Civilizacija srednjovjekovnog zapada Jacques Le Goff

Prvo poglavlje NASTANJIVANJE BARBARA (od 5. do 7. stoljea) Kriza rimskoga svijeta (2. do 4. stoljea) -Srednjovjekovni Zapad roen je na ruevinama rimskog svijeta (i oslonac i hendikep) - rimska povijest nije drugo doli povijest velianstvenoga ograenoga prostora -grad okuplja oko sebe prostor proiren osvajanjima do optimalnog obrambenog pojasa, unutar tih zidina nikakav se tehniki izum ne biljei od helenskog doba, gospodarstvo se temelji na otimaini, pobjedniki ratovi namiu ropsku radnu snagu itd. -Rim je nenadmaiv u konzervativnim umijeima ratu (koji je uvijek obrambeni unato osvajakome dojmu), pravu (koje se temelji na skelama prethodnoga, dravniki smisao osigurava stabilnost ustanova, arhitektura je par excellence umjetnost gradnje boravita - rimsku civilizaciju- remekdjelo trajnosti u 2. st. napada erozija razornih snaga i obnove -velika kriza u 3. st. jedinstvo rimskoga svijeta raija se - Italija i Rim nepomini su; provincije postaju neovisne, a zatim zaposjednute panjolci, Gali, Istonjaci zauzimaju Senat, carevi Trajan i Hadrijan panjolskog su podrijetla, Antonin je potomak Gala, carevi su afrikoga podrijetla, carice sirijskog. -Karakalin edikt 212. daje rimsko pravo graanstva svim stanovnicima Carstva - Knostantinovo utemeljenje Carigrada, novog Rima materijalizira klizanje rimskog svijeta prema istoku. Taj e raskol obiljeiti svijet srednjovjekovlja: tenje za sjedinjenjem Zpada i Istoka nee sprijeiti nadalje divergentni razvoj. -Bizant e odmijeniti Rim i iza njegovih zidina, pod prividom napretka nastavit e se rimska agonija do 1453, a Zapad e barbariziran i osiromaen morati ponovo proi kroz etape uzleta koje e mu kasnije otvoriti vrata svijeta - Rimska tvrava i sama je bila opsjednuta i osvojena posljednji pobjedniki rat proveo je Trajan, a zlato Daana nakon 107.g. posljednji je veliki dokaz rimske moi - na izvanjsko opadanje nadovezuje se unutarnje slabljenje i demografska kriza - u 2. st. Marko Aurelije odbija napad barbara na Dunavu gdje i umire 180.g. , a u 3. st. na djelu je opi napad na granicama koji se smiruje ponajvie zbog prihvaanja barbara kao federalnih lanova, saveznika koji se novae u vojsku: prvi zacrtaji stapanja koji e obiljeiti srednji vijek -carevi vjeruju da e se dodvoriti sudbini budu li napustili svoje slubene bogove te prihvaaju novog kranskog boga. - inilo se kako se vraaju mir i napredak, no kranstvo je lani saveznik Rima; Rimski ustroji bili su za crkvu tek okvir unutar kojega e si stvoriti temelj, orue vlastite potvrde -kranstvo e biti glavni initelj predaje rimske kulture srednjovjekovnom Zapadu Rimljani i barbari -provale barbara u 5. st. ubrzavaju promjene i nemire -germanske provale u 5. st. nisu novost za rimski svijet od vladavine Marka Aurelija germanska prijetnja je neprestana, provale barbara jedan su od kljunih initelja krize u 3. st. -posljedice germanskih provala- opustoena sela, razoreni gradovi, opadanje agrikulture, demografski pad i drutvene preobrazbe; seljaci spadaju pod veleposjednike, kmetovi imaju status nalik robovskom -barbari se pojavljuju i na istoku Goti zauzimaju Daciju te pobjeuju u Hadrijanopolisu to oznaava poetak oluje koja e se obruiti nad rimski zapad 2

-uzroci provala- demografski zamah, privlani teritoriji, mogua promjena klime, potraga za obradivim tlom i mjestom za uzgojem stoke razlozi za put prema jugu i zapadu: Bretanja postaje Engleskom, Galija Francuskom, panjolska koja preuzima ime od vandala (Andauzija) i Italija (Lombardija) Provale su uvijek neka vrsta bijega prema naprijed osvajai su bjegunci -odbojnost naspram barbara (ak i od strane krana) koji unitavaju civilizaciju izvana i iznutra; neki pak izvori tvrde da se barbarstvo smatra bolnom zgodom te da se to dogodilo u ime Krista -oko 440,g, Salvijan koji se naziva sveenikom iz Marseillea pie raspravu De gouvernement de Dieu (O vladavini bojoj) koja je pokuaj objanjenja velikih provala smatra da je uzrok unutarnji, grijesi rimljana, ukljuujui i krane, razorili su Carstvo. Barbari ine to nesvjesno jer ne poznaju vjeru, njihovo udoree i kultura su drukiji i zato ih ne treba osuivati. Salvijan iznosi duboke razloge barbarskog uspjeha rije je o vojnoj nadmoi, imaju mono oruje, a koristili su se aktivnim ili pasivnim dosluhom rimskih narodnih masa mase ne ele podnositi nepravdu i okrutnost rimljana pa se radije okreu neprijateljima i podnose neovjenost barbara. Ime rimskog graana koje je nekad bilo cjenjeno sada se izbjegava. Oni koji nisu otili s barbarima bili su prisiljeni na to zbog nepravednosti rimljana -neki naziru rjeenje u povezivanju Rimljana i brabara (npr. Temistije) -Barbari koji su se u 5. st. nastanili u Rimskom carstvu nisu bili mladi i divlji ljudi to su netom napustili umu; oni su se razvili tijekom stogodinjih seljenja koja su ih naposlijetku dovela di rimskog svijeta. Put ih je vodio u kulturalne i civilizacijske dodire iz kojih su preuzimali navade, umijea, tehnike. Bili su izloeni utjecaju azijskih kultura, iranskoga te grko-rimskoga svijeta; donijeli su sa sobom tehnologije obrade ruda, izrade svile, zlatarska umijea, vjetinu obrade koe itd. -dio barbara ostao je poganski, dok se drugi dio preobratio na kranstvo; ali ti preobraeni barbari (Ostrogoti, Vizigoti, Burgundi, Vandali i Lombardijci) bili su preobraeni na arijanizam koji je nakon Koncila u Nikeji proglaen herezom. Njih je pokrstio Apostol Gota Ulfila preveo je Bibliju na goticu i od barbara napravio krivovjernike ono to je trebalo postati vjerskom sponom, nastalo je predmetom razdora to e kasnije uroditi borbama izmeu arijanskih barbara i katolikih rimljana -barbarima je rimska kultura bila privlana, ne samo da su se barbarski voe obraali Rimljanima za savjet ve su nerijetko podravali rimske navade, kitili se rimskim naslovima (konzul, patricij,,); nisu se ponaali kao neprijatelji, nego kao oboavatelji rimskih institucija, Tek posljednji narataj tih stranaca, panjolci, Gali, Afrikanci, Ilirci, Istonjaci, postupno su se domogli najviih slubenih poloaja u carstvu, a nijedan se barbarski vladar nije osmjelio proglasiti carem; trebalo je ekati 800. god. I Karla velikog da bi se barbarski vladar osmjelio obznaniti carem. -Barbarske navale nipoto nisu bile razdoblje miroljubivog nastanjivanja, ta su vremena ponajprije bila vremena pometnje do koje je ponajprije dolo samim mijeanjem osvajaa -okrutnost i razornost pratili su etnje barbara takva je makabristika uvertira kojom poinje povijest srednjovjekovnog Zapada. eljezo, glad, epidemija, ivotinje biti e turobni protagonisti te povijesti. Dakako, barbari ih nisu sami doveli sa sobom, antiki svijet ih je poznavao, ali su ih barbari jo potaknuli -koplje, dugi ma velikih provala, kojim e se sluiti i vitezovi, iri svoju ubilaku sjennu nad Zapadom -groznica razaranja dugo e potresati Zapad, prije no to iznva pone djelo izgradnje

Provale i nova karta Zapada -provale barbara iz temelja su izmijenile politiku kartu Zapada pod nominalnom vlau bizantskog cara u razdoblju od 5. do 8. stoljea -od 407. do 429. g. niz upada pokorio je Italiju, Galiju, panjolsku, a najspektakularniji je prizor opsade, zauzimanja ili pljake Rima koje su izvrili Alarih i njegovi Vizigoti 410. g. to je mnoge zaprepastilo -vandali, Alani, Svevi pustoe Iberijski poluotok. Kratka uspostava vandalske vlasti na jugu panjolske donijet e kraju ime Andaluzija. Od 429. g. Vandali (koji su jedini imali flotu) prelaze u sjevernu Afriku i osvajaju rimsku provinciju u Africi Tunis i istoni Alir -nakon Alarihove smrti, Vizigoti se 412, g, vraaju iz Italije u Galiju, potom su 414. u panjolskoj, a 418. se povlae i nastanjuju u Akvitaniji -u drugoj polovici 5. st. dolazi do odlunih promjena na sjeveru, skandinavski barbari, Angli, Juti i Saksonci nakon niza provala u Bretanju (Veliku Britaniju) zauzimaju je izmeu 441. i 443., a dio prelazi more i nastanjuje se u Armoriqueu -iako kratkotrajan, glavni dogaaj biti e uspostava Atilinog Hunskog carstva. Oko 434. Atila ujedinjuje mongolska plemena koja su otila na zapad, napada i potlauje ostale barbare, a naposlijetku nakon pokuaja udara na Balkan, napada Galiju gdje e ga zaustaviti Rimljanin Acecije na Katalunskim poljima zahvaljujui Vizigotskom udjelu. Hunsko carstvo se raspada, a od 453. horde bjee na istok nakon Atiline smrti. -468. Eurikovi Vizigoti opet opsjedaju panjolsku to im uspijeva nakon 10 godina -tada se javljaju Klodvih i Teodorik. Klodvig je voa Salijskih Franaka, okuplja oko sebe veinu franakih plemena, podvrgava sjevernu Galiju, odbija provalu Alemana te naposlijetku 507. g. oduzima Akvitaniju Vizigotima -nakon njegove smrti Franci postaju gospodarima Galije, izuzev Provence -ostrogoti su se proirili carstvom, pod vodstvom Teodorika napadaju Carigrad 487.g. , upuuju se prema Italiji i osvajaju je 493. g. Nastanivi se u Ravenni, u Italiji Teodorik uspostavlja novo zlatno doba. On je najuspjeniji od romaniziranih barbara, obnovitelj pax romane u Italiji -poetkom 6. st. podjela Zapada ini se osiguranom izmeu Anglosaksonaca u Velikoj Britaniji, Franaka koji dre Galiju, Burgunda koji su se povukli u savoju, Vizigota u panjolskoj, Vandala u Africi te Ostrogota u Italiji -politika careva istoka pokuavala je sprijeiti barbare da zauzmu Carigrad na razne naine (cijenim zlata, nastojei ih drati podalje i usmjeravajui ih na zapad) -bizantska politika mijenja se dolaskom Justinijana 527. g. prestaje biti pasivna i prelazi u ofenzivu. Justinijan pokuava zauzeti barem mediteranski dio carstva. -Bizantski zapovjednici rue Vandalsko carstvo u Afrucu, Gotsku vlast u Italiji i Betiku u panjolskoj oduzimaju Vizigotima. Kratkotrajni uspjesi jo vie oslabljuju Bizant, iscrpljuju Zapad tim prije to od 543. hara crna kuga -Najvei dio Italije izgubljen je izmeu 568. i 572. suoen s novim osvajaimaLombardijcima, a Vizigoti ponovno osvajaju Betiku u 6. st., a sjevernu e Afriku 660. osvojiti Arapi -veliki dogaaj 7. st je pojava Islama i arapsko osvajanje- najprije su oduzeli Magreb, zatim panjolsku od Vizigota. Neko su vrijeme vladali Akvitanijom, naroito Provenceom dok ih nije zaustavio Karlo Martel, a Franci ih potjerali juno od Pirineja - 8. st. obiljeavaju Franci od 6. st. Franci su osvojili kraljevstvo Burgunda a potom Provenceu -Klodvig zajedno sa svojim narodom nije bio preobraen na arijanizam nego na katolicizam pa je mogao igrati na vjersku kartu, no Franci niu vie jedini pravovjernici. Vizigoti i Lombardijci napustili su Arijanizam preavi na katolianstvo; papa Grgur Veliki latio se 4

obraanja Anglosaksonac, a prva polovica 8. st. svjedoi prodoru katolicizma u Friziji i Germaniji -Pipin mali, sin Karla Martela, sa papom zakljuuje savez priznaje mu privremenu vlast nad dijelim Italije u okolici Rima (Papinska drava), a zauzvrat papa priznaje Pipinu naslov kralja 751.g. i dolazi ga posvetiti 754.g. - tijekom etiri stoljea na Zapadu se rodio novi svijet, koji je postupno proizaao iz povezivanja rimskog svijeta s barbarskim Zapad ranoga srednjeg vijeka: nove strukture -na veliku podjelu koja je razdvojila Istok i Zapad nadovezalo se sve vee podvajanje izmeu strana na rimskome Zapadu. Trgovina izmeu provincija slabila je. Poljoprivredni i zanatski proizvodi nisu se izvozili (ulje s mediterana, galska keramika i sl.); gotovina je postala rijetka i gubila je na vrijednosti, obradive povrine su bile naputene -urbano propadanje ubrzano je tijekom barbarskih provala; gradovi su bili mamac zbog svog bogatstva i bili su rtve; nisu se ponovo podigli zbog toga to je razvoj udaljio postojee stanovnitvo zbog nestanka roba koje vie nisu opskrbljivale gradsko trite, Graani su prisiljeni na povlaenje prema mjestima proizvodnje bijeg bogatih na svoje posjede i egzodus siromanih na imanja bogataa. I ovdje barbari ubrzavaju ruralizaciju stanovnitva rasturajui gospodarsku mreu, preusmjerujui trgovake ceste -ruralizacija e obiljeiti drutvo srednjovjekovnog zapada iji e kljuni znaaj biti profesionano i drutveno razvrstavanje -izbjegavanje nekih zanimanja i pokretnost seoske radne snage navela je careve da proglase obaveznim nasljeivanje nekih zanimanja i potaknu veleposjednike da poveu uza zemlju kolone koji su trebali zamijeniti malobrojne robove -skupine barbara na rimskom tlu nisu bile drutva jednakosti; barbari su se diili slobodom koju kolonizirani nisu imali - snano drutveno raslojavanje u osvajaa stvorilo je i prije provala razrede, ako ne i klase postoje moni i slabi, bogati i siromani -postoji razlika izmeu potpuno slobodnih barbara , iji su robovi porobljeni stranci i potomaka rimljana podijeljenih na slobodne i neslobodne. Drutvena je stvarnost snanija te dijeli pripadnike obiju skupina na potentiores, mone, barbarskog ili rimskog porijekla, i na humiliores, one skromne -osnaeno tradicijom suivota, nastanjivanje barbara odvija se prilino brzo te slijedi stapanje stanovnitva -sklonost ruralizaciji i razvoju velikih posjeda zajednika je svekolikom stanovnitvu, bez obzira na etniku pripadnost -iako je barbarima bilo potrebno usustavljivanje zakona, mnogim se barbarskim vladarima inilo neophodno donijeti novu legislativu za rimljane (bile su to preinake i pojednostavljivanje Teodozijeva zakonika). -pravne razlike nisu bile velike jer su barbarski zakoni meu narodima veoma nalikovali i stoga to se u carstvu jedan kod ugledao na drugoga te zbog toga to je rimaki peat, primjerice u Vizigota, pokazivao sklonost s obzirom na svoju superiornost da se uspostavi -utjecaj crkve, osobito nakon preobraenja arijevskih kraljeva i ujedinjujue sklonosti Karolinga pridonjeli su slabljenju osobnosti zakona u ime njihove teritorijalnosti. Sveenstvo je prisiljavalo vladara da utemelji zakone primjenjive na Vizigote i Rimljane - sklonost odvajanju zakonodavstva ranog srednjeg vijeka osnaila je spremnost na razvrstavanje kojemu korijeni lee u razmrvljenost stanovnitva, u zauzimanju i obradi zemljita i ekonomiji.

Zakljuak: od antike do srednjega vijeka nastavak ili rascjep? -barbari su preuzeli sve najbolje to je Rimsko carstvo ostavilo u batinu na polju kulture i politikog ustroja, ubrzali su i oteali raspadanje zapoeto u kasnome Rimskom carstvu. -barbari su razorili ljudske ivote, spomenike, gospodarski ustroj. Slijedi demografski pad, gubitak riznice umjetnosti, unitenje cesta, radionica, spremnica, sustava navodnjavanja, kultura -prirodna nepogoda dovrava ono to su barbari zapoeli crna kuga hara Italijom, panjolskom, Galijom tijekom vie od pola stoljea -tehnoloko nazadovanja ostavit e srednjovjekovni zapad dugo lienim svega kamen koji ljudi ne znaju vie obraivati ustupa mjesto drvetu kao osnovnom graevnom materijalu -nazaduje ukus, ali i obiaji, oslobaaju se sve vrste spolnog pretjerivanja, razmahuje se silovitost. Razmah barbarskog nasilja bio bi gori to bi vii poloaj osuigurav ao njegovu nekanjivost hedino su zatvor ili ubojstvo koili pretjerivanja -U to se vrijeme poinjahu mnogi zloini.. svatko je tumaio pravdu prema vlastitu nahoenju pisao je Grgur Tourski -nazadovanje uprave i dostojanstva vladanja Franaki kralj nosio je kao jedinstveno kraljevsko obiljeje, umjesto skeptra i krune, luk, a njegov osobni znak bila je duga kosa: rex crinitus. Koriste naslove i titule iz Rimskog carstva (pr. Glavi konjuar bio je barun konjuar) -porezi se nisu ubirali, bogatstvo se svodio na sanduke zlatnika, staklarije, nakita -u neredu provala biskupi i redovnici postali su vieznani poglavari neorganiziranog svijeta: imali su i politiku ulogu, pregovarajui s barbarima; gospodarsku, dijelei namirnice i milostinju; drutvenu, titei siromahe od monika; vojnu, organizirajui pobune. -Pokuavaju kaznenom disciplinom, primjenom kanonskog prava boriti se protiv nasilja, ublaiti navade. Prirunici svetog Martina iz Brage koji je bio nadbiskup prijestolnice Kraljevstva Sveva, utvruju program ispravljanja seoskih obiaja te udoredni ideal kranskoga vladara. -crkveni voe, i sami barbarizirani ili nesposobni boriti se protiv barbarstava, potvruju nazadovanje u duhovnom smislu i vjerskoj praksi. Crkva zastupa vlastite interese ne brinui o dobru drave, ona prikuplja bogatstvo otimljui donacije vladara, ali i siromanima -crkva pokuava upravljati dravom, a kraljevi crkvom biskupi se postavljaju kao savjetnici i cenzori vladara, a kraljevi imenuju biskupe i predsjedaju koncilima -u panjolskoj koncilski skupovi postaju u 7. st. prave skuptine Vizigotskog kraljevstva, a u Galiji opadanje merovinke Monarhije i franakoga sveenstva idu ruku pod ruku - izabran za papu tijekom krize crne kuge u Rimu, Bivi redovnik Grgur misli da nepogode navjeuju kraj svijeta i zadaa je svih krana da se pokaju i pripreme za drugi svijet koji dolazi. Ne razmilja o irenju kranstva, nego o tome kako e to bolje ispuniti svoju ulogu pastira. Njegove rijei imaju velik utjecaj njima poinje srednji vijek - vrijeme prezira svijeta i odbijanja zemlje.

