BOSANSKI PRIJATELJ

ASOPIS: I.F.JUKID
ZAGREB 1861
Mislim, da de to mjesto plemenito na skoro glasovitim postati. Boe samo promjeni upravu."

Obiavi u kratko Dobretide, odluih krenuti u Travnik, koji odstoji od ovoga mjesta sedam sah.; no jer je put pogibljiv sasvim, budud da treba preko etiri sah. kroz stedu goru putovati, koja je stan najedih lopova, morao sam slugu nadi, koji de me propratiti.

Na konaku, gdje sam bi6, prenodio je i jedan Turin, elni lopov. Njemu je ime S. Rodom je iz arnautluka, i doao je u Bosnu s Tahir-paom; pa kad je Tahir-ptia propao, on se je u Bosni nastanio, ter jadni sviet gulio, cienio i progonio, no se je sad toboe primirio. Od veli; kad uh, da du ja polaziti, nedade mi da traim slugu, nego mi demo zajedno pa se neboj nita !"

Ova njegova ponuda meni je bila no u srdcu! uo sam ja ba tog vremena, to su oni na tom istom putu od jednog trgovca krdanina iz Travnika radili. Oni su mu kazali, da nesmije sam idi, jer ima lopova, nego da njih za pratioce povede; alostni trgovac to je i uinio; no kad je uinio oko jedan sah. puta, Turci su iz ume izletili, a ovi pratioci trgovca predadu, ter ga siromaka sveg do due ogule. No nisam smio ni ta ponuda odbiti, jer sam se bojao, da drugove nepodgovori, i tako gore da nebode.

I za nevolju dakle primim ta ponudu, i zapomem ga hvaliti na tako ljubkoj ponudi, Do U sebi mislim: Ej turine, za nevolju kume!" Izadjemo na glavni put, koji vodi iz Travnika u Banjuluku. Ili smo jedan sahat i on mi poe strave bacati; kazuje za lopove, za progonjstvn, za ucjene itd., no ja sam kazao, da imam dobra druga, pa da se* nita nebojim; on to videdi zagrmi rukave, a kapu (dulah) nakrivi, ter ree: Neboj se nita!" On je to inio za meni pokazati svoje junatvo, no ja znam da je to znak, da lopovi, njegovi drugovi, nepokazuju se, kad taki znak vide!

Dodjemo do Kadine Jame'', koja odstoji od crkve jedan i pol sah. Zove se Kadina", jer je u nju upao kadija s konjom, pa oba mrtva. Tud okrede puteljak preko pustinje u karaulu na desnu stranu. Ja sjaem moga konja, jer je sasvim ruan prelaz iznad te Kadine jame, ja sam se bojao, da neodem za kadijom; no moj drug poe naglo vikati: Ta ti nisi na zlu k o s t u (svrbi) k kadija, ti se neboj!" Zao kost je u turskih ustih, kad turin misli krdaninu dati kakvu oblakicu; s tog je i kadija vrat slomio!

Predjemo i rieicu Ponor, ter tako u razgovoru stupimo u Gnjile bare". Ime mjesto pokazuje; pa jer putnici rad blata ovdje nemogu brzo prolaziti, zato jih ovdje najvie lopovi doekaju a vie.put i poubijaju. Za put koliko toliko sigurniji uiniti, jo u vrieme poturice Omer-pae nainjena je velika duprija, no su ju lopovi sprili i pokvarili, ter gore neg alostnije uinili.

uo sam pripovjedati, da je ovdje i po Vitovlju za vrieme rackog rata* silna vojska leala, i da je paa vojskovodja u jedan dan pet krdanskih popova objesio na pravdi.

Mi i to mjesto prodjemo, ter poslie tri sah. putovanja dodjemo banovim. Tu su na blizu dva hana, a u njima su na glasu hajduci; oni ede puta putnike ogule i poubijaju, a kadkad i druge drugove prizovnu. Ja se nedadoh ni u jedan svratiti, ved malo poavi, dodjemo na vrhunac od Gostilja, na malu ravnicu, gdje demo odpoinuti.

Ja sam mislio, da se Gostilj naziva od one dvie gostionice, koje su blizu njega, no jedan beg iz Travnika drugije pokaza. Kad je" veli, car Mehmed Bosnu osvojio i za kraljem k jajcu poletio, tud je naniao; no je put Sasvim krovit bio. Plemkid s Koridana doletio je i put prokrio, a car na znak zahvalnosti njemu je ferman dao i zemlju potvrdio, al je zapovjedio, da se vie tako nezove, nego .Baltid" (Sikirid). I drugi je iz Bojetida tude caru ruak donio i Djeg poastio a na spomen toga car je ovomu mjestu Gostilj* ime postavio a onog ovjeka spahijom uinio, ter se eno i sad potomci mu Spahidi zovu !"

Dok smo ovdje malo poivali, zapita mene moj drug: .Koliko si mezarova (grobnica) kraj puta ovom planinom vidio?" ja kaem; i on nadostavi: Sve su ono hajduci pomlatili; al meni nije nikog ao, nego onu petoricu, tono lee prije hanova , ba kud na lievo put okrede Krejida konaku; ono su bili adije.*

Adije (hodoastnici) su kod Turaka svete osobe; po naredbi njihova proroka svaki je Turin, koji moe o svom stroku , duan na d a b u podi i sveta mjesta od svetca Muhameda posvedena obidi a u svetoj Meki klanjati. Njihov je hod udnovato smiean!

Polazak se oglasi na vie vremena prije hoda; a kroz to vrieme oni se spravljaju i zi jafet (asti) susjedima daju. Kad polaze, sidju u damiju (crkvu), gdje jim hoda (svedenik) proui dovu (molitvu) a pratioci jednoglasno viu: Amin!* Poslie molitve konje pau vilovite, a prate jih pratioci; bogati su, pa sad zadubine daju za svoj sretan putak; oni akom novce po putu bacaju, za koje se jagmi tuna sirotinja. Oni od svakog halal (oprotenje) trae. Pratioci poslie nego su jih njekoliko pratili, poljube jih u skut i u ruku, preporuuju se njihovim molitvama i natrag stupaju.

Svaki adija mora imat njekoliko dukata s pravom mukom steenih, koje de u more bacati. I tu jim je udno bogoslovje: ako dukat u more odmah potone, taj adija vie kudu svoju vidjet nede; a prava muka potonuti nede; to je pako ostalo blago od kukavne raje oteto, to svetinji nita nenahudi! Koji pako iz drugog uzroka na dabi dospije, tomu je blago, taj je pravi svetac. Na dabi jih posvete Arapi sa pravom turskom svetinjom, i oni obiavi sveta mjesta natrag se vradaju, donosedi tokakvu svetinju, do koje mi potenje smeta govoriti. Svoj dolazak oni prije jave, i tako pred njih drugi na ete ulaze, estitaju, ljube i svetinju primaju. Doprate jih u damijui, i opet d o v u proue, a poslie svak sebi!

Jo ovdje sjededi, na blizu se outi pjevanje; do malo pred nas izpanu etiri dervia; trojica prosto bode, a etvrtog svezana goni jedna zaptija, pa ba otaj je svezan, koji jasno popjevuje. Dervii su kod turaka pravi redovnici a na glasu svetci; ima jih od vie vrsti, to po Bosni hodaju; najvie jih je pako, koji nose kapu, dugaku dolamu bielu, svoju bocu, sablju a i puke kradimice nose. Dok rupe po Bosni, to se zna da njeto ima; njih Turci rado primaju i zadubine jim daju, a oni jih proti krstu podgovaraju. Vie .puta oito i po trgovima viu da se vlasi sjeku, s toga su turcim sasvim povoljni; no jih se krdani boje kao guje ljute, jer znaju, da su jim protivni; oni de ovjeka na putu ubiti za dvie pare; rado ue po turskim kudama, pripovjedaju i zapise daju. Ja sam se mnogo udio, kako je vlada na to dola, pa onog svezala, no sam poslie razumio, daje uhvatila, da je to njekakav Niemacpreobuen, pa zato da ga je opremila u Banjuluku da ga konzul pozna; to je pako poslie njim bilo, to neznam; al sam uvidjao da su drugi mnogo neveseli. Svetca pogledom propratiti, to je velik s e v a b, zato jih i moj drug kao pravi Turin pogledom proprati.

Sad se strmo oborimo i toak prvi studene vodice prodjemo, jer je pogibljiv za konja i konjika, a na drugom se hladne vode napijemo, ter jo malo u ravan saavi k hanovima pod Gostilj" dodjemo. Dva su hana, al uprav po tursku. Sad se je meni malo svanulo, jer smo izali na ravnu ravnicu, ako se moe tako zvati, a proli smo goru stedu, ter ved nepredam, iza koje de me omorike lopov povikati.

Svaki je turin Sebehvalid, a moj je drug mnoge nadhvatio. ,Sad smo sigurni!" on meni ree, Jer smo proli planinu; ovo govorim porad tebe, a meni je sve jedno tako mi turske vjere, da jih je na mene stotina naletila, ja jih se bojao nebi; ja sam na svato udarao a svagdje bio, pa sam svemu naviknuo; zna kako je ? ali tko na me puku naperio ili diete itricaljicu, ili no, ili ibicu, meni je sve jedno! ovu sam slobod najvie dobio, kad sam se bio s Mozgovom (Rusom) na Sevastopolju." Ovdje sad zagrne nogavicu i pokae mi dva zrna pudana u nogi govored: Ovo su me dvie puke mozgovske shvatile, i jer je bio hrdjav barut, nije mogo noge probiti, a ja jih valaha nisam htio ni vaditi!" zatim zagrmi rame i pokaza mi ranu kod vrata i sadak presjeen veledi: Ovo me je jedan konjanik mozgovski posjekao sa sabljom; pa da mnoga krv neotede, ja sam u ranu pekir (rubac) zatisnuo dok se je boj svrio, a poslie sam ga maicom izgulio." Poznaje se, da rana nije od sablje, nego sjekirna, ter pomislim bora mi nije sablja, neg poteni vlaho negdje sjekirom kod tor&l" Al nedaje utiti; sad mi pokaza golu glavu kao tikvid, a po njoj vlasi ni probili nisu na vie mjesta, veledi: Ovo su me Mozgovi s njekakvim kukom otrovnim porali, pa mi ni otrov nahudio." Mislim: to je prava uga moj drue! al reda ga je hvaliti. Ja ga upitam: Ta kakvi su to mozgovski vojnici ?" na to on: Pjeaci, hajd, hajde! al konjanici ni za vraga nevaljaju; vjere mi ja sam gledao, gdje na jedan konjanik goni njihovih po trideset pred sobom ba

k pasa, pa gdje god kojeg stigne, tu ga i sjee..." Ovako Turci u obde hvale svoje a zloglase krdanske vojnike. Pa jo on neda nikako redi, da su drugi caru pomogli, nego da su oni sami dobili Mozgova!

U tom razgovoru dodjemo do Delilovca. To je selo dosta poveliko a stanovnici su izmjeani Turci i krdani, Imaju svoja groblja kraj puta. Tu vidimo jednu enu tursku, koja se po njihovu obiaju zakloni, i mi mirno prodjosmo. Ja pohlepan togod znati, upitam moga Sebeslavida druga: .Zato joj Selam (Boga) nenazva ?e a on odgovori: Da se nebude onamo zakrenula, to sam morao uiniti, al jer se je akrila, s tim je pokazala, da joj se nesmi govoriti!"

Sad se na lievo vidi gora Karaula; ime joj se dvostruko razumjeti moe: 1. Straarnica, jer su negda tu straari bili, koji su put nadzirali u Jajce i Banjuluku, a ova je kao klin medju ta dva puta; 2. Kara-hule znai crno kopile, valjda su mu tako turci nadjenuli iz zlobe, jer su se puno trudili, dok su to mjesto predobili, kako kae nela-knjiga, puko predavanje. Na podnoju te divne planine velika je tvrdjava bila; sa tri su ju strane davno Turci razruili, a etvrtu skoro Adi-Ali-paa, novce k a u r s k e traedi; vele, da je njeku alost i naao. Po ravnoj ravnici izpod te tvrdjave veliki je varo bio, kog se ostanci i sad dobro znaju; no je u vrieme propasti bosanske sav poruen a itelji uniteni. Ogromno je tude tursko groblje, a tu, veli puko predavanje, smrde leine silnika turaka, koji su izginuli, varo i tvrdju uzimljudi. I starinsko se groblje tude vidi sa vie stedaka. Kau seljaci, da obani ede puta novce i druge starinske stvari tud nahode. Pripovjedaju, da imade i podzemnih zgrada.

U banu spavae i jedan udija, subota je bila, pa putovat nije mogao polag svoje pobonosti. Oni su u Bosni od svakog prezirani; vele, da svaki smrdi, pa i kad koga hode da narue, vele mu: smrdi kao ifut!* Pa se nije ni ovdje zastavilo bosansko praznovjerje; oni misle, da udije neprestano glede, kako de kog prevariti i otrovati; kako de diete krdansko uhvatiti, nabocati i krvi mu se napojiti

Sad moj Sebeslavid ugleda mjesta, kud je lov lovio, ter mi se poe opet hvaliti: Kad je bio Tahir-paa,' veli on, ja sam bio u njegovoj vojsci; on je jednod podignuo hajku na medjede, pa smo mnogi tuda ili; jedan okac pue na medjeda a raedjed ga povali i liepo mu sjede turski na prsa; ja to videdi, svetca mi! bude mi ga ao pa makar bio i vlah; puknem na medjeda a kurum (olovo) kroz usta, pa kroz crieva, pa mu izadje taman na duburu (zadcu)!" Ja ga se sad bojao nisam, jer sam jur u selu, pa mu reknem: E ba je to mnogo; ta kad si ga zgodio u valje, moralo je olovo izadi na zatiljak pa da je izalo na zadcu zar nebi ubio ovjeka na kom je medjed sjedio?.." Moj se drug sav zapali kao vatra i zavika: To biva: ja laem? a ja sam Turin!., zar nezna da to more biti kudreten (po udu)?..." Sreda to ee sad nije smio natjerati, a ja bi tu moju smionost platio. Turin, sve da na snope lai valja, opet mu se nesmie redi da lae.

Dodjemo u selo Podkraj; sastoji iz Turaka i katolika kao i Delilovac, a odstoji od Travnika dva sah. Tu je nad put i pod put osam do deset ogromnih stedaka bez ikakva znaka a malo nie novo groblje katoliko. Za ovim se vidi selo Runjidi, selo tursko, a u njemu po izbor lopovi, koji i u pol bieloga dana na putnike napadaju.

Sad se oborimo niz strmu strmicu i dodjemo na razkrde, kud se puti diele u Jajce, Banjuluku i Skarlje. Malo prije tog razkrda han je turski, a pred njim toak vode hladne, pod kojim je kameno korito. Ta je voda dosta jaka, pa i mlinice male na njoj rade. Na tom je razkrdu veliko starinsko groblje, na kom ima mnoina stedaka; ja sam njeke pregledao, al nikakav znak nisam opazio; sve pako pregledati mogao nisam, jer su nanili njekakvi Turci i vojnici, koji strogo zabranjuju starine gledati; za se uzrok imaju, jer po tom preprieuju da sviet nepozna prijanju svoju slavu, ter da ga oni uzmognu dulje u robstvu drati! Kau mi pako, da na vie stedaka ima pismo i znakovi, osobito mladi mjesec bosanski sa jasnom danicom.

Pravim putem k Travniku poavi dodjemo do Hana". Pred njim je tursko groblje s jednim turbetom turskim, u kom jim je njekakov svetac pokopan. Njega uva jedan dervi (svedenik), koji je tu jedan vrtljid (cvietnjak) posadio. Moj drug razklopi ruke, die jih pram oima kao da u njih ui i izmoli njekakvu molitvu za te pokojnike, a kad svri, obadvima pogladi se niz golu bradu ba kao da mu je do pojasa; taki je obiaj u Turaka init poslie molitve i to ne samo u mukaraca, nego i u enskadije; znak je, da zahvaljuju Bogu, to jim je milost dao da se molit mogu. Ovo turbe odstoji od Travnika jedan i etvrt sah. i ba se odulji.

Ja sad kaem momu drugu, da du u Oraje k jednom momu prijatelju; on se kunijae da put nezna: A kao sam te," veli, dovle poteno doveo, doveo bi te i do tamo." Znam ja," odgovorim mu, ter okrenem od turbeta na lievo kozjim puteljkom, a on prista za mnom. Doli smo na malu Paklarevsku rieicu, kraj koje je jedna njiva velika; u toj su njivi skoro nali plemenitu sobu sazidanu u crnoj zemljici; i to je sveti ostanak stare slave bosanske. Sad se jako moj drug izdade i zapoe mi po tim selim kude kazivati; znao jih je bolje od travanjskog stanovnika; u tom razgovoru dodjemo u Paklarevo. (Sad je u Ovarevu na put voda dovedena, uiona s crkvom uzdignuta, a sve po nastojanju neumornog radina o. Jakova Baltida.) Do koji as dodjemo k mom prijatelju u Oraje. Iznad Oraja putujudi vidjao sam preko rieke Lave njekakve stedke ogromne veliine; poslie sam uo, da ima na njima razliitih znamenja, osobito konja i na njima konjanika; konjanici imaju svoja bojna kopja u rukama, a konji njekakov obru (alku) na vratu, koji je strielami napunjen.

Moj je prijatelj elni neprijatelj turskih obiaja, no se je znao pred Turcim vjeto promieniti! Valjda se je kakvu Turinu nadao, ter smo ga nali uprav po turskom obiaju! On sjedjae na pragu u gadah i koulji irokih rukava, a na dugaki ibuk zapalio. Meni se je jako obveselio, no kad mi je druga ugledao, sav se je promienio i zaklinjao me, kako sam smio s takim lopovom preko takih pustinja hoditi. Ja ga umirim i za ruak zamolim, to odmah bude.

Sjednemo dakle ja i moj drug turin za stolicu a on kraj nas. Ja sam meni u tanjurid vadio a ostanak Turinu davao, koji za uljudnim se ukazati, zapoe vilicama jesti proti turskom obiaju, koji prstima jedu. Kad to vidi moj prijatelj, eledi Turina naruiti, vikne: Kam ti starinski obiaj! to to nezadrobi i prstima nejede kao to su ti i stari radili? zar ti toga gleda ?.." Turin se zacrveni, baci vilice i poe drobiti govored: Valaha i ja mi se udim!" Sad je on kao prstima jela motao: prvo da ga moj prijan opet nenarui, drugo jer Turci po zakonu moraju hitro jesti; oni bo vjeruju, da meledi (angjeli) stolicu dre na glavi dok ljudi jedu, zato hite, da se nebi angjelim dojadilo drat stolicu, ili da nebi utali. Turin je imao i tiesne izme na noguh; moj ga prijatelj vie puta pogleda, pa na jednod oepi: Tako ti vjere jesi li ti Turin ?" Turinu izpade lica iz ruke, pocrveni se pa namuklo odgovori: ,Jesam, dragom Bogu hvala!" Moj prijatelj: Onda to de tebi kaurske izme na noguh ? ti si kaurin s noguh; odmah jo uzmi eir, pa budi kaurin i s glave; a zatim kad koga susretne, onda mu snimi eir, naklanjaj se i previjaj kao imija (opica) i vii." Turin se sav zapraio a stale mu oi kao u varena klena; povrati se malo, prekine mu besjedu i nadostavi: Biva vii, izvolite!" Sam de: Valaha mi se i ja udim, em ! em! ba mi je i pravo! odmah du jih baciti, post jim !..."

Ja sam se neprestano smijao; al i moj prijatelj nemogudi vie durati, pobjegne na dvor. Sad moj drug zapoe mene pitati: ,A tako ti vjere, tko je ovo?" Ja mu pravo kaem, na to on: Je li me naruio, ba jest; ali je li mi i pravo, ba jest; na pravednijeg ovjeka u mom vieku nisam se namirio."

Ruak dovrivi i prijatelju zahvalivi, odem u Travnik, od kog du ti togodj poslie napomenuti, a sad mi m. p. budi zdrav i veseo!

3.

to se j' ono Travnik zamaglio ? Ili gori, il ga kuga mori? Djevoje ga okom zapalilo, Crnim okom kroz srali penderl" (Nar. pjesma.) Travnik! ta to je krasno, a i divno mjesto, usriedsrdca slavne Ilirije, u sried Bosne ponosne, pa se je i mladjanim djevam dopadnulo, ter ga mlade u pjesmam popjevaju.

Lei u ravnoj ravnici, medju planinama vilenitoj Vilenici, i bukvastoj Bukovici; a ime mu je od zelene travice; ne to sad u njem obilato raste ta zelena trava kao to njeki baju i gataju, jer tuda njoj ni spomena neima. Bora mi, kud puanstvo hoda i trgovinu vodi, tud su zelenoj travici i tanahne ilice usahnule i uvehnule; a da se tako prozove od ono malo travice, koja se po mnogih plodonosnih vodnjaka i miruhnosnih cvietnjaka nalazi, to vjerojatno nije, jer bi se s puno vedim pravom sve bosanske planine travnjaci i travnici prozvati mogle. Dananji dakle nadri-latinci, koji svaku stvar latinski krste, teri Vuku lupus, Vuidu Lupulus aTravniku Herbosa ime nadjenue, bau bielo nisu pogodili niti su u kaji uboli! Stara povjestnica ni za to ime nezna, a novija pokazuje samo one, koji su silom i bezsvjestno to ime mjestu narinuti htjeli.

Stara nam pavjestnica kae a mladja svjedoi, da za vrieme slavnih Bosne vladalaca tu varoi nebijae, nego krasne ljevadice i travnjaci zeleni. Po njima se je etala ponosna gospoda sa mladjanim gospam Bosankinjam, kad bi iz varoa Lave tamo izlazili, da sa zrakom prosto dahnu, hitrim nogam proetaju, hitri tanac uhvate a tankim glasom uzkliknu, da jih vide s vilenice i vilaastoga Vlaida gorske biele vile, pa da jim se dive. Na zelenu travu izhodili a divnom mjestu Travnik ime nadjenuli.

No nela-knjiga (puko predavanje) tom imenu i drugi uzrok daje, pa je dosta i na povjestnici osnovano. Po toj nela-knjigi ime je mjesto zadobilo od jednoga na glasu junaka, od plemida i gospodiida, od guje ljutice, od zmaja estokoga, od Vuka Jajanina, koga mlade djeve Bosankinje i dan danas n pjesmam propjevaju. Taj je Vuk Brankovid, pa se stidi svoga prezimena, koje njegda sjae kao sunce arko, al ga ocrni crna dua Jure Brankovida, kog je na Jajda nin unuk (nedak) rodjeni.

Prepirka je: odkud on u Jajcu?

Vele njeki, da ga je tamo poslao kralj Matija, da boj bije proti turskom bjesnilu, pa da se je u Jajcu nastanio odmah poslie alostne propasti bosanskoga kraljevstva; iraenito kad je kralj Matija Jajce od Turaka prvi put oteo. To je mjesto njemu omililo, pa jer se je suvie stidio svoga prezimena, Jajaninom on se je prozvao.

Drugi su protivnoga mnienja, koje ovako pokazuju: Kad propade slavno srbsko carstvo po sramnomu Juri Brankovidu, koj eljae pirlitanim viencera glavu si obmotati i carom postati, tad svak znade, da su Brankovidi bili na glasu plemidi; al Turdin je Turin, pa svakomu o zlu radi! Murat II. mjesto se zahvalnim ukazati, Brankovidu Grgi i bratu mu rodjenomu Stjepanu oi povadi! Na je zmaj ljutica sin Grgurev, pa videdi otu tursku pladu, pobjee u Bosnu ponosnu, ba u Jajce bielo, prestolnicn slavnih kralja bosanskih. Kralj ga je gostoljubivo doekao, k sebi prigrlio i bogato nadario. On se je Od Grgura i Grgurid zvao, ter vele, sadanje selo Grguridi1' u Skoplju, da je njegova batina bila, podana mu od kralja bosanskoga. No kad i jadnoj Bosni crni petak osvanu": on pobjee u zemlju ugarsku, k svietlom kralju Mafijau.

Prosto mislit kako god tko hode, a ja du sad k pukom predavanju na povjesti oslonjenom, zato vjerodostojnijem.

Godine 1479. nemirni podignu se Turci kao strane zlogodnjae u zemlje prekosavske, ter zarobe oko 30.000 robija nesretnoga; to jim lahko bijae, jer kod kude nebijae kralja Matijaa; no kad to u kralj Matija, prileti k bielu dvoru svomu i pokupi vojsku silovitu; al jer znadijae, da bez Vuka neima s Turcim etovanja, prizovnu ga pa za Turcim u potjeru podje. Stigoe Turke medju Vitezom i

dananjom Busovaom; na njih naglo nasrnue, nemilice potukoe, tuno roblje oslobodile i razveselie. Sad Matija roblje povedavi i mnoinu krdanskih obitelja bosanskih, slavodobitan se povrati u zemlju svoju, Bonjake dovedene naselivi po Slavoniji i Hrvatskoj.

No se Vuk Jajanin crne turske krvce jo za dosta nije napojio. On se nehtjede natrag povratiti, nogo stupi k Seher Sarajevu, kog porobi i ognjem popali.

Tu je bila tankovijasta kula glasovitog turskoga junaka Gjerzelez Alije, ali njega u njoj bilo nije. Bila mu je plemska seka na glasu djevojka; Vuk ugleda tu zlatokosu vilu, pa se u nju. zaljubi, a i ona u njeg kao u junaka svjetla potenjaka. On ju sa sobom povede prije opremivi svoju vojsku bojnu.

Dodju blizu dananje Busovae na 2 sah. ter malo odpodinu; ovdje mu djeva ulovljena zlo pomisli; hodu ga, oDa je mislila, u prvoj prigodi Turcima predati. Zlo mislila, pa joj se i zlo zgodilo: pukne zemlja crna i nevjernicu prodre djevu ivu; zemlja se opet sklopi no vodu izbaci, koja se svud na okolo razlije, stane vriti i kl oko ta ti. To more i danas vidjeti, tko se nevjeruje* veli kazivaoc. Na spomen uda toga Klokoti se oto mjesto prozove, pa je tako i dan danas.

Vuk videdi udo strahovito, neveseo dva sahata napried podje, nu mu tu na ravnoj ravnici obosi konjid vitez, ter i tomu divnom mjestu Bosovaa" a sad Busovaa ime osta.

Vuk je vidio da to dobru i nesluti, zato je i na bosu bjeao jo dva sah., no ga tu sustie Gjerzelez-Alija, koji seje za njim u potjeru bio otisnuo; gdje se sustigoe, tu se po junaka pleda uhvatie; hrvae se 24 sah., cio dan bieli i nodcu crnu; no ta uodca tamna jo crni ja je bila silnomu Gjerzelezu. Zmaj ljutica njeg nadhrva i pogubi, a ponosni Bonjaci na vienju slavu toga silnoga junaka tomu mjestu Vitez" ime nadjenue. Vuk jo napried stupi 2 sah. ter u plemenitoj ljevadici otravi svog konja viteza, koji se nita nije bio okusio za 42 san., t j. za 18 iz Sarajeva i 24 silnoga hrvanja, pa za spomen tomu mjestu Travnik" ime nadjenuo. Ovo se sve dosta na povjestnicu oslanja, al je puko predavanje malo zalo i u praznovjerje, no nije lanak vjere.

Pa jer je ovaj na hrabri junak malo kod nas poznat, treba mi koje njegovo junatvo spomenuti, da se u njeg ugledaju mladjani Bonjaci:

Oko godine 1474. kralj Matija boj zapoe s kraljem poljskim Kazimirom; u njeg je poveo i tog zmaja ljutog, koji se je tako pokazao, da je i isti kralj Matija dao mu na uzdarje za njegovo junatvo Slankamen, gdje je on tvrd grad sazidao i u njemu sve do svoje smrti stanovao, koja se dogodi 1497.

Godine 1475. udare nemili skakavci, ohole balije na Banat tamiki, ter ga jako porue i opliene. Matija zovne zmaja estokoga, ter ga poalje s vojskom ubojitom, da raztjera tu gamad nemilu; on se die na krila lagana, brzo jih dostignu i nehtje se prodi dok svakoga neprosu crne digerice na crnu zemljicu.

On se jo nebijae ni odmorio a nemili Turci opet god. 1476. navale na tvrdo Smederevo sa 40.000 po izbor junaka; oni slavodobitni podju i na tajersku, Kranjsku i Koruku; no se za njima natjesmr zmaj ljutica, ter jih porae gdje god sustigavae, a tako razjaren prodre i u Bosnu ponosnu, koju je tursko nasilje jur bilo poruilo; sad se spomene Jajca bieloga, spomene slave bosanske, uspomene jadnog stanja sadanjih krdana, i tako razjaren svu Bosnu promiea, Sarajevo porobi i zapali, priskoi u srebrenu Srebrenicu ter i nju porobi, a tako slavodobitnim viencem okiden natrag se povrati. Ohole balije tu sramotu podniet nemogoe, nego se opet godine 1479. podigoe: udarie oko Save, Dunava i Drave; sreda jim priskoi i oni osim ostaloga oko 20.000 sama robija u Bosnu potjerae; ali naopako po se. Zmaj ljutica ba odmah sliedede godine 1480. doleti jim u pohode i sinje roblje pootima; a kad roblje oslobodi, sa divskom snagom na njih nasrnu; dotjera ih ak ero rieke brzice Morave u Srbiji, pa se slavan opet natrag vrati.

Godine 1481. osvanu crni petak i sinu arkoga sunaca, gospodaru jasnoga mjeseca i osvojitelju ciele zemlje crne". silnomu caru Muhamedu; i on tad odleti ksvetcu Muhamedu, svomu imenjaku, trait pladu, to mu je istu vjeru razirio i krst ponizio. Za to veselje zau zmaj krilati, pa i on poleti da mu slavno opjeva opjelo. Naglo udari na Srbiju, svojih predja slavnu otabinu, ter vatrom gorudom i maem ubojitim opustoi prediel Branidevski, hotijae jo i napried stupati, no ga vrati kralj Matija.

God. 1482. kralj Matija die se proti Smederovu i povede Vuka Jajanina, koji se i tu pravim vukom, turskim krvopijom pokaza. Ali Turci te sramote podnieti nemogudi, dignu se god. 1484. na kranjsko kudide; al i sad na noge skoie lagahne ponositi Srbi i Hrvati, ter skladno, kao to se bradi i pristoji, udare na obdega neprijatelja. Pred Hrvatim bijae slavni Frankopan, a pred Srbim zmaj ljutica. Hametom su Turke potukli na bistrom potoku Onavici.

Tvrdi grad Orahovica bijae u Lovre Ilokoga, zar sina Nikole nadri-kralja bosanskoga, koji Bosnu nigda nije ni vidio. Taj Vuku bijae trn u oku; za to godine 1496. s tolikom silom udari na grad, da su se topovi uli do Poege; do malo ga i osvoji sa obdim zaudjenjem.

Medju ostalim nadarenjem on je imao razliita dobra u poekoj upaniji, a od Biele Stiene davao je desetinu zagrebakom biskupu. Iz tog grada Keljevid iztjera njegovu udovu Katarinu Bathvani, a Turci ga od njih osvojie god. 1542. Ovo je u kratko njegov ivotopis.

