Pavao ivkovi

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje (etnike i konfesionalne promjene kao posljedice tih dogaaja)
Padom Beograda i zaposjedanjem istonog Srijema 20-ih godina XVI. st. nad Hrvatskom, a napose njenim istonim dijelom nadvila se velika opasnost, koju ni ugarski kralj Lajo II. niti dvor nisu ozbiljno shvaali. Ivan Karlovi, nakon imenovanja za hrvatskog bana, realno ju je shvatio, ali su mu istone granice drave (Slavonija i zapadni Srijem) i dalje bile na udaru turskih progona i osvajanja. Tursko zaposjedanje Slavonije, Srijema i Baranje u prvoj polovici XVI. stoljea, kao i ratovi na tom prostoru u dosadanjoj domaoj i stranoj historiografiji zauzimaju dosta prostora. Ipak, u historiografiji je jedno vano pitanje pritom stavljeno u drugi plan i gotovo potpuno zanemareno. Rije je o posljedicama tih ratova i osvajanja na demografske i konfesionalne promjene tijekom samih ratova i nakon njihova zavretka, o emu e ovdje biti rije. Zavretkom rata s Perzijom 1525. novi je sultan Sulejman Velianstveni naloio da se pone skupljati vojska i ratna oprema za vojni pohod u Panoniju. Pripreme su bile okonane u proljee 1526. kada je sultan napustio Istanbul i krenuo protiv Ugarske. Poela su osvajanja i u Srijemu, najprije Slankamena i Petrovaradina, a potom su zauzeti Mitrovica, Raa, Irig i Berkasovo. U poetku kolovoza zauzet je i Ilok,1 a slina sudbina ekala je i Osijek, nakon to je Sulejman zauzeo Vukovar i Bo-

Usp. I. Mauran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Zagreb, 1998., 65.

172

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

rovo. Kad je doao pred Osijek naloio je da se zapone gradnja pontonskog mosta preko Drave, koju je za samo pet dana premostio. Turska je vojska krenula preko mosta i kroz Baranju nadirala u pravcu Mohaa. Naputajui Osijek turska vojska ga je spalila.2 Preavi Dravu, a napredujui kroz Baranju u pravcu Budima, ugarska i hrvatska vojska, na jednoj, te turska, na drugoj strani, suelile su se 29. kolovoza 1526. godine na Mohakom polju. Za nepuna dva sata ugarsko-hrvatska vojska bila je slomljena. Bjeei pred Turcima smrtno je stradao i sam kralj Lajo II., a sultan je, uzvodno Dunavom, krenuo prema Budimu i tamo stigao ve 10. rujna. Nakon tog poraza nad cijelom Hrvatskom nadvila se strana pogibija i opasnost, tim vie to su i pojedinci, primjerice Ivan Zapolja, vranski prior Ivan Tahi, despot Stjepan Berislavi-Grabarski i Petar Markus, poeli urovati s Turcima.3 Potom je nastupilo privremeno, ali i prividno zatije koje je okonano primirjem sklopljenim u prosincu 1530. izmeu Ferdinanda i turskog sultana, a koje je potrajalo do svibnja 1532. godine, kada je sklopljeno novo primirje koje se uglavnom potivalo. No, prvih mjeseci 1536. zapoela su velike turske pripreme za konano osvajanje Slavonije. I doista su Turci do sredine studenoga osvojili akovo, Gorjane, Podgora, Palinu, Levanjsku Varo, Sedlak, Suboticu, Gradiku i utvrdu Korogj, a bili su ugroeni i Orahovica te Naice.4 Prostore izmeu Bosuta i Dunava, kraj od Ilae do Vinkovaca, Turci su osvajali iz pravca Beograda preko Srijema, a odatle su ili u pravcu Osijeka, pa na zapad do Poege i Pakra-

Usp. isto, 66. Usp. E. Laszowski, Monumenta Habsburgica, I, Zagreb, 1914., 394. 4 Usp. isti, Monumenta Habsburgica, II, Zagreb, 1914., 298, te A. Ivi, Spomenici Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, Novi Sad, 1910., 162, i I. Mauran, n.dj., 83.
3

