 1888., str. 8]. 5. Schematismus dioecesium Mandetriensis et Dumnensis pro anno 1892.; u Mostaru u 8 str. 82. D. Mandi ovomu popisu dodaje jo i ematizam hercegovakih biskupija iz 1899. godine.4 Popisu bi valjalo dodati jo nekoliko okrunica biskupa Buconjia koje su opsegom manje, ali su ipak tiskane i onda u tiskanom obliku poslane sveenstvu: 6. Poslanica u prigodi 50. obljetnice misnitva pape Leona XIII. od 20. travnja 1887., str. 4. 7. Poslanica povodom papina podjeljivanja potpunog oprosta koji je podijelio papa krajem 1885. godine, od 25. veljae 1886., str. 4. 8. Poslanica i potrebi tovanja Presv. Srca Isusova, od 25. studenog 1899., str. 2. 9. Poslanica o Svetoj godini koju je proglasio papa Leon XIII. 1900. godine, od 23. veljae 1901., str. 8 (od ega 3 str. Buconjieva teksta na hrvatskom i 5 str. papina izvornoga teksta) 10. Okrunica o postu, od 25. veljae 1905.5 11. Dopis sveenstvu da se izjasni o prijedlogu Zemaljske vlade vezanom za kongruu i druge fondove , od 1. prosinca 1905., str. 2.6 Djela u rukopisu Neke su Buconjieve poslanice sveenstvu i puku ostale u rukopisu. Pronaao sam sljedee:

R. glaVa, Spomenica, Str. 164-165. (D. Mandi), ScHematiSmuS almae miSSionariae provinciae oFm in Hercegovina, Sarajevi, 1933., Str. 137. 5 Arhiv Provincije: Spisi Provincije, sv. 27, f. 70. Inae se sve ostale tiskane okrunice nalaze u Arhivu Provincije u posebnoj mapi. 6 Andrija Niki navodi 13 objavljenih Buconjievih djela (A. niki, hercegoVaki ustanak 1875., str. 94-95), s tiM da eMatiZaM iZ 1892. naVodi dVaPut, a Buconjiu PriBraja i eMatiZaM kustodije iZ 1889., to nee Biti tono. k toMe, i PrijeVod BuconjieVa djela un cenno Semplice na HrvatSki navodi kao poSebno djelo, to je metodoloki neiSpravno. prijevod je djelo Fra ede krobe, a ne p. buconjia (ne ni a. nikia, kako je on Sam zabiljeio na Str. 95).
4

5. GODINJAK

348

1. Okrunica fra Pakala Buconjia, kojom obavjetava fratre da ga je general Reda imenovao pohoditeljem (vizitatorom) Hercegovake franjevake kustodije te predsjedateljem kapitula Kustodije, od 9. rujna 1867.7 2. Poslanica fratrima Kustodije novoizabranoga kustoda Kustodije fra Pakala Buconjia, od. 11. srpnja 1874. (latinski) 3. Okrunica fra Pakala Buconjia, kustoda Kustodije, brai franjevcima nakon obavljenoga redovnikog pohoda brai, od 29. oujka 1875.8 4. Okrunica kustoda fra Pakala Buconjia brai od 4. travnja 1876. (latinski).9 5. Pastirska poslanica biskupa fra Pakala Buconjia hercegovakom sveenstvu i puku nakon imenovanja apostolskim vikarom u Hercegovini, 1879.10 (rije je zapravo o predloku za gore spomenutu tiskanu poslanicu: Objavljena djela, br. 3). 6. Poslanica od 3. svibnja 1881. pisana na irokom Brigu u kojoj biskup obavjetava sveenstvo i puk o Svetoj godini 1881. te o tome da je papa naredio da se od te godine 5. srpnja tuje kao blagdan u ast slavenskih apostola sv. irila u Metoda.11 I to bi bilo sve to sam uspio pronai. Dakako, nije iskljueno da ne postoji jo koja biskupova poslanica u rukopisu (okrunica) i da ju se ne bi moglo pronai u Arhivu Biskupskog ordinarijata Mostar ili u kojem upnom arhivu. To ipak preputam kojem drugom istraivau. II. Sadraj Buconjievih spisa Po sadraju bismo biskupova djela, objavljena i rukopisna, mogli podijeliti u etiri vrste: 1) Govori (rije je o njegovu govoru, kasnije tiskanom, u ast slavenskih apostola sv. irila i Metoda); 2) Politiko-programatski spisi (rije je o njegovu spisu Un cenno semplice o tekom stanju katolikoga puka pod turskom vlau i potrebi osloboenja); 3) ematizmi (Buconjiu se pripisuju dva ematizmu hercegovakih biskupija, iz 1892. i 1899. godine); 4) Poslanice sveenstvu, franjevcima i puku.

7 8

Arhiv Provincije: Spisi Kustodije, sv. 7, ff. 231-236. Arhiv Provincije: Spisi Kustodije, sv. 10, ff. 186-189. 9 Arhiv Provincije: Spisi Kustodije, sv. 10, ff. 247-252. 10 Arhiv Provincije: Spisi Provincije, sv. 5, ff. 73-78. 11 Arhiv Provincije: Poslanice apostolskih vikara, sv. 2, ff. 44-46.
349 5. GODINJAK

1. Govori Buconji je bez sumnje u svome ivotu odrao stotine, dapae tisue govora, ponajprije propovjedi, ali i raznih drugih nagovora, kako je ve od njega zahtijevala njegova sluba, osobito franjevakoga poglavara i biskupa. Ipak, koliko je poznato, samo je jedan njegov govor i tiskan. Rije je o govoru odranom u crkvi sv. Jeronima u Rimu 1863., prigodom proslave 1000. obljetnice pokrtenja Slavena od strane svetih apostola irila i Metoda. Taj se govor toliko svidio velikom Strossmayeru da ga je dao o vlastitom troku tiskati. Puni naslov glasi: Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja ss. slavjanskih apostolah Cirila i Metoda bogoljubstvom sbora i sbornog kaptola u Rimu presjajno obsluenog u narodnoj sbornoj crkvi s. Jerolima dne petog srpnja po s. otcu Piu IX. za svetkovanje opredieljenog dran od. O. Paskala Buconjia Hercegovca reda obsluge s. Franje kod glavnog samostana s Marie Ara-Coeli zvane obeg tioca bogoslovja; trokom jugoslavenskog mecenata Josipa Jur. Strossmayera biskupa bos. djakovakog. U Rimu g. r. I. 1863. Tiskom Tiberinskim. Tada je Buconji bio mladi profesor u Rimu, bilo mu je tek 29 godina. U tom iznimno dugom govoru, koji je morao trajati barem dva sata, Buconji istie zasluge svete brae irila i Metoda u pokrtenju slavenskih naroda, osobito Bugara, Panonaca, Moravljana i eha (Hrvate ne spominje, makar na jednome mjestu kao granice njihova djelovanja spominje i Jadran). Tamo gdje su dolazili navedeni misionari poganstva je nestajalo kao to na ogran arkoga Sunca mrzline kopne i eznu none tmine (Govor, str. 10). Buconji potom ide na bitno: ponajprije je rije o narodnom jeziku, kao i slovima (pismenima) koja su izumili iril i Metoda za pisanje slavenskog jezika (irilicu) te prijevodu svetih knjiga na slavenski jezik. To je imalo ne samo bezgranino znaenje za obraenje, nego i openito za pismenost slavenskih naroda. Braa su meutim bila tuena u Rim kao da ire krivojerje i osnivaju hijerarhiju bez povezanosti s Rimskom Crkvom, zbog ega su njih dvojica, oklevetani, ili pred papu da se opravdaju. Buconji istie da te osvade nisu imale nikakve veze s vjerskim stanjem, nego su bile plod politikih pretenzija okolnih naroda koji su eljeli vladati nad Slavenima te stoga nisu mogli dopustiti da narod stekne slobodu i samosvijest, koja je najue povezana s pismenou (str. 15). Pred papom su se meutim braa sjajno obranila te ih je papa posvetio za biskupe, dao im nalog da osnuju vlastitu hijerarhiju meu obraenim Slavenima i dopustio uporabu slavenskoga jezika i pisma u liturgiji (str. 19). Ono to Buconji ponajvie istie jest injenica da su iril i Metoda, makar su bili poslani iz Soluna, uvijek nepokolebljivo zadrali vrsto jedinstvo s Rimskom Crkvom, i to upravo u vrijeme kad je na Istoku nastao Focijev raskol. U tom se kontekstu obraa osobito onim Slavenima koji su slieditelji zlokobnoga razkolnitva, dakle pravoslavnim Crkvama te ih poziva na sjedinjenje s Rimskom Crkvom upravo kako su
5. GODINJAK 350

to ustrajno inila sveta braa iril i Metod, koje i pravoslavni Slaveni tuju kao svoje apostole. Polazei od Isusove velikosveenike molitve Da svi budu jedno (Ut unum sint) Buconji poziva svoje sluatelje u crkvi sv. Jeronima u Rimu, kao i sve katolike biskupe i vjernike meu Slavenima da bratskom ljubavju pritegnemo u jedinstvo izvan stada tumarajuu bratju. Razkolje je, nastavlja Buconji, smrtna rana naroda naega te izraava nadu da bi upravo proslava 1000. obljetnice svete brae irila i Metoda mogla biti poticaj na poetak sjedinjenja pravoslavne brae. Kao pozitivan primjer navodi Bugare, koji ve daju naznake da bi se mogli sjediniti s Rimom, a nedavno je i papa u Sikstinskoj kapeli posvetio Bugara Josipa Sokolskoga za biskupa onih Bugara koji ele sjedinjenje (str. 26).12 Buconjiev kieni govor na hrvatskom jeziku ima jasnu nakanu, a ta je poticaj oko rada na sjedinjenju svih slavenskih naroda, to nema samo vjersku dimenziju, iako nju na prvome mjestu, nego i politikoga okupljanja kao protutee nasrtajima okolnih monih naroda koji ne samo da vladaju nad Slavenima (Turci, Austrijanci, Talijani), nego i rade svim silama na njihovu odnaroivanju. Nikakvo udo da se taj govor toliko svidio biskupu Strossmayeru, koji je u to vrijeme zapravo bio najgorljiviji i najmoniji propagator panslavizma. Druga je Buconjieva nakana bilo ouvanje slavenskoga jezika i pisma u liturgiji, u emu upravo Hrvati imaju bogatu tradiciju. Meutim, poznato je da zbog otpora slubene Crkve to nije ilo nimalo lako, pa je glagoljaka tradicija jedva preivljavala u hrvatskim krajevima.13 Kasnije e Buconji, ve kao biskup, u svojoj poslanici od 3. svibnja 1881. radosno obavijestiti sveenstvo i puk o tome da je papa naredio da se od te godine 5. srpnja tuje kao blagdan u ast slavenskih apostola sv. irila u Metoda. Istodobno upnicima u prilogu dostavlja otisak papine okrunice u kojoj papa odregjuje da se po svem kolikom kranskom svjetu dan 5. serpnja svake godine radovito svetkuje kao njihov blagdan. Nastavlja: Bratjo draga! Neto preko hiljadu godina nazad ona dva sveta brata posvetie svoje ivote i sve svoje gjelovanje da obrate iz poganstva na pravu Isukrstovu vjeru tolike nae slavjanske narode. Bog milostivi blagosovi njihove trude, ter zapoznanje pravoga Boga i prave u nj vjere zasja po svem slavljanstvu; za to i premnoge druge njihove zasluge nazvani su slavljanski apotoli.14 Tako iz Buconjieva odnosa prema slavenskim apostolima moemo vidjeti da je on, kao i Strossmayer, slobodu i budunost hrvatskoga naroda gledao u povezivanju s drugim slavenskim narodima kako bi se mogli othrvati nastojanjima osvajaa da ih iskorijene ili barem odnarode. To Buconjiu, barem u to vrijeme, nije nipoto bila smetnja
12 Dijelove Buconjieva govora, ali bez najbitnijega dijela: poziva pravoslavnima na sjedinjenje s Petrovom Stolicom, donosi A. niki, iriloMetodska Batina u Fra Pakala Buconjia, Sveta batina, br. 5/1985., Str. 12. 13 Usp. M. VidoVi, povijeSt crkve u Hrvata, Split, 1996., Str. 88-97. 14 Arhiv Provincije: Poslanice apostolskih vikara, sv. 2, ff. 45-46.

351

5. GODINJAK

da bude hrvatski nacionalist, na crti pravatva dr. Ante Starevia. Srea je da nije, kao ni Strossmayer, doivio ostvarenje ideje o slavenskoj, konkretno junoslavenskoj dravi, koja je i prvi i drugi put (i kraljevska i komunistika Jugoslavija) hrvatskom narodu donijela vie patnja nego ikakva dravna tvorevina u stoljeima prije stvaranja jugoslavenske dravne zajednice. I u svojoj poodmakloj dobi biskup Buconji se 1905. ukljuuje u borbu za ouvanje staroslavenske liturgijske batine, u vrijeme kada je Sveta Stolica traila najbolje rjeenje za te stare hrvatske privilegije, u emu nije ba bila najsretnije ruke. Hrvatsko je sveenstvo u nekoliko navrata slalo spomenice papi kako bi se dala to ira ovlatenja vezana za glagoljanje, kao i hrvatski biskupi. Upravo je novi papa Pio X. god. 1905. pozvao u Rim veinu hrvatskih biksupa, to je sveenstvo iskoristilo te biskupima u Rim poslalo spomenicu, u kojoj istiu da je staroslavenska liturgija blago cijeloga hrvatskog naroda i trae da se Hrvati glagoljicom mogu sluiti bez ikakva ogranienja, te da Obrednik i Epistular na hrvatskom jeziku i dalje ostanu u uporabi.15 Hercegovina se prikljuuje toj borbi, pa biskup Buconji u Rim nosi dva teksta: jedan je koji je sveenstvo iz njegovih biskupija uputilo njemu, a drugi je njegov tekst u kojem se trai zatita staroslavenske liturgijske slube. Ta su oba dopisa u hrvatskom prijevodu objavljena u mostarskoj Kranskoj obitelji. Uvodniar tom prigodom pie za Buconjia da je i od samih protivnika priznat kao odluan i neustraiv branitelj hrvatskih svetinja.16 Ova je pria zavrila tek osnutkom nove, jugoslavenske, drave 1918., kada su biskupi zamolili papu da se u itavoj novoj dravi dozvoli uporaba staroslavenskog jezika u liturgiji, to je odobreno te je 1927. i 1929. tiskan i hrvatski Obrednik za podruje itave drave.17 2. Politiko-programatski spisi Ve je napomenuto da je Buconji trajno zastupao hrvatsku dravotvornu ideju to bi svakako bila zanimljiva tema za znanstvenu obradbu, ali za to bi bilo potrebno izraditi jedan poseban rad, jer bi se za to bez sumnje pronalo i vie nego dovoljno grae.18 Ovdje u se osvrnuti samo na jedno poglavlje Buconjieva rada za prava i slobodu naroda kojemu je i sam pripadao, hrvatskoga, kao i vjernika kojima je bio povjereni duhovni voa, najprije u redovnikoj zajednici, a kasnije kao apostolski vikar i biskup.

M. VidoVi, povijeSt crkve u Hrvata, Str. 92. Hercegovina za glagolicu, Kranska obitelj, br. 6/1905., str. 85-88 (navod sa str. 85). 17 M. VidoVi, povijeSt crkve u Hrvata, Str. 93. 18 Usp. Z. grijak, Mostarsko-duVanjska BiskuPija u VrijeMe BiskuPa Fra Pakala Buconjia (1881.-1910.), u: duvanjSki tomiSlavgrad, 2000., Str. 213-226.
16

15

zbornik,

zagreb

5. GODINJAK

352

God. 1875. zapoeo je poznati hercegovaki ustanak protiv turskog ugnjetavanja koje je ve odavno postalo nepodnoljivo, a koji raja, kako pravoslavna, tako katolika, vie nije bila pripravna podnositi.19 Iako su u poetku u ustanku sudjelovali i katolici, a ustanak je i zapoeo u katolikom selu Gorici u blizini Gabele, ipak su mudrom politikom ondanji biskup fra Aneo Kraljevi i kustod fra Pakal Buconji uspjeli skloniti najvei dio katolika iz toga sukoba, pametno zakljuujui da se ustanak pretvorio u politiki rat za interese Crne Gore (i Srbije), a nikako ne za interese katolikog puka kojega su oni zastupali. Tako je biskup Kraljevi mogao 19. veljae 1877. izvijestiti Kongregaciju za rairenje vjere u Rimu da katolici u Hercegovini uivaju savren mir i spokoj. Posljedica je to nemijeanja u ustanak: Budui da se nitko od katolika, kojih je u mojemu vikarijatu 60.000, nije pridruio ustanku koji su podigli focijevci [pravoslavci], uivamo velik ugled kod lokalne uprave, jer znade da smo mi za to zasluni.20 Nemogue je da biskup Kraljevi ne bi znao da su i neki njegovi sveenici sudjelovali u ustanku, kao i odreen broj katolika. Meutim, vjerojatno je to bilo samo poetno oduevljenje, a onda su se na biskupov nagovor primirili. To meutim nipoto nije znailo da biskup Kraljevi i kustod Buconji, kao i ostali franjevci, nisu radili na osloboenju svoga naroda od turskoga dugostoljetnoga ropstva. Upravo su oni svojim interventima pokrenuli zapadne velesile da se konano pone ozbiljno razmiljati o dokonanju osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. U tom je pogledu od iznimnoga znaaja knjiica koju je napisao i objelodanio franjevaki kustod fra Pakal Buconji te je predao stranim konzulima u Mostaru, koji su je potom proslijedili svojim vladama. Knjiica je pisana talijanskim jezikom, pod nazivom Un cenno semplice sui gravami causa principale del insurrezione della popolazioni cristiane in Ercegovina, Mostar, 1875. (u prijevodu: Kratki pregled prituaba glavnih povoda ustanka kranskoga puka u Hercegovini).21 U tome spisu, koji je Buconji podijelio stranim dipomatima (konzulima) u Hercegovini, govori se o nemoguim nametima kojima su izloeni hercegovaki krani, bilo da ih namee drava, bilo age, gospodari zemljita, potom o sudskim nepravdama, kao i o opoj ivotnoj nesigurnosti u kojoj ivi kranska raja: Turski fanatizam prema raji iskaljivao se na slijedee naine: tlaiti je, poniavati je i oduzimati joj svako graansko pravo a sve to s neusporedivom zloom, u ime vjerskog i politikog prvenstva.22

19 20

O uzrocima ustanka gl. N. Buconji, povijeSt uStanka u Hercegovini i boj kod Stoca, moStar, 1911., Str. 15-86. . deMo P. kneZoVi, erigajSki aneo, moStar, 2007., Str. 185. 21 U prijevodu je ovo djelo, koje je s talijanskoga preveo fra edo krobo, objavio A. niki, najPrije Pod nasloVoM glaVni uZroci ustanka kranskog stanoVnitVa u hercegoVini [1875.], kratki osVrt na naMete, u croatica cHriStiana periodica, br. 8, zagreb, 1981., Str. 67-88, a potom u knjizi Hercegovaki uStanak 1875., Str. 123-167 (ovdje S nevjerojatno puno SuviniH detalja). 22 A. niki, Hercegovaki uStanak 1875., Str. 25.
353 5. GODINJAK

Slijede neki izvatci iz Buconjieva Kratkog pregleda prituaba koji e savreno oslikati tune prilike u kojima su ivjeli krani u Hercegovini. Oni ujedno svjedoe koliko je Buconji odlino poznavao to stanje, kao i njegovu brigu za prealosni narod kojemu je i sam pripadao. Najprije govori o zakupcima dravnoga poreza, koji su se natjecali tko e vie oteti od siromanog seljaka, a k tome se danima besplatno gostili na raun bijedne raje: Mnogi znaju zatvoriti simorani narod u sela i muiti ga glau, studeni, udarcima i drugim mukama. Preuzimai desetine na duhan obilaze sela s brojnom pratnjom, a nakon njih slijede drugi, sve gori od gorega, da procijene i upiu koliinu jo zelenog duhana na struku, i pravei procesije od kue do kue, od vrta do vrta, produavaju vrijeme po volji da se badava goste. Govorei o nametu na sitnu stoku jednome od nebrojenih nameta Buconji pie o zakupcima poreza: Vladanje te rulje je potpuno divljako. Ona se ubaci na teret naroda, ponajvie izgladnjela i bez ikakvih sredstava u to doba. Igra je nasilja da lanovi te rulje imaju u izobilju badava jesti i piti, jednako kao i njihovi konji. Ponekad se moglo vidjeti i po esnaest takvih osoba kako i po vie puta idu u isto selo, naoruani kao za osvajanje neke tvrave. Krani moraju davati poreze i caru, dakle dravnoj blagajni (koji uglavno prisvoje nemilosrdni zakupci), kao i agama i begovima, k tome po njihovoj volji moraju obraiviti njihovu zemlju i sudjelovati na bezbrojnim javnim radovima, tako da ti patnici u tako jadnom stanju i tako sramotnom ropstvu esto uzdiu: Boe, poalji nam smrt! Age pak dre kmetove kao svoje robove i smatraju da nad njima imaju apsolutno gospodstvo. Osorni aga zna se sluiti i batinom da bez milosra tue kmeta, to netko ne bi inio ni sa ivotinjama. Psovati, pak, nevoljniku i najsvetije stvari i preko mjere ga pogrivati, smatra se inom dostojnim pravog muslimana i zaslunim za drugi svijet. Osobito je dramatino poglavlje o turskim sudovima, na kojima kranin nikada nije mogao biti u pravu, bez obzira koliko svjedoka imao i koliko stvar bila oigledna u njegovu korist. Kadije su bili potkupljivi u toj mjeri da je pravda na njihovim sudovima bila najobinija lakrdija. Ako bi bio ubijen neki Turin, odmah se za to okrive krani bez obzira to oni s tim nemaju nikakve veze. Pobjenjeli Turci tre, trae osvetu i pokolj. Nemilosrdno tuku i vrijeaju. Ako sretnu kojeg kranina, nekanjeno pljakaju i zlostavljaju itava kranska sela u blizini zloina. Silom odvode stada stoke, stotine kuedomaina bez razlike, amarajui i udarajui ih nogama i kundacima u lea. U gradu ih eka razuzdana turska rulja s urlicima i vikom, te ih prati na sud i u zatvor na najdivljiji nain, udarajui ih kamenjem, psujui, vrijeajui i divljaki zlostavljajui.() I ta tragedija, katkad produavana mjesecima, zavrava saznanjem da je ubojica bio neki stranac, koji nema nita s tim jadnim kranima, ili kakav musliman, neprijatelj ubijenoga. To pak ne povlai sa sobom nikakvu zadovoljtinu onima koji su nevino bili progonjeni
5. GODINJAK 354

preko svake mjere. Navodei jo brojne primjere prestranoga odnosa prema jadnoj kranskoj raji, Buconji postavlja i pitanje lijeka. Je li mogue da turska vrhovna vlast uvede reda u svoju pokrajinu na rubu carstva? Gospodo, nemogue je da turska vlast donese kakav lijek. To oito pokazuje ve tisuu puta potvreno iskustvo. To pokazuje slabost vlasti i njezino stalno opadanje te neprestani kompaktni otpor muslimana ove pokrajine. Buconji ima rjeenje: Izlaz iz toga zla i lijek tolikim nevoljama jest osloboenje krana od turske samovolje i neprestanih tlaenja, uklanjanje uzroka usplamtjelih ustanika i osiguranje trajnog mira. Nudi i etiri konkretna rjeenja stanja ustanika u Hercegovini: 1) Krani odluuju radije umrijeti nego podnositi toliko ropstvo. Zato ih treba pustiti da s orujem trae svoje osloboenje. I ako im se ne prui pomo, imaju bar pravo da se ne prave smetnje njihovu pothvatu i da se ne pomae tlaitelj. 2) Ili emo biti prisiljeni zamoliti koju kransku silu da nam ustupi kutak zemlje da svi iselimo i napustimo ovu nesretnu zemlju na koju padaju tolika prokletstva. 3) Ili bi se sile trebale sporazumjeti sa sultanom da se od Bosne i Hercegovine uini autonomna drava, ovisna o sultanu, s kranskim vladarom izvana, a nikako odavde. 4) Ili bi se konano sile morale dogovoriti i odmah uspostaviti jae vojne posade u glavnijim gradovima pokrajine, te da njihovi predstavnici uu u glavnije medlise kao suci, dok se stvari ne srede i osigura ivot, ast i imovina krana, te graanska i vjerska ravnopravnost.23 Uistinu je Buconji bio istinski narodni zastupnik u najboljem smislu te rijei, a njegov je spis imao snaan uinak na europske velesile, koje su konano i dokonale trulu i nakaradnu etiristoljetnu otomansku vlast u Bosni i Hercegovini. Tako predstavljeni zahtjevi, koje su konzuli proslijedili svojim dravama, kao i otar prosvjed katolika iz Hercegovine (biskup Kraljevi i kustod Buconji),24 a poslije i iz Bosne (fra Grgo Marti)25 protiv ideje da se Bosna prikljui Srbiji a Hercegovina Crnoj Gori, uinili su da je na Berlinskome kongresu mandat da zauzme Bosnu i Hercegovinu dobila Austrougarska Monarhija.

