Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj lei grad Rim. Kako se irila vlast Rima, irilo se i podruje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istone dijelu glavni jezik bio je grki. Iz latinskog jezika razvili se dananji romanski jezici: talijanski, francuski, panjolski, portugalski i rumunjski.
Izgovor
4. Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasini i tradicionalni. Klasini je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i ouvao se tradicijom. Jednom i drugom izgovoru zajedniko je ovo: i na poetku rijei pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus; meu samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor; y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus; x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses; c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo; ch izgovara se h: schola = shola, machina mahina;
ph izgovara se f: Delphi Delfi, Philippus Filipus; qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva; ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis; su izgovara se su u rijeima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.
Slova y i z nalaze se samo u rijeima uzetim iz grkoga. Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas. Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva. 5. Meunarodne rijei koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama dole u kasnijim stoljeima.
Naglasak
6. Svaka latinska rije, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvoslonim rijeima naglaen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U troslonim i vieslonim rijeima naglaen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglaen je trei slog od kraja, npr. medicus.
7. Slog je dug: 1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater; 2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo; 3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili vie suglasnika, npr. arma, contra, ili sloeni suglasnik, npr. dux. Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom rijei, tada ta rije ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).
Vrste rijei
8. U latinskom jeziku ima, kao i u naem, devet vrsta rijei: 1. imenice (substantiva), 2. pridjevi (adiectiva), 3. zamjenice (pronomina), 4. brojevi (numeralia), 5. glagoli (verba), 6. prilozi (adverbia), 7. prijedlozi (praepositiones), 8. veznici (coniunctiones), 9. uzvici (interiectiones).
IMENICE I PRIDJEVI
Imenice po rodu
9. Imenice su mukoga roda (masculinum, kratica m.), enskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.). Rod je ili prirodan po znaenju ili gramatiki po zavretku rijei. Mukoga su roda redovito imena mukih lica, naroda i rijeka, a enskoga su roda imena ena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina mukog su roda; mulier ena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) enskoga su roda.
Deklinacija
10.
U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i mnoinu (pluralis). Padea (casus) ima est, koji odgovaraju naim padeima, samo je mjesto naeg; lokativa i instrumentala jedan pade: ablativ. Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ mnoine uvijek je jednak nominativu mnoine. Isto je tako ablativi mnoine uvijek jednak dativu mnoine. Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padei jednaki i u mnoini, a svravaju se na -a kao i u naem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.
12.
Osobitosti u -a deklinaciji
Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domain, mater familias domaica. Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ mnoine na -abus, jer bi inae te imenice imale jednak oblik u tim padeima. Bogovima i boicama = diis et deabus, sinovima i kerima = filiis filiabusque.
b) imenice na -er (masculina) Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. magister uitelj magistri magistro magistrum magister magistro puer djeak pueri puero puerum puer puero Mnoina magistri magistrorum magistrris magistros magistri magistris pueri puerorum pueris pueros pueri pueris
Veina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od zavretka -er, a samo ga neke zadravaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi veer.
Osobitosti u o- deklinaciji
14. Vlastita imena na -aius i -eius steu u genitivu jednine zavretak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili. Svima navedenim vlastitim imenicama zavretak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili. Deus, -i, m. (bog) ima nom. mno. dei, dii, di, a dat. i abl. mno. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.
Locus, -i, m. (mjesto) ima mno. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum). Vir, viri m. (mu) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Mno. viri, virorum itd. 15. Izuzetno je enskoga roda imenica humus zemlja. enskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narjeje. Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.
Pridjevi
16. Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muki se rod svrava na -us ili na -er, enski na -a, a srednji na -um. Muki i srednji rod deklinira se po II, a enski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od zavretka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadravaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. bonus boni bono bonum bone bono bona bonae bonae bonam bona bona bonum boni bono bonum bonum bono boni bonorum bonis bonos boni bonis Mnoina bonae bonarum bonis bonas bonae bonis bona bonaorum bonis bona bona bonis
liber, libera, liberum slobodan Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. liber liberi libero liberum liber libero libera liberae liberae liberam libera libera liberum liberi libero liberum liberum libero liberi liberorum liberis liberos liberi liberis Mnoina liberae liberarum liberis liberas liberae liberis libera liberorum liberis libera libera liberis
aeger, aegra, aegrum bolestan Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. aeger aegri aegro aegrum aeger aegro aegra aegrae aegrae aegram aegra aegra aegrum aegri aegro aegrum aegrum aegro aegri aegrorum aegris aegros aegri aegris Mnoina aegrae aegrarum aegris aegras aegrae aegris aegra aegrorum aegris aegra aegra aegris
18. Imenice mukoga roda u nom. jedn. ponajvie se svravaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. labor laboris labori laborem labor labore miles militis militi militem miles milite mnoina labores laborum laboribus labores labores laboribus milites militum militibus milites milites militibus
19. Imenice enskoga roda u nom. jedn. najee se svravaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, citStis drutvo, salus, salutis spas. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. facultas facultatis facultati facultatem facultas facultate natio nationis nationi nationem natio natione mnoina facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus
20. Imenice srednjega roda u nom. jedn. najee se svravaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime. jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. tempus temporis tempori tempus tempus tempore nomen nominis nomini nomen nomen nomine mnoina tempora temporum temporibus tempora tempora temporibus nomina nominum nominibus nomina nomina nominibus
B. Osnove na -i
21. Osnove te skupine svravaju se na -i. Veina imenica mukog i enskog roda tvori nominativ jednine dodajui osnovi -s. navis laa, mare more, exemplar primjer jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. navis navis navi navem navis nave mare maris mari mare mare mari exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari naves navium navibus naves naves navibus mnoina maria marium mariibus maria maria maribus exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus
Tako se dekliniraju: 1. Jednakoslone imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak; 2. imenice na -s ili -er koje ispred zavretka -is u genitivu jednine imaju dva ili vie suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kia; 3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis ivotinja, exemplar, exemplaris primjer. 22. Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasnikim osnovama time to im je zavretak u genitivu mnoine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasnikih osnova). 23. Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu mnoine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!
Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv mnoine na -um: pater, -tris, m. otac gen. mno. patrum
25. Imenice febris groznica, sitis ea, turris toranj, tussis kaalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd. Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakoslona imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi. Pridjevi III deklinacije 26. Pridjevi tree deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. mno. neutra -ia, a gen. mno. -ium. Ima ih sa tri, sa dva i s jednim zavretkom. Tri su zavretka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre otar, celer, celeris, celere brz. Dva su zavretka: -is, -e, i to -is za muki i enski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan. Jedan zavretak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvaan, sapiens, gen. sapientis mudar.
Deklinacija pridjeva sa tri zavretka
jednina m. nom. gen. dat. ak. vok. abl. acer f. acris n. acre m. acres
acris (za sva tri roda) acri (za sva tri roda) acrem acer acrem acris acre acre
acri (za sva tri roda) acri (za sva tri roda) acres acres acres acres acria acria
jednina m. f. nom. gen. dat. ak. vok. abl. utilis n. utile utilis utili utilem utilis utile utile utili
utilibus
jednina m. f. n. nom. gen. dat. ak. vok. abl. audax audacis audaci audacem audax audax audaci
audacibus
27. Ovi pridjevi s jednim zavretkom: dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromaan, vetus, veteris (star) imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. mno. divitum, pauperum, veterum. U nom. akuz. i vok. mno. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus. 28.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. mno. boum, dat. mno. bubus ili bobus senex, senis, m. starac; gen. mno. senum
30. Imenica domus, -us, f. (kua) ima abl. jedn. i akuz. mno. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kue) stari je lokativ. Neke imenice na -us zavravaju se u dat. i abl. mno. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus. 31. Izuzetno su enskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kua. 32.
Potpunu mnoinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju mnoine ili u mnoini imaju samo akuzativ.
Imenice te deklinacije enskoga su roda, a izuzetno su mukoga roda dies dan i meridies podne, ali dies moe u jednini biti i enskoga roda kad znai: rok, vrijeme, npr dies certa odreeni rok.
Komparacija pridjeva
35. I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ. Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni zavretak jedn. mukoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muki i enski rod -ior, a za srednji -ius.
Pozitiv
Gen. jedn.
clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (otar) brevis (kratak) sapiens (mudar)
clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is)
Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasnikoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. mnoine srednjeg roda -a, u gen. mnoine -um. jednina m. f. nom. gen. dat. ak. vok. abl. n. mnoina m. f. n.
36. Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. mukog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum. clarus clar-isstmus, -a, -um brevis brev-issimus, -a, -um sapiens sapient-issimus, -a, -um 37. Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. mukoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cler: celerrimus. 38. Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer: facilis (lak) facil-limus
Nepravilna komparacija
39. Ovi pridjevi tvore komparaciju od razliitih osnova: Pozitiv bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi) Komparativ melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), mnoina: plures, -a, gen. plurium Superlativ optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um
Opisna komparacija 40. Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (vie), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najvie). Pozitiv idoneus (prikladan) diibius (sumnjiv) arduus (strm; teak) Komparativ magis idoneus magis diibius magis arduus Superlativ maxime idoneus maxime diibius maxime arduus
Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.
Nepotpuna komparacija
41. Pridjevi bez pozitiva Komparativ: exterior vanjski Superlativ: extremus krajnji, posljednji
inferior donji posterior kasniji propior blii superior gornji ulterior onostrani
infimus i imus najdonji, najnii postremus najkasniji, posljednji proximus najblii supremus i summus posljednji; najvii ultimus posljednji, zadnji
42. U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija. Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih. Superlativom latinski jezik izraava esto vrlo visok stupanj, a ne najvii, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo uen ovjek. Takav se superlativ zove elativus.
PRILOZI (ADVERBIA)
43. U latinskom jeziku ima priloga naina, vremena i mjesta. Prilozi naina tvore se od pridjeva. Adverbia modi: Nominativ doctus pulcher acer fortis felix sapiens Genitiv doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is Prilog doct-e ueno pulchr-e lijepo acr-iter otro fort-iter hrabro felic-iter sretno sapient-er mudro
Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn mukog roda odbaci zavretak -i i doda -e. Od pridjeva tree deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is i doda -iter. Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is i doda -er. 44. Komparacija priloga docte doctius doctisstme pulchre piilchrius pulcherrime acriter acrius acerritme fortiter fortius fortissime sapienter sapientius sapientissime
Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda. Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva zavretak mukog roda -us zamijeni sa -e.
