POMORSKI FAKULTET U SPLITU

Predavanja iz
ASTRONOMSKA NAVIGACIJA

Zvonimir Lui





















Split, 2011.
1













































2
SADRAJ

1. OPENITO O ASTRONOMIJI I ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI ................... 4
1.1. JEDINICE ZA MJERENJE KUTOVA I SFERNIH DUINA .......................
5
1.2. SFERNA TRIGONOMETRIJA ........................................................................
5

2. KRETANJA NEBESKIH TIJELA I DREVNA ASTRONOMIJA ....................... 10
2.1. PTOLEMEJEV GEOCENTRINI SUSTAV ..................................................
10
2.2. KOPERNIKOV HELIOCENTRINI SUSTAV............................................... 11
2.3. KEPLEROVI ZAKONI ....................................................................................
11
2.4. NEBESKA SFERA ........................................................................................... 13




3. KOORDINATNI SUSTAVI I PRETVORBA KOORDINATA ............................. 15
3.1. KOORDINATNI SUSTAV HORIZONTA ...................................................... 15
3.2. MJESNI KOORDINATNI SUSTAV EKVATORA ........................................ 16
3.3. NEBESKI KOORDINATNI SUSTAV EKVATORA ..................................... 17
3.4. KOORDINATNI SUSTAV EKLIPTIKE ........................................................ 19
3.5. PRVI ASTRONOMSKI SFERNI TROKUT .................................................... 20
3.6. DRUGI ASTRONOMSKI SFERNI TROKUT ................................................
21

3.7. SPECIJALNI SLUAJEVI ASTRONOMSKO-NAUTIKOG SFERNOG
TROKUTA ........................................................................................................
21

4. NEBESKA TIJELA ................................................................................................. 24
4.1. NEBESKA TIJELA SUNEVA SUSTAVA ................................................... 24
4.1.1. Meusobni poloaji Sunca, Zemlje i planeta .......................................... 27
4.1.2. Kretanje Mjeseca oko Zemlje i Sunca ..................................................... 28
4.2. ZVIJEZDE I ZVIJEZDANI SUSTAVI ............................................................ 30
4.2.1. Navigacijske zvijezde i zvijea ............................................................. 31
4.2.2. Prividna veliina zvijezda ....................................................................... 37

5. PRIVIDNA KRETANJA NEBESKIH TIJELA ...................................................... 38
5.1. ORIJENTACIJA NA NEBESKOJ SFERI ........................................................
38
5.2. PRIVIDNO KRETANJE PLANETA NA NEBESKOJ SFERI ........................
41
5.3. PRIVIDNO KRETANJE SUNCA KROZ GODINU .......................................
43

6. VRIJEME I OSNOVE MJERENJA VREMENA .................................................... 47
6.1. MJERENJE VREMENA ................................................................................... 47
6.2. KALENDARI .................................................................................................... 55
6.3. KRONOMETAR ............................................................................................... 61

7.
INSTRUMENTI ZA MJERENJE VISINA I ISPRAVLJANJE IZMJERENIH
VISINA ....................................................................................................................
64
7.1. RAZVOJ INSTRUMENATA ZA MJERENJE VISINA KROZ POVIJEST ... 64
7.2. SEKSTANT ......................................................................................................
72
7.3. GREKE SEKSTANTA I NJIHOVO ISPRAVLJANJE .................................
76
3
7.4. MJERENJE VISINA NEBESKIH TIJELA ...................................................... 78
7.5. OSTALE VRSTE SEKSTANTA ...................................................................... 79
7.6. ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA ........................................................ 85
7.6.1. Depresija morskog horizonta .................................................................. 85
7.6.2. Refrakcija ................................................................................................ 86
7.6.3. Paralaksa .................................................................................................. 91
7.6.4. Polumjer nebeskih tijela .......................................................................... 93
7.6.5. Ostale greke izmjerenih visina ............................................................... 96
7.7. PRECESIJA, NUTACIJA, ABERACIJA ......................................................... 98

8. NAUTIKI GODINJAK .................................................................................... 102

9. IDENTIFIKACIJA ZVIJEZDA .................................................................... 111

10. STAJNICA U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI ............................................... 123
10.1. METODA SEKENTE (SUMNEROVA METODA) ................................... 127
10.2. PRAVAC POLOAJA PO METODI TANGENTE ................................... 128
10.2.1. irinska ili Bordina metoda ............................................................... 129
10.2.2. Duljinska ili Johnsonova metoda ...................................................... 129
10.2.3. Visinska metoda ..................... .................................................... 130
11. ODREIVANJE POZICIJE BRODA .................................................................. 132
11.1. IZRAVNE METODE ................................................................................... 132
11.2. NEIZRAVNE METODE ............................................................................. 134
11.3. ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE ................................................. 140
11.3.1. Prolaz nebeskog tijela kroz meridijan .............................................. 140
11.3.2. Odreivanje zemljopisne irine uz pomo zvijezde Polare .............. 143
11.4. KONTROLA DEVIJACIJE ......................................................................... 145
11.5. TABLINO ODREIVANJE POZICIJE ................................................... 150

12. NAVIGACIJSKE GREKE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI ..................... 151
12.1. GREKE PRAVCA POLOAJA .................................................... 151
12.2. GREKE POLOAJA BRODA .................................................. 152

LITERATURA .................................................................................................... 156


ZADACI ZA VJEBU .......................................................................................... 157









4
1. OPENITO O ASTRONOMIJI I ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI


Astronomska navigacija je klasina grana navigacije koja se bavi pitanjima i metodama
kako se koristiti nebeskim tijelima za odreivanje i kontrolu poloaja broda na otvorenom moru.

Za razumjevanje metoda astronomske navigacije, te pomagala kojima se navigator slui u
primjeni tih metoda potrebno je poznavanje jednog dijela ope i sferne astronomije.

Astronomija je nauka koja prouava nebeska tijela: njihov poloaj, gibanje, zakone po
kojima se ono vri, njihove oblike, dimenzije, daljine, veliine i mase, njihovu fizikalnu prirodu i
kemijski sastav, njihovu prolost i budunost.

Prema problemima kojim se bavi, astonomija se dijeli na vie grana:
- Sferna astronomija
Prouava relativne poloaje nebeskih tijela projeciranih na zamiljenu nebesku sferu (nebeske
koordinate) i pokazuje kako se ti poloaji mijenjaju pod utjecajem razliitih uzroka.

- Praktina astronomija
Bavi se metodama i instrumentima za odreivanje prividnih kooordinata nebeskih tijela iz
opaanja, te odreivanja poloaja opaaa na Zemlji.

- Nebeska mehanika
Bavi se teorijskim ispitivanjem kretanja i oblika nebeskih tijela. Njezina je osnova opi zakon
gravitacije i sva se nebeska gibanja izvode matematiki kao posljedica tog zakona.

- Teorijska astronomija
Bavi se metodama za odreivanje staza nebeskih tijela iz njihovih prividnog gibanja i obrnuto
(sastavljanje efemerida).

- Astrofizika
Prouava fizikalna svojstva nebeskih tijela (sjaj, temperaturu, kemijski sastav, itd.).

- Zvjezdana ili stelarna astronomija
Bavi se gibanjem zvijezda, zvjezdanih sustava i njihovim meusobnim odnosima.
- Kozmogonija i Kozmologija
Kozmogonija prouava razvoj svemira i postanak svemirskih tijela, a kozmologija je filozofska
grana koja raspravlja o konanosti ili beskonanosti svemira i njegova trajanja u vremenu.

- Radioastronomija
Bavi se istraivanjem svemira radiovalovima.

Prve dvije grane povezane skupa zovu se astrometrija, tj. nauka o mjerenju neba, a onaj
dio koji se ograniava na prouavanje i mjerenje radi odreivanja poloaja opaaa na Zemlji,
zove se poziciona ili poloajna astronomija.
Astronomska navigacija pripada pozicionoj astronomiji.

Prve etiri grane smatraju se klasinom astronomijom, dok se ostale smatraju modernijim
granama astronomije. Opa astronomija nije posebna znanstvena grana, nego je sastavni predmet
koji daje osnovna znanja iz svih spomenutih grana astronomije.



5
1.1. JEDINICE ZA MJERENJE KUTOVA I SFERNIH DUINA


Osnovne jedinica za mjerenje udaljenosti openito u navigaciji je nautika milja, tj. jedna
minuta luka velike kruica. Iz same definicije proizilazi da je to odgovarajua kutna vrijednost,
kao i zemljopisne koordinate, tj. zemljopisna irina i zemljopisna duina. Ostale koordinate koje
se koriste u astronomskoj navigaciji sve su redom odgovarajui kutovi. Ovi kutovi mogu se
izraziti na razliite naine.

Pun okret odgovara punom kutu i moe se izraziti u:
- kutnoj mjeri od 360 (S=stupnjeva) punog kruga,
- lunoj mjeri od 2 radijana (R) punog kruda,
- satnoj mjeri od 24 sata (h) punog kruga,
- brojem vjetrova (put krug 32 vjetra, svaki vjetar 11.25), itd.

a) Pretvaranje stupnjeva:
S S R
180 360
2
= =

15 360
24 S
S h = =


b) Pretvaranje radijana:
R S

180
=

R h

12
=


c) Pretvaranje sati:
h h S 15
24
360
= =

h h R
12 24
2
= =




1.2. SFERNA TRIGONOMETRIJA

Sferna trigonometrija se bavi primjenom goniometrijskih funkcija za rjeavanje sfernih
trokuta.
Sferni trokut je lik na sferi odreen s tri toke koje lee na istoj glavnoj krunici (ona
kojoj ravnina prolazi kroz sredite sfere).
U presjenoj toki dviju glavnih krunica formira se sferni kut, dok krunice tvore
sferni dvokut.
Sferna duina je manji luk izmeu dviju toaka na glavnoj krunici sfere izraen u
kutnoj, lunoj ili satnoj mjeri.

Kosokutni sferni trokut je onaj trokut koji openito ima tri razliite sferne duine.
Stranice i kutovi takva trokuta uvijek su manji od 180.

a+b+c<360 d=360-(a+b+c) d-sferni defekt

180<++<540 = ++-180 -sferni ekces (viak)

Sferni trokut kojem su vrhovi polovi glavnih krunica na kojem lee stranice drugog
sfernog trokuta, zove se polarni sferni trokut.
Ako je u jednom sfernom trokutu jedan kut od 90, tada se takav trokut zove
pravokutni sferni trokut.
Ako je u jednom sfernom trokutu jedna stranica iznosi 90, tada se takav trokut zove
kvadrantni sferni trokut.

6


7


8




9












10
2. KRETANJA NEBESKIH TIJELA I DREVNA ASTRONOMIJA


Kretanja nebeskih tijela mogu se objanjavati kroz njihova stvarna kretanja ili i njihova
prividna kretanja, tj. ona kretanja koja vidi opaa sa Zemlje. U ovom dijelu opisat e se
temeljne zakonitosti kretanja nebeskih tijela, prije svega onih unutar Suneva sustava, ali isto
tako dat e se pregled razliitih teorija kroz povijet kojima se pokuavalo objasniti kako se to
kreu nebeska tijela.


2.1. PTOLEMEJEV GEOCENTRINI SUSTAV

U staroj Grkoj smatralo se da je kugla idealno tijelo, a krunica idealna staza. Ve je
Tales (624. g.p.n.e) uio da Zemlja lebdi u praznom prostoru, a pitagorejci da Zemlja i nebeska
tijela nuno moraju biti kugle. Tako je nastalo prvo uenje o Zemlji u sreditu svijeta, a da se
planete (ukljuujui Sunce i Mjesec) gibaju oko nje po krunici. Aristotel (384-322/321 g.p.n.e)
postavio je svoju prirodnu filozofiju u kojoj je svijet podijelio na sublunarni (Zemlja, voda, zrak i
vatra) i supralunarni (sfere: Mjeseca, Merkura, Venere, Sunca, Marsa, Jupitera, Saturna, zvijezde
stajaica; te konano prvi pokreta). Gibanja se prenose s viih sfera na nie, a gibanje sfera
zvijezda stajaica daje ''prvi pokreta''. Iako je Aristotel tako zaokruio prirodno-filozofsku sliku
svijeta jo uvijek nije bilo mogue objasniti neka gibanja nebeskih tijela (npr. progresivno i
retrogradno gibanje planeta tijekom godine). Ovo na naknadno pokuao objasniti Apolonije iz
Perge (262-190 g.p.n.e.). On je na krune staze planeta uveo manje krunice (epicikle), kojih se
sredite giba po glavnoj krunici (deferentu).

Napredniji model geocentrinog sustava
postavio je Ptolemej (2 st.p.n.e.) na temelju
Aristotelovih nauavanja. U biti on je
matematikom teorijom dopunio Aristotelovu
prirodnu filozofiju, pa je tako dao i dokaze o
geocentrinom sustavu svijeta (po njemu je dobio i
ime). Njegove su postavke (djelo ''Almagest''):

- nebeski svod ima oblik kugle i okree
se kao ona,
- po svom obliku Zemlja je takoer
okrugla,
- svojim poloajem Zemlja je u sreditu
nebeskog svoda,
- Zemlja je kao toka u toj kugli i ona
nema gibanja koja bi izazvala
promjenu njezina poloaja.


Iako je Aristrah jo u 3 st.p.n.e. tvrdio da se Zemlja giba oko Sunca, izraunavi prvi put
veliinu Zemlje i udaljenost Sunca i Mjeseca, ipak se Ptolemejev geocentrini sustav svijeta
odrao sve do 16. stoljea.







Teorija epicikla i deferenta
11
2.2. KOPERNIKOV HELIOCENTRINI SUSTAV

Geocentrini sustav svijeta sve je tee podravao mjerenja, odnosno da bi se objasnila
astronomska mjerenja i putanje nebeskih tijela bilo je potrebno stalno uvoenje novih epicikla.
Rjeenje je ponudio Nikola Kopernik (1473-1543) u svom djelu ''De revolutionibus orbium
coelestium'' (o okretajnima nebeskih krugova), izdanom u Nurnbergu 1543. god. Kopernik je
uspostavio novi sustav svijeta, po kojemu je:

- nepomina sfera zvijezda stajaica vanjska granica svemira,
- idui prema unutranjosti nalaze se krune staze planeta: Saturn koji obilazi oko
Sunca za 30 godina, Jupiter za 12 godina, Mars za dvije godine, Zemlja za 1 godinu,
Venera za 9 mjeseci i Merkur za 80 dana;
- u sredini svijeta stoji Sunce, koje upravlja svojom porodicom zvijezda,
- Zemlja ima tri gibanja:
a) dnevno okretanje oko svoje osi (prividna vrtnja nebeske sfere),
b) godinje gibanje oko Sunca od zapada prema istoku (prividno godinje
gibanje Sunca),
c) godinje konusno gibanje Zemljine osi oko normale na ravninu Zemljine
staze u retrogradnom smjeru (precesija).

Ovaj model i dalje je zadrao postavku da se planete gibaju jednoliko po krunicama, pa su
i dalje neophodne epicikle da bi se objasnilo gibanje planeta. No bez obzira na taj nedostatak,
ipak je oznaio ogromni napredak u shvaanju svemira i gibanja nebeskih tijela. Kako
Kopernikov heliocentrini sustav nije imao prirodnu filozofiju koja bi ga opravdavala kao to je
Ptolemejev sustav postavljen na Aristotelovoj filozofiji, mnogi ga nisu htjeli prihvatiti, a crkva
ga slubeno zabranjuje 1616. godine (zabrana je skinuta tek 1757. godine). Poznato je da su neki
uenjaci poslije Kopernika bili sueni zbog prihvaanja heliocentrinog sustava svijeta. Veliki
fiziar Galileo Galilei (1564-1642) takoer je morao odbaciti heliocentrino shvaanje svijeta,
ak je bio izveden pred sud inkvizicije 1633. godine. Iz tog doba potjee i legenda da je ustajui
iz kleeeg poloaja nakon proitane presude ipak kroz zube promrmljao ''Eppur si mouve'' (ipak
se kree).
Poznati astronom Tycho Brahe (1546-1601) pokuao je pomiriti geocentrini i
heliocentrini sustav pa je predloio kompromisan model: Zemlja je u sreditu svemira, a oko nje
krue Mjesec i Sunce, a svi ostali planeti krue oko Sunca, a ne oko Zemlje.

2.3. KEPLEROVI ZAKONI

Na temelju rada Nikole Kopernika, te na temelju Braheovih opaanja planeta Marsa,
Johannes Kepler (1571-1630) postavio je zakone kretanja planeta:
- planete se kreu oko Sunca po elipsama u ijem aritu je Sunce,
- radijus vektori koji spajaju sredite Sunca i sredite planeta u
jednakim vremenskim razmacima opisuju jednake povrine,
- kvadrati vremena potrebni da planeti opiu punu putanju oko
Sunca razmjerni su kubovima njihovih srednjih udaljenosti od Sunca.

Prvi Keplerov zakon govori da u svakom trenutku udaljenost od sredita planeta do
sredita Sunca ima razliite vrijednosti. U odreenom trenutku planet je najblii Suncu i taj
poloaj planeta zove se perihel. U nekom drugom trenutku planet je najudaljeniji od Sunca i taj
se poloaj planeta zove afel. Pravac koji spaja perihel i afel zove se AP crta ili apsidna crta.
Kepler je prvo objavio svoja prva dva zakona (djelo Nova astronomija, 1609. god.), a treeg
neto kasnije (u djelu Harmonija svijeta, 1619.god.).


12
1) Prvi Keplerov zakon

Planete se oko Sunca gibaju po elipsama kojima je u jednom aritu Sunce. Matematiki oblik
tog zakona u polarnom koordinatnom sustavu:



r-radijus vektor
p-parametar p = b/a
-ekstrencititet = (a-b)/a
v-prva anomalija (kut od smjera prema
perihelu do radijus vektora planeta)

2) Drugi Keplerov zakon

Vrijeme potrebno da planet prevali put od poloaja B do poloaja P jednako je vremenu
potrebnom da planet prevali put od poloaja A do poloaja C. Povrina koju zatvaraju toke BPS
jednaka je povrini koju zatvaraju toke ACS. Slijedi da planet na dijelu putanje od A do C ima
maju brzinu nego na dijelu putanje BP, a kut manji je od kuta .


Drugi Keplerov zakon

Radijus vektori povueni sa Sunca na planetu u jednakim vremenima tvore jednake povrine.




3) Trei Keplerov zakon

''Kvadrati ophodnih vremena planeta oko Sunca odnose se kao kubovi srednjih udaljenosti od
Sunca''.


T
1
i T
2
predouju ophodna vremena planeta, a a
1
i a
2
srednje udaljenosti planeta od
Sunca. Ako se za vrijeme ophodnje uzme vrijeme ophodnje Zemlje ( T1=1 ili jedna godina ), a
za udaljenost prvog planeta udaljenost Zemlje ( a
1
=1 ili jedna astronomska jedinica ), Keplerov
izraz prelazi u oblik:
3 2
T a =

Nakon otkria ovog zakona konano je objanjeno prividno retrogradno i progresivno
gibanje planeta.

Zahvaljujui otkriima Galilea i Keplera, te stvaranju novih filozofija (Newton, Leibniz,
...) koje su poele opravdavati heliocentrini sustav svijeta zabrana o gibanju Zemlje skinuta je
1757. god., a heliocentrini sustav prihvaen je 1835. godine.
c
dt
dv
r =
2
c
a
T
a
T
= = = ...
3
2
2
2
3
1
2
1
v
p
r
cos 1 +
=

Prvi Keplerov zakon
13
Newtonov zakon gravitacije

Kepler je ustvrdio zakone kretanja planeta, ali nije ustvrdio toan uzrok takvom kretanju.
On je pretpostavljao da postoji jedna sila koja upravlja kretanjem nebeskih tijela i usporeivao je
Sunce s magnetom, tvrdei da se sva tijela uzajamno privlae i da sila privlaenja slabi s
udaljenou.
Isaac Newton je svojim Zakonom gravitacije uspio objasniti naelo to jest uzrok takvom
kretanju tijela. Zakon gravitacije glasi:

bilo koja dva tijela u prirodi privlae se meusobnom silom koja je proporcionalna masi tijela, a
obrnuto proporcionalna kvadratu njihove udaljenosti.


2
2 1
d
m m k
F

=

Konstanta k iznosi 6.6732 x 10
-11
Nm
2
/kg
2
.

Ovaj zakon ne vrijedi samo za tijela na Zemlji, ve i za nebeska tijela. Newtonov zakon
kae da se i planete meusobno privlae, ali privlaenje je minimalno prema Sunevom
privlaenju, kada se zna da Suneva masa iznosi 99.9% od itave mase Sunevog sustava.


2.4. NEBESKA SFERA

Opaa koji u vedroj noi promatra nebeska tijela razasuta po nebu ima osjeaj da su ona
od njega jednako udaljena i rasporeena po nebeskoj povrini oblika polukugle u ijem se
sreditu nalazi on (opaa). U mislima sva nebeska tijela moemo projecirati na jednu kuglastu
plohu koja se zove NEBESKA SFERA. Takvo razmatranje poloaja nebeskih tijela nam uvelike
olakava prouavanje kretanja nebeskih tijela, kao i rjeavanje problema nebeskim osmatranjem
za koje nije potrebno promatrati udaljenost nebeskih tijela ve samo njihove pravce kretanja.

Polumjer nebeske sfere je neodreen, a za sredite se moe uzeti:
- poloaj opaaa (topocentar),
- sredite Zemlje (geocentar),
- sredite Sunca (heliocentar).

Nebeska sfera i topocentar

14
Na slici je prikazana nebeska sfera s elementima koji su ovisni o poloaju opaaa na
Zemlji. Ako se povue pravac okomit na horizont, a koji prolazi kroz poloaj opaaa, dobit e
se dvije toke na nebeskoj sferi. Toka koja se nalazi iznad opaaeve glave je zenit (Z), a nalazi
se u sreditu vidljivog dijela sfere. Toka koja se nalazi u sreditu nevidljivog dijala sfere, a koja
se nalazi ispod opaaa ja svojevrsni antipod zenita, a naziva se nadir (Na). Krugovi koji prolaze
kroz te dvije toke se nazivaju vertikalni krugovi i okomito sijeku horizont. Vertikalna krunica
koja prolazi kroz pol i zenit zove se mjesni meridijan, dok ona koja prolazi kroz toke istoka i
zapada prvi vertikal.

Male krunice paralelne s ravninom horizonta zovu se visinske krunice ili
almukantari.
Toka koja se nalazi iznad sjevernog Zemaljskog pola jest sjeverni nebeski pol (P
N
), a
toka koja se nalazi iznad junog zemaljskog pola jest juni nebeski pol (P
S
). Projekcija
Zemljina ekvatora na sferu daje nebeski ekvator, a projekcija zemaljskog horizonta daje nebeski
horizont. Projekcija meridijana na nebesku sferu odreuje nebeski meridijan, odnosno projekcija
mjesnog meridijana opaaa na Zemlji odreuje mjesni nebeski meridijan. Ravnina u kojoj se
Zemlja giba oko Sunca zove se ravnina ekliptike, a ona presjeca nebesku sferu po velikoj
krunici koja se zove ekliptika.

Glavni pravci i toke na nebeskoj sferi

Poloaj svakog nebeskog tijela na sferi odreen je dvjema sfernim kooordinatama.
Smjer brojenja moe biti:
- progresivan ili direktni smjer (od zapada prema istoku, tj. obrnuto od kazaljke na satu),
- retrogradni ili indirektni smjer (od istoka prema zapadu, tj. u pravcu kazaljke na satu).

Ovisno o tome koja je glavna krunica osnovna (od koje se odreuju kooordinate)
razlikuje se vie koordinatnih sustava:
- Horizontski
- Mjesno-ekvatorski
- Nebesko-ekvatorski
- Ekliptiki

15
3. KOORDINATNI SUSTAVI I PRETVORBA KOORDINATA

Razlikuju se dvije vrste koordinatnih sustava: mjesni koordinatni sustavi, koji ovise o
poloaju opaaa, te nebeski koordinatni sustavi, koji ne ovise o poloaju opaaa.
U mjesne koordinatne sustave ubrajaju se koordinatni sustav horizonta (horizontski) i
mjesni koordinatni sustav ekvatora (mjesno-ekvatorski).
U nebeske koordinatne sustave ubrajaju se nebeski koordinatni sustav ekvatora (nebesko-
ekvatorski) i koordinatni sustav ekliptike (ekliptiki).

3.1. KOORDINATNI SUSTAV HORIZONTA

Polovi koordinatnog sustava horizonta su zenit i nadir. Oni se dobiju ako se iz poloaja
opaaa produi okomica do nebeske sfere. Osnovne krunice tog sustava jesu nebeski horizont,
nebeski meridijan i vertikalne krunice. Nebeski horizont je krunica koja se dobije ako se
ravnina horizonta opaaa produi do nebeske sfere. Nebeski meridijan je glavna krunica koja
se dobije ako se ravnina meridijana opaaa produi do nebeske sfere, a na njoj se nalaze zenit,
nadir i nebeski polovi. Vertikalne krunice su krugovi koji prolaze zenitom, nadirom i sreditima
nebeskih tijela.
Osnovne koordinate u ovom sustavu jesu visina (V) i azimut (W).
Visina je luk vertikalne krunice od nebeskog horizonta do sredita nebeskog tijela ili kut
u sreditu sfere izmeu nebeskog horizonta i sredita nebeskog tijela. Mala krunica na nebeskoj
sferi koja spaja sva nebeska tijela s istim visinama zove se almukantarat ili visinski paralel.
Visina nebeskog tijela mjeri se od horizonta do zenita. Nebesko tijelo koje ima visinu 0 nalazi
se u horizontu, a nebesko tijelo koje ima visinu 90 nalazi se u zenitu. Nebesko tijelo ne moe
imati visinu veu od 90, a nebesko tijelo koje se nalazi ispod horizonta ima negativnu visinu.
Komplement visine (90-V) predouje sfernu udaljenost nebeskog tijela od zenita i zove se
zenitna udaljenost.
Azimut nebeskog tijela je luk horizonta od sjeverne (ili june) njegove toke do vertikalne
krunice na kojoj je nebesko tijelo, ili kut u sreditu sfere izmeu toke sjevera (juga) i toke
presjeka vertikalne krunice na horizontu. Azimut nebeskog tijela je ujedno i kut u zenitu na
nebeskoj sferi izmeu mjesnog nebeskog meridijana i vertikalne krunice kroz nebesko tijelo .
Azimut nebeskog tijela mjeri se od sjeverne strane meridijana, u smjeru kazaljke na satu
(retrogradno) do vrijednosti od 360. Azimut se takoer moe mjeriti u polukrunoj skali, od 0
do 180 preko istoka ili zapada, u kvadratalnoj skali (od 0 do 90), ili brojem i oznakom vjetra.


Koordinatni sustav horizonta

16
3.2. MJESNI KOORDINATNI SUSTAV EKVATORA

Osnovna ravnina mjesno-ekvatorskog sustava je ravnina nebeskog ekvatora. Polovi
mjesnog koordinatnog sustava ekvatora dobiju se ako se os Zemlje produi do nebeske sfere, a to
su sjeverni i juni nebeski pol. Glavne krunice ovog sustava jesu nebeski ekvator i nebeski
meridijani (satne krunice). Nebeski ekvator je velika krunica koja se dobije ako se ravnina
Zemljina ekvatora produi do nebeske sfere. Nebeski meridijan je glavna krunica koja se dobije
ako se ravnina meridijana produi do nebeske sfere (istodobno je i vertikalna i satna krunica).
Satne krunice su glavne krunice koje prolaze polovima i sreditima nebeskih tijela.

Osnovne koordinate u ovom sustavu su deklinacija () i satni kut (s).
DEKLINACIJA nebeskog tijela je luk satne krunice od nebeskog ekvatora do sredita
nebeskog tijela ili kut u sreditu sfere izmeu nebeskog ekvatora i sredita nebeskog tijela. Mala
krunica koja na nebeskoj sferi spaja sva nebeska tijela istih deklinacija zove se deklinacijski
paralel. Deklinacija nebeskog tijela mjeri se od nebeskog ekvatora do pola i pozitivna je ako je
nebesko tijelo sjevernije od ekvatora (ima oznaku N), a negativna ako je nebesko tijelo juno od
ekvatora (ima oznaku S). Nebesko tijelo koje se nalazi na nebeskom ekvatoru ima deklinaciju 0,
a nebesko tijelo na polu ima deklinaciju 90. Deklinacija ne moe biti vea od 90. Komplement
deklinacije (90 ) predstavlja sfernu udaljenost nebeskog tijela od pola i zove se polarna
udaljenost.

SATNI KUT NEBESKOG TIJELA je luk nebeskog ekvatora od gornjeg meridijana do
satne krunice nebeskog tijela, ili odgovarajui kut u sreditu sfere. Satni kut ujedno je i kut u
polu izmeu gornjeg mjesnog meridijana (onaj koji sadri zenit) i satne krunice koja prolazi
kroz nebesko tijelo. Satni kut nebeskog tijela broji se u kutnoj mjeri od 0 do 360 preko zapada,
ili od 0 do 180 na istok i zapad. Satni kut esto se broji i u vremenskoj skali od 0 do 24 sata
(24h=360, 1h=15).
Prolaskom nebeskog tijela kroz gornji meridijan satni kut iznosi 0, a prolaskom nebeskog
tijela kroz donji meridijan satni kut iznosi 180. Dakle, prolaskom nebeskog tijela kroz meridijan
satni kut i azimut se razlikuju za 180.

Ravnina nebeskog ekvatora i
horizonta sijeku se u tokama istoka i
zapada. Zapadna toka je na vidljivoj
strani sfere (prema nama) kad je satni
kut (mjeren u krunoj skali) manji od
180 (sjeverni pol lijevo od zenita), a na
nevidljivoj kad je satni kut vei od 180
(sjeverni pol desno od zenita).

Horizontski i mjesno-ekvatorski
kooordinatni sustav povezani su
mjestom opaaa, koji je u sreditu
sfere, i zbog toga su oba ova dva sustava
mjesna ili topocentrina.

U nautikim godinjacima dati su
satni kutovi nebeskih tijela za poetni
(Greenwich) meridijan, a njihovim
zbrajanjem sa zemljopisnom duinom
opaaa dolazi se do mjesnih satnih
kutova
s = S + ( )

Mjesni koordinatni sustav ekvatora
17


Veza izmeu grinikog i mjesnog satnog kuta


3.3. NEBESKI KOORDINATNI SUSTAV EKVATORA

Glavne krunice nebesko-ekvatorskog sustava su nebeski ekvator i nebeski meridijan
(satni krug) nebeskog tijela. Pomona krunica koja slui za odreivanje poloaja proljetne toke
jest ekliptika (krunica po kojoj se Sunce prividno kree tijekom godine, odnosno krunica po
kojoj se Zemlja giba oko Sunca). Ravnina ekliptike nagnuta je na ravninu nebeskog ekvatora za
kut i=2327. Ekliptika i nebeski ekvator sijeku se u dvije toke (vorovi). Toka u kojoj Sunce
pri svom prividnom gibanu oko Zemlje prelazi s negativne na pozitivnu deklinaciju zove se
proljetna toka (), a kad prelazi s pozitivne na negativnu deklinaciju jesenska toka. Proljetna
toka je poetna toka u nebesko-ekvatorskom kooordinatnom sustavu.

Koordinate nebeskog tijela u ovom kooordinatnom sustavu su:
- deklinacija () i
- surektascenzija (360- ).

DEKLINACIJA je ista kao i u mjesnom koordinatnom sustavu ekvatora, dakle to je luk
nebeskog meridijana od nebeskog ekvatora do sredita nebeskog tijela ili kut u sreditu sfere
izmeu ravnine nebeskog ekvatora i nebeskog tijela. Nebeska tijela s istom deklinacijom nalaze
se na deklinacijskoj krunici koja je paralelana s nebeskim ekvatorom (nebeske parelele).

REKTASCENZIJA () je luk nebeskog ekvatora od proljetne toke do nebeskog
meridijana koji prolazi kroz nebesko tijelo, ili kut u polu izmeu nebeskih meridijana koji
prolaze kroz proljetnu toku i nebesko tijelo. Broji se od 0 do 360 obrnuto od kazaljke na satu
(progresivno).
Budui da se rektascenzija broji suprotno od kretanja kazaljke na satu uvedena je
koordinata surektascenzija koja se mjeri u smjeru kazaljke na satu.
SUREKTASCENZIJA (360-) je luk nebeskog ekvatora od proljetne toke do
meridijana koji prolazi kroz nebesko tijelo (kut u polu izmeu nebeskih meridijana koji prolaze
kroz proljetnu toku i nebesko tijelo), a rauna se od 0 do 360 ili od 0000HRS do 2400HRS u
pravcu kazaljke na satu (retrogradno).
18

Nebeski koordinatni sustav ekvatora.

Nebesko-ekvatorske kooordinate pogodne su za zvijezde stajaice, jer se ne mijenjaju
zbog Zemljine rotacije i ne ovise o mjestu opaaa.

U nautikim godinjacima dane su surektascenzije zvijezda, a koje zbrajanjem sa
grinikim satnim kutom (S-takoer u godinjaku) i zemljopisnom duinom opaaa daje mjesni
satni kut nebeskog tijela s(zvijezde).

S + (360-) = S
S + () = s

Veza izmeu surektascenzije i satnog kuta nebeskog tijela

S =
+ (360-) =____________
S =
+ () =____________
s =
19
3.4. KOORDINATNI SUSTAV EKLIPTIKE

Polovi ekliptikog koordinatnog sustava su sjeverni i juni pol ekliptike. To su toke na
sferi koje se dobiju kada se os koja je okomita na ravninu ekliptike i prolazi sreditem Zemlje
produi do nebeske sfere. Osnovne krunice u ovom koordinatnom sustavu su ekliptika i
meridijani ekliptike. Ekliptika je glavna krunica sfere po kojoj se Sunce prividno kree tijekom
godine, a meridijani ekliptike su glavne krunice koje spajaju polove ekliptike i sredite
nebeskog tijela.
Osnovne koordinate ovog sustava su latituda ili ekliptina irina () i longituda ili
ekliptina duina ().

Latituda nebeskog tijela je luk meridijana ekliptike od ravnine ekliptike do sredita
nebeskog tijela ili odgovarajui kut izmeu ravnine ekliptike i smjera nebeskog tijela. Broji se od
ekliptike do pola ekliptike (od 0 do 90) i pozitivna ja ako se nebesko tijelo nalazi na sjevernoj
hemisferi koordinatnog sustava ekliptike (s oznakom N), a negativna ako se nalazi na junoj (s
oznakom S).

Longituda nebeskog tijela je luk ekliptike od proljetne toke do ekliptikog meridijana
kroz nebesko tijelo, ili kut u ekliptikom polu izmeu ekliptikih meridijana koji prolaze kroz
proljetnu toku i nebesko tijelo. Broji se od 0 do 360 u progresivnom smjeru (obrnuto od
kazaljke na satu).























Na ekliptike koordinate ne utjee Zemljina dnevna rotacija ni mjesto opaaa pa je ovaj
sustav kao i nebesko-ekvatorski koordinatni sustav, geocentrian. Za sredite ekliptikog
kooordinatnog sustava moe se uzeti i Sunce, pa sustav postaje heliocentrian.

Ekliptiki kooordinatni sustav prikladan je za tijela u Sunevu sustavu jer se ona sva nalaze
u blizini ravnine ekliptike i mijenja im se samo longituda, dok im se u ekvatorskim sustavima
mijenjaju obje kooordinate.



Koordinatni sustav ekliptike
20
3.5. PRVI ASTRONOMSKI SFERNI TROKUT

Kombinacijom horizontskog i mjesnog-ekvatorskog koordinatnog sustava dobiva se prvi
astronomski sferni trokut s vrhovima u polu (P), zenitu (Z) i u nebeskom tijelu (S). Zbog njegove
upotrebe u astronomskoj navigaciji dobio je naziv astronomsko-nautiki sferni trokut poloaja.
Kut azimuta i satnog kuta u trokutu uvijek je manji od 180, pa se kao takve veliine one
broje polukruno preko istoka ili zapada. Stranice irine i zenitne daljine uvijek su manje od 90,
stranica polarne udaljenosti moe biti manja ili vea od 90. Kut u nebeskom tijelu zove se
paralaktiki kut.


Astronomsko-nautiki sferni trokut

Primjenom cosinusovog pouka o stranicama
1
na kosokutni sferni trokut mogue je
odrediti vezu izmeu horizontskog i mjesno-ekvatorskog koordinatnog sustava. Uz poznatu
zemljopisnu irinu opaaa ( ) , deklinaciju ( ) i satni kut ( ) s rauna se visina ( ) V i azimut ( )
nebeskog tijela, ili obrnuto raunanje deklinacije ( ) i satnog kuta ( ) s kada je poznata irina
opaaa, visina i azimut nebeskog tijela.

Odreivanje visine i azimuta nebeskog tijela (poznatao: , s i ):

s V cos ) 90 sin( ) 90 sin( ) 90 cos( ) 90 cos( ) 90 cos( + =
s V cos cos cos sin sin sin + =

cos ) 90 sin( ) 90 sin( ) 90 cos( ) 90 cos( ) 90 cos( + = V V
cos cos cos sin sin sin + = V V
V
V
cos cos
sin sin sin
cos

(ako je s>180 azimut ostaje isti, tj.
p
=)
(ako je s<180 azimut je potrebno oduzeti od 360, tj.
p
=360-)

Odreivanje deklinacije i satnog kuta nebeskog tijela (poznatao: ,
p
i V
p
):

sin = sin sinV
p
+ cos cosV
p
cos
p



cos cos
sin sin sin
cos

=
Vp
s
(ako je >180 satni kut ostaje isti, tj. s
p
=s)
(ako je <180 satni kut je potrebno oduzeti od 360, tj. s
p
=360-s)


1
Cosinus jedne stranice sfernog trokuta jednak je produktu cosinusa preostalih dviju stranica uveanih za produkt sinusa tih istih
stranica i cosinusa kuta izmeu njih.

21
3.6. DRUGI ASTRONOMSKI SFERNI TROKUT

Kombinacijom nebesko-ekvatorskog i ekliptinog koordinatnog sustava dobiva se drugi
astronomsko-nautiki sferni trokut s vrhovima: nebeski pol (P), pol ekliptike () i nebesko tijelo
(S).

Ravnina ekliptike nagnuta je
prema ravnini ekvatora za kut i. Za tu
istu veliinu udaljen je pol ekliptike od
nebeskog pola, pa je to i jedna stranica
ovog trokuta. Druge dvije stranice su
komplementi deklinacije i latitude
nebeskog tijela. Kut u nebeskom polu
(90+) jednak je odgovarajuem luku
ekvatora, a kut u ekliptikom polu (90-
) jednak je odgovarajuem luku
ekliptike. Kut u nebeskom tijelu (p) zove
se pozicijski kut.







3.7. SPECIJALNI SLUAJEVI ASTRONOMSKO-NAUTIKOG SFERNOG
TROKUTA

a) Izlazak-zalazak nebeskog tijela
Visina tijela je 0, astronomsko nautiki sferni trokut postaje kvadrantan.

b) Prolazak tijela prvim vertikalom
Azimut jednak 90, astronomsko nautiki sferni trokut postaje pravokutan.

c) Prolazak nebeskog tijela poloajem maksimalne digresije
Tijela koja ne mogu proi kroz prvi vertikal iznad horizonta, u jednom trenutku dou u
poloaj kada su najvie udaljeni od mjesnog meridijana. Tad ona postiu i najveu brojanu
vrijednost azimuta, odnosno dolaze u poloaj maksimalne digresije (paralaktiki kut u nebeskom
tijelu postaje pravi, tj. 90, astronomsko nautiki sferni trokut postaje pravokutan.

d) Prolazak nebeskog tijela kroz gornji i donji meridijan opaaa

U svom prividnom dnevnom gibanju nebesko tijelo u jednom trenutku prolazi kroz meridijan
opaaa. U gornjem meridijanu satni kut nebeskog tijela jednak je 0, a u donjem 180. U
gornjem prolaski nebesko tijelo postie najveu visinu za nepomina opaaa na Zemlji, a u
donjem najmanju visinu.
Gornji prolazak (<) V m =90- (- )


Gornji prolazak (>) V m = 90- (-)
Donji prolazak Vm = + - 90
Ako su deklinacija i irina istoimene,
tada se deklinacija oduzima od irine, a ako
su raznoimene, tada se one zbrajaju.

Drugi astronomski sferni trokut
22
Meridijanska visina pogodna je za odreivanje stajnice, odnosno zemljopisne irine
opaaa. Ako se izmjeri visina nebeskog tijela u trenutku prolaza istog kroz gornji meridijan
njegova e zemljopisna irina biti jednaka zbroju komplementa visine i deklinacije.





Slika gore lijevo: nebesko tijelo izmeu nebeskog ekvatora i zenita
= z + = (90-V) + ( i istoimeni)

Slika gore desno: nebesko tijelo izmeu nebeskog ekvatora i horizonta
= z - = (90-V) - ( i raznoimeni)

Slika dolje lijevo: nebesko tijelo izmeu zenita i vidljivog pola
= - z = - (90 - V) ( i istoimeni)

Slika dolje desno: nebesko tijelo izmeu vidljivog pola i horizonta
= V + p = V + (90 - ) ( i istoimeni)
23
Primjeri pretvaranja mjesno-ekvatorskih u horizontske koordinate i obrnuto

a) Prijelaz s mjesno-ekvatorskih koordinata na horizontske

Zadano:
=5430'S
s=7618'W
=1102'S
Rjeenje:
V=1654.4'S
=274.7 (85.3 W)

Kako se satni kut broji preko zapada, a
azimut preko istoka, u krunoj skali uvijek se
odnose na nain da je jedan vei od 180, a drugi
manji od 180.

Satni kut s = W,
p
= 360-
r
.
Satni kut s = E,
p
=
r
.
Satni kut s je od 0 do 180; s = W.
Satni kut s je od 180 do 360, s = 360- s; s = E.
Satni kut s je od 360 do 540, s = s - 360; s = W.
Satni kut je od 540 do 720, s = 720 - s; s = E.



b) Prijelaz s horizontskih na mjesno-ekvatorske koordinate

Zadano:
=3625'N
V=1520.7'
=113
Rjeenje:
=824.1'S
s=6348.5E (29611.5W)

Azimut je manji od 180, stoga satni kut
poprima predznak East, tj. u krunoj skali to je
29611.5W. Satni kut, po definiciji, broji se uvijek
preko zapada (u krunoj skali).












24
4. NEBESKA TIJELA


Nebeska tijela ukljuuju zvijezde, planete, prirodne satelite, meteore i meterite, komete,
itd. Od navedenih nebeskih tijela za izdvojiti je navigacijske zvijezde, te ona koja se nalaze
unutar Suneva sustava i koja se takoer koriste u navigaciji, a to su: Sunce, etiri navigacijska
planeta (Venera, Mars, Jupiter i Saturn) i Mjesec.

4.1. NEBESKA TIJELA SUNEVA SUSTAVA

Nebeska tijela Suneva sustava jesu sva tijela koja imaju vlastito kretanje oko Sunca.
Sunev sustav ine: Sunce kao sredinje tijelo sustava, planeti Merkur, Venera, Zemlja, Mars,
Jupiter, Saturn, Uran, Neptun i Pluton sa svojim satelitima, planetoidi, kometi, meteori i
meteoriti. Osnovna mjerna jedinica za udaljenosti u Sunevu sustavu jest astronomska jedinica
koja predouje srednju udaljenost Zemlje od Sunca i iznosi 149.6 milijuna kilometara. Masa
Suneva sustava gotovo je u potpunosti koncentrirana u sreditu sustava, Suncu, na koje otpada
99.9% mase, dok na sve planete i ostala tijela otpada samo 0.1%. Sunce ima 333 000 puta veu
masu od Zemlje. Planeti se mogu podijeliti prema nekoliko kriterija:

a) Po veliini planeti su podijeljeni na vee i manje. Vei planeti su Jupiter, Saturn, Uran
i Neptun, a svi ostali su manji (njima pripada i Zemlja).
b) Po kutu elongacije planeti su podijeljeni na planete kod kojih kut elongacije ne moe
dosei 90 i planete kod kojih kut elongacije moe imati bilo koju vrijednost. Po tom
kriteriju planeti su podijeljeni na unutarnje ili donje i vanjske ili gornje. Drugim
rijeima unutarnji planeti su oni koji se nalaze izmeu Zemlje i Sunca, a vanjski oni
koji su udaljeniji od Sunca nego Zemlja.
c) Po poloaju prema asteroidnom pojasu planeti su podijeljeni na Zemljinu ili
terestriku skupinu planeta (nalaze se unutar pojasa asteroida) i Jupiterovu skupinu ili
jovijansku skupinu planeta (nalaze se izvan pojasa asteroida). Zemljinoj skupini
pripadaju manji planeti: Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Jupiterovoj skupini
pripadaju svi vei planeti osim Plutona, a to su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Veliina i udaljenosti planeta od Sunca

Promjer (km) Udaljenost (AJ)
Sunce 1 391 000 -
Merkur 4 878 0.387
Venera 12 101 0.723
Zemlja 12 756 1.000
Mars 6 787 1.524
Jupiter 142 796 5.203
Saturn 120 000 9.555
Uran 50 800 19.22
Neptun 48 600 30.11
Pluton 2 300 39.44

Sunce je sredinje tijelo Suneva sustava. Okree se oko svoje osi, ali nejednoliko.
Najbra je rotacija oko ekvatora i traje oko 25 dana. Po klasifikaciji zvijezda Sunce je zvijezda
patuljak. Nije zvijezda stajaica, ve se kree brzinom od 20 km/s prema bliskim zvijezdama u
smijeru apeksa, koji se nalazi u blizini zvijezde Vega. Sunce je izvor ivota na Zemlji. Kad su
Suneve zrake okomite, povrina od 1 m
2
prima Sunevo zraenje snage 1370 W, to je solarna
konstanta. Temperatura na povrini Sunca je oko 6000 C, dok je temperatura u sreditu
priblino 15 milijuna stupnjeva. Osnova goleme Suneve energije jest atomska fuzija, to jest
25
pretvorba vodika u helij. Suneva atmosfera se sastoji od triju slojeva: fotosfere, kromosfere i
korone. Na povrini Sunca koja se naziva fotosfera uoavaju se brojne Suneve pjege i granule,
koje znae svojevrsno kljuanje fotosfere. Iz kromosfere se uzdiu protuberancije, koje mogu
biti eruptivne ili mirne. Protuberancija izgleda poput mlaza plina i moe dosegnuti visinu od
etiri milijuna kilometara. Mirne protuberancije imaju oblik lebdeeg oblaka. Iznad kromosfere
se nalazi najvei sloj Suneve atmosfere, korona. To je sjajna aureola koja se najbolje zapaa za
vrijeme pomrine Sunca. Temperatura korone je mnogo via od temperature fotosfere, i iznosi
priblino milijun Kelvina (0C=273.15K; promjena 1K=promjena 1C).

Mjesec je Zemljin satelit, koji spada u grupu veih satelita. Promjer mu iznosi 3475 km.
Od Zemlje je prosjeno udaljen 384400 km. Temperatura na povrini Mjeseca varira od -150C
do +120C, to ovisi da li je povrina okrenuta prema Suncu. Mjesec se oko svoje osi okrene za
29.5 dana, to je gotovo isto koliko mu treba da se okrene oko Zemlje.

Venera je navigacijski planet, veliinom i masom najslinija je Zemlji. Ekscentricitet
putanje je vrlo malen i iznosi 0.007, a nagib putanje nad ekliptiku iznosi oko 3.5. Siderika
revolucija (prema zvijezdi) traje 224.7 dana. Budui da je ravnina ekvatora praktiki usporedna
sa ravninom putanje, godinjih doba nema. Rotacija je retrogradna i spora, a traje 243 dana.
Dakle, planet Venera se bre okrene oko Sunca nego oko vlastite osi. Venera ima vrlo gustu
atmosferu, tako da tlak na povrini iznosi 90 bara, to odgovara tlaku mora na dubini od 900
metara. Venera je poslije Sunca i Mjeseca prividno najvee tijelo na nebeskoj sferi
Mars je takoer poput Venere navigacijski planet. Putanja planeta je znatno izduenija od
Zemljine i Venerine, a ekscentritet putanje iznosi 0.093. Ravnina ekvatora je nagnuta nad
ravninu putanje za 25. Planet se oko vlastite osi okrene za 24 sata 37 minuta i 23 sekunde
(rotacija), a oko Sunca za 687 dana (revolucija). Zbog nagiba putanje nad ravninom ekliptike,
koji je priblino isti kao i Zemljin, planet ima godinja doba slina Zemljinim, samo zbog spore
revolucije ona traju due od Zemljinih godinjih doba. Prosjena temperatura planeta je -23C,
ali je u vrijeme ljeta neto via od 0. Na samom ekvatoru temperature mogu biti 18C.
Atmosfera Marsa je vrlo rijetka, a sastoji se valikim dijelom od ugljik-dioksida. Planet ima
izraene polarne kape koje se sastoje od smrznutog ugljik-dioksida. Mars ima dva prirodna
satelita: Phobos i Deimos.
Jupiter je poput Marsa i Venere, takoer navigacijski planet. To je najvei planet Suneva
sustava. Udaljenost od Sunca mu se mijenja vrlo drastino radi ekscentriciteta putanje koji iznosi
0.0483. Putanja planeta je nagnuta nad ravninu ekliptike za 1.3, a ravnina ekvatora je gotovo u
ravnini putanje (nagib 3.1). Brzina rotacije nije ista za svaku toku na planetu, to je vrijedan
pokazatelj da planet nije kompaktna cjelina. Ekvator uini rotaciju za 9 sati 50 minuta i 30
sekundi. Revolucija traje 11.9 godina. Radi velike brzine rotacije unutar atmosfere puu jaki
vjetrovi brzinom preko nekoliko stotina kilometara na sat. Debljina sloja atmosfere ne prelazi
1000 km. Lako je uoljiva velika crvena pjega koja predstavlja stalnu meteroloku aktivnost
atmosfere. Jupiter ima 16 satelita i tanak prsten. Njegovi poznatiji sateliti su: Europa, Io,
Ganymed i Kalisto.
Saturn je uz Veneru, Mars i Jupiter posljednji navigacijski planet. Planet nije kompaktna
povrina, rotacija na ekvatoru traje 10.6 sati. Revolucija mu traje 29.5 godina. Budui da je
planet sastavljen od vodika i helija, nema veliku masu. Temperatura na povrini nia je od
-100C, a na ekvatoru puu stalni vjetrovi brzinama veim od 1000 km/h. Pretpostavlja se da je
jezgra planeta polumjera 10000 km, i da je sastavljena od nakupina stijena i leda. Posebno
atraktivna pojava na Saturnu su njegovi prstenovi. Planet ima tri vidljiva (A, B i C, s tim da je C
najblii planetu ) i jedan vrlo malen prsten (koji je teleskopom nevidljiv), a sastoji se od praine,
i nalazi se tik uz povrinu planeta (D). Ovi prstenovi zapravo su velik broj pojedinanih
prstenova koji sadre tvari raznih veliina: od veliine praine do veliine stijenja promjera
stotinu metara, prosjeno oko 10 cm. Neka od tih tijela su komadi leda. Debljina prstenova je
oko 15 km. Saturn posjeduje izrazito velik broj satelita od kojih su najznaajniji: Rhea, Titan,
Hyperion, Iapetus i Phoebe.
26
Merkur je uz Pluton najmanji planet. Siderina revolucija mu traje 88 dana. Za neku toku
njegova ekvatora Sunev dan traje 176 dana, stoga su dnevne temperature jako visoke i iznose
oko +430C. No traje jednako dugo, tako da su none temperature vrlo niske i iznose -170C.
Os rotacije je gotovo okomita na ravninu putanje pa se Sunce nalazi uvijek u blizini ekvatora.
Putanja mu je dosta izduena, a nagnuta je 7 na ravninu Zemljine putanje. Kut maksimalne
elongacije je izmeu 18 i 28, stoga se moe opaati samo neposredno prije izlaska ili poslija
zalaska Sunca.
Uran se ima rotaciju koja traje od 15 do 17 sati. Period revolucije iznosi 42 godine. Nagib
ravnine ekvatora nad ekliptiku iznosi 82, tako da se planet praktiki kotrlja po ravnini putanje.
Radi toga je u jednom periodu Suncu okrenut jedan pol planeta, a drugom periodu drugi pol
planeta. Temperature na Uranu su vrlo niske, oko 50-tak stupnjeva iznad apsolutne nule. Uran
ima vei broj prirodnih satelita, najvei od njih su: Miranda, Ariel, Umbriel, Titania i Oberon.
Neptun je veliinom i masom slian Uranu. Ima dva velika satelita, Triton i Nereid i vei
broj manjih. Satelit Triton je veliinom slian Mjesecu.
Pluton je posljednji otkriveni planet (izgubio status planeta 2006. godine). Pretpostavlja se
da je planet zapravo komad leda promjera oko 2300 km. Posjeduje satelit Haron promjera oko
1000 km. Temperature na ovim najudaljenijim nebeskim tijelima suneva sustava su vrlo niske,
svega nekoliko desetaka stupnjeva iznad apsolutne nule.

Planetoidi su hladna tijela promjera manjih od 1000 km. Nepravilnog su oblika, a veina je
smjetena izmeu 2.2 i 3.5 AJ od Sunca (Izmeu Marsa i Jupitera). Meutim, postoje planetoidi
ije su putanje nepravilne i koji se Zemlji pribliavaju na samo nekoliko desetaka mil.
kilometara. Neki planetoidi imaju vlastite satelite (Herkul). Najvei planetoid je Ceres iji je
promjer oko 1000 km. Ostali vei planetoidi su: Pallas, Juno, Vesta, Hygiea, Davida, Cibele, itd.
Postoji hipoteza da su planetoidi nastali raspadom planeta masa kojeg bi bila desetina
Mjeseeve.

Meteoriti potjeu jo iz vremena nastanka Suneva sustava. Velik je broj meteorita pao na
Zemlju, ak vie od 7000 komada (najvei pronaeni eljezni ima 60 tona, a kameni 1 tonu)
Prolazak kroz atmosferu ih usporava pa na Zemlju najee padaju slobodnim padom. Postoje tri
osnovne skupine meteorita: eljezne (siderite), kamene (aerolite) i eljezno-kamene (siderolite).
Dalje se dijele na podskupine, najzanimljivija podskupina su hondriti, koji su dobili ime po
hondrama, okruglim zrncima pravilnog oblika koji su uvueni u osnovnu masu meteorita, a
starost im odgovara starosti Sunca.
Meteor je nebesko tijelo koje je prolo kroz zemljin omota, ali nije palo na njezinu
povrinu. Najee je to materija zaostala za putanjom kometa. Meteori obino izgaraju na visini
od 70 do 130 km, a pojavljuju se pojedinano ili u rojevima u kojima ponekad moemo vidjeti i
vie od 10000 meteora u razdoblju od jednog sata (tzv. meteorska kia). Prolaskom kroz
atmosferu meteori ioniziraju stupac zraka koji zbog toga zasvijetli, pri emu se ionizacija ne gubi
odmah, ve stupac zraka neko vrijeme luminiscira. Vei meteori prodiru kroz vei sloj atmosfere
koju jako ioniziraju, pa luminiscencija moe trajati do jednog sata. Ti se meteori nazivaju bolidi.
Pojavu bolida ponekad prati neobjanjiva pojava umova ili udaljene tutnjave.
Kometi se kreu se po vrlo sloenim putanjama, a neki od njih se povremeno pribliavaju
Suncu. Smatra se da je izvor kometa u Oortovu oblaku koji se nalazi na polovici udaljenosti
Sunca i najblie zvijezde. Ovisno o udaljenosti do Sunca periodinost njihova pojavljivanja traje
od nekoliko godina do vie milijuna ili ak milijardi godina. Kometi se sastoje od jezgre, kome i
repa. Jezgra i koma ine glavu kometa. Jezgra je najmanji dio kometa, a sastoji se od ledenog
bloka male gustoe. Oko jezgre je koma. Veliina kome varira od 5000 do nekoliko milijuna
kilometara, a na jezgru opada samo 1 do 10 km. Kad se komet priblii Suncu na njega djeluje
Sunev vjetar koji formira rep kometa. Rep je sekundarna pojava i zapravo je izrazito rijedak, a
za zemaljske uvjete on je vakuum. Veliina repa kometa moe biti ak 150 milijuna kilometara,
to je vie od udaljenosti izmeu Zemlje i Sunca. Najpoznatiji su Halleyev komet (pojavljuje se
27
prosjeno svakih 76 godina), Enckeov komet (vijeme ophodnje 3.3 godine), komet Schuster,
komet Kohoutek, itd.

