KOMENTAR ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE

sa objanjenjima i pregledom prakse u uporednom pravu

Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

Sarajevo, 2010

KOMENTAR ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE sa objanjenjima i pregledom prakse u uporednom pravu

Autori Faris Vehabovi Midhat Izmirlija Adnan Kadribai Fotografija na naslovnici Amer Kapetanovi Lektorica Beba E. Raidovi Izdava Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu Za izdavaa Saa Madacki Priprema rukopisa za DTP Adnan Kadribai Saa Madacki DTP i tampa tamparija Fojnica

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Zapis dostupan pod brojem COBISS BIH ID= 17936134 ISBN 978-9958-541-04-9
Ovaj tekst ne mora nuno sadravati stavove Centra za ljudska prava. Miljenja iznesena u izvjetaju predstavljaju stavove autora

Slobodno smijete: dijeliti umnoavati, distribuirati i javnosti priopavati djelo, te remiksirati preraivati djelo

Sadraj
Predgovor ...............................................................................................................................................5 Uvod ........................................................................................................................................................7 lan 1. (Predmet Zakona)................................................................................................................ 22 lan 2. (Diskriminacija) ................................................................................................................... 28 lan 3. (Oblici diskriminacije) ........................................................................................................ 28 lan 4. (Ostali oblici diskriminacije) ............................................................................................. 67 lan 5. (Izuzeci od principa jednakog postupanja) .................................................................... 71 lan 6 (Podruje primjene) ............................................................................................................. 76 lan 7. (Centralna institucija za zatitu od diskriminacije) ...................................................... 80 lan 8. (Voenje evidencije i koordinacija nadlenih institucija)............................................ 85 lan 9. (Praenje provoenja Zakona) .......................................................................................... 92 lan 10. (Saradnja s organizacijama civilnog drutva)............................................................... 93 lan 11. (Zatita u postojeim postupcima) ................................................................................ 97 lan 12. (Posebne tube za zatitu od diskriminacije) ............................................................... 99 lan 13. (Nadlenost, rokovi i izvrenje) .................................................................................... 104 lan 14. (Privremene mjere obezbjeenja) ................................................................................ 108 lan 15. (Teret dokazivanja) .......................................................................................................... 111 lan 16. (Uee treih lica)........................................................................................................... 114 lan 17. (Kolektivna tuba za zatitu od diskriminacije) ........................................................ 115 Strateko parnienje ....................................................................................................... 115 lan 18. (Zatita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili uestvuju u postupku) .................. 121 lan 19. (Povreda lana 2. stav (2) ovog zakona) ...................................................................... 123 lan 20. (Povreda lana 7. st. (6) i (7) ovog zakona)................................................................. 124 lan 21. (Povreda lana 18. ovog zakona) .................................................................................. 125 lan 22. (Zatitne mjere) ................................................................................................................ 125 lan 23. (Objavljivanje rjeenja o prekraju).............................................................................. 126 lan 24. (Usaglaavanje ostalih propisa s ovim zakonom)...................................................... 127 Zakon o zabrani diskriminacije .................................................................................................... 131 Ustav Bosne i Hercegovine............................................................................................................. 145 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine .............................................................................. 151 Protokol br 12 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama........... 157

Predgovor
Principi ravnopravnosti i nediskriminacije su sastavni dio svih ugovora i deklaracija o ljudskim pravima. Ne-diskriminacija je sama po sebi i ljudsko pravo ali i najbitniji element svih drugih ljudskih prava. Pravila o ravnopravnosti i nediskriminaciji se mogu pronai na meunarodnom, nadnacionalnom i dravnom nivou. Iako je princip zabrane diskriminacije kljuni princip Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, i iako je Bosna i Hercegovina pristupila brojnim meunarodnim instrumentima koji nude obaveze za uspostavljanje mehanizama za zatitu od diskriminacije, diskriminacija u bosanskohercegovakom drutvu nikada nije u potpunosti iskorijenjena i dalje predstavlja znaajan problem. Nakon dvogodinjeg procesa zagovaranja, izrade i konsultacija Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine usvojen je u julu 2009. godine. Slino kao i prilikom izrade direktiva Evropske unije koje se odnose na ravnopravnost i zabranu diskriminacije, i u Bosni i Hercegovini inicijativu za izradu jedinstvenog zakona koji bi nudio mehanizme za zatitu od diskriminacije pokrenule su organizacije civilnog drutva. Ipak, bilo je potrebno jo dodatnih 18 mjeseci da ovaj Zakon bude usvojen. Borba protiv svih oblika diskriminacije i promoviranje ravnopravnosti zahtjeva primjenu veeg broja instrumenata na razliitim nivoima. Direktiva Vijea 2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba, bez obzira na njihovo rasno ili etniko porijeklo i Direktiva Vijea 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman na podruju zapoljavanja i odabira zvanja predstavljaju kljune dokumente u razvoju zakonodavstva u oblasti diskriminacije na nivou Evropske unije i ove direktive su imale znaajan utjecaj na razvoj ovog Zakona. Usvajanje jedinstvenog Zakona o zabrani diskriminacije podrazumijeva uvoenje novih koncepata u jedan pravni sistem. Prije usvajanja ovog Zakona kao instrumenti za zatitu od diskriminacije su smatrani samo Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu odnosno Ustavni sud Bosne i Hercegovine, ali ovim Zakonom se iri broj tijela koje nude zatitu od diskriminacije te se sudska zatita povjerava i opinskom nivou sudske vlasti. Upravo zbog ove injenice e pojmovi neposredne i posredne diskriminacije, uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja predstavljati koncepte koji e biti najproblematiniji za razumijevanje i primjenjivanje, a pravosuu e biti 5

potrebno vei broj primjera iz prakse kako bi se u potpunosti stvorila slika o znaaju ovog Zakona. Cilj komentara je stoga prvenstveno da se objasne odredbe ovog Zakona kako bi se omoguilo efikasnije zagovaranje i promoviranje ravnopravnosti u drutvu odnosno da ukae na sve prednosti ovog Zakona u sudskoj zatiti od diskriminacije. U nedostatku prakse u oblasti diskriminacije u Bosni i Hercegovini ovaj Komentar takoer nudi pregled prakse meunarodnih tijela a prije svega Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Evropskog suda za ljudska prava Vijea Evrope i konano Evropskog suda pravde, s ciljem pregleda tumaenja koncepta i pojmova koji su takoer sastavni ovog Zakona. Prilikom izrade autori su se vodili da Komentar bude primjenjiv od strane svih instrumenta za zatitu od diskriminacije u skladu sa odredbama ovog Zakona i to: Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine kao centralne institucije za zatitu od diskriminacije; Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine koje je zadueno za praenje provoenja ovog Zakona; Pravosudnih organa i nevladinih i drugih organizacija civilnog drutva kada je u pitanju sudska zatita odnosno kolektivna zatita od diskriminacije; i konano rtava diskriminacije kao pojedinca i grupa osoba koje e zahtijevati zatitu od diskriminacije.

Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu je uvjeren da e izradom Komentara Zakona o zabrani diskriminacije dati svoj doprinos potpunom razumijevanju i dosljednoj primjeni ovog Zakona u praksi, jer e primjena ovog Zakona trebala da doprinese smanjenju broja diskriminacijskih praksi i do osiguranja postizanja ciljeva ravnopravnosti u drutvu.

UVOD
Zabrana diskriminacije definirana je u brojnim meunarodnim dokumentima tako da Povelja Ujedinjenih nacija1 obavezuje sve lanice na potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima2 (UDHR) garantuje svim ljudima slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na bilo kakvu razliku kao to je rasa, boja koe, spol, jezik, vjera, politiko ili neko drugo uvjerenje, nacionalno ili drutveno porijeklo, imovina, roenje ili neki drugi status. Takoe u lanu 7. Deklaracija utvruje da su svi pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zatitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zatitu od bilo kojeg oblika diskriminacije kojim se kri ova Deklaracija, kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju. Pakt o graanskim i politikim pravima (ICCPR) u lanu 2. ponavlja formulaciju iz Univerzalne deklaracije, dok u lanovima 14., i 19. garantuje jednakost svim osobama u sudskom postupku odnosno prava na uee u javnom ivotu. Pakt u lanu 26., po uzoru na lan 7. Univerzalne deklaracije, utvruje da su: Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zakonsku zatitu. Zakon treba da zabrani svaku diskriminaciju i da garantuje svim licima jednaku i djelotvornu zatitu protiv diskriminacije bilo na osnovu rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog i drugog miljenja, nacionalnog i drutvenog porijekla, imovine, roda ili bilo koje druge okolnosti. Pored opih dokumenata Ujedinjeni narodi su usvojili i brojne instrumente koji se bave specifinim ispoljavanjima diskriminacije. Tako Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD) utvruje da su drave obavezne da svim odgovarajuim sredstvima i bez odgode provode politiku koja tei da ukine svaki oblik rasne diskriminacije, te se obavezuju da ne poine nikakvo djelo rasne diskriminacije ili ne vre rasnu diskriminaciju protiv osoba, grupa osoba ili ustanova kao i da postupaju tako da se sve javne vlasti i javne, nacionalne i lokalne ustanove pridravaju ove obaveze. Svaka drava lanica obavezuje se da ne podstie, brani ili podrava rasnu diskriminaciju koju provodi bilo kakva osoba ili organizacija, te da svim odgovarajuim sredstvima, ukljuujui,
1 2

lan 55.(c) Povelje Ujedinjenih naroda. lan 1. i 2. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

ukoliko to okolnosti zahtijevaju, zakonske mjere, zabrani rasnu diskriminaciju koju provode osobe, grupe ili organizacije.3 Takoe u lanu 3. Konvencija poziva drave da osude posebno rasnu segregaciju i apartheid i obavezuju se da sprjeavaju, zabranjuju i ukidaju na teritorijima pod njihovom jurisdikcijom svaku praksu ove prirode. U ovom kontekstu treba napomenuti i Konvenciju o suzbijanju i kanjavanju zloina apartheida, Konvenciju protiv apartheida u sportu, zatim Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (CEDAW) koja u lanu 2. definira diskriminaciju ena kao svaku razliku, iskljuenje ili ogranienje u pogledu spola, to ima za posljedicu ili cilj da enama ugrozi ili onemogui priznanje, ostvarenje ili vrenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na politikom, ekonomskom, drutvenom, kulturnom, graanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo brano stanje, na osnovu ravnopravnosti mukaraca i ena, zatim Konvenciju o politikim pravima ena, Konvenciju koja se odnosi na diskriminaciju u pogledu zapoljavanja i zanimanja (ILO-C-111), Konvenciju o zatiti prava radnika migranata i lanova njihovih porodica, Konvencija o pravu djeteta (CRC) Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, Konvenciju UNESCO-a protiv diskriminacije u oblasti obrazovanja kao i brojnim drugim dokumentima usvojenim od strane Ujedinjenih naroda. Meunarodni ugovori o promoviranju i zatiti ljudskih prava su uspostavili i posebna tijela (komitete) koji imaju zadatak nadgledanja provedbe sporazuma i razmatranja periodinih izvjetaja drava, pa su tako osnovana sljedea tijela: 1. Komitet za ljudska prava osnovan po odredbama ICCPR 2. Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava osnovan po odredbama ICESCR 3. Komitet za ukidanje rasne diskriminacije osnovan po odredbama CERD 4. Komitet za prava djeteta osnovan po odredbama CRC 5. Komitet za ukidanje diskriminacije ena osnovan po odredbama CEDAW Ugovorna tijela mogu izdati i ope komentare o nainima provedbe ugovora, odnosno o zatiti prava. Opi komentari nisu pravno obavezujui za dravu, mada mogu predstavljati korisnu pomo u vezi primjene pojedinih odredbi meunarodnih ugovora. Neki od ugovora predviaju i mogunost podnoenja individualnih predstavki tijelima za nadgledanje mada se drave rjee
3

lan 2. Konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije

obavezuju na mogunost podnoenja individualnih/ grupnih predstavki tijelima Ujedinjenih naroda. Diskriminirane osobe mogu se pozivati na ove dokumente s obzirom da su: 1. pravno obavezujui i 2. traiti sudsku zatitu ovih prava. U sluaju da vie meunarodnih dokumenata definira ili titi ista prava pojedinac ima pravo na zatitu po: 1. svim postojeim (usvojenim) instrumentima 2. odredbama sporazuma koje je tite na najbolji nain, odnosno po onome koji osigurava najvei stepen zatite. Evropska konvencija u pravnom poretku Bosne i Hercegovine se prema ustavnoj odredbi iz lana II/24 nalazi iznad cjelokupnosti pravnog poretka Bosne i Hercegovine. Iako se jo uvijek vodi rasprava o tome da li Konvencija ima prioritet i iznad Ustava BIH5, nesumnjivo je da je ustavna odredba lana II/2 imala znaajan utjecaj na pravni sistem Bosne i Hercegovine. U pogledu formulacije o direktnoj primjenjivosti Evropske konvencije u Bosni i Hercegovini, moe se rei da se radi o odredbi koja doputa neposrednu primjenu prava sadranih u njoj od strane sudova u Bosni i Hercegovini i to bez donoenja naknadnih akata za njihovu provedbu6. Stoga je analiza odredbi Konvencije, koje se odnose na zabranu diskriminacije od bitnog znaaja za primjenu ovog zakona, a dodatno i zato to su inom ratifikacije Konvencije7 otvorena vrata za zatitu prava pred Evropskim sudom za ljudska prava. Znaajno je spomenuti i inicijativu da se dopuni krivino djelo iz lana 239. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine koje se odnosi na neizvrenje odluke Evropskog suda za ljudska prava, ime bi se dodatno naglasio znaaj ovog mehanizma8.

Prava i slobode predvieni u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Analiza ovog pitanja se moe pronai u LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa i meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnenja, gl.urednik M. ivanovi, strana 14 I 15, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009. Ibid, strana 16 Dana 12. jula 2002. godine U vrijeme pisanja ovog komentara Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivinog zakona BiH se nalazio u drugom itanju u Domu naroda PS BIH

6 7 8

lan 14. Uivanje prava i sloboda predvienih u ovoj Konvenciji obezbijeuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao to su pol, rasa, boja koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, roenje ili drugi status. lan 14. Europske konvencije o ljudskim pravima predstavlja centralnu odredbu Evropske konvencije koja zabranjuje diskriminaciju. Ovaj lan predstavlja jedan od najire postavljenih instrumenata za zatitu od diskriminacije, meutim ne nudi mogunost zatite svih prava i sloboda, nego samo onih zagarantiranih u drugim lanovima Konvencije. Zbog toga je bitno analizirati ovu odredbu, analizirajui uz nju i praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP). Osnovi za diskriminaciju a odredba u svojoj osnovi zabranjuje diskriminaciju prema otvorenoj listi zabranjenih osnova budui da su koritene rijei na bilo kojoj osnovi kao to je odnosno rijei drugi status. Na ovaj nain definirana odredba upuuje na mogunost pozivanja na bilo koji osnov koji je mogao dovesti do diskriminacije ali ESLJP je u svojoj praksi postavio odreena ogranienja. U predmetu Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen protiv Danske9, Sud je rekao da se ova otvorena lista odnosi samo na line osobine aplikanata koje kao takve ine te osobe razliitim od ostalih osoba. Iz istog razloga je Sud odbio aplikanta u predmetu Magee protiv Velike Britanije10 odbijajui da prihvati geografsku lokaciju u kojoj je aplikant uhapen, kao linu osobinu. Sadraj diskriminacije Analizom odredbe lana 14. dolazi se do zakljuka da se ovdje radi o opoj zabrani diskriminacije koja ne nudi pojam samog djela diskriminacije. Evropski sud za ljudska prava je prvo tijelo koje je ponudilo tumaenje generalne odredbe zabrane u prvoj presudi po lanu 14.11 Evropske konvencije o ljudskim pravima u predmetu belgijskih jezikih manjina12:
9 10 11 12

Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v Denmark (Nos. 5095/71, 5920/72, 07/12/1976) Magee v the United Kingdom (No. 28135/95, 06/06/2000) Zabrana diskriminacije Belgian Linguistics (Nos. 1474/62, etc., 23/07/1968)

10

Podnosioci zahtjeva u ovom predmetu, stanovnici Belgije koji govore Francuski jezik, su zahtijevali pristup obrazovanju za djecu na francuskom jeziku. Belgijska vlada je dozvoljavala samo dodatnu nastavu na jeziku u regijama koje su smatrane jednojezinim, dok je pravo na obrazovanje na maternjem jeziku postojalo u dvojezinim regijama i u regijama koje su male poseban status. Podnosioci zahtjeva su tvrdili da ovo razlikovanja potpada pod pojam diskriminacije u smislu lana 14. Konvencije. Ovo je bio prvi predmet u kojem su podnosioca zahtijevali ispitivanje povrede lana 14. te je Sud morao da postavi ope odrednice samog pojma diskriminacije. Ove odrednice su tokom godina donekle doraene dovodei do toga da je u praksi Evropski sud za ljudska prava uspostavio metodologiju, odnosno test kojim se utvruje diskriminatorno postupanje. Najjasniji primjer primjene ovog testa se moe pronai u primjeru Rasmussen protiv Danske13 prema kojem se postavljaju sljedea pitanja: 1. Da li injenice u sluaju padaju u domaaj jedne ili vie drugih materijalnih odredbi Konvencije? 2. Da li postoji razlika u postupanju? 3. Da li se podnositelj zahtjeva nalazi u analognim situacijama u odnosu na drugu grupu? 4. Da li razlika u postupanju ima objektivno i razumno opravdanje? Da li injenice u sluaju padaju u domaaj jedne ili vie drugih materijalnih odredbi Konvencije? Ovo je glavni ograniavajui faktor lana 14. budui da se zatita od diskriminacije garantuje samo u odnosu na prava i slobode priznate u Konvenciji. Drugim rijeima, zatita iz lana 14. se nudi samo ako je dolo do diskriminacije u uivanju drugih prava iz Konvencije kao to su npr. pravo na privatnost i porodini ivot, pravo na slobodu vjeroispovijesti i slino. Zbog toga je Sud imao obavezu da odbaci i one sluajeve diskriminacije u uivanju prava koja su zagarantovana domaim pravom ali ne i Konvencijom kao to su npr. prava iz oblasti zapoljavanja ili recimo socijalne zatite (vidi npr. Botta protiv Italije14). Zato je esto ova odredba prozivana parazitskom jer nije nudila punu zatitu od diskriminacije.
13 14

Rasmussen v Denmark (No. 8777/79, 28/11/1984) Botta v Italy (No. 21439/93, 24/02/1998)

11

Ipak, Sud je uspio da proiri znaenja nekih prava iz Konvencije ukoliko doe do diskriminacije u uivanju nekog prava koje spada u domaaj nekog prava iz Konvencije (eng. ambit). Openito govorei, ovo se odnosi na ona prava koja nisu eksplicitno navedena u Konvenciji, i na ovaj nain se postie proirenje domaaja Konvencije. U sluaju Rasmussen protiv Danske, Sud je (u stavu 29.) objasnio ovu mogunost: lan 14. dopunjuje druge materijalnog odredbe Konvencija i protokola. On stoga nema neovisno postojanje, jer ima uinak samo u odnosu na uivanje prava i sloboda koje se tite tim odredbama.Iako primjena lanka 14. nuno ne pretpostavlja krenje tih odredbi - - ne moe biti primjene, osim ako injenice u pitanju padaju u domaaj jednog od tih prava ili sloboda Tako je Sud u predmetu belgijskih jezikih manjina zakljuio da lan 6. (poteno suenje) ne zahtijeva od drava lanica da omogue osobama pravo na albu, ali je zakljuio da je mogue primijeniti lan 14. zajedno sa lanom 6. ukoliko je odreenim osobama ili grupama u drutvu pravo na albu omogueno a drugima nije. U svojoj praksi, Sud je, takoer, uspostavio standarde da kod prava koja je mogue ograniavati (lanovi od lana 8. do lana 11.) nije dozvoljeno initi isto ukoliko e se na taj nain diskriminirati. Da li postoji razlika u postupanju? U analizi prakse Suda mogu se prepoznati dva tipina primjera razliitog postupanja. Prvi se odnosi na situacije kada aplikant tvrdi da je dolo do povrede lana 14. kada se prema aplikantu razliito postupa u odnosu na druge osobe prema kojima se, iako u slinoj situaciji, povoljnije postupa. Drugi aspekt se odnosi na obavezu drava da, kada se dvije grupe nalaze u znaajno razliitim poloaju, i razliito postupa prema njima15. U ovom sluaju aplikant tvrdi da je osnov razliitog postupanja pripadnost odreenoj grupi, prema kojoj se nepovoljnije postupa nego u odnosu na neku drugu grupu, iako su ove dvije grupe sline i prema tome bi se trebalo prema obje grupe isto postupati. U posljednje vrijeme, Sud sve vie obraa panju na dokazivanje de facto razliitog postupanja, te je sve vie skloniji upotrebi statistikih podataka kao dokaza. Tako je u predmetu Zarb Adami protiv Malte16 zakljuio da diskriminacija
15

Ovaj aspekt je posebno vidljiv u presudi u predmetu Thlimmenoss protiv Grke gdje jednako postupanje koje se ogledalo u ograniavanju vrenja javnih raunovodstvenih poslova za sve osobe koje su osuene za sva ostala krivina djela u odnosu na osobe koje su osuene uslovno zbog odbijanja sluenja noenja uniforme iz razloga prigovora savjesti iz vjerskih uvjerenja, utvreno kao diskriminacija u smislu lana 14. Zarb Adami v. Malta (no. 17209/02, 24/05/2005)

16

12

koja je potencijalno u suprotnosti sa Konvencijom ne mora samo biti posljedica zakonodavnih mjera ve i de facto situacije. to se tie upotrebe statistikih podataka, Sud je u predmetu Hoogendijk protiv Nizozemske17 u svojoj odluci naglasio: Gdje je aplikant u mogunosti da dokae, na bazi nespornih zvaninih statistikih podataka, postojanje prima facie diskriminacije na dravi je obaveza da to nije sluaj diskriminacije. Da li se podnositelj zahtjeva nalazi u analognim situacijama u odnosu na drugu grupu? Da bi se dokazala diskriminacija, Sud je zakljuio da aplikant mora biti u analognoj situaciji sa drugom osobom, odnosno grupom koja nesmetano uiva svoja prava. Sud je za dokazivanje analogne situacije prihvatio i blai oblik koji se odnosi na znaajno sline situacije sa situacijama u kojoj se druga grupa nalazi. Da li razlika u postupanju ima objektivno i razumno opravdanje? Sud je zakljuio da objektivno i razumno opravdanje postoji ako postoji legitiman cilj i postoji proporcionalan odnos izmeu cilja koji se elio postii i sredstava koja su upotrijebljena18. Utvrivanje postojanja legitimnog cilja i proporcionalnosti daje odreen nivou diskrecije odnosno slobodne procjene (eng. Margin of Appreciation) dravama lanicama da ureuju odreene oblasti samostalno. Pojam slobodne procjene je termin koji se koristi u meunarodnom javnom pravu i odnosi se na pravo drava da procijene injenino stanje i prema njemu utvrde nain na koji e primijeniti meunarodno pravo ljudskih prava. Ovo najvie zbog toga to je veina meunarodnih dokumenata rezultat pregovora veeg broja drava lanica koje u ovim dokumentima postiu suglasnost oko onoga to e initi minimum standarda u oblasti ljudskih prava. Iz istog razloga i Sud prihvata posebnu procjenu u odstupanju od instituta zabrane diskriminacije posebno u onim predmetima u kojima ne postoji zajedniki stav drava lanica19 po nekom pitanju. U utvrivanju konsenzusa meu dravama lanicama, Sud je u zadnje vrijeme sve vie skloniji da obraa panju i na druge dokumente
17 18

Hoogendijk v. the Netherlands (no. 58641/00, 6/01/2005). Na ispunjenost ovig uslova Sud je ukazao u sluaju Litgow i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva:[U] smislu lana 14, razlika u postupanju je diskriminatorna ukoliko nema objektivnog i razumnog opravdanja, odnosno, ukoliko ne slui postizanju legitimnog cilja ili ukoliko nema srazmere izmeu cilja i naina na koji se on eli postii. Frett v France (No. 36515/97, 26/02/2002)

19

13

kojima su drave lanice pristupile tako da je u predmetu Opuz protiv Turske20 podveo pojam nasilja nad enama pod oblik diskriminacije iz lana 14. tumaei odredbe Konvencije o zabrani svih oblika diskriminacije ena (CEDAW) i Ope preporuke broj 19. UN CEDAW komiteta. Ova slobodna procjena je ograniena institutom preduzimanja posebne panje za odreene sumnjive kategorije. U sluajevima kao to je rasa, dravljanstvo, spol i dr., Sud postavlja naroito izraene razloge zbog kojeg je drava lanica razliito postupala prema tim kategorijama. Neki legitimni ciljevi koji su do sada bili koriteni su: u najboljem interesu djeteta21, radi ouvanja jedinstva drave22, zatita sigurnosti i funkcioniranja obrazovnih i finansijskih sistema23, zatita prava drugih24, zatita javnog reda25 i sl. Iako se uslov proporcionalnosti uvijek spominje kada je u pitanju utvrivanje objektivnog i razumnog opravdanja, statistiki gledano ovaj uslov je koriten samo u manje od pola predmeta povodom povrede lana 14. ak i kada se ovaj uslov uzme u razmatranje, obino se koristi standardizirana formulacija koja se odnosi na potrebu primjenu onih mjera koje su proporcionalne cilju koji se eli postii. U predmetu Camp i Bourmi protiv Nizozemske26 Sud je, nakon to je analizirao injenice predmeta, zakljuio da se veoma teko moe zakljuiti da postoji indikacija o proporcionalnosti zatite koja je pruena roditeljima i srodnicima preminulog gospodina Bourimi u odnosu na njegovog vanbranog sina.

20 21 22 23 24 25 26

Opuz v Turkey (no. 33401/02, 09/09/2009) Frett v France (No. 36515/97, 26/02/2002) Belgijske jezike manjine Zickus v Lithuania, (No. 26652/02, 07/04/09) Lejla Sahin v Turkey (No. 44774/98, 10/11.2005) ibid Camp and Bourimi v. The Netherlands (No. 28369/95, 03/10/2000)

14

PROTOKOL BR. 12 UZ KONVENCIJU ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA lan 1. Opa zabrana diskriminacije Uivanje svih prava odreenih zakonom osigurat e se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao to je spol, rasa, boja koe, jezik, vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili drugi status. Protokol br. 12 uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je stupio na snagu 1. aprila 2005. godine, nakon to ga je i deseta zemlja prihvatila u skladu sa procedurom iz lana 5. Bosna i Hercegovina je bila meu prvim dravama lanicama koja je deponirala svoj potpis na Protokol br. 12. Usvajanjem Protokola ostvaren je znaajan napredak u ljudskim pravima u Evropi s obzirom da se ovim osnauje mehanizam za pojaanu akciju na podruju ravnopravnosti i diskriminacije. Presudom u predmetu Sejdi i Finci protiv BiH, prvi put je Sud utvrdio povredu odredaba lana 1. Protokola br. 12 i ona u ovom trenutku predstavlja jedini primjer iz kojeg e biti mogue tumaiti buduu primjenu ovog lana od strane Suda. Jasno je iz formulacije lana 1. da se zatita protiv diskriminacije protee na sva prava i slobode utvrene u Konvenciji ali se sada proiruje i na sva prava odreena zakonom. Primjena koncepta diskriminacije koji je utvren za primjenu lana 14. je potvren i u presudi Sejdi i Finci protiv BiH27, koja ujedno predstavlja i prvu presudu po Protokolu broj 12. Tako je Sud u paragrafu 55.zakljuio da Bez obzira na razlike u irini opsega izmeu ovih odredbi, znaenje ovog pojma u lanu 1. Protokola br. 12. trebalo je biti identino tumaenju iz lana 14. (vidjeti Obrazloenje (Explanatory Report) uz Protokol br. 12., taka 18). Sud, prema tome, ne vidi razlog da odstupa od utvrenog tumaenja diskriminacije, navedenog gore u tekstu, u primjeni istog pojma prema lanu 1. Protokola br. 12. (u vezi sa sudskom praksom UN Komiteta za ljudska prava u pogledu lana 26. Meunarodnog
27

Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina (nos. 27996/06 and 34836/06, 22/12/2009)

15

pakta o graanskim i politikim pravima, odredbe koja je slina, ali ne i identina lanu 1. Protokola br. 12. uz Konvenciju, vidjeti Nowak, Komentari CCPR, Izdavai N.P. Engel, 2005, strana 597-634). Kada je u pitanju opseg zatite koje nudi Protokol br. 12 u Obrazloenju uz Protokol je naglaeno da se lan 1. odnosi na diskriminaciju u a) u uivanju prava izriito odreeno prema domaem zakonu; b) u uivanje prava prema kojem se moe izvesti zakljuak o jasnoj obavezi institucija vlasti u skladu s domaim zakonom, tj. gdje postoje obaveze vlasti da se ponaaju na odreeni nain; c) ponaanju od strane institucija vlasti u vrenju diskrecijskih ovlasti (na primjer, davanje odreene subvencije); d) svaki drugi in ili propust od strane javne vlasti (na primjer, ponaanje slubenika koji provodi zakon, pri kontroliranju nereda). Tako je i Sud u predmetu Sejdi i Finci protiv BiH smatrao da nije potrebno ulaziti u sadraj prava kandidovanja na izborima za Predsjednitvo, na koje se inae, zbog svoje sadrine, ne bi primjenjivala odredba lana 3. Protokola 1. kada je zakljuio Slijedi da se ustavne odredbe koje ine aplikante nepodobnim da se kandiduju na izborima za Predsjednitvo takoer moraju smatrati diskriminatornim i kao takve predstavljaju povredu lana 1. Protokola br. 12., a Sud ne smatra da u tom smislu postoji bilo kakva bitna razlika izmeu Doma naroda i Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Na ovaj nain, Sud je u ovom predmetu odluio da ne ulazi u dublje razmatranje ta je sadrina prava kandidiranja na izbore za Predsjednitvo, iako je sadrinski funkcija delegata u Domu naroda Parlamentarne skuptine BiH i lana Predsjednitva BiH bitno razliita. Ovim je Sud samo potvrdio opredjeljenje iz Obrazloenja uz Protokol br. 12, a koje se odnosi na odsustvo diskriminacije u uivanju prava izriito odreenih prema domaem zakonu, dajui Protokolu br. 12 puni potencijal za ostvarivanje zatite od diskriminacije bez ogranienja koja postoje u lanu 14. Ipak, budui da je presuda u predmetu Sejdi i Finci protiv BiH veoma znaajna za praksu Suda, jo uvijek je teko predvidjeti sve mogunosti Protokola 12. za ostvarivanje jednakih prava pred zakonom i jednakih mogunosti, jer e vjerovatno budue presude dodatno postaviti nove pravne standarde u ovoj oblasti. 16

Evropska unija Sve do 2000. godine zakonodavne aktivnosti na nivou Evropske unije nisu bili posebno zanimljive. Osim na polju ravnopravnosti spolova u zapoljavanju i zabrane diskriminacije dravljana drugih lanica Unije, nije postojala pravno regulirana zatita od diskriminacije na drugim osnovima. Ovakva situacija je najvie bila uslovljena ciljem Zajednice koji se ogledao u kreiranju zajednikog trita. Promjene postaju vidljive tek usvajanjem Povelje o osnovnim pravima i usvajanjem lana 13. Amsterdamskog ugovora, koji je stvorio osnov za budue direktive za jednak tretman i borbe protiv diskriminacije zasnovane na razlikama na osnovu spola, rase ili etnikog porijekla, religije ili vjerovanja, invaliditeta, starosti ili seksualne orijentacije. Jedna od najvanijih karakteristika sistema EU je da pravo Zajednice, u oblastima u kojim Zajednica ima nadlenost, ima prednost nad domaim zakonodavstvom. Ova supremacija prava EU nalae da domai sudovi moraju primijeniti pravo EU ukoliko su domai zakoni neusklaeni sa odgovarajuim pravom Zajednice. Na nivou Unije se donose propisi koji u pravom smislu daju direktive kojima se daju osnovni principi i rokovi za ugradbu ovih pravnih principa u domaem zakonodavstvu. Drave takoer imaju pravo slobodne procjene kako e ugraditi ove pravne principe u svoje zakonodavstvo. Pored toga, prema principima iz presude Evropskog suda pravde u Predmetu 26/62 VanGend en Loos (1963) ECR 1 pod odreenim pretpostavkama mogue je i da direktive imaju direktan efekt i mogu ih koristiti pojedinci u postupcima pred sudovima u dravama lanicama. Potpisivanjem Lisabonskog sporazuma na snagu je stupila Povelja o osnovnim pravima Evropske unije, koja ima snagu drugih sporazuma Unije. Na ovaj nain osnovna prava i slobode koje su sadrane u ovoj Povelji prelaze u nadlenost Zajednice. Prava i slobode koje su zagarantirane u ovoj Povelji su mnogo ira i jaa od prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ova povelja sadri posebno poglavlje broj IV koje se odnosi na ravnopravnost, i koje sadri zabranu diskriminacije. Garantuje se jednakost svih pred zakonom (II-20), te opa zabrana diskriminacije (II-21). lan II-22 Povelje predvia da e Unija potovati kulturnu, vjersku i jeziku razliitost, dok lan II-23 da e jednakost mukaraca i ena biti obezbjeena u svim oblastima, ukljuujui rad, zaposlenje i zaradu. Povelja posebnu panju posveuje promoviranju ravnopravnosti ranjivih grupa, kao to su djeca, starije 17

osobe i invalidi (lanovi II-24, 25 i 26). Iako je jo uvijek rano raspravljati o utjecaju ove Povelje na pravo Zajednice koje definira zabranu diskriminacije, ipak se moe oekivati da e doi do proirivanja dometa direktiva na sva prava zagarantirana u ovom dokumentu. Direktive Evropske unije sluile su naem zakonodavcu za donoenje odredbi ovog zakona. To je i posebno naglaeno u obrazloenju Zakona: Prijedlog Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: Zakon) usklauje se sa direktivama Europske unije i to . - Direktivom Vijea 2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba, bez obzira na njihovo rasno ili etniko porijeklo i - Direktivom Vijea 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman na podruju zapoljavanja i odabira zvanja. Domet i osnovi za zabranu diskriminacije U odnosu na zatitu od diskriminacije prema lanu 14. EKLJPS direktive EU sadre zabranu diskriminacije na zatvorenoj listi osnova i njihov domet je ogranien. Direktiva o rasnoj jednakosti, regulira diskriminaciju na osnovu etnike ili nacionalne pripadnosti, a primjenjuje se u obrazovanju, socijalnom osiguranju, ostvarivanju stanarskih prava i prometu roba i usluga. Direktiva o jednakosti u zapoljavanju, usvojena u decembru 2003.godine, regulira diskriminaciju na osnovu religije ili vjerovanja, seksualne orijentacije, invaliditeta i starosti. Jednak tretman je u ovim direktivama definiran kao odsustvo direktne i indirektne diskriminacije. Uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju takoer su definirani kao oblici diskriminacije. Pod pojmom direktne diskriminacije se smatraju one situacije gdje se jedna osoba tretira manje povoljno nego to se tretira, ili se tretiralo, ili bi se tretiralo drugo lice u slinoj situaciji

18

U predmetu Frans Gschwind28 ESP je pojasnio da diskriminacija u skladu sa pravom Evropske unije postoji, ukoliko se u odnosu na cilj i sadraj odredbe koja se dovodi u pitanju, dvije grupe u slinim situacijama trpe razliit tretman. Isto tako pod pojmom indirektne diskriminacije smatrae se da je dolo do indirektne diskriminacije gdje bi jedna naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa stavila lica u posebno nepovoljan poloaj u poreenju sa drugim licima, osim ako ta odredba, kriterijum ili praksa nije objektivno opravdana legitimnim ciljem a sredstva za postizanje tog cilja su odgovarajua i neophodna.

Zatita od diskriminacije Na nivou Zajednice je prepoznata potreba da se pojedincima koji smatraju da su rtve diskriminacije ponude mehanizmi za efektivnu zatitu od diskriminacije. Zbog toga su direktive prepoznale neke mehanizme koji tee da otklone pravne prepreke koje bi mogle da onemogue dokazivanje diskriminacije. Ovi mehanizmi ukljuuju Podjela tereta dokazivanja Ovaj mehanizam omoguava osobi koja se ali, da ukoliko ponudi dovoljnu koliinu dokaza, iz kojih se moe pretpostaviti da je dolo do diskriminacije, da e teret dokazivanja bit na strani za koju postoji pretpostavka da je inila diskriminaciju. Koritenje statistikih podataka Prepoznavajui ulogu statistikih podataka, direktive pozivaju ali ne zahtijevaju da drave lanice uvedu pravila koja bi omoguila da se diskriminacija dokazuje na osnovu statistikih dokaza. Uspostava centralnog tijela Direktive su predvidjele obavezu da se uspostave centralna tijela koja bi pruala nezavisnu pomo rtvama diskriminacije pri podnoenju albe na diskriminaciju, obavljala nezavisne preglede situacije u vezi diskriminacije i pripremala nazavisne izvjetaje i davala preporuke o problemima koji se tiu takve diskriminacije. Uloga organizacija Direktive su postavile zahtjeve da se udruenja ili druge pravne osobe ukljue u pravne postupke na strani ili kao podrka rtvi.
28

C-391/97, Frans Gschwind v Finanzamt Aachen-Aussenstadt [1999] ECR I-5451

19

Izuzeci od diskriminacije Direktive predviaju odreene izuzetke od diskriminacije. Oni ukljuuju razumno prilagoavanje za osobe sa invaliditetom, posebne mjere, stvarni odreujui kriterij za zaposlenje i izuzetke na osnovu starosti. Svi ovi izuzeci moraju biti tako uspostavljeni da ne dovode do indirektne diskriminacije, odnosno da se mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, te da su sredstva za postizanje tog cilja odgovarajua i neophodna. Razumno prilagoavanje za osobe sa invaliditetom Direktiva o jednakosti u zapoljavanju zahtijeva od poslodavaca da u odreenim sluajevima preuzmu odgovarajue mjere kako bi se omoguilo osobama da uestvuju u radu, odnosno da se prekvalificiraju za posao koj je vie prilagoen potrebama tih osoba. Stvarni odreujui kriterij za zaposlenje U odnosu na sve zabranjene osnove, direktive doputaju da poslodavci uspostave stvarne kriterije koje oni smatraju odreujuim za odreeno zaposlenje. Ovi kriteriji su takvi da omoguuju samo osobama npr. odreene rase, spola ili starosti da obavljaju odreene poslove. Npr. ukoliko u predstavi reiser odlui da zaposli osobu mukog spola da glumi ulogu Hamleta, smatrat e se da je muki spol osobe stvarni odreujui kriterij za to zaposlenje. Isto tako ukoliko je ovo prihvatljiv izuzetak za ovo zaposlenje to ne opravdava diskriminaciju po nekom drugom osnovu, recimo spolnoj orijentaciji. Za ostvarenje ovog izuzetka nisu prihvatljive ustaljene pretpostavke recimo da je za posao recepcionera potrebno primiti mladu osobu enskog spola. Izuzetak na osnovu starosti Direktiva o jednakosti u zapoljavanju omoguava poslodavcima da uspostave izuzetke koje se odnose na uslove za zapoljavanje i druga prava koja proistiu iz radnog odnosa a koja se odnose na starost osobe. Stoga je mogue utvrditi donju granicu za zapoljavanje osoba, uslove za penzionisanje radnika, te uslove za napredovanje.

20

Posebne mjere Direktive su u svrhu osiguranja pune ravnopravnosti u praksi, princip ravnopravnog tretmana, propisale mogunost da drave lanice zadre ili donesu posebne mjere radi spreavanja ili kompenzacije zbog nepogodnosti vezanih za neki zabranjeni osnov. U predmetu Kalanke a poslije toga Marschall, Evropski sud je razmatrao posebne mjere koje su se odnosile na preferencijalni tretman ena prilikom zapoljavanja. Tako je u predmetu Kalanke29 ESP razmatrao Bremenski propis o ravnopravnosti prema kojem se davala prednost enama dravnim slubenicama u zapoljavanju i unapreenju, ukoliko su jednako kvalificirane kao muki kandidati i ukoliko su na tom stepenu sloenosti poslova ene zastupljene manje od 50%. Ovakav stav ESP je bio veoma kritiziran, te je u predmetu Marschall30, Evropski sud pravde potvrdio da automatizam u preferencijalnom tretmanu nije dozvoljen, ali je ipak dozvolio davanje prednosti da se, ukoliko su dva kandidata jednakih kvalifikacija, moe dati prednost kandidatu manje zastupljenog spola. Pored toga, ESP je predvidio i dodatnu klauzulu koja omoguuje osobi koja je dobila prednost da ukae na neki kriterij koji bi dao prevagu kvalifikacijama tog kandidata. Na ovaj nain je ESP odbio da potvrdi bilo koji sistem kvota, odnosno sistem koji je orijentiran ka rezultatima, ve je naglasio da se posebne mjere mogu primjenjivati ukoliko se analizira svaki predmet pojedinano. Slino ovim presudama u predmetu Abrahamasson31 ,ESP je odbio da prihvati kvote kao nain postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova na radnim mjestima u visokom obrazovanju. Naime, vedska je zakljuila da je radi fer raspodjele radnih mjesta u visokom obrazovanju izmeu ena i mukaraca davati prednost kandidatima manje zastupljenog spola, ukoliko ti kandidati zadovoljavaju minimum kriterija, ak i u onim situacijama kada postoje kandidati drugog spola koji su bolje kvalificirani. ESP je zakljuio da se ovdje radi o diskriminaciji budui da se ovom mjerom prednost daje samo zbog spola kandidata. ESP je obrazlaui ovu presudu zakljuio da mjera koja je primijenjena nije proporcionalna cilju koji se htio postii.

29 30 31

C-450/93, Kalanke v Freie Hansestadt Bremen [1995] ECR I-3051 C-409/95, Marschall v Land Nordrhein-Westfalen [1997] ECR I-6363 C-407/98, Abrahamsson v Fogelqvist [2000] ECR I-5539

21

lan 1. (Predmet Zakona) (1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogunosti svim licima u Bosni i Hercegovini i ureuje sistem zatite od diskriminacije. (2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i meunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvruju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvrne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vre javna ovlatenja (u daljnjem tekstu: nadlene institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omogue zatitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje. lan 1. Zakona o zabrani diskriminacije u skladu sa Jedinstvenim pravilima o izradi pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine32 nosi naziv (Predmet Zakona) i sadri informacije o cilju Zakona. Prilikom formuliranja predmeta zakona zakonodavac je duan da spomene osnovni sadraj propisa koji vai za cijeli sadraj pravnog propisa33. Stav 1. lana 1. naglaava da se ovim Zakonom uspostavlja okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogunosti svim licima u Bosni i Hercegovini ali i da se ureuje sistem za zatitu od diskriminacije. Dok emo u komentarima sljedeih lanova vidjeti ta se podrazumijeva pojmom diskriminacija i koji sistem za zatitu od diskriminacije se uspostavlja ovim zakonom, bitno je pojasniti pojam jednakih prava i mogunosti odnosno pokuati razrijeiti pitanje ko su sva lica u Bosni i Hercegovini. Jednaka prava i mogunosti Budui da se pojam jednakih mogunosti ne spominje nigdje drugo u zakonu osim u lanu 1. stav 1. veoma je bitno pojasniti ta se podrazumijeva pod ovim pojmom. Postoje razliita tumaenja pojma jednakih mogunosti. Tradicionalno liberalno razumijevanje ovog pojma podrazumijeva da jednake mogunosti omoguavaju bilo kojem pojedincu, bez obzira na njegov socijalni status ili poziciju, jednake startne pozicije u utakmici za ograniene resurse koji postoje u drutvu, bez da mu se postavljaju bilo kakve pravne prepreke. Prema istom shvatanju, nikome se ne moe uskratiti ulazak ili takmienje u utakmici ivota, samo zbog nekih
32 33

lan 8. stav 1. (Slubeni glasnik BiH, broj 11/05) lan 8. stav 2.