Pavao ivkovi

173

ca. Osvajanja ovih krajeva trajala su gotovo punih 10 godina (1526.-1536.). Polo im je za rukom osvojiti i neka vanija utvrenja, poput Sotina, Vukova, Borova, Nutra, Vuedola, Slakovca i Mikloevca. Tijekom 1536. su pala i oba ceranska utvrenja, zatim Gradite, Ivankovo i Poljana. Na rijeci Vuki pao je Hermangrad, pa je tako bio otvoren put za osvajanje akova. Najvei broj utvrda koje su zauzeli Turci su spalili i poruili, samo u manjem dijelu postavili su posade, primjerice u Ivankovu i Hermangradu. Turska vojska nakon prelaska Save uspjela je osvojiti gradove pored Save: Babinu Gredu, Jaruge, Novigrad, Trnjane, Garin, Brod, Duboac, Cernik, Gradac, Gradiku, Jasenovac, Pleternicu, Drenovac pokraj Poege, Brin i druge, a pokuala je zauzeti i Naice te Orahovicu, no to joj nije polo za rukom, pa se zaputila prema Mikleuu i Sopju. Gotovo bez ikakvih smetnji Turci su prezimili 1537. na ovim prostorima. Bilo je pokuaja u proljee te godine da se povrati izgubljeni teritorij, ali bez uspjeha.5 Naime, Turci su bez veih napora zadali odluan udarac kranskoj vojsci te utvrdili svoje pozicije i gospodstvo u srednjoj Slavoniji. Tu su ostali sve do 1691. kada su se morali, pod pritiskom austrijske vojske i princa Eugena Savojskog, povui juno od Save i Dunava. Nakon to su Turci osvojili Poetinu u ljeto 1536., a sam grad Poegu najkasnije do 25. sijenja 1537. godine, kada je pala i poeka tvrava, pristupile su turske vlasti upravnim reformama osvojenih teritorija. Prema uzoru ve osvojenih krajeva i ovdje su Turci osnovali sandakat, ije je sjedite postala Poega, s nekoliko kadiluka, meu kojima i onaj u samom gradu Poegi. Novoosnovani kadiluci bili su Poega, Brod, Gorjan

Usp. P ivkovi, Etnika i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema . do konca XVII. st. (Dolazak, razvoj i nestajanje Hrvata katolika na tim prostorima), II. izd., Sarajevo-Mostar, 1998., 107.

174

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

ili akovo, Podgora, Orahovica, Osijek i Virovitica, a svaki je od kadiluka imao svoje nahije. Tako je poeki kadiluk imao ove nahije: Poega, Gnojnica, Svilna, Krueva, Grade (Gradie), Kamengrad, Kutjevo, Orljavska (Orljavac), Voin, Drenovci i Brezovica. Brod je, pak, imao ove nahije: Brod, Vrhovine, Breznu i Ravnu. akovaki kadiluk ili Gorjan imao je, nadalje, ove nahije: Gorjan, akovo, Joava, Dragotin, Dubrave, Prikraj i Poljana. Kadiluk Podgora sa istoimenim sjeditem, smjeten jugoistono od Naica, imao je, pak, ove nahije: Podgora, Vrhovina, Krstoija, Podluje i Koka. Kadiluk Orahovica je, u poetku svoga postojanja, imao ove nahije: Sopje, Bukovica, aavicu, Dolince i Moslovinu. Kasnije e iz kadiluka biti izdvojene nahije Sopje, Bukovica, aavica, Dolonci i Moslovina te prikljueni kadiluku Virovitica, dok je nahija Valpovo, poslije 1553. godine, postala sjedite posebnog kadiluka. Naposljetku, i Osijek je postao sjedite kadiluka te je pripojen poekom sandakatu, a imao je ove nahije: Osijek, Kara, epin i Erdut. Turci su uz poeki, osnovali jo jedan sandakat na osvojenim prostorima u Srijemu, na podruju izmeu Save i Dunava. Srijemskom sandakatu Turci su, usto, pripojili podruje Ivankova, ali ne i Vukovara, to je pomalo i zauujue. Takvom su podjelom oni smatrali da Srijem dopire do podruja Bia. Na tim e naelima mnogo kasnije biti utemeljena Srijemska upanija. A na prostorima izmeu Dunava i Bosuta Turci su utemeljili pet manjih upravnih jedinica koje su u upravi imale funkciju nekakvih kotara. Sredita su bila: Vukovar, Ivankovo, Nijemci, Morovi i Ilok.6

Usp. S. Pavii, Vukovska upa u razvitku svoga naselja od XIII. do XVIII. stoljea, I. dio, Zagreb, 1940., 228-229.

Pavao ivkovi

175

Inae, na cjelokupnom prostoru Slavonije i Srijema u predtursko doba, do poetka XVI. stoljea, ivjelo je uglavnom katoliko stanovnitvo, hrvatskog, maarskog, njemakog, a i drugoga etnikog podrijetla. Bio je i znatan broj protestanata, uglavnom Nijemaca i Maara. Ovaj kraj je bio dobro naseljen, s dosta seoskih i gradskih mjesta. Na tom se prostoru do konca XV. st. razvilo ak 10 trgovinskih sredita, a sama Poega je izrasla u veliko trgovite. Katolianstvo je bilo najzastupljenija konfesija meu hrvatskim i maarskim pukom. O tome svjedoi velik broj katolikih upa, gotovo 50. Na tom je prostoru, pred dolazak Turaka, bilo najmanje 10.000 obitelji koje su brojale izmeu 40 i 50 tisua dua.7 U godinama poslije turskih osvajanja Slavonije i Srijema poelo je masovno iseljavanje starosjedilakoga katolikog ivlja, Hrvata, Maara, Nijemaca i drugih etnikih skupina, s tih prostora, a njihova mjesta nadopunjavali su muslimani i Vlasi pravoslavci. Ponajvie je pritom stradalo seosko stanovnitvo, a nije bio mali broj ni vlastele koja je potraila spas u bjeanju ili islamizaciji. Jedan od krupnih razloga nestajanju katolika, ponajvie Hrvata s ovog prostora, bila je islamizacija, koju su turske vlasti provodile na slian nain kao i u Bosni i Hercegovini (BiH). Uvoenje turske vlasti te novih poreznih sustava i drugoga socijalnog reda potaknuo je velik broj katolika i protestanata da prijeu na islam, ime katolici razliitih etnikuma ulaze u povlateni poloaj turskih stalea i graana. Zahvaljujui tim okolnostima osjetno se promijenila slika puanstva, kako etnika, tako i konfesionalna. Najprije su propala sva plemika zemljita, a s njima i naselja. Potom i katoliki samostani i crkve. Tijekom XVI. st. uniteno je veoma mnogo upnih domova, samostana i crkava, koje su u najveoj mjeri opljakane, ali nisu poruene.
7

Usp. isti, Podrijetlo naselja i govora u Slavoniji, Zagreb 1953., 233.

