You are on page 1of 28

Istraivanje podvodne kulturne batine u Hrvatskoj

Prirunik

Istraivanje podvodne kulturne


batine u Hrvatskoj

Prirunik

Zadar, 2009.

ANTIKI BRODOLOM S TERETOM AMFORA

ANTIKI BRODOLOM KOD PLIINE AVLIN


U hrvatskom dijelu Jadrana nalazi se nekoliko stotina antikih brodoloma od kojih je veina devastirana, no njih desetak odoljelo je zubu vremena i nesavjesnim pljakaima. Sauvani su u cijelosti ili su tek neznatno oteeni, to podvodnim arheolozima prua mogunost kompletnih istraivanja. Iznimno velik broj nastradalih brodova iz doba antike i ne udi, ve govori o trgovini i vanosti plovidbe istonom stranom Jadrana, ali i o opasnostima koje krije nae more. Antike brodolome moemo datirati ili po tipu tereta ili nekim daljnjim analizama (npr. starosti drveta), a datacije se kreu od 4. st. pr. Kr. pa sve do 6.st. Teret brodova moe biti razliit: od finih keramikih predmeta, posudica i tanjura, preko graevinskih kamenih elemenata i cigli, do najeih tereta amfora. Amfora je kao ambalaa koritena od vremena grke kolonizacije do kasne antike i bizantske prevlasti. Postoje ostaci brodoloma s teretom amfora koji se mogu istraiti i na dnu pokriti zatitnim eljeznim kavezom, a postoje i oni koje je po dokumentaciji potrebno izvaditi van te ih prezentirati na kopnu. Jedan takav istraeni antiki brodolom nalazio se kod pliine avlin Arheoloki podvodni iskop mamut sisaljkama u Murterskom moru. Sam lokalitet pronaao je i prijavio 1998. godine njemaki ronilac, suvlasnik jednoga ronilakoga centra na otoku Murteru. Tri godine lokalitet je dran u tajnosti, a njegovo istraivanje zapoelo je 2001. godine. Sustavna zatitna istraivanja trajala su punih pet godina te je lokalitet kompletno dokumentiran i istraen 2005. godine. U tom je razdoblju pronaeno 59 amfora tipa Lamboglia 2, najeeg tipa na istonoj strani Jadrana, ali i jedna sjevernoafrika punska

Kameni rvanj iz brodske kuhinje

Olovna spojnica olovno-drvenog sidra

Skica eljeznih sidara na ronilakoj ploici

amfora tipa Dressel 18 te jedna junoitalska tipa Brindisi. Takoer su pronaeni i olovna preka sidra, kameni brodski rvanj te sitna fina keramika (tanjuri, posude, uljanice), koja je pripadala brodskoj kuhinji. Kao teret su pronaena i tri velika eljezna sidra te dvije olovne spojnice olovno-drvenog sidra. Na to da su sidra bila teret upuuje njihov poloaj u odnosu na samu olupinu. Najinteresantniji nalaz je svakako bronana aplika u stiliziranom obliku patke, kojoj analogiju nalazimo u kasnijoj puleni. Amfore tipa Lamboglia 2 pripadaju iroko rasprostranjenomu tipu sjevernoitalskih vinarija koje se datiraju u 1. st. pr. Kr. Dakle, sluile su prvenstveno za prijevoz vina, a zaprema im je bila neto manje od 30 litara. Nalazi datiraju brodolom u drugu polovinu 1.st.pr.Kr. Valja spomenuti da su pronaeni i dijelovi brodske konstrukcije, 36 rebara i kobilica, a analiza drveta pokazala je da su rebra izraena od drveta brijesta (Ulmus L.). Dimenzije rebara upuuju da je rije o 15-metarskom brodu, uobiajenom za to vrijeme na Jadranu, a raznoliki teret i mali broj epova amfora (amfore su bile otvorene) da je rije o teretu koji je trebao biti sekundarno upotrijebljen.

Izrada dokumentacije pod morem

Igor Miholjek

Izrada dokumentacije na kopnu

Amfore tipa Lamboglia 2

ANTIKI BRODOLOMI S KAMENIM TERETOM

BRODOLOMI SA SARKOFAZIMA NA ISTONOJ JADRANSKOJ OBALI


Razni kameni poluproizvodi predstavljaju jedan od vanijih segmenata antike pomorske trgovine. Kad god je to bilo mogue kamen se transportirao morskim ili rijenim putem, stoga u Sredozemlju imamo nemali broj brodoloma s teretom kamenih poluproizvoda. Tereti kamena su raznoliki, ali najei je nalaz tereta s kamenim arhitektonskim elementima. Na Sredozemlju ih ima vie od pedeset. Daleko rjei su tereti umjetnikih djela, ali i tereti poludovrenih sarkofaga koji su bili izraivani kako od mramora, tako i od vapnenca. Na istonoj obali Jadrana postoji desetak kamenoloma koji su funkcionirali ve u doba antike, a smjeteni su tik do mora, tako da je mogu direktan ukrcaj kamena na brodove (npr. Brijuni, otok Veliki Fraker u Istri, otok Lavdara u Zadarskom arhipelagu, itd.). U veini tih sluajeva radi se o obinom vapnencu, dok je kvalitetniji kamen (npr. s Braa) u eksploataciju uao kasnije, u 3. st. (Splitska, Postira). Dosad su na istonoj Jadranskoj obali pronaena tri brodoloma s teretom antikih sarkofaga. Rije je o lokalitetu ispred Velikog kolja kraj otoka Mljeta, gdje se prema interpretaciji dr. Marija Juriia nalazi petnaestak sarkofaga s nekoliko poklopaca. Prema prateim nalazima (ulomci amfora Dressel 6 i amfore hispanske proizvodnje) lokalitet je datiran u poetak 2. st. Sarkofazi su dimenzija 200x100 cm.
Sarkofazi kod Jakljana

Kod otoka Jakljana 2003. godine na dubini od 37 metara pronaena su tri sarkofaga s poklopcima. Sarkofazi su jednostavne izrade, bez ukrasa. Poklopci su izraeni u obliku krova na dvije vode s kutnim akroterijima. Dva se sarkofaga i dva poklopca veim dijelom nalaze iznad povrine dna, dok je trei par gotovo u cijelosti ukopan u pijesak. Duina sarkofaga je 214 cm, irina 70 cm, a visina 74 cm. Dubina sarkofaga je 54 cm, a irina stijenki varira 10-15 cm. Veliina poklopaca odgovara mjerama sarkofaga. Vidljivi dio nalaza rasprostire se na povrini 7x5 metara, s tim da, osim sarkofaga, na povrini nisu vidljivi nikakvi pokretni nalazi niti ostaci broda (ili splavi). Oito je rije o proizvodima koji su se izraivali u lokalnim kamenolomima, odakle su morem dopremani u krajnje odredite na dodatnu obradu u klesarskim radionicama. Trei lokalitet, koji je otkriven 2008. godine, nalazi se ispred Sutivana na otoku Brau, na dubini od 32 metara, a rasprostire se na otprilike 40 m. Vidljivo je 20 kamenih predmeta sloenih u dva reda, od kojih je ovaj donji gotovo potpuno u pijesku.