Brankovidi su bili i plemidi bosanski, u rodoslovju plemida bosanskih, koje je naslikao pop Stanislav Rubid jo god. 1340. i kralju prikazao, ter se i dan danas uva kao sveti ostanak slavne nae starine u samostanu ivanjevakom u Fojnici. Grb je Brankovida pod br. 6. Na njemu je lav srditi, a vi njega zmaj ljutica sa krilima razkriljenima i valjama razvradenima.

No vratimo se k Travniku:

Dvie stvari moraju se tono razluiti: grad (tvrdjava) i varo izpod grada. Tvrdjava je slavna uspomena slave nae stare, a varo je u posljednje dobe. Tvrdjava je sazidana na jednomu visu visokomu, na ogranku svevida planine, visokog Vlaida, koji svoje ogromne rogove vilai k nebu pod oblake.

Prije je bila vele znamenita, jer je branila varo Lavu u po

ljani ko klis tvrdi Solin ponositi, a i put je krajiki uvala; no je sada zapudena kao u Turina; u Djoj sad neima ni jedne kude za prebivanje gradjana, neg stanuje njekoliko topija, koji toboe ^uvaju tu tvrdjavu staru i paze na varo izpod te tvrdjave; ima edna damija (turska crkva, bogomolja), gdje topije Bogu se mole kad hode; ima tu i velika kula, u kojoj strieljivo stoji. Nju je bio sveti liko, branitelj Bosne zapalio prije malo vremena sa gromom silovitim, no su ju Turci obnovili i s munjotegom oskrbili.

Pa i taj munjoteg s mal zlo neuzrokova medju Turcim neznalicam! Oni glupci u podpunom smislu riei, sva novija iznaadajako osudjuju; oti praznovjernici vele, da je to zgoljni poslac dinski (vraji), koji su ga nevjernim kaurim dokazali proti volji bojoj, jer su jim se kauri predali, a ovi ga silom Turcim utrpaju; no sili starjeina moradoe se podvrgnuti, a i sad ga preko oka glede ter zgodu ekaju.

Tu je bilo starinskih 12 malih a 15 velikih topova, no jih je Topal-Osman-paa god. 1867. sve slupao i komade u Carigrad poslao. To je svima jako ao bilo; Turci su drali, da se je pokaurio i Bosnu kaurim predao, pa je s toga topove ruio, kauri kad dodju da se turci ueimadu s im braniti. Zato kad bi koji kraj komada prolazio, glavu bi zakrenuo a zubima kripo kao ris estoki. Krdani su pako alili, jer je na tom starinskom oruju, mnogo bilo starinskih nadpisa, koji bi jim mogli sluit za razjasnjenje starinske povjesti, pa su tako uniteni.

Jo su vane strahotne tamnice, koje se tu u zemlji nahode. Ba u vrieme turskoga vladanja one su mnogu majku bosansku razcvilile, mnoge mlade seke i Ijubke ljubovce u crno zavile, i da kukaju kao

sinje kukavice opremile. Tu su davljeni bosanski po izbor plemidi, koji, spomenuvi se stare svoje slave, za bojno bi prihvatili oruje, i prot nasilniku Osmanliji dizali se.

U nodnoj tiini, ba kad nitko nebdije nego mjesec bliedi vierni svjedok nodnih poslenika, usrnuli bi nemili kahvari (sluge krvopije)#u tu kudu mranu, pa bi gromovitim glasom zaorili: Ej! hajdeN. bee tebe reda dodje!" i redom ih izvodili. Kojp odmah nebi posluao, gnjetudi ga i mlavedi silom bi vodili.

Gajtan i sablja, to je za Turina, a kolac i liina za vlaha; jer vlah nije dostojan da lakom smrdu ivot izgubi.

Velikaa pak Turaka gajtan (struka), to je njihov smrtonoa, to adrail, koji due vadi! Taj bi mu oko vrata metnuli i u ovim tamnicama kao plemidima sad malo priteudi, sada popudajudi, da ga tako sve to vie napate; a kad bi se tako nasladili, nogom bi ga u monje udrili, da mu tako tuni ivot prekinu.

Na dvor bi ga mrtva izbacili i znak dali na gradu topiji; ovaj bi na svaki znak taki po jedan top izpalio, a taj glasnik strahoviti narodu bi naviestio, da je jedan neprijatelj carski poginuo; za to nek svak slua, jer de se to i njemu dogoditi. Na glas toga haberdara, sa svakimj bi treska zalilala, rodbina bi pokojnika zakukala^ a krivci nepohvadani u bjeg bi bjeali, bojedi se da ih neuhvate i hajde tebe reda dodje* nezaviu. Sutra dan svak je morao carsku mod hvaliti a preko volje jadnike te proklinjati.

U tvrdjavu vodi malean puteljak, na komu je uboga duprica pred gradskim vratima. Tud je zemlja kao velik zakop (hendek) prokopana, a velik potok navraden; kad se prelaz digne, gradu se pristupit nemoe; nie grada jaz se moe lahko zajaziti i vas izkop vodom napuniti, a ta bi jo vie u grad unidi zaprieila.

Sad je pako ta tvrdjava od male vriednosti, jer se sa svih strana lahko moe osvojiti, a s Bukvice mogla bi se kamenjem nasuti. I ona de se naskoro sruiti, jer su joj zidine jur padati poele, ter ako joj druga nebude na skoro sudbina, propast mora; Turin nepopravlja, nego zapuda i rui. Meni su bili obedali, no mi opet unutra unid nedadoe; zar je muka Turinu slagati? govorahu medju sobom: Pustit ga unutra da razvidi, pa da trubi po francuzkih i englezkih novinah, kakvi smo mi i nae tvrdjave; to bit nede!" Ja jih pako nisam mnogo ni molio, jer sam vidjao da neimam koga. Bilo bi mi pako sasvim drago unidi, jer sam uo, da na vie mjesta ima starinskoga pisma, a osobito na jednoj ploi velikoj, koga oni uiti neznaju.

Oevidni svjedoci kazivali su mi, da je iznutra vi vrata o te tvrde tvrdjavicena tvrdom kamena upisano: Tvrdko II."; to je dakle gradja tog vladara, to alostili spomen tog kralja nesretnoga.

alostnik! on je bio nesretan od koljevke do motike, od postanka pa sve do nestanka. Ja bih mu ovdje drage volje ivotopis postavio, al mu mjesta nije; zato m. p. ako Bog ia i sreda junaka, ter dovrim Povjestnicu vladara bosanskih" modi de ga dobro upoznati; no nemogu srdcu odoljeti, da bar to god o ovih burnih vremenih i o njem nespomenem.

Vladar (kralj) Tvrdko veliki i slavni, mogudi i jaki, imao je za prilonicu liepu Vukosavuj, a ova mu rodi sina, kom otevo ime nadjenue; od Tvrdka se i Tvrdkovid zvao. Posije smrti oteve mu, velikai njega za kralja nepriznae, neg njegova jednoga rodjaka, (il kako njeki vele, pravog sina Tvrdkova) Dabiu. Srdit Tvrdkovid traio je otevo priestolje, al mu za rukom nepodje; protivna je stranka mnogo veda bila.

Kroz kratko vrieme i Dabii smrtni asak kucnu. Tom se Tvrdkovid jako veselio, jer je mislio biservienac na glavu si staviti, ali se je ljuto prevario, jer poslje smrti Dabiine (1395) kraljica gospoja, vjerna ljuba Dabiina, imala je sve u rukuh, pa zapoe ona kraljevati (jedni vele mjesto mladoljetnog sina) i kraljeva cielu godinu, dajud razne povlastice osobito Dubrovanom, nebi li ju vie pripoznali i na priestolju uzdrali.

Bonjaci su pravi Dositeji, pa vidie ta ta enska trai, a oni kao mui slavni, nemogahu trpiti, da jim eua zapovjeda; nju dakle zbace, a Tvrdkovida s usklikom za kralja proglase iste god. 1395.

Ovdje su nam Bonjaci svoju dud i upravu pokazali. Ako bosanska dud i uprava nigda nisu pripustili da jim enska na priestolju sjedi, s kakvim je pravom Katarina mogla dati Rimu kraljestvo bosansko? osobito ako se promisli, da je Toma imao sinova, kako je moglo njoj pripasti? no o ovom na mjestu drugomu.

Tvrdkovidu za malo je to veselje bilo. Kritid Ostoja, kog i mlade proklee djevojke, prosu glas: da Tvrdkovid ne samo nije sin zakoniti, dapae ni nezakoniti Tvrdka velikoga, nego izrod todji podbaen pod njegovu prilonicu, kao to kukavica svoje jaje podbacuje u tudje gnjezdo/ Tvrdkovida tad prozovu s talijanskim imenom scuro" ili oscuro* to znai tavan (sumnjiv, neistinit), a posljednji njeki povjestniari, neznajudi to to znai, kurom" ga prozvae.

Nedu dalje njega sljedovati, ni prepirke s Kritidem Ostojom, samo moram ovo spomenuti: Tad su se gonjali za priestolj magjarski, Vladislav Napolitunac i Sigismund; svaki traae pomod od kralja bosanskoga; Tvrdkovid ju obeda sa svojim vodjama Hrvojom i Sandaljom Sigismundu; no kad vidi to mu uini Ostoja, kazao mu je, da mu pomodi nemoe, jer mu je prea bila otabina, to nesmotrenog Sigismunda na toliko razsrdi, da je na Bosnu udario, osvojio Srebrenicu, Kliac, Dobor i jo druge tvrdjave; dapae uhvati istoga Tvrdkovida sa 126 najprvih plemida, koje na divjaki nain magjarski

izsjee i s dobojskih zidina u brzicu Bosnu baci. Tvrdkovida sa sobom je odveo i pod okom drao; dapae poavi na sabor u Konstancu i njeg je poveo, bojedi se, da mu nebi utekao i svoju zemlju opet posjedovao, niti ga je pustio dok mu nije na silu vjernost obedao. Pa se oholi Magjari nesrame iz ovog uzroka i danas na zastavu stavljat svoju, plemeniti grb Bosne.... Mladjani Bonjaci! upitajte silnike: zar sila pravo daje?... uo dosta, isti Tvrdkovid inom pokaza valjanost toga ugovora. Dok bo umre Ostoja. Tvrdkovid znajud, da nije duan izpuniti to je silom obedao, brez ikakve zavisnosti s Bosnom je vladao, kao to je i morao. Od Ostojina ugovora s istim kraljem na drugom mjestu.

Vi tvrdjave Vlaid je planina; to je mal ne najveda u svoj Bosni ponosnoj, budud da iznosi blizu 4500 par. nog. Nju u kratko opisa na neumrli pjesnik u svojoj Rodoslovnoj vili" (pjev. 1.) ovako:

U sried Bosne, srdca Ilirije, Vi Travnika Vlaid je planina; iroka je, duga i visoka, Oblaci se na njoj odmaraju! Skute stere prama Posavini, elo digla k jugu upramase, Desnu krili pram zapadu sunca: Ta se ruka Uzlomac nazivlje, A u lievoj dri Gorevicn. Iz nje bije do est bistrih rieka: S juga Lava, od istoka Biela, Od sjevera Ukrina pram Savom I Usora k Doboju se valja, Od zapada Ugar i Vrbanja. Konji, voli na hiljade pasu, Bielim ovcam broja neimade! Pram Travniku obrve navukla, Iz nje vire svakovrstne kule, S oblacima zamataju glavu ; To se zovu Deveanske stiene"; Tu stanuju Ilirkinje vile, Nad stienama voda Deveani, U sried ljeta od nje trnu ruke: To je vedro vilam ogledalo!..." Izad ljeti na svevid planinu, to je na zemlji mali raj uivati; kud god gledne, svagdje vidi rasnovrstno cviede, kog je posadila svemona desnica; svagdje priugodni miruh osjeda, svagdje istim zrakom die, pa ti se ini da se pomladjuje. Tu se nalaze svakovrstne ljekovite trave, za koje pobrati i iz dalekih zemalja vjetaci dolaze i njihovu kriepost oboavaju. Tu se nalazi i zlatica" trava, mladjani pastiri vie puta su vidjali u svoje vitoroge marve zube pozladene od te travke pozlatice, no ju jo nikakov nije mogao nadi ni uloviti.

Na tom visu visokomu ima i starinskih spomenika, ogromnih stedaka, svak se udu udi, koje su ih tude iznosile vile. Samo za dva kraj Ormana" ima puko predavanje. Po tom bila je jedna dieva mlada, za kojom su eznuli i vehnuli dva gospodiida. I ona je njih jednako ljubila. Susjedstvo da izbjegne svaku omrazu, djevu mladu na taj vis visoki izvede, a iz Gorevice gore tu dvojicu napuste: tko utee, nek vodi djevojku; no je prvi vie Konjske" mrtav pao, a drugi kad je dievi doao, dieva to videdi, na toliko se oalosti, da joj je njeno puklo srdace. To dvoje bude tu pokopano, a tredi gdje je i umro. Spomenici jim budu stavljeni.

Imaju mnoga mjesta starinska imena, kao: KraljevoGuvno, Deveani, Kolo, Babina ili Kobilija, Gromila itd., no za p'ovjest duti mogao nisam.

Premda u planini ima i vlastnika, no je vedom stranom obdi izpust (paa) oblinjih seljaka. Sad je vlada i na taj izpust namet nametnula; za svaku ovcu to tu pase, mora se dati pol groa, za paripe i govede etiri, a svaki oban jedan i pol. Sad hajdemo opet do Travnika.

Rekao sam, da je varo iz novije dobe, a naime od propasti bosanske; kad su Turci varo Lavu razorili i krdane raztjerali, tu su se zbili i zgrnuli pod bojnu tvrdjavu, da jih ona lake braniti moe, pa kako je turska gradja, varo je taj dosta liep i ukusan, a to najvie toga radi, jer su ovdje za vie vremena zapovjednici stajali, koji su sa svom Bosnom vladali.

' Tu starinskih zgrada nikakovih neimade, osim jedne starinske damije; vele, da je to bila crkva (bogomolja), posvedena dievi muenici, sv. Katki; pa se ni ovdje puko predavanje neslae: jedni vele, da je ona tu bila jo za vladanja bosanskih glavara, pa da joj i sad u zemlji ima skrovita sobica (sacristia), koju Turci otvorit nemogu; drugi opet tvrde da je ta crkvica bila u Lavi varou, pa da su ju turci razvalili i damiju nainili. Ja sam u njoj bio uzprkos turskoj zabrani, oblik joj je vas starinski, a dobro se zna,- gdje su i tri trvenika bila.

Kude su kao i po ostaloj Bosni, vedom stranom drvene; ima jih i zidom zidanih. Turci imaju svojih 17 damija (bogomolja), njih je 7 od tvrdog kamena, a ostale su od drveta; najsvetija je velika damija, jer su u njoj svete modi turskog svetitelja Muhameda. Te su ti tri dlake ute iz brade Muhamedove, a one su s velikom mukom dobivene i za skupe novce; ta udija nede uiniti za novce? tako je mogud da dobavi i Muhatnedove brade. Adi-damil-paa bio je udija, pa se poturio i na toliko dostojanstvo doao. Njemu nije bilo dosta ono novaca, to je od cara primao i sviet jadni gulio, pomisli i Turko oguliti. Kod njih se pokaza najpoboniji Turin i obeda jim dobaviti tri dlake Muhamedove brade, a da mu moraju platiti 300 kesa, t. j. 150.000 turskih groa. Njetko od straha, a njetko i od pobonosti za tu svrhu novce dade, i on svetinju dobavi, ter tako sad Travnjaci nju imaju ako nisu iz brade kojeg udije! D staklu su dlake, a ovo je srmom okovano, kao to se takovoj svetinji pristoji. Nju muftija na vie svetkovine puku pokazuje i da ju ljubi preputa

Turci imaju 8 malih uiona (mejtefa), u kojim se ui itat i pisati, pa to malo i rauna; velim malo, jer Turci neznaju brojit na milijune vlake i dalje, nego izkrenu na tovare. Imaju i rodiju (povedu uionu), gdje ue ode, i koji de sudit po Bojem erijatu," a ne po carskoj kanunami", jer je to nalet (prokletknjiga). Papari (fratrovi) kralje su zamolili, a ovi cara usilovali pa je kanunam proti zakonu dao zato ju pravi Turin nesmije obsluivat. U ovoj je uioni uitelj pravi Turin (din-direk), adi-muftija Travanjski, od koga du drugdje prozboriti; ba se zgodi da iz te uione najvedi lopovi izlaze. Za bit kratak spominjem ovaj dogodjaj, koji se je skoro pripetio. Hambar (itnica) jednoga Turina esto se je puta podkradala, to njeg usilova da ju malo priuva; jednu je nod podpazio i na lopove puku opalio, a sutra dan vidjao je, da ga je dobro ranio, jer je krv obilno otekla; njenim tragom podje i pred rodiju dodje, no brez zaptije unid smio nije; nadje ga dakle i unidje, ter. i bolestnika ranjenog zatee gdje konda; kae, da ga je on ubio i zato. Vlada je ntjela ovog dobrog Turka zatvoriti, no ga je obranio reeni muftija iz uzroka, jer je ubio njegova uenika, koji je morao svet biti, a on krao nafaku (hranu)

od brata Turina." Da je drugi to uinio il drugomu pokradeno, drugiji bi sud bio. Turci imaju i dvie sahat-kule, to je za udo veliko; sahatovi se pako giblju po volji njihovoj; tako uz sveti post (ramazan) jo sunce grije, a njihov je akam, ter se mrse; ostalih pak dana na to nepaze.

Najljepa je sada kuda gdje mutesarif stanuje; i nju je jadna sirotinja mukte gradila kao i ostale zgrade na poslugu carsku. Lahko je velikaim; oni kau: Gradi krstu, to je car naredio" i krst mora raditi, a oni caru lau, da su toliko za zgradu platili, ter se, i s tim novcim bogate; na nepravdu neiraa se komu potuit, a neposluat, to bi tri put gore od onoga bilo, jer bi se tad zarado" i carski neprijatelj postao.

Imaju i dvie liepe krle (kasarne), jedna je na Luki, 8a zgradom na blizu, gdje jim barut (prah) pudani i ostalo streljivo stoji; a druga preko Lave kraj hridanske crkve; obe su sa peenom opekom pokrite; a da jih je sjerotinja mukte gradila, to se razumije. Mnnjoviest (telegram) su skoro postavili, pa i za njeg s mal zlo nije bilo, sami su jih vrazi umirili da pobunu naine. Praznovjerni Turci u munim poslovima kupe dahiiu; ovako.se ini, kako oni kau: Sud jedan priprave vode, i hoda (svetenik) pozove na pomod sebi neistoga; nadju djete zelenih oijuh, ter ga stave nad vodu, dobro ga po glavi pokrivi; diete u vodi ugleda neistoga, izpita ga kako mu hoda govori, a na to mu neisti odgovara. Tako i glede munjoviesti upitaju vraga: Jeli ono vraji posao." Vrag odgovori: Nije!" oni: Da ta je ono?" vrag: ,,I mi se udimo to ljudi rade, oni su nas u tom prestigli!" Ovo mnoge umiri ter bunu preprieie, no mnogi vele, da jih je vrag prevario.

Po trgu (ariji) vode su obilate , osobito pred svakom damijom; one su na tomruke vedom stranom iz kali" ili bolje rekud, kali-bunara" izvedene. To je tursko ime, a naki znai krvavi"; nije slono predavanje zato je takvo ime voda dobila; vele jedni, da je kod njekakva progonstva kog su Turci proti hridanom inili, po udu tu crna krvca provrila, na znak tuge i alosti; drugi opet: da je tude tolika mnoina izsjeana, pa se crna u njeg slila krvca, i tako krvava voda protekla, a zato joj tako ime nadjenuli; oboje tuno i alostno!

Od alostne propasti bosanske (oh jadi grdni!) vladaoci Bosne bezi i beglerbezi (beg vrh svih bega) stanovali su u Banjojluki sve do godine bjega (hegjire) Muhamedova 1047., t. j. godine spasa 1736., a ove godine njihova se stolica u Travnik prenese.

Na glasu Bonjak Silahdar-Vuo-Mehmed-paa tad je bio vrhovnim glavarom. On je bio pravi udvorica, hotio ugodit i caru i Bonjacim, a to mogude nije bilo. Krajinici ljuti to podpaze, pa se odmah na glas vodje svoga skupe pod dinkruku; tako su jj prozvali, jer kad su se god rad kakve stvari prot caru dizali, ustanak bi bio pod ovom izlikom: da se je car s prvam povlaio, pa da jim neda tursko nasilje prot krstu initi, kao to jim din strogo naredjuje"; ovaj vjerski fanatizam njih bi podpalio i u svaki nasrtaj ohrabrio. Oni dakle i sad krajiku vjero zavjere, pa na Vuu skladno udare. Vuo jih hrabro doeka, nu je sramno pobjegnut morao, jer ga na to njihovi adjavi tucevi i garani

usiluju; neudi se m. p. posramno je pobjegnuti, al je probitano! Stojanova majka plae, a Bjeanova pjeva," veli bosanska izreka, a ta je istinita. Njega krajinici i tjerali nisu, neg mu tanku porobie kulu, a poslie ju iz temelja razorie, da joj tako ni spomen nebude.

Vuo nesmjedud se vie .povratiti medju ote zmaje ljute, izmoli od cara da stanuje u Travniku; car ne samo da mu tu milost dopusti, nego mu jo i vezirluk dade, ter tako Travnik posta prestolnicom sve do- Omer-pae, koji uini Travnik kajmakamlukom, a stolicu prenese u Sarajevo.

Prole godine opet je Travnik podignut na mutasarifluk, koji zauzima sliededa mjesta: Travnik, Zenicu, Jajce, Klju, Glamo, sve Livanjsko polje i oba Skoplja; njih je plada sasvim ogromna ter tako carsku kasu upropaduju.

D Travniku je veliki medliz (sud), a ovaj se opet razdieljuje na razne medlize; tako ima mutasarif svoj medliz, kadija svoj, opet trgovaki itd. Po jedan katolik i po jedan hridanin, a kad i kad zovnu i svetenike, jer to estiti car naredjuje, a to ine kad to prot krdanim rade, da tako krivde radi nemogu bit kod viega suda okrivljeni. Svetenici su poastni lanovi, a,krdani Turcim vatru na lulu nose i vodom poslue. Mutasarif toboe uva kanunamunovu naredbu; no kadija neda dlake odstupiti od boje knjige (sveteva erijata). Po toj knjizi bojoj jadna je raja kriva toje iva.

Ovdalen de uvidjati m. p., kako su nam jadni po Bosni sudovi; gdje se erijat brani sa svim zauzedem, koji ni krdanske uspomene ut nemoe, kakvoj se pravdi sjerotinja nadat moe? ta li mogu uiniti ona dvojica, koja vatru nose, prot tolikim Turcim ? ta nesmiju ni progovoriti, a ako i progovore, nesluaju se.

No Turcima i ti trebaju i koriste; osim one usluge, koju jim tu ine, oni su turska metla i umivalo. Kad Turci hode kakva krdanina upropastiti, sastavljaju na hartiji, kako je na sudu osvjedoeno da je kriv u tom; a na ovo pismo muhur (pQat) udare. Turci se riedko podpisuju, nego na svaem muhur pritiskuju; ovo u njih proizlazi iz najvedeg glupstva, vele: Lahko je podpis slian uinit, ali tako s muhurom bit neraoe, takog muhura drugi nezna uiniti; i krdani na to moraju svoj peat staviti i pravednost odsude potvrditi.

Budud pako da turski itati neznaju a Turci jim vie puta slau, zato oni neznajudi na najnepravednije stvari peat stavljaju. Izmed tolikih sluajeva samo du jedan staviti: Kad poturica Omer-paa s pomodju krdana atre i upropasti ustae Turke bosanske, mjesto krdanima dati obedanu jednakost, on jih gore poe progoniti nego iste ustae Turke. Puni havsti i tamnice bijahn svetenika i njihova stada pravednoga. Muenja takvih je bilo, kakvih povjestnica nije zapamtila, jedno napominjem, koje

mi ni stid nepripuda, al ljubav prama narodu usiluje. Po zapovjedi starijih nizami su u vie ivot odrezali, stvar neuvena; globah, drugih bijenjah, smrada, tavnicah, trudah itd. ni spominjat nedu.

Prokleti taj Omerica hotio i oruje od krdana oduzeti; oduze od mirnih i viernih, a dade ga buntovnicim Turcim. Medju svjetinom tolikom bijae i jedan fratar iz N. zat oren prav i zdrav kao i ostali tavniari, to se jur razumi. Jedno jutro Omerica zovne preda se tog fratra, proui mu jedno pismo, u kom je puna hrpa bila njegovih krivica, a svaka je tako teka bila, da bi za samu jednu taku morao glavom platiti; medju osvaditeljem i svjedocima bijae i peat njegova vlastitog pomodnika. Povrati upnika u tavnicu sa gromovitom prietnjom, a ovaj kad se je malo tamo u tavnici osviestio, pisao je kradimice svom pomodniku: Mili brate 1 Da to sam tebi duo toliko skrivio, pa si onolike potvorke sa opakim Turcim na me jadnog nabacio, i tvoj peat za potvrdu udario?... ja moram poginuti!. . no tebi nek milostivi Bog oprosti! tvoj bivi upnik N. N."

Probliedi kukavni pomodnik na tako pismo, i krv mu se smrzne poznade; prevaru, baci se na koljena pred jedno razpelo i moli da ga oslobodi. Poslje te gorude molitve kroz pla odgovori mu: Mili ote! to mi pie, nigda uinio nisam, al sam morao bit prevaren od opakih Turaka. Meni je prije njekoliko dana doao ovdje mudir (sudac) ovog mjesta s njekoliko odlinijih Turaka i rekao mi: Evo knjiga od Omer-pae; ide svjedoanstvo, da smo od svih krdana sve oruje pokupili; raja je naa, i mi ju vie nedamo muiti; zato smo evo svjedoanstvo ovo uinili i kazali da smo sve oruje pokupili i da ga je raja na zapovjed dragovoljno dala; daj dakle i ti se 8 nama ujedini i tvoj muhur pritisni." Ja eledi jur kukavnom puku koristiti, na to sam moj peat pritisnuo, pa gledj ta su nevjernici uinili!..." Evo kako Turci postupaju!

Znam vie krdana, kojim savjest nepripudajudi da tako u doravo peat pritiskuju, ter su htjeli izstupiti, no jim nije bilo pripudeno. Car vas je metnuo," vele Turci, dakle morate ovdje biti!" Nije caru da taki slue, nego tim zlikovcim.

Sad je kadija u Travniku Mahmud-beg, rodjeni brat Osman-Topal-pae, bosanskog vezira; izrod malen, al pun prave zlode, a ova kad mu se jo pridrui uz Boju knjigu (sveti eriat), tad moe dokuiti, kakvu pravicu krdanima dieli! Al se nesmije nitko na njeg potuiti; ta tko bi se usudio redi Topalu, onakoj adaji, da mu brat krivo sudi ?! Ovim jo pridruite ostale pae bosanske, a osobito krvnika krdanskog Adi-Ali-bega i koji, kako vele bonjaci, ni cara se neboji.

U Travniku sjedi i Muftija (legis doctor); on je turski veliki knjievnik, po izbor nauitelj, zakononoa, prorok, svetac, a i jo to hode! On je rodom Bonjak, al je pri njem udodjeljnik Bonjak Ale-Pekez jedno nita. Stasa je povisoka, zubi crnih od duhana, pleda pogurenih, ridjaste brade kao u jarca, obrijane glave kao tikvid, mrav i svagdje prionula koa za kosti. ta? da mu je jo dati kosu u ake, bio bi prava smrt, kakvu ju nai slikari slikaju! On je pravi dind i r e k (turske vjere vrsti stup). On je

oraculum tursko, pa kako on rekne, onako biti mora; iz sve Bosne k njemu se na f e t v u idje, dapae isti medliz Travanjski, kakvu vanu stvar brez njegove f e t v e (legis sententia), prisuditi nesmije, a on je pripravan za pravdu svoje fetve pred cara izadi. ta hode ? on za tu f e t v u nesmije uzet vie od cvancike, jer bi teko proti bojoj knjigi sagrieio; dar pako uzet i od vie dukata, to moe dobre duevnosti, a ovaj kadikad ima upliv i u fetvu. ta bi ? svak je ovjek; a lakome su oi pri pogai!" On vie put dade obojici paraca fetvu, da svaki pravo ima; no kad medliz te odbije i po druge poalje tad samo jedan ju dobije, i to onaj, koji uz cvanciku bolji darak donese.

Njemu je lahko prikrenuti: eriat je ibrik od sedamdeset nosaa," veli on, pa na koji godj nagne, voda mora idi !" ta mu je pravo'; i ba za to nikad krdanin prot Turinu pred njim fetvu izvaditi nemoe; on bo uva boju kjigu, po kojoj je Turin prei; neudi se; on je turdin pravi, pa nede njenu duicu da okalja suded prot knjigi bojoj.

Pa eli li jo bolje njegovu svetinju poznati, sluaj: On je ved jur ostario i sprema se za drugi sviet, za blaeni gjenet (raj). On sa svim srdcem eli da kod svetca odlino mjesto zadobije, a od dragoga Boga ne samo dobrih, nogo i najboljih Musulmana! Za to on sad kad se hode prohodati, jer od starosti pjeice nemoe, jai konja vilenjaka, pa mu lievom dri ljutu uzdu, a u desnoj kitab (knjigu svetu), koju neprestano sa izvradenima oima gledi a zubim klapde i valjama njeto mrmlja, kao medjasti medo u krukama. Njegovi su ini otajstveni, za to Turci to videdi posumlje, da se tu velik nauk zadraje; usude se i zapitaju ga: zato tako ini? dade jim pristojni njega odgovor: Za to," veli, da mognem vie ena na drugom svietu imati! Istina je," nadostavi, to je za me stara mnogo teko, al kad se spomenem, da du imat za tu muku onamo vie liepih krasotica, svaka mije muka sladka!" Pljuh ga stid bilo njegovim zakonom i svetinjom I Travnik je na desnoj obali rieke Lave; ona je izmedj sriednjih rieka u Bosni; oko jedan sahat vi Travnika prima Bielu" u se. Svakovrstne u njoj ribe ima a osobito mladice, pastrme, lipnja itd.

Na lievu te brzice rieke na glasu je ciganjska mahala", otako prozvata ne to u njoj vedina tog gada ive, nego jer su se tu zalegle opake bludnice; njezini ljubitelji tu mahalu zovu pod izbor Karanfil mahala", njeki Paa mahala'1, i s tog sam ju htio spomenuti, jer je po nesredi u tom glasovita. Nizami turski su vojnici, koji su to mjesto tako pokvarili ; al su sliepe i te jadne jadnice, vie se put zgodi, da jih nizami ob nod pokolju i podave, pa se opet druge vjeruju nizamim.

Tu je blizu i krdanska crkva, koju su s velikim trudom nainili prije njekoliko godina. Ne manje truda imali su sa Grkom Patrihorom iz Sarajeva. Taj prokletac vii nego poturica, mjesto jadnom svietu pomodi i dragomu Bogu zahvaliti, to se je to u Bosni doekalo, da crkvicu tu malu imadu, on jim je uzeo 400 dukata, samo to ju je blagoslovio. Prokleti svetogrdac!

Imaju tu i neto uboge uionice, koju polaze oko 30 do 40 djeice. Ue itati, pisati i malo rauna. Narod plada prostog uitelja.

Travnik sa oblinjim selim slue dva popa (svedenika); brada i kapa za take jih oituju.