176

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

Vei broj katolikih i drugih kranskih bogomolja preao je u ruke turskih vlasti, koje ih nisu popravljale. Tako naputene zjapile su kroz XVI. i XVII. stoljee, a potom su uglavnom nestale. No, unato tome ostali su tragovi postojanja starih katolikih crkava, pa i starih groblja, sauvanih u naseljima gdje su se zadrali starosjedioci. Nije rijedak sluaj da su Turci ruili katolike bogomolje i materijal s njih koristili za gradnju svojih vjerskih ili upravnih objekata, pa ak i tvrava.8 Turskim osvajanjem Slavonije i Srijema prinueni su benediktinci, koji su boravili i slubovali u Kopincu i Nutru, napustiti ta mjesta, a slino su uradili i augustinci iz Borova. ak su i franjevci napustili samostan u Prekoj bjeei pred Turcima (1526. i, definitivno, 1533. godine). Tako su ti krajevi veoma rano ostali i bez redovnika i bez svjetovnih sveenika, pa se i katoliko puanstvo jednostavnije i lake odluivalo prijei na islamsku vjeru. Franjevci su se, pak, jo neko vrijeme, pod turskom vlau odrali u Voinu, Lukovu i akovu, ali su i tamonje samostane morali napustiti.9 Ve u prvom naletu, po zaposjedanju Slavonije, Turcima su se predale gotovo sve utvrde od Jaruge do Kobaa i, dalje, do Dilja uz rijeku Orljavu. Tada su na tursku stranu preli preli brojni plemiki posjednici i s njima veliki broj seljaka i kmetova. Kroniari i putopisci biljee da su se, im su se Turci pojavili kod Broda i akova, seljaci masovno predavali pozdravljajui ih kao osloboditelje. Kad su Turci zauzeli Brod i akovo te s vojskom krenuli k Poegi, Cerniku i Gradiki, veliki im je broj puanstva tog kraja priao, pa je ve tada islamizirano priblino 40.000

Usp. T. Smiiklas, Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. II., Zagreb, bez g.izd., 45, 48 i 53. 9 Usp. S. Pavii, Vukovska upa..., n.dj., 238.

Pavao ivkovi

177

bivih krana.10 A i poslije pada Broda veliki je broj njegova puanstva islamiziran. To se, prije svega, odnosi na katolike, a nije mali broj i drugih vjernika (kalvinista, luteranaca i drugih protestanata). Naroito je masovna islamizacija bila u zapadnoj i podravskoj Slavoniji, gdje je veliki broj starosjedilaca postao novim muslimanima, a bilo ih je i takvih koji su stvorili novu skupinu predavaca, posebno u Poekom sandaku. inili su oni neredovitu vojsku, zajedno sa srpskim doseljenicima martolozima, a bilo ih je, takvih, dvaput vie negoli redovitih eta. Spominje ih popis iz 1577. godine.11 Kako se navodi u izvjeu zagrebakog biskupa imuna, na prostoru izmeu Broda i akova sve do Gradike i Cernika, ve u 1536. godini, islam je primio veliki broj katolikog ivlja: gotovo tri etvrtine cjelokupnog puanstva. Prijelaz na islam bio je doista vei negoli u bilo kojemu drugom kraju Slavonije i itave Hrvatske. Bilo je, meutim, i starosjedilakih naselja koja su zadrala svoju staru vjeru, katoliku. itavo poeko podruje, srednja Slavonija i zapadni Srijem bili su naseljeni preteno hrvatskim katolikim puanstvom. S dolaskom Turaka nastupa razdoblje visokog stupnja islamizacije, ponajvie seoskog puanstva. Tako islamizirani dio puanstva nije nestao u etnikom pogledu, ali su islamizacijom neminovno morale nastati promjene kojima se preferiraju orijentalno-muslimanske kultura i tradicija. Uspostavom turske vlasti mijenjala se i etnika struktura puanstva, prije svega naseljavanjem srpskog puanstva pravoslavne vjere. Srbi e, zajedno s muslimanima, u tim krajevima pod konac XVI. st. initi, stoga, gotovo cjelokupno puanstvo.

10 11

Usp. E. Laszowski, Monumenta Habsburgica, I, n.dj., 311. Usp. R. Lopai, Spomenici Hrvatske krajine, vol. I., Zagreb, 1884., 45.