Drugo poglavlje GERMANSKI POKUAJ ORGANIZACIJE (Od 8. do 10. stoljea) Karolinki Zapad -obnova zapadnog jedinstva to je provode Karolinzi razvijala se u tri smjera: na jugoistok u Italiju, na jugozapad prema panjolskoj i na istok u Germaniju -Pipin mali provodi karolinku politiku u Italiji i kree na 2 pohoda protiv Lombardijaca, a Karlo Veliki kralju Didieru oduzima kraljevsku krunu i ratuje na sjeveru poluotoka. -pipin vodi podod prema jugozapadu, a Karlo Veliki zauzima Barcelonu. Osniva se pogranini pojas uz panjolsku. Od Katalonije do Navarre -778. Karlo Veliki zauzima Pamplonu, Huescu, Barcelonu i Geronu te odustaje i vraa se na sjever, biljee se neuspjesi, dok na istoku Karlo Veliki ustanovljuje tradiciju pobjeda (pokolji, obraenja, prisilna kristijanizacija). Du svjevernoga mora porobljeni su Saksonci, a 778. dogaa se strahotni poraz Franaka kod Suntala koji je dobio odgovor u krvolonoj odmazdi . Karlo Veliki dao je odrubiti glavu 4500 ustanika u Verdunu -uz pomo misionara (svaki saksonski prekraj ili uvreda kranske vjere kanjavao se smru) Karlo je smanjio broj Saksonaca. Biskupije su utemeljene u Bremenu, Munsteru, Paderbornu, Verdunu i Mindenu. -Karlo Veliki napustio je dolinu Seine gdje su se nastanili Merovinzi i uputio se prema istoku u pokrajine Meuse, Moselle i Rajnu gdje je napadao kraljevske gradove u kojima je sagradio tri palae. (najznaajnija u Aix-la-Chapelle) -osvajanje Bavarske ( kranske zemlje koja je vazal Franaka) nova bavarska provincija bila je jo uvijek pod napadom Avara koji su utemeljili carstvo na srednjem Dunavu. Gomilali su bogatstvo u svojem stanu Ringu. Ring 796. zauzima Karlo Veliki pripaja i taj teritorij. - Karlo Veliki naroito se brinuo da odri podjelu izmeu starog Rimskog cartsva i Zapada kojemu je on na elu te Istoka gdje je odbijao bizantskom bazileju priznati carski naslov -Papa Leon III. Karlu Velikome dodjeljuje carsku krunu iz 3 razlogazbog progona svojih neprijatelja elio je potvrdu svog ugleda od cara, elio je priznanje privremene suverenosti za privremenu dravu (Domovinu Svetog Petra) i elio je Karla Velikog uiniti carem cijelog kranskog svijeta, ukljuujui i Bizant kako bi uspostavio papinsku rimsku nadmo. -Karlo Veliki okrunjen je 800.g., a napao je Bizant kako bi utvrdio svoj naslov i jednakost. Sporazum je sklopljen 814.g.. Franci su se vratili u Veneciju, zadrali su zemlje na sjeveru Jadranskoga mora, a bazilej je priznao Karlu Velikom njegov carski naslov. -Karlo Veliki imao je tekoa u upravljanju velikim teritorijem, nastojalo se poticati koritenje pisanih dokumenata i usavravanje profesionalne opremljenosti kraljevih inovnika; nastojao je da se osjeti njegova vlast izdajui upravne i zakonske tekstove i umnaajui broj izaslanika -pisano orue bili su capitulares ili zbornici zakona, koji su se posebno odnosili na neku pokrajinu (npr. saksonski kapitulari) i li su bili openiti (npr. Herstalovi kapitulari o reorganizaciji drave, Kapitulari De villis o upravljanju kraljevskim posjedima, Kapitulari De litteris colendis o reformi obrazovanja) -ljudsko orue bili su missi dominici, ugledne laike i crkvene linosti koje se slalo u nadgledanje upravne preobrazbe ili godinji nadzor nad vladarevim predstavnicimagrofovima, markizima i vojvodama. Jednom godinje sazvala bi se opa skuptina kojoj bi se oko vladara okupile znaajne linosti crkvene i laike aristorkacije. Ta vrsta aristokracijskog palamenta- populus- osiguravala je poslunost podanika i nametala volju velikih

-Karolinki ustroj zapravo e se ubrzo raspasti pod udarcima novih osvajaa i unutarnjih razdora Kriza od 9. do 10. stoljea: novi osvajai -osvajai stiu sa svih strana: s mora, i juga sjevera - ponajprije pljakaju sa sjevera Skandinavci (nazivaju se ljudi sa sjevera, Normani, ili Vikinzi) pustoe obale, putuju rijekama, p onekad opsjedaju gradove -Skandinavci se ire na istok i na zapad veani ili Varjazi koloniziraju Rusiju (nadziru trgovinu), a na zapadu Norveani napadaju Irsku, a Danci pokrajine kraj Sjevernog mora i La Manchea koji prestaje biti siguran. Provale Normana postaju este te se oni nastanjuju. -878. sklapanjem mira u Wedmoru, Alfred Veliki potvruje im vlasnitvo nad dijelom Engleske. 1066. osvajaju cijelu Englesku, a od 1029. nastanjuju se u Italiji i Siciliji gdje utemeljuju jednu od najizvornijih drava srednjovjekovnog zapada. -na jugu napadaju Ifrikijski muslimani, gusari su se pojavili na Korzivi, zatim su krenuli na Siciliju i osvojili je u cijelosti. .dok su Karolinzi uspostavili vlast na kopnu, more im je izmicalo, a na kopnu ih je ak jednom ugrozila provala Ugra, no njihov je pokret slomljen. Tako je dovrena krivulja povijest barbarskih osvajaa- oni prestaju s naletima, pokrtavaju se nastanjuju Kriza karolinkog svijeta: unutarnji vidovi -Franci nisu razvili smisao za dravu, kraljevi su doivljavali kraljevstvo poput svojeg vlasnitva, a kraljevstvo raspodjeljuju svojim nasljednicima. Tako se spletom okolnosti( smrt ili sl.) ponekad dogodilo da je franaka drava pod vlau dvojice ili jednog vladara ( Dagobert je sam vladao od 629. do 639., a Karlo Veliki zbog smrti brata Karlomana postao je jedini gospodar Franakoga carstva) -nakon smrt Karla Velikoga Ludvig poboni pokuao je podijeliti teritorij izmeu 3 sina njegova vladavina bila je obiljeena pobunama izmeu oca i sinova, a nakon njegove smrti dolazi do podjele u Verdunu: najstariji Lotar dobiva morski prolaz od Sjevernog mora do Mediterana s Aix-la-Chapellom i Italijom; Ludvig je dobio teritorije na istoku i postao je Ludvig Njemaki; Karlo nazvan elavi i Ludvig Njemaki podijelili su Lotaringiju. -nakon podjele u Ribemontu kojom je Lotaringija pripala istonom dijelu, istonoj Franakoj neko se vrijeme inilo da je jedinstvo carstva uspostavljeno pod nizom vladara. -dogodilo se mnogo podjela, borbi, pometnji koje su ostavile trajne tragove u povijesti i na zemljopisnoj karti podjela u Verdunu nije se nimalo osvrtala na etnike i prirodne granice, ve se temeljila na uzimanju u obzir gospodarskih stvarnosti -politike krize i provale potakle su komadanje carskog ugleda, a gospodarska mo otvorila je mogunost da se veleposjednici domognu javne vlasti. Karlo Veliki zato poveava beneficije i obavezuje na zakletvu i odanost osobe iju je vjernost htio osigurati, a takoer su postajali i njegovi vazali. Vjerovao je da e tako odrati postojanost drave -invazije su osnaile taj razvoj jer su slabiji odlazili pod zatitu monijih, a kraljevi su u zamjenu za dodjelu beneficija dobili vojnu pomo. -od sredine 9.st. pojam miles- vojnik, vitez zamijenjuje onim Vassus koji je znaio vazal. -dolo je i do nasljeivanja beneficija to je utvrdila uredba Karla elavoga koji je svojim vazalima elio osigurati nasljedno prav na oinske beneficije. Na taj su se nain vazali vre uspostavili kao drutvena klasa. Istodobno, gospodarske i vojne potrebe omoguavale su veleposjednicima da sami preuzmu inicijativu te su plemia inile nekom vrstom zaslona izmeu kralja i vazala -velikai poput grofova esto su svoju mo poistovjetili su sa pravima koja su uivali kao gospodari svojih vazala. 8

-Kraljevi i carevi izmeu 10. i 13. st. uspjeli su sauvati neke vladarske ovlasti zahvaljujui zakletvama vjernosti. Svaki ovjek ovisio je o svom gospodaru to se temeljilo na pravu, a vlast se osnivala bna posjedovanju zemlje, a temelj udorednosti je vjernost, vjera. Antiki ovjek morao je biti pravedan, a srednjovjekovni vjeran. Otonska obnova -kralja germanije Otona I. Okrunio je za vara papa Ivan XII. On doivljava svoje carstvo iskljuivo kao franako, a ograniava se na zemlje koje su ga priznale vladarom -tei za stjecanjem naslova u Bizantu- 972. Mirovni ugovor s Bizantom -Oton II. Nadomjeta naziv kojim su zvali njegova oca (imperator augustus) nazivom car Rimljana (imperator romanrum) u buli. -1000. g. on priznaje neovisnost Poljske te Ugarske i vladare koa suradnike ili kraljeve -na kratko inilo se da je dolo vrijeme sloge i obnove, ali Rimski narod ustaje protiv otona III. , a za vrijeme Henrika II. On se zadovoljava vraanjem na Regnum Francorum carstvo koje se oslanja na Franako kraljevstvo -otoni su eznuli za Rimom iz ega e se izroditi sukob izmeu papinstva i carstva, borba izmeu ratnika i sveenika. Renesansa 10. stoljea -na pomolu je bila obnova cjelokupnog zapada, njegov nagli procvat ini 11. st. stoljee istinskog razvoja zapadnog kranstva - normanskim, ugarskim i saracenskim provalama i pljakama u 9. i 10. st. usporila se renesansa za stoljee ili dva, kao to su provale u 4. i 5. st. ubrzale raspad rimskog svijeta. -mogu se uoiti neki znakovi obnove trgovine u 8. i 9. st., ali i unapreenje poljoprivredne proizvodnje (dijeljenje zemljine povrine, pojava novog naina uprezanja, promjena kalendara koju je proveo Karlo veliki kako bi se prilagodio tehnici obraivanja zemlje) -napredak u 10. st. je oevidan- razdoblje novina na podruju obraivanja zemlje i prehrane itd. Zakljuak: srednjovjekovni take off izvanjski izazov ili unutarnji polet? - pitanje je emu pripisati buenje srednjovjekovnog zapada? Treba li ga protumaiti kao protuudarac uspostavljanju muslimanskog svijeta, svijetu urbanih potroakih metropola ili pak drvetu, eljezu, robovima? Valja li to zahvaliti tehnolokom napretku do kojeg je dolo na tlu zapada plugu na kotaima i s odgrnjaom, napretku tropoljnog sustava ili vojnom napredovanju koje pronalaskom stremena omoguuje sigurnije upravljanje konjem i pojavu nove vrste ratnika- viteza. - uspon velikaa zemljoposjednika i vitezova stvorio je klasu kadru iskoristiti gospodarske prigode koje su joj se pruile -skloni smo pomisliti da su vojni pohodi Karla Velikog otvarali vrata zonama razmjene i trgovakim putevima -ugovor u Verdunu moga je u isti mah znaiti i podjelu putova kao i onu pojaseva kultura -veliki posjed ustupa mjesto novom okviru moi koji obnavlja naine gospodarske eksploatacije, odnose meu ljudima, ideologiju plemstvo. Oslanja se na sredita okupljanjka ljudi. Gradove, dvorce i grad.

Tree poglavlje USPOSTAVLJANJE KRANSTVA (od 11. do 13. stoljea) Polet kranstva: razvoj gradnje, poljoprivredni i demografski napredak -1003. godine vidjelo se u cijeloj zemlji, posebice u Italiji i Galiji obnove crkvenih zdanja -nadogradile su se skoro sve crkve biskupskih sjedita, samostanske crkve posveene svekolikim svecima, pa ak i male seoske kapelice. -bio je to najblistaviji izvanjski znak poleta kranstva -taj je veliki graditeljski procvat zacijelo odigrao kljunu ulogu na srednjovjekovnom zapadu izmeu 10. i 14. st. ponajprije u smislu gospodarskog poticaja proizvodnja sirovina na veliko, usavravanje tehnologija i izrade alatki za vaenje, prijevoz, okupljanje radne snage, novano pokrivanje radova sve je to gradilita uinilo sreditem prve i gotovo jedine srednjovjekovne industrije. -broj crkava jo uvijek nije bio razmjeran broju vjernika, crkve su se gradile za stjecanje ugleda -demografski rast bio je prva i najspektakularnija posljedica napretka to se postiglo krajem provala, napretkom ustanova mira koje ureuju ratove ograniavajui razdoblja vojnog djelovanja i stavljajui vojno nedjelatno stanovnitvo pod zatitu. To smanjenje nesigurnost je i posljedica elje velikog djela kranskog stanovnitva da zatiti rastui napredak - svi su bili pod dojmom uasa iz prethodnog razdoblja i u strahu da e im netko preuzeti obilje -napredak je imao svoje poetke ve u 7. i 8. st, postupno se razvijajui da bi se 1000. g. znaajno ubrzao -Normani tijekom nastanjivanja u Normandiji preobrazili su poljoprivrednike pod vodstvom svojih vojvoda koji poljoprivredne alatke od eljeza stavljaju pod zatitu vojvoda -irenje trogodinjeg plodoreda omoguilo je poveanje obradivih povrina, raznolikost kultura, uspjeniju borbu protiv vremenskih nepogoda, koritenjem pluga, sve ea primjena eljeza za izraivanje alatki omoguile su dublja oranja, poveane su i obradive povrine a ured raznolikost proizvoda i prehrana poboljani su. Jedna od posljedica je poveanje broja stanovnika koje se moda ak i podvostruilo -demografski je rast bio odluan za irenje kranstva, uvjeti feudalnog naina proizvodnje nisu omoguavali kvalitetne pomake u poljoprivrednoj proizvodnji koji bi odgovoralai potrebama nastalim demografskim rastom -prvo obiljeje irenja kranskog svijeta u razdoblju izmeu 10. i 14. st. bio je snaan pokret krenja nova polja bila su proirenje starih oranica, irenje proplanaka na raun pojasa ugara i panjaka, krevine dobivene paljenjem potiskivale su podruje ikare, ali rijetko su se doticale visoke ume (jer su bile potrebne za lov, sirovina za gospodarstvo. Isuivale su se movare i stvarali polderi (niski tereni). -ponekad krevine imaju za posljedice osvajanje novih podruja koje prati osnivanje novih sela irenje kranstva kristijanizacija sjevera i istoka. panjolska rekonkvista, Kriarski ratovi

10

-usporedno s unutarnjim irenjem, kranstvo je doivjelo i izvanjsko irenje i tako se rodio dvostruki pokret osvajanja iji je rezultat bio pomicanje granica kranstva u Europi i daleka putovanje u Muslimanske zemlje Kriarski ratovi. -irenje kranstava u Europi postalo je gotovo u cijelosti udjelom Nijemaca koji su zaposjeli granice kranstva u dodiru s neznabocima sjevera i istoka odakle e proizai mjeavina vjerskih, demografskih, gospodarskih i nacionalnih pobuda koja e pokretu podariti osobita obiljeja .prevladavajui mu je vid sukob izmeu germana i slavena u kojemu su vjerske pobude dospjele u drugi lan budui da se Nijemci nisu libili obruiti na svoje susjede ak i kada bi se oni preobratili na kranstvo -kristijanizacija se odvija polako i s ponekim zastojima, npr, snana pobuna poljskih narodnih slojeva prijeti povratak poganstvu, vedski kralj Steinkel, iako kranin, odbija unititi staro pogansko svetite; kralj Sweyn za kratko se vrijeme vratio obiaju prenoenja rtava) -oko tisuite god. Novi niz drava proiruje kranstvo prema sjeveru i istoku, Poljska, Ugarska, Danska, Norveka, vedska -raskol crkve iz 1054. odvojit e od rimskog kranstva cijelu balkansku i istonu Europu, Prusi e se obratiti tek u 13. st. , a njihovo e preobraanje biti osnovom uspostavljanja njemake drave -uz ta pripojenja kranskom svijetu, Republica christiana- koja valja zahvaliti evangelizaciji poganskih naroda, znaajnim migracijama unutar kranskog svijeta izmijenile su kartu zapada -meu tim migracijama zacijelo je najznaajnija njemaka kolonizacija istoka donjela zaetku obraivanja novih pokrajina osnaila je i preobrazila mreu gradova -germansko je irenje bilo i politiko, Skandinavsko irenja nastavilo se u 10. st prema Islandu, Grenlandu i moda Americi,zatim Engleskoj, Danskoj, Norvekoj i vedskoj -Normani su otili dalje od sjevernog podruja i nastanili se na sredozemlju u junoj Italiji; a Francuskom irenju koljevaka je sjeverna Francuska kolonizira junu zahvaljujui krirskim ratovima protiv albigenza koji je zavren Parikim mirom -jedan od velikih uspjeha kranskog irenja izmeu 10. i 14. st jest ponovno oduzimanje gotovo cijele panjolske muslimanima to su ga ostvarili Francuzi. Rekonkvista nije bila neprekinuti niz uspjeha, doivio je pokret i svoje poraze -od polovine 11. st. panjolska Rekonkvista poprimila je obiljeje vjerskog rata i pripremajui vojnu i duhovnu stvarnost kriarskih ratova. Kasnije je francuska kolonizacija juga Francuske i kraljevstava dviju Sicilija, njemaka kolonizacija Pruske slubeno nazivlja Kriarskim ratovima -treba obratiti pozornost na duhovni i osjeajni kontekst kriarskih ratova oni su se zacijelo nadali vitezovima i seljacima 11. st., a prvotnim je mamcem bila elja za osvajanjem zemalja, bogatstva prekomorskih posjeda ali kriarski ratovi nisu utaili e zapadnjaka za zemljom te im je valjalo brzo traiti i u Europi -kriarski ratovi nisu donijeli kranstvu ni trgovaki procvat roen iz odnosa s muslimanskim svijetom ni tehnologije i proizvode koji su pristigli drugim putevima ni duhovna orua, pa ak niti ukus. Koristi koje su izvukli iznajmljivanjem brodicama omoguili su talijanskim gradovima da se brzo obogate ali ne dri se da su kriarski ratovi potakli buenje i razvoj trgovine srednjevjekovnoga kranstva oni su naprotiv doveli do osiromaenja Zapada -kriarski ratovi utjecali su na snaenje raajuih nacionalnih suprotnosti, na produbljenje jaza izmeu zapadnjaka i bizantinaca; kriari su nagnani na najgore pretjeranosti od pokolja i pljaki; novano pokrivanje kriarskih ratova bilo je izlikom ili razlogom sve teih papskih novanih tereenja na neumjernu navadu prodaje oprotajnica te na to da su vojni redovi povueni na zapad podlegli novanim i vojnim iznudama 11