23 24

A. niki, Hercegovaki uStanak 1875., Str. 131, 132, 136, 143, 146, 155-156, 166, 167. A. niki, Hercegovaki uStanak 1875., Str. 58. 25 G. Marti, ZaPaMenja (1829-1878), u: izabrana djela, iii, Sarajevo, 1991., Str. 356-357.
355 5. GODINJAK

3. ematizmi Vie je nego zanimljivo da su dosada objavljena samo dva ematizma hercegovakih biskupija, i to veoma davno: prvi je objavljen 1892., a drugi 1899. godine. Oba se pripisuju biskupu fra Paki Buconjiu, makar na njima nema njegova imena. Prolo je dakle ve 111 godina od posljednjega ematizma biskupija u Hercegovini. Usporedbe radi, od sredine 19. st. do danas objavljeno je devet ematizama franjevake kustodije ili kasnije provincije u Hercegovini (od kojih su dva zajednika, dakle ematizmi i kustodije i apostolskog vikarijata), a deseti je u pripremi. Ovdje donosim imena njihovih autora i godine izdavanja: ematizmi franjevake kustodije: 1853. (fra Aneo Kraljevi), 1867. (fra Petar Bakula; ujedno i ematizam apostolskog vikarijata), 1873. (fra Petar Bakula; ujedno i emtizam apostolskog vikarijata), 1882. (fra Martin Mikuli), 1889. (fra Nikola imovi), 1903. (fra Martin Mikuli), 1933. (fra Dominik Mandi), 1964. (fra Vojislav Mikuli i fra Bonicije Rupi) i 1977. (fra Ivo Bagari i dr.).26 Oba Buconjieva ematizma pisana su latinskim jezikom, kako je onda bilo uobiajeno, a po sadraju su veoma slini, dapae istovjetni osim dakako novih statistikih podataka u ematizmu iz 1899. godine. Donosim kratki prikaz, ili sadraj prvoga i drugoga ematizma. A) Naslov ematizma iz 1892. je dvojezian, ali sve je ostalo pisano iskljuivo na latinskom jeziku: Schematismus dioecesium Mandetriensis et Dumnensis itemque Marcano-Tribuniensis pro anno 1892. Imenik sveenstva i upa biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjske za godinu 1892., Mandetrii. Typorgaphia Glasa Hercegovca (1892.), str. 82. Odmah na 3. stranici stoji da je zatitnik Mostarsko-duvanjske biskupije sv. Josip, a da je aktualni papa Leon XIII. Slijedi kratki ivotopis biskupa Buconjia (str. 5), popis lanova biskupske kurije i dekana ili vanjskih vikara u objema biskupijama (str. 6). Vei lanak je o povijesti biskupija na podruju dananje Mostarsko-duvanjske biskupije, zatim o granicama biskupije i o susjednim (nad)biskupijama, kao i popis apostolskih vikara u Hercegovini (od 1847. do 1881.), mostarskih biskupija (od 1881.) te duvanjskih biskupa (od 590.) (str. 7-11); potom sve isto za Trebinjsku biskupiju (str. 11-14). Najvei dio ematizma posveen je pojedinim upama i biskupijama, i to rasporeenim po dekanatima: dekanat Mostar, upe Mostar, Blagaj, Drenica, Glavatievo, Goranci, Gradnii, Konjic, Ljuti Dolac i Potoci (str. 15-25), dekanat iroki Brig, upe: iroki Brig, Gradac, Rasno, Koerin, Rakitno i kapelanija Polja (str. 26-32), dekanat Ljubuki, upe: Humac, erin,
26 Vie o svim tim ematizmima gl. P. kneZoVi, duVanjski kraj u FranjeVakiM eMatiZMiMa, u: duvanjSki zbornik, zagreb tomiSlavgrad, 2000., Str. 195-212.

5. GODINJAK

356

Gabela, Klobuk, Meugorje Bijakovii i Veljaci (str. 32-39), dekanat Bekija, upe: Drinovci, Gorica, Gradac posuki, Posuje, Ruii, Tihaljina i Vir (str. 40-48), dekanat Duvno, upe: upanjac, Bukovica, Grabovica, Roko Polje, Seonica, uica i Vinica (str. 48-56) s kratkim dodatkom o katolicima koji su raspreni izvan upa (Foa, ajnie i Pljevlja) te skupnim zbrojem roenih i krtenih po upama u tri posljednje godine (str. 56-58). Slijede podatci za upe u Trebinjskoj biskupiji, takoer po dekanatima: dekanat Trebinje, upe Trebinje, Ravno i Trebimlja (str. 58-61), dekanat Stolac, upe: Stolac, Gradac, Hrasno, Klepci i Dubrave (Prenj) (str. 62-68), uz neke dodatne biljeke (str. 68-69). Potom slijedi prikaz samostana (Instituta religiosa) i osoblja u njima na podruju biskupija, kako mukih tako enskih (str. 70-74) te na kraju popis biskupijskih sjemenitaraca u Travniku (str. 75). Na kraju su statistike: ukupan zbroj crkava, upa, samostana, osoblja i slino u biskupijama (str. 76), poimenini popis sveenika, klerika i laika u biskupijama (str. 77-81) te konano Errata corrige (str. 82). B) Drugi ematizam, onaj iz 1899., gotovo je u dlaku jednak prvomu. Stoga ne donosim detaljan prikaz kao za prvi. Naslov: Schematismus dioecesium Mandetriensis & Dumnensis itemque Marcano-Tribuniensis pro anno 1899., Mandetrii. Typis ephemeridum Osvit (1899.). Zanimljivo je napomenuti da je sastavlja kasnijega ematizma, onoga iz 1933., fra Dominik Mandi, koji e kasnije postati vrstan povjesniar, a i tada je ve odavno bio doktor znanosti, veoma obilno u svoj ematizam preuzimao ne samo itave reenice, nego odlomke upravo iz Buconjieva ematizma, u manjoj mjeri i podatke iz Mikulieva ematizma, a veoma rijetko iz Bakulina. Kao razloge dr. Pavo Knezovi navodi: Razlog takva Mandieva odnosa prema prethodnicima treba, ini se, traiti u Buconjievu i Mikulievu skladnu i jedru pripovijedanju s jedne strane, te u Bakulinu fabuloznu kienju i znatno loijoj strukturi naracije s druge strane. tovie, odjek Buconjieve, Mikulieve i Bakuline frazeologije susreu se u Mandia i u opisu upa koje nisu postojale u njihovo doba.27 Tako je dakle Buconjiev latinski tekst skladan i jedar, a njegovi su podatci pouzdani i skladno obraeni. Do danas mogu biti uzorak kako se kratko i jasno moe obraditi pojedina upa u biskupiji ili bilo koja zadana tema. 4) Poslanice sveenstvu, franjevcima i puku Kako je ve navedeno, sauvano je 12 okrunica biskupa Buconjia, od kojih neke u rukopisu, dok su druge tiskane. etiri od njih su redovnike, upuene fratrima 1867., 1874., 1875. i 1876. godine. Na njih se ovdje neu
27

P. kneZoVi, duVanjski kraj u FranjeVakiM eMatiZMiMa, str. 209.

5. GODINJAK

357

osvrtati, nego sam ih samo naveo da se za njih zna u sluaju da se bude radila jedna velika spomenica (monografija) o Buconjiu. Ostale je Buconji pisao kao biskup. Neke su od njih, zapravo veina, praktine naravi i govore o svetim godinama, o oprostima koje papa podjeljuje, o papinim obljetnicama, o papinoj elji da se u itavome svijetu tuje Presv. Srce Isusovo. I te poslanice sam naprijed naveo u istu svrhu kao i njegove redovnike poslanice. Ovdje u se opirnije osvrnuti samo na njegove dvije poslanice jer su veoma zanimljive i govore o Buconjievu svjetonazoru ili o specifinim problemima koji su u ono vrijeme teko optereivali pastoralnu praksu. Prva je njegova Pastirnica sveenstvu i vjernomu puku namjestnitva apotolskoga u Hercegovini, tiskana u Rimu Tiskom S. Skupa za razirenje vjere 1880., nakon Buconjieva izbora za nasljednika pokojnog biskupa Kraljevia, a druga je njegova okrunica o kranskoj enidbi, pisana u Mostaru 19. oujka 1888. (nema slubenog naslova, nego joj je to sadraj). Poinje uobiajenim zaglavljem: Pakal Buconji / obsl. reda s. Frane / milostju Bojom i svetoga stola apotolskoga / biskup mostarskoduvanjski / komander reda Frane Jozipa I. sa zviezdom, nakon kojega slijedi pozdrav: Svim pravovjernim u ovoj biskupiji pozdrav i mir u Isusu! a) Poslanica iz 1879/80. godine Za prvu poslanicu mogli bismo rei da je neke vrste Buconjiev program, nakon to je iscrpno izloio svoj pogled na suvremenu situaciju u svijetu. Moglo bi se rei i da je ta poslanica jedna njegova prilino duga i kvalitetna kateheza, vjeronauk koji izlae onima koji su povjereni njegovoj apostolskoj skrbi: ponajprije vjernicima, ali onda i sveenstvu. Buconji, koji je dobar dio ivota proveo vani, u velikom svijetu, odlino poznaje sve suvremene zablude i zastranjenja i svjestan je da e takve ponude iz svijeta doi i u njegov apostolski vikarijat (biskupija jo nije bila proglaena), pa ve sada, preventivno, nastoji upozoriti stado na opasnosti koje vrebaju i koje e s protokom vremena sve vie biti pristupane i u zabitnom hercegovakom selu i pogotovo gradu. Na jednome mjestu sami Buconji otkriva temeljni razlog njegove upozoravajue poslanice: Kako ree sv. Grgur: Striele preduvidjene manje ozledjuju (str. 15). Na poetku poslanice Buconji, u ime svih franjevaca i hercegovakoga puka, govorei o svojoj nedostojnosti za biskupsku slubu (3), istodobno naglaava kako je velika milost to im je Sveta Stolica dala pastira iz vlastite sredine, jer je Buconji i Hercegovac, i franjevac. Pie vjernicima da je on izabran iz sredine vaih redovnika, sinova s. serafinskoga Frane, koji bivi ko prirasli za vas a vi za nje, i od toliko vjekova svami bratjom svojom, od djed i pradjed, dielili sreu i nesreu, niti vas kroz najee kunje igda ostavili ili zapustili, najbolje i sada zapoznaju vae potrebe i pravedne elje. Nastavlja: Mi sinovi s. Frane doivisimo, na svih nas utiehu, da vas nepokvarene i u svetoj i spasonosnoj
5. GODINJAK 358

katolikoj vjeri vrste izruimo pod slavnu kransku vladu, zato nesumnjite da neemo i odsele za dobro vae i umom i djelom truditi i koristiti (4). Iz ovoga, kao i iz itavoga ivota i djelovanja biskupa Buconjia vie je nego jasno da on time to je imenovan biskupom nipoto nije prestao biti franjevac. Naprotiv, on je s franjevcima, koji su bili gotovo iskljuivi pastoralni djelatnici u njegovu vikarijatu (od 1881. Mostarsko-duvanjskoj biskupiji), ivio u izvanrednim odnosima i nije poznato da je za njegovih 30 godina biskupovanja bilo ikakvih veih potresa na relaciji biskup franjevaka uprava (za razliku od nekih svojih prethodnika, primjerice Bariia, pa i samoga Kraljevia). Buconji je drao da su franjevci odradili lavovski dio posla tijekom vie pretekih stoljea pod turskom vlau i da nema nikakve potrebe uvoditi neko drugo sveenstvo sada kada su prestali progoni i ugnjetavanja. Budunost e donijeti sasvim novo stanje, koje e kulminirati u alosnom hercegovakom sluaju ali ta tema izlazi izvan okvira ovoga rada. U svojoj katehezi Buconji najprije pie o zavodnicima koji e doi i u nae krajeve te pokuati na bezazleni i priprosti puk zadojiti bezvjerstvom i neudorednosti. Biskup opominje biblijskim rijeima: uvajte se lanih proroka! Slijede apologetske stranice na kojima biskup odgovara na zle i izopaene ideje bezbonika, ponajprije da Bog ne postoji, potom, ako i postoji, da se on ne brine o svijetu te razlae povijest kao povijest spasenja, nakon ega postavlja vjernicima retoriko pitanje: Zar da posluamo sotonske glasove ludjaka svietovnjih? Da vieno dobro zabacimo, a varava, asovita, nitetna dobra svietovnja prigrlimo? (8). Nastavlja kako nije Bog uzrok zla u svijetu, jer sve to on ini, ini dobro, a ako se dogodi da pojedinca kanjava, onda je to na njegovu izgradnju: Bog kad kanjava onda on lijei (9). Kao osobito veliku opasnost biskup vidi slobodnjatvo, liberalistike ideje koje su ve bile zahvatile dobar dio Europe i svijeta. Tu biskup gotovo proroanski prepoznaje skrivene namjere onih kojima su usta puna prie o bratstvu, jednakosti, slobodi, snoljivoti, onih koji izjednaavaju sve religije (vjerozakone) i podvaljuju da su sve one jednake. Nastavlja: Zato se treba, vjerne due, oboruati i rieju i djelom, da predusretnemo i opremo se, to ikada moemo, poplavi bezvjerstva, koje prieti razlieti se i po naih krajevih (12). U davnoj se prolosti o Focievu paklinu na miliune okaljae, tako o Lutorovu i Kalvinovu i o stotinu drugih, a u najnovije vrijeme najvee je zlo bezbono slobodnjatvo: Kau bratinstvo, a medjuto mute i mraze sve narode, podkopavaju svaku vlast, svaki red i sklad, samo da oni u mutnom love. Glasom viu pravdu, slobost, jednakost, a itave bi narode iz sebine zavisti unitili i s lica zemlje izbrisali, ako ih poda se ne mogu skuiti. () Pri tobonjoj jednakosti, sebi bi samo sviet svih i svaijih dobara prigrabili i nauivali se, a jao ga onomu, tko bi im ruku dopao (14). Kako izvrsna formulacija onoga to gledamo danas na sve strane svijeta, gdje
359 5. GODINJAK

bezduni i nemilosrdni kapitalizam porobljava sve pred sobom, novcem, prijevarom, ucjenom, iskoritavanjem slabijih, a ako ne moe nikako onda ratom. Svijetom vladaju kako ih bivi srbijanski predsjednik Miloevi zanimljivo nazva belosvetski mafijai. S osloncem na sveprisutne medije, danas osobito elektronike. Biskup Buconji nastavlja veoma konkretnim savjetima i evaneoskim naredbama: Blago vam, pobone i vjerne due, ako nebudete poli putem izopaenika, niti njihovih nauka sluali, nego vazda pazili na zakon Boji, i nastojali ga vjerno obsluivati. Ako nedopustili da vas zlo svlada, nego svedjer budete radili dobrim zlo svladati. Ako vas bude kitila prava, djelotvorna kranska ljubav, koja nitkomu zla neini, a svatkomu dobro eli: svatkoga potuje, a nitkoga nepogrdjuje: pomae nevoljnika, prima putnika, gladnika hrani i poji ednika: nevara izkrnjega, nego mu je blagotvorna; ona blagosiva i protivnika, i Bogu ga toplo preporuuje, da ga obrati, da ga milostju svojom izliei i na pravi put okrene; ona biei mrnju, neeli osvete, nego ju oslanja na pravednoga osvetitelja Boga, koji e svakomu milosrdjem svojim i pravdom svojom izpraviti na vieke (16). Osobito naglasak valja staviti na odgoj mladei: Nastojte ih urazumljivati postupno kako podrestaju u stasu, neka napreduju i u sviesti kranskoga nauka i dunostih. Dobro pazite da sa zlim drutvom nedruguju, uvajte ih ko zenice oiju svojih, i od svake pogibelji uklanjajte (17). Poslanica zavrava uputama sveenicima, koji se trebaju ponaati kao dobri pastiri te stalnom i ivom vjerom prednjaiti i svietliti povjerenomu nam stadu (20). Ipak, koliko se god mi trudili, nita ne moemo bez Boje milosti. Stoga se treba neprestano moliti Bogu. Biskup u molitve osobito preporua svetog oca papu, cara i samoga sebe, nevrijednoga biskupa (22). Upravo je na toj platformi biskup Buconji nastojao voditi svoje biskupije tijekom dugih 30 godina svoje slube. Iz itave se poslanice razabire njegova istinska zabrinutost za povjereno mu stado, ali i odlunost da se, skupa sa svojim sveenicima i vjernicima, upusti u borbu protiv svih zala vremena u kojemu ive. b) Poslanica o enidbi Nikakvo udo da je Buconji nakon desetak godina svoga biskupovanja uputio upnicima i vjernicima posebnu poslanicu vezanu za enidbu. Poznato je iz drugih izvora da je u ono vrijeme, a zapravo u svako, puno pastoralnih i moralnih potekoa bilo vezano upravo za zloporabe u predbranom i branom ivotu. Poinjui svoju poslanicu biskup najprije upozorava na ope zlo, na stranputice u koje upadaju i krani: Na alost zavladale su i u mnogih krana take stranputice, ter bi rekao, da taki, kroz neoprostivu nehajnost za duevne
5. GODINJAK 360

stvari, samo trae kako se domognuti vriemenitih uivanja sliepim poudam ugadjajui (1). Budui da ne moe govoriti o svim stranputicama, biskup se ograniava samo na pogrieke o stvarma enitbenim: jer je enitba stoer drutvenoga poetka, i korjeniti i glavni uzrok sree i nesree i za pojedince i za obitelji, ter tim i za itavo drutvo (1-2). Nakon toga biskup razlae teologiju branoga ivota i svetost enidbe te donosi neke primjere iz prakse. Meutim, alostan je to i meu njegovim vjernicima na tome podruja vlada dosta nereda, tako da se mlaarija ne samo nedri pristojnosti i svetosti slieditelja Isukrstovih, ve uprav se tako vlada ko to biva kod samih nevjernika i neznaboaca (4). Ponajprije se obruava na bezsramna i griena ljubovanja ili haikovanja, i ob dan i ob no, a to i na sami i na javi koja naziva poganskim nepodobtinama. Kao novi problem navodi nered i u svem postupanju za pripravu enitbe, tonije petljanje roditelja koji naturaju svojoj djeci da se ene ili udaju s onim koga ne vole, ili im ne doputaju to s onima koga vole. To je uistinu u to vrijeme bila velika potekoa, koja je nerijetko mlade osobe inila nesretnim itavoga ivota. K tome dolazi i nepoznavanje vjerskih istina, pa upnici ne mogu neke pripustiti enidbi zbog temeljnog nepoznavanja vjeronauka i suprunikih obveza. Namjesto da noima skitaju po selu, bolje bi im bilo da ue vjeronauk, poruuje biskup. Novi je nered bio vezan za lana obeanja. Bilo je, naime, gotovo uobiajeno da su neke djevojke varale mladie, obeavale da e se udati za njih, pa onda olako gazile obeanja, i tako vie puta i s vie mladia. To nije moglo izii na dobro. tovie, bio je nemali broj onih koji su i zaruke obavili, a nakon toga jedno drugo prevarili na izgubljenje svojih dua a na veliku tetu i uvriedu asti druge strane (5). To je sve ponekad bilo povezano s klevetanjem mladia ili djevojke to su inili otrovni jezici koji su stavljali Boga i njegove zapoviedi za ledja, pod noge pravednost i ljubav kransku, pa udri na izkrnjega, samo neka se njihova zloba i mrnja izkali, neka se to vie nanese izkrnjemu kvara i tete i duevne i vriemenite (6). Osobito kudi one mladie koji trae preprositi djevojku ve izproenu, ili jo i zaruenu prstenovanjem pred crkvom Bojom. Moda najtei nered bio je povezan uz tzv. umicanje djevojaka ili uskakanje.28 Naime, ima sluajeva da roditelji na silu ele svoju ker udati za onoga koga ona ne eli. Stoga ona trai prigodu da pobjegne od kue i uda se za onoga koga voli pa s njim ugovara otmicu, koja je dakako samo prividna: mladi koji se dogovorio s djevojkom dolazi kradom sa svojim prijateljima i otima djevojku. Nakon to je prenoila u njegovoj kui, vie nitko nema pravo
28 Koliko je umicanje djevojaka u nekim upama uzelo maha moe posvjedoiti sluaj upe Vinice u duvanjskom kraju, gdje se u prvim desetljeima 20. stoljea gotovo nitko nije enio nego tako; usp. r. joli i. drMi, upa vinica. monograFija prigodom 125. obljetnice oSnutka upe (1885.-2010.), tomiSlavgrad, 2010., Str. 193-196.

361

5. GODINJAK

na nju. Takva je praksa meutim izazivala velike nesporazume, jer su brojne djevojke naprosto zlorabile svoju poziciju: iako im nitko nije nametao nekoga mladia, one su radi vlastite promocije ili iz iste obijesti uskakale te tako sramotile roditeljsku kuu i dolazile u sukob s Crkvom koja takvo ponaanje nije trpjela. Neki su pak, osobito siromaniji, to inili da bi izbjegli trokove oko pronje i pirovanja. Biskup je na to ogoren: najprije su sami uveli besmislene i bespotrebne obiaje na koje je valjalo potroiti svu silu novca, a onda ine grijeh da bi zaobili te obiaje koje su sami uveli. Pazite na to to bi rekli drugi o vami kad bi se tetnoga obiaja okanili, a nepazite ta e o vama Bog i crkva rei, kad Boje zapoviedi pregrieujete! (7). Biskup nije protiv veselja u enidbama nego samo neka to veselje bude u Gospodinu, kako dolikuje pravim kranim. Pie i o bespotrebno dugim pirovanjima: Produlji li se enitbeno pirovanje na vie dana, to ni najbolji kuni domain nemoe zaprieiti, da se veselje neizvrgne u mnoge nepristojnosti, bilo u besjedam ili nepodobnim alam, bilo u prepijanju i nevaljalom ponaanju, osobito mladei strpane u zajednici, u kuam i seoskim tjesnoam; osim to se kod siromaha iztroi ne samo to ima u kui, nego se uz izpranjenu kuu do grla mnogi zadue, pa take obiaje vi hoete da odrite na tetu i due i tiela! (7). Te biskupove toliko logine i normalne rijei seljaci su teko primali, a sve iz gluposti i zaostalosti, iz elje za pokazivanjem i onda kada se nema to pokazati. Na kraju biskup daje neke konkretne zapovijedi ili zabrane: da se gozba slavi u samo jednom danu; da se prekine s runim obiajem da se nevjesta prve noi krije od druge eljadi; da se nevjesta odmah po vjenanju vodi kui; da se ukine propastni obiaj ii na jabuku, kako bi se dokinuli suvini trokovi; ako jedno od zarunika samovoljno i bez dostatnih razloga prevari drugu nakon prstenovanja, mora namiriti dotadanje trokove drugoj stranci; tko odvede ve od drugoga isproenu djevojku bit e podvrgnut tekim kaznama, a najmanje zabranom primanja sakramenata njemu i ukuanima koji su je primili u kuu (8). Biskup zavrava pismo ovim rijeima: Ovo nae pismo dovle neka Potovani upnici svake godine proitaju s oltara vjernicim prigodom kad se tiju biskupske naredbe o enitbi (8). Nakon toga slijede u pismu neke obavijesti za upnike, nevezane za gornju tematiku.

