Sie sind auf Seite 1von 4

LIRIKA ili LIRSKA POEZIJA ( prema imenu za muziki instrument lira ) skupni je naziv za pjesnika djela u kojima se na emotivno

topao i saosjedajan nain neposredno izraava ovjekov doivljaj ivota i svijeta, ali i samoga sebe u svijetu. Kako taj doivljaj esto podrazumijeva jednu jedinstvenu zgusnutu emociju, i izraz tog doivljaja u lirskoj pjesmi takoer karakterizira jaka zgusnutost. Zbog toga su lirske pjesme po pravilu kratke i zasnovane na jednom jedinstvenom osjedanju ili raspoloenju. Lirski izraz je karakteristian po svojoj izrazitoj ekspresivnosti (tj. izraenoj emocionalnosti), koja posebno dolazi do izraaja u ritminosti stihovne organizacije i po harmoninosti pjesnikog oblika. U tom pogledu lirika, uz epiku i dramu, predstavlja jednu od temeljnih mogudnosti umjetnikog izraavanja. LIRSKA PJESMA je umjetniki tekst posebne vrste, koji do izraaja dovodi jedno jedinstveno raspoloenje uz pomod jedne jezike organizacije viega reda nego to je to sluaj u svakodnevnom govoru. Za razliku od epske pjesme, u lirskoj pjesmi nema ni fabule, ni pripovijedanja, ni razvijenih situacija, ved je sve izraeno u zgusnutom i emocionalno oteanom jezikom izrazu, esto u samo jednoj slici, ili u jednoj usporedbi, alegoriji, paralelizmu ili nekoj drugoj neobinoj vezi rijei. (U lirskoj pjesmi posebno su este metafore, koje su sposobne da povezu meusobno disparatne, razliite i odvojene stvari). LIRSKI SUBJEKT je naziv za ono unutranje "ja" koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj izraava svoju duevnost. esto je to sam pjesnik, ali moe biti i neka druga osoba, ili ak neko neidentificirano unutarnje bide pjesme. esto je to "ja" i gramatiki prisutno u pjesmi (kao prvo lice jednine). A i kad nije na takav oevidan nain prisutan, lirski subjekt i tada predstavlja duhovni stoer pjesme. Ustvari, pjesniki izraz je uvijek zasnovan na jednom duevnom raspoloenju, koje i jeste pravi subjekt pjesme. LIRIZAM je naziv za lirski ton koji moe proimati svako umjetniko djelo, bez obzira da li je pjesma, slika, muzika kompozicija ili film. Poto u osnovi svekolike umjetnosti uvijek lei ovjekovo saosjedanje s ljudima i stvarima, onda je lirizam - ili lirinost - jedno od - za umjetnost karakteristinih - svojstava umjetnikog izraza. GLAVNE VRSTE l RAZVOJ LIRIKE Lirska poezija je vjerovatno stara koliko i sam jezik, ili, bar, koliko i ovjekova potreba da iskazuje svoja osjedanja. U poetku je ona bila gotovo nerazdvojno vezana uz muziku i ples, kao dio jedne sinkretike umjetnosti, koja je i danas svugdje popularna i u kojoj se pjesme pjevaju uz pratnju muzike i obino uz ritmike pokrete tijela (kao u suvremenoj pop i rok muzici). U antikoj Grkoj takve pjesme su obino bile pjevane uz pratnju nekog muzikog instrumenta. Obino je to bila leut ili lira, pa je tako i nastala rije lirika. Ved kod nekih antikih pjesnika, kao to su bili Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont i dr., rijei pjesme su postale vanije od muzike pratnje, pa je i sama pjesma sve vie postajala samostalna jezika umjetnina. U antikoj knjievnosti razvile su se i neke posebne vrste i forme lirskih pjesama, koje su od helenskih pjesnika preuzeli rimski pjesnici. Neke od njih evropski pjesnici su njegovali sve do modernog doba, a druge su postepeno iezavale i ustupale pred novim pjesnikim vrstama i formama.