Zodijaka svjetlost pojavljuje se u blizini ekliptike (zodijaka), a uzrokuju je estice
praine veliine 1 do 10 mikrometara. Najbolje se opaa u ekvatorijalnom i suptropskom
podruju.
Oblaci Kordiljevskog predstavljaju gue dijelove meuplanetarnog praha sa 100 do
10000 puta veom koncentracijom zrnaca praine. Nalaze se u blizini tzv. libracijskih vorova.
Postoje dva oblaka kojh veliina nadmauje Mjesec.

4.1.1. Meusobni poloaji Sunca, Zemlje i planeta

U kretanjima oko Sunca planeti dolaze u razliite meusobne poloaje. Kut pod kojim
opaa sa Zemlje vidi poloaj planeta u odnosu prema Suncu zove se kut elongacije. Ovisno o
veliini kuta elongacije planet se moe nalaziti u poloajima konjunkcije, opozicije ili
kvadrature. Konjunkcija je poloaj planeta kad je kut elongacije jednak nuli. Planet se sa Zemlje
gleda prema Suncu. Planet moe zauzimati poloaj gornje konjunkcije ili donje konjunkcije.
Poloaj donje konjunkcije zauzima planet koji se nalazi izmeu Zemlje i Sunca, a to su dva
unutarnja planeta, Merkur i Venera. U poloaju gornje konjunkcije planet je na suprotnoj strani
svoje putanje u odnosu prema Zemlji, pa se Sunce nalazi izmeu Zemlje i planeta. Takav poloaj
mogu zauzimati svi planeti, a u tom su poloaju Zemlja i unutarnji planet najudaljeniji.

Poloaj unutarnjih planeta u odnosu prema Zemlji i Suncu

U bilo kojem trenutku poloaj planeta prema Zemlji i Suncu odreen je kutom elongacije.
Kad se unutarnji planet najvie udalji od Sunca, nalazi se u poloaju maksimalne elongacije. Za
Veneru on iznosi 48, a za Merkur 28. Zbog toga se ta dva planeta mogu vidjeti samo
neposredno nakon zalaska ili neposredno prije izlaska Sunca. Ako planet ima istonu elongaciju,
nalazi se istono od Sunca, pa izlazi i zalazi poslije Sunca, a ako ima zapadnu elongaciju, nalazi
se zapadno od Sunca, pa izlazi i zalazi prije Sunca.

Opozicija je poloaj kad kut elongacije iznosi 180. Tada je planet na strani horizonta koja
je suprotna onoj na kojoj se nalazi Sunce, pa u trenutku kad prolazi kroz gornji meridijan
opaaa Sunce prolazi kroz donji meridijan i obrnuto. U poloaju opozicije Zemlja se nalazi
izmeu Sunca i planeta. Poloaj opozicije mogu zauzimati samo vanjski planeti, odnosno oni
planeti putanje kojih su udaljenije od Sunca nego to je putanja Zemlje.

28
Kvadratura je poloaj kada kut elongacije iznosi 90 ili 270 i taj poloaj mogu zauzimati
samo planeti koji su od Sunca udaljeniji nego Zemlja.

Kao to se vidi na slikama planeti posjeduju faze kao i Mjesec, samo izmjena faza nije
pravilna. Vanjski planeti Zemlji su uvijek okrenuti svojim osvijetljenim stranama, a unutarnji
mogu biti okrenuti svojom osvijetljenom ili potamnjelom stranom.

Poloaj vanjskih planeta u odnosu prema Zemlji i Suncu

4.1.2. Kretanje Mjeseca oko Zemlje i Sunca

Putanja Mjeseca ima oblik iskrivljene elipse koja se s vremenom mijenja, a u jednom
aritu nalazi se Zemlja. Poloaj u kojem je Mjesec najblii Zemlji zove se perigej, a poloaj u
kojem je Mjesec najudaljeniji od Zemlje zove se apogej. U poloaju apogeja Mjesec je udaljen
oko 400000 km, a u poloaju perigeja oko 360000 km. Zbog razlika u udaljenosti Mjesec
prividno mijenja veliinu promjera, pa je nekad prividno vei, a nekad manji od Sunca.
Vrijeme trajanja revolucije Mjeseca u odnosu na neku zvijezdu zove se sideriki mjesec i
traje oko 27.32166 srednjih dana. To je razdoblje izmeu dviju kulminacija Mjeseca i neke
zvijezde. Sinodiki mjesec je razdoblje izmeu dviju uzastopnih kulminacija Sunca i Mjeseca.
Traje oko 29.530588 dana. Sideriki i sinodiki mjesec razlikuju se zbog promjene poloaja
Zemlje u odnosu na Sunce.

Kretanje Mjeseca oko Zemlje i Sunca

Kada je Zemlja u poloaju A, Mjesec je u poloaju A'. Mjeseevo kruenje oko Zemlje
traje 27.5 dana, pa Zemlja kroz to vrijeme na svojoj putanji prevali put od priblino 27 i nalazi
29
se u poloaju B, a Mjesec u poloaju B'. Do poloaja C, kada e ponovo kulminirati sa Suncem,
preostaje jo oko 27. Od poloaja A' do B' proteklo je razdoblje jednog siderikog mjeseca, a od
poloaja A' do C razdoblje jednog sinodikog mjeseca. Toke u kojima ravnina Mjeseeve
putanje sijee ekliptiku zovu se vorovi. Ulazni vor je toka na nebeskoj sferi u kojoj Mjesec
prelazi s june strane na sjevernu stranu ekliptike, silazni vor ima obrnuto znaenje. Zbog
promjene nagiba ravnine putanje u odnosu prema ravnini ekliptike, linija vorova rotira uzdu
ekliptike u retrogradnom smjeru. Zbog kretanja vorova u retrogradnom smjeru, Mjesec kroz
jedan od vorova prolazi prije nego izvri kruenje od 360. Razdoblje izmeu dvaju uzastopnih
prolaza Mjeseca kroz ulazni ili silazni vor je razdoblje drakonistine revolucije mjeseca, a traje
oko 27.21222 dana. Razdoblje izmeu dvaju uzastopnih prolaza mjeseca kroz perigej ili apogej
je razdoblje anomalistike revolucije, a traje oko 27.5546 dana. Vrijeme za koje se Mjesec vraa
ope istim longitudama, tj. u isti poloaj prema proljetnoj toki definira Tropski mjesec koji
iznosi 27.32158 dana.
Sinodika Mjeseeva rotacija sinkronizirana je sa sinodikom revolucijom, a siderika
rotacija sa siderikom revolucijom, pa je Mjesec zbog toga uvijek istom stranom svoje povrine
okrenut ka Zemlji. Ipak sa Zemlje se vidi oko 60% povrine Mjeseca, a uzrok tome je libracija
odnosno nagib Mjeseeva ekvatora na ravninu Mjeseeve putanje.

Mjeseeve faze

Mlad mjesec je trenutak kad je razlika longituda Sunca i Mjeseca 0 (konjunkcija). Kada je
razlika longituda 90, Mjesec je u kvadraturi. Kada Mjesec doe u opoziciju sa Suncem, tada je
razlika longitude 180. U posljednjoj etvri razlika longitude je 270.
Osvjetljenost Mjeseca raste od faze punog mjeseca i osvjetljeni dio uvijek mu je okrenut
prema zapadu. Osvjetljenost opada od punog prema mladom mjesecu i osvjetljeni dio uvijek mu
je okrenut prema istoku. U jednoj lunaciji Mjesec proe sve svoje faze (sinodiki mjesec).

Metonov Ciklus
Period u kojem se ostvari pun broj lunacija i pun broj godina (ime je dobio po atenskom
astronomu Metonu, V st.p.n.e.). U 19 tropskih godina ispuni se 235 lunacija. Tropska godina
predstavlja interval izmeu dva uzastopna prolaska Sunca (srednje ekvatorsko) kroz proljetnu
toku (365.24219 srednjih dana).

Sarosov ciklus
Period u kojem se ostvari pun broj pomrina Sunca i Mjeseca, i nakon kojeg nastupaju
istim redosljedom. Taj period iznosi 242 drakonska mjeseca = 223 sinodika mjeseca= 6585.36
dana 18 god 11m 8 h, i u njemu se ostvari tono 41 pomrina Sunca i 29 pomrina Mjeseca.
30
4.2. ZVIJEZDE I ZVIJEZDANI SUSTAVI

Zvijezde su vrlo udaljena nebeska tijela koje posjeduju vlastite izvore energije i koje
emitiraju vlastitu svijetlost. Jedna od teorija kazuje da su nastale skupljanjem meuzvjezdanog
materijala sve do postizanja kritine mase. Zatim su u sreditu zvijezda zapoeli termonuklearni
procesi, pretvaranja lakih elemenata u tee.
Stvarni pomaci zvijezda zovu se vlastita kretanja zvijezda. Od trenutka velikog praska
svemir je u neprestanom irenju i sve se zvijezde kreu kroz prostor velikim brzinama. Toka na
nebeskoj sferi prema kojoj se kree neko nebesko tijelo zove se apeks. Sunce ima apeks
usmjeren prema jednoj toki na sferi s koordinatama ( = +30, = 270) u sazvijeu Herkules
i sa itavim svojim planetarnim sustavom kree se brzinom od 20 km/s. Stvarna kretanja
zvijezda mogu se primijetiti tek nakon dugih razmaka vremena.
Udaljenost izmeu zvijezda izraava se svjetlosnim godinama ili parsecima. Svjetlosna
godina je udaljenost koju svijetlo prevali u vakuumu za vrijeme jedne tropske godine, i iznosi
9.4610
12
km. Parsec (pc) je udaljenost s koje se srednji polumjer putanje Zemlje vidi pod kutem
od jedne lune sekunde, a iznosi 3.26 godina svjetlosti. Parsec je izvedenica paralakse od jedne
sekunde (vie u cjelini ''Paralaksa'').

Primjeri udaljenosti do ''bliih'' zvijeza

ZVIJEZDA
UDALJENOST
(sv.god.)
BROJ
VRSTA
ZVIJEZDE
Proksima
Centauri
4.3 1 Crveni patuljak
Alfa Centauri 4.3 2 uti i crveni
patuljak
Barnardova
zvijezda
6.0 ? Crveni patuljak
Wolf 359 7.7 1 Crveni patuljak
Luyten 726-8 7.9 2 Crveni patuljci
Lalande 21185 8.2 ? Crveni patuljak
Sirius 8.7 2 Bijela zvijezda i
bijeli patuljak
Ross 154 9.3 1 Crveni patuljak

U tablici su prikazane zvijezde koje se nalaze na udaljenosti manjoj od 10 svjetlosnih
godina.
Osim po prividnim veliinama (klasifikacija po sjaju), to je subjektivan poloaj opaaa,
zvijezde se dijele i po apsolutnom sjaju. Po tom kriteriju zvijezde se svrstavaju s obzirom na
njihov sjaj kada bi bile na udaljenosti od 10 parseca. Po tom kriteriju zvijezde mogu biti :
- superdivovi (Rigel, Spica, Deneb, ...),
- divovi i
- patuljci (Procyon, Altair, Sunce, ...).

Postoji klasifikacija i po svjetlosnom spektru. Klasa O, A i B su tri klase bijelih zvijezda, F
je klasa ukastobijelih zvijezda, G je klasa utih zvijezda, K je klasa crvenkastih zvijezda a M i
N su klase crvenih zvijezda.
Dvojne i mnogostruke zvijezde formiraju sustave u kojima su kretanja pojedinih zvijezda
ovisna o meusobnim gravitacijskim silama. Postoje sustavi od dvije, tri ili vie zvijezda koje
rotiraju oko zajednikog teita. Pojedinana tijela sustava mnogostrukih zvijezda nazivaju se
komponentama. Neki zvjezdani sustavi imaju jednu komponentu sjajniju od druge, pa se
prolaskom tamne komponente ispred svijetle mijenja sjaj zvijezde.
31
Promjenljive zvijezde su zvijezde koje mijenjaju sjaj zbog procesa koji se u njima
odvijaju. Dijele se na kratkoperiodine, dugoperioine i nepravilno promjenljive zvijezde.
Zvjezdana jata su skupine zvijezda ponekad pravilnog okruglog oblika i velike gustoe,
tzv. zbijena jata, a ponekad nepravilnog oblika i razliite gustoe tzv. otvorena jata. Najpoznatije
otvoreno jato su Vlaii. Okom se vidi sedam zvijezda tog jata, a teleskopom oko dvjesto.
Galaktike su skupine zvijezda, a u svakoj galaktici se nalazi oko stotinu milijardi zvijezda.
U poznatom svemiru je oko stotinu milijardi galaktika. Naa galaktika zove se Mlijena staza ili
Kumovska slama, a naa matina zvijezda Sunce, nalazi se na periferiji galaktike.

4.2.1. Navigacijske zvijezde i zvijea

U navigacijskoj praksi osim planeta Venere, Marsa, Jupitera, Saturna te Sunca i Mjeseca
upotrebljavaju se i zvijezde. U mrkloj noi golim okom na nebeskoj sferi moe se vidjeti oko
2000 zvijezda. U nautikim godinjacima prikazane su efemeride za 58 zvijezda, ukoliko se radi
o domaem izdanju, ili oko 130 zvijezda u Brown's Nautical Almanac.
Da bi se uspjeno vodila astronomska navigacija potrebno je na nebeskoj sferi raspoznati
pojedine zvijezde. Zahvaljujui matematikim modelima lako ih je identificirati, ali poznavanje
pojedinih zvijea i zvijezda jo uvijek je stvar posebnog profesionalnog ponosa svakog
navigatora. Identifikacija alignamentima temelji se na zamiljenim crtama koje spajaju pojedine
zvijezde u sklopu sazvijea, tako se identifikacija moe izvesti polazei odreenim
alignamentom od poznate zvijezde prema nepoznatoj.

Veliki medvjed (lat. Ursa Major; eng. Great Bear)
Najmarkantnije zvijee sjevernog neba je Veliki medvjed. Dio tog zvijea (Velika kola-Big
Dipper) ini sedam najsjajnijih zvijezda od kojih su etiri navigacijske (Dubhe, Alioth, Mizar i
Alkaid. Ove etiri zvijezde druge su prividne veliine.

Mali medvjed (lat. Ursa Minor; eng. Little Bear)
Mali medvjed oblikom je slian Velikom medvjedu, a zvijezde su slabijeg sjaja. Na repu Malog
medvjeda nalazi se zvijezda Sjevernjaa (lat. Stella Maris, eng. Polaris), najvanija zvijezda neba
jer se u njenoj blizini nalazi toka sjevernog nebeskog pola (polarna udaljenost manja od 1). Za
zvijezdu Sjevernjau jo se korisit i naziv Polara. Za opaaa na sjevernoj hemisferi sve zvijezde
u toku noi prividno rotiraju oko toke nebeskog Pola, dakle oko zvijezde Polare, u smjeru
suprotnom od smjera kazaljke na satu. Od ostalih zvijezda u navigaciji se jo koristi zvijezda
Kohab.


Polara, Veliki i Mali Medvjed

32
Za identificirati poloaj Polare na nebeskom svodu mogue je koristiti Veliki ili Mali medvjed.
Kao to je ve reeno zadnja zvijezda na repu Malon medvjeda predstavlja zvijezu Polaru. Ako
se Mali medvjed ne moe identificirati (zbog slabog sjaja zvijezda) moe se koristiti Veliki
medvjed. Uz pomo Velikog medvjeda do zvijezde Polare se dolazi na sljedei nain: zadnja
stranica etvrokuta (suprotno od repa velikog medvjeda) produi se za oko 4 do 5 duina prema
Malom medvjedu, i najblia vidljivija zvijezda oko te zamiljene toke je zvijezda Polara.

Polaris ili Sjevernjaa (Alfa UMi), osim za priblinu
orjentaciju vana je i iz razloga to se uz pomo nje vrlo
lako dolazi do zemljopisne irine opaaa (visina od
horizinta priblino odgovara zemljopisnoj irini). Idui
prema sjeveru ona je sve via na nebu, dok je na sjevernom
polu u motriteljevom Zenitu. Polaris se ne nalazi tono u
toki nebeskog pola ve vrlo blizu, na manje od 1. To je
toliko blizu da se golim okom ne moe uoiti dnevno
kretanje ove zvijezde. Meutim, Sjevernjaa e promijeniti
svoj poloaj. Zbog precesije (vidi poglavlje ''Precesija'',
nebeski polovi ne miruju ve prave krunice po nebu. U
vrijeme izgradnje Velike Piramide u Gizi, polarna je
zvijezda bila Thuban ( Draconis) o emu postoji i zapis iz
2849. godine pr.K. Tuban je od sjevernog nebeskog pola tada bila udaljena 2 i izgleda da je
imala jai sjaj nego danas jer inae ne bi bila dovoljno uoljiva za orijentaciju, zbog ega se i
koristila pri zidanju piramida. Tri tisue godina poslije, Odisej se orijentirao po drugoj zvijezdi.
Rije je o zvijezdi Kohab ( UMi), tada oko 7 udaljenoj od nebeskog pola. U isto je vrijeme
UMi dananja Sjevernjaa od iste toke na nebu bila udaljena oko 15. Ulogu Polarne zvijezde
dananja je Sjevernjaa dobila u 15. stoljeu obzirom da se tada pribliila nebeskom polu na oko
4. Ona se za odreivanje zemljopisne irine mjesta koristila i ranije o emu postoji zapis Marka
Pola. Kao navigacijsku zvijezdu, Sjevernjau od tada koriste portugalski pomorci, a koristio ju je
i Christopher Columbo prilikom svojih uvenih putovanja. Polaris je kroz povijest dobila
razliita imena kao: Alruccabah, Phoenice, Cynosura, Lode Star, Pole Star, Tramontana, Angel
Stern, Navigatoria, Star of Arcady, Yilduz, Mismar, North Star, Stella Maris.

Orion (lat. Orion; eng. Hunter)
Orion je najizraenije, a za neke i najljepe zvijee na nebu. Prostire se na objema polutkama, a
sastavljeno je od sedam zvijezda od ega su etiri navigacijske. etiri zvijezde rasporeene su u
nepravilan etverokut, a tri preostale nalaze se unutar etverokuta i meusobno jednako udaljene
(predstavljaju pojas Oriona, jo se nazivaju Kosci ili Jakovljev tap). Tri navigacijske zvijezde
(tvore etverokuta) su Betelgeus, na vrhu
otrog etverokuta, Bellatrix na vrhu tupog
kuta etverokuta, Rigel, u kutu ispod zvijezde
Bellatrix. Bellatrix je druge prividne veliine,
a ostale dvije prve prividne veliine. Od tri
zvijezde unutar etverokuta navigacijska je
srednja (Alnilam, druge prividne veliine).
Ako se spojnica Rigela i preostale
zvijezde u etverokutu produi do presjecita s
crtom koju tvore zvijezde pojasa Oriona, u
presjecitu se nalazi Sirius. Sirius je
najsjajnija zvijezda nonog neba. To je dvojna
zvijezda u sazvijeu Canis Major (Velikog
Psa). Sirius se na sjevernim zemljopisnim
irinama moe vidjeti od jeseni do poetka proljea, ali obzirom da ona lei ispod nebeskog
ekvatora, uvijek je prilino nisko nad motriteljevim horizontom, te svjetlost te zvijezde prolazi

Kretanje nebeskog pola
33
kroz debele slojeve Zemljine atmosfere. Zbog toga se moe rijetko opaziti njen pun sjaj, a esto
se mogu opaziti i promjene u njenoj boji.

Zmaj (lat. Draco; eng. Dragon)
Zvijee zmaja vijuga kao zmija izmeu dva medvjeda. Sastoji se od veeg broja zvijezda
slabijeg sjaja. Jedina navigacijska zvijezda je Eltanin, druge prividne veliine.

Kasiopeja (lat. Cassiopeia; eng. Cassiopeia)
Spojnica zvijezda Merak-Dubhe (Veliki medvjed-stranica nasuprot repa) preko Polare za
priblino pet duina vodi do navigacijske zvijezde druge veliine Caph. Druga navigacijska
zvijezda u ovom zvijeu je Schedar, takoer druge prividne veliine.

Andromeda (lat. Andromeda; eng. Andromeda)
Pravac Polara-Caph produen preko Caph za priblino istu duinu vodi do navigacijske zvijezde
druge prividne veliine Alpheratz u zvijeu Andromeda.

Pegaz (lat. Pegasus; eng. Winged Horse)
Alperatz osim Bayerove oznake Andromedae oznaava se i kao Pegaza I skupa s tri
navigacijske zvijezde zvijea ini veliki etverokut na nebeskom svodu. Dijagonalno od
Alperatza je navigacijska zvijezda tree veliine Merkab. Kad se etverokut Pegaza shvati kao
kola, onda je tu i ruda od tri zvijezde (zapadno). Prve dvije su etvrte veliine, a trea je
navigacijska druge veliine Enif.

Perzej (lat. Perseus; eng. Perseus)
Spojnica Merkab-Alpheratz vodi preko i Andromedae u smjeru sjeverozapada do
navigacijske zvijezde druge veliine Mirfak. Zvijee ima jo pet zvijezda tree prividne
veliine.

Bootes (lat. Bootes; eng. Herdsman) i Sjeverna kruna (lat. Corona Borealis; eng. Northern
Crown)
Luk to ga ine zvijezde u rudi Velikog medvjeda vodi do navigacijske zvijezde prve prividne
veliine Arcturus u zvijeu Bootes. Malo istonije od Bootesa nalazi se zvijee Sjeverna
kruna, sa zvjezdama gotovo krunog oblika. Dragulj krune je navigacijska zvijezda druge
prividne veliine Alphecca.

Herkul (lat. Herkules; eng. Hercules) i Ophiuchus (lat. Ophiuchus; eng. Serpent-Bearer)
Istono od krune i prema ekvatoru je zvijee Herkul u kojem nema navigacijskih zvijezda.
Malo junije u glavi zamiljenog Herkulova lika nalazi se navigacijska zvijezda druge prividne
veliine Rasalhague. Navigacijska zvijezda tree tree prividne veliine je i Sabik.

Lira (lat. Lira; eng. Lire)
Sjeveroistono od Kerkula smjeteno je malo zvijee Lire. U njemu je najsjajnija zvijezda
sjevernog neba Vega. Od nje su sjajnije samo Sirius i Canopus na junom nebu. Ostale glavne
zvijezde zvijea tree su prividne veliine.

Labud (lat. Cygnus; eng. Swan)
Zvijee Labuda zove se jo i Sjeverni kri i nalazi se istono od Lire. est najsjajnijih zvijezda
ini kri kojem se dui kraj sputa u smjeru Kumove slame. U vrhu kria je najsjajnija zvijezda
zvijea Deneb, prve je prividne veliine i navigacijska je zvijezda.

Orao (lat. Aquila; eng. Eagle)
34
Zvijee orla nalazi se junije od Lire i Labuda. Okomica u Vegi na pravac Vega-Deneb vodi do
navigacijske zvijezde prve prividne veliine Altair. Vega, Deneb i Altair ine veliki trokut na
sjevernom nebeskom svodu.

Djevica (lat. Virgo; eng. Virgin)
Luk to ga oblikuje ruda Velikog medvjeda, produen preko Arcturusa za priblino jednaku
udaljenost kao to je Alkaid-Arcturus vodi prema navigacijskoj zvijezdi prve prividne veliine
Spici. Ova zvijezda skupa s Arcturusom i Denebom ini drugi veliki trokut na nebu.

korpion ili tipavac (lat. Scorpius; eng. Scorpion)
Ovo zvijee Junog neba ima tri navigacijske zvijezde: Antares (prve prividne veliine, Shaula
(druge prividne veliine) i Dschubba (druge prividne veliine). Zvijee ima oblik upitnika sa
zvijezdom Antares na mjestu toke.

Strijelac (lat. Dagittarius; eng. Archer)
Istonije od korpiona smjeteno je zodijako zvijee Strijelac s dvije navigacijske zvijezde
druge prividne veliine: Kaus Australis i Nunki

Lav (lat. Leo; eng. Lion)
Pravac Dubhe-Merak vodi prema jugu do lako uoljiva zvijea Lava, u kojem su dvije
navigacijske zvijezde: Regulus (prve prividne veliine) i Denebola (druge prividne veliine).
Regulus je na dnu lika nalik upitniku. Denebola se nalazi istono od Regulusa i skupa s dvije
zapadnije zvijezde tree prividne veliine tvori mali gotovo pravokutni trokut.

Veliki i Mali pas (lat. Canis Major, Canis Minor; eng. Canis Major, Canis Minor)
Pravac koji odreuju zvijezde u pojasu Lovca (Oriona) vodi prema jugoistoku do najsjajnije
zvijezde neba-Sirijusa. U zvijeu Velikog psa, osim Sirijusa, navigacijska je zvijezda jo i
Adhara, druge prividne veliine. Adhara skupa s jo dvije zvijezde druge prividne veliine
oblikuje mali trokut juno od Sirijusa.
Pravac koji odreuju zvijezde Bellatrix i Betelgeuse (iz Oriona) vodi na istok do navigacijske
zvijezde prve veliine Procyon u zvijeu Malog psa. Sirijus, Betelgeuse i Procyon oblikuju
priblino jednakostranian trokut.

Blizanci (lat. Gemini; eng. Twins)
Sjeverno od Malog psa, a zapadno od Lava, smjeteno je zodijako zvijee Blizanci s dvije
bliske i sjajne zvijezde, Pollux i Castor. Pollux je navigacijska zvijezda prve prividne veliine.

Bik (lat. Taurus; eng. Bull)
Kad se pravac koji odreuju zvijezde u pojasu Oriona produi prema sjeverozapadu, dolazi se do
navigacijske zvijezde prve veliine Aldebaran. Druga navigacijska zvijezda u zvijeu Bika je
Elnath i druge je prividne veliine.

Koija (lat. Auriga; eng. Charioteer)
Sjeverno od Bika je zvijee Koijaa. Najsjajnija je tu navigacijska zvijezda prve veliine
Capella. Malo zapadnije od Capelle (kod nas poznata i pod nazivom Koza) tri su zvjezdice tree
i etvrte prividne veliine, koje ine mali, gotovo jednakostranini trokut (tzv. Kozlii).

Centaurus (lat. Centaurus; eng. Centaurus)
Centaurus je veliko zvijee na junoj hemisferi, s tri navigacijske zvijezde: Rigel Kentaurus,
Hadar i Menkent. Prve dvije su prve prividne veliine, a trea je druge prividne veliine.

Juni kri (lat. Crux; eng. Southern Cross)
35
Juni kri tvore etiri zvijezde, tri su navigacijske. Acrux i Mimosa su prve prividne veliine, a
trea Gacrux je druge prividne veliine.
Bilo je pokuaja da se utvrdi i
Junjaa to jest polarna zvijezda junog
nebeskog pola. S obzirom da u blizini tog
pola nema sjajnije zvijezde, jedini je
kandidat bila Acrux, Junog Kria. Prvi je
opis tog sazvijea dao 1521. godine Marco
Antonio Pigafetta, koji je sa Magellanom
plovio junim morima. Meutim, Acrux je u
to vrijeme od nebeskog pola bila udaljena
oko 30 to se u praksi nije pokazalo
povoljnim za navigaciju.


Iako ne postoji zvijezda koja se nalazi u neposrednoj blizini junog nebeskog pola, priblino
odreivanje toke juga na horizontu (za opaaa na junoj hemisferi) moe se izvriti uz pomo
Junog kria na vie naina:
Prvi nain: povue se zamiljena linija od vrha kria do dna i produlji se oko 4.5 puta. Od
ove zamiljene toke povue se vertikala, koja u sjecitu s horizontom daje toku juga.
Drugi nain: na pola puta zamiljene linije od spojnica zvijezda Hadar i Rigel Kentaurus
(''The Pointers'' na slici) do zvijezde Achernar je toka koja priblino pokazuje pravac juga (jug
je u sjecite vertikale kroz ovu zamiljenu toke i linije horizonta).
Trei nain: sjecite zamiljenih linija koje definira dua os Junog kria i okomica na
spojnicu Hadar i Rigel Kentaurus (''The Pointers'' na slici) daje toku u pravcu juga ( jug je u
sjecitu vertikale kroz ovu zamiljenu toku i linije horizonta).





Orjentacija uz pomo Junog kria


Zvijee Juni Kri (Crux)
36
Tijekom noi, za opaaa na junoj hemisferi, sva nebeska tijela rotiraju oko toke
nebeskog pola u smjeru kretanja kazaljke na satu. To znai da i Juni kri u svom prividnom
kretanju slijedi isto gibanje. U trenutku prolaska kroz gornji meridijan Juni kri je usmjeren
tako da priblino pokazuje glavne kardinalne toke (sjever, istok, zapad i jug).

Carina i Vela (lat. Carina, Vela; eng. Carina, Vela)
Jugoistono od zvijea Velikog psa na junom nebu su zvijea Carina i Vela s etiri
navigacijske zvijezde: Canopus (druga zvijezda po sjaju), Miaplacidus, Avor i Suhail.

Eridanus i Phoenix (lat. Eridanus, Phoenix; eng. Eridanus, Phoenix)
Zapadno od Oriona protee se dugo i usko zvijee Eridanus s dvije navigacijske zvijezde:
Achernar (prve prividne veliine) i Akamar (tree prividne veliine). Zapadno od Akamara je
zvijee Phoenix i u njemu je navigacijska zvijezda Ankaa (druge prividne veliine). Ankaa
skupa s Akamarom i Achernarom ini relativno velik, gotovo jednakostranini trokut.

Ostale navigacijske zvijezde
U zodijakom zvijeu Vage i Ovna nalaze se navigacijske zvijezde Zubenelgenubi tree
veliine i Hamal druge prividne veliine. Zapadno od Oriona i malo iznad ekvatora smjetena je
navigacijska zvijezda tree prividne veliine Menker, a zapadno od nje Diphda druge prividne
veliine. Diphda, Akamar, Achernar i Ankaa oblikuju veliki etverokut. U viskoim junim
deklinacijama nalazi se zvijee Triangulum Australe s jednom navigacijskom zvijezdom druge
veliine Atria. Jugozapadno od Spice u zvjeu Gavrana smjetena je navigacijska zvijezda tree
prividne veliine Gienah. Junije od zvijea Lava i neto iznad ekvatora je navigacijska
zvijezda druge prividne veliine Alphard. Na junom nebu, usamljena meu zvjezdama slabijeg
sjaja nalazi se navigacijska zvijezda Fomalhaut (prve prividne veliine). Jugozapadno od
Fomalhauta, u zvjeu Grus lei navigacijska zvijezda druge prividne veliine Al Na'ir, a jo
jugozapadnije, u visokim junim deklinacijama, navigacijska zvijezda druge prividne veliine
Peacock.



Zvjezdano nebo i vanija zvijea
37
4.2.2. Prividna veliina zvijezda

Prividna veliina zvijezda (m-magnitudo-lat. veliina) oznaava stupanj sjaja neke
zvijezde, a ne njezine dimenzije. Jo je Hiparh podijelio zvijezde (vidljive golim okom) po sjaju
na 6 prividnih veliina ili klasa. Najsjajnije su imale prvu, a najslabije estu prividnu veliinu.
Danas se odnosi sjaja zvijezde (I) i njezine prividne veliine (m) izraavaju formulama:


) 1 2 (
2 1 512 . 2 :
m m
I I

= konstanta 2.512 je
5
100

Navedeni izraz znai da je zvijezda prve prividne veliine 100 puta sjajnija od zvijezde
este prividne veliine:
100 512 . 2 :
) 1 6 (
6 1 = =

I I


S obzirom da je danas mogue odrediti veliinu zvijezda na decimalu tono, sve zvijezde
do 1,5m pripadaju prvoj prividnoj veliini, do 2,5m drugoj, itd. U nastavku su prividne veliine
sjajnijih tijela kako ih mi vidimo sa Zemlje kad su najsjajniji:


Tijelo m Tijelo m
Sunce -26.7 Sirius -1.6
Mjesec -12.5 Canopus -0.9
Venera -4.5 Vega 0.1
Mars -2.7 Rigel Kent. 0.1
Jupiter -2.7 Arcturus 0.2
Saturn 0.0 Capella 0.2


Sjajnije zvijezde u pojedinim sazvijeima imaju vlastita imena, obino arapska (Vega u
zvijeu Lire, Aldebaran u zvijeu Taurus) ili grka i latinska (Sirius u zvijeu Canis Maior,
Arcturus u zvijeu Bootes, Capella u zvijeu Aurige). Astronom Johann Bayer je u 17.
stoljeu u svom katalogu uveo praktinije oznaavanje grkim i latinskim slovima, najsjajnije
zvijezde u zvijeu slovom i dalje redom po sjajnosti , , , itd. Meutim, kada su iscrpljena
sva slova, zvijezde su se poele obiljeavati brojevima prema katalogu astronoma John
Flamsteed-a (npr. 61 Labud) jer se upotrebom teleskopa broj uoenih i obiljeenih zvijezda
stalno poveavao. Negdje se uz broj zvijezde biljei i ime kataloga u kojem je ta zvijezda
zabiljeena.
Pomorci se u svojoj praksi koriste glavnim zvijeima koje tvore lako prepoznatljive
zvijezde I. i II. prividne veliine.

injenica je da se sva tijela u svemiru gibaju, ali zvijezde su toliko udaljene da se ini da
ne mijenjaju svoj poloaj niti kroz vrlo dugo vremensko razdoblje. Zato su, ve od davnina,
grupe sjajnijih zvijezda, pridruili ljudi likovima iz ivota, bajki ili legendi da bi si olakali
snalaenje na nebeskom svodu. Takve grupe zvijezda nazvane su zvijeima.

Godine 1930. Meunarodni savez astronoma slubeno je proglasio 88 postojeih zvijea.
Tu brojku ini 27 zvijea sjevernog neba, 48 zvijea junog neba te 12 astrolokih, odnosno
13 astronomskih zvijea, koja pripadaju pojasu ravnine ekliptike. Opaa koji se nalazi na
sjevernoj hemisferi moe opaziti 32 zvijea, dok su za opaaa na junoj hemisferi vidljiva 56
zvijea.



38
5. PRIVIDNA KRETANJA NEBESKIH TIJELA


Nebeska tijela imaju svoja vlastita kretanja, meutim za opaaa na Zamlji ona imaju i
svoja prividna kretanja. Na prividno dnevno kretanje nebeskih tijela najvei utjecaj ima poloaj
opaaa na Zemlji i deklinacija nebeskog tijela.

5.1. ORIJENTACIJA NA NEBESKOJ SFERI

Nebeska sfera je cjelokupna slika neba kako je vidi opaa na Zemlji. Ona prividno rotira
od istoka prema zapadu. Ravnina horizonta mijenja se ovisno o poziciji opaaa, a nebeska tijela
imaju izlaz, kulminaciju i zalaz ili neprekidno krue na razliitim visinama iznad horizonta.
Jedino nebesko tijelo koje je prividno nepokretno na sjevernoj hemisferi jest Polarna zvijezda.
Opaa na povrini Zemlje kretanje nebeskih tijela doivljava kao da Zemlja stoji nepomina u
sreditu sfere koja rotira u pravcu ucrtanih strelica.


Prividno rotiranje sfere za opaaa na Zemlji

Nebeska tijela prividno rotiraju zajedno s nebeskom sferom. U odreenom trenutku
nebesko tijelo je iznad, a u nekom drugom trenutku ispod horizonta. Mjesto na sferi u kojem se
nebesko tijelo uzdie iznad horizonta zove se toka izlaza. Mjesto na sferi u kojem nebesko tijelo
zapada pod horizont zove se toka zalaza. Ako nebesko tijelo stalno krui iznad horizonta, kae
se da nema izlaza ni zalaza.
Zemlja se okree oko svoje osi od zapada prema istoku, zbog toga nama sa Zemlje izgleda
da se nebeska sfera vrti od istoka prema zapadu (prividno gibanje). Svaka toka na nebeskoj sferi
koja nema osjetnog vlastitog gibanja opisuje pri tome gibanju krunicu paralelnu s nebeskim
ekvatorom. To se zove ''Dnevna krunica''
Dnevna krunica sijee horizont u dvije toke kada tijelo ima izlaz i zalaz. Na istonoj
strani je toka izlaska nebeskog tijela, a na zapadnoj toka njegova zalaska. Dio dnevne krunice
iznad horizonta zove se dnevni luk, a onaj ispod horizonta noni luk. Veliina tih lukova ovisi i
zemljopisnoj irini opaaa i deklinaciji nebeskog tijela. Kada je rije o Suncu, tada se duljina
dnevnog luka u vremenu zove obdanica.

39
Paralelna nebeska sfera

Paralelna nebeska sfera je prividna slika neba za opaaa koji se nalazi na nekom od
zemaljskih polova.

Paralelna nebeska sfera

Ako se opaa nalazi na jednom od zemaljskih polova, nebeski pol i zenit nalaze se u istoj
toki, a ravnina nebeskog ekvatora poklapa se sa ravninom nebeskog horizonta. Nebesko tijelo A
na slici ima deklinaciju 0 i krui u ravnini horizonta. Nebesko tijelo B ima pozitivnu deklinaciju
i nalazi se iznad horizonta na visini koja odgovara vrijednosti deklinacije. Budui da nema ni
izlaza ni zalaza stalno je iznad horizonta, takva nebeska tijela zovu se cirkumpolarna nebeska
tijela. Nebesko tijelo C ima negativnu deklinaciju, nalazi se ispod horizonta i opaa ga ne vidi,
takva nebeska tijela zovu se anticirkumpolarna nebeska tijela.
Za opaaa na Zemljinu polu Sunce tijekom godine ima visine istovjetne s deklinacijom.
Najvea visina koju Sunce moe postii je 23.5, a to se za opaaa koji je na sjevernom polu
dogaa prvog dana ljeta. Prvog dana proljea i prvog dana jeseni Sunce krui po nebeskom
horizontu. Kad je deklinacija Sunca negativna, Sunce je ispod horizonta. Tijekom proljea i ljeta
vlada polarni dan, kada je Sunce stalno iznad horizonta, a tijekom jeseni i zime vlada polarna
no kad je Sunce stalno ispod horizonta.

Okomita nebeska sfera

Okomita nebeska sfera je prividna slika neba za opaaa koji se nalazi na ekvatoru. Budui
da je opaa na ekvatoru, njegov je zenit u ravnini nebeskog ekvatora, a polovi su u nebeskom
horizontu. Sva nebeska tijela bez obzira na deklinaciju, izlaze i zalaze okomito na nebeski
horizont. Nebesko tijelo A ima deklinaciju 0 izlazi u toki istoka i visina mu raste bez promjene
azimuta koji iznosi 90 sve do trenutka prolaza nebeskog tijela kroz zenit opaaa, zatim se
promjeni za 180 i do zalaza u toki zapada iznosi 270. Visina tog nebeskog tijela mijenja se
pravilno, tono 15 na sat.

40

Okomita nebeska sfera

Nebesko tijelo B ima pozitivnu deklinaciju, izlazi u toki koja se nalazi sjevernije od toke
istoka, a zalazi u toki koja se nalazi sjevernije od toke zapada. Toka izlaza ima azimut izmeu
0 i 90, a toka zalaza izmeu 270 i 360. U ovom sluaju nebesko tijelo ne moe imati azimut
izmeu 90 i 270. Nebesko tijelo C ima negativnu deklinaciju i do prolaza kroz meridijan uvijek
ima azimut koji je vei od 90, a nakon prolaza kroz meridijan azimut koji je uvijek manji od
270.
Bez obzira na deklinaciju, vidljivi luk nebeskog tijela jednak je nevidljivome, a izlaz i
zalaz okomiti su na horizont. Zbog tih razloga dan i no na ekvatoru uvijek traju jednako dugo,
neovisno o godinjem dobu i deklinaciji Sunca. Zbog okomitog izlaza i zalaza Sunca sumraci na
ekvatoru traju najkrae.

Kosa nebeska sfera

Kosa nebeska sfera je prividna slika neba za opaaa koji se ne nalazi ni na polu ni na
ekvatoru, ve na nekoj zemljopisnoj irini izmeu tih dvaju ekstrema.


Kosa nebeska sfera
41
Ako se opaa nalazi na nekoj zemljopisnoj irini, zenit opaaa nalazi se izmeu pola i
ekvatora. Nebeska tijela ovisno o poloaju na sferi, zauzimaju razliite poloaje u odnosu prema
opaau. Ravnina nebeskog horizonta nagnuta je na ravninu nebeskog ekvatora za vrijednost
komplementa zemljopisne irine (90 ). Nebeski horizont i ekvator sijeku se u toki istoka
(toke E) i toki zapada (toke W). Vertikalna krunica koja prolazi kroz toku istoka zove se
istoni prvi vertikal, a vertikalna krunica koja prolazi kroz toku zapada zove se zapadni prvi
vertikal. Luk nebeskog horizonta od toke istoka do toke izlaza nebeskog tijela i od toke
zapada do toke zalaza nebeskog tijela zove se amplituda nebeskog tijela. Pozitivna je ako
nebesko tijelo izlazi sjevernije od toke istoka, odnosno zalazi sjevernije od toke zapada.
Negativna je ako nebesko tijelo izlazi junije od toke istoka, odnosno zalazi junije od toke
zapada.

Nebesko tijelo A ima deklinaciju 0 i krui po nebeskom ekvatoru. Izlazi u toki istoka, a
zalazi u toki zapada, vidljivi luk jednak je nevidljivom luku.

Nebesko tijelo B ima pozitivnu deklinaciju, izlazi u toki horizonta koja se nalazi
sjevernije od toke istoka, a zalazi sjevernije od toke zapada i ima pozitivnu amplitudu. Vidljivi
luk vei je od nevidljivog luka.

Nebesko tijelo C ima deklinaciju koja ima isti predznak kao i zemljopisna irina opaaa,
ali njegova deklinacija ima tono veliinu komplementa zemljopisne irine ( = 90 -).
Nebesko tijelo ima izlaz i zalaz u istoj toki horizonta, tj. samo tangira horizont u jednoj toki i
nastavlja kretanje po sferi. Takvo nebesko tijelo zove se zadnje cirkumpolarno nebesko tijelo.

Nebesko tijelo D takoer ima deklinaciju istog predznaka kao i zemljopisna irina
opaaa, ali je vrijednost deklinacije vea od komplementa zemljopisne irine ( > 90-). To
nebesko tijelo nema ni izlaza ni zalaza, dva puta prolazi kroz meridijan opaaa i stalno se na
nebeskoj sferi kree po krunici ije je sredite u vidljivom polu. Takvo nebesko tijelo zove se
cirkumpolarno nebesko tijelo.

Nebesko tijelo E ima deklinaciju predznak koje je razliit od predznaka zemljopisne irine,
a apsolutna vrijednost deklinacije manja je od komplementa zemljopisne irine (|| < 90-
||).Takvo nebesko tijelo ima svoj izlaz i zalaz, ali je njegov vidljivi luk krai od nevidljivog.
Amplituda je negativna jer nebesko tijelo izlazi u toki horizonta koja se nalazi junije od toke
istoka, a zalazi u toki horizonta koja se nalazi junije od toke zapada.
Nebesko tijelo F ima deklinaciju koja ima razliiti predznak od zemljopisne irine
opaaa, ali je apsolutna vrijednost deklinacije jednaka komplementu zemljopisne irine (|| =
90-||). Nebesko tijelo ima izlaz i zalaz u istoj toki horizonta i nikad se ne pojavljuje iznad
horizonta. Takvo nebeska tijelo zove se zadnje anticirkumpolarno nebesko tijelo.

Ako deklinacija i zemljopisna irina imaju razliite predznake, a apsolutna vrijednost
deklinacije vea je od komplementa apsolutne vrijednosti zemljopisne irine (|| > 90-||)
nebesko se tijelo nikad ne pojavljuje na horizontu i stalno je skriveno oku opaaa. Takvo
nebesko tijelo zove se anticirkumpolarno nebesko tijelo.


5.2. PRIVIDNO KRETANJE PLANETA NA NEBESKOJ SFERI

Pomicanje Sunca, Mjeseca i planeta od zapadne strane horizonta prema istonoj strani
zove se progresivno kretanje, a pomicanje planeta od istone strane horizonta prema zapadnoj
strani zove se retrogradno kretanje. Zemlja na putanji oko Sunca i Mjesec na putanji oko Zemlje
dolaze u takve poloaje da se opaau sa Zemlje ini da Sunce i Mjesec na sferi lutaju od
zvijezde do zvijezde.
42


Prividna kretanja Sunca i Mjeseca


Slika prikazuje nebesku sferu u ijem sreditu je nepomino Sunce oko kojega krui
Zemlja po ucrtanoj putanji, a oko nje krui Mjesec. U odreenom trenutku Zemlja se nalazi u
poloaju Z
1
, a Mjesec u poloaju M
1
. U tom e trenutku opaa s povrine Zemlje vidjeti Sunce
u blizini zvijezde na nebeskoj sferi, a Mjesec u blizini zvijezde . Nakon nekog vremena
Zemlja e na svojoj putanji prei odreeni put i nai se u poloaju Z
2
, Mjesec e slijediti pomak
Zemlje i u tom istom trenutku nai e se u poloaju M
2
. Opaa e sada vidjeti Sunce u blizini
zvijezde , a Mjesec u blizini zvijezde na nebeskoj sferi. Sunce na nebeskoj sferi prividno
prevali put od zvijezde do zvijezde , a Mjesec od zvijezde do zvijezde . Ako razdoblje
iznosi jedan dan, Sunce na nebu prevali oko 1 (360 za 365 dana), a Mjesec oko 13 (360 za
27.32 dana).
Prividno kretanje planeta neto je drugaije.



Prividno kretanje unutarnjih (slika lijevo) i vanjskih (slika desno) planeta


Prividno kretanje unutarnjih planeta prikazuje sluaj a). Zemlja se na svojoj putanji u
odreenom trenutku nala u poloaju Z
1
, a unutarnji planet u poloaju P
1
. Opaa sa Zemlje
vidjet e planet pored zvijezde na nebeskoj sferi. U nekom drugom trenutku Zemlja e se nai
u poloaju Z
2
, a unutarnji planet po drugom Keplerovu zakonu prevalit e vei put i nalazi se u
43
poloaju P
2
. Opaa vidi planet pored zvijezde na nebeskoj sferi. U iduem trenutku Zemlja je
u poloaju Z
3
, a planet u poloaju P3, opaa vidi planet pored zvijezde . Prividno je planet na
nebeskoj sferi prevalio put od zvijezde do zvijezde , a zatim se vratio prema zvijezdi .
Opaau na Zemlji se ini da je planet opisao nepravilnu petlju. U odreenom trenutku planet
prividno miruje u nekoj toki na nebeskoj sferi pa se kae da je u tom trenutku stacioniran.
Unutarnji planeti Merkur i Venera preteno se kreu u progresivnom smjeru, a jedino se u blizini
donje konjunkcije odreeno vrijeme kreu u retrogradnom smjeru.
Isti oblik nepravilnog kretanja zbog istih razloga pokazuju i vanjski planeti, sluaj b).
Razliiti poloaji Zemlje Z
1
, Z
2
i Z
3
, planeta P
1
, P
2
i P
3
te razliite projekcije planeta na nebeskoj
sferi , , kazuje da je planet takoer napravio petlju. Vanjski planeti uvijek se kreu
progresivno, osim u poloajima blizu opozicije kad u svojem prividnom kretanju prave
retrogradnu petlju.


5.3. PRIVIDNO KRETANJE SUNCA KROZ GODINU

Sunce je nepomino u sreditu sfere, a oko njega krui Zemlja koja ima i vlastito
rotacijsko kretanje. Opaa na povrini Zemlje kree se zajedno s njezinom povrinom i
subjektivno osjea kretanje itave sfere. Sunce se svakog jutra pojavljuje na horizontu i za
opaaa poinje dan. Prolaskom vremena visina Sunca sve vie raste, a kada je ono u najvioj
toki ili toki kulminacije, do noi je preostalo upravo onoliko vremena koliko je prolo od
trenutka izlaza. To je polovina dana ili podne. Nakon toga visina Sunca poinje padati i u
trenutku kad zae ispod horizonta, poinje no. Te izmjene posljedica su rotacije Zemlje.

Osim ovih pojava opaa zamjeuje i druge pojave. U zimskom razdoblju za opaaa na
sjevernoj hemisferi Sunce izlazi relativno kasno, krae se zadrava na nebu, no nastupa
relativno brzo, a temperatura zraka je niska. U ljetnom razdoblju situacija je obrnuta: Sunce
izlazi rano, putanja mu see preko itavog neba, a u podne je visoko na nebu. Noi su kratke, a
temperature visoke. To su posljedice kruenja Zemlje oko Sunca, odnosno prividno kruenje
Sunca oko Zemlje.


Prividno kretanje Sunca


Prvog dana proljea, oko 21. oujka, i prvog dana jeseni, oko 23. rujna, Sunce izlazi tono
u toki istoka i zalazi u toki zapada (putanja B na slici). Tih se dana Sunce prividno kree po
nebeskom ekvatoru, a njegova deklinacija iznosi 0. Vidljivi luk Sunca jednak je nevidljivom, pa
je to dan ravnodnevnice ili ekvinocij. Za opaaa na sjevernoj hemisferi poslije prolaza kroz
proljetni ekvinocij Sunce izlazi sve ranije, a zalazi sve kasnije. Dani se produavaju sve do prvog
44
dana ljeta, oko 22. lipnja, kada Sunce dostie maksimalnu deklinaciju ( = +23.5). Tada Sunce
izlazi najsjevernije i amplituda postie maksimalnu vrijednost (putanja C na slici). Dan je tada
najdui, a no najkraa. Od tog trenutka dani se poinju skraivati, ali su jo dui nego noi i
tako sve do prvog dana jeseni. Dolaskom prvog dana jeseni Sunce se ponovo prividno kree po
nebeskom ekvatoru, pa je i to dan ravnodnevnice. Od tada dani poinju biti krai od noi i tako
do prvog dana zime, oko 22. prosinca, kada deklinacija Sunca postie najniu vrijednost ( =
-23.5). Tog je dana dan najkrai, a no najdua. Sunce izlazi najunije i amplituda postie
minimalnu vrijednost (putanja A na slici).

Ekliptika je prividna putanja Sunca tijekom godine. U razliitim trenucima Sunce se nalazi
na razliitim tokama ekliptike, a tipini poloaji su proljetna i jesenja toka, toke ljetnog i
zimskog solsticija, afel i perihel.

Gibanje Zemlje oko Sunca


Toka ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog dana proljea je proljetna toka (). To je
toka na nebeskoj sferi u kojoj se sijeku ravnine ekliptike i ekvatora (deklinacije ide s negativne
na pozitivnu). Toka u kojoj se Sunce nalazi prvog dana jeseni zove se jesenska toka (),
predouje toku sjecita ekliptike i ekvatora na suprotnoj strani nebeske sfere (deklinacije ide s
pozitivne na negativnu). Linija koja spaja jesensku i proljetnu toku zove se linija ekvinocija.

Toka ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog dana ljeta zove se toka ljetnog solsticija
(maksimalna pozitivna deklinacija) i u blizini je afela, to jest poloaja kad je Zemlja
najudaljenija od Sunca. Toka ekliptike u kojoj se Sunce nalazi prvog dana zime zove se toka
zimskog solsticija (maksimalna negativna deklinacija) i u blizini je perihela, to jest poloaja u
kojem je Zemlja najblie Suncu. Kada se promatraju gibanja oko Zemlje, tada je najblia toka
perigej, a najdalja apogej. Linija koja spaja toke ljetnog i zimskog solsticija zove se linija
solsticija. Crta koja spaja toke afela (apogeja) i perihela (perigeja) zove se apsidna crta. Ona je
nagnuta 11 prema liniji solsticija.


Zodijak

Sunce u svom prividnom godinjem kretanju po ekliptici prolazi kroz 12 astrolokih
odnosno 13 astronomskih sazvijea.

45


Pojas zodijaka

Ta zvijea nose uglavnom imena ivotinja pa je pojas nazvan zodijak ili ivotinjski
pojas. Pojas obuhvaa 8 s obje strane ekliptike, a u njemu se kreu svi
planeti, osim Plutona koji u svom kretanju izlazi i izvan zodijaka, jer mu je ravnina putanje 17
nagnuta prema ekliptici.
Svako zvijee obuhvaa razliitu povrinu, iako su dio neba po kojem se prividno giba
Sunce stari Grci podijelili u 12 priblino jednakih dijelova. Svaki je od tih dijelova zauzimao 30
ekliptike duine to znai da je u svakom zvijeu Sunce boravilo priblino 30 dana.
Zvijea Zodijaka su: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, korpion, Strijelac,
Jarac, Vodenjak i Ribe, te astronomsko zvijee Zmijonosac.

Sumrak i svitanje

Sumrak i svitanje su vremenski intervali u kojima Sunce neposredno nakon zalaska i
neposredno prije izlaska osvjetljava horizont motrioca. To je dakle ono vrijeme kad Sunce
svojim zrakama utjee na osvjetljenost horizonta, gibajui se prividno po svom nonom luku u
blizini horizonta. Ovisno o tome kolika je visina Sunca postoje:
- graanski ili civilni sumrak (visina izmeu 0 i -6),
- nautiki sumrak (visina izmeu -6 i -12),
- astronomski sumrak (visina izmeu -12 i -18)

Kada je visina Sunca -18 (ili vee negativne vrijednosti) nastupa mrkla no.

Za vrijeme graanskog sumraka Sunce jo uvijek dobro osvjetljava horizont i nisu vidljive
sjajnije zvijezde.
Za vrijeme nautikog sumraka na nebu postaju vidljive sjajnije zvijezde, a horizont
motrioca jo uvijek je vidljiv. To je upravo vrijeme kada se na brodu snimaju zvijezde, otud mu i
naziv nautiki.
Za vrijeme astronomskog sumraka na nebu postaju vidljive i zvijezde slabijeg sjaja,
meutim horizont se gubi, to onemoguuje snimanje s obinim sekstantom.
U toku noi snimanja se mogu vriti iskljuivo sekstantom s umjetnim horizontom.

46

Godinja doba


Unato injenici to je ljeti Sunce najudaljenije od Zemlje, na sjevernoj hemisferi vlada
ljeto. Kad je na sjevernoj hemisferi ljeto, na junoj je zima i obrnuto. Proljee na sjevernoj
hemisferi poinje prolaskom Sunca kroz proljetni ekvinocij, oko 21. oujka i traje dok Sunce ne
postigne maksimalnu deklinaciju, oko 22. lipnja, kada poinje ljeto. Nakon toga Sunce poinje
opadati do prolaska kroz jesenski ekvinocij kada poinje jesen, oko 23. rujna. Nakon toga
deklinacija Sunca postaje negativna i vrijednost joj opada dok ne postane najmanja, to se
dogaa oko 22. prosinca, kad poinje zima. Nakon toga deklinacija raste dok ponovno ne
postigne nultu vrijednost kada poinje proljee. Godinja doba ne traju jednako. Najdue na
sjevernoj hemisferi traju ljeto, zatim proljee, pa jesen, a najkrae zima. Godinja doba ne traju
jednako zbog tri razloga:
- linija ekvinocija ne dijeli povrinu ekliptike na dva jednaka dijela,
- u vrijeme ljeta Zemlja se nalazi u blizini afela, a po drugom
Keplerovom zakonu brzina joj je najmanja, pa se u tom dijelu
ekliptike zadrava najdue. Za vrijeme zime Zemlja je u blizini
perihela, pa je po istom zakonu sada najbra i krae se zadrava u
tom dijelu ekliptike,
- apsidna linija ne poklapa se sa linijom solsticija.

