Tako je malo potrebno

Tomislav Ivani

Tiho i neujno, ali vidljivo i simpatino, ulo je proljee na nae prostore.

Nitko od nas nita nije trebao initi da se proljee pojavi. Ono nam je od nekoga darovano.

Grane suhe od zime odjednom su se pojavile s nabubrenim pupovima, zatim sa cvijeem, liem, i uskoro s plodovima.

Posvuda se oko nas rascvala priroda, rue miriu, cvijee jedno za drugim cvate i nudi se kao neizrecivi dar neba. Nakon naoko mrtve zime opet je nabujao ivot.
Od prirode treba uiti.

Kad te u ivotu zahvati depresija, kad te pogode nepravedne kritike, kad te zahvati strah od bolesti i smrti,

shvati da to nije trenutak umiranja, nego sijanje sjemena za jo bolje sutra.

To ti Bog nudi da u tebi naraste snaga i da uvidi kako nema granica Bojim silama u tebi. Prepustiti se rezignaciji nedostojno je ovjeka.

Dostojevski pie da je grijeh upasti u apatiju. Pojaaj svoj posao ljubavlju, kae on, i nai e pravu sreu.

Samosaaljenje i depresija samo su znak da si se prepustio zlu, a ne Bogu. Dovoljno je samo da pone govoriti: Ja sam Boje dijete, Bog je moj Otac, sve mogu u Bogu kojem vjerujem, Bog je moja snaga i pjesma,

i vidjet e kako u tebi rastu snage.

Jer dok govori takve rijei, doivljava isto to i priroda kad je obasjava proljetno sunce.

to vie izgovara istinu Evanelja, kao da jaa sunce i izvlai iz tebe zaspale snage.

Koliko snage lei u molitvi koju svaki dan izlijeva pred Boga!

Pokuaj mjesec dana moliti na jednu nakanu ili zahvaljivati Bogu za darove koje ti svaki dan daje,

dotakni se rijeju hvala svake sitnice oko sebe i poet e doivljavati kako u tebi buja ivot.

Tako je malo potrebno da budemo sretni: samo se okrenuti prema suncu i ve smo svijetli,

samo rei Bogu da i ve smo spaeni, samo rei da, htjeti i odluiti.

Bog neumorno eka na tvoje rijei.

Jer im vjeruje, ti stvara posudu u koju Bog moe staviti svoje sile za bolji svijet oko tebe. Treba nauiti itati Boju rije, napuniti srce i pamenje njome i poeti pravo moliti. Jer, molitva je prava samo onda kada se pravo moli.

Koliko je traginih ljudi oko nas! To su oni koji uvijek izgovaraju negativne rijei, koji stalno govore ne mogu, esto pripovijedaju o strahu, bez prestanka negativno govore o drugima.

Oni su poput onih koji u vicarskom siru vide samo rupice, a nikada sir. Oni su zatvorili oi i viu: Kad e ve jednom svanuti sunce?! Oni navlae mrak nad nae gradove i sela, nad sudbine ljudi, grupa i drutva.

Negativna rije i negativna misao doziva bolesti, zla i nesree u ljudska obitavalita. Negativne misli stvaraju u tebi utvrde i kule da te sapnu i veu kako bi te zarobile.

I uzalud je obilje radosti i mira oko tebe, tvoje te rijei onesposobljavaju da to vidi i doivi.

Narodna poslovica kae:

Oku koje ne eli gledati, uzalud je i svjetlo i naoale.

S druge strane, svaka je pozitivna rije kao svjetlo koje se bori protiv tame.
im si pomislio pozitivno, izrekao dobru rije, poeo u mati gledati optimistino, postao si svijetao, zdrav i ist.

Nesree, zla i ratovi zaustavljaju se pozitivnim rijeima i mislima poput ovih: Bog je jai od rata, Bog je jai od moje bolesti, Bog je jai od pokvarenosti ljudi...

Neka te obasja svjetlo odozgor, da bude svjetionik, da pali svjetla, a ne da ih gasi!

Tomislav Ivani