Stjepan Panteli

PRADOMOVINA SLAVENA U SREDNJEM PODUNAVLJU

Mainz/Zagreb 2002.

Stjepan Panteli
Urednik: dr. J. Engelsons Tehniki urednik: Slavko Panteli Raunalni slog: Lilly Kramer Tisak Dalmacijapapir Split Copyright: Stjepan Panteli, D-55116 Mainz, Kaiserstr. 42 HR-10000 Zagreb, Lovenska 85 Nakladnici: Laus Split Croatia antiqua Mainz D-55116 Mainz, Kaiserstr. 42 Tel. (0)6131/221071; Fax: (0)6131/225641 E-Mail: pantelic@croatia-antiqua.com Homepage: www.croatia-antiqua.com

PRADOMOVINA SLAVENA U SREDNJEM PODUNAVUU

QP - Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica u Splitu UDK 936.7 PANTELI, Stjepan Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju / Stjepan Panteli. - Split :Laus, 2002. - 288 str.; 21cm Antiki geografski rjenik: str. 239 - 252. - Bio-bibliografski podaci: str. 282 283. - Bibliografija: str. 253 - 270; bibliografske biljeke uz tekst. - Kazalo.
ISBN ISBN 953-190-122-8 953-190-122-8

Mainz/Zagreb 2002.

Sadraj
Uvod I. Pojam autohtonosti II. Teorije podrijetla Slavena 1. Zastupnici azijske teorije
1.1. Moses Corenaci (iz Karina u V. st. po. Kr.) 1.2. Kuzma iz Praga (1045.-1125.) 1.3. Dalimil (1282.-1314.) 1.4. Pribik Pulkava (XIV. st.) 1.5. Grigorij iz Sanoka (+ 1479.) 1.6. M. Kromer (1512.-1589.) 1.7. l Dubravius (XVI. st.) 1.8. G. W. Leibniz (1646.-1716.) 1.9. Mavro Orbini (sredina XVI. st.-1611.) 1.10. F. Cluver(XVII. st.) 1.11. J. Chr. Jordan (1745.) 1.12. J. E. Vosel (1803.-1872.) 1.13. A. A. Nekrasov (1837.-1905.) 1.14. A. F. Rittich (XIX. st.) 1.15. H. Kunstmann

11 14 16 15
16 17 17 17 18 18 19 19 19 19 20 20 20 20 21

2. Zastupnici istonoeuropske teorije

2.1. Anonim iz Ravene (XII. st.) 2.2. F. Vrani (1551.-1617.) 2.3. J. Rasti (1669.-1735.) 2.4. P. J. afarik (1795.-1861.) 2.5. F. Miklosich (1813.-1891.) 2.6. W. Surowiecki (1824.-)

23
23 23 24 24 24 25

2.7. V. Jagi (1838.-1923.) 2.8. A. S. Budilovi (1846.-1909.) 2.9. T. Mareti (1854.-1938.) 2.10. G. Kossinna (1858.-1931.) 2.11. L. Niederle (1865.-1944.) 2.12. M. Vasmer (1886.-1962.) 2.13. F. ii (1869.-1940.) 2.14. L Hauptmann (1884.-) 2.15. J. Rozwadowski (radovi od 1910.-1948.) 2.16. A. I. Sobolevskij (radovi 1921.-1922.) 2.17. R. Rotkovi (1928.-) 2.18. V. P. Nikevi (1935.-) 2.19. l Zeman 2.20. N. Klai (1920.-1988.) 2.21. J. Herrmann 2.22. B. Babi 2.23.1. Popovi 2.24. L. Steindorff 3. Zastupnici zapadnoeuropske teorije 3.1. Dobrovsky (1753.-1829.) 3.2. N. M. Karamzin (1766.-1826.) 3.3. A. A. ahmatov (1864.-1920.) 3.4. A. Pogodin (1872.-1947.) 3.5. Lehr-Sptawinski (radovi 1946.) 3.6. l avli - M. Bor 3.7. P. Vlahovi 3.8. A. Beli 4. Zastupnici junoeuropske teorija

25 25 25 26 26 27 27 30 30 30 30 42 54 54 54 55 55 55
56
56 57 57 58 58 59 59 59
59

4.2. Nestor (XII. st.)

4.3. Boguchval (polovica XIII. st.) 4.4. Kadlubek (oko 1200.) 4.5. J. DJugosz (1450.-1480.) 4.6. Vinko Pribojevi (oko 1525.) 4.7.1. Lucius (Ivan Lui) (1604.-1679.) 4.8. Mavro Orbini (sredina XVI. st-1611.) 4.9. M. Frencel (1628.-1706.) 4.10. P. R. Vitezovi (1652.-1713.) 4.11. J. Ch. Gattterer (1727.-1776.) 4.12. A. L. Schlzer (1735.-1809.) 4.13. M. P. Katani (1750.-1825.) 4.14. K. G. Anton (1793.) 4.15. l Potocki ( 1761.-1815.) 4.16. J. G. Hahn (1811.-1869.) 4.17.1. Kukuljevi-Sakcinski (1816.-1889.) 4.18. K. Mennert (radovi 1820.) 4.19. L. Surowiecki (radovi 1824.) 4.20. F. Raki (1828.-1894.) 4.21. J. upan (radovi 1831.) 4.22. A. embera (radovi 1836.-1868.) 4.23. R. S. Kaulfuss (1842.) 4.24. T. Smiiklas (1843.-1910.) 4.25. J. L. Pi (1847.-1911.) 4.26. D. Trstenjak (1848.-1921.) 4.27. A. Bielowski (1850.) 4.28. J. Lelevel (oko 1853.) 4.29. L. Contzen (radovi 1861.) 4.30. A. Hilferding (radovi 1868.)

4.1. Peutingerova karta (III. st.)

60

4.31. J. G. Cuno (radovi 1871.)

60 62 62 62 63 63 63 63 63 64 64 64 64 64 65 65 65 65 66 66 66 66 66 67 67 67 67 67 68 68

4.32. F. Hellwald (radovi 1872.) 4.33. M. Drinov (radovi 1873.) 4.34. L Wilser (radovi 1885.) 4.35. F. Sasinek (radovi 1886.-1888.) 4.36. J. Perwolf (radovi 1886.) 4.37. K. Sicha (radovi 1886.) 4.38. D. Samokvasov (radovi 1888.-1897.) 4.39. N. Leopardov (radovi 1892.) 4.40. A. Lefevre (radovi 1896.) 4.41. G. Sergi (radovi 1898.) 4.42. S. Zaborowski (radovi 1900.-1905.) 4.43. H. Krahe (radovi 1925.) 4.44. L. Lenard (radovi 1927.) 4.45.1. Mui (1934.-) 4.46. O. Marti III. Povijesni dokazi pradomovine Slavena 1. Veneti 1.1. Veneti u Panoniji 1.2. Veneti u Troji 1.3. Veneti u Italiji 1.4. Veneti u Galiji 1.5. Veneti na Baltiku 1.6. Veneti u Karantaniji 1.7. Veneti u Istri 1.8. Veneti u Liburniji 1.9. Veneti u Japodiji 1.10. Veneti u Dalmaciji 1.11. Veneti na rijeci Moravi 1.12 Veneti na rijeci Zeti i Morai

68 68 68 68 68 69 69 69 69 70 70 70 71 71 72
73 73

2. Panoni 2.1. Znaenje imena Panona 2.2. Panonsko-dalmatski ustanak 2.3. Etnike granice Panona 2.4. Panoni sjeverno od Drave 2.5. Panoni izmeu Save i Drave 2.6. Panoni juno od Save 2.7. Slavenstvo Panona IV. Antropoloki dokazi autohtonosti Slavena V. Arheoloki dokazi autohtonosti Slavena 1. Kultura sojenica 2. Kultura jantara 3. Kultura arnih polja 4. Podunavske arheoloke kulture 5. Kontinuitet stanovnitva VI. Mitoloki dokazi autohtonosti Slavena 1. Slavenska mitologija 2. Orijentalna mitologija VII. Lingvistiki dokazi 1. Onomastika kao dokaz seobe Zakljuak Zusammenfassung

137

140 141 145 147 148 156 159

166 169 169 173 181 189 191 193 193 196 200 202 217 223

76 81 84 88 89 91 103 106 108 110 121 130

11

Prilog Antiki geografski rjenik Izvori Literatura Index Biljeke o piscu Biljeke o piscu Popis autorovih knjiga, studija i znanstvenih skupova Recenzija akademika Vojislava Nikevia Rezension des Akademikers Vojislav Nikevi Recenzija akademika Radoslava Rotkovia Rezension des Akademikers Radoslav Rotkovi

230 239 253 258 271 282 282 283 285 286 287 288

Uvod
Cilj je ove knjige bila potraga za odgovorom na pitanje gdje je bila pradomovina Slavena, jer sustavno multidisciplinarno istraivanje o tome pitanju ne postoji do danas. Ve sam na svjetskom kongresu arheologa 1996. na poziv Ruske Akademije Nauka u Novgorodu uputio na injenicu da su se u znanstvenim krugovima u XIX. st. vodile najee rasprave meu historiarima, arheolozima, antropolozima i slavistima o pitanju gdje je bila pradomovina Slavena i odakle je krenula seoba, pa je to tema i ove knjige. O ni jednom pitanju u znanosti nije bilo toliko razliitih teza i hipoteza kao o pitanju pradomovine Slavena. Ni jedno pitanje u znanosti nije stajalo toliko pod razliitim ideolokim utjecajima kao pitanje pradomovine Slavena. No ipak sustavnog multidisciplinarnog istraivanja o tome pitanju ne postoji do danas. Mi smo prvo prikazali sve teorije koje su postojale o pradomovini Slavena od srednjeg vijeka pa sve do danas, a onda smo na temelju historijskih, antropolokih, arheolokih, mitolokih i lingvistikih istraivanja dali odgovor gdje je bila pradomovina Slavena. Dok su jedni govorili o pradomovini Slavena u istonoj Aziji, drugi su ju traili u Europi, na istoku, zapadu sjeveru ili jugu. Naa su istraivanja zapoela od Troje, jer se u Troji i trojanskom ratu 1174.-1874, pr. Kr. prvi puta spominju Veneti odnosno Slaveni pa je to bila polazna toka. Kod te polazne toke smo ustanovili da su Panoni doli u Troju iz Panonije. Dok se prije govorilo o Balkanu gdje su bili Grci, Traani, Iliri, Kelti, druga bezimena romanizirana stanovnitva i slino, Panoni su se kao najstariji narod jugoistone Europe potpuno zanemarivali, a pod Panonima se imaju shvatiti Veneti, odnosno Slaveni. Ime Balkanski poluotok prema planini Balkanu u Bugarskoj nije podobno. Taj je pojam je uveo 1808. njemaki geograf A. Zeune koji je mislio da Stara planina Balkan Haemus povezuje okolne narode slino kao Apenini u Italiji. To je potpuno krivo jer se na tom podruju radi o razliitim narodima s razliitim etnitetima, kulturama, religijama i jezicima. Ako se ve govori o povezivanju ireg podruja onda se ne bi smjelo govoriti o Balkanskom poluotoku nego o Dinarskom poluotoku, jer nam je u irem podruju planine Dinare poznat povezujui Dinarski antropoloki tip, dok o nekom balkanskom antropolokom tipu ne moe

12
biti govora. Dinarskim poluotokom bi se preciznije oznaio onaj dio jugoistone Europe u kojem se nalazio antropoloki tip Veneta odnosno Slavena. Mi smo se odluili za naziv srednje Podunavlje, kako je to do sada u znanosti bilo uobiajeno pa smo i ovoj knjizi dali naslov Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju. Dinarski poluotok jugoistone Europe nije neki poluotok koji bi Europa trebala prihvatiti, nego je on najstariji etniki dio te Europe. O podrijetlu junih Slavena nije se u posljednje vrijeme mnogo istraivalo. Od 1945. godine je povijesna znanost u itavom slavenskom svijetu u zastoju, jer je od Oktobarske revolucije 1917. godine, otkada su u Rusiju doli na vlast boljevici, a naroito od 1945., vailo da je pradomovina Slavena bila u Rusiji. To je bio slubeni stav i dogma svih slavenskih akademija nauka koje su stajale pod komunistikom ideologijom, tako da se o iskonima Slavena nije istraivalo. Istraivalo se samo utoliko, ukoliko je to odgovaralo liniji ideologije. Zbog toga je razumljivo da su svi slavenski znanstvenici tumaili da je pradomovina Slavena bila u nekom neodreenom prostoru iza Karpata ili u Podnjeprovlju i da su se na jug doselili istom izmeu VI. i VII. st. Jo danas ima autora koji su u zabludi da se o Slavenima na jugu ne moe govoriti prije VI. I VII. st.

13
srednjeg Podunavlja, jer nam to potvruju, arheoloke kulture: kultura sojenica, kultura jantara i kultura arnih polja, kao i mitologija. To je dakle bio glavni uzrok ovoga rada i glavni poticaj za istraivanje podrijetla junih Slavena u Jugoistonoj Europi, jer je najstariji prilaz nacionalnim povijestima pojedinih naroda jugoistone Europe mogu samo onda ako se rijei pitanje podrijetla i pradomovine Slavena u cjelini. U stara su vremana juni Slaveni bili vea cjelina, ali su ih esto povijesni uzroci dijelili na vlastitu tetu. Sve su to pitanja koja nisu dovoljno valorizirana. Za poljsko-ruskog historiara J. Potockog se kae da je cijeli ivot istraivao podrijetlo Slavena, pa ipak njegova istraivanja nisu osvojila slavenski znanstveni svijet. Ako ovaj rad uspije uvjeriti slavenski znanstveni svijet da najstariji Slaveni potjeu iz jugoistone Europe, iz srednjeg Podunavlja, ili Dinarskog poluotoka onda je ova knjiga ispunila svoj cilj. Takoer je ispunila svoj cilj ako se bude vie istraivala venetologija od ilirologije, jer su Panoni i Veneti ipak najstariji narod ju goistone Europe.

Vrlo je zanimljiva injenica, da su veliki ruski strunjaci XIX. st. za pradomovinu Slavena, kao Karamzin, Samokvasov, Leopardov, Sahmatov, Bezobrazov i drugi nauavali da je pradomovina Slavena bila na jugu. Tu je tradiciju prekinula Oktobarska revolucija pa je tako ostalo sve do 90.-tih godina prolog stoljea. Istom su novi ruski znanstvenici kao Trubaev opet poeli nauavati da je pradomovina Slavena bila na srednjem Podunavlju. Danas je nestalo ideologije boljevizma i komunizma, pa bi znanstvenici jugoistone Europe trebali stati na svoje noge. Moda e ova knjiga biti poticaj da se pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju poinje sustavno istraivati, jer nam je ve dosta nekvalificiranih izjava i miljenja o tom pitanju. Ako bismo i htjeli govoriti o pradomovini Slavena u podrujima dananje Rusije, onda bi najstarije narode kao Panone, odnosno Venete morali smjestiti u ta podruja a to nema nikakva smisla. Zbog toga se mora polaziti o jugoistone Europe, iz ireg podruje

14

15
autohtonost je dovoljna injenica da se na nekom tlu ne pojavljuje stariji narod od onog koji nazivamo autohtonim ili iskonskim. Upravo je to sluaj kod Panona i Veneta koji se pojavljuju u junom porjeju Dunava, gdje nam nije poznati neki stariji narod od njih. Zbog toga je Dio Kasije imao pravo kad je Panone u Panoniji nazivao uroenim stanovnitvom ili starosjediocima.

I. Pojam autohtonosti
Kad govorimo o najstarijoj povijesti Slavena u srednjem Podunavlju, nuno se namee pitanje njihove autohtonosti! No prije nego govorimo o autohtonosti Slavena, potrebno je naglasiti da u znanosti nije bilo jedinstva kad se govorilo o tom pitanju. Neki su autori shvaali autohtonost u laikom smislu "da ni jedan narod na svijetu nije starosjeditelj ili prastanovnik na podruju gdje danas ivi" i da "nema naroda koji na sadanjem tlu ivi od vremena Adama i Eve".1Ovo se nastrano miljenje o autohtonosti mora odbaciti jer mi ne piemo ovdje povijest ovjeanstva nego povijest Slavena pa se ne vraamo u vrijeme kad jo nije postojala svijest o plemenskoj ili narodnoj pripadnosti. Navikli smo govoriti o uroenicima u Africi i Americi, ali ne rabimo taj pojam za Europu kao da u njoj nije bilo uroenika i kao da se itava Europa od nekuda doselila. Zbog toga nas pisci iz rimskog doba upuuju na europske uroenike. Kad je Tacit opisivao Germaniju, rekao je da Germane smatra uroenim: "Ipsos Germanos indigenas crediderim".2 Rimski pisci govore i o Panonima kao uroenicima. Slovenski znanstvenik B. Grafenauer na poseban nain shvaa autohtonost. Prema njemu je autohtonost plod razvoja na nekom tlu, jer je odreeni narod izrastao mijeanjem razliitih starosjedilakih, sastavnih dijelova i razliitih doseljenika. Upravo je zbog toga neki narod autohton, jer se uobliio ne kao prvi stanovnik, ve kao plod razvoja na nekom tlu.3 ini se da se shvaanje autohtonosti koja je plod razvoja neke izmijeane amorfne mase na nekom tlu mora zabaciti, jer pojam autohtonosti ipak trai da ne postoji stariji narod na nekom tlu od onog koji nazivamo starosjedilakim ili autohtonim. Tree poimanje autohtonosti polazi od starosjedilatva. Latinsku rije "autochtonus" moemo prevoditi kao onaj koji se prvi pojavljuje na nekom prostoru.4 Dio Kasije je nazivao Panone uroenicima.5 Za
Marinko, M., Indoiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2000., str. 139. Publius Cornelius Tacitus. Germania. Ausgabe E. Fehrle. Mnchen 1929. 2/1. 3 Grafenauer, B., Knjievni list, Ljubljana, 3.X. 1985. 4 Marevi, J., Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb, 2000., str. 286. 5 Dio Cassius, Rmische Geschichte, T. III., Mnchen 1986. Band III., Buch 49. Nr. 37,2
2 1

16

17
Koubraatha (Kubrata) koji je pobjegao pred Hasuarima (Hazarima) iz bugarskih planina. On je protjerao Avare. Traciji pripada Carigrad, prekrasan grad na ulazu morskih vrata u Crno more, na Bosporu na 6 strani Tracije. 20. milja od Carigrada je udaljena Heraklea". Prema ovim navodima su u Daciji bila traanska plemena a pod traanskim plemenima slavenska. Nas ovdje naroito zanimaju navodi, da su Sklavini doli iz kraja oko rijeke Dona. Ti se navodi podudaraju s navodima M. Vasmera koji govori da su Skiti od 8. na 7. st. pr. Kr. protjerali Kimere iz june Rusije i ostali na teritoriju izmeu Dona i Dunava.7 To znai da je 25 plemena Slavena bilo prvotno na Dunavu, odatle su tjerali Kimere preko Dona pa se onda vraali natrag. 1.2. Kuzma iz Praga (1045.-1125.)
iv

II. Teorije podrijetla Slavena

Teorije su podrijetla Slavena vrlo raznolike. Jedna je grupa znanstvenika traila pradomovinu Slavena na istoku, druga na zapadu, a trea na jugu. Neki su traili pradomovinu Slavena i izvan Europe u Indiji, zapadnoj Aziji, Mazopotamiji ili Sarmaciji. Mi emo dati pregled svih teorija o podrijetlu Slavena koje su zastupane od srednjeg vijeka pa sve do danas, da bismo ustanovili koja teorija ima najvie dokaza da bismo ju prihvatili.

1. Zastupnici azijske teorije

Zastupnike azijske teorije o podrijetlu Slavena moemo datirati ve u V. st. po. Kr. Kasnije nalazimo autore iz XIII. i XV. st. koji su govorili o iranskom ili sarmatskom podrijetlu Slavena iz Babilona i Mezopotamije. To se pitanje nije do sada obraivalo pa je dobro dati kratak pregled. 1.1. Moses Corenaci (iz Karina u V. st. po. Kr.) Moses Corenaci je armenski povijesnopisac koji je, po vlastitim navodima, ivio u V. st. a povijest Armenije je obradio do 440. godine, pa se ta godina uzimala kao posljednja godina njegova ivota. Naziv Corenaci je polatinjeno ime mjesta Karina koje se nalazilo na izvoru rijeke Eufrata u Armeniji. Kad su Rimljani osvojili Armeniju, jedan se dio stanovnitva razbjeao i doao na Jadran, o emu svjedoe jo danas imena mjesta Donji Karin, Gornji Karin, Karin i Karinsko more. Od Mojsija iz Karina potjee i Geografija. Jedna je geografija dulja, a druga kraa. Kraa se pripisuje Corenaciju. U toj kraoj geografiji govori o Slavenima, pa donosimo prijevod itavog pasusa: "10. Tracija, na istoku Dalmacija, blizu Sarmacije, poinje na rijeci Tarus do Dunava. Tamo ima pet malih zemalja i druge kao Verumus i Dardanija, nazvana Tetrapolis. Na jugu postoji u pravom smislu Tracija, a na sjeveru velika zemlja Dacija nastanjena sa Sklavinima kojih ima 25 plemena. Zemlja je potpala pod vlast Gota koji su doli iz otoka Skanije (Skandije) koji Germani nazivaju Haemija. Sklavini su doli iz kraja oko rijeke Tanaisa (Dona) i osvojili druge zemlje Tracije i Makedonije te doli u Ahaiciju i Dalmaciju. Vojska Tracije je sastavljena od Tantalida, Sarda, Sicilida itd. Tamo su dva gorska lanca i rijeka Dunav koja ima 6 pritoka, jezero i otok po imenu Peuce. Na otoku ivi Asparhroug (Asparhrug), sin

eki Ijetopisac Kuzma iz Praga (1045.-1125.) pisao je o dolasku Ceha iz donje Mezopotamije, dananjeg Iraka, iz Babilona nakon opeg potopa i babilonske pomutnje jezika. esi su doli preko tri rijeke i naselili se na rijeci Labi i Ripejskim gorama (gorje St. Georgen) na Vltavi i Ohri.8 1.3. Dalim (1282.-1314.) eki Ijetopisac Dalimil koji je napisao eku kroniku u stihovima izmeu 1282.-1314. govori da su se Slaveni nakon pomutnje jezika u Babilonu doselili u blizinu Grka i Ilira, odakle su se irili dalje.9

1.4. Pribik Pulkava (XIV. st.)

Kronika Pribika Pulkave koja je nastala polovicom XIV. st. govori da su se Slaveni nakon babilonske pomutnje jezika doselili preko Kaldeje i Bospora u Bugarsku, Srbiju, Dalmaciju, Hrvatsku, Bosnu, Karintiju, Istru i Krajinu.
6

Moses Corenaci, Geographie de Moise de Corene d'apres Ptolemee, texte armenien, traduit en ( pqr le P. Arsene Soukry, Venise 1881. p. 20.21.; VII. p. X., . . , 1877. Vasmer, M., Untersuchungen ber die ltesten Wohnsitze der Slaven, I. Die Iranier in Sdruland. Leipzig 1923. S. 76. Cosmae Pragensis Chronica Boemorum. Munumenta Germaniae Historica. Scriptores Rerum Germanicarum. Nova series. T. II. 1. Dalimil, Najstari ceskk rymovan kronika tak reneho Dalimila. K vydni pripravili B. Havrnek a J. Danhelka. Praha 1957.

18
Dalje navodi da je neki ovjek iz Hrvatske po imenu eh ubio svoga gospodara te pobjegao sa svojim narodom i doao u novu domovinu eku. Njegov brat ili prijatelj Leh se preselio sa svojim rodom u Poljsku. Potomci toga roda su se doselili u Pomorje, Kaubiju i Rusiju.10

19

1.7. J. Dubravius (XVI. st.)

U prvoj polovici XVI. st. je sarmatsku teoriju o podrijetlu Slavena zastupao eki znanstvenik J. Dubravius. Prema njemu je pradomovina Slavena bila u Ptolomejevoj Sarmaciji s granicama na zapadu na rijeci Visli, na sjeveru na Sarmatskom oceanu (Baltikom moru), na jugu u Karpatima, a na istoku na rijeci Don.14

1.5. Grigorij iz Sanoka (+ 1479.)

Ve je u XV. st. bila popularna sarmatska teorija o podrijetlu Slavena. Po njoj Slaveni navodno potjeu od iranskog nomadskog plemena Sarmata koje u III. st. pr. Kr. prelazi preko rijeke Dona, potiskuje skitske Skolote oko 250. pr. Kr., ugroava grke kolonije na sjevernim obalama Crnog mora i ve u 1. st. pr. Kr. dolazi do ua rijeke Dunava. Kasnije je ovdje obitavalo njihovo glavno pleme Roksolana, dok su drugi bili Jacigi.11 Iz sjevernog primorja Crnog mora ire se na zapad, jugozapad i sjever. Tu je sarmatsku teoriju o podrijetlu Slavena prvi iznio u XV. st. lavovski arhiepiskop Grigorij iz Sanoka (umro 1479.), prema kojoj se Ptolomejeva Sarmacija nalazila u zapadnoj Rusiju. Prema njegovim navodima su Slaveni podrijetlom iz ruske Sarmacije koja se nalazila u junim ruskim stepama. Predci Poljaka ive u pradomovini uz rijeku Vislu. Tu su bili antiki Veneti. Kasnije su ovi Slaveni doli u Daciju, Meziju i postepeno naselili Dalmaciju i Iliriju. To dokazuje, prema njemu, zajedniki jezik isti od Baltika do Jadrana.12

1.8. G. W, Leibniz (1646.-1716.)

Poznati filozof Gottfried Wilhelm Leibniz nije bio samo filozof, fiziar, tehniar, jurista i politiki pisac, nego i istraiva povijesti i filolog. On je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila u Sarmaciji15 te usporeivao slavenski i sarmatski jezik s jezicima Huna, Avara i Kazara.16

1.9. Mavro Orbini (sredina XVI. st.-1611.)

Poetkom XVII. st. dolazi na znanstvenu pozornicu Mavro Orbini koji smatra da su Slaveni doli iz Sarmacije i ivjeli na irokim prostranstvima Europe. On je vidio Slavene u mnogim narodima kao to su Vandali, Geti, Iliri, Goti, Alani, Avari i drugi narodi. Dalje govori da su eh i Leh doli iz dalmatinske Hrvatske.17

1.6. M. Kromer (1512.-1589.)

Hipoteza o podrijetlu Slavena Grigorija iz Sanoka iz ruske Sarmacije postala je u Rusiji vrlo popularna, ali je protiv nje ustao poljski znanstvenik Martin Kromer. On se protivio miljenju da bi Slaveni mogli potjecao iz ruske Sarmacije te je zastupao miljenje da su Slaveni potekli iz Sarmacije u istonoj Europi. To su bili Sarmati ili Vendi u pismenim izvorima. Ti su predci Slavena doli iz Mezopotamije. Iz istonoeuropske Sarmacije su se Slaveni raseljavali prema zapadu do rijeka Visle, Odre i Labe, a zatim preli Dunav i doli na Balkan.13

1.10. F. Cluver (XVII. st.)

Sarmatska teorija o podrijetlu Slavena razvijala se i u XVII. st. kada je F. Klver pisao o Venetima-Sarmatima, koji su bili predci Slavena. Prvotno su naseljavali sjeverno primorje Crnog mora. Ovdje su Veneti-Sarmati ivjeli ne samo u vrijeme Plinija, Tacita i Ptolomeja nego i u ranijim vremenima. Izlaui genealogiju od Noe, F. Klver je tvrdio da su od Noevih sinova proizali Kelti i Germani i da su oni pripadali europskom etnosu. Dalje navodi da su Veneti bili Sarmati i da je njihova pradomovina bila Sarmacija.18

10

Fontes rerum Bohemicarum. Praha, 1893. D.V. Harmata, J., Studies on the history of the Sarmatians, Budapest 1950. 12 Callimachi Vita Gregorii Sanoc (Wiszniewski). Pomniki historji i literatury Polski. T. IV. 13 Cromer M., Polonia: sive de origine et rebus gestis Polonorum. Basel 1562.
11

Dubravius, J. Historia regni Boiemiae. Praha 1552. Leibniz, G. W., Gesammelte Werke, hg. G.H.Pertz. 1. Folge: Geschichte, 4 Bde. (1843 ff.) 16 Leibniz G.W., Brevis delineatio meditationum de originibus gentium ductis potissimum ex indicio linguarum. Berolini 1605. 17 Orbini Mavro. Storia sul regno degli Slavi. Pesaro, 1601. 18 Cluver f., Germaniae antiquae libri tres. 1631.
15

14

20

21
su se selili na Don i Dnjepar. Za vrijeme Herodota Slaveni su se nazivali Budini, Nervi i Melanhleni.23

1.11. J. Chr. Jordan (1745.)

eki znanstvenik Jan Christian Jordan je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila na podruju izmeu Azovskog mora, Dona i Volge u susjedstvu sa Hunima. To je bilo vrijeme kada su u junoj Rusiji ivjeli Skiti i Sarmati. Odavde su se istom u III. st po. Kr. doselili na Karpate i do Dunava.19 On je traio da se moraju nuno razlikovati slavenski Sarmati-Vendi od Skita i Sarmata, jer su ovi potonji bili neslavensko pleme jugoistone Europe. Zbog toga nisu Slaveni mogli potei od njih. Prema Jan Christianu Jordanu su Vandali, Alani i Roksolani bili Slaveni. On je smatrao da su sarmatski Vendi u vrijeme kada su Skiti i Vandali obitavali u junoj Rusiji ivjeli pod imenom Meotida izmeu Azovskog mora, Dona i Volge u susjedstvu s Hunima. Odatle su se u III. st. po. Kr. preselili na Karpate i na Dunav.20

1.15. H. Kunstmann
Njemaki lingvista Heinrich Kunstmann je poeo oivljavati Nestorovu i Dalimolovu kroniku i govoriti o junoj kolijevci Slavena, ali u posljednje vrijeme sve vie naputa to miljenje, pa misli da su se Slaveni doselili iz prednje Azije, od Aralskog jezera i Kaspijskog mora istom u VI. st. po. Kr. jer su ih Huni i Avari potisnuli. H. Kunstmann naglaava da dosadanjoj znanosti nije bilo mogue odgovoriti na pitanja gdje je bila pradomovina Slavena. To je istina, jer se nije historijski zapoelo od Troje, a arheoloki od antike Panonije, od Dunava do Vardara i od Dunava do Jadrana, pa zbog toga luta i H. Kunstmann kad govori da pradomovina Slavena nije bila na Balkanu nego je seoba ila preko Balkana u srednju i sjevernu Europu. Njemu su najvaniji putokazi za seobu Slavena imena plemena, gradova i rijeka. Zbog toga govori o centrima iz kojih je proizala seoba, a to su prijanja provincija Dalmacija, Ilirik, Prevalitana i Epirus nova, dakle podruja jugozapadnog Balkana, ali navodi i grku provinciju Tesaliju. Seoba je po njegovom miljenju zapoela istom u VI. st. s dolaskom Avara i padom gepidske vlasti izmeu Dunava i Tise te odlaskom Langobarda iz Panonske nizine u Italiju u VI. st. Nije shvatljivo kakva je povezanost izmeu Gepida u sjevernoj Panonskoj nizini i odlaska Langobarda iz Panonije, na ije mjesto dolaze Avari, sa seobom Slavena iz Azije a onda Ilirika, Prevalitane, Epirus nove i grke provincije Tesalije na sjever. Jesu li se moda Slaveni s juga preko avarskog podruja selili na sjever? Promjena vlasti u Karpatskoj kotlini prouzroila je, po Kunstmannovu miljenju seobu, Slavena od Aralskog jezera ili od Kaspijskog mora preko Balkana u srednju i istonu Europu, sve do Baltikog mora. H. Kunstmann ne dokazuje svoje miljenje, nego to samo pretpostavlja, jer izriito kae da si ovakvu seobu Slavena prvo na Balkan a onda velikim rijekama Dunavom, Labom, Odrom i Vislom na sjever moemo i sami predstaviti.24 H. Kunstmann se u najnovijim radovima priklanja hipotezi poljskog znanstvenika H. tovmianskog koji je
23

1.12. J. E. Vosel (1803.-1872.)

eki historiar J. E. Vosel (1803.-1872.) nije dodue govorio da bi se Slaveni doselili iz Irana ili Sarmacije, ali govori da su doli iz Azije preko Kavkaza.21

1.13. A. A. Nekrasov (1837.-1905.)

Miljenje o azijskom podrijetlu Slavena koji su se istom na Kavkazu odijelili od arijevaca i otili u istonu Europu zastupao je A. A. Nekrasov (1837.-1905.).22

1.14. A. F. Rittich (XIX. st.)

A. F. Rittich je u 80-tim godinama XIX. st. zastupao miljenje da su Slaveni kao i druga plemena arijevaca, doli iz Indije, i da su neko vrijeme ivjeli u prednjoj Aziji juno od Crnog i Kaspijskog mora. Odavde

Jordan J. Chr. De originibus slavicus opus chronologico-geographico-historicum. Vindobone 1745. Jordan J. Chr. De originibus slavicus opus chronologico-geographico-historicum. Vindobonae, 1745. 21 R. 3. 6biro^ . 1875. 22 , . . 1> , , 1879.
20

19

24

.. . - . 1885. Kunstmann, H., Der vlkerwanderungszeitliche Zug der Slaven von Balkan na Mittel- und Osteuropa, u: Mui I., Podrijetlo i pravjera Hrvata. Split, 1991., str. 316.

22

23

zastupao miljenje da se pradomovina Slavena nalazila izmeu Aralskog jezera i Kaspijskog mora.25 Ove navode H. Kunstmanna treba odbaciti, jer nisu niim dokazani. Avari su doli na Balkan 567./S68., a Slaveni su ve ovdje jo prije Avara, jer grki pisac Prokopije govori da su 536. Slaveni bili na strani Rimljana, kada su Goti zauzeli Rim. Prokopije kae da su dvadest dana nakon to su Goti zauzeli Rim i luku Portus doli rimski zapovjednici Martin i Valerijan sa 1.600 konjanika, a veina su bili Huni, Slaveni i Anti, ija je domovina bila s onu stranu Dunava, nedaleko od njegove obale.26 To je prvo spominjanje Slavena pod tim imenom 536. godine. U to vrijeme nije jo bilo Avara na Dunavu. Ako Prokop kae da su Slaveni ve 536. imali svoju domovinu s onu stranu obale rijeke Dunava, onda su ti navodi dovoljni da pobijemo miljenje H. Kunstmanna o dolasku Slavena s Aralskog jezera ili Kaspijskog mora pred pritiskom Avara, jer sve okolnosti govore da je Prokop ipak mislio na malo dulju domovinu Slavena na Dunavu. Ako dakle Prokop govori 536. godine o domovini Slavena s onu stranu Dunava, a Pavao akon 607. godine o Slavenima u Panoniji od Zelije do Medara kod Nove Gradike: "Erat enim Sclavorum habitatio in illis locis",27 ili kasnije o domovini Slavena "Sclavorum patria",28 onda se ovdje ipak misli na dulji boravak i trajanje domovine Slavena i s jedne i s druge strane Dunava, pa o nekim Neoslavnima u tim podrujima ne moe biti govora. ini se da si je Kunstmann kao slavista pogreno predoio pradomovinu Slavena i njihovu seobu jer su oni na srednjem Podunavlju bili starosjedioci izriito kae Nestor: " cyrb ".29 No Nestor nije jedini, koji govori o najstarijim Slavenima na Dunavu. To emo dokazati i s ostalim antikim piscima, a naroito arheolokim kulturama i to kulturom sojenica, janatara i arnih polja. H. Kunstmann ne priznaje Venete ^Slavenima, pa se po njegovom miljenju Slaveni spominju istom u VI. st. ini se da je tu H. Kunstmann ostao sam, jer veina znanstvenika govori o Venetima kao
Kunstmann, H., Die Slaven, Stuttgart 1966., str. 65.-G6.; lowmianski, H., Studia nad dziejami Stowianszczyzny Polski i Rusi w wiekach rednich. Poznan 1986. 26 Procopii de bello Gothico. Ed. Haurym, l, Lipsiae 1963. Bella VII, 13. 27 Pauli historia Langobardorum., lib. IV. nr. 37 28 Ibidem, lib. VI. nr. 52. 29 . . . -. - 1950. . 11.
25

Slavenima. M. Vasmer kae jasno da se Veneti redovito smatraju Slavenima. Tu se poziva na K. Mllenhoffa kad kae : "Unter Venedi werden gewhnlich die Slawen verstanden".30 Da su Veneti bili Slaveni, priznaje i J. Herrmann. Osim toga navodi Vita st. Columbani, Jordan i Fredegar da su Veneti bili Slaveni, kako emo to kasnije vidjeti.

2. Zastupnici istonoeuropske teorije

Zastupnike istone teorije o pradomovini Slavena moemo podijeliti na dvije grupe. Jedni govore neodreno o podruju iza Karpata a durgi o porjeju rijeke Dnjepra od Baltika do Crnog mora.

2.1. Anonim iz Ravene (XII. st.)

U XII. st. se pojavljuje Guido iz Pize, poznat kao Anonimus Ravenatis. On govori da su najstariji Slaveni doli iz Skitije i da su se nalazili meu narodima Finaca, Normana, Karpa i Roksolana. Na daljenjem mjestu govori o dvije Skitije. U manjoj Skitiji su ivjeli Slaveni a u veoj Kazari.31 Prema navodu ruskog arheologa Sedova ova se "Slavenska Skitija" anonimnog kozmografa iz Ravene nalazila u Ptolomejevoj Sarmatiji, tj. u oblasti Baltikog mora i Karpata.32

2.2. F. Vrani (1551.-1617.)

Na prekretnici XVII. st. zastupa hrvatski znansvenik iz ibenika Faust Vrani da su Slaveni doli iz Rusije, iz Moskve. On navodi da su antiki geografi mjesto Rusije navodili Sarmaciju odakle potjeu slavenski narodi iz Rusije ili Moskve. Oni su preli preko rijeke Dunava i naselili se u Bugarskoj. Drugi dio Slavena se naselio u Poljskoj, na obalama Baltikog mora i Danske, na podruju Vandala i Gota. Jedan dio Slavena iz Rusije naselio je eku, Moravsku, leziju i Luicu. Iz Poljske su se doselili na jug. Oni su preli Karpate i doli u Panoniju, Dalmaciju i Makedoniju.33

Vasmer, M., Die Urheimat..., str. 119.; Mllenhoff, K., Deutsche Altertumskunde II, Berlin 1881,77. 31 Ravennatis Anonimi Cosmographia et Guidonis Geographica. Berolini 1962. 32 , B. B., ca^. 1994., . 10. 33 Dictionarium Septem diversarum linguarum. Praha, 1605..

30

24

25

2.3. J. Rasti (1669.-1735.)

Prilikom znanstvenog skupa "Etnogeneza Hrvata", odranog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u sijenju 1989. navodi Josip Lui Junija Rastia koji je zastupao miljenje da su se Slaveni doselili iz hladnih skitskih prebivalita, preli Dunav i uinili neizmjerne tete u Iliriku, naselili se u njemu i ostali.34

2.6. W. Surowiecki (1824.-)

U prvoj polovici XIX. st. zastupa poljski znanstvenik W. Surowiecki miljenje da su se Veneti odnosno Slaveni, Plinija, Tacita i Ptolomeja irili od rijeke Visle do gornjeg Dnjepra i Volge i primicali Baltikom moru.38

2.7. V. Jagi (1838.-1923.)

Vatroslav Jagi iz Varadina je tvrdio da su Slovenci, Srbi i Hrvati doli sa istoka u dananja podruja u VI. i VII. st. i to izmeu 600. i 640.39 On nije bio potpuno siguran u svojim izlaganjima jer je od poetka zastupao miljenje da su se Kelti doselili u III. st. u podruje Ilira izmeu Save i Drave i protjerali Slavene. Pred kraj ivota zastupa ipak miljenje na temelju imena Bistrica (Bustricius) u Panoniji da je mogue da je postojao stalni boravak pojedinih manjih dijelova Slavena koji su ovdje bili prije Kelta. Te manje dijelove je vidio u plemenu Ozerijata i Karpa.40

2.4. P. J. afarik (1795.-1861.)

P. J. afarik je prvotno zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila na jugu.35 Tu je afarik prihvatio navode Nestora o prastarim sjeditima Slavena na Dunavu i smatrao da su imena Daana i Panona slavenska. On je govorio da su ilirski Veneti bili Slaveni. Za Ilire je mislio da su Albanci. Priznao je navode Nestora da su Vlasi potisnuli Slavene s Dunava, ali ne sve. Protjerani Slaveni su se vratili s Hunima na Dunav i rijeku Tisu. Kasnije je afarik zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila na istoku od Odre do Dnjepra i od Karpata do Baltika i Ilmenskog jezera.36 P. J. afarik je tipian primjer kolebanja u pitanju pradomovine Slavena, jer je pod ideolokim utjecajima promijenio miljenje i zastupao istonu teoriju.

2.8. A. S. Budilovi (1846.-1909.)

A. S. Budilovi je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila na Dnjepru, Zapadnom Bugu i Potkarpatima. To su po njegovom miljenju bili Herodotovi Budini u sjeverozapadnoj Skitiji.41

2.5. F. Miklosich (1813.-1891.)

U drugoj polovici XIX. st. zastupa istonu teoriju F. Miklosich, koji je tvrdio da je pradomovina Slavena bila na rijeci Dnjepru i Karpatima. Slaveni ve u V. st. prelaze preko Dunava i zaposjedaju istone zemlje Balkanskog poluotoka.37 Miklosich se u znanstvenom svijetu smatra utemeljiteljem moderne slavistike.

2.9. T. Mareti (1854.-1938.)

Polovicom XIX. i u prvoj polovici XX. st. zastupa istonu teoriju o dolasku Hrvata i Srba za vrijeme Avara hrvatski lingvista iz Virovitice Tomislav Mareti.42 On je naroito protiv Nestorove kronike koja govori o najstarijim Slavenima na Dunavu, pa kae da je Nestor napisao "ne narodnu tradiciju ve njeiju izmiljotinu, moda kaludjersku".43 Tu je bio oito pod utjecajem ekog arheologa i antropologa L. Niederlea (1865.1944.) iz Praga koji je rekao o Nestorovoj kronoci da je ona "iznalazak
Surowiecki, W., Sledzenie poczatku narodow slovianskich. Warszawa 1824. Jagi, V., Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Zagreb, 1867. 40 Jagi, V., Archiv fr slavische Philologie XXIII. 1901. 41 , A. C. nepsobiTHwe , . . . 1865. 42 Mareti, T., Slaveni u davnini. Zagreb 1889. 43 Mareti, T., Slaveni u davnini..., str. 29.
39 38

34

Chronica Ragusina Junu restii, ab origine Urbis usque ad annum 1451, ed. Nodilo , MSHSM XXV, 1893, 14.-15.; Lui, J., Podaci o doseljenju Slavena u starijoj dubrovakoj historiografiji., u Entogeneza Hrvata..., str. 80.-81. 35 afarik P. J., ber die Abkunft der Slaven nach Lorenz Surowiecki, Ofen 1828. 36 afafik P. J., Slovanske staroitnosti. Praha 1837. 37 Miklosich, F., Die slavischen Elemente im Rum. 1862.

26

27

junoslavenskog klera". Jo i danas ima protivnika Nestorove kronike, ali se ini da je ona ipak raena na temeljima navoda antikih pisaca, jer je u biti i ova knjiga raena na izvorima antikih pisaca, pa dolazi do istog zakljuka kao i Nestor, da su najstariji Slaveni bili na Dunavu.

44

kasnije u III. i VI. st. su ili dalje prema Alpama i u Balkansko gorje. Pri toj svojoj tvrdnji o pradomovini Slavena iza Karpata ostao je Niederle i u svome posljednjem djelu Slavenske starine.47

2.10. G. Kossinna (1858.-1931.)

Njemaki arheolog G. Kossinna (1858.-1931.) je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bita na rijeci Pripjet. Odavde su se u IV. st. poeli iriti prema zapadu na rijeku Labu, zauzeli su Balkan i Jadransko more.45

2.12. M. Vasmer (1886.-1962.)

Max Vasmer je jedan od rijetkih slavista koji nije samo tvrdio da je pradomovina Slavena ovdje ili ondje, nego je stvarao zakljuke na temelju lingvistikih istraivanja. No kako ni on nije mogao lingvistiki obuhvatiti sva odreena podruja, njegova istraivanja nisu dovrena. Prema M. Vasmeru pradomovina Slavena se nalazila u podrujima Pripjeta i gornjeg Dnjepra pa sve do Baltikog mora. Prema njegovu miljenju juni su Slaveni za vrijeme provale Huna bili jo na sjeveru i sa zapadnim Slavenima i Rusima inili su jedinstvo. On kae da je prije praslavenskog vremena bilo jo jedno starije vrijeme koje se moe nazvati baltoslavenskim. Tada su slavenska plemena tvorila s predcima Litvanaca, Latvijaca i starih Prusa jedinstvo koje se moe nazvati baltoslavensko.48 Poetke germansko-slavenskog susjedstva stavlja u V. st. pr. Kr., a prekid se ne moe ustanoviti do VIII. st. po. Kr.

2.11. L. Niederle (1865.-1944.)

U drugoj polovici XIX. i poetkom XX. st. dolazi na znanstvenu pozornicu eki arheolog Lubor Niederle (1865.-1944.), jedan od najprominentnijih zastupnika istone teorije. On je nauavao da su se Slaveni doselili s podrja iza Karpata, odbijao je dunavsku teoriju o najstarijem podrijetlu Slavena te ih je traio u Budinima i Skitima Herodota.46 Niederle je slijedio njemake autore Karla Mllenhoffa, Roberta Rsslera i Ernsta Diimmlera kojima je pradomovina Slavena bila na istoku Karpata, istono od rijeke Visle, na sjeveru do Dnjepra i grada Smolenska i dalje na rijeci Desnoj. Odatle su Slaveni ili na zapad i jug, prekoraili Karpate i naselili se u zemljama gdje su ostavili arheoloku kulturu arnih polja. On je zapazio kulturu arnih polja u luiko-leskom tipu u Maarskoj i uputio na tamonja sjedita Slavena ve iz prastarih vremena, ali ne priznaje da bi im tu mogla biti pradomovina. L. Niederle je tvrdio da je pradomovina Slavena bila na istoku na temelju kulture arnih polja, ali je tu kulturu premjestio nekoliko stoljea ranije od kulture arnih polja u srednjem Podunavlju, jer je znao da je kultura arnih polja u srednjem Podunavlju starija. On govori o prastarim Slavenima u Panoniji, jer mu je kao arheologu bilo dobro poznato da se u arheologiji zastupa miljenje da su nosioci kulture arnih polja bili Slaveni, a najstarije tragove ove kulture nalazimo u srednjem Podunavlju. Zbog toga govori o prastarim Slavenima u porjeju srednjeg Dunava, ali se ne usuuje priznati da su oni ovdje starosjeditelji. Prema Niederleu je pradomovina Slavena bila iza Karpata, ali su u prastara vremena obitavali u ekoj i Maarskoj a istom
44 45 46

2.13. F. ii (1869.-1940.)
Hrvatski povjesniar Ferdo ii iz Vinkovaca bio je prvi koji je pokuao opisati najstarije stanovnitvo srednjeg Podunavlja te govori o najstarijim stanovnicma Traanima, Ilirima i Keltima. Za Traane navodi da su najstariji stanovnici na Balkanu i da su se irili "od Crnog do Jadranskog mora",49 ali da im tu nije bila pradomovina ve su se doselili iz "june Rusije i zapadne Rumunjske preko donjeg Dunava".50 F. ii ne navodi meutim da su se u antiko doba imenom Iraana nazivala i druga plemena. Tako se kod Pseudo Skimna moe proitati da su i Istri zvani Traanima.51 Prema Armenskoj geografiji Mojsija iz Karina iz V. st. po Kr. 52 ivjelo je meu traanskim plemenima 25 slavenskih naroda. Zanimljivo je da Mojsije iz Karina ne poznaje Ilire na Balkanu, a govori o provinciji
47 48

49 50

Niederle, L., Slovanske Staroitnosti, Praha 1902. Vasmer, M., Die Urheimat..., str. 119. Sui, M., Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske, Zadar, 1996., str. 500. VII no P. X. ( ), . . . . 1877., . 21.

Niederle, L. Slovanske staroitnosti, I./L, 7.-9. Kossinna, G., Zur lteren Bronzezeit Mitteleruropas. Berlin 1912. Niederle, L. Slovanske staroitnosti, I./1.

51 52

Isto, str. 38. Isto, str. 38.

28
Dalmaciji. Karin nije bio samo grad na izvoru rijeke Eufrat nego i provincija u visokoj Armeniji. Na daljnjem mjestu kae ii da su prve historijske vijesti o istonoj obali Jadranskog mora u vezi s grkim imenom i da su najstariji pisani historijski spomenici grkog postanka.53 Istina je da su Jonjani kao moreplovci prvi otkrili Jadransku obalu oko 2000. godine pr. Kr. i da su poeli na Jadranu stvarati prve trgovake kolonije, ali te kolonije ne bi stvarali da je Jadran bio etnoprazni prostor. To znai da je i prije Grka postojalo nekakvo stanovnitvo na obalama Jadrana. Prema iiu dolaze nakon Traana Iliri: "Poslije Iraana sali su Iliri sa sjeverozapada i potisnuli Traane na istok".54 Gdje je bio taj sjeverozapad odakle su doli Iliri, to F. ii ne objanjava, a na daljnjem mjestu kae upravo obratno da su Iliri prvo obitavali juno od srednjeg Dunava. Kad opisuje podruje Ilira, pridaje im ona podruja koja dananja znanost sa sigurnou ne prihvaa. F. ii kae: "Iliri se raspadahu na mnogobrojna plemena, nastavajui najprije svu zemlju juno do srednjega Dunava (Bea i Budima) do grkih mea, dok se na zapad protegoe pod imenom Veneta do rijeke Pad".55 F. ii je bio jedan od najveih hrvatskih pobornika istone hipoteze podrijetla Slavena. Njegova je najvea zabluda upravo u tome to je smatrao da su navodi Plinija, Tacita i Ptolomeja najstarije spominjanje Veneta odnosno Slavena u 1. st. po. Kr. On kae: "U povijesti se Slaveni javljaju razmjerno dosta kasno. Pisci iz ranijeg rimskog carskog doba (Plinije, Tacit i Ptolomej) nazivaju ih Venedima (Venedi, Veneti, Ouenedai) i smjetaju u porjeje gornje i srednje Visle, izmeu Karpata i Baltikog mora".56 F. ii je kao i svi ostali hrvatski historiari mislio da povijest junih Slavena zapoinje u VI. st. po. Kr., za vrijeme bizantinskih careva Justina i Justinijana. F. ii kae: "Prve provale Slavena i Anta u bizantinske provincije juno od donjeg Dunava, koje zabiljeie bizantinski Ijetopisci, poinju u prvoj polovini VI. stoljea. Od toga vremena, dakle, datira i

29
historija Junih Slavena, obiljeena vladanjem cara Justina I (518-527), a jo vie njegova nasljednika Justiniana (527-565)".57 Naroito je upadno da govori o Ilirima koji se "na zapad protegoe pod imenom Veneta do rijeke Pad".58 Najstarije spominjanje Veneta odnosno Slavena datira istom s Plinijem, Tacitom i Ptolomejem a to je neispravno, jer Venete spominju ve Homer, Herodot, Euripid, Sofoklo, Strabon, Cezar, Pomponije Mela i Tit Livije u Podunavlju. Ferdo ii je svom svojom snagom odbijao podatke Nestorove kronike o najstarijim Slavenima na Dunavu i rekao da se esto kod raznih slavenskih Ijetopisaca i historiara susreemo s miljenjem da je pradomovina Slavena srednje i donje Podunavlje. "Ta je bajka iz stoljea u stoljee i od pisca do pisca sasvim prirodno stjecala sve to dotjeraniju formu i puniji sadraj. Ve prvi Nestorovi nasljednici, poljski Ijetopisac Kadlubek (oko 1200.) i Boguchwal (umro 1253.) piu da su Panonija (Ugarska) i Bugarska pradomovina Slavena, a stariji eki Ijetopisac Dalimil (kronika iz druge polovice XIII.) i Pulkavina (iz druge polovice XIV. st.) znaju da je eh, praotac ekoga naroda j osniva eke drave doselio s juga iz zemlje Hrvati".59 Nadalje kae ii: "Danas vie nitko u nauci ne sumnja da je ova bajka prela upravo literaturom iz Nestora u pojedine poljske i eke Ijetopisce. Iz poljskih i ekih Ijetopisaca, pak, preuzee je od kraja XVI. st. neki dalmatinski i hrvatski pisci".60 S ovakim stavovima je F. ii jasno pokazao kako je slabo poznavao antike pisce. Ovi nam autori kao ii, Mareti i Niederle jasno pokazuju da se prema Nestorovoj kronici nisu odnosili znanstveno i da su bili pod utjecajem neke ideologije, koju mi danas ne moemo shvatiti. F. ii je moda mislio da je napisao prvu stranicu slavenske povijesti na jugu, ali mu N. Klai daje dobar savjet da izlaganja o najstarijim Slavenima... jo nisu zavrena, jer da bismo ih mogli zavriti, morali bismo raspolagati jo nekim izvorima.61 F. ii se nije posebno bavio pitanjem pradomovine Slavena, ali je ipak ex cathedra govorio da je pradomovina Slavena "s velikom vjerojatnou" bilo podruje "izmeu rijeke Visle, Dnjepra,

53

Isto, str. 39 Isto, str. 38 55 Isto, str. 38. 56 ii, F. Pregdled povijesti hrvatskog naroda. III. izd. Zagreb, 1962., str. 75.

ii, F., Pregled povijesti..., str. 69. ii, F., Pregled povijesti..., str. 38. 59 ii, F., Pregled povijesti..., str. 76. 60 ii, F., Pregeld povijesti..., str. 68,-69., Vinko Pribojevi, De origine successibusque Slavorum., 1525. 61 Klai, N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. II. iz. Zagreb, 1974., str. 139.
58

57

30

31
doli u jugoistonu Europu sa sjevera i da je sasvim nelogino tvrditi da su sa juga selili na sjever. S druge strane govori o praslavizmima na jugu.67 Nakon to je opisao irinu prostiranja Praslavena kae: "Zahvatajui praslavensku epohu ovako geografski iroko, mi smo tvrdili da je na Balkanu, i prije velike seobe, bilo Praslovena - Veneta i navodili za to onomastike dokaze".68 Ovakvi stavovi su vrlo karakteristini za Radoslava Rotkovia da su se Slaveni doselili sa sjevera, a s druge strane donosi dokaze o Praslavenima na jugu pa tu lei genijalnost ili proturjenost R. Rotkovia koja se kao nit vue kroz itav njegov rad Odakle su doli preci Crnogoraca?3 Svoju genijalnost ili proturjenost pokazuje R. Rotkovi i u pitanju junoslavenskih dijalekata kad se poziva i na L. Bernsteina, koji govori o formiranju tih dijalekata "u predbalkanskom periodu na teritoriji Panonije".70 Daljnja e istraivanja pokazati da se i jedno i drugo miljenje R. Rotkovia mora priznati tj. i pradomovina Slavena na jugu i njihovo doseljenje sa sjevara na jug ali u razliitim vremenskim razmacima . Bitna pitanja koja obrauje R. Rotkovi se odnose na seobu predaka Crnogoraca, koju dokazuje na temelju onomastikih istraivanja, pa emo tim pitanjima posvetiti vie panje. O pitanju pradomovine Slavena nije R. Rotkovi vrio posebna istraivanja nego kae samo openito da je juno panonsko uenje o pradomovini Slavena neznanstveno i da je u znanosti odbijeno. Tu se poziva na beogradskog znanstvenika R. Novakovia koji se pita: "Zato smo nemoni da objasnimo fakat stvaranja prvih drava na slovenskom jugu?"71 Za tu nemo nastavlja R. Novakovi "ini nam se da je jedan od razloga i taj to nismo dovoljno panje obratili moguim predbalkanskim postojbinama Junih Slovena".72 ini se da je upravo obratno: previe se posvetilo panje predbalkanskim odnosno predjugoistono europskim Slavenima, a da se o pitanju autohtonosti na jugu nije htjelo ni uti, kao da je to neka zabluda. Ovdje bismo mogli postaviti pitanje gospodinu Novakoviu gdje su bile
Isto, Rotkovi, R., str. 18.-19. Isto, Rotkovi, str. 325. 69 Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Podgorica 2000. 70 Isto, Rotkovi, R., str. 8. 71 Novakovi, R., Baltiki Sloveni u Beogradu i Srbiji, Beograd 1985., str.21; Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca..., str. 277. 72 Isto Novakovi, str. 21 i Rotkovi str. 277
68 67

Desne, Zapadne Dvine i Karpata".62 Dalje navodi da su neki slavisti smatrali Herodotove Neure i Budine porjeju gornjeg Dnjestra u Karpatima kao Slavene.63 Budui da F. ii nije bio objektivan u pitanju pradomovine Slavena, a njegovo znanje antikih pisaca je vrlo siromano, njegova miljenja nemaju znanstvenu vrijednost. Kolikogod je F. Sii bio zastupnik ruske teze podrijetla Slavena, nije kao povjesniar donio ni jedan povijesni dokaz u korist svoje hipoteze niti protudokaz Nestoru kojega napada, pa se njegova miljenja o pradomovini Slavena moraju zabaciti.

2.14. L. Hauptmann (1884.-)

Ludmil ili Ljudmil Hauptmann je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila u porjeju rijeke Dnjepra s glavnim pritocima rijeke Desne i Pripjeta.64

2.15. J. Rozwadowski ( radovi od 1910.-1948.)

J. Rozwadowski je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila od rijeke Memel do Dnjepra.65

2.16. A. I. Sobolevskij (radovi 1921.-1922.)

U prvoj polovici XX. st. zastupa ruski povjesniar A. I. Sobolevskij miljenje da su u starini predci Slavena i Balta stvarali jedinstvo i da su govorili jednim baltoslavenskim jezikom, a ivjeli na jugoistonom dijelu Baltikog mora.66

2.17. R. Rotkovi (1928.-)

Crnogorski znanstvenik R. Rotkovi je jedan od vrlo rijetkih filologa, za kojega moemo rei, da je jedan od najeih protivnika pradomovine Slavena na jugu, pa nastoji svim silama dokazati miljenje da su Slaveni
ii, F. Pregled povijesti..., str. 69. ii, F. Pregled povijesti..., str. 68. 64 Hauptmann, L, Kroaten, Goten und Sarmaten, in: Germanoslavica. Jhg. III. Prag, 1935. Heft 1-4., S. 325. 65 Rozwadowski, J., Ze studjow nad nazwami rzek stowianskich. Lwow 1910. 66 A. ., - . . 1921. . XXVI. C. 1.-44.
63 62

32
predbalkanske postojbine Junih Slavena. Nije li gospodin Novakovi kao i gospodin ii bio u istoj zabludi, kad je govorio o Traanima kao najstarijim stanovnicima u jugoistonoj Europi, a nije znao da Armenska geografija iz V. st. po. Kr. kae da je pod Traanima bilo 25 plemena Slavena.73 injenica je da se pitanje pradomovine Slavena nije do danas multidisciplinarno istraivalo i da antropologija i arheologija vie naginju prema pradomovini Slavena na jugu nego na sjeveru. R. Rotkovi tvrdi da je uenje o pradomovini Slavena na jugu u znanosti odbijeno, ali s druge strane navodi antropoloke teze poljskog znanstvenika Zaborovskog u Sorboni koji je tvrdio da su Veneti odnosno Slaveni nosioci kulture arnih polja autohtoni u jugoistonoj Europi.74 Sam Rotkovi priznaje da je kultura arnih polja bila starija u Glasincu nego na rijeci Visli pa kae doslovno: "Grobovi sa spaljivanjem mrtvaca u Glasincu bili su stariji od analognijeh na Visli. Prema tome Pogodin nije pogodio da je kraj oko Visle bio sredite odakle se irio ovaj nain pokapanja".75 Ovo su tako lijepi zakljuci da bismo mogli pomisliti, da R. Rotkovi zastupa autohtonu tezu pradomovine Slavena u srednjem Podunavlju. Moda je trebao govoriti i o krunskim dokazima za pradomovinu Slavena na srednjem Podunavlju kao kulturi sojenica i kulturi jantara, koje potjeu jo od mlaeg kamenog doba neolitika iji su nosioci bili Veneti odnosno Slaveni. R. Rotkovi je posvetio svoje razmiljanje autohtonosti pa kae: "Mui i Panteli su poklonili panju naim dokazima da je bilo Slovena na Balkanu i prije velike seobe, jer to ide u prilog njihovoj autohtonistikoj teoriji".76 Ako R. Rotkovi navodi da "Mui i Panteli smatraju da su Sloveni na jadranskoj obali staroedioci Balkana, poznati i kao Iliri",77 onda se to poput Armenske geografije koja govori da je pod Traanima na Balkanu bilo 25. slavenskih naroda moe i tako shvatiti da je i pod Ilirima bilo
Geographie de Moise de Corene d'apres Ptolemee, texte armenien, traduit en frangais par le P. Arsene Soukry, Venise 1881. 74 Zaborowski S., Les Slaves de race et leurs origines. Bulletin et memoires de la societe d'anthropologie de Paris 1900.; Origine des slaves. Bulletin et memoires de la societe d'anthropologie de Paris 1904.; L'autochtonisme des slaves enEurope, ses premiers defenseurs. Revue de ecole d'anthropologie de Parisl905. T.15. 75 Isto, Rotkovi, R., str. 14. 76 Isto, Rotkovi, str. 326. 77 Isto, Rotkovi, R., str. 334.
73

33
slavenskih naroda protiv ega R. Rotkovi sigurno nema nita protiv. Ukoliko I. Mui govori da su Iliri bili Slaveni, s time se naravno ne moemo sloiti. Bilo bi ve vrijeme da se iz antikih karata briu Iliri kao najstariji stanovnici zapadnog dijela jugoistone Europe i stave Veneti i Panoni. Sigurno je da je R. Rotkovi trebao izostaviti Pantelievo ime u svezi s Gotima, jer on o tome nije pisao nita a nije ni vidno kakve vezu imaju Goti ili Huni ili neki drugi narod s autohtonou Slavena na srednjem Podunavlju kad su Veneti i Panoni najstariji narod na jugu. Moda je i I. Mui trebao izostaviti Gote kad je pisao o kontinuitetu stanovnitva u podunavskim prostorima. Nesumnjiva je injenica da R. Rotkovi ima pravo kad govori da je bilo preseljavanja slavenskih plemena iz Polablja na jug premda su onomastika istraivanja jo uvijek problematina. Ve je poznati njemaki slavista Max Vasmer rekao da imena mjesta predstavljaju istraivau vrlo velike probleme koji jo ekaju na rjeenje.78 R. Rotkovi nije ulazio u rjeenja problematike onomastikog istraivanja. injenica je da mi do danas ne znamo zakonitost kojom se irio broj istoimenih mjesta po itavom slavenskom svijetu, pa nam takva imena mjesta ne mogu biti putokaz seobe. R. Rotkovi nije ulazio u to pitanje, nego je samo uzeo u obzir istraivana podruja, premda se mnoga istoimena mjesta pojavljuju i izvan toga okvira. On uzima kao primjer ime mjesta Rastoka.To ime nalazi u Polablju pod dananjim imenom grada Rostocka i njegovu paralelu u Crnoj Gori kao Rastoka kod Bijelog Polja te stvara zakljuak da su se stanovnici iz Rostocka u Polablju doselili u Rastoku u Crnu Goru. On ne izlazi iz ovakve sheme Polablje - Crna Gora te joj je vjeran uporno kod 863 toponima, ne pitajui postoji li ovo ili ono ime i izvan ucrtane sheme, te se ne pita postoji li ime Rastoka i u drugim podrujima. Njega nalazimo u Ukrajini, Poljskoj, ekoj, Bosni i Hercegovini kao Rastoka kod Kljua, u Hrvatskoj Rastoka kod Gospia i Rastoki kod Jastrebarskog. Moe li se na temelju imena mjesta iste tipologije zakljuiti na odreeni pravac seobe je vrlo upitno, ako se ta mjesta ne nalaze samo unutar istraivanog shematskog podruja nego i izvan njega. Na to bi pitanje trebao odgovoriti R. Rotkovi.

Vasmer, M., Die Urheimat der Slaven.., str. 133.

34

35

R. Rotkovi se poziva na pravilo R. Katiia koje glasi: "Potrebno je utvrditi podudarnu raspodjelu vie onomastikih objekata, i to tolikoga broja da vjerojatnost sluajne podudarnosti bude to manja".79 ini se da se ovo pravilo moe zaboraviti jer odluujuu ulogu ne ini masa, nego kvaliteta, a to u ovom sluaju znai etnika kvaliteta nekog imena mjesta kao nosioca seobe. To znai da nam u masi imena mjesta sigurni i prvorazredni dokaz seobe mogu pruati u prvom redu etnike kvalitete nego imena mjesta. Osim utvrivanja seobe prema rairenosti imena mjesta istoga korijena, njemaki su onomastiari kao H. Krahe i drugi polazili od nastavaka pojedinih imena. Tako su H. Krahe i M. Vasmer tvrdili da imena mjesta s nastavkom -ona pripadaju ilirskoj tipologiji imena mjesta, pa na temelju takvih imena mjesta kao Emona, Albona, Salona, Narona i Scardona80 zakljuuju na ilirsko podrijetlo. No ipak se ini da Emona (Ljubljana), a naroito Vindobona (Be), koju Aurelius Victor naziva Vendobona,81 nemaju nita zajedniko s Ilirima nego prije s Venetima, odnosno Slavenima. Ovdje treba naglasiti da jo nije rijeeno pitanje da li su se pod Ilirima nalazila slavenska plemena kao pod Traanima. Drugi primjeri pokazuju da se upravo po nastavcima nekog imena moe utvrditi etnika pripadnost. Kao primjer uzimamo imena mjesta koja su nastala prema imenu biljke lana. Dok korijen lan uvijek ostaje mijenjaju se samo nastavci, tako u Hrvatskoj sa nastavkom -ie: kao Lanie kod Jastrebarskog, Lanie kod Buzeta i Lanie kod Labina; u Sloveniji nalazimo nastvak -ie sa tipinum slovenskim , pa prema tome mjesto Lanie kod Ljubljane i s nastavkom -ie kao Lanie kod Kamnika i Lanie kod kofije Loke. U Srbiji i Bosni i Hercegovini nalazimo nastavke -ite, kao Lanite kod Bele Palanke, Lanite kod Kaanika, Lanite kod Kljua i Lanite kod timlja, ali kod Brkog Lanita. Iz toga moemo izvesti zakljuak da u ovom primjeru korijen rijei ne igra nikakvu ulogu za odrednicu pripadnosti jednom ili drugom etnitetu, tovie, ovdje odluuje o etnikoj pripadnosti jedan glas (fonem), ili jedan znak (morfem).
Katii, R., Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija, Posebna izdanja ND BiH IV, Sarajevo 1964., str. 13. 80 Vasmer, M., Die Urheimat der Slaven.., str. 133. 81 Aurelius Victor 16,14. - Griechische und lateinische Quellen zur Frhgeschichte Mitteleuropas. B. III. Ausgabe Herrmann, ]., Berlin 1991. S. 410.
79

R. Rotkovi ne istrauje ovakva pitanja, nego ide vrsto po shemi istoga korijena rijei, a to nije uvijek dovoljno. Dosadanja istraivanja daju pravo da se stvori prvo onomastiko pravilo, da onomastika poslui kao putokaz za seobu samo onda ako imena mjesta pokazuju etnitet nekog naroda. Prema tom pravilu R. Rotkovi nije trebao traiti paralele od 863 toponima, nego traiti samo ona imena mjesta, koja dokazuju crnogorski etnikon. Za odrednice seobe nekog naroda na temelju istih imena mjesta, odluujuu ulogu igra daljnje pitanje starine pojedinih istoimenih naziva. U Hrvatskoj imamo rijeku Plitvicu, isto tako i u Poljskoj. Isti je sluaj s rijekom Neretvom. Isto ime se pojavljuje Ukrajini kao Neretva i u Poljskoj kao Neretwa. Rijeka Sava se pojavljuje ne samo u Sloveniji i Hrvatskoj nego i na granici Rusije i Ukrajine, u kotaru Sevsk.82 M. Vasmer je na temelju nekih slavenskih imena rijeka kao rijeka Bistrica kod Pripjeta i srednjeg Dnjepra i rijeka Bistrica u Panoniji doao do zakljuka da je pradomovina Slavena bila na sjeveru,83 a nije postavljao pitanje nije li rijeka Bistrica u Panoniji u srednjem Podunavlju starija jer se spominje jo u rimsko vrijeme. Mi do danas nismo pronali klju koji bi nam rijeio dvojbu koje je ime starije: rijeka Plitvica u Hrvatskoj ili rijeka Plitvica u Poljskoj, rijeka Nertva u Hrvatskoj ili u Ukrajini odnosno u Poljskoj; rijeka Sava u Hrvatskoj i Sloveniji ili u Rusiji, rijeka Morava u Srbiji ili rijeka Morava u Moravskoj, odnosno ekoj. Kako se ove rijeke spominju prvotno u antiko vrijeme na jugu ipak bi se morali prikloniti miljenju da je prvotna seoba ila s juga prema sjeveru. R. Rotkovi pokuava odgovoriti na ovo pitanje pa navodi da "nalaenje onomastike podudarnosti na udaljenijem prostorima ostavlja uvijek pitanje: to je starije? Broj paralela koje smo nali ne rjeava pitanje pravca naseljavanja! Da bi se rijeila ta zagonetka, mora se pribjei drugim lingvistikim sredstvima. Zato smo mi obratili panju na rijei koje su kljune (ljudi, ljubav, crkva, mlijeko, hljeb, riba, smokva, pomorska terminologija) i traili odakle su ih uzeli! Ta je analiza potvrdila ono to je logino, da su nai preci donijeli te kljune termine sa evera na jug, jer
82

Vasmer, M., Untersuchungen ber die ltesten Wohnsitze der Slaven, I. Die Iranier in Sdruland. Leipzig 1923. S. 76. 83 Vasmer, M. Untersuchungen ber die lteste Wohnsitze der Slaven. Leipzig 1923.

36

37

da su se selili sa juga na ever, ponijeli bi tamo mediteranske termine! Na ovaj na kljuni argumenat mi nijesmo dobili odgovor ni od Muia ni od Pantelia, ni od Kunstmana!"84 Ako pogledamo polapske nazive za gornje termine - ljudi = tue, ljubav = lubos, crkva = cerkwja, mlijeko = mloko, hljeb = kleb, riba = ryba, smokva = figa onda nema sumnje da je bilo sjevernih utjecaja na junoslavenske jezike. U tome smo sloni sa R. Rotkoviem, a to smo utvrdili i kod hrvatske onomastike: Zanimljivo je, da se oko 5% imena mjesta u Hrvatskoj objanjava na temelju baltikih jezika, latvijskoga, estonskoga, litvanskoga, finskoga i pruskoga.85 Otkrie R. Rotkovia da u jeziku junih Slavena ima vie rijei koje pokazuju sjeverni utjecaj ili utjecaj zapadnih Slavena negoli utjecaj Rimljana i Grka, dakle latinskog i grkog, je stvarno injenica. Zbog toga pita R. Rotkovi zato se ne vidi utjecaj crkvene terminologije preuzete od latinskog i grkog jezika nego od germanskog ako su juni Slaveni pokrteni istom na jugu pa je to dokaz da je seoba ila sa sjevera prema jugu a ne sa juga prema sjeveru. Tu se moemo potpuno sloni sa R. Rotkoviem da je postojala seoba sa sjevera prema jugu ali istom u srednjem vijeku dok mi govorimo o seobi sa juga prema sjeveru u predkransko doba pod utjecajem Kelta u 3. st. pr. Kr. i utjecajem Rimaljana u 1. st. pr. Kr. i l st. po. Kr, koju R. Rotkovi ne moe zanijekati. to se tie srednjovjekovnog utjecaja jednog jezika na drugi nije bilo samo utjecaja germanskih jezika na slavenske nego i obratno. Jo danas imamo u Njemakoj prezimena Kretschmar (Kremar), koje dolazi od slavenskog krmar, gostioniar, ili Grenze, od slavenskog granica. To znai da je bilo obostranih utjecaja. Sigurno je da bi istraivanje utjecaja latinskog, grkog, germanskog ili tovie baltikih jezika na jezike junih Slavena bilo od velike koristi, ali ta istraivanja nisu vrena. Grki utjecaj na hrvatski i srpski jezik je istraivao njemaki znanstvenik M. Vasmer.86 Ovdje bismo mogli navesti samo nekoliko tipinih primjera, koji su iz grkog preuzeti u junoslavenske jezike, a to su diple, drum (cesta), fasulj (grah), hartija (list papira), hiljada, kalup, kapa, klisura, koliba, kositar, krevet, livada, miris, monah, manastir, prija, samar,
Isto, Rotkovi, R., str. 336. Panteli, S., Hrvatska Krstionica Split/Mainz 2000., str. 91. 86 Vasmer, M., Die griechische Lehnwcrter im Serbo-Kroatischen in: Abhandlungen der Prueischen Akademi der Wissenschaften, Berlin 1944.
85 84

subota, suner, tiganj, trap itd. Zanimljivo je da se upravo u podravskim dijalektima, gdje Strabon govori o Venetima, nailazimo na mnoge grecizme kao diple, drum, faolj, hiljada, prija, tiganj i trap. To je blago za utvrivnje autohotnosti naih predaka koje je ostalo u dijalektima a koje e naalost moderni mediji potpuno unititi. Moda je krajnje vrijeme da se ode u sela i sakupi narodno blago razliitih dijalekatskih leksema. Tu bi lingvisti nainili veliku uslugu svojem narodu, kako bi se ustanovili razliiti jezini utjecaji. Njemaki lingvisti su to radili kod Luikih Srba. Nije mi poznato je li istraivan utjecaj latinskog jezika, na slavenske jezike. Upravo kod nekih imena mjesta ne znamo da li su prvotno Slavenka ili latinska. Tu spadaju neki primjeri kao latinski Almas, hrvatski Aljma, latinski Anagastum, crnogorski Onogot, latinski Morte, hrvatski Mutter, latinski Olcinium, crnogorski Ulcinj itd. Ima mjesta Karin, nije sigurno nastalo od latisnkog Corinium, jer je mjesto Karin doneseno iz Armenije. U svakom sluaju se mora priznati fenomen utjecaja latinskog i grkog jezika na slavenske kao i fenomen utjecaja germanskog na slavenski a i slavenskog na germanski jezik. Mi se potpuno slaemo s R. Rotkoviem o migraciji sjever - jug, ali se ta seoba ima datirati u srednji vijek, pa nam ona ne moe biti odrednice pradomovine Slavena u predpovijesno doba. Navedena seoba sa sjevera na jug je uslijedila u srednjem vijeku, dok je seoba s juga prema sjeveru uslijedila nakon provale Kelta u jugoistonu Europu u III. st. pr. Kr. i kasnije za vrijeme rimskog osvajanja Panonije i Dalmacije. Ako R. Rotkovi kae da nije dobio odgovor ni od Muia, ni od Pantelia, ni od Kunstmanna onda se ini da se Kunstmanna ne smije stavljati zajedno s gornja dva autora, jer Kunstmann, nakon toliko godina slavistike profesure dolazi do zakljuka da je pradomovina Slavena bila izmeu Kaspijskog i Aralskog jezera, da su ih u VI. st. po. Kr. potisnuli Avari te oni dolaze u grku provinciju Tesaliju i Epirus nova, a odavde iz junog Balkana, preko avarskog podruja direktno na rijeku Labu u istonu Njemaku. Nije poznato tko e prihavati ovakvu vratolomiju, kako bi rekao Miljenko Lonar.87
87

Lonar, M., Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature. Dijadora., sv. 14. 1992. str. 427.-430.

38

39

Ako se vratimo natrag na izlaganja R. Rotkovia, zanimljivo je da on nije dovoljno vrednovao neke toponime koji jasno ukazuju na etninost. Vrlo je zanimljivo etniko ime mjesta Boyke u Polablju i Bojke kod Ulcinja, to ga spominje Konstantin Porfirogenet kao etniko ime naroda Bojki u podrujima dananje Ukrajine. On kae: "Treba znati da Srbi vode podrijetlo od nekrtenih Srba, nazvanih i Beli koji su naseljeni s onu stranu Turske (Maarske) u kraju koji se kod njih zove Bojki".88 N. Klai govori u svezi s imenom Bojki da je zbog toga potroeno previe tinte, a da ipak nitko dosad nije bio sposoban dati zadovoljavajui odgovor gdje se ta zemlja nalazi. Ta zagonetna rije pravilno proitana davala bi u isto vrijeme i odgovor na pitanje gdje je bila pradomovina Srba.89 Nije to pitanje mogao rijeiti B. Ferjani a ni B. Grafenauer koji je mislio da se kod naroda Bojki radi o Boimi, pa prema tome o esima. Ovdje se radi o Bojkima koji su bili naseljeni u dananjoj sjeveroistonoj Maarskoj oko grada Debrecina (Debrecin = Dobar in). Jo danas ivi narod Bojka u iroj okolici grada Sambira na izvoru rijeke Dnjestra u zapadnoj Ukrajini. Na jednom mjestu je rekao. R. Rotkovi da ni od jednog istonog slavenskog plemena nema tragova u Crnoj Gori, a upravo kod Ulcinja nalazimo mjesto Bojke koje upuuje na etniko ime naroda Bojki u sjeveroistonoj Maarskoj ili u zapadnoj Ukrajini. Bojki su slavenski narod, ali govore drugaije nego Ukrajinci. 1995. su Bojki organizirali znanstveni simpozij u Sambiru, pa sam na njihov poziv prisustvovao tom simpoziju. Zbog toga mogu tvrditi da Bojki postoje jo i danas. Sigurno je da i mjesto Dide kod Ulcinja ukazuje na etnitet Veneta jer su oni bili nosioci ovog imena. Na rijeci Vardaru u antikom mjestu Bylazora bio je kraljevski namjesnik Dida jo u II. st. pr. Kr., pa zbog toga i mjesto Dide u Crnoj Gori potjee sigurno iz predrimskog doba. Ako gledamo rasprostranjenost ovog etnikog imena, koja upuuje na slavensku rije u tri oblika, najstarijem ikavicom kao dida, ekavicom deda i jekavicom djeda, a takva se imena mjesta i rijeka ire od juga do eke, Poljske pa sve u Ukrajinu na rijeku Dnjepar, onda moramo priznati injenicu da je seoba ila s juga prema sjeveru, jer se ovakva imena pojavljuju najprije
88

na jugu. Osim imena Dida kod Ulcinja postojalo je mjesto Dide i n; granici izmeu Veneta i Istra. T. Smiiklas spominje Djed Potok ili Ded Potok u XIII. st. kao lijevi tol rijeke Krapine u Hrvatskoj. Ovi nam primjeri pokazuju da je odreivanje seobe nekog naroda ili njei ishod mogue ustanoviti na temelju onomastikih istraivanja samo ond; ako odreena imena mjesta ukazuju na etnitet.

Zakljuno reeno pitanje pradomovine predaka Crnogoraca zahtijeva joi multidisciplinarno istraivanje. Sama lingvistika istraivanja upuuji samo na jedan dio zagonetnog rjeenja, a ona moraju biti potvreni svestranim znanstvenim istraivanjem i drugih disciplina. R. Rotkovi nije samo verbalni protivnik seobe sa juga prema sjeveri nego i jedan od vrlo rijetkih lingvista, koji na temelju onomastikil' dokaza tvrdi da je seoba ila sa sjevera prema jugu. On nastoji svirr silama dokazati da je logino da su Slaveni doli u jugoistonu Europu s sjevera, a sasvim je nelogino tvrditi da je ila s juga. Njegova tvrdnje "da su Sloveni doli na Balkan sa evera, umjesto to se sasvijerr nelogino tvrdi da su sa juga selili na ever"'90 pokazuje jasan stav protiv seobe Slavena iz Podunavlja. Dalje govori R. Rotkovi da se "diskusije najee svodi na pitanje: da li smo ili sa jadranske obale ka Baltiku (c emu nema ni izvora, sem literarnih), ili sa evera na jug (o emu imame obimnu grau)".91 Ovo je lijepo i ispravno postavljeno pitanje na koje emo vrlo rado odgovoriti, bez obzira da li postoje izvori za seobu s juga prema sjeveru ili ne postoje. Mi smatramo da ovo pitanja nije ispravno postavljeno. Istina je da imamo obimnu grau za seobu sa sjevera prema jugu poetkom srednjeg vijeka. Tu naroito spadaju pisci iz ranog srednjeg vijeka kao Prokop, Menander, Teofan, Teofilakt i drugi izvori, ali postoji takoer i obimna graa za seobu s juga prema sjeveru u antiko vrijeme, a naroito nakon trojanskog rata 1174.-1784. pr. Kr., a to znanstvenici esto zaboravljaju. injenica je da R. Rotkoviu nitko ne moe osporiti, osim moda Heinrich Kunstmann, da je seoba Slavena ila u srednjem vijeku sa sjevera na jug. Mi meutim govorimo o pradomovini Slavena u srednjem Podunavlju u prethistorijsko vrijeme kulture sojenica, jantara i arnih polja, o njihovoj seobi s juga na sjever pod pritiskom Kelta u III. st. pr. Kr. i kasnije pod
90 91

89

Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Gy. Moravcsik. English translation R. J. H. Jenkins. Budapest. 1949., pogl. 32. Klai, N., Poganska stara ili Vela Hrvatska cara Konstantina Porfirogeneta, u: Croatia Christiana, br. 21. god XII. Zagreb 1988, str. 5S.-59.

Isto, Rotkovi, R., str. 278. Rotkovi, R., Odakle..., str. 117.

40

41

pritiskom Rimljana u 1. st. po. Kr. Ako R. Rotkovi govori o seobi Slavena sa sjevera prema jugu u srednjem vijeku, onda je to ispravno ali se tu radi o njihovu povratku a ne o nekim Neoslavenima. R. Rotkovi se obraa I. Muiu, koji se nije bavio seobom Slavena nego samo istraivanjem kontinuiteta stanovnitva na hrvatskim podrujima. R. Rotkovi navodi: "Muiu su se javljali sa pozitivnim odjecima prof. dr Relja Novakovi, koji se bavio istraivanjem pradomovine Srba,92 prof. dr Radivoje Pei, etruskolog.93 Pohvalno su ga doekali i slovenaki venetolozi I. Tomai, Matej Bor... Podrka Muiu dola je, naravno, i od njemakog slaviste Hajnriha Kunstmana, koji je itavim nizom radova objavljenim u polugodinjaku Die Welt der Slaven 'dokazivao' da su Sloveni sa Balkana selili na ever...94 No, treba istai da je Mui ipak imao podrku i od znaajnih hrvatskih, bosanskih i stranih arheologa, povjesniara, lingvista, meu kojima su na prvome mjestu recenzenti orof. dr uro Basler (Sarajevo), prof. dr Leo Magnino (Rim), prof. dr Zeljko^Rapani (Split), prof. dr Aleksandar Stipevi (Zagreb), prof. dr Mate imundi (Maribor), prof. Benedikta Zeli, pisac predgovora u IV. izdanja i prof. dr. Mate Sui".95 Zanimljivo je kakav je R. Rotkovi dao zakljuak: "Dovoljna je bila samo ova injenica da se prie s potovanjem Muievim istraivanjima, jer je on, sakupivi ogromnu dokumentaciju, stao da razmilja na nov nain (vraajui se, dodue i do Orbina, koji je 1601. pisao da su Iliri bili Sloveni),96 i tako uzburkao naunu i znanstvenu amotinju i prepisivanje, koje je bezbolno ali i beskorisno".97 Da bismo rijeili pitanje je li seoba Slavena ila sa sjevera prema jugu ili s juga prema sjeveru treba zapoeti od Veneta. Budui da smo ustanovili da su najstariji Veneti bili u jugoistonoj Europi, u antikoj Panoniji od Dunava do Vardara i Dunava do Jadranskog mora, moramo traiti njihove toponime, oronime, etnonime i imena iz mitologije i gledati kuda se ire pa emo ustanoviti kako se kretala seoba. Povijesne dokaze imamo za seobu Veneta u Francusku na rijeku Loire, u Italiju na rijeku Pad i ovdje

otkriven put u Dalmaciju. Nakon trojanskog se rata nigdje ne spominje, da bi se Veneti selili na sjever ili na Baltik pa je njihova seoba na sjever morala uslijediti nakon provale Kelta u Panoniju u III. st. pr. Kr. Istina je da seobu s juga prema sjeveru nije nitko sustavno dokazivao, ali je injnica da se Veneti, Sereti, Karpi, Lingoni, Rujani, Kureti i Osi prvo spominju na jugu a onda na sjeveru, pa su nam ti narodi dokaz da se seoba kretala s juga prema sjeveru nakon provale Kelta u Panoniju u III. st. pr. Kr., a i kasnije za vrijeme rimskih osvajanja Panonije u I. st. po, Kr. Za seobu s juga prema sjeveru u antiko vrijeme govore i arheoloki dokazi kulture sojenica i kulture arnih polja. Ako elimo odgovoriti R. Novakoviu zato ne moemo odgovoriti na pitanje gdje je bila pradomovina Slavena na jugu ili pradomovina Slavena uope, onda je jedini odgovor: zato jer nismo s historijskog stanovita zapoeli od Troje, koja bi nas uputila u srednje Podunavlje, a s arheolokog stanovita koje bi nas uputilo na kulturu sojenica i kulturu jantara ve 5000 godina pr. Kr. na srednjem Podunavlju a u bronano doba na kulturu arnih polja. Svim tim kulturama su bili nosioci Veneti, odnosno Slaveni sa srednjeg Podunavlja, pa zbog toga moramo traiti njihovu pradomovinu u srednjem Podunavlju. Nasumnjiva je injenica da se najstarije historijsko spominjanje Veneta odnosno Slavena ima datirati s trojanskim ratom 1174.-1184. pr. Kr. pa je to ona raskrsnica od koje moramo poi. Bitno je pitanje, dakle, odakle su Slaveni doli u Troju i gdje je bila zemlja Veneta prije trojanskog rata, jer Homer kae: Ovamo iz zemlje Heneta, gdje divlje rastu gubice. Iz te je zemlje Harpalije pratio svoga oca u rat u Troju i nije se vie nikada vratio u zemlju svojih otaca. Gdje je bila zemlja, gdje su bili njegovi oevi, gdje je bila zemlja iz koje su doli Panoni s izboenim kopljima u Troju i gdje je bila zemlja odakle su doli Traani pod kojima je bilo 25 plemena Slavena i slavenski Dardani s rijeke Morave i Niave u trojanski rat? To je bitno pitanje. Moramo naglasiti da nije bitno pitanje jesu li slavenski oevi ili na sjever ili jug, na istok ili zapad, nego je bitno pitanje gdje je bila zemlja slavenskih otaca iz koje su doli u Troju, a ta je zemlja mogla biti samo srednje Podunavlje u antikoj Panoniji od Dunava do Vardara i Dunava do Jadrana, pa tu moramo traiti korijene njihove pradomovine. Zakljuno moemo rei da je R. Rotkovi veoma zasluan, to je uputio na injenicu dolaska predaka Crngoraca iz

Novakovi, R., Odakle su Srbi doli na Balkansko poluostrvo, Beograd, 1977. Pei, R., Vinansko pismo i drugi gramatoloki ogledi, Beograd, 1995. 94 Kunstmann, H. Die Welt der Slaven. Stalna objavljivanja od 1982. do 1994. 95 Rotkovi, R. Odakle su doli preci Crnogoraca..., str. 318. 96 Orbini, Mavro, Storia sul Regno degli Slavi, Pesaro 1601. Prijevod, Beograd, 1968. 97 Rotkovi, R., Odakle..., str. 318.
93

92

42

43

Polablja, ali pitanje odakle su doli u Polablje jo nije rijeno pa nam je tu ostavio veliki prostor za istraivanje. 2.18. V. P. Nikevi (1935.-) V. P. Nikevi je jedan od poznatih lingvista u svijetu koji se ve decenijima nevjerojatnom akribijom bori za priznanje crnogorskog jezika kao nacionalnog jezika Crne Gore. U vezi s naukom o pradomovini Slavena V. P. Nikevi se kao povjesniar jezika bavio i tim pitanjem, pa se postavlja pitanje koje su bitne njegove teze kad govorimo o pradomovini Slavena. Njegove bitne teze s obzirom na pradomovinu Slavena mogu se podijeliti u dva smjera i to da je pradomovina Slavena bila s jedne strane na jugoistoku u junim ruskim stepama, a s druge strane na sjeveroistoku prema Baltiku, dok je prisutnost Slavena u srednjem Podunavlju samo sekundarnog znaenja. Njega ne zanima pitanje primarnog stanovnitva na Dinarskom poluotoku, gdje je postojao dinarski antropoloki tip. S obzirom na istonu hipotezu o pradomovini Slavena koju on dijeli na jugoistonu i sjeveroistonu smatra V. P. Nikevi da se pomou rekonstrukcije dolo do zajednikog jezinog blaga pa se to povezivalo s predpostavkama azijske domovine naroda, da je to podruje moralo biti u siromanim umskim podrujima, pa se dolo do zakljuka na june ruske stepe. Ta se hipoteza Nikevia temelji na tzv. lingvistikoj paleontologiji, iji je 98 osniva bio njemaki lingvista A. Khn. Ta se hipotezae danas vie ne zastupa. Sam V. P. Nikevi govori dodue o nostratikoj pradomovini i nostratikom prajeziku XV. stoljea pr. Kr., ali se tu poziva na A. Gluhaka te naglaava samo vjerojatnost i da nauka vjeruje o hipotetinom indoeuropskom jeziku u treem mileniju pr. Kr. u stepama june Rusije. Vrlo je zanimljivo kako V. P. Nikevi iz navedene vjerojatnosti i hipotetinosti prelazi u sigurne tvrdnje da je hipotetini indoeuropski jezik danas najstariji poznati prajezik. "Iz nostratikog prajezika razvili su se indoevropski jezici. A oni potiu iz zajednikog izvora, indoevropskoga prajezika. I to je hipotetian jezik, do ijih glavnijeh gramatikih osobina dolazimo putem rekonstrukcije, poreenjem indoevropskijeh jezika.

