Tarik Kulenovi Jeleni na kii Copyright Tarik Kulenovi & Celeber, 2003.

INTRO Kad je Slovenija proglasila samostalnost, po Picu je dola murija. Bio je u vojnoj policiji u Armiji, pa su ga u rezervi raspodijelili u miliciju. Drava se promijenila, milicija je postala policija, a Pica i dalje rezervist. Strpali su ga u kombi s drugim sretnicima koje su nali doma i odveli ih u stanicu na Krugama. Dali su mu uniformu, sivoplavu, rezervistiku, i rumunjski kalanjikov jo pun konzervirajue masti, kapu i ahovnicu za priarafiti na kapu kad bude imao vremena. Dobio je rezervne okvire, torbicu, kanticu za ulje, pagu, RAP, hrpu bojeve municije. Tako potpuno opremljenog, usmjerili su ga na drugi izlaz, u dvorite zgrade i ukrcali na kamion s drugim siroiima. Potpuna usluga. Falili su samo igla i konac da ih zatakne za kapu i pusa u elo za sretan put. Enivej, Pica u kamionu, trese se, pojma nema to se dogaa, a preko kamiona navuena cerada. Da li da se njih ne vidi ili kako oni ne bi vidjeli kuda idu, tko bi o tome razmiljao. Uglavnom, gdje god pogleda, svi pouzdani znakovi opeg sranja. U zraku se napetost mogla rezati noem, na televiziji paranoja prvog stupnja, po cestama vojska, pa druga vojska, pa odjednom sve puno kojekakvih vojski, prijetei govori, demonstracije, nemiri, a jo se i Slovenija odcjepljuje. Iskrcali su ih na Bregani, posloili po kanalima pored ceste i rekli im da gledaju tenkove koji su izbili na slovensku granicu. Tenkove ne dirati, glasila je zapovijed, ali ako krenu na nau stranu, onda u fajt. Pica je cijelu no proveo u kanalu, gledajui eline zvijeri na slovenskoj strani kako se zajebavaju i okreu, turiraju maine i manevriraju. Onda bi gledao kalanjikov koji je dobio, rumunjski, s dodatnom drvenom drkom, ruan za popizdit', jo pun masti za konzerviranje, i trudio se uope ne razmiljati o tome kako bi to trebao pukom zaustaviti tenk. Moda ako ustane i pone udarati kundakom po eliku. Poslije je, pun adrenalina, priao kako su ful napeto pogledom pratili tenkove, makar je vie izgledao kao da je cijele noi stiskao upak, drei ga napetim da mu kakica ne pojuri van bre od granate iz tenkovske cijevi. Tako izmuen, Pica se ipak vratio doma iv. Oko osam ujutro su ih iskrcali na Krugama i rekli im da se vrate naveer. Pica je otiao doma, oprao se, ispriao staroj kaj je bilo, dorukovao i odspavao.

Stara je u meuvremenu nala rjeenje. Stara je uvijek nalazila rjeenje. Radila je u jednom od onih export-import poduzea koja su, zahvaljujui nesvrstanosti, s istoka na zapad i obratno prodavala sve od pijuna do rijetkih metala i svilenih tkanina. Nazvala je neke prijatelje u Beogradu, s njima sredila papire, a Piceka otpremila frendovima da prespava. Potom ga je, umjesto da djeaka vrati na Sutlu, spremila na vlak za Beograd, odande u Maarsku, via Austria i kod maminih prijatelja u Njemaku. Kako, ne pitajte. Export-import je radio bez greke. Pica ustvari nije htio ii. To mu nije bilo u redu. Bio je nabrijan na rat, svi e se boriti. Kako e zajebati ekipu? Kako e sad ostaviti deke? Majka je mirno sasluala njegovo protivljenje, poljubila ga i rekla mu: - Sine, ja sam te rodila, ja te jedina imam pravo i ubiti. Onda ga je poslala na pakiranje i nazvala jo nekoliko telefonskih brojeva. Kada je Kelj u sanduiu naao razglednicu s Kipom slobode, s bakljom u uzdignutoj desnici i tekstom: Ja sam u Americi. It ain't like in movies at all, rat je godinama predstavljao jedinu stvarnost, a Pica je bio stvar daleke prolosti, kao i biva drava. Kelj je razglednicu stavio na zid iznad radnog stola. Godinama je gledao taj pozdrav iz zemlje Safari, zadnji put je pogledavi kad je krenuo po Picu na aerodrom. *** Zborno mjesto bilo je u unkinom stanu. Jedan po jedan kapali su Beli, Fleka, Fric, Jura, Darko, Zlaja, Iskusni... Poslagivali su se po trosjedu, stolcima i u tiini ispijali lozu koju je unka natakao iz dedine boce za posebne prilike. Blainina loza, pisalo je na pletenki. - Kad je sprovod? - upitao je Iskusni. - Jebote, est puta pita!!! U tri. Daj probaj zapamtiti - stresao se Beli. -Ma, kad... Nemrem, nije mi jasno. Nemrem si to sloiti. Jebi ga -rekao je Iskusni. - Kaj nemre? Koji ti je sad kurac? - nastavio je Beli. - Ma to... Kud ba Gogi? - Jebi ga. Tak' mu je dolo. Kaj sad? - ubacio se Frlc. - Kak' kaj? Jel' ti bio kompi, pika mu materina? Kak' mo'S tak' priat'? - estio se Jura. -Jebi ga, Jura, sad vie nemremo ni' uinit'. Spuco seje. To je sada tak'.

- Kaj nije nekom drugom spuco arer u glavu? Kaj je morao sebe? ubaci se unka. - unka, daj ti rakije. Ovo je prazno - odgovori mu Jura koji se neprekidno uvjeravao u kvalitetu dedine rakije. - Ivana, daj bocu iz friidera - vikne unka prema kuhinji. -Zemi sije sam, pune su mi ruke-odgovorila je Ivana koja se pojavila na vratima sobe, nosei tanjure ispunjene naslaganim narescima, sirom izrezanim na krike, kiselim krastavcima i kruhom. - Zemite si malo dok pijete, bu vas rakija strgala do pogreba - rekla je, stavljajui hranu na stol. - Kaj? Nas rakija? Treba meni malo vie da se odvalim - usprotivio se Beli. - Di je friider? - upitao je Jura, ustajui sa stolca. *** Mutno staklo dijelilo je terminal Meunarodni dolasci od ostatka aerodromske zgrade na Plesu. Kelj je sjeo u birtiju, avion je kasnio etrdeset minuta u dolasku, popio je dva pelinkovca i raunao koliko e brzo morati voziti eli li stii natrag na vrijeme. Nije znao gdje je to prokleto groblje i nije mu bilo jasno koji su kurac morali Gogia pokapati ba tamo negdje u pripizdini. Zar na Mirogoju ili Miroevcu nije bilo dosta mjesta za branitelje? Dovoljno je da se iskopaju sve one komunjare i Srbi s Miroevca, da se makne idove s Mirogoja i mjesta koliko ti dua eli. Arkade? Koji su upci u arkadama... Nitko od njih nikada nije metka za Hrvatsku ispalio. A ovak'... ak' eli otii na pogreb hrvatskom branitelju, frendu, kaj frendu, burazu, kaj burazu... Gogi je bio vie od bura-za, a Kelj ionak' nije imao brata nego dvije sestre, onda mora do Se-sveta zaobilaznicom, pa skrenuti, pa na put prema Varadinu, al' ne onda prema Varadinu, nego skrenuti prema Koprivnici, pa se vratiti natrag, pa u brdo, pa preko brda... A u arkadama upci. Znao je doi zaobilaznicom do Sesveta, a dalje... Boli ga kurac. Ima mobitel, Fric i unka znaju gdje je to. Jo kad bi taj glupi Croatia Airlines iz Frankfurta sletio s tonih etrdeset minuta zakanjenja. Onda e sletjeti tono u podne. Ak" je Pica upola spretan kak' je bio, biti e prvi na carini, neka bude dvadeset minuta, dok iskrcaju prtljagu, da ga ne zajebavaju carinici, do pola jedan je vani. Za pol' sata su u kvartu, ak' ne bude ep od Gorice, samo, koji kurac bi bio? Tko u podne ide

iz Gorice u Zagreb? Taman stignu kod unke na rakiju, da se Pica vidi s ekipom i pravac groblje. Valjda je neki kurac i donio iz Amerike. Kelj se pokuavao sjetiti je li Pica kao mali bio krt ili ne. Kaj kurac... Ako ni' nije donio, ubijemo ga na licu mjesta i pokopamo zajedno s Gogiem. Dobro, ne ba s njim. Negdje ga hitimo u grabu, idu na groblje, tam' mora biti praznih graba, uzmemo mu kreditne kartice, mora imati kartice, bio je u Americi deset godina. Kelj je negdje itao kako u Americi svi imaju kreditne kartice. *** Kad je prva granata tresnula blizu njega, Gogi je shvatio kako je gadno pogrijeio. Koji kurac meni to treba, pitao se dok je trao prema najbliem zaklonu, iza neke od kua gdje su se deki ve skupili i uali naslagani pored zida kao kokoi na poveerju. Htio sam biti ratnik, zen-ga, jebo me zenga maskirni u dupe. Ja sam htio u rat, u tri pizde ratne materine, jurilo mu je kroz glavu dok je ubrzavao korak. Trei, skinuo je kapu s glave i primio je u ruku, u drugoj ruci papovka i tranje, tranje, tranje. Dok je jurio, sjetio se fotografije iz Bejruta - ameriki marinac u trku nakon to se neki manijak zapiio s kamionom punim eksploziva u njihovu bazu. I poubijao njih tri stotine, sjetio se Gogi i ubrzao trk. Pravi sam marinac, pomislio je zamiui iza ugla kue, dok su iza njega padale mine iz minobacaa kalibra 82 mm. Plop, plop, plop, tras, tras, tras, bio je ritam ispaljivanja i eksplozija mina. - Ka'e mali? Frka? - upitao ga je Sipa koji se prvi domogao zaklona i mirno sjedio puei cigaretu. Sipi ovo nije bio prvi teren. Gogiu nije bilo do frajerske spike. Samo je uao i drhtao u zaklonu zajedno s drugim dekima iz postrojbe. - Jebote, vidi Jaksa - netko je viknuo. Gogi nije prepoznao glas, ali je digao glavu i pogledao naprijed. Desetak metara dalje, na otvorenom, Jaks je ostao stajati, paraliziran od straha dok je oko njega padalo kao tua srednjeg intenziteta. - Jaaaaks, Jaaks!!! Baci seli! Leziiill! - dovikivali su deki Jaksu koji je blijed kao krpa stajao smrznut na istini, ne znajui kuda se pomaknuti. Nitko se nije usuivao izai iz zaklona, a Jaks se ukipio, nesposoban da mrdne. Stajali su zaleeni kao na nekoj fotografiji, izoblieni od straha kao lice na Munchovom Kriku, sve dok jedna

mina nije tresnu-la pored Jaksa, odbacila ga nekoliko metara i ponovo pokrenula vrijeme. Sipa je napokon popuio cigaretu, ustao i zaletio se do Jaksa koji je leao izvaljen na bok, skvren od zranog udara eksplozije. Primio ga je pod pazuhe i poeo vui prema zaklonu. To kao da je bio signal, pa se jo netko odvojio od zaklona, a za njim i ostali. Dotrali su do Jaksa, primili ga za noge i u trku, posrui pod teinom, dovukli do kue. - Jesi krmak u piku materinu - otpljunuo je Sipa kad ga je spustio na zemlju. - Manje deri i bolje e trati. - Pika vam materina, upci nijedni!!! Kukavice, htjeli ste me ostaviti! - urlikao je ranjeni Jaks iz kojeg je mjestimice liptala krv. Sipa se odjednom trgnuo i stao mu izmom na lice. - Zaepi gubicu, govno usrano. Da se nisi usr'o, bio bi itav - rekao je, pritisnuo mu on izme jo jednom na lice, okrenuo se i otiao. Jaks je zautio i utio je dok mu je bolniar previjao rane od gelera. Kad je bolniar zavrio i objasnio Jaksu da je dobro proao, sve su rane povrinske, nema dubinskih, nee biti posljedica, Jaks se odvaio i pitao koji je to kurac bio Sipi. - Spasio ti je ivot - odgovorio mu je bolniar. Gogi je paljivo odmjerio ugao u kojem se smjestio. Iza njega je bio zid na suprotnoj strani od smjera iz kojeg su padale mine, dovoljno udaljen i od prozora i od vrata. Raunao je ako padne neka mina, bit e to dovoljno daleko od njega. Zid ga titi, nad glavom mu je betonska deka i jo jedan kat i krov, samo da preivi, samo da preivi... Gledao je Jaksa i nije mu bilo jasno gadi li mu se vie njegova ili vlastita paraliza. Bivao je sve sigurniji kako ovaj posao profesionalnog ratnika i nije za njega. Okej Hrvatska, okej sloboda, okej rat koji trebamo dobiti da bi ostvarili sve to, samo, nije se mogao sjetiti dovoljno dobrog odgovora zato bi ba on bio taj koji bi trebao podmetnuti svoju guzicu i stradati. Da mu proitaju ime na Dnevniku? Bio je siguran da bi stara bila sretna i bez toga. Ruka mu je krenula po jo jednu cigaretu. Dok je pretraivao depove, shvatio je kako su mu hlae mokre. Pogledao je bolje, no na maskirnoj tkanini nije se najbolje vidjela fleka. Bila mu je mokra cijela lijeva nogavica. U sekundi, Gogi je shvatio kako se u nekom trenutku upisao u gae.

Vie mu nije bilo ni do cigareta. Ovaj posao definitivno nije bio za njega. *** - Fali jo 'ko? - upitao je unka. - Joko je rekao da nee doi - odvratio je Zlaja. - Jebote, koja jadna fora. Bolje da komi. Svi smo tu. U stroju i na broju. Za domovinu - odgovorio je Iskusni. - Ne seri Iska. Nema pojma ni tko bi sve trebao ii - rekao je unka. - Pa koji kurac onda pita? - zaudio se Iskusni. - Jo je Kr rekao doi - ubacio se Fric. - Ka'e on jo na utom? - uletio je Beli. - Sad je na terapiji. Daju mu heptanone. Ve je dvije godine na skidanju - objasnio je Fric. - Taj bu se skidao do smrti - zakljuio je Beli. - ekamo i Picu. Dolazi iz Amerike samo zbog pogreba. Kelj je otiao po njega na aerodrom - dodao je Fric. - Kaj kurac se sad sjetio dolaziti? Rat je odavno zavrio - rekao je Jura. - Tak' ti je to. Nova vlast, nova politika. Daju amnestiju za sve bjegunce. Sad se vraaju k'o heroji. Jo buju ispali najpametniji od svih - dodao je Beli, ispijajui podugaak gutljaj dedine rakije za posebne prigode. - Kaj sad? Pica je kompi - uletio je Darko koji je u meuvremenu sjeo za unkin kompjutor, pokuavajui otkloniti jedan od bezbrojnih Microsoftovih bugova. - Haker, komi. Kaj ti zna? Gledaj u taj televizor dok ti nisam iskljuio struju - uzvratio mu je Beli. - E, unka, ima jo te rakije? - upitao je Jura. Na vratima je zazvonilo. - Ja u - doviknula je Ivana iz kuhinje. unka je svejedno otiao u hodnik. - Ooooo, eeee, aaaaa!!! - ulo se iz hodnika, a onda je u sobu uao Kr, potpuno odjeven u crnu uniformu s oznakama HOS-a. - Za doooom!!!!!! - uzviknuo je i podigao desnu ruku. - Spremniiiiii!!!!!!! - povikali su deki i skoili s fotelja i stolica, diui ruke u zrak. Darko je ostao za kompom jer mu se u tom trenutku na ekranu pojavio natpis: Serious disk error. Insert system

disk and reboot the system. - Lake malo ustae, jebo vas Paveli. Ostaemo bez droge - raspizdio se Zlaja, jer su mu deki, skaui, iz ruke izbili joint koji je obeavao da e biti savreno smotan. - Ka'e komunjaro!!??! Jebo te SDP - odgovorio mu je Beli. - Raan je puio travu. On je dobar ovjek - rekao je Zlaja puzei po podu izmeu bezbrojnih nogu, u potrazi za jointom koji je odluio sakriti se pod krevet. - Franjo je uzimao morfij. To je moj ovjek - zakljuio je Kr. - Koji e ti kurac ta uniforma? Di si to iskopao? Kaj si se opet urokao? - upitao ga je unka. - Samo jedan ut. Nisam mogao izdrati. Gogi mi je bio buraz. Ovo je za njega. I on je bio HOS - objasnio je Kr. - Nego, ima kaj za popit'? - Da, zbilja, unka, di ti je ta rakija? - ukljuio se Jura. Ivana je na trenutak promatrala kako stvarno nema anse da izgubljeni djeaci ikada odrastu, pa se otila obui. Pogreb je poinjao za sat vremena. *** - I, kae, dobro je u Americi? - upitao je Kelj Picu vozei slalom po velikogorikoj cesti. Kazaljka na brojaniku se pribliavala brojci 150, a Pica je mijenjao boje sjedei na suvozakom mjestu i vrsto stiui ruku iznad vrata. - Pa, nije ba kao na filmu - ispalio je, ne znajui kako da u nekoliko reenica objasni godine novog svijeta koje je proivio. - To kuim. Nego, kak' je tamo? Kakve su pike? Jel' hoe puiti? Daju ti da ih kara u dupe? - Daju. Samo, ja vie volim piku. - Zato te i zovu Pica. - Tako me godinama nitko nije zvao. - Jebi ga, kaj sad? Sad si doma. Sad burno po domai... Kak' da te zovem? Po prezimenu? Piculi? - Kako hoe. U Americi me zovu Harry, po imenu. To je njima skraenica od Hrvoje. - uj, Hrvojek - okrenuo se Kelj prema Pici. - Za mene si Pica. Jebi ga, tako je od malih nogu. Nema beda, buraz?

- Ma nema, Keli. Ti si za mene uvijek Kelj. - Do smrti. I, onda, kaj je s pikama? - Kelj, budemo kasnije o pikama. - Kak' kasnije? Volim piku katoliku, a ni srpska meni nije mrska. - Daj mi reci... To s Gogiem... Kaj je to bilo s njim? - Kaj bi bilo? Mrtav je. Predozirao se. - Kako? ime? - ivotom, stari moj, ivotom. - Ne razumijem... - Nema se kaj razumjeti. Nego, zna s mobitelom? Evo ti, nazovi unku, samo stisni dial, reci da smo na gorikoj i da smo za deset minuta u kvartu. Neka nas upci ekaju. Ako uteknu, najebali smo. Ne znam di je to groblje. Piku materinu, toliko je mrtvih da su i Miroevac napunili. Moramo ii negdje iza Sesveta, Dugog Sela, kajjaznam... - Jesi tajanstven. Otkud ti toliki mrtvi? - Srbi, stari, sve ti je to srpsko sranje. - Ba sve? - Dobro, okej, komunjare i idovi imaju svoje prste, samo su skriveni. E, jebeno se dobro skrivaju. Nego, kaj, jel' ti to zove ili ne? Brzo, stari, utei e nam, a onda smo najebali. Onda ti u kurac i svo to letenje... *** Kamioni su vozili u koloni po sada bivem Autoputu bratstva i jedinstva prema Zagrebu. - Milion kilometara od nikud, na Autoputu bratstva i jedinstva, dolje na cesti mi je ostalo srce, na vruem asfaltu... - mrmljao je Gogi u sebi pjesmu Jure Stublia. Petnaest dana terena je ipak dobro prolo. Nakon sranja s Jaksom za dobrodolicu prvog dana, nije bilo veih ispada. Postrojba je zauzela poloaje, ukuirali su gdje su etnici, organizirali strae, patrole i ostatak vremena proveli ispijajui rakiju i pukarajui. Netko bi se napio, pripucao na edeke, onda bi oni odgovorili minobacakom vatrom, a nai bi jebali mater kretenu koji je pucao, pa bi onda svi zapucali na edeke. Oni bi pozvali teko topnitvo, onda bi malo pucali po naima, a onda bi dolo vrijeme za ruak. I tako su prolazili dani. Jednom su edeki poremetili dnevni raspored spizdivi sto

dva'est i dvojkom auto koji je donosio objed. Ostaci krmia su visjeli po ostacima okolnog drvea tako pomijeani s ostacima Marka vozaa da su mrtvozornici, osim Markove noge za koju su bili sigurni da je njegova jer je i dalje smrdjela kroz izmu, odfurali i pire krumpir i krmie i dijelove olinjalog, umjetnog tigrovog krzna koje je Marko uporno drao kao prekrivao na vozaevom sjeditu. Dio Marka su pojele svinje, dio svinja je pojela ekipa, dio ekipe su ubili etnici, a ostalo su raznijeli psi. Nekim udom, krunica koju je drao objeenu o retrovizor Lade karavan preivjela je kompletno sranje, ostavi vezana za retrovizor koji je netko naao s dijelom krova u grabi kraj auta. Tako je, barem u duhovnom smislu, cijeli Marko isporuen natrag obitelji. Gogi je gledao kabinu kamiona koji je vozio iza njegovog. Vidio je lice vozaa i zapovjednika koji je sjedio kraj njega. Bio je vru jesenski dan 1991. godine. Indijansko ljeto, pomislio je Gogi, sjetivi se stripa Mila Manare. Vrijeme kada krv prokljua u ilama mladih ratnika, kada se ele, po zadnji put prije duge zime, poigrati s mladim squaw. - Broooouuuuuoooogggooouuoooum - zagluujui urlik presjekao je vru ljetni zrak. Potom su odjeknule eksplozije i zvui mitraljiranja. - Avioni - viknuo je netko. - Avioni - poeli su vikati svi u zboru. Kolona se rasula, a kamioni su poeli vrludati po cesti lijevo-desno, traei zaklon tamo gdje zaklona nije bilo, na etiri trake autoceste, omeene velikim utim ban-kinama koje su odjednom predstavljale nepremostivu prepreku. Gogiev kamion se zaustavio. - Vaaan!!!! Vaaaan!!!! - poeli su vikati vojnici, ustajui i naguravajui se prema izlazu. Rattatatrarataratata - uli su se zvui avionskih mitraljeza, pomijeani sa zagluujuim urlikanjem monih turbina dva MIG-a 21 koji su nainili krug i ponovo se vratili nad kolonu sijui smrt, paniku i uas. Gogi je, kao prvi do izlaza, krenuo skoiti napolje, kad gaje netko gurnuo, ili je kamion poskoio i, umjesto elegantnog iskakanja preko daske koja je zatvarala kraj kamiona, poletio je i papovkom se zakvaio na metalni okvir koji je drao ceradu. Kao da to nije bilo dovoljno, kundak mu je zapeo za dasku, pa je ostao visjeti okaen o remen papovke, dok su drugi vojnici iskakali iz kamiona koristei

njegovu kimu kao oslonac za teke izme kako bi se odrazili to dalje od kamiona i potraili spas negdje daleko, u travi kraj autoceste, u umici udaljenoj kojih dvjestotinjak metara od ceste. Sve, sve, samo ne blizu kamiona na koje su Migovi juriali kao gladni vukovi na opor zblesiranih ovaca. Tada se sve u trenu vratilo i Gogi se zbilja zapitao koji li kurac on radi ovdje, zato je prekinuo svoj lijep studij, zato je ostavio sve one komade kojih je bio pun faks, zato mu je trebalo da se, kao odlian maturant matematike gimnazije, umjesto u Americi na studiju, nae ovdje, meu svim tim ljudima koje sigurno ne bi nikada ni upoznao da nije rata, a kamoli da bi im dozvolio da mu gaze po kimi. Bio je to samo tren, jer se ve sljedeeg batrgao kako bi se ili nekako vratio u kamion i tako odglavio puku ili da se ona od trzaja odglavi sama. Gogi je mislio da to nee preivjeti. Kurac, nita nije mislio. Samo kako se skinuti odatle, s tog jebenog kamiona, to dalje od jebenih aviona. Samo daje nekako pobjei. Voza je ubacio kamion u rikverc, a Gogiu su izme zapele o asfalt i zamalo ga podvukle pod kotae. Voza ga je nekako skuio u retrovizoru nakon to mu je Gogi skrenuo panju mahnito lamatajui rukama u nadi da e ga ovaj vidjeti. Kamion je stao, voza je istrao van, dotrao do Gogia i pomogao mu da se otkai, a onda su zajedno udarili u trk preko ograde autoceste i livade. to dalje od kamiona koji su bili pod udarom zrakoplova u naletu. Eksplodirao je jedan kamion, zatim drugi, tresnulo je par bombi, raketa, koji kurac, a onda je buka u trenu prestala, isto tako iznenada kao to se i pojavila. Avioni su proletjeli, istresli gvoe i nestali na obzoru prije nego to su se vojnici uspjeli i snai. Entuzijasti su mjestimice pucali za avionima, no iza njih je ostao samo gusti, bijeli trag na nebu. Migovi se nisu vraali, pa se vojska poela okupljati oko vozila. Dola je zapovijed i svi su se poeli ponovo ukrcavati. Vojnici su iz unitenih kamiona preli u one itave, svi su se malo stisnuli, kolona se formirala i poela, sad pod punim gasom, ponovo kretati autocestom. Gogi je sjedio u kamionu i osjeao kako ga trese groznica. Ponavljao je u sebi kako vie nee, nikad nee, koji ga je avo uope tjerao da se javi u Gardu, koji je on kreten, to mu je to trebalo, koji kurac, Rambo filmovi, nikad vie, nikad vie. Fakat nikad vie.

Kad su se napokon dokopali Zagreba, Gogi je otiao van s ekipom i napio se k'o zemlja. Cijelu no su se zajebavali na raun terena, glupih etnika i njihove vlastite gluposti. Drugi dan se probudio s glavom poput dvosobnog stana. Paranoja je popustila i stvari vie nisu izgledale tako crne. Dapae, bilo je okej. iv je, u jednom komadu, nije ranjen. Preivio je prvu akciju. A fakat je bilo spida u svemu tome. Sljedei put e barem znati kuda ide. Dobili su izlaz i Gogi je otiao doma. Stara je sloila ruak, skupila se obitelj, malo su priali, da bi ga na kraju stari poveo u birtiju. Ekipa cugera ispozdravljala je Gogia, svi su ga potapali po ramenu, kao da je udotvorni iscjelitelj koji e im donijeti ozdravljenje, svi su htjeli platiti rundu. Natrpali su im stol piima i napokon ostavili Gogia i starog na miru. Stari je izgledao iskreno zabrinut. Puio je cigaretu za cigaretom, kao da se nervira za obojicu. Gogi je promatrao birtiju. umicu ni rat nije promijenio. Stari cugeri, konobarice u borosanama, karirani stolnja-ci. Jedina oznaka rata bila su stakla birtije, oblijepljena irokim samoljepljivim trakama. Gledao je starog kako pui, uinio mu se mnogo manji, s velikim podonjacima, ispijenog lica, nekako siv, umoran. - Dobro stari, kako je vama? Kaj te mui? - upitao ga je. - Ma, nita... - promrmljao je stari, okreui glavu prema TV-u, objeenom o strop iznad ulaznih vrata umice. - Daj, stari... Nisam vie klinac. Slobodno reci - potaknuo ga je Gogi. - Ma... zna... Ovo kako pria da spavate u kuama... Stalno se brinem da vam se ne priuljaju, zna kako su se partizani znali priuljati. Domobrani se napiju, zaspu i ovi uu... Dovoljno je da bace bombu kroz prozor. - Ma, nema se kaj brinuti. uvamo se mi. Ja ti uvijek spavam dalje od prozora. A i tamo gdje mi idemo uglavnom nema prozora. Nema ni itavih kua. - Stalno mi se motaju po glavi ti partizani. - Stari, nema se kaj brinuti. Mi nismo domobrani. A oni prijeko su pike, a ne partizani. Zna kaj, ak' neeg u ovom ratu nema, onda nema partizana. *** - Pazi sad, pod runom... - rekao je Kelj, povukao runu konicu, naglo smotao volan i skoro pod pravim kutom uletio na parkiralite,

ispred unkinog nebodera. - Nije potr... - probao je Pica, no ve je bilo prekasno. Kelj je uklizio Suzuki Svift skoro do pred sam haustor. Pica se nije pravo ni snaao, a Kelj je ve ugasio motor, otkvaio pojas, otvorio vrata i izletio. - Ajmo, Pica, bri rad na vatrenom poloaju - govorio je Kelj, proteui se kao da je u komadu odvozio barem tisuu kilometara bez ijedne stanke za pianje. - Evo, evo... - rekao je Pica i polagano izaao iz auta. U kvart. Duboko je udahnuo zrak rodne grude, zasien automobilskim plinovima s oblinje autoceste, uegao od vruine koja je isparavala s asfalta, od vruine koja je izbijala iz betonskih zgrada. - Nigdje ne mirie kao doma - zakljuio je i krenuo izvaditi stvari iz prtljanika. - Je, jo je dobro. Fukara je otila na more, pa je manje prometa. ekaj da vidi kad doe jesen. Piku materinu, kako grad smrdi!!! Stari moj, takvog smrada nema nigdje. - Hoemo do unke? Da uzmem stvari? - upitao je Kelja koji je zaljubljeno pogledavao svoj auto i rukavom brisao samo njemu vidljive mrlje s besprijekorno iste karoserije. - Stari moj, ovo ti je Suzuki Svift. Ovo su vozili deki u Vukovaru. Malen, a zajeban. Super je bio za kroz kuruzu. Njime su vozili pomo za grad. Natovari ga i pii 200 na sat. Toliko je brz da je u prolazu od kuruze pravio kokice. Zato sam ga i kupio. E, Vukovar, Vukovar... Jesi ikada bio u Vukovaru? - Ne... Mislim da ne. Nego, daj otvori prtljanik da uzmem stvari. - Ma, neka stoje. Burno kasnije. Sad nema vremena... - Nee ni tu rakiju to si priao? - Neka, poslije e biti slaa - zakljuio je Kelj i izvadio mobitel. Otipkao je nekoliko brojeva i prinio spravu uhu. - Halooo? unka? E, kak' je s vama? Aha... uj, mi smo ti tu ispred nebodera... Ne, nemoj nam hrakati na glavu, ve se spustite dole... Da, ti moe i skoiti... Mo' si mislit' kak' te burno doekali rairenih ruku... Na volej... Da, da, stigao je Amerikanac... Ajde, prase jedno, mrdnite te lijene guzice rekao je i iskljuio vezu. - Silaze - objasnio je Pici. - Malo su se zarakijali, pa im treba vremena. A to bu potrajalo. Nego, Amerika... Jesi bio u Kaliforniji? ***

Dragovoljci iz Dalmacije bili su okupljeni ispred velikog hangara. ekalo se nekog zapovjednika HOS-a. Pet stotina Spliana, Katelana, Omiljana, Braana, Hvarana, Makarana... tko bi ga znao odakle su se sve skupili dragovoljci za Vukovar. Brodom su ih doveli do Rijeke, odatle prebacili preko Slovenije do Zagreba i postrojili pred hangar u bivem izdvojenom skladitu JNA, jednom od brojnih koje je Armija napustila nakon to je Tuman odluio dozvoliti im neometani odlazak. Uzalud su Hrvati stajali kraj cesta i gaali kamenjem, rajicama i jajima kamione koji su praznili kasarne i nosili oruje na drugu stranu fronte, neprijatelju u ruke. Uzalud se javnost bunila, uzalud je Spegelj podnosio planove opeg napada na kasarne, da se doe do oruja, da se podigne vojska. Tuman je imao neku svoju raunicu. Vjerovao je svojim nekadanjim kolegama kako oruje izvueno iz Hrvatske nee upotrijebiti protiv Hrvatske. Jebote, Srbima vjerovati. Po gradovima su padale granate iz topova izvuenih iz kasarni, a Franjo je govorio kako e sve biti u redu. HOS se barem borio. Zato je ime i bio tu. aa je nekako preao preko toga to mu jedini sin ide u rat, no s materom je bilo problema. Njen je otac bio partizan koji se borio protiv Italije kad je Paveli prodao Dalmaciju Talijanima, jer su ga ovi doveli na vlast zajedno s onom grupom nesretnika koji su se nazivali ustaama, a koji su godinama bili internirani u nekim talijanskim vukojebinama. Dida, inae zakleti HSS-ovac, otiao je u partizane iz dipeta talijanaima, Paveliu i onoj pizdi od Maeka koji je, umjesto da kao pravi voa povede napokon samostalne Hrvate, pobjegao u svoj Kupineki Kraljevec i tamo ekao da dou Englezi, Amerikanci, bilo tko, samo da se ne mora boriti za svoj narod. Dida nije znao da je Paveli ekao kod Karlovca dok su Nijemci nagovarali Maeka da se odlui hoe li on vlast ili ne, nije znao kako je Maek odbio jer nije htio kolaborirati s faistima, kao to tada nije znao ni da e njega poslije rata komunisti zatvoriti, iako je bio prvoborac, kao prozapadni element, jer je prebio dva ruska instruktora koji su maltretirali neke djevojke na rivi. Sreom, pustili su ga 1948. godine kad je, nakon Rezolucije Informbiroa trebalo stvoriti mjesta u zatvorima za komuniste koji su se izjasnili za Rezoluciju. Kad se vratio iz zatvora, baba mu je objasnila kako on stvarno nema sluha za politiku i bilo bi mu bolje nai neki posao, jer

treba prehraniti djecu. Dida je prelomio, primio boraku mirovinu i rehabilitaciju, upisao neku brzinsku kolu za bive ratnike i postao uitelj biologije. Sreom, umro je prije ovog rata, pa je mater bila jedina opozicija imi-nom odlasku. On ju je, pak, nekoliko puta zagrlio, izljubio, obeao kako sigurno nee poginuti i rekao kako bi se i dida sloio s njim, jer ustvari ide braniti ono to je on oslobodio jo u prolom ratu. Eto, i Tuman je bio partizan. Ma, sve e biti u redu. I zar mu je bezveze dala ime po didu? Ako je ve veliki ime iao u rat, ne bi bio red da mali ime ostane doma. Mater je rekla ajde dobro, jer je znala kako bi on ionako uteka i da mu ona sto puta zabrani, koliko je puta bia na gostovanja Hajduka. Zamolila ga je nekoliko puta da se uva, jer ima Hrvatska vojnika koliko hoe, a on je njoj jedino dite, pa mu je napravila sendvie za put, izljubila ga, isplakala se i pustila ga. imi je sve to pomalo ilo na ivce, no mater je mater, pa je nekako odradio stvar. Od malih nogu bio je dio tvrdog jezgra Torcide i na rat je gledao samo kao na nastavak utakmice drugim sredstvima. Dapae, moglo je biti samo bolje, jer sada nije bilo milicije da rastavlja sukobljene navijae i ometa dobru tuu. Prijavio se na poziv HOS-a za dragovoljce i bio je sretan kada su prozvali i njegovo ime na popisu pet stotina ljudi koje je HOS obeao naoruati i poslati za Vukovar. Na starom stadionu kraj Plinare skupilo se barem dvije tisue ljudi, svi odreda dragovoljci. imi je to izgledalo sasvim u redu, sa starog Hajdukovog igralita krenuti u rat. Najeio se od ponosa kada su preko razglasa proitali njegovo ime, ba kao nekada kada ga je aa vodio na utakmice, a spiker itao imena Hajdukovih prvotimaca. Uinilo mu se da uje huk s tribina i jo da je mogao ispucati balun s centra, bilo bi to dovoljno za priu do kraja ivota. Sedmica na lotu. Oko njega su odrasli ljudi plakali, kverani, ribari, mornari, radnici... Veliki ljudi, otvrdli od mora i fizikog rada nisu mogli suzdrati pla jer se njihova imena nisu pojavila na popisu za rat. imi je bilo malo neugodno, no nije bilo vremena za preispitivanje savjesti. Kretalo se odmah. HOS-ovci su ih potrpali u autobuse i pola sata kasnije ve su gutali kilometre ceste prema Zagrebu. Tamo ete dobiti oruje, tamo ete dobiti uniforme, tamo ete ostaviti sve osobne stvari. Nita, ba

nita to bi ih moglo identificirati ne smiju imati uz sebe. Dobit e svoj broj, broj postrojbe i ve su preksutra u Vukovaru. Autobus je odjekivao od zaboravljenih ustakih pjesama, ime se malo udio kako je mogue da uz toliki navijaki sta ne zna sve te pjesme, no bio je mlad, ivot je bio pred njim, nauit e. Onda mu je malo dopizdilo od Pavelia, pa je zapjevao Marjane, Marjane, ipak je dida ime bio partizan. Autobus je prihvatio, pa su otpjevali integralnu verziju s milom trobojnicom, imenom Isusovim i Zrinskim i Frankopanima. Tako je ime mogao na miru zaspati. *** Vrata haustora su se otvorila i ekipa je poela kapati van. Kelj i Pica su stajali pored auta i ekali da ovi dou do njih. Kad su ugledali Picu, deki su postali pomalo suzdrani. Ipak se nisu vidjeli godinama. Fric je probio led i prvi pruio ruku Pici. - Di si stari? - upitao ga je. - Jesi napokon stigao? - Evo me. Preko velike bare - odgovorio je Pica. Ekipa se utiala, ispozdravljali su se s Picom kao da mu izraavaju suut. On je prepoznavao lica, spremajui mentalne slike da ih kasnije negdje pomno pogleda. Fric je izgledao odraslije, Beli se udebljao, Kr jako smravio. Promijenili su se od Nizozemske. Tu su bili Jura, Darko, Zlaja, unka. Iskusni. Ekipa. Neke nije vidio skoro deset godina. - Kelj, nemoj neke pizdarije na cesti - napomenuo je Fric. - Ja znam di je to. A ti samo idi za mnom. - Nema beda, buraz. Upaliu svjetla i etrdeset na sat. Uz rotirke. Onak' kak' je tebi najdrae. - Ne zajebavaj. Idemo na pogreb, ne na trke. - Na vau zapovijed, gospodine vrhovnie - stresao se Kelj, podigao herojsku desnicu u rimski pozdrav i sjeo u auto. - Ja idem po cure. ekaju nas na placu. Kupile su vijence, pa ih treba pokupiti. Ivana se dogovorila, a vi u aute, pa polako. I nemojte sad ba stajati kraj svake birtije - rekao je unka, sjeo u auto gdje ga je ve ekala Ivana i krenuo. - Idemo zaobilaznicom. Tamo nema birtija - doviknuo je Fric za njim, no unkin stari Ford je ve otiao s parkiralita. - Tko ide sa mnom? - Neu se voziti u crvenom autu. Pun mi je kurac komunjara - rekao je Beli. - Nije crveni nego trula vinja. Kaj, ak' ne dam da se pui u autu,

odmah sam izdajica. Ba ti fala, buraz. Ti idi s Keljom - odgovorio je Fric. - Nego, Pica, odi ti s menom. Priat e nam usput kak je u Juesej. - E, to je ivi uas. Sve su pike debele. I ne daju da ih se kara u upak - uletio je Kelj. - Dobro, nije ba tako... - pokuao je objasniti Pica. - Stari moj, tvoj je ivot katastrofa. Nemoj sada muljati. ista propast. Srea da si se vratio. Moda stigne jo neto uiniti s njim - zakljuio je Kelj i krenuo u auto. - Ajmooo!!! Ustae i puai sa mnom, pikice kod Frica. - Ja sjedim naprijed - rekao je Beli i sjeo na prednje sjedite. Za njim su krenuli Iskusni i Kr. - Iska, otkad si ti ustaa? - upitao je Zlaja. - Ja sam pua - priznao je Iskusni. - Fric, ekam te kod Velesajma - dobacio je Kelj Fricu i startao mainu. Jura, Darko i Zlaja posloili su se na zadnjem sjeditu Fricove Opel Corse, pustivi Picu naprijed. Ipak je ovjek doao iz inozemstva. Kelj je uz cviljenje guma projurio kraj auta, Beli je kroz otvoreni prozor vikao: - Hrvatska, Hrvatska - a Zlaja mu je zauzvrat pokazao tri prsta, Darko se smjestio u sredini, izvadio depni Tetris i posvetio se igri. - Vi uvijek ovako? - Pica je upitao Frica koji mu se nekako uinio najpribraniji. -Ma, ne. unka je donio dedinu rakiju. Neka opaka travarica. Ljekovita. Kad se otrijezne, bit e fini deki - pojasnio je Fric. Pica je osjetio kako mu neto tvrdo dodiruje rame. Okrenuo se i vidio Juru koji mu je preko ramena sputao prozirnu staklenu bocu punu nekakvih trava koje su lelujale u ukastoj tekuini. - Neka beli ovek proba. Na vra ima mona medicina - nudio mu je Jura bocu. - Ne mogu sad. Umoran sam od puta - odbio je Pica. - Kad si stigao smotati bocu? - zaudio se Fric. - Ma, ja to da se ne pokvari - objasnio je Jura i potegao gutljaj. - Pica, jesi putovao kroz vrijeme? - upitao je Darko. - Valjda. Ima est sati vremenske razlike - odgovorio je Pica.

- Ja bi' volio putovati avionom. Nisam nikada letio - naglas je razmiljao Darko. - Pa, lijepo je. Samo, stjuardese nisu vie tako zgodne. Sad svakog primaju - objasnio je Pica. Fric je ukljuio kazi i pustio Pips, Chips&Videoclips. - Doi vilo, doi. .. - razlijegao se autom prepukli Ripperov glas. Pica je gledao kroz prozor, promatrao nove zgrade, traio promjene, dokaze o prolazu vremena. inilo mu se kao da je juer otiao, sve je bilo isto, a opet, kao malo pomaknuto, neprimjetno drukije, kao u nekoj paralelnoj dimenziji, paralelna Hrvatska u paralelnom vremenu. Gledao je svoje prijatelje koje nije vidio deset godina. Izgledali su nepromijenjeno, na prvi pogled bez milimetra pomaka, nisu ostarjeli niti dana, a opet... - E, Fric, mogu ja joint? - prekinuo je Zlaja tiinu. - Ne. Stari bi mi poludio. Nov je auto. A on osjeti i najmanji smrad. - Pa trava mirie. Ne smrdi. - Ne - bio je dosljedan Fric. - Piku materinu. Trebao sam ja s ustaama - procijedio je Zlaja. Triba san ja s ustaama, motalo se po iminoj glavi dok je sjedio na trijemu polurazruene vikendice, negdje na breuljcima zapadne Slavonije. Bilo je tu nekoliko kua razbacanih po umskom proplanku, koje su prijanji vlasnici vjerojatno sagradili ne bi li pobjegli od gradske buke i smrada u prirodu i ne sanjajui kako e ih jedna vojska sruiti, a druga u ruevinama traiti zaklon. Kada je zapovjednik HOS-a napokon doao pred hangar, umjesto da ga otvori kao Ali-babinu peinu, novopeenim bojovnicima podijeli oruje i opremu, da ljuti Dalmoi krenu u rat, on je odrao govor kako oruja nema, kako su Tuman i uak oruje za Vukovar usmjerili u Hercegovinu, kako ih HOS ne moe naoruati i kako se moraju vratiti kui. Sada su im potrebni samo ljudi koji su proli tenkovsku obuku u JNA i imaju tenkistiki VES. Ostale e vratiti u Zagreb, pa nek' se ale Tumanu. Iz grupe je istupilo desetak ljudi, ostali su poeli zamoriti, rogoboriti, kako nije u redu od njih praviti budale kad su se ve doli boriti... Zapovjednik je odbrusio kako nije on kriv to ih je vlast izdala, sjeo u

Cherokee dip i otiao. Tenkiste su odveli negdje iza hangara, a grupa se utke ukrcala u autobuse, u tiini, kao da idu na pogreb. Nestalo je zanosa, nestalo je pjesme. - 'Ben ti kurbu gospu - progovorio je netko u autobusu. - a emo sad? Da iden doma iz rata, a rata nian ni vidija!? Autobus nije reagirao. Svatko je bio zaokupljen svojim mislima sve do Zagreba. Voza ih je iskrcao ispred Starevievog doma kraj eljeznikog kolodvora, gdje se pred ulazom u Stoer HOS-a kooperio top, zarobljen u nekoj od osvojenih kasarni, kojeg je uvalo nekoliko ljudi u crnim uniformama. ime ih je gledao, mislei kako je on trebao biti meu njima, kako to jednostavno nije u redu da su svi u ratu, a on da gleda sa strane. Nakon svih onih materinih suza, nakon pijanke s ekipom, zaklinjanja u Hrvatsku, prijateljstvo do groba i Hajduka, sad da se vrati doma? Kako im iza' na oi? ime je odluio, kad je ve tu, malo pogledati taj purgerski Zagreb. Otiao je do Trga da pogleda tog bana Jelaia, vidi gdje je sada okrenuta njegova sablja, uvjeri se kako Zagrepanke nikako nisu bolje pike od Splianki, da od Splianki, i cure s Brda su bolje od ovih tu. Kao pravi turist stao je ispred spomenika Jelaiu banu, a potom ga ogledao sa svih strana, zadivljen veliinom muda banovog konja. Koja li je tek kurina u tovara? - razmiljao je, ali mu se nije inilo prikladno sad se penjati na spomenik i detaljnije zagledati. Ti purgeri su ionako preosjetljivi. A sad su kao i saveznici. Sjeao se kako mu je aa priao da je spomenik nekada bio okrenut prema Maarskoj, a sada je usmjeren prema jugu. iminom didi bi se sigurno svidjelo to sablja pokazuje prema Italiji, samo ime nije bio ba najsigurniji je li rije o Italiji, ili je ta sablja usmjerena prema Hajdukovom stadionu? S tim purgerima nikada nisi mogao biti siguran. Nije mu bilo najbistrije zato lijepo nisu odmah sablju usmjerili prema Srbiji, no odjednom se negdje iz daljine zaula strahovita eksplozija. Na trenutak je cijeli Trg zastao, ime se nije stigao ni zapitati koji je to kurac, kad ga je presjekao prodoran vrisak sirene. Trg se u trenu pretvorio u kaos. Ljudi su poeli trati u razliitim pravcima, nestajati u prolazima, bjeati, bjeati, bjeati. ime je takoer htio potrati, samo nije znao kuda ni zato. Sirena je tulila i tulila, a on je stajao, ne znajui ni di da se makne niti od koga da

bjei, dok se nije pretvorio u usamljenu figuru na opustjelom Trgu. - Ajmo, deko, nemoj tu stajati. Zar ne vidi da je zrana uzbuna? -uo je glas iza sebe. - a je? - upitao je ime, okreui se da vidi vlasnika glasa. Iza njega je stajao mladi u maskirnoj uniformi, s oznakama ZNG RH koji ga je primio za ruku i blago povukao u pravcu prolaza Harmica. - Ma, a je? Di u biat'? - govorio je ime dok ga je ovaj smireno drao za ruku i vodio. - Ne bjeimo. Samo se sklanjamo - odgovorio je vojnik i dovukao ga do prolaza. ime je stao u natkriveni prolaz i gledao na Trg na kojem nije bilo ni ive due. Pogledao je oko sebe i shvatio da je prolaz pun ljudi koji su stajali, sjedili naslonjeni uza zid, hodali, puili, okupljali se oko malih tranzistora koji su se odjednom pojavili iz depova, sve u nekakvoj priguenoj napetosti kojoj ime nije mogao odgonetnuti uzrok. Potraio je vojnika koji je stao na izlazu iz prolaza i odsutno zurio negdje na drugu stranu Trga, smireno puei cigaretu. - E, vojnik... - doviknuo mu je i krenuo prema njemu. - Trebali smo otii u BP. Tamo u podrumu radi birtija sve vrijeme. To je najbolje sklonite u gradu - odgovorio je vojnik. - Ma, od ega da se sklonimo? - pitao je ime. - Pa di su etnici? - Na nebu. Avioni. Negdje gore su avioni. Zato je uzbuna. Neto su gaali u gradu. - Banski dvori, napali su Banske dvore - zavikao je netko u prolazu, prenosei upravo objavljene vijesti na radiju. -I toranj na Sljemenu - doviknuo je glas iz druge skupine sluaa. - Neka Franjo malo osjeti to je rat - progovorio je vojnik za sebe. - A nisi ti na? - zapitao ga je ime. - iji? - odgovorio je vojnik protupitanjem. - Pa na. 'Rvacki, mislin... Torcida... - probao je objasniti ime. -Jesam. Hrvatski jesam... Vojnik ako misli. Nisam Franjin pas, ako to misli - odgovorio je vojnik. - A ti? Ti si Torcida? - Ja sam ime. ime Torcida - odgovorio je ime. - Ja sam Gogi. Gogi Zenga - rekao je vojnik i pruio mu ruku. - E, lipo - zakljuio je ime i stisnuo ruku Gogiu. Gogi je potom povukao duboki dim i odbacio cigaretu u irokom luku prema banovom spomeniku. - Torcida, ajmo mi pit'. Neu da mi micani pokvare izlaz.

- Micani? a ti je to? - Micani? edeki, etnici, Srbi, JNA, kreteni, Delije... Ajmo, edan sam - odgovorio je Gogi. - A uzbuna? - zaueno e ime. - Na zadatku smo. Ne moemo ekati kraj uzbune. Rat je. Idemoobjasnio je Gogi i krenuo. ime je krenuo za njim, dostiui ustri vojniki korak kojim je Gogi grabio preko praznog Trga. - A kakav ti je to zadatak? - upitao je u hodu. - Moramo se napiti k'o zemlja u roku dva sata. - Dobra ti je to vojska - zakljuio je ime. - Najbolja. Hrvatska. *** Stanka, Marina i Zrinka su stajale ispod sata na Trenjevakom placu, odjevene u crno, drei u rukama vijence. unka je zaustavio Ford, parkiravi se tono pored pjeakog prelaza. - Sad brzo - rekao je Ivani, upalio sva etiri migavca, izletio iz auta, signalizirao djevojkama da priu i otvorio prtljanik. Djevojke su, malo nesigurne u cipelama na petu, pourile preko raspuknutog asfalta, nosei vijence, ije su trake lelujale za njima. - Trebate parking? - zauo je unka glas iza sebe. - Ne, hvala - odgovorio je i ne okreui se. -Tu ne moete parkirati ako ne platite parking - bio je uporan glas. - Ne, hvala - nastavio je unka. - Ne parkiram ovdje. Samo sam stao na trenutak. - Ne smijete stajati ovdje ako ne platite parking - ponovio je glas. unka je napokon oslobodio mjesto za vijence u prtljaniku, djevojke su dotrale do auta, odloile vijence unutra i hihoui se utrpale na zadnje sjedalo. unka se okrenuo i pogledao vlasnika glasa. Bio je to suhonjavi mladi, pritavog lica, u prsluku Zagrebparkinga. - Evo, idemo, idemo - objasnio mu je unka, sjeo u auto i pokrenuo motor. - Ne moete krenuti ako niste platili parking - bio je uporan tip. - Ti nisi normalan - zakljuio je unka i presjekao preko pjeakog prijelaza. Ford je izletio na cestu, unka je smotao, skrenuo udesno i ve su bili na cesti. Ne okreui se, podigao je desnu ruku, okrenuo je prema zadnjem sjedalu i podigao srednji prst, za sluaj ako ga manijak s parkiralita jo vidi. Odjednom je osjetio neto toplo i

vlano oko prsta. Instinktivno gaje trznuo natrag i, u povlaenju, osjetio zube. - Ajoj - uzviknuo je. Djevojke su se odostraga poele smijati. - Ka'e unka? Nisi za malo akcije? - dobacila mu je Marina koja je maloprije njegov srednjak spretno strpala u usta. - Eeejjj..., cure. Idemo na pogreb - uozbiljio se unka. - Ivana, je on uvijek takav? - zaudila se Marina. - Ma, samo se pravi ozbiljan. Ustvari je stidljiv. Prava beba - odgovorila je Ivana. - Mhhmhh... - rogoborio je unka. - Ah, mukarci. Tako su jadni - zakljuila je Marina. - Nego, je li stigao Pica? - ukljuila se Stanka. - Aha. Kelj ga je doveo. Jo je sav zdrman. Mislim da ni ne kui da je doputovao - rekao je unka. - Na to lii? Jel' se udebljao? - nastavila je Stanka. - Ka'e? Jo gori stara vatra? - zainteresirao se unka. - 'Si ti lud? Samo ga nisam vid'la deset godina. Zanima me na to sada lii. - Aha, aha... To ti nekom drugom. - Daj, unka, fakat si glup - odsjekla je Stanka. - A kaj ste vi bili zajedno? To mi nisi priala - ubacila se Ivana. - Ma, davno, jo prije rata. K'o klinci. Ni' ozbiljno - objanjavala je Stanka. - Da, zato ga Beli ni danas nemre smisliti - rekao je unka i iznenada smotao volan u desno. Crni BMW je izjurio iz pokrajnje ulice na milimetar izbjegavi Ford. - Jebem ti mater glupu!!!! Idijot!!!! To si doma radi mami. Ste vid'le koji kreten? Isuse!!! - Lake, unka. Daj da stignemo ivi - rekla je Ivana. - Nije na pogreb. - Buhuhuuuu... - zauo se jecaj sa zadnjeg sjedala. Zrinka koja je do tada sjedila u tiini, poela je grevito plakati. - Zrinka, kaj je sad? Zrinka nemoj plakati. Zrinkice... - djevojke su se sjatile oko rasplakane prijateljice. Zrinki su svejedno nastavile suze curiti niz lice, dok su se Stanka i Marina trudile utjeiti je, nagurujui se na zadnjem sjedalu. Ivana se okrenula i preko naslona dodavala maramice. - E, pazite malo. Jo e netko ispasti iz auta. Bolje je pustite na miru -

probao je unka utjecati na situaciju. - Daj uti i vozi - odbrusila je Ivana. - Glupi mukarci. Nita ne razumijete. - Voljela sam ga - kroz suze je cvilila Zrinka. *** ime je ponovo krenuo rastavljati puku. Trei put danas. Automatska puka AP M-70 AB 2, sa sklopivim metalnim kundakom, nonim nianom i tromblonskim nastavkom. Izvadi okvir s municijom, repetira zatvara da provjeri je li zaostao metak u cijevi, skine poklopac, izvu-e zatvara s federom i udarnom iglom i okrene cijev prema sebi da vidi postoje li znakovi hranja u cijevi. Onda pagica, stavi na proirenje u njoj krpicu, na krpicu malo rastvornog deterdenta za namjensko ienje, provuci pagicu kroz cijev i vuci gore-dolje dok ne uglanca cijev. Onda izvadi pagicu, stavi drugu istu krpicu, nju provuci kroz cijev da obrie DRN, zatim malo ulja za podmazivanje kojim e zatititi dobro obavljen posao ienja cijevi i apovka je spremna za uporabu. Potom premazi uljem druge osjetljive metalne dijelove i ostrugaj prve znakove hre koji su se pojavili. Nevjerojatno je kako su puke sklone hranju. im skrene pogled s nje, ona zahra. Kad detaljno pregleda puku, vrati natrag zatvara s udarnom iglom, stavi poklopac preko svega i povuci okida. Puka e opaliti na prazno i to je to. Koja dosada. Proi e rat, a nee ispaliti ni metka. Moda bi zbilja bilo bolje s ustaama. Opet, oni ga ionako nisu htjeli, a Gogi ga je, kad mu je ime uz hektolitar pive ispriao svoju tunu priu, odveo u brigadu gdje su ga primili rairenih ruku, dali mu uniformu, naoruali i, nije se stigao pravo ni otrijezniti, poslali na frontu. Gogi, da... Mrcina je hrkala na razvaljenoj fotelji koju su iznijeli na trijem. Blago njemu. Taj je mogao spavati. ime je postajao nervozan. Na terenu su bili ve peti dan, na njegovom prvom terenu, a nikakve akcije na vidiku. Ni granata da padne. Idila, jesen, ptice jo cvrkuu, oko njih ume, a fronta miruje. - Ba kad san doa - mislio je ime. - Nikad rata neu vidit'. Uzeo je praznu konzervu mesnog nareska i bacio Gogiu u glavu. - Ustaj purger, jeba te led. - Nita. Gogi se samo promekoljio i okrenuo na bok. Odjednom je brujanje iz daljine prekinulo jutarnju idilu. Zvuk je dolazio iz ume, negdje iza zavoja. ime je pogledom

pretraivao okolnu umu, traei gdje bi zvuk mogao izbiti na istinu. - to je to? - uo je pitanje iza sebe. Okrenuo se i vidio Gogia kako stoji iza njega s pukom u ruci. - Neto ide. - ujem. Je li netko gore na strai? Iz kua su poeli izlaziti vojnici, privueni bukom. Na vrh proplanka je izbila zelena Lada Niva oblijepljena amblemima brigade po vratima i haubi, te se brundajui spustila prema kuama. Pripadala je zapovjedniku satnije, Papiu. Terenac se zaustavio pred kuom i iz njega je izaao Papi. Vojnici su se okupili oko njega. - Di si Pape? - netko je viknuo. - Evo me, mladii - odgovorio je zapovjednik. - Ka'e Pape!? Burno vie u akciju? Si zaboravil na nas? Usmrdili burno se ovdje, kak' na gmajni - upitao je Dragonoac. - Tko bi vas mogao zaboraviti? Dobili smo posao - odgovorio je Papi i krenuo u kuu. - Neka dou zapovjednici vodova, a vi se spremite za pokret. Idemo u ienje - vojska je, uvi obeanje akcije, pohrlila prema kuama, svaki svojoj opremi, dok su zapovjednici vodova poli za Papiem da prime instrukcije. - Nemoj se previe natovariti - rekao je Gogi imi dok su se pakirali. -Municija, par konzervi, napuni uturu svjeom vodom... i uzmi suhe arape. Izgleda da emo puno hodati... -E, znan. Bija san u JNA. Nian guter-odgovorio je ime, pakirajui stvari. - Oprosti, domba - uzvratio je Gogi i nastavio pakirati svoj borbeni ranac. ime je malo gledao uokolo, pa je, za svaki sluaj, natrpao jo municije u ranac. Nikad ne moe znati kada e zatrebati. Gledao je konzerve. Nije bilo mjesta za municiju i njih. ime je raunao da e se vratiti do veeri. Dovoljan mu je jedan mesni narezak. Jebe konzerve, metaka uvijek treba. Desetak minuta kasnije, Sipa se vratio s koordinacije i postrojio vod. - Idemo u ienje - objasnio je dekima. - Ispred nas je nekoliko sela. Ba su izmeu nas i edeka. Izgleda da je u njima zaostalo civila. - Jesu nai? - upitao je Lima. - Srbi uglavnom. Izviai kau da nema vojske. Nae je da proemo i pregledamo teren. Trebamo pretraiti kue da vidimo ima li oruja i to pokupimo.

- A to emo sa Srbima? - upitao je Jaks. - Nosi ih kui, ako ti se sviaju. Mi traimo oruje. - A ako zapucaju? - nastavio je Jaks. - Pucaj i ti - odgovorio je Sipa. - Ajde, spremajte se, pokret. - A di su kamioni? - ubacio se Dragonoac. - Poslao je Franjo irokija po tebe. eka te iza brda. Idemo - odgovorio je Sipa i krenuo. Vod se svrstao u kolonu po jedan i poao za njim. Gogievo odjeljenje se spontano grupiralo. Vidra na elu, potom Jaks, ime, Dragonoac kao snajperist, Slavek s radiostanicom, Andro s pukomitraljezom, Lima pun municije za PM i Gogi na zaelju. *** Fric je parkirao Corsu uz ogradu groblja. Kelj je vozio za njim i ubacio svog Suzukija u prazno mjesto meu parkiranim automobilima, desetak metara dalje. Deki su poeli izlaziti iz auta, okupljajui se na cesti. - Kaj sad? - upitao je Darko. - Sad pogreb - odgovorio je Beli. - A di smo mi? - zapitao je Jura. - Markovo polje. To ti je novo groblje - rekao je Iskusni. - Ajmo mi na joint - predloio je Zlaja koji je jo od Zagreba valjao po rukama svoj savreno smotani joint, osvrui se ne bi li locirao pogodno mjesto za puenje. - Ma, tu ga zapali. Tko e te gledati? - savjetovao mu je Kr koji se trudio izgledati to opasnije u svojoj staroj, crnoj uniformi HOS-a. - Narkomani - procijedio je Darko, maknuo se u stranu i nastavio igrati Tetris. Zlaja je zapalio joint, povukao par dimova i dodao dalje Juri. On je povukao dim i predao dalje, a deki su spontano stvorili krug. - Uuuh, ee ovo - zakljuio je Jura i povukao gutljaj rakije. - Zlaja, kaj si ovo doma sadio? - Kupio sam od klinaca u kvartu. Kau da je uvozna. Albanska. - To je vid'lo Albaniju isto k'o ja Kaliforniju. Ova je hercegovaka. Ziher. pricana - rekao je Beli i poeo uvlaiti duboke dimove. - Eeejjj, buraz... ostavi malo i za prijatelje - opomenuo ga je Kr koji je bio sljedei na redu. Beli je uvukao jo dva duboka dima i napokon predao joint Kru. - Khkhhh... - poeo je kaljati Beli. - To ja uvlaim da bi' vas sauvao

od otrova. Khhh... rtvujem se, a vi tako. Khhhh... Jebote, ee. - Mamu si doma rtvuj - odvratio mu je Kr i nastavio puiti. Onda je dodao Iskusnom, a on je proslijedio joint do Frica koji je povukao par dimova i ponudio Picu. Ovaj je nijeno odmahnuo glavom, pokazujui da ne eli duvati. - Ti nee? - pitao je Fric za svaki sluaj. - Ne. Jet-lag. Sruio bi' se da bilo to sada uzmem. Ja sam ti vremenski jo u Americi. A i ne puim. - Ne duva? Ka... ka... kako to? - iznenadio se Iskusni. - Ne. Ne puim duhan. Prestao sam. U Americi si k'o Toian ako pui. Gori si od junkyja. - Nije to loe. I ja mislim prestati - rekao je Fric. -Ja bum, ka... ka... kad umrem, dig'o se iz groba i zatraio jo jednu piju... piju... - Pljugu, Iska! - pomogao mu je Zlaja. - Kaj si sad naao muat'? - To... to... to mi je od i... i... - To mu je od ie - nadovezao se Fric objanjavajui Pici. - Iska kad se naduva pone muat'. Tako znamo da je dobra ia. - Ej, deki... Imamo jo pola sata do pogreba - ukljuio se Darko. Doli smo prerano. - Eno, tamo ima birtija - pokazao je Jura prema montanoj baraci uz cestu s velikom terasom prepunom praznih stolova prekrivenih kariranim stolnjacima i raznobojnih plastinih stolaca i povukao posljednji gutljaj Blainine loze za posebne prilike. - Taman na vrijeme. Ovo je prazno. - To je znak - zakljuio je Beli i krenuo prema birtiji praen ostatkom ekipe. *** - Je li ti sad bolje? - bio je uporan unka. - Daj je pusti jo malo - odgovorila je Marina umjesto Zrinke. - Zrinka, tebe pitam - pokuao je unka izvui odgovor iz Zrinke koja je utonula u tiinu i gledala u stol gdje je stajala hrpa praznih aica, netom prije punih gorkog pelinkovca. - Zrinka, budemo jo jednu, pa idemo. Moe? - predloila je Ivana. - Ahaaa. Jo jednu - sloila se Zrinka. - Jesi ti luda? Vidi da je ve gotova - zaprepastio se unka nad

svojom enom. - Daj, eljko, dosadan si. Idi van i upali auto. Uope ne razumije ene. Biti e sve u redu. - Ivana!?! - Idi upali auto. Mi odmah dolazimo. Ovo je enski posao - zapovijedila mu je Ivana. - Brzo. Mi smo vani za tren. Ajde... Idi... u... u... unka je revoltirano odgurnuo stolac, ispio do kraja svoja tri deci mineralne, proklinjui trenutak kada se dao nagovoriti od Ivane da napokon krene na dijetu, i odmarirao napolje. Sjeo je u auto, pustio Majke na kaziu, zapalio cigaretu i poeo bijesno bubnjati prstima po volanu. Ja sam momak iz proklete kue... - pjevao je Bare svoju bol. - Bare, jesi danki, al zna ubost' - procijedio je unka. Lud i nervozan, glup i otrovan... - nastavljao je Bare. Sat u autu je pokazivao 14:32. Ni pola sata do poetka pogreba, a oni su zapeli u ovoj birtiji usred Se-sveta. I jo treba doi do tog Markovog polja, a unka nije imao pojma kako se izvui iz Sesveta. Ljudi se poinju vraati s posla i, kakve su sree, jo e upasti u guvu. Umjesto u tri, ako dou do etiri biti e super. A ove krave... I jo e mu poslije Ivana sigurno cijelu no tupiti kako je sirovina i kako nema pojma o enskim osjeajima. Razumijevanje, enama je bitno da ih razumije, znala mu je ona objanjavati. Bilo bi bolje da ih je razumio amarom po zubima, no dola su nova vremena, dvadeset i prvo stoljee, nek' se nosi u kurac krasni. Selo je bilo pusto. Kao da su doli vanzemaljci i pokupili sve ivo. -Sigurno nekom vunom antigravitacijskom zrakom - pomisli Gogi. Po kuama ni ive due, u talama nema stoke, bez kokoi po dvoritu. Nigdje nikoga. Samo sablasna tiina. Kue su bile uredno zakljuane, dvorita ista, kao da su seljaci negdje otili, moda prije deset minuta, moda prije deset dana. Uli su u selo razvijeni u strijelce, prikradajui se od kue do kue, provjeravajui jesu li sve prazne i naputene. Proli su cijelo selo, zaselak od kojih tridesetak kua, a onda su se vratili u sredinu, gdje je bilo neto stoje nalikovalo na trg, s malom pravoslavnom crkvom. Zastali su kraj kue koja je izgledala najbogatija u selu. Prvo su se dvoumili ulaziti ili ne, u strahu od miniranih vrata, a zatim je Jaks rijeio problem, popevi se preko oluka na prvi kat. Razbio je prozor, uvukao se unutra i spustio u prizemlje.

- Valjda im je netko javio - rekao je Slavek. - Bolje to nego da ih mi moramo tjerati - iznio je Andro svoje miljenje. - isto je - viknuo je Jaks iznutra. - Moete razbiti vrata. - Andro je podigao PM i kundakom udario po bravi, izvalivi je iz stoka. - Jesi Konan - komentirao je Lima snagu svog velikog prijatelja. - Nema ratrkavanja. Treba pregledati kue i idemo dalje - zapovijedio je Gogi. - Trebamo se nai sa Sipom i ostatkom voda, a imamo jo pet kilometara i jedno selo. - a? Jo jedno selo? - zaudio se ime. - Pa cili dan piimo po zvizdanu. Ni marendu nian izija. - Ajde ime, nema jo puno. Dragonoac, idi na zvonik, vidi ima li to u okolini... Slavek, ima vezu? - Traim, traim... - odgovorio je Slavek, kopajui po frekvencijama. Brda mi smetaju. - Idi na zvonik s Dragonocom. Tamo je vie. Javi Sipi da smo proli Brezu jedan i idemo prema Brezi dva. Evo, deki, odmor dok ne uspostavimo vezu. - Lipi moj, pametni. Bie ovik od tebe - obradovao se ime, skinuo borbeni ranac i naslonio se na drvo posaeno pred kuom. Andro se pridruio, odloio PM i naslonio se na kuni zid. Dragonoac je pokupio snajper i krenuo prema zvoniku. Slavek je natovario radiostanicu na lea i poao za njim. Jaks je ponovo krenuo u unutranjost. - Kuda ti ide? - zapitao ga je Gogi. Jaks je otiao bez odgovora. - Trai zlato - objasnio je Vidra. - Glupan. - A to? - zaudio se ime. - Kad su kue ovako uredno ostavljene i zakljuane, znai da su domaini pokupili sa sobom sve to vrijedi. Zlato moe nai ako iznenada uletimo, kad seljani pobjegnu u panici, pa ne stignu nita ponijeti - pojasnio je Vidra. - Ovi su se itekako spremili. Kokoi su ponijeli, a zlato da su ostavili... Mo' si mislit'. - E, Vidra, nije zlato sve to sija - zauo se Jaksov glas s vrata. U rukama je nosio dvije boce viskija, Johnnie Walker. - Zaboravili etnici. - O, Josip eta - obradovao se Andro, vadei konzervu iz ranca. -Taman uz marendu.

Gogi je pogledao deke koji su posjedali po dvoritu. Odluio je prvo pregledati kuu, da vidi postoji li zadnji izlaz. U prizemlju je bio veliki dnevni boravak, opremljen udobnim foteljama zastarjelog dizajna, kupljenim sedamdesetih, vjerojatno povoljnim kreditom. Regal od smeeg furnira s obaveznim utim, mutnim staklom u boji. Uvijek se udio seljacima kako su teili takvim kiastim detaljima. Sve je ostavljeno kao da su vlasnici otili na godinji odmor. Sklad su remetile izvuene ladice regala kojima je bila ispremetana sadrina. Jaks je bio brz. Gogi se jo jednom okrenuo po sobi, pogledao stari crno-bijeli televizor El Ni, ogromnog ekrana, kakav je imala i njegova teta u Zagorju i koji nikada nije htjela zamijeniti za color televizor. U trenu je osjetio kako ga ta soba poinje guiti. Polumrak, stari regali, televizor El Ni... Izaao je napolje na trijem, udahnuo punim pluima, i siao niz stepenice prema grupi. Skinuo svoj borbeni ranac, razmotao atorsko krilo i sjeo na njega. - Vidi ti gospodiia - komentirao je Jaks. - Ja sam gradsko dijete. Fina guza. Bolje proetaj tog etaa do mene, moda ti dam da sjedne na krilo. - Jaks je priao, otvorio bocu, potegao veliki gutljaj i dodao Gogiu. On je cugnuo i dodao dalje. - Nemojte pretjerivati. Imamo jo za hodati - upozorio ih je Vidra. - Bez brige. Nismo od juer - rekao je Andro prihvativi bocu. *** - E, poelo je - viknuo je Darko uletjevi u birtiju. - Ma, di? - zaudio se Iskusni. - Tu su, kapelica je iza ugla - odgovorio je Darko i ponovo izjurio napolje. Deki su poeli ustajati sa stolaca, na brzinu ispijajui zadnje gutljaje i praznei ae. Vidjevi njihove manevre, konobarica se pribliila stolu i rekla kako je zadnja tura ostala neplaena. Deki su na brzinu poeli vaditi novanice po pet, deset, dvadeset kuna i bacati na stol. - Koliki je ceh? - upitao je Fric. Kad je saznao, zaudio se kad su to sve stigli popiti i nadoplatio ostatak iz svog depa. - Jebi ga, ekipa... - zakljuio je i poao van. Ve su svi izjurili osim Pice koji ga je ostao ekati. - to je s tobom? to nisi s ekipom? - zaudio se. - ekam te. Jo se slabo snalazim - odgovorio mu je Pica. - Jo te drma putna groznica?

- Ne ba. Samo, nisam se s dekima vidio godinama. - Navii e se. Ajmo, idemo. Nema smisla kasniti kad smo ve doli prvi - zakljuio je Fric i krenuo napolje. Pica je polako poao za njim. U glavi mu se rojio komar. Moda je prolo dvadeset sati otkako je sjeo u taksi koji gaje dovezao do John Fitzgerald Kennedy aerodroma, a sada izlazi iz montane birtije, opremljene pohabanim plastinim stolcima, na nekom poluseoskom groblju na obodu Zagreba. Zbunjivala su ga lica nekadanjih prijatelja, iskrivljena od alkohola i vruine. Smrt kao prilika za nov poetak, ljudi opsjednuti ratom, orujem, puai, je li zbilja bilo potrebno da doe, da ih vidi u to su se preokrenuli, ili su trebala ostati samo draga sjeanja na neki drugi, prijanji ivot. - Ajde, Pica. Prui korak - doviknuo mu je Fric koji je ve preao cestu i ekao ga na ulasku u groblje. - Evo, evo. I'm coming-odvratio mu je, spontano prelazei na engleski dok je prelazio grobnu cestu, ulazei u novo groblje na kojem su i empresi bili tek mali grmii koji obeavaju da e jednog dana narasti i pruati onaj grobljanski mir. Kako drukije od amerikog groblja, gdje su se nizali redovi ravnih ploa zabijenih u zemlju, samo s imenom, datumom roenja i smrti pokojnika. - Eeeeeejjj!!!! ekajte na mene - netko je doviknuo s druge strane ceste. Pica se okrenuo i ugledao Kra kako teturajui izlazi iz birtije i prilazi cesti. - Paziii!!! - viknuo je Pica, ugledavi auto kako dolazi Kru iza lea. Kr je zastao na rubu ceste, izgledajui kao da ni ne primjeuje da mu u susret dolazi auto, onda je saekao da auto proe i mirno preao preko ceste kao da se uope i nije zaustavljao. - Nema se kaj brinuti, Pica, stari moj - rekao mu je Kr kad ga je sustigao kod grobova. - Stvari su potpuno pod kontrolom. Samo puca, ludilo, stari moj. Lu-di-lo. Pica se zagledao u Kra, a potom je nastavio za njim. Povorka je ve dola do groba i stala, okruujui raku sa svih strana, dok su grobari podizali lijes s namjerom da ga odnesu do nje. Sprovod je bio prilino velik, sveenik, obitelj, Pica je prepoznao Gogievu mamu, ekipa u ma-skirnim uniformama, skoro cijeli kvart, deki, cure. Pogledom je okruio po masi i gomili poznatih lica, izgledalo mu je kao da se nalazi na proslavi godinjice mature, kao da se skupilo pola kole.

Pica je, gledajui lica, kroz nakupinu godina prepoznavao na njima ona nekadanja, djeja lica. Kroz ogrubjelu kou, odrasle crte, pokoju sijedu, kilograme, narasla enska dupeta, prepoznavao je nepromjenjive osnovice, na koje je ivot dodao svoje biljege. *** - I sad ja moram voziti k'o kreten zbog vas, pijanih baba. - Daj komi - odgovorila je Ivana. - Imamo jo vremena. - Ma, deset do tri je. A mi jo nismo proli ni Sesvete. - To ti je tu, odmah, iza ugla... Nemoj se ti ni brinuti. Samo vozi. unka je motao krivudavom cestom, dodajui gas, oduzimajui gas, mijenjajui brzine. To je uvijek problem s cestama kojima rijetko ide. Nemre od prve procijeniti i upamtiti kada treba altati, kada ubrzati, a kada usporiti. unka je mrzio te regionalne ceste, kao, pravi putevi za aute, a non-stop prolazi kroz nekakva sela, naselja, svako malo mogu izletjeti klinci na cestu ili se usred zavoja pojavi autobus, kao kad sunce iskoi izvode izlazei na ekvatoru. Hop, i evo me. No, umjesto ljepote, grane pred tobom autobus nekog lokalnog prijevoznika, Neto-trans, kao da su sve lokalne autobusne firme bile u transu. A unutra voza mota li ga mota volan u kome nema ni "h" od hidraulike. A ti dolazi u drugoj traci i ini ti se kako pored busa nije ostalo ni "c" od ceste. unki je izgledalo kao da mu je sueno susretanje s autobusima iskljuivo u zavojima. Zrinka je i dalje jecala, sada je Ivana sjela pored nje s jedne, a Marina s druge strane. Stanka je s prednjeg sjedala dodavala rupie, dok se unka koncentrirao na cestu. Puno pijeeeeeeemm, dok leim u sobi saaaaaaamWW - pjevao je Bare svoj bluz. - E, Imal ti nekaj veselije!?! - upitala ga je Stanka. - Pa Idemo na pogreb. Ne? - odgovorio Je unka. - Ne bi ni Gogi volio da ga tako ispraamo. Bolje ukljui radio. Di se gasi? - rekla je Stanka i poela pritiskati gumbe na radiju. - Ne, nemoj. ekaj!!! - uurbao se unka. - Imam Balaevia ako ba hoe. - Ma daj radio - bila je uporna Stanka. - Evo groblja - uzviknula je Marina. Iza zavoja se, zbilja, umjesto autobusa pojavilo groblje. unka je uspio ugasiti kazi, pa su do kraja puta stigli u tiini. Zrinka je prestala jecati i poela puiti joint koji joj je dodala Marina. unka

je uparkiravao, kad je u retrovizoru vidio Ivanu kako preuzima joint i uvlai dim. - Otkad ti duva? - upitao ju je, zaustavljajui naglo auto tako da su se svi trznuli. - Lake malo - prigovorila je Zrinka, pomalo boljeg raspoloenja zbog jointa. - Otkad sam tebe upoznala - objasnila je Ivana. - Daj nas ve jednom uparkiraj. unka je odluio preutjeti primjedbu. Biti mukarac ponekad znai i preutjeti, ponavljao je u sebi dio koji je zapamtio iz neke knjige o muko-enskim odnosima to mu je jo davno prepriavao Fric. Odluio je biti malo uvrijeen, pa je utke parkirao, ugasio motor i izaao iz auta. - Stigli smo - izlazei je obznanio. Djevojke su, smijui se, izale na sva vrata i onda su se pokuale uozbiljiti, dotjerati frizure i popraviti minku. Kada su napokon bile zadovoljne, krenule su za unkom koji je ve doao do ulaza u groblje. Saekao ih je, pa su nastavili zajedno unutra, kad se Marina dosjetila. - Ti bokca, zaboravili smo vijence. *** Cesta je bila seoska, uska, kao namjerno pravljena da se moe mimoii jedan i pol auto, izdignuta na poravnatoj zemlji. Spustili su se na nju preko istine, niz padinu breuljka obraslog nepokoenom travom. Selo je bilo tiho, pet-est kua bez znakova ivota. Razvili su se u strijelce. Andro na boku s Limom, Vidra i Slavek u sredini, na drugom krilu Dragonoac. Izmeu njih su se razmjestili Gogi, Jaks i ime. Ili su od dvorita do dvorita, naslaganih u prilinom neredu uz cestu. - TsSfljuuu - odjeknuo je metak I sruio Vidru. Deki su se za njim pobacali po cesti i uz dvorinu ogradu. Tiina. Kako je tko zalegao, vie se nije micao. Onda se pokrenuo Andro s pukomitraljezom. Otkotrljao se prema uglu oblinje kue traei pogodan poloaj za garonju. Gogi je poeo pucati po kui iz koje je opalila puka. Jaks i ime su mu se pridruili, a potom i ostali. Na kuu se slio dugi, neprekinuti rafal metaka. - Slavek, jebote!!!! Izvuci Vidru. Vuci ga!!! - vikao je Gogi kroz buku. Slavek kao da ga je uo, prestao je pucati, okrenuo se i dopuzao do Vidre. Pridigao se, primio Vidru pod pazuhe i poeo ga izvlaiti.