22

arbitrarnih faktora kao to su drutveni poloaj ili rasa34. Ova definicija se esto naziva i definicijom formalne jednakosti mogunosti, jer se odnosi samo na zabranu formalnih prepreka koje se postavljaju ispred pojedinanih takmiara od strane drave i u principu zahtijeva samo jednak tretman pred zakonom. Kao posljedicu ovog tumaenja drava ima samo negativne obaveze da se ne mijea u utrku, ali ne i obavezu da poduzima mjere kako bi osigurala jednake mogunosti. Ovako posmatrajui jednake mogunosti zagarantirano je jedino odsustvo diskriminacije. Ovaj formalni koncept je veoma esto kritiziran jer ignorira postojee stvarne nejednakosti izmeu ljudi i koje ine da ovo takmienje u stvarnosti nije fer zbog razliitih startnih pozicija koje ljudi imaju u ivotu. Kako bi se smanjile komparativne prednosti koje zbog odreenih okolnosti posjeduju neki pojedinci, razvio se ideal supstantivnih jednakih mogunosti. Prema ovom idealu, pojedinci koji imaju iste talente i iste ambicije e imati jednake anse za uspjeh u takmienju u kojima se odreuje ko u drutvu zauzima koje pozicije. Primjenjujui ovaj princip, znailo bi da zakoni mogu da osiguraju da svi pojedinci imaju jednake mogunosti, uzimajui u obzir njihove razliite startne pozicije, kako bi im se osigurao pristup eljenim dobrima. Ovaj princip tei ka tome da se omogue jednake anse ali ne i rezultati. Koncept supstantivnih jednakih mogunosti se najee koristi u modernom zakonodavstvu, zato jer je ovaj koncept najkompatibilniji sa modernim ekonomijama slobodnog trita. Primjenom ovog koncepta zakonima se osigurava otvaranje vrata trita (ili vrata drutva) za podzastupljene ili ranjive grupe koje do tog trenutka nisu bile u mogunosti da uestvuju na tritu, odnosno u drutvenom ivotu. Uzimajui u obzir cjelokupnu strukturu ovog zakona dolazi se do zakljuka da je zakonodavac uzeo u obzir oba tumaenja pojma jednakih mogunosti. Sa jedne strane, zabranjuje se svaki oblik diskriminacije (lanovi 3. i 4.), posebno obraajui panju na stvarni, de facto, uticaj na pojedince i grupe, dok se u lanu 5. definiraju izuzeci od diskriminacije koji u principu predstavljaju mogunost da se uzimaju u obzir razliite startne pozicije, odnosno da se tamo gdje je to potrebno primjenjuju privremene posebne mjere ili mjere opeg karaktera (pod uslovima predvienim u lanu 5. stav 1.). Ipak, ostvarivanje jednakih mogunosti za sve je izazov za itav pravni sistem Bosne i Hercegovine, dok ovaj zakon moe da bude idealan mehanizam za postizanje ovog ideala. Ostali zakonski tekstovi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini imaju zadau da u svojoj oblasti omogue uivanje prava i sloboda
34

Rossenfeld, Affirmativna akcija i pravda, strana 71.

23

uzimajui u obzir i efekte koje ti zakoni imaju na sve lanove drutva, dok se koritenjem ovog zakona moe postii korigiranje pravnog sistema ukoliko je to neophodno. Jednako postupanje Jednako postupanje predstavlja ideal sudske jednakosti koji se bazira na osnovnoj postavci da se prema svim pojedincima u slinim situacijama treba postupati slino ili jednako. Jednako postupanje se bazira na formalnoj slinosti ne uzimajui u obzir iri kontekst. Zakoni ili prakse koji dovode do razliitog postupanja stoga predstavljaju oblik direktne diskriminacije. Ipak, praksa je pokazala da, ukoliko se zanemare razlike koje postoje meu pojedincima, a politike se baziraju samo na otklanjanje diskriminacije meu slinima u drutvu, ovaj koncept ne nudi pravi odgovor za postizanje ciljeva ravnopravnosti u drutvu, ali osigurava osnovne preduslove za sve lanove drutva da na jednak nain zatite svoja prava. sva lica u Bosni i Hercegovini Koritenjem pojma sva lica u Bosni i Hercegovini prilikom definiranja predmeta ovog zakona na zakonodavac je jasno naglasio da sva lica bez obzira na njihovo dravljanstvo imaju pravo na ostvarivanje jednakih prava i mogunosti. Ovime je u potpunosti ispotovana odredba lana II/4 Ustava BiH, koji takoer koristi isti pojam za subjekte zatite od diskriminacije. U skladu sa principima meunarodnog javnog prava svaka drava ima pravo da odlui ko su njeni dravljani i ima slobodu da definira koja prava pripadaju njenim dravljanima. U ovom kontekstu dravljanstvo predstavlja status graanina odreene drave35 odnosno odnosi se na pravnu vezu izmeu odreene osobe i drave ije dravljnstvo ta osoba ima. Ova veza ne upuuje na etniku pripadnost niti na vezu sa nacionalnom manjinom jer osoba moe da ima dravljanstvo Bosne i Hercegovine a da je po etnikoj pripadnosti pripadnik neke druge etnike skupine, odnosno pripadnik odreene nacionalne manjine. Budui da drava ima pravo da definira prava koja pripadaju njenim dravljanima u lanu 5. stav 1. taka e) kao jedan od izuzetka predvien je izuzetak koji se odnosi na ostvarivanje prava koja su zasnovana na dravljanstvu na nain predvien zakonom. Ipak ukoliko je neko pravo zagarantirano svim licima u Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovo dravljanstvo pristup tim pravima mora biti nediskriminatoran.
35

Vidi: pojam nationality u Oxford, Dictionary of Law, peto izdanje

24

Ovaj izuzetak je predvien i u Meunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne disriminacije (CERD)- (Sl. list R BiH br. 25/93, sukcesija 16.7.1993. godine) u lanu 1. stav 2. gdje je ovaj izuzetak jasno naglaen, odnosno propisano je da ova konvencija ne primjenjuje se na razlikovanja, iskljuivanja, ograniavanja ili davanja prvenstva koje provodi drava lanica Konvencije izmeu njenih dravljana i osoba koje nisu njeni dravljani. Iako u lanu 2. ovog zakona dravljanstvo nije izriito predvieno kao zabranjeni osnov za diskriminaciju, svaki oblik diskriminacije u pristupu zagarntiranim pravima koji je baziran iskljuivo na dravljanstvu osobe trebao bi potpasti pod druge okolnosti. Ovaj stav je zauzelo i Vijee za ljudska prava Ujedinjenih naroda u predmetu Gueye i dr. protiv Franckuske, br. 196/1985 kad je zakljuilo da dravljanstvo pada pod pojam drugi status iz drugog stava lana 26. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima36. Osnovno je pravilo meunarodnog prava ljudskih prava da su ljudska prava univerzalna i da drave lanice svim osobama pod njenom jurisdikcijim moraju garantirati ostvarenje istih bez diskriminacije. Ipak postoje odreena prava koja pripadaju samo dravljanima odreene drave. Prvo ogranienje se odnosi da drave u ostvarivanju prava ne smiju da diskriminiraju osobe ne-dravljane nekog posebnog dravljanstva u odnosno na osobe ne-dravljane nekog drugog dravljanstva, odnosno da prave razlike izmeu ne-dravljana razliitih dravljanstava. Ova zabrana je posebno propisana u Konvenciji o eliminaciji rasne diskriminacije i zabranjuje razlikavanja koja su propisana zakonskim odredbama koje se odnose na narodnost, dravljanstvo ili prijema u dravljanstvo (naturalizaciju) pod uslovom da ove odredbe ne prave razliku u odnosu na neku posebnu dravljanstvo. Komitet o eliminaciji rasne diskriminacije je u Opoj preporuci broj XI O nedravljanima pojasnio ovu odredbu potvrujui da u grupi ne-dravljana37 drave lanice ne smiju diskriminirati osobe nekog posebnog dravljanstva. Tako je npr. Komitet o eliminaciji rasne diskriminacije u predmetu gospodina D. protiv Francuske38 zakljuio da se ne radi o sluaju diskriminacije pri tome
36 37 38

Odluka Vijea, paragraf 9.4. Komitet koristi pojam non-citizens Communication No. 2/1989 : France. 10/05/91. CERD/C/39/D/2/1989. http://www.unhchr.ch/tbs/doc. nsf/(Symbol)/dba49c7a14032085c125693b0037d039?Opendocument

25

vodei rauna o stavu koji je isti Komitet zauzeo u Opoj preporuci broj XI. Naime, gospodin D. se alio da mu francuski zakoni, kao dravljaninu Sengala koji boravi u Monaku, ne dozvoljavaju da bude primljen u Advokatsku komoru Nice, budui da nije dravljanin Francuske. Neka prava drave imaju obavezu osigurati samo svojim dravljanima. Osnovno pravilo iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima je da su: Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zatitu zakona. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima je zauzeo pravilo da sva prava iz ove konvencije jednako ostvaruju i dravljani i ne-dravljani39. Izuzetak od ovog pravila su samo lan 25. koji se odnosi samo na prava dravljana40 odnosno lan 13. koji se primjenjuje samo na ne-dravljane. Meunarodni pakt o ekonmskim, socijalnim i kulturnim pravima (CESCR) (Sl. list R BiH 25/93, sukcesija 1.9.1993. godine,) nakon to je zabranio diskriminaciju u pristupu prava iz oblasti ekonmskih, socijalnih i kulturnih prava (lan 2. stav 2.) u stavu 3. istog lana predvidio je izuzetak od ovog pravila da zemlje u razvoju, uz dunu panju prema ljudskim pravima i svojoj nacionalnoj privredi, mogu odrediti u kome e obimu garantovati ekonomska prava priznata u ovom Paktu licima koja nisu njihovi dravljani, dok pristup garantiranim pravima iz oblasti socijalnih i kulturnih prava mora ostati nediskiminatoran, odnosno obim prava i mogunosti mora biti jednak za dravljane i nedravljane. Pored toga, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije41 garantira u lanu 9. enama jednaka prava kao i mukarcima da steknu, promijene ili zadre svoje dravljanstvo. Posebno se ovo pravo garantira u situacijama kada ene sklapaju brak sa osobom drugog dravljanstva i utjecaj branog statusa na dravljanstvo. Tako je na primjer u Mauricijusu na snazi bio zakon, koji je predviao da ukoliko se ena dravljanka Mauricijusa uda za mukaraca dravljana neke druge drave, da taj mukarac mora da podnese zahtjev za prebivalite u Mauricijusu, dok ukoliko bi mukarac dravljanin Mauricijusa oenio enu drugog dravljanstva ona bi automatski dobijala pravo na prebivalite u Mauricijusu.

39 40

Opa preporuka broj 15: Pozicija ne-dravljana prema Paktu, usvojena na 27. sjednici, 1986 lan 25. Svaki graanin treba da ima pravo i mogunost da bez ikakvih razlika navedenih u lanu 2. i bez nerazumnih ogranienja: a) suenje u voenju javnih poslova, direktno ili preko slobodno izabranih predstavnika; b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa opim i jednakim pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izraavanje volje biraa; c) ima pristup javnim slubama svoje zemlje uz ope uslove jednakosti. http://arsbih.gov.ba/download.aspx?id=315

41

26

Stav 2. obavezuje sve nadlene institucije da svojim djelovanjem omogue zatitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje. Zakon o zabrani diskriminacije regulie oblast koja je u iskljuivoj nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine ali su odgovornost i obaveze za jednako postupanje jednako podijeljene i u nadlenosti su svih zakonodavnih, sudskih i izvrnih vlasti u Bosni i Hercegovini, te pravnih lica i pojedinaca koji vre javna ovlatenja. Ovdje je zakonodavac namjerno pokuao da pobrajanjem grana vlasti naglasi da obaveza jednakog postupanja iz ovog zakona proistie za sve ove nadlene institucije Bosne i Hercegovine, time izbjegavajui mogunost da se ovaj zakon primjenjuje samo od strane institucija koje postoje na dravnom nivou. Ipak, sam pojam nadlene institucije Bosne i Hercegovine se prvi put uvodi u zakonima kada se govori o obavezama i odgovornostima grana vlasti u Bosni i Hercegovini, jer se obino pod pojmom institucije Bosne i Hercegovine podrazumijevaju institucije na nivou Bosne i Hercegovine42. Ovdje se najvjerovatnije radi o nedosljednosti zakonodavca jer bi vjerovatno ispravnije rjeenje, koje bi pratilo tekst za koji se uvodi ova skraenica, bio pojam nadlene institucije u Bosni i Hercegovini. Ova nedosljednost je posebno vidljiva ako se primijeti koritenje ove skraenice u ostatku teksta Zakona gdje se koristi ispravno nadlene institucije u Bosni i Hercegovini. Uvodom u stav 2. lana 1. zakonodavac naglaava da Zakon razrauje pitanja koja su definirana Ustavom Bosne i Herecegovine, a prije svega lan II, a posebno zabranu diskriminacije iz lana II/4, listu pobrojanih prava iz lana II/3, Aneks I (Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u Bosni i Hercegovini). Ustav Bosne i Hercegovine, kao i ustavi entiteta, sadre posebne odredbe koje navode sve meunarodne dokumente za zatitu ljudskih prava, a koji se imaju primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Pored ve pomenute Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tu je i itav niz drugih meunarodnih dokumenata - Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948.); enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949.) i Dopunski protokoli I-II (1977.); Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951.) i Protokol (1966.); Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957.); Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961.); Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.); Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966.) i Opcioni protokoli (1966. i 1989.); Meunarodni
42

Vidi npr. Ustav BiH, lan IV. stav 4. taka c.

27

pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.); Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979.); Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih tretmana ili kanjavanja (1987.); Evropska konvencija o spreavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg tretmana ili kanjavanja (1987.); Konvencija o pravima djeteta (1989.); Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova njihovih porodica (1990.); Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992.); Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994.). lan 2. (Diskriminacija) (1) Diskriminacijom e se, u smislu ovog zakona, smatrati svako razliito postupanje ukljuujui svako iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje koe, jezika, vjere, etnike pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, politikog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, lanstva u sindikatu ili drugom udruenju, obrazovanja, drutvenog poloaja i spola, spolnog izraavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogui ili ugroava priznavanje, uivanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog ivota. (2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizika ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naroito: zaposlenja, lanstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zatite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga. lan 3. (Oblici diskriminacije) (1) Neposredna diskriminacija je svako razliito postupanje po osnovama odreenim lanom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili proputanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji poloaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u slinim situacijama. (2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala uinak dovoenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan poloaj u odnosu na druga lica. 28

Opa razmatranja Zakon o zabrani diskriminacije je odvojio pojam diskriminacije od pojmova neposrednog, posrednog i ostalih oblika diskriminacije u kojima je definiran sadraj razliitog postupanja. U odnosu na neke meunarodne dokumente ovime je napravljena razlika u definiranju pojma diskriminacije koja ne predstavlja nuno loe rjeenje ali ipak zahtijeva od osoba koje primjenjuju ovaj zakon itanje lanova 2. i 3. u njihovoj ukupnosti. Jer da bi se dokazalo da je dolo do diskriminacije nije dovoljno dokazati da je dolo do povrede nekog prava i slobode iskljuivanjem, ograniavanjem ili davanjem prednosti zbog nekog stvarnog ili pretpostavljenog osnova kako je to definirano u lanu 2. stav 1. Zakona, ve je potrebno uputiti na jedan od oblika diskriminacije iz lana 3. odnosno lana 4. Razdvajanjem pojma diskriminacije od oblika razliitog postupanja, prireiva Zakona je vjerovatno nastojao da pomiri zahtjeve koje pred BiH postavlja acquis i definiranje pojma na nain kako je to elaborirano u praksi Evropskog suda za ljudska prava u pogledu tumaenja lana 14. EKLJPS. To je takoer vidljivo i iz definiranja obuhvatnosti zabranjenih osnova jer je vie nego oigledno da je lista zabranjenih osnova mnogo ira od one koja je predviena u direktivama koje su ugraene u na pravni sistem, jer ukljuuje i mnoge druge zabranjene osnove predviene drugim dokumentima koje je potpisala i ratificirala Bosna i Hercegovina, ali i ostavlja listu otvorenom to je zasigurno utjecaj definicije Zabrane diskriminacije lana 14. EKLJPS. Subjekti diskriminacije Diskriminacija zahtjeva postojanje dva subjekta diskriminacije. Budui da se diskriminacijom kre ljudska prava pojedinaca ili grupa, prvi subjekt diskriminacije je rtva odnosno rtve diskrimincije. Sa druge strane se nalaze adresati obaveze, odnosni osobe koje se trebaju uzdrati od ponaanja koje moe dovesti do diskriminacije. Adresati obaveze Zakonom je naglaeno da svi javni organi kao i sva fizika ili pravna lica, u javnom i u privatnom sektoru imaju obavezu da se uzdre od diskriminacije. Adresati obaveze u klasinom smislu prema meunarodnom pravu ljudskih prava su uglavnom drave lanice, koje su imale obavezu da ne donose propise, odnosno da se uzdre od radnji kojima bi se vrila diskriminacija, odnosno obavezu da sprijee i sankcioniraju diskriminatorna ponaanja pojedinaca ili grupa. 29

Donoenjem zakona koji uspostavljaju zabranu diskriminacije u domaem zakonodavstvu stvoren je okvir za zabranu diskriminatornog ponaanja od strane fizikih osoba, ime je ova zabrana iz javne prela u privatnu sferu, budui da sada osoba koja smatra da je rtva diskriminacije moe da pokrene postupak za zatitu svog prava i bez uea institucija vlasti. rtva diskriminacije U veini sluajeva rtve diskriminacije su pojedinci koji zbog nekih stvarnih ili pretpostavljenih karakteristika uglavnom samovoljom drugih osoba ili grupa osoba dolaze u manje povoljan poloaj. Tako zabrana pristupa javnom mjestu osobi isto zato to je pripadnik nacionalne manjine od strane osobe koja je ovlatena za osiguravanje tog javnog mjesta predstavlja jedan od najtipinijih primjera. Postavlja se pitanje da li i pravne osobe mogu da budu rtve diskriminacije? Naime nije iskljuena mogunost da bi odreeno pravno lice zbog strukture vlasnika (koji su recimo pripadnici odreene grupe prema nekim zajednikim karakteristikama npr. spol, vjera, etnicitet, seksualna orijentacija) ali ZoZD izriito ne spominje pravne osobe kao rtve diskriminacije. Iz pojma osoba ili grupa osoba nije vidljivo da li se ovaj pojam odnosi i na pravna lica, ali ova mogunosti nije ni iskljuena jer se izriito ne navodi da se ovaj pojam odnosi samo na fizike osobe, kao to se to npr. ini kod adresata zabrane diskriminacije u lanu 2. stav 2. Ipak, ono to se postavlja kao osnovno pitanje je u pristupu kojim pravima pravne osobe mogu da trpe drugaiji tretman jer prava i slobode se uglavnom odnose na prava pojedinaca (fizikih osoba) ili grupa (fizikih) osoba. Kao primjer se mogu navesti krivini zakoni u Bosni i Hercegovini koji predviaju krivina djela Povrede ravnopravnosti u vrenju privredne djelatnosti43. Ova se djela odnose na dovoenje u neravnopravan poloaj prema drugim pravnim osobama u pogledu: uvjeta za rad ili za vrenje prometa robe i usluga, ili ogranii slobodnu razmjenu robe i usluga.

Zbog toga postoji pretpostavka da bi se mogao pokrenuti i odreeni postupak zbog diskriminacije u sluaju da odreena pravna osoba smatra da je diskriminirana u pristupu ovim pravima, a koristei mehanizme ovog zakona.
43

Vidi Krivini zakon BiH lan 204., Krivini zakon FBIH lan 241. Ili Krivini zakon Republike Srpske lan 260.

30

Grupe osoba su vrlo esto rtve diskriminacije i to u najveem broju sluajeva posrednog oblika diskriminacije. Za postojanje diskriminacije grupe osoba nije bitna njena veliina ali je pretpostavka da je ta grupa osoba dovedena u nepovoljniji poloaj zbog nekog osnova lanova te grupe. Tako, na npr. javno mjesto nije na jednak nain pristupano osobama sa invaliditetom koje zbog svog invaliditeta koriste invalidska kolica u odnosu na druge osobe ili grupe osoba koje ne koriste invalidska kolica. Sadraj diskriminacije dolo do razliitog postupanja, ukljuujui svako iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prednosti, na nain da je neka osoba ili grupa osoba Zakon predvia tri oblika razliitog postupanja koje se ogleda u iskljuivanju, ograniavanju ili davanju prednosti. Bitno je naglasiti da je u lanu 2. koritena otvorena lista naina vrenja razliitog postupanja koji upuuju na oblike diskriminacije u narednim lanovima. Iskljuivanje se ogleda u onemoguavanju uivanja odreenih prava i sloboda koja pripadaju drugim osobama ili grupama. Npr. iskljuivanje postoji kada je pristup odreenim javnim mjestima ogranien samovoljom osobe ili odreenim propisom koji se nalazi na ulazu na to javno mjesto odreenoj osobi ili grupi osoba (npr. iskljuivanje pripadnika nacionalnih manjina, mladih i slino). Ograniavanje se odnosi na situacije kada je uivanje odreenih prava i sloboda omogueno ali ne na isti nain i u istom obimu kao i drugim osobama ili grupama. Npr. ukoliko su prava i usluge iz oblasti zdravstvene ili socijalne zatite dostupne odreenim kategorijama stanovnitva samo u ogranienim vremenskim intervalima dok su drugima dostupne cijelo vrijeme. Davanje prednosti se ogleda u zabranjenoj vrsti davanja prednosti iako nisu ispunjeni zakonski uslovi da se takva prednost daje. Npr. davanje prednosti odreenim kategorijama stanovnitva pri zapoljavanju zbog njihovog spola, etnike pripadnosti ili politikog uvjerenja i slino. Posljedica diskriminacije Definiranjem dometa zabrane diskriminacije, odnosno posljedice nepovoljnog poloaja kao povrede jednakog tretman u pristupu svim pravima i slobodama koja su zagarantovana u naem pravnom sistemu, zakonodavac je pokazao svoje opredjeljenje da se ovim zakonom uspostavi opa zabrana diskriminacije. 31

Ipak ako pogledamo odredbu lana 6. (Oblast primjene) primijetiti emo da je i ovdje na zakonodavac pokuao da u to veoj mjeri udovolji i odredbama acquisa a posebno direktiva koje se odnose na zabranu diskriminacije. Naime, u direktivama u poreenju sa naim zakonom, a zbog ogranienosti nadlenosti koje su na nivou Unije, oblasti koje su pokrivene zabranom diskriminacije su mnogo ue od onih koje su zagarantirane ovim zakonom. Zbog toga je u lanu 6. navedena otvorena lista oblasti primjene ovog zakona44, ali budui da je u lanu 2. zagarantirana zabrana diskriminacije u pristupu svim pravima i slobodama u svim oblastima javnog ivota, za dokazivanje razliitog postupanja biti e vjerovatno jednostavnije dokazati povredu jednakog postupanja u pristupu nekom zagarantiranom pravu ili slobodi. Stoga se na osnovu ove odredbe moe pozvati na razliito postupanje U uivanju odreenog prava ili slobode koja je zagarantirana pojedincima ili grupama u zakonima u BiH Uivanju prava koje po svojoj sadrini zahtijeva odreene obaveze organa vlasti, u situacijama kada nosioci obaveze svoju obavezu ne ispunjavaju (npr. prilagodba prilaza javnom mjestu za osobe u invalidskim kolicima) Prilikom koritenja diskrecione ocjene od strane organa koji ima zakonsku osnovu za donoenje takve odluke (npr. prilikom davanja odreenih povlastica ili koncesija) Djelovanjem ili proputanjem djelovanja od strane organa vlasti (npr. koritenje pretjerane sile kod kontroliranja nereda)

Izvori prava i sloboda u naem pravnom sistemu su mnogostruki. Cjelovit pregled prava i sloboda45 zagarantiranih u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine se moe pronai u izvjetaju Ljudska Prava u Bosni i Hercegovini 2008 - Pravo, praksa i meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnenja. Jedan od glavnih zakljuaka tog izvjetaja je da postaje jasno da bosanskohercegovake vlasti, u periodu od potpisivanja Daytonskog mirovnog ugovora do danas, nisu iskoristile potencijal koji je stvoren specifinim pozicioniranjem odredbi o ljudskim pravima u pomenutom Daytonskom sporazumu, kao i Ustavu Bosne i Hercegovine.46 Zbog toga se predvia da bi ovaj zakon mogao da predstavlja
44 45

O oblastima u kojima se primjenjuje ovaj Zakon vie u dijelu koji se odnosi na komentar lana 6. Ovim Izvjetajem je pokrivena oblast graanskih i politikih prava, dok Centar za ljudska prava planira izdavanje i Izvjetaja koji pokriva oblast ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u 2010. godini LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa i meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnenja,gl.urednik M. ivanovi, strana 3., Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009.

46

32

jedan od osnovnih mehanizama za ostvarivanje prava i sloboda garantiranih u naem pravnom sistemu. Pitanje namjere Kada se utvruje razliito postupanje pitanje namjere nije bitno. To je jasno naglaeno u lanu 2. stav 1. koritenjem alternacije svrha ili posljedica. Osnovna je obaveza svih onih koji na bilo koji nain mogu da utiu na nain kako se ostvaruju prava ili slobode da to ine na jednak odnosno ravnopravan nain bez obzira na bilo koju stvarnu ili pretpostavljenu osobinu pojedinaca ili grupa o ijem pravu ili slobodi se odluuje. Nepostojanje potrebe da se dokae namjera je posebno znaajan kada se radi o dokazivanju postojanja razliitog postupanja u sluajevima posredne diskriminacije. Budui da se radi o sluaju u kojem neutralna odredba, kriterij ili praksa dovodi osobu ili grupu osoba u nepovoljan ili manje povoljan poloaj veoma bi bilo teko dokazivati namjeru donosioca takve jedne odredbe (obino zakonodavno tijelo) ili kriterija odnosno svih onih osoba koji su utjecali na uspostavljanje takve jedne prakse. U predmetu Broeks protiv Nizozemske47 pred Komitetom za ljudska prava (No. 172/1984, ICCPR) podnositeljica aplikacije je tvrdila da je rtva krenja lana 26. Meunarodne Povelje o graanskim i politikim pravima te da je dolo do neprihvatljivog razlikovanja zbog spola. Nizozemski zakon o doprinosima u to vrijeme nije predviao naknadu za vrijeme nezaposlenosti za udate ene, dok je ta naknada bila zagarantovana mukarcima bez obzira bili oni oenjeni ili ne. Komitet za ljudska prava je zakljuio da je dolo do krenja lana 26. zbog diskriminacije na osnovu spola i to bez obzira na nedostatak umiljaja da drava lanica diskriminira ene. Kao i u ovom zakonu, ovim predmetom je potvreno da se moe utvrditi diskriminacija ak i kada je do nje dolo bez namjere. S druge strane ovo postavlja nove izazove pred donosioce svih novih odredbi, kriterija i praksi da analiziraju utjecaj istih na sve grupe uzimajui u obzir njihove drugaije poloaje u drutvu kako bi se izbjeglo razliito postupanje.

47

Broeks v the Netherlands (No. 172/1984, ICCPR)

33

Oblici diskriminacije Na zakon predvia dva osnovna oblika diskriminacije kao neposredni (direktni) i posredni (indirektni) oblik kojima je definiran pojam razliitog postupanja koji, kako je to ve navedeno, nije definiran u lanu 2. Ono to je razliito za ova dva oblika jeste sama radnja razliitog postupanja, dok je pitanje pronalaska uporeivaa i vremenske odrednice razliitog postupanja identino u oba oblika. Neposredni oblik diskriminacije Neposredni oblik diskriminacije predstavlja osnovni formalni oblik krenja principa ravnopravnosti. Po samoj definiciji radi se o namjernoj diskriminaciji koja ima za cilj da na direktan nain povrijedi neije pravo na jednako postupanje. Vrlo esto osobe koje vre direktnu diskriminaciju, jer ne ele da osobe koje su rtve diskriminacije zbog nekog stvarnog ili pretpostavljenog osnova, uivaju jednaka prava kao drugi lanovi drutva. U ekstremnim sluajevima svrha direktne diskriminacije je segregacija ili udaljavanje osoba s tim osobinama iz drutva. Neposredni (direktni) oblik po svojoj prirodi moe da se sastoji u djelovanju ili proputanju djelovanja, odnosno u injenju ili neinjenju. Neposredni oblik razliitog postupanja injenjem moe se vriti dakle nekom radnjom ili moe nastati donoenjem nekog propisa. Primjer neposrednog oblika razliitog postupanja koji je nastao kao posljedica donoenja odreenog propisa moe se vidjeti u sluaju Lovelace protiv Kanade48. Naime, u Kanadi je na snazi bio zakon koji je kao posljedicu udaje ene indijanskog porijekla odreivao gubitak tog statusa, dok mukarac koji se oeni ne gubi ovaj status. Komitet za ljudska prava je zakljuio da u ovom sluaju grupa ena koja se nalazi u identinom poloaju kao grupa mukaraca trpi razliito postupanje. Neposredni oblik injenjem izvren nekom radnjom moe se navesti primjer iz predmeta Salgueiro Da Silva Mouta protiv Portugala49 kada je ESLJP zakljuio da je povjeravanje roditeljskog staranja majci djeteta samo zbog seksualne orijentacije oca, razliito postupanje i u ovom sluaju je zakljuio da se radi o diskriminaciji.

48 49

Lovelace v Canada (No. 24/1977, ICCPR), Salgueiro Da Silva Mouta v Portugal (No. 33290/96, 21/12/1999),

34

Neposredni oblik razliitog postupanja neinjenjem se obino odnosi na radnju proputanja a posebno u sluajevima u kojima je neki organ ili institucija nadlena omoguavanju uivanja odreenih prava ili sloboda. Tako u trenutku kada Bosna i Hercegovina ratifikuje UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom nastaje obaveza iz lana 9. stav 1. a koja se odnosi na obavezu svih drava lanica da Kako bi se osobama s invaliditetom omoguilo nezavisno ivljenje i potpuno sudjelovanje u svim podrujima ivota, poduzimaju odgovarajue mjere kako bi im osigurale pristup, na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama,.. koje ukljuuju identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera pristupanosti, odnose se, izmeu ostalog na: (a) graevine, puteve, prijevoz i druge zatvorene i otvorene prostore, ukljuujui kole, stambene objekte, zdravstvene ustanove i radna mjesta; Ukoliko odreeni organ vlasti ili vlasnik objekta koji po svojoj prirodi predstavlja javno mjesto (kinodvorana, koncertna sala i sl.) koji je obavezan da postupa prema ovoj obavezi, a ne poduzme odgovarajue mjere (npr. ne donese plan za realizaciju ove obaveze ili jednostavno prilikom obnove prilaza ustanovi ne prilagodi ivinjak) kako bi omoguio pristup svim osobama (ukljuujui osobe sa invaliditetom) toj ustanovi, dolazi do razliitog postupanja prema osobama sa invaliditetom. Posredni oblik diskriminacije Posredni oblik diskriminacije u meunarodnom pravu je pojam koji je prvi put reguliran UN Konvencijom o eliminaciji rasne diskriminacije koja je usvojena 1965. godine, i nakon toga je ova definicija koritena i u drugim dokumentima UN-a. Evropska konvencija o ljudskim pravima iz 1950. godine, kako je ve naglaeno, nije definirala sadraj pojma diskriminacije, ali je praksom Evropskog suda za ljudska prava prvo definiran pojam direktne diskriminacije. Iako je jo u svojim prvim presudama Sud razmatrao de facto utjecaj diskriminacije, tek je nedavno u predmetima Thlimmenos protiv Grke50, Hoogendijk protiv Nizozemske51 i D.H. protiv eke52 poeo da koristi
50 51 52

thlimmenos v. Greece ( no. 34369/97), 06/04/2000) Hoogendijk v. the Netherlands (no. 58641/00, 6/01/2005). D.H. v Czech Republic (No. 73907/01)

35

pojam indirektne diskriminacije. I u pravnom sistemu Evropske unije pojam indirektne diskriminacije je utvren praksom Evropskog suda pravde, dok je ovaj pojam prvi put reguliran direktivama, poevi od Rasne direktive. Zakon o zabrani diskriminacije je definirao da posredni oblik razliitog postupanja po svojoj prirodi nastaje kroz usvajanje naizgled neutralne odredbe, kriterij ili prakse (l.3.st 2.). Ovaj posredni oblik razliitog postupanja se esto naziva i prikrivenim jer se esto smatra da je donosilac ove odredbe imao namjeru da kroz ovu naizgled neutralnu odredbu iskljui odreene osobe ili grupe osoba iz mogunosti da uivaju odreeno pravo. Ipak, ova namjera nije nuno potrebna i u veini sluajeva se radi o odredbama, kriterijima ili praksama koje su eljele postii odreeni drutveno prihvatljiv cilj, ali jednostavno nisu uzele u obzir razliit poloaj u kojima se odreene kategorije lica nalaze. Kao jedan od najpoznatijih primjera za ovaj nenamjerni oblik posrednog razliitog tretmana je sluaj Bhinder Singh protiv Kanade53. Podnosilac pritube gdin Singh, pripadnik vjerske zajednice Sikh, je dobio otkaz od strane Kanadske nacionalne eljeznice zato to je odbio da nosi radniku tvrdu kapu za vrijeme radnog vremena. U to vrijeme Pravilnik o sigurnosti na radu je zahtijevao od svih uposlenika eljeznice da nose radnike tvrde kape iz sigurnosnih razloga jer je postojala objektivna mogunost ozljede glave. U isto vrijeme vjera Sikh kojoj gdin Singh pripada zahtijeva od svih mukih lanova da u javnosti na svojoj glavi nose iskljuivo turban. Ovim pravilnikom svi pripadnici vjerske zajednice Sikh de facto trpe razliit tretman. UN Komitet za ljudska prava je u ovom sluaju zakljuio da se radi o sluaju posrednog razliitog tretmana, ali je zakljuio da se radi i o doputenom razliitom postupanju jer ima legitiman cilj i ispunjava uslov proporcionalnosti. Kao primjer posrednog oblika kroz naizgled neutralni kriterija moe se navesti primjer koji se odnosi na napredak policijskih slubenika u slubi54. Naime, U Zakonu o policijskim slubenicama u odredbi lana 70. predvieni su kriteriji za unapreenje policijskih slubenika u naredni vii in. Kriteriji i uslovi koji se zahtijevaju od policijskog slubenika za unapreenje u naredni vii cilj su izmeu ostalog da pribavi preporuku komisije za unapreenje. Komisija za unapreenje
53 54

Bhinder Singh v Canada (No. 208/1986, ICCPR). Primjer je baziran na Zakonu i Pravilniku u primjeni u Bosni i Hercegovini

36

prilikom davanja preporuke izmeu ostalog cijeni da li je policijski slubenik bio ocijenjen ocjenom dobar ili viom ocjenom za svoj rad tijekom posljednje tri godine. Pravilnik o ocjenjivanju rada policijskih slubenika propisuje da policijski slubenici koji su u periodu procjene efektivno radili manje od est mjeseci ne mogu biti ocjenjivani. Jasno je da je cilj ovog kriterija da se u naredni vii in unaprijede policijski slubenici koji su imali najmanje ocjenu dobar, ipak grupa koja se nalazi u razliitom poloaju su ene, policijske slubenice koje u odreenom vremenskom intervalu koriste pravo na porodiljsko odsustvo, odnosno da zbog koritenja tog prava trpe razliito postupanje zbog svog spola. U identinoj sluaju Thibault55 Evropski sud pravde je zakljuio da se radi o posrednom obliku diskriminacije. Gospoa Thibault je, koristei se zakonom datim pravima, koristei bolovanje i porodiljsko odsustvo, odsustvovala sa posla vie od est mjeseci 1983. godine. Poslodavac je odbio da izvri ocjenu njenoga rada, koja je bila neophodan uslova za njen napredak u karijeri, jer nije ispunila ugovorom predvien minimum od est mjeseci rada u toj godini. sud je ocijenio da se ovakvim postupanjem poslodavca zaposlenica stavlja u nepovoljan poloaj jer je bila trudna i jer se koristila zakonom datim pravima koja ima u takvom stanju, te se stoga ovakav postupak ocjenjuje diskriminatorskim. Kao primjer posrednog oblika kroz naizgled neutralne prakse moe se nai u znaajnoj presudi ESLJP u sluaju Nachova v Bugarske (Br. 43577/98 and 43579/98, 28/02/2004). Naime, iako je postojao znaajan broj sluajeva i podataka da su lanovi policije vrijeali i zlostavljali na rasnoj osnovi pritvorenike Romske nacionalnosti, vlasti su postupke, koji su se odnosili na ove navode, vodili kao i sve druge postupke unutranje kontrole. Sud je zakljuio da je postojala obaveza vlasti da sve navode koji se odnose na rasno motivirane zloine ispita bre jer se u neproporcionalno velikom broju odnose na pripadnike Romske zajednice.

55

C-136/95, Thibault [1998] ECR I-2011

37

Potreba pronalaska uporeivaa Postojanje uporeivaa (komparator) je bitan segment dokazivanja razliitog tretmana. Ipak ovaj postupak nije uvijek jednostavan. Za uspjeh postupka dokazivanja razliitog postupanja veoma bitno je pronai osobu ili grupu osoba u slinim situacijama jer samo u takvoj situaciji e se moi uporeivati pristup odreenim pravima pokretaa postupka i uporeivaa. Ukoliko organ koji postupa po zahtjevu pokretaa postupka zakljui da uporeiva nije ispravan, on moe zakljuiti da nije ispunjen dio definicije razliitog postupanja. Veoma je bitno povezati povoljniji poloaj uporeivaa zbog njegovih osobina koje su uporedive sa osobinama podnositelja zahtjeva. Primjer koji dokazuje znaaj pronalaska uporeivaa sa uporedivim osobinama je predmet Burden i Burden protiv Velike Britanije56. U ovom se predmetu podnositeljica koja je vei dio svog ivota provela u porodinoj zajednici sa svojom sestrom alila da je zbog obaveze plaanja takse na nasljedstvo iza svoje sestre u nepovoljnom poloaju u odnosu na osobe u vanbranim zajednicama ili homoseksualnim graanskim partnerima. ESLJP je zakljuio da odnos osoba koje ive u porodinim zajednicama kvalitativno drugaije prirode od one u kojima se nalaze vanbrani i homoseksualni graanski partneri. Zajednica vanbranih i homoseksualnih graanskih partnera, naveo je sud, dok je osnovna veza izmeu sestara njihovo srodstvo a ne injenica da su ivjeli u porodinoj zajednici. U nekim situacijama kada je veoma teko pronai stvarnu osobu ili grupu uporeivaa, prema meunarodnim praksama je mogue koristiti hipotetike uporeivae. Ipak, prilikom navoenja hipotetikog uporeivaa, veoma je bitno voditi rauna da se navede primjer osobe ili grupe osoba koje nemaju osobine pokretaa postupka (npr. pripadnik/ci konstitutivnih naroda u odnosu na nacionalne manjine i sl.). Ovaj problem je posebno naglaen kada se npr. radi o enama koje trpe razliit tretman zbog trudnoe, jer u takvom sluaju nije mogue nai odgovarajueg uporeivaa. Takoer je veoma bitno da je uporeiva u slinoj situaciji, odnosno da se dvije situacije one u kojoj se nalazi pokreta postupka i uporeiva mogu smatrati slinim.
56

Burden and Burden v. The United Kingdom (no. 13378/05, 12/12/2006)

38

Tako je npr. u predmetu Angestelltenbetriebsrat der Wiener Gebietskrankenkasse57 Evropski sud pravde zakljuio da razlika u platama psihoterapeuta (u kojima su uglavnom zastupljene ene i koje su manje plaene) i doktora ope prakse (u kojima dominiraju mukarci i koji za svoj rad primaju znaajno vea primanja) nije nastala zbog spola osoba nego zbog drugaijih kvalifikacija doktora, odnosno zakljuio je da se ove dvije grupe osoba ne nalaze u slinim situacijama. Posebne potekoe nastaju prilikom pronalaska uporeivaa kod dokazivanja diskriminacije u predmetima posredne diskriminacije. Ovdje je, takoer, veoma bitno pokuati pronai hipotetikog uporeivaa vodei rauna o gore navedenim primjerima u vezi sa osobinama druge grupe i slinosti situacije u kojoj se nalazi ta druga grupa. U predmetu C- 220/22 Angestelltenbetriebsrat der Wiener Gebietskrankenkasse, Evropski sud pravde je zakljuio da je poreenje duine trajanje dobrovoljnog neplaenog odsustva za potrebe koritenje porodiljskog odsustva (koje statistiki koriste uglavnom ene) i duine trajanja dobrovoljnog neplaenog odsustva kojeg koriste pripadnici oruanih snaga (uglavnom mukarci) nije ispravno budui da se u prvom sluaju radi o koritenju prava iz radnog odnosa dok se u drugom sluaju radi o koritenju prava koja su nastala zbog ispunjavanja graanskih obaveza pripadnika oruanih snaga. Vremenska odrednica razliitog postupanja Zakon je predvidio da razliit tretman moe da rezultira nepovoljnijim poloajem u sva tri vremenska naina izvrenja. Tako razliit tretman koji je nastao u prolosti moe da dovede do diskriminacije i da bude predmet razmatranja ovog zakona ak iako su posljedice takvog djelovanja prestale da postoje. Znai da za pokretanje postupka za zatitu od diskriminacije nije potrebno da posljedice jo uvijek traju. Razliit tretman koji diskriminira osobe u trenutku pokretanja postupka za zatitu od diskriminacije i za koji se pretpostavlja da e trajati sve do okonanja postupka (sa pretpostavkom da je pitanje diskriminacije glavni razlog spora)
57

Case 309/97, Angestelltenbetriebsrat der Wiener Gebietskrankenkasse [1999] ECR I-2865

39

predstavlja vremenski nain izvrenja koji se deava u sadanjosti. Mogunost podnoenja zahtjeva za odreivanje privremenih mjera osiguranja (lan 14. Zakona) stoje na raspolaganju pokretau postupka. Ovaj zahtjev se pokree u skladu sa zakonima o parninim postupcima u BiH i uglavnom se odnosi na one predmete u kojima zbog diskriminatorskog djelovanja pokretau postupka nastaje teta. Razliit tretman koji bi mogao dovesti (neposredni oblik) ili bi imao uinak dovoenja (posredni oblik) osobe ili grupe osoba u nepovoljan poloaj predstavlja jedan kompleksniji oblik dokazivanja diskriminacije. Naime, pokreta postupka u ovom sluaju mora da dokae da e djelovanje ili proputanje djelovanja koje se nije jo desilo ali za koji postoji pretpostavka da e se desiti u skorijoj budunosti dovesti osobe ili grupu osoba u nepovoljniji poloaj. Tako bi npr. najava za postavljanjem plakata po gradovima kojim se zagovara nacionalna, rasna ili vjerska mrnja mogla da bude povod za pokretanje odgovarajueg postupka kako bi se takvo postavljanje onemoguilo jer bi moglo da dovede do zakonom prepoznatog oblika diskriminacije iz lana 4. Zakona. Drugi primjer bi se mogao odnositi na donoenje urbanistikog plana odreene opine koja i pored toga to postoji obaveza osiguravanja pristupa javnim mjestima ne predvidi obavezu izgradnje pristupne rampe za osobe sa invaliditetom. Ukoliko nadleni organ za pripremu i donoenje urbanistikog plana i pored upozorenja ne uspostavi planom ovu obavezu, postoji osnov za pokretanje postupka za zatitu od diskriminacije. Osnovi za diskriminaciju Dimitrijevi razlikuje osobine pojedinca koje se ne stiu vlastitom voljom i koje ga ine pripadnikom ire grupe, protiv koje je diskriminacija usmjerena, kao to su pored rase i spol, roenje, porijeklo i jezik, te steene osobine kao to su politika i druga uvjerenja ili imovina. Steene osobine nisu objektivno date, ali se unose u spisak zabranjenih osnova diskriminacije iz dva razloga jedan koji proizlazi iz ovjekovog prava da se slobodno opredjeljuje, a drugi zato to su te osobine u mnogim sredinama esti i opasni osnovi diskriminacije.58

58

Dimitrijevi V. i drugi, Meunarodno pravo ljudskih prava, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2007. str. 114.

