G. Krlei Zagreb 1954.

Gospodine Krlea, U etvrtom broju "Republike", asopisa za knjievnost i umetnost, za mesec april 1954. godine, tampali ste Vae zapise iz god. 1916, 1919, 1920, 1921. i 1933. godine. U zaglavlju "Godina 1919", pod naslovom "Smjena na jasenovakoj stanici", na strani 277, kaete: "Be gladuje, Austrije nema, rulja zavladala svetom, rat su dobili ovi balkanski cigani, kakova li sramota!" Na istoj strani na dnu kaete: "Der varc Georg (Karaore, moja prim.) igra danas na meunarodnoj ruleti i dobio je glavni zgoditak. Beogradskoj gospodi ide karta, tko bi to mogao da povjeruje? Grej, Lojd Dord, Poenkare, Klemanso, Vilson, sve su to beogradski asovi. A tko je nas pobjedio? Ovi uljivi balkanski cigani, koji itave dane vau luk i pljuckaju po apsanama, ova nepismena bagra za vjeala, toj danas Evropa vjeruje i dala joj je u ruke nekakve barjake. No Alzo sjavus. Gut aun mraus". Poto se ove gadne rjei g. Krlea, odnose na srpski narod, jer je on jedini od Balkanskih naroda tada ratovao protiv Austrije, dunost Vam je da odgovorite javnosti: 1. Da li su te rei izraz Vaeg duha i miljenja o srpskoj vojsci, to e rei o srpskom narodu, ili da nije sredine u kojoj ste Vi bili i uli ih? 2. Ako nisu izraz Vaih misli i oseanja, zato ih ne stavite kao tue pod znake navoda, ili zato se bar jednom reenicom ne ogradite? 3. Kad pitate: "Tko nas je pobedio?", im upotrebljavate linu zamenicu u prvom licu mnoine, "nas", vidi se da i sebe ubrajate u pobeene, samo nije jasno koga smatrate sa Vama jo pobjeenim, da li sve austrijske podanike ili samo Hrvate, ili ste pak mislili na austrijsku vojsku u kojoj ste Vi bili feldvebel?

4. Zato Vi ove zapise niste tampali pre ovoga rata, nego tek posle 35 godina, a to ste mogli bar u vremenu pre estojanuarskog reima. 5. ta bi bilo g. Krlea, kad bi jedan srpski knjievnik seo i napisao jedan roman o zloinima poinjenim od hrvatskih ustaa nad Srbima u ovom ratu i generalisao to kao delo celog hrvatskog naroda? 6. Vama je poznato g. Krlea, da je maral Tito, na putu za Grku poloio venac rtvama iz srpskog naroda u tom ratu, na ostrvu Visu. Pitam Vas da li su i te rtve "uljivi cigani"? 7. Smatrate li Vi g. Krlea da ovakvim knjievnim radom ubijate ratniki duh kod dece i unuadi onih heroja iz Prvog svetskog rata, kada ih nazivate "uljivim ciganima" i "bagrom za vjeala"? 8. Vi ste g. Krlea sigurno proitali knjigu g. Vladimira Dedijera, "Josip Broz Tito" u kojoj na strani 81, pod primjedbom Dedijer iznosi statistike podatke o rtvama Prvog svetskog rata, a to su podaci izvueni iz arhive Konferencije mira u Versaju. Po tim podacima, Srbija je u Prvom svetskom ratu dala 1,247.000 rtava, to jest, 28% od njenog celokupnog stanovnitva. Sem toga, g. Dedijer citira i Mou Pijade, da mu je priao, da je iz njegova razreda, iz gimnazije, otilo u rat 32 njegova klasna druga, a da je poginulo 24. Pitam Vas g. Krlea, jesu li onih 1,247.000 rtava, u koju cifru ulaze i 24 druga Moe Pijade, a na ijim kostima je sazidana Jugoslavija "uljivi cigani"? A sad, g. Krlea, ako niste znali, potrudiu se da Vam iznesem jedno, tom Vaem miljenju potpuno suprotno miljenje celog tadanjeg kulturnog sveta i to ne samo saveznika Srbije, ve i