Njime se govorilo - kako nauka vjeruje - u treem milenijumu prije ase ere u stepama june Rusije tzv. Praindoevropljani. Iz junorus kijeh stepa Indoevropljani su, postepeno, migrirali: sjedne strane u Aziju - u Indiju, Iran i Malu Aziju, te s druge strane u Evropu, koju danas gotovo cijelu naseljavaju. Baltika grupa jezika (litavski, letonski i u XVII. vijeku izumrli pruski ili staropruski jezik) i slovjenski jezici, koji pripadaju satemskoj (iransko satem - sto) porodici jezika, tvore baltikoslovjensku jezinu zajednicu".99

Kad V. P. Nikevi govori o pradomovini Slavena u europskom sjeveroistoku poziva se na Opu Enciklopediju Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (sv. 7, Ra-Szv, 490) "da slovjenski jezici tvore zasebni ogranak indoevropske jezine porodice. Najblii su tzv. Baltikijem jezicima (litavskom, letonskom, staropruskom) s kojima ih lingvistika povezuje u baltiko-slovjensku jezinu grupu. A praslovjenski jezik, kojim su Slovjeni govorili prije nego su se iz svoje pradomovine na evropskom everoistoku poeli seliti na jug i zapad, pripadao je (kao i npr. indoiranski i armenski) tzv. satemskom dijelu indoevropske jezike zajednice. Praslovjenski jezik otkriva prapostojbinu Slovjena. U Uvodu Hrvatske gramatike polazi Eugenije Bari, Mijo Lonari, Dragica Mali, Slavko Pavei, Mirko Patija, Vesna Zeevi, Marija Zhike (kolska knjiga, Zagreb 1995, 9) i nepotpisani akademik Dalibor Brozovi od toga da je nakon raspada indoevropske jezike zajednice - razdoblju oko 2000. godita prije nove ere - dolo do stvaranja baltoslovjenske jezike zajednice. U njoj su preci dananjijeh slovjenskih naroda neko vrijeme ivjeli zajedno s precima dananjijeh baltikih naroda. Za njezina trajanja nastale su mnoge jezike osobine po kojima se jezici slovjenskijeh i baltikih predaka poinju znatno razlikovati od ostalijeh indoevropskih jezika. Do raspada baltoslavjenske jezike zajednice dolazi nege u razdoblju oko 1500.-1300. godita prije nove ere. Poslije raspada baltoslovjenske jezike zajednice stvara se praslovjenska jezika zajednica. Porjeje Odre i Visle postaje njezinom jezgrom iz koje se postepeno iri. Ali ni vrijeme njezina trajanja ni prostor koji je zauzimala u nauci nijesu precizno utvreni. U njezinijem okvirima zaeo se niz jezikijeh promjena karakteristinih za dalji razvoj slovjenskijeh jezika. Najstarije jezike razlike meu slovjenskijem jezicima pokazuju da su vec u praslovjenskoj jezikoj zajednici postojale dvije grane - istona i
99

Khn, A. Zur ltesten Geschichte der indogermanischen Vlker. 1945.

Bokovi, R., Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, I, Fonetika, Univerzitet Beogradu - Nauna knjiga, Beograd, 1972, 8-14).

44

45

zapadna. Iz istone potiu istoni i juni slovjenski jezici - smatra Dalibor Brozovi ukazujui na jeziku pradomovinu Slovjena". S obzirom na pradomovinu Slavena govori V. P. Nikevi da se etnika povijest Slavena do VI. vijeka moe pratiti samo pomou arheolokih podataka i jezikih analiza, jer su uglavnom ivjeli izolirano u pradomovini sjeverno od Karpata, kao zatvorena etnika zajednica.100 Tu se poziva na nekoliko autora kao M. Bora, J. avlija. I. Tomaia, Lehr-Sptawinskog, J. Hamma koji su za pradomovinu Slavena najee uzimali podruje nekadanjih Veneta, sjeverno od Karpata. Ondje se, prema njima, potkraj drugoga milenija pr. Kr. poela oblikovati etniko-jezika jezgra, koja e se kao nosilac onoga to obuhvaamo pod zejednikim imenom Praslavena, u toku daljnjih stoljea, iriti dalje prema istoku (tj. prema Dnjestru i Dnjepru i dalje prema Donu), prema jugu (u Panoniju, Meziju , Trakiju, Ilirik i jo dalje sve do Peloponeza) i prema zapadu (sve do Hannovera), asimilirajui razliita plemena to su se prije toga nalazila na tom podruju.101 Na drugom mjestu nastavlja Nikevi: "U duhu i u skladu s tijem postavkama u Zakljunijem razmatranjima knjige tokavski dijasistem. Etnika i jezika osnova (Poseban otisak proirenoga referata s Meunarodnog naunog skupa "Jezici kao kulturni identiteti na prostoru bivega srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog jezika") u izdanju Crnogorskog PEN centra (Cetinje, 1998, 83) saeo sam da se ekavski dio tokavskog dijasistema s(e)rba kao praizvor i prototip buduega srpskog jezika uglavnom prostirao u everozapadnoj Poljskoj, Litvaniji i Bjelorusiji. Bio je u organskoj i prostornoj vezi s bjeloruskijem ekavizmom. Severozapadno od njega nalazio se ekavski kajkavski dio h(o)rvatskoga i jo zapadnije od njega ekavski dio slovenakoga (slovenskog) kajkavskoga dijalekatskog sistema kao jedna prostorna i organska cjelina, od kojih e u novoj domovini nastati budue kajkavsko narjeje hrvatskoga i kajkavski govori slovenakog jezika. Jugozapadno, opet u Poljskoj, prostirali su se h(a)rvatski akavski ikavski govori, tj. Ispod h(o)rvatskijeh i slovenakih kajkavskijeh govora. Od njih potie akavsko narjeje buduega hrvatskog jezika. Jugoistono od akavskijeh h(a)rvata u jugoistonoj Poljskoj prebivali su ikavski tokavski hrvati u kontaktu s

100 101

Nikevi, V. P., Crnogorski jezik, Cetinje 1999., str. 18. Isto, str. 32

ukrajinskom ikavicom. Od njih na Balkanu vodi podrijeklo (hrvatska i bosanska) ikavska tokavtina. Za razliku od tijeh etnosa i njihovijeh dijalekatskih sistema na istoku, kao preseljeniki s izvora Odre i Visle, na krajnjemu zapadu slovjenske etnike zajedice, u Polablju-Pomorju dananje istone Njemake, ivjeli su Veleti (Ljutiti) i Obodriti (Abodriti) kao savezi slovjenskijeh plemena od kojih e nastati budui Crnogorci i Dubrovani. Zborili su (Ojekavskijem izgovorom tokavskoga dijasistema, prostorno i organski povezanijem s poljskim jekavizmom posredstvom u XVIII. vijeku izumrloga polapskog kao praizvora i prototipa buduega crnogorskog i dubrovakoga govora hrvatskog jezika. I u radu tokavski dijasistem kao varijantno jedinstvo raznolikosti etiriju tokavskijeh jezika (Hrvatska obzorja, br. 2, Split 2000, 423-426) tvrdio sam da su ijekavski izgovor tokavskog dijasistema donijeli savezi slovjenskijeh plemena Veleti (Ljutii) i Obodriti (Abodriti) iz PolabljaPomorja dananje istone Njemake u prvoj seobi Slovjena zakljuno u VI. vijeku. Od njih potiu Crnogorci i dubrovaki Hrvati (do Neuma) kao glavni predstavnici "junog narjeja", prvobitno rasprostranjenog najdalje do rijeke Une i Cetine i do poluostrva Peljeca. U drugoj pak seobi starijeh Slovjena teajem VII. stoljea s jugoistoka Poljske kao teritorije koja je graniila s Ukrajinom preci buduijeh tokavskih Hrvata i Bonjaka (Muslimana) kao tvorci i predstavnici "zapadnog govora" donijeli su tokavsku ikavicu. Jo je Konstantin VII. Porfirogenet sredinom X. vijeka pisao u Spisu o narodima (De administrando imperio ) da rod antipata (prokonzula) i patricija Mihajla sina Vietinog arhonta Zahumlja, potie od nekrtenih stanovnika na reci Visli, koji su nazvani i Liciki i naselili se na reci zvanoj Zahluma. Ove je moda Zahluma drugo ime za rijeku Bunu koja se nalazi blizu Mostara i ulijeva u Neretvu. Ti su ikavci preslojili u prvoj seobi naseljeni ijekavski predio od Boke Kotorske do rijeke Une i Cetine i poluostrva Peljeca, to e rei prostor zapadne tokavtine. Kako rijeka Visla zahvata i jugoistoni dio Poljske, sigurno je da su Porfirogenetovi Zahumljani bili tokavski ikavci. Sa everoistoka Poljske, Litve i Bjelorusije kao ekavskoga pradomovinskoga podruja u drugoj seobi Slovjena u VII. stoljeu tokavski preci Srba (serbi) kao tvorci i predstavnici "istonog govora" donijeli su ekavicu. Osim Kosova i Metohije (moda), zna se da su preslojili i prvom seobom ijekavicom pokriveni Sandak, s centrom u upi ili oblasti Rakoj iz prednemanjikog vremena. Kao i u sluaju asimilovane ikavice od strane ijekavske zapadne tokavtine, tako je i u

46

47
vidi, ranije izumrli polapski i poljski jezik karakterie postojanje dvoglasa ie ('e) u kratkijem i dugim slogovima. Jo dok su se preci Crnogoraca i Dubrovana kao glavni tvorci i predstavnici Daniieva 'junog govora' nalazili u prapostojbini starijeh Slovjena poradi ostvarivanja to prohodnijeg izgovora tome dvoglasu dodavali su poziciono i u rijeima s dugijem slogovima. Na taj nain je dvoglasni fonem /ie/ dobio i svoj alofon (ije) u ijekavskome izgovoru crnogorskoga i dubrovakom govoru hrvatskog jezika". Na to je Stjepan Panteli u lanku Pradomovina Crnogoraca (Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 2000, 356) uzvratio: "U posljednjem broju 'Hrvatskih obzorja' (1./2000.) Vojislav Nikevi je vrlo lijepo prikazao postanak ijekavice s lingvistike strane a koje e pitanje poblie biti obraeno u Gramatici crnogorskog jezika koja bi ove godine trebala izai. No do sada je iznio ve neke dokaze koji se moraju openito priznati". Kad je ve o postanku ijekavice zbor, da navedem i glavni zakljuak o njoj iz Gramatike crnogorskog jezika (DANU, Podgorica, 2001, 54-55): "polazei od toga da se u polapskome jeziku kao praizvoru i prototipu jezika crnogorskog nalazi dvoglasni fonem ('e/ (ie ili ie), odnosno da postoji i u poljskome kao polapskom usednome jeziku i u naim kratkijem i dugim slogovima, ako u primjerima; czlowiek (ovjek) i miech (smijeh), oevidno je da je jo u Polablju-Pomorju kao slovjenskoj pradomovini predaka Crnogoraca i Dubrovana dvoglasnome fonemu (ie) u rijeima s dugijem jatom poput: lijep, vijek, svijet, rijeka dodavano samo poziciono (i) poradi ostvarivanja to prohodnijeg izgovora. A to onda znai da su polapskom jeziku uporedo opstojali, tj. Kao (ie): (ije)". Prihvatajui moje postavke o tome da ijekavica potie iz Polablja-Pomorja istone Njemake, Stjepan Panteli je indirektno priznao da joj pradomovina ne moe biti u srednjem Podunavlju. A ijekavica kao izgovor predstavlja jednu od najvanijih tipolokijeh i strukturalnih osobina crnogorskoga i dubrovakoga jezika. Stjepan Panteli je u lanku Pradomovina Crnogoraca (357) "nainio tablu iz koje se moe vidjeti pregled fonema u zapadnoslovenskim jezicima u odnosu na latinine junoslavenske jezike, a naravno i na staroslavenski jezik, kako bi se dokazao njihov put sa zapada prema jugu (356)". U reagovanju na taj Panteliev lanak u radu Jo o pradomovini Crnogoraca. Jeziki pristup (Hrvatska obzorja, br. 3, Split, 2000, 679) stoji: "to se pak tie Pantelieve konstatacije da se fonem dz 'u junoslavenskim jezicima ne susree, osim ako Vojislav Nikevi nije pod

Sandaku ranija ijekavica u drugome vremenskom trajanju asimilovala docniju ekavicu. Na jugozapadu Poljske do ikavskijeh tokavskih hrvata nalazili su se ikavski akavski h(a)rvati, a na everozapadu Poljske do tokavskijeh ekavskih serba iznad akavaca prebivali su ekavski kajkavski h(o)rvate i s njima zajedno slovenski ekavski kajkavci kao jedna etnika i jezika organska cjelina od koje e na Balkanu nastati kajkavski Hrvati i Slovenci te kajkavsko narjeje hrvatskog jezika i slovenski jezik. Takvi raspored se ti etnosi i njihovi dijalekatski sistemi zauzeli i u njihovoj novoj postojbini. Uz to su prenijeli i teritorijalnu povezanost koja je uticala i tamo i ovamo na njihovu organsku sistematsku bliskost, kako u staroj, tako i u novoj domovini. Ali su svi oni bili autohtoni i autonomni. Kao to se iz dosadanjega lingvistikog izlaganja vidi, nema nijednoga jezikog podatka, niti pak bilo kakvoga teorijskog dokaza koji bi upuivali na srednje Podunavlje kao na pradomovinu Slovjena. Ne vidim nikakvu mogunost da se iz njegova jezikog areala, koji je i na prostoru dananje Srbije, i Bugarske, i Makedonije istorijski bio i ostao tipino ekavski, izvedu ijekavski govori istonotokavskoga i ikavski govori zapadnotokavskog dijasistema ~te ikavsko akavsko i ekavsko kajkavsko narjeje hrvatskoga jezika. A to to se jo u antiko doba na prostoru dananjega Velesa, juno od Skoplja, javljaju kao panonski, odnosno venetski (slovjenski) onimi: pored sadnjega naziva planine Bela Zora usamljeni ikavski toponim Bilazora (Bylazora) i ire rasprostranjeni ikavski naziv Dide kao "kraljevski namjesnik makedonske Panonije" (138), mora da su doneseni u nekoj pradrevnoj seobi s nekoga ikavskoga jezikog podruja s istoka. R. Rotkovi nastavlja dalje: "Radosav Bokovi (nav. Djelo, 28) meu istonoslovjenskijem jezicima fiksira samo ukrajinski kao ikavski jezik rijeima: "Ukrajinski knjievni jezik ima za e - i: did, ino, hlib. Tako - i veina govora Ukrajine i svi govori Galicije. Samo mali pojas severnoukrajinskih dijalekata ima za e diftong ie ie)" kakvi je postojao u polapskome i jo uvijek postoji u savremenom poljskom jeziku. Stjepan Panteli je u lanku Dolazak Crnogoraca (Hrvatska obzorja , br. 4, Split, 1999, 892) traio "odgovor Vojislava Nikaevia na upit odakle ijekavica u hrvatskom i crnogorskom govoru, koju ne moemo nai u Polablju". Na to pitanje odgovorio sam u radu O postanku ijekavice (Hrvatska obzorja, br. l, Split, 2000, 204) na sljedei nain: "Kao to se iz izloenog

48

49
lingvistici pomonijem drutvenim naukama. U spominjanoj Opoj Enciklopediji Jugoslavesnkog leksikografskog zavoda (488) se saima da je u vezi s novijem "istraivanjima preovladalo miljenje da pradomovinu Slavena treba traiti u podruju sjev. od Karpata i ju. od Baltikog mora, izmeu ist. porjeja Odre i srednjega toka Dnjepra, dakle u porjeju srednje i gornje Visle, gornjeg toka rijeke Prut, Dnjestar i Juni Bug, srednjeg i gornjeg Dnjepra, Pripeta i Zapadnog Buga. Usporedo istraivanje indoevr. jezika pokazalo je da je prai, jezik tijesno povezan s jezikom starih Balta (Litavaca, Prusa itd.), neto manje sa starim germ. jezinim razvojem, a prilino malo s iranskim jezicima". To su njegove pradomovinske relacije. to se pak tie pradomovine Hrvata i Srba o kojima u ovome tekstu nije bilo govora, drim da Konstantin VII. Porfirogenet u Spisu o narodima (De administrando imperio) kao primarnome povijesnom izvoru vjerodostojnije lokalizuje od Nestorove hronike. Prema Porfirogenetu, u odjeljku O Hrvatima i zemlji u kojoj sada obitavaju, "Hrvati, koji su sada naseljeni u krajevima Dalmacije, vode poreklo od nekrtenih Hrvata nazvanih i Beli, koji stanuju s one strane Turske (tj. Maarske), a u blizini Franake i granie sa Slovenima, nekrtenim Srbima" (Vizantinski izvori za /storiju naroda Jugoslavije, SAN, Beograd, 1959, 3). Na 46. strani iste knjige "Velika Hrvatska, koja je nazvana i Bela, nepokrtena je do danas, kao i susedni joj Srbi" - veli Porfirogenet. I povjesniar Nedjeljko Kujundi u prilogu Bijele Hrvatske He Megale Hrobatis istono locira "Bijelu Hrvatsku koju je Porfirogenet grki nazivao He Megale Hrobatia (Velika Hrvatska), jer se ona prostirala oko gornjeg toka Labe na zapadu do Dnjestra na istoku, te od junih predjela planina Krkonoe, Tatre i Karpata i gornjeg toka Visle na sjeveru (Mala Poljska)" (Tko su i odakle Hrvati. Revizija etnogeneze, Zagreb, 1994, 51). K. Porfirogenet u odjeljku O Srbima i zemlji koju sada obitavaju izjavljuje ovo: "Treba znati da Srbi vode poreklo od nekrtenih Srba, nazvanih i Beli, naseljenih s one strane Turske (tj. Maarske), u kraju koji se kod njih naziva Bojki; njima je u susedstvu i Franaka, isto i Velika Hrvatska, ona nekrtena, koja se naziva i Bela. Tamo su dakle i ovi Srbi od davnine nastanjeni" (nav. Djelo, 46-47). Bijeli Hrvati i Srbi su zapadni. Akademik Radoslav Rotkovi (nav. Djelo, 254) je ukazao na rezultate istraivanja srpskijeh arheologa Srejovia i Ceria, s jedne i istoriara ora Jankovia, s druge strane. Oni su vrili arheoloka iskopavanja grobova u Ljutiima kod Pljevlja i ustanovili da su preci Srba doli na Balkan u drugoj seobi, poslije Junijeh Slovjena i nezavisno od njih u VII.

znakom 3 mislio na dz', moram mu skrenuti panju da se iz mojega ranijega navoda "vika' od tri fonema u crnogorskom jeziku: , 3 (dz) i Mate imundia vidi da ja grafemom 3 obiljeavam afrikatu dz. Malo dalje u istom radu sam napisao i ovo: Stjepan Panteli pojavu i u svojoj tabeli komentarie rijeima: Mekani fonem u obliku postoji samo u drevljanskom, vendskom, poljskom i crnogorskom jeziku. Njega nema dakle u staroslavenskom, ekom, slovakom i hrvatskom jeziku. Zbog toga je taj fonem sigurni dokaz da su ga predci Crnogoraca donijeli iz susjedstva vendskog i poljskog jezika. Isti je sluaj i sa fonemom mekanog u obliku , koji nalazimo u drevljanskom, vendskom, poljskom i crnogorskom jeziku'. U tome Pantelievom komentaru sve je tano izuzev tvrdnje da i nema u hrvatskom jeziku. Iz mojijeh i Mijovievih ve navedenijeh rijei oevidno je da ih ima i u dubrovakom govoru toga jezika", kao god to u njemu postoji i fonem 3. S. Panteli, u vezi s tijem fonemima, u najnovijoj knjizi jo kae: Krunski dokazi za boravak predaka Crnogoraca u Polablju su nesumnjivo dokazi V. P. Nikevia da su fonemi i kao i dz doneseni iz Polablja, pa je to jedna od najveih zasluga koju je V. P. Nikevi mogao dati svome narodu" (40). Prema tome, pored ijekavice, i fonemi i i 3 u crnogorskome i dubrovakom govoru hrvatskog jezika nepobitno dokazuju da srednje Podunavlje nipoto ne moe biti prapostojbina Crnogoraca i dubrovakijeh Hrvata, nego Polablje-Pomorje na krajnjemu zapadu slovjenske etnike zajednice. U protivnom, ti bi fonemi kao trojstvo bili prisutni i u srpskome, bugarskom i makedonskom standardnome kao zvaninijem jezicima u srednjem Podunavlju. A o selidbi tijeh fonema s juga na zapad iluzorno je bilo to zboriti. U prilog tome zakljuku govore i je u svjetenik i e u svetenik. Na 352. strani (anp. 4) Gramatika crnogorskog jezika pie: "Znai u obliku svjetenik je je nastalo ie [isto kao u poljskome ie (= Jen) i u ruskom obliku ja]. [A svetenik (na istoku) = sveenik (na zapadu) je iz crkvenoslovjenskog jezika]... Dakle, je u svjetenik potie od polapskog ie (= jen) (polapski se kae za sveenik mjernik) a e u svetenik od staroslovjenskoga e". I time se razlikuju istoni kao staroedilaki pradomovinski od zapadnijeh kao preseljenikih slovjenskijeh jezika, meu koje od junoslovjenskijeh jezika spadaju samo crnogorski i dubrovaki govor hrvatskog kao (i)jekavski tokavaski jezici. A svi ostali junoslovjenski jezici su preseljeniki s evropskog istoka. Nipoto nijesu autohtoni. Izloena jezikoslovne postavke u dijelu koji se odnosi na pradomovinu Slovjena sada je potrebno provjeriti u istoriografiji i arheologiji kao

50

51
i njegov i moj integritet naune linosti, da se zna to ko od nas dvojice zastupa. Ako samemo sve ove dokaze koje navodi Vojislav Nikevi za svoju hipotezu pradomovine Slavena u istonoj Europi, jedno mu je zajedniko sa R. Rotkoviem, za kojega smo ustanovili da je ili genijalan ili proturjean, da on navodi mnogo dokaza protiv pradomovine Slavena u srednjem Podunavlju u srednjem vijeku, a na kraju kad se govori o Panonima i Venetima u antikom vremenu ipak priznaje da su to najstariji narod jugoistone Europe. U svezi s naukom o pradomovini Slavena V. P. Nikevi zastupa miljenje kao povjesniar jezika da se na temelju lingvistike moe zakljuiti na prethistorijsko vrijeme pradomovine nekog naroda. Arheologiju i antropologiju koje mogu zapravo jedine legitimno govoriti o pretpovijesnom dobu, preputa V. P. Nikevi arheolozima i antropolozima. Sve nauavanje V. P. Nikevia o jezinim dokazima seobe Slavena sa sjevera na jug se moe potpuno prihvatiti, ali se tu radi o srednjem vijeku a nikako o prethistorijskom vremenu, pa je pradomovina Slavena u prethistorijsko vrijeme u junim ruskim stepama ili na Baltiku vrlo upitna: Zbog toga moramo ostati kod june pradomovine Slavena, jer za to imamo ne samo povijesne nego arheoloke i antropoloke dokaze. Nitko ne moe nijekati da su Panoni najstariji narod jugoistone Europe, i da su oni ovdje autohtono stanovnitvo, a Panoni su zapravo sinonim za Venete odnosno Slavene. Navode V. P. Nikevia da su preci Crnogoraca i Dubrovani donijeli neke foneme iz Polablja mora se priznati bez ogranienja, ali nikako da se na temelju tih fonema moe stvarati zakljuak o zapadnoj pradomovini predaka Crnogoraca ili Dubrovana. Ovu Nikevievu tezu potvruju i etniki toponimi koji upuuju na ae susjede Slavena u Polablju a koji dolaze sa Slavenima na jug. Tako imamo u Hrvatskoj kod Zagreba mjesto Sasi, kod Bjelovara Sasovac, u Bosni i Hercegovini ae kod Srebrenice, ae kod Viegrada, Sasina kod Sanskog Mosta, u Makedoniji aa kod Deleva i Sasovii kod Hereceg Novog. Upravo ovaj etniki toponim potrvuje tezu V. P. Nikevia i R. Rotkovia da su uz Slavene iz Polablja doli i njihovi susjedi Sasi na podruje dananje Crne Gore, ali to ne znai da je predcima Crnogoraca bila domovina u Saskoj.

stoljeu. "Njihova prapostojbina nalazi se u granicama dananje istone Poljske, Litve i Bjelorusije". A humke nijesu uobiajene za June Slovjene. U vrijeme njihove seobe u VI. vijeku oni su spaljivali mrtve i pepeo pokojnika sa ili bez urne dosta nemarno stavljali u plitke jame i ukoliko nema nadzemnog biljega njihovi su grobovi nevidljivi. U prvoj seobi su stigli preci Crnogoraca i dubrovakijeh Hrvata kao savezi slovjenskijeh plemena Veleti (Ljutii), odnosno Vilci i Abodriti (Obodriti). Stoga su se i naselili kao suedi. Prema tome, po svemu sudei se moe zakljuiti da se pradomovina Slovjena nalazila na evropskom istoku. Preci glavnine Hrvata prebivali su u Bijeloj Hrvatskoj koja se prostirala u Slovakoj na zapadu, Poljskoj i Ukrajini, a prapostojbina predaka Srba se nalazila u istonoj Poljskoj, Bjelorusiji i Litvaniji. Sve to dokazuje kako baltoslovjenska jezika zajednica, tako i pokazano podrijeklo ikavskoga tokavskoga, ekavskoga kajkavskog i ikavskoga akavskog narjeja hrvatskoga, ekavskog tokavskoga srpskog i ikavskog tokavskog bosanskoga jezika. I da zakljuim. Uzimajui u analitiko-kritiki pretres azijsku, istonu, zapadnu i junu teoriju, Stjepan Panteli je donio argumente za i protiv svake od njih. Opredjeljujui se za junu teoriju na bazi multidisciplinarnoga, istoriografskog, antropolokoga, arheolokog, mitolokoga i lingvistikog prouavanja, sam je napisao da mu je zadatak u knjizi bio "pokuati dati odgovor gdje je bila pradomovina Slavena" (7). Svjestan velike sloenosti i kompleksnosti toga problema na kraju Uvoda je jo dodao: "Ako ovaj rad uspije uvjeriti slavenski znanstveni svijet, da najstariji Slaveni potjeu iz jugoistone Europe iz srednjeg Podunavlja i da je ruski Ijetopisac Nestor imao pravo kad govori o pradomovini Slavena na Dunavu, onda je ova knjiga ispunila svoj cilj. Takoer je ispunila svoj cilj ako e se vie istraivati venetologija a ne ilirologija, jer su Panoni i Veneti ipak najstariji narod Jugoistone Europe" (9). To je vrlo vano. Moju recenzentsku provjeru i ocjenu june teorije prevashodno u svjetlosti lingvistikog pristupa nipoto se ne treba shvatiti kao negacija Pantelieve knjige. Nju valja primiti samo kao moje opredjeljenje za istonu teoriju koja je legitimna kao i juna teorija. Njegova knjiga daje nesumnjiv doprinos optijem i posebnim saznanjima o Slovjenima u dubini i irini, rijeila je niz njihove prapostojbine. Zato njegovu knjigu svesrdno preporuujem za knjigopeatnu. Uz to jo predlaem da bi kao njezin dodatak trebalo objaviti i ovu moju recenziju kako bi legitimisala Pantelia kao autora knjige i mene kao njezina recenzenta, odnosno da se njom pred uenom javnou predstavi i zatiti

52

53

Lingivisti se uglavnom slau da su jezine razlike nastale u novije vrijeme, a da je u stara vremena slavenski jezik bio jedinstveniji. Prema tome se na razlikama govora teko moe zakljuiti na pradomovinu. Na prigovor da na Pojtingerovoj karti i ostalim antikim kartama nema slavenskih naziva mjesta moe se odgovoriti sa Strabonom koji navodi da su Rimljani nakon zauzimanja nekoga podruja odmah mijenjali dotadanja imena rijeka, naselja, itd, kao to su i Austrijanci sva slavenska imena mjesta u tajerskoj i Karantaniji germanizirali pa danas vie neznamo kakav je bio slavenski oblik.102 Naroito je vrijedan zakljuak V. P. Nikevia da je uglavnom naputena ranija hipoteza o ilirskom doseljavanju u jugoistonu Europu iz sjevernih oblasti Europe, s podruja luike kulture. On se poziva na I. Muia i D. Rendi-Mioevia da nauno nije opravdano narode od Istre do Skadarskog jezera, a na istok do Sandaka, Kosova i rijeke Drine nazivati Ilirima, jer se taj etniki pojam vee za ue ilirsko podruje, preteno za teritorij dananje Alabanije.103 Ako Nikevi govori da su balkanski narodi bili Iliri, Romani, romanizirani Iliri, Grci, Iraani, Kelti i druga plemena, s time se moramo sloiti ali se mora dodati da su Panoni i Veneti koje Herodot spominje u Iliriji i na Jadranskom moru,104 ipak najstariji stanovnici jugoistone Europe. Moda je kod junih Slavena previe naglaena ilirologija, a premalo venetologija, pa zato govorimo o Grcima, Traanima, Ilirima, Keltima i Romanima, a zaboravljamo, da su prije njih u jugoistonoj Europi bili Veneti i Panoni. Zato bi Grci osnivali trgovake kolonije na Jadranu da je to podruje bilo etnoprazni prostor. Zbog toga mislimo s R. Rotkoviem da je u jugoistonoj Europi i prije velike seobe, bilo Praslavena - Veneta.105 To priznaje i V. P. Nikevi kad govori o sekundarnom prisustvu Veneta.

Ne moemo se sloiti sa V. P. Nikeviem da bi ikavica bila donesena sa istoka, jer za to ne postoje nikakvi dokazi, dok ikavicu i ikavske nazive moemo nai u makedonskoj Panoniji jo prije Rimljana. Ve je spomenuto onomastiko istraivanje gdje se kod Cetinja spominje ime mjesta Dide. Appian spominje u Makedoniji Venete106 i da je tim Venetima bio glavni grad Bilazora. U tome gradu je bio kraljevski namjesnik posljednjeg makedonskog kralja Persea po imenu Dida. Kada je posljednji makedonski kralj Perseus vodio rat sa Rimljanima u treem rimsko-makedonskom ratu 171.-168. pr. Kr., kae Tit Uvije da je na njegovoj strani osim drugih naroda bio i Panon Dida "Dida Paeon"107. Dida je bio kraljevski namjesnik makedonske Panonije, koju su Grci nazivali Paeonia: "Paeoniae praefectus Dida"108. Pod makedonskom zemljom Panona radi se o sjevernoj Makedoniji gdje Tit Livije spominje 168. pr. Kr. i mjesto Bilazora kao panonsko mjesto "Bylazora - Paeoniae locus est"109 Polibije govori da je mjesto Bilazora osvojio Phillip Makedonski (221.-179 pr. Kr.) i da je to bio najvei grad june Panonije Paeonije.110 Bilazora je bila na mjestu gdje se danas nalazi Veles, juno od Skoplja, a kao glavni grad antike june Panonije je bio sjedite kraljevskog namjesnika Dide. Kod Velesa postoji jo danas planina po imenu Bela Zora. Zanimljivo je da se toponim Dida spominje i u podruju Tergeste (Trsta) na graninom podruju izmeu Histra i Veneta.111 Prema tome bi i mjesto Dide u Crnoj Gori morao biti dokaz da su ve u antiko vrijeme bili Veneti u podrujima dananje Crne Gore i da su tu bili autohtoni. Kad bi nam to potvrdila kultura sojenica, i kultura arnih polja onda bi sigurno mogli govoriti o Venetima u Crnoj Gori. To bi znailo da su ih odavde potisnuli Iliri, Kelti i Rimljani pa bjee sve do Baltika, da bi se u VI. st. pomicali prema Polablju, odakle dolaze poetkom IX. st. u Panoniju a onda pod pritiskom Bugara polovicom IX. st. u podruje dananje Crne Gore.

Panteli, S., Hrvatska Krstionica. Split-Mainz, 2000., str. 71. Nikevi, V., Crnogorski jezik. , str. 53; Mui, L, Podrijetlo Hrvata. Zagreb 1989., str. 21.; D. Rendi-Mioevi, Antika batina u kulturi jugoslavenskih naroda. Zbornik Zagrebake slavistike kole, knj. 3, god. III, Zagreb 1975, 293. 104 Herodot Historien. Ausgabe W. F. Otto., Stuttgart 1955, 1/196; V/9. 105 Isto, Rotkovi, str. 325.
103

102

Appian von Alexandria,. Rmische Geschichte I. Teil. Ausgabe P. Wirth u. W. Gessel. B. 23. Stuttgart 1987., Mi 243. S. 369. 107 Livius Titus. Ab urbe condita. Ausgabe H.J. Hillen. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Dramstadt 1988. . XLII 51,6. 108 Livius, XLII 58,8. 109 Livius, XLIV 26,8. 110 Polybios Geschichte. Ausgabe H. Drexler, 2 Bde. Zrich/Stuttgart 1961., 1/97. 111 Sui, M., Odabrani radovi, str. 75.

106

54

55

Kao zakljuak moemo rei da se ni R. Rotkovi a ni V. P. Nikevi ne protive tezi da su predci Crnogoraca Veneti bili prvotno u nizinama rijeke Zete, Morae i Skadarskog jezera, da su tu bili autohotni, da su ih odavde potisnuli Iliri i Kelti, gdje odlaze prvo na podruje dananje june Poljske oko usca Crne i Bijele Visle u rijeku Vislu kod mjesta Visla, jer to dokazuju mnogi toponimi kao IMiegeszow, Niegoszowice, Niegowic i slino. Odavde idu sve do Baltika, da bi se nakon odlaska Langobarda iz donje Labe u V. st. zaputili u Polablje, a za vrijeme franako-avarskog rata 791.-799. dolaze sa Karlom Velikim prvo u Panoniju a onda pod pristikom Bugara polovicom IX. st. u podruja dananje Crne Gore, gdje se opet stapaju sa autohtonim slavenskim stanovnitvom Dukljana ili Zeana i Moraana .

spominje Slavene Pytheas von Massila jo 325. pr. Kr.115Za razliku od H. Kunstmanna govori J. Herrmann o Venetima kao Wendima, odnosno Slavenima. Svoje tvrdnje nije l Herrmann dokazivao iako je on u drugim podrujima veliki istraiva.

2.22. B. Babi
Istonu tezu o pradomovini Slavena zastupa mekedonski znanstvenik Boko Babi kad kae: "Tokom V i VI veka prodirale su slovenske mase, u manjim ili veim talasima, iz tadanjih postojbina, dananjih teritorija Belorusije, Rusije, Ukrajine i Poljske, prema zapadu i jugu sve do Istonih Alpa".116

2.19. J. Zeman
eki arheolog J. Zeman zastupa miljenje da je jedan dio eha doao iz Ukrajine a drugi iz Hrvatske. Za ukrajinsku tezu polazi od arheoloke Korak kulture, a za hrvatsku tezu od Dalimilove kronike.112

2.23.1. Popovi
Ivan Popovi se moe svrstati i u istonu i u zapadnu grupu jer on tvrdi da je praslavenska jezina zajednica ivjela na relativno malom prostoru sjeverno od karpatskog luka, u prostranoj ravnici dananje Poljske i Ukrajine. Na zapad se ova oblast moe u grubim crtama ograniiti Odrom, na istok Dnjestrom, a na sjever vjerojatno Baltikim morem i priblino se poklapa s onim arheolokim tipom koji se naziva luiki.117

2.20. N. Klai (1920.-1988.)

Nada Klai se nije bavila istraivanjem slavenskih iskona. Prema njenim radovima se moe zakljuiti da su Slaveni doli iz karpatskog predjela, jer kad govori o dolasku Bugara u bizantinsko podruje, Slaveni su se, kroz ije su podruje Bugari prolazili, prikljuili kao "bezimeni i tihi pomagai".113 Ona govori o kolonizacijskom valu Slavena ne samo sjeverno od Dunava nego i dalje do istonih Alpa te kae: "Vjerojatno je da su prvi Slaveni doli u Alpe sa sjevera preko Dunava".114 Njezine izjave nemaju neku naroitu vrijednost za historiografiju junih Slavena jer ona to podruje nije istraivala a ni ne govori na koje podruje misli kad govori o sjeveru.

2.24. L. Steindorff
Ludwig Steindorff nije istraivao pradomovinu Slavena, ali navodi da su Slaveni doli na jug s Avarima, to je oito neispravno. Nesumnjiva je injenica da se Avari pojavljuju na Dunavu istom nakon propasti Gepida 567., i odlaska Langobarda iz Panonije 568. godine dok se Slaveni ne ukljuujui ovdje Venete, spominju gotovo 40 godina ranije jer Justinian imenuje Chilbudija 531. uvarem granice Dunava protiv napada Slavena. Slaveni ipak prodiru 534. godine preko Dunava. 536. i 539. stoje na strani Rimljana protiv Gota, a 546., 548., 550., 551. i 552. godine nastaju ponovne provale Slavena preko Dunava.118 Sve je to dakle vrijeme kad Avari jo ne dolaze na Dunav. Kasnije emo vidjeti da Armenska
115

2.21.3. Herrmann
J. Herrmann zastupa tezu da se pradomovina Slavena nalazila izmeu srednje i gornje Visle do srednjeg Dnjepra na istok. Kao susjede Germana
112

113 114

Zeman, J., Zu den chronologischen Fragen der ltesten slawischen Besiedlung im Bereich der Tschechoslowakei, u: Pamtky archeologicke 67,1976, 115.-117. Klai, N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. II. izd. Zagreb, 1974., str. 126. Klai, N., Povijest..., str. 127.

116

117 118

Herrmann, J., Die Slawen. Leipzig-Jena-Berlin 1986. , ., , : ! VI . 3. 1997., . 7. Popovi, L, Istorija srpskohrvatskog jezika, Novi Sad, 1955., str. 9 Prokop. Gotenkriege. Ed. Veh, 0., Mnchen 1966.

56

57

geografija govori u V. st. po. Kr. o 25 plemena Slavena koji su ivjeli u Trakiji na Dunavu. To znai da L. Steindorff nema pravo kad misli da su Slaveni doli na Dunav sa Avarima.119 Upravo je obratno, Justinian ne bi stvarao ugovor s Avarima o uvanju rimskih granica na Dunavu, da nisu Slaveni ve prija Avara provaljivali preko Dunava. Dolazak Slavena s Avarima na Dunav je potpuno kriva predodba jer su Slaveni na Dunavu kao Veneti i Panoni autohtono stanovnitvo.

3. Zastupnici zapadnoeuropske teorije

U zapadnu teoriju o podrijetlu Slavena moemo pribrajati podruja eha, Slovaka, Luikih Srba, Venda, Poljaka i Kauba (nazvanim i Pomoranima). Neki su autori temeljili svoje miljenje o zapadnoj pradomovini Slavena na temelju arheolokih nalaza kulture arnih polja koja je pronaena u Luicama. Drugi su temeljili zapadnu teoriju pradomovine Slavena na navodima Plinija Tacita i Ptolomeja koji govore o Slavenima Venetima na donjem toku rijeke Visle i na Baltikom moru. Tu bi se mogla dodati Peutingerova karta koja smjeta Slavene na dva mjesta. Prvo mjesto je donja Visla i Baltiko more, a drugo na Dunavu. Peutingerove karte potjeu iz III. st. po. Kr., a do nas su dole u XII. ili XIII st.120 Prvi autori koji su poeli nauavati zapadnu tezu podrijetla Slavena potjecali su iz XVIII. st.

600. godine po. Kr. Predci istonih Slavena su zauzeli itavu rusku ravnicu. Jedan dio je krenuo na zapad na rijeku Odru i Labu. To su bili predci Luikih Srba, polapskih i baltikih Slavena. Veliki dio Slavena je otiao na Dunav i rasprostranio se na Balkanskom poluotoku dok su na slavenskoj pradomovini ostali predci Poljaka i Slovaka.121 Dobrovsky je postavio znanstvenu teoriju da je opeslavenski jezik bio na poetku podijeljen na dvije grupe. Istonoj su grupi pripadali ruski, ilirski (bugarski i srpski), hrvatski i slovenski jezik, dok su zapadnoj grupi pripadali eki, slovaki, poljski i jezik Luikih Srba.122

3.2. N. M. Karamzin (1766.-1826.)

Poetkom XIX. st. je ruski historiar N. M. Karamzin zastupao miljenje da je pradomovina Slavena Veneta bila u Povislju izmeu Baltikog mora i Dacije. On je smatrao da su Slaveni dovozili odatle jantar, ali doputa da su Daani i Geti, .,koje je pokorio Trajan mogli biti predci ruskih Slavena.123

3.3. A. A. ahmatov (1864.-1920.)

Krajem XIX. i polovicom XX. st. zastupa posebnu teoriju o etnogenezi Slavena ruski filolog A. A. ahmatov (1864.-1920.). On je dovodio pitanje prastare kolijevke Slavena u vezu s indoeuropskom pradomovinom. Nije se sloio s azijskim podrijetlom Indoeuropljana te im poricao smjetaj na jugu Rusije. Za njega je bila pradomovina Indoeuropljana u centralnim zemljama zapadne Europe. Prema tome se i formirao indoeuropski etnos. Odatle su se indoeuropska plemena raselila na razne strane. Jezik Indoeuropljana je dijelio na zapadni - kentum grupu i na istoni - satem grupu. Istoni dio Indoeuropljana se raspao na pretke Indoiranaca i Traana, na jugu i jugoistoku. Predci Baltoslavena su ostali na podruju jugoistonog Pribaltika. U 1. tisuljeu pr. Kr. raspala se baltoslavenska grupa, pa je tako dolo do stvaranja dvaju etnosa Balta i Slavena. Slaveni su ivjeli na donjim tokovima rijeke Memel i Dvine, dok su njihovi susjedi bili Baltolitvanci koji su obitavali na gornjim tokovima rijeka Memel i Dvine. Srednje tokove rijeke Dnjepra i rijeke Visle je iskljuio iz
Dobrovsky J., ber die Begrbnis der alten Slaven berhaupt und Boehmen insbesondere, 1786.; ber den Ursprung und die Bildung der slavischen Sprache, 1791. Dobrovsky, X, Geschichte der bhmischen Sprache, 1791. 123 H. M., . 1989. T.l. C. 31-46.
122 121

3.1. Dobrovsky (1753.-1829.)

U XVIII. i XIX. st. pojavljuje se eki filolog J. Dobrovsky, koji govori da su prvotna naseljenja Slavena bila na gornjoj Visli, Odri, Moravi i Labi, dakle u ekoj. Prvo raseljavanje iz tog podruja je nastalo izmeu 300.119

120

120

"Im Gefolge der Awaren siedelten sich in ganz Sdosteuropa bis nach Ostistrien und Ostalpengebiet Slawen an. Die Urheimat der vor allem als Sprachgemeinschaft konstituirten Slawen befand sich nach weitgehendem Forschungskonsens im Raum nrdlich der Karpaten. " Steindorff, L., Kroatien vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Regensburg 2001. Die Peutingerische Tafel oder Weltkarte des Castorius, mit kurzer Erklrung, 18 Kartensikizzen der berlieferten rmischen Reisewege aller Lnder und der 4 Meter langer Karte in Faximile neu hrsg. Von K. Miller. Stuttgart 1916. "M. Claudius consul.. Histricum bellum moliri coepit litteris ad senatum missis, ut sibi in Histriam traducere legiones liceret Id senatui (non) placuit". Titus Livius. Ab urbe condita, hrsg. H. J. Hillen. Mnchen-Zrich 1983. XXXIX 55,5.

58

59

slavenskog areala. Susjedi Slavena su bili Finci, Germani i Kelti. Fincima je pripadalo podruje itavog gornjeg Podnjeprovlja, Pripjeta i podruje zapadnog Buga. Oni su odijelili Slavene od skitsko-sarmatskog podruja. U Povislju su ivjeli Germani i Kelti. Tvrdio je da su Kelti i Slaveni imali neposredne veze jedni s drugima. Kelti su bili poznati u Povislju kao i Veneti. U II. st. po. Kr. su se germanska plemena irila prema donjem Dunavu i obalama Crnog mora. Povislje su ostavili Slavenima. To je po miljenju A. A. ahmatova bila druga pradomovina Slavena. Praslavenski jezik se sada dijelio na zapadnu i jugoistonu grupu. Zapadni dio se raselio po podruju Odre i Labe. Nakon raspada hunskog carstva u V. st. nastala je velika seoba jugoistone jezine grupe u Galiciju, Bukovinu, Transilvaniju i u krajeve donjeg Dunava. Tom seobom osvojene su junoruske zemlje sve do rijeke Dona. Seoba jugoistonih Slavena je ila u dva pravca, to je dovelo do stvaranja dviju grupa junih i istonih Slavena. Pradomovinom Rusa je smatrao A. A. Sahmatov podruje izmeu rijeka Pruta i Dnjepra. To je bilo podruje Anta, koji su bili predci svih Rusa. Odatle se kretala seoba po ruskim ravnicama.124

govori o porjeju gornje Odre i Visle do Karpata. Ondje se krajem drugog milenija pr. Kr. oblikovala etnika jezgra Praslavena. Odavde se ire prema Dnjestru i Dnjepru i dalje prema Donu, prema jugu u Panoniju, Meziju, Trakiju, Ilirik i jo dalje sve do Peloponeza a prema zapadu sve do Hanovera.126

3.6. J. avli - M. Bor

Zapadnoj teoriji su se u novije vrijeme priklonili slovenski znanstvenici J. avli i M. Bor. Oni su smatrali da su se najstariji Veneti nalazili u podrujima dananje Slovenije.127 O toj teoriji e biti jo posebno govora u poglavlju Veneti u Karantaniji.

3.7. P. Vlahovi
Beogradski autor P. Vlahovi zastupa miljenje da je pradomovina Slavena ekstremno zapadno sve do rijeke Labe.128

3.4. A. Pogodin (1872.-1947.)

Krajem XIX. i polovicom XX. st. tvrdio je A. Pogodin da su Slaveni pod imenom Veneta jo za vrijeme Herodota, koji je zamijenio ilirske s germanskim Venetima, obitavali na Baltikom moru na rijeci Visli, odakle su u V. st. doli na srednju Odru a u VI. st. na rijeku Labu. Nakon to su Slaveni zauzeli sjeverno podruje Karpata, zauzimaju u VI. st. podruje eke i Moravske a 568. dolaze s Avarima u Panoniju i Norikum. Za ime Hrvata je mislio da dolazi od njemake rijei Harvatha.125

3.8. A. Beli
A. Beli, zastupa miljenje da je pradomovina Slavena bila negdje u istonoj Galiciji i junoj Poljskoj.129

4. Zastupnici junoeuropske teorija

Junoeuropsku je teoriju zastupalo najvie znanstvenika na temelju Nestorove kronike, koja je govorila o pradomovini Slavena na srednjem Podunavlju. Bizantinski pisci kao Prokopije Cezarejski, Agapije, Menander Protektor, Teofilakt Simokata, Mauricije i drugi govorili su dodue o Slavenima na Dunavu u zapadnom dijelu jugoistone Europe, ali istom od VI. do VIII. st. po. Kr. Ovim navodima odgovaraju i podaci Jordana iz VI. st. koji se djelomino poziva na Cassiodora (487.-583), kojega je djelo "Povijest Gota" izmeu 526.-533. sauvana samo u njegovim navodima, kako
Lehr-Splawinski, T., O pochodzeniu i praojczyznie Stowian. Poznan, 1946. avli, ,-Bor, M., Unserer Vorfahren die Veneter. Wien 1988. 128 Vlahovi, P. Narodi i etnike zajednice sveta. Beograd 1984. 129 Beli, A., Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika, I, Fonetika. Univerzitetska predavanja, Beograd I960., str. 6
127 126

3.5. Lehr-Sptawinski (radovi 1946.)

V. T. Lehr-Splawinski je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena na rijeci Visli kako su to Plinije, Tacit i Potolomej govorili za Venete, ali on
124

125

Schachmatov A. L., Zu ltesten slavisch-keltischen Beziehungen, Archiv fr slavische Philologie. Berlin 1912. Bd. XXXIII. S. 51-99.; K : ., 1889 . . 324-384; : . . 1916.; . . 1916.; . . 1919. , ., , . . 1901.

60

61

emo to kasnije vidjeti.130 Svi ti izvori, a naroito Prokopije, govore o pradomovini Slavena na lijevoj strani srednjeg Dunava. U taj kontinuitet se mogu staviti i navodi Nestora koji govori o starim sjeditima Slavena u srednjem Podunavlju kao i Peutingerova karta.

4.1. Peutingerova karta (III. st.)

Iz III. st. poznate su nam Peutingerove karte koje su dole do nas u XII. ili XIII st. Prema tim kartama se Veneti nalaze na dva mjesta. Jedan se dio nalazi u kraju na jugu Baltikog mora a drugi dio na srednjem Dunavu.131

Nestorovoj kronici, gdje ona kae da su Grci podruje Slavena nazivali Velikom Skitijom: "... cn ".133 Herodot stvarno spominje da rijeka Dunav izvire u zemlji Kelta, protjee kroz itavu Europu, i sa strane Skita utjee u Crno more.134 Ako se postavi pitanje gdje je bila ta Skitija, mogli bi po Herodotu zakljuiti da se prvotno nalazila samo u junom dijelu srednjeg Podunavlja jer Herodot kae da na sjevernoj strani Dunava nije znao ni za jedan narod osim Siguna.135 Na junoj strani rijeke Dunava spominje rijeku Savu (Karpis) i Dravu (Alpis), koje dolaze sa sjevera i utjeu u rijeku Dunav, te iz Ilirije rijeka Angros (Zapadna Morava) i Brongos (Morava). 136 To je zapravo njegova Skitija uz koju protjee rijeka Dunav. Jordan proiruje tu Skitiju u VI. st. po. Kr. jer kae da Slaveni imaju zemlju od Noviedunuma (Drnovo kod Krkog na slovensko-hrvatskoj granici) do Mursijanskog (Osjekog) jezera do Dnjestra, a na sjeveru do rijeke Visle.137 Stanovnike Noviedunuma naziva Dio Kasije uroenim stanovnitvom.138 Jordan poistovjeuje na daljnjem mjestu Skitiju sa zemljom Veneta, jer kae da rijeka Visla dijeli Germaniju od Skitije.139 Na desnu stranu rijeke Visle stavljaju Plinije, Tacit i Ptlolomej u 1. st. po. Kr. Venete. To znai da bismo imali pravo rei da rijeka Visla nije dijelila samo Skite i Germane nego i Venete i Germane, ali je to irenje Skita odnosno Veneta uslijedilo istom nakon pritiska Kelta i Rimljna na srednjem Dunavu. Kad govorimo o tom podruju mogli bismo primijeniti Jordanove navode da se mnogobrojni narod Veneta iri od izvora rijeke Visle u nepregledne daljine i da su ti Veneti imali razliita imena, ve prema razliitim plemenima ili mjestima gdje su ivjeli, ali su najee imali ime Slaveni i 140 Anti. Za Ante kae da ive u uvali Crnog mora od Dnjestra do 141 Dnjepra.

4.2. Nestor (XII. st.)

Ruski Ijetopisac Nestor koji je ivio u Kijevu u Peerskom manastiru napisao je najstariju predajom sauvanu kroniku Povest vremennih let koja datira izmeu 1113.-1118. Ta kronika polazi od stanovita da su najstariji Slaveni bili na Dunavu: " cyrb ".132 Od Dunava su se irili na sjever uz rijeke Moravu i Vislu. Ovi su se navodi u istraivanju najstarijeg podrijetla Slavena zanemarivali. Dok je za rusku i ukrajinsku nauku Nestorova kronika jedan od najveih izvora za istraivanje najstarijeg podrijetla Slavena, navodi se o junom podrijetlu Slavena na rijeci Dunavu " ^ c^ cyrb " preuuju te se ta pradomovina stavlja ili u zapadnu Rusiju ili u Ukrajinu. Najveu nam tekou predstavlja Nestor kad govori o najstarijim Slavenima na Dunavu a ne navodi kako su se ti najstariji Slaveni zvali, jer je sigurno da se nisu zvali Slaveni. Jedan odgovor moemo nai u
Jordanes. Gotengeschichte: Wattenbach W., Die Geschichte der deutschen Vorzeit. B.I. Leipzig 1884. :31 Die Peutingerische Tafel oder Weltkarte des Castorius, mit kurzer Erklrung, 18 Kartensikizzen der berlieferten rmischen Reisewege aller Lnder und der 4 Meter langer Karte in Faximile neu hrsg. Von K. Miller. Stuttgart 1916. :3i "M. Claudius consul.. Histricum bellum moliri coepit litteris ad senatum missis, ut sibi in Histriam traducere legiones liceret. Id senatui (non) placuit". Titus Livius. Ab urbe condita, hrsg. HJ. Hillen. Mnchen-Zrich 1983. XXXIX 55,5. :22 . . . -. - 1950.
:3

133 134

135 136
137 138

noBecTb 1 , , 14. Herodot, Historien. Ausgabe H.W. Haussig. Stuttgart 1955. IV/49

Herodot, IV/49. Herodot, IV/49

. 11.

Jordanes, Gotengeschichte..., Nr. 35. Dio Cassius, Rmische Geschichte, Ausgabe 0. Veh, Mnchen 1985. T. II. B. 40, Nr. 38 (2) 139 Jordanes, Gotengeschichte. Ausgabe W. Martens. Leipzig 1884.17. 140 Jordanes, Gotengeschichte..., Nr. 35. Jordanes, Gotengeschichte..., Nr. 35.

62

4.6. Vinko Pribojevi (oko 1525.)

Vinko Probojevi je priznavao pradomovinu Slavena na Dunavu, kako to govore ljetopisa Nestor, Boguchval, Kadlubeg i Dtugosz, ali smatra da Slaveni potjeu od Ilira. Njihova pradomovina je tamo gdje je i danas na Balkanu. Ti su mu Slaveni ovdje autohtoni, ali podrijetlo slavenskog roda izvodi iz vremena opeg potopa i prema Bibliji od Noe i njegovih sinova . Na elu slavenskog roda je sedmi sin Jafetov po imenu Tyras od kojega su potekli Traani koji su kasnije dobili opi naziv Slaveni.146

4.7.1. Lucius (Ivan Lui) (1604.-1679.)

Ivan Lui je zastupao tezu da su Slaveni bili autohtoni s jedne i druge strane srednjeg Dunava.147 4.8. Mavro Orbini (sredina XVI. st-1611.) Mavro Orbini je u svome djelu II regno degli Slavi... pokuao prikazati historiju svih Slavena, smatrajui ih jednim jedinstvenim narodom ija je pradomovina bila na dananjim podrujima junih Slavena. No Orbini identificira june Slavene s Ilirima.148 On smatra da se u cijeloj antikoj Dalmaciji govorilo praslavenskim jezikom.149

4.9. M. Frencel (1628.-1706.)

M. Frencel je zastupao miljenje da je Ilirija pradomovina svih Slavena. On kae da su se odavde odselili eh, koji je osnovao eku s Luicom, Leh se odselio u Poljsku a Rus u Rusiju.150

4.10. P. R. Vitezovi (1652.-1713.)

Pavao Riter Vitezovi je zastupao miljenje prema Ivanu Luiu da se ne ini nemoguim da su Slaveni pod drugim imenima od davnine obitavali kako s jedne tako i s druge strane Dunava.151
Pribojevi, V., O podrijetlu i slavi Slavena. Izdanje M. Kurelac, Zagreb, 1997. Lucius. L, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. Amsterdam 1666. 148 Orbini, M., Storia sul Regno degli Slavi, Pesaro 1601. 149 Nikevi, P., Slovenci so Slovani. u knjizi: Z Veneti v novi as. ed. I. Tomai, Ljubljana, 1990., str. 41.-46. 150 , B.B., , , 1994., . 14.
147 146

64

65

4.11. 3. Ch. Gattterer (1727.-1776.)

J. Ch. Gatterer je priznao ljetopis Nestora i pradomovinu Slavena na Dunavu, ali smatra da su njihovi predci na Dunavu bili Daki i Geti.152

4.16. J. G. Hahn (1811.-1869.)

Johann Georg Hahn je bio veliki istraiva balkanskih naroda, ne samo Slavena nego i Albanaca. On je vrio povijesna i lingvistika istraivanja kao i istraivanja narodnih obiaja. Smatrao je da su slavenski narodi za vrijeme Strabona (63. pr. Kr.-26. po. Kr.) bili na junom Dunavu pomijeani s Ilirma i Traanima.158

4.12. A. L. Schlzer (1735.-1809.)

August Ludwig von Schlzer je zastupao miljenje da je pradomovina Slavena bila na Dunavu.153 On je bio profesor povijesti na sveuilitu u Gttingenu, pa ga je ruska carica Katarina II. pozvala u St. Petersburg gdje je bio lan Akademije Nauka i predavao povijest. On je tvrdio da su Rimljani znali Slavene u Panoniji ali ih nisu zvali Slaveni nego Panoni.154

4.17.1. Kukuljevi-Sakcinski (1816.-1889.)

Ivan Kukuljevi-Sakcinski je zastupao miljenje da su Slaveni u Panoniji obitavali u najstarija historijska vremena. Ne poziva se samo na najstarije pisce nego i na lingvistike dokaze - prastara slavenskia imena mjesta, rijeka i planina. On smatra da se svi osvajai koji su dolazili u Podunavlje kao Sarmati, Narkomani, Kuadi, Goti, Vandali, Gepidi, Huni, Langobardi, Obri, zajedno s predrimskim Keltima mogu smatrati samo prolaznim stanovnitvom, koje nije unitilo autohtoni narod. Vrlo je zanimljivo da spominje i narod Oderijata prema rijeci Odri, koja izvire kod Velike Gorice a utjee u Savu kod Siska. Naroito istie da je jedan od naziva za Slavene bio Veneti, Venedi ili Vendi.159 Postoje opravdane predpostavke da su Oderijati ili Odrani na rijeci Odri u dananjoj Hrvatskoj isti narod koji se odselio na rijeku Odru u eku gdje se nazivaju Obodriti ili Abodriti, a u VI. st. sele na rijeku Labu u podruja dananje istone Njemake nakon odlaska Langobarda u Panoniju.

4.13. M. P. Katani (1750.-1825.)

Od hrvatskih autora govorio je o slavenstvu ilirskih Venata Matija Petar Katani (1750.-1825.) iz Valpova.155

4.14. K. G. Anton (1793.)

Karl Gottlob Anton je zastupao miljenje da su Slaveni u Iliriji autohtoni.156

4.15. J. Potocki ( 1761.-1815.)

Od poljskih se autora istie Jan Potocki koji govori o slavenstvu ilirskih Veneta.157

4.18. K. Mennert ( radovi 1820.)

Konrad Mannert izjavljuje da su ilirski Veneti slavenskog podrijetla.160

4.19. L. Surowiecki (radovi 1824.)

151

Vitezovi, P. R., Oivjela Hrvatska, prijevod Z. Plee. Zagreb, 1997. 152 Gatterer I.H., De Slavorum origine Getica sive aia. Gottingae, 1793. 153 Schlzer, A. L. von, Allgemeine Welthistorie XXXI, Allgemeine nordische Geschichte. Halle 1771. 154 Schlzer A.L, Allgemeine Weltgeschichte, B.l. Gttingen 1785., p. 231. 155 Katani, P., Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, Zagrabiae 1795.; De Istro ejusque adcolis, Budae 1798.; Orbis antiquus ex tabula itineraria Peutingeriana, Budae 1824.-25.; Istri adcolorum geographia vetus, Budae 1826.-27. 156 Anton, K. G., Geschichte der deutschen Nation. T. I. Leipzig 1793. 157 Potocki, J., Histoire primitive des peuples de la Russie, St. Petersburg 1802.

Lorenz Surowiecki iz Varave misli da su ilirski i galski Veneti bili Slaveni.161

Hahn, J. G., Albanische Studien. I II Heft. Jena 1853./54.; Reise von Belgrad nach -I Saloniki (1861.); Reise durch die Gebiete des. Drin vuiuai, .. DUC. ^1D/.-. .,,, und Wardar, 2. Bde. (167.-1869.) Kukukulievir-SakrinsiciL, Panonija rimska, Rad JAZU, 1873. sv. 23, 100.-103. ._., .^...^i, D:,, r.-... 160 Mannert, K., Geographie der Griechen und Rmer. III-IVTeil. II. Aufl. Leipzig 1820. 161 Surowiecki, L., Sledzenie pocatku narodow slowianskich, Warszawa 1824.
159

158

66
4.20. F. Raki (1828.-1894.)
Franjo Raki je u velikoj veini toponima u Panoniji vidio slavensko podrijetlo. To mu je dalo povoda da zakljui da su Slaveni na jugu bili autohtoni. Ispravno je tvrdio da su Veneti bili Slaveni, ali je iznosio miljenje da su i Besi i Iliri bili Slaveni.162 4.25. 3. L. Pi (1847.-1911.)

67

4.21. J. upan (radovi 1831.)

Slovenski znanstvenik Jakob upan je mislio da je itav Dunav u predrimsko vrijeme bio naseljen Slavenima.163 Ovu tezu moemo samo podcrtati, jer je ispravna.

Zapadnu teoriju je zastupao eki arheolog i povjesniar Josef Ladislav Pi (1847.-1911.). On je dokazivao da je pradomovina Slavena bila izmeu rijeke Labe i Visle jj podruju gdje su se nalazili donji i gornji Luiki Srbi, u podruju lezije, junog Brandenburga i u provinciji Poznanj. No to se tie pitanja pradomovine Slavena nije potpuno jasan jer je kao arheolog zastupao miljenje da se poetak kulture arnih polja u zemljama izmeu Labe i Visle mora datirati oko 800. - 600. pr. Kr., kako su to zastupali i drugi autori, ali da su Slaveni na srednjem Dunavu bili prije toga vremena.167

4.26. D. Trstenjak (1848.-1921.)

Davorin Trstenjak je govorio o slavenskom podrijetlu ilirskih Veneta i Norika.168

4.22. A. embera (radovi 1836.-1868.)

A. embera vidi u norikim i ilirskim Venetima Slavene. Po njegovom miljenju su i Suevi Tacita bili Slaveni.164

4.27. A. Bielowski (1850.)

August Bielowski se zauzimao za teoriju o autohtonosti Slavena u Iliriji. Prema njemu je obala Jadranskog mora bila prvo sjedite Slavena i odavde su se selili na Dunav.169

4.23. R. S. Kaulfuss (1842.)

Roman Stanislaw Kaulfuss govori o Slavenima na Balkanu od prastarih vremena. Po njegovom miljenju mnogi geografski nazivi rijeka imaju 165 slavensko podrijetlo.

4.28. J. Lelevel (oko 1853.)

Joachim Lelevel, profesor u Wilnu je isto zastupao miljenje o prvotnoj pradomovini Slavena na Jadranskom moru.170

4.24. T. Smiiklas (1843.-1910.)

Tade Smiiklas (1843.- 1910.) je zastupao miljenje da su Slaveni ve za vrijeme rimskih careva doli u Iliriju. To su bili Karpi koje su Rimljani u provinciji Meziji uzeli u vojnu slubu izmeu 293. i 296. Karpi su prema njemu bili Slaveni, kako su to tvrdili i afarik i Drinov. Jedan se dio Karpa moe smatrati Hrvatima. Hrvati su doli pod imenom Slavena za vrijeme cara Justinijana (527.- 565.) preko rijeke Drave i Save u Dalmaciju i 166 Iliriju.
162

4.29. L. Contzen (radovi 1861.)

Leopold Contzen je bio miljenja da su Veneti na Jadranskom moru bili Slaveni. Kelti nisu sve potisnuli, nego je ipak jedan dio pod imenom Veneta ostao na Jadranskom moru.171

Raki, F., Nacrt jugoslovjenskih povjestih do IX stoletja (Arkiv za povjestnicu jugoslavesnku. Kn. IV. 1857. 163 upan, X, Etymologie der Namen der Flsse in Krnten. Carinthia 1831., Nr. 16. 164 embera, ., Zapadni Slovane v praveku, ve Vidni 1868. 165 Kaulfuss, R. S., Die Slaven in den ltesten Zeiten bis Samo. Berlin 1842. 166 Smiiklas, T. Poviest hrvatska. I. dio, Zagreb, 1882.

Pi, J. L., Archaeologicky vyzkum ve strednich Cechch podniknuty. Praha 1893. Trstenjak, D., Slovanina v romanini. Celovec 1878. 169 Bielowski, ., WstQp krytyczny do dziejow Polski, Lwow 1850. 170 Lelevel, I, Narody na ziemiach stowianskich. Poznan, 1853. 171 Contzen L., Die Wanderungen der Kelten. Leipzig 1861.
168

167

68

69

4.30. A. Hilferding (radovi 1868.)

Alexander Hilferding je zastupao miljenje o slavenstvu ilirskih Veneta.172 4.31. J. G. Cuno (radovi 1871.) Johann Gustav Cuno je dokazivao da su Slaveni u Iliriji bili autohtoni.173

4.37. K. Sicha ( radovi 1886.)

Karl Sicha je zastupao miljenje da su ilirski Veneti, Vindelici i Daani bili Slaveni.179

4.38. D. Samokvasov (radovi 1888.-1897.)

Dmitrij Samokvasov je zastupao miljenje da se opis Nestora o raseljavanju Slavena iz podruja Dunava odnosi na vrijeme cara Trajana i da su Rimljani potisnuli Slavene iz Dacije u Karpate. Oni uzimaju sa sobom rimski novac koji nalazimo kasnije zakopan u podrujima sjevernog primorja Crnog mora, na Dnjepru i u Poljskoj. U tim Slavenima vidi Samokvasov pretke Rusa i Poljaka.180

4.32. F. Hellwald (radovi 1872.)

F. Hellwald je bio miljenja da su Slaveni u Iliriji i Traciji bili autohtoni.174

4.33. M. Drinov (radovi 1873.)

Marin Drinov priznaje autohtonost Slavena u Daciji i Panoniji'175

4.39. N. Leopardov (radovi 1892.)

Kijevski historiar N. Leopardov govori o pradomovini Slavena na Dunavu koji za vrijeme cara Augusta (30. pr. Kr. - 14. po. Kr.) i cara Trajana (98.-117.) sele preko Karpata na sjever.181 On zastupa miljenje da su ruski Slaveni, Poljani i Drevljani kao i Geti i Daani doli iz Dacije preko Karpata nakon ratova s rimskim carevima Augustom i Trajanom.182

4.34. L. Wilser (radovi 1885.)

Ludwig Wilser se zauzimao za teoriju o slavenstvu Veneta na Jadranskom moru.176

4.35. F. Sasinek (radovi 1886.-1888.)

Franjo Sasinek govori o autohtonosti Slavena u Daciji i Iliriji i o slavenstvu ilirskih Veneta.177

4.40. A. Lefevre (radovi 1896.)

Francuski autor Andre Lefevre vidi Slavene ne samo u Venetima u Germaniji ili u Venetima na Jadranskom moru nego i u paflagonskim i galskim Venetima.183

4.36. J. Perwolf (radovi 1886.)

Varavski znanstvenik J. Perwolf pie da su Slaveni u Iliriji autohtoni i da su ilirski Veneti i Norici bili Slaveni.178

172

, ., > . 1868. . IV-

V.
173

Cuno, J.G. Forschungen im Gebiete der alten Vlkerkunde. T.l. Die Skythen. Berlin 1871. Hellwald, F., Die Ethnologie der Balkanlnder, 1872 175 ., M., , 1873. 176 Wilser, L, Die Herkunft der Deutschen, Karlsruhe 1885. 177 Sasinek, F. Zahady dejepisne. Praha 1886.-1888. 178 , ., , . T.I. 1886.
174

Sicha K., Namen und Schwinden der Slawen, Leibach 1886, , ., , 1888.; O . VIII . 1897. . III. 181 ., 0 ! -. , 1892. 182 , H., O ..., 183 Lefevre, ., Les origines slaves (Bulletins de la societe d'anthropologie de Paris 1896.)
180

179

70

71

4.41. G. Sergi (radovi 1898.)

Talijanski antropolog Giuseppe Sergi je govorio da su jadranski Veneti bili Slaveni. On govori o Protoslavenima na Balkanu ali misli da su oni bili Iliri. To pokuava antropoloki dokazati.184

nita zajedniko. Drugi znanstvenici govore o keltskim imenim mjesta. Dok bi prema H. Kraheu Be bio ilirskog podrijetla, drugi znanstvenici smatraju da se pod Vindo - bona ima smatrati slavensko utemeljenje grada jo za vrijeme kulture sojenica.

4.42. S. Zaborowski (radovi 1900.-1905.)

Jedan od najprominentnijih zastupnika dunavske teorije o pradomovini Slavena koju moemo sigurno slijediti je bio pariki antropolog Sigismund Zaborowski. On je tvrdio da su se Slaveni oblikovali kao narod u dunavskim zemljama. Rani Slaveni su pripadali antropolokom tipu kratke glave, koji se odnosio na Kelte i june Venete a u historijsko vrijeme i na june Slavene. Antropoloki tip dunavskog podruja se pomijeao po Junoj Europi. Slavenska je pradomovina bila u prostranstvu izmeu rijeke Dunava i Jadranskog mora. Odavde su se Slaveni raseljavali u Karpate kamo su nosili sa sobom kulturu arnih polja i uporabu metala. Ovi su Praslaveni krenuli s juga izmeu VIII. i IV. st. pr. Kr. Antropoloki i arheoloki nalazi se podudaraju s jezikoslovnim, da su ilirski Veneti i Veneti u Germaniji bili jednom jedan slavenski narod od Jadranskog do Baltikog mora.185

4.44. L. Lenard (radovi 1927.)

L. Lenard je zastupao miljenje da su svi stari slavenski ljetopisa i povjesniari od najstarijih vremena traili pradomovinu Slavena na jugu u Podunavlju. Iz Podunavlja se sele u Karpate. Tek od XVI. st. nastaju teorije da je pradomovina Slavena bila na sjeveru.188

4.45.1. Mui ( 1934.-)

Ivan Mui je prvi u hrvatskoj povijesti koji je poeo multidisciplinarno istraivati povijest junih Slavena. On nije sputan nekom ideologijom, niti stoji pod nekim ideolokim utjecajima nego eli svojim istraivanjem postaviti vrste temelje kad istie da "gotovo svi stari slavenski ljetopisa i povjesniari najstarijih vremena trae slavensku prapostojbinu na jugu, i to na Balkanu i u Podunavlju, i dovode Slavene iz Podunavlja u predjele iza Karpata".189 I. Mui naglaava da Nestorovu tezu o pradomovini Slavena na srednjem Dunavu zastupa u novije vrijeme i ruski znastvenik Trubaev i drugi ruski znanstvenici.190 Ako je to u dnevnom tisku oznaeno kao "kopernikanski prevrat u naoj nauci" onda se to sigurno mora istaknuti, jer je i M. Sui rekao: "U naoj pak historiografiji Muievo djelo o kontinuitetu ivljenja i elementima autohtonosti na naem hrvatskom prostoru jest i bit e jo dugo ostvarenje s odlikama prvenca suvremenog usmjerenja u naoj i u svjetskoj povijesnoj znanosti".191 Sigurno je da navodi "kopernikanskog prevrata" i "prvenca suvremenog usmjerenja u naoj i svjetskoj povijesnoj znanosti" nisu suhi lovorov vijenac I. Muiu, nego je nesumnjiva injenica da je I. Mui prvi u svjetskoj znanstvenoj literaturi koji je pokuao multidisciplinarno prilaziti
188

4.43. H. Krahe (radovi 1925.)

U novije su vrijeme i njemaki arheolozi i lingvisti poeli nauavati da su nosioci luike kulture arnih polja u jugoistonoj Njemakoj bili Iliri.186 Predvodnik ove zablude je bio lingvista H. Krahe,187 koji uope nije razlikovao Venete, Panone i Ilire, pa su njegovi lingvistiki radovi vrlo upitni. Za njega su gradovi s nastavkom -ona ilirskog podrijetla, tako: Salona, Narona. To je vrlo upitno, jer bi onda i Vindobona - Be, a pogotovo ako uzmemo mjesto Scarpona na otoku rijeke Mosel u Francuskoj izmeu Metza i Toula bilo ilirsko ime, a to nema s ilirizmom
Sergi, G., Aru e Italici, Torino 1898. Zaborowski S., Les Slaves de race et leurs origines. Bulletin et memoires de la societe d'anthropologie de Paris 1900.; Origine des slaves. Bulletin et memoires de la societe d'anthropologie de Paris 1904.; L'autochtonisme des slaves enEurope, ses premiers defenseurs. Revue de ecole d'anthropologie de Parisl905. T.15. 186 Schubart, H., Bericht ber den fnften Internationalen Kongre fr Vor- und Frhgeschichte. Hamburg 1958, hg. V. G. Bersu 1961. 137 Krahe, H., Die alten Balkanillyrischen geographischen Namen. Heidelberg 1925.
135 184

Lenard, L., Stari Srbi i srpska praotabina. Beograd, 1927. Mui, L, Slaveni, Goti i Hrvati. Split 1996.; Lenard., L., Stari Srbi i srpska praotabina. Beograd 1927, str. 5. 190 Mui, L, Slaveni..., str. 29., bilj. 21. 191 M. Sui, Korijen nae autohtonosti, u: Mui, I. Slaveni, Goti i Hrvati. Zagreb, 1997., str. 7.
189

72

73

pitanju kontinuiteta stanovnitva u jugoistonoj Europi pa mu se tu mora priznati svaka zasluga. Moda nisu do sada naglaavana istraivanja podudarnosti antropolokih i arheolokih nalaza pa se I. Mui poziva na ivka Mikia koji govori o antropolokom dinarskom tipu u Glasincu, a tu su nam poznati nalazi kulture arnih polja, iji su nosioci bili Slaveni. I. Mui se poziva dalje na M. Garaanina i J. Kovaevia da se kontinuitet autohtonosti u navedenom podruju posebno oituje u identinosti keramike, nakita i odijela.192 Koliko god moramo I. Muiu priznati veliinu i originalnost u pitanju kontinuiteta stanovnitva na hrvatskim prostorima, on ipak nije dovoljno naglasio o kakvom se stanovnitvu radi, pa mu je Zdenko Vinski mogao prigovoriti da se dodue radi o tradiciji antike batine koja se manifestira u vidu kulturnog kontinuiteta, ali povijesno neodreenog etnikog kontinuiteta.193 To znai da se arheolokim i antropolokim istraivanjima ne moe odrediti etniki kontinuitet ako se ne uzmu u obzir i historijska istraivanja, a naroito istraivanja o Venetima i Panonima, koja su kod I. Muia dosta zanemarena. On polazi dodue od pretpostavke da su starosjeditelji na podruju rimske provincije Dalmacije govorili jezikom koji se moe nazvati protoslavenskim,194 ali se za Slavene ili Protoslavene moraju uzeti njihova starija imena kao Veneti i Panoni a po mogunosti i Skiti koja se temelje na historijskim istraivanjima, kojih kod I. Muia nema.

III. Povijesni dokazi pradomovine Slavena

Kad govorimo o povijesnim dokazima autohtonosti Slavena na srednjem Podunavlju, onda to znai da polazimo o najstarijeg izvora Ilijade Homera iz XII. st. pr. Kr. Tu se mogu uzeti u obzir i istraivanja o najstarijim narodima Europe a to su bili Veneti i Liguri.196 Liguri su obitavali na rijeci Liger, danas Loire u Francuskoj.197 Nazivanje naroda po rijekama je bilo u najstarije vrijeme obiajno. Kad se ovi Liguri pojavljuju u povijesnim izvorima ve su rasprostranjeni po itavoj zapadnoj Europi u panjolskoj, Portugalu, sjevernoj Italiji, na obalama Sredozemnog mora i do rijeke Tiber. Podruje Genove se naziva jo i danas Ligurija, a more pred njom Ligursko more. Nadalje su se irili u podrujima dananje vicarske, june i zapadne Njemake a vjerojatno u Irskoj i Engleskoj. Najdraa boja odijevanja im bila crna, a to se vidi jo danas kod seoskog stanovnita u junoj Francuskoj, u talijanskoj Liguriji, zapadnim podrujima Alpa i u Schwarzwaldu. Liguri su uz Venete stariji od Indoeuropljana.

1. Veneti
Veneti se prvi puta spominju kod Homera za vrijeme trojanskog rata 1184. godine pr. Kr. U Troju su doli iz Panonije, pa se kod antikih pisaca nazivaju i Panoni. Zbog izgubljenog trojanskog rata bila je sramota vratiti se praznih ruku kui u svoju domovinu Panoniju, pa jedan njihov dio odlazi s Antenorom u Italiju na rijeku Pad. Tu su bili kod provala Kelta na strani Rimljana. 49. pr. Kr. im je Cezar dao rimsko graanstvo. Drugi dio Veneta odlazi na poluotok Hilis u Dalmaciji izmeu dananjeg Zadra i Splita. Tu su poznata^ njihova rtvovanja Diomedu koji se borio na njihovoj strani u Troji. rtvovali su bijelog konja. Trei dio Veneta odlazi u Francusku na rijeku Loire u dananju provinciju Bretanju sa glavnim gradom Darioritum, danas Vannes. 56. pr. Kr. ih je pobijedio Cezar i nazvao njihovu provinciju Galija Lugdunensis. Venedi koji se spominju u 1. st. po. Kr. u Gdanskom zaljevu (sinus Venedicus) i na gornjoj Visli i koje su oko 150. po. Kr. pobijedili istoni Goti su najmlai Slaveni koji su doli pod pritiskom Kelta iz Panonije ve u 4. st. pr. Kr. a kasnije pod pritiskom Rimljana u 1. st. pr. Kr. i 1. st. po. Kr.
196

4.46. O. Marti
Njemaki istraiva Otto Marti je govorio da su najstariji narodi u Europi Liguri i Veneti, jer kae da je onaj narod koji je nosio ime Vendi u srednjem vijeku na prostoru rijeke Visle, donio sa sobom kulturu s jugoistoka.195 Zahvaljujui blagoj klimi Atlantskog oceana na zapadnom dijelu Francuske mogao se oblikovati narod Ligura nakon otapljanja leda. S njima su u Europi jednako tako stari i Venedi iz jugoistone Europe koji se pojavljuju ovdje jo prije Indoeuropljana.

Mui, I., Slaveni..., str. 51.; Garaanin, M., Kovaevi, J., Pregled materijalne kulture Junih Slovena u ranom srednjem veku, Beograd, 1950., str. 138.-176,186.-195. Vinski, Z., Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. V. Zagreb, 1971., str. 67. -" Mui, L, Slaveni..., str. 51. IK Marti, O., Die Vlker..., S. 36.
193

152

197

"Die lteste Bevlkerung - die Ligurer, die Veneten oder Wenden". Marti, 0., Die Vlker..., S. 12. Camille J., Histoire de la Gaule, Paris 1920. Bd. I, S. 110 ff. Marti, O., Die Vlker Westund Mittel-Europas im Altertum, Baden-Baden 1947. S. 12.

74

75

Venetima se pripisuju prethistorijske arheoloke kulture sojenica i kultura jantara koje datiraju u mlae kameno doba do 5.000 godina pr. Kr. te kultura arnih polja odnosno spaljivanja pokojnika i stavljanje paljevina u urne koje su se zakapale do 50 cm ispod zemlje ili se stavljale u jamice. Upravo ove kulture potvruju prisutnost Veneta kod svih slavenskih naroda jugoistone Europe, pa je to dokaz da se oni nisu doselili u jugoistonu Europu nego da su tu autohtoni. Veneti su bili graditelji sojenica, oni su izgradili sojeninu Veneciju na drvenim stupovima.198 Kulturi gradnje sojenica smo posvetili posebno poglavlje pa je ovdje dovoljno rei da je O. Marti dobro zakljuio kad kae da je gradnja sojenica bila kulturna batina jednog naroda ili narodnosti, a budui da sojenice nisu dokazane u vremenu ranog neolitika, moe se po prilici odrediti kada je taj narod doao u srednju i zapadnu Europu, naime 5.000 godina pr. Kr. To znai da su graditelji sojenica mlaeg podrijetla u srednjoj i zapadnoj Europi.199 Prije toga su bili u jugoistonoj Europi u srednjem Podunavlju. Slijedea e istraivanja pokazati da se nigdje tako lijepo ne slau arheologija i lingvistika kao u pitanju kulture sojenica, jer gdje se god u prethistorijsko vrijeme pojavljuju sojenice, u historijsko se vrijeme pojavljuju Veneti. Kad se govori o slavenstvu Veneta treba napomenuti da je bilo autora koji nisu priznavali Venetima slavenstvo, iako postoje izvori koji kau da su Veneti bili Slaveni. Najvei protivnik slavenstva Veneta je bio eki arheolog Lubor Niederle. On je tvrdio da Veneti kod Plinija i Tacita i Vindi kod Cornelija Neposa200 u Germaniji i Veneti na Jadranskom moru i juno od Dunava nisu bili Slaveni. To je meutim oita zabluda jer su Veneti na Dunavu, kao i Veneti u Germaniji bili Slaveni.201

Gornje navode potvruje ivotopisac sv. Kolumbana (530.-615.) kada kae da su se Veneti nazivali Slaveni - "Venetiorum qui et Sclavi dicuntur".202 Jordanes (VI. st.) isto potvruje da su se Veneti zvali Anti i Slaveni. U VI. st. po. Kr. spominje Venete u Panoniji od grada Novietunuma, dananjeg mjesta Drnovo kod Krkog nedaleko hrvatskoslovenske granice i Mursijanskog (Osjekog) jezera do Dnjestra, a na sjeveru do rijeke Visle. Od izvora rijeke Visle preko nepreglednih polja naseljen je mnogobrojni narod Veneta. Mogue je da su se njihova imena mijenjala prema njihovim razliitim plemenima i sjeditima, ali su glavna imena bila Slaveni i Anti.203 Na daljnjem mjestu kae da su Veneti potjecali od jednog plemena, ali su imali tri imena Veneti, Anti i Slaveni.204 Fredegar (VI. st.) je rekao da su se Slaveni zvali Winedi "Sclavi cognomento Winedi".205 Od autora koji su zastupali miljenje da su Veneti bili Slaveni naveli smo ve F. iia,206 J. avlia i M. Bora207. Tu se moe spomenuti i Z. Golaba.208 Ivo Goldstein zastupa isto miljenje da su Veneti bili Slaveni jer kae: "Publije Kornelije Tacit u djelu Germania spominje 'Venete', a to nije jedini izvor u 1. i 2. stoljeu koji ih spominje: radi se zasigurno o Slavenima".209 Da su Veneti i Panoni bili Slaveni dokazuje arheoloka kultura arnih polja, kultura sojenica i kultura trgovine jantarom. Dovoljno je samo pogledati znanstvena istraivanja M. Zaborowskog koji

"Veneter... haben Venedig geschaffen und mssen folglich Pfahbauer gewesen sein", Marti, 0., Die Vlker..., S. 15. W "Der Pfahlbau war der besonderer Kulturbesitz eines Volkes oder einer Vlkerschaft... und da Pfahlbauten, die ber die frhe Jungsteinzeit hinaufreichen, nicht erwiesen sind, lt sich bestimmen, wann ungefhr dieses Volk nach Mittel- und Westeuropa gelangt ist, nmlich im 5. Jahrtausend v. Chr. Demnach ist der Pfahlbauer als Mittel- und Westeuroper jnger als die Ligurer". Mati, O., Die Vlker..., S. 14. 200 Cornelius Nepos. Bibliotheca scriptorum graecorum et latinorum monacensis. Vol. I. Mnchen 1947. 201 Niederle, L. Slovanske staroitnosti. Praha 1902.

198

Fontes historiam saeculorum septimi et octavi illustrantes. loane vitae Columbani. Ed. B. Krusch et A. Hofmeister. Darmstadt 1982. Lib. I, 27 203 "ab ortu Vistulae ftuminis per immensa sparja Venetharum natio populosa considet quorum nomina licet per uarias familia et loca mutentur principaliter tarnen Sclaueni et Antes nominatur".Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historiam slavicam pertinentium. Volumen primum (I-VI saecula). Mosqua 1991. V/34.; Jordanis Gotengeschichte. Ausgabe M. Tangel. Leipzig 1913.. V/34. 204 "Venethos... tria nunc nomina ediderunt, id est Venethi, Antes, Sclaveni". Jordanes, De origine actibusque Getarum, hg. Th. Mommsen in: Monumenta Germaniae histoirica, Auctores antiquissimi 5,1.IV/119. 205 Wattenbach, W., u. Levision W. Deutschlands Geschichtsquellen im Mittelalter. Vorzeit und Kayrolinger, l, 1952. IV, 48. 206 ii, F. Pregled povijesti..., str. 69 207 avli J., - Bor, M., Unsere Vorfahren die Veneter, Wien 1988. 208 Golab, Z., Veneti/Venedi . The Oldes Name of the Slavs: The Journal of Indo-European Studies. 1975. 326.-336. 209 Goldstein, L, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb, 1955., str. 27.

202

76

77

je rekao gdje god naiemo na spaljivanje pokojnika, naiemo na Venete odnosno Praslavene.210 M. Sui se posebno bavio pitanjem odnosa Veneta i Ilira pa kae: "Apsurdno je tvrditi, ali ipak je veoma blizu istini injenica da bi se pitanje odnosa Veneta prema Ilirima bilo na neki nain i rijeilo da nema venetskog jezika, koji je registriran u tekstovima s brojnih natpisa, tako da je mogue govoriti o jednom potpuno definiranom jeziku, za razliku od ilirskog, koji jo uvijek mnogi lingvisti, unato postignutim rezultatima, smatraju apstrakcijom".211 Dalje naglaava Sui, da je bilo autora, koji su zastupali ilirski karakter venetskog jezika, ali da se mogu nai tumaenja koja ne predpostavljaju s obzirom na Venete i Ilire ni zajedniku jezinu a prema tome ni etniku pripadnost.212 O. Marti navodi da naziv Veneti dolazi od keltske rijei vindos ili vendos a znai bijeli.213 Dok su se Liguri odijevali u crnu odjeu, Veneti su nosili bijelu. Izgleda da su se nosili kao i Dalmati sa dugom bijelom haljinom, koja se zadrala do danas u liturgiji pod imenom dalmatika.

grudastih poljana Panonije dolazim i vodim mueve s izboenim kopljima, Panone, istom sam jedanaesto jutro ovdje, otkada sam doao u Ilion. Ja sam od roda iroke rijeke Vardara, Vardar, koji blagom vodom natapa zemlju."216 U 16. pjevanju govori Homer kako je Patroklo ubio vou Panona Piraihmena pa kae "I pogodio je Piraihmena koji je doveo spremni narod iz Peonije (Panonije) iz Amidona od dalekih voda Vardara."217 U 17. pjevanju kae Homer da je Lvkomed stao pred Eneja, koji je doao iz cvjetnih poljana Panonije, a bio je pastir iz zemlje Apisaona.218 Ako govorimo o najstarijem spominjanju Veneta u Troji za vrijeme trojanskog rata 1184. pr, Kr., moramo polaziti od injenice da se oni spominju u Panoniji koja je obuhvaala podruje od Dunava do Vardara. Drugi oslonac tvrdnji da su Veneti u Panoniji bili autohtoni su navodi Homera koji je rekao u drugom pjevanju Ilijade, a to isto ponavlja i Strabon, da je bila sramota biti dugo odijeljen od svoje rodbine te se vratiti kui prazan. Zato su se dali na lutanje i pljakanje.219 Dalje nastavlja Strabon "I lutanje Enea je ostalo u predaji i Antenora i Heneta, kao i Diomeda, Menelaosa i Menesteusa".220 Upravo u pitanju povratka kuama se vidi da pradomovina Veneta nije mogla biti u Maloj Aziji, niti u Italiji, a niti u Galiji ili na donjoj Visli na Baltiku, nego u Panoniji odakle su otili u Troju. Drugi antiki pisac koji govori o Venetima na Dunavu je Herodot. On se dodue vrlo nejasno izraava kad govori o susjedstvu Veneta sa Sigunima na Dunavu. Kad govori o podruju s onu stranu Dunava, onda kae da o narodima sjeverno od Trakije ne moe nitko govoriti sa sigurnou: "Zemlja s onu stranu Dunava se ini nenaseljena i bezgranina. Samo je za jedan narod s onu stranu Dunava mogao saznati ime. Nazivaju se Siguni a imaju medijsku nonju. Njihovo podruje see do Veneta na Jadranskom moru."221

1.1. Veneti u Panoniji

Veneti u Panoniji su najstariji Veneti koji se nazivaju i drugim imenom Panoni. Bilo je autora koji su smatrali da ovi Veneti potjeu iz Troje, a to nije ispravno. Za historijske dokaze o Venetima moemo se osloniti na Homera i Herodota. Istina je da je najstarije spominjanje Veneta u Troji, ali ovi trojanski Veneti potjeu iz Panonije. Homer govori o divljim konjima koji su doli u Troju iz zemlje Veneta. Homer je na vie mjesta spomenuo Panone i Panoniju u trojanskom ratu. U drugom pjevanju Ilijade, kae Homer da je Piraihmo doveo u Troju panonske strijelce iz dalekog Amidona, iz iroke rijeke Vardara koja blagim tokom natapa zemlju.214 U desetom pjevanju kae Homer da su panonski strijelci u ratu u Troji bili s morske strane,215 u 21. pjevanju je pitao Ahilej Palegona tko je on, a on mu je odgovorio: "Daleko iz
Zaborowski, M., Origine des Slaves, u: Bulletins st Memoires de la Societe d'Anthropologie de Paris. 15. XII1904. 671-720. 211 Sui, M. Odabrani radovi..., str. 84. 212 Sui, M., Odabrani radovi..., str. 84. 213 "In der lteren, zur Zeit der Kelten lebendigen Sprache bedeutete ,vindos' oder ,vendos' soviel wie wei": Marti, 0. Die Vlker..., S. 22 214 Homer, Ilias 2, 848.-S49.
210

Homer, Ilias 21, 149.-158 Homer, Ilias 16, 287.-28S. 218 Homer, Ilias 17, 345.-350. 219 Ilias, 2,298.; Strabon HI/150. 220 Strabon HI/150.
217

216

215

Homer, Ilias 10, 428.