40

Diskriminacija na osnovu rase, boje koe, etnike pripadnosti i nacionalnog porijekla Rasna diskriminacija prema odredbi Konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije podrazumijeva svako razlikovanje, iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etnikom porijeklu koji imaju za svrhu ili za rezultat da narue ili da kompromitiraju priznavanje, uivanje ili vrenje, pod jednakim uvjetima, prava ovjeka i osnovnih sloboda na politikom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog ivota.59 Takoe, lan 4. pomenute Konvencije trai da drave poduzmu mjere kojima e: 1. osuditi propagandu i organizacije koje se rukovode idejama ili teorijama zasnovanim na superiornosti neke rase ili grupe lica odreene boje koe ili izvjesnog etnikog porijekla, te da poduzmu pozitivne mjere koje imaju za cilj ukidanje poticanja na takvu, ili svako drugo djelo diskriminacije; 2. utvrditi kao krivino djelo irenje i poticanje ideja zasnovanih na superiornosti ili rasnoj mrnji, kao i svaka djela nasilja i njihovog izazivanja protiv svih rasa ili druge grupe lica druge boje koe ili etnikog porijekla, kao i pruanje pomoi rasistikim aktivnostima to ukljuuje i njihovo finansiranje; 3. zabraniti organizacije i organiziranu, kao i svaku drugu vrstu propagande koje potiu rasnu diskriminaciju, te propisati kanjivim djelom angaman u ovim organizacijama i njihovim aktivnostima; 4. ne dozvoliti javnim vlastima i lokalnim institucijama da potiu ili pomau rasnu diskriminaciju. ECRI60 u Opoj politikoj preporuci broj 7 definira rasizam kao uvjerenje da se po osnovu rase, boje koe, jezika, religije, dravljanstva/nacionalnosti (eng. nationality), nacionalnog i etnikog porijekla opravdava nipodatavajue postupanje prema osobi ili grupi osoba ili kao osjeaj o postojanju superiornost osobe ili grupe osoba.61 Prema Opoj preporuci broj 24, CERD62 definira porijeklo kao diskriminaciju meu lanovima zajednice po osnovu drutvenog poloaja kao to je kasta
59 60 61

lan 1. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije UN ECRI - Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije ECRI odbacuje teorije koje se baziraju na rasama, ali koristi izraz rasa za one osobe koje su openito i pogreno percipirane kao pripadnici druge rase ime nisu iskljuene iz zakonom predviene zatite. CERD - komitet

62

41

ili slinog sistema nasljeenog statusa dok nacionalno i etniko porijeklo podrazumijeva jezine, kulturne i historijske razliitosti. U Opoj preporuci broj 8 CERD je utvrdio da e identifikacija odreene osobe kao pripadnika odreene rasne ili etnike grupe ukoliko ne postoji opravdanje ovisiti od samoodreenja osobe o kojoj se radi.. Rasa, u smislu zabrane rasne diskriminacije, moe biti definirana i kao vjerovanje odreene grupe u njihov poseban identitet. Takoe, CERD u Opoj preporuci broj 14 ukazuje da drave ne mogu odluivati na osnovu vlastite diskrecione ocjene koje grupe ine etnike, a koje domorodake.63 U najiroj definiciji rasna diskriminacija ukljuuje i svaki oblik diskriminacije manjinskih grupa iji se identitet zasniva na jeziku, kulturi, vjeri, nacionalnom ili etnikom porijeklu. Pojedinac moe biti diskriminiran po vie osnova u istom trenutku, odnosno da diskriminacija po jednom osnovu moe utjecati i na diskriminaciju po nekom drugom osnovu.64 CERD u Opem komentaru 31 o spreavanju rasne diskriminacije i upravljanju sistemom krivine pravde uvodi dva indikatora, faktini i pravni, u pogledu utvrivanja postojanja rasne diskriminacije. Faktini indikator moe predstavljati mali broj zahtjeva, postupaka i osuda sluajeva rasne diskriminacije. Navedeno ne treba uvijek shvatiti kao uspjeh pojedinih zemalja, nego kao i mogui pokazatelj da rtve nemaju dovoljno informacija koje se tiu njihovih prava, odnosno da se boje pogoranja svoga poloaja, te da nemaju dovoljno sredstava za kompleksne sudske postupke. Pravni indikator polazi od posrednih diskriminatornih posljedica pojedinih zakona kao to moe biti zakonodavstvo o spreavanju terorizma, odnosno zakoni iz oblasti imigracije, dravljanstva ili kanjavanje pojedinih grupa bez zakonskog osnova.65
63

Takoe je UN Potkomitet za ljudska prava u Rezoluciji 2001/11 obuhvatio i druge osnove diskriminacije kao to su novi oblici ropstva (a koje su utemeljni izmeu ostaloga i na rasi, boji koe, socijalnom statusu, manjinskom statusu, porijeklu, nacionalnom i etnikom porijeklu ili rodu) te ostale grupe koje posebno mogu biti rtvama rasne i etnike diskriminacije (migranti, domorodake skupine, rtve trgovine ljudima, izbjeglice i azilanti). Vidi: Konvencija o zatiti prava radnika migranata i lanova njihovih porodica. U pogledu definiranja rase postoje razliita teoretska razmatranja koja polaze od definicije rase kao bioloki utvrenih karakteristika osoba koje pripadaju odreenoj grupi do definicija koje rasu i rasizam smatraju politikim konstruktom odnosno ideologijom za reguliranje sistema moi. Primjer je faistika konstrukcija Jevreja kao nie rase (antisemitizam kao rasizam) koji pokazuje rasizam kao ideologiju koja proizvodi pojam rase a ne rasa koji proizvodi rasizam vidi vie u Savi O. Zenike sveske, Zenica 2006. Vidi: Opi Komentar 31 CERD-a.

64

65

42

U presudi Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, Sud je utvrdio korelaciju izmeu rase i etnike pripadnosti, smatrajui da je definicija rase u ideji bioloke razlike osoba u fiziolokom smislu kao to je boja koe ili facijalnih karakteristika, dok etnika pripadnost ima ideju pripadnosti pojedinim zajednicama koje imaju istu nacionalnost, religijsko uvjerenje, zajedniki jezik ili zajednike kulturne i tradicijske izvore. Diskriminacija na osnovu etnike pripadnosti osobe smatra se oblikom rasne diskriminacije.66 U sluaju Nachova i drugi protiv Bugarske67, Evropski sud za ljudska prava je prvi put utvrdio postojanje rasne diskriminacije po lanu 14. u vezi lana 2. Podnosici aplikacije su bili srodnici dva Roma koji su ubijeni od strane bugarske vojne policije prilikom njihovog hapenja. Osim zahtjeva za utvrenje povrede prava na ivot, tvrdili su da su ubistva rezultirala zbog postojanja rasne diskriminacije. Sud je utvrdio pozivajui se i na predmet Menson i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva68 da drave moraju poduzeti mjere kako bi se razotkrili eventualni rasistiki motivi i utvrdilo da li su u navedenim dogaajima bilo kakvu ulogu igrali etniki motivirana mrnja ili predrasude. Ukoliko se to ne uini i ukoliko se rasno podstaknuto nasilje i brutalnost tretira podjednako kao i sluajevi u kojima nema rasistikih elemenata, to bi znailo da se zatvaraju oi pred specifinim odlikama akata koji posebno destruktivno djeluju na temeljna prava. Ukoliko se ne pravi razlika izmeu naina na koji se tretiraju situacije koje se u osnovi razlikuju to se moe podvesti pod ponaanje koje se ne moe opravdati i koje je u suprotnosti sa lanom 14 Konvencije.69 Visoke strane ugovornice moraju radi povjerenja u sistem sprovoenja zakona osigurati da postoji razlikovanje istrage incidenata koji ukljuuju primjenu sile, kako u pravnom sistemu, tako i u praksi, kada je u pitanju upotreba prekomjerne sile i rasistiki motivirano ubistvo. Tano je da e u praksi esto biti izuzetno teko dokazati postojanje rasistikih motiva. Obaveza tuene drave u smislu istrage moguih rasistikih elemenata kod djela nasilja podrazumijeva obavezu ulaganja maksimalnih napora, a ne apsolutnu obavezu.70 Od nadlenih organa se oekuje da urade sve to se u datoj situaciji moe razumno oekivati kako bi prikupili i osigurali dokaze, upotrijebili sve to se u praksi moe uraditi da bi se utvrdila istina i donijela
66 67 68 69 70

Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina (nos. 27996/06 and 34836/06, 22/12/2009) Nachova v Bulgaria (Nos. 43577/98 and 43579/98, 28/02/2004) Menson v. the United Kingdom (dec.), no. 47916/99, ECHR 2003-V) Vidi Thlimmenos v. Greece (No. 34369/97, 06/04/2000) Vidi Shanaghan v. the United Kingdom (no. 37715/97).

43

potpuno obrazloena, nepristrasna i objektivna odluka, bez izostavljanja sumnjivih injenica koje mogu da ukazuju na rasistiki potaknuto nasilje. U sluaju ei protiv Hrvatske71, Sud je proirio proceduralnu obvezu ispitivanja rasistikog nasilja, na rasistiki motivirane napade koje su poinili privatni pojedinci. Podnositelj zahtjeva (Rom), brutalno je pretuen od skupine neidentificiranih skinheada. Istraga tog sluaja bila je povrna i nije uspjela identificirati poinitelje. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je prekren lanak 3. i lanak 14. u vezi s lankom 3. Sud je utvrdio krenje proceduralnog elementa lanka 3. s obzirom na znatne nedostatke istrage. U odnosu na lanak 14. Sud je istaknuo da je naelo koje je po prvi puta utvreno u presudi u sluaju Nachova, da drave imaju dodatnu obvezu poduzimanja svih opravdanih mjera kako bi razotkrile rasistike motive i utvrdile jesu li u dogaajima ulogu igrale etnika mrnja i predrasude, jednako mjerodavna za napade koje poine privatni pojedinci. Takoe odreene manjinske i etnike grupe su identificirane kao zajednice kojima je potrebna posebna zatita, to je naglaeno u ECRI Opoj politikoj preporuci broj 3 koja poziva drave da se bore protiv rasizma prema romskim zajednicama, Opoj politikoj preporuci broj 5 koja se odnosi na specifine sluajeve muslimanskih zajednica i Opoj politikoj preporuci broj 9 koja se odnosi na borbu protiv antisemitizma. Na primjeru Bosne i Hercegovine, CERD je u Zakljunim komentarima po izvjetaju pozvao dravu da ukloni pravne prepreke i osigura da Romi imaju pravo na dokumente kojima mogu osigurati ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava kao to su rad, stanovanje, zdravstvena zatita, socijalno osiguranje i obrazovanje,72 izraavajui i zabrinutost u pogledu efikasne implementacije odredbi krivinih zakona u sluajevima rasne diskriminacije traei da zemlja dostavi podatke o broju i vrsti sluajeva, broju osuda i odreenih kazni, te obeteenja koje su date rtvama.73 Takoe Komitet trai od Bosne i Hercegovine da prekine sa segregacijom u kolama, odnosno da ukine jednonacionalne kole kao i dvije kole pod jednim krovom to je prije mogue, ukljuujui i etniku diskriminaciju prisutnu u udbenicima.

71 72 73

ei v. Croatia (no. 40116/02, 31/05/07) Vidi Opu preporuku 27 CERD-a o Romima. Vidi Opi komentar CERD-a po Izvjetaju Bosne i Hercegovine (2006).

44

U pogledu nacionalnosti treba imati na umu da se nacionalnost kao pojam moe povezati sa dravljanstvom prema odredbi CERD 1(2) i (3)74 , odnosno da do razlikovanja ove vrste esto dolazi zbog sklonosti da se nacija i drava kao pojmovi izjednauju. U nekim jezicima termin dravljanstvo se oznaava terminima koji dolaze od latinskog nation (eng. nationality, franc. nationalite). Dravljanstvo je veza sa dravom, a ne sa nacijama ili nacijom unutar nje. Nacionalno porijeklo, time bi, pripadalo dijelu definicije rasne diskriminacije. U ovom smislu Evropski sud je utvrdio u sluaju Abdulaziz, Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstvo75 da je drava povrijedila zabranu diskriminacije po osnovu spola time to zakonodavstvo pravi razliku izmeu stranih dravljana, ena i mukaraca, koji ve legalno borave u zemlji i ele da koriste prava vezana za porodicu. Da su bile mukarci, trima tuiteljicama bi bilo mnogo lake da u Britaniju dovedu osobe s kojima su u braku ili vjerene. Britanska vlada je ovo razlikovanje opravdavala time to je rije o strancima i to titi trite rada od nezaposlenosti, koju bi izazvali strani useljenici mukarci. Navedene argumente drave, Sud nije prihvatio. U pogledu zabrane diskriminacije po osnovu dravljanstva, Evropski sud je u nizu odluka utvrivao krenje lana 14. kao u sluaju Gaygusuz protiv Austrije76. Podnositelj zahtjeva je bio turski dravljanin koji je ivio i radio u Austriji, a bio mu je uskraen oblik naknade za nezaposlene zato to nije austrijski dravljanin. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da nema objektivnog i valjanog opravdanja za diferencijalno postupanje. Vlada je podnijela argument da posebna odgovornost koju drava ima za svoje dravljane opravdava diferencijalno postupanje. Takoer je navedeno da relevantni zakoni definiraju odreene izuzetke uvjeta nacionalnosti. Sud je istaknuo da je podnositelj zahtjeva bio zakoniti rezident u Austriji i dok je bio zaposlen plaao doprinose u fond osiguranja za nezaposlene. Nije dokazano da nije ispunio neke druge uvjete za pomo, stoga je bio u slinoj situaciji kao i Austrijanac u odnosu na njegovo pravo na ovaj odreeni doprinos. Diferencijalno postupanje nije bilo utemeljeno na bilo kojem osnovanom ili objektivnom opravdanju. Prilikom utvrivanja krenja prava, Sud je zakljuio da vrlo snani razlozi moraju biti
74

Konvencija se ne primjenjuje na razlikovanja, iskljuivanja, ograniavanja ili davanja prvenstva koje sprovodi drava kada su u pitanju njeni dravljani ili lica koja nisu njeni dravljani, odnosno da se nijedna odredba konvencije ne moe tumaiti kao da na bilo koji nain naruava zakonske odredbe drava u pogledu nacionalnosti, dravljanstva ili prijema u dravljanstvo, pod uslovom da ove zakonske odredbe ne prave razliku u odnosu na posebnu nacionalnost. Abdulaziz, Cabales and Balkandali v the United Kingdom (Nos. 9214/80; 9473/81; 9474/81, 28/05/1985) Gaygusuz v Austria (No. 17371/90, 16/09/1996),

75 76

45

podneseni prije nego se moe razmatrati da je diferencijalno postupanje zbog nacionalnosti u skladu s Konvencijom. U sluaju Koua Poirrez protiv Francuske77, podnositelju zahtjeva, koji je od sedme godine ivota patio od jake fizike invalidnosti, uskraena je pomo za odrasle invalide na osnovu toga to nije francuski dravljanin i jer ne postoji reciproni sporazum izmeu Francuske i Obale Bjelokosti u odnosu na ovu pomo. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je povrijeeno pravo iz lana 14. u vezi s lanom 1. Protokola 1. Takoer je tvrdio da je diskriminiran na osnovi svoje invalidnosti, ali Sud je smatrao da mu je zahtjev za pomo odbijen iskljuivo zbog toga to nije ni francuski dravljanin niti dravljanin drave koja je potpisala reciproni sporazum. Sud je smatrao da nije bilo ni utemeljenog ni objektivnog opravdanja za razliku u postupanju izmeu francuskih dravljana ili dravljana drava koje su potpisale reciproni sporazum i drugih stranaca. U skladu s tim, Sud je zakljuio da je prekren lanak 14. u vezi s lankom 1. Protokola 1. U sluaju Moustaquim protiv Belgije78 podnositelj zahtjeva, marokanski dravljanin, deportiran je iz Belgije zbog svojih kriminalnih djelatnosti. ivio je u Belgiji od djetinjstva i sva njegova blia obitelj je ivjela ondje. Tvrdio je da je rtva diskriminacije na osnovi njegove nacionalnosti. Tvrdio je da se s njim postupalo drukije u usporedbi s maloljetnim delikventima dvije kategorije: onima koji su imali belgijsko dravljanstvo, budui da se oni nisu mogli deportirati; i onima koji su bili dravljani neke druge drave lanice Europske zajednice, budui da kaznena presuda nije bila dovoljna da bi podlijegali deportiranju. Sud je smatrao da se podnositelj zahtjeva ne moe usporeivati s maloljetnim delikventima jer su oni imali pravo prebivati u vlastitoj dravi i ne mogu biti deportirani iz nje. Sud je smatrao da postoji objektivno i valjano opravdanje za povlateno postupanje s dravljanima drugih drava lanica Europske zajednice jer Belgija pripada, zajedno s drugim dravama, posebnom pravnom poretku. U skladu s tim, nije bilo krenja lana 14. Potrebno je napomenuti da se rasna diskriminacija moe manifestirati u onemoguavanju jednakog uea u drutvenom ivotu, a postoje i oigledne manifestacije rasizma kao to su govor mrnje, postojanje rasistikih organizacija, te nasilja na rasnim osnovama.

77 78

Koua Poirrez v France (No. 40892/98, 30/09/2003) Moustaquim v Belgium (No. 12313/86, 18/02/1991)

46

Diskriminacija po osnovu socijalnog porijekla i drutvenog poloaja Utvrenje diskriminacije na osnovu socijalnog porijekla moe predstavljati potekou to proizlazi iz nepostojanja ope definicije. Zbog navedenog razloga i utvrivanje diskriminacije po navedenom osnovu nije se esto pojavljivalo pred sudskim tijelima. Meunarodna organizacija rada definirala je diskriminaciju na osnovu socijalnog porijekla kao situaciju kada pojedincu drutveni poloaj, zanimanje ili kasta odreuje njegovo ili njeno budue zanimanje, bilo da je njemu ili njoj uskraen odreeni posao ili zato to mogu obavljati samo odreene poslove. U sluaju Olsson protiv vedske79 podnositelji zahtjeva, mu i ena, bili su vedski dravljani. Vlasti u vedskoj odluili su da njihova djeca moraju doi pod dravnu skrb. Ova odluka bila je utemeljena na izvjetaju kojim se utvrdilo da je ugroen razvoj djece, budui da su ivjela u okruenju koje je nezadovoljavajue, zbog roditeljske nesposobnosti da ispune njihovu potrebu za brigom. Podnositelji zahtjeva su osporili odluku i nain njenog provoenja. Sud je naveo da je odluka o stavljanju djece pod skrb drave i odbijanje ponitenja takve odluke utemeljena na drutvenim izvjetajima koja su bila potkrijepljena izjavama osoba koje su bile dobro upoznate s pozadinom sluaja. Meutim, mjere koritene u provedbi, koje su bile djelomino potaknute administrativnim potekoama, nisu bile poduprte dostatnim razlozima koje bi ih opravdale kao razmjerne opravdanom cilju koji se slijedio i bile su, stoga, nepotrebne. Sud nije prihvatio da utvrivanje uplitanja u prava podnositelja zahtjeva nije bilo utemeljeno na njihovom drutvenom porijeklu i stoga nije diskriminacijsko. Diskriminacija po osnovu vjere Kao i u sluajevima diskriminacije po drugim osnovama i diskriminacija po osnovu vjere povezana je sa krenjima prava na slobodno ispovijedanje vjere, slobode izraavanja i udruivanja odnosno krenja prava na privatnost i porodini ivot. Lina uvjerenja koja spadaju pod zatitu lana 9. moraju dosegnuti izvjestan nivo svijesti, ozbiljnosti, kohezije i vanosti i moraju biti takva da se smatraju kompatibilnima sa potovanjem ljudskog dostojanstva. Drugaije reeno, uvjerenje se mora odnositi na neki vaan i sutinski aspekt ljudskog ivota i ponaanja i isto tako moraju biti takva da se smatraju dostojnima zatite u evropskom demokratskom drutvu. Uvjerenje u pogledu potpomognutog samoubistva ili jezikih sklonosti ili u pogledu odlaganja posmrtnih ostataka
79

Olsson v. Sweden (no. 10465/83, 24/03/1988)

47

poslije smrti ne obuhvataju uvjerenje u smislu navedene odredbe. S druge strane, pacifizam, ateizam i veganizam su vrijednosno orijentirani sistemi koje oigledno obuhvata lan 9., ba kao to obuhvata i politiku ideologiju kao to je komunizam.80 (18 Prema lanu 9., sloboda ispoljavanja vjere nije ostvarljiva samo u zajednici sa drugima, javno, i u krugu onih sa kojima se dijeli vjeroispovijest, ve se vjera moe ispovijedati i nasamo, i privatno, odnosno to obuhvata i pravo da se za svoju vjeru pokua privoljeti blinji, recimo uenjem, jer bi, kada tog naela ne bi bilo, sloboda promjene vjere ili uvjerenja, vjerovatno ostala mrtvo slovo na papiru.81 U sluaju Chaare Shalom Ve Tsedek82 vjerska organizacija nastojala je da ospori odluku kojom su vlasti odbile da izdaju neophodnu dozvolu tom vjerskom tijelu za obavljanje ritualnog klanja ivotinja shodno ultraortodoksnim uvjerenjima tog udruenja. Jedna druga jevrejska organizacija dobila je dozvolu za klanje ivotinja u skladu sa njenim obredom koji se samo marginalno razlikovao od obreda udruenja koje je podnijelo predstavku. To udruenje je tvrdilo da je odbijanje vlasti da im izda dozvolu predstavljalo kako krenje lana 9., tako i krenje lana 14. u vezi sa lanom 9. Bilo je nesporno da ritualno klanje predstavlja vjerski obred ija je svrha snabdijevanje Jevreja mesom ivotinja zaklanih u skladu sa vjerskim propisima, a to je jedan od bitnih aspekata obiaja te vjere: Udruenje koje je podnijelo predstavku moe se pozivati na lan 9. Konvencije kada je rije o odbijanju francuskih vlasti da mu izdaju dozvolu, zato to ritualno klanje mora biti shvaeno kao neto to ne samo da je obuhvaeno pravom garantiranim Konvencijom konkretno, pravom na ispoljavanje vjere i vjerskih obiaja, u smislu lana 9. Prije svega, Sud primjeuje da je, utvrivanjem izuzetka u odnosu na naelo da ivotinje moraju biti omamljene prije klanja, francuski zakon praktino realizirao pozitivnu mjeru drave, iji je cilj bio osiguranje djelotvornog potovanja slobode vjeroispovijesti. [Nacionalno pravo], daleko od toga da ograniava ostvarivanje te slobode, koncipirano je nasuprot tome tako da
80

Vidi Campbell and Cosans v. the United Kingdom (no.7511/76; 7743/76, 25/02/1982); Pretty v the United Kingdom (No. 2346/02, 29/04/2002); Belgian Linguistics case; Vogt v. Germany (no. 17851/91, 02/09/1996); X v Germany (no.5935/72 30/09/1975) Arrowsmith v. the United Kingdom (no.7050/75, 1978); Angelini v Sweden (no. 10491/83, 1986); W v the United Kingdom (no.11095/84 07/03/1989); Hazar, Hazar and Acik v. Turkey (no. 16311/90, 16312/90, 16313/90, 11/10/1991). Kokkinakis v Greece (no. 14307/88, 25/05/1993) Chaare Shalom Ve Tsedek v France (No. 27417/95, 07/04/1997),

81 82

48

osigura i organizira ostvarivanje i uivanje te slobode. Sud, pored toga, smatra da injenica, da je tim pravilima koja se odnose na izuzetke iji je cilj ureenje obiaja ritualnog klanja doputeno da taj obred vre samo klanice koje za to ovlaste nadleni vjerski organi, sama po sebi ne navodi na zakljuak da je dolo do mijeanja u slobodu ispovijedanja vjere. Kao i drava, i Sud smatra da je u opem interesu da se izbjegne neregulirano klanje, koje bi se obavljalo u sumnjivim higijenskim uslovima, te da je stoga bolje, ako ve mora da postoji ritualno klanje, da se ono obavlja u klanicama koje su pod nadzorom javnih vlasti... Meutim, kada drugi vjerski organ koji propovijeda istu vjeru docnije uloi zahtjev za dozvolu za obavljanje ritualnog klanja, onda se mora utvrditi da li metod klanja koji taj vjerski organ eli da sprovodi predstavlja ostvarivanje slobode vjeroispovijesti garantirane lanom 9. Konvencije. Po miljenju Suda, do mijeanja u slobodu vjeroispovijesti dolo bi samo ako bi nezakonitost obavljanja ritualnog klanja onemoguila ultraortodoksnim Jevrejima da jedu meso ivotinja zaklanih u skladu sa vjerskim propisima koje oni smatraju primjenjivima. Ovdje, meutim, nije tako. U sluaju Alujer Fernandez i Kabaljero protiv panije83, poreski obveznici su se alili zbog toga to nisu mogli da izdvoje jedan dio svojih poreskih plaanja za podrku svojim vjerskim zajednicama, smatrajui da to predstavlja diskriminatorni tretman. Sud je utvrdio da sloboda vjeroispovijesti ne podrazumijeva da e crkva ili njihovi pripadnici dobiti drugaiji poreski status u odnosu na ostale poreske obveznike. Meutim, ako takvi sporazumi ili aranmani postoje, oni u naelu, nisu u suprotnosti sa zahtjevima lanova 9 i 14 Konvencije, pod uslovom da postoji objektivno i razumno opravdanje za razliku u postupanju i da i druge crkve koje to ele mogu sklopiti sline sporazume. U ovom sluaju, budui da crkve o kojima je rije nikada nisu izrazile elju da stupe u tu vrstu sporazuma ili da tee sklapanju takvih aranmana, predstavka mora biti odbaena kao izrazito neosnovana. U predmetu Hofman protiv Austrije84 podnositeljici zahtjeva oduzeto je starateljstvo nad djetetom zbog toga to je bila povezana sa Jehovinim svjedocima. Evropski sud je zauzeo stav da je neprihvatljivo da jedan domai sud svoju odluku temelji na razlici u vjeroispovijesti, i pri tom je svoju odluku o krenju Konvencije donio prema lanovima 8. i 14., budui da se ona odnosila na staranje nad djetetom, to je jedan od aspekata porodinog ivota.

83 84

Alujer Fernandez and Caballero Garcia v. Spain (no 53072/99, 14/06/2001) Hoffmann v Austria (No. 12875/87, 23/06/1993)

49

U sluaju Palau-Martinez protiv Francuske85 na slian nain je utvreno da je prekren lan 8. u vezi sa lanom 14. prilikom donoenja odluke domaeg suda o brizi za djecu poslije raspada braka. Odluka domaeg suda bila je donijeta na osnovu uopene i stroge analize naela podizanja djece koje navodno namee pripadnitvo Jehovinim svjedocima. Iako je to mogao biti relevantan inilac, on nije mogao biti dovoljan inilac u odsustvu neposrednih, konkretnih dokaza koji bi pokazali kako vjeroispovijest podnositeljice zahtjeva utie na vaspitanje i svakodnevni ivot njeno dvoje djece s obzirom na to da je odbaen podnositeljiin zahtjev da se podnese izvjetaj koji bi bio rezultat jednog socijalnog istraivanja. U sluajevima da je nacionalnim pravom ograniena legitimacija crkve, odnosno njena mogunost da povede pravni postupak radi zatite svojih interesa, takoe se moe otvoriti pitanje i u vezi sa garancijom pristupa Sudu iz lana 6., posebno ako za druge vjerske organizacije takva ogranienja ne vae. U predmetu Katolika crkva iz Kane protiv Grke86, crkva koja je podnosilac predstavke nije mogla da povede pravni postupak radi zatite svojih imovinskih prava, dok su to u isto vrijeme mogle da uine Pravoslavna crkva i jevrejska zajednica. Budui da se ova situacija u sutini odnosila na pristup Sudu radi rjeavanja graanskih prava, i budui da nije bilo objektivnog i razumnog opravdanja za ovakav diskriminatorni tretman, Sud je utvrdio da je dolo do krenja lana 6., stav 1. u vezi sa lanom 14. Diskriminacija po osnovu politikog uvjerenja i lanstva u sindikatu ili udruenju Kao i u sluaju vjere ne postoji opa definicija uvjerenja u meunarodnom pravu. Zato najznaajniji meunarodni dokumenti tite katalog prava koji je u vezi sa politikim uvjerenjem kroz povezana prava kao to je sloboda misli, izraavanja, udruivanja i uea u javnim poslovima zajedno sa zabranom diskriminacije na osnovu uvjerenja. Zabrana diskriminacije po osnovu politikog ili drugog uvjerenja sugerira da e zatita biti data i aktivnostima ispoljavanja ili izraavanja opozicionih stavova ustaljenim politikim principima ili pravilima odnosno jednostavnije reeno u sluajevima iznoenja suprotnog stava ili ideologije, to naravno ne ukljuuje i zatitu eventualnih nasilnih metoda kojima se izraavaju ova miljenja.

85 86

Palau-Martinez v France (No. 64927/01, 16/12/03) Canea Catholic Church v Greece (Nos. 25528/94, 16/12/1997)

50

Diskriminacija po osnovu uvjerenja javlja se i u sluajevima zaposlenja u oruanim snagama, javnoj slubi i to kada odluka o zaposlenju ili bilo kojim uslovima angamana zavisi od politikog uvjerenja odreene osobe, odnosno od njenog lanstva u sindikatu. Politiko uvjerenje i lanstvo u sindikatu mogu se javiti kao osnovi diskriminacije kroz neposrednu akciju (kao to je odbijanje zaposlenja zbog uvjerenja odreene osobe) ili posredne akcije (kao favoriziranje neformalne mree radnika koji su povezani sa odreenom politikom opcijom ili aktivnostima u sindikatu). Meunarodna organizacija rada87 je razliit tretman na osnovu politikog uvjerenja opravdala kada zahtjevi politike prirode mogu biti odreeni za odreeni posao, ali da nisu u suprotnosti sa Konvencijom i da su strogo ogranieni karakteristikama pozicije (tano odreenim i definiranim), te da su u proprociji, u sluajevima viih pozicija koje su direktno vezane za vladine politike. U sluaju Feldek protiv Slovake88, podnositelj zahtjeva, eki dravljanin, dao je izjavu objavljenu u nekoliko slovakih novina, u kojima se pozivao na faistiku prolost ministra slovake vlade. Dravni sudovi okarakterizirali su izjavu kao klevetu. Podnositelj zahtjeva se alio da su slovaki sudovi prekrili njegovo pravo na slobodu izraavanja te da objava teksta, u kojem se njegova izjava proglaava klevetnikom, kri njegovo pravo na slobodu miljenja. Takoer se alio da je diskriminiran na osnovi svog politikog uvjerenja. Sud je utvrdio da je jasno i nedvojbeno utvrdio da je bilo uplitanja s pravom podnositelja zahtjeva na slobodu izraavanja. Odluujui o tome jesu li mjere bile potrebne u demokratskom drutvu, Sud je istaknuo da je podnositelj zahtjeva dao izjavu kao dio politike rasprave o pitanjima opeg i javnog miljenja i Sud je naglasio da je promocija slobodne politike rasprave vaan element demokratskog drutva. U skladu s tim, Sud je utvrdio da je prekren lana 10. Sud, meutim, nije utvrdio nikakve naznake da je mjera na koju se tuilo pridonijela razlici u postupanju na temelju tuiteljeva politikog miljenja ili na bilo kojoj drugoj relevantnoj osnovi pa u skladu sa ovim nije bilo povrede lana 14. U sluaju Devenney protiv Ujedinjenog Kraljevstva89, podnositelj zahtjeva je bio bez objanjenja otputen. Podnositelj je tvrdio da je jedini katolik meu stalno zaposlenim osobljem hotelskog restorana i podnio je tubu Tribunalu nadlenom za pravino zaposlenje zbog neopravdanog otkaza na osnovu vjerskog uvjerenja ili politikog miljenja. Sudu za pravedno zaposlenje podnesena je potvrda koju
87 88 89

Vidi ILO General Survey (1996) Feldek v Slovakia (No. 29032/95, 12/07/2001) Devenney v. The United Kingdom (no. 24265/94, 19/03/2002)

51

je potpisao Ministar vanjskih poslova za Sjevernu Irsku u odnosu na to da je ugovor o radu podnositelja zahtjeva bio raskinut kako bi se titila javna sigurnost i javni poredak. Iako je Sud jednoglasno smatrao da je prekren lanak 6. (1.) Konvencije naveo je da nije potrebno dalje ispitati pritube iznesene temeljem lanka 14. U mnogim sluajevima Sud nije utvrivao povredu po lanu 14. ako je ve utvrdio da postoji ili ne postoji povreda drugog prava poput slobode izraavanja ili prava na ivot.90 Diskriminacija po osnovu jezika Pravo osoba koje pripadaju jezinim manjinama prepoznato je u brojnim meunarodnim dokumentima91 koje je istovremeno i pojedinano i kolektivno ljudsko pravo. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima92 predvia da pojedinci koji pripadaju manjini nee biti uskraeni od prava da imaju, zajedno sa drugim lanovima svoje grupe, svoj posebni kulturni ivot da ispoljavaju i upranjavaju svoju sopstvenu vjeru ili da se slue svojim jezikom. U sluaju Guesdon protiv Francuske (sluaj Breton)93, Komitet za ljudska prava je smatrao da pravo na pravino suenje sadrano u lanu 14. Pakta ne implicira da optueni treba imati mogunost da se izraava na jeziku koji uobiajeno govori ili govori sa najmanjim potekoama ukoliko je sud siguran da optuenik dovoljno poznaje jezik suda, pa time i nije obavezan da utvruje da li bi optuenik koristio drugi jezik. U ovom sluaju podnosilac nije dokazao da nije bio u stanju obratiti se sudu na jednostavnom ali dovoljnom francuskom, tako da nije bilo krenja lana 14. U sluaju belgijske lingvistike94, Evropski sud smatrao je da Konvencija ne garantuje pravo roditelja da svoju djecu odgajaju na jeziku po svom izboru. Naveo je da bi takvo tumaenje lana 14. dovelo do apsurdnih posljedica, jer
90

Vidi presude o zabrani turskih opzicionih partija Communist Party v. Turkey (no.1932/92, 30/01/1998); Incal v. Turkey (no.22678/63, 09/061998); Freedom and Democracy Party (ZDEP) v. Turkey (no.23885/94, 08/12/1999); te odluke Yasa v. Turkey (no. 22495/93, 02/09/1998); Avsar v. Turkey (no.25657/94, 10/07/2001); Kilic v. Turkey (no.22492/93, 28/03/2000); Sidiropoulos v. Greece (no.26695/95, 10/07/1998) Vidi Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionlanim, etnikim, vjerskim i jezinim manjinama, Meunarodnu konvencija o zatiti radnika migranata i njihovih porodica i Evropsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima. lan 27. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima. Guesdon v France (No. 219/1986, ICCPR) Belgian Linguistics case (Nos. 1474/62, etc., 23/07/1968)

91

92

93 94

52

bi svako mogao zahtijevati bilo koji jezik obrazovanja na bilo kojem teritoriju ugovornih strana. Sud je, meutim,smatrao da pravo na obrazovanje i pravo na potovanje porodinog ivota koja garantuju kako lan 2. Protokola tako i lan 8. Konvencije, trebaju biti osigurana bez diskriminacije na osnovu jezika. Sluaj Udruenje Ekin protiv Francuske95 se ticao knjige koja je objavljena u Francuskoj koja je obraivala historijske, kulturoloke, lingvistike i drutvenopolitike vidove baskijskog pokreta. Francuske vlasti su zabranile knjigu tvrdei da promovira separatizam i opravdava koritenje nasilja, te je stoga predstavljala prijetnju javnom poretku. Podnositelj zahtjeva se alio da mjere koje zabranjuju knjigu kre lan 10. i predstavlja diskriminaciju u odnosu na slobodu izraavanja na osnovu jezika ili nacionalnog porijekla krei lan 14. u vezi s lanom 10. Sud je smatrao da zabrana ne ispunjava hitnu drutvenu potrebu i nije razmjerna zakonitom cilju koji se slijedi, i stoga nije bila potrebna u demokratskom drutvu i stoga kri lanak 10. Sud nije smatrao potrebnim ispitati zahtjev na osnovu lana 14. U sluaju Kamasinski protiv Austrije96 radilo se o suenju osobi koja ne govori njemaki jezik i koja je tvrdila da su sredstva tumaenja i prevoenja koja su mu stavljena na raspolaganje bila neadekvatna i da je to krilo njegovo pravo na pravino suenje i lana 14. na osnovi injenice da su mu uskraene prednosti koje su bile dostupne optuenim koji govore njemaki jezik. Sud je smatrao suvinim takoer ispitati osporene injenice temeljem lanka 14. budui da je u sadanjem kontekstu pravilo nediskriminacije definirano u toj odredbi ve sadrano u lanku 6. Na temelju injenica, Sud nije utvrdio krenje lanka 6. U sluaju Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije97, stanovnici koji govore francuski jezik u flamanskom dijelu Belgije tvrdili su da zakonodavstvo o izboru lokalnih vladinih vijea ne doputa koritenje francuskog jezika, te da su im time prekrena prava iz lana 14. u vezi sa lanom 3. Protokola 1. Sud je utvrdio da imajui u vidu sveukupnu strukturu belgijske drave nije dolo do povrede lana 14.

95 96 97

Association Ekin v France (No. 39288/98, 17/07/2001 Kamasinski v Austria (No. 9782/82, 19/12/1989) Mathieu-Mohin and Clerfayt v Belgium (No. 9267/81, 2/03/1987)

53

Diskriminacija po osnovu spola, spolnog izraavanja i orijentacije Spolna (rodna) diskriminacija zabranjena je kako meunarodnim i regionalnim instrumentima tako i unutar nacionalnog pravnog sistema.98 U teorijskom shvaanju pojam spol podrazumijeva bioloke karakteristike za razliku od pojma rod (gender) koji predstavlja drutveno uvjetovanu kategoriju, mada se u praksi ova dva pojma esto upotrebljavaju u istom znaenju. Pored spomenutog sluaja Abdulaziz i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Evropski sud je u nizu sluajeva utvrivao i diskriminaciju po osnovu spola. U sluaju Unal Tekeli protiv Turske, podnositeljica zahtjeva smatrala je da odbijanje dravnih vlasti da joj dopuste koritenje samo djevojakog prezimena nakon udaje predstavlja krenje lana 8. Konvencije, samog po sebi i u vezi s lanom 14. Sud se nije sloio s tvrdnjom drave da izbor imena nije obuhvaen opsegom lana 8. Smatrao je da, iako se lan 8. izriito ne odnosi na imena, ime osobe predstavlja sredstvo line identifikacije i porodine veze i da se stoga odnosi na privatni i porodini ivot. Sud je istaknuo da postojanje opravdanja mora biti procijenjeno u vezi s naelima koja inae prevladavaju u demokratskim drutvima. Utvrdio je da injenine razlike izmeu oenjenih mukaraca i udanih ena u Turskoj, njihova drutvena situacija i ekonomska nezavisnost ne garantuju razliito postupanje. Sud je istaknuo polje slobodne procjene drave u odnosu na mjere koje se moraju poduzeti u svrhu zatite porodice. Ponovio je, meutim, da lan 14. zahtijeva da se svaka takva mjera, u naelu, jednako primjenjuje kako na mukarce tako i na ene, osim ako se navedu snani razlozi kojima bi se opravdala razlika u postupanju. Sud je istaknuo vanost jednakosti spolova u sustavu Vijea Europe, kako openito u meunarodnom pravu, tako i meu dravama lanicama. Takoer je istaknuo da je Turska jedina drava koja zakonito namee muevo prezime kao prezime branog para. Sud je smatrao da opravdani cilj porodinog jedinstva takoer moe biti postignut eninim prezimenom. Zakljuio je da cilj odraavanja porodinog jedinstva zajednikim porodinim prezimenom ne moe opravdati spolno utemeljenu razliku u postupanju koja je istaknuta i utvrdio postojanje povrede lana 14. u vezi s lanom 8. Rasmussen protiv Danske99 bio je prvi sluaj Suda u vezi sa spolnom diskriminacijom. Odnosio se na danski zakon koji je propisivao odreeni vremenski rok za mueve za pokretanje postupaka kojima trae proglaavanje ne98 99

Vidi Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BIH broj 16/03 i 102/09) Rasmussen v Denmark (No. 8777/79, 28/11/1984)

54

oinstva nad eninim djetetom dok takav vremenski rok za pokretanje postupka nije postojao za enu i majku. Sud je pretpostavio da se mu i ena nalaze u analognim situacijama i nastavio ispitivati postoji li objektivan i opravdan razlog za takvo razliito postupanje. Smatrao je da su vremenski rokovi za pokretanje postupaka za utvrivanje oinstva zakoniti kako bi se osigurala pravna izvjesnost i zatitili interesi djeteta. Napomenuo je znaaj polja slobodne procjene drave s obzirom na nedostatak zajednikog miljenja drava ugovarateljica o tom pitanju i pomnom ispitivanju i ocjeni situacije drave u vrijeme donoenja osporenog zakona. Uzimajui u obzir njezino polje procjene, Sud je utvrdio da drava nije prekoraila naelo razmjernosti iz lana 14. i utvrdio da ne postoji krenje lana 14. u vezi s lanovima 6. i 8. U sluaju Burghartz protiv vicarske100 podnositelji zahtjeva su bili par koji je tvrdio da odbijanje vicarskih vlasti da im dopusti prijavu enina prezimena kao njihova obiteljskog prezimena predstavlja diskriminaciju na osnovi spola. Razmatrajui opravdanje, Sud je odbacio vladine argumente o tradiciji, te da porodino jedinstvo zahtijeva jedno zajedniko prezime. Utvrenjem krenja lana 14. pozvao se na sve ire tumaenje Konvencije u odnosu na izmijenjene uvjete u dravama lanicama (posebice sve vei znaaj naela nediskriminacije) i odbacio sva pozivanja na porodino jedinstvo i tradiciju. U Petrovic protiv Austrije101 Sud je smatrao da dostupnost naknade za porodiljni dopust za majke ali ne i za oeve ne kri lan 14. u vezi s lanom 8. Sud je smatrao da, iako je postojala razlika u postupanju u zakonu na osnovi spola, razliito postupanje moe biti opravdano. Drava nije prekoraila svoje polje slobodne procjene i imala je pravo procijeniti opravdavaju li i do koje mjere razlike u inae slinim situacijama razliito postupanje u pravu. U skladu s tim, razlika u postupanju koja je istaknuta nije diskriminacijska u smislu lana 14. U sluaju Van Raalte protiv Nizozemske102, podnositelj zahtjeva je tvrdio da uskraivanje izuzea od obaveze plaanja doprinosa za djeji doplatak mukarcu, kada je takvo izuzee dano eni u slinim okolnostima predstavlja diskriminaciju na osnovu spola. Sud je utvrdio da ubiranje doprinosa od neoenjenih mukaraca bez djece u dobi od 45 godina i vie ali ne od neudanih ena bez djece nesumnjivo predstavlja razliku u postupanju s osobama u slinim situacijama na temelju spola. Sud nije pronaao uvjerljive razloge kojima bi
100 101 102

Burghartz v Switzerland (No. 16213/90, 22/02/1994) Petrovic v Austria (No. 20458/92, 27/03/1998) Van Raalte v the Netherlands (No. 20060/92, 21/02/1997)

55

opravdao takvu razliku u postupanju i utvrdio postojanje krenja lana 14. Konvencije u vezi s lanom 1. Protokola 1. U Zarb Adami protiv Malte103 podnositelj zahtjeva se alio na diskriminacijsku prirodu porotnike dunosti koja u praksi pravi iznimke za ene ali ne i za mukarce. Sud je drao da se zahtjev ne odnosi na tekst domaih odredaba, s obzirom da sam zakon u tom trenutku nije pravio razliku izmeu spolova, ve na situaciju u praksi, primjerice nain na koji se sastavljaju popisi porotnika i kriteriji za izuzee iz porotnike dunosti. To je rezultiralo time da je samo mali postotak ena bio pozvan na porotniku dunost. Pozivajui se na prethodne nalaze u Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva104 gdje je smatrao da statistike same po sebi nisu dostatne za dokazivanje diskriminacijske prakse, Sud je utvrdio da se u skladu sa statistikim dokazima graanska dunost porotnike dunosti preteno namee mukarcima. U skladu s tim, postojalo je razliito postupanje s mukarcima i enama. Naglaavajui da su potrebni znaajni razlozi za opravdavanje razlike na osnovi spola i budui da nije naao takve, Sud je utvrdio postojanje diskriminacije. U nedavnom sluaju Opuz protiv Turske105, Sud je naao da drave imaju pozitivnu obavezu da spreavaju privatno nasilje u porodici, te da obrazac nasilja prema enama predstavlja dovoljan dokaz za postojanje diskriminacije utvrujui da proputanje drave da zatiti ene od nasilja u porodici kri njihovo pravo na jednaku zakonsku zatitu, i ovo proputanje ne mora biti uinjeno s namjerom. Sud smatra da je podnositeljica predstavke bila u stanju da dokae, uz podrku nespornih statistikih podataka, postojanje prima facie indicija da se nasilje u porodici vri prije svega protiv ena, i da je opa i diskriminatorna pasivnost turskih sudova stvorila klimu koja je poticala takvo nasilje. Seksualna orijentacija se moe promatrati odvojeno od drugih vidova seksualnosti ukljuujui spol u biolokom odreenju, rodni identitet ili rodno izraavanje. Spolna (seksualna) orijentacija ukljuuje homoseksualne, heteroseksualne i biseksualne osobe i razlikuje se od spolnog izraavanja jer obuhvata shvatanje i samoodreenje osobe. Odreena osoba ne mora nuno izraavati svoju spolnu orijentaciju svojim ponaanjem. O prvim sluajevima seksualne orijentacije odluivalo se iskljuivo na temelju lana 8., a Sud nije smatrao potrebnim utvrivati i povredu lana 14.
103 104 105

Zarb Adami v. Malta (no. 17209/02, 24/05/2005) Hugh Jordan v the United Kingdom (No. 24746/94, 04/05/2001 Opuz v Turkey (no. 33401/02, 09/09/2009)

56

U sluaju Dudgeon protiv Ujedinjenog Kraljevstva106 i kasnije u sluajevima Norris protiv Irske107 i Modinos protiv Cipra108, Sud je utvrdio da domai zakoni koji kriminaliziraju privatne spolne odnose s privolom izmeu odraslih osoba istog spola su u suprotnosti sa pravom na potovanje privatnog ivota definiranog u lanu 8. Konvencije. U sluaju Dudgeon, Sud nije smatrao potrebnim ispitati lan 14. u vezi s lanom 8., s obzirom na svoje rezultate na temelju lana 8. Kasniji sluajevi slijedili su ovu metodu analize. Pravo na privatnost temeljem lana 8. odnosi se na sve aktivnosti koje su izvorno privatne i primjenjuje se jednako usko polje slobodne procjene. U sluaju A.D.T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva109, podnositelj zahtjeva je tvrdio da njegova osuda za grubu neprilinost predstavlja krenje prava na potovanje njegova privatnog ivota temeljem samog lana 8. i u vezi s lanom 14. Primjenjujui ispitivanje, koje je Sud koristio u zahtjevima na temelju lana 8., kljuno pitanje bilo je jesu li poduzete mjere bile potrebne u demokratskom drutvu. Sud je smatrao da su aktivnosti podnositelja zahtjeva istinski privatne. Stoga je bilo garantirano isto usko polje slobodne procjene koje je mjerodavno u drugim sluajevima koji ukljuuju intimne vidove privatnog ivota (npr. Dudgeon). Argumenti koje je navela drava nisu bili dovoljni da bi opravdali osporavane mjere. Sud je utvrdio postojanje krenja lana 8. i stoga nije smatrao potrebnim ispitati sluaj i u odnosu na lan 14., u vezi s lanom 8.110 Nakon sluaja Dudgeon, uslijedili su brojne uspjeni zahtjevi na temelju Konvencije da vea dobna granica privole za muka homoseksualna djela nego za heteroseksualna djela predstavlja diskriminacijsko postupanje koje je u suprotnosti s lanom 14. u vezi s lanom 8. U ovom podruju, ini se, da je polje slobodne procjene drave usko. U sluaju Sutherland protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Evropska komisija za ljudska prava smatrala je da postojanje zakona, koji muke homoseksualne aktivnosti smatraju kaznenim djelom osim ako su obje strane dale privolu i imaju 18. godina, dok dobna granica privole za heteroseksualne aktivnosti, odreena na 16. godina, predstavlja povredu lana 14. Konvencije u vezi s lanom 8.111
106 107 108 109 110 111

Dudgeon v the United Kingdom (No. 7275/76, 22/10/1981), Norris v Ireland (No. 10581/83, 26/10/1988 Modinos v Cyprus (No. 15070/89, 22/04/1993) A.D.T. v the United Kingdom (No. 35765/97, 31/07/2000) vidi Laskey, Jaggard and Brown v. the United Kingdom (no.21627/93, 21826/93, 19/02/1997) vidi sluajeve S.L. v. Austria (no.45330/99 09/01/2003); L. and V. v Austria (no.39392/98, 39829/98, 09/01/2003); Woditschka and Wilfling v. Austria (no.69756/01 6306/02 21/10/2004); Wolfmeyer v Austria (no. 5263/03, 26/05/2005); H.G. i G.B. v. Austria (no. 11084/02, 15306/02, 02/07/1995); Ladner v. Austria (no. 18297/03, 03/02/2005); B.B v. the United Kingdom (no. 53760/00, 10/10/2004).