ZAMJENICE (PRONOMINA)
Line zamjenice (Pronomina personalia) 45. jednina nom. gen. dat. ak. abl. ego mei mihi me me ja mene, me meni, mi mene, me mnom(e) tu tui tibi te te ti tebe, te tebi, ti tebe, te tobom mnoina nos mi nostri, nostrum nas nobis nama nos nas nobis nama vos vi vestri, vestrum vas vobis vama vos vas vobis vama
Ego je lina zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku line zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa znaenjem: on, ona, ono. Genitivi mno. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom znaenju. U ablativu jedn. i mno. prijedlog cum (sa) vee se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum. 46. Lina povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)
Ti oblici slue i za jedninu i za mnoinu. Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr. nutrio me nutris te nutrit se hranim se hrani se hrani se nutrimus nos nutritis vos nutriunt se hranimo se hranite se hrane se
47. m e u s, m e a, m e u m t u u s, t u a, t u u m n o s t e r, n o s t r a, n o s t r u m v e s t e r, v e s t r a, v e s t r u m moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje na, naa, nae va, vaa. vae
Meus ima vok. jedn. mukog roda: mi, npr. mi pater! moj oe! 48. Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i na, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lina povratna zamjenica protee samo na subjekt 3. lica, npr. habet suum librum habent suum librum ima svoju knjigu imaju svoju knjigu
49. Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica izmeu latinskog i naeg jezika: habeo meum librum habes tuum librum habet suum librum habemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librum imam svoju knjigu ima svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjigu imaju svoju knjigu
Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padeima jednine i mnoine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. mno. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na enski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga. Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.
50. Pokazne zamjenice (Pronomina emonstrativa) hic, haec, hoc iste, ista, istud ille, illa, illud ipse, ipsa, ipsum ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono sam, sama, samo
Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. illum illo hunc hoc ille hic haec huius huic hanc hac illa illius illi illam illa illud illo illos hoc hoc illud illi illorum hos hoc hi
Mnoina hae horum his has his illae illarum illis illas illis illa illa illorum haec haec
Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud. Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d. 51. is, ea, id onaj, ona, ono; on, ona, ono idem, eadem, idem isti, ista, isto
Mnoina iidem (idem) eaedem eadem eorundem earundem eorundem isdem (eisdem) eodem eadem eodem isdem (eisdem)
Idem, eadem, idem sloeno je od is, ea, id i nepromjenljive estice -dim. U akuz. jedn. i gen. mno. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem. Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)
qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, to Jednina quae quod cuius cui quam quod qud quo Mnoina quae quae quarum quorum quibus quas quae quibus
Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kae se i guocum, quacum, guibuscum. Genitiv jedn. relativne zamjenice esto prevodimo: iji, a, -e. Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)
53.
1.
quid
Neodreene zamjenice (Pronomina indefinita) 54. 1. aliquis, aliquid (imeniki) netko, neto aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o Jednina Nom. aliquis aliquid Gen. alicuius Dat. altcui Ak. aliquem aliquid Abl. aliquo
Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, to), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih rijei (quo to, quanto koliko, ubi gdje i dr.). 2. qudam, quiddam (imeniki) netko, neto qutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o
Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja. Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. mno. quorundam, quarundam. 3. quisque, quidque (imen.) svatko, svato quisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o
4. quilibet, quidlibet (imen.) tko mu drago quilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago
55. Neodreenim zamjenicama po svom su znaenju srodni ope odnosne zamjenice: quicumque, quaecumque, quodcumque koji god quisquis, quidquid tko god
Zamjeniki pridjevi (Adiectiva pronominalia) 56. unus, -a, -um jedan solus, -a, -um sam totus, -a, -um itav ullus, -a, -um ijedan nullus, -a, -um nijedan uter, utra, utrum koji (od dvojice) uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi alter, -era, -erum drugi(od dvojice) neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice) alius, -a, -ud drugi (od vie njih) Zamjeniki pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri. 57. nemo nitko nihil nita Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. nemo nullius nemini neminem nullo nihil nullius rei nulli rei nihil nulla rei
Nemo tvori gen. i abl. od zamjenikog pridjeva nullus. Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.
BROJEVI (NUMERALIA)
58. Brojevi su: 1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?) 2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?) 3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?) 4. priloni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?) 59. glavni (cardinalia) unus, una, unum duo, duae, duo tres, tria quattuor quinque sex septem octo novem decem undecim duodecim tredecim quattuordecim quindecim sedecim, sexdecim septendecim duodeviginti undeviginti viginti viginti unus, unus et viginti viginti duo, duo et viginti triginta quadraginta redni (ordinalia) primus, secundus, tertius, quartus, quintus, sextus septimus octavus nonus decimus undecimus duodecimus tertius decimus quartus decimus quintus decimus sextus decimus septimus decimus duodevicesimus undevicesimus vicesimus vicesimus primus, unus et vicesimus vicesimus secundus, alter et vicesimus tricesimus quadragesimus dijelni (distributiva) singuli, bini, terni (trini) quaterni quini seni septeni octoni noveni deni undeni duodeni terni deni quaterni deni quini deni seni deni septeni deni duodeviceni undeviceni viceni viceni singuli, singuli et viceni viceni bini, bini et viceni triceni quadrageni priloni (adverbia numeralia) semel, bis ter quater quinquies sexies septies octies novies decies undecies duodecies terdecies quaterdecies quinquies decies sexies decies septies decies octies decies novies decies vicies vicies semel vicies bis tricies quadragies
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 30. 40.
quinquaginta sexaginta septuaginta octoginta nonaginta centum centum unus, centum et unus 200. ducenti, ae, a 300. trecenti 400. quadringenti 500. quingenti 600. sescenti 700. septingenti 800. octingenti 900. nongenti 1,000. mille 2,000. duo milia 100,000. centum milia 1,000,000. decies centena milia
quinquagesimus sexagesimus septuagesimus octogesimus nonagesimus centesimus centesimus primus, centesimus et primus ducentesimus trecentesimus quadringentesimus quingentesimus sescentesimus septingentesimus octingentesimus nongentesimus millesimus bis millesimus centies millesimus decies centies millesimus
quinquageni sexageni septuageni octogeni nonageni centeni centeni singuli, centeni et singuli duceni treceni quadringeni quingeni sesceni septingeni octingeni nongeni singula milia bina milia centena milia decies centena milia
quinquagies sexagies septuagies octogies nonagies centies centies semel ducenties trecenties quadringenties quingenties sescenties septingenties octingenties nongenties milies bis milies centies milies decies centies milies
60. Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (mnoina od mille; gen, milium, dat. milibus itd.). Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. duo duorum duobus duo(s) duobus duae duarum duabus duas dudbus duo duorum duobus duo duobus tres tria trium tribus tria tribus
tres
Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padeu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slau sa svojom imenicom: u rodu, broju i padeu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta laa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum. 61. Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U naem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuu devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo. Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam. U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u naem jeziku.