Iz Travnika preav preko male kamene duprije (prelaza), okrene se uz opro brdace; ono je istina maleno, no sipnju pokazuje, a kaalj probudjuje. Tud svaki dan dolaki trgovci i zanatlije idju u Travnik. To se brdo Ilovaa'1 zove i ono je puno tune uspomene, pa i danas, kad ga koji starac iz Doca spomene, veli, da ga jeurci popanu a treska: potrese.

Na vrh vrha tog mjesta kobnoga bila je kruka jadikovka, a na njoj naperena vjeala (muilo) od liine debele. Sam augjel boji tajnik zabiljeio je u knjigu vjekovienju, koliko je tude pravih zdravih objeeno krdana! Blago ga se njima i njihovim svetim duicam! Oni su trpjeli za pravdu i na pravdi, dakle oni su sveti muenici; krdanin, je li imao mladu vjerenicu ljubu, liepu kdercu ili sestricu, taj se je morao vijati na kobnih vjealah. Imao je konja ili vola, imao (na bosansku) svoj zalogaj veere, taj nek se nenada umrt od svoje" smrti; za njega su vjeala, i to kakva? oni nisu traili da se hudniku to prije ivot skrati, nego bi ga tako ostavili, da su se njeki jadnici po dva do tri dana tako muili I

Na mjestu istomu bilo je za krdane i drugo muilo: kolac strahoviti. Taj kobni kolac nije bio od otrog eljeza, nego obiajni veliki kolac na kom se ito plasti. Za najmanju krivicu, a kad i kad i za veselje provesti morao bi jadni krdanin na kolcu biti; gdje kog bie poprieko na kolac stavili, a od tud ona turska izreka: zasluio si krstu, da se poprieko na kolac nabije;" no obiajno bi nesretnika gola snimili kao od majke rodjena; jedan bi mu krvnik kolac provio na z.. cu, dva tegljila za noge a dva za ruke, ba kao jarca za peenje! Kad bi kolac njekoliko uniao, onda bi ga izpravili, a kolcem o tle udarili da gori izadje; kolac bi izbio kako komu: njekom na ledja, njekom na prsi, njekom za vrata, njekom kroz modjane; oni su sretni bili, kojim bi smrtonosnu ranu u utrobi, ili u glavi nainio, taki bi prije svoje muenitvo svrili. No je bilo sluajeva, u kojim su se i po dva dana na tom muilu muili. Kolika strahota, koliko krvolotvo!

Pa sam ovdje i udnovat dogodjaj sluao: eled Turci poturit ijednoga hrabrog mladida prot volji njegovoj; nu nemogud oto postignuti, potvore ga, da je obdio s jednom curom turskom, s koje tako ili mora umrieti ili se poturiti po njihovu zakonu. Mladid je istinu kazivao, kleo se i preklinjao, da curu ni vidjao nije; svjedoke je izvodio, koji su svjedoili, da je njima bio taj dan, u koji ga potvaraju, no sve je bilo brez koristi; oni ga nabiju na kolac i ostave. On se je do njeke dobi nodi na tom stranom muilu muio i vrtio, jer mu nije smrtnu ranu zadao, i zar tako muedi se, kolac izvalio na zemlju. Tad je etveronoice nosed kolac u sebi dopeljao se do krdanske kude kod Vilenice i ovdje ovjeka zamolio da ga oslobodi. Kudani se svi zatvore, jer mu nisu smeli pomodi; bududi bi morali svi na kolcu konati; no dobri domadin kudanim zaprieti ako ga oituju, a zatim nesretniku kolac polahko izvue,

raztopi stare slanine i ranu mu zalije. Njeg je za vie mjeseci kod sebe krio i tako lieio, a kad ga je izlieio, poslao ga je u Dalmaciju, da ga opet Turci nebi uhvatili, pa da nebi svi izginuli! Vie ovih kudana i sad jo ivi.

Proav tu kruku jadikovku, poslie njekoliko koraaj a dodje se u Dolac. I to je mjesto u Bosni glasovito. Nek sam u Dolcu, pa visilo o koncu!" veli mlada Dolaka. Tu je crkva katolika, istina pomalena, al gizdava i plemenita. U njoj je zvono poveliko, koje je Ahmet-paa, bivi kajmakam iz Glamoa donio i tu poklonio, to je od Turina vie nego mnogo. I to je ostanak bosanske stare slave, jer je bilo u samostanu . Ilije u Glamoa. Imaju Iiepu uionicu, koju po lazi oko 100 do 150 djeice. Pomodnik upnikov ujedno je i uitelj.

Mnogo su se tu patili za vodu, no jim je iz Travnika vodu doveo spomenuti Ahmet-paa, a ovi iz zahvalnosti su mu spomenik uinili s nadpisom na kamenu.

Broj itelja u Travniku, i okolici oblinjoj nepoznat je; no od prilike broje da ima 13 do 14 hiljada; razdieljeni su na Turke, katolike, hridane, udije i cigane. Turaka je strana mnogo preteoija. Obdenito svi su radini, i trgovci, osim bega velikih, kojim stanje to nijedno nepripuda.

Travnjaci se odlikuju u odjedi i istodi izmedj svih Bonjaka; oni de gladovati ali odjedu dobru moraju imati. Njihove su pako ene prave patke, koje se uviek prkaju ; ponosna su znaaja, no su milokrvni u obde govored.

Svi su pravi ikavci glede narieja, no mnogo turske riei mjeaju u govoru.

Glede crkvene uprave ta upa spada na Guiju-goru. 0 postanku te upe udnovat sam dogodjaj uo: oko god. 1740. krdani tu. naine njeto ubone kude za upnika; no kad su ju liepo dovrili, Turci kudu razbore a fratar pobjegne. Sutra dan vezir zovne jedanaest prvih kerdana, zatvori jih i zapovjedi da se objese za taku slobodu; to bi jim se i zgodilo da nebudu glave izkupili davi veziru hiljadu, i jedan dukat. Sad tu stanuje upnik sa dva pomodnika.

Ciganjska mahala spada na upu Oraku, a ova po isti nain na Guiju goru. I tu je upnik sa dva pomodnika.

Imao bi ti jo mnogo govoriti glede Travnika i njegove okolice, al sam i ovako produljio, ter se bojim da ti nedosadim. Zato s Bogom, moj mili !

4.

Savih skute, padoh pod umede Pokraj dvora Marue djevojke; Vis kude joj badem drvo raste, Nie kude Lava voda tee..." (Nar. IJesma.) Sveta bijae nedjeljica, kad sam poao iz eher-Travnika; dan veliki kod pobonih Bonjaka, dapae svetac najprvi i najvedi, kog oni u pomod zazivaju, premda znaju, da je brez due. Ovdale obiajna bosanska zagonetka: Koji je svetac najvedi a brez due? nedjelja." Na hrpe sviet je u crkve letio. Tad sam mogao uviditi ponos i nakit Travnjaka i Travanjka. Vedom stranom ljudi su obueni u mrke iroke akire i u dimije od atlasa; koporani (zubuni), dolaktice, mali i veliki durci, fesid s kitom itd., to je u obde njihov n*ares. Mlade krasotice obvezanu glavu dre, a poveza je izmjeana s razliitim kalemijam; koprenicom ili mukademom je glava prikrivena; jeleidi, anterije duge (u njekih od atlasa dimije) pivac pavte ili mukadem pas, to je enska gizda. Djevojice isto su tako obuene, samo nose fino fesid nakrivljen i podkiden dukatima, a sitne pletenice zladanih kosa niz ledja jim mlate. Od dukata i bisera ogrlice, alalidi i narukvice obde su enam i djevojkam. U svakog se krunica u ruci vidjae. Svak ponizno hodi, svak ponizno zbori; vidjati jih pravo je uivanje i nasladjenje; jer ve naravnom prostotom dihae, a ta sve gizdae.

No ja kao biedni putnik nemogoh se dugo zadrati za uivat to krasno vidjenje, nego izaavi iz Travnika, odmab stupim u umede". Ime mjestu nedolikuje, jer tud ume neima; ali moe biti da je njegda bila. Pa i to je priprostito i pusto mjesto njekakovu veliku uspomenu u puku ostavilo, jer ga sviet esto u pjesmah spominje.

Tu su njegda bili bieli dvori, a u njima plemka djevu liepa Marica; kae prije spomenuta pjesma, da se je u nju zaljubio njekakav mladjan junak liepi Pero, al mu ona ponosita nehtjede pruit milostivu ruicu; to se njemu na ao dalo pa se od tuge u sinju pretvorio kukavicu, pa hitro uzletio plodonosnom bademu na granicu pram prozoru, gdje bi ota liepotica sitan vezak vezla, ter bi kukao kukavikim glasom planim, a i pribrajao kao hitra lastavica, dneve svoje u tugi provodedi, nebi li bar tako tvrdokorno njezino srdce k sebi privukao; no je sve bez koristi bilo! Ona je ljubila samo liepog Ivu, materino zlato, kako druga pjesma veli; al ni njim nije za dogo sretne danke uivala, jer veli treda pjema, kad su se silne boe zaboili, tad su se dotle podigli i pogubili joj liepog Ivu, a ona se od alosti o kukavicu pretvorila i j ado vala za ivota svoga.

Proavi uraede, na desnoj strani kraj rieke Lave vidi se nj ukoliko ogromnih stedaka brez ikakva znaka; znadu se i jametine, iz kojih su i drugi vodjeni i valjda u turske zgrade preneeni; poznaje se, da je bilo starinsko groblje veliko, zar gdje se je kopao koji odiel puanstva Lavanskog. Vi puta je veliko groblje tursko starinsko, no se i sad tudje koji zarovi. U njem ima i u kamen ogradjena koja grobnici, a to znai da je vlastnitvo kojeg velikaa. Na njekih nianih (nad glavnim spomenikom) ima izrezan fino fesid s kitom; to je uvedeno od nove reforme, i zato prot pravomu turkovanju. Starinski niani imaju na vrhu dulah (kapu), obavitu s velom svetom hahmedijom, to je znak prave svetinje. Na vie baluka

(nadglavnica) turski je podpisano tko tu lei, no jer Turci plitko slova izrezuju, a na mebku kamenu, to je svaki spomen kratkovjek.

Jur od tih stedaka zapoimao je starinski varo Lava, kog oblinja mjesta i sad varoluci" se zovu; sasvim velik je morao biti, jer se je pruao s obe strane rieke Lave, pa je dopirao sve do Vilenice, po kojoj se i sad vide ostanci kuda i raznovrstnih zgrada. Tu je i tvrdi grad bio, koji je varo branio; ostanak njegovih zidina vidjao se je sve do god. 1848., no tad ih je sruio opaki Adi-Ali-paa novce traedi. Vele, da je mnogo i naao, ter po nodi u Travnik gonio. Vele, da je tu naao pun sanduk brida.

Nela-knjiga puko predavanje, dokazuje, da je u varoi bilo vie crkva (bogomolja), a medj njima i samostan franjevaki, ba na mjestu, koje se sad Crkvine" zovu. Iz njeg je izilo vie umjetnika, koji su se pisali a Lava", premda su se s tim prezivom i posljednji franjevci pisali, koji su iz Doca ili blinje okolice bili, za tako spomen vjenji mjestu ostaviti. Sve oblinje ravnice na taj su samostan spadale, a sad jih Turci posjeduju. Tu su morali stanovati silni rodoljubi, koji, jer su Turcim mnogo dodijali, za to su bili s varoi izkorenuti.

Tu je na Lavi kamena duprija, na kojoj se puti diele: vode u Travnik, Skoplje, G. Goru i dva u Busovau, novi s desne, a stari s lieve te brzice rieke; desni moe i u Zenicu.

Ja podjem u G. Goru kraj odaka Dervi-bega Duvnjaka pridjevkom nosarac", jer ima velik nos i ukrivljen kaoujasr treba; taj je pravi krdanski progonitelj i krvopija. Svog je kmeta prava zdrava u Duvnu iz puke ubio, pa mu opet nita; taki je sud za Turke. Pokraj puta idjud k Putaevu, na stotine sam vidjao navrnutih kruaka; nisam mogao razabrati il je to njeija batina, il je njetko milosrdje za putnike uinio.

U Bosni je plemenit obiaj, i mladjani obani u Bosni jesu pravi meluni; oni znaju navrdati kruke i jabuke, trenje i alame, pa podueni od svojih starijih, ne samo kraj puta, nego i po umi stedoj take vodke sade i navrdu, a to je onda vode obde; to se iz pobonosti ini, da se togodj za duu zaslui, jer je dielo od milosrdja, nahraniti gladnog i napojiti ednog..." Isto tako i studenu vodicu kraj puta navra daju i ogradjuju; svakom je prosto s tim se darkom bojim sluiti, no mora uvat da to neoteti, a i blagoslovit onog, koji je to uinio.

Vie kude abre katolika studena je voda navradena, a prima ju kameno korito, koje se poznaje za starinsko. Isti katolik orud svoju njivu, naao je plemenit spomenik, koji mnogo vriedi za bosansku povjestnicu. Na njemu je kip urezan brez glave i lieve ruke; u desnoj dri tap koj je k srcu pritisnuo a na desnom ramenu zviezda danica. Ovaj mu je podpis latinski:

Quartiniano caro conivgi Lipi... s. Titulum posuit

Tar,u Pod ovim djeak mami konja na desnicu

ruku; djeak je gologlav i liepo oeljan, oko njega i njegova konja liepa je ara (loza) izpletena. U istomu mjestu naao je i drugi spomenik, ali mnogo oteden. Na njem se dade proitati;

In locis peregrinis, mun. XVX Quim ficurunt fili.. isparuit.. .val., nos." Al je dakle sbiljabila Bosna ponosna kad je ona i Rimljane k sebi primamljivala ne kao svoje posjednike, jer su bili in locis peregrinis", nego kao perivoj razkoja, bogatstva i velianstva.

Poslje njekoliko asa uz to brdo brdovito izadjoh na jednu glavicu, koja se Gostulj" zove; tako je prozvano, jer je tu gostionica (ban). Bilo je tn prije obde izparide, no ga je posvojio Abib-paa bivi travanjski kajmakam. Han je nainio a zemlju posijao; tko de Turinu zabraniti, a osobito sudcu? to se krstu zabranjuje. No taj nasilnik poav u krajinu, proda za dug sve jednom katoliku iz Doca, a ovaj pod kiriju i dohodak drugim preprodaje. Tu se skupljaju po nodi oblinji Turci lopovi, pa se dogovaraju, kog de oplieniti il ubiti.

Na desnu je tursko groblje u ijoke ogradjeno a kraj njega lokva vode. Vi ovoga groblje je katoliko s jednom kolibicom; ona je tako mala, da nemoe ni est kipova u nju stati, a ni vrata neiraa. Sve to ini tursko nasilje, a -take su kolibe za misu i po ostaloj Bosni, malu koju iznimku vodedi; dapae ima vie mjesta, gdje se samo uz drvo rtvenik prisloni ili na sohe stavi, kao to je prije i pod gostuljom bilo. Ovdje mi se pridrui jedan mladid, koji videdi, da ja ta mjesta pregledam, ree mi: To je groblje sv. Kate; ono je prastaro, jo kaursko; ono je sasvim sveto, ja s mojim drugovom idjud na prelo, vidjao sam vie puta, gdje tu sviede gore... a ono selo, tono doli, zove se Ban-do, jer je u njem njekakav ban prebivao.. ." Ovdje moram spomenuti, da su krdani primili od Turaka, ter sve starinsko zovu kaursko, vie jih nerazumed ni to de to redi, tako reknu i patarensko", a ovo ne samo da sam sluao da krdani reknu Turcima, nego i isti Turci njekim krdanima, koje hode da narue. Sad se oborim niz strmu strmicu, ter izpod njiva Mjeseina" (gdje i korito kamenito ima) stignem Guiju-goru, koja od Travnika odstoji jedan i pol sahata.

Mjesto na ogranku Vlaida planine, sa sjevera i istoka okrueno planinama Gorevicom, Uicom i Zrinom imenuje se Guija-gora; tako je prozvano kako njeki vele od jednoga potoida, koji kroz ovo mjesto tee, ter osobito pred promjenu vremena tiho ubori i hui; za to prije Huija, a poslje ono h promjene se u g to nije neobino u naem govoru, ter postane Guija-gora. Drugi pako vele, da je ovo mjesto prije bilo sasvim pustono, za to Gora a u njem se legli gukavci (golubovi) u velikoj mnoini, za to Guija-gora

U turskom se biijeniku tako Denazivlje; ona je tu Martin Mahala". Jadni je narod taj pridljevak zapamtio, te r ga ovako pripovjedi: Malo posije propasti ote Bosne jadne, nesretno ivljae jedan Martin sa jo dva brata rodjena Ilijom i Lulom u varoi Lavi. Veliki su prije plemidi bili, al su dobra izgubili, jer vjeru niRU htjeli prevrnuti; ovdje su se sakrili i zatoje svoje u tugu promienili. Nemogudi dalje ivjeti, uteku se caru, i on jim dade ovog mjesta njekoliko, al pod ovim ugovorom, da se to mjesto nezove sa starim imenom, nego od njihova brata starijega Martin-Mahala. Poslje su se brada razdielila i od svakog mjesto (batina) ime zadobila; tako od Martina prozovu se Martinovidi, od Ilije Ilidi, od Lale Lalidi, pa se tako i dan danas zovu."

Odevidni svjedok kaza mi i ovaj dogodjaj: Knez Nikola Krekovid prije 28 godina odnese u Travnik desetinu i kae da je iz Guije-gore; Turci ga zgrabe i do zla boga izprebijaju viudi: Ej krstu! car je tomu mjestu ime predjenuo, a ti ga zar opet hode da pokauri?.." jao! udna grieha za izprebijat ovjeka; ovo su dobri nai Turci, koje njeki u zviezde ukivaju; ta bi jim? nita nego Turci jim zapovjedali.

Mjesto spada na kadiluk i kajmakamluk travanjski, premda ima i mali svoj medjliz seoski; broji do 80 kuda, a sve su katolike. Bile su do skoro tri kude turske, al su se iselile; gdje se astni krst iri i vija, tud vragovim mjesta nije. Najgori je bio njekakav Asan-Sejmen, koji je bio pravi baa, pravi junak medju jadnom ugnjetenom rajom; on je i na Raca" iao, a kad se je povratio, hvalio se je da ga nije moglo racko zrno probiti! Iz same nenavidosti gnjavio bi kukavne krdane, i tako jih je dotjerao, da kad bi on viknuo, svaki bi se sakrivao ; imao je pet sinova, a svaki je bio gori od gorega ; sad mu se je i sjeme umelo.

Od tog mjesta ima pjesma porugljiva, ali istinita; ona zapoima Guja-goro! selo ni varou, u teb' nejma konja ni junaka, nego njeto utih djevojaka !.." tako ja ba po diri.

Tude je skoro nainjena crkva i samostan franjevaki, pa te zgrade ine mjesto glasovito i liepo, a mjesto u sebi ni zato nevalja; kud se god makne, sve mlati nosom u obalu.

Budud da je ovdje bila upa od pamtivieka, fratri zapoee misliti, da tu stave crkvu i samostan, pa zbilja bijahu i zapoeli crkvu graditi u dvoridu pred starom kudom; no kad je to vidio slavni biskup Marijan unjid koji je tu prvi bio glede gradje, kupivi za skupe novce zemljide od Turina, prenese gradju na breuljak, ter tako crkvu zapoe gradit 5. svibnja 1856J a malo poslje i samostan. Gradja je tako naglo ila, da se je moglo stanovati u samostanu za dvie godine. Plemenit je razred samostana, no nikakva tvrdjina, budud gornja strana sva drvena; tako isto i u crkve

U crkvi je vi Gospina rtvenika pokopano tielo biskupa unjida; on je umro u Beu, al mu je tielo inbalzamirano i ovdje prineeno na stroak neumrlog njegova druga i bosanskog prijatelja Jurja Strossmavera. Spomenik mu je kamenit izpisan, no ne ba dobro. Pismo je bosansko. Znamenite su slike na bezu: S. Frane Asirskog na velikom altaru i dvie male na Gospinu. Tako velike na s. Leonardu i Alojziju. Velike su stare orgulje u koru. Vele da je ovo sve dobroinstvo drutva neoskvrnjenog zaeda iz Bea. U samostanu je dosta liepa knjinica. Na ovaj samostan spadaju upe: Dolac, Oraje, Dobretidi, Varcar, Kotor, Buidi, Jardo i Zenica.

Oko samostana u zemlji nalazi se mnogo troske (kovaine) i uglja; sviet pripovjeda da je tu bila tolika rieka, da su na njoj gvodjeni majdani radili; no u propasti Bosne da su kauri vodu zaepili i na drugu stranu odvratili, da se tako Turci nemogu koristiti. Ovakih dokaza ima vie u Bosni, a to nam dokazuje da je puanstvo toliko mrzilo Turke, ter je volilo svoje stvari unititi, nego njihovoj koristi ostaviti; razlog su imali; s tim bo bi se Turin obogatio, i jai postao.

Nek sviet gata ta hode, ja scienim da je ovdje moralo biti veliko puanstvo i to nesamo puanstvo priprostito, nego i plemidko gnjezdo. Ovo svjedoe tolike tvrdjave u okolici i ogromna groblja starinska koja se ovdje nalaze, i koja jesu:

1. Gorica, a ovo se je protezalo do samostana, ter Klisu i iiju glavicu uklapalo. To je groblje puno slavne starine; atedci, maeti i ogromni krievi bili su ponizani u blizu, ter su se inili kao humke visoke; sad su razredjeni, jer jih je jedan brezsvjestno (premda iz dobre svrhe) mnogo sruio i u gradju samostana i crkve upotriebio. Pod tim tekim maetima grobnice su kamenite, plemenito izradjene u mebkom ili estacu kamenu: nainjeno i izkopnno za glave, ruke ibL, a pod koljenib pokojnika upljina je otvorena, da sok

oted moe i da se dulje cielo tielo sauva. Poklopac je obiajno na trokut sveden od velikih ploa, ter je grobnica tako izgledala kao kolibica pastirska. U jednoj grobnici i vie se je zakopanih nalazilo, kao i danas to to ini ovo puanstvo. U grobnicah vie se put nadju tokakve starine, kao novci, narukvice, ma; itd. Ba ove godine o. M. Markovid tu je naao jedan starinski novac rimski, no se uprav nemoe poznati iji je.

Vele da je na stedcima bilo mnogo starinskih znakova: grb Bosne, plemidkih kuda, krieva itd., no je to sve propalo; samo se sad nalazi pismo pokvareno na kriu na Klisi; ono

veli atu lei Peter Tuetid " ostalo se itat ncda. Pisano

je sa starobosanicom. Najglasovitiji je pako u puanstvu kri ogromni vie predvorja samostanskog od strane Gorice. To je, veli sviet, kri udodjeljni, koji ivine a osobito konje ozdravlja ; oko kria obvodaju a Bogu se mole, i eto zdrav konj I Tog je pokojnika mjesto Beljakov grob", no tko je Beljak bio? sviet nezna.

Jo sam uo u puku i ovo predanje: Kad je bila u Rimu Katka kraljica, zarunica Tomaeva, upita ju njekakav Bonjak : ta si je od Bosne zaelila ? i ona medju ostalim stvarima, rekne i ovu: Izadi na groblje Goricu, napiti se studene vodice izpod Gorice, i proetati po Ciijoj glavici"; sve tri stvari jedna uz drugu samo to jih put razstavlja.

2. Groblje Maljinsko, daleko od crkve etvrt sah. I tu je bilo stedaka, i kamenitih grobnica, no su stedci porueni osim jednog koji je brez ikakva znaka. Nuz njeg je bio drugi, kog je prevrnuo o. A. Vicid god. 1853 traedi starine, al nita nije naao do ogromnih kosti ljudskih, koje su kao udo gledane. Na tom stedku bilo je dosta pisma starobosanskog, a na drngoj strani lav se propeo, pod kojim je bila velika zmijurina; ovi znakovi sainjavali su grb plemidki, a pismo ga je opisivalo. Taj plemeniti spomenik sruio je jedan krdanin neznalica.

3. Suho-do, odstoji jedan sah., ima dosta stedaka sa raznim grbovim i nadpisim, koji su starobosanski i latinski pisani, kako mi kau koji su jih gledali, a ja nisam imao vriemena za obad jih. God. 1864. Smailkadija naao je orudi tu jedna plou, a na njoj je nadpis Piissimae, ac devotissimae coDJugi vivens boe posuit " dalje se neda itati.

4. Kraban (Kravan), etvrt sah., na njem su dva velika i tri mala stedka brez znaka. To se mjesto zove Tetovo" jeda li neima kakav odnoaj s kraljicom ilirskom Teutom (Tetom) ? trejjalo bi joj povjestnicu dobro protitrati.

5. Farliko; ono je najvie, al je sad zapudeno; odstoji jedan sah., kau; da na njem ima mnoina stedaka i krieva, a na ovim znakova, grbova Bosne i plemida, kruna biskupskih itd., te isti nain pisama s bosanicom, i latinicom; al ni ovo nisam mogao pregledati. Vele, da je prije desetak godina Turin Prcanovid u jednoj grobnici naao sablju plemenitu, za koju zauvi Osman-paa Skopljak tadanji vezir bosanski, otme mu ju na silu. Ovdje je bila crkva Duha sv.

6. Brajkoviko, odstoji jedan etvrt sah. Ima dosta plemenitih stedaka svakovrstno izradjenih; samo se na gdjekojim vidi kakva zviezdica; i krieva mnogo tu ima s pismim (pod noicom) bosanskim i latinskim; no ja ni jedne proitati nemogoh jer su sasvim izkvarena. Samo na jednom prouih

Ilije Plavida " drugo se itat neda. Tu je gori i jedno

malo selo, koje se zove Plavidi" dakle batina te slavne gospode, koja je ved davno ovdale izeznula.

7. Grahoviko, odstoji dva sah., ima stedaka, i krieva, al brez ikakva znaka.

8. Konjeviko, odstoji dva i etvrt sah., ima stedaka i krieva. Marko Joviid kopajud svoju enu, naao je u grobnici trouglastu kutiju srebrenu ; iz svakoga ugla visio je lanac srebren, a na ovom novac srebren. U njoj bilo je njekakvo pismo. Praznovjerni seljaci bojedi se grada ako bi se u to krenulo, natjerali su ga ter je opet zakopao. U drugoj grobnici nali su kip ljudski, komu je na prsih krst tisovi. On je bio meni obedao da de skrovito obe stvari izkopati i meni da vidim dometi, no je slagao poteno. Ovo groblje jo nije prekopano, zato bi se u njem moglo nadi dosta starina.

9. Cukle, odstoji jedan i pol sah., ogromno groblje s kamenitim grobnicama. Ovdje je onaj udnovati Kri", koji je toliko u Bosni glasovit. On je (koliko se vidi) visok 13 a irok 4 pedlja; na njem je urezan plemeniti mladid, koji se je rukama za bokove uhvatio, a pred obrazom mu je kri od pedlja. Dolama mu je spudana nie koljena. Iz vie mjesta bolestnici su k njemu grnuli, i vele s velikom koristi; oni pokazuju vie sluajeva, ba i od velike bolesti koji su tu ozdravili; no nesmotreni sviet poeo mu je obraz i kri strugati, ter tu prainu u vodi pije!

Turin je sve groblje preoteo i sad ga ore, pa za udo. bili su rekli, uzprkos kriu kog su gledali da je tu njekakav njihov svetac pokopan, kog su vlasi ubili, ter da udesa ini no valjani upnik A. Dembid znade jim pravo pokazat, i kri s grobnicom u malu kolibicu ogradit. Ja sam molio, da taj grob prekopaju, i vide to je, pa neznam hodu li biti uslian. Tu je bila i crkva s. Angjela (Mohovila ?) no su ju Turci razruili.

10. Gradac, odstoji jedan sah. ima ved u zemlju od stat rina potonutih stedaka.

Ovo su poznata mi groblja, svako veliko i ogromno, a svako puno starina; pa kad se to promisli, u toliko maloj okolici, kako se moe zanijekati da nije bilo veliko i bogato puanstvo ? osobito ako promislimo da se u istu grobnicu vie kipova zakopae, kao to su mi kazali, tad je brez sumnje istinito to rekoh.

to se tie starinskih zgrada, samo su mi poznate sliedede: 1. kod sela Poljanicah bila je na jednom breuljku tvrdjava, no su ju Turci razorili i sad se nalaze obilno cigle, opeke, staklarija, posudje, novci starinski itd.

2. Grad medju' Miletidim i Zagradjem, gdje se poznaje da je i varo bila. Ostanci zidina bili su do skoro, no prije spominjani Adi-Ali-paa i ovaj je grad jako otetio. Oevidni svjedoci kazivali su mi, da je on tu naao u jednoj skrovitoj sobi dosta bojnoga oruja i njekakve rude mnogo tovara, koju je u Travnik ob nod pretjerao. Pa jo naao je sedamdesetere noeve srebrene za trpezu (stolicu). Ono je naade bilo trn u oku a no u srdcu jadnim zlobnicima stare bosanske slave, bogatstva i prosvjete; no ta bi jim ? tako ini svjedoe; a ovi se nedaju tajati. Za to jadne izdajice, saalite vae narodnjake, to sad prstima ele se kae nagutati, a njihovi stari tako slavni bili; koliko jadni ti muenici nisu morali pretrpjeti, dok jih je barbarstvo u tako jadno stanje sputalo ?... No za najvedi stid bilo jednokrvnu bradu, izrode bolje da reknem, koji se nestide Bosnu svakom porugom naruiti!

3. Gradac; ovog je poloaj taki bio, da je branio sva mjesta guanska a i varo Lavu ; sad mu sama uspomena ima.

Da je ovdje jo bilo gradova, tvrdjava itd., osobito preko Biele i oko Mosora mislim da se netnoe dvojiti; nu nisam mogao izpitati.

Sva je upa vrlovita i blatna; ima dosta ivih voda, potoida, rieica i glavnu rieku Bielu, koja se kroz nju izlieva. Stanovnici svi su katolici, izuzevi 3 do 4 sela. Po narieju su ikavci. Svi su pripravni parnice voditi, a najdrae jim je druge pretresati. Pjevai su veliki. Poljodielci su veliki i njihova bjelica penica jest izmedju prvih u Bosni. Raz8tavljaju se u odielu od drugih seljaka, jer nose crne alvare i crnu haljinu. enskadija nosi bielu, no se je poela u odielu pokvarivat prisvajajud si varoko, to nedolikuje.

Ovo ti za sad javljam, a sad s Bogom m. p.!

5.

Nebesa, nebesa, Gdjeno bozi sjede, Gdje se nepoznadu Krivnje niti biede." (Slavjanke.) Pregledavi i Guiju-goru, ja podjem pod Jardo, selo, koje ovdale odstoji oko 2 sah.; nanidjem izpod groblja Gorice, ter se s mojim drutvom za pokojne Bogu dragom pomolim, udan je taj u Bonjaka obiaj; prodi kraj groblja a nemoliti se za pokojne i za sretan put, to je vie nego neznaboko. Molitva bi, da snimimo kape, prekrstimo se, pozdravimo sv. bogorodicu i izmolimo tri otenaa za pokojne, moledi Boga, da

jim se smiluje, a i nje, da se mole Bogu dragom za nas. Tako dodjemo na razkrde Krabana; put jedan (uprav) vodi u Zenicu, sasvim na desno u Travnik, a malo na desno pod Jardo Ovdje je dosta liepa cesta, a ona je skoro nainjena.