221

Herodot V/9.

78

79

Na prvi se pogled ini da su ovi navodi Herodota u proturjenosti ako s jedne strane govori o Sigunima s onu stranu Dunava i s onu stranu Trakije, koja se sterala do Dunava, a malo dalje kae da su se Siguni irili do Veneta na Jadranskom moru. To u biti znai da su se Siguni irili istono od rijeke Dunava, a Veneti su bili zapadno od Dunava koji su se irili do Jadranskog mora. U etvrtoj knjizi kae Herodot da je Dunav najvea rijeka koju poznaje, da ima isti vodostaj kako ljeti tako i zimi i da 222 protjee kroz itavu Europu i utjee uz stranu Skitije u Crno more. Herodotova Skitija se nalazila juno od srednjeg toka rijeke Dunava, a ta Skitija odgovara podrujima Panona odnosno Veneta. Arheoloka istraivanja su potvrdila da je lijevo od Dunava postojala materijalna kultura koja se pripisuje Medijcima. T. Sulimirski navodi da Herodotov opis odgovara arheolokim nalazima alata u mjestu Szentes u 223 dolini rijeke Tise. Sve nam to govori da je medijsko pleme Siguna bilo s onu stranu Dunava, a s ovu stranu su bili Veneti odnosno Panoni. Herodot je rekao da si on ne moe objasniti kako su ti Medijci doli na Dunav. Njih se moe meutim objasniti u vezi sa seobom Skita u Mediju kada su tjerali Kimere i pobijedili Medijce. U Mediji su ostali 27 godina, ali su bili odani pijanevanju pa su ih Medijci pobijedili. Tako se vraaju natrag u Panoniju, a s njima se seli i jedan dio Medijaca u podruje dananje jugoistone Maarske. Da su se Veneti irili do Dunava dokazuje najbolje trgovina jantarom. Plinije je naime rekao da Germani dovoze jantar u provinciju Panoniju, a odatle su ga irili Veneti, koje su Grci nazivali Eneti, a ivjeli su u oblinjoj Panoniji i na Jadranskom moru.224 Trgovaka se razmjena vrila kod grada Petronella na Dunavu kraj Bea. Ako Herodot ve u prvoj knjizi govori o Venetima u Iliriji,225 a za Grke se Ilirija irila do Dunava, onda nema sumnje da je Herodot stavljao Venete kao susjede Siguna na Dunavu. Poznato je da je Homer spominjao u trojanskom ratu Venete i da se u znanosti nagaalo odakle ovi Veneti u Troji. O. Menghin se poziva na H.
222

Schmidta gdje ovaj tvrdi da trojanski nakit pokazuje jasne veze s donjim 226 Podunavljem - naroito vitiasti koluti. To znai da su Veneti doli iz Panonije. Nadalje nam je na junoj strani Dunava poznata arheoloka kultura sojenica iz mlaeg kamenog doba (neolitika) izmeu 5000. - 2500 pr. Kr. iji su nosioci bili Veneti a u bronano doba u vremenu od 2500. kultura arnih polja iji su nosioci bili isto Veneti, odnosno Slaveni. 227 Na srednjem Dunavu Herodot spominje Skite, tamo gdje se kasnije pojavljuju Veneti ili Panoni, odnosno Slaveni. To potvruje Nestor kad kae da su Grci nazivali podruje Slavena na Dunavu Velikom Skitijom: 228 'To cn OT FpeKt ". Veneti na Dunavu i njegovim junim pritocima su vrsto uporite tvrdnji o autohtonosti Veneta, pa se Nestorovi navodi o najstarijem obitavanju Slavena na Dunavu, odnosno na desnom porjeju srednjeg Dunava pokazuju ispravnim. U VI. st. po. Kr. spominje Venete Jordanes u Panoniji od grada Novietunuma, dananjeg mjesta Drnovo kod Krkog nedaleko dananje hrvatsko-slovenske granice i Mursijanskog (Osijekog) jezera do Dnjestra a na sjeveru do rijeke Visle koje on naziva Slavenima jer kae da se ime Veneta mijenjalo prema njihovim razliitim plemenima i sjeditima ali su najglavnija imena imali Slaveni i Anti.229 To znai da je Jordanes prvi poeo govoriti o Venetima na Dunavu kao kolektivnom imenu za Slavene u Panoniji.230 Nadalje kae Jordanes da je istonogotski kralj Teoderik Veliki (471.-526.) krenuo u rat protiv Veneta, koji su dodue potjecali od jednog plemena, ali su imali tri imena Veneti, Anti i Slaveni.231 Kada je iao prema Italiji, prvo je doao u Srijemsku Mitrovicu, uao u susjednu Panoniju i stupio na tlo Veneta.232 Ovo je krunski dokaz da se Slaveni jo u V. st. po. Kr. spominju kao Veneti jer
226 Der trojanische Schmuck weist klare Beziehungen zu den unteren Donaulndern auf; vor allem die sogenannte Lockenringe sind zu nennen". Menghin, 0., Weltgeschichte der Steinzeit, Wien 1931., S. 447; Schmidt, H., Troja, Mykene, Ungarn. Zeitschrift fr Ethnologie XXXVI, 1904, S. 616. 227 Herodot IV/49. 228 , . 14. 229 "Sclaveni a civitate Novitunense et lacu qui appellatur Mursianus usque ad Danastrum et in boream Viscia tenus commorantur". str. 106. Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historiam slavicam pertinentium. T. L, Moskva 1991. str. 22.; Jordanes. Gotengeschichte. Ausgabe W. Martens. Leipzig 1913.III. 17. 230 Polascheck, E., Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart 1955., Str. 698-699. Isto, Jordanes. V. 35.
232

223

Herodot IV/49. Sulimirski, T., Die Skythen in Mittel- und Westeuropa. In: Bericht ber den V. internationalen Kongress fr Vor- und Frhgeschichte Hambrug vom 24. Bis 30. August 1958.. Berlin 1961., Str. 795. 224 "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". Plinius 37,43.) 225 Horodot 1,196

Isto, Jordanes. LVII. 292.-293.

80
krajem VI. st. nestaje ime Veneta i sada ostaje samo ime Slaveni. Takoer nam je to ujedno i dokaz da su se pod imenom Panoni shvaali Veneti, odnosno Slaveni. Navodi Jordana koji govori o Venetima i u Panoniji i na rijeci Visli se savreno podudaraju i s navodima Plinija koji isto govori o Venetima u Panoniji i na rijeci Visli, ali on govori i o Venetima na Jadranskom moru. Da su Veneti odnosno Slaveni jo u V. st. boravili u okolici Bjelovara, pokazuje Jordanov navod kad kae da su Istoni Goti nakon propasti Hunskog Carstva 453./454. obitavali u Panoniji i da je jedan od gotskih voa Valamer imao podruje izmeu rijeka Aqua nigra i Skarniunga: "Nam Valamer intra Scarniungam et Aqua nigra fluvios".233 A. Alfldi je mislio da se kod rijeke Aqua nigra radi o rijeci Karaici nuzgrednoj rijeci sjeverno od rijeke Drave i dananjoj rijeci Feketeviz u Maarskoj i da to ime dolazi od turskog imena Karasu = Crna voda.234 Ovo se miljenje mora zabaciti jer Turaka u V. st. nije jo bilo u Panoniji. L. Schmidt je isto protiv takve etimologije pa misli na rijeku Raab (Arabon, Hrapa).235 Neki su autori s pravom mislili da je ime ove rijeke prijevod iz nekog barbarskog jezika.236 Taj barbarski jezik u Panoniji je mogao biti samo panonski, venetski, odnosno slavenski, a Aqua nigra nije nita drugo nego prijevod slavenskog naziva Crne rijeke. Problematika postoji u tome to imamo danas u Hrvatskoj izmeu Save i Drave vie rijeka sa nazivom Crna rijeka. Prvo postoji Crna rijeka, uporedna rijeka rijeke Velike avlovice, a onda rijeke Ilove u opini Bjelovar i rijeke Gline kod Gline.237 ini se da se u prvom redu mora misliti na okolicu Bjelovara jer na gotsko podrijetlo upuuje i dananje ime mjesta Gudovac, a kod Zagreba Gudci. Rijeka Scarniunga jo nije rijeena, ali po miljenju L. Schmidta jnorala je biti nuzgredna rijeka, rijeci Savi.238 Ve smo naglasili da se u ivotopisu sv. Kolumbana govori o Venetima odnosno Slavenima u Panoniji gdje je misionirao sv. Kolumban i njegovi uenici opat Martin, sv. Amand i

81
Babo.239 Mansi govori o venetskom koncilu "Condlium Veneticum" 463. za vrijeme pape Hilarija.240 Nadalje se spominje 511. "ecclesia Venetica", "Modestus episcopus de Venitus" ili "episcopus ecclesiae Venetecae", a u ivotopis sv. Albina (529.-550) "in Venetensi" dok Grgur iz Tura spominje "Veneticam urbem", "Venetus civitatem", "Eunium episcopum Veneticae" ili "civitatem suam Veneticam".241 Ova nam istraivanja doputaju zakljuak da su Eneti ili Veneti nastavali srednje juno porjeje Dunava do Vardara i da u vezi s Venetima postoji kontinuitet kulture sojenica, kulture jantara i kulture arnih polja. O tome svjedoe antiki pisci Herodot u V st. pr. Kr., Strabon (63. pr. Kr.-26. po. Kr.), Plinije (23./24.-79. po. Kr.) i Teodorik Veliki (471.-526.) sve do Jordana. U svezi s time je vano spomenuti da se Justinijan (527.-56S.) naziva vladaocem Anta, kad kae: "In nomine domini nostri Jesu Christi dei omnipotentis imp. Caesar Flavius Justinianus Alamannicus, Gothicus, Francicus, Germanicus, Anticus, Alanicus, Uuandalicus, Africanus pius felix inclitus victor ac triumphator semper Augustus".242 To znai da se kontinuitet imena Veneta u Panoniji prekida istom u VI. st. po. Kr. kad nastaje ime Slavena.

1.2. Veneti u Troji

Iako se najstarije spominjanje Veneta datira u vrijeme trojanskog rata 1184. pr. Kr. kad Homer spominje u drugom pjevanju Ilijade "zemlju Eneta gdje divlje rastu gubice",243 mnogi su znanstvenici smatrali da su trojanski Veneti najstariji Veneti, iako Homer nije spominjao zemlju Eneta odnosno Veneta u Troji. Iz zemlje Eneta je kralj Pilaimen doveo Paflagone u trojanski rat, gdje su bili na strani trojanaca i gdje je njihova kralja ubio Menelaos.244 U 13. pjevanju Ilijade kae Homer da je kralja

Jordanes, De origine actibusque Getarum. Ausgabe Th. Mommsen in: Monumenta Germaniae historica, Auctores antiquissimi 5, l, 268. 234 Alfldi, ., Der Untergang der Rmerherrschaft in Pannonien. B. 2. Berlin/Leipzig 1926. str. 104. 235 Schmidt, L., Die Ostgermanen. Mnchen 1933., str. 270. 236 Alfldi, A., Der Untergang..., str. 104. 237 Dickenmann, E., Studien zur Hydronymie des Savesystems I. 2. Aufl. Heidelberg 1966., str. 79. 238 Isto, Schmidt, L., Die Ostgermanen., str. 270.

233

Panteli, S. Hrvatska Krstionica. Split-Mainz 2000., str. 52.-53. Mansi. Sacrorum Conciliorum nova et amplissima collectio. Parisiis. 1901., p. 951. 241 Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. 15. Halbband. Stuttgart 1955. str. 707. 242 Corpus testimoniorum., str. 262. 243 Homer, Ilias, Ausgabe H. Rupe. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1994. 2, 852.
240
244

239

Homer Ilias, 5, 576-578.

82

83

Pilaimena pratio njegov sin Harpalije u rat u Troju i da se nikada vie nije vratio u zemlju svojih otaca.245 Nas ovdje naroito zanima pitanje gdje je bila zemlja otaca sina kralja Pilaimena gdje su bili Veneti, u kojoj su, po navodima Homera, rasli divlji

konji.

Neki su autori smatrali da Homer govori o Paflagoniji u sjevernom dijelu Male Azije gdje se nalazila i Troja, ali on nigdje ne spominje zemlju Paflagoniju nego samo Paflagone koji su doli iz zemlje Eneta.246 Paflagonija se spominje istom nakon trojanskog rata na sjeveru Male Azije izmeu dananjih rijeka Filyos i Kizil u Turskoj. To je podruje jo u V. st. pr. Kr. bilo pod perzijskom vlau. Paflagoni su se morali doseliti sa drugim narodima iz Europe. Plinije kae da su neki autori govorili da su plemena Mezi, Brigi, Tini, Mizi, Frigi i Bitini doselili iz Europe u Malu Aziju.247 Herodot spominje u Maloj Aziji uz Paflagone i Dorije.248 Doriji su se sigurno doselili iz jugoistone Europe. Plinije kae izriito da je Kornelije Nepo mislio da su Veneti u Paflagoniji potjecali od istoimenih Veneta u Italiji.249Kornelije Nepo govori o Venetima u Paflagoniji, koja se zvala i Pilemenija i zahtijeva da se te Venete ima smatrati potomcima istoimenih Veneta u Italiji.250 Prema tim navodima bi Veneti doli u Paflagoniju i u tojanski rat iz Italije. Homer govori da su Paflagoni doli u Troju sa svojim kraljem iz zemlje Eneta: Rimski pisci Tit Livije (59. pr. Kr.-17. po. Kr.) i Vergil govore obratno, da se nakon zauzimanja Troje grozno postupalo s Trojancima i da je Antenor doao s mnotvom Eneta, koji su zbog unutranjih nemira bili protjerani iz Paflagonije, izgubili svoga kralja Pilemena pred Trojom te 251 traili nova sjedita i vou u unutranjosti zaliva Jadranskog mora.

245 246 247

Homer liias, 13, 643-645. Homer Ilias, 2, 851.-852. "sunt auctores transisse ex Europa Moesos, et Brygos et Thynos, a quibus appellentur Mysi, Phriges, Bithyni". Plinius Secundus Caius, Naturalis historia. Ausgabe. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1993. V/145. 248 Herodot 1/28. 249 "Enetos adicit Nepos Cornelius, a quibus in Italia ortos cognomines eorum Venetos credi debere putat". C. Plinii Secundi, Naturalis historiae I.VI, II, 5. Darmstadt 1996. 250 "Ultra quem (fluvium Billim) gens Paphlagonia, quam Pylaemeniam aliqui dixerunt...quo loco Enetos adicit Nepos Cornelius, a quibus in Italia ortos cognomines eorum Venetos credi debere putat". Cornelius Nepos, Kurzbiographien und Fragmente. Hrsg. H. Frber. Erlangen 1952., fragm. 24. 251 "lam primum omnium satis constat Troia capta in ceteros saevitum esse Troianos.. casibus deinde variis Antenorem cum multitudine Enetum, qui seditione ex Paphlagonia pulsi et sedes et ducem rege Pylaemene ad Troiam amisso quaerebant, venisse in

Na pitanje, dakle, gdje je bila zemlja Eneta u kojoj su po navodima Homera rasli divlji konji i gdje je bila zemlja otaca kralja Pilemena u koju se njegov sin nije nikada vratio, ini se da ne moemo zakljuiti iz navoda antikih pisaca. No budui da su Veneti i Panoni sinonim, a za Panone znamo da su doli u Troju, to je jasan dokaz da su i Veneti doli iz Panonije. Homer spominje zemlju Eneta iz koje su doli Paflagoni. Iz toga podatka moemo zakljuiti da su i Paflagoni doli u Troju iz Panonije. Za vrijeme desetogodinjeg rata je nastala i zemlja Paflagonija u blizini Troje a s njima su bili u zajednici i Veneti. Sada dolazi meu rimskim piscima do neslaganja jer Kornelije Nepo kae da su ovi Veneti u Paflagoniji kod Troje potjecali od istoimenih Veneta u Italiji. To bi znailo da su Homerovi Veneti u Troji potjecali iz Italije i da je to bila zemlja otaca Harpalija sina Pilemena, ali Tit Livije i Vergil kau da su ovi Veneti nakon trojanskog rata doli u Italiju. Iz ovih razloga bi dakle bilo nemogue odrediti gdje je bila Homerova zemlja Eneta, kad ne bi ovo ime bilo isto kao i za Panone. Arheoloke kultura jantara, sojenica i arnih polja, iji su nosioci bili Veneti odnosno Slaveni su stariji od trojanskih, pa je Homerova zemlja Eneta bila u Panoniji, odakle su doli u Troju. W. Tomaschek polazi isto od injenice da jadranski Veneti potjeu iz srednjeg Podunavlja, ali da je Veneta bilo i na sjevernoj granici Makedonije prema stranama Dardana u Metohiji kod Pei. On naziva krivo ove Venete ilirskim plemenom, dok ih na drugom mjestu naziva dalmatskim plemenom.252 I kod drugih se antikih pisaca moe nai podataka da se Veneti nazivaju i Dalmati, to je u svakom sluaju ispravno, ako se sjetimo navoda da su Veneti iz Troje doli s Antenorom na poluotok Hilis izmeu Zadra i Splita. S druge strane se Veneti poistovjeuju s Panonima, koji su bili zajedno s Dardanima u trojanskom ratu. Rimski patricij Lucije Kornelije Sula je vodio ratove protiv Dardana i Veneta koje je podvrgao rimskoj vlasti.253 To znai da su Panoni i Veneti zapravo sinonim, i da su trojanski Veneti bili zapravo Panoni koji su doli iz Panonije. To e kanano potvrditi i daljnja
intimum mari Hadriatici sinum". Livius Titus. Ab urbe condita. Ausgabe H. J. Hillen. 1987. Buchl. 1-3. 252 "Die adriatischen Veneti, welche schon Herodot als Illyrer hinstellt, drfen wir keinsfalls aus Asien herleiten, da das illyrische Volksthum aus dem mittleren Donaugebiet stammt; als Personenname tritt Venetus allenthalben auf dalmatischen Boden auf. Es gab sogar an der Nordgrenze Makedoniens, zu Seiten der Dardaner und Triballer, Enetoi, welche etwa die Metohia von Pek inne hatten und fr eine nasch Sdost vorgedrungene Abtheilung der Dalmaten gelten mssen".Tomascheck, W. Die alten Thraker..., S. 26. 253 Appian Mithr. 55.; Tomaschek, W., Die alten Thraker... S. 27.

84

85

istraivanja, naroito prethistorijski dokazi kulture sojenica i kulture jantara na Dunavu. Te kulture postoje u srednjem Podunavlju ve od 5000. godine pr. Kr. dok se u bronano doba od 2.500 pr. Kr. u istom podruju pojavljuje arheoloka kultura arnih polja. Svih su ovih kultura bili nosioci Veneti odnosno Slaveni. Zbog toga moemo zakljuiti da je zemlja Veneta odakle su doli u Troju bila u antikoj Panoniji od Dunava do Vardara.

1.3. Veneti u Italiji

Nepobitna je injenica da vie antikih pisaca govore o Henetima, Enetima odnosno Venetima u nizinama rijeke Po u Italiji. Pomponije Mela spominje Venete u Italiji do Karna, gdje su bili togatski Kelti, a onda italski narodi.254 Galija Cisalpina (Gornja Italija s ove strane Alpa) zvala se i Galija Togata prema nonji toge. Ona se dijelila i na Galiju Transpadanu, s onu stranu rijeke Pad i Cispadanu juno od rijeke Pad.255 Grki povjesnopisac Polibije (200.-120 pr. Kr.) je isto posvetio pozornost italskim Venetima, ali se nije bavio njihovim podrijetlom. Kad opisuje podruje oko rijeke Pad, onda kae da su Kelti ivjeli u trgovakim odnosima s Etruanima i da su upoznali ljepotu te zemlje, bacili oko na nju i bez veeg razloga neoekivano s velikom vojskom napali Etruane, protjerali ih iz zemlje i zauzeli je oko 400. godine pr. Kr. Oko izvora rijeke Pad su se naselili Leji i Lebekiji, iza njih Insubriji a uzdu rijeke Pad Cenomani.256 Prema dananjim istraivanjima su Cenomani ivjeli na podruju s glavnim gradom Brixia, zapadno od Gardskog jezera.257 Nakon to je Polibije opisao gdje su ivjeli Cenomani, nastavlja da je istono prema Jadranskom moru ivio vrlo stari narod Veneta koji se po obiajima i nonji samo malo razlikovao od Kelta, ali su drugaije govorili.258 Ovi su Veneti bili na strani Rimljana kad su Kelti opsjedali Rim 375. pr. Kr. Uli su u zemlju Kelta, pa su Kelti morali napustiti osvajanje Rima. Veneti su sklopili ugovor s Rimljanima i vratili im grad natrag,259 no ipak je jedan dio Veneta ostao u blizini Rima.
254

Kada su Kelti 225. opet napali Rimljane, Insubriji i Boji su preli na stranu Kelta, a Cenomani i Veneti na stranu Rimljana. Oni su im dali oko 20.000, a Japigi i Mesapiji oko 50.000 vojnika.260 Polibije navodi da su Veneti bili na strani Rimljana i 217. pr. Kr. kada je Hanibal napao Italiju i kad se jedan od zapovjednika u rimskoj vojsci zvao Gneus.261 Pod imenom Gneus se sigurno moe govoriti o slavenskom imenu Gnjev. Rimljani su ostavili svojim saveznicima njihove zapovjednike pa nema razloga sumnjati da su Veneti odnosno Slaveni kao saveznici imali svoga zapovjednika Gnjeva. Ime Gnjev Gneus nam je poznato mnogo kasnije meu polapskim Slavenima. Na izvoru rijeke Pad su se naselili Leei i Lebeci.262 Na junom dijelu rijeke Pad su se naselili Anari, istono od njih Boji a dalje prema Jadranskom moru Lingoni i na samoj obali Senoni. Lingoni, koje Polibije spominje u nizini rijeke Pad,263 su bili Slaveni jer se oni sele s rijeke Pad u Polablje, gdje ih poznajemo kao slavensko pleme. Za stanovnike oko rijeke Pad kae da su stanovali u neutvrenim selima i u kuama bez posebnih kunih postrojenja. Spavali su na slami, a jeli uglavnom meso. Nisu nita drugo radili nego ratovali i obraivali zemlju. Njihov je ivot bio vrlo jednostavan. Druga znanja i sposobnosti nisu imali. Posjedovali su pojedinano stoku i zlato, jer su to mogli nositi sa sobom dok su ili od mjesta do mjesta. Od posebne vanosti je bila za njih pratnja, jer su najvie cijenili i bojali se onoga koji je imao mnoge oko sebe veliku i stalnu pratnju.264 Na pitanje odakle su doli ovi Veneti u Italiju postoje uglavnom dva miljenja, ali Strabon govori i o tri. Plinije se oslanja na navode Katona da su italski Veneti trojanskog podrijetla.265 To je Katon stvarno potvrdio.266 Njima se pridruio i Vergil koji je rekao da su Veneti doli u Italiju s pobjeglim Trojancima nakon trojanskog rata 1184. pr. Kr.267 Na daljnjem mjestu spominje njihove gradove Atina i Celina koji su nestali.268
Polibios, B. L, 11/23. Polibios, B. L, IH/88. 262 Polibios, B. L, 11/17. 263 Polibios, B. L, II/18. 264 Polibios, B. L, II/18. 265 "Venetos Troiana stirpe ortos auctor est Cato". Plinius Secundus. HI/130. 266 "Venetos Troiana stirpe ortos auctor es Cato" Plinius, Naturalis historiae, 3,130. 267 Publius Vergilius Mara. Erklrende Gesamtausgabe v. Ch. G. Heyne u. G. P.E. Wagner, 4 Bde. 1830 bis 1833, Nachdruck 1968. Aenea I 242.-249. 268 "Venetis Atina et Caelina". Plinius HI/131.
261 260

"Carni et Veneti colunt Togatam Galliam, tum Italici populi". Pomponius Mela. De Chorographia. Hrsg. Brodersen K., Darmstadt 1994. Lib. II., Nr. 59 255 Sueton, Csarenleben. Hrsg. R. Husler. Stuttgart 1986. Caesar 22. Anm 1. 256 Polibios, B. L, 11/17 str. 125. 257 Hubert, H., Les Celtes. 2. Bde. Paris 1932. 258 Polibios, B. L, 11/17. 259 Polibios, B. L, 11/18.

86

87

Prema navodima Tita Livija doli su Eneti i Trojanci u sjevernu Italiju, protjerali Euganeje koji su obitavali izmeu mora i Alpa i uzeli ta mjesta za svoja sjedita. Mjesto, gdje su prvi put doli na kopno nazvali su Troja, upanija se zvala trojanska a sav narod su zvali Venetima.269 Tit Livije smjeta italske Venete u susjedstvo s Etruanima, isto kao i Plinije, i kae da su imali svoju koloniju od rijeke Pad do Alpa.270 Na drugom mjestu kae za godinu 302. pr. Kr. da je Kleonim sa svojom grkom flotom jedrio pokraj Brindizija, da su ga vjetrovi tjerali sredinom Jadranskog mora, gdje su s desne strane obitavali zloglasni gusarski narodi Iliri, Liburni i Histri pa je tako doao duboko u zaljev do obale Veneta.271 Strabon ne govori da bi trojanski Veneti potjecali iz Italije, nego kae da su jedni tvrdili da ovi italski Veneti potjeu od istoimenih Kelta na oceanu, a drugi da su se ti Heneti nakon Trojanskog rata spasili s Antenorom iz Paflagonije u podruju nizine rijeke Pad.272 Kao dokaz navodi uzgoj konja, koji spominje i Homer kad kae: "Iz zemlje Eneta, gdje divlje rastu gubice".273 I kod Helena je henetski (venetski) uzgoj konja bio poznat. Njihova itava zemlja obiluje rijekama i movarama, a najvea rijeka je Pad. K tome dolazi i blizina mora.274 Strabon smjeta italske Venete na rijeku Pad jer kae da Padska nizina zavrava s Venetima.275 Na daljnjem mjestu kae isto da su Kelti i Veneti obitavali u Padskoj nizini i juno od rijeke Pad.276 Akvileja je bila veliko trgovako mjesto koje je bilo otvoreno i Henetima i ilirskim narodima s rijeke Dunava. Ovi donose proizvode mora, vino i ulje u drvenim sudovima na teretnim kolima i ulje, a oni robove, stoku za klanje i kou. Akvileja lei izvan henetske granice. Granicu stvara rijeka Tagliamento do
269

grada Noreje (danas Neumarkt).277 Na daljnjem mjestu govori Strabon da su podruja oko rijeke Pad nastavali djelomino Veneti, a djelomino Istri do Pule.278 Veneti su u Italiji, prema navodima Strabona,dobili rimsko graansko pravo pa su nazivani Rimljanima.279 Mate Sui polazi od pretpostavke da se Akvileja nalazila na graninom podruju izmeu Veneta i Histra, jer mnogo kasnije Pavao akon pie da je Akvileja na poetku venetske zemlje.280 Granica prema M. Suiu izmeu Histra prema Venetima je bila rijeka Timav.281 Plinije spominje Venete u porjeju rijeke Pad u Italiji izmeu Etruana i Karna kad nabraja: "Tusci, Veneti, Carni".282 Na daljem mjestu kae da je u zemlji Veneta bila kolonija Ateste (Este) i gradovi Acelum (Asolo), Patavium (Padova), Opitergium (Oderzo), Belunum (Belluno) i Vicecia (Vicenza).283 Venetska mjesta Atina i Celina su nestala.284 Solin je rekao da je Antenor osnovao Padovu a Diomed Arpos i Benevent.285 Vergil je rekao da su Veneti doli u Italiju s odbjeglim Trojancima nakon trojanskog rata 1184. pr. Kr.286Jedini je Kornelije Nepo govorio obratno da su Veneti u Paflagoniji potjecali od istoimenih Veneta u Italiji.287 Izgleda da bi se morali prikloniti veini antikih pisaca da su italski Veneti doselili u Italiju nakon trojanskog rata 1184. pr. Kr.

"Euganeisque, qui inter mare Alpesque incolebant, pulsis Enetos Troianosque eas tenuisse terras. Et in quem primum egressi sunt locum, Troia vocatur pagoque inde Troiano nomen est: gens universa Veneti appelati". Livius Titus. Ab urbe condita. Ausgabe H. J. Hillen. 1987. Buch 1.1-3. 270 "trans Padum omnia loca excepto Venetorum angulo, qui sinum circumcolunt mari, usque ad Alpes tenuere". Titus Livius. Rmische Geschichte. Ausgabe H. J. Hillen. Darmstadt 1991. Buch V. 33,10. 271 "Circumvectus inde Brundisii promunturium medioque sinu Hadriatico ventis lacus... dextra Illyrii Liburnique et Histri, gentes ferae et magna ex parte latrociniis maritimis infames, terrerent, penitus ad litora Venetorum pervenit. Livius X, 2,4. 272 Strabo V/212. 273 Homer, Ilias. Hrsg. Rupe H., Wissenschaftliche Buchgesellschaft. Darmstadt 1994. 2,852. 274 Strabo V/212. 275 Strabo V/211. 276 Strabo V/212.

Strabo V/214. Strabo V/216. 279 Strabo, V/210. 280 "huis Venetiae Aquileia civitas extitit caput". Pauli historia Langobardorum. 11,14.; Sui, M., Odabrani radovi, str. 79. 281 Isto, Sui, M. Odabrani radovi, str. 83. 282 Plinius Secundus. Naturalis Historiae, Lib. IH/38. 283 "Venetorum autem Ateste et opida Acelum, Patavium, Opitergium, Belunum i Vicetia". Plinius Secundus. IH/130.. 284 "In hoc situ interiere..ex Venetis Atina et Caelina". Plinius IH/131. 285 C. lulii Solini. Colectanea rerum memorabilium. Ed. Th. Mommsen. Berlini 1958. 33, 15.16. 286 Publius Vergilius Maro. Erklrende Gesamtausgabe v. Ch. G. Heyne u. G. P.E. Wagner, 4 Bde. 1830 bis 1833, Nachdruck 1968. Aenea I 242.-249. 287 "Enetos adicit Nepos Cornelius, a quibus in Italia ortos cognomines eorum Venetos credi debere putat". C. Plinii Secundi, Naturalis historiae I.VI, II, 5. Darmstadt 1996.
278

277

88

89
koji su zbog toga doli k njima. Za razmjenu su traili njihove taoce. No Cezar je bio protiv toga pa je poslao trupe u razliitim smjerovima. One su trebale opustoiti vlasnitvo onih koji su se prikljuili pobuni Veneta i tako sprijeiti da si meusobno pruaju pomo. Druge su trupe trebale paziti na podruja saveznika i da se ne bi uzurpirali. Cezar je iao sam protiv Veneta. U tu je svrhu dao na kopnu izgraditi brodove koji su bili od starine prikladni za more i doveo ih rijekom Liger (Loire). Dio Kasije opisuje da su gradovi Veneta bili zatieni od mora pa ih je bilo teko napasti. Veneti su ipak bili svladani jer su imali velike teko pomine brodove pa su ih Rimljani djelomino i zapalili. Tako je jedan dio njih bio poubijan a drugi su bili odvedeni u ropstvo.295

1.4. Veneti u Galiji

Kad se govori o Venetima u Galiji, onda se misli na one Venete koji su nakon propasti Troje doli u podruje dananje Francuske, u provinciju Bretanju, sjeverno od rijeke Loire. Strabon je bio prvi koji se bavio pitanjem jesu li galski Veneti stariji od Veneta u Italiji. Na to pitanje nije dao konaan odgovor jer kae da galske Venete smatra praoevima onih na Jadranskom moru jer su i ostali Kelti u Italiji gotovo svi doli s onu stranu Alpa, ali ih se zbog istog imena smatra Paflagoncima. Strabon nastavlja dalje da ne govori o tome kao o vrstoj tvrdnji, nego kae da je u istim stvarima dovoljna vjerojatnost.288 To je Strabon ispravno zakljuio jer malo kasnije kae da se jedan dio Veneta nakon trojanskog rata s Antenorom spasio doavi na Ocean (Atlantski ocean).289 To znai da su i galski Veneti i Veneti na Jadranskom moru doli iz Troje, kad o Keltima jo nita ne znamo. U biti je sporedno jesu li galski Veneti bili praoevi italskih Veneta ili su italski Veneti bili praoevi galskih Veneta jer su se i galski i italski Veneti doselili na navedena podruja nakon Trojanskog rata, pa je zato od vanosti pitanje praoeva trojanskih Veneta. Praoevi tih Veneta su mogli biti samo Veneti u Panoniji kao nositelji najstarijih kultura sojenica i jantara a kasnije kulture arnih polja. Vrlo je vano da se i kod galskih Veneta pojavljuje kultura arnih polja koju O. Menghin datira u rano bronano doba.290 Strabon govori da je Cezar vodio ratove protiv galskih Veneta jer su mu htjeli zakriti morski put u Galiju gdje su trgovali. No Strabon kae da ih je Cezar lako pobijedio.291 Plinije spominje Venete u Galiji Lugdunensis izmeu Loire i Seine292 te venetske otoke na Atlantskom oceanu, koji Plinije naziva Galskim oceanom.293 Cezar isto spominje Venete na Atlantskom oceanu protiv kojih je vodio ratove.294 Dio Kasije kae da je Cezar poduzeo vojnu protiv Veneta na oceanu 56. g. pr. Kr. Ovi su Veneti naime uhitili rimske vojnike koji su ili kupovati ito, a onda i poslanike
258

1.5. Veneti na Baltiku

Baltiki Veneti nam ine najvei problem jer su neki autori smatrali da su oni najstariji, a oni su zapravo najmlai, jer ne moemo uspostaviti kontinuitet s trojanskim Venetima. Ve smo naglasili da je Ferdo ii rekao da se Slaveni u povijesti javljaju razmjerno kasno. Pisci iz ranijeg rimskog carskog doba (Plinije, Tacit i Ptolomej) nazivaju ih Venedima i smjetaju u podruje gornje Visle.296To bi znailo, po iiu, da su baltiki Veneti najstariji, a to nije ispravno, jer se najstariji Venti spominju kod Homera u XII. st. pr. Kr. Panonske Venete potisnuli su ve Kelti u III. st. pr. Kr. jer Piteas spominje Venete po navodima Plinija u III. st. pr. Kr. na Baltiku. Plinije Stariji (23./24. - 79. po. Kr.) spominje Slavene pod imenom Venedi u porjeju donje Visle u susjedstvu sa Sarmatima i Skirima i kae da su neki govorili da do rijeke Visle obitavaju Sarmati, Venedi, Skiri i Hiri.297 Prema Pliniju se moe zakljuiti da su podruja Veneta bila od istonog dijela Baltikog mora, tj. od Finske do ua rijeke Visle.298

Strabo, IV/195. Strabo,V/212. 290 "Die Brandgrber der Bretagne drften zumeist schon frhbronzezeitlich sein". Menghin, O., Weltgeschichte..., S. 407. 291 Strabo, IV/195.; Cezar, De bello Gallico 3,13. 292 "Lugdunensis Gallia habet Lexovios, Veliocasses, Caletos, Venetos, Abrincatuos, Ossismos, flumen darum Ligerem (Loire)" Plinius N/107. 293 "Oceanus...Gallicus insulae conplures ..quae Veneticae appellantur". Plinius IV/109. 294 Caesar. De bello Gallico. Ausgabe Oppermann, H., I960. II 34, III 8.
289

Cassius Dio. Rmische Geschichte. T. II. Ausgabe Veh. O., Zrich-Mnchen 1985. B 39 40-43. 296 ii, F., Pregled povijesti..., str. 69. 297 "Quidam haec habitari ad Vistlam usque fluvium a Sarmatis, Venedis, Sciris, Hirris tradunt". Plinius Secundus. Naturalis Historiae. Ausgabe G. Winkler. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1988. Lib. IV/97. 298 Plinius. Naturalis historiae 1/97.

295

90

91

Tacit spominje Venete kad kae da nije siguran bi li narode Peucine, Venete i Fince pripojio Germanima ili Sarmatima.299 Dalje kae da su Veneti mnogo obiaja preuzeli od Peucina i da su do Peucina i Finaca vrili pljakake pohode.300 Ipak je Tacit bio skloniji Venete pripojiti Germanima jer grade kue, nose titove i idu rado pjeke, protivno od Sarmata, koji su kod kue, na kolima i konjima.301 Ptolomej stavlja Venete koje on naziva Uenedai,302 na desnu stranu donjeg toka rijeke Visle, na obalu Baltikog mora, na Gdanski zaljev, koji on naziva Venedski zaljev, jer kae da europska Sarmacija granii na sjeveru sa Sarmatskim oceanom, s Venedskim zaljevom "Ouenedikon kolpon".303 Na daljnjem mjestu kae da je europska Sarmacija opkoljena s Venedskim gorjem304 (istonopruski primorski plato). U svakom sluaju radi se o najzapadnijem narodu na rijeci Visli i Baltikom moru. Po navodima Ptolomeja nie od Veneta na rijeci Visli su obitavali Gitoni a onda Fini, Suloni, Frugundioni i Avarini na izvoru rijeke Visle. Nie od njih su obitavali Ombroni, Anatofrakti, Burgioni, Arsieti, Saboki, Piengiti i Biesi oko Karpata. Istono ponovo ispod Veneda su bili Galindi, Sudini i Stavani do Alana. Ponovo po gorju ispod Venedskog zaljeva slijedili su Velti (Vilci), pa vie njih Osi, zatim prema sjeveru Karboni a istono od njih Kareoti i Sali. Za njima Geloni i Hipopodi i Melanhleni, za njima Agatirsi, za ovima Aorsi i Pagiriti, a za njima Savari do Ripejskih gora.305 Grki pisac Markanos isto govori o Vendskom zaljevu "Ouenedikon kolpon" na Sarmatskom (Baltikom) moru.306 Zakljuno kae V. V. Sedov: "Venedi se mogu na temelju tih podataka lokalizirati u bazenu Visle, na obalama Baltikog mora i na karpatskom gorju iza kojeg su ivjeli Peucini i Bastarni. U samoj donjoj Visli obitavali
299 "peucjnorum Venethorumque et Fennorum nationes Germanis an Sarmatis adscribam dubito". Tacitus Germania. Ausgabe E. Fehrle. Mnchen 1929. 46. JOD "venet;j rnultum ex moribus traxerunt; nam quicquid inter Peucinos Fennosque silvarum ac montium erigitur latrociniis pererrant". Tacitus, Germania. 46,1. 301 "hi tarnen inter Germanos potius referuntur, quia et domos figunt et scuta gestant et peditum usu ac pernicitate gaudent: quae omnia diversa Sarmatis sunt in plaustro equoque viventibus". Tacitus, Germania. 46.2 302 Die Geographie des Ptolomaeus. Ausgabe 0. Cuntz. Berlin 1923. 3,5. 303 Ptolomej, Geografia III.5.7. Corpus testimoniorum...str. 51.; Die Geographie des Ptolomaeus. Ausgabe 0. Cuntz. Berlin 1923. III 5.7 3(M Ptolomej III. 5.1. 305 Ptolomej III. 5.7-10. 306 Markianos 2,38 - Griechische und Lateinische Quellen zur Frhgeschite Mittelalters. B. IV. Ausgabe J. Hermann. S. 230-231.

su Gotini (Goti). Istoni susjedi Veneda su bili zapadni Balti (Galindi i Sudini). Kako su se daleko prostirale zemlje Veneda na jugoistok nije mogue utvrditi".307 Moemo rei da se svi navodi naselja Veneta ili Veneda prema Pliniju, Tacitu i Ptolomeju imaju locirati u jugoistonom dijelu Baltikog mora. Odavde se iri njihova granica prema istoku sjeverno do Peucina, jer su vrili pljakake pohode protiv Peucina koji su obitavali sjeverno od Karpata i njima susjednim Fincima. Svi nam ovi navodi ne daju za pravo zakljuiti da bi baltiki Veneti bili najstariji jer ne moemo uspostaviti kontinuitet s trojanskim Venetima, pa jedina mogunost ostaje da su baltiki Veneti doselili iz Jadrana i Panonije na sjever istom pod pritiskom Kelta i Rimljana od III. st. pr. Kr. do I. st. po. Kr.

1.6. Veneti u Karantaniji

Venete u Karantaniji nije nitko spominjao kao pretke Slovenaca pa su slovenski znanstvenici J. avli i M. Bor sigurno u tom pitanju najzasluniji. Dok su dosadanja znanstvena miljenja polazila od pretpostavke da je u podrujima istonih Alpa u Karantaniji prije dolaska Slovenaca bilo naseljeno romansko stanovnitvo, a prije njih Kelti, ini se da Joef avli i Matej Bor zastupaju suprotno miljenje da su Veneti kao predci Slovenaca autohtoni na dananjem tlu,308 da su starosjedioci ("Alteingesessenen").309 To bi bila prekretnica za slovensku znanost o podrijetlu Slovenaca, ali J. avli i M. Bor nisu naroito pouzdani, jer pokuavaju novo uenje o autohtonosti Slovenaca ugraivati u zastarjelo miljenje da je pradomovina Slavena bila u podrujima zapadne Rusije ili da su se Slovenci doselili iz srednje Europe. To je bio povod postaviti pitanje jesu li su Slovenci autohtoni na dananjem slovenskom tlu u pravom smislu autohtonosti ili su oni doseljenici iz zapadne Rusije ili istonog dijela srednje Europe?
, : . B ! (). , , ( ). -, . , . ., . 1994., . 5. 308 "Fr die slawische Herkunft der in den Ostalpen alteingesessenen Veneter und zugleich auch fr die Bodenstndgikeit der Slovenen..".. avli l, - Bor M., Unsere Vorfahren die Veneter. Wien 1988. S. 30. 309 avli, X, - Mor, M. isto, str. 149.
307

92
Kad govorimo o autohtonosti, moemo polaziti o dva shvaanja toga pojma, i to o autohtonosti u pravom smislu rijei i autohtonosti kao plod razvoja na nekom tlu. S obzirom na autohtonost Slovenaca poznato je u znanstvenim krugovima da slovenski znanstvenik B. Grafenauer nije zastupao miljenje o autohtonosti Slovenaca u pravom smislu autohtonosti, nego je, po njemu, autohtonost plod razvoja na nekom tlu. Prema njemu je neki narod izrastao mijeanjem razliitih starosjedilakih, sastavnih dijelova i razliitih doseljenika. Upravo je zbog toga neki narod autohton jer se uobliio ne kao prvi stanovnik, ve kao plod razvoja na nekom tlu.310 Shvaanje autohtonosti ili pradomovine kao plod razvoja na nekom tlu iz neke izmijeane amorfne mase treba odbaciti kao krivo shvaanje autohtonosti jer autohtonost u pravom smislu rijei ipak trai da ne postoji stariji narod od onog kojega nazivamo starosjedilakim ili autohtonim u nekom podruju. Ako i J. avli i M. Bor smatraju autohtonost u smislu B. Grafenauera koja nije autohtonost u pravom smislu onda se takva autohtonost treba odbiti jer bi to znailo prema J. avliju da su predci Slovenaca Veneti bili prvo u podrujima zapadne Rusije, a onda u srednoj Europi, da bi se na kraju doselili u podruje dananje Slovenije i tu postali autohtoni. Takva se autohtonost ne moe prihvatiti. Venete meutim ne spominje ni jedan izvor u podrujima zapadne Rusije, pa se ta zabluda o pradomovini Slavena mora zabaciti. Slovenci su autohtoni u pravom smislu rijei na dananjem slovenskom tlu. Prije nego prijeemo na dokazivanje autohtonosti Slovenaca na dananjem slovenskom tlu, potrebno je u kratkim crtama prikazati teze J. avlija i M. Bora. Dok J. avli i M. Bor ustaju otvoreno u prilog o autohtonosti Slovenaca, ini se da u nekim miljenjima ipak upadaju u nove ideologizme kada misle da je slovenski jezik jedan od najstarijih slavenskih jezika i da je jezikoslovna znanost utvrdila temeljne razlike izmeu slovenskog i ostalih junoslavenskih jezika pa slovenski jezik ne pripada po svome podrijetlu jezinoj grupi junih Slavena nego zapadnim, odnosno sjevernim

93
Slavenima.311 Slovenci ne pripadaju junim Slavenima nego srednjoj Europi dok su se juni Slaveni doselili iza Karpata iz zapadne Rusije iz movara rijeke Pripjeta312 i slino. Takoer tvrde da se naziv Veneti ili Wendi rabi samo za zapadnoslavensku grupu, ukljuivo i Slovence.313 Dok smo s velikim oduevljenjem istraivali podruje Norika, i pozdravili uenje o starosjedilatvu Slovenaca, naroito kad J. avli i M. Bor lijepo nabrajaju antike pisce koji su spominjali Venete, i to Homera, Herodota, Euripida, Sofokla, Polibija, Strabona, Ptolomeja, Pomponija Mela, Tacita, Tita Livija i Jordana, ali nas razoaravaju kad dolaze do potpuno besmislenog zakljuka da je pradomovina Veneta bila u prostoru izmeu Baltikog mora i rijeke Visle, Dunava i srednjeg Dnjepra.314 Dalje kae J. avli da tome ne proturjei u principu ni jedan znanstvenik, koji istrauje europsku prapovijest.315 Mi smo dokazali upravo obratno da su baltiki Slaveni najmlai Slaveni, jer ne postoji ^kontinuitet sa trojanskim Venetima pa se tu ne moemo sloiti s J. avlijem. Toj zabludi mora proturjeiti svaki znanstvenik koji dobro poznaje antike pisce. Venete nije nikada ni jedan antiki pisac spominjao negdje na Dnjepru. Najstariji antiki pisci spominju Venete u Panoniji,v na Jadranskom moru, u Dalmaciji, Italiji ili Bretanji u Francuskoj. J. avli nigdje ne navodi da je Herodot spominjao Venete u Iliriji, na Dunavu ili u Dalmaciji. injenica je da je ovo spominjanje Slavena na jugu starije, pa pradomovinu Slavena i njihove iskone treba traiti na desnom porjeju rijeke Dunava a nikako na Baltikom Moru, rijeci Visli ili na srednjem Dnjepru, odnosno Dnjestru u zapadnoj Rusiji.

Grafenauer, B., Knjievni list, Ljubljana, 3.X. 1985.

"Das Slowenische gehrt nmlich seinem Ursprung nach nicht zur Sprachgruppe der Sdslaven, sondern zu jener der West-bzw. Nordslawen". avli, J., -Matej Bor, Unsere Vorfahren die Veneter, Wien 1988., str. 18. 312 "Sie (die Sdslawen) waren ja - nach den geltenden Berichten - kaum aus dem russischen Flachland und aus den Smpfen hinter der Karpaten gekommen" Isto, avli, J. - Bor, M., Unsere Vorfahren... str. 19. 313 "In den frhmittelalterlichen Geschichtsquellen bezieht sich die Bezeichnung Veneter, bzw. Wenden nur auf die westslawische Gruppe, einschlielch der Slowenen".. avli. J. - Bor. M., Unsere Vorfahren... str. 15. 314 "Alles deutet darauf hin, da die Urheimat der Veneter im Raum zwischen dem baltischen Meer und der Weichsel, der Donau und des mittleren Dnjepr war, wo sie von Tacitus und Ptolomus als groes Volk erwhnt werden". avli J., - Bor B. Unsere Vorfahen die Veneter. Wien 1988. S. 216. 315 "Dem widerspricht im Prinzip kein Gelehrter, der die europische Urgeschichte erforscht". Isto avli l - Bor M., S. 216.

311

94

Na daljnjem mjestu govori J. avu da slovenski jezik pripada zapadnoj slavenskoj grupi praslavenskog plemena Veneta316 koji su se u istonim Alpama naselili za vrijeme kulture arnih polja. Upravo bi reenica "Slovenci pripadaju praslavenskom plemenu zapadnih Slavena, koji su se naselili u istonim Alpama za vrijeme kulture arnih polja": ("Die Slowenen gehren, wie schon erwhnt, dem urslawischen Stamm der Westslawen an, die sich in die Ostalpen in der Urnenfeldzeit niederlieen".317 ukazivala na zakljuak da Slovenci nisu autohtoni u istonim Alpama u pravom smilsu rijei, nego da su se doselili sa Zapada, pa se tu nalazi druga nedosljednost i zabluda J. avlija kad od autohtonosti Slovenaca stvara doseljenje. Istina je da su Veneti prema navodima J. avlija i M. Bora praslavenski narod, nosai kulture arnih polja, ali se ne slaemo s time da bi oni oko 1200 g. pr. Kr. proizali iz srednje Europe odakle je navodno potjecala i luika kultura u jugoistonoj Njemakoj, jer su nosioci te kulture bili Veneti i Panoni iz Podunavlja. Predci Slovenaca su mnogo stariji na dananjem slovenskom tlu od 1200 g. pr. Kr. Na treem mjestu pokazuje svoju nedosljednost J. avli kad govori o prodorima Slavena na Balkan u 2. st. po. Kr., te nakon sloma hunskog carstva. Jedna grupa Slavena dolazi po njegovim navodima, s istoka preko Karpata ili sa zapada preko Dunava i zapadne Panonije. Pouzdanije izvore o prodorima Slavena s istoka imamo za vrijeme Justinijana I (527.565.). Ovi su Slaveni prodrli sve do Grke, na poluotok Peloponez i na neke egejske otoke. J. avli zakljuuje da se iz tih Slavena koji su doli sa istoka postepeno stvorila grupa junih Slavena.318 Istina je da je postojao povratak jednog dijela Slavena u VI. stoljeu, ali mi govorimo a autohtonosti Veneta kao i predaka Slovenaca i drugih slavenskih naroda jugoistone Europe a to vrijeme zadire u mlae kameno doba i kulturu sojenica ve 5.000 godina pr. Kr. u meurjeju Dunava. Neko postepeno stvaranje junih Slavena istom u VI. st. po Kr. nema stvarno nikakva smisla. Da je J. avli spominjao rimsko osvajanje panonskih Veneta za vrijeme cara Augusta (30. pr. Kr. - 14. po. Kr.) i da je tvrdio da se u to vrijeme razbjeao veliki dio Veneta iz Panonije i Slovenije prema istoku da bi se kasnije u II. i VI. st. vraali natrag, dok je jedan dio ostao uvijek u svojoj iskonskoj domovini, onda bi imali za to
316

razumijevanja, ali mi govorimo o pradomovini Slavena, o njihovoj autohtonosti. Ako ve prihvaamo slijed J. avlija, ipak je otvoreno pjtanje jesu li Herodotovi Neuri bili Slaveni, kako on to misli. J. avli ide od pretpostavke da je dananja jezina grupa istonih Slavena nastala od praslavenskog naroda Veneta odnosno Slovenaca, od kojih su se razdijelile posebne slavenske grupe, da se ovdje nije radilo o novim jezinim nego o novim kulturnim grupama. Jedna takva grupa je bila oko 700.-400. pr. Kr. na gornjem Dnjestru i srednjem Dnjepru, Toj grupi su pripadali Neuri, koje spominje Herodot u V. st. pr. Kr. Od 400.-100 pr. Kr. nastale su druge kulture koje su u 2./3. st. po. Kr. ile prema sjeveru do rijeke Pripjet.319 To su ista nagaanja kao to su nagaanja da su Herodotovi Neuri identini sa Strabonovim Neruioi ili Nervima, za koje kae Strabon da su germansko pleme: "Neruioi Germanikon ethnos".320 Prije se radi o Venetima, odnosno Slavenima koje potiskuju Kelti s Dunava ve u III. st. pr. Kr. a onda u 1. st. pr. Kr. Rimljani pa bjee na istok na drugu stranu Dunava. Nije mi poznato, jesu li slovenski znanstvenici vrili onomastika istraivanja i traili paralele izmeu karpatskih imena mjesta i imena mjesta u dananjoj Sloveniji, ali je injenica da takvih paralela sigurno ima, jer sam to mogao primijetiti u svojim putovanjim Karpatima. To je samo dokaz da je bilo bijega autohtonog slovenskog stanovnitva pred Keltima i Rimljanima u Karpate i dalje na sjever, pa ako M. Bor i J. avli zastupaju miljenje, da su se predci Slovenaca doselili u dananju Sloveniju, tu se ne radi o doseljenju nekih Neoslovenaca, nego o povratku manjeg dijela slovenskih izbjeglica iz iskonske domovine Slovenije pred Kejtima i Rimljanima. Daljnje netonosti nailazimo kod J. avlija kad on govori da se ime Veneta odnosi na Praslavene i na zajednitvo izmeu pojmova "indoeuropski" i "(pra)slavenski'1.321 Mi smo dokazali da su Veneti stariji od Indoeuropljana, pa se indoeuropski ne smije poistovjeivati s praslavenskim. Moda je upadno da J. avli poistovjeuje Venete sa Slovencima - "Volk der Veneter bzw. der Slowenen", 322a ne openito sa Slavenima. Razlog
Isto, avli, J., - Bor M., str. 97. Strabo 4,3,4.; Grichische und lateinische Quellen..., B. I. S. 220.-221. 321 "Bei eingehenderen Studien kann man allerdings nicht vor der Erkenntnis weichen, da sich der Name Veneter oder Wenden auf die Urslawen und auf den Zusammenhang zwischen den Begriffen 'indoeuropisch1 und " (ur)slawisch1 bezieht". avli, X, - Bor M., Unsere Vorfahren die Veneter. Wien 1988. S. 93. 322 Isto, str. 97.
320 319

317 318

"Das Slovenische gehrt seinem Ursprung nach den westslawischen Sprachen an, d.h. dem urslawischen Stamm der Veneter". X Savli - M. Bor., str. 100. Isto, l avli - M. Bor., str. 102. avli, l, - Bor, M., str. 9S.-99.

96
tome moemo traiti samo u tome, to on nije istraivao pitanje gdje se imaju lokalizirati najstariji Veneti. On dodue navodi da je Homer spomenuo Enete ili Venete odnosno Slavene u Paflagoniji na sjevernoj obali Male Azije, ali ne istrauje njihovo podrijetlo u Paflagoniji. Sam se avli pita koliko moe biti tono da su Veneti doli iz Paflagonije u pomo Troji i da su nakon poraza doli s legendarnim voem Antenorom u obalno podruje sjevernog Jadrana. To se ne moe sada sustavno istraivati".323 Upravo je to pitanje od presudne vanosti i u njemu su grijeili i drugi znanstvenici jer su mislili da se najstarije spominjanje Veneta ima smjestiti u Paflagoniju, to nije tono. Ni u jednom izvoru ne stoji da su Veneti doli u Troju iz Paflagonije, nego se spominju u Paflagoniji nakon trojanskog rata kad su doli iz zemlje Eneta, odnosno Veneta. Naa su istraivanja pokazala da su se Veneti u podrujima dananje Slovenije nazivali Vindelici i da su ti Vindelici predci Slovenaca i starosjeditelji na dananjem slovenskom tlu, da su oni uroenici i da nisu nastali mijeanjem razliitih starosjedilakih, sastavnih dijelova i razliitih doseljenika. Veneti nisu imali samo ime Veneti, nego su se nazivali i drugim slinim imenima. K. Zeus je bio miljenja da u vezi s ovim imenom dolaze razliiti oblici kao Veneti, Veneli, Venienii, Venicontes.324 Ovome su se miljenju pridruili i drugi autori, kao O. Marti koji govori o rijeci Lech gdje se pojavljuju Veneti pod imenom Vindelici u Bavarskoj jo u predrimsko vrijeme s glavnim gradom Augusta Vindelicorum (dananji Augsburg).325 Karl Sicha je zastupao miljenje da su i Veneti i Vindelici bili Slaveni.326 Vie antikih pisaca spominju Vindelice u Alpama. Rimski pjesnik Horacije ( 65. - 8. pr. Kr.) spominje Vindelice koje je pobijedio Tiberijev brat

97
Nero Klaudije Druzo ispod Recijskih Alpa. Vindelici su bili naoruani s amazonskim sjekirama, ali Horacije kae da nee istraivati odakle ovaj obiaj jer se ne mora sve znati.327 Tacit (55.-116. po. Kr. ) govori da su se Rimljani za vrijema Germanika borili protiv Reta, Vindelika i Kelta.328 On navodi zimski logor Rimljana u mjestu Vindonisa.329 Tu je bila XXI. legija.330 Radi se o dananjem mjestu Windisch na granici Njemake i vicarske. Gaj Svetonije Trankvil (oko 70. po. Kr.) je rekao da su Reti, Vindelici i Salasi bili alpski narodi.331 To ponavlja i na drugom mjestu gdje kae "Vindelico gentis Alpinas".332 On govori da je Tiberije pokorio Panoniju, Dalmaciju s cijelim Ilirikom, isto Reciju, Vindelice i Salase, alpske narode.333 U recijskom i vindelikom ratu (15. pr. Kr.) je pobijedio alpske narode a u panonskom (12.-9. pr. Kr.) Breuke i Dalmate.334 Lucije Enej Flor (oko 120. po. Kr.) opisuje tako zorno rimski rat protiv Vindelika i drugih alpskih naroda da su njihove ene, kad im je ponestalo predmeta za bacanje na rimske vojnike, bacale na njih svoju djecu.335 Pseudo Aurelije Viktor, koji je pisao povijest rimskih careva do 360. godine kae da je Tiberije pripojio rimskom narodu provincije Kantabra, Akvitana, Recija, Vindelika i Dalmata.336

323

"Inwieweit es stimmen knnte, da die Veneter aus Paphalagonien Troja zu Hilfe kamen und, nach dessen Sturz, unter dem legendren Anfhrer Antenor in das Kstengebiet an der Nord-Adria gelangte, kann an dieser Stelle nicht eingehend errtert werden". J. avli - M. Bor., str. 107. 324 "mit Ableitung kommen vor Veneti, Venelli, Venienii, Venicontes". Zeuss, K. Die Deutschen und die Nachbarstmme. Heidleberg 1925., S. 229. 325 "Nach dem Gesagten berechtigen sowohl sprachliche als auch geographische Grnde dazu, in den Vindelicen, die schon in vorrmischer Zeit um den Lech herum saen (ihr Hauptort in rmischer Zeit war Augusta Vindelicorum, heute Augsburg), ebenfalls ein Wendenvolk zu erblicken". Marti, 0., Die Vlker, str. 21. 326 Sicha K., Namen und Schwinden der Slawen, Leibach 1886,

"Videre Raetis bella sub Alpibus Drusum gerentem Vindelici, quibus mos unde deductus per omne tempus Amazonia securi dextras obarmet, quaerere distuli, nec scire fas est omnia". Q. Horatius Flaccus, carmina 4,4, 17-22 . Griechische und lateinische Quellen...B. L, S. 188. 328 "Raetorum Vindelicorumque et Gallicae". Tacitus annales 2,17,4. 329 Tacitus, Historien 4,61,3. Griechische und lateinische Quellen...B.III., S. 63. 330 Tacitus, Historien 4, 70,2. Griechische und lateinische Quellen...B.IIL, S. 71. 331 "Raetiam et Vindelicos ac Salassos, gentes Inalipanas", Sueton, Augustus 21,1 332 Sueton, Tiberius 9,2. 333 "Pannoniam , Delmatiam cum Illyrico omni, item Raetiam et Vindelicos ac Salassos, gentes Inalpinas". C. Suetonius Tranquillus. Augustus 21. Griechische und lateinische Quellen...B. L, S. 189.. 334 "Raetico atque Vindelico gentis Alpinas, Pannonico Breucos et Dalmatas subegit" C. Suetonius Tranquillus, Tiberius 9,1-2. Griechische und lateinische Quellen...B. III S 191. 335 "quae fuerit Alpinarum gentium feritas, facile est vel per mulieres ostendere, quae deficientibus telis infantes suos adflictos humi in ora militum adversa miserunt" Florus 2,22,5.

327

98
Strabon kae da su Vindelici i Helveciji obitavali do Panona.337 Prostore od Bodenskog jezera do Panona su prema navodima Strabona imali Reciji, Vindelici, Helveciji i Boji.338 Reciji i Norici su bili prema Italiji.339 Strabon je rekao da se rijeka Rajna ulijeva u veliko jezero gdje su obitavali Reciji i Vindelici koji su pripadali alpskim stanovnicima i plemenima s onu stranu Alpa.340 Na daljnjem mjestu kae Strabon da su istone i june dijelove Alpa posjedovali Reciji i Vindelici. Meu Vindelicima nabraja plemena: Likati, Kalutenati, Venoni, Escioni i Briganciji. Njihovi gradovi su Brigancij (Bregenz) i Kambodun (Kempten), nadalje Damasij i utvrda Likacija.341 Radi se dakle o Bodenskom jezeru kojeg Pomponije Mela naziva prema Venetima "lacus Veneticus".342 Sjeverno od Bodenskog jezera su, prema Strabonu, stanovali Venoneti (Vennonetes), Venoni (Ouennones) i Venosti u dananjem Vintschgau.343 Dalje govori Strabon o Bodenskom jezeru, na kojem postoji otok koji je Tiberije koristio kao bazu za vojne operacije protiv Vindelika.344 Eutropije je pisao za vrijeme cara Valensa (364.-378) pregled rimske povijesti "Breviarium ab urbe condita", gdje navodi da je Tiberije osim drugih naroda podvrgnuo i Vindelice i Salase u Alpama: "Vindelicos et Salassos in Alpibus".345 Rimski pjesnik Klaudije (375.-404.) spominje ume Vindelika i polja Norikuma koja je zaposjeo rimski vojskovoa Flavije Stiliho (365.-408.)346 Dio Kasije kae da su Veniji (Ouenones, Ouennioi) bili alpski narod.347 Plinije navodi alpsku trofeju cara Tiberija u kojoj su osim ostalih naroda navedeni Venosti, Venoneti i Vindelici.348 Karne spominje Plinije u
336

99
karnskim Alpama - "Alpes Carnicae", kojima je na jugu tekla rijeka Drava. Plinije je rekao da rijeka Sava izvire u karnskim Alpama.349Na daljnjem mjestu navodi Histriju do Karnije "Histria et Carnia" kad opisuje Italiju prema Alpama.350 Velej Paterkul kae da je Tiberije podvrgao Recije, Vindelice, Norike, Panone i Skordiske.351 Svi nam ovi antiki pisci pokazuju da se pod Vindelicima imaju zapravo shvatiti predci dananjih Slovenaca i da je podruje gdje su ivjeli Vindelici obuhvaalo vee prostore nego smo to do danas mislili, tj. od istonih Alpa u dananjoj Sloveniji preko sredinjih Alpa sve do Bodenskog jezera, rijeka Lech i Inn u sjevernim alpskim obroncima. Ptolomej stavlja zapadnu granicu Norika na rijeku Inn, na sjeveru djelomino s Dunavom, na jugu s Gornjom Panonijom, a na zapadu s Istrom, dok su u sredini Karavanke.352 Ptolomej (100.-160.) navodi da je rijeka Lech dijelila Vindelice i Recije. Sjeverne dijelove Vindelika naseljavaju Runikati, Leuni, Konsuanti, Benlauni, Breuni i na rijeci Lech Likati. Dalje navodi gradove koji su bili u Vindeliciji i to: Boiodurum (Passau), Augusta Vindelicorum (Augsburg), Carrodunum, Abudiacum (Epfach), Cambodunum (Kempten), Medullum i Inutrium.353 Kad Plinije spominje koji su gradovi u Alpama nestali, onda navodi grad Noreju kod Tauriska: "Tauriscis Noreia"354 Noreja je bio grad u Noriku, dananji Neumarkt u Korukoj. Plinije kae jasno da se narodi koji su se prije zvali Taurisci, sada zovu Norici: "Taurisci appellati, nunc Norici".355 To znai da se keltsko pleme Tauriska meu Vindelicima u Noriku ve do Plinija slaviziralo, a to znai da su predci Slovenaca u Korukoj stariji od Kelta. Polibije govori o nalazitima zlata kod norijskih Tauriska.356

"Iste Cantabros et Aquitanos, Raetos, Vindelicos, Dalmatas provinciarum numero populo Romano coniunxit". Aurelius Victor 1,7,. Griechische und lateinische Quellen...B IV., S. 156-157. 337 Strabon, 7,1,5, Griechische und alteinische Quellen. B. 1. S. 237. 338 Strabo 5,1,5. Griechische und lateinische Quellen...B. L, S. 237 . 339 Strabon 7,1,5. Griechische und lateinische Quellen...B. L, S. 237. 340 Strabon 4,3,3. Griechische und lateinische Quellen...B. L, S. 219. 341 Strabon 4,68-9. Griechische und lateinische Quellen...B. L, S. 227-228. 342 Pomponius Mela. Chorographia III 24. 343 Zeuss, K. Die Deutschen..., str. 237. 344 Strabo, 7,1,5 Griechische und lateinische Quellen...B.I., S. 237. 345 Eutropius 7,9. Griechische und lateinische Quellen..., B. III. S. 468-469. 346 Vindelicos saltus et Norica rura tenebant". Claudianus De bello Gildonico 365. Griechische und lateinische..., B. 4. S. 182-183. 347 Dio Cassius, Rmische Geschichte, B. IV. Ausgabe 0. Veh. Zrich-Mnchen 1986. Buch 54,20 (1). 348 Plinius, Nat. hist. 3,137.

"Draus e Noricis violentior, Saus ex Alpibus Carnicis". Plinius 3,147. Plinius. Naturalis Historiae. Lib. VI. Demensuratio - Divisio 15. 351 "Raetiam autem et Vindelicos ac Noricos Pannoniamque et Scordiscos novas imperio nostro subiunxit provincias". Velleius Paterculus 2,39,3. Griechische und lateinische Quellen...B. L, S. 227-228. 352 Ptolomaios Klaudios, Geographie, 2,13. Griechische und lateinische Quellen...B.III., 5. 231. 353 Ptolomaios Klaudios, Geographie, 2,12. Griechische und lateinische Quellen...B.III., S. 229-231. 354 Plinius, Naturalis histariae. 111,131. 355 Plinius, 111,133. 356 Polibios, II, str. 1274.
350

349

100
Ovaj nam kratki pregled pokazuje da su K. Sicha, O. Marti, K. Zeuss i drugi imali pravo kad su u Vindelicima vidjeli Venete koji su ve u prethistorijsko vrijeme boravili u istonim i srednjim Alpama pa zbog toga imamo pravo govoriti o autohtonosti Slovenaca na dananjem slovenskom tlu. To najbolje dokazuju dvije arheoloke kulture, i to podvodna arheologija kulture sojenica i kultura jantara. Dananja istraivanja najstarijih stanovnika Europe polaze od spoznaje da su najstariji narodi bili Liguri na istonim obalama Atlantskog oceana u dananjoj zapadnoj Francuskoj i Veneti u Podunavlju. To su dakle bili stariji narodi od Indoeuropljana. Zbog toga nema razloga traiti predke Slovenaca izvan dananjeg slovenskog tla i izvan jugoistone Europe. To najbolje dokazuje kultura sojenica koju J. avli ne spominje, a kultura sojenica od istonih Alpa pa sve do Bodenskog jezera datira ve 5.000 godina pr. Kr. pa Veneti ili Vindelici, kao predci Slovenaca, sigurno nisu doselili za vrijeme kulture arnih polja oko 1.200 godine pr. Kr., nego su oni mnogo stariji na dananjem slovenskom tlu jer su jedino Veneti bili nositelji kulture sojenica. Za historijske dokaze moe se navesti kult Antenora na rijeci Timav iz ega proizlazi da se jedan dio Veneta spasio nakon trojanskog rata 1184. u dananju Sloveniju.357 Krunski dokazi sojenica u Sloveniji su nalazi na rijeci Ljubljanici u mjestima Smrenica , Blatna Brezovica, Za menarijo, Bistra, Zornica, ivev prekop, Kamnik pod Krimom, Zamadvonice, Roja i Notranje Gorice, a na rijeci Izii kod mjesta Parte, Maharski prekop, Veliko mostie, Resnikov prekop i pics.358 Prvi koji je vrio arheoloka istraivanja na rijeci Ii kod Iga i Parte je bio Karl Deschmann s Narodnog muzeja u Ljubljani izmeu 1875. i 1878. 1953. je Josip Koroec vrio arheoloka iskapanja u Blatnoj Brezovici a kasnije na Resnikovom prekopu.359 Tatjana Bregant i Zorko Harej su vrili iskapanja na drugim mjestima Ljubljanskog barja, kod Maharskog prekopa, Notranje Gorice, Parte i drugdje. Vrlo je vano to utvruju H. Parzinger i J. Dular da veina pronaenih materijala potjee iz razliitih porioda mlaeg

101
kamenog doba (eneolitika) i ranog bronanog doba.360 Radi se o vremenu mlaeg kamenog doba neolitika izmeu 5000. do 2.500 godina pr. Kr. i bronanog doba od 2.500 do 800 pr. Kr. Paola i Josip Koroec su ozloili pronaene nalaze 1969. iz mjesta Ig i podijelili te nalaze u dva vremenska razdoblja. U starije koje odgovara kasnom bronanom dobu Vuedolske kulture dok su mlae razdoblje poetkom ranog bronanog doba nazvali ljubljanskom kulturom prema Stojanu Dimitrijeviu.361 Nositelji kulture sojenica su bili Veneti jer gdje god se u prethistorijsko vrijeme pojavljuje kultura sojenica, u historijsko vrijeme se javljaju Veneti. To se najbolje vidi u Sloveniji. Druga kultura koja dokazuje autohtonost Slovenaca je kultura jantara koja se pojavljuje ve u kameno doba a naroito u mlae kameno doba od vremena 5000. godina pr. Kr. Plinije govori da su jantar dovozili Germani u Panoniju gdje su ga preuzimali Veneti koji su obitavali u oblinjoj Panoniji i na Jadranskom moru: "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum".362 Jantar se preuzimao kod mjesta Karnuntuma, dananji Petronell kod Bea, a odavde vozio brodom Argo po rijeci Dunavu, pa onda Savom do Ljubljane, pa Ljubljanicom do Vrhnike (Nauportus). Kad se vie nije moglo ploviti, brod se nosio do rijeke Soe a onda Soom do Jadrana. Zato je i nastala pria kod antikih pisaca da Dunav utjee u Jadransko more i da je Istra dobila ime po rijeci Ister (Dunav), jer se brod Argo iz Dunava pojavio na Jadranskom moru kod Istre. Zakljuak je dakle bio potpuno logian ali neispravan. Kultura sojenica i kultura jantara su krunski dokazi o autohtonosti Slovenaca na dananjem slovenskom tlu pa se mora jo jednom ponoviti
"Die bislang endeckten Materialien stammen berwiegend aus verschiedenen Abschnitten der Jungsteinzeit (Aneolithikum) und der frhen Bronzezeit". Isto Parzinger, H. u. Gular, J., Die Pfahlbauten des Laibacher Moors, str. 72.; Parzinger, H., Die Stellung der Uferansiedlungen bei Ljubljana im neolitischen und frhbronzezeitlichen Klutursystem der mittleren Donaulnder. Arh. Vestnik 35, 1984,13 ff.. 361 "Deschmann selbst verfate nur kurze Berichte ber diese Arbeiten. Eine monographische Darstellung des Fundstoffs legten Paola und Josip Koroec dann im Jahre 1969 vor. Sie definierten zwei Zeitstufen Ig I un II, von denen die ltere der sptkupferzeitlichen Vuedol-Kultur entsprechen sollte, whrend sie die jngere an den Beginn der Frhbronzezeit datierten (sog. Ljubljana-Kultur nach Stojan Dimitrijevi)". Parzinger, H. u. Dular, J., Die Pfahlbauten des Leibacher Moors (Ljubljansko barje), in: Pfahlbauten rund um die Alpen. Ausgabe H. Schlichterle. Stuttgart 1997. S. 71. 362 Plinius, Naturalis historiae 37,43.
360

Vuga, L., Jantarska pot. Ljubljana 2000., str. 130. Deschmann, K., Die Pfahlbauten aus dem Laibacher Moore. Verhandl. k. k. Geolog. Reichsanstalt 15,1875, 275 ff. Parzinger, H. u. Gular, I, Die Pfahlbauten des Laibacher Moors (Ljubljansko barje), in: Pfahlbauten rund um die Alpen, Hrsg. H. Schlichterle, Stuttgart 1997, S. 71.-75. 359 Koroec, .,/Koroec, J., Fundgut der Pfahlbausiedlungen bei Ig am Laibacher Moor. Arh. Kst. Slovenija 3 (Ljubljana 1969).
358

357

102
da Slovenci kao narod nisu bili plod razvoja na slovenskom tlu in nisu se razvili iz neke amorfne mase mijeanjem razliitih starosjedilakih sastavnih dijelova i razliitih doseljenika te nisu doselili iz zapadne Rusije ili iz srednje Europe za vrijeme kulture arnih polja, nego su Slovenci starosjeditelji na dananjem slovenskom tlu u pravom smislu autohtonosti. ao nam je da su J. avli i M. Bor, koji su dobro zapoeli svoju tezu o autohotonosti Veneta kao predaka dananjih Slovenaca na tlu dananje Slovenije, na kraju iskoili iz koloteine govorei o doseljenju Slovenaca. Naa su istraivanja pokazala da se Veneti pojavljuju u prethistorijsko doba u vremenu kulture sojenica i kulture jantara ve 5.000 godina pr. Kr. uz itavu desnu stranu porjeja rijeke Dunava, gdje se u historijsko vrijeme na gornjem Dunavu pojavljuju Vindelici odnosno Veneti ili predci Slovenaca, dok se na srednjem Dunavu poljavljuju Veneti i Panoni pa su zbog toga Slovenci kao i svi ostali Slaveni u jugoistonoj Europi, autohtono stanovnitvo. Sigurno je da su istraivanja o pradomovini Slovenaca u biti zavrena i da nam ovaj uvid pokazuje pravac gdje treba traiti kamen temeljac pradomovine Slovenaca. Taj kamen temeljac treba traiti na dananjem podruju Slovenije od mlaeg kamenog doba a kasnije za vrijeme Iraana jer Armenska geografija (oko 450. po. Kr.) kae da je pod Traanima bilo 25 plemena Slavena.363 Ovu tvrdnju treba potkrijepiti daljnjim istraivanjima kulture sojenice, kulture jantara i kulture arnih polja pa emo sigurno doi do zakljuka da su predci dananjih Slovenaca u jugoistonim Alpama starosjedioci i da su autohtoni na dananjem slovenskom tlu u pravom smislu autohtonosti. Bez obzira, hoe li slovenski znanstvenici B. Grafenauer, J avli i M. Bor prihvatiti nau nauku o autohtonosti Slovenaca na dananjem slovenskom tlu u pravom smislu autohtonosti, smatramo da drugih pravaca nema niti se mogu dokazati, naroito kad govorimo o kulturi sojenica i kulturi jantara, koje datiraju ve 5000 godina pr. Kr. Konani zakljuak moe biti samo jedan da su predci Slovenaca autohtoni na dananjem slovenskom tlu u pravom smislu rijei.

103

1.7. Veneti u Istri

Kad govorimo o Venetima u Istri, potrebno je ustanoviti da nemamo nekih veih povijesnih dokaza o prisustvu Veneta u Istri prije rimskog osvajanja Istre, ali nam za to govore arheoloki dokazi. Pseudo Skimnus govori da su Istri zvani Traanima.364 Prema Armenskoj geografiji Mojsija iz Karina iz V. st. po Kr. ivjelo je meu trakim plemenima 25 slavenskih naroda.365 Prema tim podacima su i Istri morali biti Slaveni. eki pisac Pribik Pulkava govori da su se Slaveni nakon pomutnje jezika u Babilonu doselili i u Istru.366 Protiv Istre je poeo pripremati rat ve rimski konzul M. Marcel Claudije. Zbog toga je zamolio pismom Senat da mu se dozvoli prebaciti legije u Istru, ali to Senat nije dao.367 No na daljnjem mjestu kae Tit Livije da je Marcel Klaudije pozvan iz Istre, da je napustio svoju vojsku i otiao zbog izbora u Rim.368 Rat protiv Istra je zapoeo 181. godine pr. Kr. jer je te godine osnovana akvilejska kolonija. Histri su imali sjedita u neposrednoj blizini Akvileje, to potvruje Livije na vie mjesta kad govori da su Histri pokuali sprijeiti osnivanje kolonije.369 Prema navodima M. Suia je osnivanje te kolonije zahvatilo golemo podruje pa je tim vjerojatno zahvaen i teritorij Histra. Dalje navodi Sui da je Akvileja u svakom sluaju bila na graninom podruju izmeu Veneta i Histra jer mnogo kasnije i Pavao akon pie da je Akvileja na poetku venetske zemlje.370 Kad je Konzul A. Manlija Vulson 178. g. pr. Kr. sazvao skuptinu o ratu protiv Histra, mislili su jedni da treba odmah zapoeti s ratom dok si neprijatelj nije sakupio vojsku, ali su drugi bili miljenja da prvo treba

363

Geographie de Moise de Corene d'apres Ptolemee, texte armenien, traduit en francais par le P. Arsene Soukry, Venise 1881.

Sui, M., Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske, Zadar, 1996., str. 500. VII no P. X. ( ), . . . . 1877., . 21. 366 Fontes rerum Bohemicarum. Praha, 1893. D.V. 367 "M. Claudius consul.. Histricum bellum moliri coepit litteris ad senatum missis, ut ibi in Histriam traducere legiones liceret. Id senatui (non) placuit". Titus Livius. Ab urbe condita, hrsg. HJ. Hillen. Mnchen-Zrich 1983. XXXIX 55,5. 368 "Ex Histria revocatus M. Marcellus exercitu dimisso Romam comitiorum causa rediit". M. Titus Livius. Ab urbe condita, XXXIX 56.3. 369 "bellum cum Histris esset prohibentibus coloniam Aquileiam deduci". M. Titus Livius. Ab urbe condita, XL 26, 2 370 Sui, M., Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske, Zadar 1996., str. 79
365

364

104
pitati Senat u Rimu. Pobijedilo je miljenje da se vrijeme ne moe odlagati.371 Konzul je poao iz Akvileje i postavio logor na Timavskom jezeru. To je jezero bilo sasvim blizu mora po navodima Livija. Tu je doao s deset brodova C. Furije, jedan od zapovjednika flote. A. Manlija Vulson je 179. krenuo protiv Histra. Zauzeem istaknutog grada Nesakcija (danas Vizae u Istri) histrijski je otpor skren. Time se rimski teritorij pribliio sjeverozapadnoj granici Liburna i Flanatikom zaljevu. Nove granice su bile povuene na rijeci Timavu. Kasnija pomicanja granica Italije, kako navodi M. Sui, vrena su iskljuivo iz politiko-administrativnih i vojnostratekih razloga i nemaju nikakvu vrijednost za utvrivanje etnike granice Histra, jer je oito da se tim pomicanjem postepeno cijepalo etniko podruje Histra, dok nije, konano, za Augusta itavo dolo u sastav Italije.372 Plinije kae da je Tuditan (Konzul Sempronije Tuditan 129. pr. Kr.) opet pokorio Histre i da je dao napisati na svoj kip: "Od Akvileje do rijeke Titiusa (Krke) ima 2000 stadija (370 km).373 Plinije kae da se Ilirik prostirao u irini od 325 milja i duini od rijeke Rae u Istri do rijeke Drine 800 milja.374 Histre smjeta Plinije izmeu alpskih Japoda i Liburna.375 S obzirom na ime Istri kae Plinije da su mnogi, a i rimski biograf Kornelije Nepo (100.- 32. pr. Kr.), smatrali da je Istra dobila ime po rijeci Hister (Dunav) koja utjee u Jadransko more.376 Proireno miljenje u antiko vrijeme da se rijeka Dunav slijeva u Jadransko more nastalo je zbog puta kojim je brod Argo s jantarom plovio Dunavom do rijeke Save, a onda Savom do Ljubljane na rijeku Ljubljanicu do mjesta Vrhnike (Nauportus). Lucijan Vuga govori da je jantarski put iao dalje na rijeku Vipavu i Soom na Jadran.377 Izmeu Ljubljanice i Vipave je bio kopneni put kojim se brod nosio. Plinije kae da su se pisci zato varali jer je brod Argo doao po rijeci (Soi) nedaleko
"Consilium de Histrico bello cum haberet consul, alii gerendum extemplo, antequam contrahere copias hostes possent, alii consulendum prius senatum censebant. Vicit sententia, quae diem non proferebat". M. Titus Livius. Ab urbe condita, XLI 1,1. 372 Sui, M., Odabrani radovi... str. 79. 373 "Tuditanus, qui domuit Histros, in statua sua ibi inscripsit: Ab Aquileia ad Titium flurnen stadia MM". Plinius HI/129. 374 "Illyrici latitudo qua maxima est CCCXXV p. colligit, longitudo a flumine Arsia ad flumen Drinium DXXX". Plinius HI/150. 375 "Japudes, Histri, Liburni". Plinius HI/39. 376 "plerique dixere falso, et Nepos etiam Padi accola; nullus enim ex Danuvio amnis in mre Hadriadicum" Plinius III/127.-128. 377 Vuga, L. Jantarska pot. Ljubljana 2000.
371

105
od Trsta u Jadransko more.378 Prema Pseudoskilaksovu Periplu, gdje je 20. pogl. posveeno Istrima navodi se sljedee: "Poslije Veneta je narod Istra i rijeka Istros".379 Dalje navodi istarske gradove s rimskim graanima i to Egida (Koper), Parencij (Pore), i koloniju Pulu koja se nazivala za vrijeme Plinija Pijetas Julija, a osnovali su ju Kolhi. Kolhi su bili pleme s podruja istono od Crnog mora izmeu Velikog i Malog Kavkaza u dananjoj Gruziniji. Jason (Jason iz Peraja 380. pr. Kr.) i Medeja (kerka kralja Aieta u Kolhima) su proganjali Kolhe pa su doli prema navodima Kalimaha sve do Istre.380 Nakon Pule navodi Plinije grad Nesactium (Vizae) i rijeku Arsiu (Rau) gdje je za Plinija bila granica Italije.381 Poluotok Istru je pripojio Italiji car August (30. pr. Kr. -14. po. Kr.). U istarski zaljev, stavlja Plinije Absorcij (Osor), Arbu (Rab), Crexi (Cres), Cisu (Pag) i Portunatu (Dugi otok).382 Pomponije Mela isto govori da su u Puli obitavali Kolhi, a zaljev gdje su otoci Krk i Cres naziva Pulskim zaljevom "Sinus Polaticus".383 Neki su moderni autori smatrali da su Istri bili Iliri. Tako ih naziva i Apijan,384 ali on nije pouzdan kad govori o etnikoj pripadnosti. Prema Pliniju ne moemo zakljuiti o etnikoj pripadnost Istre. Skimnus i Skilaks su stavljali Liburne, Istre i Venete ispred Ilira.385 Prema tim navodima nisu dakle Istri mogli biti Iliri. M. Sui je ustanovio da je za ue rijeko podruje osobito znaajno irenje nositelja kulture grobnih polja sa arama (Urnenfelderkultur). "Nositelji te kulture prodrli su i na tlo Istre i tu izazvali osjetan prekid kontinuiteta, pa je u kulturi eljeznog doba Histra kao i susjednih Veneta, ugraena i komponenta kulture arnih polja".386 M. Sui nastavlja dalje: "... ukoliko su nam poznati rezultati prahistorijske arheologije, posebno iz perioda eljeznog doba, za podruje Histra... arheoloka kultura facies Histra navela bi da otrije podvuemo razliku... odnosno da Histre jae veemo uz Venete, kojih je ilirska pripadnost vie nego pod ogromnim
"deceptos credo, quoniam Argo navis flumine in mare Hadriaticum descendit non procul Tergeste". Plinius IH/128. 379 "Post autem Venetos sunt Istri et flumen Ister". Appendix II. Restiturio commentia Peripli (ep. XX ad XXVII). Sui, M., Odabrani radovi, str. 256. 380 "Opida Histriae civium Romanorum Aegida, Parentium, colonia Pola, quae nunc Pietas lulia, quondam a Colchis condita". Plinius IH/129. 381 "...oppidum Nesactium et nunc fini Italiae fluvius Arsia". Plinius HI/129. 382 "Absortium, Arba, Crexi, Cissa, Portunata". Plinije HI/140. 383 "sinus Polaticus et Pola, quondam a Colchis utferunt habitata". Pomponius Mela. 11/57. 384 Appian, IL 23. 385 Zeus, K. Die Deutschen....str. 253. 386 Sui, M.m Odabrani radovi..., str. 456.
378

106
znakom pitanja".387 "Veze izmeu Histra i Veneta ilustriraju dosta esta osobna imena, a isto tako i neka imena mjesta te poneke venetske fonetike pojave".388 Njemaki znanstvenik Oskar Paret polazi od pretpostavke da su Veneti doselili u Italiju na rijeku Pad iz sjeveroistonog Jadrana.389 R. Rotkovi navodi da je istom keltska najezda prekinula kulturu incineracije u Istri.390 Njemaki je kartograf J. B. Homann iz XVIII st. locirao Venete ne samo u Italiji u provincijama Brescia, Bergamo, Verona i u Venecijskom dukatu, nego i u itavom zapadnom dijelu poluotoka Istre.391 Ako nam to potvruju i arheoloki dokazi kulture arnih polja, onda nema sumnje da su Veneti bili u Istri.