Deki su nastavili s paljbom dok Slavek nije bio na sigurnom. Odjednom, Jaks je poeo davati signale da prestanu pucati. Jedan po jedan su prestajali i na dvorite se ponovo spustila tiina. Jaks se pridigao i dotrao do kue. Dovukao se pod prozor, uzeo bombu, izvukao osigura i ubacio je kroz prozor ve razbijen od metaka. lica je odletjela u stranu, a bomba kroz prozor. Par sekundi kasnije, iznutra je odjeknula zagluna eksplozija. Gogi je ustao i potrao do vrata, ispalio par metaka u bravu i odvalio vrata. ime je krenuo za njim, s bokova su ih pokrivali Dragonoac, Andro i Lima. Gogi i Jaks su uletjeli u kuu i krenuli pretraivati od sobe do sobe. ime je ostao na vratima, deki na krilima, dok se Slavek trudio dati ranjenom Vidri prvu pomo. Gogi je otvorio jedna od vrata na prvom katu i unutra, u sobi, ugledao papovku naslonjenu na prozor, poluautomatsku puku, M-56 - 62, kakvu je nekada duio u JNA. Brzo se okrenuo po praznoj sobi. Doao je do puke, primio je i pomirisao cijev. Jo je mirisalo na barut. Prebacio je puku preko ramena i krenuo pogledati u ormare kad je odozdo uo Jaksov vrisak. - Izlazite!!!! Napolje!!!! Van!!!! vikao je. Gogi je vre primio papovku i pojurio u prizemlje, taman da vidi sjene koje je Jaks izvodio napolje iz polumraka kue. Gogi je pojurio van i napolju vidio starca i staricu kako stoje okrueni vojnicima s podignutim rukama. - Naao sam puku - doviknuo je. - Jo se osjea barut. - Nisi pucao? A? - viknuo je Jaks i kundakom udario starca koji je od udarca pao na zemlju. - Ne, nemojte!!!! - zavikala je starica. - ta nemojte?!?! - popizdio je Jaks, podigao puku i opalio. Metak se sjurio starcu u prsa, starac se sruio na zemlju i nakon nekoliko krkljaja utihnuo. U trenu su svi zastali. Onda se i starica sruila na zemlju, zagrlila svog, sada ve pokojnog, mua i poela naricati. Andro je to gledao nekoliko trenutaka, a onda doao do nje, primio je za rame i povukao. - Ajde, baba. Dosta je. Idemo. - Baka se okrenula, s mrnjom u oima i poela vikati na njih. - Gadovi, govna jedna ustaka, ubojice, dabogda vas prilo u paklu, sjeme vam se zatrlo, ubojice, ubojice...!!!!! - izlazila je bujica rijei iz nje. Deki su utjeli, gledali u stranu, uokolo.

- Koji sad kurac? - prvi je progovorio ime. Nitko mu nije odgovorio. Baba je vritala, jecala, kukala, nije se dala od mrtvog tijela. Nikola!!!! Nikola!!!! - vritala je. - Dajte je negdje strpajte - predloio je Slavek. - Nemrem to sluati. - Ima tamo u tali nekakav sanduk. Moemo tamo... - rekao je Lima. - Di? - upitao je Andro. - Tamo dolje - pokazao je Lima prstom iza kue. - Ajde, pomozite mi - rekao je Andro i doao do babe. Primio ju je pod pazuhe i povukao. Baba se opirala, ali Andro je bio jai. Slavek i Dragonoac su priskoili u pomo i primili je za noge. Odnijeli su je do tale, dok je ona vritala i psovala im ustaku mater, a Lima trkarao za njima. Doli su do velikog sanduka, Lima je smaknuo poklopac s njega, a deki su na horuk ubacili babu u sanduk i namaknuli teki drveni poklopac. Iz sanduka, starica je nastavila s kletvama, ali sada barem tie. - to sad? - upitao je Dragonoac. - ta emo s babom? - Pojma nemam - odvratio je Andro. - Di je bakutaner? - upitao je Jaks koji je ulazio u talu, praen Gogiem i imom. Andro mu je pokazao sanduk. - Dobro ste je smjestili - komentirao je Gogi. - Samo, kaj s njom? - Ne moemo je vui sa sobom - rekao je Jaks. - A to bi ti? Da je pustimo? - pitao je Slavek. - Ne znam. Priat e. Najbolje bi bilo da joj zatvorimo usta. - Da, kao to si ih zatvorio i starom - rekao je Gogi. - Pucao je na nas. Ranio je Vidru. - Otkud zna? - ta me jebe? Ti si naao puku. - To nita ne znai. - Kako nita? Koji ti je kurac? Gospodii. - Sad si me naao jebati. Nisam ubojica. - A koji si kurac? Rat je. - E, momci!!! Mir - ukljuio se Andro. - Nemojte se sad svaati zbog jedne babe. Nema problema. Svi emo je. - ta emo je? - zaudio se Gogi. - Neu valjda babu jebat'? - Nee. Je li baba u sanduku? Staemo oko sanduka i svi emo pucati. Ne moemo je nositi sa sobom. Trebamo nositi Vidru. Trebamo stii do sela i sastati se sa Sipom. ta sad? Baba vie-manje.

Moramo krenuti. - Ba tako? - zapitao je Gogi u udu, gledajui velikog Andru koji je inae uvijek stajao po strani. - Ba tako - odgovorio je Andro. *** Povorka je za lijesom dola do groba. Na poetku kolica s lijesom, onda sveenik, obitelj, zatim prijatelji, poznanici, sluajni prolaznici, ako je moglo biti sluajnih prolaznika na tom zabaenom polju. Zemlja je bila iskopana i nabacana kraj groba. Grobari su dovezli kolica do groba, podigli lijes i, grifom strunjaka, prenijeli ga do rake. Poloili su ga na daske, a zatim su ga njih etvorica podigli, dok je peti majstor izvlaio daske ispod njega. Potom su ujednaenim pokretima spustili lijes u raku, izvukli konope i stali na stranu, prepustivi pozornicu sveeniku. - Zdravo, Marijo - poeo je on. - Milosti puna - odgovorili su vjernici. Pica je stajao po strani, zauen kako se usnice veine okupljenih miu u ponavljanju teksta. Tekst je zaboravio odavno, ve od prvog razreda osnovne, kada su starci odluili kako ga baka vie ne bi trebala voditi u crkvu, ipak su oni bili lanovi Partije. Otad su njegovo duhovno usavravanje preuzeli svjetovni uitelji i pionirska organizacija. Molitva je brzo zavrila, Pica nije stigao upamtiti ni rijei, kad je sveenik nastavio: - Okupili smo se ovdje da ispratimo Boje dijete Gordana na njegovom putu u bolji svijet. Teak je bio njegov ivot, tragina je bila njegova smrt, ostaje nam nada za odlazak u drugi, bolji svijet, u Boje okrilje... - sveenik je mehaniki govorio svoju litaniju, dok su okupljeni stajali i uglavnom gledali u zemlju. - Gordan je bio hrvatski bojovnik, kao mnogi, bio je spreman dati svoj ivot za nau zemlju. Hrabro se borio i bio je junak, pravi primjer ratnika, na ast svojoj obitelji i zemlji. No, kao i mnogi ratnici, poslije rata nije mogao nai spokoj... - Jesi skuio kako ova kolica lie na djeja? - zauo je Pica Fricov glas. - Molim? - zaudio se on i pogledao na stranu. - Stvarno. Pogledaj bolje. Takve kotae su imala i moja djeja kolica. To je ba super.

- to to? - Pica je bio zbunjen. - ivot pone u kolicima, a tako ga i zavri. Ima neke simbolike u tome. K'o spot od Zloeste djece kad bacaju kolica niz tenge ispred Mimare. Sjea se? Serbus, Zagreb moj - Ne sjeam se to sam juer jeo. Ba gledam ljude. Ima dosta poznatih. - Zna ih sve. Iz kvarta su. Iz kole. - A tko je ona mala u crnom? - Koja? Pica, jebote, sve su u crnini. - Ona mala, bucmasta, s kapicom na glavi. - Koja sad? - Ona to nas gleda, tamo, lijevo... - Di? Koja? - nije mogao shvatiti Fric. - Ma, ona tamo... - odgovorio je Pica i pokazao u pravcu grupice djevojaka. - Di? Jel' tamo kraj Pavela? - Koga? - Romia. Jebote, zar si zaboravio Pavla Romia? - Onaj visoki? Smei? U odijelu? - Da, da. Na Pavel. Legenda. - E, pa ona mala lijevo od njega - rekao je Pica i ponovo pogledao djevojku. - Desno je ura. To ti je Romieva pika. Uuuuuuuuh, ura - uzdahnuo je Fric pogledom prelazei elegantnu, vitku i visoku plavuu u crnom kostimu za pogrebe, sa suknjom iznad koljena, dovoljno otkriveno da bude napaljujue, a taman pokriveno da bude dostojno pogreba. Prekrasna, duga kosa boje meda padala joj je po ramenima, a u kombinaciji s Matrix sunanim naoalama, izgledala je kao iva cyber inkarnacija svih mukih snova. - Ma ne ona - rekao je Pica. Fric je u udu trgnuo glavu, bolno odvajajui pogled od ure, i zabuljio se u Picu. - Ma koja onda!? - skoro se proderao, izazivajui dizanje glava i zauene poglede ljudi uokolo. - Koja onda? - ponovio je tie Fric nakon nekoliko trenutaka nelagode, kad su se prijekorni pogledi okrenuli natrag prema zemlji. - Ona bucmasta, s kapicom, lijevo od Romia. - Ona mala debela? - zaudio se Fric.

- Nije debela. Ima lijepe oi. - I veliku rit. Je, znam je. Pica, stari, to su ti klinke. - Samo pitam. Slatka joj je ta kapica. - Ma, gle ti uru. To je slatki. Ferrero Rocher, stari moj. -Aha odgovorio je Pica i ponovo pogledao debeljukastu djevojku koja je stajala usred grupe vrnjakinja, s crnim eirom koji je izgledao kao eiri iz ludih dvadesetih, natuenim do oiju i naizgled koncentrirano pratila to sveenik radi. Kad bi skrenuo pogled s nje, ubrzo bi osjetio njene oi na svom licu. im bi vratio pogled na nju, njene oi bi se ukipile na sveeniku. Stajala je meu djevojkama, otprilike istih godina, koje su sve izgledale, paaa, Pici se uinilo da je krivo vidio, no, ponovo je pregledao ta lica i sve su izgledale isto. Iste frizure, ista crvena boja za kosu. Dobro, ne ba ista. Kao da su se sve djevojke farbale istovremeno, a nije bilo dovoljno boje za sve, pa su morale dodavati sve vie hidrogena. Tako je mala bucka bila najtamnije, a posljednja u redu najsvjetlije crvena. Fric je vratio pogled na uru. Ti bokca, kak' je dobra. uraaaaa. Klasa za sebe. Opet, bilo je nekako u redu da bude s Pavlom Romiem. I on je bio klasa za sebe. A uspio je da ne postane seronja. Pogledao je Pavla od glave do pete. Ba je elegantan. Mogao bijednog dana postati i predsjednik republike. Odjednom je u daljini iza Pavla, na drugoj strani groblja ugledao grupicu u crnini u trku. Pretravali su po stazi, oito traei neki put preko kojeg bi doli do povorke, jer Gogiev je pogreb bio jedini na groblju. Fric ih je gledao dok su trali prema kraju staze koji je zavravao u ici, zatim su zastali, uskomeali se, kao da su shvatili kako se sve vrijeme udaljavaju od pogreba i zatim, ruku punih vijenaca, poeli trati istom stazom natrag. - Gospodine, smiluj se - rekao je sveenik. - Gospodine, smiluj se - ponovili su okupljeni. Sveenik je pokropio raku i ljudi su poeli prilaziti i bacati po grudu zemlje u grob. - Ajmo - rekao je Pica. - Bacaju zemlju na grob. - Vidi one tamo... - odgovorio je Fric. - Gdje? - Tamo, s druge strane groblja - pokazao je prstom na crnu grupicu koja je trkarala s jednog na drugi kraj groblja. - Jebe mi sve ako ono nije moja draga. I njene prijateljice. Jebote, izgleda da su pijane. Krasno. A izgledala je skroz u redu kada smo poinjali. Pica, stari moj,

mislio sam da e sve biti u redu kad si naem pravu curu. A sad, vidi je... Moja draga tri po livadi. Ba - nasmijao se Fric. - Ajmo mi u red. - Dobro, di sad? - viknuo je unka kad su se nali na kraju staze, ispred ice. Marina, Stanka, Ivana i Zrinka su stajale ispred njega i gledale u ogradu. - Tuda ne burno doli na pogreb - nastavio je kada je vidio da ove uope ne obraaju panju na njega. - Natrag, natrag, idemo natrag - rekla je Marina, okrenula se i pola natrag. Djevojke su krenule za njom, zaobilazei unku koji se ukipio poput spomenika s vijencima u obje ruke. - Kak si tak' ozbiljan? - pitala ga je Ivana u prolazu, pripito mu namignuvi. - Pa, pogreb je... - odgovorio joj je zbunjen kaj joj je sad. Ona mu je prila i poljubila ga. - Da. Ba si sladak kad se ljuti. Idemo - rekla je i krenula za djevojkama. Poeli su ubrzavati hod, pretvarajui ga u trk. Dotrali su do drugog kraja staze gdje se ravaju puteljci. - Ovuda - pokazao je unka puteljak na desno koji je vodio do drugog kraja groblja gdje je sprovod ve zavravao, a ljudi su stajali u koloni kako bi posljednji put proli kraj pokojnika i bacili grudu zemlje u grob. - Pourite cure! Bre, bre! - bodrio ih je dok ih je dahui pretjecao i u sebi proklinjao obiteljski ivot i zajedniko gledanje televizije uz kolae Ivanine mame. - Bude sva piva iscurila iz tebe - dobacila mu je Ivana. - To su kolai - odgovorio je. - Da, od hmelja - zakljuila je Ivana i nastavila dalje trati. Zrinka je poela posrtati, nenavikla na cipele na petu. - Dobiu uljeve - rekla je. - Nita mi ne ide od ruke - zakljuila je, stala i ponovo poela plakati. - Kaj sad? - zaudio se unka. Ni'!!! - obrecnula se na njega Ivana. - Idi ti. - unka je malo stajao, gledao to to ene izvode, a onda je krenuo u lagani kas, napokon dosti-gavi pogrebnu povorku. Red se lagano pomicao naprijed, a unka je uz mnogo gurkanja, izvinjavanja i zamuckivanja uspio proi kroz mnotvo, probivi se nekako do Frica i Pice.

- Jeste stigli? - zapitao ga je Fric. - Jedva - prodahtao je unka. - Ogromna je guva. - A kaj ste izvodili tamo na drugom kraju groblja? - nastavio je Fric. -ene, stari moj. Poludile su. Naisto. - Mir, deki, sad smo mi na redu - rekao je Pica. Pribliili su se otvorenoj jami u kojoj je leao lijes s Gogiem unutra, ve napola pokriven zemljom. Fric je stao prvi, unuo, zagrabio grumen zemlje i bacio ga u raku. unka je stao, prekriio se, zgrabio jedan grumen i isto ga ubacio. Pica nije ba znao kako se ponaati, pa je na trenutak stao, uinilo mu se najprikladnije izgledati zamiljeno, kao da moli, dok pokuava zapamtiti sliku, jer to mu je posljednji put s Gogiem, sagnuo se, uzeo grumen zemlje, produio nekoliko koraka do rake, pogledao unutra, u lijes i iz zgloba lansirao grumen, kao baca balote, negdje prema glavi, a opet nekako pored lijesa. Da ne bude ba u glavu za zadnji put. Pica je gledao raku, usku, skoro okomitih stranica, uvijek se udio kako grobari tako vjeto iskopaju tako okomite stranice, prisilio se da jo jednom pogleda u lijes, tu gdje je Gogi do daljnjega. Ashes to Ashes, Funk to Funky, We Know Major Tom is a Junkie - prostrujilo mu je kroz glavu. Tu je negdje bio pravi Gogi. Lap, Jabuka, Crikvenica, Krk, Punat. More, Gogi... Pica je zauo komeanje iza sebe, pomislio kako moda predugo stoji i zadrava red, pa je krenuo dalje, prema Fricu i unki koji su stajali, ekajui ga. Komeanje se nastavilo i Pica je digao glavu, ugledavi ispred sebe Fricovo lice kako napeto gleda u neto iza njega. Ujebem-ti... - naglo je promrsio, skoio s mjesta, u nekoliko koraka bio ispred Pice i odgurnuo ga proavi u brzini kraj njega. Pica je zateturao, okrenuo se i uspio vidjeti kako neije noge okrenute naopake padaju u raku, prije nego to je i sam tresnuo na zemlju. *** - Tras, tras, tras, tras... - talom je odjekivala jedinana paljba. Gogi se kasnije esto pitao zato su pucali jedinino umjesto rafalom. Bez nekog prethodnog dogovora, bez da je itko predloio. Valjda su svi htjeli pokazati kako niane i gaaju, ne zabuavaju. Meci su probijali sanduk ostavljajui rupe i prainu. Ispalili su pedesetak metaka, onda je Gogi zastao, prebacio na rafalno, i ispucao okvir do kraja. - Tap, tap - odjeknulo je prazno kljocanje okidaa kada je ispucao posljednji metak. - E, sad je crkla - rekao je, okrenuo se i izaao iz

tale. Deki su slijedili njegov primjer. Prebacili su na rafalno, do kraja izreetali sanduk, a potom jedan po jedan izali iz tale. Okupili su se oko Vidre koji je leao naslonjen uz drvo u dvoritu. utjeli su, vadili cigarete, ekali da netko prvi progovori. - Ima li jo onog etaa? - pitao je ime nakon nekog vremena. - Imam ja rakije - ubaci se Lima. - Daj - ree mu Jaks. - Da zalijemo babu - doda Dragonoac. - Da - promrsi Gogi. - Baba je otputovala. - Jebaji ga, buraz. Rat je. Putuje se - ree mu Vidra. - Je. Prvi su pucali - zakljuio je Gogi. - Samo, zakaj su pucali? - Takvi su. Pucali su - odgovorio mu je Vidra. - Radije uzmi. Popij. Dodao mu je bocu, Gogi je otpio dugaak gutljaj i pruio je dalje. Boca je krenula od ruke do ruke i u dva kruga je ostala prazna. Slavek je dobio zadnji gutljaj, iskapio ga, okrenuo bocu kao da je elio da se svi uvjere da vie nema i bacio je na zemlju. utjeli su neko vrijeme, a onda se javio Vidra. - Treba spaliti kuu. I tijela. Kad je ve ispalo sranje, barem da pospremimo nered. - Moe li ti hodati? - upitao je Jaks. - Nekako e ii. Samo vi dovrite posao. Jaks i Dragonoac su primili tijelo mrtvog starca za noge i ruke i odnijeli do tale. Odloili su ga pored sanduka i krenuli paliti talu. Jaks je otiao do hrpe sijena u uglu, uzeo upalja i zapalio ga na vie mjesta. Sijeno je uhvatilo plamen, koji se ubrzo poeo raspaljivati i lizati drveni zid kraj kojeg je bilo naslagano. Izali su van iz tale i gledali kako se crni dim probija kroz vrata i prozore. - Ode - zakljuio je Jaks. - Ode - sloio se Slavek. - E, lipi moji, tko se dima ne nadimi... Nego, zna li netko di smo mi to? - upitao je ime. *** Marina je poslije priala kako je ustvari kriv onaj ovjek to se maknuo ba kad je Zrinka utrala staviti vijenac. On ju je gurnuo dok se okretao i zato je sve to tako ispalo. Ivana je tvrdila kako nita nije vidjela. Ona je bila na zaelju i nije joj bilo jasno zato cure i dalje tre kad su ve sustigle kolonu. Stanka se negdje izgubila. Zrinka je

utjela. Dulje vrijeme je jecala i plakala kad god bi je netko i pogledao. Kr nije znao da li da ita govori. U jednom trenutku je stajao nad Gogievim grobom i podizao desnu ruku, spremajui se da kae Za dom spremni, kad je osjetio nagli udarac u lea, da bi u sljedeem trenutku zaronio naglavake u raku. Hors ga je fino prao, pa mu je sve izgledalo kao nekakav dugi let, pad u slow motionu, zvuk udarca negdje u daljini, kao da se ne dogaa njemu. Kru je sve to naliilo na spiritualno iskustvo. Ulazak u podzemni svijet. Onda je shvatio kako mu je lice priljubljeno uz mrtvaki sanduk, oko njega vlana ilovaa i zauo glasove odozgo. Podigao je glavu i vidio siluete kako mu pruaju ruke. Prihvatio ih je, a one su ga izvukle van iz rake. Kada je izaao na svjetlo, vidio je kako ruke pripadaju Fricu i Pavlu Romiu. - Bok, Pavle - pozdravio je on Romia i potom pogledao Frica. -Koji je to kurac bilo? - Pao si unutra. Zrinka se saplela i naletjela na tebe - objasnio mu je Fric. - Piku materinu - procijedio je Kr. - Nije to sluajno, stari moj. Sve se urotilo protiv mene. Pogledao se i vidio da mu je uniforma zaprljana ilovaom. uta zemlja na crnoj tkanini izgledala je poput proljeva. Kr je razmiljao kako da to sad oisti, kad je shvatio da ga okruuje tiina. Podigao je glavu i vidio kako je cijela pogrebna povorka zastala i svi gledaju u njega, u sablasnoj tiini. Dolo mu je da vikne koji kurac bulje u njega, nije on kriv, kad je vidio Zrinku kako plae, naslonjenu na Marinu i svu tu zbunjenu, nijemu izbezumljenost. Nije rekao nita, ve je slegnuo ramenima i maknuo se od rake. Proao je kroz gomilu, a ljudi su mu se micali s puta kao da je kuan. Trudio se ne gledati lica, dok gaje hors kulirao i govorio mu kako je s njim sve u redu. Nezgode se dogaaju. Dan je ustvari jako dobar i sve to mu treba su sunane naoale. Naoale koje je imao na glavi. Kr se popipao po tjemenu. Nije ih bilo. Ostale su u grobu. PRVI DIO

Jutro - Boje oko sve vidi. Od Bojeg oka se ne moe sakriti. Boje oko vas prati svuda - govorio je sveenik hodajui po uionici, smjetenoj u podrumu kvartovske crkve. Gogi je gledao veleasnog Bou kako spokojno koraa, pratio njegove otmjene kretnje rukama i mislio kako sigurno sada Boje oko gleda cijeli razred i vidi i njega i veleasnog Bou i svu djecu. Ako Boje oko sve vidi, znai li to da ga vidi i kad se jako dobro skrije? Gogi nije bio siguran. Boje oko bi trebalo sve vidjeti, a kako ga moe vidjeti kad je dobro skriven? Bio je odlian u igri skrivaa, znao se prikradati, znao je onom koji miri i trai doi iza lea i viknuti pobjedonosni: "Pik spas za mene!", pojavljujui se odnekud ispod auta, iz haustora, iz grma, spretno se nalazei sve vrijeme u blizini. Poznavao je odlina mjesta za skrivanje, pa se skrivao ispod stepenica, zavlaio u podrum, u betonske cijevi na oblinjem gradilitu, sve, sve ne bi li se nekako skrio Bojem oku. Opet, ako on moe vidjeti gdje je, i Boje oko moe. Ako je Bog svemogu, takvo je i njegovo oko. Boje oko sve vidi i nemogue mu se skriti. Dok bi tapkali sliice na stepenicama kod zadnjeg izlaza iz kole, Gogi je znao da ih sveenik moe vidjeti. Ako to radi i doma, ispred haustora, gdje nema veleasnog Boe, Boje oko ga opet prati. Ionako sve vidi. Od njega se ne moe skriti. Ako ga vidi, vidi ga svuda. I u podrumu i ispod drveta i na tavanu i u sijenu kod bake... - Tsfijuuuu - zafijukalo mu je iznad glave. Gogi se ukipio, saekao nekoliko sekundi i poeo oprezno sputati jo nie prema zemlji. Obrnuo se preko ramena i poeo puziti kroz bunje, to laganije, da ne pomakne granu, da ne izazove neko nehotino gibanje kojim bi ponovo privukao panju snajpera. Boje oko sve vidi. unka je nonim prstima oprezno doticao hladan parket, pokuavajui napipati lape bez da otvori oi. Samo ne oi. Juer se gadno zgazio. Glava mu se raspadala na sve strane. Osjeao je, ako otvori oi, svjetlost e mu ih spriti, a zraka sunca izbuit e mu glavu ravno do mozga i evaporirati ga ba kao to vampiri izgore na svjetlosti. Zna on. Fric gaje nedavno tjerao na gledanje Hillovih Vampira. Kao da mu nije dosta domaih krvopija, morao je gledati i hollywoodske. Moda bi i uspio u tom naumu, izdrao bi jo nekoliko sati, samo,

mjehur... Odluio je ignorirati pianje i nastaviti spavati. Ipak, potmuli pritisak u utrobi mu je rastao, rastao i sve jae pulsirao. Morao je popustiti, pa je ustao iz kreveta, napipao lape i oteturao do zahoda. Osjeao je kako mu se u hodu svakim korakom utroba die do grla i vraa natrag. Nije bio siguran hoe li se prije ispovraati ili ispisati. Doao je do zahoda i podigao poklopac koljke. Iznutra ga je zapuhnuo smrad sinonjeg pianja nakon kojeg je zaboravio pustiti vodu. Ustajali amonijak ga je pogodio pravo u nos, kroz sluznicu u grlo, pa u eludac, pa pras u mozak. Bilo je dovoljno otvoriti usta i nagnuti se nad koljku. Iz njega je eksplodirao mlaz sastavljen od polurazgraene pive i rakije, eluane kiseline, te pokojeg komada kiselog krastavca i graka iz jueranje francuske salate. Utroba mu se grila svakih nekoliko sekundi i kao tlana pumpa izbacivala rigotinu. unka je stoiki stajao otvorenih usta, pokuavajui pogoditi koljku, da barem jednom ne mora prati pod u kupaonici. koljka se napunila, a grevi su postajali sve rjei. unka je jo, za svaki sluaj, gurnuo prst u grlo, ne bi li dodatno nadraio eludac i ispovraao zaostalu kiselinu, pa da ne mora poslije piti sodu bikarbonu. Ovo postaje rutina, pomislio je izmeu dva gra, naslonio ruku na zid i odgurnuo se tako da leima padne na drugi zid kupaonice. Nekoliko trenutaka mu je kroz glavu prolazio film njegovog ivota, presijecan intenzivnim okusom trulei u ustima. Smrad rigotine podigao se do nosnica, pa je zakljuio kako bi trebao zraka. Naslijepo je podigao ruku u pravcu lanca za kotli, otvorio jedno oko da provjeri je li tono naciljao i, kad je ugledao lanac, vrsto ga je zgrabio i povukao. Huk vode mu je donio svjeinu i malo otjerao smrad. Dovoljno olakanja da prikupi snagu za vaenje pimpeka iz gaa i pusti ga visiti. Jednom rukom se naslonio na zid, a drugom usmjerio usnulu anakondu u koljku. Naslonio je glavu na ruku i pokuao misliti na neto pozitivno. U glavi su mu se motale vizije bave od dvije stotine litara vina kako se prazni u staklene vreve, rijeke koja tee, ogromnog akvarija kojem je puklo staklo, huk vodopada... Trebalo mu je vremena da se opusti, a onda je krenuo mlaz. unki se inilo kako pia barem pola sata, dok mokraa tee i tee i tee... Napokon, unka je, lagan kao ptica, otresao pimpek i spremio ga natrag u gae. Tako obavljene jutarnje higijene,

proteturao je po stanu do prozora kroz koji je piilo kasnoljetno sunce. Progurao je glavu napolje ne bi li malo osmotrio svijet iz svojih visina. - Dobro jutro - rekao je glas pored njega. unka se okrenuo ulijevo i na rubu zgrade ugledao ovjeka u radnikom kombinezonu kako visi na gomili kablova i radi neto na fasadi zgrade. - Dobro... - promucao je unka gledajui ovjeka-pauka. Ispod njega je bilo dvanaest katova do zemlje. - Kablovska televizija - pojasnio je spiderman. -Aha - rekao je unka, uvukao glavu u sobu i zatvorio prozor. Trebao mu je konjak. *** Picu je iznenadila brzina kojom se stvorio kraj vrata kada je zauo zvono. Godinama nije uo taj zvuk. Svejedno, poskoio je kao da je juer zadnji put uo zvonjavu. Otvorio je vrata i ugledao Stanku. Gledali su se nekoliko sekundi koje su trajale kao vjenost, skoro filmski, a onda je Stanka progovorila: - Bok. Dola sam na kavu. - Jesi? - zaudio se Pica. - Kaj si zaboravio? Juer si me zvao. Na tulumu. -Tulumu? - Karminama. - Aha. Ui - rekao je i maknuo se s vrata. Stanka je prola pored njega i ula u hodnik. - Jesi sam? - zapitala je. - Yeah. Starci su na moru. Sada ive u Opatiji. Ostavili su mi kod susjede klju od stana - objasnio joj je sjetivi se stare Markovike, iste kao i kad ju je ostavio prije deset godina. Bila je stara. Kad se pojavio na vratima, ona se umalo onesvijestila od sree. uvala ga je jo kao klinca i bila mu druga baka. Udovica, kojoj je mu, kao ef gradilita, poginuo negdje u Libiji ili Aliru ili u Egiptu, u nekoj od arapskih zabiti gdje su nekada Jugosi na osnovu nesvrstanosti dobivali poslove, gradili kolosalne projekte koji su Arapima jamili bolju budunost, i mijenjali pamet za petro-dolare. Markovika je Picu izgrlila i izljubila, napravila ruak za njega, zahtijevala da joj prepria sve, ali ba sve iz te Amerike, priala kako ipak nije u redu to su prole godine bombardirali cijelu Srbiju, zna

ona kako je to zlo, taj Milosevic, nije joj se sviao od samog poetka. Strada nevin narod, a glaveinama nije nita. Bogu hvala, nisu bombardirali Crnu Goru. Markovika je roena pokraj Cetinja, sjeala se prolog rata i bilo joj je drago to po njenom rodnom kraju nisu padale bombe. Yeah, rekao je Pica na sve to i ispriao kako mu je bilo od kvarta, preko Nizozemske do Amerike. Prvo rad, rad, rad, onda borba za stipendije, studij i poslije posao. Frankfurt, Amsterdam, pa preko oceana, New York, Indiana, Cleveland, Denver, i natrag u New York. Jedina osoba koju je upoznao u Denveru bila je neka ena koja je, kao i on, bila pua. Sretali su se ispred zgrade, na prostoru za puae, tamo puae odvajaju, izmjenjivali vatru i puili u tiini. Ona je smatrala kako je perverzan, jer oblizuje cigaretu prije nego to je zapali, on uglavnom nije mislio nita. Nije se dugo zadrao u Denveru. Amerika. It ain't like at movies at all. Dobio je stipendiju na nekom dravnom sveuilitu u Indiani. Ravnica, usred niega. Pica je kao rtva rata, uspio dobiti ulaznu vizu za SAD, s uvjetom kolovanja. Bio je mlad, bijelac, talentiran. Takvi im trebaju. Sve je puno utih, crnaca, latinosa. Dolaze odasvud. Sve je manje bijelaca. A i oni su sve deblji. Kako sve to, nije mu bilo tono jasno, stara je neto sredila. Ona je uvijek sve sreivala. Prijatelji? Ima ih puno. Stalno se selio i upoznavao nove ljude. Ima cijelu listu ljudi kojima uredno alje estitke za Boi. Tamo je to pravilo. Kome ne poalje estitku, za njega vie ne postoji. Amerika je ogromna. Proao ju je jednom od obale do obale, kada su mu sestre dole u posjetu. Vozio je tri dana kako bi vidjeli Pacifik, da posjete Hard Rock Caffe u kojem se slikao Jim Morrison, da, onaj Morrison iju je sliku sister lijepila u kuhinji kod Markovike, jer ima' onu jednu lijepu pjesmu na Albinonijev Adagio, sjea se ona, seka je to stalno putala kad bi bila zaljubljena. Bogu hvala to se udala. I lijep joj je mu. Vidi ih stalno. Kako i ne bi, kad oni sad tu stanuju. Pici je bilo drago to je Markovika tako bistra, objasnio joj je kako bi se trebao odmoriti, okupati, putovao je preko oceana, bio na pogrebu, bilo je sranje, jedan je deko upao u raku..., malo je umoran. Markovika je, kriajui se, zakljuila kako je to znak, pokojniku se ne rastaje od ivota, zove ive sebi. Pica je objasnio kako se pokojnik sam

rastavio od ivota, umro je od heroina, na to mu je Markovika objasnila kako je sigurno rije o nesrei jer, morao je voljeti ivot. Siroti je otiao ispred svog vremena. Moda, pomislio je Pica, odlazei iz stana, moda je Gogi zbilja otiao ispred svog vremena. Otputovao je prvi ne bi li sve pripremio za njihov dolazak, da ih doeka. Ionako je uvijek bio prvi u svemu. - uj, ne znam kak' da uem u sobu ak' mi ti stoji na vratima - trgnuo ga je Stankin glas. - A, da... Sori, ui - rekao joj je i pomaknuo se u stranu ne bi li joj napravio mjesta za prolaz. Ona je ula i u prolazu ga poljubila u usta. - Drago mi je kaj si se vratio - rekla mu je. - Samo na kratko - promrsio je i zatvorio vrata za njom. *** Isuse, navrnule su Gogiu slike s poetka jutra. ime je dobio u nogu, Dragonoac u prsa... Andro? Jebote, Andro je dobio u glavu. Snajper ih je doekao na otvorenom i sasjekao. Bez puno premiljanja. eto je bio dobar. Stvarno dobar. Rasprili su se i u trenu otpoeli bitku. Satnija je naletjela na neprijatelja. Nakon snajpera, ukljuili su se strijelci, zatektale su garonje, minobacai. Leali su pod vatrom cijelo prijepodne. Bili su pokraj zaseoka, usred umice, pucalo je odasvud. Drei se drvea, uspjeli su se povui blie kuama i izboriti za poloaj, dijelom u zaseoku, malo u umici. Andro je ostao leati na cesti, a snajper je skinuo dvojicu koji su ga pokuali izvui. Masakr. I sad se snajperist okomio na njega. Gogi je lovio zaklon za zaklonom, a meci bi mu s vremena na vrijeme jurili iznad glave, podsjeajui ga na snajper. I tako cijelo jutro. Tip je bio dokazano precizan i Gogiu je postalo sumnjivo kako ga tip nemre pogoditi. Meci su pljutali oko njega, a niti jedan ga nije zakaio. Gogi je znao da ipak nije toliko spretan. Snajper mu je mogao svakog trena smjestiti metak u glavu, posred ela. A nije. - Pa on se igra sa mnom!?! - sinulo je Gogiu. - Pizda li ti materina srpska, s pravim si se naao igrati. Mene si na'o zajebavat', mater ti jebem burazersku! Sad e vidjeti tko je Gogi. - Pridigao se na rukama, procijenio daljinu i potrao do susjednog buna. Prebacivao se dok se nije dokopao kua. Proao je kraj Slaveka koji je uao, stisnut uz ugao kue, dok je iza njega sjedio Lima s glavom meu koljenima i

plakao. - Mali, koji ti je kurac? - pitao ga je sjedajui zadihan kraj njega. - Pusti ga, nek' plae. Andro se izuo - odgovorio mu je Slavek. - Nije sad za plakanje. Ej, Lima, saberi se... - Gogi je zagrlio Limu i prijateljski ga potapao. - Nemoj sada. Trebamo nai snajper. - Snajper - promrsio je Lima kroz suze. - Gore je, tue s breuljka, iza njihovih linija - dobaci Slavek. - Tamo je negdje. - Nai u ga - ree Gogi. - Nema ansi - odgovori mu Slavek. - Sad me vidi, sad me ne vidi - rekao je Gogi i ustao. Krenuo je k stranjoj strani kue, proao kroz dvorite i nastavio kroz zaselak. Sjetio se puta kojim su doli i usjeka kroz umu koji je vodio prema breuljku gdje je bio snajper. Gogi je osjeao kako svakim korakom u njemu raste hladni gnjev, potiskujui uskljuali bijes. Danas nije bio njegov dan za umiranje. *** - Konjak, konjak... di je konjak? - mrmljao je unka, tumarajui po stanu, otvarajui ormare, kredence, police. Ivana je tu negdje skrivala konjak. Njenoj mami je potreban zbog srca, a zna da mu je to najdrae pie. Di ga stavi? Di ga stavi? unka je razmiljao gdje bi moglo biti konjaka. Sigurno tamo gdje on nikad ne bi traio. Tamo gdje stoje stvari s kojima se radi, sve to mirie na rad... Kak' Ivana kae: Trud, rad, napor, pregalatvo, zalaganje, marljivost... Sve su to rijei ije je znaenje unki naprosto nemogue objasniti. To nije svijet koji on razumije. Naravno, moja draga, mislio si je unka otvarajui jedna vrata ormara za drugima. Tak' mi i treba kad sam oenio uiteljicu. K'o da mi ih nije bilo dosta u koli. Ona dri prodike, sere li ga sere, a konjaka nema pa nema. Samo... U unki se probudio crv odustajanja. Ivana je bila majstor u skrivanju... A onda je shvatio gdje se krije dragocjena tekuina. Otvorio je vrata kredenca ispod sudopera i zavukao se unutra. Strategijski je smjestila smee na poetak ormaria, a iza njega hrpu deterdenata u kutijama i boce pune sredstava za ienje. unka je zastao na trenutak, osmotrio boce i odredio jednu koja mu se inila najsumnjivijom. Posegnuo je rukom za njom, zgrabio je i oprezno izvukao iz gomile. Pogledao je. Bilo je to sredstvo za latenje namjetaja. Bijah. Pogledao je ponovo i u

novonastaloj rupi spazio trbuasto tijelo boce, neto nie od ostalih, na kojoj se toplim zlatnim slovima kooperio natpis Napoleon. Jes. To se trailo. Uzeo je bocu, uspravio se i otvorio gornji kredenac iznad sudopera. Uzeo je au, jednu od onih za senf i natoio si pozamaan gutljaj. Ne bu punica krepala. Stresao ga je naiskap. Huuuuh, irom otvorenih usta ispustio je van vrelinu kojom ga je obasuo konjak. Jebote, ovjek mu visi na zgradi, a nije prolo ni podne. Kad je malo doao sebi, pogledao je po kuhinji. Sudoper opran, sue uredno poslagano, cure su uspjele sve poistiti prije nego to su otile. Svaka ast. Na stolu su stajale prazne boce. Pun stol. unka je gledao u nevjerici. Nije se mogao sjetiti kad su uspjeli toliko popiti. Sve zbog jebene pote. *** - Opljakali su potu - rekao je unka izmeu dva gutljaja piva. - Opet? Koji je to put? Peti? - viknuo je Beli. - etvrti - odgovorio je Kelj. - Tip ima muda. Uletio je s ganom, oteo lovu i pobjegao na biciklu. - Sigurno je neki danki - rekao je Kr. - Ti to iz osobnog iskustva? Da je nisi ti opljakao? - pitao je Kelj. - Ja? U kvartu? Nikada - bio je odluan Kr. - 'Ko je to vidio? To se ne radi meu gospodom. - Kada je to bilo? - interesiralo je Belog. - Prekjuer, kada smo bili na pogrebu - odgovorio je unka. - Tip je uletio... - Gogi prati tog tipa. Rekao ga je ulovit'... - prekinuo ga je Kelj. - E, Kelj... - pogledao ga je Kr. - U, fakat, jebi ga... sori, deki - rekao je Kelj. - Gogi ga je pratio. Jebalo ga je kaj tip pljaka kod nas u kvartu. Govorio je da neka si to radi u svom kvartu. - A kad si priao s njim? - pitao ga je Kr. - Ma... nema deset dana. Bili smo u umicina kavi. Ba sam si kupio devede. - Na kaj to lii? - zanimalo je unku. - Stari moj, to ti je ludilo. Samo, jebi ga, jo nema puno filmova. - Pa jesi gledao neto dobro? - nastavio je unka. - E, uzeo sam si onog vojnika Rajana. Jebeno dobro. Jebeno - zaarile su se Kelju oi.

- Saving Private Ryan?-zapitao je Pica. - Gledao sam to. Nije loe. - Stari moj, kad se spusti rampa, a oko tebe Dolbi, ne zna kak' se ti zove, a ne film. Jebote, kad frajer dobi metak u glavu, k'o da tebe spii. Pakao, ludilo. Koja luda sprava. Vie ne moram ii u kino. E, morate jednom doi kod mene. To trebate vidjeti - bio je oduevljen Kelj. - A Gogi? to je bilo s njim? - interesiralo je Picu. - Fakat, Kelj, kaj je bilo s Gogiem? Ja ga nisam dugo vidio - ubacio se Beli. -Paaa... Kajjaznam. Bio je dobro. Bio je pozitivan... pun energije. Imao je neke planove, svata smo priali. Bio je pokretao neki posao, skinuo se sa utog - rekao je Fric. - utog? - Pici nije bilo jasno. - Ma da, utog... heroina, horsa... - objanjavao je Fric. - Tak ti sad zovu heroin. uto. Nego, skinuo se sa utog, priali smo, bio je sa Zrinkom, ba mu je puno pomagala, brijali su po Lici, Velebitu, ovih je dana trebao dobiti mirovinu... - ek' malo... - prekinuo ga je Pica. - Otkud heroin? Mislim, nije Gogi brijao na to... Jebote, pa bio je sporta. - A kaj ti misli, kako je bilo kod nas? Med i mlijeko? - uleti Beli. - Rat i hors. To je bilo tu kod nas. Samo sranje. Non-stop sranja razljutio se Beli. - I pelinkovac - dodao je Jura. - Jebi ga, Pica, hors ti je isto postao sportska disciplina - objasnio mu je Kelj. - Da, ekstremni sportovi. Fakat - sloio se Kr. - Ti zna najbolje - prizna mu Beli. - Kaj sad. Sam sam birao - ponosno je izjavio Kr. - Jebi ga, Gogi je zabrijao na uto jo davno. Kad je bio rat. Jo kad mu je stari... - nastavio je Kelj. - Fakat, stari Ivek. Pljuga, deki, pljuga ubija. - uj, od neeg se mora umrijeti - zakljuio je Kr. *** Bliilo se podne. eluci iscrpljenih ratnika su poeli traiti ruak. Pucnjava je poela jenjavati. Jutarnje kreevo je istroilo zalihe energije. Gogi je procijenio kako dolazi povoljan trenutak. Breuljak mu

je uao u vidno polje. Puzao je izmeu ruevina, kroz razraslo bunje i visoku travu, sve blie, sve blie... Osjeao je napetost svakog miia, gipkost, snagu. Bio je jak, izotrenih ula. Nevidljiv, nepobjediv. Njegov, bit e samo njegov. Priuljao se rubu livade. Iz bunja je ugledao vojnika u staroj JNA maskirnoj uniformi. Stajao je udaljen nekoliko metara od njega i piao. Gogi je u trenu osmotrio okolinu. Vojnik je bio sam. Na glavi je imao maskirnu kapuljau to mu je prekrivala glavu, s mreom koja mu je skrivala lice. Kraj njega, naslonjen na drvo, stajao je Dragunov, 7.9 mm, ruski snajper licencno izraivan u Kragujevcu i za potrebe JNA. Gogi je podigao puku, nanianio u noge i ispalio rafal. Meci su sasjekli snajperistu u koljenima i on se sruio prema naprijed. Gogi je saekao nekoliko trenutaka da vidi hoe li netko pripucati na njega. Rafal se razlegao zrakom i potom se na proplanak ponovo spustila tiina. Gogi je pogledao snajperistu. Jo se micao. Pokuavao se uspraviti na ruke i dopuzati do drveta i Dragunova. Gogi je hitro ustao, u nekoliko koraka dotrao do drveta i zgrabio snajper. Vojnik je zastao u puzanju i uspravio glavu. Gogi je pokuao nazrijeti oi ispod mreice, a onda je zamahnuo i udario snajperistu izmom u glavu. Udarac ga je sruio na tlo i okrenuo na bok. Gogi ga je nogom prevrnuo na lea, stao mu na ruku i koljenom mu se sjurio u prsa. Svom teinom se svalio na ranjenika i posegnuo za bajonetom koji mu je visio u koricama na boku. - Sad u ti jebat' mater - prosiktao je, zgrabio lijevom rukom mukarca za koulju i razderao je. Ispod su se ukazala dlakava prsa i klasina muka potkoulja kakvu je proslavio Bruce Willis u Die hard, puna upije-nog znoja. Gogi je rastrgao i potkoulju. - Ubij me - zaulo se ispod mreice. - Ubij me, ujo - Gogi je desnicom u kojoj je stiskao drak bajoneta zamahnuo i udario po mreici. - Je li? Sad si se sjetio? Jo e ti poeljeti smrt, seronjo. Zapamtit e na koga si naao pucati - rekao je i vratio pogled na razgoliena prsa. Procijenio je gdje se nalazi srce i zabio bajonet do kocena u prsa, otprilike iznad srca. Krv je proiktala kroz ranu, a snajperist je poeo krkljati. Kroz hropac je pokuavao doi do zraka. Gogi je kleao na njegovim prsima. Nabijajui bajonet silinom cijelog tijela, gledao gaje kako se trza i pritiskao drak bajoneta koji je poskakivao zajedno s

tijelom. Podigao je mreicu i ispod nje ugledao glatko, izbrijano lice kojemu je bilo teko odrediti godine. Smee oi su ga gledale izbezumljene od straha i bola. - Ubij me - prostenjao je snajperist. - Pati, mamicu ti jebem - odgovorio mu je Gogi, ustao, pokupio Dragunova kraj drveta i nestao u bunju. Snajperist je ostao leati trza-jui se na livadi. Gogi se vratio puzanju. Pogledao je u nebo. Sunce je bilo visoko, umirat e barem dva sata. *** - Kaj nisi dugo fukao? - zaudila se Stanka. - Kak' si tak' brzo svrio? - Napalila si me - pokuao je objasniti Pica nakon to je u nju isteretio muda puna prekooceanskog leta, starog kraja, starih poznanika, starih lica koja su iz prolosti izronila u stvarnost, muda puna pogreba, tuluma, zbunjenosti od vremenskih razlika. Stanka, jo uvijek ouvanog ilavog tijela, dobra bedevija za jahanje, pruila mu je pristojno fukanje. Kao sluajno, zapela je za njega dok se petljao oko aparata za filter-kavu, pokuavajui se snai u kuhinji u kojoj nije bio godinama, kao sluajno se za nijansu prevrsto primila za njega. Poljubili su se instinktivno, nije puno trebalo. Zavrili su na stolu. Malo ljubljenja, malo pipanja. Pici se uinilo kako se Stankino tijelo nije puno promijenilo. Zadigao joj je suknju, maknuo gaice u stranu i poeo zabijati prste. Bila je mokra, skliska kao riba. Ona je spustila ruke s njegovog vrata, poela ga pipati po remenu, otkopavati ga, sputati mu hlae, vaditi kurac. Stisnula gaje akom i poela mahnito trljati gore-dolje, prevlaei mu koicu preko glavia. Odvojila je glavu od njegove, izmaknula se da mu prsti izau van iz pike, unula i poela mu sisati glavi. - Ajde, ajde - mumljala je i nadrkavala kurac sve bre. - Sada. Sada - rekla je, ustala i sjela na stol. - Tu me, tu me -proaptala je vukui Picu prema sebi. Rukom je primio kurac, iz depa izvukao prezervativ, pruio Stanki prema ustima da odgrize rub, nateg-nuo pakovanje da rub pukne, iscijedio prezervativ iz vreice, potraio rezervoar i namjestio ga na vrh kurca. - Daj daj, bre, bre, ja volim bez... - aptala mu je Stanka. Pica je zastao na trenutak, pogledao je i ipak narolao prezervativ preko glavia. - Jebe ti sve - pomislio je. - Nije safe sex bezveze safe sex. Stanka se pribila uz njega, a on joj je nabijao kurac natekao od putovanja preko oceana, natekao od Amerike debelih ljudi, Amerike

protestantske poslovne efikasnosti, rada, rada i gaenja u slobodno vrijeme, gledajui njeno lice nateeno od sinonjeg tuluma. Podonjaci, podbuhlost, sve prikriveno debelim, mjestimice ispucanim slojem minke. Pica ju je tucao, rukama prelazei preko tijela, traei mjesta gdje je posebno napaljiva. Dahtala je i vukla ga na sebe, primajui ga za guzicu da se dublje nabije u nju. Podigao joj je majicu, prevukao grudnjak iznad sisa koje su iskoile, pomalo objeene, ali jo uvijek tvrde. Spustio je glavu, zagrizao joj bradavicu, prvo lagano sisao usnama, kruio jezikom, a onda raspao zubima, na tankoj granici izmeu bola i napaljivanja. Stanka se uspuhala kao parnjaa, nabijala mu glavu na sisu, kao da mu je eli cijelu ugurati u usta. Pica se istrgnuo iz njenog stiska, uspravio, rairio joj noge, pritisnuo joj koljena o stol i nastavio fukati svom silinom. Gledao je Stanku odozgo, zadignutu suknju, piku zaraslu u dlake, gaice koje su visjele na butini, trbuh s naslagama sala, otvrdle sise pritisnute grudnjakom, istegnuti vrat nabreklih ila i glavu zabaenu u gru stenjanja pod kurcem. Zagrizao ju je u vrat. - Jo si tvrda - zakljuio je zadovoljno. - Ne, ne tu - prostenjala je. - Nemoj da se vidi. - Okej - rekao je i poljubio je u usta, kroz usne pune ostataka karmina. Zabijao joj je jezik najdublje to moe, do krajnika, ba kao to joj je zabijao kurac, duboko do jaja. Tucao ju je kao vreu mesa, nabijajui kurcem kao Rocky Jedan akama u junee polovice. Mrio ju je, vrtei u glavi filmove, stjuardese, prolaznice, ene s tuluma, cure iz osnovnja-ka, traei neto da ga napali, da neto tuca u glavi dok jebe svoju ocvalu ljubav iz mladosti. Barem da ima kakvu vreu na glavi, kapicu, kapicu, kao ona mala, s groblja. U glavi su prolazile slike, mala crvena, debela, kao Irkinja, jo pjegava, pravi WASP, a nije debela, ba je slatka, bucmasta, lijepa, crvena, mekanaaaaaa... -vrtjelo mu se kroz glavu dok mu je sperma poela kuljati iz muda, a on je sve jae nabijao Stanku na kuhinjski stol, osjeajui kako mu se muti u glavi koja se u bljeskovima praznila od slika. -1? Kaj sad? - upitala je Stanka kasnije, palei cigaretu. - Sad moram do grada, trebam unoviti ekove - odgovorio je Pica, povlaei prema gore gae i hlae. -1 nekako se trebam prebaciti do Rijeke. - Kada ide?

- Mislio sam danas. Samo... Sino sam se gadno napio. Bojim se da se ne ispovraam na putu. - Kak' si mislio putovati? - Ne znam. Rent a car ili vlakom. Ne znam kako je najbolje. Prije sam u Rijeku uvijek iao vlakom. - Dugo traje. Vlak ide svuda uokolo. - Nema veze. Gut je. Samo, ne znam imam li vremena. - Ima li vremena za mene? - Imam, samo... - Samo to? - Samo mi treba dati vremena da doem sebi. Zaskoila si me. Mislio sam da si s Belim. - Ma, pusti to. Kad sam te vidjela, poeljela sam te. Jo si slatki. - A Beli? - Kaj Beli? - Mislim... - Pusti. On tri za svakom pizdom. Sad je otkrio klinke. Nemre mu se vie kurac dignut', pa im lie pikice i misli da je frajer. On ti moe samo prstom, zna. Vozi djecu u autu, taj njegov BMW, deset godina je star, vie love potroi na popravke, nego kaj ga vozi. Kaj klinke znaju o autima? Njima je samo da se voze. A meni treba mukarac. Tak' dugo nisam osjetila muko. Lako je tebi. Otkak' je rat bio, nema vie tvrdog kurca. - Zeza me? Nije valjda tako strano?- zblenuo se Pica. - Joj, kak' si mi slatki. Uvijek si bio takav. Ba si k'o curica. Hrvojek moj - rekla je Stanka i poljubila strasno Picu. - Za ni' ti Beli vie nije. Samo prst i vrti. - Pa koji mu je? Kako to? -A kaj... Pie, droga, kajjaznam... Sad se smiril'... Samo si tu i tamo popije. K'o sino. Inae samo tablete. I klinke. A nemre mu se di'. Koja sam ja nesretnica. - What's your problem? - spontano je preao Pica na engleski. - Molim? - zbunila se Stanka. - Mislim, u emu je problem? - preveo je Pica. - Ti i Beli. Dobro vam je. - Kak' dobro? Vidi me na kaj liim? - zavritala je Stanka. - Meni si u redu - odgovorio je Pica, gledajui je izvaljenu na trosjedu

kako strasno uvlai dim cigarete. - Fala - nasmijeila se Stanka, na trenutak se postidivi, na trenutak pustivi iz sebe lice djevojice koje se skrivalo ispod pojave odrasle ene, Picu je zabljesnuo val sjeanja. Kao da je ispred sebe ponovo vidio Stanku djevojku, s kojom se ljubio i navlaio po parkovima i klupama, koja je uvijek bila dio ekipe, naa Stanka, Stanka s kojom je izgubio nevinost, kao i svi, uostalom, Stanka koju nije vidio deset godina, koja je bila zadnja koju je vidio prije nego to je napustio Hrvatsku. Zvao je Frica, zvao je Gogia, zvao je Stanku. Stara se izderala na njega vie puta, objanjavala mu, molila, prijetila, preklinjala, sve dok nije pristao otii. Htio je barem jo jednom pozdraviti prijatelje, da razumiju. Fric, Kelj i Gogi nisu bili doma. Ispred Maralke su izbili neredi kad je JNA pokuala poslati pojaanja u Sloveniju, pa je ekipa otila demonstrirati i bacati kamenje. Stara od Belog je rekla kako ve danima ne zna gdje je, boji se da je otiao u Sloveniju, a uasno ju je strah di je ustvari. Da se ne napije i ne napravi neku pizdariju. Isti je njegov stari. Stanka je jedina bila kod kue. Starci joj nisu dali da ide van, cijeli grad je bio uzburkan. Pica je otiao do nje, imao je jo nekoliko sati prije polaska vlaka, gledali su televiziju u njenoj sobi, vijesti su pristizale jedna za drugom, nitko nije znao to se ustvari dogaa. Stanka je u jednom trenutku popizdila, najradije bi ih sve ona sama, ako ikako moe, pizda im materina etnika, oni e nas jebati, govna jedna... Onda se okrenula Pici. Ba si mi sladak, rekla mu je i poela ga mahnito ljubiti. On se uplaio siline Stankine mrnje, kao to ga je zbunila i njena iznenadna strast prema njemu. Jo uvijek ga je tresao strah, grio mu se eludac od pomisli kuda bi on ustvari trebao ii, od sjeanja gdje je bio prije nekoliko noi, od slike sveopeg sranja i pravog pravcatog rata koji tutnji po njegovom gradu i zemlji. Cijeli ivot su ih uili da svaki tren moe izbiti rat, ali zbog Rusa, Amerikanaca, zbog kojekakvih briga kojima je Jugoslavija okruena, no, nitko mu nikad nije rekao kako bi Armija mogla krenuti na narod, a tenkovi tutnjati zagrebakim ulicama. Danas je na ulicama bio narod, iz kasarni se pucalo na okolne zgrade, po vojnim vozilima je pljutalo kamenje. Potpuno ludilo, ludilo iz kojeg on treba otii, a na njemu Stanka, ljubi ga, skida mu majicu, rukom mu prelazi preko prepona, otkopava lic, vadi kurac, nadrkava ga, prevlaci koicu

gore-dolje preko glavia, izlazi iz svojih kratkih hlaica, istovremeno skidajui gaice i objahuje ga, klizei gore-dolje kao cilindar po klipu u nekoj obrnutoj varijanti otto motora. Pica je volio otto motore. Leao je na krevetu, gledao vijesti, gledao Stanku kako ga jae, uzbuena od rata i napetosti, izbezumljen od tenkova i Stankinih sisa, dok nije pukao i svrio u nju svom silinom. Tri sata kasnije, bio je na autobusu koji je preko Bosne vozio do Beograda. *** - iv si? - zaudio se Slavek kada je ugledao Gogia. - Da - promrmljao je on, doavi do Slaveka. - Evo me. - Otkud ti snajper? - upitao je Slavek ugledavi Dragunovu Gogievoj ruci. - Di si to naao? Nisi valjda...? - pitanje je ostalo nezavreno. - Da. Gotovo je. Nee vie pucati. - Pa kako? - Ne pitaj. Gdje su nai? - Dolje. Samo kako...? - Ne pitaj - rekao je Gogi i krenuo kraj kue. Slavek je poao za njim, usput povlaei Limu da ustane. Ovaj se trgnuo i, briui suze, uzeo svoju puku i krenuo za dekima. Protravali su izmeu kua, kroz dvorita, dok nisu nali zborno mjesto. Tu je stajao Sipa, dobro raspoloen, vodio je bitku primajui izvjetaje, koordinirajui ljude. Uz kuu je bolniar Matko uredio malo previjalite. Nekolicina ratnika je sjedila i leala naslonjena na zid kue, umotani bijelim zavojima i naslagani poput paketa za isporuku. Matko je dobro radio svoj posao. Pored Sipe je Jaks pokuavao dobiti bilo koga preko radiostanice. Govorio je pozivni znak satnije, dozivajui zapovjednitvo koje se nije odazivalo. Gogiu se na tren uinilo kako se cijeli rat sastoji u uzaludnim pokuajima dobijanja veze. Na kraju, kad sve zavri, uspostavi liniju dovoljno dugo samo kako bi saznao rezultat. Jesmo li ustvari pobijedili ili izgubili. Sipa je bio nagnut nad kartu, traei neko, samo njemu poznato, mjesto. - Javljaju li se? - pitao je Jaksa. - Nita. Valjda nam brdo smeta. Probau na drugoj frekvenciji - odgovorio je ovaj. - Jebi ga. Moraemo bez veze - nasmijao se Sipa i okrenuo na drugu stranu susrevi se s Goglem koji je praen Slavekom i Limom iao

preko dvorita. Ugledao je Goglevo okamenjeno lice i zastao. - to je? - upitao je Gogi. - to me gleda? Nemoj me tako gledati. - Pa ti si... - procijedio je Sipa. - to sam? Koji kurac? Nemoj me tako gledati!!! - poeo je vritati Gogi. - Kako te gledam? to ti je? - zaudio se Sipa. Gogi je odjednom podigao ruku i odgurnuo Sipu. - Nemoj me gledati. Kaem ti, nemoj me gledati!!!!! - poeo je vikati, nasrui na Sipu koji je u udu stajao i primao rafale Gogievih odguravanja i udaraca. Pustio ga je nekoliko trenutaka, a onda potegao desnicu i sastavio kroeom Gogia posred lica. Sipa je prije rata trenirao boks. Deki su priali da mu je dobro ilo. Gogi se sruio na zemlju, a Sipa se okrenuo k Slaveku. - Koji mu je kurac? Slavek!?! to je bilo? - viknuo je Slaveku koji je zblenuto gledao ne znajui da li da ostane i pomogne Gogiu da doe sebi ili da pobjegne to dalje iz ludnice u kojoj se naao ni kriv ni duan. Firma mu je otila u steaj i on se prijavio u Gardu. Plaa je bila tri puta vea i obeali su svima stan nakon dvije godine slube. No, nitko mu nije priao da e biti ovako. Nitko nije rekao... - Slavek!!?! Koji se kurac dogodio? to je Gogiu? Zato Lima plae? Slavek!?! - trgnuo ga je glas zapovjednika. Sipa je stajao ispred njega, velik i bijesan, kao bog rata. Slavek se jedva suzdravao da ne pone bjeati to dalje odavde, u tri pizde materine daleko... - Slavek!?! - Sipa ga je primio za ramena i stresao svom snagom, tako da se Slaveku uinilo kako mu se i mozak pomaknuo iz leita. - Snajper... Andro... mrtav... - mucao je. - to!? - vrisnuo je Sipa. - Andro... Pogodio ga je snajper. Posred ela. - Kakav snajper? Gdje je? Je li aktivan? Moe li se do njega? - ispalio je Sipa rafal pitanja. - Nema ga... Gogi... On gaje sredio... Snajper... Eno ga... Na ramenu... - cijedio je Slavek rijei iz sebe. Sipa se okrenuo i pogledao Gogia koji je leao onesvijeten na zemlji, napokon smiren. Pored njega je vidio Dragunova i sve mu je odjednom izgledalo jasnije. - Sam!?! Mali je heroj. Morat u ga pohvaliti kada doe sebi. Samo, zato je tako ljut? I to je to? Je li ranjen? to je tako mokar? Slavek, da nije ranjen? ija je to krv? - upitao je Sipa, gledajui Gogievu potamnjelu maskirnu koulju na kojoj su se mjestimino vidjele fleke

nesa-suene krvi. - Njegova nije - rekao je Slavek. Podne - Od neeg se mora umrijeti - mislio je Gogi. Stajao je u stroju dajui posljednju poast. Sahranjivali su Andru. Valjda je tako sueno. Netko sve to odozgo gleda. Sveenik je odrao misu i pokropio raku, dok su oni ukoeno stajali, gledajui sanduk koji je uvao veliko Andrino tijelo. - Pozor! - presjekla ga je zapovijed. Poasni vod se ukoio, na novu zapovijed okrenuli su se kao jedan i poli prema kamionima. Gogi, ime, Lima, Jaks, Vidra, Slavek. Dragonoac je bio na lijeenju. Metak mu je proetao kroz pluno krilo i sad je leao ekajui da zaraste. imi je metak poderao butinu. Sreom, samo ga je proparao, pa e mu ostati lijepi oiljak i nikakve posljedice. Lipi, da curicama pokazujem na plai. Ah, kad lito ponovo doe, gutao je ime, zaljubljeno gledajui svoju ranu. Drugo ratno ljeto je brzo prolazilo. Rat je prelazio u Bosnu. Vratili su ih u bazu, pa na obuku. Brigada je opremljena novim orujem, a u svakoj pjeakoj satniji jedan vod je postao minobacaki. Sipa je u JNA zavrio obuku za rezervnog oficira artiljerije, pa su njemu uvalili minobacae. - Oficirugo! Intelektualac! - dobacivali su mu. - Kaj nije mogao biti pjeatvo, k'o normalan svijet? - Onda su poli za njim i preuzeli orua. Podijelili su ih u posade, trojica na jedno orue, Gogi, Slavek i Jaks su postali zapovjednici orua, zaduili cijevi i uvalili se u obuku novaka... Lima je ostao na oruu, lonak' se navikao dodavati municiju. Isti kurac, vei kalibar. ime i Vidra su elegantno preli u izvid-nike. Dok su deki uvjebavali radnje na oruima, oni bi otili izviat' oblinju birtiju iz koje su na sjenovitoj terasi, uz hladno pivo, uvjebavali prijenos koordinata gaanja, dok se ostatak ekipe znojio na poligonu. Veza radi, zakljuio je Sipa. ivio, drue, zakljuili su ime i Vidra naruujui jo jednu rundu. Obuka je trajala tri tjedna i onda natrag na cestu. Ukrcali su ih u autobuse i odveli iz baze u Slavonski Brod. Deki su provjeravali oruja, ime je priao viceve, na zadnjim sjeditima se

nastavljala partija bele. Busevi su vozili uokolo, dio autoceste bio je pod srpskom kontrolom, pa su do Broda morali naokolo, zaobilazei zapadnu Slavoniju, Podravskom magistralom. Kad su doli do Slavonskog Broda, po gradu su pljutale granate, pa ih je vojna policija zaustavila prije ulaza. Konvoj je saekao prestanak ope opasnosti kod naplatnih kuica na autocesti. - Opet mjestimine padaline - rekao je Jaks. -1 minja se vrime. Tu i tamo bokun oblaia - ukljuio se ime. - Ne svia se to meni. Zato moramo stajati tu na otvorenom? Kakvo je to sranje? - ljutio se Slavek. - Nemre bus vozit' pod granatama. Nije projektiran za to - objasnio je Lima. - Ma, vozio bi bus, samo je Papi ziher zapio lovu, pa nemamo s im platiti cestarinu - dodao je Gogi. - Sranje je to, deki. Sranje - Slavek je ostajao pri svome. Kad su etnici ogladnjeli od granatiranja i odluili veerati, poelo se i smrkavati. Kolona je, umjesto veere, primila zapovijed za pokret i nastavila u grad, zatim preko mosta i u Bosnu. - Nismo ponijeli pasoe - primijetio je Gogi. - Putovnice. To ti je sad 'rvacki - podsjeti ga ime. - Ja imam putovnicu - rekao je Jaks gladei novu Heckler&Koch automatsku puku, dugu i crnu, kakve su im pred polazak na teren podijelili umjesto kalanjikova. - Hrvatska putovnica u hrvatskim rukama. Ovoj curici su sva vrata otvorena. - Samo da bude municije. Nitko ih ne koristi osim nas. to ako nestane metaka? - razmiljao je Vidra. - Ja imam hrpu okvira. Nemre nestat'. Trebao bi tri dana pucati -rekao je Gogi. - Moda nas ne puste prijeko - sanjario je Slavek. - Ba smo mi te sree. Nas alju jer je najvee sranje. K'o da bi nas dirali da nije neko zlo. Na slavlja, ovakve k'o to smo mi, ne zovu rekao mu je Vidra. - Bit e vrue. To te ne mora brinuti. - a je, di e lipje fete od ove? - pitao je ime gledajui kue razvaljenih krovova, zidove izreetane gelerima, na prozorima najlon umjesto stakla, ulice puste, bez prolaznika, bez javne rasvjete. - Stari moj, to ti je ka' Holivud. Vozili su se nekih sat vremena kroz mrak, autobusima su na svjetlima

ostavili samo male proreze, tek za osvjetljavanje ceste neposredno ispred vozila. Nakon dugotrajnog drmusanja, napokon su stali. Vidra je prvi izaao van da vidi to se dogaa, a kad se vratio, zapovijedio je iskrcavanje. U tiini i mraku su pokupili oruje i rance i krenuli van. Bili su u blizini linija. Iz daljine se ulo pukaranje, vjetar je donosio tutnjavu granata. Saekali su vodie i po vodovima se rasprili na poloaje. Fju-mani u rovovima su bili ludi od iekivanja smjene. Bili su ovdje tri tjedna i mislili kako e ostati zauvijek. Ipak, bili su dovoljno prisebni za primopredaju poloaja. Iza sebe su ostavili karte minskih polja, iste zemunice i dobro odravane poloaje minobacaa. - Nije ovdje loe. Dobro su djeaci sredili poloaj - zakljuio je Gogi, ogledajui ureeni paljbeni poloaj za minobaca, iskopanu rupu u zemlji, grudobran ojaan vreama zemlje, ureen put do prirunog skladita streljiva, sklonite za posadu. - Meni se ovdje ne svia - grintao je Slavek. - Ne seri - odvratio mu je Gogi, provjeravajui nianske sprave na minobacau 82 mm. Nije bilo tako loe. Ipak su postali topnitvo. Samo, za razliku od minobacaa 120 mm, koji su bili teki i imali svoje kamione kao dio opreme, osamdeset dvojke su se mogle tegliti i na leima. Tako su na obuci ostali pjeaci i dobili dodatni tovar, kao teglee mazge. Opet, nisu bili ba na prvoj crti, a i druga vojska ih je putala da se voze kad god je bilo prilike. Bolje nego na bestrzajnim topovima. Minobacai su se mogli rastaviti na dijelove. - Sve e biti u redu. Bolje provjeri mine i upaljae - rekao je Gogi. - Pitao sam Rijeane - objanjavao je Slavek. - Provjeri ih sam. Nemre nikom vjerovati kod mina. - Pitao sam ih kako je ovdje. Kau pakao. - Jebo te pakao. Cijeli rat je pakao - poeo se ljutiti Gogi. - Ovdje je gadno - nastavljao je Slavek. - Slavek, ne seri. Jebote, ti k'o da si jumferica. Nije nam ovo prvi teren. Kaj? To su domobrani. Koji oni kurac znaju? - Ma znam. Samo... - Koji sad kurac? - ve je bio iznerviran Gogi. - Meni se ovdje ne svia. Nemam dobar osjeaj - bio je odluan Slavek.

*** Moda je ta, 1991. godina, mogla i drukije zavriti da Beli nije ponovo raskinuo sa Stankom. Odjednom mu se stvorio viak vremena, pa ga je poeo popunjavati ispijajui runde s ekipom, diui domoljubnu atmosferu. Danima, u birtiji, od birtije do birtije, izmeu uzbuna, za vrijeme uzbuna, non-stop mu je neka uzbuna tutnjala u glavi. I jo ovaj put on nije bio kriv. Samo je Stanki napomenuo kako je taj njen dripac, Pica, papak. Eto, pobjegao je u Ameriku, a rat nije poteno ni poeo. Stanka mu je odbrusila kako Pica nije otiao u Ameriku, u Nizozemskoj je, studira, a osim toga, on je barem bio u ratu. - Jedan dan. Odmah se usr'o. Upikila se Pica - htio je Beli pojasniti Stanki prirodu tog junatva. - Svatko to moe. - A kaj nisi ti? - ujela ga je Stanka u najbolniju ranu. Nije mu trebalo puno daje poalje u pizdu materinu. Iao se on raspitati, samo nije bilo mjesta. Znala je dobro kak' je morao pomagati starom oko birtije, kaj mu je sad nala srat'? Stanki nije trebalo puno, rije po rije, dobila je amarinu. Beli se kasnije nije mogao ni sjetiti kako je izaao iz njenog stana i stvorio se u umici. Runde su padale jedna za drugom, dani su se slagali u neprekinuti mutni niz. Sve zbog tog usranog Pice. Belom se inilo kako e cijeli ivot morati ispatati stoje ba Pica skinuo Stanki jumf. Jebi ga, bio je njegov stan. Da su Belom starci bili tako bogati, on bi karao prvi. Kaj je on kriv kaj je njegov stari tek poslije skuio kak' ne bu ni' od udruenog rada, pa je od efa skladita u tvornici preao u gostioniare. Kaj sad, svi su fukali Stanku. Beli joj je odmah bio drugi. Nije prola minuta kak' je Pica svrio, ve je on bio u Stanki. Je, bila je droca. Samo, volio ju je. Ionako je on bio u ratu kada nitko nije bio. Kad se Slovenija odcjepljivala, Beli je s Krom i Flekom sjeo u staru Stojku, obukli su sve maskir-no to su mogli nai doma, uzeli cugu kod Belog u birtiji i krenuli u rat. Preli su granicu nekom od sporednih cesta koje je Beli koristio kad se pijan vraao iz atea. Raunali su krenuti prema Novom Mestu, tamo je buraz od Belog sluio JNA. Beli se sjeao kako je buraz priao da tu ima puno vojske i stalno servisiraju neke tenkove, pa su zakljuili kako e tamo sigurno biti fajta, slovenski e teritorijalci sigurno trebati pomo. Kaj je bolje od Hrvatina koje su krenule da im pomognu? Putali su kasetu s domoljubnim pjesmama to ih je Kr ukrao na tandu kod Jelaia bana, ispijali whiskey i

raunali kako Slovenci ni pojma nemaju kakva im se srea smijei. Napokon im u pomo stiu pravi fajteri. Preli su granicu i nisu odmakli ni dvadeset kilometara, kad su pred njih iskoili slovenski teritorijalci i poeli mahati orujem. Deki su bili sretni to su naili na prijateljske snage, no srea nije dugo trajala. Slovenci su im gurnuli cijevi puaka u lice i natjerali ih da izau van. - Fanti, mi smo prijatelji... saveznici... tovarii... Doli smo vam pomoi, boriti se, smrt JNA... - govorili su, pokuavajui objasniti teritorijal-cima svoju misiju. Fanti se nisu dali smesti, ve su ih natjerali da legnu u blato, iscipelarili, oduzeli im oruje, za kraj opalili nekoliko amara i potjerali ih doma. Beli je poludio. Kakav je to nain? Jednom odlui nekome pomoi, mogao je ugroziti svoj mladi ivot, a kad tamo... Slovenske pizde su ih otjerale. Mi im ne trebamo. I onda su Hrvati pike!?! Mi im neemo pomoi. Pizda im materina jodlerska. Kaj? Slovenci? Alpski Hrvati. Kaj kurac Hrvati? Gori su od Srba. Poeo je paljivije pratiti vijesti, navijati za JNA, da zgaze govna jedna slovenska. Prave prijatelje nisu htjeli pustiti da im pomognu. Jeb'la ih deela. Ionako su sami sve zakuhali. Beli se nekoliko dana nadao kako e Armija sve sravniti sa zemljom, ali je nakon viednevnog intenzivnog gledanja televizije zakljuio kako je sve namjeteno. Goli kurac, a ne rat. Odluio se vie ne mijeati u te pizdarije. Slovenci i Srbi su se dogovorili. Kao i svi ostali, uostalom. Ne? Po Hrvatskoj se pukaralo. Po Slavoniji, u Zagori, na Baniji, preko Knina se nije moglo na more jo od prole godine. Zato je pokupio Kra i unku, pa su krenuli u Istru. Tamo je jo bilo mirno. Kupali su se desetak dana, nije bila neka vesela situacija. Nije bilo turista, nije bilo zabave. U Puli je jo uvijek bila vojska, s istoka zemlje su poele dolaziti izbjeglice, Beli je gledao starice u slavonskim narodnim nonjama kako sjede, kao pod punom ratnom spremom i pletu, valjda arape za ranjene borce, tko zna koji kurac. Sve sjede u ve izlizanim konim foteljama, u predvorju mastodontskog hotela, graenog za potrebe masovnog socijalistikog turizma. Beli je gledao te starice, ene... Kaj rade tu? Sreom, bilo je i cura. Nali su neke djevojke, izbjeglice iz istone Slavonije, pa su ih, uz malo pia, pokarali u iznajmljenom apartmanu. Cure nisu bile izbirljive, ak je i unka dobio pike. Poslije jetri dana lebdio i priao kak' je rat super stvar.