Sarkofazi kod Velog kolja

Sarkofazi kod Velog kolja

Meu predmetima se moe prepoznati 7 sarkofaga, 2 poklopca, 1 kamenica s vidljivom perforacijom, 9 kamenih blokova te 1 stup krunog presjeka. Dimenzije sarkofaga su 200x92 cm, a visina 72 cm. Poklopac je slinih dimenzija, 215x107 cm. Prema rasporedu na dnu moe se pretpostaviti da su na isti nain bili sloeni na brodu. irina glavne koncentracije nalaza, bez kamenice koja se vjerojatno otkotrljala pri potonuu, iznosi 4.10 metara to nam govori da je brod bio irok neto vie od 5 metara. Duina broda ne bi trebala prelaziti 20 metara. Iako je nezahvalno pretpostaviti nosivost broda (ne zna se to je sve skriveno u pijesku), ona ne bi trebala biti vea od 50 tona, to odgovara nosivosti broda namijenjenoga za lokalnu plovidbu. Povrinskim pregledom lokaliteta i okolnog podruja nisu uoeni nikakvi predmeti, bilo keramiki, bilo drveni, koji bi pripadali ovom brodolomu. Moe se pretpostaviti da se u dubljem sloju pijeska nalaze ostaci drvene brodske konstrukcije, kao i ostaci posua brodske kuhinje koje bi preciznije datirali sam brodolom. Prema dostupnim podacima moe biti rije o brodu koji je prevozio kamene poluproizvode iz jednoga od brakih kamenoloma prema naruiocu u Saloni u vremenskom okviru kasne antike. Daljnja istraivanja ovog znaajnog lokaliteta dat e nove spoznaje o dataciji, porijeklu broda i njegovog tereta.
Igor Mihajlovi

Izrada dokumentacije pod morem, sarkofazi kod Sutivana

Kamenica kod Sutivana

Sarkofazi kod Sutivana Skica arheolokog nalazita kod Sutivana

POMORSTVO U ANTICI

BRODOVI I PLOVNI PUTOVI


Konstrukciju antikih brodova sainjavaju etiri osnovna elementa: kobilica s pramanom i krmenom statvom, rebra, oplata te paluba s nadgraem koja naalost jo nije naena ouvana. Organski ostaci brodova i dijelovi drvene opreme rijetko se pronalaze pri podmorskim arheolokim istraivanjima, osim kad su zbog pritiska tereta broda ili morskih struja i valova bili zatrpani muljem i pijeskom na morskome dnu. Ti ostaci brodske drvene konstrukcije esto su nedovoljni za rekonstrukciju cijelog izgleda broda, ali i te male povrine brodskoga trupa mogu pokazati nain spajanja pojedinih dijelova broda, posebno Rimski trgovaki brod navis oneraria rebara, oplate i kobilice te pruaju podatke o vrsti drva koja se koristila u brodogradnji. Sama drvena graa prua nam ujedno i mogunost odreivanja starosti broda pomou radiokarbonske analize. Antiki brodovi koji su plovili Jadranom graeni su na dva naina: prvi je rimski, koji je dokumentiran na relativno brojnim nalazitima na Mediteranu i u Jadranu, a drugi autohtoni liburnski nain spajanja brodskog trupa.

RIMSKI NAIN SPAJANJA BRODSKOG TRUPA Rimski nain koristi tehniku meusobnog spajanja dasaka oplate (madira) drvenim ploicama i klinovima. To se izvodi tako da se u rubovima svih madira bue na obje strane iroki utori u koje se umeu drvene ploice i kroz madire s obje strane spajaju drvenim klinovima. Za spajanje rebara koriste se drveni klinovi, metalni avli i ipke (paaice). Zbog opasnosti od crvotoina vanjski dio oplate se ponekad presvlai olovnim ili bronanim ploama, koje pri nemirnom vremenu mogu posluiti kao balast. Ovakav nain brodograevne tehnike dokumentiran je na nizu brodoloma diljem Mediterana i Jadrana. Antiki brodograditelji su za izgradnju ovakvih brodova uglavnom koristili borovinu, cedar, empres te brijest, rebra su u veini sluajeva bila od hrastovine, a drvene ploice i klinovi esto od tvrdoga drveta kao to su pistacijo ili maslina. Trgovaki brodovi koji su plovili Jadranom bili su poznati pod nazivom navis oneraria. To su zdepasti brodovi duine do 30 metara s odnosom duine/irine 3:1 ili 4:1. Pramac i krma su bili povieni i ondje su se nalazile kabine za posadu, a na krmi i brodska kuhinja. Veliina brodova koji su plovili Jadranom uklapa se u mediteranske standarde, a to je do 100 tona nosivosti. Posada takvoga broda sastojala se od 5 do 10 lanova.

Rimski nain spajanja brodskoga trupa

Skica spajanja madira s kobilicom, Z. Brusi, 1968.

