Obrana Sokratova

VELIKI SOKRATOV GOVOR

Ja u odlaziti od jednog do drugog od vas, ne inei nita drugo nego pokuati vas nagovoriti, i mlade i starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako treba da se brinete da dua postane najboljom, i govorit u vam: "Ne dolazi vrlina ovjeku od novca, nego se po vrlini stjee bogatstvo - a isto tako i sve ostale stvari, i obine i javne, postaju samo po vrlini dobro za ljude." 1.Proslov Ne znam, Atenjani, kako su se vas dojmile rijei koje ste uli od mojih tuitelja; to se pak mene tie, ja sam gotovo zaboravio sebe samog: tako su uvjerljivo govorili. Meutim, da ukratko kaem, nisu rekli nita istinito. A od svih lai koje su izrekli ponajvie me udi jedna, a to je da se trebate uvati da vas ne prevarim jer sam sposoban govornik. A najsramotnije od svega mi se uinilo to da se uope nee postidjeti im ih injenicama opovrgnem jer e se pokazati da uope nisam vjet s rijeima. Osim ako ne nazivaju dobrim govornikom onoga koji govori istinu. Ako to misle; mogao bih pristati da sam govornik, ali ne njihova kova. Da vam ponovim: ovi ovdje nisu rekli gotovo nita istinito, od mene ete pak uti cijelu istinu. Meutim, Atenjani, tako mi Zeusa, neete od mene uti govore nakiene biranim frazama i rijeima, kakvi su njihovi, niti skladno sloene reenice, ve ete uti rijei gotovo nasumce izabrane, kako mi spontano nadou - jer vjerujem da je pravo ono to govorim - i neka nitko od vas ne oekuje nita drugo! Ne bi, naime, o ljudi, dolikovalo ovjeku moje dobi da vam se obraam poput djearca koji izmilja prie. Ali vas, Atenjani, jedino molim i preklinjem: ako me ujete da se branim istim rijeima kakvima se obino sluim na trgu pri stolovima za mijenjanje novca, gdje ste me mnogi uli govoriti, ili igdje drugdje, nemojte se uditi niti me ne prekidajte. Radi se, naime o sljedeem: meni je sedamdeseta godina, i sad tek po prvi put izlazim pred sud pa se osjeam poput tuinca nevjetog ovdanjem nainu govorenja. Kao to biste s razumijevanjem prihvatili, kad bih doista bio stranac, da govorim narjejem i stilom u kojem sam odrastao, isto tako od vas traim sad neto to smatram pravednim: da zanemarite nain na koji govorim - taj bi moda mogao biti bolji, moda gori i da pripazite i promislite govorim li istinu ili ne; to je naime sudaka vrlina, dok je vrlina govornika govoriti istinu. Prvo, Atenjani, smatram da je u redu da se obranim od optubi, kojima sam najprije lano optuen, i od prvih tuitelja, zatim od kasnijih optubi i tuitelja. - Mene od davnine i ve puno godina mnogi pred vama optuuju, a da pritom ne govore istinu. Tih se ja vie bojim nego Anita i njegovih drugova, iako su i ovi strani. Meutim, o ljudi, opasniji su oni koji su vam, prigrljujui mnoge od vas ve od mladosti, napunili ui posve neistinitim optubama protiv mene: "Postoji tamo neki Sokrat, mudar ovjek, duboki mislilac o nebeskim pojavama jer je ve sve pod zemljom istraio - i koji slabiji govor pretvara u jai." O Atenjani, ovi su, pustivi takvu glasinu, opaki moji tuitelji! Jer koji to sluaju misle da ljudi koji prouavaju spomenute stvari isto tako ne tuju niti bogove.

Platon

Nadalje, ima puno takvih tuitelja, koji me ve dulje vremena optuuju, a jo pritom obraajui se nekima od vas dok ste jo bili djeca i mladii, u takvoj dobi kad ste bili jo prilino lakovjerni, osudili su me iz ogluhe budui da nije bilo nikoga tko bi me branio. A najneobinije od svega je to da nije mogue niti znati niti spomenuti njihova imena, osim ako netko sluajno nije pisac komedija. Drugi su vas mrnjom i klevetom hukali - a neki opet sami uvjereni nagovarali su ostale protiv mene - no ti su sad nepristupani: nemogue je naime niti dovesti si ovamo ikoga od njih niti ga opovrgnuti; stoga mi ne preostaje nita drugo nego braniti se kao da se borim protiv sjena i opovri optube u izonosti ikoga od njih tko bi mi uzvraao odgovorima. Vidite sad i sami, kaem vam, kako imam dvostruke tuitelje: jedne koji me optuuju sad, druge pak koji me ve odavno optuuju - ove o kojima vam upravo govorim, i uvjerite se da je nuno da se prvo obranim od potonjih: od njih ste, naime, uli optube protiv mene puno prije onih prvih. Dobro, Atenjani: sad mi je dunost braniti se i u tako kratkom vremenu pokuati iz vas iskorijeniti klevetu koja ve odavno postoji u vama. Volio bih uspjeti u tome, ako je tako na ikoji nain bolje i za vas i za mene, i da svojom obranom postignem neko dobro; znam da je to teko i posve sam svjestan na emu sam. to god bilo, neka krene kako je bogu drago, zakonu se valja pokoriti i moja je dunost braniti se. 2. Obrana protiv prvih tuitelja Pogledajmo ponovo iz poetka to mi se to zamjera, a iz ega se izrodila ova kleveta protiv mene i kojoj je izgleda Melet vjerujui pokrenuo sudski postupak protiv mene. Dobro: to tvrde moji klevetnici u kleveti? Njihova se zamjerka mora shvatiti ozbiljno kao da su je sastavili pravi tuitelji: "Sokrat ini zloin time to se svesrdno bavi prouavanjem podzemnih i nebeskih stvari, slabiji govor pretvara u jai i ostale poduava u tim istim stvarima." Otprilike tako nekako ide optuba. Sve ste to ve vidjeli u Aristofanovoj komediji: neki tamo Sokrat lebdi unaokolo, tvrdi da hoda zrakom i brblja svakojake druge besmislice; sve to meni nije niti puno niti malo razumljivo. Ne priam o tom znanstvu s omalovaavanjem ako je tko mudar u tim stvarima - da me Melet ne bi i zbog toga optuio - nego, Atenjani, mene se te stvari uope ne tiu. Jo jednom pozivam mnoge od vas kao svjedoke i zahtijevam da vi jedni druge uputite i jedni drugima kaete - svi vi koji ste me ikad uli kako se razgovaram, a ima vas mnogo koji ste me uli - da kaete jedni drugima jesam li ja ikad raspravljao o prije navedenim stvarima, i potom ete razabrati da su i sve ostale stvari, koje o meni mnogi govore, isto tako bespredmetne. U stvari, nita od svega toga nije istina. - Ako ste od nekoga uli da se ja laam izobraavanja ljudi i za to da traim novce, ak niti to nije istina. Ipak, ini mi se da je dobra stvar ako je netko sposoban obrazovati ljude, kao to to ine Gorgija Leontinjanin, Prodik Kejanjin i Hipija Elianin. O ljudi, svaki od njih moe ii od grada do grada i nagovarati mlade ljude - koji se inae mogu zabadava druiti s ikojim od sugraana - da se prestanu druiti sa sugraanima, ve da se pridrue njima i, poto su dali novce, pokau se zahvalnima. Isto tako, postoji i jedan drugi ovjek, Paranin, sofist, za kojeg sam doznao da ovdje stanuje. Tih sam dana sluajno naiao na ovjeka koji je na sofiste potroio vie novca nego svi ostali zajedno: Kaliju, Hiponikova sina, i tog sam ovjeka - on je, naime, otac dvoje djece upitao: - Kalijo, rekoh, da su tvoja djeca drijepci ili telii, mogli bismo izabrati i platiti nekoga koji bi se brinuo