TEMELJNE LIRSKE FORME HIMNA je prvobitno oznaavala svaku pjevanu pjesmu, a onda je poela znaiti pjesmu upudenu ili posvedenu nekom boanstvu, kao Sapfina "Himna Afroditi". (Tek u XIX st. taj je naziv poeo oznaavati sveanu pjesmu koja je prihvadena kao izraz jedinstvenog kolektivnog osjedanja cijelog jednog naroda). ODA se razvila iz prvobitnih horskih pjesama koje su se pjevale u vrijeme vjerskih obreda. Ispjevana je u uzvienom tonu i slavila je znaajne linosti, velianstvene pojave u prirodi ili neke uzviene ideje. U staroj Grkoj po odama se proslavio Pindar, a u Rimu Horacije. DITIRAMB je bila strasna, razuzdana pjesma koja se pjevala na sveanostima u slavu Dioniza, boga vina, bujanja prirode i ivotnih radosti. Ona je slavila ivot i bila puna ivotnog poleta. (Za izraz takvog raspoloenja i danas se kae da je ditirampski) ELEGIJA je prvobitno oznaavala pjesmu u kojoj je izraena alost za mrtvim. Kasnije je poela znaiti pjesmu u kojoj se izraava tuga za onim to je prolo ili to je daleko: bol zbog smrti drage osobe, zbog prolaznosti ivota, zbog prohujale mladosti, zbog izgubljene ljubavi, zbog dalekog zaviaja. (Rije elegino i danas oznaava, izraavanje takvog duevnog raspoloenja.) Po elegijama su naroito poznati rimski pjesnici Tibul i Ovidije. IDILA je pjesma o sretnom domadem ivotu, naroito na selu. U njoj se slavi mirni seoski ivot, toplota domadeg ognjita, ljepota i istota prirode. Idilini tonovi esti su bili u Katulovoj i Tibulovoj lirici. EPIGRAM je kratka, zbijena pjesma od nekoliko stihova, u kojoj se na duhovit nain komentiraju neke negativne drutvene pojave, ili neke ljudske mane ili loi postupci nekih javnih linosti. Rimski pjesnik Marcijal bio je posebno poznat po svojini otrim i jetkim epigramima. POSLANICE ili EPISTOLE su pjesnika pisma upudena prijateljima ili poznatim javnim linostima, u kojima se obino raspravljaju neke teme od opdeg interesa, kao to je sluaj u Horacijevoj "Poslanici Pizonima", koja predstavlja pjesniki traktat (teorijsku raspravu) o pjesnitvu. TEME l MOTIVI LIRIKE U razvoju evropske poezije svaka epoha je stvarala svoj sistem pjesnikih vrsta i oblika. Ali iako je skoro svaka nova epoha stvarala nove pjesnike vrste i oblike, pjesnici su esto iz ranijih epoha preuzimali one oblike koji su odgovarali njihovim vlastitim stvaralakim tenjama i njihovoj vlastitoj osjedajnosti. Pjesniki oblici kao elegije, himne, idile, epigrami, ditirambi obnavljaju se neprestano, i to najvie zato to u njima do izraaja dolaze neka temeljna ljudska osjedanja. U teoriji knjievnosti lirske pjesme se esto svrstavaju prema njihovom osnovnom motivu. Tako se kao vrste lirske poezije navode ljubavne, rodoljubive (domoljubne ili patriotske), socijalne pjesme, zatim opisne pjesme (u stvari, pjesme o prirodi), te religiozne, refleksivne ili misaone pjesme i satirine pjesme. Ta podjela, ustvari, vie govori o onim "stalnim temama" koje u svakom vremenu zaokupljuju osjedajnost pjesnika, nego to uspostavljaju stilsku i strukturnu razliku medu vrstama pjesnikog izraza. Dok su u starijoj poeziji glavne teme bile priroda, ljubav, prolaznost mladosti i ivota, drutvene nepravde i si., u modernoj poeziji dolo je do prave "eksplozije lirske materije", pa su pjesnici poeli izraavati najraznovrsnija i najsloenija osjedanja, oitujudi ne samo svoju osjedajnost ved i svoje stvaralake i estetike ideje. Postavi svjesni koliko je sam jezik osnova njihove umjetnosti, oni su ga u modernom vremenu poeli tretirati ne samo kao izraajno sredstvo ved i kao osnovnu materiju u kojoj se organizira specifino poetski govor. Zato se za mnoge moderne pjesnike moe redi da se ne

izraavaju rijeima, ved da u rijeima trae i iz rijei oslobaaju skrivenu izraajnu energiju samog jezika. LIRSKE VRSTE: PREMA AUTORU - narodna, autorska (umjetnika). PREMA TEMI - domoljubna (rodoljubna, patriotska), religijska, ljubavna, misaona (refleksivna), pejzana (opisne, deskriptivne), socijalna, satirina. PREMA OBLIKU ANTIKI OBLICI: Anakreontske pjesme: ditiramb, elegija, himna, oda, idila, epigrami. Francuski: kancona, rondo, rondel, balada.

ROMANSKI OBLICI: panjolski: romansa, glosa. Talijanski: sonet, sestina, madrigal. SAETI OBLICI: aforizmi, epigrami, epitaf, maksima, sentenca. SATIRINI OBLICI: satirina pjesma