Dijelni brojevi 62. singuli, -ae, -a bini temi quaterni quini seni septeni octoni novini deni po undeni vicem triceni centeni duceni singula milia po jedan po dva po tri po etiri po pet po est po sedam po osam po devet deset po jedanaest po dvadeset po trideset po sto po dvjesta po tisuu
Priloni brojevi 63. semel bis ter quater quinquies sexies septies octies jedanput dvaput triput etiri puta pet puta est puta sedam puta osam puta novies decies undecies vicies tricies centies ducenties millies devet puta deset puta jedanaest puta dvadeset puta puta sto puta dvjesta puta tisuu puta
Latinska mnoidba 2X2=4 bis bina sunt quattuor; 3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.
PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES)
64. Veina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobiniji su: ante, apud, ad, cirum, contra, cis, erga, extra, inter, ob, post, praeter, prope, propter, per, supra, ultra, trans. ante portas apud parentes ad flumen circum silvam contra aciem cis Danuvium erga ppulum extra muros inter bonos ob eam causam post victoriam praeter legem prope montes propter paupertatem per fines supra caput ultra Savum trans mare pred vratima kod roditelja kod rijeke oko ume protiv bojnog reda s ove strane Dunava prema narodu izvan zidova meu dobrima zbog toga poslije pobjede mimo zakona blizu gora zbog siromatva kroz zemlju iznad glave s one strane Save preko mora
65. S ablativom stoje: a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine. a magistro ab urbe condita e castris ex illo die cum militibus de amicitia pro patria sine dolore od uitelja od utemeljenja grada (Rima) iz tabora od onoga dana s vojnicima o prijateljstvu za domovinu bez bola
Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima. 66. S akuzativom i ablativom stoje: in i sub in scholam u kolu in schola u koli sub terram sub terra pod zemlju pod zemljom
GLAGOLI (VERBA)
67. Latinski glagol ima: 1. dva broja (numerus): jedninu i mnoinu; 2. tri lica (persona); 3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv; 4. tri naina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ; 5. est vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni; 6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin. 68. Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se odreen (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodreen (verbum infinitum). 69. Glagolski se oblici tvore od razlinih osnova: 1. prezentske (npr. od roadre: roga-), 2. perfektne (rogav-) 3. participske (rogato- od roga-to-). Zajedniki dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom. Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv. Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva. Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin. 70. Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol etiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum. 71. Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na etiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta. U I konjugaciji prezentska osnova svrava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati; u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;
u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnika. Budui da izmeu osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati; u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kanjavati. 72. Lini nastavci a) za indikativ i konjunktiv: Aktiv Jednina 1. lice 2. lice 3. lice Mnoina 1. lice 2. lice 3. lice b) za imperativ: Aktiv I ---te -Pasiv II -to -to -tote -nto -re --mini --m, -o -s -t -mus -tis -nt indik. perf. -i -isti -it -imus -istis -erunt Pasiv -r -ris -tur -mur -mini -ntur
Pregled glagolskih oblika U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi. Veina glagola I konjugacije svrava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1. Isto tako, veina glagola IV konjugacije ima u perfektu zavretak -ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.
Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV mone -o mone -s mone -t scrib -o scrib -i-s scrib -i-t puni -o puni -s puni -s
roga -mus roga -tis roga -nt Indikativ imperfekta roga -ba-m roga -ba-s roga -ba-t roga -ba-mus roga -ba-tis roga -ba-nt roga-bo roga -bi-s roga -bi-t roga -bimus roga -bi-tis roga -bu-nt J. roga M. roga-te J.roga roga M. roga roga Konjuktiv prezenta roge- m roge- s roge- t roge- mus roge- tis roge- nt roga-re- m roga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt Infinitiv prezenta: roga-re Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis) Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. roga-ndum abl. roga-ndo
pitamo pitate pitaju pitah pitae pitae pitasmo pitaste pitahu pitat u pitate pitat e pitat emo pitat ete pitat e pitaj pitajte pitaj neka pita pitajte neka pitaju
mone -mus mone -tis mone -nt mone -ba-m mone -ba- s mone -ba-t mone -ba- mus mone -ba-tis mone -ba- nt mone -bo mone -bi-s mone -bi-t mone -bi-mus mone -bi-tis mone -bu-nt J. mone M. mone-te mone -to mone -to mone -tote mone -nto mone -a-m mone -a-s mone -a- t mone -a-mus mone -a-tis mone -a-nt mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt
scrib -i-mus scrib -i-tis scrib -u-nt scrib -e-ba-m scrib -e-ba-s scrib-e-ba- t scrib -e-ba-mus scrib -e-ba-tis scrib -e-ba-nt scrib-a- m scrib -e- s scrib-e- t scrib -e- mus scrib -e- tis scrib -e-nt scrib -e scrib -i-te scrib -i-to scrib -i-to scrib -i-tote scrib -i-nto scrib-a-m scrib -a-s scrib -a-t scrib -a-mus scrib -a-tis scrib -a-nt scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt scrib-e-re