178

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

Nastala su, pritom, i brojna muslimanska te srpska sela, uglavnom na prostoru od Kamenskog do Guana i od Pleternice do Brestovca, ali ne manje i u drugim krajevima Slavonije i Srijema. Muslimanske oaze u najveem broju nastale su oko Sesveta, Gradita, Ciglenika, Mitrovice (Trenkova), Kaptola, Djedine Rijeke i drugih naselja. A srpski su doseljenici najveim dijelom nastanjivali breuljkaste predjele i brdske terene Psunja, Papuka i Krndije, ali i pojedine krevine na obroncima Poeke gore (Komuina, Vrhovci i Laze), okolicu Pleternice, Kutjevo i Gradite. Kada su Turci zauzimali Poeku kotlinu, mnoga su tamonja sela stradala, a bila su stara naselja iz srednjega vijeka. Naalost, veem broju njih, po dolasku Turaka, gubi se svaki trag. Brojna su sela Turci i spalili, svoje puanstvo preselili, a druge na silu islamizirali. Prvo spaljivanje Poege i susjednih sela izvrio je 1532. turski sultan Sulejman Velianstveni, a taj kraj je definitivno pokorio Mehmed-beg Jahjapai, smederevski sandak-beg, i tu osnovao poeki sandakat. Nedugo iza zaposjedanja Poege obavljen je 1540. i prvi turski popis. U njemu se Poega spominje kao vilajet. Isti naziv nalazimo i 1545. u drugome popisu, kada je ve bilo sigurno da je oformljen sandak. To se desilo i u defteru iz 1565. godine. Poeki sandakat je najprije pripadao rumelijskom ejaletu, potom budimskome od 1541., a od 1580. bosanskome. Nakon to je 1600. utemeljen kanjiki ejalet, taj je sandakat pripojen novoformiranom paaluku i u njegovu sastavu ostao je sve do kraja turske vlasti na tom podruju, tj. do 1688. godine. Nekoliko se deftera iz tog sandakata sauvalo do dananjih dana: opirni popisi iz 1540., 1545., 1565. i 1579. te sumarni popis iz 1569., popis Vlaha poekog sandakata iz 1581. te vojniki popis za poeki i smederevski sandakat na kraju XVI.

Pavao ivkovi

179

stoljea.12 Defter iz 1579. daje popis nahija toga sandakata i poprilino je opsean. U njemu je ak 30 nahija.13 Najvei broj tih nahija opustio je zbog neprestanih ratova, koji su se na tom prostoru vodili izmeu Turaka i krana, i poslije povlaenja katolika te drugih krana u sigurnije krajeve. Na opustjela podruja turske su vlasti naseljavale vlako stanovnitvo. Tako, ve na poetku turske vlasti u Slavoniji nalazimo pojedine nahije koje su u cijelosti nastanjene vlakim ivljem to je, primjerice, sluaj s Drenovcima. U poetku su imali razne povlastice koje e kasnije izgubiti, ali e se zadrati u novoj postojbini i tako uskratiti katolikome odbjeglom puanstvu mogunost da se vrati na stara ognjita, ak i poslije povlaenja turskih snaga pod konac XVII. stoljea. Grad Poega proglaen je sjeditem sandakata. U popisu 1540. Poega je upisana kao varo, a kasnije, kada je u njoj bilo nastanjeno uglavnom muslimansko puanstvo, proglaena je kasabom, to je znailo vee gradsko naselje. U njoj je ve tada postojala najmanje jedna vea damija, u kojoj se obavljala zajednika molitva petkom (duma), a utvren je i pazarni dan. Stanovnici su islamske vjere u Poegi, proglaenjem kasabe, bili osloboeni rajinskih poreza i izvanrednih nameta. Poega je postala snano sredite islamizacije.14 Popis mahale Poege, iste godine, upuuje na zakljuak da je u kasabi bilo vie damija, jer su se mahale i formirale prema damijama i najee dobivale ime po tim bogomoljama. Prva damija bila je djelo sultana Sulejmana te je oko nje formirana najznaajnija mahala sa 57 kua, sve muslimanskih. Druga mahala imala je 51 domainstvo, trea 37 domainstava,
12

Usp. F. Cviko, Opirni defter za sandak Poegu iz 1579. godine, POF, 32-33/1982.-1983., 267-285. 13 Usp. isto, 270. 14 Usp. A. Handi, O gradskom stanovnitvu u Bosni u XVI vijeku, POF, 28-29/1978.-1979., 253.