Longituda perihela Zemljine staze mijenja se s vremenom. To je zbog toga to se proljetna
toka pomie godinje 50.2'' retrogradno, a perihel 11.5'' progresivno (to znai da se longituda
perihela godinje povea priblino 61.7''). Svako godinje doba traje toliko koliko je potrebno
pravom Suncu da promjeni longitudu za 90. Mijenjajui longitudu Sunca od 0 do 360 (svakih
90), dobiva se trajanje godinjih doba u danima. Trajanje godinjih doba:
- proljee: 92.8124
d

- ljeto: 93.6266
d

- jesen: 89.7963
d

- zima: 88.9821
d


Kada bi se pratilo kretanje Sunca na nebu tijekom godine, uoili bi da Sunce prevali puni
krug po nebeskoj sferi. Dnevno se u prosjeku kree neto manje od jednog stupnja prema istoku.
Prema tome, Sunce mijenja poloaj u sazvijeima. Ima ih dvanaest i uglavnom nose imena
ivotinjskog svijeta, od tuda i naziv Zodijak (svako zvijee obuhvaa 30 ekliptike duljine i
oko +/-23.5 ekliptike irine). Sazvijea Zodijaka su: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica,
Vaga, korpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak i Ribe. Poloaj Sunca za vrijeme ljetnog solsticija u
antiko doba bio je u sazvijeu Raka, pa se paralela +23.5 zove i Rakova obratnica. Poloaj
Sunca za vrijeme zimskog solsticija u to vrijeme bio je u sazvijeu Jarca, pa se paralela -23.5
zove Jareva obratnica.
47
6. VRIJEME I OSNOVE MJERENJA VREMENA


Vrijeme kao pojam nije mogue jednoznano definirati. Ono moe oznaavati tono
odreeni trenutak nekog dogaaja, ali i razmak vremena izmeu dva uzastopna istovjetna
dogaaja. Aristotel je vrijeme oznaavao kao ''broj odgovarajuih pokreta unaprijed i unatrag''.
Newton je vrijeme definirao: ''apsolutno, pravo i matematiko vrijeme protjee samo po sebi i po
prirodi je uniformno i nezavisno od bilo kakve vanjske stvari''. Meutim, Einstain je pokazao da
to ipak nije tako, odnosno povezao je prostor i vrijeme u etverodimenzionalni prostorno-
vremenski kontinuum (teorija relativiteta).
U samim poecima ljudske civilizacije javila se potreba za odreivanjem vremena,
odnosno njegova protoka. Protok vremena se moe odreivati prema pojavama koje se
ponavljaju, tako na primjer, razdoblje izmeu dviju donjih kulminacija Sunca jest vrijeme jednog
dana, razdoblje izmeu dviju uzastopnih konjukcija Mjeseca jest vrijeme jednog mjeseca, a
razdoblje izmeu dvaju uzastopnih izlazaka Sunca u istoj toki horizonta predstavlja vrijeme od
jedne godine.
Sunev dan upravo je bio prva jedinica vremena koju je ovjek upotrebljavao. Mjerenju
manjih jedinica od dana pristupilo se u 3 st. p.n.e. u Rimu (javlja se gnomon - vertikalni tap koji
baca sjenu, tj. sunev sat). Vrijeme se tonije poelo odreivati tek u 18. st., izradom pouzdanih
satnih mehanizama.
Danas, osnovna jedinica za mjerenje vremena jest jedna sekunda, ija je definicija dana
1967. godine na 13. generalnoj konferenciji za mjere i utege, pa je sekunda trajanje od 9 192 631
770 perioda zraenja koje odgovara prijelazu izmeu dviju hiperfinih razina osnovnog stanja
atoma cezija 133.
Vea jedinica za mjerenje vremena jest jedna minuta, koju ini 60 sekunda. Jo vea
izvedenica za mjerenje vremena jest jedan sat, kojeg ini vrijeme od 60 minuta.

6.1. MJERENJE VREMENA

Dan i vrste dana

Razdoblje od jednog dana jest vrijeme koje protekne izmeu dviju uzastopnih kulminacija
nekog nebeskog tijela u odreenom meridijanu na Zemlji. Budui da mnoga nebeska tijela mogu
dvaput uzastopno kulminirati, postoje i brojne vrste dana (sunev, zvjezdani, planetski,
mjeseev, tropski).

Vrste dana

48
U odreenom trenutku u meridijanu na kojem se nalazi toka A, na povrini Zemlje
kulminirali su istodobno Mjesec, Sunce, jedan od planeta, proljetna toka i zvijezda. Nakon to
je Zemlja izvrila rotaciju oko svoje osi, raspored nebeskih tijela vie nije isti. Mjesec je u tom
vremenu proao oko 12 u progresivnom smislu (obrnuto od kazaljke na satu), Sunce oko 1 u
progresivnom smislu, planet moe promjeniti svoj poloaj u progresivnom ili retrogradnom
smislu, proljetna toka se pomakla za 00.12'' u retrogradnom smjeru (u pravcu kazaljke na satu),
a samo je zvijezda zadrala isti poloaj. Tako moemo definirati pet vrsta dana:
1. Sunev dan je vrijeme koje je potrebno Suncu da dva puta kulminira u odreenoj toki na
Zemlji (okret Zemlja u odnosu na Sunce).
2. Mjeseev dan je vrijeme koje je potrebno da Zemlja uini punu rotaciju oko svoje osi i
jo oko 13. Srednja vrijednost Mjeseeva dana je 24 sata i 50 minuta.
3. Planetni dan je vrijeme potrebno da odreeni planet dvaput uzastopno kulminira u istoj
toki na povrini Zemlje, a moe biti dulji ili krai od Suneva dana.
4. Tropski dan je vrijeme potrebno da proljetna toka dvaput uzastopno kulminira u
odreenoj toki na Zemlji. Od Suneva dana je krai oko 4 minute.
5. Zvijezdani dan je vrijeme potrebno da odreena zvijezda dvaput uzastopno kulminira u
istom meridijanu na Zemlji, koji je kao i tropski dan, krai od Suneva dana za 4 minute,
pa se kao zvijezdani dan uzima tropski dan (priblino su jednaki).
Za poetak zvijezdanog dana se uzima prolaz proljetne toke kroz gornji meridijan, pa se
zvijezdano vrijeme poklapa sa satnim kutom proljetne toke.

Za poetak Suneva dana se uzima prolaz Sunca kroz donji meridijan (donja kulminacija).
Budui da se satni kut Sunca poinje raunati od trenutka prolaska nebeskog tijela kroz gornji
meridijan, satni kut Sunca i pravo Sunevo vrijeme se razlikuju 12 sati ili 180.


Godina i vrsta godina

Godina je u povijesti imala za podlogu Mjesec sa trajanjem od 12 lunacija (sinodiki
mjeseci), to jest 354.367 dana, pa se ona zvala Mjeseeva godina. Meutim, ve je u starom
vijeku odreena godina koja je za osnovu imala kulminacije Sunca.
Suneva godina je vrijeme koje je potrebno da Sunce po svojoj prividnoj putanji doe u
isti poloaj na horizontu.
Tropska godina je razmak vremena koji proe izmeu dva uzastopna prolaska Sunca kroz
proljetnu toku. Tropska godina ima 365.24219878 srednjih Sunevih dana, to jest 365 dana 05
sati 48 minuta i 46.08 sekunda. Kako godina nema cijeli broj dana, u javnom ivotu je uvedena
takozvana graanska godina koja ima 365 ili 366 dana.
Zvijezdana ili siderika godina je razmak vremena koji proe izmeu dvije uzastopne
kulminacije Sunca i jedne zvijezde. Odgovara vremenu za koje Sunce uini cijeli put po
ekliptici. Zvijezdana godina je malo dulja od tropske i iznosi 365.2563628 dana, to jest 365 dana
06 sati 09 minuta i 10.75 sekunda.
Anomalistika godina je vremenski interval izmeu dva uzastopna Suneva prolaska kroz
perigej, to jest dva uzastopna Zemljina prolaska kroz perihel. Budui da se apsidna linija giba
prema istoku (progresivno), anomalistika godina je neto dulja od zvijezdane, i iznosi
365.25964134 srednjih Sunevih dana, to jest 365 dana 06 sati 13 minuta 53 sekunda.

Sve tri vrste godina se vremenom mijenjaju, tako da se tropska godina u tisuu godina
smanji za 5.3 sekunde, anomalistika godina se za stotinu godina uvea za 0.3 sekunde, dok je
promjena zvijezdane godine zanemariva.




49
Pravi sunev dan i pravo vrijeme

Pravo Sunevo vrijeme je vrijeme koje se rauna iz poloaja Sunca. Vrijeme koje
protekne izmeu dviju kulminacija Sunca u nekom meridijanu je pravi Sunev dan. Pravo
mjesno vrijeme (t
p
) moe se izraunati pomou satnog kuta Sunca (s)

t
p
= 12
h
+ s .

Pribrojnik 12
h
predstavlja vremensku razliku od trenutka poetka raunanja mjesnog
satnog kuta (gornja kulminacija Sunca ili pravo podne) i poetka raunanja vremena (donja
kulminacija ili prava pono). Meutim, poto se satni kut rauna od trenutka prolaska Sunca kroz
gornji meridijan do 360, praktinije je raunanje pravog vremena pomou vrijednosti istonog
ili zapadnog satnog kuta. Pri tome valja imati na umu:

- ako je Sunce prolo gornji meridijan (ako je prolo pravo podne), mjesni satni kut ima
zapadni predznak (s
w
)
- ako Sunce nije prolo gornji meridijan (ako nije prolo pravo podne), mjesni satni kut
ima istoni predznak (s
e
)

Pravo se Sunevo vrijeme tada moe izraunati iz izraza:

t
p
= 12
h
s
e


t
p
= 12
h
+ s
w


Ovi izrazi su vani u navigacijskoj praksi za izraunavanje vremena izlaza i zalaza Sunca,
trajanje sumraka te prolaza Sunca kroz istoni ili zapadni prvi vertikal (Sunce u azimutu 90,
odnosno 270) i najveu digresiju (kut u nebeskom tijelu jednak 90).
Pravo Sunevo vrijeme nije prikladno za primjenu u svakodnevnom ivotu, jer se Sunce
ne giba jednakomjerno po ekliptici pa pravi Sunev dan ne traje jednako u razliitim razdobljima
godine.

Srednji sunev dan i srednje vrijeme

Budui da pravo Sunce nema ujednaeno prividno godinje kretanje, pojavljuju se razlike
u trajanjima dana. Naelno, to je Zemlja blia Suncu to pravi sunev dan traje due (uz istu
deklinaciju). Dan najdue traje prvog dana zime (oko 21. prosinca), a najkrae prvog dana ljeta
(oko 22. lipnja), tako da je razlika izmeu najdueg i najkraeg pravog Suneva dana iznosi oko
51 sekundu.
Ukoliko pretpostavimo da je putanja Sunca na nebeskoj sferi ujednaena, da Sunce nema
deklinaciju, to jest da se giba po ekvatoru, i da mu se surektascenzija mijenja ravnomjerno,
dobili bi neko zamiljeno srednje Sunce po kojemu bi mogli raunati srednje mjesno Sunevo
vrijeme (t
s
) ili srednje Griniko Sunevo vrijeme (UT). Zamiljeno srednje Sunce upravo
definira srednji sunev dan, odnosno tropsku godinu.
Svaki meridijan ima svoje srednje (pravo) Sunevo vrijeme, stoga ista vremena u
odreenom trenutku imaju samo ona mjesta koja se nalaze na istom meridijanu.

Jednadba vremena

Jednadba vremena je razlika izmeu pravog i srednjeg Suneva vremena, odnosno razlika
rektascenzija srednjeg i pravog Sunca.
e = T
p
UT
e = t
p
t
s
=
sr
-
pr

50

Jednadba vremena

Pravo Sunce moe se nalaziti ispred ili iza srednjeg Sunca, stoga jednadba vremena moe
imati pozitivan ili nagativan predznak. etiri puta godinje pravo i srednje Sunce se poklapaju,
pa je jednadba vremena jednaka nuli. To se dogaa 15. travnja, 14. lipnja, 2. rujna i 25 prosinca.
Ekstremne vrijednosti javljaju se 12. veljae (oko -14.3 min.) i 3. studenog (oko +16.5 min.).


Veza izmeu zvjezdanog i srednjeg suneva vremena, Tropska godina

Zvjezdano vrijeme, prihvaeno u astronomiji, neprikladno je u svakodnevnom ivotu, jer
zvjezdani dan u toku godine poinje u raznim trenucima dana i noi. Npr, 23. rujna., kad je
Sunce u jesenskoj toki, zvjezdano podne pada u pono suneva dana, tj. 12 sati prije. Zbog toga
se jo od davnih dana koristi dnevno kretanje Sunca za mjerenje vremena. Iz mnogobrojnih
motrenja ustanovljeno je da izmeu dva uzastopna prolaska Sunca (srednje ekvatorsko) kroz
proljetnu toku proe 365.24219 srednjih (sunevih) dana. Taj vremenski interval zove se
tropska godina. Da bi se nala veza izmeu srednjeg i zvjezdanog vremena treba znati koliko
tropska godina traje u zvjezdanom vremenu.

Veza izmeu srednjeg i zvjezdanog suneva vremena

Ako su Sunce i proljetna toka na poetku tropske godine u meridijanu AP nekog mjesta,
po isteku jednog zvjezdanog dana proljetna toka e se nai u A, a Sunce e biti u toki B, zbog
svoga prividnog godinjeg kretanja od zapada prema istoku. Sunce e u meridijanu biti 3
min
i
56,6
s
kasnije od proljetne toke. Za toliko je zapravo srednji dan dui od zvjezdanog. Svakoga
narednog dana Sunce e se pomaknuti za isti kut. Po isteku drugoga dana, kad se proljetna toka
ponovo nae u toki A, Sunce e biti u toki C, po isteku treega dana u toki D, itd. Na kraju
tropske godine Sunce e obii gotovo cijeli nebeski ekvator i s proljetnom tokom e se nai u
meridijanu ZP, a ne u meridijanu AP, jer se proljetna toka zbog precesije pomakla s istoka na
51
zapad 50.2. To znai da proljetna toka u toku tropske godine naini jedan prolazak vie od
Sunca kroz meridijan. Do istog rezultata dolazi se i iz razlike od priblino 4
min
dnevno, koliko je
potrebno Suncu vie od proljetne toke da proe kroz meridijan. Ta razlika mjeseno iznosi dva
sata, a godinje 24 sata. Dakle, u jednoj tropskoj godini su 365.24219 srednja dana ili 366.24219
zvjezdana dana. Iz te dvije jednakosti izvodi se veza izmeu srednjeg i zvjezdanog vremena :

366.24219
1 srednji dan = ----------------- = 1.00274 zvjezdanih dana
365.24219

Openito je T = k S, gdje je T srednje sunevo vrijeme, S zvjezdano vrijeme, a k
imbenik koji iznosi 1.00274.

Takoer je i :
365.24219
1 zvjezdani dan = ---------------- = 0.99727 srednjih dana
366.24219

Openito je S = k T, gdje je k = 0.99727.

Iz tih veza izlazi da je :

24
h
00
min
00
s
srednjeg vremena = 24
h
03
min
56.56
s
zvjezdanog vremena i
24
h
00
min
00
s
zvjezdanog vremena = 23
h
56
min
04.09
s
srednjeg vremena

Odnos izmeu siderike (S) i tropske (T) godine moe se pisati:
S : T=360: (360-50.25'')=1.00003878


Veza izmeu vremena, zemljopisne duine, satnog kuta i rektascenzije

Svako vrijeme, bilo ono zvjezdano, sunevo pravo ili srednje, povezano je s meridijanom
mjesta motrenja. Prema tome to su sve mjesna vremena. Samo mjesta na istome meridijanu
imaju u jednom trenutku isto mjesno vrijeme. Mjesta koja lee istono od izvjesnog mjesta,
imaju za toliko sati, minuta i sekunda vie mjesnog vremena koliko je njihova zemljopisna
duina izraena u satima, minutama i sekundama vea od one u prvom mjestu. Mjesto smjeteno
zapadnije, imat e za toliko manje vremena. Znai luk ekvatora ili kut u polu izmeu dva
meridijana mjeren u vremenskoj mjeri, odreuje razliku mjesnih vremena izmeu ta dva
meridijana. Osnovni meridijan (nulti-meridijan) od kojeg se broji zemljopisna duina je onaj koji
je prolazio kroz optiku os instrumenta na zvjezdarnici u Greenwichu. Danas je na tom mjestu
muzej, ali je postavljena oznaka od koje se Zemlja dijeli na istoni i zapadni dio. Sva vremena i
satne kutove koji se odnose na meridijan Greenwicha oznauju se velikim slovom. Na primjer :
T
z
= griniko zvjezdano vrijeme = S
y
= satni kut proljetne toke u Greenwichu; T
s
= srednje
vrijeme Greenwicha = GMT = Greenwich mean time = UT = Universal time = svjetsko vrijeme.
Sva druga mjesna vremena oznauju se malim slovom. Na primjer: t
z
= mjesno zvjezdano
vrijeme = s

= mjesni satni kut proljetne toke; t

p
= pravo mjesno sunevo vrijeme; t
s
= srednje
mjesno sunevo vrijeme.
Prema tome, veza izmeu grinikih i mjesnih vremena je zemljopisna duina, jer je:

T
z
= t
z
( ) i t
z
= T
z
+ ( ) i = t
z
T
z

T
p
= t
p
( ) i t
p
= T
p
+ ( ) i = t
p
T
p

T
s
= t
s
( ) i t
s
= T
s
+ ( ) i = t
s
T
s


52

Veza mjesnih vremena i zemljopisnih duina mjesta

U astronomiji se vrijeme mjeri pomou satnih kutova nebeskih tijela. Satni kut proljetne
toke je zapravo zvjezdano vrijeme, a satni kut Sunca je sunevo vrijeme, pa se analogno tome
moe pisati:
S

= s

i S

= s

+ i = s

S
o
= s
o
i s
o
= S
o
+ i = s
o
S
o


Satni kut je 0 kad tijelo prolazi kroz gornji meridijan. Znai da zvjezdani dan poinje kad
je proljetna toka u gornjem meridijanu, a po veliini satnog kuta proljetne toke moe se
odrediti koliko je zvjezdanog vremena. Na primjer ako je S = 45, znai da je T
z
= 3
h
. Slino se u
astronomiji poetak suneva dana broji od trenutka prolaska Sunca kroz gornji meridijan, dok se
u graanskom ivotu poetak suneva dana rauna od trenutka prolaska Sunca kroz donji me-
ridijan. Za astronomiju je to imalo razloga da bi jednonono motrenje nebeskih tijela palo u isti
datum, ali je zbog povezivanja s praktinim ivotom postalo smetnja, pa se i u astronomiji od 1.
sijenja 1925. godine poetak sunanog dana poeo brojiti od trenutka prolaska Sunca kroz donji
meridijan, tj. kad mu je satni kut 180 =12 h. To znai da je za Sunce:

T
p
= S
o
12
h
i t
p
= s
o
12
h
ili
T
s
= T
p
( e) = S
o
12
h
( e)

Vrijeme brojeno od prolaska srednjeg Sunca kroz donji meridijan zove se graansko vrijeme.

Sunce se prvog dana proljea nalazi u poloaju proljetne toke, koja je presjecite ravnine
nebeskog ekvatora i ekliptike. Budui da se taj dan nalazi i na ekliptici i na nebeskom ekvatoru,
deklinacija Sunca je 0. Sa slike se vidi da se mjesni satni kut nebeskog tijela moe dobiti kao
zbroj mjesnog satnog kuta proljetne toke i surektascenzije.

S
*
= S

+ (360- )

Mjesni satni kut (s) nebeskog tijela razlikuje se od satnog kuta meridijana Greenwicha (S)
za vrijednost zemljopisne duine ()

S = s

Prema tome mjesni satni kut ili surektascenzija se mogu dobiti iz izraza:

s = (S

+ ) + (360- )
(360- ) = s (S

+ )
53
Satni kut proljetne toke u meridijanu Greenwich (S

-

ita se iz godinjaka) predstavlja
zvijezdano vrijeme tog meridijana, a mjesni satni kut proljetne toke (s

ili (S + )) mjesno
zvijezdano vrijeme.

Veza grinikog i mjesnog satnog kuta (vremena)

S = Tz = S

+ = S

- (360-)

s = tz = s

+ = s

- (360-) = S

+ - (360-)


Zonsko vrijeme i datumska granica

Budui da svaki meridijan na zemlji ima vlastito pravo i srednje vrijeme, bilo bi sasvim
nepraktino da svako mjesto na zemlji ima vrijeme koje se razlikuje od susjednog mjesta. Bilo bi
jako teko uskladiti npr. polaske i dolaske aviona, vlakova , brodova, itd.
Da se izbjegne takav kaos, povrina Zemlje je podijeljena na 24 vremenske zone, unutar
kojih se vrijeme rauna po sredinjem meridijanu koji prolazi kroz svaku vremensku zonu.
Takvo vrijeme se zove zonsko vrijeme.
Podjela Zemlje na vremenske zone dogovorena je na kongresu u Rimu 1883. godine, ali su
tek 1911. na meunarodnoj konferenciji u Parizu odreene zone i zonska vremena. Povrina
Zemlje je podijeljena na 24 zone, gdje svaka zona obuhvaa podruje od oko 15 zemljopisne
duine. Sredinji meridijan je meridijan u Greenwichu, koji je sredite nulte zone. Sredinji
meridijani ostalih zona su oni meridijani koji su od prethodnika vei za 15, redom 0, 15, 30,
45, 60, 75, itd.
Nulta zona obuhvaa podruje od 7.5 do +7.5, ostale se za 15 uveavaju, odnosno
smanjuju. Prema istoku imaju pozitivnu zonsku vrijednost, a prema zapadu negativnu. Meutim,
ni ovakva podjela nije rijeila probleme koji su se javljali. Tako granice vremenskih zona ne
prate slijepo meridijan, ve granice drava kroz koju prolaze. Meutim to nije bilo mogue
uiniti u dravama koje su se prostirale na velikim podrujima (SAD, Kanada, Rusija, itd.), stoga
u tim dravama postoji vei broj vremenskih zona, koje potuju lokalne regionalne granice.
Teritorij Rusije prekriva 11 vremenskih zona, teritorij SAD 6 vremenskih zona itd.
Velik broj drava prihvatio je razliita zonska vremena za odreene sezone, tako da postoji
i pojam sezonskog vremena (ljetno i zimsko).

Povrina Zemlje podijeljena je na 24 zone. Dvanaestu zonu presjeca datumska granica, to
je logina potreba, jer se putujui prema istoku, vrijeme tee unaprijed, tako da stigavi do 12.
54
zone dobijamo 12 sati vie nego u griniu. Putujui prema zapadu vrijeme tee unazad, tako da
se do 12. zone skupi 12 sati manje nego u griniu. Dakle, na meridijanu 180 vremenska razlika
je 24 sata ili jedan dan.
Datumska granica, radi prije navedenih problema, ne slijedi meridijan 180, ve slijedi
granice drava.
Zonsko vrijeme (t
x
) odreuje se prema vremenu sredinjeg meridijana zone, na nain da se
srednjem Sunevu vremenu meridijana Greenwich (UT) doda vrijednost zone (x):

t
x
= UT + ( x)

Vrijednost zone je njen redni broj koji moe biti pozitivan ako se zona nalazi istono od
meridijana Greenwich, ili negativan ako se zona nalazi zapadno od meridijana Greenwich. Zone
se oznaavaju redom 0, 1, 2, 3, itd.

Prilikom putovanja prema istoku sat pomiemo naprijed za 1 sat svakih 15, a pri
putovanju na zapad oduzimamo jedan sat svakih 15. Prilikom prelaska datumske granice u
vonji iz istone u zapadnu sferu treba ponoviti isti datum (ponavlja se tekui dan u tjednu), a pri
vonji iz zapadne u istonu sferu mora se preskoiti jedan dan.

Svi efemeridni podaci donose se u funkciji srednjeg grinikog vremena. Za pretvoriti UTC
vremena iz nautikog godinjaka u zonska vremena nekog mjesta postupak je slijedei:

ts= (iz N.G.)
- =
Ts(UT)=
+ x=
tx=



Meunarodno atomsko vrijeme

Srednje sunevo vrijeme se u praksi odreuje iz promatranja zvijezda (UTC vrijeme).
Kako se Zemlja neravnomjerno vrti oko Sunca takvo mjerenje vremena izaziva nesklad, jer
vremenske jedinice nisu konstantne. Zbog toga se javila potreba da se izvede fizikalna sekunda.
Na meunarodnoj konferenciji za fundamentalne astronomske konstante u Parizu 1950.
godine predloilo se da baza za vremensku jedinicu umjesto rotacije bude revolucija Zemlje.
Tako se 1958. godine prihvatilo da se sekunda izvede kao jedinica iz trajanja tropske godine.
Tropska godina se vrlo malo mijenja (oko 0.5 sek u stoljeu) i ravnomjerno. Iz nje je izvedena
efemeridna sekunda kao 31 556 925.975-i dio tropske godine. To je nova zvanina jedinica
vremena, koja se upotrebljava od 1960. godine, i u njezinoj funkciji daju se kooordinate nebeskih
tijela u astronomskim godinjacima.

Generalna konferencija za mjere i utege 1967. godine uvela je novo, tzv. atomsko vrijeme.
Njega registriraju atomski satovi, koji mogu precizno mjeriti vrijeme na principu prelaska
elektrona s jednog nivoa na drugi u atomu cezija 133. Atomski satovi imaju preciznost od
nekoliko milijuntnih dijelova sekunde. Jedinica atomskog vremena je atomska sekunda, koja se
definira kao trajanje 9 192 631 770 perioda onog zraenja to odgovara prelasku izmeu dviju
hiperfinih razina osnovnog stanja cezija 133. Ovako definirano atomsko vrijeme (AT) tonije je
od bilo kojeg drugog vremena. Razlike koje nastanu izmeu atomskog i svjetskog vremena (UT)
usklauju se dodavanjem ili oduzimanjem prestupne sekunde kad god ta razlika dostigne
vrijednost 0.7 sec. To znai da se i to najpreciznije mjereno vrijeme prilagouje vremenu
odreenom prema gibanju Zemlje, jer je na praktini ivot povezan s matinom planetom i
55
njezinim gibanjem. Tonost najboljih satova na njihalo bila je izmeu 0.001 do 0.003 sekunde u
24 sata. Brodski kronometri zaostajali su za njima za dva reda veliine. Tonost obinih kvarcnih
satova je 0.001 sec. Bolji kvarcni satovi imaju tonost od 10
-6
do 10
-7
sec. Kristal u kvarcnim
satovima napravi u 5 minuta vibracija kao obini kronometar u jednoj godini. Tonost atomskih
satova je od 10
-12
do 10
-13
sec. Jo suvremeniji satovi pogonjeni su vodikovim generatorima
frekvencije, a nazivaju se mazeri. Primjena tonog vremena danas je prijeko potrebna u prometu,
telekomunikaciji, astronomiji, geodeziji, astronautici, odreivanju staza umjetnih satelita,
odreivanju koordinata toaka na Zemlji putem laserskih mjerenja u kojem se mjere vremenski
intervali u nanosekundama (10
-9
sec), to daje tonost udaljenosti satelita od Zemlje od 1.5 m,
itd.


Meunarodno atomsko vrijeme (Time Atomic International TAI) je realizacija idealnog
terestrikog vremena (terestical time-TT). TAI je najpreciznije determinirana vremenska skala.
Ona je rezultat analiza atomskih vremenskih standarda (normi) mnogih zemalja koju obavlja biro
za mjere i dragocjenosti (Bureau International des Poids ed Mesures) iz Pariza. Iako TAI nije
uveden do 1.1.1972. godine, atomska vremenska skala bila je na raspolaganju od 1956. godine.
Nulta toka ovog vremena poklapa se s UT vremenom za trenutak 01.01.1958. godine.
Fundamentalna jedinica TAI je jedinica u Internacionalnom sistemu, tj. SI sekunda. TAI vrijeme
se s vremena na vrijeme korigira kako bi se uskladilo s UTC
1
vremenom.


GPS vrijeme

GPS vrijeme takoer pripada atomskom sustavu i nominalno se razlikuje od TAI vremena
za vrijednost od nekoliko sekundi (2006. god. je bilo 19 sekundi). GPS vrijeme u biti predstavlja
ameriko atomsko vrijeme, odnosno vrijeme na kojem se temelji GPS sustav pozicioniranja.
Razlika GPS i UTC vremena je poznata i redovito se publicira.


6.2. KALENDARI

Kalendar je skup pravila kojima se odreuju odnos izmeu raznih vremenskih intervala:
dana, tjedna, mjeseca i godine; nadalje, znai knjigu s navedenim danima tjedna i mjeseca u
pojedinoj godini, odnosno preglednu tablicu rasporeda dana u godini. U uem smislu kalendar je
brojenje godine na puni broj dana. Rije kalendar dolazi od latinskog imena calenda-prvi dan u
mjesecu.
Kao osnovni vremenski period uzimao se oduvijek i u svih naroda dan, koji predstavlja
razdoblje jedne izmjene svjetlosti i tame, tj. dana i noi. Tjedan, razdoblje od sedam dana, meu
prvima su koristili Babilonci. Egipani su koristili tjedan od 10 dana, a stari Rimljani tjedan od 8
dana.
Za dua razdoblja koristila se ve u najstarije doba promjena u izgledu Mjeseca, tj.
mijenjanje njegovih faza. Potpuna izmjena mjeseevih faza traje prosjeno jedan sinodiki
mjesec: 29 dana, 12 sati, 44 minute, 2.98 sekunde (29.53059 dana). Budui da se sav praktini
ivot ravna po danima, a sinodiki mjesec ima vie od 29 cijelih dana, trebalo je uskladiti te dvije

1
UTC je meunarodni naziv koji je zamijenio GMT, a znai koordinirano svjetsko vrijeme (Coordinated Universal
Time). UT je vremenska skala koja blisko aproksimira prividno dnevno gibanje Sunca i slui kao temelj za javno
mjerenje vremena. UT se formalno definira matematikim izrazom kao funkcija greenwichkog zvjezdanog vremena.
Prema tome, UT se odreuje neposrednim opaanjem dnevnih gibanja zvijezda. Na taj se nain odreena vremenska
skala oznaava UT0 i neznatno se razlikuje u ovisnosti o poloaju opservatorija. Da vremenska skala bude
nezavisna od mjesta opaanja, UT0 se korigira s obzirom na pomake po duljini opaake postaje, koje uvjetuje
gibanje polova. Na taj se nain dobiva skala UT1, u literaturi, zbog jednostavnosti, obino oznaavana kao UT.
Vremenska skala UT2 izvodi se iz UT1 korekcijom sezonskih promjena amplitude od oko 60 ms. Skala UT1 R je
korigirani UT1 s obzirom na periodine lanove amplitude 3 ms plimnog porijekla. Takoer je UT zonsko vrijeme
za drave zapadne Europe.
56
veliine i to je osnova mjeseeva ili lunarnog kalendara. To se postizalo mijenjanjem broja dana
u mjesecu, npr. naizmjenino 29 i 30 dana, u godini koja ima 12 mjeseci (354 dana).
Za praktini je ivot poslije izmjene svjetlosti i mraka, tj. dana, najvanija izmjena
godinjih doba, a te su izmjene u vezi s poloajem Sunca. Sunce potpuno obie nebo za vrijeme
jedne tropske godine (dva uzastopna prolaska Sunca kroz proljetnu toku), koja traje 365 dana, 5
sati, 48 minuta, 46.98 sekundi. Kako ni tropska godina ne iznosi cijeli broj dana, potrebno je da
se godina za graansku upotrebu to bolje prilagodi duini tropske godine. To se postie
mijenjanjem cijelog broja dana u graanskoj godini na temelju razliitih pravila. Ovo
usklaivanje temelj je solarnih kalendara.
Pored lunarnih i solarnih kalendara postoje jo lunisolarni i proizvoljni kalendari.
Lunisolarni kalendar je usklaen s kretanjem Mjeseca i s prividnim kretanjem Sunca, npr. ako se
godina rauna u lunarnim mjesecima unutar 354 dana da bi se uskladilo s gibanjem Sunca na
kraju godine dodaju se dodatni dani ili se uvodi posebni trinaesti mjesec. Proizvoljni kalendar
nije usklaen ni s Mjesecom ni sa Suncem, ve je stvoren proizvoljno prema dogovoru.

Vaniji kalendari kroz povijest

Egipatski kalendar. Drevni egipatski kalendar poznatiji kao Annus Vagus ili "Pomina
godina" bio je lunisolarni; dvanaest mjeseci po 30 dana tvorilo je 360 dana, a preostalih 5 dana
dodavalo se na kraju godine. Mjeseci su bili grupirani u 3 godinja doba po 4 mjeseca: doba
poplave, sjetve i etve. Stari egipani su godinu mjerili po izlasku Siriusa i poplavi Nila. Izlazak
se ponavljao svakih 365 dana, meutim taj dogaaj je tijekom godina sve vie odmicao od
poplave. Tek poslije 1460 godina (4x365) ponovno bi nova godina poela u pravo doba, odnosno
poklopio bi se izlazak Siriusa i poplava Nila. Kalendar se svake etvrte godine razlikovao od
suneve godine za 1 dan, to je ispravljano dodavanjem jednog dana svake etvrte godine
(prijestupna godina). Smatra se da se Egipatski kalendar koristio od 4442. godine p.n.e.

Babilonski kalendar bio je lunisolarni kalendar s godinama koje su se sastojale od 12
lunarnih mjeseci, plus jedan dodatni mjesec ubacivan prvobitno po odluci, a kasnije po pravilu.
Mjeseci bi zapoeli s prvim vienjem srpa mladog Mjeseca nisko nad zapadnim horizontom po
zalasku Sunca. Godina bi zapoela u proljee i bila je podjeljena u tri dijela (poetak, sredina i
kraj). Ipak, u Mesopotamiji je bilo uobiajeno da se godina dijeli na dva godinja doba, ljeto i
zimu, u Asiriji su se raunala tri godinja doba, a u Anadoliji etiri. Kalendar je do 5. stoljea
p.n.e. bio sasvim promatraki, ali od oko 499. p.n.e. kalendar je odreen lunisolarnim ciklusom
od 19 godina s 235 mjeseci (Metonov ciklus
2
-po atenskom astronomu Metonu 432. p.n.e.).
Kalendar je od 380. p.n.e. (u vrijeme perzijske vladavine) posebno ureen. Od tada nova godina
uredno oscilira oko proljetnog ekvinocija. Unutar ciklusa od 19 godina ubacivan je dodatni
mjesec Adaru 2 (12. mjesec), osim u 17. godini ciklusa, kad je ubacivan Ululu 2 (6. mjesec).
Tijekom ovog razdoblja, prvi dan svakog mjeseca (koji zapoinje zalaskom Sunca) je i dalje dan
prvog opaanja srpa mladog Mjeseca. Babilonski kalendar nikada nije koristio predodreeni broj
dana u nekom mjesecu. Dan je poinjao sa zalaskom Sunca (dijelio se u 6 straa: 3 none i 3
dnevne) ili u 12 sati. Sat se dalje dijelio u 30 manjih jedinica. Vrijeme se mjerilo vaganjem vode
koja je proticala kroz rupicu u probuenom kolu.


Kalendar Maya jedan je od najstarijih kalendara, a ujedno jedan od najtonijih uope.
Kalendar Maya se sastoji u biti od dva kalendara, svjetovnog i obrednog kalendara.

Svjetovni kalendar (Haab), je solarni kalendar Maya kojeg tvori ciklus od 18 razdoblja s
20 dana, tj. 360 dana, plus jo 5 dodatnih dana. On dijeli vrijeme na dane (kin), mjesece od 20
dana (uinal), godine (tun), dvadesetoljea (katun), itd. Mjeseci su: Pop, Uo, Zip, Zotz, Tzec, Xul,

2
Metonov ciklus-period u kojem se ostvari puni broj lunacija i tropskih godina, u 19 tropskih godina ispuni se 235
lunacija.
57
Yaxkin, Mol, Chen, Yax, Zac, Ceh, Mac, Kankin, Moan, Pax, Kayab, Cumbu i Uayeb
3
(''pet
dana nesree''). Svaki dan u Haab kalendaru identificiran je brojem dana u mjesecu i imenom
mjeseca. Brojevi dana poinju glifom koji se prevodi kao "smjetaj" imenovanog mjeseca, koji
se obino smatra kao 0. dan tog mjeseca, mada ga manjina smatra za 20. dan prethodnog
mjeseca. U ovom drugom sluaju, smjetaj mjeseca Pop je 5. dan Uayeb'-a. Za veinu je prvi dan
godine dan 0 Pop (smjetaj Popa). Zatim slijedi 1 Pop, 2 Pop... do 19 Pop, a slijedei bi bio 0
Wo, 1 Wo, itd. Podjela vremena:

20 kina = 1 uinal,
18 uinala = 1 tun (360 dana),
20 tuna = 1 katn (7 200 dana)
20 katna = 1 baktn (144 000 dana),
20 baktuna = 1 piktun (2 880 000 dana),
20 piktuna = 1 kalabtun (57 600 000 dana),
20 kalabtun = kinchiltuna (1 152 000 000 dana),
20 kinchiltuna = alautun (23 040 000 000 dana),
20 alautuna = hablatun (460 800 000 000 dana).
Obredni kalendar (Tzolkin), to u prijevodu znai ''raspodjela dana'', sastoji se od dva
razdoblja, jednog od trinaest i drugog od dvadeset dana, tako da sveukupno broji 260 dana. Ovaj
kalendar kombinira dvadeset imena za dane s trinaest brojeva iz ciklusa trecena, ime proizvodi
260 jedinstvenih oznaka za dane. Na ovaj nain broj i dan nisu mogli da se poklope dok ne
navri godina od 260 dana.

Od ova dva kalendara znaajniji je onaj s periodom od 260 dana. Obredni kalendar
kombinirao se s kalendarom od 365 dana, tako da formira ujednaeni ciklus koji traje 52 Haaba
(18 980 dana ili 13 dana krae od 52 godine s prosjeno 365.25 dana), pod nazivom Kalendarski
krug (ili obilazak). Vane komponente kod oba kalendara su manji ciklusi, od 13 dana (trecena,
kod Obrednog) i od 20 dana (veintena, kod Svjetovnog). Datumi Kalendarskog kruga su
jedinstveni samo u intervalu od oko 52 solarne godine.
Za praenje duih vremenskih perioda i upisivanje kalendarskih datuma (tj. utvrivanje
kada se neki dogaaj dogodio u odnosu na druge), koriten je drukiji oblik kalendara. Ovaj
oblik, poznat kao Dugo brojanje (0.0.0.0.0), poiva na broju dana proteklih od mitoloke
poetne toke
4
. Prema korelaciji izmeu Dugog brojanja i zapadnih kalendara koju je prihvatila
velika veina, ova poetna toka odgovara 11. kolovozu 3114. p.n.e. po Gregorijanskom
kalendaru; po Kalendarskom krugu to je bio dan 4 Ahau
5
8 Kumku
6
. Zahvaljujui svojoj
linearnoj prirodi, Dugo brojanje se moe produiti do bilo kojeg datuma daleko u budunosti ili
prolosti. Majanski brojevi imaju osnovu 20, to znai da svaka jedinica date pozicije (kojih ima
5) predstavlja 20-struku vrijednost pozicije koja joj prethodi (s desne strane). Napravljen je
vaan izuzetak za vrijednost druge pozicije, koja (umjesto 20 20) predstavlja 18 20, ili 360
dana, to bolje aproksimira solarnu godinu. To znai da je 0.0.0.1.5 jednako 25 (zdesna: 51 +
120) a 0.0.0.2.0 je 40 (220). Izuzetak je broj uinala (3. poloaj zdesna) kojih ima najvie 18;
to znai da Dugi raun doslijedno koristi bazu 20 samo ako se za glavnu jedinicu mjerenja
smatra tun (360 dana, blizu solarne godine), a ne k'in (dan). Jedinice k'in i uinal bi bili broj dana
u tunu. Dugoraunski izraz 0.0.1.0.0 predstavlja 360 dana, umjesto 400). Npr. 12.5.2008. bi
odgovarao dugoraunskom izrazu 12.19.15.5.16 to zapravo znai da je ovaj dan (161 + 520 +

3
5 dana izvan 12 standardnih mjeseci (Uayeb/Wayeb).
4
Najvjerojatnije temeljeno na konjukciji planeta Suneva sustava i precesiji, sadanja era zavrava 21.12.2012.
(13.0.0.0.0.), a tada bi se ravnina Sunevog sustava trebala izjednaiti s ravninom Mlijene staze to se dogaa
jednom u 230 milijuna godina. Prema vjerovanju Maya, rije je o poetku estog doba u ukupnom ciklusu od
26 000 godina (ovaj broj vrlo je blizak punom okretu zemljine osi od 25 800 godina zbog precesije)..
5
Ahau-era koja se sastoji od 13 Baktuna, oko 5125.36 god. (npr. sadanja od 11.08.3114 p.n.e. do 21.12.2012).
6
Kumku-pripadajui dan Haab kalendata (od 0 do 19).
58
15360 + 197200 + 12144000) 1 870 316. dan poslije prije spomenute poetne toke. Ipak,
treba primjetiti da su ciklusi Dugog brojanja neovisni od solarne godine.

Grki kalendari. Stari grci imali su vie kalendara. Od ovih kalendara posebno su
zanimljivi Atenski kalendari:

- Festivalski-lunisolarni kalendar, s 12 mjeseci odreenih na temelju mjeseevog ciklusa,
- Kalendar demokratske drave
7
, s 10 proizvoljno odreenih mjeseci,
- Poljoprivredni kalendar godinjih doba, s izlascima zvijezda kao pokazateljima prolaska
vremena.

Kod Festivalskog kalendara godina je poimala prvim vienjem (opaanjem) mladog
Mjeseca poslije ljetnjeg solsticija. Prvi dan nove godine je dan poslije one veeri kada je prvi
put vien (stvarno ili pretpostavljeno) tanki srp mladog Mjeseca. Kako je odnos izmeu solsticija
i mladog Mjeseca promjenljiv, nova godina je etala u opsegu od jednog mjeseca u odnosu na
datum po Gregorijanskom kalendaru. Ovo povezivanje Sunca i Mjeseca znai da je kalendar bio
lunisolaran. Dvanaest lunarnih mjeseci traje oko 354 dana, oko jedanaest dana krae od solarne
godine. Da bi se rijeilo pitanje razlike od jedanaest dana izmeu lunarne i solarne godine, morao
je biti ubaen dodatni mjesec oko svake tree godine, ime je nastajala prijestupna godina od 384
dana. Tako su godine uobiajeno imale 12 lunarnih mjeseci (ciklusa), a kada bi bilo procjenjeno
da su mjeseci otklizali dovoljno unazad, koritena je godina od 13 mjeseci, da se opet sloe
lunarna i solarna godina. Ovaj dodatni mjesec je bio ponavljanje postojeeg mjeseca, tj. isto ime
mjeseca je upotrebljeno dvaput zaredom. Postojali su razni ciklusi za odreivanje kojim
godinama treba trinaesti mjesec. Ciklus od 19 godina, poznat kao Metonov ciklus kojeg su u 5.
st. p.n.e. razvili astronomi Meton i Euktemon, mogao je biti koriten za precizno usklaivanje
lunarne i solarne godine. Kalendarom se izgleda upravljalo na ad hoc bazi. Dani u mjesecu su se
smjenjivali od 29 i 30 dana. Ipak, umjesto da slijedi utvreni obrazac (kao u dananjem
Gregorijanskom kalendaru), trajanje svakog mjeseca bilo je objavljivano pred njegov kraj, u
pokuaju da se prvi dan slijedeeg mjeseca vee s dolazeim mladim Mjesecom.
Dravni kalendar atenjana temeljio se na 10 mjeseci. Ovaj kalendar se u 5. st. p.n.e.
temeljio na Suncu i koristio je godinu od 365 ili 366 dana i nije obraao panju na Mjeseeve
faze. Deset pritanija (dravnih mjeseci) je vjerojatno bilo raspodjeljeno u est mjeseci od 37
dana, a potom u etiri mjeseca po 36 dana. Oito je da politika i festivalska godina nisu morale
poeti ili zavriti istog dana. Politika nova godina mogla se razlikovati za 15 dana u oba smjera
od poetka festivalske godine. Od 407. p.n.e. ova dva kalendara su poimala i zavravala istog
dana. Od tada, kako je opisano u atenskom ustavu iz 4. stoljea, graanska godina ovako
izgleda:

- mjeseci 1-4 su trajali 36 dana (pretpostavka 39 u prijestupnim godinama),
- mjeseci 5-10 su trajali 35 dana (pretpostavka 38 u prijestupnim godinama).

Politiki mjeseci nisu imali imena, ali su bili brojano oznaeni i dati zajedno s imenom
predsjedavajue tribe, tj. plemena (koja je bila odreivana kockom na kraju predhodnog
mandata), tako da ime tribe nije ukazivalo na godinje doba. I dani su bili oznaeni brojevima i
to jednostavnim nizom od 1 do ukupnog broja dana mjeseca.
Trei kalendar koji se koristio u staroj Ateni bio je solarni ili sezonski (tj. godinjih doba).
Kao takav, bio je od velikog znaaja za sezonske aktivnosti poput obrade zemlje i pomorstva.
Unutar iroke podjele na godinja doba, oslanjao se na izlaske i zalaske zvijezda kako bi se
oznaile preciznije toke u vremenu.


7
Naziv za politiko ureenje koje se razvilo u podruju stare Atene oko 500. p.n.e. Za nju se vrlo esto navodi kako
predstavlja prvi demokratski poredak zabiljeen u povijesti.
59
Rimski kalendar. Smatra se da je prvobitni rimski kalendar bio lunarni kalendar, slian
nekom od grkih kalendara. Rimska tradicija tvrdi da ga je izmislio Romul, osniva Rima oko
753. p.n.e. Najstarija poznata verzija kalendara je imala deset mjeseci i poimala je oko
proljetnog ekvinocija: Martius (31 dan), Aprilis (30), Maius (31), Iunius (30), Quintilis (31),
Sextilis (30), September (30), October (31), November (30), December (30). Kalendarska godina
je trajala 304 dana, oko 61 dan zime nije bio obuhvaen kalendarom. Prva reforma kalendara je
pripisana Numi Pompiliju, drugom od sedam tradicionalnih kraljeva Rima. Smatra se da je on,
oko 713 p.n.e., skratio 30-dnevne mjesece na 29 dana i dodao Januar (29 dana) i Februar (28
dana) na kraj kalendara, ime je kalendarska godina produena na 355 dana. Mjeseci od 5. do 10.
su nazvani po njihovom poloaju u originalnom kalendaru, npr. September od septem, to znai
"sedam", October od octo - "osam" itd. Izuzev Kvintilisa i Sekstilisa, koji su preimenovani u ast
Julija Cezara odnosno Augusta, ovi nazivi su zadrani, iako je Septembar sada deveti mjesec,
Oktobar deseti, itd. Kako bi godina ostala priblino u skladu sa solarnom godinom povremeno je
dodavan preijestupni mjesec, tzv. Mensis Intercalaris, poznat i kao Mercedonius ili Mercedinus.
On je imao 27 dana, a dodavan je Februaru, koji je pri tom bio skraivan na 23 ili 24 dana. Tako
bi nastala godina duine 377 ili 378 dana. Odluka o dodavanju ovog mjeseca je pripadala
pontifex maximus-u, to se dogaalo priblino svake druge godine. Sustav usklaivanja godine
preko dodatnih mjeseci prekidan je najmanje dva puta. Prvi put to je bilo tijekom i nakon
Drugog punskog rata. Drugi prekid se dogodio sredinom prvog stoljea p.n.e. Ovo je moglo
imati veze s prirodom rimske politike u to vrijeme. Kako je rimska kalendarska godina definirala
trajanje mandata izabranog magistrata, pontifeks maksimus je imao razloga produiti godinu u
kojoj su on ili njegovi saveznici na vlasti, ili ne produiti godinu u kojoj poloaje dre njegovi
protivnici (neto slino se dogaalo i u staroj Ateni). Kalendar je preraen dok je pontifeks
maksimus bio Julije Cezar, ime je nastao Julijanski kalendar.

Julijanski i Gregorijanski kalendar

Julijanski kalendar dobio je ime po rimskom vojskovoi Gaju Juliju Cezaru, koji je uz
pomo aleksandrijskog astronoma Sosigena dao popraviti velike greke rimskog kalendara.
Uzevi kao osnovu tropsku godinu, Sosigen je odluio da svaka etvrata godina bude
prijestupna, s 366 dana. Na taj nain prosjena godina ima 365 i dana. Julije Cezar prvobitno
je odredio da svi neparni mjeseci imaju po 31 dan, a parni po 30, osim veljae, koja je u obinoj
godini imala 29 dana, a 30 u prijestupnoj. Mjeseci su se zvali: Januarius, Februarius, Martius,
Aprilis, Maius, Junius, Quintilis, Sextilis, September, October, November i December.
Prema Julijanskom kalendaru, svaka godina iji je broj djeljiv s etiri je prijestupna i
sadri 366 dana, dok ostale sadre 365 dana. Nakon uvoenja Julijanskog kalendara 45. p.n.e.
najprije je, grekom, svaka trea godina bila prijestupna. Kako je greka kasnije uoena, car
August je naredio izbacivanje svih prijestupnih godina izmeu 9. p.n.e. i 8. n.e., ime je zasluio
da se jedan mjesec nazove njegovim imenom. Treba imati u vidu da se u ovo vrijeme godine jo
nisu brojale od roenja Isusa Krista, ve od osnivanja Rima 753. p.n.e., te je sretna sluajnost to
su za prijestupne godine uzete ba one djeljive s etiri, brojeno od Kristovog roenja. Godine 44.
p.n.e. mjesec Quintilis preimenovan je u Julius u slavu Julija Cezara, a godine 8. p.n.e. odlueno
je da se jedan mjesec nazove imenom cara Augusta, te je mjesec Sextilis zamijenjen mjesecom
August.
Julijanski kalendar nije savren i njegova greka se poveava svakih 128.2 godina za jedan
dan. To je kasnije primjeeno, pa je na saboru u Niceji 325. godine (prihvaa ga Kranska
crkva) odlueno da se iz kalendara izbace 3 dana koja predstavljaju akumuliranu razliku. Kako je
Julijanski kalendar i dalje ostao nepromijenjen, razlika se do 16. stoljea akumulirala na 10 dana.
Kada su ovo uoili, astronomi su odluili izraditi novi kalendar koji e biti precizniji. Osim toga,
trebalo je i izbaciti 10 dana vika iz kalendara. To je postignuto uvoenjem Gregorijanskog
kalendara. Julijanski kalendar danas upotrebljavaju Ruska pravoslavna crkva, Srpska
pravoslavna crkva, Jeruzalemski patrijarhat i neki samostani na Svetoj gori u Grkoj.

60
Gregorijanski kalendar. Po savjetu njemakog astronoma Christophera Claviusa (1538.-
1612.) i napuljskog fiziara i astronoma Aloysiusa Liliusa (1520.-1576.), papa Grgur XIII.
(1502.-1585.) je 24. veljae 1582. objavio reformu do tada postojeeg, Julijanskog kalendara
papinskom bulom Inter Gravissimas nazvanom po prve dvije rijei teksta. Papinska bula
sadravala je slijedee odredbe:
- Iz kalendara e se izostaviti 10 dana, tako da poslije etvrtka 04.10. slijedi petak
15.10.1582.;
- Prijestupna je svaka godina djeljiva sa 4, osim godina djeljivih sa 100, kod kojih su
prijestupne samo one djeljive s 400;
- Dan vika u prijestupnoj godini dodavat e se na kraju mjeseca veljae;
- Uskrs e se odsad izraunavati po novom pravilu; prvi dan u godini bit e 01.sijenja.

Prema Julijanskom kalendaru, prijestupnim su godinama oznaavane godine koje su
dijeljive s brojem 4. Novim prijedlogom odlueno je da se 3 prijestupne pretvore u obine
godine. Prema novom pravilu prijestupne godine ostaju i dalje one godine koje su djeljive s
brojem 4, ali meu njima nisu prijestupne one godine koje nisu djeljive s brojem 400, a
oznaavaju poetke stoljea. Npr. godine 1700., 1800., 1900., nisu prijestupne, ali su prijestupne
godine 1600. i 2000. godina. Danas razlika izmeu Julijanskog i Gregorijanskog kalendara iznosi
13 dana, a nakon 2100. uveat e se na 14 dana U ast pape Grgura XIII, kalendar je nazvan
Gregorijanskim kalendarom. Prosjena godina Gregorijanskog kalendara ima 365.2425 dana to
daje greku oko 0.00031 dan 26 sekundi. To znai da e se ova greka akumulirati na jedan
dan za 1/0.00031 3225 godina, odnosno neto krae jer se tijekom vremena duina trajanja
solarne godina smanjuje, a greka poveava Kada je papa Grgur XIII 1582. godine uveo novi
kalendar, njega su odmah prihvatile Italija, Poljska, Portugal i panjolska, a ubrzo i ostale
katolike zemlje. Protestantske zemlje prele su na Gregorijanski kalendar mnogo kasnije, a do
danas su i mnoge pravoslavne crkve (Grka, Rumunjska, Bugarska) prele na ovaj kalendar,
premda neke, kao Ruska i Srpska, i dalje ustraju na Julijanskom kalendaru. Gregorijanski
kalendar danas je najraireniji kalendar, a moe se rei i dananji svjetski kalendar.

Reforma kalendara

Odreeni problemi s gregorijanskim kalendarom (svaka godina poinje razliitim danom u
tjednu, teko je odredititi dan u tjednu nekog nadnevka, etiri tromjeseja su nejednaka, itd.),
doveli su do razvoja ideje o reformi kalendara. Meu raznim prijedlozima reforme, Ujedinjeni
Narodi su 1950-ih godina razmatrali tzv. Svjetski kalendar, koji je kreirala Elisabeth Achelis iz
New York-a.
Svjetski kalendar je vjeni kalendar (ostaje isti svake godine), kvartali su jednaki, svaki
ima 91 dan, odnosno 13 tjedana, odnosno 3 mjeseca. Svaki kvartal poinje mjesecom koji traje
31 dan, slijede ga dva od 30 dana. Svaki kvartal poinje u nedjelju i zavrava se u subotu. etiri
kvartala imaju 364 dana, tako da je potrebno ubaciti jedan ili dva dodatna dana. Ti dani su
zamiljeni kao neradni dani koji nemaju oznaku dana u tjednu, a dodavali bi se na kraju svake
godine (svjetski dan), te u prijestupnim godinama (dan prijestupne godine), na kraju drugog
kvartala.
Najvea prednost ovog kalendara je u jednostavnoj strukturi; svaki dan tjedna je svake
godine pod istim datumom; tedi se na tiskanju kalendara jer se mijenja samo broj godine; radni i
kolski rasporedi se ne moraju izmiljati svake godine. Veliki protivnici ovakve reforme bili su
lideri religija koji vre bogosluje u skladu sa sedmodnevnim ciklusom.






61
6.3. KRONOMETAR

Kronometar je izrazito precizan sat koji pokazuje srednje vrijeme meridijana Greenwich.
Poznavanjem srednjeg grinikog vremena moe se astronomskim opaanjima odrediti
zemljopisna duina broda.