da postanu lijepi i dobri u vrlini koja im je svojstvena, i taj bi netko mogao biti konjuar ili seljak. No, budui da su tvoja djeca ljudi koga ima na umu dati im kao poduavatelja? Onoga tko je znalac u pripadnoj vrlini, u vrlini svojstvenoj dobrom ovjeku i dobrom graaninu, zar ne? Mislim da si dobro o tome porazmislio budui da ima djecu. Postoji li netko takav, rekoh, ili ga nema? - Svakako da ga ima, odgovori on. - Tko je, upitah, i odakle i za koju cijenu poduava? - Sokrate, ree, to je Euen, s otoka Para i poduava za pet mina. - Euena smatram doista sretnikom ako on posjeduje tu vjetinu i za tako umjerenu cijenu poduava. Ja bih se sigurno hvalisao i pravio vaan da se u to razumijem; ali, Atenjani, ja se u to doista ne razumijem. Ovdje bi se netko od vas mogao sad ubaciti: - Nego, Sokrate, to je onda tvoj posao? Odakle su nastale one klevete protiv tebe? Sigurno ne zbog toga to se ti ne bi bavio nekim posebnim poslom koji odskae od ostalih kad je nastala takva glasina i pria. Ne bi do toga dolo da se ti ne bavi nekim drukijim stvarima od ostalih. Reci nam sam, da ne bismo morali ishitreno nagaati, o emu se radi. Onaj koji tako govori, ini mi se, pravo zbori; ja u vam pokuati pokazati to je uzrokom da su meni priili to ime i odakle ta kleveta. Posluajte! Moda se nekima od vas ini da neozbiljno govorim; meutim znajte da u vam rei cijelu istinu. Ja sam, Atenjani, dobio to ime ni zbog ega drugoga doli zbog nekakve mudrosti. O kakvoj je mudrosti rije? O ljudskoj mudrosti, pretpostavljam. Jedino bih se u takvoj usudio biti mudar. Oni, koje sam malo prije spomenuo, mora da su mudri u nekoj mudrosti, koja je vea od ljudske, ili pak ne znam to da reem. Ja se svakako ne razumijem u tu mudrost; onaj koji tako tvrdi, lae i pridonosi mojoj kleveti. - Nemojte me prekidati, Atenjani, ako vam se ini da se hvalim. Rijei, naime, koje u vam upravo kazati nisu moj izum, ve u se pred vama pozvati na vjerodostojnu rije. O toj mudrosti, ako je ima kod mene i koja mu drago ona bila, pozvat u da vam svjedoi bog u Delfima. Vi ste sigurno upoznali Herefonta. On bijae moj drug od mladosti, bio je pristalica vae stranke, s vama je zajedno otiao u progonstvo i s vama se zajedno vratio iz progonstva. I vidjeli ste kakav je bio Herefont, kako je bio ustar kad god bi se neeg prihvatio. Jednom se, otiavi u Delfe, odvaio pitati proroite - ljudi, kako rekoh, nemojte galamiti -, pitao je, dakle, ima li koga tko bi bio mudriji od mene. Pitija je odgovorila da nema nikoga tko bi bio mudriji. Kako je Herefont mrtav, to e potvrditi njegov brat, koji je sad tu s nama. Promotrite zbog ega vam to govorim. Namjeravam vam, naime, pokazati odakle potjee kleveta protiv mene. Poto sam to bio uo, ovakve su mi misli dole na um: "Pa to to govori bog? to znae te nejasne rijei? Ja sam pak svjestan da nisam niti jako niti malo mudar. to pak hoe rei bog kad kae da sam najmudriji? Sigurno ne lae; to bogu nije dozvoljeno." Dulje vremena bijah zbunjen tim rijeima; potom se, oklijevajui, odvaih istraiti o emu se radi. Odoh do jednog, kojeg se dri mudrim, da bih kod njega, ako uope igdje, preispitao proroanstvo i pokazao prorotvu da je taj mudriji od mene, dok je ono tvrdilo da sam to ja.

Dok sam ispitivao ovoga - ime mu ne trebam spominjati, bijae to pak jedan od politiara o kojem sam, Atenjani, motrei ga, stekao takav nekakav dojam u razgovoru mi se uinilo da taj ovjek, iako se mnogim drugima prikazao mudrim i ponajvie sebi samome, uistinu nije mudar. I stoga sam mu pokuao pokazati kako samo misli da je mudar, a u stvari nije. Odonda me on zamrzio, a i svi oni koji su bili uz njega. - Odlazei od njega, ovakve sam misli prevrtao: "Od ovog sam ovjeka mudriji - izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna nita, niti to je dobro niti to je lijepo. Samo to ovaj misli da neto zna, dok u stvari ne zna nita, dok ja, budui da nita ne znam, niti mislim da znam. Izgleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da ne mislim da znam ono to ne znam." Nakon toga sam otiao drugome koji se smatrao jo mudrijim od onog prvog i stekao sam isto takav dojam - i opet sam se zamjerio i ovome i mnogima oko njega. Nakon toga sam dogaaja obilazio redom ljude ispitivajui ih i primjeujui s tugom i nelagodom da im omrznjujem, dok mi se u isto vrijeme inilo nunim najvie drati do boanskih stvari. A da bih saznao to prorotvo poruuje, morao sam ii do svih onih koji su mislili da neto znaju. I, tako mi psa, Atenjani, - moram vam rei istinu - ovakav sam stekao dojam: istraujui prema boanskom naputku, uinilo mi se da su oni, koji su na najboljem glasu, gotovo potpuno lieni mudrosti, dok se oni, koji se smatraju loijim, razumnije ponaaju. - Moram vam opisati svoja lutanja kao napore uinjene da bih ustanovio za svagda nepobitnost proroanstva. - Nakon politiara obratih se tragikim, ditirampskim i inim pjesnicima da bih se tamo nepobitno pokazao kao vea neznalica od njih. Uzeo sam njihova djela koja su mi se uinila najbolje sastavljenima i ispitivao sam ih o emu se radi, tako da bih u isti mah mogao i neto nauiti od njih. Sramim vam se, o ljudi, rei istinu; ali istina se mora dovesti na vidjelo! Da tako kaem, gotovo svi prisutni znali su govoriti bolje o stvarima koje su ti pjesnici bili zapisali, nego to su to sami pjesnici mogli! Nije mi trebalo dugo da takoer i o pjesnicima doznam da ono to ine ne ine mudrou, nego prirodnim darom i zanosom poput vidjelaca i proroka; priaju mnoge lijepe stvari, ali niti sami ne shvaaju to govore. Uinilo mi se da se slina stvar dogaa i pjesnicima, i u isti mah sam shvatio da oni, zbog svojih pjesama, smatraju sebe najmudrijima od svih ljudi - u ovim a i u drugim stvarima u kojima to ne bijahu. Odoh dakle i odavde, mislei da nad njima imam istu prednost kao i nad politiarima. Na posljetku sam otiao do obrtnika. Zapravo, bio sam svjestan da, ukratko, nita ne znam, a isto tako uvjeren da u kod njih pronai znanje o mnogim lijepim stvarima. I doista se nisam prevario. Saznao sam neke stvari koje prije nisam znao i u tome su bili mudriji od mene. - Meutim, Atenjani, uinilo mi se da pjesnici i nai dragi obrtnici ine istu greku: zbog toga to dobro obavlja svoju vjetinu svaki pojedini od njih se smatra ujedno najmudrijim i u ostalim najvanijim stvarima - i upravo ova nadutost zasjenjuje onu mudrost koju ve posjeduju. Zbog toga sam sebe upitah nad proroanstvom: mogu li prihvatiti stanje u kojem se nalazim, odnosno da nisam niti mudar kako su oni mudri, niti neznalica kakvi su oni neznalice, ili sam pak poput njih, odnosno da posjedujem i njihovu mudrost i njihovo neznanje. I odgovorih sam sebi i prorotvu da je meni korisnije biti onakav kakav jesam. Zbog tog propitkivanja, Atenjani, stekao sam mnoga vrlo muna i alosna neprijateljstva, tako da su iz toga nastale mnoge klevete, a i pronio se glas da sam mudrac; prisutni su podrazumijevali da mora da se ja razumijem u sve one stvari koje sam drugome dokazivao da ih ne zna.