107

(mjesto Krk).393 Inae su uzdu obale od Nesakcija (Vizae) gradovi Albona (Alvona = Labin), Flanona (Plomin), Tarsatika (Trsat), Senia (Senj), Lopsika (Sv. Juraj juno od Senja), podruje oko Ortoplija (Sitnica kod Senja), Vegia (Karlobag), Argiruntum (sjeveroistono od Zadra), Corinia (Karin), Aenona (Nin), opina Pasinum (Pazin) i rijeka Telavium (Zrmanja) na granici s Japodima.394 U tom su zaljevu otoci osim ve gore navedenog Absortia (Osor), Arba (Rab), Crexi (Cres), Cissa (Pag), Portunata (Dugi otok). Na kopnu se nalaze kolonije Jader (Zadar) koji je udaljen od Pule 160 milja, 30 milja dalje je otok Colentum (Murter), 43 milje je usce rijeke Titius (Krka). Na kraju Liburnije i poetku Dalmacije lei na toj rijeci 12.000 koraka od mora grad Scardona (Skradin).395 Kad M. Sui govori o Ninu, onda spominje grobove s incineracijom,396 a fjoznato je da su nositelji kulture incineracije bili Veneti odnosno Slaveni. Sime Batovi naglaava "Liburni su doivjeli samo blae kulturne dodire i utjecaje kulture grobnih polja s urnama".397 Na daljnjem mjestu kae: "Ipak, seoba kulture grobnih polja ima indirektne, a moda i direktne veze s dogaajima na ovom podruju jer je sastavni dio opih balkanskopanonskih nemira i pokreta na prijelazu iz X u IX st. prije n.e"..398 Na kraju zakljuuje ime Batovi kad govori o etnogenezi Liburna: "...pojavljuju se miljenja da Liburni nisu bili Iliri, a za to ima i izvjesnih indikacija".399 I u kasnijim radovima vraa se . Batovi na pitanje liburnskog etnosa pa kae: "...mnoge etnike, jezine i kulturne pojave govore da su Liburni bili usko vezani s Histrima i s Venetima".400
"ius Italicum habent ex eo conventu Alveritae, Flanates, a quibus sinus nominatur, Lopsi, Varvarini, inmunesque Asseriates, et ex insulis Furtinates, Curictae". Plinius, Naturalis historiae, 3,139 394 "Cetera per oram opida Nesactio Alvona, Flanona, Tarsatica, Senia, Lopsica, Ortoplinia, Vegium, Argvruntum, Corinium, Aenona, civis Pasini, flumen Telavium, quo finitur lapudia". Plinius, Naturalis historiae, 3,140 395 "Insulae eius sinus cum oppidis praeter supra significatas Absortium, Arba, Crexi, Cissa, Portunata, rursus in continente colonia lader, quae a Pola CLX abest, inde XXX Colentum insula, XLIII ostium Titu fluminis. Liburniae fini et initium Delmatiae Scardona in amne eo XII passum a mari". Plinius, Naturalis historiae, 3,140. 396 Sui, M., Nin u Antici, u: Nin - Problemi arheolokih istraivanja, Zadar 1968., str. 50. 397 Isto, Batovi, . Nin, str. 16. 398 Isto, Batovi, . Nin, str. 16. 399 Isto, Batovi, . Nin, str. 17. 400 Batovi, ., Nin u prapovijesno doba, u: Povijest grada Nina. Zadar 1969., str. 30.
393

1.8. Veneti u Liburniji

Kad govorimo o Venetima u Liburniji, onda mislimo na podruje koje je odredio Plinije kad je zac rtao Liburniju od rijeke Rae u Istri do rijeke Krke. Njihovi su narodi bili Mentori (na Mentoridskim otocima s glavnim otokom Premuda), Himani, Enheleji i Bulini koje je Kalimah nazivao Peukeciji (odselili u Kalabriju u Italiji). Na kraju kae Plinije da se to cijelo podruje naziva sada Ilirik. Samo je mali broj naroda spomena vrijedan ili se lako izgovara.392 To znai da se Liburnija nije uvijek nazivala Ilirikom. U Skardoni (Skradin) je bio nadleni sud za Japode i 14 plemena Liburna, a to su bili stanovnici Lacinija, Stulpija (danas kod Dulibe planine, juno od Gornjeg Kosinja na rijeci Liki), Burnuma (ruevine kod uplje Crkve kod Kistanja zapadno od Knina) i Obone. Italsko pravo iz toga sudskog okruga su imali stanovnici Alverije (Dobropoljci kod Benkovca), Flanone (Plomin, naselje na kopnu se zvalo Vania, po njemu i zaljev nosi ime), Lopsice (Sv. Juraj, juno od Senja), Varvarije (Bribir) a slobodni od poreza su bili stanovnici iz Aserije (Podgrae kod Benkovca), a od otoka stanovnici Furfinija (ili Fulfinium = Omialj na Krku) i Curicte ili Curicuma

Sui, M., Odabrani radovi iz starije povijesti Hrvatske. Zadar, 1996., str. 72. Isto Sui, M. Odabrani radovi, str. 456. 389 Paret, O., Das neue Bild der Vorgeschichte. Stuttgart 1946., str. 131 390 Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca..., str. 15 391 Dominie Veneti cum Vicinis Parme Mutine Montuae et Mirandol Statibus Nova descrsiptio, edita Jpj. Baptista Homanno Sacrae daes. Majestatis geographo Noribergae. 392 "Arsiae gens Liburnorum iungitur usque ad flumen Titium, pars eius fuere Mentores, Himani, Encheleae, Bulini et quos Callimachus Paucetios appellat; nunc totum uno nomine Illyricum vocatur generatim, populorum pauca effatu digna aut facilia nomina". Plinius, Naturalis historiae, 3,139
333

337

108

109
rimskim senatom, gdje se ale na rimskog konzula Kasija, koji je na putu za Makedoniju traio od njih vou za put, jer je na putu i tamo i natrag iao kroz njihovu zemlju kao neprijatelj pa je dolazilo do ubojstava i pljakanja.414 Strabon kae da su Japodi svoje najvie gorje (Velebit) nazivali Albij (Bijela planina).415 Alpe su se prije isto zvale Albe416 pa su Japodi mislili da se Alpe steru do njih. Zato su Velebit i nazivali Albij. O smjetaju Japoda kae A. Stipevi: "Japodi (lappydes) zauzimaju veliko podruje izmeu Sane na istoku, Zrmanje i Velebita na jugu i Jadranskog mora na zapadu (do IV. st. pr. Kr.). U Istri su rijekom Raom graniili s Histrima, a ostatke njihove materijalne kulture nalazimo i u junim dijelovima Slovenije".417 Na pitanje jesu li Japodi bili Slaveni nema u znanosti potpuno sigurnog odgovora. Zdravko Mari je po navodima Aleksandra Stipevia doveo u pitanje ilirstvo Japoda u Lici (sve do Jadrana) i Pounju, smatrajui da i to pleme pripada zapadnopanonskoj etnikoj skupini.418 I. Mui je obraivao Japode, ali se nije bavio etnikim pitanjem.419 M. Sui navodi da mnogi lingvisti govore o Japodima kao o "narodu u zemlji Veneta", ali smatra da je meu Japodima bilo Ilira jer postoji uz obred spaljivanja i ilirski obiaj pokapanja.420 Na daljnjem mjestu navodi Sui da je kod Japoda vladao obred incineracije,421 a to upuuje na Venete odnosno Slavene. Pavao Ritter Vitezovi je smatrao da su Japodi bili Slaveni.422 R. Rotkovi navodi da je na podruju Japoda u Ribiima kod Bihaa od 316 grobova bilo samo 6 s inhumacijom, a sve ostalo s incineracijom gdje su u urnama pronali nakit od jantara.423 Poznato je da su Veneti, odnosno Slaveni bili nositelji kulture jantara.

1.9. Veneti u Japodiji

Apijan stavlja Japode i s ove i s one strane Alpa.401 S one strane Alpa naziva njihovo pleme Salasi402 i Poseni.403 Ti su japodski Salasi harali Akvilejom i Trstom. Njihovi gradovi su bili Terponos i Metulon.404 Metulon je bio glavni grad.405 Apijan imenuje njihova plemena Moentine, Avendeate i Auripine.406 Jedan dio Japoda je otiao u Italiju gdje su se zvali Japigi. Japodi se spominju na Iguvinskim ploama koje su pronaene u Italiji u XV. st. u gradu Gubbio, antiki naziv Iguvium, a potjeu iz II. st. pr. Kr.407 Kada su 225. g. pr. Kr. ili Kelti u pohod protiv Italije kae Polibije da su na strani Rimljana bili Japigi i Mesapiji.408 Kada je 217. g. pr. Kr. provalio Hanibal u Italiju, kae Polibije da je harao i zemljom Japiga i da se ta zemlja dijelila u tri imena, Daunija, Peukecija i Mesapija. U Dauniji spominje mjesto Oibonium (Vibo) i Argyrippa (Arpi). Na daljnjem mjestu spominje Polibije Daunije uz Kalabre u dananjoj provinciji Kalabriji i Japigijsko predgorje do grada Siponta.409 Za ove Japige kae O. Paret da su se doselili u Italiju s Balkana preko mora za vrijeme dorijske seobe.410 Dorijska je seoba bila prouzroena velikim promjenama klime jer je stanovnitvu u porjeju Dunava i Tise ivjelo u sojenicama na vodi. Zbog nagle promjene klime i dolaska velikih sua nastala je dorijska seoba iz nizina Dunava i Tise.411 Plinije kae da neki ire Japodiju iza lea Istre 130 milja do zaljeva Flanone (Plomina),412 a da je granica na jugu bila rijeka Tedanij (Zrmanja).413 Kakvi su odnosi bili izmeu Japoda, Karna i Istra prema Rimljanima u 2. st. pr. Kr. to ne znamo, ali Tit Uvije govori o njihovu poslanstvu pred
Appian. IL. 48-49. Appian. IL 49. 403 Appian. IL 61. 404 Appian. IL. 52. 405 Appian, IL, II 54. 406 Appian. IL 19. 407 Devoto, G., Tabuale Iguviae. Rim. 1962.; Isti, Le Tavole di Gubbio. Firenca 1948; Ernoult, A., Le dialecte ombrien. Pari 1961.; Pfiffig, A.J., Tabulae Iguvinae. Be 1964. 408 Polibios, B. L, str. 133. 409 Polibios, B. L, str. 689. 410 Paret, O., Das neue Bild der Vorgeschichte. Stuttgart 1946. Str. 131. 411 Paret, O., Das neue Bild der Vorgeschichte, Stuttgart 1946. Str. 136. 412 "sinum lapudiam promovere a tergo Histriae CXXX,". Plinius HI/129. 413 "flumen Telavium, quo finitur lapudia". Plinius HI/140.
402 401

"Sub idem tempus Carnorum Histrorumque et lapydum legati venerunt". Livius. XLIII 5,3. 415 Strabo. IV/202. 416 Strabo. IV/202. 417 Stipevi, A., Iliri. Zagreb 1991., str. 29 418 Stipevi, A.,., str. 22; Zdravko Mari, Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) n s. 23/1968, str. 57-61. 419 Mui, I., Podrijetlo i pravjera Hrvata. Split 1991., str. 8. 420 Sui, M., Odabrani radovi iz starije povijesti Hrvatske. Zadar, 1996., str. 185. 421 Isto, Sui, str. 186. 422 Pavao Ritter Vitezovi, Oivjela Hrvatska. Sa latinskog prevao Z. Plee. Izd. F. Naleti i K. Fuek. Zagreb 1997., str. 93. 423 Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Podgorica 2000., str. 15.

414

110

111

Strabon navodi japodske gradove Metulum (Metulje kod Cerknice), Arupinum (u Lici), Monecij i Vendon.424 Tabula Peutingeriana stavlja Vendon i Aripij juno od Senja. M. Sui navodi da se pod imenom Vendon ima shvatiti dananje mjesto Crkvina kod Otoca.425 Pod imenom Vendon se podrazumijeva mjesto Veneta. O. Marti je miljenja da su ve u prvim poslijekranskim stoljeima u podrujima jadranskih Veneta dokazana imena Venda i Vendos koja se dovode u svezu sa imenom naroda Veneta.426 Ako su Japodi bili Slaveni, onda se to moe razumjeti samo pod navodima antikih pisaca o Venetima na istonoj obali Jadranskog mora, a tu dolazi u pitanje Plinije koji govori o Venetima od Panonije do Jadranskog mora.

1.10. Veneti u Dalmaciji

Do sada se u znanosti nije zastupalo miljenje da bi Veneti bili u Dalmaciji. Istom kod paljivog opisa Dalmacije to nam ga je dao Plinije moemo zakljuiti o Venetima u Dalmaciji. Kad Plinije opisuje granice Dalmata, onda kae da na kraju Libumije (na rijeci Krki) poinje Dalmacija.427 12.000 koraka od mora je mjesto Skardona.428 Radi se o dananjem Skradinu oko 18 km udaljenom od mora. Dalje spominje Plinije grad Trogir kao grad rimskih graana, poznat po mramoru429 i Sikuli gdje je boanstveni Klaudije smjestio veterane.430 Mjesto Sikuli, dananji Bia, nalazilo se istono od Trogira. Car Klaudije (41.-54.) je tu smjestio XI. legiju klaudiju, iji se logor nalazio u Burnumu (ruevine kod uplje Crkve kod Kistanja zapadno od Knina). Kolonija Salona je udaljena od Zadra 112 milja.431 U njoj je nadleni sud prema raspodjeli vojnika po dekurijama (jedna dekurija 10 vojnika) za Dalmate s 342 dekurije, Deure 25 (malo pleme na donjem toku rijeke Vrbas,
424

identini s Deriorima kod Ptolomeja II, 16,8 i Derbanima kod Apijana (III. 28), Dicione 239 (u nizini rijeke Sane, Vrbasa i donje Bosne), Mazeje 269 (na rijeci Sani i donjoj Bosni), Sardeate s 52 dekurije (na izvoru rijeke Sane). Nadalje se spominje Andetrij (Mu) i Tilurij (Gardun kod Trilja na Cetini) koji su postali slavni po borbi.432 U Saloni je nadleni sud i za stanovnike otoka Ise (Vis), Solencije (olta), Separija (nepoznati otok juno od Splita) i Epecija (Stobre). Njima slijede kateli Pituncij (Podstrana), Nareste (Krilo Jesenice) i Oneum (Omi).433 Trei sudski okrug je kolonija Narona (Vid), koja je udaljena od Salone 85 milja (125 km), na istoimenoj rijeci Naro (Neretva) koja se pomakla prema jugoistoku, a u starom koritu tee rijeka Novilj/Norino koja je prvotno tekla iznad Vida i tu utjecala u Neretvu), 20 milja (30 km) od mora. M. Varro jami, da tamo dolazi 89 plemena na sud. Sada su poznati samo Kerauni (na gornjem Drinu) s 24 dekurije, Daversi (Daoris na donjoj Neretvi) s 17, Dezidijati (na gornjoj Bosni oko Sarajeva) s 103, Dokleati (u Crnoj Gori) s 33, Deretini (na rijeci Rami s glavnim gradom Bistue vetus, danas Varvara) s 14, Deramisti (na Trebinjici u Popovu polju s glavnim gradom Diluntum, danas Ljubinje) s 30, Dindari (na srednjem Drinu) s 33, Glindicioni (na gornjoj Neretvi) s 44, Meklumani (identini s Meromenoima na gornjoj Bosni s glavnim gradom Stanecli, danas Kiseljak) s 24 dekurije, Narezi (na gornoj Neretvi) s 102, Skirtari (dio plemena Pirusta na rijeci Limu, odnosno na gornjem Drinu) s 72, Sikuloti (dio plemena Pirusta na gornjem Drinu) s 24 i Vardeji (na Trebatu, sjeverozapadno od Vida) koji su neko opustoili Italiju s ne vie od 20 dekurija.434 Dalmati se pojavlju u poetku u. nekom labilnom odnosu s ilirskim Ardijejima na Skodri. Polibije govori da su Dalmati u poetku bili podloni ilirskom kralju Pleuratu II. (206.-181. pr.- Kr.) koji je bio saveznik

Strabo. IV/10. Isto, Sui, str. 186. 426 "Tatschlich sind aus den ersten nachchristlichen Jahrhunderten fr das Gebiet der adriatischen Veneter die Personennamen Venda und Vendos bezeugt, die mit dem Volksnamen in Zusammenhang gebracht werden". Mar. 0., Die Vlker West- und Mitteleuropas im Altertum. Baden-Baden 1947. Str. 18. 427 "Liburniae finis et initium Dalmatiae". Plinius HI/140. 428 "Scardona.. XII (milia) passum a mari" Plinius HI/140. 429 "Tragurium civium Romanorum, marmore notum". Plinius HI/141. Navodno je trogirski mramor bio ljekovit. 430 "Siculi, in quem locum Divus Claudius veteranos misit". Plinius HI/141. 431 "Salona colonia ab lader ". Plinius HI/142.
425

2 "petunt jn eam iura viribus discriptis in decurias CCCXUI Delmatae, XXV Deuri, CCXXXVHI Ditiones, CCLXVIIII Maezei, LII Sardeates. in hoc tractu sunt Burnum, Andetrium, Tilurium, nobilitata proeliis castella". Plinius IH/142. 433 "petunt et ex insulis Issaei, Solentini, Separi, Epetini. ab his castella Pituntium, Nareste, Oneum". Plinius IH/142. 434 "Narona colonia tertii conventus a Salona LXXXV p., adposita cognominis sui fluvio a mari XX p. M. Varro LXXXVIIII civitates eo ventitasse auctor est; nunc soli prope noscuntur Ceraunii decuriis XXIIII, Daversi XVII, Daesitiates CIII, Docleatae XXXIII, Deretini XIIII, Deramistae XXX, Dindari XXXIII, Glinditiones XLIII, Melcumani XXIIII, Naresii CII, Scirtari LXXII, Siculotae XXIIII populatoresque quondam Italiae Vardaei non amplius quam XX decuriis". Plinius HI/143.

112
Rimljana, ali kad je on umro i kad ga je naslijedio njegov sin kralj Gencije, odmetnuli su se od njega i poeli napadati okolna plemena od kojih su neka pobijedili pa su im oni plaali porez u obliku stoke i itarica.435 Iseji (otoani iz Visa) i Daorsi su se zbog toga obratili rimskom senatu jer su stajali pod njegovom vlau. Polibije govori dalje kako su otoani s otoka Visa doli pred rimski Senat i alili se protiv Dalmata jer poduzimaju pljakake pohode protiv njihove zemlje i da stoje u saveznitvu s gradovima Epetion (Stobre) i Tragurion (Trogir). Nakon opetovanih molbi za pomo alje rimski Senat 158. pr. Kr. izaslanstvo pod vodstvom C. Fanija,436 da bi saznali o tamonjem stanju a naroito o ponaanju Dalmata. Kad je poslanstvo stiglo, Dalmati su im izjavili da oni nemaju s Rimom nita. Poslanicima nisu dali ni smjetaj ni hranu. Konje su im silom oduzeli. Izaslanstvo se spasilo bijegom u tajnosti.437 Zonaras govori da su Dalmati ubili pratnju Fanija.438 To je bio razlog da je Senat naredio vojnu protiv Dalmata.439 Tako su poeli rimski ratovi protiv Dalmata koji e trajati jo 160 godina. 156. spominje Polibije ve C. Marcija (Figula) koji je imenovan voom u ratu protiv Dalmata.440 Polibije navodi da su Dalmati bili najvei i najilaviji naprijatelji Rima na istonoj obali Jadrana nakon unitenja Ardieja. Zbog toga se i objanjava da je kasnije cijela provincija dobila ime Dalmacija. Vojnu protiv Dalmata je zapoeo C. Marcije Figul 156. kod Narone. Ali im je poeo graditi svoj logor, napali su ga Dalmati i potisnuli do Narente. Kako je poela zima, rasprili su se Dalmati kuama. Nato je Marcije nainio plan da ih napadne, ali kad su to Dalmati ulic brzo su se sakupili. Tu su bili poraeni i vraeni u Delminij (kod Zupanjca u Duvanjskom polju.). Marcije je jedno vrijeme ostavio Delminij i napadao okolna mjesta koja nisu bila utvrena. Nakon toga se vratio opet u Delminij, gdje je s vatrenim strijelama, po navodima Apijana spalio vei dio grada.441 Njegov nasljednik je bio konzul P. Cornelije Scipion Nasika. On je primijenio prijevaru kad je prvo napadao manja mjesta da bi vojnici izali iz Delminija u obranu, a onda je udario na Delminij. Tako je Delminij bio oslabljen i 155. osvojen. itavo podruje Dalmata je
Polibios Geschichte. Polibios Geschichte. 437 Polibios Geschichte. 438 Zonars IX 25. 439 Polibios Geschichte. 440 Polibios Geschichte. 441 Appian. III. 11.
436 435

113
opustoeno, a narod odveden u ropstvo.442 O daljnjim ratovima ne ujemo nita do 119. pr. Kr. U toj je godini iao konzul L. Cecilije Metul nakon to je osvojio Sisak kroz zapadni dio zemlje Japoda protiv Dalmata iako Dalmati nisu dali za to povod. Nakon to ih je pobijedio, prezimio je u Saloni i ostao do 117. S novcem napljakanim od Dalmata izgradio je Kastorov hram u Rimu . Rimski povjesniar Eutropije (364.-378.) navodi443 da je Sula pobijedio Dardane, Skordisce, Dalmate i Mede (Maedos), a druge je primio u . miru. 48. g. pr. Kr. su Dalmati podigli ustanak, ali su ih porazile rimske legije A. Gambinija. Istom je 46. pr. Kr. Julije Cezar stiao ustanak, a Oktavijan, kasniji car August (30. pr. Kr. -14. po. Kr.) je jedva pokorio Dalmaciju te je u znak pobjede osnovao biblioteku u Rimu koju je nazvao po svojoj sestri Oktavijanska biblioteka.445 Tiberije je od 12. do 9. pr. Kr. uspio uvrstiti rimsku vlast. Nakon panonsko-dalmatskog ustanka od 6.-9. je Dalmacija postala konano rimska provincija. Ptolomej spominje dalmatska plemena na donjem toku rijeke Vrbasa Derije446 i Derbane.447 Derbane spominje i Apijan, kad kae da je August nakon to je osvojio Dalmate krenuo protiv Derbana.448 O Dalmatima kae Strabon, da je to narod koji je dugo vremena ratovao protiv Rimljana. Dalmacija je imala oko 50 spomena vrijednih mjesta, od kojih su neka bili i gradovi kao Salona, Promona (na planini Promini izmeu Drnia i Knina), Kinija (Knin), Sinocij (Sinj), novi i stari. Sve je te gradove spalio August (prvi rimski car 30. pr. Kr. - 14. po. Kr.). Tu su i gradovi Andetrij (Mu kod Drnia) i Dalmij (Tomislavgrad), grad po kojemu je i narod Dalmata dobio ime. Poseban je obiaj Dalmata da svakih 8 godina nanovo podijele zemlju. (Od Muca kod Drnia do Salone je rimski vojskovoa A. Gabinije izgradio cestu, koja se nazvala via

B. II. XXXII/18. B. II. XXXII/18. B. II. XXXII/18. B. II. XXXII/19. B. II. XXXII/26 (25).

Tit Livius epit. XLVII Eutropii breviarium ab urbe condita, hg. D. Droysen 1878. V 7. 444 "interim eo tempre Sulla etiam Dardanos, Scordiscos, Dalmatas et Maedos partim vicit, alios in fidem accepit" Eutropii breviarium ab urbe condita, hg. H. Droysen 187. Forbiger : Eutropius Abriss der rmischen Geschichte 2 Lfgn, (1911.) 445 Dio Cassius. Rmische Geschichte. Ausgabe 0. Veh. Zrich/Mnchen 1986. Band III. Buch 49. Nr. 43, (8). 446 Ptolomej II 16,8 447 Appian IL. 28. 448 Appian IL. 82.
443

442

114
Gabiniana).449 Strabon nastavlja dalje da se Dalmati ne koriste kovanim novcem, to je obiaj kod drugih barbara. Adrijska planina (Dinara) presijeca Dalmaciju u sredini tako da se jedan dio nalazi do mora, a drugi s onu strane planine. Nakon toga slijedi rijeka Naron (Neretva) i oko nje plemena Daoricija, Ardijeja i Plereja. U blizini posljednjih nalazi se otok i grad Crna Korkira (Korula) koji su izgradili Kniani, a Ardijeji Faros (Hvar), koji se prije zvao Parus, jer su ga izgradili Pariji. Ardijeji su se zvali Bardeji. Rimljani su ih potisnuli u untranjost zemlje i prisilili na obraivanje zemlje, jer su inili tete gusarenjem. Zemlja je prosta i neplodna te nevrijedna za obradu, zbog ega je narod potpuno propao, gotovo izumro. To je bio sluaj i s drugim narodima u tom podruju. Oni koji su bili najsnaniji su potpuno brojno opali i izumrli kao Boji pod Galaanima (Keltima), Skordisci pod Ilirima, Autarijati, Ardijeji i Dardani pod Traanima, Tribali prvotno sami od sebe a onda od Makedonaca i Rimljana u ratovima.450 Osim navedenih dalmatskih plemena moemo navesti jo Deure, Dicione, Mazeje i Sardeate. Deuri su bili dalmatske pleme na donjem toku rijeke Vrbas, a istovjetni su im Deriji (Ptolomej II 16,8) i Derbani.451 Derbane spominje Apijan kad je August nakon osvojenih Dalmata krenuo protiv Derbana.452 Dicioni su bili dalmatske pleme u nizinama rijeke Sane, Vrbasa i donje Bosne. Mazeji su dalmatske pleme u nizinama rijeke Sane i donje Bosne. Sardeati su bili dalmatsko pleme oko izvora rijeke Sane. Apijan navodi gradove Dalmata Sinodij i Setoviju te dvojicu njihovih voa, Versa i Testima, za koje kae da su bili Dalmati.453 Sinodij je po navodu Tomascheka mjesto u Sinjskom polju na srednjem toku rijeke Cetine. Sinodij se spominje u ratu cara Augusta (Oktavijana) (30. pr. Kr. -14. po. Kr.). Ovdje je A. Gabinus doivio poraz pa je August sravnio grad sa zemljom. Kasnije je tu nastala rimska kolonija Ekvum. Prema navodima Tomascheka Apijan nije dovoljno razlikovao Strabonove navode o Starom Sinodiju - Sinotion palaion i Novom Sinodiju - Sinotion neon. Novi Sinodij

115

se nalazio juno od Neretve u visoravni Nevesinja u blizini kasnijeg rimskog naselja kod Dabrica.454 Mjesto Setovija spominje samo Apijan.455 Tu se August posljednji put borio s Dalmatima i tu ga je kamen pogodio u koljeno. Grad je zauzet istom kasnije jer ga je dao izgladnjeti. Danas je to prema navodima Tomascheka mjesto Bilek kod Stoca.456 Prije su se Dalmati zvali Delmatani prema svojem gradu Delminiju, ali kasnije mijenjaju ime u Dalmati. Ovi su Dalmati imali i grad Salonu,457 a grad Promonu su oteli Liburnima za vrijeme Cezara (100.-44. pr. Kr.). Kad je Cezar naredio Dalmatima da vrate Promonu, ovi nisu htjeli, pa je Cezar poslao veliku vojsku protiv Dalmata koju su oni sa svojim voom Testimom porazili.458 Promona je dananje mjesto Tepljuh kod Drnia. Dio Kasije govori o ustanku Dalmata u 9. godini po. Kr. i o osvajanju dalmatskog grada Splonuma. Navodno je Pusij, neki keltski konjanik ispalio kamen na zid utvrde i odvalio veliki dio. Zbog toga su se stanovnici uplaili i predali.459 Mjesto Splonum je po navodima PaulvsWissowa Stari Madjan.460 Moralo bi se raditi zapravo o mjestu Stari Majdan kod Sanskog Mosta ili Vital kod Otoca, ali Vital danas ne postoji. Nakon to je dalmatski ustanak bio uguen 9. po. Kr., podignut je grad Splonum na municipij (grad samostalnosti i povlastica). Tu se spominje kao "curator rei publicae Splonistarum" T. Flavij Agrikola koji je morao dobitke iz rudnika zlata isporuivati u Salonu.461 To znai da je u Splonumu bio rudnik zlata. Plinije navodi da se u rijetkim sretnim sluajevima moe nai zlato na povrini zemlje, kao pred kratko za

449

Tomaschek, W., Die vor-slawische Topographie der Bosna, Herzegowina, Crna-gora und der angrenzenden Gebiete., in: Mitteilungen der kaiserlichen und kniglichen Geographischen Gesellschaft. Wien 1880. 450 Strabo, str. 315. 451 Appian, IL. 28. 452 Appian, IL. 82. 453 Appian, IL 72.-7S.

Pauliys-Wissowa, Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. B. IV. Stuttgart 1932. S. 1414.: Tomaschek, Die vorslavische Topographie der Bosna, in: Mitteilungen de geographischen Gesellschaft. Wien 1880., 505. 455 Appian, Illyricum 27. 456 Pauliys-Wissowa, Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. B. II. Stuttgart 1923. S. 1414.: Tomaschek, Die vorslavische Topographie der Bosna, in: Mitteilungen de geographischen Gesellschaft. Wien 1880., 497.-5Z8. 457 Appian IL 32. 458 Appian IL. 34., 75. 459 Dio Cassius. Rmische Geschichte, T. IV., Ausgabe 0. Veh. Zrich/Mnchen 1986. B. 56, Nr. 11 (1). 460 Paulys-Wissowa Dritter Halbband, Zweiter Reihe R-Z, S. 1841 461 Paulys-Wissowa Dritter Halbband, Zweiter Reihe R-Z, S. 1841.

454

116

117
Diomedskim otocima.467 Diomed se borio u trojanskom ratu pa je nakon rata lutao okolo zbog nevjernosti svoje ene i tako doao na Jadransku obalu.458 Ako je dakle Diomed doao s Venetima u Dalmaciju nakon pada Troje 1184. pr. Kr., a pod Henetima ili Venetima se podrazumijevaju Slaveni, onda su Slaveni u Dalmaciji ve preko 3000. godina ili tono godine 2001. se mogla slaviti 3185. godinjica Slavena, odnosno predaka dananjih Hrvata u Dalmaciji. Slavenski kult Diomeda gdje su mu na Hilikom poluotoku rtvovali bijeloga konja, nam je veliki dokaz da kasniji Dalmati na Hilikom poluotoku nisu bili Iliri nego Slaveni. Diomedski otoci su prema tome dananji Kornati. Nekoliko antikih pisaca kao Granius, Eutarch, Plutarch i Apian govore da je rimski patricije Lucius Cornelius Sulla (138.-78. pr. Kr.) vodio rat protiv dalmatskih Veneta.469 Prema tome su Dalmati bili Veneti a ne Iliri. Navod Skilaksa da su se Heleni pobarbarili i da su pokazivali obiaje kao i njihovi susjedi na Hilikom poluotoku od Splita do Zadra, upuuje na obiaj Veneta u tom podruju da Diomedu rtvuju bijelog konja. Drugi je dokaz da su Veneti bili u Dalmaciji po mogunosti kultura sojenica. U znanosti je poznato da postoje glasine da je kod rimske Skardone, dananjeg Skradina na uu rijeke Krke u Prokljansko jezero postojao sojeniki grad poput Venecije koji je navodno potonuo. To jo treba istraivati jer ima znanstvenika koji to ne vjeruju, pa se govori samo u potonulom uu rijeke Krke.470 Kad bismo mogli dokazati da je tu stvarno bio nekada sojeniki grad, to bi nam bio daljnji dokaz, uz kult Diomeda, da su Slaveni na ovom podruju autohtoni, jer kultura sojenica ide u prethistorijsko doba unazad do 5.000 godina, a nositelji te kulture su bili Veneti. Prema tim istraivanjima moemo polaziti od injenice da su Dalmati bili Veneti odnosno Slaveni. Aleksandar Stipevi se nije opredijelio za etniku pripadnost Dalmata. Apijan ih meutim naziva ilirskim
Strabo V/215. Strabo 11/124. 469 Tomascheck, W., Die Alten Thraker, eine ethnologische Untersuchung. Sitzungsberichte der phil.-hist. Cl. der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften. B. 128. Wien 1893., S. 62. 470 Paulys-Wissowa III. Halbband, Stuttgart 1921., S. 356.
468 467

vrijeme vladavine Nerona u Dalmaciji s dnevnim dobitkom od 50 libara (17 kg).462 U ovom nas poglavlju najvie zanima pitanje etnike pripadnosti Dalmata i kada se Slaveni pojavljuju u Dalmaciji. Iako smo mislili da se tu radi o vremenu VI. st. po. Kr. na to nam pitanje najbolje moe odgovoriti Plinije (23./24.- 79.), dakle iz I. st. po. Kr. Ve smo gore naveli da Plinije kod opisa Dalmacije kae da je 12.000 koraka od mora mjesto Scardona.463 Radi se o dananjem Skradinu oko 18 km udaljenom od morske obale. Dalje se nalazi staro podruje Tariota i utvrda Tariona. Tarioti su bili dalmatske pleme u dananjim Kotarima jugoistono od Zadra. Gdje se nalazila gradina Tariona to nije poznato, ali se morala nalaziti isto u Kotarima. Dalje spominje Plinije predgorje Diomeda ili kako drugi misle poluotok Hilis duljine od 100 milja (150 km).464 Grki pisac Apolodor iz II. st. pr. Kr. govori isto da je Hiliki poluotok bio dugaak 100 milja.465 To znai da se predgorje Diomeda nalazilo ispred Ravnih kotara, a Hiliki poluotok je morala biti itava izboina kopna u more od Splita do Zadra, odnosno do Privlake, Nina i mjesta Vrsi sjeverno od Zadra. To se jedino podudara s Plinijevim navodom da je poluotok Hilis bio dugaak 100 milja odnosno 150 km. To podruje nije nitko nazivao poluotokom, ali ako malo bolje pogledamo kartu vidjet emo da se radi stvarno o poluotoku. O Hilikom poluotoku se moe u Skilaksovu periplusu proitati sljedee: "...veliki Hiliki poluotok, nekako jednak Peloponezu. Kau, da na njemu petnaest gradova nastavaju Hili, podrijetlom Heleni; da su bili uzeli Heraklova sina Hila za predvodnika kod osnivanja naseobina, ali da su se s vremenom pobarbarili, to pokazuju svojim obiajima koji su kao i kod njihovih susjeda. Tako kau Timej i Eratosten".466 Vrlo je vano to je rekao Strabon da je svjedoanstvo vlasti Diomeda na Jadranskom moru u tome to su mu Heneti iskazivali ast rtvujui mu bijelog konja i da su jedan dio otoja na Jadranskom moru nazvali
"invenitur aliquando in summa tellure protinus rara felicitate, ut nuper in Delmatia principatu Neronis singulis diebus etiam quinquagenas libras fundens". Plinius, Naturalis historiae 33,67. 463 "Scardona.. XII (milia) passum a mari" Plinius IH/140. 464 "dein Tariotarum antiqua regio et castellum Tariona, promunturium Diomedis vel, ut alii, paeninsula Hyllis circuitu C" Piinius HI/141. 465 Appolodoros bei Jakoby J., Fragmenta der griechischen Historiker, 2. Nr. 244, 1929., frg. 231.232. 466 Sui, M., Odabrani radovi..., str. 202., bilj. 26.
462

118
plemenom.471 Dio Kasije kae da su Dalmati pripadali Ilirima koji su obitavali uzdu Jonskog mora i da su jedan njihov dio Grci nazivali Taulanciji. Jedan je dio obitavao oko Draa.472 Niti Apian a niti Dio Kasije nisu pouzdani gad govore o Dalmatima kao Ilirima. Za pripadnost Dalmata Venetima ve smo naveli venetski kult Diomeda nakon trojanskog rata u XI. st. pr. Kr. i po mogunosti kulturu sojenica. Veliku ulogu za slavenstvo Dalmata ima pitanje jezika, kojim su govorili Dalmati. Sv. Jeronim (347.- 419./.20.) spominje jezik u Dalmaciji i Panoniji kao "sermo in Dalmatiae Pannoniaeque provinciis".473 To znai da su Dalmati kao i Panoni imali isti jezik, jer bi inae sv. Jeronim govorio o jezicima Dalmata i Panona. M. Marinko navodi da je sv. Jeronim u poslanici Rufinu rekao da je dao ljudima neke prijevode na svom jeziku pa se pita koji je to jezik bio.474 To je mogao biti samo panonski jezik kako je rekao Tacit "Lingua pannonica",475 a budui da su Panoni i Dalmati bili Slaveni, mora se raditi o slavenskom jeziku. Velej Paterkul navodi da su Panoni poznavali ratne vjetine Rimljana i njihov jezik. Mnogi su znali itati i pisati.476 Sv. Jeronim je bio roen u Stridonu u dananjem mjestu Topusko. Ono je bilo na granici Panonije i Dalmacije "opidum quod a Gotis eversum Dalmatiae quonda Pannoniaque fuit confmius".477 Dok slovenski znanstvenici J. avli i M. Bor govore jasno o venetskom jeziku kao slavenskom,478 M. Sui se jo ne usudi o tome govoriti, nego samo kae da se mogu nai tumaenja koja ne pretpostavljaju zajedniku jezinu a ni etniku pripadnost venetskom i ilirskom jezinom podruju.479 Mate Sui navodi vrlo lijepu anegdotu da mu je istaknuti lingvist H. Bari jedanput kazao da bi Jeronim bio mnogo vie zaduio znanost da je ostavio iza sebe "Oena" napisan na ilirskom jeziku, nego to ju je zaduio prijevodom Vulgate. M. Sui zakljuuje ispravno da je to iluzija

119

znanstvenika koji je vjerovao u nekakav "ilirski" jezik svih naroda zapadnog Balkana od Veneta do Makedonaca.480 Mi smo ovdje jasno vidjeli da sv. Jeronim govori o zajednikom jeziku Panona i Dalmata, a kako smo dokazali da su Panoni govorili slavenskim jezikom, onda su tim jezikom morali govoriti i Dalmati, pa je sv. Jeronim trebao napisati "Oena" na slavenskom jeziku koji se sigurno nije mnogo razlikovao od "Oenaa" iz IX. st, koji su nam zapisali iril i Metod na glagoljici. Mi traimo historiju negdje daleko, a ona je pred nama. U posljednje je vrijeme hrvatski povjesniar Ivan Mui obraivao pitanje slavenstva Panona i Dalmata pa kae: "Vano je istaknuti da su mnoga imena u antikoj Panoniji i na cijelom teritoriju Dalmata bila ista. Iz te se injenice moe zakljuiti da su Dalmati i Panoni govorili istim jezikom, a to upuuje da su bili istoga ili srodnoga podrijetla".481 Ako gotski pisac Jordanes govori u VI. st. po. Kr. o Venetima u Panoniji od grada Novietunuma, dananjeg mjesta Drnovo kod Krkog nedaleko hrvatsko-slovenske granice do Osjekog jezera i da je mogue da su se njihova imena mijenjala prema njihovim razliitim plemenima i sjeditima, ali su glavna imena bila Slaveni i Anti.482 Na daljnjem mjestu kae da su Veneti potjecali od jednog plemena s tri imena Veneti, Anti i Slaveni.483 Sv. Jerenim govori o istom jeziku Dalmata i Panona pa je onda sigurno da su i Dalmati govorili venetskim, odnosno slavenskim jezikom. Zanimljive nalaze navodi Ivan Mui u Dalmaciji kad govori o natpisu iz sela kripa na Brau koji glasi: "Veselia Felicetas Libero M(agno) Patri Torcle(n)si ex voto".484 Aleksandar Stipevi je dodue priznao da se kod imena Veselia radi o slavenskoj rijei ali govori o ilirskom dijelu Veselia koji ima oite slinosti sa slavenskom rijeju "veselje" pa zato "nije teko ilirskom imenu dati objanjenje sadrano u toj slavenskoj rijei".485 Navodi Aleksandra Stipevia o "ilirskom imenu" Veselija djeluju ovdje smueno.
Sui, M., Odabrani radovi..., str. 806. Mui, L, Podrijetlo..., str. 93. 482 n 'ab ortu Vistulae fluminis per immensa spatia Venetharum natio populosa considet quorum nomina licet per uarias familia et loca mutentur principaliter tarnen Sclaueni et Antes nominatur". Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historiam slavicam pertinentium. Volumen primum (I-VI saecula). Mosqua 1991. V/34.; Jordanis Gotengeschichte. Ausgabe M. Tangel. Leipzig 1913.. V/34. 483 "Venethos... tria nunc nomina ediderunt, id est Venethi, Antes, Sclaveni". Jordanes De origine actibusque Getarum, hg. Th. Mommsen in: Monumenta Germaniae historica, Auctores antiquissimi 5,1.IV/119. 484 Mui, L, Podrijetlo..., str. 94. 485 Mui, L, Podrijetlo..., str. 94.; Stipevi. A. Iliri, Zagreb 1974. str. 235.-236.
481 480

AppianIL 31., 71. 472 Dio Cassius, Rmische Geschichte, Ausgabe O. Veh, Zrich/Mnchen 1985., T. I. Fragmente des Buches 20., str. 443. 473 Hieronymus. Epist. ad Ageruchiam a. 409, commentarii in Isaiam 7.19. 474 Marinko, M. na dj. str. 359. 475 Tacitus, Germania 43. 476 "in omnibus autem Pannoniis non disciplinae tantummodo, sed linguae quoque notitia Romanae, plerisque etiam litterarum usus" Velleiius Paterculus 2,115 477 Tomaschek, W., S. 502. 478 avli, J. - Bor. M., Unsere Vorfahren die Veneter. Wien 1988. 479 Sui, M., Odabrani radovi..., str. 84.

471

120
M, Budimir je iz imena VeseNja zakljuio da rije proizlazi iz slavenskog veselu.486 Izgleda da je M. Simundi najbolje zakljuio kad kae da u imenu Veselia Felicitas vidi hrvatsko ime Veselija/Vesela.487R. Rotkovi primjeuje: "Ako se u Dalmaciji u rimsko doba nije govorilo slovenski, ipak su pojedine linosti mogle da budu Sloveni a u unutranjosti su mogle da ive i slovenske etnike skupine poput Veneta".488 V. P. Nikevi prihvaa da je Veselija slavenska rije.489 Dalje navodi I. Mui primjer sv. Jeronima gdje on kae "Tvchicus enim silens interpretatur". I. Mui prevodi "Tvchicus naime znai tihi (utei)". Zbog toga zakljuuje Mui: "Iz toga je jasno da je Jeronim ime Tvchicus tumaio u znaenju praslavenskog jezika, koji je bio njegov materinji jezik.490 Sv. Pavap je imao uenika u Dalmaciji koji se zvao Tihik. Slovenski znanstvenik J. avli kae da ima dokaza da je dalmatinsko puanstvo bilo izmijeano s ilirskim i venetskim stanovnitvom.491 odaci o slavenskom jeziku i slavenskim imenima na natpisima u Dalmaciji daju nam pravo na zakljuak da su Dalmati pripadali slavenskom etnosu, da su mnogo stariji od Ilira koje Homer za vrijeme trojanskog rata jo ne poznaje. ini se da Sekst Aurelije Viktor isto misli na dalmatsko podruje kad kae da se Antenor nakon trojanskog rata spasio u Ilirik.492 Ve smo vie put naglasili da su mnogi autori mijeali Ilire s Venetima i govorili o ilirskim Venetima, to je neispravno. Herodot (490.-425./20. pr. Kr.) ne govori nigdje o ilirskim Venetima, nego o Enetima ili Venetima u Iliriji.493 On naime govori o obiaju prodaje djevojaka kod Veneta u Iliriji gdje se u svakom selu svake godine sakupe djevojke spremne za udaju na jedno mjesto. Oko njih se poredaju mladii. Predvodnik pozove svaku djevojku da ustane te ju nudi na drabu. Prvo dolaze najljepe djevojke na red. Tko daje najvie tome, pripada djevojka za udaju.494 Za takav
486

121
obiaj kae Herodot da je vladao i kod Eneta, odnosno Veneta u Iliriji. Dok Herodot govori o Venetima u Iliriji u V. st. pr. Kr., grki pisac Prokopije govori u VI. st. po. Kr. o Slavenima u ilirskim trupama,495 536. govori o saveznitvu Slavena i Rimljana u ratu protiv Gota, a 545. kae da su ilirske trupe napustile saveznitvo s Rimljanima i da su se vratili na Dunav, dok 10 godina kasnije te iste trupe pod imenom Slavena provaljuju preko Dunava u rimsko kolonijalno podruje. Svi nam ovi primjeri pokazuju da Prokop nije dovoljno razlikovao Ilire od Slavena, pa se po njemu moe shvatiti da je naziv Iliri zapravo drugo ime za Slavene.

11 . Veneti na rijeci Moravi .1

Dok jo uvijek ima znanstvenika koji misle da su se davni preci dananjih Srba doselili negdje iz rijeke Dnjestra ili ak iz podruja dananje Bjelorusije, novo otkrivena Vinanska kultura i povijesni dokazi Dardana na rijeci Moravi upuuju na injenicu da su Veneti kao preci Srba autohtoni narod na tlu dananje Srbije. S obziroma na Vin ansku kulturu donosim ovdje referat Vesne Pei, koji je ona drala na prvom kongresu Veneta u Ljubljani 2001.: elimo da izloimo nekoliko uvodnih napomena kako bi svi imali uvid u revolucionarno otkrie profesora Peia. Smatra se da su hijeroglifi prva faza pisma. Postojala je namera, bar u poetku, da se njima slikovito doara predmet koji je trebalo oznaiti. Posle toga pojavilo se klinasto pismo, pa slikovno i alfabetsko. Po svemu sudei, najstariji oblik pisma nije nastao pre poetka drugog milenijuma pre nae ere. Meutim, posle otkria profesora Peia ova je teorija bitno poljuljana - natpisi na grnariji pronaenoj u Podunavlju ne samo da su nastali u petom milenijumu pre nae ere nego je to pismo ve bilo alfabetsko. Smatra se da su Feniani podarili Grcima svoje pismo, koje se irilo sledeim putem - Kipar, Jonija, Krit, Mikena, Helada. Ali profesor Pei otkriva da je to pismo ve bilo u upotrebi naroda koji je iveo u Podunavlju. To pismo u potpunosti odgovara etrurskom, a takoe i velikim delom, fenianskom pismu, od kojeg potiu i ostala gore pomenuta. Dakle, Feniani su pismo primili od naroda sa severa. Postoji problem etrurskog naroda. Po Herodotu, taj narod je na Apeninsko poluostrvo doao morem, poto je napustio obalno podruje
;

Budimir, M., Griechisch und Makedonisch. Revue internationale des etudes balkaniques. Beograd /1934., l, 281.-282. 487 Mui, L, Podrijetlo..., str. 95. 488 Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Onomastika istraivanja. Cetinje 1995., str. 16. 489 Nikevi, V., Crnogorski jezik, T. I. Cetinje 1993., str. 48.49. 490 Mui, L, Podrijetlo..., str. 94. 491 "Es gibt ..noch mehr Beweise dafr dafr, da die dalmatinische Bevlkerung gemischt war, nmlich illyrisch und venetisch, d.h. nichtslawisch und slawisch". avli, l - Bor, M., Unsere Vorfahren. Str. 226. 492 Aurelius Victor Sextus. Ausgabe A. Forbiger. Stuttgart 1866. Kap. 1., str. 9. 493 Herodot 1,196. 494 Herodot 1.196.

Prokop, De bello Gothico, lib. II., cap. 26.

122

123
vinansko pismo bi imalo azbuku od ukupno 26 slova. Ali pored slovnih znakova, koji svaki za sebe ima svoju glasovnu vrednost, u vinanskom pismu nailazimo i na ligature. Ligature su takoe, veoma prepoznatljive. Izdvojili smo 23 koje najbolje prikazuju princip na osnovu koga su vinanski pisari stvarali svoje ligature, tako da se uvidom u ovaj pregled mogu prepoznavati i druge, nove ligature. Veoma je karakteristino i to emo istai odmah, da u vinanskom pravopisu postoji i primena take, jedne ili vie, koje se nalaze usred reci, to e biti kasnije uoljivo i u pismenosti potonjih civilizacija. Sledei korak nae analize vinanskog pisma poveo nas je da izvrimo poreenja izmeu sada ve klasificiranih znakova i poznatih drevnih pisama. Ta poreenja su dala sledee rezultate u pismu Brahmi nali smo 5 identinih slova, u kritskom linearnom A nali smo 4, a u linearnom B samo 2 slova, zapadnosemitsko ima 8, a starofeniansko 10 istovetnih slova s vinanskim pismom, kiparsko ima 9, palestinsko 7, a starogrko 12 identinih slova, dok anglosaksonsko runsko ima samo 4, iz azbuke srpske irilice nali smo ukupno 20 slova, dok u glagolici nailazimo samo na slinost 7 slova, interesantan je rezultat poreenja vinanskog i etrurskog pisma - kompletna etrurska azbuka je potpuno identina s vinanskim pismom. Iz ovoga proizilazi da su ostali narodi u veoj ili manjoj meri preuzimali znakove za svoje pismo od vinanskog direktno ili indirektno. Neki znaci su preneti sa svojim identinim oblikom, neki su stilizovani, dok je od nekih preuzeto samo nadahnue. U svakom sluaju, vinansko pismo je bilo izvor pismenosti za mnoge civilizacije ili su pod njegovim uticajem nastale brojne pismenosti s obzirom na njegovu najraniju pojavu. S obzirom na to da se nije obraala panja arheolokim nalazima s urezanim slovima ili natpisima, jo se ne moe tano utvrditi da li je ovaj broj keramikih fragmenata, koji se nalazi po depoima muzeja, konaan. Nas ovom prilikom u prvom redu interesuje materijal koji se odnosi na vinansku kulturu. Ali nije iskljueno da su ga i druge kulture posedovale. Materijal kojim raspolaemo ima veoma mali broj natpisa. Kao to smo ve naveli, uglavnom su to slovni urezi i mi ih moemo prihvatiti kao oznake radionica, odnosno majstora, ali pored ovih znaenja primeujemo da ti urezi mogu imati i drugi sadraj, naime sadraj

Anatolije /takozvane Lidije/. Profesor Pei ne iskljuuje tu mogunost, ali dodaje da je sasvim mogue da su Etrurci doli kopnenim putem. Dalje, profesor Pei ukazuje na to da su se Etrurci naselili u dananjoj Italiji dosta kasno, oko hiljadite godine pre nae ere /ili tanije, izmeu XV i X veka nae ere/, kasno u odnosu na svoje pretke, ije su pismo doneli sa sobom. Prvo se smatralo da je pismo pronaeno na grnariji u arheolokim iskopinama u Podunavlju obina grafika i da predstavlja ukrasne predmete na keramici, tokom mnogo decenija ovek je te predmete gledao ali ne i itao, onda je primeeno da su ti znaci bili sastavni deo odreene strukture - mali krugovi, konkavni ili konveksni lukovi, izdvojeni segmenti, ugaoni segmenti polukrugova. Bilo je to pismo. Sve to upuuje na zakljuak da se ak crtajui lice ili siluetu ili liniju oko oiju ovaj narod sluio trouglovima, lukovima s tetivima itd. Moglo bi se rei da su pisali ak i onda kada nisu pisali, kad su samo crtali ili formirali figuru. Tu dokumentaciju nam je profesor Pei obilato predstavio i u svojim tablicama. Ako prihvatimo i najnii podatak koji nam daju analize pomou metoda C14, naime 3473. godinu pre n.e. za arheoloko nalazite na Banjici, koje pripada najmlaoj fazi vinanske kulture, uoiemo odmah da je vinansko pismo starije od protosumerskog piktografskog pisma 373 godine, a ono se dosad smatralo prvim svetskim pismom. Taj podatak, dakle, jo na poetku ukazuje na potrebu promene datiranja prvog svetskog pisma i promene mesta njegovog nastanka. Prema ovome to nam tako dokumentovano nudi arheoloko otkrie vinanske kulture i posebno obilje materijala koji smo dobili s lokaliteta Banjica, koji je sastavni deo Beograda, Banjicu moemo smatrati prvom kolom pismenosti, odakle je upravo pisana re krenula u svet. Keramike fragmente sa slovnim urezima i natpisima iz Vince, Banjice i drugih lokaliteta pregledao sam detaljno, prepisivao, snimio i izvrio klasifikaciju materijala. Tom prilikom sam ustanovio da vinansko pismo raspolae s nekolikim verzijama /ili kolama/ svojih slovnih znakova. Iz veeg broja znakova izdvojio sam 57 karakteristinih. Od tog broja prepoznatljivo je 14 slova koja se mogu svrstati u vokale. Meutim, ponovnom analizom moe se doi samo do pet koje bismo mogli prihvatiti kao vokale, dok ostale moemo smatratii njihovim varijantima. I meu ostalima, koje bismo svrstali u konsonante, moemo pronai varijante, tako da bi njihov ukupan broj iznosio 43. Prema tome,

124
izvesnih zaveta ili poruka. Na to nas najvie upuuju ligature. Pored take, koju smo naveli kao jednu od vanih karakteristika vinanskog pravopisa, ligatura takoe ima veoma vanu ulogu i iroko je rasprostranjena. Ona nastaje spajanjem elemenata dva ili tri, ali i vie slova. I veoma esto ligature u vinanskom pravopisu slue da se ispie ela re. eleli bismo takoe ukazati na zakljuak da su pisari vinanskih ligatura nalazili veoma jednostavna reenja, tako da je itaocu princip komponovanja i itanja veoma jasan jo na prvi pogled. Geneza pisma je jedno od kljunih pitanja razvoja civilizacije skopano s mnogim nesporazumima. Ti nesporazumi proizilaze uglavnom iz uobiajenih klasinih ablona, koji ne vode dovoljno rauna o tome da je sve podvrgnuto shvatanju celine i da sve proizilazi iz nje. Stara indijska tradicija upuuje nas da ne treba izmiljati oblike, ve da ih treba prepoznavati. To znai da su oni u nama, da su nastali zajedno s nama u uzajamnom reflektovanju. A prepoznajemo ih kao znak koji je posrednik u otkrivanju nepoznate i saoptavanju poznate istine. Otuda dolazi i onaj zakljuak da je ljudski duh vezan za upotrebu znaka i da zavisi od njega. Prema tome, znak nije nikakva sluajnost niti tekovina neke privilegovane civilizacije, a samo pismo nije nita drugo do znak, po svojoj sutini, morfologiji i funkciji. Mnogi istraivai znaka ine besmislena razgranienja izmeu znaka i pisma, udaljujui se na taj nain od sutine stvari. Istraivanjem znakova bavi se semiotika kao posebna nauna disciplina ili, kako se najee shvata, kao nauka meu naukama i instrument nauke. Dakle, kao organon nauka. Meutim, ovim istraivanjima bave se i druge naune discipline - lingvistika, filozofija i logika, psihologija i biologija, arheologija i antropologija, sociologija... I onog trenutka kad se one udalje od osnovnih semiotikih aspekata, udaljavaju se i od osnovnih empirijskih problema kojima su imale nameru da se posvete. Otud pogreni putevi i nesporazumi. Pismo je, dakle, znak. Znak je, dakle, pismo. Bez obzira na prirodu i formalnu interpretaciju. Svako je pismo sazdano od sistema, jer proistie iz njega i egzistira u njemu i s njim, kao izraz opteg poretka stvari. Proizalo iz sistema, ono je i samo sistem bez koga je nemogu opstanak civilizacije. A civilizacije, primitivne ili razvijene, ne poinju s praistorijom ili istorijom. Ili bar ne s onom praistorijom i istorijom koje su nam poznate. Blago reeno, i neozbiljno je u pravoj nauci kategorisati najranije civilizacije kao primitivne samo zato to je nae saznanje nemono da ih u potpunosti upozna ili to ima iluziju da je otilo predaleko od njih. Ne bi mogla biti ozbiljna ni tvrdnja da smo otkrili prvi

125
dan istorije ili praistorije. Prema tome, za genezom pisma se ne moe tragati niti istorijskim ablonom, niti nekakvom merom razvojnosti. Na skoro etrdeset lokaliteta irom Balkana jedna bogata riznica pisanog materijala nije bila samo svedoanstvo visokog stepena pismenosti sveta iz perioda neolita, ve je pruala i obilje dokumentacije o visokom stepenu njegove svesti. Sve je to prualo mogunosti da se taj svet sagleda u pravoj svetlosti koja odbacuje inae uvreene predrasude i domiljanja o njegovoj duhovnoj zakrljalosti. A upravo tom svetu, svetu pisma, zanemarivanjem te njegove najsvetije tekovine, preoteta je uloga luonoe i preneta na sasvim drugu stranu sveta, gde je cvetala jedna potpuno drukija civilizacija, civilizacija koja je materijalno ve pretpostavljala duhovnom, ili ga je bar izjednaavala s njim. Istorija je potvrdila da vreme smenjivanja koncepcije ujedno znai i vreme preotimanja civilizacija. Takav je sluaj i sa balkanskom razgrabljenom civilizacijom. Skoro deset hiljada godina svet ne moe da se snae u sopstvenim projekcijama. Sve do 1980. g. bogati fond pismenosti iz doba neolita na Balkanu svrstavan je u proizvoljne kategorije koje su samo bledi nagovetaj pisma kako bi se pismo kao tekovina ustupilo drugim civilizacijama. Tada se tom materijalu prilo kao autentinoj pismenosti podunavskih civilizacija, koje do dananjih dana prenose tu tradiciju iz vremena u vreme irei je daleko, na sve etiri strane sveta. Godine 1987. u Milanu je dokumentovano obrazloen sistem tog pisma, koje je prema prvom najbogatijem nalazitu dobilo naziv vinansko pismo. Od tog trenutka vinansko pismo kao slovno pismo nastalo u VI milenijumu ulo je u enciklopedije i predmet je izuavanja na univrzitetskim katedrama Evrope. To je uslovilo pramenu i dopunu ve utvrene hronologije pojave i razvoja pisma koja sada glasi Protopismo Lepenskog vira - 8000-6000. god pre n.e. Vinansko pismo - 5300-3200. god pre n.e. Sumersko u Mesopotamiji - 3100. god pre n.e. - 75. god n.e. Protoelamsko - izmeu 3000. i 2000. god pre n.e. Protoindijsko - oko 2200. god pre n.e. Kinesko - 1300. god. pre n.e. i traje i danas Egipatsko - 3000. god pre n.e. - 400. god n.e. Kritsko - 2000-1200. god. pre n.e. Hetitsko - 1600-777. god. pre n.e. Stara hronologija koju je dao ameriki gramatolog I. D. Gelb, dakle, morala je ustupiti mesto novoj bez roptanja. Verodostojnost

126

127
Teorija da su Veneti bili na tlu dananje Srbije odgovara tlu gdje su u rimsko vrijeme bili Dardani. Najstarije spominjanje Dardana imamo prvo kod Homera u trojanskom ratu 1184. godine. U drugom pjevanju Ilijade kae Homer da je Enej vodio Dardane u trojanski rat.496 U treem pjevanju spominje Homer Dardane u zajednici s Trojancima kad u usta Agamemnona stavlja rijei: "Sluajte moju rije, vi Trojanci i Dardani".497 Te iste rijei stavlja i Antenom u usta kad kae: "Sluajte moju rije, vi Trojanci i Dardani".498 U sedmom pjevanju kae Homer da su na zajednikoj sjednici bili Trojanci i Dardani.499 Plinije govori prvotno da su Dardani bili u Meziji koja se irila od ua rijeke Save u Dunav i rijekom Dunavom do Crnog mora. Nadalje kae da u Meziji stanuju Dardani, ali tu Meziju proiruje pa u njoj stanuju ne samo Dardani nego i Kelegeri, Tribali, Timahi, Meziji, Traani i na Crnom moru Skiti.500 Kelegeri su bili dio plemena Skordiska u dolini Zapadne Morave, Timachi na Timoku, Meziji uz Dunav do Crnog mora. Traani su obitavali juno od Mezije a Skiti na Crnom moru. Iz podruja Dardana dolaze poznate rijeke Margus (Morava), Pincus (Pek), Timakus (Timok), iz Rodopa (bugarskih Rodopa) Eskus (Iskar), iz Hemus (Stara Planina), Utus (Vit), Asamus (Osem) i Jeterus (Jantra).501 Kad Plinije opisuje granice Makedonije, Dardanela i lijevog dijela Crnog mora, onda kae da je njima na istoku granica Crno more, na zapadu pustinje Dardanije, na sjeveru rijeka Dunav a na jugu Egejsko more.502 Pod pustinjama Dardanije se misli na gornje podruje rijeke Vardara.gdje su nam poznati Veneti. Jedan je dio Dardana nakon trojanskog rata ostao u Maloj Aziji jer ih tu spominje Apolodor iz II. st. pr. Kr.503
Homer, Ilias, Hrsg. Wissenschaftliche Buchgesellschaft. Darmstadt 1994. 2, 819. Homer, 3, 456. Homer, 7, 348. 499 Homer, 7, 414. 500 "Moesia... in ea Dardani, Celegeri, Triballi, Timachi, Moesi, Thraces Pontoque contermini Scythe". Plinius HI/149. 501 "flumina clara e Dardanis Margus, Pincus, Timacus, ex Rhodope Oescus, ex Haemo Utus, Asamus, leterus". Plinius HI/149. 502 "Macedonia et Hellespontus et pars (sinisterior) Ponti finiuntur ab Oriente mari Pontico, ab occidente desertis Dardaniae, a septentrione flumine Histro, a meridie (mari) Aegaeo". Plinii C. Secundi Naturalis historiae Lib. VI. Ausgabe K. Brodersen. Wissenschaftliche Buchgesellschaft. Darmstadt 1996. Demensuratio. Divisio 11. 503 Paully-Wissowa. Rela-Encyclopdie der Classischen Altertumswissenschaft. B. IV. Stuttgart 1901. S. 2157.
497 498 496

dokumentacije porazila je sva nagaanja, domiljanja i proizvoljnosti zakljuivanja. Vinansko pismo je poteklo iz svog sistema i trajalo u svom sistemu, a sistem pisma su Etrurci ispravno nazivali elementa, to znai azbuka. Vinansko pismo je linearno, odnosno slovno pismo i polazna je taka u krugu, sada ve devet sistema, ime i ukazuje na tajnu procesa nastanka svoje morfologije i ponavljanja tog kontinuiteta u strogo odreenom ritmu do broja koji oznaava sve slojeve fona u jednom tonu, to je izraz linearne dimenzije atoma. Vinansko pismo je dalo i morfologiju broja koju danas pogreno nazivamo rimskom. Jer Rim je bio daleko od Vince preko 3000 godina, ali se ini da je Etrurija ipak bila blia, iako se zna da je njena civilizacija svoj procvat doivela krajem drugog i poetkom prvog milenijuma. Etrurci su bili najblii susedi Veneta, a Veneti su upravo s Balkana poti u Trojanski rat i nakon poraza raselili se po Evropi. Poznato je da je njihova postojbina bila i na podrujima srednjeg Podunavlja, du Timoka i Morave do izvora Vardara jo pre Trojanskog rata. Stoga su Etrurci mogli preuzeti i morfologiju broja i morfologiju pisma od Veneta, a ne od Grka, s kojima nisu bili u dobrim susedskim odnosima. Tako su i Rimljani, preuzevi tekovine etrurske civilizacije, preuzeli i broj, ija je kolevka na podruju vinanskog pisma. A Vinansko pismo nije iezlo prestankom vinanske kulture. Ono se irilo, manje ili vie modifikovalo, ili u izvornom obliku nastavljalo svoj ivot do u pozno bronzano doba, o emu nam svedoe brojni arheoloki tragovi. Svojim sistemom koji je nastao iz njegove morfologije, a ova iz univerzalnih konstanti ritma, vinansko pismo, kao identifikacija mehanike duha, pokree brojne fundamentalne probleme ne samo na podruju gramatologije, ve i na podruju istorijskog razvoja civilizacije i njene evolucije. Jer upravo je vinansko pismo potvrda da pismenost sveta nije nastala iz piktografije, kako je to do danas nauka tvrdila povrnim zakljuivanjem, ve iz bioloke zakonitosti na koju je taj praistorijski ovek jedino i bio upuen. Otkrie sistema vinanskog pisma menja i istorijski i geografski pomera kolevke ranih civilizacija i pitanje njihovog kretanja. I to je jo sudbonosnije, kao odraz neporaenog vremena, svojom unutranjom strukturom ono je, u stvari, najbolji izraz tenje u onostrano, u apsolut. Stoga ono nije bilo posveeno ritualu, kako je pretpostavljala Marija Gimbutas, koja je svoje doktorante time udaljavala od centralne zone poimanja i usmeravala ih na davno prevaziene puteve. Vinansko pismo je religija bez rituala i religija bez posrednika.

IZb

129
Makedoniju. Zato je Filip Makedonski osvojio grad po imenu Bilazora, jer je taj grad predstavljao vrata za napade Dardana na Makedoniju.516 To znai da je Bilazora bila dardanski grad. Dardani su bili u dobrim odnosima s Rimljanima, jer su traili 177. godine zatitu od Bastarna pa je rimski Senat poslao izaslanstvo da ispita te navode.517 Na drugom mjestu govori Polibije da je i ilirski kralj Pleurat morao poduzimati zatitne mjere od napada Dardana preko Skordos-Planine (arPlanine).518 Vano je ustanoviti da se Dardani vjerojatno posljednji puta spominju u IV. st. po. Kr., (342.-343.) kad Teoderet Cirski govori o sinodi u gradu Sardici (Sofija), gdje kae da su izmeu ostaloga doli i biskupi iz Dardanije.519 Tribali su bili oko grada Nia, a Apijan stavlja na Dunav Skordiske i Tribale ispod dananjeg Beograda. Tribali su tu bili jo u vrijeme Filipa II. Makedonskog (356.-336. pr. Kr.), sina Aleksandra Velikog Makedonskog.520 Grki pisac Eustahije iz XII. st. spominje Tribale Venete 'Triballois Enetoi".521 Strabon spominje isto Enete, Dardane i Tribale.522 Radi se o vremenu prije dolaska Kelta na rijeku Moravu i Niavu. Ovi nam navodi potrvuju da moemo u podruju rijeke Morave i Niave, govoriti o Venetima. Na Venete u Srbiji potvruje i kontinuitet stano vnitva. Na taj fenomen materijalne i duhovne kulture starosjeditelja i doljaka uputio je na svjetskom kongresu arheologa u Novogorodu 1995. i . Jankovi kad kse: V , o . , o icror .523

S obzirom na pitanje kojoj su etnikoj skupini pripadali Dardani, govore mnoge injenice da su bili Veneti odnosno Slaveni. Radoslav Rotkovi kae da slavenski toponimi Prokopija skreu panju na staru Dardaniju, ali to ne znai da na drugim krajevima Balkana, posebno juno od Save, nije bilo ranijih slavenskih infiltracija.504 Prokopije iz Cezareje navodi sljedee toponime koji pokazuju slavenski karakter: Milareka, Vratzista (Vraita) i Berzana.505 Jedno se ime mjesta zvalo Vendenis, koje upuuje na Venede ili Venete odnosno Slavene. Prema A. Stipeviu stanovali su Dardani izmeu Zapadne i June Morave.506 Strabon ih naziva ilirskim plemenom.507 Isto ih naziva i Apijan Ilirima,508 ali kae na kraju da su to bila plemena koja Grci nazivaju Ilirima,509 a mi znamo da Grci nisu razlikovali Ilire od Panona i Veneta. Tit Livije govori o zatitnim mjerama protiv upada Dardana u Iliriju.510 Na drugom mjestu kae da je arPlanina najvia gora u tom podruju, da su istono od nje naseljeni Dardani, na jugu Makedoni a na zapadu Iliri.511 Prema Liviju se dakle ne moe zakljuiti da bi Dardani bili Iliri, jer su Dardani bili na istoku od arPlanine, a Iliri na zapadu u dananjoj Albaniji s glavnim gradom Skadrom.512 Plinije kae da su Dardani na rijeci Vardaru doticali Makedoniju.513 Radi se o podruju gornjeg Vardara. Polibije kae da su za vrijeme ilirske kraljice Teute neki Iliri preli na stranu Dardana.514 Prema navodima Tita Uvija i Dardani su imali vou po imenu Bato, sina Longara. On se prikljuio Rimljanima u ratu protiv Filipa Makedonskog 239. pr. Kr.515 Svi nam ovi navodi daju pravo na zakljuak da Dardani nisu bili Iliri. Polibije govori na vie mjesta o opasnostima navala Dardana na

504

Rotkovi, R-. Odakle su doli preci Crnogoraca. Podgorica 2000., str. 23.. Vizantinski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, sv. L, SANU, Beograd 1955., str. 60.-63. 506 Isto Stipevi, A., str. 22. 507 Srabo 7. 508 Appian, IL, E5 320. 509 Appian IL. 12 io ne transitus faciles Dardanis in Illyricum". Livius Titus. Ab urbe condita. Ausgabe H. J. Hillen. Darmstadt 1988. XLIII 20,1. 511 "Mons Scordus, longe altissimus regionis eius, ab Oriente Dardanicam subiectam habet, a meridie Macedoniam, ab accasu Illyricum. Livius. Ab urbe condita. XLIV 31,5. 512 Livius Titus XLIII 20,1. 513 "fluvius Axius, ad hunc finem Dardani, Treres, Pieres Macedoniam accolunt" Plinius. Naturalis historiae IV/35. 514 Polibios, II/6. 515 "Dardanis Bato Longari filius" Titus Livius. Ab urbe condita. Ausgabe H. J. Hillen. Mnchen - Zrich 2. Aufl. 1986. XXXI 28, 1-3.
505

Polibios, V/97. Polibios, XXV/6. 5 5 ^ Polibios, XXVIII/8. 519 Theodert von Cyrus. Kirchengeschichte. Ausgabe 0. Bardenhewer, Mnchen 1926. str.
517

516

Appian. IL 5. Tomaschek, W., Die alten Thraker..., S. 27. *22 Strabo VII. p. 318. , ., ., : VI 3 1997., . 372.
521

520

130

131

1.12 Veneti na rijeci Zeti i Morai

Kad govorimo o Venetima na rijeci Zeti i Morai i o pradomovini Crnogoraca moramo polaziti od injenice da se dananji crnogorski narod uobliio od nekoliko slavenskih plemena i naroda od kojih su jedni doseljenici a drugi autohtoni. O doseljenicima su najvie govorili crnogorski znanstvenici Radoslav Rotkovi i Vojislav Nikevi, koji nauavaju da su predci Crnogoraca Abodriti i Vilci odnosno Veleti ili Ljutici doselili iz Polablja. Kad R. Rotkovi govori o Crnogorcima, onda kae: "Crnogorci su junoslovenski narod zapadnoslovenskog porijekla, u prasrodstvu sa evernim Rusima i Poljacima, posebno iz njihovog Zapadnog pomorja".524 Na drugom mjestu nastavlja dalje da njegova studija "sadri onomastiku dokumentaciju na osnovu koje se moe, sa dovoljno vjerovatnoe, utvrditi predbalkanska postojbina onijeh Slovena koji su doli u rimsku provinciju Prevali i postali etniko jezgro iz kojeg se, tokom vievjekovne simbioze^ sa starinicima, i u dodiru i proimanju sa drugim etnikim skupinama Junih Slovena, formirao crnogorski narod".525 Radoslav Rotkovi i Vojislav Nikevi nauavaju dakle da su predci Crnogoraca doli iz plemenskih saveza Veleta = Ljutia i Obodrita na rijeci Labi.526 Slaemo se sa R. Rotkoviem da su predci Crnogoraca Vilci i Abodriti nisu bili autohtoni u Polablju, jer se Vilici nalaze u II. st. po. Kr. na uu rijeke Visle kao Ptolomejevi Ueltai. Rotkovi povezuje pretke Crnogoraca sa sjevernim Rusima (Vjatiima), ali misli da su se oblikovali u Polablju, pa im je tu pradomovina.527 Istina je da Ljutice ili Velete spominje Ptolomej na uu rijeke Visle na Baltikom moru kao i ruski Ijetopisac Nestor kad kae: , , a poaac^ , .528 Iz ovih navoda se moe zakljuiti da su predci Crnogoraca Ljutici ili Vilci odnosno Veleti bili ve oblikovani kao narod na rijeci Visli, ali u Polablju ujemo za njihova kralja
Isto, Rotkovi, R., str. 332. Isto, Rotkovi, R., str. 278. 526 Isto, Rotkovi, R., str. 278. 527 Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca, Podgorica , 2000., str. 341. 528 . . . . -. 1950., c. 11.
525 524

Draka 789. godine. To znai da su preci Crnogoraca u Polablju imali ve svoje kraljevtsvo, a mi moramo znati da su Crnogorci i Hrvati najstariji slavenski narodi koji su imali svoja kraljevstva. Nepobitna je injenica da su R. Rotkovi kao i njegov kolega V. Nikevi bili prvi koji su uputili na injenicu da su predci Crnogoraca bili u Polablju, pa su time stekli veliku zaslugu za svoj narod koja e ostati trajno meu Crnogorcima i crnogorskoj znanosti. Bio sam jedan od prvih autora koji je prihvatio ovu tezu, a naroito onomastika istraivanja Radoslava Rotkovia i lingvistika istraivanja Vojislava Nikevia, gdje on govori o grafemima mekanog slova , i slova dz, koje su preci Crnogoraca donijeli iz Polablja. Prema naoj nauci su samo Vilci, Veleti ili Ljutii pravi preci Crnogoraca, dok su Abodriti koji su bili najzapadniji slavenski narod u susjedstvu sa Francima i Sasima zapravo Bijeli Hrvati koji su prema navodima Konstantina Porfirogeneta ivjeli u susjedstvu s Francima i Sasima na rijeci Labi. Da je i jedan dio aa doao u Crnu Goru, govori ime mjesta Sasovii kod Herceg Novog. To se moe isto govoriti za Slavene Bojke, kojih se jedan dio seli iz Karpata u Polablje, a odavde sa Sasima, Veletima i Abodritima odnosno Bijelim Hrvatima sele do dananjeg Ulicnja, gdje jo danas postoji mjesto Bojke. Ovi su narodi doli na jug istom krajem VIII. st. u rat sa Francima protiv Avara 791. godine. Oni ostaju prvo u Panoniji ali zbog rata izmeu Bugara i Franaka polovicom IX. st. bjee na podruje Dubrovnika i Crne Gore. To su dakle nove povijesne formacije koje su nastale u srednjem vijeku. Kad govorimo o autohtonim plemenima i narodima u podrujima dananje Crne Gore moramo ustanoviti da nam Radoslav Rotkovi i Vojislav Nikevi i na tom podruju pruaju mnoge materijale. R. Rotkovi je rekao da je najblie istini pretpostavka da je najezda Avara s istoka 568. godine izazvala pomjeranje slavenske mase iz Panonije.529 S time dakle potvruje indirektno, da je na podruju Panonije prije Avara bilo autohtono slavensko stanovnitvo. Slino kae i Vojislav Nikevi da je u enciklopedistici iroko prihvaeno miljenje na podlozi arheolokog i historiografkog istraivanja da su Dukljani/Zeani, kao preci Crnogoraca autohtoni narod.530
529 530

Rotkovi, R. Odakle su doli preci Crnogoraca...str. 42 Nikevi, V. Crnogorski jezik. Cetinje 1993., str. 26.

132
Tu se Radoslav Rotkovi i Vojislav Nikevi slau s beogradskim profesorom Reljom Novakoviem koji govori da je Duklja (Zeta) oduvijek bila slavensko-dukljanska.531 Vojislav Nikevi se poziva i na grkog antropologa A. Pulianosa koji govori o autohtonosti i dubokoj starosti Crnogoraca. Prema navodima Pulianosa Crnogorci pripadaju epirotskoj (kontinentalnoj) morfolokoj varijaciji Europljana. Oni su due na europskom tlu od mediteranoida. Moraju se smatrati potomcima gornjopaleolitskih Europljana.532 Dalje navodi Vojislav Nikevi: "Na Balkanu je gotovo apsolutno prevladavao antropoloki tip starosjedilaca iz prirodnijeh, povijesnih i etnogenezikijeh razloga... Starosjedilako prisustvo na podrujima dananje Crne Gore je toliko veliko da je etnolog Tatomir Vukanovi etnogenezu Crnogoraca zasnovao na ilirskoj, a ne na slovenskoj asimilaciji i sintezi. Stoga su Dukljani, najstariji predci Crnogoraca, do kraja XII. stoljea i nosili dominantno ilirsko ime plemena Dokleati. A antropoloki udio doseljenijeh slovenskih plemena na Balkanu je ugraen u nove etnosimbioze ovoga ili onog srednjovjekovnog naroda".533 Kad govorimo openito o Balkanu smatram da je potrebno uputiti na injenicu da je naziv Balkanski poluotok prema planini Balkanu u Bugarskoj mlaeg podrijetla i da ne odgovara namjeni toga imena. Taj je pojam je uveo 1808. njemaki geograf A. Zeune koji je mislio da Stara planina Balkan Haemus povezuje okolne narode slino kao Apenini u Italiji. To je potpuno krivo jer se ve od srednjeg vijeka u tom podruju moe govoriti o razliitim narodima s razliitim etnitetima, kulturama, religijama i jezicima, pa bi se trebali prije prikloniti istraivanjima poznatog antropologa Zivka Mikia, koji govori o dinarskom a ne o balkanskom antropolokom tipu na irem podruju jugoistone Europe.534 Zbog toga smatram da bi se Balkanski poluotok trebao nazvati Dinarskim poluotokom.

133
S obzirom na navode Tatomira Vukanovia da se etnogenezu Crnogoraca treba zasnovati na ilirskoj, a ne na slavenskoj asimilaciji, mislim da je tu imao potpuno krivo jer su Panoni odnosno Veneti stariji od Ilira na Balkanskom ili Dinarskom poluotoku. Homer ne poznaje u XII. st. pr. Kr. u Trojanskom ratu Ilire, ali zato Panone i Venete. Zbog toga nema razloga govoriti o Ilirima kao najstarijem narodu na podruju dananje Crne Gore nego o Panonima odnosno Venetima ili Slavenima kao autohtonom narodu. Iz ovog se istraivanja dolazi do zakljuka da se definicija Crnogorci su junoslovenski narod zapadnoslovenskog porijekla, u prasrodstvu sa evernim Rusima i Poljacima, posebno iz njihovog Zapadnog pomorja", mora proiriti jer pradomovina predaka Crnogoraca ostavlja otvoreni prostor i za autohtono stanovnitvo a i druge etnike skupine, koje su dole sa rijeke Labe na podruje dananje Crne Gore. To znai da se s Radoslavom Rotkoviem i Vojislavom Nikeviem ne moe doi u nekakvi znanstveni spor jer se ne moe poricati injenica o predcima Crnogoraca u Polablju, ali ni injenica da su najstariji narodi Veneti ili Slaveni bili autohtoni na dananjem crnogorskom tlu. Ve su stari antiki pisci govorili da su najstariji narodi dobili svoje ime po rijekama. Rijeka Nil se prije zvala Aegiptos, pa su po njoj dobili Egipani svoje ime. To se sigurno moe govoriti o predcima Crnogoraca koji su se prema rijeci Zeti i Morai nazivali Zeani i Moraani. O Moraanima se nije govorilo na rijeci Morai ali se Moraani spominju u franakim izvorima na rijeci Labi kod Magdeburga kao Morazeni, Morazani i Moraciani pa ovdje moemo sigurno polaziti od injenice da se ime Moraana izgubilo na rijeci Morai ali su ostali konzervirani u Polablju, gdje su ih Kelti i Rimljani potisnuli sa juga prema sjeveru. U svom dopisu od 7. II. 2001. pie mi V. Nikevi nakon to sam ga uputio na antiko slavensko ime mjesta Dide kod Cetinja: "I ja vjerujem da je u Crnoj Gori bilo Veneta". S time se moramo potpuno sloiti, jer je nesumnjiva injenica da su nosioci imena Dide bili Veneti. Osim toga su Veneti bili redovito u nizinama uz rijeke ili jezera, pa podruje oko rijeke Zete i Morae te na jezerima Krupako jezero, Slano jezero, Morako Blato i Skadarske jezero odgovara podrujima Veneta.

531

Novakovi, R., Baltiki Sloveni u Beogradu i Srbiji, Beograd 1985, str. 366; Rotkovi, R., str. 278. 532 Nikevi, V., Crnogorski jezik., str. 50. 533 Mui, L, Hrvati i autohtonost..., str. 208. 534 Mui, L, Hrvati i autohtonost..., str. 207.; Miki, ., Antropoloka struktura stanovnitva Srbije. Beograd 1988., str. 120., 127.-129.

134
Ako govorimo o autohtonosti Veneta na dananjem crnogorskom tlu onda smatramo da je ime mjesta Dide kod Cetinja od presudne vanosti. Kada je posljednji makedonski kralj Perzej vodio borbu s Rimljanima u treem rimsko-makedonskom ratu 171.-168. pr. Kr., kae Tit uvije da je na njegovoj strani osim drugih naroda bio i Panon Dida.535 Dida je bio kraljevski namjesnik makedonske Panonije "Paeoniae praefectus Dida".536 Pod imenom makedonske zemlje Panona radi se o sjevernoj Makedoniji gdje Tit Livije spominje 168. pr. Kr. i mjesto Bilazora kao panonsko mjesto "Bylazora... Paeoniae is locus est".537 Polibije govori da je mjesto Bilazora osvojio Fillip Makedonski (221.-179 pr. Kr.) i da je to bio najvei grad june Panonije.538 Bilazora je bila na mjestu gdje se danas nalazi Veles, juno od Skoplja, a kao glavni grad antike Panonije, koju su Grci krivo nazivali Paeonija. Bila Zora (dananji Veles) je bilo sjedite kraljevskog namjesnika Dide. Kod Velesa je jo danas planina po imenu Bela Zora. Zanimljivo je da se toponim Dide spominje i u podruju Tergeste (Trsta) na graninom podruju izmeu Histra i Veneta.539 To je jo jedan dokaz da je ime Dida slavenskog podrijetla. U vezi sa mjestom Dide sam se obratio na Vojsilava Nikevia da mi uslika tablu mjesta Dide kod Cetinja, kako bi to unio u ovu knjigu, ali mi on u dopisu od 7. II. 2001 javlja: "U Crnoj Gori postoje Dide, ali je to selo potpuno raseljeno. Narod za nj kae: Bile Dide pa se razdidile. Zato i nema table na njegovom ulazu". Vojislav Nikevi se slae da je ime Bilazora slavenskog podrijetla, pa dodaje jo Corita = Korita, Grapsa = Grapa. Nadalje zakljuuje V. P. Nikevi: "Prema tome, uzimajui u obzir Orbinove tvrdnje i Borova otkria, teze prof. N. Klai o tome da je na Balkanskom poluostrvu bila praistorija predaka Srba i predaka Hrvata ipak se mogu primiti kao realno mogue".540 ini se da se i na podruju Crne Gore moe govoriti o realnoj mogunosti prahistorije predaka Crnogoraca Zeana i Moraana i da su oni autohtoni na dananjem crnogorskom tlu.
535

135
Osim antropolokih, historijskih i lingvistikih dokaza o autohtonosti predka Crangoraca na dananjem crnogorskom tlu moemo navesti i mitoloke razloge. Jugoistono od Splita postoji brijeg Perun, nazvan prema slavenskom glavnom bogu Perunu. Mokoica kod Dubrovnika je dobila ime prema eni Perunovoj koja se zvala Moko. Mali poluotok Veles kod Novog Vinodola podsjea na Perunova protivnika Velesa.541 Mjesto Veleevec imamo kod Zagreba, Velekovec kod Zlatar Bistrice, Velesovo u Sloveniji kod Kranja, Velesnicu kod Kladova u Srbiji, Veles na Vardaru te Velestovo kod Ohrida u Makedoniji i Velestovo kod Cetinja u Crnoj Gori. Ova onomastika pokazuje da je slavenska mitologija kod junih Slavena bila ista i da se mora datirati jo u prethistorijsko vrijeme. Vrlo je zanimljivo pleme Pirusta. A. Stipevi nazvia Piruste ilirskim plemenom i stavlja u podruje dananje Crne Gore.5421 njemaki lingvista Hans Krhe smatra da su Pirusti bili Iliri.543 Prema njegovu miljenju spadaju tu imena mjesta Pirasto, Perasto i Pareste. Jo danas imamo mjesto Perast u Kotoru. Grki pisac Strabo govori da su Pirusti pripadali junim Panonima. Budui da su Panoni bili Veneti, odnosno Slaveni nema razloga sumnjati da su Pirusti ili Piruani bili Slaveni i autohotoni na dananjem crnogorskom tlu. Kao zakljuak moemo rei da se Crnogorci sastoje u biti o etiri glavna plemena i to od Veleta ili Ljutia i Abodrita ili Bijelih Hrvata kao novih historijskih formacija iz Polablja krajem VIII. st. te Dukljana ili Zeana i Moraana kao autohtonog stanovnitva na rijeci Zeti i Morao ali i nekih plemena, koje smo dosada nazivali Ilirima a oni su u biti bili Veneti, odnosno Slaveni. Kad govorimo dakle o pradomovini Crnogoraca moramo priznati dolazak predaka Crnogorca iz Polablja prema nauci Radoslava Rotkovica i Vojislava Nikevia ali i o pradomovini naih slavenskih otaca i najstarijim predcima Crnogoraca Zeana i Moraana na ovom dananjem crnogorskom tlu.

Livius. XLII 51,6. 536 Livius. XLII 58,8. 537 Livius Titus. Ab urbe condita. Izdanje H.J. Hillen. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Dramstadt 1988. XLIV 26,8. 538 Polibios 1/97. 539 Sui, M., Odabrani radovi, str. 75. 540 Nikevi, V. Porijeklo i znaenje imena Hrvat i Srbin. Dubrovnik, XXX/1987, 6, 14-15.

"Sdwestlich von Split liegt der Berg Perun, benannt nach dem slawischen Hauptgott. Mokoica heit nach Peruns Frau Moko. Der kleine Halbinsel Veles bei Novi Vinodol erinnert an Peruns mit dem Wasser verbundenen Gegener Veles". Steindorff, L., Kroatien vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Regensburg 2001., S. 25. 542 Stipevi, A., str. 28. 543 Krhe, H., str. 69.

541

1.13 Veneti na rijeci Vardaru

Nigdje se tako zorno ne podudaraju Veneti i Panoni kao na rijeci Vardaru pa se upravo na rijeci Vardaru vidi da su Panoni zapravo sinonim za Venete i obratno. Plinije govori da su sjeverni dio Makedonije titile Panonija i Pelagonija od Tribala.544 On kae da je Panonija poela od rijeke Vardara i da su njezina plemena bila Paroraji, Eordensi, Almopi, Pelagoni i Migdoni.545 Paroraji, Eordensi i Almopi su bili na rijeci Vardaru. Pelagoni su bili u nizini dananje Bitole. Migdoni su isto bili na Vardaru. Tu spadaju planine Rodopi, Skolpios i Orblos. Dalje navodi Plinije stanovnike Areta, Antiohei, Eidomeni, Doberi, Aistreoni, Alanti, Audaristi, Morilisi, Gareski, Linksti, Trioni i stanovnike Amancije i Oresta.546 Kod plemena Dobera se najvie ispoljava slavenski naziv prema rijei dobar. U drugom pjevanju Ilijade, kae Homer da je Piraihmo doveo u Troju panonske strijelce iz dalekog Amidona, iz iroke rijeke Vardara koja blagim tokom natapa zemlju.547 U desetom pjevanju kae Homer da su panonski strijelci u ratu u Troji bili s morske strane,548 u 21. pjevanju je pitao Ahilej Pela gona tko je on, a on mu je odgovorio: "Daleko iz grudastih poljana Panonije dolazim i vodim mueve s izboenim kopljima, Panone, istom sam jedanaesto jutro ovdje, otkada sam doao u Ilion. Ja sam od roda iroke rijeke Vardara, Vardar, koji blagom vodom natapa zemlju."549 U 16. pjevanju govori Homer kako je Patroklo ubio vou Panona Piraihmena pa kae "I pogodio je Piraihmena koji je doveo spremni narod iz Panonije iz Amidona od dalekih voda Vardara."550 U 17. pjevanju kae Homer da je Likomed stao pred Eneja, koji je doao iz cvjetnih poljana Panonije, a bio je pastir iz zemlje Apisaona.551

U istim tim podrujima na Vardaru gdje se spominju Panoni dolaze i Veneti. Appian spominje u Makedoniji Venete552 i da je tim Venetima bio glavni grad Bilazora, dananji Veles. U tome gradu je bio kraljevski namjesnik posljednjeg makedonskog kralja Persea po imenu Dida. Kada je posljednji makedonski kralj Perseus vodio rat sa Rimljanima u treem rimsko-makedonskom ratu 171.-168. pr. Kr., kae Tit Uvije da je na njegovoj strani osim drugih, naroda bio i Panon Dida "Dida Paeon"553. Dida je bio kraljevski namjesnik makedonske Panonije, koju su Grci nazivali Paeonia: "Paeoniae praefectus Dida"554. Pod makedonskom zemljom Panona radi se o sjevernoj Makedoniji gdje Tit Livije spominje 168. pr. Kr. i mjesto Bilazora kao panonsko mjesto "Bvlazora - Paeoniae locus est"555 Polibije govori da je mjesto Bilazora osvojio Phillip Makedonski (221.-179 pr. Kr.) i da je to bio najvei grad june Panonije.556 Bilazora je bila na mjestu gdje se danas nalazi Veles, juno od Skoplja, a kao glavni grad antike june Panonije je bio sjedite kraljevskog namjesnika Dide. Kod Velesa postoji jo danas planina po imenu Bela Zora. Ime Veles podsjea na Perunova protivnika Velesa,557 pa nas to upuuje na slavensku mitologiju iz predhistorijskog vremena i na dokaze da su Veneti bili autohtoni na rijeci Vardaru.