LIBURNSKI NAIN SPAJANJA BRODSKOG TRUPA Drugi nain spajanja brodskog trupa, autohtoni liburnski, ustanovljen je na ostacima brodova pronaenih u mulju luke antikoga Nina, Zatonu kod Zadra, Caskoj na otoku Pagu te u Katel Suurcu. Madiri tih brodova bili su ivanjem spajani s kobilicom, a rebra su s madirima spajana drvenim klinovima. Antiki pisci koji ovakve brodove nazivaju serilijama, donose da se tako zovu liburnski i histarski brodovi iji su konstrukcijski elementi spajani lanenom i ukovom uadi. POMORSKI PUTOVI Podmorski nalazi ukazuju da je Jadransko more na neki nain bilo sjecite dvaju glavnih plovidbenih pravaca u ranom carstvu: zapadnoga i istonoga pravca. Zapadni plovni put iao je od Visa prema Palagrui, a odatle prema poluotoku Gargano i dalje preko Apulije i Kalabrije do Sicilije i ak Galije i Hispanije. Istoni plovni put je kretao iz luka sjeverne Italije (Akvileja) preko Dalmacije, Epira, Grke do maloazijskih luka, a u manjoj mjeri i dalje za Levant, Egipat, moda ak i sjevernu Afriku. to se tie Jadrana, plovilo se gledajui s juga izmeu Elafita i kopna te kroz Mljetski kanal, gdje imamo vie dokumentiranih brodoloma sa sjeverne strane Mljeta (rt Glavat, rt Maharac). Odatle se ilo kroz Korulansko-peljeki kanal prema zapadnoj obali Hvara gdje je oito bila raskrije istonoga i zapadnoga plovnoga puta. Ovdje izmeu Hvara i Paklenih otoka takoer imamo vie brodoloma (rt Pelegrin, rt Izmetite, otok Gojca). Ovdje jedan krak plovidbenog pravca skree prema Saloni (uvala pinut) kroz Splitska vrata, a drugi ide uz zapadne obale olte i Drvenika prema ibenskomu arhipelagu (lokaliteti: otok Guteranski, rt Plavac na Zlarinu). Potom se plovilo Zadarskim kanalom prema sjeverozapadu pokraj Ilovika, kroz Unijski kanal i Osorski tjesnac prema Puli to pokazuju brodolomi nakrcani sjevernoitalskom robom kod koljia i Ilovika. Od Pule se plovilo zapadnom Istarskom obalom prema sjevernoj Italiji. Neto manji broj nalaza uz Istarsku obalu ukazuje na sigurnu plovidbu tim podrujem.
Igor Mihajlovi

NOVOVJEKOVNI BRODOLOMI XVI. i XVII. st.

NOVOVJEKOVNI BRODOLOM KOD PLIINE SV. PAVAO NA MLJETU


Tijekom XV., XVI. i XVII. st. istonim dijelom Jadrana prolazi glavna trgovaka ruta izmeu Venecije i istonih trgovakih luka. Ovdje se nalaze vane luke poput Dubrovnika, jedne od vodeih pomorskih sila u Sredozemlju, i Splita, iji trgovaki znaaj krajem XVI.st. sve vie raste. Prostrano Tursko carstvo postaje iroko trite i sve vei broj trgovaca koristi unosne prilike i s robom pristiglom iz cijele Europe plovi du Jadranskoga mora prema Levantu. Istim putem kretala se trgovina orijentalnom robom prema lukama na zapadu. Sigurnost plovidbe bila je osnovni preduvjet uspostavljanja plovnog puta du istone obale Jadrana. Plovidbene rute drale su se obale s brojnim sigurnim lukama i sklonitima radi zatite od vremenskih nepogoda, ali i zbog niza nepovoljnih prilika na vojno-politikom i ekonomskom planu uzrokovanim tursko-mletakim sukobima i uskokim ili gusarskim napadima. Takvom jednom rutom prolazio je trgovaki brod, koji je doivio brodolom na pliini Sv. Pavao uz junu obalu otoka Mljeta. Istraivanja lokaliteta Sv. Pavao zapoela su 2007.godine, a dosad su izvedena u tri kampanje koje su dale brojne vrijedne nalaze. Na lokalitetu je pronaena konstrukcija broda i brodska oprema, veliko eljezno sidro i osam bronanih topova. Sedam topova pripadao je tipu pedrijere s ureajem za Arheoloki iskop punjenje odostraga kojima su se ispaljivale kamene topovske kugle. Samo jedan top imao je sistem punjenja sprijeda, kojemu je prilikom Vaenje bronanoga topa konzervacije u cijevi pronaena eljezna topovska kugla. Kamene i eljezne topovske kugle leale su razasute na pjeanom dnu, a uz njih je naen metalni predmet sa sedam utora koji je mogao sluiti kao njihov spremnik. Od metalnoga posua pronaenoga na dnu, moe se izdvojiti veliko bronano vjedro s ukrasnim zakovicama te manja bakrena Video dokumentacija nalazita posuda koninoga oblika

s reljefno iskucanom vodoravnom trakom ispod oboda. Najvei dio materijala predstavlja stakleno i keramiko posue. Pronaeno je mnotvo ulomaka boca od zelenoga stakla te keramiki materijal sjevernoitalske i orijentalne produkcije. U sjevernoitalsku glaziranu keramiku pripada jednobojna, slikana ili gravirana keramika. Ovamo pripada i velika keramika zdjela s reljefnim prikazom sviraa lutnje, motivom koji se javlja na amatorijama renesansnim zdjelama koje su poklanjane prilikom zaruka ili svadbe. Od orijentalne keramike naeno je grubo kuhinjsko posue i luksuzna, bogato ukraena iznik keramika iz XVI. st. Uz ulomke posuda, zdjelica i vreva, lijepo ukraenih viebojnim biljnim motivima, pronaeno je i sedam velikih, razliito ukraenih iznik tanjura. Prema ovim predmetima brodolom je datiran u drugu polovicu XVI. st., to bi trebao potvrditi i srebrni novac pronaen meu ostalim nalazima. Posebnost ovoga brodoloma u odnosu na druga nalazita ini njegova potpuna intaktnost, to e uvelike pridonijeti kvaliteti istraivanja i njegovoj interpretaciji. Rezultati ovih istraivanja upotpunit e sliku ivota i materijalne kulture XVI. st., dati uvid u povezanost proizvodnih i trgovakih centara na Levantu s onima na jugozapadu Europe te potvrditi da je na trasi ovih trgovakih putova Jadransko more odigralo vanu i nezamjenjivu ulogu.
Vesna Zmai

Tanjuri tipa Iznik, 16. st.