-jedini plod za koji bi se moglo rei da su kriari donijeli iz svojih pohod je marelica -privremeno nastanjivanje kriara u Palestini bilo je prvi primjer europske kolonizacije -crkva i papinstvo vjerovali su da e kriarski ratovi pruiti srodstvo da na samome zapadu ovladaju tom Respublicom Christianom koja je bila podijeljena izmeu sebe. Taj je veliki naum propao -kri i dalje na zapadu nije simbol patnje nego pobjede na grudima kriara -prvi kriarski rat pohod je siromanih koji su krenuli prvi i pobili mnoge idove na svome putu, da bi se postupno rasprili te podlegli gladi, bolestima i turcima prije nego to su dostigli svoj cilj sveti grad -kasnije je duh kriara jo dugo ivio u najskromnijim sredinama, poetkom 13. st. kriarski pohod djece utjelovio je dirljivu upornost; uzastopni neuspjesi, brzo rastakanje mistike kriarskih ratova u politiku nisu uspijevali ublaiti uznemirenost druga obala mora bila je i dalje privlana -1099. Jeruzalem je zauzet u svetoj se zemlji utemeljuje Latinsko carstvo, ali i ono biva ugroeno. Rikard Lavljeg Srca nie podvige tijekom 3. kriarskog rata, a etvrti su kriarski rat venecijaneri skrenuli prema Carigradu te ustanovili drugo privremeno Latinsko carstvo u Carigradu i Grkoj Renesansa grada - na Zapadu se razvijaju vei gradovi; veina je postojala i prije tisuite godine (iz antikih vremena ili prije) - u rimskome svijetu gradovi su bili politika, upravna i vojna sredita, a tek onda gospodarska; u srednjem vijeku gradovi su se sveli na politike i upravne slube -urbana religija i kranstvo na Zapadu je odralo svoj urbani kontinuitet; biskupski grad zadrava gospodarsku vanost ( uskladitavanje namirnica koje su se mijenjale za neku uslugu ili pak dijelile besplatno u vrijeme nestaica) -veliki srednjovjekovni gradovi najee su bili nasljednici malih gradova iz vremena antike ili ranog srednjeg vijeka -Venecija, Firenca, Genova, Pisa, Milano, Pariz, London..doista su srednjovjekovne tvorevine -osim Rima koji je u srednjem vijeku tek vjersko sredite, najznaajniji rimski gradovi u srednjem vijeku nestali su ili postali manje vani -nastanak i procvat srednjovjekovnih gradova valja pripisai sloenu kompleksu poticaja i razliitim drutvenim skupinama -gradovi su privlaili doljake odbjegle sa zemlje, samostanske familiae liene predrasuda, spremne na poduzetnitvo i pripadnike vladajuih slojeva: zemljino plemstvo i sveenstvo -jedan sloj- ministeriales , slubenici feudalne gospode, najee proizali iz redova robova ili kmetova zacijelo je mnogo pridonio procvatu grada -snano urbanizirana podruja srednjovjekovnog zapada podruja su do kojih vode veliki trgovaki putovi, ali to su i podruja najplodnijih nizina, najsigurnije primjene trijenalnog sustava obrade zemlje, najrairenije uporabe pluga i konja za vuu -teko je odrediti to je uzrok a to posljedica nastajanja gradova- da bi gradovi nastali, potrebuju povoljno seosko okruenje, a kako su se razvijali sve su snanije utjecali na iru okolicu -u okolici gradova proiruju se krevine; prinos se poveava jer se iz seoskog okruenja izvlae i ljudi, a ne samo namirnice -seoba iz sela u grad izmeu 10. i 14. st. jedan je od glavnih fenomena kranstva- od razliitih ljudkih initelja koje grad prima oblikuje novo drutvo

12

-seoska okolica koju grad oko sebe stvara (nameui joj svoju vlast feudalnog tipa) ide u korak s razvojem visokog plemstva prema onome to nazivamo banalitetno vlastelinstvo koje se takoer temelji na upravljanju snanom rukom bana -grad je pod snanim utjecajem feudalaca koji ponekad u njemu imaju svoje boravite -ugledni graani podravaju plemiki nain ivota, daju si graditi kue od kamena, podiu vlastite kule koje slue u obrambene svrhe i za skladitenje namirnica, ali i kao znak prestia -u 12. st. glasovi redovnika ukazuju put kranstvu; u 13. st. vjerski voe dominikanci i franjevci nastanjuju se u gradovima i propovjednice njihovih crkava upravljaju duama ljudi. -Ta uloga voe, fermenta, pokretaa to e je nadalje preuzeti grad, ponajprije se potvruje na gospodarskom polju- ako je u poetku grad bio nadasve mjesto razmjene, trgovako vorite, njegova je kljuan uloga na tom podruju proizvodna djelatnost- on je gradilite na kojem dolazi do podjele rada - na selu u ranom srednjem vijeku posjed je koncentrirao svekoliku proizvodnu djelatnost (iako je njegovao i neku zanatsko - tehniku specijalnost). Ali, s gradovima je ta specijalizacija dosegla vrhunac- zanatlija je prestao biti ponajprije selja, a graanin je prestao biti takoer ponajprije zemljoposjednik -feudalci i nadalje nadziru gospodarsku djelatnost i institucionalne prepreke (vlastela ograniava proizvodnju i razmjenu koristei svoja feudalna prava i nadasve poreze) - karteli - korporacije koje obuhvaaju nove zanate; uklanjaju konkurenciju i ograniavaju proizvodnju - pretjerana specijalizacija pokazatelj slabosti nove ekonomije koja se mahom ograniava na zadovoljavanje lokalnih potreba - rijetki gradovi proizvode za izvoz (jedino proizvodnja tekstila u SZ Europi, Flandriji i sjevernoj Italiji) - uzgoj sinjavice i pastela u 13. stoljeu zauzima istaknuto mjesto 2.dio Obnova trgovine - gradovi kao vorita trgovake razmjene - trgovinu na duge staze odravaju jedino luksuzni proizvodi (tkanina, sa-pastel, zaini) te oni prijeko potrebni (sol) - glomazna roba (itarice, drvo) tek postupno postaje njezinim sastavnim dijelom - ta razmjena prikladna i za razmjenu novca - sajmovi u Champagnei (Francuska) u 12. i 13. stoljeu glavna sjecita prodaje - pojavljuju se i luke i gradovi Italije i sjeverne Njemake - Talijani iz Venecije, Genove, Pise, Amalfia, Astia, Milana, Siene i uskoro Firence djeluju uglavnom odjeljeno, u sklopu svojih gradova; dok na sjeveru djeluje irok trgovaki savez koji ubrzo stjee i politiku mo te upravlja razmjenom na prostranom polju djelovanja Hanza (Hanzeatski savez grupa iji je cilj bio zastupanje zajednikih gospodarskih interesa, naroito prema inozemstvu; gornja Njemaka) potkraj 13. stoljea proiruje se na Flandriju (jedna od 3 regije u Belgiji) i Englesku te na sjevernu Rusiju - istovremeno odnosi izmeu dviju skupina koje rukovode velikom trgovinom hanzeati na sjeveru i Talijani na jugu doivljavaju obrat umjesto da se susreu na kopnenim putovima koji su dugi, skupi i neprestance ugroeni (oni koji vode do sajmova u Champagnei), uspostavljaju direktnu i redovitu vezu morem 13

 trgovake flote povezuju Genovu i Veneciju s Londonom i Brugesom i dalje s baltikim prostorom i njegovim zaleem - skromna srednjovjekovna trgovina koja se u ranom srednjem vijeku ograniavala na rijene putove, u razdoblju od 10. do 14. stoljea postupno se razvija i na kopnenim i morskim od Aleksandrije (Egipat) do Rige (Latvija), preko Sredozemnog mora, do Atlantika, La Manchea (Francuska Vel.Brit.), Sjevernog i Baltikog mora, pripremajui trgovaku ekspanziju moderne Europe - ta velika trgovina u nastanku potie jo dvije bitne pojave: 1. dovrilo se irenje srednjovjekovnog kranskog svijeta; na Sredozemnom moru, razvoj Genove i Venecije nadilazi okvire trgovake kolonizacije Venecijanci su nakon etvrtog kriarskog rata(1204.godine) utemeljili pravo kolonijalno carstvo na obalama Jadranskog mora, na Kreti, jonskim i egejskim otocima (kasnije, u 14. i 15. stoljeu obuhvaa i Krf i Cipar), a zauzimanjem obale Male Azije (Fokeja veliki proizvoa stipse koja je bila vana kao fiksir u tekstilnoj industriji) te na Crnome moru (Kafa), Genoveani stvaraju snana uporita za stjecanje ivotnih namirnica i radne snage (domai robovi) - na sjeveru (Hanza) trgovaku kolonizaciju prati njemaka urbana i ruralna kolonizacija koja si osigurava povlastice (i mirnim putem, ali i ratom) 2. irenje novane privrede gradovi kao sredita potronje i razmjene sve se vie oslanjaju na novac kako bi upravljali svojim poslovanjem; Firenca, Genova, Venecija, panjolski, francuski, njemaki vladari moraju najprije kovati srebrni novac visoke vrijednosti ne bi li odgovorili tim potrebama-gros (gro), a potom zlatnike (firentinski florin potjee iz 1252. god., zlatnik-ecu Svetog Luja nastao 1263.-1265.,venecijanski dukat potee iz 1284.) - uvodei se na selo, mijenjajui feudalnu rentu, razvoj novane privrede odluni je initelj preobrazbe srednjovjekovnog Zapada Intelektualni i umjetniki uzlet - umjetnost srednjeg vijeka u Europi zapoinje oko 1000. s romanikom, a doivljava procvat za vrijeme gotike u 13. i 14. st. (izvor: wikipedija) - samostansko okruenje ostaje najprimjerenije razvoju kulture i umjetnosti u 11. te u manjoj mjeri u 12. stoljeu mistina duhovnost, romanika umjetnost razvija se u samostanima - Cluny i velika crkva opata Huga (1049. 1109.) simboliziraju premo samostana u osvit novog doba - kulturalni translatio prevlast samostana preuzima grad uoava se najbolje u dvije oblasti: 1. obrazovanje tijekom 12. stoljea gradske kole potiskuju samostanske; nova kolska sredita oslobaaju ih se izborom svojih nastavnika i polaznika te svojim programom i metodama; skolastika je ki grada - studiranje i nastava postaju zanimanjem; sveuilita su korporacije uitelja i studenata (u Bologni vladaju studenti, a u Parizu uitelji) - knjiga postaje orue, a ne vie idol; nastoji se proizvoditi serijski, postaje predmetom proizvodnje, trgovine 2. arhitektura 14

 romanika umjetnost, koja je proizvod i izraz procvata kranstva nakon tisue godina, preobraava se tijekom 12. stoljea u gotiku umjetnost grada - ikonografija katedrala izraz je gradske kulture; cehovi ukraavaju crkve vitrajima, u njima se razvija znanje skolastike - seoske crkve podraavaju tlocrt katedrale grada obrasca, ili jedan od njegovih najznakovitijih initelja: zvonik, toranj, timpan - tradicionalni ukrasi gradske crkve: tema mjeseca, okvir poljskih radova Crkva i vjera u uzletu kranstva - procvatu kranstva Crkva pridonosi na prvome mjestu, ali ne tako to je odigrala glavnu ulogu u gospodarskom razvoju, to joj se pripisivalo - Georges Duby objanjava kako su redovnici veoma malo pridonijeli iskrivanju jer su clunyevci (benediktinci staroga kova) ivjeli vlastelinskim, dokonim ivotom (dokoni - ne znaju to bi sami sa sobom nala na netu, nisam sigurna), a novi redovi, koji su se u 12. stoljeu smjestili na ve iskrenom podruju, uglavnom bavili uzgojem stoke te ih je irenje obradivih povrina vrlo malo zanimalo - na ekonomskoj razini Crkva je bila veoma djelotvorna ulae sredstva koja jedina posjeduje; u razdoblju tezaurizacije ekonomije, ona je prikupila najvie - kada je gospodarski procvat iziskivao novanu potporu, poevi od tisuite godine, koja je nadilazila normalni tijek proizvodnje, Crkva detezaurira stavlja u opticaj svoja nagomilana blaga to se sve odvija u okruenju uda to nam ne smije sakriti gospodarsku stvarnost poeli li neki biskup ili opat poveati ili pregraditi svoju katedralu, udo mu uskoro pomogne da otkrije skriveno blago koje mu omoguuje da dovri ili barem da se upusti u neki zamiljeni pothvat - u razdoblju 11. i 12. stoljea Crkva titi trgovca te mu pomae da svlada predrasude uslijed kojih ga dokono plemstvo prezire; Crkva iznova cijeni djelatnost koja omoguuje gospodarski rast, prilagouje se razvoju drutva i podaruje mu duhovna uputstva koja mu trebaju; nudi snove koji su nuna protutea tekoj stvarnosti - koritenje novca se iri, bogatstvo postaje sve privlaniji mamac - Evanelje izraava ozbiljnu sumnju u mogunost da bogati dospiju u carstvo nebesko; onima koji ostaju poraeni nudi se ideoloki ventil apologija (obrana) siromatva - pokret se zacrtava u 11. stoljeu, pronalazi viestruke putove povratka evaneoskoj jednostavnosti nadahnjuje reformu sveenstva u smislu zajednitva tzv. pravilo sv. Augustina nastaju novi redovi koji zagovaraju nunost odlaska u pustinju te pronalaska pravih vrijednosti od kojih se oigledno zapadni svijet udaljava; zalaganje za manualni rad, snaniji pristup uzgoju stoke radi dobivanja vune - na taj se nain nastavlja benediktinska tradicija i njezin gospodarski uzor ali se i preobraava - obrazac dolazi iz Italije, vjerojatno preko bazilijanskih grkih kaludera iz Lacija, Kalabrije i Sicilije, napajajui se na velikome vrelu bizantskoga i istonjakog redovnitva - suprotnost izmeu starog i novog redovnitva simbolizira prepirka izmeu benediktinca Petra Preasnog, opata Clunya (1122.-1156.) i cistercita svetog Bernarda, opata Clairvauxa (1115.-1154.) na jednoj strani pristae duhovnosti u kojoj je bitno sluenje Bogu (opus dei), i stado kmetova koje omoguuje monasima da dokolie, a na drugoj zagovornici mistike koja ujedinjuje molitvu i manuelni rad kojeg obavljaju redovnici uz bok laikoj brai; na jednoj strani sveenstvo obuzeto osjeajnou nadahnutom veliajnou crkava, sjajem vjerskih obreda, a na drugoj redovnici zagovornici jednostavnosti i glatkih linija bez ukrasa; naspram 15

romanikoj baroknosti koja uiva u ukrasima, Citeaux se opredjeljuje za strou, ureeniju gotiku u nastajnaju koja zapostavlja pojedinosti i usredotouje se na ono bitno - osobe s ruba drutva, anarhisti vjerskog ivota, usmjeruju tenje masa prema siromatvu to su pustinjaci, jo nedovoljno poznati, koji su se proirili diljem kranskog svijeta, povukli se u ume gdje ih opsjedaju posjetitelji; smjeteni na odreena mjesta kako bi putnicima pomogli pronai put; oni su uzori koje nije iskvarila politika organiziranog sveenstva; sa svojim tapom, simbolom arobne moi i lutanja, bosih nogu i odjeom od ivotinjske koe, osvajaju umjetnost i knjievnost - razvoj i uspjeh gradova stavlja u drugi plan stari i novi anakronizam, redovnike i samostanske zajednice vezane uz ruralno i feudalno drutvo - Crkva iznjedruje nove redove prosjake oko 1170. godine, Iyonski trgovas Pierre Valds i njegovi uenici Iyonski siromasi, valdenzi kritiziraju Crkvu te bivaju iskljueni iz nje 1206. godine, Franjo, sin bogatog trgovca iz Assisse ide istim putem; okruuje ga skupina 12 male brae (freres mineures) jedina briga je da ive u pokornosti i siromatvu te da proiuju iskvareni svijet; papa i biskupi im ele nametnuti pravilo kojim bi oni predstavljali jedan red u velikom poretku Crkve; Franjo Asiki se mui i lomi izmeu svog neprirodnog ideala i svoje strastvene privrenosti Crkvi i pravovjerju; neto prije smrti u La Vernu, 1226. godine, stigmati predstavljaju njegovo ispunjenje i nagradu za muke - nakon njega, njegov red-franjevce, dugo potresaju borbe izmeu zagovornika posvemanog siromatva i pristaa prilagodbe svijetu - istovremeno, jedan plemeniti panjolski kanonik, Dominique de Guzman, prihvatio je popis sv. Augustina za malu skupinu propovjednika heretike koje je okupio ne bi li ih rijeju i ivotom u siromatvu priveo pravovjerju; suvremenici koji e se nazvati dominikancima, sredite su prosjakih redova koji e u 13. stoljeu initi novu vojsku Crkve - dominikanci se ciljano obraaju gradskoj sredini te tom novom drutvu svojim propovijedima ele pruiti odgovore na nove tekoe; vraaju samostane u mnotvo iz pustinje - franjevake i dominikanske samostanske propovjednice se podvostruuju sveuilinim katedrama; profesori Parikog sveuilita su Toma Akvinski(dominikanac) i Bonaventura(franjevac) - Crkva prati razvoj kranstva vie nego to upravlja njime, kao to je to bilo u ranom srednjem vijeku - od kraja 12. stoljea cistercitski i premostratenski red su odbaeni i nadieni; ak i prosjaki redovi nisu posve jednoduni: sada kada je rad postao temeljnom vrijednou novog drutva nije lako odluiti se za ivot od prosjaenja - dominikanci i franjevci postaju simbol za licemjerje, a dominikanci pobuuju jo i mrnju nainom na koji su stali na elo guenja hereze, ulogom to su je imali u Inkviziciji - narodni ustanak u Veroni ubijen prvi dominikanski muenik, sv. Petar Muenik - Crkveni sabori u 12. i 13. stoljeu slijede razvoj sinoda ranog srednjeg vijeka (sinod sabor kranskih crkva radi donoenja vanih odluka) najpoznatiji meu njima je etvrti lateranski sabor (1215.) koji organizira nastavu i ustanovljuje obavezno uskrsno priee