5. GODINJAK

362

Zakljuak Fra Pakal Buconji je pisao puno, ali u najveoj mjeri je rije bila o slubenim i veinom osobnim dopisima, jer je on obnaao visoke funkcije, najprije u franjevakoj kustodiji, a potom 31 godinu kao apostolski vikar i mostarsko-duvanjski biskup, a 20 godina kao administrator Trebinjskomrkanske biskupije. Takvi njegovi dopisi i naredbe nisu predmet ovoga rada. Ovdje su obraeni njegovi javni spisi, bilo da su tiskani, bilo da su sauvani samo u rukopisu. Iz gornjega prikaza jasno je da je biskup pisao na tri jezika: na latinskom, talijanskom i hrvatskom, da mu je prvo djelo bilo tiskano kada mu je bilo 29 godina, a rije je o njegovu govoru u Rimu prilikom proslave 1000. obljetnice slavenskih apostola irila i Metoda (1863.), dok je posljednje tiskano 1905., pet godina prije njegove smrti. Njegov je latinski jezik pitak i staloen, hrvatski je nama danas malo teak i krut, ve prema prilikama onodobnoga jezinoga i pravopisnoga standarda, a inae su mu misli logine i lako pratljive i shvatljive. Sadrajno se njegovi spisi mogu podijeliti u etiri skupine: govori, politiki spisi, ematizmi i okrunice sveenstvu i vjernicima. Dakako, nije iskljueno da e se u budunosti pronai i jo koje Buconjievo djelo. Ova djela koja su ovdje navedena i u najveoj mjeri obraena valjalo bi svakako tiskati na jednome mjestu, a odlina bi prigoda bila mogua monografija koja bi se radila u ast ovoga velikoga hercegovakog sina, mudroga crkvenog prelata i elik Hrvata koji je preminuo prije tono sto godina. itluk, prosinac 2010. Dr. fra Robert Joli

363

5. GODINJAK

Literatura R. GLAVA, Biskup o. Pakal Buconji prigodom tridesetogodinjice biskupovanja 1880.-1910., Mostar, 1910.; R. GLAVA, Spomenica, str. 61, 141-145, 164; - ivotopis, pisana djela - spominje se sukob s biskupom Kraljeviem // Dvadeset godina biskupovanja Presvijetlog gospodina Otca Pakala Buconjia, Kranska obitelj, br. 3/1900., str. 38-39; - pjesma Veljko Obradov: A na ponos Serafskoga reda i bore se uz zastavu slavnu / za hrvatsku slavu starostavnu - Providnost nam ga dala, pohvale njegovi pothvati, poklon caru FJ, putovanje delegacije u Be // Viestnik (25-godinjica biskupovanja presvietlog gosp. Pakala Buconjia), Kranska obitelj, br. 3/1905., str. 47-48; - uzor Hrvat i rodoljub - znamo tovati ljude koje samo vjekovi radjaju, a Providnost ih alje narodima u najteim kunjama njihovim - str. 85-: Buconji za glagoljicu i od samih protivnika priznat kao odluan i neustraiv branitelj hrvatskih svetinja // Fra Pakal Buconji, biskup 1880.-1910., Kranska obitelj, br. 4/1910., str. 62-64; - Starina, korjenika hrvatska predstavka A. Starevi Hrvatstvo! alem kamen hrvatskog potenja L. PETROVI; + Fra Pako Buconji, Kranska obitelj, br. 1/1911., str. 2-12; - (smrt) gdje s hrvatski i misli i tvori - najvjerniji sin katolike crkve, najbolji sin krne Hercegovine, elik-znaaj, uzor, dika i ponos franjevakog reda - djetinjstvo kolovanje etc. (ivotopis), erigajska oskudica 1. na vjerskom polju: liturgija, izgradnja crkava, obratio brojne na katolianstvo bez podizanja praine, a voljeli ga i inovjerci; 2. Prosvjeta: sirotite bogoslovija u Mostaru 3. Narodnosno polje F. O. K(NEZOVI), Buconji fra Pakal, u: Znameniti i zasluni Hrvati, str. 41-42; - kratki ivotopis

5. GODINJAK

364

M. PERI, ivot i rad mostarsko-duvanjskih i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 100 godina, u: Katolika crkva u BiH u XIX i XX stoljeu (prir. P. BABI i M. ZOVKI), Sarajevo, 1986., str. 275-281; A. T. MAJSTOROVI, Biskup Buconji, Krni zaviaj, br. 3/1971., str. 12-13; B. PANDI, Biskup fra Pakal Buconji (Prigodom 150. godinjice roenja), Krni zaviaj, br. 17/1984., str. 39; A. NIKI, Djelovanje biskupa Buconjia, Krni zaviaj, br. 17/1984., str. 45-48; A. NIKI, 70 obljetnica smrti biskupa fra Pakala Buconjia, Naa ognjita, br. 10/1980., str. 21; A. BUBALO, Jo mu Hercegovina nije rodila brata, Sveta batina, br. 8/1984., str. 10; NIKI, irilometodska batina u fra Pakala Buconjia, Sveta batina, br. 5/1985., str. 13.

365

5. GODINJAK

UVODRAVNIK-KUSTOD FRA pAKAL bUCONJI (1874.-1879.) I OSLObOENJE HERCEGOVINE (I bOSNE) 1875.- 1878. GODINE
Predgovor Nikad povijest ne stvaraju sluge na mrtvoj strai voa prvi stoji domoljublje po rtvi se mjeri Drava se samo maem kroji! U povodu stote obljetnice smrti biskupa fra Pakala Buconjia (1834.1910.-2010.,) odluio sam sjetiti se 135. obljetnice Hercegovakog ustanka (1875.-2010.) u kome je franjevaki kustod-uvodravnik fra Pakal Buconji odigrao presudnu ulogu.1 Ustanak u Hercegovini, zahvaljujui fra Pakalovoj knjizi o Glavnim uzrocima ustanka2 digao je pokrajinsko-regionalni sukob na rang europskog problema, koji je zavrio odlukom Berlinskog kongresa (1878.) da Austro-Ugarska uvede mir i red u Bosni i Hercegovini. Svaki spomen hercegovakih franjevaca, koji su sebe ugraivali u povijest Katolike crkve i u njezinu slobodu, putovanje je u prolost, svjedoenje o
O ivotu i radu biskupa fra Pakala Buconjia opirnije su pisali brojni pisci. Sam Buconji (Buci) navodi da je roen u obitelji Stjepana Buconjia i Vide r. imi, 2. travnja 1834. godine.. Spominje se da je roen u Drinovcima ili u Slivnu. Tamo su mu roditelji izbjegli iz Drinovaca da spase glavu pred turskim progoniteljem. Na krtenju je dobio ime Stjepan. U Matici krtenih upe Ruii stoji upisano da je krten 16. kolovoza iste 1834. godine (MK., 1834., br. 15.). Postao je franjevac, sveenik te vrio slube uvodravnika i biskupa. Sam pie u Prvom izvjeu kojeg je objavio 1880. i 1881, da je roen u Drinovcima.. arhiV ProPagande, Scritture riferite nei congressi dalje SC, Bosnia, sv. 17., f. 347r-350r. ini se da je roen u Slivnu, a krten u Ruiima Uz ostale ivotopise spominjem nekoliko objavljenih priloga: a. niki: Kulturne prilike u Hercegovini zadnjih desetljea turske vladavine (1823.-1878.), Kai, 8/1976., str. 211. - Isti, Hercegovaki ustanak u svjetlu novih izvora, Posebna izdanja ANUBiH, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo 1977., knj. 3//4, sv. 3, 315.-332. - Isti, Buconji, fra Pakal, Franjo meu Hrvatima, Zagreb 1976, str. 209. - Isti, Knjievnost hercegovakih franjevaca zadnjih sto godina, Krni zaviaj, 1977. (br. 10), 50., Franjevci u Hercegovini od 1878. do 1892. Kai, 10/1978., str. 220. ak su u broju ... Krnog zaviaja objavljeni prilozi u svezi s prigodnim Znanstvenim skupom posveenom fra Pakalu Buconjiu.. ratko Peri, Da im spomen ne zaboravimo, Mostar, 2000. str. 48.-49. te u Znamenitim Hrvatima, Enciklopedijama, Leksikonima i drugdje. Najnoviji prikaz: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine, Mostar, 2009., sv. 1., str. 424.-425. 2 Un cenno semplice sulle cause principali dellinsurrezione delle popolazioni cristiane in Hercegovina, settembre, Mostar 1875. Glavni pregled prituabah, glavnih povoda ustanakah kranskoga puka u Hercegovini, Mostar 1875., ili Kratak osvrt na glavne uzroke ustanka kranskih naroda u Hercegovini, u rujnu 1875., preveo, popratio biljekama i objavio: Andrija Niki i objavio u asopisu Croatica cristiana periodica, V/1981., br.8., str. 67.-89.. .
5. GODINJAK 366
1

vremenu u kojem su ivjeli i onome to su poduzimali. Pa, kako me ovaj tekst povezuje s naim velikanom fra Pakalom Buconjiem, odvodei me u razdoblje Hercegovakog ustanka iz 1875. godine, svratit u pozornost na taj prekretni dogaaj, korak to ga je taj fratar uinio da se katoliki narod oslobodi od etiristoljetnog turskog zuluma. Stvarno, zahvaljujui fra Pakalovoj knjizi, u razdoblju njegova predvoenja fratrima ostvarilo se dugo eljkovano i oekivano, ali po ivote ondanjih katolika i fratara, opasno, politiko, socijalno, drutveno, crkveno i franjevako osloboenje hercegovako-bosanskih krana i fratara. Bilo je to vrijeme kada je svaki katolik, a posebice svaki fratar, na elu s fra Pakalom Buconjiem nosio u sebi nenapisanu knjigu o svome vremenu. U toj knjizi je zlatnim slovima bila ispisana obveza osloboditi kranstvo Herceg Bosne od turskih zuluma. Dakle, oni su najavljivali da se dugo eljkovano osloboenje, rizian i prijeloman dogaaj, slogom, iako bez oruja konano mora ostvariti. Nadalje, svatko pametan eli upoznati istaknute ljude, predvodnike dogaaja, znamenja, zdanja i prirodne ljepote svoga mjesta i svoje okoline pokazujui ih prijateljima, hodoasnicima i turistima. I mi u Hercegovini imamo dosta toga pokazati naim hodoasnicima od Humake ploe, preko steaka s jedinstvenim ukrasima i rijetkim natpisima, do Meugorja. Ali rijetko se tko sjeti da brojne hodoasnike treba upoznati i s fratrima koji su ovdje osam stoljea ivjeli, pa amili, pa vlastitom krvlju katolianstvo zalijevali, slobodu ne samo snivali nego je izborili. S vjernim pukom jedno postajali. ivei dijelili vie zlo nego dobro sa svojim narodom. Da taj propust donekle ispravim, upozorit u na svanua slobode za kojom su katolika pokoljenja u Hercegovini etiri stoljea eznula. Upozorit u na nadnevke koji su poznatiji, dotiui se pojedinih dogaaja, a opirnije u se zadrati na analizi jednog segmenta. Ponudit u ujedno i jednu reinterpretaciju povijesti osloboenja Herceg Bosne od etiristoljetnih turskih zuluma. Kroz to kratko razdoblje fra Pakal Buconji je bio poglavar hercegovakih fratara i s njima dijelio ivotnu nesigurnost. Treba na to podsjeati da se zapamti kako za viestoljetne turske okupacije katolici u Bosni i Hercegovini ne samo da nisu bili osobe drugog nego ni desetog reda. Oni su, od srednjovjekovnih gospodara i vlasnika svojih posjeda nad kojima su podizali steke, franjevake samostane njih preko 50 i preko 550 crkava ivjeli na nivou europske kulture i civilizacije recimo, konkretno za nas u Hercegovini kao u Dubrovakoj Republici i Hrvatskoj. Turska okupacija i ruenje kranskih znamenja preko deset samostana i preko 150 crkava uinili su, ne osvrui se na sudbine brojnih katolika s franjevcima, da su crkveni objekti postali arhiv u zemlji. Preivjeli krani su automatski svedeni na rang raje - stoke o kojoj su pojedine age, begovi i veziri odluivali kako im se prohtjelo. Njihov pravorijek, bez sudskog procesa, gotovo uvijek je bio smrtna kazna za odrasle, a povremeno i esto
367 5. GODINJAK

odvoenje djeaka u janjiare, a djevojica u hareme, postao je praksa etnikog ienja i ubijanja kranskog naroda pod turskom okupacijom gotovo tijekom etiristogodinjeg zulumarenja. esto smo uli za nezadovoljstvo turskih vlasnika koji su progonili siromane krane iz zaviaja prebacujui komatre nad ognjitem, palei ito na gumnima, ubijajui jahae na konjima itd. Izmeu brojnih suvremenih svjedoanstava upozoravam na rijei putujueg lijenika, koji je nakon prolaska kroz Hercegovinu u vrijeme Buconjieva roenja zapisao: Svaki Turin nad katolicima ima punu vlast!.3 Usprkos nepodnoljivom stanju pod viestoljetnom okupacijom prea dananjih potura, neopredjeljenih, Muslimana i, od 1995., Bonjaka, fratri su traili naina da poboljaju stanje katolika. Traili su viestruku pomo na raznim stranama. ak su koncem XVIII. stoljea poeli podizati upne kuice (Mostarski Gradac, Gradnii, erigaj, Ruii), 1840. postigli su da je Austrija uzela katolike u naem Apostolskom vikarijatu pod svoju zatitu, 1846. obnovili su prvi samostan onaj na irokom Brijegu, 1852. podigli su prvu zgradu za Narodnu uionicu kolu u Vukodolu, 1856. Francuska je darovala ljekarnu u Mostaru, 1872. nabavljeni su strojevi za prvu tiskaru, a pojedini franjevci su se osposobljavali za tiskanje knjiga, godinjaka, novina i serijskih izdanja i sl. Uz traenje pomoi u kranskim zemljama, biskup fra Aneo Kraljevi je 1872. godine osnovao malu nabonu zakladu (Mons pietatis) za koju mu je car dao 8.000 forinta, da bi krani mogli s malim kamatama uzeti novac i otkupiti zemljite od Turaka. Sve je to nagovjetalo zoru svanua slobode, ali je slobodu trebalo izboriti. Gledajui unatrag, 135 godina nije malo vremensko razdoblje u ivotu jedne sredine. Meutim, to razdoblje u ivotu Hercegovine, sasvim je dovoljan razlog da se o tom spomenu, a posebice o ivotu i jedinstvenom podvigu fra Pakala Buconjia prikupi to vie podataka i iznese konkretnih znanstvenih obrada. Minulo vremensko razdoblje prostrane politike Hercegovine, a u isto vrijeme i jo starije katolike pokrajine, i ivot naih prea potrebno je bolje upoznati. Kroz minulih 135 godina od Hercegovakog ustanka4 i 100 godina od smrti biskupa fra Pakala Buconjia, dogodili su se brojni sudbonosni dogaaji. Hrvatski katoliki puk crpio je svoju ivotnu snagu iz teko obradiva zemljita okruena i isparcelirana sivim kamenom, iz arkog sunca, zmijolikih rijeka, a nadasve iz ive vjere, stoljeima zalijevane krvlju muenika. Tako da Katolika
3

Splitski lijenik dr. Nikola Markochi (Markoij), nakon to je 1834. godine obiao ove krajeve, pie da politiko stanje u Bosni i Hercegovini ne moe biti gore jer u njoj vlada potpuni despotizam. O tome sam napisao studiju Hercegovaki ustanak u svjetlu novih izvora, koja je objavljena u Zborniku meunarodnog znanstvenog skupa prigodom stote obljetnice Hercegovakog ustanka i Istone krize 1875.-1878. Posebna izdanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knjiga 30 Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 4., str. 315.-332. Studija je prevedena i na njemaki jezik pod naslovom: Der Aufstand in der Herzegowina 1875/78, dargestellt auf Grund von Archivmaterial der Katholischen Kirche, Siidost-Forschungen, XXXVII/1978., str. 69.-91. Fra arko Ili je studiju u skraenom obliku objavio u Krnom zaviaju br. 10, str. 28.-35.
368

5. GODINJAK

crkva u Hercegovini, kao rijetko koja druga crkvena pokrajina, svojim muenicima moe nebo naseliti. Domaoj i svjetskoj javnosti poznato je kako su nai franjevci i sveenici neke u samo spomenuti - ivotno i sudbinski vezani uz prolost i sadanjost naroda na ovom podruju. Brojni su nesebinim zalaganjima i stoljetnim radom taj hercegovaki poslovini kr pretvorili u prostrani privlani vrt. Najljepi cvijet u tom vrtu je lik godinama bremenitog fratra koji je sebe uzemljio da njegov hercegovaki narod ima ivot, vjeru i slobodu. Samostani, svetita, crkve i kapelice to su rasijane po Hercegovini uinili su da i pokrajinsko podruje hercegovakih franjevaca preraste od vrta u svetite Kraljice Mira. Tu se krani, posebice mladi narataji, okupljaju, razmiljaju, mole i crpe snagu za sutranjost i budunost. Franjevac je u ovom kraju svijetli most to spaja suprotne obale - plavi Jadran i planinsku Bosnu, most izmeu Istoka i Zapada. Lik tog franjevca spaja sadanjost s prolou i poput sjajnog reflektora baca jako veliko svjetlo na budua vremena! Hercegovaki ustanak 1875.-1878. jedan je od povijesno bolje obraenih tema, najprije kroz memoarsku, a kasnije publicistiku i znanstvenu grau.5 Vrijedi istaknuti da je ovaj Okrugli stol o biskupu fra Pakalu Buconjiu (1834.-1910.), zamiljen i kao svojevrsni nain obiljeavanja 100. obljetnice Buconjieve smrti, ali i na njegov doprinos uspjehu krana i pokretaa Hercegovakog ustanka. Hercegovaki ustanak bio je jedan od prijelomnih dogaaja u povijesti Bosne i Hercegovine kao drave i njezinih konstitutivnih naroda pojedinano. Slijedili su ustanci protiv nove okupacijske vlasti, pa zatim nedvojben gospodarski uzlet iji je cilj u prvom redu, bilo punjenje bekih riznica, na kraju letargija i nezadovoljstvo, koje je tinjalo. Jedna od potvrda narodnog raspoloenja bilo je masovno iseljavanje Hrvata u prekooceanske zemlje, Bonjaka Muslimana u Tursku, a Srba na Kosovo i u Srbiju. Turske i Jugoslavije je nestajalo ruenjem, a Austro-Ugarske izgraivanjem. Neka nam svima ovo zahvalno sjeanje bude na korist i radost. Vama ovdje nazonima Drinovanima i svim lanovima sudionicima elim uspjeh u radu.
5 a. niki,, Hercegovaki ustanak u svjetlu novih izvora, Posebna izdanja ANUBiH, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo 1977., knj. 3/4, sv. 3, 315.-332. a. niki, Bibliografija Hercegovakog ustanka (1875.-1878.), Posebna izdanja ANUBiH, Odjeljenje drutvenih nauka, Sarajevo 1977, knj. 3/4, sv. 4, 333.-341, a. niki, Hercegovaki ustanak 1875., Mostar Veljaci, 1995.; a. niki, Der Aufstand in der Hercegowina 1875./1876., Sudost-Forschungen (Mnchen), XXXVII/1978., str. 69.-91.; a. niki, Fra Didak Bunti, str. 47-77. iVica Pulji, Hrvati katolici Donje Hercegovine i Istona kriza Hercegovaki ustanak 1875.-1878., Dubrovnik-Neum, 2004. s popisom vrela i literature. Usp. VojislaV BogieVi, Graa za prouavanje ekonomskih odnosa u Bosni i Hercegovini pred ustanak 1875. godine. Prema podatcima iz izvjetaja austrougarskog generalnog konzula dr. Svetozara Teodorovia u Sarajevu iz 1875., Godinjak Drutva istoriara BiH, Sarajevo, 1/1949., str. 215.-132.; haMid hadiBegoVi, Turski dokumenti o poetku ustanka u Hercegovini i Bosni 1875. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslavenskih naroda pod turskom vladavinom, Sarajevo, 1/1950., str. 85-116.

369

5. GODINJAK

1. Politike prilike u Hercegovini U kamenu iznikao, u kamenu odrastao - ovo je najzgodnija karakteristika hercegovakog puka.6 Hercegovina, pie Nikola Buconji, ima oblik raznostrana trokuta s povrinom od 9.119 etvornih kilometara, a imala je za vrijeme ustanka preko 200.000 stanovnika. Sa sjevera joj je granica Bosna, s istoka Crna Gora, s juga i zapada Dalmacija. Dok je Crna Gora Hercegovini megjom od donjega toka rijeke Tare i mjesta Medvedine do planine Orjena, Dalmacija joj je megjom neto na jugoistoku, na svemu jugu i zapadu do mjesta Arana na dalmatinskoj strani. Hercegovina se na dva mjesta dotie Jadranskoga mora, i to: kod Sutorine na jugu i kod Neum-Kleka na zapadu. Ve uope poznata rije krna pokazuje dovoljno, ime najvie obiluje Hercegovina: krom i kamenom, pa je usprkos tome mnogi kraj naselila, a sebe nije raselila. Kako je ve istaknuto u uvodu, narod se hercegovaki dijeli po vjeri na muslimane, hriane pravoslavne i krane katolike.7 Krani su, uopeno, smatrani bespravnom rajom stokom.8 . Prema statistici iz turskog slubenog kalendara za Bosnu i Hercegovinu iz godine 1871. broj mukaraca9 u Hercegovini je bio:
Muslimani Hercegovina 39.472 Pravoslavni 23.492 Katolici 18.289 idovi Cigani 676 Suma 81.929

Stanovnitvo je, prema navedenoj statistici, bilo brojno. Obitelji su redovito imale po vie djece tako da su bile i relativno mlade. 1.1. Politika podjela Turska administracija je prevela srednjovjekovne upe u nahije i podijelila Hercegovinu na kadiluke. U etiri kadiluka onoga vremena i to: foanskome, nevesinjskome, gatakome i bilekome, to jest u kadilucima do Crne Gore, ivilo je izmijeano muslimansko i hriansko puanstvo, prvo pretenije po gradovima, a drugo po selima. U kadilucima: ljubukome i trebinjskome ivilo je muslimansko, hriansko, a u prvom dobrim dijelom i kransko
6 Usp. nikola Buconji, Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Nakladom i trokom pisca. Sva prava pridraje pisac. Cijena K 1.60.Mostar, Hrvatska dionika tiskara, 1911., str. 42. 7 nikola Buconji, Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca, 1911., str. 17. 8 Uz ostalo, kranima su muslimanske vlasti zabranile zidati kue malterom. Nisu smjeli imati svoje kole, morali su se odijevati primjereno svomu ropskom poloaju, nisu smjeli jahati na osedlanu konju nego na samaru, nisu smjeli pjevati i igrati na javnim mjestima, pogotovu u blizini Turaka i poturica, morali su ustajati ako im prilazi musliman, a sjesti istom kada im on to dopusti; morali su sjahati s konja kada se susreu s Turinom itd. Jednom rijei, krani su se u svakodnevnomu ivotu morali ponaati u skladu sa svojim ropskim poloajem te se u svakome pogledu pokoravati turskim vlastodrcima. Tako je u narodu nastala izreka: Vei konja gdje ti aga kae! Usp. a. niki, Pokuaji oslobaanja i islamizacija u Hercegovini u XVII. stoljeu prema rimskim izvorima, Nova et vetera, 29/1979., sv. 1, str. 174.-182. 9 U popisu su krani ve podijeljeni na pravoslavne i katolike.