57

Sud je takoer razmatrao diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u uivanju prava na slobodu okupljanja u sluaju Baczkowski i drugi protiv Poljske112. Ponositelji zahtjeva su bili lanovi nevladinih organizacija koji su zagovarali prava homoseksualaca i lezbijki. Tvrdili su da je prekreno njihovo pravo na mirno okupljanje temeljem lana 11. u vezi s lanom 14. budui da im je zabranjeno organiziranje javne povorke kako bi se osvijetlila pitanja manjina, ukljuujui prava homoseksualaca. Nakon njihova podnoenja zahtjeva za dozvolu za odravanje povorke, dravne novine su objavile intervju s gradonaelnikom Varave u kojemu je izriito izjavio da homoseksualna propaganda nije obuhvaena opsegom neijeg prava na slobodu okupljanja. Iako su podnositeljima zahtjeva navedeni razni razlozi za zabranu njihove povorke (naime, kao propust je navedeno podnoenje mape ceste i spreavanje daljnjih sukoba s drugim skupinama koje imaju suprotna miljenja), podnositelji zahtjeva su tvrdili da je glavni razlog odbijanja bio utemeljen na njihovoj seksualnoj orijentaciji. Iako je priznao zakonske osnove odbijanja dozvole za odravanje povorke, Sud je istaknuo da su vlasti dale dozvolu drugim skupinama za odravanje protesta. Sud je takoe istakao da je gradonaelnik dao izjavu dok su podnositelji zahtjeva ekali odluku o svom zahtjevu. Na osnovi svoje prijanje sudske prakse, Sud je utvrdio da se opravdano moe pretpostaviti da se izjava gradonaelnika moe smatrati uputom onim zaposlenicima ija je karijera ovisila o njegovoj odluci o zabrani povorke. Time je Sud utvrdio povredu lana 14. u vezi s lanom 11. Polje slobodne procjene drave u odnosu na oruane snage je ire, mada je u nizu sluajeva koje su pokrenuli homoseksualni pripadnici oruanih snaga protiv Ujedinjenog Kraljevstva, drava osuena za krenje lana 8. Konvencije. U tim sluajevima, analiza opravdanja provedena je po osnovu lana 8., iako se slini argumenti moda mogu primijeniti na opravdanje na osnovu lana 14. U sluaju Smith i Grady protiv Ujedinjenog Kraljevstva113, podnositelji zahtjeva su bili pripadnici Kraljevskog vojnog zrakoplovstva koji su otputeni iskljuivo na temelju njihove homoseksualnosti u skladu s pravilima Ministarstva obrane kojom se homoseksualci iskljuuju iz oruanih snaga. Podnositelji zahtjeva su tvrdili da to pravilo kri njihovo pravo na privatnost po lanu 8. u vezi s lanom 14. i da metoda istraivanja seksualne orijentacije podnositelja zahtjeva predstavlja krenje lana 3. u vezi s lanom 14. Sud nije smatrao da je postupanje doseglo najmanju razinu ozbiljnosti potrebne da bi bila obuhvaena opsegom
112 113

Bczkowski and others v. Poland (no. 1543/06, 3/05/2007) Smith and Grady v the United Kingdom (Nos. 33985/96 and 33986/96, 27/09/1999)

58

lana 3. i u skladu s tim utvrdio da nema krenja lana 3. u vezi s lanom 4. Postojalo je, meutim, krenje lana 8. budui da niti istraga provedena o seksualnoj orijentaciji podnositelja zahtjeva niti njihovo otputanje na osnovi njihove homoseksualnosti u skladu s pravilom Ministarstva obrane nisu bili opravdani.114 Sud je naveo da drava ne smije diskriminirati na osnovi seksualne orijentacije u sluajevima koji se odnose na djecu. Meutim, takoer je priznao da drave jo imaju znatnu marginu procjene u sluajevima koji se odnose na homoseksualno posvajanje zbog nedostatka konsenzusa drava na ovom podruju. U sluaju Da Silva Mouta protiv Portugala115, podnositelj zahtjeva je tvrdio da je portugalski apelacioni sud utemeljio svoju odluku da dodijeli roditeljsku skrb nad njegovom keri njegovoj bivoj eni radije nego njemu na osnovi njegove seksualne orijentacije krei lan 8. sam po sebi i u vezi s lanom 14. Sud je utvrdio injenicu da apelacioni sud, razmatrajui seksualnu orijentaciju podnositelja zahtjeva kao injenicu u donoenju svoje odluke o skrbnitvu nad djetetom, predstavlja razliku u postupanju izmeu podnositelja zahtjeva i njegove bive ene na osnovi seksualne orijentacije podnositelja zahtjeva. Dravni sud je naveo da je nepotrebno ispitati je li homoseksualnost bolest ili seksualna orijentacija prema ljudima istog spola. Bilo kako bilo, ona je odstupanje i djeca ne smiju odrasti u sjeni abnormalnih situacija. Sud je bio miljenja da ti odlomci presude lisabonskog apelacioniog suda upuuju na to da je homoseksualnost podnositelja zahtjeva bila odluujui faktor u konanoj odluci i time predstavlja razliku u odnosu na seksualnu orijentaciju podnositelja zahtjeva koja se nije smjela praviti temeljem Konvencije. Prihvaajui da je odluka apelacionog suda slijedila zakoniti cilj, zatitu zdravlja i prava djeteta, razlika koju je pravio u razmatranjima u odnosu na seksualnu orijentaciju podnositelja zahtjeva nije bila prihvatljiva temeljem Konvencije. Nije postojao nikakav opravdani odnos izmeu koritenih sredstava i cilja kojeg se slijedilo. U skladu s tim utvreno je krenje lana 8. u vezi s lanom 14. U sluaju Frette protiv Francuske116, zahtjev za prethodno odobrenje posvajanja djeteta odbijen na osnovi njegova izbora naina ivota ne prua dostatno jamstvo da djetetu moe pruiti prikladan dom. Podnositelj zahtjeva je tvrdio
114

Vidi sluajeve Lustig-Prean and Beckett v. the United Kingdom (no. 31417/96, 32377/96, 27/09/1999); Beck, Copp and Bazeley v the United Kingdom (no. 48535/99, 48536/99, 48537/99, 22/10/2002); Perkins and R. v. the United Kingdom (no. 43208/98, 44875/98 22/10/2002.) Salgueiro Da Silva Mouta v Portugal (No. 33290/96, 21/12/1999) Frett v France (No. 36515/97, 26/02/2002)

115 116

59

da je odbijanje njegova zahtjeva za odobrenje posvajanja bilo indirektno utemeljeno iskljuivo na njegovoj seksualnoj orijentaciji. Tvrdio je da je odluka, donesena u zakonitom sustavu koji odobrava posvajanje djeteta samcima, nevjenanim posvojiteljima, uinkovito iskljuuje svaku mogunost posvajanja kategoriji osoba koje su definirane po svojoj seksualnoj orijentaciji, naime homoseksualcima i biseksualcima, ne uzimajui u obzir njihove pojedinane osobine ili sposobnost odgajanja djeteta. Naveo je da je rtva diskriminacije na osnovi njegove seksualne orijentacije, krei time lan 14. u vezi s lanom 8. Sud se sloio da je odluka koju je osporavao podnositelj zahtjeva bila utemeljena na njegovoj homoseksualnosti. Smatrao je, meutim, da zbog izostanka konsenzusa u dravama ugovarateljicama i znanstvenoj zajednici o pitanju homoseksualnog posvajanja, drava u ovom sluaju ima polje slobodne procjene irokog opsega. Sud je odluio da odbijanje odobrenja posvajanja ne kri naelo razmjernosti i da je opravdanje koje je dala drava objektivno i valjano tako da razlika u postupanju na koju se alio nije diskriminacijska u smislu lana 14. Meutim, presuda je bila kontroverzna i imala snano razliito miljenje. Suci koji su imali razliito miljenje prigovorili su irokom polju slobodne procjene koja je dana vladi u odnosu na ozbiljnost razlike na temelju seksualne orijentacije, navodei da pozivanje u ovom sluaju na nedostatak zajednikog stajalita meu dravama ugovarateljicama ili jedinstvenog naela o posvajanju od strane homoseksualaca. koji bi omoguio dravama potpunu diskreciju ini se u suprotnosti sa sudskom praksom Suda u odnosu na lan 14. Konvencije, te kada je skriveno u ovako opim pojmovima, naginje tome da unazadi zatitu temeljnih prava (razliito miljenje sudaca Bratza, Fuhrmanna i Tulkensa). U sluaju E.B. protiv Francuske Sud je promijenio miljenje izneseno u prethodno navedenom sluaju. Sluaj E.B protiv Francuske odnosio se na enu u istospolnoj zajednici koja je htjela usvojiti dijete, a iji zahtjev je odbijen zbog njene seksualne orijentacije. Nadleni francuski organi, izmeu ostalih, naveli su kao razlog i nedostatak oinske figure za usvojeno dijete. Sud je razmatrajui sluaj, kao implicitan razlog za odbijanje prava na usvojenje, naveo seksualnu orijentaciju osobe. S obzirom da nije dokazana opravdanost razliitog tretiranja Sud je utvrdio krenje lana 14.117 Evropski sud je donio odluke i u pogledu zatite prava partnera istog spola. U sluaju Karner protiv Austrije118, podnositelj zahtjeva je tvrdio da je bio rtva diskriminacije na osnovu svoje seksualne orijentacije, tako to mu je austrijski Vrhovni sud uskratio status ivotnog partnera njegova pokojnog partnera,
117 118

E.B. v. France (no. 43546/02, 22/01/2008) Karner v Austria (No. 40016/98, 24/07/2003)

60

u smislu relevantnih austrijskih zakona i time mu onemoguio nasljeivanje partnerova stanarskog prava. Tvrdio je da je prekren lan 14. u vezi s lanom 8. Sud je prihvatio argument drave da je zatita porodice u tradicionalnom smislu znaajan i opravdan razlog koji moe opravdati razliku u postupanju. Meutim, bio je to poprilino apstraktan cilj i mogla se koristiti velika raznolikost konkretnih mjera kako bi se proveo. U sluajevima razlike u postupanju na osnovi spola ili seksualne orijentacije, polje slobodne procjene dano dravama lanicama, usko je. Stoga naelo proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i cilja koji se eli ostvariti nije samo zahtijevalo da izabrane mjere budu prikladne za ostvarivanje cilja; takoer je trebalo prikazati da je bilo potrebno iskljuiti homoseksualne parove iz opsega zakona kako bi se ostvario taj cilj. Drava nije podnijela nikakve argumente koji bi potkrijepili takav zakljuak i stoga nije dostavila uvjerljive i znaajne razloge koji bi opravdali usko tumaenje sporne odredbe. Time je postojalo krenje lana 14. Konvencije u vezi s lanom 8.119 Diskriminacija na osnovu imovine Pravna praksa Evropskog suda temeljem upuuje na to da drave imaju iroko polje slobodne procjene u pravljenju razlike na osnovi imovine. U sluaju Larkos protiv Cipra120 dotine razliite mjere odnosile su se na situaciju razliitih vrsta stanara kao osnovu za takvo postupanje. Meutim, mjere su definirale razliite vrste stanara u skladu s vrstom najmodavca vlasnika imovine od kojeg su unajmljivali stan. Sud je odredio da je osnova diskriminacije bila imovina u smislu vrste najmodavca vlasnika imovine. Iako je naveo da drava ima iroko polje slobodne procjene, Sud je utvrdio da je drava propustila dostaviti objektivno i valjano opravdanje za razlike koje ispunjava uslove lana 14. Konvencije, ak uzimajui u obzir njihovo polje slobodne procjene na podruju nadzora imovine. Sluaj Chassagnou i drugi protiv Francuske121 odnosio se na podnositelje zahtjeva vlasnike zemljita koji su se protivili lovu na osnovi etike, ali su u skladu sa zakonom bili obvezni postati lanovi odgovarajuih regionalnih udruga lovaca. Osim toga, u skladu s istim zakonom, bili su obvezni prenijeti prava lova na njihovoj zemlji udruzi tako da bi svi lovci na tom podruju mogli loviti na njihovoj zemlji. Budui da su bili maloposjednici, nisu mogli izbjei te obveze
119

Vidi Simpson protiv Ujedinjenog Kraljevstva; .J. i D.P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva; C. i L.M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva ; Z.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva; Kerhoven i Hinke protiv Nizozemske; i Mata Estevez protiv panjolske. Larkos v. Cyprus (No 29515/95, 18/02/1999) Chassagnou and others v France (Nos. 25088/94, 28331/95 and 28443/95, 29/04/1999)

120 121

61

u skladu sa zakonom, dok su vlasnici veih posjeda to mogli. Diskriminacija je utvrena na osnovi razlike u postupanju izmeu vlasnika velikih i malih posjeda: maloposjednici nisu mogli koristiti zemljite u skladu sa svojom savjesti (u ovom sluaju zatita ivotinja). Utvreno je krenje lana 1. Protokola 1. u vezi s lanom 14. kao i lana 11. u vezi s lanom 14. U sluaju Darby protiv vedske122, podnositelj zahtjeva, finski dravljanin britanskog porijekla, koji je radio u vedskoj morao je kao dio opinskog poreza, plaati crkveni porez vedskim vlastima i nije imao pravo na smanjenje iznosa njihovog poreza budui da nije imao prijavljeno prebivalite u vedskoj. Istaknuo je krenje lana 9. i 14. Konvencije. Sud je utvrdio da je prirodnije ispitati sluaj u skladu s lanom 14. u vezi s lanom 1. Protokola 1. koji se odnosi na mirno uivanje imovine. U odnosu na pravo smanjenja tog poreza, situacija podnositelja zahtjeva smatrala se slinom onoj drugih osoba, koje ne pripadaju vedskoj crkvi. Sud je utvrdio da razlika u odnosu na uivanje tog prava izmeu osoba koje imaju formalno prijavljeno prebivalite i osoba koje nemaju prijavljeno prebivalite nema zakonitu osnovu temeljem Konvencije. U sluaju Kjartan Asmundsson protiv Islanda123, podnositelj zahtjeva se alio da je obustavom njegove invalidske mirovine prekren lana 1. Protokola 1. Konvencije, samostalno i u vezi s lanom 14. Konvencije. Vlada je osporila tvrdnju podnositelja zahtjeva da je primjena novih invalidskih kriterija na njega nezakonita, diskriminacijska i nesrazmjerna interesima zajednice kojima se teilo. Sud je prihvatio da je pitanje razmjera koje je sr sluaja: je li ostvarena pravedna ravnotea izmeu zahtjeva opeg interesa zajednice i zahtjeva zatite temeljnih prava pojedinca. Iako je Sud razmatrao sluaj na osnovu lana 1. Protokola 1., kljuna injenica u razmatranju bila je da li je mjera razmjerna ili je dolo do neopravdanog razliitog postupanja. Sud je prihvatio da je uvoenje novih mirovinskih pravila bilo popraeno opravdanom zabrinutou o potrebi rjeavanja financijskih potekoa fonda i da su provedene promjene bile utemeljene na objektivnim kriterijima. Podnositelj zahtjeva je, meutim, bio jedan od malobrojnih umirovljenika ije su mirovine obustavljene; velika veina umirovljenika nije bila uope zahvaena. Sud je to teko mogao pomiriti s financijskim potekoama fonda. Sud je smatrao da, iako uvedene promjene prava na mirovinu mogu opravdano uzeti u obzir potrebe primatelja mirovine, to razliito postupanje samo po sebi ukazuje na to da su osporene mjere bile neopravdane u smislu lana 14. Sud je istaknuo da ovo razmatranje lana 14. ima
122 123

Darby v. Sweden (no. 11581/85, 23/10/1990) Kjartan Smundsson v. Iceland (60669/00, 30/03/2005)

62

veliku teinu u procjeni pitanja razmjernosti na osnovu lana 1. Protokola 1. Diskriminacijska osobina uplitanja bila je pogorana injenicom da je zahvatila podnositelja zahtjeva na posebno otar nain budui da ga je u potpunosti liila njegove mirovine. U odnosu na ovu pozadinu, Sud je utvrdio da je kao pojedinac podnositelj zahtjeva morao snositi pretjerani i nerazmjerni teret koji, unato irokom polju slobodne procjene drave na podruju socijalnih zakona, nije mogao biti opravdan zakonitim interesima zajednice na kojima su se oslanjale vlasti. Bilo bi drukije da je podnositelj zahtjeva bio obvezan pretrpjeti opravdano i razmjerno smanjenje a ne potpuno lienje svojih prava. Sud je utvrdio da je prekren lan 1. Protokola 1. Diskriminacija na osnovu veze sa nacionalnom manjinom Sud je takoer razmatrao sluajeve diskriminacije na osnovi povezanosti s nacionalnom manjinom. U Magee protiv Ujedinjenog Kraljevstva124, podnositeljica zahtjeva je prigovorila da je bila diskriminirana na osnovi nacionalnog porijekla i povezanosti s nacionalnom manjinom jer, izmeu ostalog, nije imala pravo na advokata neposredno nakon uhienja u Sjevernoj Irskoj temeljem vaeeg zakona o spreavanju terorizma, za razliku od osumnjienih uhienih i pritvorenih u Engleskoj i Walesu temeljem slinih zakona. Sud je smatrao da se razlika u postupanju ne moe objasniti na temelju osobnih obiljeja, poput nacionalnog porijekla, ve na zemljopisnom podruju na kojem je pojedinac uhapen i pritvoren. Zakoni mogu uzeti u obzir regionalne razlike i obiljeja objektivne i opravdane prirode. Takve razlike ne predstavljaju diskriminacijsko postupanje u smislu lana 14.125 Sluaj Ozgur Gundem protiv Turske126 odnosio se na kurdske dnevne novine koje su se bile prisiljene zatvoriti zbog napada i uznemiravanja za koja su navodno bile odgovorne turske vlasti. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da mjere koje su nametnute Ozgur Gundem predstavljaju diskriminaciju na osnovi nacionalnog porijekla i povezanosti s nacionalnom manjinom u skladu s lankom 14. Tvrdili su da su vlasti svako izraavanje kurdskog identiteta smatrale zagovaranjem separatizma i propagandom Kurdske radnike stranke (PKK). Stoga, zbog nedostatka bilo kakvog opravdanja za nametnute restriktivne mjere, mjere se mogu smatrati diskriminacijom. Turska vlada, s druge strane, tvrdila je da Ozgur Gundem djeluje kao orue propagande za PKK. Sud je utvrdio da je prekren
124 125 126

Magee v the United Kingdom (No. 28135/95, 06/06/2000) John Murray v. the United Kingdom (no.18731/91. 08/02/1996) zgr Gndem v Turkey (No. 23144/93, 16/03/2000)

63

lan 10. Meutim, smatrao je da nije bilo razloga vjerovati da ograniavanje slobode izraavanja moe potaknuti razliku u postupanju na temelju nacionalnog porijekla podnositelja zahtjeva ili povezanosti s nacionalnom manjinom. U skladu s tim, Sud je zakljuio da lan 14. nije prekren. U Arslan protiv Turske127, Okcuoglu protiv Turske128 i Ceylan protiv Turska129 svaki je podnositelj zahtjeva tvrdio da je proganjan na temelju svog pisanja jer su bila djela osobe kurdskog porijekla i odnosila su se na kurdska politika pitanja. Svaki je tvrdio da je zbog toga bio rtva diskriminacije u suprotnosti s lanom 14. Konvencije u vezi s lanom 10. Vlada je tvrdila da je svako uvjerenje bilo utemeljeno iskljuivo na separatistikom sadraju i nasilnom tonu spornih pisanja. Utvrdivi zasebno krenje lana 10, Sud nije smatrao potrebnim ispitati tubu u skladu s lanom 14. U brojnim sluajevima navodnog krenja prava na ivot i zabrane muenja u skladu s Konvencijom, podnositelji zahtjeva su pokuali tvrditi da nerazmjerni uinak tih zlostavljanja na odreenu zajednicu upuuje na diskriminacijsku politiku. Ponovno su potekoe u dokazivanju osujetile uspjenost zahtjeva. U Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva130, podnositelj zahtjeva je tvrdio da su okolnosti ubojstva njegova sina predstavljale diskriminaciju. Tvrdio je da su snage sigurnosti u razdoblju od 1969. do 1994. godine ubile 357 osoba u Sjevernoj Irskoj, a velika veina tih osoba su bili mladii katolike ili nacionalistike zajednice. Tvrdio je da mali broj ubijenih protestanata i mali broj progona i presuda pokazuje da je bilo diskriminacijskog koritenja smrtonosne sile i nedostatak zatite nacionalistike ili katolike zajednice na osnovi nacionalnog porijekla ili povezanosti s nacionalnom manjinom. Vlada je odgovorila da nema dokaza da je bilo koja od tih smrti u Sjevernoj Irskoj bila slina ili da su pokazivale ikakve razlike u postupanju. Puke statistike nisu bile dostatne kako bi se utvrdili opseni navodi diskriminacije katolika ili nacionalista. Sud je u odluci naveo da kada ope pravilo ili mjera ima neproporcionalno kodljive uinke na odreenu skupinu, nije iskljueno da se to moe smatrati diskriminacijskim bez obzira na to to nije tano usmjereno na tu skupinu. Meutim, iako se statistiki ini da su veinu ubile snage sigurnosti, Sud ne smatra da sama statistika moe otkriti praksu koja bi se mogla klasificirati kao diskriminacijska u smislu znaenja lana 14. Sudu nisu podneseni nikakvi
127 128 129 130

Arslan v Turkey (No. 23462/94, 08/07/1999) Okuoglu v Turkey (No. 24246/94, 08/07/1999) Ceylan v Turkey (No. 23556/94, 08/07/1999) Hugh Jordan v the United Kingdom (No. 24746/94, 04/05/2001)

64

dokazi koji bi ga ovlastili da zakljui da je bilo koje od tih ubojstava, osim etiri koja su rezultirala presudama, ukljuivalo nezakonito ili pretjerano koritenje sile lanova snaga sigurnosti.131 Diskriminacija po osnovu svake druge okolnosti Ova kategorija u sutini obuhvaa sve ono to nije navedeno u lanu 1 Zakona. Evropski sud je utvrdio da ova kategorija, izmeu ostaloga, obuhvaa brani status, profesionalni status, vojni in i invaliditet. Sluaj McMichael protiv Ujedinjenog Kraljevstva132 odnosio se na biolokog oca djeteta koje je stavljeno u skrb drave i dano na posvajanje. Tvrdio je da je kotski zakon po kojem zakonsko pravo na skrbnitvo ili sudjelovanje u postupku brige za dijete prije nego to se vjena s majkom djeteta, diskriminatoran. Vlada je tvrdila da zakon doputa ocu da zatrai odluku koja mu jami roditeljska prava. Zbog te injenice, Sud je istaknuo izjavu Evropske komisije da je svrha dotinih zakona identifikacija zaslunih oeva kojima mogu biti dodijeljena roditeljska prava titei time interese djeteta i majke. S obzirom da je cilj dotinih zakona bio opravdan i da su nametnuti uvjeti razmjerni, Sud je smatrao da razlika u postupanju ima utemeljeno i objektivno opravdanje. U skladu s tim nije utvreno krenje lana 14. U sluaju Sahin protiv Njemake133, podnositelj zahtjeva je tvrdio da odluke njemakog suda kojima je njegov zahtjev za pravom posjeta njegovom djetetu, roenom u vanbranoj zajednici, osporen, predstavljaju krenje njegova prava na potovanje njegova porodinog ivota i da je bio rtva diskriminacije u vezi s lanom 8. Njemaki zakoni (po tumaenju sudova) oeve djece roene u vanbranoj zajednice stavljaju u drukiji odnosno manje povoljan poloaj od rastavljenih oeva. Za razliku od potonjih, bioloki oevi nemaju pravo posjeta
131

Vidi McKerr v. the United Kingdom (no.28883/95, 04/05/2001); ee v. the United Kingdom; Kelly and others v. The United Kingdom (no.30054/96 04/05/2001); McShane v. the United Kingdom (no.43290/98, e20/08/2002), kao i presude Kurt v. Turkey (no.24276/94, 25/05/1998); Tanli v. Tureky (no.26129/95 10/04/2001); Tanrikulu v. Turkey (no. 23763/94 08/07/1999); Bilgin v. Turkey (no. 23819/94, 16/11/2000); eOnen v. Turkey (no. 22876/93, 14/05/2002); Ergi v. Turkey (no. 23818/94, 28/07/1998); Cakici v . Turkey (1999); e v. Turkey (no.22496/93, 09/05/1998); Mahmut Kaya v. Turkey (no.22535/93, 28/03/2000); Akdivar and others. v Turkey (no. 21893/93, 16/09/1996); Mentes and others v. Turkey (no.23186/94, 28/11/1997); Selcuk and Asker v Turkey (no.23184/94, 24/04/1998).

132 133

McMichael v the United Kingdom (No. 16424/90, 24/02/1995) Sahin v Germany (No. 30943/96, 11/10/2001)

65

svojoj djeci. Nadalje, sud moe ponititi majino odbijanje prava posjeta kada je pravo posjeta u interesu djeteta. Sud nisu uvjerili argumenti drave da oevima djece roene u vanbranoj zajednici nedostaje interes za kontakt s njihovom djecom i da u bilo kojem trenutku mogu napustiti ne-branu zajednicu. Sud je, stoga, zakljuio da je prekren lan 14. u vezi s lanom 8. U pogledu zatite prava osoba sa invaliditetom Evropski sud je u sluaju Zehnalova i Zehnal protiv eke134 (2002.) odluio da podnositelji zahtjeva, koji su bili u kolicima i koji su tvrdili da se kri pravo potovanja njihovih privatnih ivota, bez diskriminacije jer mnoge javne zgrade nisu bile opremljene pristupnim ureajima za osobe s invaliditetom (iako je to bilo propisano ekim zakonima). Sud je smatrao da se lana 8. ne moe primijeniti, te se stoga nije mogao primijeniti ni lan 14. U sluaju Botta protiv Italije135, podnositelj zahtjeva, korisnik invalidskih kolica, nije mogao dobiti pristup plai i moru na privatnom kupalitu zbog propusta kupalita da osigura ureaje za osobe s invaliditetom (toalete i rampe) kako propisuje talijanski zakon. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da propust talijanske drave da poduzme korake da ispravi propuste privatnog kupalita kri njegovo pravo na privatan ivot i razvoj njegove osobnosti po osnovu lana 8. i predstavlja diskriminaciju suprotnu lanu 14. Sud je ispitao jesu li prava koja je istaknuo podnositelj zahtjeva unutar opsega pojma potovanja privatnog ivota. Sud je smatrao da se istaknuto pravo, naime pravo na pristup plai i moru na mjestu udaljenom od njegovog uobiajenog prebivalita tokom njegova godinjeg odmora, odnosi na meuljudske odnose tako irokog i neodreenog opsega da ne moe postojati uvjerljiva izravna veza izmeu mjera koje je drava morala poduzeti kako bi ispravila propuste privatnog kupalita i privatnog ivota podnositelja zahtjeva. Sud je zakljuio da lan 8. nije mjerodavan i stoga nije razmatrao lan 14. Sluaj Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva136 odnosio se na domae zakone u skladu sa kojima samoubojstvo nije predstavljalo kazneno djelo, ali je bilo kazneno djelo nekomu pomoi u tome. Podnositeljica zahtjeva je tvrdila da takvi zakoni diskriminiraju one koji, kao i ona, sebi ne mogu oduzeti ivot bez tue pomoi. Sr njezine tvrdnje diskriminacije bio je utemeljena na injenici da se s njom postupalo kao i s onima koji su se nalazili u znatno drukijim
134 135 136

Zehnalov and Zehnal v Czech Republic (No. 3862/97, 14/05/2002) Botta v Italy (No. 21439/93, 24/02/1998). Pretty v the United Kingdom (No. 2346/02, 29/04/2002)

66

situacijama. Oslanjala se na presudu u sluaju Thlimmenos137 tvrdei da su dotine mjere diskriminacijske jer osobu s invaliditetom, ali ne i onu koja nema invaliditet, spreavaju u koritenju prava poinjenja samoubojstva. Sud se sloio s domaim sudom istaknuvi da je, budui da dotini zakoni ne predviaju pravo na poinjenje samoubojstva u domaem pravu, pa je time i njen zahtjev pogreno utemeljen. lan 4. (Ostali oblici diskriminacije) (1) Uznemiravanje se smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojoj ponaanje vezano za jedan od navedenih osnova iz lana 2. ovog zakona ima za svrhu ili iji je efekat povreda dostojanstva lica i stvaranje zastraujueg, neprijateljskog, degradirajueg, poniavajueg ili uvredljivog okruenja. (2) Spolno uznemiravanje je svaki oblik neeljenog verbalnog, neverbalnog ili fizikog ponaanja spolne prirode iji je cilj ili efekat povreda dostojanstva lica, posebno kada se njime stvara zastraujue, neprijateljsko, degradirajue, poniavajue ili uvredljivo okruenje. (3) Mobing je oblik nefizikog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju poniavajui efekat na rtvu ija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog. (4) Segregacija je djelo kojim (fiziko ili pravno) lice odvaja druga lica na osnovu jedne od nabrojanih osnova iz lana 2. ovog zakona, u skladu s definicijom diskriminacije sadranom u lanu 2. ovog zakona. (5) Izdavanje naloga drugima za vrenje diskriminacije i pomaganje drugima prilikom diskriminacije smatra se oblikom diskriminacije. (6) Podsticanje na diskriminaciju je svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mrnje i zabranjeno je. U odreenom broju drugih zemalja138, navedeni osnovi smatraju se oblicima diskriminacije. Zakon definira mobbing kao specifian vid nefizikog
137 138

Thlimmenos v Greece (No. 34369/97, 06/04/2000) Izuetak je Estonija gdje je neeljeno ponaanje usmjereno protiv osobe u podreenom ili zavisnom poloaju.

67

uznemiravanja na radnom mjestu dok definicija uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja slijedi izrazito jasnu definiciju navedenih oblika diskriminacije utvrenih u tzv. Rasnoj direktivi i Okvirnoj direktivi Evropske Unije.139 Pitanje koje stvara dilemu je definiranje neeljenog ponaanja, odnosno usvajanja objektivnih ili subjektivnih kriterija ili moda oba, kao to pokazuje primjer Velike Britanije koja kombinira i subjektivni i objektivni element, pa se neprihvatljivim ponaanjem smatra ono za koje se razumno smatra da ima takav efekat, imajui u vidu sve okolnosti, a posebno percepciju rtve. Takoe treba napomenuti razliku izmeu uznemiravanja po osnovu spola kao oblika diskriminacije od spolnog uznemiravanja koje se ne temelji na spolu nego na seksualnoj privlanosti odnosno odbijanju seksualnih kontakata zbog nedostatka uzajamnog seksualnog interesa koje druga strana oekuje i nada se pri spolnom uznemiravanju.140 Kod spolnog uznemiravanja razlikujemo fiziko ponaanje kao to su nepoeljni fiziki kontakti, poput nepotrebnog dodirivanja, glaenja, tipanja ili pripijanja uz tijelo druge osobe pa do napadanja ili prisiljavanja na spolni odnos. Spolno uznemiravanje moe biti i verbalno ponaanje seksualne prirode koje obuhvata neugodna nametanja, predlaganje ili insistiranje na spolnom odnosu, stalno iskazivanje elje za vianjem van radnog mjesta i nakon to je jasno iskazano neprihvaanje prijedloga, uvredljiva flertovanja, sugestivne primjedbe i insinuacije te pohotnost. Neverbalno ponaanje kao oblik spolnog uznemiravanja obuhvata predoavanje pornografskih i seksualno sugestivnih slika, predmeta, ili pisanih materijala, kao i zvidanje, podsmjehivanje ili seksualno sugestivnu gestikulaciju. Podcjenjivanje ili ismijavanje osobe koja se fiziki ugroava ili plai zbog neijeg spola, uvrede zbog spola, izgleda i oblaenja, uvredljivi i poniavajui komentari predstavljaju oblik seksualnog uznemiravanja.141 Prve definicije mobbinga polazile su od postupka sistematske neprijateljske i neetine komunikacije od strane jedne ili vie osoba prema, u najveem broju
139

Direktiva 2000/78/EC (General Framework for Equal Treatment in Employment and Occupation) i Direktiva 2000/43/EC (Race Equality Directive) Vidi vie oli M. Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu u Bodiroga Vukobrat N. i drugi (ur.) Mobbing, Drutvo psihologa Primorsko goranske upanije, Rijeka, 2006. str.60. Ibid.

140

141

68

sluajeva, jednoj osobi koja je na taj nain dovedena u bespomonu poziciju koja joj onemoguuje odbranu, te se u toj poziciji dri ponavljanjem mobbinga dui vremenski period. Kasnije definicije mobbinga naglaavaju neetinost i grupnu dimenziju mobbinga za razliku od bullyinga koji predstavlja pojedinani akt ponaanja ili bossinga koji uz individualnu komponentu naglaava i smjer aktivnosti mobbinga. U teoriji postoje dva osnovna vida mobbinga: vertikalni i horizontalni mobbing. Kod vertikalnog mobbinga hijerarhijski vii pozicionirani zaposlenici (moberi) izlau mobbingu nie pozicioniranog zaposlenika. Horizontalni mobbing podrazumijeva mobiranje osobe unutar istog pozicijskog ili hijerarhijskog reda. Ciljevi mobbniga su destrukcija i unitenje linog, profesionalnog i drutvenog digniteta i integriteta mobirane osobe.142 U sluaju Hagan protv Australije podnsilac zahtjeva, Australijanac domorodakog etnikog porijekla, tvrdio je da je uznemiren zbog naziva sportskog objekta iz 60-ih godina E.S. Nigger Brown Stand koji je nazvan po imenu slavnog sportiste i javne linosti. Termin nigger predstavljao je njegov nadimak, dat najvjerovatnije po nazivu kreme za cipele, a to nije bilo usmjereno protiv Browna, jer nije bio pripadnik ni crnake ni aboridinske zajednice. Nakon to Hagan nije uspio sa zahtjevom kod nadlenih australskih tijela da se iz naziva ukloni termin nigger, u svom zahtjevu je utvrdio da su prekreni lanovi 2., 3., 4., 5., 6. i 7. CERD i da se radi o rasno uvredljivom terminu i uope jednim od najuvredljivijih termina u engleskom jeziku. Komitet je naao, bez obzira to se radilo o 60-im godinama, da se koritenje navedenog termina danas moe smatrati uvredljivim, naroito za aboridinsku zajednicu i preporuio da se vie ne koristi. U amerikom sluaju Robinson protiv Jacksonville Shipyards Inc., zaposlenica kompanije bila je kontinuirano izloena slikama golotinje od strane kolega mukaraca. Pored toga, kolege mukarci obraali su joj se terminima bebo, eeru i draga. Uz to postavljali su opscene napise usmjerene protiv zaposlenice na radnom mjestu, te inili brojne uvredljive primjedbe prema rtvi. Iako se rtva alila na spomenutu atmosferu uznemiravanja, nadreeno kompanijsko osoblje nije joj pomoglo. Domai sud je utvrdio da je uznemiravanje bilo utemeljeno na spolu, te da je poslodovac znao ili trebao znati za uznemiravanje, te da je shodno tome propustio poduzeti odgovarajue mjere.
142

Vidi vie Simono A. i drugi, Mobbing u suvremenom drutvu u Bodiroga Vukobrat N. i drugi (ur.) Mobbing, Drutvo psihologa Primorsko goranske upanije, Rijeka, 2006. str.60.

69

Segregacija se esto definira kao posebni i oiti vid direktne rasne diskriminacije. Prema Zakonu o rasnim odnosima Velike Britanije, rasna segregacija postoji i ako su objekti, usluge i oprema koji su osigurani segregiranoj grupi jednakog ili boljeg standarda. Takoe, jednak tretman moe iskljuiti ranjivu grupu od mogunosti koje su date drugim grupama. Jedan od najpoznatijih primjera legalne segregacije bio je prisutan u junim saveznim amerikim dravama. Vrhovni sud SAD je u uvenom sluaju Brown protiv Board of Education, a u pogledu rasne segregacije u kolama, utvrdio da princip odvojeni, ali jednaki predstavlja povredu ustavnog principa o jednakosti. Meunarodne institucije su utvrdile da su u istonoevropskim zemljama Romi esto segregirani u sistemu obrazovanja, stanovanja ili javnim slubama. U Opoj preporuci broj 19. (Rasna segregacija i apartheid), CERD primjeuje da potpuna ili djelomina rasna segregacija moe biti posljedica vladine politike, ali djelimina segregacija moe biti rezultat i nenamjernog djelovanja privatnih pojedinaca. U mnogim gradovima uslovi stanovanja mogu biti razliiti zbog razlike u dohotku, koja je nekada kombinirana i sa razlikom u rasi, boji koe, porijeklu, nacionalnom ili etnikom porijeklu. Rasna segregacija tako moe nastati i bez poticaja ili direktnog mijeanja javnih vlasti. Kao to je napomenuto prilikom objanjenja osnova diskriminacije, CERD je po izvjetaju Bosne i Hercegovine zatraio da vlasti prekinu sa segregacijom u kolama, odnosno da ukinu jednonacionalne kole kao i dvije kole pod jednim krovom to je prije mogue, ukljuujui i etniku diskriminaciju prisutnu u udbenicima.

70

lan 5. (Izuzeci od principa jednakog postupanja) Zakonske mjere i radnje nee se smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje ili razliito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Sljedee mjere nee se smatrati diskriminacijskim kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeu sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati i kada: a) proizilaze iz provoenja ili donoenja privremenih posebnih mjera osmiljenih bilo da se sprijee ili nadoknade tete koje lica trpe a koje su odreene osnovama navedenim u lanu 2. ovog zakona i to naroito za pripadnike ugroenih grupa, kao to su: invalidna lica, pripadnici nacionalnih manjina, ene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i druga drutveno iskljuena lica, civilne rtve rata, rtve u krivinim postupcima, raseljena lica, izbjeglice i azilanti; odnosno da se omogui njihovo puno uee u svim oblastima ivota; b) su zasnovane na obiljeju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenih u lanu 2. ovog zakona kada, u ogranienim okolnostima, zbog prirode konkretnih profesionalnih aktivnosti koje su u pitanju ili konteksta u kojem se izvravaju, takvo obiljeje predstavlja stvarni i odreujui uslov u pogledu izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit e predmet povremenih preispitivanja; c) su zasnovane na razlikovanju, iskljuivanju ili davanju prednosti u vezi sa zapoljavanjem kao lana osoblja institucije koje se obavlja u skladu s doktrinama, osnovnim postavkama, dogmama, vjerovanjima ili uenjima konkretne vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da je razlikovanje, iskljuenje ili davanje prednosti izvreno savjesno kako ne bi dolo do povrede vjerskih osjeanja pripadnika te vjeroispovijesti ili te vjere; d) odreuju maksimalnu starosnu dob najprimjereniju za prekid radnog odnosa i odreuju starosnu dob kao uslov za penzionisanje; e) su zasnovane na dravljanstvu na nain predvien zakonom; f) su zasnovane na realizaciji razumnih prilagoavanja s ciljem osiguravanja principa jednakog postupanja u odnosu na invalidna lica. Poslodavci su zato prema potrebi u konkretnom sluaju duni preduzeti odgovarajue mjere, radi omoguavanja da invalidno lice ostvari pristup, uestvuje ili 71

napreduje u zaposlenju, odnosno da uestvuje u obuci, ako takve mjere ne nameu nesrazmjeran teret poslodavcu; g) stavljanje u nepovoljniji poloaj pri ureivanju prava i obaveza iz porodinog odnosa kada je to odreeno zakonom, a posebno s ciljem zatite prava i interesa djece, to mora biti opravdano legitimnom svrhom, zatitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama porodinih zakona; h) prilikom zasnivanja radnog odnosa, ukljuuju u lanstvo, te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslovanjem registriranih crkava i vjerskih zajednica u BiH, kao i druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu sa ustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske doktrine, uvjerenja ili ciljevi. U nastojanju ostvarivanja stvarne jednakost u drutvu, dravni organi mogu poduzeti i odreene mjere koje se nee smatrati diskriminacijom ako su usmjerene na ispravljanje ve postojeih nejednakosti. Takve mjere se nazivaju pozitivnim ili afirmativnim. U pogledu terminolokog odreenja, pojam afirmativna akcija/radnje se esto izjednauje sa terminom pozitivna diskriminacija. Sve vie se u teoriji i praksi naputa koritenje termina pozitivna diskriminacija kao kontradiktornog samog po sebi. Diskriminacija podrazumijeva arbitrarno, nepravedno i nelegitimno razlikovanje i takvo postupanje nikada ne moe biti pozitivno. U sluaju da je razlikovanje opravdano i legitimno, onda takvo postupanje ne moe biti nazvano diskriminacijom. S druge strane termin pozitivna akcija/radnja/mjera ekvivalentan je terminu afirmativne akcije odnosno mjera. Kao to se vidi iz prethodne odredbe na zakonodavac se opredijelio za termin zakonske mjere i radnje koje se nee smatrati diskriminacijom ako su utemeljene na objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Afirmativne radnje/mjere mogu se definirati kao konzistetan paket mjera, privremenog karaktera, sa ciljem ispravljanja pozicije lanova odreenih grupa u jednom ili vie aspekata njihovog drutvenog ivota, a radi osiguranja stvarne jednakosti.143 Meunarodni instrumenti poznaju pozitivne ili afirmativne mjere pa se npr. u lanu 2. CERD drave pozivaju da, ako okolnosti to zahtijevaju, poduzmu pozitivne mjere, dok CEDAW obavezuje drave da poduzmu posebne privremene mjere kako bi se ubrzano ostvarila de facto ravnopravnost mukaraca i ena. Navedene mjere ne mogu za posljedicu imati odravanje nejednakih ili razliitih prava, kada se ostvare ciljevi zbog kojih su mjere i poduzete. Pozitivnim/ afirmativnim radnjama i mjerama nastoji se osigurati jednakost grupa koje
143

Izvjetaj Ekonomskog i socijalnog vijea UN E/CN.4/Sub.2/2002/21. od 17.06.2002

72

su historijski bile obespravljene, ispraviti drutvena odnosno strukturalna diskriminacija, osigurati razliito i proporcionalno predstavljanje razliitih grupa, drutvena ukljuenost i poboljanje standarda pripadnika pojedinih grupa, prevencija drutvenih nemira itd. U sluaju uvoenja pozitivnih mjera, mora se napraviti balans u zatiti grupnih i individualnih prava, pa su nacionalni i meunarodni sudovi jasno utvrdili da pozitivne mjere moraju biti razumne i objektivno opravdane, te da postoji odnos proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i cilja koji se eli postii, te su esto ograniene vremenom. Praksa pokazuje da diskriminacija moe postojati u sluajevima kada se sa razliitim pojedincima ili grupama postupa drugaije. U sluaju Thlimmenos protiv Grke podnositelj zahtjeva, Jehovin svjedok, bio je osuen zbog odbijanja izvrenja naredbe koja se ogledala u tome da je odbio obui vojnu odoru u trenutku ope mobilizacije. Podnositelj zahtjeva se alio da ga je zbog osude Izvrni odbor grkog Instituta ovlatenih knjigovoa odbio imenovati ovlatenim knjigovoom, te da je zakon propustio napraviti razlikovanje izmeu osoba koje su osuene zbog svojih vjerskih uvjerenja i onih koji su osueni po drugim osnovama. Podnositelj zahtjeva pozivao se na povredu lana 14. u vezi s lanom 9. to je Evropski sud i usvojio. Sud je ovim proirio svoju raniju sudsku praksu na situacije u kojima drava bez objektivnog i valjanog opravdanja propusti postupati drugaije s osobama ije su situacije znaajno drugaije.144 U praksi se pitanje da li se pojedinci nalaze u razliitim situacijama nekada ocjenjuje u odnosu na opravdanje koje odredi drava. Drave pokuavaju neutralizirati razliku koju navodi podnositelj zahtjeva tvrdei da se grupe mogu razliito kategorizirati, naroito kada podnositelj zahtjeva utemelji svoj zahtjev na kategorijama poput rase, spola ili vjere. Navedene osnove diskriminacije, Sud podvrgava veem stepenu ispitivanja od drugih klasifikacija traei vre razloge kako bi eventualno opravdao drugaije postupanje. Na primjer, podnositelj zahtjeva moe tvrditi da je bilo drukijeg postupanja na osnovu spola; drava moe odgovoriti da je s pojedincima postupala drugaije na temelju drugih manje sumnjivih kriterija, poput staa na poslu koji nije vezan za spol. Diskriminacijom se nee smatrati ono postupanje koje ima objektivno i razumno opravdanje i to u sluajevima kada se takvim postupanjem slijedi zakoniti cilj i kada su koritena sredstva opravdano proporcionalna cilju koji se nastoji ostvariti.