16

- 1277. godine pariki biskup Etienne Tempier u silabusu (popis hereza) osuuje 217 zabluda, slino ini i nadbiskup Canterburya, Robert Kilwardby, pokuavajui zakoiti duhovni razvoj; osuuju kurtoaznu ljubav, neumjerno koritenje razuma u teologiji, zaetak eksperimentalne i racionalne znanosti Crkva postaje zaostala, njezin ideoloki monopol postaje ozbiljno ugroen javljaju se osporavanja crkvenog leadershipa - propovijedaju se ne sasvim pravovjerna Evanelja no, Crkva koju esto podravaju vladari i spremno joj pruaju pomo, reagirala je brzo i estoko 1022. godine u Orlansu se pale prve lomae za heretike - uskoro se ustanovljuje vei, iri i opasniji pokret nadahnut istonjakim herezama te se slijeva u Srednju Europu; okuplja plemstvo, novo graanstvo tvorei vie ili manje meusobno povezane pokrete pod razliitim imenima - najraireniji od tih pokreta bio je katara oni su manihejci, prema njima svijetom vladaju 2 jednako mona naela dobro i zlo; i sam Bog je nemoan naspram vladara zla; katolika je crkva crkva zla - katarizam se uskoro ustoliuje u crkvu te namee svojim pristaama posebne obrede; na djelu je protu-crkva, protukatolicizam - joakimizam vjeruju u 3 razdoblja: ono Zakona ili Starog zavjeta koje je odmijenilo ono Pravednosti ili Novog zavjeta, koje je iskvareno i njime jo upravlja sadanja Crkva, te mora nestati i prepustiti mjesto vladavini Ljubavi i vjenog Evanelja - Crkva potkraj 13. stoljea ipak odnosi prevagu; nakon to su se miroljubiva sredstva borbe protiv hereze pokazale bezuspjenim, ona je posegnula za silom, tj. ratom pobjeda Crkve uz pomo plemstva sjeverne Francuske te, nakon brojnih opiranja francuskog kralja Pariki mirovni sporazum (1229.) - organizirano guenje pobune nove ustanove Inkvizicije - Crkva odnosi pobjedu na poetku 14. stoljea; no, na moralnome polju za nju je to bio gubitak pred sudom povijesti Zapadni feudalizam - velike hereze 12. i 13. stoljea odreivale su se kao protufeudalne; obruavale su se na ono to je inilo njegovu osnovu feudalizam - prema Danielu Thorneru drutvo srednjovjekovnog Zapada seljako je drutvo, koje sadri stanoviti postotak gradova i kojime upravlja sustav koji se odreuje pojmom feudaliteta - feudalizam je ponajprije ukupnost osobnih veza koje meusobno postavljaju u hijerarhiju lanove vladajuih slojeva drutva te veze se oslanjaju na benificiju to je plemi dodjeljuje svome vazalu u zamjenu za stanovit broj usluga i zakletvu vjernosti - plemi i njegov vazal povezani su vazalskim ugovorom vazal se zaklinje na vjernost svome gospodaru Sire, ja postajem va ovjek. (Francuska, 13. stoljee); nakon sklopljenog ugovora, vazal duguje svom gospodaru consilium (savjet) koji se sastoji u obvezi sudjelovanja na skupovima to ih upriliuje plemi te da dijeli pravdu u njegovo ime, te auxilium (pomo) uglavnom vojnu, a ponekad i novanu; tako vazal pomae plemikoj upravi, sudstvu i vojsci - plemi zauzvrat svome vazalu jami zatitu - protiv nevjerna vazala felona gospodar moe odrediti kaznu, a glavna je konfiskacija(oduzimanje bez naknade) feuda; obratno, vazal moe uskratiti povjerenje vlastelinu koji ne ispuni svoje obveze 17

- najstariji tekstovi u kojima se ovo pojavljuje vazalski ugovor grofovija Barcelone (1020.), grofovija Cerdagne (1035.) ...; iri se u Francuskoj 11. stoljea, a u Njemakoj se prvi put javlja 1077. - sve se vrti oko lena (leno ili feud posjed dobiven za vojnu slubu ili drugu obvezu) - rije se javlja na zapadu Njemake u 11. stoljeu, ali se ne koristi uvijek u tom znaenju (prije ga rabe pravnici i moderni povjesniari); no, ponajprije feudalizam kao posjedovanje i eksploatacija zemlje - plemi svom vazalu dodjeljuje leno u sklopu sveanosti, koja se sastojala od simbolinog ina, predaje nekog predmeta; prije 13. stoljea ona se tek iznimno biljeila i pismeno feudalizam je bio svijet geste, a ne pisma - nasljednost lena bitan imbenik feudalnog sustava to je pomak koji se dogodio rano u Francuskoj (10. i poetak 11. stoljea); u Engleskoj tek u 12. stoljeu - gotovo svaki vazal bio je ovjek nekolicine plemia pozitivno i negativno: ponekad bi ga dovodilo u nepriliku, ponekad mu je omoguavalo da dareljivijem gospodaru podari prvenstvenu vjernost - najmonija vlastela si je pokuavala osigurati izuzetnu zakletvu vazala (koja nadilazi obinu zakletvu) zakletva ligiusa (homo ligius je vazal s prioritetnim obvezama prema jednom vazalu u odnosu na druge) - razvoj regionalnog feudalizma (poput onog koji je prouio Georges Duby u Maconnaisu, 11. i 12. stoljee) pokazuje na koji se nain feudalni sustav konkretno temelji na eksploataciji zemlje putem vladavine feudalne hijerarhije seniora i vazala nad seljacima te nadilazi okvir vazalskog ugovora ne bi li svakom plemiu osigurao nadasve iroka prava - eksploatacija zemlje, posjed temelj drutvenog i politikog poretka: vlastelinstva - Duby naglaava injenicu koja nije bila svojstvena Maconnaisu sredite feudalnog ustroja je dvorac (dalje u tekstu se koristi rije zamak, a to je koliko sam uspjela shvatiti graddvorac); jedna od znaajnih pojava u povijesti Zapada od 10. do 13. stoljea jest utvreni zamak - potkraj 10. stoljea, drutveni ustroj Maconnaisa naizgled onom iz karolinkog doba; glavna granica je ona koja odvaja slobodne ljude od kmetova (mnogi seljaci su jo bili slobodni), no, prilike se brzo mijenjaju i uspostavlja se feudalizam - zamak postaje sreditem vlastelinstva koje malo-pomalo preuzima svu vlast - 971. godine javlja se naslov viteza; 986. ustanovljuje se privatni sud opata Clunya; 988. prvi put plemi uzima namet (neko davanje, porez) od seljaka - poevi od 1030. uvodi se vazalski ugovor - oko 1075. vitetvo (koje je do tada predstavljalo klasu imunih) postaje nasljedna kasta, istinsko plemstvo obuhvaa 2 stupnja: - najvii su gospodari zamkova (domini, castellani) koji obnaaju cjelokupnu javnu vlast - najnii su obini vitezovi koji imaju iza sebe mali broj ljudi koji osobno ovise o njima - izmeu 1230. i 1250. godine uspostavlja se drugaije feudalno drutvo - 1239. godine Maconnais je pripojen kraljevskom posjedu; zavrava se feudalizam u klasinom smislu rijei - Marc Bloch razlikuje 2 razdoblja feudalizma: 1. do cca polovine 11. stoljea doba relativno stabilne organizacije seoskoga prostora; razmjena slaba i neredovita, novas rijedak 18

2. posljedica velikih krenja, obnove trgovine, sve vea nadmo trgovca nad proizvoaem Georges Duby je pronaao u Maconnaisu takvu periodizaciju, ali on granicu ta dva razdoblja smjeta jedno stoljee kasnije (1160.) - Duby i Bloch dijele miljenje prema kojemu od sredine 11. stoljea drutveni i gospodarski razvoj kreu u suprotnim smjerovima: jedan usporava i usmjeruje se prema ograivanju u klase, zatvorene skupine; drugi se ubrzava, priprema osloboenja i poputanje svih okvira autor (Le Goff) se ne slae u potpunosti; feudalno plemstvo organizira proizvodnju i ne prenosi je na skupinu stanovnika grada, trgovca, graana koji su o njemu dugo ovisili - naravno, procvat gradskog stanovnitva podriva feudalizam, ali jo je daleko od toga ga njime upravlja - gospodarski razvoj uvelike pomae seljakoj klasi da popravi svoju sudbinu (na novom raskrenom zemljitu seoski batinici dobivaju povlastice - na cjelokupnom zemljinom posjedu Zapada u 13. stoljeu se javlja opi osloboditeljski pokret koji poboljava pravni poloaj seljaka te i njihov materijalni poloaj - taj razvoj ne pogoduje malom i srednjem vitetvu koje se vie zaduuje te je prisilno prodati dio svoje zemlje - u Maconnaisu od 1230. godine mali vitezovi naplauju svoju vazalnu zakletvu i preobraavaju svoje alodije u feud i uglavnom rasprodaju svoju batinu parcelu po parcelu (alodij zemljite oko feudalnog dvora) korisnici su najmoniji plemii (koji i ako nemaju tekueg novca mogu ga lako posuditi), crkve te obogaeni neplemii, poneki seljak i nadasve graani - kriza koja poinje nagrizati plemiki prihod (feudalnu rentu) poet e u 14. stoljeu opom krizom koja e u svojoj biti (imenica; N= bit) biti krizom feudalizma Politiki preokreti: papinstvo i carstvo - politika povijest srednjovjekovnog Zapada sloena je jer odraava krajnju raspaanost koja je posljedica razbijenosti ekonomije i drutva - srednjovjekovna stvarnost Zapada nije samo atomizacija drutva i njegove uprave ve su na djelu i vodoravna i okomita isprepletenost vlasti izmeu brojnih velikaa, Crkve i crkava, gradova, knezova i kraljeva, ljudi srednjeg vijeka estone znaju o kome su politiki ovisni - moe se rei da nakon tisuite godine 2 osobe upravljaju kranskim svijetom: papa i car, a njihov sukob e biti u sreditu zanimanja - nakon smrti Silvestra II. (1003.godine) papinstvo potpada pod kapu velikaa Lacija, te potom nakon 1046. pod onu njemakih careva; no, uskoro se oslobaa te oslobaa i cijelu Crkvu ovisnosti o svjetovnim gospodarima na djelu je Gregorijanska reforma (prema papi Grguru VII., 1073.-1085.) (ne postavljanje pape od strane cara; predloeno da crkva postavlja sveenike zbog prodaje crkvenih poloaja itd.) - papa Urban II. nastavlja provoditi djelo u dubinu, pokuavi preko kriarskog rata okupiti kranstvo pod svojom vlau - u Wormsu 1122. dolazi do kompromisa car preputa papi investituru biskupskom palicom i prstenom, obeaje potovati slobodu izbora i posveenja, ali zadrava investituru ezlom za svjetovni posjed biskupa 19

- borba dosee vrhunac za Fridrika II., u prvoj polovici 13. stoljea; napokon se ini da je papinstvo konano pobijedilo - Fridrik II. umire i ostavlja carstvo na milost bezvlau Velikog interregnuma koje traje od 1250. do 1273. (interregnum ili meuvlae je razdoblje izmeu kraja vladavine jednog vladara i poetka vladavine sljedeeg) - papa je izgleda predvidio, a moda donekle i potaknuo, uspon jedne nove moi kraljeva - posljednji veliki zagovornik mijeanja vlasti, posljednji velikan srednjeg vijeka koji je saeo u svome genijalnom djelu, Dante, umro je 1321.godine, pogleda usmjerena prema natrag Politiki preokreti: drave - nasljednice politike moi koje se grade izmeu 11. i 14. stoljea (a to su monarhije i drave), ak i one najmonije nisu ni dinastijski osigurane, ni prostorno utvrene npr. cijeli zapad dananje Francuske koji je u raskoraku izmeu Engleske i Francuske - no, budunost se zacrtava u oblikovanju prostornih cjelina koje idu prema povezivanju malih srednjovjekovnih elija - 3 su uspjeha u prvome planu: 1. Engleska - nudi prvi primjer centralizirane monarhije za vladavine Henrika I. (1110.-1135.); poevi od 1085., Knjiga Posljednjeg suda (Domesday Book) imenuje kraljevske posjede i prava pruajui dragocjenu osnovu kraljevskoj vlasti -ozbiljna kriza izbija na poetku 13. stoljea i traje desetljeima - Ivan Bez Zemlje (engleski kralj koji je ostao bez posjeda koji bi mu donosio prihode) mora se pomiriti s ogranienjem kraljevske moi Velikom poveljom (Magna Charta) 1215. godine - Edvard I. i Edvard II. uspijevaju vratiti kraljevsku mo pristavi na parlamentarni nadzor, pri emu u vladi sudjeluju plemii, sveenstvo i graani - pobjeda nad Galima i poraz od Velana poduilo Engleze novom naoruanju i strategijama - na poetku 14. stoljea Engleska je najmodernija i najstabilnija kranska drava, a to je toj maloj dravi (4 milijuna stanovnika) omoguilo da u poetku Stogodinjeg rata izvojevaju uspjehe nad francuskim divom (14 milijuna stanovnika) 2. Francuska na poetku 14. stoljea nije joj nedostajalo ugleda; njezino napredovanje moda sporije, ali sigurnije - izmeu izbora Huga Capeta (987.) i dolaska na prijestolje Luja VII. (1137.) capetovski vladari troili su svoje snage na borbe protiv sitne vlastele iz Ile-de-Francea koja je bila pljakaki nastrojena - rastua mo kue Capet temelji se na poveanju kraljevskog posjeda oienog od plemikih raspiritelja nemira - napredak vidljiv ve kod Luja VII. - financijska osnova kraljevske moi ostaje slaba, kralj i dalje izvlai glavninu prihoda iz svojeg posjeda, ali u njegovim rukama je uprava; nakon to je Filip August uveo suce, baillis ili vrhovne suce, seneale, i okrune upravitelje(prevots) vlast mu se poveala na polju financija i posebice sudstva - Filip Lijepi 1303. godine ustrojio Parlament 20

- dravni stalei (sastavljeni od visokog sveenstva, baruna i bogatih graana) predstavljaju pomo prije negoli ogranienje moi kralja i njegovih savjetnika (legista) - 1328. promjena dinastije obitelj Capet zamjenjuje loza Valois (bez tekoa) - nova dinastija nadaje se otvorenijom prema plemikim utjecajima jo veoma snanima na dvoru u Parizu

3. papinstvo trei uspjeh centralizirajue monarhije - nije u vezi sa svjetovnom moi pape - osiguravajui si vlast nad biskupima i nadasve iscrpljujui novana sredstva Crkve te provodei kodifikaciju kanonskog prava, papinstvo se u 12. i nadasve u 13. stoljeu preobraava u djelotvornu nadnacionalnu monarhiju - neka druga ujedninjenja monarhije su manje uspjena usprkos privremenim ujedinjenjima, kraljevstva ostaju odvojena; ali svako kraljevstvo ostvaruje unutar svojih granica izvanredni napredak u centralizaciji vlasti - posebne okolnosti Rekonkviste i ponovnog naseljavanja Iberijskog poluotoka omoguili su narodu, osnivanjem veoma ivih lokalnih skuptina (cortesa; djeluju od polovice 13. stoljea u svim kraljevstvima), da uvelike sudjeluje u upravljanju - neuspjeh monarhijske centralizacije oevidniji u: Italiji: zemaljska vlast papa u srednjem dijelu poluotoka i carska vlast na sjeveru onemoguuju povezivanje teritorija, isto kao i stranake igre izmeu gradova Njemakoj: opsjednutost Italijom udaljuje careve od njemake stvarnosti; izgledalo da je Fridrik Barbarossa nametnuo plemstvu kraljevsku vlast, ali dinastijske svae i sve vee zanimanje za Italiju prouzroili su nesupjeh monarhistike centralizacije; ive politike snage Njemake potkraj 13. stoljeca su hanzeatski gradovi na granicama kolonizacije na sjeveru i istoku - Danska: kraljevtsvo je na poetku 14. stoljea prevagnulo nad plemstvom, ali kralj je toliko siromaan da je 1319. godine morao zaloiti zemlju - Poljska: poslije Boleslava Hrabrog nema vie kraljeva, unato tome dinastija Pjastovia nastavlja se s vojvodama od kojih neki ne zaboravljaju tenju za ujedinjenjem; ali, pobune laikih i crkvenih plemia preobrazile su Poljsku u skupinu neovisnih vojvodstava iji broj raste tijekom 13. stoljea; 1295. godine Premislav Velikopoljski obnavlja u svoju korist poljsko kraljevstvo, ali dvojica ekih kraljeva preuzimaju nakon njega kraljevski naslov Poljske - Ugarska: brojne svae oko nasljedstva u 11. i 12. stoljeu oslabile Arpadovie koji su ipak uspjeli poveati svoje kraljevstvo u Transilvaniji, Slavoniji i Hrvatskoj; Bela III. oenio jednu sestru Filipa Augusta te vrsto uspostavlja monarhiju, ali rastua feudalna klasa nametnula je njegovu sinu Andriji II. 1222. godine Zlatnu bulu koja je neprimjereno nazvana Velikom poveljom Ugarske; smrt posljednjeg Arpadovia 1301. godine otvara krizu

21

Zakljuak: organizacija srednjovjekovnog prostora gradovi ili drave? - autor postavlja pitanje: koje e oblike snage dopasti ruenje feudalizma (koji je jo gospodarski i drutveno snaan, ali opada u politikom smislu) u trenutku kada zapadno kranstvo dostie svoj vrhunac, ali se priprema i za suoavanje s krizom? pomislili bismo na gradove koji se nesmetano razvijaju; od 1176. najnapredniji meu njima su gradovi sjeverne Italije i nanijeli su kod Legana poraz Fridriku Barbarossi to je zaprepastilo feudalni svijet - ini se da budunost pripada Genovi, Firenci, Milanu, Sieni, Veneciji, Barceloni, Brugesu, Hamburgu(...) - unato tome, moderna Europa ne nastaje oko tih gradova, nego e se osnivati na dravama - ekonomska osnova gradova nije dostatna ni za osnivanje prvorazredne politike sile, niti za utemeljenje snane gospodarske sile - ve krajem 13. stoljea, gradovi se nameu jedino u sklopu gradskih konfederacija (hanzeatsko rjeenje) ili, obuhvaajui ruralno predgrae, uvijek sve ire podruje flamansko rjeenje - moda najurbaniziraniji od svih gradova, Siena, u kojoj je banka ve zabiljeila svoje najsjajnije trenutke, u 13. stoljeu, jasno izraava u umjetnosti potrebu grada za selom - Venecija e se odrati jedino zahvaljujui svojoj terra ferma - poinje se nametati novi oblik prostorne organizacije onaj teritorijalnih drava - Pierre Dubois dri da je francuski kralj najmoniji vladar kranskoga svijeta jer ima najvei broj podanika; Marsilije Padovanski smatra da je stanovnitvo temeljna snaga modernih drava - toliki broj ljudi moe opstati samo na velikoj povrini te napredak poinje iziskivati povezivanje veih prostranstava etvrto poglavlje: KRIZA KRANSTVA (od 14. do 15. stoljea) Kraj srednjovjekovne granice - poetak 14. stoljea kranstvo je u svojoj ukupnosti uspostavljeno; srednjovjekovna je ekspanzija zavrila (kada se ponovo pojavi potkraj 15. stoljea, na djelu e biti drugi fenomen) - vrijeme velikih provala je zavreno; mongolski upadi u razdoblju od 1241.-1243. ostavili veliki trag u Poljskoj i Ugarskoj 22