5. GODINJAK

370

puanstvo. U kadilucima: stolakom, ljubukom, mostarskom i konjikom, to jest u kadilucima blie Dalmaciji ivilo je po selima ponajpretenije kransko puanstvo, a po gradovima muslimansko i hriansko. Zajedno se narod svih triju konfesija kroz vjekove na istoj grudi izgajao i rastao, a ista ga gruda opet primala u svoje krilo. Koliko je god inila oprijeke vjera izmegju jednih i drugih i treih, toliko ih je nasuprot tome drao u zajednici jedinstveni govor, pa mnogi isti ili srodni obiaji. Nije dakle bilo mogue ivjeti bez megjusobnog druenja i sporazumijevanja. Jedino je poznato, pa se s toga istie, da su se vazda, te i prije za vrijeme ustanka bolje gledali muslimani s kranima nego s hrianima. Hriani su u pograninim kadilucima podupirali crnogorske tenje na tetu turske carevine. U onim je kadilucima palo mnogo turske vojske i turskih prvaka, a to su dobro znali i pamtili hercegovaki muslimani. Ne vjeruj hrianinu govorio bi esto Hamzi-beg Rizvanbegovi, ni kad s tobom jede i pije, jer sve gleda, kako e ti izvrnuti anjak na glavu. Ili ovaj govorio ovako, ili onaj onako, glavno ipak ostaje, da se ivovalo i drugovalo.10 1.2. Drutvena podjela Polovicom devetnaestoga stoljea i strani diplomati su zapazili nepremostive razlike meu stanvnitvom u Hercegoivini. Njihovi su ih gospodari ni zbog ega batinali i ozljeivali. Vjeani su ih ili nabijali na kolac i zbog same sumnje da su prekrili zakon. Drugim rijeima, drali su ih za najbjednije robove nedostojne ivota. O tome fra Petar Bakula zorno pie: I nakon te male i uzbudljive, ali posve istinske slike, moj e itatelj povjerovati onim mojim rijeima, tj. kako u itavoj Europi ne postoji slina bijeda ovoj, koju su Hercegovci tako dugo podnosili. Ja ne priam bajke. Usprkos svim poboljanjima koje su Turci uinili za podizanje katolika u Hercegovini, a koja se i dalje ine, i sada se moe nai da ako ne svi, bar treina naroda nema vlastite niti jedne kokoi, doslovno shvaeno, niti jedne kokoi. Neka, dakle, itatelj zakljui o ostaloj njihovoj imovini... Dosta e biti rei da i odjea, pokustvo i ostalo ime se slui jedna itava obitelj ne dosie vrijednost od 30-50 skuda. I u takvom stanju imamo gotovo polovicu Hercegovine. I to je injenica, koja naalost potvruje moje alosno prianje. 11
nikola Buconji, Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca, str. 23.-24. Fra Petar Bakula pie knjigu I martirii Patnje u hercegovakoj franjevakoj misiji, Roma 1862. Nacrt ove knjige susree se u Relaciji- Izvjeu to ga je fra Petar Bakula napisao za Opi sabor kapitul franjevakoga reda 1862. godine. FranjeVaki arhiV u riMu, Relazione del 1862. Poetak ove knjige moe se nazrijeti u rukopisu: Njekoliko punatah to ga je poslao Ljudevitu Gaju, a sauvan je u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. To potvruju i Bakulini suvremenici u svojim turim izvjeima. Usp. VojislaV BogieVi, Graa za prouavanje ekonomskih odnosa u Bosni i Hercegovini pred ustanak 1875. godine. Prema podatcima iz izvjetaja austrougarskog generalnog konzula dr. Svetozara Teodorovia u Sarajevu iz 1875., Godinjak Drutva istoriara BiH, Sarajevo, 1/1949., str. 215.-132.; haMid hadiBegoVi, Turski dokumenti o poetku ustanka u Hercegovini i Bosni 1875. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslavenskih naroda pod turskom vladavinom, Sarajevo, 1/1950., str. 85.-116.
11 10

371

5. GODINJAK

Primjerice, 1868. godine i strani putopisci su opisivali trgovako-ekonomske razlike meu stanovnitvom u Hercegovini.12 Pribliavajui se vremenskom razdoblju uoi ustanka Nikola Buconji istie: Dok su bili, ba su bili, veli esto puta po koja krtena dua u Hercegovini. U navedenoj se reenici podrazumijevaju Osmanlije -Turci. Hercegovaki se i bosanski islamski svijet rado po vjeri nazivao Turcima, a po tom i kranski svijet nazivae tim imenom. Ime Turin nije vrijedilo samo za prave Osmanlije nego i za domae muslimane. Iz ovoga razloga ostavljam ono ime hercegovakom islamskom svijetu, pod kojim bijae poznat sve do iza okupacije, kadno se u domaeg iteljstva islamskoga poela buditi narodna svijest o slavenskom porijeklu i slavenskoj krvi. Makar ovo potonje dvoje i bila gola istina, svejedno se jo i danas znatan dio islamskog iteljstva smatra i s ponosom naziva Turinom. Dakle, dok su bili, ba su bili. Bili su neosporivi vlasnici zemlje i vladajui element. Turci su bili potpuno svjesni svoga gospodstva i svoje vlasti nad kranlukom, kasnije i nad hrianlukom. Svjesni su bili sile i snage sultanove u Carigradu, otkuda su se u svako doba mogli nadati obilnoj pomoi i zatiti. Ukoliko su Turci bili svjesni svoga poloaja, utoliko je opet raja bila svjesna svoga poloaja.13 Istina je da su Turci bili silni.(). Od kranskoga su se naroda traili i pobirali razni danci od raznih prihoda i produkata. () Ta na istoj se grudi ragjaju Turci, krani i hriani, na istoj se grudi uzgajaju jedni i drugi, u istu grudu padaju na vjeni poinak svikolici. Prije ustanka i za vrijeme ustanka nosi svak oruje bez razlike vjere, samo ako ga nositi moe. No su i busija mogle progutati kranina, ali su esto puta progutale i Turina, pa se opet ivilo. Megju inovnicima se nalazi u dravnoj slubi i krana u toliko barem, u koliko je koji bio vjet turskom pismu i govoru. () Prelazom iz godine 1874. u godinu 1875. poelo je u pojedinim mjestima Hercegovine vreti, pa je pri kraju i prekipilo: ustanak je zapoeo svom estinom na smrt il na ivot. Kmetovske se obitelji pobunie u donjoj i gornjoj Hercegovini.A da li je sam seljaki narod vlastitom inicijativom zgrabio oruje i ustao; da li je u nacionalnom pogledu ta
12 Talijanski diplomat Cesare Durando napisao je 1868. godine trgovako-ekonomski osvrt o Hercegovini i objavio ga u asopisu Bolletino Consolare, Firenze, 1868., knjiga IV, str. 1213.-1242., pod naslovom Cenni commerciali ed economici sulla Erzegovina. Uz kratki uvod tekst je bio objavljen u Glasniku arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, XVIII-XIX., str. 339.-363. na talijanskome jeziku. Prijevod sam najprije objavio u knjizi Franjevaka knjinica, Mostar, 1981., str. 69.-90. pod naslovom Trgovaki i ekonomski osvrti o Hercegovini (iz 1868. godine) odatle ga je Gospodarska komora Herceg Bosne (Mostar) preuzela i objavila u listu Gospodarski glasnik, br. 2-3, str. 30.-45. 13 Turski oevidac i putopisac Pasko Vasa efendija pie o islamizaciji domaih plemia uvjerenih da e tako i nadalje uivati svoja dobra, da e biti osloboeni daa i stei privilegije dane iskljuivo muslimanima. Meutim, Sve zemlje koje su po pravu pripadale dravi, ona ih je ustupila muslimanima koji su sudjelovali u osvajanju zemlje. Krani koji su poslije otomanskoga osvajanja ovdje ostali, nikada nisu bili nita drugo doli kmetovi raja. U ovoj je pokrajini bilo samo vlasnika muslimana i raje. Ovi posljednji radili su za svoje nove gospodare isto kao i prije (usp. P. Vasa, Bosna i Hercegovina, str. 38.-40.). U Hercegovini su samo muslimani bili vlasnici imanja; krani nisu mogli posjedovati, niti su posjedovali, ikakvu zemlju. Zemlja je bila monopolizirana za pokrajinske begove i age koji su se samo hvalili starim pravima i starim povlasticama (usp. isto, str. 70.-71). Kmet je imao samo svoje ruke i neki put pravo, ili bolje, doputenje da uzgaja malo stoke. Tada je meutim za gospodara morao spremati maslo i sir, sjei drva za ogrjev, kositi sijeno, spremati slamu, istiti ito, spremati sve druge proizvode i prenijeti ih u grad, u aginu kuu (usp. isto, str. 42.). Zanimljivo je analizirati ostavtine islamiziranih batinika: FranjeVaki arhiV u Mostaru, Acta Turcarum, br. 319; arhiV hercegoVine, Acta Turcarum, br. 28 i Sidil blagajskog erijatskog suda, br. 1025; orijentalni institut u sarajeVu, Sidil mostarskog kadije, br. 2, Sidil mostarskog suda, br. 2.

5. GODINJAK

372

razumjevao sam od sebe, to su naravno posve druga pitanja. () Ovdje je potrebno razlikovati gragjanski stale od seoskoga. Ovaj se zadnji stale odupro na puku i na no, a prvi je simpatizirao sa pokretom i ustankom. Megju seljanima je i muslimanima prestalo svako openje, im su prekinuli begovi i age ili subae im svoj dolazak kmetovima. U gradovima su bili ljudi upueni jedni na druge i ne htijui. Krani su i hriani morali svejedno drati s muslimanima, jedno da prikriju svoje simpatije spram ustanka i ustaa, a drugo im je ivot i imanje bilo u muslimanskim rukama, pak su mogli svaki as postradati. Muslimani su naprotiv jednako bili prisiljeni drati sa svojim kranskim i hrianskim sugragjanima 14 Nadalje stanovnitvo je vjerski pripadalo katolicima, pravoslavima i muslimanima. O meuodnosima Buconji pie: Ustanak je zatekao u krana katolika u Hercegovini jednu biskupiju sa biskupskom stolicom u Mostaru. Pred ustanak je i za ustanka ova biskupija brojila 26 franjevakih upa; biskup takogjer bjee iz franjevakog reda, a zvao se fra Angjeo Kraljevi, te stolovae u Vukodolu kraj Mostara. Poam skoro od lijeve obale rijeke Neretve i pritoice joj Bune pa do Trebinja bjee 7 upa, u kojim su bili upnici svjetovni sveenici. Ovo je 7 upa sve do godine 1886. spadalo pod upravu biskupa dubrovakoga, poto stara trebinjska biskupija nije mogla biti obnovljena ni uspostavljena. Godine 1886. po odredbi Sv. Stolice bude svih 7 upa dodano pod nadzor i upravu biskupa mostarskoga. Hriani su pravoslavni isto tako imali jednu mitropoliju sa mitropolitskom stolicom takogjer u Mostaru. itava je mitropolija brojila oko 50 parohija, jer pod duhovnu upravu mostarskoga mitropolita pripadahu kao i danas parohije kotara foanskoga i ajnikoga. Mitropoliti su bivali Grci.15 Napetost izmeu stanovnitva u Bosni i Hercegovini bila je oita od poetka 19. stoljea. Uzroci su bili razni. Begovi su i age mogli dignuti kmeta s iftluka po svojoj miloj volji, kad god su htjeli.16 Kranskomu stanovnivu posebno su bili nesnosni razliiti nameti, koje su turski redarstvenici nastojali svakako unoviti. To je bilo napose oito sredinom stoljea, kada je dravna politika Srbije i Crne Gore nastojala zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Buconji istie ulogu tadanjih franjevaca sljedeim rijeima: Vrlo je znaajno, da su hercegovaki franjevci i javno i tajno najvie radili i podupirali ustanak, a iz njihovih se upa posve malo naroda pridruivalo ustanku; no i to je vjerojatno bilo od strane franjevaca dobro proraunano, pa pri kraju nije izostao uspjeh njihove zrelo smiljene i oprezno vogjene politike.17

14 15 16 17

n. Buconji, Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca...,, 1911., str. 9.-10. n. Buconji, Povijest ustanka 1911., str. 26. n. Buconji, Povijest ustanka 1911., str. 43. n. Buconji, Povijest ustanka 1911., str. 27.
5. GODINJAK

373

1.3. Carevo putovanje uz granicu Nastojanje Rusije, Crne Gore i Srbije, koje su ivo eljele obraunati se s Turskom i doepati se njezinih zemalja, iskoristila je austrijska diplomacija te je u svibnju 1875. car Franjo Josip proao kroz Dalmaciju i sastao se i s predstavnicima hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine. Taj susret bio je prigoda katolikom stanovnitvu da preko svojih predstavnika izrazi Austriji zahvalnost za dugogodinju i znatnu novanu pomo, koju je ona davala za materijalno i kulturno uzdizanje stanovnitva, i da, nakon to iznesu caru svoj poloaj, uju od njega to im je initi. U proljee 1875. godine austrougarski car Franjo Josip I. posjetio je junu Hrvatsku. Na svomu putu, koji se odvijao prema predvienom planu, primao je pojedina izaslanstva u mjestima od Sinja do Kotora. Taj posjet pobudio je veliko zanimanje meu stanovnitvom Bosne i Hercegovine. Meu katolicima se javilo neko uvjerenje da e taj carev posjet, ako im ne donese posvemanju slobodu, olakati njihovo stanje pod turskom vlau. Turska je odmah bila naistu za im ide carevo putovanje po Dalmaciji, pa je zato budno pazila na svaki korak franjevaca. Katoliki sveenici Bosne i Hercegovine smatrali su taj posjet zgodnom prigodom zahvaliti caru za svu pomo, koju je dotada iskazivao crkvenim ljudima i ustanovama, i zamoliti ga da ni ubudue ne bi zaboravio bosanskohercegovake katolike. Na pograninu postaju u Sinju dola su 18. travnja 1875. tri fratra livanjskoga samostana pozdraviti cara. To su bili: gvardijan fra Aneo uri, fra Lovro Karaula i fra Mijo Marijanovi. Oni su oitovali caru potrebe i elje bosanskih katolika, a fra Lovro je predao caru Spomenicu.18 U Imotskomu je 24. travnja doekalo cara devet (9) hercegovakih fratara koje je predvodio kustod fra Pakal Buconji. U ime nazonih fra Pakal je caru zahvalio za sva dobroinstva, preporuio se i za budunost i zamolio ga za novanu pomo da bi pomogao dovriti sjemenite na Humcu. Zanimljivo je da je u dodatku svoje pisane predstavke fra Pakal caru preporuio da bi neto uinio za isuenje Imotsko-bekijskog polja prokopom tunela kroz brdo kraj Ploca. Na taj nain vei dio Hercegovine dobio bi svoju itnicu.19 U Imotskom je s Buconjiem bio i njegov tajnik fra Augustin Zubac. Car ih je pozvao na ruak. Buconjia je odlikovao Komendom Franje Josipa I., a njegova tajnika

18 Za to su saznali livanjski muslimani pa su fra Lovru na Ilindan 1875., kad se vraao s groblja gdje je s narodom proslavio puku misu, muki usmrtili. I za taj zloin nitko nije okrivljen. andrija niki, Ustanak u livanjskom kraju 1875.-1878. i fra Bono ari, Mostar, 2000. 19 Prijedlog fra Pakala Buconjia djelomino je ostvaren tek nakon osamdesetak godina, a konano se ostvaruje, evo, na poetku treeg tisuljea, gradnjom hidrocentrale u Plocima-Pe Mlinima.

5. GODINJAK

374

Vitekim kriem i otpustio ih s rijeima: - Veoma mi je ugodno vidjeti moje drage franjevce, koji su uvijek revni i neumorni za dobro naroda.20 Kod Neuma ekala je cara deputacija seljaka iz istone Hercegovine. Kad ih je straa htjela odstraniti, oni rekoe: - Mi idjemo naemu gospodaru i kralju, ne moe nam nitko zabraniti barem moliti. Kad je dola pred cara, deputacija ga pozdravi: - Vae Velianstvo! Ovo su zemlje bile Vaih djeda i pradjeda, pak su Vae i niije druge, valja, da se s njima pobrinete. Dalje ovako ne moe i neemo, pa makar svi izginuli. Car im odgovori: - Budite mirni, nastojat u svakako, da Vam bude bolje. U Dubrovniku je biskup Ivan Zafron predstavio caru sveenstvo Trebinjske biskupije s don Ivanom Musiem.21 Spomenuto sveenstvo je Njegovoj carskoj velikodunosti, budnosti i pomoi preporuilo istonu Hercegovinu, to je car u kratkom govoru sveenicima i obeao.22 Tako, dok je bilo vrlo napeto stanje, car Franjo Josip posjetio je junu Hrvatsku god. 1875. i izrekao fratrima, katolicima i sveenstvu rijei podrke. Siromanom kranskom puku u Bosni i Hercegovini taj je posjet bio znak da sloboda nije tako daleko.23 2. Hercegovaki ustanak Jedan od najveih ustanaka za slobodu poveli su Hrvati u Hercegovini u lipnju 1875. godine. Tijekom tri godine ustanka na ovom podruju je egzistirala slobodna Musieva vojvodina. Vojvoda don Ivan Musi je mudrou vrhunskog diplomata i politiara titio i spaavao Hrvate donje Hercegovine u punom neprijateljskom okruenju. S jedne strane je bila u odnosu na ovaj mali kraj velika turska carevina, s druge strane Crna Gora koja je imala opasne pretenzije irenja do Neretve, s tree strane neprijateljski stav europskih drava prema ustanku... Vojvoda Musi je uspio tijekom cijelog ustanka voditi istu hrvatsku narodnu politiku u svojoj maloj vojvodini. S najvieg vrha je to posvjedoio i sam austrijski ministar vanjskih poslova grof Andrassy koji pie da Musi ima
20 Fra Grga Marti javlja fra Pakalu Buconjiu da se uva i kahve, koju bi mu ko ponudio (jer bi bila s otrovom). Naroito na glavu fra Pakala Buconjia bila je raspisana nagrada od 60 zlatnih madarija. 21 Usp. iVica Pulji, Hrvati katolici donje Hercegovine i Istona kriza Hercegovaki ustanak 1875.-1878., Humski zbornik, sv. VII, Dubrovnik Neum, 2008.. i Uloga Hrvata u Hercegovakom ustanku (1875.-1878.), Ljubuki, 2009. Zbornik radova.
22

PHILADELPHUS, P., Politika bosansko-hercegovakih franjevaca u prolosti i sadanjosti, Mostar 1904, str. 88.-90. ARHIV P., Spisi Kustodije, sv. 20, f. 201. ARHIV franjevakog reda u Rimu, Erzegovina, sv. 1, f. 441r. ARHIV Pro., Bosnia, sv. 16, f. 428r. 23 Usp. andrija niki, Hercegovaki ustanak u knjizi Nikole Buconjia, Nikola Buconji, hrvatski knjievnik, etnograf, folklorist i historiograf, Zbornik radova esti neretvanski knjievni, znanstveni i kulturni susreti, Opuzen Zagreb, 2011., str. 105.-149. Ovo str. 120.-121.
375 5. GODINJAK

namjeru interes svojih suvjernika katolika pretpostaviti svakom drugom interesu! Svoj vlastiti hrvatski put u ustanku vodio je nepokolebljivo iako u punoj tajnosti, kako to otkrivamo tek u najnovije vrijeme iz njegovih pisama koji se uvaju u Bekom arhivu.24 Napetost izmeu stanovnitva u Bosni i Hercegovini bila je oita od poetka stoljea. Uzroci su bili razni. Kranskomu stanovnivu posebno su bili nesnosni razliiti nameti, koje su turski redarstvenici nastojali svakako unoviti. To je bilo napose oito sredinom stoljea, kada je dravna politika Srbije i Crne Gore nastojala zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Dok je bilo tako napeto stanje, car Franjo Josip je, kako je spomenuto, za vrijeme susreta s franjevcima i sveenicima 1875. izrekao fratrima, katolicima i sveenstvu rijei podrke. Siromanom kranskom puku u Bosni i Hercegovini taj je posjet bio znak da sloboda nije tako daleko. 25 Povijesnu teinu Hercegovakom ustanku daje injenica da je skupina franjevaca-sveenika predvoena don Ivanom Musiem inicirala otpor etiristogodinjim turskim zulumima u Hercegovini. Na temelju prikupljenih podataka i zapisa u biskupijskom i franjevakom arhivu fra Pakal Buconji, tadanji franjevaki starjeina, napisao je i tiskao knjigu na talijanskom jeziku pod naslovom Un cenno semplice sui gravami, causa principale dellinsurrezione delle popolazioni cristiane iz Erzegovina, settembre 1875. - Kratki pregled prituaba... u rujnu 1875.26 Knjiga je objavljena u Mostaru, tiskom Poslanstva katolikog, 1875. godine.27 Tu kitu pelina razaslao je odgovornim politiarima ondanjih velikih sila. Tako je ustaniki jauk dopro do umova tadanje Europe. Velike sile su preuzele u svoje ruke sudbinu hrvatskog naroda i puanstva u Herceg Bosni i pratile razvoj dogaaja.28

Na vanost bekih spisa s obzirom na Musiev zaseban stav o ustanku upozorio je Milorad Emei, Uloga don Ivana Musia u Hercegovakom ustanku 1875.-1878. godine, Godinjak Drutva istoriara BiH, god. 1955., br. VII, str. 141.-169. Nakon ove rasprave srpska i crnogorska historiografija suzdrano piu o Musiu, a provedena je i sjea naziva ulica po Musiu! 25 Usp. ARHIV P., Spisi Kustodije, sv. 7. f. 198r, 199r; sv. 10, ff. 24r-26r, 106r-107r, 185r i 216r. ARHIV B(iskupskog ordinarijata u Mostaru), br. 46/1855. 68, 106 i 117/1856; 6, 17, 26, 67, 72, 73, 79 i 103/ 1857; 32/1858; 65a/1859; 25, 31, 33, 42, 61, 82/1861; 31/1871., 12/1875; 3/1876. Popis osoba za haraa iz god. 1851. u Bekiji nalazi se u ARHIV P., Spisi Kustodije, sv. 2, ff. 62r-84v. Usp. NIKI, A.:, Ruii prije 250 godina. Popisi obitelji u Ruiima iz god. 1743., 1768. i 1851. Bekija, 2/1973, br. 9. str. 5, god 1859, za haraa u Rakitnu bilo je 244, u Grudama 720, na irokom Brijegu 1824, u Brotnju 1135 i u Mostaru 578. ARHIV B., br. 89/1859. VLAJINAC, M., Zgon ili kuluenje van mesta stanovanja. Izd. SANU Beograd 1932, str. 245-258. 26 Iako sam knjigu objavio na hrvatskom jeziku i popratio suverenim dokumentima, nisam pronaao nijedan spis koji bi opovrgao bilo koju toku spomenutog pregleda. Naprotiv u arhivima Rima, Bea, Berlina i Pariza uz knjigu na talijanskom jeziku napisane su, kako mi je posvjedoio i dr. Rade Petrovi, popratne zabiljeke to potvruju vjedrodostojnost, i, rekao bih, nadopune, to ih fra Pakal Buconji nije uspio popisati. Usp. lina titi haMid diZdar, Bibliografija str. 10. br. 16. i 17. navode hrvatski i talijanski naslov: Kratak pregled prituaba glavnih povoda ustanakah kranskoga puka u Bosni i Hercegovini. U Mostaru tiskom Poslanstava katolikog, 1875. str. 29., 18 x 14 i Un cenno semplice sui gravami, causa principale dellinsurrezione delle popolazioni cristiane iz Erzegovina, settembre 1875. Str. 29, 18 x 14 cm. 27 Knjiga nije potpisana, ali se stalno pripisuje fra Pakalu Buconjiu. Tome ide u prilog i injenica da je godine 1875. fra Pakal Buconji, iako Kustos s obavezom da stanuje na irokom Brijegu, ivio na Humcu, u blizini austrijske granice, kako bi se mogao, u sluaju opasnosti, skloniti u Dalmaciju. 28 Biskup fra Aneo Kraljevi poslao je primjerak knjiice i uva se u arhiVu ProPagande u riMu, SC, Bosnia, sv. 16., ff. 454r-468r..
5. GODINJAK 376