Ljetovanje je, ipak, brzo prolo. Vratili su se doma gdje su na klupicama kraj duana i dalje sjedili deki na istom mjestu gdje su ih ostavili. ekalo se. Kaj tono, nitko nije znao. Vodili su prie tko ustvari ratuje, tko je gdje i kako, ispijali pive, motali jointove i ekali. Neto e se dogoditi. Onda su poeli nestajati. Jedan po jedan. Prvi je otiao Gogi. Bio je nervozan jo od uskrnjeg obrauna na Plitvicama. Htio se ukljuiti. Negdje, bilo gdje, samo da ne mora stajati i ekati da se stvari dogode. Bar malo akcije. Deki su se udili. Kr je objanjavao kako je to sve zakurac i kako su pravi komunisti to sve trebali streljati, Armija je trebala osvojiti vlast i sve nacionalne voe strpati u zatvor, sve pohapsiti i napraviti red. Sad im se, koji kurac, ti fosili tu iivljavaju i prave sranje. Staljin bi znao s takvima. Beli mu je kontrirao govorei da koji kurac, zakaj Hrvati ne bi imali pravo da ive samostalno? Kaj smo mi gori od drugih? Kr je objanjavao kako mu se gadi ta pria i ta ahovnica. Svuda moraju stavljati ahovnicu. Kaj to znai? Sad se busaju u prsa i kaj taj Tuman, Titov general. Sad se sjetio. - Njega su hapsili. On se usudio govoriti za Hrvatsku kada nitko nije rekao je unka. - Kaj su ga uhapsili? U vilu u Nazorovoj? Kaj mene tako ne uhapse. Daj, unka, kaj ti je cuga mozak popila? - ljutio se Kr. - Ma zna, Kr, nije taj komunizam bio ba tako dobar. Mislim, nije ovako loe - priao je Fric. - Ljudi su slobodniji. Zakaj ne bi mogli raditi svi svoj posao? Mislim, kaj? Ova policija je ipak bolja. Kau ti dobro vee. Pitaju mogu li im pokazati linjak. Pazi, pokazati... Ovi prije bi samo amar. Koji kurac radi tu? Nisi doma? Pras amar. Linu kartu, upavac stani... Ma pustite me, drue. Zna i sam. - Stari moj, koji si ti naivac. Em slua Bajagu. Sad su dobri, jer je frka. Bu vidil poslije. Murija je murija. Tu se ne zavaravaj. Jednom drot, uvijek drot - objanjavao je Kr. - Dobro, kaj bi ti, koji kurac? Ni' ti ne valja. Ni murija, ni ahovnica, ni Tuman... Koji biti kurac? Srbiju? Kaj, idi u Srbiju! - povikao je Beli. - Koji u kurac tamo? 'Si ti lud? Tam' su etnici. Zna kaj bi' ja? Ja bi' brod. Stari moj, da ja imam brod, trgovaki brod, e, koliko bi' heroina provercao. Mislim, jedna tura pet kila. Za sebe. To bi' ja - rekao je

Kr, dok su mu se od ponosa zacaklile oi. - Koji e ti kurac heroin? To je smee - pobunio se Fric. - To je za papke. - To bi' i ja. Mogli bi okrenuti veliku lovu. To mi se svia - rekao je Beli. - I fought the law, and I won - zapjevao je Kr, - I fought the law, and law won - ispravio ga je Fric. - Tak' to ide. -To ti je od Dead Kennedysa. Jello Biafra je to napisao. Mnogo bolja verzija - objasnio je Kr. Beli je odatle iao kod starog u birc, konobario je smjenu dnevno, sluao ljude kako priaju, okupljaju se. Stanka je dolazila pomagati, oprati sue, kuhati kave. On je znao mrzovoljno sjediti ispred portabl televizora i iekivati vijesti. Zapoela je mobilizacija, utvrivanje gradova, vijesti koje su dolazile s istoka bivale su sve mranije. Proljetni sukobi na Plitvicama i pogibija policajaca u Borovu selu bili su tek uvertira. Tuman je donio odluku o blokiranju kasarni. Poela je napetost, sve uz izravan prijenos na televiziji. Neke su kasarne pale, neke su opsjedali, u Zagrebu su blokirali Maralku, Selsku, Borongaj, rnomerec. Ispostavilo se da je grad pun kasarni JNA. Poele uzbune, haustori su ubrzo ograeni vreama s pijeskom, upe su se istile ne bi li ih pretvorili u sklonita, odjednom su se svi susjedi poeli poznavati i biti dobri jedni prema drugima. Kad bi iao na posao, Beli bi vidio susjede kako ue u haustoru. Kad se vraao, zaticao bi ih na istom mjestu, u istom poloaju. Jednom je, kao klinac, na selu, pratio naveer tetu u kokoinjac gdje je ila pobrati jaja. Koke su bile naslagane po prekama uza zid, glava uvuenih u ramena, kao da ih je netko parkirao. Beli je prvo oklijevao, a onda ih poeo doticati prstom. Kokoi se nisu bunile. Ne bi se ni pomaknule, samo bi i dalje uale po prekama. Pomirene sa sudbinom ekale su jutro. Teta mu je objasnila kako su po noi slijepe i nita ne vide. Zato su tako mirne. Ako neka padne s preke, do jutra se vie ne zna vratiti. Gledao je susjede kako ue uza zid, ba kao kokoi iz tetinog kokoinjca. Uinilo mu se da ih napokon vidi u njihovom pravom svjetlu. Kokoi koje je dovoljno gurnuti prstom i vie ne znaju gdje su. Beli je

bio siguran da on nikada nee biti takav. Uzbune su svirale non-stop. Imalo je to i dobrih strana. Nou su se na nebu vidjele zvijezde, bilo je manje prometa i zrak je postao ii. Na ulicama nije bilo guve, a birtija je bila u prizemlju zgrade, pa je za vrijeme uzbuna radila k'o sklonite. Beli je s konobarom Marijanom izli-jepio stakla ljepljivom trakom, dekoracije radi, naslagao je vree s pijeskom ispred ulaza, da gosti ne brinu hoe li ih pogoditi geleri dok ispijaju gemite i nastavio raditi. Uzbune su tulile, no veih sranja nisu imali. Onda je Stanka poela gnojiti. Kak' to on izbjegava, ipak bi trebao, ona se ne eli sramiti pred frendicama, Martinin deko se javio u HOS, od Ivane deko je isto otiao, u dragovoljce, svi idu, samo Beli tu neto izbjegava... Jel' on Hrvat ili da si trai drugog deka? Beli je poludio. Kojeg jo drugog deka? Ve ju je preao cijeli kvart. Pretraila ih je bolje od policije. - Nema ti vie kaj traiti. Pretraila si ve svaki kurac u kvartu. 'Ko bi te htio? lonak' si svima dala. Pa si se meni uvalila. Jebote, ispao sam zadnji papak. - Ti si papak cijeli ivot. Da si muko, i'o bi u rat. Kaj sad sere!?! Kaj sam ti ja kriva? S tobom sam jer mi se svia. Kaj, da trepnem okom, imam deset frajera na jednom prstu. A s tobom sam. - Ima ti njih sve u ustima. Kaj, kad te ljubim k'o da puim kurac cijelom kvartu! Kaj si ti misli, kurvo? Da si svetica? Djevica Marija!?! Rodila si se bez jumfa. - Gadeee!!! - vrisnula je ona. On je glasno zalupio vratima i izaao van. Onda birtija, pa birtije, pa tako danima. Naao je neku malu konobaricu, pofukao ju nekoliko puta u skladitu, poslije fajrunta. Malu je bilo strah i' doma, pa ju je Beli smirivao kurcem. Postajalo je zabavno. Par puta mu se i uinilo kako bi mogao uivati u ratu. A onda mu se u ruci stvorio poziv za vojsku. Moda je to znak sudbine, pomislio je Beli. Mogao je pokazati toj kravi od Stanke. Jeste on govorio sto puta staroj kako ne smije nita primati ni potpisivati, poziv je glasio na njega i samo ga on moe primiti. Staroj je, pak, bilo ao svih tih mladia to ginu, nekako nije bilo u redu da njen sin izbjegava svoju dunost. Je li ga odgojila kao katolika i Hrvata? Potpisala je papir i mirno sasluala bujicu ljutnje koju je Beli istresao na nju, gledajui

kako je isti otac, kako se isto ljute kad znaju da nisu u pravu. A ako vojska od njega ne uini ovjeka, moda bi bilo bolje i da pogine u ratu, nego da zavri kao otac mu, kukavica, snaan samo za ankom nakon litre viskija, okruen hrpom oboavatelja koji su mu potvrivali sve to kae dokle god bi plaao ture. Opet, poziv... uti. To se ve prialo po kvartu. Ak' dobi uti papir, to je rat. Ak' je uti, jebi ga, buraz. Beli je pozvao ekipu, rekao kak' je uti, pa su se onda okupili i cijelu no pili u umici. Kaj bu sad? Ispraal' se iz svoje birtije? Stara ga je spakirala, etkicu za zube, ilete, arape, par rezervnih gaa. Bude dosta za poetak. Onda se spakirala I ona, pa otila k baki u Zagorje. Stara vie nije mogla izdrati napetost stalnih uzbuna i ope paranoje. U umici, gazda je zatvorio vrata nakon fajrunta, pa su nastavili pit' do zore kada su Belog, uz pjesmu ekipe, polusvjesnog, ispratili do stroja u vojarni na Borongaju, na postrojavanje bojne. U hangarima su im podijelili uniforme. Koulje, hlae, izme, jakne, prsluke, svi su htjeli prsluke i pulovere s njemakom zastavom na ramenu.Tu su se i presvukli, pa su im podijelili oruje. Beli je uzeo pukomitraljez M72, kalanjikov s produljenom cijevi i noicama. Nema do arca. Potom su ih, s civilnim stvarima potrpali u autobuse i pravac bojinica. Belog je drao alkohol, pa je veinu puta prespavao. Kada su stigli na Kupu, mamurluk ga je tek poeo hvatati. Iskrcali su ih u nekom selu, u blizini samoposluivanja. Beli je uletio unutra i viknuo: - Evo Zagrepana, dajte pit'!!! - Za blagajnom je sjedio tip u uniformi, frontovskog izgleda, naoruan, dok su sa strane stajala jo trojica, opakog izgleda i spremnog oruja. - Nema besplatno. Plati - odgovorio je tip za blagajnom. - Kaj kurac! - vrisnuo je Beli. - Nije ovo vae. - Ak e pit', plati. Bombe, municija za cugu. Primamo svaki kalibar rekao je tip i podigao puku. - Kaj... - zaudio se Beli. - Bombe bi htjeli? Evo bombe - rekao je i posegnuo za kinder-jajetom koje je drao u prsluku. Izvukao ga je i prstom primio prsten. - Nema pit'? - upitao je tipa za blagajnom. Ovaj je posegnuo rukom ispod pulta i izvadio protutenkovsku kumulativnu runu bombu. - Nema - rekao je. - Prvo bombe, onda piva. Beli je slegnuo ramenima i stavio kinder-jaje na pult. Vojnik je pokupio bombu s pulta i stavio je u sanduk gdje je ve stajala

povelika koliina eksploziva raznih kalibara. Zauzvrat je dobio dvije pive. Prvu je eksao u duanu, a drugu je ponio napolje da je popije na miru. Sad je mogao i na etnike. Krvi e im se napiti. - Koji ti je kurac? - upitao ga je Jura koji je bio mobiliziran u istoj turi s njim. - Pusti me - odgovorio mu je Beli. - Ljut sam. Di su etnici da im jebemo mater? Ajmo, pjevae guzovi. Vidit' e oni kaj su to Zagrepani!!! Postrojba je dobila zapovijed za pokret. Izali su iz sela i krenuli pjeice nekoliko kilometara, prema vikend-naselju gdje su ih smjestili po naputenim i opljakanim vikendicama. Rasporedili su ih u kue po vodovima. Beli je bio dobar. Umor ga je, u kombinaciji sa svjeim zrakom, napokon svladao, pa se sruio na deke u jednoj od kuica gdje je njegovom vodu odreen smjetaj. Spavao je cijelu no i svi su odahnuli, raunajui kako e do jutra rakija ishlapiti. Beli se probudio mamuran, a kada je bio mamuran, bio je jako loe volje. Poeo je urlati na ostale vojnike gdje skrivaju pie, kakav je to nain, je li se on doao boriti ili zajebavati s papcima? Di je ta rakija? Jura je zavrio s njim u istoj kui i probao ga nagovoriti da se smiri i ne zajebava, nema sada rakije. Rat je. Beli je zgrabio pukomitraljez, repe-tirao i opalio kratki rafal u zrak. - Uza zid. Pizda li vam materina, uza zid!!! - vikao je. Vojnici okupljeni u velikoj sobi trznuli su se od pucnjeva i stisnuti uza zid. Sad u vam svima jebati mater. Di je cuga? - E, koji ti je kurac? Kaj je? - poeli su pitati vojnici. Beli je opalio jo jedan kratki rafal. - Cuga? Di je cuga? Ti!!!! Jura!! Ti ima rakije. Daj cugu zapovijedio je. Jura nije imao kud. Shvatio je kako se Beli ne ali i posegnuo u svoj ranac. Izvukao je bocu Badelovog brandyja i pruio Belom. On je desnom rukom drao pukomitraljez, a lijevom prihvatio brandy iz Jurine ruke. - Vidi kak' se odma' nae cuga kad je frka. Samo treba znati - zadovoljno je zakljuio i sjeo na stolac. - Sad napolje!!! Mar napolje, svi!!!! - izderao se na njih. Mobilizirani vojnici su u udu gledali, malo Belog, malo meu sobom, a onda su posluno, kao jedan, izali van. Nikome se nije ginulo od pijane budale. Beli je ostao sjediti na stolcu u kuhinji. Pukomitraljez na krilu, na stolu boca Badelovog

mirogojeka. I tiina. Ne bu njega nitko jebal'. Potezao je iz boce u velikim gutljajima, sve dok se nije onesvijestio. *** - Piku materinu - vrtio je Gogi glavom u nevjerici dok se penjao u kamion u Slavonskom Brodu. Jedva je nabavio te dvije jebene boce Stocka. U cijelom Brodu nisi mogao nai alkohol. Narod sve popio. U glavi mu se vrtjela slika Slaveka kako klei na koljenima i moli ga kao da je on kip Isusov, pun krvavih rana, neka mu iz Broda donese cugu, jer on inae nee izdrati. Suze su mu tekle niz obraze dok je molio Gogia da ga ne zaboravi, da mu donese konjak, da e poludjeti, da, da, da... Da, dobro, zakljuio je Gogi raspravu, ukrcao se u kamion i krenuo po municiju. U nekom duanu uspio je nai cugu, kupiti te dvije usrane, moda posljednje preostale boce u cijelom gradu, i sav sretan krenuo natrag u kamion. Preuzeli su municiju u logistikoj bazi i krenuli natrag prema mostu. Prolazili su kroz sredite, polako, voza je vozio po propisu, proao je obuku jo u JNA i odlino je znao pravila vojne vonje. - Ajmo neto popit' - predloio je Gogi, ugledavi birtiju na trgu. Bila je otvorena i iz nje je tretala muzika. Ceca. Zastali su na ulazu, bilo je nejasno otkud Ceca ovdje, no pogledali su bolje i vidjeli da je birtija puna crnih uniformi. HOS. Deki su naprosto voljeli Cecu. Naoruani do zuba smrtonosnim priborom za ubijanje, od puaka, mitraljeza, do noeva, bombi i metaka. Birtija je bila puna dima, iz zvunika je tretala pjesma. Gogi je uao unutra, praen vozaem taman kad je grupa vojnika u crnim uniformama ustajala od stola. Pogledao ih je i najednom zastao. Onaj s garonjom bio je Pavle. - Romiu!?! - viknuo je pokuavajui nadjaati Cecu. Upalilo je. Mitraljezac se trgnuo, podigao glavu i ugledao Gogia. - Oooo!!!! - viknuo je Pavle Romi, prebacujui garonju na rame. Saekao je da njegove kolege izau od stola i doao do Gogia. Rukovali su se kao stari prijatelji koji se godinama nisu vidjeli. Pogledali su se na trenutak u oi i naili na obostrano razumijevanje. Oi su govorile mnogo vie od rijei. - Kaj - progovorio je Gogi. - Vidim, ti si aktivan. - Eto, ratujem - odgovorio je Pavle. - Kak' to? HOS i ti? - zaudio se Gogi.

- Desilo se. Tu je akcija. Kaj mogu kad sam adrenalinski tip - rekao je Romi. - Da. Pa di si? - Hitne intervencije. Radimo preko vode. Kad pukne linija, zovu nas. A ti? - S brigadom sam. Stavili su me na minobacae. - Na artiljerac. Pogodio si ba dobar birc. Tu ti je najhladnija piva u Posavini. S obje strane rijeke. - I mjuza je okej. To je ono kaj mi treba. - Dobro mi izgleda. Prava garda hrvatska. - Jebi ga. Za Hrvatsku kao tigar. Zna kak' je. - Ide preko? - Tamo smo. Moji su preuzeli poloaj od Rijeana. - uvaj se. Prijeko je gadnije nego u Hrvatskoj. Ovi su bosanski etnici zajebani. Nai edeki im nisu ni do koljena. A i Armija je tu rekao je Romi. - AF jebi ga, s ustaama nema zajebancije. Skupa im je kola. - Tebi je dobro? Prava si faca u crnom. - Crno mi dobro stoji - odgovorio je Romi, nasmijao se od uha do uha i popravio garonjin remen na ramenu. - Idem. eka me ekipa. Buraz, uvaj se. - Nema brige. I ti isto - odgovorio je Gogi gledajui kako Pavle Romi izlazi iz birtije. Kroz veliki izlog bez zavjesa, malo mutno od dima, vidio je kako se penje na kamion, sjeda na klupu i odlazi na karoseriji TAM-a 110-ice. - Jebote Romia. Tko bi to rekao? - pomislio je. - Pivu - rekao je ankerici. - Hladnu - napomenuo je. Konobarica ga je prezrivo pogledala. - Ovdje su sve pive hladne. Slaveka su ugledali na ulazu u selo, pored izreetane table s imenom mjesta. Kao da je cijelo vrijeme stajao tu, nepomini dio okolia. Gogi je rekao vozau neka stane, iz ranca izvukao dvije boce Stocka u mas-kirnoj najlon vreici, otvorio vrata kabine, izaao i predao ih Slaveku, koji je odjednom oivio i dotrao do kamiona, sveanije i opreznije nego da je rije o tafeti mladosti, najiskrenijem poklonu za najveeg sina naih naroda i narodnosti. Gogi se kasnije nije mogao sjetiti jesu li to Slaveku stvarno curile sline od elje ili se njemu, umornom od puta, samo uinilo.

Slavek je, ne gubei ni trenutka, otvorio jednu bocu i eksao skoro polovicu. Gogi ga je u nevjerici gledao. - Kad bi bar bio tak' brz i na poloaju - rekao mu je. Slavek nije ni trepnuo. Kada je napokon prestao u sebe ulijevati Stock, samo je othuknuo, zavrnuo ep natrag na grli, u trenutku pogledao Gogia, rekao hvala ti, stari, spremio bocu u vreicu i okrenuo prema kuama. - Ne bi ponudio ni gutljaj - rekao je Gogi vozau. - Gdje da te istovarim? - odgovorio je voza Gogiu. *** Beli se probudio s gadnim mamurlukom. To je postajalo sve uestalije. Onda pije. Pije da te proe glava, pije da opet bude dobre volje, pije jer te nude, pije jer plaa runde ljudima, pa je glupo onda stajati po strani i piti sok. Osjeao se ukoen, drven. Utegnut bi bila prava rije, pomislio je i pokuao se pomaknuti. Nije ilo. Pogledao je dolje i shvatio kako su ga privezali konopom za stolac. - Koji kurac!?! - viknuo je, no nitko se nije obazirao. -Odveite me, jebem vam sve!!!!! Koji vam je kurac? Eeeeeejjjjj!!!!! -vikao je Beli, buljei u okupljene vojnike. No, nitko ga nije htio pogledati u oi. Jedan za drugim su ustajali i izlazili iz prostorije. - Eeeeejj, koji vam je kurac? Sve u vas poubijati. Odveite me -vikao je za vojnicima, no uzalud. Ostavili su ga samog u prostoriji sve do podneva kada je logistika donijela ruak. Vojnici su uli s manjerkama, stali u red ekajui s porcijama da ekonom podijeli hranu, a potom su posjedali oko stola, po vreama za spavanje smjetenim uza zid i poeli jesti u tiini. - Deki... - poeo je njeno Beli. - Deeeeki... - umilno ih je dozivao. Deki su bili zabavljeni pranjenjem svojih porcija. - Deki, odveite me. Biu dobar. - Daj uti - netko mu je dobacio. - Dajte, deki, biu dobar - nastavio je Beli. Nastavio je zavijati i moliti dok je vojska jela. - Kaj? Da ga odveemo? - pitao je proelavi cvikera, ljaker u civilu. - Si ti lud? Pa da nam opet pravi pizdarije - pobunio se debeli student. - Daj komi, debeli. Koji vam je kurac? Jebote, nisam etnik da me drite vezanog - bio je uporan Beli. - Kaj, nisam doao ovdje da me drite zavezanog. Koji vam je kurac? - Jebi ga Beli, sam si kriv - uletio je Jura.

- Daj, Jura, ti me zna - probao je Beli. - Sori, buraz. Sam si sloio sranje - odvratio je Jura, ustao i izaao iz kue. - Neu vie. Jura!?! Jebote, dajte deki, ruke su mi otile u kurac-nije prestajao Beli. Desetak minuta kasnije, visoki plavuan se digao, zakljuivi da on ovako nemre jesti i odvezao ga. Beli je mirno sjedio, saekavi da vojnik makne konop s njega, ustao, protegnuo se i u trenu bio kod svog puko-mitraljeza kojeg je netko naslonio na zid sobe. - Pizda vam strinina!!!! - viknuo je. - Uza zid, svi uza zid - repetirao je zatvara i ubacio metak u cijev. Vojnici su ga u udu pogledali. - Daj nemoj opet srat' - rekao mu je debeli student koji je mirno praznio svoju porciju. Beli je ispucao kratki rafal iznad njegove glave. Student se bacio na pod, ispustivi porciju iz koje se razletjelo varivo s mahunama i krumpirom. - Uza zid!!! Jebem vam sve. Sa'e pjevati guzovi!!! Vidjet ete vi koga ste vezali - Belom se lice izobliilo od bijesa. Mahao je pukomitralje-zom ispred sebe, dok su vojnici poeli ustajati jedan za drugim i skupljati se na suprotnom kraju sobe, to dalje od cijevi koja se prijetei njihala pred njima. Beli se malo smirio kad je vidio dobro obavljen posao. Zastao je trenutak i otpljunuo. - Jebote, koji ste vi upci. Fakat, seronje. Nitko da se ne mie jer u vas sve posmicati!! Jasno? Jebe ti rat. Ovo je bezveze - zakljuio je i izaao iz sobe, kroz hodnik, na vrata i pred kuu. Kroz dvorina vrata je ulazio Jura koji je zastao kad ga je vidio osloboenog i naoruanog. - Tu si ptico!!! - nasmijao se Beli i podigao pukomitraljez prema Juri. - Koja si ti pizda. Burazu nee pomoi. - Beli, koji ti je kurac? - zinuo je Jura, instinktivno podiui ruke u zrak. - Treb'o bi ti jaja odrezati. Nisi mi htio pomoi. Ostavio bi me vezanog. - Beli, pijan si - pokuao je Jura. - Stara ti je pijanica - presjekao ga je Beli. - Ima sree kaj sam dobre volje. Gubi se!!! - Jura je ostao stajati ukipljen na mjestu, gledajui u Belog kao u svjetsko udo. Ovaj se pak nije puno obazirao, ve je promarirao kraj Jure, usput ga udarivi kundakom u trbuh. - Zube bi ti trebao razbiti. Sretan si kaj se znamo - rekao mu je i

izaao na cestu. Iz daljine je dolazio auto. Beli je stao na sredinu ceste, rairenih nogu, ekajui vozilo za koje se ispostavilo daje Peglica. Auto je priao blizu i Beli mu je poeo mahati, pa se voza zaustavio. Priao mu je dok je on otvarao prozor. - ta se dogodilo? - upitao je voza, civil, vjerojatno mjetanin, zbunjen pojavom uurbanog vojnika na cesti. Beli gaje pogledao i uperio mu usta cijevi ravno meu oi. - Idem u Zagreb. Hoe me ti voziti ili da se vozim sam? - Voza je od volana digao ruke u zrak, uasnut crnim ustima cijevi koja mu je bila uperena u oi. - Mo... Mo... Mo... Moe se ti odvesti sam. - Nema problema. Budem sam - rekao je Beli i povukao se nekoliko koraka od auta i dalje drei strojnicu uperenu u vozaevo lice. - Izlazi - rekao je. Voza je posluno spustio ruku, otvorio vrata i izaao. -Gore ruke, rukice gore... gore, lijepo...-rekao je Beli, obiao vrata i sjeo u auto. Zatvorio je vrata, odloio strojnicu na suvozako sjedalo i upalio motor. Peglica ista k'o od stare. Ubacio je u prvu i krenuo, ostavljajui za sobom izbezumljenog vozaa, Juru na dvorinim vratima i vojnike koji su poeli izvirivati iz kue. Koji bezveznjaci. Rat je fakat bio zakurac. *** - Bosna. Kui ti to, stari moj? Bosna. Koji kurac ratujemo u Bosni? - lamentirao je Jaks. - Kaj se muslii ne bore, nego im mi moramo spaavati guzice? Koji kurac ja imam s Bosnom? - E, Jaks, matere ti, ne seri. a ti je? Spavamo. Mui - gunao je ime. - A ka'e? - odvratio je Jaks. - Kaj se ti, koji kurac javlja, blitvar? Kaj ti s Bosnom ima veze? - Bosna ima more - odvratio je ime. - Ajde, pusti me da sanjam. - Fakat, Jaks, zajebi priu. Dovoljno je sranja. Sutra e biti dug dan - ukljuio se Slavek. - Je, dug. Jebate, vi' da ni ne znadeju di smo - dodao je Dragono-ac. - Ne znaju, jebate pas zagorski. a ni govorit' ne znate? - razbudio se ime. - Prigorac sam, tim se diim. Kaj, o'te spat. Bu zjutri fajta - zakljuio je Dragonoac. - Je, a za koji kurac? Za Bosnu? Za Franju? - bio je uporan Jaks.

- Jebi ga, profesionalci smo. Potpisao si ugovor. Kaj nisi onda mislio? - rekao je Gogi. - Spavaj. - Ti si uvijek pametan - odvratio je Jaks. - Zato sam dobio in. Spavaj. - Je, sanjaj neto maloljetno - poelio mu je Vidra ugodne snove. Zaspati? Nisu dva dana bili na poloajima kad je dola zapovijed za pokret. Trebalo je popunjavati liniju, pa je zapovjednitvo odluilo poslati satniju na pojaanje pravca u nekim selima prema Modrici. Sipa ih je jedva naao na karti, a ako je netko znao itati kartu, onda je to bio Sipa. Tamo je trebalo biti vojske snage jedne bojne, neto HVO-a, bosanskih teritorijalaca, HOS-a. Vojna rinfuza. Sipa je primio zapovijed, koordinirao poloaj voda u odnosu na satniju, pa su se potrpali u buseve, prevezli do linija, iskrcali se i ispratili pogledom buseve koji su se okrenuli natrag. Predveernje nebo je odbljeskivalo od eksplozija, odasvud je dopirala potmula tutnjava. Srbi su dovukli sav raspoloivi oklop i pleh, pa pokrenuli ofanzivu na Bosanski Brod. Prialo se kako Mladi osobno zapovijeda akcijom. Izgledalo je kao da e svakog trenutka cijela linija pasti, na svim stranama je pucalo. Brod pada, kao vjetar, irila se glasina meu vojskom. Naravno, njih su poslali u drugom pravcu. Doli su do sela, spaljenog, razvaljenog. U selu samo neki bosanski teritorijalci, specijalci, muslii, Zebe, njih dvadesetak. - Gdje su ostali? - pitao ih je Sipa. - Nema ostalih. Mi smo ti, buraz, sve to ima tu - rekao je zapovjednik Zeba. - Kako sve? - zaudio se Sipa. - Sad ste i vi tu. Ovi drugi su utekli. Ne znam ni zato ste vi doli? - Kako? - ukljuio se Gogi. - Pa, svi bjee. - Pa gdje? - pitao je Sipa. - Brod pada. Svi idu preko Save. Zar ne znate? - muslimanski zapovjednik je u nevjerici vrtio glavom. - Mi smo sad iz Broda - htio je objasniti Sipa. - A jeste i vi neke kurate sree. - to? - zaudio se Sipa. - Samo vi ovamo. Ostali idu na Savu - objasnio je zapovjednik.

- Pa vi niste pobjegli - rekao je Gogi. - Ovo je nae. Nemamo gdje bjeati - odgovorio je zapovjednik. Gogi ga je gledao, njegovo suho, ilavo lice izbrazdano boravkom na otvorenom, pogled ovjeka koji zna to govori, bosanski ljiljani na beretki i neko musliko zelenilo na rukavu. Handar, jatagan, akija, koji kurac... Bosanci su oduvijek bili ludi za noevima. -Vidjeemo... -rekao je Gogi, a Sipa nije rekao nita. Rasporedio je vojsku po kuama, odredio strae i s muslimanima podijelio zonu. Onda je pala no. Snovi su kratko potrajali. U zoru, Vidra je uletio u kuu viui: Ustaj, ustaj, etnici, tu su, ustaj!!!!!!!!!!!!!!!!!. - Di su? Gdje? Pred selom? Gdje? Kaj? - ekipa je odvraala, bunovna, budei se iz sna. - Oko nas, tu su, jebem im mater - vikao je, repetirajui puku. - Ustaj, uza zid. Ustajte, jebem vam krvavu mater. Poubijae nas. Akcija. - Ekipa je u trenu bila na nogama. Bili su ratnici. U tiini su poskakali, pograbili oruje, potrpali opremu na sebe, skoro neujno otkoili puke, meci su uvijek bili u cijevima, i stisnuli se uza zidove. Gogi se pribliio prozoru i ugledao napolju vojnike u maslinastozelenim uniformama kako prolaze ulicom, meu kuama. Okrenuo se u sobu. Deki su se naoruali i obukli. Bili su spremni. - Di su? - apatom je pitao netko iz polumraka. - Tu su. Idemo. Ljuljaj - rekao je Gogi, klimnuo glavom i zapoeo pakao. Zapucao je kroz prozor, Slavek mu se pridruio. Vidra je otvorio vrata i pojurio van. Kroz prozor su se sjurili meci na vojnike, s druge strane se pridruio Vidra iz dvorita, a za njim i ostali koji su izlijetali iz kue, hvatali zaklone i paralelno otvarali paljbu na sve to se micalo. Posljednji su izali Gogi i Slavek. - Di sad? - zavikao je Jaks. - Vidra, gdje su nai? - zapitao je Gogi, sjurivi se u zaklon kraj njega. - Prema kraju sela. Moramo se tamo izvui - odgovorio je Vidra i sasuo rafal na vojnika koji je pretravao od jednog prema drugom drve-tu. Vojnik je u pola trka odskoio, kao neim udaren i poeo se okretati oko sebe, padajui prema zemlji. Vidra je sasuo jo nekoliko metaka za padajuim ovjekom i okrenuo se Gogiu. - Jedan manje. Idemo? - zapitao je.

- Moe. Slavek, Jaks, pokrivajte nas. Pokret - rekao je Gogi, ustao i zatrao se prema ogradi. Deki su otvorili vatru, zasipajui mecima ulicu i zgrade. Za njim je pojurio Vidra, onda ime, trojica vojnika iz drugog odjela i Lima. Rasporedili su se oko ograde i otvorili vatru, pokrivajui Jaksa i Slaveka koji su se izvukli posljednji. Pod pljuskom metaka povlaili su se od dvorita do dvorita, nalazei druge dijelove satnije i nastavljajui izvlaenje iz seoskog pakla. Prage, mitraljezi, puke, bombe, kao da se nebo otvorilo nad njima. Uslijedila je i minobacaka paljba. Gogi je bio ljut. Prvo ih izbezume obukom, onda svoje cijevi ostave doma, pa taman kad se naviknu na one u Brodu, poalju ih na ispomo kao isto pjeatvo. - A sada po nama lupaju minobacaima. Jebem ti mater usranu. to ih nismo ponijeli, u pizdu materinu... - ljutio se Gogi hvatajui zaklon. Tukli su ih prvo osamdeset dvojkama, sitno, da ne pogode svoju pjeadiju koja je ve prola pola sela. Onda su poele lupati Prage. Zebe su imali bestrzajni top kod kojeg su pomagali bestrzajci iz satnije. Kad je Mata, stari Matei, makar ranjen gelerom u ruku, smjestio zrno pred Pragu, njena posada je shvatila kako ne moe tek tako bezbrino stajati nasred ulice i kuriti se svojom artiljerijom. Dolo je do malog zatija. Srpski vojnici su i dalje pucali, ovaj put pojedinano, iz puaka. Prage su se povukle, prepustivi ponovo stvar minobacaima koji su nastavili tui. Plop-tras, plop-tras, plop-tras. Zapovjednik Zeba\e uspio nai Sipu, da vide ta e. - Imate li vezu sa stoerom? - pitao je Sipa. - Koji bolan stoer? Mi smo ti jedini stoer odavde do Broda. - to sad? - Drat' selo, pa ako ne ide, povu' se. - Gdje. -Vi preko Save. Mi... vidjeemo. - U redu - sloio se Sipa. Samo, trebalo je doi do Save. Bili su na pravcu prema Modrici, do Save je trebalo pregaziti i Bosnu. Pala je Der-venta, pala je Modrica, pao je Odak. Trebali su se izvlaiti prema Ora-ju. Sipa je organizirao vod i zapoeo s izvlaenjem. Bio je u vezi s Papiem u satniji. Vod je trebao ostati zadnji, titei povlaenje linije. Trebalo je raditi brzo. Srbi su svaki as mogli dovui tenkove, a onda su ga najebali. S jednim bestrzajcem, teko je

uiniti bilo to. Gogievi su trebali tititi bestrzajac i pomoi mu u izvlaenju. Pruali su vatrenu zatitu, dok je vod odlazio iz sela. Onda je doao red i na njih. U pravo vrijeme da se sklone od tenkova. Dvije T-55-ice i oklopni transporter su se pojavili s druge strane sela. Trali su cestom vukui bestrzajac, koristei vrijeme za koje se etnici nisu mogli odluiti da li da uu na drugi kraj sela ili ne. Bila je vrua sredina ljetnog dana. - Uvijek bjeimo po najjaem suncu - pomislio je Gogi. Jo e netko dobiti rak koe. Trali su, na smjenu vukui bestrzajac, znojei se pod teretom metaka. Gogi je bio pun okvira, jo nosei pola ranca metaka. Metaka nikad dosta. Shvatio je da bi trebao nabaviti kakvu kapu, barem znojnik ili kakvu maramu oko ruke. - Nije Rambo to bezveze... - sinulo mu je. Cestom su doli do zavoja gdje je bilo nekoliko kua i povienje koje je ustvari inio eljezniki prijelaz s rampom preko ceste. - Tu smo - rekao je stari Matei, zastajui. - Ja u ih tu saekati. Vi idite dalje. - Mata, koji kurac? - Tu je dobra eka. A ja ne mogu vie. Ne mogu trat'. Moram se odmoriti, jebe me rana. Ak' tu zaustavim tenk, stignete se izvui. Nema problema. Gaam ga iz prve. Onda vie neemo morat' vu' bestrzajac. Doi u ja za vama. - Trebao bi ostati jo netko. Ne moe sam - rekao je Gogi. - Ima li dobrovoljaca? - pitao je okupljene. Svi su gledali u zemlju. Znali su to znai ostati. - Moe Mata sam - prvi je progovorio Slavek. Lice mu je bilo prljavo od znoja, umorne, izbezumljene oi, uniforma potamnjela od znoja i praine. Svi su izgledali isto. - Idemo Gogi. Idemo odavde. Moe Mata sam. - Ekipa je s odobravanjem poela gledati Gogia. Vidi i sam kakvo je sranje. Treba bjeati. Da izvuku ivu glavu. Samo su ekali da zapovijedi pokret, da uteknu iz ovog pakla. - Idite. Vidra, ti si zapovjednik. Dalje vodi deke. Jasno? - Vidra nije pokazivao nikakve znakove razumijevanja. A deki, umjesto da krenu, ostali su stajati. Koji sad kurac? Tenkovi samo to nisu doli. - Gogi, a je? - pitao je ime. - Idemo li? - Ja u ostati. Matei ne moe sam. Sjebaemo tenk i idemo za vama.

Naemo se za par sati. Ajde, idite. Utei e vam vod. Nema vremena bio je odluan Gogi. - Pokret. - Gogi... - rekao je Slavek. - Evo. Uzmi - pruio mu je bocu konjaka, jednu od onih koje je Gogi kupio u Brodu. Unutra je bila voda. - Svjea je. Zatrebat e, kume. Dug je dan - objanjavao je Slavek. Izbjegavao je pogledati Gogiu u oi, gurajui mu bocu u ruke. - Hvala, kume. Ne brini - rekao mu je Gogi - Idite. Pokret - i okrenuo se Mateiu. - Starino, gdje je najbolje za top? Ekipa se pogledala, nije bilo drugog rjeenja. Sloili su se u kolonu i poeli kretati. Trebalo je trati, trati, trati... Gogi je povukao bestrzajac prema Mateievim uputstvima, utvrdio eku to je bolje mogao i namjestio Mateia za niansku spravu. Obrisao je znoj s ela, iznenaujui se koliko je to ustvari filmski. Samo, sada nije bilo kamere da ga ulovi, nije bilo nekoga da napravi krupni plan, da sloi total, da prijee preko panorame koju je Gogi gledao. Ravnica, cesta, kue, ruevine, dim. Iza njega je njegov vod odlazio u nepoznato. Valjda e ih sve ponovo sresti. Sada su bile vane granate za top, njih pet posloenih pored bestrzajca. Nije bilo vremena za osiguranje, kako nalae pravilo slube. Vruina, iekivanje, brzina. Nema se vremena. Sjetio se Slavekove boce, otvorio ranac i potegnuo. Voda mu je kao no otvorila grlo, sasueno od praine. Ponudio je Mateia i stari je prihvatio, potegnuo dobar gutljaj i vratio bocu natrag. - Taman. Vrue je - rekao je Matei. - Je - odvratio je Gogi kad se zemlja poela tresti. Iza zavoja se poeo pomaljati tenk. Gogi se prignuo, a Matei se priljubio uz nian topa. - Malo... jo malo... tu si - rekao je i povukao okida. Granata se aktivirala i izletjela iz cijevi, ostavljajui iza sebe plamen kroz stranji otvor topa. U trenutku, u gusjenicu je pogodila tenk, udaljen dvjestotinjak metara. - Jesam te!!! - viknuo je Matei. - Napuni - proderao se Gogiu. Gogi je odbravio zatvara, otvorio ga, ubacio novu granatu u top i viknuo Mateiu da je pun. Ovaj je ponovo opalio i stresao granatu u oklop tenka. - Promaaj - viknuo je. - Puni - u tom trenutku tenk je poeo okretati

svoju kupolu prema njima. Gogi je uo zaglunu buku, a onda izgubio sliku, ton i prijem. Kasnije, inilo mu se da je lebdio. Kad je otvorio oi, ispred sebe je ugledao razvaljen poloaj. Bestrzajac prevrnut, stari Matei takoer. Tenkovska granata je lupila neposredno kraj poloaja. Gogi je pokuao ustati. Sve gaje boljelo. Zateturao je i krenuo prema svojoj puci i rancu koje je ostavio pored topa. Podigao ih je, udei se kako mu neto nedostaje. A onda se vratilo. Zujanje, buka, zvuk. Pogodilo ga je posred mozga. Shvatio je da je bio ogluio. Zato sav taj iznenadni mir. ivot je bio mnogo ivlji. uo je kripanje gusjenica tenka, turiranje motora. Pogledao je. Tenk je i dalje stajao na mjestu. Matei ga je dobro pogodio u gusjenicu. Kupola je ipak ostala itava. Matei je leao izvaljen na boku. Gogi mu je priao i okrenuo ga. Lice mu je bilo mirno. Nepokretno. Na prsima mu se irila tamna mrlja. Gogi mu je stavio ruku na lice da vidi die li. Nije bilo daha. Rastvorio mu je koulju na prsima. Prsa su bila velika rana. Nije bilo anse. Mata je bio mrtav namrtvo, da mrtviji ne moe biti. Gogi je ustao, zgrabio puku i ranac i poeo teturati udaljavajui se od topa. Sad je trebalo ute'. Kako je trao, sve vie se koncentrirao na korake, noge, lijeva, desna, lijeva, desna... Samo da uhvati ritam, da se uhoda, bjeati, bjeati... Samo pobjei to dalje. Prema rijeci, prema Savi. Gogi se, natovaren mecima, osjeao toliko laganim, kao pero, ptica, lebdim, trim, hodam... letim, sanjam, diem...-sjetio se albuma Elektrinog orgazma. Gdje su sad ti ljudi? Moda je u tenku Branko Kockica? Trati, trati, bjeati, utei, maknuti se, lijeva, desna, lijeva, desna, prema rijeci, prema rijeci... *** - Kaj sam drugo mogao uiniti? - mislio je Beli. Pravili su sranja. Njegovo vojnikovanje nije trajalo ba dugo. Beli je dotjerao Peglicu doma, parkirao je ispred haustora i otiao se javiti staroj. Stara je bila kod bake u Zagorju, stari je s pajdaima. Bilo je pravo vrijeme za tulum. - Stoga je sjeo na telefon, nazvao prvo staru da zna da je sve u redu, a onda nazvao svakog poznatog iji je telefonski broj imao i sloio tulum. Preko Kra su prodali pukomitraljez za 400 maraka. Cijene puaka su odavno pale, svi su ve imali oruje, pa je etristo marona

za sluaj nude bilo taman. Beli je malo sumnjao je li Kr zadrao barem sto maraka, ratni plijen je ipak ratni plijen. No, love je bilo dovoljno za dostojnu proslavu injenice stoje iv. I Stanka je dola pozdraviti ratnika, pa su si priutili jednu pomirbenu evu. Beli je, jo pun adrenalina od fronte, pokazao Stanki svoga kurca mamurnjaka, a onda je pritisnuo na krevet, iroko joj razmiui noge, nabijajui je do krajnika, na to je ona zadovoljno vritala, napaljena to je tuca netko s prve crte. - Jel' te jebe Hrvatina? - dahtao joj je u uho, nagnut nad nju, a onda ju je okrenuo na koljena i jebao zguza. - Daaaa, daaa, Hrvatinaaa... - uzdisala je ona, pokuavajui se to vie nabiti na njegov kurac. - Voli to, kurvo!!! Voli to!!! - vikao je Beli. - Daaaa... daaaaa... - slagala se Stanka sa svime to bi joj rekao. Belog je palila njena iroko rastvorena guzica. Nikada mu nije dala da ju jebe u dupe. No, sad je rat, pomislio je. Stanka je bila ful napaljena, mokra kao da je kabli pun vode, Beli je pomislio sad il' nikad, izvadio kurac van iz pike i sjurio joj glavi u dupe. - Aaaaahh!!! zavritala je Stanka. - Ne, ne, nemoj - vikala je. - Daj, komi. Radim. Ujutro je Stanka malo tee hodala, no nije se puno bunila. Trtica ju je boljela i drugi dan, no, opet, Beli... Bila je sretna kaj su zajedno, cvrkuui kao ptiica, sluila je kvadru, plesala, veselila se. Zarazno je dizala atmosferu, uveseljavajui ekipu koja je uglavnom bila u kurcu od svakodnevnog ratnog iekivanja i uanja po haustorima koji su glumili sklonita. Feta je potrajala do ponedjeljka. Onda je dola murija. Na vrijeme. Taman je ponestajalo cuge. Vojni policajci su pozvali Belog po imenu i prezimenu i rekli mu da ga hapse. Beli je bio toliko pijan da je tek na izlazu iz haustora shvatio o emu se radi. - Neete me voditi!!! - viknuo je. - Daj, stari, koji ti je? Budi miran - rekao mu je policajac. - Ne idem ja natrag - bio je odluan Beli. Zastao je, a zajedno s njim su zastali i policajci. - Nemoj da te moramo tui - rekao mu je krupniji. - Imamo dovoljno problema i bez tebe.

- Boli me kurac. Ja ne idem. 'O se kladit'? - Policajac je zastao zbunjen. Kakvo sad klaenje? Klipana su trebali zbog dezertiranja odvesti u vojni pritvor, kasnije na sud i sad bi se on jo kladio. - Nije ti ovo kladionica. Rat je - uspravio se policajac u svoj svojoj visini, trudei se izgledati to autoritativnije, makar bi bilo najprikladnije klipana lupiti po gubici. On ne bi iao u rat, jebote. Beli je iskoristio priliku to mu je policajac pustio ruku iz svog stiska, te se otrgnuo i pojurio prema tratini pored haustora, gdje su se ljeskale boce koje su pobacali kroz prozor tijekom tuluma. Zgrabio je baenu vinsku bocu, Babi od litre i i razbio je o asfalt. Policajci su ga gledali u udu. Koji je kurac klipanu? Belom je u ruci ostao grli, s narezanim izrazbijanim rubom boce. Podigao je grli u desnoj ruci, a potom je digao lijevu, pokuavajui pokretima ruke natjerati rukav da se spusti niz podlakticu. - Mislite da u ii? Moe mi se desiti - rekao je i zubima primio rub lijevog rukava. Povukao ga je prema dolje i razgolitio zapee. -Gle'te psi!!! - viknuo je policajcima i nazubljenim grliem rasjekao kou i vene na ruci. - Tko e sad ii u rat? Ja sam bolesnik. Trebam u bolnicu. - Ti si luak - odbrusio mu je krupniji policajac. - Piku materinu - viknuo je vitkiji drot i otrao prema policijskom autu gdje je bila radiostanica. Otvorio je vrata, sjurio se u kola i preko radiostanice pozvao centralu. Beli je stajao, dok je iz njegovih vena sukljala krv. Policajac je krenuo prema njemu. - Ne prilazi!!! - viknuo je. - Budem i tebe. Policajac je stao i zaueno ga pogledao. - Hou ti pomoi. Iskrvarit e. - Odjebi. Nemre ni sebi pomo'. Vidi se na kaj lii. Kaj, s tom trbui-nom, vozika se po cijeli dan. Kaj, hapsi ljude da ne mora sam ii u rat. Koji si ti jadnik - Beli je uvredama reetao policajca. kvadra je s balkona gledala kak' e Belog odvesti, pa je i njih iznenadio izravni prijenos rezanja ila. Sjurili su se niz haustor i ubrzo su stajali oko Belog, ekajui hitnu. Policajac je procijenio kako vie nema ansi bilo to objanjavati Belom. On je stajao uzdignutih ruku, dok mu je niz podlaktice curila krv, kao nekom antikom polubogu

okupanom bikovom krvlju. Drot je razmiljao isplati li se, to e biti ako mu se netko sjeti prigovarati kako je tip iskrvario zbog njega. Opet, 'ko jebe budalu!?! Nek' samo iskrvari, njemu ide u rok slube. Ima svjedoke da ga nije razbio, da si je sam to uinio, ne bu njega nitko zajebavao. Sve je bilo po propisu. Ubrzo je dola i hitna, zamotala Belog i pokupila ga na ivanje. Policajci su ih ispratili, zajedno sa kvadrom, koja se povukla natrag u stan, da ga pospremi i zakljua, tko zna kad e se Beli vratiti. Cure su poistile stan, deki popili po jo jednu. Stanka je preuzela ulogu domaice i sve ih u neko doba otpremila doma. Onda su se razili, ostavljajui na ploniku samo tamnu mrlju krvi. Tranje, tranje, tranje. Lijeva, desna, lijeva, desna, uzdah, etiri koraka, izdah, jedan, dva... Gogiu su se u glavi vrtjeli filmovi. Davao si je tempo, trudei se ne misliti ni na to drugo. Samo da je do rijeke, samo da je do rijeke. Prema sjeveru, rijeka je na sjeveru. Deki su trebali biti tu negdje. Prolo je nekih sat vremena otkako su se rastali... Ili je proao cijeli dan? Trao je preko polja, kao u narodnoj pjesmi, kroz umarke, povremeno koristei cestu. Srbonje je zaustavio, trebat e im neko vrijeme da poprave gusjenicu, dekima je osigurao nekoliko sati prednosti. Osim ako ne nalete na neto s druge strane. Na sjever, na sjever, na sjever... Lijeva, desna, ravno, ravno, trim, trim... Jurio je kroz umu bre od jahaa iz Goetheovog Kralja vilovnjaka, osjeajui teki zadah smrti za petama, preko brda, u prolazu se udio kako uvijek uspije nai brda, pa i usred ravnice. Sve dok nije izbio na rub ume, proplanak s kojeg se vidjela rijeka na kraju ravnice, gusti dim u daljini koji je oznaavao grad u plamenu. - Ziher gori Brod pomislio je. Okrenuo je na drugu stranu. Ako je tamo front, bit e lake provui se u pozadini. Na drugoj strani je podno breuljaka ugledao selo, izdaleka mirno, iva pastorala. ovjek bi pomislio da uope nije rat. Zakljuio je kako je to ispravan pravac. Provui se kroz ume kraj sela. Ne preblizu, sigurno su na oprezu, no tu je mirnije, onda preko

rijeke, samo da se prebaci preko vode. Zastao je kako bi osmotrio teren i ugledao kako s drugog kraja prema selu ide kolona. Bili su previe daleko da bi mogao razaznati oznake, ionako su svi bili maskimi. Nije mogao uti zvukove, no ubrzo je ugledao prvi stup dima, da bi se potom iz cijelog sela poeli dizati stupovi dima. Gogi je ugledao siluete koje su se micale iz sela. Izgledalo je kao da sve ivo bjei pred pomahnitalom vojskom. Cijeli mete je podsjeao na uzavreli mravinjak i Gogi je zakljuio kako nema to traiti u tom pravcu. Krenuo je u smjeru iz kojeg je vojska dola, u irokom luku zaobiao selo i izbio na rijeku. Sava je bila iroka i troma, jo na niskom ljetnom vodostaju. U ipraju je naao nekoliko vrstih grana i uprtai-ma ih uvezao u malu splav. Dobro je osmotrio okolinu i saekao da se uvjeri u potpuni mir. Na splav je poloio puku, streljivo i izme i odgurnuo se u rijeku. Matica ga je nosila, bra nego to je izgedalo s obale. Rijeka mu je bila potpuno neobina za plivanje, njemu naviklom na more. Nije bilo vremena za razmiljanje. Adrenalin ga je gonio da pliva, radi nogama, prolazi kroz maticu ne bi li isplivao na drugu obalu. inilo mu se kako su proli sati otkako je uao u rijeku, kad je napokon dohvatio kopno. Izvukao je splav, skinuo uprtae, stavio puku i streljivo na ramena, primio izme u ruke i otrao to dalje od obale. U ipraje. Tamo je napokon odloio sve sa sebe i izvalio se na zemlju. Legao je na lea i neko vrijeme samo duboko udisao zrak, gledajui u nebo. Tako je i zaspao. Veer - Kakav je ovo tulum? - zaudio se Iskusni. - Ka'e ovo? Tematski parti? - To su karmine, idiote - objasnio mu je unka. -1 zato nema mjuze? - ukljuio se Jura. - Moe pustiti barem tiho. - Kajjaznam - bio je neodluan unka. - Stavi neku tunu mjuzu - predloio mu je Jura. - Majke. Stavi Majke. To je skroz u kurcu. - Nisu Majke u kurcu. To je bluz - unka nije dao na svoj omiljeni bend. - Ba usran tulum - zakljuio je Iskusni. - Nema komada.

- Tu su. Samo tebe ekaju - rekao je unka. Kao potvrda njegovih rijei oglasilo se zvono s vrata. unka je ustao i otiao pogledati tko zvoni. Otkljuao je vrata i otvorio ih. Napolju su stajale klinke. - Bok! - oglasile su se njih etiri. - Mi smo mislile... - Ajde, uite - rekao je unka i otvorio vrata kako bi propustio djevojke. - Ivana je u kuhinji s curama. Saekao je da sve djevojke uu u stan, usmjerio ih prema kuhinji i vratio se u sobu. Deki su ga obasuli pitanjima tko je doao, koga ima, a unka je procijedio: - Razred. *** Kr je stajao pod strehom na tramvajskoj stanici, ekajui bilo kakav tramvaj. Bilo je sumorno zimsko jutro, sivo i vlano. Od Save su se pramenovi magle vukli sve do ceste. Iz magle su mutno izvirivali vrhovi zgrada, tranice su zavravale u njoj. - ivi Deremaja - sjetio se Kr stripa koji je itao tog ljeta. Drhturio je u konjaku ispod kojeg je obukao traper jaknu, vestu i majicu dugih rukava. Na stanici nigdje potenog komada, sve radnici i radnice koji ekaju tramvaj... da ih odvede na Remizu, da zapiju lozom krizu..., sjetio se Azrinog stiha. Beli je zvao na neku dobru travu koju je ba isfurao. To se moralo obavezno probati. Prijetio se da e isfurati i horsa, pa je Kr razmiljao kako bi bilo skroz u redu uz dobru iu neto i pomrkati. Dan je bio tako truo, jedno dobro razvaljivanje ne bi bilo na odmet. Ve mu je pun kurac to svi briju na taj rat. Tramvaja ni pod razno. Pogledom je zujao uokolo i ugledao vojnika pod punom ratnom spremom kako tri preko pjeakog prijelaza. Da, rat je... - pomislio je Kr. Nije ni toj ekipi lako. Kr je dobio odgodu jo od JNA, emocionalno nezreo, na etiri godine. Od tada je i JNA emocionalno otila prilino u kurac, a ova drava nije ni pokazivala namjeru da ga dira. lonak' je sve prepuno pacijenata koji se dobrovoljno javljaju. Da, dragovoljno. Jeah. Vojnik je uspjeno pretrao raskrije i sada je dolazio sve blie tramvajskoj stanici. - Piku materinu i vojnici. Gogi je ve cijelu vjenost bio unutra. Belog su neto kemijali, no stari Beli je bio preopak igra za vojsku, pogotovo ahovniarsku. Za kog su jo rekli? Frica je mobiliziralo. Njemu je bilo super. Kak' je bio u vojsci, nije morao davati ispite, pa nee pasti godinu. Kaj, opina je mobilizirala brigadu, sve su digli u vojsku. Samo je Kr

ostao uvati kvart. Kr je motrio vojnika koji se pribliavao i prepoznao istononjemaku maskirnu zimsku uniformu, s prljavoutom podlogom i raznim maslina-stim, sivim i zelenim crticama po sebi. Jadno. Katastrofa vojnog dizajna. Ku'i, okej oni puloveri i prsluci Bundeswehra. Sretnici su se dokopali i onog s njemakom trobojnicom. Kako god okrene, Hrvati ratuju za Reich. No, ovo smee... Nijemci su nam to uvalili da se rijee istone opreme iz skladita. Deki su govorili kako je topla i super za zimu, bolja od domaih imitacija NATO jakni koje su em proputale, em se ovjek u njima mogao komotno smrznuti kao pili. Ali, kako moe biti vojnik, ako nema dobru uniformu? Nee se nae seljaine nikada nauiti. Vojniku mora dati odjeu u kojoj e se dobro osjeati. Kr je na sebi nosio konu jaknu, pravu pankersku, i maskirne hlae, NATO-ara, prave, ne ova hrvatska neugledna imitacija. Normalno, padobranske izme i, preko nekoliko majica dugih rukava u svim duginim bojama, majicu The Exploited, koju je ukrao kad su svirali u Zagrebu. Tako bi trebao izgledati pravi hrvatski vojnik. Samo se on za ovu nee boriti. Da mu krivousti Titov general sere. Faisti, piku materinu. Ustae. Da bar ustae. Zadnje karijeristiko smee. Jebote, on je bio panker, anarhist, a ne ovo, koji kurac... Jure i Boban. Di su partizani? Di su saveznici? Di su Amerikanci i njihove duge, crne puke? I jo ovim jadnicima kaj su ih digli na foru uvaljuju to istononjemako smee. Jebote, nekada smo mi njima prodavali stvari. Kako se vojnik pribliavao, ovjekoliki oblici ispod napuhnute uniforme su se pretvarali u unku. - Buraz, jebote, pa to si ti!!! - uzviknuo je iznenaeni Kr. - Pa, jesam. Jebi ga - odgovorio je unka sopui pod teretom opreme. - Kad su te digli? - Ima mjesec dana. - Kaj, na poziv? - Ma da. Skinuo sam se iz HOS-a, a onda su mi prije mjesec dana poslali poziv za Gardu. - Kad si stig'o bit' u HOS-u? - Ma, javio sam se, nita nije bilo. - Pa di si sad, jesi bio na terenu? - bio je zainteresiran Kr.

- Ma, jesam. Stalno smo tu okolo. Posavina, Sunja. - Kaj, kol'ko si tranu? - Sve zajedno? Tri mjeseca. Javio sam se u ljeto. - Jebote. A di si? Di su te bacili? - Sad sam Sto druga. Mislim, prvo se javim kao dragovoljac, pa me ne zovu, pa odem u HOS, pa me mobiliziraju kad sam ve u ratu i kau da u u zatvor ako ne idem u rat. A ja u ratu. 'Ope mi nije jasno zato? Mislim, mobiliziraju te u vojsku, nakon to si ve dva mjeseca u vojsci. Dignuli su me u Novi Zagreb, po nekakvim spiskovima od Teritorijalne. Prek' veze. Ono, fali im vezista. U tom trenutku doao je tramvaj. Pozdravili su se i unka je krenuo u kola. Kr je trebao drugi broj, ali je krenuo sa unkom. Svi su tramvaji neko vrijeme ili istom prugom, a unka je silazio na prvoj stanici. Kr je neto vie panje posveivao opremi nego unki. Njega je ionako poznavao cijeli ivot. Gledao je automatsku puku. Drvo mu je bilo pre-svijetlo, a i rukohvat je bio nekako drukiji. - Kaj je to srpski kalanjikov? - upitao je unku. - Ne. Maarica. Nije loa. - Srbijanka je najbolja - kategorino e Kr. - Svaka je dobra dok puca - objasnio je unka. - elik. Srbi su imali dobar elik. Ovima se savije cijev - bio je uporan Kr. - Svaka cijev ode u kurac kad iz nje ispali petsto metaka zaredom rekao je unka i trgnuo se. Tramvaj se pribliavao stanici na krianju. - Zna kaj Kr, ja sad silazim. Moram na Velesajam. Dr' se. - unka je poravnao remenje borbenog ranca koji mu je visio na leima, zgrabio jednom rukom transportnu vreu, drugom vre primio remen apovke i krenuo prema tramvajskim vratima. Putnici, puni potovanja prema branitelju, uzmicali su mu se s puta. - Dr' se ti, buraz - Kr je povikao za njim. - uj, a di e? - Na Kupu. Mijenjamo ekipu - procijedio je unka i izaao iz tramvaja. - Sretno - stigao je viknuti Kr dok su novi putnici nadirali u tramvaj. Onda se zabuljio kroz prozor u ranac na unkinim leima, s kojeg je visio ljem. - Istononjemaki - prepoznao je Kr model. - Mogli su im dati barem amerike ljemove. Boe, koliko se love skupilo za Hrvatsku, a ti lihvari kupuju istononjemake. I uniforme. Jesu

lihvari. Kak' se netko normalan moe boriti u istononjemakoj uniformi. Ne lii na nita. Nisi ovjek. Jebem ti takvu dravu zakljuio je. unka je u meuvremenu preao cestu i stigao do tramvajske stanice za Novi Zagreb. Kako je tramvaj krenuo preko raskra prema centru, Kr je jo jednom stigao baciti pogled na unku koji je stajao na stanici, povijen pod teretom opreme, izgledao je jo vei, onako, iz daljine. -Zakaj uvijek ti dobri najebu? - pomislio je Kr dok je tramvaj skretao u Savsku, a unka nestajao iz vidokruga. - Valjda netko mora zakljuio je. *** - ... a onda su mi nabijali dlijeto u nos - objanjavao je Iskusni. - Mislim, klijetima su mi trebali iupati polipe, samo je doktor rekao da su mi kanali sinusa zaepljeni, pa ih je morao proistiti. Pa mi je onda stavio klijeta. I onda je upao. Mislio sam da mi izvlai sve miice ispod koe. upa, jeboteeee, boli. A on vue. Vue, jebote... Meni k'o da netko upa cijelo elo i obraze. Boli, jebote. A kad je to tresnuo van, ovjee, krv tee iz mene, ono k'o kad ful otvori pipu, sve prica okolo, a onaj se kurac jo trza na tacni. Polipi se uvijaju, k'o Alien, jebote... - prepriavao je Iskusni svoj nedavni posjet otorinolaringologu. - Dobro, moe li ti jednom ispriati neto normalno? - zavikao je najednom Beli. - Kaj sad? - zaudio se Iskusni. - Kaj sam rekel? - Cucak ti ima hemeroide, ti ima polipe! Kaj ste vi? Dom za parazite? - raestio se Beli. - Daj, Beli, kaj sere? - usprotivio se Fric. - Ba je u redu. Kaj si se ti naao praviti fin? - Tko mi se javlja? Brina duica. Kaj si ti? Deurni duebrinik? - Koji ti je kurac, Beli? - ukljuio se unka. - Pusti ga da pria. - Ima moda jo vina? - pitao je Pica. - O, Amerikanac se probudio - dobacio mu je Beli. - U kuhinji ima boca - rekao je unka. - Budem ja donio - rekao je Pica i ustao. Uzeo je au sa stola i izaao iz sobe. -Amerikanci. Uvijek u pokretu. Ne dri ih mjesto - nastavljao je Beli. - Beli, ne seri. Pusti ovjeka - uletio je Fric.

- Kaj ne seri? Koji je tebi sad kurac? - pitao ga je Beli. - Podjebava cijelu veer. Kaj si umilja? Tu smo si svi nai - objasnio je Fric. - Kaj, ak' ti smeta 'odi s Amerikancem u kuhinju - predloio je Beli. - Koji ti je kurac, ovjee? Nemrem bolivit' kak' si nadrkan. - Jel' ti smeta? - Kak' mi ne bi smetalo. Cijeli ivot pravi sranja, a poslije te ja moram vadit' - ljutio se Fric. - Ti me vadi... Ba se naao tko e me vaditi. - Fala, buraz. To mi je za Frankfurt... - Kaj sad Frankfurt? Kaj sad to vadi van? - Dobro ti zna kaj Frankfurt. I tko te vadi iz sranja kad je gusto. - Ovo je zadnji put - rekao je Beli. - Dugujemo to ovjeku. - Lud si. - Cijeli svijet je lud - uletio je Kr. - Kaj bi mi bili gori? - upitao je toivi pivu iz boce Oujske. - Jebote, uvijek mu dri stranu. unka, kaj ti kae? - pitao ga je Fric. - Ne znam. Nisam pametan. Ono, nitko ga nije tjerao. Jebi ga, sam si je kriv - rekao je unka. - Mogao je biti bilo tko od nas. Mislim, truju nas. Ku'i, dosta je. Treba jednom rei dosta - bio je uporan Beli. - Jebote, svi smo bili u tom iru. Kaj sad? Mislim, frend, Gogi je prijatelj. Bio je prijatelj. Ne znam. Moda bi se prije trebalo pobrinuti za njegovu staru - rekao je Fric. - 'Odi u kurac. Kaj si sad? Papak? - opsovao je Beli. - Je stari, kad ti je trebalo, bio sam vrhunski. Kaj mi je trebalo tebi ii pomagati!? - E, zahvalio sam ti sto puta. Kaj bi htio jo? Da ti ga popuim? - uj, ja biram gdje stavljam svoj kurac. - U emu je problem? Samo sam vas pitao... Prodali su mu lo dop. Ja bi jeb'o mater tipu. Kaj kurac? Svi smo bili u ratu. Nije nam prvi put. Ubili su nam prijatelja. Da vratimo... - Kome? Vladek mu je prodao dop. Prodaje ga godinama. Nije mu namjerno prodao lo dop. Tko zna kaj je bilo? Jebi ga, predozirao se. rekao je Fric. - Kaj u Vladeka ubijati? - Fakat. Kaj je Vladek kriv? - zaudio se unka. - Kaj bi bilo da mu je Kr izdil'o dop?

- Kr, morali bi te ubiti - zakljuio je Fric. - Ubi si mamu doma - zareao je Kr. - Tko bi ti isfurav'o iu? - Ma dajte... Koji vam je kurac? Nisam to mislio... - vrisnuo je Beli. - A kaj si mislio? - pitao je Iskusni. - Hemeroid, komi - odsjekao je Beli. - Nisam nita mislio. Samo mi je... Muka... Ku'i, nije trebalo... Kaj je sve proao... I bezveze... - Nije bezveze. Za Hrvatsku je - rekao je Fric. - Kaj!?! Pa svi smo ili... - Ma nabijem ti Hrvatsku na kurac! - uzvratio je Zlaja. - Jebote, Fric, koji si ti naivac. Ljudi su ili zbog pljake, zbog love, stanova, kakva Hrvatska? Kaj? Franjo je prvo sebi prisvojio kuu u Nazorovoj, a onda je donio zakon kako nitko ne smije otkupljivati nacionalizirane stanove. - I kaj je tu loe? - pitao je Beli. - Mora ovjek negdje stanovati. -Jebote, bila je gola pljaka. Pizdu strininu, kamiondije su najbolje prole u ovom ratu. Onaj lik kaj je furao autobus na Plitvicama postao je general, onaj mali kaj je furao kamion u Bosnu da peru lovu, kaj su njemu dali? DukaV. BadeR - Ja bi da su meni dali Badel- rekao je Iskusni. - Propala bi firma - odgovorio je Beli. - Kaj? I ovak' su propali. Jebote, to etnik nije unitio, Hrvat je opljakao - vrisnuo je Zlaja. - Daj, jebote, ti si komunjara. Samo serete propagandu. Nemre ovjek od vas ivit' - rekao je Beli. - Kak' ne bi bio komunjara? Zaposlim se u firmi, odem u rat i kad se vratim, firme vie nema. Gdje je? Privatizacija? Kome? Nekom 'Rvatu. Nemre rei H, al' zna grabif. Do '91. su svi bili komunisti, a onda su se sjetili da su katolici. Hrvatine. Pardon, 'Rvatine. *** Fric je sjedio kod Kra u kuhinji motajui joint. U kuhinji se moglo puiti. Stara je tolerirala to Kr duva i dila travu, samo ako ne pui u sobi. Ipak je plaao raune. Odjeknulo je zvono s vrata. Kr je ustao od stola i otiao otvoriti. Fric je uo kako u hodniku s nekim razgovara, onda se vratio, posegnuo rukom iznad kredenca i zgrabio veliku piksu Al-Vo-Ra-Da Minas kave. Unutra je stajala velika najlon vreica iz koje je Kr izvadio aku trave i stavio u manju vreicu. Limenku je vratio na kredenac, otiao do vrata, otvorio ih, pruio

vreicu liku napolju, uzeo novac i vratio se natrag za stol. Nastavio je puiti cigaretu, nije povukao tri dima, kad je na vratima ponovo odjeknulo zvono. Kr je ustao, otiao do vrata, pogledao kroz pijunku i otkljuao bravu. Unutra je uao neki panki kojeg je Fric znao iz vienja s koncerata. Uao je za Krom u kuhinju, zbunjeno pozdravio Frica i saekao dok je Kr ponavljao ritual skidanja limenke s kredenca. - Za kol'ko!?! - vrisnuo je na malog. - Za sto! Kaj se dere? - vrisnuo mu je mali natrag u facu. - Kaj ne pria!? - prekorio ga je Kr. - Daj, napio sam se sino. Bila je uzbuna pa sam ostao kod frenda. Imao je neke stare rakije, glava mi je k'o firtakt motor. Samo ekia. - 'Oe tablete? Imam neki speed. Oraspoloi te. - Drugi put. Daj mi draa - Kr je klimnuo glavom i zavukao ruku u vreicu. Izvadio je punu aku trave, odmjerio u ruci, dio odmah vratio nazad u vreicu, a dio prosuo na stol. Odvojio je vei komad i dlanom ga sloio u pravokutnik za koji je procjenjivao da vrijedi stotku. Onda je ostatak dogurao do ruba stola, pokupio ga u dlan i vratio u vreicu. Panki je pruio svoju vreicu za duhan i Kr mu je unutra sasuo travu. Uzeo je novce i dao travu, ispratio malog do vrata i sjeo za stol. - Ajde, pali vie - rekao je Fricu koji je listao novine ispravljajui nevidljive nabore na savreno smotanom jointu. Fric je stavio doks u usta, uzeo svoj Zippo koji je kupio jo na maturalcu u Loret de Maru, spalio rub tuljca, otrgnuo vrh i zapalio joint. Usisao je brzo nekoliko dimova, da se pljuga razgori i dodao Kru. Ovaj je primio joint, naslinio rub da ravnomjernije gori i poeo uvlaiti duboke dimove. - Uuuuhhh, jebote. ee. - Je. Dobra ia. - Sad sam nabavio novu turu. Frika. - Telefon je zazvonio izmeu dva dima. - U piku materinu. Koji je sad kurac? Pun mi je ovih telefona. Stalno zovu. - Promijeni posao. - Jesi ti lud? Od ega u ivjeti? - Kajjaznam. Ima nekih poslova. Ne mora ba prodavati travu. - Stari moj, zna ti koliko kota ivot? Boli tebe kurac. Tebe starci financiraju. Ti se moe zajebavati. Od eg u ja ivjeti?

- Kajjaznam. Sposoban si. Gledam te kako radi. Ak' tak' prodaje iu, moe biti dobar i s drugim stvarima. Kaj bi tek uinio da televizore prodaje? - Izbacili bi me s posla jer bi stalno gledao telku - odgovorio je Kr i otiao do telefona. - Daaaa!?!?! Imam. Doi ak' mora. Kaj sam loe volje? Zakaj da budem dobre? E, daj doi i ni' ne pitaj - rekao je i spustio slualicu. Vratio se za stol i uzeo joint od Frica. - Stari. Prole smo godine s dekima imali berbu i dobili tristo kila trave. I sve sam to izdilao na malo. Poludiu. A nemre drukije ivjeti. Kak' da doem do novca? - uj, malo ti je prometno. - Je. Volio bi' da skupim love, pa da negdje otputujem. Samo da se maknem. Da sam malo na miru. Ovdje zna biti previe napeto. - Kaj, zbog rata? -Stari, rat je super. Otkako je rat, svi kupuju. Ima svega. Nego, sere mi Papak - objasnio je Kr. - Ka'e s njim? - pitao je Fric. - Stalno me podjebava. Kak' e on mene jednom privesti, kak' on zna sve o meni. Kaj, ak' je u muriji, ne mora ispast' pizda. - Kad je ve Papak. - uj, moe me smjestiti u buksu. To mi ne treba. Nije mi svejedno rekao je Kr. - A kaj je htio? - Ma, mislim da bi htio da radim za njega. - Kaj, da druka? - Ne, da dilam. - Kak', da dila? Pa on je u muriji! - A ti si u svemiru. Kaj ak' je u muriji? Mora i on od neeg ivjeti. Ti si, Fric, iva naiva. - Stari ti je bio naivan kad te pravio, a ne ja. Kaj nema murija neku unutranju kontrolu? Mislim, oni to ne bi trebali raditi. - A 'ko da kontrolira Papka, kad je on unutranja kontrola? - On? Pa u osnovnoj mu je trebalo tri godine da zavri jedan razred. - Pa kaj? Takvi su najpouzdaniji. Temeljiti. *** Pica je otvorio kuhinjska vrata i ugledao djevojke koje su sjedile oko stola, motale se oko kuhinjskih elemenata, pomagale slagati hranu.

- Doao sam po vino - rekao je. - A, Amerikanac - odvratila je Ivana. - Sad burno nali vino za najdraeg gosta. - Hvala, hvala - nasmijeio se refleksno Pica. U Americi se naui smijeiti uvijek i svuda. Svima. Sa svima treba biti dobar. Nikad ne zna kada ti ljudi mogu zatrebati. Kuhinja je bila puna ena. Stanka, Ivana, Marina i Zrinka i klinke, njih etiri. Pica je bolje pogledao lica djevojaka. Neke cure je pamtio jo iz osnovnjaka. I klinke. Nije ih poznavao. Valjda su bile fetusi kada je otiao. Sada su girls. Djevojke. Prelazio je s lica na lice, ekajui da Ivana pronae vino, i napokon se susreo s njom. Lijepo, blijedo lice, okruglasto, tamnih, irom otvorenih oiju. - Nisi se ni' promijenio - zauo je glas pored sebe. Okrenuo se. Kraj njega je stajala Stanka. Jo uvijek je dobro izgledala. to su godine naruile, minka je popravila. - Bok Stanka - pozdravio ju je i zagrlio. Srdano mu je uzvratila zagrljaj, na trenutak i vie nego srdano. Liznula ga je jezikom po usnoj resici, vjeto, da nitko osim njega nije ni primijetio. - Lijepo mirie - zakljuila je. - Koliko ostaje? - Kratko. Doao sam na pogreb. Onda idem dalje. Trebam otii do staraca. Preselili su se na more. - Fino. Gdje su? - Kraj Opatije. Stara dole ima firmu. Idem ih vidjeti. Nismo se vidjeli godinama. - I onda? - nastavila je Stanka. - Onda doma. Natrag preko velike bare. - Piku materinu!!! - uzviknuo je Fric ulazei u kuhinju. - Opet je poludio. Ivana, daj pivu. - U friideru ti je - odgovorila je Ivana zabavljena gledanjem taloga u alicama kave okupljenim curama. U kvartu, Ivana je bila glavni strunjak za proricanje budunosti. - Ka'e babe? Opet voodoo arolije? - dobacio im je Fric otvarajui friider. - Jebote, ovdje ima i mesa. Mogla bi malo i narezati nekog kurca. - Tvoj u kurac narezati ak' ne zakomi - odgovorila je Ivana smrtno ozbiljnim glasom. - Jo kad bi imala kaj - pridruila se Marina.

- ujem li ja to svoju ivotnu druicu? Inspiraciju mog ivota? Sunce moje tame? Svjetlo moga dana? - nabrajao je Fric, izvlaei se iz friidera. - Seri, seri, moj golube bijeli - promrmljala je Marina. - Daj ti nastavi. Pusti bedaka. - Nekad si me voljela - rekao joj je Fric i usput je poljubio preko stola, ruei alice za kavu. - Bila sam mlada - odvratila mu je kroz poljubac Marina, usput ga ugrizavi za usnicu. - Ajde, budi dobar i gubi se. Pravi nered objasnila mu je, pomilovala po obrazu i odgurnula ga od stola. - I, kaj onda kad vidi starce? Di e? - upitala je Stanka Picu. - Ma, imam novi posao. Trebam se javiti za osam dana. - A gdje ivi? Gdje si sada? - U New Yorku. Big Apple - odvratio je Pica. - Mislim, gdje si tu? U Zagrebu? - objasnila je Stanka. - A... Tu sam. U starom stanu. Sestra je otputovala u Berlin - rekao je Pica. - Jesi ujutro doma? - Zato? - Mogu navratiti... - predloila je Stanka. - Moe - sloio se Pica. - Moe... - E, onaj tvoj je opet popizdio - uletio je Fric Stanki. - Bolje da ga smiri dok ne popije previe. - Kaj je sad? - zagledala se Stanka. - Ma, jebe Iskusnog. A meni opet sere za Frankfurt. - Idem ja vidit' kaj je - rekla je Stanka i krenula van. Vidimo se kasnije - dobacila je Pici na izlasku. - Okej - nasmijeio se Pica. - Ma... Kaj bi bilo? Ubila se stoka cugom - govorio je Fric. - Pun mi je kurac toga. Prvo smo mu svi najvea govna, a sutra smo si najbolji na svijetu. - Zna ga kakav je... Makni se od njega kad pije - dobacila mu je Ivana. - Ma, kad stalno pije - rekao je Fric otvarajui pivu upaljaem. - A kao da si ti bolji!?! - uletila je Marina. - eeru, ja znam piti! - odgovorio joj je i potegao dugaak gutljaj iz boce.