- Mala Poljska, lezija (povijesna regija u srednjoj Europi koja se danas veim dijelom nalazi u Poljskoj, a manjim dijelom u ekoj Republici i Njemakoj), nakon prolaza Tatara doivljavaju novi val raskrivanja i poljoprivrednog i gradskog porcvata - kranstvo se, na prijelazu iz 13. u 14. stoljee, zaustavlja i suuje - nestajanje uma; naputanje polja, pa ak i sela (Wstungen pojava koju prouavaju Wilhelm Abel i njegovi uenici); prekid gradnji velikih nedovrenih katedrala; demografska krivulja poinje se sputati; rast cijena se zaustavlja i pokree depresiju Kriza 14. stoljea - posljednja treina 13. stoljea niz trajkova, gradskih nemira, pobuna (nadasve u Flandriji jedna od tri regije u Belgiji) - 1302. godine na podruju dananje Belgije dolazi do gotovo opeg ustanka - 1284. godine, svodovi katedrale u Beauvaisu, koji su dosegnuli visinu od 48 metara, uruili su se - devalvacija novca (snienje njegove vrijednosti) - u gradovima u kojima je cvjetala tekstilna industrija preputne na milost i nemilost bogatoj klijenteli za koju je proizvodila i izvozila; graevinarstvo gradnja je postajala sve skuplja; novana privreda (posljedica ponovnog kovanja novca) neopreznosti bankara od kojih su vladari sve vie novca traili poveali su tekoe neizbjene u gospodarstvu - kriza poprima najvie razmjere kada obuhvati kljunu razinu seoskog gospodarstva - 1315.-1317. niz vremenskih nepogoda uzrokuje rast cijena, povratak ope gladi (koje je u 13. stoljeu ve gotovo bilo nestalo na (krajnjem) Zapadu u Brugesu 2 000 osoba (od njih 35 000) umire od gladi - 1348. godine Velika kuga drastino snizuje demografsku krivulju, preobrazivi krizu u katastrofu - kriza je prethodila pustoenju kuge, a uzroke joj valja traiti u samim temeljima gospodarskih i drutvenih ustroja kranstva - smanjenje feudalne rente i preokreti doveli u pitanje temelje moi feudalaca Znaenje krize: opa depresija ili uvjet napretka? - kriza nije prouzroila nazadovanje svekolikog zapadnog gospodarstva i nije jednako dotakla sve slojeve drutva niti sve pojedince - dok je jedno geografsko i ekonomsko polje njome pogoeno, novi se uzlet zacrtava - feudalna klasa se prilagouje, uvelike nadomjetajui poljoprivredu unosnijim uzgojem stoke, i na taj nain preobraava seoski krajolik stvarajui sve vie ograenih prostora; mijenja ugovore u eksploataciji seljaka, prirodi davanja i plaanja - demografski pad, pojaan kugom, prorijedio radnu snagu i klijentelu, ali, primanja rastu i preivjeli su u pravilu bogatiji - feudalizam pogoen krizom pribjegava najlakem rjeenju ratu (npr. Stogodinji rat (koji nije trajao 100 nego 116 godina, samo informacije radi) koji je zagovaralo englesko i francusko plemstvo kao izlaz iz svojih tekoa) ali, rat ubrzava proces i iznjedruje novu ekonimiju i novo drutvo - kriza 14. stoljea na taj nain ublauje se promjenom gospodarske i drutvene karte kranskog svijeta potie prethodni razvoj u smjeru dravne centralizacije; stvara nove potroae, mahom graane, za zanatske proizvode i umjetnosti to moda vodi serijskoj prroizvodnji, ali koja omoguuje viu razinu ivota novih drutvenih slojeva, irenje 23

blagostanja i ukusa, napredak znanstvenih bavljenja, otkrie nastojanju za ovladavanjem Zemljom u cijelosti - drugi uzlet Zapadnog feudalizma razdoblje od renesanse do Industrijske revolucije koji od kraja 15. stoljea poinje prezirati ono to e se nazivati srednjim vijekom, no, nerijetko e nastaviti srednji vijek u strogom smislu rijei i nee uvijek eti uspjehe

DRUGI DIO CIVILIZACIJA SREDNJEG VIJEKA GENEZA Poganska kultura i kranski duh (pogani nekrteni narodi, mnogoboci; krivovjerstvo) - izmeu 5. i 10. stoljea raaju se naini miljenja i osjeanja, javljaju se teme i djela koji oblikuju i odreuju budue ustroje srednjovjekovnog duha i osjetilnosti - u svakoj civilizaciji razliiti slojevi kulture s jedne strane sukladno drutvenoj pripadnosti, s druge strane sukladno povijesnim odnosima stvara nove sinteze vidljivo u ranome srednjem vijeku Zapada najuoljivija novina u kulturi odnosi izmeu poganskog nasljea i kranskog doprinosa uz pretpostavku da i jedno i drugo ine povezanu cjelinu (a to je daleko od istine); no, oboje su dosegli dostatni stupanj homogenosti da bismo ih mogli promatrati kao suradnike - pogansko nasljee i kranski doprinos: suradnici ili protivnici? - sukob izmeu poganske kulture i kranskog duha ispunio je staru kransku knjievnost, potom onu srednjeg vijeka i brojna suvremena djela posveena su toj tematici - istina je da su se dvije misli suprotstavljale, kao to su se u novije doba sukobljavale marksistika i buroaska ideologija - poganska knjievnost tekoa za kranski srednji vijek; no, tekoa je svladana ve u 5. stoljeu - sve do 14. stoljea postoje krajnji zagovaratelji obiju strana oni koji zabranjuju prouavanje pa ak i itanje starih autora te oni koji se njima uvelike slue - okolnosti e ii naizmjenice u prilog jednima i drugima; ali, temeljno stajalite su utvrdili sveti oci i do kraja ga odredio sveti Augustin obznanivi kako se krani trebaju sluiti antikom kulturom jednako kao to su se idovi sluili batinom Egipana (Ako su filozofi (poganski) sluajno ustanovili istine korisne naoj vjeri, nadasve platoniari, ne samo da ne treba zazirati od istina nego ih, za nae potrebe, valja oteti tim nezakonitim posjedovateljima) De Doctrina christiana djelo sv. Augustina koje objanjava kako interpretirati i uiti religiozne tekstove srednjovjekovni e ljudi nerijetko doslovno slijediti tekst sv. Augustina, tj. koristiti ih tek izdvojenom graom 24

- teko je odrediti do koje su mjere duhovna orua rjenik, poimanja, metode antike preli u srednji vijek - taj je kompromis sauvao neku vrstu kontinuiteta antike predaje, ali ju je u isti mah i u dovoljnoj mjeri iznevjerio da bi intelektualna elita u razliitim prigodama osjetila potrebu za istinskim povratkom starim izvorima - dvostruka potreba autora ranog srednjeg vijeka da se koriste duhovnom graom grkorimskog svijeta i da je u isti mah ulijevaju u kranske kalupe dovodi do sustavnog iskrivljavanja misli autora, do trajnog anakronizma, miljenja na osnovi navoda izdvojenog iz konteksta tako je antika misao u srednjem vijeku preivjela u kranskome miljenu tek u atomatiziranom, izoblienom, unienom obliku - sv. Toma Akvinski u 13. stoljeu govori kako je ono to su autori eljeli kazati malo vano, a vano je tek ono to su doista kazali - translatio, transfer, prijenos zaeli su veliku srednjevjekovnu pomutnju, ali ona je bila preduvjet novog pokreta Znanje na kapaljku - ono to je srednji vijek upoznao od antike kulture je ono to je kasno Rimsko Carstvo provakalo, osiromailo do stupnja da ju je barbarizirani rani srednji vijek mogao lake usvojiti - redovnici ranog srednjovjekovnog ne preuzimaju svoj znanstveni i odgojni program od Cicerona, nego od Marcijana Kapele; zoologija srednjeg vijeka e biti Physiologus, aleksandrijsko djelo iz 2. stoljea koje znanost razvodnjuje u bajkovitu poeziju i moralizatorsku poduku; ivotinje su preobraene u simbole - na djelu je kultura citata, izabranih ulomaka - nije li isto s kranskim udjelom u kulturi? Doctrina christiana ponajprije je i bitno Sveto pismo; sacra pagina bit e osnovom svekoliko srednjovjekovne kulture - Bibliju zasjenjuju njezina tumaenja reformacija u 14. stoljeu (vjerski i drutveni pokret; pokuaj unoenja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvu) htjeti e je iznova otkriti - Biblija kao zbirka anegdota Nazadovanje i prilagodba - duhovno nazadovanje nuna prilagodba prilikama vremena - svijet govornikog umijea bio je na izdisaju - ljudi nadolazeih stoljea bili bi silno prikraeni kad bi im tradicionalno obrazovanje o kojem su ovisili predlagalo ideale koje ne mogu dosegnuti - potresno je vidjeti najobrazovanije i njaznaajnije predstavnike nove kranske elite, svjesne svoje kulturalne nedostojnosti u odnosu na posljednje puriste (purist onaj koji eli da neki predmet ostane vjeran svojoj esenciji i slobodan od pokvarenih ili razrijeenih utjecaja) - izabiranje vlastitog zaglupljivanja ne bi li se osvojilo mnotvo - oprotaj od antike knjievnosti meu najdirljivijim vidovima odricaja velikih kranskih elnika srednjovjekovlja 25

- Cezarija iz Arlesa: Ueni ljudi mogu razumijeti ono to se kazuje priprostima, dok se priprosti ne mogu okoristiti onime to je reeno uenima. - na djelu je intelektualna mutacija - sv. Augustin obznanjuje kako je bolje da mu zamjere gramatiari nego da ga narod ne razumije - ljudi srednjeg vijeka nisu odve marili za to kakvi su putovi samo ako su vodili do cilja - ropstvo je bilo u opadanju, ali valjalo je mnotvo prisiliti na rad - ravnotea izmeu prirode i milosti koja se uspostavlja prevodi granice moi i nemoi ljudi ranog srednjovjekovlja ostavlja otvorena vrata buduem razvoju - ustanovljeno da eka kraj svijeta drutvo srednjeg vijeka stvorilo je strukture spremne da doekaju uzlet ovjeanstva Zapada Otoci civilizacije: gradovi, dvorovi, samostani - tradicionalna ognjita kulture, usprkos pljakama i razaranjima, rijetko prestaju postojati - ak i grad, kao velika rtva novog vremena, preivljava - Rim, Marseille, Arles, Narbonne ostaju lukama Istoka; ali najvanija gradska sredita su ona koja su sluila kao boravita novm barbarskim kraljevima ili ona koja su bila sjeditima biskupija - barbarski dvorovi privlae radionice luksuznih predmeta, iako se veina kraljevskih i biskupskih riznica obogauje mahom uvezenim predmetima, ponajprije bizantskim - posvuda se osjea nazadovanje u tehnici, gospodarskim oruima, ukusu - no, mozaici, obrada bjelokosti, tkanine, zlatarski izdjelci silno blistaju i gode barbarskom ukusu za sjajem - umjetnika djela se esto pohranjuju u riznicama palaa, crkvama, pa se ak polau i u grobnice - veina nije sauvana, ali ono to i danas posjedujemo: fibule, kope s pojaseva, balake maeva; krune vizigotskih kraljeva, merovinki sarkofazi iz Jouarrea... - vladari, nadasve Merovinzi, sve ee rado borave u svojim seoskim vilama; mnogi gradovi ostaju bez biskupa tijekom kraeg ili duljeg razdoblja - glavno sredite civilizacije ranog srednjeg vijeka je samostan, i to sve vie seoski samostan on je uvatelj zanatskih i umjetnikih vjetina, a sa svojom knjinicom odravao je duhovnu kulturu; zahvaljujui posjedima, opremi, radnoj snazi redovnika i ljudi ovisnih o njemu svake vrste, postaje proizvodno sredite i gospodarski uzor te ognjite duhovnog ivota, esto smjeten na mjestu gdje su bile pohranjene relikvije (posmrtni ostaci) nekog sveca - samostani polako promiu kranstvo (i vrijednosti koje ono zagovara) u seoskome svijetu do kojeg je do tada nova vjera slabo dopirala, ali koji je postao kljuni svijet srednjovjekovnog drutva - prekid komunikacijskih mrea i odnosa antikog svijeta vratio je najvei dio Zapada u primitivni svijet tradicionalnih ruralnih civilizacija Zapad je vraen u divljatvo - u vrijeme urbane kristijanizacije istie se Lrins (Otoje Lrins (francuski: les de Lrins) ine etiri otoka koji se nalaze nedaleko od Cannesa + tamo se nalazi zatvor u kojem je bio zatoen ovjek pod eljezno maskom): blisko je povezan s razvojem velikog ognjita 26

kranstva; prvo je bio duhovna kola askeze (nain ivota koji se sastoji u odricanju od strasti i tjelesnih prohtjeva) nego duhovnog obrazovanja; izmeu 430. i 500. godine kroze Lrins e proi gotovo sva velika imena provencealske crkve, nadahnitelji velikih provancealskih sinoda iji su kanoni snano obiljeili zapadno kranstvo - u razdoblju kada poinje dublje djelovanje na selu, Monete Cassino i velika benediktska pustolovina: djelovanja svetog Benedikta iz Nursie, irio je svoj utjecaj od priblino 529. godine nadalje; bio je blizak s ljudima srednjvjekovlja; zahvaljujui Reguli koju je sam napisao vjerojatno bio je istinskim utemeljiteljem zapadnog redovnitva skladno je rasporedio manuelni rad, intelektualni rad i duhovnu djelatnost u raspored redovnika; nakon njega samostani e biti sredita proizvodnje, mjesta objavljivanja i oslikavanja rukopisa, ognjita vjerskog zraenja; umjerenost antika temperantia zadobila je sa svetim Benediktom kransko lice - irsko redovnitvo: potpuno razliit duh; otkako su gusari odveli posve mladog svetog Patrika, u prvim godinama 5. stoljea, iz Velike Britanije u Irsku i prodali ga u roblje, te se on obratio na kranstvo uvajui ovce i propovijedajui Evanelje u zemlji, Irska je postala otokom svetaca; samostani rasadnici misionara izmeu 5. i 9. stoljea razvijaju se u susjednoj Engleskoj i kotskoj - u 6. i 7. stoljeu Irska je navodno izvezla 115 svetaca u Njemaku, 45 u Francusku, 44 u Englesku, 36 u Belgiju, 25 u kotsku, 13 u Italiju najpoznatiji od tih svetaca bio je Kolumban, koji izmeu 590. i 615. osniva Luxeuil i Bobbio; izradio je izvornu regulu koja se neko vrijeme nadavala kao protutea Reguli sv. Benedikta - irski duh ne posjeduje nita od benediktinske umjerenosti nordijska okrutnost ga potie u njegovim pretjeranostima (crosfigill-dugotrajna molitva s prekrienim rukama; sv. Kevin navodno je ostao naslonjen na dasku 7 godina, toliko nepomian da su ptice napravile gnijezdo u njegovim rukama) - irski redovnici sudjeluju u velikom pokretu kristijanizacije Germanije i njezinih graninih podruja u 7. i 8. stoljeu - samostani su bili od kljune vanosti na svim bojitima evangelizacije, od 5. do 9. stoljea, u gradovima, selima izvan granica kranskog svijeta Utemeljitelji srednjeg vijeka - tako ih naziva K. Rand - njihova zadaa bila je spasiti ono bitno antike kulture - 4 mislilaca istiu se iznad ostalih: 1. Boetije (480.-524.): zasluan za sve to se znalo o Aristotelu prije polovine 12. stoljea, Logica vetus, staru logiku i u prihvatljivim koliinama konceptualne i verbalne kategorije koje e biti prvim temeljem skolastike; zasluan za definiciju prirode-priroda je ono to svakoj stvari podaruje vrsnu razliku i ovjeka-individualizirana supstancija razumne prirode; Abelard e za njega rei da je nepogreno utemeljio nau i svoju vjeru; treba mu zahvaliti i na tome kako je izuzetno mjesto u poimanju kulture dodijelio glazbi, kojim se ona nadovezuje na grki ideal (ovjek glazbenik) 2. Kasiodor (480.-573.): bitan zbog djela Institutiones divinarum et saecularium litterarum, i zbog shema latinskih retora to ih je uveo u kransku knjievnost i pedagogiju; 27

redovnicima samostana Vivarium povjerio je zadau koju mu srednji vijek nee zaboraviti prepisivanje starih rukopisa kljuan potez za ouvanje i predaju kojim e se nadahnuti samostanski skriptorij 3. Izidor Seviljski (560.-636.): najslavniji srednjovjekovni pedagog; njegovo djelo Etimologija program sedam slobodnih, umijea, rjenik znanosti, vjerovanja da su imena klju prirode stvari, ponavljana tvrdnja da je profana umjetnost nuna za pravilno razumijevanje Svetog pisma; srednjovjekovne e redovnike ponijeti enciklopedijska strast 4. Beda (673.-735.): podario najdovreniji izraz mnogoznanosti smisla Svetog pisma; tvorac je 4 znaenja koja su temeljem svekolike srednjovjekovne biblijske egzegeze (egzegeza-kritiko tumaenje tekstova), kao to je to nadasve nadahnuto imenovao Henri de Lubac, te usmjerenja prema astronomiji i kozmografiji, uslijed potreba biblijske egzegeze, te ustabovljivnja crkvenog kalendara; Beda odlunije okree lea klasinoj kulturi-upuuje srednji vijek neovisnom putanjom Karolinka renesansa - karolinka renesansa vrhunac niza malih renesansa koje su se, nakon 680. godine, dogodile u Corbieu, Sv. Martinu iz Toursa, Sv. Gallu, Fuldi, Bobbiu, Yorku, Paviji, Rimu - blistav i povrinski fenomen namijenjen zadovoljavanju potreba male aristokratske skupine sukladno volji Karla Velikog i njegovih nasljednika, kao i onoj crkvene hijerarhije poboljati obrazovanje laikih i crkvenih kadrova velianstvenog ali krhkog karolinkog zdanja - znaajno razdoblje u utemeljenju untelektualnog i umjetnikog aparata srednjovjekovnog Zapada - Alkuin(filozof) karika u dovravanju programa slobodnih umijea; Hraban Maur (Alkuinov duhovni sin) podaruje srednjem vijeku enciklopediju De universo i De institutione clericorum (preinaka De doctrina christiana Sv. Augustina koje e mnogi srednjovjekovni itatelji prouavati umjesto djela sv. Augustina) - od onodobnih spomenika, najpoznatija je kapelica u Aachenu - karolinka renesansa prenosi ljudima srednjovjekovlja spasonosne strasti: skolonst ka vrsnoi, ispravljanju tekstova, humanistikoj kulturi, namisao da je obrazovanje jedna od temeljnih zadaa i jedna od osnova moi drava i vladara - donosi i izvorna remek-djela minijature u kojima se iznova javlja realizam, sklonost konkretnome, sloboda poteza i procvat boja - karolinka renesansa prvo oitovanje dulje i dublje renesanse, one koja e se potvrditi u razdoblju od 10. do 14. stoljea PROSTORNE I VREMENSKE STRUKTURE (od 10. do 13. stoljea) ume i krevine zemlja je smatrana materijalnom i simbolikom stvarnou srednjovjekovnog Zapada veliki ogrta uma i ledina proaran obraenim i vie ili manje plodnim krevinama, lice je kranskog svijeta svekoliki napredak ilustrira krenje, borba i pobjeda nad bunjem i ikarom 28

ivotna stvarnost srednjovjekovnog Zapada jest ukupnost tih vie ili manje prostranih krevina, koje su bile i gospodarske, drutvene i kulturalne jezgre dugo je Zapad bio aglomerat, mozaik posjeda, zamkova i gradova poniklih usred neobraenih i pustih prostranstava pustinja je tada zapravo bila uma. u umu, taj svijet zaklona, su se povlaili dobrovoljni ili prisilni zagovornici fuga mundi1 pustinjaci, zaljubljenici, vitezovi, lutalice, drumski razbojnici, ljudi izvan zakona njena velika vanost poiva i u drvu prijeko potrebno gospodarstvu ali i kue, ognjita, penice, kovanice postoje i rade jedino na osnovi drveta ili drvenog ugljena u njoj se beru divlji plodovi koji su za primitivnu prehranu seljaka osnovna dopunska hrana, a u vrijeme nestaice glavna ansa za preivljavanje cijeli jedan svijet pastira, drvosjea, ugljenara, pelara, lovaca..ivi od ume i omoguuje drugima da od nje ive taj se svijet nerijetko odaje i lovokrai, iako je divlja prvenstveno predmet lova velikaa tako je u isti mah uma prepuna i prijetnji, zamiljenih ili stvarnih opasnosti srednjovjekovnoga svijeta ona ga obrubljuje, odvaja i stee ona je granica, no man's land bez premca, iz nje izranjaju, razbojnici, vitezovi pljakai, pregladnjeli vukovi, ljudi-vuci, vukodlaci.. pr. u Santiagu de Campostela svake se subote (osim uoi Uskrsa i Duhova), odlazilo u lov na vukove; pozivani su sveenici, vitezovi, seljaci koji ne rade a kazna bi snala svakog tko se ne bi odazvao pozivu tako ume postaju svijetom stvarnih uasa, ali i arobnih i zatraujuih legendi

