You are on page 1of 5

Sineva KUKO^

Brunislav Marijanovi},
Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske obale,
Filozofski fakultet Zadar, Sveu~ili{te u Splitu. Monografije, sv. 2 Zadar 2000.

Primljeno/Received: 2001. 12. 3. Sineva Kuko~


Prihva}eno/Accepted: 2001. 3. 26. HR - 23000 Zadar, Hrvatska
Odsjek za arheologiju
Filozofskog fakulteta,
Obala kralja P. Kre{imira IV., 2.

U nakladi Filozofskog fakulteta u Zadru - Odsjeka Stoca u isto~noj Hercegovini. To su naselja: gradina
za arheologiju, u seriji Monografije (Svezak 2) nedavno Guvnine (zaselak Gagrice) zapadno od Stoca, Hateljska
je izi{la knjiga “Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske pe}ina kod Hatelja iznad Dabarskog polja i pe}ina
obale”, autora Brunislava Marijanovi}a. Knjiga sadr`i Lazaru{a u gornjem toku Radimlje. Iskopavao ih je
197 stranica teksta, relativno op{iran sa`etak na autor ove monografije, suvremenom terenskom
engleskom jeziku (197-237), crte`a na 81 tabli, 50 metodologijom, {to mu je osiguralo “egzaktne”
ilustracija (crte`i i fotografije) prilo`enih u tekstu i (stratigrafske) arheolo{ke podatke i ~vrsta upori{ta za
11 priloga (presjeci i tlocrti). njihovu teorijsku obradu. Sva tri nalazi{ta obra|ena
Otkri}a i znanstveni dometi ove knjige rezultat su po istoj shemi, sa sljede}im cjelinama: prirodni
su istra‘ivanja u sklopu bosanskohercegova~kog okviri, povijest istra`ivanja, na~in iskopavanja,
znanstvenog programa “Eneolitik i rano bron~ano stratigrafska slika, fortifikacijski sustav, organizacija
doba isto~ne Hercegovine”, koji je svojevremeno prostora, gospodarstvo, kulturna stratigrafija, kulturni
koncipirao B. Marijanovi} i realizirao ga u okviru i kronolo{ki okviri. Autor je dakle, obradio tipologiju
Zemaljskog muzeja u Sarajevu u razdoblju 1987.- (planimetrija, fortifikacije, nastambe i dr.) triju nalazi{ta,
1989. Iako sva gra|a u ovoj monografiji potje~e s njihovu gospodarsku strukturu, kerami~ke stilove i
prostora isto~ne Hercegovine, njeno tiskanje u Hrvatskoj tehnike i, napokon, ono najbitnije, njihovu kulturnu
proistje~e iz dobro poznate povezanosti prapovijesnih stratifikaciju, te ih sinkronizirao sa svim odgovaraju}im
kultura Jadrana i Hercegovine, odnosno, Jadrana i prapovijesnim pojavama u Hercegovini, na Jadranu i
zale|a. Jer, kako u uvodu navodi autor, isto~na Balkanu.
Hercegovina, “sama za sebe nije nikakva posebna Premda su u spomenutim naseobinama zastupljene
cjelina ve} je dio cjelovita hercegova~kog prostora i samo pojedine prapovijesne epohe i kulture, uglavnom
integralni dio dalmatinskog zale|a”, a hercegova~ki je bez dugotrajnog kulturnog slijeda, ova nalazi{ta,
svijet “u prirodnom, kulturno-povijesnom, znanstveno- komparativno analizirana, ipak se problematski odli~no
problemskom i svakom drugom pogledu neodvojiv nadopunjuju i stoga daju uvid u gotovo cijelu prapovijest
dio jadranskoga prostora”. Hercegovine, od neolitika do kasnog bron~anog doba.
Konkretno, u Guvninama autor je ustanovio dvije
Premda su u knjizi primarno obra|eni novi
faze ‘ivota: razvijeni eneolitik i zavr{nu fazu “posu{ke”
isto~nohercegova~ki arheolo{ki nalazi, neizbje‘no su
kulture. U Hateljskoj pe}ini ustanovio je pet faza:
doticani i problemi jadranskog prapovijesnog svijeta,
stariji neolitik, mla|i neolitik, razvijeni eneolitik, rano
koji na razli~ite na~ine korespondiraju s relevantnom
bron~ano doba, srednje bron~ano doba i srednji vijek.
isto~nohercegova~kom prapovijesnom problematikom.
@ivot pak u Lazaru{i autor prati kroz dvije faze:
Stoga je ova knjiga doista prilog za budu}u sintezu o mla|i neolitik i razvijeni eneolitik. Niti jedan lokalitet,
prapovijesti u zale|u jadranske obale. dakle, nema puni kontinuitet ‘ivota. Zajedni~ka im je
Jezgru Marijanovi}eve monografije tvore tri velika jedino faza razvijenog eneolitika. Rani eneolitik, kao
poglavlja, posve}ena iscrpnoj interpretaciji triju i srednji neolitik (danilska kultura), autor nije otkrio
novootkrivenih arheolo{kih nalazi{ta na {irem podru~ju na ovim nalazi{tima.