Povijesni pregled razvoja kronometra

Rainer Gamma Frisius, nizozemski matematiar i astronom, prvi je poetkom 16. stoljea
predloio raunanje zemljopisne duine uz pomo tonog sata koji bi pokazivao tono vrijeme
nekog meridijana kojeg bi usporeivali s mjesnim vremenom.
Nizozemski znanstvenik Christian Huygens (1625-1695) konstruirao je 1660. godine sat
na njihalo uz pomo kotskog izbjeglice, lorda Kincardinea, pravim imenom Aleksandra Brucea,
koji je tada prebivao u Nizozemskoj. Nakon obnove monarhije u Velikoj Britaniji, Bruce se
vratio i ponio dva takva sata u domovinu, koja je skupa sa Robertom Hookom 1662. godine
ukrcao na jahtu Charlesa II i smjestio u teite broda. Isti pokus su ponovili i nakon dvije godine
na nautikoj misiji u Gvineju. Iako je sat bio smjeten u kardanski sustav, zbog valjanja, njihanja
i posrtanja nije davao valjane rezultate.
Huygens je konstruirao novo njihalo u obliku konusa, a konopac je zamijenio lancem, ne
bi li popravio prijanji negativni utjecaj. Sat je isproban 1665. godine i pokazivao je znatno veu
tonost, no to nije bilo ni priblino dovoljno da bi se tadanji pomorci mogli pouzdati u njega.
Huygens ne posustaje, ve 1676. godine izrauje novi poboljani sat sa specijalnim balansirom.
Ipak to nije bilo dovoljno jer je na njega djelovala promjena temperature, te sat nije bio
upotrebljiv na brodu. Ve u tim pionirskim pothvatima dolo se do spoznaje da satovi na njihala
ne mogu zadovoljiti s obzirom na ekstremne uvijete rada na moru.
I dalje se nastavilo predano istraivanje na revolucionarnom satu, meutim to su i dalje bili
pokuaji pojedinaca. Kad je u maglovitoj noi 1707. godine 2000 ljudi izgubilo ivote,
nasukavanjem britanske eskadrile, komanda britanske ratne mornarice se obraa Parlamentu i
trai konkretnu pomo. Sedam godina nakon te strahovite nesree, Parlamentu je podnesena
predstavka, koju su potpisali pomorski kapetani, brodovlasnici i londonski trgovci, u kojoj
naglauju vanost i potrebu odreivanja zemljopisne duine na moru. Parlament je 1714. godine
osnovao Board of Longitude (Odbor za zemljopisnu duinu), koji je bio sastavljen od
predstavnika pomoraca, brodovlasnika, astronoma i matematiara. Odmah je izglasana nagrada
od 10, 15 i 20 tisua funti sterlinga onome tko pronae sredstvo za odreivanje zemljopisne
duine s tonou od 1, 3/4 i 1/2 poslije est tjedana putovanja. Ovaj odbor je u 114 godina
svog postojanja kontrolirao razvoj kronometra.
ovjek koji je cijeli svoj ivot posvetio izradi takvog kronometra jest sin stolara, John
Harrison (1693-1776). Sa nepunih 20 godina ivota konstruirao je svoj prvi sat na njihalo sa
drvenim kotaima. Kasnije je zamijenio njihalo uspinjaem, pa je potaknut tada enormno
visokim nagradama Odbora posvetio sve svoje umijee izradi toliko preciznog sata. Nakon
petogodinjeg rada i usavravanja, 1735. godine, predstavio je Kraljevskom znanstvenom
drutvu u Londonu svoj prvi kronometar poznatiji pod imenom H1. Nakon to su shvatili da pred
njima stoji izvanredna naprava, dali su je iskuati na putovanju do Lisabona u svibnju 1736.
godine. Nakon povratka broda u Englesku pogreka u zemljopisnoj duini je iznosila veoma
malih 3', to je iznenadilo lanove Odbora. Stoga su odmah Harrisonu dali nagradu od 500 funta
sterlinga, sa obvezom da usavri postojei sat te da mu smanji veliinu.
Sa kronometrom H1 je po prvi puta u povijesti rijeen do tada nerjeivi problem
odreivanja zemljopisne duine. Posljednji kronometar, H5, je napravio 1770. godine, poznatu
Malu uru, koja je u svemu zadovoljila nemale uvjete Odbora. No nagradu je dobio tek tri godine
poslije. Kronometri su se nakon toga usavravali, iako ih brodovlasnici nisu odmah prihvatili, jer
kako kronike kau bila je to velika investicija. Velik problem na koji se nailazilo na otvorenom
moru, bio je odreivanje stanja kronometra.

62
Vrste kronometra

Postoji nekoliko vrsta kronometara od kojih su najvaniji:

1. Mehaniki kronometar. Osnovni dijelovi su: pogonski ureaj (elina elastina opruga) i
sustav zubanika, regulator (osnovni dio je nemirnica koja trepe lijevo desno do 400 s
periodom oko 0.5 s i spiralna opruga od specijalnog elika ili plemenitog metala), zaporni
ureaj (spreava odvijanje pera u jednom mahu). Kronometar se smjeta u posebno
zatienu kutiju, po mogunosti na karganskom ovjesitu, na zapovjednikom mostu,
zatien od vanjskih utjecaja (udara, vibracija, promjene temperature, itd.). Mehaniki
kronometar potrebno je svaki dan navijati u isto vrijeme. Kad se zaustavi kazaljke nije
uputno micati, ve treba ekati vrijeme kad je stao i naviti ga malo prije.

2. Automatski elektronski kvarcni kronometar u poetku je koristio titraje glazbenih viljuki
s frekvencijom od oko tri milijuna titraja u jednom satu. Dobivena se frekvencija dijelila
elektronskim djeljiteljima frekvencije i pretvarala u precizan broj impulsa na osnovi kojih
se mjerio protok vremena. Danas se umjesto glazbene viljuke koristi, posebnim
tehnikama brueni, kristal kvarc s vrlo stabilnom frekvencijom titranja. Frekvenciju
titranja odreuje dimenzija kvarca. Titranje kvarca stvara, zbog piezoelektrinog efekta,
izmjenu napona na njegovoj povrini, koja je izrazito pravilna. Dijelovi kvarcnog
kronometra: izvor energije (baterija), kvarcni oscilator (pod utjecajem elektrine struje
mehaniki oscilira, oko 8 kHz do 5 MHz), djelitelj frekvencije, postupno sniava
frekvenciju osciliranja ploice na frekvenciju usporeivanja (1 kHz do 1 MHz) i na
frekvenciju pogodnu za pogon pokaznog ureaja (1 Hz do 50 Hz), te pokazni ureaj.
Kvarcni kronometri mogu imati hod od jedne sekunde godinje, a njihova veliina danas
je veliine runog sata. Energiju mu daje mala baterija koja traje vie godina.

3. Atomski sat za svoj rad upotrebljava atomsku frekvencijsku jeku. Jezgra atomskog sata je
mikro val ija rezonantna upljina sadri ionizirani plin, podesiv mikrovalni radio-
oscilator i povratni prsten koji slui da namjesti oscilator na tonu frekvenciju absorpcije,
(karakteristino definiran kao oponaatelj individualnih atom). Dnevno odstupanje mu je
10
-9
s. Treba mu 75 mW snage, to moe primati i preko baterije.


Stanje i hod kronometra, dnevnik kronometra

Stanje kronometra (S
t
) je razlika izmeu srednjeg grinikog vremena (UT) i vremena koje
pokazuje kronometar (t
k
).
St = UT t
k


Stanje kronometra moe biti pozitivno i negativno. Ukoliko vrijeme kronometra zaostaje
za srednjim grinikim vremenom, stanje kronometra ima pozitivan predznak, a ako vrijeme
kronometra prednjai u odnosu na srednje griniko vrijeme, stanje kronometra ima negativan
predznak. Izraunavanje srednjeg grinikog vremena s poznatim stanjem kronometra:
UT = St + t
k


Dnevni hod kronometra (h) je vrijeme za koje se promijeni stanje tijekom jednoga dana:
h = St
2
St
1


Dnevni hod kronometra dobiva se usporeivanjem dva stanja tijekom jednog dana. Kao i
stanje, i dnevni hod moe biti pozitivan (ako kronometar uri) i negativan (ako kronometar
zaostaje). Ako iz bilo kojeg razloga nije mogue izraunati dnevni hod kronometra u toku dva
dana moe se izraunati i nakon duljeg perioda po formuli:
h = (St
n
St
1
) n
-1

n predouje broj dana koji je protekao izmeu dvaju stanja kronometra.
63
Stanje i hod kronometra odreuju se vremenskim signalima. Prve vremenske signale
poeo je emitirati astronomski opservatorij u Parizu 23. svibnja 1910. godine. Najstariji sustav
emitiranja vremenskih signala bio je ONOGO sustav, koji je davao vremenske signale pri kraju
svakog sata, tako da bi kraj zadnjeg signala predstavljao poetak novog sata. Noviji sustavi su
vrlo slini starom sustavu, samo to je duljina trajanja signala skraena. Detalji o vremenskim
signalima raspoloivi su u nautikim prirunicima (npr. Admiralty List of Radio Signals).
O stanju kronometra, dnevnom hodu, kontrolama vremenskog signala i openito o radu sa
kronometrom, duni smo voditi dnevnik kronometra. Tablica prikazuje izvadak iz dnevnika
kronometra.

Datum Vrijeme
(t
k
)
Pozicija
(), ()
Stanje
(St)
Dnevni
hod (h)
Vremenska
stanica:
Signali:
Vrijeme:


Dnevnik kronometra












Harrisonov model H1 Harrisonov model H5














Suvremeni kvarcni sat




Atomski sat




64
7. INSTRUMENTI ZA MJERENJE VISINA I ISPRAVLJANJE
IZMJERENIH VISINA


Za odrediti stajnicu, tj. poziciju uz pomo nebeskih tijela nuno je potrebno imati
odgovarajui instrument kojim se moe izmjeriti visina. Od instrumenta za mjerenje visina
najvaniji je sekstanr.


7.1. RAZVOJ INSTRUMENATA ZA MJERENJE VISINA KROZ POVIJEST

Gnomon

Gnomon je vjerojatno najstariji astronomski instrument. Poznavali su ga Babilonci
(priblino 2000. p.n.e) i Kinezi, koji su njime skoro tono odredili nagib ekliptike.
Najstariji pisani trag o mjerenju gnomonom nalazi se u rukopisu Kineza in Pia iz 1100.
godine prije Krista. U tom izvjeu navode se izmjerena ljetna i zimska visina Sunca, a iz tih
podataka izraunavao se i nagib ekliptike. Najpoznatiji do danas sauvani gnomon je 35.5m
visok spomenik na Trgu svetog Petra u Rimu. Gnomon se sastoji od tapa okomito zabijenog u
zemlju i skalom na zemlji.

Prolazak Sunca kroz meridijan opaaa
U toku dana promatra se sjena koju gnomon odsjeva na Zemlju. Opaa se da sjena mijenja
svoj smjer i veliinu. Sjena gnomona putuje skupa sa Suncem, a njena duina je odreena
visinom Sunca nad horizontom. to je Sunce vie na nebeskoj sferi sjena je kraa i obrnuto.
Trenutak kada je Sunce najvie na nebeskoj sferi, predstavlja njegov prolazak kroz
nebeski meridijan opaaa. Sjena je tada najkraa i usmjerena je tono prema sjeveru, a podnoje
gnomona predstavlja jug.




Gnomon, prolazak Sunca kroz nebeski meridijan opaaa



65
Odreivanje visine Sunca
Izmjeri se duina sjene gnomona, a zatim rjeavanjem pravokutnog trokuta jednostavno se
izrauna visina Sunca nad horizontom.





Gnomon (a)



Sjena (b)
b
a
tg =

Odreivanje visine Sunca gnomonom


Kamal

Kamal su skupa s astrolabom upotrebljavali Arapi, prvenstveno za odreivanje visine
Polarne zvijezde. U Europu ga je prenio Vasco de Gama koji je za njega saznao na putovanju
prema Indiji, a potom ga i sam preuzeo od Arapa.
Kamal je zapravo bila pravokutna ploa u sreditu s privrenim konopcem razdijeljenim
na uzlove na odreenim udaljenostima. Motritelj bi odmicao plou od oka dok njezina donja
stranica nije bila na morskoj razini, a gornja se poklapala s praenom zvijezdom. Zatim bi
razvukao konopac okomito na plou do svojih usta. Visina zvijezde bila je odreena
duinom razvuenog konopca, a izraavana je u izbama (1 izba = 136').
Arapi su vezali odreen broj uzlova na konopcu za svaku vanu luku, koji su odgovarali
visini Polarne zvijezde, pa su znali kad se nalaze na zemljopisnoj irini odreene luke. Slino su
radili Portugalci u plovidbi uz zapadnu obalu Afrike. Kinezi su u peljarima za plovidbu izmeu
Sumatre i ri Lanke imali zapisane visine Polarne zvijezde za pojedine punktove odnosno faze
plovidbe. Tako je npr. visina Polarne zvijezde malo sjevernije od polutnika bila 1chich (irina
prsta).



Kamal

66
Astrolab

Astrolab se kao i kvadrant upotrebljavao na kopnu od 2. st. p.n.e. Prvi ga je konstruirao
Hiparh (180. do 125. p.n.e). Arapi su ga prenijeli u Europu u osmom stoljeu, a na brodu se
poeo upotrebljavati oko 1480. godine kao navigacijsko pomagalo. Prvi ga spominje Pedro de
Medina u navigacijskom udbeniku Arte de Navegar 1545. godine s uputstvima za upotrebu.


Astrolab iz 16. st. a), astrolab iz 15. st. b)

Europski pomorci dugo vremena su se sluili astrolabom. Izraivali su ga s posebnom
panjom, a esto je bio i predmet umjetnike izrade od dragocjenih metala. Upotrebljavao se i
kao identifikator zvijezda i za tu svrhu dodavale bi se urezane slike s jedne strane ploe.
Astrolab se izraivao u obliku okrugle drvene ili metalne ploe koja je na vanjskom luku
sadravala stupanjsku podjelu od 0 do 360, a u sreditu je bila privrena vizura tako da je
sliio dananjoj smjernoj ploi. Visio je na prstenu, a 0 stupanjske podjele nalazilo se usporedno
s ravninom horizonta.
Tehnika odreivanja visine nebeskog tijela sastojala se od vie radnji: opaa se okretao
prema nebeskom tijelu drei astrolab vertikalno, pravac iz oka opaaa preko oba kraja smjerala
poklapao se s nebeskim tijelom kojeg se mjeri i zatim se oitavala zenitna udaljenost nebeskog
tijela na stupanjskoj podjeli astrolaba.


Upotreba astrolaba

Astrolab je upotrebljavala veina pomoraca u 15. i 16. st. Iz Kolumbovih dnevnika je
vidljivo da je upotrebljavan za mjerenje visine Sunca, dok se za Polarnu zvijezdu i dalje
upotrebljavao kvadrant. Bio je neupotrebljiv za posrtanja i valjanja broda, a oitavanje visine je
imalo tonost 5 s tim da pogreke od 5 nisu bile rijetkost. Astrolabom se odreivala visina
Sunca i zvijezda, koje su se nalazile 50 iznad horizonta.


a)
b)
67



Morski prsten

Morski prsten se razvio iz astrolaba, namjena mu je bila iskljuivo mjerenje visine Sunca.
Na vrhu masivnog eljeznog obrua postavljao se prsten koji je sluio za vjeanje
instrumenta, a 45 od vrha nalazio se mali otvor kroz koji su upadale suneve zrake na
stupanjsku podjelu prstena. Ovaj nain mjerenja zahtijevao je da otvor na prstenu mora biti
usmjeren prema Suncu. Prednost morskog prstena pred astrolabom je bila ta to je imao
precizniju stupanjsku podjelu. Naprava nije imala nikakvog pominog dijela, a neke izvedbe
morskog prstena su imale etverokutni oblik.
Zanimljivo je da John Davis u svom djelu The Seamans's Secrets iz 1594. godine morski
prsten spominje pod imenom astrolab. Izraz morski prsten (Ring, Searing) je nastao dosta
kasnije.

Morski prsten


68
Kvadrant

Kvadrant je najstarija naprava za mjerenje visina nebeskih tijela koja se upotrebljavala na
brodovima.
Spominje ga Ptolomej (sredina 2. st. p.n.e.) u svojem djelu Almagest. Prvi su ga poeli
upotrebljavati Portugalci oko 1460. godine, a zna se da su kvadrant na svojim putovanjima
upotrebljavali Kolumbo i Magellan.
Izraivao se od trokutaste drvene ploe (kasnije metalne) s krunim lukom od 90 koji
predstavlja etvrtinu kruga po emu je kvadrant i dobio ime. Po jednom rubu nalazile su se
smjernice za smjeranje. To su bile dvije probuene ploice postavljene na odreenoj udaljenosti i
okomite na tijelo kvadranta.
Opaa bi promatrao nebesko tijelo preko jedne stranice na kojoj su se nalazile smjernice
za smjeranje dok bi iz sredine kvadranta visio visak koji je na stupanjskoj podjeli prikazivao
zenitnu udaljenost. Za mjerenje kutova bila su potrebna dva do tri opaaa. Jedan je drao
instrument, drugi je smjerao, a trei oitavao. Najvei nedostatak za praktinu upotrebu na brodu
bio je prevelik utjecaj gibanja broda. Prvi kvadranti sadravali su razne simbole umjesto
stupanjske podjele koji su predstavljali imena pristanita.



panjolski kvadrant iz 16. st

Jakobov tap

Jakobov tap je prvi instrument kojim se mjerila visina nebeskog tijela i to od morskog
horizonta (eng. Cross-staff). Konstruirao ga je Jacob ben Makir u 13. st., a opisao ga je Levi ben
Garson (1288. do 1344.), Izraelanin iz Provanse. Odlian opis ove naprave daje i nizozemski
pomorac Lucas Janszoon Waghenaer 1583. godine.
Jakobov tap se sastojao od etverostranog drvenog tapa po kojem je klizio drugi, manji
tap, okomit na prvi. Bila su tri do etiri manja (krina) tapa kojima su se mjerile vee ili manje
visine, a za svaki takav krini tap bila je stupanjska podjela na jednoj stranici glavnog tapa.
Krini tap bi se pomicao gore-dolje po glavnom tapu dok ne bi donji kraj doticao horizont, a
gornji promatranu zvijezdu. Visina bi se tada oitala iz graduirane stupanjske ljestvice na
glavnom tapu.
Opaanje je bilo nezgodno jer je opaa morao istodobno gledati i gore na nebesko tijelo i
dolje na horizont. Taj stari instrument esto se upotrebljavao komplementarno s astrolabom. Za
manje visine sluio je Jakobov tap, a za vee astrolab. Jakobovim tapom odreivale su se
visine Sunca od 3 do 60 zato je bio neupotrebljiv u niskim zemljopisnim irinama jer je
meridijanska visina Sunca vrlo visoka, a visina Polarne zvijezde preniska, obrnuto je bilo za
visoke zemljopisne irine.
69

Upotreba Jakobovog tapa


Nona ura

Nona ura se upotrebljavala kao zvjezdani sat koristei pozicije zvijezda za odreivanje
faza mjeseca, duine dana i noi, izlaska i zalaska Sunca, odnos Sunca prema zvijeima
ekliptike ali s njom je bilo mogue mjeriti i visine nebeskih tijela. Uglavnom se mjerila visina
Polarne zvijezde, meutim nona ura nije doivjela veliku primjenu meu pomorcima.
Instrument prvi spominje panjolski filozof Ramon Llull u jednom od svojih dijela, a na
brodovima se poela upotrebljavati u 15. st.
Instrument se sastojao od dva metalna kruga kroz sredite kojih se opaala Polara. Na
veem krugu oznaavali su se mjeseci i dani u godini a na manjem pominom krugu sati i
minute. Naprava je imala dva otvora, jedan za opaanje zvijea malih kola (Kochab i Pherkad) i
velikih kola (Dubhe i Merak) te drugi u sreditu za opaanje Polarne zvijezde. Nedostatak joj je
bio taj to je ovisila o Polari te je bila neupotrebljiva juno od polutnika.



Nona ura


70
Davisov kvadrant

John Davis 1590. godine opisuje u svom djelu The Seaman's Secrets novi instrument,
leni tap (eng. Backstaff), koji je on konstruirao. Taj instrument poznat je jo i pod nazivom
Davisov kvadrant (eng. Sea Quadrant, Davis Quadrant).
Davisov kvadrant je sluio samo za mjerenje visine Sunca. Njegov prvi kvadrant sastojao
se od tapa na kojeg se s gornje strane postavljao manji tap u obliku luka. Na donjoj strani luka
privrivao se okular, kroz kojeg se opaao vizir (lopatica) na kraju tapa.
Pri mjerenju motritelj je lea okretao Suncu, tap je usmjeravao prema horizontu tako da
ga je s pravcem iz oka dodirivao s donjim dijelom lopatice. Gornji luk pomicao je toliko dugo
dok se njegova sjena ne bih pojavila u dnu lopatice (morski obzor), a zatim je oitavao visinu na
stupanjskoj podjeli tapa.
Kvadrant je mjerio visine do 45, a nakon prve izvedbe uslijedila su poboljanja.



Prvi Davisov kvadrant iz 1594. godine

Drugi Davisov kvadrant sastojao se od dueg tapa na kojeg su se postavljala dva kraa
tapa. Gornji je bilo ravan i okomit, a donji izveden u obliku luka. Na instrumentu su se nalazile
dvije stupanjske podjele, a naelo upotrebe drugog kvadranta je bilo isto kao i kod prve izvedbe.



Drugi Davisov kvadrant

H
o
r
i
z
o
n
t




71
Razliiti oblici Davisovog kvadranta bili su u upotrebi do 1669. godine kada je John Seller
u knjizi Practical Navigation predstavio poboljanu izvedbu.
Sellereva izvedba je imala dva kruna luka. Gornji, manji luk omoguavao je mjerenje
gotovo do 60 s preskokom od 5 (60, 55, 50 itd.), meutim donji vei luk (limb) je mjerio
kutove do 30 s tonosti od 1. Kasnije izvedbe Sellereva kvadranta imale su osim stupanjske
podjele i minutnu podjelu.
Motritelj je odreivao visinu Sunca postavljajui smjeralo na manjem luku B na priblinu
vrijednost visine Sunca, a zatim usmjeravao horizontski vizir A u dodir s horizontom. Preko
okulara C na limbu opaao je horizontski vizir A, pomiui okular C limbom toliko dugo dok se
ne pojavi Suneva sjena na viziru (lopatici). Zbroj izmjerenih vrijednosti s oba luka davao je
zenitnu udaljenost Sunca.

Sellereva izvedba Davisovog kvadranta

John Elton 1732. godine predstavlja Davisov kvadrant koji je omoguavao mjerenje s
umjetnim horizontom. O njegovoj upotrebi na moru danas nemamo znaajnijih podataka jer je
godinu dana prije konstruiran oktant (prethodnik dananjeg sekstanta) koji je iz upotrebe izbacio
druge instrumente za mjerenje visina nebeskih tijela.
Pored opisanih izvedbi Davisovog kvadranta, od kojih veina nije doivjela iroku
primjenu u praksi je i The Plough, koji se najvjerojatnije upotrebljavao u razdoblju izmeu prvog
Davisovog kvadranta i Sellereve izvedbe.


The Ploug

Plough je bio kombinacija Davisovog kvadranta i Jakobovog tapa. Sastojao se od daice
podijeljene na 12. Na kraju daice nalazilo se horizontski vizir A s donje strane te kruni luk
manjeg promjera B s gornje strane koji je omoguavao mjerenje visine do kuta od 85.


72
Oktant

Prvi instrument s dvostrukim reflektirajuim zrcalima opisao je 1700. godine Sir Isaak
Newton (1642. do 1727.), engleski fiziar, matematiar i astronom, jedan od najveih i
najsvestranijih linosti u povijesti nauke i znanosti, posebno prirodnih.
Opis jednoga takvog instrumenta poslao je Newton tadanjemu kraljevskom astronomu
Edmondu Halleyu. Meutim, to je ostalo nepoznato sve dok nije jedan drugi Englez, John
Hadley, konstruirao takav instrument i to 1731. godine. Godinu dana prije toga 1730. godine
ameriki optiar Thomas Godfrey izumio je slinu napravu. Godfreyev instrument je kvadrant
(etvrti dio kruga), a Hadleyev je oktant,

Originalni Hadleyev oktant iz 1731. godine

tj. osmi dio kruga. Oba su konstruktora dobila nagrade od Engleskog kraljevskog drutva
England's Royal Society. Te naprave su pretea sadanjeg sekstanta.
Hadley postavlja 1733. godine na svoj instrument libelu da bi se visine mogle mjeriti i kad
se morski horizont ne vidi.
Francuz Pierre Vernier zasluan je za inovaciju tzv. nonija, tj. drugog malog luka za
oitavanje minuta i sekunda.

Oktant iz 1760. kojeg je konstruirao Benjamin Martin a), oktant
konstruiran 1795. kojeg je upotrebljavao kapetan Nathaniel Bowditch b)


7.2. SEKSTANT

Sekstant koristi isto naelo rada kao i oktant, razlika je u tome to predstavlja esti dio
kruga, pa otuda i sam naziv (oktant koristi osmi dio kruga). Prvi sekstant datira iz 1757. godine i
rad je J. Birds, a sastojao se od reetkastog tijela od mahagonija, dok je stupanjska podjela bila
urezana na slonovai.
a) b)
73


Rani sekstant Johna Birds

Vjerojatno najbolji izraiva sekstanata s kraja 18 st. je bio englez Jesse Ramsden. On je
izraivao sekstante od mjedi, a njegova specijalnost bila je fina izrada stupanjske skale. Njegov
najvei uspjeh je dividing engine (sprava koja je dijelila stupanjsku skalu na stupnjeve i dijelove
stupnjeva). Za ovu spravu British Board of Longitude davao mu je nagradu od 615 funti, to je
za ono vrijeme smatrano pravim bogatstvom.


Ramsdenov sekstant

Razvitkom precizne stupanjske podjele poveala se tonost mjerenja. Sprave postaju
manje i sve jednostavnije za rukovanje. Sekstant se nastavlja razvija i poboljavati sve do sredine
19 st., a od tada se i posebna pozornost posveuje dizajnu. Dobar je sekstant bio u stanju izdrati
i preko 50 godina koritenja.

S obzirom na konstrukciju sekstanti se mogu podijeliti na obine sekstante i na sekstante s
umjetnim horizontima. Obini sekstant moe postati sekstant s umjetnim horizontom ako mu se
ugradi libelni dio.
Postoje i posebni sekstanti za mjerenje horizontalnog kuta (angle sextant), koji se koriste
iskljuivo u terestrikoj navigaciji.

74


Glavni dijelovi sekstanta
tijelo sekstanta (1), alhidada (2), limb (3), bubnji (s nonijem) (4), dalekozor (5), veliko zrcalo (6), malo zrcalo
(7), potamnjena stakla (8) i ruica sekstanta (9). Mikrometarski vijak alhidade omoguuje precizno mjerenje
visine. U ruici sekstanta smjetena je baterija koja omoguuje osvjetljavanje skale limba

Glavi djelovi sekstanta su tijelo sekstanta, alhidada, limb, bubnji, dalekozor, veliko i malo
zrcalo, potamnjena stakla i ruica sekstanta.
Tijelo sekstanta je metalni okvir na kojem se nalaze svi djelovi sekstanta.
Limb je kruni sektor veliine oko 70, s graduiranim oznakama stupnjeva. Stupanjska
podjela pokazuje visine do 120 u pozitivnom smislu i 5 u negativnom smislu, to omoguava
mjerenje visina s negativnim predznakom. To se svojstvo koristi samo za izraunavanje veliine
indeksne pogreke sekstanta.
Alhidada je pokretna poluga koja se okree oko osovine uvrene u sreditu krunog luka
sekstanta. Na uvrenom dijelu alhidade nalazi se veliko zrcalo, a na pokretnom dijelu bubnji
za fino mjerenje visina.
Mikrometarski vijak pomie alhidadu uzdu limba pri preciznom mjerenju. Na jednom
kraju mikrometarskog vijka nalazi se bubnji (sa skalom nonija za oitavanje desetih dijelova
minute).
Veliko zrcalo je pomino zrcalo, koje je uvreno na nepominom dijelu alhidade.
Pomakom alhidade uzdu sektora limba mijenja se poloaj ravnine velikog zrcala u odnosu
prema horizontu. Na stranjem dijelu zrcala nalazi se vijak kojim se moe regulirati okomitost na
ravninu limba.
Malo zrcalo je nepomino u odnosu na tijelo sekstanta. Podjeljeno je na dva dijela: jedna
polovica malog zrcala je prozirno staklo kroz koje se gleda morski horizont, a druga polovica je
zrcalo u kojem se slika nebeskog tijela s velikog zrcala odbija prema oku opaaa. Na taj se
nain moe izmjeriti visina nebeskog tijela u odnosu prema horizontu. Na stranjoj strani zrcala
su dva vijka kojima se usklauje okomitost malog zrcala prema ravnini limba i paralelnost s
velikim zrcalom.
Ruica sekstanta slui za dranje sekstanta prilikom mjerenja, ali ima i druge namjene: u
njezinoj unutranjosti smjetena je baterija koja omoguuje osvjetljavanje limba i bubnjia pri
itanju izmjerene visine, te prekida kojim se aktivira osvjetljenje limba i bubnjia.
Potamnjena stakla se nalaze ispred velikog i malog zrcala, a slue za neutraliziranje
blijetenja pri mjerenju visine Sunca. Intenzitet zatamnjenja pojedinih stakala je razliit, stoga
sami odluujemo koliko zatamnjeno staklo emo umetnuti u leite za potamnjena stakla.
Nosa dalekozora slui za umetanje raznih oblika dalekozora koji slue za bolje uoavanje
horizonta ili nebeskog tijela. U mjerenjima se koriste etiri vrste dalekozora:
75
1. Terestriki dalekozor moe biti obini (Galilejev) ili prizmatiki. Ima malo poveanje i
veliko vidno polje.
2. Astronomski ili Keplerov dalekozor prikazuje izokrenutu sliku nebeskog tijela. Ima
veliko poveanje, ali malo vidno polje.
3. Cijev bez lee se rabi za manje tona mjerenja kad horizont nije posve jasan ili slika
nebeskog tijela nije sasvim ista.
4. Dalekozor za nona mjerenja koristi se za mjerenja u sumraku ili nou. Neke vrste
ovakvog dalekozora tokasto svijetlo zvijezde pretvaraju u svijetlu crtu.

Pribor sekstanta ine igla za namjetanje okomitosti i paralelnosti, komadi jelenske koe
za ienje optike, kist za ienje metalnih djelova, boica sa posebnom tekuinom za ienje
limba i jedno obojeno staklo.

Za mjerenje visine nebeskih tijela koristi se optiko naelo sekstanta koje je otkrio Isaac
Newton.
Kut pod kojim se svijetlosna
zraka odbija od glatke povrine
jednak je upadnom kutu zrake, a
ako se glatka povrina zakrene za
odreeni kut, odbijena zraka
zakrene se za dvostruko vei kut.
Zraka s nebeskog tijela pada
na povrinu velikog zrcala koje je
sazdano tako da se njegova ravnina
moe pomicati. Zraka upada pod
kutom m i odbija se pod istim
kutom prema malom zrcalu koje je
konstruirano tako da se istodobno
u njemu moe gledati odraena
slika nebeskog tijela i morski
horizont.
Na malo zrcalo zraka upada
pod kutom n u odnosu prema
okomici i odbija se pod istim
kutom u oko opaaa. Veliko
zrcalo pomakne se za kut , a
izmjereni kut izmeu nebeskog
tijela i horizonta je . Meusobni odnos kutova i moe se dobiti iz dva formirana trokuta. Iz
trokuta u ijim se vrhovima nalaze veliko i malo zrcalo i oko moe se dobiti:

+ 2m + 2n = 180

Iz trokuta u kojem se nalaze malo i veliko zrcalo i poloaj alhidade na limbu dobiva se:

+ m + + 2n + m = 180

Izjednaavanjem se dobije: + 2m + 2n = + m + + 2n + m

Kad se skrate vrijednosti dobiva se konani odnos: = 2 tj. kut u prirodi () jednak je
dvostrukom kutu na sekstantu ()
Da bi se izmjerila visina nebeskog tijela, veliko je zrcalo potrebno zakrenuti za dvostruko
manji kut od visine nebeskog tijela. Upravo radi toga limb ima estinu punog kruga, pa je tako i
dobio ime sekstant.



Optiko naelo sekstanta
76
7.3 GREKE SEKSTANTA I NJIHOVO ISPRAVLJANJE

Greke sekstanta moemo svrstati u dvije skupine: one koje moemo mehaniki ispraviti i
one koje ne moemo, stoga ih uzimamo kao korekture u raunu izmjerene visine.
Greke koje se ne mogu ispraviti su: greka podjele limba i nonija, greka ekscentriciteta
(alhidata nije u centru krunice po kojoj je postavljena skala limba), prizmatika greka
dalekozora.
Greke koje se mogu ispraviti su: neokomitost zrcala prema ravnini limba, neparalelnost
osi dalekozora prema ravnini sekstanta te pogreka u paralelnosti izmeu zrcala. Postupak
ispravljanja ovih pogreaka naziva se rektifikacija.
Greka u okomitosti velikog zrcala ispituje se izravnim opaanjem luka limba i njegovom
slikom u velikom zrcalu (sekstant se dri u horizontalnoj ravnini, alhidada je na oko 35). Ako se
obje slike vide kao jedna ta greka ne postoji. Ako su obje slike razdvojene greka postoji, a
ispravljamo je okretanjem vijka na stranjoj strani velikog zrcala.

Greka okomitosti velikog zrcala

Paralelnost optike osi dalekozora moramo ispitivati prije okomitosti malog zrcala, u iju
svrhu slue posebne crte koje se nalaze u optici dalekozora. Ovu pogreku ispitujemo
promatranjem dalekog objekta, najee linije horizonta, tako da postavimo sekstant na
horizontalnu ravninu sa koje promatramo liniju horizonta. Ako je optika os paralelna, linija
horizonta e se nalaziti tono u sredini izmeu dvije crte koje se nalaze u optici dalekozora, a
ako nije, paralelnost namjetamo pomou vijka koji se nalazi na nosau dalekozora. Ova greka
moe utvrditi tako da se motre dvije zvijezde na kutnoj udaljenosti veoj od 90. Odraena slika
jedne dovodi se u dodir s izravnom slikom druge zvijezde na rubu vidnog polja dogleda. Zatim
se sekstant nagne tako da zvijezde dou na drugi kraj vidnog polja. Ako one ostanu u dodiru,
greke nema.
Greka okomitosti malog ogledala ispravlja se tako da se alhidada postavi na nulu, a zatim
se promatra neka zvijezda. Bubnji se zakree lijevo desno i opaa se kako reflektirana slika
zvijezde ide gore/dolje u odnosu na izravnu sliku. Ako odraena slika prolazi sa strane greka
postoji. Moe se promatrati vertikalna crta (jarbol) ili u vodoravnom poloaju promatrati crtu
obzora. Ako se izravna i odraena slika ne poklapaju greka postoji. Takoer, moe se promatrati
obzor njihanjem sekstanta oko vodoravne osi. Ako linija obzora cijelo vrijeme ostaje
neprekinuta, greke nema. Ispravlja se vijkom na poleini malog zrcala.
Greka indeksa sadri u sebi sve preostale pogreke, a najee pogreku paralelnosti
izmeu ravnina malog i velikog zrcala. Pogreku indeksa provjeravamo pomou linije horizonta
tako da se alhidada i bubnji postave na nulu, nakon ega promatramo liniju horizonta. Ako
77
pogreka ne postoji, izravna linija i odraena linija horizonta se poklapaju, a ako ta pogreka
postoji ispravljamo je zakretanjem bubnjia sa kojeg oitamo kolika je pogreka.


Greka indeksa (promatranjem horizonta)

Pogreku indeksa moemo izraunati i s pomou Sunca, na naina da se odraena slika
Sunca dovede iznad stvarne slike Suneva diska, pa se izmjeri vrijednost kuta. Nakon toga
odraenu sliku Sunca dovedemo ispod stvarne slike Suneva diska, pa opet izmjerimo vrijednost
kuta. Ta je vrijednost pozitivna kad se mjeri kut odraenog Sunca iznad stvarnog Suneva diska,
a negativna kad se mjeri kut odraenog Sunca koje se nalazi ispod stvarnog Suneva diska.
Prilikom svakog mjerenja se izmjeri promjer Sunca. Ako indeksna pogreka ne postoji, oba
izmjerena promjera bit e jednaka, a ako pogreka postoji pojavit e se razlika izmeu dviju
izmjerenih veliina. Vrijednost indeksne pogreke dobijamo zbrajanjem dobivenih vrijednosti
uzimajui u obzir predznake, i dijeljenjem sa dva.


Indeksnu greka (promatranje Sunca)

Ako je vrijednost indeksne pogreke manja od 2' ne ispravljmo je na sekstantu, ve
vrijednost slijedeih mjerenja visina ispravimo tijekom raunskih operacija za iznos te pogreke
(K
i
). Meutim, ako je vrijednost indeksne pogreke vea od 2' dijelom je moemo ispraviti na
nain da postavimo alhidadu na nulu te promatramo liniju morskog horizonta, ija se odraena
slika radi pogreke indeksa nee poklapati sa stvarnom slikom, to usklaujemo zakretanjem
vijka koji se nalazi na stranjoj strani malog zrcala.

NT 32 (za Sunce i zvijezde) i NT 33 (za Mjesec) sadre korekcije za ispravljanje visina
odreenih libelnim sekstantom. Tablice sadre ispravke za refrakciju i paralaksu, a drugi se
popravci ne primjenjuju, osim greaka samog sekstanta.


78
7.4. MJERENJE VISINA NEBESKIH TIJELA

Prilikom mjerenja visina nebeskih tijela sekstant drimo u desnoj ruci okomito na morski
horizont. Alhidadu i bubnji postavimo na nulu limba, pa tek onda moemo pristupiti mjerenju
visine nebeskog tijela. Tada lijevom rukom pomiemo alhidadu dok odraenu sliku nebeskog
tijela ne dovedemo ispod stvarne na nain da se vrh odraene slike dodiruje sa linijom horizonta.
Precizno namjetanje slike se vri okretanjem bubnjia.
Pri mjerenju visina Sunca, Mjeseca i ponekad Venere (kad se vidi kao kruni disk) ne
moemo izmjeriti visinu koja je definirana sreditem tih planeta, ve je mjerimo do donjeg ili
gornjeg ruba, to kasnije ispravljamo raunski. Visinu Venere ponekad moemo mjeriti
procjenom sredita krunog diska, jer je pogreka zanemariva. Visine svih ostalih planeta i
zvijezda mjerimo dovoenjem odraene slike do linije morskog horizonta.
U trenutku kad se odraena slika nebeskog tijela nae u blizini horizonta sekstantom se
napravi nekoliko blagih vertikalnih njihanja, pri emu se odraena slika pribliava ili udaljava od
linije horizonta. Poloaj kada se slika najvie priblii ravnini horizonta odraava ravninu
vertikalne krunice. Slika se tada preciznim pomicanjem bubnjia dovodi na samu liniju
horizonta, i u tom trenutku na kronometru oitavamo tono vrijeme, a sa sekstanta izmjerenu
visinu.


Mjerenje visine

Tonost mjerenja moe se znatno poveati ako nebeska tijela koja se nalaze na istonoj
strani horizonta dovedemo neto ispod crte morskog horizonta, pa ekamo da porastom visine
nebesko tijelo samo doe u ravninu horizonta. Visine nebeskih tijela koja se nalaze na zapadnoj
strani horizonta mjerimo na nain da odraenu sliku dovedemo neto iznad ravnine horizonta, pa
ekamo da se nebesko tijelo spusti na samu ravninu.
79
Da bi jo vie poveali tonost mjerenja, visinu istog nebeskog tijela izmjerimo vie puta,
a za svako mjerenje zabiljeimo vrijeme. Stvarnu visinu dobijemo kao aritmetiku sredinu svih
izmjerenih visina, a stvarno vrijeme kao aritmetiku sredinu svih zabiljeenih vremena. Ovakav
postupak ne smije trajati vie od etiri minute jer promjena visine nije razmjerna promjeni
vremena u veem razdoblju. Potrebno je naglasiti da je prilikom mjerenja vremena prvo
potrebno proitati sekunde, zatim minute i tek na kraju sate.

Zbog refrakcije potrebno je izbjegavati mjerenje visine nebeskih tijela niih od 15.
Potrebno je takoer izbjegavati mjerenja nebeskih tijela velikih visina jer je teko ustanoviti
poloaj vertikalne krunice.
Mjeriti zvijezde moemo ako unaprijed odredimo njenu priblinu visinu i azimut za
odreeno vrijeme, to uvelike olakava sam postupak mjerenja jer odmah identificiramo
zvijezdu.
Planete opaamo poput zvijezda, samo to odreene planete moemo promatrati i danju:
Veneru u blizini maksimalne elongacije i Jupiter u poloaju opozicije. Planete moemo
razlikovati od zvijezda po tome to planete sjaje ravnomjernim sjajem, dok zvijezde trepere.

Oitavanje izmjerenog kuta na sekstantu (na bubnjiu) obavlja se u tri etape. Najprije se
oita broj stupnjeva koje pokazuje kazaljka alhidade na luku limba. Zatim se ita broj minuta s
obzirom na poloaj bubnjia i nule na noniju. Konano, desetinke minute odreuju se tako da se
utvrdi koja od crtica na noniju najbolje podudara s crticom na bubnjiu.


Oitavanje sekstanta na bubnji (2942.5')



7.5. OSTALE VRSTE SEKSTANTA

Pored klasinih sekstanata kojima se nebeska tijela prividno sputaju na morski
horizont postoje i sekstanti s umjetnim horizontom. O ovih sekstanata za izvojiti je:
- sekstante na libelu,
- sekstante sa giroskopom,
- periskopske sekstanti,
- radiosekstante, te
- fotoelektrine sekstante.

80

Sekstanti s umjetnim horizontom koriste se razliitim tehnikim rjeenjima kojima se
identificira ravnina horizonta. Ta se vrsta sekstanta ne primjenjuje esto na brodovima iako je i
na brodovima katkad potrebno mjeriti visine nebeskih tijela kad nije mogue vidjeti horizont (na
primjer nou ili danju za slabe vidljivosti horizonta). Razlog tome je injenica da se umjetni
horizonti ne mogu upotrijebiti pri valjanju ili posrtanju broda kad pogreke u opaanjima prelaze
granice dopustivosti. Najee se upotrebljavaju ili su se upotrebljavali sekstanti na njihalo,
sekstanti na libelu i sekstanti s iroskopom.
Sekstanti s njihalom bili su prvi sekstanti s umjetnim horizontom. Nisu se dugo zadrali u
upotrebi zbog pogreke koja je bila prouzroena ustrajnou mase njihala za vrijeme valjanja ili
posrtanja broda.
Sekstanti na libelu uvelike su se primjenjivali u zrakoplovstvu. Zrakoplovi se za vrijeme
leta ne mogu koristiti vidljivim horizontom zbog visine leta i velike pogreke u depresiji. Zbog
toga su konstruirani posebni sekstanti koji omoguuju mjerenja visina nebeskih tijela
dovoenjem odbijene slike nebeskog tijela u zrani mjehuri libele ili dovoenjem slike zranog
mjehuria do nebeskog tijela. Veliinu mjehuria moe se regulirati ovisno o tome koje se
nebesko tijelo opaa.


Sekstant na libelu

Sekstant na libelu koristi naelo refleksije kao i obini sekstant, samo je vidljivi horizont
zamijenjen libelom. Ovim sekstantom mjeri se kut izmeu zrcala, umjesto mjerenja kuta izmeu
pravaca u prostoru.

Optiko naelo sekstanta na libelu

Pravac ZO predstavlja pravac viska (okomice), CB pravac jedne zrake sa nebeskog tijela a
BH je horizontalna ravnina. Kut CBH je visina (v) nebeskog tijela, a kut ZEC je zenitna
udaljenost (z = 90 v).
81
U toki B je polusrebrno zrcalo koje se moe okretati oko horizontalne osi zvano glavno ili
indeksno zrcalo, a u toki A je nepomino zrcalo u obliku peterokutne prizme. oznaava kut
izmeu ravnina ova dva zrcala.
Smjer viska se pokazuje mjehuriem libele R ije svjetlo reflektirano od zrcala A pod
kutom prolazi kroz glavno zrcalo i dolazi do oka opaaa G. Zraka svjetla od nebeskog tijela C
pada na povrinu glavnog zrcala i od njega se reflektira pod kutom .
Okreui glavno (indeksno) zrcalo B oko njegove osi (koja je okomita na ravninu sheme),
tj. mijenjajui kut , moe se dovesti u koincidenciju (istodobno podudaranje) zraka od
nebeskog tijela i iz mjehuria libele. Koincidencija e se ostvariti samo pod odreenim odnosom
izmeu kuta i izmjerenog kuta 90 v. Iz trokuta ABE (iscrtanog na shemi) dobije se formula:
(90 v) 2 2 odnosno 90 v 2 ( )

Slino iz trokuta ABF dobiva se:
odnosno

Usporeujui ove dvije formule vidi se da je:
90 v 2 odnosno
2
90 v
=


To znai da je kut koji je izmjeren izmeu smjera viska (vertikala) i pravca od nebeskog
tijela jednak dvostrukom kutu izmeu zrcala kada se slike sa libele (mjehuria) dovedu u
koincidenciju.


Dovoenje u koincidenciju


Navedene jednadbe odnose se samo na pravilan poloaj sekstanta, tj. za poloaj kada se
glavna ravnina nalazi u ravnini vertikalnog kruga nebeskog tijela. Odstupanje od ovog poloaja
prouzrokovat e pogreku u kutu koji se mjeri. Meutim, mala odstupanja od ravnine vertikala
nee prouzrokovati osjetnu pogreku u visini koja se mjeri, jer je lea libele R sferna i jer je na
putu odbijene zrake postavljena jo i lea K ija je fokusna duina jednaka polumjeru zakrivljene
sferne lee libele.
Visine nebeskih tijela sekstantom na libelu mjere se dovoenjem tri toke u koincidenciju
u vidnom polju okulara: centar nebeskog tijela, centar mjehuria lee i centar vidnog polja. To se
vrlo teko postie na pokretnoj platformi kao to je brod, zato je potrebna duga praksa da bi se
postigli dobri rezultati.
82



Skica libelnog sekstanata






Optiki sustav IAS sekstanta (Integralni avijacijski sekstant)

(1. Glavno zrcalo, 2. Malo zrcalo, 3. Lea, 4. Ureaj s mjehuriem, 5. Svjetlo, 6. Zamagljeno staklo, 7. Mutno
staklo, 8. Refleksno zrcalo, 9. Zatamljena stakla za Sunce, 10. Teleskop okulara; dvostruka strelica pokazuje put
zrake od nebeskog tijela, a jednostruka put zraka koje osvjetljavaju mjehuri libele; G1 je normalni poloaj oka
opaaa pri opaanju kroz okular sekstanta, G2 je poloaj oka opaaa za opaanje kroz indeksno zrcalo u kojemu je
slika nebeskog tijela dovedena na horizont (tj. mjehuri).


uvanje i odravanje IAS sekstanta
Kad se sekstant ne upotrebljava, mora biti zatien od vlage, naglih promjena temperature
i od jakih potresa i udaraca, a satni mehanizam sekstanta ne treba biti navijen. Za otklanjanje
praine s optikih dijelova upotrebljavati odgovarajuu etkicu, a za otklanjanje vlage istu meku
krpu; naroito paljivo istiti glavno zrcalo. Takoer, potrebno je redovito provjeravati
funkcioniranje osnovnih elemenata sekstanta: mjehuria, ureaja za precizno oitavanje kutova,
provjeravati postojanost odreene korekcije nulte toke (pogreke indeksa), itd.

Odreivanje korekcije IAS sekstanta
Kao i svaki drugi instrument i IAS sekstant ima svoje greke koje proizilaze iz velikog
broja mehanikih i optikih dijelova te komplicirane kinematike sheme. Stalne i sluajne greke
u radu ovog sekstanta mogu biti vee nego kod obinog sekstanta. Stalne greke mogu iznositi 5'
do 10'. Vrijednosti greaka nalaze se u svjedodbi (atestu) sekstanta i uzimaju se kao korekcija
83
pri oitanju mjerenih visina. Meutim, ovaj sekstant nema tabeliranu greku instrumenta, ve se
ova greka dobiva u sklopu korekcije nulte toke u obliku ukupne korekcije (), koja se
jednostavno naziva korekcija IAS sekstanta. Tijekom vremena korekcija sekstanta se moe
promijeniti, pa je treba odreivati to ee.
Ukupna korekcija sekstanta dobiva se usporedbom visina nebeskog tijela izmjerenih IAS
sekstantom sa visinama istog nebeskog tijela izmjerenih u istim trenucima nekim preciznijim
instrumentom.

Izbor poloaja za opaanje na brodu i pripremanje sekstanta za rad
Mjesto na brodu sa kojeg e se opaati IAS sekstantom bira se na isti nain kao i za
opaanje obinim sekstantom, s tim to se posebno zahtijeva:

- poloaj za opaanje treba biti to je mogue blie teitu broda da bi se
smanjio tetan utjecaj valjanja i posrtanja broda,
- horizont ne mora biti vidljiv.

IAS sekstant treba donijeti na mjesto opaanja 15 do 20 minuta prije poetka rada da bi se
dijelovi instrumenta prilagodili temperaturi okoline. Kada se opaa Sunce, postavljaju se obojena
stakla na prednju plou i ispred indeksnog zrcala. Za opaanja nou priprema se i podeava
osvjetljenje; mutno staklo se zamjenjuje ploom i zrcalom.

Mjerenje visina nebeskih tijela IAS sekstantom
IAS sekstant se upotrebljava za mjerenje visine Sunca i Mjeseca danju, a zvijezda, planeta
i Mjeseca nou. Prvo se nebesko tijelo dovodi na mjehuri. Ovo se moe postii na dva naina:

- prethodnim postavljanjem pribline visine nebeskog tijela na kutomjernom
ureaju,
- opaanjem nebeskog tijela kroz indeksno zrcalo iz poloaja G2 te
okretanjem bubnja dovodi se slika nebeskog tijela u liniju sa mjehuriem.

Prvi nain se primjenjuje danju pri mjerenju visine Sunca ili Mjeseca i nou pri mjerenju
visine vrlo sjajnih zvijezda i planeta. Drugi se nain primjenjuje nou pri mjerenju visine
zvijezda i planeta, a moe se primijeniti i za Sunce kad se njegova slika ne vidi dobro.
Visina nebeskog tijela mjeri se stalnim odravanjem koincidencije centara slika mjehuria
i nebeskog tijela u sreditu vidnog polja teleskopa za cijelo vrijeme radnog intervala satnog
mehanizma.
Slika mjehuria se dovodi u sredite vidnog polja na ovaj nain: sekstant se dri sa dvije
ruke nagnut u uzdunoj i poprenoj ravnini, to se najbolje postie ako se opaa nagne. Slika
nebeskog tijela se dovodi u sredite vidnog polja teleskopa pomicanjem sekstanta du horizonta i
okretanjem kutomjernog bubnja dok slika nebeskog tijela ne bude u koincidenciji (istodobnom
podudaranju) sa mjehuriem.
Ako se brod valja ili posre, opaa treba imati vrst oslonac, najbolje oslonjen leima na
neki vrst predmet. Mjerenje visina IAS sekstantom zahtijeva veliko iskustvo, najprije na kopnu,
a tek onda na moru. Tonost mjerenja ovim sekstantom mnogo je manja nego obinim
pomorskim sekstantom.


Integralni pomorski sekstant (IMS)

Integralni pomorski sekstant specijalni je sekstant novije izrade. Po konstrukciji i nainu
mjerenja visina nebeskih tijela potpuno je slian IAS sekstantu.
Za razliku od IAS sekstanta pomorski sekstant IMS ima ureaj koji omoguava
odreivanje nulte toke pomou nebeskih tijela. Zato ovaj sekstant ima teleskopski sustav s
84
leom umjesto zamagljenog stakla. Kada se odreuje korekcija nulte toke, objektiv se usmjeri
na nebesko tijelo da se dobije direktna slika, zatim se okree kutomjerni bubanj dok se
reflektirana slika nebeskog tijela ne dovede u koincidenciju (podudaranje) sa direktno gledanom
slikom u vidnom polju okulara. Osim ovog sekstant IMS ima tablicu koja daje vrijednost
pogreke instrumenta.


Sekstant sa oro-horizontom

Konstruiran je na isti nain kao i IAS sekstant, s tom razlikom to se umjesto libele sa
mjehuriem u njemu nalazi komora sa iro-horizontom. Rotor iroskopa, koji ini glavni dio
iro-horizonta, masivna je bronana ploa ije se
teite nalazi ispod toke oslonca. Rotor se pokree
zrakom tako to zrak iz rune pumpe udara u udubine
bonih povrina rotora. Noviji sekstanti sa iro-
horizontom imaju elektrini pogon rotora. Na gornjoj
povrini rotora nalazi se ploa s linijama i lea. Kada
se iroskop okree njegova je povrina horizontalna,
a linije na ploi, prividno udaljene od do
beskonanosti, s leom predstavljaju umjetni
horizont. iroskopskim sekstantom se mogu mjeriti
visine i kad se brod teko valja, a tonost mjerenja je
mnogo vea nego IAS sekstantom.


Ostali sekstanti

Periskopski sekstanti upotrebljavaju se u zrakoplovima. U zrakoplovima su zamijenili
sekstante koji su mjerili visine nebeskih tijela kroz posebnu prozirnu kupolu (astrodom).
Konstruirani su tako da se visine nebeskih tijela mjere sustavom prelamanja svjetlosnih zraka.
Omoguuju identifikaciju nebeskih tijela. Mjeri se vie visina istog nebeskog tijela tijekom dvije
minute, a ugraeni raunski sustav izraunava srednju visinu. Tonost mjerenja iznosi oko 2', a
omoguuje odreivanje pozicije zrakoplova s tonou od 2' do 5'. Koristi se umjetnim
horizontima. Njegov glavni nedostatak je visoka cijena.
Radiosekstant je zapravo mali radioteleskop koji omoguuje opaanje Sunca i Mjeseca u
mikrovalnom spektru i onda kada se ne vide, na primjer pri oblanom vremenu ili magli. Kao
horizont upotrebljava se iroskop. Stariji tipovi (AN/SAN tvrtke Collins) imaju antenu
parabolinog oblika i promjera 91cm. Mjere se visine Sunca i Mjeseca na valnim duljinama
1.9cm. Noviji tipovi primaju radiovalove valne duine 0.87cm i imaju antene promjera 33cm.
Visinu mjere s preciznou od 1', a u sustav je ugraen i raunski stroj koji automatski
izraunava astronomsku stajnicu ili poziciju. Instrument je i dalje u fazi istraivanja. Zbog
skupoe i injenice da za sada omoguuje samo mjerenje visina Sunca i Mjeseca malo se
primjenjuje na brodovima.
Fotoelektrini sekstant prati visine Sunca i Mjeseca danju, a planeta i zvijezda nou te
njihovu sliku projicira na posebnu plou u navigacijskoj kabini. Usporeivanjem slike neba
prema koordinatama zbrojene pozicije koja je prikazana na ploi sa slikom koja se projicira
fotoelektrinim sekstantom na istu plou odreuje se pozicija broda ili zrakoplova.
Mnogobrojnim pokusima dokazalo se da zrakoplovi ovim sekstantom mogu raunati stalne
pozicije s tonou od 2' do 5'.





Dovoenje nebeskog tijela meu linije
85
7.6. ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA


Visine izmjerene sekstantom potrebno je ispraviti za refrakciju, depresiju i paralaksu
(paralaksa samo za blia nebeska tijela: Sunce, Mjesec i planete). Meutim, postoje i druge
greke koje se za potrebe odreivanja pozicije broda veinom zanemaruju: radijus nebeskih
tijela, augment, iradijacija, korektura za fazu, nestandardni uvjeti atmosfere, razlika temperature
zraka i mora, koriolisova sila, greka zbog akceleracije, otklon od vertikale, itd.

7.6.1. Depresija morskog horizonta

Depresija je kut za koji je ravnina morskog horizonta nagnuta pod ravninu pravog
(astronomskog) horizonta. Meutim, zbog loma svjetlosne zrake prolaskom kroz atmosferu
Zemlje razlikujemo pravu i prividnu depresiju. Kut izmeu ravnine pravog (astronomskog) i
geometrijskog horizonta naziva se prava depresija (dep). Budui da se prolaskom kroz atmosferu
svjetlosna zraka radi pojave refrakcije lomi, opaa e vidjeti vei horizont. Taj horizont naziva
se morski horizont.



Depresija


Udaljenost geometrijskog horizonta:
( )
2 2 2
r Voka r dg + =
|
.
|

\
|

+ = + =
r
Voka
Voka r r Voka r r dg
2
1 2 2
2 2 2

Kako je 2r>>Voka, te
r
Voka
2
tei 0, dobiva se
Voka r dg = 2
Za r = 6 366 729 m Voka dg = 397 . 3568 (m), odnosno
Voka dg = 93 . 1 (M)

Kut to ga ini horizont oka s tangentom na radijus Zemlje naziva se depresijom
geometrijskog horizonta (ili dubinom horizonta).