puni -mus puni -tis puni -u-nt puni-e -ba-m puni -e-ba-s puni -e-ba-t puni -e-ba-mus puni -e-ba-tis puni -e-ba-nt puni -a-m puni -e-s puni -e-t puni -e-mus puni -e- tis puni -e-nt puni puni -t puni -to puni -to puni -tote puni -u-nto puni -a-m puni -a-s puni -a-t puni -a-mus puni -a-tis puni -a-nt puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt puni-re
Futur I
Imperativ
Konjuktiv imperfekta
Glagolska imena
pitati
mone-re
mone-ns (mone-ntis)
scrib-e-ns (scrib-e-ntis)
puni-e-ns (puni-e-ntis)
Oblici prezentske osnove 74. Pasiv Konjugacija: I Indikativ prezenta rogo-r roga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur roga-ba-r roga-ba-ris roga-ba-tur roga-bamur roga-bamini roga-bantur roga-bo-r roga-be-ris roga-bi-tur roga-bi-mur roga-bimini roga-buntur roge-r roge-ris roge-tur roge-mur roge-mini roge-ntur roga-re-r roga-re-ris roga-re-tur roga-re-mur roga-remini roga-re-ntur roga-ri biti pitan bivam pitan ili pitaju me ili pitam se Konjugacija: II mone-o-r mone-ris mone-tur mone-mur mone-mini mone-ntur mone-ba-r mone-ba-ris mone-ba-tur mone-ba-mur mone-ba-mini mone-ba-ntur Konjugacija: III scrib-o-r scrib-e-ris scrib-i-tur scrib-i-mur scrib-i-mini scrib-u-ntur scrib-e-ba-r scrib-e-ba-ris scrib-e-ba-tur scrib-e-ba-mur scrib-e-ba-mini scrib-e-ba-ntur Konjugacija: IV puni-o-r puni-ris puni-tur puni-mur puni-mini puni-u-ntur puni-e-ba-r puni-e-ba-ris puni-e-ba-tur puni-e-ba-mur puni-e-ba-mini puni-e-ba-ntur
Indikativ imperfekta
Futur I
Konjuktiv prezenta
mone-a-r mone-a-ris mone-a-tur mone-a-mur mone-a-mini mone-a-ntur mone-re-r mone-re-ris mone-re-tur mone-re-mur mone-re-mini mone-re-ntur mone-ri
scrib-a-r scrib-a-ris scrib-a-tur scrib-a-mur scrib-a-mini scrib-a-ntur scrib-e-re-r scrib-e-re-ris scrib-e-re-tur scrib-e-re-mur scrib-e-re-mini scrib-e-re-ntur scrib-i
puni-a-r puni-a-ris puni-a-tur puni-a-mur puni-a-mini puni-a-ntur puni-re-r puni-re-ris puni-re-tur puni-re-mur puni-re-mini puni-re-ntur puni-ri
Konjuktiv imperfekta
roga-ndus, -a, um
mone-ndus, -a, um
scrib-ndus, -a, um
puni-ndus, -a, um
Oblici perfektne osnove 75. aktiv Konjugacija I: Indikativ perfekta rogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-erunt rogav-era-m rogav-era-s rogav-era-t rogav-eramus rogav-era-tis rogav-era-nt rogav-er-o rogav-eri--s rogav-eri-t rogav-erimus rogav-eri--tis rogav-eri--nt Konjuktiv perfekta rogav-eri--m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri-mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt Konjuktiv pluskvamperfekta rogav-isse-m rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-issemus rogav-isse-tis monu-isse-m monu-isse-s monu-isse-t monu-issemus monu-isse-tis scrips-isse-m scrips-isse-s scrips-isse-t scrips-issemus scrips-isse-tis puniv-isse-m puniv-isse-s puniv-isse-t puniv-issemus puniv-isse-tis puniv-isse-nt monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-erimus monu-eri-tis monu-eri-nt scrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-erimus scrips-eri-tis scrips-eri-nt puniv-eri--m puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri-mus puniv-eri--tis puniv-eri-nt upitao sam Konjugacija II: monu-i monu--isti monu--it monu--imus monu--istis monu--erunt monu-era-m monu-era-s monu-era-t monu-eramus monu-era-tis monu-era-nt monu-er-o monu-eri-s monu-eri-t monu-erimus monu-eri-tis monu-eri-nt Konjugacija III: scrips-i scrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-erunt scrips-era-m scrips-era--s scrips-era--t scrips-era-mus scrips-era-tis scrips-era--nt scrips-er-o scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-erimus scrips-eri-tis scrips-eri-nt Konjugacija IV: puniv-i puniv-isti puniv-it puniv-imus puniv-istis puniv-erunt puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-era-mus puniv-era-tis puniv-era-nt puniv-er-o puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri-mus puniv-eri--tis puniv-eri--nt
Indikativ pluskvamperfekta
bijah upitao
Futur II
monu-isse-nt monu-isse
Oblici participske osnove 76. pasiv Konjugacija: I Indikativ perfekta sum rogat es us, est -a, -um sumus rogat i, estis -ae, sunt -a eram eras erat upitan sam ili upitali su me Konjugacija: II sum monit es us, est -a, -um sumus monit estis i, sunt -ae, -a eram moni eras tus erat -a, -um eramus moni ti eratis -ae, erant -a ero monit eras us erit -a, -um erimus monit eritis i erunt -ae, -a sim monit sis us sit -a, -um simus monit sitis i sint -ae, Konjugacija: III sum script es us, est -a, -um sumus script estis i, sunt -ae, -a eram roga eras tus erat -a, -um eramus roga ti eratis -ae, erant -a ero scrip eras tus erit -a, -um erimus scrip eritis ti erunt -ae, -a sim script sis us sit -a, -um simus script sitis i sint -ae, Konjugacija: IV sum punit es us, est -a, -um sumus puniti estis , sunt -ae, -a eram roga eras tus erat -a, -um eramus roga ti eratis -ae, erant -a ero punit eras us erit -a, -um erimus punit eritis i erunt -ae, -a sim punit sis us sit -a, -um simus puniti sitis -ae, sint -a
eramus rogati eratis erant -ae, -a Futur II rogat us -a, -um ero eras erit budem upitan
erimus rogati eritis , erunt -ae, -a konjuktiv perfekta sim rogatus sis -a, -um sit simus rogati sitis -ae, -a sint
-a pasiv konjuktiva perfekta essem rogatus esses -a, -um esset simus rogati sitis -ae, -a sint essem monit esses us esset -a, -um simus monit sitis i sint -ae, -a monitus, -a, -um
-a essem script esses us esset -a, -um simus script sitis i sint -ae, -a scriptus, -a, -um essem punit esses us esset -a, -um simus punit sitis i sint -ae, -a punitus, -a, -um
glagolska imena: particip perfekta pasiva glagolska imena: Infinitiv perfekta pasiva glagolska imena: Particip futura aktiva glagolska imena: Infinitiv futura aktiva glagolska imena: Supin
monitum, -am, -um scriptum -am, -um punitum -am, -um (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um)esse
moniturus-a, -um