*** - Stari moj, sa esto metaka sam ja preplivao Savu. Bio sam lagan kao perce. Nisam ih ni osjetio. est stotina. I puka. E, k'o rakete. Nisam u ivotu toliko trao. Jebote, ovo se ugasilo - zakljuio je Gogi. Uzeo je upalja i zapalio veliki joint koji je sam smotao. Fric je s divljenjem gledao kako ga Gogi pravi od tri velike rizle. Za velike ljude, objasnio je. Gogi je bio na bolovanju, nakon to je izvukao ivu glavu iz Posavine, smrao, ispijen, cijelo vrijeme je priao. Fric ga je pozorno sluao. Gogi inae nije bio pretjerano rjeit. Sada je govorio o nekakvim ljudima, mjestima, Fric je raspoznavao kako je sve bilo u neredu, kako se pucalo, tranje, pa opet tranje, tenkovi, pucnjava, stari moj, tranje, rijeka, est stotina metaka... Stvarno mu je bilo potrebno bolovanje. unka je pio pivu i listao neki asopis. Puei, sluao je Gogia. Kr je sipao heroin iz folije na gramofonsku plou iz Fricove kolekcije. - Kud ba to? - udio se Fric kako je Kr od svih ploa izvukao dvostruki Saturday Night Fever, soundtrack iz filma. Na omotnici, John Travolta u omiljenoj pozi albanskih disko plesaa po Zagrebu i na Jadranu s poetka osamdesetih. Kr nije puno panje posveivao simbolici, ve je istresao heroin iz folije na plou i poeo ga odvajati u linije. - Fric, hoe ti? - upitao ga je. - Ne bi'. Nije to moj sport. - Gogi? - Moe. ta je to? - Hors - odgovorio je Kr. unku nije trebalo ni pitati. On je priao, povukao crtu i vratio se na trosjed. - Taman da me skulira. Kaj tebi fali Fric? - upitao je Gogi. - Nisam ja za to - odgovorio mu je. Zbilja, nikada nije bio. Gogi se zaudio. Nije taj hors tako neka opaka stvar. Zakaj je ne bi mogao probati? Jednom ni' ne kodi. Opet, zakljuio je, ako nee, bit e vie za nas. Fric je gledao kako je u vojsci Gogi narastao. Nikad nije bio mali, no sad je bio nekako vei. Ne napuhan kao bilderi ili atro grdi borac poput kojekakvih karate kidova. Naprosto mu je pisalo na elu kako je opasan. iri u ramenima, nekako... jednostavno kad ga vidi, zna da je spreman. Toliko je bio po terenima da je postala rijetkost vidjeti ga

doma. Prije su se navikli na rat. Od prvog oduevljenja, istog izazova to je rat, adrenalina koji je piio sto na sat, ostala je samo dosada. Uzbune su smjenjivale jedna drugu, nameui planiranje neplaniranosti, unosei zamraivanja, sputanja u haustore koji su glumili sklonita. Grad je mjesecima bio u mraku. Prestali su koncerti, nije vie bilo pice, u centar se nije ilo. Jednom se trebao nai na Trgu s dekima s faksa, da stisnu ir, popiju cugu, malo popriaju kak' im je doma, ali su umjesto cuge dobili jo jednu zranu uzbunu. Trg pun ljudi koji, kao i oni, u mraku trae jedni druge. Na kraju se okrenuo kvartu. Poeo se ponovo druiti s ekipom. Kad je poelo, bila je prekrasna jesen, jedna od najljepih kojih se mogao sjetiti. Openito, 1991. bila je godina lijepog vremena. Hladna, svjea zima, prekrasno proljee, ljeto vrue taman koliko treba. Ljudi ne pamte kada je more bilo tako isto kao kad je poeo rat. Ne pamte tako rodnu godinu kao kad je poeo rat. Kukuruzita bremenita plodovima, a meu kukuruzima mrtvi. I mine. Jesen je bila puna toplih dana koji su prelazili u svjee noi. Skroz kako treba. Samo su ljudi poludjeli. Od Uskrsa na Plitvicama, prve akcije maskirnih, oklopnih kola i tragova krvi na snijegu, poela je tutnjava. JNA i specijalci jedni nasuprot drugih u Virovitici, mupovci u itu u Borovom selu, masakri, mrtvi, sahrane, zastave. Sela Dalj i Kijevo, upanje vojnika iz BOV-a u Splitu, helikopteri nad Zagrebom, ratni brodovi pred lukama. Tenkovi izlaze iz Maralke, mostovi su blokirani. Na radiju domoljubne pjesme, na televiziji Tuman zaziva Hrvatice i Hrvate, tolika je frka da poziva i graane Hrvatske... Boce benzina su napunjene, kada kree svadbena povorka? Fricu su se po glavi stalno motali Johnyjevi stihovi... Nikada nije bilo tako dobrog rock and rolla. Zdenko Franji je tiskao ploe. KUD Idijoti, Messerschmiti, Spoonsi\ Let 3 su svirali u podrumu Omladinskog u Teslinoj, KBOu Galeriji SC, Majke u studentskom domu na Laini, Partibrejkersi i Satan u dvorani na Vrbiku. A onda je u Zagreb doao rat. Barikade, sirene, sklonita, birtije, faks, doma, zamraenja. Svuda mnogo paranoje. Svi su do grla u krizi. Grad je bio obuzet snajperistima. Vidjeli su ih svuda. ak je i Fricova

stara, ozbiljna i trezvena efica raunovodstva, jedan dan dola s posla i rekla da je vidjela naoruane ljude kako hodaju po krovovima kraj Botanikog vrta. Fleka je radio u tvornici iza Glavnog kolodvora i isti dan je doao s izvjetajem kak' je cijeli dan bila pucnjava po Paromlinu, Lisinskom i okolnim zgradama, kak' busevi nisu vozili s terminala kod pothodnika, sve je bilo puno drotova i maskirnih. Ono, sranje buraz. Fleka je kroz kiu metaka otrao do oblinjeg kioska i odmah kupio dvije teke pljuga. Jebi ga, ak' su poeli pucati po kolodvoru, onda je sve otilo u kurac. No, na kraju ih je opila murija. Fleka je vidio, lino i osobno, kak' vode tipove, ful krvave. Ono, drotovi su im jebali mater. Ba su pravi deki. U umicisu otvorenih usta sluali Fleku, kako uspijeva ispriati sve u jednom dahu. Onda su ustvrdili kak' je ziher pola izmislio i poveli raspravu o vrstama snajpera. U pola prie je uletjela uzbuna pa su svi morali van. Neki ludi dirigent je pretvorio Lisinski u svoj stoer s kojeg je odlazio ratovati. U opoj frci od snajperista, i on je poslao svoje deke na krov Lisinskog, da se ne bi sluajno koji popeo na Paromlin. Neki savjesni graanin je vidio naoruane ljude na krovovima i pozvao policiju. Deki su se meusobno susreli i poeli pucati jedni na druge. Trebao je proi cijeli dan dok se nisu meusobno sporazumjeli. Drotovi su ve htjeli tui Zoljama ako se muzikai ne predaju, a muzikai su ozbiljno shvatili stvar. Na kraju su uhapsili dirigenta i ekipu i prebacili im stoer u vojni zatvor. Da se malo ohlade. Stoera je bilo posvuda. Kao gljive poslije kie. Svaka je mjesna zajednica imala svoj stoer. U kvartu su svi alkii preli u nenaoruane odrede narodne zatite, a onda se i naoruali. Cijeli dan su pili i hodali po kvartu, tjerajui ljude s klupa u sklonita-haustore gdje su se stanari okupljali, dosaivali, sluali vijesti s radija ili samo paniarili. - Tko ne ide u sklonite, nije Hrvat! - uo je Fric objanjenje jednog susjeda, zatitara. HOS je svoj Glavni stoer postavio kod Glavnog kolodvora, preko puta Esplanade, u zgradi koja je godinama mirno stajala na uglu Zrinjev-ca, a odjednom su se u nju useljavali i Gradska knjinica i oruano krilo Hrvatske stranke prava. To je bilo teko uiniti istovremeno. Knjinica je iseljavala iz zgrade preko puta Mimare, jer je to postao Novinarski dom, a nova zgrada odjednom se pretvorila u

Stareviev dom. Ve se bilo teko snai. Zgrade koje su Fricu cijeli ivot bile obine odjednom su postajale tako vane da su se ljudi bili spremni boriti za njih i orujem. Ispred Starevievog doma su, uperen prema hotelu Esplanade, postavili ogromni top kraj kojeg su stajala dva naoruana vojnika, vrlo ozbiljna. Top je zavrio na naslovnoj stranici Globusa, gledali su ga prolaznici, ljudi iz tramvaja, gosti Esplanade, top je dan i no bio uperen u hotel koji je Krlea oznaio kao granicu Europe i Balkana. Ostale su drutvene igre. Fric je stanovao na drugom katu, idealno za boraviti preko dana. Vremenom su zatitari donijeli ukaz kako ljudi koji stanuju do drugog kata ne moraju u sklonite, pa je stalno netko ulijetao na belu, Monopoly ili Risiko. Kako je jesen ulazila u zimu, rat u trajno stanje, u kvart je poeo kapati heroin. Postalo je crno. Dosada. Kr se ozbiljno upustio u posao. I prije je nabavljao iu za ekipu, no rat ga je profesionalizirao. Povremeno bi po strani kemijao s Belim, a onda bi se drali nekako tajanstveno, vanije od ostalih, kao da imaju neki opaki dil. Fricu je poziv za vojsku doao kao olakanje. Na frontu je super, priao je kasnije, bar zna, ti si tu, a oni su tamo. Napokon zna di je neprijatelj. Fric ba nije bio siguran zato ide u rat. Okej, dobio je poziv. Dobili su i drugi. Mogao je eskivirati. Bio je student, studente su oslobaali vojske. Bilo je stotinu naina. Kasnije se opravdavao samom sebi kako je to zbog poziva. Nije mu padalo na pamet prijaviti se kao dragovoljac. Bio je on u JNA, tamo se javljao kao dobrovoljac za razne stvari. I uvijek bi najeb'o. Lijepo su mu drugovi govorili, tko se javlja dobrovoljno, dvostruko najebe. Poziv je bio druga stvar. Znak da postoji drava, ima neki red. Jebi ga, barem ima papir. Ako ve hoemo u Europu, treba potovati zakone. A zakon je jasan. uti papir - ide u rat. Fric je gledao uti papir koji mu je predao kurir. Pokuao mu je objasniti kako je on ogranieno sposoban, 'oe ii prvo na neku lijeniku komisiju, kak' to 'ope ide? Kurir ga je pogledao: Gdje ste stekli povredu? Imate papire za to? - Imam. Rjeenje. Od JNA. Tamo sam se skurcao. - Jeste u vojsci stekli povredu? - Da. Kaj s tim? - Moete ih tuiti - rekao je kurir. - Koga? JNA? Pa, s njima smo u ratu. Koji u ih kurac tuiti?

- Moete tuiti HV. Hrvatska vojska je pravni sljednik JNA. Njih moete tuiti za odtetu. - Kak' da ih tuim? - Ja i tata imamo advokatski ured. Kod Ureda za obranu. Znate gdje je? Kod opine. - Kak' da tuim vojsku? Pa, sad se idem boriti za nju. - Evo, tu je adresa, pa nas moete posjetiti - rekao je kurir i pruio posjetnicu na kojoj je bilo otisnuto ime advokatskog ureda. Fric je opipao papir. Biti e dobar za filtere. Zahvalio je tipu i zatvorio vrata. Tuiti vojsku, a trebam se boriti za nju? Koji je frajeru kurac? Jebem ti mater i tebi i tati, pomislio je i bacio vizitku. Da ih tuim, pa da me jo nai ubiju. Nabijem te na krasni kurac, pederino, estio se i krenuo u sobu vidjeti gdje su mu debele arape i duge gae. Opet... Taj rat. Nije ga to neto vuklo. Ovi na televiziji su prebrojavali mrtve i ranjene, to su se iskopavale jame i grobnice, nabrajali su se mrtvi. Jebote, ustae i etnici. Kako retro. Kao daje ustala vojska mrtvih. Fakat, otkako je Tito umro, nizala su se sranja. Tek su pokopali starog, odmah je uletjela crna pozadina na ekranu i ozbiljan glas ozbiljno obuenog spikera o kontrarevoluciji. Potom Stane Dolanc, pobuna na Kosovu i zdrueni odredi. Fric je to gledao na televiziji kad ne bi bile redukcije struje. U stvarnosti su postojale nestaice, stara koja se grila donijeti deterdenta, kave, ulja. Kua im se pretvorila u skladite. Fric je brzo skuio kako nije udno stoje nestaica, kad su svi pokupovali robu i dre je doma. Barem se dobro sviralo. Kupovali su sve Azrine ploe i uili napamet rijei. Paket aranman, arlo Akrobata, Elektrini Orgazam. Kr je donio strane pankere u kvari Sluali su Sex Pistolse, The Clash, UKSub-se, The Exploited. Partibrejkersi'\ Tigar ljepilo. Onda New Primitivs. Elvis J. Kurtovich i Zabranjeno puenje. Sejo se danas super osjea, sino je na ulici razbio hipika. Anarhija ol over Baarija. Partibrejkersi i Sunca sin. Nekako su preivjeli srednju, maturirali, upisali fakultet i otili u vojsku. im se skinuo iz jedne vojske, trebalo je ii u drugu. Komunisti su se raspali na sastavne dijelove i po republikama su odrani prvi slobodni izbori. Fricu nije bilo najjasnije zato tolika buka oko izbora. Od malih nogu je imao osjeaj kako e prvi izbori na koje e on izai biti slobodni i ni najmanje ga nije zaudilo kad je na listi mogao slobodno

birati koga e zaokruiti. Koji e kurac glasati, ak' nemre birati? I na kraju su izabrali Franju. Jebi ga. Fric je mislio kako se maknuti odavde. Ovo definitivno nije bio plejs za njega. Ekipa je pomahnitala. ak je i njegov stari jedan dan doma donio limenku na kojoj je pisalo isti hrvatski zrak, govorei kako je to ba dobar tos. Fricu se gadila ta preha. Tako seljake fore. Po Zagrebu su osvanule narodne nonje, grbovi, ljudi su mahali zastavama, nosile su se like kape. Narodne nonje. Ni njegova pokojna baba nije nosila narodnu nonju. ista rustika. Otkud su ih samo iskopali? Na elu parade je bio Tuman, bivi oficir s osmijehom punim socijalnih zuba, cerekanjem samom sebi u bradu i debelim okvirima na recept od socijalnog. Fricu nije bilo jasno kako ljudi glasuju za Titovog generala, a ele se maknuti od komunistike prolosti. Ludo. Jedan djed mu je bio u partizanima, drugi u domobranima. Svi su bili Hrvati i prije Tumana. emu sad uzbuenje? Zakaj nervoza, buraz? Amsterdam je bio uzbuenje. Fric je htio u Amsterdam. Pica je bio sa kolom, Gogi je proputovao London i Amsterdam, ak su i Kr i Beli doli do Nizozemske. Fakat. Zgodne cure, brija, droge, ivot. A ne ovo... Hrvatice i Hrvati... 'Ope mu nije bilo jasno zato je otiao u rat? Dobro, eljeznica. Jebe mu mater, blokirali su eljeznicu. Uvijek kad je kvadra ila na more, ilo se vlakom. Zagreb-Split, Unska pruga, preko Knina. Fric je volio vlakove. Slagao je makete eljeznice na struju, skupljao fotke lokomotiva. Od malih nogu je gutao na topotanje kotaa po inama. Vlak. A majmuni su blokirali prugu. Fric se zadnji put provezao vlakom 1990. godine. Skinuo se iz JNA i s curom otiao na more. Prvi put s komadom, mogao ju je fukati cijelo ljeto. Pa su to i radili. Otili su na Vis gdje je Keljov stari kupio kuu. Kelj je zastao negdje na putu od Zagreba do Splita, pa su provalili vrata i uselili se dok Kelj ne doe. Onda sunce, more i turizam. Taman su se vratili doma vlakom preko Knina, kad su dva dana kasnije zatvorili prugu. Ku'i ti to? Zatvoriti prugu? Jebote, di to ima? Okej, iao je vlakom na more jednom godinje, pa je dao Srbima godinu dana fore da se smire. Kurac su se smirili. Fric je prije prekinuo s curom. Poelo je kao da e sve biti u redu. ak je i David Bowie svirao na Dinamovom stadionu.

Bilo je nade da e stvari ispast' normalne. Franjina e se ekipa namahati zastavama, Srbi iz Knina e skuiti kako nismo ba svi ustae, trebaju samo plaati poreze i odravati cestu prema moru i sve e biti u redu. Ej, ljudi, Bowie svira na Dinamovom stadionu. Koji je vama kurac s etnicima i ustaama? Bilo je lake ratovati nego raditi. Valjda je bio neki kurac u tome. Umjesto pria o Simple Mindsima na Dinamovom stadionu, u Kranjevievoj, na Zagrebovom stadionu, postrojio se Zbor Narodne Garde. I onda je poelo. Igra rock and roll cela Jugoslavija. Srbi su poeli iskopavali kosti. Prvo su odnekud iskopali cara Lazara i nosali uokolo, a potom su poeli iskopavati kosti iz prolog rata. Zatim su Hrvati poeli sahranjivati mrtve iz ovog rata. Fricu se sve inilo kao jedan dan. Beskrajno dug dan. Gledao je ljude na televiziji i po ulicama, znaju li oni da su tu prije dvadeset godina svirali Rolling Stonesi. Jebote, bili smo Zapad. Frank Zappa je svirao u Domu sportova, a oni sada pie Juru i Bobana. Na televiziji su jurile slike. Ispoetka smijeno. Mladen Trnski obukao ma-skirnu uniformu i neto objanjava. Snimke su, ipak, govorile najvie. Plitvice su bile prve. I neimenovani zapovjednik specijalne policije koji ledeno profesionalno objanjava kako su sredili stvar. Suprotnost su bili policajci u kukuruzitu ispred Borovog sela. Dok ih kamera snima, oni kao predimenzionirani sivi golubovi izranjaju iz zlatno-utog ita. Potom se pojavio Gordan Lederer. Kamerom je pratio izvidnike u akciji u banijska praskozorja. Da, Banija. Tamo je i Lederer popio metak. Bio je ranjen, a general JNA nije dao dozvolu za prolaz sanitetskog helikoptera. Lederer je iskrvario, a njegova svitanja su zamijenile snimke ulinih borbi, izbjeglica, trajekt koji iskrcava zbjeg preko Dunava, Osijek, Vukovar, cijeli TV ekran je postao snimka pucnjave, kao nekada snimke iz Libanona. Svaki grad je postajao Bejrut, gdje bezbrojne milicije pucaju i pretravaju ulice, a za njima snimatelji. Onda je nestalo struje. Dobro, nije. Fricu je bilo super kako ipak sve radi. Ima struje, radi grijanje. Mislio je, da on zapovijeda JNA, prvo bi zgaao gradsku toplanu. Kakav predsjednik, Banski dvori? Sjebi toplanu i grad je u kurcu. Sreom, Zagreb je bio daleko od fronta. Pedeset kilometara od Karlovca, trideset do Siska, JNA je s lokalnim Srbima izbila na Kupu, tu zamislivi granicu velike Srbije, do fronte

se ilo ZET-ovim autobusom, no toplanu nisu dirali. - Uuuuuu, ba fino pere - javio se Gogi trgnuvi Frica iz misli. - Ba mi se ne ide. - A di bi? - upitao je Kr. - Trebam doma. Javit se starcima. A ba mi se brije - bio je raspoloen Gogi. - Kaj bu sada? - zanimalo je unku. - Starcima, pa natrag u vojarnu. Trebali bi ponovo na teren. - Dokle? - ukljuio se Fric. - Kajjaznam. Do pobjede. Idem. Bok- Gogi je ustao i krenuo prema vratima. Fric je ustao za njim i ispratio ga do vrata. - Pazi na sebe - rekao je Gogiu. - Ako neu ja, tko e? - odgovorio je Gogi, pozdravio prijatelja i krenuo van. Dop ga je tresao. Valjda su starci zaspali. Nije mu bilo do razgovora. S ekipom je bilo drukije. Oputenije. Nije elio da starci brinu, sluaju njegove prie. Sve je u redu. iv, zdrav. Rat je. Kako moe biti, dobro je. Najgore je prolo. Opet, prokleto te vue natrag. Nisu prola dva tjedna odmora, a njega je vuklo natrag. Teren. Ue u krv. Kao prijeko potrebna doza adrenalina. Makar zna da moe najebati, jednom sigurno i hoe, opet ide. Jednom hoe. Ali ne ovaj put. Ovaj put se vratio iv. *** - Mogu ja tu sjesti? - pitao je Pica djevojke okupljene oko stola. - Ah, Amerikanac. Ajde, sjedi - odgovorila je djevojka crvene kose. - Hvala - rekao je i pridruio im se na klupici. Ponovo je pogledao djevojke okupljene oko stola. Utiale su se, odmjeravajui ga. Ipak je bio stranac. I oni koje je poznavao, znao ih je od prije rata. Meu njima su bile godine, kontinenti, oceani i rat. A nova lica... - Djevojke, ako ne znate, ovo je na prijatelj Hrvoje, umjetnik iz Amerike. Na, kaj si ti, likovnjak? - rekao je Fric presjekavi trenutak tiine, dok se izvlaio iz Marininog zagrljaja. - Da. Dizajner. Crtam naslovnice, ilustracije za magazine, tako. Sad sam preao na web. Dobro plaaju. Lots of bucks. - A za koga radi? - pitala je jedna od djevojaka. - Za svakog tko plati. Paycheck na kraju mjeseca i ja radim. Sad sam u Dark Empire. Ilustracije, web design. To je budunost. Internet ima vei rast prometa od trgovine drogom.

- Zvui dosadno - napokon je progovorila djevojka crvene kose. - Kaj, sjedi i bulji u komp? Bezveze. - Od toga ivim. A ti? Mora da radi neto vrlo zanimljivo. - Ja sviram - odgovorila je ona i ustala od stola. Ponosno uzdignute glave otila je do sudopera i natoila si vode. Potom se vratila do stola i sjela uz Picu. - to e ti to? - upitao ju je, pokazujui na vodu. - Ja pijem samo vodu - odgovorila je. - Zato? Jesi li bolesna? - Ne. Voda je zdrava. - To je zato kaj se udebljala. Pa sad pije puno tekuine - ubacila se njena sitna, mrava prijateljica. - Ti si se udebljala, glupao - otresito je odgovorila crvenokosa svojoj prijateljici. - Tu je bezveze. Idem malo u sobu - zakljuila je i sa svojom aom vode demonstrativno napustila kuhinju. - Njoj je sve bezveze? - upitao je Pica prijateljicu. - Tak' ti njoj doe. A meni ne. Meni si ti zanimljiv - odgovorila je mrava djevojka, smijeei se od uha do uha, uzbuena poput uspaljenog kanarinca. - Why? Zato sam ti zanimljiv? - Bio si u Americi. ivi tamo. To je sigurno super. Kalifornija. Jesi bio u Kaliforniji? - Yes - odgovorio je Pica. - Bio sam u Disneylandu. - Blago tebi. Ja sam bila samo u Grazu. *** - Ka'e, unka? Di si ti? - pitao je Kr. - Di sam ja? - zaudio se unka. Fakat, di sam ja? - pomislio je. Bio je kod stare, napravila je odlian grah s kobasama. Uvijek kad je tuan puno jede, zdrmao je dva puna tanjura i sad mu se nemilice prdi-lo. - Sve je u redu - pustio je glas iz sebe. - Preivam. Evo Zvonimira rekao je i glasno prdnuo. -Odi u kurac!!! Svinjo!!! Piku materinu kaj smrdi - zavikala je ekipa u sobi. Deki su malo agorili, a onda poeli ustajati i spremati se. - Jebi ga, vas nemrem neg' plinom isterat' - uzvratio je unka. - Sad ti je komp u redu. Provjerio sam za viruse, isto je, a disk si treba malo osloboditi - javio se Darko u prolazu. - Puno ti je pornjave.

- Hvala - rekao je unka i krenuo u kuhinju. - Deki idu - rekao je kada je otvorio vrata. Fric je pogledao Marinu. - Ja bi' jo ostala - rekla mu je. - Doi u kasnije doma. - Ja bi' iao nekaj jesti - rekao je Fric. - Pica, kaj je s tobom? Idemo pojesti jedan kebab? - Well... Moe - sloio se Pica. - See ya - rekao je crvenokosoj djevojci. Ona je vano podigla glavu i rekla: - Bok. - Budemo se ponovo vidjeli? - pitala je njezina cvrkutava prijateljica. - Ne znam - odgovorio je Pica. - Tu sam nekoliko dana. - Ajmo, da nam ne pobjegne lift - pourio je Fric. - Bok. - Bok - rekao je i Pica i krenuo za Fricom... *** - Nisam htio. Jebi ga, stara je navalila. Morao sam otii. - Mogao si utei u vojsku - rekao je Kr. - uj, bio sam tamo. Vidio sam kako je. - I, kaj onda? Svi smo bili. Koji si kurac sad uope dolazio? - pitao je Fric. - Htio sam doma. Puklo me kad sam uo za Gogia. Morao sam doi na sprovod - objanjavao je Pica. Fric ga je gledao, naslonjen na pult kioska gdje se prodavao kebab. - Ljui? Blai? - pitao je majstor. - Kak' je to ljuto ljuto? Kaj? Jede ljuto, sere ljuto? - Pa tak' - rekao je majstor. - Mogu ja staviti jo ilija. - Ne mora - rekao je Fric. - Meni normalno ljuto. - Ljui - rekao je Pica. - Meni blai - izjasnio se Kr. - Jebote, al' nema ni' ljue od papriica. ovjee, kad sam bio u JNA, u Makedoniji... Jebote, imali su neke paprike, male u pizdu materinu, ono, otkine si vrak, kaj, k'o zanoktica i ono, jebote, Ijuuutooo!!! Tri dana sere ljuto. A oni to gutaju k'o tapie. Jebote, ja sam mislio kak' su oni svi mali i crni zato kaj te paprike tovare u sebe. Iznutra izgaraju. Ku'i, pocrni im i kosa i koa od muke. A njima super. Jebote, lik vidi kak' ja to ne jedem i odma' kae bude on, nema problema, teta da se baci. Ma nosi u pizdu materinu. A ku'i, sve to kad jede evape. Daju ti evape s paprikama. Jebote, di to ima? evapi su s lukom. Mislim, jo sam k'o mali iao sa starom tu na plac i uvijek bi si maznuo malu s lukom. I sad mo' mislit', meni ufuravaju

evape s paprikama. I jo mi objanjavaju kak' to ja mislim luk? evapi se jedu s paprikom? Halo!?! Gle, dragi su meni Makedonci, ku'i, jebu ih Srbi, jebu ih Bugari, jebu ih Grci. Ono, svi ih jebu, a doma im se ipci jebu. Okej, tagata za jug, gle, nije im lako, vrue je, jebote, nemre zamislit' da je tako vrue, al' jebote, evapi s feferonima... Di to ima? - Blagi? - rekao je majstor peenjar. - Meni - rekao je Kr. - Dobro Fric, kaj ti 'oe od ovjeka? Meni to nije jasno. Kaj si navalio? Kaj, Pica? Ak' si oti'o, okej. Sad si se vratio, okej. Zakaj sva ta galama? - Ma, kajjaznam. Ku'i, zakaj se vraate? Jebote, ja sam se borio za ovu zemlju i sad dolaze likovi koji kurcem nisu primirisali barut i sad bi' ja trebao biti sretan zbog toga. - Pa kaj hoe? Da ih poaljemo u rat? Rat je zavrio prije pet, ne est godina. Koji kurac? Ja sam bio u zatvoru, pa jesi me kad uo da se alim? Sad cijeli ivot moramo brijati da je bio rat? Je, bio je. Dalo se dobro zaraditi. I boli me kurac kaj je bio. I za sve papke kaj su ili u rat. - I za mene? - pitao je Fric. - I za tebe. Tebe prvog. Rat je gotov, ovjee - objasnio je Kr. *** - Ja sam da ga naemo. Tko je da je. Toliko bar za frenda moemo uiniti - rekao je Beli. - Ja sam se od istog dopa skoro predozirao. Skroz je ist. Ful je dobar i jak. Ba dobar. Samo... ist je, previe ist - rekao je Kr. - Kajjaznam. Nije bio dijete. Nije morao uzimati. Znao je kaj je to -rekao je Zlaja. - Kaj bi sad ja trebao? Glumiti osvetnika? Jebi ga, svojom si je rukom ufurao ut. Nitko ga nije tjerao na to. - Zlaja, koja si ti pizda. Kurcem ne bi mrdnuo za prijatelja. - 'Ko mi kae? - 'Ko ti kae? - upitao ga je Beli. - Kaj sere? - Daj, Beli, fakat podjebava - uletio je Iskusni. - Kaj si tak nadrkan? - Kak' ne bi bio? Sjebo mi se kompi. ovjee, buraz mi je riknuo. - Gogi nam je svima bio buraz. Kaj je tebi tak' posebno teko? - Je. Teko mi je. Kak' ne kui? Gogi je generacija. Prvi od nas kaj je umro. - Je. Mi tu ni' nemremo promijeniti - Iskusni je slegao ramenima. -

Ajmo doma. *** - Fakat, di je Fleka? Njega nisam vidio - pitao je Pica. - On i unka su uvijek bili zajedno. K'o blizanci. A sad ga nema. - U Australiji je - odgovorio je Fric. Sjedili su na klupi kraj zgrade. Fric je u dlanu mrvio travu za joint pred spavanje, dok je Pica vakao ostatke kebaba. - Otkud? - zaudio se Pica. - Jebi ga, Moja tajna je kriva za sve. -Tko? - Moja tajna, Moja sudbina. Tako neto. Sjea se? Oni asopisi kaj su izlazili jo u staroj Jugi. Za misterije. Piramida, Arka. Ono, svemirci, izvori zraenja, tarot, Von Daniken, takva sranja. - Ne razumijem - blenuo je Pica u Frica koji je strpljivo u dlanu mrvio travu, mijeajui je s duhanom. - Kaj ima za razumjeti? Ne da mi mala da duvam doma. Kui ti to, stari moj? Imam trideset godina, bio sam u ratu, zavrio sam faks, radim, kupio sam stan... ali ne... Ne smijem doma smotat' joint. -Ma ne... Fleka... Kaj je s njim? - pitao je Pica. - Aaaa... - tupo je otegnuo Fric. - To? Ma, jednom sam ga sreo u umici, ovjee, sav je sjajio od uzbuenja. Ja ga pitam kajje, a on mi kae kak' ide zubaru. Ja ne kuim kaj je toliko sretan, a on mi kae kak' se eni, pa ide popraviti zube. I sad, kak' se Fleka eni, nikad cure nije imao. Ja gledam, ni' mi jasno... A on me pita za te asopise. Jesam uo? -to? - Pa to, te Arke, Piramide... takve stvari. On je to itao u Slavoniji. - Kakve on veze ima sa Slavonijom? Kaj nisu njegovi iz Zagorja? Bedekovina? Ili smo k'o klinci tam' na vikendicu. - Ma je, to je... Bio je u Slavoniji u ratu - objasnio je Fric. - Evo ga.,, Gotovo... - rekao je i poravnao rubove jointa. - Savreno. - Jeah - rekao je Pica. - Ka'e bilo s Flekom? - Boli tebe kurac - zakljuio je Fric. - Juesej... - promrmljao je, duboko uvlaei prve dimove jointa. - Je li tamo dobro? Mene mala nagovara da odemo. Ona bi u Kanadu. Meni ti je pun kurac snijega. Nasmrza-vao sam se u vojsci... Ja bi' di je toplo. Mislio sam na Novi Zeland. Tamo su juna mora. Moe cijele godine hodati u kratkim rukavima. A i Fleka je blizu.

- Dobro, kako je tamo zavrio? - Pica je ponovo pokuao. - Pa, to... Zubi - izvlaio je Fric rijei iz sebe, ve duboko omamljen travom. - Kaj zubi? - Iao je kod zubara. Kak' nemre ni' zapamtiti? Sreo sam ga u umici, platio mi je pie i rekao da ide kod zubara jer se eni. - To si mi rekao. I za Slavoniju. - Je. Tam' je postao ratni zloinac. -to? - Ma, zloinac... Nema veze. Sad smo ti svi koji smo bili u ratu zloinci. Nego, tamo ti je naao te asopise, te Piramide i oglas unutra. Kak' je priao, to su bile novine stare barem godinu dana, naao ih je u nekom selu i, kak' nisu imali kaj za raditi, on ti je curi napisao pismo. I kad je doao doma ekalo ga je pismo. - Od cure? - Od cure. Naao je oglas da neka treba, Hrvatica i katolkinja, trai mua Hrvata da pokrenu zajedno biznis. Treba je zavrila agronomiju i uzgajala ljekovito bilje negdje u Australiji. Htjela je otvoriti apoteku i pokrenuti vei biznis na farmi, samo nije mogla sama. Pa je dala oglas. I Fleka ga je naao i poeo se dopisivati s njom. A pazi foru, novine su bile stare barem godinu dana. - ista srea - zakljuio je Pica. - Sudbina, stari moj. ekala gaje godinu dana. Ku'i, ba su stvoreni jedno za drugo. Zna kaj je rekao Obi van Kenobi: There's no such thing as coincidence. -I? - Daj da povuem dim - traio je Fric predah. -1 pisali su si, skuili kako si pau, izmijenili fotke i odluili se oeniti. Mala bi s njim zapoela biznis. Do sada su se valjda obogatili. Fleka mi je pokazao fotke. Mala 'ope nije loa. Za njega premija. - I samo tako? to? Otiao je raditi? Kaj? Radi'e za svoju enu? - To sam ga i ja pitao. Kaj bu? Rob? On je rekao kako ga to uope ne smeta. Bude pet godina rezao eernu trsku, bude tukao ovce ak' mu ena ne da, onda e dobiti dravljanstvo i boli ga briga. 'Ope nije loe. - Nije ti vani tak' veselo. Treba raditi. - Ti si preivio. I, ozbiljno stari, uope ne izgleda loe - zakljuio je Fric i lansirao opuakjointa u travu.

- Hvala. I vi ovdje se dobro drite. -Kajjaznam. Moda bi ipak trebali iseliti. Svi. Gle ovo... Jebote, koje su to fore? - Fric se zagledao u automobil s ugaenim svjetlima koji se pribliavao po parkiralitu. - Kaj likovi bunare? - to? - upitao je Pica kome se auto pribliavao s lea. -Okreni se... Onaj auto... Vidi... - Auto je klizei preko parkiralita doao u ravninu s klupom. - Jebote, murija... - nasmijao se Fric. Koje su im to nove taktike? - Kad je policijski auto prolazio kraj njih, Fric je prinio ruku elu na vojniki pozdrav. - Da nam ne prave probleme? - upitao je Pica. No, auto je produio dalje parkiralitem. - Stari, pravi lopovi su u vilama i hotelima prve klase. To i oni znaju. Ajmo mi doma. Ti sutra mora na put, a ne zna ni kak' se zove. - Fakat. Ajmo - zakljuio je Pica i ustao s klupe. - Miles to go before I sleep. - Ak' ti tak' kae - sloio se Fric. DRUGI DIO Mali savjeti za kvalitetno provoenje slobodnog vremena sigurno nisu predvidjeli ovakvu opciju, mislio je Kr kleei na koljenima, vezan lisicama za radijator u policijskoj postaji. ivot ti fakat sloi udna iznenaenja. A cijelim putem do Amsterdama i natrag nisu imali problema. Stojka od Belog se drala izvrsno, ako se ne rauna to je vozila samo u etvrtoj. Beli bi kresnuo makinu, na brzinu prealtao prva, druga, trea, a onda, kada bi auto uhvatio etvrtu, nastavio voziti u najboljem redu. I tako kroz Sloveniju, Austriju, Njemaku, sve do Nizozemske i Amsterdama. Pica ih je doekao, smjestio kod sebe doma i organizirao kupovinu. Dva lika koja su izgledala kao da od Woodstocka nisu isti proveli ni dana, saekali su ih u kamp-prikolici na nekom naputenom gradilitu. Preuzeli su tripove sa sliicom Barta Simpsona, jo mokre, sti-snuli si ut i krenuli doma. Dobro, Beli se predozirao i pao u over, pa su ga malo reanimirali. Podigli su mu kapke, oi su bile izvrnute prema unutra. Pica je zakljuio kako se Beli duboko zagledao u svoj mozak, a njegov nizozemski kompije uzeo sol, otopio je u vodi, usisao u pricu i ufurao Belom u venu. Beli

se ubrzo trgnuo iz kome, oi su se vratile u stari poloaj, a on se uspravio kao da nita nije bilo. Pica ih je proetao po gradu, pokazao im kurve i kanale, odveo ih u coffe shop da kupe gras, ispriao kako je dobio azil i socijalnu pomo kao politiki izbjeglica, kako droge ima na svakom koraku, to god eli, uope nema problema za nabavku. I policija je u redu. Ako ti policajac za ilegalne imigrante uleti u stan, njega se ne tie to ti ima kilu grasa na stolu. Time se bavi Odjel za narkotike. A dok je red i nema sranja, njih ne zanima od ega zarauje za ivot. To je slobodna zemlja. Democracy, deki, democracy. Beli je razmiljao kako uspostaviti stalnu rutu, Kr se raspitivao moe li i on dobiti politiki azil, a Pica je priao kako pokuava srediti papire za Ameriku. Iao bi crtati i studirati grafiki dizajn. im skupi lovu, pri-javie se na lutriju za zelenu kartu. Pred put su si priutili jo malo turistikog vremena i probali Simpsone. Tako svjee i jake nisu u ivotu progutali. To ih je razveselilo, pa su lake podnijeli to im je Pica rekao kako se ne namjerava vraati doma u dogledno vrijeme. Godinama, kako se njemu ini. I onda natrag. Prva, druga, kuplung, trea, brzo, sve do etvrte, stisnuti po plinu, pa pravac Zagreb. Na kaziu RamboAmadeus, Zastavnik Demo, elina krila nae armije. Do kvarta su stigli neto prije ponoi. Beli je Kra ostavio pred stanom i odvezao se doma. Bio je previe umoran da bi istovarivao stvari iz auta, pa mu je sve ostalo unutra, ukljuujui i pet stotina Simpsona koje je ostavio u auto-karti. Kr je uletio u stan i onako umoran zavitlao paketi sa speedballom na komodu, usput svlaei cipele. Nije bio doma ni pet minuta, kad je netko pozvonio. Pomislio je kako se Beli zbog neega vratio. Sigurno su mu kljuevi ostali u Krevom rancu ili neka slina glupost. Otvorio je vrata ni ne gledajui kroz pijunku i susreo se s gomilom policajaca koji su nahrupili u stan, pribili ga uza zid i zabili mu pitolj u potiljak. Policajci. Uniformirane vucibatine i gadovi iz Odjela za narkotike u civilu razmilili su se po stanu. Malac mu je s gustom gurao cijev pitolja, malo u potiljak, malo u podbradak, dok se debeli Kreo etkao i zadovoljno smjekao. Govnari su doveli jo dva susjeda i susjedu s prvog kata da im slue kao svjedoci, a oni su, netom probueni, zbunjeniji od Kra, stali u ugao u kunim ogrtaima i trudili se gledati u pod.

Otvarali su ladice, prekopavali po ormarima, zavlaili se ispod kreveta... Zaista su vrijedno obavljali svoj posao. Prekopali su i vreu za smee, prosuvi njen sadraj na stol. Kreo je iskopao par opuaka od join-tova i s licem slavodobitnika Sinjske alke podigao jedan pokazavi ga Kru. - ta je ovo? - ik - odgovorio je Kr i dobio udarac koljenom u bubreg. Malac je bio nositelj crnog pojasa u karateu ili nekog slinog kurca. - Ahaaaa. Marihuana - zakljuio je Kreo. - Sada hapsite i zbog ikova? - Kr se pokuao ukljuiti u razgovor, ali je za odgovor ponovo dobio po bubrezima. Kr je pokuavao ostati pribran. Nije mu bilo jasno otkud policija? Drugovi, jel' se to snima neki film? Provaliti ih nisu mogli, nema pola sata kako su doli iz Amsterdama. Da ih Pica nije drukao? Nije imao razloga. Dijelili su zaradu. Zar su ih pratili? Uhvatili bi ih ve na nizozemskoj granici, kao onog lika, pjevaa o kojem im je Pica priao. Ako su htjeli ovdje razbiti mreu, pustili bi ih nekoliko dana da vide kome e odnijeti robu. Nije bilo smisla. Ne bi Kreo kopao po smeu da trai tripove. Ni on nije toliko glup. Valjda su ga pratili zbog nekih ranijih sranja. Tko bi se svega sjetio? Srea to su tripovi ostali kod Belog. Beli je barem u poslu pouzdan. On e ih sigurno zabunkerirati. Nemaju ih za to teretiti. Samo, to gadovi hoe? - Ajde Krlin... Gdje je droga? - zapitao ga je Kreo. - Nemam nikakve droge - odgovorio je i dobio novi udarac u bubrege. Tog e gada Malca jednom morati ubiti, zakljuio je kroz bljesak bola. - Fakat nemam droge... - Osim paketia speedballa, sjetio se Kr zamotuljka koji je bio baen na komodu. - Evo neto ovdje. Neke tablete - zauo je Kr glas policajca koji se motao po predvorju. Kreo je krenuo pogledati to je policajac pronaao. - Ma to su mu lijekovi za astmu. Znam ga ja. Oni su ti svi astmatiari. Izvlae se na to kako su bolesni - iskusno je zakljuio Kreo. Zbilja, kraj speedballa se nalazila pumpica s Ventolin aerosolom za astmatiare. Kr je ponekad znao ostati bez zraka. Kreo je uzeo pumpicu u ruke i pricnuo mlaz iz nje. - Ovo im je kao zatitni znak. Jebote, bolesnici. Jebem im bolesnu

mater - objasnio je policajcu. Speedball je bio zamotan u staniol, pa se nije puno razlikovao od lijekova. - Dobro je da su drotovi glupi - odahnuo je Kr i nastavio ekati rasplet. Na vratima stana pojavio se policajac s psom tragaem. Simpatini vujak je uetao korakom veterana i stao uz svog vodia. On ga je poveo po stanu, malo da pronjuka. Cucak je proao spavau sobu, onda dnevni boravak, zatim kupaonicu, pa predvorje. Kr se sledio. Cucki trenirani na heroin, a speedball je pola koka pola hors. No, cucak je mrtav hladan proao pored smotuljka na komodi i produio prema kuhinji, gdje je stao ispred hladnjaka i poeo lajati. Kr se zblesirao. Nikada nije tamo skrivao dop. Malac ga je pogurao prema hladnjaku, pokazujui mu kako treba otvoriti vrata. Kr je posluao, primio ruku i otvorio vrata. Sve ih je zapuhnuo gadan smrad. Hladnjak je bio prazan, osim papirnatog zamotuljka na gornjoj polici. Kr je uzeo zamotuljak i otvorio ga pred policajcima. U papiru je stajala pokvarena salama. Cucak se poveselio, zalajao i zamahnuo repom od sree. Kr ga je pomilovao po glavi i dao mu malo salame. Cucak ju je pojeo u jednom zalogaju prije nego to je vodi stigao reagirati. - Dobro se brinete o cuckima - rekao je Kr i nije dobio udarac u bubrege. Malac je bio toliko zbunjen da ga je zaboravio udariti. - Pakuj ga - rekao je Kreo Malcu i krenuo van. Malac se jedva othrvao pogledu na ostatak salame i povukao Kra napolje. *** Penjui se po stubitu, Pica se sjetio kako, dok je bio sasvim mali, nije mogao dosegnuti svjetlo u haustoru. Stajao bi ispod altera i skakao, pokuavajui dosegnuti prekida koji bi mu uvijek izmicao, barem za dvije duljine dlana. Pica bi pokuavao ponovo, opet i opet doskoiti do svjetla, uvijek prekratko. Ujutro, izlazei iz stana s roditeljima, svjetlo bi uvijek bilo upaljeno i trebalo je samo prijei haustor do Markovikinih vrata gdje bi ona stajala ve obuena, spremna da ga doeka s toplom bijelom kavom i kiflama namazanim putrom i demom od ipka koji je najvie volio. Dorukovao bi, starci bi neprimjetno otili u svoj svijet odraslih, a on bi nastavio spavati na trosjedu u njenoj dnevnoj sobi. Problemi su se javljali kada se iao igrati ispred zgrade. Ako bi mu se pripialo ili bi ogladnio, zaboravio neki od svojih najdraih tapova za

tuu..., trebalo se haustorom popeti do drugog kata, a tu gaje ekalo svjetlo. Pica jo nije znao itati da bi mogao prepoznati Markovikino zvono i pozvoniti joj da mu upali svjetlo. I da je znao, to mu ne bi puno pomoglo. Zvono je bilo smjeteno visoko, a Pica je tek u pubertetu poeo znaajnije rasti u visinu. Svjetlo. Sada su mu alteri bili na pravoj visini, da su malo nie morao bi unuti, mislio je dok se penjao stubitem. Isti stari stan, ni mirisi se nisu promijenili. Susjedi su za ruak i dalje kuhali iste stvari, buka haustora, priguene vreve ivota iza vrata, mirisi, zvukovi i mutno svjetlo koje je nekada elio dosei najvie na svijetu. Danas to radi ni ne mislei. Lights? On. Idemo dalje. Pogreb? Odradio. Stanka? Nije njegov problem. Starci? E, starci... S njima se jo mora sresti. K'o bi rek'o? K'o u filmovima. Nekad je bilo di si doma, tu su ti i starci. Od igranja k'o klinci ispred haustora, ispod budnog Markovikinog oka, pa do vremena kad je cijeli grad postao igralite. Savladavao je prostor. Prvo kao mali oko zgrade, od zgrade do kole, od kole do tramvaja. Kad je ovladao tramvajem, obiao je cijeli grad. Od prve do posljednje tramvajske stanice svake linije, posjetio sva okretita i vratio se doma. Starcima. Tu je bila baza. Od doma se ilo u kino, u grad, u srednju kolu, na prve koncerte u SC, Lapidarij, na Cvjetni trg... Tramvajirao se preko cijelog grada, kolu je zavrio na sjedalu u drugim kolima. Razradio je tehniku ulijetanja u tramvaj na poetnoj stanici, ignoriranja penzikog dahtanja za vrat upornim buljenjem u knjigu koju bi drao na krilu. Tako pognut, vie je spavao nego itao, no efe bi bio postignut. Odozgo je izgledao kao marljivi uenik koji vrijedno ponavlja prije nastave. Pica bi kunjao, a na zvuk otvaranja vrata na tramvajskoj stanici, okrenuo bi stranicu, da izgleda kako ita. Doma su na zidu visjeli posteri. Prvo Hendrix, pa The Clash, Pistolsi... Ne, doma su prvo visjele slike. Starije, kao kirurg, dobivao najrazli-itije darove, ukljuujui i slike. Pica je pamtio samo obrise, velike mrlje arenih boja. Bile su to oito vane slike, slavni slikari ija je imena stari izgovarao s prizvukom beskrajnog potovanja u glasu. Hrvatski, sine, hrvatski slikari... Nai, govorio je stari kao da stranice slavne povijesti lete njegovim rijeima. Pica je vie volio stripove. Veliki Blek, Kit Teler, Zagor Te A/e/i Komandant Mark predstavljali su biljege njegovog djetinjstva. Kasnije je otkrio

Marvel \ DC Comics. Konan, Hulk, Spider-man, Superman i Batman. A onda su ga pomeli Moebius i seksualni pitolji. God save the Queen. She ain't a human being. Stripovi su ostali Picina strast. U primijenjenoj su mu obeavali budunost. Deko je znao crtati. Starci su preselili u vei stan, a njega i stariju sestru su ostavili u kvartu. Neka se djeca ue samostalnosti. Ovdje je prvi put fukao, odavde je otiao u rat, odavde je utekao u svijet. Kad su se selili, mislio je kako e stara sigurno prodati stan. Barem ga iznajmiti. Ne. Stara ga je ostavila djeci. Tu je prvo ivio najstariji buraz, no on je ubrzo otiao van na studij, pa je stan sluio uglavnom sisterici, jer je Pica, taman kad je dosegao punoljetnost, morao na odsluenje vojnog roka. Nije se stigao ni navii na civilku, a ve je zaratilo. Legao je na stari krevet u svojoj sobi. Nije na njemu leao deset godina. 1991.-2001. Tour demond. I natrag u svoj krevet. Bio je onaj jedan francuski pisac, s kojim ih je tupio profesor knjievnosti u koli. Napisao je knjigu o liku koji je proputovao cijeli svijet i na kraju doma poeo okopavati svoj vrt. Jo da je s putovanja donio kakvo dobro sjeme, gdje bi mu bio kraj? Pici je bio dovoljan i krevet. Samo za njega. Njegov vrt. Gledao je plafon. Reljefna tukatura mu je s kreveta uvijek izgledala kao mjeseeva povrina. Volio je nou, kad ugasi svjetlo, gledati plafon, ekajui da ga osvijetle farovi automobila u prolazu. Kao one snimke astronauta koji krue oko Mjeseca. Tu je More tiine, tu je splet kojekakvih planina, sve pusto od vakuuma. Vakuum. Deset godina. Gdje si bio? to si radio? Obiao cijeli svijet, vidio kako su seljaine doma ostale seljaine. Rat, rat, rat... ene su lijepe, ljudi su glupi. Primitivni provincijalci koji misle kako su centar svijeta. Opet... mora se vratiti kako bi vidio da se nisi imao po to vraati. Pica je leeki vrtio kanale na televizoru, gledao lica i prizore koji su prolazili ekranom. Latinoamerike sapunice, nema mjesta na svijetu gdje se moe sakriti od njih, tinejderski sitcomovi, obrazovni program, reklame... Onda je naiao na panorame hrvatskih gradova. Gledao je kako se niu snimci, pokuavao prepoznati mjesta, palo mu je na pamet kako moe ugledati i neko poznato lice, a onda je ugledao more.

Kad se iz Gorskog kotara cesta sputa prema Kvarneru, na jednom zavoju se pojavi more. Kad su ih starci k'o klince vodili na ljetovanje, Pica se s bratom i sestrom takmiio tko e prvi ugledati more. Danas je stara cesta postala autoput po kojem se juri nizbrdo prosjenom brzinom od oko 130 na sat, more se javlja s lijeve strane kao neka povrina malo drukije boje, eno mora, nije valjda da je ono tamo more? Kelj je irio posao na Istru i Kvarner, pa se ponudio da prebaci Picu. Kad je uletio, prekinuo je Picu u gledanju panorama, strpao ga u auto i pravac hajvej. Izjurio je Zagreb-Karlovac za dvadeset minuta, Pica je pratio kako se kazaljka penje do 150, 160, 170..., a onda je okrenuo glavu na drugu stranu i promatrao prirodu. Zatim vijuge Gorskog kotara i nova zimska polu-autocesta. Kelj je mijenjao brzine, preticao, ljutio se na druge vozae i sve vrijeme priao. Odluio je iznajmiti tand na moru, ljetna prodaja suvenira, sunane naoale, torbice, biuterija, marame... Svaka roba ima svoga kupca. Pica je gledao krajolik. Sve mu se inilo novo, a opet, prolazio je tuda toliko puta. Slike puta oko njega stapale su se u glavi s mentalnim slikama prostora od prije deset, petnaest, dvadeset godina. *** Birtija je bila obina, seoska. K'o da su se unutra snimali Gruntovani. Metalni stolci s naslonima od iverice bolje bi odgovarali ekaonici neke ambulante, stolovi s metalnim nogama, presvueni kariranim stolnjaci-ma. Iz zvunika su se orile domoljubne. Konobarica uobiajena, domaa. Kratka suknja, crne najlonke, borosane, raskopana koulja i neuredna kosa. Slavek je i ranije znao srati s tom svojom zbrojovkom. Volio ju je vaditi, mahati njome, stavljati je u usta, na srce, nianiti u sebe i druge toliko esto da su se na to navikli. Deki su mu govorili kad se ve zajebava s tim pitoljem, nek' niani u sebe, a ne u druge. Ak' se 'oe ubiti, neka ode van i pusti normalne ljude da na miru popiju. Slavek bi se jo neko vrijeme nastavio prekenjavati prije nego to bi vratio pitolj u korice. Posebno ga je volio glancati, ako ikako moe uglancati zbrojovku. - Prije e kurac uglancati, nego to smee - govorio mu je Jaks.

- Neka, neka - smijuljio bi se Slavek i nastavljao glaati cijev pitolja komadom jelenske koe koji je naao u nekom autu, na nekom od ratita kojima su protutnjali. - Do visokog sjaja. Gogi je mutno gledao Slaveka kako mae pitoljem. Gledao je Slavekov ples smrti toliko puta, da vie nije imao snage obraati panju na njega. U birtiji nije bilo nikakve ene da barem malo digne atmosferu. Ako ih je koja i ekala, nakon sedam dana birtije i najupornije bi odustale. Potpuno poznata i nimalo interesantna situacija. Vrijeme za pianje. Gogi je stoga iskapio svoj Stock i poao piati. vrsto je skoio na pod s barskog stolca i vojniki odmarirao u zahod. U tim slavonskim birtijama zahod se uvijek nalazi na nekom drugom kraju kue, kroz nekoliko hodnika i pored naslaganih praznih gajbi, gajbe su uvijek bile dobar putokaz. U glavi mu je galopirala kozaka divizija koja se tri dana opijala najgorom votkom i onda krenula u juri na selo puno enjivih udovica. Neka, pravi gardist uvijek koraa smjelo. Trzajem je otvorio vrata zahoda i, koristei isti zamah, sjurio se do pisaoara, otkopao lic, izvukao alat i poeo cijediti gutera. U pola posla, taman kad je uspostavio pravac pianja i mlazom pogodio opuak u pisoaru, iz birtije se zauo pucanj. Na brzinu se ispraznio i, u trku zakopavajui hlae, poao vidjeti to se dogaa. Uletio je u skamenjenu birtiju, pogledao u pravcu svojih deki i vidio Slaveka kako lei na podu, prostrijeljene glave. Mozga je bilo posvud, a u zraku zbunjenost i tjeskoba koji su se mogli rezati noem. Krenuo je prema Slaveku, no ime mu se isprijeio na putu zaustavivi ga da ne ide dalje. Nije bilo smisla. Slavek je bio mrtav. Birtija se na brzinu poela prazniti. Gosti su se oporavljali od prvog oka i poeli curiti napolje kroz ulazna vrata. Uskoro su ostali njih etvorica i Slave-kov le. Pokrili su ga stolnjakom da ga ne gledaju, popili svoja pia, zasjeli i zapuili, ekajui da doe policija, a onda i vojna policija. Stigli su brzo, uzeli izjave i pustili ih. Mrtvozornik je odnio tijelo, a Gogi je naruio rundu za sve, konjaka, puno konjaka. Konobar im je obazrivo donio pie, oni su ga sasuli u grla i otili u no.

*** - Dobro, kaj je bilo? - progovorio je Kr nakon dugotrajne tiine u kojoj su ispili prvu pivu po putanju iz zatvora. Kao u narodnoj pjesmi, tri dana i tri noi su ih tukli mrski dumani u mranoj tamnici. Ustvari, bio je to ured, star i pohaban od godina i upotrebe. Kru je bilo malo lake kad je saznao da drotovi nisu nali tripove. Znai, nisu imali dokaznog materijala. Nije bilo osnove za postupak. Morali su ih pustiti iz pritvora, a to je znailo da e batinama jednom doi kraj. Trebalo je samo istrpiti batine i saekati da drotovima dosadi mlatiti ih. Jutro nakon hapenja, inspektori su doli na posao odmorni i veseli, zatim su dovukli Belog i vezali ga za radijator. A onda batine. Ispitivanje, urlanje, prijetnje, amaranje, pa po bubrezima. Drotovi se nisu zamarali moebitnim tragovima. U tijeku je bila 1993., trea ratna godina, i ljudi su ginuli. Malo masnica nije nikoga previe zamaralo. Novine, ake, pendreci, cipele. Kr je policajcima jebao majku plaeniku i ahovni-arsku, pedersku, ustaku... Zauzvrat, dobijao je jo vie batina. - Tako su tukli komuniste. Pizda vam materina. Opet emo vas pobijediti!!! - urlao je Kr. - Smrt faizmu!!! - Beli bi se prikljuio, govorei kako je on sljedbenik filozofije markiza de Sadea i voli kada ga tuku. Pogotovo takvi prljavi gadovi. - Udrite me, psi! Ja to volim! vikao je. Policajci su ih u udu gledali. Bilo im je drago to napokon postoji netko tko cijeni njihov posao. Mala je plaa, a i stalno se netko buni, ali na batine. Samo, to s filozofijom im nije bilo jasno. To je bilo opasno. Oni su to mnogo jednostavnije doivljavali. Sumnjali su kako Kr neto kemija s dopom, pa su ga odluili uhapsiti, probe radi. Ideoloka eksplozija nije kod njih naila na dobar odjek. Droga je u redu. Ili je dila ili ne. Iskljuivo zbog novca. No, politika... Politika je uvijek bila opasna. Zato su ih nastavili tui. Otkud im droga, gdje je nabavljaju, kod koga su konzumirali, tko je dao stan, tko je ovaj, poznaju li onoga, sve praeno slikama. Kr i Beli su odmahivali glavama, trpili udarce i ekali. Znali su da e tome jednom doi kraj. Kad se policija nauiva batina i vidi da nema svrhe, prijeu na psiholoki pristup. Trebalo je samo izdrati tih nekoliko dana. Onda je i policajcima dosadilo batinati, pa su odluili zavriti s odgoj-

nim djelovanjem u istranom postupku. Osim opuaka, ionako nisu imali drugih dokaza. Ispitivali su ih jo dva dana, sada bez batina, odvezane od radijatora, dali su im da sjednu, ak su im dozvolili da zapale cigarete. Prvo su se dobro udaljili od policijske postaje, onda na pivo i: - Okej Beli, kaj je bilo? Kako si se izvukao? Kako si uspio sakriti tripove? Di su? - prokuljalo je iz Kra nakon pet dana dranja jezika za zubima. - Kada sam doao doma, bio sam toliko crknut da nisam ni vadio tripove iz auta. Ostali su u karti. Ja sam odmah otiao spavati. Tripove su tijekom puta drali u autokarti. Raunao je kako e, ako ih netko bude pretraivao, autokarta biti posljednje mjesto gdje e traiti drogu. Jedna od prednosti tripova. Na listu papira A-4 formata ima dovoljno droge za onesvijestiti cijelu satniju. Kr je drao tripove u karti kako bi ih mogao svako malo pogledati i gutati se kako e ih gutati jednog po jednog kada dou doma. Tko zna to bi se dogodilo da Belog nisu uhapsili uniformirani policajci. Bilo je rano jutro i inspektorima za narkotike se nije dalo ustajati zbog nekakvih dilera, pa su poslali patrolu. im je vidio uniforme, Beli je shvatio kako neto nije u redu i odluio zaigrati na sve ili nita. Sasluao je mirno nalog za privoenje i zamolio policajce da saekaju da se obue. Spreman, izaao je pred njih i, kada su krenuli, rekao im je kako ga je susjed zamolio autokartu jer kree na put. Beli je izgledao sasvim pristojno, pa su ga policajci dopratili do auta iz kojeg je uzeo kartu, vratio se u zgradu i, uz uniformiranu pratnju, pozvonio na vrata susjedu, umirovljenom pomorskom kapetanu. Starac je otvorio vrata u kunom mantilu, svje, iako je bilo est ujutro. Beli ga je pozdravio i rekao mu: Susjed, ovdje je pet hiljada maraka ili pet godina robije. Molim vas, priuvajte mi to. - Starac je diskretno pogledao policajce koji su ekali na drugom kraju hodnika. Znao je Belog odmalena, bio je to dobar mladi. Stoga je pruio ruku, uzeo autokartu i rekao: - Nema problema, susjed. - Potom je zatvorio vrata, a Beli se okrenuo prema policajcima, koji su ga sproveli do auta i pravac policija. *** - Hrabrost. Otkud dolazi hrabrost? - pitao se Gogi gledajui kako mu se tresu ruke koje je drao vrsto pritisnute na puku poloenu preko

koljena. Sjedio je na rivi i ekao ukrcaj na brod za Cavtat. Razmiljao je zato su mu se ruke poele tresti sada, a ne prije. im su se vratili iz Posavine, nisu se pravo ni skupili, odmah su ih maknuli dalje. Zapovijed ih je bacila s rijeke na more. Popuna postrojbama na deblokadi Dubrovnika. etnici su bjeali kao takori s broda. Doli su u Grad, gospari su ih gledali malo svisoka. Ipak su bili osloboditelji, pa je sve dobro prolo. I sad ovo. Ruke se tresu. Jebote, gore nego kad je prvi put jebao. On, Pica, Beli, Kr. I Stanka. Ljepukasta, mrava, crna Stanka. Ona je bila u redu. Imala je dobroudan osmijeh i kao da nije ba najbolje razumjela stvar. No, njoj je bilo lijepo s dekima i putala ih je da je diraju. To se i njoj svialo. Jednom su uspjeli aranirati tulum sa Stankom kod Pice u stanu. Starci su mu otputovali u Be i poveli sestru, stariji buraz je bio u JNA, Stanka je uvijek bila za tulum, njoj su bile dovoljne dvije pive i ako deki kau da e paziti. Stanka je rekla kak' je ve bila s dekima, nekima iz srednje kole, no drai su joj njeni prijatelji. Jo je jumferica, a njoj je to bed, pa je htjela da joj oni kao prijatelji pomognu. Tulum je poeo, svi su pili i svi su htjeli sa Stankom solo u sobu. Pici je stari donio digitalni sat sa topericom, pa je predloio da svakome mjere vrijeme. Svatko ima pet minuta sa Stankom i onda ide sljedei. Pica je bio domain, pa je iao prvi, a deki su izvlaili ibice. Beli je ispao drugi, Gogi trei i Kr zadnji. Taman bi uletjeli u sobu, a ve bi drugi lupali po vratima da pouri. Pica je, ipak, uspio karati prvi. Dobro, tek u treem krugu. Kasnije je prepriavao kako je shvatio daje u prva dva kruga njarao Stanku bezveze po sisama, sjetio se fukanja iz neke njemake porno revije to ju je naao meu burazovim starim stvarima. Kurac mu se digao, sve je mirisalo na uzbuenje, znoj, panika, Stanka iz koje bazdi po pivi. Pica nije tono znao to ini, samo je izvadio kurac i pokuao ga Stanki staviti meu noge, gurnuti ga otprilike negdje. Gaao je glaviem gore-dolje dok ga Stanka nije primila za kurac i usmjerila u rupu. Ipak se ona druila s dekima iz srednje kole. Pica je napokon uletio i... stao. Onda mu je instinktivno dolo da se mie kad je shvatio kako je sve dobro, kurac mu je iv i zdrav i nije ga sprila kiselina ili ga neto unutar pike odsjeklo, odgrizlo. Ustvari, bilo je dobro. Taman mu je krenulo, poeo je micati kurac gore-dolje, no bio je toliko uzbuen da je nakon

dva-tri zamaha svrio. Uspio je izvaditi kurac prije, da ne svri unutra. Stanka se blago smjekala, topla kao krava i pomilovala ga po licu. Pici se sve zavrtjelo. Uspio je ustati, nejasno svjestan da je upravo prvi put u ivotu fukao. Barem je bio siguran kako nee umrijeti kao djevac. Vie nema anse. - Ja jeb'o - promrsio je. Stanka valjda nije ni shvatila o emu se radi, a Pica je ve ustao, navukao hlae, zakopao se i krenuo van. Deki nisu ni trebali kucati. Izaao je sam, to je Beli jedva doekao i uletio u sobu. Gogi se trudio biti sportski miran, samo su mu se tresle ruke. Htio je biti sabran, zbog pike se ne vrijedi uzbuivati. Nije neki bed. Makar mu je srce luaki udaralo, ostavljajui ga nesigurnog eli li on uope ui unutra ili je bolje ostati tu, u dnevnom boravku. Ruke je drao ispod stola, da ne vide deki. Pica se sruio na stolac, Kr se toliko napio da je zakunjao s glavom naslonjenom na stol. Gogi je gledao Picu, je li se to promijenilo na njegovom licu, je li sada drukiji. Izgledao je isto. A Gogiu su se ruke i dalje tresle, dok nije i on uao, napaljen od ekanja, zapuhnut zrakom punim znoja i dok nije nekako uspio ui u Stanku, ve napola lud od ekanja, uspaljen kao pleme impanzi, a potpuno izbezumljen jer pojma nema to bi trebao initi. No nekako, kad ju je primio za dupe, postalo je lake, ruke su se prestale tresti, prestao je biti nervozan. Otada je znao, kada je u frci, treba se primiti za neto vrsto. Gogi je grevito stiskao ogradu dok ih je valovito more ljuljalo prema Cavtatu. Motor je brektao kao onaj trabakul u Kapetanu Mikuli malom. Ba je naao vrijeme da ga uhvati morska bolest. Napetost je nestala, odnesena valovima povraanja. Sreom, nije bio sam. Pola palube je bljuvalo u valove. - Jebe'mu sveca, kaj je Bobetko nas nael u valove bacat'? Dalmatince je poslal u brdo, a nas na more. Kaj je? Koji mu je kurac? -bjesnio je Dragonoac dok se hvatao za ogradu uz Gogia. Bio je to njegov prvi teren nakon ranjavanja. I za dobro jutro na more. -Zasral sam i efa i stanicu - ponavljao je vre stiui ogradu i puku. Olujno more, sivo nebo, juina koja valja. Gogiu je sinulo kako je u cijeloj bojnoj jedino ime bio s mora. Drugi su mahom vidjeli more preko razglednica, a oni sretniji preko sindikata s roditeljima ili putem

zdravstvenog, koje je slalo rahitinu djecu na more da piju riblje ulje ne bi li im ojaale kosti. Da nije rata, Dragonoac ne bi vidio mora do kraja ivota. -Jebote, kopno! - uzdahnuo je Dragonoac kad su napokon za sobom ostavili palubu desantnog broda i iskrcali se na rivu. - Kajje? Di su edeki? Dajte mi nekaj za priklat'. Dajte mi edeke, jebote, sve, samo ne na more - govorio je pogledavajui puku. - Ajmo, deki, idemo. Njegova nervoza se prenijela na vod. Nemirno su pogledavali po cavtatskoj rivi, gdje su se vojnici iskrcavali iz drugih brodova, postrojavali i odlazili u dubinu mjesta. Neki mjetani su izali na ulicu, promatrali ih i pozdravljali. Pomalo bojaljivo. Bili su mjesecima pod okupacijom. Gogi je navikao da su mjesta koja oslobaaju najee ispranjena od svakog oblika ivota. A ovdje je bilo ljudi. Tko zna kako je njima? -mislio je Gogi. - Jedna vojska odlazi, druga dolazi. - Idemo. Pokret. Idemo - Sipa je bio ustar. - U kolonu. - Da, odma' u potiljak - dodao je ime stupajui u kolonu. - Nema kod Sipe labavo. - Bre. U dometu smo minobacaa. to prije se maknemo odavde, to bolje. Pokret. - Kaj on misli? Morti buju generala od njega? - bunio se Dragonoac. - Roeni podoficir - zakljuio je Gogi. - Doasnik ti je to, lipi moj, doasnik - ispravio ga je ime. - Aj' komi, tovare splitski. Ti' me uit' hrvatski. - Netko bi triba. a si picava iz kole? *** Kada je zazvonilo, Fric je uio za ispit. Otiao je do vrata, otvorio ih i susreo se s Belim koji je mahnito mahao rukama pokuavajui neto objasniti. -Daj... Brzo... Kr... Over... - objanjavao je Beli. U to se zauo tresak lifta i kruti koraci vojnikih izama po haustoru. S druge strane stepenica pojavio se Kr, koraajui kao robot. - Kr!?!? Zakaj si ustao? Pa loe ti je - udio se Beli. - Odjebi - odrezao mu je Kr, ni ne trudei se pogledati ga. - Bok, Fric - rekao je, proao kraj Frica u stan, u sobu i sruio se na trosjed. - Ka'e? Ka'e? Ka'e bilo? - izbezumio se Fric. - Kr, jesi dobro? Da ti

nekaj skuham? - Sad smo skuhali ut - uletio je Beli. - Pao je u over. Jedva sam ga izvukao. Traio sam sol po cijelom kvartu. Nitko mi nije htio dati aku soli, jebote. - Nije bio over - trgnuo se Kr iz kljucanja. - Ti si kreten. Nije bilo ni za poten ut. Kakav kurevi over? Jebote - zakljuio je Kr i ponovo spustio glavu na ramena. - Traio sam enu u trgovini da mi proda aku soli. Nisam imao za kupiti cijelu kilu. A oni prodaju samo na kile - mahnitao je Beli. - Daj ne seri - trgnuo se na trenutak Kr. - Ma, prodaju. Pa sam onda iao od stana do stana da namolim za aku soli. Neka stara mi je jedva dala, pa sam ga furao na pumpu da uzmem vode za gan. E, dok sam ga vozio, pipao sam mu puis. Nije imao puis. ovjee, mislio sam da e mi umrijeti u autu. Jebote, ja u slubenom autu. Kak' bi to objasnio? - Nije bio over - ponovo je progovorio Kr. - Da Kr, dobro, Kr, ti sve zna, Kr - rekao je Beli i nastavio kako je uspio nai jednu od starih ulinih pumpi, napuniti vode u uturicu, zamutiti sol u vodi, ufurati u gan, ufurati Kru u venu i povratiti ga iz mrtvih. - Ne kuim... Kako sol? - udio se Fric. - Okej. Sol vraa zombije iz mrtvih. To sam itao u stripovima... Ovo? Kakve veze ovo ima.... - E, meni je pomogla u Amsterdamu. Tako su mi rekli. I iv sam. Vidio sam, pomoglo je Kru... Radi, di ja znam kako... - Okej, okej. Samo nisam znao... - Piku materinu!!!!! Koliko je sati? Moram na posao. Fric, uvaj Kra. Vlatko, bok!!! - gotovo njeno je Beli pozdravio Kra po imenu i krenuo van iz stana. - Di e? Kaj ne radi kod starog u bircu? viknuo je Fric za njim. Beli se nije obazirao, ve je uletio u lift. Fric je gledao kako se vrata zatvaraju i onda ponovo otvaraju. - Dao sam otkaz starom, sad sam u dravnoj slubi - viknuo je Beli i ponovo zatvorio vrata lifta. Fric se ogledao po sobi, pogledao Kra koji je kljucao na trosjedu. Naizgled je sve bilo u redu. Onda se Kr trgnuo, skoio, odmarirao do prozora, odmaknuo zavjese, otvorio prozor i ispovraao se napolje, kao da u trenu otvori i zatvori vatrogasni mrk. - Sve je u redu, stari - objasnio mu je Kr vraajui se natrag na trosjed na koji se spustio

kao da uope nema teine i ponovo zakljuao kao da se nigdje nije ni micao. Fric je slegnuo ramenima, sjeo za stol i nastavio itati knjigu. Trebao je dati ispite, a nije bio siguran hoe li i ovu godinu proglasiti ratnom. - Beeeuarghhh - ulo se od Kra koji se upravo trgnuo iz obamrlosti, skoio do prozora i izbacio mlaz rigotine. - Koji ti to kurac treba? - rezignirano je upitao Fric. - Vidi se na kaj lii? - Jebi ga, sine - prostenjao je Kr. - Jeftin hors. A dobar... Bljegeuuuuarghhhh... - ponovo je proradio Krov gejzir. - Ma, boli me kurac - odbrusio je Fric i vratio se knjizi. *** - Volim Rijeku - rekao je Pica promatrajui zgrade na rijekom Korzu. Rijeka. Luka. U Rijeci je autobusni kolodvor na koji dolazi kad ide na more i s kojeg se vraa doma. U Rijeci su ih ulovili policajci kad su ili na tekmu prije rata, nali su im par grama trave pa su, umjesto na derbiju, zavrili na amaranju u policijskoj stanici. Rijeka murija. Jo za stare Juge se prialo kako je rijeka murija opaka: Prvo tuku, onda pitaju. - Je li rijeka murija jo na loem glasu? - pitao je Kelja koji je uivao u bujnom kapucinu. - ovjee, kod nas doma ne znaju praviti kapuino! Moram ii na more da bih pio kapuino. Pravi kapuino. Ke belo kapuino. Kaj 'oe ti s murijom? - Jesu Rijeani jo tak' gadni? Jednom su me prebili kad sam iao na tekmu. - Mene su na Grobniku. Bio sam s ekipom. Ti tada nisi smio ii. Nisu te starci pustili, tak' nekak'... - Moe biti... - Ma je... Gadna je murija. Kod njih su ti ostali komunisti na vlasti pa se furaju kak' oni ozbiljno rade svoj posao. - Kaj ti tak' ima protiv komunista? Zna, dok sam bio u Americi, puno sam si puta mislio kako je nama bilo dobro. Tamo se za sve plaa. 'Oe se kolovati - plati, 'oe se lijeiti - plati, 'oe jesti plati, 'oe se posrati - plati, 'oe umrijeti - plati. Jebote, sve je za novce... Plati, plati, plati... Ekipa ti tamo krvavo radi. Kakve pike?

Samo rad. Ovo kaj ovdje gledate u filmovima, to je goli kurac, margina... Nema. Svi ti imaju barem dva posla, svako tri za baksima. Moe sutra ostati bez posla. Nitko te ne pita. Ima novce? Nema novce? Nema novce. Onda bok. U Jugi si imao zdravstveno, socijalno, neku jebenu sigurnost. Ljudi su imali siguran posao. Imalo se slobodnog vremena koliko hoe. Svi su imali vikendice. - Zato je i propala - objasnio je Kelj. - Ma, gle... Znam ja kaj je komunizam. Radio sam ja u Njemakoj, na istoku, vidio sam kaj im je napravio komunizam. - Nisam znao - zaudio se Pica. - Di ba tamo? - Ma, bio sam pizzamen. Pravio sam pizze - rekao je Kelj. Nikad nije ni sanjao da e praviti pizze. Kad su ga digli u vojsku, prihvatio je to kao normalno. Ono, ajde, bolji ste. Nali ste me. Nije upisao faks, nije mogao nai posao, vojska je barem davala plau. Drali su ih po nekim priuvama, popunjavali su liniju na Kupi, pa su ih slali na Kapelu, da bi zavrili u Dubrovniku. Kelja su stavili u inenjeriju. Po VES-u je bio vezista, a njih je bilo na pretek. K'o da je JNA namjerno u vezu gurala Hrvate i ipce. Minera je, pak, uvijek bilo premalo. Kad je Garda oslobodila Konavle, poslali su ih da raiste teren. Kelj u ivotu nije vidio mine. Nisu mu bile simpatine, nije elio imati posla s njima i zavrio je na obuci za minera. Prvom prilikom siao je doktoru u Dubrovnik i objasnio mu kako to nije posao za njega. Previe je napet. Ima on dovoljno svojih problema. Doktor se sloio da je napet, da bi se, ako bude prilike, trebao skinuti i da, stvarno bi mu dobro doao odmor. Kelj je zakljuio kako je doktor zbilja razuman ovjek, sjeo na bus i otiao doma u Zagreb. Zato ekati? Doktor je rekao da mu je potreban odmor, ve e on nekako rijeiti papire. Onda mu je prijatelj uletio s ponudom za posao na bauteli u Njemakoj. Mort je znao nositi, za to je imao fakultet. Njegov starije cijeli ivot neki kurac betonirao i stalno njega natezao da nosi. Ipak, barem je savladao zanat. Pa je otiao. Na granici ga nitko nita nije pitao, pa je Kelj zakljuio kako je s vojskom izgleda sve u redu i miran otiao izgraivati kapitalizam. Nijemci su bili tolerantni. Kroatien? Ja, ja... Ipak su u prolom ratu bili saveznici. Kelj je radio na graevini i gledao zavriti nekakav

dodatni zanat. Nee cijeli ivot biti mlad. Nije lud da do penzije radi na bauteli. Zato je postao pizzamen. Kad je dola zima, prestala je graevinska sezona, pa je Kelj mogao natrag doma vaditi mine. Zato se radije zaposlio kao konobar u pizzeriji u Hannoveru. Tamo gaje pravi Talijan, Um-berto iz Sienne, nauio kako se pravi tijesto za pizzu, najvaniji sastojak. Ako tijesto ne valja, mo' sve ostalo komotno baciti u smee. Oboruan znanjem, Kelj se uputio dalje na istok, u novopripojene Bundeslanden. Zaposlio se u pizzeriji u Rostocku i novoosloboenim Nijemcima pravio pizze. Zaradio je neku lovu, zakljuio kako je ve dvije godine u Njemakoj i bilo bi vrijeme da se vrati doma. Gadno se zajebao. Naizgled je sve bilo u redu. Mirno je preao granicu, zaposlio se u poti kao dostavlja telegrama i gledao kako da otvori pizzeriju. Jednog dana se s kolegom vraao s posla, ostavili su motore u centrali i krenuli na jednu rundu poslije posla, kad ih je zaustavila policija. Ophodnja uliara u rutinskoj kontroli, traili su ih osobne. Kelj je dao svoju nita ne sumnjajui, drot je pozvao Zagreb 80, policijsku ifru za provjeru podataka, izdiktirao Keljove podatke, a s druge strane se ulo kako osobu treba zadrati, za njim je izdana tjeralica. Kelj se nije pravo ni snaao, a ve je zavrio u zatvoru. - Tri dana nitko nije znao gdje sam - govorio je Kelj. - Moj stari je zvao sve moje trendove kojih se mogao sjetiti. Cijela uzbuna, ovjee. Jebena policija nikog nije ni obavijestila. Ja u zatvoru, pojma nemam zakaj, nitko ni' ne govori, elija metar na metar, a u nju su ugurali etiri kreveta i nas etiri idiota. Jebote, danki u krizi, silovatelj, ubojica i ja. - Pa to si radio? - pitao je Pica. - Kaj bi radio? Puio sam. Sjedi i pui. Cijeli dan, ovjee. Pui i misli. Koji se kurac dogaa? Zakaj su me uhapsili? Kaj sad?... I pui. Toliko pljuga u ivotu nisam popuio. Jebote, advokat me uspio nai nakon tri dana, ku'i ti to!?! Tri dana nitko nije imao pojma koji je kurac sa mnom. -1, kaj je bilo? - Kaj bi bilo? Rekao mi je da je za moj sluaj kazna do dvadeset godina zatvora. Super. Ster'o sam u kurac i njega i dravu. Jebote... - A ekipa? Kaj je bilo s ubojicom?