njenih protivnika. Nemaki car Viljem, koji je u svoje vreme bio personifikacija tadanjeg imperijalizma i protivnika Srbije, rekao je o srpskom narodu: "teta to taj mali narod nije moj saveznik". Novi beki "Greie Presse" najdumanskiji list protiv Srbije i srpskog naroda, pisao je 1918. godine o srpskom narodu: "Ostae zagonetka, kako su ostaci srpske vojske, koji su se spasili ispred Makenzenove armije, mogli docnije osposobiti za borbu. To je dokaz da srpski vojnik spada u najilavije ratnike koje je video svetski poar". Kelnske novine od 1918. godine u lanku "Psihologija povlaenja", piu: "Malo vojnika se tuklo onako kako se tukao srpski vojnik. On je umirao tamo gde mu je bilo nareeno da se dri". Nemaki list "Godlische Rundshau", od 1917. godine, pie: "Vojska malene kraljevine Srbije predstavljala je u poetku rata neto najbolje to je ikada jedna mala, u kulturnom pogledu u mnogome nazadna drava, mogla stvoriti na vojnikom polju. Odlino organizovana, obuena, sa velikim i skoranjim (1912) ratnim iskustvom, jedinstvena i oduevljena za narodnu ideju velike Srbije, hrabra sa portvovanjem i pouzdanjem u pobedu takva je ubojna sila ula u rat. Ona se borila sa besprimernim portvovanjem i silnom upornou, pa ak i pri propadanju kitila je slavom svoje zastave. Srpski vojnik bio je dostojan protivnik i srpska se vojska u povoljnim prilikama mogla esto pokazati kao nadmona. Pravinost, ak prema inae mrskom neprijatelju, zahteva da se to javno utvrdi". Kemal Ataturk, iako je Turska u Prvom svetskom ratu bila na protivnikoj strani Srbije, kada je 1919. godine primio otpravnika naeg poslanstva u Turskoj, Trajana ivkovia, rekao mu je: "Srean sam to primam predstavnika najhrabrijeg naroda na svetu Srba, koji potamnie slavu stare Sparte". Veliki sin grkog naroda, Venizelos, kada je na ulicama Atine spazio srpskog vojnika u uniformi, priao mu je i rekao: "Ovaj je vojnik dostigao slavu naih dedova Spartanaca. Ugledajmo se na njega, ako hoemo da budemo dostojni potomci naih predaka". Francuski dravnik Luj Bartu, 1916. godine, na proslavi Svetog Save na Sorboni, rekao je: "Krilatica francuske revolucije: sloboda, bratstvo i jednakost nije bila krilatica samo za francuski narod, ve za ceo svet. Ona je naelektrisala narode celoga sveta. Primer za to nam prua srpski narod koji je u borbi za slobodu bacio na rtvu i imovinu i ivote. Francuska nee zakljuiti mir dok ne osigura egzistenciju i vrati slobodu srpskom narodu, koji je u srednjem veku igrao meu narodima sveta kulturnu ulogu i imao svoga velikog kulturnog misionara Sv. Savu jo u XIII veku, koga na dananji dan proslavljamo". Ruski naunik Meljukov, tom prilikom o Sv. Savi je rekao izmeu ostalogi ovo: "Majka Rusija nee staviti ma u korice dok ne vrati slobodu najmlaem detetu, ali zato i najmilijem detetu slovenske porodice Srbiji". Japanski profesor medicinskog fakulteta u Tokiju, za vreme Prvog svetskog rata ef misije japanskog crvenog krsta u Parizu, rekao je u svom govoru o Sv. Savi i ovo: "Do ovoga rata mi Japanci uivali smo glas vojnika sa najjaim ratnikim duhom. Ovoga puta, moramo priznati da nam je srpski vojnik to prvenstvo oduzeo. Ne zamerite gospodo Srbi to smo na to malo i ljubomorni".