195
S. Kuko~ : » Brunislav Marijanovi}, Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske obale... «, Opvsc. archaeol. 25, 195-199 2001.

Nova arheolo{ka otkri}a u isto~noj Hercegovini, kanelirani ulomak ima okomite kanelire, ali taj “ukras
prezentirana u ovoj monografiji, bitno su obogatila je u cjelini znatno bli`i ne{to mla|im pojavama toga
nedovoljno istra‘enu prapovijest Hercegovine; prije tipa nego lisi~i}kom tipu kanelura” (Marijanovi} 2000:
njih hercegova~ki eneolitik bio je gotovo nepoznat. 113). Ovaj ulomak, dakle, nema tipi~an hvarsko-
Analiziraju}i novu isto~nohercegova~ku arheolo{ku gra|u lisi~i}ki karakter. Hateljski “kanelirani ulomak” odli~no
i interpretiraju}i je u odnosu prema jadranskom se ve`e za odgovaraju}e nalaze s ve}eg broja nalazi{ta
kulturnom krugu, autor je u ovom radu iznio cijeli na jadranskoj obali i zale|u, stratigrafski uvijek vezanih
niz novih znanstvenih spoznaja o hercegova~koj regiji, za slojeve iznad klasi~ne hvarsko-lisi~i}ke kulture”
ali i mno{tvo zanimljivih zapa‘anja o prapovijesti (Marijanovi} 2000: 115). Tom ulomku autor tako|er
jadranskog svijeta. Izdvajamo ono najbitnije: o neolitiku, nalazi analogiju u srodnim oblicima kaneliranja iz
eneolitiku i bron~anom dobu. Ravli}a pe}ine II C.
“Impresso” kulturu (stariji neolitik) u Hateljskoj Svjestan ~injenice o ograni~enim mogu}nostima
pe}ini I obilje`ava kerami~ki materijal tipi~an za zaklju~ivanja na osnovi samo jednog ulomka kaneliranja,
“impresso” neolitik Jadrana i zale|a, ali i kerami~ki koji u Hateljskoj pe}ini “upu}uje na po~etak onog
ukras koji ima stanovita regionalna obilje`ja. Taj razvojnog procesa koji se na prostoru hvarsko-lisi~i}ke
ukras najtje{nje je vezan za stil Zelene Pe}ine. Srodnost kulture odvijao neposredno na prijelazu iz neolitika u
Hateljske i Zelene pe}ine najo~itija je pri ukra{avanju eneolitik”, Marijanovi}, uva`avaju}i i neke druge
posuda redovima polukrugova i uglatih i izdu`enih ~injenice, predla`e sljede}e relativno-kronolo{ke odnose:
{tapi}astih motiva u tehnici vrlo gustog utiskivanja. Hateljska pe}ina II - Ravli}a pe}ina IIB (najkasnije
Marijanovi} uo~ava i neke razlike izme|u ova dva po~etak IIC) - Hvar-Lisi~i}i II - Butmir III - Vin~a
lokaliteta, konkretno, (relativno skromnu) hateljsku C/D (Marijanovi} 2000: 115-116).
pojavu motiva izvedenog utiskivanjem ruba {koljke, O kerami~koj tehnici kaneliranja Marijanovi}
koji je ~est na Jadranu, ali nepoznat u Zelenoj
tako|er navodi “Onaj mali broj kerami~kih nalaza
pe}ini. To pak Hateljsku pe}inu i pribli`uje jadranskom
ukra{enih kaneliranjem, premda ima obilje`ja neoliti~ke
krugu kerami~kog ukra{avanja. Autor stoga zaklju~uje
tehnologije i nedvojbeno pripada lokalnoj kerami~koj
da je u isto~noj Hercegovini (Hateljska i Zelena
produkciji, tipolo{ki je vezan za sasvim drugo kulturno
pe}ina) postojala posebna “impresso” varijanta u sklopu
podru~je. Dakako, rije~ je o Salcuta-Bubanj-Hum-
jadranskog “impresso” izraza. Na temelju izrazitih
Krivodol kulturnom kompleksu za koji je jednim
srodnosti Hateljske pe}ine i Zelene pe}ine III, te s
dijelom vezana op}enito pojava kanelirane keramike