- Ma, ni'. Naao je doma enu s ljubavnikom u krevetu i oboje ih ubio. Onda ih je strpao u prtljanik auta i vozio uokolo dok ga murija nije zaustavila na nekoj redovnoj kontroli. Piku materinu, lik kae da je tak' smrdjelo da je drot na licu mjesta poeo povraati. - Zakaj ih nije zakopao? - Kaj ja znam. Kae da je volio svoju enu. Tko bi ga znao? Eno mjesta! Ajmo pit' kavu. *** - Sve je u redu, stari - govorio je Gogi ocu, pokuavajui ga umiriti, uvjeriti ga kako nema razloga za brigu. Ve je trea ratna godina, a on je iv. Nije ni ranjen. Puklo je kraj njega nekoliko puta, samo gaje odnijelo. Malo je letio, ak mu nisu popucali ni bubnjii. Ponekad slabije uje, no itav je, zdrav. Moe jebati kao konj. Moe popiti. Zna se braniti. Puno bolje nego da je nastavio s faksom. Starom, naravno, nita od toga nije rekao. Stari je bio inenjer strojarstva, radio je u Konaru, a onda su ga umirovili. Prijevremena mirovina uz otkup staa. Sada je provodio umirovljenike dane, svoju 57-u godinu, prestar za bilo kakav novi poetak, premlad za mirovinu. Ostalo mu je strahovanje. Gogi gaje gledao kako je siv u licu, kako esto i suho kalje, isprekidano, kako teko dolazi do daha. - Sve je u redu - odgovarao je na pitanje kako je u vojsci. Nije elio priati starom kako mu oi ljudi koje je ubio ponekad ne daju mira. Zna sanjati njihova lica, sanjati kako mu se zaklani unose u facu i smiju. Nije bilo potrebno da to pria starom. Stara je ionako napominjala da mu nije dobro. Poelo je kada su ga poslali u mirovinu. A puno pui. I ne eli prestati. Tvrdoglav je. Kao i Gogi. Obojica su isti. Stari je i dalje suho kaljao. Svaki put kada bi se nasmijao, uslijedio bi kaalj. Gogi gaje gledao, priao mu kako je sad u redu. Povukli su ih u vojarnu, nakon Dubrovnika nema nekog velikog rata. Samo obuka, uvjebavanje. Dobre su im plae, a obeali su im i stanove. Sad je mirno. Neki su otili u Bosnu. Traili su dragovoljce. Zadnjeg neprijatelja skinuli su u Konavlima. Kozu. Oslobaali su Konavle, pretraivali mjesto po mjesto, uljajui se od kue do kue, traei da

nema zaostalih etnika. U jednom trenutku je ime, koji je bio elni, pokazao ostalima da stanu, skinuo Hecklera, kleknuo i opalio. Momad se ukoila, oekujui kako e se u svakom trenutku otvoriti nebo i zemlja i za jedan njihov ispaljeni metak, natrag e doletjeti rafali. Umjesto toga, ime je ustao i odetao iza kue. Deki su ostali na mjestima, ekajui, zbunjeni. ime se ubrzo vratio s mrtvim kozliem prebaenim preko ramena. - Evo ga. Marenda - ime je ponosno podigao glavu kozleta. Uslijedilo je kratko savjetovanje. Armija se, prema sporazumu, povukla u brda. Ako ima etnika, to su zaostali pljakai. Dogovorili su se da pretrae mjesto do kraja, a za to e vrijeme ime odrati kozle i pripremiti za peenje. Jedna od kua kraj kojih su proli imala je u dvoritu bazen, pa su raanj odluili postaviti na njegovom dnu. - Zato na dnu bazena? - iznenadio se stari. - Zavjetrina je. Tako se bolje ispee - objasnio je Gogi. - Nego, stari moj, kasnije se Tereza Kesovija alila da su joj etnici ubili kozu. A stvarno nismo znali da je Terezina. Kau da se pred starom vjeticom Franjo morao preznojavati zbog nas. Dala mu je jezikove juhe. A kozle je bilo slasno, mlado. Topi se meso u ustima. Ozdravlja bolesne. - Da - rekao je stari i ponovo se nakaljao. Gogi ga je htio lupnuti po leima, da se bolje iskalje. Stari je to primijetio i rukom mu dao znak da ga ne dira. Kaljao je jo neko vrijeme, a onda se kaalj poeo smirivati. - Gadno kalje. Jesi bio kod doktora? - upitao je Gogi. -Jesam. - Kaj kau? - Uvijek isto. Trebao bi prestati puiti, bolje se hraniti, manje se nervirati... Ni' pametno. - Da prestane puiti? Nije to bezveze. Jedva die. -To mije jedini gut. - Nai e neki drugi. Nije ti to jedino na svijetu. -Kaj? - Kajjaznam stari. Nekaj. Prije si iao pecati. Kaj tome fali? - Je. Sad je vojska na Kupi. Od etnika vie ne mogu ni na rijeku. Sjedim pred televizijom i gledam vijesti. ekam da jave da smo oslobodili Kupu. - Budemo stari. Otjeraemo ih sve u pizdu materinu. - Zdenko je iao pecati - rekao je stari. - Bio je na Kupi.

- I mi emo na Kupu. Opet zajedno. - Ne znam. Sada odem na Savu. Gledam kako voda tee. Oistila se otkako je rat. Vie ne radi toliko tvornica. Prije su svi svoj drek istresali u Savu. Slovenci. Njih je bolio kurac. Istresu svoje smee i voda ga donese nama. A oni su sa sunane strane Alpa. Lako je na takav nain biti ist. Gledam vodu. Fali mi rijeka. - Je. Bilo nam je dobro pecati. Ono, kad smo bili stara, ti i ja... - Sad se na Kupu ne moe. Sad je tamo vojska - govorio je stari sebi u bradu. - Srediemo ih, stari. Maknue se vojska. Ponovo emo na pecanje. Kaj misli, zakaj se ja borim? Da ih otjeram... Da nas ostave na miru... *** - Moj stari je iskopao tog nekog tipa advokata, poslije mi je priao kak' me traio po svim zatvorima i mrtvanicama. Jebi ga, nikad ne zna... Advokat je bio u redu tip, samo, ovjee, kak' me presr'o. Jebote, ni bok mi nije rekao. Odma' je uletio: Ti si Keli? Aha. Za ovo to su te uhapsili, kazna je dvadeset godina. Ba ti fala, kaem mu ja i, ono, koji si ti kurac? Lik ni trepnut'. Ja sam tvoj advokat... Ku'i? Stari je moj morao angairati advokata. - Okej. But why? Zato? Zato su te uhapsili? - bio je znatieljan Pica. - Ma, zbog dezertiranja - nehajno je objasnio Kelj. - Ku'i... Izgleda da onaj doktor u Dubrovniku nikom nije rekao da ja idem doma. Jebe mu mater... Kajjaznam kaj je njemu bilo u glavi. Valjda sam mu trebao spustiti kakvu lovu. A lijepo mi je rekao kak' se trebam odmoriti. I ja si onda uzmem odmor i zavrim u zatvoru. Jebote, ja pojma nisam imao... Kaj se meni dogaa... Kaj, snimi onu trebu, jebote... - Kelj je gledao u pravcu Korza, odakle je dolazila visoka, raskona brineta brzog, sigurnog hoda na visokim petama. Pica je pogledao... Real babe. Gledao je kako se prirodno uvija, suknja malo iznad koljena taman je kako treba naglaavala liniju njenih bokova. Pica se zagledao u pravcu njenih oiju, pokrivenih reflektirajuom povrinom sunanih naoala. Osjeao je kako uzvraa pogled, a onda je stala, zagledala se u njega i krenula prema stolu. - Opa - procijedio je Kelj. - Ka'e sad ovo? - Hrvoje? Piculi 'Hrva? - progovorila je ena kad je dola do stola.

- Pica - odgovorio je Kelj umjesto Pice. - Da... Da... Ja sam - rekao je Pica iznenaen. - Ti... - Chiara! Zar me se ne sjea? Crikvenica? Prije rata? - Jasna!!! - viknuo je Pica. - Couldn't be... Ti si... - Aha - odgovorila je ona. Pica je ustao, vrsto zagrlio enu i ovla je poljubio u oba obraza. - Otkud ti ovdje? Godinama te pokuavam nai i onda naletim na tebe u svom gradu. Zar te nije stid? -A? - Doi, a ne javiti mi se. Ba si muka svinja. - Chiara... Tek smo doli... Ja... - Fakat, gospodina, kaj ste tak' otri? Tek smo sjeli... - Daaa? - obratila se Chiara Kelju svisoka. - Ma, ni' - odgovorio je Kelj samom sebi i zabuljio se u alicu kave. - Do kad ostaje? Gdje si odsjeo? Moramo se nai... - rafalno je govorila Chiara. Pica nije znao kako da je prekine. - Hrvoje, urim na sastanak. Evo ti moja vizitka. Obavezno se javi dok si u Rijeci. Ne elim te ekati jo deset godina - zapovijedila je, poljubila Picu u usta i odjurila dalje. - Kak' uspijeva? - zapitao je Kelj, gledajui Chiaru kako galopira preko Korza. - Kaj? - izustio je Pica. - Komadi. ovjee, kakva puka. Umro bi' na njoj. - Znali smo se k'o klinci. Ja sam joj na moru skinuo jumf. - Jebote, ja imam pijesak od Sai Babe, pa nita. - What? - Ma, Sai Baba. Kad su me pustili iz zatvora, dobio sam tri mjeseca, vratili su me u vojsku, pa sam tamo bio jo est mjeseci... ovjee, skuio sam kak' neki kurac moram mijenjati, pa sam iao kod Sai Babe. Tam su mi dali pijesak, ono, on pogleda i pada pijesak ni iz ega. Ku'i? Kad sam to dobio, znao sam da je sve u redu. Pa sam se vratio doma i otvorio duan. Pa mi je dobro. - Kelj, moe me odvesti do staraca? - presjekao ga je Pica. - Moe. Samo... Mislio sam kak' te to zanima. Sori... - Ma, zanima me... Samo, starci me ekaju... Nisam ih vidio godinama - pokuao je objasniti Pica. U ruci je drao Chiarinu vizitku. Consulting&Public Relations. Kvalitetan bezdrvni papir. Visoka klasa. I u Americi bi prola u prvu ligu. Deset godina. Na vizitki se nalazio i

kuni broj. Home, pisalo je. Morat e je nazvati. Samo starci. Prvo njih. *** - Kako je? - upitao je Kr. - Dosadno - odgovorio je Gogi, gledajui u prazno. Sjedio je zavaljen na krevetu, glave naslonjene na zid. - Dosadno je kad nema rata. Onda kljucam. Zima, vojarna, uz pe. Sve bi' dao za neki posao. Samo da je neki muving. Ovak' samo sjedim, postane hladno. - Kaj, vojsku slabo griju? - Nije to. Prazno je kad nema fajta. Ono, grije te spid. Ovak' bude hladno. Zna... kad si negdje gdje je prazan prostor, nema niega... Onda ti je hladno samo zato kaj je prazno. - Sad se barem moete naspavati. - Ne volim spavati. Znam sanjati u piku materinu. - to? Jel' neto maloljetno? - Mrtve. Mrtve, buraz. Pun kurac mrtvih. Sanjam kako uem u lift. Jebote, idem doma i dolazim u haustor. Tu sam doma. Tu sam cijeli ivot. Dolazim pred lift, zna kak' je kod mene lift pored tengi, onak', u rupi, uvijek je malo mrano. Dolazim i neki lik stoji, ne okree se. Doe lift, ulazimo, lik stisne peti, produi do kraja i dalje stoji okrenut licem prema zidu. Ja stisnem trei, idem doma, naslonim se na boni zid od njega i ekam. Lift krene i ide, ide, ide... Ono..., je spor, al' ne toliko. I lift nikako da stigne na trei. Ja ve nervozan, kuim da nekaj nije u redu i ponem se migoljiti, kad se frajer odjednom okrene prema meni... Ja pogledam i skuim tipa kojeg sam maknuo na Baniji, tip preklanog grla i pone mi se ceriti u facu. Ja gledam, a lik se ceri i ceri i krklja i krv mu iklja niz grlo... Jebote... - Jebote - sloio se Kr. - Kaj onda? To je za poludit'. -ovjee, vritim, ustanem... Bio sam s jednom curom. Mala se toliko uplaila da se sakrila u zahod. Kad sam skuio da sanjam, ono, skuio di sam, tak' mi se pripialo, a mala ne da u zahod. Vriti, plae, lud sam, ubiu je... Ja objanjavam, hani, pia mi se, sanjao sam. Na kraju sam na balkonu, u cvijee. -1 onda? - Ma. Skuham si ut da mogu zaspati. - Hoe neku mjuzu? Imam nove Partibrejkerse.

- To pusti poslije rata. - Kaj ono ti voli? A da pustim tvoju omiljenu? - Zar imam neku omiljenu? - Gansi. Paradise city. - Zna kaj, i to je za poslije rata. Nego, sada pusti... Ima jo Toma Waitsa? - Naravno. Kako bi ivio bez njega? - Pusti onu... He came home from the war... - Swordfishtrombonel - Aha. Nego, bude ti to skuhao? - Sa'u. Da stavim CD. Kr je ustao, odgegao se do linije, prokopao po hrpi CD-a i izvadio jedan. - Evo ga - ponosno je uzviknuo. - Ima sree. - Takav sam po cijelom tijelu - rekao je Gogi. - Ajde, kuhaj. - Kaj si tak' nervozan? - iuavao se Kr. - Di si se tako navukao? - E, zajebavaj nekog drugog. Kuhaj - poeo se mijenjati Gogiev ton. - Okej, okej - popustio je Kr - Sad u skuhat'. Otvorio je ladicu i iz nje izvukao pribor na stol. Iglu za jednokratnu upotrebu, licu, vreicu s limunskim koncentratom u prahu i piz spakiran u staniol. Cigarete i upalja su ve bili na stolu. Well, he came home from the war with a party in his head and modified Brougham DeVille and a pair of legs that opened up and a mad dog that wouldn't sit still. Zapoeo je promukli Waitsov glas. Kr je na stol stavio veliku licu za juhu tvornice Kordun, sasuo heroin u nju, nadolio malo vode i limun-skog koncentrata da se droga bolje rastopi. Uzeo je ibicu sa stola i promijeao, zatim je uzeo upalja, stavio pod licu i poeo grijati. Gogi se napeo na krevetu, pridigao i zagledao u Krovu rabotu. - Daj, pomozi. Promijeaj malo - rekao mu je Kr. Gogi je ustao,

doao do stola, uzeo ibicu iz kutije i poeo mijeati ut koji je Kr kuhao u lici. - Dobro je - zakljuio je nakon nekog vremena Kr. - Stani sad. Gogi je prestao mijeati otopinu, Kr je ugasio upalja i oprezno spustio licu na stol. Uzeo je cigaretu, otrgnuo filter, oistio ga od papira i nabio na iglu. Zatim je filter umoio u otopinu i preko njega usisao heroin u pricu. - Malo je prljav. Pa ostanu zrnca. Onda mi sjebu vene - objanjavao je Kr. - Dobra ti je ideja. Ja to odmah. - Zaepi se igla... Pa bude sranje. Taaaaako. Sad je sve ulo. Opa - Kr je podigao pricu, kucnuo nekoliko puta po njoj da se mjehurii zraka podignu na vrh. Zatim je pritisnuo klip, istisnuo zrak i nekoliko kapljica tekuine na vrh. - Super. Sad je sve super - zakljuio je i i odloio pricu na stol. - Daj, bre malo, bre - bio je nestrpljiv Gogi. Uznemirio se i poeo hodati oko Kra. - Sa'u. Sa'u - odgovorio je Kr, uzimajui bandanu sa stola. Omotao ju je oko ruke, primio jedan kraj zubima, drugi nategnuo rukom i smotao provizorni vor. - Sa'e vena. Doi, duo - govorio je, postajui nestrpljiv. Poeo je dlanom lupkati po pregibu ruke. - Ajde, ajde. Evo je!!! - Skoro je poeo vikati od radosti. Vena, izmuena brojnim ubodima, provirila je poput stidljive ljubiice na ranom proljetnom suncu i napravila lagano ispupenje na koi. Kr je nepogreivo uoio povoljnu priliku i zabio iglu. Potisnuo je klip prema dolje i poeo ravnomjerno ufuravati tekuinu u venu. - Pazi na crtice - podsjetio ga je Gogi. -Taaaako-zakljuio je Kr nakon to si je ufurao ut. - Pazio sam, nema beda - rekao je Gogiu dodajui mu pricu. Gogi je, ve spreman, primio pricu podvrnutog rukava nadlaktice stegnute remenom. Podigao ju je i pogledao oznake koliine tekuine. - Jebi ga. Uzeo si vie. - Nisam. Jednako je - pobunio se Kr. - Barem dvije crtice vie - zakljuio je Gogi, lupnuo se par puta po venama, procijenio gdje je najmanje uboda i na to si mjesto zabio iglu. Istisnuo je otopinu u venu i izvukao iglu. Otpustio je remen s nadlaktice i pustio krv da protee rukom.

- Uuuuuh. Pere - rekao je Gogi i zalegao natrag na krevet. - He came home from the war with the war in his head-zapjevuio je tonui u sebe. *** - Jesi napokon stigao? - bile su prve rijei koje je majka uputila Pici kada su se sreli. - uj, di si me poslala... - odgovorio joj je. - Daj, nisi ni uao u kuu - rekla mu je i sklonila se s vrata kako bi ga pustila unutra. Pica je zastao, pogledali su se i onda bez rijei vrsto zagrlili. Izljubili su se i stara ga je uvukla u kuu. - Doi - rekla je. - Spremila sam ti ruak. Ono to najvie voli. - Njoke? -Aha. Na paticadu. I jo svata neto. - Je li stari tu? - Gore je, na terasi. Svi te ekamo - rekla je. Pica se poeo osvrtati, pokuavajui pronai put prema terasi, dok je stara stajala sa strane gledajui ga. - Da te vidim, sine - rekla je zaustavljajui ga. Pica je saekao da mu stara pokae put. Bio je prvi put u kui koju su starci kupili tijekom rata. Staroj je, kad je poeo rat, krenulo odlino. Eksport-import je postao vrlo traena usluga, pogotovo uvoz odreenih stvari. Oruje, oprema, vojni vikovi. Robe je uvijek trebalo. Slala mu je novac dok je bio u Nizozemskoj, povremeno ga je posjeivala kad bi bila u blizini, na poslovnom putu u Njemakoj. Pica se uvijek divio svojoj staroj. Bila je direktor firme u poslu gdje se kreu samo mukarci, rodila je njih troje i zaraivala vie od starog. Uvijek je rjeavala sve probleme. Ba kao Jack Wolf, mislio je Pica. Kua je bila graena u klasinom primorskom stilu, tridesetih godina, dostojni izdanak kvarnerske luksuzne arhitekture. Stara se trudila povratiti vili prijeratni sjaj, usput unutra instalirajui najmodernija uda tehnike. Nije se tedilo. Pica je gledao namjetaj, slike po zidovima, kristal u vitrinama, raskone lustere... - Samo ti fale zlatne slavine u kupaonici - rekao je. - Otkud zna da ih nemamo? - uzvratila mu je stara protupitanjem. - Molim? - zbunio se Pica. - Ma, vidjee i sam - nasmijeila se stara. - Tu se ide gore.

*** - Eeeeej, ustaeeee!!! Gde steeee??!!! Ustaeeee!!!?!!?! - vikao je eto s druge uke. - E, nonice mi pokojne, skiniu ga - promrsio je ime. - Goni ga u kurac. Kaj e otkrivati poloaj? 'Ko bu se sad selil'? -rekao mu je Gogi. - Ustaeeeeee!!??!!!! Gde ste bre, ustae?!! Uuuujjjjjkaaniiiii!!!!! Evo Tigrova da se poigraju!!!! Ustaeeeee!!!??!! - orilo se s drugog brda. - E, sad je dosta - zakljuio je ime. Odloio je puku i dohvatio Zolju. Otkoio ju je, provjerio nian i provirio iza stjene. eto se i dalje derao, oito pun home made ljivovice, kod koje se nije tedjelo na postocima alkohola. - Vidija san ga - proaptao je ime i pridigao se u uanj. - Uno, due, tre... - odbrojao je i naglo ustao. Okrenuo se, nanianio prema vikau i ispalio Zolju. Eksplozija je raznijela velebitsku tiinu. ime je skoro istog trenutka ponovo unuo, zgrabio ruksak i puku i krenuo. - Eto ti uje. Ajmo sad a... Bimo - doviknuo je Gogiu i potrao. Gogi je opsovao i, ta e drugo, potrao za imom. Prebacivali su se od stijene do stijene, na brzinu se odmaknuvi stotinjak metara, dok se ete ne snau. Zalegli su iza skupine stijena i sopui dolazili do daha. - Jebem ti, di si sad naao trati? - opsovao je Gogi. - Vidi kakva je ega. - Jesi ti Dalmatino ili ja? Lipi moj, nikad ovika od tebe - ree ime. - Nit' je riba meso, nit' je blitvar ovjek. Kaj ne? - dobaci mu Gogi. - A onega smo tovara umuali. Nema vie galame - zakljuio je ime promatrajui iza stijene njihov bivi poloaj. Okolina se umirila. Prasak Zolje se odbio o vrhove planine i nestao u daljini. Zamijenila ga je tiina ljetne ege Velebita. S neprijateljskih poloaja se vie nita nije ulo. - Ba si morao pucati? - upitao je Gogi. - Ma di ne bi. Oni da su Tigrovi. Arkanovi Tigrovi, jeben in Arkana u usta kurbinska. Eto in sad. Ujio ih Tigar - naljutio se ime. Tako su i ete saznale da je u brigadi ime bio najbolji strijelac Zoljom. *** - Kako ti je u Americi? Ima posla? - pitao je stari Picu nakon ruka. - Snalazim se - bio je kratak Pica.

- Samo to? - primijetio je stari. - Radim, stari, radim. Zna kakvi su protestanti. Samo posao. Nema predaha. - A ti izdavai? Jesi naao dobrog izdavaa? - zanimalo je oca. -Ovaj nije lo. Dark Empire. Crtam im ilustracije. Uglavnom naslovnice. Dobra je lova. - Moe li ti uope ivjeti od toga? To mije uvijek bilo nejasno. Kako ivi? - Dobro plaaju. Ne bi me uzeli da sam lo. Njih zanimaju samo talentirani. Uvoze pamet. - Hrvoje, bude kavu? - upitala je stara. - Moe. Ima s kofeinom? - Zar ne pije dekofeiniziranu? - Htio bi s kofeinom. Tamo je sve de... Coca-Cola bez eera, pivo bez alkohola, cigarete bez nikotina, kava bez kofeina. - Moe - rekla je stara i ustala od stola. Zastala je, dola do njega, zagrlila ga i poljubila. - Moj sin. Ba je dobro da si doma - rekla je sretna i otila u kuhinju. - Je - rekao je stari. - Dugo je prolo. - Da - sloio se Pica. Stvarno je prolo deset godina. Donio je darove, podijelio ih i gledao starce kako su ostarjeli. Kao da su se smanjili. Ustao je i proetao po kui. Bila je novoobnovljena, ureena, talijanske ploice, stilski namjetaj. Mama je to oduvijek eljela. - Niste ovo loe sredili. Poslovi ti dobro idu? - pitao je staru. - Ili su - odgovorila je ona. - Sad emo vidjeti kad su ovi na vlasti. - Komunisti? - pitao je Pica. - Tko bi znao to su? Tvrde da ele uvesti red. A ve je prolo preko godinu dana, a jo se nita ne zna. Ja se povlaim. - Nee vie trgovinu? - Hou. Samo nekretnine. To ide. Ljudi ele kupovati na moru. Bjee iz Zagreba. - A tata? -On je u mirovini. - Nije toliko star. - Ruke su mu otile. Nije vie za kirurga. Jedan njegov kolega hoe otvoriti kliniku u Opatiji, pa njega zove za savjetnika. Ne treba operirati. Samo daje struno miljenje. Sad je sretniji. Ima mir. Kupili

smo mu brod, pa se vozi po Kvarneru. Peca. Stalno donosi neku ribu. I onda ja to moram spremati. Zna kak' sam ja s kuhanjem. - Super si ti meni, stara - rekao je Pica, zagrlio i poljubio majku. *** Onda su Kr i Beli otili u Bosnu. Posao je krenuo. Prodali su robu iz Amsterdama i zakljuili kako bi im dobro doao godinji. Ratovalo se svuda. HV je izvela akciju na Maslenici, aktivirao se juni front, u Bosni je HVO zaratio s musliima. Tuman je zbog nekog razloga zakljuio kako nam nisu neprijatelji etnici na Kupi, ve muslii u Mostaru koji su se isto borili protiv etnika. Ustvari su oni napali nas, a etnici su nam prijatelji jer su mudahedini napali i njih. Kak' su nam sad odjednom etnici prijatelji? Valjda neka dravna logika. Belog je bolio kurac. Kompenzacijom su za travu dobili hrpu oruja i Beli je to sve htio isprobati. Napokon je imao svoje puke. Onda, u Sloveniji nije stigao ispaliti metka, HV se nakon herojskog razdoblja organizirala u skoro pa pravu vojsku. Nije se vie moglo pucati iz gusta. Bilo je sve manje mjesta za avanturiste. Bosna je bila posljednja oaza. Oraje je ostalo jedini dep na bosanskoj strani Save, pa su otili tamo. Beli je ba bio raspoloen da nekog ubije. Starog mu je jednog dana opilo srce. Sruio se u birtiji dok je prebrojavao pie konobarima na smjeni. Dok je hitna dola, bio je mrtav. Beli je sa starom postao vlasnik birca. Posao je prepustio konobarima dok stara ne doe sebi i otiao se napiti. Tek je dobio posao u Elektri. Manje posla, a redovna lova i slubeni auto. Sad jo i birc. Dok se Beli sabirao, konobari su krali i prodavali svoju cugu. Trebalo mu je nekoliko mjeseci da shvati kako je birc stalno pun, a on na kraju dana nema ni petsto kuna. Stanka mu je stalno grintala kako tu nekaj ne valja, stara takoer. ene... Samo seru. Zato im je ostavio posao i otiao malo u rat. To je za mukarce, a ne papiri, brojke... Hors je zbog rata pojeftinio, bilo ga je na svakom koraku. Beli je zakljuio kako su svi poslovi u redu, pa mu je ostalo vie vremena za uto. I puke. Lijepe, duge, crne puke. Bio je ponosan na svoju Heckler &Koch jurinu puku koju je dobio povoljno od nekog gardiste u zamjenu za dop. Super puka, samo nije bilo puno streljiva za nju. Sve je bilo puno kalanjikova i prilagoeno njima. Bilo je to

kao da turboultra-sportski auto na bezolovni benzin vozi tamo gdje ima samo stari crveni super. Zato je Beli natovario ruksak streljivom. Nek' se nae. Kr je openito bio antiratno nastrojen. Bolje da idu na more. No, kad su ve imali te puke, zato da ne? Gledao je malo telku, izgledalo je kako nema puno sranja, pa si je mogao odvojiti jedan vikend za zajebanciju. *** Pica je sjedio na terasi kue, promatrajui Kvarner u zalasku sunca. More. aa bijelog vina, kockice sira, masline. Zapalio je cigaretu udiu-i miris mora. Stara mu je gotovo neujno prila iza lea, obgrlila ga oko vrata i poljubila. - Moj sin - rekla je. - Sjedi, stara - predloio joj je. Majka ga je posluala i sjela u susjednu pletenu fotelju. - Prekrasno je - rekao je Pica gledajui Kvarnerski zaljev. Ispred njega u daljini Krk i Cres, lijevo Rijeka, naikana neboderima po obroncima brda, iza lea Uka. - Odlino ste ovo kupili. Ba si dobro pogodila. - Imala sam sree. Javio mi je poznanik iz ministarstva kako e vilu denacionalizirati. Nala sam nasljednicu... Jedna starica, zlatna gospoa, bez djece. ivjela je u starakom domu. Kad sam joj dola s gotovinom, odmah je pristala. Nije imala od ega ivjeti. Mislila je, sirota, da sam njena dobra vila. Dobila sam je za dvjesto tisua maraka. Svi su mi govorili da sam luda. Kua sad vrijedi najmanje milijun maraka. A imamo zemljita za sagraditi jo jednu kuu. Tata je bio strahovito protiv... Tvrdio je kako bacam novac, a sad ga ne mogu maknuti odavde. Mislim da se zaljubio iz prve. Zna, pomalo sam ljubomorna na kuu. Nekad mi se ini da mu je vie stalo do nje nego do mene. - Bez tebe ne bi imao nita. -Da... Samo to nikada nee priznati. Zna kakav je. Gospon kirurg. - Uvijek je bio glavni. - Da. To ga sada smeta. Misli kako je beskoristan. Nita ne radi. A to ga izjeda. Zna ga. Posao mu je uvijek bio sve. -1 tebi isto.

- to eli rei? Zar nisam bila dobra majka? - Najbolja. Samo sam ja bio lo sin. - Boljeg nisam imala. -A Ivan? - On je drugo. Skroz je na tatu. Pedantan, ozbiljan... Ti si vie... -stara je zastajala u govoru, kao'da trai pravu rije. - Na tebe? - Na sebe. Ti si umjetnik. Treba nam i jedan takav u obitelji. - Zato si me poslala van? - Kada? - Kad je poeo rat. - Glupane... Poslala sam te da ne pogine. Samo bi mi to trebalo. Nije se imalo za to ginuti. - Moda sam se ja htio boriti? - pitao ju je Pica. - Jesi vraga - bila je rezolutna stara. - Je li se ti uope sjea sebe? Zna li kako si izgledao? Nisam te mislila nigdje slati, zna i sam kakvi ste vi muki... Borba, dokazivanje, herojstvo... no, sine, bio si izbezumljen... Nisam znala da e to toliko dugo trajati. Htjela sam te samo skloniti na neko vrijeme. Bio si tako izgubljen, uplaen... Nisam eljela izgubiti dijete zbog budala. - Sad su budale? Pa na njima si zaradila novce. - A kako bi ih zaradila da nisu budale? to misli, otkud nam sve ovo? Misli da mi je netko to poklonio? Zna li ti kako je bilo ovdje ivjeti meu tim ivotinjama? Zato smo se i preselili ovdje. U primorju ih nema toliko. etao si po bijelom svijetu i uivao. Zna li ti s kakvim sam ja ljudima imala posla? Sine, ne moe vjerovati da to postoji. Kao da su se cijeli ivot skrivali u umi dok nije poeo rat. - Pa to se nisi makla? Imali ste dovoljno novca. Mogao je tata raditi. - Zato bih se makla? Da seljainama pustim sve? Prvo komunisti, onda faisti. A svi samo gladni tueg. Njima sam te trebala pustiti da pogine, njima sam trebala pustiti da sve opljakaju. Otkud su doli? Ispei svinju i na njoj napisati Tito.., To im je bio najvei domet. Doli su kao gomila leinara, Hrvati... Bili smo Hrvati i bez njih. Da su bili Hrvati, ne bi bjeali iz Hrvatske. Ne zna kroz to sam sve prola. - Nisi morala. - Kako nisam? Ivan se oenio i ne moe nai posao, ti si vani, Martina na sredini studija... Tata je imao plau tristo maraka. Kao kirurg!!! ef

odjela s tristo maraka! Propali bi naisto da nisam ostala na poslu!!! - Pa to da ti radim? Da ti podignem spomenik? - pitao je Pica. - Ne razumijem... to bi' trebao uiniti? - Reci joj hvala - zauo je glas iza sebe. Bio je to stari. - Pojma nema kako je bilo. - Dobro, ljudi, ujete li vi sebe? Rat, rat, rat... Kao da nita drugo na svijetu ne postoji. Kad sam vas ostavio, bili ste u stanu u Zagrebu. Sad imate ovu kuerinu i samo kukate. Svi ste isti. Sreo sam deke u kvartu na pogrebu, svi priaju o ratu. Kao da vam se nita drugo u ivotu nije dogodilo. E, est je godina prolo od rata. Znate li vi koliki je svijet? Zanima li vas kako je bilo meni? Zna li ti, stari, koliko sam zemalja promijenio? Sam sam naao posao, niste mi ga vi sredili, sam sam se probio... - Normalno da jesi. TI si na sin. Bilo bi udno da nisi uspio. Ipak smo te mi rodili. - Pa, ba vam hvala. -1 treba biti zahvalan - zakljuio je otac. - Na emu? Ovdje su se ljudi poubijali jer ba tvoja generacija nije rijeila svoje probleme. Onda ste ih natovarili na nas. Gledam deke, bili su normalni kad sam ih ostavio, sad su svi ludi. Svi ste ludi uzrujao se Pica. - Da nije bilo rata, ne bi vidio Ameriku - odgovorio mu je stari. - Nije sve tako crno. Bio bi zakopan u onom kvartu. Zar si sve zaboravio? Nisi se htio maknuti odande. Ovako si barem putovao, nauio si jezike, vidio svijeta. to se mora stalno buniti? Ve su te trebale proi te pubertetske muice. - Tebi je sve pubertet. Stari, imam trideset godina. Posljednji put smo se vidjeli prije deset godina. E, malo sam se i ja promijenio. - Ma, ostao si isti. Cendravi, razmaeni klinac - rezignirano je zakljuio stari. - Bolje bi bilo da smo te poslali u taj rat, kad ve toliko slini oko toga. Mogao si poginuti, pa bi barem imali heroja. - Mogli ste... Zato niste? - rekao je Pica i ustao s fotelje. - Kud ide? - pitala je majka. - Idem telefonirati. Sreo sam neke prijatelje u Rijeci. Rekao sam da u im se javiti-odgovorio joj je i uao u kuu. U depu je napipao Chiarinu vizitku. Moda e s njom imati vie sree.

*** Autobus je stajao na parkiralitu ispred hotela u Crikvenici. Gomila talijanskih turista, zadriglih lovaca koji su zalutali na predratnu rivijeru. Vozio je od Trsta bez stajanja i turisti su napunili mjehure koji su oajniki traili pranjenje. Uletjeli su kao sumanuti u hotel, predvoeni vozaima. ime je sluajno bio u mjestu, njega i Gogia su deki iz logistike prebacili da podignu plau, kad je ugledao prazan autobus. Prekrasni, dvokatni Neoplan, svje iz tvornice. ime nije mogao odoljeti. Oduvijek je elio voziti autobus. Gogiu je bilo svejedno, samo da se vrate prije mraka. Crikvenica je bila pusta, kao grad duhova iz vestern filmova. Malo primorsko mjesto, bez onog ljetnog sjaja koji su davale gomile preplanulih turistkinja, ehinje, Njemice, Talijanke, Slovenke i, naravno, Zagrepanke. Nita od predratnih ljetnih brijaina, opijanja na rivi, skokova u vodu s mola pred zadivljenim stranim klinkama, picigina, fukanja po okolnim umicama. Na poloaju je bilo bolje. - Siti se onoga Pionja iuga su maznuli kaseta iz doma invalida... - E, autobus auto prevoza s Hrida - dodao je Gogi - Ajmo. Nisam nikad vozija autobus - priznao je ime svoju elju. a ga ostavja nezakljuana? a ne zna da je ratna zona? - slegao je ramenima i uao u raskoni Neoplan. Gogi ga je slijedio i sjeo u prvi red. ime je sjeo na vozaevo mjesto, okrenuo klju u bravi, stisnuo gumb i zatvorio vrata. - Dobro ti ide - pohvalio ga je Gogi. -To sam vidio kod Prometa- objasnio je Gogiu. - Stari moj, meni su ti busevi ludilo - rekao je i pustio kvailo. Malo prenaglo, pa se bus nekoliko puta trznuo i onda krenuo. ime je ubrzo ovladao upravljanjem i, veseo, okrenuo po magistrali. Turisti su istrali iz hotela, taman na vrijeme da vide kako njihov autobus nestaje iza zavoja. Ostalo je bila ista pjesma. ime nije ba navikao na dimenzije autobusa, pa bi ga tu i tamo u prolazu okrhnuo o stijene uz magistralu. Porazbijao je nekoliko prozora, no za prvu vonju uope nije bio lo. Na kontrolnim punktovima su ih poznavali, brigada je drala i dobar dio magistrale, pa su ih putali bez problema. Dovezao je bus nasred maslenike rive, propisno ga parkirao, otvorio prednja vrata, okrenuo se Gogiu i sveano izjavio: - Stigli smo.

- Bravo. Odlino. Odlina vonja, majstore - zapljeskao je Gogi iminoj vjetini i, proteui se, polako izaao iz busa. ime je ostavio kljueve u bravi, kako ih je i naao, pa je krenuo za Gogiem. - E, ekaj, lipi, stani - rekao je kad su izali van. - Triba se potpisat'. Iz ranca je izvadio auto-sprej koji je uvijek nosio uz sebe. ime je od malih nogu bio grafiter. Protresao je sprej nekoliko puta i na boku autobusa napisao: Dobar je. I Garda ga koristi. - Taaaaako - rekao je zadovoljno kad je dovrio s pisanjem. - Ajmo sad vidit' kako do poloaja. - Mala hodnja i ljepe emo spavati - sloio se Gogi. *** Dok je skela prelazila Savu, Kr je gledao suprotnu obalu koja mu se sve vie pribliavala. Nasip, kue, dim u daljini. Izgledalo je kao da nema rata. Beli je stajao i puio naslonjen na ogradu. Pista je sjedio na klupi i istio puku, trudei se odavati izgled veterana. Ipak je on bio u ratu od '91. Kr nije bio siguran zato ovo radi. 'Ko mu kriv kad se da na svata nagovoriti. Pista se pojavio iznenada. Kr je prije radio s njim, a onda je Pista otiao u HOS. Proao je sva ratita, tvrdio je kako je ratovao od Vukovara do Dubrovnika. Kr je znao kako lae barem pola stvari koje pria, no Pista je kupovao travu i dilao je na bojinici. Uredno je plaao robu, tak' da je, kaj se Kra tie, mogao priati kaj god hoe. Pista se poetkom rata uvalio u samostalni pokretni zdrug, udnu ekipu zagrebakih kemiara koji su se vozili po pokupskim hrvatskim selima. Kad bi nali pogodno mjesto, upozorili bi mjetane kako se trebaju iseliti jer je to fronta i etnici napadaju. Seljanima, udaljenima po kilometar-dva od rijeke, takvo to ne bi ni padalo na pamet. Zato bi oni parkirali kamione, skinuli cerade i otkrili minobacae koje su montirali na karoserije. Onda bi ispalili plotune i saekali da edo odgovori. Kad bi po selu poele padati granate, mjetani bi izbjegli u panici, ostavljajui otvorene kue. Deki bi uletjeli u kue, opljakali sve vrijedno kaj bi nali i odvezli se u susjedno selo gdje bi ponovili postupak. Kad su ih otjerali s Kupe, preli su u Slavoniju, pa u Bosnu. Pista je upoznao ljudi i opljakao kua kao nikad do tada. Kad se sreo s Belim i Krom, nije planirao kako e im postati vodi u ratni turizam. Sjedili su u umici, lamentirali o smislu ivota i

zakljuili kako bi bilo najbolje da se na neko vrijeme maknu iz grada. Ono, smisliti neki turizam. Kr je htio na more, barem na neku vodu. Beli se htio potu'. Pista je predloio da za vikend odu u Posavinu. Vodio je on ljude par puta tamo. Idu preko rijeke, nije neko more, al' je voda, a mogu i pucati do mile volje. Isfurao im je stare, crne uniforme HOS-a, Beli je izvukao artiljeriju, Kr je malo grintao, ipak je on anarhist, a onda je navukao uniformu, crno je crno, pa su sjeli u auto i krenuli. Na putu su skuili kako nemaju dovoljno igala i prica, pa su svratili u ambulantu u nekom usputnom slavonskom gradiu. Zapriali su doktora kako su oni iz HOS-a, idu na frontu, fali im medicinskog pribora, Beli je eera. Dok ih je natovario iglama, pricama, zavojima, jo im je dao i neke tablete za snagu. Pista je tvrdio kako mu se od njih slika trese pred oima, no Kr je znao kako je rije o dobrom horsu. - Rat ti postane posao - objanjavao je Pista. - Radio sam s tim dekima '91., krali smo iz kua sve kaj smo nali. Gazda je imao ljude u Zagrebu, mogla se prodati svakakva roba. Onda mi je dosadilo. Jebi ga, doao sam ratovati, ne krasti. To sam mogao i doma. Htio sam akciju. Dobro da je uletjela Bosna. Tamo se barem pucalo... Pista je na tumaranjima po Bosni upoznao i ekipu Posavljaka. Kad je pao Brod, otili su u Oraje i tamo ratovali. Kad se vratio doma, iznenadio se koliko ljudi eli vidjeti pravi rat. - Deki, svega ima. Za sve su spremni platiti - objanjavao je Belom i Kru. - Koji bolesnici. Stvarno bi ui rezali. Tako je Pista povremeno vodio radoznalce preko Save po preostalim slobodnim selima da vide kak' to izgleda pravi rat. Ba pravi. Ako bi bili dobre sree, pojavio bi se i koji neoprezni etnik s druge strane linije. Na njih je lovna sezona bila otvorena cijele godine. Beli i Kr su uletjeli puni opreme, naoruani bolje od talijanskih lovaca to dolaze vikendom pucati na sve ivo. Odveli su ih u postrojbu gdje su ih zagledali, ispitivali zato su uope doli, dali im smjetaj i na kraju ostavili na miru. Beli se trudio ne gledati vojnika koji je stalno gledao njegovog Hecklera. Belom je odmah bio nesimpatian. Ipak, ne treba na frontu stvarati neprijatelje. Vojnik je, suh i neobrijan, buljio u puku, odmjeravajui je kao to se mjeri mlada, lijepa ena. - Dobra puka - rekao je vojnik. -Je-sloio se Beli.

- Mogao bi mi je prodati - predloio je vojnik. - Nije na prodaju - odvratio je Beli. - Dobro u ti platiti. Razmisli. - A to u ja? - zaudio se Beli. - Kak' u bez puke? - Ti si turist - odgovorio je vojnik. - Tebi ne treba puka. - Pa doao sam se boriti. Ne mogu bez puke. - Doao si pucati. Sutra e ii kui. to e ti puka? - rekao je vojnik, ustao i izaao van. Beli je za njim gledao u udu. Da mu proda puku? Kaj si on misli? Ti seljaci su zbilja udni. Beli je razmiljao kako bi bilo najbolje da skuha jedan ut, a onda je poeo napad. Izveli su ih u mrak, u koloni odveli do poloaja i ostavili da pucaju u tminu. Beli je zauzeo poziciju pored Kra i napeto gledao u no. - Ni' se ne vidi - rekao je Kr. -Je-sloiose Beli. - Stari moj, gdje smo mi to doli? - bio je zabrinut Kr. - U tri pizde materine - procijedio je Beli. - Ovaj put si u pravu - sloio se Kr. - Evo ih - zauo se uzvik sa strane, odnekud iz mraka. Kr se zabu-Ijio u tamu pokuavajui nazrijeti o emu se ustvari radi, kad su iz noi poeli dolijetati svjetlaci. Svjetlei meci!!! - viknuo je Beli. - Pucaj!!! - zaderao se, zgrabio svoju puku i okrenuo pucati u mrak. - Di? Kaj? - vikao je Kr, zakleti pacifista. Koji to kurac njemu treba, mislio je dok je repetirao zatvara svog kalanjikova, okreui ga prema mraku odakle je dolazila opasnost. Nije vidio nita ispred sebe, jedva je vidio i Belog, nije vidio na to puca, samo je praznio okvir raunajui kako, ako bilo to ide prema njemu, zasigurno nee preivjeti svu tu kiu metaka koju su upuivali u no. Rataratataratarata... grmjele su puke kroz no. Najednom se kroz svu buku paljbe zauo uzvik: - Ne pucaj, stani, prekini!!!!!! - Nai! Nai!!! - vikao je uzbueni glas. - Jebote, to je dobro! - zauo je Kr Belog kako ushieno govori sam sebi. - Koji ti je kurac!?! - viknuo mu je kroz mrak. - Super je. Heckler je odlian! - odgovorio je Beli.

- Pa na to puca? - udio se Kr. - Na sve ivo - vrisnuo je Beli, izbezumljen od radosti. - Jebaemo im mater - viknuo je, ponovo uzdiui puku. Odjednom je iz mraka izronila silueta i udarila Belog po ruci kojom je drao okida. - Prekini!!! - vrisnuo je lik. - To su nai. Ne pucaj. - Koji sad nai!?! Pa na drugoj su strani - udio se Beli. Ipak je spustio puku. Lik je zvuao vrlo zapovjedno i kao da mu je nekakav unutarnji glas savjetovao kako se s takvim bolje ne zajebavati. Linija se utiala, naglo, kao to je i eksplodirala. Nakon nekog vremena tiine, iz daljine je dva puta kratko bljesnule - Eno ih - rekao je autoritativni vojnik koji je stajao kraj Belog. - Koga? - zaudio se Beli. - Nai. Izviai. Vraaju se. Zbilja, nekoliko minuta kasnije, iz mraka su izronile dvije siluete koje su uskoile u rov. - Evo nas - progovorila je jedna silueta. Kr je u mraku prepoznao ljudske obrise, maskirne uniforme, nagaravljena lica i sjajne oi izvidni-ka. - Jeste ivi? - pitao je vojnik. - Pored vas jedva - rekao je jedan od izvidnika. - to ste, bolan, pucali? - Ma, doli Zagrepani - odgovorio je vojnik. - Turisti nisu navikli na mrak, pa pucaju na sve to se mie. - Nisam ja prvi - zavikao je Beli. - Cijela linija je pucala. - Ma - rekao je vojnik. - Turisti. - Nisam ja - rekao je Beli. - Mir - rekao je izvidnik, prilazei Belom. - Sad je prolo. Samo, pazi malo. Koa mi loe podnosi metke. *** - Kak' me dobro fukaaaa! - dahtala je. - Volim kad me fukaaa -aptala je Chiara istovremeno stenjui pod ubodima Picinog kurca. Noktima mu je strugala kou s lea, putajui krv, uivajui cijelim tijelom u jebanju, kao lufti koji se povija na valovima. Pica je povremeno bacao pogled kroz prozor stana na vrhu jednog od rijekih nebodera koji tako neodoljivo stvaraju feeling skylinea jadranskog Hong Konga. Sunce na zalasku je obasjavalo more koje se

prelijevalo u nijansama zlata. - Ba kao Zlatni rog - sjetio se Pica istanbulskog zaljeva gdje je jednom iao sa starcima u lov na jeftine kone jakne. - Fukaaaj me - svravala je Chiara u nekom svom filmu. Pica se, raznjeen zlatnom toplinom morske povrine, osnaen mirisima, poeo sve jae nabijati u Chiaru. Zadigao joj je noge na svoja ramena, a onda se spustio na nju. Pribio joj je noge uz tijelo, koljena su joj pritiskala sise, njegovo je tijelo svom teinom pritiskalo njene noge, a dupe joj je, tako pritisnutoj, poskoilo u zrak, pa je mogao cijelom duinom kurca ulaziti u nju. - Isuseeee!!!! Isuseeeeee!!!!! - vikala je svravajui. Picu je palio taj vjerski zanos. Osjetio je boansko nadahnue i tovario ga Chiari pribijajui je na raspelo svog kurca. U glavi mu je bila slika Isusa kako, pun krvavih rana, fuka Chiaru. A onda ga je puklo. Izvadio je kurac i zapricao je spermom kao svetom vodicom. - Jebote, jebote!!!! izus!!! Uuuuuuuhhh!!!!!!!!! - zavikao je dok je na nju izdrkavao i zadnju kap sperme iz kurca. Nije mu bilo dosta. Drei kurac u ruci, tvrd kao pendrek, na koljenima je doao do Chiarine glave, opkoraio je i zabio joj ga u usta. - Sii... sii... prodahtao je, gurajui joj kurac do krajnika. Chiara je poela vui kao muzilica za krave. Mljackajui ustima, oblizivala je kurac, ljubila ga, smirivala, dok napokon nije poeo padati. Pica je osjetio kako vie nema snage ni kleati, pa je klonuo kraj Chiare. Iscrpljen. Iscijeen. Nasmijan. Chiara je saekala da se Pica potpuno smiri, da mu se uspori disanje i onda se privila uz njega, prebacivi mu ruku preko prsa, priljubivi mu lice uz svoje. Leali su tako neko vrijeme u tiini. - Dobar si ti - na kraju je progovorila. - Znam - rekao je Pica. - Najbolji. Made in USA. - Moj Amerikanac. Koliko te dugo nisam vidjela? Je li prolo deset godina? -Aha. - Cijeli ivot. Odrastao si. A jo uvijek si lijep - zakljuila je Chiara, prelazei rukom preko njegovog obraza. - Da - rekao je Pica. - Dorian Gray - potom se okrenuo na stranu i zagrlio Chiaru. Pritisnuo joj je glavu o svoja prsa. ene to vole, a on tako nije morao gledati njene oi. Mrzio je te kravaste poglede nakon

jebanja, zadovoljene enke pune ljubavi odailju ti impulse, bit emo zajedno, podizati mladune, radi'u sve to hoe... Samo me jebi i emitiraj genetski materijal. Lijepo lice. Dovoljno je imati lijepo lice. Ostalo je lagano. Pica nikada nije imao problema sa enama. Dou neshvaene, pojebu se i odu neshvaene. Pica je volio jebati. Neka macho tipova, vojnika, razbojnika, njemu je seks bolji. Chiara je bila sretna. Provela je godine s nekim tipom, bila je mlada i zaljubljena do uiju. Tip je bio dosta stariji i Chiari se inio kao bog. Kad joj je Pica skinuo jumf i otiao doma u Zagreb, ostala je u Rijeci, na prvoj godini fakulteta. Karlo se pojavio iznenada. Da, Karlo se zvao. Desetak godina stariji, izgledao je zrelo, ozbiljan, bogat, iskusan. I imao je mamu. Mama je sahranila Karlovog oca, naslijedivi njegovu imovinu i mogunost da jednog dana povrati sve to su komunisti nacionalizirali, konfiscirali, oduzeli, ustvari, ukrali ono to nije njihovo, govorila je u rijetkim trenucima kad bi izgubila kontrolu. Kad je Karlo porastao, mama se drugi put udala, za nekog Talijana koji je ubrzo umro i ostavio joj svoju mirovinu. Mama je skupljala novac, raunajui kako joj je mirovina isplativija nego da se ponovo uda. Ulagala je dugorono i tedila lovu za Karla. Tijekom socijalizma, mama je drala novce u talijanskim bankama i tolerirala Karlove ljubavne avanture dokle god je ona bila jedina ena u njegovom ivotu. Karlo je fukao uokolo, troio deparac koji mu je stara davala, uivao i vraao se svojoj mami. Ona je snivala kako e joj njezin sin jedinac jednog dana podariti nasljednika, sa enom koju e ona odabrati, prikladnu njihovom statusu i slavnoj obiteljskoj prolosti primorskih patricija, poslunu rasplodnu breu kravicu koja e znati gdje dolazi i gdje joj je mjesto u strogoj obiteljskoj hijerarhiji s majkom - maticom. Sve bi bilo u redu da se Karlo nije napokon zaljubio. U Chiaru. A ona mlada, mislila je kako je ostvarila svoju ivotnu sreu, s naoitim Karlom, uvijek dotjeranim kao da je izaao sa stranica modnih magazina, ozbiljnim, sigurnim u sebe, bogatim i sposobnim. Bilo je ludo i nezaboravno. Chiari se inilo kako se svi njeni snovi ostvaruju, s princom u bijelom cabrio BMW-u kao da se ostvarivala njena ivotna arolija. Putovali su, vodili ljubav posvuda,

Chiara se budila po hotelskim sobama Italije, Austrije, Njemake. Ljetovanja na francuskoj Aurnoj obali, zimovanja u Alpama, divno, divno, divno... Gledala je kolege na studiju, inili su joj se tako nedorasli, tako klinci sa svojim priama, snovima, naprosto bezveze. Nisu imali pojma o pravom ivotu, ozbiljnim i opasnim ljudima s kojima ju je Karlo upoznavao, ljeti su se vozili motorom po Kvarneru, ili na utrke na Grobnik, odlazili na izlete u Zagreb. Kolege na faksu su priali o ratu, kako nai posao, Chiara je studirala, davala ispite znajui kako je najbolja... - Samo sam uila i vojjela Karla. Bila sam ti strahovito savrena. Svaki put kad bih dobila etvorku, bila sam uasno nesretna. Mislila sam kako su svi kreteni. Glupi profesori, glupi studenti... Uope nisu znali to je pravi ivot. Bila sam tako glupa. Kad je zatrudnjela, Chiara je shvatila kako nije ba sve tako savreno. Karlo je odjednom imao posla, posla, posla i jo vie posla. Chiara je bila strpljiva. Starcima je rekla kako je trudna, Karlo je otac i ona e roditi. Voli ga najvie na svijetu. To je dijete njihove ljubavi. Otac nije nita rekao. Ve odavno je izgubio svaku nadu kako e urazumiti ker. Ne treba joj stari konj, no to je njen izbor. Majka ju je pokuala urazumiti. Jo je mlada, ima vremena za raanje. Chiara je dodatno zablistala. Ako je bilo mogue na svu njenu ljepotu, u trudnoi se jo proljepala i bila sve vre uvjerena kako je roditi dijete prava odluka. Karlo nije mislio tako. Ili je to bila odluka njegove majke. Chiara je nekoliko puta pokuala razgovarati s njim da bi shvatila kako Karlo uglavnom nita ne misli. Kad su nastupili trudovi, Karlo je otiao na studijsko putovanje u SAD. Nije znao kad e se vratiti, trebao je ii studirati, rekao je. Nove tehnologije, ne zna kada e se vratiti. Poruio joj je da se uva, da je voli i da se nita ne brine. Sve e biti u redu. S trbuhom do zuba, nezavrenim fakultetom, bez posla i s mukarcem u bijegu, Chiari je to ionako bila jedina opcija u ivotu. A onda je doao Filip. Mislila je s Karlom dogovoriti ime djeteta. Sanjala je kako e jednog dana listati knjige s imenima, gledati koje bi bilo najbolje za njihovo prvoroene. Muko, ensko, svejedno... Samo da je zdravo. Prvi plod njihove ljubavi. - Onda sam jednog dana gledala televiziju. Doktori su mi ve rekli spol. Ima ti ta jedna emisija, Filipove bebe. Uope ne znam zato, no

ime mi se svidjelo iz prve. Kad sam rodila, Karlo je bio u Americi. Nije se ni javio. Ne znam. Da nije bilo Filipa, mislim da bih se ubila. No, izdrala sam. Bila sam godinu dana zauzeta oko Filipa, a onda sam skupila snagu, zavrila faks, zaposlila se i sad mi ide. Radim sa zanimljivim ljudima, u marketingu, trebam prijei u banku, osnivaju stambenu tedionicu, treba im ljudi za marketing. - A Karlo? - S mamom je. Mislim da bolje nije ni zasluio. Sretnem ga tu i tamo. Zna, sad mi je nekako... Mislim, voljela sam ga najlue na svijetu, a sad ga gledam... Star mi je, ofucan... ini mi se debeo. Boe... Ba sam bila glupa. - Takav je ivot. Di ti je Filip? - Spava. Zlato mamino - odgovorila je Chiara. - Daj me ponovo. Tako sam eljna. Zna koliko nisam bila s mukarcem. Kad si u biznisu, onda mora staviti uu u frizer - rekla je trljajui se uz Picu. - Umorio sam se. Daj mi malo vremena. Nisam vie tako mlad. Nemre mi se odmah di'. - Samo se izvlai - zakljuila je ona i poela se sputati sve nie uz Picino tijelo. Rukom mu je zgrabila kurac i poela ga lagano nadrkavati, a potom je ustima obujmila glavi i poela ga sisati. Pica se u trenu zgrio od naleta uitka, a potom ponovo opustio. Chiara je radila usnama kao prava profesionalka. Oblizivala je vrak kurca, potom se jezikom sputala do korijena, prelazei ga sjedne strane, s druge, odozdo, odozgo... Pica je osjetio nov nalet energije koji, kao da je netragom unitio svu klonulost to ju je osjeao samo trenutak prije toga. - Die se - rekla je Chiara. - Aha - sloio se Pica. Beli je postajao sve nervozniji. Osjeao je kako ga oblijeva znoj. Adrenalin od none pucnjave je poeo poputati i kriza se lagano pomaljala. Tijelo je poelo traiti porciju uzbuenja. Bila je kasna no, jo malo pa e zora. Probuen nervozom, leao je neko vrijeme i gledao u plafon. Pored njega, Kr je hrkao u svojoj vrei za spavanje. Od njega nikad koristi. Beli je otvorio ruksak, prokopao po njemu, naao iglu, pricu i licu, izvadio piz horsa, ustao to je tie mogao i otiao u zahod. Sjeo je na koljku, paljivo odmotao paketi, istresao prah na licu, dodao vode, zapalio upalja i stavio ga pod licu. Hors

je ubrzo poeo kuhati. Saekao je malo da se prah otopi u vodi, a onda odloio licu, stavio pricu na iglu, istrgnuo filter s cigarete, stavio ga u tekuinu da ne uvue zaostale grumenie u gan i poeo usisavati tekuinu. Paljivo je posrkao sve sa lice, lupkao pricu da istisne zrak, potom odloio gan na umivaonik, skinuo maramu s vrata, stegnuo je oko ruke i saekao trenutak da ile poiskau. ekao je malo dulje. U posljednje vrijeme se toliko ufuravao da vie ni ile nisu imale neku elju iskakati kako bi iznova i iznova bile buene ubodima igle. Ipak, malo traenja, lupkanja i napokon je jedna vena provirila. Beli nije dugo oklijevao. Zgrabio je gan, zabio iglu unutra, povukao malo klip da se pojavi krv i onda istovario ut. Ode niz bunar, pomislio je. U tom trenutku su se otvorila vrata zahoda. Beli je pogledao gore i ugledao bunovnog vojnika kako ga zabezeknuto gleda. - Zauzeto je! - viknuo je. - Zatvori vrata. - Vojnik je na trenutak buljio u njega, ruku, iglu, a potom posluno, skoro kao automat, zatvorio vrata. Beli je izvukao iglu iz vene, otpustio maramu i ekao da krv prokola, da mu se heroin popne do mozga i poteno ga pukne. Prvi dobar trenutak ovog glupog izleta. *** etnici su locirali bitnicu i sastavili snop na nju. - Nali su nas - netko je uzviknuo taman kad je pored njih tresnula granata. Eksplozija ih je odbacila od haubice na sve strane. Gogi je u jednom trenutku osjetio kako leti kroz zrak, bez teine, lebdei na valu zranog udara. Eksplozija ga je odbacila desetak metara, no za divno udo, kada je ustao, bio je nepovrijeen. Natuen od eksplozije, u bunilu se okretao uokolo, zagluenih uiju, obnevidio od udara. Najed 140 nom, vratio mu se sluh i uo je kako neto cvri. Pogledao je dolje. Na prsluku mu se dimilo nekoliko gelera koji su, umjesto da ga probiju, ostali prilijepljeni. Instinktivno je skinuo prsluk sa sebe, gledajui gdje da ga baci. inilo mu se kao da je svuda prljavo, da e se zaprljati, ve star, pohaban, umazan blatom, prljavtinom, mau od granata i barutne praine. Samo, zaprljat e se, Gogiu je glava odjednom bila puna prsluka, kako mu je drag, kako su proli cijeli rat

zajedno, di da ga baci. Gledao ga je kako se dimi, odjednom je uo zvuk cvrljenja metala. Stajao je tako ukoen, zbunjen to se dogaa, pred oima su mu prolazile usporene slike okoline, komeanje, dim, siluete ljudi koji tre. Tup. Neto ga je udarilo po ruci i prsluk mu je odjednom ispao iz ruke. Praas. Posred lica mu je odjeknuo amar poput groma. - Mii to dupe. Bimo!!! - bio je to imin glas za kojim mu je u vidokrug uletjelo imino lice. - Idemoooo!!! Biiii!!!! - vikao je ime, zgrabio ga za ruku i poeo vui za sobom. - U zaklon!!! - zauo je Gogi vrisak sa strane. Ta mu je rije bila poznata. Sjeao se gdje je zaklon. Rovokopa je iskopao rov, uzak, sa strane su postavili daske za sjedenje, bilo je toliko prostora, da kad dvojica sjednu nasuprot, dodiruju im se koljena. Preko rova su u piramidu bile naslagane armiranobetonske ploe, a na njih nabacano kamenje i zemlja. Utrao je unutra, gdje se ve skupila cijela posada haubice. Sjedili su, utjeli, nagruvani u malo sklonite. Okolo su padale granate kao iznenadna tua za ljetnog dana. Gogi je osjeao kako se pod njim trese zemlja, zrak u sklonitu je bio teak, ustajao. - Sjebae nam haubice - rekao je netko iz mraka. - 'Ko ih jebe. Kupice nam Franjo nove - odgovorio je Gogi. - Jesmo svi tu? - upitao je ime. - Svi smo - rekao je Profa, rauna. - Ljudi, jeste vidjeli gdje je pala? A mi ivi - ubacio se Lima. - Ajde, uti. Jo nije gotovo - presjekao ga je Profa. Granate su padale satima. inilo se kako nikad nee prestati. Zemlja se tresla, okolo je letjelo kamenje, tutnjava, lupa gelera. Sjedili su u sklonitu i utjeli, mijenjali boje lica, puili. ime je bivao sve nervozniji. Gogi ga je gledao kako mu nervozno poskakuje noga. U jednom trenutku ime je ustao, progurao se do izlaza i izletio napolje. Ljudi su za njim gledali u udu, opet, svatko sam bira trenutak kada eli poginuti. imi to nije bilo ni na kraj pameti. Dotrao je do najblie haubice koja je stajala, za divno udo, neoteena, provjerio nianske sprave, zaletio se do odlagalita granata, zgrabio jednu, vratio se, ugurao je u

orue, okvirno namjestio nianske sprave i opalio. Granata je izletjela, a haubica je poskoila od trzaja. ime je uzmakao u stranu i otrao natrag u sklonite. - Ima k'o duvan? Sad mogu i zapalit'. - Koji ti je kurac? - izderao se Gogi. - Mogao si poginut'!?! - Ma, di u sidit', a oni gutaju. Nek' znaju da smo ivi. - Sad e nam uzvratit' jo jae - rekao je Profa. - Jebi ga, di e jae od ovog? - zaudio se ime. - Vidie. Za otprilike minutu... - odgovorio je Profa pogledavajui na sat. - Ako je pala blizu njih. Treba im par minuta da se saberu, pola minute da napune, dok doleti ovamo, sad e, ne bojte se. - Moda ih je pogodio - rekao je Lima. - Mo' si mislit' - dodao je Gogi. Kao odgovor, granate su poele padati jedna za drugom, kao da tua dostie svoj maksimum, lupalo je posvud. Zrani udari su ih potresali, kao i eksplozije, treska, buka, lupa, pod nogama se trese tlo, geleri lupaju o betonske ploe, kamenje s krasa leti... Da, Maslenica. Uglavnom se pucalo. I ime je za dlaku izbjegao strijeljanje, a da ga o tome nitko nije ni obavijestio. Kraa autobusa ipak nije mogla proi neprimjetno. Ispostavilo se kako strani turisti nisu bez-veze. Bila je to neka diplomatska igra s bogatim lovcima koji su istovremeno i industrijalci, pa je prijava stigla do Ministarstva turizma, iz Ministarstva na vladu, iz vlade u Ministarstvo obrane, odatle u Glavni stoer, a zatim natrag dolje, na zapovjednitvo operacije. Vojna policija je istraila sluaj, pa su, nakon naporne potrage, uspjeli nai autobus pored kojeg su svakodnevno prolazili rivom. Cijela brigada je znala kako je ime magistralom provezao talijanski autobus. Tako su i policajci, nakon nekog vremena, uspjeli povezati o emu se radi, pa su napisali izvjetaj, pravo na stol zapovjednika operacije, koji je morao razrijeiti sluaj. Zaboga, zvali su i iz Ureda predsjednika. Zato je zapovjednik pozvao Papia, koji je u meuvremenu postao zapovjednik bojne i propisno se izderao na njega. Oni tu vode rat, hoe pobijediti, a barabe kradu autobuse. Koji to kurac, jel' to Papi vodi vojsku ili bandu!? - Protiv bande se borimo, mi smo ti koji gonimo bandu, bandite razbi-

jamo, a ne titimo ih! Mi za krau strijeljamo, jabuku da ukrade treba ga strijeljati! A ne autobus!!! Mi smo vojska, a ne banda!!! - urlao je zapovjednik. Tog imu treba strijeljati, objesiti... - bjesnio je zapovjednik. On je tu trebao voditi rat, a jebavali su ga zbog takvih idiotarija, zvali, ometali. Da je bilo po njegovom, sve bi ih poslao i Talijane i tog klipana u minsko polje, zajedno s tim nekim jebenim autobusom. On je trebao voditi rat, a ne se baviti policijskim pizdarijama. Papi je skrueno stajao, ekajui da zapovjednika proe izljev pravednikog gnjeva. - Dovedi mi tog kretena, tog imu. U zatvor s njim! - odluan je bio zapovjednik. - Razumijem, generale - odgovorio je Papi na zapovijed. - Samo... ako vas zanima moje miljenje... -Koji kurac sad...-planuo je zapovjednik. Onda je zastao, pogledao Papia, vidio njegov ozbiljan izraz lica i glavom mu dao znak da nastavi. - On mi je najbolji izvidnik, generale. Dobar je. Valja mi na brdu -rekao je mirno Papi. - Onda ga ne skidaj odozgo!!! To je zapovijed! - izderao se zapovjednik. - I sad se gubi. Zavrili smo razgovor. - Razumijem, generale - odvratio je Papi, salutirao, okrenuo se na peti i krenuo napolje iz kancelarije. - Papiu - pozvao ga je zapovjednik u trenutku kada je primao kvaku. - Da... - rekao je, okrenuvi se. - Dobri su to deki - rekao je zapovjednik. - Najbolji, gospodine - sloio se Papi. *** Sve se odvijalo munjevito. Kad je Beli napokon izaao iz zahoda, ve je cijela prostorija bila puna probuenih vojnika. Kra su, bunovnog posjeli na stolac, dok su dvojica pregledavala njihove stvari. Beli je na stolu ugledao sadraj ruksaka, vreicu sa pricama, municiju, rezervnu odjeu i rublje, a onda je krenuo prema vrei s namjerom da legne. Neki likovi su ga sprijeili u tome, gurajui ga na stolac pored Kra. Nije se bunio. Hors ga je fino prao, nije imao razloga uzbuivati se zbog seljaina. Oni su galamili, neto pitali, ustro raspravljali. Beli je raza-znavao rijei poput policija, strijeljanje, luaci, narkomani,

ubiti, Sava. Puno nepotrebne vike. Hors ga je oblio toplinom i bacao u njenu sanjivost. Bilo mu je ba lijepo i nije mu bilo jasno to ovi prave toliku strku. Kad bi otvorio oi, pored sebe bi ugledao Kra sa udno paninim licem. 'Ko mu kriv. Da nije spavao k'o klada, sad bi se i on ufurao i njemu bi takoer bilo lijepo. Poeo je kljucati i vjerojatno bi takav ostao do jutra, da ga nisu uspravili na noge i poeli negdje gurati. Na tren bi otvorio oi, no vidio je kako ga dvojica dre i znao je da moe sigurno hodati i zatvorenih oiju. Sa strane je ugledao i onog suhonjavog vojnika. U ruci je drao njegovog Hecklera. I dalje je imao ono svoje, depresivno lice, no Beli je vidio kako mu se oi smiju. Neka. Barem je jo nekome bilo lijepo. Teturao je pridravan vojnicima. Onda je osjetio kako su ga ubacili u neko vozilo. uo je zvuk motora. Naprosto mu se nije dalo otvoriti oi. Kad je ipak pogledao, vidio je mrak oko sebe, obrise Krovog lica, opet mrak, oko njega vojnici, napolju mrak. Bilo je bolje drati oi zatvorenima. Vozili su se, onda su ih opet tjerali da hodaju, doveli ih do negdje... Kao daje bio most, pokuavao se kasnije prisjetiti Beli. Zrak je postao vlaniji, uo je kako umi voda i shvatio da su ih doveli na rijeku. Prije nego to se snaao, ve su ih doveli do ruba, skela, nasip, sigurno je neto takvo, mislio je Beli, a onda su ih poeli gurati. Skai! - uo je Beli glas iza sebe. - 'Si ti lud!? - pitao je Beli vlasnika glasa. - Pa voda je prljava! No, cijev puke kojom ga je ubadao u rebra probadala je vrlo ozbiljno. Beli se poeo osvrtati oko sebe. Ugledao je crtu druge obale, tamniju u odnosu na pozadinu neba na kojem se poela pomaljati zora. Pokuao se okrenuti, no puka ga je gurala naprijed. Osjeao je kako je blizu ruba i pokuao se oduprijeti. Puci su se prikljuile i ruke. Zauo je pljusak, pogledao ispod sebe u rijeku i u mutnoj svjetlosti zore ugledao bljeskanje i valove, kao da je neto teko palo u vodu. Ubrzo se izronio obris ovjeka. Beli se okrenuo da vidi gdje je Kr i shvatio da su to upravo njega bacili u vodu. Trenutak kasnije, lamatao je rukama kroz zrak, letei prema vodi. *** - Idem pikiti - rekla je Chiara, skoila iz kreveta i otrala kroz vrata

negdje u hodnik. Pica je ostao leati u krevetu, gledajui plafon. Samo praznina u glavi. Da. Postkoitalna depresija. Opet, Chiara je bila prva dobra stvar koja mu se dogodila u Hrvatskoj. Moda i nije tako loe. Moda bi mu trebala jedna takva ena. Prola je dosta, shvatila ivot, nema vie iluzija. Nekako mu je bila draga. Moda bi ba s njom mogao neto i zapoeti. Njegova stara nije toliko izbirljiva. Bila bi sretna da oeni bilo kakvu. Chiaru bi doekala kao premiju. Pravnica i ekonomistica, bile bi ba dobar par. Pica je leao na leima, zatvorenih oiju, preputen matanju, kad je zauo laganu kripu vrata. Odluio je ne gledati, ve saekati da se Chiarino raskono tijelo ponovo spusti kraj njega. ekao je, no nita se nije dogodilo. Onda je otvorio oi i u polumraku ugledao siluetu djeteta koje je stajalo na vratima. - A? - zauen je buljio u dijete. - Hoe ti biti moj novi tata? - pitala je silueta djeteta. Chiarin sin, shvatio je Pica. - Filipe!?! - zauo je Pica Chiarin uzvik. - to tu radi? Zato si budan? - Hoe ovaj striek biti moj novi tata? - pitao je klinac Chiaru. - Idi spavati. Hajde, doi sa mnom - rekla je Chiara odvlaei dijete s vrata spavae sobe negdje u hodnik. Pica je u nevjerici buljio u prazna vrata, a onda je skoio i po mraku poeo traiti stvari, razbacane u minulom naletu strasti. Vrijeme je da se vrati doma. *** - Nek' smo mi ostali ivi - zakljuio je Kr. - Jebe rat. - Jebau ja njima mater - prokuljalo je iz Belog. - Ma, pusti seljake. Nama je bolje. - E, doi e oni jednom u Zagreb. - Zna kaj, ajmo mi rae na more. -Kaj? - Smrz'o sam se ovdje. Ajmo na more. Tamo je toplo. -Kuda? - Kajjaznam. U Opatiju? - Koji e kurac tamo? - Idemo jebat' neke pike. Nije ovo na rat. - Zna kaj? Ajmo. K'o jebe seljaine - rekao je Beli i ustao s nasipa. Krenuo je prema unutranjosti, dok se s njega cijedila savska voda.

TREI DIO - E, ne da mi se vie... Nemrem. Umoran sam od ljenarenja - pokuao je Gogi objasniti imi koji mu je kurac bio da se prijavi u zrakoplovstvo. - Leta - jeba? A? - pitao ga je ime. - Ne da mi se smrdit' u vojarni. Idem letjeti. Gore je ist zrak. - El condor pasa - zakljuio je ime. Brigada je traila dragovoljce za eksperimentalnu postrojbu. Ultralake letjelice, kao izvidnici za topnitvo. Trebali su im ljudi koji imaju iskustva za navoenje topnitva, dovoljno ludi za prelete na nekoliko stotina metara iznad bojita, u letjelicama koje su izgledale kao da su sklepane u nekoj kvartovskoj garai, a ne da su vrhunac suvremene ratne tehnologije, raene po uzoru na aava vozila iz Jamesa Bonda, kao to su tvrdili u slubenim vojnim novinama. - Moga si u Bosnu ako ti je ba dosadno - rekao je ime i poveo ga u kantinu na pie prije odlaska. Brigada je bila razbacana po cijeloj obali. Bojna je, pak, prebaena u priuvu u hotelsko naselje u kojem su umjesto turista boravili vojnici. Smjestili su ih u paviljone i pustili ih da prezime. U smjenama su se rotirali. Dva tjedna Velebita, tjedan obuke, onda ljenarenje. Pie, pike, droga i krpe. Sredite za obuku bilo je smjeteno na morskoj obali, gradi je bio blizu, pos'o dobar, a para laka, nagovarali su ih asnici. Gogi je, kad bi svratili u sredite po hranu ili municiju, gledao letae. I svialo mu se. Ustane ujutro, stisne si krug avionom, malo iznad mora, malo preko planina i onda doruak. Dobro, na ulazu je pisalo Znoj tedi krv!, no Gogi se dovoljno nagledao Rambo filmova da bi za ozbiljno uzimao takve macho prie. Posao je posao. Ostavio se prainarenja, preselio u zrakoplovstvo i poeo voziti ultralake letjelice. Nakon teorijske obuke, preli su na praksu. Letjelica je bila lagana za vonju, kao auto, samo je trebalo dodati vertikalu. Gogi je bio prirodni talent. Dok je drugi kandidat u njegovoj klasi uope i poletio, on je skupio dvije zabrane letenja. Sve dok se netko od likova iz Centra za obuku nije dosjetio kako bi s njima trebalo vjebati i zrakoplovstvo. Gogia su jednog jutra na pre-

varu digli iz kreveta, tvrdei kako imaju sat ranog letenja i odveli na jutarnju tjelovjebu. Lomili su se skoro sat vremena po poligonu, skakali, divljali, nitko da se sjeti kako bi mogli i jesti. Na kraju su ih ubacili u krug zajedno s pjeatvom s kojim su se trebali hrvati tko e koga izbaciti iz kruga. Prije doruka. Gogia su odmah izbacili van. - ovjee, ja se jo nisam ni probudio, a oni bi se tukli. Daj, odite u kurac. A prainari su nabrueni k'o cucki. Dre ih k'o pitbulove. K'o je jo vidio tek tak' se bezveze orat', ni zube nisam oprao. Letenje je bilo isti gut. Gogi bi u rano jutro zamotao joint, popuio ga prije polijetanja i uivao u letu. Totalno lijepo. Lebdi, laki od zraka, ful miran i cool. Uzdigao bi se na pet stotina metara, napravio krug iznad baze i onda poletio prema moru ili brdima, kako bi instruktor htio. Nad morem je bio isti uitak. Nema brdskih struja, nema toliko zranih stupova. Gogi je volio letjeti. No, ubrzo su ga prizemljili. Umjesto da postane top gun, prebacili su ga na teorijsko kolovanje. Skuili su da je bistar, pa je nekom od asnika palo na pamet kako bi ga mogli specijalizirati za koordinatora letjelica. Gogi je htio letjeti. Umjesto toga, sjedio je u stoeru, sluao glasove iz etera, gledao karte i tokice na radaru i sve to slagao u cjelovitu sliku koja je trebala posluiti za navoenje topnitva. Nije mu dugo trebalo da umre od dosade. Odatle do utog bio je samo jedan korak. Prema Splitu. Prvo su se sputali vikendom, na opijanje, kurve i tuu ako uleti. No, s gardistima se nitko nije bio previe voljan zajebavati. Grad je bio preplavljen heroinom. Uz oruje, u paketu je ila droga. A nita bolje od piza heroina za ratom izjebanu zemlju. Prvi piz je sredio ime. On je prije rata radio na brodovima i vukao je povremeno. Bilo je teko izbjei dilere. Bilo ih je vie nego golubova koji su nadlijetali kroz stare ulice gradskog sredita koje su pamtile i bolje dane. U susjednom je selu naao konobaricu, zbario je na brzinu i karao kad god je stizao. inilo mu se da je bog. Od horsa mu je kurac stajao ravan i tvrd kao hrastova daska. Znao je pet-est puta na no presuiti piku. Mlada konobarica, Zlatica se zvala, bila je toliko oduevljena daje pozvala i prijateljicu. Gogi je praio dvije ribe, vukao lajne i uio kako da koordinira rad leteih izvidnika s topnitvom i otjera etnike natrag u kameno doba iz kojeg su doli. Nakon ljepota Velebita, to je bila sasvim pristojna zima. Dva mjeseca.