Tud je prije tako blato bilo, da se prodi nije moglo; neumorni radin o. I. Baltid sabra njekoliko seljaka put malo kredi proisti i nasu, no ovo Turci gledat nemogoe, nego ga kod suda osvadie; ta ti raci svaki napredak mrze. Dodju poslanici vladini za put pregledati; povrve i dose kao paklenjaci svaki se za svetev sunet (bradu) fadae, svaki se svetcom svojim kunijae, da voli mrtav pasti, nego tuda put pustiti. Nimet (ito) tud je raslo, oni govorahu, a nede vlasi gaziti, a svi demo izginuti;" pa zbilja iza oruje prihvatie, ali Balta znade okrenuti kolo na okolo i tako put zadobi od vie vlade, proti kojem Turci nesmjedoe se uzdignuti.

Posije pol sah. putovanja, podaleko na lievu stranu ugledamo selo Bilu". I ono je od skoro postalo glasovito; glasovitim ga uinie Turci Ali-ode, jadi jih ubili! Zovu se hode, ne to znaju pisat i uit sitno pismo, nego jer su krstu i krdanim elni neprijatelji.

Strahovit se je dogodjaj tu zgodio prije 6 godina, pa mu se parnica i dan danas povlai. Jedan katolik, Stiepo Baja, zapoeo je sebi zgradu gradit i putem kraj tog sela brvna vudi. Ti opaki viperidi (etiri brata Ali-ode) izletili bi i njegovu japiju sjekli i kvarili. On nemogudi trpiti, sudu se prijavi, ter kaza da mu suvie priete da de ga upaliti ili ubiti.; al dobri sud njega prosto pusti veled: neboj se nita!" Do malo vremena jedan petak u veer, nanidje iz Travnika Stiepin sin Jako oenjen i brat mu, koje est Turaka kod kude doeka, ter jih najprije iz puaka obore a zatim noim tako izmrcvare, da su sutra dan komadide mesa po umi sabirali. Znadu se i krvolije, dapae i sve njihove priprave za Baje izsjedi. Ali-ode podplatili su Turke, ter estorica su Baje ekali u hanu na Gostulju, estorica u hanu kod Bile, a estorica gdje su jih i doekali.

Jedan je krdanin posvjedoio, da je on prvi tud naniao i da su htjeli njega ubiti, al jim se je zakleo, da jih nede oitovat; puku jednog, koja je ostala, na sud su iznieli, vie krdana izilo koji su kazali, da su uli od istih krvolija, kako su jih ranili i kad su jih htjeli noem mrcvariti, kako su izmolili da se prekrste i pokaju itd. Nu ovo sve bi bez koristi, da dulje neduljim,' hodalo se je do vezira, do konzula i svud al bez koristi, jer Turinu suda neima. Kro.z vrieme parnice opet jedno mome Sliepino (sin) umre, a drugo kad je poelo umirati kazalo je, da su njih obojicu Ali-ode sjekirama izmlatili' nemilice i da jiro je smrt od njih; no to prije nisu smjeli kazati, jer su jim prietili, da de jih sve popaliti.

Sad su Turci po svaki Dain traili Baji se osvetiti, pa jim i prigoda zapade. Velik zbor bijae kod crkve na sv. Franu, gdje je doao i jedan krdanin, poslan od Ali-ode da bunu zametne; on je i zametnuo, zapoeo je psovat crkvu, pupu, zakon itd., to nemogud podniet dva tri momka katolika, njega izbiju. On to priobdi Ali-odi, i ovaj ga podgovori da rekne na Baju; tako bude. Sud turski Baju stavi u

tamnicu, a krdanina u bolnicu, preporuivi ga jednom udiji, da ga toboe liei. Do dvadeset lica krdanskih s vikarom gudanskim i sa upnikom zenikim svjedoili su na sudu, da Baja nije u tom boju ni bio, nego njima; no je to sve bilo bez koristi, prot Turinu je parnica pa se nedute krdani.

Ali sreda pomoe. Hridaninu utvorici dodje jedan hridanin trgovac iz Travnika, ter mu kae da mu je Turin s medliza kazao, da su se Turci zdogovorili i udiji platili da tog hridanina otruje, pa s njegove smrti da mogu Baju, turskog neprijatelja pogubiti"; to je stalo turcim to de i hridanin krepati, jedan turski neprijatelj manje! To hridanin uvi, jedva mraka doeka, ter pobjegne u Derventu i odkrije svu tursku namjeru prot njemu i Baji. Sramno to bijae za sve, a osobito za sud; zato slae po njeg dva tri puta, dapae isti Ali-oda jednod je iao, novce obedavao, slobodu pripovjedao od strane vladine, no sve bez koristi; on nije vie Turcim vjerovao. Sad je svak mislio da je Baja prost; al ne kod Turaka; opet je on morao deset mjeseci biti u tamnici i platiti tobonje ljekarije, a i danas strepti kad de poginuti. Imanje sve su mu prodali. Evo turska pravda i danas za krdane.

Blizu Gradca stignem jednog dosu (Turina) progruane brade; elio sam se njim razgovoriti, nebi li to i od njeg razumio. Ponizim se (nije druga) i boga mu nazovem, on se okosi ko krme na sjekiru, i dao Bog dobro!" kroz zube odvrati. to si tako neveseo komo?" upitam ga. Gledajud take gjaure (nevjernike), gdje serbez (slobodno) jau po turskoj zemlji!" odvrati mi on.

Ja du: Ta i mi smo stvorenje boje I" doso: Jeste, al nedete da sluate Boga!"

Ja: U emu bolan?"

On: U emu? u svaemu; kad ga ti slua, zato si jo vlah? daj se poturi de!.. "

Vidim ja da sada moram u velike zaci, dok me Turin po svojoj dunosti pozva na turkovanje; sreda, on je bio sam a i meni dola volja da se malo razveselim, i da bar upoznam ta on vjeruje, zato nadostavim:

Ja tamo nedu, ja vjerujem Isusa i njegov nauk.

On: Lae ko pas; da ti vjeruje u Isa pengabera (Isusa proroka), ti bi vjerovao i u Muhameda; on je prorokovao, da de Muhamed dodi, i zapovjedio u ingjilu (evangjelju), da ga vi svi poznate za pravoga proroka.

Ja: To nije istina, on jo obedao Duha, a Muhamed imao je tielo; on obedao onog, koji svaka zna, a Muhamed nije bio taki; on obedao onog, koji de po udu dodi, dapae i svojom snagom i uenike njegove nadariti, da i oni udesa ine, a Muhamed nit je dao taku vlast svojim, nit je on udo uinio, osim to je rubana (monaha) Sergiu u kamen zatrpao, to moemo i ja i ti nejaemu uiniti; ta ti zna ta je Isus obedao!" Ovdje ja sjaim ter sjednem da zapalim, no i doso odmah sjede kraj mene, prope se na koljena, izkolai oi i zavika:

Pa zar ja neznam? znam vjere mi; od postanja pa donestanja sve njegovo! a da vidi da znam, sluaj: poslao je dragi Aktihallah svog Gjibraila (G-abrijela) k jednoj djevojci, kojoj je bilo ime azreti Mejrima (sveta Marija)", on joj je dao gjul (ruicu) da primirii, i ona dok je to uinila, njeg je zaela, pa ga nije ni rodila kao druge ene radjaju, nego na prsa. . Eto vidi da znam; a deder mi ti kai, je li bio tepek (tepav)?"

Ja: Nije, nego podpun."

Doso: Jest vlae, jest, ifuti hotili su prokuati je li on pengaber (prorok); pa su mu na jednoj tefsiji iznieli kolaa i novaca; (on je bio malen) ako bude pravi pengaber, prihvatit de za nimet (hranu), ako li ne, prihvatit de za novce; on prihvati za novce, a Gjibrail, koji je uviek kod njega bio, osine ga pleskom po ruki, a ruka se oklizne, ter po zubima, puc! zubi mu uhvate jezik i presjeku, te je tako ostao tepek. Oifuti to su vidili, pa su ga uviek progonili, pa su ga htjeli i na kriu propet; al hode, on kao pengaber zaarao jim je oi, pa je pobjegao u nebo. Ovako je, vlaho! a vi to nita nezoate. Zato se ti poturi; ako si i vlah, ao mi te je, ja du te odvest tko de te osunetit (obrezat)."

Ja na alu to uzmem i reknem: Zar bolan da reem moje tielo, i da se krvavim?"

On: Pa ? rana de zarasF. a avdest (pranje) morat de uzimat svaki dan; saprat de."

Ja: Bora mi dedo, gore neg alostnije, amo se rezati, amo svaki dan prati, to je sasvim pogibljivo, od rane ovjek moe umrt, a od praDJa zimi moe se zaledit, osobito ozdol."

On: A ti hajde k vragu, znat de, kad te vrazi u deheneinu metnu u vatru, pa ti oa ekrk sukat crieva pomu a na nakovnju svaku kost prebijati."

Ja: Tako de se nesumljedi Turcim dogoditi, oni se nekrste , oni nepravdu ine, oni psuju, nepoteno ine, kradu i ubijaju."

On: Hode i Turcima, al ne za to, to ti laje, nego jer su vino pili, krmetinu jeli, i vas vlahe branili; al nede dalje od kiamet-gjuna (sudnjeg dana); jer na Muhamed i sad gori u vatri dehenemskoj do koljena za take, pa de se poslje pretvorit u ovna, koji de bit kurban (rtva), a due takih Turaka u pire (buhu), i njemu se uvud u runo, pa de jih tako uniet u gjenet (raj)."

Ja: To su ti sve, dedo, babe Mare mrdjalice i babe Ajke bajalice."

On: Znat de k..vo, kad sasilaj-duprije krne u denem, jesu li mrdjalice i bajalice."

Ja: Pa vjere ti, ta je ta silaj-duprija?"

On: Ona je duga 80.000 godina, tanja od dlake a otrija od sablje."

Ja prekinem : Dosta, dosta ! znam. Zna li dedo, kako je jedan Travnjak pretvorio se u velikog hodu i otiao u Bide pa sazvao Turke u damiju ter jim hvaz (propovjed) inio? i on je rt,kao, da je tanja od dlake, a ovdje mu je zavikao jedan bena krajiki:. To beli lae! ta je na kapetan prama Bogu? pa je on opet nainio dupriju na naoj vodi, da se mogu dvoja kola razmienuti, a bog to da nemoe uiniti?.." Hoda se uzbuni, a Turci zaviu na tog prostaka i zamole odu, da prosliedi, koji i ree: Otrija je od sablje, a ljudi moraju bosonogi preko nje idi!" Opet ga bena presiee: Vjere mi lae ! bos letiti po tako otroj sablji, a neobrezat se, to nije mogude!" Hoda plane, no se opet umiri i kae: Jedni de letit iz gjeneta preko duprije, a drugi u gjenet." Bena skoi srdit i povie: E ti mater budalastu! kad je tako tiesna i tanka duprija, kako de se na njoj razmienuti?" Hoda sirotinja naruen i predobiven od jednog prostaka, pobjegne.

doso: E a ti sluaj budalaste bene krajike, a nemoj ovakih pametnih ljudi, pa de lahko u gjenet (raj) dodi." Ja: Daj vjere ti bar mi kai jo, kakav je taj va gjenet ?" On: Ah! u njeg su kljui od zlata; a kad unidje biva unutra, to je polje veliko posadjeno stablima i cviedem, po sriedi teku potoci, u kojih je piesak biser i drago kamenje; havdest more kadgodj hode uzet; nita sjedi pod hladno stablo, prekrsti noge, pa prepeci kavu a zapali ibuk; jela kakva hode, halva i baklava, pilav i maslenica, kajmak i med, pa to jo hode; hode peenja ? ti samo poeli a ptica de zlatokrila preda te, pa kad je se najede, a ona se opet ujedini, klepne krilima,-pa eto je opet na drvo, ter ti stane pjevati da se nemoe nasluati."

Ja: Ta kad oni tako dobro jedu, idju li kud rad sebe ... na polje ?"

Doso: Jok bolan! to jim izlazi na znoj." Ja: Aja borami! tu nije dobra, kad jelo na znoj mora izlaziti..."

Doso se malo uzbuni, jer neznade odgovoriti, pa na drugu prebaci: Pabolan oh cura!" Ovdje doso malo podkresnu, pogladi bradu pa prosliedi: A zgoda! jer demo svi bit goli..."

Ja: E ba to nevalja! zar da jedan drugom gledimo u...?B

On prekinu: Ne! onda de u svih biti oi na vrh glave."

Ja: Gore neg neopaije; zar svi biti nakazni?t ja tamo nedu !.."

Coso od jada sav prebliedi, skoi i zavika: Ja vidim, da ti pjeva... ja sam moju dunost izpunio, pa me nede modi priti pred Bogom, da ti nisam kazao!" Ter tako rondajudi i psujudi pobjee, a ja se, ostav, smijudi.

Sad i ja podjera i u selo Pokrajide dodjem. To je bila batina slavnoga kneza Pokrajida. Mislim, da su svi stanovnici od njegove loze, no su se drugije prozvali od svojih roditelja; tako od Mate Matidi, od Pere Peridi itd. Ovo selo odstoji od crkve jedan i pol sah. a od Travnika dva sah. ono je vodno sasvim, a zemljica i rodna i plodna. Skoro su u njem nali vie podzemnih zgrada, no su jih opet zatrpali porad straha turskoga. Mogli su bit osvadjeni, da su blago nali, i eto zlo po njih.

Poslje male strmenice dodjem na rieku Bielu", koja je obilata sa svakom ribom. S obe strane te vode brzice vide se ogromne gromile i oito se poznaje, da je tu varo bio. Kraj vode poznaju se mjesta, gdje su i majdani eljezni bili. Tu ima i njekakvo groblje tursko, pa se u njem i sad Turci seljaci kopaju.

Ovdje je bila biela kula plemida Zlatarevida, o kojem du na drugom mjestu prozboriti. Sad je polje ravno nastalo, i s ovim poljem brzo dodjem pod Jardo, od kog du ti poslie prozboriti; a sada mi budi zdrav i veseo!

6.

Pusto polje ploda u eda sam ved..."

Ko da misli red: * Za sve vieke u napreda Rodilo

(Preradovid.) Jardo, selo je katoliko od 26 obitelji, a odstoji od Travnika dva i pol sah. Ima svoga upnika, koji je sad o. J. Baltid, ovjek obdeno obljubljen, jer zna sirotinji razumjeti, i svagdje se za nju zauzeti. Plemenit gaj hrastovi vi kude je podhranjen i podgojen, pa je pravo uivanje u njegovu hladu proetat se. Ja pod Jardolom prenodim, ter sutra podjem u Fojnicu; imao sam jednog vierna druga, a jo jedan htjede nas do njekle pratiti. Prodjemo groblje, u kom je mala kolibica, gdje fratar obiaje sluit misu. Groblje je nasadjeno tokakvim drvljem, da gologlavom puku naglo sunce modjane nepee kad tu misu slua.

Dodjemo na liepu ravnicu; u mladei krvca crna vrije, pa mirovat nedoputa; konj dobar, dobro oruje, junatvo, to su u Bonjaka prve stvari; hode i moji drugovi da junatvo provedu na dobrih konjih i irokoj toj ledini. Hitro se polete, i ba jedan bijae dobro odmaknuo, no ga snadje jadna bieda, jer mu u konjica okliznu se sedlo i on pade na crnu zemljicu i drug mu doleti, sjai, nadje njeto drveta i tu zasadi.

Taj je biljeg udnovat, a u svem narodu u Bosni odziv ima. Koji tako pane, vele, da je tu zemlju posvojio i sebi za kudita odabrao, pa to mjesto njegovim prezimenom i nazivaju; odovud ona izreka: gdje pade, tu ostade." Tko pako sluajno pane, to mu je mjesto sretno; po ali proha rodi" vele Bonjaci; zato i vele, da u takom mjestu mora biti novaca, ili kakva druga stvar dragocienjena, samo valjalo bi ju traiti; al je ovo muka....

Moj drug ustane smijudi se; on se nije ubio, jer nije pao nego skoio; to je u Bonjaka, a osobito u momadi obiajna rie u slinih sluajevih. Bonjak u veselju da pane s vrh najvede kude, da se sav satare, pa da mora nosit smoljanice za ivota svoga, on neda redi da se je ubio, on de se kroz grozni pla nasmijati i redi druini: nisam se ubio, ja sam malo skeio..." tako je bilo i sa mojim kukavnim drugom.

Sa smjehom 3e podignemo i put prosliedimo; nanidjemo kroz maiu umicu, koja je trnjem, lieskovinom i kukrikom obilata. Po toj umici vide se ogromni stedci, na kojih nikakva znaka oeopazih; to se zove starinsko ili kaursko groblje. Na blizu je i voda bistrica, a ona je ljekovita; koga teta trese treska, nek se nje koji put napije, on je zdrav kao mali ptid.

Dodjemo i na novi put; tog je sirotinja u velikom jadu a o svom stroku na silu gradila. almatini nadzornici prozovu ga cestom" a kukavni Bonjaci misledi, da to njeto vie znai nego kolnik ili utrvenik, to ma ime uzdre. Pokraj ovog puta han je gostiona, koji se talijanski zove Conpagnia". Njega je drutvo sagradilo za iz njega kola posluivat, pa mu tako ime nadienuli a priprostiti Bonjaci i to prihvatili.

Sad predjetno Lavu rieku, gdje nas iz bade s posmjehom gledae jedna liepa djeva Turkinja. Kukavica, elila se je malo razgovorit, ali nije smjela od Turaka. Tako ved dodjemo u Vitez.

Od kud je to mjesto tako ime zadobilo, jur sam prije kazao (vid. opis Travnika). Ono je na ravnoj ravnici, koja zapoima s obe strane rieke Lave sve jo od Travnika ter se dovle i zove Travanjsko polje". Prije je to dino polje bilo plodno, no je sada zapudeno, ter samo moe vidjeti na njem koji han i,, mlade obane kod svog stada. Od iztone strane bila je batina na glasu plemida Zlatarevida. Jadnik! on za vremena slavnih Bosne vladalaca bijae plemid u najviem naporu. Njegov se je grb odlikovao a na njem bijae lav sa krunom zladenom.

Zvao se je 'Zlatonosovid", al sa vjerom promjeni i prezime da uzmogne dobra uuvati. Vele, da je tako bogat bio, ter da je mogao po svojoj zemlji do Carigrada dodi. On propade sa svojim bogatstvom pod glasovitim Usom, kapetanom iz Gradaca grada.

Ovaj je bio visok i liep, hrabren i ponosit, ter su ga Zmajem bosanskim" prozvali; vele, da je imao zelenu desnu ruku, a to ga je za svetca turskog pokazivalo, koji de proti neprijateljem krvavi boj biti i istu vjeru Muhamedovu povratiti , i tu mu sreda priskoi. uju, da je baaluk ukinut, a Uso odmah zelen barjak u ruku zgrabi i pod barjak sagrnu vojnici. Polete kao skakavci, pa zbilja protjeraju na glasu junaka, bosanskog vezira, silnog Moialiju, a Usu uine od Bosne vezirom.

Hoted se Uso jo bolje proslaviti i pravu slavu bosanskog vladara pokazati, sve je po Bosni najprve krojae i zlatare pokupio, koji su odielo za njeg, njegovu slubu i njegove kcnje pripravili od srebra i zlata ; sve se je sjalo kao sunce arko, a prelievalo kao ledenica; zlatne rupe i isti taliri tud su na veliko saljevani, za kovati toke i ilike i vilovitim konjima sedla i uzde. Od zlata peat vezirski naini

mu Ambro krdanin iz Skoplja, koji mi je ovo pripoviedao, a taj ga je peat nezavisnim gospodarom Bosne pokazivao.

Kad se je tako napravio, on je napisao sitan ferman na sve Bonjake; kazao je, da je on vladaoc Bosne i pozvao na bojno oruje, ter da idju sve do Carigrada trait cara pravog i povratit svetevo koljeno.

Pa zbilja za to bi obdeno veselje i k njemu se prikupi za jedan as preko 40.000 vojnika. Sve to on digne prama Carigradu; kud je god proao, sve je sjekao, palio i robio, tko mu se nije pokorio ili nije za njim poao.

Raid-paa veliki vezir, videdi da se Bonjaci neale, digne silovitu vojsku i prot njima podje; no naopako po se; paa Vidajid, Usin pobonik, u bjeg ga zatiera. On da sakrije tu sramotu, okrene u starinske turske petljanije. Pisa na dvie suprotivne glave, na Usu i Mahmud-bega, Tuzlanskog kapetana, koji vezirstvo u Bosni eljae. Tuzli obeda paaluk i dvanaest nahija, a Usi paaluk i vezirstvo na Bosni; oni se povjeruju, jedan drugog izda i u Bosnu se povrate. Uso sjedne vezirovat u Sarajevu, ali stigne Mahmud-paa sa 20.000 vojnika. Uso s malo vojske izadje mu na polje na mejdan, al jer mu se nije borilo ni tri hiljade vojnika, morade pobjegnut preko Save u Osjek.

Ovdale on pozva Bonjaka fr. Iliju Starevida i posla ga u Be Franji caru, moledi ga, ili da Bosnu osvoji, ili da njega primi u zakrilje; drugo mu se dopusti, a prvo se odbije. Car ga turski do malo k sebi pozva tursku mu vjeru davi, da mu nita biti nede, i on ode u Carigrad. Car mu posudi gjaursko odielo, no Uso voli .obratu zatoje u Trebizund, nego to obudi; al ni tamo otiao nije, jer je do koji dan umro u Stambolu, kako vele, otrovan.

Zlatarevidi su prvanjili u ovoj bitki proti caru, zato su dobra izgubili a- mnogi i izginuli. Ostanci su jim izginuli svi u Zenici. Svatovi su vodili kidenu djevojku, a ovi su naskoili, da ju na putu otmu; kao pri obrazu, boj se ljuti zametnuo, no po Zlatarevide naopako, jer oni svi izginu. Prije neg se unidje u Zeniku ariju, vide se veliki baluci (niani), izpisani i naarani, pa i britke sablje na njima izrezane; to su Zlatarevida grobnice.

U Vitezu ima 70 do 80 kuda turskih i krdanskih, koja kavana za Turke i jedna damija. Sad su i katolici zapoeli i sebi gradit crkvu. Mislim, da de to mjesto plemenito na skoro glasovitim postati. Boe samo promjeni upravu.

Sad se moram malo na zad povratiti, sve pravim putem do Divljaka. Tu je duprija (prelaz) preko Lave, a na blizu poznaje se znak starinske duprije, koju su Turci razorili. Odavle uprav vodi put u planinu Kruicu", gdje su skoro pronaaste toplice; one su dobre za vie bolesti, a osobito za umor nogu i za uboj. Kad se u tu lokvu sjedne, voda je studena, no do koji as tako se ugrije, da pome vrieti. Narod mnogi sada tude hrli i grne; al se svi tue, da se neimaju gdje prostimi uiniti, kad iz vode izadju, budud da nikakve tude zgrade neima. Oh da je druga u Bosni uprava !

Od juga je Mounj selo znamenito, ba gdje rieka Kolotin u Lavu utie. Njeki vele, da je tu bila stara rimska naselbina. Dvoje poderine starinskih zidina tu se nalaze, jedne u ravnoj ravnici a druge na

liepom breuljku. Vele ljudi, da su bili starinski gradovi; a i drugih zgrada ostanci se vide, koji oevidno svjedoe, da je tude varo bio; sad je samo selo katoliko od 15 kuda. Bila je tu i crkva na briegu, pa se i sad Crkvide proziva.

Tud se mnogo nalazi starina n. pr. novaca, prstenja, kamenja, cigle, posudja itd., dapae prije njekoliko godina naast je jedan idol kolik diete od 67 godina; glava mu je bila od suhoga zlata, a trup od tua tvrdoga. Neznatni seljaci njeg su razlupali i medj sobom podielili. Ima po umi i ogromno starinsko groblje, koje ja razvidjati nisam mogao, jer je ba tada tamo otiao konzul englezki N Vele, da na stedcima ima dosta plemidkih znakova i nadpisa latinicom i bosanicom. Mislim, da de taj oda turski", koji Turke ui kako de jadnu raju globiti, sve to opisati, premda kako sam uo, ta mu namjera nije, nego da potrai od seljaka starinskih novaca, prstenja itd., ter da za skupe novce alje u Englezku.

Malo nie ima selo Gladnik". Neslae se puanstvo, ega radi tako je ime zadobilo. Vele njeki, da je car Mehmed II. tuda prolazio i videdi, da je to mjesto tako siromano, da mu ni danjak il doek dati nije moglo; zato mu je tako ime nadjenuo i porez ukinuo; al bora mi sad seljani porez daju, ter jo kakav! Drugi opet tvrde, da je tude njekakav paa bio zatjeran od k a u r a iz Mounskog grada, ter mu je od glada bedevija (kobila) krepala, a i on s mal nije dospio, pa je on to mjesto nalet (prokleto) uinio i tako prozvao.

Pa je ovo mjesto glasovito i u novoj povjesti, jer se je vie* puta na njemu junaki mejdan dielio. God. 1813. dodje u Bosnu za vezira njekakav Deren-delija; kako mu je grdno ime i runo prezime, jo mu crniji ini bijahu; on je i na Raku (Srbiju) iao, pa je dosta jadnoj zemlji tete uinio. Kao pravi kurjak krvopija, on je svakog progonio, gulio, i sve otimao. Bosansko srdce to podnosit nije moglo, dignu se, i ovdje na njega hrabro navale; teta za njih jer nisu imali vrstna vojsci upravitelja, ter tako bitku izgube. On slavodobitan, sad je jako sa svom snagom njih, gulit i progonit poeo, al za malo Bonjaci uteku se Agi jenjidarah u Caj rigrad, i zbace ga s najvedim sramom i porugom.

God 1834. dodje na Bosnu jo vedi protivnik paa Vedihija. On je sve itelje gulio do gole due. Bonjaci su se vie puta prot njemu dizali i hrabru krv za slobodu prolievali; sve te bojeve ja sad spominjat nemogu, al du spomenut koji se je ovdje dogodio. Nikom nepradajud Sarajlije tko jih sliedit nije htio, podju prot njemu u Travnik s namjerom, da se tu s Travnjaci ujedine. Paa za to uvi, kradimice digne vojsku i ovdje jih doeka; dan je bio 15. kolovoza a god. 1840., kad je bio taj nemili sastanak. Do njekle su se bili iz puaka, ali slavni Bonjaci s tim nisu bili zadovoljni; bace puke a za noe prihvate, ter nasrnu kao lavi ljuti, sjekli su i parali vezirske vojnike, dapae i rukama jih davili kao vuci janjce. Topije su jih najvie smetali iz tih driela paklenih. Trojica se Bonjaka odbiju na stranu, zdogovore se i odlue na topove udariti, da tako pokau to de redi junatvo bosansko, kad se bori za slobodu. Oni su: Pinjo i Duram-beg iz Sarajeva a Jovica iz Busovae. Trgnu sablje a obodu konje, ter udare na topove; pa ta hode da ti nabrajam mili prijatelju! Osam su puta ove topije izsjekli i topove

oteli; al jer jitn nije imao tko topove braniti, opet su jih morali neprijatelju izruiti. Samo jedan top otet

jim se dao nije; Duram beg srdit krisne i na njeg nasrne, no ga taj top prije raznese neg se je k njemu prikuio. Pinjo poleti da osveti druga, ter premda je mnoge izsjekao, al ga mnotvo obkoli, uhvati i veziru dovede. Vas krvav i tavan od praha, on je hrabro pred vezirom stajao, kao to se dolikuje junaku Bonjaku; vezir ga je malo motrio, pa skoivi se iztrgne mu obe puke iza pojasa i skree u prsa; udna tog junatva a pravedna suda, svezana ovjeka pred sobom ubiti! Jovica se je jo borio kao zmaj estoki; no kad uje, da su mu oba poginula vierna druga, kradom ftobjegne u Busovau, pa eno ga i dan danas, ter drage volje hrabri starac tu bitku pripovjeda. Ostala vojska vided da su joj prvi izginuli, razbjegne se.

Srdit krvnik vezir izdade na mjestu naredbu, da de svakog nadariti koji mu donese kakovu ljudsku glavu. Vojnici su glave neprestano donosili, negledajud kog de sjedi. Vezir krvopija jednod pome glave premetati, nebi li poznao kakvog svoga protivnika i nadje glavu s naunjaci; to je glava enska bila: mladu Bonjakovu sa jo jednim iz kude vojnici su na pravdi posjekli i dar uzeli. Vezir opozove naredbu. Sad se zdogovore i fratri i Turci, ter vezira kod cara osvade; car uvai njihovu molbu i krvnika iz Bosne odtjera. tetu, koju je narodu tad uinio, nije mogude izredi, tako ni koliko je pravednih pogubio.

Jo te molim m. p., da se malo uztrpi, te bar jo jednog krvopiju spomenem; taj je Tahir-paa koji je u Bosnu doao 1847. na 26. srpnja. Odmah je brez razlike gulit i globit poeo, samo da kesu napuni. Njekoliko Sarajlija digne se prot njemu, da ga u Travniku iznenada sataru. On to uvi, u enskoj feredi poeo je bjeat, no ga u ariji uhvate njegovi vojnici i vrate ga govoredi: Ti sve zamutio pa sad da ti bjei a mi ginemo? to bit nede!"

On to videdi podie ono malo vojske (2.000) ter dodje Divljaku. Sarajlije ga svojski doekaju. Nizami nasrnu na most, al nisu prodi mogli, nego mnogi izginu. Arnauti to vkledi, nehtjednu pau sluati, nego kroz planinu zadju iza ledja i navale na Sarajlije. Sarajlija bilo je malo, ;>i jo videdi da su straga nasrnuli i misledi, daje to njekakva velika nova pomod pai stigla, razbjegnu se. Sad vezir javi u Carigrad, kako je veliku bunu slavno svladao, koja se je prot caru bila digla, i car mu na uzdarje dade potvrdu vazirstva na Bosni. Opet on izda njel.e nove uredbe na silu, al jih nitko elio nije; one su i Turke i krdane upropastile, pa i dan danas upropaduju. Krajinici se uzbune, a on da imade pliena vie digne se prot njima. Na Dobrnji su se tukli pa je i on bio ranjen u kapu. Kratelj mu udari u vojsku, i tako bude usilovan sramno se povratiti. U Travniku je umro i njegovo tielo, inbalzamirano od dra. Franca, poslato je u Carigrad.

Poavi iz Viteza, na ravnoj ravnici pod p;;t ima mnogo kamenja povaljano; putnik nevjet to prodje brez da to i opazi, nu vjetak kad to kamenje stane prevrdati, uvjerit de se, da je iz njekakve zgrade velike i plemenite. Na gdjekojim imaju izrezani sami ljudi, na drugih konji i konjidi, na tredih loze i are itd. Podpisa sam gledao latinskih, al jih prouit nisam mogao, jer su sasvim ozledjeni. Za uzuvat starinski spomenik prineen je ovdale veliki prag, na komu je urezana plemenita loza vinova obilato plodna i stavljen vi vrata sakristije. I novaca se nalazi starinskih.