obzirom na pojavu star~eva~kog importa slikane
na {irem prostoru od Albanije preko Crne Gore do
keramike u ovom hateljskom sloju, B. Marijanovi}
sjeverne Dalmacije i njezina hercegova~kog zale|a.”
odre|uje Hateljsku pe}inu i kao razvijenu i kasnu
(Marijanovi} 2000: 185)
fazu “impresso” kulture. U Marijanovi}evoj argumentaciji
ovih relativnokronolo{kih odnosa, me|utim, ostaje Arheolo{ki materijal Lazaru{e i Marijanovi}u je
nejasna uloga kerami~kog ukrasa izvedenog rubom bio povod za jo{ detaljniju raspravu o postupnom
{koljke (Marijanovi} 2000: 110-111, bilj. 29). preoblikovanju (eneolitizaciji) starih, neoliti~kih struktura.
Nagla{eno slaba zastupljenost srednjoneoliti~ke gra|e Lazaru{a I pripada hvarsko-lisi~i}koj kulturi,
u Hercegovini, pojava je znanstveno jo{ neobja{njena. me|utim, Marijanovi} isti~e da u tom horizontu
Mali broj nalazi{ta srednjeg neolitika u Hercegovini nedostaje klasi~an hvarsko-lisi~i}ki kerami~ki ukras i
vi{e se ne mo‘e pravdati niskim stupnjem istra‘enosti, da se pojavljuju elementi nepoznati toj kulturi. Po
smatra Marijanovi}. tome Lazaru{a I najvi{e podsje}a na Popov do kod
Uz eneoliti~ku problematiku isto~nohercegova~kog Gora‘da ili pak Gradac kod Konjica i, djelomi~no, na
i jadranskog prostora Marijanovi} se u knjizi najiscrpnije sli~no stanje u gornjim slojevima Lisi~i}a te u Varvari
bavi problemima mla|eg neolitika hvarsko-lisi~i}kog A1. Sva ta nalazi{ta pripadaju degeneiriranoj hvarsko-
tipa i procesima njegovog prerastanja u eneoliti~ke lisi~i}koj kulturi, s keramikom koja uglavnom nema
strukture. Za pra}enje ovih procesa u isto~noj tipi~nu hvarsku-lisi~i}ku ornamentiku i koja samo jo{
Hercegovini najpogodnije su Hateljska pe}ina II i svojom tipologijom i tehnologijom svjedo~i o pripadnosti
Lazaru{a I. Hvarsko-lisi~i}ka kultura Hateljske pe}ine spomenutoj kulturi. Precizniji relativno-kronolo{ki polo‘aj
II posebno je bliska lisi~i}koj kulturnoj varijanti. Lazaru{e I Marijanovi} uspostavlja kompariraju}i je i
Ipak, u Hateljskoj gra|i nedostaje crveni “crusted” s Ravli}a pe}inom. Prema tome, ve} degenererirani
slikani motiv, ina~e brojan u Lisi~i}ima; tako|er, hvarsko-lisi~i}ki oblici Lazaru{e i razvojno i kronolo{ki
Hateljska pe}ina ima samo jedan kerami~ki ulomak s stoje negdje izme|u Gora‘da i Konjica, s jedne
kaneliranim ukrasom, koji je, u obliku kaneliranog strane, i prijelaza Ravli}a pe}ine IIB u fazu IIC, s
prepleta, svojstven Lisi~i}ima. Razlike Lisi~i}i - Hateljska druge strane. Ravli}a pe}inu IIC autor je ve} ranije
pe}ina II Marijanovi} obja{njava regionalnim razvojem opredijelio u rani eneolitik, tj. ona “pripada zavr{noj
hercegova~kih kerami~kih stilova. Autor stoga fazi hvarsko-lisi~i}ke kulture i predstavnik je ranog
pretpostavlja u Hercegovini postojanje dvaju razli~itih eneolitika isto~ne jadranske obale (Marijanovi} 2000:
stilskih izraza hvarsko-lisi~i}ke kulture: a) zapadni, s 162). U Lazaru{i I naime nije otkrivena kanelirana
dominacijom bojanja, vezan za Jadran, i b) isto~ni, s keramika, koja je bitna odrednica Ravli}a pe}ine IIC,
dominacijom urezivanja. Spomenuti pak hateljski odnosno ranog eneolitika.