180

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

etvrta 24 domainstva, koliko i peta, koja se zvala Orljava, esta je imala 67, sedma 40 domainstava, osma 33 domainstva, a deveta, isto koliko i deseta, 40 obitelji (jedna je bila kranska). U popisu se navodi i mahala katolika: bile su ukupno 24 katolike kue. Prema popisu 1579. grad Poega imao je 406 muslimanskih i samo 53 kranske (katolike i pravoslavne) obitelji. A Poega je samo etrdesetak godina ranije (1532. godine) imala 40-50 tisua itelja, to je svakako preuveliano. Grad je, potom, pri odlasku Turaka, imao 1688. svega 1806 itelja.15 Navedeni popis nas poblie upoznaje i sa strukturom puanstva u selima oko Poege. Tako se za selo Doljanovce kae da ima 16 kua, od ega 15 kranskih, a jedna je muslimanska. No, nita se ne kae je li rije o pravoslavnima ili katolikim obiteljima, a bilo je to jedno od najveih sela u poekom kraju. Ostala su susjedna sela manja. Tako Vlasje ima samo osam muslimanskih kua, Grubinica 10 kranskih, Darijanovci devet kranskih kua, Komarovci tri kranske kue, Noganovci est kranskih kua, dok su dva sela pusta: Bankovci i Lipa, pa njihovu zemlju obrauje raja iz susjednih sela.16 Na poeku se, dalje, naslanjala nahija Svilna, sastavljena uglavnom od seoskih naselja. Imala je 24 sela sa 181 domainstvom. Dva su sela bila potpuno opustjela i nenaseljena, dok su sva ostala naseljena uglavnom bila naseljena kranskim puanstvom. U tri sela bilo je i po jedno muslimansko domainstvo. A u selu Resniku bila su, uz pet kranskih domainstava, i tri muslimanska domainstva. Nahija Kutjevo, prema popisu iz 1579. godine, imala je dvije varoi i 36 sela uz dvije naseljene mezre. No, bilo je i nenaselje15 16

Usp. F. Cviko, n.dj., 274. Usp. T. Smiiklas, Dvjestogodinjica osloboenja Slavonije, knj. II., Zagreb, 1891., 28.

Pavao ivkovi

181

nih selita koja su opustjela zbog bjeanja katolika u sigurnije krajeve. Varo Kutjevo imalo je 60 muslimanskih domainstava. Bila je u njemu i jedna damija s jednim imamom i dva mujezina. Postojala je i kranska mahala sa 30 kua, iji su domaini plaali osnovni porez rasmi-kapa, a to je porez na vrata (stari maarski porez, a plaala ga je raja umjesto ispende). to se, pak, tie seoskih naselja nahija je imala 18 muslimanskih, sedam mjeovitih i 11 kranskih naselja. U nahiju se naselilo puanstvo iz BiH, uglavnom Vlasi ili islamizirani Hrvati katolici. Islamizacija seoskog puanstva tekla je relativno sporo i nije uhvatila vei zamah, za razliku od gradski naselja, poput Kutjeva i Poege te akova, Naica, Osijeka, Vukova i drugih. Unato tome broj se katolikog ivlja, napose hrvatskoga, vidno smanjio. Podaci iz prvih desetljea turske vlasti vie su no poraavajui. Ilustracije radi, u poekom je kraju u tom razdoblju zabiljeeno vie od 10.0000 muslimana, jedva 30.000 katolika Hrvata i 20.000 pravoslavnih Srba. Nahija Orljavska imala je, prema popisu iz 1579. godine, 39 sela, od ega je jedno bilo nenaseljeno, dok je jedna mezra bila naseljena. Sela su bila naseljena veinom muslimanskim stanovnitvom, ak 31 selo, samo je jedno katoliko, a tri su vlako-pravoslavna, dok su ostala bila mjeovita.17 ini se da je najnaputenije selo bilo Trgovite, koje je imalo 29 muslimanskih kua i jednu damiju. Nahija Brod, koja se nalazila uz Savu, po uspostavi turske vlasti bila je, pak, naseljena dvjema razliitim kategorijama puanstva, ali preteno vlakim stoarima koji se veu za zemlju i plaaju porez, iako nisu ostali bez ranijih povlastica. U selima su upisani i nomadi. U 10 takvih sela bilo je 167 vlakih i 74 domainstva nomada. U selu Ostrug, meu tim puanstvom, upisan je i jedan musliman, a u selu Sopot upisana su dva mus17

Usp. F. Cviko, n.dj., 276.

182

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

limana uz nomade pravoslavne vjere. U nahiji su i dva sela s 24 kue katolike raje. U brodskoj nahiji postojale su dvije kasabe: Brod i Duboac te varo Novigrad. U Brodu je sjedite kadiluka. Kasaba se sastojala od tri mahale koje su imale 146 muslimanskih kua i 69 kranskih s jednim knezom.18 To je potvrda da je rije o vlakim kuama i knezu, koji predstavlja ostatak vlake hijerarhije, a oznaavao je starjeinu irega podruja, bolje rei velika skupine Vlaha. Kasaba Duboac spominje se po prvi put 1540. kao skela, da bi pet godina kasnije postala varo koja ima 138 muslimanskih kua, lociranih u jednoj mahali, i 13 kua krana u kranskoj mahali. Upisano je u toj kasabi i 16 kua nomada. U defteru se spominje i varo Novigrad s 13 kranskih i devet kua nomada.19 Kadiluku Brod pripadala je i nahija Vrhovine u kojoj je bilo 18 kranskih sela sa 187 kua. U etiri sela bila je po jedna muslimanska kua, jedno je selo bilo nenaseljeno, a jedno isto muslimansko s osam domainstava. Neto slino nalazimo i u popisu za nahiju Brezna, u kojoj su 22 sela s 260 kranskih kua i tri pojedinane muslimanske kue. U nahiji Ravne spominje se varo Sikirevci s 31 vlakom obitelji. Uz varo su upisani skela, ribnjak i mlin. Nahija je imala 18 sela s 344 kue, a puanstvo je uglavnom vlako. I tu ne nalazimo vei broj katolika koji su neko tu ivjeli. U pet sela te nahije nazoni su nomadi (34 domainstava), a u tri sela je po jedna muslimanska kua. U nahiji akovo gotovo sva sela naseljena su katolikim ivljem, a bilo ih je 13 sa skromnih 100 kua. Muslimanskog puanstva bilo je samo u kasabi akovo. U pet mahala upisane su 103 kue muslimanskih itelja, a u varoi je, prema popisu, bilo 29
18 19

Usp. isto, 277. Usp. T. Smiiklas, Dvjestogodinjica osloboenja..., n.dj., 28.