Bronano vjedro i ulomak amatorije in situ

Dio brodske opreme

ealj od roevine

ANTIKI BRODOLOMI S LUKSUZNIM TERETOM

APOKSIOMEN
Bronane antike statue u prirodnoj veliini vrlo su rijetke, otkriveno ih je dvadesetak, a originalnih je tek nekoliko komada. Kopije su daleko ee raene u kamenu tako da je izrada u bronci jo jedna posebnost hrvatskog Apoksiomena. Rije je vjerojatno o kopiji iz 4. st. pr. Kr., a tragovi brodoloma s kojega moda potjee nisu naeni, iako se pretpostavlja da se radi o brodolomu iz razdoblja izmeu 1. st. pr. Kr. i 1. st. p. Kr. Sama statua prikazuje atleta koji se strugalom isti od ulja. Najpoznatijeg je apoksiomena izradio Lizip krajem 4. st. pr. Kr. Izrada statua atleta najee se vee uz pobjede na Olimpijskim igrama i one su bile zavjetni dar boanstvu, ali i izraz ponosa i slave koje je pobjednik donio svome gradu. Osim u obliku statue, apoksiomen je prikazivan i na nadgrobnim stelama, reljefima, gemama i statuetama. Naem je apoksiomenu vrlo slian beki apoksiomen, za kojeg se smatralo da je original, i koji je naen 1896. godine. Statua Apoksiomena sluajno je otkrivena 1997. godine u podmorju otoia Vele Orjule nedaleko od Velog Loinja. Zadatak da ga izvade preuzeli su djelatnici Odjela za zatitu arheoloke batine Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture uz pomo ronilaca Specijalne policije te u suradnji s organizacijama GRASP (Groupe de Recherche Arheologique Sous-Marin PostMedievale) i OML (Oxford Maritime Ltd.).

Izrada video dokumentacije pod morem

Apoksiomen poslije restauracije

Apoksiomen in situ

10

Postupak vaenja statue sa dubine od gotovo 45 metara dodatno se zakomplicirao kad su otkrivena oteenja na statui: glava je bila praktiki odvojena od tijela, a na desnoj lopatici, ispod desnog koljena i na desnom ramenu uoen je niz napuknua, ali statua je uspjeno izvaena bez novih oteenja. Statua je ouvana u cijelosti, nedostajao je samo mali prst na lijevoj ruci. Cijela je statua bila prekrivena debelim slojem inkrustacije, a do polovice je bila ispunjena pijeskom i morskim sedimentom. Konzervatorskorestauratorski radovi izvoeni su u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. Prva je faza bila desalinizacija, a nakon nje je uslijedilo mehaniko uklanjanje inkrustacije, koje je trajalo tri godine, te konsolidacija napuknua i pukotina. Da bi statua mogla stajati, u nju je ugraena potporna konstrukcija. Hrvatski apoksiomen svakako je najspektakularniji arheoloki nalaz izvaen iz Jadranskoga mora.
Suzana ule

Apoksiomen in situ

Apoksiomen prilikom vaenja

Dijelovi originalnog bronanog postolja statue

Restauratorska obrada

11

POTOPLJENA ARHITEKTURA

POLUOTOK VIULA KOD MEDULINA


U Jadranskom su moru svakako najei nalazi iz antikoga razdoblja. To su ostaci arhitekture, odnosno dijelovi gradova koji su bili najblie moru: luki objekti, kue i gradski bedem, zatim ostaci brodoloma i odbaenog tereta ili balasta. Potonula arhitektura obino se nalazi u blizini dananje obale i na relativnoj pliini zbog podizanja razine mora i erozije tla tijekom vremena. Kod nas su najvei antiki kompleksi pod vodom pronaeni u uvali Verige na Brijunima i na poluotoku Viula kod Medulina. Prva podvodna istraivanja lokaliteta Viula kod Medulina zapoeta su 1995. godine i s prekidima traju do danas. U priobalnom pojasu podmorja poluotoka Viule utvreno je postojanje najmanje osam graevinskih Vaenje amfore tipa Hornhandled sklopova koji su oznaeni slovima od A do H. Ti su objekti, prvenstveno objekt B, dijelovi maritimne vile s vrlo luksuznim arhitektonskim elementima, to su potvrdila istraivanja na kopnu, dok objekti D, E i F predstavljaju luka postrojenja koja govore o bogatoj trgovini i prometu raznih dobara koji se ovdje odvijao. Objekt A nalazi se na obali te nije istraivan. U prostoru ispred objekta B, koji se takoer nalazi na obali, kulturni slojevi u sondama otvorenima u podmorju datirani su u razdoblje od 1. do 5. st. Na prostoru objekta C ne postoji antiki kulturni sloj i vee ga se uz oblinji recentni kamenolom. Kod objekta D utvreni su zidovi koji su uvrivali rivu i inili operativnu obalu uz sam objekt. U sklopu objekta E utvreni su brojni ostaci arhitekture u duini od cca 50 m. Rije je o ostacima rive, graevine s malom i velikom apsidom, te bazena ija namjena jo nije tono utvrena, a moglo bi se raditi o vivariumu (ribnjaku). Sjeverno od objekta E, na dijelu lokaliteta u pojasu izmjene plime i oseke, potvreni su kanali uklesani u ivu stijenu ranije skicirani na planu objekta te zidovi koji se nastavljaju iz vode. Pretpostavlja se da su kanali sluili za odvodnju vode, a pri njihovom je planiranju iskoriten prirodni nagib same stijene. Za rupe koje su okruivale kanale moe se pretpostaviti da su u njih bili usaeni nosai pokrova kanala. Podruje objekta F istraivano je 2000., 2007. i 2008. godine. Rije je o antikomu molu uz koji je pronaeno mnotvo pokretnog arheolokog Antika uljanica s prikazom dupina materijala datiranog u razdoblje od 1. do 5. st. Najreprezentativniji su

Kanali sjeverno od objekta E

Kamenica pronaena u konstrukciji zida rive

12

svakako nalazi amfora tipa hornhandled, antike lucerne, te kotani privjesak u obliku falusa. Objekti E i F povezani su rivom uz koju su pronaeni ostaci mozaika i fresaka koji su vjerojatno sekundarno koriteni za izgradnju same rive. Isto tako, ugraena u rivu, pronaena je i etvrtasta kamenica. Objekt G nalazi se na obali u zoni izmjene plime i oseke. U sklopu njega dokumentirano je nekoliko zidova koji se nastavljaju i pod vodom. Istraivanje objekta H provedeno je 1997. godine. Utvreno je da je on predstavljao nasip ili cestu koja je spajala otok s kopnom.
Suzana ule

Objekt E zid bazena

Zidovi na kopnu sjeverno od objekta E Zidovi objekta G Ulomak freske s prikazom ljudskoga lika (ruka)