No, zapravo je ovako, ljudi: jedino je bog mudar i upravo je to ono to proroite poruuje ljudska mudrost ne vrijedi mnogo, zapravo ne vrijedi nita. Netko bi pomislio da se bog obraa upravo Sokratu, ali bog je iskoristio moje ime kao primjer elei rei: "Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je, poput Sokrata, saznao da mu vlastita mudrost uistinu ne vrijedi nita." Stoga i sad, drugi inili togod im drago, ja, obilazei okolo, istraujem i propitkujem, voen boanskim naputkom, bih li mogao smatrati nekog od graana ili stranaca mudrim; i otkad sam se u to uvjerio, postavi saveznikom bogu, pokazujem da nema mudrog ovjeka. I upravo zbog tog moga bavljenja nisam imao vremena posvetiti se ikakvom spomena vrijednom poslu niti za grad niti za vlastitu obitelj, ve zapadoh u neizmjerno siromatvo radi te slube boje. Pritom me slijede mladii, koji su najvie dokoni, sinovi najbogatijih, i to svojevoljno, i raduju se sluajui kako ljudi bivaju podvrgnuti paljivom ispitivanju, a esto me i sami oponaaju, uputajui se i druge paljivo ispitivati. I pritom sami otkrivaju, vjerujem, gomilu onih koji misle da neto znaju, a zapravo znaju malo ili nita. Stoga se svi ovi, to ih oni ispituju, ljute na mene - a ne na sebe - i govore: "Ima nekakav pokvareni Sokrat koji kvari mlade". I poto ih netko upita to taj Sokrat radi ili poduava, ponestane im rijei jer ne znaju niti sami; a da se ne bi vidjelo da su u neprilici, ponavljaju iste one optube to se obino iznose protiv svih filozofa: da se bavi stvarima na nebu i pod zemljom, da ne vjeruje u bogove, da slabiji govor ini jaim. Istinu, vjerujem, ne ele govoriti, a istina je da je izalo na vidjelo kako se prave da neto znaju, dok ne znaju nita. I budui da tako astohlepni, silni i mnogi priaju uvjerljivo i ustro protiv mene, napunili su vam ui traajui me odavno i nemilosrdno. S tog su razloga Melet, Anit i Likon podigli optubu protiv mene, Melet u ime pjesnika, Anit u ime obrtnika i politiara, Likon u ime govornika. Kao to sam rekao na poetku, udio bih se ako bih uspio u tako kratkom vremenu razuvjeriti vas od klevete, koja mi ve tako dugo visi nad glavom. Evo, Atenjani, to vam je cijela istina! Kaem vam to jer se nisam ni u emu pretvarao, niti sam ita zatajio, ni veliko ni malo. I gotovo sam siguran da postajem mrzak upravo zbog toga to se ne pretvaram i to nita ne tajim. To je jo jedan od dokaza da govorim istinu, da je upravo to kleveta protiv mene i da su joj takvi uzroci. I ako ete bilo sad bilo kasnije istraivati o tome, otkrit ete da je upravo tako.

to se tie optube kojom su me prvi tuitelji optuili, dostajat e obrana koju sam upravo izrekao pred vama. Sad u se pak pokuati obraniti od Meleta, dobriine i domoljubnog ovjeka, kako on to tvrdi, a nakon toga i od ostalih. Promotrimo jo jednom, kao da se radi o nekim novim tuiteljima, njihovu optunicu. Ona ide nekako ovako: kae da je Sokrat kriv to kvari mlade, da ne tuje bogove koje tuje drava ve da tuje neke nove boanske pojave. Takva je dakle optuba. Istraimo svaku njenu pojedinost. Dakako, Melet, kae da sam kriv to kvarim mlade. A ja tvrdim, Atenjani, da je Melet kriv jer se ali s ozbiljnim stvarima, olako dovodei ljude pred sud, i pravi se da mu je stalo i da se brine o stvarima koje mu nikad nisu leale na srcu. A da je tome tako, pokuat u vam dokazati. - Odgovori mi, Melete na ovo: - Tebi je jako stalo do toga da mladi budu to bolji, zar ne? - Svakako. - Idi sad ovima i reci im tko ih ini boljima! Oito je da to zna budui da ti je to briga. Otkrio si, kao to tvrdi, mene kako kvarim mlade i sad me dovodi pred ove prisutne graane i zbog toga optuuje. Reci im stoga sad tko je onaj to ih ini boljima i pokai mi ga tko je! ... Vidi li, Melete: sad uti i nema to rei? Zar ti se ne ini da ti je to sramotno i dovoljan dokaz za ono to govorim, da ti nije nita stalo?! Nego reci, dobri moj ovjee, tko njih ini boljima? - Zakoni. - To nije, prijatelju, ono to te pitam. Tko je ovjek koji se prvenstveno bavi i razumije u te stvari, odnosno u zakone? - To su ovi ovdje, Sokrate, suci, - to to kae, Melete? Ovi su sposobni odgajati mladie i initi ih boljima? - Svakako. - Da li svi ovi zajedno? Ili jedni da, a drugi ne? - Svi zajedno. - Tako mi Here, to je dobra vijest! Veliko obilje dobroinitelja imamo! A to sad? ine li ih ovi sluatelji boljima ili ne? - I oni! - A vijenici? - I vijenici! - Nego, Melete, kvare li svi skuptinari, koji sjede u narodnoj skuptini, mlade? Ili ih i svi oni ine boljima? - I oni! - Kako izgleda, dakle, svi ih Atenjani ine dobrima i valjanima osim mene, dok ih ja jedini kvarim. Tako tvrdi? - Tvrdim da je upravo tako. - Veliku mi nesreu dosuuje! Nego reci mi: ini li ti se da se to isto dogaa i s konjima? Svi ih ljudi ine boljima, dok je samo jedan koji ih kvari? Ili je pak upravo suprotno: samo je jedan koji ih moe initi boljima, ili tek nekolicina, odnosno konjogojci, dok ih mnogi, drei ih i sluei se njima, kvare? Nije li tako, Melete, i s konjima i sa svim ostalim ivotinjama? ...

Uistinu je tako, priznali ti i Anit to ili ne. Velika bi bila srea za mlade da je samo jedan koji ih kvari, dok im svi ostali koriste! Nego, Melete, dovoljno si pokazao da ti mlade uope ne lei na srcu i jasno si iznio na vidjelo svoj nemar, jer ti nita nije stalo do onoga zbog ega mene dovodi na sud. ... Nego reci mi, tako ti Zeusa, Melete, je li bolje stanovati meu dobrim ili meu loim graanima? No, odgovori mi, dragoviu: ne pitam te nita tekoga! Zar zli ne ine zlo onima koji se u odreenom trenutku nau u njihovoj blizini, dok dobri nekakvo dobro? - Svakako. - Postoji li itko tko eli da mu susjed nanosi vie tete nego koristi? Odgovori, moj dragi! I zakon ti nalae da odgovara. Postoji li itko tko eli da mu se naudi? - Nipoto. - Hajde reci: dovodi li me ovamo kao onoga koji upropatava i kvari mlade namjerno ili nehotice? - Namjerno, dakako. - Pa kako to, Melete? Ti si u svojoj mlaahnoj dobi toliko mudriji od mene ovako stara te si otkrio da zli ljudi uvijek nanose zlo, a dobri dobro, svojima najbliima? A ja sam pak takav neznalica da nisam svjestan toga? I ako pokvarim ikoga od onih s kojima se druim, izlaem se opasnosti da takoer i meni nanese tetu zar mi to nije jasno? A jo pritom takvo zlo inim namjerno - ti takvo to tvrdi? Nee me u to uvjeriti, Melete, a mislim da niti ikog drugog ovjeka! Ili uope ne kvarim mlade ili, ako kvarim to ne inim namjerno; a ti i u jednom i u drugom sluaju lae. Ako nehotice imam lo utjecaj, onda nije obiaj dovesti me na sud zbog nehotinih prijestupa, ve odvesti me na stranu i poduiti i ukoriti: jer je jasno da kad se jednom nauim, prestat u initi ono to nehotice inim. A ti si se uklonio i nisi se elio druiti sa mnom i poduiti me, a potom me dovodi ovamo, gdje je zakon dovoditi one koje treba kazniti, a ne poduiti. Atenjani, sad je vidljivo ono to sam govorio: Meletu uope nije niti puno niti malo o svemu tome stalo. - Nego, reci nam sad, kako ti tvrdi da ja kvarim mlade? Ili je to jasno iz optunice koju si sastavio: da ih poduavam da ne tuju bogove koje tuje drava nego neke nove demonske pojave? Zar ne tvrdi da ih kvarim tako nauavajui? - Upravo tako tvrdim. - Tako ti samih tih bogova, Melete, o kojima je sada rije, objasni i meni i ovdje nazonim ljudima o emu se radi! Ja, naime, ne shvaam to ti tvrdi: poduavam li ja ljude da vjeruju da postoje neki bogovi - dakle i ja sam vjerujem u bogove i nisam posvemanji bezboac te u tome nisam kriv - ali ne isti bogovi u koje vjeruje drava nego drugi, pa me zbog toga optuuje, ili pak tvrdi da ja uope ne vjerujem u bogove i druge tome nauavam? - Tvrdim da si posvemanji bezboac. - Ti me, Melete, iznenauje! to to govori? Ni za sunce ni za mjesec dakle ne vjerujem da su bogovi, kako to vjeruju drugi ljudi? - Da, tako mi Zeusa! O ljudi suci, on tvrdi da je sunce kamen, a mjesec komad zemlje. - Dragi moj Melete, zar misli da tui Anaksagoru? I zar smatra da su suci nepismeni i da ne znaju da su knjige Anaksagore Hlazomenjanina prepune takvih rijei? Zar su mladi to od mene nauili kad mogu sami za drahmu - ako i toliko! - kupiti knjigu na Orkestri i ismijavati Sokrata koji se pravi da su to njegove misli, koje su i onako neobine?
7