24

2.1. Uzroci ustanka Na temelju suvremenih dokumenata, posebice fra Pakalove knjige, uzroci Hercegovakog ustanka mogu se podijeliti na: socijalno-ekonomske i nacionalne. Na poetku svog djela fra Pakal Buconji pie: Tko bi elio opisati raznolikost i teinu mnogostrukih nameta kojima su bili podloni krani u Hercegovini i Bosni trebao bi ispisati cijelu knjigu koja bi zahtijevala dosta vremena i mnoga istraivanja s jednakim naporima. Budui da bi trebalo ispitati i razne sudske procese, jer u svakom od razliitih mjesta postoje karakteristine pojedinosti nameta, bilo sa strane odgovarajue vlasti, bilo age itd., jer ovdje vladaju velika samovolja i nasilje, (zavisno) od raznolikosti upravitelja i njihovih slubenika, vie ili manje naklonih da napune vlastite torbe, vie ili manje fanatini u svojoj vjeri, vie ili manje pritieni predrasudom kaste.29 Nakon toga fra Pakal Buconji dijeli ekonomsko-socijalne uzroke u tri skupine: 2.1.1 Razliiti dravni nameti Razliiti dravni nameti plaali su se na sve i svata (Buconji navodi 36 vrsta). To su: a) Desetina se davala prije, a sada osmina; b) umruk ili izravna carina na duhan, vino i rakiju; c) Porez na grmove za bojadisanje bro; d) Zemljarina; e) Kuarina; f ) Travarina; g) Porez gdje jo potpuno nije uveden tanzimat na zemlju i rad; h) Agnam - porez na sitnu stoku; i) Donuzia - posebni
29 Djelo nije potpisano, ali se stalno pripisuje fra Pakalu Buconjiu. Tome ide u prilog i injenica da je godine 1875. fra Pakal Buconji, iako uvodravnik s obavezom da stanuje na irokom Brijegu ivio na Humcu, u blizini austrijske granice, kako bi se mogao, u sluaju opasnosti, skloniti u Dalmaciju. Fra Pakalu Buconjiu su, po svoj prilici, bili poznati planovi fra Grge karia iz 1868. i susjednih godina. Naime, preteko stanje krana u Hercegovini (dobilo je svakodnevni izraz zulumi) doticalo se srca i fra Grge karia. Traei nain osloboenja od zuluma koji je dodijao, vjerojatno bi se oslanjao na pomo Hrvata. Ali hrvatski narod je bio pod Austrijom, pa je fra Grgo oekivao pomo sa srpske strane. On iri tu ideju meu franjevakim klericima na irokom Brijegu. I od njih 14 pridobio je osmoricu. Oni su potpisali tekst zakletve i napustili samostan na irokom Brijegu. U noi 12. rujna 1868. bjee iz samostana. Planirali su proi kroz Bosnu i stii u Srbiju. Meutim, kad je turska vlast saznala za ovaj bijeg - ne znajui za razloge, uhvatila je jedan dio klerika, a drugi su stigli u Sarajevo. Zaslugom francuskog konzula i fra Grge Martia Ivan Musi i Bajo Boi odoe u Carigrad studirati medicinu, a ostali se razioe. Fra Grgo kari bi premjeten s Brijega u Gradnie. Tu je on, nakon prvog neuspjeha, zamislio da se stanovnitvo u Hercegovini moe samo osloboditi od tuinskog jarma, ako imadne svoju banku. U isto vrijeme, dok se prikupljaju novana sredstva, vjerojatno za naoruanje, mislio je on, potrebno je zakonskim putem izloiti sultanu zulume koje kranski narod ovdje podnosi. Da to ostvari fra Grgo je po Brotnju izabrao prve knezove to jim i svit i kapija gleda u obraz i poslao ih s popratnim pismom u Ljuti Dolac fra Mati Buliu-Prskalu, sa eljom da i oni u Ljutom Docu otvore oi za opu sriu i korist Vire i otabine, Naroda i narodnosti... Milote i Vas sve parve pozdravljajui i k sercu svome garlei jesam V. V. Dete. Gradnii 24.4 1869. God. 1869. zapoinje odiseja fra Grge karia. Saznaje se da je otiao u Zagreb, pa hodao po Srbiji mislei da se ondalen moe raditi proti Turcim i osloboditi jadnu raju ispod njihova jarma. Stizao je do samog Carigrada pa ponovo preko Srbije vratio se u Hrvatsku. Kad je uvidio da tamo nema spasa, doao je u Zagreb i ivio s tamonjim franjevcima. O njegovom radu u Zagrebu izvjetava Alojzije Boroa u svom pismu od 30. oujka 1874.: On nam je od velike koristi, jer e nam oistiti zrak od kuge, kojom sm, ali Boe, prilino okueni ve bili..., on bo moe svakomu izmeu nas kazati crede experto Ruperto; jer on je vlastitim iskustvom nauio to su naa braa Srbi, to oni od nas ele, to oni uzmognu, pa je on to ve i uinio kod mnogih naih velevanih muih.... U istom pismu Boroa moli biskupa fra Anela Kraljevia neka dopusti da se fra Grgo kari vrati u Hercegovinu, usporeujui njegov povratak s onim iz evaneoske prispodobe o rasipnom sinu. I sami fra Grga priznaje da je njegovo lutanje nesretno i slii onom lutanju rasipnog sina. Sin va koji biae rebi umro, pie Boroa, ivi to se vraa iz tueg slubovanja govorei: Ote sagreih; a na Vas je presvetli gospodine, da ogrlite otinskim rukama, te ga obuete u sinovske haljine. (Pismo Generalu od 28. svibnja 1874.). Fra Grgo kari je preminuo u Zagrebu 19. prosinca 1876. u 45. godini ivota i 26. redovnitva. Roen je u upanjcu (Tomislavgrad). Aktivno se borio protiv turskih zuluma najavljujui dan slobode. Usp. andrija niki, Luonoe nae vjere i uljudbe, Mostar, 2004., str. 568. Musi se vratio preko Rima (Arhiv Pro., Bosnia, sv. 16, f. 92r) u Maarsku gdje je zavrio bogosloviju, a Boi u Beograd gdje je zavrio pravo. Usp. MARTI, G., Zapamenja,, str. 54.-56.

377

5. GODINJAK

porez na stariju svinju, 4 pijastre godinje; j) Medarina - od dvije do etiri pijastre godinje; k) Hara na svakog mukog kranina 29-30 pijastri godinje; l) Rad; lj) Kuluenje; m) Komore ili pozajmljivanje konja; n) Pregled nameta u konkretnom sluaju. Ovdje slijedi primjer nameta jednog prosjenog posjednika u naim krajevima koji ima otprilike: 1. ita 40 tovara. Za desetinu daje redovito 5 tovara; 2. Sijena 20 tovara. Za desetinu 2,5 tovara; 3. Glavatog kupusa 8 tovara. Za desetinu 1 tovar; 4. Krumpira, povra, voa priblino. (150 pjastra ili 15 forinti); 5. Mota 16 tovara. Za desetinu 2 tovara; 6. Vina 10 tovara. Za umruk (dravna cijena); 7. Rakije za umruk; 8. Duhana 1 tovar. Za desetinu 1,5%. 9. Za spomenuti duhan na raun umruka; 10. Broevina (rujevina) za bojenje; 11. Zemljarina na svoj posjed, procijenjen na 3.000 pjastri; 12. Kuarina. Kue i radionice procijenjene na 2.000 pjastri; 13. Paarina u brdu (na 10 goveda jedno govee i maslo); 14. Porez na 15 glava krupne stoke; 15. Agnam na 100 glava sitne stoke; 16. Donuzia na 2 svinje;. 17. Za 10 konica; 18. Glavarina na 5 mukaraca; 19. Rad 5 nadnica uz pretpostavku srednje zarade od 3.000 pjastri; 20. Putarina 3 nadnice i 21. Doprinos to se mora dati za razne prijave slubenicima i tetoine na selu. To bi iznosilo pjastri: 2.790,5, ili forinti 290,35. Zatim Buconji tvrdi: Kad se ovo ima u vidu onda e svaki pravedni promatra morati priznati da je raji bilo teko sve podmiriti. Ondje gdje su gospoda Turci posjedovali po pedeset puta vie istih stvari nisu plaali dravi ni toliko, koliko reeni krani. I ne samo to nego su se dravni nameti poveavali udnovatom elastinou.30 2.1.2 Aginski nameti Age su Turci, gospodari zemljita to su ga drali i obraivali krani koji su se zvali kmetovi. Turci su proglasili kransko zemljite svojim okupatorskim potpomagaima i podijelili odravateljima okupatorske politike. Pojedine age su, govorili su, naslijedili zemljite nekim zakonskim naslovom, a vrlo esto su ga oteli. Dabine koje kmet daje agi zavise od samog age, jer one nisu propisane zakonom. Fra Pakal Buconji nastavlja: Sa zemljita, koje se smatra isto kolonizirani posjed kmet agi redovito mora davati: a) etvrtinu proizvoda koji su dobiveni na posjedu; b) koje ivine godinje, a isto tako odreeni dio masla i sira; c) dotjerati mu odreeni dio tovara drva i ako aga pravi kakvu kuu, kmet mu mora dotjerati materijal za nju; d) raditi mu i sluiti ga badava kada i koliko aga hoe. Toliko puta trai aga da mu kmet dadne jednog od svojih sinova kao
30 Buconji nadodaje biljeku koja proizlazi iz razlike trne i dravne cijene izmedu pjastri i forinti. Prema trnoj cijeni 10 pjastri su 1 forint. Dravna (zakonska) je cijena: 11 pjastri - 1 forint. Un cenno semplice, cit. dj. str. 14.

5. GODINJAK

378

dobrovoljnog slugu; e) saditi mu napose duhan, obraivati ga, brati ga i suiti dok ga gotova ne preda agi; f ) orati mu i sijati bez ikakve naknade odreeni dio jutara zemlje, obraujui i brinui se (za sve) dok ne dotjera u gospodarevu kuu u hambar. Prihodi od proizvoda koje kmetovi besplatno rade za age ponajee premauju prihode to ih kmetovi dobivaju s kmetskog zemljita; g) ako aga doe u kmetovu kuu, kmet treba da i njega i konje i pse poslui sa svim to treba s najveom moguom panjom, da ga zadovolji s poslugom i naboljim jelima koja ima i da se smatra vrlo poaenim i sretnim da ga je mogao badava gostiti u svojoj kui danima i tjednima, a nekada i po mjesec dana.31 2.1.3. Sudski nameti Turski sud se sastojao od civilnog i kriminalnog. U prvom predsjeda paa ili kajmekan distrikta, muftija, dva ili tri muslimana, dva krana - jedan za pravoslavce, a drugi za katolike. U drugom predsjeda kadija s dvojicom ili trojicom muslimana i dvojicom krana kao u prvom. Iz tog se zapaa nadmonost muslimana i odluujua veina u svakom sluaju. U sporovima i sudskim postupcima muslimani su u boljem poloaju zato: a) jer su im sudci nakloni; b) jer su slobodni i nikoga se ne boje. Usuuju se svata uiniti protiv inovjeraca; c) jer mogu raunati na podrku i zatitu imunijih suvjernika, koji su uvijek spremni da ih zatite; d) jer su (muslimani) bogatiji te mogu podmititi suce za koje bolje znaju gdje im je slaba strana; e) jer uvijek nau nekoga koji e im spremno sastaviti tubu na turskom jeziku; Posljedica je jasna. Kraninu je nemogue dobiti parnicu: a) ako se svjedoci ne slau u sporednostima i sitnicama, pa makar i ne bile vane za bit procesa. b) ako pozvani vie puta i ispitivani promijene koju rije. c) ako su ikad bili u zatvoru, pravedno ili nepravedno - svejedno je. I to se ponavlja dok ne dodije i tuitelju i svjedocima da odustanu od parnice. Zato su krani, ako su ikako mogli, izbjegavali sudske procese, drei se one: Kadija te tui, kadija ti sudi!32 2.1.4. ivotna nesigurnost Turski fanatizam prema raji iskaljivao se na sljedee naine: tlaiti je, poniavati je i oduzeti joj svako gradansko pravo a sve to s neusporedivom
31 32

+++ FranjeVaki arhiV u Mostaru, Spisi Kustodije, sv. 7, f. 198r; sv. 1., ff. 24r-26r, 106r-107r, 185r i 216r. Spisi Kustodije, sv. 2., ff. 62r-84r. Godine 1859. za hara u Rakitnu bilo je 244, u Grudama 720, na irokome Brijegu 1824, u Brotnju 1135, a u Mostaru 578 osoba. Usp. arhiV BiskuPskog ordinarijata, br. 89/1859. Fra Pakal Buconji nadodaje biljeku koja proizlazi iz razlike trne i dravne cijene izmeu pjasta i forinta. Prema trnoj cijeni 10 pijastri su 1 forint. Dravna (zakonska) je cijena 11 pijastra 1 forint. Un cenno semplice, str. 14.
5. GODINJAK

379

zloom, u ime vjerskog i politikog prvenstva. Buconji navodi da se izloeno moe dokazati: 1) sa stotinu raznih ina, 2) najsljepljim religioznim fanatizmom, 3) neprestanim prijetnjama Turaka protiv krana, 4) oduzimanjem oruja sa strane uprave od krana i 5) neprestanim izazivanjem sa strane muslimana u sadanjim okolnostima. K tome je jo glad koja je vladala god. 1875. i pojedinana islamizacija prisilila krane da trae zatitnike i pomonike meu slobodnim narodima izvan turskih granica te na dizanje oruanog ustanka.33 Ukratko, radi porasta poreznih obveza (zakupa desetine) stvoreno nezadovoljstvo naroda, pie Ragu, s vremenom je pretvoreno u oruani pokret za osloboenje od turske uprave. Dok je veina muslimanskog puanstva imala status slobodnih seljaka, kransko puanstvo koje se die na ustanak u socijalnom pogledu imalo je status kmetova. Od 77.000 obitelji slobodnih seljaka, samo je 5% bilo krana. Na drugoj strani, od 85.000 kmetovskih obitelji vrlo je mali broj domaih muslimana. Od seljaka krana otimana je i zemlja koju bi oni iskrili i priveli kulturi, a krani bi vrlo teko doli do posjeda i kupovinom. Ako je neka zemlja bila na prodaju, onda se trailo da je kupi neki musliman, a kranima su postavljani zakonski i svaki drugi uvjeti koje oni nisu mogli ispuniti. Sramota je da kaurin kupi - bila je izreka koja se odrala i do dananjih vremena u stolakom kraju i istonoj Hercegovini.34 2.2. Pripreme za ustanak Znano je, pie Nikola Buconji, da je u pograninim krajevima do Crne Gore bivalo ustanaka i prije godine 1875., ali je svaki od njih silom priguen, a nipoto posve uguen, jer je priguena iskra pod pepelom neprestano dalje tinjala, a ustanak se za ustankom odgagjao na podesnija vremena. Iskru su pod pepelom njetili hajduci i uskoci, da ne bi oajala i izgubila ara. Uskoci bjehu ljudi, koji bi uskoili preko granice u Crnu Goru, im bi im kod kue dozlogrdilo stanje. Iz Crne bi Gore provaljivali natrag i zadavali trista jada muslimanima. Hajduci su pak zasjedali u busijama krajem puteva, doekivali ljude skrovito iz potaje, ubijali ih i pljakali, to se uz njih nalazilo, a ponajvie novac i oruje. Gornja je Hercegovina obilovala hrianskim hajducima, dok ih u donjoj Hercegovini ne bijae izim glasovitog kranskog hajduka Andrije imia.35

33 34

arhiV ProPagande u riMu, Scritture riferite nei Congressi, Bosnia, sv. 16, f 514r.i Un cenno semplice, str. 17-18. nikola Buconji, Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca, (pretisak), Stolac, 2000., Pobudne napomene. 35 Usp. n. Buconji, Povijest ustanka 1911, str. 59.
5. GODINJAK 380

Andrijica je rodom iz Alagovca.36 Bio je hajduk i u neku ruku odmetnik u ona vremena, no bio je to ujedno i poten i osjeajan ovjek. Borio se protiv nepravde, titio ene i cijenio obitelj (dr. Ivo Mimica). Sluaj Andrijice imia i sluaj Zrinski-Frankopan razlikuju se tek u pojedinostima - imia (hercegovakog Hrvata) uhitile su i sudu predale hrvatske vlasti (po nalogu Austrije), dok su se Zrinski i Frankopan dragovoljno odazvali pozivu iz Bea. Presude su pak bile gotovo iste. U sluaju imi postojali su takoer izdajnici i svjedoci iz reda njegovih sunarodnjaka. Slian je bio i stav ondanjih i dananjih vlasti i naroda spram okrivljenika i osuenika. Za vlast su bili (i ostali) zloinci, za narod junaci. A narod iji se junaci sudski proglaavaju zloincima uistinu je nesretan narod. U najmanju se ruku radi o neslobodnom narodu. Zar se u presudama ne presuuje itavom narodu, njegovoj dravi i obrambenom ratu. Pojedinac, konkretni ovjek i nacija je i drava i svemir. Narod dugo pamti.37 Pod teretom uobiajenih nameta raja je u Hercegovini gotovo izdisala. Nove Dancije potakle su je u borbeni otpor protiv Turaka. Tako hrvatsko i srpsko stanovnitvo u Hercegovini vie nitko nije mogao odvratiti od ustanka, jer su vie voljeli poginuti nego podnositi ivot gori od smrti. Ve nakon carevih obeanja pojedinim deputacijama po hercegovakim selima govori se o ustanku. Seljaci se sastaju. Skuplja se oruje. Meu voama posebna mjesta zauzeli su don Ivan Musi i Mio Ljubibrati. U gornjoj je Hercegovini, pie Nikola Buconji vrelo i kipjelo, a u donjoj se komealo i mijealo megju teakijem svijetom kadiluka stolakoga, mostarskoga i ljubukoga, u koliko je onda polje Gabela pripadalo i u podruje zadnjih dvaju kadiluka.38 2.2.1. Povod ustanka Prvi i glavni povod ustanku megju kranskim katolikim pukom u Hrasnu i okolo Hrasna u kadiluku stolakom, potvruje Nikola Buconji, dadoe zaptije, koje bjee izaslala vlast, da diu narod na gradnju ceste u Selakovcu i Jablanici izmegju Mostara i Konjica, emu se odluno oduprijee seljani radi nevremena i silne daljine, te jednostavno prihvate za oruje i otjeraju zaptije. Ovo se dogodi po uglavljenom sporazumu u Pekovi domu i u Hutovu, a kroz kratko se vrijeme isto zbilo u gornjoj Hercegovini po dogovoru u kui Baevia. Po brdima su se podizali suhomegjinom u obalac meterizi i anci, a okolo bi sagragjenih meteriza po dnevu i noi buktile silne vatre, od kojih bi se vijala nebu pod oblake sad gustoVisokomoralni lik Andrijice imia ne bi se mogao uklopiti u ovo nae nemoralno vrijeme. Andrijica jest otimao tuinu da bi svojim ljudima davao, a danas nai ljudi otimaju svojima da bi njima bilo bolje. Velika je to razlika (dr. Mijo Milas). Hrvatski leksikon, sv. 2. Zagreb, 1997., str. 519., MIJO MILAS, Uhienje hajdukog harambae Andrije imia i njegovih hajduka, Imotski zbornik, br. 3. (1995.), str. 213.-242. 37 Hrvatski leksikon, sv. 2. Zagreb, 1997., str. 519., 38 n. Buconji, Povijest ustanka 1911., str. 74.
381 5. GODINJAK
36

plavetni dimovi, sad jasno-svijetli plamenovi. Meterize su seljaci gradili obino sa strana klancima i bogazima, da mognu, kad ih zasjednu kao ustai, to uspjenije suzbijati prolaz neprijatelja. Gdje se diu u vis meterizi i gdje e voditi rije puke i noevi, ondje nema ni reda ni rada. Tako bjee u Hercegovini u proljeu i ljetu ove 1875. godine. Radovi po poljima i drugdje poee strano zapinjati i zastajati. Hercegovina je bila jedino turska pokrajina, pa je i ustanak u toj pokrajini bio jedino unutranja stvar turske drave, koja je imala izravnati ili barem donekle ublaiti oprjeke u narodu pobunjene svoje pokrajine. Turskoj vladi ne preostade ino, nego pod svaki nain mirnim putem pokuati, da se postigne sporazum sa ustaima, ako bi se to moglo ikako. Nastojanje turskih oblasti oko mirnog rjeenja spora otekavalo je istodobno spremanje i naoruavanje Crne Gore, koja je ivo pratila svaki najmanji pokret u Hercegovini vrebajui as, kad bi mogla u boj zagaziti i iar iariti. Austrija takogjer nije mogla ravnoduno stajati spram pokreta u Hercegovini. U prvi je kraj bio spremljen ustanak u kadiluku ljubukom megju kranskim narodom, pa se kustos Buconji obratio tajno na Mihovila Pavlinovia u Dalmaciji i pitao ga, bi li pritekla u pomo Dalmacija, odnosno Austrija, ako bi planuo ustanak. Pavlinovi je odgovorio po uvjeravanju namjesnika barona Rodia, da Austrija ne moe pomoi radi drugih velikih sila. Tako nije dolo do ustanka u ovome kraju nego u drugom. Bilo je pobune oko Klobuka, a pala je i mrtva kranska glava. Zaetnici pobune umakoe u Dalmaciju. Bekoj je vladi bilo u interesu odranje mira u pobunjenoj turskoj pokrajini obzirom na Krivoije i hrvatski narod u Dalmaciji. Kranski se narod opet iz Hercegovine, kako se vidi i zna, oslanjao ba na Dalmaciju i na pripomo brae Dalmatinaca, a ujedno i na zadano obeanje hrvatskoga kralja Franje Josipa prigodom njegova prolaza kroz Dalmaciju. S toga je i sav trud dalmatinskog namjesnika barona Rodia proao uzalud, da uplivie na hrvatsko kransko iteljstvo u pobunjenom kraju, ne bi li poloilo oruje, a prihvatilo za miran i uspjean rad. Raspravljalo se o tom bez kraja i konca, pa najposlije i bez uspjeha.39 2.2.2. Poetak ustanka U drugoj polovici lipnja, vjerojatno 19., u blizini Gabele40, na obali rijeke Krupe, pukla je prva ustanika puka. Naime, 22. lipnja iste godine fra Stjepan Naletili, upnik u Gabeli alje generalu Rodiu u Zadar brzojav: ... svi krani Gabele, Draeva, Hrasna i sve Luke ele pomo od Austrije, pripoznajui cesara kao svoga. Ne pu3`tajte, da nas Turci kolju. Nemamo debane ni oruja. Prosimo providenja. Barjak Austrije pred nama je. U jednomu asu bila je na nogama
n. Buconji, Povijest ustanka 1911, str. 86.-88. Godine 1867. upa Gabela obuhvaala je sela: Crnii, Gorica, Grabovine, apljina, Trebiat, Pravci, Zvirovii, Bitunjani, Dugandije, Dretelj i Struge. Na tome je podruju ivjela 1741 osoba u 248 obitelji. Usp. a. niki, Hercegovaki ustanak 1875., str. 41.
40 39