196
S. Kuko~ : » Brunislav Marijanovi}, Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske obale... «, Opvsc. archaeol. 25, 195-199 2001.

Razdoblje razvijenog eneolitika u Hateljskoj pe}ini asocirana, prije svega, prema svojim ornamentalnim
III obilje‘eno je dvama tipovima posuda. Prvi tip s svojstvima, izvorno vezanim za autenti~nu ljubljansku
pro{irenim i prema unutra koso rezanim obodom, kulturu, ali koja na jadranskom prostoru ni prema
Marijanovi} obja{njava u kontekstu “stanovitog oblika zastupljenosti ni prema zna~enju ne prema{uje vrijednost
kulturnih utjecaja stavljenih u {iri kontekst sekundarne komponente u kulturnoj fizionomiji onih
indoeuropeizacije ovog dijela Balkanskog poluotoka” nalazi{ta na kojima dolazi i onoga relativno-kronolo{kog
(Marijanovi} 2000: 117-118). Autor oprezno dozvoljava odsjeka unutar kojeg se javlja” (Marijanovi} 2000:
povezivanje tog kerami~kog tipa za odgovaraju}e tipove 126).
s prostora isto~nog Balkana i donjeg Podunavlja. Pri Hateljsku pe}inu III autor stoga precizno definira
obja{njenju drugog kerami~kog tipa - posude s prstenasto kao vrlo slo‘enu, ali konzistentnu pojavu, s analogijama
zaobljenim obodom, autor se priklanja mi{ljenju onih u istovremenoj kulturnoj dinamici na ve}em dijelu
autora (B. ^ovi}), koji ga smatraju autohtonom jadranske obale. Tu pojavu tvore elementi razli~itog
izra|evinom. Potaknut ovakvom kerami~kom strukturom podrijetla, koji su bili “uba~eni” i s vremenom asimilirani
Hateljske pe}ine III, autor zaklju~uje da Hateljska od autohtonog hercegova~kog, odnosno jadranskog
pe}ina III zapravo odgovara povijesnom segmentu supstrata. Za Hateljsku pe}inu III, koja oslikava
koji ne obilje‘avaju populacijske migracije ve} samo razvijeni eneolitik hercegova~kog prostora, autor predla‘e
kontakti dvaju razli~itih kulturnih komponenti sljede}i relativnokronolo{ki odnos: Hateljska pe}ina
(isto~nobalkanske i zapadnobalkanske). III-Ravli}a pe}ina IIIA, Guvnine I, Lazaru{a II, Velika
Slika Hateljske pe}ine III, odnosno, razvijenog gradina u Varvari A1, Gudnja V-Odmut V/VI. Ovom
eneolitika ovog podru~ja oboga}ena je i ukra{enom kronolo{kom lancu pridodaje i prvu fazu cetinske
keramikom, koja je “gledaju}i u cjelini, zapravo skup kulture.
raznorodnih pojava: nalazi cetinskog tipa, ljubljanskog Kako se u ovom horizontu pojavljuje i ‘lijebljena
tipa, `lijebljena, barbotino keramika i dr.” (Marijanovi} keramika, autor ne{to detaljnije raspravlja o mnogim
2000: 120). Za te je nalaze bitno “{to se ovdje ne problemima koji su u literaturi ve} impostirani u vezi
iskazuju ni u obliku konzistentnih niti me|usobno s njezinim podrijetlom i zna~enjima u razvijenim
razdvojenih pojava kojima bi bilo mogu}e pripisati eneoliti~kim strukturama u Hercegovini, odnosno, na
karakter samostalnih kulturnih manifestacija, pa u Jadranu. Nagla{ava ~injenicu da ta keramika nigdje
tom smislu potvr|uju stratigrafska zapa`anja s drugih na Jadranu i u zale|u nije dominantna pojava, ve} se
nalazi{ta.” (Marijanovi} 2000: 120). gotovo u pravilu pojavljuje uz neke druge kerami~ke