144

Vidi DH and others v Czech Republic (no. 57325/00, 07/02/2006)

73

U belgijskom lingvistikom sluaju, Evropski sud utvrdio je ispitivanje opravdanosti za drugaije postupanje, te naglasio vanost kako objektivnih ciljeva tako i odnosa proporcionalnosti: O tom pitanju Sud smatra da je prekreno naelo jednakosti postupanja ako razlika nema objektivno i razumno opravdanje. Postojanje takvog [objektivnog i razumnog] opravdanja mora biti procijenjeno u odnosu na cilj i uinke odreene mjere uzimajui u obzir naela koja inae prevladavaju u demokratskim drutvima. Razlike u postupanju u koritenju nekog prava navedena u Konvenciji ne moraju samo teiti zakonitom cilju: lan 14se jednako kri kada se jasno utvrdi da ne postoji opravdan odnos proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i cilja kojemu se tei.145 U posljednjim sluajevima, Sud je ograniio pristup opravdanju u sluajevima diskriminacije. U sluaju Timishev protiv Rusije, Sud je utvrdio da nijedna razlika u postupanju, koja je iskljuivo ili do znaajne mjere utemeljena na etnikom porijeklu osobe, ne moe biti objektivno opravdana u savremenom demokratskom drutvu, koje je izgraeno na naelu pluralizma i potovanja razliitih kultura, a prema principima Direktive Europske unije o rasnoj jednakosti i Okvirne direktivi o jednakosti, koje ne doputaju objektivno opravdanje diskriminacije. U DH i drugi protiv Republike eke, Sud je smatrao da kada je razlika u postupanju utemeljena na rasi, boji koe ili etnikom podrijetlu, pojam objektivnog ili razumnog opravdanja mora se tumaiti to je mogue preciznije. Nadalje je naveo da opravdanje koje nudi vlada da su uenici smjeteni u posebne kole nakon testova koji su pokazali da imaju niu intelektualnu sposobnost nepouzdani s obzirom na kulturoloku pristranu prirodu testova. Utvrdio je da postoji opasnost da su testovi bili pristrani i da rezultati nisu analizirani u odnosu na posebnosti i posebne osobine romske djece koja su ih polagala. U tim okolnostima ti testovi ne mogu sluiti kao opravdanje za pobijane razlike u postupanju. Navedene presude su citirane i u sluaju Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine. Malo se sluajeva bavi pitanjem zakonitog cilja, jer veina drava priznaje da kada se jednom utvrdi razlika u postupanju, ona mora biti razumno opravdana. Pokazalo se, meutim, da drava jednostavno moe dokazati da razlika u postupanju ima zakoniti cilj.
145

Vidi Marckx v. Belgium (no.6833/74, 13/06/1979); Rasmussen v. Denmark (no.8777/79, 28/11/1984); Abdulaziz v. UK (no. 9214/80, 9473/81, 9474/81, 28/05/1985); Inze v. Austria (8695/79, 28/10/1987); Thlimmenos v. Greece (no.34369/97, 06/04/2000).

74

U belgijskom lingvistikom sluaju, zakoniti cilj bila je efikasna provedba politike razvoja lingvistikog jedinstva dvaju velikih lingvistikih podruja. U Marckx protiv Belgije cilj je bio poduprijeti i potaknuti tradicionalnu porodicu. U Abdulaziz, Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva cilj je bio zatiti trite rada i javni red. Dokazujui zakoniti cilj za drukije postupanje, drava ne mora dokazati samo prirodu zakonitog cilja kojeg slijedi, nego uvjerljivim dokazima, mora dokazati i vezu izmeu zakonitog cilja kojeg slijedi i drugaijeg postupanja koje osporava podnositelj zahtjeva. U sluaju Darby protiv vedske, vedska vlada nije pokuavala opravdati diskriminacijsku poreznu politiku jer je ona u stvarnosti bila utemeljena samo na administrativnoj pogodnosti. U tom sluaju, podnositelj zahtjeva radio je mnogo godina u vedskoj a da nije formalno prijavio svoje prebivalite. Trebao je platiti crkveni porez za crkvu kojoj nije pripadao, dok su osobe u slinim situacijama, koje su prijavile svoje prebivalite, bile izuzete od tog poreza. Sud nije utvrdio nikakav zakoniti cilj za tako razliito postupanje i u skladu s tim utvrdio je krenje lana 14. Utvrenje proporcionalnosti zahtijeva procjenu postoji li opravdani odnos proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i cilja koji se eli ostvariti. U navedenom belgijskom lingvistikom sluaju, Sud je istaknuo da Konvencija ne brani razlike u postupanju koje su utemeljene na objektivnoj procjeni znatno razliitih injeninih okolnosti i koje, budui da su utemeljene na javnom interesu, postiu pravednu ravnoteu izmeu zatite interesa zajednice i potovanja prava i sloboda koje Konvencija osigurava. Ispitivanje proporcionalnosti podrazumijeva i pitanje da li je teta, koju je podnositelj zahtjeva pretrpio u svrhu zakonitog cilja, pretjerana. U belgijskom lingvistikom sluaju Sud je utvrdio da propisi koje je Belgija usvojila u svrhu promicanja jezinih regija mogu biti opravdani i ne utjeu znaajno na prava pojedinaca. U sluaju Paulik protiv Slovake, Sud je prihvatio da zakoniti interes zatite porodinih veza i interesa djece moe opravdati razlike u postupanju, mada su koritena sredstva u konkretnom sluaju, naime branjenje podnositelju zahtjeva da ospori oinstvo, neproporcionalna cilju koji se slijedio, pa je iz tog razloga utvreno krenje lana 8. u vezi s lanom 14.

75

lan 6. (Podruje primjene)146 (1) Ovaj zakon se primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivou drave, entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskih institucija i tijela, te pravnih osoba s javnim ovlatenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizikih osoba, u svim podrujima ivota a posebno u sljedeim podrujima: a) Zapoljavanja, rada i radnih uvjeta, ukljuujui pristup zaposlenju, zanimanju i samozapoljavanju kao i radne uvjete, naknade, napredovanja u slubi i otputanja s posla. b) Obrazovanja, nauke i sporta, ukljuujui predkolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje, i javno i privatno. Nadalje, dostupnost obrazovanja ne bi trebala zavisiti od useljenikog statusa djece ili njihovih roditelja. c) Socijalne zatite ukljuujui socijalno osiguranje, socijalne naknade, socijalnu pomo (naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i nain postupanja prema korisnicima socijalne zatite.
146

Relevantni dokumenti koji reguliraju oblasti osim onih navedenih u komentaru ovog lana: - Direktiva Vijea EU 2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba, bez obzira na njihovo rasno ili etniko porijeklo; - Direktiva Vijea EU 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman na podruju zapoljavanja i odabira zvanja; - Direktiva Vijea EU 75/117/EEC od 10.02.1975. o usklaivanju prava drava lanica u vezi s primjenom naela jednake plae za mukarce i ene; - Direktiva Vijea EU 76/207/EEC od 9. 02.1976. o primjeni naela jednakog postupanja za mukarce i ene pri zapoljavanju, profesionalnom usavravanju, napredovanju i uslovima rada; - Direktiva 2002/73/EC Evropskog parlamenta i Vijea EU o izmjenama Direktive 76/207/EEC Vijea o primjeni naela jednakog postupanja za mukarce i ene pri zapoljavanju, profesionalnom usavravanju, napredovanju i usloviam rada; - Direktiva Vijea EU 86/378/EEC od 24. jula 1986. o primjeni naela jednakog postupanja za mukarce i ene u profesionalnim sistemima socijalne sigurnosti; - Direktiva Vijea EU 96/97/EC od 20.12.1996. o izmjenama Direktive 86/378/EEC o primjeni naela jednakog postupanja za mukarce i ene u profesionalnim sistemima socijalne sigurnosti; - Direktiva Vijea EU 92/85/EEC od 19. oktobra 1992. o uvoenju poticajnih mjera za unapreenje zatite na radu trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili doje; - Direktiva Vijea EU 97/80/EC od 15. decembra 1997. o teretu dokazivanja u sluajevima diskriminacije na osnovu spola, - Direktiva Vijea EU 2000/78/EC od 27. novembra 2000. koja ustanovljuje opi okvir za jednako postupanje pri zapoljavanju i izboru zvanja; - Direktiva Vijea EU 2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili etniko porijeklo; - Konvencija o zatiti ljudskih prava i digniteta ljudskih bia u primjeni biologije i medicine - Oviedo, 04. april 1997. godine Vijee Evrope, Bosne i Hercegovine je zemlja potpisnica (Genetsko nasljee); - Evorpska Socijalna Povelja (brano stanje), te su proireni sa narednim osnovima: zdravstvenog stanja, obrazovanja, drutvenog poloaja, rodni identitet i izraavanje.

76

d) Zdravstvene zatite ukljuujui dostupnost skrbi i lijeenja, i u odnosu na nain na koji se prua skrb i lijee pacijenti. e) Obuke ukljuujui poetno osposobljavanje i stalno struno usavravanje, sve vrste i sve nivoe profesionalnog usmjeravanja, naprednog strunog usavravanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, ukljuujui i stjecanje praktinog radno iskustva. f) Pravosua i uprave ukljuujui aktivnosti policije i drugih slubenika za provedbu zakona, slubenika pogranine kontrole, vojno i zatvorsko osoblje. Konkretno, sve osobe e biti jednake pred sudovima i tribunalima. g) Stanovanja ukljuujui pristup stanovanju, uvjete stanovanja i raskid ugovora o najmu. h) Javnog informiranja i medija. i) lanstva u profesionalnim organizacijama, ukljuujui lanstvo u organizaciji radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj organizaciji iji lanovi obavljaju neko odreeno zanimanje; ukljuenost u takve organizacije i pogodnosti koje pruaju takve organizacije. j) Roba i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, ukljuujui, na primjer, prilikom kupovine robe u trgovini, prilikom podnoenja molbe za zajam u banci i u odnosu na pristup diskotekama, kafiima i restoranima. k) Obavljanja privredne djelatnosti, ukljuujui pravo o trinoj konkurenciji, odnose izmeu preduzea i odnose izmeu poduzea i drave. l) Uea u kulturnom i umjetnikom stvaralatvu. m) Jednakom ueu u javnom ivotu svih graana. n) Porodice, pri emu e brani drugovi uivati potpunu jednakost prava kao i odgovornosti u pogledu brane zajednice, tokom trajanja brane zajednice i njene rastave ukljuujui i prava i odgovornosti u pogledu podizanja djece. o) Prava djeteta ukljuujui one mjere zatite koje su potrebne shodno njihovom statusu maloljetnika, od strane njihove porodice, drutva i drave.

77

Bosna i Hercegovina se, nakon rata 1992.-1995. nala u vrlo delikatnoj situaciji u pogledu potivanja ljudskih prava. Rat, kao najdrastiniji oblik krenja najvrednijih ljudskih vrijednosti ivota i slobode i drugih ljudskih prava, u Bosni i Hercegovini je bio dodatno optereen elementima evidentne diskriminacije na nacionalnoj osnovi uz teka krenja ratnog i humanitarnog prava, to je potvreno i nizom presuda Tribunala za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije, Presudom Meunarodnog suda pravde u Hagu ali i Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 5/98 u kojima je, izmeu ostalog, potvren poinjeni genocid u podruju Srebrenice, iroko rasprostranjeno etniko ienje, preseljavanje stanovnitva, teki ratni zloini i drugi, najtei oblici krenja ljudskih prava. Rat u BiH je okonan potpisivanjem Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Daytonski sporazum) iji Anex 4. je predstavljao novi Ustav BiH. Anex 4. dakle Ustav BiH u svom lanu II/6. utvruje: Implementacija Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2. Dakle, samim Ustavom BiH je utvrena obaveza da sva javna tijela, poevi od sudova, organa uprave na svim nivoima vlasti, od dravnog do najnieg jedinica lokalne samouprave, potuju prava iz lana II/2. Ustava BiH. Podsjeanja radi, lan II/2. Ustava BiH navodi ljudska prava koja se tite ustavnim tekstom, ali posebno upuuju na direktnu primjenu Evropske konvencije za zatitu osnovnih ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a iji sastavni dio je lan 14. koji utvruje zabranu diskriminacije u vezi sa ostvarenjem prava iz Evropske konvencije i Protokol broj 12. uz Evropsku konvenciju koji prua dodatne garancije u pogledu zabrane diskriminacije na taj nain da zabranu diskriminacije ne vezuje za ostvarenje prava zatienih Evropskom konvencijom, ve daje jednu iru osnovu za zabranu diskriminacije, koja ukljuuje svako postupanje javnih vlasti bez obzira na oblast drutvenog ivota iz kojega je takvo ponaanje proisteklo. U sutini, moe se postaviti pitanje svrhe donoenja posebnog Zakona o zabrani diskriminacije, obzirom da ve postoji ustavni princip zabrane diskriminacije po bilo kojoj osnovi, osim onih pobrojanih u lanu 14. Evropske konvencije i ratifikacijom Protokola broj 12. Meutim, imajui u vidu da stav 1. lana 78

1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju navodi uivanje svih prava odreenih zakonom, onda se moe pronai opravdanje za donoenje posebnog Zakona o zabrani diskriminacije.147 U stavu 1. ovog lana se izriito ukazuje da pobrojane oblasti, u kojima se zabranjuju diskriminacije, ne ukljuuje samo one nabrojane ve se koristi formulacija u svim podrujima ivota to praktino znai da svaka osoba moe procijeniti da li je u bilo kojom oblasti dolo do diskriminatorskog odnosa spram nje od strane javnih vlasti, kako bi se odluila za eventualno pokretanje postupka u cilju svoje zatite, odnosno sankcioniranja zabranjenog ponaanja. Zato ovaj lan i ne treba posmatrati kao limitirajui u smislu samo onih oblasti nabrojanih u ovom lanu, ve samo kao primjer oblasti u kojima najee dolazi do diskriminatorskog odnosa javnih vlasti. Iako je vano istai da svaka od pobrojanih oblasti ima svoje specifinosti, moe se izvesti opa ocjena da svako drugaije postupanje, u bilo kojoj oblasti ivota, ukoliko ne postoji razumno opravdanje, predstavlja diskriminaciju pa zbog toga i nije neophodno svaku od pobrojanih oblasti posebno definirati i isticati jer sam tekst stava 1. ovog lana upuuje na sva podruja ivota, a ne samo pobrojane. Ono to takoer predstavlja obavezu, jeste korekcija cjelokupnog zakonodavstva, koje u sebi sadri odredbe, koje mogu dovesti do diskriminacije, a takvih propisa je na teritoriji Bosne i Hercegovine jako puno usvojeno u proteklom periodu. Apsurdna ustavna situacija u Bosni i Hercegovini je tim vea jer isti ustavni tekst, pored stavljanja zatite ljudskih prava i zabrane diskriminacije na najvii mogui demokratski nivo, drugim svojim odredbama direktno uvodi diskriminaciju u organizaciju vlasti, izborni sistem i druge oblasti javnog ivota, favorizirajui iskljuivo nacionalnu pripadnost konstitutivnih naroda, a zanemarujui prava pojedinaca, odnosno grupa koje ne pripadaju konstitutivnim narodima. U stvari, u sam tekst Ustava BiH je ugraena diskriminacija ime se vri konfrontacija unutar pojedinih odredbi Ustava to dodatno komplicira primjenu ovoga zakona. Posebnu oteavajuu okolnost za primjenu ovog zakona predstavlja i injenica da ovakva, ustavom uspostavljena diskriminacija, traje od 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav BiH stupio na snagu, i da je itav niz zakona, podzakonskih
147

Jedan od osnovnih ciljeva direktiva o antidiskriminaciji je obezbijediti rtvama diskriminacije vie instrumenata koje e koristiti za pokretanje aktivnosti protiv diskriminacije na osnovu rase ili etnikog porijekla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, seksualne orjentacije i dobi. Kao to je Evropski sud pravde (ECJ) naveo vezano za diskriminaciju izmeu mukaraca i ena da je borba protiv diskriminacije dio drutvenih ciljeva zajednice. Princip da je nediskriminacija kljuna za vrijednosti EU ojaan je Poveljom o osnovnim pravima koja u lanu 21 (1) izjavljuje da je diskriminacija na brojnim osnovama zabranjena. Konkretnije, Direktiva o rasnoj jednakosti (2000/43/EC) potvruje da su rasizam i diskriminacija kamen spoticanja za drutvenu i ekonomsku integraciju.

79

akata, poslovnika, pravilnika i drugih opih akata, donesen na razliitim nivoima vlasti, poevi od opina, preko kantona, entiteta do nivoa drave i potreban je veliki napor da se stave van snage svi propisi koji se temelje na diskriminatornim odredbama Ustava BiH. Kao samo jedan mali, ali ne i jedini primjer o neusklaenosti Ustava BiH i Evropske konvencije, uzeti su l. IV/1. i V/1. Ustava BiH koji utvruju nain izbora lanova Predsjednitva i delegate u Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i dati razlozi za njihovu neusklaenost na osnovu prakse Evropskog suda za ljudska prava. O potvrdi ovakvih stavova u vezi sa postojanjem diskriminacije u samom ustavnom tekstu kao i prateem, Izbornom zakonu BiH, izjasnila se i Venecijanska komisija u svom Miljenju,148 koje je i potvreno presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Finci i Sejdi protiv Bosne i Hercegovine. lan 7. (Centralna institucija za zatitu od diskriminacije) (1) Centralna institucija nadlena za zatitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne i Hercegovine). (2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadlenosti: a) zaprima pojedinane i grupne albe u vezi s diskriminacijom; b) fizikim i pravnim licima koja su podnijela albu zbog diskriminacije daje potrebna obavjetenja o njihovim pravima i obavezama, te mogunostima sudske i druge zatite; c) povodom albe Ombudsmen Bosne i Hercegovine moe odluiti da ne prihvati albu ili da pokrene postupak istraivanja; d) predlae pokretanje postupka medijacije u skladu s odredbama Zakona o medijaciji; e) prikuplja i analizira statistike podatke o sluajevima diskriminacije; f) podnosi godinji, a prema potrebi i vanredne izvjetaje o pojavama diskriminacije Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Narodnoj skuptini Republike Srpske i Skuptini Brko Distrikta Bosne i Hercegovine;
148

Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima Visokog predstavnika, Venecijanska komisija, Miljenje broj CDL-AD (2005) 004, Venecija, od 11. marta 2005. godine,

80

g) informira javnost o pojavama diskriminacije; h) na vlastitu inicijativu, provodi istraivanja u oblasti diskriminacije; i) daje miljenja i preporuke s ciljem spreavanja i suzbijanja diskriminacije, te predlae odgovarajua zakonska i druga rjeenja nadlenim institucijama u Bosni i Hercegovini; j) ima pravo da pokree i uestvuje u postupku za zatitu od diskriminacije za prekraje propisane ovim zakonom; k) prati zakonodavstvo i daje savjete zakonodavnim i izvrnim organima; l) podie svijest o pitanjima vezanim za rasizam i rasnu diskriminaciju u drutvu; m) unapreuje politike i prakse koje imaju za cilj da osiguraju jednako postupanje. (3) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pri izradi redovnih izvjetaja, miljenja i preporuka o pojavama diskriminacije sarauje s organizacijama civilnog drutva koje se bave zatitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje se bave zatitom prava grupa izloenih visokom riziku diskriminacije. (4) Ombudsmen Bosne i Hercegovine prua pomo licima ili grupama lica koja se obraaju meunarodnim tijelima za zatitu od diskriminacije u davanju uputstava, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i preporuka. (5) Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine e u svrhu ostvarivanja svoje nadlenosti uspostaviti poseban odjel koji bi iskljuivo razmatrao predmete navodne diskriminacije u pogledu postupanja javnih tijela na nivou drave, entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlatenjima, kao i postupanje svih pravnih i fizikih lica, u svim oblastima ivota. U budet Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine bit e uvrtena posebna budetska stavka neophodna za funkcioniranje specijalnog odjela/specijalnih odjela za borbu protiv diskriminacije. (6) Sve dravne institucije, entitetske, kantonalne i tijela Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinske, institucije i pravna lica s javnim ovlatenjima, te ostala pravna i fizika lica duna su, na zatjev Ombudsmena Bosne i 81

Hercegovine, najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, dostaviti traene podatke i dokumente. (7) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su saraivati s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore i obavjetenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i Hercegovine odredio i o efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije. Uspostavljanje tijela za borbu protiv diskriminacije je preporuka Evropske komisije i nekih specijaliziranih agencija iz lana 13. Rasne149 i lana 20. Direktive o provedbi naela jednakih mogunosti i jednakoga tretiranja mukaraca i ena u pitanjima zapoljavanja i obavljanja zanimanja (preureena verzija)150. Ulogu ovog tijela u skladu sa odredbama lana 7. u Bosni i Hercegovini obavlja Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Bitno je naglasiti da je postojanje institucije Ombudsmana uveliko olakalo posao pri izradi teksta Zakona jer je pratei dobre prakse u zemljama Evropske unije prireiva Zakona ulogu centralnog tijela mogao da povjeri upravo ovoj instituciji. Prema obrazloenju prijedloga Zakona Ovu funkciju je 14 od 25 zemalja Evropske unije povjerilo instituciji Ombudsmana, dok je 5/25 veinu funkcija povjerilo parlamentarnim komisijama. Irska i Bugarska imaju posebna tijela za borbu protiv diskriminacije koje imaju kvazi-sudske ovlasti budui da mogu izricati prekrajne kazne u kvazi-sudskom postupku. Budui da je donesen nakon viedecenijskog razvoja relevantnih meunarodnih standarda, te nakon jednako dugog perioda djelovanja ove institucije u mnogim dravama svijeta, najvei dio Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH (Sl. Glasnik BiH br. 32/00). iz 2001. godine predstavlja najvii izraz dostignua i standarda vezanih za rad ove institucije151. Stoga je i jasno da je prireiva Zakona mogao da prepozna nadlenosti koje direktive zahtijevaju od ovog tijela u odredbama Zakon o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine Funkcije koje su nabrojane u ovom lanu su uraene prema preporukama EC, te
149

Drave lanice e odrediti tijelo ili tijela za promovisanje ravnopravnog tretmana svih lica bez diskriminacije na osnovu rasnog ili etnikog porekla. Ova tijela mogu initi dijelovi agencija odreenih na nacionalnom nivou za odbranu ljudskih prava ili za zatitu prava pojedinaca. Drave lanice e imenovati tijelo ili tijela za promicanje, analiziranje, praenje i pruanje potpore jednakom tretiranju svih osoba, bez diskriminacije na temelju spola, i provesti potrebna rjeenja. Ta tijela mogu biti dio nadlene agencije za zatitu ljudskih prava i prava pojedinaca na nacionalnoj razini. LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa i meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnenja,gl.urednik M. ivanovi, strana 39., Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009.

150

151

82

se poklapaju sa nadlenosti institucija Ombudsmana u Bosne i Hercegovine.152 Gore navedene direktive zahtijevaju da nadlenosti ovog tijela obuhvataju : bez prejudiciranja prava rtava i udruenja, organizacija i drugih pravnih entiteta iz lana 7(2)., pruanje nezavisne pomoi rtvama diskriminacije pri podnoenju albe na diskriminaciju, obavljanje nezavisnih pregleda situacije u vezi diskriminacije, objavljivanje nazavisnih izvetaja i davanje preporuka o problemima koji se tiu takve diskriminacije. Nadlenosti Ombudsmana BiH su mnogo ire od zahtjeva postavljenih u direktivama jer su definisane prema odredbama Generalne preporuke broj 2. Posebna tijela za borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije na dravnom nivou153 i Parikih principa o dravnim institucijama za ljudska prava154. Tako prema Principu broj 3. Generalne preporuka broj 2. Kljune nadlenosti tijela za suzbijanje diskriminacije ukljuuju pravnu pomo osobama koje smatraju da su trpile diskriminaciju odnosno proces ispitivanja prijave koji e na pravi nain usmjeriti zahtjev osobe koja se ali. Ako se utvrdi da postoje elementi diskriminatornog postupanja, tijelo treba da provede nezavisnu istragu, odnosno mora imati dovoljno ovlasti da zahtijeva pristup informacijama koje posjeduju organi vlasti. Ukoliko doe do pokretanja sudskog ili upravnog postupka, ova tijela trebaju da imaju mogunost da budu na zahtjev i odobrenje stranke prisutna tokom ovog postupka. Pozitivne obaveze ovih tijela ukljuuju obavezu da prikupljaju informacije o oblicima i pojavama diskriminacije, upozoravaju javnost o uestalosti i oblicima diskriminacije i na osnovu prikupljenih informacija imaju pozitivnu obavezu da predlau zakonodavnim i/ili izvrnim tijelima izmjene ili dopune postojee legislative kako bi se onemoguile budue diskriminatorne prakse. Stav (5) lana 7. predvia uspostavljanje posebnog odjela koji bi iskljuivo razmatrao predmete navodne diskriminacije. U okviru institucije Ombudsmana BiH ve je uspostavljen Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije kojim rukovodi ef Odjela koji je ujedno i pomonik Ombudsmana, i koji ima nadlenosti u skladu sa odredbama lana 7.
152 153 154

Obrazloenje prijedloga Zakona Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije, 13. juni 1997. godine Usvojeni od strane Generalne skuptine UN (85. Plenarna sjednica, od 20. 12.1 1993. godine)

83

Ovaj odjel prima albe i ex officio pokree istrage u sluajevima kada utvrdi krenje i probleme u ostvarivanju prava proisteklih iz Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Meunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene, Okvirne Konvencija za zatitu nacionalnih manjina, a posebno u sluajevima kada utvrdi bilo kakav oblik diskriminacije zasnovan na rasi, boji, spolu, jeziku, politikom ili kakvom drugom miljenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovinskom stanju. Prema Zakonu o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, broj 19/02, 32/06) ova institucija razmatra predmete koji se odnose na povredu ljudskih prava, poinjenu od strane bilo koje institucije u Bosni i Hercegovini155. Iako se nadlenost Ombudsmana uglavnom odnosi na zatitu pojedinaca od organa vlasti, lan 5. je proirio ovu nadlenost na nain da e Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije moi da postupa i po pojedinanim albama koje se odnose na navodne diskriminacije u pogledu postupanja svih pravnih i fizikih lica, u svim oblastima ivota. Instituciji Ombudsmena/Ombudsmana za ljudska prava BiH moe se obratiti svako fiziko i pravno lice. alba se izjavljuje pismeno, putem pote, fax-a, e-mail-a ili linim dostavljanjem. Institucija Ombudsmena/Ombudsmana za ljudska prava BiH, ukoliko utvrdi diskriminaciju, izdaje preporuke sa mjerama kako bi se ispravile povrede principa jednakog postupanja. Iako preporuke Ombudsmana nisu obavezujue one mogu svojom snagom argumenta da poslue kao dobra osnova za koritenje drugih mehanizma za zatitu od diskriminacije. Pored toga, u skladu sa stavom (7), nadlene institucije u Bosni i Hercegovini su obavezne saraivati s Ombudsmanom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore i obavjetenja u roku koji je Ombudsman Bosne i Hercegovine odredio o efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.Obaveza saraivanja je dodatno naglaena i kroz mogunost kanjavanja za prekraj novanom kaznom iz lana 20. za one institucije koje odbiju da sarauju sa institucijom Ombudsmana, to je takoer jedna od novina koja se odnosi na dosadanju obavezu saradnje sa ovom institucijom, jer Zakon o ombudsmanu ne sadri prekrajne odredbe.

155

lan 2. Institucija e razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcioniranje ili povrede ljudskih prava i sloboda poinjene od bilo kojeg organa vlade.

84

Obavjetenja o pravima i obavezama Iako institucija Ombudsmana nije nadlena da pie podneske ili albe u ime pojedinaca Odjel je nadlean da fizikim i pravnim licima, koja su podnijela albu zbog diskriminacije, daje potrebna obavjetenja o njihovim pravima i obavezama, te mogunostima sudske i druge zatite. Pored toga, Ombdusman je nadlean da prua pomo licima ili grupama lica koja se obraaju meunarodnim tijelima za zatitu od diskriminacije u davanju uputstava, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i preporuka. Ako je to mogue, Ombudsman moe da predloi pojedincima i grupama da pokrenu postupak medijacije u skladu s odredbama Zakona o medijaciji. Na ovaj nain e uloga Ombudsmana omoguiti pojedincima i grupama da ispravno formuliu svoje zahtjeve vezane za diskriminaciju, prije nego to podnesu zahtjev u postupku za zatitu od diskriminacije. Do uspostavljanja odreene sudske prakse, u postupanju u sluajevima diskriminacije, podrka pojedincima i grupama od strane Ombudsmana e biti veoma znaajna. lan 8. (Voenje evidencije i koordinacija nadlenih institucija) (1) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini dune su voditi redovnu evidenciju svih sluajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene podatke obavezno dostavljati Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. (2) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u okviru zakonom utvrenih nadlenosti, ima obavezu, na osnovu prikupljenih podataka o pojavama i obimu diskriminacije, najmanje jednom godinje pripremati Vijeu ministara Bosne i Hercegovine izvjetaj, a prema potrebi i posebne izvjetaje koji sadre prijedlog mjera za spreavanje i suzbijanje pojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini. (3) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine duno je jednom godinje izvjetavati, posredstvom Vijea ministara Bosne i Hercegovine, i Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine o pojavama diskriminacije i u vezi s tim predlagati konkretne zakonodavne ili druge mjere. (4) U skladu s odredbama ovog lana, ustanovit e se posebne evidencije u zakonodavnim, izvrnim i sudskim organima radi evidencije sluajeva diskriminacije utvrene u krivinim, parninim, vanparninim i izvrnim postupcima. 85

(5) Centralna baza podataka za poinjena djela diskriminacije bit e uspostavljena u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. (6) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine e, u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti pravilnik o nainu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini kojim se definira sadraj i izgled upitnika za prikupljanje podataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupak prukupljanja potrebnih podataka. Znaaj podataka o predmetima diskriminacije Mnogo puta je Bosni i Hercegovini skrenuta panja od strane tijela koje prate provedbu meunarodnih ugovora na potrebu prikupljanja i razvrstavanja podataka. Tako su npr. tijela Ujedinjenih naroda, nakon razmatranja izvjetaja Bosne i Hercegovine, u svojim zakljunim komentarima izrazile svoju zabrinutost o nedostupnosti podataka razvrstanih po razliitim kriterijima. Posebno je naglaena zabrinutost to je zadnji popis uraen 1991. godine, to je prije oruanog sukoba koji je uzrokovao znaajne demografske promjene na teritoriji drave lanice156. Posebno je naglaena i zabrinutost posljedica zastarjelosti ovih podataka u ocjeni obim etnike diskriminacije na teritoriji drave lanice157. I drugi komiteti158 su u svojim zakljunim komentarima pozvali Bosnu i Hercegovinu da prikuplja podatke, kako bi prepoznala posebne potrebe svih pojedinaca i ugroenih grupa, kreirala politike, da se omogui uivanje prava za sve, odnosno razvila metode za procjenu uticaja politika. Zakon o zabrani diskriminacije, uspostavljenjem okvira za ostvarivanje jednakih prava i mogunosti, stvorio je preduslove ali i obavezu svih onih koji utiu na ostvarivanje prava i sloboda, da prilikom postupanja vode rauna o posebnim interesima pojedinaca i grupa osoba.
156

Zakljuna razmatranja Komiteta o eliminaciji rasne diskriminacije, CERD/C/BIH/CO/6, 11. april 2006. Godine, paragraf 8. Ibid Komitet o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Komitet o pravima djeteta, Komitet za eliminaciju diskriminacije ena

157 158

86

S druge strane, kod posrednog oblika diskriminacije koji predvia postojanje naizgled neutralnih odredbi, kriterija ili praksi, koje imaju uinak dovoenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan poloaj, ovim zakonom je propisana obaveza razmatranja razliitih poloaja koje korisnici prava iz takvog propisa imaju u trenutku donoenja tog propisa. Na ovaj nain je naglaena potreba prikupljanja podataka, kako bi nosioci obaveza u skladu sa ovim zakonom, pri definiranju novih zakona, politika i mjera za otklanjanje diskriminacije koristili podatke koji su relevantni za tu politiku, a posebno kako bi se izbjegla mogunost da tim djelovanjem nastanu situacije posredne diskriminacije. Podaci o pojavama i sluajevima diskriminacije imaju mnogostruki znaaj za primjenu ovog zakona. Prije svega, podaci o pojavama i sluajevima diskriminacije su neophodni kako bi vodili i podrali razvoj novih politika. Dostupnost podataka je bitna kako bi se prepoznale razliite potrebe grupa koje postoje u drutvu, kako bi se postiglo ostvarivanje jednakih prava i mogunosti svih tih grupa u drutvu. Nemogunost ostvarivanja jednakih prava i mogunosti u drutvu, dovodi do neiskoritavanja ljudskih resursa koji postoje u drutvu, utie na kvalitet ivota i esto vodi ka dezintegraciji drutva, te vrlo esto dovodi do situacija posredne diskriminacije. Naime, ukoliko donosilac odreene odredbe ili kriterija, odnosno uspostavljanjem odreene prakse zanemari razliit poloaj u kojem se nalaze, recimo, ene koje koriste porodiljsko odsustvo prilikom napredovanja159 u slubi, ili prilikom izgradnje zdravstvene ustanove radi ostvarivanja prava na socijalnu zatitu prihvati pristup, kojim sve graane tretira kao grupu graana, koji ine veinu u toj teritorijalnoj jedinici, a zanemari razliit poloaj u kojem se nalaze osobe u invalidskim kolicima i ne predvidi obavezu izgradnje pristupne rampe, nastat e situacija posredne diskriminacije. Podaci o pojavama i sluajevima diskriminacije su takoer neophodni u sudskim postupcima, kada osobe koje pokreu postupak za zatitu od diskriminacije, a pogotovo kada ele da koriste statistike podatke, kako bi se ispunili uslovi iz lana 15. stav 1. kako bi teret dokazivanja preao na stranu navodnog prekrioca da nije prekrio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave, ali mogu da budu i znaajne, kako bi se podrao zahtjev za utvrivanje diskriminacije.

159

Vidi primjer - Gospoa Thibault iznad

87

U vrenju svojih obaveza, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i Ombudsman za ljudska prava BiH morat e koristiti ove podatke kako i mogli da nadziru primjenu ovog zakona i da izvjetavaju zakonodavna i izvrna tijela, odnosno javnosti. Konano, podaci su nezamjenjivi, prilikom provoenja istraivanja, koja slue za bolje razumijevanje pojava i sluajeva diskriminacije u drutvu. Prikupljanje podataka U lanu 8. je propisana obaveza prikupljanja podataka o sluajevima prijavljene diskriminacije (stav 1.), prikupljanja podataka o pojavama i obimu diskriminacije (stav 3.) i voenja evidencija o sluajevima diskriminacije (stav 4.). Stav 5. je predvidio i kreiranje centralne baze podataka, koja e biti uspostavljena u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. S ciljem usklaivanja metodologije prikupljanja podataka, Zakonom je propisana obaveza donoenja pravilnika o nainu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini od strane MInistarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ovim pravilnikom bi se trebao definirati sadraj i izgled upitnika za prikupljanje podataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupak prikupljanja potrebnih podataka. Kako bi podaci koji se prikupljaju postigli znaaj koji bi mogli imati za ostvarivanje jednakih prava i mogunosti, neophodno je da sadre informacije o: grupama osoba koje posjeduju osobine predviene u lanu 2.. sva prava i slobode i sve oblasti primjene iz lana 6. informacije o pojavama, uzrocima i posljedicama predmeta diskriminacije

Podaci o sluajevima diskriminacije treba da ukljuuju osnovne informacije o broju i vrsti pritubi koji se podnose odreenoj instituciji vlasti ili organizaciji. Ovi podaci mogu da sadre i dodatne informacije koje se odnose na razliite profile osoba koje se ale na diskriminaciju, a posebno osobine te osobe ili grupe koja podnosi pritubu. Ukoliko se radi o materijalima i dokazima koji su koriteni prilikom pokretanja odreenih pravnih radnji, onda e oni 88

biti izvrsni izvori informacija o diskriminaciji, a posebno izvrsna osnova za kvalitativna istraivanja koja mogu da ponude razliite uglove o nainu na koji je dolo do diskriminacije, motivima, razlozima i argumentima. Dodatna analiza ovih predmeta moe, takoer, da poslui i kao izvrstan izvor o odgovoru pravosudnog sistema na izazove diskriminacije, a posebno informacije o dokaznom materijalu, koje je sud smatrao dovoljno ubjedljivim za dokazivanje sluajeva diskriminacije. Podaci o sluajevima diskriminacije nastaju u nadlenim institucijama u Bosni i Hercegovini koje na bilo koji nain imaju doticaja sa ovim sluajevima. Ova tijela najee ukljuuju policiju, tuilatva, sudove i Ombudsmana, ali veoma esto i organe uprave koje provode upravni postupak. Podaci o sluajevima diskriminacije takoer mogu pristii i iz nevladinog sektora koji prua podrku rtvama diskriminacije. Budui da razliiti akteri mogu da budu ukljueni u procesuiranje sluajeva diskriminacije (ukljuujui policiju, tuilatvo, sudove i Ombudsmana), uvezivanje informacija moe takoer da ponudi dodatne informacije o funkcioniranju pravosudnog sistema. Tako bi ove informacije mogle da ponude uvid u broj predmeta koji se pokreu radi zatite od diskriminaciju u odnosu na broj predmeta koji zavre presudom, znaaj uloge Ombudsmana kao i da upute na sve one prepreke koje ometaju dokazivanje pojava diskriminacije. Pravilnik e takoer morati da razvije razliite modele prikupljanja podataka od razliitih nosioca obaveze. Tako e podaci o predmetima diskriminacije koji se vode u sudovima vjerovatno biti mogue dobiti od Visokog sudskog i tuilakog vijea koje je razvilo Sistem za automatsko upravljanje predmetima u sudovima - CMS. CMS je zvanini elektronski informativni sistem pravosua Bosna i Hercegovine koji koristi veina uposlenika, i koji omoguava da svi radni procesi u sudovima budu povezani u jedinstvenu logiku i organizacionu cjelinu. Pretpostavlja se da e koritenjem ovog sistema biti mogue generirati izvjetaje, koji bi pokrili kategorije, koje su od interesa za provoenje svrhe lana 8. ak i podaci koji budu ukazivali na broj predmeta koji se odnose na prijavljene i procesuirane predmete diskriminacije, bit e od velikog znaaja za praenje stanja ravnopravnosti. Dio pravilnika, koji se odnosi na izgled upitnika za sudove, morat e se razviti u saradnji sa VSTV-om, kako bi se unaprijed prepoznale mogunosti ali i ogranienosti CMS softvera. Poseban izazov e svakako predstavljati dio pravilnika koji se odnosi na upitnik koji e koristiti organi uprave osobito zbog injenice da je u Bosni i 89

Hercegovini primijenjen jedan slojevit sistem uprave, ali i iz injenice da o veini prava pojedinaca i grupa odluuju organi lokalne samouprave. Za ovaj dio e posebno znaajno biti da se razvije modalitet saradnje, kako bi se omoguila koordinacija od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Jedan od modela koji je ve primijenjen u Bosni i Hercegovini jeste model razvijen za potrebe provoenja zakona o slobodi pristupa informacijama160. Za izradu ovog pravilnika interesantni bi mogli biti dijelovi ovih zakona koji se odnose na obavezu donoenja vodia i imenovanju dunosnika. Na slian nain pravilnik bi mogao propisati obavezu svih organa uprave u Bosni i Hercegovini da imenuju dunosnika za dostavljanje informacija Ministarstvu, ukljuujui i dostavljanje kontakt podataka tog dunosnika, kao i obavezu izrade vodia ili pravilnika koji bi upoznavao osobe o mogunosti da se ale ukoliko trpe jedan od oblika diskriminacije. Na ovaj nain bi se osigurao sistem za prikupljanje i dostavljanje podataka o predmetima diskriminacije. Zakon ne definira rok u kojem bi se ovi podaci trebali dostaviti Ministarstvu zbog voenja centralne baze podataka, ali budui da se godinje izvjetava Vijee ministara i Parlamentarna skuptina, pretpostavka je da e pravilnik predvidjeti da se ove informacije dostavljaju godinje. Izvjetavanja o obimu i pojavama diskriminacije Same informacije koje se odnosne na predmete diskriminacije vjerovatno nee moi da ponude odgovore o uzrocima diskriminacije, jer e nuditi samo mali dio svih razliitosti koje postoje u drutvu i nee omoguavati Ministarstvu da podnosi prijedloge zakonodavnih ili drugih mjera u skladu sa stavovima 2. i 3. lana 8. Stoga e za ispunjavanje ovih obaveza biti neophodno da se informacije dobivene iz evidencija o sluajevima diskriminacije uporede sa drugim izvorima koji nude informacije o razliitim kategorijama drutva. U druge izvore podataka spadaju statistiki podaci, istraivanja, ankete, situaciono testiranje, kvalitativna i druga istraivanja. Samo na ovaj nain e biti mogue vriti obaveze predviene u lanu 8. Zakona, a posebno izvjetavati Vijee ministara BiH, odnosno javnost o obimu i pojavama diskriminacije u drutvu.

160

Odnosi se podjednako na zakon donesen na nivou Bosne i Hercegovine i na zakone usvojene na entitetskom nivou

90

Zatita linih podataka Prilikom dostavljanja ovih podataka Ministarstvu, sva tijela moraju voditi posebnu panju kada je u pitanju zatita linih podataka. Prilikom razvijanja pravilnika posebnu panju treba obratiti da se prikupljaju samo oni podaci koji su neophodni za provoenje svrhe lana 8. i Zakona u cijelosti. Zakon o zatiti linih podataka Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 49/06) je jedan kompleksan zakonski tekst kojim je preuzet odgovarajui acquis tj. Direktiva o zatiti pojedinaca u odnosu na obradu linih podataka i razmjenu tih podataka (oktobar 24, 1995.). Ovaj zakon primjenjuje se na line podatke koje obrauju svi javni organi, fizika i pravna lica, osim ako drugi zakon ne nalae drugaije161. U smislu istog, lini podaci znae bilo koju informaciju koja se odnosi na fiziko lice na osnovu koje je utvren ili se moe utvrditi identitet lica. U pravilu Zakon o zatiti linih podataka zabranjuje obradu linih podataka bez saglasnosti nosioca podataka koja se daje u pismenoj formi i mora biti potpisana162, ali predvia i izuzetak ukoliko obraiva vri obradu linih podataka u skladu sa zakonom ili je obrada neophodna da bi se ispunile nadlenosti utvrene zakonom163. Pored ove zabrane ovaj zakon takoer zabranjuje obradu posebnih kategorija linih podataka a koji se odnose na line podatke koji otkrivaju: a) rasno porijeklo, dravljanstvo, nacionalno ili etniko porijeklo, politiko miljenje ili stranaku pripadnost, ili lanstvo u sindikatima, religijsko, filozofsko ili drugo uvjerenje, zdravstveno stanje, genetski kod, seksualni ivot;164 Zakon je predvidio i niz izuzetaka od kojih je opi izuzetak iz take g) najprimjenjiviji za prikupljanje podataka o predmetima diskriminacije a koji se odnosi na obradu podataka od posebnog javnog interesa. Pored toga, radi spajanja evidencija odnosno u ovom sluaju prilikom dostave podataka Ministarstvu, neophodno je da osoba koja obrauje line podatke potuje prava na zatitu privatnog i linog ivota nosioca podataka, jer u suprotnom je zabranjeno dostavljanje podataka.
161 162 163 164

lan 2. Zakona lan 5. lan 6. stav 1. taka a) lan 9. i lan 2.