5. GODINJAK

382

cijela Hercegovina, posebno ona s ua Krupe u Neretvu u Gabeli. Ustanak se munjevitolm brzinom irio po istonoj i zapadnoj Hercegovini.41 Na bunu u Gabeli prvi je reagirao hrvatski pjesnik August enoa poemom Munja od Gabele koju je objavio u zagrebakom Viencu 28. kolovoza 1875. Meutim, taj spontani istup A. enoe potvruju i neki autentini dokumenti, tako meu ostalim, prijepis pisma fra Stjepana Naletilia, upnika Gabele, koji se 22. lipnja 1875., obratio, preko izloenog povjerenika u Metkoviu, namjesniku Dalmacije Gavrilu Rodiu, dramatinim apelom za pomo. Taj se dokument nalazi pohranjen u Povijesnom arhivu u Zadru.42 Metkoviki izloeni povjerenik Luxardo ne navodi datum kad je taj apel njemu upuen, ve samo upoznaje Namjesnika s doslovnim sadrajem apela, koji su jo potpisali: Marian ori, knjez od Gabele, Martin Brajkovi, prvi od Gabele, Stefan Perii, knjez od Gabele...43 Originalni tekst apela s datumom 22. lipnja 1875.44 rjeito potvruje injenicu da je ustanak u Hercegovini zapoeo bunom na podruju izmeu Gabele i Draeva. Naime, izloeni povjerenik Metkovia Luxardo izvijestio je telegramom datiranim 1. srpnja 1875. namjesnika Dalmacije Gavrila Rodia da su se danas (heute) Gabela i Draevo prikljuili ustanicima (angeschlossen den Insurgenten...) te da se Turci boje sveopeg ustanka. Sljedeeg dana, 2. srpnja 1875., naelnik Metkovia Gabri izvijestio je namjesnika Rodia da su Turci iz Poitelja i Tasovia te drugih mjesta noas kao bijesni napali orujem na krane sela Draeva pucajui iz puaka. Krani su se suprotstavili i povukli se u goru.45 Sutradan, 3. srpnja, izloeni povjerenik Metkovia Luxardo, brzojavno je izvijestio namjesnika Rodia da je, prema kazivanju kneza od Draeva, 100 ustanika iz Rasna stiglo u Draevo i da je Ibrahim-beg od krana protjeran. Cijelu no Turci s one, a krani s ove strane poruenog mosta na Krupi probdjeli su, a da do borbe nije dolo. Nema, dakle nikakve sumnje da je buna u Hercegovini zapoela gabelskom munjom, to nesumnjivo potvruju autentini dokumenti.46 Nikola Buconji pie: Krajem mjeseca lipnja - o Petrovu danu - izbi na povrinu, to se pripremalo godinu i po dana. Ustai donje Hercegovine zaposjedoe odregjene klance, meterize i prolaze s vrstom odlukom, da e vojevati, dok ne izvojuju skinue turske ruke sa sebe i dok ih esareva ruka ne primi poda se. Glavno je bilo zasjesti
Neto kasnije (5. srpnja) izbili su nemiri i u okolici Nevesinja (Nevesinjska puka), ime je ustanak proiren i na teritorij istone Hercegovine. 42 PoVijesni arhiV u Zadru, Atti presidiali, Anno 1875.-1876., fasc. 561-busta Ia, Catt. XIV/3-1. Metkovi, 5. srpnja 1875. Dokument citira Julije Grabovac, Dalmacija i hercegovako-bosanski ustanak 1875-1878. Dalmacija u oslobodilakom pokretu hercegovako-bosanske raje 1875.-1878., Split, 1991. na str. 47.-48. u biljeci br. 4. 43 PoVijesni arhiV u Zadru, Atti presidiali, Anno 1875.-1876 - busta Ia, Catt XIV/3-1 - fasc. 561. 44 andrija niki, Hercegovaki ustanak u svjetlu novih izvora - Meunarodni nauni skup povodom 100-godinjice ustanka u Bosni i Hercegovini i drugim balkanskim zemljama i istonoj krizi 1875-1878, tom II - Akademija nauka Bosne i Hercegovine - Posebna izdanja, knj. XXX - Odjel: drutvene nauke, knj. 4, 324.-325. - Sarajevo, 1976. donosi originalni tekst apela s datumom 22. VI 1875. 45 PoVijesni arhiV u Zadru, Telegram naelnika Metkovia - Namjesnitvu u Zadru - Metkovi 2. VII 1875.. 46 n. Buconji, Povijest ustanka, Stolac, 2000., str. 183.-184.
383 5. GODINJAK
41

mjesta, kojim bi mogli prolaziti i na njih navaljivati Turci. Taka mjesta bjehu Krupa i Drenovac u donjim krajevima. Krupa za to, jer se ondje moglo zaprijeiti prodiranje muslimanima iz Gabele, Poitelja i Mostara, a Drenovac da se stane na put prodiranju stolakih muslimana. Izmegju Stoca i Trebinja bjehu turske karaule, koje su kanje zauzeli i zaposjeli ustai: egulja, Brotnjik, Neum-Kula, Javorak, Begovi-Kula i Zaklianje. Izmegju Stoca i Dabra klanac Prijevorac, a osim njega na gornje strane bjehu vana Vlahova brda i drum s karaulom u planini Biini megju Mostarom i Nevesinjem. to se tie dalje nevesinjskog kraja, to u onom kraju bjee najvaniji Lukavaki klanac s okolnim planinama, a izmegju Nevesinja i Gacka drum uz rijeku Kolenicu, te drumovi od Trebinja do Bilee i Gacka. Vrlo je zanimljiva disciplina, koja je vladala u redovima hercegovakih ustaa. Oni su imali i razne stepene asti, koje su obnaale starjeine i koje su potinjeni bezuvjetno priznavali i tovali vrei dragovoljno naloge mlagji starijega.47 August enoa u svojoj pjesmi Munja od Gabele uz ostalo poruuje: Tiina pusta Gledaj! Bljesnu! Sa juga pue grom! Europa skii, pita: Munja l kresnu? Il sipa Etna? Gori lcrkva, dom? Europa, gospo! jeka odgovara, Oj vara mi se, nije munje ar. Oluja opet planula je stara, Iz Hercegove zemlje aberdar!48 2.2.3. irenje ustanka Ustanak se iz Gabele proirio meu pravoslavcima na podruju istone i katolicima na podruju zapadne Hercegovine.49 Nezadovoljni stanjem turske okupacije 19. lipnja, u blizini Gabele, negdje na obali rijeke Krupe, pukla je prva ustanika puka. Naime, 22. lipnja iste godine fra Stjepan Naletili, upnik u Gabeli, alje generalu Rodiu u Zadar brzojav: ... svi krani Gabele, Draeva, Hrasna i sve Luke ele pomo od Austrije, pripoznajui cesara kao svoga. Ne pu3`tajte, da nas Turci kolju. Nemamo debane ni oruja. Prosimo provienja. Barjak Austrije pred nama je. U jednomu asu bila je na nogama cijela Hercegovina, posebno ona s ua Krupe u Neretvu i Gabeli. Ustanak se munjevitom brzinom irio po istonoj i zapadnoj Hercegovini.

47 48

n. Buconji, Povijest ustanka 1911., str. 86.-88. Usp. a. niki, Hercegovaki ustanak 1875., str. 41. 49 Usp. a.niki, Bibliografija Hercegovakog ustanka, Posebna izdanja ANUBiH, Sarajevo 1977., str. 333.-341.
5. GODINJAK 384

Kasnije su im se prikljuili i Srbi u gornjoj Hercegovini i zapadnim dijelovima Bosne. U zapadnoj Hercegovini ustanak se proirio uzdu austrijske granice. Izmedu 28. rujna i 26. listopada 1875. ustanak je izbio u Klobuku. Voa ustanka bio je fra Pavo Petrovi. Ustanici su, kako pjeva narodna pjesma poruili tursku kulu: Klobuk selo, u cara to nema, Jer u tebi turske kule nema: Jedna bila i to izgorila! Ustanak u Veljacima pod vodstvom fra Pake uia buknuo je prije 10. rujna 1875. Meu ustanicima ljubukoga kadiluka nalazili su se i neki muslimani. Ustanici su se najprije prebacili u Makarsku a odatle su se spremali upasti u Tihaljinu. 26. veljae 1876. pisali su glavaru Tihaljine da spremi veeru za 1.200 ustanika. 9. oujka 1876. u 4 sahata prije zore pod vodstvom Mie Ljubibratia i Ivane Marcus zapoeo je ustanak u Gorici. O ustanku u Posuju Martin urdevi je zapisao sljedee: U to doba jedne nedjelje fra Filip utura, parole u Posuju, naredi svojim upljanima, da sljedee nedjelje smiju u crkvu doi samo muki, a ene i djeca da ne smiju k misi. Kad dole to nedjelja i misa bi gotova, sazva taj parole fra Filip utura upljane pred crkvu i to ozbiljno im odra govor u namjeri, da ih potakne na ustanak. Tako se ustanak proiri i tim krajem. Koncem god. 1875. ustanak je izbio i na podruju Vinica - Roko Polje. upnik iz Vinice fra Ante Luburi pie 1. sijenja 1876. da su se Turci poeli osveivati: Crkvu u Vinici isti svu porobie. Vrata razbie, iz nje ruho crkveno odnesoe, i sve ponjaju porazbijae... Gospinu priliku svu u zlatu razbie. Ciene neznam. Figuru s. Ilie razkidae, jednom rii sve to a njoj bie odnesoe, i ubatalie i izrazbijae. U konjikom kraju i Rakitnu ljudi su se odmetali u hajduke. Mjestimini ustanci na podruju zapadne Hercegovine bili su kratkotrajni, dokle je onaj u istonoj Hercegovini trajao nekoliko godina. Ustanici su prekaljeni siromatvom zemlje i otrinom podneblja, mogli ustrajno trpjeti glad, eu, golotinju, studen i svaku nezgodu, samo da se jedanput ispune njihovi zahtjevi.50 Hrvatski su ustanici odrali sastanak 23. srpnja 1875. kod manastira u Zavali. Bilo ih je 2.000. Na sastanak su dola i trojica crnogorskih vojvoda: Boo Petrovi, aka Petrovi i Lazar Soica. Boo Petrovi pozdravi ustanike. Ustanici izaberu za vojvodu don Ivana Musia. Lazar Soica skine svoj orden, kojim ga je odlikovao knjaz Nikola i stavi ga na prsi don Ivanu Musiu. Musi

50 A. niki, Hercegovaki ustanak, Mostar, 1995. i A. niki, Hercegovaki ustanak, Posebna izdanja ANUBiH, Sarajevo 1977., str.. 315.-332.

385

5. GODINJAK

skine sveeniki talar, obue narodno odijelo, stavi fermen i dolamu, opae sablju, no i revolver. Operacije don Ivana Musia kretale su se od Kleka do Nikia. Narod, koji nije bio pod orujem, bjeao je u Dalmaciju. Austrija nije pomagala ustanike, ali se starala za izjeglice. Izbjeglica je bilo u Austriji preko 40.000, u Crnoj Gori preko 26.000. U Dubrovniku 16.865, u Slanom (koje sad ima oko 400 dua) bilo je 5.266 izbjeglica. Dubrovani ih nisu putali u grad, jer je meu njima vladao tifus. Turska vlast nastojala je umiriti narod preko crkvenih vlasti. Don Lazar Lazarevi, upnik u Stocu i vikar Trebinjske biskupije, na zahtjev turske vlasti otiao je meu pobunjenike, ali nije ih uspio nagovoriti. Stoga se nije usudio vratiti u svoju upu, nego je ostavio i upu i biskupiju. Otiao je 1, srpnja 1875. u Dubrovnik. I drugi sveenici Trebinjske biskupije ostavili su svoje upe pa nijedan sveenik nije ostao u drevnoj i prostranoj Trebinjskoj biskupiji. Stjepan Putica, upnik Dubrava, otiao je iz upe 16. srpnja i koncem mjeseca bio u Metkoviu, na austrijskomu podruju. Tu su doli i Nikola Lazarevi, upnik Hrasna, i fra Horacije iz Torina, upnik Doljana. K njima je prebjeglo mnogo ljudi iz Gabele, Hrasna, Gradca, Trebinja i Ravna. Turci su i od fra Anela Kraljevia zahtijevali da bi on drao govor o miru svojim vjernicima u Hercegovakom apostolskom vikarijatu. Fra Aneo je bio svjestan da je poloaj teak i da bi svaki ustanak bio opasan, pa je uvjerio sve da je najbolje sauvati mir, ali je ustanicima namignuo, svjedoi tradicija, da nastave ratovati. Stoga su gotovo svi hercegovaki fratri ostali s narodom na podruju zapadne Hercegovine i Duvna, te ne samo poticali katolike na suradnju s ustanicima, nego su i osobno uzeli uea i sudjelovali u konanom oslobaanju katolika od turskih zuluma (fra Stjepan Naletili, fra Pako ui, fra Pavo Petrovi, fra Ivo Bagari, fra Bono ari i drugi.51 Naime, u Veljacima je upnik bio fra Pako ui. Turci su na nj sumnjali da je pristaa pobunjenika. Da bi izbjegao neprilike, morao je otii iz Veljaka na iroki Brijeg, a odanle za upnika u Drenicu. upnik Klobuka fra Pavo Petrovi je takoer bio u neprilici. I on je bio sumnjien da je pristaa ustanka. Oito je da mu nisu mogli nita stvarno prigovoriti. Ali i sumnja je mogla biti opasna za njegov ivot. Stoga je iz Klobuka otiao u Stilja, kraj Vrgorca, gdje je ivio njegov djed, a odatle je otiao u Dubrovnik, odakle je, 6. prosinca 1875., javio generalu reda o svomu poloaju. Sarkastino zvui da je fra Bono ari odleao u austrijskom zatvoru kaznu to se borio protiv turskih zuluma nakon muenitva fra Lovre Karaule... Nadalje, pojedini upnici su pismeno izvjestili biskupa fra Anela
51 Usp. a. niki, Hercegovaki ustanak 1875., str. 40-48; Martin ureVi, Memoari s Balkana 1858.-1878., Sarajevo, 1910., str. 80-98, arhiV ProPagande u riMu, SC, Bosnia, sv. 16, f. 442r, 484r, 569r-570r, 573r-577r, 792r-793v, 846r-847r i 927r-928r; FranjeVaki arhiV u riMu, Erzegovina, sv. 1, f. 610r-611r, 630r i 632r; arhiV BiskuPskog ordinarijata, br. 3., 29 i 31/1876.

5. GODINJAK

386

Kraljevia to se u pojedinim upama uinilo. Osim toga fra Ivo Bagari je Server-pai predao i posebnu spomenicu o zbivanjima na podruju duvanjske krajine. Uspio je, prema zapisu fra Pakala Buconjia, samo to da su se Turci na njega razljutili. Zato je on nakon toga digao ustanak u Duvnu. 3. Zahtjevi krana Predstavnici europskih sila su uvidjeli da turska vlada ne moe sama doskoiti ustaima mirnim nainom, te odluie sporazumno posredovati izmeu turske vlade i ustanikai. Po nalogu svojih vlada stignu konzuli u Mostar. Iz razgovora s ustanicima zakljuie da o mirnom sporazumu ne moe biti govora radi odreitosti i nepopustljivosti ustanika. Povjerenik turske vlade bijae Serverpaa. Ni konzuli nisu bili istoga miljenja, pa i nisu svi naginjali na istu stranu. Njemaki se i ruski konzul izjavie bez ikakva okolianja za kranske i hrianske ustanike, a ostali ne izrekoe svoga mnijenja otvoreno. Server-pai i konzularnoj komisiji u Mostaru dostavljena bude predstavka franjevakog poglavara fra Pakala Buconjia. Na kraju Buconjieve knjiice kranski puk je izrazio svoje zahtjeve u samo etiri toke: 1. Krani su odluili radije umrijeti nego podnositi tolika ropstva. Dakle, primorani su traiti svoje osloboenje orujem. I, ako ih se nee pomoi, bar imaju pravo biti neometani u tom pothvatu i da se tlaitelj ne potpomae. 2. Ili smo primorani zamoliti koju kransku vlast da nam dadne kutak zemlje da tamo svi iselimo i napustimo ovu nesretnu zemlju na koju padaju tolika prokletstva. 3. Ili bi se sile trebale sporazumjeti sa sultanom da se od Bosne i Hercegovine stvori autonomna drava ovisna o sultanu s kranskim princom izvana, a nikako odavde. 4. Ili konano (najmanje to traimo) da se Bile sporazume i da odmah uspostave dobar odred vojske koje susjedne sile u glavnim mjestima Provincije. I da predstavnici sila uu kao sudci u Medilse dok se stvari ne urede i dok se ne osigura ivot, ast i imovina krana, te graanska i vjerska ravnopravnost. Slonom stavu navedenih konzula u ustanikom zahtjevu pod. br. 3. - proglaenje autonomije Bosne i Hercegovine - usprotivi se Server-paa obeavajui rjeavanje konflikta novim ustavom. Europska diplomacija nije prestala traiti povoljna rjeenja za stanje u Hercegovini. ak austrijski ministar vanjskih poslova Julius Andrassy naini njekakve toke za Reformu u Turskoj, ali ga pretee publiciranje Ustava 1876. A kad su hercegovaki katolici i ustanici zapazili da u Ustavu njema nita, da se togod ukida, ol smalaksaje, nastavili su
387 5. GODINJAK

rat, potpomagani materijalnim sredstvima iz odbora koji su djelovali u Zadru, Splitu, Makarskoj, Metkoviu, Stonu, Slanom i drugim mjestima.52 Da smiri situaciju, sultan je pokuao baciti prainu u oi katolicima objavljivanjem novog fermana. 53 Konzulima se, pie Nikola Buconji, svidjela zadnja taka, ali joj se Serverpaa odluno usprotivi i jednostavno odbi, a time bjee prekinuta i zadnja nit daljnjih pregovora sa ustanicima. Delegati se velevlasti razigjoe, a ustai poee provagjati svoje ustake osnove. Ponajprije htjedoe napasti i zarobiti baibozuke u ardaku u planini Trusini, ali im baibozuci nono umakoe puci i ruci.54 3.1. Traenje pomirenja Kad su se ustanike snage organizirale u uzornu vojnu jedinicu kod Krupe, tada je vilajetska vlada vidjela da je neophodno potrebno to prije i bez buke ugasiti ovaj poar bune. A kad se u Mostaru ulo za ustanak, die se Paa i pozva biskupa fra Anela Kraljevia, tajnika fra Martina Ljubia i Blaku Zeleniku da oni koji imadu najvie povjerenja na krane, da ih umire. I nita nije uspjelo. Tada turska vlada, obeavajui sa svoje strane zlatne planine (rijei su fra Anela Nuia), dopusti konzulima velikih sila (austrijski, njemaki, ruski, talijanski, francuski, engleski) da pomognu pri traenju mira. Iz Carigrada doe u Hercegovinu posebni povjerenik Server-paa, a fra Pakal Buconji za te predstavnike sastavi i izda spominjanu knjiicu Kratki pregled prituaba i urui knjiicu austrijskom, njemakom, ruskom, talijanskom, francuskom i engleskom konzulu, to jest Vasiu, Jastrebovu, Durandi, Dozonu, Holmsu i Lihtembergu. Uz to su pojedini upnici pismeno izvijestili biskupa Kraljevia to se u pojedinim upama uinilo. Osim toga fra Ivo Bagari je Server-pai predao i posebnu spomenicu o zbivanjima na podruju duvanjske krajine. Uspio je, prema zapisu fra Pakala Buconjia, samo to da su se Turci na njega razljutili. Zato je on nakon toga digao ustanak u Duvnu.55 Izmeu brojnih pokuaja, izdvajam samo tri.

Usp. a. niki, Hercegovaki ustanak 1875., str. 56; a. niki, Hercegovaki ustanak, Krni zaviaj, br. 10, str. 28-35. Sultan je 12. prosinca 1875. godine objavio reformni ferman nadajui se da e tom mjerom smanjiti nezadovoljstvo u bosanskom vilajetu. U novinskim izvjeima i diplomatskoj prepisci toga vremena navode se burne reakcije muslimana: Kauri su prisilili sultana da preduzme reforme i da ih pravovjerni zbog toga moraju odbaciti; jeste li uli da e vlasi biti jednaci s nama i da e s muslimanima imati sva prava; do jue su na pola sata udaljenosti od nas morali sjahati s konja, a sada emo zajedno s njima sjediti; Ne smiju vlasi s Turcima biti jednako dok je jedan Turin iv... itd. (Milorad Ekmei, Ustanak u Bosni 1875-1878., Sarajevo 1972., str. 166) Sultanove reforme nisu uspjele, nego su dodatno zakomplicirale ionako sloene nacionalne i vjerske odnose u Bosanskom paaluku. 54 n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 99.-101.
53 55 Usp. NIKI, A., Hercegovaki ustanak, Krni zaviaj br. 10, str. 28-35. Fra Ivo Bagari je bio povezan s vojvodom don Ivanom Musiem. Don Ivan je dolazio u Seonicu i tu dijelio svete sakramente. Za vrijeme svog boravka krstio je vie djece. To se moe vidjeti iz Matice krtenih seonike upe.

52

5. GODINJAK

388

3.1.1. Prvo pomirenje Prvi pokuaj dogodio se na podruju kojim je upravljao kapetan Lovre Masla. Lovre je bio obini seljak i ovjek srednje ljudske dobi. Bio je vrlo okretan i sposoban, pa je zbog toga bio najprikladniji da bude imenovan zapovjednikom ustaa na Krupi, gdje su se bili okupili uz njega svi ustai iz Donjega i Gornjega Hrasna i okolnih sela. Razumije se da je s Lovrom na Krupi bilo jo dosta prvaka, ama je on vodio glavnu rije. Lovre je sa svojim prvacima doekao na Krupi i prvo izaslanstvo nekolicine mostarskijeh odlinijih i uplivnijih gragjana, koje bjee spremio mutesarif, da pregovaraju sa ustaima i gledaju ih sklonuti na povratak svojim domovima. Prvo se izaslanstvo povratilo ne oporaviv nita, jer ustai ne htjedoe ni uti o polaganju oruja i o mirnom razlazu s Krupe. Do neko vrijeme mutesarif u velikoj neprilici pozove k sebi fra Angjela Kraljevia na dogovor i povjeri mu, neka se nekoliko uplivnijih mostarskih krana i muslimana krene na Krupu ponovno pregovarati sa ustaima. Biskup se odzove mutesarifovoj elji i primi se povjerene mu misije, te pozvav k sebi u dvor svojih pouzdanika ode s njima na Krupu. Povjerenstvo bijae: biskup, Blako Zelenika, Hadija Ugljen, H. Alija Drae. Sastao se i pregovarao, istina, sa ustaima, a okom ih je i dranjem svojim bodrio na otpor. Dolo prvo poslanstvo na pregovore, pa se i vratilo bezuspjeno. Evo im i drugog poslanstva, a ak na elu sa samijem biskupom. Uvidjeli time ustai, da jesu neto, te silno im porastoe otporna krila. I biskup se vrati ne svidiv posla. Drugo glavno sjedite kranskih ustaa bijae klanac na Drenovcu. Klanac je Drenovac juno od Stoca i udaljen od samoga grada ne puna dva sahata pjeakog puta. I s jedne su i druge strane klanca bili podignuti anci. Kroz klanac se ilo prijekim putem k moru u Neum-Klek, dok je glavni put vodio preko Domanovia i Gabele do Metkovia, a otalen se putovalo austrijskom cestom do Neuma, pa dalje u Dalmaciju. Moglo se spasti u Gabelu i putaom niz obalu rijeke Bregave. Preko Domanovia se moglo putovati i kolima, a preko Drenovca su i niz Bregavu udarali pjeaci i ljudi putujui s konjima, od kojih bi imali malu ili nikakvu korist radi neugodne putanje, pa bi putnici daleko vie puta prevalili pjehe idui, nego li na konju jaui. Da se zasjedne Drenovac i zakri put u grad i iz grada, to nije trebalo onoliko ustaa, koliko na Krupi, nego manje. Kako je vojvoda odredio na Krupu Maslaa, tako je odredio, da sa drugim ustaima zapremi Drenovac hrianin pravoslavni.56 3.1.2. Drugo izaslanstvo Poto su se razbili na Krupi svi pokuaji okolo mirnog rjeenja nastaloga spora i to se saznalo u Stocu, odlui vojni stolaki kajmekam pokuati sreu s
56

n. Buconji, Povijest ustanka 1911, str. 90.-91.