2. Panoni
Panoni su bili najstariji slavenski narod jugoistone Europe koji se prvi puta spominje u Trojanskom ratu u XII. st. pr. Kr. a doli su iz antike Panonije, koja se irila od Dunava do Vardara. Panoni nemaju nita zajednikog s Ilirima jer su oni mnogo stariji narod od Ilira. Panoni su u znanosti zanemarivani iako ih uz Ilire esto spominju i grki i rimski antiki pisci. Na svim antikim kartama su se kao najstariji stanovnici u jugoistonoj Europi spominjali Iliri. To je sigurno pogrjeno jer se Panoni
Appian von Alexandria,. Rmische Geschichte I. Teil. Ausgabe P. Wirth u. W. Gessel. B. 23. Stuttgart 1987., Mi 243. S. 369. 553 Livius Titus. Ab urbe condita. Ausgabe HJ. Hillen. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Dramstadt 1988.. XLII 51,6. 554 Livius, XLII 58,8. 555 Livius, XLIV 26,8. 556 Polybios Geschichte. Ausgabe H. Drexler, 2 Bde. Zrich/Stuttgart 1961., 1/97. 557 "Sdwestlich von Split liegt der Berg Perun, benannt nach dem slawischen Hauptgott. Mokoica heit nach Peruns Frau Moko. Der kleine Halbinsel Veles bei Novi Vinodol erinnert an Peruns mit dem Wasser verbundenen Gegener Veles". Steindorff, L., Kroatien vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Regensburg 2001., S. 25.
552

"partem eius septentrionalem Paeonia ac Pelagonia protegunt a Triballis. Plinius, 4,33. "ab hoc amne (Axios) Paeoniae gentes Paroraei, Eordenses, Almopi, Pelagones, Mygdones". Plinius, 4,35. 546 "dein praeiacente gremio terrarum Arethusii, Antiochienses, Idomenenses, Doberi, Aestrienses, Allatenses, Audaristenses, Morylli, Garresci, Lyncestae, Othryonei et liberi Amantini atque Orestae". Plinius 4,35. 547 Homer, Ilias 2, 848.-S49. 548 Homer, Ilias 10, 428. 549 Homer, Ilias 21, 149.-158 550 Homer, Ilias 16, 2S7.-288. 551 Homer, Ilias 17, 345.-350.
545

544

138
i Veneti spominju jo za vrijeme Trojanskog rata u XII. st. pr. Kr. kad o Ilirima jo nema ni traga ni glasa. Danas moemo sa sigurnou tvrditi da su Panoni bili starosjeditelji u podrujima jugoistone Europe. Dio Kasije je nazivao Panone uroenicima.558 Zagrebaki arheolog Zeljko Tomii govori o "autohtonim plemenima Panona".559 Zeljko Tomii spada sigurno meu velike hrvatske arheologe, ali mu nedostaje internacionalno iskustvo. Panoni se do sada nisu naroito obraivali kao poseban etnos ili "gentes Pannoniorum".560 Zosimo govori o panonskom etnosu.561 374. spominje Amijan Marcelin "plebs agrestis occupata circa messem in Pannonia".562 injenica je da Pavao akon govori o Panonima koji su ili s Langobardima 568. u Italiju. Uz Panone se spominju i Suavi. Kad Pavao akon nabraja koje su narode poveli Langobardi sa sobom u Italiju, onda nabraja: "Gepidos, Vulgres, Sarmatas, Pannonios, Suavos, Noricos".563 Suavi su bili na rijeci Savi u provinciji Saviji. Sline navode o Suavima imamo i kod Jordana kad kae da je Suavija bila u susjedstvu s Dalmacijom a nije bila daleko ni od Panonije, naroito od onog dijela Panonije gdje su obitavali Goti.564 W. Mertens komentira ovdje da je Jordanes zamijenio Suaviju sa Savijom.565 Tu moramo dati pravo W. Mertensu. Ako se vratimo natrag na Panone, L. Schlzer (1735.-1809.) kae da su Rimljani znali Slavene u Panoniji, ali ih nisu zvali Slaveni nego Panoni.566 Plinije ih je nazivao Venetima.567 607. godine govori Pavao akon o sjeditima Slavena od Zelije do Medara kod Nove Gradike, a 60 godina
Dio Cassius, Rmische Geschichte, Ausgabe 0. Veh, Zrich/Mnchen 1986. T. III., B. 49 (2). 559 Tomii, Z. Panonski periplus. Arheoloka topografija panonske Hrvatske, Zagreb, 1999., str. 19 560 Monumentum Ancyranum c. a. 10. Corpus inscriptionum Latinorum. Voluminis III, 2. P. 796. 561 Zosimos, Ausgabe G. Moravcsik: Byzantinoturcica 1958., 1.48 562 Ammianus Marcellinus, 29.6.6. 563 Pauli historia Langobardorum, lib. II. nr. 26. 564 Jordanes. Gotengeschichte. Ausgabe W. Mertens, Leipzig 1884. Nr. 273 565 Jordanes. Gotengeschichte, str. 88., primjedba . 1.. 566 Schlzer A. L., Allgemeine Weltgeschichte, B.l. Gttingen 1785., p. 231. 567 "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". Plinius 37,43.)
558

139
kasnije govori Teofilakt Simokata u istom podruju o Slavenima.568 Nadbiskup Aribo (1018.-1045.) govori u svome djelu Vita s. Emmerami o 569 panonskom jeziku (lingua Pannoniensis), a u to su vrijeme bili ve Slaveni u Panoniji pa se sigurno moe govoriti, da su panonski i slavenski jezik zapravo sinonimi. To znai da se u Panoniji nita nije promijenilo od vremena Plinija koji je govorio o Panoniji i jeziku Panona (lingua Pannonica),570 dok je na drugom mjestu rekao da su u Panoniji obitavali Veneti.571 Sv. Jeronim (347.- 419./.20.) spominje jezik u provincijama Dalmacije i Panonije: "sermo in Dalmatiae Pannoniaeque provinciis".572 U VI. st. po. Kr. spominje Jordanes Venete u Panoniji od grada Novietunuma, dananjeg mjesta Drnovo kod Krkog nedaleko hrvatsko-slovenske granice do Mursijanskog (Osjekog) jezera.573 Jordanes je prvi koji govori o Venetima kao Slavenima. On kae da je mogue da se ime Veneta mijenjalo prema njihovim razliitim plemenima i sjeditima, ali su najglavnija imena bila Slaveni i Anti.574 To znai da je Jordanes prvi poeo govoriti o Venetima kao kolektivnom imenu za Slavene u Panoniji. Ako su dakle u Panoniji bili Slaveni, onda je i njihov panonski jezik bio slavenski jezik pa su prema tome Panoni bili Slaveni. Velej Paterkul kae da su Panoni poznavali ratne vjetine Rimljana i njihov jezik. Mnogi su znali itati i pisati.575 Taj navod da su Panoni znali jezik Rimljana potvruje da je njihov materinji jezik bio razliit od latinskog jezika kojim su govorili Rimljani. Iako se u znanosti mnogo raspravljalo o Plinijevu navodu panonskog jezika "lingua Pannonica", nova nam istraivanja pokazuju da su lingua Pannonica i lingua Venetica zapravo sinonimi i da se ovdje radi o slavenskom jeziku u Panoniji jer su
Boguslawski, E., Einfrung in die Geschichte der Slaven. Jena 1904., S. 63. Vita et passio HaimhrammLauctore Arbeone. Hg. B. Krusch in Monumenta Germaniae Scriptores rerum Merovingorum., 4 (1902., hg. Bischoff 1953.. 570 Tacitus, Germania 43. 571 "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". Plinius Secundus, Naturalis historiae 37,43. 572 Hieronymus. Epist. ad Ageruchiam a. 409, commentarii in Isaiam 7.19. 573 "Sclaveni a civitate Novietunense et lacu qui appellatur Mursianus usque ad Danastrum et in boream Viscia tenus commorantur". str. 106. Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historiam slavicam pertinentium. T. L, Moskva 1991. str. 22. 574 Jordanes. Gotengeschichte. Ausgabe W. Martens. Leipzig 1913.III. 17. 575 "in omnibus autem Pannoniis non disciplinae tantummodo, sed linguae quoque notitia Romanae, plerisque etiam litterarum usus" Velleiius Paterculus 2,115
569 568

140
u Panoniji ivjeli Veneti, kako je to potvrdila kultura jantara, kultura sojenica i arnih polja, a u povijesno vrijeme Homer, Herodot, Strabon, Plinije i Jordanes koji govore o Venetima u Panoniji pa nema razloga da ne govorimo o Panonima kao Slavenima. 2.1. Znaenje imena Panona Prema navodima Apijana, Grci su nazivali Panone Paioni, a Rimljani Panoniji.576 Neki su ih Grci u neznanju zvali Paeoni.577 Strabon ih naziva Panoni.578 Dio Casije (155.-235.) koji je bio namjesnik u gornjoj Panoniji govori da ime Panoni potjee od rijei za stare krpe, koje su oni rezali na pruge i od toga tkali dugake suknje sa rukavima.579 Te su pruge nazivali pani, pa su po tim panima dobili ime Panoni. I danas se to radi, ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i drugdje. Dio Casije kae da su Grci Panone nazivali u neznanju Peoni; to je bez sumnje staro ime, ali nema sa zemljom nita zajedniko. Ono odgovara Rodopima blizu dananje (u vrijeme Dija Kasija) Makedonije sve do mora. Dio Casije kae izriito: Zbog toga u i ja stanovnike navedene zemlje nazivati Peoni a druge u nazivati Panoni, kako se oni i sami nazivaju kako to ine i Rimljani.580 Moda bi bilo bolje nazivati ih pravim imenom Panoni, ako su ih Grci u neznanju nazivali Peonima. To znai da moramo onda govoriti o antikim Panonima koji su se irili od Dunava do Vardara. Iz ovih se navoda moe zakljuiti da su Paioni, Panoniji, Panoni ili Paeoni zapravo isti narod. Dok smo mislili da se ime Panona izvodilo po imenu rimske provincije Panonije, Dio Kasije nas je pouio da ime Panona nema s imenom provincije Panonije nita. Glavno sjedite junih antikih Panona je bilo mjesto Dide. Na sjeveru su im graniili Dardani. Prema navodima W. Tomascheka Dardani su bili pleme srodno junim Panonima. Tu se on poziva na grkog govornika iz Makedonije Polienosa 581 iz 162. po. Kr. To potvruje i Livije kad kae da su Dardani smatrali

141

Panone svojim narodom.582 Budui da su Panoni bili Slaveni, znai da su i Dardani morali biti Slaveni. 2.2. Panonsko-dalmatski ustanak Panonsko-dalmatski ustanak izmeu 6.- 9. po. Kr. poznat je i pod dva pogrjena naziva kao panonsko-ilirski ustanak, odnosno Oktavijanovi ratovi protiv Ilira ili opet batonski rat (Bellum Batonianum). Naziv panonsko-ilirski ustanak je zbog toga neispravan jer on nema s Ilirima nita zajedniko, osim toga je Oktavijan vodio rat protiv Dalmata i Panona, a njih se ne moe nazivati Ilirima. Dio Kasije govori o ustanku partenskih Ilira za vrijeme triumvira Marka Antonija (82.-30. pr. Kr)583 koji je bio uguen, no taj ustanak nema nita s panonsko-dalmatskim ustankom od 6.-9. po. Kr. Naziv Bellum Batonianum isto nije ispravan naziv, jer nisu svi Batoni bili u Panonsko-Dalmatskom ratu. Kod Dardana je postojao isto voa Bato koji nije bio u navedenom ustanku. U natpisima koji su se sauvali naziva se dalmatski rat kao "bellum Delmaticum",584 a na drugom mjestu kao "bellum Batonianum".585 Dio Casije navodi da je August (30.- 4. po. Kr.) zauzeo itavu Panoniju. Prvotno nije htio pustoiti i pljaakti njihova sela, koja su pred njim napustili njihovi stanovnici, jer je mislio da e se slobodno predati. No kad su ga s dolaskom pred Sisak poeli uznemirivati bio je ljut, palio je zemlju i uzimao sve kao plijen. Kad se pribliavao Sisku, uroenici su za neko vrijeme sluali svoje voe i bili su spremni sklopiti ugovor i dati taoce, a!i kada su zatvorili gradska vrata, dopustili su da ih Rimljani opsjedaju. Bili su zatieni jakim zidinama ali se najvema pouzdavali u dvije plovne rijeke. Prva po imenu Kupa tee neposredno uzdu zidina grada i utjee u nedaleku rijeku Savu. U vrijeme Dija Kasija optjecala je rijeka Kupa itav grad, jer joj je Tiberije dao takav smjer iskopavi kanal kojim se vratilo u svoje staro korito.

Appian, IL 40. Dio Cassius. Rmische Geschichte., T. III. B. 49. Nr. 36 (6) 573 Strabo Buch IV, Kapitel 6, Nr. 207. 579 Dio CassiusT III. B. 49. Nr. 36 (5). 580 Dio CassiusT III. B. 49. Nr. 36 (6). 581 Polyaenus ( Polyainos). Strategomena. Ausgabe J. Melber (1887), bers, v. W. H. Blume u. C. Fuchs, 4 Bde. (1833-55). IV 12,3.; Tomaschek, W., Die alten Thraken...S. 23.
577

576

"Dardani repetebant Paeoniam, quod et sua fuisset et continens esset finibus suis" . LiviusXLV29,12. 583 Dio Cassius, T III., B. 48., Nr. 41 (7). 584 Corpus inscriptionum Latinorum III 3158; Hirschfeld, O., Zur Geschichte des germanischdalmatischen Krieges, in: Hermes, Zeitschrift fr classische Phylologie, B. 25. Berlin 1890. S. 352. 585 Corpus inscriptionum Latinorum V 3346.

582

142

143
200.000 pjeaka i 9.000 konjanika.589 Paterkul je bio oficir u vojni Tiberija protiv Panona pa je mogao govoriti kao oevidac. Jedan dio ratnika je odluio poi u Italiju, i to preko Nauportusa (Vrhnike) i Tergeste (Trsta), drugi je dio iao u Makedoniju, a trei je ostao kod kue. Najvei su ugled imali jedan i drugi Bato i Pinet. U Senatu su se ve irile glasine da e neprijatelji za deset dana vidjeti Rim, ako ih se ne suzbije u ovom ustanku. U to je vrijeme bio zapovjednik u Panoniji Valerije Mesala sa svojom 20. legijom. Kad je to uo Tiberije, uplaio se da bi ove vojske mogle napasti Italiju, pa se odmah vratio iz Germanije. Ispred sebe je poslao Valerija Mesalu. Kad je za to uo dalmatski Bato krenuo je protiv Mesale i na poetku pobjeivao ali su ga Rimljani napali iz zasjede i porazili. Na to je dalmatski Bato traio pomo od Bate iz plemena Breuka i dogovorio s njime zajedniku borbu. Tada su zajedniki osvojili jedan brijeg po imenu Alma. Smiiklas spominje rijeku Almu (Alma iuxta aquam Olma) u opini Dubica.590 Ovdje su ih napali Traani koje je vodio Sever. Bili su poraeni, ali su davali jaki otpor. Na to su Daani u zajednici sa Sarmatima harali Mezijom, pa se Sever morao vratiti. Tiberije i Mesala su ostali u Sisku pa su Dalmati provalili u podruja svojih saveznika i uzvitlali jo vei ustanak. Iako je Tiberije bio u blizini, nisu ga se usudili napasti, nego su harali od mjesta do mjesta. Poznavali su teren, a bili su lagano naoruani pa su mogli bez veih tekoa doi gdje je bilo potrebno. Kad je dola zima, nainili su jo vee tete. ak su upali i u Makedoniju. Car August (.. -14. pc. Kr.) je poeo sumnjiiti Tiberija, koji je navodno mogao poraziti neprijatelje, ali da namjerno odugovlai vremenom, kako bi pod izlikom da mora voditi rat, bio dugo pod orujem. Zato je poslao Germanika kvestora u Panoniju. Kad je taj doao u Panoniju, sakupljali su i jedan i drugi Bato vojsku i ekali na Severa iz Mezije.591 Do rata je dolo kod Volcejskih movara u istonoj Slavoniji. Prema navodima W. Tomascheka Volceji su bili keltski narod.592 Kada su rimski vojnici stajali iza kanala vojnog logora, napali su ih Panoni, ali su kod ponovnog
589

Tada je tekla rijeka Kupa na jednoj strani neposredno uza zidine a na drugoj je strani tekla u kratkom razmaku uz Savu, pa je tu bio slobodan prostor, koji je bio utvren palisadama i kanalom. Zbog toga si je Tiberije dao nainiti amce kod svojih saveznika pa ih je doveo po rijeci Dunavu na rijeku Savu, a odatle na Kupu. Sada je napao Panone i s pjeadijom i s brodovima, dolo je do borbe na rijeci. Na poetku su Panoni poubijali neke rimske vojvode u borbi na vodi ali su stanovnici i na kopnu davali otpor Tiberiju. Panoni su radili amce iz jednog drvenog trupca, pa su se s takvim amcima borili protiv Rimljana. Ipak je jedan dio pao u zamku i bio potuen. Zbog toga su se Panoni predali, a onda je Tiberije nagovorio i ostali dio Panona da se mirno predaju.586 Tu je ostavio Fufija Gemina s manjom vojskom te se vratio u Rim. Ova borba kod Siska je morala biti prije 34. pr. Kr., jer je Tiberije 34. pr. Kr. iao sa svojim ocem u pohod na Britaniju. Panoni su meutim protjerali Gemina iz Siska. Ovaj je pokuao ponovno podvrgnuti Panoniju, dok je Valerije Mesala podvrgnuo Salase i druga plemena koja su sudjelovala u uzbuni.587 Kada je Tiberije poduzeo drugi pohod protiv Germanije, slijedio ga je i carski namjesnik Dalmacije i Panonije Valerije Mesala (Messallinus). Dalmati su isto dobili nalog da skupe svoje ete, ali kad su vidjeli jainu svoje vojske kojoj je na elu bio Dezidijat Bato, okrenuli su oruje protiv Rimljana i pobijedili ih. Dezidijata Batu spominje i Strabon (Daisitiatei ton Baton).588 Kad su to uli Breuci imenovali su svojega Batu za vou i napali Srijemsku Mitrovicu i tamonje Rimljane. Grad nisu mogli zauzeti jer je namjesnik provincije Mezije edna Sever doao i navalio na Breuke na rijeci Dravi, gdje ih je potukao. U isto vrijeme u 6. g . po. Kr. poao je Bato iz plemena Dalmata protiv Salone. Tu ga je pogodio kamen pa nije mogao nita uiniti, ali je zato poslao druge svoje voe koji su opustoili itavu obalu do Apolonije (u junoj Albaniji), a jednu je rimsku vojsku koja ga je napala pobijedio. Na to su se i ostala plemena odmetnula od Rimljana. Velej Paterkul (20. pr. Kr.) kae da se protiv Rimljana podiglo oko 800.000 ljudi od kojih je bilo

590

591
586 587

Dio Cassius. T. III. B. 49. Nr. 37 (1-6). Dio Cassius. T. III. B. 49. Nr. 38 (3). 588 Strabon V. 314.

592

"gentium naonumque, quae rebellaverant, omnis numerus amplius DCCC milibus explebat; CC fere peditum colligebantur armis habilia, equitum VIIII". Velleius Paterculus. Rmische Geschichte. Ausgabe A. Lyssenhardt, Stuttgart 1865. S. 109. Dickenmann, E., Studien zur Hydronymie des Savesystems L, Heidleberg 1966., S. 37.38. Dio Cassius. Rmische Geschichte. Ausgabe Veh. 0., Zrich/Mnchen 1986. T. IV., B. 55., Nr. 32 (3) Tomaschek, W. Die alten Thraker, in: Sitzungsberichte der philosophisch-historischen Classe der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, B. 128. Wien 1893., S. 111.

144
napada poraeni. Germanik nije nita naroito uspio osim to je porazio dalmatske pleme Mezeja. U. 8. godini po. Kr. htjeli su i Dalmati i Panoni sklopiti mirovni ugovor s Rimljanima. Je li do mirovnog ugovora dolo, o tome izvori ne kau nita. Mi samo znamo da je August doao u Ariminum gdje je davao upute u vezi s Dalmatima i Panonima i da su 593 prije odlaska spaljivali rtve i dali potrebna obeanja. Velej Paterkul kae, da se rat vodio u Klaudijskim brdima gdje su Panoni bili poraeni jer je Rimljanima dola u pomo traanska konjica iza lea. Nakon toga rata se Tiberije povukao u Sisak. Idueg ljeta su se Panoni predali na rijeci Batin (vjerojatno rijeka Bedenica uporedna rijeci Lonji). Bato je bio uhien a Pinet predan Rimljanima. Rimski pisac Gaj Svetonije Trankvil (70.- nepoznato) kae da je Tiberije nakon rata s Batonima otiao u Germaniju te da je istom nakon dvije godine slavio trijumf u Rimu. Kod toga triumfa je panonski Bato bio nagraen i dano mu iz zahvalnosti sjedite u Raveni to je Tiberija za vrijeme rata pustio iz ugroenog mjesta.594 A. Stipevi je borbe panonskih i dalmatskih plemena protiv Rimljana vrlo lijepo opisao, ali je potpuno krivo shvatio da se ovdje radi o ustanku ilirskih plemena pa stalno govori o ratu ilirskih plemena protiv Rimljana, da su Iliri dali otpor Rimljanima i slino. Rimski pisci nisu nigdje spominjali ilirski ustanak ili Ilire, nego samo panonsko-dalmatski ustanak. Dio Kasije je rekao jasno da mu je nakon njegova namjesnitva u Africi i Dalmaciji, gdje je posljednje mjesto imao i njegov otac bila dodijeljena gornja Panonija i da na temelju toga moe govoriti s tonim i opirnim poznavanjem tamonjih dogaaja. Dio ^ Kasije ne spominje ime Baton, kako to misli A. Stipevi, nego Bato. ini se da Bato nije nikakvo ime nego naziv za vojskovou. Dio Kasije govori o tri voe i svakoga naziva Bato. Prvi Bato je bio iz plemena Dezidijata, drugi od Breuka a trei od plemena Dalmata. Vrlo je znaajno da Dio Kasije kae da su si Breuci izabrali svoga Batu da im bude voa. To znai da Bato nije neko ime nego titula, koja podsjea na isto slavenski naziv bato, koji se u nekim krajevima jo danas upotrebljava. U romskom jeziku oznaava rije bato starijeg, uglednog i monog ovjeka. 2.3. Etnike granice Panona

145

Etnike granice Panona se nisu irile samo izmeu rijeka Save i Drave, kako su to mislili neki autori koji su poistovjeivali Panone s podrujem Panonske nizine. Tako je Zdravko Mari pomaknuo sjevernu granicu Ilira sve do rijeke Save. Prema njegovim navodima Panoni su ivjeli sjeverno 595 od rijeke Save. Plinije spominje osim Panona i Panoniju s 596 hrastovima, ali prema njemu ne moemo tono odrediti granicu na istoku jer samo kae da Panonija granii s Mezijom koja se prostirala na junom dijelu donjeg Dunava do Crnog mora.597 Mezija je zapoinjala kod utoka rijeke Save u Dunav. Rimski pisac Flor (oko 120. po. Kr.) navodi da su Panoni obitavali izmeu Save i Drave.598 Strabon govori da se roba dovozi rijekom Savom do Siska za Panone i Tauriske.599 Taurisci su obitavali u Korukoj. To je zapravo klasino poimanje etnikih granica Panona, ali se one ire i sjeverno od rijeke Drave i juno od rijeke Save. Dio Kasije kae da su Panoni ivjeli vrlo siromano zbog tla i klime. Nisu sadili maslenike i nisu proizvodili vino, a ako su ga i proizvodili, vrlo malo i loe kvalitete. Budui da je vei dio godine bila jaka zima, jeli su i pili hmelj i proso (panicum miliaceum), ali su bili najhrabriji od svih ljudi koje su Rimljani poznavali. Dio Kasije kae da to nije samo uo ili itao nego i vidio jer je bio prije namjesnik u toj zemlji.600 Za granice Panona kae Dio Kasije da se proteu u blizini Dalmacije, neposredno uzdu obale Dunava od Norika do Mezije.601 Tacit govori o panonskim Alpama (Pannonicae Alpes).602 Plinije stavlja i za Ilirik i za Panoniju iste granice. Tako kae da je granica Ilirika i Panonije bila na istoku rijeka Drina, na zapadu pustinje Boja i Karna, na sjeveru rijeka Dunav, a na jugu Jadransko more.603 Da se Ilirik, po njegovu miljenju,
Mari, A., Japodske nekropole u dolini Une. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologije) n.s. 23/1968, str. 57.-61. 596 "inde gladifera Pannoniae, Plinius, 3,147. 597 "Pannoniae iungitur provincia, quae Moesia appellatur ad Pontum usque cum Danuvio decurens". Plinius, HI/149. 598 Florus Lucius Annaeus. Rmische Geschichte. Ausgabe 0. Rossbach. 1896. 599 Strabo Buch IV, Kapitel 6, Nr. 207. 600 Dio Cassius, T. III. B. 49.36,4. 601 Dio Cassisus T. III. B. 49.36,22. 602 Tacitus Historien. Ausgabe H. Hross. Mnchen. 1963. Lib. II, 98. 603 Illyricum, Pannonia ab Oriente flumine Drino, ab occidente desertis, in quibus habitabant Boi er Carni, a septentrione flumine Danubio, a meridie mari Adriatico". Plinius Secundus, Naturalis Historiae. Ausgabe Kai Brodersen. Darmstadt 1966. Lib. VI.
595

593 594

Dio Cassius. T. IV., B. 55., Nr. 33 (1) Gaius Suetonius Tranquillus. Leben der Caesaren Tiberius (42. pr. Kr.-37. po. Kr.). Kap. 19. Zrich-Stuttgart 1955.

146

147

prostirao do Dunava pokazuje navod gdje kae da Dunav tee pod imenom Dunav, ali kad doe do Ilirika onda se zove Ister.604 Apijan kae, da su Panoni velik narod na Dunavu a da su ih Grci zvali Paioni a Rimljani Panoniji.605 Na daljnjem mjestu kae da su se Panoni irili od Dunava do Japoda i Dardana.606 Rimski pisac Tit Livije (59.- pr. Kr.-17 po. Kr.) koji je roen u slavenskom podruju Padove, pa je i sam mogao biti slavenskog podrijetla, napisao je 142 knjige rimske povijesti od osnivanja grada Rima (Ab urbe condita) 753. g. pr. Kr. do 9. godine po. Kr. Kad govori o provali Kelta na Balkan u 3. st. pr. Kr., onda kae da su Kelti zbog manjka obradivog zemljita otili iz svoje domovine, naputali svoje kue i prodrli uzdu obale Ilirije i ili dalje u borbi s divljim narodima Panonije i Tracije.607 Tu dakle govori Tit Livije da se Panonija nalazila izmeu ilirske (jadranske) obale i Tracije. Oko 300. pr. Kr. Kelti su zauzeli panonsko podruje izmeu Save i Drave.608 Panoni se ire i dalje na jug. Tako Herodot spominje june Panone na rijeci Strimon (Struma u jugozapadnoj Bugarskoj) koji su ratovali protiv Perzije i teko ih porazili.609 Te je Panone car Darije sa enama i djecom preselio u Sardes610 u dananjoj Turskoj, jer je tu bilo sjedite perzijskog satrapa, ali su oni pobjegli natrag na rijeku Strimon. Na gornjem toku rijeke Strimon spominje Herodot osim Panona, Dobere i Pajople.611 Tukidid spominje panonske nacije Agrijane i Leaje na rijeci Strimon.612 Iz ovih navoda moemo zakljuiti da se Panonija nije irila samo izmeu rijeke Save i Drave nego od Dunava do Vardara i od Dunava do Jadranskog mora. Vrlo je vano ustanoviti da se kontinuitet spominjanja Panona moe vidjeti od Trojanskog rata 1184. god. pr. Kr. pa sve do IV.

st. po. Kr. oko 342.-343. kad Teoderet Cirski govori da su panonski biskupi bili na sinodi u Sardici (Sofiji).613 Do sada se nije posobno naglaavalo Panone za razliku od Ilira. Ni u hrvatskoj se historiografiji nije razluivalo u pitanju Ilira i Panona, ali je ve po navodima Aleksandra Stipevia sarajevski arheolog Zdravko Mari zastupao miljenje da Panoni nemaju nita zajedniko s Ilirima.614 Stipevi se naprotiv buni protiv ovakvih miljenja i vrstih etnikih granica jer da navodno nije potrebno posebno naglasiti da vrste etnike granice izmeu Ilira i susjednih etnikih skupina nije bilo.615 Ovi se navodi A. Stipevia moraju odbiti kao neosnovani i prihvatiti miljenja Zdravka Marica da Panoni nisu imali nita zajedniko s Ilirima i da su etnike granice izmeu Ilira i Panona postojale. Pitanje etnikih granica Panona i njihovo irenje ne samo izmeu Save i Drave nego sjeverno i juno od tog podruja pokazuju nam pojedina panonska plemena, kojih je bilo oko 30. Zanimljivo je da su Rimljani smatrali Panoniju samo do Dunava, a mi znamo da se Panonija irila i na lijevu stranu Dunava. Plinije kae jasno da je provinciju Panoniju omeivala rijeka Dunav: "Pannonia... finitur inde Dunavio".616 U Panoniji je bilo osim Panona i keltskih i germanskih plemena. 2.4. Panoni sjeverno od Drave Azale stavlja A. Mocsy sjeverno od rijeke Drave i Blatnog jezera do Dunava.617 Kod plemena Azala susreemo ime Bato koje upuuje na slavensku etniku pripadnost. Andijante stavlja Ptolomej sjeverno od rijeke Drave a naziva ih panonskim plemenom.618 Andijante stavlja K. Zeuss na lijevi tok rijeke Drave u Panonskoj nizini.619 Iznad rijeke Drave su bila i keltska, odnosno germanska plemena.
Theodert von Cyrus. Kirchegeschichte. Ausgabe 0. Bardenhewer. Mnchen 1926. S. 99. Stipevi, ., Iliri. Zagreb 1991., str. 22. 615 Isto, Stipevi, ., str. 22. 616 Plinius, 3,148. 617 Mocsy ., Die Bevlkerung von Pannonien bis zu den Markomannen-Kriegen. Budapest 1959., str.32.
614 613

"Danuvii nomine... unde primum Illyricum adluit, Hister appellatus.. Plinius, Nat. hist. 4,79. 605 Appian. IL 14. 606 Appian, IL. 40. 607 "Extorresinopia agrorum profecti domo per asperrimam Illyrici oram, Paeoniam inde et Thraciam pugnando cum ferocissimis gentibus emensi has terras ceperunt". Titus Livius. Ab urbe condita. Rmische Geschichte. Ausgabe H. J. Hillen. Darmstadt 1982. Lib. XXXVIII17/16. 608 Marti, O. Die Vlker..., S. 63. 609 Herodot, Historien. Ausgabe W. F. Otto., Stuttgart 1955 V/l. 610 Isto Herodot., V/14 611 Isto Herodot., V/113 612 Thukydides. De bello Peloponnesiaco. Ausgabe H. Conrad. Buch II. Nr. 96. MnchenLeipzig 1912.

6<M

618
619

Ptolomaios, 2,15,16.
Zeuss, K. Die Deutschen..., S. 257.

148
Boji su bili prema miljenju svih znanstvenika keltsko pleme. Tacit kae isto da su Boji bili Gali (Kelti).620 To se pleme lokalizira u gornjoj Panoniji sjeverno od rijeke Mure. Pronaeni kameni natpisi imaju sasvim keltska imena.621 Apijan ih isto naziva Keltima.622 Njihovo prvotno sjedite je bilo na rijeci Eridan (Pad) u Italiji.623 Kelti su poeli provaljivati u Iliriju jo u 4. st. pr. Kr.624 Strabon ih prvo spominje istono do rijeke Rajne i Majne u dananjoj Njemakoj.625 Cazar kae da su prvo bili istono od rijeke Rajne, a onda su doli u susjedstvo Norika: "Bojosque, qui trans Rhenum incoluerunt, et in agrum Noricum transierunt".626 Rimski povjesnopisac Tit Livije (59. pr. Kr.-17.po. Kr.) govori o Bojima u zajednici sa Lingonima izmeu rijeke Pad i Alpa kad kae Boji Lingonesque.. inter Padum atque Alpes omnia tenerentur.627 Kasnije vidimo Boje u podruju od istonih Alpa do Dunava u Panoniji, dananjoj zapadnoj Maarskoj. To znai da su se Boji iz nizine rijeke Pada pomicali prema sjeveroistoku i doli u podruje gornje Panonije.

149
Mitrovice. Amantine stavlja i D. Jankovi u Srijem, odnosno u donju Panoniju.630 Andizeti se spominju kod Strabona juno od rijeke Save. Andizete je Strabon nazivao junim panonskim plemenom. Ove Andizete stavlja K. Zeuss uz rijeku Dravu.631 Plinije kae da rijeka Drava protjee kroz podruje Andizeta.632 Po navodima Paulys-Wissowa ima se njihov smjetaj staviti u okolicu Osijeka.633 Strunjaci osjekog muzeja Slavonije otkrili su u srpnju 2000. izmeu mjesta Marijanci i Marijanskih Ivanovaca ostatke utvrde iz I. st. pr. Kr. Ravnatelj muzeja M. Radi u Osijeku je bio miljenja da se ovdje radi o keltskoj kulturi. Na tim lokacijama je bilo panonsko pleme Andizeta kako je rekao Plinije. No kako su Panoni bili Veneti ili Slaveni nema potrebe govoriti o Keltima, jer Andizeti nisu bili Kelti. Arivati se poblie ne lociraju ali znademo da su bili izmeu Save i Drave. Neki su autori zastupali miljenje da su Arivati bili Hrvati.634 Arabisci ili Arabiskoi kod Strabona su izgleda locirani na rijeci Odri od Zagreba do Siska. Paulv - Wissowa misle da je kod Strabona imenovana rijeka Arabos,635 zapravo rijeka Odra.636 Prema tome bi se radilo o Odranima koji se kasnije sele na izvor rijeke Odre u ekoj, kojoj daju ovo ime, kao i Sereti, koji odlaze u Karpate i daju rijeci na kojoj su se naselili ime Seret, to ga je do danas zadrala. Belgiti se spominju kod Plinija u Panoniji. Oni su bili izgleda germansko pleme koje je, kako kae Ludwig Schmidt, jo u 2. st. pr. Kr. keltizirano.637 Prema tome su Belgiti doli s Keltima u Panoniju. Njihovo podruje nije lokalizirano.
, ., ., : VI . 3. 1997., . 373. 631 Zeuss, K., Die Deutschen und die Nachbarstmme. Heildeberg 1925., str. 257. 632 "Draus..per..Andizetes". Plinius, Naturalis historiae, 3,147 633 Pauly-Wissova, Supplementband IX. Stuttgart 1962., S. 606 634 Panteli, S., Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. Frankfurt am Main . Berlin . Bern . New York . Paris . Wien., S. 5, 30-32. 635 Strabo, VII. 5. 2
Pauly - Wissowa. Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart 1935., str. 524. Schmidt L., Die Ostgermanen. Mnchen 1941. S. 84.
630

2.5. Panoni izmeu Save i Drave

Izmeu Save i Drave imamo mnoga panonska plemena. Plinije govori o sljedeim narodima: "Draus per Serrestes, Serapillos, lasos, Andizetes, Saus per Colapianos Breucosque". To su glavni narodi - "Populorum haec capita"; osim njih su: "Arivates, Azali, Amantini, Belgites, Gatari, Cornacates, Eravisci, Hercuniates, Latobici, Osaeriates, Varciani".628 Amantini se spominju kod Plinija kad navodi "civitas Sirmiensium et Amantinorum".629 To znai da su oni bili na rijeci Savi u koloniji Srijemske

620 621

Tacitus Historien., ed. E. Fehrle, Mnchen 1929. 28,5. Mocsy ., Die Bevlkerung von Pannonien bis zu den Markomannen-Kriegen. Budapest 1959. S. 31. 622 Appian L, II, 13. 623 Appian L, II17. S. 125. II 32. 624 Krhe H., Die alten...,5.7. 625 Strabo 7. 626 Caesar. De bello Gallico 1,5. 627 Livius Titus. Ausgabe W. Weissenborn, H. J. Mller u. D. Rossbach, 10 Bde. (1880-1924, Nachdruck 1962/63) 5.35. 628 Plinius, 3,148. 529 Pauly-Wissova, S. 605

636

637

150
Breuci (Breukoi) su bili panonsko pleme, nastanjeno na obje strane rijeke Save. Neki su smatrali da su Breuci bili u donjoj Panoniji (Pannonia inferior) zapadno od Srijemske Mitrovice, ali Plinije spominje Breuke u zajednici sa Kolapijanima: "Saus per Colapianos Breucosque defluit".638 Breuke spominju Ptolomej,639 Dio Kasije,640 Strabon641 i Apijan.642 Strabo stavlja Breuke meu june Panone. Poznato je da Strabo govori o sjevernoj Panoniji, koja mu se iri od Siska do Dunava, a juna Panonija juno od rijeke Save, gdje nabraja osim Breuka, Andizete, Diasione, Piruste i Mazeje. Breuke je pokorio Tiberije od 12.-10. pr. Kr.643 U 6. godini pr. Kr. su se ponovno podigli i bunili protiv Rimljana sve do 9. godine po. Kr. Voe su im bili Bato i Pines. Izmeu Bate i Pinesa nije bilo sloge pa je Bato predao Pinesa Rimljanima. Zato je dobio od Rimljana vlast nad Breucima. No Dezidijatski Bato ga je ubio. Kako su Breuci ostali bez voe, morali su sluiti vojsku u rimskim legijama. Kolapijani su bili na rijeci Kupi. Nemamo podataka o etnikoj pripadnosti, ali bi morali pripadati Panonima. Kolapijane spominje Ptolomej u svojoj Geografiji.644 Plinije je samo rekao da rijeka Sava protjee kroz zemlju Kolapijana: "Saus per Colapianos"645 A. Stipevi kae da su Kolapijani spadali u panonska plemena.646 On ih stavlja izmeu donjeg toka rijeke Kupe i rijeke Save.647 Kolapijani su dobili^svoje ime po rijeci Kupi - ad Colapium fluvium, koja se tako spominje jo 819. 648 godine. Kornakati se lokaliziraju na rijeci Savi, na jugoistonoj strani Vinkovaca. Tu je bilo i mjesto Kornakum.
638

151

Diasioni su juno panonsko pleme kako to potvruje Strabon. On ih 649 650 stavlja izmeu Andizeta i Peirusta. K. Zeuss ih stavlja meu Panone. Erkunijati su po navodima Ptolomeja bili u Panoniji inferior.651 Erkunijate spominje i Strabon i Plinije u Panoniji. Jai se spominju na dva mjesta. Prvo se spominju u okolici Varadina652 u Varadinskim Toplicama, na latinskom Aquae lasae.653 Jae spominju i Plinije i Strabon. Mocsy smjepta Jasse na liniji Daruvar - Virovitica - Bar - Beleg.654 Kod Daruvara je pronaen natpis "res publica lasorum.655 Kitne spominje Strabon u obliku Kitnoi. K. Zeuss prvi stavlja Kitne u gornji dio Panonije.656 Koletijani su prema Ptolomeju (100.-160.) panonsko pleme.657 Te Koletijane stavlja K. Zeuss jugozapadno od rijeke Drave.658 ini se da su ovi Koletijani obitavali na rijeci Koledin.659 U opini Koprivnice postoji jo danas ime mjesta Koledinec, a tu se spominje i pleme Koledii.660 Da se radi o slavenskom plemenu koje se iz Panonije selilo u Poljsku u biskupiju Poznanj, upuuju imena mjesta kao Koleda, Koledzin i Koledzice.661 Jo u X. st. u okolici Brandenburga spominje se pokrajina i upanija Koledizi i
Zeus, K. Die Deutschen...,S. 254. Zeuss, K. Die Deutschen, str. 254. 651 Mocsy ., Die Bevlkerung von Pannonien bis zu den Markomannen-Kriegen. Budapest 1959. S. 73. 652 Isto Stipevi, ., str. 30.; Mayer ., lasi, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, n.s. 16/1935., str. 69-82. 653 Isto, Mocsy ., str. 27. 654 Mocsy ., Die Bevlkerung von Pannonien bis zu den Markomannen-Krieigen. Budapest 1959. S. 31. 655 Hoffiller V. - Saria B., Antike Inschriften aus Jugoslawien I. Zagreb 1938. S. 269. 656 Zeuss, K. Die Deutschen..., S. 256. 657 Die Geographie des Ptolomaeus. Ausgabe 0. Cuntz. Berlin 1923.11,15. 658 Zeuss, K. Die Deutschen..., S. 256. 659 "Koledin, ad villam in qua est fluvius Koledyn". Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. T. Smiciklas, II.-XV. (povelje od 1101.-1378.). Zagreb 1904. i dalje; Dickenmann, E., Studien zur Hydronymie des Savesystems I. Heidelberg 1966. S 179. 660 Isto, Dickenmann..., S. 179. 661 Kozierowski, St., I.-VII. = Badania nazw topograficznych dzisiejszej archidjecezji Poznanskiej. Bd. 2, Posen 1916., str. 316.
650 649

639
640

Dio Cassius. Rmische Geschichte. Ausgabe O. Veh. Zrich/Mnchen 1986 T. IV. B 55, Nr. 34 (4) 641 Strabo VII. 314. 642 Appian, Illyricum 22. 643 Gaius Suetonius Tranquillus. Leben der Caesaren. Ausgabe K. Hoenn. Zrcih/Stuttgart 1955. S. 176. 644 Ptolomaeus. Die Geographie des Ptolomaeus. Ausgabe 0. Cuntz. Berlin 1923., 291,2. 645 Plinius, Naturalis historia, 3,147. 646 Isto, Stipevi, ., str. 30. 647 Stipevi, ., Iliri. Zagreb 1991., str. 28. 648 Raki, Documnta 301.; Dickenmann, E., Studien zur Hydronymie des Savesystems L, Heidleberg 1966. S. 198.

Ptolomej, 2,15, 3.

Plinius. Naturalis historia III, 147.

152
Kolidici.662 U ekoj ima mjesto Koldin ispod Doudlebv. Da su ovi Koletijani ili Koledii bili Slaveni, proizlazi iz injenice da ih nalazimo prvo u Panoniji, gdje su bili Panoni odnosno Veneti, a onda u Poljskoj i kasnije i u Polablju, pa su nam Koletijani vrlo lijepi primjer pravca seobe s juga prema sjeveru. Latovici su po navodima Plinija boravili na rijeci Savi.663 To latinsko ime upuuje na staroslavensku rijei leto, koja na starovendskom i poljskom glasi lato, pa Latovici nisu nita drugo nego Latovici. U okolici Siska postoji mjesto Letovani a oko Petrinje mjesto Letovanci. Ta imena upuuju na stara hrvatska plemena Latovia, Letovania ili Letovanaca jer lokacija ovog naroda odgovara i lokaciji navedenih imena mjesta na rijeci Savi. Naravno ako bismo primjenili metodu njemakog lingviste Hansa Krahea koji je na temelju nastavka u imenu pojedinog mjesta s nastavkom -ona doao do zakljuka da se radi o ilirskim imenima pa navodi primjere kao Aenona, Salona, Narona, Scardona i druge, koji kasnije dobivaju oblike u hrvatskom jeziku s nastavkom -in, kao Aenona - Nin, Salona - Solin, Scardona -Skradin,664 onda bi i kod imena Latovici s nastavkom -ovici ili ovii mogli zakljuiti da se radi o slavenskom plemenu. Dok u Hrvatskoj imamo samo jedno mjesto s nastavkom -ovici - Jakovici kod Pazina, s nastavkom ovii postoji vie imena mjesta. Kod Petrinje Begovii, kod Karlovca Barkovii, kod Ogulina Bartolovii, Crikvenice Benkovii, Labina i Crikvenice Blakovii, Krke Bogovii i kod Dubrovnika Boljenovii. No kako se Latovici ili Latovici moraju smjestiti oko grada Siska na rijeci Savi, a Veneti su se po navodima Plinija i Herodota irili od Dunava do Jadranskog mora, to su i Latovici odnosno Latovici morali biti Veneti odnosno Slaveni. Ranije su morali biti i u podrujima dananje Slovenije, 665 to se temelji na nazivima Praetorium Latobicorum (Trebnje), 666 Municipium Latobicorum (Drnovo, Krko, Vel. Malence).'"

153
Osi su po navodima Tacita bili u susjedstvu s Kotinima i Burima. Osi su bili panonsko pleme, dok su Kotini i Buri bili germanski narodi.667 Rudolf Much kae da su Ose potisnuli Kelti iz Panonije u eku i istonu Njemaku, jer i Ptolomej govori o Osima u Germania magna.668 Tacit kae da su Osi govorili panonski jezik i da nisu bili Germani: "Osos pannonica lingua coarguit non esse Germanos".669 Ovo je veliko otkrie jer Tacit potvruje, da su se Osi selili s juga prema sjeveru. To znai da su Osi i u Germania magna govorili svoj jezik lingua pannonica ili lingua venetica odnosno lingua slavica. Ozerijati se poblie ne lociraju. Ve je vie puta u znanosti bilo pokuaja da se podrijetlo nekih panonskih plemena objasni kao slavensko. Prema navodima Ivana Muia prvi je Mijo Lonari u Hrvata (1990.) objavio rezultate znanstvenih istraivanja O. Trubaeva koji je lingvistiki istraivao neka panonska plemena koja spominje Plinije.670 Radi se o plemenu Ozerijati izmeu Save i Drave.671 Kaspar Zeuss stavlja ove Ozerijate juno od srednjeg toka rijeke Drave.672 Radoslav Katii je stavio Ozerijate na hrvatsko podruje u Posavinu istono od utoka rijeke Une.673 ini se da su K. Zeuss i R. Katii bili najblie pravilnom smjetaju Ozeriata u dolini i jezerima oko rijeke Ilove na liniji Grubino Polje Garenica - upovljani - Dubica. O. N. Trubaev izvodi ime Ozerijati iz slavenske rijei jezero, ruski ozero674 koje na staroslavenskom, ekom i hrvatskom glasi jezero, a na poljskom jezioro. Problematika kod Trubaeva lei samo u tome to je on uzeo dananju rusku rije ozero kao temelj jezikoslovnog izvoenja starog plemena Ozeriati iz 1. st. po. Kr. Danas postoji rijeka Jezera kao usporedna rjeica rijeke Kupe, ali i usporedna rjeica rijeke Lipnice kod Zagreba. U dokumentima spominje Smiiklas 1278. "castrum JJiezera".675 Osim imena rijeka postoje i imena mjesta, kao Jezera kod ibenika, Jezera ne kod Otoca, Jezerce kod Korenice, Jezerine i Jezernice kod Jastrebarskog, Jezerie kod Krapine,
Tacitus, Germania Ausgabe R. Much, Heidelberg 1937., 43,3. Isto, Tacitus 43.3. Isto, Tacitus 43.3. 670 Mui, L, Slaveni, Goti i Hrvati., Zagreb 1997., str. 96. 671 Plinius, Naturalis historia 3,148. 672 Zeuss, K. Die Deutschen...S. 256. 673 Mui, L, Slaveni, Goti i Hrvati., str. 96. 674 Mui, L, Slaveni, Goti i Hrvati., str. 96. 675 Dickenmann, E., Studien..., S. 160.
668 669 667

"regio pagusque Coledizi, povelja iz 973. Regesta historiae Brandenburgensis. Ausgabe Raumer F., Nr. 248 i 250. 643 "Saus per ..Latobici" Plinius, Naturalis historiae 3,148. Krhe, H., Die alten balkanillyrischen geographischen Namen. Heidelberg 1925. S. 49. 665 Pauly-Wisssowa. Realencyclopdie der klassischen Altertumswissenschaft XXII 1954, 1638f. "A Hoffilier V. - Saria B., Antike Inschriften aus Jugoslawien I. Zagreb 1938. S. 108ff

662

154

155
Segestani su po navodima Apijana boravili u Panoniji na rijeci Savi, gdje je bio i grad Segestica, danannji Sisak, zatien rijekom Savom i irokim kanalom.683 Sereti su po navodu Plinija (23./24.-79.) bili na rijeci Dravi.684 Oni se pod pritiskom Rimljana sele u Karpate na rijeku Seret, kojoj daju ime, a koja izvire u Karpatima, protjee kroz Rumunjsku i ulazi u Crno more. Taurisci su po navodima Plinija bili u Alpama (Alpes luliae), ali da je njihov grad Noreis nestao ("Tauriscis Noreia").685 Noreja je bio grad u Noriku dananji, Neumarkt u Korukoj. Plinije kae da se narod, koji se prije zvao Taurisci, sada zove Norici: "Taurisci appellati, nunc Norici".686. Polibije govori o nalazitima zlata kod norijskih Tauriska.687 Jedan se dio ovih Tauriska odselio u Moslavaku goru (mons Claudius) kojoj se na prednjoj strani nalaze Skordisci a na stranjoj Taurisci: "Mons Claudius, cuius in fronte Scordisci, in tergo Taurisci".688 Strabon spominje Skordiske i Tauriske kao keltske narode na Dunavu.689 Tektosagi. Rimski pisac Pompejus Trogus govori o keltskom plemenu Tektosaga koji su se nakon pljakakog pohoda iz Grke doselili na ue rijeke Save u Dunav i htjeli da budu nazvani Skordisci.690 Kad su se ipak vratili natrag u svoju domovinu u Tuluzu u dananjoj Francuskoj zahvatila ih je teka zarazna bolest. Vraari su im savjetovali da napljakano zlato i srebro bace u jezero kod Tuluze. Bilo je ukupno 110 000 funti srebra i l 500 000 funti zlata. To zlato i srebro ipak nije baeno u jezero, nego ga je odnio rimski konzul Cepio. Za nas je vaan navod da se jedan dio tih Tektosaga vratio natrag u Ilirik radi novih pljaki. Nakon to su opljakali Istru, naselili su se u Panoniji.691 Tektosagi su uz Aremorike pripadali
Appian. IL 65. "Draus per... Serretes Plinius, Naturalis historiae 3,147. 685 Plinius, Naturalis histariae. 3,131. 686 Plinius, 111,133. 687 Polibios, II, S. 1274. 388 Plinius, 111,148. ;"89 Strabo, 7,2,2. Griechische und Lateinische Quellne..., S. 239. 690 "ex his manus quaedam in confluente Danuvii et Savi consedit Scordiscosque se appellari voluit". Pompeius Trogus, epit. 32, 8-10. Griechische und lateinische Quellen zur Frhgeschichte Mitteleuropas. B I. Ausgabe J. Herrmann. Berlin 1988. S. 262.-263. 691 "ex gente Tectosagorum non mediocris populus praedae dulcedine Illyricum repetivit spoliatisque Histris in Pannonia consedit". Pompeius Trogus, epit, 32,12. Griechische..., S. 262.-263.
684 583

Jezero kod Poege, Jezero kod Ogulina i Slunja, Jezero Klanjeko kod Zaboka i Jezero Posavsko kod Siska. Zanimljivo je da u mnogim sluajevima tipoloka jmena mjesta jezero nemaju nita zajedniko s vodom ili jezerom. U ekoj postoji ime rijeke Jizera i Jizerka, u Poljskoj Jeziorca, Jeziorka, Jezierce, Jezierna, Jeziork, Jeziersyce, Jeziorki, a u Rusiji mnoga imena rijeka kao Ozero, Ozerco, Ozerje, Ozerana, Ozerec, Ozeriha i Ozerenka. U podruju Dnjepra postoji 16 imena rijeka i potoka koja se svode na ime Ozero. U Slovakoj postoje isto imena rijeka kao Jazerna i Jazernica.676 Ovakvih imena mjesta ima i u Polablju. Svi nam ovi podaci govore da je moralo postojati veliko pleme Jezerana, koji s juga sele prema sjeveru, preko eke, Slovake, Ukrajine, Poljske sve do Rusije, a odavde pojedini dijelovi u Polablje. Skordisci su bili panonsko pleme izmeu Save i Drave. Ernst Dickenmann navodi u podruju Poege potok po imenu Skorin potok: "ad potok Zkorin vocatum...ad alium potok Dobouch vocatum", a. 1259 ( Smiiklas V 149,150) iuxta quendam potok qui vulgari Scorin potok nominatur; descendens in Scorin potok antedictum, a. 1263, ibid. 283, ad potock Zkorin vocatum, a. 1280, (ibid. VI 344)".677 E. Dickenmann izvodi etimoloki ovo ime od rijei skor, brz i da ime pripada korijenu skor. Tu se radi o korijenu koji nalazimo i kod panonskog plemena Skordiska, koje i A. Stipevi stavlja izmeu Save i Dunava.678 Na istok su se mogli iriti ve od Poege od potoka Skorina. Ptolomej nabraja Skordisce meu panonskim plemenima.679 Jo je Tit Livije rekao da se Skordisci i Bastarni ne razlikuju mnogo u jeziku i obiajima.680 Velej Paterkul navodi da je Tiberije pokorio Vindelike, Norike, Panone i Skordiske.681 Serapili su po navodima Plinija bili panonsko pleme na rijeci Dravi.
676 677

682

679

Isto. Dickenmann, S. 160.-161. Isto, Dickenmann, E., Studien..., S. 108. 678 Isto Stipevi, A., str. 28.; G. Alfldy, Des territoires occupee par les Scordisques. Acta antiqua Academiae scientiarum Hungaricae, 12/1964, str. 107-127. J. Todorovi, Scordisci. Istorija i kultura. Novi Sad - Beograd, 1974. B. Jovanovi, The formation of the Scordisci on the basis of archeological and historical sources, Lesy mouvements celtiques du V au I siecle avant notre ere, Pari 1979, str. 179-187.

"Bastarni Scordiscos.. nec enim aut lingua aut moribus abhorrere". Livius Titus 40.57,7. Griechische..., S. 206-207. 681 "Vindelicos ac Noricos Pannoniamque et Scordiscos novas imeperio nostro subiunxit provincias". Velleius Paterculus, Historia Romana. 39,3. Griechische..., S. 266 f. 682 "Draus per.. Serrapili" Plinius, Naturalis historiae 3,147.

680

Ptolomej, 2,15.16.

156
keltskom plemenu Volka, latinizirano ime Volce. Njihova domovina je bila izmeu rijeke Rhone i Pirineja. Oko 500. pr. Kr. su bili u podrujima dananje srednje Njemake, odakle sjj ih Germani protjerali, pa se jedan dio naselio u podrujima dananje eke, jedan u Maloj Aziji (galatski Tektosagi) a jedan dio u antikoj Panoniji, dananjoj Makedoniji. Jo danas imamo onomastike tragove koji upuuju na ovaj narod po imenu Volki u imenima mjesta Volkoderi kod Resena, Volkovija kod Gostivara, Volkovija kod Tetova i Volkovo kod Prilepa. Varcijani su po navodima Plinija bili uz Ozerijate, ali se prema Pliniju ne mogu tono locirati.692 Prema navodima Paulys-Wissowa radi se ovdje o keltskom imenu, pa bi to pleme trebalo traiti na podruju Andautonije, dananjeg itarjeva.693 2.6. Panoni juno od Save Dicioni su po navodima Plinija bili u Panoniji, a A. Stipevi ih stavlja ispod izvora rijeke Une.694 Mazeji su bili meu junim panonskim plemenima. Plinije navodi da su Mazeji obitavali juno od rijeke Save i da je za Mazeje sa 269 dekurija (dekurija = 10 vojnika) bio nadlean sud u Saloni.695 Mazeji su bili naseljeni u nizinama rijeke Sane i donje Bosne. A. Stipevi ih isto stavlja na srednji tok rijeke Bosne. Kaspar Zeuss stavlja Mazeje meu june panonske narode.696 Dio Kasije kae da je Mazeje pobijedio Germanik i da su oni bili dalmatsko pleme.697 Nije iskljueno da su ovi Mazeji kasniji Mazovani, koje spominje Nestorova kronika izmeu Ljutia i Pomorjana na sjeveru.698 Ovi se Mazovani nazivaju i Mazoviji i Mazuri kao juni susjedi Prusa, stanovnici dananje provincije Mazowsze iznad Varave koja se prije nazivala Masovia, Mazovia ili Dukat Mazovije.699 Ovi nam

157
Mazeji potvruju da panonska plemena nisu bila samo izmeu Save i Drave nego i juno od rijeke Save. Dezidijati. Plinije je rekao da su Dezidijati pripadali koloniji Naroni u 700 Dalmaciji. Rimski povjesnopisac Velej Paterkul (20. pr. Kr.-29. po. Kr.) 701 kae da su Dezidijati bili Dalmati: "Desitiates Delmatae". Strabon meutim govori da su Dezidijati bili panonski narod: "Pannonion... Desitiatai"702 i da im je voa bio Bato. Dio Kasije spominje isto Dezidijate i kae da je Tiberije poduzeo drugi pohod protiv Germanije i da ga je slijedio carski namjesnik Dalmacije i Panonije Valerije Mesala. Dalmati su zbog pohoda u Germaniju dobili nalog da oblikuju svoje ete pa su sa svojim voom po imenu Bato, koji je bio Dezidijat, okrenuli oruje protiv Rimljana i pobijedili ih.703 Dizidijate stavlja A. Stipevi ispod izvora rijeke Bosne do rijeke Drine, ali ne govori o njihovoj etnikoj pripadnosti nego samo da su bili pokopavani u Glasincu.704 Problem nam meutim ine navodi PJinija da su Dezidijati bili Dalmati, dok Strabon kae da su bili Panoni. ini se da trebamo ipak dati pravo Strabonu da su Dezidijati bili Panoni jer je Dezidijat Bato bio prvo na elu Dalmata, ali su si Dalmati izabrali svoga Batu. Kad bi Dezidijat Bato bio po podrijetlu Dalmat, onda Dalmati ne bi trebali birati svoga Batu. Zbog toga su Dezidijati morali biti Panoni. Vrlo je uspio rad o Dezidijatima Veljka Pakvalina koji je osim pogrenog miljenj a da su Dezidijati bili ilirsko-panonsko pleme inae vrlo pohvalan. Dezidijati nisu nikada bili ilirsko pleme nego su samo mogli biti panonsko jer smo dokazali da su bili Panoni. Naroitu pohvalu zasluuje meutim V. Pakvalin kad precizno locira Dezidijate u krajeve sredinje Bosne. Glavno 705 mjesto njihova prebivalita je "He(dum?) c/astel(lum) Daesitiatium". Prema ovom sauvanom natpisu na miljokazu iz Salone Hedum je od
700

Plinius, 111,148. Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. G. Wissowa-W. Supplementum B. IX. Stuttgart 1962. S. 605 694 Isto, Stipevi, A., str. 28. 695 Plinius, Naturalis historiae 3,142. 696 Zeuss, K. Die Deutschen..., S. 254. 697 Dio Cassius, Rmische Geschichte T. IV, B. 55. Nr. 32. (4). 698 Litopis Rusku. Za ipatiskim spiskom preklav L. Mahnovec. Kiev. 1989., str. 2 699 Zeuss, K. Die Deutschen..., S. 662.
693

692

Kroll.

Plinius 3.143. Vellejus Paterculus Marcus. Ausgabe C. Stegmann v. Pritzwald 1933. 2,115. 702 Strabo 314. 703 Dio Cassius. Rmische Geschichte., T. IV. B. 55. Nr.^29 (2). 704 Stipevi, A., Iliri. Zagreb 1991., str. 178; Borivoj ovi, O izvorima za istoriju Autarijata, Godinjak, Centar za balkanoloka ispitivanja, 5/1967, str. 103-122. Isti, Od Butmira do Ilira, Sarajevo 1976, str. 284.-290. 705 Pakvalin V., Ilirsko-panonsko pleme Desidijata srednje Bosne u rimsko doba i rekognosciranje njihova podruja, u: Godinjak Akademije Nauka i Umjetnosti Bosne i Hercegovine. Knj. XXXI. Centar za blakanooka ispitivanja knj. 29. Sarajaveo 2000., str. 193. "
701

158
Salone bio udaljen 156 tisua koraka ili 233 km.706 Druga epigrafska potvrda koja oituje pouzdano lociranje antikih Dezidijata u gornji tok rijeke Bosne je nadgrobni spomenik naen u ruevinama starokranske 707 bazilike u Brezi. Na temelju tih i slinih dokaza zakljuuje Veljko Pakvalin da se uglavnom stariji istraivai antike povijesti prije svih spomenutih nalaza slau da je podruje gornjeg toka rijeke Bosne pripadalo panonskom plemenu Dezidijata kojemu se takoer pripisivalo i istono podruje Bosne sve do Drine.708 V. Pakvalin naglaava da na natpisima s ovog podruja, koje je prema epigrafskim nalazima pripadalo plemenu Dezidijata, susreemo domorodnu onomastiku. Na osnovi njezina izuavanja R. Katii je ukazao na mogunost postojanja dalmatsko-panonskih onomastikih tipova.709 Vrlo je zanimljivo ime Bato koje je mnogo ee u izvornom srednjodalmatinskom materijalu i u Panoniji nego u jugoistonoj onomastikoj skupini.710 Na podruju srednje Bosne ime Bato nalazimo jo na natpisu iz upe711 i Malog Mounja.712 Za ime Bato kae i R. Katii da je potvreno i u sjevernoj Dalmaciji, ali je neto ee u junoj.713 Vrlo je vano to je ustanovio R. Katii kad kae da je panonska onomastika blia srednjodalmatskoj nego ijednoj drugoj grupi.714 Podruje Dezidijata bi po ocjeni R. Katiia spadalo u sjeverni dio srednjodalmatskog onomastikog podruja na kojem on

159
nalazi panonski tip onomastike koju dovodi u vezu s etnikim skupinama koje antiki pisci nazivaju Delmati i Panoni.715 to se tie pokapanja na podruju Dezidijata, naglaava V. Pakvalin, da na Stupu (Ilida) imamo tragova obreda spaljivanja pokojnika koji 716 sigurno pripadaju damaem dezidijatskom stanovnitvu, a prevladavaju 717 u rimsko doba. Dok smo na poetku naglasili da V. Pakvalin govori o ilirsko-panonskom plemenu Dezidijata, Z. Mari naglaava da kultura arnih polja kod Dezidijata pripada Panonima a ne Ilirima, odnosno da nemaju nita zajedniko. Stoga treba smatrati odvojenom kulturu i etniku skupinu tih plemena i naroda.718 Na kraju naglaava V. Pakvalin da bismo ovdje, ne ulazei dublje u etniku pripadnost Dezidijata, odnosno njihova podrijetla, morali ukazati samo na jednu kulturnopovijesnu injenicu bez obzira kako e se ona interpretirati. Naime, kultni spomenici s podruja Dezidijata ukazuju da je dezidijatski teritorij bio ipak pod jaim utjecajem Podunavlja. U prilog ovom jakom kulturnopovijesnom utjecaju na krajeve Dezidijata su i dekorativni elementi koji su najvie raireni u Panoniji i Noriku. S Panonijom ove krajeve vee jo i nonja koja se otkriva na nadgrobnim spomenicma, a nosili su je pokojnici dezidijatskog podruja i okolice Travnika, Zenice, Kiseljaka i Kaknja.719 Ova nam istraivanja V. Pakvalina i R. Katiia pokazuju da se na temelju pokapanja Dezidijata spaljivanjem pokojnika ili incineracijom kako to potvruje V. Pakvalin i na temelju povezanosti s Panonijom i Norikom, kako to potvruje R. Katii mora doi do zakljuka da su panonski Dezidijati bili Veneti odnosno Slaveni. 2.7. Slavenstvo Panona Slavenstvo Panona dokazuju u prvom redu historijski dokazi, jer su Panoni i Veneti sinonim, a za Venete smo ustanovili da su bili Slaveni. Daljnji dokazi za slavenstvo Panona je lingvistika, a onda geografski i
Isto Katii, str. 19,20. ovi, B. Pogrebni obiaji , GZM/XVIII, 1963/, 50-59: M. Baum - D. Srejovi, Prvi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama. lanci i graa za kulturnu Istoriju Istone Bosne, III, Tuzla., 1959, 20-29. 717 Aneli, P., Lepenica NDBiH, knj. III, 1963., 166-167. 718 Mari, Z., Dolina, GZM/XIX, 1964, 73. A. Benac, Praistorija 1987, str. 737 i.d... 719 Sergejevski, D., Spomenik /LXXVII/1934, 28, 29. - V. Pakvalin na dj. str. 213. Bilj. 176.
716 715

706

"... a Salonis ad He... c/astel(lum) Daesitiatium per mi/llia pas/um. CLVI munit...". Abrami, M., Starinar, 38; Bojanovski, L, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Djela 47, CBI, ANUBiH, Sarajevo, 1974, 39, citirano prema Veljku Pakvalinu na dj. str. 193. 707 Gremonik, G., - Sergejevski D., Gotisches und rmisches aus Breza bei Sarajevo, Novitates Musei Sarajevoensis, Sarajevo, 1930, 8, T. III; D. Sergejevski, Spomenik XCII, Srpska kraljevska akademija. Beograd, 1940, 141. Citirano prema Veljku Pakvalinu na dj. str. 193 bilj. 12. 708 Paali, E., Questiones de bello dalmatico pannonicoque, Godinjak drutva Istoriara Bosne i Hercegovine, God. VIII, Sarajevo, 1956, 272,273, V. Pakvalin na dj. str. 195. 709 Pakvalin, V. na dje. Str. 200. 710 Katii, R., Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija., Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom razgranienju Ilira u praistorijsko doba, Posebno izdanje ANUBiH, Knj. IV. Sarjaevo, 1964, 9-30. 711 Isto Katii, Simpozijum 1964, 28,29. 712 Vuli, N., Spomenik JXXVII/1934/,40; D. Rendi - Mioevi, Onomastika/1948, 32. 49. V. Pakvalin na dj. str. 201., bilj. 73. 713 Alfldy, G., Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatia, Heidelberg, 1969, S. 185.
714

Katii, R., Simpozijum 1964, 16.

160
arheoloki dokazi kao kultura sojenica, kultura jantara, kultura arnih polja te na kraju mitologija. Ivan Mui navodi kao dokaz za slavenstvo Panona praslavenske hidronime i opis ivota Slavena u Panoniji. On se bavio pitanjem slavenstva Panona i Dalmata pa kae: "Vano je istaknuti da su mnoga imena u antikoj Panoniji i na cijelom teritoriju Dalmata bila ista. Iz te se injenice moe zakljuiti da su Dalmati i Panoni govorili istim jezikom, a to upuuje da su bili istoga ili srodnoga podrijetla".720 Dalje kae Ivan Mui: "Na podruju dananje Slavonije i Srijema razna plemena bila su obuhvaena zajednikim imenom Panona. Da se u Panoniji govorilo slavenskim jezikom prije seobe germanskih plemena u te predjele, potvruju i stari praslavenski hidronimi".721 Nadalje navodi Mui da je Trubaev utvrdio da su u antiko doba u Panoniji (oko Dunava) ivjeli Slaveni.722 Ovdje spada i onaj navod Tacita da su panonski Osi govorili panonskim jezikom. Kada bi Panoni bili Iliri, ili Kelti, ili Rimljani onda bi Tacit rekao da Panoni govore ilirski, keltski ili latinski jezik. No on kae da su Osi govorili panonskim jezikom - "lingua Pannonica".723 Dok jo dakle Tacit spominje panonski jezik (lingua Pannonica),724 sv. Jeronim (347.- 419./.20.) spominje jezik u provincijama Dalmacije i Panonije: "Sermo in Dalmatiae Pannoniaeque provinciis".725 Mainzerski nadbiskup Aribo (990.-1031.) spominje u Vita st. Emmerami jezik panonskih naroda "lingua Pannoniensis plebis",726 dok su ovdje ve davno Hrvati. U VI. st. po. Kr. spominje Jordanes Venete u Panoniji od grada Novietunuma, dananjeg mjesta Drnovo kod Krkog nedaleko hrvatskoslovenske granice do Mursijanskog (Osjekog) jezera.727 Jordanes je prvi
720 721

161
koji govori o Venetima kao Slavenima. On kae da je mogue da se ime Veneta mijenjalo prema njihovim razlaitim plemenima i sjeditima, ali su najglavnija imena Slaveni i Anti.728 To znai da je Jordanes prvi poeo govoriti o Venetima kao zajednikom imenu za Slavene. Ako su dakle u Panoniji bili Slaveni onda je i njihov panonski jezik bio slavenski, pa su prema tome Panoni bili Slaveni. Nadalje kae Jordanes da je istono gotski kralj Theuderich Veliki (471.526.) krenuo u rat protiv Veneta, koji su dodue potjecali od jednog plemena ali su imali tri imena Veneti, Anti i Slaveni.729 Kada je iao prema Italiji prvo je doao u Srijemsku Mitrovicu, uao u susjednu Panoniju i stupio na tlo Veneta.730 Ovo je krunski dokaz, da se pod Venetima u Panonji imaju shvatiti Slaveni. Pavao akon govori prvi o slavenskim regijama od Zellie do Medara (kod Nove Gradike) u godini 607. u panonskom podruju.731 Svi nam ti navodi svjedoe, da su Panoni bili Slaveni. Veliku ulogu za slavenstvo Panona i Dalmata igraju slavenska imena u rimskmri natpisima. U vezi s time navodi I. Mui pronalazak natpisa iz sela kripa na Brau koji glasi: "Veselia Felicetas Libero M(agno) Patri Torcle(n)si ex voto".732 A. Stipevi je dodue priznao da se kod imena Veselia radi o slavenskoj rijei, ali on govori o ilirskom dijelu Veselia, koji ima oite slinosti sa slavenskom rijeju "veselje" pa zato "nije teko ilirskom imenu dati objanjenje sadrano u toj slavenskoj rijei".733 Navodi A. Stipevia o ilirskom imenu u slavenskoj rijei djeluje ovdje smueno. Milan Budimir je iz imena Veselija zakljuio da rije Veselija proizlazi iz slavenske rijei veselu.734 Izgleda da je Mate imundi najbolje zakljuio kad kae da u imenu Veselia Felicitas vidi hrvatsko ime Veselija/Vesela.735
Jordanes. Gotengeschichte. Ausgabe W. Martens. Leipzig 1913.III. 17. Isto, Jordanes. V. 35. 730 Isto, Jordanes. LVII. 292.-293. 731 "Sclavorum regionem quae Zellia appelatur usque ad locum qui Medaria dia'tur possiderunt". Pauli historia Langobardorum, B. IV. Nr. 38. 732 Isto Mui, L, str. 94. 733 Isto Mui, I., str. 94.; Stipevi. A. Iliri, Zagreb 1974. str. 235.-236. 734 Budimir, M., Griechisch und Makedonisch. Revue internationale des etudes balkaniques. Beograd /1934., l, 281.-282. 735 Isto Mui, L, str. 95.
729 728

Mui, L, Slaveni, Goti i Hrvati. V. dop. izd. Zagreb 1997., str. 93. Isto Mui, I., str. 93.; Trubaev, O.N., Etnogeneza i kultura starih Slavena. Moskva 1991., str. 229, 230, 241-242. 722 Isto Mui, L, str. 94. 723 Tacitus, Germania 43. 724 Tacitus, Germania 43. 725 Hieronymus. Epist. ad Ageruchiam a. 409, commentarii in Isaiam 7.19. 726 Aribo, Vita st. Emmerami. Hg. V. B. Krusch in: Monumenta Germaniae Scriptores Merovingorum., (1902) 1.3. p. 474. 727 "Sciaveni a civitate Novietunense et lacu qui appeilatur Mursianus usque ad Danastrum et in boream Viscia tenus commorantur". str. 106. Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historiam slavicam pertinentium. T. L, Moskva 1991. str. 22.

162

163

Ovdje primjeuje Radoslav Rotkovi: "Ako se u Dalmaciji u rimsko doba nije govorilo slovenski, ipak su pojedine linosti mogle da budu Sloveni a u unutranjosti su mogle da ive i slovenske etnike skupine, poput Veneta".736 Vojislav P. Nikevi isto prihvaa da je Veselija slavenska ri]ec 737 Ivan Rui kao i Ivan Kukuljevi vide slavenstvo Panona u latinskim nazivima panonskih plemena koja su isto slavenska. Breuci su Brajci oko Karlovca, Ozlja i Ribnika, Pirusti Piruani, Arivati Arvati kako se i danas u Sloveniji i Dalmaciji naziva Hrvate, Segestani Segeani oko Siska, Kolapijani Pokupani, Katari Kotorani i slino.738 Vrlo su zanimljivi lingvistiki dokazi prema H. Kraheu koji je na temelju nastavaka -ona u nekim antikim imenima mjesta kao Salona, Scardona, Aenona i slino zakljuivao da su to ilirska imena. Ako primijenimo metodu istih nastavaka u imenima pojedinih plemena, kao Breuci odnosno Brevci (-evci), onda bi po nastavku i to pleme moralo biti slavensko jer u dananjoj kontinentalnoj Hrvatskoj od Vukovara na istoku do Delnica na zapadu ima mnogo imena mjesta s nastvakom -evci. Kod Vukovara postoje mjesta Mikluevci i Tompojevci, u opini Valpovo Ladimirevci, Petrijevci, u opini Naica Klokoevci, Pribievci i Vukojevci, u opini akova Braevci, Forkuevci, Pikorevci i Vuevci, ukopani Slavonski Brod Divoevci, Andrijevci, Donji Andrijevci, Korduevci i Sikirevci, u opini Poega Bratuljevci, Deevci, Frkljevci, Imrijevci, Mihaljevci, Milivojevci i Novi Mihaljevci, u opini Donji Miholjac amagajevci, u Podravskoj Slatini Miljevci, Sladojevci i Vraneevci, u opini Nova Gradika Donji Bogievci, Gornji Bogievci i Gunjevci, u opini azma Donji Dragievci i Gornji Dragievci, u opini Jastrebarsko Tomaevci, u opini Ozalj Dragoevci, u opini Vrbovsko Bunjevci, u opini Delnice Hlevci, ali i na jug kod Knina mjesto Ivoevci te kod ibenika Laevci. Sve nam ove okolnosti govore da su Brevci morali biti slavenski Panoni.

Isto bi se moglo zakljuiti da su i Amantini bili Slaveni jer imamo u Istri imena mjesta s nastvakom -ini, kao Putini kod Rovinja i Viintini kod mjesta Buje u Istri. Slino bi se moglo zakljuiti da su Andizeti bili Slaveni jer imamo u Istri ime mjesta Draguzeti ili opet prema Arivatima, Horvati kod Zagreba. Moe li se Kraheova metoda stvarno primijeniti, ostaje upitno jer bi onda i Vindobona, dananji Be ili dananje mjesto Seona kod Naica bilo ilirsko mjesto. Strunjaci za istraivanje sojenica dovode Vindobonu u vezu s Venetima, odnosno Slavenima a ne s Ilirima. Vrlo je vano ime kraljevskog namjesnika Dide u mjestu Bilazora i privilegij Aleksandra Velikog dan slavenskim narodima koji je prvi objavio Vinko Pribojevi a koji je po njegovim navodima izvaen iz vrlo stare knjige na grkom, otkrivene u Carigardu i od rijei do rijei s grkog jezika preveden na latinski sa svom pomnjom i marom.739 Ovaj privilegij
739

736

Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Onomastika istraivanja. Matica crnogorsak. Cetinje 1995., str. 16. 737 Nikevi, V., Crnogorski jezik, T. I. Cetinje 1993., str. 48. - 49. 738 Rui., I., Stara i nova postojbina Hrvata. Zagreb 1903, str. 14; I. Kukuljevi. Panonija rimska str. 101-103 prema I. Mui, str. 99.

Privilegium Alexandri Magni donatum Populis Slauis: Quod ex libro graeco antiquissimo extractum (Constantinopolim reperto) et de uerbo ad uerbum ex gaeco semone in latinam linguam,cum omni cura atque studio uersum est. Nos Alexander Philippi regis Macedonum archos Monarchie figuratus, Graecorum imperij inchoator, magni louis filius, per Nathabanum nuntiatus, alloquor. Et Bragmanorum et Arborum Solls atque Lune conculcator et Persarum atque Medorum regnores. Dominus mundi ab ortu solis usque ad occasum a meridie usque ad septemtrionem. Illustri prosapie Slauorum et linguae eorum gratiam et pacem atque salutem a uobis et successoribus nostris succedentibus nobis in gubernatione mundi. Quoniam nobis semper affuistis in fide veraces in armis strenui nostri choadiutores bellicosci et robusti, damus et conserimus uobis libere et in perpetuum totam plagam terrae ab Aquilone usque ad fines Italie Meridionales, ut nullus audet ibi manere aut residere aut se locare nisi vestrates. Et si quis ibi alius inuentus fuerit manes, situester seruus et posteri eorum sint serui uestrirum posterorum. Datum in Ciuitate Noua (nostre fundationis) Alexandrina, fundata super magno Nili fluvio, anno regnorum nostrorum duodecimo. Arriden bus Magnis Diis loue, Mrte, Plutone et Maxima Dea Minerua. Testes huiusce rei sund Athleta Illustris Lotaterra noster et alii Principes undecim. Quos nobis prole decedentibus relinquimus nostros heres ac tous Orbis". U prijevodu Pavla Knezovia glasi ovaj tekst kako slijedi: "Privilegij Aleksandra Velikog dan slavenskim narodima - koji je izvaen iz vrlo stare knjige na grkom, otkrivene u Carigradu i od rijei do rijei s grkog jezika preveden na latinski sa svom pomnjom i marom. Mi Aleksandar (sin) makedonskog kralja Filipa, ureeni vojvoda monarhije, zaetnik grkog carstva, sin velikog Jupitera, navjeten po Natabanu, govorim. Bragmana i Arapa Sunca i Mjeseca preziratelj, a i Perzijanaca i kraljeva meanskih. Gospodar svijeta od istoka do zapada i od juga do sjevera. Slavnom rodu Slavena i jezika njihova milost i mir te pozdrav od nas i naih nasljednika, koji naslijeuju nas u upravljanju svijetom. Budui da ste mi bili uvijek istiniti u vjernosti, u oruju odvani, nai pomagai, ratoborni i jaki, dajemo i potvrujemo vam svojevoljno i zauvijek itavu obalu zemlje od Akvilonie sve do granica June Italije i da se nitko ne

164
Aleksandra Velikog (356.-323. pr. Kr.) dan slavenskim narodima se nije do sada u hrvatskoj povijesti naroito valorizirao, jer su neki autori smatrali kako navodi Miroslav Kurelac, da je ovaj privilegij falsifikat740 ne navodei nikakve dokaze za to. Zbog toga se njihova miljenja o falsifikatu moraju zabaciti. Bez obzira, je li ovaj privilegij Aleksandra Velikog falsifikat ili ne, mi ne moemo zanijekati injenicu da se u tom privilegiju spominju Slaveni u njegovim ratovima u Makedoniji gdje Appijan spominje Venete. Tim je Panonima-Venetima bio glavni grad Bilazora u kojoj je vladao kraljevski namjesnik posljednjeg makedonskog kralja Perseja po imenu Dida. Sve ove okolnosti govore da ovaj privilegij nije neki falsifikat, jer ga je sastavio netko, koji je znao da su na rijeci Vardaru u makedonskoj Panoniji za vrijeme Aleksandra Makedonskog ivjeli Slaveni. Kao drugi dokaz za slavenstvo Panona je kultura sojenica iji su nosioci bili Panoni odnosno Veneti ili Slaveni. Herodot spominje pleme Panona koji su na Dojranskom jezeru gradili sojenice.742 Tu spominje Appian iz II. st. po. Kr. Venete odnosno Enete na granici Makedonije u susjedstvu sa Dardanima i Sintima.743 U to isto podruje stavljaju drugi izvori Panone. Iz toga moemo zakljuiti da su Panoni i Veneti zapravo sinonim. O. Marti kae da se moe raditi o ostatku Venda, kako svjedoi predaja, jer su se znali braniti od traanskog osvajanja.744
usudi ondje ostati ili zasjesti, ili se namjestiti, osim vaih sunarodnjaka. I ako se bude nailo ondje na nekoga drugoga, koji prebiva, nek bude va rob, a njihovo potomstvo robovi potomaka vaih. Dano u gradu Novoj Aleksandriji, koju smo mi osnovali na velikoj rijeci Nil, dvanaeste godine naeg kraljevanja. Uz pristanak s osmjehom velikih bogova Jupitera, Marta, Plutona i najvee boice Minerve. Svjedoci ove stvari su: na slavni borac Lotatera i ostalih dvanaest prvaka, koje mi, odlazei s ovoga svijeta bez potomaka, ostavljamo za nae nasljednike itavog svijeta". Vinko Pribojevi, O podrijetlu i slavi Slavena. Preveli Veljko Gortan i Pavao Knezovi Priredio Miroslav Kurelac. Zagreb 1997., str. 52.-53. 740 Isto, Vinko Pribojevi 741 Appian von Alexandria,. Rmische Geschichte I. Teil. Ausgabe P. Wirth u. W. Gessel. B. 23. Stuttgart 1987., Mi 243. S. 369. 742 Herodot naziva jezero Prassia. Jezino bi se moglo misliti da se radi o Prespanskom jezeru, ali komentatori govore o Dojranskom jezeru. 743 Appian von Alexandria,. Rmische Geschichte I. Teil. Ausgabe P. Wirth u. W. Gessel. B. 23. Stuttgart 1987., Mi 243. S. 369. 744 "Es kann sich hier um einen wendischen Rest handeln, der, wie ebenfalls berliefert wird, gegenber den thrazischen Eroberern seine Unabhngigkeit zu behaupten verstanden hatte". Marti, O., Die Vlker..., S. 21.

165
Daljnji dokaz slavenstva Panona lei u geografskim razlozima jer se kod antikih pisaca i za Venete i za Panone stavljaju iste geografske granice. Dok Herodot i Plinije govore o etnikim granicama Veneta od Dunava do Jadranskog mora,745 prema Apianu se te granice mogu staviti od Dunava do Dalmacije i Dardana, a zapadno uzdu Norikuma i Japoda dok na istok ide granica sve do rijeke Drine.746Svi se ovi autori slau da su etnike granice Veneta i Panona bili u istim granicama. Ova identinost se vidi i kod junih Panona i Veneta izmeu rijeke Vardara i Strume. Ova su istraivanja pokazala da plemena Panona nisu bila samo izmeu rijeka Drave i Save, nego i od Dunava do Vardara i da je Dio Kasije imao pravo kad je rekao da ime Panona nema nita zajedniko sa zemljom Panonijom. Takoer su nam ova istraivanja pokazala da su Panoni i Veneti zapravo sinonim i da se kod oba ova naziva radi o Slavenima. Ovi nam podaci daju pravo zakljuiti da su Panoni bili Veneti odnosno Slaveni, jer to pokazuju ne samo historijski dokazi nego i lingvistiki te arheoloki kao kultura sojenica, kultura jantara i kultura arnih polja, iji su nosioci bili Veneti odnosno Slaveni.

"Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". Plinius Secundus, Naturalis historia 37, 43. Ausgabe D. Detlefsen 1866-82. 746 Appian von Alexandria. IL. 40. Ausgabe P. Wirth u. W. Gessel. B. 23. Stuttgart 1987.

745

166

167

IV. Antropoloki dokazi autohtonosti Slavena

Antropolokim dokazima o autohtonosti Slavena se naroito bavi I. Mui, koji pokazuje da antropoloki dokazi potvruju kontinuitet stanovnitva na istraivanom podruju. Pozivajui se na ivka Mikia, govori o antropolokom kontinuitetu stanovnitva na nekadanjem teritoriju provincije Dalmacije. Pojava kratkoglavog stanovnitva ili brahikranizacije se jae zapaa u bronano doba. U eljezno je doba jae naglaen dinarski antropoloki tip koji se javlja na irem podruju.747 I. Mui zakljuuju: "Antropoki kontinuitet na Balkanu je gotovo neobjanjiv ako se zanemari prevladavanje autohtonosti na tom teritoriju".748 U tom smislu se poziva i na V. P. Nikevia koji je rekao da na Balkanu prevladava gotovo apsolutno antropoloki tip starosjedilaca.749 Vrlo je vano to zakljuuje Mui da u doba, u koje su neki pisci smjetali seobu Slavena, ne samo da se nije izmijenila etnika struktura stanovnitva nego je sve do pokrtenja bit dotadanje kulture ostala ista. To potvruje i N. Klai kad kae: "Stoga bismo jo jednom htjeli istai da prijelaz iz antike u rani srednji vijek nije bio nikakva katastrofa ni neko posvemanje unitavanje, ve postepeno stapanje i sratavanje staroga s novim u svim vidovima".750 Moda I. Mui podcjenjuje seobu Slavena na jug krajem VI. st. kada 600. godine gotovo itavi dio jugoistone Europe pada u njihove ruke, ali ako prijelaz iz antike u rani srednji vijek nije vidljiv, te se moe govoriti o kontinuitetu stanovnitva na podruju srednjega Dunava, onda se mora zakljuiti da su u tom podruju morali postojati starosjedioci koji su imali istu materijalnu i duhovnu kulturu kao i slavenski povratnici, tj. da su starosjedioci srednjeg Podunavlja morali biti Slaveni. Ipak se ini da se antropoloki kontinuitet ne smije shvatiti tako da je na srednjem dijelu jugoistone Europe bilo samo jednoliko stanovnitvo. Ve su rimski pisci naglaavali da su pojedini gradovi u Dalmaciji bili naseljeni rimskim stanovnitvom gdje rimski pisci govore o kolonijama. To znai da
Mui, I., Hrvati i autohtonost..., str. 207.; Miki, ., Antropoloka struktura stanovnitva Srbije. Beograd 1988., str. 120., 127.-129. 748 Mui. L, Hrvati i autohtonost..., str. 208. 749 Isto, str. 208. 750 Klai, N., Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Globus, Zagreb, 1990, s. 10.12.: Mui, L, Hrvati i autohtonost.., str. 209. bilj. 505.
747

je osim rimskog bilo i drugog stanovnitva koji je Rimljanima plaalo porez i bilo pod njihovom vlasti, a te su kolonije mogle biti potpuno razliitog etnikog podrijetla, to jo vie oteava antropoloka istraivanja. Josip Flavije govori u "De bello Judaico" da su Sarmati ve u 1. st. po. Kr. preli preko rijeke Dunava i doli u Panoniju.751 Sv. Jeronim govori za godinu 263. po. Kr. da su Kuadi i Sarmati zaposjeli panonske provinicije.752 Jedno vrijeme su Sarmati vladali u Singidunumu (Beogradu). Mojsije iz Karina (Moses Chorenatzi) spominje u svojoj Armenskoj geografiji Dalmaciju uz Sarmaciju.753 To znai da moemo polaziti od sarmatskih kolonija na Jadranu. Kad su Armenci izgubili svoju samostalnost u V. st. po. Kr., rasprili su se na mnoge strane. Jedna je grupa otila u podruje Polablja (usporedi mjesta Gross Karin, Klein Karin i Karin), jedna u Maarsku, druga u Italiju, Palestinu i ak u Indiju. Tu su imali svoje kolonije.754 Jedna je grupa dola na Jadran gdje su imali svoje armenske kolonije u mjestima Karin na Jadranu u koji su se doselili iz Karina sa izvora rijeke Eufrata u Armenskom gorju. Latinizirani oblik je Carenes.755 Plinije spominje to ime kao Caranitis,756 a od toga je nastalo Korenaci, ovjek iz Karina.757 Mjesto Karin je izgradio rimski vojskovoa (magister militum per Orientum) Anatolije za vrijeme Teodosija Malenog (408.-450.) te ga prozvao Teodoziopolis.758 Gornje navode da su se Armenci rasprili nakon propasti njihova kraljevstva potvruje i Prokop kad govori da je Teodozije II. kad je primio vlast od armenskog kralja Arsacesa sagradio grad na breuljku kojemu je dao ime Teodoziopolis, ali mu ga je perzijski kralj Kavab 502. oduzeo. Tu je car Anastazije (491.-518.) izgradio grad i uklopio ga u utvrdu perzijskog kralja. Iako je nazvao grad prema sebi, ipak je ostalo

Josephus Flavius, De bello Judaico, Darmstadt 1963.-1982. "Quadi et Sarmaae Pannonias occupaverunt". Hieronymus Chronik. Griechiche und lateinische Quellen..., B. 4. S. 250 753 Geographie de Moise de Corene d'apres Ptolemee, texte armenien, traduit en francais par le P. Arsene Soukry, Venise 1881. 754 Baumstark, A., Die christilichen Literaturen des Orients. Leipzig 1911., str. 63. 755 Hbschmann, H., Die altarmenischen Ortsnamen. Straburg 1904. S. 439. 756 Plinius. Naturalis historia 5,83. 757 Hbschmann, H., Die altarmenischen Ortsnamen. Straburg 1904., S. 288. 758 Isto, Hbschmann, H., Die altarmenischen Ortsnamen. S. 287.-28S.
752

751

168
prijanje ime.759 Staroarmensko ime Karin potjee od prastare armenske rijei karino.760 ini se da ovo Staroarmensko ime mjesta Karin na izvoru rijeke Eufrata svjedoi da su njegovi stanovnici pobjegli pred Rimljanima na Jadransku obalu gdje jo danas imamo Karinsko more, mjesto Donji Karin u opini Benkovac i Gornji Karin u opini Obrovac. Ovi nam primjeri pokazuju da su antropoloka a i genetska istraivanja vrlo teka dok nemamo pregled antikih kolonija u predjelima srednjeg Podunavlja. Zato je T. P. Vukanovi vrlo dobro ustvrdio da je iz onoga to je do sada potvreno oito da nema jedinstvenog antropolokog tipa Slavena.761 To znai da se prije antropolokih a i arheolokih istraivanja mora ustanoviti koja je enklava ivjela na istraivanom podruju jer se moe dogoditi da se ne radi o slavenskoj nego o sarmatskoj, alanskoj, gotskoj itd. Sjetimo se samo navoda sv. Jeronima kad on kae koliko je rimske krvi proliveno dnevno od Carigrada do Julijskih Alpa. Skitiju, Traciju, Makedoniju, Tesaliju, Dardaniju, Daciju, Epirus, Dalmaciju i sve Panonske zemlje pustoe i pljakaju Goti, Sarmati, Kvadi, Alani, Huni i Narkomani.762

169

V. Arheoloki dokazi autohtonosti Slavena

Uz antropoloke, arheoloki su izvori od neprocjenjive vanosti za istraivanje najstarije povijesti nekoga naroda jer nam oni jedini dokumentiraju vrijeme prije pisanih izvora. Jedini nam arheoloki izvori mogu dokumentirati nain stanovanja, nain pokapanja i kult boanstava, a bez ta tri elementa se ne moe govoriti o iskonima nekog naroda.

1. Kultura sojenica
Kultura sojenica je kultura stanovanja u kuicama sagraenim iznad vode na drvenim stupovima. Sojenika naselja su se podizala na obalama rijeka, u jezerima i na movarim predjelima. Taj nain stanovanja se pojavio nakon stanovanja u spiljama. Kultura se sojenica u junom Podunavlju nije za prapovijest naroito vrednovala, premda je ona vana kao i trgovina jantarom a kasnije kultura arnih polja. Podvodna arheologija ispituje naroito kulturu stanovanja nad vodom u sojenicama i podvodne nalaze ispod sojenica, koje redovito prua bogate arheoloke nalaze prethistorijskog vremena. O. Menghin polazi od pretpostavke da istona alpska kultura sojenica odgovara podunavskom neolitiku.763 O. Marti kae da je gradnja sojenica bila batina posebne kulture jednog naroda ili plemena, a budui da gradnja sojenica koja prelazi rano mlae kameno doba nije dokazana, moe se utvrditi kada. je po prilici doao taj narod u srednju i zapadnu Europu, naime u 5. tisuljeu.764 Na drugom mjestu govori o najstarijim stanovnicima Europe Ligurima i Venetima odnosno Vendima.765 To znai da su Veneti u jugoistonoj Europi bili mnogo stariji kad su u srednju i zapadnu Europu stigli 5.000 godina pr. Kr. Kad su se poele graditi sojenice u srednjem Podunavlju, nije do sada istraivano, ali ako je ova kultura prodrla u srednju Europu s

Isto, str. 288. Isto., str. 439. 761 Vukanovi, T. P., Etnogeneza junih Slovena. Vranje 1974., str. 34, 175; Mui, L, Hrvati i autohtonost..., str. 203. 762 "inter Constantionopolim et Alpes Julias quotidie Romanus sanguis effunditur. Scythiam, Thraciam, Macedoniam, Thessaliam, Dardaniam, Daciam, Epiros, Dalmatiam cunctasque Pannonias Gothus, Sarmata, Quadus, Alanus, Hunni, Vandali, Marcomanni vastant, trahunt, rapiunt". Hieronimus Epistulae 16,2. Griechische und lateinische Quellen B. $. S. 241.
760

759

763

764

765

"ostalpine Pfahlkultur, die mglicherweise der ganzen zweiten Hauptstufe des donaulndischen Neolithikums entspricht". Menghin, O., Weltgeschichte der Steinzeit. Wien, 1931., S. 62. "Der Pfahlbau war der besondere Kulturbesitz eines Volkes oder einer Vlkerschaft.. und da Pfahlbauten, die ber die frhe Jungsteinzeit hinaufreichen, nicht erwiesen sind, lt sich bestimmen, wann ungefhr dieses Volk nach Mittel- und Westeuropa gelangt ist, nmlich im 5. Jahrtausen v. Chr". Marti, 0., Die Vlker..., S. 14. "Die lteste Bevlkerung - Die Ligurer und die Veneten oder Wenden". Marti, 0., Die Vlker..., S. 12.