86
r
dg
tgdepg =
Kako je dep
g
vrlo mali kut, izraz tg dep
g
moe se zamijeniti izrazom dep
g
tg1', pa slijedi:
' 1
2
tg r
Voka r
depg

=
Kako rtg1' tei jedan, konaan izraz za depresiju geometrijskog horizonta je:

depg = 1.93 Voka [']

Morski horizont je krunica koja na morskoj povrini ograniava vidik, odnosno krunica
koja razdvaja more od neba. Udaljenost morskog horizonta vea je od geometrijskog oko 8% (pri
normalnim atmosferskim uvjetima
8
).

dg dg dg d dg dm = + = + = 08 . 1 08 . 0
dm = 2.08 Voka [M] (moe se odrediti i uz pomo NT -11)


Udaljenost morskog horizonta vea je od geometrijskog zbog refrakcije - lom zraka
svjetlosti prilikom prolaska kroz slojeve atmosfere razliite gustoe. Depresija morskog
horizonta, tj. stvarna depresija (pri normalnim atmosferskim uvjetima) iznosi:

dg dg dg d dep dep g m = = = 92 . 0 08 . 0
dep
m
= 1.77 oka V [']

Kut na slici izmeu pravog horizonta (aproksimiran prividnim, tj. horizontom oka) i
tangente na svjetlosnu zraku zove se prividna depresija (dep
pr
). Izmjerena visina je pogrena
upravo za tu vrijednost, a ona se izraunava iz izraza:

dep
pr
= 1.77
oka
V
ili NT 29 (u izdanju HHI)

Veliina depresije je u funkciji visine oka opaaa, stoga je jako bitno da se prilikom
opaanja nebeskih tijela u nepovoljnim vremenskim uvjetima (valjanje i posrtanje broda) bude
to blie simetrali broda.

7.6.2. Refrakcija

U astronomskim motrenjima, svjetlost s promatranog nebeskog tijela prije nego doe do
motritelja mora proi kroz zemaljsku atmosferu. Zraka svjetlosti za vrijeme prolaska atmosferom
mijenja svoj smjer. Kada Zemlja ne bi imala atmosferu, a prostor izmeu Zemlje i nebeskih tijela
bio zrakoprazan, svjetlost bi se irila tim prostorom pravocrtno, i nebesko tijelo bi se vidjelo u
pravcu irenja zraka svjetlosti. No, Zemlju omotava atmosfera koja dosee visinu iznad povrine
Zemlje i do nekoliko stotina kilometara. Zemaljska atmosfera je nehomogena i idui od povrine
Zemlje prema granici atmosfere gustoa joj opada. Zbog toga zraka svjetlosti koja dolazi od
nebeskog tijela, kada iz meuzvjezdanog zrakopraznog prostora doe na granicu atmosfere, lomi
se, i do motriteljeva oka dolazi iz smjera razliitog od prvotnog. Motritelj vidi nebesko tijelo u
smjeru tangente na krivulju, uzdu koje se zraka svjetlosti giba na svom putu kroz atmosferu.
Nebesko tijelo vidi se na drugom mjestu nebeske sfere, nego se ono stvarno nalazi.


8
Normalni atmosferski uvjeti: +10C, 1013 hPa, relativna vlanost 10% na razini mora.
87

Odnos stvarnog i prividnog poloaja nebeskog tijela

Kut izmeu pravca prema stvarnom poloaju nebeskog tijela (pravi poloaj), i pravca
uzdu kojeg se vidi nebesko tijelo (prividni poloaj), zove se astronomska refrakcija. Zbog
refrakciji prividna visina nebeskog tijela (ona koju opaa sa zemljine povrine vidi) uvijek je
vea od stvarne visine. Vrijednost refrakcije ovisi o fizikalnim znaajkama atmosfere i o visini,
odnosno, zenitnoj udaljenosti promatranog nebeskog tijela.

Zakoni loma svjetlosti na kojima se temelji astronomska refrakcija su sljedei:

1. Upadna zraka, lomljena zraka i okomica na granici dvaju sredstva lee u istoj ravnini.
2. Omjer sinusa upadnog kuta i kuta loma je konstantan i ovisan je o optikim svojstvima tih
sredstava.
3. Kada zraka svjetlosti prelazi iz optiki rijeeg sredstva u optiki gue sredstvo lomi se na
granici sredstava prema okomici podignutoj u upadnoj toki na toj granici. Obrnuto, kad prelazi
iz optiki gueg sredstva u optiki rijee sredstvo, lomi se od okomice.

S
0
, S
1
, S
2
- sredstva razliite gustoe
, , - upadni kutovi/kutovi loma

1
sin
sin
n =

n
1
- indeks loma (refrakcije) za sredstva S
0
i S
1


n =

sin
sin

n - indeks loma za sredstva S
1
i S
2


2
sin
sin
n =

n
2
- indeks loma za sredstva S
0
i S
2.

Lom zraka svjetlosti
Takoer vrijedi
1
2
sin
sin
n
n
=

ili
1
2
n
n
n =

88
Za jednostavni model zemljine atmosfere (tanki i homogeni sloj konstantnog indeksa loma n
0
)
kut refrakcije ovisi iskljuivo o zenitnoj daljini (visini) nebeskog tijela.

r (refrakcija) = z -z'

Promjena zenitne udaljenosti zbog loma zraka svjetlosti

Prema zakonu loma svjetlosti i uz pretpostavku da je izvan zemljine atmosfere vakum
(indeks loma 1) slijedi:

0
' sin
sin
n
z
z
=
.

Kako je z = r + z' slijedi:

0
' sin
) ' sin(
n
z
z r
=
+
odnosno

' sin ) ' sin cos ' cos sin 0 z n z r z r = +
.

Kako je r vrlo male vrijednosti moe se pisati cosr = 1 i sinr = rsin1 pa slijedi:

' sin ' sin ' cos 1 sin z n z z r o = + ,

'
' ' 1 sin
1
' '
0
tgz
n
r

=
.

Dobiveni izraz moe se jednostavnije pisati:
ctgv k tgz k r = = ' ' '
.

U astronomiji se najee za temperaturu zraka uzima 0C i tlak zrala od 1013.25 hPa, za
to je n
0
= 1.000294. U tim uvjetima koeficijent k 60.154''. Meutim, u navigacijsi se za
standardnu atmosferu najee uzima 10C, 1013 hPa i srednja vlanost zraka 60% pri razini
mora, a u tim uvjetima n
0
= 1.000283, odnosno k 58.3''. To znai da se priblina formula za
refrakciju moe pisati:

ctgv tgz r = = 3 . 58 ' 3 . 58 ' '


Za visine nebeskih tijela manje od 25 ova formula nije primjerena. Za male zenitne daljine
(velike visine) refrakcija je mala, a za zanitne daljine do 20 moe se smatrati da se za svaki
stupanj zenitne daljine refrakcija priblino mijenja za 1'' (npr. Z'=14, priblina refrakcija je 14'').

89
Toniju formulu za refrakciju mogue je dobiti ako se zemljina atmosfera podijeli u veliki
broj slojeva razliite gustoe i da se za svaki prijelaz jednog u drugi sloj rauna promjena
refrakcije. Ukupna refrakcija (r) tada je :

=
=
n
k
k r r
1

Kada boj slojeva atmosfere ide beskonanost (n) astronomska refrakcija iznosi:

=
0 n
1
n ) n ( d f r
gdje je f(n) funkcija indeksa loma svjetlosti pripadnog sloja, granica loma
svjetlosti izvan atmosfere n=1, a granica loma svjetlosti u graninom sloju
atmosfere uz zemaljsku povrinu n=n
0
.

n
dn
sinz'
d n
R n
1
sinz'
d n
R n
0
0
0
n
1
2

|
.
|

\
|

r
gdje je R-polumjer Zemlje, d-udaljenost sloja od centra Zemlje.

Dobiveni izrazi vrlo su nepraktini za navigacijsku praksu, stoga se koriste zamjenski
jednostavniji izrazi.

Refrakcija se moe odrediti i na sljedee naine:

r = A tgz B tgz odnosno za normalne uvjete r = 58.29 tgz 0.067 tgz

Ova formula daje refrakciju s tonou 0.1 za sve zenitne udaljenosti do 75, odnosno
moe se koristiti u navigaciji sve do z = 84 ili visine vee od 5. Tonija vrijednost refrakcije za
male visine moe se dobiti:

= A tgz B tgz + C tg
5
z D tg
7
z ...
(C 0.000025 i D 0.000001)

Manji raunalni programi esto koriste sljedee formule(r u minutama):

r = 0.972ctgV 0.00108ctgV (za V >7)
r = -1.902 + 1.542ctg (V+2.4) (za V < 7).

Popravak srednje refrakcije za temperaturu i tlak (NT-35)
p tlak u hektopaskalima, t temperatura u C

Sve su korekcije za temperaturu niu od 10C pozitivne i kreu se od 1 do 737, a iznad
te temperature korekcije su negativne, s vrijednostima od 1 do 643.
Korekcije za tlak su u manjim granicama. Za tlakove nie od 1013 hPa one su negativne, s
maksimalnom vrijdnosti 146, a za vie tlakove korekcije su pozitivne, do 128.
Browns Nautical Almanac daje podatke za srednju refrakciju za temperaturu od 50F
(oko 10C jer je C=0.555F-17.78C) i tlak zraka od oko 29.6 palaca (1002 hPa). Zbog toga
srednja refrakcija proitana u engleskim tablicama nee uvijek biti indentina srednjoj refrakciji
iz naih tablica (koje izdaje Hrvatski hidrografski institut). Ova razlika u praksi je zanemariva.




t
p
r r
+
=
273
283
1013
0
90





Tablice za itanje srednje refrakcije i ispravak iste za tempereturu i tlak zraka

91
7.6.3. Paralaksa

Paralaksa openito znai promjenu poloaja objekta uzrokovana promjenom poloaja
motritelja. U astronomiji paralaksa je kut izmeu smjera pod kojim se u jednom trenutku vidi
nebesko tijelo i smjera pod kojim bi se to tijelo vidjelo iz jedne sredinje toke. Postoji: dnevna
paralaksa i godinja paralaksa

Dnevna paralaksa je kut za koji se prividni smjer nebeskog tijela gledan sa zemljine
povrine svodi na pravi smjer koji bi se vidio iz njezina sredita. Moe se definirati i kao kut u
nebeskom tijelu pod kojim se vidi Zemljin polumjer. Postoji tri vrste dnevne paralakse:
- Visinska (tijelo blizu zenita, paralaksa najmanja)
- Horizontska (najvea, tijelo blizu horizonta)
- Horizontsko-ekvatorska.




Dnevna paralaksa

Uinak dnevne paralakse je da sputa nebeska tijela prema ravnini horizonta.


Poznavajui horizontsku paralaksu nekog nebeskog tijela moe se izraunati geocentrina
udaljenost tog tijela. Na taj su nain prvi put tono odreene udaljenosti unutar Sunevog
sustava. Horizontska paralaksa nije konstantna veliina eliptinih planetskih staza, stoga se
definiraju srednje vrijednosti horizontskih paralaksi. Horizontska paralaksa tijela koje se nalaze
d
z R
z R d
d R z
' sin
sin
' sin sin
: ) ' 180 (sin : sin
0
0
0

=
=
=

Kako je paralaksa kut vrlo male
vrijednosti moe se pisati:
' ' 1 sin
' sin 0

=
d
z R

Horizontska paralaksa, za z'=90
(koja je najvea i koja se uzima u
obzir u nautikim raunima, npr. za
Mjesec):
' ' 1 sin
0

=
d
R

92
na udaljenosti od 1 astronomske jedinice naziva se solarna paralaksa i odgovara srednjoj
horizontskoj paralaksi Sunca.

' ' 794148 . 8 8 . 206264
10 4959787 . 1
10 378140 . 6
' ' 1 sin
8
3
0
0 =

=
d
R

Godinja paralaksa je kut za koji se prividni smjer neke zvijezde gledan sa Zemlje svodi
na smjer kao da je gledan sa Sunca. Moe se definirati i kao kut u nebeskom tijelu pod kojim se
vidi polumjer Zemljine staze oko Sunca



Godinja paralaksa
(uz pretpostavku da se Zemlja kree po krunici oko Sunca)


Vrijednost godinjih paralaksi su vrlo male, za najblie zvijezde ne prelaze 0.8''. Godinja
paralaksa ne uzima se u obzir u nautikim raunima, meutim koristi se u astronomiji za
izraunavanje udaljenosti do nebeskih tijela.
Za iskazivanje udaljenosti u astronomiji koristi se astronomska jedinica (a.j. - odgovara
srednjoj udaljenosti Sunca od Zemlje), a za vee udaljenosti svjetlosna godina i parsek.
Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prevali tijekom jedne godine i priblino iznosi
9.510
12
km. Udaljenost zvijezde, koja odgovara godinjoj paralaksi od jedne sekunde, naziva se
parsek. Parsek iznosi priblino 3.26 svjetlosnih godina, odnosno 3.110
13
km.


' ' 1 sin
sin
sin
sin
0
0

d
d
d
d

G-geocentar
H-heliocentar
d
0
-udaljenost Zemlje od Sunca (a.j.)
93
7.6.4. Polumjer nebeskih tijela

Jedina nebeska tijela ija se visina ne mjeri do sredita tijela jesu Sunce i Mjesec, stoga je
takvu izmjerenu visinu potrebno ispraviti za vrijednost polumjera. Visinu ovih nebeskih tijela
mjerimo do njihovog gornjeg ili donjeg ruba.
Srednja vrijednost polumjera Sunca iznosi 16' 02'', a mijenja se od 15' 46'' (kada se Zemlja
nalazi u poloaju afela) do 16' 18'' (kada se Zemlja nalazi u poloaju perihela).
Srednja vrijednost polumjera Mjeseca iznosi 15' 42'', a mijenja se od 14' 44'' u poloaju
apogeja do 16' 40.5'' u poloaju perigeja.

Prividni polumjeri navigacijskih planeta:
Venera od 5'' do 32''
Mars od 2.7'' do 12.6''
Jupiter od 16'' do 25''
Saturn od 7'' do 10''


Utjecaj polumjera Sunca ili Mjeseca na izmjerenu visinu.

Visinu sredita tijela dobijemo ako izmjerenoj visini donjeg ruba pribrojimo vrijednost
polumjera, ili ako izmjerenoj visini gornjeg ruba oduzmemo vrijednost polumjera:

V
s
= V
d
+ r V
s
= V
g
r

Nautiki godinjak daje za svaki dan u godini vrijednost geocentrikog polumjera Sunca i
Mjeseca.


Refrakcija, depresija, paralaksa i prividni polumjer (za blia nebeska tijela) najvaniji su
uzronici razlike stvarnih i prividnih (onih koje opaa vidi) visina nebeskih tijela, i njihov
utjecaj u navigacijskoj praksi se najee odreuje uz pomo odgovarajuih tablica.
94

Tablica NT 27-refrakcije za zvijezde i planete, te za Sunce s ukljuenim popravkom za polumjer
Tablica NT 28-depresija obalnog horizonta
Tablica NT 29-popravak visine za planete s obzirom na paralaksu
Tablica NT 30-popravak visine zbog paralakse i promjene radijusa Sunca

95

Tablice popravaka visina planeta i zvijezda (Brown's, Son & Ferguson)
Zamjenjuje NT 27 i NT 28




Tablice popravaka visina Sunca (Brown's, Son & Ferguson)
Zamjenjuje NT 27, NT 28 i NT 30

7.6.5. Ostale greke izmjerenih visina

96
Augment

Geocentrini polumjer (r.g.) je prividni polumjer nebeskog tijela koji bi zamiljeni opaa
merio iz Zemljina sredita i on je uvijek manji od onog stvarnog, tj. prividnog kada je opaa na
povrini Zemlje (r.pr.) Poveanje prividnog radijusa s visinom naziva se augment. Za sva
nebeska tijela, osim Mjeseca on se zanemaruje.
Za Sunce iznosi 1/24''.
Za Mjesec priblino se rauna po formuli: A = 0.3' x sin V
(V-opaena visina Mjeseca)

Nautike tablice ne sadre posebno augment, jer je on ukljuen u ukupnu korekturu
izmjerene visine.

Augment Mjeseca


Korektura za iradijaciju

Iradijacija je optika pojava koja se oituje tako da svjetli predmeti na tamnoj podlozi
izgledaju vei nego to stvarno jesu. Zato Sunce u odnosu prema pozadini neba izgleda vee, a
budui da je nebo svjetlije od mora, obzor se ini sputenim. Kada se opaa Sunev donji rub,
tada se ove greke ponitavaju, a za gornji rub se zbrajaju.


Korektura za fazu

U periodima od jedne sinodike revolucije (pun okret u odnosu na Sunce) Mjesec i donje
planete prolaze kroz svoje mjene (faze). Zbog tih mjena njihovo pravo sredite razlikuje se od
prividnog. Kod Mjeseca to nije bitno jer se i tako opaa njegov donji rub, a ne njegovo sredite.
Meutim, za blie planete, npr. Veneru, faza je mjerljiva. Ta korektura (moe se pronai u
nautikim godinjacima) primjenjuje se samo kad se Venera motri u sumrak, a za dnevna
mjerenja nije ju potrebno uzimati.
Korektura za nestandardne uvjete

97
Srednja refrakcija dana je za srednje uvjete atmosfere, i to za temperaturu od 10C i tlak
zraka od 1013 hPa. Kad je temperatura via, kut refrakcije je manji, i obrnuto, a ako je tlak zraka
vei, vea je i refrakcija. Nautike tablice NT-35 (HHI) daju popravak srednje refrakcije za
temperaturu i barometski pritisak.


Korektura za razliku temperature zrak-more

Temperatura i zlak zraka opadaju s visinom za normalne prilike u atmosferi. U najdonjem
sloju atmosfere (troposfera - do 11km), temperatura prosjeno opada oko 1C za svakih 100 m
visine, a tlak 1 hPa za svakih 7.9 m. Te vrijednosti izraunate su za neke srednje uvjete u
atmosferi (standardna atmosfera). Nestandardne prilike nastaju pri znatnijoj razlici izmeu
temperature mora i zraka. Kada je more toplije od zraka zna doi do fenomena koji se zove
''ledeni dim-Frost Smoke'', tj. do isparavanja s morske povrine, pa se u tom sluaju horizont ne
vidi.
Kada je more toplije, zrak se u dodiru s njim zagrijava i kao topliji se die. Gustoa u
donjim slojevima se smanjuje, pa nastaje subrefrakcija. Stvarna depresija je vea od srednje.
Obrnuto je kada je more hladnije.
Ispitivanja su pokazala da ova korekture prosjeno varira od 0.2' do 0.28' za svaki stupanj
razlike temperature zraka i mora. Ako se uzme srednja vrijednost od 0.24', tad ova korektura
iznosi 1' za svaka 4.2 temperaturne razlike. Korektura se odnosi na sva nebeska tijela koja se
mjere na morski horizont.


Coriolisova korektura

Na svako tijelo koje se giba po Zemljinoj povrini djeluje otklonska sila Zemljine rotacije
koja se zove Coriolisova sila. Ona djeluje u smjeru rezultante Zemljine rotacije i smjera kretanja
u odnosu prema povrini Zemlje i uzrokuje skretanje udesno na sjevernoj hemisferi, odnosno
ulijevo na junoj. Skretanje valova i oceanskih struja upravo je posljedica Coriolisove sile.
Ova sila djeluje i na libelni sekstant, pa i na sekstant na njihalo, a posljedica je greka u
horizontali, odnosno vertikali. Greka (Z) je u funkciji brzine kretanja (b), zemljopisne irine (),
pravog kursa (K) i promjene kursa u stupnjevima (K) za jednu minutu vremena. Uzima se u
obzir samo kod velikih brzina (avioni).
K b Ktg b b Z + = 25 . 5 sin ' 146 . 0 sin ' 62 . 2
2


Greka zbog akceleracije (ubrzanja)

Greka akceleracije nastaje zbog valjanja i posrtanja broda ili aviona, a javlja se i kod
svake promjene brzine ili kursa. Posebno je izraena kod sekstanta s umjetnim horizontom,
odnosno ovi sekstanti su gotovo neupotrebljivi na uzburkanom moru upravo zbog ove greke.


Otklon od vertikale

Obino se pretpostavlja da je smjer sile tee normalan na sferoidnu Zemljinu povrinu.
Ali, zbog nepravilnosti u gustoi atmosfere, i u blizini visokih planinskih masiva , dolazi do tzv.
otklona od vertikale, koji moe biti i do 1.1'. Ova greka prisutna je uvijek kada se koristi
sekstant (obini ili onaj s umjetnim horizontom), meutim u praksi se zanemaruje.

7.7. PRECESIJA, NUTACIJA, ABERACIJA

98

Prividna brzina promjena poloaja zvijezda na nebeskoj sferi ovisi od udaljenosti zvijezda.
Zbog vlastitih kretanja zvijezda, promjene u efemeridama zamjeuju se nakon dueg perioda.
Mijenja se deklinacija i surektascenzija zvijezda. Prividna kretanja zvijezda nastaju zbog
precesije, nutacije i aberacije.

Precesija

Precesija (lat. prednjaenje). U fizici openito znai gibanje koje izvodi rotirajue tijelo
zbog djelovanja sile koja nastoji promjeniti smjer osi vrtnje u prostoru.
Pojam precesije moe se objasniti vrtnjom obinog zvrka. Ukoliko se zvrk zavrti,
njegova os pri vrtnji zadri vertikalan poloaj, iako je zvrk samo u jednoj toki poduprt. Uzrok
tome je inercija. Ako se os zvrka postavi koso spram ravnine uporita, tada e ona kruiti oko
okomice na toj ravnini. Pri tome e os zvrka opisati u prostoru plat uspravnog krunog stoca.



Precesija zvrka

Zbog spljotenosti Zemlje i kosog poloaja polarne osi prema ekliptici, gravitacijska sila
Sunca, Mjeseca i planeta, te centrifugalna sile na Zemlji, nastoje polarnu os pomaknuti prema osi
ekliptike. Po zakonima zvrka polarna os Zemlje se giba tako da opisuje plat konusa oko pola
ekliptike i ta se pojava u astronomiji zove PRECESIJA .
Precesija je dakle pojava skretanja osi rotacije Zemlje zbog utjecaja gravitacijskih sila
Mjeseca, Sunca i planeta. Kada bi Zemlja bila idealna kugla, gravitacijske sile Mjeseca, Sunca i
planeta djelovale bi jednako na svaku toku povrine Zemlje i ne bi bilo pojave precesije. Budui
da mase Zemlje nisu ravnomjerno rasporeene, gravitacijske sile najbliih nebeskih tijela ne
djeluju jednako na sve toke Zemljine povrine. Zbog precesije mijenja se poloaj nebeskih
polova na nebeskoj sferi. Sjeverni nebeski pol krui oko toke na nebeskoj sferi koja ima
koordinate: = +60, 360- = 100. Pol opisuje spiralnu krivulju, a period jednog kruenja
iznosi 25 800 godina i zove se Platonova godina. Danas Zemljina os usmjerena je u toku koja se
nalazi u blizini Polarne zvijezde (2100 god. trebali bi se tono podudarati). Oko osam tisuite
godine pol e biti u sazvijeu Labuda, a za jedanaest tisua godina polarna zvijezda bit e
zvijezda Vega.

99

Precesija Zemljine osi


Precesija ekvinocija
Precesija ekvinocija je promjena sjecita ekliptike i nebeskog ekvatora zbog precesije.
Proljetna se toka zbog toga pomie u retrogradnom smislu, a njezinim se pomakom mijenjaju
rektascenzije odnosno surektascenzije. Lunarna precesija nastaje zbog djelovanja gravitacijske
sile Mjeseca i iznosi 34.48" godinje. Solarna precesija nastaje zbog gravitacijske sile Sunca i
iznosi 15.88" godinje. Zajedno to iznosi 50.36" (u retrogradnom smjeru) i zove se lunisolarna
precesija. Meutim, postoji i utjecaj planata, tj. planetska precesija koja iznosi 0.12'' u
progresivnom smjeru. Ukupna precesija, odnosno precesija ekvinocija tako iznosi 50.24" (u
retrogradnom smjeru). Zbog precesije ekvinocija poloaj Sunca se mijenjao tijekom stoljea.

Nutacija

Nutacija je pojava skretanja poloaja nebeske osi najveim dijelom uzrokovana
promjenom poloaja Mjeseca u odnosu na Zemlju. Mjeseeva putanja nagnuta je nad ravninom
ekliptike za priblino 5, pa je Mjesec nekad iznad, a nekad ispod ekliptike te promjena precesije
nije pravilna. Zbog nutacije Zemljina os ne pravi pravilnu precesijsku spiralu, ve su na njoj
izraeni tzv. nutacijski nabori. Zbog djelovanja nutacije promjena deklinacije i rektascenzije nije
sasvim pravilna: u jednoj poluperiodi koordinate se mijenjaju bre, a u drugoj poluperiodi
sporije. Zbog nutacije pravi pol napravi jedno valovito gibanje oko srednjeg pola u periodu od
18.6 godina (u retrogradnom smjeru).

Precesijska spirala s nutacijskim naborima
100
Aberacija

Aberacija kao pojam (latinska rije) openito znai skretanje od smjera uobiajenog reda.
Astronomska aberacija predstavlja optii efekt da motritelj vidi zvijezde na nebeskoj sferi u
poloajima koji se razlikuju od onih u kojima bi ih vidio da miruje. Razlog tomu je to brzina
svjetlosti nije beskonana. Aberacija se moe definirati i kao prividno odstupanje poloaja
nebeskog tijela zbog odnosa brzine svjetlosti i brzine Zemlje na putanji oko Sunca. Postoji
godinja i dnevna aberacija. Prva dolazi od godinje revolucije, a druga od dnevne rotacije
Zemlje.
Lijeva strana slike prikazuje vagon koji se
kree konstantnom brzinom Vv (opaa na
Zemlji). Iz poloaja A (stvarni poloaj nebeskog
tijela) gaa se (gleda se) odreena toka, metak
(brzina svjetlosti) ima odreenu brzinu Vm. Kad
bi vagon bio nepokretan, metak bi izaao u toki
B, ali kako i on ima vlastito kretanje, metak e
izai u toki B'. Prividno se ini da se pucalo s
poloaja A' (prividni poloaj nebeskog tijela). Kut
prividnog odstupanja zove se aberacija. Na
desnoj strani prikazana je Zemlja koja krui po
ekliptici brzinom V. Zraka svijetla ima brzinu c,
pa se zbog pojave aberacije ini kao da je zvijezda
Z u poloaju Z'. Zbog toga zvijezde imaju prividni
pomak udesno ili ulijevo, ovisno o dijelu putanje
Zemlje. Izraunato je da godinje aberacija iznosi
20.47 (zbog gibanja Zemlje oko Sunca).
Neka je:
A-aberacija,
-kut upada svjetlosti (kut koji zatvara smjer B'A' s pravcem kretanja
opaaa) ,
c-brzina svjetlosti,
v-brzina Zemlje

Iz slike slijedi:
sinA:sin=v:c odnosno kada svjetlost pada okomito na horizontalnu ravninu (=90)
tgA=v:C

Za vrlo mali kut A moe se pisati: , odn odnosno za =90


' ' 5 . 20
458 . 299792
206265 8 . 29
' '
' ' 1 sin

= = =
c
v
c
v
A


Tonija vrijednost za konstantu godinje aberacije, koja ukljuuje eliptinost Zemljine staze i
dinamiku problema dva tijela definirana je izrazom:
) e a(1
m 1
c
k
' '
2
G

+
=
k-Gaussova konstanta, m-Zemljina masa, a-velika poluos Zemlje

Za epohu J2000 konstanta godinje aberacije iznosi
G
=20.49552. Kut godinje aberacije u
openitom sluaju rauna se prema izrazu:
=
G
sin -kut izmeu smjera opaaevog gibanja i smjera nebeskog tijela.



Aberacija
c
v
A

=
sin
' ' 1 sin
101
Postoji i dnevna aberacija (zbog gibanja Zemlje oko svoje osi).

c
r

cos
' '

=
-geocentrina irina stajalita, -kutna brzina Zemljine vrtnje,
r-geocentrina udaljenost stajalita.

Za motritelja na ekvatoru (r=6.37814010
6
m, c=2.9979245810
8
m/s i =7.29210
-5
) najvei je
iznos dnevne aberacije (konstanta dnevne aberacije)
D
=0.32''.

Kada je brzina motritelja (smjer gibanja motritelja) okomit na smjer nebeskog tijela vrijedi:

D
=0.32''cos

Godinja i dnevna aberacija utjeu na nebesko-ekvatorske i ekliptike kooordinate. Zbog
utjecaja aberacije prividni pomak zvijezde je po velikom krugu prema apeksu (toki prema kojoj
se motritelj giba), a jednak je umnoku konstante aberacije i sinusa kuta pod kojim se vidi
zvijezda s obzirom na smjer brzine Zemljina gibanja (). Zbog malog iznosa aberacije, u
astronomskoj navigaciji se njezin utjecaj zanemaruje.
Pojavu astronomske aberacije otkrio je u prvoj polovini 18. st. engleski astronom James
Bradley (1693-1762), koji je bio direktor zvjezdarnice Greenwich.

Pored godinje i dnevne aberacije postoji jo sekularna i planetska aberacija. Sekularna
aberacija posljedica je gibanja sunevog sustava oko galaktikog sredita i ona se u pravilu
zanemaruje. Planetska aberacija pored gibanja opaaa uzima u obzir i vlastito gibanje opaanog
nebeskog tijela.




























102
8. NAUTIKI GODINJAK


Nautiki godinjak nuna je publikacija u astronomskoj navigaciji, koji uz sekstant i
kronometar ini temelj praktine primjene astronomske navigacije u pomorstvu. Sinonimi za ovu
publikaciju su almanah i efemeride. Almanah dolazi od arapske rijei ''al manah'' i znai
raunati. Efemeride dolaze od grke rijei ''epi'', to znai na, i ''hemere'', to znai dan.

Povijesni razvoj nautikog godinjaka

Kao poetak efemerida mogle bi se uzeti Hiparhove tablice deklinacije Sunca za epohu
128 g.p.n.e. Osim tih podataka za Sunce tu je i katalog od 850 zvijezda s nebeskim ekvatorskim
koordinatama (deklinacija i rektascenzija). Velik broj efemeridnih podataka dat je i u
Ptolemejevu Almagestu, a uz ostalo i katalog od 1022 zvijezde u ekliptikim koordinatama. Prvi
pokuaji tonijeg odreivanja astronomskih efemerida zabiljeeni su poetkom jedanaestog
stoljea, kada arapski astronom Al Battani (Albategnius) (1040. 1123) uspijeva izraunati
kretanja Mjeseca i planeta. U gradu Toledu u panjolskoj su 1080. godine izdane poznate
Toledske tablice (prve efemeride u Evropi). Slijede ih druge panjolske tablice, tzv. Alfonsove
tablice iz 1252. god. Bez obzira na znaajan doprinos razvoju tadanje znanosti, navedene
tablice nisu bile sasvim ispravne.
Prve tablice raene na tiskarskom stroju objavljuje Puerbach u Beu 1487. godine.
Regiomontanus izdaje efemeride za period od 1475. do 1506. godine. Ove tablice su tada davale
najtonije podatke i njima su se koristili veliki istraivai tog vremena. Izmeu ostalog,
Regiomontanus donosi i metodu mjeseevih udaljenosti (za raunanje zemljopisne duine). Prve
tablice koje se baziraju na Kopernikovu heliocentrinom sustavu svijeta objavljuje 1551. godine
Erasmus Reihold.
Prve efemeride priblino dananjeg oblika objavljuju se u Parizu 1678. godine. Sastavlja
ih francuski astronom Jacques Piccar za meridijan Pariza (zgrada opservatorija) i donosi
efemeride nebeskih tijela od 1679. godine. Prve britanske efemeride (The nautical Almanah and
Astronomical Ephemeris) sastavlja britanski astronom Nevil Maskelyne. Objavljuje ih 1756.
godine Board of Longitude za godinu 1767. i dalje za svaku godinu. Podaci su dani za meridijan
koji prolazi kroz zvjezdarnicu u Greenwichu. Poznati Brown's Nautical Almanah izlazi od 1858.
godine. Britanski almanah bio je jedinstven za astronome i pomorce sve do 1914. godine.
Nautiki godinjak u izdanju hidrografskog instituta u Splitu izdaje se od 1955. godine.

Sadraj nautikog godinjaka

Nautiki godinjak prikazuje podatke o satnim kutovima i deklinacijama planeta (Mars,
Venera, Jupiter, Saturn), Sunca i Mjeseca, satne kutove proljetne toke, surektascenzije i
deklinacije odabranih zvijezda. itanje navedenih koordinata dato je u funkciji srednjeg
grinikog vremena (UTC) za svaki sat odreenog dana u godini. Za minute i sekunde postoje
posebne korekcione tablice, u zasebnom dijelu nautikog godinjaka.
Za planete takoer je dat i podatak o surektascenziji.

Nautiki godinjak takoer daje vremena izlaska i zalaska Sunca, vremena graanskog i
nautikog sumraka, vremena izlaska i zalaska Mjeseca, vremena prolaska Sunca i Mjeseca kroz
meridijan, prividne veliine planeta, prividni polumjer Sunca i Mjeseca, te podatke o jednadbi
vremena (razlike pravog i srednjeg vremena).

Poseban dio nautikog godinjaka posveen je zvijezdi Polari, odnosno nude se tablice uz
pomo kojih je mogue odredtiti azimut polare i korekcije visina u cilju odreivanja zemljopisne
irine.
103
Nautiki godinjak u pravilu sadri i uputstvo s rijeenim primjerima, a neki daju i
korekcione tablice za ispravak utjecaja refrakcije, depresije i paralakse nebeskih tijela.

Razlika nautikog godinjaka u izdanju Hrvatskog hidrografskog instituta u Splitu u
odnosu na engleska izdanja (ili neka druga) minimalna je. Razliku je mogue pronai u
oznakama pojedinih elemenata, odnosno dodatnim pomonim tablicama ne vezanim za same
efemeride.

Izvadak iz hrvatskog godinjaka (glavna stranica)
104

Izvadak iz hrvatskog godinjaka (glavna stranica)




105

Izvadak iz Brown's, Son & Ferguson (glavna stranica)

106

Izvadak iz Brown's, Son & Ferguson (glavna stranica)


107
Objanjenje izvatka iz Brown's, Son & Ferguson (glavne stranice):

A - satni kut (oznaka GHA ili S) proljetne toke, u hrvatskom izdanju oznaka ''Aries''.
B, C, D i E - satni kutovi (oznaka GHA ili S) i deklinacije (oznaka Dec ili ) za planete,
''v'' koeficijent popravka za satni kut, ''d'' koeficijent popravka za deklinaciju.
F - surektascenzije (oznaka SHA ili 360-) i deklinacije (oznaka Dec ili ).
G - satni kutovi (oznaka GHA ili S) i deklinacije (oznaka Dec ili ) za Sunce,
''SD'' ili ''r'' prividni polumjer Sunca, ''d'' koeficijent popravka za deklinaciju.
H - satni kutovi (oznaka GHA ili S) i deklinacije (oznaka Dec ili ) za Mjesec,
''v'' koeficijent popravka za satni kut, ''d'' koeficijent popravka za deklinaciju, ''HP'' ili ''''
horizontalna paralaksa, ''SD'' ili ''r'' prividni polumjer Mjeseca.
I - za Sunce: poetak nautikog i graanskog svitanja/sumraka, te vrijeme izlaska i zalaska
Sunca; ''e'' ili ''Eqn. of Time'' jednadba vremena (u engleskom izdanju osjeneno ''-'',
neosjeneno ''+''; ''Tm'' ili ''Mer. Pass'' vrijeme prolaska kroz meridijan.
J - za Mjesec: vrijeme izlaska i zalaska Mjeseca; ''Tm'' ili ''Mer. Pass'' vrijeme prolaska kroz
meridijan (gornji i donji, ili samo gornji), te faze Mjeseca.


Drugi dio godinjaka sadri ispravke za minute i sekunde s obzirom da se na glavnim
stranicama nude satni kutovi i deklinacije na pune sate. Korekcije se posebno vade za Sunce i
planete (prvi stupac), proljetnu toki (aries) (drugi stupac) i Mjesec (trei stupac). Ovisno o
vrijednosti ''v'' i ''d'' (koje se itaju sa glavnih stranica za pripadajue nebesko tijelo) ita se
odgovarajua korekcija za satni kut (u funkciji ''v'') i korekcija za deklinaciju (u funkciji ''d'').
Predznak korekcije za satni kut ovisi o predznaku ''v'', a predznak korekcije za deklinaciju ovisi o
trendu kretanja deklinacije (ako od jednog do drugog sata deklinacija raste, popravak se zbraja
na deklinaciju proitani za puni sat, i obrnuto).


Tablice za ispravljanje visina zvijezda i planeta (Brown's, Son & Ferguson)

108
Posebne tablice postoje za zvijezdu Polaru. Ove tablice omoguuju pretvaranje opaene
visine Polare u zemljopisnu irinu, te odreivanje tonog azimuta Polare.

Izvadak iz hrvatskog godinjaka
(prvi, drugi i trei redak-ispravci za visinu; etvrti redak-odreivanje azimuta)

Kod odreivanja zemljopisne irine Polare obratiti pozornost na uputstvo s obzirom da
nije isti postupak kod svih tablica. U hrvatskim tablicama u pravilu se do zemljopisne irine
109
dolazi zbrajanjem korekcija za visine (prvi, drugi i trei redak u gornjim tablicama), dok se u
engleskim tablicama zbroj ovih korekcija oduzima od 1 (60').

Izvadak iz Brown's, Son & Ferguson
(ukljuujui uputstvo za dobivanje zemljopisne irine uz pomo Polare)
110
Upotreba nautikog godinjaka za sljedeu godinu

Za Sunce se izvadi satni kut i deklinacija Sunca za isti datum, ali za vrijeme koje je 5
h
48
m

ranije od UT motrenja. Na tako dobiveni satni kut dodaje se 87. Pogreka je oko 0.4. Za
zvijezde potrebno je izraunati satni kut proljetne toke, surektascenziju i deklinaciju za isti
datum i isto vrijeme, te od tako dobivenog satnog kuta odbiti 15.1'. I ovdje pogreka obino nije
vea od 0.4'. Kad je sljedee godina prijestupna, tada se do 29. veljae ulazi s istim datumom, a
do kraja godine s datumom vie i postupa kako je navedeno. Kad je prethodna godina
prijestupna, tada se do 28. veljae ide s jednim datumom vie, a od 1. oujka s istim datumom.

Primjer 1.
Za dan 13. sijenja 2007. godine u UT=14
h
21
m
16
s
valja nai satni kut i deklinaciju Sunca iz
Godinjaka za 2006. godinu


Primjer 2.
Za dan 10. listopada 2007. godine UT=17h28m36s valja nai surektascenziju i deklinaciju
zvijezde Deneb iz godinjaka za 2006. godinu.



Napomena:

Duina srednje tropske godine za 2000 godinu 365.242190419 dana
Kalendarska godina 365 dana (prijestupna 366 dana)

365.242190419-365=0.242190419 dana=5h48m45.25s=87.18855

Razlika tropske i kalendarske godine je 87.18855 u srednjem suevu vremenu,
a u zvjezdanom: 87.4273






366.2422 je broj zvjezdanih dana u godini, a 365.2422 broj sunevih dana u godini.



min 3 . 14 23871434 . 0 18855084 . 87 42726518 . 87
42726518 . 87
2422 . 365
2422 . 366
18855084 . 87
= =
=
o
111
9. IDENTIFIKACIJA ZVIJEZDA


Zvijezde se identificiraju pretvaranjem horizontskih koordinata koje se mogu mjeriti
(visina i azimut) u mjesno ekvatorske koordinate (deklinaciju i surektascenziju). Tako dobiveni
podaci se usporeuju s podacima u Nautikom godinjaku. Brown's Nautical Almanac daje
podatke za ukupno 73 zvijezde, a Nautiki godinjak Dravnog hidrografskog instituta u Splitu
daje podatke za 54 zvijezde (ukljuujui i Polarnu zvijezdu). Zvijezde se oznauju Bayerovim
oznakama, koji je 1603. godine predloio nain po kojemu zvijezde odreenog zvijea
oznaavamo slovima grkog alfabeta ispred imena zvijea, a u nedostatku simbola nastavlja se
slovima latinske abecede.

Matematiki model identifikacije

Identifikaciju nebeskih tijela vrimo pretvaranjem horizontskih koordinata u mjesno
ekvatorske. Matematiki modeli pretvaranja mogu se vidjeti na slici.

Identifikacija uz pomo prvog astronomsko-nautikog sfernog trokuta

Pri identifikaciji su nam poznate izmjerena visina nebeskog tijela te zemljopisna irina
zbrojene pozicije. Koordinate iz osnovnog astronomsko nautikog trokuta moemo meusobno
pretvarati prema pravilima sferne trigonometrije.

sin = sin sinV + cos cosV cos
cos s =


cos cos
sin sin sin

V
(za pravila vidi stranu 20)

Zvijezde se najee mogu identificirati samim izraunom deklinacije, ali ako su
koordinate zbrojene pozicije nepouzdane, a pogreka u mjerenju azimuta velika i postoji vie
zvijezda sa priblino jednakim vrijednostima deklinacije, mora se izraunati i vrijednost
surektascenzije, koja se dobije iz mjesnog satnog kuta zvijezde (s
zv
iz gornjeg izraza):

360 = s
zv
( S

+ )

Proljetna toka () je presjecite nebeskog ekvatora i ekliptike za trenutak proljetnog
ekvinocija, a moe se izraunati iz Nautikog godinjaka s poznatim vremenom meridijana u
Greenwichu.
112
Prema tome poznati su nam toni podaci: izmjerena visina (V
i
) i griniki satni kut
proljetne toke (S

), nedostatno precizan podatak azimuta () i pogreni podaci kordinata

zbrojene pozicije (
z
i
z
) koji mogu imati toliko veliku pogreku da nam onemogue
identifikaciju.

Identifikacija zvjezdanim kartama i globusima

Zvjezdane karte mogu se pronai u Nautikim godinjacima, ili u posebnim publikacijama
(prirunicima), odnosno mogu se pronai samostalno kao infornativne karte. Veinom su to karte
u stereografskim projekcijama, mada mogu biti i u Merkatorovoj projekciji (najee
zemljopisne irine od + 70 do - 70).

Zvjezdani globusi su pomagala koja predouju nebesku sferu s ucrtanim zvijezdama prve i
druge veliine, te krugovima koji predouju nebeski ekvator, nebeski horizont, satne krunice i
vertikalne krunice. Svi su oznaeni stupanjskom podjelom to nam omoguuje direktno
usporeivanje koordinata razliitih koordinatnih sustava.
Na zvjezdanim kartama i globusima su ucrtane samo zvijezde, jer se njihova deklinacija i
surektascenzija ne mijenjaju, ili se mijenjaju vrlo sporo. Takoer, moe biti ucrtana ekliptika i
raspored rektascenzije Sunca po kalendarskim mjesecima (poloaj Sunca u odreeno doba
godine).

Identifikacija alignamentima

Alignamenti (alinjmani) su zamiljene linije koje spajaju pojedine zvijezde, a mogu tvoriti
razliite, manje ili vie, pravilne geometrijske likove.
Identifikacija se vri na nain da krenemo od poznate zvijezde, zatim prema ve utvrenim
pravcima zamiljamo alignamente i dolazimo do zvijezda koje elimo identificirati.
Postoji mnogo raznih alignamenata, a kao primjer navest u alignamente zvijea Velikog
medvjeda (Ursae Majoris) i Oriona (Orionis).

Veliki medvjed jedno je od najuoljivijih zvijea sjeverne polutke. Posebno je lako
prepoznatljiv dio zvijea zvan Velika kola, a sastoji se od sedam zvijezda, od kojih su etiri
navigacijske (Alkaid, Mizar, Alioth i Dubhe). Alkaid je prva zvijezda u rudi Velikih kola, Mizar
druga, a Alioth trea. Zvijezda Dubhe je stranji kota kola na strani ruda. Ako se spoje dvije
zvijezde koje predstavljaju stranje kotae Velikih kola (od kojih je zvijezda Dubhe blia polu) i
u tom pravcu proslijedi za pet njihovih meusobnih udaljenosti, dolazi se do najvee zvijezde
zvijea Malog medvjeda (Ursae Minoris)-Polarne zvijezde, po mnogo emu najvanije zvijezde
sjeverne polutke. Njezino je posebno obiljeje da se nalazi blizu sjevernog nebeskog pola, pa je
izmjerena visina zapravo priblina zemljopisna irina opaaa. Posljednja je zvijezda u repu
Malog medvjeda, a uz nju je i navigacijska zvijezda Kochab u stranjim kotaima na strani repa
Malog medvjeda.

Ako se spojnica stranjih kotaa Velikih kola produi do Polarne zvijezde za daljnjih pet
meusobnih udaljenosti u priblino istom smjeru, dolazi se do zvijezde Capha u zvijeu
Kasiopeje (Casiopeia). Isti smjer produen dalje za otprilike jednaku udaljenost od Polarne
zvijezde do Capha vodi do zvijezde Alpheratza u zvijeu Andromeda. Alpheratz s jo tri
zvijezde ini etverokut u zvijeu Pegaza, a zvijezda koja se u tom etverokutu nalazi u
dijagonali Alpheratza jest navigacijska zvijezda Markab.

Ako se produi ruda Velikih kola u zvijeu Velikog medvjeda, za otprilike etiri
udaljenosti izmeu druge i prve zvijezde u rudi (Mizara i Alkaida), dolazi se do zvijezde
Arcturus u zvijeu Bootes. Istonije od te zvijezde, u smjeru koji se dobije spojnicom zvijezda
Aliotha i Mizara (tree i druge zvijezde u rudi velikih kola), nalazi se zvijee sjeverna kruna
113
(Corona Borealis) s najveom zvijezdom Alpheccom. U suprotnom smjeru na otprilike jednakoj
udaljenosti nalazi se zvijezda Pollux u zvijeu Blizanaca (Gemini). Ako se spojnica zvijezda
stranjih kotaa produi prema jugu za otprilike deset duina, dolazi se do zvijezde Regulus u
zvijeu Lava (Leonis). Spojnica Polarne zvijezde i zvijezde koju predoava prednji kota
Velikih kola, a koji se ne nalazi uz rudu, produena na jug za jednaku udaljenost, dovodi do
zvijezde Denebola, takoer u zvijeu Lava. Spojnica iste zvijezde sa zvijezdom koja se nalazi
dijagonalno u Velikim kolima (Dubhe) produena prema jugu za devet meusobnih udaljenosti,
dovodi do zvijezde Spica, najvee zvijezde u zvijeu Djevice (Virgo). Zvijezde Arcturus,
Denebola i Spica tvore na nebu istaknuti istostranini trokut.

Kad se produi rep Malog medvjeda preko Polarne zvijezde za otprilike tri duljine repa
nailazi se na zvijezdu Capella u zvijeu Koijaa (Auriga). Spajanjem zvijezde koja predouje
prednji kota Velikih kola, a koja nije u rudi sa zvijezdom koja predouje zadnji kota Malih
kola u produetku rude (zvijezda Kochab) produena za veliinu dvostruke meusobne
udaljenosti dovodi do zvijezde Deneb u zvijeu Labuda (Cygnus).

Orion ili Lovac najizraenije je zvijee na nebu. Prostire se na objema polutkama, a
sastavljeno je od sedam zvijezda od kojih su etiri navigacijske. Zvijee se moe lako uoiti.
etiri zvijezde rasporeene su u nepravilan etverokut, a tri preostale nalaze se unutar
etverokuta na istom pravcu i meusobno jednako udaljene (predsavljaju pojas Oriona). Tri
navigacijske zvijezde su Betelgeus, na vrhu otrog kuta etverokuta, Bellatrix, na vrhu tupog
kuta etverokuta, i Rigel, u kutu ispod zvijezde Bellatrix. Ako se spojnica Rigela i preostale
zvijezde u etverokutu produi do presjecita s crtom koju tvore zvijezde pojasa Oriona, u
presjecitu se nalazi Sirius, najsjajnija zvijezda na nebu, i najvea zvijezda zvijea Velikog psa
(Canis Majoris). Spojnica zvijezda u otrom kutu Oriona (Betelgeus) i tupom kutu Oriona
(Bellatrix) prema istoku, na otprilike na dvostruko veoj udaljenosti, vode do zvijezde Procyon u
zvijeu Maloga psa (Canis Minoris). Spojnica zvijezde u otrom kutu Oriona (Betelgeus) i
Siriusa na polovici udaljenosti prema jugu od Siriusa dovodi do navigacijske zvijezde Adhara u
zvijeu Velikog psa. Spojnica Procyona i Adhare, na otprilike jednakoj udaljenosti prema jugu,
dovodi do zvijezde Canopus. Na istom alignamentu, a na udaljenosti od Canopusa koja odgovara
dvostrukoj udaljenosti Canopusa i Adhare nalazi se zvijezda Achernar. Navigacijska zvijezda je i
srednja zvijezda Orionova pojasa (Alnilam).



Veliki medvjed Orion



114

Andromeda i Pegasus





Crux

115



116



117


118


119



Sjeverno nebo




120




Juno nebo








121
Identifikacija uz pomo identifikatora zvijezda

Svi identifikatori se temelje na istom naelu, usporeivanjem koordinata zvijezde u
koordinatnom sustavu horizonta s koordinatama zvijezde u prvom koordinatnom sustavu
ekvatora. Koordinate horizontskog sustava (visina i azimut) se mjere, a zatim usporeuju sa
efemeridama mjesnog koordinatnog sustava ekvatora, od kojih se deklinacija mijenja, a mjesni
satni kut ovisi o rotaciji Zemlje.
Na krug koji predouje model nebeske sfere u prvom koordinatnom sustavu ekvatora
unesene su dnevne koordinate navigacijskih zvijezda. Postoji vie koordinatnih sustava, a
poloaji zvijezda oznaeni su kao funkcije mjesnog satnog kuta proljetne toke. Na drugom
krugu oznaene su koordinate u koordinatnom sustavu horizonta (visina i azimut). Krugovi koji
predouju koordinatne sustave se pri identifikaciji preklope tako da se nebeski pol i zenit
razlikuju za veliinu komplementa zemljopisne irine, a zatim se pronalazi zvijezda koja
odgovara izmjerenim vrijednostima visine i azimuta.
Identifikator koji se najee upotrebljava jest ameriki Star Finder and Identifier izdavaa
U. S. Navy Hydrographic Office. Postoji i nekoliko hrvatskih identifikatora, a to su Kotlariev
Identifikator zvijezda i umbeliev Identifikator.
Svi nabrojeni identifikatori se temelje na gore navedenom naelu usporeivanja koordinata
horizontskog i mjesno ekvatorskog koordinatnog sustava.



Identifikator zvijezda


122


Primjer : Indentificirati nebesko tijelo Pz =3130N =06020W
V=3850 =063 (10.01.2001 u 110415 UTC)
-------------------------------------------------------------- (rjeenje: Vega)
S = 27502.0 =38.9888885
+ K = 00103.9 szv=296.7522431
+ = - 06020.0
s = 21545.9 (360-)=080.9872431



Postavljanje indentifikatora za primjer gore (toka Z na =31.5)


123
10. STAJNICA U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI


Za dobiti stajnicu nuno je potrebno znati visinu nebeskog tijela, te tone mjesno-
ekvatorske koordinate u funkciji UT vremena opaanja. Poznavanjem mjesno ekvatorskih
korrdinata i zbrojene pozicije rauna se visina i azimut nebeskog tijela, te se iste usporeuju sa
izmjerenim visinama. Razlika opaene i raunate visine, te azimut definiraju greku zbrojene
pozicije. To je najei nain odreivanja stajnice danas, meutim postoje i neke druge metode
koje su se kroz povijest koristile.

Terstrika projekcija nebeskog tijela

Poloaj neke toke na povrini Zemlje definiran je zemljopisnim koordinatama,
zemljopisnom irinom () i zemljopisnom duinom (). Ako se zemljopisne koordinate
usporede s koordinatama mjesnog koordinatnog sustava ekvatora vidi se da zemljopisna irina
() odgovara deklinaciji (), a zemljopisna duina () odgovara satnom kutu Greenwicha (S).


Toka terestrike projekcije (A') nebeskog tijela (A)

Terestrika projekcija nebeskog tijela jest toka na povrini Zemlje kroz koju prolazi
spojnica sredita Zemlje i sredita nebeskog tijela. Njezine zemljopisne koordinate odgovaraju
koordinatama mjesnog koordinatnog sustava ekvatora (=, =s).

Na slici, koja prikazuje Zemlju i nebesku sferu, toka G predstavlja poziciju Greenwicha,
a toka A poloaj nebeskog tijela na sferi. Terestrika projekcija, oznaena tokom A' je
zamiljena toka na povrini Zemlje kroz koju prolazi pravac koji spaja sredite zemlje i sredite
nebeskog tijela.
Terestrika projekcija mijenja svoj poloaj na povrini Zemlje, a kree se od istoka prema
zapadu brzinom koja odgovara rotaciji Zemlje.
Ako se nebesko tijelo nalazi u gornjem meridijanu opaaa, zemljopisna irina e biti
zbroj deklinacije nebeskog tijela i komplementa visine, a zemljopisna duina odgovarat e
vrijednosti satnog kuta meridijana Greenwicha.
124
Ako se nebesko tijelo nalazi u donjem meridijanu, zemljopisna irina opaaa moe se
dobiti zbrajanjem visine i komplementa deklinacije, a zemljopisna duina opaaa razlikovat e
se za 180 od satnog kuta nebeskog tijela u meridijanu Greenwich.
Nebeska tijela (zvijezde) koja ne mijenjaju svoju deklinaciju krue po deklinacionim
paralelima, a ostala nebeska tijela po pravilnim ili nepravilnim spiralama.

Krunica jednakih visina i krunica pozicije

Toke na povrini Zemlje sa kojih se u istom trenutku mjeri jednaka visina nebeskih tijela
nalaze se na krivulji koja ima oblik krunice, a naziva se krunica pozicije. Dobije se ako se iz
pozicije terestrike pozicije povue krunica polumjera zenitne udaljenosti (90- V). Negdje na
krunici se nalazi poloaj broda, dakle ona je stajnica. Kao to je prikazano na slici, projekcija
krunice pozicije na nebeskoj sferi jest krunica istih zenitnih udaljenosti.


Krunica jednakih visina

Izmjerena visina nebeskog tijela ini krunicu na kojoj se nalazi opaa (krunica
pozicije). Projekcijom krunice pozicije na nebesku sferu dobiva se krunica jednakih zenitnih
udaljenosti.

Na Mercatorovoj karti krunica pozicije moe poprimiti razliite oblike, to ovisi o
poloaju opaaa i nebeskog tijela. Ako se krunica pozicije u cijelosti nalazi izmeu ekvatora i
pola, stajnica na Mercatorovoj karti poprima oblik nepravilne elipse s velikim polumjerom u
smjeru meridijana. Ovakav oblik krivulje naziva se krivulja pozicije prve vrste, kao to je
prikazano na slici.

.Krivulja pozicije prve vrste

125
Ako krunica pozicije obuhvaa dvije polutke, a unutar nje se nalazi Zemljin pol, krivulja
poprima oblik slian kosinusoidi, a naziva se krivulja pozicije druge vrste.

Ako krunica pozicije dodiruje Zemljin pol, ona na Mercatorovoj karti poprima oblik koji
je slian obliku parabole, a takav se oblik krivulje naziva krivulja pozicije tree vrste.
U praksi je rjetko neko nebesko tijelo u zenitu, takoer crtanje krunice pozicije na
Mercatorovu kartu nije praktino. Crtanje krunice pozicije relativno bi bilo jednostavno kada bi
imali velike globuse (gdje se sijeku dvije krunice pozicije to bi bila pozicija broda; svaka
krunica za centar ima terestriku projekciju pripadajueg nebeskog tijela). Meutim, i globusi
su nepraktini za praktinu uporabu.


Krivulja pozicije druge vrste (slika gore), i krivulja pozicije tree vrste (slika dolje).

Krivulja pozicije (astronomska stajnica) moe se zamijeniti krunicom jedino u sluaju
kada imamo vrlo male zenitne udaljenosti nebeskog tijela, dakle kada mjerimo nebeska tijela
velikih visina, i za nebeska tijela s vrlo malim vrijednostima deklinacija.