Definiraju}i fizionomiju Hateljske pe}ine III, vrste. Ona je “uvijek samo dio sadr‘aja slojeva ~iju
Marijanovi} dobrim dijelom definira (razvijeni) eneolitik fizionomiju odre|uju druge, znatno brojnije pojave”
isto~ne Hercegovine, ali i eneoliti~ku gra|u znantno (Marijanovi} 2000: 34). U tom pogledu jedino su
{ireg prostora. U ‘ivotu Hateljske pe}ine III sudjeluje Guvnine i izuzetak, gdje ‘lijebljena keramika dominira.
vi{e komponenti, koje autor izvodi iz razli~itih kulturno- Njezin glavni motiv ‘lijeba, izveden sna‘nim utiskivanjem
etni~kih manifestacija razvijenog eneolitika. Nagla{ava trokutastog ili ~etvrtastog predmeta, ponekad je pra}en
da je samo jedna od tih komponenti autohtona, nizovima uboda.
konkretno, ona konkretizirana u keramici sa zaobljenim Nakon osvrta na sva dosada{nja relevantna
recipijentom s visokim vratom i prstenasto zaobljenim mi{ljenja o podrijetlu ‘lijebljene keramike (A. Benac,
obodom. Sve ostale komponente (keramika cetinskog ^. Markovi}, N. Petri}, [. Batovi}, B. Govedarica, B.
i ljubljanskog tipa, ‘lijebljena i “barbotino” keramika, ^ovi}), Marijanovi} iznosi svoje razmi{ljanje o istom
te posude s koso rezanim obodom), znatno su slabije problemu. Smatra da je ona na svim nalazi{tima
zastupljene u odnosu na onu autohtonu i znak su nagla pojava, bez postupnog razvoja i da stoga nije
izvanjskog kulturno-etni~kog utjecaja na autohtone mogu}e dokazati njezin autohtoni nastanak na Jadranu
strukture. i u zale|u; njezina osebujna fizionomija ne mo‘e se
Ovakva kerami~ka struktura Hateljske pe}ine III izvesti iz vu~edolskih, lasinjskih ili pak ljubljanskih
autoru je povod za pitanje: je li ljubljanska keramika kulturnih struktura. Najbolje analogije ‘lijebljenoj
na Jadranu samostalna kulturno-etni~ka manifestacija keramici Marijanovi} nalazi na isto~nom Balkanu i
(tj. integralni dio “jadranske grupe” prema P. Koro{ec, donjem Podunavlju. Stanovite sli~nosti nalazi joj i u
odnosno “jadranskog tipa ljubljanske kulture” prema Srednjoj Europi u kompleksu vrp~aste keramike, ~ime
S. Dimitrijevi}u), ili je ona samo kulturno-etni~ki se Marijanovi} pribli‘uje ^ovi}evim razmi{ljanjima o
element inkorporiran u neki drugi sadr`aj? Marijanovi} istom problemu. Prema tome, u Guvninama, pojava
smatra da je ljubljanska keramika samo kulturni ele- ‘lijebljene keramike, gdje nju, kao i dominantnu
ment, koji je prenesen u hercegova~ki i jadranski pojavu, prati pojava drugih kerami~kih vrsta (ljubljanskih
svijet, kulturno-etni~ki bitno razli~it od onog ljubljanskog. i dr.), znak je novih kulturno-etni~kih prodora negdje
Jer, nije mogu}e dokazati prisutnost ljubljanske (kao s Istoka. No, ti prodori imali su karakter ograni~enih
ni vu~edolske) kulture u Hercegovini i na Jadranu. migracija, koje u Hercegovini i na Jadranu nisu bitno
“Pod pojmom jadranski tip ljubljanske kulture treba utjecale na autohtoni kulturni tijek razvijenog eneolitika.
podrazumijevati samo i isklju~ivo odre|enu kerami~ku Do sli~nih zaklju~aka autor je do{ao analiziraju}i
vrstu koja se razlikuje od drugih nalaza s kojima je “Schnur” keramiku, koja je na dobrom dijelu lokaliteta