170

171

pretkeramikim neolitikom onda moramo govoriti o vremenu prije 5.000 godina. Poznate su nam sojenice na jezeru kod Donje Doline na rijeci Savi kod Bosanske Gradike i Ripa na rijeci Uni ispod Bihaa.766 Je li je postojao sojeniki grad u blizini Skradina na uu rijeke Krke u Prokljansko jezero, treba jo istraivati. Dosada se govori samo o potonulom uu rijeke Krke.767 . Tomii navodi prva naselja za vrijeme srednjeg neolitika u Lonjskoilovskoj zavali (Moslavini), Prigorju, Bjelovarskom kraju, a veoma vjerojatno i na prostoru Hrvatskog zagorja, na rijeci Sutli na zapadu i Pokuplju na jugu, no ne govori o sojenicama,768 to ne znai da ih nije bilo. Prvi historijski dokaz o sojenicama imamo za vrijeme Herodota u V. st. pr. Kr. Herodot spominje pleme Panona koji su na Dojranskom jezeru gradili kue na vodi.769 Tu spominje Tit Livije Venete. Kad Herodot opisuje sojenice, onda kae da su u sredini jezera nainili drveno postolje kao pozornicu koja je stajala na drvenim stupovima a s kopna se moglo prii samo uskim mostom. Tu su nainili drvene kue u kojima su stanovali, a ivjeli od riba.770 Na podestu su ugraena vrata prema vodi. Kada otvore ta vrata i puste na konopcu praznu koaru u jezero, puna je riba kad je za kratko vrijeme izvade. Postoje dvije vrste riba koje oni zovu papraki i tiloni. Malu djecu priveu uzicom za jednu nogu da ne padnu u vodu. Konje i blago za vuu hrane s ribama. Od Dojranskog jezera nije Makedonija daleko. Odmah do jezera je rudnik iz kojega je Aleksandar I. (oko 450. pr. Kr.) dobivao dnevno jedan talenat srebra. Iza toga rudnika se nalazi brijeg po imenu Disoron (Krua planina), a iza njega je Makedonija.771 Nositelji kulture sojenica su bili Veneti.772 O. Marti ide od injenice da su Veneti kao nositelji kulture sojenica izgradili i Veneciju.773
766

Vrlo je vano ustanoviti da se nigdje tako zorno ne podudaraju arheologija i lingvistika kao u pitanju kulture sojenica, jer gdje god se pojavljuju arheoloki nalazi sojenica, tu se pojavljuju imena mjesta s korijenom imena Veneta. To potvruje da su nositelji kulture sojenica bili Veneti odnosno Slaveni. Plinije govori o dva venetska potonula grada u Padskoj nizini i to Atini i Celini.774 Mnogo sojenica se nalazilo na jezerima u vicarskoj. Dananje Tunersko jezero (Thunersee) u vicarskoj juno od Berna, gdje su pronaeni tragovi sojenica, zvalo se u srednjem vijeku Wendelsee,775 to jasno upuuje na Wende, odnosno Slavene. Dalje u dolini rijeke Aare se nalaze mjesta Wendenalp, Wendengletscher i Wendenwasser.776 U vendsko ime^se moe sigurno pribrajati i mjesto Vindonissa, dananji Windisch u vicarskoj na rijeci Aari gdje su se gradile sojenice.777 Pomponije Mela naziva Bodensko jezero prema Venetima "lacus Veneticus".778 H. Reinerth je dodue opisivao sojeniko naselje na Bodenskom jezeru, koje on naziva i vapsko more (Schwbisches Meer) ili Venetsko more (Venetisches Meer) ali se nije bavio etnikim pitanjem nositelja sojenike kulture. On govori samo o nainu gradnje sojenikih naselja na Bodenskom jezeru, kojih je bilo oko 27. U Njemakoj postoje mnoga imena mjesta s korijenom vend, wend ili wind. Ovdje pripadaju Vendenheim, Wendebach, Wenden, Wendhausen, Wendisch Baggendorf, Wendisch Priborn, Wendland, Wendung, Wendungen, Wennenden, Michelwinnaden, Steinwenden, Windbach, Windberg stariji naziv Venetidunus mons, Windeck, Windesheim, Winden, Wineden, Windisch, Windischbergerdorf, Windische Bohlen, Winiden, Winethoheim, Winidin, Winithberc. Na sjeveroistonoj strani od ua rijeke Odre na otoku Usedom je bio prije grad Vineta, koji je potopljen.
njemaki: Vorgeschichte der europischen Kultur 1960. Jankuin H., Vor- und Frhgeschichte. Vom Neolitikum zur Vlkerwanderungszeit. Deutsche Agrargeschichte., l, Hg. G. Franz, 1969.: Mellaart, J., Earliest civilizations of the Near East, London 1965.; Miloji, V., Chronologie der jngeren Steinzeit Mittel- und Sdost Europas 1949. 773 "Venedig, lateinisch Venetia, lag im Land der Veneter oder, wie man richtiger sagt, der Veneten; diese selber haben Venedig geschaffen und mssen folglich Pfahlbauer gewesen sein". Marti, 0., Die Vlker West- und Mittel-Europas im Altertum. BadenBaden 1947., str. 15. 774 "In hoc situ interiere... ex Venetis Atina et Caelina". Plinius, 3,131. ' Marti, 0., Die Vlker, str. 16. 776 Marti, O., Die Vlker, str. 16. ' Marti, O., Die Vlker, str. 17. 1 Pomponius Mela. Chorographia III 24.

Ebert, M. Lexikon der Vorgeschichte, B. 10.. Berlin 1927/28., S. 88. Paulys-Wissowa III. Halbband, Stuttgart 1921., S. 356. 768 Tomii, ., Panonski periplus, str. 14.; Dimitrijevi, S., Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji. OpArch V, Zagreb, 1961., 8., 9. 769 Herodot naziva jezero Prassia. Jezino bi se moglo misliti da se radi o Prespanskom jezeru, ali komentatori govore o Dojranskom jezeru. 770 Herodot Historien. Ausgabe H.W. Haussig. Stutgart 1967. Buch V. Nr. 15. 771 Herodot, V/16.-17. 772 Childe, V.G., The dawn of European civilization. London 1961.; Isti: What happened in history; Isti njemaki: Stufen der Kultur 1952.; Isti The preshistory of European society;
767

172
Ovo se ime izvodi od imena naroda Veneta.779 Sva su ta imena povezana s dokazanom gradnjom sojenica. Nalazi sojenica i dalje prema zapadu govore o Venetima trgovcima koji imaju mnoge trgovake centre u Europi. A. Holder smatra da su ovi Veneti doli iz Trakije.780 To upuuje na stara vremana kad se itav Balkan nazivao Trakijom, a pod Traanima, govori Armenska geografija Mcjsija iz Karina, o 25 slavenskih plemena.781 Procvat kulture sojenica nastaje naroito s trgovinom bronce u bronano doba. O. Marti kae da je srednjoeuropska trgovina s broncom bila u rukama sojeniara, dakle Slavena.782 Veneti, trgovci i sojeniari imali su svoje kolonije poput Grka, i to u Engleskoj, Danskoj, vedskoj jer su trgovali cinkom, nadalje u vicarskoj, Francuskoj, Istonoj Prusiji, Meklenburgu, ekoj i Galiciji. Sve su te gradove gradili sojeniari odnosno Slaveni. Trgovina je broncom bila u rukama graditelja sojenica ve od vremena mlaeg kamenog doba, dakle Veneta.783 Preko Venecije su bili povezani sa Sredozemnim morem, preko basnoslovne Vinete s Baltikim a preko Vindobone (Be) sa srednjodunavskim podrujem.784 Da su Veneti ranije spomenuti u Podunavlju doli na rijeku Vislu, govori O. Marti kad kae da je onaj narod na rijeci Visli, koji je jo u srednjem vijeku nosio ime Vendi donio sa sobom svoju kulturu s jugoistoka, dakle iz srednjeg Podunavlja.785

173
Svagdje gdje dolazi ime mjesta Vindonisa, pojavljuje se kultura 786 sojenica/00 U Bavarskoj postoji jo danas ime mjesta Windberg kod Gerolzhofena koje se ranije zvalo Venetidunus mons. Sve nam ovo dakle govori da se u nazivu Veneta mora misliti na Slavene. Kultura sojenica je jedan od najboljih dokaza autohtonosti Slavena u jugoistonoj Europi, ali je to podruje premalo istraeno.

2. Kultura jantara
Kultura jantara je jedan od najboljih dokaza autohtonosti Veneta u srednjem Podunavlju jer kontinuitet kulture jantara prelazi od prethistorijskog u historijsko vrijeme. Jantar su Grci nazivali elektron, ali se pod imenom elktron moglo misliti i na zlato koje je u sebi sadravalo jednu petinu srebra, kako to naglaava Plinije.787 No ipak se ini da je ovo jedini navod o drugaijem znaenju elektrona i da se elektronom openito inae mislio na jantar. Prvi koji spominje elektron je bio Homer iz VIII. st. pr. Kr., jer on u Odiseji kae: "Doao je podmukli ovjek u kuu moga oca sa zlatnim i jantarnim lancem".788 U Odiseji se isto govori da je kraljevska palaa Menelajeva bila ukraena zlatom, elektronom, srebrom i slonovom kosti.789 enu Menelajeva, lijepu Jelenu, je oteo Pari pa je zbog toga dolo do trojanskog rata 1174.-1184. Jantar pokazuje da su izmeu Germana i junih Slavena postojale trgovake veze jo u prethistorijsko vrijeme. Plinije je naime rekao da Germani dovoze jantar uglavnom u provinciju Panoniju, a odatle su ga irili Veneti koje su Grci nazivali Eneti i koji su ivjeli u oblinjoj Panoniji i na Jadranskom moru. 79 To znai da Plinije stavlja Venete u Panoniju do Dunava kod Bea, a ti se navodi podudaraju i s navodima Herodota (1,196), koji govori o Venetima u Iliriji. Poznato je da su se Iliri za Grke protezali sve do Dunava. Prema tome se kod grkih Ilira u Panoniji radi o Venetima, odnosno Slavenima. Jantar je do sada pronaen kod Sanskog Mosta, u Jezerinama kod
Marti, O., Die Vlker..., S. 17. "ubicumque quinta argenti portio est, electrum vocatur". Plinius, Naturalis historiae 33,80. 788 Homeros. Odyssee. 15,459,-460. Griechische und lateinische Quellen..., B. 1. Ausg. J. Herrmann, Berlin 1988. S. 42-43. Griechische und lateinische Quellen..., S. 46-47. 789 Homer, Odiseja, IV, 71-73. 790 "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". Plinius 37,43.)
787 786

779 780

Marti, O., Die Vlker, str. 16. Holder, ., Alt-Celtischer Sprachschatz, 3 Bde. 1896 ff. 781 Geographie de Moise de Corene. Prijevod na francuski od A. Soukry. Venecija 1881. 782 Gutzwiller, K., Hirtentum , Alpenwirtschaft und Handelsverkehr ber die Alpen in der Pfahlbauzeit. Koblenz Schweiz. 1936., S. 17 ff. 783 "Der mitteleuropische Handel der Bronze- und wohl schon der Jungsteinzeit lag vornehmlich in den Hnden der Pfahlbauter, also von Wenden", Marti, 0., Die Vlker..., S. 31; Gutzwiller, K., Hirtentum, Alpenwirtschaft und Handelsverkehr ber die Alpen in der Pfahlbauzeit. Koblenz/Schweiz. 1936, S. 17-19. 784 "den Anschlu an das Mittelmeer vermittelte die Wndenstadt Venedig, schon in vorrmischer Zeit eine blhende Handelsstadt und den Anschlu an die Ostsee unter anderem wohl das sagenhafte Vineta". Marti, 0., Die Vlker..., S. 31. 785 "Dasjenige Volk, das seinen Wenden-Namen noch im Mittelalter trug, dasjenige im Raum der Weichsel, hatte seine sogar aus dem Sdosten mitgebrachte Kultur". Marti, 0., Die Vlker..., str 36.

174

175

Jastrebarskog, Ribiima kod Konjica, Prozoru i Kompolju kod Otoca, irokoj Kuli i Smiljanu kod Gospia i drugdje. Nakit od jantara sam mogao vidjeti u godini 2000. u Arheolokom muzeju u Zadru. Je li ovaj jantar kemijski istraivan da bi se moglo ustanoviti pripada li baltikom jantaru koji sadrava 8% jantarne kiseline, nije mi poznato. Kruna svih ovih dokaza je Armenska geografija. Poznato je da se dosada nauavalo da su najstariji stanovnici u srednjem Podunavlju bili Traani, a Armenska geografija kae da je pod Traanima bilo 25 plemena Slavena.791 Dananja znanost pred postavi ja, da se jantar pojavljuje na nalazitima starog kamenog doba, ali se u veim koliinama pojavljuje i u mlaem kamenom dobu (neolitiku) izmeu 5000 do 2.500 godina pr. Kr. s oblicima dugmadi, privjesaka i malih plastika na Baltikom moru. Osim to slui za nakit, pripisuje mu se u bronano doba i magino, kultno i ljekovito znaenje pa slui kao djeji amulet. U rimsko carsko doba cijenio se jantar kao i dragi kamen. Iz jantara su se radile ogrlice, dugmad i privjesci. Jantar se stavljao kao dodatak i kod pokopa umrlih. Bogati nalazi jantara su pronaeni u Akvileji. U vezi s pitanjem to je jantar vrlo je lijepo rekao Tacit da Barbari nisu N ispitivali niti su uli od ega je jantar i na koji nain nastaje. Da se radi o soku drvea (smoli) moe se raspoznati po tome jer su neki puzavci i kukci ee dospijevali u tekuinu pa su onda u njoj ostali konzervirani kad se masa skrutnula.792 Nadalje kae da jantar gori kao crnogorica ako se pripali i daje zadimljeni miriljivi plamen, a poslije toga je ljepljiv kao katran ili smola.793 Od ega se sastoji jantar govori i rimski pisac Solinus, koji kae da postoji neko crnogorino drvo koje izluuje jantar. Da se radi o soku drveta (sucus), moe se zakljuiti iz imena (sucinum), a da potjee od crnogorinog drveta dokazuje miris kad ga se pripali.794 Plinije je isto rekao da su njegovi predci smatrali da je jantar sok nekog drveta, pa su ga zato zvali sucinum. Da je on sok drveta koji pripada nekoj vrsti crnogorice, dokazuje njegov miris na crnogoricu kad se trlja ili kad se pripali, pa gori kao smolasta crnogorica a tako i mirii.795
Geographie de Moise de Corene d'apres Ptolemee, texte armenien, traduit en frangais par le P. Arsene Soukry, Venise 1881. 792 Tacitus, Germania, 45,5. 793 Tacitus, Germania, 45,5. 794 Solin, 20,9. Griechische und lateinische Quellen..., S. 369. 795 "Arboris sucum ess etiam prisci nostri credidere, ob id sucinum appelantes". Plinius, Naturalis historiae 37,43.
791

Da jantar na poeku izlazi kao tekuina, govore sitne ivotinjice koje su u njemu, kao npr. mravci, muhe i guteri koji su se bez sumnje zalijepili na svjeem jantaru, a kad se ovaj skrutnuo, ostali su u njemu zatvoreni. Postoji vie vrsta jantara. Bijeli jantar ima najljepi miris, ali ni on ni votano uti nemaju vrijednost. Crvenouti se vie cijene, a jo vie prozirni, osim ako njihov plamen previe ne svjetluca. Dopadaju se naroito oni u kojima se vidi odraz svjetlosti vatre, a da nisu sami vatra. Najveu cijenu dobiva jantar koji ima boju vina, i zove se falerni jantar (Falernis a vini colere dicti), kako kae Plinije, koji je uz svoj ugodan sjaj proziran s blagim izgledom kuhanog meda.796 S obzirom na podrijetlo jantara, postojala su i mitska objanjenja. Tako grki pisac Apolonije Rodanski opisuje mitski postanak jantara koji nastaje od suza kerke grkog boga Heliosa (boga sunca). Iz njenih oiju teku svijetle suze jantara koje se osue pod suncem na pjeanim obalama i koje vjetrovi odnose u rijeku Pad. Kelti su pak mislili da su jantar suze boga Apolona sina Zeusa i Leto.797 Plinije navodi da je Nicijas smatrao da jantar dolazi od soka sunanih zraka. Kad one na zapadu padnu na zemlju, ostavljaju na zemlji gustu tekuinu, a tu izbacuje ocean na obale Germanije.798 to se tie nalazita jantara, uvrijeilo se miljenje da je on doao s Baltika, ali je bilo navoda da dolazi iz rijeke Pad. U V. st. pr. Kr. kae Herodot da si ne moe predstaviti da rijeka Pad utjee u neko sjeverno more i da iz te rijeke dolazi jantar.799 Grki pisac Apolonije Rodanski govori o brodu Argo s kojim se veslalo do svetog otoka Elektris koji je bio vii nego drugi otoci i koji se nalazio na rijeci Pad.800 Na drugom mjestu kae isto da se jantar nalazio na rijeci Pad.801 Plinije kae da se brod s kojim se dovozio jantar zvao Argo. On naime prigovara onim piscima koji su smatrali da Dunav utjee u Jadransko more. Zato kae da su se oni varali zbog toga to je brod Argo dolazio s rijekom nedaleko od Trsta

Plinius, Naturalis historiae 37,43. Apollonios von Rhdos, 4,605-610. Griechische und lateinische Quellen..., S. 56-59. 798 Plinius, Naturalis historiae 37, 36. 799 Herodot, Historien 3, 115, 1-2. 800 Apollonios von Rhdos, 4,505. Griechische und lateinische Quellen..., S. 56-57. 801 Apollonios von Rhdos, 4,610. Griechische und lateinische Quellen..., S. 59.
797

796

176
(rijekom Soom) u Jadransko more.802 Grki pisac Dionizije Perijegetes koji je pisao za vrijeme cara Hadrijana (117. -138.) govori da su na uu rijeke Pad bili Kelti, da su sjedili ispod jablanova i sakupljali suze jantara koji se sjajio kao zlato.803 Na drugom mjestu spominje jantar na istonom dijelu Baltikog mora.804 Solin kae da ne bi trebalo vjerovati da ume na rijeci Pad izluuju jantar.805 Tacit je rekao da si moe predstaviti, da ima drvea i grmlja bogatog sokom u zabitnim mjestima istoka, odakle dolazi tamjan i balzam, kao i na otocima i zemljama na zapadu. Postoji neto takvo, to zrake sunca izvlae kao tekuinu koja tee polako u oblinje more a odavde je jaki vjetrovi odnose na suprotnu obalu.806 Plinije navodi da su neki autori neispravno navodili da na nepreglednim peinama Jadranskog mora, raste drvee koje izluuje gumu (jantar) kad izae pasja zvijezda.807 Na daljnjem mjestu kae Plinije da su Grci uz otoke Pularija (Loinj) i Absirtidi (Kvarnerski otoci) govorili o Elektridima na kojima ima navodno jantara koji Grci nazivaju elektron, ali da je to jasan dokaz o grkoj laljivosti jer se nikada nije znalo o kojim otocima govore.808 Na pitanje Elektrida vraa se Plinije i u 37. knjizi kad kae da su neki autori govorili o Elektridima u Jadranskom moru u koje rijeka Pad donosi jantar.809 No Plinije naglaava da se Elektridi nikada nisu nalazili u Jadranu i da nisu imali takav poloaj da bi rijeka Pad mogla donijeti

177
jantar.810 Navodno je Tales iz Mileta (oko 650. pr. Kr.) pronaao da se trljanjem jantara stvara struja koji je zato nazvao elktron.811 Plinije navodi da su Grci imali fantastine predodbe o jantaru. Sestre nekog Fetona kojega je pogodila munja pretvorile su se iz alosti u jablane pa one putaju jantar u svojim suzama u rijeku Eridan koju Rimljani nazivaju Pad, a zove se elektron jer se sunce zove elektor.812 Mate Sui zakljuuje da "liburnska kultura, poput one njoj srodne sa suprotne italske obale, u Picenumu obiluje predmetima izraenim od jantara. To upuuje na zakljuak da su dosta uvjerljive kombinacije po kojima je jantarski put zavravao upravo ovdje u sjevernom Jadranu, u uem kvarnerskom podruju".813 Tacit je prvo pripisivao jantar Estoncima koji su sabirali jantar na plitkim mjestima neposredno na obali mora. Jantar je leao dugo vremena kao otpad koji nanose more, dok mu nisu Rimljani u sklonosti za luksuzom dali vrijednost. Estonci nisu upotrebljavali jantar, nego su ga davali dalje i udili se to za to jo i novac dobiju.814 Grki povjesnopisac Diodor iz 1. st. pr. Kr. pie da na strani suprotnoj od zemlje Skita koja se protee preko Galije postoji jedan otok u sred oceana koji se zove Bazileja. Na taj otok izbacuju valovi velike koliine jantara koji se ne moe inae nai na cijelom svijetu. Taj se jantar na tom otoku sakuplja te ga stanovnici donose na oblinje kopno, a kopnenim putem dolazi u grko podruje.815 Iz ovoga navoda se moe zakljuiti da se jantar uvozio iz krajeva oko Baltikog mora. Plinije govori o nekom otoku Baunonia koji lei nasuprot Skitije u sjevernom oceanu i da morski valovi na taj otok izbacuju u proljee jantar.816 Komentatori su smatrali da je to bio otok Helgoland iznad Wilhelmshafena. Na daljnjem mjestu kae da su u Germanskom moru
"Qua appellatione nullas umquam ibi fuisse certum est, nee vero ullas ita positas esse, in quas quidquam cursu Padi devehi posset". Plinius 37,32. 811 Thaies von Milet. Fragmente. H. Diels u. W. Kranz: Die Fragmente der Vorsokratiker, 1. 1966. 812 "Phaethontis fulmine icti sorores luctu mutatas in arbores populos lacrimis elctrum omnibus annis fundere iuxta Eridanum amnem, quem Padum vocavimus, electrum appellatum, quoniam sol vocitatus sit Elector". Plinius 37, 31. 813 Sui, M. Odabrani radovi, str. 458. 814 Tacitus, Germania 45,4. 815 Diodoros. Historische Bibliothek 523,1-5. Griechische und lateinische Quellen..., S. 170171. 816 "ante Scythiam, quae appellatur Baunonia, unam abesse diei cursu, in quam veris temproe fluctibus electrum eiciatur". Plinius, Nat. hist. 4,94.
810

"nullus enim ex Danuvio amnis in mare Hadriaticum effunditur, deceptos credo, quoniam Argo navis flumine in mare Hadriaticum descendit non procul Tergeste". Plinius. Naturalis historiae 3,128. 803 Dionisius Periegetes, Oikumenes periegesis (Opis naseljenog svijeta), 290. Griechische und lateinische Quellen..., S. 185. 804 Dionisius Periegetes, Oikumenes periegesis, 316. Griechische und lateinische Quellen..., S. 187. 805 Solin, 20,9. Griechische und lateinische Quellen..., S. 369. 806 Tacitus, Germania, 45,5. 807 "...prodidere in extremis Hadriatici sinus inviis rupibus arbores stare, quae canis ortu hanc effunderent cummim". Plinius 37,33. 808 "iuxta eas Electridas vocavere, in quibus proveniret sucinum, quod illi electrum appellant, vanitatis Graecae certissimum documentum, adeo ut qua earum designent haud umquam constiterit". Plinius 3,152. 809 "Elektrides insulas in mari Hadriatico esse dixerunt, a d quas delaberetur Pado". Plinius 37,32.

802

178

179

(Baltikom moru) postojali otoci (jantari otoci) koje su Grci nazivali Elektridi, jer je tamo nastajao jantar.817 Rimski pisac Kaj Julije Solin iz III. st. po. Kr. pie da na otoku Glezerija ima kristala a da se moe nai i jantar. Taj jantar nazivaju Germani u svom jeziku glezum.818 Da se ovdje radi o jantaru na Baltikom moru to je jasno, a to potvruje Solin i na daljnjem mjestu gdje kae da je Germanik Julije Cezar pretraio sve obale Germanije.819 Dalje kae Solin opet da ovaj jantar uvoze barbari u Iliriju, a odavde odlazi panonskim putem do ljudi s onu stranu rijeke Pad. Budui da su Rimljani vidjeli jantar prvi put na rijeci Pad mislili su da odande potjee. Jednom je car Neron prireivao borbu gladijatora pa je itava postrojenja okitio s jantarom, jer mu je germanski kralj poslao 13.000 libara jantara, ("treem milia libarum rex Germaniae donum ei miserit").820 Radi se o 6.500 kilograma. Nadalje kae Solinus da je jantar u poetku nepreraen i da je na njemu kora drveta, da ga ima i u Indiji, ali u Germaniji najvie i to najbolje kvalitete.821 Plinije navodi Piteja (Pytheas) koji je govorio da jantar dolazi od Gutona, germanskog naroda koji stanuje u nizinama oceana po imenu Metuonis koje obuhvaaju prostor od 600 stadija. Odatle je udaljen jedan dan putovanja brodom otok Abal. Tu naplavljuju valovi jantar s ledenog mora u proljee, a stanovnici ga koriste umjesto drveta za vatru i prodaju na njihove susjede Teutone. Njemu je vjerovao i Timaj, ali je otok nazivao Bazileja.822 Dalje Plinije kae da jantar nastaje na otocima sjevernog oceana, da ga Germani nazivaju glezum i da je zbog toga rimska vojska s kojom je Cezar izvodio vojne operacije nazivala jedan od otoka Glezarija a koji su barbari nazivali Austeravija. Jantar se stvara od tekue srike crnogorinog drvea kao guma kod treanja i smola kod Pinija koja izlazi zbog prevelike koliine vlanosti. Nakon smrzavanja ili u toku vremena ona se skrutne te je izbacuje more iz otoka kad se podignu valovi i nosi
"in Germanicum mare sparsae Glaesiae, quas Electridas Graeci recentiores appelavere, quod ibi electrum nasceretur". Plinius. Nat. hist. 4. 313 Solin, 20,9. Griechische und lateinische Quellen..., S. 369. 819 Solin, 20,9. Griechische und lateinische Quellen..., S. 369. 820 Solin, 20,11. Griechische und lateinische Quellen..., S. 369. 821 Solin, 20,13. Griechische und lateinische Quellen..., S. 369. 822 "Pytheas Gutonibus, Germaniae genti, accoli aestuarium Metuonidis nomine spatio stadiorum sex milium; ab hoc diei navigatione abesse insulam Abalum; illo per ver fluctibus advehi et esse concreti maris purgamentum; incolas pro ligno ad ignem uti eo proximisque Teutonis vendere. huis et Timaeus credidit, sed insulam Basiliam vocavit". Plinius, Naturalis historiae 37, 35-36.
817

ga na odreene obale. Jantar se okree lagano i tako brzo u vodi pa se ini da se u plitkoj vodi zabrtvi a ne da lei.823Za nas je najvaniji navod kad Plinije kae da Germani dovoze jantar u provinciju Panoniju, a odatle su ga irili Veneti koje su Grci nazivali Eneti jer su ivjeli u oblinjoj Panoniji i na Jadranskom moru.824 Gdje je bila ta oblinja Panonija govori Plinije dalje kad kae da je od panonskog mjesta Karnuntuma 600 milja (888 km) udaljena obala Germanije odakle se uvozi jantar.825 Mjesto Carnuntum se nalazilo istono od Bea a to je dananje mjesto Petronell na Dunavu. Tu je bila granica izmeu Panona i Germana.826 Strabon spominje Venete koji su ivjeli bili na rijeci koja dolazi iz Alpa a plovna je 1200 stadija (220 km) do grada Noreje.827 On ne navodi ime te rijeke ali je to rijeka Drava jer ona izvire u Alpama u Italiji i na njoj se nalazio grad Noreja, dananje mjesto Neumarkt u tajerskoj, dokle je Drava u antiko vrijeme bila plovna.828 K. Gutzwiller navodi da se jantar dovozio do 800. pr. Kr.,829 ali Plinije govori da je u njegovo vrijeme ivio rimski plemi kojega je Julijan poslao da kupi jantar. Julijan je bio organizator gladijatorskih igara za vrijeme Nerona (S4.-68.). Taj je plemi obiao sva vanija trgovaka mjesta i obale i donio toliku koliinu jantara da su ak uzlovi mrea, koje su sluili za zatitu carske cirkuske loe od divljih zvijeri bili ukraeni jantarom, a njime se ukraavalo i oruje i odar ubijenih gladijatora te itav pribor kako bi uveli promjene u dnevnom slavlju. Jedan gomolj jantara najvee teine koji je donio navedeni plemi je iznosio 4,5 kg. 83

Plinius, Naturalis historiae 37,43. "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". Plinius Secundus, Naturalis historia 37,43. Ausgabe R. Knig. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1994. XXXVII/43. 825 "DC M p. fere a Carnunto Pannoniae abesse litus id Germaniae, ex quo invehitur" Plinius 37,45 826 "Panonica hiberna Carnunti Germanorumque ibi confinium". Plinius, Naturalis historiae 4,80. 827 Strabo 5,1,8 - Griechische und lateinische Quellen zur Frhgeschichte Mitteleuropas. I von Homer bis Plutarch. Berlin 1988., S. 229. 828 Marevi, l, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb 2000., str. 2053. 829 Gutzwiller, K., Hirtentum, Alpenwirtschaft und Handelsverkehr ber die Alpen in der Pfahlbauzeit. Koblenz/Schweiz 1936. S. 4. 830 Plinius, Naturalis historiae, 37,45-46.
824

823

180
Zbog trgovine jantarom je nastalo i miljenje da rijeka Dunav utjee u Jadransko more. Skilaksov Periplus spominje u 20. pogl. uz Venete, Istre 831 i rijeku Istros (Dunav): "Poslije Veneta su Istri i rijeka Istros". Vie antikih pisaca je pisalo da je rijeka Dunav utjecala u Jadransko more. Pomponije Mela je rekao za rijeku Pad da s toliko snage utjee u Jadransko more da i u moru zadri svoje korito. S istarske strane dolazi rijeka Dunav te prihvaa rijeku Pad - "...ex adverso litore Histriae eodem impetu profluens Hister amnis".832 Kornelije Nepos je rekao da je Istra dobila ime od rijeke Ister koja se nazivala i Dunav a utjee u Jadransko more nasuprot rijeci Pad.833 Plinije Stariji je prigovarao Neposu da je krivo tvrdio da je Istra dobila ime od rijeke Ister koja utjee u Jadransko more i da ta ista rijeka Ister nasuprot ua rijeke Pad zaslauje more strujom slatke vode koja dolazi iz protivnog smjera, ali ni jedan rukav rijeke Dunava ne utjee u Jadransko more.834 No Plinije govori ipak o podzemnom rukavu rijeke Dunava koji utjee u Jadransko more.835 Ako se vratimo natrag na kulturu jantara, ta je kultura uz kulturu sojenica jedan od bitnih dokaza autohtonosti Slavena na srednjem Podunavlju i najbolji dokaz da su nosioci te kulture bili Veneti odnosno Slaveni jer nam to potvruje Plinije. Kultura jantara nije ila samo od Dunava do Jadranskog mora nego i od Dunava rijekom Moravom i Vardarom do Egejskog mora, pa se mora govoriti o Venetima, odnosno o Panonima od Dunava do Jadrana i Dunava do Vardara.

181

3. Kultura arnih polja

Kultura arnih polja je spaljivanje pokojnika i polaganje pepela u urne ili u jamice duboke 50 cm ispod zemlje s humcima ili bez humaka. Kultura arnih polja datira u vrijeme bronanog doba 2.500. do 700. pr. Kr., a nositelji te kulture su Veneti odnosno Slaveni. Mi emo se ovdje osvrnuti na vrste i datiranje kulture arnih polja, na kratki pregled nalazita u srednjem Podunavlju, na pitanje podrijetla kulture arnih polja i dokaz kontinuiteta materijalne i duhovne kulture u srednjem Podunavlju. Tabela arheolokih formacija 1. Paleolitik 1.1 Staro kameno doba (Protolitik) 1.2 Srednje kameno doba (Miolitik)

Ledeno doba

60.000 - 20.000 posljednje meuvremeno ledeno doba 14.000 - 6.000 posljednje ledeno doba

Liguri i Veneti 2. Neolitik/Mlae kameno doba 6.000-2.500 kultura sojenica 3. Bronano doba 2.500-700 kultura ara 4. Starije eljezno doba (Hallstatt) 900-500 5. Mlae eljezno doba (Latene) 400-50 H. Mller-Karpe dijeli kulturu arnih polja na etiri grupe, i to: Schnfelder grupa (Altmark, oko Magdeburga u Njemakoj), luika kultura, bavarska kultura koja se naziva Urnenfelderkultur i panonska kultura.836 Neki su arheolozi navodili bavarsku i luiku kulturu koja se naziva Urnenfelderkultur i na podunavskom podruju kulture arnih polja. Drugi autori dijele Urenenfelderkultur na zapadnu granu koja se pojavljuje u jugoistonoj Njemakoj kao luika kultura u ekoj i Slovakoj kao knovicska, milovaka, i veletska kultura, i junu u Maarskoj Val kultura te u sjeveroistonoj Hrvatskoj kao Dalj kultura.837 Kao to smo gore naglasili, kultura arnih polja se pojavljuje u Europi u vrijeme bronanog doba, tj. u vremenu izmeu 2.500. do 700. pr. Kr. .
836 837

831 332

Sui, M., Odabrani radovi..., str. 256. Pomponius Mela. De Chorographia. Ausgabe K. Brodersen. Darmstadt 1994.11/63. 833 "Histriae, quam cognominatam a flumine Histro, in Hadriam effluente e Danuvio amne eodeque Histro ex adversum Padi fauces". Cornelius Nepos. Kurzbiographien und Fragmente. Erlangen 1952. II. Exempla 20. 834 "Histriae, quam cognominatam a flumine Histro, in Hadriam effluente e Danuvio amne eodeque Histro exadversum Padi fauces, contrario eorum percussu mari interiecto dulcescente, plerique dixere falso, et Nepos etiam Padi accola; nullus enim ex Danuvio amnis in mare Hadriaticum effunditur". C. Plinu Secundi. Naturalis historiae. Darmstadt 1985. HI/127. 835 C. Plinu Secundi. Naturalis historiae. 9,53.

Mller-Karpe H., Einfhrung..., str. 49. Mller.Karpe, H., Beitrge zur Chronologie der Urnenfelderzeit nrdlich und sdlich der Alpen 1959. Nachdruck 1970.

182
Tomii kae da se na velikim prostranstvima srednje Europe, a posebice unutar Karpatske kotline, oblikovala snano izraena materijalna kultura populacije koja je pokojnike spaljivala i pohranjivala u prostrana ravna grobna polja sa arama. Tu kulturu stavlja . Tomii unutar dravskodunavsko-savskog meurjeja u vremenski okvir od poetka XIII. do svretka VIII. stoljea pr. Kr.838 . Tomii govori o kulturi arnih polja u okolici mjesta Rastoke u opini Jastrebarsko za vrijeme bronane kulture od 2000. do 1000 pr. Kr., a kod mjesta Krupae, isto u opini Jastrebarsko je jo 1897. pronaeno manje groblje sa kulturom arnih polja.839 Kultura arnih polja se pojavljuje na podruju Hrvatskog zagorja kod mjesta Bojano u opini Klanjec i u Sesvetskom prigorju,840 u opini Zlatar-Bistrica kod mjesta Lobor841 te u podruju starog grada Krapine,842 nadalje u selu Struga kod Ludbrega,843 Podrute kod Novog Marofa844 i Makovcu kod Klanjca.845 Na Kalniku je takoer pronaena kultura arnih polja koju je obradila K. Vinski-Gasparini.846 . Tomii govori, da su mnogobrojne ostave kulture arnih polja otkrivene uz tokove Drave, Dunava i Save, posebice od vremena 1230. do 1100. godine pr. Kr. Tu je pronaeno oko dridesetak ostava kulture arnih polja iz tzv. zapadne skupine meurjeja Drave, Dunava i Save.847

183
U srednje bronano doba u podruju Bijelog Brda, Sarvaa, Aljmoa i Dalja su otkriveni grobovi s paljevinama iz bronanog doba.848 U okolici Vinkovaca kod mjesta Nutar pronaena je kultura polja sa arama.849 U vrijeme kasnog bronanog doba dokazana je nazonost nositelja kulture arnih polja u Sarvau kod Osijeka, koja pripada grupi Dalj.850 Tu pripada i mjesto Bervaci kod Slavonskog Broda.851 U novije vrijeme otkrivena je kultura arnih polja u mjestu Buetini kod Virovitice. K. Vinski-Gasparini govori o pet zatvorenih cjelina unutar kulture arnih polja u kontinentalnoj Hrvatskoj, koje se smjenjuju u kronolokom slijedu od XIII. do svretka VIII. stoljea pr. Kr., a od kojih se tri grupe: Virovitica, Zagreb i Velika Gorica pojavljuju na podruju sjeverozapadnog dijela Hrvatske.852 Vinski-Gasparini navodi dalje da se tijekom starijeg eljeznog doba u savsko-dravskom meurjeju, od jugoistonog predalpskog do jugozapadnog panonskog prostora, pojavljuje kultura gdje se spaljeni pokojnici zakapaju pod zemljane humke. Takve nekropole su otkrivene u varadinskoj Podravini, u Meimurju i u Poekoj kotlini.853 U biti moemo govoriti o kulturi arnih polja u cijelom podruju porjeja rijeke Drave i Save gdje su bili Veneti i Panoni a isto tako i dalje u Istri i Dalmaciji. M. Sui kae da je ustanovio da je za ue rijeko podruje osobito znaajno irenje nositelja kulture grobnih polja sa arama. "Nositelji te kulture prodrli su i na tlo Istre i tu izazvali osjetan prekid kontinuiteta, pa je u kulturi eljeznog doba Histra kao i susjednih Veneta, ugraena i komponenta kulture arnih polja".854 Zdenko Vinski je tvrdio da kasnoantika batina u grobovima ranog srednjeg vijeka dokazuje kontinuitet autohtonog etnikog elementa na irem podruju bivih rimskih provincija, a osobito u krajevima rimske
Tomii, ., Panonski..., str. 235. Isto., str. 206. 850 Isto., str. 235. 851 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 109. 852 Isto Vinski-Gasparini, K., Kultura polja sa arama...., str. 551. i d.; Tomii, ., Panonski Periplus, str. 17. 853 Isto, Tomii, ., str. 17. 854 Sui, M.m Odabrani radovi..., str. 456.
849 :48

Tomii, . Panonski Periplus..., str. 16. Tomii, ., Panonski periplus..., str. 36; Brunmid, J., Groblje sa urnama u Krupaama kod Kraia u Hrvatskoj, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva, Nove serije, sveska III., 1898., Zagreb 1898./99., 137.-143.; Vinski-Kasparini, K., Prethistorija jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo, 1987. 840 Pavii, L, Rezultati probnih iskopavanja na prethistorijskoj gradini piak u Bojanom, Prilozi 5/6 (1986.-1987.), Zagreb, 1987., 5.-23. 841 Tomii, ., Panonski...str, str. 50 842 Isto, str. 98. 843 Vinski-Gasparini, K., Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar 1973., str. 73., 102., 105. 344 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 111. 845 Mller-Karpe, H., Beitrge zur Chronologie der Urnenfelderzeit nrdlich und sdlich der Alpen. B. 22. Text. Berlin 1959. SA. 107. Anm. 1. 846 Vinski-Gasparini, K., Keltsko-latenska kultura u Slavoniji i Srijemu, Acta Musei Cibalensis (Vinkovci), 1970., T. 4., 12, T. 20., l, T. 46., 1-3, 7 i T. 47., 2-4. 347 Tomii, Z., Panonski..., str. 140.
839

838

184
Dalmacije, i to sve do VII. st.855 On kae "Novija su arheoloka istraivanja pokazala da mnoga groblja VII. i VI. st. sa svojim kulturnim inventarom na alpskom i predalpskom tlu, naroito u Istri, u rimskim provincijama Dalmatia, Pannonia, Moesia itd., de facto pripadaju starosjedilakom stanovnitvu".856 Kad M. Sui govori o nekropolama u Ninu, onda spominje grobove s incineracijom.857 Na drugom mjestu navodi da je i kod Japoda vladao obred pokapanja incineracije.858 Kultura arnih polja je otkrivena u Hercegovini u mjestu Krehin Gradac kod itluka,859 na rijeci Uni kod mjesta Ripa i Jezerine, opina Biha,860 u Donjoj Dolini, opina Bosanska Gradika,861 nadalje Babin Potok kod Viegrada, Kulen-Vakuf kod Bihaa,862 Teanj863 i naravno Glasinac.864 Zdravko Mari govori jasno o kulturi arnih polja kod Dezidijata na gornjem i srednjem toku rijeke Bosne. U vezi s time je naglasio V. Pakvalin da kultni spomenici s podruja Dezidijata, ukazuju da je dezidijatski teritorij bio ipak pod jaim utjecajem Podunavlja.865 to se tie pokapanja na podruju Dezidijata naglaava V. Pakvalin, na Stupu (Ilida) imamo tragova obreda incineracije koji sigurno pripadaju domaem dezidijatskom stanovnitvu. Neke od nalaza kulture arnih polja moemo ovdje navesti u Srbiji, kao u Adaevcima kod Sida,866 u Konjuima,867 Surinu kod Zemuna868 i kod Vince.869
Vinski, Z., Kasnoantika batina u grobovima ranoga srednjega vijeka kao injenica i kao problem. Materijali I., VI. kongres areheologa Jugoslavije, Ljubljana, 1963., izdanje Beograd 1964. 856 Vinski, Z., Epoha seobe naroda, u knjizi Rani srednji vijek, ed. Prosveta Beograd, Spektar Zagreb, Prva knjievna komuna-Mostar, 1980, s. 24: Mui, L, Hrvati i autothtonost., Zagreb 1998., str. 219. Bilj 527. 857 Sui, M., Nin u Antici, u: Nin - Problemi arheolokih istraivanja, Zadar 1968., str. 50. 858 Isto, Sui, str. 186. 859 Mller-Karpe, H., Beitrage..., S. 129. 860 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 122. u. 130. 861 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 122. 862 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 128. 863 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 114. 864 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 122. 865 Sergejevski, D., Spomenik /LXXVII/1934, 28, 29. - V. Pakvalin na dj. str. 213. Bilj. 176. 866 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 128. 867 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 107. 868 Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 119.
855

185
Kad se govori o podrijetlu kulture arnih polja, potrebno je spomenuti da je bilo autora koji su mislili da najstarija kultura arnih polja vue podrijetlo iz Luica u jugoistonom dijelu dananje Njemake, pa se iz toga izvodio zakljuak da je tu kolijevka i pradomovina zapadnih Slavena. To su naroito prihvatili slovenski znanstvenici J. avli i Matej Bor. Neki su njemaki autori ustali protiv toga te su smatrali da su nosioci ove kulture bili Iliri iz Podunavlja. G. Kossina je smatrao da luika kultura stoji u povezanosti sa sjevernoilirskom kulturom.870 ini se da se njemakim autorima pridruio i Aleksandar Stipevi kad kae: "Meu teorijama o podrijetlu Ilira veliku popularnost kako meu lingvistima tako i meu arheolozima imala je sve donedavno teorija o Ilirima kao tvorcima tzv. kulture arnih polja (Urnenfelderkultur), posebno onog njenog ogranka koji arheolozi nazivaju luikom kulturom".871 On naglaava da su tvorci kulture arnih polja bili Protoiliri, ali da su se najranija sjedita tih Protoilira nalazila na podruju Luica u dananjoj istonoj Njemakoj, da su se ti Protoiliri u eljezno doba razvili Iliri, odakle se oni ire Europom i dolaze na Balkan gdje je izazvana dorijska ili egejska seoba.872 U ovim navodima je A. Stipevi bio sigurno u zabludi jer Homer ne poznaje Ilire u XII. st. pr. Kr., ali zato poznaje Panone i Venete. Ako bi Iliri stvarno prouzroili egejsku seobu, sigurno je da bi ih Homer morao spomenuti u trojanskom ratu, ali od toga nikakva traga. Osim toga ni jedan antiki pisac ne spominje Ilire u meurjeju Save i Drave gdje su bili Panoni. ini se da objektivni promatra mora ustanoviti da nosioci kulture arnih polja pa prema tome i luike kulture, nisu nikada mogli biti Iliri ili Protoiliri nego samo Veneti ije je podrijetlo bilo u Panoniji, gdje se pojavljuju sa kulturom sojenica, jantara i arnih polja. Time potvrujemo nauku J. Kostrzewskog da su nosioci arnih polja luike kulture mogli biti samo Veneti,873 ali njihova pradomovina nije bila u Luici nego u srednjem Podunavlju. Takoer moramo priznati B. F. v. Richthofenu da je seoba luike kulture bila s juga, ali njezini nositelji
Mller-Karpe, H. Beitrge..., S. 106. Kossina, G., Zur lteren Bronzezeit Mitteleuropas, Mannus IV, S. 173-185. 871 Stipevi, A. Iliri. Zagreb 1991., str. 16. 872 Stipevi, A. Iliri. Zagreb 1991., str. 16. 873 Richthofen B.v.Gehort Ostdeutschland zur Urheimat der Polen? Danzig 1929.
870 869

186
nisu nikada bili Iliri nego Veneti iz Panonije. Neki elementi materijalne kulture, koji su pronaeni u gornjoj Luici, nalaze se ne samo u Bavarskoj i ekoj nego i u Moravskoj, Maarskoj, donjoj Austriji, pa ak i Hrvatskoj i u Bosni.874 Ovaj redoslijed mora ii obratnim putem od srednjeg Podunavlja prema sjeveru. U srednjem Podunavlju se mogu dokazivati samo Veneti i Panoni, tj. Slaveni koji se ovdje pojavljuju ve 5000 godina pr. Kr. s gradnjom sojenica, na jezerima izmeu Dunava i Tise, Dunava i Vardara, Dunava i Jadranskog mora. Iz dosadanjih povijesnih istraivanja nije se moglo dokazati da bi Veneti nakon trojanskog rata 1184. pr. Kr. doli u jugoistoni dio dananje Njemake, gdje nalazimo luiku kulturu, ali se ini da arheoloki dokazi to potvruju. Slinosti keramikih posuda u sedmom sloju kod iskopina Troje upuivala je na bronane tipove i stil keramike luike kulture875 pa nam je to jedan od dokaza da se dio Veneta nakon Trojanskog rata mogao spasiti u jugoistonom dijelu dananje Njemake, u Luici. Time se dokonavaju rasprave koje je zapoeo poljski znanstvenik J. Kostrzewski876 u 30. godinama prolog stoljea. On dodue ima pravo da su nosioci luike kulture bili Slaveni, ali Luica nije nikada bila kolijevka i pradomovina zapadnih Slavena jer Slaveni u Luicu dolaze istom nakon trojanskog rata, kamo su doli iz Panonije. Njemaki znanstvenik Oskar Paret kae da se istraivanjem tla dolo do spoznane da poznata kultura arnih polja (Urnenfeldkultur) iz kasnog bronanog doba potjee iz istone srednje Europe, dakle od istoga stanovnitva od kojeg su dijelovi iz podruja Dunava ili u Italiju, Grku, Malu Aziju i Palestinu.877 Odatle je zapoela i dorijska ili egejska seoba.

187
O. Paret navodi dalje da u Maloj Aziji najstariji slojevi u Troji s obzirom na nain gradnje i keramiku pokazuju utjecaj dunavskog podruja.878 Na koje je podruje mislio Herodot kad spominje Venete u Iliriji,879 na ono u Iliriji u sjevernim podrujima dananje Albanije ili na itavo podruje zapadnog Podunavlja, to ne moemo znati, ali se ini da su historiari grijeili kad su misliili da su Veneti neko ilirsko pleme.880 Arheoloke paralele s arheolokom kulturom arnih polja u srednjem Podunavlju su pokazale da su ovo najstariji tragovi kulture arnih polja. Odavde se iri ta klutura prema istonim Alpama gdje je pronaena kultura arnih polja u mjestima Rue, pure, Sv. Benedikt (promijenjeno u Drvanje), Pobreje kod Maribora, u samom Mariboru, u Hajdini i ermoiu kod Ptuja, Gornji log kod Litije, Sv. Janez kod Tomilja, Cerovec, ermonjice i Jurka vas kod Novog mesta, nadalje na Ljubljanici kod Ljubljane.881 Tono datiranje ove kulture arnih polja nije odreeno, ali se stavlja u mlae doba kulture arnih polja.882 To znai u vremenu oko 2500. godina pr. Kr. Odavde se iri ta kultura preko Alpa u eku, Bavarsku i Luicu i dalje prema istoku u Karpate. Ruski i ukrajinski arheolozi govore o kulturi arnih polja u Karpatima i o najranijim grobnim humcima koji se odnose na vrijeme od VII-VIII. st. Jedan je grobni humak pronaen u ervenevu u zakarpatskoj oblasti, gledano s istone strane. Iskopine su vrili u 30-tim godinama XX. st. J. Jankovi, a u 60-tim S. I. Penjak.883 U svim grobnim humcima je pronaena incineracija: "Bo ".884 Urne koje su se mogle slijepiti bile su okruglog tipa, one su imale najiri otvor u sredini. Drugi je grobni humak pronaen u ernovki u Novoselckom rajonu, Cernovske oblasti.885 Visina humaka je bila do 0,5
"In Kleinasien zeigt schon die lteste Schicht von Troja in den Bauformen und der Tonware Einflsse vom Donaugebiet". Paret, 0., Das neue Bild der Vorgeschichte. Stuttgart 1946. Str. 146 879 Herdovt. Historien. Ausgabe H. W. Haussig. Stuttgart 1955. V/9. 880 Isto, avli, J.,- Bor, M. Unsere Vorfahren, S. 30. 881 -Mller-Karpe, H., Beitrge zur Chronologie der Unrenflederzeit nrdlich und sdlich der Alpen. Berlin 1959., S. 279.-283.
882
883 878

874

875

876 877

Ebert, M., Vorgeschichtliche Forschungen. B.I., Heft 3. Die ltere Bronzezeit in Schlesien. Berlin 1926. S. 82. Richthofen B. F.v. Vorgeschichtliche Forschungen. B. I. Heft 3. Die ltere Bronzezeti in Schlesien. Berlin 1926., S. 127. Richthofen B.v.Gehort Ostdeutschland zur Urheimat der Polen? Danzig 1929. "Gehen wir zurck nach Mitteleuropa, so ist dort die durch die Bodenforschung bekanntgewordene Urnenfelderkultur der Sptbronzezeit als Kultur einer aus dem stlichen Mitteleuropa eingewanderten illyrischen Bevlkerung erkannt worden, also derselben Vlkergruppe, von der sich Teile vom Donauraum aus nach Italien, Griechenland, Kleinasien und Palestina gewandt hatten". Paret, 0., Das neue Bild der Vorgeschichte. Stuttgart 1946. Str. 143.

C. . I . . - AR, 5., 1968, c. 596-600. , . . ..., c. 596.-600. 885 , . ., . 1980., . 331.

Isto, str. 116.

188
m. Ostaci kremacije nalazili su se po strani razmjeteni ispod nasipa na staroj gradini. Ovapnjene kosti, pepeo i ugljen sve je bilo usuto u plitke jamice. U svakom grobnom humku su se nalazile dvije ili tri pogrebne jamice. Kad V. V. Sedov govori o Hrvatima u Karpatima, onda naglaava da obred sahrane u oblasti Hrvata nije oevidno prouzrokovao rasporstranjenost: .886 U podruju Podnjestrovlja se ukapaju pokojnici prema utjecaju Volinjana. Kod Ugoroda na granici Gologova bila su pronaena dva humka s kremacijom: , c .887 Ova su istraivanja pokazala da se kod kulture arnih polja mora govoriti o najstarijem vremenu u srednjem Podunavlju iji su nosioci bili Veneti i Panoni odnosno Slaveni. M. Zaborowski je tvrdio da kultura arnih polja - incineracija pripada Venetima odnosno Praslavenima.888 M. Sergi smatra incineraciju protoslavenskom kulturom sahranjivanja.889 Talijanski venetolog G. B. Pellegrini je ubrajao Venete u Slavene,890 a G. Devoto je tvrdio da se narodno ime Veneti moe jedino zamijeniti terminom "nositelji kulture arnih polja".891 Prema tim navodima bi se kultura arnih polja trebala datirati mnogo ranije nego tek u bronano doba. Kultura arnih polja u srednjem Podunavlju govori za autohtonost Veneta i Panona odnosno Slavena jer se ona najranije spominje u tom podruju. Zbog toga je Zaborowski smatrao da je pradomovina Slavena upravo u srednjem Podunavlju.892 Kultura arnih polja je dokazana ve od vremena mlaeg kamenog doba.893 To znai izmeu 6000-2500 godina pr. Kr. Pozivajui
886 887

189
se na Zdravka Marica894 kae eljko Tomii da se indoeuropskim etnikim skupinama treba traiti ishodite u srednjem Podunavlju, a zasebno promatrano, one na panonskom prostoru koje se dovode u vezu s Panonima sudjelovale su i u pokretanju valova velikih egejskih seoba.895 O. Paret polazi od pretpostavke da je Dorijska seoba ili egejska seoba u XII. st. pr. Kr. bila prouzroena velikim promjenama klime, jer je stanovnitvo koje je ivjelo u porjeju Dunava i Tise na vodi u sojenicama moralo naputati svoje domove i traiti nove vode zbog sue.896 . Tomii govori o "autohtonim plemenima Panona".897 Ako on govori o autohtonim plemenima Panona, onda bi morao govoriti i o autohtonim plemenima Veneta jer su Panoni bili Veneti odnosno Slaveni.

4. Podunavske arheoloke kulture

Dok nam je kultura sojenica i kultura arnih polja pokazala da su nosioci tih kultura bili Veneti odnosno Slaveni, postavlja se pitanje moe li se i iz ostalih arheolokih kultura u srednjem Podunavlju zakljuiti na etnitet. Prije nego to odgovorimo na to pitanje, potrebno je dati kratak pregled arheolokih kultura koje se pojavljuju u podunavskom podruju. Prema navodima O. Menghina podunavski kulturni krug nosi to ime s potpunim pravom, jer postoji svuda gdje protjee Dunav, a ni jedna rijeka koja dolazi sa strane ne ulazi u neko drugo kulturno podruje. 898 Taj je kulturni krug proiren jo daleko preko toga velikog podruja. Pripada mu itava juna Njemaka pa ak dodiruje i jugoistonu Belgiju.

, .., ..., c. 126. , .., BoCT04Hbie..., c. 126. 888 Zaborowski, M., Origine des Slaves, u: Bulletins et Memoires de la Societe d'Antropologie de Paris. 15.XII 1904. 671-720. 889 Sergi, M. Aru et Italici, 1898. 134. 890 Pellegrini, G.B., A.L. Prosdocimi, La lingua venetica HI, Padua 1967.; Rotkovic, R. Odakle..., str. 320. 891 Devoto, G., Origini indeeuropee. 1962., str. 194.; Rotkovic, R. Odakle..., str. 320. 892 Zaborowski, M., Origine des Slaves, u: Bulletins st Memoires de la Societe d'Anthropologie de Paris. 15.XII 1904. 671-720. 893 "Totenverbrennung, seit der Jungsteinzeit nachgewiesen". Mller-Karpe H., Einfhrung in die Vorgeschichte. Mnchen 1975., str. 49.; Isti,

Handbuch er Vorgeschichte. B. II. Jungsteinzeit. Mnchen 1968. S., 366. Mari, Z., Problem sjevernog graninog podruja Ilira. Simpozijum o teritorijalnom i hrnolokom razgranienju Ilira u praistorijsko doba. Posebna izdanja Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (Sarajevo), str. 68 i. d., 186 i d.; Tomii, ., na dj. str. 16. 895 Vinski-Gasparini, K., Kultura polja sa arama sa svojim grupama. Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV. Sarajevo, 1983., 547.-648-S49. 896 Pert, O., Das neuei Bild der Vorgeschichte, Stuttgart 1946. S. 136. 897 Tomii, ., Panonski periplus., str. 19. 898 "Der donaulndische Kulturkreis fhrt diesen Namen mit vollem Rechte. Denn nirgends, wo die Dunau durchfliet, fehlt er und keiner ihrer Seitenflsse reicht in ein anderes Kulturgebiet hinein". Menghin, O. Weltgeschichte der Steinzeit, Wien 1931. S. 369.
894

190

191

U srednjoj Njemakoj se mogu nai njegovi tragovi gotovo svagdje.899 Taj kulturni krug ide preko june Poljske i Ukrajine sve do Dnjepra.900 O. Menghin je podijelio podunavske arheoloke kulture na linearnu keramiku kulturu, kutnu vrpastu keramiku kulturu, lengyelnu keramiku, junu vrpastu keramiku i istonu vrpastu keramiku kulturu. Linearnu keramiku kulturu je podijelio na zapadnu i istonu a dijelili su ih Bijeli i Mali Karpati. Zapadna grupa pripada linearnoj keramikoj kulturi u uem smislu. Ona se moe podijeliti u rani, srednji, i kasni stupanj. Prva se susree u ekoj, Donjoj Austriji, leziji i zapadnoj Poljskoj, druga u ekoj i junoj Njemakoj, a trea u junoj i srednjoj Njemakoj. Istonoj grupi pripada zselika kultura prema mjestu Zselic na Blatnom jezeru koja se pojavljuje u Slovakoj i Maarskoj a bukksika kultura u gorju Biikk. Iz mlaeg kamenog doba potjeu nalazi u maarskom mjestu Lengyel u okrugu Tolna prema kojoj je nastala arheoloka lengyelicka kultura.901 Radi se o podruju izmeu Blatnog jezera i rijeke Drave, ali se ta kultura iri i izmeu Dunava i rijeke Save sve do Alpa, odavde u dojiju Austriju, a vjerojatno preko Dunava u Slovaku, Moravsku, eku, leziju, pa ide dalje Dunavom do istone Bavarske. Tu se nalazi po navodima o. Menghina najstarija keramika toga podruja.902 Lengyelicku kulturu u zapadnoj Maarskoj zamjenjuje nova vuedolska i ljubljanska kultura, ija je ua domovina bila u Sloveniji sve do istone Slavonije.903 Te se kulture javljaju na prijelazu neolitika na bronano doba od 2000. do 1700. pr. Kr.

5. Kontinuitet stanovnitva
Najnovija arheoloka istraivanja pokazuju posebno otkriven fenomen o postojanju kontinuiteta antike batine u srednjem Podunavlju. I doseljavanje Slavena u VI. i VII. st. dokazuje da ti doljaci nisu bili neki Neoslaveni koji bi se razlikovali od starosjeditelja, nego su pripadali istoj materijalnoj i duhovnoj kulturi starosjeditelja, a to dokazuje kontinuitet starosjeditelja i doljaka. . Rapani istie, da rane provale i naseljavanje Hrvata u sredinjem dijelu istone jadranske obale nije izmijenilo ni bit ni organizaciju gradskog ivota ni njezine oblike.904 To znai da je u ovom podruju bilo Hrvata starosjeditelja koji su se lako stopili s Hrvatima iz dijaspore, jer su bili istog podrijetla i istog jezika. ini se da se ovaj fenomen ponavlja i kod drugih junoslavenskih naroda. Slino utvruje i S. Gunjaca na primjerima antikih topografskih naziva za koje kae da su se do danas zadrali u regiji dalmatinskog kopna, to nikako ne bi moglo biti preuzeto da je bilo iskorijenjeno staro stanovnitvo na kopnu dananje Dalmacije.905 U to se vrlo lijepo uklapa i navod R. Marica da su se antika imena rijeka kao Sava, Drava, Drina, Timok te planina Durmitor, Vizitor kao i gradova Solin, Skolje, Duklja, u oblasti Dalmacije, itd. sauvali do danas.906 Antropolokim kontinuitetom stanovnitva se naroito bavio ivko Miki za kojega kae I. Mui da je "jedini do sada u znanosti junih Slavena koji se profesionalno bavi antropologijom i da njegova istraivanja pokazuju kontinuitet stanovnitva na nekadanjem teritoriju rimske provincije Dalmacije".907 Moda bi trebali ispraviti I. Muia samo u tome da Dalmacija nikada nije bila rimska provincija, nego su Rimljani Dalmaciju opljakali i kolonizirali. Takoer treba ispraviti i Ivu RendiMioevia da se iz znanstvenih istraivanja ivka Mikia ne smije nikada zakljuiti "da smo mi potomci drevnih stanovnika Ilirika",908 jer su Veneti i

"Er ist aber auch noch weit ber dieses groe Gebiet hinaus verbreitet. Ganz Sddeutschland gehrt ihm an, und selbst das sdstliche Belgien wird von ihm berhrt. In Mitteldeutschland sind seine Spuren fast berall zu finden". Menghin, O., S. 369. 900 rjurcri sdpolen und die Ukraine geht er bis zum Dnjepr". Menghin, 0., S. 369. 901 Wosinsky, M., Das prhistorische Schanzwerk von Lengyel. Budapest 1888.-1890. 902 "zwischen Donau, Save und dem Alpenrande... befindet sich das Kerngebiet der Lengyelkultur, die die lteste Tonware in dieser Gegend zu sein scheint". Menghin, 0., Weltgeschichte der Steinzeit. Wien 1931. S. 58. 903 "im Sden des Plattensees die eingewanderte Gattungen von Vuedol und Leibach, deren engere Heimat von Krain bis ins stliche Slawonien reicht. Menghin, O., Weltgeschichte der Steinzeit. Wien 1931. S. 58.

899

Rapani, ., Istona obala Jadrana u ranom srednjem vijeku. Starohrvatska prosvjeta, sv. 15, god. 1985., str. 18.; Mui, L, Hrvati i autohtonost. Zagreb 1998., str. 218. 905 Gunjaca, S., Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. II. Zagreb 1973., str. 24-26, 68.; Mui, L, Hrvati i autohtonost.., str. 218. 906 Mari, R., Antiki kultovi u naoj zemlji. Beograd 1933., str. 115; Mui L, Hrvati i autohtonost..., str. 218. 907 Mui, L, Hrvati i autohtonost..., str. 207. 908 Rendi-Mioevi, L, Zlo velike jetre Povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba. Knjievni krug, Split 1996., str. 450.; Mui, I., Hrvati i autohtonost..., str. 208.

904

192

193

Panoni od Dunava do Vardara i od Dunava do Jadrana stariji od Ilira na ovim podrujima. U tom smislu kae i Ivan Mui: "Antropoloki kontinuitet na Balkanu je gotovo neobjanjiv ako se zanemari prevladavanje autohtonosti na tom teritoriju".909 Ova nam istraivanja pokazuju da svi znanstvenici bezuvjetno priznaju kontinuitet stanovnitva na srednjem Podunavlju, ali ne znaju kako bi nazvali to atohtono stanovnitvo. Upravo je to najvei nedostatak teorije kontinuiteta stanovnitva, ste se zanemaruje pitanje njihova etniteta. Sigurno je da su najstariji stanovnici Dinarskog poluotoka u jugoistonoj Europi bili Slaveni jer Armenska geografija navodi najstarije stanovnike Dalmate i Traane a pod Traanima 25 plemena Slavena.910

VI. Mitoloki dokazi autohtonosti Slavena

Mitoloki dokazi su vrlo vani radi etniteta, jer je svaki narod zadravao svoja boanstva pa i onda ako su bili osvojeni i ivjeli pod imenima svojih osvajaa. Tako su ve pod Traanima bila razliita plemena koja nisu pripadala traanskom etnosu, kojega kao etnosa moda nije ni bilo. Ta se tradicija ponavlja kod Ilira, Kelta i kasnijih velikih osvajaa. Zbog toga je vrlo vano naglasiti injenicu da je mitologija jedan od najveih putokaza za etniku pripadnost nekog naroda ili plemena jer osvajai nisu nikada silili osvojeni narod da napusti svoja boanstva i oblike svoga kulta. Svaki je narod imao svoje bogove i svoje sveenstvo koje je zadrao i onda ako je bio podvrgnut. S obzirom na kult boanstva u srednjem Podunavlju, odnosno od Dunava do Jadranskog mora, moe se govoriti o dva tipa kulta boanstava, jedan je isto slavenski, a drugi upuuje na orijentalni utjecaj, koji se pojavljuje nakon provale perzijskog plemena Sarmata preko Dunava u 1. st. po. Kr.

1. Slavenska mitologija
ime Batovi je vrlo dobro rekao da postoji kontinuitet kultnih mjesta iz prethistorije u Dalmaciji.911 L. Steindorff naglaava da se u podrujima Hrvatske moe nai tragova pretkranske religije. Zbog toga navodi jugoistono od Splita brijeg Perun, nazvan prema slavenskom glavnom bogu. Mokoica kod Dubrovnika je dobila ime prema eni Perunovoj koja se zvala Moko. Mali poluotok Veles kod Novog Vinodola podsjea na Perunova protivnika Velesa.912 Mjesto Veleevec imamo kod Zagreba, Velekovec kod Zlatar Bistrice, Velesovo u Sloveniji kod Kranja, Velesnicu kod Kladova u Srbiji, Velestovo kod Cetinja u Crnoj Gori, te Veles na Vardaru i Velestovo kod Ohrida u Makedoniji. U Srbiji postoji ime mjesta Perunika, to upuuje na slavenskog boga Peruna. Ova onomastika pokazuje da je slavenska mitologija kod junih Slavena bila ista i da se

911

912 909 910

Mui, L, Hrvati i autohtonost..., str. 208. Geographie de Corene D'apres de Ptolemee. Texte Armenien traduit en Frangais par le P. Arsene Soukry, Venise 1881. p. 20.

Batovi, ., - Otiri O., Tragovi ilirske kulturne batine u narodnoj kulturi naeg primorskog podruja. Godinjak Akademije nauka Bosne i Hercegovine, knj . XII, Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo, 1974, str. 256.-2S9. "Sdwestlich von Split liegt der Berg Perun, benannt nach dem slawischen Hauptgott. Mokoica heit nach Peruns Frau Moko. Der kleine Halbinsel Veles bei Novi Vinodol erinnert an Peruns mit dem Wasser verbundenen Gegener Veles". Steindorff, L., Kroatien vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Regensburg 2001., S. 25.

194

195

mora datirati jo u prethistorijsko vrijeme. Upravo nam ta mitologija svjedoi da su Slaveni bili autohotni u jugoistonoj Europi. Miljenje L. Steindorffa, da se boga Peruna esto kristijaniziralo pa je mjesto imena mjesta Perun dolo ime sv. Vida se ne moe prihvatiti, jer su tovanje sv. Vida donijeli sa sobom polapski Hrvati, gdje je prvotno postojao kult Verovita. . Tomii naglaava da se u blizini Rastoke kod Jastrebarskog nalazio toponim "Vidyna goricha". O tome toponimu kae . Tomii: "Taj znakoviti mjestopisni podatak upuuje na kontinuitet svetog mjesta. U vertikali imena prvo susreemo sv. Vida (sanctus Vidus), potivanje koje se proirilo po slavenskim gorama, na podruju zapadne crkve".913 Toponim jasno govori o staroslavenskom gromovniku koji je u mitolokom svijetu poznat pod imenom Sventovit.914 Na ove navode . Tomiia moemo rei da se tu zapravo radi o istom boanstvu, iji je kult bio rasprostranjen meu polapskim Slavenima i Bijelim Hrvatima u Polablju kao Sventovit, Svjatovit, Rugiae vithus, Rujewit, Herovit i Verovit. On je bio gromovnik i bog rata915 te najvei bog Slavena "Deo Deorum" kako ga naziva Sakso Grammatik.916 Helmold iz Bossaua kae da je bio bog u zemlji Rugijana, ali da je imao primat i kod ostalih Slavena.917 Njegovo glavno svetite se nalazilo kod polapskih Slavena u Arkoni na otoku Rgenu, gdje jo danas postoje ostaci toga svetita. Kult se vrio jednom godinje kao zahvala za jesenske berbe. Tu se donosila stoka za rtvovanje, a rtvovali su i krane. Ovaj se bog spominje i u staroekim glosama. Bog Svjatovit ili Verovit je odgovarao rimskom bogu Marsu.918 Ako dakle . Tomii govori o svetitu toga polapskog boga Svantovita ili Svjatovita u "Vidyna goricha" u blizini Rastoke u opini Jastrebarsko onda je to dokaz da su Slaveni u Polablju bili povezani sa Slavenima u

Panoniji, odnosno da su kult tog boga donijeli nakon franako-avarskog rata 791.-799., kad Bijeli Hrvati iz Polablja dolaze na jug. Prema bogu Verovitu imamo dananje mjesto Virovitica a prema imenu Rugijevitus imamo mjesta Rujevo kod Listie u Bosni i Hercegovini, Rujevac kod Dvora na Uni, Rujevac kod Ljubovije i Rujevica kod Sokobanje u Srbiji, Rujevica kod Pljevlja u Crnoj Gori, Rujevo kod Ozlja u Hrvatskoj. Kristijanizirano ime u obliku sv. Vida imamo mjesta sv. Vid kod Crikvenice, Sv. Vid-Dobrinjski i Sv. Vid-Miholjice na otoku Krku. U Bosni i Hercegovini postoje mjesta Vidovic, kod Oraja, Vidovii kod Bosanskog Grahova, Vidovii kod Visokog, Vidovo Selo kod Drvara, Vitina kod Ljubukog, Vitine kod Foe. U Hrvatskoj imamo imena mjesta prema sv. Vidu i to Vidovac Cesariki kod Gospia, Vidovci kod Poege, Vidovec kod Varadina, Vidovec Krapinski i Vidovec Petrovski kod Krapine, Vidovic na otoku Cresu. U Makedoniji postoji mjesto Vidovite kod Koana, a u Sloveniji Vidovica kod marja pri Jelah. U Srbiji su slijedea imena mjesta: Vidovac kod Knjaevca, Vidovaa kod Prokuplja i Vidovo kod Novog Pazara, Vitina na Kosovu. I. Mui je smatrao da je boanstvo Suantauit, Szuenteviti ili Zuantevith, odnosno Svantevit ili Suantavit nastalo mnogo kasnije tek nakon pokrtenja plemena Rugijana pa zakljuuje da se iz "Heimoldova izvora moe zakljuiti da Sventovit nije drugo nego sveti Vit, kojega su baltiki Slaveni pretvorili u poganskoga boga kad su otpali od kanstva".919 ini se meutim da je upravo obratno, da je od Svjetovita postao kranski sv. Vid. Njemaki znanstvenik K. Zeuss je protiv miljenja da bi polapski narod Rugijana poeo tovati sv. Vita, nakon to su ih benedktinici iz Corveya pokrstili. Kad su se opet vratili u poganstvo, poeli slaviti boga Swantewita.920 Kult poganskog boga Svantovita je mnogo stariji nego kult sv. Vita (muenik iz Sicilije iz 313.), kojega su kult poeli iriti benediktinci iz Corveya tek polovicom IX. st. Moe biti da su oni htjeli zamijeniti kult poganskog boga Svjatovita sa sv. Vitom kod pokrtenog naroda Rugijana, to samo potvruje da su Slaveni jo mnogo ranije tovali boga Svantovita nego sv. Vita, ali da bi poeli slaviti Svjatovita tek nakon polovice IX. st., to se ne moe prihvatiti. Ta su svetita u Hrvata sigurno starija od IX. st, jer su se oni iz Polablja doselili krajem VIII. st.,
919 920

913

Katii, R., Uz poetke hrvatskih poetaka, Biblioteka znanstvenih djela 70, Knjievni krug, Split 1993. (sv. Vid 63.); Tomii, ., n. dj. str. 40. 914 Isto, Tomii, ., str. 40. 915 "Verovito, qui Deus militae eorum fuit". Vita s. Ottonis, Acta Sanctorum Bollandiana. Jul. l, 442. 916 Saxo Grammaticus, Die ersten neun Bcher der dnischen Geschichte. Ausgabe H. Jantzen. Berlin 1900. 917 "Suantevit, deus terrae Rugianorum, inter omnia numina Slavorum primatum optinuit" Helmoldi presbyteri Bzoviensis Chronica Slavorum. Ed. H. Stoob. Darmstadt 1963. 2.12. 918 "Deo suo Verovito, qui lingua latina Mars dicitur". Vita s. Ottonis, Acta Sanctorum Bollandiana. Jul. l, 409.

Mui, I., Podrijetlo i pravjera Hrvata. Split 1991., str. 150. Zeuss, K., Die Deutschen und die Nachbrastmme. Heidelberg 1925. S. 35., Anm. 3.

196
tako da Svjatovit ili Verovit nema nita zajedniko sa sv. Vitom ili sv. Vidom. Jedino to moemo zakljuiti je mogunost da su se mjesta boanstva Svjatovita, nakon primanja kranstva poela nazivati po sv. Vidu. Ime mjesta Virovitice kako smo ve naglasili, upuuje na poganskog boga Verovita. Dananji dvorac Pejaevi je sigurno sagraen na starom kultnom mjestu boga Verovita gdje se nekada nalazila gradina. Na to upuuje opkopni kanal oko dvorca da je tu nekada bila voda a izmeu kopna i gradine je bio pomini most. Bijeli Hrvati u Polablju, koje su Franci nazivali Obodriti ili Abodriti, su slavili boga Radogosta.921 On je ^odgovarao rimskom bogu trgovine Merkuru. Polabljani su imali boicu ivu (Zhiva ili Siwa), koja je bila usko povezana sa Djevanom ili Dziewanom kod Dlugossa,922 a u staroekim glosama poistovjeena je Dijanom, Perunovom kerkom ili rimskom boicom Dijanom.

197
vrsta liburnskog broda.925 Ako je dakle na slici germanskog boanstva bila naslikana neka vrsta liburnskog broda, onda je to sigurno dokaz da su Slaveni iz Liburnije selili na sjever do Germana. V. Koak navodi da je do najvanijih spoznaja doao eki znanstvenik Jan Peisker koji je zastupao tezu iranskog podrijetla staroslavenske mitologije ija je glavna karakteristika zoroasterski dualizam s poganskim kultom dobrog i zlog boanstva.926 To potvruje i S. K. Saka kad kae da je ceh Jan Peisker dokazao "s vie od tridesetak primjera svetita dobromu i zlomu boanstvu s velianstvenim scenarijem: voda (jezero, zaton ili rijeka); njoj s lijeva visoka umovita gora s dalekim vidikom kao prijestolje dobroga boanstva (bijelog boga, Sventovida), a vodi s desne strane gole i strme hridine kao brlog zla duha (Crnog boga, Straitelja). Ujedno je otkrio da ta svetita nastavljaju scenarij staroperzijskog Zaratrustrina svetita... Mnogo od tih slavenskih Zaratustrinih svetita nalazi se na podruju nekadanjih Hrvata u staroj Karantaniji i Velikoj Moravskoj".927 Peiskera je po navodima S. K. Sakaa podrao M. Sufflay primjerima s podruja stare Crvene Hrvatske. Ujedno je naglasio, "da je patarenstvo u Bosni nalo plodno tlo po svoj prilici radi jaih ostataka starih dualistikih vjerovanja i obiaja".928 Ovaj dualizam zastupa i I. Pilar koji je polazio od topografske grae u Hrvatskoj.929 M. Marinko navodi da je ime planine Velebit prastaroga postojanja. Neki istraivai misle da su oni Hrvati koji su se nakon dolaska naselili u krajevima oko Velebita bili moda sljedbenici iranske dualistike Zaratrustrine religije.930 M. Marinko kae da s B. Gui slae s I. Pilarom "da Sveto brdo, Visoki vrhunac u junom Velebitu, sigurno
"unde causa et origo peregrino sacro, parum comperi, nisi quod signum ipsum in modum Liburniae giguratum docet advectam reiigionem". Tacitus Germania 9, 1.-2. Griechische un lateinisceh Quellen..., B. II. S. 88-89. 926 Peisker, J., Koje su vjere bili stari Slaveni prije krtenja. Starohrvatska prosvjeta 1928; Koak, V., Iranska teorija o podrijetlu Hrvata, u: Etnogenze Hrvata, priredio N. Budak, Zagrebl995., str. 112. 927 Saka, S. K., Teorije, napose iranske o postanku Hrvata., str. 344. 928 Peisker, J., Koje su vjere bili stari Slaveni prije krtenja. Starohrvatska prosvjeta , 2 (1928); 53-88. 929 Sufflay, M., Obzor, 11. IX 1928, citirano prema S.K. Sakau, Hrvatska revija, Teorije, napose..., str. 344. ; Pilar, L, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje. 1931, citirano prema Koak, M., Iranska teorija..., str. 112. 930 Isto, Marinko, M., Indoiransko... str. 20.
925

2. Orijentalna mitologija
Jedan od velikih strunjaka za hrvatsku antiku povijest M. Sui govori da se u antikom Ninu javljaju orijentalni kultovi, dodue ne tako esto i obilato kao u nekim drugim gradovima Liburnije (Zadru, Senju i dr.), i da je zasad poznat kult boice Izie koja se inae redovito vee uz kult Serapisa a onda boanstva Sabazija".923 Ti se navodi mogu shvatiti, kako je rekao Strzygowski, da se radi o iranskim plemenima koja su se kasnije izgubila meu Slavenima, odnosno Hrvatima.924
*

Iz ovih se navoda moe zakljuiti da se radi o kultovima koji nisu utjecali na drugo autohtono stanovnitvo i da su samostalna pojava novodoseljenih plemena. Autohtono stanovnitvo nije prihvaalo strane utjecaje, nego obratno, ono je utjecalo na druge. Vrlo je znaajno kad Tacit opisuje strani utjecaj na germanske kultove onda kae da nije istraivao odakle je doao taj utjecaj. Na slici boanstva je naslikana neka

921 922

"Radigast, Deus terrae Obodritorum". Helmoldi Chronika Slavorum, 1.52. Dlugossii Opera. 1.37 923 Sui, M. Nin u antici..., str. 41. 924 Strzygowski, J. O razvitku starohrvatske umjetnosti. Zagreb 1927.

198

199

oznauje prastaro kultno mjesto jo iz kulturnog kruga prvih doseljenih Hrvata".931 Ovdje zakljuuje M. Marinko da ovaj dualizam potjee "iz hrvatske poganske, dapae iz najstarije hrvatske iranske batine".932 Tu se moramo suprostaviti M. Marinku jer se iz ovog dualizma moe zakljuiti neto drugo a to je da ovaj dualizam ne potjee iz "hrvatske poganske, dapae najstarije hrvatske iranske batine", jer se taj dualizam ne pojavljue samo u podrujima dananje Hrvatske, nego i u Karantaniji, Velikoj Moravskoj, kod Luikih Srba u Polablju i drugdje, a to znai da je iransko pleme Sarmata dolo ve u 1. st. po. Kr. u zapadnu i jugositonu Europu, pa je njihov utjecaj normalna pojava. Ovdje se uope ne radi o hrvatskim poganskim batinama nego o iransko-sarmatskim, koji su imali svoje kolonije u Dalmaciji, jer smo ve naglasili, da nekoliko izvora govori o iranskom plemenu Sarmata u Dalmaciji ve od 1. st. po. Kr. O nekom iranskom podrijetlu Hrvata na temelju navedenih razloga nema govora. Jo danas postoje u jugoistonoj Njemakoj u gornjoj Luici kod mjesta Bautzena - Budiina, imena planina Bijeli bog i Crni bog. Crni bog "Czorneboh" je sa 561. m iznad morske razine najvee uzvienje u sjevernom luikom gorskom lancu, dok je Bijeli bog "Bieleboh" 499. m iznad morske razine najvie uzvienje.933 Ovi oronimi upuuju jasno na mitoloki dualizam pod utjecajem iranskog plemena Sarmata. Ime mjesta Bautzen - Budiin ima svoje paralele u mjestima Budaevo kod Siska i rijeci Budiini kod Petrinje u Hrvatskoj. O navedenom dualizmu govori Helmod iz Bossaua u svojoj Kronici Slavena gdje kae da Slaveni vjeruju da sve dobro proizlazi od dobrog boga a sve zlo od zlog boga. Zbog toga nazivaju zlog boga u svome jeziku Diabol ili Crni bog "Zcerneboch".934 Ovdje govori Helmold o Polapskim Slavenima. Mau mnogim slavenskim bogovima naroito se

istie Zuantevith ili (Zvantevich, Zuentewich, Zuanteuit), bog u zemlji Rugijana.935 Iz toga se moe izvui zaljuak da sarmatski utjecaji nisu postojali samo u podrujima dananje Hrvatske da bi pobornici iranske hipoteze mogli zakljuiti da Hrvati imaju iransko podrijetlo, nego se taj utjecaj moe vidjeti i meu zapadnim Slavenima, gdje Tabula Peutingeriana govori o nazivu Venedi- Sarmatae u donjem Povislju te u ekoj, Karantaniji, meu Luikim Srbima i Polablju. Ti su utjecaji vrijedni istraivanja, ali ni u kom sluaju ne daju za pravo stvaranja bemsislenog zakljuka o iranskom podrijetlu Hrvata. Ve je vie puta naglaeno da je Josip Flavije u De bello Judaico govorio o provali Sarmata preko rijeke Dunava. Ako postoje dokazi perzijsko-sarmatskih ili perzijsko-medijskih utjecaja na hrvatski jezik, obiaje i kulturu, onda je to samo dakaz da su starosjedioci Hrvata ve u vrijeme provale Sarmata i Medijaca bili na dananjem hrvatskom tlu. Moda bismo ovdje prije mogli govoriti o samostalnim iranskim kultnim mjestima, koja s Hrvatima nemaju nita zajedniko. U antiko su doba strani utjecaji naroito kod Slavena bili iskljueni. To se vidi i kod injenice da su osvajai poeli govoriti jezikom osvojenih. Ako se pita kako je to mogue, odgovor je vrlo jednostavan. Neprijatelj je mukarce potukao a ostale su samo ene i djeca. Kako majke nisu htjele govoriti stranim jezikom i nisu dozvolile svojoj djeci da ga ue to su djeca osvajaa poela govoriti njihov. Tako su osvajai poeli govoriti jezik osvojenih. To je bila vrlo jednostana metoda da mali narodi nisu nestali.

Isto, Marinko, M., Indoiransko... str. 20. Isto, Marinko, M., Indoiransko... str. 35. 933 " Der Czorneboh ist mit 561 m ber dem Meresspiegel die hchste Erheburng des nrdlichen Lausitzer Gebiergszuges. Der Bieleboh, 499 m ber dem Meeresspiegel, ragt als hchste Erhebung aus der 11 km langen Bielebohkette hervor".Hartstock. E., Thiemann, M., Bautzen, Berlin/Leipzig 1978. S. 68-69. 934 "omnem prosperam fortunam a bono deo, adversam al malo dirigi profitentes. Unde etiam malum deum lingua sua Diabol sive Zcerneboch, ist est nigrum deum, appeilant". Helmoldi presbyteri Bozoviensis Chronica Slavorum. Ed. H. Stoob. Darmstadt 1963. LII/4.
932

331

935

"Inter multiformia autem Slavorum numina prepollet Zuantevith, deus terrae Rugianorum". Helmoldi presbyteri Bozoviensis Chronica Slavorum. LII.

200

201
nalazi u Ukrajini i Polablju. U Polablju je vrlo karakterstino staro ime Dobrogost, koje se spominje 1333. u obliku Dobergost.941 Ako bismo ili od pravila da seoba nekog narada zapoinje tamo, gdje ima najvie tragova neke toponimike, onda bi imena mjesta sa korijenom dobrb, ukazivala na seobu sa juga prema sjeveru. Da bismo dakle ustanovu kako je migracija Slavena ila iz juga prema sjevere portrebno bi bilo gledati kako su se stari Venetski toponimi irili prema sjeveru pa bismo onda dobili sliku te seobe, ali se u tom smislu nisu vrila neka naroita istraivanja. Onomastika istraivanja srednjeg Podunavlja pokazuju da je tu otkriveno veliko znanstveno polje. Naravno da se to istraivanje ne moe vriti jednosmjerno nego se mora vriti svestrano, a to znai da se moraju istraivati grki, ilirski, keltski, rimski, saramtski, gotski i drugi utjecaji koji su postojali na autohtonom venetskom ili panonskom stanovnitvu. Vrlo je zanimljivo da su njemaki lingvisti na temelju onomastike dokazivali postojanje keltskih naselja u dananjoj Njemakoj. Ako slijedimo njihov primjer, moemo iste spoznaje primijeniti i u srednjem Podunavlju gdje su isto bili Kelti. Otto Marti utvruje da imena mjesta koja u sebi imaju korijen -rod ili ried, odnosno -riet pripadaju predgermanskom vremenu, i to Keltima. Meu takvim imenima mjesta navodi i mjesto Rodenbach kod Kaiserslauterna i mjesto Riet kod Radolfzella. Ako prevedemo ime mjesta Rodenbach, dobivamo Rodin potok, a takvo ime mjesta postoji kraj Virovitice. To naravno znai da ovo ime nema nita s rodama, nego s keltskim imenom mjesta. Slino je i sa imenom Riet kod Radolfszella, Riede u Bavarskoj kod Bad Tlza u Austriji, kod Landecka i Insbrucka i mnogim drugima podrujima june Njemake, Austrije i vicarske. U opini Virovitica imamo mjesto Rit, sa dugusilaznim naglaskom to je keltska rije, a znai movarna zemlja. Paralelnih imena mjesta prema virovitikom imenu Rit imamo u Njemakoj kao Riet ili Ried vrlo mnogo. Ovi bi nam toponimi mogli posluiti za tvrdnju da su u okolici Virovitice bili Kelti.

VII. Lingvistiki dokazi

Istraivanje iskona nekoga naroda nije mogue ako se ne uzmu u obzir i lingvistika istraivanja imena mjesta, rijeka i planina koja nam kao narodno blago svjedoe o kretanju naih predaka i naih otaca. No i tu se mora ii multidisciplinarno i svestrano traiti putove odakle su doli predci nekoga naroda. Crnogorski znanstvenik Radoslov Rotkovi je u tom smislu vrlo lijepo rekao: "Toponimi su kao zrna ita koja se prosipaju za sobom, da se zna odakle se dolo. Idui natrag, po njima se moe stii do - pradomovine"!936 To je Rotkovi ispravno zakljuio, ali se pitanje poetka s time nije rijeilo. Zato je potrebno polaziti od najstarijih nam poznatih naziva i gledati kuda se ire, da bismo mogli slijediti put njihove seobe. Ti najstariji nazivi se upravo pojavljuju u srednjem Podunavlju. Lingvistikim dokazima se bavio naroito I. Mui. U donjoj Panoniji pronaen je natpis iz II. ili III. st po. Kr. posveen Bogu Dobratu: "DEO DOBRATI. EUTICES. SER(vus). DE(dit)".937 Prema navodima Trubaeva naziv boga Dobrata potjee iz temeljne slavenske rijei dobro, dobar, dobrota.938 Stariji naziv, koji se temelji na slavenskoj rijei dobar imamo kod Plinija kad on spominje narod Dobera u Makedoniji.939 Jo stariji naziv ptjee od Herodota, jer on spominje pleme Dobera na Dojranskom jezeru, a tu se spominje i mjesto Doberos (danas Dirani) na junoj obali Dojranskog jezera.940 Ako istraujemo dananja imena mjesta prema korijenu rijei dobar ta su istraivanja pokazala da su imena mjesta koja imaju staroslavenski korijen dobrb najvie proirena u junoslavenskim zemljama sa oko 174 mjesta, u ekoj i Slovakoj 109, Poljskoj 139 mjesta, a manji dio se

936

Rotkovi, R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Cetinje 2000., str. 11. Mui, L, Slaveni, Goti i Hrvati, Zagreb 1997., str. 93. 938 Isto Mui, L, str. 93.; Trubaev, str. 100.-101. 939 "dein praeiacente gremio terrarum Arethusii, Antiochienses, Idomenenses, Doberi, Aestrienses, Allatenses, Audaristenses, Morylli, Garresci, Lyncestae, Othryonei et liberi Amantini atque Orestae". Plinius IV/35. 940 Herodot. Historien. Deutsche Gesamtausgabe. Hrsg. H.W. Haussig. Stuttgart 1955. VII/113
937

941

Schlimpert, G., Slawische Personennamen im mittelalterlichen Quellen zur deutschen Geschichte. Berlin 1978., str. 41.

202
Keltska imena mjesta s nastavkom -durum, postaju u Njemakoj sa nastavkom turn, prema keltskom imenu mjesta Salodurum - Solothurn. U Hrvatskoj su sljedea imena mjesta s korijenom -turn: kod urevca Turnaica, kod Poege Turni, kod Zlatar Bistrice Turnie, kod Pregrade Turnovo i Turnie Desiniko a kod Zaboka Turnie Klanjeko. Keltska rije stegia znai visoka kua ili toranj, a u hrvatskom nalazimo tu rije kao nastavak - steg. Tako imamo mjesto Pristeg kod Benkovca. To znai da je tu bila neka keltska utvrda. Jo danas imamo u hrvatskom rije stijeg koja je izgleda keltskog podrijetla. Vrlo su zanimljive keltske rijei s korijenom mun(i), to znai jak ili snaan. U Njemakoj je prema toj rijei nastao grad Munich - Mnchen (Minhen). U Njemakoj ima mnogo gradova sa ovim keltskim korijenom, a u Hrvatskoj su samo dva mjesta i to Male Mune kod Opatije i Munije kod Grubinog Polja. Keltska rije dunum znai vojnu utvrdu. Keltska imena mjesta s nastvakom -dunum postaju u Hrvatskoj sa nastavkom -tun, ili - dun. Ovdje spadaju Katun kod Crikvenice, Katun kod Porea i Katuni kod Omia. Sa nastavkom -dun su sljedea mjesta u Hrvatskoj: Gardun kod Sinja, Grdun kod Ozlja, planina Kordun i Kordunski Ljeskovac kod Slunja. Ovo je naravno samo mali uvid u problematiku utjecaja keltskog jezika na dananju hrvatsku onomastiku koji bi bio vrijedan daljnjeg istraivanja.