Pavao ivkovi

183

katolikih kua.20 Nahija akovo pripadala je kadiluku Gorjan (Naice). Istom kadiluku pripadala je i nahija Joava, posve malena, sa svega sedam sela, katolikih. Nahija je imala 153 kranske kue i jedno vlako selo sa svega etiri obitelji Slina situacija bila je i u nahiji Gorjan koja je bila veinski katolika. U njoj je bilo 57 katolikih domova, a nahija je imala ak 47 sela s veoma malo domainstava, svega 404. Tri su sela bila nenaseljena: dva su bila vlaka s 18 kua i jedno muslimansko sa svega dvije kue.21 Kadiluku Gorjan pripadale su i nahije Podgora, Koka i Podluje. Podgora je bio varo s 54 muslimanske kue, podijeljene u dvije skupine: demat muslimana i demat mustahfiza. Kranskih je kua bilo 19, a nahija je imala 23 sela s upisane 192 kranske kue, od kojih je bilo 19 vlakih. Vlasi su bili najbrojniji u selima Zuline, Dimitrovci i remotak. Slabije je bila naseljena nahija Koka s devet kranskih sela, u kojima su bila 74 domainstva. U varoi je bilo 25 kranskih domainstava. I, konano, u nahiji Podluje bilo je 10 kranskih sela s 81 kuom i varo Naice s 21 kranskom kuom i sedam muslimanskih domaina, od kojih su trojica bili podrijetlom iz BiH, islamizirani krani.22 Kadiluku Gorjan pripadala je i nahija Prikraj. U njoj su upisana 24 sela s 244 kranske kue i samo jednom muslimanskom. U toj nahiji spominje se knez u selu Vrpolje,23 to upuuje na zakljuak da je selo naseljeno novopridolim vlakim puanstvom. Sela Andrijaevci i akovci naseljena su katolikim pukom i bila su osloboena plaanja nameta, jer su vodila brigu o odravanju mosta na rijeci Bi.
Usp. isto. Usp. F. Cviko, n.dj., 278. 22 Usp. T. Smiiklas, Dvjestogodinjica osloboenja..., n.dj., 28. 23 Usp. isto.
21 20

184

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

Popis nahija kadiluka Gorjan zavravao se nahijom Dragotin s 14 kranskih sela u kojima je bilo 146 kua i nahijom Poljana takoer s 14 kranskih sela, ali s 141 domainstvom. Jedno selo bilo je opustjelo, a jedno je naseljeno vlakim puanstvom u samo etiri kue. Nahija Nivna dobila je naziv po istoimenoj varoi, a to je danas Levanjska Varo. Imala je 30 sela, od kojih dva pusta, a nahija je imala 204 kranske kue. Na kadiluk Gorjan naslanjao se kadiluk Osijek s veim brojem nahija, od kojih su neke bile locirane i u Srijemu, a vie njih u Slavoniji i Baranji. Prva je, u popisu, upisana nahija Osijek s kasabom podijeljena u est mahala, u kojima je bilo 318 muslimanskih domova. Zanimljiva je injenica da je u toj kasabi upisan veliki broj udovica kao glava obitelji. U kasabi Osijek bilo je samo 36 kranskih kua. U osjekoj nahiji upisano je 14 kranskih sela s priblino 380 domova. Tu su i etiri muslimanska sela sa 73 kue. Jedno od njih je i Orosin u kojemu su upisana dva bira, a u selu Gratin postojala je damija s imenom. U ta dva sela i u Trnovcima bio je nastanjen veliki broj novih muslimana, zapravo islamiziranog katolikog ivlja, starosjedilaca ili doljaka iz BiH. Jedna od najmanjih nahija bio je Kara sa svega osam kranskih kua. ak se i za Kara navodi da je selo. Nahija se nalazila nedaleko od Valpova i imala je malo sela, veinom opustjelih, a Turci se nisu mnogo trudili da ih popune novopridolim puanstvom. Najnapuenija s kranskim puanstvom u tom kadiluku bila je nahija epin s istoimenom varoi, u kojoj je bilo 68 kranskih obitelji i ak 19 mudereda (neenja). Ukupno su u nahiji bila 23 sela, sva uglavnom kranska, samo je jedno ostalo pusto. U itavoj su nahiji zabiljeene 244 kranske obitelji.24

24

Usp. F. Cviko, n.dj., 280.