Kotani privjesak u obliku falusa

13

UNUTRANJE VODE

ARHEOLOGIJA UNUTRANJIH VODA


Za arheoloka istraivanja u unutranjim vodama, rijekama i jezerima, moe se rei da su ostala pomaknuta u drugi plan u odnosu na istraivanja na moru. Broj istraivanja nije razmjeran s njihovim brojem i znaajem. To nam govore dva najznaajnija lokaliteta na naim rijekama. Prvi koji je istraivan poetkom prologa stoljea je Kupa u Sisku. Ovdje ne moemo govoriti o sistematskom istraivanju u pravom smislu te rijei jer su nalazi prikupljeni iz materijala iskopanoga prilikom produbljivanja rijenoga korita zbog plovnoga puta. Iskopavanje se vrilo rijenim bagerom, a iskopani materijal pregledavali su muzejski suradnici. Nalazi prikupljeni tom prilikom ine znaajni dio zbirke dananjega Arheolokoga muzeja u Zagrebu.Drugi vaan arheoloki istraen lokalitet je u Trilju na rijeci Cetini. Tu je na jednom od rijenih prijelaza pronaena vea koliina prapovijesnoga i antikoga materijala. Radi se o vrlo vrijednom materijalu: bronanim kacigama, maevima, bodeima te keramici i kremenom materijalu. Tijekom zadnjih nekoliko godina uspostavljena je suradnja s francuskim, slovenskim i maarskim arheolozima koji imaju znaajno iskustvo u istraivanju unutranjih voda. Nalaz dva kamena poklopca sarkofaga u rijeci Mrenici, uzvodno od Sv. Petra Mrenikog, govori nam o koritenju rijeka za transport teeg kamenog materijala. Transport ovakva dva poklopca sarkofaga u Antiki kameni sarkofag, rijeka Mrenica isto vrijeme ne bi bio mogu sa zaprenim vozilom. Radi se o poklopcima dimenzija 258x142 cm. Rimski rijeni amci imali su mali gaz, to im je omoguavalo da plove po izrazito plitkim rijekama. Zbog toga plitkoga gaza amaca, znamo da se u antiko vrijeme plovilo na veini rijeka koje danas smatramo neplovnima. Navest emo primjer rimskoga rijenoga amca iskopanoga u blizini Ljubljane na rijeci Ljubljanici u Sloveniji. Analizom dimenzija njegovih ostataka utvrena je njegova nosivost od 40 tona. Arheolokim terenskim pregledom podruja oko rijeke Mrenice otkriven je vei broj antikih kamenoloma s tragovima poluobraenih sarkofaga i poklopaca. Svi ti kamenolomi svoje su proizvode transportirali rijekom Mrenicom pa Kupom prema veim antikim centrima. Najznaajniji nalaz koji je otkriven u zadnje vrijeme je kamena rimska skulptura iz rijeke Drave u Osijeku. Kameni ostaci rimskoga mosta poznati su od 18. st. jer su prilikom niskoga vodostaja bili vidljivi. Za ove ostatke mosta uobiajen je naziv Hadrijanov most, makar za takve tvrdnje nemamo konkretnih dokaza. Oni su u nekoliko navrata unitavani kako bi Torzo kamene skulpture, se osigurala nesmetana plovidba za niskoga vodostaja. rijeka Drava, Osijek Posljednji put kad su pretrpjeli vee oteenje tijekom

14

80-tih, za njihovo je uklanjanje koriten eksploziv. Prema prvim istraivanjima moemo prepoznati etiri od est kamenih stupova preostalih na rijenome dnu. Prilikom ronjenja uz ostatke stupa uz baranjsku obalu, pronaena je i spomenuta kamena skulptura. Zasad ne moemo sa sigurnou utvrditi predstavlja li skulptura boanstvo ili nekog antikoga junaka. U sklopu Meunarodne znanstvene suradnje sa Sveuilitem u Mostaru i NCEIem (Nevladin Centar za Edukaciju i Istraivanje), Hrvatski restauratorski zavod je 2007. i 2008. godine istraivao vrlo vrijedno nalazite u jezeru Hutovo blato kod apljine. To arheoloko nalazite poznato je iz 70-tih godina prologa stoljea, no tek u posljednje vrijeme intenzivirala su se sustavna zatitna arheoloka istraivanja. Pronaeno je vie desetaka krhotina amfora i preko 200 epova amfora. Zasad nije poznato je li rije o brodolomu ili luci. Naime, jezero Hutovo blato je u antici bilo spojeno s neretvanskim plovnim putem, a samim time i rimskim trgovakim sreditem Naronom. Prilikom istraivanja, ispod antikoga kulturnog sloja, pronaen je i prapovijesni sloj s keramikom Cetinske kulture iz ranoga bronanog doba.
Krunoslav Zubi, Igor Miholjek

Podvodno arheoloko istraivanje, jezero Hutovo blato

Podvodni arheoloki iskop, jezero Hutovo blato

Grlo amfore tipa Lamboglia 2, 1. st. prije Krista, jezero Hutovo blato

Prapovijesna bronana sjekira, jezero Hutovo blato

Dokumentiranje prapovijesnog dijela arheolokog nalazita, jezero Hutovo blato

15

BRODOLOMI I. I II. SVJ. RATA

OLUPINE BRODOVA NOVIJEGA DOBA


Tijekom posljednjih petnaestak godina pod zatitom Ministarstva kulture su i olupine brodova iz I. i II. svj. rata. Iako nije rije o podvodnoj arheologiji u klasinom smislu, zbog svoje povijesne vrijednosti, te su olupine takoer zatiene kao kulturno dobro. Osim to su plave grobnice, oni su i spomenici tehnike batine i razvoja tehnologije svog vremena. Bojni brod Szent Istvan, klase Tegethof, sa svojih se 153 m duine ubraja u najvee ratne brodove potopljene na Jadranu. Postolje kompasa s broda Re DItalia Izgraen je u Rijeci 1914. godine i sa dva broda iste klase, Tegethof i Viribus Unitis, pretstavljao je ponos austrougarske mornarice u I. svj. ratu. Jednako je impozantno njegovih dvanaest topova od 305 milimetra.
Granate u tovarnom prostoru