Kada je na istoj proslavi poeo da govori ambasador Belgije, reima: "Srbijo sestro po sudbini", uo se jecaj u sali Sorbone. Kada smo 1915. godine bili na Albanskoj obali i kada su saveznici reavali da nas spasavaju, veliki sin francuskog naroda Brijan, tada je u francuskom parlamentu izgovorio ove rei: "Kada bi samo jedan jedini Srbin apelovao na Francusku da ga spasi, jer nee da bude rob, dunost bi Francuske bila da uputi svoju flotu i spasi ga. A ovde nije sluaj o jednom jedinom, ve o vie od stotine hiljada heroja toga po broju malog ali po duhu velikog naroda srpskog. "Viv la Serbie" zaorilo se u parlamentu i na taj nain je izglasana odluka o naem spasavanju. Na kraju, g. Krlea, da Vas podsetim i na ono to Vam je dobro poznato, a to je 27. mart 1941. godine, koji je delo jedino srpskog naroda u Jugoslaviji, i to celoga naroda, bez obzira na njegovu tadanju partijskopolitiku podvojenost. Toga dana je srpski narod sam sebe dragovoljno razapeo na krst iskljuivo iz moralnih pobuda sa parolom: "Bolje grob nego rob!". Pitam Vas g. Krlea, koji je to jo narod u Evropi isto uinio? Moe li to delo da uradi jedan narod i to prezreni, koga Vi nazivate "uljivim ciganima", i javnost bi interesovalo jedino to, da kaete koje su Vas pobude rukovodile da to uinite i date u tampu takvu pogrdu srpskom narodu. A sada g. Krlea, osvrem se na Vae rei: "Nepismena bagra za vjeala". Zar Vi kao knjievnik i akademik, ne znate za najvee duhovno blago srpskog naroda Srpsku narodnu poeziju, i zar ne znate da su pojedini knjievni autoriteti zapadnih naroda kao braa Grim i Gete, morali uiti srpski da bi mogli da studiraju to nae duhovno blago koje je stvorio analfabet. Zar Vam nije poznata genijalna figura Vuka Karadia, koji je kao samouk dao svom narodu najsavreniju azbuku i stvorio mu knjievni jezik? Zar Vam nije poznata, takoe, genijalna figura mislioca i pesnika Njegoa? Pitam Vas jesu li i oni "uljivi cigani"? Potrebno je g. Krlea da znate i ovo: jednom prilikom Trumbi je priao kada je bio u posjeti kod Klemansoa (dravnika Francuske) sa italijanskim dravnikom Soninom kada se poveo razgovor po pitanju "Londonskog ugovora" (Ustupanje Dalmacije Italiji za njezin ulazak u rat na strani saveznika), po kojem je cela Dalmacija do reke Cetine trebalo da pripadne Italiji. Sonino je rekao da saveznici hoe da pocepaju Londonski ugovor koji su potpisali. Na to je Klemanso odgovorio: "Londonski ugovor pocepao je srpski vojnik koji je stigao iz Soluna u Split i Ljubljanu pre nego Va vojnik, iako Vam je to bilo na domaku". A, g. Krlea, taj srpski vojnik koji je usiljenim marem stigao od Soluna do Dalmacije i Ljubljane i doprineo da se Dalnacija pripoji Hrvatskoj, odnosno, Jugoslaviji, ne trai hvalu, ali se nije nadao da e ga jedan sin hrvatskog naroda i to knjievnik nazvati "bagrom za vjeanje" i "uljivim ciganinom". Osim toga, da li ste se g. Krlea upitali otkuda to da ze vreme poslednje okupacije Hitler naplaivae kontribuciju samo od Srbije, a ona njegova zverska naredba "za jednog ubijenog Nemca, 100 jugoslovena", izvravala se samo u Srbiji? Da li se sluajno i Hitler nije sloio sa Vama da je srpski narod "uljivi ciganin" i da ga treba istrebiti? Da zavrim ovo moje otvoreno pismo reima: Ne zaboravite g. Krlea da Vam srpski narod nee zaboraviti ovu nanetu mu uvredu, jer ste i pre izvesnog vremena pljuvali po beogradskom groblju (Vaa polemika sa Levantiem), a sad pak pljujete na milion i vie grobova heroja srpskog naroda, heroja iz Prvog svetskog rata rasejanih na tri kontinenta sveta. Sem toga, nee Vam se zaboraviti, nee se zaboraviti ni zlotvoru Paveliu i njegovim ustaama na vie stotina hiljada grobova koje su ovoga rata srpskom narodu stvorili. Pavle M. Babac