91

Iako se moe uiniti da ovaj zakon zabranjuje prikupljanje podataka koji su neophodni za izvravanje obaveza iz lana 8. i openito svrhe ZoZDa moe se zakljuiti da isti samo postavlja okvire za zatitu linih podataka koji se obrauju kako se ne bi podaci koristili da se utvrdi identitet nosioca podataka. Zbog toga e pravilnik o prikupljanju podataka morati sadravati konkretne odredbe o adekvatnim mehanizmima zatite linih i posebnih kategorija podataka. lan 9. (Praenje provoenja Zakona) Provoenje ovog zakona prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. U obrazloenju prijedloga Zakona je navedeno da Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je duno pratiti primjenu ovog Zakona, to je definirano kroz sistem prikupljanja informacija o predmetima diskriminacije koji su obaveza svih nadlenih organa u Bosni i Hercegovini. Unutar Ministarstva za ljudska prava u skladu sa lanom 8. Pravilnika o unutranjoj organizaciji, poslovi vrenja nadzora nad primjenom ovog zakona e najvjerovatnije biti povjeren Sektoru za ljudska prava, koji je nadlean za utvrivanje i provoenje politike u oblastima ljudskih prava i osnovnih sloboda. Sektor za ljudska prava je takoer zaduen da zaprima pojedinane albe i prua strunu pomo graanima, preduzima sve potrebne radnje u ostvarivanju i zatiti ljudskih prava u skladu sa zakonima u oblasti zatite ljudskih prava i meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama. Zbog znaaja zabrane diskriminacije i promocije jednakih prava i mogunosti od velikog znaaja e biti praenje efikasnosti provoenja ovog zakona. To je i naglaeno u obrazloenju Zakona kada je predlaga predvidio da u odnosu na karakter i sadraj ovog Zakona, procjenjujemo da je nakon njegovog stupanja na snagu potrebno planirati njegovo preispitivanje u toku najmanje tri godine njegove implementacije. U jednom dijelu, funkcija praenja provoenja Zakona je podijeljena sa institucijom Ombudsmana koji u okviru svojih nadlenosti definiranih lanom 7. vri znaajnu ulogu, ali ipak Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH kao lanica Vijea ministara BiH moe da podnosi nacrte Zakona i tako direktno inicira izmjene i dopune Zakona na nivou Bosne i Hercegovine. 92

lan 10. (Saradnja s organizacijama civilnog drutva) U izradi izvjetaja, prilikom pripreme zakona, strategija i drugih planova koji se odnose na stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije sve nadlene institucije obavezne su saraivati s organizacijama civilnog drutva koje se bave zatitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje se bave zatitom prava osoba i grupa osoba izloenih visokom riziku od diskriminacije. Civilno drutvo je jedan od elemenata trodijelnog okvira koji ine drava, ekonomija i civilno drutvo. Civilno drutvo je primarni lokus kreiranja ideologije za izgradnju konsenzusa i legitimiziranje moi, to znai, kreiranja i odravanja kulturalne i socijalne hegemonije dominantne grupe putem suglasnosti, a ne prisilom. Civilno drutvo je arena u kojoj se natjeu konfliktni interesi (zapravo klasni interesi) i bez direktne dominacije i prisile drava i trite moraju za svoju legitimnost pridobiti suglasnost civilnog drutva. Sastoji od akcija graana (svih ljudskih bia), pojedinano i zajedno, usmjerenih poboljanju svoje zajednice i drutva. Takve akcije su temelj na kojem poiva demokratija, pluralizam, potovanje ljudskih prava, dobra vladavina i kohezivnost drutva. Civilno drutvo je podruje institucija, organizacija, mrea i pojedinaca smjetena izmeu porodice, drave i trita, u koje se ljudi udruuju dobrovoljno radi zagovaranja svojih zajednikih interesa. U svojoj najjednostavnijoj formi, civilno drutvo predstavlja skup institucija i udruga/organizacija koje spajaju ljude uz vladu i privatni sektor. Puno je definicija civilnog drutva, ali sve one na kraju imaju zajedniki nazivnik. Pod time se misli na organizacije civilnog drutva koje se nazivaju volonterskim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim i treim sektorom te im je zajednika sloboda udruivanja i djelovanje u kojem se prepoznaje ope dobro. U to se, naravno, ne ubrajaju politike stranke koje se bore za vlast. Ukratko reeno, civilno drutvo jest antiteza dravi jer je ono svojevrsna opozicija dravi i dravnoj kontroli. Pod civilnim drutvom se najee podrazumijeva prostor besprisilne kolektivne akcije okupljene oko zajednikih interesa, ciljeva, vrijednosti. Civilno drutvo se smjeta u prostor drugaiji od onog drave, trita i porodice. Civilno drutvo 93

se sastoji od formalnih i neformalnih organizacija - graanskih inicijativa. Razvijeno civilno drutvo je osnovni preduvjet za nastajanje i odravanje pravne i demokratske drave. Civilno drutvo obuhvaa organizacije kao to su: registrirane humanitarne organizacije (udruenja i fondacije), organizacije za zatitu (enskih, djejih) ljudskih prava, religijske, ekoloke organizacije, profesionalna udruenja, poslovna udruenja, sindikati, grupe samopomoi, drutveni pokreti, zagovarake grupe, koalicije i druge.165 Bosna i Hercegovina i civilno drutvo Nedostatak politike kulture u Bosni i Hercegovini, diskriminacija, nedostatak transparentnosti i iskljuenost civilnog drutva iz procesa donoenja odluka nastavlja se i usporava izgradnju demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini. U posljednjih desetak godina postignuto je veoma malo uspjeha u graenju demokratskih institucija. Rjeavajui brojne probleme u razliitim oblastima u postratnom i tranzicijskom periodu, izvrna i zakonodavna vlast u Bosni i Hercegovini je zanemarila svoju odgovornost prema graanima i graankama, a sva vana pitanja rjeavala su se u uskim politikim krugovima daleko od oiju javnosti, a esto i izvan institucija sistema. Zakonodavni proces koji podrazumijeva donoenje i izmjenu zakona, politika, strategija, razliitih reformi, budeta itd. je naroito nedostupan javnosti. Osnovni problemi na koje nailaze organizacije civilnog drutva prilikom aktivnog ukljuivanja u zakonodavni proces su: nepostojanje konkretne i pravovremene najave pripreme i izrade zakona; neobjavljivanje nacrta zakona unaprijed, nego tek po usvajanju; potpuni izostanak ili vrlo rijetke kvalitetne javne rasprave i savjetovanja, bez jasno utvrenih kriterija za njihovo provoenje; ogranien pristup informacijama; postojanje tek minimalnog pravnog okvira za saradnju; donoenje velikog broja zakona po hitnom postupku ime se izbjegava mogunost javne rasprave o predloenom tekstu; svoenje uloge parlamenata na najmanju moguu mjeru; nepouzdanost i izostanak informacija o tome kakav e u konanici biti sadraj usvojenog zakona. Kada se zakon konano donese ostaje problem njegove (ne) primjene u praksi. Tako je samo de iure uinjen iskorak ka ostvarivanju ljudskih prava, a de facto stanje se ne mijenja ili je ak i gore.
165

Grupa autora, Jaanje uloge profesionalnih udruenja u oblasti pravosua u Bosni i Hercegovini JUP, BiH, Faris Vehabovi, Uloga profesionalnih udruenja u oblasti pravosua, ADI, 2009. godine, dostupno na http://adi.org.ba/dokumenti/jup_web_format.pdf

94

Bosna i Hercegovina je lanica Vijea Evrope i trenutno se nalazi u fazi procesa pridruivanja Evropskoj uniji. To je pokrenulo brojne reforme dosadanje dravne i zakonodavne strukture ali i donijelo drastine promjene u ivote obinih ljudi. Stoga je, posebno za profesionalna udruenja, kao jedan od segmenata civilnog drutva od sutinske vanosti da se informiraju o i aktivno ukljue u reformske procese. Naravno, kada se govori o civilnom drutvu, podrazumijeva se da su organizacije koje ga ine istinski nezavisna udruenja/fondacije koje djeluju svako na svom podruju i imaju razvijene profesionalne odnose sa drugim slinim udruenjima u regiji kao i meusobno povezana sa drugim slinim udruenjima, kako bi, u odreenom trenutku, zajedniki djelovali u cilju postizanja odreenih ciljeva. Nerijetko se deava da su tzv. nevladine organizacije direktno vezane sa nekim od vladajuih ili opozicionih politikih partija, zbog ega je neophodno insistirati na neovisnosti udruenja i fondacija koji ine civilno drutvo. Nadalje, organizacije koje ine civilno drutvo mogu biti formirane i za pojedina podruja, odnosno da imaju suen djelokrug interesovanja to i daje najbolje rezultate u njihovom djelovanju, jer mogu da se posvete samo nekim pitanjima i ponude neophodne informacije za odreenu oblast drutvenog ivota. Kada se govori o Bosni i Hercegovini i civilnom drutvu, pravo pitanje bi bilo da li ono svojim djelovanjem zaista i ostvaruju postavljene ciljeve i da li u radu organizacija civilnog drutva uestvuje veliki broj graana ili se odluke donose u uskom krugu ljudi? Masovnost lanstva udruenja jeste jedan od osnovnih ciljeva svakog lana civilnog drutva jer se na taj nain obezbjeuje dodatna teina djelovanja u ukupnim drutvenim odnosima. Imajui u vidu sve navedeno o civilnom drutvu, sutinsko znaenje lana 10. Zakona se odnosi na obavezu uspostave institucionalne saradnje izmeu organa vlasti i civilnog drutva i to posebno onog njegovog dijela koji se prevashodno bavi praenjem stanja potivanja i promoviranja ljudskih prava kao i organizacijama koje se bave zatitom prava osoba i grupa osoba izloenih visokom riziku od diskriminacije. Sutinsko znaenje ove odredbe se moe svesti na uspostavu formalnih mehanizama za uee organizacija civilnog drutva u procesima donoenja odluka na svim nivoima vlasti i uvaavanja i koritenja postojeih znanja i iskustava civilnog drutva kroz uspostavu formalnih mehanizama uea i konsultacija prilikom izrade izvjetaja, pripreme zakona, strategija i drugih planova koji se odnose na stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije. 95

Ovakva praksa konsultiranja civilnog drutva u procesu donoenja odluka je poela da se primjenjuje u okviru Ministarstva pravde BiH166 i, u najkraem, sutina saradnje se ogleda upravo u injenici da ovo ministarstvo, prilikom izrade zakona i drugih stratekih dokumenata, na vrijeme informira javnost da se moe ukljuiti u kreiranje konkretnog dokumenta pri emu je svaki prijedlog legitiman i obavezuje Ministarstvo da ga razmotri i pismeno se o njemu izjasni. Iako se ovakvo postupanje ini suvie kompliciranim, praksa je pokazala da ono znaajno ne usporava proces usvajanja dokumenata koji su predmet javnih konsultacija, ali bitno utie na poboljanje kvaliteta dokumenta, potujui demokratske principe i transparentnost djelovanja javnih vlasti. Inae, Direktiva 2000/78/EZ potie socijalni dijalog167 vlade sa socijalnim partnerima u svrhu stimuliranja jednakog tretmana putem praenja uobiajenih postupaka na radnom mjestu, kolektivnih ugovora, kodeksa ponaanja te naunih istraivanja ili razmjene iskustva i dobre prakse te potie dijalog s organizacijama civilnog drutva koje imaju legitiman interes u tome da doprinesu suzbijanju diskriminacije168. Direktiva 2000/43/EZ potie socijalni dijalog sa potencijalnim partnerima169 i organizacijama civilnog drutva170. Zakonom nije definirano tijelo koje je duno vriti saradnju sa civilnim drutvom nego je koritena formulacija nadlena tijela, pri emu se moe konstatirati jedna pozitivna i jedna negativna crta takve, uopene, formulacije. Ona pozitivna se ogleda u tome da svako javno tijelo u svom djelovanju mora saraivati sa civilnim drutvom pri izradi izvjetaja, strategija, zakona i sl. u oblasti praenja stanja ljudskih prava, a oblasti u kojima je mogua diskriminacija se nikako ne mogu svesti samo na jednu oblast drutvenog ivota, pa je bio neophodan iri obuhvat i nametanje obaveze svim nadlenim tijelima. Negativna crta se ogleda u tome da nedefiniranje jednog tijela, izuzev institucije Ombudsmana BiH, koje je duno da prati stanje ljudskih prava i preduzima aktivne korake u prezentiranju i suzbijanju krenja ljudskih prava, ukljuujui i konsultacije i saradnju sa civilnim drutvom, na odreeni nain, razvodnjava obavezu iz ovoga lana jer
166

Istina, tek nedavno je u okviru Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine usvojena Strategija razvoja sektora pravde 2008.-2012., dostupna na http://www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Projekti/SRSP u BiH. Meutim, iako nedavno usvojena, ova strategija je proizvod pritiska koji vri me unarodna zajednica na domae vlasti i nije rezultat politike volje i potreba domaih aktera, meu koje spadaju i lanovi profesionalnih udruenja u ovoj oblasti i njihova aktivna uloga. lan 13. Direktive 2000/78/EZ lan 14. Direktive 2000/78/EZ lan 11. Direktive 2000/43/EZ lan 12. Direktive 2000/43/EZ

167 168 169 170

96

nije realno oekivati da svaka javna institucija i organ podjednako vode sve vrste evidencija i praenja stanja ljudskih prava u smislu ove zakonske odredbe. Pogreno bi bilo vezati pojam saradnje sa organizacijama civilnog drutva samo za neka podruja, npr. voenje socijalnog dijaloga izmeu vlasti i sindikalnih organizacija iako je oblast radnih odnosa vjerovatno najzastupljenije podruje u kojem dolazi do diskriminatornog djelovanja u drutvu, pa u tom smislu treba ukazati i da se, prema Meunarodnoj organizaciji rada (MOR), socijalni dijalog odnosi na ... sve tipove pregovaranja, konsultacija i razmjene informacija izmeu predstavnika vlasti i socijalnih partnera ili izmeu samih socijalnih partnera o pitanjima od zajednikog interesa, vezanih uz ekonomsku i socijalnu politiku...171 Uopeno govorei, naela i modaliteti saradnje se moraju definirati na principima: otvorenosti i poziva na trajnu saradnju, finansijsku podrku projektima i aktivnostima, ueu u radu tribina, okruglih stolova, radionica, konferencija u organizaciji aktera civilnog drutva, partnerstva u projektima i obavezi konsultacija organizacija civilnog drutva u svim aktivnostima od znaaja za pitanja zatite ljudskih prava i zabrane diskriminacije. lan 11. (Zatita u postojeim postupcima) (1) Svaka osoba ili grupa osoba koja smatra da je diskriminirana moe traiti zatitu svojih prava putem postojeih sudskih i upravnih postupaka. (2) U sluajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizilazi iz upravnog akta, alba u upravnom postupku i eventualno pokretanje upravnog spora temeljem zatite od diskriminacije, a kojom se zahtijeva ponitenje takvog upravnog akta, nee sprijeiti osobu iz stava 1. ovog lana da pokrene sudski postupak za zatitu od diskriminacije. (3) Svi konkretni zahtjevi navedeni u lanu 12. ovog zakona, kao pojedinani ili zajedniki, mogu se traiti u svrhu podnoenja tube u parninom postupku. Ve je pomenuto da je Ustav BiH izdigao zatitu ljudskih prava na jedan zavidan nivo pa je samim time u relevantne zakone u BiH, ve ugraena zatita ljudskih prava (izuzev zakona koji se temelje na diskrimatornim odredbama Ustava BiH kao npr. Izborni zakon). Time je omoguena ravnopravnost uesnika u
171

Dostupno na: www.if.hr

97

sudskim i upravnim postupcima ali i ustavna obaveza svih organa i tijela da potuju ljudska prava i direktno primjenjuju Evropsku konvenciju. Ovaj pojam direktne primjene Evropske konvencije je dodatno ojaan formulacijom da je Evropska konvencija iznad svakog drugog prava odnosno zakona kako neki prevode lan II/2. Ustava BiH (koji jo nikada nije zvanino preveden i objavljen u slubenim glasilima)172. No, bez obzira na pitanje prevoda pojma above all other law iz lana II/2. Ustava BiH, nesporno je da Evropska konvencija ima autoritet ustavnog principa pa samim tim, nesporno ima hijerarhijski vie mjesto u odnosu na zakone koji se primjenuju u BiH. Takva pozicija ljudskih prava, a posebno Evropske konvencije i njenog Protokola broj 12. daje pravo svakoj osobi ili grupi osoba da se pozove na ovo svoje ustavno pravo i zahtijeva njihovu primjenu u ranoj fazi postupka, odnosno tokom itavog postupka, a upravno ili sudsko tijelo je, u skladu sa svojom ustavnom obavezom iz lana II/6. Ustava BiH duno ...primjenjivati ljudska prava i osnovne slobode.... Meutim, formulacija stava 2. ovog lana ostavlja mnogo prostora za razliita tumaenja jer utvruje da se u toku upravnog postupka, dakle u toku ili nakon okonanja prvostepenog upravnog postupka, moe istovremeno pokrenuti postupak radi zatite od diskriminacije, to je sa aspekta funkcioniranja pravnog poretka, vrlo upitno. Jedan od osnovnih principa funkcioniranja pravnog poretka se temelji na pravu na albu ime se daje mogunost drugostepenom organu da ispravi eventualnu povredu nastalu prvostepenim aktom, a kada se radi o upravnom postupku, i mogunost pokretanja upravnog spora, dakle i pravo na sudsku zatitu. Nain na koji je formuliran ovaj stav ukazuje na uvoenje suprotne prakse, da se istovremeno vode dva postupka jedan koji se tie prava zbog kojeg je pokrenut upravni postupak i drugi koji se tie zatite od diskriminacije sa mogunou da oba postupka imaju razliite ili iste ishode ime se nepotrebno optereuje postupak, bilo da se radi o upravnom ili sudskom postupku. Pri tome, iz formulacije stava 3. ovog lana jasno proizilazi da se postupak za zatitu od diskriminacije pokree u skladu sa procesnim pravilima parninog postupka, dakle tubom u parninom postupku koja nema posebnih dodirnih taaka sa upravnim postupkom, odnosno sporom, pa samim
172

Zakljuiti prema predgovoru prvog Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Carla Bildta, u Ustavnim tekstovima OHR (izd.) Sarajevo, 1996, koji je u svakom sluaju dobra podloga za razjanjenje: The English language contained in this booklet is the agreed text contained in the Peace Agreement. The Bosniac, Serb and Croat texts which the parties have been using themselves. A legal expert from Sarajevo has looked at these texts, and believes that each of them represents an accurate translation of the English (sic!).

98

time se otvara i mogunost za razliito odluivanje to samo dodatno moe zakomplicirati sam postupak zatite od diskriminacije. Zbog toga je neophodno u budunosti preformulirati ovaj stav, a postoji nekoliko naina da se to uradi i omogui zatita uesnika u sudskom postupku. Mogue je ovaj problem rijeiti na nain da se omogui okonanje upravnog postupka i upravnog spora i da se tek onda omogui pokretanje postupka radi zatite od diskriminacije. Takoe je mogue problem rijeiti na nain da se, ukoliko je istaknut prigovor diskriminacije, zaustavi upravni postupak, a stranka uputi na pokretanje tube za zatitu od diskriminacije u odreenom roku, pa ako stranka ne pokrene tubu, nastaviti upravni postupak, odnosno ukoliko sud u parninom postupku utvrdi postojanje diskriminacije, primijeniti odluku iz parninog na upravni postupak. Naravno da postoji jo itav niz mogunosti kako bi se rijeio ovaj problem, ali svakako da ovakva formulacija zasluuje panju ukoliko doe do izmjena i dopuna ovog lana. lan 12. (Posebne tube za zatitu od diskriminacije) (1) Osoba ili grupa osoba koje su izloene bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog Zakona, ovlateni su podnijeti tubu i traiti: a) utvrivanje da je tuenik povrijedio tuiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio moe neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tuba za utvrivanje diskriminacije); b) zabranu poduzimanja radnji kojima se kri ili moe prekriti tuiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvre radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tuba za zabranu ili otklanjanje doskriminacije); c) da se naknadi materijalna i nematerijalna teta uzrokovana povredom prava zatienih ovim Zakonom (tuba za naknadu tete); d) da se presuda kojom je utvrena povreda prava na jednako postupanje na troak tuenika objavi u medijima, u sluaju kada je diskriminacija poinjena kroz medije (tampane, printane i elektronske), odnosno bilo koje vrste. (2) Sud i druga tijela koja provode postupak duna su radnje u postupku poduzimati hitno, osiguravajui da se sve tvrdnje o diskriminaciji to prije ispitaju. 99

(3) Kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom injeninom i pravnom osnovu, zahtjevi se mogu istai zajedno (kumulativno) u jednoj tubi o kojoj se odluuje u parninom postupku, ako su svi zahtjevi u meusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadlean za svaki od tih zahtjeva.. (4) O tubama iz stava 1. ovog lana odluuje nadlean sud primjenjujui odredbe zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim Zakonom nije drugaije odreeno. Kada su u pitanju postupci za zatitu od diskriminacije, potrebno je uzeti u obzir injenicu da evropsko pravo utvruje da je pravo na zabranu diskriminacije regulirano zakonom na isti nain kao uporediva domaa prava. Ukoliko su albe dozvoljene u zatiti drugih osnovnih prava prema zakonima u Bosni i Hercegovini, one bi trebalo da budu dozvoljene i u sluajevima diskriminacije. 1. Zatita od diskriminacije moe se ostvaritivati na dva naina. Ona moe biti pruena u postupku pred kojim stranka trai zatitu nekog svog prava koje je zbog diskriminacije povrijeeno, gdje e o postojanju diskriminacije odluivati sud kao o prejudicijelnom pitanju. Uz to, stranka moe, po svome izboru zatitu ostvarivati i posebnom tubom za zatitu od diskriminacije iz ovog lana. Ako se zatita od diskriminacije na prejudicijelan nain ostvaruje u postupku u kojem se titi pravo ugroeno ili povrijeeno zbog diskiminacije, primjenjuju se procesna pravila iz posebnih zakona, osim odredbi o teretu dokazivanja, na koje se primjenjuje naelo okretanja tereta dokazivanja iz lana 15.173 Tuba je parnina radnja kojom se pokree parnini postupak. Podnoenjem tube stavlja se u pokret mehanizam za ostvarivanje pravne zatite u graanskopravnim predmetima. S obzirom na dispozitivni karakter graanskopravnih odnosa, naelo dispozitivnosti nalazi svoju primjenu i u postupku za ostvarivanje zatite prava iz tih odnosa, pa i samo pokretanje tog postupka zavisi iskljuivo od volje subjekata koji imaju prava na zatitu. Parnini postupak se, dakle, ne pokree po slubenoj dunosti, ve iskljuivo na inicijativu stranke. Bez tube, ije podnoenje zavisi od dispozicije tuioca titulara ugroenog prava nema parnice. Pored ovog principa, postoji i nekoliko izuzetaka koji nisu od znaaja za zatitu od diskriminacije pa nee ni biti posebno elaborirani.
173

Obzirom da se u postupku radi zatite od diskriminacije ovo pravo ostvaruje prema pravilima parninog postupku, u okviru ovog komentara su date samo osnovne naznake i specifinosti toga postupka, a komentari ZPP-a su dostupni i primjenjivi i na ove postupke.

100

Podnoenjem tube poinje tei parnini postupak, iako se druga stranka jo nije ukljuila, ali sama parnica poinje tei tek dostavljanjem tube tuenom. Podnoenje tube i pokretanje parninog postupka proizvodi za stranku odreene procesnopravne i materijalnopravne uinke: prekidaju se rokovi zastarjelosti potraivanja i dospjelosti; prema injenicama koje su postojale u trenutku podnoenja tube sudu, odreuje se nadlenost suda; pravo tuioca na izbor nadlenog suda kod elektivne nadlenosti konzumira se podnoenjem tube sudu itd. Najei kriterij za podjelu tubi je sadraj pravne zatite koja se njima trai, pa se po ovom kriteriju tube dijele na kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne. Kondemnatorne ili osuujue tube upravljene su na inidbu ili proputanje inidbe ili proputanje. Kondemnatornom tubom trai se osuda tuenog da neto uini, trpi ili propusti. Ova vrsta tube obino slui ostvarenju postojeih potraivanja ili, ako se radi o tubi na proputanje, trai se zabrana poduzimanja protivpravnih radnji nakon to je do poduzimanja takvih radnji ve dolo ili radnji ije preduzimanje tek prije.174 Po kondemnatornoj tubi moe biti donesena kondemnatorna presuda ako se njome prihvaa kondemnatorni zahtjev ili negativna deklaratorna presuda ako se radi o presudi kojom se kondemnatorni zahtjev odbija. Ako kondemnatorni tubeni zahtjev bude prihvaen, on e biti podoban za izvrenje, odnosno tvoriti izvrni naslov. Deklaratorne ili utvrujue tube upravljene su na utvrenje nekog prava ili pravnog odnosa. Konstitutivne ili preobraajne su tube usmjerene na ostvarenje neke pravne promjene. Konstitutivnom tubom se trai ustanovljenje nekog pravnog odnosa, izricanje promjene sadraja nekog pravnog odnosa ili njegovo razvrgnue.175 S obzirom da do pravne promjene koja se trai preobraajnom tubom dolazi neposredno pravomonou presude, ove presude nisu podobne za prinudno izvrenje. Presuda kojom se konstitutivna tuba usvaja moe imati dejstvo od pravomonosti presude (ex nunc) ili retroaktivno dejstvo (ex tunc).176 Posebna tuba za diskriminaciju je novi nain zatite prava na jednako
174 175 176

Dika-izmi, Komentar Zakona o parninom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298). Dika-izmi, Komentar Zakona o parninom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298). Grupa autora, Komentari zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005.

101

postupanje. U njoj tuitelj moe traiti da se utvrdi postojanje diskriminacije (deklaratorna antidiskriminacijska tuba), da se zabrane diskriminirajue radnje ili naloi poduzimanje radnji za uklanjanje diskriminacije (kondemnatorna antidiskriminacijska tuba) te da se tuitelju koji je rtva diskriminacije naknadi teta kroz dodjelu novane ili nenovane satisfakcije (tuba za naknadu tete uinjene diskriminatornim djelovanjem odnosno tuba za objavu presude koja je utvrdila diskriminaciju). Stav 1. ovog lana, utvruje da se zatita od diskriminacije ostvaruje podnoenjem tube za utvrenje (kondemnatorne) tube upravljene na inidbu ili proputanje inidbe ili proputanje, odnosno osude tuenog da neto uini, trpi ili propusti. Sadraj tube openito u parninom postupku, podrazumijeva da ona mora sadravati: 1. osnov za nadlenost suda, 2. odreen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraivanja (tubeni zahtjev), 3. injenice na kojima tuilac zasniva tubeni zahtjev, 4. dokaze kojima se utvruju te injenice, 5. naznaku vrijednosti spora, 6. pravni osnov tubenog zahtjeva, i 7. druge podatke koje u skladu s odredbama lana 334. Zakona o parninom postupku, mora imati svaki podnesak. Navedeni elementi predstavljaju obavezni sadraj tube, sa izuzetkom pravnog osnova tube, pa ukoliko tuba ne sadri jedan od tih elemenata, sud e pri prethodnom ispitivanju tube pozvati tuioca da nedostatke otkloni, a u protivnom e tubu odbaciti. Tubeni zahtjev za zatitu od diskriminacije osnovni je element tube koji mora biti odreen u pogledu glavne stvari, odnosno utvrenja da je dolo do povrede zatienog prava, ali i sporednih potraivanja, jer tuilac ne moe prepustiti sudu da ovaj presudom utvrdi koja pravna posljedica proistie iz navedenog dogaaja.177 2. Formulacija stava 2. ovog lana obavezuje sud i druga tijela koja provode postupak zatite od diskriminacije da radnje u postupku poduzimaju hitno, osiguravajui da se sve tvrdnje o diskriminaciji to prije ispitaju. Slinu obavezu za hitno postupanje u parninom postupku sudovi imaju kada odluuju
177

Pozni, Graansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 199.

102

o radnim sporovima, u kojima, prema lanu 420. Zakona o parninom postupku, sudovi preduzimaju posebne mjere radi hitnog rjeavanja spora, obzirom da se u ovim parnicama raspravlja o egzistencijalnim pravima zaposlenih. Obzirom na vrijednost zatienog prava u postupku zatite od diskriminacije, potpuno je opravdana formulacija ovog stava da se i u ovim postupcima, utvrdi obaveza hitnog postupanja to podrazumijeva skraenje sudskih rokova ali i skraenje razmaka izmeu roita, uz rezervu da strankama ipak treba ostaviti dovoljno vremena za preduzimanje procesnih radnji, ali ipak samo onoliko koliko je prema datim okolnostima nuno za preduzimanje konkretne procesne radnje. 3. U pogledu formulacije iz stava 3. ovog lana, koji se odnosi na isticanje vie tubenih zahtjeva u jednoj tubi (osoba ili grupa osoba), Zakon o parninom postupku odreuje uslove pod kojima se u jednoj tubi moe raspraviti vie spornih odnosa izmeu istih stranaka (objektivna kumulacija tubenih zahtjeva). Objektivna kumulacija najee nastaje kada se jednom tubom obuhvati vie zahtjeva protiv istog tuenog koji proizilaze iz istog injeninog i pravnog osnova. Zahtjevi se mogu kumulativno isticati u jednoj tubi samo kada je za sve zahtjeve predviena ista vrsta postupka. Ako ova pretpostavka nije ispunjena, sud nee odbaciti tubu, ve postupke razdvojiti i o zahtjevima posebno raspravljati. Ukoliko se u tubi istakne vie zahtjeva koji nisu povezani istom injeninom i pravnom osnovom, oni se mogu kumulativno istaknuti u jednoj tubi samo kad je isti sud stvarno nadlean za svaki od tih zahtjeva.178 Pored objektivne kumulacije, Zakon o parninom postupku predvia i eventualnu ili supsidijarnu kumulaciju u sluaju kada tuilac kumulativno istakne zahtjeve koji su u meusobnoj vezi, tako to e od suda traiti da usvoji sljedei od tih zahtjeva samo ako nae da onaj koji je u tubi istaknut ispred njega nije osnova. Konano, od alternativne obaveze treba razlikovati procesnu facultas alternative prema kojoj tuilac, ako je ovlaten traiti samo jednu inidbu, moe istovremeno s podnoenjem tube ili do zakljuenja glavne rasprave, tuenom ponuditi da umjesto izvrenja odreene inidbe isplati odreeni iznos novca. 4. O tubama iz stava 1. ovog lana odluuje nadlean sud primjenjujui odredbe zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim Zakonom nije drugaije odreeno.
178

Uee treih osoba iz ovog lana utvruje kao mogunost i obavezu Rasna Direktiva u lanu 7.2.; EU Direktiva za jednakost u pristupu zaposljenju lan 9.2..; ali i nai zakoni o parninom postupku (l. 369. 372. ZPP-a FBiH i RS). U lanu 17., takoer je predviena mogunost podnoenja kolektivne tube, a ovu mogunost i obavezu predvia Rasna Direktiva u lanu 7.2.; EU Direktiva za jednakost u pristupu zaposljenju lan 9.2.

103

lan 13. (Nadlenost, rokovi i izvrenje) (1) Ako ovim Zakonom nije drugaije propisano, a u skladu sa zakonima o sudovima u oba entiteta i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, za sporove po tubi iz lana 12. ovog Zakona nadleni su u prvom i drugom stepenu sudovi ope mjesne nadlenosti. (2) U postupcima propisanim u lanu 12. ovog zakona uvijek je dozvoljena revizija. (3) Po osnovu tubenog zahtjeva iz lana 12. taka b. i d. ovog zakona nadleni sud moe odluiti da alba ne zadrava izvrenje ili odreuje krai rok za ispunjenje radnje koja je naloena tueniku. (4) Rok za podnoenje tube na osnovu lana 12. ovog zakona iznosi 3 mjeseca od dana saznanja o uinjenoj povredi prava, a najdalje jednu godinu od dana uinjenja povrede. Rok za podnoenje zahtjeva za reviziju iznosi 3 mjeseca od dana uruenja drugostepene presude. Pravila o mjesnoj nadlenosti odnose se na teritorijalno razgranienje nadlenosti pojedinih stvarno nadlenih sudova. Ope mjesno je nadlean onaj sud pred kojim svaki tuitelj moe protiv neke osobe pokrenuti sve parnice, osim onih za koje je predviena iskljuiva mjesna nadlenost nekog drugog suda. U odreivanju pravila o opoj mjesnoj nadlenosti polazi se od naela da tuitelj treba slijediti forum tuenog. Ovakva odredba ima za cilj olakati poloaj tuenog i ona se presumira, izuzev da je nekom odredbom izriito propisana mjesna nadlenost drugog suda. Za suenje u sporovima protiv pravnih lica polazni kriterij odreivanja ope mjesne nadlenosti jeste njihovo registrirano sjedite; protiv jedinica lokalne samouprave nadlean je sud na podruju kojeg se nalazi njihovo predstavniko tijelo. Za suenje u sporovima protiv entiteta, odnosno drave Bosne i Hercegovine, ope mjesno nadlean je sud na podruju kojeg tuitelj ima prebivalite odnosno sjedite u Bosni i Hercegovini, a ako nema prebivalite ni boravite u Bosni i Hercegovini, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi zakonodavno tijelo tuenog. U onim sluajevima u kojima zakon doputa ili nalae mjesnu nadlenost drugog suda, osim suda ope mjesne nadlenosti, nadlean je i drugi odreeni 104

sud. U ovim sluajevima se radi o izberivoj mjesnoj nadlenosti (sporovi radi naknade tete i sl.). Atrakcijska nadlenost je poseban oblik odreivanja mjesne nadlenosti u konkretnoj pravnoj stvari i u takvim sluajevima nadleni sud se odreuje po pravilima o atrakciji, koji moe biti elektivan, iskljuivo i supsidijarno nadlean za rjeavanje odreenog spora, a moe se utemeljiti i meunarodna nadlenost. Pravo izbora iskoriteno je podnoenjem tube. Isti sud je nadlean i za protivtubu. Za antidiskriminacijske sporove vane su neke odredbe relevantnog ZPP-a o mjesnoj nadlenosti suda kao npr. u sporovima o zakonskom uzdravanju, o vanugovornoj odgovornosti za naknadu tete, branim sporovima, u paternitetskim sporovima, u sporovima povodom djelatnosti jedinice pravnog lica, u sporovima protiv fizikog ili pravnog lica sa sjeditem u inostranstvu, u sporovima iz radnih odnosa u kojima je tuitelj radnik osim suda ope mjesne nadlenosti mjesno je nadlean i sud na podruju kojeg se rad obavlja ili se obavljao, ili sud na podruju kojeg se rad morao obavljati te sud na podruju kojeg je zasnovan radni odnos. Primarni kriterij za odreivanje ope mjesno nadlenog suda za fizike osobe je kriterij prebivalita. U nedostatku posebne definicije pojma prebivalita prema ZPP-u i u odreivanju sadraja ovog pojma trebalo bi poi od njegove definicije u Zakonu o prebivalitu i boravitu dravljana Bosne i Hercegovine179. Odredbom lana 3. stav 1. taka 7. tog zakona odreeno je da se pod prebivalitem smatra opina ili disktrikt u kojem se dravljanin nastani s namjerom da tamo stalno ivi. Utvrivanje prebivalita je olakano zato to ono mora biti formalno registrirano, to slui kao osnov dokazivanja o prebivalitu, jer dravljanin BiH moe imati samo jedno prebivalite na teritoriji BiH, dok se centralna evidencija vodi i odrava kod Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH. Ipak, ako se desi da tueni nema prebivalite, opa mjesna nadlenost se odreuje prema njegovom boravitu, to se moe primijeniti i na strane dravljane. Opa mjesna nadlenost Suda BiH za sporove s meunarodnim elementom ureena je odredbama lana 46. Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima.180 2. Prema ZPP-u revizija je svrstana u vanredne pravne lijekove i moe se izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude uz mogunost
179 180

Slubeni glasnik BiH broj 32/01 Grupa autora, Komentari zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005.

105

meritornog odluivanja samo onda kada je vrijednost spora iznad 10.000 KM sa izuzetkom da vrhovni sudovi entiteta mogu dozvoliti reviziju i ako vrijednost spora ne prelazi ovaj iznos kada se ocijeni da bi odluivanje po reviziji bilo od znaaja za primjenu prava u drugim sluajevima. Na karakter revizije, kao vanrednog pravnog lijeka, uveliko je uticala sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH koji su zauzeli stanovite da nije od znaaja klasifikacija pravnog lijeka po domaem pravu ve karakter pravnog lijeka, odnosno njegovi uinci, ukoliko se taj pravni lijek moe primijeniti na konkretnu situaciju, odnosno konkrenti spor. S obzirom da revizija, kao vanredni pravni lijek, moe dovesti do preinaenja presude drugostepenog suda ili ukidanja presude drugostepenog suda i vraanja na ponovno odluivanje, kao i mogunost da se u postupku revizije iznose nove injenice i predlau novi dokazi ukoliko se odnose na povrede odredaba parninog postupka, koje su uinjene u postupku pred drugostepenim sudom, zauzet je stav da se revizija, ukoliko je doputena, mora posmatrati kao integralni dio sudskog postupka, pa tek nakon iscrpljivanja i toga pravnog lijeka, stranka se moe obratiti Ustavnom sudu BiH ili Evropskom sudu za ljudska prava, za zahtjevom zatite ustavnih, odnosno prava iz Evropske konvencije izbjegavajui rizik da njena apelacija/aplikacija bude odbaena zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova. Time je revizija, ukoliko je doputena, praktino svrstana u redovne pravne lijekove koje je neophodno iscrpiti da bi se stekao pravni osnov za eventualno daljnje procesuiranje u cilju zatite ustavnih, odnosno ljudskih prava iz Evropske konvencije. Zbog navedenog je od velikog znaaja da je stavom 2. ovog lana revizija u antidiskriminacijskim postupcima uvijek doputena, bez obzira na ogranienja koja su data u ZPP-ima u pogledu doputenosti revizije i samim tim, mora biti iscrpljena ukoliko se eli izbjei rizik odbaaja od strane Ustavnog suda BiH ili Evropskog suda za ljudska prava u eventualnom daljnjem postupanju. Ovakva formulacija daje mogunost strankama u postupku da se obrate nadlenim revizijskim sudovima i daju jo jednu mogunost strankama da se o ovom pitanju jo jednom raspravi. Iako ova mogunost moe dovesti do razvlaenja sudskog postupka, od velike je vanosti da se o ovom pitanju raspravi u okviru redovnog sudskog postupka, prije nego to predmet eventualno, dospije na Ustavni sud BiH ili Evropski sud za ljudska prava. 3. Kako je Zakon o zabrani diskriminacije postavio fleksibilne modalitete primjene, razumljivo je da stav 3. ovog lana predvia mogunost da sud odlui da alba ne zadrava izvrenje ili da moe odrediti krai rok za ispunjenje radnje koja je naloena tueniku. Ovakva formulacija daje mogunost da se posljedice diskriminacije, utvrene u prvostepenom 106

postupku, mogu odmah, dakle u to kraem roku, eliminirati i pruiti satisfakciju diskriminiranoj osobi, odnosno grupi tuenika. Od posebnog je znaaja i mogunost skraenja roka za ispunjenje radnji u cilju eliminiranja kontinuirane diskriminacije koju je utvrdio prvostepeni sud u svojoj presudi jer se na taj nain prua brza pravda, a upravo takvo postupanje moe sprijeiti daljnje tetne posljedice iji karakter, s obzirom na zatieno pravo, ima veliki znaaj, kako za pojedinca, tako i za zajednicu u cjelini. Stav 3. ovog lana ne predvia mogunost primjene svih taaka lana 12. ovog zakona, ve samo taaka b. i d. koje su iskljuivo sraunate na zabranu poduzimanja radnji kojima se kri ili moe prekriti pravo na jednako postupanje, odnosno izvrenja radnji kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice uz mogunost da se presuda kojom je utvrena povreda prava na jednako postupanje na troak tuenika objavi u medijima, u sluaju kada je diskriminacija poinjena kroz medije. 4. Stav 4. ovog lana utvruje rok od tri mjeseca za podnoenje tube iz lana 12. od dana saznanja o uinjenoj povredi prava (subjektivni rok), a najdalje jednu godinu od dana uinjenja povrede (objektivni rok). Rokovi su subjektivni ako poetak njihovog toka zavisi od saznanja ovlatenog lica za dogaaj koji je bitan za njihovo raunanje i ovi rokovi su u pravilu dosta kratki. Nasuprot subjektivnim, objektivni rokovi su, po pravilu, dui i raunaju se od nastupanja neke znaajne, najee objektivne okolnosti, nezavisno od injenice i vremena saznanja za tu okolnost lica koje tu radnju treba poduzeti. Iz razloga pravne sigurnosti i spreavanja zloupotreba procesnih ovlatenja kod subjektivnih rokova, nije rijedak sluaj kombinovanja subjektivnog i objektivnog roka za preduzimanje izvjesnih procesnih radnji. Zbog tekoa tanog utvrenja poetka toka subjektivnog roka, ovi rokovi se kombiniraju sa objektivnim rokovima, koji su dui, tako da nakon isteka toga objektivnog roka, lice ovlateno na preduzimanje procesne radnje, gubi pravo da tu radnju preduzme, iako subjektivni rok jo nije protekao ili pak nije ni poeo da tee. Odredbom stava 4. i rok za izjavljivanje revizije je produen sa 30 dana, kako je to utvreno ZPP-om, na tri mjeseca, ime se daje dovoljno vremena da se u ovoj specifinoj oblasti obave dodatne radnje u cilju kvalitetnije pripreme daljnjeg postupanja pred nadlenim sudovima. Pored ovih rokova, rokovi se uopeno mogu klasificirati i kao zakonski i sudski. Zakonski rokovi su rokovi koje nije mogue produavati, jer je njihovo 107

trajanje utvrdio zakonodavac prilikom usvajanja zakona. Razliito od zakonskih rokova, sudski rokovi su oni koje odreuje sud, imajui u vidu okolnosti svakog pojedinanog sluaja, ali u granicama koje su utvrene zakonom i to, u pravilu, na prijedlog zainteresiranog lica i to samo u sluajevima kada za to postoje opravdani razlozi. Zbog toga i stranke koje pokuavaju da dokau da su rtve diskriminatornog postupanja, trebaju iskoristiti mogunosti koje prua ovaj zakon u cilju ubrzanja sudskog postupka radi postizanja to bre satisfakcije, odnosno eliminiranja posljedica diskriminacije, ukoliko je sud i utvrdi. lan . 14. (Privremene mjere obezbjeenja) Sud moe u postupcima iz lana 11. i 12. ovog zakona odrediti privremenu mjeru shodno pravilima zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Obzirom da odredba ovog lana nije precizna u pogledu predmeta nad kojim bi se izvrila privremena mjera obezbjeenja, a da se ukazuje da je neophodno primijeniti pravila parninog postupka koji se primjenjuje u Bosni i Hercegovini, odnosno da se ne odreuje na ta se odnosi ovaj lan, neophodno je ukazati da postoje dva naina na koja se moe primijeniti ovakva formulacija i to u odnosu na: 1. Osiguranje dokaza za koje postoji opravdana bojazan da se dokaz nee moi izvesti ili da e njegovo kasnije izvoenje biti oteano (lan 169. ZPP-a); 2. Sudske mjere osiguranja koje ukljuuju i osiguranje na imovini protivnika u cilju osiguranja trabine (lan 268. ZPP-a). Osiguranje dokaza (l. 169. - 173. ZPP-a) Osiguranje dokaza za koje postoji opravdana bojazan da se dokaz nee moi izvesti ili da e njegovo kasnije izvoenje biti oteano, primjenjuje se ovisno od okolnosti svakog konkretnog sluaja i moe se zatraiti tokom postupka, a i prije pokretanja parnice predloiti da se taj dokaz izvede, pa ak i tokom postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka. Stranka koja predlae provoenje tog dokaza moe predloiti da se taj dokaz izvede i prije, te da se na glavnoj raspravi upotrijebi tako to e se proitati zapisnik o njegovom izvoenju. U postupku obezbjeenja dokaza mogu se koristiti sva dokazna stredstva pa i sasluanjem 108

stranaka, jer novi ZPP tretira sasluanje stranaka kao dokazno sredstvo u jednakoj ravni, u pogledu dokazne snage, sa drugim dokaznim sredstvima kao to su isprave, vjetaenje, uviaj i sl. Da bi bio pokrenut ovaj postupak, neophodno je da postoji prijedlog stranke ili stranaka, jer bez ovog prijedloga, ne moe biti pokrenut ovaj postupak. Nije nevano napomenuti da trokovi ovog postupka snosi ona strana koja ga je i pokrenula, ali se oni mogu potraivati u okviru parninih trokova u parninom postupku u okviru kojeg je i zatraeno osiguranje dokaza. Sudske mjere osiguranja (l. 268-290 ZPP-a) Sudske mjere osiguranja su novitet u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. Njihova svrha je vremenski ogranienje trabine predlagatelja osiguranja koje se mogu odrediti prije ili u toku parninog postupka. Privremene mjere: Sredstva vremenskih ogranienog osiguranja budueg ostvarenja vjerovnikova potraivanja na temelju izvrne isprave (konzervacijska funkcija), ali u odreenom sve irem krugu sluajeva namirenja, potraivanja vjerovnika, prije okonanja postupka o glavnom pitanju (anticipativna funkcija), odnosno provizornog ureenja odnosa meu strankama do njihovog konanog ureenja (regulacijska funkcija). Treba, meutim, naglasiti da nee uvijek biti mogue povui otru granicu izmeu pojedinih mjera s obzirom na njihovu funkciju zato to e se neke od njih esto biti vie funkcionalne, u pravilu anticipativnog-regulacijskog karaktera.181 Ipak, i pored ova dva instituta iz parninog postupka, nemogue je zaobii ono to ini sutinu privremenih mjera u antidiskriminacijskim postupcima, a koje se, najopenije, mogu svesti na obustavu vrenja odreenih radnji ili ponaanja, kojim nastaje teta za jednu od stranaka, a koja je takve prirode da ne bi mogla biti adekvatno nadoknaena ukoliko se njeno dejstvo ne bi sprijeilo i prije pravosnanog okonanja parninog postupka. Onako kako su mjere osiguranja postavljene u ZPP-u jasno upuuju da njihova svrha u opem smislu nije identina svrsi koja se eljela postii ovakvom odredbom lana 14. jer se njihovo dejstvo moe svesti na osiguranje dokaza i osiguranje trabine. Meutim, jo jednom treba podsjetiti da je zabrana diskriminacije pravo koje je sr korpusa ljudskih prava koja moraju biti zatiena u svim dostupnim
181

M. Dika, Godinjak 1. Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1994., str. 144.

109

pravnim postupcima i koja moraju imati poseban tretman u primjeni upravo zbog osjetljivosti zatienog prava. Isti je sluaj i sa zabranom diskriminacije, pa u ovom kontekstu valja pomenuti da Ustavni sud BiH, iako nije Ustavom BiH izriito ovlaten za donoenje privremenih mjera. Privremene mjere su regulirane lanom 77. Pravila Ustavnog suda BiH kojim je utvreno da se one mogu donijeti na zahtjev apelanta u interesu stranaka ili pravilnog voenja postupka i da e one ostati na snazi do donoenja konane odluke Ustavnog suda BiH. Vrlo slina situacija je i sa Evropskim sudom za ljudska prava, jer, iako nije izriito ovlaten Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava, da ih donosi, lanom 39. Pravila postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava je utvreno da Sud moe donijeti privremenu mjeru kada prijeti nastupanje neposredne, nenadoknadive tete za aplikanta. Zato su navedene ove dvije institucije? Iz prostog razloga to je njihov primarni zadatak da tite ljudska prava, a kako smo ve rekli, zabrana diskriminacije je oduvijek bila sadrana u Evropskoj konvenciji za ljudska prava kao jedan od temeljnih principa od dana usvajanja te konvencije 1950. godine. Zbog toga i sudovi u primjeni pravila parninog postupka moraju biti fleksibilni kod odreivanja privremenih mjera iz lana 14. ovog zakona kako se ne izgubila svrha njihovog postojanja, a to moe dovesti u pitanju i primjenu itavog antidiskriminacionog zakona. Zbog svega navedenoga, moe se rei da su privremene mjere, onako kako su utvrene lanom 14. sredstva vremenski ogranienog osiguranja budueg ostvarenja vjerovnikovog potraivanja. One se mogu odrediti prije pokretanja i tokom trajanja sudskog ili upravnog postupka ili nakon okonanja tih postupaka, sve dok izvrenje ne bude provedeno, pod pretpostavkom da vjerovnik, odnosno rtva, uini vjerovatnim da je povrijeeno njegovo pravo na jednakost stavljanjem u nepovoljniji poloaj od druge osobe u uporedivoj situaciji i radi otklanjanja opasnosti od nenadoknadive tete, ponajprije teke povrede prava na jednako postupanje ili sprjeavanje nasilja.182 ini se loginim povezati primjenu privremenih mjera sa pojmom vjerovatnosti postojanja diskriminacije iz lana 15. kao preduslova za njihovo usvajanje kao to je to sluaj i kod tereta dokazivanja postojanja diskriminacije, pri emu rtva treba svoj zahtjev uiniti vjerovatnim, kako bi uspjela u parnici, pokrenutoj radi dokazivanja postojanja diskriminacije. Prijedlog za odreivanje privremene mjere treba biti odreen u pogledu sadraja trabine ije se osiguranje trai, kakvu vrstu mjere trai, vrijeme trajanja mjere i sredstva kojima e se mjera prisilno ostvariti.
182

ime Pavlovi, Komentar Zakona o suzbijanju diskriminacije sa sudskom praksom, komplementarnim propisima, prilozima i stvarnim kazalom, Zagreb, 2009., str. 194.