- Tako ti Zeusa, reci, takvo ima miljenje o meni? Mislim li da nema boga? - Doista ne, Zeusa mi! Nipoto ne vjeruje u boga! - Ono to ti tvrdi, Melete, nije odrivo, a mislim da niti sam u to ne vjeruje. ... Meni se ini, Atenjani, da je ovaj ovjek ohol i drzak i da je sroio ovu osudu protiv mene iz iste nadutosti, bezonosti i prenagljenosti. Slii nekome tko isprobava postavljajui zagonetku: hoe li mudar Sokrat uoiti da za vlastitu zabavu sam sebi proturjeim, ili u pak prevariti njega i sve ostale sluaoce? Meni se ini da ovaj sasvim proturjei samome sebi u optubi, kao da kae: "Sokrat je kriv ne to ne vjeruje u bogove, ve to vjeruje u bogove." A ovako se vlada onaj koji alu zbija. Pogledajmo zajedno, ljudi, zbog ega mi se ini da je to znaenje njegovih rijei, a ti nam, Melete, odgovori. A vi se prisjetite, kako sam vas zamolio na poetku, da me ne prekidate ako stanem govoriti na meni uobiajen nain. Postoji li itko na ovome svijetu, Melete, tko bi vjerovao u ljudska djela, a da pritom ne vjeruje da postoje ljudi? ... O ljudi, neka mi odgovori i neka se sad ovako sad onako ne izmotava! Postoji li netko tko ne vjeruje da ima konja, ali vjeruje da ima konjskih poslova? Ili da nema sviraa na svirali, ali da ima stvari koje se tiu sviranja na svirali? Nema takvog, dragi moj ovjee! A ako ti ne eli odgovarati, ja u rei i tebi i drugima. Ali odgovori mi na sljedee: postoji li netko tko vjeruje da postoje demonske pojave, a ne vjeruje da postoje demoni? - Ne postoji. - Kako je lijepo da si mi odgovorio! - iako jedva i pod prisilom prisutnih. Kae meutim da ja vjerujem i nauavam demonske stvari, bilo stare bilo nove, dakle u neto demonsko vjerujem po rijeima tvojim, a to si i zakletvom u optunici potvrdio. Ako pak vjerujem u demonske stvari, posve je nuno da vjerujem da postoje i demoni, zar ne? Tako je! Smatram da si suglasan, jer ne odgovara. I zar ne smatramo da su demoni bogovi ili djeca bogova? Da ili ne? - Svakako. - Dakle, ako vjerujem u demone, kako ti kae, i ako su demoni nekakvi bogovi, to bi bilo upravo to to govorim: ti spravlja zagonetke i ali se. Kae da ja, za kog si prvo tvrdio da ne vjerujem u bogove, vjerujem u bogove jer vjerujem da postoje demoni. Ako su pak demoni djeca boja nezakonito roena od nimfa ili od koga drugoga, kako se ve pripovijeda, - tko od ljudi moe vjerovati da postoje djeca boja, a da ne postoje bogovi? Isto bi besmisleno bilo kao kad bi netko mislio da postoje djeca konja i magaraca, mazge, a ne bi vjerovao da postoje konji i magarci. - Nemogue je, Melete, da si ti sastavio ovu optubu s drugim ciljem, nego da nas iskua, ili pak iz nedoumice kako da me optui za neko istinito nedjelo. Inae, nema naina da nekog uvjeri, pa kako god malo pameti on imao, da postoje niti bogovi, niti demoni, niti heroji. Ne ini mi se, Atenjani, kako je puno potrebno da dokaem da nisam kriv prema Meletovoj optunici; ovo to sam do sad rekao vie je nego dostatno. - Ali dobro znate da je istina, kako sam vam na poetku kazao, da mnogi ljudi protiv mene gaje veliko neprijateljstvo. I upravo e me to unititi - ako me uniti: ne Meletova ili Anitova, ve kleveta i zavist gomile; tome su podlegli ve mnogi drugi dobri muevi, a mislim da e tako biti i u budunosti - nema bojazni da e se to zaustaviti na meni. Ali onda bi netko mogao rei: "Ne srami li se, Sokrate, to se bavi takvim poslovima zbog kojih se sad izlae smrtnoj opasnosti?" Njemu bih mogao - ako emo po pravu - ovako odgovoriti: "Ne zbori pravo, ovjee, ako misli da onaj, koji ita vrijedi mora odmjeravati opasnosti na ivot i smrt, umjesto da se brine je li pravedno ili nepravedno ono to ini, ponaa li se kao dobar ili kao lo ovjek. Bijedni bi - prema tvom miljenju - bili svi oni polubogovi

koji u poginuli pod Trojom, a pogotovo Tetidin sin, Ahilej. On je, umjesto da podnese sramotu, prezreo opasnost i kad mu je, obuzetom arkom eljom da ubije Hektora, majka boica rekla - tako nekako, ako se ne varam: `Dijete, ako osveti ubojstvo svoga druga Patrokla i ubije Hektora, sam e umrijeti jer tebe eka kobna sudbina nakon Hektorove. A on je,-to sasluavi, zanemario smrt i opasnost, pa vie se bojei ivjeti kao lo ovjek i ne osvetiti prijatelja ree: 'Onda neka umrem, poto sam se osvetio nepravedniku, a ne da ostanem ovdje ismijan kod oblih laa samo zemlji na teret!' Misli li ti da je on mario za smrt i opasnost?" Prema istini, Atenjani, tako stoje stvari: kad jednom netko zauzme poloaj, koji on smatra najboljim, ili kad ga na takav poloaj postavi onaj koji zapovijeda, na njemu treba ustrajati, kako se meni ini, odoliti opasnostima i nita ne drati niti do smrti niti do iega drugoga doli sramote. - udno bi bilo moje ponaanje, Atenjani, ako bih kao to su me neko postavili u bojni red kod Potideje, Amfipola i Dela vojskovoe koje ste izabrali da mi zapovijedaju; tamo sam ustrajao na svom poloaju i izloio svoj ivot opasnosti, kao i mnogi drugi - sad, iz straha od smrti ili neeg takvog, zanemario dunost da provodim ivot u filozofiji i propitkivanju sebe i drugih, koju mi je, kako sam saznao i uvjerio se, naloio bog. To bi bilo strano! Tad bi me uistinu mogao netko po pravdi optuiti pred sudom da ne vjerujem u bogove jer bih na taj nain prezreo prorotvo, bojao se smrti i smatrao sebe mudrim, iako to nisam. - Bojati se smrti, o ljudi, nije nita drugo nego priinjati se sebi mudrim iako zapravo nisi; to znai vjerovati da zna ono to zapravo ne zna. Nitko ne zna to je mrt, a pogotovo ne zna je li ona ovjeku najvee od svih dobara; a ljudi se nje boje kao da znaju da je najvee od svih zala. Nije li to neznanje, i to upravo ono koje zasluuje prijekor: misliti da se zna ono to se ne zna? A ja se, ljudi, samo u tome, i ne vie od toga, razlikujem od veine ljudi; ako bih mogao rei da sam u iemu mudriji od ikoga, onda bih bio u tome, to sam, budui da ne znam nita zasigurno o prilikama kod boga Hada, svjestan da ne znam. Znam meutim, da je zlo i sramota nanositi nepravdu i ne pokoravati se boljemu, i bogu i ovjeku. Dakle, za razliku od zla, za koje znam da je zlo, onih stvari, za koje ne znam jesu li moda dobre, nikad se neu bojati niti ih izbjegavati. - Stoga ni da me vi sada oslobodite, usprotivivi se Anitu, koji ree ili da se ja uope ovdje nisam trebao pojaviti, ili da, poto sam se pojavio, nije mogue a da ne budem kanjen smru, te vam govori da e se, ako vam izmaknem kroz prste, vai sinovi, bavei se onime to Sokrat nauava, sasvim upropastiti - kad biste mi na to rekli: "Sokrate, sad neemo posluati Anita nego te putamo, meutim pod uvjetom da prestane troiti vrijeme na takvo istraivanje, i da se okani potrage za mudrou, a ako te jo jednom uhvatimo da to ini, umrijeti e." - ako biste me, kako rekoh, pod tom pogodbom pustili, ja bih vam odgovorio: "O Atenski muevi, ja vas potujem i volim, ali radije u se pokoriti bogu nego vama, i dok god diem i imam snage, neu prestati tragati za mudrou, poticati vas i opominjati na svoj uobiajen nain; gdje god naiem na nekoga rei u mu: 'O dragi moj ovjee, Atenjan si, iz najveeg i najslavnijeg po mudrosti i snazi grada, zar se ne stidi baviti se zgrtanjem to je vie mogue novca, isto tako i slave i asti, dok ti nije stalo do mudrosti i istine: nije li ti stalo da ti dua postane najboljom?' I ako netko od vas zanijee da mu je stalo do novca, slave i asti i kae da mu je stalo do mudrosti, istine i due, neu ga smjesta pustiti i otii, nego u ga propitkivati, ispitivati i sumnjiiti. I ako mi se uini da nije stekao vrlinu, a kae da je ima, ukorit u ga da ono najvrednije cijeni ponajmanje. I tako u se ponaati sa svakim na koga naletim, s mladim ili starim, strancem ili domaim, a pogotovo s vama graanima jer ste mi najblii po rodu. To mi zapovijeda bog, vi to dobro znate, i ja smatram da za vas jo nikad nije bilo veeg dobra nastalog u gradu do ove moje slube boje.
9