203
to se tie navoda . Tomiia da je promatrani prostor opine Jastrebarsko u VI. i VII. st. zahvaen valom slavenskog doseljavanja, to nije sporno, ali ne bi trebalo biti sporno ni to da je u tom istom podruju ve bilo venetsko, odnosno panonsko, slavensko starosjedilako stanovnitvo, pa se navedeno doseljavanje treba razumjeti kao povratak. Ako je dakle i bilo doseljavanja Slavena iz dijaspore u podruje slavenskih starosjedilaca u Panoniju i Dalmaciju, onda je razumljivo da arheoloka istraivanja to ne mogu dokazati jer su i starosjeditelji i povratnici imali istu materijalnu i duhovnu kulturu. Drugi dio dokaza o doseljenju Slavena trai . Tomii u onomastikim istraivanjima, ali naglaava da "toponomastika istraivanja nisu obavljena".943 To znai da mi jo do dana.s ne znamo odakle je uslijedilo naseljavanje. Zato emo izvriti kratka onomastika istraivanja opine Jastrebarsko. Kako do sada nisu raena toponomastika istraivanja uzet emo kao primjer samo imena mjesta iz opine Jastrebarsko od kojih jedan dio upuuje da postoji njihova srodnost s imenima mjesta oko rijeke Labe u Polablju, na granici sa Sasima gdje Konstantin Porfirogenet spominje Bijele Hrvate, a njemaki lingvista H. Kunstmann ake Hrvate. Opina Jastrebarsko je stvarno gusto naseljena kako kae . Tomii. Od ukupnih 156 mjesta 21 ime mjesta pokazuje da su im korijeni u polapskim imenima naselja. Neka imena mjesta u opini Jastrebarsko nemaju dodue onomastike paralele s Polabljem, ali pokazuju da su nastala prema bjelohrvatskom jeziku iz Polablja. Naravno da bi trebalo istraivati i ostalih 135 mjesta, postoji li u njima keltski, gotski ili drugi utjecaji naroda koji su ivjeli u tim podrujima.

1. Onomastika kao dokaz seobe

. Tomii se osvre posebno na krajnji zapadni dio sredinje Hrvatske za koji kae da je najmanje arheoloki istraen, pa obrauje mjesto Rastoki u opini Jastrebarsko. Arheolozi govore o doseljenju slavenskog stanovnitva u ova podruja u VI. i poetkom VII. st, ali za to ne postoje dokazi. . Tomii kae: "Potkraj VI. i poetkom VII. stoljea promatrani je prostor zahvaen valom slavenskog doseljavanja. Premda zasad nemamo arheolokih dokaza za iznijetu tvrdnju, povijesna vrela, a posebice svjedoanstva jezikoslovlja, upuuju na gusto naseljavanje kraja oko sela Rastoki".942
1

Brezari, Brezari, Breznik Pleiviki

U opini Jastrebarsko imamo tri mjesta kojih su imena nastala prema imenu drveta breze i to Brezari, Brezari i Breznik Pleiviki. Mjesto Brezari je imalo 1866. 11 kua i 104 stanovnika, Brezari je imao 21 kuu s 230 stanovnika, a Breznik Pleiviki se zvao samo Breznik a imao je 7 kua i 79 stanovnika.944 Prema tim imenima se spominje u Polablju 1158.
943 944

Isto, Tomii, ., str. 40.

Isto, Tomii, ., str. 40. Sabljar, V. Miestopisni rienik kraljevinah Dalmacije Hervatske i Slavonije. Zagreb 1866. str. 41.-42.315

204

205

terra Brezen.945 U godini 1171. se spominje zemlja Bresin - terra Bresin946 a 1189. Brezne terra.947 Kao zemlja spominje se i 1351.948 Radi se o istonom dijelu mjesta Grevesmhlen iznad Schwerina na Baltikom moru gdje je ivio slavenski narod Abodrita ili Obodrita koje Konstanin Porfirogenet naziva Bijelim Hrvatima. Zemlja Bresin je dobila ima prema 9 drvetu breze. To je ime identino s imenom mjesta Brezne iz 1329.^ i sa 950 imenom Bresen iz 1525. kod Stendala. Kod mjesta Pvritz na desnom utoku rijeke Visle u Poljskoj spominje se ime Bresen 1314.951 Mjesto Breesen se spominje i na otoku Rgenu. Nadalje se spominje mjesto Bresewitz kod dananjeg mjesta Burg Stargard na Tolenskom jezeru u dananjoj njemakoj provinciji Prednjoj Pomeraniji (Vorpommern). To se ime spominje prvi put 1469. kao Bryseuitze,952 a 1496. kao Bresewisse.953 Staro ime Brezovec je identino s poljskim imenom Brzozowiec, Brzozowica i hrvatskom Brezovac i Brezovica ili u opini Jastrebarsko Brezari, Brezari i Breznik Pleiviki. R. Rotkovi navodi 6 imena mjesta u Crnoj Gori koja su mu dokaz da su predci Crnogoraca doli iz Polablja.954 Mjesta koja su nastala prema imenu drveta breze nisu naroito pouzdani putokazi seobe, jer su rairani po itavom slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima ima na svim stranama 161 mjesto od kojih je prema imenu breze u Hrvatskoj 47 mjesta. Bukovec Svetojanski i Bukovica Prekrika Prema imenu drveta bukve nazivala se zemlja ili obala Baltikog mora od mjesta Wustrow do Arendsee u kotaru Wismar (Visemir) kao Bucowe advocatia.955 Zemlja oko grada Alt Buckow koji se danas nalazi sjeveroistono od Wismara (Viemira) na Baltikom moru se nazivala

Bucowe 1334.,956 a 1305. Bugh,957 ili 1257. kao Buch958 i kao "castrum Bukow cum Buga",959 1314. kao Bucow960 i Bukow kod mjesta Malchin. Staro mjesto Bukov (Bukovo, Bukova) je identino s mjestom Bukau kod Magdeburga; Buckow, wendski Buckow, Jezero Buckow u kotaru Schlawe 91 (poljski Slawno), "terra Bucow 1302". Boguphal je rekao da se Lbeck prije zvao Bukovec: "Slavi vero in ibi morantes, Lubucensem civitaten non 962 Lubek, sed Buccovecz appellant". Kaupski se kae Bukovo, poljski Bukow, Bukowo, Bukowa, donjosorpski Bukow, eki Bukov, Bukova. U opini Jastrebarsko su mjesta Bukovac Svetojanski i Bukovica Prekrika. Bukovac Svetojanski se prije 1866. godine zvao samo Bukovac, a imao je 18 kua i 155 stanovnika.963 Bukovica Prekrika se prije 1866. godine nazivala samo Bukovica, a imala je 17 kua i 83 stanovnika.964 R. Rotkovi navodi 3 imena mjesta prema korijenu naziva drveta bukve u Crnoj Gori koja su mu dokaz da su predci Crnogoraca doli iz Polablja.965Imena mjesta koja su nastala prema imenu drveta Bukve nisu naroito pouzdani putokazi seobe, jer su rairani po itavu slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima ima 102 mjesta od kojih je u Hrvatskoj 21 mjesto. Cernik U kotaru Gstrow u Polablju je mjesto Cernin966 koje se spominje 1282. i mjesto Cernyn koje se spominje 1302.967 U opini Jastrebarsko je mjesto Cernik. Ovakvo ime Cernik imamo i kod Nove Gradike i Rijeke. Cernik u 968 opini Jastrebarsko je 1866. godine imao 8 kua i 85 stanovonika. Ovo mjesto upuuje da je doneseno iz Polablja.

Mecklenburgisches Urkundenbuch. B. 1. Schwerin 1863., 58. Mecklenburgisches Urkundenbuch. B. 1. Schwerin 1863., 97. Or.. 947 Mecklenburgisches Urkundenbuch. B. 1. Schwerin 1863., 148. 948 Mecklenburgisches Urkundenbuch. B. 13.. Schwerin 1876., 50 Or. 949 Sudendorf, Urkundenbuch zur Geschichte der Herzge von Braunschweig-Lneburg Bd. l, Hannover 1880., 242. 950 Trautmann, R., Die wendischen Ortsnamen Ostholsteins, Lbecks, Lauenburgs und Mecklenburgs. Neumnster 1939., S. 46. 951 Pommersches Urkundenbuch. B. 4. Stettin 1868 i d. 952 Regesten des 15. Jahrhunderts im Schweriner Staatsarchiv II. 953 Regesten des 15. Jahrhunderts im Schweriner Staatsarchiv II. 554 Rotkovi, R., l. c. str. 86. 355 Mecklenburgisches Urkundenbuch 8, 455
546

945

Mecklenburgisches Urkundenbuch 9.573 Or. Mecklenburgisches Urkundenbuch 5.244 Or. 958 Mecklenburgisches Urkundenbuch 2.100 Or. 959 Mecklenburgisches Urkundenbuch 10.195. Or. 960 Mecklenburgisches Urkundenbuch 6.117 Or. 961 Pommersches Urkundenbuch. 4,44. 962 Boguphali Chronicon 470/480; Trautmann, R., Die wendischen..., S. 50. 963 Sabljar, V. Miestopisni rienik..., str. 50. 964 Sabljar, V. Miestopisni rienik..., str. 51. 965 Rotkovi, R., l. c. str. 87.-S8. 966 Mecklenburgisches Urkundenbuch 3,40 Or. 967 Mecklenburgisches Urkundenbuch 5,55 968 Rotkovi, R., l. c, str. 100.
957

956

206

207

Gorica Jamnika i Gorica Svetojanska Sjeveroistono od Lbecka spominje se mjesto Goritz 1286. godine, 970 1318. kao Ghoricze, a 1249. kao Gvritz novi i stari - novum et 971 antiquum. Radi se o dananjem mjestu Altengrs i Neuengrs u kotaru 972 Segeberg. Staro mjesto Gorica ili Gorice je identino sa mjestom Goriz kod mjesta Lehnin zapadno od Berlina i s mjestom Gritz u kotaru Prenzlau. To ime dolazi od sinonima za brijeg ili goru.973 U opini Jastrebarsko su mjesta Gorica Jamnika i Gorica Svetojanska. U XIX. st. su se obje Gorice zvale samo Gorice. Dananja Gorica Jamnika je imala 1866. godine 253 stanovnika i 28 kua.974 Gorica Svetojanska ili Gorica sv. Ane imala je 1866. godine 31 kuu i 166 stanovnika.975 R. Rotkovi navodi ime mjesta Gorica u Crnoj Gori koje mu je dokaz da su predci Crnogoraca doli iz Polablja.976 Imena mjesta koja su nastala prema imenu Gorica isto nisu naroito pouzdani putokazi seobe, jer su rairani po itavu slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima postoje na svim stranama 32 mjesta od kojih je prema imenu Gorica u Hrvatskoj 13.
969

Jamnica Pisarovinska U kotaru Schnberg istono od Lbecka spominje se 1230. mjesto 978 Jamene. To je dananje mjesto Jamel kod Schnberga i kod 979 Schwerina. U kotaru Gstrow spominje se 1235. mjesto Jamin, a 1314. 980 mjesto Jamene. To je dananje mjesto Jahmen. Staro mjesto Jamno je 981 identino s mjestom Jamne koje se spominje 1278. u kotaru Kslin. To je mjesto u Pomeraniji u Poljskoj. Pomerelski se naziva Jamno982 ili stagnum Jamene.983 To ime dolazi od poljskog i vendskog naziva jama.984 U opini Jastrebarsko je mjesto Jamnica Pisarovinska koja se prije zvala samo Jamnica, a imala je 78 stanovnika i 14 kua. Jedna Jamnica je bila prije kod Dvora na Uni. Imala je 721 stanovnika i 64 kue. Moe biti da se to ime kod Dvora na Uni promijenilo u ime mjesta Javnica. Ako se to stvarno dogodilo, to nije ispravan in da se historijskim izvorima mijenjaju njihovi prvotni oblici i tako iskrivljuje povijest. To se naalost uvijek radilo za vrijeme ideolokih sistema a u novije vrijeme imamo mijenjanje imena mjesta Duvno u Tomislavgrad, to za historiara nije prihvatljivo. ini se da su se oba imena mjesta Jamnica Pisarovinska i Jamnica kod Dvora na Uni prije zvala Jamnica Gornja i Jamnica Donja. R. Rotkovi navodi 3 imena mjesta Jama u Crnoj Gori koja su mu dokaz da su predci Crnogoraca doli iz Polablja.985 Ta imena mjesta nisu naroito pouzdani dokaz za seobu. U Poljskoj imamo osim mjesta Jamnica i Jamnice preko 15 imena mjesta s ovim korijenom. Javor Kod mjesta Dobbertin spominje se 1237. bara ili jezero Jawir, a 1277. mjesto Jawere.987 Staro mjesto Jawor je identino s potokom Jawor u
986

Hutin
U mjestu Hutin bi se moglo prepoznati staropolapsku rije hut koja se upotrebljavala kao onomatopeja za glasanje sove. Prema tome bi Hutin bilo mjesto gdje je bilo sova. Ovakvo se mjesto kao Hutovo spominje i kod Neuma. Mjesto Hutin bi se mglo uzeti kao pouzdani putokaz za seobu Bijelih Hrvata iz Polablja, prvo u Panonsku nizinu, a odavde na Jadran. Mjesto Hutin je imalo 1866. godine 173 stanovnika i 18 kua.977

Gesellschaft fr Urkundensammlung der Schleswig-Holstein-Lauenburgischen vaterlndische Geschichte . Bd. 1. Kiel 1839. 480 Or. 970 Isto, 484 Or. 971 Urkundenbuch des Bistum Lbecks. Oldenburg 1856. 97. Or. 972 Riedel, Codex diplomaticus Brandenburgensis. Bd. 10.1 d. Berlin 1838 i d. 182. 973 Miklosich F.X. Die Bildung der slavischen Personennamen und Ortsnamen. Heidelberg 1927. 245. 974 Sabljar, V. Miestopisni rienik..., str. 118. 975 Sabljar, V. Miestopisni rienik..., str. 118. 976 Rotkovi, R., I.e. str. 100. 977 Sabljar, V. Miestopisni rienik..., str. 145.
969

Rotkovi, R., I.e. str. 103. Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,465/2, 500. 987 Mecklenburgisches Urkundenbuch 2, 570.
986

985

Das Ratzeburger Zehntregister . Ausgabe bei Jegorow, Die kolonisation Mecklenburgs im 13. Jahrhundert. Band 1/2 Breslau 1930. Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,437 Ko. 980 Mecklenburgisches Urkundenbuch 6.117. 981 Pommersches Urkundebuch 2,286. 982 Pommerellisches Urkundenbuch. Danzig 1882. 542.. 983 Pommersches Urkundebuch 2,286. 9M Miklosich F.X. Die Bildung..., 256 f.
979

978

208

209
mjesto Bad Kleinen. Staro mjesto Kliny na ekom je Kliny. Prema 998 Mikloiu se ovdje radi o trouglastim esticama zemlje. U opini Jastrebarsko je srodno ime mjesta Klina Sela. To se ime ranije pisalo zajedno kao Klinasela, a imalo je 1866. 16. kua i 187 stanovnika. U junoslavenskim zamljama ima ukupno 9 mjesta, dok su u Hvatskoj samo 2. ini se da i ovaj naziv imena mjesta nije pouzdan izvor za seobu jer je rasprostranjen i na drugim podrujima a ne samo u Polablju i u Hrvatskoj. Konjari vrh U Kotaru Ludwigslustu u podruju dananje Njemake se spominje 1270. mjesto Conowe.999 Danas je to mjesto Conow. Staro mjesto Konov je identino s mjestom Konove koje se spominje 1289. pod nazivom "bona Slavicalia".1000 U kotaru Randow na rijeci Peni i kotaru Saatzig istono od donje Visle u Poljskoj se spominju imena mjesta Kunow. U Ukrajini je mjesto Koniv, u gornjoj Luici Konjecy ili "Cunnewitz".1001 Prema Mikloiu je ovo mjesto identino s hrvatskim Konjevi i Konjevii.1002 Ovom imenu mjesta pripada i Konjari vrh u opini Jastrebarsko. R. Rotkovi navodi jedno mjesto Konjic prema korijenu naziva konja u Crnoj Gori koje mu je dokaz da su predci Crnogoraca doli iz Polablja.1003 Radi se o mjestu Konjic kod Mojkovca. Imena mjesta koja su nastala prema imenu konja nisu naroito pouzdani putokazi seobe jer su raireni po itavu slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima ima 40 mjesta od kojih su u Hrvatskoj 7. Kozlikovo U kotaru Burg Stargard spominje se mjesto Cosen1004, to je dananje mjesto Cosa. Staro mjesto Koza je identino sa mjestom Kose u kotaru Lauenburgu, jugoistono od Lbecka. Jedno mjesto Cosa se spominje u
998 999

gornjoj Luici koje se spominje 1141.988 Mjesto Jawer spominje se i 1391.989 u kotaru Grimmen i 1360. na otoku Rgenu.990 Radi se o imenu drveta javor, koje se na poljskom zove Jawor, na ekom Javor, vendski Jawora, a hrvatski, kao u opini Jastrebarsko, Javor. R. Rotkovi navodi vie imena mjesta prema korijenu javor u Crnoj Gori koja su mu dokaz da 991 su predci Crnogoraca doli iz Polablja. Imena mjesta koja su nastala prema imenu drveta javora nisu naroito pouzdani putokazi seobe, jer su rairani po itavu slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima ima na svim stranama 33 mjesta od kojih su Hrvatskoj samo 6. Mjesto Javor je imalo 1866. godine 9 kua i 106 stanovnika. Jezerine i Jezernice
4

U kotaru Hagenow ispod Schwerina (Zverina) spominjalo se mjesto Yheser 1371.992 Danas je to mjesto Kirch Jesar. Staro ime Jezera je identino s nazivom imena mjesta Jezere.993 Mjesto Jeeser i Alt Jeeser se spominje u kotaru Grimmen, a 1198. Jezere.994 U opini Jastrebarsko su mjesta Jezerine i Jezernice. R. Rotkovi navodi dva imena mjesta prema korijenu jezera u Crnoj Gori koja su mu dokaz da su predci Crnogoraca doli iz Polablja.995 Imena mjesta koja su nastala prema nazivu jezera nisu naroito pouzdani putokazi seobe jer su rairana po itavu slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima ima 31 mjesto od kojih je u Hrvatskoj 11 mjesta. Mjesto Jezerine je imalo 1866. godine 15 kua i 74 stanovnika. Mjesto Jezernice se prije zvalo Jezernica, a imalo je 12 kua i 151 stanovnika. Klina Sela U kotaru Wismar u dananjoj Njemakoj koji se prije zvao Viemir 996 997 spominje se ime mjesta Cline, a 1186. mjesto Klinen. To je dananje
988

Hey, Die slavischen Siedlungen im Knigreich Sachsen. Dresden 1893. 246. Mecklenburgisches Urkundenbuch 22, 101. 990 Trautmann, R., Die wendischen..., S. 101. 991 Rotkovi, R., I.e. str. 103. 992 Mecklenburgisches Urkundenbuch 18.82. Or. 993 Codex diplomaticus Anhaltinus. B. 1. Dessau 1867. 563. Or. 994 Riedel, Codex diplomaticus..., 10,186. 995 Rotkovi, R., I.e. str. 104. 995 Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,120. 997 Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,137.
989

Miklosich F.X., Die Bildung..., 263. Mecklenburgisches Urkundenbuch 2, 386. 1000 Sudendorf, Urkundenbuch ..., 1,71. 1001 Hey, Die slavischen Siedlungen..., 103. 1002 Mikosich F.X., Die Bildung..., 265. 1003 Rotkovi, R., I.e. str. 86. 1004 Mecklenburgisches Urkundenbuch 9, 117.

210

2.11

kotaru Kthen sjeverno od mjesta Halle na Sali, a na rijeci Sali u kotaru Weienfels je mjesto Bad Kosen. Prema Mikloiu ovo ime potjee od 1005 poljske rijei za kozu. Ime Kosences se spominje u jednoj povelji 1006 samostana u Heusdorfu. Biskup Ekkehard je imao svoja imanja u 1007 mjestu Cosence. Ve sam 1997. prvi put zastupao miljenje da je ime ovoga mjesto Cosence identino sa imenom jednog od petero brae Kosentzesa kojega spominje Konstantin Porfirogenet u 30. glavi, da se doselio s onu stranu Bavarske u Dalmaciju.1008 Neki su autori etimologizirali iz turske rijei qazaq ili Kaseg,1009 ali se to mora odbaciti jer svi njemaki lingvisti etimologiziraju ime Kosentzes od imena domae ivotinje koze. U opini Jastrebarsko je ime mjesta Kozlikovo, ali u Hrvatskoj ima jo 19 mjesta sa korijenom koz. R. Rotkovi navodi vie imena mjesta prema korijenu rijei koza u Crnoj Gori koja su mu dokaz da su predci Crnogoraca doli iz Polablja.1010 Imena mjesta koja su nastala prema rijei koza nisu naroito pouzdani putokazi seobe jer su raireni po itavu slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima ima na svim stranama 72 mjesta od kojih su u Hrvatskoj 19. Moe biti da je to pleme jo krajem VI. st. bilo jedinstveno ali se kasnije pod utjecajem seobe i rata rasprilo. Krai U kotaru Waren u Polablju se spominje 1325. jezero po imenu 1011 1012 Krasitze, a 1332. stagnum (jezero) Krasitze. Danas je to mjesto Kraaz u kotaru Waren na jezeru Krazer See. 1286. se spominje mjesto Crase,1013 to je dananje mjesto Kraase u kotaru Waren. Staro mjesto

Krasici ili Kraici je identino s poljskim Krasice ili Kraszye, 1014 a s hrvatskim Krai. Mikloi smatra da od toga dolazi i osobno ime 1015 Krasimir. U opini Jastrebarsko je ime mjesta Krai, koje je dakle doneseno iz Polablja iz kotara Waren, Osim u Hvatskoj ima jo u Bosni i Hercegovini mjesto Kraii u opini Gorade. 1866 je Krai u Hrvatskoj imao 33 kue i 429 stanovnika. Ovakvo ime mjesta nije rasprostranjeno u ostalim slavenskim zemljama, pa je ono dokaz da je donijeto iz Polablja. Lanie 1301. 3. i 4. se spominje ime mjesta Lenst,1016 prije toga jo 1273. kao Liniz,1017 a kasnije Lenz kod dananjeg mjesta Mirow. Reinhold Trautmann misli da se ovdje radi o starom imenu Lanie koje je identino sa ekim imenom Lanite i ukrajinskim Linie.1018 U opini Jastrebarsko je mjesto Lanie. Ime dolazi od rijei za lan. oni se da su i imena mjesta prema imenu biljke lana vrlo proirena pa nam ne mogu posluiti kao smjerokazi seobe. Lanie je imalo 1866. 4 kue i 39 stanovnika.1019 Markuii Mjesto Markuii se prije zvalo Markeii, Hudebci i Hudoboci. Vrlo oit utjecaj polapskog jezika vidimo u imenu mjesta Markuii koje se u upaniji grada Zagreba naziva Markuevec. Ovo je mjesto dobilo ime prema osobnom imenu Marko, to je na polapskom glasilo Markus. Ovakvih imena mjesta prema polapskom imenu Markus imamo u Hrvatskoj samo 4, i to Markubrijeg kod Zlatar-Bistrice, Markuevec Turopoljski kod Zagreba, Markuica kod Vinkovaca i Markuii kod Jastrebarskog. Ovo nam mjesto oito govori da je doneseno iz Polablja.

Miklosich, F.X., Die Bildung..., 268. ICK sgx mansoSj quorum duo siti sunt in ... Cosence ecclesiae in Husdorp. Urkundenbuch des Hochstifts Merseburg . T. 1., (962-1357) Ausgabe O. Kehr, Halle 1899. S. 178. 1007 Urkundenbuch des Hochstifts Merseburg ..., S. 147. 1008 Panteli, S. Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. Frankfurt am Mainn . Berlin . Bern . New York . Paris . Wien 1997., S. 148. Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio, Gy. Moravcsik- RJ. Jenkins 1967. 30. 1009 Hauptmann, L., str. 347. Kroaten, Goten und Sarmaten, in: Germanoslavica . Jhg. III., Prag 1935., Heft 1-4. 1010 Rotkovi, R., I.e. str. 109. 1011 Mecklenburgisches Urkundenbuch 7,299. 1012 Mecklenburgisches Urkundenbuch 8,315. 1013 Mecklenburgisches Urkundenbuch 3,223.

1005

Kozierowski, Badania nazw topograficznych dzisieszej srchidyecezyi Gnieznienskiej. Poznanj 1914. 128 i d. 1015 Miklosich, F.X., Die Bildung..., 268. wie Mecklenburgisches Urkundenbuch 5,4/125/155. 1017 Mecklenburgisches Urkundenbuch 2,454. 1018 Trautmann, R., Die wendischen..., S. 133. 1019 Sabljar, V., Miestnopisni..., str. 219

1014

212

213
kamena plavec za pokrivanje kua. Mikloi ide od predpostavke da se radi o ekom glagolu plaviti,1032 koji postoji i u hrvatskom a znai ispirati. U opini Jastrebarsko je ime mjesta Plavci. To znai da se u tom mjestu pralo i ispiralo. Mjesto Plavci je imalo 1866. 4 kue i 48 stanovnika. Pleivica U kotaru Pln iznad Hamburga gdje je bilo slavensko pleme Travunjana spominje se ime Plessewitze 1426.1033 1250. se spominje ime mjesta Plizcewiz,1034 a 1253. Pleccevitz.1035 Staro ime Pleoviec ili Pleovici je identino sa ekim Pleovec ili Pleovice. Tu pripada i mjesto Pleov, koje se spominje 1458.1036 kao i crkva (ecclesia Plessowe).1037 U kotaru Belzig se spominje ime Plessow, identino sa staroekom Plessow, a spominje se 1186. zapadno od Berlina.1038 Prema R. Trautmannu dolazi ovo ime od eke rijei ples, a znai golo mjesto ili prazno zemljite.1039 U opini Jastrebarsko je ime ^ mjesta Pleivica. Ovakva imena mjesta imamo i kod Severina kao i akovca. Mjesto Pleivica je imalo 1866. samo 125 stanovnika i 17 kua.1040 U dananjoj Hrvatskoj imamo mnogo prezimena Plesa. Planinski masiv jugoistono od Male Kapele u Lici se zove Pljeivica. Imena mjesta sa korijenom ples bi nam mogla posluiti kao putokaz seobe iz Polablja.

Pesek Kod mjesta Mlln se spominjalo 1230. ime mjesta Pezeke.1020 To mjesto danas vie ne postoji. Prema Mikioiu su stara imena za rijeke i mjesta bila Pesky i Pasky. Ta su mjesta identina s imenom mjesta Pyazeke, koje se spominje 1314. i Patzig na otoku Rgenu.1021 Danas imamo mjesto Paatzig u kotaru Cammin ispod Rostocka i Regenwalde u istonoj Pomeraniji istono od ua rijeke Visle u Poljskoj. Tu se spominje i Patzik, kotar Szczecinek u istonoj prednjoj Pomeraniji. U Pomereliji je ime Pesske. U donjoj Luici je ime mjesta Peski a u ekoj Pisek. Mikloi ide od pretpostavke da se ovdje radi o pjeanu tlu.1022 U opini Jastrebarsko je ime mjesta Pesak, a u Krievcima Pesek. Ovo ime mjesta bi moglo posluiti kao putokaz jer nije rasprostranjeno izvan okvira istraivanog podruja. Mjesto Pesak kod Jastrebarskog imalo je 1866. godine 10 kua i 64 stanovnika. Jedno mjesto Pesak je bilo 1866. u upi Zagreb s 5 kua i 60 stanovnika. Danas toga mjesta vie nema. Plavci 1235. se spominje ime mjesta Plawe,1023kao zemlja Plawe1024 i jezero Plawe.1025 Ovi nazivi odgovaraju dananjem mjestu Plau i jezero Plauer See1026 u kotaru Parchim u istonoj Njemakoj. Stara imena za polja i mjesta Plavy Plur su identina sa mjestima Plawe1027 i jezerom Plawe1028 kod Chorina u kotaru Angermnde. U kotaru Gstrow se spominje 1352. mjesto Plaweze,1029 a 1368 mjesto Plawese.10301358. se spominje mjesto 1031 Plawiz. Radi se o dananjem mjestu Plaaz. Staro mjesto Plave je prema Mikioiu identino sa ekim imenom Plave koje dolazi od imena
Das Ratzeburger Zehntregister. 125. 1021 Pommersches Urkundebuch 5,192. 1022 Miklosich, F. X. Die Bildung.,., 296. 1023 Mecklenburgisches Urkundenbuch l, 427. 1024 Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,426 Or. 1025 Mecklenburgisches Urkundenbuch 5,335. 1026 Jahrbcher des Vereins fr mecklenburgische Geschichte. B. l ff. Schwerin 1836 ff. 94, 100 ff. 1027 Riedel, Codex diplomaticus..., 13,205. 1028 Riedel, Codex diplomaticus..., 13,206. 1029 Mecklenburgisches Urkundenbuch 13, 209. 1030 Mecklenburgisches Urkundenbuch 16,278 Or. 1031 Mecklenburgisches Urkundenbuch 14, 244.
1020

1036

Miklosich, F. X. Die Bildung..., 297. Zehntregister des Bischofs Johann VII. zu Lbeck. Ausgabe Lnig, Spicilegium ecclesiasticum des Teutschen Reichs-Archiv, Teil 2., Leipzig 1716.., S. 418, 423.; Archiv fr Staats- und Kirchegeschichte der Herzogtmer Schleswig, Holstein, Lauenburg, Bd.2., Altona 1834 ff. 1034 Schleswig-Holstein-Lauenburgische Regesten und Urkunden. Band 1. Hamburg-Leipzig 1886. 324. Or. 1035 Isto, Schleswig..., 2,15.
1033

1032

Isto, Riedel 24,338 Or. 1038 Codex diplomatius Bohemiae et Moraviae. Band. Vz Prga 1905/12., 1,282 Or. 1039 Trautmann. R., S. 168. 1040 Sabljar, V. Miestopisni rienik kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Slavonije. Zagreb, 1866. str. 315

1037

Riedel, Codex...,14,304.

214

215

Poljanica Okika
Na otoku Poel na Baltikom moru se spominjala provincija Pole 1163 1042 zemlja terra Pole, a 1210. otok Pole koji su imali Slaveni - (a Slavi 1043 1044 hactenus inhabitata). Pole je identino s Pole na Usedomu. Prema 1045 Mikloiu radi se o rijei polje. U opini Jastrebarsko je srodno ime mjesta Poljanica Okika. 1866. se to mjesto zvalo samo Poljanica bez dodatka Okika, a imalo je 4 kue i 106 stanovnika.
1041 ;

Prodin Dol
Polapska rije prody znai prednji. To znai da u imenu jastrebarskog mjesta Prodin Dol treba govoriti od prednjem Dolu. U nazivu mjesta Prodin dol se vidi oiti polapski utjecaj. 1866. se to ime pisalao kao 1046 Prodindol, a imalo je 16 kua i 230 stanovnika. Ovo nam mjestu moe posluiti kao siguran putokaz seobe iz Polablja u Hrvatsku.

aquarum dicitur"). Prema korijenu ovoga imena ima mnogo imena mjesta, ne samo u Njemakoj nego i u Poljskoj i Ukrajini, kao Rostoka, u ekoj kao Rostoky u Hrvatskoj u opini Jastrebarsko Rastoki. Ovo 1055 mjesto Rastoki je 1866. imalo 10 kua i 79 stanovnika. Kod Gospia postoji mjesto Rastoka. Kod Bijelog Polja u Crnoj Gori postoji isto mjesto Rastoka, a R. Rotkovi spominje kod Nikia Rastok i 1056 Rastoci. Za R. Rotkovia je to ime mjesta dokaz da je bila seoba iz Polablja u Crnu Goru. To se mjesto meutim spominje u Poljskoj, Ukrajini, ekoj i u Hrvatskoj, pa je teko na temelju toga imena mjesta odrediti pravac kako je ila seoba i gdje je zapoela. Ovo nam onomastiko istraivanje pokazuje da neka imena mjesta jasno upuuju, na svoje paralele u Polablju, dok su druga opeslavenska koja nam teko mogu dokumentirti put seobe. Nakon ovog pregleda potrebno je dati sljedee zakljuke. Da bismo mogli koristiti neko ime mjesta kao putokaz seobe, mora se uzeti isti onaj oblik kakvi smo nali u podruju* od kojeg istraujemo put seobe. Mogli bismo misliti da napr. imena mjesta koja su nastala prema imenu biljke lana nisu naroito pouzdani putokazi seobe jer su rairana po itavu slavenskom svijetu, a samo meu junim Slavenima ima 11 mjesta od kojih su u Hrvatskoj 3. Jedino u Hrvatskoj imamo oblik Lanie kod Jastrebarskog, Lanie kod Buzeta i Lanie kod Labina. Ovaj oblik odgovara obliku u Polablju, dok se na drugim mjestima rabi kao Lanite slino kao u ekoj ili Lanie kao u Ukrajini. Prema ovim onomastikim istraivanjima moemo sigurno zakljuiti da se jedan dio Bijelih Hrvata doselio iz Polablja iz dananje njemake provincije Mecklenburg u podruje opine Jastrebarsko. Danas je openito priznato u znanosti, da su imena mjesta svjedoci seobe. Tako su imena mjesta u Polablju, koja se podudaraju s imenima mjesta u Hrvatskoj, dokaz o seobi Hrvata iz Polablja u podruja dananje Hrvatske. Neka se imena mjesta osim u Provinciji Mecklenbug spominju i preko rijeke Visle u prednjoj Pomeraniji, ali su ona u manjem broju. Naravno da bi trebalo istraivati i daljnje opine u Hrvatskoj, ali to zahtijeva mnogo truda. No ve ovaj mali uvid pokazuje da je bilo preseljavanja iz Polablja Boguphali Chronicon Poloniae. Monumenta Poloniae historica. B. 2, Lemberg 1872, 481. Isto, Sabljar, str. 352. 1056 Rotokovi, R. Odakle su doli preci Crnogoraca, str. 136.
1055

1054

Rastoki
1219. se spominje ime Roztoc,1047 a 1228. mjesto Rozstok.1048 Helmold spominje to ime 1171. kao Rozstoc.1049 Sakso Gramatik spominje to ime mjesta 1161. u obliku Rostock kao danas.10501189. se spominje u obliku Rotstoch1051 i Rotstoc.1052 Radi se o dananjem mjestu Rostocku, koji se naziva i alte Wendenburg - stara wendska utvrda.1053 Boguphal zove starim Rostokom oko 1250. mjesto gdje se voda rastae ("a dissolutione

Hasse. Schleswig-Holstein-Lauenburgische Regesten..., 1,54. Or., 1042 Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,86. 1043 Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,187. 1044 Pommersches Urkundenbuch 1,165. 1045 Miklosich, F. X., S. 300. 1046 Sabljar, V., Miestopisni rienik..., str. 341. 1047 Mecklenburgisches Urkundenbuch l, 246. 1048 Mecklenburgisches Urkundenbuch l, 229. 1049 Helmoldi presbsteri Bozoviensis Chronica Slavorum. II, 14. 1050 Saxo Grammaticus, Die ersten neun Bcher der dnischen Geschichte. Ausgabe H. Janzen. Berlin 1900. 1051 Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,174. 1052 Mecklenburgisches Urkundenbuch 1,142. 1053 Jahrbcher des Vereins..., 9,18ff i 94,56.

1041

1054

216

217

u podruja dananje Hrvatske, pa nam je to ujedno odgovor na pitanje odakle su doli Bijeli Hrvati u Panoniju i Dalmaciju. Time smo zadovoljili one koji govore o doseljenju Hrvata, jer se stvarno jedan dio njih vraa iz Polablja iza Bavarske u 600. godini, a drugi u franako-avarskom ratu 791.-799. To znai da moramo priznati autohtonost, ali i dolazak, odnosno povratak Hrvata, koji su se razbjeali pod pritiskom Kelta u III. st. pr. Kr., a kasnije pod pritiskom Rimljana iz Panonije i Dalmacije na sjever, da bi se u VI. i VII. st. vraali natrag.

Zakljuak
Pradomovina Slavena je jedna od najvie obraivanih tema, jedna od vrlo tekih tema i tema koja je najvie stajala pod razliitim ideolokim utjecajima pa se taj utjecaj vidi djelomino i danas. Zbog toga se bilo vrlo teko odluiti na obradu ove teme. Nakon to smo dali pregled svih teorija o pradomovini Slavena, postavilo se pitanje odakle treba zapoeti. Jedni su mislili da je pradomovina Slavena u Aziji, drugi u istonoj Europi, trei u zapadnoj a etvrti u jugoistonoj Europi. Nakon mnogo istraivanja i razmiljanja doli smo do zakljuka da se ne moe poeti ni od istoka ni zapada ni juga, nego od Troje. Azijska hipoteza polazi uglavnom od stanovita da su Slaveni nakon potopa doli u Europu. Ta se hipoteza ne temelji ni na kakvim dokazima, nego samo na tvrdnjama i pretpostavkama, pa znanstveno nije prihvaena. Zastupnici istone teorije u Europi su polazili od navoda Veneta na donjem toku rijeke Visle, gdje ih spominju Plinije, Tacit i Ptolomej u 1. st. po. Kr. Od donje Visle se pomicala pradomovina Slavena sve vie prema istoku u dananju zapadnu Rusiju. Ta je teorija dobila naroitu rusku podrku nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, a pogotovo nakon 1945. kada je itav slavenski svijet bio pod utjecajem ideolokog sistema iz Rusije, pa se i pradomovinu Slavena stavljalo u Rusiju. To je bila zapravo slubena doktrina svih komunistikih zemalja i njihovih akademija nauka, pa je istraivanje o pradomovini Slavena doivjelo potpunu stagnaciju. Naalost se ta zabluda zadrala do danas, a ne temelji ni na kakvim dokazima nego samo na tvrdnjama. Zapadna teorija je isto polazila od tvrdjni da je pradomovina Slavena na donjem toku rijeke Visle, ali se ta granica pomicala sve do rijeke Labe i u podruja dananje jugoistone Njemake, gdje je bila pronaena kultura arnih polja u Luicama. Oni znanstvenici koji su mislili da tu ne moe biti pradomovina SJavena izmislili su teoriju da su nositelji ove kulture arnih polja bili Iliri. injenica je da je kultura arnih polja starija na srednjem Podunavlju pa njihovi nositelji nisu nikada bili Iliri nego samo Veneti,

218

219
danas Vannes. 56. pr. Kr. ih je pokorio Cezar i nazvao njihovu provinciju Galija Lugdunenzis. Veneti koji se spominju u 1. st. po. Kr. u Gdanskom zaljevu kao Venedi (sinus Venedicus) i na gornjoj Visli, koje su oko 150. po. Kr. podvrgli istoni Goti, su najmlai Slaveni koji su mogli doi pod pritiskom Kelta iz Panonije ve u 3. st. pr. Kr. a kasnije pod pritiskom Rimljana izmeu 1. st. pr. Kr. i 1. st. po. Kr. Zagrebaki arheolog eljko Tomii govori o autohtonim plemenima Panona, a to potvruje i Dio Kasije kad govori o panonskim uroenicima. Njemaki historiar Ludwig Schlzer je jo u XVII. st. tvrdio da su Rimljani znali Slavene u Panoniji ali ih nisu zvali Slavenima nego Panonima. Bilo je znanstvenika koji su osporavali injenicu da su Veneti i Panoni bili Slaveni. No to nam dokazuje Vita st. Kolumbani koja kae da su se Veneti nazivali Slaveni. To potvruju i Jordanes i Fredegar. Fredegar koji kau da su se Veneti nazivali Wendi. Za Wende znamo da su bili Slaveni. Prema tome su i Veneti bili Slaveni. Da su Veneti bili Slaveni, priznali su i mnogi drugi autori i zanstvenici. Armenska Geografija iz V. st. po. Kr. Mojsija iz Karina (na izvoru rijeke Eufrat u antikoj Armeniji) govori o najstarijem narodu u jugoistonoj Europi, a to su bili Traani, a pod Traanima navodi 25 plemena Slavena. Taj kontinuitet potvruje Homer u Ilijadi kad govori o zemlji Eneta, odnosno Veneta, a ti su Veneti doli iz Trakije, odnosno srednjeg Podunavlja, jer su i Traani bili u trojanskom ratu. Venete spominju u srednjem Podunavlju i Herodot i Strabon. Najvei historijski dokaz za pradomovinu Slavena u jugoistonoj Europi je bez sumnje Plinijev navod da su Germani dovozili jantar do Dunava do Karnuntuma, dananjeg mjesta Petronell na Dunavu kod Bea odakle su ga preuzimali Veneti, koji su obitavli u oblinjoj Panoniji i na Jadranskom moru. "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". (Plinius Secundus, Naturalis historiae 37,43.). Nigdje se tako lijepo ne povezuju povijesni i arheoloki dokazi kao u navodima kulture jantara i Veneta u Panoniji i na Jadranskom moru kao nositeljima te kulture, a arheoloki dokazi o kulturi jantara idu unatrag u

odnosno Panoni. Zbog toga se zapadna hipoteza o pradomovini Slavena mora zabaciti. Junu teoriju je zastupalo najvie znanstvenika, ali ni oni nisu temeljili svoje spoznaje na multidisciplinarnim istraivanjima. Bilo je dodue lingvista koji su pokuali s lingvistike strane dokazivati pradomovinu Slavena, ali im je polo za rukom dokazati samo neke indicije o prisustvu Slavena za vrijeme Rimljana u provincijama Dalmacije i Panonije. Neki su uzimali kao glavni izvor dokaza za pradomovinu Slavena u srednjem Podunavlju rusku kroniku Ijetopisca Nestora koja kae da su se Slaveni nakon mnogo vremena doselili na Dunav: " cyrb ". Iz toga navoda se moe zakljuiti da su prije Podunavlja bili negdje drugdje. Zato se Nestorova kronika ne moe uzeti kao pouzdani izvor za pradomovinu Slavena. Neki su autori mislili da je seoba Slavena s juga na sjever nastala pod utjecajem biblije, a to su bili naroito autori, koji su zastupali azijsku teoriju o pradomovini Slavena. Nestora potvruje i gotski pisac Jordanes, koji govori o Venetima u Panoniji i na rijeci Visli. Nakon ovih teorija o pradomovini Slavena trebalo je krenuti na dokazni postupak koji se temelji na povijesnim, arheolokim, antropolokim i mitolokim dokazima. Iz povijesnog stanovita je uope krivo postaviti pitanje jesu li Slaveni doli iz Azije, iz istone, zapadne ili june Europe, nego je bitno pitanje odakle su Slaveni doli u Troju i Trojanski rat 1174.-l 184. pr. Kr. Slaveni se u to vrijeme nazivaju jo Veneti i Panoni. Homer govori u Ilijadi o Panonima i Venetima u Troji, a to znai da su Panoni, koji su sinonim za Venete mogli doi samo iz antike Panonije koja se prostirala od Dunava do Vardara i Dunava do Jadrana. Zbog izgubljenog Trojanskog rata bila je sramota vratiti se praznih ruku kui u svoju domovinu Panoniju, pa jedan dio njih odlazi s Antenorom u Italiju na rijeku Pad. Tu su bili kod provala Kelta na strani Rimljana. 49. pr. Kr. im je Cezar dao rimsko graanstvo. Drugi dio Veneta odlazi na poluotok Hilis u Dalmaciju izmeu dananjeg Zadra i Splita. Tu su poznata njihova rtvovanja Diomedu koji se borio na njihovoj strani u Troji. rtvovali su bijelog konja. Trei dio Veneta odlazi u Francusku na rijeku Loire u dananju provinciju Bretanju s glavnim gradom Darioritum,

220
paleolitik i neolitik naroito su intenzivni u bronano doba od 2.500. do 800. pr. Kr. Daljnji arheoloki dokaz za pradomovinu Slavena u jugoistonoj Europi je kultura sojenica, koja potjee iz mlaeg kamenog doba izmeu 6000. do 2500. godine pr. Kr., a nosioci ove kluture su bili Veneti. Ovdje se povezuju arheoloki s lingvistikim dokazima, jer gdje god se u prethistorijsko vrijeme pojavljuju sojenice, u historijsko vrijeme se ta podruja nazivaju imenima Veneta. Trei arheoloki dokaz pradomovine Slavena u jugoistonoj Europi je kultura arnih polja iz bronanog doba, a nosioci te kulture su bili Slaveni. Kulturu arnih polja je najbolje okarakterizirao jedan od najprominentnijih zastupnika autohtonosti Slavena u srednjem Podunavlju, odnosno u jugoistonoj Europi, a to je bio pariki antropolog Sigismund Zaborowski. On je tvrdio da su se Slaveni oblikovali kao narod u dunavskim zemljama. Rani Slaveni su pripadali arheolokom tipu koji se odnosio na Kelte i june Venete a u historijsko vrijeme na june Slavene. Arheoloki tip dunavskog podruja se pomijeao po junoj Europi. Slavenska je pradomovina bila u prostranstvu izmeu rijeke Dunava i Jadranskog mora. Odavde su se Slaveni raseljavali u Karpate gdje su nosili sa sobom kulturu arnih polja i uporabu kovina. Ovi su Praslaveni krenuli s juga izmeu VIII. i IV. st. pr. Kr. Kao etvrta grupa dokaza o pradomovini Slavena uzima se novootkriveni fenomen kontinuiteta stanovnitva na srednjem Podunavlju o emu svjedoi antropologija i arheologija. Teoriju kontinuiteta stanovnitva zastupa naroito Ivan Mui iz Splita. Ta teorija koja se uglavnom temelji na prethistorijskim znanostima ne moe sama po sebi rijeiti pitanje o kojem se stanovnitvu radi. Zato se moraju uzeti i povijesni dokazi koji govore o najstarijem stanovnitvu u jugoistonoj Europi Veneta i Panona. U petu grupu dokaza o pradomovini Slavena u srednjem Podunavlju spadaju mitoloki dokazi koji se vrlo lijepo odrazuju u imenima planina i imenima mjesta. Otkirie ovoga fenomena bismo mogli pripisati njemakom povjesniaru Ludwigu Steindorffu. On nalazi u blizini Splita brijeg Perun, prema imenu slavenskog poganskog boga Peruna. Ime Peruna protivnika Velesa ima odjeka u imenima poluotoka Velesa kod Novog Vinodolskog. Tu bismo mogli navesti i toponime kao Veleevec

221
kod Zagreba, Velekovec kod Zlatar Bistrice, Velesovo u Sloveniji, Velesnica u Srbiji, Velestovo kod Cetinja u Crnoj Gori, te Velestovo i Veles u Makedoniji. Prema slavenskom bogu Verovitu mogli bismo povezati ime mjesta Virovitice. Naravno da je ovo podruje jo vrlo malo istraeno, ali nam je L. Steindorff na ovaj nain pribliio povijest i pokazao vrijednost mitolokih dokaza za pradomovinu Slavena.1057 Moda bi se metoda povezivanja imena mjesta mogla primijeniti i u lingvistici u pitanju najstarijeg slavenskog jezika. Imena mjesta Bilazora na gornjem Vardaru, gdje su bili Veneti, te ime mjesta Dide kod Cetinja u Crnoj Gori te Dide u podruju rijeke Pada gdje su isto bili Veneti upuuju da je najstariji govor Veneta odnosno Slavena bio ikavica. Tragovi ovoga govora se pomiu prema sjeveru, pa nalazimo kod Livna mjesto Bilo Polje u ekoj Bila Voda a onda u podruju istonih Prusa i Latvije na rijeci Wendi, gdje su isto bili Veneti, imamo tragove ikavskog govora u rijeima migla (magla), tiklo (staklo) i slino. Odavde se iri ovaj govor i u Polablje, gdje nalazimo Bili Grad (dananji Dorf Mecklenburg), rijeku Bille koja se prije nazivala Bila Voda. Svi ovi dokazi od arheolokih, kao kultura jantara, kultura sojenica i kultura arnih polja, iji su nositelji bili Veneti odnosno Slaveni, preko kontinuiteta stanovnitva i mitologije do historijskih dokaza, gdje Homer govori o Panonima-Venetima u Troji, Herodot o Venetima u Iliriji do Dunava, Strabon na rijeci Dravi, a Plinije u Panoniji i na Jadranskom moru potvruju da je pradomovina Slavena bila u jugoistonoj Europi. Nauka o autohtonosti Slavena u srednjem Podunavlju ne eli omalovaavati one autore koji govore o dolasku junih Slavena sa sjevera ili istoka, nego eli uputiti na injenicu da se taj dolazak ima shvatiti kao povratak. Autohtoni Slaveni na srednjem Podunavlju doivljavaju tri raseljavanja. Prvo raseljavnje nastaje kad iz srednjeg Podunavlja idu u rat u Troju a nakon izgubljenog rata ide jedan dio u Italiju na rijeku Pad, drugi u Galiju u dananju Bretanju u Francuskoj, a trei u Dalmaciju na poluotok Hilis izmeu Zadra i Splita. Drugo raseljavanje nastaje nakon provale Kelta u III. st. pr. Kr. u Panoniju, kad jedan dio ostaje u Panoniji, a drugi bjei prema sjeveru. Trei raseljavanje nastaje kad Rimljani provaljuju i osvajaju Panoniju i Dalmaciju. Jedan dio bjei u Karpate, a drugi idu dalje sve do Baltika. Istom u VI. st. poinju seobe na zapad, a
' Steindorff, L., Kroatien vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Mnchen 2001.

222

223

odavde na jug. To znai da su ova istraivanja pokazala da se mora govoriti o putu junih Slavena prema sjeveru, ali i o njihovu povratku na jug i da oni autori koji govore o dolasku Slavena u VI. st. u jugoistonu Europu imaju potpuno pravo, ali se to doseljenje mora nazvati povratkom. Na kraju treba spomenuti da je ilirologija u znanosti junih Slavena zauzimala mnogo vei prostor nego joj je to trebalo pripasti, jer je ipak trebalo staviti u prvi plan venetologiju, a ona se nije upoe nauavala. Zato bi venetologija u 3. mileniju trebala dobiti vei znanstveni prostor kako bi se radilo na daljnjim dokazima da su Veneti i Panoni bili praslavenski narod i da je jugoistona Europa pradomovina slavenskih naroda.

Zusammenfassung
Die Urheimat der Slaven ist eines der meist behandelten Themen und ein Thema das am meisten unter den verschiedenen ideologischen Einflssen stand. Deswegen war es sehr schwierig, eine Entscheidung zu treffen, dieses Thema zu behandeln. Zunchst wurde eine bersicht aller bisherigen Theorien ber die Urheimat der Slaven dargestellt und zwar die asiatische und europische, die sich in die osteuropische, westeuropische und sdosteuropische Theorie gliedert. Die asiatische Hypothese ber die Urheimat der Slaven geht vom Standpunkt aus, dass die Slaven nach der Sindflut nach Europa gekommen sind. Diese Hypothese grndet auf keine Beweise, sondern auf Behauptungen und Vorstellungen, deswegen wurde sie wissenschaflich abgelehnt. Die Vertreter der osteuropischen Theorie gingen von den Angaben der Veneter am Unterlauf der Weichsel aus, wo Plinius, Tacitus und Ptolomus von den Venetern sprechen. Die Grenze am Unterlauf der Weichsel wurde immer mehr nach Osten in Westrussland verschoben, so kam es zur stlichen Theorie der Urheimat der Slaven. Diese Theorie bekam grosse Untersttzung in Russland nach der Oktoberrevolution 1917 und besonders nach 1945 als die ganze slavische Welt unter dem russischen ideologischen Einfluss stand. Deswegen wurde auch die Urheimat der Slaven nach Russland verlegt. Das war die amtliche Doktrin aller kommunistischen Lnder und ihrer nationalen Akademien. Unter diesem bolschevistischen Irrtum hat die Forschung ber die Urheimat der Slaven einen vlligen Stillstand erreicht, der leider bis heute herrscht, obwohl diese Theorie nur auf Behauptungen und Vorstellungen beruht. Irgendwelche Beweise, dass die Urheimat der Slaven in Russland war, gibt es nicht. Die westeuropische Theorie ber die Urheimat der Slaven ist ebenfalls vom Unterlauf der Weichsel ausgegangen, hat aber die Grenze nach Westen bis zur Elbe und der heutigen ostdeutschen Gebiete verschoben, wo in der Lausitz die Urnenfelderkultur entdecket wurde, deren Trger die Slaven waren. Gegen diese Theorie ist eine Gruppe von Wissenschaftlern aufgetreten mit der Behauptung, die Trger der

224

225

Urnenfelderkultur waren die Illyrer. Es ist jedoch eine Tatsache, dass die Urnenfelderkultur an der mittleren Donau lter ist und dass die Trger dieser Kultur nie Illyrer sondern Veneter oder Panonen bzw. die Slaven waren. Aus diesem Grunde muss die westliche Hypothese von der Urheimat der Slaven abgelehnt werden. Die sdosteuropische Theorie haben die meisten Autoren vertreten, haben jedoch nicht die multidisziplinren Untersuchungen angewandt. Es gab zwar einige Linguisten, die die Versuche unternahmen, linguistisch die sdliche Urheimat der Slaven zu beweisen, sie konnten jedoch nur einige Beweise ber die Anwesenheit der Slaven in den Provinzen Dalmatien und Pannonien nachweisen. Andere Autoren haben als Hauptquelle der Urheimat der Slaven an der mittleren Donau die russische Chronik Povest vremennych let - - zu Rate gezogen. Diese Chronik sagt nmlich, dass sich die Slaven nach vielen Jahren an der Donau niederliessen: " cyrb ". Da uns vor den Slaven kein anderes Volk an der Donau bekannt ist, mssen wir davon ausgehen, dass die Slaven die ltesten Anwohner der Donau sind. Die Chronik von Nestor wird auch von Jordanes besttigt, der von den Slaven in Pannonien und an der Weichsel spricht. Diese Angaben decken sich mit den genannten Angaben bei Plinius, Tacitus und Ptolomus, die von den Slaven an der unteren Weichsel sprechen, aber Plinius auch in Pannonien und am Adriatischen Meer. Alle diese Angaben wurden zuwenig von der Archologie, Anthropologie, Mythologie und anderen hilfshistorischen Wissenschaften erhellt, deswegen bedarf auch die sdliche Theorie weiterer wissenschaftlichen Forschungen. Alle diese Theorien haben uns keine zufriedenstellende Antwort gegeben, deswegen mussten wir neue Wege suchen. Nach unserer Auffassung ist es berhaupt falsch von der Frage auszugehen, ob die Urheimat der Slaven in Asien, in Ost-, West,- oder Sdostosteuropa war. Wesentlich ist die Frage, woher die Slaven nach Troja und in den Trojanischen Krieg (1174.-1184. v. Chr.) gekommen sind. Troja ist der Ausgangspunkt. Die Slaven werden zu dieser Zeit Veneti und Pannoni genannt. Homer spricht in der Ilias von Pannonen und Veneten in Troja. Diese Begriffe sind jedoch Synonyme unter welchen sich die Slaven verbergen. Das bedeutet, dass die Slaven nach Troja aus Sdosteuropa, aus Pannonien gekommen sind.

Wegen dem verlorenen Krieg war es eine Schande mit leeren Hnden nach Hause nach Pannonien zurckzukehren. Deswegen ging ein Teil der Veneter mit dem Antenor nach Italien in die Poebene, der zweite Teil auf die Halbinsel Hillys nach Dalmatien zwischen Split und Zadar. Hier haben sie dem Diomed, der auf ihrer Seite in Troja war das weisse Pferd geopfert. Der dritte Teil der Veneter ging nach Frankreich an den Fluss Loire in die heutige Provinz Bretagne mit der Hauptstadt Darioritum, heute Vannes. 56. v. Chr. unterwarf sie Cezar und nannte ihre Provinz Galia Lugdunensis. Die Veneter, die im 1. Jh. n. Chr. von Plinius, Tacitus und Ptolomus an der Ostseekste - sinus Veneticus - an der unteren Weichsel erwhnt werden, sind die jngsten Slaven. Wir haben keine Beweise, dass sie mit den trojanischen Venetern in unmittelbaren Beziehungen standen. Sie konnten unter dem Druck der Kelten aus Pannonien im 3. Jh. v. Chr, und spter unter dem rmischen Druck im 1. Jh. n. Chr. nach Norden verdrngt werden. Deswegen knnen die Angaben von Plinius, Tacitus und Ptolomus ber die Veneter an der unteren Weichsel weder als lteste Benennung der Veneter gelten, noch als Urheimat der Slaven angenommen werden wie dies die stlichen Vertreter der Urheimat der Slaven vertreten. Die Urheimat der Slaven kann nur an der Donau in Sdosteuropa gesucht werden. Der Zagreber Archologe eljko Tomii spricht ber die bodenstndigen Stmme der Panonen. Dies besttigt auch Dio Cassius wenn er ber die pannonischen Urbewohner spricht. Der deutsche Historiker Ludwig Schlzer behauptete noch im XVII. Jh. dass die Rmer die Slaven in Pannoninen kannten, nannten sie jedoch nicht Slaven sondern Pannoni. Es gab Autoren, die die Tatsache verdrngten, die Veneter und Panonnen seien die Slaven. Dies beweist die vita st. Columbani, die besagt, dass die Veneter Slaven waren. Dies besttigt auch Jordanes und Fredegar. Fredegar sagt, dass die Veneter auch Wenden genannt wurden. Fr die Wenden wissen wir, dass es sich um Slaven handelt. Deswegen sind die Veneter Slaven. Dies wird brigens von einer Reihe hervorragender Wissenschaftler anerkannt.

226

227

Armnische Geografie aus dem V. Jh. n. Chr. des Moses Chorenaci, oder Moses aus Karin (Karin an der Quelle von Euphrat im antiken Armnien) spricht ber das lteste Volk in Sdosteuropa der Thraker und unter den Thraker 25 Stmme der Slaven. Diese Kontinuitt stammt von Homer der in Ilias vom Land der Eneter bzw. der Veneter spricht. Diese Veneter sind aus Thrakien bzw. aus Panonnien gekommen und werden auch als Pannoni genannt. Von den Venetern an der mittleren Donau in Pannonien sprechen spter Herodot, Strabo und Plinius. Der grsste historische Beweis ber die Urheimat der Slaven in Sdosteuroapa ist ohne Zweifel die Angabe Plinius, dass die Veneter in Pannonien und am Adriatischen Meer gewohnt haben. "Adfertur a Germanis in Pannoniam maxime provinciam, et inde Veneti primum, quos Enetos Graeci vocaverunt, famam rei fecere proximique Pannoniae et agentes circa mre Hadriaticum". (Plinius Secundus, Naturalis historiae 37,43.). Diese historischen Beweise ber die Urheimat der Slaven in Pannonien und an der Adria untersttzen besonders die archologischen Beweise der Pfahlbaukultur, Bernsteinkultur und Urnenfelderkultur, deren Trger die Slaven waren. Die archologischen Beweise Pfahlbaukultur und der Bernsteinkultur greifen zurck in das Paleolitikum und Neolitikum, die Urnenfelderkultur besonders intensiv in die Bronzezeit von 2.500. bis 800. v. Chr. Die Pfahlbaukultur stammt schon aus der Jungsteinzeit Neolitikum von 6000. bis 2500. v. Chr. Die Trger dieser Kultur waren in der historischen Zeit die Veneter. Daraus kann man schliessen, dass sie auch in prhistorischer Zeit die Trger dieser Kultur waren. Hier verbinden sich archologische und linguistische Beweise ineinander. berall wo in der prhistorischen Zeit die Pfahlbaukultur erscheint, erscheinen in der historischen Zeit die Veneter. Der zweite archologische Beweis fr die Urheimat der Slaven an der Donau ist die Bernstein kultu r, deren Trger neben den Germanen im Norden, die Veneter bzw. die Slaven im Sden waren. Das hat schon Plinius, wie oben erwhnt, bewiesen. Die lteste Beziehung der Germanen und Slaven stammt also aus der Donau und nicht aus der Weichsel oder Lausitz, da die Bernsteinkultur schon 5.000 Jahre vor

Christi bekannt ist. Das heisst, dass sowohl die stliche als auch die westliche Theorie ber die Urheimat der Slaven abgelehnt werden muss, da sie nicht begrndet ist. Der dritte archologische Beweis fr die Urheimat der Slaven im Sdosten Europas ist die Urnenfelderkultur aus der Bronzezeit. Die Trger dieser Kultur waren ebenfalls die Slaven. Die Urnenfelderkultur hat zutreffend der prominenteste Vertreter der Bodenstndigkeit der Slaven in Sdosten Europas der Pariser Anthropologe Sigismund Zaborowski vertreten. Er hat gesagt, dass sich die Slaven in den Donaulndern gebildet haben. Die frhen Slaven gehrten zu dem athropologischen Typus, zu dem die Kelten und sdlichen Veneter und in der historischen Zeit die sdlichen Slaven gehrten. Der anthropologische Typ des Donaugebietes vermischte sich im Sden Europas. Die slavische Urheimat war in den Gebieten zwischen der Donau und dem Adriatischen Meer. Von hier aus siedelten die Slaven in die Karpaten um, wohin sie ihre Urnenfelderkultur und die Metallbenutzung mitgebracht haben. Die lteste Urnenfelderkultur befand sich an dem Fluss Bosna in Glasinac. Die Urnenfelderkultur beweist auch, dass die Urheimat der Slaven nicht an der Weichsel oder Lausitz sondern in Sdosteuropa an den Donazuflssen war. Afs vierter Beweis fr die Urheimat der Slaven in Sdosteuropa wurde das neuentdeckte Phnomen der Kontinuitt der Bevlkerung an der mittleren Donau angesehen. Dies bezeugen Archologie und Anthropologie. Die Theorie der Kontinuitt der Bevlkerung an der mittleren Donau vertritt besonders Ivan Mui aus Split. Diese Theorie, die im wesentlichen mit prhistorischen Wissenschaften begrndet wird, kann die Frage von welcher Bevlkerung hier die Rede ist, nicht beantworten. Es mssen also die historischen Grnde zu Rate gezogen werden, die von der ltesten Bevlkerung im Sdosten Europas von Venetern und Pannonen sprechen. Deswegen kann diese Theorie als Beweis fr die Urheimat der Slaven am Zusammenfluss der Donau nur in Zusammenhang mit den historischen Grnden zu Rate gezogen werden. Zu der fnften Gruppe der Beweise ber die Urheimat der Slaven im mittleren Donauzusammenfluss, sind die mythologischen Beweise, die besonders in der Oronimik und Toponimik bis heute sichtbar sind. Die Entdeckung dieses Phnomens knnte man dem deutschen Historiker

228

229

Ludwig Steindorff zuschreiben. Er findet in der Nhe von Split den Namen des Berges Perun nach dem Namen des slavischen mythologischen Gottes Perun. Der Gegner von Perun ist Veles. Diesen Namen finden wir im Namen der Halbinsel Veles bei Novi Vinodolski. Hier knnte man auch andere Ortsnamen hinzuzhlen wie Velesevec bei Zagreb, Veleskovec bei Zlatar Bistrica, Velesovo in Slovenien, Velesnica in Serbien, Velestovo bei Cetinje in Monte Negro, und Velestovo und Veles in Mazedonien. Mit dem slavischen Gott Verovitus kann man den Namen der Stadt Virovitica verbinden. Natrlich ist dieses Gebiet wenig erfoscht. L. Steindorff hat uns aber die Geschichte nher gebracht und die mythologischen Beweise fr die Urheimat der Slaven hervorgehoben.1058 Linguistische Beweise fr die Urheimat der Slaven und die ltesten slavischen Sprache aufgrund der Ortsnamen wurden bis jetzt nicht besonders verwertet. Der Ortsname Bylazora am oberen Vardar, wo die Veneter waren, sowie der Orstname Dide bei Cetinje in Monte Negro und Dide in der Poebene, wo ebenfalls die Veneter waren, weisen auf die lteste slavische Mundart des Ikavischen. Die Spuren dieser Mundart gehen von Sden nach Norden. So finden wir bei Livno den Ort Bilo Polje, in Tschechien Bila Voda, mehrere Ortschaften Bila; Bila Briza, Bila Hajovna, Bila Hlina, Bila Hurka, Bila Lhota, Bila Skala, Bila Studne, Bila Tremena, Bile Podoly, Bile Policany und andere. Im Gebiet der Preussen in Lettland an der Wenda, wo ebenfalls die Veneter waren, sind die Spuren des Ikavischen geblieben. So die Worte migla (Nebel), tiklo (Glas) und hnliches. Von hieraus verbreitet sich diese Mundart an die Elbe, wo man den Ort Bili Grad (heutiges Dorf Mecklenburg), den Fluss Bille, die frher Bila Voda hiess, findet. Alle diese Beweise von den archologischen, wie die Bernsteinkultur. Pfahlbaukultur und Urnenfelderkultur, deren Trger die Veneter bzw. die Slaven waren, die Kontinuitt der Bevlkerung, Mythologie und die historischen Beweise, wo Homer von den Venetern und Pannonen in Troja, Herodot ber die Veneter in Illyrien, Strabo an der Dru und Plinius in Pannonien und um Adriatischen Meer sprechen, besttigen, dass die Urheimat der Slaven in Sdosteuropa war.

Die Lehre von der Urheimat der Slaven im Sdosten Europas will keineswegs diejenigen Autoren beiseite schieben, die von dem Kommen der Sdslaven aus Osten oder Westen im 6. oder 7. Jh. sprechen. Davon sprechen auch die griechischen und lateinischen Quellen. Diese neuen Ankmmlinge sind keine Neoslaven, sondern diejenigen Slaven, die von den Kelten und Rmern aus dem Sden verdrngt wurden und jetzt im 6. und 7. Jh. zurckkehren. Am Ende muss betont werden, dass ein Umdenkprozess bezglich der Illyrer eintreten muss, da die lteste Bevlkerung in Pannonien und der Adria nicht die Illyrer, sonderen Pannonen und Veneter waren. Deswegen sollte im 3. Millenium nicht die Illyrologie, sondern die Venetologie an der ersten Stelle stehen und an weiteren Beweisen geforscht werden, dass die Veneter und die Pannonen bzw. die Slaven die lteste Bevlkerung Sdosteuropas sind.

1058

Steindorff, L., Kroatien vom Mittelalter bis zur Gegenwart. Mnchen 2001.

230

231

Prilog
Napomene o Ilirima
Kad govorimo o Ilirima, susreemo se neminovno s nekoliko pitanja koja su se razliito rjeavala. Tu spada shvaanje Ilira kao jednog jedinstvenog etnosa, dok su drugi smatrali da se pod imenom Ilira sakriva samo geografski naziv podruja jugoistone Europe, pod kojim su bili razliiti etniteti. Kod prvog miljenja o jedinstvnom etnosu Ilira neki su znanstvenici govorili o podruju dananje Albanije kao podruju pravih Ilira, to se izgleda mora prihvatiti. Veliki nedostatak u istraivanju Ilira je bio u tome to su se Panoni, odnosno Veneti kao najstariji narodi jugoistone Europe zanemarivali, a na njihovo mjesto su se stavljali Iliri kao najstariji narod, to je oito neispravno. Na mogunost da su se pod Ilirima nalazili razliiti etniteti govori injenica najnovijih istraivanja koja su pod Traanima dokazala 25 plemena Slavena. Ovakav se sluaj moe jo danas nai u nekim zemljama gdje ime zemlje ne ukljuuje samo po sebi i ime naroda koji se pod njom nalazi, pa se ini da je to sluaj i s Traanima i s Ilirima. S obzirom na pitanje podrijetla Ilira, ni tu nije bilo sloge. Hrvatski humanist Vinko Pribojevi iz XVI. st. bavio se pitanjem podrijetla Ilira te se osvre na Apijana, ali ga iskrivljava. On kae da je Apijan rekao da je "Ilir imao sinove Ahileja, Autarija, Dardana, Meda, Taulanta i Pereba, od kojih potekoe Panonije, Skordisk i Tribal".1059 Kod Apijana nema ovog dodatka "od kojih potekoe Panonije, Skordisk i Tribal". Pribojevi nastavlja dalje: "Imao je i keri Partu, Daortu i Daseru. Od te njegove djece potekoe velika i silno ratoborna ilirska plemena: Ahileji, Autariji, Dardanci, Meani, Taulanti, Perebi, Panoniji, Skordisci, Tribali, Parteni, Darsiji i Dasareti".1060 Apian navodi dodue ilirska plemena kaja su nastala od Ilirove djece, ali tu nabraja samo 9 plemena. "Taulanciji, Perhaibi, Enheleji, Autariensi, Dardani, Maidi, Parti, Dasareti i Darsi".1061
1059 1:60 1K1

Pribojevi navodi 12 plemena, jer dodaje Panone, Skordiske i Tribale, za koje Apijan nije nikada navodio da bi bili ilirskog podrijetla. Neka plemena Pribojevi poptpuno iskrivljuje: Perhaibe u Perebe, Enheleje u Ahileje, a Maide u Mede. Nadalje citira Apijana "da je Iliru bio otac Polifem, majka Galateja a braa Kelt i Gal od kojih izioe Kelti i Gali". Tako Apijan nije rekao. Dok Pribojevi navodi da su Polifem i Galateja imali dva sina Kelta i Gala, Apijan navodi da su Polifem i Galacija imali tri sina Kelta, Ilira i Gala i da su od njih nastali Kelti, Iliri i Gali, ali Apijan jasno navodi da je ovo mit i da on u to ne vjeruje, a to Pribojevi nije naveo. Da je to mit dokazuje i injenica da se ovdje govori o Keltima i Galima, a to je isti narod. Ve je Tacit rekao da se Kelti na svojem jeziku nazivaju Kelti, a na naem, tj. latinskom Gali.1062 Ova nam usporedba pokazuje da se Pribojevia ne smije razumjeti u doslovnom smislu, jer je on iskrivljavao izvore i dodavao proizvoljno svoje navode. Nesumnjiva je injenica, da se u antikoj literaturi uz Ilire esto spominju Panoni kao kod Homera, Herodota, Strabona i Plinija ali se to zanemarivalo. Nitko nije postavljao pitanje tko su bili Panoni. injenica je da ni grki pisci nisu razlikovali Ilire od Panona, istom kod latinskih pisaca nailazimo na jasno razlikovanje. Najtee pitanje kod Ilira su njihove granice. Na tekoe odreivanja irliskih granica uputio je ve Mate Sui kad kae: "Trnovito pitanje odreivanja etnikih granica Ilira stoji pred brojnim i nemalim zaprekama i potekoama kad se radi o bilo kojoj granici, istonoj, sjevernoj ili junoj".1063 Mi nemamo namjeru ulazjti u openiti prikaz ovog velikog podruja kojim se bavi ilirologija, ali elimo naglasiti da je dodue trnovit put ako slijedimo openite navode antikih pisaca o etnikim granicama Ilira, ali ako istraujemo pojedina plemena koja su bila pod Ilirima prema njihovoj etnikoj pripadnosti, dolazimo do sasvim drugih rezultata. Kada govorimo o granicama Ilira nailazimo na veliko neznanje modernih a i antikih pisaca koji ne razlikuju Panone i Ilire kao to to nisu

Vinko Pribojevi. O podrijetlu i slavi Slavena. Izd. Kurelac M., Zagreb 1997., str. 139 Isto, Vinko Pribojevi, str. 139. Appian von Alexandria. Rmische Geschichte. Ausgabe: P. Wirth u. W. Gessel. Stuttgart 1987. IL 1-7.

1062

1063

"qui ipsorum lingua Celtae, nostra Galli appellantur". Tacitus. De bello Gallico 1,1. Griechische und lateinisceh Quellen..., S. 86. Sui, M., Odabrani radovi, str. 67.

232
razlikovali ni Grci, pa su se u cijelu Panoniju i Norik stavljala ilirska plemena. Bizantinski povijesnopisac Ivan Zonara (umro oko 1159.) kae da se ime Ilirik u stara vremena rabilo za razliita podruja, a onda za unutranjost zemlje iznad Makedonije i na dio Trakije od gore Balkana (Haimos) i Rodopa u Bugarskoj sve do Alpa i rijeka In i Dunav te do Crnog mora, a na nekim je mjestima granica prelazila preko rijeke Dunava.1064 Pomponije Mela je na itavu obalu Jadranskog mora sve do dananjeg Trsta stavio Ilire.1065 Plinije Stariji nam ne pomae mnogo kod odreivanja ilirskih granica jer ne razlikuje Ilirik od Panonije. On navodi da su Ilirik i Panonija graniili na istoku s rijekom Drinom, na zapadu s pustinjama gdje obitavaju Boji i Karni, na sjeveru s Dunavom, a na jugu s Jadranskim morem.1066 Na daljnjem mjestu govori o ilirskoj obali koja ima preko 1000 otoka.1067 Izmeu Korule, zvane i Melaina i Ilirika lei otok Mljet, poznat po mljetskim psiima koje spominje Kalimah.1068 U etvrtoj knjizi kae Plinije da je Dunav oplahivao Ilirik i da se od tog mjesta nazivao Hister.1069 Ister se nazivao od utoka rijeke Save u Dunav do Crnog mora. Kad govori o duljini i irini Ilirika onda kae da je irina Ilirika bila 325 milja, duljina od rijeke Rae do rijeke Drine 800 milja (oko 480 km), od rijeke Drine do Akrokeraunskih predgorja (gorja na granici izmeu Albanije i Grke) 175 milja po navodima Agripe, a itavu obalu od Italije do Illyrika mjeri sa 1600 milja.1070
Zonaras, loannes, G. Moravcsik: Bizantinoturcica 11958. Hadrian .. hoc es mare magno recessu litorum acceptum et vaste quidem in latitudienm patens, qua penetrat tarnen vastius, Illyricis usque Tergestum, cetera Gallicis Italicisque gentibus cingitur". Pomponius Mela II/54.-55. 1066 "niyrjcum/ Pannonia ab Oriente flumine Drino, ab occidente desertis, in quibus habitabant Boi et Carni, a septentrione flumine Danubio, a meridie mari Adriatico". Plinius C. Secundi. Naturalis Historiae. Lib. VI. Ausgabe K. Brodersen. Wissenscahftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1996. Demensuratio Provinciarum 18. 1067 "| ora mjiie amplius insulis frequentatur" Plinius, 3,151 TOS "corcyrg Melaena cognominata...inter quam et Illricum Melite, unde catulos Melitaeos appellari Callimachusauctorest".. Plinius, 3,152. 1069 "Illyricum adfluit Hister appellatus". Plinius, 4,79. 1070 "Illyrici latitudo qua maxima est CCCXXV p. colligit, longitudo a flumine Arsia ad flumen Drinium DXXX. a Drinio ad promunturium Acreceraunium CLXXV Agrippa prodidit, Universum autem sinum Itaiiae et Illyrici ambitu XVI (MDX)". Plinius HI/150.
1065 1064

233
Gaj Svetonije Trankvil kae da je rimski car Tiberije (14.-37.) podvrgnuo itavi Ilirik koji se protezao od Italije, Norikuma, Tracije, Makedonije, Dunava i Jadranskog mora.1071 Grki pisac Strabon razlikuje Ilire od Panona kad kae da su podruje od Siska do Dunava prema istoku i sjeveru imali Panoni. Segestika (Sisak) je glavni grad Panona, gdje se slijevaju vie rijeka, koje su sve plovne. Prema njegovim navodima pripadaju plemenima Panona Breuci, Andizeti, Dicioni i Pirusti iji je upravitelj bio Bato, te druga manja plemena do Dalmacije i gotovo do Ardijeja na jugu. Uz planine Jadranskog mora do Rizonskog poluotoka (Kotora) nalazi se ilirska obala izmeu mora i panonskih naroda. Istrani su prvi na ilirskoj obali.1072 On naziva ilirskom obalom podruje od Keraunskih gorja, tj. od gorja izmeu dananje Albanije i Grke do Japoda sa 6150. stadija.1073 To znai u dananjem geografskom poimanju da se granica Ilira protezala prema Strabonu od rijeke Vojue i dananjeg grada Vlore u Albaniji do ibenika. Na daljnjem mjestu stavlja Strabon Ilire na cijelu desnu stranu Jadranske obale sve do Akvileje.1074 Tacit kae da su Germani graniili s Galima (Keltima), Recijima i Panonima: "Germania omnis a Gallis Raetisque et Pannoniis".1075 On govori jasno o legijama Ilirka, Dalmacije, Panonije i Mezije "ex Illyrico, Dalmatiae ac Pannoniae et Moesiae legiones".1076 To znai da Tacit nije rabio ime Ilirk za itav zapadni dio jugoistone Europe, kako su to radili Plinije Stariji i drugi rimski pisci. Nepouzdanost o pitanjima ilirskih granica primijetio je i A. Stipevi, ali je krivnju pridavao antikim piscima zbog krivog pripisivanja drugih plemena ilirskim narodima. On kae: "Sigurno je da su se neki antiki pisci mogli prevariti kada su ovo ili ono pleme ukljuivali u ilirski etniki kompleks, posebice ako sam pisac nije iz vlastitog iskustva poznavao krajeve o kojima je pisao. No kada su Rimljani podvrgli svojoj vlasti zapadni dio Balkana i kada su ti pisci mogli pisati o Ilirima mnogo tonije negoli u

Sueton. Csarenleben. Hrsg. Heinemann, M., Stuttgart 1986. Tiberius 16., S. 177. Strabonis Geographica. Recens. W. Aly, 314. Bonn 1972. 1073 Strabo 11/105. 1074 Strabo 11/105. 1075 Tacitus Germania. L, Ausgabe E. Fehrle. Mnchen 1929., S. 2. 1076 Tacitus, P. Cornelius, Historien, Ausgabe H. Vretska, Stuttgart, 1984,1,76.
1072

1071

234

235

ranija vremena, mogunost neke grublje greke bila je ipak bitno smanjena. Upravo su zato vjerodostojna svjedoanstva pisaca iz toga vremena. To posebice vrijedi za Apijana, pisca glasovitog djela 'Rimska povijest', u kojoj je cijelo poglavlje posveeno rimskim osvajanjima zapadnog Balkana. Evo to Apijan pie o rasprostranjenosti Ilira: 'Grci zovu Ilirima one narode koji obitavaju iznad Makedonije i Trakije, od granica Haonaca i Tesproana do rijeke Istrosa (Dunava). Ovo je duljina Ilirije, a irina joj je od makedonskih i trakih brda sve do Peona (Panona!), do Jonskog (Jadranskog!) mora i do poetka Alpa. Kako kau Grci iroka je pet, a dugaka trideset dana. Ali Rimljani, poto su onu zemlju izmjerili, ustanovie da je dugaka vie od est tisua, a iroka po prilici tisuu i dvijesto stadija".1077 Aleksandar Stipevi zakljuuje da se Apijanovo miljenje "moe smatrati najkompetentnijim za utvrivanje etnikih granica Ilira".1078 No A. Stipevi nije izgleda znao ta pie jer Apijan naglaava da su u pitanju razluivanja Ilira i drugih susjednih naroda postojala dva miljenja, i to grko i rimsko, a Stipevi navodi samo grko. Prema grkom miljenju su se sva plemena od Makedonije i Trakije u Panoniji do Jadranskog mora i do obronaka Alpa nazivali openitim imenom Iliri. Rimljani su meutim razlikovali Ilire, Panone i Norike.1079 Sam Apijan se udi to Grci nisu razlikovali Ilire od Panona jer kae da ne zna kako su Grci doli do toga naziva Iliri, koji Rimljani rabe do danas, tj. do II. st. po. Kr. u njegovo vrijeme.1080 Dok su dakle grki pisci a i neki rimski pisci na podruju jugoistone Europe poznali samo Iliriju i Trakiju, veina rimskih pisaca govori u zapadnom Balkanu o Panoniji, Dalmaciji i Iliriku.1081 S time je dakle i Apijan potvrdio Plinijevo miljenje da je bilo pravih, u uem smislu nazvanih Ilira, za razliku od krivih u opem smislu zvanih Ilira. Bez znanja Apijanova navoda o grkom i rimskom poimanju Panona i Ilira nemogue je prihvatiti se posla o odreivanju granica Ilira. Vrlo je vano
1077

spomenuti da Apijan naziva Ilire Traa n i ma.1082 Moda je to klju za odgonetku Ilira, da je to mlai naziv za Traane. itava slika granica Ilira postaje drugaija kada se istrauje etniko pitanje pojedinih plemena i na njima etnike granice. Ta nam istraivanja pokazuju da se pravi Iliri spominju zapravo od Epira, Albanije i do izvora rijeke Zapadne *Morave. U etvrtoj knjizi svoga djela Historije lokalizira Herodot Ilire oko izvora rijeke Zapadne Morave (Angros), jer kae da rijeka Zapadna Morava dolazi iz Ilirije.1083 Radi se o podruju izvora Zapadne Morave sjeverno od Kosova u planini Goliji u Srbiji. Na gornji tok rijeke Zapadne Morave i rijeke Drine stavlja A. Stipevi Autarijate.1084 Strabon kae za Autarijate da su nestali pod Traanima.1085 Autarijati su inae morali biti snano pleme jer Strabon kae da su svoje susjede Enete i Dardane podvrgli pod svoju vlast.1086 Vlast Autarijata su dokinuli Galati (Kelti) oko 280. pr. Kr. Njihovo glavno sjedite je bilo na rijeci Moravi. Kasnije se nazivaju Skordisci.1087 To znai da su Veneti ve u III. st. pr. Kr. boravili na rijeci Moravi u podrujima dananje Srbije. Na jugu je u Makedoniji bilo ilirsko pleme Dasareta. Apijan je rekao da je Ilir imao 6 sinova pa je od jednog sina nastalo i pleme Dassareta.1088 Izgleda da su Dasareti bili Iliri ali pod makedonskom vlasti, jer Polibije govori da su za vrijeme makedonskog kralja Filipa otpali od Makedonije pa ih je Filip morao ponovno pokoriti.1089 U VIII. knjizi kae Polibije da su Dasareti bili ilirski narod.1090 U poetku ilirska plemena naziva Pomponije Mela prvo Partenima a onda Dasaretima.1091

Stipevi, A., Iliri. Zagreb 1991., str. 21; Appiani Alexandrini, "Historia Romana", Illyr., 1. Po prijevodu Ante Starevia "Rimska Ilirija od Apiana Alexandrinskog", Arkiv za povestnicu jugoslavensku, 7/1863, str. 163.. 1078 Isto Stipevi, A., str. 21. 1079 Appian von Alexandria. Ausgabe P. Wirth u. W. Gessel. B. 23. Stuttgart 1987, II 4. 1080 Appian IL. 16 1081 Gaius Suetonius Tranquillus. Leben der Caesaren. Augustus (63. pr. Kr.-14. po. Kr.). Ausgabe K. Hoenn. Zrich-Stuttgart 1955. S. 99.

Appian. Ausgabe v. L. Mendelssonn u. P. Viereck, 2. Bde. 1905. Herodot, Historien. Deutsche Gesamtausgabe H.W.Haussig. Stuttgart 1959.1/196. Stipevi, ., str. 28. 1085 Strabo, S. 315. 1086 Strabo, VII str. 318 1087 Tomaschek, W. Die Alten Thraker..., S. 89. 1088 Appian von Alexandria. Rmische Geschichte. Ausgabe: P. Wirth u. W. Gessel. Stuttgart 1987. IL 1-7. 1089 Polibios V/108. 1090 Polibios VIII/38. 1091 "parani et Dasaretae prima eius tenunt". Pomponius Mela. De Chorographia. Hrsg. K. Brodersen. Darmstadt 1994.11/55.
1083 10M

1082

236
Dokleati su bili u Crnoj Gori a glavni im je grad bio Doklea, danas Duklja sjeverno od Podgorice. Dokleate je Apijan smatrao Ilirima. Pertini su bili smjeteni oko Draa. Plinije spominje pleme Pireja nakon to govori o Ilirima u pravom smislu zvanih Ilira: "proprie dicti Illyri".1092 To znai da Pireji nisu bili Iliri u pravom smislu a obitavali su juno od Dubrovnika. Na rijeci Drinu spominje plemena Ilira, Labeata, Endirudina, Saseja i Grabeja u pravom smislu zvanih Ilira ("proprie dicti Illyri") Taulancije i Pireje.1093 Iliri u pravom smislu su bila dakle 4 ilirska plemena Labeati, Enduridi, Saseji i Grabeji. Labeati su bili na Labeatskom (Skadarskom) jezeru. Od njih nam je poznat njihov kralj Gencije koji je poetkom 168. stupio u saveznitvo sa sinom makedonskog kralja Filipa V. (221.-179.pr. Kr.) Perzejem u borbi protiv Rimljana, ali ga je rimski pretor L Anicije Gal 15. 06. 168. pr. Kr. pobijedio.1094 Polibije spominje grad Meteon i podruje Labeatis (oko Skadarskog jezera) gdje je 168. godine pr. Kr. dolo do ugovora o saveznitvu Ilira i Makedonaca.1095 I Tit Livije kae da je Skadar bio najvaniji grad za rimska osvajanja jer ga je ilirski kralj Gencije utvrdio kao glavno uporite itavog svog kraljevstva.1096 Tukidides govori u VI. st. pr. Kr. da su Taulanciji obitavali u Jonskom moru u blizini grada Draa (Epidamnosa) i da su bili ilirskog podrijetla, ali su u njihovoj zajednici bili i Korkirei i druga dorijska plemena.1097 On kae doslovno: "Epidamnos je grad, koji se ostavi na desnoj ruci kad se ulazi u Jonski zaljev. Tu u blizini stanuju Taulanciji, barbarska nacija ilirskog

237
podrijetla".1098 Appijan potvruje isto da su Taulanciji bili Iliri.1099 Plinije ih ubraja u pravom smislu zvanih Ilira "proprie dicti Illyri".1100 Ova nam istraivanja pokazuju da se zapravo ilirska plemena mogu dokazati od Epira i Albanije do izvora rijeke Zapadne Morave. Time itava slika etnikih granica Ilira dobiva nove dimenzije, jer se ilirstvo plemena izvan navedenog podruja moe vrlo teko dokazati. Moda je Alojz Benac po navodima Ivana Muia ispravno zakljuio kad kae da se u svakom sluaju prvobitna jezgra ilirske zajednice plemena nalazila na teritoriju Albanije.1101 U restituciji Skilaksova Peripla moemo proitati u 26. poglavlju: Slijedi narod Ilira, gdje je grad Epidamnos i rijeka Palamnos. Iz Epidamna do grkog grada Apolonije kopnenim se putem putuje dva dana. U toj je zemlji Keraunsko gorje i uza nj mali otok Sason. Od njega do grada Orika plovi se treinu dana."1102 S obzirom na autohtonost Ilira moe se primijetiti gotovo kod svih autora da se Ilire smatra starijim u jugoistonoj Europi od Veneta ili Panona. Primjer za to nam daje A. Stipevi kad kae da je ilirska duhovna kultura imala znaajan udio u formiranju duhovne i materijalne kulture Slavena na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, ali smatra da su se Slaveni doselili u njihovo susjedstvo istom u srednjem vijeku. A. Stipevi govori takoer o simbiozi domorodaca i doljaka, o simbiozi Ilira kao domorodaca i Slavena kao doljaka i da su Iliri na Balkanu ivjeli dulje od svih po imenu poznatih nam naroda.1103 Ovako misle mnogi dananji historiari i arheolozi, to je sveopa zabluda. A. Stipevi je u posljednje vrijeme vie put iznio miljenje da danas sve vie prevladava misao da su Iliri bili autohtono stanovnitvo na zapadnom Balkanu i da su mnogi lingvisti i arheolozi prihvaali uvelike teoriju o Ilirima kao tvorcima arnih polja. Drugi su smatrali da su tvorci
Isyto, Thukydides.I/17. Appian von Alexandria. Rmisache Geschichte. Teil II. Die Brgerkriege. Ausgabe W. Will. Stuttgart 1989. E2, 156. 1100 Labeatae, Endirudini, Sasaei, Grabaei proprieque dicti Illyrii et Taulantii et Pyraei". Plinius, 3,144. 1101 Benac, A., O etnikim zajednicama starijeg eljeznog doba u Jugoslaviji. Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, ANUBiH, Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo, 1987, str. 759., I. Mui, Slaveni, Goti i Hrvati, Zagreb 1997., str. 344. 1102 Sui, M., Odabrani radovi..., str. 256. 1:03 Stipevi, A., Iliri. Zagreb 1991., str. 5.
1099 1098

"Labeatae, Endirudini, Sasaei, Grabaei proprieque dicti Illyrii et Taulantii et Pyraei". Plinius, 3,144. 1093 Plinius, 3,144. 1094 Plinius, 3,144. Komentar str. 326.; LIvius XLIV 322-4. :Q95 PolibiosXXIX/3. :Q96 "Ad Scodram inde ventum est, quod belli caput erat, non eo solum, quod Gentius eam ibi ceperat velut regni totius arcem, sed etiam quod Labeatium gentis munitissima longe est et difficilis aditu". Livius XLIV 31/2. :097 Thukydides. Geschichte des Peloponnesischen Krieges. B. L, Deutsch von Heilmann. Leipzig 1912. Buch 1., 17.