110

Iako nije izriito naveden u lanu 14., pojam nenadoknadive tete je nezaobilazan kada se razmatra pitanje privremenih mjera u antidiskriminacionim postupcima. Kod odreivanja pojma nenadoknadivosti, teta moe biti imovinska i neimovinska. Nenadoknadivost podrazumijeva apsolutnu nepopravljivost, odnosno relativnu nepopravljivost tete ime se moe dovesti u pitanje svrha sudske odluke, odnosno njeno izvrenje. S tim u vezi je i pitanje svrhe donoenja privremene mjere u predmetima male vrijednosti, ali se svakako taj princip ne bi mogao primijeniti za antidiskriminacione postupke, jer zatieno pravo, kao takvo, ima veliku vrijednost. lan 15. (Teret dokazivanja)183 (1) U sluajevima kada osoba ili grupa osoba navode injenice u postupku iz lana 12 ovog Zakona, potkrepljujui navode o tome da je zabrana diskriminacije prekrena, navodni prekrilac duan je dokazati da nije prekrio naelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. (2) U sluajevima u kojima osoba smatra da je snosila posljedice diskriminacije, kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava 1. ovog lana mogu se koristiti i statistiki podaci ili baze podataka. (3) U sluajevima kada osoba smatra da je snosila posljedice diskriminacije zbog proputanja razumnog prilagoavanja, teret dokazivanja lei na protivnoj strani. Evropski standard u pogledu dokazivanja jednakog postupanja ogleda se u pristupu prema kojem osoba, koja se poziva na diskriminaciju, mora uiniti vjerovatnim da je dolo do diskriminacije, te uiniti vjerovatnim (dokazati opravdanu sumnju) da bi zbog nejednakog postupanja moglo doi do diskriminacije, pri emu teret dokazivanja (onus probandi) injenice da do nejednakog postupanja nije dolo zbog diskriminacije lei na protivnoj strani, odnosno na strani tuenog.184
183 184

lan 15. ovog Zakona ukljuio je i primjenu Direktiva o teretu dokazivanja (97/80/EC). U ovaj Zakon je ukljueno jedno od najvanijih proceduralnih pravila koje se razvilo u praksi zemalja EU. Ovo novo proceduralno pravilo predvia primjenu Rasne Direktive i EU Direktive za jednakost u pristupu zaposljenju.

111

Pod teretom dokaza moemo, ponajprije, razumjeti pravnu dunost nekoga procesnog subjekta da dokae neku injenicu ili neko injenino stanje (predloi dokaz ili dokaze za neku injenicu odnosno injenino stanje) u tom smilu da dunost dokazivanja te injenice (injeninog stanja) tereti iskljuivo toga subjekta: ako taj subjekt ne dokae odnosnu injenicu, nijedan drugi procesni subjekt ne treba je i ne smije dokazivati. Mora se uzeti da ta injenica ne postoji.185 Donoenje pravilne odluke o sporu temelji se na pravilnoj primjeni pravnih pravila na konkretno injenino stanje. Zbog toga je polazna osnova za rjeavanje spora pravilno utvrenje injeninog stanja na koje e sud primijeniti pravo. Sutina utvrenja injeninog stanja se moe podvesti pod pojam dokazivanja koje predstavlja niz radnji suda i stranaka u klasifikaciji onih dokaza koji su od znaaja za utvrenje injeninog stanja, odnosno obuhvata prijedloge stranaka za izvoenje dokaza, rjeavanje koji dokazi treba da budu izvedeni, podnoenje dokaza od strane obje strane u postupku i njihovo pribavljanje od strane suda, izvoenje dokaza i njihovu ocjenu. Pod teretom dokazivanja u subjektivnom smislu podrazumijeva se teret predlaganja dokaza kojima se potkrepljuju tvrdnje o injenicama od ijeg postojanja zavisi uspjeh strane u parnici. Teret dokazivanja u objektivnom smislu podrazumijeva dunost stranke da dokae injenice na kojima zasniva zahtjev. Prema ZPP-u, dunost iznoenja injenica je iskljuivo na strankama, a teret dokazivanja injenica lei na stranci koja mora dokazati injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, meutim specifinost ove odredbe antidiskriminacionog zakona je upravo u teretu, jer je on teite, u pogledu tereta dokazivanja, stavio ne na stranku koja istie svoj zahtjev, ve na stranu tuenog, koji, da bi uspio u parnici, mora dokazati da su zahtjevi neopravdani, odnosno da nisu utemeljeni. Primjenom ovakve odredbe o okretanju tereta dokazivanja, tueni se dovodi u situaciju u kojoj se, prema ZPP-u, u pravilu, nalazi tuitelj, odnosno tueni ima dunost da sudu prui dokaze koji kod suda treba da stvore uvjerenje u istinitost njegovih navoda (subjektivni teret dokazivanja); dunost tuenog je da tim sredstvima dokae svoje injenine navode, jer e u protivnom snositi rizik nedokazanosti tih navoda (objektivni teret dokazivanja), tj. izgubiti parnicu, ako sud ne doe do uvjerenja o postojanju sporne injenice. Iako su novi ZPP-i unekoliko izmijenili ovakav pristup kod tereta dokazivanja i obje strane u postupku obavezali da dokazuju svoje tvrdnje, odnosno zahtjeve, odredba ovog lana je vrlo jasna da je
185

Vladimir Bayer, Jugloslavensko krivino procesno pravo knjiga druga, etvrto izdanje, Zagreb, 1986., str. 68.

112

teret dokazivanja iskljuivo na strani tuenog, a tuitelj ima samo pravo da svoj zahtjev uini to vjerovatnijim. Objanjenje za ovakav pristup se nalazi u sutini koncepta rtve s obzirom na zatieno pravo, odnosno zabranjeno ponaanje, koje esto rtvi nije mogue dokazati zbog nedostupnosti dokaza. Zbog toga i stav 2. ovog lana uvodi mogunost koritenja statistikih podataka i podataka pohranjenih u baze podataka koje su, u najveem broju sluajeva, rtvi nedostupne, jer se najee ovi podaci uvaju kod dravnih organa i njihova tajnost je garantirana zakonom, a time i najee nedostupna rtvama diskriminacije.186 Upravo zbog toga se posebno i istie obaveza tuitelja da svoje tvrdnje uini vjerovatnim ukazivanjem na mogunost pribavljanja relevantnih informacija koje bi dokazale njegove tvrdnje. U ocjeni postojanja dovoljne vjerovatnosti kao pravnog standarda suprotstavljaju se dvije logike teze jesu li izgledi o postojanju diskriminacije preteniji nego izgledi da diskriminacije nije bilo? Vjerovatnost mora postojati u vrijeme podnoenja zahtjeva za zatitu naela zabrane diskriminacije. Stupanj izvjesnosti mora biti takav da se u sudskom ili drugom postupku odluka o postojanju diskriminacije ini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je dolo do diskriminacije.187 Konano, prebacivanje tereta dokazivanja na aktivnu diskriminacijsku stranu je u skladu sa naelima iz Smjernice 2000/78/EC I 97/80/EC od 15. decembra 1997. godine Vijea EU u sluaju diskriminacije utemeljene na spolnoj pripadnosti. Logino bi bilo zakljuiti da se ovakav pristup ne bi mogao primijeniti u krivinim i prekrajnim postupcima, jer bi okrenuti teret dokazivanja doveo u pitanje jedan od temeljnih principa na kojima se temelje ovi postupci presumpciju nevinosti koja je jedan od temeljnih elemenata prava na pravino suenje iz lana 6. Evropske konvencije. Zbog toga bi bilo dobro ugraditi ovaj izuzetak u eventualne budue izmjene antidiskriminacionog zakona, kao to je to sluaj u Republici Hrvatskoj (lan 20. stav 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije).

186

Za prebacivanje tereta diskriminacije u sluajevima indirektne diskriminacije veoma vaan znaaj imaju i statistiki podaci, gdje se zbog velike razlike u, recimo zastupljenosti spolova, kod nekog poslodavca moe traiti od njega da dokazuje zbog ega dolo je do takve razlike. ime Pavlovi, Komentar Zakona o suzbijanju diskriminacije sa sudskom praksom, komplementarnim propisima, prilozima i stvarnim kazalom, Zagreb, 2009., str. 200.

187

113

lan 16. (Uee treih lica) (1) U postupku koji se pokree u skladu s lanom 12. ovog zakona moe se kao trea strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su rtve diskriminacije pridruiti tijelo, organizacija, ustanova, udruenje ili drugo lice koje se u okviru svoje djelatnosti bavi zatitom od diskriminacije lica ili grupe lica o ijim se pravima odluuje u postupku. (2) Sud e dopustiti uee tree strane samo uz pristanak lica na ijoj strani se trea strana eli umijeati. (3) Bez obzira na ishod parnice, trea strana sama snosi trokove svog uea u parnici. Strana koja se pridruuje postupku nije stranka u postupku, ve tree lice koje se pridruuje postupku zato to ima pravni interes da stranka kojoj se pridruuje u tom postupku ne izgubi spor. Opi uslov je da se trea strana u okviru svoje djelatnosti bavi zatitom od diskriminacije lica ili grupe lica o ijim se pravima odluuje u postupku. Postojanje navedenog uslova mora se dokazati. S obzirom da se u prvom stavu odreuje da se postupak pokree u skladu sa lanom 12. Zakona, koji predvia da e se postupak, ako nije drugaije propisano, voditi prema odredbama zakona o parninom postupku, slijedi da tree lice moe stupiti u postupak od trenutka podnoenja tube, u toku prvostepenog i drugostepenog postupka, pa sve do pravosnanosti odluke o tubenom zahtjevu. Izjava o stupanju u postupak mora se dostaviti licu na ijoj se strani trea strana eli umijeati da bi dala pristanak. Zakonodavac ne utvruje da li sud automatski prihvata uee tree strane ako postoji pristanak lica na ijoj se strani eli umijeati. Analogno odredbi lana 370. ZPP-a svaka strana moe osporiti umjeau pravo da uestvuje u postupku i traiti da se isti odbije, pa bi u tom smislu tueni mogao osporavati uee tree strane. Prema navedenoj odredbi ZPP-a protiv odluke suda kojom se prihvata uee umjeaa nije dozvoljena posebna alba, to znai da je posebna alba dozvoljena protiv rjeenja suda kojim se odbija uee tree strane. 188

188

Komentar Zakona o parninom postupku u FBiH i RS, Sarajevo 2005, str. 603

114

lan 17. (Kolektivna tuba za zatitu od diskriminacije) Udruenja, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su registrirane u skladu s propisima koji reguliraju udruivanje graana u Bosni i Hercegovini, a imaju opravdani interes za zatitu interesa odreene grupe ili se u okviru svoje djelatnosti bave zatitom od diskriminacije odreene grupe lica, mogu podnijeti tubu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, ako uine vjerovatnim da je postupanjem tuenog povrijeeno pravo na jednako postupanje veeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi ija prava tuilac titi. Prilino iroko odreujui subjekte koji mogu podnijeti kolektivnu tubu za zatitu od diskriminacije, a to su udruenja, tijela, ustanove i druge organizacije koje su registrirane u skladu sa propisima koji reguliraju udruivanje graana u Bosni i Hercegovini, zakljuujemo da kolektivnu tubu podnose udruenja graana, fondacije, vjerske zajednice189 i politike stranke. Postavlja se pitanje da li odreenje tijela i ustanova podrazumijeva tijela javne vlasti i javne ustanove s obzirom da njihov poloaj nije reguliran sa propisima kojima se regulira udruivanje graana. Smatramo, da polazei od smisla navedene odredbe, sva registrirana pravna lica koja imaju opravdani interes za zatitu prava na jednako postupanje odreene grupe mogu podnijeti kolektivnu tubu. Opravdani interes postoji kada je voenje postupka za zatitu interesa odreene grupe voeno ciljevima zbog kojih su osnovane. Navedena lica moraju u tom smislu uiniti vjerovatnim da je postupanjem tuenog povrijeeno pravo na jednako postupanje, pa nije potrebno sa punom izvjesnou utvrditi postojanje injenica o postojanju diskriminacije ve samo uiniti vjerovatnim postojanje injenica. Tuba se podnosi protiv fizikog ili pravnog lica koji je diskriminirao vei broj osoba, to znai da se ovaj vid zatite ne moe upotrijebiti ukoliko je rtva pojedinac. Strateko parnienje Strateko parnienje, kao mehanizam za sudsko ostvarenje odreenih prava i sloboda, veoma esto se spominje u kontekstu zatite od diskriminacije. Budui da je Zakon prepoznao znaaj uea nevladinih organizacija u postupcima za
189

Prema lanu 2. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica crkve i vjerske zajednice su zajednice, ustanove i organizacije vjernika, osnovane u skladu s vlastitim propisima, nauavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojima je priznata pravna sposobnost i koje su upisane u Registar crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

115

zatitu od diskriminacije kao treih lica u lanu 16. te je dao aktivnu legitimaciju onim organizacijama koje ispunjavaju uslove predviene u lanu 17. da podnose tube, stvoren je zakonski okvir, koji opet stvara mogunost za pokretanje postupaka, koji su u svojoj prirodi od stratekog znaaja za ostvarivanje jednakih prava i mogunosti. U oblasti pokretanja postupaka za zatitu i ostvarivanje ljudskih prava, ukljuujui i zabranu diskriminacije, razvijen je koncept stratekog parnienja (eng. Strategic litigation) koji za cilj ima da kroz postizanje uspjeha u jednom predmetu, podstakne znaajne promjene u ostvarivanju spornog prava. Zbog zakonske mogunosti i znaajnih dostignua koji su ovim konceptom postignuti u drugim zemljama, u nastavku e biti posveena panja mehanizmima za voenje stratekih predmeta. Strateki predmeti su oni predmeti koji imaju potencijala da podstaknu izmjene ili dosljedniju primjenu zakona odnosno oni predmeti koji mogu da dovedu do primjene promjena u drutvu. Znaaj postizanja uspjeha u ovim predmetima ima za cilj da dovede do dugotrajnije promjene ije posljedice nadilaze odabrani pojedinani predmet. Ipak veoma je teko procijeniti koji predmeti su strateki. Mnogi predmeti koji su prema svojim posljedicama imali strateke posljedice su nastali bez posebne namjere da se vodi strateko parnienje. Kao uslov za podnoenje kolektivne tube, Zakon je predvidio uslov vjerovatnosti da je dolo do povrede prava na jednako postupanje veeg broja lica, to u osnovi predstavlja jedan od stratekih ciljeva. Razlika izmeu obinih i stratekih predmeta za zatitu od diskriminacije su u tome to su prvi zainteresirani za uspjeh u tom predmetu i zatitu prava pojedinca dok strateki predmeti tee ka iroj drutvenoj promjeni. Stoga je prije nego to se pokrene odreeni strateki predmet potrebno pokuati procijeniti utjecaj voenja jednog postupka za zatitu od diskriminacije u odnosu na sve druge naine postizanja stratekih ciljeva (npr. javne kampanje zagovaranja i sl.). Osnovni ciljevi stratekog parnienja se odnose na dosljedno tumaenje i primjenu zakona i drugih propisa na sve osobe i grupe, ali i prepoznavanje nedostataka u zakonima u odnosu na standarde zabrane diskriminacije. Dosljedno tumaenje i primjenu zakona i drugih propisa ukoliko odreena institucija vlasti pogrenim tumaenjem dovodi do diskriminacije odreene grupe lica. Pogreno tumaenje odreenog propisa moe biti posljedica namjernog uskraivanja prava odreenoj grupi ili pojedincu, a moe biti i posljedica nejasne formulacije u zakonu. Uspjeh u stratekom parnienju, stoga, moe doprinijeti dosljednijoj primjeni tog propisa odnosno usvajanjem 116

podzakonskog akta koji razjanjava nain primjene spornog propisa u vidu pravilnika, odluke ili uputstva. Izmjene zakona i propisa koje dovode do povrede jednakih prava i mogunosti. Ovo je jedan od najei ciljeva stratekog parnienja, pogotovo ako se uzmu u obzir obaveze na odsutnost posredne diskriminacije iz zakona, odnosno obaveze Bosne i Hercegovine u odnosu na standarde zabrane diskriminacije i ljudskih prava. Iako e nekada biti potrebno da se pokrene postupak pred sudom vie instance (npr. Ustavni sud, Evropski sud za ljudska prava i sl.) kako bi se izmijenio odreeni zakon ili propis i time uskladio sa nekim meunarodnim standardom, postizanje ovog stratekog cilja ima utjecaj na ostvarivanje prava velikog broja graana. Uspjeh aplikanata Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, kao predmet koji je u svojoj osnovi strateki, bi trebao da omogui uklanjanje diskriminatorne odredbe iz Ustava BiH, odnosno omogui veem broju osoba da budu birani za mjesto u Predsjednitvu BiH, odnosno za Dom naroda Predstavnikog doma BiH. Drugi ciljevi stratekog parnienja Podrka vladavini prava. Osobe koje su zastupane kroz ove postupke uz pomo organizacija su najee osobe koje bez ove podrke ne bi bile u prilici da zatite svoja prava. Ovaj cilj e vjerovatno biti jedan od najeih ciljeva stratekog parnienja u Bosni i Hercegovini, ukljuujui i dosljednu primjenu ovog zakona. Pravno obrazovanje. Voenje predmeta koji koriste standarde jednakih prava i mogunosti i mehanizme predviene u ovom zakonu e dovesti do upoznavanja lanova sudstva, tuilatva i nevladinih organizacija o konceptu zabrane diskriminacije i ljudskih prava, predmeta koji do sada nisu bili esti u naoj pravnoj praksi. Razvijanje civilnog drutva i stvaranje koalicija. Strateko parnienje ima znaajan potencijal da doprinese razvoju i saradnji izmeu organizacija civilnog drutva a najvie zbog potrebe prikupljanja podataka za voenje stratekog parnienja i mogunosti da se kroz saradnju maksimiziraju efekti uspjeha pojedinanog predmeta. Prikupljanje podataka o povredama Zakona. Voenje stratekih predmeta podrazumijeva detaljnu pripremu predmeta a uspjeh u ovim predmetima ukazuje na i najtee oblike krenja principa jednakih prava i mogunosti. 117

Priprema predmeta je vrlo esto praena i dubljim analizama podataka o veem broju sluajeva koji mogu da nakon uspjeha u pojedinanom predmetu dovedu i do ostvarenja prava za vei broj osoba. Odgovornost institucija vlasti. Strateko parnienje, ak i kada postigne svoj cilj, naglaava odgovornost institucija da izmeu ostalog vode rauna o posrednoj i neposrednoj diskriminaciji, odnosno da vre procjenu utjecaja zakona i politika na sve lanove i grupe u drutvu. Mijenjanje svijesti javnosti i osnaivanje ranjivih grupa. Poseban znaaj predmeta stratekog parnienja je u mogunosti da se promijeni svijest javnosti o nekim osobinama odreenih ranjivih grupa, ali i podigne svijest o pravima i mogunostima da se ista zatite. Konano na ovaj nain se osnauju i pojedinci i ranjive grupe da prepoznaju krenje i pokrenu postupak da zatite svoja prava. Ipak, u odnosu na druge tehnike, strateko parnienje ima i svoja ogranienja. Odabir predmeta Jedan od najveih izazova za uspjeh stratekog parnienja je odabir dobrog predmeta. Organizacije civilnog drutva, koje predstavljaju vei broj pripadnika ranjivih grupa, odnosno posjeduju informacije o veem broju potencijalnih stranaka, prije nego to odaberu predmet sa najpovoljnijim injenicama za voenje stratekog parnienja, bi trebale da obrate panju na osobine osobe ili grupe osoba koje e zastupati, injenicama predmeta i dostupnim dokazima. Iako je pretpostavka da sve potencijalne stranke ne ostvaruju jednaka prava i mogunosti za postizanje stratekog cilja, bitno je prepoznati koja od ovih stranaka ima najbolje osobine za zastupanje u stratekom postupku. Budui da ostali ciljevi stratekog parnienja ukljuuju i podizanje i mijenjanje svijesti javnosti o problemima ugroenih grupa, bitno je da zastupana stranka bude u prilici da utie na postizanje ovog cilja. Strategije za postizanje ovog cilja ukljuuju i saradnju sa medijima, te je stoga bitno da i stranka bude upoznata sa injenicom da e biti u prilici da za medije i javno govori o povredi svog prava i grupe koju predstavlja. Bitno je takoer da stranka bude upoznata sa svim posljedicama uspjeha, odnosno neuspjeha stratekog predmeta, a posebno o posljedicama na stranku i njegovu porodicu. Posebno je bitno izvriti analizu mogunosti viktimizacije stranke, odnosno stvoriti mehanizme podrke u sluaju iste.

118

injenice predmeta moraju biti takve da ih sud ne moe ignorirati. Obino su to sluajevi diskriminacije odreene grupe u odnosu na druge grupe u pristupu osnovnim ljudskim pravima (graanskim i politikim ili ekonomskim i socijalnim) koji imaju posebno teke posljedice na lanove te grupe. Radi podupiranja ovih injenica, bitno je takoer izabrati predmet o kojem se mogu prikupiti dokazi ili dokazi ve postoje. Zbog toga, moe biti korisno da se pone sa jednostavnim, oiglednim sluajevima neposredne diskriminacije za koje je dostupan dovoljan broj dokaza, kako bi se uspjehom u tim sluajeva, otvorio put za kompleksnije predmete. ak i ukoliko su takvi sluajevi dovoljno jasni po pitanju dokaza, treba posebno voditi rauna o pribavljanju one koliine dokaza koja je potrebna da bi se utvrdila osnovanost da je dolo do povrede zabrane diskriminacije, kako bi se koristila mogunost iz lana 12. odnosno kako bi se prebacio teret dokazivanja na navodnog prekrioca. Situaciono testiranje U nedostatku jasnih dokaza za dokazivanje sluaja diskriminacije, strateko parnienje je razvilo koncept situacionog testiranja. Situaciono testiranje predstavlja instrument za dokumentiranje i obezbjeivanje dokaza, koji bi mogli da osiguraju uspjeh u postupku. Za potrebu provoenja ovog instrumenta, anagauje se osoba ili grupa osoba koja dobrovoljno, provjerava postoji li u nekom sluaju diskriminacija. U toj ulozi moe se nai jedna osoba, ili vie njih zajedno, kada se lino i neposredno ukljui ili ukljue u neku situaciju, ne bi li tako lino i na licu mjesta provjerili da li se u toj situaciji potuje zabrana diskriminacije. Na primjer, kada osoba zaposlena na osiguranju, ne dozvoli osobi da ue na odreeno javno mjesto zbog pretpostavke da je ta osoba Rom, organizuje se vei broj osoba romske i veinske populacije kako bi se provjerilo da li je do ovog ogranienja dolo samo zbog pripadnosti nacionalnoj manjini. Pored toga, iskljuuju se i svi drugi mogui faktori za ovo ograniavanja tj. izbjegava se da se na bilo koji nain isprovociraju osobe na osiguranju, kao na primjer, da se runo ponaaju ili sa sobom nose hranu. Ukoliko je samo osobama romske populacije ogranien ulaz, prikupljeni dokazi se koriste kako bi se dokazala vjerovatnost ogranienja prava zbog diskriminacije na osnovu pripadnosti nacionalnoj manjini. U primjeni ZoZDa na ovaj nain bi se izmeu ostalog mogla prikupiti i potrebna veina dokaza za koritenje mogunosti iz lana 15., budui da je u ovakvim i slinim predmetima uvijek teko doi do drugih dokaza, osim recimo iskaza svjedoka. 119

Koga ukljuiti u jedan strateki predmet? Ako analiziramo ciljeve stratekog parnienja, doi emo do zakljuka da voenje jednog stratekog predmeta zahtijeva ukljuivanje veeg broja razliitih aktera kako bi se osigurao strateki cilj. Nesumnjivo je da je za voenje predmeta potrebna stranka i grupa stranaka, organizacija civilnog drutva kao trea strana ili pokreta postupka, tuena strana i odgovarajue sudsko ili upravno tijelo. Pored ovih osoba i tijela, bitno je ukljuiti i medije koji bi mogli da prate ovaj predmet, kako bi se uticalo na postizanje i drugih ciljeva stratekog parnienja, te direktno ili indirektno i druge organizacije civilnog drutva, koje predstavljaju lanove slinih problema. Zbog posebne uloge Ombudsmana Bosne i Hercegovine, bitno je dostavljati informacije i ovoj instituciji kao i Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Ogranienja stratekog parnienja u Bosni i Hercegovini Uloga presedana. Budui da u Bosni i Hercegovini nije naglaena uloga presedana sudskih odluka, ovo moe da ogranii efekte uspjeha stratekih predmeta, ali, ukoliko se strateko parnienje postavi ispravno, te se ukljue mehanizmu za maksimiziranje efekata ovih odluka. Neusaglaenost zakona sa meunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine. Po pitanju izbora pravnih argumenata, korisno je dosljedno podsjeati sudije na njihovu obavezu da tumae domae zakone, kako bi isti bili u skladu sa meunarodnim zakonom, ukljuujui meunarodno obiajno pravo (koje je obavezujue za sve drave bez obzira na ratifikaciju), oslanjajui se na pretpostavku da su donosioci zakona namjeravali da zakon bude usklaen sa ustavnim i meunarodnim pravom. Ova sudska dunost proizlazi iz lana 27. Beke konvencije o Zakonu o sporazumima koji obavezuju sudove, kao i sve ostale dravne organe, da se pridravaju meunarodnih obaveza drave bez obzira na sadraj domaeg zakona. Obrazlaui da domai zakoni moraju da se tumae tako da sprovode meunarodno pravo, traimo da se meunarodno pravo ugradi u nepotpune domae propise pozivanjem na dunost drave, koja takoer obavezuje svoje sudove, da u potpunosti izvre svoje meunarodne obaveze. Mi se oslanjamo na pravilo da drava ne moe da se pozove na svoj interni zakon kako bi opravdala neprimjenjivanje meunarodnog sporazuma. Uspjeh stratekog parnienja. Uspjeh stratekog parnienja se skoro nikad ne moe garantirati. Zbog toga se u praksi esto, nakon neuspjeha jednog predmeta, pokreu i drugi predmeti sa modifikovanim pravnim strategijama, dok se ne postigne uspjeh. 120

Precedentski efekti odluka. Budui da u Bosni i Hercegovini nije naglaena uloga presedana sudskih odluka, ovo moe da ogranii efekte uspjeha stratekih predmeta osim ako predmet ne doe do ustavnog suda ili ak do nekog meunarodnog tijela. Nedostatak podrke javnosti. Izostanak podrke javnosti za uspjeh stratekog parnienja ne mora nuno imati utjecaja na odluku o krenju principa jednakog postupanja, ali ove odluke, kao to je to ve naglaeno, imaju potencijal da pokrenu javne diskusije. Uloga zastupane stranke. Stranke, koje su zastupane u stratekim predmetima u svakom trenutku imaju pravo da odustanu od nastavka voenja postupka (npr. zbog nagodbe), to moe da dovode do odsustva strateki postavljenih ciljeva. lan 18. (Zatita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili uestvuju u postupku) Nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili uestvovalo u pravnom postupku za zatitu od diskriminacije nee trpjeti nikakve posljedice zbog takvog prijavljivanja ili uestvovanja. lan 18. zabranjuje trpljenje posljedica ukoliko osoba pokrene ili uestvuje u bilo kojem postupku za zatitu od diskriminacije. Ovaj pojam se u uporednom pravu u identinom obliku naziva i viktimizacija, iako na zakon ne koristi taj pojam. Viktimizacija obino nastaje kao reakcija od strane osobe za koju se navodi da je diskriminirala prilikom pokretanja postupka, i predstavlja nastavak povrede ravnopravnog tretmana. U teim sluajevima, na ovaj nain, eli se postii da osobe odustanu od postupka ili od uestvovanja u postupku, uskraujui im dalje neka prava. Na ovaj nain se ne vri diskriminacija ve dolazi do povrede lana 18. i stoga nije potrebno ispuniti test razliitog postupanja. Budui da viktimizacija nije definirana kao oblik diskriminacije, osobama koje trpe posljedice iste, nee biti na raspolaganju mogunost iz lana 15. koja se odnosi na teret dokazivanja, ali se pretpostavlja da e u toku postupka koji je ve pokrenut moi da koriste privremene mjere osiguranja iz lana 14. pozivajui se na zabranu viktimizacije. Poseban problem kod primjene ove odredbe e postojati, jer ne upuuje da se radi o nekom obliku povrede ravnopravnog postupanja, niti definira obaveze za odreena lica. Pretpostavka je da se ovdje radi o opoj zabrani trpljenja 121

posljedica, dok su sva lica koja su navedena u lanu 1. stav 2. duna da sprovode sve mjere koje su potrebne da ne doe do viktimizacije. Dva su osnovna oblika viktimizacije prepoznata u ovom lanu: Viktimizacija osobe koja je prijavila diskriminaciju Osnovni uslov za postojanje ovog oblika viktimizacije je postojanje pravnog postupka za zatitu od diskriminacije i da je osoba koja trpi posljedice ista osoba koja je pokrenula taj pravni postupak. Na primjer, osoba koja je trpila mobing od strane kolega na poslu, zatrai pravnu zatitu od poslodavca, a poslodavac, umjesto da prui pravnu zatitu povrijeenom, premjesti tu osobu na drugo, nie radno mjesto ili mu da otkaz. Viktimizacija osoba koje uestvuju u pravnom postupku Ovaj oblik postoji u sluajevima kada osoba, koja nije sama prijavila diskriminaciju, ali je spremna da pomogne ili pomae drugom licu da ostvari pravnu zatitu od diskriminacije, trpi odreene posljedice. Na primjer, osoba koja je prisustvovala situaciji u kojoj je dolo do uznemiravanja ili npr. mobinga i spremna je da svjedoi o toj situaciji, sada sama trpi uznemiravanje ili mobing. U acquis-u, pojam viktimizacije postavlja zahtjeve dravama lanicama da uvedu takve mjere koje su potrebne za zatitu pojedinaca od svakog nepovoljnog tretmana ili nepovoljne posljedice kao reakcije na albu ili na postupak koji se vodi radi sprovoenja potovanja principa ravnopravnog tretmana.190 U predmetu C-185/97, Coote (1998) ECR I-5199191 bivi poslodavac je odbio da preda preporuke sa ocjenom rada za svog biveg zaposlenika, koje e biti od posebnog znaaja za njegovo potencijalno budue zaposlenje, jer je zaposlenik podnio tubu zbog diskriminacije na osnovu spola. Sud je u obrazloenju objasnio: Princip efektivne sudske kontrole, bi izgubio na svojoj efikasnosti ako se zatita koju nudi sud ne bi odnosila na radnje koje poduzima poslodavac kao reakciju na pravni postupak koji je pokrenuo zaposlenik radi zatite principa jednakog tretmana. Strah od takvih radnji poslodavaca, bi obeshrabrila sve zaposlenike koji smatraju
190 191

Vidi npr lan 9 Direktive 2000/43/EC http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:61997J0185:EN:HTML

122

da su rtve diskriminacije da pokreu pravne postupke, ime bi se u konanici provoenje cilja direktive dovelo u opasnost ESLJP je takoer u sluaju Fogarty protiv Velike Britanije192 prihvatio koncept viktimizacije. U ovom sluaju apelant se alio na povredu lana 14. u sluaju kada je u skladu sa domaim zakonodavstvom pokrenuo postupak protiv osobe, koja ju je diskriminirala, i zbog toga je trpila neravnopravan tretman. Odustajanje od postupka zbog straha od viktimizacije moe biti jedan od ozbiljnih faktora koji mogu da ugroze predmete koji se odnose na diskriminaciju. Dodatni razlog za strah mogu biti situacije u kojima se ukazuje na diskriminaciju od strane osoba koje odluuju o uivanju javnih usluga u oblasti obrazovanja, zdravstvene ili socijalne zatite, odnosno onih osoba koje e i u budunosti odluivati o javnim uslugama za osobe koje se ale na diskriminaciju. Kako bi se ovaj problem prevaziao, neophodno je da organizacije koje pruaju pomo rtvama diskriminacije, nastave da budu aktivno ukljuene u periodu trajanja ali i nakon to se predmet okona, odnosno da u sluajevima da doe do viktimizacije insistiraju na izricanju prekrajnih kazni. Sa druge strane, poslodavci takoer trebaju da poduzmu sve neophodne mjere kako bi se sprijeila viktimizacija, pruajui svu neophodnu podrku svojim zaposlenima, u toku postupka, ali i nakon. Samo podrka okoline e omoguiti provoenje predmeta diskriminacije koji predstavljaju znaajan primjer posljedica diskriminacije. lan 19. (Povreda lana 2. stav (2) ovog zakona) (1) Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan poloaj na osnovama nabrojanim u lanu 2. (Diskriminacija), stav (1), na nain opisan u l. 3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije) ovog zakona, kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM. (2) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od 700 KM do 1.500 KM.
192

Fogarty v. the United Kingdom (no. 37112/97, 21/11/2001)

123

(3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to novanom kaznom u iznosu od 550 KM do 1.500 KM. (4) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi po preporuci Ombudsmena Bosne i Hercegovine, pravno lice e se kazniti novanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorno lice u pravnom licu ili fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM. (5) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi po nalogu suda, pravno lice e se kazniti novanom kaznom u iznosu od 3.500 KM do 10.000 KM a odgovorno lice u pravnom licu ili fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 5.000 KM. lan 20. (Povreda lana 7. st. (6) i (7) ovog zakona) (1) Pravno lice kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM ako: a) ne dostavi podatke ili dokumente na zahtjev Ombudsmena Bosne i Hercegovine, odnosno ako ih ne dostavi u propisanom roku i ne dozvoli uvid u njih, u suprotnosti s lanom 7. (Centralna institucija za zatitu od diskriminacije), stav (6) ovog zakona; b) ne sarauje s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i ne daje pismeno odgovore ili obavjetenja, odnosno ne izvijesti o uinku preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije, u suprotnosti s lanom 7. stav (7) ovog zakona. (2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.500 KM. (3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to novanom kaznom u iznosu od 450 KM do 1.000 KM.

124

lan 21. (Povreda lana 18. ovog zakona) (1) Pravno lice koje lice koje je prijavilo diskriminaciju u dobroj vjeri ili lice koje je na bilo koji nain uestvovalo u postupku zatite od diskriminacije dovede u nepovoljan poloaj na osnovu toga to je to lice prijavilo diskriminaciju ili uestvovalo u postupku, u suprotnosti s lanom 18. (Zatita lica koja prijave diskriminaciju ili uestvuju u postupku) ovog zakona, kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM. (2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.500 KM. (3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to novanom kaznom u iznosu od 700 KM do 2.000 KM. (4) Ako prekraj iz stava (1) ovog lana uini s namjerom odgovorno lice u pravnom licu, odgovorno lice u pravnom licu kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 7.000 KM, i ako je uini s namjerom fiziko lice, fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 4.000 KM. lan 22. (Zatitne mjere) (1) Za prekraje propisane ovim zakonom mogu se izrei zatitne mjere oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja odreene profesionalne djelatnosti, poslovne aktivnosti ili dunosti. (2) Zatitne mjere oduzimanja predmeta obavezno se izriu svaki put kada je prekraj izvren koritenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bili namijenjeni izvrenju prekraja ili su predmeti nastali zbog izvrenja prekraja.

125

lan 23. (Objavljivanje rjeenja o prekraju) Rjeenje o prekraju propisano ovim zakonom objavljuje se u javnim medijima koji su dostupni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Zakonodavac je poglavlje nazvao kaznenim (prekrajnim) odredbama, mada je iz navedenih odredbi vidljivo da se radi o kaznama za poinjeni prekraj. Zakon razlikuje kazne za pravno lice, fiziko lice, te za odgovorna lica u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu kada krei lan 2. Zakona dovedu neko lice ili grupu osoba u nepovoljan poloaj, odnosno krenja lana 7. u sluajevima nedostavljanja traenih dokumenta ili odbijanja saradnje sa Ombudsmanom Bosne i Hercegovine, te u sluajevima krenja lana 18. i stavljanja u nepovoljan poloaj lica koja su prijavila diskriminaciju ili uestvovala u postupku za zatitu od diskriminacije. Kada je postupanjem odreene osobe prekrena i krivina norma, npr. poinjeno je krivino djelo povrede ravnopravnosti ovjeka i graanina193, postavlja se pitanje razgranienja prekrajnog i krivinog djela. U tom sluaju mogue je voenje paralelnih postupaka, pri emu treba imati na umu da osoba, koja bi eventualno u krivinom postupku bila proglaena krivom za krivino djelo koje obuhvata i obiljeje prekraja, ne moe nakon toga biti kanjena i u prekrajnom postupku. Prekraj je zapravo obuhvaen krivinim djelom, pa se primjenom naela ne bis in idem protiv iste osobe ne moe voditi prekrajni postupak. U sluaju da je osoba ve kanjena za prekraj prije okonanja krivinog postupka, kazna za prekraj uraunava se u kaznu za krivino djelo,194 a pravosnana odluka za poinjeni prekraj ne utie na kvalifikaciju i provoenje krivinog postupka. U pogledu objavljivanja rjeenja o prekraju u javnim medijima, koji su dostupni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, nastoje se proiriti informacija o provedenom postupku na koje bi se mogle pozivati i druge zainteresirane osobe.

193 194

lan 145. KZ BiH, lan 177. KZ FBiH, lan 162. KZ RS, lan 174. KZ BDBiH. lan 57. KZ FBiH.