Luk i pravac pozicije

S obzirom da se u navigacijskoj praksi mjere visine nebeskih tijela i do 70, a njihova
krunica pozicije moe imati promjer i preko 1 000 M, koristimo se lukom pozicije (umjesto
krunice pozicije), koji se potom zamjenjuje pravcem pozicije. Luk i pravac pozicije dobivaju se
iz krunice pozicije i kruga zbrojene pozicije

Krug zbrojene pozicije dobiva se ako se oko toke zbrojene pozicije opie krug polumjera
koji odgovara jednoj esnaestini prevaljenog puta od zadnje provjerene pozicije po lijepom
vremenu, odnosno jedne osmine prevaljenog puta za vrijeme plovidbe u uvjetima loeg vremena.
Odnosno to je krug unutar koje bi se brod trebao nalaziti sa velikom vjerojatnou.
ak i u uvjetima plovidbe po izrazito loem vremenu krug zbrojene pozicije je viestruko
manji od krunice pozicije.
126
Luk pozicije je onaj dio krunice pozicije koji se nalazi unutar kruga zbrojene pozicije, to
jest luk AB prikazan na slici.

Luk i pravac pozicije

Luk pozicije dio je krunice pozicije koji se nalazi unutar kruga zbrojene pozicije. Pravac
pozicije (astronomska stajnica) dio je tangente na krunicu pozicije koja se nalazi unutar kruga
zbrojene pozicije. Budui da se pozicija broda najee rjeava grafiki na Mercartorovoj karti,
pravac pozicije je dio loksodrome.
Ukoliko se zbrojena pozicija ne razlikuje znatno od prave pozicije moemo luk pozicije
zamijeniti pravcem pozicije. Meutim, ako je pogreka zbrojene pozicije vea tada dolazi do
odstupanja koje moemo izraunati iz izraza:
d =
6876
tan
2
V D


U gornjem izrazu, d oznaava odstupanje pravca pozicije od luka pozicije na udaljenosti D
od toke u kojoj pravac pozicije tangira krunicu pozicije, a V je izmjerena visina nebeskog
tijela. U tablici je prikazano odstupanje pravca pozicije od luka pozicije za razliite visine i
razliite udaljenosti D.

Odstupanje pravca pozicije od luka pozicije

Udaljenost od dodirne toke:
D = 30 M D = 50 M D = 100M
Visina
nebeskog
tijela: Odstupanje pravca pozicije od luka
pozicije:
10 0.02 M 0.06 M 0.26 M
35 0.09 M 0.25 M 1.02 M
60 0.22 M 0.62 M 2.51 M
80 0.74 M 2.06 M 8.25 M
85 1.50 M 4.16 M 16.62 M

Prema gore navedenim podacima greke se mogu zanemariti osim u sluaju plovidbe po
izrazito loem vremenu, no tada poziciju raunamo tako da uz pomo koordinata zbrojene
pozicije izraunamo koordinate pozicije koja nee biti prava, ve e od nje odstupati za relativno
malu vrijednost, a nakon toga raun valja ponoviti uzimajui izraunate koordinate kao
koordinate zbrojene pozicije. Ovako dobivena nova pozicija nee sadravati pogreku.
U Nautikim tablicama broj 46 moemo izvriti korekciju stajnica ucrtanih na
Merkartorovu kartu.
127
Astronomsku stajnicu je otkrio 1837. godine ameriki kapetan Thomas Sumner. Temelj
ove metode je pretpostavljanje jedne zemljopisne koordinate i raunanje druge, uz ponavljanje
postupka (pretpostavljena koordinata se umanjuje ili uveava za odgovarajuu vrijednost) kako
bi se dobile dvije pozicije.


10.1. METODA SEKENTE (SUMNEROVA METODA)

Kapetan Thomas Sumner sasvim je sluajno doao do metode odreivanja stajnice uz
pomo nebeskog tijela, na putovanju iz Charlestona u Greenock. Slijedi opis odreivanja pravca
poloaja prema vlastitim rijeima kap. Sumnera: ''Isplovilo se iz Charlestona 25. studenog 1937.
godine na putu za Greenock. Serija jakih zapadnih oluja obeavala je brzi prolazak. Nakon to
smo proli Azore, prevladavao je juni vjetar i magla. Nakon prolaska 21 zapadne zemljopisne
duine nijedno opaanje nije izvreno sve do blizine obale, ali su izmjerene dubine upozoravale
na blizinu spruda. Vrijeme je postajalo burnije, a vidljivost loija. Vjetar je i dalje bio juni. Oko
pola noi dana 17. prosinca, kad smo prema zbrojenoj poziciji bili 40 M od svjetionika Tusker,
vjetar je okrenuo na jugoistok, tako da je irska obala ostala u zavjetrini. Brod je jedrio
maksimalno uz vjetar i izvrio
nekoliko letanja, da bi se
pozicija zadrala do svitanja.
Kad se ni tad nita nije
ugledalo jedrilo se u smjeru
ENE s minimalnim jedrima i
olujnim vjetrom. Oko 10 sati
izmjerila se visina Sunca i
zabiljeilo vrijeme na
kronometru. Budui da se
plovilo dugo vremena bez
opaanja, zemljopisna je
irina zbrojenog poloaja bila
nepouzdana zbog moguih
greaka. Upotrijebivi tu
zbrojenu irinu i izraunavi
zemljopisnu duinu, nala se
pozicija 15' istonije od
zbrojene, to na zemljopisnoj
irini od 52N ini 6 M. To je
izgledalo prihvatljivo s
obzirom na zbrojenu poziciju,
ali sumnjajui u tonost irine
raun se ponovio sa irinom
10' veom od prve. Drugi raun dao je poziciju 27 M u smjeru istok-sjeveroistok u usporedbi s
prethodnom. Raunalo se i trei put sa irinom veom od prve 20' prema sjeveru. Nova pozicija
bila je daljnjih 27 M prema istoku-sjeveroistoku. Sve tri pozicije leale su u smjeru svjetionika
Small. Tad odjednom postalo je oito da je opaena visina jednaka za sve tri izraunate pozicije,
za svjetionik Small i stvarni poloaj broda u tom vremenskom trenutku, a iz toga je slijedilo da
svjetionik Small mora leati na azimutu ENE ako je kronometar bio toan. Poto se steklo
uvjerenje da je to tako, brod se usmjerio u kurs ENE, a to je bilo mogue jer je vjetar i dalje
puhao iz SE, i za manje od 1 sata ugledao se svjetionik Small u smjeru ENE E i blizu
pramanice.''
Drugim rijeima Kapetan Thomas Sumner izraunao je tri toke na pravcu (luku) pozicije.


Odreivanje stajnice-kap. T. Sumner
128
Geometrijski gledano pravac (stajnica) je odreen sa dvije toke ili jednom tokom i
smjerom. Pravac koji spaja dvije toke na krunici zove se sekanta, pa se zato Sumnerova
metoda naziva jo i metodom sekante. Toke na krunici poloaja mogu se odrediti na dva
naina:

a) s odabranom zemljopisnom irinom rauna se zemljopisna duina:

2
cos sec ) sin( cos
2
sin
2
V p
ecp V
s
S s
+ +
=
=
=

b) s odabranom zemljopisnom duinom rauna se zemljopisna irina:

s ctg ctgx
ec x V x
cos
cos sin sin ) cos(
=
=

-zemljopisna duina
-zemljopisna irina
S-griniki satni kut nebeskog tijela
s-mjesni satni kut nebeskog tijela
p-polarna udaljenost (P=90-)

Jedan i drugi nain meusobno su kompementarni to znai da kada jedan daje loe
rezultate drugi daje dobre i obrnuto. Kapetan T. Sumner koristio je prvu gore navedenu metodu
(procjenjivao je zemljopisnu irinu, a raunao je zemljopisnu duinu). Ovaj nain najbolje
rezultate daje u blizini prvog vertikala, a najloije u blizini meridijana.
Ako se uzme proizvoljna zemljopisna irina, duina se moe dobiti i na sljedei nain:
cos s = (sinV
p
sin sin )/(cos cos )
=s-S

Uzimanjem
2
, umjesto
1
, dobit e se i
2
. Drugim rjeima, dobit e se dvije toke koje
kada se spoje definiraju stajnicu.

Drugi nain, kada se procjenjuje zemljopisna duina, a rauna zemljopisna irina, najbolje
rezultate daje u blizini meridijana, a najloije u blizini prevog vertikala.


10.2. PRAVAC POLOAJA PO METODI TANGENTE

Terestrika projekcija zanita na zemljinu povrinu daje stajalite opaaa., tj. toku broda.
Smjer vertikalne krunice iz poloaja broda prema terestrikoj projekciji nebeskog tijela je smjer
azimuta tog tijela. Takoer, poznato je iz geometrije da je tangenta u svakoj toki krunice
uvijek okomita na polumjer, koji je u ovom sluaju luk velike krunice. Dakle, kad se za pravac
poloaja uzme tangenta na krunicu u nekoj toki, tad je ona uvijek okomita na smjer azimuta.
Zato je potrebno ustanoviti kooordinate neke toke na krunici poloaja i za tu toku izraunati
azimut. S obzirom na nain kako se dobivaju koordinate odreujue toke na krunici poloaja,
razlikuju se sljedee metode:

- irinska,
- duljinska,
- visinska.
129
10.2.1. irinska ili Bordina metoda

Odreujua toka ove metode je zemljopisna irina, odnosno zemljopisna duina se
procjenjuje (npr. iz zbrojene pozicije), a irina se rauna za tu procjenjenu zemljopisnu duinu
kao i pripadajui azimut. Pravac poloaja (stajnica) prolazi kroz dobivenu toku i okomit je na
azimut.

sin
sin sin
) cos(
x Vp
x

=
s
tg
tgx
cos

=


Vp
Vp
cos cos
sin sin sin
cos

10.2.2. Duljinska ili Johnsonova metoda

Odreujua toka ove metode je zemljopisna duina, odnosno zemljopisna irina se
procjenjuje (npr. iz zbrojene pozicije), a duljina se rauna za tu procjenjenu zemljopisnu irinu
kao i pripadajui azimut (obrnuto u odnosu na irinsku metodu). Pravac poloaja (stajnica)
prolazi kroz dobivenu toku i okomit je na azimut.



cos cos
sin sin sin
cos

=
Vp
s =s-S

Vp
Vp
cos cos
sin sin sin
cos

10.2.3. Visinska metoda

Visinsku metodu otkrio je francuski pomorac Marcq de Saint Hilaire (Adolphe Laurent
Anatole de Blonde Marcq de Saint Hilaire) potkraj devetnaestog stoljea. Ova je metoda postala
ope prihvaena tek u dvadesetom stoljeu postavi dominantna metoda. Za zasluge radi
otkrivanja ove metode dobio je in admirala.
Pravac pozicije s ovom metodom se dobije kao razlika izmeu izmjerene visine i visine
izraunate pomou koordinata zbrojene pozicije, a u pravcu azimuta kao to prikazuje slika.

Visinska metoda
Ova metoda daje najbolje rezultate u blizini
meridijana, a najloije u blizini prve vertikale.
Ova metoda daje najbolje rezultate u
blizini prve vertikale, a najloije u blizini
meridijana.
130

Visinska metoda temelji se na ispravljanju koordinata zbrojene pozicije za vrijednost
razlike izmeu izmjerene visine i raunate visine nebeskog tijela u pravcu azimuta.

Toka T
p
predstavlja terestriku projekciju nebeskog tijela, a toka P
z
jest zbrojena
pozicija. Luk krunice AA' jest luk pozicije, a pravac okomit na azimut jest pravac pozicije. S
koordinatama zbrojene pozicije opaa e izraunati zenitnu udaljenost z
r
= 90- V
r
. Mjerenjem
visine nebeskog tijela ija se terestrika projekcija nalazi u toki T
p
zenitna udaljenost bit e z
p
=
90- V
p
. Razlika od toke P
z
do toke P
p
iznosi:

z
r
z
p
= (90- V
r
)-( 90- V
p
) = 90- V
r
- 90+ V
p
= V
p
V
r
= V.
z
r
z
p
= V

Prava i zbrojena pozicija se razlikuju za vrijednost izraunate i izmjerene visine, u pravcu
azimuta, pa se vrijednost zbrojene pozicije moe ispraviti za tu vrijednost. Toka u kojoj se
sijeku pravac azimuta i pravac pozicije zove se rektificirana toka.

Postupak crtanja stajnice je slijedei:

1. Izmjeri se visina nebeskog tijela i zabiljei vrijeme na kronometru.

2. Izmjerena visina (V
i
) ispravi se za vrijednost depresije i refrakcije (te paralakse i radijusa
za blia tijela) da bi se dobila prava visina (V
p
), a kronometarsko vrijeme (T
k
) za stanje
kronometra (St) da bi se dobilo srednje vrijeme u meridijanu Greenwich (UT):

UT = t
k
+ St

3. Sa srednjim grinikim vremenom iz nekog od nautikih godinjaka dobiju se mjesne
ekvatorske koordinate deklinacija () i griniki satni kut (S). Za zvijezde griniki satni
kut dobit e se ako se vrijednosti grinikog satnog kuta proljetne toke pribroji
surektascenzija (360- ). Mjesni satni kut (s) dobit e se ako se grinikom satnom kutu
pribroji vrijednost zemljopisne duine zbrojene pozicije (
z
). Mjesni satni kut razlikovat
e se od stvarnoga za veliinu razmjernu pogreki zemljopisne duine.

4. S deklinacijom (), zemljopisnom irinom zbrojene pozicije (
z
) i mjesnim satnim kutem
(s) izraunava se visina nebeskog tijela (V
r
), koja bi bila izmjerena da se opaa doista
nalazio u zbrojenoj poziciji. Visina se izraunava iz izraza:
sinV=sinsin + coscoscoss

5. Ovako izraunata visina se usporeuje s pravom visinom. Ako se opaa doista nalazio u
zbrojenoj poziciji, pa su i zemljopisna irina i duina unesene u izraun neoptereene
pogrekama, razlika izmeu izmjerene i izraunate visine nee postojati. Ako se,
meutim, opaa nalazio u poziciji razliitoj od zbrojene, pokazat e se razlika izmeu
izraunate (V
r
) i prave visine (V
p
):
V = V
p
- V
r


6. Koordinate zbrojene pozicije ispravljaju se za razliku visina u pravcu azimuta, pa je
potrebno izraunati vrijednost azimuta po izrazu:


V
V
cos cos
sin sin sin
cos

Azimut se na kartu ucrtava od poloaja zbrojene pozicije, pa u raun azimuta moraju ui
one vrijednosti koje odgovaraju koordinatama zbrojene pozicije, dakle vrijednost izraunate, a ne
izmjerene visine. Azimut se rauna prema gornjem izrazu, a strana horizonta na kojoj se nalazi
131
terestrika projekcija odredit e se na temelju mjesnog satnog kuta. Budui da se satni kut
poinje raunati u trenutku prolaska nebeskog tijela kroz gornji meridijan, a azimut u trenutku
prolaska nebeskog tijela kroz donji meridijan, te dvije vrijednosti se razlikuju za 180, pa se
azimut moe izraunati prema ovim pravilima:

- ako je satni kut vei od 180, nebesko tijelo nalazi se na istonoj strani horizonta, pa je
izraunata vrijednost stvarna vrijednost azimuta
- ako je satni kut manji od 180, nebesko tijelo nalazi se na zapadnoj strani horizonta, pa se
izraunata vrijednost azimuta mora oduzeti od 360.

7. Na Mercatorovoj karti iz zbrojene pozicije ucrtava se pravac azimuta i na tom pravcu
odredi se rektificirana toka na ovaj nain:

- Ako je razlika visina (V) pozitivna, vrijednost se nanosi na pravac azimuta prema
terestrikoj projekciji nebeskog tijela.
- Ako je razlika visina (V) negativna, vrijednost se nanosi na pravac azimuta u smjeru
koji je suprotan poloaju terestrike projekcije nebeskog tijela.

Stajnica se dobiva kad se kroz rektificiranu toku povue pravac okomit na pravac
azimuta, kao to je prikazano na sljedeoj slici.

Konstrukcija astronomske stajnice na Mercatorovoj karti.


Poziciju broda moe se odrediti mjerenjem visina dvaju ili vie nebeskih tijela istodobno ili
u kratkom vremenskom razmaku, ucrtavanjem stajnica na Mercatorovu kartu ili prijenosom
stajnice ako se mjerila visina samo jednog nebeskog tijela.






132
11. ODREIVANJE POZICIJE BRODA


Geometrijsko mjesto poloaja broda u astronomskoj navigaciji definira se kao krunica
poloaja, luk poloaja i pravac poloaja. Krunica poloaja na Merkatorovoj karti predouje se
krivuljom slinom elipsi, sinusoidi ili paraboli. Presjek dvaju geometrijskih mjesta (stajnica)
sveden na isti trenutak i mjesto daju toku broda. Vie od dvije stajnice zatvaraju poligon
poloaja, tri zatvaraju trokut, etiri etverokut, itd. Teorijski, sve stajnice svedene na isti trenutak
i mjesto morale bi se sjei u jednoj toki, to u praksi nije mogue zbog navigacijskih greki.
Metode odreivanja astronomskog poloaja broda mogu se podijeliti na dvije osnovne
skupine:
- izravne metode,
- neizravne metode.

11.1. IZRAVNE METODE

Dvije krunice poloaja sijeku se u dvije toke. Jedna od njih je pozicija broda. Zadatak bi
se najbre i najjednostavnije rijeio kad bi se mogle te krunice nacrtati na zemaljski globus.
Meutim, to nije praktino (da bi se 1 M prikazala duljinom od 1mm, globus bi morao imati
promjer oko 7 m).
Raunski zadatak se svodi na rjeavanje sustava jednadbi:
sinV
1
=sinsin
1
+coscos
1
cos(S
1
+
E
)
sinV
2
=sinsin
2
+coscos
2
cos(S
2
+
E
)

Ovaj sustav trigonometrijskih jednadbi treba rijeiti po nepoznanicama. Postupak je dug i
zamren, pa se ne upotrebljava u praksi.

Jedan od naina rjeavanja ovog problema dao je Charles T. Dozier (1949. godine):
Neka je poloaj opaaa odreen prema slici dolje:
S1- terestrika projekcija prvog nebeskog tijela
S2 - terestrika projekcije drugog nebeskog tijela

S=s
1
-s
2
=S++(360-
1
)-S--(360-
2
)=(360-
1
)-(360-
2
)


Dozierova metoda
133
Iz trokuta Pn S
1
S
2
: cosD=sin
1
sin
2
+cos
1
cos
2
cosS

D
D
A
sin cos
cos sin sin
) cos(
1
1 2
1

= +


Iz trokuta S
1
P
1
S
2
:
D V
D V V
A
sin cos
cos sin sin
cos
1
1 2
1

=


1
=(
1
+A
1
) - A
1

Iz trokuta Pn P
1
S
1:
sin=sin
1
sinV
1
+cos
1
cosV
1
cos
1



cos cos
sin 1 sin sin
1 cos
1
1
=
V
s

=S
1
-s
1


Willsova metoda

Visina nebeskog tijela razliito se mijenja tijekom dana. Ako se nebesko tijelo nalazi u
blizini prve okomice kad je azimut 90 ili 270, promjena visine je najvea. U blizini meridijana
kad je azimut 0 ili 180, nebesko tijelo neko vrijeme ne mijenja visinu (kulminacijska ili
meridijanska visina). Brzina promjene visine jest funkcija azimuta: kad je azimut najvei,
najvea je i promjena visine, a kad je azimut najmanji, najmanja je i promjena visine, pa je
promjena visine funkcija sinusa azimuta.

Na ekvatoru visina nebeskog tijela raste okomito, a na polu se uope ne mijenja, ve
nebesko tijelo krui paralelno s horizontom.
Promjena visine je funkcija zemljopisne irine: kad je irina 0, promjena visine je
najvea, a kad je irina 90 promjena visine je nula. Prema tome, visina se mijenja s funkcijom
kosinusa zemljopisne irine.
Iz toga se moe zakljuiti da se visina mijenja po formuli:

V= s cos sinW

Promjena satnog kuta razmjerna je promjeni vremena. Za jedan sat (60 vremenskih
minuta) satni se kut promjeni za 15. Za jedan stupanj promijenit e se za 60/15 = 4 minute.
Budui da se vrijeme mjeri u vremenskim sekundama, a promjena visine u lunim minutama,
moe se rei da ako visina raste okomito (na ekvatoru za W = 90), za promjenu visine od jedne
lune minute trebat e 4 sekunde vremena pa se prethodna formula podijeli s 4.

Ako se nebesko tijelo nalazi u prvoj okomici ili blizu prve okomice, azimut tog nebeskog
tijela je blizu 90, a sinW = 1 izraz se pretvori u:

cos = 4V / t

Razlika visina je izraena u lunim minutama, a razlika vremena u vremenskim
sekundama.

Za raunanje zemljopisne irine mjerenjem visina nebeskog tijela u blizini prvog
vertikala, postupak je sljedei:

- Izmjeri se visina nebeskog tijela (V
1
) i zabiljei vrijeme na kronometru (t
1
).
- Nakon odreenog vremena ponovno se izmjeri visina nebeskog tijela (V
2
) i zabiljei
vrijeme (t
2
).
134
- Razlika visine (V
2
V
1
) u minutama pomnoi se sa 4 i podijeli razlikom vremena (t
2
t
1
)
u vremenskim sekundama, ime se dobije cosinus zemljopisne irine, a zemljopisna
irina se izrauna kao arkus cosinusa te vrijednosti.
- Zemljopisna duina se moe dobiti ili grafiki, konstrukcijom stajnice Marcq de Saint
Hillaireovom metodom, ili izraunom satnog kuta za poloaj nebeskog tijela u prvoj
okomici.

tg
tg
s = cos =s-S

- Ako je prvi put visina mjerena prije prolaza, a drugi put nakon prolaza kroz prvi vertikal,
tonija zemljopisna duina dobiva se izraunom dvaju greenwich satnih kutova (S
1
za
srednje greenwich vrijeme prvog opaanja i S
2
za srednje greenwich vrijeme drugog
opaanja).


11.2. NEIZRAVNE METODE

U neizravne metode odreivanja poloaja broda u astronomskoj navigaciji ubrajaju se one
u kojima se raunanje zemljopisnih kooordinata ostvaruje posredno, preko pomonih veliina,
bilo grafiki ili raunski (metode sekante i metode tangente).
Od svih neizravnih metoda danas se gotovo bez izuzetka upotrebljava visinska ili
Hilaireova metoda. Postupak se svodi na odreivanje stajnica (na nain ve opisan) od vie
nebeskih tijela, bilo istovremenim opaanjem ili u razmaku vremena.


Odreivanje pozicije -Visinska metoda

Ukoliko okolnosti dozvoljavaju, potrebno je odrediti poziciju broda mjerenjim visina triju
i vie nebeskih tijela. U navigacijskoj praksi mjerenja se vre za vrijeme jutarnjeg ili veernjeg
nautikog sumraka kada se osim Sunca, Mjeseca i planeta mogu mjeriti i visine navigacijskih
zvijezda. Bitno je obratiti panju na to da visine koje se mjere ne smiju biti manje od 20 niti
vee od 70. Azimuti opaanih nebeskih tijela moraju se razlikovati za najmanje 30, a najvie
150 (po mogunosti ravnomjerno po krugu od 360). Razlika vremena izmeu pojedinih
mjerenje ne smije biti vea od vremena potrebnog da brod prevali jednu milju. Ako je vremenska
razlika prevelika visina se moe ispraviti za vremensku razliku pomou izraza:

) cos( ) (
60
1 2 p z
K t t
b
V = ili grafiki prebacivati stajnice (pozicija u razmaku
vremena)

U gornjem izrazu, V
z
oznauje korekciju visine koja je prva mjerena, b brzinu broda, t
1

vrijeme mjerenja prve visine, t
2
vrijeme mjerenja druge visine, azimut, a K
p
pravi kurs broda.
Za svako opaanje izrauna se razlika visina (V) i azimut (), a na Mercartorovoj karti
ucrtavaju se pravci pozicije. Pozicija broda jest presjecite pravaca pozicija, kao to je prikazano
na sljedeoj slici.
Presjecite pravaca pozicija, naalost, u praksi ne tvori toku, ve formira raznostranian
trokut (od tri stajnice). Prava pozicija broda P
p
se nalazi u sreditu dobivenog trokuta (u sjecitu
simetrale kutova), ako su objekti ravnomjerno rasporeeni po horizontu od 360. Ako objekti
nisu simetrino rasporeeni po horizontu (npr. unutar 180) najvjerojatniji poloaj broda je
presjek simetrale kuta najvee razlike azimuta i suprotne stranice (tree stajnice).
Ako je trokut prevelik potrebno je dodatno opaanje i provjera.
135

Pozicija broda istovremenim opaanjem nebeskih tijela



Pozicija u razmaku vremena (tri nebeska tijela)

136
Na gornjoj slici (donji desni kut) konstruirana je skala za ucrtavanje i itanje udaljenosti,
odnosno koordinata. Ako se radi na navigacijskoj (Mercatorovoj karti) ova skala nije potrebna,
meutim ako se problem odreivanja pozicije rijeava na obinom listu papira onda je ona
nuna. U biti radi se o trokutu srednje irine (vidi nautike tablice); jedna kateta pravokutnog
trokuta slui za itanje zemljopisne duine, hipotenuza slui za itanje zemljopisne irine,
udaljenosti i razmaka, a kut izmeu navedene katete i hipotenuze je kut srednje irine (priblino
kut zbrojene zemljopisne irine). Kod crtanja ove pomone skale poetni korak uvijek je
definiranje razmjera (npr. 1 cm = 1 M), ime se definira pravac hipotenuze i na kojoj se uzima i
ita razlika visina ili razlika zemljopisnih irina. Zemljopisna duina uvijek e se itati na pravcu
katete.
Do zemljopisne duine moe se doi i bez crtanja ove pomone skale na nain da se
udaljenost od dobivene pozicije do referetnog meridijena (najee onaj kroz zbrojenu poziciju)
ne pretvara izravno preko odabranog mjerila (jer je to razmak a ne ) ve:

cos
R
=

U navigacijskoj praksi nije za oekivati da e se dva i vie nebeskih tijela opaziti u
dovoljno kratkom vremenskom intervalu, stoga problem odreivanja pozicije u astronomskoj
navigaciji u pravilu podrazumjeva i koritenje metode pozicije u razmaku vremena. To znai da
e se jedna od odreenih stajnica uzeti kao referetna, tj. vrijeme za koje je ona odreena, i da e
se sve ostale stajnice prabaciti u ovo referetno vrijeme. Za prebaciti stajnicu potrebno je znati
vremenski interval za koji se eli prebaciti, brzinu broda i kurs. Iz poznate brzine i vremenskog
intervala odredi se udaljenost, a zatim se od toke gdje se stajnica sijee s kursom u pravcu kursa
nanese vrijednost ove udaljenosti. Kroz dobivenu toku na pravcu kursa, paralelno s prvom
stajnicom, crta se novi pravac koji upravo predstavlja prenesenu stajnicu (pretpostavka da brod
nije mijenjao kurs i brzinu za promatrani vremenski interval). Isti postupak se ponavlja za svaku
ostalu stajnicu koju je potrebno prebaciti za neko vrijeme unaprijed (ili unatrag)
9
.


Bez pozicije u ramaku vremena ne bi bilo mogue preko dana iskoristiti Sunce za
odreivanje pozicije. Naime, preko dana jedino vidljivo nenesko tijelo je Sunce (ako se izuzme
ponekad vidljiv Mjesec), a sa samo jednim nebeskim tijelom ne moe se doi do pozicije (za
poziciju su potrebne dvije stajnice, tj. dva nebeska tijela). Ako se nema dva nebeska tijela moe
se iskoristiti jedno, u ovom sluaju Sunce, na nain da se vre dva opaanja u dva razliita
vremena, a zatim da se jedna od stajnica prebaci u vrijeme druge stajnice. Uvjet je samo da se
stajnice sijeku pod povoljnim kutom, tj. nikako manjim od 30. Kod odreivanja stajnica uz
pomo Sunca pored ve prije opisna visinske metode za njeno odreivanje, uvijek se nastoji
iskoristiti i odreivanje stajnice opaanjem Sunca u trenutku kad dosee maksimalnu visinu, tj. u
trenutku kada prolazi kroz gornji meridijan.


Odreivanje pozicije mjerenjem visina istog nebeskog tijela u razmaku vremena-
Visinska metoda

Ova metoda se jo naziva i metoda ''running fix''. Najee se pomou ove metode mjeri
visina Sunca jer se danju jako dobro vidi horizont. Da bi pozicija bila to tonije, nakon prvog
smjeranja treba ekati da se azimut Sunca promjeni za najmanje 30, tek nakon toga moe se
smjerati po drugi put. To znai da izmeu dva smjeranja treba proi vie sati.
Postupak rada je slijedei:


9
Vie o pozicij u razmaku vremena-vidi skriptu Terestrika navigacija.
137
1. Izmjeri se visina Sunca, izraunaju elementi stajnice (V
1
,
1
) i na Mercartorovu kartu
ucrta se stajnica s naznakom tonog vremena opaanja (t
1
). Toka A na slici presjecite je
stajnice i linije kursa.
2. Nakon odreenog vremena, npr. oko tri sata (promjena azimuta mora biti vea od 30),
ponovno se izmjeri visina Sunca te izraunaju elementi (V
2
,
2
) i na kartu ucrta stajnica
s naznakom tonog vremena opaanja (t
2
).
3. S poznatom brzinom broda (b) u vorovima i razlikom vremena izmeu dvaju opaanja
(t = t
2
t
1
) izraenim u minutama izrauna se prevaljeni put broda (D) u miljama:

60
t b
D

=

4. Prevaljeni put nanese se na pravac kursa da bi se dobila toka B na slici. Kroz tu toku
prenese se prva stajnica tako da se ucrta pravac paralelan s prvom stajnicom. Presjecite
tog pravca i druge stajnice oznaava pravu poziciju broda (P
p
) u trenutku t
2
.



Prava pozicija broda opaanjem visina istog nebeskog tijela u razmaku vremena
(running fix)


Ovako dobivena pozicija ne moe se smatrati posve sigurnom jer postoje greke zbog
nepravilnog dranja kursa i netone brzine.

Ako brod iz bilo kojeg razloga promijeni kurs, stajnice se najprije prenesu na toku okreta
broda, a zatim se dalje prenose na opisan nain.





138
Odreivanje pozicije izraunom koordinata presjecita dviju stajnica

Visinkom metodom moe se doi do pozicije i bez grafike kunstrukcije stajnica.
Postupak je sljedei:

1. Izmjere se visine dva nebeska tijela i zabiljee vremena na kronometru, uz odgovarajue
ispravke.

2. Izraunaju se razlike visina (V
1
i V
2
) i azimuti W
1
i W
2
po metodama Marcq de Saint
Hilairea koristei se koordinatama zbrojene pozicije (z i z).

3. Koordinate prave pozicije izraunavaju se iz izraza:

=
z
+
) sin(
sin sin
1 2
1 2 2 1

W V W V


=
z
+
) ( sin cos
cos cos
1 2
2 1 1 2
W W
W V W V

Postupka izvoenja formula za zavrni raun i korekture razlike visina je sljedei:

sin V
1
= sin sin
1
+ cos cos
1
coss
1
diferencira se po V, i s.
sin V
2
= sin sin
2
+ cos cos
2
coss
2
__________________________________

dV
1
= d cos W
1
- ds
1
cos sin W
1
dV
2
= d cos W
2
- ds
2
cos sin W
2

__________________________________

- ds = d jer je istona pozitivna, a satni kut se broji preko zapada

d cos W
1
+ d cos sin W
1
= dV
1
d cos W
2
+ d cos sin W
2
= dV
2




d =
) ( sin
sin sin
1 2
1 2 2 1
W W
W dV W dV




d =
) ( sin cos
cos cos
1 2
2 1 1 2
W W
W dV W dV

139

dV

= d cos W .promjena visine zbog promjene zemljopisne irine


dV
s
= - ds cos sin W . promjena visine zbog promjene satnog kuta

- ds = d
__________________

= D cos K R = D sin K = R sec
a

= D sin K sec
s



Kad je i malo (<1), mogu se zamijeniti se d i d, a
s
s , pa e biti:

d = D cos K, d =

cos
K sin D


Kad se uvrste te vrijednosti u formule za korekture visine, izlazi:

dV

= D cos K cos W
+
dV
s
= D sin K sin W
________________________

dV

+ dV
s
= D (cos K cos W + sin K sin W)

dV = D cos (K W) = D cos (W K) jer je cos = cos (-)

L = W K ..pramani kut

dV = D cos L

Algebarskim zbrajanjem koordinata zbrojene pozicije i relativnih koordinata dolazimo do
pozicije motritelja:

= z + d

= z + d

Metoda omoguuje rjeavanje koordinata prave pozicije u istim granicama tonosti kao i
visinska metoda. Nedostatak ove metode je izrazita kompliciranost odreivanja pozicije kad se
opaa tri i vie nebeskih tijela, dakle isto kao i kod dozierove metode. S druge strane dozierova
metoda je preciznija jer izravno trai presjecite krunica kao stajnica, stoga se upravo dozierova
metoda preporuuje ako se eli u potpunosti raunski rijeiti problem odreivanja pozicije
opaanjem nebeskih tijela.






140
11.3. ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE

Zemljopisna irina moe se nekim sluajevima jednostavnije rijeiti, u odnosu na prije
opisanu visinsku metodu. Ti sluajevi odnose se na trenutak prolaza nebeskog tijela kroz
meridijan, te na zvijezdu Polaru.

11.3.1. Prolaz nebeskog tijela kroz meridijan

Meridijanska visina je ona visina koju nebesko tijelo postie u trenutku prolaza kroz gornji
ili donji meridijan, a kulminacijska visina je najvea visina nebeskog tijela u jednom danu. Ako
je opaa nepomian, a nebesko tijelo ne mijenja svoje ekvatorske koordinate, meridijanska i
kulminacijska visina su istovjetne. Meutim, ako nebesko tijelo mijenja svoju deklinaciju
meridijanska visina ne mora biti i najvea (kulminacijska) visina. Najvea razlika izmeu
meridijanske i kulminacijske visine moe biti kod Mjeseca, ali u praksi ta razlika znatnije ne
utjee na odreivanje zemljopisne irine.
Prolaskom nebeskog tijela kroz gornji ili donji meridijan astronomsko-nautiki sferni
trokut nestaje, odnosno prelazi u dio luka velike krunice. Mjesni satni kut poinje tei
prolaskom nebeskog tijela kroz gornji meridijan. Iz osnovnog astronomsko nautikog sfernog
trokuta:

s V cos cos cos sin sin sin + =

Budui da se nebesko tijelo nalazi u meridijanu, njegov satni kut je nula, pa se gornji izraz
pretvara u oblik:

( ) | | = = + = 90 sin ) cos( cos cos sin sin sinV

Iz toga proizilazi:
+ = 90 V odnosno + = V 90

Prilikom odreivanja zemljopisne irine ovom metodom nije potrebno poznavati srednje
griniko vrijeme. Ovo je najstarija metoda raunanja astronomske stajnice, a opisao ju je grki
astronom Pytheas u etvrtom stoljeu prije Krista.

Nebeski meridijan je velika krunica na
nebeskoj sferi na kojoj se nalaze polovi sfere,
zenit i nadir opaaa, pa je nebeski meridijan
istodobno i vertikalna i satna krunica. U
trenutku prolaska nebeskog tijela kroz
meridijan deklinacija nebeskog tijela jest luk
nebeskog meridijana od nebeskog ekvatora do
sredita nebeskog tijela, a visina jest luk
nebeskog meridijana od nebeskog horizonta
do sredita nebeskog tijela. Komplement
visine (z = 90-V) jest luk meridijana od
sredita nebeskog tijela do zenita. Kao to se
vidi sa slike zemljopisna irina (
m
) se moe
izraunati iz izraza:

=
m
+ = + V z 90 ( i istoimeni)
odnosno
=
m
= V z 90 ( i raznoimeni)

Nebesko tijelo izmeu nebeskog ekvatora i
zenita ( i istoimeni)
141


Nebeska tijela ija je deklinacija
vea od zemljopisne irine, i istoimena sa
njom, dakle koja nemaju prolaz kroz prvi
vertikal, kroz nebeski meridijan prolaze
izmeu vidljivog pola i zenita.
Zemljopisna irina za ta nebeska tijela se
dobije iz izraza (vidi sliku lijevo):

( ) + = = z V
m m
90 ( i istoimeni)

Ako je nebesko tijelo izmeu
vidljivog pola i horizonta ( i istoimeni):

+ = + = 90 V p V
m


Opi oblik za raunanje irine moe
se pisati:
( ) ( ) + = z
m


Koritenjem ovoga izraza treba
imati na umu da je zenitna udaljenost komplement meridijanske visine (z = 90- V
m
), a ima
pozitivan predznak ako se zenit opaaa nalazi izmeu pola i nebeskog tijela, a negativna je ako
se nebesko tijelo nalazi izmeu pola i zenita. Meutim, postoji jo jednostavnije pravilo za
odreivanje predznaka zenitne udaljenosti: ako je pri mjerenju visine nebeskog tijela u
meridijanu opaa bio okrenut prema jugu, zenitna udaljenost ima pozitivan predznak, a ako je
bio okrenut prema sjeveru zenitna udaljenost ima negativan predznak.

Postupak izraunavanja zemljopisne irine je slijedei:

1. Sekstantom se prati visina nebeskog tijela u blizini meridijana sve dok ne postane
najvea. Ta se visina ispravi za utjecaj depresije, refrakcije te paralakse i radijusa, ako je
potrebno, i dobijemo visinu u meridijanu (V
m
).
2. Deklinacija nebeskog tijela se moe dobiti na dva naina: itanjem vremena kronometra
u trenutku kada je visina postigla svoju najveu vrijednost i pretvaranjem tog vremena u
srednje griniko vrijeme pomou kojeg dobijemo deklinaciju iz Nautikog godinjaka, ili
raunanjem vremena prolaza nebeskog tijela kroz meridijan.
3. S poznatom meridijanskom visinom (V
m
) i deklinacijom () izrauna se zemljopisna
irina.

Cirkumpolarna nebeska tijela imaju dva prolaza kroz meridijan, i to prolaz kroz gornji i
donji meridijan. Gornji prolaz moe biti izmeu pola i zenita ili izmeu ekvatora i zenita, pa
moe biti pozitivan ili negativan.
Meutim, prolaz kroz donji meridijan uvijek je na strani vidljivoga pola, a visina koju
mjerimo jest najmanja visina nebeskog tijela. Zemljopisna irina se izraunava kao zbroj polarne
udaljenosti (p = 90-) i visine u meridijanu:

( )
m m
V + = 90

Ova metoda se esto koristi u navigacijskoj praksi, i to uglavnom danju kada se mjeri
visina Sunca u meridijanu. Za vrijeme lijepog vremena mogue je odrediti zemljopisnu irinu s
vrlo velikom tonou.

Nebesko tijelo izmeu zenita i pola
( i istoimeni)
142
U trenutku prolaza nebeskog tijela kroz gornji meridijan mjesni satni kut nebeskog tijela
jednak je nuli, odnosno zemljopisna duina izjednaava se s grinikim satnim kutom. Dakle,
prolaskom nebeskog tijela kroz gornji meridijan moe se odrediti i zemljopisna duina. Kod
odreivanja zemljopisne duine uz pomo tijela koje prolazi kroz gornji (ili donji) meridijan
potrebno je tono odrediti vrijeme prolaska kroz meridijan, a ono ne mora biti indentino
vremenu najvee (kulminacijske) visine. Slika dolje prikazuje postupak odreivanja vremena
prolaska nebeskog tijela kroz meridijan.


Odreivanje vremena prolaska nebeskog tijela (Sunca) kroz gornji meridijan


Grafiki postupak:

- 30-tak minuta prije procjenjenog vremena prolska kroz meridijan poeti s mjerenjem
visina i oitavanjem vremena, s tim da se uestalost opaanja poveava pribliavanjem
vremenu kulminacije,
- nastaviti s opaanjem 30-tak minuta poslije postizanja kulminacijske visine,
- ucrtati dobivne rezultate (visine u funkciji vremena), slika gore,
- povui paralelne linije s x osi (s dovoljno vertikalnog razmaka izmeu njih),
- oitati vremena za toke u kojima paralelne linije sijeku krivulju,
- pronai aritmetiku sredinu svih oitanih vremena (vrijeme prolaska kroz meridijan).


Raunski:

- procijeniti vrijeme prolaska nebeskog tijela kroz gornji meridijan,
- kao i kod grafikog naina biljeiti podatke o visini neposredno prije postizanja
maksimalne visine,
- nakon to visina nebeskog tijela prestane raste, tj. krene u opadanje namjestiti sekstant
na prije oitanu vrijednost (zadnju oitanu prije kulminacije) te u trenutku postizanja te
visine zabiljeiti vrijeme,
- postupak ponoviti sukladno broju oitanih visina nebeskog tijela prije kulminacije,
- aritmetika sredina oitanih vremena (prije i poslije kulminacije) dati e tono vrijeme
prolaska kroz gornji meridijan.



143
11.3.2. Odreivanje zemljopisne irine uz pomo zvijezde Polare

Kao to se vidi na slici visina nebeskog pola iznad horizonta odgovara zemljopisnoj irini
opaaa.

Polara-odreivanje zemljopisne irine


Visina pola za opaaa koji se nalazi u toki M (Z) na povrini Zemlje jest luk vertikalne
krunice od nebeskog horizonta do nebeskog pola (P
N
). Zemljopisna irina opaaa () je luk
meridijana od zemaljskog ekvatora do poloaja opaaa. Zenitna udaljenost je komplement
visine. Kada je nebesko tijelo u toki nebeskog pola (ili blizu njega) njegova visina izjednaava
se sa zemljopisnom irinom opaaa. U blizini Sjevernog zemaljskog pola nalazi se zvijezda
Polaris, poznata jo i kao Polarna zvijezda. Meutim, ona se ne nalazi tono u toki pola, zbog
precesije. 1991. godine udaljenost Polare do pola iznosila je 046,4', trenutno se smanjuje tako da
bi 2100. godina bila najblia polu, poslije ege slijedi udaljavanje.

Za izraun zemljopisne irine uz pomo Polare trebamo ispraviti visinu Polarne zvijezde
za veliinu odstupanja njezina poloaja od nebeskog pola. Na sljedeoj slici je prikazan
koordinatni sustav horizonta i poloaj Polare
na njemu.

Toka Z predouje zenit, a toka P
nebeski pol. Razlika izmeu izmjerene
veliine i zemljopisne irine opaaa ovisi o
poloaju zenita, odnosno mjesnom satnom
kutu Polarne zvijezde. Trokut sa slike
izmeu pola, Polarne zvijezde i toke A se
zbog svoje zanemarive veliine moe
smatrati pravokutnim, pa se vrijednost od
pola do toke A moe izraunati iz veliine
mjesnog satnog kuta s i polarne udaljenosti
p, koja predstavlja polarnu udaljenost
Polarne zvijezde (90- ):
( ) s p V cos 90 90 + =
( ) s V s p V cos 90 cos = =

Koordinatni sustav horizonta i poloaj Polare
144
Tonija vrijednost za zemljopisnu irinu moe se dobiti iz sfernog trokuta kojeg
zatvaraju Zenit, Nebeski pol i zvijezda Polara.

cos (90-V)=cos(90-)cos(90-)+ sin(90-)sin(90-)cos s

sin V=sinsin+ coscoscos s

Daljnjim sreivanjem moe se doi do izraza:

x V + = gdje je
s tgV
p
s p x
2
2
sin ' 1 sin
2
cos + =

Azimut Polare - iz trokuta Pn, Z i P, primjenom sinusovog pouka slijedi:

V
p s
V
s
W
cos
sin sin
cos
cos sin
sin

=

=



Kako su W i p mali, moe se aproksimirati: sinW=Wsin1 i sin p= psin1

V
p s
W
cos
1 sin sin
1 sin
o
o

=
V
s p
V
s p
W
cos
) sin(
cos
sin
=

=


Postupak za izraunavanje zemljopisne irine mjerenjem visine Polarne:

1. Izmjeri se visina Polarne zvijezde i oita vrijeme na kronometru. Izmjerena visina se
ispravi za utjecaj depresije i refrakcije, a vrijeme kronometra za stanje, kako bi dobili
srednje griniko vrijeme (UT).
2. Sa srednjim grinikim vremenom (UT) iz nautikog godinjaka izrauna se griniki
satni kut proljetne toke. Toj vrijednosti pribroji se zemljopisna duina zbrojene
pozicije, te se tako dobije mjesni satni kut proljetne toke. Sa mjesnim satnim kutom
proljetne toke iz prve tablice dobiva se ispravak K1. Sa mjesnim satnim kutem
proljetne toke i zemljopisnom duinom zbrojene pozicije (ili ispravljenom visinom
Polarne zvijede) iz druge tablice dobiva se ispravak K2. Sa mjesnim satnim kutom
proljetne toke i datumom iz tree tablice dobiva se ispravak K3. Zbrajanjem ova tri
ispravka dobiva se ukupnu korekciju.
3. Ispravljenoj visini pribroji se vrijednost ukupne korekcije (i oduzme 60 minuta
10
) i
dobiva se vrijednost zemljopisne irine.

Odreivanje zemljopisne irine mjerenjem visine zvijezde Polare mogue je samo na
sjevernoj hemisferi, na irinama veim od 15.

Na istim stranicama gdje se itaju korekcije K1, K2 i K3, nalazi se i podatak o pravom
azimutu zvijezde Polare, u funkciji mjesnog satnog kuta proljetne toke.





10
kod nekih godinjaka-obratiti pozornost na uputstvo unutar nautikog godinjaka koji se koristi).
145
11.4. KONTROLA DEVIJACIJE

Za magnetski kompas devijacija se odreuje na slijedei nain:

p= azimut pravi (ita se s karte za pokriveni smjer ili rauna za nebeska tijela)
- k= azimut kompasni (oitava se s magnetskog kompasa)
Ku= ukupna korekture
- Var= varijacija (s karte)
m= devijacija magnetskog kompasa


Za zvrni kompas:

p= azimut pravi (ita se s karte za pokriveni smjer ili rauna za nebeska tijela)
- g= azimut zvrnog kompasa (oitava se sa zvrnog kompasa)
Ku=g= ukupna korekture (devijacija zvrnog kompasa)


Azimut nebeskog tijela dobiva se na ve opasani nain raunanjem visine, a potom i
azimuta pravog (iz astronomsko-nautikog trokuta upotrebom cosinusovog pouka za stranice).
Ulazni elementi su mjesni satni kut i deklinacija nebeskog tijela, te irina zbrojene pozicije.
Umjesto raunskog naina mogu se upotrijebiti i tablice (vidi NT 37 ''ABC'). Koeficijent A
u funkciji je satnog kuta i zemljopisne irine, a koeficijent B u funkciji satnog kuta i deklinacije.
Pravila za predznak su na dnu stranice. Zbrajanjem A i B dobiva se koeficijent C, za koji se iz
zadnjeg dijela tablica u funkciji zemljopisne irine ita azimut. Ovako dobiveni azimut je u
kvadratalnoj skali, pravilo za prvi predznak je na dnu stranice, a drugi predznak odreuje
vrijednost satnog kuta (satni kut vei od 180, azimut s predznakom ''E'', satni kut manji od 180,
azimut s predznakom ''W'').
Za raunanje azimuta postoje dva specijalna sluaja, uz pomo Polare (azumit se ita
izravno iz nautikog godinjaka) i u trenutku kada nebesko tijelo izlazi ili zalazi.

ABC tablice

Primjer:
Zadano:
=5400'S
s=4600'W
=1100'S
Rjeenje raunski:
V=33.72283
=301.9 (58.1 W)

Tablino:

A = - 1.33 (pravilo za predznak na dnu tablice A)
+B = + 0.27 (pravilo za predznak na dnu tablice B)
-----------
C = - 1.06

Za C -1.06, a u funkciji , iz tablica C ita se vrijednost azimuta (58)

(Prvi predznak-pravilo na dnu tablice C) N 58 W (Drugi predznak po satnom kutu)

N 58 W = 301
146

Primjer tablice A
147


Primjer tablice B

148

Primjer tablice C

Azimut u trenutku pravog izlaska ili zalaska nebeskog tijela (Amplituda)

Budui da zbog utjecaja refrakcije i depresije ne moe tono odrediti trenutak pravog izlaza
ili zalaza, u praksi se ova metoda koristi najee za mjerenje azimuta Sunca. Sunce je u trenutku
pravog izlaska ili zalaska na ili iznad horizonta onda kada se njegov donji rub nalazi na otprilike
2/3 promjera iznad horizonta.
U trenutku izlaza ili zalaza visina nebeskog tijela je nula, to pojednostavljuje izraz za
azimut:

cos
sin
cos = W

149
Postupak rada je slijedei:

- U trenutku kad se Sunce nae dvije treine svog promjera iznad horizonta izmjeri se kompasni
azimut (W
k
) i zabiljei vrijeme (UT).
- Sa UT vremenom iz nautikog godinjaka se oita deklinacija Sunca (). Pomou deklinacije
Sunca i zemljopisne irine zbrojene pozicije izrauna se stvarni azimut (W
p
).

Kod ove metode moe doi do zabune zbog predznaka deklinacije i zemljopisne irine,
stoga se azimut rauna s apsolutnim vrijednostima (rezultat prije navedene formule daje tzv.
Amplitudu, koja predstavlja luk horizonta od toke E do toke pravog izlaza, odnosno od toke
W do toke pravog zalaza). Azimut se rauna prema slijedeim pravilima (vidi NT 38
''Amplituda nebeskih tijela''):
- deklinacija pozitivna, azimut izlaza je 90- A, a azimut zalaza 270+A.
- deklinacija negativna, azimut izlaza je 90+ A, a azimut zalaza je 270-A.


Tablice za odreivanje azimuta u trenutku izlaska/zalaska nebeskog tijela
150
11.5. TABLINO ODREIVANJE POZICIJE

Odrediti stajnicu, tj. poziciju mogue je i uz pomo posebnih tablica. U ne tako davnoj
prolosti, prije masovne upotrebe kalkulatora i raunala, tablice su bile gotovo jedini nain
pomou kojih se dolazilo do stajnica. Danas postoje razliite vrste ovih tablica, npr. nae
Nautike tablice izmeu ostalog sadre ''PR'' tablice (NT 39-Tablice za proraun visine i
azimuta nebeskih tijela). Uputstvo kako se radi s ovim tablicama objanjeno je unutar samih
tablica.

Danas na brodovima najee se koriste Sight reduction tables for air navigation (No
249). Specifinost ovih tablica (prvi dio-Vol I) ogleda se u tome to su ponuene izraunate
vrijednosti pravih visina i azimuta odabranih nebeskih tijela (najbolje vidljiva i s povoljnim
meusobnim poloajem), a u funkciji mjesnog satnog kuta proljetne toke i zemljopisne irine
(zaokruenim na pune stupnjeve). Vrijednosti iz tablica itaju se tako da se zemljopisne irina iz
zbrojene pozicije zaokrui na puni stupanj, a zemljopisna duina iz zbrojene pozicije se promjeni
na najbliu vrijednost tako da zbrojena s grinikim satnim kutom proljetne toke da mjesni satni
kut proljetne toke na puni stupanj. Postupak je dalje identian prije opisanoj visinskoj metodi;
razlika visine prave (proitano iz tablica) i ispravljene visine sekstanta dat e V, azimut iz
tablica predstavlja
p
. Sa V i
p
crta se stajnica ali ne iz zadane zbrojene pozicije ve sa
koordinatama kojima se ilo u raun (zakruena zemljopisna irina i prilagoena zemljopisna
duina da bi se dobila puna vrijednost mjesnog satnog kuta proljetne toke). S ovim tablicama
mogue je doi do stajnice vrlo jednostavno i brzo.













Sight reduction tables No 249 vol 1

Drugi dio tablica (Vol II) omoguuje ope rjeavanje problema odreivanja stajnica uz
pomoe nebeskih tijela. Ulazi se na isti nain kao i kod Vol I s tim da se pored zemljopisne irine
i mjesnog satnog kuta proljetne toke ulazi sa zakruenom vrijednou deklinacije nebeskog
tijela. Dobivena visina ispravlja se sukladno razlici zaokruene i stvarne deklinacije.











Sight reduction tables No 249 vol 2
151
12. NAVIGACIJSKE GREKE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI


Navigacijske greke openito se mogu podijeliti na:

- sustavne,
- sluajne,
- previde.

Sustavne greke su one koje preteno zadravaju predznak i veliinu u nizu mjerenja.
Kada se ove greke odrede, koriste se kao popravci opaanja (npr. ako kompas uvijek pokazuje
kut za stupanj vie, greka sekstanta, greka kronometra, itd.).

Sluajne greke su one koje nemaju stalnu veliinu niti predznak. Teko ih je odrediti,
odnosno odreuje se vjerojatnost da greka bude unutar odreenih granica. Sluajne greke
obino podlijeu zakonu neke razdiobe (npr. normalne razdiobe
3
, tj. pozitivne greke javljaju se
tako esto kao i njima suprotne negativne greke u velikom broju sluajeva, a male greke po
apsolutnim vrijednostima su ee od onih s velikim grekama).

Previdi su greke posade zbog neznanja, nepanje i sl. Previdi, takoer imaju obiljeje
sluajnih greaka.


12.1. GREKE PRAVCA POLOAJA

Greke pravca poloaja nastaju zbog:

a) Greke izmjerene visine:
- greke zbog nepreciznosti, netonosti i nepodeenosti sekstanta,
- greke zbog razlike izmeu prave i srednje refrakcije,
- greke zbog razlike izmeu prave i srednje depresije,
- greke zbog zanemarivanja paralakse i radijusa nebeskih tijela,
- greke pri opaanju (osobna greka opaaa),
- ostale greke (valjanje, slabo vidljiv horizont ili nebesko tijelo, otklon od vertikale, itd.)

b) Greke raunane visine:
- greke u deklinaciji i satnom kutu,
- greke u stanju kronometra.

c) Greke zbog prijenosa pravca poloaja

d) Greke zbog zamjene luka poloaja lukom loksodrome

e) Greke zbog zamjene ortodromskog loksodromskim azimutom






3
Za kontinuiranu sluajnu varijablu X s pripadajuom funkcijom gustoe
2
2
1
2
) (
2
1
) (

=
x
e x f
,
R x
,
kae se da ima normalnu razdiobu s parametrima i i pie se kao ) , (
2
N X
152
12.2. GREKE POLOAJA BRODA

Poziciju broda odreuje sjecite dvije i vie stajnica. Greka poloaja broda izravno je
posljedica greake pravca poloaja.

Pozicija odreena s dvije stajnice

a) Sustavnih greaka nema, a sluajne razliite od nule

Dva pravca poloaja se sijeku pod nekim kutom i pri tome formiraju tzv. paralelogram
neizvjeznosti (poloaja), jer svaka stajnica ima greku (vrijednost v kojoj pripada odreena
vjerojatnost). Vjerojatni poloaj broda moe biti u bilo kojoj toki unutar paralelograma ili na
njegovim stranicama. Prostor vjerojatnosti, pa i maksimalna greka, bit e manji to se
paralelogram vie pribliava pravokutniku (kvadratu), odnosno ako se stajnice sijeku pod 90 (ne
smiju se nikako sijei pod kutom manjim od 30).

b) Sluajnih greaka nema, a sustavne razliite od nule

Kad se pretpostavi da su sluajne greke zanemarive, a sustavne da su za oba pravca
jednake, tad se moe konstruirati tzv. toni pravac poloaja kao bisektrisa (simetrala) kuta.
Naime, u tom sluaju ukupne greke prvog i drugog pravca poloaja jednake su po veliini i
predznaku, pa se pravci paralelno miu u smjeru azimuta, ili u suprotnom smjeru, za istu
vrijednost. S obzirom na paralelogram ABCD (slika dolje), dua os paralelograma uvijek se
nalazi na bisektrisi otrog kuta meu stajnicama. U praksi, kod odabira objekata, treba teiti da
dva nebeska tijela koja se opaaju imaju razliku azimuta od 60 do 90, odnosno uvijek otri, a
nikad tupi kut.