Onda mu je dopizdilo. Ja sam lutalica, govorio je Zlatici koja je leala kraj njega promatrajui ga pogledom punim pseeg oboavanja koji je govorio kako je dobro jebana. Mene ti mjesto ne dri. Zlatica se smijala, govorila kako ima jedna pjesma Jasne Zloki, Ja sam skitnica, ona ju je voljela dok je bila mala. Matala je kako e otploviti. Odlutati, gledala je more i brodove i eljela biti na jednom od njih. A opet, cijeli ivot je u istom gradu. Htjela je studirati i nije loe uila. Samo, starci nisu imali novaca da je poalju na studij. A mislila je kako e tamo negdje, u dalekom svijetu, upoznati svog ovjeka. Opet, on joj je doao ovamo. - Da sam ila studirat', ne bi' srela tebe - rekla mu je i poljubila ga u prsa, pa u usta, penjui se na njega. - Ja sam trebao studirati - odgovorio joj je. - Ali sam se prijavio. Proao sam prijemni, onda je dolo ljeto. Nisam mogao gledati to sranje. Samo sam otiao. Takav sam. Ja ti ne mogu sjediti. - Mhmhhh - odgovorila je Zlatica koja se usnama sputala po njegovom tijelu, iroka plea, napeti trbuh, ljubei mu pedalj po pedalj koe da bi se preko pupka spustila do glavia i poela ga sisati. Gogi se opustio, naslonio i zatvorio oi. Uivao je u radu vjete amaterke, samo, da ne postaje previe mekan? Trebao bi promijeniti mjesto. Onda je to i uinio. Na zapovijednoj vjebi prenio je krive koordinate poloaja i, kad su raunai izbacili proraune, ispalo je da bi divizion VBR-a ispalio bojevi komplet na nae dvije pjeake bojne. Da se to dogaalo u stvarnosti, u jednom bi danu pobio vie brigade nego etnici u etiri godine. Nakon kraeg vijeanja, zapovjednitvo je zakljuilo da je rije o borbenom zamoru i da je Gogi ipak bolji za praktino djelovanje. Zato su ga po ekspresnom postupku vratili u postrojbu. Taman na vrijeme za paradu. *** Ulazak u Frankfurt predstavljao je ogroman vor autoputeva koji su izgledali kao avenije i avenija koje su izgledale kao autoputevi. Vietra-ne ceste su se kao betonske zmije ispreplitale hrlei sa svih strana prema gradu. Beli i Kr su sjedili u autu. Beli je vozio dok je Kr zujao kroz prozor, gledajui ogromne zgrade koje su nalikovale na mjeavinu hangara, poslovnih zgrada i tvrava.

- Koji je ovo kurac? - pitao je Kr. - Jebote, k'o bunkeri su. - Robne kue. Imaju ogromne zgrade. Tu sve moe kupiti. - Ma daj... Kakve robne kue? Otkud im tol'ko robe? - Jebi ga, velika zemlja. - Utvrde kapitalizma - zakljuio je Kr. - Nego, zna kak' emo mi nai adresu? - Ve sam bio tu. Znamo adresu. Nema kaj brinuti. - Ma, nije mene frka. Samo... nisam nikad bio tu. *** Pizdu materinu, jebo ti takav rat kad me vozi ZET-ov autobus - mislio je unka hvatajui ravnoteu stojei na sredini zglobnog ZET-ovog autobusa. Na podu izmeu nogu leala je njegova transportna vrea, na nju poloena apovka. eki kalanjikov, moda i maarski, koga vie boli kurac, samo ak' radi, smee plastine ruke, skoro kao nov. unka je iz navike stao na sredinu autobusa, blizu srednjih vrata, ako kontrolori uu na prednja i zadnja. Ba. Bus je piio po autoputu u koloni sastavljenoj od ZET-ovih autobusa, dostavnih kamiona,TAM-ia i kombija pokupljenih po kojekakvim firmama iz mobilizacijske zone brigade. Na elu kolone bila je Lada Niva, zapovijedno vozilo na ijim se vratima ponosno koio logo neke firme za geoloka istraivanja. Po vozilima su bili izlijepljeni papiri s brojem brigade, neki isprintani na iglinom printeru iz stoera, neki ispisani debelim markerom. - Jebote, mogli smo i tramvajem - sinulo je unki dok je gledao kako pored njega prolazi kvart, rodni neboderi, djeji vrti u ijem je dvoritu prvi put snifao ljepilo. Tu se ljubio sa svojom prvom curom, tu je Beli maki odrezao glavu. Kr, Pica i unka su negdje nali maia, zajebavali se s njim po vrtiu i onda im je palo na pamet da ga zakopaju u pjeanik tako da mu samo glava viri iz pijeska. Odluili su ga ostaviti da vide kaj e uiniti, a oni su krenuli uiniti ir po kvartu. Vratili su se za nekih satdva i vidjeli kako je netko maki odrezao glavu. Po vrtiu nije bilo nikakvih tragova, samo odbaene vreice s osuenim ljepilom. Deki su u udu krenuli natrag u kvart, do velikog parka i lutajui, svakom koga su sreli, ispriali kako su zakopali maia u pijesak do glave i ostavili ga tako, a kad su se vratili, netko mu je odrezao glavu. Tako su naletjeli i na Belog kome su ispriali istu priu. Beli ih je pozorno

gledao, oiju mutnih od ljepila, a onda je iz unutarnjeg depa svoje kone motoristike jakne izvadio vreicu. Beli je bio pun vreica. - Ne treba nam vreica - rekao je Kr. - Maka nam je utekla. - Jel' to ta? - upitao je Beli otvarajui vreicu u kojoj je leala maja glava. - U jebote... - vrisnuo je Pica, vidjevi to je u vreici. - Koji ti je kurac? - Kaj se gri, papak? Je to vaa maka ili nije? - nastavio je Beli. Kaj sad? Kaj zaboravljate ivotinje? - E, fakat si kreten Beli! - naljutio se unka, no Belog nije bilo briga. Spakirao je vreicu natrag u dep i otiao dalje. - upci! - uli su ga kako govori, odlazei preko parka. Fakat, upci, mislio je unka. Kako onda, tako i danas. Trebao bi pozitivno misliti o sebi, to mu svi govore. A kaj pozitivno? Da je pozitiva, bio bi na moru, a ne tu, u busu. Jebote, busevi... Svatko pametan je otiao na more. Zapovijedao im je zamjenik zapovjednika voda, zamjenik zapovjednika satnije, zamjenik zapovjednika bojne. ak je i njegovim odjelom zapovijedao zamjenik zapovjednika. efovi su na vrijeme skuili da e frka, pa su privremeno nestali, bez adresa gdje ih se moe dobiti za sluaj frke. Ostala je samo sitna ulina rinfuza. Tko nije imao love za na Jadran, otiao je u vojsku. Ljetovanje je ljetovanje, sve je bolje nego ostati u Zagrebu. Jebi ga, kak' je rekao onaj ludi ameriki general? Dva'est godina nakon rata, kad ih unuci budu pitali kaj su radili u velikom ratu, s ponosom e moi rei kako nisu lopatom zgrtali drek u Luizijani. Kaj ga boli kurac i za Luizijanu!? Nego, kad ga budu pitali di si bio na ljeto, kaj da kae? U Oluji? U busu sam bio. Rat e provesti u ZET-ovom autobusu. Prebacivali su ih s pravca prema Petrinji natrag u Zagreb. unka je dva dana gledao kako gori nebo nad Petrinjom i ekao zajedno s ostalima hoe li Gromovi probiti srpsku obranu pred gradom. Bili su smjeteni u bazi Gromova, negdje pored Ivania, iekujui zapovijed za pokret. Veinu vremena su bili okupljeni ispred televizora u birtiji preko ceste. Barem stotinjak vojnika je stalno pratilo program na kojem je Ivan Tolj izvjetavao o uspjesima Hrvatske vojske na svim pravcima. Vojska je sreom bila toliko dobra da ni Tolj nije mogao uprskati

stvar. Ve prvi dan palo je pola dalmatinske fronte. Knin, Kijevo, Drni. Srbi su pukli k'o zrela lubenica. Gardisti, R brigade i domobrani su napredovali iz svih pravaca. S juga su se penjali prema bosanskoj granici, sa zapada su Tigrovi] Markaevi specijalci preko Velebita probili do Plitvica, na sjeveru su padala posavska mjesta. Tolj je o svemu slavodobitno i ukoeno priao kao da je progutao motku, o svemu, samo o Petrinji ni rijei. I general i novinari kao da su izbjegavali spominjati to mjesto. Mjesto ispred kojeg se nalazio unka. - Ajde, reci za Petrinju - navijao je unka u sebi. - Ne budi pizda, reci, reci. - nagovarao je preko ekrana generala sumornog lica kao da ga ovaj moe uti. No, general je brijao po svome, nabrajajui uspjehe i izbjegavajui neugodna pitanja novinara. Debeli Braco, Elektrin radnik u civilu, neprestano je ponavljao kako je njihova postrojba u rezervi, nee njih, oni tu stoje i ekaju ako bude potrebe, ali, vidite kako sve pada, nas nee ni pokrenuti. Mi burno tu doekali kraj rata. - Da, da. Ba je tako. Mi smo ti rezerva. Nee nas nikud odavde. Moda nas povuku i u Zagreb - sloio se unka i krenuo na ank po pivu. Mo' si mislit'. Ba sad netko u Glavnom stoeru stoji nad kartom i strepi nad sudbinom njegove bojne. Boli njih kurac i za unku i za Bracu i za prainarsku bojnu u nekom selu kraj Ivania. Bojna je cijeli dan gledala televizor i ispijala pive. unki se rat sve vie dopadao. Nije bilo hladno, nisu morali preko rijeke, moda je debeli Braco zbilja u pravu. Moda ih zadre u rezervi i nikud se ne maknu cijeli rat. Kaj, rat je ionako bio gotov. Pala je Dalmacija, pao je Knin, pala je Posavina. Dobro, Banija... Banija je najzajebanija. No, kad ovo malo probiju Gromovi, onda nema vie. A bit e heroj. Bio je u ratu. Moda ovaj put i izvue neku beneficiju. Poslije veere uslijedila je nova porcija televizije. Novi uspjesi pobjedonosne Hrvatske vojske, frike snimke novoosloboenih mjesta, nove vijesti na kojima ni spomena o Petrinji. unka je u neko doba izaao iz birtije. Doli su iz stoera bojne i rekli da se ank zatvori. Zavladala je muna tiina. Neto se spremalo. Zajedno s ostalim vojnicima napustio je birtiju i uputio se u bazu. Nije mu se spavalo. Muila ga je Kupa, uvijek Kupa. Stao je ispred barake popuiti cigaretu pred spavanje, kad mu je panju privuklo jako bljetavilo

koje se naziralo preko krova barake. Obiao ju je i doao do stranje strane, te ugledao ogromnu naranastu polukuglu kako sjaji na horizontu. - Gori Petrinja - rekao je netko od vojnika koji su se skupili oko oblinje klupice. - Mi emo tamo - rekao je drugi vojnik. - Otkud zna? - zapitao je unka. - to misli zato smo ovdje? Mi smo rezerva. Ako Gromovite probiju, idemo mi. - Ba smo mi za mjeriti se s Gromovima - dobacio je netko. - Nema tko drugi. Svi su vani. Sve kaj imamo je na terenu - odgovorio je vojnik koji je, izgleda, razumijevao stvari. - Ta curica eka na nas rekao je klimnuvi glavom prema plamenoj polukugli na obzoru. Onda je bacio cigaretu i ustao. - Laku no, deki. Sutra je vru dan. *** Stajali su na vatrenom poloaju, ekajui zapovijed za paljbu. Signal je odjeknuo i Gogi je pritisnuo dugme za lansiranje. VBR se tresao od eksplozija. Gogi je bio sam u kabini i gledao kako iznad njega prolaze vatreni mlazovi, da bi se u daljini posloili jedan za drugim, u kolonu, glasnici smrti. - Boe, koliko li sam ih sada pobio? - pomislio je i slegnuo ramenima. Ni prvi ni posljednji put. Tu se vie nita ne da uiniti. Ustao je iz sjedala, otvorio suvozaeva vrata i iskoio van. ime je ve iao sa zapovijednog mjesta nosei bocu vina da nazdrave. Napokon je poelo. Zrak je bio natopljen mirisom sagorjelih raketnih baruta. Gogi je udahnuo punim pluima i osjetio kako mu kri u crijevima. Opet. Nikada se nee navii. Osjetio je kako su mu se crijeva uskomeala, pa je potrao prema prednjem kraju kamiona, u hodu otkopavajui remen. U zadnji as. Sa sebe je svukao hlae i gae i unuo dok je, skoro istovremeno, pocurilo iz njega. - E, lipi, nikada od tebe vojnika. im omirie barut, usere se ka' dite - rekao je ime. - Odjebi, govno blitvarsko. Daj donesi papira. - Jeba te Isus, ni za dupe se ne bi zna sam sna'. Da me nisi sreo, bija bi mrtav ve iljadu puta. - Papiraaaa!! - vrisnuo je Gogi.

- A judi, usranog li zenge - zaudio se ime, vadei papir iz depa na hlaama. Znao je on kako e Gogi zaboraviti papir. Imao je taj problem s crijevima. Kad bi osjetio barut, potjerala bi ga trkavica. Nervoza i napetost inili su svoje, pa bi s prvim plotunom i Gogi ispalio salvu. Opet, sve je bolje od parade. Podigli su ih iz vojarne i odveli na Jarun da uvjebavaju za paradu. Po cijeli su dan uz zvuke koranice Mi smo Garda hrvatska lupali strojevi korak gore-dolje po jarunskom asfaltu. A sunce pii u potiljak. Onda su ih digli i odveli u zapadnu Slavoniju. Bljesak je doao kao odmor. Uletjeli su, obavili posao i vratili se doma. Natrag na jarunsku pistu i opa, lijeva-dva Mi smo garda hrvatska... promarirali su kraj Tumana koji se koio na sveanoj tribini u bijeloj uniformi, tako neodoljivo slinoj onoj koju je nosio Tito. S Jamna su odmarirali pravo u bitku. Gogi je kao klinac itao kako je Staljin priredio paradu na Crvenom trgu za godinjicu Oktobarske revolucije, a vojnici su s parade ili ravno u fajt. Parada se morala odrati. Grad se morao odbraniti. I zbilja, nekoliko dana odmora, onda opet pripreme, izlazak na teren, traenje poloaja, uvjebavanje i, napokon, u jednu ljetnu zoru, u samo svitanje - Paaaliii!!! - odjeknula je zapovijed iz slualica. Onda pritisak na dugme i rakete koje, jedna za drugom, polijeu i potresaju vozilo. Rakete lete poslagane u pravilnom nizu, bijeli mlaz koji ree nebo. Znak da je lanser pravilno kalibriran. I onda barut. Oblak barutnih plinova je obavio kamion. Gogi si nije mogao pomoi. Kad mu je miris baruta dopro do nosnica, kad su mu crijeva zakruljila, slegnuo je ramenima i potrao van, ispred kamiona. I evo, on ui, a ime eka s papirom i vinom. Jebote. - 'Oe vie? Jebate led, cili rat samo sere. a nisi osta pjeadinac? Vidi da te barut ne ide. Ajde, ajde, seri, seri moj golube bili. Bit' e vie vina za mene. - Evo, evo - dovikivao je Gogi navlaei hlae. - Brzo i efikasno. Di je boca? - Na. ivija! - rekao je ime dodajui Gogiu bocu. - Za pobjedu - nazdravio je Gogi i potegao gutljaj. *** Papak ih je doekao na ulazu u kuu.

- Jeste stigli? Upadajte - rekao im je i pustio ih unutra. Odveo ih je u dnevni boravak i posjeo ispred televizora na kojem se vrtio neki njemaki program. Tu su saekali efa. Bio je visok, mrav, o njemu su priali da je kockar i da je jo od UDB-e pobjegao u Njemaku. Kr je uo kako je radio s najveima. Ljuba Zemunac i ekipa. Jebi ga, jesu Srbi, ali su bili najjai. ef ih je uljudno pozdravio, govorei hrvatski s naglaskom, karaktreristinim za ljude koji mnogo godina provedu na gastarbajtu. - Ba je bio otmjen, priao je kasnije Kr. - Otmjen, to je prava rije govorio je, zadovoljan stoje pogodio nain da opie efa. ef je kratko popriao s njima, rekao kako zna sve o njihovom poslu i objasnio da ne trebaju nita brinuti. Sve je dogovoreno. Njihovo je samo da prevezu poiljku. Beli je klimao glavom. Kr je bio miran. ef je govorio, priao je kako su u Frankfurtu dobre kurve ako ih to zanima. Mogu se proetati, ispucati prije posla. Hrvatska je zemlja mogunosti. Rat e se zavriti, bit e posla za sve. Njemu trebaju sposobni mladi ljudi, spremni na opasnost. A svi znaju kako on dobro nagrauje. *** Stolovi u uionici su bili skupljeni na sredini prostorije, a na njima hrpa metaka. Neki su stalno donosili nove sanduke, otvarali ih pakova-ne po deset komada u kartonske kutije, i istresali ih na stolove oko kojih su stajali vojnici. Kutije s mecima su grabljene u trenu, vojnici su uurbano derali karton, istresali metke na stol i trpali ih u okvire. unka je saekao da se netko makne od stola, zauzeo je mjesto i skinuo okvir s apov-ke. akom je zagrabio nekoliko metaka i polako ih, jednog po jednog, utisnuo u okvir. Stol je bio prepun osvjetljavajui metaka, koji su se od obinih razlikovali zeleno obojenim vrhom zrna. Pokuao je napuniti okvir obinim mecima, no nije ilo. Svi su eljeli obine metke koji su grabljeni odmah kako su stizali na stol, pa je na stolu ostajalo sve vie osvjetljavajui. unka je sloio jedan okvir od obinog streljiva, a ostale je pokuao kombinirati, tri obina, jedan svjetlei. Uspio je sloiti jedan okvir, a onda je prestao brojati i punio okvire kako je zahvatio koji metak. Da to prije zavri, da se to prije krene. Ak' se mora... Bolje onda poeti ranije. Mislio je kako moda dobije priliku ispucati ih sve, spraiti

arer osvjetljavajui metaka u etnika, dok ovaj lei na podu. edo se trese od metaka koji svijetle i ubijaju i jo se na kraju zapali. Jes. Toga nije bilo ni u Rambu. Napunio je okvire, stavio ih u torbicu, paljivo je zatvorio i objesio na rame. Bila je gadno teka. Trideset puta etiri, to je sto i dvadeset. I jo trideset na apovki. Sto i pedeset malih smrtonosnih prijatelja. Odmaknuo se od stola i izaao iz prostorije. Desetina se ve okupljala ispred barake. unka je gledao lica, trudei se upamtiti kako izgledaju. Juer ih je vidio prvi put u ivotu, a uskoro e s njima u rat. unki su prebacili ratni raspored u drugu brigadu i sada se nalazio meu nepoznatim ljudima. Skroz nova ekipa, meusobno stranci. Na licima im se moglo vidjeti kako su svi usrani od neizvjesnosti, okupljeni kao pilii koji su usred mraka izgubili majku koko. Onda je dola zapovijed. Pokret. U mraku su se skupili po vodovima i u tiini krenuli u autobuse. Ukrcali su se, zauzeli sjedala, unka je primijetio kako autobusi jo uvijek imaju iste bijele presvlake na naslonjaima za glavu. Kao da su doli upravo s pranja, dok ih jo nije zaprljao znoj izmorenih vojnikih glava. *** Ustvari, dobro je prolo, pomislio je unka. Umjesto na Petrinju, vratili su ih u Zagreb. Samo ne predugo. Ushit vojnika koji se prvi vraaju kui, zamijenili su uzdasi kada su proli autoputem kroz sredite grada, a onda skrenuli na Selsku, umjesto desno prema staroj kasarni, lijevo na Jadranski most, rotor i onda na Karlovaku, opet u rat. Dobro je, mislio je unka, sve je dobro, samo ne natrag na Kupu. Opet, sad bi mogao mirno preplivati rijeku, toplo je, nema beda. Ipak, ako moe bez rijeke, nije to ni tako loe. Karlovac je grad na etiri rijeke. Koliko se unka sjeao vijesti, vojska je ve prela sve etiri i ula duboko u etniku pozadinu. Zato ih sada ovdje alju, unka nije mogao dokuiti. Bila je to no drugog dana Oluje, ve je preko 60 posto teritorija osloboeno, a izgleda da je i Petrinja pala, im su njih preselili na drugu frontu. Do Karlovca je proteklo mirno. Prazan autoput je djelovao sablasno, samo priguena svjetla njihove kolone u noi i nigdje drugdje ni ive due, ni traka svjetla. Na snazi je bila opa opasnost, zrana opasnost, sve vrste opasnosti koje se mogu nabrojati. - I mi kao

najvea opasnost, mislio je unka, gledajui zagrebake pokuarce po autobusu. Ljudi koje je viao cijeli ivot po kvartu, po Trenjevci, po gradu, za koje nikada nije znao gdje da ih smjesti, sada su bili s njim u busu. Lica koja su mu bila poznata cijeli ivot, lica s ulica, sada su s njim u istom busu ili u isti rat. Sirotinja kaj nema love za more ide u rat. Besplatno je i organizirano. K'o drutvo Naa djeca. Prvo je vrijeme pokuavao zapamtiti put, kuda ustvari idu, a onda je put postao predug, zvuk vonje bio je uspavljujui i unka je zakunjao na sjeditu. Nekak' u vojsci uvijek treba iskoristiti svaki trenutak za spavanje. Nikad ne zna kada e to moi ponovo. Povremeno bi otvarao oko da proviri vidi li se neto novo kroz prozor. No, uvijek ista slika. Kroz razmaknute zavjese se uglavnom vidio mrak. Tek bi poneki predmet projurio pored autobusa za koji se inilo kao da stoji u mjestu, dok se oko njega mie cesta. I tako do jutra. unka je u polusnu vie osjeao nego uo kako autobus usporava silazei s autoputa na obinu cestu, kako stenje penjui se po uzvisinama. unka je u uima osjeao promjenu visine, trudei se da ne otvara oi, da ulovi barem malo sna, tko zna kada e sljedei put zaspati, rat je, vojska je, kada to krene, pitanje je hoe li biti vremena za spavanje, za stati, odmoriti mozak, glavu, oi. U neko doba je bus stao. Vojnici su to osjetili. Poeli se buditi, komeati... Onda je sprijeda dola zapovijed. Mir. Tiina, ne micati se, ne izlaziti iz autobusa. Ostali su ukoeni, pokuavajui ne napraviti niti jedan zvuk. Nekoliko minuta. Onda su postali nervozni, poeli se micati, protezati na sjedalima, navirivati kroz prozore u mrak, ustajati, dok netko nije otiao do ulaznih vrata busa i provirio van. - E, ovi iz drugih buseva su ve izali van - rekao je kad se vratio. Nije trebalo puno. Vojska je poela ustajati i izlaziti. Bili su etiri sata u busu i trebalo im je zraka. unka je pokupio svoju opremu, ranac, torbicu s okvirima, apovku. Bacio je remenje na ramena, kreui se oprezno, da se ne zakai o sjedala. Doao je do izlaza iz busa, spustio se niz nekoliko stepenica na izlazu i stupio na cestu. Sad je definitivno bio u ratu. Nije bilo neto uzbuujue. Razdanjivalo se. Bili su na cesti usred

neke ume, koliko je mogao vidjeti, zrak je bio svje, umski, jutarnji. Udahnuo je punim pluima i ogledao se uokolo gdje bi mogao stati da ne smeta drugoj vojsci pri izlasku. U zraku tiina. Tu i tamo bi se oglasila neka ptica, inae tiina. unka se ogledao di su njegovi deki iz odjela veze i otiao prema njima. Stajali su u krugu u tiini i puili. Povremeno bi netko pljunuo u sredinu kruga. - Kaj sad? - upitao je mali crni stolar. Vinko, sjetio se unka imena. - Sad ekamo - odgovorio je zapovjednik odjela, u slobodno vrijeme radnik u ZET-u. - Kaj ekamo? - Kaj ja znam. Da nam kau da krenemo. Jeste svi tu? Nemojte se razilaziti. 1M - Pali - uo je Gogi zapovijed preko radioureaja. Pritisnuo je dugme za lansiranje i naslonio se. Eksplozije paljenja motora raketa su potresale kabinu. Naslonio se, zapalio cigaretu i gledao kako rakete lete jedna iznad druge preko njegove glave i slau se u pravilnu kolonu. Jedna za drugom, eksplozije su potresale kabinu, jedan za drugim, bijeli mlazovi letjeli su nebom, pravo na cilj. Gogi je saekao da izleti i posljednja raketa, zapovijed je bila istresti cijeli borbeni komplet, potom na punjenje. Bili su u pokretu ve trei dan. etnici su se razbjeali ve nakon prvih plotuna, pa je dalje ilo lako, kao kroz maslac. Otkako se poelo priati da se ipak ide prijeko, otkako su se u brigadi ustrali, poeli ih redovnije tjerati na kondicijske vjebe i hodnje, vriti preglede oruja i opreme, zavladao je neki udan mir. Onda su ih poveli na poloaje. Pretraivali su kraj, traei najbolje mjesto za vatreni poloaj. Franjo je vodio jo jedne pregovore sa Srbima, ovi su se nekali u vicarskoj, a vojska se gomilala na cestama. Poeli su pristizati rezervisti, nekoliko stalnih posada, ve poznati deki koji su bili u ratnom sastavu brigade, dizani kad bi zaprijetila velika frka. Onda su Srbi rekli ne, Franjo je zapovijedio akciju i oni su zavrili u zaseoku iz kojeg je ekipa spaavala prute i vino iz kua. Gogi je kao zapovjednik pregledao plijen, dao odobrenje, pa su ih utovarili u vozilo i nastavili oslobaati zemlju. Deki su se razilazili po kuama traei bilo to vrijedno. Pjeatvo je ve pokupilo zlato, oruje i lako nosive stvari, tako da je topnitvu ostala tee nosiva roba, televizori,

glazbene linije i slino. Iza garde je dolazila ratna vojska, priuvnici, mobilizirani i lokalno domobranstvo. Njima su ostajali tei predmeti, friideri, parheti, poljoprivredni strojevi, automobili, traktori... Gogi je gledao tu seosku predstavu, domobrane i treepozivce kako pretrauju kue po selima. Kaj e im koji kurac stari televizori i friideri? Da je barem bilo neeg za opljakati. Gogi je bio ratnik. Bunariti po kuama? Nije njegov stil. To je za jadnike, pokuarce. Voza Ivo je pokuao prvog dana utovariti televizor na kamion, na to je Gogi popizdio, uzeo telku, podigao je iznad glave i bacio s karoserije. Televizor se otkotrljao desetak metara, a Gogi je uzeo puku i sasuo pola are-ra za njom. Telka je eksplodirala, na to se posada sledila. Bilo je preblizu raketama. - efe, koji ti je...? - pokuao je Ivo umiriti Gogia, a ovaj je skoio s karoserije, utnuo Ivu nogom u dupe i izderao se kako mu je bolje da se bavi vonjom, umjesto da krama po kuama. Nee mu nitko tovariti kramu na VBR. Rat je. Mora biti reda. Ivo se pokunjio, no posluao je. Znao je koliko je Gogi lud, znao je kako je zapovjednik vozila bio u ratu od '91. S takvima se bolje ne zajebavati. teta, bio je Grundig tele-vizor. *** Bojna je cijelo jutro ekala zapovijed za pokret. unka je tumarao uokolo, puio cigarete, sluao to vojska pria, pokuavao upamtiti lica svojih suboraca i povezati ih s imenima. Onda je stigla zapovijed. Spustili su se cestom, formirali kolonu i krenuli. Doli su do rijeke. Kroz umsku cestu su izbili na obalu, gdje ih je doekao srueni most i rijeka iroka dvadesetak metara. Voda je opala zbog ljetne vruine, tako da je izgledala kao niz potoia koji ubore izmeu sprudova. Bojna se kretala, a unka je bio dio kolone. Ide Tito preko Romanije, sobom vodi svoje divizije - pala mu je na pamet pjesmica iz osnovnjaka. Tko li je danas na elu svih tih divizija? Izgledalo je kao da se vojska kree sama od sebe. Ogromna maskirna stonoga koja mili kao rijeka to se izlila izvan svojeg korita i sada lijeno poplavljuje ravnicu, prelijevajui se preko polja, uma, sela... - Pazite na mine, ne izlazite izvan oznaene staze... - govorili su vojnici jedni drugima. Kraj ceste je bila kua, a kraj kue buldoer, izvr-nut na bok, razvaljenih gusjenica. - Na je. Jutros su naili na minu - netko je rekao. unka je na trenu-

tak zastao, gledajui ogromnu mrcinu izvaljenu na stranu. Mora da je bila rije o protutenkovskoj mini. - Inenjerci su tuda proli tri puta. Mislili su da je isto - rekao je stolar Vinko koji je uvijek nekako uspio skupiti informacije makar bi se samo pet minuta nalazili na nekom mjestu. - Onda je doao buldoer da uredi prilaz i naiao na minu. Bila je ukopana u blatu kraj ceste. Pazite deki, pazite... unka je skuio kako je najbolje drati se sredine. Zajebi herojstvo sad kad je kraj rata toliko blizu. Imao je dvadeset i pet godina i ve je bio veteran. Od 1991. godine u ratu. Oko njega su bili deki iz generacije, neki mlai, neki stariji, uglavnom veterani. Domobrani, ratna vojska, rezervisti, treepozivci. Hrvatska vojska. Takva kakva jeste, ipak je bila najbolja. Mi dobivamo rat, pomislio je unka. To je to. Samo da ne stane na kakvu minu, da ga ne pogodi kakav zalutali metak sad na kraju rata. Obeao si je da e biti oprezan, Ivana sjedi doma i brine za njega, starci, sad su negdje svi u kurcu. A on tegli to udo od RUP-ovke i nemre nikom javit' kak' je kod njega sve u redu. Sputali su se do rijeke pored kue, u grupicama, nairoko, ako netko kojim sluajem zapuca odozgo. S druge strane rijeke bilo je brdo pokriveno umom i zemljani put, ograen utom trakom. Znak da su tuda proli inenjerci. Preko rijeke se pruao betonski most, iroki, dvotrani, sada prelomljen na nekoliko mjesta. unka je gledao to udo. Kao da je bio potres, kao daje most naprosto pukao. Neto je nagazilo na most i strgalo ga istom lakoom kojom bi unka zgazio tortu. Trenutak je gledao u tu ruevinu. Boja sila - pomislio je, a onda ga je netko gurnuo da krene. Zadravao je red. Krenuo je i, pruivi korak, siao do obale slijedei vojnika ispred sebe. Po krhotinama konstrukcije popeo se na most. Zakoraio je, gazei po nakrivljenoj cesti prema dolje, do mjesta puknua. unka se spustio, preskoio na drugi dio mosta i nastavio se uspinjati. Preao je tako tri dijela na koje je prelomljen most i uspeo se na obalu. Potom je nastavio za vojskom uzbrdo, sav uspuhan, razmiljajui to e biti do kraja, ako je ve sad ostao bez daha. Kronini nedostatak konde i proljee provedeno u ispijanju pive ostavili su ozbiljne posljedice. Poslije korizme mu se otvorio apetit i nije prestajao jesti. Sada su mu te kile izlazile kroz svaku poru na tijelu. Uspeli su se na vrh brijega, na cestu koja je vodila po hrptu brda, vi-

jugajui u daljinu. Stotinjak metara sa svake strane ceste, bile su razbacane kue, livade i polja, a iza toga su poinjali umarci. unka je osmatrao ne bi li ugledao mjesto odakle bi netko mogao pucati. inilo mu se, ako zapuca, prvi e metak pogoditi vjerojatno njega. Zato je poelio da izgleda to neuoljivije, da se ne istie od okoline. Znao je, kada netko niani, bira po karakteristikama. Prvo inovi, onda veza. A ba je na njega bio red da nosi RUP-ovku. Pomirio se sa sudbinom, pognuo pod teretom, da izgleda neuoljivije, ako je mogao izgledati neuoljivo na otvorenoj cesti s antenom koja je strala s njegovih lea. Ba mu je to trebalo, da ga jo neki ludi etnik skine tu u svetom nigdarjevu. Gazio je u koloni, pokuavajui biti neuoljiv. Jednom mu je Fric priao kako ljudi iz sebe emitiraju energiju razliitih vrsta. Kad si sretan, to isijava iz tebe, isto kao i kad si u kurcu. Razlikuju se aure. Isto tako i kada te strah. Kako snajperist moe prepoznati pravi cilj u gomili ljudi koji svi isto izgledaju. Snajper kui auru. Po tome bira u koga e pucati. Skui da si nervozan, naprosto ti pone sam privlaiti metak. unka je razmiljao kako da izgleda kao da se ne boji, kako da ne odailje negativne vibre u zrak. Kako da prevari smrt, kako da snajper zadri svoju panju na nekom drugom? U hodu je gledao ekipu pored sebe. Svatko od njih jednako zasluuje da ga skine metak. Moda i vie nego unka. Ima i bezveznijih likova od njega. Sreom, nije bilo snajpera. Ustvari, nije bilo niega. Prazna cesta, prazna sela, prazne kue... U ponekoj tali bi naili na zaboravljene krave, ostavljene bez vode nekoliko dana. ivotinje su mukale, traei pomo od ljudi. Deki bi oslobodili krave iz tala i pustili ih da lutaju poljima i same si pronau hranu. Gradski ljudi zasigurno nisu znali to uiniti s njima. U hodu, spustili su se niz neko brdo i izbili pred mjesto. Na tabli je pisalo Krnjak. - Di smo, jebote? - pitao je vojnike oko sebe. Nitko nije znao. *** - Pali makine. Idemo odavde. Selimo ergu - rekao je Sipa. - Di emo? - pitao je Gogi. - Mijenjamo poloaj? - Mijenjamo front. Idemo na Petrovu goru. - Koji emo tamo kurac? Tam' sam zadnji put bio na izletu u osnovnoj

- zaudio se Gogi. - Idemo kao pojaanje. Dolje je neki etniki korpus. Nee se predati, pa zovu nas da ih nagovorimo - objasnio je Sipa. - Nema problema. Plotunom emo ih. Od toga se svi urazume. Kad je pokret? - Odmah. Idemo u bazu po stvari i kreemo. Ovdje je gotovo. - Ja sam mislio do Knina. Na kavu. - Drugi put. Bit e vremena za kavu. I, pazi se. - Za nas nema problema. - Ne, ozbiljan sam. Kraj je rata. Da ne najebete - pojasnio je Sipa. - Pazi se. - Za dom... - rekao je Gogi, nehajno salutirao i krenuo. - enski aki... - uzvratio mu je Sipa. - Neu. Ne pada mi na pamet. Koji je tebi kurac? - Fric, sranje je. Zajebao je do jaja. - Nema teorije. Ni u snu. ovjee, ovdje je frka. Moe rat svaki tren. Ti bi da ja sada idem. - Samo dva dana. - Ma, ni u snu. Ne pada mi na pamet da ga ja vadim iz sranja. -Vadi mene. Ja sam tu, jebote, zaglavio sam. Ne znam se maknuti. Beli je zajebao. Samo... kaj u ja sad tu? - skoro je zacvilio Kr kroz telefonsku slualicu. Fric je pokuao ne uti prijateljev vapaj. Znao je koliko je slab na takve stvari. Opet, kompi... Kr je barem bio prijatelj. - Dobro, Kr, kak' da sad doem tamo? Ovdje je frka. Samo to nije rat. - Ma, dva dana. Samo da prevezemo auto. Odma' smo doma. Sam bi, al' jebi ga, kad su mi uzeli vozaku. Nee rat pobjei. - Ne znam, stari. Di si me sad naao? - A kaj? Ljeto je. Nema kaj pametnije za raditi. Bu'mo poslije ili na more. Samo da to obavimo. Platio mi je ovjek. - Koliko si rekao? - S putom tri dana. Jesmo burazi? - Samo zbog tebe. - Buraz, hvala ti do groba. - Zapali svijeu na Kamenitim vratima kad se vratimo doma. - Kaj svijeu, zakupiu cijeli zid - rekao je Kr sputajui slualicu.

Kao da mu je pao kamen sa srca. Da kamen, betonski blok. Kad su krenuli u Frankfurt, izgledalo je kako e sve biti u redu. Papak je bio lan starije ekipe, deki iz kvarta za koje se govorilo da se bave ozbiljnijim poslovima. Kamatarenje, utjerivanje dugova, s njima je bilo bolje ne petljati se. Kr se trudio biti pristojan s Papkom. Jo dok su bili klinci, Papak je zavrio u muriji, prialo se da je bio u unutranjoj kontroli i da je znao sve prljave stvari o svakom policajcu. Kad je doao rat, Papka su izbacili van, ispostavilo se da je Srbin, pa mu vie unutra nije bilo posla. On nije puno plakao, ve se okrenuo privatnoj sferi poslovanja. U tome mu je, navodno, puno pomoglo ranije iskustvo. Kr Papku nije vjerovao. Jednom drot, uvijek drot. Papak bi mu povremeno uletio, prijateljski, ono, poznaju se, zamijenio neto horsa za travu, poalio se kako je glupa situacija. Dila sa utim, a nema trave ni za joint. Kr bi mu dao vrhunsku travu, ali mali pis, da Papak vie cijeni robu. Takve ne valja razmaziti. Onda mu je Papak uletio i ponudio posao. Trebalo je prevesti jedan auto iz Njemake u Zagreb. Papak je objasnio kako oni znaju za njega, dobro radi, prate njegov rad. - 'Ko me prati - vrisnuo je Kr. - Murija? Stari, imam ja dovoljno paranoja i sam, ne treba mi ih ti podebljavati. Zna ti kakvim seja poslom bavim? - Kr je bio sve uzbueniji, samo mu jo trebaju bivi drotovi. Znao je kako Papak neto kemija u kvartovskoj mafiji. Njega su putali na miru. Kr se bavio travom, tripovima, eksovima i spidom. Previe sitno da bi predstavljao nezdravu konkurenciju. Dekima je svaka konkurencija bila nezdrava. Kr je, opet, dilanjem plaao svoje raune i nije se puno bunio. Papak mu je par puta nudio da za njega dila hors. Kru se prah inio previe pipkavim poslom. Zeleno u redu, bomboni u redu, sliice takoer, samo... 'ko e se jebat' sa utim? Ak' sluajno kihne dok slae pisove, razletie se prah po cijeloj kuhinji. Di je roba? Otkihao sam je. A onda su mu u Rijeci pale dvije kile trave. Lokalna pankerija ga je naicala za robu. Kr nije volio povjerenje u poslu. Draa mu je bila gotovina. No, znali su se godinama, rijeka ekipa je bila u kurcu, policija je bila ful efikasna. U Rijeci su komunisti ostali na vlasti i murija je ozbiljno shvaala svoj posao. Kaj je da je, komunisti uvijek imaju efikasnu muriju. Reda mora biti. Kr je uzeo malog Baltu k'o kurira. Balta mu je par puta nosio robu i

sve je bilo u redu. Znao je ekipu iz Rijeke i izgledao je kao kolarac, potpuno bezazleno. Sve je trebalo proi u redu. Sjeo je u vlak, ekipa je ekala u Rijeci na stanici. Balta je ugledao Fjumane, nekoliko njih, pozdravio se i dobio policijsku znaku u facu. Sabili su ga u neku sobu, iamarali, pretresli i nali iu. Kasnije su Fjumani objasnili kako su ili na stanicu saekati Baltu, kad su ih sreli policajci koji su na eljezniku ili saekati Bed blu bojse koji su putovali na utakmicu s Rijekom. Drotovi su bili znatieljni koga ekipa oekuje iz Zagreba i doekala Baltu sa iom. Kr je robu uzeo na povjerenje, Rijeani su trebali po primitku platiti dvije tisue maraka. Soma za kilu. Kr je nabavljao za est stotina, no, rat je, nestaica, drogiranje je skup sport, objanjavao je Rijeanima dok su pregovarali. Valjda mu je dobro ilo, posao se razgranao, eto, prole godine je izdilao tristo kila grasa, na malo. Ako uspije dil, cijeli e grad imati samo za sebe. Luka, more, rat, sve pretpostavke su tu, moraju se drogirati. Ako veza proradi, ako papci prodaju kaj treba, Kr im moe postati ekskluzivni dobavlja. ovjee, opskrbljivati cijeli grad. Kr je imao viziju. 'Ope mu nisu bila jasna sva ta sranja oko rata, nacija, vjera. Boli te kurac. ovjek ima dovoljno svojih problema u ivotu. Kaj e ti to sve, koji kurac? Umjesto, jebote, da ratuju, sredimo ceste, poistimo obalu, legaliziramo travu, dajmo ljudima slobodu da trguju, u Slavoniji se pravi hrana, po otocima se uzgaja gras, u Dalmaciji se sve to prodaje turistima. Zdrava hrana, sunce, more, legalna ia, kazalite, koncerti, ekipa se zabavlja i troi novce. Sloboda za sve. Samo nemoj praviti sranja. 'Oete kurve? Evo. Kockarnice? Evo. Droga? Evo. Zdrava hrana? Sport? Zajebancija? isto more? Odmor? Imamo sve za svakoga. Red, mir, zajebancija i potroite svu lovu i doite opet. Turizam. To bi spasilo stvar. Ovak' smo svi na gubitku. Nije dobro za trgovinu. Nije dobro za njega. Ostao je duan dvije tisue maraka koje je nekako morao stvoriti. Posudio je lovu od aca, kvartovskog kamatara. OK znali su se od malih nogu, ac mu je dao lovu k'o trendu, na mjesec dana bez kamata, no ak' ne vrati, slijedi uobiajeni postupak. - Jebi ga, stari, treba preivjeti. Nije naa lipa Crkva katolika opstala zato kaj je davala, nego zato kaj je primala. Kaj sam ja gori od pape? - govorio je ac. Kru nije bilo najjasnije kakve veze ima ac s papom, bio je

siguran da mu je stari Srbin, no ak' hoe razvijati posao, mora malo riskirati, lonak' za mjesec dana proda pet-est kila. U svakom sluaju se moe pokriti. Skoro svakom. Nakon Rijeana, pukla je nabava. Kr je zaboravio kako poinje ljeto i trave vie nema. Deki su mu rekli kako su prodali sve i skladite je prazno do jeseni. Rezervna veza iz Hercegovine je prestala funkcionirati. Borbe su se razbuktale i murija je zatvorila ceste. Svi su postali vojni obveznici i nije imao tko dovesti robu. Jebote, rat. Kru je zujalo u glavi dok je hodao po kvartu razmiljajui otkud da stvori lovu. Mjesec je prolazio, Kru se sve ee u mislima motao a-cov lik. Crkva katolika. Najebae gore od Isusa ako mu ne vrati lovu na vrijeme. Skoro se sudario s Papkom koji je izlazio iz lokalne pizzerije. - Eeejj, mali, pazi malo! - viknuo je Papak razdragano. - Kajje? Zgleda k'o poziv za vojsku. - Boli tebe kurac - odgovorio je Kr. - Imam neke probleme. - Kaj sad? Opet mora u zatvor? - Da bar. Tarn' je barem sve besplatno. - Kaj je gore od zatvora? -Trebam lovu. - Tko je ne treba? - Trebam dva soma maraka za sedam dana. - Samo to? Reci mi nekaj tee. - Meni je to ful teko. Ba sam u gabuli. - Kaj ne prodaje vie onu svoju travuljinu? Napuio si cijeli grad. - Ma, nema je do jeseni. A meni lova treba sada. - Hmmm... Jesi ozbiljan? - Jebote, Papak, znamo se. - Ozbiljno te pitam. Znam te. Narki si i pijanac. Kajjaznam koji ti kurac moe puknuti u glavu? - Zna kakav sam kad radim. Nikad nije bilo sranja. - Ne znam. - E, nemoj srat'. Zna moj dosje bolje od mene. Kaj si radio u muriji sve one godine? - Svoj posao. -Ajde, Papak, ako ima kakav posli, sve radim. - Moda. Moram se raspitati.

I fakat se raspitao. Sljedeeg dana, Papak je nazvao Kra i rekao mu kako treba prevesti jedan auto iz Frankfurta u Zagreb. Neka roba je unutra, nije bitno, on nita ne treba znati. Kad obavi posao, dobit e dva soma maraka. I jo petsto za put. Kr je malo razmiljao... Neka roba, nije bitno... Sigurno je uto. Nema kaj drugo biti. Heroin. Rekao je sebi da se nikad nee baviti s time, no vrijeme se bliilo i ac mu je dahtao za vratom. Tako se s Belim naao u autu na putu prema Frankfurtu. Ne zna koji mu je kurac bio da pokupi Belog. Dobro, istekla mu je vozaka, a nije bilo vremena da isfura drugu, lonak' su uvijek ili zajedno. S Belim je imao dobar prolaz preko granice. Hai, tripovi... Stvari su funkcionirale. Trebalo je samo jo jednom ponoviti staru shemu. Sve e biti u redu. I onda je Beli pukao. Bio je normalan, hodali su po Frankfurtu, planirali kako obaviti stvar. Gazda je objasnio kako je sve sreeno, rekao da se obriju, urede, trebaju izgledati pristojno. Rade ozbiljan posao. Beli je sve to sasluao izgledajui sasvim pribrano. Kad su ostali nasamo, iz njega je eksplodiralo kao da je eruptirao vulkan. Koja smo mi naiva, govorio je. ovjee, nasadi'e nas. Ku'i, mi smo im mamci. Natrpae nam auto nekim smeem da nas ulove, a njihova roba e mirno proi. Pika im materina, nas misle nasaditi. - Beli, sve je u redu. Nema se kaj bojati. Nije im to prvi posao. - Zato se i brinem. Kaem ti, Kr, nasadi'e nas. Trebamo im kao mamac, ni drugo. - Beli, ne seri. - Ne serem. Skuio sam ih, ovjee. Bolje nam je da se maknemo odavde. - Kuda? Jesi ti lud? Ubie nas. - lonak' smo mrtvi. Zna koliko se za uto dobiva robije? Uvalie nam kilu, a prefurati deset. - Kaem ti, mi smo mamac. Najbolje bi bilo ute' - Kr mu je pokuavao objasniti kako nema smisla bjeati, nemaju kuda pobjei. Beli je klimao glavom, govorio aha, aha i onda nestao. Dobro, nije odmah. Naizgled se smirio, legao je na krevet i puio cigaretu za cigaretom, a onda, kad je ispraznio kutiju, rekao da ide na kiosk kupiti novu i nestao. Mislim, nije se vratio. Kr je buljio u njemake programe na telki, gledao kaj se dogaa ne kuei kurca pod milim bogom i prouavao autokartu Europe traei najbolji put

doma. A onda je shvatio kako Belog nema. Pola sata. Moda je otiao na pivu. Sat. Moda je iao nekaj pojesti. Dva sata. Nije valjda iao kod kurvi? etiri sata kasnije, bio je kod Papka u kui, pokuavajui objasniti kako nemre objasniti di mu je kompi. Gazda je utio. Lice mu je bilo nepomina maska. - Gdje si naao ove kretene? - na kraju je pitao Papka. Papak je, i sam u udu, uglavnom mucao pokuavajui nai suvislo objanjenje. - Gledajte, sredi'u stvar - progovorio je na kraju Kr. - Beli je u redu. Samo, lud je, nisam znao da je toliko lud. Nije do sada nikad zajebao. Ne znam kaj mu je bilo. Ja u srediti stvar. Preveu robu. Nije problem. On ne zna nita. Nismo dogovorili rutu. Nee drukati. Valjda se uplaio. Pobjegao je, nee drukati... Znam ga. Zna ga Papak. Sto puta su nas tukli u muriji, nikad nije ni' rek'o. I Papak ga je orao. Zna kakav je Beli. Nije druker. Reci Papak... - Je... Nije. Nikad nije tuakao - sloio se Papak. - Gledajte, efe, treba mi novac... Doao sam obaviti posao. Ako ovog nema, budem sam. Doveu robu u Zagreb. Nije mi prvi put -govorio je Kr u groznici. Ako se sad izvue, zapalit e svijeu na Kamenitim. Gazda se pomaknuo, lice mu je oivjelo. - Trebaju dvojica. Nema drugog - rekao je na kraju. - Ne moe sam s robom. - Mogu. Srediu sve - bio je odluan Kr. - Trebaju dvojica - ponovio je gazda. Kru je tutnjalo u glavi. Dvojica? Gdje da nae drugog? - Moe Papak ii sa mnom - odjednom je provalio. Papak ga je pogledao u udu. - Ja? - zapitao je Kra. - Zakaj ne? Kaj ti fali? - Mene trae - objasnio je. - Neko vrijeme ne mogu u Hrvatsku -Kru se na trenutak uinilo kako je sve gotovo. U njemakim novinama e izai njegova slika s rupom na potiljku i tekstom o nepoznatom strancu N.N. Kako se na njemakom kae N.N.? Tko bi znao? Samo Fric. Dn je jedini sve ove godine redovno iao u kolu... Fakat, Fric... - Znam - rekao je gazdi. - Imam drugog. Pouzdan. Nije lud. Nema dosje. - Iz kvarta? - pitao je Papak. - Tamo svi imaju dosje.

- Fric nema - rekao je samouvjereno Kr. - Daj mi telefon i on je tu za dva dana. *** Kao mali, unka je itao Pale sam na svijetu, slikovnicu u kojoj glavni junak, Pale, ostaje sam. Na svijetu, naravno. Cijeli grad kao igralite, samo za njega. Pale je vozio tramvaj, ulazio u duane i uzimao svaku igraku i svaku klopu koju je htio, vozio je aute, ulazio u stanove. Pale je mogao raditi ba sve. unka je sjedio na glavnoj ulici u Vojniu, na stepenicama nekakve nedovrene trokatnice. Izvalio se na stepenice, nataknuo iltericu na glavu i lagano puio cigaretu. Bila je to ne znam koja kutija u tih nekoliko dana. Svuda uokolo milila je vojska. Glavna ulica Vojnia pretvorila se u modnu pistu. Neki je lik naao maskirnu uniformu Srpske vojske Krajine, stari kamuflani obrazac JNA i murjaku palicu STOP - MILICIJA i njome je pokuavao zaustaviti prolazea vozila. Normalno, nitko se nije obazirao na njega. Nekoliko je tipova stajalo oko starog Stojadina i pokuavalo ga upaliti. Glavni meu njima, oito s mehaniarskim iskustvom, davao je instrukcije i rasporeivao ljude. Jedan je u zraku drao kanistar s benzinom, pokuavajui napraviti direktan dovod u fergazer, ako je kojim sluajem otila AC pumpa. Vojnici su stajali oko njega, dok je jedan vrtio anlaser, pokuavajui pokrenuti auto. Cestom je prolazila vojska, vojska je bila svuda uokolo, pred kuama, po dvoritima, na glavnoj cesti. Okolo oprema, puke, vojska. Maskirni su posvud milili. unkin odjel veze je zasjeo na stepenice nedovrene trokatne kue, u neemu stoje izgledalo kao glavna ulica. Gledali su cestu kojom je prolazilo pjeatvo u svim smjerovima. Odjednom se poela tresti zemlja. Najprije skoro neprimjetne, vibracije su postajale jae, dok se odjednom sve nije pretvorilo u zaglunu buku. Tlo se treslo najavljujui nadolazeu snagu. Iza ugla su se pojavili tenkovi. Dvije T 55-ice. Na prvoj kupoli zapovjednik s bandanom vezanom oko obrijane glave. Pozdravljao je pjeatvo u prolazu, s visoko uzdignuta dva prsta, koje je oduevljeno urlalo u pozdrav naim tenkistima. Na boku kupole kooperio se amblem s likom tigra. - Tigrovi - rekao je netko. - Najlui su.

Zapovjednik tenka kao da je pored sve te silne buke uo i, dok je tenk tutnjio pored njih, okrenuo se prema unkinoj momadi, pozdravljajui ih mahanjem uzdignute ake. unka je na trenutak susreo njegov pogled i kao da je dobio udar energije ara zapovjednika tenka. - Jeaaaaaaaaaaaeeee!!!!!!!!!!!!- vrisnuo je i skoio na noge, maui rukama za tenkovima koji su ve zamicali, ostavljajui za sobom oblake praine. - Idemooooooo!!!!!!! Majstoriiiiiiiiii!!!!!!!! - poskoili su i drugi vojnici na stepenicama. Kao daje sila tenkova prela i na njih. Vikali su i urlali na pozdravoklopnicima, kao daje vojska upravo u tom trenutku shvatila da smo pobijedili. Stvarno, konano, neopozivo. Hrvatski tenkovi tutnje, a na njima garda, vidi da su nepobjedivi. Nitko im ne moe nita. Vojska je urlala od radosti, pozdravljajui eline nemani koje su jurile niz ulicu. Kad su zamakli izvan vidika, za njima se jo neko vrijeme osjeala tutnjava koja se na kraju stopila s vrevom ulice. unka je mahao za njima, a onda sjeo natrag na stepenice, kraj radiostanice. Sad mu je i ona izgledala nekako ljepe. *** - Tu smo - rekao je Fric. - Samo bez panike - odgovorio je Kr. - Ne mora brinuti - Fric se trudio da ostane miran. - Bit e sve u redu. Idemo doma prijaviti se u vojsku. Rat je. - Valjda - apatino je odvratio Kr. - A kaj drugo? - pitao je Fric, vie samog sebe. Kaj drugo? Kaj mu je uope ovo trebalo? Dojurio je u Frankfurt busom, udei se kak' su ga uope pustili preko granice. Hrvatsko-srpski pregovori u vicarskoj su izgledali sve loije. Srbima nije bilo ni na kraj pameti da popuste. Htjeli su se odvojiti od Hrvatske, a sad su ih nagovarali da ipak budu dio nje. Nema teorije. Kad je kretao, ve se ukalo o mobilizaciji. Jebote, ljeto je. Umjesto da se brinu za turistiku sezonu, glaveine su se opet odluile igrati rata. Opet, posao je jednom trebalo dovriti. - Kuda? - pitao je slovenski carinik. - Idemo doma. S odmora - rekao je Fric pruajui putovnice. Slovenac je listao dokumente, pomno prouavajui peate prelaska granice.

Onda je podigao svoj i utisnuo ga na istu stranicu. Potom je pruio putovnice natrag Fricu i rekao: - Sretan put. Fric je rekao hvala, ubacio u brzinu i krenuo dalje. Proli su carinike i vozili preko niije zemlje ka hrvatskoj strani graninog prijelaza. Ulazna traka je bila prazna. Kr je pomno osmatrao sve dijelove postaje, gledajui parkirana vozila, kontejnere, policajce. Dogovor je bio ak' vrisnu, gas do daske i prema Zagrebu. Utei e tih dvadesetak kilometara. Da negdje ostave auto i pobjegnu pjeice. Bolje to neg' predati se. Imaju dovoljno heroina, ne gine im deset godina. - Dobar dan - rekao je pogranini policajac. - Dobar dan - odvratio je Fric. - Putovnice, molim - rekao je graniar. Fric ih je uzeo i pruio. Graniar ih je primio i poeo listati. Kr je gledao kako pomno lista, prvo Frico-vu. Onda mu je sinulo. - Je li poelo? E, gospon!!! Je li poelo? - doviknuo je graniaru. - Molim? - pitao je ovaj, ne razumijevajui pitanje. - ovjee, jurimo k'o manijaci iz Njemake samo da ne propustimo... - Moja stara je rekla da sam dobio poziv - ukljuio se Fric. - Idemo se javiti. - Ku'i, stari, odmor smo prekinuli... Idemo edekima jebat' mater! rekao je Kr. - Fakat, jel' poelo? Cijelu no vozim, ovjee... - Jutros su krenuli, javlja radio da nai tuku po Kninu, udaramo svuda... - uzbudio se i graniar. - Daj, je li gotovo to? Propustiemo rat! - viknuo je graniaru. Ovaj je, kao po zapovijedi, zatvorio putovnice i vratio ih Fricu. - Ajde, deki. Za dom - rekao im je, podiui ruku na pozdrav. - Spremni!!! - odvratili su Fric i Kr. Fric je ubacio u brzinu i krenuo. Graniar je mahnuo cariniku da propusti auto, kad ve bedaci 'oe u rat, zakaj da im brane? Carinik je samo mahnuo rukom i Fric je proao kroz granini prijelaz, ne zaustavljajui se. Neko su vrijeme u tiini vozili cestom, sve dok nisu doli do skretanja za Samobor. - Za dom, jebote!!! - viknuo je Kr. - Spremniiiiiiiiiiii!!!! - urlao je Fric. - Sii tu. Idemo starom cestom - rekao je Kr. - Manja je guva. Jebote, proli smo. Tko bi rek'o da se isplati bit' ustaa. - Presr'o sam se kad si poeo - odvratio je Fric.

- Ma, puklo me u trenu. Kaj smo mogli zgubit'? - 'Zgubio sam ja deset godina ivota kad si zinuo. Dobro da nisam osijedio na mjestu. - Kaj sad? Proli smo!!! ovjee!!! Papak mi je rekao adresu gdje da ostavimo auto. Jo to i mirni smo. Ti jo stigne u rat. - Taman na drugo poluvrijeme. Kaj ti nee? - Ja sam vojno nesposoban. Budem sve pratio na telki. Nema frke. *** Gotovo idila. Vru ljetni dan. Omara. Samo muhe zuje oko starog kravljeg dreka na cesti preko ograde. Leali su razbacani po hladovini dvorita seoskog gazdinstva, koje je izgledalo dobro odravano prije rata. Ispred kue vrt, sada zarastao u korov, a usred vrta veliko drvo. Nekadanji domain je pod drvo postavio stol s kamenom ploom, da nikada ne oskudijeva hladovinom. Na dan kad sam roen, tu je posaen orah..., sjetio se Gogi Balaevievog stiha. - Eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeejjjjjj!!!!!!!!!!! -zavritao je ime iz kabine VBR-a. - ta je sad? - prenuo se Gogi iz sna. - Sluaj, jebote!!! - viknuo je ime i skoio natrag u kabinu. Doao je do radiostanice i pojaao ton. Iz ureaja se zaulo kranje, a potom i povici. - ...Satnija... bojne... napadnuti smo. Nali smo neprijatelja... - iz etera su dopirali pucnjevi, pomijeani s uzvicima, bukom, kranjem... - Koji kurac? - pitao je Gogi, jo bunovan. Premjetali su se cijelu no, sve okolnim putevima, prema Karlovcu, pa dalje, k Petrovoj gori. Gogiu je bilo udno kud ide ba tamo. Ve je jednom bio, na ekskurziji sa kolom. Ili su gledati partizansku bolnicu i zemunice. Gogi je prije gledao Kozaru s Batom ivojinoviem u glavnoj ulozi. Sjeao se kako je Bata golim rukama zaustavio elini iljak kojim su Nijemci buili zemlju ne bi li napipali zemunice. iljak je Bati probio obje ruke, no ovaj nije pustio ni glasa, a kamoli iljak. Bata je bio faca. Gogi je zato molio rasku da ga pusti unutra, da vidi kak' to za zbilja izgleda. Raska je bila ljuta na njega i ekipu, jer su cijelo vrijeme urlali u busu, pa je poslala cure unutra, kao, bolnica, to je ipak enska pria, njega, ranjenici. Raski nita nisu znaili ni Bata ivojinovi ni

Nijemci. Gogi se nadao kako e barem ovaj put uspjeti vidjeti zemunice. No, vozili su cijelu no i onda su ih smjestili u dvorite neke naputene kupe. Dobar vatreni poloaj, no ni traga od zemunica. Gogi je izaao iz kabine, prostro atorsko krilo ispod drveta i nastavio drijeme. Kad je ponovo otvorio oi, poeo je razgledavati okolinu. Na kui je velikim slovima, masnom bojom, pisalo: HRVAT, ZAUZETO! Ispod toga je manjim slovima bilo dopisano jo neto, no Gogi je bio predaleko da bi vidio o emu se radi. Taman je zakunjao, kada ga je ime stresao. - Nai, naletili su na nekoga, pa sranje... - objanjavao je ime. Samo, pazi sad ovo!!! - rekao je i ukljuio motorolu. S druge strane, kroz eter, prolomila se pucnjava, ponovo vika, glasovi, napadnuti smo, neprijatelj. Gogi se u udu zablenuo u imeta. - Ka'e? Ni ne kuim... Ne, ne razumijem. ime... - Nai... Dvije postrojbe. Mislim da pucaju jedni na druge - pojasnio mu je ime. - Zajeb - rekao je Gogi. - ei - sloio se ime. *** Ipak je dobro prolo, mislio je Beli. Koji kurac? Ja da im vercam dop, jebem im srpsku mater. Oni da se bogate, a ja da stavljam glavu u torbu. Neka sami riskiraju. Moda je bilo pizdunski prema Kru, no ipak... Toliko dopa... Da su nas uhvatili, ne bi mi ginulo dvadeset godina robije. etiri kile, jebote. Taman da se otruje pola Hrvatske. Kaj sve ti etnici nee smisliti, pizda li im strinina. Ipak sam ja Hrvat. Em su nas napali, em bi jo zaraivali na naim venama. Nema teorije. Barem ne preko njega. Uspio se izvui iz Frankfurta, doi do Zagreba i sakriti se kod Stanke. Sad je trebalo samo saekati da se stvari smire i nastaviti ivot normalno. Trai ga vojska, trai ga mafija. Tko bi rekao kako je tako teak teret popularnosti. Jebote, raditi za lika kojem je Ljubo Zemu-nac uzor. Nema teorije. Ne sad kad smo pobijedili u ratu. Mogu Hrvati sami sebi vercati dop. Koji e nam kurac Srbi? Jesmo se za to borili? - Beli! - zauo je glas iza sebe dok je otkljuavao haustor. Okrenuo se i ugledao Papka. - Di si Beli? Dugo se nismo vidjeli.

-Da... - sloio se Beli i dobio udarac palicom po glavi. Oteturaoje u stranu, okreui se oko svoje osi da vidi odakle je udarac doao. U mraku, oko Papka, ugledao je siluete kako se pomaljaju i idu prema njemu, a onda je dobio drugi udarac. Samo u glavu, pomislio je Beli dok mu je mozak odjekivao od pljutanja udaraca. Pokuao se probiti na neku stranu, nai izlaz. Izlaza nije bilo. Beli je krenuo udarati, no zauzvrat je dobio jo vie udaraca. Oborili su ga na tlo, pa mu je preostalo samo da se sklupa, pokua zatititi glavu i eka da proe. Stara je to igra. Beli je znao podnositi batine, pustiti bol da proe kroz tebe i ekati da se smiri strka. inilo mu se kako ga tuku satima. Udarci, udarci, udarci... Poslije mu se inilo kako je izgubio svijest, a onda se sjeao kako ga je neto primilo za glavu, osjetio je kako mu se mozak pomie od trenje i onda glas: - Beli... Beli? Jesi iv, Beli? - uo je Papka iz daljine. - Umhummm... - prostenjao je Beli. -1 treba da si iv, Beli. Ostavili smo te ivog, prijatelju. Samo, zajebao si... Da zna. Razmiljaj malo... Ne smije zajebati prijatelje rekao je Papak tresui mu sve vrijeme glavom. - Muumhghghhh... - krkljao je Beli, usta punih krvi koja je pricala na sve strane. - Smrade. Hlae si mi zasrao - viknuo je Papak ugledavi fleke krvi na svojim bijelim hlaama. U bijesu je nekoliko puta udario Belog nogom u glavu, a potom se okrenuo ekipi. - Ajmo - rekao je. - Jebe kukavicu. Ni metak nije zasluio. *** - Nai!!! Mi smo nai!!! A koji ste vi? -1 mi smo nai! - uo je unka kako pored njega vie Brajdi koji je glumio v.d. zapovjednika voda. - Predajte se!!! - zavikao je glas s druge strane umske ceste. - Predajte se vi!!! - odgovorio je Brajdi. - 'Ou ti se kurac predavat!!! - dolo je iz ume, a potom je uslijedio i rafal. - Lezi!!! - viknuo je Brajdi, istovremeno skaui u zaklon iza povelikog drveta. Hrast, sigurno je hrast, mislio je unka. Njemu su nekako sva velika stabla po definiciji trebala biti hrastova. A onda je, kasnije je mislio da njemu nekako i to ispada po definiciji, sam uletio u

nekakav bodljikavi bun koji, sreom, barem nije bio okruen koprivama. Potom se iznad njegove glave prolomila pucnjava. Nai. I nai. unka je traio bolji zaklon, gledajui kako da bude to manje uoljiv, ako je to bilo mogue uz stanicu koja mu je strala na leima. Nekako je svukao stanicu sa sebe, poloio je u travu, pa je, vukui je uz sebe, otpuzao do drveta. Valjda je hrast. Kroz hrast ne probijaju meci. Svuda oko njega zvidali su meci. Zrak je bio ispunjen zaglunom bukom pucnjave. unka nije znao gdje da gleda, da li da uope gleda, da se ukopava, da bjei... Nekoliko trenutaka potresao ga je val sveope panike, najradije bi sve odjednom, a onda je shvatio kako se nemre ni pomaknuti, lica grevito zabijenog u zemlju. Otvorio je oi, ispred sebe u krupnom planu ugledao travu, kao u onoj seriji o ivotinjama, Opstanak, The Stories of Survival, kolski program televizije Beograd. Zbog Opstanka su markirali iz kole, koliko je bio dobar. A sad pucaju na njih, jebo on samom sebi mrtvu mater u usta ako im dozvoli. Zgrabio je puku, repetirao, podigao i nasumice ispalio rafal, prema mjestu odakle je uo neprijateljski glas. unka se tresao od ispaljivanja, no drao je okida dok nije ispalio sve metke. Kao da je htio da iz sebe istrese svu ljutnju, umor, strah... Pizda im materina, sad su nali pucat'... Na kraju rata. - Napadnuti smo. Izviaki vod, prva satnija, uje li me netko? Ovdje trea satnija... izvidnici... Naili smo na neprijatelja. Napadnuti smo!!! - u eteru kao da nije bilo nikoga. Radiostanica je krala i umila, glasala se karakteristinim pucketanjem. unka je skakao s frekvencije na frekvenciju, pokuavajui se sjetiti plana odravanja veze, frekvencije i rezervne frekvencije. Mahnito je okretao brojanike, kad je ugledao pored sebe neku sjenu. Digao je glavu i ugledao Brajdia koji se dokotrljao do njega. - Imamo li vezu? - upitao ga je. - Nita - odgovorio je unka shvaajui kako ga je cijelog obuzeo napad panike. - Nemamo vezu. - Probau ja na motorolu - rekao mu je Brajdi i iz depa na hlaama izvadio walkie-talkie. - era tri zove eru jedan, javite se. era jedan, di si, jebem ti sve? Ajde, javi se!!! era jedan, ovdje era tri... unka se naslonio na drvo, gledajui da se ono nalazi izmeu njega i metaka. Povremeno bi provirio i ispucao rafal, za sluaj da neki mani-

jak odlui dopuzati ba do njega. Samo bi mu to trebalo. Znao je, znao je... Znao je kako nemre dobro svrit'. Ne za njega. Nije njemu sueno da proe bez sranja. Sve je izgledalo lako kao putar. I sad ovo. Meci su fijukali oko njega, pritiskao je glavu u zemlju, trudei se da bude to nie, stoje mogue dublje ispod linije metaka. - era tri... uje li me?... era tri... Ovdje Vihor. Lovimo vas na frekvenciji. ujete li me? Ovdje Vihor... - iz prijamnika se, nakon kranja, zauo glas. unka u prvi mah nije shvatio to je to. U opoj buci, glas iz prijamnika je zvuao kao sastavni dio bojne kakofonije. Ipak, izvjebano vezistiko uho je reagiralo. unka se sagnuo, zgrabio mikrofon i poeo vikati: - Ovdje era tri... ujemo vas... Prijem... Ovdje era tri... - era tri... Pucate na nae... S druge strane su nai... Hrvati... Prestanite pucati... Na nae pucate... Hrvatska vojska... Poubijat' ete se... era tri... uje li me? Prijem - unka je zblenuto pogledao radiostanicu, ne vjerujui u ono to uje. Nai? Pucamo na nae. Jebote, koji je to kurac? -Vihore, ovdje era tri... uo sam vas... Potvrdi... Jesi siguran da pucamo na nae?... Ponovi... Vihore?... - Ma, pucate, jeba vas led..., reci svojima, priko vas su nai izvidnici, ponavljam, prestanite pucati... - unka se zabuljio u prazno, pretrnuvi od muke. Nai? Hrvati? Jebote... - Eeeejjjjj, jeboteee, stanite!!!!! Brajdiu!!! Hrvati!!! Pucamo na Hrvate!!! Stoj!!! - Brajdi je leao na trbuhu i okrenuo se unki, kao da je uo to ovaj govori, ali ne razumije jezik kojim pria. - Nai!? Hrvati!!??!? - unka je potvrdno klimao glavom. *** - Jesam ti govorila? Koji ti je to kurac trebalo? - derala se Stanka, sva ljuta, uzrujana, raupane kose, kao furija maui rukama dok je jurila po blagovaonici. - Daj, zaepi - odgovorio joj je Beli, izvaljen na trosjedu. - Morao si se praviti frajer. - Trebali su mi novci. - Kao da ih nema dosta. - Daj zaepi. Nemrem te vie sluat'. Zuji mi u glavi. - Kaj ti je 'ope nekaj ostalo unutra? - rekla je Stanka, gledajui ga

umotanog u zavoje, razbijenog, podlivenog krvlju. Ruka mu je bila u gipsu, usnica razbijena, dobro, barem su mu zubi ostali itavi. Beli, Beli, zujalo joj je kroz glavu dok ga je gledala takvog. Bila je ljuta, uasno ljuta. Zato ga je uope pustila? Ve je s horsom bilo dovoljno problema, a sad i ovo sranje. - Pika im materina. Ubiu ih k'o pse. Sve jednog po jednog, jebem im mater krvavu. Sve u ih poubijati, pizda im strinina. Napiu im se krvi. - Bolje komi. Ve je dovoljno sranja. - Jebau im mater svima. - 'Oe, 'oe. Kak' da ne. - Daj uuti. Muka mi je - prostenjao je Beli. - Bolje da ti komi. Kaj ti ta tvoja jeziina nije napravila dovoljno sranja? - Ti e mi rei. Daj se pogledaj. Jebate, kao da si pao s nebodera. -Znam. komi vie. - komi, komi. Nee od mene vie ni' uti. - Ubiu ih sve, jebem im krvavu mater. - Pa tko je bio? - E, krvi u im se napiti. Jebat u ih u dupe krvavo. - Tko je bio? - Ubit u ih!!!!!!!!! - vriskao je Beli ne obazirui se na Stanku. - Da, da - promrsila je ona za sebe. - Kao i sve ostale prije njih. Ve ih je cijelo groblje - mislila je odlazei u kuhinju. *** - Gotovo je - zakljuio je ime. - Jesu shvatili? - upitao je Gogi. - Bie... Je. - Ajde, dobro. Koje budale. Poubijali se na kraju rata. - E, lipi, pusti purgere i zasrae sve ivo. - Nisu oni krivi. Sam si rekao. - E, bie nisu prvi pucali. Ma, di su zalutali? Nije ovo more. Di e se na kopnu izgubit'? - Kaj, uvijek misli da purgeri moraju neto zasrati? - Ma, ne mislin, ma uvik zaserete. - Jebote, da nije Zagreba bilo... Svi bjeite u Zagreb i onda kukate kako vam je loe. Kaj se ne vratite doma? I ti bi stan u Zagrebu?

- E, pa cura mi je iz Zagreba. A ja bi stan di mi da. - U Zagrebu, naravno. -1 da si mi ti prvi susjed. Kako u bez tebe? Lake mi je bez matere nasmijeio se ime punim osmijehom kojem je nedostajao jedan zub. - Da te gledam do kraja ivota? Odi u kurac - rekao je Gogi gledajui to usko, od sunca ispucalo lice ratnika, otar nos, kratka kovrava kosa, oi prijatelja. - U kurcu san otkad tebe znan. Pa si mi opet drag - nasmijao se ime. - Zna kaj... - rekao je Gogi. - Kajjee? Mliko ti Isusovo, a ja znan kajje!?! - rekao je ime. - Idem ja u kuu spavati. A ti me probudi kad zavri rat. To je zapovijed - bio je odluan Gogi. - Probudie se dotle i sam. Ajde, bii call! - odvratio je ime. Gogi se zadovoljan zaputio prema kui. Neki zagrebaki izvidnici naletjeli su na lokalne domobrane. Nisu se prepoznali i poeli su pucati jedni po drugima. Nisu imali meusobnu vezu i mislili su da su s druge strane Srbi. Da ih ime nije uhvatio na stanici i spojio s brigadom, sve bi bilo puno mrtvih. Vie nego u ostatku Oluje. Gogi se nagledao praznih sela, objeda ostavljenih na stolu, nenahranjene stoke. Ljudi kao da su nestali u trenu. uo je da se Srbi povlae prema Petrovoj i Zrin-skoj gori. Navodno je bjeanija bila tolika, da su srpski tenkovi, gazili svoje civile. Gogiu je izgledalo kao u nekom SF filmu. Tajanstvene zrake su evaporirale stanovnike, a ostavile sve drugo. I njegov VBR, naravno. Dobro su sredili stvar. Jebote, pola rata je proveo spaavajui Hrvate da se meusobno ne poubijaju. Fakat je rat za profesionalce. Koji kurac... Dignu domobrane, naoruaju ih i poalju okolo, a da ni ne znaju di idu. Jebote, k'o djeca su... Di je ono vidio tipa... U Vojniu, nasred glavne ceste, tip se nalio kao guzica, zajaio tovarnog konja i nemre se maknut'. Niti tip zna kako jahati, niti ga konj kui. Morali su odgurati i konja i jahaa da proe kolona. Jebote, kokoare, piju, bezveze pucaju. Fakat je uspjeh ne stradati od svojih. I kaj kurac, pomislio je pribliavajui se velikom natpisu: HRVAT, ZAUZETO! Odmah svatko grabi sebi. Gogi je pomislio da eksplozivom digne kuu u zrak i na ruevinama napie HRVAT, OSLOBOENO! Cijeli rat se oslobaaju i sad odmah zauzimaju. Jesmo i mi narod...