126

lan 24. (Usaglaavanje ostalih propisa s ovim zakonom) (1) U sluaju neusaglaenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivat e se ovaj zakon. (2) Svi zakoni i opi propisi bit e usaglaeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (3) Ovaj zakon ne prejudicira odredbe i uslove koji su utvreni u meunarodnim ugovorima i sporazumima s vjerskim zajednicama, ime se ne dira u njihovu djelatnu, normativnu i organizacionu autonomiju i princip punog uivanja prava vjerskih sloboda i izraavanja. Direktna primjena ovog zakona Zakon je u Poglavlju V predvidio odreene izuzetke od primjene zakona koji definiraju postupke za zatitu drugih prava. U stavu 1. je stoga predvieno da e u sluaju neusaglaenosti drugih zakona koji definiraju postupke, biti primijenjene odredbe ovog zakona. Ovo se prije svega odnosi na odredbe zakona o parninom i upravnom postupku, gdje bi se odredbe ovog zakona iz poglavlja V trebale primjenjivati direktno. Ipak, pravilo iz stava (1) bi se trebalo koristiti samo izuzetno, dok bi se i ovi zakoni trebali usaglasiti sa ovim zakonom. Obaveza usaglaavanja zakona Zakon o zabrani diskriminacije je predvidio osnovnu obavezu usaglaavanja svih zakona i opih propisa u roku od godinu dana. Meutim, budui da je garancija jednakih prava i mogunosti u Bosni i Hercegovini starija od ovog zakona, sa pravom se postavljaju pitanja: Koje zakone i ope propise je neophodno usaglaavati? i Kako vriti usaglaavanje? . Ako analiziramo sadraj Zakona, primijetit emo nekoliko segmenata u kojima je mogue izvriti zakonodavne intervencije u drugim zakonima. Prije svega, neophodno je ukloniti sve odredbe koje diskriminiraju odreene osobe ili grupe, a u onim oblastima gdje je to mogue, uvesti obaveze koje se odnose na zabranu diskriminacije, prekrajne odredbe, posebne mjere privremenog ili opeg karaktera i izmjene i dopune procesnih zakona. 127

Ako se postavi pitanje koji su zakoni prioritetni za usaglaavanje, oigledan odgovor bi bio da je neophodno izmijeniti sve one zakone i ope propise koji sadre odredbe koje stavljaju odreenu osobu ili grupu u nepovoljniji poloaj. Tipian primjer diskriminacije kroz zakone i ope propise su odredbe Ustava BiH, a analogno tome i odredbe Izbornog zakona BiH, koji, kako je to potvreno u presudi Sejdi i Finci protiv BIH, diskriminiraju pripadnike nacionalnih manjina u pristupu Predsjednitvu BiH i Domu naroda Parlamentarne skuptine BiH. I u ovom sluaju je ESLJP razmatrao pitanje objektivne i razumne opravdanosti ovog razliitog postupanja prije nego to je zakljuio da se radi o sluaju diskriminacije. U ovom primjeru olakavajua okolnost je uee ESLJP, jer je presudom razjanjeno pitanje oko kojeg jo uvijek ne postoji konsenzus u BiH. U pogledu posebnih mjera opeg ili privremenog karaktera, na pravni sistem je pun primjera u kojem se odreenim grupama zbog njihovog razliitog poloaja u drutvu daju posebna prava. Iz tog razloga, npr. ene su zbog svog biolokog odreenja zatiene u oblasti rada i imaju privilegiran poloaj u odnosu na mukarce u pristupu recimo porodiljskom odsustvu, te je zakonima o radu predvieno da ugovor o radu prestaje kada zaposlenik navri 65 godina ivota i 20 godina staa osiguranja, ime se osobama sa ovim uslovima zbog njihove dobi prekida radni odnos zbog meugeneracijske solidarnosti. Bitno je kod utvrivanja izuzetaka od jednakog postupanja, odnosno uvoenja posebnih mjera, voditi rauna da ovi izuzeci budu objektivni i da se mogu razumno opravdati195. Meutim, bitno je naglasiti da dodatni problem kod razmatranja objektivne i razumne opravdanosti, predstavlja injenica da ovo pitanje napreduje i evoluira u skladu sa promjenama u drutvu. Ako samo analiziramo napredak u ostvarivanju enskih prava i sloboda u 20. stoljeu, dolazimo do zakljuka da je u samo 50 godina ovaj pojam doivio nevjerojatan prevrat. Isto tako, kada je u pitanju pravo homoseksualnih osoba da usvajaju djecu, ESLJP je u dva navrata u samo 6 godina razlike donio dvije apsolutno suprotne odluke, gdje je u sluaju Frete protiv Francuske u 2002. godini zakljuio da je zabrana usvajanja za homoseksualne osobe opravdana zbog najboljeg interesa djeteta, ali je ve u sluaju E.B. protiv Francuske zakljuio da je ovo razlikovanje neopravdano i stoga predstavlja diskriminaciju. U posljednje vrijeme je takoer primijeena tendencija uvoenja u tekstove zakona odredbi kojima se zabranjuje diskriminacija. Zakoni koji sadre ove
195

Zakonske mjere i radnje nee se smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje ili razliito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti.

128

odredbe se odnose na razliite oblasti. Tako se npr. u oblasti radnih odnosa, odredbe o zabrani diskriminacije mogu nai u Zakonu o radu Republike Srpske196 i u Zakonu o dravnoj slubi u institucijama Bosne i Hercegovine. Interesantno je da ova dva zakona predviaju i novane kazne za prekraj za povredu lanova koji zabranjuju diskriminaciju197. Zakon o dravnoj slubi u institucijama Bosne i Hercegovine je otiao i korak dalje kada je predvidio da se Prilikom imenovanja posebnih komisija za izbor Agencija vodi rauna o ravnopravnoj zastupljenosti spolova198 razraujui time obavezu osiguranja jednakog pristupa resursima pripadnicima oba spola. U oblastima diskriminacije na osnovu lanstva u udruenju Zakon o hartijama od vrijednosti RS zabranjuje diskriminaciju lanova i korisnika strukovnog udruenja. U oblasti medija Zakon o komunikacijama (Slubeni glasnik BiH, broj 31/03 i 75/06) kao jedan od regulatornih principa naglaava princip nediskriminacije. Zakon o javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, br. 78/05 od 8. novembra 2005. godine) je uveo zabranu da se u programima podstie i iri nacionalna, rasna ili vjerska mrnja i netrpeljivost, antisemitizam i ksenofobija, te podstie na diskriminaciju i neprijateljstvo prema pojedincima ili grupama zbog njihovog porijekla, boje koe, politikog uvjerenja, religije, zdravstvenog stanja, spola, seksualnih ili drugih odreenja ili osobina. Zakon o policijskim slubenicima Bosne i Hercegovine199 u lanu 105. taka 26. je kao teu povredu slubenih dunosti predvidio vrenje diskriminacije pri izvravanju dunosti, po osnovu rase, boje koe, spola, jezika, religije, politikog ili drugog opredjeljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla ili bilo po kojem drugom osnovu. Stoga se moe zakljuiti da jedan od naina usaglaavanja zakona moe biti i ukljuivanje odredbe koja e zabranjivati diskriminaciju i gdje je to mogue predviati i mehanizam za spreavanje i zatitu. to se tie predlaganja izmjena i dopuna, formalni predlagai zakona u osnovnom zakonodavnom postupku su svi poslanici, komisije domova Parlamentarne skuptine BiH, Dom naroda, kao i Predsjednitvo BiH i Vijee ministara u okviru svojih nadlenosti200. U skladu sa obavezama iz lana 8., nacrte zakona, koji e biti upueni na sjednice Vijea ministara Bosne i Hercegovine, u najveem broju e
196 197

(Slubeni glasnik RS, broj 55/ 07) lan 54. Disciplinska odgovornost 2. Povrede slubenih dunosti mogu biti: m) diskriminacija, te nasilje na osnovu spola ili spolne orijentacije, uznemiravanje na osnovu spola i seksualno uznemiravanje, kao i svaki drugi oblik diskriminacije, u skladu sa zakonom. lan 24. Stav (5) Zakona o dravnoj slubi u institucijama Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, broj 19/02 broj 43/09) (Slubeni glasnik BiH, broj 27, d 15. juna 2004. godine) lan 99. Poslovnika o radu Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine

198

199 200

129

vjerovatno podnositi upravo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH, koje je kako je ve i reeno zadueno da izvjetava o obimu i pojavama diskriminacije odnosno da predlae mjere za spreavanja i suzbijanje diskriminacije. Na osnovu lana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine na 57. sjednici Predstavnikog doma, odranoj 8. jula 2009. godine, i na 33. sjednici Doma naroda, odranoj 23. jula 2009. godine, usvojila je

130

Z A K O N O Z A B R A N I D I S KR I M I N A C I J E
POGLAVLJE I. OPE ODREDBE lan 1. (Predmet Zakona) (1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogunosti svim licima u Bosni i Hercegovini i ureuje sistem zatite od diskriminacije. (2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i meunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvruju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvrne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vre javna ovlatenja (u daljnjem tekstu: nadlene institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omogue zatitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje. lan 2. (Diskriminacija) (1) Diskriminacijom e se, u smislu ovog zakona, smatrati svako razliito postupanje ukljuujui svako iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje koe, jezika, vjere, etnike pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, politikog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, lanstva u sindikatu ili drugom udruenju, obrazovanja, drutvenog poloaja i spola, spolnog izraavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogui ili ugroava priznavanje, uivanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog ivota. (2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizika ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naroito: zaposlenja, lanstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zatite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga. 131

POGLAVLJE II. OBLICI DISKRIMINACIJE lan 3. (Oblici diskriminacije) (1) Neposredna diskriminacija je svako razliito postupanje po osnovama odreenim lanom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili proputanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti dovedena u nepovoljniji poloaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u slinim situacijama. (2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala uinak dovoenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan poloaj u odnosu na druga lica. lan 4. (Ostali oblici diskriminacije) (1) Uznemiravanje se smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojoj ponaanje vezano za jedan od navedenih osnova iz lana 2. ovog zakona ima za svrhu ili iji je efekat povreda dostojanstva lica i stvaranje zastraujueg, neprijateljskog, degradirajueg, poniavajueg ili uvredljivog okruenja. (2) Spolno uznemiravanje je svaki oblik neeljenog verbalnog, neverbalnog ili fizikog ponaanja spolne prirode iji je cilj ili efekat povreda dostojanstva lica, posebno kada se njime stvara zastraujue, neprijateljsko, degradirajue, poniavajue ili uvredljivo okruenje. (3) Mobing je oblik nefizikog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju poniavajui efekat na rtvu ija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog. (4) Segregacija je djelo kojim (fiziko ili pravno) lice odvaja druga lica na osnovu jedne od nabrojanih osnova iz lana 2. ovog zakona, u skladu s definicijom diskriminacije sadranom u lanu 2. ovog zakona. (5) Izdavanje naloga drugima za vrenje diskriminacije i pomaganje drugima prilikom diskriminacije smatra se oblikom diskriminacije. (6) Podsticanje na diskriminaciju je svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mrnje i zabranjeno je. 132

lan 5. (Izuzeci od principa jednakog postupanja) Zakonske mjere i radnje nee se smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje ili razliito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Sljedee mjere nee se smatrati diskriminacijskim kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnosti izmeu sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati i kada: a) proizlaze iz provoenja ili donoenja privremenih posebnih mjera osmiljenih bilo da se sprijee ili nadoknade tete koje lica trpe a koje su odreene osnovama navedenim u lanu 2. ovog zakona i to naroito za pripadnike ugroenih grupa, kao to su: invalidna lica, pripadnici nacionalnih manjina, ene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i druga drutveno iskljuena lica, civilne rtve rata, rtve u krivinim postupcima, raseljena lica, izbjeglice i azilanti; odnosno da se omogui njihovo puno uee u svim oblastima ivota; b) su zasnovane na obiljeju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenih u lanu 2. ovog zakona kada, u ogranienim okolnostima, zbog prirode konkretnih profesionalnih aktivnosti koje su u pitanju ili konteksta u kojem se izvravaju, takvo obiljeje predstavlja stvarni i odreujui uslov u pogledu izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit e predmet povremenih preispitivanja; c) su zasnovane na razlikovanju, iskljuivanju ili davanju prednosti u vezi sa zapoljavanjem kao lana osoblja institucije koje se obavlja u skladu s doktrinama, osnovnim postavkama, dogmama, vjerovanjima ili uenjima konkretne vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da je razlikovanje, iskljuenje ili davanje prednosti izvreno savjesno kako ne bi dolo do povrede vjerskih osjeanja pripadnika te vjeroispovijesti ili te vjere; d) odreuju maksimalnu starosnu dob najprimjereniju za prekid radnog odnosa i odreuju starosnu dob kao uslov za penzionisanje; e) su zasnovane na dravljanstvu na nain predvien zakonom; f) su zasnovane na realizaciji razumnih prilagoavanja s ciljem osiguravanja principa jednakog postupanja u odnosu na invalidna lica. Poslodavci su zato prema potrebi u konkretnom sluaju duni preduzeti odgovarajue mjere, radi omoguavanja da invalidno lice ostvari pristup, uestvuje ili napreduje u zaposlenju, odnosno da uestvuje u obuci, ako takve mjere ne nameu nesrazmjeran teret poslodavcu; g) stavljanje u nepovoljniji poloaj pri ureivanju prava i obaveza iz porodinog odnosa kada je to odreeno zakonom, a posebno s ciljem zatite prava i 133

interesa djece, to mora biti opravdano legitimnom svrhom, zatitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama porodinih zakona; h) prilikom zasnivanja radnog odnosa, ukljuuju u lanstvo, te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslovanjem registriranih crkava i vjerskih zajednica u BiH, kao i druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu sa ustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske doktrine, uvjerenja ili ciljevi. POGLAVLJE III. ZATIENA PRAVA lan 6. (Oblast primjene) Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou drave, entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlatenjima, kao i na postupanje svih pravnih i fizikih lica, u svim a posebno u sljedeim oblastima: a)zapoljavanja, rada i radnih uslova, ukljuujui pristup zaposlenju, zanimanju i samozapoljavanju kao i radne uslove, naknade, napredovanja u slubi i otputanja s posla; b) obrazovanja, nauke i sporta. Dostupnost obrazovanja ne bi trebalo da zavisi od useljenikog statusa djece ili njihovih roditelja; c) socijalne zatite, ukljuujui socijalno osiguranje, socijalne naknade, socijalnu pomo (naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i nain postupanja prema korisnicima socijalne zatite; d) zdravstvene zatite, ukljuujui dostupnost zatite i lijeenja, i u odnosu na nain na koji se prua zatita i lijee pacijenti; e) obuke ukljuujui poetno osposobljavanje i stalno struno usavravanje, sve vrste i sve nivoe profesionalnog usmjeravanja, naprednog strunog usavravanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, ukljuujui i sticanje praktinog radnog iskustva; f) pravosua i uprave, ukljuujui aktivnosti policije i drugih slubenika za provoenje zakona, slubenika pogranine kontrole, vojno i zatvorsko osoblje. Konkretno, sva lica bit e jednaka pred sudovima i tribunalima; g) stanovanja ukljuujui pristup stanovanju, uslove stanovanja i raskid ugovora o najmu; 134

h) javnog informiranja i medija; i) lanstva u profesionalnim organizacijama, ukljuujui lanstvo u organizaciji radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj organizaciji iji lanovi obavljaju neko odreeno zanimanje; ukljuenost u takve organizacije i pogodnosti koje pruaju takve organizacije; j) roba i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, ukljuujui npr. prilikom kupovine robe u trgovini, prilikom podnoenja molbe za zajam u banci i u odnosu na pristup diskotekama, kafiima i restoranima; k) obavljanja privredne djelatnosti, ukljuujui pravo o trinoj konkurenciji, odnose izmeu preduzea i odnose izmeu preduzea i drave; l) uea u kulturnom i umjetnikom stvaralatvu; m) jednakom ueu u javnom ivotu svih graana; n) porodice, pri emu e brani drugovi uivati potpunu jednakost prava kao i odgovornosti u pogledu brane zajednice, tokom trajanja brane zajednice i njene rastave ukljuujui i prava i odgovornosti u pogledu podizanja djece, u skladu s odredbama porodinog zakona; o) prava djeteta, ukljuujui one mjere zatite koje su potrebne shodno njihovom statusu maloljetnika, od strane njihove porodice, drutva i drave. POGLAVLJE IV. INSTITUCIJE NADLENE ZA ZATITU OD DISKRIMINACIJE lan 7. (Centralna institucija za zatitu od diskriminacije) (1) Centralna institucija nadlena za zatitu od diskriminacije je Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne i Hercegovine). (2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadlenosti: a) zaprima pojedinane i grupne albe u vezi s diskriminacijom; b) fizikim i pravnim licima koja su podnijela albu zbog diskriminacije daje potrebna obavjetenja o njihovim pravima i obavezama, te mogunostima sudske i druge zatite; c) povodom albe Ombudsmen Bosne i Hercegovine moe odluiti da ne prihvati albu ili da pokrene postupak istraivanja; 135

d) predlae pokretanje postupka medijacije u skladu s odredbama Zakona o medijaciji; e) prikuplja i analizira statistike podatke o sluajevima diskriminacije; f) podnosi godinji, a prema potrebi i vanredne izvjetaje o pojavama diskriminacije Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Narodnoj skuptini Republike Srpske i Skuptini Brko Distrikta Bosne i Hercegovine; g) informira javnost o pojavama diskriminacije; h) na vlastitu inicijativu, provodi istraivanja u oblasti diskriminacije; i) daje miljenja i preporuke s ciljem spreavanja i suzbijanja diskriminacije, te predlae odgovarajua zakonska i druga rjeenja nadlenim institucijama u Bosni i Hercegovini; j) ima pravo da pokree i uestvuje u postupku za zatitu od diskriminacije za prekraje propisane ovim zakonom; k) prati zakonodavstvo i daje savjete zakonodavnim i izvrnim organima; l) podie svijest o pitanjima vezanim za rasizam i rasnu diskriminaciju u drutvu; m) unapreuje politike i prakse koje imaju za cilj da osiguraju jednako postupanje. (3) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pri izradi redovnih izvjetaja, miljenja i preporuka o pojavama diskriminacije sarauje s organizacijama civilnog drutva koje se bave zatitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje se bave zatitom prava grupa izloenih visokom riziku diskriminacije. (4) Ombudsmen Bosne i Hercegovine prua pomo licima ili grupama lica koja se obraaju meunarodnim tijelima za zatitu od diskriminacije u davanju uputstava, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i preporuka. (5) Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine e u svrhu ostvarivanja svoje nadlenosti uspostaviti poseban odjel koji bi iskljuivo razmatrao predmete navodne diskriminacije u pogledu postupanja javnih tijela na nivou drave, entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlatenjima, kao i postupanje svih pravnih i fizikih lica, u svim oblastima ivota. U budet Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine bit e uvrtena posebna budetska stavka neophodna za funkcioniranje specijalnog 136

odjela/specijalnih odjela za borbu protiv diskriminacije. (6) Sve dravne institucije, entitetske, kantonalne i tijela Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinske, institucije i pravna lica s javnim ovlatenjima, te ostala pravna i fizika lica duna su, na zatjev Ombudsmena Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, dostaviti traene podatke i dokumente. (7) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su saraivati s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore i obavjetenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i Hercegovine odredio i o efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije. lan 8. (Voenje evidencije i koordinacija nadlenih institucija) (1) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini dune su voditi redovnu evidenciju svih sluajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene podatke obavezno dostavljati Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. (2) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u okviru zakonom utvrenih nadlenosti, ima obavezu, na osnovu prikupljenih podataka o pojavama i obimu diskriminacije, najmanje jednom godinje pripremati Vijeu ministara Bosne i Hercegovine izvjetaj, a prema potrebi i posebne izvjetaje koji sadre prijedlog mjera za spreavanje i suzbijanje pojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini. (3) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine duno je jednom godinje izvjetavati, posredstvom Vijea ministara Bosne i Hercegovine, i Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine o pojavama diskriminacije i u vezi s tim predlagati konkretne zakonodavne ili druge mjere. (4) U skladu s odredbama ovog lana, ustanovit e se posebne evidencije u zakonodavnim, izvrnim i sudskim organima radi evidencije sluajeva diskriminacije utvrene u krivinim, parninim, vanparninim i izvrnim postupcima. (5) Centralna baza podataka za poinjena djela diskriminacije bit e uspostavljena u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. (6) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine e, u roku od 137

90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti pravilnik o nainu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini kojim se definira sadraj i izgled upitnika za prikupljanje podataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupak prukupljanja potrebnih podataka. lan 9. (Praenje provoenja Zakona) Provoenje ovog zakona prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. lan 10. (Saradnja s organizacijama civilnog drutva) U izradi izvjetaja, prilikom pripreme zakona, strategija i drugih planova koji se odnose na stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije sve nadlene institucije obavezne su saraivati s organizacijama civilnog drutva koje se bave zatitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje se bave zatitom prava lica i grupa lica izloenih visokom riziku od diskriminacije. POGLAVLJE V. POSTUPCI ZA ZATITU OD DISKRIMINACIJE lan 11. (Zatita u postojeim postupcima) (1) Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminirana moe traiti zatitu svojih prava putem postojeih sudskih i upravnih postupaka. (2) U sluajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizilazi iz upravnog akta, alba u upravnom postupku i eventualno pokretanje upravnog spora na osnovu zatite od diskriminacije, a kojom se zahtijeva ponitenje takvog upravnog akta, nee sprijeiti lice iz stava (1) ovog lana da pokrene sudski postupak za zatitu od diskriminacije. (3) Svi konkretni zahtjevi navedeni u lanu 12. ovog zakona, kao pojedinani ili zajedniki, mogu se traiti u svrhu podnoenja tube u parninom postupku.

138

lan 12. (Posebne tube za zatitu od diskriminacije) (1) Lice ili grupa lica koja su izloena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlateni su da podnesu tubu i trae: a) utvrivanje da je tueni povrijedio tuioevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio moe neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tuba za utvrivanje diskriminacije); b) zabranu preduzimanja radnji kojima se kri ili moe prekriti tuioevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvre radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tuba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije); c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna teta uzrokovana povredom prava zatienih ovim zakonom (tuba za naknadu tete); d) da se presuda kojom je utvrena povreda prava na jednako postupanje na troak tuenog objavi u medijima, u sluaju kada je diskriminacija poinjena kroz medije (tampane, printane i elektronske), odnosno bilo koje vrste. (2) Sud i druga tijela koja provode postupak duna su radnje u postupku preduzimati hitno, osiguravajui da se sve tvrdnje o diskriminaciji to prije ispitaju. (3) Kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom injeninom i pravnom osnovu, zahtjevi se mogu istai zajedno (kumulativno) u jednoj tubi o kojoj se odluuje u parninom postupku, ako su svi zahtjevi u meusobnoj vezi i ako je isti sud stvarno nadlean za svaki od tih zahtjeva. (4) O tubama iz stava (1) ovog lana odluuje nadleni sud primjenjujui odredbe zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim zakonom nije drugaije odreeno. lan 13. (Nadlenost, rokovi i izvrenje) (1) Ako ovim zakonom nije drugaije propisano, a u skladu sa zakonima o sudovima u oba entiteta i Brko Distriktu Bosne i Hercegovine, za sporove po tubi iz lana 12. ovog zakona nadleni su u prvom i drugom stepenu sudovi ope mjesne nadlenosti. (2) U postupcima propisanim u lanu 12. ovog zakona uvijek je dozvoljena revizija. (3)Po osnovu tubenog zahtjeva iz lana 12. taka b) i d) ovog zakona nadleni 139

sud moe odluiti da alba ne zadrava izvrenje ili odreuje krai rok za ispunjenje radnje koja je naloena tuenom. (4)Rok za podnoenje tube na osnovu lana 12. ovog zakona je tri mjeseca od dana saznanja o uinjenoj povredi prava, a najdue jednu godinu od dana uinjenja povrede. Rok za podnoenje zahtjeva za reviziju je tri mjeseca od dana uruenja drugostepene presude. lan 14. (Privremene mjere osiguranja) Sud moe u postupcima iz lana 11. i 12. ovog zakona odrediti privremenu mjeru shodno pravilima zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. lan 15. (Teret dokazivanja) (1) U sluajevima kada lice ili grupa lica navode injenice u postupku iz lana 12. ovog zakona, potkrepljujui navode o tome da je zabrana diskriminacije prekrena, navodni prekrilac duan je dokazati da nije prekrio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. (2) U sluajevima u kojima lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije, kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava (1) ovog lana mogu se koristiti i statistiki podaci ili baze podataka. (3) U sluajevima kada lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije zbog proputanja razumnog prilagoavanja, teret dokazivanja lei na protivnoj strani. lan 16. (Uee treih lica) (1) U postupku koji se pokree u skladu s lanom 12. ovog zakona moe se kao trea strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su rtve diskriminacije pridruiti tijelo, organizacija, ustanova, udruenje ili drugo lice koje se u okviru svoje djelatnosti bavi zatitom od diskriminacije lica ili grupe lica o ijim se pravima odluuje u postupku. (2) Sud e dopustiti uee tree strane samo uz pristanak lica na ijoj strani se trea strana eli umijeati. 140

(3) Bez obzira na ishod parnice, trea strana sama snosi trokove svog uea u parnici. lan 17. (Kolektivna tuba za zatitu od diskriminacije) Udruenja, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su registrirane u skladu s propisima koji reguliraju udruivanje graana u Bosni i Hercegovini, a imaju opravdani interes za zatitu interesa odreene grupe ili se u okviru svoje djelatnosti bave zatitom od diskriminacije odreene grupe lica, mogu podnijeti tubu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, ako uine vjerovatnim da je postupanjem tuenog povrijeeno pravo na jednako postupanje veeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi ija prava tuilac titi. lan 18. (Zatita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili uestvuju u postupku) Nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili uestvovalo u pravnom postupku za zatitu od diskriminacije nee trpjeti nikakve posljedice zbog takvog prijavljivanja ili uestvovanja. POGLAVLJE VI. KAZNENE (PREKRAJNE) ODREDBE lan 19. (Povreda lana 2. stav (2) ovog zakona) (1) Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan poloaj na osnovama nabrojanim u lanu 2. (Diskriminacija), stav (1), na nain opisan u l. 3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije) ovog zakona, kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM. (2) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od 700 KM do 1.500 KM. (3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to novanom kaznom u iznosu od 550 KM do 1.500 KM. 141

(4) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi po preporuci Ombudsmena Bosne i Hercegovine, pravno lice e se kazniti novanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorno lice u pravnom licu ili fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM. (5) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi po nalogu suda, pravno lice e se kazniti novanom kaznom u iznosu od 3.500 KM do 10.000 KM a odgovorno lice u pravnom licu ili fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 5.000 KM. lan 20. (Povreda lana 7. st. (6) i (7) ovog zakona) (1) Pravno lice kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 5.000 KM ako: a) ne dostavi podatke ili dokumente na zahtjev Ombudsmena Bosne i Hercegovine, odnosno ako ih ne dostavi u propisanom roku i ne dozvoli uvid u njih, u suprotnosti s lanom 7. (Centralna institucija za zatitu od diskriminacije), stav (6) ovog zakona; b) ne sarauje s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i ne daje pismeno odgovore ili obavjetenja, odnosno ne izvijesti o uinku preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije, u suprotnosti s lanom 7. stav (7) ovog zakona. (2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od 500 KM do 1.500 KM. (3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to novanom kaznom u iznosu od 450 KM do 1.000 KM. lan 21. (Povreda lana 18. ovog zakona) (1)Pravno lice koje lice koje je prijavilo diskriminaciju u dobroj vjeri ili lice koje je na bilo koji nain uestvovalo u postupku zatite od diskriminacije dovede u nepovoljan poloaj na osnovu toga to je to lice prijavilo diskriminaciju 142

ili uestvovalo u postupku, u suprotnosti s lanom 18. (Zatita lica koja prijave diskriminaciju ili uestvuju u postupku) ovog zakona, kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM. (2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.500 KM. (3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to novanom kaznom u iznosu od 700 KM do 2.000 KM. (4) Ako prekraj iz stava (1) ovog lana uini s namjerom odgovorno lice u pravnom licu, odgovorno lice u pravnom licu kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 7.000 KM, i ako je uini s namjerom fiziko lice, fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 4.000 KM. lan 22. (Zatitne mjere) (1) Za prekraje propisane ovim zakonom mogu se izrei zatitne mjere oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja odreene profesionalne djelatnosti, poslovne aktivnosti ili dunosti. (2) Zatitne mjere oduzimanja predmeta obavezno se izriu svaki put kada je prekraj izvren koritenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bili namijenjeni izvrenju prekraja ili su predmeti nastali zbog izvrenja prekraja. lan 23. (Objavljivanje rjeenja o prekraju) Rjeenje o prekraju propisano ovim zakonom objavljuje se u javnim medijima koji su dostupni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

143

POGLAVLJE VII. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE lan 24. (Usaglaavanje ostalih propisa s ovim zakonom) (1) U sluaju neusaglaenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivat e se ovaj zakon. (2) Svi zakoni i opi propisi bit e usaglaeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. (3) Ovaj zakon ne prejudicira odredbe i uslove koji su utvreni u meunarodnim ugovorima i sporazumima s vjerskim zajednicama, ime se ne dira u njihovu djelatnu, normativnu i organizacionu autonomiju i princip punog uivanja prava vjerskih sloboda i izraavanja. lan 25. (Stupanje na snagu) Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Slubenom glasniku BiH.

144

USTAV BOSNE I HERCEGOVINE201

PREAMBULA Oslanjajui se na potovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, Posveeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju, Ubijeeni da demokratski organi vlasti i pravine procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralistikog drutva, U elji da podstaknu opte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zatitu privatnog vlasnitva i unapreenje trine privrede, Voeni ciljevima i naelima Povelje Ujedinjenih naroda, Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i politiku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa meunarodnim pravom, Odluni da osiguraju puno potovanje meunarodnog humanitarnog prava, Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Meunarodnim paktovima o graanskim i politikim pravima, odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava, Podsjeajui se na Osnovna naela usaglaena u enevi 8. 9. 1995. godine i u Njujorku 26. 9. 1995. godine, Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i graani Bosne i Hercegovine ovim utvruju Ustav Bosne i Hercegovine: 2. Demokratska naela Bosna i Hercegovina je demokratska drava koja funkcionie u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

201

Ustav Bosne i Hercegovine. Sarajevo. OHR, Office of the High Representative neslubeni prevod

145

lan II Ljudska prava i osnovne slobode 1. Ljudska prava Bosna i Hercegovina i oba entiteta e osigurati najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao to je predvieno u Aneksu 6 Opteg okvirnog sporazuma. 2. Meunarodni standardi Prava i slobode predvieni u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. 3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog lana, to ukljuuje: a) Pravo na ivot. b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto muenju niti neovjenom ili poniavajuem tretmanu ili kazni. c) Pravo lica da ne bude drano u ropstvu ili potinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu. d) Pravo na linu slobodu i sigurnost. e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim stvarima i druga prava u vezi sa krivinim postupkom. f) Pravo na privatni i porodini ivot, dom i prepisku. g) Slobodu misli, savjesti i vjere. h) Slobodu izraavanja. i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja s drugima. j) Pravo na brak i zasnivanje porodice. k) Pravo na imovinu. l) Pravo na obrazovanje. m) Pravo na slobodu kretanja i prebivalita. 146

4. Nediskriminacija Uivanje prava i sloboda, predvienih u ovom lanu ili u meunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to je pol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili drugi status. 6. Implementacija Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2. 7. Meunarodni sporazumi Bosna i Hercegovina e ostati ili postati strana ugovornica meunarodnih sporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava. 8. Saradnja Svi nadleni organi vlasti u Bosni i Hercegovini e saraivati sa, i obezbijediti neogranien pristup: svim meunarodnim posmatrakim mehanizmima ljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima koja se uspostave bilo kojim meunarodnim sporazumom navedenim u Aneksu I ovog Ustava; Meunarodnom tribunalu za bivu Jugoslaviju (a naroito e se pridravati naredbi koje su izdate po lanu 29. Statuta Tribunala); i bilo kojoj drugoj organizaciji ovlatenoj od strane Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda sa mandatom koji se tie ljudskih prava ili humanitarnog prava. lan III Nadlenosti i odnosi izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta 2. Nadlenosti entiteta c) Entiteti e ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zatitu lica pod svojom jurisdikci-jom, odravanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje e funkcionisati u skladu sa meunarodno priznatim standardima uz potovanje meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz lana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajuih mjera.

147

3. Pravni poredak i nadlenosti institucija b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice e se u potpunosti pridravati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opta naela meunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta. lan VI Ustavni sud 1. Sastav Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet lanova. a) etiri lana bira Predstavniki dom Federacije, a dva lana Skuptina Republike Srpske. Preostala tri lana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjednitvom. b) Sudije e biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko udovoljava takvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa moe biti imenovan za sudiju Ustavnog suda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti dravljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne drave. c) Mandat sudija imenovanih u prvome sazivu bie pet godina, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija. Sudije koje su imenovani u prvome sazivu ne mogu biti reimenovani. Sudije koje e biti imenovani nakon prvog saziva sluie do navrenih 70 godina ivota, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija. d) Za imenovanja koja se budu vrila nakon isteka perioda od pet godina od prvih imeno-vanja, Parlamentarna skuptina moe zakonom predvidjeti drugaiji nain izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. 2. Procedure a) Veina svih lanova suda sainjava kvorum. b) Sud e, veinom glasova svih lanova, usvojiti svoja pravila o radu. Sud e voditi javne rasprave, a svoje odluke e javno obrazlagati i objavljivati. 148

3. Jurisdikcija Ustavni sud e podravati ovaj Ustav. a) Ustavni sud je jedini nadlean da odluuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu izmeu dva entiteta, ili izmeu Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te izmeu institucija Bosne i Hercegovine, ukljuujui ali ne ograniavajui se na to pitanje: - Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom dravom u skladu sa ovim Ustavom, ukljuujui i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. - Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom. Sporove moe pokrenuti lan Predsjednitva, predsjedavajui Vijea ministara, predsjedavajui, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skuptine; jedna etvrtina lanova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skuptine, ili jedna etvrtina lanova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. b) Ustavni sud takoer ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. c) Ustavni sud je nadlean u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o ijem vaenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili doma-aja nekog opteg pravila meunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda. 4. Odluke Odluke Ustavnog suda su konane i obavezujue. lan X Izmjene i dopune 2. Ljudska prava i osnovne slobode Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne moe se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz lana II ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.

149

Aneks I Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u Bosni i Hercegovini 1. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948) 2. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949) i Dopunski protokoli I-II (1977) 3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966) 4. Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957) 5. Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961) 6. Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965) 7. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) i Opcioni protokoli (1966 i 1989) 8. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) 9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979) 10. Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih tretmana ili kanjavanja (1984) 11. Evropska konvencija o spreavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg tretmana ili kanjavanja (1987) 12. Konvencija o pravima djeteta (1989) 13. Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova njihovih porodica (1990) 14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992) 15. Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994) lan 14. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) Zabrana diskriminacije Uivanje prava i sloboda predvienih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao to su spol, rasa, boja koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, roenje ili drugi status. 150

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine202

lan 1. Ovim pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravila) ureuje se, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav), organizacija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), postu-pak pred Ustavnim sudom i druga pitanja znaajna za rad Ustavnog suda. lan 9. 1. Vijee od pet sudija odluuje o predmetima iz nadlenosti Ustavnog suda iz lana VI/3.b) Ustava koji nisu stavljeni na dnevni red Ustavnog suda u plenarnoj sjednici, o emu donosi jednoglasnu odluku. Ukoliko nije postignuta jednoglasna odluka, predmet se prosljeuje Ustavnom sudu u plenarnoj sjednici u tekstu koji e biti izmijenjen i dopunjen u skladu sa prijedlogom koji je dobio podrku veine lanova Vijea. 1. Uesnici u postupku lan 15. b. stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom i sud, odnosno organ ija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (lan VI/3.b) Ustava); 2. Uvjeti za dopustivost apelacije iz lana VI/3.b) Ustava lan 16. 1. Ustavni sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogui prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

202

Objavljena u Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 60/05, 64/08 i 51/09.

151

2. Ustavni sud e odbaciti apelaciju kao oigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predoene injenice ni na koji nain ne mogu opravdati tvrdnju da postoji krenje Ustavom zatienih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice krenja Ustavom zatienih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno. 3. Ustavni sud moe iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadlenog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna krenja prava i temeljnih sloboda koja tite Ustav Bosne i Hercegovine ili meunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. 4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedeih sluajeva: 1. Ustavni sud nije nadlean za odluivanje; 2. apelacija je anonimna; 3. podnosilac apelacije je odustao od apelacije; 4. protekao je rok za podnoenje apelacije; 5. apelaciju je podnijelo neovlateno lice; 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud ve odluivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odluivanje; 7. apelant je zloupotrijebio pravo na podnoenje apelacije; 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom; 11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom; 12. apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu; 13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju; 14. apelacija je preuranjena; 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove mogue po zakonu.

152

4. Pravila postupka lan 18. 1. Zahtjev o pokretanju postupka upuen Ustavnom sudu alje se potom ili se predaje neposredno Ustavnom sudu. 2. Podnesak iz stava 1. ovog lana smatra se primljenim danom prijema u Ustavnom sudu, odnosno danom predaje podneska poti preporueno. lan 19. 2. Apelacija iz lana VI/3.b) Ustava treba da sadri: osporenu presudu suda u Bosni i Hercegovini; odredbe Ustava i/ili meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini; navode, injenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva; u nedostatku osporene presude/odluke razloge za podnoenje apelacije; potpis podnosioca apelacije. 3. Apelacija iz stava 2. ovog lana podnosi se na posebnom obrascu dostupnom u Pisarni Ustavnog suda ili na web-siteu Ustavnog suda. Obrazac je dostavljen u prilogu ovih pravila i ini njihov sastavni dio. 5. Podnosilac zahtjeva/apelacije duan je obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i injeninog stanja u vezi sa zahtje-vom/apelacijom, koje su se desile nakon podnoenja zahtjeva/apelacije Ustav-nom sudu. 6. Ako podnosilac zahtjeva/apelacije ima zastupnika, zastupnik mora priloiti punomo za zastupanje u pisanom obliku. lan 22. 1. Ustavni sud dostavlja zahtjev o pokretanju postupka (odnosno apelaciju) donosiocu osporenog akta radi davanja odgovora, odnosno dostavljanja spisa. 2. Ustavni sud dostavlja apelaciju i drugoj stranci u postupku u kojem je donesena presuda/odluka koja se pobija apelacijom s ciljem davanja odgovora. 153

3. Nedostavljanje odgovora ne utie na tok postupka pred Ustavnim sudom. 4. U sluaju odbacivanja apelacije Ustavni sud moe donijeti odluku, a da prethodno apelacija nije dostavljena drugoj stranci na izjanjavanje. 7. Akti Ustavnog suda lan 59. 1. Nakon vijeanja i glasanja Ustavni sud donosi odluke. 2. Odluke Ustavnog suda su: o dopustivosti zahtjeva/apelacije; o meritumu zahtjeva/apelacije (potpuna ili djelimina); o prestanku vaenja odredbe nesaglasne sa Ustavom; o obustavi postupka; o privremenoj mjeri. lan 61. 1. Ustavni sud donosi odluku o meritumu kada usvaja ili odbija zahtjev/apelaciju. 2. Ustavni sud usvaja zahtjev/apelaciju kada, u skladu sa svojim nadlenostima iz l. VI/3.a) i VI/3.b) utvrdi povredu Ustava, odnosno u skladu sa svojim nadlenostima iz lana VI/3.c) utvrdi povredu Ustava i zakona Bosne i Hercegovine ili utvrdi inkompatibilnost u pogledu postojanja ili domaaja nekog opeg pravila meunarodnog javnog pra-va koje je bitno za odluku Ustavnog suda. 3. Ustavni sud odbija zahtjev/apelaciju kada, u skladu sa svojim nadlenostima iz l. VI/3.a) i VI/3.b) utvrdi da ne postoji povreda Ustava, odnosno da ne postoji povreda u smislu nadlenosti Ustavnog suda iz lana VI/3.c) Ustava. lan 64. 1. Odlukom kojom usvaja apelaciju Ustavni sud ukida osporenu odluku i predmet vraa sudu, odnosno organu koji je donio tu odluku na ponovni postupak. Ako je do donoenja odluke Ustavnog suda promijenjen zakon koji odreuje 154

nadlenost za postupanje u toj pravnoj stvari sud, odnosno organ koji je donio ukinutu odluku, duan je bez odla-ganja dostaviti predmet nadlenom sudu, odnosno organu. 2. Izuzetno, ako Ustavni sud utvrdi da je apelacija osnovana moe, prema prirodi Ustavom utvrenih prava i osnovnih sloboda, sam odluiti o meritumu predmeta i odluku dostaviti nadlenom organu radi osiguranja podnosiocu apelacije ustavnih prava koja su mu povrijeena. 3. Ustavni sud moe sam odluiti u meritumu iz stava 2. ovog lana samo ako je data mogunost izjanjavanja drugoj stranci u postupku prema lanu 22. stav 2. ovih pravila. 4. U obrazloenju odluke Ustavni sud navodi koje je ustavno pravo povrijeeno i u emu se sastoji povreda. 5. Sud, odnosno organ ija je odluka ukinuta, duan je donijeti novu odluku pri emu je obavezan potovati pravno shvatanje Ustavnog suda o povredi Ustavom utvrenih prava i osnovnih sloboda podnosioca apelacije. 6. Postupak pred sudom, odnosno organom iz stava 5. ovog lana, hitan je. 10. Privremene mjere lan 77. 1. Malo vijee moe, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog voenja postupka. 2. Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda moe, u nemogunosti sazivanja Malog vijea, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog lana. 3. Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijee od pet sudija moe, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog lana. 4. Odluka o mjeri iz stava 1. ovog lana odmah se dostavlja donosiocu osporenog akta i stranci. 5. Malo vijee, odnosno predsjednik Ustavnog suda, ako ocijeni svrsishodnim moe odluiti o dostavljanju mjere iz stava 1. ovog lana i drugim organima. 6. Odluka o privremenoj mjeri iz stava 1. ovog lana proizvodi pravno djelovanje dok Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijee od pet sudija, ne odlui drukije. 155

7. Malo vijee, odnosno predsjednik Ustavnog suda, moe traiti informacije od stranaka o svakom pitanju koje je povezano s privremenom mjerom. 8. Postupak za donoenje privremene mjere hitan je, a odluka kojom se usvaja zahtjev za donoenje privremene mjere je obavezujua do donoenja konane odluke Ustavnog suda.

156

PROTOKOL BR. 12 UZ EVROPSKU KONVENCIJU

Rim, 4. novembra 2000. godine Drave lanice Vijea Evrope potpisnice ove konvencije, uzimajui u obzir osnovna naela prema kojima su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zatitu; odlune preduzeti daljnje korake za unapreenje jednakosti svih osoba kolektivnim jaanjem ope zabrane diskriminacije putem Konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda potpisane u Rimu 4. novembra 1950. (u daljnjem tekstu: Konvencija); ponovo potvrujui da naelo nediskriminacije ne sprjeava drave stranke u preduzimanju mjera za unapreenje potpune i djelotvorne jednakosti, pod uvjetom da postoji objektivno i razumno opravdanje za te mjere; sporazumjele su se kako slijedi: lan 1. Opa zabrana diskriminacije 1. Uivanje svih prava odreenih zakonom osigurat e se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao to je spol, rasa, boja koe, jezik, vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili drugi status. 2. Nikoga ne smiju diskriminirati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je i navedeno u stavu 1. lan 2. Teritorijalna primjena 1. Svaka drava moe, u trenutku potpisivanja ili deponiranja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju, odrediti teritoriju ili teritorije na koje e se primjenjivati ovaj protokol. 2. Svaka drava moe naknadno, izjavom upuenom glavnom sekretaru Vijea Evrope, proiriti primjenu ovoga protokola na bilo koju drugu teritoriju 157

navedenu u izjavi. U odnosu na takvu teritoriju, Protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kada glavni sekretar primi takvu izjavu. 3. Svaka izjava data na osnovu prethodna dva stava moe se, u odnosu na svaku teritoriju utvrenu u takvoj izjavi, povui ili izmijeniti obavjetenjem upuenom glavnom sekretaru. Povlaenje ili izmjena stupaju na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kada glavni sekretar primi takvo obavjetenje. 4. Izjava data u skladu sa ovim lanom smatrat e se da je data u skladu sa stavom 1. lana 56. Konvencije. 5. Svaka drava koja je dala izjavu u skladu sa stavovima 1. i 2. ovoga lana moe u bilo kojem trenutku nakon toga izjaviti, u ime jedne ili vie teritorija na koje se izjava odnosi, da prihvata nadlenost suda da zaprima pojedinane zahtjeve nevladinih organizacija ili grupa pojedinaca kako je predvieno lanom 34. Konvencije u odnosu na lan 1. ovoga protokola. lan 3. Odnos prema konvenciji Drave strane smatraju odredbe lanova 1. i 2. ovoga protokola dopunskim lanovima Konvencije i sve e se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s tim. lan 4. Potpisivanje i ratifikacija Ovaj protokol je otvoren na potpisivanje dravama lanicama Vijea Evrope koje su potpisale Konvenciju. Protokol podlijee ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju. Drava lanica Vijea Evrope ne moe ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj protokol, a da prethodno ili istovremeno nije ratificirala Konvenciju. Isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju bit e deponirani kod glavnog sekretara Vijea Evrope. lan 5. Stupanje na snagu 1. Ovaj protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kada je deset drava lanica Vijea Evrope 158

pristalo da budu obavezane Protokolom u skladu sa odredbama lana 4. 2. U odnosu na drave lanice koje naknadno izraze pristanak da budu obavezane Protokolom, Protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon dana deponiranja isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju. lan 6. Depozitarne funkcije Glavni sekretar Vijea Evrope duan je obavijestiti sve drave lanice Vijea Evrope o: a. svakom potpisu; b. deponiranju svake isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju; c. svakom datumu stupanja na snagu ovoga protokola u skladu sa lanovima 2. i 5; d. svakom drugom aktu, obavjetenju ili saopenju u vezi sa ovim protokolom. U potvrdu prethodno navedenog su dolje potpisani, za to propisno ovlateni, potpisali ovaj protokol. Sastavljeno u Rimu 4. novembra 2000. na engleskom i francuskom, pri emu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji e biti pohranjen u arhive Vijea Evrope. Glavni sekretar Vijea Evrope e dostaviti ovjerene prijepise svakoj dravi lanici Vijea Evrope.203

203

Dostupno na: http://bs.wikisource.org/wiki/Evropska_konvencija_o_ljudskim_pravima/Protokol_broj_12.

159

Odredbe krivinih zakona koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a koje se odnose na nejednako postupanje: IZAZIVANJE NARODNOSNE, RASNE I VJERSKE MRNJE, RAZDORA I NETRPELJIVOSTI KRIVINA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA OVJEKA I GRAANINA SPREAVANJE POVRATKA IZBJEGLICE ILI RASELJENE OSOBE KRIVINA DJELA PROTIV RADNIH ODNOSA KRIVINA DJELA PROTIV OVJENOSTI I VRIJEDNOSTI ZATIENIH MEUNARODNIM PRAVOM

160

161

162