Srednjovjekovna pokretljivost: ceste iako je veini ljudi srednjovjekovnog Zapada jedini obzor, moda i za cijelog ivota, zavretak ume, srednjovjekovno drutvo ipak ne treba zamiljati kao starosjedilako; pokretnost ljudi srednjeg vijeka bila je velika. od seljaka do plemia, svaki pojedinac raspolae veim ili manjim pravima privremenog posjeda vlasnitvo, kao materijalna ili psiholoka stvarnost, nepoznato je - svatko ima iznad sebe nekog gospodara ili nekog s veim pravima od njegovih seljaka dravina ili vlastelinsko leno.

fuga mundi bijeg od svijeta

29

i sam zakon priznaje vlastelinu legitimnu mogunost da oduzme da oduzme kmetu ili vazalu njegovo nepokretno dobro (pod uvjetom da mu u zamjenu ustupi drugi odgovarajui posjed, ak i veoma udaljen od prvoga) stoga je vazal vezan uza zemlju jedino voljom velikaa koje se rado oslobaa najprije bijegom, a poslije pravnim stjecanjem neovisnosti. pojedinana ili skupna, seljaka emigracija jedna je od znaajnih pojava srednjovjekovne demografije i drutva u veini sluajeva, njih kod kue ne zadrava nikakav materijalni interes, ali ih i sam duh kranske vjere nagoni na put na toj izgnanikoj zemlji ovjek je samoo vjeni hodoasnik, slijedei Kristove rijei koje promie i Crkva: Ostavi sve i slijedi mene, iako na putovanja kreu i oni ija itava imovina stane u jednu hodoasniku torbu..:) od 14.st. nadalje lutalice e smatrati i prokletnicima, dok su ih prije smatrali normalnim biima, sada takvim postaju sjedioci orue tih lutalica, jest tap i batina u obliku slova T, na koji se oslanjaju grbavci, pustinjaci, prosjaci, bolesnici.. i samo hodoasnitvo, koje je nerijetko izlikom za lutanje i besciljnu znatielju, srednjovjekovni oblik turizma lako pobuuje sumnju poelo se priznavati samo ono hodoasnitvo kojemu je uzrok i cilj bio neki nain pokajanja, a ne inom elje, kazna je a ne nagrada.. postojala je lijepa mrea rimskih cesta, koja je nestajala zbog uestalih provala i neodravanja, no nije bila u potpunosti prilagoena potrebama srednjovjekovnog drutva bio je to narod vitezova i pjeaka, iji se promet mahom odvijao na leima tegleeg blaga ili pak starinskim kolima, koji se ne uri i nerijetko mijenja smjer razliite putnike mree okupljaju se oko nekoliko vrstih toaka: sajminih gradova, mjesta hodoaa, mostova, gazova i prijevoja.. srednjovjekovne ceste su bile nepregledno duge i polagane, dok su morski putovi bili bri a tako i pogodniji za trgovce no zato su opasnosti bile vee; suprotni vjetrovi i struje, gusari i oluje... more je svijet njegova iskuenja i nepreglednosti, cesta je traganje i hodoae

Priroda i svijet 30

ljudi srednjeg vijeka dolaze u doticaj s tjelesnom stvarnou posredovanjem mistinih i pseudoznanstvenih apstrakcija prirodu za njih predstavljaju etiri elementa koji ine svijet i ovjek, svijet u malom ovjekovo je tijelo sainjeno od etiri elementa, i zato ga nazivamo mikrokozmosom on je sainjen od zemlje, meso od vode, krv od zraka, dah od vatre; toplina. kristijanizacija starih simbola i poganskih mitova personificira snage prirode u neobinoj kozmografiji: etiri rajske rijeke, etiri vjetra neizbrojivih rua s rukopisa, prema uzoru na etiri elementa, uklapaju svoju sliku izmeu stvarnosti prirode i ljudske osjeajnosti geografsko je obzorje i duhovno obzorje, obzorje kranstva do 8.stoljea teoloka koncepcija nadahnjuje kransku geografiju i kartografiju vjerovalo se da je Jeruzalem sredinja toka i da Istok zavrav planinom na kojoj se nalazi Zemaljski raj odakle teku etiri rajske rijeke: Tigris, Eufrat, Pison (Ganges) i Gion (Nil), dok je Indijski ocean riznica snova u kojima se oslobaaju neutaene elje siromanog i zakoenog kranstva; snovi o bogatstvu (otoci s dragim kamenjem..) Sveta Zemlja podijeljena je na tri dijela za ljude koji su preuzeli nasljee geografije iz antike: Europa, Afrika i Azija, a svaki se dio poistovjeuje s jednom vjerskom sljedbom

Kranstvo i Bizant: shizmatici

- polazei od kranskog svijeta srednji vijek odreuje ostali dio ovjeanstva, utvruje svoj poloaj u odnosu na druge i ponajprije u odnosu na Bizant - Bizantinca od 1054. g. odreuje kao shizmatika - teoloka su razmimoilaenja (posebno je vano pitanje filioque lat.i sina) istono pravoslavlje vjeruje da Sveti Duh potjee samo od Oca, dok Katolika crkva tvrdi da potjee od Oca i Sina - i Bizantinci odbacuju dvostruko izvorite Svetoga Duha, jer prema njima on potjee samo od Oca a ne i Sina, a budui da carigradski patrijarh ne priznaje nadmo Pape, i oni su smatrani kranima - od polovice 12.st., biskup Langresa nagovara francuskog kralja Luja VII. Tvrdei da Bizantinci nisu krani po vjeri, nego samo po imenu, da su krivi za herezu, a znaajni dio kriarske vojske vjerovao je da Grci uope nisu krani 31

- to nerazumijevanje postupno e se razviti u mrnju; temeljno neprijateljstvo izmeu onih koji su se uvredljivo nazivali Latinima (a ne kranima) i Grcima (a ne Rimljanima). - suprotstavljaju se i dvije politike tradicije - Zapadnjaci, za koje je glavna vrlina politike vjernost prava vjera feudalcu, osuuju kao licemjerne bizantijske metode proete dravnim interesom. - Bogatstvo Bizanta jedan je od najveih prijekora i prvih udnji Latina Carigrad, sa svojim monumentalnim bogatstvom, relikvijama, mnogim duanima- pravo je otkrie grada i predmet zanosa za Zapadnjake - no Bizant je ak i za one koji nisu vidjeli njegova uda, u srednjem vijeku izvor velikog bogatstva, jer najdragocjeniji latinski uvoz dolazi od njega, bilo da je proizvoa ili distributer - vrhunac latinske ljubomore na Bizantince bio je napad 1204. g., stravini pokolj mukaraca, ena i djece te pljaka koji su napokon utaili zavist i mrnju. ( bizantski kroniar komentira: Sami su Saraceni dobri i samilosni u usporedbi s tim ljudima to nose Krista na ramenima.)

Kranstvo i islam: nevjernici

- musliman je nevjernik, izabrani neprijatelj, s kojim se ne moe pregovarati - antiteza izmeu krana i muslimana posvemanja je, kao to ju je odredio papa Urban II. Zagovarajui 1095. Prvi kriarski rat: Kakva bi sramota bila za nas kad bi ta nevjerna i s pravom prezrena rasa, liena ljudskog dostojanstva i zlehuda robinja demona, pobijedila narod koji je izabrao Bog Svemogui. - Muhamed je bio izvor najveeg uasa srednjovjekovnog kranstva, on progoni kransku uobrazilju u apokaliptinu vienju stvari - pa ipak, povijest postupanja srednjovjekovnih krana prema muslimanima povijest je varijacija i nijansi - do 9. stoljea, kranska hodoaa u Palestinu, koju su zauzeli muslimani, odvijala se mirno i neki teolozi poinju 'apokaliptino' doivljavati islam; Alvar iz Cordobe okarakterizirao ga je kao zvijer iz Apokalipse - tijekom 11. st., kada su se kriarski ratovi pripremali i pokrenuli cijelu propagandnu maineriju koja je u prvi plan stavljala kransku mrnju prema zagovornicima Muhameda - nadalje e cijela mitologija pratiti dvoboj izmeu kranskog viteza i muslimana - borba protiv nevjernika postaje konanim ciljem vitekog ideala - nevjernika se smatra poganinom, koji je konano odbacio istinu, preobraenje 32

Kranstvo i pogani: preobraenje

- uz te posebne pogane kakvi su bili muslimani, naspram kojih je jedino kransko slubeno stajalite bilo voenje svetog rata, drugi su pogani jo oboavali idole, pa su se i inili moguim kranima. - do kraja 13. stoljea neprestani misionarski rad iri kranski svijet - jednom kad su arijevski osvajai bili preobraeni na katoliku vjeru (pr. Vizigoti i Lombardijci), fronta evangelizacije se prebacuje na istok i na sjever Europe i preklapa se s njemakim irenjem. - naspram tog osvajakog prozelitizma (sukladno rijeima Evanelja, treba ih orujem prisiliti da prihvate kranstvo), otpori su estoki i buenja poganstva mnogobrojna i silovita - kranstvo je gotovo doivjelo neuspjeh kad se nastojalo obratiti narodu i djelovati na mase; bilo je uspjeno gotovo jedino kad se obraalo elnicima vladajuih drutvenih slojeva - za Bizantince i muslimane pristajanje uz rimsko kranstvo predstavljalo bi srozavanje, unienje pred inferiornijom civilizacijom. - za pogane, prijelaz na kranstvo bio je promaknue

Kranstvo i mongolski mit

- nakon neuspjeha Zapadnog kranskog svijeta u 8.st., uz muslimane i barbare se pojavila jo jedna vrsta pogana: Mongoli - Mongolski je mit jedan od najudesnijih u srednjovjekovnom kranstvu - vjerovalo se kako ne samo da su spremni preobraziti se na kranstvo nego su to potajice ve uinili, ekajui prigodu da to i obznane. - Mongoli su pobuivali neobine snove mit o redovniku Ivanu (tajanstveni kranski vladar) prenio se na Mongole za koje se vjerovalo da ih je on ve pridobio za kranstvo. Na osnovi te iluzije razvio se velik san onaj o savezu izmeu krana i Mongola koji bi zaguio islam ili bi ga preobratio te bi naposljetku na cijeloj zemlji zavladala 'prava vjera'. - Mongolski je mit oko 1300.g. potaknuo nekoliko ekspedicija; najvanije su bile ona Ivana od Monte Corvina i franjevca Odorika iz Pordenona, koje su uspjele ak ustanoviti privremene male azijske elije kranstva.

33

- srednjovjekovno kranstvo je ostalo europskim, ali ostaje barem pria da su se zaputili do kraja svijeta.

Otvoreno ili zatvoreno kranstvo?

- iako je izgledalo da kranstvo 13.st. eli izai iz svojih granica, te se otvoriti svijetu, ono je ipak ostalo zatvorenim svijetom drutva koje ne samo da silom moe pripojiti nove lanove, ve i iskljuuje druge, te si na taj nain pripisuje obiljeje pravog vjerskog rasizma. - pripadnost kranstvu kriterij je njegovih vrijednosti i postupanja - prostorni obzori tog srednjovjekovnog kranstva preko dva usmjerenja kranstva onog zatvorene vjere svojine izabrana naroda (Stari zavjet) i onoga otvorene vjere (Evanelje) zatvorilo u partikularizam - postavlja se pitanje je li kranstvo otvorena ili zatvorena vjera, je li Kristova smrt donijela dobro i bezbonicima? Uitelj odgovara: Krist je umro samo za izabrane.. (kranski prirunik 10.st. Elucidarium) - sklonost kranstva zatvaranju jasno se oituje u njihovu ponaanju prema poganima; poganski je svijet dugo bio velika spremnica robova za kransku trgovinu - kranski stav prema ropstvu oituje kranski partikularizam, izvornu solidarnost skupine i tome sukladnu politiku apartheida u odnosu na druge skupine - srednjovjekovno kranstvo ljubomorno na svoga Boga, daleko je od ekumenizma.. - pa ipak, to zatvoreno i neprijateljsko drutvo usprkos svemu ostaje spuvom, poljem koje oplouju strani utjecaji; dobivajui iz Carigrada ili Aleksandrije sve to mu je zatrebalo: skupe tkanine, zaine, novanu privredu, umjetnost itd. Onaj svijet: Bog u materijalnom i u duhovnom smislu nije bilo strogih pregrada izmeu zemaljskog i onog svijeta, iako dakako, postoje stupnjevi; skokovi koje treba uiniti... kozmografija ili mistina askeza potvruju da tijekom etapa, du nekog puta, te velike ceste hodoaa due, postoji jedna putanja koja vodi k Bogu svijet je sustav koncentrinih sfera Beda je, u 8. st. vjerovao kako sedam nebesa okruuje Zemlju u svakodnevnu govoru i dalje govorimo o uznoenju na sedmo nebo zrak, eter, olimp, uareni prostor, nebeski svod, zvijezde, nebo anela i nebo Trojstva

34

u 12.st. Elucidarium Honorija Augustodunenskoga razlikuje tri neba: tjelesno nebo koje vidimo, duhovno nebo koje nastanjuju duhovne supstancije (aneli) i intelektualno nebo gdje sretnici razmiljaju licem u lice s Trojstvom znanstvenije usmjereni sustavi preuzimaju Aristotelovu shemu kojoj je svijet sloeni sklop od pedeset i pet sfera kojima su skolastici dodali jo jednu izvanjsku sferu koja je pokretni motor, na kojoj Bog upravlja ukupnou sustava neki zamiljaju da postoji i jedna nova sfera, nepomini empirej, boravite svetaca vodila se dvostruka briga o sauvanju boanske nematerijalnosti u nastojanju da se ne povrijedi naivno vjerovanje u supstancijalnu stvarnost Boga kranstvo je, posebice nakon Sabora u Niceji (325. prvi ekumenski sabor) ponudilo oboavanju vjernika Boga u tri osobe, Sveto Trojstvo prema nekim misticima Trojstvo je sredite duhovnog ivota, a askeza je putanja pomou koje e ovjek ponovno pronai boga izgubljena prvim grijehom tri osobnosti iz Svetog Trojstva odgovaraju trima putanjama, trima nainima tog duhovnog napredovanja iji je proces ipak samo jedan; Otac prethodi putanji pamenja, Sin razboritosti, Duh ljubavi tako tajna Trojstva oblikuje i svojstva due narodna nabonost, kojoj nisu bliski Trojstvo i Sveti Duh, koje su teolozi i mistici bolje sagledavali, dvoumila se izmeu monoteistikog shvaanja Boga i zamiljenog dualizma Oca i Sina. Bog na prijestolju kao vladar doveo je do najvieg stupnja nasljedstvo carske obrednosti koju mu je pobjedniko kranstvo kasnog carstva donijelo Bog ija se mo oitovala u Stvaranju, u Slavi, u Sudu...postao je feudalnim gospodarem: Stvoritelj se zove stvoriteljem u odnosu na sva stvorenja, kao to se gospodar zove gospodarem u odnosu na svoje sluge. (no Bog je kralj Rex prije negoli Dominus) pjesnici 9.st. prikazivali su Boga kao gospodara nebeske utvrde; taj je Bog izraz feudalnog drutva i dio junakih pjesama.. ta kraljevska vladavina Boga nadahnjuje predromaniku i romaniku crkvu koja je zamiljena poput kraljevske palae; ona oblikuje ikonografiju Boga u slavi s njegovim kraljevskim atributima: prijestoljem, Suncem i Mjesecom, alfom i omegom, znamenjem svjetske moi... meutim, uz tog Boga monarha, polako u duama ljudi 'probija put' i Bog-ovjek taj Bog blizak ovjeku, bio je Sin izvorna Kristova ikonografija sloena je: uz Krista Jaganjca pojavio se i antromorfni Krist: Krist Patir, Krist Iscjelitelj, Krist Stradalnik, Krist Dijete.. 35

u 8. i 9. st., kada je ovjenost Krista u opadanju, razvija se kult Spasitelja koji osvaja liturgiju i vjersku arhitekturu.. no, oboavanje Krista Stradalnika moda je od svih najvie uzelo maha u duhovnosti i umjetnosti 14.st. prvi srednjovjekovni portret bio je onaj Krista

Onaj svijet: avao nasuprot Bogu, jedna snana linost osporava mu vlast na Zemlji sotona u ranom srednjem vijeku nema kljunu ulogu, on se potvruje u 11.st. kao tvorevina feudalnog drutva on je, zajedno sa svojim pobornicima, buntovnikim anelima, olienje nevjernog vazala, izdajice. avao i Bog ine par koji prevladava ivotom srednjovjekovnog kranstva i ija borba objanjava sve potankosti dogaaja u oima ljudi srednjovjekovlja prema kranskom slubenom nauavanju, avao je stvorenje, pali aneo. velika hereza srednjeg vijeka jest maniheizam; temeljno maniheistiko vjerovanje u postojanje dvojice bogova, jednog boga dobra i drugoga zla, koji je stvoritelj i gospodar svega na zemlji zamjerka od strane kranskog pravovjerja bila je injenica da oni u isti plan stavljaju Boga i Sotonu.. ovjeanstvo je rastrgano izmeu tih dviju snaga, za kojih nema niti pogodbi ni susreta dobro potjee od Boga, loe od avla, a na Dan stranog suda dobri e ii u Raj, a zli baeni u Pakao, tek u 12.st. srednji vijek upoznaje istilite Ikonografija avla prikazuje u simbolinu obliku: zmija prvobitnog grijeha, u liku mlade djevojke, kao zavodnik, progonitelj.. razdiran na zemlji izmeu Boga i avla, ovjek je napokon na samrti a dua je razapeta prije no to je pobjednik ne odvede u Raj ili Pakao. ljudi srednjeg vijeka nimalo ne sumnjaju da avao moe, poput Boga, initi uda.. srednjovjekovno ovjeanstvo puno je opsjednutih nesretnih rtava Sotone koji se uvukao u njihovo tijelo, ili pak ljudi koje su opinili arobnjaci. jedino ih sveci mogu izbaviti: egzorcizam je glavna zadaa svetaca

Izmeu zemlje i neba: aneli

36

- u tadanjem drutvu, ljudi imaju spremnije i budnije zatitnike od svetaca i kraljeva iscjelitelja koje nisu u prigodi susresti svakoga dana ti neumorni pomagai su aneli. - izmeu zemlje i neba odvija se neprestani promet povorci demona koji se okomljuju na ljude, suprotstavlja se zbor anela - uz njihovu se pomo, ljudi uspinju ljestvama i njihov je ivot uspinjanje, isprekidano padovima (ni najbolji za ivota ne uspijevaju dosegnuti posljednju stepenicu mit o Sizifu) - svatko ima svog anela, i zemlja srednjovjekovlja napuena je trostrukim stanovnitvom ljudima i njihovim nebeskim pratiteljima, te svijet demona koji vreba u zasjedi - Elucidarium Honorija Augustodunenskoga predstavlja to halucinantno drutvo; Ako se ukae potreba, oni pristiu u pomo, nadasve ako ih se prizove molitvom.. Ljudima se pojavljuju u obliku su ovjeka.. Poprimaju zrano tijelo koje ovjek moe uti i vidjeti.. - tako ljudi srednjovjekovlja ive pod neprestanom dvostrukom pijunaom; svi su obuhvaeni mreom zemaljskih i nebeskih ovisnosti, optereeni zemaljskim gospodarima, sada se optereuju i tekom aneoskom hijerarhijom serafina, kerubina i prijestolja, gospodarstava, vrlina i sila, kneevina, arhanela i anela.. - nebesko drutvo anela tek je slika zemaljskoga drutva, ili kao to ljudi srednjeg vijeka radije vjeruju, zemaljsko je slika nebeskoga.