moniturum -am, scripturum -am, puniturum -am, -um -um -um (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse
rogatum rogatu
monitum monitu
scriptum scriptu
punitum punitu
Glagoli III konjugacije na -io 77. Neki se glagoli III kortjugacije svravaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajvie gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika: Indikativ prezenta:
Aktiv capi-o (uzimam) capi-s capt-t capi-mus capi-tis capi-unt Imperfekt akt.:
Pasiv capi-or cap-e-ris cdpi-tur capi-mur cam-mini capi-u-ntur capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.
Futur I akt.: Infinitiv prez. akt. Imperativ I: Particip prezenta: Gerundiv: 78. Verba deponentia
capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd. cap-ere; pas. cap-i cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto capi-ens, -entis capi-end-us, -a, -um
Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali znaenje| aktivno. Oni su, tako rei, odloili pasivno znaenje pa se pog tome zovu odloni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno znaenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obini glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.: hortor, hortari, hortatus sum vereor, vereri veritus sum loquor, loqui, locutus sum partior, partiri. partitus sum sokoliti potovati; bojati se govoriti dijeliti
Imperativ deponentnih glagola I konjugacija: II konjugacija: III konjugacija: IV konjugacija: hortare verere loquere partire sokoli, putuj, govori, dijeli, hortamini veremini loquimini partimini sokolite potujte govorite dijelite
Verba semideponentia 79. Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim znaenjem, na primjer: audeo, audere, ausus sum usuditi se gaudeo, gaudere, gavisus sum radovati se soleo, solere, solitus sum obiavati
Tvorba glagolskih oblika A. Oblici prezentske osnove 80. Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lini nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu mno. IV konjugacije stoji izmeu osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scribu-nt, puni-u-nt.
Indikativ prezenta pasivnog zadrava u 1. licu jedn. aktivni zavretak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu mno, IV, gdje izmeu osnove i linog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-untur, puni-u-ntur. Konjunktiv prezenta svrava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama zavretak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar. 81. U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog izmeu prezentske osnove i linih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lini nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur. 82. Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur, U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puniar, puni-eris. 83. Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima zavretak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu mnoine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi izmeu osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te. Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proirenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu mno.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto. 83.a) Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere. Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i.
84. Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis. 85.
Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, punienus. B. Oblici perfektne osnove 86. Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt. U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus. U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint. 86.a) Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda zavretak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse. 87. Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint, Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, lini nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis. C. Oblici participske osnove (Osnova participa perfekta pasiva) 88. Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Zavrava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus. Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero. Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se zavreci -us, -a, -um zamijene zavrecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.
peto, 3. petivi, petitum traiti punio, 4. punivi, punitum kazniti 2. Veina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.
3. Perfekt na -ui veto, 1. vetui, vetitum zabranjivati moneo, 2. monui, monitum opominjati tovati colo, 3. colui, cultum otvarati aperio, 4. aperui, apertum 4. 5. Perfekt na -i solvo, 3. solvi, solutum odrijeiti 6. 7. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika video, 2. vidi, visum vidjeti lego, 3. legi, lectum itati (legit ita, legit proitao je) venio, 4. veni, ventum doi (venit dolazi, venit doao je) 8. 9. Perfekt na -si rideo, 2. risi, risum smijati se scribo, 3. scripsi, scriptum pisati sentio, 4. sensi, sensum osjeati 10. 11. Perfekt s reduplikacijom do, dare, dedi, datum dati circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum opkoliti mordeo, 2. momordi, morsum gristi pello, 3, pepuli, pulsum tjerati 12.
Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala) 90. Pomoni glagol: sum, esse, fui biti Indikativ Prezent sum jesam, sam es est sumus estis sunt eram bijah eras erat Konjuktiv sim sis sit simus sitis sint essem esses esset
Imperfekt
eramus eratis erant Futur I ero bit u eris erit enmus eritis erunt fui bio sam fuisti fuit fuimus fuistis fuerunt fueram bijah bio fueras fuerat fueramus fueratis fuerant fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint I. Jedn. 2. es budi! 3.Mno. 2. este budite! 3.