Vi Viteza ima mjesto, koje se zove Tubla"; vele oblinji stanovnici da je to prava naka rie, i da znai opeku (ciglu). To je mjesto od same crvene zemlje; u njem se poznaju izkopi, a sviet pripovjeda, da se je tu u stara vremena gradila tubla (cigla); pa zbilja ima dosta komada te cigle po tom mjestu, koju njeki zovu eremet". Po oblinjoj okolici poznaju se poderine velikih zgrada, koje su bile od same cigle. Ovo nam svjedoi, da nisu prije Bonjaci ponosni stanovali u onakim ubogim kudama kao danas, nego u plemenitim, od kamena i cigle zidanim. Bar omanji varo, ili veliko selo ovdje je bit moralo.

Na lievu pako stranu vidi se mjesto Prioica". Ono je u Bosni i danas glasovito pa ba sluilo i dorava gospodara. U njem se sjeku rvnjevi za mlinice na vodi, a ovi su najbolji u Bosni. Da je druga uprava, i ovdale bi mnogo dohodaka vladi i iteljem moglo dodi, no sad je od male koristi.

Posije pol sabata ukazae nam se dva puta; jedan malo uzbrdit, al prei i blii, drugi ravniji, al dalji; ovaj je posije gradjen pa jo nije ni dogradjen, zato mi se starim okrenemo. Jedva smo ga uinili, na vie mjesta on je pokvaren a na svakom potoku prelaz razvaljen; mislim, da su to nadzornici puteva uinili samo da imadu vie posla i za dulje pladu, gradedi novi put, negledajud to de jadna sirotinja toliko izgubiti gradedi bezplatno. Pa se takvi nadzornici slave da su krdani i da krdanima dobro ele; smijao sam se skoro takom jednom, koji se nije stidio u novinam objelodaniti, kako je jeftino put proloki i... nainio; znamo svi zato govori, al nek nam pokae komu je to pladeno u tolikom poslu? putevi su po svoj Bosni nainjeni, pa je li ikakvu ovjeku i para samo dana? pae radjo; jest, jest; i to na hiljade, samo ne narodu koji radi, nego lopovima, koji na radnju sviet siluju. Njeki kajmakami bie poteniji od tog krdanina, jer bar oni slagae, a vezirev organ Bosna" objavi: Kad je puk uo, da de se putevi graditi i telegrafi, zahvaljivao je estitomu caru na tolikoj milosti, pa je na hrpe letio graditi, nehtijudi nikakve plade primiti..." Jadni ljudi morali su ostavljat svoje ito da jim propada, ili zimi krepavat od zime a idi gradit pute na silu bezplatno, da pae i podmidivat nadzornike da jim oblakicu dadu i odpuste jih, a ovako se o njima buba.

Blizu 1 sahat odmaknuvi od Viteza na lievu stranu pokraj puta hrast je velik; on bijae mnogo turskim pismom izaran. Pane mi na um starinsko doba Slavjana i njihovo poitanje hrastova; hrast je kod njih bio stvar potena, sveta i blaena; itave su svete ume od hrastova bile, a ove su bogovom prikazane i posvedene. Njeki su i svog boga velikog Petuna (Perkuna, Peruna), boga silovitog groma, u hrastu drali... Zapitam to ona ara pokazuje ? i kau mi: To je djelo glasovitog Omer-pae." Uzbunim se na samu mu uspomenu; prokleti poturica, prokleta mu uspomena bila, jer je gori od svakog Turina.

Mihajlo Latas, Hrvat, to je taj poturica, to zlikovac, koji je vie zla Bosni uinio nego moebit istiMehm ed slavodobitnik. Ovaj ako je Bosnu osvojio i upravu pokvario, no su opet vladari bili bosanski boljari, oni su bili pae i kadije, oni kapetani i dizdari, al je ovaj poturica sve itelje upropastio, pa jim i istu starinsku upravu iz ruku iztrgnuo i Osraanlijama predao; on je pravi Bosne osvojitelj i unititelj, njegova ga vjera saprela.

Nedu mu njegovu opaku povjest pisati, jer ima jur dosta opisana... Idud u Travnik, ovdje mu je tobona nejaka kder umrla, pa da alost ukae, taj joj je spomenik upisao (zar jer kukavac nije mogao platiti kamenit?) a nju u Travniku po tursku zarovio. Mislim, da je i ovo uinio preko volje, i samo za Turcima se ulizati; ta zar mari za diete onaj, kojemu je svako ensko ena i pristojno za rodit mu diete, ba kao turskom psu svaka kuja?

Zadjemo u lugove zelene: to su sitne johe na obadvje strane, guste kao sitne konopljice. Bonjaci svaku malu gustu umu zovu lugom zelenim, a po lugovim i kraj lugova junaki se dieli mejdan. I ovdje se vidjae koja grobnica, a u njoj leahu pogubljeni od kletih nasilnika. Moj je drug bio vjetiji tomu putu od meue, zato on potee plosku (bukliju), punu crvenike vina i saplak (tas) iz torbice veled: Deder drue, da se malo ugrijemo a i ohrabrimo, jer su ovo klanci jadikovci."

Ugrijana mata i sama posluje, al uz vino mnogo ivlje: ja dok saplak (pehar) ugledam, sjetim se nae svete starine; saplaka svetinju kao i starinu, pokazae pred velikim Aleksandrom slavni slavjanski poslanici:

Mi imamo," rekoe mu, pluge i volove, britke sablje i kopja ubojna, pa i saplak (pehar, au) nau; na volovi togodj izradimo, to kao gostoljubivi dragovoljno s naim prijateljim dielimo; sa sabljama i bojnim sulicama kletog naeg neprijatelja gonimo i tlaimo, a u svetoj saplak-ai rujno vince naim bozim prikazujemo..!" Tu svetinju i dan danas Bonjaci uvaju, pa se vole napit iz saplaka drvenoga ili srebrenoga, nego iz ikakve ae staklenjae. U Bosni jih ima od svake vrsti.

Mi se malo okriepimo pa i slugi jedan saplak dademo; jadnik, no ga nigda pio nije, nego studenu vodicu, koja je najbolje i najplemenitije pide" kako on veli. Njega to ugrija i razveseli, pa zaboravivi na jadno robstvo i na pogibelj, u kojoj je, izdignu pjevat tanko glasovito, to mu grlo daje; pjesmica bijae smiena i aljiva, a ubrana u miruhnosnom bosanskom cvietnjaku; ona kae, kako se je zahvalio Crniid alija, da de obljubiti sekti Atlagida uzprkos njezine devet brade rodjene, koji su ju uvali; kad su uli Atlagidi, molili su dragu seku da sama neidje u goru na vodu, al jih ona nehtje posluati; otila je i Crniid ju je uhvatio. Ona ga zamoli da se gol svue, i da mu ruke sapne oko jele, pa onda nek ini to hode; on se je prevario i to pripustio, a ona mu pokupi odielo i kudi donese, pa porui njegovoj druini, da ode u goru na vodu i odriee psinu svezanu za jelu zelenu..."

Ovako veselo idjudi stignemo jednog turskoga atliju (konjanika) vojnika, koji, kad nas ugleda, po obiaju turskomu namrgodi se i zaakami: ta? bi rekao, da de sad gromovi posut mu iz oiju. Jaed na njeto konjuine, obuen u crno od klanje haljine pa i njeto sabletine pripasao i to ti je turski po izbor konjanik. Pred njim komordija gonjae tovar haljina za nizame; to su englezske klanje i ponjave, s kojim asti Turina, a spodobnije su za med ili kruke ciediti nego za ljude u njih oblaiti.

eledi to razumjeti, turski pozdravim, a on preko srdca rukom odmahne; upitam ga, je li se umorio, a on tako probrblja da ni sam sebe nije razumio. Ako si se umorio, ja reknem, daj se malo pokriepi.. i ja sam putnik pa mi je drago kad me tko pokriepi,.. de se malo napij.." On me pogleda, posmjehnu se i daj, vala de le ree mi, samo nemoj da vidi kiridija !u Drug mu au vina natoi, a on to negledajud to mu zakon strogo zabranjuje, neg otisnu kao na vrio sa.

Turcima je svako pide zabranjeno, a osobito vino. Turin" pripovjedae skoro jedan hoda, da se polije rakijom, nemoe klanjati; no da ga tko vinom polije, pa da nejma s im izaprati, nego rakijom, s njom bi morao to uiniti; toliko mu je vino protivno !"

Sad se on poe sa mnom razgovarati: Ja sam, bratko," tako ree, iz Arnautluka i ima pet godina da cara sluim; imam stara otca, staru majku i pet brade, al sad je car etvoricu mi brade u vojsku uzeo, a samo jednog kod kude ostavi o. U nas je tako sve na vojsku dignuto, a sad de i u vas, jer car hode jednakost; idje u Bosnu jo vojske iz Monastira i nosi jo ovakih haljina, kakvih i ja, pa de se u ove Bonjaci oblaiti. Na je car dobar svima, a osobito nama vojnicim, pa mislimo, da de nam biti i bolje na skoro, samo nam sporo hajlvk (najam) plada! evo ima est mjeseci da nam nita dao nije, al de dati, jer je on dobar. Bog de ubit svakog, koji na njeg vie; jesi li uo bratko, to se je skoro Racu (Srbima) zgodilo ? On zamoli cara da mu pokloni Biograd, i car kao dobar, pokloui mu; a on k .. va istu veer uturi u grad 40.000 vojuika misledi, da de na cara udariti; kad sutra, al mu sve pokrepalo; jest vjere mi! bolan neda bog na cara; sad jim je grad prazan, pa nitko nesmi unidi, jer se boji da de mu se tako zgoditi..."

Ja sam sve morao odobravati, samo da ujem tursko stanje i fanatizam.

Blizu Busovae na pol sahata susretne nas jedan turski astnik, koji je iz Sarajeva u Travnik iao. Meni apnu vojnik, koji je sa mnom govorio, da vie negovorim, jer de, veli, misliti, da ja to izdajem. Ja to uvi, obodem konja napried, jer nikako nisam imao volje njim u Busovau ni unidi.

Obiaju Bonjaci blizu varoa zapjevati, zato i moj sluga sav nam se iznova razpjeva; on nam kaza, kako je nesretna nastala nam ova godina a jo nesretniji u njoj danak srieda, jer je on tad izgubio svog dragana liepa ..." i tako veseli u Busovau dodjosmo, o kojoj demo drugi put.

7. Nedu plavke neelio majke I Busovake jer je bliedolika, Busovaa kouj'ma pod nogama..." (Nar. pjesma.) Liepa je naa Busovaa, ma se ba od nje i porugljive pjesmice pjevale. Ime je mjestu kao to sam jur napomenuo (vidi opis Travnika) po pukom predavanju nadjenuto kao spomen vieni silnomu junaku, zmaju estokomu, Vuku Jajaninu; konjid mu je tude obosio, kad je bjeao iz eher Sarajeva, od silnoga Gjerzelez Alije. Zato prije Bosovaa, a sad Busovaa. uo sam pako gdje opet njeki kau, da je Vozovaa" kao da su se iz tog mjesta vozovi njekud prenaali; a opet njeki vele, Buzovaa" kao da se tude dobra buza" pravi; vjeruj to hode.

Lei mjesto u divnoj ravnici, al je pusto i nenapueno; spada u najzadnji red bosanskih varoa, jer nebroji ni 150 kuda. Ove se diele na turske, krdanske, hridanske i ciganBke. Turskih ima 60 do 70, krdanskih 50 do 60 a ostale su hridanske i ciganske. Turci imaju mejtef (uionu).

Ima 5 do 6 dudanida, u kojim se ele i stvari najpotrebitije vie puta; koju gostionu (12) i dvie tri kavane za itelje. Kava je busovaka na glasu u cieloj Bosni, jer ju svi smatraju kao prave spirine; zato kad hode iju kavu da pogrde, vele: ba je prava busovaa!"

Kroz Busovau idjudi samo moe vidjet kude na tursku zapudene, premda je Bad malo iteljstvo napredovat zapoelo; pa mislim, da de na skoro i velo mjesto biti, jer je put glavni ovda u Sarajevo, kojim idje sva krajina i sva posavina ; to bi moglo brzo biti, samo da se hode koji bogat trgovac nastaniti.

Lei mjesto na maloj rieici Busovai, koja kroz varo tee; tu te ene neprestano kao patke perkaju, a i Turci svoj avdesf (pranje) uzimaju. Izpod varoa tee druga rieka Kozica", koja je mnogo veda od Busovae, zato i sad na njoj rade i gvodje tale 4 do 5 majdana. Vele, da je gvodje sasvim plemenito, jer se da motati i uvijati na volju. Ruda pako u sebi ima njekakvu udnovatu kriepost, jer, vele, neda se rastaviti bez ivoga krea. Malo jae od sahata tee Lava voda izpod Busovae, a osim ovih ima i jo dosta vrela i bistrih izvora studene vodice.

Busovaa odstoji od Travnika dobra etiri sah., od Fojnice pet idjud na upljiku, a od Sarajeva 13 do 14, premda oni broje samo 12.

Spada na kadiluk fojniki; prije za svaku parnicu morao je jadni narod onamo idi, no sad ima i svog mudira i kadiju sa malim medlizom, (koji manje parnice razsudjuju.

Po crkvenom razredu hridani spadaju na Travnik, a katolici na samostan fojniki. Ovi sad imaju tu svog fratra (upnika), koji jim je dat prije njekoliko godina. Prije su iz Fojnice dolazili kadkad misnici i kradimice puku sluili, jer su tude na glasu balijc. Misnik nigda nije smio pravim putem prodi, nego kozjakim izpod trga (arije), zato se i sad taj puteljak zove fratarski put".

Veliko je i iroko polje Busovako, koje se moe smatrati kao produenje polja Travanjskoga; ono bi moglo biti i rodno i plodno, ali rano moja! s mal ni malo nije obradjeno. Mislim, da bilja neima, koje ovdje rasti nebi moglo, osobito kad se promisli, da se svuda vode dovest mogu u vrieme sue; no i na onih mjestih, gdje se ta ravna ravnica obradjuje, malo je to nadi osim kukuruza, heljde, proje, tikava, graha i kompira.

Iznad varoi velike su i stede planine, koje varo obgrljuju kao mjesec mladi, nu mnogo visokih tud planina neima.

Mislim, da je varo skoranja turska naselbina, jer se ovdje nikakvi starinski spomenici nenalaze; osobito krdanluk nije se smio tude naseljivat porad turskoga progonstva, jer osim to su tudjenji Turci po izbor zlikovci, budud da je tuda glavni put bosanski, svi turski inovnici krdane bi progonili, bezplatno stvari otimali, konake inili, konje za prenos grabili i sa svakim jih nasiljem muili; no odkako je malo to nasilje prestalo, naselbina je zapoela i mislim, da de brzo napredovat a tada de biti na glasu Busovaa.

Puanstvo je ovdje i bliedo i uto, kao tikve (bundave); pa je medju njim i runa bolest", koju oni drugije zovu frenjak" (scorbutum). Tomu je uzrok, to se mnogo hrane vodem (koje je ovdje obilato), orasim, grahom, tikvami, kompirom itd.

Nonja jim je malo drugija nego po sriedi Bosne; osobito momad krdanska pusti kratku kouljicu niz gade, obue crljeni fermen i crljene tozluke (bive), to je osobito odielo tursko. enske su uprav ni varoke ni seljanke.

Kako odielo, tako i narieje sad se poima razluivati; Dobretidanca de poznati po bieloj dugakoj haljini i bielim akirama, Travnjaka po crnoj haljini i crnim akirama ili alvarama, a Busovljane po pudenoj kouljici. Tako i u narieju, svi su prijanji pravi ikavci, a ved busovljana poimaju iekavtinu.

Okolica Busovaka vrlo je znamenita, zato du osobitija mjesta spomenuti.

1. Carica, lei medj jugo-zapadom, a odstoji od Busovae varoa etvrt sah. Kako se iz imena vidi, od cara je ime zadobila. Siloviti Hrnjo-paa kad je jednod u Busovai sjaio i dobre volje (pijan) bio, onda je puanstvu pripovjedao o tom mjestu krasnom ono, to je zapisano u njihovoj povjestnici.

Tu je, on ree, prije bio varo veliki sa najglavnijom crkvom Blaa svetitelja, a vi mjesta toga bio je grad tvrdi, koji se je zvao Medved-grad". Kad je car Bosnu osvojio i na Milodraevo polje" doao, uo je da se taj grad i varo nikako nede da predaju, zato se je on s vojskom povratio i ador na sadanjoj Carici razapeo uz varo, ter je zapovjedio, da se odmah sav varo zapali i srui, to je i uinjeno, a poslje isto je uinio i s Medved-gradom. Tko godj nije mogao utedi, taj je il od vatre, il od sablje morao poginuti..." Ovako on je kazivao, a istina mora biti, jer to svjedoe i poderine i puko predavanje.

Sad je Carica priprostito selo krdansko od jedno 20 obiteljih; prije njekoliko godina tu su nainili njeto crkvice drvene, koja se sad jur svaljuje. Na istom su mjestu fratri sebi dosta zemlje izkupili.

2. Kupres, prama zapadu, udaljen varoa pol sahata. Poderine se vide velikog varoa a i puko predavanje to svjedoi. Isti car i u isto vrieme i ovaj je varo zapalio i poruio. Sad je selo krdansko od jedno 15 kuda.

3. Ravan, medju dva mjesta prije spomenuta, ter vele, da je i ovdje varo bio, pa da se je i njim kao i gornjim alostna nesreda pripetila; sad je samo selo krdansko od jedno 30 obitelji.

4. Selo Sokolovidi, batina gospode toga prezimena.

5. Puti, pram iztoku sunca, udaljeno mjesto od varoi jedan i etvrt sah. Tu sam gledao ogromne maete i veliko groblje, no nikakva pisma ili znaka vidjet mogao nisam. Groblje ogromno i veliki stedci svjedoe, da je i tu veliko puanstvo biti moralo, pa zbilja to i puk pripovieda.

Osim ovih ima i jo mjestah, koji oito sa samim imenom svoju povjestoicu nagoveckuju i natucaju, kao n. pr. Kula, Skradno, Oinidi itd., no rad kratkode vremena to nisam mogao saznati. Pa jo da je u ovoj okolici bilo gradova, tvrdjava, crkava itd., to je bez ikakve sumnje, jer zemlja tako plodna i pod tako blagim podnebjem nije pusto bila kao to je sada, budud prijanji slavni Bonjaci da su znali bolje milu majku crnu zemljicu procienjivat neg sadanji.

Jo sviet pripovieda, da je preko 30.000 dua iz ove okolice za vremena kralja Matijaa preko Save prebjeglo; s toga valjda i jest sada pustona Bosna. No kad promislim tursko krvopijstvo, nasilje i progonjstvo, to se je udit da je i jedan Bonjak u Bosni ostao. Al eu oni pravi ljubitelji mile otabine.

Ovdje sam potanje izvjede imao o Tahir-pai, bosanskom veziru, o kom sam prije prozborio (vidi opis viteza) i njeto popraviti moram.

On je rodom Arnaut, al iz kog mjesta ? razabrati nisam mogao. Jo mladid, dao se je na lopovstvo po moru (piratstvo) ter je sve nejae plienio i tako se obogatio, da je velikim trgovcem postao. Iao je ede putah u Mletke, gdje mu omili krdanluk i zapome nauk uiti da se obrati; tu je i talijanski podpuno nauio. No jer je tada car turski vodio boj proti Mehmed-Aliji misirskom, zovne Tahira i uini ga vrhovnim zapovjednikom pomorske vojske. Dva je puta iao prot istomu i na uzdarje dobio je paaluk. On se je nastanio u Carigradu i najprvi trgovac bio. Vlada ga se je bojala i ponudi mu vezirluk na Bosni, samo da ga udalji; on je to primio i vladi dao 9,000.000. groa.

U Bosnu kad je doao, svak je pred njim drhtao; vie se je sluajevah dogodilo, da on samo kad bi dreknuo a krvavim oima povukao, da bi se prvoj bosanskoj gospodi zanesviestilo i po zemlji da je pala! to bi rekao, to je moralo biti.

Bio je stasa visoka, glasa krupna, oijuh krvavih i obrva dugakih. On je jednom ovjeku po trbuhu 300 tapa udario; s ovim svojim nasiljem i raji je tredinu nametnuo, pod kojom i danas jei, ter mu ime proklinje.

Ovo je, m. p., to ti o Bueovai javljam, a sad mi budi zdrav i veseo!

8.

Vuk dlakn mienja Ali dud nigda!" (Nar. poslovica.)

ta bi trebovalo za Turina ukrotiti i naobraziti, da bar koliko toliko bude ovjek? dvie stvari: knjiga i soha! knjigu mu utrpaj u ruku a sohom udri uz duu, ter izgoni divljatvo a ugoni ljudstvo; brez te dvie stvari sve je bezkoristno i mujo ostaje uviek mujo!" Blaena soha njega bi dotjerala, da on igra kao medjasti medo, a knjiga bi ga nauila, da neini drugom to njemu nije drago da mu se od drugog ini, i suprotivno", kad je ved isti razlog zabacio.

Vele njeki turkofili, da lau svi bosanski krdani, to tue na Turke i vladu, jer je vlada biele knjige (sidane) fermane, jur u ruke Turcim utrpala, a ove ukidaju svako nasilje i uvode ravnopravnost i slobodu".

To je elna istina, al to nije dosta! kam soha? bez nje nije posla! ovu vlada ne samo da nije dala, nego jo knjigodrcim na uesih apde, da nesluaju to jim sitna slova kau, nego da ine k to su i prije", a ovo njih vie razjaruje, pa eto tri put gore od gorega!" nasilje i progonstvo bez svrhe i kraja! uj samo njeto:

Prenodiv u Busovai, kad je sunce malo obasjalo, ja konja pojaim, V podjem za moj put prosliediti. Na kraj trga (arije) a na sried puta (kaldrme) stajae jedno baline (diete tursko); mislim, da u visini nije bilo visoko moja tri pedlja; ono je bilo pljesnjivo, neisto, balavo i kaljavo tako, da se ovjeku grustilo pogledat u njega. Dralo je tapid u ruki.

Ja sam gledao, hode li se ono uklonuti konju s puta, no je bilo bezkoristno, ono je stajalo kao ukoeno. Ja svratim konja krajem da ga nepogazim, a kad sam bio kraj njega, a ono melun! puc! moga konja sa tapom. Konj skoi, no ga opet zastavim lahko, jer ba nije toliko plaljiv bio.

Ja viknem: Ostav to, ta to ini? ono de: Drago mije! hodu sad i tebe!" U meni krv uzavri ter viknuh: ta i mene? zna li, ako te uzmem za to vratida i otresem stobom o kamenje, da de ti odmah zlopnjak puknuti?" Na to de ono: Nesmil ja sam Turin!" Ja ovo uVi i prebojavajud se da koji Turin nenanidje, ter bi zbilja moglo biti zlo, odstupim.

Kolika je ovo opakost, kolika zloda, koliko bezobrazstvo! balavo baline u ariji napasti prosto na prava zdrava ovjeka, tudi ga i mlatiti, a ovaj njemu nesmi nita; i to zato ono tako ini ? zato li mu se pravedni nesmi odaprti ? za to, Jer je on Turin!"

Idjem napried jedno pol sah. kroz dosta velu umu, t j. s desne mi bijae steda planina a s lieve koji mali lug. Sluga pjeice idjae preda mnom. Dok se uz put pomoli jedna povisoka balija, rukave zavrnula, bez oruja, samo dobar tap nosae; naglo je stupao prama nama.

Ja sam uvidjao da on njeto trai, al je isto podpazio i moj sluga, zato skretjae na drugu stranu puta, a to isto i Turin injae. Ovo je turski obiaj kad putem idje, da se 8 vlahom susretne, ter da ga mogne izmlatiti, to mn se toboe nije s puta uklonio; to i ovaj traae.

Sluga kad vidi da nemoe zlu izbjegnuti, podje pravcem, ter kad su bili na jedno 78 koraaja, Turin se zaleti, ter htijae sa svom snagom slugu udariti; no i ovaj se vjetak prigodio, ter njekako lakat naperio i puc! baliju pod srdce. Balija od naglosti odskoi na kraj puta, uhvati se rukom za lievu sisu i zivae kao riba kad se iz vode izvadi; on je bio od muke i bola jur zaniemio; a kako i ne? ta ondje de mu smoljanica trebovati dok je iv.

Mi prodjemo. podaleko, dok ujemo psovati postove i krstove (to je u Bosni mnogo!) ter vikati: gdje ga bar ovim dapom neizmlati!" Moj je sluga bio opak, on kad to u stade mu se porugljivo podrugivati: Ama to ga bar neoinu?.. deder se povrati., em to nikako u din stati nemoe!.. al ja znam zato nisi, jer si se kasno rodio!., pa proj se balijo i psovanja, nego hajde kud si poao!., vidi, ovo je uma, pa se moe namjeriti na runjav nos..!"

Prije sam se ja bio napeo od jeda kao buha, no mi je sad malo odleglo, ter reknem Turinu: Bolje je mnogo to ga nisi oinuo, jer ti se je mogao tap prebiti, a vidi da se je vlae uasadilo, zato bjei! a drugi put ako se tko nede tebi da ukloni, ukloni se ti njemu, jer de i drugije nadi!"

Ovo je sloboda, ovo je prostost, koju Bonjaci uivaju; pa nek nitko nemisli, da se ovo samo u skrovitim mjestim ini, ta po arijah je sedamdeset puta gore.

Premda moram istinu redi, da ba neine sve ono Turci raji, to su prije inili; a da i ti to pozna m. p.! stavit du ti koji taj sluaj alostili:

ovjek sredovjean, al oevidni svjedok ovo mi je pripoviedao, da se je po bosanskih arija do skoro dogadjalo: Seljaci bi razliite stvari na pazar dogonili, i kad bi poslac svrili, natrag bi se svojim kudam povradali voded svoje kljuse u ruki, jer uzjait ga u ariji, to je isto bilo pozvati sve Turke da ga mlate i prebijaju.

Kad bi oni tako konje vodili, kakav Turin polako bi snimio povodac skonja i sebi ga na vrat metnuo, a tad bi zapoeo zatezati; nevini seljak misledi da konj zatee, viknuo bi naravno: de to zatee !" a kad kad bi mu to i opsovao. Na taj glas Turin bi se prokrivio kao bjesan: Pomagajte Turci brado! ja se s vlahom alim, a on ujte ta mi govori i psuje!" Na tu dreku Turci bi se zgrnuli i kao bjesni lavi na jadnika napali i svega izprebijali, a zatim u hapst (zatvor) Btavili, odkle se nebi pustio dok nebi opet sudcima dobro platio.

Njeki pako krdani naueni o tom, dok bi uli da zatee povodac, nebie smjeli nita govoriti, nego bie mirno vukli i tegljili, misledi se tako od napasti osloboditi; no i ovdje se ti zlikovci domislie, kad bi vidjeli da vlah nita negovori a da de brzo izad iz arije, onda bi zavikali: pomagajte Turci brado! evo me krst svezao za vrat i vue da me tamo premlati.!" Krdanin je tude morao izprebijan biti, pa i Turcima platiti bar da ga netue kod suda, al ovi bie i novce uzeli i opet za sebe opravdat na sudu ga tuili, ter je jadnik morao i tako stradati, bijen biti i pladati, a vie puta i konje pogubiti. ta mora ovjek redi, kad ovaku zlodu promisli? ta to su gori od vragova!

Nedu napominjat, kako i dan danas po arijama Turci krdane siluju na slubu, mlate, osobito uz post (ramazan), ciene itd., jer bi tad morao itavu knjigu izpisati; ovo sam pako samo nagovecnuo da se vidi, kakvu slobodu krdani u Bosni uivaju i da pokaem da je mujo uviek mujo!"

Dodjem do prvoga hana (gostione); na desno je nalena rieica, a na njoj je turski ardak. Turci po Bosni obiajno take ardake prave ili na vodi, ili blizu vode, ter kad se peru i klanjaju, u njih se svradaju, pue, kavu piju i svoje zdogovore ine.

Preko toga potoka put prieki idje u Fojnicu na upljiku. Jedno pol sah. od onog ardaka otim putem Fojnikim dodje se na jednu liepu ravnicu, na kojoj se vidi mnogo crvene opeke. Ljudi su mi kazivali, da u svoj onoj okolici to se isto vidi po porastloj umi, i da je tu varo bio, kog su Turci razorili.

Ja okrenem pravim putem kroz lugove zelene; kraj puta se vidjae po gdje koja grobnica, koja putnika opominje da neprestano na oprezu bude, ako nemisli i on od lopova taku mranu kudu zadobiti.

Dodjemo u Elokote; to su velike i strane baretine, koje neprestano vriju i klokodu, zato su tako i ime dobile.

Jur sam prije spomenuo (vidi opis Travnika), kako sviet pripovieda, da su Klokoti postali od vremena, kad je nevjernicu seku Gjerzelez Alije, koju je vodio zmaj Jajanin, crna zemlja prodrla.

Te baretine moraju biti na velikoj rudi, jer je voda svuda crvenkasta i kao krvava. Pa je i ta voda turskoj hvali dobro dola. Vradajud se iz Sarajeva, kad sam ovdje bio, vidjao sam gdje moj Smajo koija sve njeto u tu vodu krvavu gledae i kao je napinjae se; ja ga upitam: ta ti gleda Smajo?" Gledam onu krv," on odvrati. Pa zbilja," rekoh, kakva je ono krv?" On de: Zar ti nezna? ono je krv vlaka; jednod se vlasi zaratili i na Sarajevo udarili, pa se opet natrag povratili, al se je za njima natisnuo Gjerzelez Alija, pa jih je ovdje stigao i toliko mnotvo izsjekao, da jim od onog vremena pa sve do sad zemlja krv pije, i eto ju jo nemoe da popije!" Ja se nasmijem toj ludoriji a on prihvati :

Vidi ga, smije se, nevjeruje! a da sam mu kazao da je ono krv turska, koju su vlasi prolili, odmah bi vjerovao! to de redi vlah...1"

Na desnu stranu puta, kad se uz malu uzbrdicu podje, dva su liepa i jaka kiseljaka, ali sasvim zapudena. Sjaim i napijem se te vodice blagoslovljene, koja mi je mnogo godila uz ljetnu vrudinu; no dok se ovdje bavim, ue se u blinjoj planini dvie puke jedna za drugom kao dva mala groma, a stade vika i pomaganja.

Sluga viknu: Eno njekog ubie lupei, poletimo u pomod!" meni je tako od straha kosa rastla, da mi se je inilo da je mimo kapu prola; no za slugom podjem, samo da se straljivijim od njeg nepokaem. Mi to mjesto prodjosmo, a nit koga usmo, nit vidjasmo; valjda je u umu pobjeglo.

Sve tom pustinjom putujudi izadjemo na vrh planine; tu nadjemo dvoja kola, a u njima banjaluki trgovci; oni jedni piju eenu rakiju a drugi oruje pregledaju; i oni su uli pukaranje, ter su o lopovih pomislili i sada se pripravljaju na odpor, ako bude do potrebe.

Sad se pokaza plemenito poljice i ja malo odahnu, jer sam bio prostiji nego sve pustinjom putujudi iz Busovae dovle. Sad se kraj puta ukau njekakve velike gromile i nasipi, koje su udaljene medju sobom po jedno 30 do 40 koraajah. Nisam mogao znati ta to znai, al stupivi malo napried poznam.