Kad je doao pred kuu, mogao je proitati i onaj sitan natpis ispod. Pisalo je: VOLIM LOVORKU!, a ispod toga: 8.8.'95. - E, jeb'la te Lovorka! - opsuje Gogi. - Iz kojeg su filma tebe ukrali? *** Jo sat vremena, jo sat vremena... mislio je unka gledajui na sat. Fluorescentne kazaljke su svijetlile u mraku. Na istoku se poinjalo raz-danjivati. - Jo sat vremena. - Jednom je itao neku knjigu o Prvom svjetskom ratu. Rat je zavrio primirjem koje je poinjalo u odreeni sat, odreeni dan te 1918. godine. I zna se ime zadnjeg vojnika koji je poginuo u ratu. unka se nije mogao sjetiti, je li Nijemac, Amerikanac ili Englez, moda neki siroti Talijan, ziher nije Srbin, edeki se uvijek nekako izvuku. Nije se mogao sjetiti njegovog imena, a znao je da ga je proitao i da se nekako zove. Jo sat vremena. unka je obiao dvorite, drei se sjene. Proao je po kui, vidio usnule ratnike, patrola je prola prije petnaest minuta, sljedea je u pola est, posljednja u ovom ratu. U est je ustajanje, doruak, onda se bojna pakuje, dolaze autobusi, na najdrai ZET i idemo doma. Prvom klasom. Jo sat vremena. Na tamnoj plohi mraka pojavila se tanka crvena crta rascijepivi no po pola. unka je obilazio dvorite, drei se sjene. Nikad ne zna. Obiao je krug oko dvorita i vratio se do kue. Cijeli rat je proveo u nedovrenim kuama. Samo zidovi, cigla i cement, bez prozora, vrata, poda. Uao je u budue predvorje i popeo se na kat. Osjeao je kako ga hvataju valovi straha. Sjeo je na sanduk kraj stepenica odakle se vidjelo dvorite. unka je pogledom pregledavao sjene dio po dio, pokuavajui uhvatiti kretnju, trzaj. Oslukivao je, ne bi li zauo kakav neobian um, neprijatelja... Nema teorije da e on biti posljednji hrvatski vojnik poginuo posljednjeg sata posljednjeg dana rata. Nije unka luzer, deki, ohrabrio je samog sebe i nastavio dalje. Odjednom je iz grmlja uo zvuk pucketanja drveta, kao da je netko, velike teine, stao na granu i slomio je. unka se bacio na zemlju, razderavi se u bunju u koje je upao. Trenutak kasnije, zauo je zvuk, kao da netko izlijeva vodu na kamen. Koji sad kurac? unka se ukipio, prestao je i disati ne bi li uhvatio svaki zvuk i shvatio o emu je rije. Voda je tekla i tekla. unki nije bilo jasno. U blizini nije bilo nikakve slavine. Iza bunja je tala u kojoj su preivjeli lokalni Hrvati

drali krave... Voda je prestala tei i unku je obasuo iznenadni nalet tiine. - Muuuuuuuuuuu!!! - uslijedio je potom i pozdrav zadovoljne krave. - O, jebem ti... - promrsio je unka kad je shvatio o emu je rije. - Jesi me uplaila, jebem ti... - psovao je nevidljivu kravu izvlaei se iz bunja. - Di si sad nala pisat', jebem li ti kravlju mater... - rogoborio je dok je tresao trunje i granice s uniforme. Samo da se nije uvaljao u kakav drek. Kad se oistio, pogledao je oko sebe. Razdanilo se. Mrane prikaze i sjene su poprimile oblija bunja, drvea, zidova, razbacanog smea i dasaka. Pogledao je na sat. Jo dvadeset minuta. Piku materinu, pomisli unka, daj proi vie. Gledao je dvorite oko sebe. Vie nije znao kuda da se makne. Onda je pogledao krug oko skoro ugaslog vatrita, odetao se do tamo i sjeo na jedan od balvana. - Kome je do zajebancije, neka pouri. Ja idem doma za dva'est minuta - rekao je i stavio kalanjikov u krilo. Tako je doekao kraj rata. ETVRTI DIO *** - Na dananji dan, etvrtog osmog tisuu devet stotina devedeset i pete godine, zapoela je vojnoredarstvena akcija Oluja u kojoj je Hrvatska vojska u samo etiri dana slomila pobunjeniku takozvanu Republiku Srpsku Krajinu i oslobodila... - Dok je spiker rutinski itao popratni tekst uz prigodnu emisiju koja se ponavljala iz godine u godinu, na ekranu su se nizale snimke. Vojnici u pokretu, oprezni, napeti, onda paljba, VBR-ovi, topnitvo, jurnjava tenkova i kamiona, ponovo vojnici u pokretu, uzdignutih puaka i dva prsta u obliku slova V, snimke ploa s imenima mjesta, na ulazima u Benkovac, Obrovac, Knin, Glinu, Petrinju... svuda slavlje, oklopnjaci na Trgu bana Jelaia, zviduci, zastave, veselje na ulicama i Franjo na vrhu kninske tvrave, kako ljubi ogromnu tro-bojnicu. Crven, bijeli, plavi... - Dani ponosa i slave - uzdahnuo je unka gledajui snimke. - Eno mene - rekao je Gogi dok je na ekranu gledao VBR koji ispaljuje salvu raketa u praskozorje. - To sam ja. - Gdje? - trgnuo se Kr, dok su ekranom ve promicale slike uurbane

vojske. - Ma, onaj VBR. Uvijek puste na brzinu. Nisam ni znao da su me snimali - objasnio je Gogi. - Jebi ga, sad sam propustio - rekao je unka. - Nema veze. Biti e dogodine. Stalno putaju tu snimku. - Ti si heroj - zakljuio je Kr. - Ba sam ti ja neki heroj. unka, ima jo pive? - Ha? - prenuo se unka koji se zalijepio uz ekran. - Ljudi, meni je ovo uvijek novo. Ba je bilo dobro - zakljuio je. - Piva? - ponovio je Gogi. - U friideru ti je - odvratio je unka. Gogi je ustao i otiao u kuhinju, otvorio friider i izvadio bocu Oujske. Dok je pogledom traio otvara, u kuhinju je uao Kr. - Ne da mi se gledati televizija. Kak' to vie moete? Rat, rat, rat... Jebote, kao da ni' drugo na svijetu ne postoji - rekao je Kr. -Kaj te briga... Bilo je dobro. Dobar osjeaj pobjede. Oluja je jednom u ivotu. Kaj, 'ko ti je kriv to nisi bio. Svatko tko je htio je mogao ii -rekao je unka. - Stari, tam' di sam ja bio, bila je ne Oluja... tajfun, uragan, orkan... Kajjaznam koji kurac nije bio. To je tek bilo sranje. - Di si ti bio? Na moru? - pitao ga je Gogi. - U Frankfurtu. Beli, Fric i ja. Jebote, velik je taj Frankfurt. *** Rat je, ustvari, bio gotov. Pobijedili smo. Barem su tako rekli na televiziji. Fric je leao u praini na ulazu u grad, Srbi su tukli iz svake cijevi koju su imali. Stvarno su bili drukiji. Dok su nai, domai Srbeki utekli, Bosanci su bili zajebaniji. Na polasku su im rekli: Deki, nema frke. Kava u Brodu, evapi u Banja Luci. Idemo. Muslii su tu negdje, oni udaraju odozdo, mi preko Une i za ruak evapi s lukom. Dupla porcija. Dan je zapravo lijepo poeo. Ubacili su se u amce i krenuli prijeko s gardistima. Fric je bio inenjerac. Kad je doao doma iz Frankfurta, prijavio se na opinu, ve su ga traili s pozivom, jebote, prolazi rat bez njega, i bacili su ga kao popunu inenjercima koji su davali potporu gardistima. Uspio je uletjeti u zadnje dane, malo se vozikati po Krajini i izletjeti na Unu. Oluja je ve zavrila. Franjo je u Kninu

poljubio zastavu, svi su se slikali, pobijedili smo. Fricu se taman uinilo kako je rat gotov, nije poteno ispalio metak, a pobijedili smo. Onda je stigla zapovijed. Pokret. Ilo se u Bosnu. Preko rijeke. Valjda je Franjo sklopio savez, idemo, tjeramo psine preko Drine, pa na evape. Prijelaz je bio miran. Fricu je bilo malo udno to prelaze ba u grad. Rijeka se prelazi ispred ili iza grada. Ne ide odmah u mjesto. Opet, izvidnici su javili da je sve isto, svi su bili sigurni u pobjedu. Idemo zavriti posao, pa doma. A onda, jebote, lwo Jima. Kad su preli na drugu obalu, doli do kua, po njima se otvorio pakao. Pucalo je odasvud. Nema Srba. Javili su izvidnici. Fakat, nema ih, mislio je Fric. Samo, tko onda koji kurac puca po nama? Meci, bombe, uskoro su poele padati i minobacake mine. Rekli su im da imaju apsolutnu nadmo. Tu su nai VBR-ovi, topovi, zrakoplovstvo. Ako netko sa srpske strane ispali i metka, sravnie sve sa zemljom. Bit e jadniji od peinskog ovjeka. Srbeke izgleda nitko nije obavijestio o tome. Pucali su sa svih strana, iz svih oruja. Sreom, pojavili su se zrakoplovi. Dva komada u niskom letu. Napravili su krug, podigli se, obruili... I raketirali stoerna kola veze na hrvatskoj strani Une. - Fakat smo premoni u zraku - zakljuio je Fric, mjestimice diui nos iz oblaka praine. Virio bi jednim okom u stup dima, dok mu je drugo bilo naslonjeno na zemlju. Ta- ta- ta- ta... tukao je mitraljez sa etnikih poloaja. Za njim bi lupale apovke, Zolje... Satima prikovani uz zemlju, a rat je zavrio. - Dobro da smo pobijedili - komentirao je are, kolega iz voda, kad su napokon uspjeli dopuzati do oblinje ruevine i zakloniti se iza zida. Tu se skupilo ve nekoliko vojnika ekajui da ih pobiju, da se sranje smiri, da doe zapovijed za povlaenje, za juri, bilo to. etnici su lupali po njima sa svim to su imali. Umjesto zapovijedi, doao je gardijski izvidnik, mlad, mrav deko. Fric je gledao njegovo lice. Izgledalo je tako staro, a opet, tako mlado. Gardist je imao dvadesetak godina, sigurno je jo iao u srednju kad se Fric prvi put skinuo iz rata. Klinac. Klinac koji je dobio metak u eljust. Cijeli donji dio usta bio mu je umotan zavojima, kao i cijela glava, uostalom. Gardist se odnekud stvorio, ili su ga doveli, trebalo ga je vratiti preko rijeke. Fric je gledao kako po rijeci plutaju amci, vrludajui lijevo-desno, povremene erupcije stupova vode od granata, panika na suprotnoj

obali, sablasni mir na ovoj obali i izvidnik kojem zavoj sve jae crveni od krvi... - On mora prijeko - viknuo je gardist koji je pomogao kolegi da doe do obale. - Svi moramo prijeko - viknuo je netko. - Zar ne vidi da je ovdje klaonica?! - On zna poloaje. Treba javiti prijeko gdje da gaaju. Bruno zna gdje im je artiljerija. Mora prijeko - bio je odluan gardist. Vojnici su se pogledali izmeu sebe. Nikom se nije izlazilo iz zaklona. Satima su se muili da ostanu ivi i prepuu tih nekoliko metara do sklonita i sada opet van. Ni u snu. - Budem ja - uo je Fric sebe kako govori, ne vjerujui da to izlazi iz njegovih usta. Ustao je iz zaklona, prihvatio gardistu, namjeravajui ponijeti i njegovu puku koju je ovaj prislonio uza zid. Mladi je, kad je Fric primio cijev, trgnuo oruje natrag, uz muklo rezanje iz grla. Fric ga je pogledao i u oima mu vidio - puka se ne dira. Zato mu je prebacio ruku preko ramena pa su, tako zagrljeni, kao u nekom pijanom valceru, oteturali do rijeke i uskoili u jedan od amaca koji je odvozio ranjenike. Preli su na drugu obalu gdje je Fric nastavio pomagati gardistu. Uspeli su se do zapovjednitva gdje je Bruno rukama na karti i grimasama pokazivao gdje su neprijateljski poloaji. Zapovjednici su upisali lokacije i krenuli zvati topnitvo. Topovi su uskoro zagrmjeli, potom i VBR-ovi, a na kraju su se pojavili i zrakoplovi, ovaj put nai. Fric je spokojno sjedio kraj sanitetskog atora ekajui da sanitet obavi trijau i previjanje gardista Brune. Iz daljine je izgledalo kao da je naima na drugoj obali rijeke napokon krenulo. Dim, zvui pucnjave, nakon nekog vremena na jednoj od kua je osvanula hrvatska zastava. -Valjda je sad rat gotov-pomislio je Fric. Pogledao je Brunu, umotanog u iste zavoje, kako sjedi sa strane i dalje vrsto stiui svoju puku. On je dao svoj doprinos ratu. *** Gogi se nije mogao sjetiti kada je stari prvi put pljuvao krv. Stara ga je zvala u vojarnu i rekla da bi eljela s njim razgovarati i ako moe, neka doe doma. Nije to obiavala raditi. Zaudio se zato ne eli s njim priati preko telefona, no zvuala je ozbiljno i osjetio je kako

nije vrijeme za raspravljanje. Gogi je preko vikenda bio deurni u postrojbi i, kada je napokon pobrojao vojsku, pregledao sve to treba i predao smjenu, zaputio se doma. Busom do grada, onda tramvaj i preko kvarta pjeice do doma. Zaudilo gaje kako je kvart posivio. Na zgradama su se jo razaznavale izvorne boje, no, kao da su navukle preko sebe neku sivu patinu. Siv dan, nita drugo, pomislio je, osjeajui potrebu za jo jednom cigaretom. Da smiri osjeaj trulei u ustima. Potraio ju je u depu koulje, po navici je bio u uniformi, nije se ni presvukao u civilku. Izvukao je pakovanje Walter Wolfa, otvorio ga, uzeo cigaretu, upalja mu se instinktivno stvorio u ruci, dlanom je pokrio plamen da se ne ugasi. Zapalio je on pljugu i na senjskoj buri, di nee na ovom zagrebakom povjetarcu. Punim pluima je uvukao dubok dim i ispustio ga u vis gledajui kako se oblikuje u vrtlog, koji je trenutak kasnije raznio vjetar. Bila je jesen. Zemlja se hladila i dani su bivali sve krai. Gogi je osjeao kako mu se hladnoa uvlai u tijelo, prolazei kroz slojeve nepropusne odjee, hladei je i prodirui sve dublje, do sri kosti. - Jesen, u krznu, dolazi mi jesen, u koi, dolazi mi jesen...- pjevuio je staru pjesmu EKV-a. Pola ljudi koji su svirali na Paket Aranmanu danas su mrtvi. Preao je preko parka, primijetio kako je na uglu zgrade otvorena nova videoteka. Njeno ime, Joker, ponosno se koilo u neonskom svjetlu iznad osvijetljenog izloga, punog plakata. Jo preko ceste, pokraj duana, preko livade i domaje. Zgrada je osala ista kakvom ju je uvijek pamtio, visoka osmerokatnica sa est ulaza. Smee-sive boje, proarana ciglom koja je nekada bila crvena. Popeo se uz stepenice, otvorio vrata haustora i uao u polumrak. Lift se jedva dovukao do razizemlja. Otvorio je vrata i uao. Po navici je stao u samo dno lifta, pokraj ogledala koje za divno udo nije bilo razbijeno. Pritisnuo je dugme, peti kat, i krenuo gore. Stara je otvorila, blijeda, umornog lica, i bez rijei ga pustila unutra. Upao je, skinuo jaknu i uao u sobu. - Mogao bi skinuti izme. - Umoran sam. Neu dugo - odgovorio joj je, zbunjen njenim dranjem.

- Sjedi. Hoe neto popiti? - pitala ga je majka. - to je bilo? - pitao ju je Gogi. - to si me zvala? Jel' stari? Di je on? Zato nije doma? - Bolestan je. U bolnici je. - Kaj mu je? - Rak. Plua. Jutros su potvrdili nalaze i zadrali ga. - Gdje je? - U bolnici. Na Jordanovcu. Klinika za plune bolesti. Jooooj, Gordane, on je tako dobar ovjek - zajecala je majka i briznula u pla. Gogi je gledao majku kako plae, zbunjen, nemoan. To se nije trebalo dogoditi. Ne sad. Ne kada smo pobijedili, kada je mir, kada je sve rijeeno. - Je li to sigurno? - Jo trebaju provjeriti. Moraju napraviti bronhoskopiju. Novi rendgen. Samo, Gordane, teko die ve mjesecima, kalje krv. Nije mi to htio priznati, ali tako je. Ve due vrijeme. I drukije die. A zna i sam koliko pui. - Jel' ti treba novaca? - presjekao ju je pitanjem. - Trebat e. To moe biti siguran. Vidjeemo to kau pretrage. - Dobro. Imam ja neto. Utedio sam. Mogu dii kredit. - Nije tako crno. Ne smijemo nita misliti dok ne stignu rezultati pretraga. - Valja misliti na zlo. Tako te manje iznenadi kad doe. -Sine!!!zavriskala je majka i klonula u njegov zagrljaj. Gogi ju je zagrlio, njeno, oprezno, inilo mu se da je krhka kao kuica od karata, da e se raspriti ako je imalo pritisne. Zato je htio biti njean, blag, utjean, neprimjetan. Nije znao kako. Znao je ubiti ovjeka, prevariti, spaliti, opljakati, iskasapiti, samo, nije znao kako utjeiti majku. Da je barem netko prijetio starom, pravio probleme, bio nasilan, istukao ga. Gogi bi doao, ubio tog tipa i sve u redu. Ne bi ga morao ubiti. Bilo bi dovoljno zatjerati mu no u trbuh, slomiti ruku, prste, vilicu. Nasilnici se brzo ohlade, pogotovo kad na vlastitoj koi osjete kako nasilje moe biti bolno. Opet, nasilnici su ljudi. S ljudima je lako. Kako zastraiti rak? Gogi je osjeao kako u njemu raste gnjev. Bijes, isti bijes. Htio je neto strgati, slomiti, ubiti taj rak. Nije mu bilo jasno zato stari?

Zato ba njega? Zato uvijek mora na dobre? Zato sada kad smo pobijedili? *** - uj, ti si meni okej, samo, nisi mi fiziki privlana - rekao joj je Tomica. - Ni ti meni nisi neto - rekla je Marina. I to je uglavnom bilo sve od izlaska. Tip je bio zgodan, visok, plavokos. Bio je jako pametan i puno je priao. Marina ga je gledala trudei se da izgleda jako zainteresirana. Samo da je poevi. Otkako je prekinula s Vjeranom, nije se fukala. Nije lako mladoj, suvremenoj djevojci ostati bez deka ba u trenutku kad se navikne na redovan seks. inilo joj se kako joj svaka pora na tijelu vriti za dobrom evom. Tak' bi se uspalila. Cijelu zimuje uila za ispite, trudei se da na taj nain smetne tri godine ivota s Vjeranom, njegovim shizofrenim ocem i cijelom tom obitelji koja je ustvari bila luda. Pika ju je ponekad tako svrbjela da bi izlazila na balkon, iako je bila zima, i hodala bosa po ploicama. Fukala bi za mukarcima koji su prolazili ulicom. Aaaaaaaaah, tak' se htjela pofukati i sad joj taj kreten tupi da ona njemu nije fiziki privlana. Nije bila ni sebi. Bilo ju je stid stoje k'o uspaljena kuka, a opet, htjela se poeviti. Voljela se eviti. Dok je bila s Vjeranom, kad bi ili spavati, primila bi ga za kurac, umjesto pliane krave Rumenke s kojom je spavala od malih nogu i, kada bi ga imala u ruci, odmah bi zaspala. Kao beba. I sve bi bilo dobro da idiot nije iao bariti neku fufu. Digao mu se kurac. On je bio muziar. Avangardni jazz muziar. I ona jadnica, kaj se palila na muziare. Solo gitarist. Da je barem bio neki heavy metal gitarist. Kao Slash. Ili Jimi Page. A ne ovo. Ila je za njim po koncertima da se nauije muke, sluajui izdrkavanja avangardnih jazzera. Brinula je za njega, istila mu kuu, trpjela njegovog ludog oca, gae mu je prala, zbog njega je jednom i abortirala, a sad, pojeb'o je prvu fufu koja mu se nala na putu. A s njom mu se nije mogao dii. Vjerovala je kad joj je govorio kako je voli, samo je umoran, iscrpljen i nije mu do seksa. A s tom pizdom je odjednom sve mogao. Govno. I sad joj jo ovaj kreten kae kako ona njemu nije fiziki privlana. A

samo se htjela pofukati s njim. Kasnije je sjela na klupu ispred haustora i pitala se to e joj to u ivotu. Frajeri. Mukarci. Kuri jebeni. Nije se trebala puno truditi da se izvue. Tomica je priao i priao... Vie nije bila sigurna je li uope primijetio kako je rekla da mora ii doma, uiti, ispiti, zavrava faks, vrijeme, izala je samo na kavu, ujemo se, svakako se ujemo... Nije se mogla sjetiti kako se stvorila na tramvajskoj stanici, kako je uletjela u tramvaj, dokoturala se do svoje stanice. Potpuna praznina. Samo da utekne to prije. - Marina, ovako vie ne ide - priznala si je, palei cigaretu na opuku prethodne. - Mukarci. Kaj mukarci? U pizdu materinu, Marina, fakat si glupa, ljutila se na sebe palei cigaretu za cigaretom. U neko vrijeme, iz ulice je na parkiralite skrenuo auto. Marinu je privukao zvuk, pa je pogledala. Bio je to auto od susjeda, tipa koji je stanovao negdje na niim katovima. Onaj s plavim oima. Auto je uao na parkiralite, pa se poeo namjetati, ulazei i izlazei s parking mjesta. Bilo je oko dva ujutro i auto je dizao poprilinu buku. Marina se nije mogla nauditi kako se tip loe parkira. Prvo bi se priljubio desnom stranom uz susjedni auto, a onda bi se isparkirao, izmanevrirao, pa se priljubio lijevom stranom uz drugi susjedni auto. Briljantan primjer loeg parkiranja. Uas. Prvo joj je dragi dao nogu nakon to ga je tri godine sluila kao robinja, onda joj uleti pjesnik i sada ovaj vozaki diletant. Stvarno previe za jedan dan. Zapalila je jo jednu cigaretu, dok su joj kroz glavu prolazili stihovi: Vee ne mirie na rakove i koljke, mesec je bleda fleka boje cimeta... Marina, kak' si glupa. Fakat si glupa. Tak' vie nemre. Kakvi rakovi i koljke!?! Ja njemu nisam fiziki privlana. Kreten jedan! Idiot!, govorila je samoj sebi, zaboravljajui i mjesto i vrijeme. - uj, kaj nema kljueve od haustora? - zaula je glas iznad svoje glave. Pogledala je gore i ugledala susjeda kako stoji iznad nje, promatrajui je. Bio je srednje visine, zarasle kose, odjeven u traperice i spitfa-jericu. - Ma imam. Kaj te briga? Pusti me na miru - odsjekla je. - Tu se deset minuta atro parkiram samo da ne moram proi kraj tebe. Pikara tak' da cijeli kvart uje. A ti me pita kaj me briga?

Kaj', koji ti je kurac mala? Kaj se glupira? - istresao je susjed rafal rijei, smjekajui se. Marina ga je zbunjeno pogledala. Nije znala ljuti li se on na nju ili je zajebava. Pogledala ga je bolje. Nije bio ni tak' ruan. Malo, kak' bi rekli, trkljast, no imao je lijepa usta. Bilo bi zanimljivo znati kako se ljubi. - A kaj ti pizdi? Kaj su ti ukrali omiljenog medvjedia? - upitao je on. - Da barem - odgovorila je. - Jesam ja runa? Reci ti meni, jesam li ja runa? - uj, ak' se tak' dere, grozna si. Uasna. Zastraujua. Samo, ne, nisi runa. Ustvari... - Kaj!?! - skoro je vrisnula Marina. - Ustvari si smijena - odgovorio joj je. Marina se zaudila. Nije oekivala takav odgovor. Kaj sad tip misli? Smijena? Kak ne bi bila smijena. Smijena je samoj sebi. - uj, susjed, mi se nismo ni upoznali? - Ne. Koliko se ja sjeam, ne - odgovorio je susjed. - A nema nikog da nas upozna - zakljuila je Marina. On se ogledao lijevo-desno. - Nema nikoga - onda je digao glavu i pogledao gore, u zgradu. - Ne. Svi spavaju. Ni'. Morat emo ekati do jutra. - Ili emo morati sami - rekla je Marina. - Da. Ne zvui loe - odgovorio je. - Ja sam Marina - predstavila se i pruila mu ruku. - Fric - odgovorio je. *** unka je sjedio na zahodskoj koljci, prelistavajui prirunu kolekciju Dylan Dogova. Jebote, zahod. Mjesto za koncentraciju i meditaciju. Cijeli ivot promilja na zahodu. Treinu ivota spava, dobar dio ostatka provede u traenju, pripremanju i konzumiranju hrane, u dokolici gleda telku, pije, pofuka nekaj tu i tam', samo, kol'ko ivota provede na zahodskoj koljci? Fakat, di sam sve srao, mislio je unka. Uglavnom doma. U koli i vani bi piao, no nema nita bolje od svoje koljke doma. Onda je uletjela JNA: nema koljke, kaj, nema ni vrata. Umjesto vrata i odvojenog zahoda sa koljkom, odjeljci sa uavcima, odvojeni pregradnim zidom, dobro, nitko te nemre vidjeti ba kak'

sere ak' ne ue u odjeljak, nisi na cesti, samo, nema vrata. Nigdje se nemre zakljuat' i u miru posrat', a kamoli izdrkat'. Vojska. Nigdje ti nisu davali ni najmanju ansu da bude sam. OK, na kraju bi intelektualci i boleljiv-ci zavrili k'o knjiniari i ate, pederi se grupirali oko kupaonice i tue-va, muziari u Dom JNA, ipci u kuhinju, a stara vojska bi lovila krivinu i spavajui ekala kraj vojnog roka. unka se tada ve navikao i spavati na uavcu, boli te kurac gleda li te tko ili ne, ak' mu se gleda nek' gleda. Samo, prvi put... Najprije 'ope nije mog'o srat'. Otprilike sedam dana mu je bilo bed. Ful ti je neugodnjak. Ono, ui i sere. Iao bi pisat' u odjeljak, pripremio je i papir, no nikak' mu se nije sralo u tu rupu. Onda je osjetio kako mu se u dupetu stvorio torpedo, koji samo to se ne lansira. Stisnuo je zube, otiao, spustio hlae, unuo i lansirao govno. Jebi ga. Zgubio je jumf za sranje na uavcima. Poslije se znao smijati kak' mu je bilo bed prvi put se pokenjat'. Na uavcu je itao stripove, par puta se i zdrk'o, imao je i svoj omiljeni odjeljak za kenjanje, fakat k'o doma. Poslije se navikao svuda srat'. Razradi tehniku. Gleda je li mjesto isto, ak' izgleda k'o daje puno bacila, k'o da e ti zarazne bolesti uskoiti u upak, gleda obrisat' ili ne dodirivat', pokenja se i ide a. Srao je po birtijama, hotelima, umama i planinama, navikne se. Kaj, sere ti se, jebe neugodnjak. Samo mu je jednom bilo ful bed. U Vojniu, za vrijeme Oluje, crijeva su mu nakon nekoliko dana napokon proradila. Punom parom. Od silne strke, jurnjave, vonje, rata, pjeaenja, vruine, nitko nije srao danima. Vojni je bio prvo mjesto na kojem su malo stali. unka je raunao da su u etiri dana preli preko dvjesto kilometara, sve u grdom spidu. I napokon jedan dan na jednom mjestu. Cijeli dan su ekali zapovijed, ili za pokret ili za smjetaj. unka je gledao neprekidan spektakl na glavnoj ulici, tumarao malo gore-dolje. Uglavnom je bio na mjestu, nije mu bio neki trip ii bunariti po kuama. Nije znao ni kuda idu, ni koliko e jo morati hodati i kaj? Sad da u nekoj kui nae Philips televizor u boji, veliki ekran, dijagonala 71 cm, s daljinskim, jo i radi... Kaj bi s njim? Nema kamiona na koji bi ga stavio, ne poznaje nikog od vozaa... Kaj? Da ga stavi na lea i nosi? Ili da plae kak' je dobar, a nemre ga uzet' sa sobom. Onda, da li da puca u njega ili da uzme daljinski i zajebe nekog lokalca koji bu do'o poslije s autom i odfurao

televizor. Najbolje je spalit' cijelu kuu. Jurei uokolo, prolazili su kroz kojekakva sela, unka je vidio poneku spaljenu kuu. Uglavnom su gorjeli stogovi sijena koje je vojska palila u prolazu kako bi irila paniku. Opet, mislio je gledajui silne prazne kue, koje je to blago. Svejedno, ta prazna sela bila su kao mjesta duhova, osjealo se kako je tu do maloprije bilo ivota, ljudi kao da su otili evo ba trenutak prije, kao da ih je netko izbrisao. Poslije su ga radoznalci pitali je li ubijao u Oluji? unka bi se smijao, jer moda bi i ubio nekog Srbina, isto radi imagea: pomahnitale horde zlikovakih, drogiranih, ustakih koljaa kolju srpsku neja i babe. Jebi ga, rijetko u ivotu dobije priliku da nekanjeno ubija do mile volje. Samo da je mogao nai nekog, bilo kog. Prazno. Svi su otili. Kao da se umijeao Arnold Schwartzeneger i rekao: - You have been erased. Izbrisali smo ih. Kao neutronska bomba. Unitava iva bia, ostavlja netaknutim tehniku i graevine. Sve prazno. I tak' do Vojnia. Stali su prespavati u Krnjaku, gdje se u sreditu mjesta odjednom stvorio Fikret Abdi. unka ga je gledao stojei u gomili vojnika koji su promatrali kako Fikret izlazi iz nekog velikog crnog automobila, u koloni bijeli sanitetski Mercedes i kamion s dignutom ceradom, na ijoj su karoseriji leali ranjenici. - Eno ide Babo - rekao je netko. - Kaj je u torbi? - uo se drugi glas. - Ziher lova - stigao je odgovor iz gomile. - efe, da mi upucamo Babu i zememo lovu? - upitao je netko natporunika kuncu. - Sori deki. Ve su javili. Iz Karlovca po njega dolaze glavonje. - A kaj kae, jeste uli kaj pria? - pitao je netko. - Kae da ima pedeset tisua ljudi i sto tenkova i da se hoe boriti kao hrvatski saveznik, ako ne, da bude zaratio protiv nas. - Kaj!? Burno im jebali mater samo ak' probaju!!! - zaulo se iz okupljene gomile. - Da mi njemu lovu zememo. Kaj, ionak' se nakrao para. - Da... Da... Mogli bi... - uli su se glasovi odobravanja. - Ima Babo para. Onda ih je natporunik rastjerao da se ostave matanja i bave svojim

poslom. Trebalo se rasporediti po kuama, pripremiti za no i nadati se da e se pojaviti logistiari. Vojska je ila pjeice preko brda, dok se logistika, s vreama za spavanje, rancima i hranom vozila uokolo i oslobaala zemlju. No, Babo je zdimio tijekom noi. unka je drao drugu smjenu, od jedanaest do jedan poslije ponoi. Svi su zaspali, krepani od cjelodnevnog pjeaenja, dok je unka sjedio u sjeni, na balkonu nedovrene kue, gledajui cestu, nadajui se kako se nita nee dogoditi za vrijeme njegove smjene. Nedovrena kua u kojoj su spavali gledala je na boni zid kue u kojoj su smjestili Abdia. Tako je unka s balkona povremeno mogao vidjeti vojnog policajca koji bi doetao do ruba kue, proao jo nekoliko koraka po cesti, a onda bi se vratio do prednjeg dijela. U mraku se nije vidjelo nita. Nebo je bilo isto, puno zvijezda, a oko njega potpuna no. Bez ijednog svjetla kilometrima u daljini. Odjednom su no presjekli sablasni odbljesci koji su se vidjeli negdje iza brda. unki su na pamet pali NLO-i i, koliko je sve bilo isprevrnuto, ne bi se zaudio da se pravi NLO-i i spuste. Svjetla su postajala sve jaa. unka je mogao pratiti kako se pribliavaju, prepoznajui u njihovom povremenom javljanju i nestajanju prolazak kroz umu. Shvatio je kako je rije o rotirkama, uskoro su se pojavila svjetla farova, buka motora i kolona od tri automobila, BMW, Mercedes, Audi, unka ih nije mogao tono identificirati, svi su bili veliki i crni, opaki tako bljetavi u mraku. unka ih je promatrao u trenutku kada su prolazili pokraj njegove kue, zamiui pred susjednu, gdje su i stali. Bilo je oito kako je netko od glaveina doao po Babu. Onda su se rotirke i farovi pogasili, sve se naglo utialo kako je i poelo, da bi se straa nastavila u tiini. Negdje pred kraj smjene, kada je unka ve sve ee pogledavao na sat, elei da sekunde bre idu, da smjena to prije zavri, svjetla su se opet upalila, rotirke zarotirale i kolona auta je otila istim pravcem kojim je i dola, sada bogatija za jo jednog putnika. - Ode Babo - pomislio je unka, gledajui odbljeske rotirki kako nestaju u noi. ***

Ujutro ga nitko nije ni pitao gdje je nestao Fikret. Utovarili su u usta hladne nareske iz konzervi, popili po gutljaj rakije da ugriju kosti promo-krene jutarnjom rosom i krenuli dalje. Do igralita, u autobuse i dalje. Istovarili su ih na ulazu u Vojni i poveli pjeice u grad, gdje su proveli dan. I onda mu se prisralo. Di e, kak' e... pun grad vojske. K'o mravi, k'o radoznala djeca plazili su havejci po gradu, zavlaei se, gledajui, neki su krali, neki su traili zlato, lovu, neki su naprosto obilazili... unka se nije mogao dosjetiti di bi se mogao na miru posrati. Nuda je postajala sve vea i on se nervozno poeo okretati oko sebe. Kua na ijim su stepenicama sjedili, bila je nedovrena trokatnica, sazidanih zidova koju je iznutra tek trebalo urediti. unki je palo na pamet da se popne na vrh kue, moda tamo ima neka koljka. Bilo ga je frka ii po okolnim kuama, svi su priali kako su Srbi ostavili podmetnute bombe i kako treba biti oprezan. unka nije elio ostati bez jaja zadnjih dana rata. Radije je proetao po nedovrenoj kui. Naao je zahod, no bio je dobrano zasran, a nije imao ni dasku. unka je usput naao hrpu starih Zlatnih serija s epizodama Zagora, Mr. Noa i Tex Vilera. Izvukao je nekoliko, otiao u ugao koji mu se inio ist, uza zid, blizu prozora da ne smrdi previe i posrao se. Dok je uei kenjao, gledao je veliku prostoriju, s predvienim velikim otvorima za prozore. Jebote, drugi kat ogromne kue na glavnoj gradskoj ulici. Dobro, nije Vojni bio neki grad. Ipak... Kuu je morao graditi neki lokalni manga. I sad unka ui i sere tamo gdje je ovjek planirao dnevni boravak. Ti bokca, mora srati ovjeku u kui nasred poda, jer nema di drugdje. unka je mislio kako on nikada nee imati love da sagradi takvu kuu, jedino kaj se moe posrati unutra. Skuio je kako mu je bolje itati stripove, pa je nastavio. Bila je to stara epizoda Zagora, na Karibima s gusarima. unka se zaudio kak' su stripovi uspjeli preivjeti tolike godine, onda se udubio u itanje. Zagoru godine nisu nimalo kodile. Kad je zavrio, obrisao se, ustao i obukao, skuio je koliko je laki i smireniji. Pogledao je govno na podu, pokriveno upotrijebljenim ruiastim toalet papirom, pokuao to malo pokriti gurajui izmom prainu ne bi li se drek stopio s okolinom. Na kraju je odustao, okrenuo se i, slegnuvi ramenima, otiao. Ono, je malo bed. unka pomisli kak' bi njemu bilo da doe doma i nae hrpu dreka u dnevnoj sobi. Jebi ga, pomislio je, rat je.

Rat je tako i zavrio. Vratili su se doma u busevima, u koloni, okieni natpisima, s velikom trobojnicom na elu. Crven, bijeli, plavi... Iskrcali su ih na Jamnu. Na livadi se okupila rodbina, prijatelji, prolaznici. Brigada je dola doma. Nema poginulih, nema ranjenih. Svi heroji. Kolona je obila krug oko jezera, a onda su ih iskrcali na livadi pred okupljenim mnotvom. Trubilo se, pjevalo, grlilo, slavilo... unka se probijao kroz mnotvo traei Ivanu, starce, bilo kaj poznato. - Hej, vojniino! - zauo je glas iza sebe. Okrenuo se i ugledao Ivanu. Crna, mrava, velikih, izbuljenih, sjajnih oiju, nikad mu nije bila ljepa. - Ka'e!?! - rekao je pokuavajui izgledati to muevnije. Ipak je bio u ratu. - Nee me ni poljubiti? - pitala je ona, udno ga gledajui. - Moda - odvratio je unka. - Ak' si zasluilaaaaa... - njegov se odgovor pretvorio u krik kad ga je Ivana zgrabila za okovratnike koulje, trgnula sebi i poela ga ljubiti kao mahnita. - Mrhmmmgrhhhhhmmmhhh... - mumljao je unka pokuavajui istovremeno to jae grliti i ljubiti Ivanu i sprijeiti da mu puka, ve kliznula s ramena, padne na pod. Bilo je lijepo biti pobjednik. *** Gogi je primio smjenu, provjerio deurstva i poarne, brojno stanje u postrojbi, obiao krug i vratio se u ured. Sjeo je za stol i krenuo s itanjem hrpe novina to ih je pokupio usput. Trebalo je preivjeti no na deurstvu. Taman se zadubio u itanje Arene kad je kroz vrata nahrupio Sipa. - Otkud ti? - pitao je Gogi uurbanog zapovjednika. - Putujem. - Slubeno? - Idem na odmor, ovjee. Kakva sluba!?! Jesi ti lud!?! - Di e? - Na more. Idem na vikendicu. Napokon idem neto raditi. Ima transportnu vreu vika? - Ne znam. Moram pogledati. 160 - Daj. Treba mi jo jedna. Trebam minirati. -Kaj?

- Minirati. Ono jebeno zemljite... Sve je kamen, pa moram raiavati. -1 nosi dvije vree eksploziva? - pitao je Gogi vadei transportnu vreu iz ormaria. - Imam ovu. Uzmi, imam doma jo jednu. - Ma... Kamen. Jebi ga. Treba to izravnati - rekao je Sipa, uzimajui transportnu vreu. - Hvala, vratiu je kad doem s odmora. - Potom se okrenuo i izaao van. - Nema brige, buraz - rekao je Gogi gledajui Sipu kako nestaje iza vrata. Posvaao se sa enom, pa je ve mjesecima spavao u vojarni. Dali su mu za prespavati neku sobicu iza dvorane za tjelesni. Nije znao to da radi, pa je kupio plac na moru. Sad je koristio svaki slobodan trenutak da ide tamo. Minirati. Koliko je eksploziva odnio, k'o da e izravnati pol' Velebita. Sipa je tvrdio kako mu to ini dobro. Svje zrak. -1 eksploziv - podjebavao ga je Gogi. - Jebi ga, terapija - objanjavao je Sipa. Gogi se vratio za stol da nastavi s itanjem. Arena\e ba objavljivala feljton o vanzemaljcima na Jadranu. Revno gaje pratio. Svemir. Oduvijek je volio zvijezde. Kad bi jednom mogao otii gore. Kao klinac se oduevljavao svemirom. Zvjezdane staze, Svemir 1999., Ratovi zvijezda. Na moru je volio nou leati na plai i gledati nebo. Nigdje nisi mogao vidjeti toliko zvijezda kao na moru. Telefon je zazvonio. Vanjska linija. Gogi je digao slualicu. - Vojna pota... - zapoeo je slubeno javljanje. - Gordane... Sine... - bio je to majin glas. - Tata... Umro je... Gogi je ostao bez teksta. Dan mu je bio udno miran, skoro oputen. Kad sad ovo. - to? Kada? - pitao je skoro mehaniki. -Sad... Skoro... Moda prije sat vremena..; - Stara, gdje si ti? Jesi dobro? - U bolnici sam... Bila sam u posjeti...Kao da je mene ekao... Sine... Umro je... - Da doem po tebe? - pitao je, raunajui u glavi koliko mu treba da nae zamjenu za deurstvo, netko ga moe zamijeniti do veeri, uzet e auto iz bojne...

- Ne mora... nemoj posao... - Doi u. ekaj me tamo. Za pol' sata sam gore - rekao je i poklopio slualicu. *** Na podu je leao primjerak Jutarnjeg lista, a negdje unutra, na stranicama Crne kronike, bila je Gogieva slika. kolsko igralite, mrak, policijski tehniar zatvara vreu za mrtvace, iz nje vire noge u crnoj Adidas trenirci s tri crte koju je Gogi uvijek nosio po kvartu. unku je nazvao Kr i rekao mu za novine, fotku i trenirku. unka ispoetka nije vjerovao. Onda se sjurio do duana, kupio cigarete i novine, prelistao ih doma uz kavu i pokuao se sabrati, dok je uz Dylan Dogove tjerao jutarnje sranje. Od oka mu se stisnuo upak, ti bokca, k'o da je srao nepravilno rezane brikete drvenog ugljena. Nazvao je Ivanu na posao da joj kae kaj je bilo. Ona je bila na nastavi, pa joj je ostavio poruku da ga nazove. Prvi put se usudio rei, izgleda da je jedan njihov prijatelj umro, a onda se obukao i krenuo u umicu. Drutvo se okupilo oko stola. Jura, Iskusni, Darko i Kr. Beli je bio za ankom, pokuavajui izgledati jako zaposleno. unka se pozdravio s njima i sjeo za stol. - Pivu - viknuo je Belom koji ga je gledao oekujui narudbu. -uju. - Nali su ga na igralitu. Na kolskom - rekao je Jura. - Da. Netko je zvao muriju. Valjda podvornik ujutro - rekao je Iskusni. - Ja sam vidio sliku u novinama - ubacio se unka. - Skuio sam po trenirci. - Da. Adidas. Crni. Bijele crte - rekao je Darko. - Jebote, sledio sam se kad sam to vidio. Fakat bed. Ljudi, ba bed zakljuio je Jura. - Beli, daj i meni jednu pivu - rekao je Belom koji je unki stavljao pivo na stol. - Kaj se nisi sjetio dok sam bio za ankom? - zareao je Beli. - Daj da bude hladna - napomenuo je Jura. - Budem te ja ohladio - odbrusio je Beli i krenuo natrag za ank. - Od dopa je - poeo je Iskusni objanjavati unki. - Predozirao se. - Kaj nije prestao? Odavno je rekao prestati - udio se unka. - Ovo je bilo... Rekreativno... - rekao je Jura.

- Jeb'o takav sport - rekao je Iskusni. - Tripovi su sport. - uto je ekstremni sport - ubacio se Beli. - E, fakat. Skroz sam zaboravio - trgnuo se Kr. - Deki, bit' e tripova. Ak' je netko zainteresiran, nek' se javi. - Jebote, kad e vie prestati? - vrisnuo je Jura. - Samo droga, droga, droga... Umrijee od toga. Nisi vie mlad. - Kad umrem, ja ne elim neki tuni trei in. Posadite mi iu i neki mak fin... - uhvatilo je Kra pjesniko raspoloenje. - 'Bum ti rumarin na grob - rekao je Iskusni. - I hmelja. Da ima za pivu - predloio je unka. - E, papci, ne znate vi kak' je meni - bio je zamiljen Kr. - A daj mi molim te reci kak' ti je - ubacio se Beli sa anka. - E ba si naao kome da kaem - trgnuo se Kr. - A kaj to meni fali? - Beli se naao uvrijeen. - E, buraz, bolje nemoj... - Kr je probao smiriti strasti. - Fali ti centar za normalnost - ubacio se Iskusni. - Ti e mi rei. ee si u Vrapcu nego doma. - Kad mi pika tamo ivi - odgovorio je Iskusni. - Di? U zatvorenom odjelu? Joj, Iska, samo mi se ti nemoj javljat' vrisnuo je Beli. - A zna netko kad je sahrana? - pitao je unka. - Daj, ekaj, tek je umro - rekao je Jura. - Uvijek se nekaj uri. - To je zato kaj uvijek zadnji stigne - pojasnio je Darko. - Zato mora prvi krenuti. - Daj, haker, komi! - zareao je unka. - Kaj?! Treba se organizirati za sprovod. Kompi nam je. - Jebote, od vrtia se znamo - zaprepastio se Fric. - Piku materinu, cijeli ivot. - Je - sloio se Kr. - A fakat je bio faca. Uvijek frend. Ba je bio... - Da. A taman se smirio. Ba je izgledalo kao da mu je krenulo -rekao je unka. - I s malom Zrinkom se smirio. I ostavio dop. - Ma da... Mirovinu je trebao dobiti - rekao je Jura. - Jebi ga. A bio je buraz. - Je, ekipa, stari moj... Bio je ekipa... - rekao je Kr. - Ma, zna, Beli, to je ono kaj tebi fali... To je Gogi imao... - Kaj sad? - zbunjen je bio Beli. - Duu, buraz. Imao je duu - rekao je Kr.

*** Adio, more. Adio, mili rodni kraju moj - valjda bi se tako opratao neki primorac od mora. Pica je iz busa gledao kako more zamie za brda. Jo sutra u Zagrebu i onda let. Natrag. Kroz vrijeme. Daleko je, daleko je, Amerikaaaaaaaaa... svirala je nekad EKV. Danas est sati preko oceana. Ako idemo preko Sjevernog pola, onda nam ne daju da podignemo prozorie. Cijeli zrakoplov spava, a napolju sija sunce. I onda taksi, doma, otuirati se i natrag na posao. Dok je jo mamuran od jet-laga, treba zavriti naslovnicu, osmisliti design, izdrati do vikenda i naspavati se. U takvim mislima, Pica je stigao u Zagreb. Na autobusni kolodvor, taksi i doma. Izaao je pred haustor, gledao tu runu socijalistiku zgradu, uto-sivo-smeu od nakupljenih godina, livadu pored zgrade gdje je k'o klinac pravio garae u blatu, klupu na kojoj je sjedio cijeli ivot. Tu su priali k'o klinci, tu se ljubio s curama, tu je puio, sjedao da doe sebi kad bi se pijan vraao kui. Zastao je i okrenuo se prema klupi, da jo jednom sjedne na nju. - Postajem sentimentalan. Valjda starim - zakljuio je sjedajui. Izvadio je cigarete. Marlboro. Crveni, naravno. Ponovo je poeo puiti. Sreom, u NY se ne pui. Kad doe doma, prva stvar je ienje organizma. Treba misliti na sebe. Kasnije. Izvukao je cigaretu, zapalio je, duboko udahnuo i zabacio glavu na naslon. Zatvorio je oi preputajui se zvukovima kvarta. Kakofonija automobila u pokretu, dreka djece, galame majki, vlasnika pasa i vjetra, lagano se stapala u omamu sparne ege gradskog ljetnog popodneva. Buka se pretvarala u tiinu iz koje su se nakon nekog vremena poeli izdvajati zvukovi klavira. Najprije isprekidani, tonovi su se pretvorili u melodiju. Ona stvar od Mozarta, pokuavao se Pica sjetiti imena kompozicije. Turski mar, napokon mu je sinulo dok su tonovi sve veselije razbijali vruinu. Otvorio je oi i podigao glavu pokuavajui odrediti otkud dolazi melodija. Gledao je po parkiralitu u okolne zgrade, u zgradu iznad sebe. Zvuk kao da se posvud razlijevao. Najprije je pokuao uima odrediti smjer dolaska, a onda oima locirati prozor. Traenje je trajalo neko

vrijeme, a onda je ugledao otvoren francuski prozor koji mu se uinio kao pravo mjesto. Ustao je i krenuo preko parkiralita i livade sve do ispod prozora. Stoje vie prilazio, bivao je sigurniji kako ide na pravo mjesto. Onda je stao pod prozor, taman na zavrne taktove Mozartove briljantne kompozicije. - Bravo, bravo!!! - zavikao je i poeo pljeskati nepoznatom izvoau. Trajalo je nekoliko trenutaka, a onda su se zavjese pomaknule i iza njih se ukazala debeljukasta djevojka koju je vidio na groblju i na tulumu. - Kaj se dere? - vano je doviknula iz sigurnosti svog francuskog prozora. - Super si svirala - doviknuo joj je. - Znam - rekla je i mugnula iza zavjese. Pica je nekoliko trenutaka ostao mirno stajati. Gledao je zavjese, ekajui da se nabori pomaknu. -EN! Mala!!! Bejbi!!! Izai!!!-viknuo joj je kad je iza zastora ugledao obrise njenog lica. - Kaj se dere, seljaino amerika!?! - rekla mu je kad se napokon pojavila. - Jesi uvijek tako slatka? - pitao je smijui se njenoj vanosti. - Kaj te briga? - pitala je, no nekako manje srdito. - Ajde, sii dolje. - Zakaj? - Kupicu ti sladoled - rekao joj je. - Nisam tako jeftina. - Sii, ekam te na klupi - rekao je i okrenuo joj lea, ne gledajui vie u nju. Iznenaujue brzo, stvorila se ispred njega. - Kajje!? rekla mu je gledajui ga nepovjerljivo sa sigurnog odstojanja od dva metra. - Lijepo svira - rekao joj je. - Kao da ti to razumije - odbrusila je. - Zakaj me se boji? - upitao ju je Pica kad je shvatio kako uporno stoji. - Sjedi kraj mene. -Zakaj bi?-pitalaje. - Ja sam veliki zli vuk. Nije udo to me se plai. -Ti si veliki bedak-rekla je i sjela kraj njega. Pica je uivao u cigareti i njenoj nervozi. Bilo je uasno smijeno kako se trudi biti ozbiljna i vana. Priala je kako svira klavir, voljela bi ii na akademiju, u

kvartu se svi tome smiju, no ona eli svirati. Poela se smijeiti kad joj je Pica rekao kako ba lijepo svira. Uivao sam, objanjavao joj je kako ga je ponijela njena glazba, dok se mala buca topila od miline kao sladoled na ljetnom suncu. - Sutra odlazim - rekao joj je. - Zar ba mora? - mala ga je tuno pogledala. - Imam kartu. Moram na posao. - A ba sam mislila da e mi postati simpatian. - Zar ve nisam? - upitao ju je Pica ustajui s klupe. - Ma, blesav si - odgovorila je bucka. Pica je stao trenutak proteui se, a onda se sagnuo i poljubio je. - Ejj!?! - zaudila se malena pocrvenjevi do uiju. - Doi sutra ujutro na kavu. Imam slobodno cijelo prijepodne. Stanujem ti u onom haustoru - rekao je pokazujui na haustor na drugom kraju parkiralita. Broj 28. Prezime je Piculi. - Mo' si mislit'... - bila je prkosna bucka. - Prezivam se Piculi. Doi. Kuham super kavu. Bok - rekao je i krenuo doma ostavljajui izgubljenu bucku na klupi. *** - Ja idem. Meni je dosta. Zbogom - Gogi je na stol poloio uredno sloenu zastavu, salutirao, okrenuo se na peti i krenuo prema vratima. Sipa je ostao otvorenih usta. Tog jutra, Gogi je postrojio vod, obavio jutarnju smotru i odveo vojnike na poligon za obuku. Ostavio je desetnike da se zabavljaju s mladom vojskom, a on se vratio u krug vojarne. Doao je do jarbola za zastavu, odmotao pagu i poeo je sputati. Lagano, kao to ju je ve toliko puta sputao, spustio ju je do podnoja, odmaknuo se, salutirao i ponovo joj priao. Podigao ju je s potovanjem, smotao po pravilu, uredno, dlanovima glaajui nabore, posljednji put presavio i stavio pod pazuh. Onda je otiao, pravo Sipi u kancelariju. Ovaj je razgovarao preko telefona, pa je podigao glavu, mahnuo njome Gogiu da sjedne i saeka. Gogi je ostao stajati u stavu na mjestu voljno, s rukama iza lea. Gledao je u ugao zida iza Sipe dok je on razgovarao, a kad je spustio slualicu i pogledao Gogia, on mu je isporuio zastavu na stol, propisno salutirao, okrenuo se na peti i krenuo. Sipa je jedva uspio promrmljati - to? - kad je Gogi ve uhvatio kvaku na vratima.

- Gotovo je. Idem ja. Bok - rekao mu je Gogi, prazno ga pogledavi. Sipa se jo dugo sjeao lica, mirnog, skoro leernog. Nije znao to da kae. Ostao je gledati malo vrata, malo zastavu, uredno sloenu na stolu. Na njoj nije bilo niti jednog nabora. *** - Fakat si trkljava - zakljuio je Fric, gledajui Marinu koja je prala sue fukajui neke samo njoj poznate melodije. - Ti si kreten - odvratila mu je ne prekidajui s pranjem. - Glupao - rekao je prilazei joj s lea. Rukama joj je obujmio sise, istovremeno je ljubei u vrat. - Mmmmmm - promumljala je Marina. - Prasac jedan debeli. Fric ju je ljubio po vratu kroz njenu dugu, crnu kosu, istovremeno joj stiskajui tvrde, male sise. Marina je odloila nasapunjani tanjur u sudoper i naslonila glavu na kredenac iznad njega. Fric je lijevom rukom poeo kruiti po njenom trbuhu, a desnom je iznenadio samog sebe, uspijevajui maknuti Marininu kosu na stranu, a da ne izgubi ritam njenosti. Napokon joj je otkrio kou na vratu i poeo ju naizmjence grickati i ljubiti. Marina se uspravila i rukom mu poela traiti kurac. - Svia ti se? Aaa? - mrmljao je dahui joj u uho. - Gledam to da ti prvo odreem da me pusti na miru - odgovorila mu je izvrui se iz njegovog stiska da bi se s njim nala licem u lice. - Duo... - zabrundao je Fric milujui je po bokovima. - Ka'e, pitonu jedan? - nasmijala se Marina. - Svu si me stisnuo. K'o udav si. - Usisao bi' te koliko mi se svia. Najradije bih te pojeo - odgovorio joj je i poeo ju gristi po ramenu. - Aj!! Konju jedan! - vrisnula je Marina i odgurnula Frica na drugi kraj kuhinje. - Sva sam plava od tvojih ugriza. - Kad si mi slatka - Fric je slegnuo ramenima. - Digne mi se-kurac kad te vidim. Krenuo je prema njoj isturene glave i poljubio je. Nije se opirala, ve je uzvratila poljubac. Ljubili su se lagano, ispitujui meusobno usne, usisavajui jezike, sudarajui se zubima. Mmmmm. Ajde, sad je dosta - rekla je napokon Marina. - Pusti me da operem sue.

- Ahaaa - odgovorio je Fric. - Sa'u. - Kretenu - izustila je Marina dok joj je Fric ljubio vrat, istovremeno pod njenom majicom traei otvrdle bradavice. Isprepipao ih je jednu po jednu, a njihov dodir ga je toliko napaljivao da je zavukao glavu Marini pod majicu, poevi joj mahnito sisati bradavice. - Budalo - promrsila je ona. - Rastegnu' e mi majicu. - Mumgrhmrlj - rekao je Fric. - Je li to ba trebalo? Mogao sam i ja ui u kuu. Zato sam morao slati njega? Trebao sam ja poginuti - mislio je Gogi. Pred oima mu se vrtio film, popravljaju neki sitan kvar u motoru, on psuje jer nema alata koji mu treba, ime pria kako sigurno ima alata po kuama, samo bi trebao dobar majstor da to popravi. On se, sav garav od strojnog ulja, izvlai ispod asije, jebe mater imi kad je tako pametan, pokazae on njemu tko je pravi majstor, samo da ima bilo kakav priruni alat, ako je ime ve tako pametan, bolje bi mu bilo da proee do tih kua i potrai kakav alat, ne zna on di mu je guzica, a kamoli da bi mogao nai neto takvo kao to je alat. ime ga alje u tri pizde lipe materine i ustaje iz hladovine drveta, psujui kako Gogi nije ni svjestan to to on za njega sve ini, cili rat tako, ni papira za dupe obrisat' ne moe nai sam, sve mu on donosi, nima blagog pojma koliko mu vridi... Gogi se sjeao kako se zavukao natrag pod asiju, proklinjui vozaa koji se ba sad sjetio otii po ruak. Jebote, nikad ga nema kada mi treba. Gurao je ruku duboko u motor, pokuavajui dohvatiti sajlu koja mu je bila predaleko taman za vrh prsta. Pokuavao se bolje namjestiti, nekako izduiti za taj centimetar koji mu je nedostajao, kad je uo eksploziju. Izvukao je glavu iz motora, okrenuo se i vidio dim koji izlazi iz oblinje kue. Shvatio je kako je to kua u koju je otiao ime. Trgnuo se, skoio s kamiona i pojurio prema vratima. Uletio je u kuu ogledajui se po prostorijama, traei gdje ima najvie dima. Proao je kroz hodnik i iza jednih vrata naao imu koji je krvav leao na podu. Bila je to ostava, alatnica, to li... Izgledalo je kao jedno od onih mjesta za dranje svega, kakve ima svaka kua. Sada je tu bio nered, sve u plamenu, uniteno eksplozijom koja je zavrila imi pravo u glavu, raz-nijevi mu lice i prednji dio trupa. Gogi se ogledao da nema jo kakvih mina iznenaenja, sagnuo se i podigao mrtvo tijelo prijatelja. Brzo ga je iznio pred kuu, to dalje, do VBR-

a, ako ima jo eksploziva u kui da ih ne zatekne eksplozija... - Ja sam, doktore, ratovao svuda. I sad vie ne mogu. Dosta mi je. Najrae bih se ubio - zaplakao je Vlado na grupnoj terapiji. - Ma di si ti, koji kurac, ratovao? ta sere? - pobunila se grupa. -Jesam. - Daj, jesi kurac, Vlado, kaj sad tupi? - Da, vi fajteri. Samo ste se vi borili. Kako je meni bilo? - Kako ti je bilo? Pizda ti strinina, uivali ste tu pozadinci. - Kaj smo uivali u Sisku? Gdje je tu tebi pozadina? - Daaj, odi u kurac. Gogi je sluao razgovor. Velika grupa se sastajala jednom tjedno u bolnici na brijegu. Veterani su dolazili i dva sata priali. Da bi dobio mirovinu, morao si proi komisije, bolnike preglede, terapiju i dva tjedna leanja na psihijatriji. Gogiu su priznali trajni invaliditet na ranu na nozi, no to nije bilo dovoljno za mirovinu. U Gardi nije mogao ostati s invaliditetom, vojska je eljela samo zdrave ljude. Koja glupa shema. Da bi postao vojnik, mora biti zdrav i zdrave pameti. Onda sve rade da te sjebu. Ode u rat, tereni, hladnoa, vruina, pucnjava, sjebe si sve ivo i poludi i onda te vie nee. A da si lijepo ostao doma, nita ti se ne bi dogodilo. Opet, nemre ispast' upak. Kaj da te netko pita di si bio u ratu? Doma. Bio sam doma. Tereni su bili laki za podnijet' od takvog odgovora. Nekak' se izdralo. Jebi ga, bio je rat. -Vidimo se sljedei tjedan - rekao je doktor, pokupio svoj blok i krenuo van iz sobe. Ekipa je krenula na pivu u birtiju prek' ceste, strategijski smjetenoj kod glavnog ulaza u bolnicu. - Jebe se njemu - rekao je Mirek. - Kaj? Dojde nam jednom tjedno, odri predavanje i ode si doma. Aja moram natrag u svoj drek. To nikog nije briga. - Kaj si ne poisti drek? - pitao ga je eljko palei cigaretu. - Onda ti manje smrdi. - Zna kaj, ak' idem istit', onda trebam uzet' puku i bombe, tak' jedino mogu nekaj poistit' - zakljuio je Mirek i potegao pivu. - Opet bu poel? - pitao je uti, trkljavi rii veteran. - A kaj imam za poeti? Bolovanje? Na bolovanju sam ve tri godine.

Terapiju? Na terapiji sam due neg' kaj pamtim... Samo nas truju tim tabletama - objanjavao je Mirek. - Morti da ti toplice daju. Bi se tam skuliral? - pitao je uti. - Kaj? Da naganjam stare babe kaj su se dole pofukat' zadnji put u ivotu!? Bolje da se odmah ubijem. Bum k'o onaj mali... Ka'e? Tu je na placu izrecitiral Jesenjina i legel na bombu. - Daj, kaj bu recitiral... Ne zna ni itati... - rekao je eljko. - Ja sam dobio toplice - ubacio se Gogi. - Sere - rekao je uti. - Di? - pitao je Mirek. - Negdje u Zagorju. Za nogu. Priznali su mi kak' je razvaljena, pa su mi dali njegu - objasnio je Gogi. - Moda dobije one di su ubili doktora. Tam' su pravi deki. Joj, kad bi' ja... - zacvilio je Mirek. - Kaj bu ti? Ti ni svoju enu nemre pofukati, a kamoli nekog ubiti rekao je uti. - Kaj nemrem? Di si ti bio kad sam ja... - naljutio se Mirek. - Idem ja, deki. Ovu rundu u ja platiti. Bok! - rekao je Gogi, ustao i otiao do anka. Napravio je obraun s konobarom, okrenuo se i mahnuo ekipi. *** Toplice. Smjetene usred pitomih zagorskih brega, melankoline u jesen, s ranim veerima i zadimljenim hotelskim barom. Zrak zasien vlagom od bazena, ene u najboljim godinama, slubenice, daktilografkinje, konobarice, bake slomljenih kukova, tu i tamo neki klinac, ostalo vojnici, uglavnom u kolicima. Toplice su bile poznate po rehabilitaciji lomova i lijeenju kraljenice. Gogiu se kost poela suiti od stare rane. Prljavtina koja je ula jo za rata, nikada nije dala kosti da do kraja zaraste. Nakon dvije operacije na nozi, otvorili su kost, oistili ranu i poslali ga na rehabilitaciju. Taman se poklopilo da je proao obavezno promatranje na psihijatriji, a do nove procjene invaliditeta mu je ostalo preko mjesec dana, prikladno za toplice. Gogi je iao na terapiju, kartao s dekima, pio. Gledao je kako se jesen navlai na zagorske brege, vue maglu po kotlinama, namakao se po bazenima i trudio se da ne misli. Svejedno. Noga ga je znala paklenski zasvrbjeti, da podsjeti na sebe. Gogi je trljao oiljak,

gledajui duboku brazdu crvenila. Bila je velika rupa. Dobro su ga pokrpali. Jebi ga, rane. Rane zarastaju, oiljci ostaju. - E, Banija... - mislio je Gogi, trljajui potkoljenicu. Tu ga je trefio geler. Da je barem imao pameti. Tada? Tko je tada mogao imati pameti? Istovarili su ih na nekakve poloaje i rekli im kako na lijevom krilu imaju lokalne policajce, njih ezdesetak, rezervisti MUP-a, mobilizirani i priuvni policajci. I njih dvadesetak gardista. Jake snage MUP-a i garde, rekli bi na televiziji. I Micani na drugoj strani. Neka ratna jedinica JNA, s tenkovima. Kad su shvatili da e biti gusto, policajci su se okrenuli i otili. Jebote, umjesto da policajci uvaju njih, oni su morali uvati policiju. - Nismo mi za to plaeni - objasnio je ef policije, digao svoju ekipu i otiao a. Gogi je gledao kako im policija okree lea razmiljajui kako nije mogao vjerovati da e doekati taj dan da gleda policiju kako bjei. Samo, kud ba sad kad im je potreban svaki ovjek? - Nisu zato plaeni - objasnio je Sipa i repetirao puku. - Mi valjda jesmo - rekao je Gogi i otiao na svoj poloaj. Pored sebe je imao tri Zolje, puku, municiju, uturica s vodom. Sve je bilo tu. Prvi zavoj, cigarete... I ekanje. Samo njegov vod, u rovovima iskopanim cik-cak na breuljku, prepuni protuoklopnih sredstava. Do ruba ume je bilo kojih tristotinjak metara. Tenkovi su nasrnuli prvi, a pjeadija je kretala zaklonjena iza njih. Prve granate su pale blizu, no prekratko. Drago je bio u rovu do Gogia, iskoristio je trenutak, ustao i ispalio Zolju. Previsoko. Drago se spustio natrag u rov, no trenutak kasnije, rova nije bilo. Gogi je shvatio kako je granata pogodila izravno u rov i raznijela Dragu. Potom je skoio, zgrabio Zolju i ispalio je u tenk, gledajui da naniani spoj kupole i tijela. Bio je uspjean. Jo nekoliko gardista je istovremeno ispalilo Zolje u tenk, pa je od siline eksplozije kupola odletjela nekoliko metara u zrak i tresnula natrag na tenk. Vruina je bila tolika da se inilo kako se metal topi. Kad se bacio natrag u tu jebenu jamu, shvatio je da je pogoen u nogu. Jedan geler je probio grudobran i zabio mu se u meso natkoljenice. A napad je potrajao cijelu no. Gogi se nije mogao maknuti. Sedamdeset dvojka je imala noni nian. Otkrio bi se svaki njegov pokret. Mogao je samo leati i gledati. Ostao je na izvidnikom mjestu, u blatu iza grudobrana previo nogu prvim

zavojem i ekao da svane. Hitna je dola tek ujutro, bolnice se dokopao dva dana kasnije. Oistili su ranu, zaili i poslali ga natrag. Mogao je hodati, geleri nisu presjekli arterije. Rana je zarasla, noga profunkcionirala, teren zamjenjivao teren i nikad nije stigao napraviti poten pregled. Tek poslije rata su doktori otkrili kako mu je prljavtina ula u kost. Onda su uslijedile operacije. Otvaranje noge, drenae, eprkanja po kosti, zaustavljanje truljenja. Svejedno, bilo je td premalo za invalidsku mirovinu. Oteenje trajno, ali premalo postotaka. Preostalo mu je navui ostatak na psihu. Normalan sam, mislio je, a sad se moram praviti lud da bih dobio mirovinu koju sam zaradio. Tko je tu lud, udio se gurajui uzbrdo prema platou, gdje je bila smjetena toplika bolnica. - Opet si se udebljao - rekao je Mariu, ija je invalidska kolica gurao. - Ti si se napio, pa nemre gurati - odvratio mu je Mario. - Ajde, lijena strvino. Nema jo puno. - Ma, teak si k'o prasac. To je to - zakljuio je Gogi. - Ovo su najskuplja kolica. Aluminij. Dijete ih moe gurati jednom rukom. - Mogu i ja kad su prazna. Rei u doktoru da te mora staviti na dijetu. Pretvorie se u kuglu. - Daj uti i guraj - rekao je Mario. - Nemre vozit' i priat'. - E, jesi drajver - nasmijao se Gogi i jae upro kolica. Nije bilo jo puno do vrha brijega. Iza njega se kretala kolona invalida u kolicima. Neke su gurali prijatelji koji su imali noge, neki su upirali sami. Kad se birtija zatvarala, povorka bogalja bi tekom mukom krenula natrag uzbrdo, u bolnicu, upirui se o kotae, krivudajui uzbrdo u potrazi za lakim kutom uspinjanja, lijevo-desno vrludali su invalidi kao omamljeni, a na elu Gogi, poput generala na elu vojske bogalja, privilegiran to moe hodati. - Sad napokon vozim samog sebe. Red je. Cijeli ivot vozim druge rekao je Mario. U brigadi je bio voza i Gogi ga je sretao po terenima. Za Maria se znalo kako vozi tamo gdje nitko ne moe. Ako se ni mazge ne usude pjeice, Mario e proi s TAM-iem. - Zna, ako bude para, mislio sam si kupit' ona kolica s akumulatorom. Ima i joystick. Mogu juriti dvadeset na sat. - I? Kaj e s tim? - pitao je Gogi.

- Ne znam. Mogu konobariti - rekao je Mario. - Opet!? - zaudio se Gogi. - Nije ti dosta? - Mario je prije rata honorarno radio k'o konobar. Jednom je doao doma na odsustvo. Otiao je popiti pie u lokalni birc gdje ga je sreo vlasnik i zamolio ga za ispomo u subotu. Ima veliku svadbu. Mario nije imao to za raditi pa je pristao. Svaki poten posao je u redu. Svadba se odvijala ustaljenim ritmom. Hrana, zdravice, mjuza, jo hrane, jo zdravice, jo mjuze. Kad je prola prva euforija, Mario je ugrabio trenutak i otiao na dvorina vrata u miru popuiti cigaretu. Stajao je sabirui misli, kad je uo neku buku iz dvorita, ispod strehe gdje je stajala ambalaa. Otiao je pogledati, mislei da su psi, no kad je priao blie, prepoznao je obrise dvoje ljudi koji se jebu. Nije htio smetati, pa se okrenuo u namjeri da se vrati u restoran. Jeba je gadno navalio potresajui cijelu piramidu naslaganih gajbi. - Ljudi, lake malo. Razbiete mi sve boce - dobacio im je gasei ik. Tog se zadnjeg sjeao. Je li bila buka, udarac, bol, nije znao. Kao da je odjednom netko sve iskljuio. Mrak. Probudio se kasnije, mnogo kasnije, u bolnici, okrenut na trbuh. Tko zna to je jeba pomislio, uglavnom, ostavio je svoju dragu, skoio, izvadio pitolj i pucao Mariu u lea. Metak mu je probio kraljenicu i presjekao kimenu modinu. Nepovratno. -1 sad bi opet htio konobariti? - pitao ga je Gogi, izguravajui kolica na ravnicu hotelskog platoa. - U kolicima? - Budem sad ja - rekao je Mario, primajui rukama obrue kotaa. -Zato da ne? Prestao sam puiti. to mi se jo loe moe dogoditi? *** -Anyone who runs is a VC. Anyone who stands still is a well disciplined VC. You guys ought to do a story about me sometimes. - Why should we do a story about you? - 'Cause I'm so fuckin' good. That ain't no shit neither. 157 dead gooks killed. - Any women or children? - Sometimes. - How could you shoot women? Children? - Easy. You just don't lead them so much. Ain't war hell?

Na televiziji se vrtio Kubrickov Full metal jacket. Gogi je gledao scene snimljene iz helikoptera, polja rie, prauma. Vijetnam. - Nije loe - zakljuio je. - Nema bolje od Apokalipse - rekao je Fric motajui joint. - Ovo mi je totalno elavo. Nije mi jasno zato su koristili ovog starog Sikorskog, umjesto Hjuija? Coppola je to napravio sto puta bolje - referirao se Fric na injenicu kako Kubrick u svom filmu nije koristio amblematske helikoptere Vijetnamskog rata. - Ne znam. Dobar je Kubrick - rekao je Gogi. - Ma znam, samo nije pravo - objanjavao je Fric. - Ka'e pravo? Zna, kad sam bio mali, ba sam brijao na rat. Zna i sam, imao sam valjda najveu kolekciju fotki Wehrmachta u akciji. Jebote, svi su mi bili u nekom ratu. Stari je k'o klinac gled'o Pavelia u ivo. Djed je bio u partizanima, ono, na Blajburgu mije pol' familije pucalo u onu drugu, ku'i, svatko je imao neki rat. Ja sam mislio kak' se to dogaa uvijek nekom drugom, kak' je rat nekaj s televizije, nekaj kaj priaju stariji. Onda ti se desi... Jebote, bio sam pola rata urokan k'o krava. Ku'i, danas ne znam jesu se neke stvari desile. Mislim, znam da jesu, bio sam tamo, itao sam u novinama, opet, nemrem se sjetit'. Onda me neto flene. Sanjam. Svaku no se budim u pol' etiri i nemrem vie spavat'. Onda odem u kuhinju i puim do jutra. Kad Zrinka ide na posao - objasnio je Gogi. Fric ga je promatrao. Bio je dosta smravio, kao da su stvari na njemu pripadale starijem bratu. inilo mu se kako se Gogi sasuio, sagorio bi bila bolja rije. - Ba si k'o Johny Mnemonic - rekao je na kraju. - Kaj? - nije razumio Gogi. - Ma, film. Tipu ti odreu komad mozga di ima sjeanja iz djetinjstva kako bi mu stavili neki hard disk. Fura informacije. I onda ga ipak fleaju sjeanja. Odrezali su mu ih, a ima ih. - A!? - rekao je Gogi. - Nisam gledao. Ima taj film? - Ne - rekao je Fric. - Valjda ima u videoteci. Kak' to nisi gledao? - Ne stigne se sve. Ima jo neki film? - Ima koliko hoe. Kaj hoe? SF? Krimie? - Kajjaznam. Ima kakav ratni? - Ratni? Zar ti nije dosta rata? Jebote, pa cijeli rat si bio u vojsci. - Pa zabavno je. Nego, zna kad je umro Tito? Onda su po cijele dane putali ratne filmove. Tak' bi trebalo sad kad je umro Franjo.

- OK nai u neki. Nego, kaj se ti ne misli skidati? Koliko si godina na bolovanju? Bio si priao da trai mirovinu. Kajje s tim? - U procesu sam. Trebam dobiti rjeenje. Pa u onda vidjeti. Ak' bude sve u redu poslije izbora. - Zakaj ne bi bilo? - Nikad ne zna. Buraz, nikad ne zna. - Ma, kaj? Sad je Franjo umro. Kaj, izaemo na izbore, nek' svatko glasa za onog tko mu se svia. Kaj sad? Ne mora HDZ vjeno biti na vlasti. - uj, moj klub Dinamo, moja stranka Hrvatska. Zna i sam. Samo, mislio sam... Mora vojska glasati? - pitao je Gogi. - Nitko ne mora. To je tvoje pravo - objasnio je Fric. - Mislio sam, kad bi mogli, ono, da budu izbori, pa tko pobijedi, onda vojska kae da smo mi za toga. - Pa tak' i je. Ku'i, za Hrvatsku smo se borili, pa trebamo sluati vlast koju si mi Hrvati izaberemo. - Ima tu neke logike. Bude neki kurac od tebe - rekao je Gogi. - Nikad od kurca ovjeka - ree Fric. - Nego, kaj ti brine za vojsku? Ti e sad u civilku. Mirovinu. Prolo je tvoje. Gotov je rat. - Je? - u nevjerici ga je pogledao Gogi. - Je. Sigurno. asna pionirska. - Kad ti kae. Di su ti filmovi? - zapitao je Gogi. - Ajde, ekaju me doma na ruku. - Kaj sad? Ide na izbore ili ne? Nemoj mi rei da te strah? - Ma nije. Mislio sam... Zna kaj, budem ja gledao s prozora pa, ak' ujutro bude sve mirno, onda budem otiao popodne. - E, a ega se ti boji? Jebote, buraz, ako se neko nije nikad nieg bojao, onda si to ti. Koji ti je? - uj, trebam misliti... Ako mi ode mirovina... Jebi ga... Nismo vie mladi - opsovao je Gogi.. - E, buraz, koji te bluz puk'o? Evo, imam ti i Most na rijeci Kwai. Ba si sretnik. Neretva, jebote, otkad to nisam gledao, Predator, Das Boot... nabrajao je Fric filmove iz svoje kolekcije. - Ima Rajana? - pitao je Gogi. - Ne. Jebi ga, jo nije izaao - slegnuo je Fric ramenima. - Dobar je Rajan - zakljuio je Gogi.

*** - Moemo popiti pivu - predlagao je Fric Pici. - Tko zna kad emo se ponovo vidjeti? - Fakat, zato da ne? - mislio je Pica. Zadnja piva u kvartu. Ekipa se okupila u umici. unka, Iskusni, Beli, Zlaja, Kr, Fric, Darko, Kelj... Na stolu pive, pljuge, upaljai. Za Darka Coca-Cola. Netko je odloio mobitel. Presavijeno izdanje Jutarnjeg... Iskusni je ve danima pod rukom nosio novine s Gogievom fotkom. Pica ih je paljivo promatrao, znajui kako e mu ih fotografsko pamenje urezati u sjeanje. Jednom e ih nacrtati. I svakom pokloniti crte. - A kaj si ti tak' u kurcu? - pitao je Beli Frica koji je sjedio skupljen u stolcu, drei u ruci napola ispijenu au pive. - Kaj bogartira? - Prekin'o sam s curom - procijedio je Fric. - Kaj? - zaudila se ekipa. - Ode mala? - Nala boljeg jebaa? A? - vrisnuo je Beli. - Da bar - snudio se Fric. - Zbog komunista. - Piku materinu!!!!!!! Pa svi ste crveni!!! Koji kurac ja tu radim!?! Kaj vie nema Hrvata!? - estio se Beli. - Ma, jebi ga... - rekao je Fric. - Popizdila je kad sam joj rekao da su na Golom komunisti zatvarali komuniste. Poela je vikati kak' pojma nemam, kak' nisam Hrvat, kak' su njene hapsili... Otila je u kurac. - Kajje nisi preko gubice?! - pitao je Beli suosjeajno. - Najgore su kad tak' vrite. Kuim te, stari, u potpunosti. Bolje je to oterat' u krasan kurac. - Je - sloio se unka. - A jebi ga, sam si kriv - rekao je Iskusni. - Kak' sad?! - udio se Fric. - Kaj kara mlade pike? Nai si neku svojih godina, ta bu znala kaj joj vrijedi. Kaj sad, boli te kurac, ima kolu, ima lovu, kaj bu slinil za klinkama? - objasnio je Iskusni. - Dobre su klinke - rekao je Beli, slasno se oblizujui. - Mljac. - Ma nije Marina tak' mlada - branio se Fric. - Kaj sam ja mogao znati 'ko je njoj gdje robij'o? - Nek' si ti njoj rekao - govorio je Zlaja. - To je. Stradali su pravi komunisti. Nek' se zna istina. - Kaj kurac!? - viknuo je Kr. - A ja? - A kaj, koji kurac, ti!? - izder'o se Beli.