- Ja u odlaziti od jednog do drugog od vas, ne inei nita drugo nego pokuati vas nagovoriti, i mlae i starije, da se ne brinete niti oko tijela niti oko novca tako revno kako treba da se brinete da dua postane najboljom, i govorit u vam: 'Ne dolazi vrlina ovjeku od novca, nego se po vrlini stjee bogatstvo - a isto tako i sve ostale stvari, i obine i javne, postaju samo po vrlini dobro za ljude.' - Ako dakle kvarim mlade takvim govorom, to bi bilo pogubno; ali ako netko kae da je moja poruka ita drugo osim toga, on blebee. Prema tome, rekao bih, Atenjani, poveli se vi za Anitom ili ne, pustili vi mene ili ne, ja neu drugo raditi, pa makar morao umrijeti vie nego jednom." Nemojte galamiti, Atenjani! Drite se onoga to sam vas zamolio: ne galamite zbog onoga to kaem, nego sluajte! Ta vjerujem da e vam biti od koristi, ako me sasluate. Namjeravam vam sad, naime, rei i neke druge stvari zbog kojih ete moda podii graju; ali ne inite to nipoto! - Dobro pak znajte, ako smaknete mene onakva kakvim sam vam se opisao, neete meni nauditi vie nego sami sebi. Meni nee nauditi niti Melet niti Anit - a niti bi mi mogli nauditi - jer smatram kako nije nedoputeno da se dobrom ovjeku ini teta od loega. Anit me moe dati ubiti, protjerati u progonstvo ili razrijeiti graanskog prava - i to sve on, po svoj prilici, kao i tko mu drago drugi, moe smatrati velikim zlom, ali ja tako ne mislim. Mnogo je vee zlo, po mom miljenju, ono to on sad ini: pokuati nepravedno ovjeka pogubiti. Stoga se sad neu, Atenjani, braniti poradi svoje koristi, kako bi netko mogao oekivati, nego poradi vas, kako ne biste zgrijeili protiv bojeg dara ako me osudite. - Ako me date pogubiti, neete lako nai drugog poput mene. Upravo - iako moe zvuati smijeno - bog me je postavio uz bok ovome gradu, kao velikom i plemenitom konju, no koji je zbog svoje veliine postao mlitav i treba mu neki obad da ga podbode. Tako se ini da je bog mene poslao u ovaj grad kao takva obada da vas, premeui se sad ovamo sad onamo, razbuujem, potiem, podbadam, jednog po jednog, bez prestanka. Neete lako pronai nekog drugog takvog, ljudi! Posluate li me, potedjet ete me. Ali vi, moda ljuti na mene kao upravo probueni spavai, jednim biste me udarcem i bez razmiljanja pogubili, kako Anit savjetuje, i potom biste nastavili spavati cijelog svog ivota - osim ako vam bog ne poalje koga drugoga u brizi za vas. - Da se zgodilo da sam ba ja taj kojeg je bog poslao na dar ovome gradu, moete i prema sljedeem dokuiti; ne bi se moglo samo ljudskim razlozima objasniti to sam ja itavo svoje imanje napustio i podnosio toliko godina sramotu da moji ukuani budu zanemarivani, a umjesto toga sam se stalno bavio vama, iao do svakoga pojedinog od vas poput oca ili starijeg brata, savjetujui vam kako da se brinete o vrlini. I da sam iz toga imao ikakve koristi ili primao plau za taj posao, moje bi ponaanje imalo nekakvo objanjenje. No ovako i sami evo znate da moji tuitelji, koji su me za sve ostale stvari tako bezono optuili, nisu uspjeli svojom besramnou doi tako daleko da iznesu dokaze kako sam ikada od koga ubrao plau ili je zatraio. Moje je siromatvo najbolji svjedok da je istina to kaem! Moda nekom izgleda udnovato to to neumorno hodam naokolo, savjetujui vas u obinim stvarima i u to ulaem toliko truda, meutim u javnim se stvarima ne odvaujem izii pred mnotvo savjetovati vas u svezi s politikom grada. Uzrok tomu je to to ste esto od mene uli: meni dolazi neto boansko i demonsko, i upravo to je s porugom spomenuo Melet u optunici. Meni se to javlja od rana djetinjstva, poput nekog glasa, koji, kad god se pojavi, vazda me odvraa da ne inim ono to smjeram, ali nikad

10

me ne potie. Taj me glas odgovara od bavljenja politikim poslovima; ak dapae, ini mi se da je jako dobro da me od tog odgovara. Dobro znate, Atenjani, da sam se bio prihvatio politikih poslova, ve bih odavna bio smaknut i ne bih niti vama niti sebi bio ni na kakvu korist. Nemojte se srditi na mene to vam govorim istinu! Nema ovjeka koji bi se mogao spasiti ako bi se bilo vama bilo nekom drugom mnotvu iskreno usprotivio i pokuao sprijeiti mnoge nepravde i zloine u dravi. Nuno je da se onaj kojemu je doista stalo da se bori za pravdu, ako se eli odrati na ivotu, barem kratko vrijeme povue u samotnost, a ne da se prihvati javnih poslova. Pruit u vam puno dokaza za to, i to ne rijei, ve ono to vi cijenite, djela. Posluajte to mi se dogodilo da vidite kako nisam pokleknuo ni pred kime u strahu od smrti kad se radilo o pravdi, i kako sam spreman radije poginuti, nego uzmaknuti. Ispriat u vam obine i dosadne prie, ali zato istinite. - Ja naime, Atenjani, nisam nikad vrio nikakvu dravnu slubu, osim to sam jednom bio vijenikom. I ba se zgodilo da je naa, antiohijska, opina imala svoje pritane na vlasti kad ste vi odlukom vijea odluili deset vojskovoa, koji nisu pokupili preostale iz bitke, sve zajedno osuditi - a to je protuzakonito, kako je i vama poslije sinulo. Od tadanjih pritana ja sam bio jedini koji sam se tome usprotivio, poticao vas da ne inite nita protiv zakona, glasovao sam protiv takve odluke. Dok su govornici bili spremni uloiti tubu protiv mene i pritvoriti me, a vi ste to zahtijevali i galamili, smatrao sam da u se radije sa zakonom i pravdom izloiti opasnosti nego se iz straha od zatvora ili smrti pridruiti vama, koji ste donijeli nepravedne odluke. - Takve su se stvari dogaale dok se dravom jo vladalo demokratski. Poto je dolo do oligarhije, tridesetorica su, poslavi po mene zajedno s jo etvoricom da se skupimo u tolosu, zapovjedili da se dovede iz Salamine Leont Salaminjanin da bi ga pogubili - tridesetorica su mnogima i esto davali naredbe ove vrste, eda bi to je vie mogue ljudi okaljali krivnjom zbog neasnih djela. Tad sam ja meutim jo jednom pokazao, i to ne rijeima nego djelom, da mene nita nije briga za smrt - ako vam to ne zvui preotro reeno - ve da mi je jedino stalo do toga da ne uinim nikakvu nepravdu niti nesveto djelo. I ta vlast, ma kako god surova ona bila, nije me mogla preplaiti i natjerati da poinim zloin, nego, poto smo bili izali iz tolosa, ona su etvorica pola u Salaminu i dovela Leonta, a ja sam se zaputio kui. I moda bi me zbog toga pogubili da ona vlast nije ubrzo pala. Postoje mnogi koji e svjedoiti u prilog tomu. I zar mislite kako bih ja toliko godina poivio da sam vrio dravne poslove, i da sam ih vrio na nain dostojan dobra ovjeka, te da sam pravdi iao na ruku i da sam to, kako treba, najvie cijenio? O ljudi Atenjani - ni izdaleka! A isto tako niti jedan drugi ovjek. - Ovakvim sam se pokazao kroz cijeli svoj ivot u javnim djelatnostima - za ono malo to sam ih vrio - i u obinom ivotu isto tako; nisam dopustio nita to bi bilo protivno pravednosti: nikad i nikome, ak niti onima koje pogrdno nazivaju mojim uenicima. Ja nisam nikad nikome bio uiteljem. Ako je netko, mlad ili star, elio uti to govorim ili kako postupam, nisam to nikad sprijeio, niti sam ikad razgovarao za novce, niti sam odbio razgovor bez njega, nego sam bio spreman da me ispituju jednako i bogat i siromaan: tko god eli, moe sluati kako odgovaram. I ako je netko od tih ljudi koji su me sluali postao estit ili ne, za to ne bi bilo pravedno mene proglasiti odgovornim, jer nisam nikad nikome niti obeao niti ponudio poduku. A ako netko veli da je od mene ikad ita nauio ili uo u obinom razgovoru to nisu uli i svi ostali, dobro znajte da taj ne govori istinu. Nego, kako to onda da neki vole provoditi mnogo vremena sa mnom? Ve ste uli cijelu istinu, Atenjani, ja sam vam je rekao: drago im je sluati kako ispitujem one koji misle da su mudri, a zapravo nisu - a to je prilino zabavno. A bog je, kako sam rekao, odredio da ja tako