Pramac broda Szent Istvan

Oteenje nastalo udarom torpeda na brodu Sz. Istvan

Potopljen je 10.6.1918. godine od strane talijanskih torpednih amaca. O kakvom uspjehu je rije govori podatak da je taj dan proglaen danom ratne mornarice Italije. Prilikom potonua brod se preokrenuo za 180 stupnjeva i kobilicom lei prema povrini na dubini od 68 m. Istraivanja broda Szent Istvan zanimljiva su istraivaima iz svih zemalja nastalih raspadom Austrougarske i Italije pa je tako na njemu organizirano nekoliko meunarodnih istraivakih kampanja. Osim najveeg uspjeha talijanske ratne mornarice na Jadranu nalaze se i ostaci jedne od veih tragedija talijanske ratne mornarice, olupina broda Re DItalia. Prilikom meunarodne istraivake suradnje Ministarstva kulture, Hrvatskoga restauratorskoga zavoda i francuske tvrtke Comex, otkrivena je olupina Re DItalie potonula u Vikoj bitci 1866. godine. Za pregled i dokumentiranje vie desetaka kvadratnih kilometara koritena je najmodernija geofizika i ronilaka oprema ukljuujui robot-kamere i istraivake podmornice. Olupina je otkrivena na 114 m dubine, a tom je prilikom s olupine izvaeno postolje kompasa i porculanski tanjur. Osim spomenutih potopljenih olupina Szent Istvan potonulog kod Premude i Re DItalia kod Visa, u hrvatskom djelu Jadrana imamo na desetke olupina eljeznih brodova. Zbog svojih povijesnih vrijednosti i mogunosti turistike Krma broda Teti

16

i kulturne prezentacije neki od njih su registrirani i zatieni kao kulturna batina. Najpoznatiji meu njima je svakako Barun Gautsch, austrougarski putniki parobrod potonuo 1914. godine kod Rovinja, britanski minolovac HMS Coriolanus, potonuo 1945. godine kod Novigrada te njemaki eskortni razara TA36, potonuo 1944. godine kod Brestove. Kod otoka Visa imamo nekoliko olupina: talijanski putniki parobrod Brioni i teglja Ursus, parobrod Teti, te grki parobrod Vassilios T., svi potonuli izmeu 1918. i 1940. godine. Jedna od danas najatraktivnijih ronilakih destinacija za tehniko ronjenje je ameriki bombarder B-17, koji se 1944. g. sruio u more kod Visa te se nalazi na 72 m dubine. Na junom dijelu Jadrana najvrjednija je olupina njemakog torpednog amca S-57 potonulog 1944. godine u bitci s britanskim torpednim amcima. Krunoslav Zubi, Igor Miholjek

Istraivaka podmornica Remora, Comex

Pramac broda Vassilios T.

Pramac njemakoga torpednog broda S-57

Torpedo na palubi broda S-57

Plan bojnog broda Szent Istvan

17

ZATITA ANTIKIH BRODOLOMA IN SITU

PODMORSKI MUZEJI
Hrvatski dio Jadrana krije bogata arheoloka nalazita i olupine brojnih antikih brodova. Veina ovih lokaliteta devastirana je i opljakana, dok je samo mali dio otkriven bez tragova devastacije. Dosadanje iskustvo u zatiti podmorskih kulturnih dobara pokazalo je da pravna zatita arheolokih nalazita nije dovoljna te se pristupilo njihovoj fizikoj zatiti i prezentaciji na morskome dnu unutar metalnih kaveza. U hrvatskome podmorju ova se metoda primjenjuje od 1990. godine prvenstveno na lokalitetima koji nisu devastirani i kao takvi predstavljaju atrakciju i znanstveni kuriozitet na europskoj i svjetskoj razini. U poetku je zatita bila namijenjena tek sprjeavanju pristupa nalazima, a provodila se prekrivanjem nalazita graevinskim mreama privrenima betonskim blokovima za dno. Nakon to se pokazalo da ovakva zatita nije dovoljna, poinju se postavljati kavezi vre konstrukcije izvedeni tako da nalazi ostanu zatieni, a ujedno i dobro vidljivi svima koji ih ele obii i razgledati. Kavez ini vrsta metalna konstrukcija izraena od pocinanih eljeznih cijevi na koju su naknadno privrene mree izraene varenjem eljeznih ipki. Cijela konstrukcija zatiena je od propadanja posebnim bojama i cinkovom katodnom zatitom. Na gornjoj povrini kaveza nalazi se otvor namijenjen ulasku istraivaa, ime se omoguava kontrola i daljnje sustavno istraivanje nalazita. Svaki kavez sadri informativnu plou, kako bi se posjetitelji upoznali s osnovnim podacima o nalazitu. U Hrvatskoj je do danas na ovaj nain zatieno osam antikih lokaliteta. Prva zatita ovoga tipa primijenjena je na lokalitetu Za Planiku kod otoka Lastova 1990.godine, gdje je preko brodoloma s teretom amfora tipa Lamboglia 2. iz 1. st. pr. Kr., postavljena graevinska mrea privrena betonskim blokovima za dno. Nakon namjerne devastacije nalazita brodskom dizalicom, pokazalo se da ovakva

Otok Rab, Rt Sorinj, trapezoidni zatitni kavez

Saplun, otok Lastovo

Klaine, otok Mljet

1. Za Planiku, Otok Lastovo 2. Saplun, Otok Lastovo 3. Uvala Koromana, Otok irje 4. Otoi Supetar blizu Cavtata 5. Klaine, Otok Mljet 6. Uvala Vlaka Mala, Otok Pag 7. Rt Sorinj, Otok Rab 8. Pliina Buje kraj Umaga