197
S. Kuko~ : » Brunislav Marijanovi}, Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske obale... «, Opvsc. archaeol. 25, 195-199 2001.

asocirana sa `lijebljenom keramikom. Dok je kerami~ki U arheologiji eneolitika na Jadranu i zale|u jo{
ukras Guvnine i potpuno u znaku `lijebljenja, Lazaru{a nisu jasno definirane konkretne kulture: stoga je
II je, kako navodi autor, arheolo{ko nalazi{te s najvi{e nepoznata njihova vremenska stratifikacija, podru~je
“Schnur” keramike na sjeverozapadnom Balkanu. Kako rasprostiranja i me|ukulturni dodiri. Ne postoje niti
je ta keramika stigla na Balkan seobama sa stepskog op}eprihva}eni nazivi pojedine kulture (npr. ljubljanska
Istoka, mogu se u ovo vrijeme i u Hercegovini grupa, jadranska varijanta ljubljanske kulture,
pretpostaviti etni~ke migracije, ali isklju~ivo maloga protonakovanska i nakovanska kultura, pelje{ka kultura
opsega. Prema tome, populacijsku osnovu ne samo ranog eneolitika i sl.). [to je najva‘nije, nisu usugla{ena
Hateljske pe}ine III A, Guvnina I, ve} i Lazaru{e II mi{ljenja o kategorijama (kerami~kog) materijala koji
tijekom razvijenog eneolitika i nadalje predstavlja je primaran u definiranju konkretne kulture. Glavni
autohtoni, neoliti~ki, supstrat. Postoji, dakle, puni razlog tome svakako je slaba istra‘enost ove epohe,
kulturno-etni~ki kontinuitet ranog u razvijeni eneolitik te iz toga proizi{le stanovite metodolo{ke “pogre{ke”
u Hercegovini. u pristupu problematici. Ura|ena su, dakako, kulturne
O cetinskoj pak kulturi na ovim isto~no- stratifikacije i periodizacije eneolitika na ovom prostoru
hercegova~kim lokalitetama Marijanovi} progovara u (P. Koro{ec, S. Dimitrijevi}, [. Batovi} i dr.), me|utim,
vi{e navrata. Konkretno, u Hateljskoj pe}ini III uo~ava one se razlikuju u temeljnim aspektima. Ipak, s
u fazi razvijenog eneolitika koegzistenciju kerami~kih vremenom, primjetno je stanovito usugla{avanje stavova
elemenata ljubljanskog i cetinskog tipa. Kako je tih o nekim klju~nim problemima.
cetinskih nalaza ovdje na|eno malo, zaklju~uje da U ovoj monografiji, iz objektivnih razloga, autor
Hateljska pe}ina III najvjerojatnije nije pripadala toj nije ponudio “kona~ne” sheme za periodizaciju,
kulturi, ve} je samo poprimila stanovite cetinske kronologiju, genezu i evoluciju hercegova~kog i
elemente s okolnog podru~ja. Prema tome, cetinska jadranskog eneolitika. Ali, Marijanovi}evo vi|enje ove
kultura u Hateljskoj pe}ini III, prema Marijanovi}u, epohe potpuno je jasno, pogotovo ako se ono “i{~itava”
vjerojatno je samo rezultat “razmjene” ideja pri kroz njegov sveukupan arheolo{ki rad, koncentriran
kerami~kom ukra{avanju ili pak nekih lokalnih upravo na eneoliti~koj problematici sjeverozapadnog
populacijskih kontakata. Ali, i ovako cetinsko prisustvo Balkana i Jadrana.
autoru je indikativno za rje{avanje podrijetla trakastog Marijanovi} dijeli eneolitik na dvije faze: rani
ukrasa na cetinskoj keramici, “~iji ornamentalni sustav eneolitik i razvijeni eneolitik. Pozivaju}i se na postoje}e