5. GODINJAK

389

prvacima ustakim na Drenovcu i to kao na Krupi lijepim nainom, jer je bio tvrda uvjerenja, da bi silom istjerao posve protivno. Kajmekam odabere bimbau ukri-efendiju, ovjeka vjeta i okretna, te e on ii pregovarati sa ustaima. Kajmekam u sporazumu s civilnom vlasti javi svoju odluku po jednom tekliu kapetanu Nadadinu sa eljom neka svakako i ustai nagju izmegju se ovjeka, opunomoe ga ispred sebe i odrede mjesto, gdje bi se imao sastati sa ukriefendijom na dogovor. Nadadin ne htjede poprijeko odbiti elju i zahtjev vojne i civilne vlasti turske, no zapovjedi u ime svoje i sviju prisutnih i odsutnih ustaa Grgi kao najpodesnijemu, da se naumnjenog posla primi. Desetar se s mjesta pokori zapovijedi kapetanovoj zamoliv ga samo, da mu za svaki sluaj dodijeli jo jednoga druga, to Jovan rado obea. Istodobno pridometnu Grga, kako bi bilo najzgodnije mjesto pregovorima kod atrnje ispod Drenovca od stolake strane. Kapetan pristane na Grgin prijedlog i obavijestiv vojnu vlast u Stocu, oznai joj mjesto i dan sastanka obostranih pouzdanika. Osvitkom se ustanovljenog dana opremi Grga sa svojijem dodatijem drugom zadjenuvi svaki za pas veliki no s dvije male puke, a preko vrata struku i eanu. Pravovremeno spanu pod Drenovac, gdje oeknue ukri-efendiju. Kad se pomolio dolazei putem iz Stoca, binbaa sa jo jednim drugom, skoi Grga i drug mu na noge junake. Opazivi ih stigne im binbaa na domak, te stanuvi nekoliko koraaja udaljeni jedni od drugih, zatrai ukri-efendija, da mu zastupnici ustaa oituju svoja imena. Grga ne uini toga u prvi mah, ve jedino i muki viknu binbai: - Ja sam glavni punomonik sa ovijem drugom i poslan sam sa Drenovca amo. - A jesi li vojvoda ili kapetan? - upita ga binbaa. - Niti sam vojvoda, ni kapetan, nego Grga desetar - odvrati etnik. - Pristupi blie, desetare! Mene su spremile moje vlasti k vama, da se porazgovaramo o vaim zahtjevima, pa kad ih sasluam, da se onda, ako se dadne, lijepo sporazumijemo. - Otpasujte sablje, tko ste, da ste i bacajte ih od sebe na stranu, a mi emo isto tako odbaciti od sebe nae oruje, pa e se onda moi zboriti o bliemu primicanju, drukije o primicanju nema ni rijei! - odsijee Grga odrjeito kucnuv se desnicom po nou. Bojei se i jedan i drugi, da ne bi bilo kakve prijevare s koje strane, niti htjedoe otpasati, niti odbaciti oruja. Tim se razbi i zadnji pokuaj o mirnom dogovoru s kranskim ustaima. Izaslanici se dakle razigjoe bez svrena posla. Grga je umro u rodnom mjestu Puitima. Iza ovog prvog povjerenstva ilo je i drugo, i to da pregovara jedan dio povjerenstva sa ustaima donjih, a drugi dio sa ustaima gornjih krajeva. U donje je krajeve poao vikar i upnik Lazarevi, a s njim je iao od katolika medlis Vidak Konjevod, a od pravoslavnih medlis Miho Pokraji, te dvije zaptije (orunici): katolik Miho Prce i musliman
5. GODINJAK 390

Omer Dabrica. U gornje je krajeve iao: proto Todor Maksimovi, a uza nj od pravoslavnih medlis Aleksa Pecelj, a od katolika medlis Stanko Previi i dvije zaptije. Proto se s ostalim lanovima povjerenstva vratio u Stolac i javio vlasti da nije mogao svigjet posla, koji mu bjee povjeren. upnik je Lazarevi obiao sela: Burmaze, Donje Hrasno i Doljane i morao je obdravati slube Boje kao jamstvo, da ne dolazi s nikakvom zlom namjerom. On je s ostalim lanovima povjerenstva obeao seljacima, da e se i povjerenstvo sa seljacima zajedno prituiti vlasti na razne tegobe, ama da i oni popisane tube potpiu, to seljani ne htjedoe uiniti, a lanovi povjerenstva, da ne padnu pod kaznu zakona, izreu pri povratku svoja imena s napisane tube, unite papir i vlasti zatajie sve. 3.1.3. Sarajevsko izaslanstvo Na gornje krajeve, pie Buconji, bjehu zaposjeli ustai: Prijevorac, Vlahova brda i Lukavac. Turske oblasti odluie pokuati sreu s ustaima gornje Hercegovine i pregovarati s njima, ne bi li bolje uspjeli, nego li s ustaima donje Hercegovine, no kako e se vidjeti, sva su nastojanja ostala bez eljena uspjeha. Prvo se izaslanstvo krenulo u Hercegovinu iz Sarajeva, a u izaslanstvu bijahu: Hajdar-beg engi s jo jednim muslimanom i od hriana Petrakija. Prije nego to su oni doli u Hercegovinu, uputio se k nevesinjskim ustaima i jedan hercegovaki fratar, koga na to bjee opunomoio dervi Ibrahim-paa Lopanin, ne bi li se kako u ime turske vlade sporazumio s pobunjenim hrianskim iteljstvom. Niti je sa svojom misijom uspio fratar, niti Hajdar-beg sa svojim drutvom. Naprotiv je megju pobunjenim seljatvom bilo i kmetova Hajdar-begovih, pa nijesu htjeli ni uti o kakvom pregovaranju s njime, no jedino svi ustai po njemu i njegovoj druini izjavie turskoj vladi svoje zahtjeve, a ovi bijahu: 1. da hrianske ene i djevojke ne napastuju i ne zadirkivaju muslimani; 2. da hriani smiju slobodno ispovijedati svoju vjeru, te da ih u tom ne smeta niko; 3. da hriani imadu pred sudom ista prava kao i muslimani; 4. da se stane na put nasilju zaptija i 5. da zakupnici desetine uzimaju samo propisani dio i da ga uzimaju u pravo vrijeme.57

57

nikola Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 98.-99.

5. GODINJAK

391

4. Osloboenje raje od etiristogodinjih zuluma Godina 1875. se pribliila kraju, ali ustae, predvoene vojvodama, nisu malaksale u svojim planovima. Nikola Buconji pie: Zapoeta se neprijateljstva u godini 1875. nastavljahu izmjenitom sreom i estinom to manjom, to veom, te ne samo da potrajae bojni okraji i prepucavanja cijelu minulu godinu, nego zahvatie jo dvije pune godine. Kako su Crnogorci nastojali ovladati makar gornjom Hercegovinom, tako je opet Turcima bila glavna zadaa oistiti Hercegovinu od Crnogoraca, a onda istom obraunati se s domaim buntovnim nezadovoljnicima.58 Nadalje, Musiu se i Peki Pavloviu nije dalo mirovati. Tokom je itava proljea Musi uznemirivao sad ovdje, sad ondje kretanje turske vojske i suzbijao pojedine navale, koje su Turci nenadno poduzimali proti selima i ustaima.59 Uvjereni u sigurnost pobjede katoliki i pravoslavni ustai poslali su iz Sutorine memorandum grofu Andrassyju 7./IV. 1876. a glasi: Mi zahtijevamo: 1. da kranski narod u Hercegovini dobije u potpuno vlasnitvo bar treinu zemalja i to ne samo s toga, to se te zemlje nalaze u nezakonitu posjedu i uporabi Turaka, ve jo i zato, to bez njih kranski narod u Hercegovini ne moe ivjeti i jer volimo radije poginuti nego opet stati ivjeti nemoguim ivotom; 2. da Turska zauvijeke povue svoju vojsku iz Hercegovine i ostavi u zemlji samo toliko posade, koliko je potrebito za obranu gradova Mostara, Stoca, Trebinja, Nikia, Plevlja i Foe; 3. da Turska pogradi iznova kranima njihove kue i crkve popaljene, te im dadne ivea bar za jednu godinu; da im nabavi orugje za obragjivanje polja i da obitelji kranske ne plaaju nikakova poreza za tri godine poevi od dana njihova povratka kuama svojim; 4. da narod kranski u Hercegovini ne poloi oruje prije nego su im muhamedovci dali dobar primjer i sve dotle, dok ne stupe potpuno u krjepost obeane reforme; 5. da poglavari narodni u sluaju povratka naroda kranskoga hercegovakog u svoja kuita budu priputeni te s oblastima zemlje zajedno raspravljaju o provagjanju tih reforama i da s njima zajedno sainjavaju upravu (upravno tijelo) prema naelima izraenim u nacrtu reforme na cijelom podruju Bosne i Hercegovine ne izuzimajui onih plemena, koja se nijesu jo na oruje digla; jer emo samo tako dobiti za se i za Turke same dragocjenu

58 59

n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 116. n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 117.-118.
392

5. GODINJAK

garanciju u tom smislu, to ne e onda imati, da u onim plemenima gledaju razvitak dogagjaja slian ovima, to se u ovaj as u nas zbivaju; 6. uvaivi, da se ustai ne mogu pouzdati u pusta obeanja turske vlade, koja, sve do sad, jo nikad nije drala svoga obeanja; uvaivi nadalje, da je Porta jedva u stanju, da prehrani svoju vlastitu vojsku i jer se doljedno ustai boje punim pravom, da e novac, koji e turska vlada odrediti za kranski narod u Hercegovini pasti u ruke turskih inovnika, u kojem sluaju narod kranski u Hercegovini ne samo ne e nita dobiti, ve bi mogao jo i od glada pomrijeti; uvaivi napokon, da ustai dobro znadu, da iza takva postupka ne e apsolutno nita natrag dobiti, pa makar i protestovali kod velevlasti; zato traimo u ime naroda, da briga oko toga novca bude stavljena pod neposrednu kontrolu jedne evropejske komisije; da sama ta komisija direktno primi cijeli taj novac odregjen za podignue razorenih kua i crkava i da ona podigne nekoliko sredinjih magazina svih potreptina jo prije povratka obitelji svojim kuama; 7. na poljetku zahtijevamo, da vlada austrijska i ruska postave na onih est mjesta, gdje su turske posade, svaka po jednog agenta, koji bi imao zadau, da pazi, te se reforme u svim tokama potpuno provedu. To su nai zahtjevi. Vaa Preuzvienost neka bude uvjerena, da oni ne sadraju nita pretjeranog i da ne moe manjih zahtjeva staviti za nau sigurnost i kao garanciju bolje eksistencije, na koju, kao narod, imademo neosporivo pravo. Molei Vau Preuzvienost da preporui nae edne elje velikodunoj zatiti Austrije itd., itd. Ovaj je sutorinski memorandum od svih memoranduma najvaniji, jer su na temelju njega hercegovaki ustai od strane svih velevlasti priznati ratujuom strankom .60 Buconji nastavlja opisivati dogaaje tijekom spomenute 1876. godine. Godina bjee za tursku carevinu ozbiljna i kobna. I iz ostalih se krajeva drave poee javljati komeanja, a ponajvie zabrinu politike krugove u Carigradu pokret u Bugarskoj, iz koga se dalo tumaiti, da se Bugarska tajinstveno oslanja na akciju Srbije i Crne Gore. K svemu se tome jo pridrui svrgnue sultana Abdul-Aziza s carskog prijestolja. Svrgnut je dana 30. maja, a na njegovo mjesto postavljen dotadanji prijestolonaljednik Murad, koji je takogjer sukrivac nagle i nasilne smrti sultan Abdul-Azizove, to uslijedi odmah po njegovom padu. O tom je dogagjaju prispio valiji u Mostar brzojav datiran 30. svibnja u utorak, a glasio je: Sultan Aziz skinut sa prijestolja, a zakoniti naljednik mu sultan Murad V. zasjeo je na prijestolje. Glavnu pak krivnju svih promjena i dogagjaja nosi Midhat paa, koji je htio zasnovati tursku republiku. Najprije bude Abdul-Aziz primoran odrei se
60

nikola Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 119.-120.

5. GODINJAK

393

prijestolja, a Midhat paa nagovori prijestolonaljednika Murada, neka pomori sve princeve i tako osigura prijestolje. Abdul-Aziz bude zatvoren u Dolma Bagde, a do malo bi preveden u Eski Saraj u Stambolu, gdje ivljae do 6. rujna i gdje ga umorie istoga dana. Dne 2. srpnja upravio je veliki vezir Midhat paa hercegovakom valiji u Mostaru sljedei brzojav: Javna je stvar, da se je sa sviju strana urotio neprijatelj proti osmanlijskom carstvu, nu pouzdanjem u Svevinjega, pripravljamo se odbiti ga i spasiti nau domovinu. Stoga od strane Nj. Velianstva Murada V. alje se mahsus selam (naroiti pozdrav) svima sinovima onih bosanskih gazija (pobjeditelj divova) koji stekoe svjetsko priznanje, jer znadoe uvijek vjeto i hrabro odbiti svaki neprijateljski nasrtaj. im se dakle ovaj selam obnaroduje, pozvani su svi bosansko-hercegovaki muslimani, da pouzdaju se u Svevinjega mahom svi od 7.-70. godine prihvate oruje, pridrue se carskoj redovitoj vojsci, te da sloni uvaju domovinu, i neprijatelja, odakle god nasrnuo, da uzmognu odbiti i rastepsti. Ali prema podanicima vjernima i odanim bez razlike vjere, osobito prema sirotinji i nemonim da budu milosrdni i da zatite pravedno njih, njihov imetak i obraz kao i svoj, jer to je sigurno jamstvo, da e nam Svevinji na pomoi biti. U Carigradu 2. srpnja (Hazirana 20.) 1876. (1292).61 Ali-paa, mostarski valija, proprati primljeni brzojav sljedeom slubenom objavom: U smislu sadraja gornje naredbe kao i cijeloga obrazovanog ljudstva dunost je svakog ovjeka hrabro i vjerno boriti se za sauvanje svoje otadbine. Poto su vai pregji uvijek znali biti vjerni i odani svom vladaru, ne sumnjam, da ete isto i vi biti kao svjesni potomci, pak u to ime svaki vas neka zgrabi oruje i pridrui se carskoj vojsci i strai; pa ako bi ma otklen neprijatelj nasrnuo, odbijte ga i rasprite; a ivot i mal svakog podanika titei jednako pazite, da bi se red i mir u unutranjosti zemlje sauvao. U Mostaru, 21. Hazirana (3. srpnja) 1292. (1876.). No ni sultanu Muradu ne bijae sudbina nimalo sklona. Jedva se odrao na prijestolju od 30. maja do 31. augusta, kadno ga svrgoe, a proglasie sultanom Abdul-Hamidom II. Dne 31. kolovoza u etvrtak stigne opet valiji u Mostaru brzojav sljedeeg sadraja: Odstupio je svojevoljno sultan Murad od prijestolja, a nastupio vladati sultan Abdul Hamid II.62 4.1. Protesti Hrvata katolika Razvoj dogaaja god. 1876. i novi ratni sukobi izmedu Srbije, Crne Gore i Turske, te irenje vijesti da je Srbija zatraila pripojenje Bosne, a Crna Gora
61 62

n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 122. n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 123.
394

5. GODINJAK

Hercegovine, uznemirilo je katolike u Hercegovini. Dana 6. srpnja 1876. biskup fra Aneo Kraljevi obavjetava apostolskog nuncija u Linzu o protestu koji su on i kustod fra Pakal Buconji potpisali protiv namjera da se Bosna pripoji Srbiji, a Hercegovina Crnoj Gori. Nuncij je o tome razgovarao s barunom Hoffmanom iz ministarstva vanjskih poslova i saznaje se da je protest katolika iz Bosne protiv pripajanja Srbiji podran s velikim zadovoljstvom ne samo od austrijskih slubenih novina, nego takoer i od same carske vlasti. Prosvjed to su ga potpisali biskup fra Aneo Kraljevi i kustod fra Pakal Buconji u srpnju 1876. glasi: Na nae veliko iznenaenje doznali smo, da je Srbija zatraila od Visoke Porte prikljuenje Bosne. Katoliko puanstvo Hercegovake biskupije, uslijed tog zahtjeva, obavezno je izjaviti, koliko Visokoj otomanskoj porti, toliko i visokim vladama jameih sila, da je njihova tvrda volja ne pristati na to prikljuenje, koje se preko naina protivi njegovim moralnim i materijalnim interesima. U sluaju pak, da bi dananja vlada htjela ili morala napustiti Bosnu, katolici sveano prosvjeduju protiv prikljuenju njihove domovine Srbiji ili Crnoj Gori i izjavljuju da se u tom sluaju ele sjediniti s narodima Austrijskog carstva, s kojima su vezani svojom historijskom prolou i mnogim drugim moralnim i materijalnim interesima.63 Odaslana poruka je uznemirila predstavnike velikih sila. Oni su mozgali. U Turskoj se smjenjuju vlastodrci. Baklja hercegovakih ustae otvorila je nove meudravne bojinice. Turska se nalazi izmeu ratova i primirja. 4.2. Dogaanja pred zoru slobode Tijekom 1877. pie Nikola Buconji: Po svoj se Hercegovini drahu ustai pod orujem, nu osim neznatnih prepucanja s baibozucima i kordunima progje godina po svim stranama prilino tiho, a tome doprinese znatno, to se Crnogorci bjehu povukli u svoju postojbinu i to se diplomacija stala baviti sregjenjem bosanskohercegovakih odnoaja, o em su redovno bili upuivani ustaki poglavari preko svojih potajnih i odanih prijatelja, a prema dojavama su se njihovim ustai vladali. Po izmaku godine navijesti i Srbija Turskoj rat, te stane napredovati proti Niu.64 Pobjeda je ruske vojske nad turskom, istie Buconji, porazno djelovala na sav islamski svijet velikoga turskog carstva. Mnogi rodoljubi irom Bosne i Hercegovine zdvajahu radi neuspjeha turskog oruja. Silno pade u njihovim oima ugled i mo turske drave i njezinih oblasti. Odmah po oglaenju uvjeta Sanstefanskoga mira grof Andrassy nastojae da se osigura nunim trokovima za prijelaze vojske u Bosnu i Hercegovinu.
63 Arhiv Propagande u Rimu, SC, Bosnia, sv. 16., f. 564r. Tiskani primjerak potpisao je fra Aneo Kraljevi, Mostar , 7. srpnja 1876. Prosvjed uime katolika u Bosni stilizirao je fra Grga Marti, Zapamenja, str. 88.-89. 64 n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 144.

395

5. GODINJAK

Mnogo ga je truda stajalo, dok je predobio za se javno mnijenje itave monarhije. Monarhija je i onako preteno slavenska, a jo joj pridodati dvije pokrajine s isto slavenskim ivljem to ne igjae u raun Nijemcima i Madarima, dok Andrassy nije polazio s toga gledita, no posve s drugoga puno vanijega obzirom na sveukupni poloaj monarhije. Jedan je engleski konzul nekad davno izjavio megju svojim drugovima, da je Dalmacija bez vrsta zalegja hercegovakoga isto to i glava otrgnuta od svoga tijela. K ovoj se vanoj izjavi pridruuje druga vanost, da Austro-Ugarska posjednuem Bosne i Hercegovine udopunjuje svoje istorijske granice i postaje balkanskom dravom. Da se raisti stanje na Balkanu, saziva njemaka vlada poetkom lipnja mjeseca kongres velevlasti na zasjedanje u Berlin. Pozivu se njemake vlasti odazvae europejske velevlasti i poslae svoje diplomatske zastupnike na kongres. Srbija i u Berlinu zatrai, da joj se prepusti Bosna, a Crnoj Gori Hercegovina, emu se svojski oduprije grof Andrassy drei u rukama prosvjed iz Hercegovine proti tenjama Srbije i Crne Gore, a brzo pribavi prosvjed i od Bonjaka. Prosvjed u ime bosanskih katolika sastavi i spremi Andrassyu fratarpjesnik Grga Marti. Prosvjedom se razloi, da Srbija i Crna Gora nemaju nikakvog istorijskog prava na Bosnu i Hercegovinu, a to je Marti istaknuo i u svojim Osvetnicima: to je Duan Bosni srpstvovao, To Srbiji Tvrtko tvrtkovao.65 Dok je od 13. lipnja 1878. tijekom mjesec dana na Berlinskom kongresu krojena budunost Bosne i Hercegovine, ministar Andrassy, koji je imao kod sebe protest katolika iz Hercegovine, zatraio je preko austrijskog konzula u Sarajevu izjavu tamonjih katolika o toj stvari. Taj prosvjed stilizirao je fra Grga Marti: - Poto se glasa i ujemo, da Srbija ite Bosnu za se, mi katolici uope protiv toga ustajemo... Zato protestiramo. Konano 13. srpnja na Berlinskom kongresu, europske su se drave konano sloile dati mandat Austro-Ugarskoj da zaposjedne, zauzme i smiri nemirne i ratovanjem razorene Bosnu i Hercegovinu to su precizirale lankom 25. ugovora: Pokrajine Bosnu i Hercegovinu zaposjest e Austro-Ugarska Nikola Buconji je formuliranje Berlinskog kongresa opisao na sljedei nain: Obzirom dakle na istorijska prava Austro-Ugarske odnosno Hrvatske uvai kongres prosvjed hercegovakih i bosanskih Hrvata katolika, te dade AustroUgarskoj mandat, da zaposjedne obje pokrajine, da sredi u njima poremeeno stanje i da upravlja njima. Glas, da e Austro-Ugarska okupirati Hercegovinu i Bosnu, obradova Hrvate katolike diljem Hercegovine i Bosne, iznenadi i porazi hriane Srbe, a uzbuni muslimanske zaneenjake, dok su se umjereniji slojevi
65

n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 147.

