Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Magistratus znači službu, koju narod izborom nekomu predaje, i onoga tko
službu vrši.
Magistratska vlast označavala se izrazima imperium i potestas. Imperium
je značila najvišu sudbenu i vojničku vlast, koja neograničeno vrijedi samo
izvan Rima. Imperium je sadržavao:
1. pravo kupiti vojsku i zapovijedati joj,
2. pravo suditi,
3. pravo kazniti, koje je kao i prethodno pravo pripadalo tribunima i
donekle cenzorima,
4. pravo sazivati senat i komicije, koje su imali i tribuni.
Magistrati cum imperio – konzuli, diktatori, pretori, izvanredni magistrati.
Potestas – službena vlast koju su obnašali niži magistrati, koji su imali
nešto ograničenija prava od onih maistrata cum imperio. Imali su sljedeća
prava: 1. pravo motriti auspicije,
2. pravo sazivati narod u koncije,
3. pravo izdavati naredbe,
4. pravo smetati uredovne čine svoga druga.
PODJELA MAGISTRATA
- tko se htio natjecati za koju službu morao se bar 24 dana prije izbora
sam javiti magistratu koji je upravljao izborima
- posjed građanskih prava, i u starije vrijeme dokaz da je 10 godin
služio u vojsci, a poslije da je navršio 30 godina života
- također, bio je ustanovljen red službi – prije konzulata se morala
vršiti pretra, prije preture kvestura, a od Augusta prije kvesture
vojnički tribunat i vignitvirat, a između kvesture i preture edilitet ili
pučki tribunat
- između patricijskih službi tražio se razmak od 2 godine, između
plebejske i patricijske službe razmak od godine dana
- ista se služba mogla vršiti istom nakon 10 godina
- od izbora do nastupa službe, izabrani činovnici (designatio) morali
su se zakleti na zakone, a tako isto kad odstupe, zakleti se da se te
zakletve savjesno držao
- činovnik je po pravilu odstupao po završetku službe, iako je to
mogao učiniti i prije, kada bi se birao zamjenik
- produljivanje službenog vremena bilo je poradi ratovanja ili uprave
provincija kod konzula, pretora, kvestora
- činovnici koji su ostali u službi, zvali su se proconsules,
propraetores, proquaestores.
POJEDINE MAGISTRATURE