11

postupam: i pokazao mi je to proroanstvima i znakovima u snu i na svaki drugi nain, na koji je ikada boja sudnja - kao i u drugim sluajevima - naredila ovjeku da neto uini. To je, Atenjani, istina i lako se moe dokazati; ako ja neke mladie upravo kvarim, a druge sam ve pokvario, ne bi li ovi, sad ve u zreloj dobi, uvidjevi da sam ih kao mlade navodio na neto krivo, osobno doli na sud da me optue i kazne? A ako ne oni sami, zar ne bi onda netko od njihovih, oevi, braa ili roaci, ako su njihovi najblii od mene pretrpjeli nekakvo zlo, prisjetili se sad toga i kaznili me? - U svakom sluaju, kako vidim, ovdje su nazoni mnogi. Evo, prvo je ovdje Kriton, moj vrnjak i blizak susjed, otac ovoga ovdje Kritobula. Zatim tu su i Lizanija iz Sfeta, otac ovoga Eshina, zatim Antifon iz Kefisa, otac ovog Epigena. Isto su tako ovdje i mnogi drugi, kojih su braa provela vrijeme sa mnom na ve spomenut nain: Nikostrat, Teozotidov sin i Teodotov brat - sam je Teodot mrtav tako da ne moe zatraiti od brata da svjedoi protiv mene. Tu su zatim i Paral, Demodokov sin, kojega je brat bio Teag; zatim evo Adimanta, sina Aristonova, i evo mu brata Platona, zatim Ajantodor, kojega je brat ovdje prisutni Apolodor. I mogao bih vam navesti jo mnoge druge, a nekog od njih Melet je u svome govoru mogao pozvati da svjedoi protiv mene. Ako je to pak Melet propustio uiniti prije, neka ga sad pozove - ja mu preputam svoje mjesto - i neka progovori ako moe posvjedoiti neto takvo. - Meutim, otkrit ete, ljudi, upravo suprotno: svi su mi oni spremni pomoi, meni, kvaritelju i zlotvoru moda bi imali razloga stati u moju obranu, ali oni neiskvareni, ve stariji mukarci, roaci ovih - bi li oni mogli imati kakav drugi razlog da mi pomognu od ispravnog i pravednog, odnosno jer uviaju da Melet lae, dok ja govorim istinu?! Pa dobro, ljudi! Rekao sam to sam elio rei u svoju obranu, barem otprilike. - Ali sad bi se netko od vas mogao oneraspoloiti protiv mene prisjeajui se svog sluaja, ako je bio optuenikom u sudskom postupku neznatnijem od ovog i pritom molio i preklinjao suce, prolijevao mnoge suze i doveo na sud ak i djecu, a i mnoge roake i prijatelje, eda bi pobudio to vee saaljenje, dok ja, kako izgleda, neu napraviti nita od svega toga i to stojei suelice, kako moe izgledati, najveoj pogibelji. Mogao bi se taj netko, tako u sebi prevrui misli, jo vie ustoboiti na mene i, ljutei se zbog svega toga, glasovati u bijesu protiv mene. Ako je netko od vas takav ja kaem "ako" jer to ne oekujem od vas, ali ako jest - mislim da bi bilo prikladno da tom ovjeku ovako progovorim: "Da, dragi moj, i za mene vrijedi Homerova izreka da nisam postao iz hrastovine ili kamena ve od krvi i mesa, i ja imam, nema sumnje, neke bliske ljude. Imam rodbinu i sinove, Atenjani, i to tri sina, jedan je mladi, a dvojica su jo djeaci. Meutim neu nikoga od njih ovamo dovesti i preklinjati vas da glasujete povoljno za mene." A zato to neu uiniti? Ne iz oholosti, Atenjani, niti iz pomanjkanja potovanja prema vama! Jesam li nepokolebljiv pred smru ili ne, to je druga pria. Ali ne ini mi se lijepim, s obzirom na ugled i moj i va i cijelo ime koje nosim: bilo istina ili la, uvrijeilo se miljenje da je Sokrat razliit od drugih ljudi. - Ako bi se oni meu vama, koji za sebe misle da se istiu bilo mudrou bilo muevnou ili kakvom drugom vrlinom, na onakav nain ponijeli, to bi bilo sramotno; kako sam esto vidio neke od takvih ljudi koji su neto drali do sebe, dok su bili na sudu, izvodili su svakojake ludorije jer smatraju da e im se neto uasno dogoditi budu li osueni na smrt - kao da e biti besmrtni ako ih vi ne biste o ubili! Meni se ini da takvi nanose sramotu radu jer bi netko od stranaca mogao pomisliti da se oni Atenjani, koji se istiu vrlinom, a koje su sami sugraani izabrali da sudjeluju u vlasti ili nekim drugim astima, nita ne razlikuju od ena.

12

Stoga, Atenjani, vi koji smatrate da neto vrijedite, ne smijete se tako ponaati! Isto tako, ako ja tako postupim, ne smijete popustiti! Upravo suprotno: pokaite da ete puno prije kazniti onoga koji izvodi ovakve plaljive drame na sudu, i na taj nain cijeli grad izlae ruglu, nego onoga koji sauva svoj mir. Ljudi! Ako ostavimo po strani pitanje atenskog ugleda, ne ini mi se pravednim preklinjati suca i molbama izbjei kaznu, ve se trebaju iznijeti dokazi i uvjeriti ga. Sudac nije postavljen zato da poklanja pravdu, nego da sudi po pravdi, i zakleo se da nee dijeliti milost kako mu se ini, ve da e suditi prema zakonima. Ne smije doi do toga da se nauite na krivokletstvo, a niti sami sebe ne smijete na to naviknuti jer inae nitko od nas nee postupati pobono. Ne moete stoga, Atenjani, oekivati da bih se ja morao prema vama ponaati tako kako sam ne smatram ni lijepim ni pravednim ni svetim - tim vie, tako mi Zeusa, to me ovaj na Melet progoni zbog bezbotva! Jasno bi bilo, kad bih vas nagovorio i preklinjanjem prisilio na neto protiv vae zakletve, da bih vas tada poduavao da nema bogova, i branei se na taj nain, u isti bih as sam sebe optuio da ne vjerujem u bogove. Ali to je daleko od istine, o ljudi Atenjani, ja vjerujem u bogove kao nitko od mojih tuitelja, i preputam vama i bogu da presudite kako bi bilo najbolje za mene i za vas.