Perfekt
fuerim fueris fuerit fuerimus fueritis fuerint fuissem fuisses fuisset fuissemus fuissetis fuissent
Pluskvamperfekt
Futur II
Imperativ
II. esto budi esto neka bude! estote budite! sunto neka budu!
Particip fut. akt. Infinitiv prez. Infinitiv perf. Infinitiv fut. 91.
futurus, -a, -um koji e biti, budui esse fuisse futurum, -am, -um esse ili fore
Sloenice glagola esse: absum, abesse, afui adsum, adesse, affui obsum, obesse, obfui praesum, praeesse, praefui prosum, prodesse, profui biti odsutan biti prisutan koditi biti na elu koristiti
Particip prezenta imaju samo sloenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan. 92. Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent: prosum prosumus prodes prodestis prodest prosunt Imperfekt: proderam itd. prodero, proderis itd. Futur I: profui itd Perfekt: 93. Possum, posse potui (moi) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss. U perfektnoj osnovi taj glagol nije sloenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere. Indikativ Prezent possum mogu potes potest possumus potestis possunt poteram mogah poteras poterat poteramus poteratis poterant potero moi u poteris poterit poterimus poteritis poterunt potui mogao sam potuisti potuit potuimus potuistis potuerunt potueram bijah mogao potueras potuerim potueris potuerit potuerimus potueritis potuerint potuissem potuisses Konjunktiv possim possis possit possimus possltis possint possem posses posset possemus possetis possent
Imperfekt
Futur I
Perfekt
Pluskvamperfekt
potuerat potueramus potueratis potuerant Futur II potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint posse potuisse
94. fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus. Prezent: Indik. akt. Konj. akt. Indik. pas. Konj. pas. fero feram feror ferar fers feras ferris feraris fert ferat fertur feratur ferimus feramus ferimur feramur fertis feratis ferimini feramini ferunt ferant feruntur ferantur Imperfekt: ferebam ferrem ferebar ferrer itd. itd. itd. itd. Futur I akt. Futur I pas. Imper. I Imper. II feram ferar fer ferto ferto fertdte ferunto feres fereris ferte feret feretur itd. itd. Infinitiv prezenta aktiva: ferre Infinitiv prezenta pasiva: ferri Infinitiv perfekta aktiva: tulisse Infinitiv perfekta pasiva: latum, -am, -um esse Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.
95. Jednako se konjugiraju sloenice: affero, afferre, attuli, allatum aufero, auferre, abstuli, ablatum differo, differre, distuli, dilatum effero, efferre, extuli, elatum infero, inferre, intuli, illatum, offero, offerre, obtuli, ablatum donijeti odnijeti odgoditi; razlikovati se iznijeti unijeti nuditi
refero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljati Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dii 96. vo1o, velle, volui htjeti nolo, nolle, nolui ne htjeti (od ne-volo) malo, malle, malui voljeti (od magis-volo) Indikativ prezenta: volo nolo malo vis non vis mavis vult non vult mavult volumus nolumus mdlumus vultis non vultis mavultis volunt nolunt malunt Konjunktiv prezenta: velim nolim malim velis nolis malis velit nolit malit velimus nolimus malimus velitis nolitis malitis velint nolint malint Indikativ imperfekta: volebam nolebam malebam volebas nolbas malebas itd. itd itd. Konjunktiv imperfekta: vellem nollem mallem velles nolles malles vellet nollet mallet itd. itd. itd. Futur I: volam nolam malam voles noles males volet nolet malet itd. itd. itd. Infinitiv prezenta: velle nolle malle Imperativ: I -noli --nolite -II -nolito --nolitote -Perfekt: volui nolui malui voluisti noluisti maluisti itd. itd. itd. Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove
97. eo, ire, ii, itum ii Indikativ Prezent eo idem is it imus itis eunt Imperfekt ibam iah ibas ibat ibamus itd. Futur I ibo ii u ibis ibit ibimus ibitis ibunt Perfekt ii iao sam isti iit iimus istis ierunt Konjunktiv eam eas eat eamus eatis eant irem ires iret iremus itd. Indikativ Konjunktiv Pluskvamperfekt ieram bijah iao issem ieras isses itd. itd. Futur II iero budem iao ieris itd. Imperativ I II i idi ito ito ite idite itote eunto Particip prezenta iens, euntis idui onaj koji ide Gerundiv eundus, eunda, eundum Infinitiv perfekta aktiva isse Supin I II itum itu
U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s stee se u i. Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est. 98. Jednako se konjugiraju i sloenice: abeo, -ire, -ii, -itum adeo axeo ineo intereo 99. fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se Glagol fio slui kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum initi. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada meu verba semideponentia. odlazim pristupam izlazim ulazim propadam obeo pereo praeterreo redeo transeo obilazim; umirem pogibam mimoilazim vraam se prelazim
Indikativ Konjunktiv Prez. fio, fis, fit fiam, fias, fiat, , , fiunt fiamus, fiatis, fiant Imperf. fiebam, fiebas itd. fierem, fieres, fieret itd. Fut. I fiam, fies itd. Perfekt factus sum itd. factus sim itd. Infinitiv prez.: fieri Infinitiv perf.: factum, -am, -um esse Infinitiv fut.: futurum, -am,. -um esse ili fore Gerundiv: faciendus, -a, -um
Nepotpuni glagoli (Verba defectiva) 100. coepi, coepisse poeo sam memini, meminisse sjeam se odi, odisse mrzim Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima znaenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt znaenje imperfekta, a futur II znaenje futura I.
