Antun Gustav Mato - Proza Biljeka o piscu: Mato, Antun Gustav (Tovarnik, 13.06. 1873 - Zagreb, 17. 03.

1914), knjievnik. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u estom razredu naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku kolu, koju nije svrio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894 godine dezertira iz vojske, koju je sluio u Petrovaradinu. 1898 godine odlazi u enevu, u kojoj ostaje godinu i pol dana, zatim seli u Pariz, gdje ostaje pet godina, vraa se kui. Kad je amnestiran seli se u Zagreb, gdje ivi do kraja ivota. Knievnik profesionalac, od nude novinar, Mato nije imao stalnog zaposljenja. ivii teko Mato se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu. U osnovi lirski raspoloen, on je cijeli ivot nosio masku cinka, borbenog paskvaliste uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove rijei.Mato se ogledao u vie knjievnih rodova: pie feljtone, pripovjetke, crtice, eseje, putopise, knjievne, muzine, likovne i kazaline kritike, pjesme, a okuao se i u dramskom radu Kompozicijski solidno postavljene, njegove su pripovjetke pune lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja.Punu mjeru svoga talenta dao je Mato u knjievnoj kritici i polemici. S razvijenim ukusom i velikom knjievnom spremom, piui redovito glatko i duhovito, on je, ocjenjujui pojedino djelo ili cjelokupni rad nekoga pisca, gotovo uvijek, majstorski uoio bitne karakteristike umjetnikog opusa. esto udljiv, cjenei katkada kalambur vie od misaono staloene ocjene, on je ipak u veini svojih sudova taan i njegova se miljenja esto javljaju u knjievnim udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. On je bio najuspjeniji i najsustavniji ambasador hrvatske kulturne suradnje. Mato stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan instrument da izrazi i najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato je na veliki knjievnik u punom znaenju rijei. Matoevo prozno stvaralatvo: Matoeve novele i crtice sabrane su u knjigama: Iverje (Mo savjesti, Kip domovine leta 188*, Mi, Nezahvalnost, Pereci, friki pereci, estitka);Novo iverje (Nekad bilo - sad se spominjalo, U udnim gostima, Camao, Boina pria, Samotna no);Umorne prie (O tebi i o meni, Mo tampe, Ugasnulo svijetlo, Bura u tiini, Duevni ovjek, Lijepa Jelena, On, Potenje, Jesenska

idila, Prijatelj, Ministarsko tijesto, Vrhovac, Osveta ogledala, Ubio, Cvijet sa raskra, Sjena). Matoeva proza moe se uglavnom podjeliti u dva osnovna kruga i to: Prvo, krug novela o domaem kajkavskom kraju, zagrebako zagorskoj sredini, i drugo, krug novela bizarnog sadraja, novele o udacima, neobinim tipovima i nevjerojatnim malograanskim zgodama; o graanskim inteligentima i traginim scenama i sudbinama. Prvi krug je nastao jo u ivoj matici prve faze naeg realizma, dvojen je pravakim i patriotskim stilom, emocionalnim ritmom i sentimentalnostima, odvija se prirodno, pun koloristine i puke sredine. Drugi krug ponajvie je nastao u polemikim borbama, na putu i lutanju - a takva je gotovo sva knjiga Umorne prie - otvara put psiholokoj prozi, otkriva tematiku psiholokih sloenosti. U noveli Osveta ogledala kako je Mato prikazao udnog bizarnog pojedinca koji je bio vudren na svoju stranu, koji je sve mrzio: Taj demokrat, pripovjednik sveopeg bratimstva i usreitelj je dakle neobino mrzio. Od prokletih predmeta pak ga najvie puzrujivala la ogledala... Jer zrcalo je hladno i mlako kao skeptik. Jer previe laska srenicima. Jer nije dano utopijsko i idealno. Jer je sasvim nekorisno kao kristal dokonog soneta. Jer je sjajno i uglaeno kao la diplomatskog egoizma. Jer ima grasnost vode bez dna. Napokon jer je privlano kao magnet grijeha. Mami samotnu ljepoticu... (Osveta ogledala) Matoeve novele i proza, koje su vezane za domae tlo i u kojima se slika uglavnom kajkavski kraj (pejza domovine) i prizori iz provincije, istiu se svojom neposrednou i izvornou. Iako su esto baene na papir u brzini i u prvom zamahu, iako su im likovi izrazitiji tek u nekim prizorima, znaajna su pojava u naoj knjievnosti, navjetaju jednu novu stilsku proznu mogunost. I dok s jedne strane pomalo dopunjuju krug tema prvih modernista, u isti mah su i tenja za novom tematikom i jednim drugim, intenzivnijim proznim izrazom. Pejza u Matoevom proznom stvaralatvu: U Matoevom proznom stvaralatvu pejza se esto javlja kao

samostalna literarna tema, a on istovremeno asocira na neto drugo, neku drugu temu koja se razvija i dodiruje kroz itavo dijelo. Mato isto tako humanizira pejza, oivljuje ga i u njega smjeta ljude, povezuje krajeve s ljudima (pripovjetka Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi). Sinestezija, kojom su prozimana sva Matoeva djela, bitan je dio u slikanju pejzaa, ivota i svijeta, ljudi uope. Iskonana Matoeva osjetljivost za boju, zvuk i miris uinilo je njegove prozne pejzane slike izrazitijima, dubljima, svjetlijima. npr: San se hvata zelenih brda, i bujnih vinograda po kojima ruji rumeno groe kao plamen, bijelo gori kao ilibar, a modro se crni kao tisu stisnutih brganica ispod jesenjeg lia koje se napilo krvi sunane... Sunce zalazi, umovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci daleke muzike, a rijeni val utei kao svrha koke kneginje, rue oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice. Sa purpurne se vode stade puiti mlijena para, a u tihoj i zelenoj dubini stade ruati draguljno trunje, padajui sa neba vedroga, veernjega, zvjezdanoga. ...mrvi se crnim mrvicama u ljubiasti trag zalog sunca, iezava u ljubiastom poljupcu kojim slavi veseli ibijeli dan sumornu, barunastu no! (SAMOTNA NO) Zakljuak: Pod utjecajem francuskih simbolista, Mato je nastojao u naem jeziku ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brino birao rijei i usklaivao sonornost vokala i konsonanta. Matoeva je sklonost sentimentalizmu dokazana nizom pijesama, ali njegovo tragino osjeanje ivota ne iscrpljuje se melankolijom nego prelazi i u karakteristini bunt. Mato je zaetnik moderne dijalektalne lirike i fraze, a neki njegovi stihovi postali su politiko geslo itavih generacija: I dok je srca, bit e i Kroacije! (Pri svetom kraju) Ve je zorja, a nemrem spati Po hii me hinca mulih rni raj, Ko kotiek ve krii za vrati Haji Smiljek, hajek picej moj! (Hrastovaki nokturno)