:092

238

239

bronanodobne kulture arnih polja bili Protoiliri od kojih su se u eljezno doba razvili Iliri.1104 Zato utvruje A. Stipevi: "Autohtona teorija dobiva u posljednje vrijeme sve vie pristaa, ponajprije meu arheolozima koji mogu mnogo realnije rjeavati probleme u vezi s etnogenezom Ilira i ilirskom kulturom na osnovi mnogo bogatijeg materijala, ali i meu filolozima koji su u svojim zakljucima postali mnogo oprezniji nego to su bili ranije".1105 Miljenje da su Iliri ili Protoiliri bili nositelji kulture arnih polja se mora odbaciti, naroito ako se pozovemo na Zaborowskog, koji je rekao gdje god nailazimo na incineraciju, naiemo i na Venete = Praslavene.11061. M. Sergi smatra isto incineraciju protoslavenskom kulturom 1107 sahranjivanja. ini se da i dalje moramo biti vrlo oprezni kad govorimo o autohtonosti Ilira, jer Homer jo u VIII. st. pr. Kr. ne poznaje ime Iliri niti neko ilirsko pleme, dok o Venetima i Panonima govori za vrijeme trojanskog rata u XII. st. pr. Kr. To znai da se kod kulture arnih polja treba govoriti o slavenskoj kulturi arnih polja, a ne Ilira, te da je pojam Ilira mnogo mlai od Slavena (Veneta) i Panona pa o nekoj autohtonosti Ilira ne moe biti govora.

Antiki geografski rjenik

Absortium Absvrtides Acruvium Ad Bassante Ad Fines Ad Ladios Ad Libros Ad Malum Ad Matricem Ad Pirum Ad Salinas Ad Titulos Ad Turres Adra, Adria, Adris Aeas, Aous, Aoos Aemonia Aenona Aequum Agida Aguntum Ahaja Akarnania Albion, Albius, Albanus mons Albona ili Alvona Aleba Almas Alperio Alpis Alveria Amantia Amantini Ambula Anagastum Ancus Osor na Cresu Kvarnerski otoci Grbalj kod Kotora mjesto na drugoj strani ua r. Bosne u Savu Laktai Trn Vidoi, ranije Radini na izvoru r. Sudbe rimska postaja u Istri Gornje Skoplje Hruica Tuzla rim. postaja kod apjana iznad Rijeke Crikvenica Medvia Vojua, rijeka u Albaniji Novigrad u Istri Nin itluk kod Sinja Kopar Dlsach kod Lienza pokrajina na sjev. Peloponeza pokrajina u zap. Grkoj Velebit Labin u Istri mjesto kod Rogatice Aljma (rijeka na uu Drave u Dunav) Bilibrig Drava Dobropoljci kod Bribira ruevine sjeverno od Vlore u Albaniji panon. pl. sjev. od Srijem. Mitrovice rijeka Ambla kod Dubrovnika Onogot u Crnoj Gori iroka Kula kod Gospia

Stipevi A., Iliri. Zagreb 1991., str. 16.-17. Stipevi A., Iliri., str. 17. 1106 Zaborovski, M., Origine des Slaves, u: Bulletins et Memoires de las Societe Anthropologie de Paris 15.XII 1904. 671-720; Rotkovi R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Podgorica 2000., str. 13. 1107 Sergi, I. M. Ani et Italici 1898 . S. 134. Rotkovi, R., str. 13.
1105

1104

240
Andautonija Anderba Andetrium Andizeti Antipatreia Aous, Aoos Apathinum Apolonija Aponus Apsorus, Apsirta, Dyyrta Apsyrta Aqua Viva Aquae Balissae Aquae lasae Aquae S. Aquileia, Aquilea Arabiaten Arauzaon (Arausion) Arba, Arva Arbates Ardotion Arduba Argentaria Argyruntum Ariminum Arion Arsia Arupinum, Arupio Arupium Asamo Aspalathos Asseria Assinone Ateste Athina Atina Sitarjevo Niki Mu, (kod Drnia, danas ne postoji.) Tu se skrivao dalmatski Bato. pa n. Pl. kod Osijeka Berat, mjesto u Albaniji Vojua, rijeka u Albaniji Apatin Pojan, Polan, ruevine na utoku rijeke Vojue kraj Valone Abano kraj kod Padove Osor Cres Petrijanci Daruvar Varadinske Toplice Ilida Akvileja, Oglej ilir. pl. na rijeci Rabi (Raab). Naselje kod Vranskog jezera Rab Krka mjesto kod Kosinja Vranduk Srebrenica Starigrad kod Zadra Rimini Neretva Raa (rijeka u Istri) Vital kod Otoca, drugi Munjava kod Ogulina Prozor kod Otoca Trebinje Split Podgrae kod Benkovca Prijedor Este Voin Nestali grad Veneta u jezerima Lacija Auportum Aura na Ausancalio Ausancalione Avendo, Vendon (Strabon) Axios Azali Bacuntius Badelon Baloie, Baloia Barbariga Barbat Bariduum Basante, Basanius Bassianae Bathinus Berginio Berzeuche Bibanum (Vibianum) Bigeste Bilibium Bisantion Bistrici us Bistuae Novae Bistue Novae Bistue Bivium Bononia Borysthenes Bosanius Bova, Bua Brattia, Brateiai, Krateiai Breuci Brevona Brinidia Brundisium Budalia Bulini

241
Ljubljana Vrana u Kotarima Ploe Istono od Metka kod Gospia Crkvina kod Otoca Vardar ilirsko pleme Raca, s onu stranu ua rijeke Drine luka u Istri Mjesto kod Varcareva i Majdana Mjesto u Istri Mjesto na Rabu Livno r. Bosna. Petrovci Bedenica, uporedna rijeka rijeke Lonje Dubica na Uni Virovitica Bibinje Ljubuki Mjesto kod Proloca Istanbul r. Bistrica (kod Varadina, Krapine, Pakraca, Slatine) Zenica Vitez Fojnica (Hvoinica) Otoac Bolonja Dnjepar rijeka Bosna iovo Bra pan. Pl. kod Vinkovaca Mali Brijun Krupa na Uni Brindisi Kuzmin i Marince kod Srem. Mitrovice Liburnsko pleme na donjoj Cetini

242

Bullis Burnum Burnum Butua(num), Buthoe, Buthua Caelina Candavia Cansilena Capadunum Carnuntum Carpis Castra Catarbates Celeia Cerauni Ceraunii montes Certissa Cibalae Cissa Portunata (Kissa) Cissa Pullaria Cissa Clambetae Clandate

Ruevine kod grada Vajze u Albaniji Ivoevci kod Kistanja Ruevine kod uplje Crkve kod Knina. Budva Nestali grad Veneta Mjesto zapadno od Ohrid. je. Orolik kod Vinkovaca Uzice Petronell, mjesto istono od Bea na Dunavu Sava Banja Luka Krka

Curcum Curetia Curia Bani Curictum Curicum, Civita Vetula, Veglia Dalluntum Da ra n i Dassareti Daversi Delminium, Dalmium, Delmino Delontinum Deremisti Deretini Dezidiati (Daesitiati) Diadora Dida Dida Dide Diluntium Diluntum Dimallum Dindari Ditioni Doklea Domavia, Argentaria Domavia Drapane Drilon Dyrrachium (Epidamnum) Elaphiten Elektrides (Elektridi) Emona Enderum Endirudini Eneti (Herodot 1,196) Enheleji Enona

Kavkaz Gorje izmeu Albanije i Makedonije akovo Vinkovci aska Veliki i Mali Brijun Pag Cvijina Gradina u Kruevu kod Obrovca Novi, mjesto na uu rijeke Sane u Unu pan. Pl. na donjoj Kupi Colapiani Kupa Colapis otok Murter Colentum, Colentium Carigrad (danas Istanbul) Constantinopolis Krka Corbavia, Carbavia, Carbava Korula Corcirya Nigra otok Krf Corcirya Korula Corcyra Melaina Karin, u Njemakoj Veliki Karin (Gross Corinium Karin), Mali Karin (Klein Karin) i Karin, Karin na izvoru rijeke Eufrat u antikoj Armeniji i Karin u Hrvatskoj. Sotin kod Vukovara Cornacum Crexa, Crepsa, Crexi, Arbaerexi Cres Cuccium Ilok

Celje

Udbina, opina Korenica u dolini r. Krbave Hrvatska Sutjeska otok Krk grad Krk Stolac Ilirsko pleme iznad gornjeg Vardara ilir. pl. na rijeci Seman u Albaniji pleme na donjoj Neretvi Duvno (Tomislavgrad) Stolac danas Ljubinje na Trebinjici na rijeci Rami kod Varvare pleme od Sarajeva do gornje Drine. Zadar kralj, namjesnik maked kralja Filipa toponim kod Trsta na granici Veneta mjesto kod Cetinja Ljubinje Stolac Krotine kod Berata u Albaniji pleme na srednjem Drinu pan. pl. izmeu utoka Bosne i Drine u Savu Duklja Srebrenica Gradina Trpa nj Drin Dra Sipan i otoci kod Dubrovnika Cres, Loinj i Krk (otoci jantara) Ljubljana Niki nestalo ilir. pl. kod Nikia Slaveni u Iliriji u V. st. pr. Kr. liburn. pl. na uu Drina Nin

244
Epetium, Epetion Epidamnos, Dyrrachios Epidaurus Epidotio Epirus Eridanus Erona Este Faros Faveria Flanaticus sinus Flanona Foinike Formio flumen Formio Forum lulii Fulfinium Gelianum Stobre Dra Cavtat mjesto na izvoru r. Gacke provin. od sjeveroz. Grke do jugoz. Albanije Po ili Pad mjesto sjev. od itluka na srednjoj Cetini venetski grad Hvar nepoznat antiki grad na jugu Istre Flanatiki zaljev mjesto Plomin Foenice rijeka Dragonja u Istri Riana Friaul mjesto Omialj na Krku otok Ugljan trako pleme izmeu Stare planine i Dunava pleme na gornoj Neretvi nestalo ilir. pl. meu Dokleatima Medvie Adria grad u sjev. Italiji Stara Planina, Balkan ^ mjesto u Epiru nasuprot Krfu Seman, rijeka u Albaniji Marica, rijeka u Bugarskoj Dardaneli (Morski kanal izmeu Mramornog i Egejskog mora) pleme, ne moe se lokalizirati grka kolonija na mjestu Koruli na poloaju grada Hvara na poloaju Lumbarde na Koruli na poloaju Vele Luke na Koruli Gibraltar Jeruzalem Himani Hippos, Hippios, Tilurius Humagum Hyllis Hypanis Hyskana lader (Jader), ladrus ladera lapudia lasi Idassa (Idanum), ladera Iliri Incerum Indenea Inicero lonnaria lovia lovia Issa Issontius Istmus, Istmos Istropolis Istros, Ister luvavum Kandavia Karpis Kassiterides, Kleitreilitria Katarbates Katarrhaktes Kaviji Kelaudijski otoci Kelegeri Kerauni Kinia Korkira Korkira

245
liburn. pl. nepoznate lokacije Cetina Umag poluotok od Splita do Zadra Bug mjesto kod Ohridskog jezera rijeka Jader u Solinu Zadar Provincija od Vel. i Mal. Kapele do Velebita pan. pleme na Dravi Zadar prvotno pleme na uu r. Drin Tretanovci kod Poege Jezero kod Majdana Kaptol ili Vetovo mjesto na izvoru Janse reke, kod Vagnja Klotar Ludbreg Vis Soa Ston, Prevlaka Istrija Dunav Salzburg Jablanica Sava Cres, Loinj, Krk Krka Krka pl. juno od Ohrid. je. otoci oko Dugog Otoka dio plemena Skordiska u dolini Zapadne Morave dio plemena Pirusta na gornjem Drimu Knin Korula Krf

Geti

Glindicioni Grabaeei (Kambaioi) Hadra Hadria Haimos, Haimon, Haemon Haonia, Chaonia Hapsus Hebros Hellespontus Hemasini Heraklea Heraklea Heraklea Heraklea Herakles (Stupovi Heraklesa) Hierosolyma

246

247

Korkyra Melaina Kornakati Krateiai, Creteae, Cretae Labeati Labeatis Ladesta Lamatis Laurentia Laurentum Leucono Leusaba Liburnum Lichnidus Lissa Lissos Lissum, Lissus, Lissos Lopsica Ludrum Lumbarda ' Lycnida Maeotis lacus, Maiotis Magnum Makron Teihos Manius sinus (Manios kolpos) Margus Marsonia Martar Mastiti Matrix Melkumani Melita Melna Melna Mentori Mentorides Meteon Metubarbis Metulum

Korula pan. pl. kod Cornacuma (Sotina) Kratejski otoci ispred ibenika ilir. pl. u Albaniji kod Skadar, je. Skadarsko jezero Lastovo Han Pavi na visoravni Dobrinje Lovre Lovran, liburnski grad u Istri Andrijevci izm. akova i Broda na Savi. mjesto u nizini Podranice grad u Italiji Ohrid Ugljan grad u Albaniji Lje, Lezhe grad na albanskoj obali Sveti Juraj kod Senja Kninsko polje grka kolonija na Koruli Ohridske jezero Lvchnidos Azovsko more mjesto izmeu Drnia i Muca Dugaki Zid Neretvanski kanal Morava Brod Konjic Pleme se ne moe lokalizirati Gornji Vakuf Na gor. Bosni sa gl. gradom Stanecli Mljet, Malta Milna na otoku Hvaru Milna na Brau libur. Pleme na otoku Premuda otoci Pag i Rab ilirski kraj od Narone (Vida) do Skodre, dananji Medun kod Podgorice otok na Savi kod upanje Metulje kod Cerknice ili kod Metlike

Moneti u m Mons Baebius, Alpes Monte Bulsinio Morter Muccurum Municipium Magnum Mursa Murula Mutila Mutina Nar, Naron Naresi Nareste Narona Nauportus Navalia Navaros Nedinum Nesactium Nestos Nestus (Nestos) Netovio ili Netobio Neviodunum, Novietunum Ningurs Ninia Nona Noreia Novae Novalia Nutria Nymphaeum Oeneus Oeneus Oeneus, Oineus Olcinium Olint, Olynta Olint, Olynta

Brinje, japodska utvrda Velebit Buanin Murter Makarska Runovi Osijek Stenica kod Jablanca antiki grad 8 km jugoist. od Pule Modena Neretva dio plem. Pirusta na Neretvi Krilo Jesenice Vid kod Metkovia mjesto Vrhnika Novalja Sava (Keltski naziv) Nadin Gradina kod Pule (Vizae u Istri) rijeka Nestos u Grkoj - Mesta u Bugarskoj u Vrtovakom ili Lipovskom polju Drnovo kod Krkog u Sloveniji na uu r. Krke u Savu Mirna, rijeka u Istri Knin Nin Neumarkt u Norikumu, Runovii Novalja grad u Iliriji na donjoj Vojui rijeka Rjeina, Reina Riina u Rijeci Rjeina rijaka Una Ulcinj v otok olta olta

Cetina

248
Olisa Olsoi Oneum Orbelos Oricum Ortopla Osismi Ouendon (Uendon, Vendon) Ourpanus Ozueji (Oxyaioi) Paflagonija Palus Labeatis Pa modus Pangaion Panticapaeon Panticapes Parentium Partini Pasinum Pata vi u m Pedena Pelso Persetis Petovium Peuketi Pharia Pharos Pharus Picentino Pietas lulia Pincus Pinet Piquentum Pituntium Poetovio Pola Pontus Euxinus Portunata Portus Paulinus mjesto kod Munjave Stinica kod Senja Omi Belasica Eriko grad u Albaniji Stinica kod Senja pleme Veneta u danas. Bretanji japodsko naselje Crkvina kod Otoca Vrbas pl. stopljeno s Deramistima provincija u sjevernoj Maloj Aziji Skadarsko jezero otok Maun Rodopi Kerka vrata Ingulec Pore Ilirsko pleme iza Draa (Drres) Padine kod Mokrog Polja Padova Pia n Blatno jezero Bravsko polje kod Petrovca Ptuj Libur. pleme odselili u Kalabriju Leina/Hvar otok Hvar Starigrad na Hvaru mjesto pred uem Orljave u Savu Pula Pek panonski voa s Batom grad u Istri Podstrana kod Splita Ptuj Pula Crno more Dugi otok Pavlinska ili Povljanska luka Primodia Promona Propontis Protera Pullaria Pullariae Pyraei (Palarioi) Quadrata Quara Raetia Raetinum Raparia Rhodope Ripejske gre Risinium( Rhizon, Rhizinium) Romula Ruginium Saldae Saldis Salinae Salon Salona Salviae Sa Ivi u m Samandria Sanseterum Saraium Sardica Saritte Sarna Sarnacle Sarnade Sarzia ili Sarite Saseji Sason Savaria Savum, Karpis

249
Premuda Tepljuh kod Drnia Mramorno more Drvenik Loinj otoci kod Istre Ilirsko pleme juno od Dubrovnika mjesto na junoj obali Save kod Remetinca Hvar rim. prov. za cara Klaudija (41.-54.) Golubi, ili mjesto kod Bihaa liburnski grad kod Trsata bugarski Rodopi Srednje rusko uzvienje Risan Jesenice, mj. na rim. cesti od Siska do Krkog Rovinj Brko Soljani kod upanje > Tuzla rijeka Jadro u Solinu Solin Glavice na Glomakom polju Podgradina povie Glamokog polja Smederevo Arano Sarajevo Sofija Sa rici Sana mjesto na izvoru r. Sane. Pecka Sari kod ipova nestalo ilirsko pleme Sazan otok u Albaniji Szombathelv Sava

250
Scarbantia Scardona Scodra Scordisci Scordos mons Scunasticum Sebenica Segesta Segestani Segestica Senia Separia Sera Serapilli Seretium Serreti Servitium, Servitio Setovija Siculi Sikuloti Singidunum Sinocium, Sinotion Sirmium Siscia, Segestica Skardona Ski rta ri Solenta, Solentia Sopiana Spalato Spaneta Speridium Splonum, Splaunon Stagnum Stanecli Stobi Sopran Skradin Skadar Keltsko pl. na utoku Save u Dunav arplanina Naselje kod Narone, kod Vida kod Metkovia ibenik grad na Siciliji Segeani Sisak Senj Nepoznati otok juno od Splita Sv. Andrija pan. Pleme na donjoj Dravi Sa rici kod Sokolca pan. Pleme na donjoj Dravi Bosanska Gradika, rimska postaja flote Prijanje mjesto Bilk kod Stoca Bijaa kod Trogira dio pl. Pirusta na r. Lim i g. Drinu Beograd Sinj Novi i Stari prema Strabonu Srijemska Mitrovica Sisak Skradin dio pL Pirusta na r. Lim i g. Drin otok olta Peuh Split Baince mjesto kod Bihaa Stari Majdan kod Sanskog Mosta, ili Vital kod Otoca, danas ne postoji. Ston Kiseljak, drugi Blauj ant. Grad u Makedoniji na uu Crne reke/Vardar Stridon Stridon Strimon Strvmon Stulpum Synodion Tanais Tariona Tarioti Tarsatica Tarstenum Taulantii Tau rida (Ta u ris) Taurunum Tautoburgium Tedanius, Telavius Tediastzum Telavius Teotoburgium Tergeste Terponus Teurnia Thessalonica Tilurium Timachi Timacus Timavus Timavus Tiras Tissia Titius, Titium Tochinia

251
mjesto kod Rijeke (danas ne postoji) Mjesto na granici Panonije i Dalmacije kod Topuskog, rodno mj. sv. Jeronima Strumica, rijeka u Makedoniji Struma mj. u zap. Bosni mj. u Sinjskom polju na srednjoj Cetini Don Rat ploa kod Trogira ilir. pl. u Kotarima kod Zadra Trsat Trsteno ilirsko pleme sjeverno do Drina edro Zemun Dalj Zrmanja mjesto kod Otoca Zrmanja Dalj Trst japodska utvrda St. Peter kod Spitala Solun Gardun kod Trilja na Cetini (logor VII legije), drugi Trilj ilir. pl. na Timoku. Timok Timav, rijeka u Istri Timavo rijeka u sjev. Ital. (Marevi) Dnjestar Tisa rijeka Krka Tukljaa kod Biograda na moru (danas ne postoji), moda Tukljuani kod Bos. Dubice Trogir (poznat po mramoru sa ljekovitim djelovanjem) Trpa nj

Tragurium, Tragurion Trapa n i

252

253

Tribali Tridentum Tyras Ulca Ulmo Urpanus Usora Vadasus Val Marin Valdasus Varadinske Toplice Vardeji Varvaria Vegium (Vegia) Vendon Veneti

Via Gabiniana Vindelici Vindobona Virunum Volcera Voloder Vrbate

ilir. pl. s gl. Gradom Naissus (Mi) Trient Dnjestar Vuka Vrbica i Ilince Vrbas Usorci kod Sanskog Mosta Ukrinica Brod kod Pule Una Aquae Constantinae Pl. na Trebiatu kod Vida Bribir, Bribirska glavica Karlobag * Japodski grad (Modru kod Ogulina) Slaveni na Visli, Dunavu, Dravi, Dalmaciji, Dardaniji, na rijeci Vardaru, Moravi, Strumi, Italiju i u Francuskoj u Bretanji Rimska cesta od Drnia do Solina Slav. pl. U gornjoj Bavarskoj i Bodenskom je. - Lacus Veneticus Be St. Veit, mjesto kod Klagenfurta Bakar Kraj kod Kutine Mjesto na utoku Vrbasa u Savu

Izvori
Appian von Alexandria,. Rmische Geschichte 7.1. Teil. Ausgabe P. Wirth u. W. Gessel. Stuttgart 1987. Appian von Alexandria. Ausgabe v. L. Mendelsson u. P. Viereck, 2. Bde. 1905. Appian von Alexandria. Rmische Geschichte. Teil H. Die Brgerkriege. Ausgabe W. Will. Stuttgart 1989. Archiv fr Staats- und Kirchengeschichte der Herzogtmer Schleswig, Holstein, Lauenburg, Bd. 2., Altona 1834 ff. Aurelius Victor Sextus. Ausgabe A. Forbiger. Stuttgart 1866. Buguchwali Chronica Polonica. Monumenta Poloniae Historica. Nava series. Krakow 1952. C. lulii Solini. Colectanea rerum memorabilium. Ed. Th. Mommsen. Berlini 1958. C. Plinii Secundi, Naturalis historiae. Ausgabe R. Knig. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1994. C. Plinii Secundi, Naturalis historiae. Ausgabe G. Winkler. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1988. C. Plinii Secundi, Naturalis historiae. Ausgabe K. Brodersen. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1996. C. Plinii Secundi, Naturalis historiae. Ausgabe. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1993. Caesar. De bello Gallico. Ausgabe Oppermann, H., 1966. Cassius Dio, Rmische Geschichte, bers. O, Veh, B. I. u. II., Mnchen 1985. Cassius Dio, Rmische Geschichte, bers. 0, Veh, B. III. u. IV., Mnchen 1986. Cassius Dio, Rmische Geschichte, bers. O, Veh, B. V., Mnchen 1987. Chronica Ragusina Junii restii, ab origine Urbis usque ad annum 1451, ed. Nodilo , MSHSM XXV, 1893. Codex diplomaticus Anhaltinus. B. 1. Dessau 1867. 563. Or. Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. T. Smiciklas,(povelje d 1101.-1378.). Zagreb 1904. i dalje.

254

Codex diplomatius Bohemiae et Moraviae. Band. Va Prg 1905/12., 1,282 Or. Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio, Greek text edited Gy. Moravcsik, English translation RJ. Jenkins, New, Revised Edition, Dumbarton Oaks Texte, One, Dumbarton Oaks, 1967. Cornelius Nepos, Kurzbiographien und Fragmente. Hrsg. H. Frber. Erlangen 1952. Cornelius Nepos. Bibliotheca scriptorum graecorum et latinorum monacensis. Vol. I. Mnchen 1947. Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historiam slavicam pertinentium, Volumen primum (I-VI saecula). Mosqua 1991. Cosmae Pragensis Chronica Boemorum. Munumenta Germaniae Historica. Scriptores Rereum Germanicarum. Nova series. Das Ratzeburger Zehntregister. Ausgabe bei Jegorow, Die Kolonisation Mecklenburgs im 13. Jahrhundert. Band 1/2 Breslau 1930. Dictionarium Septem diversarum linguarum. Praha 1605. Die Geographie des Ptolomaeus. Ausgabe O. Cuntz. Berlin 1923. Die Peutingerische Tafel oder Weltkarte des Castorius, mit kurzer Erklrung, 18 Kartenskizzen der berlieferten rmischen Reisewege aller Lnder und der 4 Meter langer Karte in Faximile neu hrsg. Von K. Miller. Stuttgart 1916. Eutropii breviarium ab urbe condita, hg. H. Droysen 187. Forbiger: Eutropius Abriss der rmischen Geschichte 2, Ludwigshafen 1911. Florus Lucius Annaeus. Rmische Geschichte. Ausgabe 0. Rossbach.,

Homer Ilias, Ausgabe H. Rupe. Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt 1994. Jordanes De origine actibusque Getarum, hg. Th. Mommsen in: Monumenta Germaniae histoirica, Auctores antiquissimi. Jordanes. Gotengeschichte. Ausgabe W. Martens. Leipzig 1884. Jordanes. Gotengeschichte: Wattenbach W., Die Geschichte der deutschen Vorzeit. B.I. Leipzig 1884. Jordanis Gotengeschichte. Ausgabe M. Tangel. Leipzig 1913.. V/34. Josephus Flavius, De bello Judaico, Darmstadt 1963.-1982. Litopis Ruskii. Za ipatiskim spiskom preklav Leonid Mahnovec, Kiev 1989. Livius Titus. Ab urbe condita. Izdanje HJ. Hillen. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1988. Livius Titus. Ausgabe W. Weissenborn, HJ. Mller u. D. Rossbach, 10 Bde. (1880-1924, Nachdruck 1962/63) 5.35. Livius Titus. Ab urbe condita. Ausgabe H. J. Hillen. Darmstadt 1982. Livius Titus. Ab urbe condita. Ausgabe H. J. Hillen. Mnchen-Zrich 2. Aufl. 1986. Livius Titus. Rmische Geschichte. Ausgabe H. l Hillen. Buch V. Darmstadt 1991. Livius, M. Titus, Ab urbe condita . Ausgabe H. J.Hillen. Mnchen-Zrich 1987. Livius, M. Titus, Ab urbe condita. Ausgabe H. J. Hillen. Mnchen-Zrich 1983. Magistri Vincentii episcopi cracoviensis Chronica Polonorum sive origine regum et principum Poloniae . Monumenta Poloniae Historica. Krakow, 1952. T.2. Mansi. Sacrorum Conciliorum nova et amplissima collectio. Parisiis 1901. Mecklenburgisches Urkundenbuch . B. 1. Schwerin 1863. Mecklenburgisches Urkundenbuch . B. 13.. Schwerin 1876. Monumentum Ancyranum. Corpus inscriptionum Latinorum. Voluminis III. Moses Corenaci. Geographie de Moise de Corene d'apres Prolemee, texte armenien, traduit en frangais par le P. Arsene Soukry, Venise 1881.

1896.
Fontes rerum Bohemicarum. Praha, 1884. D. III. C.l. Fontes rerum Bohemicarum. Praha, 1893 D.V. Gaius Suetonius Tranquillus. Leben der Caesaren. Ausgabe K. Hoenn. Zrich-Stuttgart 1955. Helmoldi presbyteri Bozoviensis. Chronica Slavorum. Ed. H. Stoob. Darmstadt 1963. Herodot. Historien. Ausgabe H. W. Haussig. Stuttgart 1955. Hieronymus. Epist. ad Ageruchiam a. 409, commentarii in Isaiam 7.19. Historia Polonica, Vincentii Kadlubkonis episcopi cracoviensis 1612.

256

257

Pauli historia Langobardorum. MGH. Autores antiqui. 11,14. Plinius Secundus, Naturalis historiae. Ausgabe Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Dramstadt 1996. Polybios Geschichte. Ausgabe H. Drexler. Stuttgart 1961. Pommerellisches Urkundenbuch. Danzig 1882. Pommersches Urkundenbuch. B. 4. Stettin 1868. Pomponius Mela. De Chorographia. Ausgabe K. Brodersen. Darmstadt 1994. Procopii, De bello Gothico. Ed. Haurym, J., Lipsiae 1963. Ptolomaeus. Die Geographie des Ptolomaeus. Ausgabe O. Cuntz. Berlin 1923. Publius Cornelius Tacitus. Germania. Ausgabe E. Fehrle. Mnchen 1929. Publius Vergilius Maro. Erklrende Gesamtausgabe v. Ch. G. Heyne u. G. P.E. Wagner, 4 Bde. (1830.-1833., Nachdruck 1968). Ravennatis Anonimi Cosmographia et Guidonis Geographica. Berolini 1962. Regesta historiae Brandenburgensis,. Ausgabe Raumer F., Nr. 248 i 250. Regesten des 15. Jahrhunderts im Schweriner Staatsarchiv II. Riedel, Codex diplomaticus Brandenburgensis. Bd. 10.1 d. Berlin 1838. Saxo Grammaticus, Die ersten neun Bcher der dnischen Geschichte. Ausgabe H. Jantzen. Berlin 1900. Schleswig-Holstein-Lauenburgische Regesten und Urkunden. Band 1. Hamburg-Leipzig 1886. Sudendorf, Urkundenbuch zur Geschichte der Herzge von Braunschweig-Lneburg Bd. l, Hannover 1880. Sueton. Csarenleben. Hrsg. Heinemann, M., Stuttgart 1986. Strabonis Geographica. Recens. W. Aly, Bonn 1972. Tacitus Germania. Ausgabe E. Fehrle. Mnchen 1929. Tacitus Historien. Ausgabe E. Fehrle, Mnchen 1929. Tacitus, P. Cornelius, Historien, Ausgabe H. Vretska. Stuttgart 1984, Theodert von Cyrus. Kirchengeschichte. Ausgabe O. Bardenhewer. Mnchen 1926.

Thukydides. De bello Peloponnesiaco -Deutsch, Ausgabe H. Conrad. Mnchen-Leipzig 1912. Thukydides. Geschichte des Peloponnesischen Krieges. B. 1., Deutsch von Heilmann. Leipzig 1912. Urkundenbuch des Bistum Lbecks. Oldenburg 1856. Urkundenbuch des Hochstifts Merseburg. T. 1., (962-1357) Ausgabe 0. Kehr. Halle 1899. Urkundensammlung der Schleswig-Holstein-Lauenburgischen Gesellschaft fr vaterlndische Geschichte . Bd. 1. Kiel 1839. Velleius Paterculus Marcus. Ausgabe C. Stegmann v. Pritzwald 1933. Velleius Paterculus. Rmische Geschichte. Ausgabe A. Lyssenhardt, Stuttgart 1865. Vita et passio Haimhrammi, auctore Arbeone. Hg. B. Krusch in Monumenta Germaniae Scriptores rerum Merovingorum., 4 (1902, hg. Bischoff 1953). Vita Gregorii Sanoc (Wiszniewski). Pomniki historyi i literatury Polski. T. IV. Vita s. Emmerami. Hg. V. B. Krusch in: Monumenta Germaniae Scriptores Merovingorum, (1902). , Vita s. Ottonis, Acta Sanctorum Bollandiana. Jul. l, 409. Vizantinski izvori za istoriju naroda Jugolsavije, sv. I., SANU, Beograd 1955. Zehntregister des Bischofs Johann VII. zu Lbeck. Ausgabe Lnig, Spicilegium ecclesiasticum des Teutschen Reichs-Archiv, Teil 2, Leipzig 1716. Zosimos, Ausgabe G. Moravcsik: Byzantinoturcica 1958. . ^ . . -, - 1950.

258

259
Boguphali Chronicon Poloniae. Monumenta Poloniae historica. B. 2, Lemberg 1872. Boguslawski, E., Einfrung in die Geschichte der Slaven. Jena 1904. Bojanovski, I., Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Djela 47, CBI, ANUBiH, Sarajevo 1974. Brunmid, E., Groblje sa urnama u Krupaama kod Kraia u Hrvatskoj, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva, Nove serije, sv. III., 1898., Zagreb 1898./99. Budak, N., Tumaenje podrijetla i najstarije povijesti Hrvata u djelima srednjovjekovnih pisaca, u: Etnogeneza Hrvata (Zbornik radova znanstvenog skupa 1989. u Zagrebu), Zagreb 1995. Budimir, M., Griechisch und Makedonisch. Revue internationale des etudes balkaniques. Beograd 1934. Chiide, V. G., The dawn of European civilization. London 1961. Childe, V. G., The prehistory of European society; njemaki: Vorgeschichte der europischen Kultur. 1960. Childe, V. G., What happened in history, njemaki: Stufen der Kultur. 1952. Cluver F., Germaniae antiquae libri tres. 1631. Contzen L., Die Wanderungen der Kelten. Leipzig 1861. ovi, B., O izvorima za istoriju Autarijata, Godinjak, Centar za balkanoloka ispitivanja, 5/1967, str. 103-122. Isti, Od Butmira do Ilira. Sarajevo 1976 Cromer M., Polonia: sive de origine et rebus gestis Polonorum. Basel 1562. Cuno, J.G. Forschungen im Gebiete der alten Vlkerkunde. T.l. Die Skythen. Berlin 1871. Devoto, G., Le Tavole di Gubbio. Firenca 1948; Ernoult, A., Le dialecte ombrien. Paris 1961. Devoto, G., Tabulae Iguviae. Rim 1962.

Literatura
Alfldi, ., Der Untergang der Rmerherrschaft in Pannonien. B. 2. Berlin/Leipzig 1926. Alfldy, G., Des territoires occupee par les Scordisques. Acta antiqua Academiae scientiarum Hungaricae, 12/1964. Alfldy, G., Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatia, Heidelberg, 1969. Aneli, P., Lepenica NDBiH, knj. III, 1963.
4

Anton, K.G., Geschichte der deutschen Nation. T. I. Leipzig 1793. Babi, B., Sloveni severno i zapadno od Dunava, u: VI . 3, 1997, Batovi, ., - Otiri O., Tragovi ilirske kulturne batine u narodnoj kulturi naeg primorskog podruja. Godinjak Akademije nauka Bosne i Hercegovne, knj. XII, Centar za balkanoloka ispitivanja. Sarajevo 1974. Batovi, ., Nin u prapovijesno doba, u: Povijest grada Nina. Zadar 1969. Baum, M., - Srejovi, D., Prvi rezultati ispitivanja rimske nekropole u Sasama. lanci i graa za kulturnu Istoriju Istone Bosne, III, Tuzla 1959. Baumstark, ., Die christilichen Literaturen des Orients. Leipzig 1911. Beli, A., Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika, I. Fonetika. Univerzitetska predavanja. Beograd 1960. Beli, A., Srpskohrvatski jezik, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatskoslovenaka prof. St. Stanojevia. IV knjiga. Zagreb 1929. Benac, A., O etnikim zajednicama starijeg eljeznog doba u Jugoslaviji. Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, ANUBiH, Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo 1987. Bielowski, ., Wstep krytyczny do dziejow Polski, Lwow 1850.

260
Dickenmann, E., Studien zu Hydronymie der Savesystems I. 2. Aufl. Heidelberg 1966. Dimitrijevi, S., Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji. Zagreb 1961. Dobrovsky J., Geschichte der bhmischen Sprache. 1791. Dobrovsky J., ber die Begrbnis der alten Slaven berhaupt und Boehmen insbesondere. 1786. Dubravius, 3., Historia regni Boiemiae. Praha 1552. Ebert, M., Reallexikon der Vorgeschichte X 85ff. Fontes rerum Bernensium. 9. Bde. Bern 1883 ff. Ebert, M., Reallexikon der Vorgeschichte, B. 10. Berlin 1927/28. Ebert, M., Vorgeschichtliche Forschungen. B.I., Heft 3, Die ltere Bronzezeit in Schlesien. Berlin 1926. Ernoult, A., Le dialecte ombrien. Paris 1961. Filip. J., Enzyklopdisches Handbuch zur Ur- und Frhgeschichte Europas. Prag 1969. Garaanin, M. - Kovaevi, J., Pregled materijalne kulture Junih Slovena u ranom srednjem veku: Beograd 1950. Gatterer I.H., De Slavorum origine Getica sive aia. Gottingae 1793. Golab, Z., Veneti/Venedi. The Old Name of the Slavs: The Journal of Indo-European Studies. 1975. Goldstein, L, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1955. Gorjanovi-Kramberger, D., Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien. 1906. Grafenauer, B., Knjievni list, .. 1985. Gremonik, G.,-Sergejevski D., Gotisches und rmisches aus Breza bei Sarajevo, Novitates Musei Sarajevoensis, Sarajevo, 1930, 8, T. III. Gunjaca, S., Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. II. Zagreb 1973.

261
Gutzwiller, K., Hirtentum , Alpenwirtschaft und Handelsverkehr ber die Alpen in der Pfahlbauzeit. Koblenz-Schweiz 1936. Hahn, J. G., Albanische Studien. I II Heft. Jena 1853./54.; Reise von -I Belgrad nach Salonik (1861.); Reise durch die Gebiete des Drin und Wardar, 2. Bde. (167.-1869.) Harmata, J., Studies on the history of the Sarmatians, Budapest 1950. Hartstock. E., Thiemann, M., Bautzen, Berlin/Leipzig 1978. Hasse. Schleswig-Holstein-Lauenburgische Regesten..., 1,54. Or., Hauptmann, L., Kroaten, Goten und Sarmaten, in: Germanoslavica. Jhg. III. Prag 1935. Heft 1-4. Hellwald, F., Die Ethnologie der Balkanlnder. 1872 Herrmann, J., Die Slawen. Leipzig-Jena-Berlin 1986. Hey, Die slavischen Siedlungen im Knigreich Sachsen. Dresden 1893. Hoffilier V. - Saria B., Antike Inschriften aus Jugoslawien I. Zagreb 1938. Holder, A., Alt-Celtischer Sprachschatz, 3 Bde. 1896 ff. Hubert, H., Les Celtes. 2. Bde. Paris 1932. Hbschmann, H., Die altarmenischen Ortsnamen. Straburg 1904. loane vitae Columbani. Fontes historiam saeculorum septimi et octavi illustrantes. Ed. B. Krusch et A. Hofmeister. Darmstadt 1982. Jagi, V., Archiv fr slayische Philologie XXIII. 1901. Jagi, V., Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Zagreb 1867. Jahrbcher des Vereins fr mecklenburgische Geschichte. B. l ff. Schwerin 1836ff. Jankuin H., Vor- und Frhgeschichte. Vom Neolitikum zur Vlkerwanderungszeit. Deutsche Agrargeschichte., l, Hg. G. Franz , 1969. Jordan J. Chr., De originibus slavicus opus chronologico-geographicohistoricum. Vindobonae, 1745.

262

263

Jovanovi, B., The formation of the Scordisci on the basis of archeological and historical sources, Lesy mouvements celtiques du V au I siecle avant notre ere, Pari 1979. Katani, P., Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, Zagrabiae 1795.; De Istro ejusque adcolis, Budae 1798.; Orbis antiquus ex tabula itineraria Peutingeriana, Budae 1824.-25.; Istri adcolorum geographia vetus, Budae 1826.-27. Katii, R., Suvremena istraivanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija., Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom razgranienju Ilira u praistorijsko doba, Posebno izdanje ANUBiH, Knj. IV., Sarajevo 1964. Katii, R., Uz poetke hrvatskih poetaka, Biblioteka znanstvenih djela 70, Knjievni krug, Split 1993. Kaulfuss, R. S., Die Slaven in den ltesten Zeiten bis Samo, Berlin 1842. Klai, N., Poganska stara ili Vela Hrvatska cara Konstantina Porfirogeneta, u: Croatia Christiana, br. 21. god XII. Zagreb 1988. Klai, N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. II. izd. Zagreb 1974. Klai, N., Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Globus, Zagreb 1990. Koak, V., Iranska teroija o podrijetlu Hrvata, u: Etnogeneza Hrvata, priredio N. Budak, Zagreb 1995. Kossinna, G., Zur lteren Bronzezeit Mitteleruropas. Berlin 1912. Kozierowski, St., Badania nazw topograficznych dzisieszej srchidyecezyi Gnieznienskiej. Poznanj 1914. Kozierowski, St., Badania nazw topograficznych dzisieszej archidjecezji Poznanskiej. Bd. 2, Posen 1916. Krhe, H., Die alten Balkanillyrischen geographischen Namen. Heidelberg 1925. Kukuljevi-Sakcinski, L, Panonija rimska, Rad JAZU 1873. Kunstmann, H., Der vlkerwanderungszeitliche Zug der Slaven von Balkan nach Mittel- und Osteuropa, u: Mui L, Podrijetlo i pravjera Hrvata. Split 1991. Kunstmann, H., Die Slaven, Stuttgart 1966.

Lefevre, A., Les origines slaves (Bulletins de la societe d'anthropologie de Paris 1896.) Lehr-Sptewinski, T., O pochodzeniu i praojc nie SJwian. Poznan 1946. Leibniz G.W., Brevis delineatio meditationum de originibus gentium ductis potissimum ex indicio linguarum. Berolini 1605. LeibnizG.W., Gesammelte Werke, hg. G. H. Pertz. 1. Folge: Geschichte, 4 Bde. (1843 ff.) Lelevel, J., Narody na ziemiach slowianskich. Poznan, 1853. Lenard, L., Stari Srbi i srpska praotabina. Beograd, 1927. Lovmianski, H., Studia nad dziejami Stowianszcyzny, Polski i Rusi w wiekach rednich. Poznan 1986. Lui, J., Podaci o doseljenju Slavena u starijoj dubrovakoj historiografiji, u Entogeneza Hrvata, uredio N. Budak, Zagreb 1995. Lucius, I., De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. Amsterdam, 1666. Mannert, K., Geographie der Griechen und Rmer. III-IV Teil. II. Aufl. Leipzig 1820. Marinko, M., Indoiransko podrijetlo Hrvata. Zagreb 2000. Mareti, T., Slaveni u davnini. Zagreb 1889. Marevi, J., Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb 2000. Mari, R., Antiki kultovi u naoj zemlji. Beograd 1933. Mari, Z. Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija) n. s. 23/1968. Mari, Z., Dolina, GZM/XIX, 1964, 73. A. Benac, Praistorija 1987. Mari, Z., Problem sjevernog graninog podruja Ilira, Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom razgranienju Ilira u praistorijsko doba. Posebna izdanja Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (Sarajevo). Marti, O., Die Vlker West- und Mittel-Europas im Altertum. BadenBaden 1947. Mayer, A., lasi, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, n.s. 16/1935.

264

265

Mellaart, J., Earliest civilizations of the Near East. London 1965. Menghin, O., Weltgeschichte der Steinziet, Wien 1931. Miki, ., Antropoloka struktura stanovnitva Srbije. Beograd 1988. Miklosich F. X. Die Bildung der slavischen Personennamen und Ortsnamen. Heidelberg 1927. Miklosich, F. X. Die slavischen Elemente im Rumenischen. 1862. Miloji, V., Chronologie der jngeren Steinzeit Mittel- und Sdost Europas, 1949. Mocsy A., Die Bevlkerung von Pannonien bis zu den MarkomannenKriegen. Budapest 1959. Mllenhoff, K., Deutsche Altertumskunde II, Berlin 1881 Mller-Karpe H., Handbuch der Vorgeschichte B.I. Altsteinzeit. Mnchen 1966. Mller-Karpe, H., Beitrge zur Chronologie der Urnenfelderzeit nrdlich und sdlich der Alpen. Berlin 1959. Mller-Karpe, H., Einfhrung in die Vorgeschichte. Mnchen 1975. Mller-Karpe, H., Handbuch der Vorgeschichte. B. II. Jungsteinzeit. Mnchen 1968. Mui, L, Hrvati i autohtonost. VI. izd. Zagreb 1998. Mui, L, Podrijetlo i pravjera Hrvata. Split 1991. Mui, I., Slaveni, Goti i Hrvati, V. izd. Zagreb 1997. Narr, K. J., Urgeschichte der Kultur. 1961. Niederle, L. Slovanske staroitnosti. Praha 1902. Nikevi, V. P. tokavski dijasistem, Cetinje 1998. Nikevi, V. P. Veneti in Slovenci, u knjizi: Z Veneti v novi as. Uredio I. Tomai. Ljubljana 1990. Nikevi, V. P., Crnogorski jezik. Cetinje 1993. Novakovi, R., Odakle su Srbi doli na Balkansko poluostrvo. Beograd 1977.

Orbini Mavro, II regno degli Slavi, hoggi corrotamente delli Schiavoni historia. Pesaro 1601. Panteli, S. Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. Frankfurt am Main. Berlin. Bern. New York. Paris. Wien 1997. Panteli, S. Hrvatska Krstionica. Split-Mainz 2000. Panteli, S., Pradomovina Crnogoraca. Hrvatska obzorja., br. 2. Split 2001. Panteli, S., Veneti u Dalmaciji. Hrvatska obzorja., br. 2. Split 2000. Paret, O., Das neue Bild der Vorgeschichte. Stuttgart 1946. Paali, E., Questiones de bello dalmatico pannonicoque, Godinjak drutva Istoriara Bosne i Hercegovine, God. VIII, Sarajevo 1956. Pakvalin V., Ilirsko-panonsko pleme Desidijata srednje Bosne u rimsko doba i rekognosciranje njihova podruja, u: Godinjak Akademije Nauka i Umjetnosti Bosne i Hercegovine. Knj. XXXI. Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 29. Sarajevo 2000. Patkanian, Ch., Armenska geografija 7. st. . St. Petersburg 1877. na ruskom. i Paulys-Wissowa, Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. B. IV. Stuttgart 1932. Pavao Ritter Vitezovi, Oivjela Hrvatska. S latinskog prevao Z. Plee. Izd. F. Naleti i K. Fuek. Zagreb 1997. Pavii, I., Rezultati probnih iskopavanja na prethistorijskoj gradini piak u Bojanom, Prilozi 5/6 (1986.-1987.), Zagreb 1987. Peisker, J., Koje su vjere bili stari Slaveni prije krtenja. Starohrvatska prosvjeta , 2 (1928). Pert, O., Das neue Bild der Vorgeschichte, Stuttgart 1946. Pfiffig, A. 3., Tabulae Iguvinae. Be 1964. Pi, J. L., Archaeologicky vyzkum ve strednich Cechch podniknuty. Praha 1893. Pilar, L, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i znaenju. Zbornik za narodni ivot i obiaje. 1931.

267
Polascheck, E., Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. Stuttgart 1955. Potocki, 3., Histoire primitive des peuples de la Russie, St. Petersburg 1802. Raki, F., Documenta historiae chroaticae periodum antiquam ilustrantia JAZU. Zagreb 1877. Raki, F., Nacrt jugoslovjenskih povjestijh do IX stoletja (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku. Knj. IV. 1857. Rapani, Z., Istona obala Jadrana u ranom srednjem vijeku, Starohrvatska prosvjeta, sv. 15, god. 1985. Richthofen B. F.v. Vorgeschichtliche Forschungen. B. I. Heft 3. Die ltere Bronzezeti in Schlesien. Berlin 1926. Richthofen B. F.v., Gehrt Ostdeutschland zur Urheimat der Polen? Danzig 1929. Rotkqvic, R., Odakle su doli preci Crnogoraca. Podgorica 2000. Rozwadowski, J., Ze studjow nad nazwami rzek stowianskich. Lwow 1910. Rui, I., Stara i nova postojbina Hrvata. Zagreb 1903. Sabljar, V. Miestopisni rienik kraljevinah Dalmacije Hervatske i Slavonije. Zagreb 1866. afarik, P. J., Slovanske staroitnosti. Praha 1837. afarik, P. J., ber die Abkunft der Slaven nach Lorenz Surowiecki. Ofen 1828. Saka, S. K., Teorije, napose iranske o postanku Hrvata. Hrvatska Revija. God II, sv. 4. Buenos Aires. Prosinac 1952. Sasinek, F., Zahady dejepisne. Praha 1886.-1888. avli J., -Bor, M., Unsere Vorfahren die Veneter. Wien 1988. Schachmatov A. L., Zu ltesten slavisch-keltischen Beziehungen. Archiv fr slavische Philologie. Berlin 1912. Bd. XXXIII. S. 51-99.; K : ^ ., 1889 . . 324-384; 1: . . 1916.; . . 1916.; . . 1919. Schlzer A. L, Allgemeine Weltgeschichte, B.l. Gttingen 1785. Schlzer, A. L., von, Allgemeine Welthistorie XXXI, Allgemeine nordische Geschichte. Halle 1771. Schmidt, L., Die Ostgermanen. Mnchen 1933. Schubart, H., Bericht ber den fnften Interantionalen Kongre fr Vor- und Frhgeschichte. Hambrug 1958. Hg. V. G. Bersu 1961. embera, A., Zapadni Slovane v praveku, ve Vidni 1868. Sergejevski, D., Spomenik XCII, Spomenik Srpska kraljevska akademija. Beograd, 1940. Sergi, G., Arii e Italici. Torino 1898. Sicha K., Namen und Schwinden der Slawen. Leibach 1886. ii, F. Pregled povijesti hrvatskog naroda. III. izd. Zagreb 1962. Smiiklas, T., Poviest hrvatska. I. dio. Zagreb 1882. Stipevi. A., Iliri, Zagreb 1991. Strzygowski, J., O razvitku starohrvatske umjetnosti. Zagreb 1927. Sui, M., Odabrani radovi iz starije povijesti Hrvatske. Zadar 1996. Sui, M., Nin u Antici, u: Nin - Problemi arheolokih istraivanja, Zadar 1968. Sulimirski, T., Die Skythen in Mittel- und Westeuropa. In: Bericht ber den V. internationalen Kongress fr Vor- und Frhgeschichte Hamburg, vom 24. bis 30. August 1958. Berlin 1961. Surowiecki, L., Sledzenie poctatku narodow slowianskich, Warszawa 1824. Todorovi, J., Scordisci. Istorija i kultura. Novi Sad - Beograd 1974.

268
Tomaschek, Die vorslavische Topographie der Bosna, in: Mitteilungen der geographischen Gesellschaft. Wien 1880. Tomii, ., Panonski periplus: arheoloka topografija kontinentalne Hrvatske. Zagreb 1999. Trautmann, R., Die wendischen Ortsnamen Ostholsteins, Lbecks, Lauenburgs und Mecklenburgs. Neumnster 1939. Trstenjak, D., Slovanina v romanini. Celovec 1878. Trubaev, O. N., Etnogeneza i kultura starih Slavena. Moskva 1991. Vasmer, M., Die Urheimat der Slawen. Der ostdeutsche Volksboden. Breslau 1926. Vinko Pribojevi, O podrijetlu i slavi Slavena, izd. M. Kurelac. Zagreb 1997. Vinko Pribojevi. De origine successibusque Slavorum. 1525. Vinski, Z., Epoha seobe naroda, u knjizi Rani srednji vijek, ed. Prosveta Beograd, Spektar Zagreb, Prva knjievna komuna-Mostar, 1980. Vinski, Z., Kasnoantika batina u grobovima ranoga srednjega vijeka kao injenica i kao problem. Materijali L, VI kongresa areheologa Jugoslavije, Ljubljana, 1963., izdanje Beograd 1964. Vinski, Z., Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine. Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. V. Zagreb, 1971. Vinski-Gasparini, K., Keltsko-latenska kultura u Slavoniji i Srijemu, Acta Musei Cibalensis (Vinkovci), 1970. Vinski-Gasparini, K., Kultura polja sa arama sa svojim grupama. Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV. Sarajevo 1983. Vinski-Gasparini, K., Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj. Zadar 1973. Vitezovi, P. R., Oivjela Hrvatska, prijevod Z. Plee. Zagreb 1997. Vlahovi, P., Narodi i etnike zajednice sveta. Beograd 1984. Wattenbach, W., u. Levision W. Deutschlands Geschichtsquellen im Mittelalter. Vorzeit und Karolinger, l, 1952.

269
Wilser, L., Die Herkunft der Deutschen. Karlsruhe 1885. Zaborovski, S., Origine des Slaves, u: Bulletins et Memoires de las Societe d4 Anthropologie de Paris 15.XII 1904. Zaborowski S., Les Slaves de race et leurs origines. Bulletin et memoires de la societe d'anthropologie de Paris 1904.; L'autochtonisme des slaves en Europe, ses premiers defenseurs. Revue de ecole d'anthropologie de Paris 1905. T. 15. Zeman, 3., Zu den chronologischen Fragen der ltesten slawischen Besiedlung im Bereich der Tschechoslowakei, u: Pamtky archeologicke 67,1976. Zeuss, K., Die Deutschen und die Nachbarstmme. Heildeberg 1925. upan, J., Etymologie der Namen der Flsse in Krnten. Carinthia 1831. , A. C. nepBo6biTHbie , bire ! . , . 1865. , . 3., . 1875. , ., . 1868. T. IV-V. , ., . 1873. , ., ., : VI . 3, 1997. . ., . 1989. ., 0 ! . 1892. , . ., . 1879. , . . I . .-AR, 5., 1968.

270

//1

, ., , . . I. 1886. , ., , . . 1901. , . ., . - . 1885. , . ., . 1980. , ., , 1888. 0 . ! VIII . 1897. , B. B., , 1994. , . ., - . , 1921.
Abodriti 45, 50, 65, 130, 131, 133, 196 Acelum (Asolo) 87 Adrijska planina 114 Aenona 107, 152, 162, 239 Agapije 59 Agatirsi 90 Akvileja 86, 87, 103, 240 Alani 19, 20, 168 Albanci 24 Albona 34, 107, 239 Alfoldi,A. 80,258 Alpe 54,109 Altmark 181 Amantini 136, 148,163, 200, 239 Anari 85 Andautonija 240 Aneli, P. 159,258 Andetrium 1 1 240 1, Andizeti 149, 163, 233, 240 Andrijevci 162, 246 Antenor 82, 87, 96, 120, 225 Anti 22, 61, 75, 79, 119, 139, 161 Anticus 81 Aorsi 90 Apian 117, 230 Apolonija 240 Aqua nigra 80 Ardijeji 114 Argo 101, 104, 105, 175, 176 Aribo (1018.-1045 139 Arivati 149, 162 Armenci 167 Arpos 87 Arsieti 90 Ateste(Este) 87 Atina 85, 87, 171, 240 Austrija 283

Index
Avari 19,21,22,37,55 Avarini 90 Azali 148, 241 Azovsko more 246

B
Babi, B. 258 Balkan 1 , 18, 21, 22, 26, 39, 49, 1 Balkanski poluotok 11,132 Baltiko more 56 Banja Luka 242 Bar 151 Barkovii 152 Bartolovii 152 Bastarni 90, 154 Batovi, . 107, 193, 258 Baumstark, A. 167, 258 Be 34, 70, 108, 163, 172, 252, 265 Begovii 152 Belgiti 149 Beli, A. 59, 258 Belunum (Belluno) 87 Benac, A. 237,258 Benkovii 152 Beograd 31, 40, 43, 49, 59, 71, 72,
259, 260, 263, 264, 267, 268 Biesi 90 Biha 184 Bijeli bog 198 Bijeli Hrvati 49, 131, 195, 196, 216 Bilazora 46, 53, 129, 134, 137, 163, 164, 221 Bitini 82 Bjelovar 80 Blakovii 152

94, 132, 146, 172, 185, 244, 262, 283

120, 128, 132, 154, 158, 161, 166, 184, 191, 250, 257, 258,

272
Blatno jezero 248 Bogovii 152 Boguslawski, E. 139, 259 Boimi 38 Bojano 182 Bojanovski, I. 158, 259 Boji 85, 98, 114, 148, 232 Bojki 38,49 Boljenovii 152 Bor, M. 75, 93, 94, 120, 187 Bosanska Gradika 184, 250 Bosna 114, 115, 227, 241, 268 Boyke 38 Bra 241 Braevci 162 Bratuljevci 162 Breuci 142,144,150, 162, 233, 241 Breza 158, 260 Brezari 203 Brezari 203 Brigi 82 Brunmid, J. 182 Budak, N. 259 Budimir, M. 120,161, 259 Budini 21, 25 Bugari 54 Bugarska 29 Buje 163 Bukovac Svetojanski 205 Bukovica Prekrika 204, 205 Bunjevci 162 Burgioni 90 Buri 153 Bylazora 38, 46, 53, 134, 137, 228

273
eh 18, 19, 29, 62, 63
Cenomani 84, 85 Cernik 205 ernovki 187 Cetinje 44, 120, 162, 200, 228, 264, 285 Childe,V.G. 170 Cosmae Pragensis 17, 254 ovi, B. 159, 259 Cres 105, 107, 240, 242, 243, 245 Crikvenica 239 Crkvina 110,241,248 Crna Gora 33 Crni bog. 198 Cmo more 17, 61, 127, 155, 248 Crnogorci 45, 130, 132, 133 Dezidijati 1 1 157, 159 1, Diasioni 151 Dicioni 114, 156, 233 Dickenmann, E. 80, 143, 150, 151, 153, 154, 260 Dida 38, 39, 53, 134, 137, 164, 243 Dide 38, 39, 46, 53, 133, 134, 163, 221, 228, 243 Dimitrijevi, S. 170, 260 Dinara 114 Diomed 87, 117, 225 Divoevci 162 Dnjepar 21, 38, 241 Doberi 136,200 Dokleati 111,132, 236 Don 19, 21, 251 Donji Andrijevd 162 Donji Bogievci 162 Donji Dragievci 162 Donji Karin 16,168 Donji Miholjac 162 Doriji 82 Dorijska seoba 189 Dra 243, 244 Dragoevci 162 Draguzeti 163 Drava 99, 149, 179, 191, 239 Drevljani 69 Drina 145, 191, 243, 251 Drnovo 61, 75, 79, 119, 139, 152, Dubica 143, 153, 241 Dubrovani 45, 51 Dubrovnik 134 Duklja 131, 132, 191, 236, 243 Dukljani 131, 132 Dunav 16, 18, 20, 24, 55, 57, 61,

E
Ebert, M. 170, 186, 260 Emona 34, 243 Enduridi 236 Eneti 78, 81, 86, 173, 179, 243 Epidamnos 236, 237, 244 Epirus nova 21 Eratosten 116 Erkunijati 151 Ernoult, A. 108,259,260 Eufrat 28, 219, 242 Europa 12, 82, 222, 223 Eutropije (364.-378.) 113

D
Daani 57, 69, 143 Dacija 16 Daki 64 akovo 242 Dalmacija 16, 21,110,112,113, 191 Dalmati 76, 83, 111, 112, 113, 114,
143, 157, 160 Dalmium 243 Daorsi 112 Dardani 41, 114, 127, 128, 140, 141, 230, 243 Dardanija 16 Darije 146 Daruvar 151, 240 Dasareti 230,235 Daunija 108 Delmati 159 Delminium 243 Delnice 162 Derbani 114 Deuri 111, 114 Devoto, G. 108, 188, 259

Rnci 58 Fini 90 Flanatiki zaljev 244 Forkuevci 162 Fredegar 75, 219, 225 Frigi 82 Frkljevci 162

115, 117, 118, 119, 120, 142,

G
Gaj Svetonije Trankvil (70.nepoznato) 144 Gali 148, 231 Galija 73,84,219 Galindi 90,91 Garaanin, M. 72, 260 Gardun 1 1 202, 251 1, Garenica 153 Gepidi 65 Germani 16, 19, 58, 78, 101, 153, 156, 173, 178, 219, 233 Geti 19, 57, 64, 69, 244 Glasinac 184, 227 Gneus 85 Gnjev 85 Golab, Z. 75, 260

160, 247

Caelina 85, 87, 171, 242 Carigrad 17, 242 Gatari 148 azma 162 Cecina Sever 142

Duvno 207, 243

66, 67, 78, 101, 104, 127, 129, 145, 147, 155, 175, 180, 189, 218, 232, 239, 245, 250

274

275 168, 184, 191, 192, 194, 197, 199, 200, 237, 264, 282, 283
Jastrebarsko 162, 182, 194, 202, Kozlikovo 209,210 Krahe, H. 70, 135, 152, 262 Krai 210, 211 Krko 152 Krupae 182 Kunstmann, H. 21, 22, 40, 262 Kupa 141, 142, 242 Kuzma iz Praga (1045.-1125.) 17

Goldstein, I. 75, 260 Gorica Jamnika 206 Gorica Svetojanska 206 Gornji Dragievci 162 Gornji Karin 16, 168 Goti 19, 22, 33, 65, 71, 73, 91,

Hrvatska 36, 38, 45, 46, 47, 49, Hubert, H. 84, 261 Hbschmann, H. 167, 261 Huni 21, 22, 33, 65, 168 Hutin 206 Hyllis 116,245

52, 64, 81, 109, 197, 243, 262, 265, 266, 268, 283, 284

237, 264 Gotini 91 Gttingen 64, 138, 267 Grafenauer, B. 14, 92, 260 Grci 1 , 52, 53, 61, 78, 79, 118, 1

138, 153, 160, 168, 200, 219,

Javor 207, 208 Jezerine 153, 184, 208 Jezernice 153, 208 Jonjani 28 Jovanovi, B. 262

203, 205, 206, 207, 208, 209, 210, 211, 212, 213, 214, 215

K
Kadlubek (oko 1200.) 29, 62 Kalimah 106,232 Kareoti 90 Karinsko more 16,168 Karpati 49, 190 Karpi 41, 66 Katii, R. 34, 158, 194, 262 Katun 202 Katuni 202 Kavkaz 242 Kazari 23 Kelegeri 127, 245 Kelti 11, 19, 25, 52, 53, 54, 58, 67, Labeati 236,246 Laevci 162 Langobardi 65, 138 Lanie kod Buzeta 34 Lanie kod Jastrebarskog 34, 215 Lanie kod Labina 34, 215 Lanie kod Ljubljane 34 Lanie kod Kamnika 34 Lanie kod kofije Loke 34 Lanite kod Bele Palanke 34 Lanite kod Kaanika 34 Lanite kod Kljua 34 Lanite kod timlja 34 Latobici 148, 152 Latovici 152 Lebeci 85 Letovanci 152 Letovani 152 Liburni 86, 104, 107 Liger (Loire) 89 Lingoni 41, 85 Lipovljani 153 Ljubljana 14, 34, 63, 92, 100, 101, 104, 184, 241, 243, 264, 268 Ljutii 45,50 Lobor 182 Lbeck 205, 213, 257 Lui, J. 24, 263 Luica 185, 186 Luiki Srbi 67

Grdun 202 Gremonik, G. 158, 260 Grigorij iz Sanoka (umro 1479.) Grubino Polje 153 Gudci 80 Gunjaca, S. 191, 260 Gunjevci 162 Gutzwiller, K. 172,179, 261

128, 137, 140, 146, 173, 176, 177, 178, 179, 232, 234

Ilida 159,184, 240 Iliri 11, 19, 28, 32, 33, 40, 52, 53,

18

Ilirik

54, 66, 70, 86, 105, 107, 109, 117, 119, 121, 128, 135, 137, 144, 147, 150, 157, 160, 161, 173, 185, 217, 230, 231, 234, 235, 236, 237, 238, 245, 267 145, 155, 232, 233
21, 44, 59, 104, 106, 120,

H
Harmata 18, 261 Harpalije 41, 82 Hedum 157 Heneti 86, 116 Heraklea 17,244 Herovit 194 Herrmann, J. 34, 55, 261 Hiliki poluotok 116 Hiri 89 Histra 53, 87, 103, 104, 105, 134, Hlevci 162 Holder, A. 172,261 Hrvat 134, 283, 284 Hrvati 25, 29, 45, 46, 49, 66, 71,

Imrijevci 162 Iran 43 Iskar 127 Issaei 1 1 1 Istoni Goti 80 Istra 39, 101, 103, 104, 180 Italija 84

Heleni

116, 117

Ivoevci 162, 242

183

131, 132, 149, 153, 160, 166,

Jacigi 18 Jadran 16, 28, 104, 167, 206 Jadransko more 26,101, 104, 145, 175, 180 Jamnica 207 Jamnica Pisarovinska 207 Jantar 101, 173, 174, 177, 178 Japigi 85, 108 Japodi 108, 109, 110 Jai 151

Kizil 82 Klanjec 182 Klina Sela 208, 209 Klokoevci 162 Kniani 114 Knin 113, 245, 247 Koledinec 151 Kolhi 105 Konjari vrh 209 Korula 114, 242, 245, 246 Kordun 202 Kordunski Ljeskovac 202 Korduevci 162 Koak, V. 197,262 Kotini 153 Kovaevi, J. 72 Kozierowski, St. 151, 262

84, 85, 86, 88, 89, 91, 95, 108, 146, 148, 149, 153, 160, 175, 176, 201, 231, 235

276

277
Mui, I. 52, 71, 72, 109, 119, 120, 132, 153, 160, 161, 166, 168, 184, 191, 192, 195, 200, 264 Paflagoni 82, 83 Paflagonija 82, 83, 248 Pag 105, 107, 242, 246 Pagiriti 90 Paioni 140, 146 Palestina 186 Pan 62 Panoni 11, 13, 33, 41, 50, 52, 64, 72, 73, 75, 76, 79, 80, 83, 94, 102, 118, 119, 137, 138, 139, 140, 142, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 152, 156, 157, 159, 160, 161, 162, 164, 165, 183, 185, 188, 189, 192, 218, 219, 222, 230, 231, 233 Panonija 29, 62, 65, 136, 144, 145, 146, 147, 162, 179, 232, 262 Panteli, S. 36, 52, 81, 149, 210, 265, 283 Paret, O. 106, 108, 186, 187, 265 Pariji 114 Parteni 230 Parus 114 Paali, E. 158,265 Pakvalin, V. 158 Patavium (Padova) 87 Patkanian, Ch. 265 Pauly-Wissova 148, 149 Pavii, I. 182, 265 Peisker, l 197, 265 Pek 83, 127, 248 Pelagoni 136 Perseus 53, 137 Pert, O. 189, 265 Pesek 212 Petrijevci 162 Peucini 90 Peukecija 108 Pfiffig, AJ. 108 Pharos 248 Piengiti 90 Pilar 197, 265 Piruani 162 Pirusti 135, 162, 233 Pikorevci 162 Plavci 212,213 Pleivica 213 Plomin 106, 244 PO 18, 66, 84, 90, 121, 149, 234, 244 Podunavlje 12, 29, 41, 46, 48, 65, 285 Pokupani 162 Polablje 33, 42, 54, 85, 154, 221 Poljani 69 Poljanica Okika 214 Poljska 49 Pomorje 18 Pore 105, 248 Portus 22,248 Povislje 58 Poega 162 Poznanj 67, 151, 211, 262 Praslaveni 70, 220 Prevalitana 21 Pribik Pulkava 17, 103 Pribievci 162 Pripjet 26, 95 Prut 49 Pseudo Skimnus 103 Ptolomej (100.-160.) 99 Putini 163

M
Makedonija 170 Male Mune 202 Mannert, K. 65, 263 Mansi 81,255 Marinko, M. 118, 197, 198 Mareti, T. 25, 263 Marevi, J., 14, 179, 263 Mari, Z. 159, 189, 263 Marijanci 149 Mazeji 114, 156 Mazovani 156 Mazuri 156 Mecklenburg 215, 221, 228 Medeja 105 Medijci 78 Mellaart, l 171,264 Memel 30,57 Menelaos 81 Menghin, O. 79, 88, 169, 190, 264 Metulje 110,246 Metulum 110,246 Mezija 145 Meziji 66, 127 Michelwinnaden 171 Migdoni 136 Mihaljevci 162 Miki, . 132, 166, 264 Mikluevci 162 Milivojevci 162 Miljevci 162 Miloji, V. 171,264 Mljet 232 Moesi 127 Morava 35, 61, 127, 246 Moskva 79, 139, 160, 268, 283 Moslavina 170 Mllenhoff, K. 23, 264 Muller-Karpe, H. 182, 183, 184, 185, 264 Munije 202

N
Narona 34, 70, 1 1 152, 247 1, Nauportus 101, 104, 247 Nekrasov (1837.-1905.) 20 Neoslaveni 191 Neretva 35, 111, 114, 240, 247 Nestorova kronika 60,156, 218 Neumarkt 87, 99, 155, 179, 247 Neuri 95 Nikevi, V. P. 44, 264 Nin 107, 152, 184, 196, 239, 243, 247, 258, 267 Ni 252 Njemaka 189 Norici 68, 98, 99, 155 Norikum 58 Nova Gradika 162 Novakovi, R. 31, 40, 132, 264 Novi Mihaljevci 162

O
Obodriti 45, 50, 65, 131, 196 Obrovac 168 Odra 149 Ogulin 152, 154, 240, 252 Ombroni 90 Opitergium (Oderzo) 87 Osi 41, 90, 153, 160 Osor 105, 107, 239, 240 Otoac 241 Ozalj 162

R
Raab 80, 240 Rab 105, 107, 240, 246 Rajna 98^ Rapani, . 191, 266 Raa 240 Rastoka 33, 215 Rastoka kod Bijelog Polja 33 Rastoka kod Gospia 33 Rastoka kod Kljua 33 Rastoke 182, 194 Rastoki 33, 202, 214, 215

Padova 248 Padska nizina 86 Paeoni 140

278
Rastoki kod Jastrebarskog 33

279

Rim 22, 40, 84, 103, 108, 126, 142, 143, 259 Rimljani 16, 52, 53, 64, 66, 69, 84, 85, 87, 89, 95, 97, 108, 114, 126, 128, 129, 134, 137, 138, 139, 140, 141, 143, 144, 145, 146, 147, 150, 160, 167, 168, 177, 178, 191, 219, 221, 233, 234 Ripa 170, 184

Riet 201

Rodenbach 201 Rodin potok 201 Rodopi 136, 248, 249 Roksolani 20 Romani 52 Rostock 214
Rotkovi, R. 106, 109, 188, 200, 208, 209, 31, 120, 204, 210,

Rit 201

Ripejske gore 249

Rujewit 194 Rus 62, 63 Rusi 22,263 Rusija 283 Rui, I. 266

Rozwadowski, J. 266 Rugiaevithus 194 Rugijani 131

32, 36, 39, 40, 130, 131, 162, 205, 206, 207, 238, 266

Sabljar, V. 203, 205, 206, 211, 213, 214, 266 Saboki 90 Saka, S. K. 197, 266 Salasi 97, 108 Sali 90, 210 Salona 34, 70, 110, 111, 113, 152, 162, 249

168 ar-Planina 128 Sava 35, 99, 150, 191, 242, 245, 247, 249 avli, J. 59, 91, 93, 94, 95, 118, 120, 187 Scardona 34, 107, 110, 116, 152, 162, 250 Scarniunga 80 Schmidt, L 80,267 Schnberg 207 Schubart, H. 70,267 Schwerin 204, 212, 255, 261 Scordisci 154, 155, 250, 262, 267 Segestani 155, 162, 250 Senj 107, 250 Sereti 41, 149, 155 Sergejevski, D. 159, 184, 267 Serrapili 154 ibenik 250 Siguni 77, 78 Sisak 113, 141, 144, 233, 250 Skiri 89 Skiti 17, 20, 23, 61, 72, 78, 127 Skitija 23,61,78 Skorin potok 154 Skradin 106, 107, 250 Slavonski Brod 162 Slovenci 25, 46, 63, 91, 92, 93, 94, 102, 264 Solin 87, 152, 174, 176, 178, 191, 249 Srbi 25, 38, 40, 49, 71, 263, 264 Srejovi, D. 258 Srijem 149, 239 Srijemska Mitrovica 250 St. Petersburg 64, 265, 266 Stara Planina 127, 244

Sana 249 Sardeati 114 Sardes 146 Sarmacija 18,19, 90 Sarmati 18,19, 20, 65, 89,167,

Stavani 90 Steinwenden 171 Stipevi, A. 109, 128, 135, 147, 150, 151, 154, 156, 157, 185, 234, 235, 237 Stobre 111, 112, 244 Strimon 146, 251 Strzygowski, J. 196, 267 Suavi 138 Sudini 90, 91 ufflav, M. 197 Sui, M. 27, 53, 76, 87, 103, 104, 105, 106, 107, 109, 116, 118, 119, 134, 177, 180, 183, 184, 196, 231, 237, 267 Sulimirski, T. 78, 267 Suloni 90 sv. Amand 80 sv. Jeronim 118, 119, 120, 160, 163, 168, 251 sv. Vid 194, 195, 196 vapsko more 171 Sventovit 194, 195 Svjatovit 194, 196 Synodion 251

Timok 127, 191, 251 Tini 82 Tisa 251 Tomascheck 83, 117 Tomaevci 162 Tomii, . 138, 170, 182, 183, 189, 194, 202, 203, 268 Tompojevci 162 Traani 11, 41, 52, 63, 127, 143, 174, 219 Tracija 16 Trautmann, R. 204, 205, 208, 211, 268 Tribali 114, 127, 129, 230, 252 Trogir 110, 112, 251 Troja 79, 82, 86, 96, 187, 224, 225, 228 Trojanci 86, 127 Trst 251 Trubaev, O. 160, 268 Tuditan 104 Turnaica 202 Turni 202 Turnie 202 Turnie Klanjeko 202 Turnovo 202 Tusci 87 Tvchicus 120 Tyras 63, 252

Todorovi, J. 267

Tanais 251 Tariona 116, 251 Tarioti 116, 251

Tagliamento 86

Taurisci 99, 145, 155 Teoderet Cirski 129, 147 Teoderik Veliki (471.-526.) 79 Tepljuh 115, 249 Tergeste 53, 105, 134, 143, 176, 251 Tihik 120 Tlmahi 127 Timav 87, 100, 251

Tarus 16 Taulanciji 230, 236

U
Uendon 248 Ukrajina 283 Una 247, 252 Urnenfelderkultur

186, 223, 226, 227, 228 Usedom 171

105, 181, 185,

Valerije Mesala

142, 143, 157

280
Valpovo 162 Vandali 19, 20, 65,168 Varciani 148 Vardar 77,136, 228, 241, 250 Vasmer, M. 17, 23, 27, 33, 34, 35, 36,268 Velebit 109, 197, 239, 247 Veleti 45, 50,130 Velika Gorica 183 Vendenheim 171 Vendon 110, 241, 248, 252 Venedi 23, 28, 65, 72, 73, 75, 89, Venedski zaljev 90 Veneti 11, 13, 18, 19, 23, 24, 25, Vinski-Gasparini, K. 182, 183, 189, Virovitica

281
203, 212, 213, 228, 230, 234, 237, 238, 253, 258, 259, 260, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 267, 268, 282
Zapadna Morava 61, 235 Zeman, J. 54, 269 Zeuss, K. 96, 98, 147, 149, 151, Zlatar Bistrica 228 Zrmanja 107, 108, 251 upe 158

268 241

151, 183, 195, 201, 228,

Zadar 27, 103, 106, 107, 109, 182,

Velti 90

Visla 45, 54, 56, 61 Vit 127, 195 Vizae 104, 105, 107, 247 Viintini 163 Vlahovi, P. 59,268 Vraneevci 162 Vrbovsko 162 Vuli, N. 158

Zagreb 14, 25, 28, 29, 38, 40, 43,

184, 225, 243, 245, 258, 267, 268

49, 52, 54, 63, 64, 66, 71, 72, 75, 109, 119, 138, 147, 150, 151, 152, 153, 157, 160, 161, 162, 164, 166, 170, 179, 182, 183, 184, 185, 191, 196, 200,

153, 156, 195, 269

90, 199, 219, 260

W
Wattenbach, W. 75, 268 Wendebach 171 Wendelsee 171 Wenden 73, 93, 95, 169, 171, 172, Wendenalp 171 Wendengletscher 171 Wendenwasser 171 Wendhausen 171 Wendi 93, 219, 221 Wendisch Baggendorf 171 Wendisch Priborn 171 Wendland 171 Wendung 171 Wendungen 171 Windeck 171 Winden 171 Windesheim 171 Windisch 97, 171 Wineden 171 Winethoheim 171 Winiden 171 Winidin 171 Winithberc 171

28, 32, 33, 40, 41, 50, 52, 53, 54, 58, 59, 60, 61, 63, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96, 100, 101, 102, 103, 1C6, 107, 108, 109, 110, 117, 119, 121, 126, 127, 128, 130, 133, 135, 138, 139, 140, 149, 152, 159, 161, 164, 165, 169, 170, 171, 172, 173, 179, 180, 181, 183, 185, 186, 187, 188, 189, 191, 217, 218, 219, 220, 221, 222, 224, 226, 230, 235, 252, 260, 264, 265, 284

225

Venetidunus 171, 173 Venetsko more 171 Verovit 194, 196 Verumus 16 Vidyna goricha 194 Vilci 50, 90, 130, 131, 133 Vindonisa 97, 173 Vineta 171, 172 Vinko Pribojevi (oko 1525.) 63 Vinkovci 182, 242, 268 Vinski, Z. 72, 184, 268

282

283

Biljeke o piscu
Stjepan Panteli roen je 14. kolovoza 1942 u Koriji kod Virovitice. Tu je pohaao puku kolu. Osmogodinju kolu je zavrio u Virovitici. Nakon osmogodinje kole odlazi u Zagreb gdje zavrava klasinu gimnaziju a poslije toga zapoinje studij filozofije i teologije na katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. 1966. odlazi sa velikim nadama u Njemaku i nastavlja studij teologije na Sveuilitu Johannes Gutenberg u Mainzu. Tu su mu poznati profesori prof. dr. F. Wetter, dananji kardinal u Mnchenu i prof. dr. K. Lehmann, kardinal u Mainzu. Kod prof. dr. K. Lehmanna prijavljuje diplomski rad Grijena Crkva - Sndige Kirche. Tu dolazi u sukob s njime jer doslovno najbraja crkvene grijehe kao inkviziciju, Galilea Galilei i drugo te ga ovaj odbija. Diplomira ipak na socijalnoj etici kod prof. dr. Berga, sa diplomskom radnjom Marksizam i kranstvo u Jugoslaviji. Zbog spora sa prof. dr. K. Lehmannom Biskupski ordinarijat u Mainzu mu suskrauje "Missio canonica" to je jednako crkvenoj inkviziciji, pa sa teolokim studijem ne moe vie zapoeti nita. Zbog toga zapoinje od poetka studij slavenske filologije. Nakon zavrenog studija prijavljuje doktorsku radnju Hrvati i Franci, ali se ta tema na slavistikom institutu u Mainzu ne dozvoljava. Povlai se kao prevodilac i istraiva najstarije hrvatske i slavenske povijesti. 1993. Objavljuje monografiju Najstarija povijest Hrvata, s kojom je zapravo htio uputiti na krivo itanje natpisa na Hrvatskoj Krstionici. 1994. do 1996. radi intenzivno u bibliotekama u Lavovu i na institutu za arheologiju i istrauje povijest Hrvata u zapadnoj Ukrajini. 1997. Objavljuje knjigu na njemakom jeziku Pradomovina Hrvata u Panoniji i Dalmaciji - Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. 2000. Objavljuje knjigu Hrvatska Krstionica, Mainz-Split. Inae je stalni suradnik Hrvatskih obzorja, Matice hrvatske u Splitu. Od 2000. je predsjednik znanstvene udruge Croatia Antiqua e.V. Mainz. ivi povueno i radi mnogo u biblioteci u Mainzu.

Popis autorovih knjiga, studija i znanstvenih skupova

1993. Najstarija povijest Hrvata. Croatia Antiqua Mainz. 1993. Meunarodni povijesni skup Mogersdorf, Graz 1994. Meunarodni povijesni skup Mogersdorf, u Mogersdorfu/Austrija. 1995. Shidnoslovajnski litopisni Horvati v sycasnii ukrainskii istoriografii. (Istono slavenski Hrvati Nestorova ljetopisa u suvermenoj ukrajinskoj historiografiji). Bojkoviina istorija ta suasnist. Materijali meunarodnog povijesno-etnolokog seminara u Sambiru/Ukraina. 1995. Panteli, S., - Korinskij O., Do pitanja migraciju Horvativ na Balkan ta molivi perspektivi iogo rozvjazanja. Bojkoviina istorija ta suasnist. Marijali meunarodnog povijesno-etnolokog seminara u Sambiru/Ukraina. 1995. Arheoloka iskapanja u Zvonimirovcu kod Virovitice pod vodstvom prof. dr. . Tomiia. 1995. Meunarodni povijesno-etnoloki seminar u Sambiru/Ukrajina 1996. Die neue Version der Migration der Kroaten, Duleben und Volinjanen. Trudi VI Meunardongo kongressa slavjanskoi arheologu. T. 3. Etnogenez i etnokulturnie kontakti Slayjan, Moskva. 1996. Meunarodni kongres slavenske arheologije u Novgorodu/Rusija 1996. Pradomovina i migracija Hrvata. Hrvatska obzorja. Split, god. IV., br. 2/96., str. 327.-341. 1996. Migracija Saskih Hrvata. Hrvatska obzorja. Split, god. IV., br. 2/96., str. 597.-604. 1997. Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. Frankfurt am Main * Berlin * Bern * New York * Paris * Wien. 1997. Najnovija istraivanja o imenu Hrvat. Hrvatska obzorja. Split, god, V., br. 1./98., str. 907.-918. 1998. Hrvati i arijanska hereza. Hrvatska obzorja. Split, god. VI., br. 1./98., str. 105,-112. 1998. Podrijetlo dalmatinskih Hrvata. Hrvatska obzorja. Split, god. VI., br. 4/98., str. 927.-932.

284
1999.0 germanskom podrijetlu etnonima Hrvat. Hrvatska obzorja. Split, god. VII., br. 2./99., str. 365.-370. 1999. Dolazak Crnogoraca. Hrvatska obzorja. Split, god. VI., br. 4./99., str. 8S5.-892. 2000. Najstariji spomen etnikog imena Hrvat. Hrvatska obzorja. Split, god. VII., br. 1./2000., str. 193.-200. 2000. Pradomovina Crnogoraca. Hrvatska obzorja. Split, god. VIII., br. 2./2000., str. 355.-370. 2000. Zablude o dolasku Hrvata iz Bijele Hrvatske. Hrvatska obzorja. Split, god. VIII., br. 4./2000. 2000. Zablude o iranskom podrijetlu Hrvata, Zadarska smotra god. XLIX, br. 1-3, Zadar 2000. str. 127-145 2001. Veneti u Dalmaciji. Hrvatska obzorja. Split, god. IX., br. 2./2001. 2001. Veneti u Karantaniji. Hrvatska obzorja. Split, god. IX., br. 3./2001. 2001. Internacionalni simpozij o Venetima u Ljubljani od 17.-18.10.2001 2002. Zablude o iranskom podrijetlu Hrvata. Hrvatska obzorja. Split, god. X., br. 1./2002.

285

Recenzija akademika Vojislava Nikevia

O pradomovini Slavena postoje tri glavne teorije: istona, zapadna i juna. Svaka od njih je jednako legitimna i kao takva posjeduje argumente za i protiv. Tek kad se erheoloki, historiografski, lingvistiki i antropoloki studiozno obrade i poslije toga meusobno usporede, vidjeti e se koja je od njih najvie nauno utemeljena. Povjeniar Stjepan Panteli se u knjizi Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju zalae za junu (autohtonu) teoriju. U njoj iznosi dokaze za i protiv svake od triju spomenutih teorija u svjetlosti arheolokih, i povijesnih argumenata opredjeljujui se za srednje Podunavlje kao pradomovinu Slavena. Njegova knjiga ima iskljiuivo nauni karakter, spoznajnu namjeru. Uzimajui u obzir sve injenice, studiju Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju Stjepana Pantelia svesrdno preporuujem za tampu. Cetinje, dne 3.X.2001. Akademik prof. dr. Vojislav P. Nikevi redovni lan Dukljanske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici redovni profesor Filozofksog fakulteta u Nikiu, lan i predsjednik Odbora za jezik i knjievnost Crnogorskog PEN centra u Cetinju, lan Odjeljenja za nauku Matice crnogorske u Cetinnju, lan Crnogorskog drutva nezavisnih knjievnika u Podgorici

286

287

Rezension des Akademikers Vojislav Nikevi

ber die Urheimat der Slaven bestehen drei Haupttheorien: stliche, westliche und sdliche. Jede von diesen Theorien ist legitim und als solche hat sie Beweise pro und contra. Erst wenn man sie archologisch, historiographisch, linguistisch und anthropologisch eingehend behandelt und danach gegenseitig vergleicht, wird man sehen, welche von denen am meisten wissenschaftlich begrndet ist. Der Historiker Stjepan Panteli hat sich in seinem Buch Die Urheimat der Slaven an der mittleren Donau fr die sdliche (autochthone) Theorie eingesetzt. In diesem Buch erhebt er pro und contra Beweise fr jede von diesen drei Theorien im Lichte der archologischen und historischen Beweise und entscheidet sich fr die Urheimat der Slaven an der mittleren Donau. Sein Buch hat ausschliesslich wissenschaftlichen Charakter, Erkenntnisabischt. Wenn man alle Tatsachen in Betracht zieht, die wissenschaftliche Studie Die Urheimat der Slaven an der mittleren Donau von Stjepan Panteli empfehle ich besonders fr die Verffentlichung. Akademiker, Prof. Dr. Vojislav P. Nikevi Mitglied der Duklja Akademie der Wissenschaften und Kunst in Podgorica/Monte Negro Ordentlicher Professor an der Philosophischen Fakultt in Niki Vorsitzender des Ausschusses fr die Sprache und Literatur des montenegrinischen PEN Zentrums in Cetinje. Mitglied der Abteilung fr Wissenschaft der Matrix Montenegrina in Podgorica Mitglied der montenegrinischen Gesellschaft unabhngiger Schriftsteller in Podgorica.

Recenzija akademika Radoslava Rotkovia

"Da bi se jedna knjiga preporuila za tisak, nije neophodno da se autor i recenzent slau s svim zakljucima. Mnogo je vanije pitanje: da li se radi o samostalnom istraivanju koje razmie dosadanje granice znanosti u ovoj materiji i otvara vrata na sobi da ue svjei zrak, ili o kompilaciji iz tuih istraivanja, po onome Vukovome: ko proita deset narodni/eh pjesama, moe sam sastaviti jedanaestu. A ove se radi o originalnome istraivanju koje nas vraa na izvore, prvi put u nas sakupljene na jedno mjesto, tako da na osnovu te grae moemo da donosimo i sopstvene zakljuke. Pa iako se i ne sloimo u svemu s autorom, nai e se drugi koji e se sloiti. No ni to nije bitno. Vano je istai da ovo nije jedanaesta knjiga, nego dobro sistematizovana i komentarisana graa koju je autor svrstao u dvije grupe, nalazei da se sve teorije o porijeklu Slovena, posebno nas na jugu mogu svrstati na dvije grupe; azijsku i evropsku a evropsaka na severnu, zapadnu i junu. Tu je graa i klasinih pisaca i literatura nastala na osnovu njih ili na temelju literature. Autor je imao sreu da su mu bile dostupne kolekcije starih pisaca, jer mi smo za nau knjigu Odakle su doli pred Crnogoraca (1995) morali da putujemo do Bea, Berlina, Praga, Amsterdama, i zato radili na njoj 15 godina umjesto tri mjeseca. No mi znamo da je veliki broj znanstvenika takoe imao tu sreu da se nae blizu velikijeh knjinica, ali nije tu sreu iskoristio kao Panteli. Dakle, nesporno je da ova zanimljiva studija zavrijeuje da se objavi, jer uzburkava ustajalu vodu i pravi pukotinu na brani da ta prepisivaka jedanestoknjina abokreina otee a da bistra voda znanosti potee. itajte Pantelia. Njegova je knjiga inspirativna. Akademik Dr. Radoslav Rotkovi redovni lan Dukljanske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici lan Crnogorskog PEN centra u Cetinju lan Crnogorskog drutva nezavisnih knjievnika

288

Rezension des Akademikers Radoslav Rotkovi

Damit ein Buch fr die Verffentlichung empfohlen wird, ist es nicht unbedingt erforderlich, dass der Autor und der Rezensent in allen Schlussfolgerungen einig sind. Viel wichtiger ist die Frage: handelt es sich um eine selbstndige Untersuchung, die die bisherigen Grenzen der Wissenschaft in diesem Gebiet verdrngt und die Tr des Zimmers ffnet, damit die frische Luft kommt oder eine Kompilation der fremden Untersuchungen nach jener Aussage von Vuk: Wer zehn Volkslieder gelesen hat, kann da elfte allein schreiben. Hier handelt es sich um eine originale Untersuchung, die uns an die Quellen zurckbeordert, die zum ersten Mal an einer Stelle zusammengebracht sind. So kann man aufgrund dieses Stoffes eigenstndige Schlussfolgerungen ziehen. Wenn wir mit dem Autor in allen Punkten auch nicht einig sein sollten, wird es solche geben, die mit ihm einig werden. Das ist auch nicht das Wesentliche. Es ist notwendig hervorzuheben, dass dies nicht das elfte Buch ist, sondern gut systematisierter und mit Kommentaren versehener Stoff, den der Autor in zwei Gruppen geteilt hat, die asiatische und europische Theorie, die sich in osteuropische, westeuropische und sdeuropische gliedert. Hier ist das Quellenmaterial der antiken Schriftsteller und die begleitende Litaratur. Der Autor hat das Glck gehabt, dass er auf die Kollektion der alten Schriftsteller zurckgreifen konnte. Wir haben fr unser Buch "Woher die Vorfahren der Montenegriner (1995) nach Wien, Berlin, Prag und Amsterdam fahren mssen und an dem Buch 15 statt 3 Jahre gearbeitet. Wir wissen, dass ein grosser Teil der Wissenschaftler abenfalls diese Glck gehabt hat, in der Nhe der grossen Bibliotheken zu sein, haben aber dies nicht ausgentzt wie Panteli. (Die stdtische Bibliothek in Mainz zhlt zu den grssten komunalen Bibliotheken Deutschlands). Es ist unmissverstndlich, dass diese wissenschaftliche Studie verdient, verffentlicht zu werden, weil sie das Wasser bewegt und den Staudamm aufreisst, damit der Wasserfaden abflisst und frischer Wasser der Wissenschaft zu strmen beginnt. Lesen sie Panteli. Sein Buch ist inspirativ. Dr. Radoslav Rotkovi Akademiker der Duklja Akademie der Wissenschaft und Kunst in Podgorica/Monte Negro. Mitglied des montenegrinischen PEN Zentrums und der Gesellschaft der unabhngigen Schriftsteller in Podgorica.