karakterizira izrazita heterogenost elemenata izvorno stratigrafske izvore, autor odbacuje mogu}nost primjene
vezanih za razli~ite kulturno-etni~ke manifestacije” troperiodne sheme za podru~je Hercegovine i Jadrana.
(Marijanovi} 2000: 122). U svakom slu~aju, iz ovih Time ‘eli istaknuti samosvojnost eneolitika ovog prostora.
navoda, kao i iz prije spomenutih kulturno-vremenskih Tako|er, autor izbjegava upotrebu bilo kakvih naziva
sinkronizama, vidljivo je da prvu fazu cetinske kulture za “potencijalne” kulture. Slu‘i se samo “dijagnosti~kom”
Marijanovi} odre|uje u razvijeni eneolitik (Marijanovi} arheolo{kom gra|om, podrijetlom uglavnom iz
2000: 43, 121-122, 156). stratigrafskih konteksta. Rani eneolitik definira kao
Posu{koj kulturi, tek nedavno izdvojenoj (B. ^ovi}), horizont s kaneliranom keramikom. Horizontu
pripada materijal Hateljske pe}ine IV a-b i Guvnina “kaneliranja” stratigrafski uvijek prethodi sloj kasnog
II. Oba navedena nalazi{ta, odnosno, njihov kulturni neolitika. Kanelirana keramika, me|utim, nije zastupljena
sadr‘aj, glavni su oslonac ne samo u periodizaciji te kao samostalna kategorija; uvijek je asocirana s
kulture ve} i u definiranju tipolo{kih i ornamentalnih neoliti~kim materijalom. Horizont “kaneliranja” nije
obilje‘ja njezine zrele faze Gagrice/Hatelji” (Marijanovi} nova kulturna pojava ve} je zavr{etak hvarsko-lisi~i}ke
2000: 187). Arheolo{ka gra|a Hateljske pe}ine i kulture koja kronolo{ki pripada eneolitiku; preciznije,
Guvnina, bitna je dakle, za obja{njenje postanka i horizont kanelirane keramike ima “samo zna~enje
evolucije jo{ slabo poznate posu{ke kulture, koja je prirodnog produ‘etka i dalje opstojnosti autohtone
vremenski, prema Marijanovi}u, “djelomice paralelna kasnoneoliti~ke populacije i njezine kulture u okviru
sa cetinskom kulturom”, s kojom se “dobrim dijelom jedne faze, koja kronolo{ki i kulturno pripada eneolitiku”
poklapa i u prostornom pogledu” (Marijanovi} 2000: (Marijanovi} 1992: 12-13). Razvijeni pak eneolitik,
187). U ovom kontekstvu va‘na je ~injenica da se premda nagla{eno heterogen, ipak je kulturno
upravo na stratigrafiji Hateljske pe}ine prati puni (stratigrafski) konzistentan; nema stratigrafskih potvrda
kulturni slijed od razvijenog eneolitika do kraja srednjeg za njegovu podjelu na dvije faze. On se redovito
bron~anog doba. nalazi ispod sloja ranog bron~anog doba. I upotrebom
U ovom osvrtu parafrazirane su i citirane neke termina “rani” i “razvijeni” autor nagla{ava postupnu
va‘nije Marijanovi}eve znanstvene spoznaje, teze i i autohtonu evoluciju eneoliti~kih struktura.
hipoteze o bitnim problemima hercegova~ke i jadranske Iscrpna analiza (razvijenog) eneolitika, koji
prapovijesti. Koli~inom prezentiranog materijala, ali i kontinuira iz prethodnog razvoja, znanstveno je
problematikom slojevito{}u, u prvi plan izbija epoha najizazovniji dio knjige. On je odraz autorovih
eneolitika. U slaboj istra‘enosti te epohe, Marijanovi}eva dugogodi{njih nastojanja da prevrednuje sve dosada{nje
monografija dobiva dodatna zna~enja. teze o identitetu eneoliti~kih “kultura” (ljubljanske,