- Ja sam bio na Golom. K'o klinac. Kad je pretvoren u centar za maloljetniku delinkvenciju. - To ono kad te nije bilo u koli godinu dana? - pitao je Zlaja. - Aha - potvrdio je Kr. - A zato si bio? Mislim... - ukljuio se Pica. - Ma... Krae, zaputenost u odgoju, svaki kurac... - prisjeao se Kr. Nego, znate kaj... Stigli su tripovi. Ba imam kod sebe. Jeste da uzmemo!? Ide nam Pica u Ameriku. Evo, ja astim - obznanio je Kr. - Daba je i sirce slatko... - izrekao je Iskusni narodnu mudrost. - Moe... Moe... OK... - potvrivali su deki. Pica se malo kolebao, no Kr je odnekud izvadio zamotuljak s papiriima LSD-ja i podijelio ih drutvu. Deki su ih paljivo primali, stavljali pod jezik, nastavljajui normalno priati. Na kraju je i Pica otvorio usta, stavio papiri pod jezik i ekao da se papiri istopi i kiselina doe do mozga. Jebi ga. Nemre ispast' papak pred ekipom. *** Stara je ivano uvlaila dim cigarete, gledajui u prazno. Bila je u crnom, uvijek je bila u crnom. Gogiu se inilo kako i ne pamti je li ikad nosila neku drugu boju. -Da..., da...,aha..., da... - govorila je osobi na drugom kraju aparata. Jedan od njenih beskrajnih razgovora s nekim osobama, rodbinom, prijateljima, sluajnim telefonistima. - Aha..., da..., da..., aha... Putao joj je to zadovoljstvo. Nikada nije priala o tome s kim pria, tek bi mu ponekad rekla tko je zvao, to ima novo. Puno je puila. Kao i on. inilo mu se kako stvaraju orgiju dima. Ponekad bi se zanijeli u razgovoru i palili cigaretu na cigaretu. Ipak, prebo-Ijela je pogreb staroga. Kad su konano konstatirali rak, bilo je ve kasno. Uvijek je kasno. Zraenje, kemoterapija, pauza, recidiv, zraenje, kemoterapija, pauza, terminalna faza. Kraj. Bez pauze. Stari se drao stabilno. Gubio je teinu, gubio je kosu, nije se puno alio. Neki put bi stenjao od bolova. Najgore mu je bilo to je dobio kateter i morao ivjeti s gumenom cijevi i vreicom na drugom kraju. A onda je bolest toliko pojela tijelo da je nestao svaki stid. Stari se osuio, po tijelu su bile fleke od zraenja, izgledom je sve vie podsjeao na ive kosture iz nacistikih koncentracijskih logora.

Onda je i umro. Ugasio se, kasnije je govorila stara. Gledao me, bio je lijep. Proljepao se onih nekoliko dana pred smrt. Kao da se pridigao. Ba je bio lijep. Onda je zaspao. Nahranila sam ga. Malo juhe. Nije mogao jesti, no nije povraao. Mirno je jeo. Ja sam mu priala. Onak' me je gledao. Malo tuno. Nije ti vie mogao govoriti. Onda je samo izdahnuo. Gogi se tada, prvi put nakon dugo vremena, ufurao. Mislio je kako e ga potreba za horsom proi. Nauio je savladavati bol i bez droge. No, ovaj put nije ilo. Bilo mu je potrebno neto da se smiri, da zaustavi mozak, da ne misli, da mu sve izgleda lijepo, dobro, mirno. A onda je Zrinka digla galamu. Zrinka. Nikad nije mislio da e zavriti s njom. Sreo ju je jednog dana negdje oko Trga. Tumarao je Bogovie-vom, stare navike, dolo mu je da pogleda nove ploe, da bi tek pred izlogom shvatio kako ploe ne proizvode ve godinama. Znao je za cd, i sam je doma imao jedan player, opet... Ploe. Stajao je pred izlogom Croatia Recordsa, sjeao se kako je nekad tu, dok je jo bio Jugoton, kupio prve AC/DC. Htio je Highway to Hell, zbog crtea na kojem Angus Young stoji ispred benda, na njegovoj akoj kapici avolji rogovi, a Angus u ruci dri iljati avolji rep. Umjesto toga je kupio Back in Black. Nije ni znao da je bend promijenio pjevaa. Umjesto Bonna Sco-ta koji je umro na zadnjem sjeditu nekog auta, uguen u vlastitoj rigotini nakon dvije litre Jack Danielsa, sada je pjevao Brian Johnson. Gogi je ipak svakog jutra pobono putao Hells Bels, prije odlaska u kolu. U Jugotonu\e kupio i prvi album Azre, Iron Fist Mottorheada, u Jugoto-nu je sreo Zrinku. Dobro, nije vie bio Jugoton, ak se i Zrinka promijenila. - Narasla si. Bilo je prvo to joj je rekao nakon hrpe prijekora koje mu je uputila. - Gordan!?! Da!? Gordan tokalo? Gogi!? - Aha - odgovorio je Gogi pokuavajui izroniti natrag iz sjeanja simpatinu brinetu koja mu je izgledala tako poznato. - Pa di si ti, seronjo? to se ne javlja? - rekao je aneo jezikom avola. - A? - rekao je Gogi. - Zar si me zaboravio? Prava muka svinja - odgovorila je ona. - Zrinka... - probilo se ime Gogiu kroz glavu. - Da, kretenu. Dobro da me se uope sjea - rekla je ona. Gogi ju je gledao. Mala Zrinka s kojom je nekad brijao, jo prije rata, fina, tiha,

pristojna... Kad li je postala tako prgava? - Zar se nikad ne sjeti javiti se? Nisi toliko zauzet! I rat je ve proao. - Je - bilo je najpametnije ega se sjetio. - Pa kaj tu radi? - pitala ga je ona. - Gledam ploe. - A? - zblenula se Zrinka. - Kaj ne zna da su prestali proizvoditi ploe ? - Ma, da? - ozbiljno ju je pogledao Gogi. - Zar zbilja? Kada? - 'Odi vrit - rekla je Zrinka. - Mene si naao potkurivati. - Dobro je - nasmijao se Gogi. -Kaj? - Jo te mogu dignuti na foru. - Glupa ti je fora - rekla je Zrinka. Glupa ili ne, bila je dovoljno dobra da zavre zajedno, mislio je kasnije. Zrinka. Tko bi to rekao. Nekako mu je uvijek bila klinkasta. Ljubakali su se k'o klinci prije rata, pofukali nekoliko puta, da, neko vrijeme su bili cura i deko, opet... Zrinka. Nitko ga nije tako maltretirao k'o ona. Zakaj ovo? Zakaj ono? Kak' se ponaa? Ti mene ne voli. Bila je tako slatka kad se ljuti.Samo se drogira, pije, rat, rat, rat... Kaj bu to meni? To nee nikad prestati. Gogi bije sluao, pokuavao objasniti, onda bi, kad bi primijetio kako e svaki as puknuti, odlazio van. Znala mu je dii tlak. Samo ti idi, napui se k'o krava, nee pobjei od svojih problema. uti mala, ubiu te!, mislio je u glavi, dok bi jurio van iz haustora. Malo na zrak. Znao je sebe. Kad mu pone pumpati krv u mozak, vie ne pita. Bolje je izai, sjesti na klupu, popuiti pljugu, samo mir... Moe on s njom. Jednom je prela granicu. U zadnji as se sjurio van, no nije bilo dovoljno. Krenuo je brzim hodom u iroko kvarta. Mahnito je jurio, samo da se iscrpi, samo da se smiri. Toliko je bio ljut da je mogao nekog priklati. Cucka bi udavio samo da se usudi zalajati na njega. Krenuo je preko parkiralita, ne gledajui ispred sebe. Odjednom je osjetio udarac i shvatio da je naletio na tipa koji je izlazio iz BMW-a. - Ej, seljaino, pazi! - viknuo je tip, preplanuo, nabildan u ljetnoj koulji, sa zlatnim lancem. - Sori - procijedio je Gogi, ne shvaajui gdje je. - ta sori, papak? Koji kurac ne gleda di ide!? Gubi se narki! -rekao je tip i odgurnuo Gogia na susjedni parkirani auto.

- Si ti to vidl'a?! Zdroksana seljaina ne gleda kud ide - rekao je tip mladoj djevojci koja je izlazila kroz suvozaeva vrata. Onda mu je glava razbila prozorsko staklo. Gogi ga je u trenu zgrabio za kosu, zabio u prozor, povukao van i nasadio mu lice na koljeno. Krenuo mu je prebiti kimu, no, ispucao je toliko bijesa daje povratio kontrolu nad sobom. Pogledao je tipa kojemu je krv iz slomljenog nosa tekla na parking. Djevojka je poela vritati, ne znajui da li da pobjegne ili da se srui u nesvijest. Gogi je balansirao na vrhovima prstiju. Okolina provjerena, neprijatelj eliminiran. Neto ga je tjeralo da krene. Pogledao je vozaa. Na licu oblivenom krvlju sjajile su se oi izbezumljene od straha. - Krivi kurac, buraz! - htio mu je objasniti Gogi. - Krenuo si na krivi kurac - govorio je, pokuavajui se nekako ispriati. Nije to mislio... Vozaeve oi su se pretvorile u ogledalo istog straha, dok se on pokuavao maknuti puzei na leima. Samo to dalje od luaka. - Jebi ga! Krivi kurac - viknuo je Gogi i poeo trati. *** - E, mala, lud sam. Imam dijagnozu. Treba mi malo mira. Daj shvati probao joj je objasniti. Nita. Zrinka je znala vritati najbolje na svijetu. Opet si se napuio?! Mora se napiti svaku no s tim kretenima!? Kaj e ti to!? Povremeno bi povukao lajnu horsa, da se smiri... Onda bi sjedio pred njom i spokojno gledao kako se pjeni, mirno podnosei bujicu njenih prijekora. - Gora si od moje stare - znao je rei. Tko zna kak' si je ona to tumaila, no poela bi urlati jo vie. Onda je uutjela. Sve je bilo redovno. Fukali su se, jeli, gledali telku, on je pio, dimio, obilazio komisije, ona je radila. I utjela. Gogi ju je prvo pokuavao zajebavati. Nije reagirala. Napio se. Nije upalilo. Onda je neko vrijeme iao stalno van. Zrinka je radila, gledala telku, istila, prala, telefonirala mami. I utjela. Ma, priala je ona, sve je kao bilo u redu, samo, nekako vie nije bila tu. Gogi je putao da stvari idu svojim tokom. itao je kako ene nekad peru te faze. Ostavi ih da se saberu i vratie se same. On je hodao van, Zrinka je sjedila pred telkom. Onda mu je jednog dana dopizdilo. Koji kurac ima toliko gledati telku? Bude postala previe pametna, mislio

je. Onda sam tek najeb'o. Zato je ostao doma. Kaj koji kurac, moe van kad god poeli. Ba da vidi kaj ona to gleda na telki. Sjeo je na trosjed, na drugi kraj i poeo gledati program na ekranu. Zrinka gaje u poetku ignorirala. Gledala je emisiju, istila mahune... Gogi je napola leao udobno uvaljen u uglu, ne miui se. Nije bed. Barem je on uao po ekama. - Kaj ne ide van? - napokon je progovorila. - Ne - rekao je. - Deki e se napiti bez tebe - primijetila je. - Iztirae - odgovorio je. - Ti nee - odgovorila je ona. - Probaj me - rekao je. Ona nita nije rekla, ve je nastavila gledati televiziju. Tiina. - Nisu loe ove emisije - rekao je Gogi. - Mogao bih i ee ostajati doma. - Nisi zapalio ve sat vremena - rekla je Zrinka. - Ne pui mi se. - Zato to radi? - pitala je Zrinka. - to? Kaj sad gnjavi kad gledam telku? - trudio se Gogi biti hladan. - To. Zato to radi? - Joj, eno, koji ti je? Kaj radim? - To. Nee se promijeniti. Nemre ti bez cuge... Ne pije ti se!? Ne pui!? Nee van!? Ha! Sve u jednom danu. TI si hodajua ovisnost. Kaj hoe? - vrisnula je Zrinka. - Tebe - rekao je Gogi. - Mene? Mene si unitio unitavajui sebe - rekla je Zrinka. - Hou tebe - ponovio je Gogi. - Neu da ode. Vrati mi se, ti si mi prijatelj. Nemam ja puno prijatelja. - Kad ih sve otjera od sebe - bila je rezignirana Zrinka. - Mene si skoro unitio. - Popraviu te. Sve e biti u redu. Obeajem - rekao je Gogi. - Mo' si mislit' - rekla je Zrinka. - Tko bi ti vie vjerovao? - Hou biti s tobom, Zrinka. To je to. - Kako da ti vie vjerujem? - rekla je. - Sve to... - Dobar sam prema tebi. -Znam. Nije dovoljno. - Izljeiu se. - Moe to i bez mene.

- Volim te. - Nije dovoljno. - Gledau svaku no s tobom televiziju. Do kraja ivota - obeao je Gogi ustajui s trosjeda i zauzimajui sveani stav. - Glupane - rekla je Zrinka, prvi put se nasmijavi u tko zna koliko mjeseci. Gogi se sagnuo i poljubio je. Ona je prihvatila i poeli su se valjati po trosjedu, pa su, ni ne primijetivi, pali na pod... - Ti, glupane jedan - smijala se Zrinka. - Koje si ti jedno veliko derite. Mujak glupi - cerekala se lupkajui ga po trbuhu. Gogi se smijao, sretan stoje napokon vidi prisutnu. Vratila se. Moglo bi im uspjeti. Uspijevaju ljudi. Njegovim starcima je uspjelo. Zakaj ne bi i njima? *** "Bella" Running time: 28 min 22 sec A sweet brunette with a perfect ass first shows off for the camera. She then gets her pussy and ass licked while she sucks the guy's dick. She ends up getting fucked in both holes and then gets a great facial at the end. - Blago tebi - uzdahnuo je Fric. - Si ti vidla ovo, mala? A? Kad e ti ovako? Di si? Debela? Da vidi to je Internet. - Mama ti je debela. Ka'e? - rekla je Marina, pojavivi se iz hodnika. - Snimi maloljetnicu. Belaaaa. Amaterka. Ah, ke bela - uzdahnuo je Fric. - Kaj tebi nikad nije dosta? Pedofilu jedan. Ja ti nisam dovoljno mlada? - upitala ga je Marina. - Kol'ko ti ima godina? - I to si zaboravio? - Dva'est pet - lupi Fric, zatvarajui vindozu na kompu. - Idiote. Dvadeset i tri. Samo, uz tebe sam duplo ostarjela. - Tjah. Staro groblje. Ima neku mlau frendicu? - Kreten - rekla je nadnosei se nad njega. - Kaj samo vidi u tome? pitala ga je dok su se njene sise trljale o njegov potiljak. - Daj me radije malo masiraj. Ukoila su mi se ramena - rekao je izvijajui vrat tako da se moe protrljati o njeno poprsje. Marina se uspravila, stavila mu ruke na ramena i poela ga masirati. Fric se

trudio ostati miran, putajui Marinine ruke da mu pretrauju miie na vratu, trljaju ramena, gnjee ga i ispravljaju. Ruke su mu same krenule gore, traei Marinine, naavi prvo laktove, potom ramena, onda vrat i na kraju glavu, koju je privukao sebi i poljubio je. Marina je prihvatila poljubac i nastavila se ljubiti sve strastvenije. Fric je iskoristio svoj stolac na okretanje, okrenuo se napola i spustio Marinu sebi u krilo. - Di me gura? Prasac debeli! - malo je protestirala. - 'Odi da te fukam - rekao je i poeo joj zavlaiti ruku u gaice. -Ah, gospodin konkretni. Odmah na piku. -To se tebi svia. - A romantika, kretenu!?! - vrisnula je i istrgnula se iz njegovog zagrljaja. - Daj pike!!! - viknuo je i skoio za njom. Marina je ciknula i otrala u hodnik, a njega je na prvom koraku presjekla otra bol. Dignuti kurac mu se bolno usjekao u uske hlae. Zastao je trenutak, da gospodin namjesti gospodina, i s kvrgom pored depa krenuo traiti Marinu po stanu. Ona se vratila u kuhinju, gdje je stajala spremna s metlom u ruci. - Vjetice!!! - viknuo je - Daj pike!!! - Ne dam!!! - kroz smijeh je vrisnula Marina, poevi ga lupati metlom po glavi. - Nema seksa bez romantike!! - Pikeeee!!! - viknuo je i krenuo na juri. Jednom rukom je odgurnuo metlu, drugom zgrabio Marinu oko struka i stisnuo je uz sebe. - Oooo, to smo vjeti! - bila je impresionirana. - Pikee!!! - mumljao je Fric, pomamljen njenim bradavicama koje su strale ispod majice. Marina se nije zamarala grudnjacima. Fric joj je trzajem istrgnuo metlu iz ruke i bacio je negdje iza sebe. - Opa, Valentino - komentirala je Marina. Fric se kroz bun dlaica napokon uspio probiti do klitorisa. Bila je mokra k'o Jarun. S lakoom je gurnuo prste u njenu picu, pribijajui je uz kuhinjske elemente. Marina se poela uvijati, povremeno trzati. - Mhmmmm - poela mu je stenjati na uho koje mu je istovremeno sve strasnije oblizivala. - Ti se dig'o? - upitala ga je dubokim glasom. - Ja bi se fukala. - Kano stijena postojano - odgovorio je Fric, upajui ruku van iz pice, pokuavajui nekako u jednom potezu i sebi i Marini skinuti

hlae i gae. - Kaj ene ne nose suknje? - poeo je jamrati Fric. Marina se iskobeljala iz njegovog zagrljaja i spretno skinula svoje tenisice, hlae i gaice. - Kaj e nam? - odgovorila je, gurajui ga prema kuhinjskom stolcu. Ovak' je spretnije - Fric je bio zadivljen kako je brzo ostala gola. Koliko godina pokuava, uporno vjeba, no nikad nee znati skinuti enu tako vjeto kao to to rade one same. *** Velebit je planina. Lika divljina. Gogi bi odlazio na nekoliko dana da se smiri. Propjeaio bi sjeverni Velebit, sredinji Velebit, spustio se do mora, okupao i vraao. Sedam dana u planini. Gogi ne bi mislio na nita. Hodao bi, gledao prirodu, obilazio domove, pjeaio, pjeaio. Izraunao je kako prijee po dvjesto kilometara za etiri, ponekad pet dana. Hodanje. Najbolje za organizam. Gogi je osjeao kako mu tijelo povremeno vriti od radosti. Pokret. Napokon pokret. Starog su mirno pokopali. Doao je sveenik, rodbina, kolege s posla, doli su i deki iz postrojbe... Starije htio da ga se kremira. Uvijek je brinuo za ekologiju. Ravnotea sustava. Gogi je rekao u redu, stara nije imala nita protiv. Kremiranje je bilo i jeftinije. Stara ga je jedva namolila da obue odijelo. Nekako, mislio je na sprovod otii u uniformi, sve je prijatelje sahranio u uniformi. A stari mu je bio prijatelj. Neka. Jedan korak, drugi, lijeva, desna, lijeva, desna... Planina smiruje. Sjeao se kako je nekad trao. Pod opremom, natovaren k'o zadnja mazga, nosio je opremu Velebitom tamo di ni koza ne bi rado sama... Sve za Hrvatsku. A sada ga vode. - 'Oe vie taj klju, pa da idem spavati? - pitao je policajca koji je prtljao po depovima, traei klju od lisica. Okolo su stajali bolniari s psihijatrije, ekajui primopredaju. - Sa'e. Sa'e... - mrmljao je policajac prevrui depove na hlaama i bluzi. - Tjah - uzdahnuo je na kraju. - Izgleda da ga nema. - Kako nema? - zaudio se Gogi. - Nema - odgovorio je policajac. - Zaboravili smo ga u stanici. Morat e spavati s lisicama.

- Ma skidaj lisice!!! - vikao je Gogi. - Nemam kljueve. Zaboravili smo. Dogodilo se - policajac je pokuavao smiriti stvar. Mo' si mislit' kak' u se smirit', prostrujilo je Gogiu kroz glavu. Mirno je pio za ankom u baru u toplicama, kad je uletjela neka ekipa i poela se bahatiti. Gogi se obino micao od takvih drueljubivaca, no navalili su plaati runde svima, grliti se, bratimiti. Pjevali su Juru i Bobana, skakali slavei kako je jedan od njih dobio mirovinu. Izmuljao je komisiju, imao je par roaka na pravim mjestima i priznali su mu sudar u pijanstvu na odsustvu kao nesreu na frontu. Trajni invaliditet, vikali su slavljenici, mirovina, jesmo ih zajebali. Staje, nek' drava plaa, tako im i treba kad su papci. Invalidi su se poeli povlaiti iz kruga, no Gogi je zaostao. Ilije popio previe ili je bio naprosto umoran od sklanjanja pred bahatim dobitnicima rata. Nije poteno. - Nije poteno - rekao je slavljenicima. - Nije u redu da ima mirovinu, a pravi borci nemaju. - Ti' mi re'! - uzviknuo je netko od slavljenika. - Gdje si ti koji kurac bio!?! Svi smo mi ovdje prevaranti. Nitko rata nije vidio. Ba si se ti naao praviti poten! Krao si k'o i svi ostali! Vidi ti se na licu... Rata nisi okusio. Gogi je u ruci drao bocu pive. Razbio ju je govorniku u lice i, dok su slavljenici tek shvaali to se dogaa, sruio jo dvojicu kod kojih je ispod sakoa prepoznao obrise pitolja. Oteo im je oruje i, tako naoruan, istjerao sve iz birtije. - Vaan!!! Vaan!!! - vikao je, opalivi nekoliko metaka u plafon. Birc se ispraznio. Svi su utekli, pa i konobarica, tako da se Gogi morao sam posluiti piem. Neka. Ubrzo je dola policija. Stajali su u predvorju hotela s istjeranim gostima, invalidima, upravom. Gogi je ispalio jo par metaka u plafon, da se zna da je iv, provincijski policajci su u udu razmiljali to da rade. Pacijenti su im objasnili kako je Gogi lud, bolje ga ne dirati, dobar je, samo, kad se naljuti, pustite ga na miru. Policajci bi najradije otili to dalje odavde. Kome se jo da zajebavati s prolupalim braniteljima. Imaju oni dosta svojih briga. No, posao... Pucalo se, moraju napraviti zapisnik. Htjeli su zvati specijalce da ga skinu snajperom, kaj se buju zajebavali. Invalidi su ih nagovorili da oni pokuaju. Znaju Gogia, posluat'

e ih. Drotovi su ih pustili. Ionako su morali ekati pojaanje. Deki su probali, jedan za drugim... Gogi ih je uredno odjebavao, sve dok ga Mario nije nagovorio. Ipak su bili prike. Nemoj sad zajebavat', rekao mu je Mario, predaj oruje, odvee te na psihijatriju da se naspava i ujutro si natrag. Koji e ti to kurac? Mo' zavrit' gore od mene. Ne treba ti to, prika. Bolji si od toga. Predaj se i sutra popodne pijemo kavu kraj bazena. Saberi se. to e mi mrtav? K'o e mi gurat' kolica uzbrdo kad se napijem? Pusti, buraz. Nije vrijedno. to je puklo, Gogi nije znao. Moda je Mario zbilja bio u pravu. Nije vrijedno. Odloio je pitolje na ank i izaao podignutih ruku. Invalidi su ga doekali pljeskom, kako dolikuje pravom heroju, a policajci su ga sproveli do grada da naprave zapisnik. U stanici su zakljuili kako ga trebaju na psihijatriju u Zagreb, navukli su mu lisice, takva je procedura, a sad stoji ovdje na jebenoj psihijatriji jebene bolnice i eka da policajac nae klju kojeg je ostavio u drugom gradu. - Moe i s lisicama - rekao je jedan od bolniara. - Ajde. Polazi -rekao je Gogiu, gurnuvi ga pritom naprijed. - Eeejjj!! - rekao je Gogi. - Lake malo. Ja sam bolestan. - Hodaj da te ja ne razbolim - odbrusio je bolniar. Krivo. Gogi je spojio ake i, kao ekiem, razvalio bolniara u vilicu. Ovaj se sruio, a Gogi je poeo udarati rukama i nogama sve oko sebe. Trebala su petorica i dvije injekcije sedativa da ga savladaju dovoljno da ga mogu otpremiti u vojni zatvor. Za njega u bolnici nije bilo mjesta. Dok je tonuo u san, sa zadovoljstvom je gledao doktora kojem je u komeanju nogom razbio nos, kako cvili dok mu sestra u njega gura tampone. - Dobro je, doktore!? - obratio mu se, smijui se. - Da ne boli? - Gdje ste nali tu ivotinju?! - urlao je doktor. - Gonite tu ivotinju odavde!!! *** Kr je stajao u odijelu na tramvajskoj, uredan, ispeglan, izbrijan. Fric je dolazio preko ceste, gledajui Kra u neuobiajenom izdanju. - Di e ti? Na pogreb ili na sud? - upitao ga je. - A kaj misli? - odvratio je Kr - Idem po terapiju. Kad ovakav izaem iz apoteke, nitko nee sumnjati u mene. Vidi da je grad pun tog policijskog smea. A moram dii terapiju. Di si ti krenuo?

- Idem malo do frenda da gledamo pogreb. Ima neke gane, kaj, zima je... Nemre nigdje od murije. Gore je nego kad je bio papa. Bar je bilo proljee. Sad kurac. Kak' se uope ljudima da stajati gore u redu? - ljutio se Fric. - Daju im aj - rekao je Kr. - Nee se smrznuti. - udi me da ih je toliko. Isto kao kad su Titu ili na grob. - Jebe ovce. Ba bih stajao u redu da vidim mrtvaca. Jo ti ni ne daju da ga dira. Postave lijes, pa si ti misli. Moda je unutra droga. A Franjo je negdje na suncu. Ljuljaka, palme, kokteli i na telki gleda glupe Hrvate kako ga saaljevaju. - Kajjaznam. Volio je on vlast. Ne bi znao uivati ak' nije glavni. - Da. Moda je stvarno umro - zakljuio je Kr. - Valjda je to ljudima prilika da se pojave na televiziji. - Nek' se ubiju. Zavrie u novinama - odbrusio je Kr. - Kaj, koji kurac!?! Kaj ti radi? -Ni'. - Jel' jo studira? - Zavrio sam. Sad radim. K'o honorarac. - Super. Ja sam na socijalnom. Rehabilitacija poslije zatvora. - Ipak si zavrio tamo. - Jebi ga. Franjo me je amnestirao. - A sad je mrtav - uzdahnuo je Fric. - Koja teta - zakljuio je Kr. -Ba. - Mo' si mislit'! Jebote, doi e netko jo gori. - Kaj moe biti gore od ovog zombija? - Mogu uletit' neki potenjaci - rekao je Kr. - Onda smo tek najebali. *** X-meni su bili iznenaenje. Wolverine. Kss-ksss, zvuk izlaska Wolve-rinovih kandi. Pica je uivao gledajui film. Mislio je kako vie nitko ne snima dobre filmove, otiao je u kino bez ikakvih oekivanja. I iznenadio se kako odavno nije. Pred sam poetak rata, sluao je Satana Panonskog. Prvo mu nije bilo jasno to sve to Satanu treba, a onda je shvatio kako je to kraj glazbe. Dalje se ne moe. Da nita vie nije kao prije, shvatio je gledajui Phantom Mennace, etvrti ili prvi ili kako ga ve uzme, nastavak Star Warsa.

Bio je to u redu film. Napravljen po mjeri dvanaestogodinjaka. Samo to je on sada imao trideset. No, nije si mogao pomoi, stao je u red, kupio kartu i trnci su ga proli kada je vidio In a time long ago in a galaxy faraway... Originalne Star Warse je gledao s dvanaest godina, odveo je starog u kino Zagreb i odletio u svemir. Do petnaeste je ekao novi nastavak i onda na televiziji ugledao snjegohotke. Empire strikes back]e napokon uspio pogledati na moru, u ljetnom kinu pod zvijezdama gledao je kako tamna strana trijumfira, Luke Skywalker gubi ruku, a Han Solo biva smrznut u tekuem duiku. Return ofJedije doekao s nekih osamnaest. Vie se ni ne sjea gdje ga je gledao. Ve se osjeao odraslim, Star Warsi su mu se inili djeji. Odluio je poastiti svoje djetinjstvo i otiao sam u kino. Ve se znalo to e se dogoditi. Posljednji je film u seriji, dobro treba trijumfirati. Bilo je samo pitanje kako? Pica je proitao da su angairali Jima Hansona, pobojao se da to nee zavriti kao Muppe-ti. Ipak, Luke Skywalker je bio u crnom, Hana Soloa su otopili i, nakon to su unitili jo noviju i jo opakiju Zvijezdu smrti, okupili su se i ivi i mrtvi, svi zajedno pomou sile i mahnuli publici. Kraj ba kakav treba biti. Dobro, Ewoksi, to je za djecu, inae sasvim u redu. Luke Skywalker je odrastao. I postao opak igra. Ba kao i Pica. I sve pod zvjezdanim nebom. Ba kao i sada. S Belim na Sljemenu. Sutra putuje i, umjesto da se pakira, uzima zadnji trip na starom kontinentu. Kr je odnekud izvukao tripove. Nova poiljka, rekao je. Klinci danas ionako gutaju samo bombone. Beli je vozio po zelenom valu od zapada prema istoku. Pica je gledao semafore. Vid mu se razbistrio i vidio je kako se od Savske skroz do Drakovieve jedno za drugim pale svjetla. Niz crvenih svjetala na semaforima, onda eksplozija utog, onda eksplozija zelenog. Pica je kao opinjen gledao kako se svjetla pale kao u usporenom filmu. Stvarno zeleni val, pomislio je. Beli je drao ritam vonje, stiui sva zelena svjetla do Drakovieve, onda skretanje prema sjeveru, kroz Martievu, Vlaku, na Ribnjak, prema Mihaljevcu i dalje... - Ma, zna kaj je meni... Pun mi je kurac svega, eto, to je meni -objasnio je Beli. - Ku'i, boli vas kurac kaj e biti s nama. Stalno nam ovdje dolaze neki likovi. Otkako je poelo, gomila likova s odlinim

idejama iz bijelog svijeta dolaze nam objasniti kako smo glupi i ne inimo ni' kaj bi trebali. Jebote, mi ovdje ivimo!!! Koji bi kurac trebali uiniti!?! - Kajjaznam... - odgovorio je Pica. - Sjea se kak' smo tu k'o klinci ili snifati? - pitao je Beli. - Gore na dom, sjednemo na klupe, vidikovac, nema nikoga prek' tjedna. Snifamo,a dole cijeli Zagreb. - Je - rekao je Pica. - Gadno me fleiralo. Znao sam zabrijati na sredite galaksije. - Je. Bili smo sredite svijeta. Otiao si van ba kad je postalo najzanimljivije. - Zna kak' je bilo. Objasnio sam ti sto puta. - Znam. Nije meni kaj si otiao. uj, da nisi bio gore, ne bi hrpu poslova obavili. Kad bi' ja vidio Amsterdama? Mislim, ne ljutim se ja na tebe. Ono, jesi propustio najbolju priredbu u ivotu, 'ko ti kriv... Tvoja teta. Samo, to kaj si otiao, to kaj si negdje drugdje. Kui? Ti si tamo negdje i iv si i znai moe se drukije. Ne mora biti doma. Moe i negdje drugdje. Opet, tu sam doma, neu sad ispast' pizda i oti', a doma nema kaj... - Ima... Sva je ekipa tu. Meni je najvie falila ekipa. Kaj, oenio si se. Ima Stanku. - Daj... tko nju nije imao? Ti bokca, 'ko tramvaj je... Nema da netko nije barem jednom uao. - Kaj? - pitao je Pica. - Ma... Dobra je ona. Ja joj stalno daje kurva... Jebi ga, ensko je... Mora preventivno djelovati. A volim je... Jebote... A nemremo imat' djece. Ku'i... Da je barem to... A nemre... - Kako? - pitao je Pica. - Jebi ga. Abortirala je k'o klinka. - Kak'? Kad? - Ma, '91. Jesi ti ve onda otiao? Kajjaznam. Posvaali smo se, a ona je ostala trudna. Onda je ila na abortus. Kao ja nisam htio i' u vojsku, a ona nije htjela da ima dijete s dezerterom. Pa je abortirala. Tad nisam ni znao. Bolio me kurac. Jebi ga, valjda od toga. Kaj je najgore, stari moj, ja sam ti bio u ratu kad nitko nije bio. A ona da sam dezerter... Pika joj materina... Mogla je roditi, mogao sam biti tata... Moe me zamisliti... Tata Beli. Ja nisam znao. Ono, bili smo

klinci... Kaj... Nisam ja mislio s njom ozbiljno. Ono, je, sviala mi se... Bio sam ful ljubomoran kaj si joj ti bio prvi. - Kaj se tog jo sjea? Pa bili smo klinci. ovjee, to je bilo u prol6m stoljeu. - Meni ti je to bilo juer. Stalno me to jebe. Ku'i, kad god bi se posvaali, ona bi meni naturala, vidi Picu, kak' je Pica mogao, kak' sam glupa kaj sam s tobom, trebala sam ja njim. Stalno, stalno... Ba namjerno... Samo da me ispizdi. - Beli, kud mi idemo? - zapitao je Pica pokuavajui prepoznati cestu kojom je Beli vozio. - Gore. Idemo na brdo. Malo na Sljeme. - Kaj emo tamo? - Popuiti joint da nas malo digne. Ovo je neki slab trip. Valjda ih je Kr godinama uvao u ormaru. - Otkud nam sad trava? Ima trave? - Bez brige. Ima Beli sve kaj treba - odgovorio je i odnekud izvukao vreicu s travom. *** Gogi je stajao pred slubenicom gledajui papir u svojim rukama. Rjeenje. Mirovina. Papir. Napokon. Gledao je rjeenje ne vjerujui svojim oima. Mirovina. Koliko godina, koliko operacija, toplice, ludnice... Napokon. Papir. Crno na bijelo je pisao JMBG, Gordan tokalo, gardijska sluba, postotak trajnog invaliditeta, rjeenje o mirovini. Izaao je na cestu. Nije ni primijetio kako je hodao skroz do kvarta. Mirovina. Pere bolje od najboljeg dopa. Gogi je sjeo u birc na pivu. Oujsku, sad kad je penzi, treba biti tedljiv s novcima. - Di si majstore? - zauo je glas. Bio je to Vladek, jedan od lokalnih dilera. - Ka'e? - pitao je Gogi. - Ni'. Nisam te dugo vidio. Nema te. Kaj radi? -Slavim. - Kaj to? - Dobio sam mirovinu. - Jebote! - uzviknuo je Vladek. - Sjedi. 'O popit' nekaj? - pitao je Gogi.

- Ajde, moe. Nemam nikaj u planu - sloio se Vladek. Konobar je donio pive, pa su nazdravili. Gogi je s gustom ispio pivu. Zasluena. Doi do penzije je bilo tee nego proi tri rata. Vladek je priao kako ide posao. Poslije kole se oenio i zaposlio kao voza tramvaja. Sve je bilo u redu, dok nisu dola djeca. Kao da se sami prave, znao se Vladek uditi tolikoj plodnosti svoje ene. Plaa je postala premala, pa je Vladek poeo honorarno dilati. Onda je posao krenuo, vie nije stigao voziti, pa je dao otkaz i poeo dilati puno radno vrijeme. Priali su unazad, skroz do osnovnja-ka, a onda se Vladek trgnuo. - Zna kaj, idem... - rekao je, ve dobrano nervozan. - Treba delati. Nego... Ajde, nisam papak, evo ti piz. Poasti se-ispalio je u nastupu sentimentalnosti i odnekud izvukao piz, uredno spakiran u staniolu. - Dobra je roba. Nemoj pretjerivati. - Hvala - rekao je Gogi. - Samo, da ti djeca ne ostanu gladna? - Neka pati kopilad. Za buraza je. Bok - odgovorio je i ustao. Gogi je spremio piz i nastavio dalje piti. Nakon nekog vremena je ustao. Malo se premiljao, bi li bacio piz ili ne. Najbolje je baciti. No, jednom je mirovina. Moe malo proslaviti. Nee mu koditi. Sjetio se apoteke u susjednom kvartu gdje je nekada kupovao price. licu je imao na vicarskom vojnikom nou kojeg je uvijek nosio sa sobom. Vode e se nai na nekom eljeznom martinu. lonak' nema ni' pametnije za raditi. Vrebati onog lika kaj je opljakao potu? Sad je u mirovini. Ima tko je plaen za to. Ispio je pivu, platio i odetao iz birca. Polako, kao u popodnevnoj etnji, obiao je apoteku, skupio vodu u gan i otiao iza kole. Na kolskom su neki klinci igrali koaricu. Gogi je preskoio ogradu i odetao do svog omiljenog mjesta kraj kolske zgrade, sakrivenog grmljem od pogleda sluajnih prolaznika. Sjeo je na klupicu sklepanu od nekoliko cigli i komada daske koju iz generacije u generaciju trgaju i obnavljaju. Izvadio je vicarca i rasklopio licu. Raspakirao je piz, istresao prah, a potom sasuo vodu iz gana. Izvadio je svoj Zippo, zapalio ga, prokuhao smjesu i vratio natrag u gan. Kucnuo je pricu noktom da istjera mjehurie zraka, onda je maramom stegnuo nadlakticu i saekao da iskoe vene. - Ba ste se lijepo oporavile - rekao im je njeno.

Okrenuo je iglu, zabio je pod kou, povukao klip malo natrag i onda sasuo pola price. Zabacio je glavu unatrag i zatvorio oi ekajui da ga pukne. Prolo je nekoliko trenutaka, no nita. Zauen, otvorio je oi. Pa Vladek je rekao da je dobar hors. I to mu je neki poklon. Ziher mu je dao svoj standard s puno eera za klince iz osnovnjaka. Gogi je zato ponovo uzeo pricu, naao venu i sasuo ostatak sadraja u nju. Ponovo je zabacio glavu, oekujui da ga ovaj put lupi... Opet nita. Onda je otvorio oi i bijesan ustao. Jebe ti tinejderskog dilera -rekao je ljutit Gogi. Vie na sebe. Koji e mu kurac i hors. Sad je pen-zi, ima pametnijeg posla. Pokupio je pricu i iglu, granom zagrebao zemlju i zakopao ih u jamicu koju je iskopao. Onda je shvatio kako mu je desna ruka udno tvrda. Pogledao je i shvatio kako mu je sve vrijeme stegnuta maramom. - Jesam amater - zakljuio je. - Nije ni udo da me ne puca - razjasnio si je zato heroin ne djeluje. - Kaj sad? - zamislio se na trenutak. Ufurao si je duplu dozu. A jebi ga. Nije klinac. Kakav hors prodaje Vladek, ak' ga 'ope pukne, bit' e dobro, zakljuio je i otpustio maramu. Sjeo je natrag na klupicu kad ga je puklo svom silinom u glavu. - Uuuu-hhhhh, jebo te... - promrmljao je dok mu je hors strujao kroz krv. - Doobroo jee... - uivao je tonui u omamljenost. Pizdie Zrinka to kasni na veeru. Neka malo pizdi, zakljuio je. A onda ga je udarilo naglo u glavu. U trenutku je osjetio kako mu se svijest gasi i kako tone, tone... Nije ni primijetio kad mu je stalo srce. *** Beli je leao naslonjen na volan. Pica se sjetio lekcije iz prve pomoi. Provjerio je da li die. Osjeao je njegov dah, oprezno ga podigao s volana i poloio natrag na sjedite. elo mu je bilo raskrvavljeno. Pica se zbunio, nije volio krv. Ipak je uspio ostati sabran. Izaao je iz auta i krenuo prema cesti, traei pomo. uma je izgledala neprijateljski. Imao je osjeaj kako die. Kroz procjepe u kronjama dopiralo je mjeseevo svjetlo. Pica je iao posrui po hupserima umskog puta. Trebao se dokopati ceste, a onda bi ve potraio pomo. Uzbrdo. Ili nizbrdo. Svejedno. Negdje sigurno ima parkiranih automobila. Barem je Sljeme fukodrom. Teturao je umskom stazom u mraku, pokuavajui napipati put, da ne uleti u kakvu lokvu s vodom izrovanu prolascima automobila. Hodao je ravno, sigurno,

samo je uma uzimala razne oblike, izobliujui se pred njim. Pica je bio iznenaen kako dobro vidi, put pred njim se naprosto otvarao, on pun snage, treba doi do ceste. Tko zna je li Beli iv? Treba nai pomo. Sve mu je odjednom postalo jasno. Ustvari, svo vrijeme, svih ovih godina, on je lutao po svijetu da bi se vratio ovdje. Njemu je sudbina namijenila da bude upravo taj koji e Belom spasiti ivot. To mu je davalo snagu da nastavi, bio je ponosan na sebe kako je upravo sve shvatio. Ba danas. Gledao je kako mu mjeseina osvjetljava stazu i mjeseeve zrake kako prolaze kroz kronje. Mjesec je bio izrazito nisko, ogroman na tamnoj povrini neba, kristalno ist. Pica je zaboravio kolike dugo nije vidio ovako jasno mjesec. Odjednom je stao i zagledao se. Jasno je vidio planinske lance i mjeseeva mora. Tu je negdje sletio Neil Armstrong. Alunirao. Mjeseev hod. Mjesec... Pica je shvatio da bulji u mjesec, stojei na mjestu. Beli, treba pomoi Belom. Treba ga spasiti. Sad je prilika. Karmika. Nastavio je hodati dalje, prema cesti, tamo je moralo nekoga biti. Dok su se uspinjali cestom, vidio je sa strane parkirane automobile. Valjda su se fukali. Ljudi su se oduvijek fukali na Sljemenu. Odjednom je shvatio kako ga sve vrijeme prati duboko disanje. uo je kako iza njega, pored njega, oko njega, netko duboko die tekim dahom. Pica je ubrzao korak, trudei se svladati paniku. Zlo ga prati. Pun mjesec, uma, no, disanje, duboko disanje iza njega. Treba nai cestu, treba trati... U mraku se sapleo i tresnuo o zemlju. Bilo mu je nevjerojatno kako polako pada, kao usporen film, sekvencu po sekvencu. Kad je udario o tlo, tijelo je to primilo kao nunost, nita ga nije zaboljelo. Samo... U letu je zaboravio na disanje pored njega. Malo se smirio i shvatio kako uje sebe dok die. Droga, to je samo droga, ponavljao je ustajui. Idem, idem, evo idem...Vbu runnin' and you runnin' and you runnin' away, u glavi mu je kao glazbena podloga pjevao Bob Marley. Tu negdje treba biti cesta. Sad e cesta, sad e cesta. Pica se toliko uivio u traenje ceste da je skoro pretrao preko nje. Prema njegovim raunicama, pojavila se prebrzo. Zato je nastavio ravno, dalje u umu. U posljednjem trenutku se predomislio i odluio ostati na asfaltu. Ipak je to jedina asfaltirana cesta na Sljemenu. Razmiljao je bi li krenuo gore ili dolje. Gore je izgledalo naporno, no vraao bi se nizbrdo. Opet, ak' ide nizbrdo, moda se gore vrati u autu. Dilema je bila

ogromna. Pica je ipak odluio... Nizbrdo. Proao je dio ceste obasjan mjeseinom i zaao iza zavoja pod kronje drvea. Sreom, cesta se nazirala u svijetloj noi. Iao je nesigurno teturajui po mraku. Tko zna gdje moe zagaziti. Zateen sam sa sobom, jedva se odupirao naletu misli i informacija koje su mu slala njegova pojaana ula. To je samo droga, to je samo droga... ponavljao je. Malo tripujem i to je sve. U mantranju je proao pokraj auta parkiranog u mraku. Veliki crni auto u mraku je izgledao jo mranije. Pica je uspio prepoznati kako se radi o dvosjedu. Samo ne sportski. Vie kao batmobil, stroj za ubijanje. Onako izbezumljen, doao je do automobila i pokucao na zatamnje-no staklo. Iznutra nije uo nikakav odgovor. Pokucao je ponovo. - Molim vas, pomozite, help... - govorio je u staklo. Valjda je to imalo efekta. Staklo se poelo sputati. U mraku, Pica je ugledao siluetu ovjeka, obrise lica i drugo tijelo pored. Shvatio je kako gleda u tipa kome cura upravo pui kurac. - ta je? - pitao je tip. - Nesrea... pali smo... niz cestu... moj prijatelj.... - Saekaj - odgovorio je tip i ponovo podigao staklo. Pica je ostao stajati gledajui zatamnjena stakla. Onda je skuio kako bi moda bilo bolje da se udalji nekoliko metara, pa se udaljio nekoliko metara, na drugu stranu ceste. Prolo je neko vrijeme, moda minuta, moda deset godina, auto je oivio. Pica je uo paljenje motora, vidio kako se svjetla pale, voza je ubacio u rikverc, izaao na cestu, ubacio u prvu i krenuo. Pica je taman napravio prvi korak kako bi vidio da auto odlazi uzbrdo, a svjetla mu se gube u brojnim zavojima. ekao je, mislei da se auto otiao okrenuti, moda je otiao gore, po Belog. Onda je shvatio kako se auto ne vraa. Stajao je, stajao i na kraju shvatio kako mu je najbolje otii kui. Nizbrdo, tramvaj i doma. LSD ga je prao po mozgu, sjetio se kako je jednom proitao da LSD simulira stanje shizofrenije. Droga je otkrivena prilikom pokuaja lijeenja epilepsije. Netko je primijetio kako shizofreniari ne pate od epilepsije pa su, kad su otkrili LSD, probali njime lijeiti padaviare. Onda je netko skuio koje je to ustvari ludilo i 'ko jebe padaviare kad se moemo i sami tripati.

- Uuuuuuuu - zauo je Pica zavijanje iza lea. Vjetar? Mjesec? Vukovi? Nema vukova na Medvednici. - It's in my head, it's in my head - poeo je mantrati. Treba hodati, samo hodati. Ve je progutao hrpu tripova, dovoljno je star da zna prepoznati drogu. Nema vukova na Medvednici... Makar... Bio je rat, narodi su podivljali, lako je mogue da su i neki vukovi pobjegli. Sjea se kako je vidio vijest daje u Njemakoj, nakon sto godina, vien medvjed. Medo je bio izbjeglica iz Bosne. Od ludila rata je, kao i mnogi Bosanci prije njega, utekao u Njemaku. *** U ivotu je najvanije redovno bacati smee. ovjek se mora prisiliti s vremena na vrijeme poistiti radni stol, baciti novine, usisati, pomesti, sloiti knjige, novine, alate, baciti suvino. Nije bed. Informacija nee propasti. Uvijek ima netko kome treba neto iz smea. ak i kad smee zavri na smeu, moemo s njime hraniti svinje, izvlaiti kovine, antikvitete ili ga barem spaliti, pa iskoristiti energiju za grijanje. Smee uvijek nekome treba. Fric je istio radni stol i ladice u nekom naletu urednosti i dosade u nedjeljno popodne. Hrpice papira s upisanim telefonskim brojevima, listii sa stanjem minusa na bankomatu, pepeo od cigareta, prah od trave, oglasi pizzerija i kojekakvih dostavljaa brze hrane. Ponuda supermarketa, rauni. Fric se nije mogao sjetiti kada je posljednji put primio pismo, a kamoli ono napisano rukom. Jo za stare Jugoslavije. Valjda u JNA. U vrijeme prije kompjutora s printerom. Ustvari, stara Juga uope nije bila loe mjesto za ivot. Samo, to nije smio rei Marini. - 2a koji kurac si se onda ti borio ak' ti nije bila loa za ivjet'? Mogla je sad ovdje biti JNA!!!!!!!!!!! - estila se Marina. - Kaj su komunisti bili dobri!?! Ubijali su ljude na Golom otoku. - Kad su ubijali ljude na Golom, ubijali su komuniste - odvratio je Fric. - Molim? - zinula je Marina. - Goli je otvoren zbog Rezolucije Informbiroa 1948. godine. Tamo su ti slali prvo komuniste koji su bili za Rezoluciju Informbiroa i Staljina. Goli su ti napravili komunisti robijai. Kui ti!?! Sve u ovoj zemlji su napravili komunisti. I Goli otok! Kaj je HDZ stvorio? I

Franjo Tuman?! Oni su samo troili i krali. Kol'ko su novca spizdili i maznuli, mogli smo tri puta pobijediti u ratu. - Kaj se buni? Kaj nisi iselio u Srbiju kad su ti tako super!?! Kaj si i'o ratovat? - Pa napali su nas. Zakaj ne bi? Nema to veze sa starom Jugoslavijom. - Kaj? Bilo je super, a!?! - Super. Dok je bilo Tita, bilo je i sita, dok je bilo komunista, bilo je i turista. Kaj sad? - Praaaasssssss!!!!!! - odjeknuo je amar Fricovom glavom. Marina je potegla ruku iz ramena i razvalila ga preko lijevog obraza. - Kak' te nije sramota!?! Moj je roak zavrio na Golom zbog pjevanja nacionalistikih pjesama. Zato kaj je Hrvat! - Eeeeeeejjjjj!!!!!! - zavikao je Fric. - Jesi ti luda!!? - Jesam, kad sam s tobom - vrisnula je Marina. - Koji ti je kurac? - pitao je Fric, drei se za obraz s kojeg je gadno arilo od udarca. - Otkud ja znam? - odgovorila je Marina. - Kaj? - zaudio se Fric. - Kaj kaj? Otkud ja znam koji mi je kurac da sam s tobom - objasnila je Marina. - Ma ne... Zato si me udarila? To boli, glupao. - A to? Kak' ne bi!?! Kaj sere da je Goli bio super? Otkud ti ta komunistika sranja? - Daj, mala, koji ti je kurac? Gotov je rat. Sad smo Gogia sahranili. Ne treba nam jo mrtvih. -Ja nemam kurac!!! -vrisnula je Marina. - To je tvoja muka privilegija. Gospodin kurac. Sve ti se oko kurca vrti. - Joj, dobro, dobro... Samo, kaj se mora svaati? Kaj pizdi? Vidi da nam dobro ide... -Tebi!!!!!!! - vrisnula je Marina. - Tebi dobro ide. A ja to sve moram sluati. I ti tvoji narkomani i rat i sva ta vaa muka sranja. Di sam tu ja? I ja sam iva! I nisam bila u ratu! Dosta mi vas je!!! Sviju!!!! - Zar i mene, eeru? - rekao je Fric umilnim glasom, pokuavajui je obgrliti i poljubiti. - Tebe najvieee!!!!! - vritala je Marina. - Svinjo!!! - urlala je trzajui se iz njegovog zagrljaja. - Pa koji ti je...? - udio se Fric. - 'Ko jebe komuniste! Kaj si tak' lju-

ta? - Kak' ne bi bila!?! uje li ti sebe? Rat, pike, droga... Daj se pogledaj! Objesila ti se ta mjeina, nisi ambiciozan, im ustane, zapali joint, samo pike, pike, a nemre vie ni potrat'. Ni pofukat' me nemre Rak' treba. - ek', ek'... - pokuao je Fric. Kajje sad? Dobro, malo se udebljo otkad su se vratili s mora, no kaj? Smanjie pivu. Kak' nije u formi? Sad ju je pofuk'o. - Marina, kaj ne valja? - pokuao je umirujuim tonom. - Duo? - Kaj valja? - rascmizdrila se ona. - Fric, mlada sam, imam dvaes'tri godine, ovo je dvadeset i prvo stoljee... Hoete li ikad prestati? - Kaj sad? Pa ti si poela s Golim... - Puuuun mi vas je kuraaaaaaaac!!!!!!!!!!!!!!!!! - urlala je Marina. - Dosta jeeee!!!!!!! - vrisnula je i istrala iz stana. Tresnula je vratima tako jako da se Fricu na trenutak uinilo kako e se cijela zgrada sruiti zajedno s temeljima. - Piku materinu - procijedio je, zbunjeno odmahujui glavom. - Fakat mora nekaj uiniti s tim PMS-om. *** U zoru je uspio doi do grada. Prve kue i onda dalje nizbrdo. Doao je do tramvajskog okretita na Mihaljevcu i stao na stanici ekati tramvaj. Uao je na prva vrata, pokuao kupiti kartu kod vozaa, no voza se nije obazirao. Na nonim vonjama je imao svoje pravilo. Ne komunicirati s putnicima. Tko jo kupuje kartu u nonom tramvaju? Zato je nastavio gledati ispred sebe. Sjeao se on neke televizijske emisije o nasilju. Nasilnika nikada ne gledati u oi. Susret pogledima moe biti povod za nasilje. Pica se malo udio zato se voza ne eli okrenuti. Mahao je novcem ispred stakla, no voza je uporno buljio na drugu stranu. Zato je odustao i sjeo na prazno mjesto. Sreom, u rano jutro nema putnika. Gledao je kroz prozor Mihaljevac u zelenilu, stare i nove kue . Srea je potrajala dvije tramvajske stanice. Kako se tramvaj sputao u grad, sve se vie punio ljudima, da bi na Drakovievoj bio krcat i smradan. Guio se do tramvajske pred kvartom, ipak ne ustajui sa stolca ni na najupornija penzika skretanja panje. Neke navike ostanu, mislio je dok je gazio starom ulicom kroz podvonjak ispod

pruge. Ravno, onda zavoj, druga ulica, preko parka, izmeu zgrada, stazom mapi-ranom u njegovoj glavi prije toliko godina. Sve do pred vrata. Doplaziti do kunog praga. A pred pragom je stajala bucka. - Otkud ti? - pitao je. - Rekao si da doem na kavu. - Izgleda kao da si cijelu no sjedila pred vratima. - Da? Ne, sad sam prolazila. Bila sam u dukasu pa sam se sjetila... - Nije vano - rekao je Pica. - eli ui? - Mislila sam... - zbunila se bucka. - Moemo priati tu na klupi. Pica se sagnuo nad nju i poljubio je u usta. Ona je drala zube vrsto stisnutima. Pica ju je poljubio u usne, a onda joj je primio glavu, jezikom rastvorio zube i gurnuo ga u usta. Malo se opirala, a onda je prihvatila. Poeli su se ljubiti, mahnito, strasno, nespretno... Posrui, doli su do haustora. Pica je otkljuao vrata, uteturali su unutra, doli do lifta i nekako uspjeli doi do daha. Pica je, mahnito ljubei malu, pozvao lift, utrpali su se, doli do njegovog kata i istresli se pred stan. Pica je u komeanju izvukao kljueve, otkljuao bravu i uvalio ih u stan. Ljubili su se na hodniku, zavrili na podu, otpuzali su do kreveta u sobi i kao brodolomci se jedva nasukali na njega. Bucka je uzdisala, Pica je dahtao letei rukama po njezinom tijelu, pretraujui je revnosnije od odjela za narkotike. - Budi njean - progovorila je napokon bucka. - Ljubi me. *** - Ma nek' se to sve goni u kurac - zakljuio je Beli i legao u krevet. Stanka je mirno spavala i lagano hrkala. - Jebau ja mater svima njima - mrmljao je palei posljednju cigaretu tog dana. Koji sad kurac i taj Pica. Film mu se vrtio kroz glavu. I vonja i uma. U jednom trenutku je izgubio svijest, u drugom trenutku Picu. Onda se malo traio, pa se naao i vratio kui. Otiao je na evape u evabdinicu koja je radila cijelu no. Naruio je evape za van. Shvatio je kako ga ljudi nerviraju, nije mogao gledati u njih, razgovarati s njima, podnositi njihovu prisutnost... Uas. Gledao je u jednu toku u stropu. Trip gaje prao, nije mogao spavati. Pokuao se smiriti, no znao je da ne ide. Kad na tripu zabri-je da se kulira, pukne te suprotan film i razbudi

se, brije na to kak' nemre spavati. Nek' ide sve u kurac. Belom su kroz glavu prolazili filmovi, pere te, pere te... Bio je nervozan to nemre spavati. K'o zadnji -klinac. Moemo uzeti trip... Lako je Kru to bilo rei, on ih jo uvijek uzima svakodnevno. Taj e se dopati do smrti. Iz groba e ustati samo da se jo jednom uije u venu. Jebote... A on je razbio auto. Jel' je? Valjda je. Je. Sjeao se razbijenog prednjeg desnog fara. Kaj su uope radili na Sljemenu? Koji kurac? I Pica... Kaj je uope morao dolaziti? Kaj e nam takvi? Ma, nek' idu svi u kurac, zakljuio je i okrenuo se na bok. Stanka je opet uzela sav poplun sebi. - Vrati poplun, prasice - rekao joj je gotovo njeno i povukao poplun sebi. - Mlhljaaljh... promumljala je Stanka, trgnuta iz sna. Ne otvarajui oi, okrenula se u potrazi za poplunom i naslonila se na Belog. On se trgnuo i legao na lea, putajui da mu Stanka sklizne na prsa. Gledao je njeno lice u polumraku, kad se ona poela vrpoljiti u snu, privijajui se blie uz njega. - Dobra sam... - promrmljala je u snu. Voli me... - rekla je i nastavila dalje spavati. - Ma, volim ja tebe... - rekao je Beli i zagrlio Stanku. Tako je i zaspao. *** Nekako je sve isto, mislio je Pica gledajui kroz prozor. Isto parkiralite, novije vrste auta, no tu je. Na istom mjestu jo onaj isti uti Spaek to su ga dvije sestre umirovljenice uredno odravale, prale i vozile po parkingu da mu napune akumulator. Pored auta je stajala djevojka i ekala da njen pas obavi nudu na livadi. Drugi pas, druga djevojka, ista livada za pianje. Odavde, Amerika uope ne izgleda loe. Amerika. Pici je sve to bilo poznato. Jedino se promijenio on. Bio je naprosto hladan na sve to. Vidio je toliko svijeta da su se svi prizori pretvarali u jedan jedinstveni. Djevojka ee psa. U Zagrebu, u Amsterdamu, u New Yorku, u lowi. Naprosto, djevojka ee psa. Sve te etaice su poele nalikovati jedna drugoj, dok se nisu stopile u The etaicu s psom. Pica se zabavljao mislei kako je rije o njegovoj, jedinstvenoj etaici koja ga prati cijeli ivot. Ona je uvijek tu. Drugi

pas, druga djevojka, druga zemlja, no, The etaica je bila tu. Pica se toliko navikao da bi ponekad poeo osjeati nelagodu ako etaice nema... Ona je naprosto bila potvrda kako je s onim Jednim, jedinstvenim poretkom svemira, sve u redu. - Kak' ti je 'ope u toj Americi? - pitala ga je mala, sneno izvaljena na krevetu. Ameriku je prvi put vidio u filmu Ah, ta Amerika. Drugi dio. S ekipom je markirao iz kole, pa su malo icali po centru, skupili lovu, kupili litar Babica i Coca-Colu i otili na tros. Tamo je ve bila grupica pankera kojoj su se pridruili. Uskoro je naletio i Gogi. On je markirao cijeli dan. Sjedili su, pili, a onda su se pokupili i krenuli po gradu. Gogi se sjetio kako imaju vremena stii na matineju u Studentski centar, pa su se spustili na Frankopansku, ulovili tramvaj i odvezli se do Vodnikove. Picu je kopkalo zato nikad nije uo za prvi dio. On i Gogi su redovno pratili kino-program, no negdje su propustili prvi dio. U kinu su ih doekali pilii koji su ivjeli na reetkama u velikim kavezima u velikim halama. Ispod reetki je prolazila voda u koju su pilii srali i piali. Ta voda je kasnije odlazila na filtriranje, govna bi se kupila, suila, mijeala s koncentratom i na pokretnoj traci vraala piliima. ivjeli su od svojih govana, a kasnije bi ih zaklali i prodali, a da nikada nisu vidjeli sunevo svjetlo. - Ludo, jebote - proaptao je Gogi. - Ludo, potpuno - sloio se Pica. Kao da to nije dovoljno, film je pokazivao farmu glista, velikih, kalifor-nijskih. Neki poslovni hipi je objanjavao kako su gliste super, kako je u njima budunost. Onda je uzeo jednu, izgledala je kao nestani, veliki, zeleni makaron, i stavio je u usta. Glista je nestala u njegovim ustima, progutana, u elucu. Tip se nasmijeio i objanjavao kako su gliste super, prolaze kroz zemlju, rahle je, obogauju hranjivim tvarima. Onda je preao na posao. Pokazivao je vree s proglistiranom zemljom, objanjavajui kako gliste sve rade same, a on samo nadgleda. Gliste, velike, zelene, kalifornijske. Hipi je imao i brojnu obitelj zdrave, plave amerike djece. - Sve je to od glisti - rekao je Gogi. Za potvrdu, jedan je od klinaca otiao do nasada gdje su se veselo igrale gliste, zagrabio aku, stavio u kantu, odnio do kuhinje i stavio u mikser. Trenutak kasnije, gliste su se pretvorile u veliki zeleni ejk, neto izmeu pasiranog pinata i kreme

od kiwija. Onda je dijete, sretni tinejder, natoilo po au sebi i obitelji, nakon ega su svi nazdravili u kameru i eksali cugu. Ludilo. Amerika. A onda je iz zvunika izletjela distorzirana gitara, a na ekranu se pojavio Jello Biafra. Lud, lud, urlao je California uberalles, dok je za njim masa u transu ponavljala refren. Mrtvi Kenedijevi prae u pozadini, Biafra u radnikom kombinezonu otkopanom do kraja, a na kraju mu ispao kurac. California uberalles. ~ - Tak' sam ti ja nekak' mislio o Americi. I stripovi. Ne znam ako si gledala Man in Black, ili tako nekako. Ja sam mislio kako super heroji vise s nebodera, Alieni su meu nama. Jednom sam iznajmio kuu, nice neighbourhood, dola mi je prva susjeda da se pozdravi. Pitala me kako mi izgleda, a ja sam rekao da je divno. Looks like Nightmare in Elm street, rekao sam joj. Ne znam jesi li gledala taj film? Strah u ulici brijestova. ena se uasnula. Kako mogu? To je nice neighbourhood. Uredni, mirni, pomalo dosadni ljudi. Je, ba sam to i mislio. Meni je to super, pokuavao sam joj objasniti kako je to skroz u redu. Moj omiljeni film. Susjeda me malo zaueno pogledala, neto promumljala i onda otila. Nisam tu dugo ostao. - Gdje si bio? - Svuda. - Jesi bio u Diznilendu? U L.A.? - Aha. Vidio sam Pepeljugin dvorac. I jebao sam Pepeljugu. Ti ima ljepe sise - rekao joj je. - Ma... Prije si jebao sedam patuljaka - odbrusila je mala. - Hrvoje... rekla je potom. - Ljubi me. Budi njean prema meni. - Hodao sam Sunset Boulevardom. Bio sam i u Chichagu. Letio sam iz New Yorka u L.A. i imao sam est sati pauze izmeu dva leta. Platio sam taksistu da me proveze okolo po gradu. Digao mi je 150 dolara. No dobro, barem me provezao uokolo. Na kraju sam uletio u takvu prometnu guvu, da sam jedva stigao na avion. - Hrvoje... Ljubi me... - rekla je mala bucka. - Moram se pakirati. Idem na avion. - Samo malo. - Ide za tri sata. Nemam vie vremena. - A kaj u ja? - pitala je bucka. - Ti e doma. Svirati. - Hou s tobom - vrisnula je iznenada. Pica ju je zbunjeno pogledao.

- Zna da ne moe - rekao joj je. - Nemoj sad sve pokvariti. - Ali ti mi se svia - rekla je suzdravajui suze. - Vratiu se. Nije Amerika tako daleko - pokuavao ju je utjeiti. Kaj da radi? Nije imao vremena za scene rastanka. Odavno je to prerastao. Treba stii na avion. Ima posla. Kaj je sad nala plakati? Pica ju je gledao dok su mu stvari koje jo treba napraviti kolale glavom. Mala je stajala pred njim, snudena kao pokisla alosna vrba. Samo da se ne rasplae, mislio je Pica. - Nema zato plakati - rekao joj je. - Pa, nisi jumferica. - Da, vie nisam - promrkala je i otrala u kupaonicu. *** - Nemre bit'!!! - vrisnuo je Fric na zahodu, itajui Milu. Ekskluzivni prilog o mukoj seksualnosti. Poelo je dobro. Mukarac u dvadesetoj moe puno puta, ali kratko, mukarac u ertrdesetoj moe dugo, ali jednom. Mukarac u tridesetoj? To je dobitna kombinacija. Em moe dugo, em moe puno puta. Prva dobra vijest nakon dugo vremena, lonak' smo bili generacija stalno u kurcu. Odmah su nas ubacili u reformu kolstva, potom su nam tresnuli Titovu smrt taman kad smo poeli markirati s doeka tafete mladosti, dobili smo inflaciju, nestaice, redove, raspad partije, raspad drave, rat, stvaranje nove drave, stvaranje nove partije. Od opavog Zagorca do krivoustog Zagorca i ponovo na poetak. Stalno neki manijaci. Stalno neki bedovi. Bilo je neobino i imati neto osim svakodnevnih novih sranja. A tek smo dograbili do tridesete. I sad ovo. U tridesetoj najbolje kara. Vrijedilo je ivjeti. Samo... lanak je govorio kako mukarac u dvadesetoj moe izbaciti spermu na metar udaljenosti, dok mukarac u tridesetoj dobaci samo sedamdeset centimetara. - Kaj sere? - viknuo je na lanak. Jebote, kad kara Marinu, trca na sve strane. - Kaj sedamdeset centimetara!?! Dva metra leti!! - ljutio se on. Onda mu je dolo, prestao je itati i posrao se. Obrisao se, obukao i natrag pred televizor. Dan je bio usran. Vrijeme ni hladno ni toplo. Istovremeno i sunce i oblaci. Do pola prozora svjetlo, ostatak mrak. Kad bi barem neto bilo na toj televiziji. Piku materinu, otkako je Franjo umro, nema spektakla. Nita, nita, prazni kanali, nekakvi glazbeni, tko zna koji klon MTV-ja, red sporta, uvijek ispadne bilijar,

HTV ubitaan, na CNN-u burze i gdje biste vi ljetovali... Bilo gdje, samo da imam love. A onda je dolo... Avion je napravio krug i zabio se u toranj. America under attackvritala su slova na ekranu. Ponovo i ponovo... Snimke, zrakoplovi, ludilo. HTV se uspio probuditi, pa su i nai objavili kako je netko napao Ameriku, gomila otetih zrakoplova, zabijaju se u Svjetski trgovaki centar, u Pentagon, jesu li napali Bijelu kuu?! Iznova, krug oko nebodera i onda pras unutra, onda drugi, snimljen s razine ulice. Izravno na televiziju. Pa u svijet. Svijet je stao. Fric je vrtio kanale shvativi kako bulji u tornjeve u plamenu. Kao da je film. Od Paklenog tornja, preko King Konga, sve do Godzile, uvijek stradaju neboderi. Ali ovo... Ovo je stvarno. Makar... Fricu je taj prizor zabijanja aviona... Ide... Ide... Ide... I tras... Bilo je prilino napaljivo. Kao hollywoodski superspektakl, samo stvarno. Ne pokuavajte to kod kue. It's real. Jebeno real. Kamere su ve na licu mjesta. Jedan blizanac se dimi, odjednom, iz niotkud, stvorio se drugi avion i bono uletio u drugi neboder. - Faak!!! Holi it! - uli su se uzvici s ekrana. Nemre bolivit'. Fric je iznova i iznova gledao prizor letjelica u juriu na nebodere WTC-a. Bilo je velianstveno. Kuio je kako ga pere adrenalin. Da ga jebe, bilo je uzbudljivo. Fric je kao opinjen satima gledao televiziju. Poeo je mijenjati programe, no svuda isto. Hrpa aviona, sruili se na Pentagon i New York i to je sve. I onda iznova i iznova i iznova. Uzeo je daljinski od videa i pustio kasetu. Unutra je bio porni. PRIVATE-ove audicije. Legendarni reiser i producent Pierre Woodman odluio je pokazati svoje skriveno blago, sve ribe koje je godinama karao, birajui najbolje glumice meu nadobudnim amaterkama, pogotovo nakon pada Berlinskog zida. Fric je gledao blizanke, dvije Ruskinje, Ingu i Ines, kako se blesavo cerekaju u nekoj hotelskoj sobi u bijelom svijetu. Pierre ih je snimao, ispitivao to misle o seksu, ispostavilo se da su djevojke djevice. Svaka kurva je djevica, mislio je Fric zabavljajui se svojim kurcem. Prvo se poeo mekoljiti sam, onda ga je Fric poeo mekoljiti pokuavajui se bolje namjestiti da gleda televiziju, onda je izvadio kurac i poeo drkati. Pierre je mrio Ingu, klinku, navodno djevicu

koja nikad kurca nije vidjela. Malo zauenu, no dobrostojeu. Woodman je nabijao i nabijao, Fric je navlaio kurac, dok su mu se u glavi vrtjele slike, Ingino dahtanje mu je odjekivalo u uima, kako ju nabija, kako ju nabija, flealo je kroz Fricovu glavu dok je sve bre desnicom drkao kurac. - Jebem ti mater, jebem ti mater... - poeo je vritati kad mu je sperma u eksploziji kao gejzir iknula kroz kurac posvud pricajui. - Jeeee.......jeeeee.....eeeeeeeehhhh - uzdahnuo je izdrkan u naletu postonanijske iscrpljenosti. - Jebote. Huuu!!! - viknuo je ispranjen. - Dobra si ti mala - namignuo je Ingi kojoj je Pierre na ekranu upravo cijepao upak. Fric je uzeo daljinski i stavio na fast forward. - Da vidimo kak' ti svrava u usta, duo - rekao je. Pokreti jebaa na ekranu postali su ubrzani. Poze su se izmjenjivale da bi Pierre na kraju zarotirao Ingu namjestivi joj usta ispod kurca. Drkao je svog i svrio maloj na jezik, lako ju je karao k'o zvijer, svrio je mlako. Umjesto u erupciji, sperma je potekla kao da cijedi ampon iz poluprazne kutije. Moda desetak centimetara, dvadeset najvie. A ovjek je bolji jeba i od Rocca Sifredi-ja. No, Woodman je imao barem etrdeset. Moda Mila ipak ima pravo. - Hmm - zamislio se Fric, dok mu se krv lagano iz kurca vraala u mozak. - ek malo... Da vidimo... Nemre bit'... - Ogledao se uokolo. Sperma se razletjela po trosjedu, tepihu i parketu. Uspio je zapamtiti pravac u kojem je letjela veina mlaza. Ustao je s trosjeda i poeo se ogledati po sobi. Metar? Metar. Gdje je stavio metar? Krenuo je u pajzu, po kutiju s alatom. Otvorio ju je. Metar je bio unutra. Izvadio ga je i vratio se u sobu. Poeo je gledati po parketu, traei sitne kapljce. Ugledao je hrpu svijetlih tokica, kao da je pas otresao krzno, doao do njih, odredio koja je najudaljenija od mjesta na trosjedu i razvukao metar. Bilo je malo nespretno, metalna traka se savijala, a Fric nije mogao istovremeno drati oba kraja. Pazio je da ipak to preciznije izmjeri udaljenost. Ipak se radilo o njemu. Na kraju je uspio stabilizirati traku metra, drugim krajem dosegnuti do mjesta gdje je sjedio i staviti prst na kraj trake. vrsto je pritiskao traku, ako se pomakne i uvue, onda mora sve ispoetka. Lagano ju je pribliavao oima, skoro da je bio u strahu pogledati brojku. Onda je maknuo prst. Metar i trideset... jedan... dva... tri... etiri. Metar i trideset etiri, jedan cijeli i trideset i etiri dijela metra.

1,34. Jebote. U tridesetoj godini. - Nema beda. Pravi sam mladi - odahnuo je zadovoljno Fric. - Do jaja. CODA *** - Ne, ne moe to biti. To je ludost. Potpuna ludost. Koji e im to kurac? - govorio je po stoti put Pica, zadivljeno gledajui prizor ogromnog putnikog zrakoplova kako u velikom luku prilazi neboderu World Trade Centra. Po stoti put je osjetio nagon da vikne pilotu da skrene avion, zar ne vidi kuda leti? A onda, u istom djeliu sekunde shvaa da pilot itekako dobro zna kuda ide. Trenutak kasnije, zrakoplov se zabio u ne-bQder. To je vie izgledalo kao da ulazi unutra. Potom detonacija stakla, dim i eksplozija. Picu je fascinirao udarni val koji je rasprskavao prozore na neboderu u sitne komadie. Kao u Matrixu- palo mu je na pamet. Na televiziji je uslijedila stanka, logo CNN-a, a potom sve ispoetka. Drugi zrakoplov je uletio u drugi neboder. Ponovo zabijanje, ponovo eksplozije. Perverzno. Pica se trudio da ne gleda, no pogled bi mu se stalno vraao prema ekranu, osjeao je nevjerojatno uzbuenje. Iznova i iznova je gledao snimke koje su se bjesomuno vrtjele na CNN-u, svaki put kao da i sam dobiva dio udarca namijenjenog World Trade Centru. - Huh - otresao je glavom, jedva se odvajajui od prizora s ekrana, da bi ponovo otiao na terminal pitati ima li kakve nade da uzleti, barem za Frankfurt, London, Amsterdam, ako ve ne natrag za Ameriku. Bilo gdje. Samo da odleti odavde. Slubenica za alterom se profesionalno smjekala. Jedva prikrivajui paniku, govorila je kako su svi letovi prizemljeni, otkazani do daljnjeg. Nema zranog prometa. Nita ne leti. Ona nita ne zna. Sve daljnje obavijesti bit e javljene na vrijeme. Pica je gledao vitku stjuardesu kako mu uzbueno objanjava stvari koje mu je objasnila ve nekoliko puta, koristei iste naglaske, zaustavljajui se na istim mjestima. Kao robot. Pica se zamislio to bi bilo ako joj postavi neko pitanje na koje nema programiran odgovor. Sigurno bi pregorjela. - Budite sigurni, obavijestit emo vas na vrijeme - rekla mu je pono-

vo. - Mogli bismo skupa na veeru, ako ste slobodni - odvratio joj je. - Obavijestit emo vas na vrijeme - rekla je i okrenula se drugom putniku. Pica je ostao stajati, a onda se okrenuo i pokupio. Vie nije bilo dileme. Stjuardese su bile roboti. Preko opustjelog aerodroma vratio se u kafi. Putnici su se polako razilazili kuama, sve sigurniji kako danas zrakoplovi nee poletjeti. Natrag u Zagreb? Nije prolo est sati kako se zarekao da se vie nikad nee vratiti. Naruio je jo jedan pelinkovac. Gorki. Natrag... Pogled mu se vratio na ekran. CNN je emitirao nove i nove snimke. Red nebodera, red zrakoplova, red analitiara, novinar koji ita izjave amerike vlade za javnost, opet zrakoplovi, zaokret u zraku, zalet, udar... Bum. America under attack-vritalo je s ekrana. Analitiari su smjenjivali izvjestitetlje, izvjestitelji strunjake, ovi novinare... Onda bi rije preuzeo deurni u studiju. Pa bum u toranj. Kao na filmu. Deurni u studiju najavljuje ukljuivanje. Prve snimke s terena. Iz studija se slika vraa na mjesto zbivanja, u New York. Reporter pria u kameru, u pozadini dim iz Twin Towersa, a reporter kraj sebe dri gradskog slubenika koji daje neku vrlo ozbiljnu izjavu, slabo se suzdravajui da ne poleti preko ruba nervnog sloma. Kamerman je, svjestan katastrofalnosti situacije, odzumirao kameru na iroki plan, zahvativi ulinu paniku u pozadini. U opoj histeriji izdvajao se visok, elegantan, tamno obuen prolaznik. Kamerman je spontano zumirao na njega, u trenutku zaboravljajui kako snima razgovor uivo. Tamna figura je takoer negdje urila, no brzi hod je odavao smirenost i sigurnost, naprosto vrituu usred histerine gomile. Lik kao daje osjetio kako ga snima kamera. U hodu se okrenuo i vidjelo se kako je oima gledao tono u fokus objektiva. Pica je, opinjen, gledao igru kamere i prolaznika na newyorskoj ulici. Kamerman je zumirao u njegovom pravcu. Ovaj je stao, pogledao u kameru i podigao desnu ruku s visoko uzdignutim palcem. Kamera je na trenutak zumirala lice i Pica je shvatio kako se gleda oi u oi s Pavlom Romiem. Romi se, kao da je znao tko je s druge strane ekrana, umirujue nasmijeio uglovima usana, kao da izgovara neku

mantru. Pica je opinjeno gledao, a Romi se okrenuo i nastavio dalje ulicom. U zraku je i dalje drao desnu ruku s visoko uzdignutim palcem. Sve e biti u redu. KRAJ "Zanimljiva je usporedba preivjelog, psihiki povrijeenog ratnika s jelenom. U razgovoru mi je, jednom, taj mladi ratnik saopio da se osjea, kao i mnogi njegovi drugovi iz postrojbi u nastalo doba mira, kao jelen na kii. Jelen na kii nita ne osjea, kia ga potpunoma onesposobi da se orijentira. Ne moe uti, ne moe onjuiti, a to vie, slabo i vidi. S ratnikom je isto tako. On ne moe da se snae u nastalom mirnodoblju. Dane doslovno provodi u rijenim rukavcima i movari. Nema nikakvih zahtjeva, ivi sa svojim sjeanjima i patnjom." Kulenovi, Muradif (1999.): "Nekrofilija i generali". Polemos 2 (1-2): 73 94. 17.07.2010.

KIKA