Ovdje dodjem u selo Bilalevac, koje odstoji od Busovae tri dobra sah. Tu je dobar kiseljak, al ga nitko nepohadja, jer je zapuden. Tu su dvie turske gostionice (hana), a pred jednim sjedjae starac Dedo. Meni je velika muka u han se turski svratiti ili u kavanu, jer nigda ovjek poteno izadi nemoe, a dosta jih i glavom zaplati; no pohlepnost za znati to znae one gromile, usilova me i svratih se k Dedi.

Upitam Dede: Da ono nije bio kakav varo pa razoren ?" On ree: Nije," zatim prosliedi ono se zovu" Gjerzelez Alije skokovi"; u stara doba Djekakav vlah iz Jajca bio mu je ukrao sestru, a on se za njim natjesnuo, pa kad je ovda proao, toliko mu je konj pod njim skakao, a sviet nasuo je one gromile, da mu spomenik uini za uvieke."

Da konj moe onoliko skakati i luda vidi da nije mogude; Do tko de redi Turinu da lae? dobro ree potene due jedan Dalmatinac: Kako nitko nesmi redi Turcima da lau, kcd take prostosti malo lau."

Sad ja krenem na lievo, ter preavi jedno poljice a za njim planinu uzbrditu, na vrh koje je selo tursko, dodjem na Brestovsko, od kojeg du potlje.

Sve dakle od Busovade pa do Bilalevca sama je pustinja, niti blizu puta kudu vidjet moe. Zemlja eli radina, a lei bezplodna. S malim strokom ona bi se sva mogla izkriti i obraditi, ter tako veliko bogatstvo Bosni nanieti, no se za to nitko i nebrine.

I ovo je, m. p.! to ti sad javljam, a sad mi s bogom!

9.

Ej! Turine za nevolju kume ! A ti vlae za nevolju brate!" (Nar. poslovica.) Brestovsko, kad mu se ime motri, rekao bi da je tako prozvano od brestovah, no ja u tom mjestu vidjao nisam osim golet i pusto veliku. Sad je selo katoliko od jedno 50 obiteljib, premda u okolici ima dosta hridana, a jo vie Turaka. Odstoji od Busovade tri i pol sah. a od Fojnice tri sah.

Ono je do skora glasovitim postalo. Budud obiaj jo od pamtivieka, pa i od Rima potvrdjen, da se za biskupa bosaskog izabire jedan franjevac iz Bosne, zato taki franjevci obiajno stanovali su sa svojom bradom u kom od samostana, ba gdje bie oni odabrali.

Ovo njihovo prebivanje u samostanih veliku je tetu istim nanosilo, jer kao biskupu svak je dolazio, a osobito Turci velikai i kojekakvi inovnici, koje sve reda je bilo svojski doekati, za uzuvat potenje biskupovo.

Otac Marijan unjid, tadanji biskup, eledi samostane od take nesrede obezbiediti, za skupe novce kupi od Turina zemljite i naini kudu za prebivanje, u kojoj je do svoje smrti stanovao on, a za njim biskup Sebastijan Frankovid iz Dubrovnika, ter poslje ovog i sadanji otac Pako Vujiid, biskup, stanuje.

Tu kudu Bonjaci per excellence nazivaju biskupova residencia", pa kad ime slua, mislio bi da je zbilja njeto. Taj glas i mene tamo primami, misledi, da du modi togodj vidjeti, pa zbilja i vidjao sam emu se ni nadao nisam; to je njeto kudarka tiesna, malena, neuredjena... ta du da govorim ? Haulika zagrebakog tala u Maksimiru valja ovakih residencia trideset i petnajst; jadni li su ti i ti biskupi bosanski! a kad su oni u takom stanju, te u kakvom je ostalo svedenstvo i narod ?!...

U istom mjestu ima jedna mala crkvica, koju je reeni unjid nainio od drveda, no de se i ona na skoro svaliti.

Vremena imao nisam da tono izpitam za kakve starine po ovom pustonom mjestu, te samo sam ovo uo, da je jedna starinska crkva bila na ovom istom mjestu (Brestovskom) a druga pol sah. dalje od kude (residencie); ove su se do skoro i poderine vidjale. Sliedi dakle, da je i puanstva bilo. Jo sam uo, da su prije bili svi plemidi u selu, koje se zove Ercezi", al sad ni jednog neima.

Dok sam ruao, poao sam u Fojnicu, budud da se tu nisam mogao dulje zadrati, jer biskupa nije bilo. Poslje jedan i pol sah. odornoga puta po brdih i dolinah nanidjem kraj polja poiroka, koje se imenuje Milodraevo". Ono je znamenito u bosanskoj povjestnici i puno tune uspomene.

Potlaitelj i posvojitelj Bosne jadne, po iste uzedu tude se je njekako doturao, silovitu vojsku oko sebe stavio i oekivao sretni glas, da se je predalo i ono jo njekoliko tvrdjava, to se jo borjae za milu otabinu i svetu slobodu.

Zaneen od svoje slavohlepno sti, on vesele dane provodjae, igre zamedae i svakog na radost nagonjae, da tako sve usiluje, ter da poznaju njegovu veliku silu i mudrost, po kojim je tako lahko i brzo Bosnu si podvrgao. No u svem tomu veselju jedna mu tuga neprestano jadno srdce ciepae, a ta je, jer odmah uvidi, da ga je narod skroz kakav je poznao, zato ne samo da ga ljubi, nego iz srdca mrzi, psuje i prokljinje. Zato da neprestano narod u inozemstvo bjei na gomile, voledi milu otabinu pustom ostaviti, nego nesnosljjvi jaram njegov na vrat staviti i pod tako strahovito robstvo podledi.

Ta ga misao alostna injae vie putah kao bjesna pokazat se, zato vie nasrtaje, stroije zapovjedi, grdnija nasilja i strahovitija progonstva naredjivae, premda ga je itko smio zamoliti, da tako nepostupa.

Na jednod on ugleda pod svojim adorom jedan kip, istina blied i mrav, no ela visoka, pogleda munjevita, srdca hrabrena i sa glasom stalnim i grmedim, sva mu njegova nasilja i progonstva u brk i u brado izgovori, a za tim ga uvjeri, da ako bude tako postupao, do mala ni jednog itelja da imati u Bosni nede. Taj je junak slobodni bio Fr. Angjeo Zvizdovid Malobradanin.

Car se strese na tako slobodne riei, a njegove Lale gledahu kad de on trgnuti sablju krivajliju i od jednod platit mu toliku smionost; no car uvidi vanost riedih njegovih, zato se zamisli to sad da ini ?

pade mu na pamet starinska turska petljanija i prevara: , sa zakletvom prostost dati i svedenstvu i narodu dok se umire, a poslje je lahko preokrenuti!"

Zove pisca (datiba) i zapovjedi da. se athnama (ugovor) pie, po kom ne samo se prostim proglasuje svedenstvo i narod, nego i oni isti, koji su u inozemstvo pobjegli, ako bi se na poziv fratara u otabinu povratili, da slobodni budu bez ikakve kazne bjcgunske ili veleizdajske.

Ta athnama budud da je malo poznata, zato du ju ovdje staviti, od riei do riei, kako se nalazi u talijanskomu prepisu:

Ja, koji sam sultan' Mehmed-Han, dajem na znanje svima u obde i svakom napose, kako se je oitovala moja velika milost pram fratrima, koji donose ovu zapovjed, i zapovjedio sam, da jih nitko neima muiti, ni smesti, nit mjeat se u njihove crkve, nego nek budu prosti u mom carstvu. Pa i oni, koji bi otili i pobjegli, nek budu prosti i sigurni i povrativi se natrag, nek mogu bez straha biti u mom carstvu i prebivati u njihovih crkvah. Pa nit ja, nit itko od naroda u mom carstvu da jih nemoe muiti, uznemirivati i oalodivati, njihove kipove, njihova dobra i njihove crkve.

I ako bie doveli s dvora kog ovjeka u carstvo, nek jim je prosto, budud da sam jih za to pomilovao s carskom zapovjedju.

I svetanu zakletvu inim i kunem se velikim bogom, tvorcem neba i zemlje sa etiri knjige; snaim velikim prorokom; sa sto i dvadeset hiljada proroka i s mojom sabljom, koju ja paem, da nitko nede initi prot ovomu, to se je upisalo, dok ovi budu posluni na moju zapovjed i na moju slubu.

Pisano na 28 N. god. 868. Isusove 1463." Predavi Zvizdovidu ovo pomilovanje, ogrne ga platom svetanim, po kom su zviezdice ponizane, da tako odgovore njegovu prezimenu. No je odmah Zvizdovid uvidjao, da on nije dao narodu i bjeguncima obdu amnestiju kako je bio obedao, i zato ne samo da nije pozivao na povratak bjegunce, nego je jo podgovarao neprestano, da po svaki nain prostost i oslobodjenje otabine trae.

Vrelo i izvor svih povlastica, koje franjevci u Bosni uivaju, ta je athnama, no kod Turaka ta je stalno, ta li istinito? bosanski poturice na to nita nisu gledali, dapae kad bi umro koji car a novi mu nastupio, opet bi valjalo od toga fermana iskati, za sauvat se bar od danjka; pa i kod tih novih fermana opet trebalo uzimat njekakve oprave od vezira, i na hiljadu ruku troiti, to jih je vie stajalo desetero struko, nego da budu desetine davali. Ovdale je izala ona smjena ali puna istine pjesmica, koja tu tobonju prostost i slobodu ovako izsmjehava:

Pivo pije fratar i kadija, Fratar pije, a kadijs plada, Teko fratru dok kadija plati!" Prejezdivi i to polje iroko, unidjem u jednu gustu nizbrditu planinu; na sred nje teku toci bistre vodice studene; i te je njetko nainio, da se edjan i umoran putnik razbjadi a dobrotvorca duice spomene. I mi je se napijemo, al tu za dugo biti nesmjedosmo, jer smo uli jo prije, da se po toj gori vidjaju lopovi; to se zna, Turci iz oblinjih sela.

Svalimo se njekako u jednu potoinu, a sad uz brdo brdovito stupimo; na vrh brda visokoga, ukaza se jedna zgrada toliko velika, da joj je slinu muno u svoj Bosni nadi. I izdvora dosta se plemenita prikazivae.

To se mjesto zove Oglavak", a zgrada je tekija" (turska crkva, samostan) a u njoj turski svedenici, ehovi-rubani (monahi). To su turski pravi svetitelji, bogougodnici, udodielnici i vierni Muhameda bojega proroka sljedbenici; rieju oni su pravi pravcati Turci, razumije se po vjerozakonu.

Tu u obdini ivu pod svojim nadzornikom, koji jih u taj red sveti prima i posveduje. Posvedenje se to sadri najvie u novaenju. Novaenje je kratko al je strahovito! itav mjesec dana mora novic samcat u zatvoru biti i u 24 sah. ima jednu koricu kruha i jedan napitak vode.

Kad navri mjesec dana, starjeina ga izvede, dade mu mizdrak (kopje sa sjekiricom pri vrhu) u ruku, da kao pravi Turin moe sjedi i bosti nevjernike (krdane); dade mu kapu bielu veliku i haljine prama redii, i taj vam je jur svetac. Vele, da i drugi noviciat imaju, koji vie godina traje.

Nadzornik tako posvedene, odprema sad sposobnije po bielom svietu, da pripovjedaju istu vjeru Muhamedovu, Turke zabludjene obradaju i prot krdanima podgovaraju. Od Turaka su rado svuda primljeni, a krdani jih dre kao to i jesu, za prave lopove i neprijatelje svoje.

Pa da, ti jo jednu kaem m. p.! i enskice turske mogu postati ehovke i prave svetice toga reda svetog; one kod svojih kudah zatvore se itav mjesec dana, ter kad izposte taj teki post (ramazan), onda moraju idi u tu crkvu (tekiju) i predat se starjeini nadzorniku za petnaest dana na volju, koji jih kroz to vrieme nepristojnim nainom govora posveti i kudi odpravi.

Ovdje je stanovao glasoviti eh Oglavski", koji je prije njekoliko godina umro i odletio k svetcu Muhamedu vatru na lulu nositi. On je obdenito od Bonjakah bio priznan za svetca udodjeljnika", jer je pred svakim svoje udo inio bez ikakva varanja.

Nie te tekije" ima malo jezerce, u kom ima na hiljade aba kreketua; kao abe one su kreketale i pjevale bez prestanka, i sa svojom krekom svetca u klanjanju smetale; on bi uzeo dasku udodjeljnu", njom kretao u vrieme klanjanja, abam zapoviedio, i one bi utile. Zar to nije udo?

udo mu se odkri poslje smrti; za tu udodjeljnu daicu on je zapeo od eljeza icu, koju je kroz zid, ter izpod zemlje do u jezerce doveo, a za kraj te ice u jezercu veliku crvenu paavru privezao; on kad bi pred gledaoci hotio udo uiniti, u dasku bi gurkao, a daska u icu, a ica bi po jezercu povlaila tamo i ovamo crvenu paavru. abice, nedune ivinice, videdi to strailo, bjegale bi u svoje loge, a onda naravno prestalo bi kreketanje.

On je na lievo od tekije u jednom liepom turbetu" zakopan, gdje lei jo njekoliko njegovih predastnika; tude Turci u nezgodah na molitvu (dovu) idju, i velike zadubine ostavljaju.

Taj eh bio je toliko glasovit, da su sa svih stranah k njemu ili, dapae i svaki vezir morao je k njemu najprije dodi, skut mu poljubiti i njegovim se molitvam preporuiti, pa onda vladu preuzeti; i ovo je uzrok, to je ta tekija kako u zemljidu, tako u svemu neizreeno bogata.

Sad s Bogom m. p.l dok se opet togodj nepripravi.

10.

Porodi li niegda one Ti mudrace glasovite, Kl nauke i zakone Ostavie plemenite?" (Gund. Osman, gj. 7.) 0 putu s Oglavka pa do Fojnice nisam ti nita napomenuo, jer sam ostavio za opis kog du sad o Fojnici priobditi. Fojnica (il bolje da reknem varo Fojniki) lei na liepoj ravnici, narieci Dragai" pod briegom Matorcem", obkoljena sa svih stranah visokim planinama: Vranrcom, Zecom, titom i Vardom, koje budud da se izvijaju nebu pod oblake, ostavljaju Fojnicu kao duboku dumau i veliku dolinu.

Odkud mjestu tako ime ? pod istinu se nezna. Njeki vele, da se je prije zvala Vojnica", jer su tude stanovale glavne ete vojske bosanske, pa poslje se ono V preokrenuto u F, to nije neobino kod Bonjaka; no da su tu bani il kralj) bosanski kakvu vojsku drali na stanu, neznam da sam ikad itao u kakvoj povjestnici.

Drugi opet vele, da se je zvala Hvojnica", a to od hvoja", to znai mladjanu s lidem okidenu granicu, pa se zbilja u starinskih spisih tako upisano i nalazi; no zato se tako prozvala? valjda to je vodem nakidena. Njeki opet vele, da se je ovdje najbolje za vojnike kovalo oruje, kako demo poslje vidjeti, zato je smatrano mjesto kao ono, u kom je uviek gotovo oruje za vojnike, zato prije Vojniko" a poslje se na sadanje izvrnulo. Vjeruj kako hode.

Fojnica odstoji od Sarajeva deset sah., a tako blizu i od Travnika. U varoi ima preko 300 kuda, koje su njekako na polu razdieljene medju Turci i krdani. Tu hridanina ni za lieka neima, a ovdje se je i ovo praznovjerje uvuklo, da Be t. j. mora svaki hridanin ougati i u kratko propasti, koji se ovdje nastani; ljudi pametniji drugi uzrok znaju, to hridanin obstati nemoe. Turci imaju svoje tri damije, jednu kamenitu i dvie od drveta smladene. Tako imaju 23 mejtefa (nie uione) i 1 medresu (viu uionu). Krdani pako svoju crkvu sa samostanom duha sv., i kraj njega novu uionu. Krdanske su kude izpod samostana.

Fojnica spada na drugi razred bosanskih varoa; ima svoga kajmakama, koji je uprav podinjen veziru, a kadija sarajevskomu kadiji. U medlizu sjedi jedan krdanin, a mora dolazit i ravnatelj samostana franjevakog kao lan poastni, po vioj naredbi. "<

Stanovnici fojniki mal ne svi su kovai i rade u majdanih, kojih na rieki Dragai ima do desetak, premda su sad njeki zapudeni; kad krdanom tu posla nestane, onda idju po bielom svietu i prave putove (kaldrme), u kojem su poslu vrlo vjeti. Tu se je prije pravio 'pod izbor prah pudani (barut), no je to sad krdanima zabranjeno. Isti su pravili najljepe tocove i iane, pa i noe velike, a sablja 9umanovka" svuda se je preporuala poradi svoga otroga ureza, no su sve te stvari sad krdanom zabranjene. Vele, da su njeki inostranci, turski uitelji, na to Turke podgovorili, jer bi si mogla raja kriomice oruje pripraviti i od Turina odbiti.

enskice fojnike zasluuju najviu pohvalu porad svoga milosrdja; prime tudju djecu, koja u somostan dolaze, nju peru, iste, vie put kroje jim, darove alju i na svaki nain ugadjaju, a to sve bezplatno.

Svi su Turci po izbor zlikovci, koji su svake naine iztraivali, kako de upropastit alostne krdane i njihove fratre (svetenike). Ovdje sam uo dosta takih bezdunih nasilja, al jer znadem da sad ima tude sokolida, koji de sve tonije Opisati, samo du koji spomenuti ba iz skorije dobe.

Turski velikai, kad bi uvidjali da nikakva uzroka neimaju za krdane i svetenike progoniti, u nodi na damiji sa ugljenom kri bie nainili, a sutra dan zovnuli bi krdane odlinije i nadzornika

samostanskog, ter bi jih otro sudili a otrije prietili, to su kri nainili i tursku damiju u krdansku crkvu preokrenuti hotjeli; bez ikakve koristi ovi bi se jadnici kleli i preklinjali da o tomu ni mislili nisu, valjalo je pladat ili glavom, ili malom"; da jadnici glave uuvaju, morali su u novcu davati sve, to su ti zlikovci zahtievali. No to da govorim ? sudi m. p.! kakvi su to ljudi iz gole i vrete, koji su tako da reknem juer bili; ovi zlikovci, kad ved nita nebi mogli, naoruali bi se do zuba, rukave zagrnuli, a po no drodak proeerali bi sebi kroz mjeice i tako krvavi eto jih kao bjesni kroz ariju tamo amo, svakog mlatedi i otimajud to bi godj uhvatili. Na take vlada ne samo da nije vikala, nego jih je kao prave junake smatrala.

Samostan franjevaki s malom svojom crkvom vriedan je uspomene, budud da je on gnjezdo sokolovo, iz kog su sokolidi svedjer izlazili, ter prot Turinu vjeru i narod branili i lu prosvjete po mogudnosti po sredotonoj Bosni: i krajini palili i raznosili sve do uzdignuda novih samostana.

Vele, da je to bio samostan monaha patarenskih, gdje je sada taj samostan, t. j. na kraj varoa, na jednom brieuljku, koji je od june strane. No po naredbi kralja Tomaa oni su ga morali zapustiti i ostaviti.

Franjevci su svoj stari samostan imali na mjestu, koje se zove Pazaride", koji je bio posveden majki bogorodici; no vele da su ga Turci razruili, a fratri se u patarenski, skrovitiji, zatvorili, ovaj popravili i duhu sv. posvetili. No ni ovdje nisu za dugo mirovali, jer dok su jih Turci podpazili, sa svakim su nasiljem na njih nasrtali, dapae vie put i isti samostan upalili. Sad je on obnovljen, raziren i povoljno uredjen. ., .:, :)Vi!

Mnogo je vana knjinica u tom samostanu, budud da u njoj ima svakovrstnih knjiga. uo sam, da je tu bilo dosta zvornih povelja bosanskih vladara, no se sad za njih nita nezna; mislim, da su gdjegodj sakrite; tako je bila i jedna povelika Kronika" pisana bosanicom, ter je i nje nestalo. Najvanije je pako Rodoslovje od popa Rubida..." o kom se je dosta zborilo u Zviezdi" Sundeida i Prijatelju bosanskom". Tu su namaljani svi grbovi pokrajinah ilirskih" i mnogih plemida bosanskih.

Mala crkvica, koja je privezana uz samostan, dosta je plemenita; u njoj su zidane grobnice, gdje se svetenici kopaju, a prije su se i odliniji svietovnjaci kopali, no je to sad zabranjeno.

Ona je slikami nakidena, a najznamenitija je ona na velikom oltaru, koja je na bezu maljana i prikazuje duha sv, kad je u vatrenih jezicih vrh apostola saao. Vele, daje ona preved starinska, ter da se je bila malo pokvarila, zato su ju bili povjerili njekakvu maljaru da ju popravi, no ju je on pokvario. Isto tako plemenita je manja slika na bezu, koja prikazuje Spasitelja konajudeg na kriu. Ostali kipovi, kao Majke boje, sv. Mihovila itd. od manje su vriednosti, premda su i ovi dosta plemeniti. ;

Nebo crkve namaljano je, a dosta liepo se prikazuje doade duha sv. vrh apostola, kraj kojih je uslikan i odvjetnik kraljestva bosanskog Ilija sv. obuen po nainu nonje istonjakah. Od njeg sam uo smjenu pripovjedku, pa du ju staviti da se i ti nasmije m. p.!

Kao danas, jo mnogo vie prije, globili su vladike grke jadne krdane u Bosni istonog obreda, pa naume globiti i katolike, ali se ovi nisu nikako dali. Jedno je strogo jedan vladika zahtievao od vezira travanjskoga, da usiluje katolike, a tu je bio njekakav aljivac iz Fojnice. Ovaj se opre proti vladiki i pokae mu da oni nespadaju pod njegovu vlast, zato da mu ni danjak nemoraju davati". Vladika pokae da se i oni krste, pa i istu vjeru vjeruju hristovu, zato da spadaju i da moraju davati danjak".

Vezir, eljan uti razpru vjere, naredi obojici, da sutra dan pred njim moraju o vjeri govoriti i tada de presuditi stranke, koja dobije pravo.

Sutra dan oni dodju, svjetina se mnoga sakupi i prepirka zapome; no to misli: o kom velikom i nedokuljivam dogmatu ? aljivac upita vladiku koliko je apostola ?" Vladika odgovori dvanejst" i zapome jih brojiti po redu; kad dovri, onda de aljivac: , a kam trinajsti Muhamed?" Vladika odvrati: ta to nije aposto !" Sad i vezir i Turci grhnu u glas kako nije neznaboe ? mi svi vjerujemo da je on boji poslanik, a ti nam u oi hode da kae, da je naa vjera laljiva? u hapst njim !" To bude tono izpunjeno.

Sad je vezir od katolika elio napojnicu za taku presudu, zato rekne tom aljivcu: ja hodu da mi pokae, da vi tujete Muhameda, drugije nije glave na tebi I" aljivac ,Daj mi gospodaru dva tvoja ovjeka, nek idju sa mnom do u Fojnicu i odmah du to pokazati". Vezir spremi i on jih uvede a crkvu ter jim pokae reenog sv. Iliju kraj apotola; i Turci to videdi, kau vjerno veziru. Sad je vezir oslobodio katolike, a ogulio vladiku.

U uglu pod korom, u krinji kamenitoj, svete su modi Andjela Zviezdovida a u sacristiji ima liepih kalea i patena starinskih. Tu se uva i plat Zviezdovida, koga mu je car podario kako sam jur rekao, i samo se rabi, kad su vii godovi i praznici.

Kako u triemu pred crkvom, tako i u samostanu pred pjevalitem po etiri su daske od elika i to su slavna zvona za puk zvati u crkvu ; pa i ova nisu bila slobodna; vie je puta dolazio poslanik vezirev za njih kuati, jer bi Turci kazali, da od te lupe nemogu klanjati. Za uuvat jih morali su se mititi i varati. Sad je jedno liepo zvono nabavljeno.

Ovdje se u varou nalaze jo njekoje obitelji starinske plemidke, koje je turska zloba do torbe dotjerala; ja du jib bar spomenuti, da jim se i uspomena neukine:

1. Tvrdkovida, kog u Rubidevu rodoslovju grb je u boji modroj, ba pravoj bosanskoj, a po sriedi grba biela kolajna poiroka, vi koje tri zviezdice u trokutu sjaju, a niz nje opet tri pravo ponizane. Vi grba na stupu stoji kruna pirlitana, puna dugog perja zladenoga.

2. Badielovida, u kog je preko grba plavo-bieloga uget stup crljeni, a na stupu zeleno-modrom bieli jednorog.

3. Predoevida, u kog preko grba crljenoga dva su prieka tupa biela, na gornjem su kraju dvie, a oa dolnjem jedna zvieza crljena. Na stupu modro-zelenom crn lav uzdignuta repa i crljenog dugog jezika.

4. Alavpovida, na grbu utkastomu lav bieli, repom zavrnutim, jezikom izplaenim crljenim, ter dri u prvim nogama crnog polu mjeseca. Na stupu plavo-modrom propeo se lav ljubiast, s repom zavrnutim i jezikom izplaenim. Od ove obitelji imamo ostanaka jo od vladanja bosanskih vladara. Tako se vide zidine od tanice kule Alavpovida pred istom sadanjih Alavpovida kudom. S njekoliko troka mogle bi se zidine popraviti, no to Turci uinit nedaju. Tako ima na rieki Dragai prelaz (duprija) Alavpovka" i to je bila zadubina tog plemida.

5. Givanovida-Radmirovida, preko svega grba crljenoga uti krst, na kom su uzdu tri liera modra, a sa svake strane grba po jedna zviezda biela. Na stupu zeleno-modromu lav se propeo, jezik izplazio, rep zavio i prvima nogama dri kri na tapu veliku.

6. Zubida, na utomu grbu crven lav krilati s repom zavrnutim, glava mu je orlova sa jezikom izplaenim. Na stupu plavo-zelenomu Ijubiasto-bieli lav sa orlovom glavom.

Za veliko je udo, kako su ovi mogli plemidko prezime kod Turaka uuvati ; budud da to Turci, osobito u prijanje vrieme mnogo su mrzili, a i krdani su svoje prezime krili, da tako izbjegnu zlobi i progonstvu turskom.

U oblinjoj okolici Fojnice mjesta su osobitija:

1. Kod duprije Alavpovke starinsko groblje, na kom ima vie maeta, a na ovim ima grbova plemidkih; osobito sam mogao razabrat grb Branilovida", na kom je ruka sa maem u aci; samo kad sam taj grb sravnio sa slikom popa Bubida, vidjao sam, da ovoj mede ruku krilatu, to je valjda ovdje vrieme otetilo. Premda nedu kriti, da grb na tom stedku podpuno pokazuje grb BPrimordiea, no *komu da taj ovdje znak ini ?

2. Rupe, vie samostana, a pod selom Selakovidi zvanim. Tu se neprestano ruda gvozdena kopa; ima pravoca starinskih, od kojih vele, da su zlatne rude, ter po nalogu vladinu sad se iste. Ovdje mi je primjetiti, da je sva Fojoica sa oblinjim planinama puna svakovrstne rude, no alosti moja! samo se kopa eljezna, a ostale su sve zapudene.

3. Brieg Matorac vi Fojnice, ovdje je blizu Vran kamen", u kom je stanovao nas glasoviti junak i branitelj Toinid Mihovil. Svake godine ovdje se zbor kupi na liku svetoga, ter se asti i pije, a veselo kola igraju.

4. Vi Fojnice Gradina, gdje je bio grad stari na visokom mjestu, a varo pokraj njega. Sad se samo ostauci poznaju.

5. Lagumide", odstoji tredinu sah. od Fojnice; tu je bio grad starinski. Zidine su u zemlji i veliki obkopi oko njega svjedoe, koliko je velik i tvrd bio. Vide se ostanci i od kuda, to znai, da je varo bila. Veli puko predavanje, da su Turci lagum podkopali pa i grad i itelje u zrak digli zato je mjesto i prozvano Lagumide".

6. Kozov", grad starinski na planini Zecu, jedan sah. od Fojnice. Vele, daje ovdje stanovala Katarina kraljica, ena Tomaeva, dok nije vidjela, da je Turin za se Bosnu osvojio i nju prevario, a ovdale da je pobjegla svomu otcu u Ercegovinu, a najposlje od njega n Rim. Sad se gradu poderine znadu. Ovdale je bilo zvono u Zvoni-grad, pa su dokazivali stvari potrebite.

7. Zvoni-grad" u selu Otigoidi, jedan sah. daleko od Fojnice, sruen je.

8. Grad ua planini titu, u selu zvanom Obojak, dva sah. daleko od Fojnice, vidi se u zemlji na vie mjesta, da su i mnoge kule tude bile.

9. Djedov-do, od koga du togodj poslje.

10. Bonja, pol sah. daleko; tu su prije bila kupalida, al je sad sve zapudeno. ,

11. Ostronica, gdje vele, da je varo bila, a i sad je selo od 7080 kuda. Turci imaju damiju, a krdani groblje. Ima jedno turbe dosta plemenito, u kom lei njckakav paa, koji je po pukom predavanju ubijen iz topa sa Kozova grada.

Ovo su osobitije starine toga mjesta; znam, da jih ima jo premnogo, no se nadam, da de jih na skoro opisati jedan vjetak, koji tude stanuje.

Narodna nonja u varou je kao i po drugih varoih,

& seljaci pudaju svoju kouljicu niz gade. Obdcnito su svi poboni. ' "'-:

U govoru ikavci su; imaju pako u njekih rieih naglasak sasviera osobit. Njihova je krstnica" uz Boid sasvim osobita, o kojoj mislim na drugom mjestu prodavoriti, a sad ti, m. p.! svako dobro eledi, ostajem tvoj prijatelj

;., ' . u. : '; :.,.

.. , Teko meni u neznanoj zemlji

Tudja je zemlja neznana, To moja tuga golema 1" , (Nar. pjesma.) '!" 'Svak je nesredi podloan, veli bosanska izreka, a iz nje se preporadja tuga, pa ni tuga nebodi bez druga, uz uju uvick i nevolja stupa; nestalo jih ved jednod na bielorn svietu, ter se za njih neznalo, jer su sada i meni dodijale!

Ja se bijahjur opremio pram Kreevu kiovitom, no mi sluga plaud dodje i kaza, da putovat nemoe, jer mu se je nesreda dogodila; konj ga je ljuto nogom u zlo mjesto oinuo. Uvidim njegovu nevolju i povratim ga, a menij odmah moj prijatelj dade konja drugog, kog je tude najmio.

Podjem do konja, praden od prijatelja, no i konj moj bijae sasvim udnovat; visok je i odrastao izvanredno, vran kao gak, brizast po gubici, u oima akarast, od starosti obvisio dolnju gubicu, a tako je mrav, da bi mu o kukovih mogao opanke nabadati. Uzvalim se i na desno stupim pram Kreevu; konj je iao preko svake moje nade.

Upitam novog slugu: zna li dobro put u Kreevo? i on kao preko srdea: znam kao po koncu; neboj se,nedemo zadi": to je jo bolje," odvratim.

Uz Dragau rieku putujudi, na obe strane puta vide se velike gromile kamenja simo tamo po umi. Upitam slugu: to je tor" i on mi kae: uo sam od starih, da su tuda bili mejdani, pa razvaljeni." Ovo se meni nedopada, jer mejdane nisam jo vidjao po umi; drugo toliki kamen da je sluio za mejdane, nije mogude; no reda mi je bilo utiti.