Uvala Vlaka Mala, otok Pag Karta lokacija zatitnih kaveza

18

zatita nije dovoljna te se pristupilo izradi vrih i veih eljeznih kaveza. Nedugo nakon toga, na lokalitetu Saplun kod otoka Lastova, pronaeni su ostaci antikoga trgovakoga broda datiranog u 2. st. pr. Kr. s amforama prijelaznoga tipa izmeu grko-italskih i Lamboglia 2. Preko lokaliteta je 1993. godine postavljena zatitna mrea oteana betonskim blokovima, a 1997.godine zamijenjena je modificiranim i vrim kavezom. Kavez vre konstrukcije primijenjen je 1998. godine na otoku irju u uvali Koromano na antikom brodolomu s teretom amfora tipa Dressel 34 (horn handled) i Riley ER1 iz 2. st. pr. Kr. Iste godine postavljen je kavez u blizini Cavtata, kod otoia Supetar, gdje je na dubini od tridesetak metara pronaen potopljeni trgovaki brod s teretom od preko 1200 sjevernoafrikih amfora tipa Keay XXV iz 3/4. st. Na junom dijelu otoka Mljeta, na lokalitetu Klaine, postavljen je 2001. godine kavez preko potonuloga trgovakog broda iz 1. st. pr. Kr. s teretom amfora tipa Laboglia 2. Uz istonu obalu otoka Paga, na lokalitetu Vlaka Mala, postavljen je 2004. godine zatitni kavez preko potonuloga broda iz 1. st. pr. Kr. s teretom amfora tipa Lamboglia 2 i drugim predmetima koji su pripadali opremi broda. Iste godine, pokraj rta Sorinj na sjeveru otoka Raba, postavljen je kavez preko potonuloga broda iz prve polovine 2 st. pr. Kr. s amforama prelaznoga oblika izmeu grko-italskih i Lamboglia 2. Zbog velikoga nagiba terena, kavez je izraen kao vrsta konstrukcija trapezoidnoga presjeka. Godine 2006. kod pliine Buje, nedaleko od Umaga, postavljen je zatitni kavez preko potonulog broda s teretom amfora grko-italskog tipa iz 2. st. pr. Kr. Vanost ovakve zatite Amfore u zatitnom kavezu, uvala Koromana na otoku irju in situ, koja je u skladu s konvencijom UNESCO-a, je u ouvanju kulturnih dobara i koritenju podmorskih arheolokih lokaliteta u prezentacijske i turistike svrhe.
Vesna Zmai
Sklapanje zatitnog kaveza uvala Za Planiku, otok Lastovo

Pliina Buje kraj Umaga

Zatitni kavez, otoi Supetar kraj Cavtata

19

POVIJEST PODVODNE ARHEOLOGIJE

ZAECI PODVODNE ARHEOLOGIJE


Prvim podvodnim arheolokim istraivanjem moemo nazvati potragu L. B. Albertija za rimskim brodovima u jezeru Nemi u blizini Rima 1446. godine. Gotovo stoljee kasnije, 1535. godine, ondje roni F. Demarchi u pretei ronilakoga odijela koja se sastojala od drvenog zvona optoenog metalom. U 17. st. u irokoj su upotrebi ronilaka zvona u obliku oteane, naopako okrenute bave. Njemaki izumitelj A. Siebe 1819. godine usavrava jednostavnu, ali efikasnu bakrenu kacigu iji je prototip bilo minijaturno ronilako zvono koje je pokrivalo samo glavu. Prvo ronilako odijelo, slino Siebeovom prototipu, osmislila su braa Deane 1836. godine za istraivanje olupine broda Mary Rose. Tada se pojavljuje i prvi spomen o potrebi uvanja arheolokih nalaza pronaenih pod vodom. O tome je u svojoj knjizi Principi geologije, objavljenoj 1832. godine, Ronilaka kaciga pisao C. Lyell. Pravi poeci podvodne arheologije veu se uz pronalaske ostataka brodova na kopnu. Prvo sustavno istraivanje zapoeto je 1863. godine u Danskoj. C. Engelhardt je istraivao brod datiran u 4. st. Sredinom 19. st. sua je uzrokovala snienje vodostaja na vicarskim jezerima. Jedan od vanijih lokaliteta otkrivenih u to doba svakako je i naselje La Tene na jezeru Neuchtel, iz kojega je arheolog F. Schwab 1857. godine izvadio mnotvo eljeznih maeva. Prvo strunije istraivanje podvodnoga arheolokoga lokaliteta proveo je 1870. godine H. Magen. Nabavio je za ono vrijeme najbolju ronilaku opremu te oko sebe okupio tim iskusnih ronilaca s ciljem pronalaska olupine s blagom bogatoga panjolskoga broda u Rio de Vigo u Galiciji. Zapaanja voditelja ronjenja E. Bazina ukazala su na brojne kemijske reakcije na razliitim materijalima pronaenima pod vodom. Godine 1898. don Frane Buli pokree prvo znanstveno istraivanje podmorskoga lokaliteta na istonoj jadranskoj obali i pritom unajmljuje ronioca da tono dokumentira sarkofage u Vranjicu. Roendan podmorske arheologije kao znanstvene discipline predstavljaju Vaenje broda cara Kaligule iz jezera Nemi istraivanja dvaju potonulih antikih brodova: 1900. godine kod Antykithere i 1907. godine kod Mahide, jer ti su nalazi svojom vanou uvrstili vjeru u budunost podmorske arheologije. Godine 1907. angairan je i prvi licencirani ronilac, H. Pollard, sa zadatkom istraivanja lokaliteta sjeverno od zaljeva Herne u Kentu. Podmorska istraivanja u bivem SSSR-u poinju se razvijati oko 1930. godine na teritoriju grke kolnije Hersonesa na Krimu. Tad je prvi put u povijesti podvodne arheologije fotografska kamera sila na morsko dno. Jedan od manje poznatih pionira podvodne arheologije svakako je jezuit, otac A. Podebard. Za rekognosciranja se sluio avionom te je 1934. godine na libanonskoj obali kod Tyra uoio ostatke bronanodobne luke, a zatim i Sidona. Na Svjetskoj izlobi u Parizu 1937. godine predstavljen je aqualung koji je konstruirao Le Prieur. Ureaj je koristio jednostavnu bocu s komprimiranim zrakom