13

Drugi dio

SOKRATOV GOVOR POSLIJE PRVOG GLASOVANJA

ivot bez propitkivanja i istraivanja nije vrijedan ivljenja Ima puno razloga, Atenjani, zato nisam ozlojeen nad ovim to se zbilo - da ste me glasovanjem osudili - a najvaniji je taj to se nije neoekivano zbilo da su se tako stvari razvile. Ali se mnogo vie udim broju jednih i drugih glasova. Nisam mislio da e razlika biti tako mala, ve puno vea; kako vidim, da je samo trideset glasova prelo s jedne na drugu stranu, bio bih izbjegao kaznu. - to se pak Meleta tie, kako mi se ini, njega sam ve izbjegao; i ne samo izbjegao, nego, kako je svima jasno, da mu se nisu pridruili Anit i Likon u optubi, morao bi platiti tisuu drahmi kazne jer nije uspio skupiti petinu glasova. Ovaj ovjek, dakle, trai za mene smrtnu kaznu. - Neka bude! - I kakvu u ja protukaznu predloiti, Atenjani? - Ikakvu osim onu koju zavrjeujem? - A to to zavrjeujem? - Kakvu kaznu zavrjeujem pretrpjeti ili platiti - no doista - jer nikad u ivotu nisam mogao sjediti na miru i nisam se bavio stvarima kojima se veina zanimala - zaraivanjem novca, gospodarstvom, vojnitvom ili javnim govornitvom, niti ikakvim drugim slubama, stranarenjem ili urotama to se raaju u gradu, jer sam se smatrao stvarno prepotenim a da bih mogao izvui ivu glavu da sam se upleo u te stvari? Stoga nisam krenuo putem na kojem niti vama niti sebi ne bih bio ni na kakvu korist, ve sam iao za tim da svakomu napose inim ono to smatram najvanijim: pokuati nagovoriti svakog pojedinog od vas da se ne bavi svojim stvarima prije nego to se pobrinuo za sebe samog kako bi postao to je mogue bolji i razboritiji, da se ne brine vie oko dravnikih poslova, nego o dravi samoj a isto tako o svim ostalim stvarima. - to sam, dakle, zavrijedio budui da sam takav? - Nekakvu nagradu, Atenjani, ako se treba prosuditi ono to sam uistinu zavrijedio. Da, upravo takvu nagradu kakva mi dolikuje. to dolikuje siromanu ovjeku, vaem dobroinitelju, kojem je potrebna samo dokolica, eda bi vas poticao? Nema niega, Atenjani, to bi takvom ovjeku vie pristajalo nego hraniti se na dravni troak u pritaneju - puno vie nego itko od vas tko je pobijedio u konjskim trkama, ili u dvosjedu ili etverosjedu na olimpijskim igrama! Taj vam naime daje privid sree, dok vam ja dajem pravu sreu. I dok njemu hrane ne manjka, meni manjka. Ako me, dakle, treba pravedno kazniti kako sam zavrijedio, onda traim da budem kanjen tako da dobivam hranu na dravni raun u pritaneju. Moda vam se ini, dok ovo govorim, da se ponaam kao dok sam spominjao saaljenje i preklinjanje: oholo! Ali to nije tako, Atenjani! Upravo je suprotno: ja sam uvjeren da nisam nikome nita naao uinio, barem ne namjerno, ali u to vas ne mogu uvjeriti jer smo malo vremena proveli u razgovoru. Da je u vas obiaj, kao kod drugih ljudi, da se o smrtnoj kazni raspravlja ne jedan dan ve nekoliko, uvjerili biste se u moju nevinost; ali sad mi se nije lako u kratkom vremenu obraniti od tekih optubi. Uvjeren da nisam nikome naudio, teko da bih mogao sam sebi nauditi i govoriti protiv sebe da sam zavrijedio neto loe, pa da predloim kaznu. A u strahu od ega da to i radim? Da ne pretrpim kaznu koju predlae Melet, za koju tvrdim da ne znam je li loa

14

ili dobra? Ili da umjesto te izaberem i predloim neku drugu kaznu za koju sigurno znam da je nekakvo zlo? Zar zatvor? A zato da ivim zatoen u zatvoru, stalno robujui vlasti jedaneastorice koja je u to vrijeme izabrana na dunost? Novana kazna i zatvor sve dok je ne isplatim? Za mene je to isto, kao to sam vam maloas rekao: nemam novaca odakle bih mogao isplatiti kaznu. Da se kaznim izgonom? Tu biste kaznu vrlo vjerojatno prihvatili. - Morao bih biti doista zaslijepljen ljubavlju prema ivotu, Atenjani, ako bih to predloio; zar sam tako nerazuman da ne shvaam da vi, moji sugraani, niste voljni vie podnositi moje raspravljanja i govore, i da pritom mislim da, ako su vama postali toliko naporni i mrski da ih se sad elite rijeiti, a drugi bi ih lake podnosili? ak tovie, Atenjani! - Lijepi bi mi to bio ivot kad bih ja ovako star ovjek otiao i selio iz jednog u drugi grad i ivio u izgonu! Dobro znam da e mladi dolaziti sluati to govorim kamo god stignem, kao i ovdje. Pa ako ih i odagnam od sebe, oni e sami nagovoriti starije i protjerati me. A ako ih ne odagnam od sebe, protjerat e me njihovi oevi i roaci ba radi njih. Sad bi netko mogao rei: "Sokrate, ne bi li mogao utjeti i biti na miru poto si nas napustio pa tako ivjeti?" No, od svega to sam do sad govorio, to je nekima od vas najtee shvatit. Ako kaem da je to neposlunost prema bogu i zbog toga nije mogue da ja ivim "u miru", neete mi vjerovati kao kad tjeram svoju ironiju. Ako vam potom kaem da je ovjeku najvee dobro svakog dana raspravljati o vrlini i o drugim stvarima, o kojima ste me uli da razgovaram i vidjeli kako istraujem samog sebe i propitkujem druge, i ako potvrdim da ivot bez propitkivanja i istraivanja nije vrijedan ivljenja, jo ete mi manje vjerovati. Ali stvari stoje upravo tako kako vam kaem, o ljudi, samo to mi nije lako u to vas uvjeriti. Jo pritom nisam navikao sebe sama smatrati vrijednim nekakvog zla. Da imam novaca, mogao bih predloiti da platim globu koliku mogu isplatiti - tako si opet ne bih natetio. - Ali ja nemam novaca. Osim ako mi ne odredite kaznu koju bih mogao isplatiti; moda bih vam mogao isplatiti jednu srebrnu minu. Toliko dakle predlaem. Ali, Atenjani, trenutak!: ovdje su Platon, Kriton, Kritobul i Apolodor koji me nagovaraju da si predloim kaznu od trideset mina, a oni bi sami jamili taj iznos. Neka budem, dakle, kanjen tom koliinom novaca, a oni e vam biti pouzdani jamci za taj iznos.