Glagol coepi ima perfektno znaenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. poinjem. Indik. perf. Konj. perf Indik. pluskpf Konj. pluskpf. Futur II Imperativ Infinitiv perfekta Part. perf. pas. Part. futura akt. coepi coeperim coeperam coepissem coepero -coepisse coeptus, -a, -um coepturus, -a, -um memini meminerim memineram meminissem meminero memento, mementote meminisse --odi oderim oderam odissem odero -odisse -osurus, -a, -um
Imperfekt: inquiebat Futur I: , inquies, inquiet Perfekt: inquit salve! salvete! zdravo! dobro doao! vale! valete! zdravo! ave! avete! zdravo! budi pozdravljen! Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku obian je samo pozdrav: vale! volete! Bezlini glagoli (Verba impersonalia) 102. Bezlini glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlino, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lino s razlinim znaenjem. Evo nekoliko bezlinih glagola: Pravi su: decet, 2. decuit dedecet, 2. dedecuit licet, 2. licuit ili licitum est oportet, 2. oportuit pudet me, 2. puduit paenitet me, 2. paenituit dolikuje ne dolikuje slobodno je treba stid me je kajem se Nepravi su: iuvat me, 1. iuvit isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum apparet, 2. appdruit isp. appareo, 2. apparui constat, 1. constitit praestat, 1. praestitit godi mi; pomagati jasno je; pokazati se poznato je bolje je
A populo Cicro consul creatus est. Ciceron je od naroda bio izabran za konzula. U toj reenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata. Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom. Aktivne i pasivne reenice 105. Discipulus librum legit. Uenik ita knjigu. A discipulo liber legitur. Labor animum nobilitat. Rad oplemenjuje duh. Labore animus nobilitatur. Aktivnu reenicu moemo izrei i pasivno. U tom sluaju subjekt aktivne reenice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab znai neto ivo, a bez prijedloga kad znai neto neivo; objekt aktivne reenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slae se s novim subjektom. Dativ 106. Dativus possessivus Patri est domus. Otac ima kuu. Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije. Patri est domus znai isto to: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znai da netko neto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni). Isp. u nas: jo da mi je zelen vijenac! Uz mihi nomen est vlastito ime slae se u padeu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru moe biti Iulius ili Iulio. 107. Dativus finalis Labor nobis honori est. Rad nam je na ast. Sociis auxilio venite! Doite u pomo saveznicima! U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: emu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: emu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doi, mittere poslati i sline a zove se dativus finalis (dativ svrhe). 108. Dativus commodi
Non scholae, sed vitae discimus. Ne uimo za kolu, nego za ivot. Dativi scholae i vitae pokazuju na iju se korist vri radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi). Genitiv 109. Genitivus obiectivus Amor parentum liberis innatus est. Ljubav prema roditeljima djeci je priroena. U navedenom primjeru amor parentum znai: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni. Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima. Objektni genitiv prevodimo najradije razliitim prijedlonim izrazima. Milites belli periti esse debent. Vojnici moraju biti vjeti ratu. Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao to su: avidus lakom, cupidus eljan, peritus vjet, memor sjeajui se, plenus pun, conscius svjestan.
110. Genitivus possessivus Militum est pugnare. Dunost je vojnika boriti se. Stulti est sine causa ridere. Obiaj (znak) je luaka smijati se bez razloga. U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajui, prema smislu reenice, jedan od ovih izraza: dunost, obiaj, svojstvo, znak. Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dunost nastojati oko ope koristi. Nostrum est patriam defendere. Naa je dunost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva linih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum. Ablativ 111. Ablativus separationis Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Nai vojnici oslobodie domovinu ropstva. Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otiao iz domovine. vacuus curis bez briga
Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare liiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez ega, nudus lien. 112. Ablatlvus causae Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestaice svega vojnici pogiboe. Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno alostio zbog smrti Patroklove Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vri. esto dolaze ablativi causae: odio iz mrnje, metu od straha, timore iz bojazni. 113. Ablatlvus qualitatis Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i elave glave. Svojstvo se ne izrie samo gentivom kao u naem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, oznauje duevno ili tjelesno svojstvo. 114. Ablativus loci Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila estoka borba. Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vrio novaenje u cijeloj provinciji. U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje: oznake mjesta u kojima su rijei locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu. 115. Ablativus temporis Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednika. Hora decima u deset sati, media nocte o ponoi, vere u proljee, Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) sijenja. Na pitanje: kada? vrijeme se oznauje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis). 116. Upotreba imena mjesta bez prijedloga
1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u
Atenu, u Delfe putovati; 2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se; 3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.
Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to: 1. na pitanje: kamo? u akuzativu, 2. na pitanje: odakle? u ablativu, 3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu. Domum kui, domo od kue, domi kod kue; rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kua, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.
Postoje dva naina izgovora: klasini i tradicionalni. Klasinim izgovorom itamo tekstove koji su nastali do propasti Zapadnog Rimskog Carstva (5. st.), a tradicionalnim sve tekstove koji su nastali nakon 5.st.n.e.
ae i oe itaju se kao e i se ispred samoglasnika ita kao j c se ispred e, i, y, ae, oe ita kao c, a inae kao k ch se ita kao h, osim u iznimkama kao Christus [Kristus] ngu se pred suglasnikom ita kao ngv ph se ita kao f qu se ita kao kv rh se ita kao r th se ita kao th s se izmeu samoglasnika ita kao z ti se pred vokalom, i kad je nenaglaen, ita kao ci, a ako slijedi iza s, t ili x, tada se ita kao ti x se ita kao ks, a y kao i
c se ita kao k