Vrijeme, vjenost, povijest

tom prostornom kontinuitetu koji spaja nebo i zemlju odgovara analogni vremenski kontinuitet vrijeme nije drugo ego trenutak vjenosti. ono pripada Bogu, moe se jedino ivjeti ; uhvatiti ga, izmjeriti, iz njega izvui korist ili dobit jest grijeh. Oduzeti njegov djeli je kraa.. to boansko vrijeme neprekidno je i pravolinijsko, za razliku od onog krunog (iz antike Grke) obeshrabrujui mit o kolu sree zauzima izabrano mjesto u duhovnom svijetu srednjeg vijeka povijest ima svoj poetak i svoj kraj taj poetak i taj kraj u isto su vrijeme pozitivno i normativno vrijeme, povijesno i teoloko zbog toga svaka kronika srednjovjekovnog Zapada poinje stvaranjem svijeta, s Adamom i zavrava s vremenom u kojemu kroniar pie, njezin je podrazumijevajui kraj u Posljednjem sudu. za redovnike srednjeg vijeka i za one kojima se obraaju vrijeme je povijest, a ta povijest ima jedno znaenje, ali znaenje povijesti slijedi silaznu liniju opadanja. 37

u slijednosti kranske povijesti javljaju se razliiti initelji periodizacije- meu najdjelotvornijima jest podjela tjedna na dane makrokozmos univerzum prolazi kao i mirkokozmos, koji je ovjek, kroz svojih est doba, prema uzoru na est dana u tjednu. to pravocrtno vrijeme ipak je presijeeno na dva dijela, jedna je sredinja toka: Utjelovljenje u 6.st. Dionizije Mali utemeljuje kransku polazei od Kristova roenja: prije i poslije kronologija je optereena cijelom povijeu spasenja Bibilija se u tretira kao povijest; ta sveta povijest poinje jednim prvotnim dogaajem: stvaranjem svijeta; to je povijest prirode u kojoj se pojavljuju Nebo i Zemlja, ivotinje i biljke, povijest ovjeanstva; kroz simbole srednjovjekovnog humanizma: Adama i Evu ta se povijest dijeli na dva velika odjeljka:
1. sakralna glavno obiljeje ove povijesti jest jeka; svaka epizoda, svaka linost

unaprijed zacrtava sebi odgovarajuu. Ona je vremensko utjelovljenje kljunog ustroja srednjovjekovnog mentaliteta. Ta se povijest prenosi u gotiku ikonografiju.
2.

profana - tema ove povijesti jest transfer i mo kroz to se ilustrira i prijenos znanja i kulture.

nositelj nacionalne strasti, pojam translattio nadahnjuje srednjovjekovne povjesniare i teologe u polet Zapada taj povijesni pokret premjeta sredite gravitacije svijeta s Istoka prema Zapadu. bit povijesnog napora kranskih mislilaca zapadnog srednjovjekovlja jest pokuaj zaustavljanja povijesti, njezina dovretka. feudalno drutvo sa svojim vladajuim klasama, vitetvom i sveenstvom, smatra se krajem povijesti skolastiari su tvrdili da je historinost varljiva, opasna te tvrdili da jedino to vrijedi jest bezvremena vjenost nezanemariva je sklonost traganju za istinom u nepromjenjivosti, naporu da se pobjegne od povijesnog, pokretnog vremena.

Ravnodunost ili pozornost prema vremenu? 38

- Marc Bloch je pronaao prikladnu sintagmu koja opisuje stajalite ljudi srednjovjekovlja u odnosu na vrijeme: golema ravnodunost spram vremena - ta se ravnodunost iskazivala na razini kolektivnog mentaliteta i njihove neosjetljivosti za toan broj (navoenje neodreenih izraza: u to vrijeme, meutim, malo zatim) - ne samo da se mijeaju razdoblja, ve je prisutno i vjerovanje da je sve to je temeljno za ovjeanstvo suvremeno - svi su ivi ljudi odgovorni za grijeh Adama i Eve, svi su idovi suvremenici odgovorni za Kristovo stradanje - utjelovljenje ipak iziskuje nuno biljeenje datuma Kristov ivot dijeli povijest na dva dijela, kranska se religija temelji na tom dogaaju, pa otud i temeljno osjeanje kronologije. - ali ta kronologija nije rasporeena du nekog vremena djeljivog na jednake trenutke, koje se moe tono izmjeriti, na ono to nazivamo objektivnim i znanstvenim vremenom - ono to je srednjem vijeku bilo vano obiljeiti datumom razlikovalo se od onog to je nama vano. Uzme li se u obzir ta razlika, ljudi srednjeg vijeka nipoto nisu bili ravnoduni spram vremena, nego su naprotiv, bili na vrijeme posebno osjetljivi kada nisu precizni to znai da za tim nemaju potrebu, te da referentni okvir dogaaja nisu brojke. - istina jest da nema jedinstvenog vremena kronologije mnogostrukost vremena je vremenska stvarnost duha srednjovjekovlja - srednjovjekovna kronologija, u uem smislu, slui se odreenim sredstvima instrumentima pomou kojih se mjeri vrijeme - instrumenti za mjerenje ovisni su o hirovima prirode (poput sunanog ili pjeanog sata), stoga su nerijetko i neprecizni nisu kadri mjeriti vrijeme izreeno u datumima, brojevima, nego su prilagoeni potrebi odreivanja konkretnih vremenskih granica (pr. svijea je tako dijelila no na tri svijee, vrijeme se esto odbrojavalo molitvom)

Drutveno vrijeme: prirodno i ruralno vrijeme -u svakodnevnom ivotu ljudi srednjeg vijeka sluili su se kronolokim osloncima koje su preuzeli iz razliitih drutveno vremenskih svjetova koje su im nametnuli razliiti drutveni i gospodarski ustroji. Mjere, u vremenu i prostoru, bila su orue drutvene dominacije. Poput pisanja, mjerenje vremena bilo je svojina monika i initelj njihove moi. Masa je, smatralo se, bila nesposobna odrediti svoje vrijeme, ona je samo sluala vrijeme koje joj nameu zvonici. -srednjovjekovno vrijeme je ponajprije ruralno vrijeme zemlja je kljuna, od nje svi ive. To seljako vrijeme je vrijeme dugog trajanja vrijeme ekanja i strpljenja, pruanja otpora promjenama. Njegovi datumi variraju lagano slijedei ritam prirode. -to je svijet u kojem je umjetna svjetlost rijetka (prozorsko okno i tehnike osvjetljavanja se pojavljuju tek u 13.st.). Srednjovjekovno zakonodavstvo strogo kanjava prekraje poinjene 39

nou. Svjetlost je, s druge strane, kljuna rije srednjovjekovne knjievnosti. Sve to je svijetlo lijepo je i dobro. -u kontrastu su i godinja doba. Bila su poznata samo dva ljeto i zima. Tema mjeseci se posvuda ponavljala, a posebno se esto naglaavao mjesec svibanj kao mjesec obnove. -nita bolje ne izraava ruralno vrijeme srednjovjekovlja od posvuda ponavljane teme mjeseci u skulpturama, na freskama, u knjievnosti i pjesnikome radu. Tih dvanaest mjeseci prikazani su preko poljskih radova (sjea drvea, gozbe uz vatru ognjita isl.) Posvuda ciklus ostaje ciklusom seljakih radova Drutveno vrijeme: velikako vrijeme -na ruralno vrijeme nadovezuju se velikako i redovniko vrijeme -velikako vrijeme je ponajprije vojniko vrijeme, kad se ponovno vode bitke i kad se od vazala iziskuje vojna obveza. To je takoer vrijeme Duhova, velikih vitekih okupljanja, dodjela vitetva i vrijeme seljakih davanja. -u vrijeme feudalnih rokova se plaaju dadbine u naturi ili novcu -krajem ljeta se obavlja glavnina velikakog uzimanja od etve

Drutveno vrijeme: vjersko i redovniko vrijeme -srednjovjekovno je vrijeme prije svega vjersko i redovniko. Vjersko je stoga to je godina ponajprije liturgijska godina. Praznici velikih svetaca i blagdani su bili meaima gospodarskog ivota to su bili datumi poljoprivrednih davanja, neradni dani za zanatlije i radnike; nadalje, i stoga to je sveenstvo, zahvaljujui obrazovanju, bilo gospodar vremenskih mjerenja. -prvi napreci u mjerenju vremena potjeu od sveenikog izraunavanja datuma crkvenih praznika i datuma Uskrsa -srednjovjekovno vrijeme skandiraju zvonici. Zvonjava zvona obznanjuje jedino priblino izmjereno vrijeme u danu, ono kanonskih sati prema kojima se ravnaju ljudi. -poljoprivredno, velikako i redovniko vrijeme u konanici odreuje ovisnost o prirodnom vremenu -vojniko vrijeme tijesno je povezano s prirodnim vremenom. Ratne operacije poinju tek u ljeto i zavravaju se s njime, a poznato je i rasputanje feudalnih vojski im zavre tri mjeseca vojne slube. -redovniko vrijeme je jednako podreeno tom ritmu. Liturgijska godina je usklaena s prirodnim ritmom poljodjelskih radova i ona zauzima razdoblje odmora seljaka -srednjovjekovno se vrijeme mijenja tijekom 14.st. Uspjesi gradskog pokreta i vei broj poslodavaca koji imaju potrebu za tonijim mjerenjem vremena rada i trgovakih operacija razbijaju i povezuju tradicionalna vremena. -ve u 13.st. vika ili truba straara oznaava poetak dana, a uskoro se javlja i radno zvono u trgovakim gradovima -razvoj znanosti omoguio je pojavu satova koji su mjerili sate u modernom smislu, kao 24 dijela dana -otkriva se mehanizam sa zupanikom koji je omoguio pojavu prvih mehanikih satova. Vrijeme se laicizira, postaje svjetovno, vrijeme satova s gradskih tornjeva. To je jo osjetljivi 40

mehanizam ovisan o prirodnom vremenu budui da poetak dana varira od grada do grada i dan esto poinje od promjenjivog trenutka koji oznaava zalazak i izlazak sunca. Bijeg iz svijeta -ljudima srednjeg vijeka nije bilo vano ono to se mijenja nego ono to traje. Bitno je bilo vrijeme izbavljenja. -izmeu neba i zemlje je postojala silna napetost. Dosegnuti nebo jo na zemlji bio je ideal koji se suprotstavljao sa suprotnom snanom eljom spustiti nebo na zemlju. -prvi pokret je bijeg iz svijeta fuga mundi. Javlja se zbog nezadovoljstva koje dobiva svoj izraz u pustinjatvu -prezir prema svijetu, contempus mundi, jedna je od velikih teme srednjovjekovlja. -pustinjatvo je stvorilo dvije struje onu pojedinane samoe kakvu je izrazio sveti Antun i one samoe u zajednici samostana. Uzor je usamljeni pustinjak, istinski ostvaritelj samotnoga ideala. Pustinjaci su manje podloni propisima i skloniji su anarhinome idealu vjerskog ivota. Nastanjuju pustinje ume kranskog svijeta. Ponekad napuste pustinju i pojavljuju se na mjestima javnog okupljanja u gradovima, to izaziva veliku sablazan. -ikonografija ih prikazuje onakvima kakvi su u stvarnosti iva pobuna protiv nasrtljive razmetljivosti svijeta -za one koji nisu sposobni za konano pokajanje Crkva predvia druge naine na koje mogu osigurati spas prakticiranje milosra, djela samilosti, darivanje, a za lihvare i sve one ije je bogatstvo steeno neasno vraanje blaga post mortem. Tako je oporuka ostala putovnicom za nebo. Tisuljetni san: Antikrist i zlatno doba -izbezumljeni bijeg iz svijeta nije jedina tenja ljudi srednjovjekovlja prema srei i izbavljenju, vjenom ivotu. Druga jednako snana struja i elja bilo je ostvarenje vjene sree na zemlji, povratak zlatnome dobu, izgubljenom Raju. To je struja milenarizma, povezana sa snom o millenimumu, razdoblju od tisuu godina, vjenosti. Milenarizam je jedan vid kranske eshatologije, blizak je apokaliptinoj tradiciji i tijesno povezan s mitom o Antikristu. -nadograuje se na podlozi Apokalipse. Apokalipsa je potvrda odlune obnove, nebeskog silaska Jeruzalema na zemlju. -navjetenje kraja vremena putem ratova, epidemija i gladi ini se bliskim ovjeku srednjovjekovlja. Javlja se panini kolektivni strah. Potkraj Velike kuge u 6.st. Grgur Veliki navijeta Srednjem vijeku duhovnost kraja svijeta, nastalu iz poziva na veliko zajedniko pokajanje. -u tkanju stranih dogaaja jedan lik dolazi u prvi plan lik Antikrista. Njegov lik susreemo jo u klici u Danijelovim proroanstvima, u Apokalipsi, u dvjema poslanicama svetog Pavla upuenoj Solunjanima. Antikrist je antiteza Krista, i u njemu se suprotstavljaju Car Kraja Svijeta i Krist koji ga savladava i iznova silazi na zemlju. -lik Antikrista ocrtao je u 8.st. redovnik imenom Petar, a potom ga u 10.st. nadopunjuje Adson za Gerberge, enu Luja IV. Prekomorskog. Nakon tisuite godine Albuin na Zapadu stvara pogodno tlo za proroanstva Sibile Tiburske, koja se javlja u bizantskome okruenju. -Antikrist i njegov protivnik, Car Kraja Svijeta, koriste se svim religijskim i politikim sredstvima te zavode puk i redovnike. 41

-hilijazam je kranski oblik antikoga vjerovanja u povratak zlatnoga doba, srednjovjekovni oblik vjerovanja u nastupanje besklasnoga drutva u kojemu, budui da e drava odumrijeti, vie nee biti novih kraljeva, prineva ni gospodara. -spustiti nebo na zemlju, uspostaviti na zemlji nebeski Jeruzalem, bio je san mnogih na srednjovjekovnom Zapadu. Taj mit dubinski razotkriva narodne mase srednjovjekovlja i njihovu pobunu protiv drutvenog poretka koji gui slabe, i protiv Crkve koja za sebe izvlai korist i titi taj poredak; razotkriva i njihove snove vjerski san koji privlai nebo na zemlju i nazire nadu tek na kraju neiskazivih strahota. -unato arkoj elji toga svijeta da se ide do kraja nepoznatoga da bi se otkrilo neto novo, on ne uspijeva zamisliti doista novi svijet. Zlatno doba srednjovjekovlja tek je povratak izvorima, ako ne i zemaljskome raju i izvornoj Crkvi. Drugo poglavlje MATERIJALNI IVOT (od 10. do 13. stoljea) Srednjovjekovni izumi -srednjovjekovni Zapad je osrednje opremljeni svijet. Znaajni tehnoloki napredak i razvoj dogaaju se od 11.stoljea nadalje. Pozitivan vid tog razvoja bio je u veoj rairenosti alatki, strojeva i tehnika poznatih iz antike -od srednjovjekovnih izuma dva najspektakularnija i najrevolucionarnija potjeu iz antike, ali za povjesniara je datum njihova nastanka datum njihova irenja a ne otkria. Budui da su se proirili u srednjem vijeku, nazivaju se srednjovjekovnim izumima. To su vodenica i srednjovjekovni plug. Vodenica je ve bila poznata u antici, u Iliriji u 2.st.pr.Kr.Hidraulini mlin se pojavio izmeu 11. i 14.st. Srednjovjekovni plug se gotovo sigurno razvio od pluga s kotaima koji je opisao Plinije Stariji u 1.st. Taj plug se usavrava tijekom srednjeg vijeka -dobar dio izuma koji nisu grko rimsko naslijee potjee s Istoka -vladajua manjina laikih i crkvenih velikaa jedina osjea potrebu za luksuzom i kadra je zadovoljiti je uvozom inozemnih proizvoda, koji dolaze iz Bizanta ili muslimanskog svijeta, ili se njima opskrbljujuje bez zanatske i industrijske obrade -razvoj oruja i vojnikog umijea, koji su kljuni za ratniku aristokraciju, povlae za sobom napredak metalurgije i balistike -crkva unapreuje mjerenje vremena za potrebe crkvenog kalendara i gradnju crkava prvih velikih zdanja srednjeg vijeka -mentalitet vladajuih klasa je protutehniki. Zacijelo nema polja u srednjovjekovnom ivotu na kojemu je jedno drugo obiljeje mentaliteta, uas pred novinom, djelovao s vie antiprogresistike snage negoli je to bilo na tehnikom polju. Uvoditi neto novo predstavljalo je udovinost, grijeh. Znailo je to izlagati opasnosti gospodarsku, duhovnu i drutvenu ravnoteu. -poetkom 12.st. je njemaki redovnik Teofil napisao De diversis artibus, prvu tehnoloku raspravu srednjeg vijeka. Manje ga je zanimalo poduiti zanatlije i umjetnike negoli pokazati da je tehnika umjenost dar Boji Slabost srednjovjekovne mehanizacije -slabost srednjovjekovne tehnike opremljenosti oituje se nadasve u osnovnim oblastima u prevlasti alatke nad strojem, slaboj djelotvornosti alatki, nedostatnosti poljoprivrednih 42