15

Trei dio

SOKRATOV GOVOR POSLIJE DRUGOG GLASOVANJA

Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije niti ja niti itko drugi - posezati za takvim sredstvima kojima bi pod svaku cijenu izbjegao smrt. Nije mogue da dobar ovjek, niti u ivotu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini dobrog ovjeka bogovi nisu ravnoduni. Ne elei ekati kratko vrijeme, Atenjani, koliko mi je jo ostalo do kraja ivota, stei ete lo glas i prijekor onih koji ele ocrniti na grad jer ste pogubili Sokrata, ovjeka mudra. Rei e sigurno da sam mudar, pa ak i ako nisam, jer vam ele natetiti. A da ste malo vremena priekali, stvari bi se zbile na vau korist same od sebe; zar ne vidite godine moje i da sam ve ivotom odmakao te mi se smrt pribliila?! To ne govorim svima vama, ve samo onima koji su me na smrt osudili. A njima u rei i sljedee: - Moda mislite, Atenjani, da sam izgubio jer mi je nedostalo rijei kojim sam vas mogao uvjeriti da me oslobodite: kao kad bih smatrao da mi valja uiniti i rei sve i sva, samo da bih izbjegao osudi. Ali to nije tako! Osuen sam doista zbog manjka, ali ne dokaza, ve bezobratine i besramnosti, jer nisam elio govoriti ono to bi vama bilo najugodnije sluati: kako zapomaem, jadikujem, govorim i inim mnoge druge stvari koje su, smatram, mene nedostojne, a koje ste moda navikli sluati od drugih. Niti tada, u opasnosti koja mi je prijetila dok sam se branio, nisam mislio da valja postupati na nain nedostojan slobodna ovjeka, a niti se sad ne kajem to sam se tako branio; radije umirem jer sam se branio na ovaj nain, nego to bih ivio poto bih se bio obranio na onakav. Niti na sudu niti u ratu nitko ne smije - niti ja niti itko drugi - posezati za takvim sredstvima kojima bi od svaku cijenu izbjegao smrt. U bitkama je oito da bi netko mogao izbjei smrti ako bi, odbacivi oruje, preklinjao i molio progonitelje. A ima i puno drugih izuma za kojima netko moe posegnuti da bi u svakojakim opasnostima izbjegao smrti, samo ako bi se odvaio rei i napraviti sve to je potrebno. - Nego, ljudi, nije teko izbjei smrti, puno je tee izbjei zloi - zloa tri bre od smrti. Sad je mene, tako sporog i starog, stiglo ono to tri sporije, smrt, a moje je tuitelje, koji su tako sposobni i brzi, stiglo ono bre, zlo. - Sad odlazim sa suda poto ste me vi osudili na smrt, a njih je pak osudila sama istina zbog pokvarenosti i nepravednosti - pa neka krenu i oni. Ja oekujem svoju kaznu, a oni svoju. Nema sumnje da se to tako trebalo zbiti, i mislim da je to u redu. Vi, koji ste me osudili, samo as! Dopustite da vam proreknem to e se na kraju dogoditi. Ja, oekujui smrt, sad sam u takvom stanju u kojem ljudi ponajvie imaju sposobnosti proricati budunost. - Kaem vam, ljudi - vama koji ste me osudili na smrt - da e vam ubrzo nakon moje smrti pasti na glavu kazna, puno tea, tako mi Zeusa, od one kojom ste me kaznili time to ste me pogubili. Vi ste to uinili mislei da ete na taj nain izbjei poloiti raun o svom ivotu, ali, kako vam kaem, dogodit e se upravo suprotno. Mnogi e vas ispitivati, i to oni koje sam do sad obuzdavao, a da vi to niste niti primjeivali! I bit e tim otriji im su mlai, a vi ete biti

16

sve bjenji i bjenji. Ako drite da ete time to ubijate ljude sprijeiti nekoga da vam prigovori da ne ivite pravo, niste to dobro smislili; na taj nain izbjei poloiti raun o svom ivotu nije niti mogue niti lijepo. Najbolji i najbri je put onaj kojim pokuavate sami sebe uiniti to je mogue boljima, a ne tako da uutkate drugoga. To je moje proroanstvo vama; koji ste rne osudili, i tako sam s vama gotov. Meutim, rado bih razgovarao s vama koji ste glasovali za moje osloboenje o neemu to mi je palo na pamet dok su slubenici jo zaposleni, a jo ne idem tamo gdje u izdahnuti. Ma, ljudi, ostanite sa mnom to vrijeme! Nita nas ne prijei da se meusobno razgovaramo, sve dok je to mogue. Budui da ste mi prijatelji, spreman sam vam objasniti to znai ovo to mi se danas dogodilo. - Meni se, suci - a kad vas nazivam "sucima" sasvim vas ispravno nazivam - dogodila jedna udesna stvar. Onaj proroki glas, demonov, u posljednje vrijeme moj esti pratilac, upozoravao me to ne initi ak i u sitnicama, ako sam se spremao uiniti neto to nije u redu. Kao to i sami vidite, sad su mi se dogodile stvari koje bi netko mogao smatrati - a i koje se obino dre - najgorim zlom. Ali boanski znak ni u jednom trenutku nije se suprotstavio: niti dok sam izlazio iz kue, niti dok sam dolazio na sud, niti prije ikoje rijei koju sam spremao izgovoriti. Meutim, pri drugim govorima esto me je znao zaustavljati usred rijei; a sad mi se nije suprotstavio pri ovom dogaanju, niti pri ikojem inu, niti pri ikojoj rijei. to mislim da je tome uzrok? - Rei u vam; moda je ono to mi se dogodilo neto dobro, i mi smo sasvim u krivu ako smatramo da je umrijeti zlo. Za mene je to to me uobiajeni glas nije opomenuo bio pouzdan znak; jer bi me on opomenuo da sam se spremao uiniti neto loe. Razmislimo sad malo o tome da moemo gajiti veliku nadu da je umrijeti dobro! Zapravo, umrijeti je jedna od ovih dviju stvari: ili je potpuno unitenje, tako da mrtvi vie nita ne osjeaju, ili je, kako smo uli, smrt promjena i nekakva seoba due odavde nekamo drugamo. - Dakle, ako je smrt gubitak svakog osjeanja, kao u snu u kojem spava ne vidi nikakve sanje, onda je smrt udesan dobitak. Ako bi netko s jedne strane uzeo onu no u kojoj je tako duboko zaspao da nita nije usnio, i s time usporedio sve druge noi i dane u ivotu, te nam potom priznao: koliko je noi i dana bolje i ugodnije u svom ivot proivio od te noi bez snova? Mislim da bi ak Veliki kralj, a kamoli ne neki obini graanin, mogao lako izbrojiti te noi i dane koje je ugodno i dobro proveo u usporedbi sa svim ostalim noima i danima. Ako je dakle smrt neto takvo, tvrdim da je dobitak; tad bi svo to vrijeme bilo, ini mi se, poput jedne jedine noi. - Ako je smrt pak poput seobe odavde na neko drugo mjesto, i ako je istina ono to se pria, odnosno da su na tom mjestu svi umrli, to bi moglo biti vee dobro od toga, ljudi suci?! - Ako bi netko stigao do Hada, oslobodivi se onih koji se ovdje nazivaju sucima, pronaao bi tamo prave suce koji, kau, tamo sude: Minoj, Radamant, Eak i Triptolem i toliki drugi polubogovi, koji su proveli pravedan ivot, zar bi se moglo rei da je neznatna stvar ta seoba? I opet: koliko bi svatko od vas bio spreman dati, eda bi se naao u drutvu s Orfejem i Musejem, Heziodom i Homerom? Ja sam i vie puta spreman umrijeti ako je to istina. Zapravo za mene bi bila udesna stvar boravak ondje, gdje bih sastao Palameda i Ajanta, sina Telamonovog, i moda kojeg drugog od starih koji su stradali zbog nepravednog suda i usporeivao svoj usud s njihovim. To bi bio, mislim, veliki uitak. - Ali najvanija bi stvar bila ispitivati one koji su tamo i istraivati, kao to sam ovdje inio, da li je netko od njih mudar ili samo misli da je, dok u stvari nije. Koliko bi svatko od vas, suci, bio spreman dati, eda bi ispitivao vojskovou te silne vojske pod Trojom, Agamemnona, ili

17

Odiseja ili Sizifa ili sijaset drugih mukaraca ili ena koje bismo mogli sad navesti? S njima se tamo razgovarati i druiti i ispitivati ih - zar ne bi to bila neizreciva srea?! Svakako oni tamo zbog toga nikoga ne ubijaju; pa i inae su tamo sretniji nego ovi ovdje, a jo su pritom i kroz sve ostalo vrijeme besmrtni, ako je imalo istina ono to se kae. Potrebno je meutim da i vi, suci, gajite dobru nadu pred licem smrti i smatrate da je jedna stvar osobito istinita: - nije mogue da dobar ovjek, niti u ivotu niti poslije smrti, pretrpi ikakvo zlo: prema sudbini dobrog ovjeka bogovi nisu ravnoduni. I ono to mi se sad dogaa, ne dogaa se samo od sebe, ve mi je jasno da je za mene bolje da umrem i rijeim se tegoba. Zbog toga me nikad boanski znak nije odvratio od tog puta i zbog toga se ne ljutim na one koji su glasovali protiv mene i koji su me optuili, iako me nisu osudili niti tuili iz te namjere ve mislei da e mi nakoditi, a to je svakako vrijedno prijekora. - Stoga vas molim za sljedee: kad moji sinovi dosegnu zrelu dob, kaznite ih, ljudi, nanosei im iste boli koje sam ja vama nanosio, ako vam se uini da im je vie stalo do novca ili neeg drugog, nego do vrline, i ako si umisle da su neto, a zapravo nisu nita; kudite ih, kako sam ja kudio vas, tako da ne zanemaruju ono ime valja da se bave i ne misle da su neto ako to nisu zavrijedili. Ako budete tako postupili, pruit ete ono to je pravedno: i meni i mojim sinovima.

- Meutim, sad je dolo vrijeme da poemo: ja idem u smrt, a vi nastavljate ivjeti. Tko e od nas bolje proi, ostaje zakrito svakome osim bogu.

18