Pavao ivkovi

185

Na krajnjem sjeveru, uz rijeku Dunav, smjetena je bila nahija Erdut i u njoj dvije kasabe: Erdut i Dalj. Prva je imala samo jednu mahalu sa 61 muslimanskim kuanstvom, od ega je 13 novih muslimana. Kranskih je kua bilo 23, a postojala je i maarska etvrt s 27 kua. Zadrali su staru vjeru, katolianstvo ili protestantizam. Za razliku od Erduta kasaba Dalj imala je mnogo vie muslimanskog puanstva: 107 muslimanskih kua. U kasabi je bilo samo osam kranskih domova, to je doista malen broj, pogotovu ako se imaju na umu podaci da je u itavoj nahiji bilo dosta zastupljeno kransko puanstvo. Tako se u popisu 1579. spominje 21 selo s 537 kranskih i samo pet muslimanskih kua. Kako je u dva sela upisan i knez, to nas upuuje na zakljuak da su ta dva sela bila nastanjena vlakim puanstvom pravoslavne vjere. U jednom je ubiljeen i primiur, to je takoer karakteristino za vlako pravoslavno stanovnitvo.25 Orahovakom kadiluku pripadala je kasaba Orahovica, koja je imala i tvravu. U kasabi je bilo pet mahala sa 147 muslimanskih domova, od kojih je deset bilo podrijetlom iz BiH. U varoi Orahovica bile su 22 kranske kue, a 40 muslimanskih kua. U tom kadiluku bila je jo jedna varo, Motiina, sa 65 kranskih domova. U itavom kadiluku bila su 52 sela, od ega su etiri opustjela, a etiri naseljena muslimanima, dok su sva ostala bila kranska, a meu njima est vlako-pravoslavnih. Na jednoj mezri, takoer u tom kadiluku, bilo je pet muslimanskih kua. U popisu se spominje i katolika crkva u Remetama te crkva u Aljmau, u nahiji Erdut.26 Jedna od manjih nahija u tom kraju je Kustoije sa svega 17 kranskih sela i 101 domainstvom. U selu Sveti Martin bile

25 26

Usp. T. Smiiklas, Dvjestogodinjica osloboenja..., n.dj., 22. Usp. F. Cviko, n.dj., 281.

186

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

su i dvije muslimanske kue.27 Dva su sela u toj nahiji ostala pusta. Sam kadiluk, iako se nalazio na krajnjemu sjevernom dijelu sandaka, uz rijeku Dravu, imao je relativno veliki broj nahija naseljenih arolikim puanstvom, i po vjeri i po etnikoj pripadnosti. I u tom je kadiluku islamizacija najveim dijelom zahvatila gradska naselja, kasabe i varoi, dok se kransko puanstvo veinom zadravalo u selima, iako je veliki broj ba te kategorije stanovnitva bio islamiziran. Potvruje to i primjer kasabe Valpovo, u istoimenoj nahiji, u orahovikom kadiluku. Imala je 110 muslimanskih kua. Za razliku od valpovake nahije, varo Sveti ore, koja je brojala 76 kranskih kua i koja je bila zasebna nahija, bila je mnogo napuenija i imala je puno vie naselja, ak 74, i to uglavnom kranskih, sa 737 kua.28 Gotovo itava nahija Sveti Miklo bila je naseljena vlakim puanstvom po turskom zaposjedanju toga kraja, a ranije su na tom prostoru ivjeli Maari i Hrvati katolike vjere. I jedni i drugi pobjegli su ostavljajui nenaseljena sela i varo u koje su Turci doveli Vlahe i martologe pravoslavne vjere. U toj nahiji bilo je osam sela sa 95 kua. Samo je jedno selo bilo katoliko (Ivanovci), dok je naseljena mezra Bori imala muslimansko stanovnitvo. I varo Sveti Miklo imala je preteno muslimansko puanstvo: 152 muslimanske kue i 17 kranskih kua u kranskom dijelu varoi. U Svetom Miklou je, pak, zaim Behram zakupio zemljite na koje se naseljavalo samo muslimansko puanstvo. Time je pokuao i dio domaega kranskog puanstva privoljeti na promjenu vjere i islamizirati starosjedioce ili novopridolo pravoslavno puanstvo, koje je prelazilo na islam uz dozvolu za naseljavanje.
27 28

Usp. T. Smiiklas, Dvjestogodinjica osloboenja..., n.dj., 22. Usp. isto.