Paralelogram neizvjesnosti i bisektrisa kura


153
c) Sustavne i sluajne greke razliite od nule

Kada postoje i sustavne i sluajne
greke centar elipse pomie se za
vrijednost sustavne greke u jednu ili
drugu stranu bisektrise ovisno o
predznaku. Kako je za smanjivanje
sustavnih greaka povoljnija razlika
azimuta manja od 90, a za sluajne tono
90, to se najpovoljniji uslovi za opaanje i
uzimanje ovih greaka u raun razlikuju.
Pod pretpostavkom da su obje
greke jednake, tada je najpovoljnija
razlika azimuta 90; ako je sustavna greka
vea od sluajne, tada je najpovoljnije da
razlika azimuta bude manja od 90 (60 do
70).



Pozicija odreena s tri stajnice

Da bi se dobila sigurnija pozicija broda, opaaju se obino tri nebeska tijela. Pri ovom
opaanju nastoji se da razlika azimuta bude 120 ili 60, a da njihove visine budu od 10 do 70.
Tri stajnice koje se dobiju opaanjem tri nebeska tijela rijetko e se sijei u jednoj toki, odnosno
formirat e se vei ili manji trokut. Ovaj trokut nastaje zbog prije navedenih greaka, ali isto tako
i zbog nemogunosti da se sva opaanja izvre u istom trenutku.

Kada se opaaju tri objekta simetrino rasporeena po horizontu (razlika azimuta 120)
najvjerojatniji poloaj broda trebao bi biti u sjecitu bisektrisa (sredite krunice upisane
trokutu). Pretpostavka je da su opaanja obavljena u istom trenutku, da su ukupne sustavne
greke svih pravaca poloaja priblino jednake i da su maksimalne vrijednosti ukupnih sluajnih
greaka takoer priblino jednake.


Pozicija broda - razlika azimuta 120




Sustavne i sluajne greke
154
Ako se zanemare sluajne greke (jednake nuli), te ako su poznate sustavne greke za sve
stajnice tada se o poziciji moe zakljuiti prema sljedeoj slici. Vrijednosti 1, 2, 3 neka
predstavljaju pripadajue sustavne greke. Paralelno sa stajnicama I, II i III povuku se linije na
udaljenosti 1, 2, 3 od odgovarajuih stajnica. Ove linije (I', II', III') daju drugi trokut
A
1
B
1
C
1
. Spajajui vrhove tog trokuta s vrhovima trokuta ABC dolazi se do prave pozicije Pp.

Objekti ravnomjerno rasporeeni po horizontu
(sluajnih greaka nema, sustavne poznate za svaku stajnicu)

Ako se opaa samo na jednoj strani horizonta i pretpostavlja da su vee sustavne greke,
najvjerojatniji poloaj bit e sjecite bisektrise tupog kuta i nasuprotne stranice. Naime, zbog
utjecaja sluajnih greaka pozicija je unutar trokuta (toka Pp'-slika dolje), a zbog sustavnih
greaka izvan trokuta (Pp-slika dolje).

Pozicija broda - opaanje neravnomjerno po
horizontu (unutar 180)
Pp'-pozicija koju odreuju sluajne greke (unutar trokuta)
Pp-pozicija koji odreuju sustavne greke (izvan trokuta)


Pretpostavlja li se da su dominantne sluajne greke (sustavne zanemarive), uzet e se
toka najmanjih kvadrata Pv (udaljenost od stranica ili vrhova), a ako je trokut priblino
jednakostranian, moe se uzeti i sjecite bisektrisa (pv') ili teite trokuta (Pv'') kao
najvjerojatniji poloaj.


155

Toka Pv e se konstruirati tako
da se za n uzme po volji odabran broj (s
kojim se dijele stranice a, b, c) i da se
potom na udaljenosti x, y, z od stranica
trokuta a, b, c povuku pravci paralelni sa
stranicama trokuta. Spajanjem vrhova
trokuta ABC i novodobijenog A'B'C'
dolazi se do toke Pv. Zbroj kvadrata
udaljenosti od Pv do stajnica je najmanji
zbroj kvadrata. Toka Pv uvijek je blia
najmanjoj stranici.

Koje od navedenih greaka imaju
dominantan utjecaj, moe se samo
priblino odrediti na temelju veliine
trokuta greke. Ako su stranice trokuta
vee od 5M, moglo bi se zakljuiti da
postoji neka konstantna sustavna greka,
odnosno da je pozicija broda izvan dobivenog trokuta. Ako su stranice trokuta male, moe se
pretpostaviti da postoji neka sluajna greka pa bi pozicija trebala biti unutar trokuta (sjecite
bisektrisa, teite trokuta ili toka najmanjih kvadrata). Svakako, najbolje prektino rjeenje je da
se objekti ravnomjerno opaaju po horizontu (teiti razlici azimuta od 120), jer e tada
najvjerojatniji poloaj broda biti sjecite bisektrisa.


Pozicija odreena s etiri stajnice

Presjecite etiri linije pozicije daje etverokut greaka. Sa etiri stajnice mogu se dobiti
dvije neovisne bisektrise (vidi sliku) koje su osloboene sustavnih greaka (za meusobnu
razliku azimuta 90). U njihovom presjecitu nalazi se prava pozicija broda.


Odreivanje pozicije broda opaanjem etiri nebeska tijela

Na greku pozicije (stajnice) uvijek utjeu i sustavne i sluajne greke. Pozicija Pp
dobivena kao rezultat dvije bisektrise (simetrale suprotnih pravaca poloaja) ne znai da
sustavnih greaka nema. One se samo pribliavaju nuli kako se razlika azimuta dvije stajnice (od
kojih se crta bisektrisa) pribliava vrijednosti 180. Zbog toga se upravo ucrtavaju bisektrise onih
stajnica ija je razlika azimuta to blia 180.

Toka pozicije Pv - metoda najmanjih kvadrata
(Pv'-sjecite bisektrisa, Pv''-teite trokuta)

156
LITERATURA



1. Bowditch, N.: The American Practical Navigator (Internet)

2. Brown's nautical Almanach (2001.), Brown's Son & Ferguson, Glasgow.

3. Franui, B.: Astronomska navigacija I, Pomorski fakultet u Dubrovniku, Dubrovnik,
1989.

4. umbeli P.: Astronomska navigacija II, Pomorski fakultet u Dubrovniku, Dubrovnik,
1990.

5. umbeli P.: Indentifikator zvijezda

6. Kitarovi, I.: Navigacijska astronomija, Visoka pomorska kola Rijeka, Rijeka, 2000.

7. Klarin, M.: Astronomska navigacija I, kolska knjiga, Zagreb, 2005.

8. Klarin, M.: Astronomska navigacija II, kolska knjiga, Zagreb, 1996.

9. Kondi, N. I Pali, J.: Zbirka primjera iz astronomske navigacije i oceanske navigacije s
rjeenjima, Hrvatski hidrografski institut, Split, 2007.

10. Lipovac, M..: Astronomska navigacija, Hidrografski istitut JRM, Split, 1981.

11. Nautiki godinjak (2006.), Hrvatski hidrografski institut, Split

12. Nautike tablice, Hrvatski hidrografski institut, Split

13. Sight reduction tables for marine navigation





















157









Vjebe iz

ASTRONOMSKA NAVIGACIJA

Kreimir Baljak


































158
ZADACI

Svoenje grinikih vrijednosti na mjesne
Sunce i Mjesec

Zadatak 1. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Sunca i Mjeseca
za opaaa koji se dana 10. lipnja, 2001. godine naao na zbrojenoj poziciji

=
=
=
W
S
P
Z
Z
Z
' 2 , 45 021
' 0 , 20 10

u UT=17
h
20
m
14
s
.

SUNCE
= S 075 08,1' Satni kut Sunca za 17
h

= + S 5 03,5' Popravak satnog kuta Sunca za 20
m
14
s

= S 80 11,6' Satni kut Sunca za zadano vrijeme
= + - 021 45,2' W Geografska duina
= s + 058 26,4' W Mjesni satni kut Sunca

= N 23 03,1'
( ' 2 , 0 + = d ) Deklinacija Sunca za 17
h

= + d + 0,1'
Popravak za ' 2 , 0 + = d u Tablici popravaka od 20
m

= N 23 03,2' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme

MJESEC
= S 198 27,3' Satni kut Mjeseca za 17
h

= + S 4 49,7' Popravak satnog kuta Mjeseca za 20
m
14
s

= + v 4,3'
( ' 5 , 12 = v ) Popravak za ' 5 , 12 = v u Tablici popravaka od 20
m

= S 203 21,3' Satni kut Mjeseca za zadano vrijeme
= + - 02145,2' W Geografska duina
= s + 181 36,1' W Mjesni satni kut Mjeseca (progresivno)
- 360 00,0'
= s - 178 23,9' E Mjesni satni kut Mjeseca (retrogradno)

= S 23 05,2'
( ' 4 , 6 + = d ) Deklinacija Mjeseca za 17
h

= + d + 2,2'
Popravak za ' 4 , 6 + = d u Tablici popravaka od 20
m

= S 23 03,0' Deklinacija Mjeseca za zadano vrijeme

Zadatak 2. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Sunca i Mjeseca
za opaaa koji se dana 27. studenog, 2001. godine u
s m h
UT 45 30 01 = naao na
zbrojenoj poziciji

=
=
=
E
N
P
Z
Z
Z
' 8 , 20 172
' 2 , 16 05

.
SUNCE
= S 198 07,1' Satni kut Sunca za 01
h

= + S 7 41,3' Popravak satnog kuta Sunca za 30
m
45
s

= S 205 48,8' Satni kut Sunca za zadano vrijeme
= + + 17220,8' E Geografska duina
= s 378 09,2' W Mjesni satni kut Sunca svodi se na manji od 180
360 00,0'
= s + 18 09,2' W Mjesni satni kut Sunca (progresivno)

= S 21 06,2'
( ' 4 , 0 = d ) Deklinacija Sunca za 01
h

= + d - 0,2'
Popravak za ' 4 , 0 = d u Tablici popravaka od 30
m

= S 21 06,2' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme
159

MJESEC
= S 61 06,0' Satni kut Mjeseca za 01
h

= + S 7 20,2' Popravak satnog kuta Mjeseca za 30
m
45
s

= + v 7,8'
( ' 4 , 15 = v ) Popravak za ' 4 , 15 = v u Tablici popravaka od 30
m

= S 68 34,0' Satni kut Mjeseca za zadano vrijeme
= + + 172 20,8' E Geografska duina
= s + 240 54,8' W Mjesni satni kut Mjeseca (progresivno)
- 360 00,0'
= s - 119 05,2' E Mjesni satni kut Mjeseca (retrogradno)

= N 3 10,3'
( ' 6 , 12 + = d ) Deklinacija Mjeseca za 01
h

= + d + 6,4'
Popravak za ' 6 , 12 + = d u Tablici popravaka od 30
m
= N 3 16,7' Deklinacija Mjeseca za zadano vrijeme


Planete

Zadatak 3. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Venere za opaaa koji se
dana 02. listopada, 2001. godine u
s m h
UT 27 18 19 = naao na zbrojenoj poziciji

=
=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 9 , 11 032
' 8 , 42 23

.
VENERA
= S 130 30,0' Satni kut Venere za 19
h

= + S 4 36,8' Popravak satnog kuta Venere za 18
m
27
s

= + v - 0,1'
( ' 4 , 0 = v ) Popravak za ' 4 , 0 = v u Tablici popravaka od 18
m

= S 135 06,7' Satni kut Venere za zadano vrijeme
= + - 032 11,9' W Geografska duina
= s + 102 54,8' W Mjesni satni kut Venere (progresivno)

= N 7 21,1'
( ' 1 , 1 = d ) Deklinacija Venere za 01
h

= + d - 0,3'
Popravak za ' 1 , 1 = d u Tablici popravaka od 18
m

= N 7 20,8' Deklinacija Venere za zadano vrijeme


Zadatak 4. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () Jupitera za
opaaa koji se dana 02. veljae, 2001. godine u
s m h
UT 20 08 05 = naao na zbrojenoj
poziciji

=
=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 1 , 20 175
' 0 , 40 10

.
JUPITER
= S 148 08,6' Satni kut Jupitera za 05
h

= + S 2 05,0' Popravak satnog kuta Venere za 08
m
20
s

= + v + 0,3'
( ' 4 , 2 + = v ) Popravak za ' 4 , 2 + = v u Tablici popravaka od 08
m

= S 150 13,9' Satni kut Jupitera za zadano vrijeme
= + - 175 20,1' W Geografska duina
= s - 25 06,2' E Mjesni satni kut Jupitera (retrogradno)

= N 19 45,5'
( ' 0 , 0 = d ) Deklinacija Jupitera za 05
h

= + d 0,0'
Popravak za ' 0 , 0 = d u Tablici popravaka od 08
m

= N 19 45,5' Deklinacija Jupitera za zadano vrijeme
160
Zvijezde

Zadatak 5. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () zvijezde Deneb za
opaaa koji se dana 04. svibnja, 2001. godine u
s m h
UT 17 52 19 = naao na zbrojenoj
poziciji

=
=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 7 , 20 031
' 2 , 14 30

.

DENEB
= S
147 43,5'
Satni kut proljetne toke za 19
h

= + S
13 06,4'
Popravak satnog kuta proljetne toke za 52
m
17
s

= S
160 49,9'
Satni kut proljetne toke za zadano vrijeme
= + ) 360 (
49 38,0'
Surektascenzija Deneba oita se iz N.G. za zadani datum
= S 210 27,9' Satni kut zvijezde Deneb
= + - 031 20,7' W Geografska duina
= s + 179 07,2' W Mjesni satni kut zvijezde Deneb (progresivno)

= N 45 16,8' Deklinacija Deneba oita se iz N.G. za zadani datum


Zadatak 6. Potrebno je izraunati mjesni satni kut (s) i deklinaciju () zvijezde Canopus
za opaaa koji se dana dana 16. prosinca, 2001. godine u
s m h
UT 43 12 06 = naao na
zbrojenoj poziciji

=
=
=
E
S
P
Z
Z
Z
' 2 , 31 165
' 9 , 20 09

.

CANOPUS
= S
174 56,9'
Satni kut proljetne toke za 06
h

= + S
3 11,3'
Popravak satnog kuta proljetne toke za 12
m
43
s

= S
178 08,2'
Satni kut proljetne toke za zadano vrijeme
= + ) 360 (
263 59,6'
Surektascenzija Canopusa oita se iz N.G. za zadani datum
= S 442 07,8' Satni kut zvijezde Canopus
= + + 165 31,2' E Geografska duina
= s + 607 39,0' W Mjesni satni kut zvijezde Canopus (progresivno)
- 720 00,0'
= s - 112 21,0' E Mjesni satni kut zvijezde Canopus (retrogradno)

= S 52 41,7' Deklinacija Canopusa oita se iz N.G. za zadani datum














161
ISPRAVLJANJE IZMJERENIH VISINA


Sunce


Zadatak 1. Dana 10. lipnja, 2001. godine sekstantom je izmjerena visina donjeg ruba
Sunca ' 5 , 42 24 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 3 , 2 = Ki , pogreka ekscentriciteta
' 0 , 0 = Ke , a visina oka m V
OKA
12 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu Sunca pomou
Nautikog godinjaka (izdanje Brown's 2001) i Nautikih tablica (izdanje Hrvatskog
hidrografskog instituta).


Brown's
= Vi 2442,5' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki - 2,3' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2440,2' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + 1 K + 7,9' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca i visinu oka
= + 2 K - 0,2' Drugi popravak za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
= Vp
2447,9' Prava visina sredita Sunca


NAUTIKE TABLICE
= Vi 2442,5' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki - 2,3' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2440,2' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + 1 K + 14,0' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca (NT 27)
= + 2 K - 6,1' Drugi popravak za visinu oka (NT 28
= + 3 K - 0,2'
Trei popravaka za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
(NT30)
= Vp
2447,9' Prava visina sredita Sunca


NAUTIKE TABLICE
= Vi 2442,5' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki - 2,3' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2440,2' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + Kr - 2,1' Refrakcija (NT 34-srednja refrakcija)
+ K2 = - 6,1' Drugi popravak za visinu oka (NT 28)
= + 3 K - 0,2' Paralaksa (PA) (NT 30)
= + r + 15,8 Polumjer r (SD) (srednji r = 16)
= Vp
2447,6' Prava visina sredita Sunca









162
Zadatak 2. Dana 30. studenog, 2001. godine sekstantom je izmjerena visina gornjeg
ruba Sunca ' 2 , 40 33 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 7 , 1 + = Ki , pogreka ekscentriciteta
' 0 , 0 = Ke , a visina oka m V
OKA
20 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu Sunca pomou
Nautikog godinjaka (Brown's) i Nautikih tablica (HHI).


Brown's
= Vi 3340,2' Izmjerena visina gornjeg ruba Sunca
= + Ki + 1,7' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3341,9' Opaena visina gornjeg ruba Sunca
= + 1 K + 6,7' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca i visinu oka
= + 2 K + 0,2' Drugi popravak za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
SD 2 - 32,0 Minus dvostruki radijus
= Vp
2416,8' Prava visina sredita Sunca


NAUTIKE TABLICE
= Vi 3340,2' Izmjerena visina gornjeg ruba Sunca
= + Ki + 1,7' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3341,9' Opaena visina gornjeg ruba Sunca
= + 1 K + 14,7' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca (NT 27)
= + 2 K - 7,9' Drugi popravak za visinu oka (NT 28)
= + 3 K + 0,2'
Trei popravaka za paralaksu i promjenu radijusa gornjeg ruba Sunca
(NT 30)
-2r -32,0 Minus dvostruki radijus
= Vp
3316,9' Prava visina sredita Sunca


NAUTIKE TABLICE
= Vi 3340,2' Izmjerena visina gornjeg ruba Sunca
= + Ki + 1,7' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3341,9' Opaena visina gornjeg ruba Sunca
= + Kr - 1,5' Refrakcija (NT 34-srednja refrakcija)
+ K2 = - 7,9' Drugi popravak za visinu oka (NT 28)
= + 3 K + 0,2'
Trei popravaka za paralaksu i promjenu radijusa gornjeg ruba Sunca
(NT 30)
= + r - 16,2 Polumjer r (SD) (srednji r = 16)
= Vp
2416,5' Prava visina sredita Sunca












163
Mjesec

Zadatak 3. Dana 15. travnja 2001. u
s m h
UT 10 15 01 = sekstantom je izmjerena visina
donjeg ruba Mjeseca ' 9 , 29 23 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 5 , 1 = Ki , pogreka
ekscentriciteta ' 0 , 0 = Ke , a visina oka m V
OKA
14 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu
donjeg ruba Mjeseca pomou Nautikog godinjaka (Brown's) i Nautikih tablica (HHI).

Brown's
= Vi 2329,9' Izmjerena visina donjeg ruba Mjeseca
= + Ki - 1,5' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2328,4' Opaena visina donjeg ruba Mjeseca
= + 1 K + 102,5'
Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Mjeseca i ' 6 , 54 = HP
= + 2 K - 6,0' Drugi popravak za visinu oka
= Vp
2416,4' Prava visina sredita Mjeseca

NAUTIKE TABLICE
= Vi 2329,9' Izmjerena visina donjeg ruba Mjeseca
= + Ki - 1,5' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2328,4' Opaena visina donjeg ruba Mjeseca
= + 1 K + 102,5'
Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Mjeseca i ' 6 , 54 = HP
= + 2 K - 6,0' Drugi popravak za visinu oka
= Vp
2416,4' Prava visina sredita Mjeseca



Zadatak 4. Dana 1. listopada 2001. u
s m h
UT 18 23 16 = sekstantom je izmjerena visina
gornjeg ruba Mjeseca ' 6 , 14 37 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 1 , 1 + = Ki , pogreka
ekscentriciteta ' 0 , 1 + = Ke , a visina oka m V
OKA
24 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu
gornjeg ruba Mjeseca pomou Nautikog godinjaka i Nautikih tablica.

Brown's
= Vi 3714,6' Izmjerena visina gornjeg ruba Mjeseca
= + Ki + 1,1' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke + 1,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3716,7' Opaena visina gornjeg ruba Mjeseca
= + 1 K + 26,8'
Prvi popravak za opaenu visinu gornjeg ruba Mjeseca i ' 3 , 54 = HP
= + 2 K - 8,7' Drugi popravak za visinu oka
= Vp
3734,8' Prava visina sredita Mjeseca

NAUTIKE TABLICE
= Vi 3714,6' Izmjerena visina gornjeg ruba Mjeseca
= + Ki + 1,1' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke + 1,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3716,7' Opaena visina gornjeg ruba Mjeseca
= + 1 K + 26,8'
Prvi popravak za opaenu visinu gornjeg ruba Mjeseca i ' 3 , 54 = HP
= + 2 K - 8,7' Drugi popravak za visinu oka
= Vp
3734,8' Prava visina sredita Mjeseca

164
Planete

Zadatak 5. Dana 15. veljae 2001. sekstantom je izmjerena visina planete Venere
' 8 , 54 22 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 3 , 1 = Ki , pogreka ekscentriciteta ' 4 , 2 + = Ke , a
visina oka m V
OKA
18 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu Venere pomou Nautikog
godinjaka i Nautikih tablica.

Brown's
= Vi 2254,8' Izmjerena visina Venere
= + Ki - 1,3' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke + 2,4' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2255,9' Opaena visina Venere
= + 1 K - 9,8' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
2246,1' Prava visina Venere

NAUTIKE TABLICE
= Vi 2254,8' Izmjerena visina Venere
= + Ki - 1,3' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke + 2,4' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2255,9' Opaena visina Venere
= + 1 K - 2,3' Prvi popravak za opaenu visinu
= + 2 K - 7,5' Drugi popravak za visinu oka
= + 3 K + 0,1' Trei popravak za paralaksu ( ) ' 1 , 0 =
= Vp
2246,2' Prava visina Venere


Zadatak 6. Dana 22. sijenja 2001. sekstantom je izmjerena visina planeta Mars
' 4 , 22 36 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 1 , 1 = Ki , pogreka ekscentriciteta ' 4 , 2 + = Ke , a
visina oka m V
OKA
26 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu Marsa pomou Nautikog
godinjaka i Nautikih tablica.

Brown's
= Vi 3622,4' Izmjerena visina Marsa
= + Ki - 1,1' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke + 2,4' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3623,7' Opaena visina Marsa
= + 1 K - 10,4' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
3613,3' Prava visina Marsa

NAUTIKE TABLICE
= Vi 3622,4' Izmjerena visina Marsa
= + Ki - 1,1' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke + 2,4' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3623,7' Opaena visina Marsa
= + 1 K - 1,3' Prvi popravak za opaenu visinu
= + 2 K - 9,0' Drugi popravak za visinu oka
= + 3 K + 0,0' Trei popravak za paralaksu ( ) ' 0 , 0 =
= Vp
3613,4' Prava visina Marsa



165
Zvijezde

Zadatak 7. Dana 25. listopada, 2001. sekstantom je izmjerena visina zvijezde Vega
' 8 , 40 26 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 6 , 0 = Ki , pogreka ekscentriciteta ' 0 , 0 = Ke , a
visina oka m V
OKA
15 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu zvijezde pomou Nautikog
godinjaka i Nautikih tablica.

Brown's
= Vi 2640,8' Izmjerena visina zvijezde Vega
= + Ki - 0,6' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2640,2' Opaena visina zvijezde Vega
= + 1 K - 8,7' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
2631,5' Prava visina zvijezde Vega

NAUTIKE TABLICE
= Vi 2640,8' Izmjerena visina zvijezde Vega
= + Ki - 0,6' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2640,2' Opaena visina zvijezde Vega
= + 1 K - 1,9' Prvi popravak za opaenu visinu
= + 2 K - 6,9' Drugi popravak za visinu oka
= Vp
2631,4' Prava visina zvijezde Vega



Zadatak 8. Dana 22. studenog 2001. sekstantom je izmjerena visina zvijezde
Betelgeuse ' 9 , 59 24 = Vi . Pogreka indeksa iznosi ' 2 , 0 = Ki , pogreka ekscentriciteta
' 1 , 0 = Ke , a visina oka m V
OKA
22 = . Potrebno je ispraviti izmjerenu visinu zvijezde
pomou Nautikog godinjaka i Nautikih tablica.

Brown's
= Vi 2459,9' Izmjerena visina zvijezde Betelgeuse
= + Ki - 0,2' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke - 0,1' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2459,6' Opaena visina zvijezde Betelgeuse
= + 1 K - 10,6' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
2449,0' Prava visina zvijezde Betelgeuse

NAUTIKE TABLICE
= Vi 2459,9' Izmjerena visina zvijezde Betelgeuse
= + Ki - 0,2' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke - 0,1' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2459,6' Opaena visina zvijezde Betelgeuse
= + 1 K - 2,1' Prvi popravak za opaenu visinu
= + 2 K - 8,3' Drugi popravak za visinu oka
= Vp
2449,2' Prava visina zvijezde Betelgeuse




166
VRIJEME I MEUSOBNI ODNOSI


Zadatak 1. Odredi pravo vrijeme u meridijanu Greenwicha kada je dana 23. srpnja
2001. na meridijanu E ' 3 , 24 165 = izmjereno srednje vrijeme
s m h
ts 18 24 08 =

= ts 08
h
24
m
18
s
23. srpnja (
s m
h
e 26 06
12
= 22. srpnja)
= + 11
h
01
m
37
s
(
s m
h
e 27 06
00
= 23. srpnja)
= UT 21
h
22
m
41
s
22. srpnja
= + e - 06
m
27
s

= Tp
21
h
16
m
14
s
22. srpnja

.
Zadatak 2. Odredi srednje vrijeme meridijana Greenwicha u trenutku kada je 2. oujka
2001. na meridijanu W ' 1 , 25 048 = bilo pravo mjesno vrijeme
s m h
tp 20 17 04 = .

= tp
04
h
17
m
20
s
2. oujka (
s m
h
e 13 12
00
= 2. oujka)
= - 03
h
13
m
40
s
(
s m
h
e 07 12
12
= 2. oujka)
= Tp
07
h
31
m
00
s
2. oujka
= e - 12
m
03
s

= UT 07
h
43
m
03
s
2. oujka



Zadatak 3. Odredi zonsko vrijeme na meridijanu W ' 0 , 10 068 = kada je dana 14. lipnja
2001. na tom meridijanu srednje mjesno vrijeme iznosilo
s m h
ts 15 21 22 = .

= ts 22
h
21
m
15
s
14. lipnja
= - 04
h
32
m
40
s

= UT 26
h
53
m
55
s
14. lipnja
= + x - 05
h
00
m
00
s

= tx 21
h
53
m
55
s
14. lipnja



Zadatak 4. Odredi zonsko vrijeme na meridijanu W ' 7 , 20 168 = kada je dana 10.
svibnja 2001. na tom meridijanu pravo mjesno vrijeme iznosilo
s m h
tp 15 20 18 = .

= tp
18
h
20
m
15
s
10. svibnja (
s m
h
e 40 03
00
= 10. svibnja)
= - 11
h
13
m
23
s
(
s m
h
e 41 03
12
= 10. svibnja)
= Tp
29
h
33
m
38
s
10. svibnja
= e + 03
m
40
s

= UT 29
h
29
m
58
s
10. svibnja
= + x - 11
h
00
m
00
s

= tx 18
h
29
m
58
s
10. svibnja


167
Zadatak 5. Odredi srednje mjesno vrijeme na meridijanu W ' 0 , 03 071 = kada je dana
20. sijenja 2001. na tom meridijanu zonsko vrijeme iznosilo
s m h
tx 24 10 08 = .

= tx 08
h
10
m
24
s
20. sijenja
= x - 05
h
00
m
00
s

= UT 13
h
10
m
24
s
20. sijenja
= + - 04
h
44
m
12
s

= ts 08
h
26
m
12
s
20. sijenja


Zadatak 6. Odredi zonsko vrijeme na meridijanu E ' 4 , 16 124 = kada je dana 14.
listopada 2001. na tom meridijanu zabiljeeno vrijeme kronometra
s m h
Tk 26 14 07 = .
Stanje kronometra iznosi
s m
St 14 2 = .

= Tk 07
h
14
m
26
s
14. listopada
= + St - 02
m
14
s
= UT 07
h
12
m
12
s
14. listopada
= + x + 08
h
00
m
00
s
= tx 15
h
12
m
12
s
14. listopada


ODREIVANJE VREMENA PROLASKA NEBESKIH TIJELA KROZ MERIDIJAN
OPAAA

Sunce

Zadatak 1. Izraunajte zonsko vrijeme polaska Sunca kroz gornji meridijan dana 8.
svibnja 2001. za opaaa koji se nalazi na E ' 6 , 12 021 = .

I nain:
Iz nautikog godinjaka se oita mjesno vrijeme prolaska Sunca kroz gornji meridijan
( tm).

= tm 11
h
56
m
00
s
8. svibnja
= + 01
h
24
m
50
s

= UT 10
h
31
m
10
s
8. svibnja
= + x + 01
h
00
m
00
s

= tx 11
h
31
m
10
s
8. svibnja

II nain:
U vrijeme gornje kulminacije Sunca pravo mjesno vrijeme iznosi
h
tp 12 = .

= tp
12
h
00
m
00
s
8. svibnja (
s m
h
e 32 03
00
= 8. svibnja)
= + 01
h
24
m
50
s
(
s m
h
e 33 03
12
= 8. svibnja)
= Tp
10
h
35
m
10
s
8. svibnja
= e + 03
m
33
s

= UT 10
h
31
m
37
s
8. svibnja
= + x + 01
h
00
m
00
s

= tx 11
h
31
m
37
s
8. svibnja

168
III nain:
Ako je W = slijedi da je satni kut Sunca u meridijanu Greenwich = S , a ako je E =
slijedi da je = 360 S . Zadatak je ulaskom u Nautiki godinjak odrediti vrijeme
nastupa proraunatog satnog kuta Sunca u meridijanu Greenwicha.

' 4 , 47 338 ' 6 , 12 21 360 360 = = = S

= S 330 53,3'
s m h
UT 00 00 10 =
Iz N.G. za zadani datum
= + S 7 54,1'
s m h
UT 36 31 00 = +
Iz Tablica popravaka satnog kuta i deklinacije
= S 338 47,4'
s m h
UT 36 31 10 =
Srednje Sunevo vrijeme kulminacije Sunca

= UT 10
h
31
m
36
s
8. svibnja
= + x + 01
h
00
m
00
s

= tx 11
h
31
m
36
s
8. svibnja


Zadatak 2. Izraunajte zonsko vrijeme polaska Sunca kroz gornji meridijan dana 12.
veljae 2001. za opaaa koji se nalazi na W ' 6 , 38 046 = .

I nain:

= tm 12
h
14
m
00
s
12. veljae
= - 03
h
06
m
34
s

= UT 15
h
20
m
34
s
12. veljae
= + x - 03
h
00
m
00
s

= tx 12
h
20
m
34
s
12. veljae


II nain:

= tp
12
h
00
m
00
s
12. veljae (
s m
h
e 13 14
00
= 12. veljae)
= - 03
h
06
m
34
s
(
s m
h
e 13 14
12
= 12. veljae)
= Tp
15
h
06
m
34
s
12. veljae
= e - 14
m
13
s

= UT 15
h
20
m
47
s
12. veljae
= + x - 03
h
00
m
00
s

= tx 12
h
20
m
47
s
12. veljae


III nain:
' 6 , 38 46 = = S

= S 41 26,8'
s m h
UT 00 00 15 =
Iz N.G. za zadani datum
= + S 5 11,8'
s m h
UT 47 20 00 = +
Iz Tablica popravaka satnog kuta i deklinacije
= S 46 38,6'
s m h
UT 47 20 15 =
Srednje Sunevo vrijeme kulminacije Sunca

= UT 15
h
20
m
47
s
12. veljae
= + x - 03
h
00
m
00
s

= tx 12
h
20
m
47
s
12. veljae

169
Mjesec

Zadatak 1. Izraunajte zonsko vrijeme polaska Mjeseca kroz gornji meridijan dana 24.
kolovoza 2001. za opaaa koji se nalazi na E ' 5 , 40 126 = .

= Tm 16
h
54
m
24. kolovoza
= Tm 16
h
04
m
23. kolovoza
= 00
h
50
m
Vremenska razlika

s m
h
m h
h
Tm
Tm
35 17
24
50 445 , 8
24
+
+
=

=



= Tm 16
h
54
m
00
s
Vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan Greenwicha
= Tm +17
m
35
s
Popravak vremena kulminacije za zemljopisnu duinu
= Tm 16
h
36
m
25
s
Ispravljeno vrijeme prolaska kroz meridijan opaaa
= +08
h
26
m
42
s
Zemljopisna duina pretvorena u vrijeme
= UT 08
h
09
m
43
s
Srednje Sunevo vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan opaaa
= + x +08
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 16
h
09
m
43
s
Zonsko vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan opaaa


Zadatak 2. Izraunajte zonsko vrijeme polaska Mjeseca kroz gornji meridijan dana 25.
rujna 2001. za opaaa koji se nalazi na W ' 0 , 06 048 = .

= Tm 06
h
37
m
25. rujna
= Tm 07
h
27
m
26. rujna
= 00
h
50
m
Vremenska razlika

s m
h
m h
h
Tm
Tm
41 6
24
50 206666667 , 3
24


=

=



= Tm 06
h
37
m
00
s
Vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan Greenwicha
= Tm -06
m
41
s
Popravak vremena kulminacije za zemljopisnu duinu
= Tm 06
h
43
m
41
s
Ispravljeno vrijeme prolaska kroz meridijan opaaa
= -03
h
12
m
24
s
Zemljopisna duina pretvorena u vrijeme
= UT 09
h
56
m
05
s
Srednje Sunevo vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan opaaa
= + x -03
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 06
h
56
m
05
s
Zonsko vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan opaaa


Planete

Zadatak 1. Izraunajte zonsko vrijeme polaska Jupitera kroz gornji meridijan dana 27.
studenog 2001. za opaaa koji se nalazi na W ' 6 , 30 170 = .

Podaci o vremenu kulminacije pojedinog planeta prikazuju se u Nautikom godinjaku,
a odnose se na srednji datum od tri prikazana na pojedinoj stranici. Budui da 27.
studenog nije srednji datum na stranici Nautikog godinjaka, ve 28. studenog,
potrebno je odrediti popravak vremena kulminacije planeta. Popravak se odreuje kao
170
umnoak razlike izmeu zadanog datuma i datuma prethodne prikazane kulminacije s
kvocijentom razlike dva uzastopna vremena kulminacije i broja dana koji ih dijeli.

= Tm 02
h
35
m
28. studenog
= Tm 02
h
48
m
25. studenog
= -00
h
13
m
Vremenska razlika

s m m
d
m d
d
d
Tm
Tm
40 8 666667 , 8
3
) 13 ( 2
3
1
= =

=

=


= Tm 02
h
48
m
00
s
Vrijeme prolaska Marsa kroz meridijan Greenwicha (Nautiki godinjak)
= + Tm -08
m
40
s
Popravak vremena kulminacije za razliku datuma
= Tm 02
h
39
m
20
s
Ispravljeno vrijeme prolaska kroz meridijan opaaa
= -11
h
22
m
02
s
Zemljopisna duina pretvorena u vrijeme
= UT 14
h
01
m
22
s
Srednje Sunevo vrijeme prolaska Marsa kroz meridijan opaaa
= + x -11
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 03
h
01
m
22
s
Zonsko vrijeme prolaska Jupitera kroz meridijan opaaa


Zvijezde

Zadatak 1. Izraunajte zonsko vrijeme prolaska zvijezde Fomalhaut kroz gornji
meridijan dana 4. studenog 2001. za opaaa koji se nalazi na W ' 0 , 45 022 = .

I nain:
U trenutku gornje kulminacije mjesni satni kut nebeskog tijela iznosi = 0 s , to moemo
pisati i kao = 360 s .

( )
( )
( )
W W S
s S
s
s
s s
' 2 , 11 7 360 ' 2 , 11 367 ) ' 0 , 45 22 ( ' 2 , 26 344
' 2 , 26 344 ' 8 , 33 15 360
360 360
360
+ = + = =
=
= =
=
=

Sa dobivenim satnim kutom proljetne toke potrebno je ui u stranice Nautikog
godinjaka za zadani datum te odrediti sat nastupa prvog manjeg satnog kuta proljetne
toke. Ostatak satnog kuta do stvarne vrijednosti pronalazi se u Tablicama popravka
satnog kuta i deklinacije, te se zabiljei vrijeme popravka u minutama i sekundama.

= S 359 10,0'
s m h
UT 00 00 21 =
Iz N.G. za zadani datum
= + S 8 01,2'
s m h
UT 05 32 00 = +
Iz Tablica popravaka satnog kuta i deklinacije
= S 367 11,2'
s m h
UT 05 32 21 =
Srednje Sunevo vrijeme kulminacije zvijezde

= UT 21
h
32
m
05
s
4. studenog
= + x - 02
h
00
m
00
s

= tx 19
h
32
m
05
s
4. studenog

171
II nain:
s m h h
s m h
45 57 22 ) 360 ( 24
15 02 01 ' 8 , 33 15 ) 360 (
=
= =

= ) 360 ( 24
h
22
h
57
m
45
s
Rektascenzija izraena u vremenskim jedinicama
+ = ) ( Tm
21
h
03
m
18
s
Pravo mjesno vrijeme prolaska proljetne toke kroz meridijan
= tm 44
h
01
m
03
s
Mjesno vrijeme prolaska zvijezde kroz meridijan
- 24
h
00
m
00
s

= tm 20
h
01
m
03
s
Mjesno vrijeme prolaska zvijezde kroz meridijan
= - 01
h
31
m
00
s
Zemljopisna duina izraena u vremenskim jedinicama
= UT 21
h
32
m
03
s
Svjetsko vrijeme prolaska zvijezde kroz meridijan opaaa
= + x -02
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 19
h
32
m
03
s
Zonsko vrijeme prolaska Jupitera kroz meridijan opaaa


ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE OPAANJEM NEBESKIH TIJELA U
PROLAZU KROZ MERIDIJAN OPAAA

Sunce u meridijanu
Zadatak 1. Dana 10. lipnja 2001. iz

=
=
=
E
S
P
Z
' 0 , 15 030
' 0 , 40 19

opaa se meridijanska visina

Sunca donji rub koja iznosi ' 3 , 16 47 = Vi (opaanje je u pravcu sjevera). Pogreka
indeksa iznosi ' 3 , 1 + = Ki , a visina oka m V
OKA
14 = . Izraunaj zemljopisnu irinu u
trenutku gornje kulminacije Sunca.

Rjeenje:
= Tm 11
h
59
m
00
s
Vrijeme prolaska Sunca kroz meridijan opaaa (Nautiki godinjak)
= 02
h
01
m
00
s
Zemljopisna duina pretvorena u vrijeme
= UT 09
h
58
m
00
s
Srednje Sunevo vrijeme prolaska kroz meridijan opaaa (Svjetsko vrijeme)

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 4716,3' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki + 1,3' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 4717,6' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + 1 K + 8,6' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca i visinu oka
= + 2 K - 0,2' Drugi popravak za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
= Vp
4726,0' Prava visina sredita Sunca

= N 23 01,6' Deklinacija Sunca za 09
h

= + d + 0,2'
( ' 2 , 0 + = d ) Popravak za ' 2 , 0 + = d u Tablici popravaka od 58
m

= N 23 01,8' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme

' 0 , 34 42
' 0 , 34 42 ' 0 , 26 47 90
90
=
= =
=
z
z
Vp z


172
Zenitna udaljenost ima negativan predznak sukladno pravilima
11
.

S
z
M
M
M
' 4 , 32 19
' 4 , 32 19 ' 8 , 01 23 ' 0 , 34 42
=
= + =
+ =

Mjesec u meridijanu
Zadatak 2. Dana 30. srpnja 2001. iz

=
=
=
W
N
P
Z
' 0 , 45 023
' 0 , 55 46

opaa se meridijanska visina

Mjeseeva donjeg ruba koja iznosi ' 7 , 31 20 = Vi (opaanje je u pravcu juga). Pogreka
indeksa iznosi ' 4 , 1 = Ki , a visina oka m V
OKA
15 = . Izraunaj zemljopisnu irinu u
trenutku gornje kulminacije Mjeseca.

Iz Nautikog godinjaka oita se vrijeme gornje kulminacije Mjeseca u meridijanu
Greenwicha. Radi prorauna popravka vremena kulminacije za zemljopisnu duinu
opaaa ( Tm ) potrebno je oitati vremena gornje kulminacije Mjeseca 30. srpnja i 31.
srpnja. Razliku vremena
12
potrebno je pomnoiti sa zemljopisnom duinom opaaa i
podijeliti sa 24
h
te oduzeti od vremena gornje kulminacije zadanog datuma opaanja

= Tm 21
h
29
m
31. srpnja
= Tm 20
h
38
m
30. srpnja
= 00
h
51
m
Vremenska razlika

m
h
m h
h
Tm
Tm
3
24
58 58 , 1
24


=

=



= Tm 20
h
38
m
00
s
Vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan Greenwicha (Nautiki godinjak)
= Tm -03
m
00
s
Popravak vremena kulminacije za zemljopisnu duinu
= Tm 20
h
41
m
00
s
Ispravljeno vrijeme prolaska kroz meridijan opaaa
= -01
h
35
m
00
s
Zemljopisna duina pretvorena u vrijeme
= UT 22
h
16
m
00
s
Srednje Sunevo vrijeme prolaska Mjeseca kroz meridijan opaaa

Popravak vremena kulminacije Mjeseca za zemljopisnu duinu opaaa moe se dobiti
i pomou pripadajue tablice iz Nautikog godinjaka. U tablicu za Popravak vremena
prolaska Mjeseca kroz meridijan (Correction for finding Greenwich date of Moon's
Meridian Passage) ulazi se sa zemljopisnom duinom i razlikom izmeu vremena za
zadani datum i prethodni datum (za istonu zemljopisnu duinu) ili slijedei datum (za
zapadnu zemljopisnu duinu). Prema tome mogli smo iz navedene tablice
interpolacijom doi do vrijednosti Tm .

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 2031,7' Izmjerena visina donjeg ruba Mjeseca
= + Ki - 1,4' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2030,3' Opaena visina donjeg ruba Mjeseca

11
Zenitna udaljenost ima predznak zemljopisne irine, osim u sluaju kada je deklinacija istoimena zemljopisnoj
irini te ujedno i vea od nje. Osim ovog pravila, predznak zenitne udaljenosti moe se odrediti prema polu u kojeg
su usmjerena lea opaaa u trenutku snimanja meridijanske visine nebeskog tijela.
12
Kod zapadne zemljopisne duine uzima se razlika do slijedeeg dana, a kod istone do prethodnog dana.
173
= + 1 K + 104,4'
Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Mjeseca i ' 5 , 55 = HP
= + 2 K - 6,8' Drugi popravak za visinu oka
= Vp
2127,9' Prava visina sredita Mjeseca

= S 21 32,7'
( ' 0 , 5 = d ) Deklinacija Mjeseca za 22
h

= + d - 1,4'
Popravak za ' 0 , 5 = d u Tablici popravaka od 16
m

= S 21 34,1' Deklinacija Mjeseca za zadano vrijeme

' 1 , 32 68
' 1 , 32 68 ' 9 , 27 21 90
90
+ =
= =
=
z
z
Vp z


N
z
M
M
M
' 0 , 58 46
' 0 , 58 46 ) ' 9 , 27 21 ( ' 1 , 32 68
=
+ = + =
+ =

Planet u meridijanu
Zadatak 3. Dana 29. srpnja 2001. iz

=
=
=
W
N
P
Z
' 3 , 30 032
' 0 , 54 30

opaa se meridijanska visina

planeta Mars koja iznosi ' 2 , 25 32 = Vi (opaanje je u pravcu juga). Greka indeksa
iznosi ' 2 , 0 = Ki , a visina oka m V
OKA
18 = . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutku
kulminacije Marsa.

= Tm 20
h
20
m
31. srpnja
= Tm 20
h
29
m
28. srpnja
= -00
h
09
m
Vremenska razlika

m
d
m d
d
d
Tm
Tm
3
3
) 9 ( 1
3
1


=

=


= Tm 20
h
29
m
00
s
Vrijeme prolaska Marsa kroz meridijan Greenwicha (Nautiki godinjak)
= + Tm -03
m
00
s
Popravak vremena kulminacije za razliku datuma
= Tm 20
h
26
m
00
s
Ispravljeno vrijeme prolaska kroz meridijan opaaa
= -02
h
10
m
01
s
Zemljopisna duina pretvorena u vrijeme
= UT 22
h
36
m
01
s
Srednje Sunevo vrijeme prolaska Marsa kroz meridijan opaaa

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 3225,2' Izmjerena visina Marsa
= + Ki - 0,2' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 3225,0' Opaena visina Marsa
= + 1 K - 9,1' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
3215,9' Prava visina Marsa

= S 26 51,6'
( ' 0 , 0 = d ) Deklinacija Marsa za 22
h

= + d 0,0'
Popravak za ' 0 , 0 = d u Tablici popravaka od 36
m

= S 26 51,6' Deklinacija Marsa za zadano vrijeme
174

' 1 , 44 57
' 1 , 44 57 ' 9 , 15 32 90
90
+ =
= =
=
z
z
Vp z


N
z
M
M
M
' 5 , 52 30
' 5 , 52 30 ) ' 6 , 51 26 ( ' 1 , 44 57
=
+ = + =
+ =

Zvijezda u meridijanu
Zadatak 4. Dana 28. oujka 2001. iz

=
=
=
E
N
P
Z
' 2 , 03 170
' 1 , 15 10

opaa se meridijanska visina

zvijezde Sirius koja iznosi ' 1 , 10 63 = Vi (opaanje je u pravcu juga). Pogreka indeksa
iznosi ' 5 , 0 = Ki , a visina oka m V
OKA
20 = . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutku gornje
kulminacije zvijezde.
U trenutku gornje kulminacije mjesni satni kut nebeskog tijela iznosi = 0 s , to moemo
pisati i kao = 360 s .

( )
( )
( )
W S
s S
s
s
s s
' 6 , 14 291 ' 2 , 03 170 ' 8 , 17 461 ' 2 , 03 170 ' 8 , 17 101
' 8 , 17 101 ' 2 , 42 258 360
360 360
360
= = =
=
= =
=
=

Sa dobivenim satnim kutom proljetne toke potrebno je ui u stranice Nautikog
godinjaka za zadani datum te odrediti sat nastupa prvog manjeg satnog kuta proljetne
toke. Ostatak satnog kuta do stvarne vrijednosti pronalazi se u Tablicama popravka
satnog kuta i deklinacije, te se zabiljei vrijeme popravka u minutama i sekundama.

= S 290 45,8'
s m h
UT 00 00 07 =
Iz N.G. za zadani datum
= + S 0 28,8'
s m h
UT 55 01 00 = +
Iz Tablica popravaka satnog kuta i deklinacije
= S 291 14,6'
s m h
UT 55 01 07 =
Srednje Sunevo vrijeme kulminacije Siriusa

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 6310,1' Izmjerena visina zvijezde Sirius
= + Ki - 0,5' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 6309,6' Opaena visina zvijezde Sirius
= + 1 K - 8,3' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
6301,3' Prava visina zvijezde Sirius

= S 16 43,3' Deklinacija zvijezde Sirius iz N.G. za zadani datum

' 7 , 58 26
' 7 , 58 26 ' 3 , 01 63 90
90
+ =
= =
=
z
z
Vp z

175
N
z
M
M
M
' 4 , 15 10
' 4 , 15 10 ) ' 3 , 43 16 ( ' 7 , 58 26
=
+ = + =
+ =

Zadatak 5. Dana 08. svibnja 2001. iz

=
=
=
E
N
P
Z
' 2 , 59 169
' 3 , 03 50

opaa se meridijanska visina

zvijezde Dubhe koja iznosi ' 3 , 55 21 = Vi (opaanje je u pravcu sjevera). Pogreka
indeksa iznosi ' 0 , 1 = Ki , a visina oka m V
OKA
16 = . Izraunaj zemljopisnu irinu u
trenutku donje kulminacije zvijezde.

U trenutku donje kulminacije mjesni satni kut nebeskog tijela iznosi =180 s .

( )
' 1 , 57 345 ' 9 , 02 194 540 ' 9 , 02 194 180
180
360
= = =
=
=

S
S
S S


= S 331 10,5'
s m h
Tm 00 00 07 =
Iz N.G. za zadani datum
= + S 14 46,6'
s m h
Tm 57 58 00 = +
Iz Tablica popravaka satnog kuta i deklinacije
= S 345 57,1'
s m h
Tm 57 58 07 =
Srednje Sunevo vrijeme kulminacije Dubhea

= Tm 07
h
58
m
57
s
Vrijeme prolaska kroz meridijan opaaa (8. svibnja)
= +11
h
19
m
57
s
Zemljopisna duina pretvorena u vrijeme
= UT 20
h
39
m
00
s
Srednje Sunevo vrijeme prolaska Marsa kroz meridijan opaaa (7. svibnja)

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 2155,3' Izmjerena visina zvijezde Dubhe
= + Ki - 1,0' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 2154,3' Opaena visina zvijezde Dubhe
= + 1 K - 9,5' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
2144,8' Prava visina zvijezde Dubhe

= N 61 44,9' Deklinacija zvijezde Dubhe iz N.G. za zadani datum

' 1 , 15 28 ' 9 , 44 61 90
90
= =
=
p
p


N
p Vp
M
M
M
' 9 , 59 49
' 9 , 59 49 ' 1 , 15 28 ' 8 , 44 21
=
+ = + =
+ =

176
ODREIVANJE ZEMLJOPISNE IRINE OPAANJEM POLARE

Zadatak 1. Dana 02. lipnja 2001. u
M H
X
t 25 05 = iz

=
=
=
W
N
P
Z
' 3 , 07 110
' 6 , 53 15

opaa se
visina Sjevernjae (Polare) koja iznosi ' 0 , 24 16 = Vi u
S M H
K
t 49 24 12 = . Pogreka
indeksa sekstanta iznosi ' 0 , 1 = Ki , stanje kronometra
S
St 23 + = , a visina oka
m V
OKA
14 = . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutku opaanja Sjevernjae.


POLARA
= Tk 12
h
24
m
49
s
Vrijeme kronometra
= + St + 23
s
Stanje kronometra
= UT 12
h
25
m
12
s
Srednje Sunevo vrijeme (svjetsko vrijeme)

= S
071 01,3'
Satni kut proljetne toke u 19
h

= + S
6 19,0'
Popravak satnog kuta proljetne toke za 25
m
12
s

= S
077 20,3'
Satni kut proljetne toke za zadano vrijeme
= + - 110 07,3' W Geografska duina
= s
- 032 47,0' E Mjesni satni kut Proljetne toke (retrogradno)
= s
+ 327 13,0' W Mjesni satni kut Proljetne toke (progresivno)



NAUTIKI GODINJAK
= Vi 16 24,0' Izmjerena visina zvijezde Sjevernjae
= + Ki - 1,0' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 16 23,0' Opaena visina zvijezde Sjevernjae
= + 1 K - 9,9' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
16 13,1' Prava visina zvijezde Sjevernjae
= +
0
a
0 44,9'
Popravak za = s 327 13,0' W
= +
1
a 0,4'
Popravak za s i
= +
2
a 0,3'
Popravak za s i mjesec opaanja (lipanj)
= 1 - 1 00,0'
=
P
N 15 58,7' Zemljopisna irina opaaa u trenutku snimanja Sjevernjae


Zadatak 2. Dana 08. srpnja 2001. u
S M H
X
t 04 15 22 = iz

=
=
=
W
N
P
Z
' 3 , 04 040
' 3 , 12 16

opaa se
Sjevernjaa (Polara) ija visina iznosi ' 3 , 59 15 = Vi . Pogreka indeksa sekstanta iznosi
' 0 , 1 = Ki , a visina oka m V
OKA
28 . Izraunaj zemljopisnu irinu u trenutku opaanja
Sjevernjae.


POLARA
= tx 22
h
15
m
04
s
Vrijeme kronometra
= x - 03
h
00
m
00s Stanje kronometra
= UT 01
h
15
m
04
s
9.7.2001. Srednje Sunevo vrijeme (svjetsko vrijeme)

177
= S
302 02,3'
Satni kut proljetne toke u 01
h

= + S
3 46,6'
Popravak satnog kuta proljetne toke za 15
m
04
s

= S
305 48,9'
Satni kut proljetne toke za zadano vrijeme
= + - 040 04,3' W Geografska duina
= s
+ 265 44,6' W Mjesni satni kut Proljetne toke (progresivno)



NAUTIKI GODINJAK
= Vi 15 59,3' Izmjerena visina zvijezde Sjevernjae
= + Ki - 1,0' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 15 58,3' Opaena visina zvijezde Sjevernjae
= + 1 K - 12,7' Popravak za opaenu visinu i visinu oka
= Vp
15 45,6' Prava visina zvijezde Sjevernjae
= +
0
a
1 28,6'
Popravak za = s 265 44,6' W
= +
1
a 0,5'
Popravak za s i
= +
2
a 0,8'
Popravak za s i mjesec opaanja (lipanj)
= 1 - 1 00,0'
=
P
N 16 15,5' Zemljopisna irina opaaa u trenutku snimanja Sjevernjae































178
ODREIVANJE POLOAJA BRODA VISINSKOM METODOM

Zadatak 1. Potrebno je odrediti astronomsku stajnicu ako se dana 07. veljae 2007. sa
pozicije zbrojene

=
=
W
S
Pz
Z
Z
' 3 , 04 040
' 3 , 52 40

snimi zvijezda Miaplacidus ' 9 , 55 44 = Vi u

s m h
Tk 07 00 22 = . Stanje kronometra iznosi
s m
St 00 1 + = , pogreka indeksa ' 2 , 1 =
i
K , a
visina oka opaaa je m V
OKA
28 = .























Sada se pristupa proraunu visine:


' 7 , 41 44
703330182 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
R
R
R
V
V
s V


U iduem koraku obavlja se proraun razlike visina:

' 7 , 2 + =
=
V
V V V
R P


U posljednjem koraku rauna se azimut zvijezde Miaplacidus:

MIAPLACIDUS
=
K
T 22
h
00
m
07
s

= + St + 01
m
00
s

= UT 22
h
01
m
07
s


=
i
V 4455,9'
= +
i
K - 1,2'
= + pop
- 10,3'
=
P
V 4444,4'

=
H
S
22
10805,0'
= +
S M
pop
07 01
+ 016,8'
= S 10821,8'
= + ) 360 ( 22140,9' S ' 3 , 43 69 =
= S 33002,7'
= + - 4004,3'
= s 28958,4' W
= s 7001,6' E
179
=
=
=
=


=
7 , 152
7 , 152
888848337 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
P
R
R
R
R
R
E s
V
V

Konani elementi za crtanje astronomske stajnice su:
=
+ =

=
=
7 , 152
' 7 , 2
' 3 , 04 040
' 3 , 52 40
P
Z
V
W
S
P

180
ODREIVANJE POLOAJA BRODA DUINSKOM METODOM

Zadatak 1. Potrebno je odrediti astronomsku stajnicu ako se dana 07. veljae 2007. sa
pretpostavljene zemljopisne irine S ' 3 , 52 40 = snimi zvijezda Miaplacidus ' 9 , 55 44 = Vi
u
s m h
Tk 07 00 22 = . Stanje kronometra iznosi
s m
St 00 1 + = , pogreka indeksa ' 2 , 1 =
i
K , a
visina oka opaaa je m V
OKA
28 = .




















Prvo se izrauna mjesni satni kut za pretpostavljenu zemljopisnu irinu:



cos cos
sin sin sin
cos

=
P
V
s
W s
E s
s
' 2 , 06 290
' 8 , 53 69
343721752 , 0 cos
=
=
=


U pretposljednjem koraku rauna se zemljopisna duina:

S s =
W ' 5 , 56 039
' 7 , 02 330 ' 2 , 06 290
=
=

U posljednjem koraku rauna se azimut:

=
=
=
=


=
7 , 152
7 , 152
888848337 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
P
R
R
R
R
R
E s
V
V

MIAPLACIDUS
=
K
T 22
h
00
m
07
s

= + St + 01
m
00
s

= UT 22
h
01
m
07
s


=
i
V 4455,9'
= +
i
K - 1,2'
= + pop
- 10,3'
=
P
V 4444,4'

=
H
S
22
10805,0'
= +
S M
pop
07 01
+ 016,8'
= S 10821,8'
= + ) 360 ( 22140,9' S ' 3 , 43 69 =
= S 33002,7' W
181

Konani elementi za crtanje astronomske stajnice su:

=

=
=
7 , 152
' 5 , 56 039
' 3 , 52 40
P
W
S
P

Astronomska stajnica dobivena duinskom metodom.




