Dodjem pod selo Bistricu", kod kog je spomenuti grad Kozov; selo je na visokom visu, u umi stedoj; stanovnici su katolici, i ima jih do 250 dua. Vele, da su ti svi starosidioci, t. j. pravi Bonjaci, koje nit je moglo okrutnitvo tursko raztjerati, nit izturiti. ,.

Oni su i dan danas na glasu junaci i nedaju da jim svatko jai za vratom. Samo du jedan sluaj staviti njihova junatva, koji se je ba sad pripetio.

Zaljubi se jedno mome iz sela drugoga u jednu ovdjenju djevu planiokinju, no mu ova nikako nehtjede podi. Momak ju naumi silom oteti, nadje jo trojicu momaka i podje na poslac; njih susretnu jo tri Turina, ter se odmah i oni tu upetljaju, jer jim ovi nisu mogli zabraniti.

Kad su u kudu doli, zapomu piti eenu rakiju, koja za alu nezna; brat djevojkin upita jih kud su poli? i oni mu kau, da su bili u planini, sustali i doli ovdje da se malo odmore; brat povjerova i odstupi za poso.

Domalo oni upitaju djevojku, hode li podi onomu? a ona jim s nokta kae da nede; to Turci uvi, zgrabe ju i povuku na silu. Djevojka je bila dosta poodrasla, pa i jaka kao planinkinja; no ju mnoina nadvlada, ona pane po zemlji glasno viudi i pomagajudi, a oni ju vukahu kao mrljinu.

Na njezinu viku zgrne se mnoina ena iz susjeda, ter videdi to Turci rade, kao guske aokoraju, za kamenje prihvate, i udri juri na opake Turke nasilnike; kamenje sipae kao grad iz oblaka. Jedan Turin nemogudi vie kamenje trpjeti, a opet s druge strane nemogae mu u sveti din stati da ga ene

nadjaaju, prihvati za veliki no i nasrne na ene, no ga ove svojski kamenjem doekaju i natrag suzbiju; tako su uinile vie puta, kao to je i on nasrtao.

U tom ljutom boju najhrabrije se je borila njekakva Marijanovica, to jedan Turin podniet nemogavi, opali puku na nju, no sredom nezgodi ju. Njetko vikne Marijana da mu enu Turci ubie, i on za as s pukom doleti, jedan ga Turin videdi, pukne na njeg, al ga nepogodi; i Marijan na njeg obori iz svoje, al crn joj obraz! ona plane a nesastavi. Drugi Turin opet pukne na njega, al ga nepogodi; on puku podprai i opali, a mujo se prostre po zemlji viudi: jao meni, ja pogibohl"

...,,, Turci zgrabe ranjenog i odnesu kudi, a zatim odu na sud i kau, da je vlah na pravdi ubio Turina. Sud je odmah poslao zaptije po Marijana, no je Marijan djetid pametan, ter je u stedu umu pobjegao, gdje ga ni orli nadi nebi mogli. Poalje sud da se ranjenoga rane pregledaju, i Turci su kazali da iv ostat nede, jer osim ostalih rana jedna mu je grdna u drobu. Ovo je sve izmiljeno za mod posjed Marijana, a u istinu nije bila nego jedna rana na ruci. ta se je posije zgodilo, ja neznam; samo znam, da Marijan bjea; jer zna da, Turci negledaju da je to on uinio za obranit djevojku, svoju enu i sebe. Nadzornik samostanski svu je pomnju uloio da ga oslobodi, no bit de bez koristi.

Prodjemo Bistricu i dodjemo na Hepu uglednu ravnicu; na desnu stranu vide se velike gromile kamenja, i poznaje se, da su tuda bile mnoge i velike zgrade; no nisam mogao razpitati kakve. Za tim dodjemo k jednom liepom potoidu koji tee iz stede planine, kroz koju demo sad putovati. Moj sluga snimi plisku (kapu), ter se napi te vodice; taki je obiaj u jadnih Bonjaka, koji ni pehar (au) neimaju da se u putu vodice napiju. A sad okrenemo uz Repovau", tako je mjesto prozvano, jer su po njem stiene kao repe, premda sam uo, da u Bosni zovu svaki omanji kamen repom", samo nadostave bojom"; zato kad se oni pomlate, viu: Udri ga bojom repom! (kamenom).

Kad smo proli jedan dobar komad te puste gore lisnate, put nam se pravi razdieli na vie putida; kud demo sad?" upitam slugu; na to on odvrati: Oijuh mi ja neznam! mi smozabasali!" ta govori?" ja du; a on: tako ti je!" pa kud demo sad?" ja nadostavim; zdravlja mi, meni se je pamet ukrala, ja neznam nita, nego hajde kud zna", odvrati.

Pomislim: Jao meni u neznanoj zemlji! ovo je pustinja, planina steda, svud lopova..." no reda je putovati; sjaem, konj* povedena i podjem kraj jedne bukve velike i lisnate, dok na jedan as na njoj se njeto prokrivi: kridi, vridi, hre, jauc>, zakalje se, posmije se... hiljada misli nasrnu na me. Pomozi me sv. Petre, ta je ovo? pogledam slugu; a on se ukoio i probliedio kao krpa; ohrabrim se, puku trgnem, ter obletim oko bukve, kad al imam ta vidjeti, mali stovrag vjeverica izpidrila oi u me kao dvie svietiljke, rep kitasti nadigla, ui nadulila, na stranje noice izapela, a prvima njeto pram

meni ini, kao da mi hode njeto da kae; ja se nasmijem, viknem, a ona kao vilenjak s grane na granu, pa je opet stane krika i vriska. Blago ga se tebi o umsko zviere, pomislim, jer si ti prosto, a ja?!... moj narod?!...

Ostavim ju i podjem uprav uz jednu strahovitu uzbrdicu, na kojoj se pokazuje sipnja i suha, ter jedva posije itav sabat basanja izadjera na jednu ravnicu i stupim pred kudu ubogu, pred kojom ovjek gradjae guvno (harman). Upitam ga:' Kako se zove ovo mjesto?" i on mi kae: Didov-do"! daklo pomislim: i ovdje je ikavtina. Nezua kazat tko je bio taj did", nego zna, da je starinsko ime. Treba mi dakle o tom djedu togodj redi, da se bar zna tko je bio.

Budud da je ban bosanski sara zvao se veliki ban Bosne", kaoikralji, da su odlino mjesto medj drugim imali, zato su oni i dvor odliniji imali; tako u njihovu dvoru bijahu: upani dvora, upani i sudci curie, posteljnici, ubrusari, buzdonoi, titonoi, vftitari i tako dalje, ter cieli djedi i kudni djedi (djadi).

Osim te dvojice djeda u Bosni je bio jo jedan djed", taj Je bio vrhovni zapovjednik u Bosni monaha patarenskih.

Od ta tri djeda ovo je mjesto batina bila; no kojeg? mislim patarenskog, jer su oni (Patareni) ovdje najvie bili naseljeni i uzmnoani.

Ostavivi taj Djedov do oborim se nis strmenitu strmicu, koja je trajala vie od jedan i pol sah.; put je bio uzak, izkrivucan, preprieeen velikim kamenjem, ter sam morao kao divo-koza skakat s jednog na drugi, a u meni su se digerice tresje. u,:j

Sad sadjem u jednu liepu i plemenitu ravnicu, po kojoj se ita njihaju kao sinje more, a zelena travica kao vedro nebo priinjavae se. Po briegovih i brdinah vidjaju se turske kude bezredno raztrljicane. Njih ja lahko poznati; pogledaj na vrh i ako vidi visok iljak na kudi, znaj pod istinu, da je turska. i ' .. iljak je u Turina znak prave svetinje; svaka damija (turska crkva) ima svoj toranj, a vie imaju pri vrh tornja ogradu taku, da imam (upnik) kad ui (zove) Turke na bogomolju, moe prosto oko tornja hodati, a ova mu ograda neda upasti na zemlju; fri ogradu oni zovu .mraare" ili raedet". Na vrh tornja pakb stavljen je iljak tako zaotren, da ga nebi i najbolji pukar iz puke pogodio.

Svaki je Turin svetac, a njegova kuda damija (bogomolja); iljak na vrh kude to svakomu svjedoi. Kad se krdanin najvie i najgore popsuje 6 Turinom, obiaje mu .iljak" opsovati; to je iljak od kude

i damije, a ta je psovka Turinu izmedj najteih; no treba znati da to smije krdanin opsovati samo ondje, gdje kusovica sudi, pa zna, da je jai a da Turin sviedoka neima, jer bi drugije skupo platio.

Preko ravnice idjudi, dodjem do jednog groblja turskog, koje je nasadjeno svakovrstnim vodem; to je obdi obiaj bosanski, groblja vodem nasaditi. Na ograncih jedne mlade kruke bijahu objeeni komadidi rubina bielih crvenih, arenih itd. To je samo turski obiaj, a znai, da je tude pokopana na udaju djevojka; nju mora svak oaliti!

Turci tude kopahu njekakva Turina, pa premda sam odluio u opisu obiaja" o njihovu pokopu obirno prozboriti, no moram i ovdje togodj spomenuti.

Dok Turin od bolesti svrne, valja mu dovesti hodu (svedenika), ili ako toga neima, tad jednoga dosubjelobrada, jer i on moe taj sveti in ovriti. No dok se vidi da konca, treba veliki kazan (kotao) vode nad vatru staviti da se grije, a dok prvi put zine, odmah vie taj hoda da mu vodu donesu i u toj vrudoj vodi okupa ga i oprlji, ba kao to kod nas obiaju krinke piljiti. Hoda zatim oisti ga nainom nepristojnim ovdje govoriti, a zatim ga opet okupa s vrudom voom. Sad mu sa mekim pamukom zaepi i najmanju upljinu tiela, presvue ga, stavi na terdja" (dasku), na kojoj de ga nositi i hajd njim u groblje bez odvlaenja. Dok hoda ovo uini, jur je malo i plitko zemlja izkopana, gdje de ga zaroviti.

Ponesu ga; hoda idje prvi i njeto arabski mumlja, a drugi viu Amin!" Mrtvac je obiven u platno, a pokriven zelenom ohom; ta je oha namienjena hodi za trud njegov. Stave mrtvaca u grobnicu i to prije zarove ga, a zatim bjee natrag svi osim hode. Taj njeto ui i ede put vie korkma

(neboj se)! bio je dobar , a medju to sve natrag idje,

jednako u grobnicu gledcdi, a kad bude blizu vrati groblja onda se liepo okrene i bje medju sviet. Oni dre da u grobniei odmah suhaldije (sudci)" mrtvog sude, ter zato boda sad onog hrabri, sad njih moli.

Odlinije obitelji sad halvu diele svakom, a taj ako je Turin, rekne: hramet mu dui!" a krdani jer mu nemogu pokoj predati dui, znadud da ga nigda imat nede, obiaju redi: Bog mu dao to je zasluio!"

Na hiljade praznovjerja ima i kod Turaka i kod krdana glede pokopa; njih du drugdje opisati, a ovdje du jo ovo spomenuti: Krdani vele, da Turke jo u grobu vrazi mue i zato u njihovih skoro pokopanih grobljih uje jauk i pomaganja ; svakog pako zemlja prodre porad njegove opakosti i zato jim propanu grobnice. Uzroci tomu praznovjerju ovi su: kako jur rekoh, Turci odmah kopaju, ter se je vie put zgodilo, da se je bolestniku zanesviestilo i oni ga iva zarovili, a ovaj se poslie probudivi, vikao bi za pomod, to bi se ulo, kao plitko zarovljena. Budud pako da su zarovljeni bez sanduka, kako tielo trune i kia zemlju zbija, tako grobnica propada i vie se u zemlju slee.

..Ovaj sam sluaj u Livnu vidjao. Umro je jedan katolik, a sutra dan i jedan Turin. Sin umrlog Turina dok je otca pokopao, doletio je sinovima pokojnoga krdanina i zaklinjao jib, da mu kau ako znaju, je li njihov otac s njegovim kakav poslac radio ? ovi mu kau da neznaju; na ovo de on: ako i neznate, dajte vi alalite (oprostite) mom otcu na ime vaeg otca, ako su oni to medju sobom imali. Va je otac juer umro, ja se bojim, da je on u emu mog otca obtuio pred bogom dragim, pa je stoga on i njega zovnuo, da se sapriju;...". ovi mu elju izpune i tako umiren ode.

Proav groblje iao sam s liepom ravnicom jedno pol eah., no opazim, da sam opet zaao. Vratim se i okrenem drugim putem i nadjem krdane gdje vrhu, koji mi i pravi put kazae. Okrenem uz planinu stedu i poslje jedan etvrt sah. vidim, gdje iz ume izpade jedan Turin sav odrpan i otrcan kao lopov pravi, no za pasom imao je malu puku, koja je sva u srmu zaljevena; stane na sried puta i gledi u me; njega se nebojim, no ima li jo u umi drutva? ovdje zec lei! stupim k njemu. Kaza mi na moje pitanje, da je Od eubaa (nadzornik) vrh kmetova, stavljen od bega. Ti su

vie nego lopovi; od begova uzimaju pladu za svoj trud, kmeta ciene i gule do due, a ako i kakvu putniku promienu hodidu i kesu izprazne,to jim je sve dobitak; ta nevele jim vradati.

Malo prije stigla je carska naredba, da bezi i age od Svog ita dadu caru polu desetinu". Ja sad njega upitam: ,hode li to bezi davati ?": On kae nede, nego su se zdogovorili ili da to kmeti daju ili da sa zemlje ustaju". Odmah me trnci poduzee, jer sam se tomu i od prije, nadao, ter pomislim: Ej krdani jadni prosjaci!., no tko de Vam dieliti?.."

Jadnici ! na tudjoj zemlji, bezplatno zgrade nainjati, tredinu ita a polovinu siena davati, porez, vojnicu, na svaku etvar danjak, bezplatno i neprestano radjenje caru i bezima, priekanja i tolike druge nevolje, pa sad i oval Lahko je davat kad se moe stedi kao po krdanskim zemljama, no u Bosni kako de stedi kad nikakva prometa neima ? ta jadnici ele se prosenice najesti.

Izadjemo na jednu veliku ravnicu, al alosti moja ! Ona je svakolika zarasla u umu. Suboa doepa se jednog puteljka i umae u umu veledi: Ja imam ovamo posla, Vama jo ni sahat neima do Kreeva."

Prolo je jedan i pol san., a Kreevo se nevidi, zato ja reknem slugi, da mi nismo opet zali ?* na to on hladnokrvno: neboj se, ja sad ovdje znam 1" ,Da to Kreevo nevidimo?" ja nadostavim, ta ved je vrieme da se ugleda?" on de: Kreevo je u jami kao u kotlu, pa se nevidi dok se u njcg nedodje."

Idjasmo jo podosta, dok moj sluga kao da se probudi i ree mi: Eno onamo naeg pravog puta, ba smo mi zali; al hajde moemo i ovdje skrhati makar bilo i dalje..." Meni se nije bilo koristi ljutiti, zato okrenem za njim niz jedne herende i vratolome, ter se jedva u Kreevo svali; svak se je udio tko nas je vijao, kako smo mogli niz take vrleti zdravi sadi i provudi se.

Od Fojnice do Kreeva broje etiri sah., no ja sam metnuo devet; suviak sam basao tamo i ovamo, vie puta uzdiudi : teko meni u neznanoj zemlji I..." Razpitaj i nevodi neznana ... to ti je mala nauka, a mogla bi biti i velika, ter jo kakva s takim drugom !... No sjeromah i on se je udio, to je taj dan tako poludio I"

I ovo je . p. I sto ti za sad javljam, a sad mi budi rdrav i veseo!

12.

Kad ime tvoje spomenem : ' Sav se u licu promjenem!.."

(Nar. pjesma.)

Kako godj u mladjanog zaljubljenog sad probliedi bielo lice a sad se opet zaari rujnim rumenilom na sami spomen svoje mile udaljene, ter mu svakovrstne misli pamet nasrnu a srdace uzbune i raztue: tako i meni ini sami spomen Kreeva, jer je iz njeg najvie proizlazila' nesreda i bieda, koja je s vremenom svu Bosnu upropastila.

Ime mjestu tko je dio, nije dangubio, jer je u pol bieloga zgodio. Grad (tvrdjava) i sadanji varo, na pravom su kru (vratolomu), na pedinah i herendah, zato se i jest prije zvalo Krevo", a docnije radi sladkoglasja Kreevo".

Sve je mjesto obkoljeno velim planinama, a ono je ostalo u nizu nizokom. Kroz mjesto tee povelika rieka, na kojoj se vidi njekoliko majdanah, koji gvozdje tale, budud da su sva mjesta puna najlepe rude i to nesamo eljezne, nego i zlatne, srebrene, bakrene itd.

Jo u dvanajstom vieku, za vladanja slavnog Kulin bana, ovdje se je ruda kopala gvodjcna, srebrena i bakrena, ter se i dan danas stari pravci poznaju, a sad jih je poeo istiti jedan Niemac po dozvoli turskoga cara; no mi se ini, da nita uiniti nede, jer nedaju Bonjaci, da se Niemci bogate na tetu njihovu, zato jim znaju i rudu u pedi otrovati.

Nie sadanjega Kreeva ima plemenita velika ravnica, sa svib strana i ona obkruena visokim planinama, i sami put u Sarajevo ravno se moe uiniti. Tu je bilo starinsko Kreevo, varo plemeniti, a po izbor povjestniki.

Nije mjesto da povjestnicu piem, ali moram bar uzrok nae propasti nagovecnuti. Tu su se njekako ugnjezdili opaki manihei, bogomiljci, bolje rekud vragomilci; tu jim podje za rukom, ter su se neprestano uzmnoavali kao mii ili morski zecovi. U broju su mnogo nadhvatili iste katolike. ' ' Stvore sebi vrhovnog glavara, koji de svoj druini glava biti i popom" ga imenuju. Ovomu pridrue jo vikara", kog poalju u Francuzku, da kriepi stare, a sabira nove manihee. Sve je to njima prosto bilo.

' No su oti nevjernici pravi nemiri, pa jur rade kraljestvo sruiti i njekako drugije preustrojiti. Posile se i zdogovore se i iznenada udare na katolike; posjeku biskupa i njekoliko kanonika, mnogo itelje izsjekoe i poubijae, no se mnogi i biegom spasie; mnogi pobjegoe u Blauj" k vrelu Bosne rieke, a mnogi pod grad (tvrdjavu) gdje je sadanje Kreevo, da jih tako grad od smrti sauva. Mnoge su kude i zgrade zapalili, a uz te mnoge i njihove izgone a mnoge od tvrdjave vojnici popale, ter tako mjesto pustono ostane.

U varo stanuju katolici, kojih iina do 2000 dua, Tiiraka 4500, pa i koji hridanin. Turci imaju svoju damiju i mejtef (uionu).a. katolici svoju uionu, koju polazi do 50 djece. Uitelj je franjevac kao i po drugih uionah.

Isti imaju svoju crkvu sv. Kate i samostan franjevaki uz crkvu pod tvrdjavom. Vele, da ga je nainila Katarina kraljica, ena Tomaeva, na potenje svoje svete imenjaice, a njeki mu opet starije doba pripisuju. Vie je put ^d Turaka sruen bio, no je opet njekako popravljen. Razdjela je sasvim starinska, zato je i tjesan i mraan. Ima dosta liepu knjinicu, pa i opisa starinskih, koji se vedom stranom odnose na stvari fratarske. U blagaonici ima gdjekoja slika starinska, koja je vriedna spomena.

Crkvica je sasvim tjedna bila, ter su ju god. 1855. popravili, il da bolje reknem, nevjeti majstori pokvarili. Ima i ovdje koja slika starinska, al su ovdje dva rtvenika (oltara) stvar najznamenitija; oni su od plemenitog mramora, koji je, kako vele, u istom ovom mjestu kopan. Neudi se m. p. ! jer naa Bosna i tom rudom obiluje, al je zapudena.

U varou stanuje mudir sa svojim malim medlizom i podloan je kajmakamu fojnikomu. Taj mudir guli sviet nemilice, no i plati vie puta. Kreevljaci su po izbor pijanice, a u pijanstvu ta ovjek nede uiniti? Oni se u nodi napiju i u pjevanju i etnji polete, a mudir jih toboe gonja i progoni, no ga esto uhvate i promlate pa nikom nita, al u danu moraju tu svoju smionost pladati. Glavoija mjesta ovdje jesu:

1. Tvrdjava starinska vie samo3tana; ona je glasovita osobito glede povjestnice Bogomila. Sad je poruena i samo se ostanci vide.

2. Dusina, koje je selo krdansko, od jedno 20 obitelji, odstoji od Kreeva oko 3 sah. Ovdje je ruda gvozdjena najbolja, a ima i svoje majdane. Tu je bila i crkva sv. Duha.

3. Deevice, selo krdansko, gdje vele, da je bila crkva Gospe od sniega.

4. Lopata, planina vi Kreeva; mjesto je osobito znamenito, to je na njem jedan krdanin ubio zmiju, koja je imala, kako vele, oko 30 stopa duljine, a toliko debela, da je mogla ovjeka prodrt. urando konsul talijanski i dr. Blau, konsul pruski u Sarajevu, kad su to uli, poslali su da jim se bar kosti te nakaze donesu, no su ved bile iztrule. Moram pako spomenuti, da se u Bosni takih zmija uje dosta.

Znam, da ima jo mjesta znamenitih u ovoj okolici, no nedu se upudat njih opisivat, jer mislim, da de jih drugi vjetiji tonije opisat, kako mi je priobdeno.

U njekim riema Kreevljaci imaju udnovat naglasak, koji se u cieloj Bosni neuje; tako n. p. oni vele: vode, tioe itd.

U obde puanstvo je sve pobono i milostivo. Ovo jo, m. p.l to ti sad javljam, pa mi budi zdrav i veseo 1

-ni. .<'''' !

III.

Narodni obiaji u Bosni.

Narod bez narodnosti Jest tielo bez kosti." (Nar. poslovica.) Svaki narod ima svoje obiaje, a ovi ga pokazuju kakav je; obiaj je dua naroda.

U mnogih naroda obiaji su il pokvareni il sasvim zagubljeni; u naoj pako Bosni oni su jo podpuni, nevini i isti kao dieva mlada.

Srdace u ovjeku od veselja poigrava, kad vidi tono ovrivat od nevinog puka bosanskoga te svoje obiaje; i ovo je ba to mene tako da raem usilova, da jih bar u kratko pobiljeim, a za ovo uiniti moram opisati Bonjaka od kolievke do motike", od postanja do nestanja".

Svi obiaji razdieljuju se na narodne i crkvene; no jer se narod u Bosni razdieljuje na vie vjeroizpovjedi, to se i zakonski il crkveni obiaji tako razdieljuju, to du i ja pokazati gdje vrieme bude.

Gledajmo jih dakle od poetka:

4. Gudanje.

Ba si kao ena kad cua!" (Nar. poslovica.) Al je tuno i alostno svake majke stanje, dok zame i ponese" svoje milo edace; ta ono se opisat nemoe.

Jedna je pako osobita tuga i nezgoda, koja nasrne svaku majku bosansku, a ta je, da to jede ili pije, to je riedko ili nigda kuala; ta nemila pouda neprestano ju mui i mori, napastuje i drai. Ona hodala il sjedila, samovala il drugovala neprestano o toj stvari misli, o njoj zbori, nju trai, pa kad ju nemoe da dobije, ona vehne i ezne kao tunja uta, dapae vie joj puta ustne i gubice izpucaju i izciepaju se; al to mora biti pouda strahovita.

Oto stanje alostno u Bosni naziva se dudanje" ili udak", jer je podistinu udnovato. Ovdale su Bonjaci izvodili porugljivn poslovicu, koju govore onom kipu, kom se zadovoljit nemoe: ba si kao ena, koja duda!"

elja i mata majke tako jako upaljena, pa jo i praznovjerje pridrueno i na porod mnogo djeluje, kako nam svjedoe znakovi na porodu.

Svaka Bosanka tvrdo vjeruje, kad uda, gdje se godj s rukom svojom svoga tiela dotakne, da de znak stvari poeljene na onom mjestu u poroda biti; pa su one i ovdje dosta mudre; ako su liepu stvar poelile, onda se sebe dotiu na mjestu javnomu, da jim tako porod s tom stvarju bude nagizdan; ako li je koja stvar poruna, dotiu se onog mjesta, koje haljine pokrivaju; zato se u Bonjaka ede puta vide po vratu, obrazu itd. jagode, trenje, smokve itd., koji mu znakovi na ures slue.

Ima pako nevjetica, koje tu nauku znale nisu, pa su j svoj porod nagrdile; tako sam vidjao jednu krasnu djevojku, kojoj je cieli jedan obraz rumen bio kao vino, a drugu, u koje je na obrazu znak peenog mesa krmskog, ega su Be one mnogo stidile.

Stare bake bosanske sad su toboe poele init djelo od milosidja ter te nevjetice u stvari poduavaju. Oh koliko bi bolje uinile da jim to praznovjerje iz glave izbiju I

Izpuniti taku elju eni kad duda, to je sveta stvar kod svakog vjeroizpovjedanja; dva su uzroka koja na ovo siluju: 1. jer bi ena eleda mogla zaaliti i zaplakati na onog, koji joj moe a nede da pomogne, a teka je njezina suza pred Bogom, kad je u takoj nevolji; 2. jer bi i tog ena mogla isto poeliti, pa se nebi mogao nitko nadi, tko bi joj elju izpunio. Osebito Turci na ovo paze.

ena jedno zadovoljena prestaje dudati.

2. Bosanka sdjetna.

Je li ponila? e to je ved baba 1"

(Nar. poslovica.) tirka (ncrodkinja) moe se u Bosni dosta nadi; no toga radi njima se nesmi rugati, dapae kao bida izvanredna take

se smatraju. Plod je od dragoga Boga" vele Boujaci, pa ako

ga neda, gospodar je, koji ini iz dobre svrhe." S tim pobonim izgovorom neplodnici sebe tiee i zagovaraju.

Plodnost je pako smatrana kao osobiti darak i blagoslov boji; no opet to nesmeta (u obde govored), da se nestide Bosanke, koje su sdjetne.

Osobito mlade neve Bosanke, koje su prvi put sdjetne, one svoje stanje kriju i pokrivaju. Takoj samo spomenuti da je sdjetna, ona se sva uburi i vatrene plamenice uz bielo lico udare joj. Razlog ima, jer se tad spomene, daje izgubila carstvo djevojatvo, izgubila fino fesid sa glave, pod kojim dok je bila, nije se bojala ni istoga cara u St'ambolu grttdu ; pram kosa zladenih, spleten u sitne pletenice, koje su od petero i od devetero bile pudane niz ledja, mora1 skupit i obavit oko ruse glave, na znak svoga ponienja; ta ona je jur baba postala.

Za ovaj stid pokriti, mislim da su one prisvojile njeke riei izvanredne i s mal nedokuljive, zabacivi pravu rie, koja jim stanje pokazuje. Tako mjesto riei ta je sdjetna" kao to vele kuji skotna, kobili drebna, kravi steona itd., one aptud na uho vele: ta je s bremenom, ta je teka, ta ponila, ta nosi itd."

Kroz vrieme nosiva one nemogu kolo vodit i igrati, a dobri starjeine zabranjuju jim svaki teki poslac poslovati; one bi u tom mogle pobaciti", a to je velika grehota. Njeki pako bezdunici, osobito po selu i na to nagone, ter ede put ene jim pobace i tako je smrt gotova ne samo porodu, nego i majki; al su taki obdeno smatrani kao bezdunici i neznaboci.

Pobone su sve Bosanke za vrieme nosiva, ter se -neprestano Bogu i svetim preporuuju za sretni porod. Milostinju pako ubogim zaniekati, osim opaine prot djelu od milosrdja, bilo bi kakvo zlo navudi na svoj mili porod. One tvrdo vjeruju, narugat se, ili milostinju nedat kljastu il sakatu, niemu il doravu, da de Bog pripustiti, ter .za pokoru te opaine, da de i one nakazno diete poroditi; zato ako odmah nisu mogle ubogom zadovoljiti, ter je cd ajih otiao, one lete za njim, trae ga i zadubinu daju. Sluajeva se je dogodilo, pa nisu ubogog mogle nadi, ter zar s praznovjerjem zapaljene i djetece nakazno porode, a posije do smrti sebe kunu i grieh oplakuju.

Mnogi pravi rodoljubi svojski su se zauzeli, ter to praznovjerje, toliko tetno za Bonjake, neprestano izkorienjuju.

3. Porod.

Rodit du ti sina zlatokosa, Ili kdercu kao bielu vilu I" (Nar. pjesma.)

Kako su god Bonjaci na glasu junaci, tako su i Boankinje na glasu junakinje; njihov je porod uprav rekud junaki, a prokletstvo majke Eve rekao bi u obde da one nisu pobatinile.

One netrae baba ni dadilja, vjetaca ili vjetica kad radjaju; dapae nitko i nezna kad ona porodi, ili kako vele u Bosni ,obabi se (pobabi se)" i samo se zaudi, kad zauje pla novorodjenog djeteta.

U obde one su same kad radjaju, one djetece operu, one opreme, dapae i pupak mu sveu, a kad su to uinile, onda zovnu onog, koji jim je najdrai i djetece mu pokau, a za ovim, ako imaju potrebu, na postelju legnu.

Za pokazat veliko junatvo ovih junakinja, navesti du samo koji primjer: Budud da su u Bosni sela odaleena i raztrcana tamo i ovamo, a sviet sasvim poboan, zato negleda to mora na noguh putovati 23 sahata za praznikom prisustvovat kod molitve; tako i enskice sdjetne, negledajud puta daleinu niti svoje breme teko, hrle i lete otoj pobonosti svetoj; no u putu ede se dogodi , da j;m se navri vrieme od poroda; to njih neuznemirujc: one se svrate u umu, porode, i jer svud na blizu ima studene vodice, okupaju nejako djetece, zamotaju ga u krpu (rubinu), pa nastave opet svoj put, okrste ga kod svetenika i opet odu kudi kao da nita nije ni bilo. Poznajem vie takih sluajeva a poznajem i jednu nevjesticu, koja je u nodi rodila a sutradan led od mlinice bosonoga odbijala, bez da joj je ito nahudilo. To sretno blaenstvo one pripisuju umjerenom, naravnom i nepokvarenom ivljenju, a ovdje podpuno pravo imaju. Ima pako i onih, koje muno radjaju, il kako vele muno se s bremenom razstavljaju; al i ovdje vjete ene u pomod brzo priskoe; one obiajno tako svare u vodi desetak jaja kokojih, da sva popucaju, pa onda onu vodu daju piti bolestnici, a tomu je posliedica, da do koji as iz nje diete izleti kao namazano, i druge ljekarije one upotrebljavaju.

Gora je muka kad koja rodilja zazebe i neoisti se. S poetka je lahko tomu zlu doskoiti, jer joj svare ravau (camomillu), macinu travu il koju drugu i uine da to pije, pa je poslac svren, no ako je z a l a, toj je smrt gotova.

Ako majka legne na postelju, nejako djetece naine uz majku, a kudanima je prva briga majku nahraniti. U varoih obina hrana je za majku pirineva kaa (rikaa) i jaja na mehko (kajgana), a na selu aa dobre rakije, prga i jaja. Vodu piti nesmiju.