Pavao ivkovi

187

Slino je stanje bilo i u nahiji Voin. U istoimenoj varoi bilo je samo devet kua, od toga sedam kranskih i dvije muslimanske, ali je bio veliki broj mezri (obradivih povrina). Na podruju voinske nahije bilo je u najveoj mjeri nastanjeno vlako pravoslavno puanstvo, ak u 11 vlakih sela sa 173 kue. U etiri sela spomenut je i knez, a u selu Srmeanci upisan je i jedan musliman, i to islamizirani.29 U neto veem broju vlako je stanovnitvo bilo naseljeno i u nahiji Brezovica, u virovitikom kadiluku, koji nije pripadao poekom sandakatu. Od 25 sela u toj nahiji s 262 kue bilo je ak 11 vlakih sela, a pet sela bilo je posve pusto, to je dokaz ranijeg boravita katolikog puanstva. Virovitikom kadiluku pripadaju i preostale dvije nahije: Slatini ili Slatina i Moslavina. I u jednoj i u drugoj u varokim mjestima (kasabama) nastanjeno je muslimansko puanstvo u veini. Cjelokupno seosko puanstvo boravi u 14 sela s 306 kua koje imaju vlaki status. ak u osam sela upisan je knez. U jednome selu (Borievci) spominje se i jedan islamizirani katolik ili pravoslavac. Uoljivo je da je u toj nahiji najvei broj vlakih sela i njihovih kua. Nije ni udno, ako se ima na umu da je to istureni dio turskih osvojenih posjeda, koje su ti vlaki katunari i martolozi trebali tititi u sluaju napada kranskih zemalja i starosjedilaca, ako se budu eljeli vratiti u svoje domove, a to e im uskratiti novopridoli Vlasi pravoslavci koji se tu trajnije zadravaju, najprije kao preferirani dio puanstva pod turskom vlau, a kasnije se, pri povlaenju Turaka iz tih krajeva, tu trajno zadravaju te tako bitno naruavaju i konfesionalnu i etniku sliku puanstva Podravine, Slavonije, Srijema i drugih krajeva Hrvatske. Slina situacija bila je i s nahijom Moslavina koja se, takoer, nalazila na periferiji turskih osvajanja. Prema popisu iz 1579.
29

Usp. isto.

188

Turska osvajanja Slavonije, Srijema i Baranje

u istoimenoj je kasabi upisano 48 muslimanskih i sedam kranskih kua. U toj nahiji bilo je osam sela s prilino velikim brojem kua, ak 204, i to kranskih, od ega su 43 bile vlake, a tri su sela po dolasku Turaka, uspostavom njihove vlasti, ostala pusta.30 U najveem broju slavonskih i srijemskih nahija Turci su na naputenoj zemlji, od umrlih ili izgubljenih i nestalih vlasnika, naseljavali nove muslimane iz BiH i tursko puanstvo iz drugih krajeva, a nije bio malen broj ni naseljenih vlakih itelja koji, zajedno s martolozima srpskog podrijetla i pravoslavne vjere, dolaze s Turcima i naseljavaju te prostore.

Saetak
Tursko zaposjedanje Slavonije, Srijema i Baranje u prvoj polovici XVI. stoljea, kao i ratovi na tom prostoru u dosadanjoj historiografiji zauzimaju dosta prostora. Ipak, pritom je jedno vano pitanje stavljeno u drugi plan i gotovo potpuno zanemareno. Rije je o posljedicama tih ratova i osvajanja na demografske i konfesionalne promjene tijekom samih ratova i nakon njihova zavretka. A u godinama poslije turskih osvajanja poelo je masovno iseljavanje starosjedilakoga katolikog ivlja, Hrvata, Maara, Nijemaca i drugih etnikih skupina, s tih prostora, a njihova mjesta nadopunjavali su muslimani i Vlasi pravoslavci. Osjetno se, zahvaljujui tome, promijenila slika puanstva, kako etnika, tako i konfesionalna. Srbi e, tako, zajedno s muslimanima, u spomenutim krajevima pod konac XVI. st. initi, stoga, gotovo cjelokupno puanstvo.

Zusammenfassung
Die trkische Besetzung Slawoniens, Sirmiens und Baranya in der ersten Hlfte des XVI. Jahrhunderts, wie auch die Kriege in dieser Region nehmen in der heutigen Historiographie viel Platz ein. Dennoch ist eine wesentliche Frage in den Hintergrund gerckt und fast gnzlich vernachlssigt worden.

30

Usp. isto te F. Cviko, n.dj., 282.

Pavao ivkovi

189

Es handelt sich um die Auswirkungen dieser Kriege und der Eroberungen auf die demographischen und konfessionellen nderungen whrend der Kriege und im Anschluss daran. Und in den Jahren nach den trkischen Eroberungen begann die Massenauswanderung der autochthonen katholischen Bevlkerung - Kroaten, Ungarn, Deutsche und andere ethnische Gruppen aus dieser Region - und ihren Platz nahmen Muslime und orthodoxe Walachen ein. Infolgedessen nderte sich sowohl die ethnische, als auch die konfessionelle Bevlkerungsstruktur bedeutend. Die Serben werden somit in der Folge gemeinsam mit den Muslimen in den genannten Gebieten am Ende des XVI. Jahrhunderts nahezu die gesamte Bevlkerung darstellen.

Summary
Turkish occupation of Slavonia, Sermium and Baranja in the first half of the XVI century, as well as the wars on this territory, have a significant place in the contemporary historiography. Nevertheless, there is another important issue, which is pushed into background and almost completely ignored. It is the issue of the consequences of these wars and conquests on demographic and confessional changes during the period of wars and after the wars ended. In the years following the Turkish conquests, there was mass emigration of indigenous Catholic population Croats, Hungarians, Germans and other ethnic groups from this region, and their place was taken by Muslims and Orthodox Wallachians. Due to these developments, the composition of the population changed significantly, both in ethnic and in confessional terms. It resulted in the fact that at the end of the 16th century, Serbs, together with Muslims represented the vast majority of the population in this region.