198
S. Kuko~ : » Brunislav Marijanovi}, Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske obale... «, Opvsc. archaeol. 25, 195-199 2001.

vu~edolske i dr.) i njihovoj kulturnoj stratifikaciji, kao u eneoliti~ke strukture (“eneolitizacija neolitika”),
i razli~ita mi{ljenja o kulturno-etni~kim procesima, Marijanovi} me|utim, ponekad iznosi tvrdnje, koje za
obi~no obuhva}enim pojmom “indoeuropeizacija” ~itatelja “neupu}enog” u eneoliti~ku problematiku,
Jadrana i zale|a (Hercegovina). Originalna su i autorava mogu biti pone{to nejasne. Konkretno, ako je rani
zapa`anja o ranom eneolitiku, ~ime se on priklanja, eneolitik s kaneliranom keramikom puni produ‘etak
danas sve prisutnijoj, tezi o podrijetlu eneolitika iz neoliti~kih kultura, ~itatelj se pita, po ~emu je on u
neoliti~kih osnova u ovoj regiji. Dodu{e, u monografiji, kulturnom smislu uop}e nova (eneoliti~ka) tvorevina?
problem transformiranja neolitika u eneolitik Predstavlja li rani eneolitik (horizont “kaneliranja”)
(eneolitizacija) tek je u drugom planu, jer rani eneolitik, proces eneolitizacije neolitika ili pak proces “neolitizacije”
kao kvalitativno nova pojava, zapravo nije na|en u eneolitika? Slijedi i temeljno pitanje: Kada zapravo
isto~noj Hercegovini. “Prema tome, unato~ ve}em po~inju nove, eneoliti~ke kulture i koji su kriteriji za
broju kulturnih komponenti, vezanih za razli~ita podru~ja njihovo prepoznavanje?
Balkana i Panonije”, zaklju~uje Marijanovi}, “osnovni Sli~an metodologijski pristup primjetan je i kod
nositelji kulturnog razvoja ovog stupnja eneolitika i definiranja po~etka nekih bron~anodobnih kultura.
dalje ostaje autohtoni supstrat, to~nije nositelji hvarsko- Prvu fazu cetinske kulture autor je eksplicite smjestio
lisi~i}ke kulture kasnog neolitika, koji krajem tog u kasni eneolitik. Me|utim, u toj fazi, prema autoru,
razdoblja prapovijesti postupno gube svoj raniji kulturni cetinska kultura nije prepoznatljiva kao samostalna
identitet, ali ipak, ne pro`ivljavaju proces nestajanja kategorija (Marijanovi} 1997: 1-8); kao osebujan kulturni
nego, naprotiv, proces transformiranja u novi kulturni entitet prepoznatljiva je tek u ranoj bronci, kada
izraz, najprije tijekom ranog, a zatim i razvijenog autor datira njezin pravi po~etak. No, mo‘emo li
eneolitika” (Marijanovi} 2000: 186-187). izlu~iti po~etnu fazu konkretnog i samosvojnog kulturnog
Logi~no je da je u ovakvom pristupu relevantnoj fenomena, ako taj fenomen jo{ nije oblikovan kao
problematici autorov interes koncentriran na analizi takav.
kulturnih procesa, poglavito onih dugotrajnih, u kojima Stanovita autorava neodlu~nost u razgrani~enju
sudjeluju razli~ite kulturne i etni~ke komponente. pojedinih kulturnih entiteta (sustava), pri ~emu on
Ne treba isticati koliko je za arheologiju zahtjevno mo‘da previ{e nagla{ava “prijelaznu” prirodu jednog
istra‘ivanje kulturnih procesa. Svjesna dotada{njih kulturnog segmenta, koji istovremeno ima atribute
ograni~enih dometa u njihovom prou~avanju, “nova” “starog” i “novog”, posljedica su autorovih nastojanja
arheologija 60-tih (posebno Processual Archaeology), da “opi{e” i maksimalno ra{~lani slo‘ene procese
kao jedan od prioriteta, postavila je upravo dijalekti~nog izrastanja novog iz postoje}eg.
rekonstrukciju (interpretaciju) tih kulturnih pojava. Knjiga “Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske
Proces je ‘ivot kulture. On je kulturna dijalektika: obale” sadr`i brojna znanstvena otkri}a i originalne
trajanje, protjecanje, preoblikovanje. Sve to ne mo‘e interpretacije relevantne problematike. Ona donosi
se obuhvatiti shemom ili definirati formulom. Ali, da novi, stratigrafski odre|en arheolo{ki materijal, toliko
bi postigla maksimalnu jasno}u u iskazu, (arheolo{ka) potreban boljem poznavanju prapovijesti, osobito
znanost iziskuje pojednostavnjenje (apstrakciju i eneolitika u jadranskom zale|u. Najva`nije je pak da
generalizaciju). I kod analize prijelaza jednog kulturnog je u njoj prepoznatljiv autorov “rethinking” stav:
oblika (sustava) u neki drugi, neizbje‘no je njihovo te`nja da, polaze}i isklju~ivo od dostupne “dijagnosti~ke”
jasno vremensko i kvalitativno razgrani~enje, dakako, arheolo{ke gra|e, osobito u analizi eneolitka, na
uz saznanje da je ono uvijek mehani~ko i uvjetno, stanoviti na~in krene iz po~etka. Marijanovi}eva knjiga
osobito u po~etnim fazama istra‘ivanja “arheolo{ke” stoga je bitna u budu}im istra`ivanjima eneoliti~ke
kulture. U ‘elji da izbjegne shematizaciju onog doista epohe i vrlo va`na pri interpretiranju dobrog dijela
slo‘enog, kao {to je proces transformiranja neoliti~kih prapovijesti Jadrana i njegova zale|a.

POPIS LITERATURE
Marijanovi} 1992 B. Marijanovi}, Neka pitanja eneolitika isto~nog Jadrana, Diadora 14, Zadar, 5-21
Marijanovi} 1997 B. Marijanovi}, Cetinska kultura, Rana faza, samostalna kultura ili integralni dio eneolitika,
Radovi FF u Zadru 36 (32), Zadar, 1-8
Marijanovi} 2000 B. Marijanovi}, Prilozi za prapovijest u zale|u jadranske obale, Zadar, 1-237

199