HIMNA - oznaava pjesmu posvedenu nekomu ili neemu to ovjek smatra vrijednim najvedeg potovanja, divljenja ili oboavanja. Takvim pjesmama obiluje svaka mitska kultura; himne bogovima izraz su religioznog odnosa ovjeka prema onom to on smatra apsolutnim. Himna se redovito s mnogo potovanja obrada onome kome je posvedena ,ona tei uzvienom tonu koji se izraava i sveanim, polaganim ritmom, a njezin sklop motiva sastoji se uglavnom u nabrajanju i potenciranju osobina onoga kome je himna posvedena. STIH - je ritmika, zvukovna, sintatika cjelina. OPKORAENJE - prenoenje nekoliko rijei u novi stih. PREBACIVANJE - prenoenje jedne rijei u novi stih. STROFA - je veda sintatika cjelina od stiha. Najede se javlja kao distih, tercet, katren, septima, oktava, itd. PRIJENOS - kada se jedna smislena cjelina prenosi u sljededu strofu. ODA - pjesma uglavnom posvedena nekome ili neemu prema emu se osjeda privrenost,ljubav,potovanje ili neka druga sklonost .Pindar (5.st.p.k) iAlkej(600 g.p.k.)te rimski pjesnik Horacije(1 st.p.k.) stvorili su uzorak ode koji u biti vrijedi i danas ali se patetian ton kojim su pisane upotrebljava na vrlo iroko tematsko podruje. AFORIZAM - kratka, jasna ,saeta misao koja se smatra milju vrijednom pamdenja ,pa i posebnom knjievnom vrstom. EPITAF - oznaava nadgrobni natpis kojim se, kao pjesnikim oblikom, izraava prolaznost ivota i ljudska sudbina. Duhovit je i satirian a esto sadri i dobre primjere koncizne mislene lirike.

EPIGRAM - u Grkoj je oznaavao natpis urezan u kamenu, a kasnije kratku, duhovitu i satirinu pjesmu u kojoj se saetim izrazom i zakljukom na kraju iznenauje itatelj. Grk Simonid(6-5st.p.k.) i rimljanin Marcijal(1 st.) dali su uzorke koji vrijede i danas. ELEGIJA - u Grkoj je oznaavala svaku pjesmu napisanu u elegijskom distihu.U Rimu su bile este ljubavne elegije. Zahvaljujudi zbirci pjesama pjesnika Ovidija Ex Ponto, u kojim se izraava tuga, ljubav i bol prognanika za domovinom ona poinje oznaavati pjesmu u kojoj se izraavaju enja za neim nedostinim ,bol i tuga. ELEGIJSKI DISTIH - heksametar je esto u antici esto vezan s pentametrom u dvostih. DITARAMB - je pjesma u kojoj se iznosi oduevljenje i radost, u kojoj se iznose tzv. ivotne radosti tonom koji je podignut do zanosa. Nastala je kao pjesma u slavu boga Dioniza. TEMATSKA PODJELA LIRIKE DOMOLJUBNA LIRIKA - izraava ljubav prema domovini, zaviaju, jeziku itd. esta je u doba romantizma kada nastaju moderne nacije. BIBLEIZMI - biblijski izrazi, obiljeja biblijskog stila i izraza. PEJZANA LIRIKA - malo je kada samo opisivanje krajolika. Najede sadri u sebi dublji pjesnikov doivljaj kojemu opis pejzaa daje smisao. SONET - Sonet je pjesma od 14 stihova u 4 strofe.(Petrarkin ili talijanski i shakespeare-ov ili elizabetanski sonet). NOKTURNO - umjetniko djelo(glazbeno, slikarsko, knjievno) koje predstavlja nodne uitke i ugoaje nodi. LJUBAVNA POEZIJA - ljubav je najeda lirska tema u kojoj se osjedaji prema voljenome stapaju s osjedajima prema prirodi, domovini, smrti, itd. SOCIJALNA POEZIJA - slika drutvene nepravde i nevolje s naglaenom simpatijom prema onima koji trpe. ANAKREONTSKA PJESMA - to su krade lirske vrste, jednostavne i vedre. RELIGIOZNA PJESMA - u njoj pjesnik iskazuje svoje osjedaje i misli. Ti se osjedaji i misli stapaju uz pojam Boga. DIJALEKTNA POEZIJA - Osim knjievnim jezikom neki pjesnici su pisali dijalektalnim govorom, neki su stvarali samo tako. LIRSKO EPSKE VRSTE: ROMANCA - moe se uvrstiti u lirske ali i epske pjesme. Tema je ljubavna, romanca opisuje ivo neki dogaaj, esto ubrzanim ritmom, s vedrinom. BALADA - slina je romanci . Pjeva o stradanjima i nesredama polaganijim ritmom, tunom intonacijom. Neka nutarnja nelagoda proima junake, a tragina smrt junaka uobiajen je zavretak. Elementi epske poezije su prolo vrijeme, epska scena, radnja, likovi kao nositelji radnje, epski dijalog i monolog. ANTITEZA - je posebna vrsta poredbe koja se temelji na opreci tj. suprotnosti. SLAVENSKA ANTITEZA - esta je u naim narodnim pjesmama, a sastoji se od pitanja , negacije tog pitanja i odgovora na pitanje. esto se javlja kod slavenskih naroda. CEZURA - stalna granica meu rijeima iza nekog sloga ,provedena u svim stihovima, koja dijeledi stih na manje dijelove, pridonosi prihvadanja ritma kao pravilne izmjene stalnih manjih jedinica odnosno lanaka.

Das könnte Ihnen auch gefallen