Ilustracija ronilakog zvona

Ostaci sojenica na jezeru Neuchatel

20

koji se isputao po potrebi. est godina kasnije J-Y. Cousteau i E. Gagnan izumili su regulator tlaka koji omoguuje roniocima da prema potrebi automatski reguliraju dotok zraka. Godine 1946. aparat otvorenog kruga postao je dostupan iroj publici. Poetkom 50-ih godina 20. st., J-Y. Cousteau i F. Dumas istrauju rimsku olupinu iz 2. st.pr.Kr. kod otoia Grand Conglou, koristei zrani mamut i podvodnu fotografiju. Tom prilikom pronaena je velika koliina keramike, a izvaeno je gotovo 2000 amfora, komada posua i svjetiljki. Desetljea kasnije, pregledavajui Benotove biljeke, francuski arheolog L. Long ustvrdio je da su se na spomenutom lokalitetu nalazila dva rimska brodoloma, a ne jedan. Napredak u organizaciji dokumentacije lokaliteta ostvario je Lamboglia 1958. godine Transporti broda Vasa izvaenog u blizini stockholmske luke 1956. g. uvoenjem metalnoga mreita za precizno odreivanje poloaja nalaza na lokalitetu, to je omoguilo arheolozima da i pod vodom rade po pravilima struke. On je istraivao rimski trgovaki brod izmeu Sardinije i otoka Spargi na dubini od 18 metara. Dokumentacija je na tom lokalitetu raena pomou fotomozaika. Godine 1960. G. Bass predvodi ekipu koju ine P. Throckmorton, J. du Plat Taylor i F. Dumas na iskopavanju kod rta Gellidonya. G. Bass, strunjak za Bliski Istok u Muzeju Sveuilita u Pennsylvaniji, bio je prvi kopneni arheolog koji je nauio roniti kako bi osobno mogao raditi na podvodnom arheolokom lokalitetu. Istraivanje rezultira otkriem bronanoga tereta fenikoga trgovakoga broda te znatno doprinosi poznavanju bronanog doba istonog Mediterana. Budui da od samoga broda nije ostalo gotovo nita, sljedee istraivanje Bass usmjerava na potopljeni bizantski brod iz 7. st. u blizini otoia Yassi (Yassi Ada). Pri tom iskopavanju koristi naprednu tehnologiju: kupolu s telefonskom vezom s povrinom, dekompresijsku komoru, vakuum pumpu i minijaturnu podmornicu. Uz pomo fotografija izraene su precizne topografske mape ovoga lokaliteta. Jedrenjak Mary Rose Sa svim ovim saznanjima moe se zakljuiti da je podvodna arheologija poddisciplina arheologije i da se njeni principi, teorije i metode temelje na onima ve utvrenima za konvencionalna arheoloka istraivanja.

Suzana ule

Reklama za ronilaki aparat Aqua-lung

Don Frane Buli

21

KONZERVACIJA I RESTAURACIJA

KONZERVIRANJE I RESTAURIRANJE PODVODNIH ARHEOLOKIH NALAZA


Prilikom podvodnih istra-ivanja najee se pronalaze dijelovi brodske konstrukcije, opreme, uporabno i ukrasno keramiko i stakleno posue i svjetiljke, razliit brodski teret, brodsko naoruanje, nakit, novac te mnogi drugi predmeti. Meu ovim nalazima ponekad se pronalaze i predmeti vee umjetnike vrijednosti. Leei na dnu prekriveni pijeskom i po nekoliko tisua godina, ti predmeti postali su okovani debelim slojevima kalcifikata i obrasli algama. Te nakupine nerijetko kriju njihovu

Bazeni za desalinizaciju

izvornu povrinu i oblik. Dugotrajna izloenost predmeta podvodne batine tetnim biolokim utjecajima oslabljuje njihovu strukturu i uzrokuje propadanje. Najugroeniji predmeti su oni izraeni od organskih materijala, kao to su drvo, koa i tkanina, te predmeti od eljeza koji za razliku od drugih metala u mokrim uvjetima bre propadaju. Negativnim utjecajima okolia uspjenije odolijevaju predmeti od kamena, keramike i stakla koji se zbog svoje stabilnije strukture esto pronalaze dobro ouvani.
Restauracija keramikih posuda

Kako bi ouvali i zatitili arheoloke nalaze koji se u mokrom okruenju nalaze i po nekoliko tisua godina predmete je nuno podvrgnuti pravovremenom i strunom konzervatorsko-restauratorskom postupku. Veliku opasnost za predmete izvaene iz mora predstavljaju soli koje se u sluaju suenja predmeta na zraku mogu kristalizirati i prouzroiti velika oteenja. Zbog toga se nalazi iz mora u restauratorsku radionicu dopremaju u mokrom stanju, gdje se zatim oslobaaju soli - desaliniziraju. Poseban izazov predstavlja desaliniziranje velikih predmeta kao to su brojne amfore i topovi, te je za to potrebno koristiti velike bazene sa slatkom vodom. Ne manju prijetnju predstavljaju i vrlo agresivni korozivni procesi koji napadaju strukturu metalnih predmeta. Primjenom posebnih kemijskih metoda takvi procesi uspjeno se usporavaju i zaustavljaju. Nakon uspjenog stabiliziranja predmeta restauratori paljivo obrauju svaki njihov centimetar otkrivajui ljepotu originala, njegov oblik i povrinu. Prouavanjem detalja restauratori esto dolaze do zanimljivih otkria na materijalu, koja dovode do novih spoznaja o tehnikama izrade i umijeima ondanjih majstora.
Konzervacija mokrog arheolokog drva

22

Uspjeni restauratorski radovi provedeni na obnovi predmeta rezultat su predanosti restauratora te njegovog znanja i umijea, ali i opremljenosti za te poslove. Zbog bogatstva hrvatske podvodne batine, u Zadru je 2007.g. osnovana specijalizirana radionica za restauriranje i konzerviranje podvodnih arheolokih nalaza. Od osnutka do danas radionica kontinuirano razvija strunjake te pribavlja najmoderniju restauratorsku opremu. Restauriranje i konzerviranje podvodnih arheolokih nalaza vrlo je vano za sprijeavanje daljnjeg propadanja nakon vaenja iz vode, te obnovu u to izvornijem izgledu. Na pravilan nain konzervirani i restaurirani pronaeni predmeti mogu se nadalje uvati i biti izloeni u muzejima ili na povremenim izlobama. Na taj nain su originali kulturno-povijesne i umjetnike vrijednosti sauvani su za budue narataje, te im je vraen dio nekadanjeg sjaja, to daje vaan doprinos ouvanju nae podvodne batine.
Mladen Mustaek, Luka Beki

Radionica za restauriranje metalnih nalaza

ienje bronanog topa

Restauracija metalnih nalaza Radionica za restauriranje keramikih nalaza

23

Nakladnik:

Meunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru Boidara Petranovia 1, 23000 Zadar, Hrvatska www.icua.hr
Urednik:

Luka Beki, Igor Miholjek


Lektor:

Marina Antolkovi
Fotografije:

Robert Moskovi, Igor Miholjek, Vid Barac, Danijel Frka, Mladen Mustaek, Krunoslav Zubi, Zdenko Mari, Boo Vukievi, arhiva HRZ-a
Grafika priprema i dizajn:

Robert Moskovi
Tisak:

Centar Digitalnog Tiska d.o.o.


Naklada:

450 Zadar, 2009.

Ova knjiga je objavljena povodom Regionalnog seminara o podvodnoj arheologiji odranog u Zadru od 1. do 4. listopada 2009. g., u organizaciji Meunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru uz podrku Ministarstva kulture Republike Hrvatske, UNESCO BRESCE u Veneciji i Hrvatskog restauratorskog zavoda.