182
ODREIVANJE POLOAJA BRODA IRINSKOM METODOM

Zadatak 1. Potrebno je odrediti astronomsku stajnicu ako se dana 07. veljae 2007. sa
pretpostavljene zemljopisne duine W ' 3 , 04 040 = snimi zvijezda Miaplacidus
' 9 , 55 44 = Vi u
s m h
Tk 07 00 22 = . Stanje kronometra iznosi
s m
St 00 1 + = , pogreka indeksa
' 2 , 1 =
i
K , a visina oka opaaa je m V
OKA
28 = .
Poznato je:
























Postupak prorauna zemljopisne irine na temelju pretpostavljene zemljopisne
duine je slijedei:

' 4 , 48 82
923398382 , 7
cos
=
=
=
x
tgx
s
tg
tgx



S
x
x
x V
x
P
' 3 , 52 40
' 9 , 55 41
743950732 , 0 ) cos(
sin
sin sin
) cos(
=
=
=

U posljednjem koraku rauna se azimut:

MIAPLACIDUS
=
K
T 22
h
00
m
07
s

= + St + 01
m
00
s

= UT 22
h
01
m
07
s


=
i
V 4455,9'
= +
i
K - 1,2'
= + pop
- 10,3'
=
P
V 4444,4'

=
H
S
22
10805,0'
= +
S M
pop
07 01
+ 016,8'
= S 10821,8'
= + ) 360 ( 22140,9' S ' 3 , 43 69 =
= S 33002,7'
= + - 4004,3'
= s 28958,4' W
= s 7001,6' E
183
=
=
=
=


=
7 , 152
7 , 152
888848337 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
P
R
R
R
R
R
E s
V
V

Konani elementi za crtanje stajnice su:

=

=
=
7 , 152
' 3 , 04 040
' 3 , 52 40
P
W
S
P

Stajnica kod duinske i irinske metode se dobije ako se kroz izraunatu poziciju
ucrta okomito na smjer azimuta.



Astronomska stajnica dobivena irinskom metodom.












184
ODREIVANJE POLOAJA BRODA METODOM SEKANTE

Zadatak 1. Potrebno je odrediti astronomsku stajnicu ako se dana 07. veljae, 2007.
godine snimi zvijezda Miaplacidus ' 9 , 55 44 = Vi u
s m h
Tk 07 00 22 = . Stanje kronometra
iznosi
s m
St 00 1 + = , pogreka indeksa ' 2 , 1 =
i
K , a visina oka opaaa je m V
OKA
28 = .


















Sada je potrebno odrediti zemljopisne irine koje se razlikuju za proizvoljno
odabranu vrijednost.

S ' 3 , 52 40
1
= S ' 3 , 42 40
1
=

U iduem koraku raunaju se mjesni satni kutovi za obje zemljopisne irine:



cos cos
sin sin sin
cos
2 , 1
2 , 1
2 , 1

=
P
V
s

W s
E s
s
' 2 , 06 290
' 8 , 53 69
343721752 , 0 cos
1
1
1
=
=
=

W s
E s
s
' 9 , 31 290
' 1 , 28 69
35072316 , 0 cos
2
2
2
=
=
=


U posljednjem koraku raunaju se zemljopisne duine za oba sluaja:

S s =
2 , 1 2 , 1

W ' 5 , 56 039
' 7 , 02 330 ' 2 , 06 290
1
1
=
=

W ' 8 , 30 039
' 7 , 02 330 ' 9 , 31 290
1
1
=
=

Koordinate pozicija kroz koje e se ucrtati astronomska stajnica su:

=
=
W
S
P
' 5 , 56 039
' 3 , 52 40
1

=
=
W
S
P
' 8 , 30 039
' 3 , 42 40
2

MIAPLACIDUS
=
K
T 22
h
00
m
07
s

= + St + 01
m
00
s

= UT 22
h
01
m
07
s


=
i
V 4455,9'
= +
i
K - 1,2'
= + pop
- 10,3'
=
P
V 4444,4'

=
H
S
22
10805,0'
= +
S M
pop
07 01
+ 016,8'
= S 10821,8'
= + ) 360 ( 22140,9' S ' 3 , 43 69 =
= S 33002,7' W
185



Astronomska stajnica dobivena metodom sekante








186

ODREIVANJE POLOAJA BRODA IZRAVNIM METODOMA

Metoda paralaktikog kuta
Zadatak 1. Dana 15. svibnja 2001. u
M H
X
t 12 19 = iz

=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 0 , 45 044
' 5 , 06 30

opaaju se
visine zvijezda i biljee vremena kronometra:
Capella
S M H
Tk Vi 07 09 22 ' 0 , 56 25 = =
Sirius
S M H
Tk Vi 35 10 22 ' 5 , 16 15 = =
m V K St
OKA i
S M
10 ' 0 , 1 30 01 = + = + =



CAPELLA

( ) = 360
28049,0'
=
4559,9' N

=
K
T
22
h
09
m
07
s

= + St
+ 01
m
30
s

= UT
22
h
10
m
37
s


=
i
V
2556,0'
= +
i
K
+ 1,0'
= + pop - 7,6'
=
P
V
2549,4'

=
H
S
22

20341,4'
= +
S M
pop
37 10

+ 239,7'
= S
20621,1'
( ) = + 360
28049,0'
=

S
48710,1' W
- 36000,0'
=

S
12710,1' W


' 6 , 44 21 ' 5 , 25 105 ' 1 , 10 127
2 1
= = = S S S

' 8 , 43 65
411030178 , 0 cos
cos cos cos sin sin cos
2 1 2 1
=
=
+ =
D
D
S D


SIRIUS

( ) = 360 25842,4'

= 1643,2' S


=
K
T 22
h
10
m
35
s


= + St + 01
m
30
s


= UT 22
h
12
m
05
s



=
i
V 1516,5'

= +
i
K + 1,0'

= + pop
- 9,1'

=
P
V 1508,4'


=
H
S
22
20341,4'

= +
S M
pop
37 10
+ 301,7'

= S 20643,1'

( ) = + 360 25842,4'

=

S 46525,5' W
- 36000,0'
=

S 10525,5' W
187
' 8 , 23 16
959334095 , 0 cos
sin cos
cos sin sin
cos
2
2 1
=
=


=

D
D

' 9 , 05 68
3730133999 , 0 cos
sin cos
cos sin sin
cos
2
2 1
=
=


=

D V
D V V
P
P P


' 1 , 42 51 ' 9 , 05 68 ' 8 , 23 16 = = =

N
V V
P P
' 4 , 51 29
497819341 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
2 2 2 2
=
=
+ =

' 9 , 51 60
486869047 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
2
2
2
2 2
2
=
=


=
s
s
V
s
P



W
S s
' 6 , 33 44
' 6 , 33 44 ' 5 , 25 105 ' 9 , 51 60
2 2
=
= = =

Zadatak 2. Dana 11. prosinca 2001. u
M H
X
t 10 17 = iz

=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 4 , 29 057
' 6 , 19 38

opaaju se
visine zvijezda i biljee vremena kronometra:
Mirfak
S M H
Tk Vi 34 09 20 ' 9 , 01 31 = = Diphda
S M H
Tk Vi 45 10 20 ' 6 , 56 19 = =
m V K St
OKA i
S
22 ' 4 , 0 53 = = + =

MIRFAK

( ) = 360 30853,0'

= 4952,1'

N

=
K
T 20
h
09
m
34
s


= + St + 53
s


= UT 20
h
10
m
27
s



=
i
V 3101,9'

= +
i
K - 0,4'

= + pop
- 9,9'

=
P
V 3051,6'


=
H
S
20
2035,1'

= +
S M
pop
27 10
+ 237,2'

= S 2312,9'

( ) = + 360 30853,0'

=

S 33205,9' W

DIPHDA

( ) = 360 34904,8'

= 1758,7' S


=
K
T 20
h
10
m
45
s

= + St + 53
s

= UT 20
h
11
m
38
s


=
i
V 1956,6'

= +
i
K - 0,4'

= + pop
- 11,0'

=
P
V 1945,2'


=
H
S
20
2035,1'

= +
S M
pop
38 11
+ 255,0'

= S 2330,7'

( ) = + 360 34904,8'

=

S 37235,5' W
- 36000,0'
=

S 1235,5' W

188

' 6 , 30 40 ' 4 , 29 319 360
' 4 , 29 319 ' 5 , 35 12 ' 9 , 05 332
2 1
= =
= = =
S
S S S


' 7 , 41 76
230127885 , 0 cos
cos cos cos sin sin cos
2 1 2 1
=
=
+ =
D
D
S D


' 9 , 28 25
902722039 , 0 cos
sin cos
cos sin sin
cos
2
2 1
=
=


=

D
D

' 9 , 37 61
475123603 , 0 cos
sin cos
cos sin sin
cos
2
2 1
=
=


=

D V
D V V
P
P P


' 0 , 09 36 ' 9 , 37 61 ' 9 , 28 25 = = =

N
V V
P P
' 6 , 12 38
618536873 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
2 2 2 2
+ =
=
+ =

W s
E s
s
V
s
P
' 7 , 02 315 ' 3 , 57 44 360
' 3 , 57 44
707655628 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
2
2
2
2
2 2
2
= =
=
=


=




W
S s
' 8 , 32 57
360 ' 2 , 27 302
' 2 , 27 302 ' 5 , 35 12 ' 7 , 02 315
2 2
=
=
= = =

Zadatak 3. Dana 23. prosinca 2001. u
M H
X
t 40 17 = iz

=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 5 , 33 006
' 0 , 00 36

opaaju se
visine zvijezda i biljee vremena kronometra:
Capella
S M H
Tk Vi 30 36 17 ' 3 , 46 25 = = Vega
S M H
Tk Vi 01 40 17 ' 4 , 38 34 = =
m V K St
OKA i
S
16 ' 2 , 0 25 = + = = .

CAPELLA VEGA

( ) = 360 28047,4' ( ) = 360 8045,5'

= 4600,0'
N
= 3847,1'
N

=
K
T 17
h
36
m
30
s
=
K
T 17
h
40
m
01
s


= + St - 25
s
= + St - 25
s


= UT 17
h
36
m
05
s
= UT 17
h
39
m
36
s


189

=
i
V 2546,3' =
i
V 3438,4'

= +
i
K + 0,2' = +
i
K + 0,2'

= + pop
- 9,1'
= + pop
- 8,5'

=
P
V 2537,4' =
P
V 3430,1'


=
H
S
17
34717,9' =
H
S
17
34717,9'

= +
S M
pop
05 36
+ 902,7' = +
S M
pop
05 36
+ 955,6'

= S 35620,6' = S 35713,5'

( ) = + 360 28047,4' ( ) = + 360 8045,5'

=

S 63708,0' W =

S 43759,0' W
- 36000,0'

- 36000,0'

=

S 27708,0' W =

S 7759,0' W


' 0 , 51 160 ' 0 , 09 199 360
' 0 , 09 199 ' 0 , 59 77 ' 0 , 08 277
2 1
= =
= = =
S
S S S


' 6 , 29 93
060929001 , 0 cos
cos cos cos sin sin cos
2 1 2 1
=
=
+ =
D
D
S D


' 8 , 11 13
973593407 , 0 cos
sin cos
cos sin sin
cos
2
2 1
=
=


=

D
D

' 7 , 24 55
567686818 , 0 cos
sin cos
cos sin sin
cos
2
2 1
=
=


=

D V
D V V
P
P P


' 5 , 36 68 ' 7 , 24 55 ' 8 , 11 13 = + = + =

N
V V
P P
' 7 , 05 36
589119832 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
2 2 2 2
+ =
=
+ =

W s
s
V
s
P
' 1 , 44 71
313401157 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
2
2
2
2 2
2
=
=


=




W
S s
' 9 , 14 006
' 9 , 14 006 ' 0 , 59 77 ' 1 , 44 71
2 2
=
= = =

190
Zadatak 4. Dana 06. rujna 2001. u
M H
X
t 45 05 = iz

=
=
E
N
P
Z
Z
Z
' 8 , 11 065
' 0 , 56 07

opaaju se
visine zvijezda i biljee vremena kronometra:
Diphda
S M H
Tk Vi 45 40 00 ' 2 , 35 34 = = Canopus
S M H
Tk Vi 50 41 00 ' 2 , 37 22 = =
m V K St
OKA i
S
18 ' 5 , 1 22 = + = + = .

DIPHDA CANOPUS

( ) = 360 34904,9' ( ) = 360 26400,5'

= 1758,6'
S
= 5241,5'
S

=
K
T 00
h
40
m
45
s
=
K
T 00
h
41
m
50
s


= + St + 22
s
= + St + 22
s


= UT 00
h
41
m
07
s
= UT 00
h
42
m
12
s



=
i
V 3435,2' =
i
V 2237,2'

= +
i
K + 1,5' = +
i
K + 1,5'

= + pop
- 8,9'
= + pop
- 9,9'

=
P
V 3427,8' =
P
V 2228,8'


=
H
S
00
34509,1' =
H
S
00
34509,1'

= +
S M
pop
07 41
+ 1018,4' = +
S M
pop
12 42
+ 1034,7'

= S 35527,5' = S 35543,8'

( ) = + 360 34904,9' ( ) = + 360 26400,5'

=

S 70432,4' W =

S 61944,3' W
- 36000,0'

- 36000,0'

=

S 34432,4' W =

S 25944,3' W


















191
ODREIVANJE POLOAJA BRODA OPAANJEM SUNCA U VREMENSKOM
RAZMAKU

Zadatak 1. Dana 05. kolovoza 2001. u
s m h
tx 09 56 07 = iz pozicije zbrojene

=
=
E
N
Pz
Z
Z
' 0 , 06 030
' 2 , 15 32

opaa se visina donjeg ruba Sunca ' 3 , 02 32 = Vi . Brod nastavlja

plovidbu u = 081 Kp brzinom v v 10 = da bi u
s m h
tx 38 00 11 = ponovno snimio visinu
donjeg ruba Sunca ' 5 , 04 69 = Vi . Ako je pogreka indeksa sekstanta ' 4 , 0 = Ki i visina
oka opaaa m V
OKA
12 = odredi poziciju broda za vrijeme drugog opaanja.

= tx 07
h
56
m
09
s
Zonsko vrijeme prvog opaanja Sunca
= x +02
h
00
m
00
s
Zonski indeks (
h
x 2
15
+ = =

)
= UT 05
h
56
m
09
s
Srednje Sunevo vrijeme prvog opaanja Sunca


SUNCE
= S 253 30,1' Satni kut Sunca za 05
h

= + S 14 02,3' Popravak satnog kuta Sunca za 56
m
09
s

= S 267 32,4' Satni kut Sunca za zadano vrijeme
= + + 030 06,0' E Geografska duina
= s 297 38,4' W Mjesni satni kut Sunca (progresivno)
360 00,0'
= s - 62 21,6' E Mjesni satni kut Sunca (retrogradno)

= N 16 57,3'
( ' 7 , 0 = d ) Deklinacija Sunca za 05
h

= + d - 0,7'
Popravak za ' 7 , 0 = d u Tablici popravaka od 56
m

= N 16 56,6' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 32 02,3' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki - 0,4' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 32 01,9' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + 1 K + 8,4' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca i visinu oka
= + 2 K - 0,2' Drugi popravak za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
= Vp
32 10,1' Prava visina sredita Sunca


' 7 , 03 32
530824703 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
32 10,1'
= Vr 32 03,7'
= V + 6,7'

192
=
=
=
=


=
4 , 89
4 , 89
010195472 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
E s
r
r
Vr
Vr
r

= tx 11
h
00
m
38
s
Zonsko vrijeme drugog opaanja Sunca
= x +02
h
00
m
00
s
Zonski indeks (
h
x 2
15
+ = =

)
= UT 09
h
00
m
38
s
Srednje Sunevo vrijeme drugog opaanja Sunca

SUNCE
= S 313 30,3' Satni kut Sunca za 09
h

= + S 0 09,5' Popravak satnog kuta Sunca za 00
m
38
s

= S 313 39,8' Satni kut Sunca za zadano vrijeme
= + + 030 06,0' E Geografska duina
= s 343 45,8' W Mjesni satni kut Sunca (progresivno)
360 00,0'
= s - 16 14,2' E Mjesni satni kut Sunca (retrogradno)

= N 16 54,6'
( ' 7 , 0 = d ) Deklinacija Sunca za 05
h

= + d 0,0'
Popravak za ' 7 , 0 = d u Tablici popravaka od 00
m

= N 16 54,6' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 69 04,5' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki - 0,4' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 69 04,1' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + 1 K + 9,6' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca i visinu oka
= + 2 K - 0,2' Drugi popravak za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
= Vp
69 13,5' Prava visina sredita Sunca


' 7 , 45 68
932085331 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp 69 13,5'
= Vr 68 45,7'
= V + 27,8'


Sada je potrebno izraunati vrijeme plovidbe i udaljenost koju je brod prevalio izmeu
dva opaanja.

=
2
UT 09
h
00
m
38
s
=
1
UT 05
h
56
m
09
s
= T 03
h
04
m
29
s
(3,074722222
h
)
=
=
=
=


=
4 , 132
4 , 132
674220675 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
E s
r
r
Vr
Vr
r

M D
t v D
75 , 30 =
=

193







194
Zadatak 2. Dana 20. srpnja 2001. u
s m h
tx 00 12 09 = iz pozicije zbrojene

=
=
W
N
Pz
Z
Z
' 5 , 32 006
' 3 , 06 47

opaa se visina donjeg ruba Sunca ' 3 , 39 41 = Vi i zabiljei vrijeme

kronometra
s m h
Tk 22 13 09 = . Brod nastavlja plovidbu u = 261 Kp brzinom od v v 10 =
da bi prolaskom Sunca kroz meridijan opaaa izmjerili kulminacijsku visinu donjeg ruba
od ' 5 , 24 63 = Vi . Ako je stanje kronometra
s m
St 21 1 = , pogreka indeksa sekstanta
' 6 , 1 = Ki i visina oka opaaa m V
OKA
12 = odredi poziciju broda za vrijeme kulminacije
Sunca.

Potrebno je obaviti provjeru datuma u meridijanu Greenwicha na slijedei nain:

= tx 09
h
12
m
00
s
Zonsko vrijeme prvog opaanja Sunca (20.07)
= x -00
h
00
m
00
s
Zonski indeks (
h
x 0
15
= =

)
= UT 09
h
12
m
00
s
Srednje Sunevo vrijeme prvog opaanja Sunca (20.7)

Zakljuuje se kako nema promjene datuma, odnosno kako je i u meridijanu Greenwicha
20. srpnja
13
.

= Tk 09
h
13
m
22
s
Vrijeme kronometra prvog opaanja Sunca
= + St -00
h
01
m
21
s
Stanje kronometra
= UT 09
h
12
m
01
s
Srednje Sunevo vrijeme prvog opaanja Sunca (20.7)


SUNCE
= S 313 24,9' Satni kut Sunca za 09
h

= + S 3 00,3' Popravak satnog kuta Sunca za 12
m
01
s

= S 316 25,2' Satni kut Sunca za zadano vrijeme
= + - 006 32,5' W Geografska duina
= s 309 52,7' W Mjesni satni kut Sunca (progresivno)
360 00,0'
= s - 50 07,3' E Mjesni satni kut Sunca (retrogradno)

= N 20 37,1'
( ' 5 , 0 = d ) Deklinacija Sunca za 09
h

= + d - 0,1'
Popravak za ' 5 , 0 = d u Tablici popravaka od 12
m

= N 20 37,0' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 41 39,3' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki - 1,6' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 41 37,7' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + 1 K + 8,8' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca i visinu oka
= + 2 K - 0,2' Drugi popravak za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
= Vp
41 46,3' Prava visina sredita Sunca


13
Dobiveni datum u meridijanu Greenwicha ulazna je vrijednost za Nautiki godinjak.
195

' 5 , 47 41
6664202 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
41 46,3'
= Vr 41 47,5'
= V - 1,2'

=
=
=
=


=
6 , 105
6 , 105
268207661 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
E s
r
r
Vr
Vr
r

Vrijeme kulminacije Sunca u zbrojenoj poziciji prvog opaanja moe se odrediti iz
mjesnog satnog kuta Sunca prvog opaanja. Prolaskom Sunca kroz meridijan opaaa
njegov mjesni satni kut iznosi = 0 s , to znai da je do vremena kulminacije Sunca u
poziciji prvog opaanja preostalo ' 3 , 07 50 = s izraenih u vremenskim jedinicama
14
.
Meutim, protokom navedenog vremena brod se udaljio iz pozicije prvog opaanja u
zadanom kursu te je prevalio odreenu udaljenost koja je odreena vremenom plovidbe
i brzinom broda. Do kulminacije Sunca u novoj poziciji mora protei jo odreeno
dodatno vrijeme. Budui da vrijeme ne ovisi o promjeni zemljopisne irine, ve iskljuivo
o promjeni zemljopisne duine, valja proraunati razliku zemljopisne duine ostvarenu
plovidbom broda izmeu dva opaanja. Dobivenu razliku zemljopisne duine dodaje se
na srednje Sunevo vrijeme prvog opaanja i mjesni satni kut Sunca prvog opaanja
ako brod plovi u pravcu zapada, odnosno oduzima ako brod plovi u pravcu istoka.


h s m h
s 341444445 , 3 29 20 03
15
' 3 , 07 50
= =

=


M D
D
s v t v D
41 , 33
341444445 , 3 10
=
=
= =



S
Kp D
' 226475477 , 5
cos
=
=

W R
Kp D R
' 99866746 , 32
sin
=
=



14
Satni kut sunca je vrijeme, samo to se od pravog Sunevog vremena razlikuje za 12
h
, odnosno 180. Drugim
rijeima, kada opaa biljei 12
h
pravog Sunevog vremena, mjesni satni kut Sunca iznosi 0, a u 00
h
pravog
Sunevog vremena iznosi 180.
196

N
S
N
S
S
Z S
' 7 , 03 47
2
' 2 , 05 0
' 3 , 06 47
2
=

+ =

+ =

W
N
R
S
' 44119695 , 48
' 7 , 03 47 cos
99866746 , 32
cos
=

=
=

s m
m
14 3
22941313 , 3
15
' 44119695 , 48
=
=

= UT 09
h
12
m
01
s
Zonsko vrijeme drugog opaanja Sunca
= + s 03
h
20
m
29
s
Mjesni satni kut Sunca prvog opaanja
=
-
03
m
14
s
Razlika zemljopisne duine
= UT 12
h
35
m
44
s
Srednje Sunevo vrijeme drugog opaanja (kulminacije) Sunca

SUNCE
= N 20 35,7'
( ' 5 , 0 = d ) Deklinacija Sunca za 12
h

= + d - 0,3'
Popravak za ' 5 , 0 = d u Tablici popravaka od 35
m

= N 20 35,4' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme

NAUTIKI GODINJAK
= Vi 63 24,5' Izmjerena visina donjeg ruba Sunca
= + Ki - 1,6' Pogreka indeksa sekstanta
= + Ke 0,0' Pogreka ekscentriciteta sekstanta
= Vo 63 22,9' Opaena visina donjeg ruba Sunca
= + 1 K + 9,4' Prvi popravak za opaenu visinu donjeg ruba Sunca i visinu oka
= + 2 K - 0,2' Drugi popravak za paralaksu i promjenu radijusa donjeg ruba Sunca
= Vp
63 32,1' Prava visina sredita Sunca


' 9 , 27 26
' 9 , 27 26 ' 1 , 32 63 90
90
+ =
= =
=
z
z
Vp z


Zenitna udaljenost ima pozitivan predznak sukladno pravilima.

N
N
z
M
M
M
' 3 , 03 47
' 3 , 03 47 ' 4 , 35 20 ' 9 , 27 26
=
+ = + + =
+ =

197
=
M
47 03,3' N
=
Z
47 06,3' N
=
- 3,0' S







198

ODREIVANJE VREMENA IZLASKA I ZALASKA

Zadatak 1. Odredi zonsko vrijeme izlaska i zalaska Sunca dana 11. sijenja 2001. za
opaaa koji se nalazi na zbrojenoj poziciji

=
=
W
N
Pz
Z
Z
' 9 , 26 012
' 8 , 14 32

.

IZLAZ
= Ts 06
h
57
m
00
s
Iz godinjaka za N = 30
= + Ts + 04
m
57
s
Popravak za N ' 8 , 14 2 =
= Ts 07
h
01
m
57
s
Srednje vrijeme izlaska Sunca za N ' 8 , 14 32 =
= - 00
h
49
m
48
s
Zemljopisna duina
= UT 07
h
51
m
45
s
Srednje sunevo vrijeme izlaska Sunca
= + x - 01
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 06
h
51
m
45
s
Zonsko vrijeme izlaska Sunca

ZALAZ
= Ts 17
h
19
m
00
s
Iz godinjaka za N = 30
= + Ts - 04
m
57
s
Popravak za N ' 8 , 14 2 =
= Ts 17
h
14
m
03
s
Srednje vrijeme zalaska Sunca za N ' 8 , 14 32 =
= - 00
h
49
m
48
s
Zemljopisna duina
= UT 18
h
03
m
51
s
Srednje sunevo vrijeme zalaska Sunca
= + x - 01
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 17
h
03
m
51
s
Zonsko vrijeme zalaska Sunca

Zadatak 2. Odredi zonsko vrijeme izlaska i zalaska Sunca dana 25. lipnja 2001. za
opaaa koji se nalazi na zbrojenoj poziciji

=
=
E
S
Pz
Z
Z
' 8 , 14 067
' 3 , 22 46

.

IZLAZ
= Ts 07
h
39
m
00
s
Iz godinjaka za S = 45
= + Ts + 05
m
46
s
Popravak za S ' 3 , 22 1 =
= Ts 07
h
44
m
46
s
Srednje vrijeme izlaska Sunca za S ' 3 , 22 46 =
= + 04
h
28
m
59
s
Zemljopisna duina
= UT 03
h
15
m
47
s
Srednje sunevo vrijeme izlaska Sunca
= + x + 04
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 07
h
51
m
45
s
Zonsko vrijeme izlaska Sunca

ZALAZ
= Ts 16
h
26
m
00
s
Iz godinjaka za S = 45
= + Ts - 05
m
46
s
Popravak za S ' 3 , 22 1 =
= Ts 16
h
20
m
14
s
Srednje vrijeme zalaska Sunca za S ' 3 , 22 46 =
= + 04
h
28
m
59
s
Zemljopisna duina
= UT 11
h
51
m
15
s
Srednje sunevo vrijeme zalaska Sunca
= + x + 04
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 15
h
51
m
15
s
Zonsko vrijeme zalaska Sunca




199

ODREIVANJE VREMENA SVITANJA I SUMRAKA

Zadatak 1. Odredi zonsko vrijeme poetka nautikog svitanja i zavretka nautikog
sumraka dana 11. travnja 2001. za opaaa koji se nalazi na zbrojenoj poziciji

=
=
W
N
Pz
Z
Z
' 2 , 15 037
' 8 , 00 13

.

SVITANJE
= Ts 05
h
06
m
00
s
Iz godinjaka za N =10
= + Ts - 02
m
43
s
Popravak za N ' 8 , 00 3 =
= Ts 05
h
03
m
17
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog svitanja za N ' 8 , 00 13 =
= - 02
h
29
m
01
s
Zemljopisna duina
= UT 07
h
32
m
18
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog svitanja
= + x - 02
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 05
h
32
m
18
s
Zonsko vrijeme nautikog svitanja

SUMRAK
= Ts 18
h
10
m
00
s
Iz godinjaka za N =10
= + Ts + 02
m
07
s
Popravak za N ' 8 , 00 3 =
= Ts 18
h
12
m
07
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog sumraka za N ' 8 , 00 13 =
= - 02
h
29
m
01
s
Zemljopisna duina
= UT 20
h
41
m
08
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog sumraka
= + x - 02
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 18
h
41
m
08
s
Zonsko vrijeme nautikog sumraka

Zadatak 2. Odredi zonsko vrijeme poetka nautikog svitanja i zavretka nautikog
sumraka dana 19. prosinca 2001. za opaaa koji se nalazi na zbrojenoj poziciji

=
=
E
S
Pz
Z
Z
' 6 , 57 063
' 3 , 44 25

.

SVITANJE
= Ts 04
h
23
m
00
s
Iz godinjaka za S = 20
= + Ts - 16
m
38
s
Popravak za S ' 3 , 44 5 =
= Ts 04
h
16
m
22
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog svitanja za S ' 3 , 44 25 =
= + 04
h
15
m
50
s
Zemljopisna duina
= UT 00
h
00
m
32
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog svitanja
= + x + 04
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 04
h
00
m
32
s
Zonsko vrijeme nautikog svitanja

SUMRAK
= Ts 18
h
38
m
00
s
Iz godinjaka za S = 20
= + Ts + 12
m
37
s
Popravak za S ' 3 , 44 5 =
= Ts 18
h
50
m
37
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog sumraka za S ' 3 , 44 25 =
= + 04
h
15
m
50
s
Zemljopisna duina
= UT 14
h
34
m
47
s
Srednje sunevo vrijeme nautikog sumraka
= + x + 04
h
00
m
00
s
Zonski indeks
= tx 18
h
34
m
47
s
Zonsko vrijeme nautikog sumraka


200
ODREIVANJE DEVIJACIJE MAGNETSKOG I ZVRNOG KOMPASA


U trenutku pravog izlaza ili zalaza mogu se vidjeti iskljuivo Sunce i Mjesec, a ponekad i
planeti, dok se zvijezde ne vide radi apsorbcije njihove svijetlosti u atmosferi.
Sunce se opaa u trenutku kada se njegov donji rub nalazi na promjera iznad
horizonta. Metoda odreivanja devijacije magnetskog i zvrnog kompasa u trenutku
pravog izlaska ili zalaska Sunca je najee koritena metoda u praktinom odreivanju
devijacije na brodovima.


ZADATAK 1.
Dana 13. listopada, 2001. godine iz

=
=
=
E
S
P
Z
' 0 , 00 150
' 0 , 30 15

u trenutku pravog Suneva

zalaska izmjereni su azimuti = 5 , 258 k i = 0 , 262 g . Varijacija u podruju plovidbe
iznosi ) ' 4 ( ' 25 8 var
1995
W E = , vrijeme kronometra
s m h
Tk 20 58 07 = , a stanje kronometra
s
St 48 + = . Izraunaj devijaciju magnetskog i zvrnog kompasa.


= Tk 07
h
58
m
20
s

= + St + 00
m
48
s

= UT 07
h
59
m
08
s



= S 07 49,3'
( ' 9 , 0 = d ) Deklinacija Sunca za 07
h

= + d - 0,9'
Popravak za ' 9 , 0 = d u Tablici popravaka od 59
m

= S 07 50,2' Deklinacija Sunca za zadano vrijeme


Azimut Sunca u trenutku izlaska ili zalaska moe se proraunati na temelju izraza
dobivenih iz kvadratnog sfernog trokuta (komplement visine iznosi 90) gdje je

cos
sin
cos =
R
uz zadane uvjete
15
, ili pomou amplitude Sunca, gdje je

cos
sin
sin = A uz
zadane uvjete
16
.


=
=
=
1 , 8
' 1 , 08 8
1414957126 , 0 sin
cos
sin
sin
A
A
A
A

=
=
9 , 261
270
P
P
A

15
Kod izlaza
R
p = , a kod zalaza
R
p = 360 .
16
Kod izlaza: ako je deklinacija pozitivna A p = 90 , a ako je deklinacija negativna A p + = 90 .
Kod zalaza: ako je deklinacija pozitivna A p + = 270 , a ako je deklinacija negativna A p = 270 .

201
=
=
=
1 , 98
1414857126 , 0 cos
cos
sin
cos
R
R
R

=
=
9 , 261
360
P
R P

( )
W
W
E
W
E
' 24
' 4 1995 2001
0 , 8 var
' 0 , 01 8 var
' 0 , 24
' 0 , 25 8 var
2001
2001
1995
=
=
+
=
= +
=

=
=
+ =
=
=
6 , 4
0 , 8 var
4 , 3
5 , 258
9 , 261

U
K
P
K
=
=
=
1 , 0
0 , 262
9 , 261
G
G
P

202
IDENTIFIKACIJA NEBESKIH TIJELA

Zadatak 1. Dana 04. lipnja 2001. u
s m h
tx 12 25 04 = iz

=
=
E
N
Pz
' 2 , 17 157
' 4 , 21 26

opaa se
nepoznato nebesko tijelo u vremenu kronometra
s m h
Tk 12 25 18 = , ija je visina
' 6 , 22 23 = Vi i azimut = 044 k . Ako je stanje kronometra
s m
St 12 0 = i visina oka
opaaa m V
OKA
20 = identificiraj nepoznato nebesko tijelo.

Provjera datuma:

= tx 04
h
25
m
12
s
Zonsko vrijeme opaanja (04.06.)
= x +10
h
00
m
00
s
Zonski indeks (
h
x 10
15
+ = =

)
= UT 18
h
25
m
12
s
Srednje Sunevo vrijeme opaanja (03.06.)

Rjeenje:



















Proraun deklinacije obavlja se prema slijedeem izrazu
17
:

N
k Vp Vp
' 0 , 07 50
767351921 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
+ =
=
+ =

Proraun mjesnog satnog kuta obavlja se prema slijedeem izrazu
18
:

17
Predznak deklinacije moe biti pozitivan (N) ili negativan (S), u ovisnosti o predznaku dobivenog rjeenja.
18
Predznak mjesnog satnog kuta odreuje se temeljem azimuta nepoznatog nebeskog tijela, pri emu vrijedi da je
E s = ako je 180 , odnosno W s = ako je 180 .
NEPOZNATO
=
K
T 18
h
25
m
12
s

= + St - 00
m
12
s

= UT 18
h
25
m
00
s


=
i
V 2322,6'
= +
i
K 0,0'
= + pop
- 10,2'
=
P
V 2312,4'

h
S
18
16215,2'
= +
S M
pop
00 25
+ 616,0'
= S 16831,2'
= + + 15717,2'
= s
+ 32548,4' W
203
E s
s
Vp
s
' 2 , 40 84
09289949 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
=
=


=




U posljednjem koraku rauna se surektascenzija nepoznatog nebeskog tijela:

= s - 8440,2' Mjesni satni kut nepoznatog tijela
= s
+ 32548,4' Mjesni satni kut proljetne toke
= ) 360 (
- 41028,6' Surektascenzija (retrogradno)
+ 720 + 72000,0'
= ) 360 (
+ 30931,4' Surektascenzija (progresivno)

U iduem koraku ulazi se u Nautiki godinjak sa proraunatom deklinacijom ( ) i
surektascenzijom ( 360 ) te se u popisu zvijezda na stranici sa zadanim datumom
identificira nepoznato nebesko tijelo. Na temelju dobivenih rezultata identifikacijom se
dobije zvijezda Mirfak iji su stvarni podaci:

N
MIRFAK
' 7 , 51 49
' 5 , 54 308 ) 360 (
=
=

Zadatak 2. Dana 15. svibnja 2001. u
m h
tx 12 19 = iz

=
=
W
S
Pz
' 0 , 45 030
' 5 , 06 05

opaa se
nepoznato nebesko tijelo u vremenu kronometra
s m h
Tk 35 10 22 = , ija je visina
' 9 , 44 23 = Vi i azimut = 303 k . Ako je stanje kronometra
s m
St 30 1 + = , pogreka
indeksa sekstanta ' 0 , 1 + = Ki i visina oka opaaa m V
OKA
16 = identificiraj nepoznato
nebesko tijelo.

Provjera datuma:

= tx 19
h
12
m
00
s
Zonsko vrijeme opaanja (15.05.)
= x -02
h
00
m
00
s
Zonski indeks (
h
x 02
15
= =

)
= UT 21
h
12
m
00
s
Srednje Sunevo vrijeme opaanja (15.05.)

Rjeenje:

204









N
k Vp Vp
' 7 , 28 27
461405706 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
+ =
=
+ =

W s
s
Vp
s
' 1 , 01 60
499730674 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
=
=


=





= s + 6001,1' Mjesni satni kut nepoznatog tijela
= s
+ 17558,1' Mjesni satni kut proljetne toke
= ) 360 (
- 11557,0' Surektascenzija (retrogradno)
+ 360 + 36000,0'
= ) 360 (
+ 24403,0' Surektascenzija (progresivno)


N
POLLUX
' 5 , 01 28
' 5 , 39 243 ) 360 (
=
=

NEPOZNATO
=
K
T 22
h
10
m
35
s

= + St + 01
m
30
s

= UT 22
h
12
m
05
s


=
i
V 2344,9'
= +
i
K + 1,0'
= + pop
- 9,3'
=
P
V 2336,6'

h
S
22
20341,4'
= +
S M
pop
05 12
+ 301,7'
= S 20643,1'
= + - 3045,0'
= s
+ 17558,1' W
205
KORITENJE NAUTIKOG GODINJAKA IZ PRETHODNE GODINE

U praksi se esto desi da prelaskom na novu kalendarsku godinu brod ne uspije
na vrijeme pribaviti tekui Nautiki godinjak. Takvi sluajevi se javljaju u plovidbi, ali
esto i za vrijeme boravka broda u luci. Poznavanjem pravilne izmjene efemerida
nebeskih tijela, mogue je odrediti mjesni satni kut i deklinaciju Sunca i zvijezda
koritenjem Nautikog godinjaka iz prethodne godine uz zadovoljavajuu tonost. Pri
tome se javljaju tri mogua sluaja:
- prethodna i tekua godina nisu prijestupne (obine godine),
- prethodna godina je prijestupna i
- tekua godina je prijestupna.

Za zvijezde se uzima identino vrijeme i datum kada su obje godine obine. U
sluaju prethodne godine koja je prijestupna uzima se isto vrijeme jednog dana kasnije
do 28. veljae ili istog dana nakon 28. veljae. U sluaju prijestupne tekue godine
uzima se isto vrijeme istog datuma do 28. veljae, odnosno dan kasnije nakon 28.
veljae. Dobivenom satnom kutu u sva tri sluaja oduzima se 15,1'. Razlike rezultata
koje se javljaju dre se prihvatljivima, te su u pravilu manji od 0,4'.
Za Sunce vrijede identina pravila vezana uz odabira datuma, uz obvezu
uzimanja vremena koje nastupa 5
h
48
m
00
s
ranije i dodavanja 87 na satni kut Sunca.


Prethodna i tekua godina nisu prijestupne

Zadatak 1. Izraunaj mjesni satni kut Sunca i zvijezde Canopus za opaaa koji se
dana 10.03.2002. u UT=16
h
18
m
28
s
naao na poziciji zbrojenoj

=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 0 , 39 025
' 0 , 16 42

pomou Nautikog godinjaka iz 2001.

SUNCE
= UT 16
h
18
m
28
s
(10.03.2002.)
- 05
h
48
m
00
s

= UT 10
h
30
m
28
s
(10.03.2001.)

= S 327 26,1' = S 4 00,1' (d = +1,0')
= + S 7 37,0' = + d + 0,5'
+ 87 00,0' = S 3 59,6'
= S 422 03,1'
= + - 25 39,0'
= s + 396 24,1' W
= s + 36 24,1' W

Dobiveni rezultati razlikuju se za 0,3' satnog kuta i 0,1' deklinacije pri usporedbi s
vrijednostima dobivenim iz Nautikog godinjaka iz 2002.




CANOPUS
= UT 16
h
18
m
28
s
(10.03.2001.)

= S
48 23,5'
206
= + S
4 37,8'
- 15,1'
= S
52 46,2'
= + ) 360 (
264 00,3'
= S 316 46,5'
= + - 25 39,0'
= s + 291 07,5' W
= s - 68 52,5' E

Dobiveni rezultat razlikuje se za 0,4' satnog kuta pri usporedbi s vrijednostima
dobivenim iz Nautikog godinjaka iz 2002.


Prethodna godina je prijestupna

Zadatak 1. Izraunaj mjesni satni kut Sunca i zvijezde Acrux za opaaa koji se dana
10.03.2001. u UT=12
h
18
m
16
s
naao na poziciji zbrojenoj

=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 0 , 39 025
' 0 , 16 42

pomou
Nautikog godinjaka iz 2000.

SUNCE
= UT 12
h
18
m
16
s
(10.03.2001.)
- 05
h
48
m
00
s

= UT 06
h
30
m
16
s
(10.03.2000.)

= S 267 26,1' = S 3 58,3' (d = +1,0')
= + S 7 34,0' = + d + 0,5'
+ 87 00,0' = S 3 57,8'
= S 362 00,1'
= + - 25 39,0'
= s + 336 21,1' W
= s - 23 38,9' E

Dobiveni rezultati razlikuju se za 0,3' satnog kuta i 0,1' deklinacije pri usporedbi s
vrijednostima dobivenim iz Nautikog godinjaka iz 2001.

ACRUX
= UT 12
h
18
m
16
s
(10.03.2000.)

= S
348 28,0'
= + S
4 34,8'
- 15,1'
= S
352 47,7'
= + ) 360 (
173 20,3'
= S 526 08,0'
= + - 25 39,0'
= s + 500 29,0' W
= s + 140 29,0' W

Dobiveni rezultat odgovara satnom kutu dobivenom iz Nautikog godinjaka iz 2001.

207
Tekua godina je prijestupna

Zadatak 1. Izraunaj mjesni satni kut Sunca i zvijezde Sirius za opaaa koji se dana
10.03.2000. u UT=14
h
19
m
23
s
naao na poziciji zbrojenoj

=
=
W
N
P
Z
Z
Z
' 0 , 39 025
' 0 , 16 42

pomou
Nautikog godinjaka iz 1999.

SUNCE
= UT 14
h
19
m
23
s
(10.03.2000.)
- 05
h
48
m
00
s

= UT 08
h
31
m
23
s
(11.03.1999.)

= S 297 27,7' = S 3 50,7' (d = +1,0')
= + S 7 50,8' = + d + 0,5'
+ 87 00,0' = S 3 50,2'
= S 392 18,5'
= + - 25 39,0'
= s + 366 39,5' W
= s + 6 39,5' W

Dobiveni rezultati razlikuju se za 0,3' satnog kuta i 0,1' deklinacije pri usporedbi s
vrijednostima dobivenim iz Nautikog godinjaka iz 2000.

SIRIUS
= UT 14
h
19
m
23
s
(10.03.1999.)

= S
18 47,3'
= + S
4 51,5'
- 15,1'
= S
23 23,7'
= + ) 360 (
258 43,3'
= S 282 07,0'
= + - 25 39,0'
= s + 256 28,0' W
= s - 103 32,0' E

Dobiveni rezultat razlikuje se za 0,1' satnog kuta pri usporedbi s vrijednostima
dobivenim iz Nautikog godinjaka iz 2000.












208
ZADACI ZA VJEBU
Zadatak 1. Dana 01/11/2001 iz pozicije zbrojene

=
=
W
N
z
z
' 6 , 28 118
' 7 , 45 33

u vremenu nautikog
sumraka opaaju se:
NEPOZNATO
s m h
tx k Vi 48 52 17 075 ' 7 , 25 20 = = =
POLARA
s m h
tx g k Vi 37 53 17 8 , 359 1 , 2 ' 8 , 03 34 = = = =
NEPOZNATO
s m h
tx k Vi 18 54 17 313 ' 1 , 02 55 = = =

Ako je Voka = 26m, Ki = -1,0' te var
1991
=012'W(6'E) visinskom metodom odredi poziciju
broda te izraunaj devijaciju magnetskog i zvrnog kompasa preko Polare.

= tx 17
h
52
m
48
s
Zonsko vrijeme opaanja (01.11.)
= x -08
h
00
m
00
s
Zonski indeks (
h
x 08
15
= =

)
= UT 01
h
52
m
48
s
Srednje Sunevo vrijeme opaanja (02.11.)

Rjeenje:















N
k Vp Vp
' 1 , 12 23
39396232 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
+ =
=
+ =

E s
s
Vp
s
' 7 , 27 80
165719408 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
=
=


=



= s - 8027,7' E
= s
- 4852,0' E
= ) 360 (
- 3135,7' E
+ 360 + 36000,0'
= ) 360 (
+ 32824,3' W
N
HAMAL
' 3 , 28 23
' 8 , 10 328 ) 360 (
=
=

NEPOZNATO

=
i
V 2025,7'

= +
i
K - 1,0'

= + pop
-11,7'

=
P
V 2013,0'


= S 5622,4'

== + S + 1314,2'

= S 6936,6'

= + - 11828,6'
= s
- 4852,0' E
209
Nakon obavljene identifikacije nastavlja se proraun elemenata astronomske stajnice
visinskom metodom uz koritenje stvarnih podataka deklinacije ( ) i surektascenzije
( 360 ).
= s
- 48 52,0' E
= + ) 360 (
+ 328 10,8'
= s +279 18,8' W
= 360 - 360 00,0'
= s - 80 41,2' E

' 0 , 10 20
344757536 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
20 13,0'
= Vr 20 10,0'
= V + 3,0'

=
=
=
=


=
6 , 74
6 , 74
264871875 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
E s
r
r
Vr
Vr
r

= tx 17
h
53
m
37
s

= x - 08
h
00
m
00
s

= UT 01
h
53
m
37
s


= S
56 22,4'

= + S
+ 13 26,5'

= S
69 48,9'

= + - 118 28,6' W
= s
- 48 39,7' E
= s
+ 311 20,3' W

= Vi 34 03,8'
= + Ki - 1,0'
= + Ke 0,0'
= Vo 34 02,8'
= + 1 K - 10,5'
= Vp
33 52,3'
= +
0
a
0 56,8'
= +
1
a 0,4'
= +
2
a 1,0'
= 1 - 1 00,0'
=
P
N 33 50,5'
=
Z
N 33 45,7'
=
+ 4,8'
210

= tx 17
h
54
m
18
s

= x -08
h
00
m
00
s

= UT 01
h
54
m
18
s


Rjeenje:














N
k Vp Vp
' 0 , 20 51
780801519 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
+ =
=
+ =

W s
s
Vp
s
' 6 , 21 42
738926242 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
=
=


=




= s + 4221,6' W
= s
- 4829,5' E
= ) 360 (
+ 9051,1' W

N
ELTANIN
' 6 , 29 51
' 8 , 50 90 ) 360 (
=
=

= s
- 48 29,5' E
= + ) 360 ( + 90 50,8'
= s +42 21,3' W

' 5 , 49 54
817389888 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
54 51,5'
= Vr 54 49,5'
= V + 2,0'

NEPOZNATO

=
i
V 5502,1'

= +
i
K - 1,0'

= + pop
-9,6'

=
P
V 5451,5'


= S 5622,4'

== + S + 1336,7'

= S 6959,1'

= + - 11828,6'
= s
- 4829,5' E
=
=
=
=


=
3 , 313
7 , 46
685442089 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
W s
r
r
Vr
Vr
r

211





212
Zadatak 2. Dana 01/11/2001 iz pozicije zbrojene

=
=
W
N
z
z
' 6 , 28 118
' 7 , 45 33

u vremenu nautikog
svitanja opaaju se:

MJESEC DONJI RUB
s m h
Tk Vi 28 16 13 ' 7 , 07 14 = =
REGULUS
s m h
Tk Vi 41 17 13 ' 4 , 58 54 = =
NEPOZNATO
s m h
Tk k Vi 34 18 13 205 ' 1 , 01 36 = = =

Ako je Voka = 30m, Ki = +1,0' te var
1991
=048'W (godinje raste 6') visinskom metodom
odredi poziciju broda te izraunaj devijaciju magnetskog kompasa preko nepoznatog
tijela.

= Tk 13
h
16
m
28
s
1. studenog
= + St 00
m
00
s

= UT 13
h
16
m
28
s
1. studenog

= S 194 27,6'
= + S 3 55,7'
= + v 3,6'
( ' 0 , 13 = v )
= S 198 26,9'
= + - 118 28,6' W
= s + 79 58,3' W

= N 12 11,2'
( ' 4 , 11 + = d )
= + d + 3,1'
= N 12 14,3'


= Vi 14 07,7'
= + Ki + 1,0'
= + Ke 0,0'
= Vo 14 08,7'
= + 1 K + 1 05,6'
= + 2 K - 9,6'
= Vp
15 04,7'

' 7 , 01 15
259283355 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
15 04,7'
= Vr 15 01,7'
= V + 3,0'

213
=
=
=
=


=
8 , 274
2 , 85
084537796 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
W s
r
r
Vr
Vr
r

= Tk 13
h
17
m
41
s
1. studenog
= + St 00
m
00
s

= UT 13
h
17
m
41
s
1. studenog

= S
235 52,8'

= + S
4 26,0'

= S
240 18,8'

= + ) 360 (
207 53,4'

= S 448 12,2'
= + - 118 28,6' W
= s + 329 43,6' W
= s - 30 16,4' E

= N 11 57,6'

= Vi 54 58,4'
= + Ki + 1,0'
= + Ke 0,0'
= Vo 54 59,4'
= + 1 K - 10,3'
= Vp
54 49,1'

' 5 , 50 54
817564189 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
54 49,1'
= Vr 54 50,5'
= V - 1,4'

=
=
=
=


=
1 , 121
1 , 121
51621073 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
E s
r
r
Vr
Vr
r

= Tk 13
h
18
m
34
s
1. studenog
= + St 00
m
00
s

= UT 13
h
18
m
34
s
1. studenog
214
















S
k Vp Vp
' 4 , 34 16
285245894 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =

W s
s
Vp
s
' 5 , 56 20
933946708 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
=
=


=




= s + 20 56,5' W
= s
+ 122 03,5' W
= ) 360 (
- 101 07,0' E
= ) 360 (
+ 258 53,0' W

S
SIRIUS
' 9 , 42 16
' 7 , 41 258 ) 360 (
=
=

= s
+ 122 03,5' W
= + ) 360 (
+ 258 41,7'
= s +380 45,2' W
= s +20 45,2' W

' 0 , 47 35
584728743 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp 35 51,0'
= Vr 35 47,0'
= V + 4,0'




NEPOZNATO

=
i
V 3601,1'

= +
i
K + 1,0'

= + pop
-11,1'

=
P
V 3551,0'


= S 235 52,8'

== + S + 4 39,3'

= S 240 32,1'

= + - 118 28,6'
= s
+ 122 03,5' W
=
=
=
=


=
7 , 204
3 , 155
908276853 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
W s
r
r
Vr
Vr
r

215







216
Zadatak 3. Dana 09/07/2001 iz pozicije zbrojene

=
=
W
N
z
z
' 7 , 21 051
' 4 , 19 16

u vremenu
nautikog sumraka opaaju se:

NEPOZNATO
s m h
tx k Vi 12 06 05 077 ' 1 , 33 28 = = =
DIPHDA
s m h
tx Vi 24 07 05 ' 1 , 34 53 = =
NEPOZNATO
s m h
tx k Vi 41 08 05 5 , 198 ' 7 , 44 22 = = =

Ako je Voka = 32m i Ki = -1,4' visinskom metodom odredi poziciju broda.


= tx 05
h
06
m
12
s
9. srpanj
= x - 03
h
00
m
00
s

= UT 08
h
06
m
12
s
9. srpanj

















N
k Vp Vp
' 1 , 52 18
323406748 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
+ =
=
+ =

E s
s
Vp
s
' 4 , 00 65
42250121 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
=
=


=





= s - 65 00,4' E
= s
- 2 28,8' E
= ) 360 (
- 62 31,6' E
= ) 360 (
+ 297 28,4' W

VENERA

NEPOZNATO

=
i
V 2833,1'

= +
i
K - 1,4'

= + pop
-11,8'

=
P
V 2819,9'


= S 47 19,6'

== + S + 1 33,3'

= S 48 52,9'

= + - 51 21,7'
= s
- 2 28,8' E
217
= S 344 50,9'
= + S 1 33,0'
= + v 0,0'
( ' 4 , 0 = v )
= S 346 23,9'
= + - 51 21,7' W
= s + 295 02,2' W
= s - 64 57,8' E

= N 18 23,2'
( ' 6 , 0 = d )
= + d 0,1'
= N 18 23,3'

' 9 , 17 28
474063309 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
28 19,9'
= Vr 28 17,9'
= V + 2,0'

=
=
=
=


=
5 , 77
5 , 77
215641517 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
E s
r
r
Vr
Vr
r

= tx 05
h
07
m
24
s
9. srpanj
= x - 03
h
00
m
00
s

= UT 08
h
07
m
24
s
9. srpanj


= S
47 19,6'

= + S
1 51,3'

= S
49 10,9'

= + ) 360 (
349 05,2'

= S 398 16,1'
= + - 51 21,7' W
= s + 346 54,4' W
= s - 13 05,6' E

= S 17 58,7'


218






' 3 , 21 53
802350389 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
53 22,0'
= Vr 53 21,3'
= V + 0,7'

=
=
=
=


=
8 , 158
8 , 158
932553768 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
E s
r
r
Vr
Vr
r

= tx 05
h
08
m
41
s
9. srpanj
= x - 03
h
00
m
00
s

= UT 08
h
08
m
41
s
9. srpanj

















S
k Vp Vp
' 8 , 08 47
733105284 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =

=
i
V 53 34,1'

= +
i
K - 1,4'

= + pop
-10,7'

=
P
V 53 22,0'

NEPOZNATO

=
i
V 22 44,7'

= +
i
K - 1,4'

= + pop
-12,4'

=
P
V 22 30,9'


= S 47 19,6'

== + S + 2 10,6'

= S 49 30,2'

= + - 51 21,7'
= s
- 1 51,5' E
219
W s
s
Vp
s
' 9 , 31 25
902343823 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
=
=


=





= s + 25 31,9' W
= s
- 1 51,5' E
= ) 360 (
+ 27 23,4' W

S
ALNAIR
' 1 , 57 46
' 0 , 55 27 ) 360 (
=
=

= s
- 1 51,5' E
= + ) 360 (
+ 27 55,0'
= s +26 03,5' W

' 6 , 31 22
383116113 , 0 sin
cos cos cos sin sin sin
=
=
+ =
Vr
Vr
s Vr


= Vp
22 30,9'
= Vr 22 31,6'
= V - 0,7'

=
=
=
=


=
0 , 199
0 , 161
945838156 , 0 cos
cos cos
sin sin sin
cos
p
W s
r
r
Vr
Vr
r

220








221



222



223







224


Izvadak iz tablica HO 249







225










226







227
KRATICE I OZNAKE

0
a Prvi popravak za odreivanje zemljopisne irine preko Polare
1
a Drugi popravak za odreivanje zemljopisne irine preko Polare
2
a Trei popravak za odreivanje zemljopisne irine preko Polare
A
Amplituda suca
Deklinacija nebeskog tijela
Dec Declination Deklinacija nebeskog tijela
GHA Greenwich Hour Angle Satni kut nebeskog tijela u meridijanu Greenwich-a
Ki Pogreka indeksa sekstanta
Ke Pogreka ekscentriciteta sekstanta
1 K
Prvi popravak izmjerene visine za refrakciju
2 K
Drugi popravak izmjerene visine za visinu oka opaaa
3 K Trei popravak izmjerene visine za promjenu radijusa Sunca
LAT
Latitude Zemljopisna irina
LHA
Local Hour Angle Satni kut nebeskog tijela u meridijanu opaaa (mjesni satni kut)
LONG Longitude Zemljopisna duina
s Mjesni satni kut nebeskog tijela
S Satni kut nebeskog tijela u meridijanu Greenwich-a
SHA Siderical Hour Angle Siderini satni kut (surektascenzija)
St Stanje kronometra
S Satni kut Proljetne toke u meridijanu Greenwich-a
S Popravak satnog kuta nebeskog tijela
S Popravak satnog kuta Proljetne toke
tp
Pravo mjesno vrijeme
ts Srednje vrijeme
tx Local Time Zonsko vrijeme
Tk Chronometer Time Vrijeme kronometra
Tm Meridian Passage Time Vrijeme prolaska nebeskog tijela kroz meridijan Greenwich-a
Tp Pravo Sunevo vrijeme
UT Universal Time Svjetsko vrijeme (Srednje Sunevo vrijeme)
Vi Izmjerena visina nebeskog tijela
Vp Prava (ispravljena) visina nebeskog tijela
z
Zenitna udaljenost
x Vremenska zona