396

5. GODINJAK

muslimanskog puanstva bili ve snali i pregeli pokoriti se neopozivoj sudbini, koja e ih eto snai voljom Bojom i odredbom velevlasti. Narodni list u 63. broju donese pismo upravljeno na austrijsku vladu, da ne zaposjedne nau domovinu oruanom silom, to jest, da ne uvodi vojsku, nego jedino povjerenstva i inovnike, koji bi mogli, dostatni biti za provedbu reforama. Pismo su potpisali Mostarci: H.Muftija Karabeg, H.Arif Kajtaz, H. akir ef. Dabi, opinski predsjednik Alajbegovi, Alaga Dizdar i Alaga Hamzi. U ime Stoca potpisao ga je Smailaga ari, u ime Nevesinja Ibrahim beg Baagi, a u ime Ljubukoga Ibrahim beg Kapetanovi. Malo potom nadomjeta: Dihat komisiju (bojno povjerenstvo) u Mostaru sainjavahu: Muftija Karabeg, H. akir Dabi, Dervi aga Grebo, H. Ahmed Kurt, Mujaga Hadiselimovi, Mula Oruevi, H. Muhamed Tikvina, valija Ali-paa, vladika Ignjatije i biskup Kraljevi. Neposredno pred okupaciju ova komisija upravi brzojav na carigradsku vladu: Austrija prelazi granicu, ta emo? Odgovor iz Stambola: Austrija i ako e doi, prijateljski e doi Jusuf Izedin. (Sultan Azizov sin). Zaneenjaci ustadoe ondje proti svakome, ko god se usudio javno ili tajno izrei, da mirno treba doekati austro-ugarsku vojsku i da se treba pokoravati odredbi sultanovoj. Takih bjee u Mostaru uvigjavnijih ljudi, koji su zagovarali mir i umjerenost, radei u smislu primljene brzojavke.66 Hrvati u Bosni i Hercegovini su primili ovu odluku s konanim olakanjem, rastereenjem i oduevljenjem, kao uostalom i veina Hrvata u AustroUgarskoj. Treba istai, posebno kad se govori o Hrvatima u Carevini, da to oduevljenje uglavnom nije bilo zbog Austro-Ugarske nego zbog prikljuivanja ovih pokrajina hrvatskom nacionalnom biu. To je oduevljenje dakako posebno zahvatilo Hercegovinu koja je bila u trajnom strahu da joj velike sile ne ponite krvavu steevinu viegodinjeg ratovanja - izborenu i ve nekolike godine uivanu slobodu u Musievoj vojvodini, donjoj Hercegovini. Dopisnik iz Popova je javio zadarskom Narodnom listu: Kod nas je veliko veselje... junaki na voa Musi okupio je sav narod, komu je upravio svoj govor... cielim narodom zaori urnebesnim glasom: ivio Bog N. V. cara milostivoga!... nije bilo tu vidjeti ovjeka koji nije niz obraz suze oborio...67

66 67

n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 147. Usp. FranjeVaki arhiV u Mostaru, Spisi Kustodije, sv. 10, f. 287v-288r.
5. GODINJAK

397

4.3. Iekivanja slobode Doprinos slobodi krana u Bosni i Hercegovini mogu podijeliti brojni. Musiev doprinos slobodi dao je veliku ocjenu i provikar Trebinjske biskupije don Lazar Lazarevi, koji se inae nije slagao ne samo s njegovim vodstvom ustanka, nego ni s time to uope izravno sudjeluje u njemu. Ipak i Lazarevi sada u svom izvjeu u Rim od 4. rujna zadovoljno pie: Musi nastavlja s mnogo estitosti, milosra i pravednosti i kolikogod mu kao sveeniku ne odgovara ova karijera ini dobro i veliko dobro. Iako je bilo svima jasno da e austrijska vojska prije ili kasnije smiriti pokrajinu te stati na kraj svakoj pobuni, strah od razbojstava fanatiziranih pojedinaca i grupa lebdio je jo jedno vrijeme u zraku. Zato je prvi sveani masovni oduak radosti zbog slobode koga je pokrenulo sveenstvo Trebinjske biskupije znatno kasnio. upnici don Mijo Jerini iz Graca i don Nikola Lazarevi iz Hrasna krenue predvoeni provikarom don Lazarom Lazareviem u otvoreno slavlje kroz novoosloboene krajeve tek poetkom listopada. U Stocu im vjernici priredie svean doek, a u Prenju je njihov dolazak upnik don Stjepan najavio sveanom zvonjavom zvona koja je okupila brojne vjernike. Iz Prenja su svi ponovno krenuli u Stolac gdje su 4. listopada proslavili prvu sveanu javnu misu u slobodi nakon tolikih stoljea. Misi je nazoilo veliko mnotvo vjernika, velik broj vojnika, predstavnici dravnih vlasti i prvi put predstavnici ostale dvije vjeroispovijesti. I vojvoda Musi je bio jedno od sredita proslava osloboenja. Dopisnik iz Mostara opisuje u Narodnom listu njegov pohod Mostaru, Mostarskom blatu i irokom Brijegu: ... doe u ovu nau prijestolnicu i slavni na vojvoda Musi. On je bio najsjajnije doekan i slavljen, kao to i asni pobonik Beck, koji je neki dan ovdje boravio Proputovavi okolo Mostarskog blata kroz Ljuti Dolac: Iz svega glasa i ensko i muko i staro i mlado pozdravljae: ivio nam premilostivi kralj Frano Josip U. ivio njegov vojvoda Musi! - Tu je bilo i pjevan/a i igranja i zvecanja naeg, ako e i siromanog narodnog glasila gusala... Tako je io i doo do irokoga Briga: narod vas pridoao sa svih strana hrlei i pozdravljajui ga kao mladoga Davida vraajueg se sa dumanskog poraza. 68 5. Austrijsko zaposjednue Dolazak austrougarske vlasti u Hercegovini Nikola Buconji opisuje sljedeim rijeima: Jovanovia ete prispjee 2. kolovoza u Hercegovinu iz Dalmacije kod Imotskoga i Vrgorca. im su prve ete stupile na hercegovako tle, istog asa franjevaki provincijal Pakal Buconji pozdravi brzojavno esara
68

Narodni list 1878., br. 91., str. 1.

398

5. GODINJAK

u Beu kao hrvatskoga kralja. Austrijska je vojska bila uljegla u Ljubuki, a 4./8. u nedjelju krenula put Mostara, te usput udari na otpor na itluku. Pucalo se na vojsku iz Kadijevia kule, koju vojska srui topovima. Tu pogibe vogja turskih ustaa erani, a oni se razbjegoe. Iz Ljubukoga stie pismo od Beirbega Ljubuaka na Hamzia, da se preda, jer mu je uzaludno ginuti i prolijevati krv, kad i onako od postavljenih straa nema ni traga ni glasa. Neto uplivom Ljubuakova pisma, neto uplivom i hriana, odlui Hamzi predati se i potpisa pismo o predaji sa Haljevcem zajedno u telegrafani, odaklen su telegrafino psovali Sarajlijama sve po imenu radi izdajstva i nevjere. Pismo je o predaji odnio do na Vardu na Krupi sam sobom Haljevac, a s Varde ga je u procijepu odnio vojsci i Jovanoviu hoda rudije Omer efendija, te je od tad vojska krenula veselo naprijed prama Mostaru. Jovanovi zauze Mostar 5. kolovoza bez kapi krvi. O zauzeu se i upokorenju inih mjesta i gradova po Hercegovini govori pri kraju treeg dijela ove radnje. Pri ulazu se vojske u glavni hercegovaki grad vijala hrvatska trobojnica franjevakog stana, koju bjee izvjesio jo i danas ivui franjevac fra Angjeo Nui, onog vremena uitelj hrvatske mladei puke kole, koja se nalazila u franjevakom stanu. Ali-paa odseli iz Hercegovine u Tursku s vojskom preko Neum-Kleka, a Hafiz paa iz Bosne preko Broda i Trsta, doim vojnitvo odseli preko Novog Pazara. Hadi Hafis paa u Hercegovini, sin Ali-pain, osta u Mostaru, te je iao u susret baronu Jovanoviu do sela Rodoa, s june strane Mostara. Sobom je poveo dva svoja zeta: Said bega Resulbegovia i Selimbega Selmanovia i jo odlinijih muslimana. Od katolika su ili: biskup Kraljevi, upnik fra Nikola imovi, biskupov tajnik fra Martin Ljubi s nekoliko katolikih prvaka. Od pravoslavnih su ili: mitropolit Ignjatije, pop Iveza i pop Aleksa okorilo s nekoliko pravoslavnih prvaka. Ovi su potonji susreli Jovanovia s pratnjom odmah izvan grada. U susret je iao fra Angjeo Nui sa kolskom djecom. Djeca su ila u redu dvoje i dvoje. Pred svom su djecom nosili hrvatsku trobojnicu djeaci: Nikola Vukoje i Ante Planini, a idui uz djecu jedan je od odraslih svirao uz harmoniku, dok su svi zajedno pjevali Kraljevku.Ugledav ih general Todorovi s hrvatskom trobojnicom povika veselo svojoj okolini: Ta to su nai ljudi, na narod, to nam dolazi!69 Uivljavajui se u to etiristoljetno isekivanje povjesniar Nikola Buconji upisuje svoje svjedoanstvo. Ja sam iste god. 1880. poao s Vukojem i Planiniem na vie nauke u Sarajevu. Ja, koji ovo piem, budem primljen u gimnaziju, a njih dva u vojni pensionat. Obojica su svrili vojnike kole, stupili u vojsku i sluili, te obadva umrli u asti austrougarskih kapetana.70
69 70

n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 161.-163. n. Buconji, Povijest ustanka..., Mostar, 1911., str. 163.
5. GODINJAK

399

Umjesto zakljuka I sedamdesetih godina prolog stoljea stanovnitvo u Hercegovini bilo je podijeljeno na gospodare (Turke) i podanike, raju. Raju je sainjavalo, uglavnom, hrvatsko i srpsko stanovnitvo. Njezin ivot, zbog novih nameta vlasti, aga i medlisa, bio je krajnje teak. Slobodni ivot srpskog naroda u svojoj vlastitoj dravi i ivot Hrvata unutar Austro-Ugarske Monarhije bio je poticaj hrvatskom i srpskom stanovnitvu pod turskom vlau da trai svoje osloboenje. Da se drutveno-socijalni sukob hercegovakih seljaka s turskom vlau rijei, prema tadanjem uvjerenju, trebalo bi mijenjati prirodu muslimana: paralizirati slijepi fanatizam i grubu osornost koja sve remeti. To se djelima, jedino djelima moe lijeiti. Obeanja, uinjena tisuu puta, samo su bacanje praine u oi - Buconji zapisa. Prolaz cara Franje Josipa I. pokraj turske granice i njegov susret s deputacijama franjevaca, seljaka i svjetovnog sveenstva i obeanja to su ih iz carevih usta uli sve su ohrabrile. Od tada raja poinje shvaati da navedeni socijalni sukob u Hercegovini prvi put dobiva politiki karakter s dobrim izgledima da se pretvori u meunarodni problem. Raja tada dolazi do uvjerenja: svi su putevi bili i jesu zatvoreni i nadzirani i zakljuka: da ih se otvori treba provaliti sa eljezom i vatrom.71 U drugoj polovici lipnja, tonije izmeu 18. i 22. lipnja uzima se 19. lipnja kao datum poetka ustanka - pukla je ustanika puka u blizini Gabele i tim zapoeo Hercegovaki ustanak. Odatle se ustanak iri istonom i zapadnom Hercegovinom. I vojvoda Musi bio je u sreditu pozornosti. Dopisnik iz Mostara u Narodnome listu opisuje njegov pohod Mostaru, Mostarskomu blatu i irokomu Brijegu: doe u ovu nau prijestolnicu i slavni na vojvoda Musi. On je bio najsjajnije doekan i slavljen, kao to i asni pobonik Beck, koji je neki dan ovdje boravio.Proputovavi okolo Mostarskoga blata kroz Ljuti Dolac, iz svega glasa i ensko, i muko, i staro, i mlado pozdravljae: ivio nam premilostivi kralj Frano Josip I! ivio njegov vojvoda Musi! - Tu je bilo i pjevanja i igranja i zvecanja naeg, ako e i siromanog narodnog glasila gusala... Tako je iao i doao do irokoga Briga: narod vas pridoao sa svih strana hrlei i pozdravljajui ga kao mladoga Davida vraajueg se sa dumanskog poraza.72 Pokuaji turske vlasti da silom ili novim obeanjima unese mir u Hercegovinu ostali su bez eljenog uspjeha, jer se nisu ispunili zahtjevi ustanika. Razvoj hercegovakih ustanaka, uz poznate ratne sukobe pojedinih drava s Turskom,
71 72

Un cenno semplice, p 28. Narodni list, 1878., br. 91., str. 1.

400

5. GODINJAK

zainteresirao je velike sile. Tako trogodinji Hercegovaki ustanak svojim problemom dospijeva na Berlinski kongres. Donoenju prihvaene odluke o osloboenju Bosne i Hercegovine od turske etiristogodinje okupacije pridonijeli su protesti katolikog stanovnitva protiv nakane da se Bosna pripoji Srbiji, a Hercegovina Crnoj Gori. Konano u 25. lanku Berlinskog kongresa, na prijedlog engleskog poslanika, dan je Austro-Ugarskoj mandat da u Bosni i Hercegovini zavede mir i red. Stvarno, zahvaljujui fra Pakalovoj knjizi, u razdoblju njegova predvoenja fratrima ostvarilo se dugo eljkovano i oekivano, ali po ivote ondanjih katolika i fratara, opasno, politiko, socijalno, drutveno, crkveno i franjevako osloboenje hercegovako-bosanskih krana i fratara. Bilo je to vrijeme kada je svaki katolik, a posebice svaki fratar na elu s fra Pakalom Buconjiem nosio u sebi nenapisanu knjigu o svome vremenu. U toj knjizi je zlatnim slovima bila ispisana obveza osloboditi kranstvo Herceg Bosne od turskih zuluma. Dakle, oni su najavljivali da se dugoeljkovano osloboenje, rizian i prijeloman dogaaj, slogom, iako bez oruja konano mora ostvariti. Ako smo skloni zaboraviti to se dogaalo prije 135 godina i ako nam vrijeme od tada do dananjih dana izgleda kao slabo povezan niz povijesnih dogaaja, pie eljko Ragu, na krivome smo putu. Ako u tome vremenu potraimo povijesni smisao, vidjet emo da se povijesni dogaaji od prije 135 godina danas ponavljaju u starom svjetlu i da se okrutno prepleu prolost i sadanjost. Svaka nacija svoje unutarnje odnose treba podrediti cilju odranja svoje neovisnosti i suverenosti. Njezin poloaj prema drugima, njezin poloaj u svijetu ovisan je o injenici reda u unutarnjim odnosima. Najbolji dokaz da smo prije 125 godina htjeli svijetu rei, kao i danas, da jesmo slobodan narod upravo je u injenici da nam se taj status danas eli ponovno oduzeti. Sudski inovnik u Austro-Ugarskoj Monarhiji Martin urevi u svojim Memoarima sa Balkana, donosi ovu zgodu. U vrijeme tursko-austrougarskoga rata (1875.-1878.) na sugestiju otomanskoga sultanata, koji je stao kranskoj raji obeavati brda i doline, blagostanje i reforme (str. 83) samo da ne ide u borbu za svoja prava i slobode, zapadni su se konzuli kao sultanovi glasnogovornici javili te poli na pregovore s voama jugoistone Hercegovine. Dou tako konzuli meunarodne zajednice odreenoga dana na hercegovakodalmatinsku granicu izmeu Dubravice i Bijeloga Vira (str. 10). Taj se dijalog odvijao ovako: Va ustanak i postupak nije opravdan; rekoe konzuli. Dugovjene mukotrpnje opravdavaju na ustanak...; odgovorie voe. Ali je u sultana silna snaga i vojska, pa e vas sviju smrviti; doekae konzuli.

401

5. GODINJAK

- Mrvi nas i tare ve 500 godina, pa evo nas jo ima ivih, da krv do zadnje kapi prolijemo za slobodu - replicirae voe. Kad to malo hljeba, to imadete u torbi, pojedete, im ete se hraniti? Ta pomrijet ete od gladi; zaprijetie sankcijama konzuli. - Mijo Ljuban iz Sjekosa pograbi aku zemlje ispred sebe, turi zemlju u usta, provaka i prodrije na oigled sviju, te ree: Evo, ove Boje hrane nee nam nikada nestati. Kau da je engleski konzul Holmes zaplakao kad je vidio taj prizor (str. 84). Kad je ovaj odlomak proitan suvremenom engleskom konzulu na Balkanu lordu David Owenu, on se samo osmjehnuo (str. 8). To je ujedno razlika u ondanjem i sadanjem meunarodnom politiaru, koji je i onda i sada branio samo jednu stranu, a naa je situacija i onda i sada gotovo identina. Ali neemo mi ovu zemlju jesti, kao legendarni Mijo iz Bajovaca. A hoemo je, po Bojem odreenju, obraivati, po njoj saditi, natapati je, Boji blagoslov na nju zazivati, jer taj narod moe ivjeti u svojoj zemlji od roda svoje zemlje i od rada svojih ruku. Kad prestane rat, nastupa red i rad! Mi u ovoj zemlji, ureenoj po Bojim zapovijedima i ljudskim zakonima ljubavi prema zaetu i roenu ivotu, zakonu obiteljske snage i sloge, vanjskoga ureenja i mira, zdravih meunacionalnih odnosa, u zemlji u kojoj nee sedam puta ljudi vie ginuti na cestama nego na bojinicama, elimo estite i pravedne zakone potovati, pa e nas onda i drugi potovati i - bez velika odgaanja priznati, uvaavati i u europske integracije ukljuiti. Glavni cilj duhom jakih katolika u Hercegovini bio je osloboenje od Turaka. Donedavno se nije moglo (a pomalo i nije smjelo!) iznositi na javu da su katolici zapravo veu opasnost gledali u pretenzijama Crne Gore nego od Turske i da je ustanak u istoj mjeri, u kolikoj je bio ustanak protiv Turske, bio i grevita borba za neovisnost i slobodu od Crne Gore! A to su jedino mogli ostvariti uz pomo Austro-Ugarske za kojom nisu naivno eznuli kao za neim svojim jer su im bile poznate nevolje Hrvata u njezinu okrilju. Bila im je poeljnija kao zajednica naroda, meu njima i Hrvata, od svakog drugog suvereniteta. eljeli su zapravo ujedinjenje s ostalim katolikim krajevima i narodima u toj dravi kao spas od novoga, isto tako opasnoga gospodara s Istoka. Dakle, uz osloboenje od Turaka postignut je i drugi cilj: ulazak u zajednicu naroda u velikoj Austro-Ugarskoj i kraj strepnjama i progonima koje stoljeima trpe od susjednog pravoslavnog ivlja. A u novoj dravi, uz blagodati slobode od inovjernog primitivnog tiranina, doekalo ih je mnogo neugodnosti i nepravdi. Nije ni udo, zaposjednue ovih prostora predvodili su generali Stevan Jovanovi i Gavrilo Rodi! Prvi je bio neosporni auktoritet i poslije ustanka te je odmah izazvao prosvjede katolika zbog preferiranja pravoslavnih pa i muslimana na tetu katolika. Te neugodnosti izazvale su najveu moguu tetu: slomile su narodnog predvodnika vojvodu Musia, to je, uza sve to to
5. GODINJAK 402

se on pod kraj kratkog ivota ivo nastojao izmiriti s carevinom i Crkvom te se vratiti u svoju Hercegovinu, udarilo negativan peat i na narod i na njegov ustanak. Slomiti nacionalne predvodnike, dakle, nije izum novoga vremena; on je prokuana metoda pokoravanja jednog naroda.73 Prije, za vrijeme i poslije Hercegovakog ustanka pa i danas - nastavlja se psiholoki rat protiv hrvatskog naroda. To je dugotrajniji i pogubniji pritisak i od samim viestoljetnih okupacija. Oni tamo i blii ponavljaju: Hrvati nisu sposobni biti slobodni, oni ne mogu i ne smiju imati svoju Dravu. Tako su smatrali ondanji Turci i dananji njihovi nasljednici Bonjaci. Tako su smatrali Crnogorci, tako su smatrali i smatraju Srbi, tako su smatrali i smatraju svjetske sile. Oni su tim optereeni i to svoje mnijenje prenose novim pokoljenjima. Naprotiv, Hercegovakim ustankom, podvigom hrvatskih vojskovoa i velikana tijekom povijesti, stvaranjem Nezavisne Drave Hrvatske, pa i u Obrambenom ratu hrvatski narod ne samo stvaranjem Republike Hrvatske, nego i stvaranjem Hrvatske Republike Herceg Bosne dokazao je da moe i hoe biti slobodan. Pritisci sa strane pa i procesuiranje hrvatskih generala, podcjenjivanje Drave od strane Europske unije ide u omalovaavanje i podcjenjivanju hrvatskog naroda. Ali i novo njezino guenje potvruje stoljetnu propagandu. Tome se moramo suprotstavljati! Konano na Berlinskom kongresu 1878. odlueno je da Austro-Ugarska zaposjedne nae podruje i zavede mir i red. Uspjeh - osloboenje poruuje da je dugotrajnije i pogubnije rajevanje i robovanje prieljkivano, te golorukim snagama kranske raje postignuto, uzvienije od viestoljetnih obeanjaa naoruanog neprijatelja. To je tako bolan udarac turcizmu. Usprkos svemu jeka samih muslimanki: Nai stari su na vaim preima jaili 450 godina i mi emo to nastaviti! Tome se moramo suprotstavljati! nestajalo je s vjetrom.74 Nai pretci su nam Hercegovakim ustankom pokazali put prema slobodi. Tako se bori ne samo za svoju slobodu, nego i za slobodu svoga naroda i slobodu svoje domovine.
73 74

Usp. Razgovor s don Ivicom Puljiem, Crkva na kamenu, broj 4 (293), travanj 2005., str. 22 do 24. O novim prilozima o Hercegovakom ustanku prvi put sam nastupio na Meunardnom simpoziju u Sarajevu 1975. godine. U izlaganju sam dokumentirao da je u drugoj polovici lipnja, vjerojatno 19., u blizini Gabele pukla prva ustanika puka. Ustanak se proirio zapadnom i istonom Hercegovinom. U Nevesinju su se ustanici probudili dvadesetak dana poslije. Nakon izlaganja jedan akademik i povjesniar iz Zagreba je upitao: - to emo od sada s Nevesinjskom pukom koja je pukla u mjesecu srpnju 1875.? Odgovorio sam: - Poznato je da se srpski narod u svojoj kukavikoj prolosti esto kitio tuim perjem. Prisvajao je i krao tue ideje, korake, podvige i uspjehe, pa ak i kulturno blago, posebno hrvatskog naroda. Stoga e se jo dvadesetak godina ponavljati srpska la da je Hercegovaki ustanak zapoeo s Nevesinjskom pukom koja je pukla u Gabeli. Nakon toga otpast e formulacija Nevesinjska puka i ostati, naalost malo isticana povijesna istina od hrvatskih povjesniara, da je Hercegovaki ustanak poeo na rijeci Krupi u blizini Gabele vjerojatno 19. lipnja 1875. godine. Svi smo bili zadovoljni. Moja je studija, kako rekoh objavljena na stranicama Akademijina izdanja iz Sarajeva, a fra arko Ili je, meu prvima, moju studiju objavio u neto skraenom obliku u Krnom zaviaju, br. 10, str. 28-35. Devedesetih godina prologa stoljea pisalo se o ulozi Hrvata u Hercegovakom ustanku. Podignut je spomenik u Draevu. Objavljivane monografije. iVica Pulji, Hrvati katolici donje Hercegovine i Istona kriza Hercegovaki ustanak 1875.-1878., Humski zbornik, sv. VII, Dubrovnik Neum, 2008. i Uloga Hrvata u Hercegovakom ustanku (1875.-1878.), Ljubuki, 2009. Zbornik radova.
5. GODINJAK

403

Poglavar hercegovaakih franjevaca75 svojom knjigom o uzrocima Hercegovakog ustanka ponudio je ne samo dokumentirani prikaz socijalnih razlika i elje kranskog golorukog puka za slobodu, nego je sroio dokument o hrvatskom narodu koji je usprkos brojnim zulumima bio edan slobode. eljeznom voljom slobodu je osvojio. Fra Pakal Buconji, pod okupatorskom pijunaom, nije osjetio umor u traenju dokumenata i ivih svjedoka koji su nama ostavili dokaz o pobjedi istine. Danas, 135 godina poslije, znamo da su krani, posebice katolici u Hercegovini pod vodstvom svojih sveenika izvojevali prieljkovanu slobodu. I to je dosta! Premda se ovaj tekst o velikom, zaslunom, omiljenom i legendarnom biskupu fra Pakalu Buconjiu produljio, on bi trebao biti poticaj da se za sljedeu prigodnu obljetnicu roenja spomenutom biskupu Buconjiu podigne spomenik zahvalnosti ne samo u Mostaru, Bijelom Polju, Blagaju, Grudama, Vitini, Posukom Gracu, Drinovcima nego i u tekstu spomenutim mjestima u kojima je ostavio svoja trajna djela, a i napie dugo oekivana i prieljkivana monografija.76 Drinovci, 10. prosinca 2010. god. Prof. dr. fra Andrija Niki

75 Voe ustanka po zapadnoj Hercegovini bili su gotovo sami franjevci: fra Pako ui (+ 16. I. 1877.) u Veljacima, fra Pavo Petrovi (+11. VIII. 1893.) u Klobuku, fra Filip utura (+15. VII. 1898.) u Posuju, fra Ivo Bagari (8. V.1878.) u duvanjskom kraju [] Svi oni se latie gvoda i orua, te silom pooe traiti slobodu, kad im je sultan ne da milom. Iako franjevci koji su predvodili ustae u borbi za konano osloboenje Herceg Bosne izmeu 1875. i 1878. nisu ostavili plodove svojih umnih sposobnosti, ostavili su neumrlu uspomenu na mukotrpan rad i rtvu za svoj narod i za Boga. Povijesni su tijek usmjerili novim pravcem. Vie od toga nisu mogli ni sanjati! 76 Tisak koji je izlazio koncem 1910. i poetkom 1911, kao i u znaajnijim godinjicama na dugo, iroko i uestalo opisao je ivot i neizbrisive zasluge legendarnog, velikog i nezaboravnog biskupa fra Pakala Buconjia. Iz onoga to sam uspio proitati iz tog vremena dobiva se dojam da su autori na plastian, kratak, skicozan nain darovali nasljednicima prepoznatljiv lik ovog velikana. Ukratko reeno, franjevaki poglavar i hercegovaki biskup fra Pakal Buconji ispunio je svoj ivot zaslugama za Narod, Crkvu i Red, a posebno za svoju dragu Hercegovinu. Kako je bio neustraivi borac za vjeru i dobrobit hrvatskog naroda, dobio je naziv Hrvatski Leonida, a zbog promicanja kulture dobio je naziv Mecena.

5. GODINJAK

404

SUSRETI