Dok se jedni brinu za nahraniti majku, drugi lete k otcu, djedu, baki itd., i veselu viest navjeduju a za tu darak primaju, koji u Boini turski mutuluk" zovu. Ovi to rado daju, jer su stekli zamjenu ako je djete muko, ili zeta, ako je ensko". v

Sad se djetetu imena ljubka nadievaju, premda drugija ako je varoko, a drugija ako je seljansko. Varoko je diete muko odmah momak, junak, muko, trgovac" itd., a enskica djevojka, vezilja, mizinica, kudanica" itd. Seljanski mukarac je oban, teak, junak, drvar" itd., a enskica Bobanica, etelica, kupilica, pralja, mlinarica" itd. Ovo sve ine iz ljubavi, a dok ova bivaju, otcu se djetinjem estita to mu se je sretno sruila koara" (ena pobabila), a djetetu i majki svaka sreda i napredak.

Bosanke obiajno rode po jedno diete, no se esto zgodi da rode dvoje, koje zovu bliznaci". Znam ena koje su rodile i po troje, koje zOvu tronjci", dapae u Jajcu prije 7 ili 8 godina jedna je Turkinja rodila petero djece.

Ta izvanredna obilnost kod Turaka zlo se gleda, jer ne ene," oni vele, nego kuje i krmae po toliko kote; zato oni take ene zlo gledaju, a djecu kriju, dapae i koje ubiju; ovu njihovu ludoriju dosta su poprimili i krdani.

Da se vie plode krdani od Turaka, to je svakom poznato, no toma niti je uzrok da se oni neene, budud da mnogi imaju i vie ena, nit to nije bosanska krv u njima, nego zakonski poganluk.

Svaka majka mora diete vlastitim mlickom dojiti; dati zloj'eni", da diete ama bilo samo jednod podoji, to bi mu ona svu svoju zlodu s mliekom ulila. Zato ako majka neima mlieka, ona mede cimu luka crvenoga medju prsa, jede salatu 8 lukom crvenim i druge ljekarije upotrebljuje da mlieko zadobije; ako li ova nekoriste, tad sisu oviju navuku na rog ugladjen, u kog naliju mlieka kravijeg il ovijeg i daju djetetu sisati. Dobra ena moe diete tudje sa svojim mliekom nahraniti.

Mnoge Bosanke obilnost mlieka mui i pati, tad one medu medju pleda cimu luka crvenoga, da jim se mlieko natrag povrati.

4. Babine.

to ti je mlada nevo ter lei?

Ustani bolna nevo; bi l* to pojela ? (Nar. pjesma.) Jur sam rekao, da u Bosni dok Bosanka rodi diete, odmah postane baba, jer pod istinu u godine je zala i izgubila carstvo djevojatvo; no ovomu jo i drugi razlog ima: taj je sveta postidnost.

Postidni su mladoenje u Bosni, osobito pred svojim starijim, zato nigda mu nede zovnut enu po imenu ili o eno ! nego babetina, moja baba" itd.Jtako ni ena mua, nego Bo ti!"

Kad dakle Bosanka porodi, dok zauju susjedkinje odmah priprave darove i idju tu baku pohoditi. Darovi se obiajno sastoje iz jela i pida, koje je namienjeno baki bolestnici, a za sve kudane slui; osobito za' djeicu mora biti kolaa. Uz post jela su kuhana s uljem (zejtenom) rad kudana, koji strogo u Bosni post obsluuju.

Ovi darovi baki doneeni zovu se babine". Bolestnici se prikau, no jih ona vie puta i neogleda, osobito ako je dolo vie susjedkinja na babine.

Kudana je dunost take susjedke liepo primiti, kavom i rakijom ponuditi i na oblazku zahvaliti.

One pako posije nego su se s bolestnicom za zdravlje upitale, mlado edace vide, pomiluju i sredu mu estitaju.

Pa je i ovdje udno praznovjerje unilo, osobito Turkinje i mnoge hridanke podnipoto nedaju svoje djetece svakomu gledati. Ima svakakvih oiju" one vele, pa se moe svata djetetu zgoditi I" One stalno vjeruju u vjetice i u aratue; one obaraju, ustriele, srdace pojedu i diete umore.

Zaudit se pako djetetu, to je vie kod takih sliepica od ikakova smrtna grieha; neima bo diete vie napredka; zato oni na njeg medu kojekakve mrdjalice, da se sviet tima udi, a da diete prosto stoji; dapae i na iste mlade ivine one vjeaju pirlitane liice ,,u ime uroka", no jim te nekoriste kod djece katolike, koji u take stvari nita nevjeruju, jer ovi uzprkos onda se neude lici", nego driebetu, janjetu itd. Od njih pako ako hode koja da pohvali, il se zaudi, tad predstavi izrekd: Nebud uroka, nebud ureeno!"

Mnogi hridani po varoih ova su praznovjerja zabacivat poeli, no Turinu se to iz glave izbiti nemoe; on bi te i danas za udjenje izmlatio.

Poljubit, mladenca dok se neokrsti, to krdani nepripudaju ni najblijoj rodbini; prije krdenja mladenac je pravi smrdljivi ifut; a ovi su u Bosni kao nevjerni gad smatrani i kao elni neprijatelji krdanstva.

5. Krdenje i kumstvo.

Bez krdenja nije spasenja!" (Nar. poslovica.) Malo je nad koji lanak vjere, da je tako duboko usadjen u dnu srdca bosanskih krdana, kao lanak batine grieha iztonoga i potreba krdenja za duu oprati i oslobodit se iz eljusti vrajih".

Diete, koje umre neokrdeno", vele Bonjaci, nije dostojno da se zakopa s ostalimi krdani u groblju, mjestu Bogu posvedenom, nego se mora izvan pokopati. Ono nigda slavno lice boje vidjeti nemoe ; ono idje u Limbu !..." no to je Limba? to Bonjaci neznaju, osim da je jedno mjesto mrano."

Roditelji, po kojih nepomuji umre iete neokrdeno, tuguju i pokoru ine za ivota svoga i na svaki spomen takog njihova poroda grozne suze liju.

Zato je u njih prva briga diete to prije okrstiti,: no za ovo uiniti treba nadi kuma, koji de na krstu mladinca drati.

Kumstvo je u Bosni izmedj stvari najvanijih i najsvedih; tu se gledaju kipovi poteni, odlini, dobri i ugledni. Katolik kum biti nemoe, ako se nije bar jedno u godini izpovjedio i sveti darak primio; tako ni psovai, otimai ili koji mu drago oiti grienici: On mora uiti na dobro," vele Bonjaci, svoje kume, al kako de to initi kad je on opak?.." Zato sam gledao gdje se kumstva ugovaraju i sklapaju pod ovi ugovor ako mu igda ena rodi!"

U Bosni nesmije vie biti od jednoga kuma i to muko za muko, a ensko za ensko. Po krdenju i kumstvu, premda samo njeki kipovi u rodstvo upadaju, al opet svi se kudani od obe obitelji kao u njekoj tvrdoj svezi smatraju; oni su postali svi kumovi i kume.

Ovo pako nita nesmeta, da u enitbenih stvarih to se tono nerazlni; tako n. p. ako sam ja drao na krstu jednog mladinca, koji ima seku na udaju i koju ja elim uzeti, tad Bonjaci znadu kazat: ako je kum Pero i nane, nije Pero i Ane!"

Mladincu ime nadjenuti dunost je roditelja i to samo po jedno ime moe se nadjenuti (muko za muko, ensko za ensko) a ne vie. Pa se je i ovdje praznovjerje uvuklo; ako u roditelja djeca umiru, tad se mora mladincu nadjenuti ime djeda, babe itd. ter ved nede umrieti.

Bonjaci su svoja starinska imena izostavili; u njih se ved neuju slavna imena narodna: Ostoja, Vuk, elimir, Dobreja, Dragia, Vladislav, Mirko, Branko itd., dapae izsmijavaju njeke mlade svedenike koji su ta imena opet uvodit poeli. Katolici obiajno nadjevaju imena apostola za mukarce, a osim takih i ova: Stiepo, Jozo, Rade, Ilija, Juro, Niko (Nikola), Boo, imo (irauo), Anto (\ntun), Grgo, Frano itd. Za ensko pako: Mare (Marija), Kate, Lue (Lucija), Angje (Angjelija), Ane (Ana), Ivka (Ivanna), Ore (Ursula), Cvita (Flora), Jurka (Georgia), Mande (Magdalena), Agata itd. Sad ima Delfe, Biserka, Zorka, Ljubica, Filomena itd.

Odabravi jedno ime, upute se k upniku, jer po kudah upnici katoliki krstit nede bez velike potrebe. Mladinca nosi jedna euskica od najblinje rodbine, a uz nju idje kum ili kuma. upnik upie diete, roditelje, kuma i mjesto, a za tim okrsti mladinca. Obiajno mu se plati 20 para (5 kr.) Bogatiji pako poalju i koji rubac ili kakav drugi dar, kog oni zovu jabuka", a posije toga vradaju se u kudu roditelja.

U hridana ovo biva malo drugije. Krdenje obiajno biva kod kude, gdje se je mladinac rodio; tu se prije voda pripravi, u koju (kad ima) svakovrstno miruhnosno cviede stave da prenodi; tu duhovnik dodje, tu kum pristupi, tu Be susjedi i rodbina skupi, ter se malo okriepivi na i stupe.

Ime roditelji nadjenu; i u njih su obiajno za mukarce imena apostola, a osim tih mal ne kao i u katolika, samo to jih gre i latine; tako n. p. Stefan (Stevan), Jovan, Gjuragj (Gjorgia, Gjoko), Mihajlo, Trifun (Trivun), Mitar, Joso, Nikola, Simo (Simeun), Ilija, Antonija, Glie (Grgo) itd. Za enske: Marija (Mara), Perka (Petronila), Joka (Joana), Angja, Cvita, Ljuba (Ljubica), Gjurgjia itd. Pa premda u ovim imenima da je mala razlika, no opet oni se smatraju kao pravi znaaj vjeroizpovjedi; uvrieda bi bila velika, da tko katolika n. p. Juru zovne Gjorgjia, ili hridanina Gjorgjiju Juro; prokleto neznanstvo pravi je uzrok tomu.

Okrstivi mladinca, postavi se stolica u kudi roditelja; tu se jede i pije bez kraja, a uz pide veliko je veselje. Nazdravlja se roditeljim, a osobito majki, a zatim sretno kumovanje. Mladjanom kumetu ite se od Boga pomod, da bude najprije pravi krdanin, a poslje eli mu se svaka sreda i napredak." Veselje kadkad dura itav dan, pa se onda razasipaju.

Hridani njeki prisustvujude darivaju, osobito popa (svedenika), kom i krdenje plate kako su se pogodili. Sad su i popovi hridanski, bar njeki, zapoeli djecu pisat kao i katoliki, to prije nisu inili.

Prije su hridani svako djete kupali kad bi ga krstili, no su sad poeli polivati kao i katolici. U potrebi moe svak okrstiti. icte okrdeno moe se gledati i poljubiti, Do tko to ini mora ga darovati, jer de mu drugije skut od haljine odrezati.

Kako rekoh mladinca u potrebi moe svak okrstiti, no opet se poslje mora svedeniku donieti, da dopuni toje ostavljeno.

Ovdje moram jo primjetiti, da se dogodi u Bosni vie sluajeva, ter da hridani predju na katolicizam i suprotivno; i tada se kumovi trae. Svedenici katoliki kad privode takt koji kip, samo g& uine pred pukom izpovjediti vjeru po obredniku propisanu ; no hridani svedenici iznova svakog okrste koji k njima predje. Ovo se pako mora pripisati samoj gluposti i zlobi njihovoj, po kojoj vjeruju, da ved katolici nisu ni krdani.

Budud pako da su od njekog vremena hridani poeli se zvati Srbi, jer toboe istu vjeru srbsku izpovjedaju, zato oni tako po drugi put okrdenog, koji se je prije zvao pravi Bonjak", sad zovu da je pravi Srbin !"

I Turci su iz istog krdenja njeto za svoj fanatizam preuzeli; po obredih crkvenih mora svedenik mladinca zahuknuti. Oni iz tog vele, da onda svedenik apde mladincu: Pottiri se ako ne prije, bar na as smrti, jer de otid k Tragu." uo sam, gdje jedan svedenik prot Turinu prosvjedovae za tako mnenje, no bez ikakve koristi, jer Turin hode, da je njegova starija.

Plakat za mladincem, koji poslje krdenja umre, jest grieit prot Bogu. Mladinac je otiao u angjele," vele Bonjaci, a prvorodjeni sin koji tako umre, on postane krilat a ng j e o !"

Katolici drugog kuma odabiru na potvrdi (krizmi).

6. Obriezanje kod bosanskih muhamedanaca.

,,Yrag bjei od krsta!"

(Nar. poslovica.)

Smjeni su kleti Turci u svemu, kao to je smjean i grdni zakon njihov. Oni vjeruju Isusa kao pravog proroka i bojega poslanika, dali krdenje odbacuju, psuju i pogrdjuju; pa bar da bie to mjesto krdenja postavili.

Oni vjeruju grieh iztoni, no s im se po njima mrsi ota opaina, to uprav znati mogao nisam. Njeki su mi kazivali, da to biva po avdest (pranju), kog vie put na dan ine, al mladinci nit mogu po sebi, nit jih drugi za tu svrhu pere.

Drugi vele (via strana), da to ini sunet (obrezivanje), zato djecu neobrezanu i smatraju kao vlahe (nevjernike), no jer obrezivanje obavljaju kad je mladincu vie godina, a toliki umiraju prije obrizavanja, dakle ovi se moraju izgubiti, to opet oni red nedaju; pa kako se enskadija od tog grieha isti ? jedno samo mogao bi ovjek nadi, a to je: jer su rodjeni od Turaka obrezanih.

Premda dakle obrezanje nije drugo nego znak turski, po kom se od drugih razluuju; no jer ga vedina dri da grieh iztoni isti, zato moram togodj o njem prozboriti.

Najdalje do de.set godina Turci puste djete neobrezano, a obiajno obrezuju izmedj 6.8. godine. Za uinit vedu svetanost, taj se in proglasi na vie vremena prije, a na dan za in opredieljen sakupe se susjedi i rodbina.

Ne svedenik, nego koji samosuk Turin ili ciganin taj in obavlja : diete zamami i opnu brzo odree, a zatim kakvom madu (mehlemom) ranu zaviju i stvar je jur gotova; za udo kako svako diete, ranjeno od takih neznalicah, neumre.

Sad se ini zijafet (ast) i veselje bez kraja, jer je mladid tako pravi Turin i svetca Muhameda nasljednik postao. Jela su na tursku spravljena, obiajno sladka, kako du na drugom mjestu kazati; medjuto jedno gadno jelo ovdje moram, spomenuti, moled za oprotaj potene; to je jelo pita s mesom, koju oni zovu burek", koja opna mora biti izsjecana sa ostalim mesom govedjim i u tu pitu zakuhana; enskadija je sretna, kojoj u jelu koji komadid te opne sluajno zapane; obiaj pristojan takih barbarah; od ostalih pak opnicah enskadija sebi prstenje pravi.

Zgodi se vie puta, da se koji krdanin poturi, sad i takog valja obrezivati. Prije je bio straan obiaj. Poturica morao je kroz mjesta naredjena mu za vie danah na konju jahati, gol no u ruci nosedi, kog bi vrh pram srdcu okrenuo. S ovim on je pokazivao, da je pripravan svakom smrdu umrieti za novu vjeru, koju prima. Kad bi dneve dovrio i njega bi obrezivali, a poslje obrezivanja Turci bi novog Turina nadarivali, ili kako Tele dali bi novom bratu na tahtu*

Sad je to prestalo, nego poturicu zamotaju u ponjavu, ili strpaju u kacu, ter kroz upljotinu obrezuju ga; od tud poslovica za poturice hajd u ponjavu! u kacu mujo!" itd. Po svretku asti kudani diele darove onim koji su na tom inu i asti bili.

Ime se nestavlja na obrezivanju, nego iza poroda, i to bez ikakva obreda; obino su imena ifutska il arapska; takva su za mukarce: Jusuf (Josip), Alija (Ilija), Mujo, Mustafa, Muhamed, Suljo, Smajo (Izmail), edo, Meho, Bego, Ibro, Asan, Zulfo, Omer, Gane, Ibriim, Jaho itd; a enska: Mejra (Mejrima, Marija), Aode (Angje), Fate, Kade, Bega, Gjula, Zejna (Zejnija), eda itd.

Cigani u obrezivanju i imenih sliede Turke, a to je obiajni nain toga gada, da na doravu sliede zapovjednika zemlje.

udije se obrezuju osmi dan, a imena uzimaju starinska kao za rauke: vrani. Izak, Jakov, Salomon itd., pa jer su ovi iz panjolske ovamo se preselili, zato taka imena po panjolskom govoru izgovaraju, isto tako i enska iz pisma ev. uzimaju.

Vele, da kad se hode udija da poturi, tad se bar imenom krdanskim prije koj dan mora zvati, da tako izpovjedi za proroka pravog Isa-Pengabera.

Cigani, premda u svemu sliede Turke, no imaju opet njeto osebna u svom zakonu; zato i oni kad hode da pravi Turci postanu, onda moraju za koji dan imenom' se vlakim zvati.

Kumovanja u tih neiina nikakva.

7. Kumstvo strieno.

Ako nemogu biti kum krdeni, Mogu striem." (Nar. poslovica.)

Kumstvo strieno bilo je obde u Boeni, dapae bilo je spoj i sponja, koja je vezala sve u Bosni vjeroizpovjedi.

Kum na krstu ncmoe biti osim koji je krden i izpovjeda istu vjeru; za vie se spojiti i ujediniti izmiljeno je kumstro strieno, po kom je mogao i druge vjere kumovati, jer tako nit postaje mjesto otca kumetu, koga bi morao u ovjeri uiti, nit rodstvo kakvo poradja.

Katolici ne samo da su to kumstvo zabacili, dapae jim se strogo zabranjuje; uzrok je ovaj: opaki Turci i na silu hotjeli su se s krdanim tako kumovati-, da tako samo laglje mognu u krdanske kude ulaziti, ene obezastiti i susjednim krdanima tetu initi.

Medj hridani pako to se i sad nalazi i to ne samo medj sobom, nego i Turci im djecu kumuju. Da krdanin strie tursko diete, to se nedopuda.

Sav obred u ovom se zadri: kum uzme noice (makaze) i djetetu, koje mu sjedi u krilu, odree jedan bi vlasi; u taj zamota novac po mogudnosti i dade kumetu, a kume ga poljubi u ruku i sve je svreno.

Sad nastanu as(|, pida, zdravice, darovi i sve ostalo kao u pravom kumstvu, jer se i ovo onom slino smatra.

S. Kumine babine.

Eto kume kljc na babine, Nosi kuma liepc darove." (Nar. pjesma.)

Liepe su kumine babine; zato o njim treba osebno prozboriti. Kuma neidje na babine kumi kad ostale susjedke i rodice; u to vrieme ako dodje, to nisu babine, nego kumin oblazak".

Poslje kumovanja na 1015 dana jako kuma idje na babine, a tad se njoj svatko u kudi veseli, osobito nejaka djeica, kojoj ona nosi kolaa.,

Ona donese pitu u tepsiji sa velom pogaom il velim somunom, kog oni zovu ,durek", donese pivca peena, rakije, kolaa itd.

Najznamenitije su po varoih haljinice, koje kuma donese kumetu; one su: jedna mala tanka kouljica, jeermica (prsluk), koparan (zubun) areni, dimije male i kapica; ova je od crvenog krmeza, a na njoj je perla" t. j. vrh od repa zlatke kune il gizdave vjeverice kao elenka, il perjanica na kapi priivena i sa arenim bezom pri dnu utvrdjena.

Ovo odielo kume samo onda nosi, kad se hode da nagrda, svagdanje bo odielo mora majka pripraviti.

Kuma sve te stvari preda da se vide, i tako odkrivene moraju ostati da i drugi mogu vidjati, koji budu dolazili.

Sad se po redu sa svakim za zdravlje upita, a najposlje trai svoje kume; njega uzme, ljubi, njeguje, blagosiva i i svaku sredu od Boga eli.

Dok se ova ine, jur mora biti kava peena u kudi, ter kako uviek tako i sad mora se najprije s kavom posluiti; a zatim zapome se po malo pijucati; medju to i kum dodje, dodju susjedi, dodje rodbina; ter svi jednako budu poslueni s kavom, a poslje stupaju na rakiju. .

Kad su se svi izkupili, postavi se stolica i ruak zapome; tu se jede i pije bez kraja, sve u zdravlje kumova sretnoga kumstva. Ruak dura ede#puta do mrkoga mraka a kadikad tu se i prenodi.

Bonjaci nit smiju zapoet nit svrit jela bez molitve na glas, no ob ovoj i ob onoj, koju jutrom i veerom u obde mole na svom mjestu.

Poslje svega pomu se razasipat, svaki zahvaljujud kudnom domadinu i kumi, a ovi opet njima to su jih pohodili.

Sad se i kuma oprosti i ode, sve posudje svoje ostavivi. Do koji dan povrati se to posudje s raznimi darovi po mogudnosti.

Poslje ovog ina kumovi se smatraju kao jedua obitelj, polaze se medjusobno i gdje se god sastanu, mora se jest i piti.

9. Posinjenje.

Drag mi je kao da sam ga i rodila rodio!" , (Nar. poslovica.)

Budud da sam govorio o pravom porodu, hodu ovdje koju redi i o posinjenju. U Bosni pravog i zakonitog posinjenja neima; krdani kad hode kakva mladida da posine, prime ga u svoju kudu, dadu mu za enu svoju kder i uine ga batinikom svih svojih dobara. No ako bi se posinak izopaio il neposluan postao: tad pootac ima pravo njega zatjerati i sve mu oduzeti osim kderi vjenane. U Turaka je drugiji obiaj; oni obiajno nejaku djecu posinjuju i to po iztonom obiaju, t. j. pomajka diete strpa u svoje iroke gade i spusti ga na zemlju kroz nogavicu, kao da ga je porodila; taj postane batinik svih dobara kao i pravi sin.

IO. Povijanje.

Majka sina u svilu povija."

(Nar. pjesma.)

Glede povijanja mladinca Bosanke su easviem lude. Mjesto slabom mladincu dati da se malo odmoii, one ga odmah povijaju i tako nemilo priteu kao kakva zlikovca. Priteu ga od vrata pa do dna.

Budud da sam ja protivan tom nemilom muilu, vie sam puta diete odmotao i razvio, pa sam zbilja imao ta vidjati: svite su se u tielo upile, a povoji obrueve po nejaku mladincu nainili.

Bosanke pravdaju tako svoje postupanje: ako se diete dobro nepritegne, one vele, ostat de krivonogo i krivoruko, zato nesretno dok je ivol"

Da se diete mora obmotati i lahko na dva il .tri mjesta privezati, to ja doputam; al ga toliko muiti, to pravedno nije, to je ne samo bezkoristno , nego sasvim na tetu mladincu: nejako se tielo pritegne, damari pritisnu, krv zastavi, pa kako de onda diete rast i napredovati? Mogu redi, da je povijanje izmedj prvih uzroka, to vidimo u Bosni starmalih i nedoraslih, koji kvare pravu odraslu racu i pasminu bosansku.

Treba dakle mile majke Bosanke svojski poduavati, da nemue i nekvare tako svoj porod mili, kog toliko njeno ljube i uvaju.

11. Kolievka (beika).

Majka lila u kolievki Bina Majka lila sinka uspavkiva... ". (Nar. pjesma.) Nesmije majka pokraj sebe drat edo |u postelji, jer bi bilo u velikoj pogibelji, ob nod bi ga mogla uduiti na svoju alost vjekovitu; zato dok se rodi nejako edace, mota imat svoju kudu osebnu, svoju kolievku, il kako ju po varoih na tursku Zotu beiku".

Priprostita je ota kuda mala, u kojoj mora edo prebivati; na dva drveta zakliena pod se stavi, dvje daske sa strana dugake, nadglavnica i podnonica, dva obrua izviena , koji sljeme dre i nedaju da pokriva edace udui; to je sva sprava za tu kudu velu. Unutra se stavi posteljica, na kojoj mlado edo povijcno mora poivati.

Kad mladinac malo poodraste, za sljeme mu veu dide i praporce, da se zabavlja i veseli. Pa ako jadna majka neima obilnoga mlieka, roi.d s dojkom biele ovice, pan mlieka (varenike) ob ovom vjeaju, da mladinac u svako vrieme moe podojiti. a kad se nadoji, glavicu odkrene.

Kad hode majka da edace stavi u kolievku, najprije ga oisti i povije, pa ne/nam radi kojeg uzroka za nosid potegne i oi mu protare. Dok ga stavi u kolievku, krdanka po svomu obredu sa svojom rukom prekrsti edace, preporui ga Bogu dragom, majki djevi bogorodici, angjelu uvaru i djetinjem odvjetniku, koga ime na sebi nosi, i pokrivi ga lila i ljulja raznovrstne pjesme pjevajudi, dok se god

edace neuspava. Kad ovo malo objai, onda mu majka uzme njegovu ruicu i njom ga krsti a ona riei' izgovara. Diete pako dok pome progovarati, ona ga *poduava kako se mora po sebi prekrstiti, Bogu i svetcim preporuiti.

edace u kolievci obiajno biva, dok se drugo nerodi; ako li majka svakog kupusa" (svake godine) radja, tada treba vie kolievka. Tako isto i doje matere dok nerode drugo, a kad znaju da de brzo roditi, odbiju mladinca; osobito namaa sise sa paprikom, koja kad je jedno ujela mladinca, nesmije vie sisati. Iznosak pako ili diete najposljednje sisa kroz vie godina, pa vele u Bosni, da to diete junak biti mora. .Kraljevid Marko,* vele Bonjaci, "nigda onaki junak bio nebi, da nebude majku sisao za dvanajst godina I"

U Bosni kad matere hrane nejaku dieicu, previse se preko kolievke; vele, kad se edace nadoji, odmah hode da spava; kad bi se izvan kolievke hranilo, to bi ga poslje stavljajud a kolievku razbudile; no ovo je sasvim pogibeljno i za majku iza nejako edace: za majku, jer previsedi se preko kolievke jako pritisne svoja prsa i tako jih kvari; za edace, jer osobito seljanke u danu neprestano rade i trude a*tako umorne u nodi radoilahko spavaju, moe ju dakle na koljevci sanak prevariti i ona djetece uduiti, kao to se vie puta i zgodi.

Zato oporoinjarn Bosankinje majke, da za ljubav svog nejakog edaca taj opaki obiaj ostave; na svom krilu materinskom nek djetece nahrane a posije neka ga povale i naine. Ono ako se malo i razdriema, al dok za koji asak poljulja, ono de zaspat kao janje malo.

Koljevku liljati i djetece uvati, to je poslttc a i dunost ostariele bake, ako ju edace ima; zato samo se koji put majka navrati, da ga nadoji ob dan, a ostalo mora baka initi ; pa su vjete te stare vjetice ter za sobom toliko okrenu djetece, da voli njima, nego istoj majci.

No ako bake u edaca neima, taj poslac prelazi na koju malu i nejaku djevojicu, jer i ove dobro znaju edo zabavljati. Al je i ovaj obiaj sasvim pogibljiv; nejaka djevojka sa svom snagom liljajud koljevku, vie ju puta prekrene i da se as prije u pomod nadoleti, moralo bi se edace uduiti, jer djevojica neima snage da koljevku izpravi i edace oslobodi.

Jo ovdje moram spomenuti jedan smjean sluaj, koji se je u Travniku kako kau negda pripetio.

Beg jedan imao je slukinju, koja je bila ved pri porodu i neznajudi kako de je se osloboditi, nadjo jednog mladog nevjeta Osmanliju, komu slukinju dade 3 pristojnim dohodkom.

Posije dva dana neg su se vjenali, ena ree muu, da idje k begu i donese koljevku, jer de ona roditi, to on i uiui. Sutra dan ena mu rodi i on bude veseo.

U tom veselju izletio je na ariju (trg) i kupio jo etiri koljevke; kad ga je sviet pitao to de mu prija , ou je veselo odgovorio: nije moja ena neplodna kao vae, nego mi je odmah drugi dan sina rodila; a kad je tako s poetka, posije de i bre radjati, pa s toga ujedno etiri koljevke kupujem, da za koji dan miran budem!" Svietina se nasmije i pusti ga; al kad je vidjao poslje, da ena tako brzo neradja i da je prevaren, tad ju je neprestano progonio.

12. Stalak.

to vie Btoji, to prije prohoda." (Nar. poslovica.) Dok edace malo poodjai, to mu se mora druga kudica napraviti, a ta je stalak. Priprostito i ona se u Bosni gradi; na etiri kolica metnuta je dolnja daska, iz koje izlaze etiri stupa, a na ovim uplje kolo, kroz koje se diete do ruku stavi i tu mu je sva napravu.

Bosanke za dugo diete u stalku dre i po sobi vozaju, jer misle da e imat noge pravnije i da de prije prohodati; pa zbilja riedko je u Bosni nadi, da diete prije godine neprohoda.

Kad diete bude koji mjesec, puste ga iz stalka da po sobi puzi; tad ga mame, pozivlju i na svaki nain nukaju da ustane, da hoda i da k njima doleti, smijudi se, kako se jadno djete mui i zavaljuje. Isto ga mame i da progovori.

I ovdje su Bosanke neoprezne. One u stalku ostave diete za due vrieme, kao i u sobi da puzi, a nita nemare to ono gorko cvili i plae. Ja sam njeke opominjao za to; no one su mi hladnokrvno odgovorile: ako plae i utit de; ako se sad svaem naui, poslje de bit junak."

to su zdrava, kriepka i odrastla djetca njihova, sve to one ovom svom nehajstvu pripisuju. No kad mu se smiluju, tad ga znaju Ijubko omilovati i uiniti da se zaboravi prijanje uvriede.

15. Kupanje.

,,I Bog istodu ljubi!" (Nar. poslovica.) Osim to svaki dan majke Bosanke i u danu vie puta iste svoje malo edace i perkaju, one svake nedjelje po jedno sve djetece okupaju. Sapun se nepoznaje u Bosni kad se djeca peru, nego studena vodica, u koju je koje jaje raztueno. Vele, da od toga mnogo napreduje i jae biva.

Ovo ti je, m. p.! to s poetka moradoh bezredno progovoriti o obiajih bosanskih; u produenju, ako bog da, red du lahko uiniti, a sad mi budi zdrav i veseo!

IV.

Pjesme enske.

1. Kletva djevojaka.

Izvir voda izvirala

bistra, studena, (opetuj.) Iz kamena rua evala

rua rumena: Brala ju je djevojica

liepa N. I nabrala jednu kitu.

pa je zaspala. K njoj dolazi mlado mome

iz gjul N.: Die djevu za ruicu,

liepu N. Ustan' gori djevojice;

to si zaspala ? Rua ti je uvehuula,

to si nabrala ; Dragi ti se oenio,

kom si mislila." Progovara djevojica

liepa N.

Neka vehne, neka sahne

i netreba mi, Kada on i oeni se '

komu ruu bra; Ali neka, nek se eni,

ja mu nebranim, Svi mu konji pokrepali

nju nedonieli, Svatovi se poboljeli

nju nedoveli, On se junak razljutio

nju neljubio; Kada mramor progevori,

onda i on ft njom. Kada nebo zemlji legne,

onda i on ujom; Kada vrba grodjem rodi,

onda i on njom, Vedro nebo oblak svelo,

grom jih ubio!