strojeva i tehnikih pomagala koja daju slabi prinos, osrednjosti energetske opreme, prijevoza, financijskog i trgovakog poslovanja -gotovo sve naprave koje se koriste u to doba opisali su ve znanstvenici iz razdoblja helenizma -slabost srednjovjekovnog stroja proizlazi nadasve iz opega tehnolokog stanja povezanog s gospodarskim i drutvenim ustrojem. Ili se radi o kasnim izumima, ili se njihova upotreba ograniava na rad s materijalom male vrstoe. -polet graditeljstva, nadasve crkava i utvrenih dvoraca, potaknuo je koritenje razliitih naprava za dizanje i za vuu. Ipak, najvie se graa podie sluei se kosom plohom. -naprave za podizanje tereta nimalo se ne razlikuju od antikih koriste se primjerice obine dizalice s prijenosnim vitlom i dizalice s koturaom -koritenje vodenice u zanatske ili ak u industrijske svrhe predstavlja (zajedno sa sustavom uprezanja) veliki tehniki napredak srednjega vijeka Drvo i eljezo -srednji je vijek svijet drva. Drvo je bilo univerzalni materijal osrednje vrsnoe i uglavnom u komadima manjih dimenzija. Veliki komadi drva su bili rijetkost i dragocjena graa. -drvo je rano postalo jednim od prvih izvoznih proizvoda ovjeka zapadnoga srednjovjekovlja, koje je trebao muslimanski svijet -drugi izvozni proizvod prema Istoku je bilo eljezo, tonije maevi - ali to je ve bio luksuzni proizvod, obraen plod strunjaka u obradi kovine, kovaa -za razliku od drva, eljezo je bilo vrlo rijetko u srednjovjekovnom Zapadu -eljezo se najvie koristilo za izradu oruja, a ono to je od toga preostalo se koristilo za plugove, srpove i kose, sjekire i druge alatke -eljezo je bilo predmet pozornosti, a ak se sravnjivalo sa udom. Stoga ne udi da je kova u ranom srednjem vijeku bio izuzetna osoba, bliska vjecu -u idovskoj tradiciji je drvo dobro, a eljezo zlo. eljezo se smije upotrebljavati samo ako je sjedinjeno s drvom -materijal koji se u srednjem vijeku nadmee s drvetom nije eljezo, ve kamen. Drvo i kamen su temeljni materijali srednjovjekovne tehnologije. Graditelji su u isti mah i tesari i zidari. -od 11. st. nadalje dogaa se veliki uzlet gradnje - drvene konstrukcije se zamjenjuje kamenom. Kua od kamena postaje znak bogatstva i moi -jedan od velikih tehnikih napredaka srednjovjekovlja je bio ponovni pronalazak kamenog svoda i izum novih sustava svoenja -srednji vijek je velianstvena zbirka kamena (katedrale i zamkovi), ali to kamenje koje nam je ostalo do danas predstavlja tek beskrajno mali dio onoga to je tada bilo. Ostala je tek poneka kost od drvena tijela i skromnih materijala podlonih propadanju, poput slame i blata. Ruralne tehnike -najozbiljniji vid osrednje tehnike opremljenosti susree se na ruralnome polju. Zemlja i agrarna ekonomija ustvari su osnova i bit materijalnog ivota srednjovjekovlja i svega to on uvjetuje: bogatstva te drutvene i politike moi. Meutim, srednjovjekovna je zemlja krta zbog toga to ljudi nisu sposobni iz nje mnogo izvui

43

-neki od razloga su sljedei: orue je rudimentarno, zemlja je loe obraena, loe prevrtana, slabo provjetravana, oranje je plitko -nesavrenost orua se mogla nadoknaditi koritenjem gnojiva, no ni na tom polju nije ostvaren uspjeh. -dakako, jo nema umjetnih gnojiva, a ona prirodna su nedovoljna zbog malog stonog fonda (slabost koju izazivaju drugi uzroci primjerice stone bolesti) -biljno gnojivo znaajna je pomo (ilovaa, trula trava i lie, slama koju stoka nije pojela nakon etve) -posljedica loih alatki i nedovoljnog gnojenja je injenica da kultura nije intenzivna nego u velikoj mjeri ekstenzivna. ak i izvan razdoblja od 11. do 13. stoljea, kad je demografski razvoj potaknuo poveanje obradive povrine krenjem, srednjovjekovna je poljoprivreda bila prilino nomadske prirode. -jo su neki initelji pridonijeli slaboj produktivnosti srednjovjekovne zemlje sklonost srednjovjekovnih posjeda autarhinosti, koja je u isti mah posljedica gospodarske stvarnosti i obiljeje mentaliteta; u sluaju samostanskog posjeda izbjegavanje svakog doticaja s vanjskim svijetom -oigledna je suprotnost izmeu malih parcela namijenjenih povrtlarstvu i velikih povrina preputenih jednostavnim tehnikama obrade -ak i izvan razdoblja od 11. do 13. stoljea, kada je demografski razvoj potaknuo poveanje obradive povrine krenjem, srednjovjekovna je poljoprivreda bila prilino nomadske prirode -loa obrada + slabo gnojenje = iscrpljivanje zemlje. Zato je zemlju trebalo ostavljati da se odmori i obnovi. -svakako da se napredak do kojeg je dolo izmeu 9. i 14. stoljea sastoji u tome to se ponegdje dvopoljni sustav zamjenjuje tropoljnim, pa tako zemlja ostaje neiskoritena svake tree, a ne svake druge godine. To znai da se koriste dvije treine obradive povrine umjesto polovice. -u srednjovjekovnoj seoskoj proizvodnji prevladava polikultura, to znai da se geografski, pedoloki i klimatski uvjeti proizvodnje zanemaruju koliko god je to mogue. Obrauje se loa zemlja, iz neplodnoga tla eli se izvui ovaj ili onaj proizvod. Izvori energije -u oblasti izvora energije se uoava znaajni napredak s pojavom mlinova (naroito vodenica i razliitih primjena hidrauline energije), ali oni se pojavljuju tek potkraj srednjeg vijeka -usprkos napretku hidraulike i eolske energije u 12. i 13. stoljeu, temeljni dio energije i dalje potjee od ovjeka i ivotinje -tu se napredak vidi u onome to su nazvali modernom zapregom - to je ukupnost tehnikih usavravanja koja su omoguila oko tisuite godine bolje koritenje ivotinjske vue i poveanje prinosa rada ivotinja. Za vuu i oranje su se radije upotrijebili konji, koji su bri od volova, to je omoguilo poveanje broja obavljenih poslova. -potkivanje i premjetanje orme s vrata (gdje je umarala i guila ivotinju) na plea -veliina i snaga tih ivotinja je bila daleko manja od one dananjih -poinje se vie koristiti konj za vuu, no mnogi seljaci i velikai su se skanjivali uposliti konja zbog dvaju nedostataka: njegove visoke nominalne cijene i tekoe njegove prehrane zobi -koritenje konja - u 12. stoljeu naglo irenje, u 13. stoljeu koritenje se zaustavlja -dosta se koristi i magarcem za prijevoz tereta -rad ljudskih ruku ostaje glavnim izvorom energije, ali je to smanjeno zbog pothranjenosti

44

-radovi noenja koji su se iziskivali od razliitih drutvenih klasa u ime pokajanja ili kao milosrdno djelo za gradnju katedrala, nemaju samo svoju psiholoku i duhovnu podlogu nego i svoje tehnoloko i gospodarsko znaenje -noenje ostaje glavnim prometnim sredstvom, jer su ceste bile loe, a broj kola i dvokolica ogranien Brodovi -pomorski prijevoz ostaje nedostatnim usprkos i na tom polju znaajnih tehnikih usavravanja, bilo da ta poboljanja nisu jo u punoj mjeri primijenjena prije 15. stoljea ili im je domet ostao ogranien -tonaa flote kranskog srednjovjekovlja prilino je mala - rijetko koji brod nadilazi 200 tona. Slabe je vrsnoe i gradnja brodova, ak i s poveanjem tonae u 12. i 13.st., posebice na sjeveru gdje brodovi trebaju prevoziti krupniji teret (ito i drvo) -u Sredozemlju Venecija gradi galije veih dimenzija. Venecija je bila prva pomorska sila tog doba. -veliina tih brodova namjerno je ograniavana propisom koji pretpostavlja njihovu preobrazbu u bojne brodove te ih utoliko ne smiju sputavati veliina i sporost Tehniki napredak -nedostatno je, naposljetku, i vaenje ruda slaba djelotvornost naprava za kopanje i dizanje, kao i tehnika nesposobnost da se odstrani podzemna voda, ograniavaju vaenje na povrinska ili plitka leita. -najznaajniji tehniki napredak na polju industrije odnosi se u pravilu na posebne sektore, ili na one koji nisu osnovni, a njihovo je irenje poelo jo od kraja srednjega vijeka. Najznaajniji je zacijelo izum baruta i vatrenog oruja, ali se njihova vojna djelotvornost sporo potvruje. Oni e dobiti na vanosti tek od 15. stoljea nadalje, kada razvoj artiljerije potakne razvoj metalurgije. -slikanje uljanim bojama, poznato jo od 12. stoljea, napredovati e tek potkraj 14. stoljea i poetkom 15. (braa Van Eyck i Antonell da Messina) -staklo, poznato jo u antiko doba, iznova se javlja u industriji tek u 13. st., posebice u Veneciji -papir svoj procvat doivljava tek izumom tiskare -tehnika je ponajprije u slubi Boga, namijenjena gradnji i ukraavanju crkva -tehniari i izumitelji srednjeg vijeka zapravo su zanatlije -tek se jedan tehniar uzdie vie od ostalih tehniara - arhitekt. Njegovo je polje bez sumnje jedino koje je u srednjem vijeku poprimilo nesporni industrijski vid. -gotika umjetnost gradnje je postala znanost, a graditelj znanstvenik. Takav graditelj se suprotstavlja graditelju zanatliji (zidar) -srednji je vijek neprestano morao popravljati i obnavljati svoje graevine, proizvodi srednjeg vijeka su openito bili, u tehnikom smislu, loe kvalitete, iako su srednjovjekovni zanatlije dokazali svoju umjenost i smionost (dokaz toga su katedrale) -obogaena je prehrambena flora ra je bila glavna tekovina srednjega vijeka -srednji je vijek malo toga izumio, i nije u svoje vrijednosti ubrajao tehniki napredak Ekonomija opstanka

45

-cilj i osnova srednjovjekovne privrede: opstanak ovjeka. Pojam opstanka se mijenjao ovisno o drutvenom sloju. Puku je bio vaan tjelesni opstanak (hrana, odjea, dom). Srednjovjekovna privreda stoga je bila agrarna. -kod viih slojeva opstanak omoguava drutveni poloaj, uzdizanje na drutvenoj ljestvici. Visoke slojeve opskrbljuje rad mase. -ciljevi rada (prema Tomi Akvinskom) osiguravanje hrane, nestanak besposliarenja, obuzdavanje pohote, podjela milostinje. -zemljoposjedniko plemstvo nastojalo je uvijek iznova poboljati prinos svoje zemlje. -strunjaci preuzimaju upravljanje velikim posjedima, ponajprije crkvenim -odupiranje razvoju novane privrede vidljivo je u tome to vlada odbojnost prema raunanju, popisu i broju (tek u 14.st. koliina se izraava brojano) -gospodarski rast od 11. do 13. stoljea bio je posljedica snanog demografskog rasta. Trebalo se suoiti s veim brojem ljudi koje je valjalo nahraniti i smjestiti u kue. Krenje i irenje obradive povrine bili su glavni lijekovi za kojima se posezalo s obzirom na viak stanovnitva. -kamata i bilo kakav oblik kredita bili su zabranjena meu kranima i predstavljali su lihvarstvo, to je crkva osuivala (Kristov odnos prema poreznicima i bankarima poticao je takav odnos kranstva prema novarstvu) -seljake mase bile su svedene na ivotni minimum uslijed oduzimanja proizvoda njihova rada od strane gospode u obliku feudalne rente i istovremeno od strane Crkve kojoj su morali davati dadbine u obliku desetine i milodara. Sama je Crkva troila dio svog bogatstva na luksuz u korist dijela svojih lanova. -svjetovno plemstvo je takoer svoj viak rasipalo u darovima i milostinji -ast gospodara potvrivala se u tome da troi bez raunanja, pa su tako istovremeno troenje tj. dareljivost vladara i siromatvo zajedniki koili srednjovjekovnu privredu -tezaurizacija akumulacija koja je bila prisutna u srednjem vijeku - uvalo se skupocjeno posue i ostali skupocjeni predmeti i novano blago, pa i u kritinim trenucima kada je sluilo jedino za uzdravanje i nije napajalo redovnu i neprekinutu proizvodnu djelatnost. Privredni mentalitet slabost proizvodnih tehnika je osuivala srednjovjekovnu privredu na nazadovanje. Prepreke gospodarskome rastu stvarao je i sam feudalni poredak koji je bio odgovoran za nisku tehnoloku razinu razvoja. feudalni poredak poiva na injenici da velikaki sloj i crkveni i laiki prisvaja svekoliki viak poljoprivredne proizvodnje seljakih masa i troi sredstva koja namiruju seljaci. Ta se eksploatacija provodi u uvjetima koji oduzimaju seljacima mogunost da pridonesu gospodarskome rastu, a ni sami korisnici sustava nemaju veih mogunosti proizvodnih ulaganja. Seljatvo je svedeno samo na zadovoljavanje osnovnih potreba opstanka. teko je ustanoviti prosjeni budet seljaka i velikaa jer su dokumenti malobrojni i nedostatni dohodak gotovo iskljuivo ini feudalna renta (ukupnost prihoda velikake klase; oduzimanje od rada i proizvodnje seljaka - eksploatacija). Ta renta nije uvijek iste vrijednosti ovisno o razdoblju, mijenja se odnos izmeu dviju strana zemljoposjednikog vlastelinstva: domena ili rezerve koje neposredno eksploatira gospodar (zahvaljujui nadasve tlaci dijela seljaka) i estice zemlje ustupljene seljacima uz pruanje usluga i plaanje dadbine zauzvrat. Takoer, razmjeri se razlikuju izmeu zakupnina u naturi i novcu.

46

tek potkraj 13.st. kriza feudalne rente je prisilila vlastelu da traga za izvorima izvan vlastelinske eksploatacije, u feudima plaenim novcem ili u renti davanja u novcu postaju sve znaajnija ve u 12. i 13.st. u odnosu na davanja u prirodi meu seljacima ima i imunijih drutvenih skupina, ali seljako stanovnitvo se unato tome ne oslobaa feudalnog sustava gospodar sebi uzima najbolju zemlju, najvie gnojiva, a prisvaja si i onaj beznaajni dio seljakog budeta namijenjen razonodi i posjetu seoskoj krmi alodijci, posjednici slobodne zemlje, alodija, su nasljednici koje ne optereuje ni tlaka ni dadbine. Bili su vlasnici malog komada zemlje (alodija). Ipak, oni su i dalje pod vlau gospodara jer ih pritiu nameti, a te namete plaaju u proizvodima svoje zemlje. Na taj nain ni oni ne mogu umaknuti ekonomskoj eksploataciji velikake klase. Oni se u gospodarskom smislu nisu nimalo razlikovali od seljakih masa kojih je najvei dio, zbog plaanja feudalne rente, bio izloen siromatvu i bijedi, u nedostatku osnovnih sredstava za opstanak.

Svijet na rubu glad srednjovjekovni Zapad ponajprije je svijet gladi, na samoj granici, pod prijetnjom neizvjesnosti opstanka glad je povezana s hirovima prirode (lo urod zbog poremeaja prirodnog reda sua, poplava) pri svakoj nepogodi razvije se itav ciklus. U poetku je posljedica klimatske anomalije slaba ljetina. Slijedi poskupljenje hrane, i ono poveava oskudicu siromanih. Hrana niske kvalitete nerijetko uzrokuje smrtne bolesti ili stanje pothranjenosti koje pogoduje oboljenjima koja ugroavaju zdravlje, a esto i ubijaju. Ciklus zavrava nevremenom, nestaicom, rastom cijena, epidemijom i pomorom (veim brojem umrlih) visoki laiki i crkveni bogatai stvaraju zalihe i u doba nestaice ili gladi ih dijele. Brojna su svjedoanstva o loem skladitenju proizvoda, njihovoj izloenosti prirodnom i ivotinjskom unitenju. mjere koje su poduzele neke vlasti protiv tvoraca zaliha i spekulanata rijetke su i esto nedjelotvorne uobiajene rtve gladi i epidemija su donji slojevi drutva, siromasi, ali je proganjanje gladi prisutno i unutar viih slojeva drutva. Viak proizvoda koji stvore seljaci odnose nameti vlastele, i oni na taj nain ne mogu stvarati zalihe. Lieni novca, ak i kad se poela razvijati novana privreda, oni nisu u mogunosti kupiti hranu po njima nedostupnim cijenama namirnica. divljaka glad je prisilila jude da jedu ljudsko meso. Tijela mrtvaca na mnogim mjestima bijahu izvuena iz zemlje i takoer su posluila da se utai glad. crna kuga je nepogoda srednjeg vijeka koja ubija sve klase bez iznimke zbog velikog broja mrtvih ljudi nije se moglo sahranjivati pojedinano, pa su se iskapale velike jame u koje su ubacivali tijela

Tjelesna slabost i epidemije nedae su se obruavale i na stoku, koja je bila rtva vlastite nedostatne prehrane i oboljenja. Ljudi su je u doba gladi nesmiljeno klali. u to je vrijeme Crkva odobrila jedenje mesa i za vrijeme posta bolest ergotizma - kao pratnja gladi, pojava epidemije uslijed koritenja nejestive hrane. Prouzrokuje ju raena snijet, ali vjerojatno i druge itarice koje se pojavljuju u 47

Europi potkraj 10. stoljea. S boleu ergotizma kroi se dublje u svijet rastrojenosti i ludila. ergotizam je bio uzrokom posebne vrste nabonosti koja je dovela do utemeljenja jednoga reda, odnosno pustinjakog pokreta koji je u 11. stoljeu proslavio svetog Antuna. loa ishrana i osrednjost medicine koja ne nalazi svoje mjesto izmeu narodnih ljekarija uzrokuju strahotnu tjelesnu bijedu i smrtnost nerazvijene zemlje. Prosjeno oekivani ljudski vijek je kratak (prosjeno trajanje ivota na srednjovjekovnom Zapadu nije prelazilo 30 godina) smrtnost djece i brojni pobaaji ena koje su osuene na teki rad a slabo se hrane loe zdravlje i prerana smrt bili su ponajprije sudbina siromanih slojeva najrairenija i najubojitija srednjovjekovna endemska bolest bila je tuberkuloza. Uestale su i kone bolesti, te kuga i brojne djeje bolesti.

Iscrpljenost i nesigurnost prirodna bogatstva koja se unitava irenjem obradive povrine ovjek nije kadar obnoviti, niti moe ekati da se ona sama obnove krenje, naroito spaljivanje draa iscrpljivali su zemlju i ponajprije unitavali na prvi pogled neogranieno bogatstvo srednjovjekovnog svijeta, umu srednjovjekovno ovjeanstvo ne uspijeva proiriti obraene krevine kao to bi eljelo, priroda mu prua otpor i prisiljava ga na povlaenje sve je vie mjera za zatitu ume, ije smanjivanje i nestajanje ne samo da uzrokuje smanjenje bitnih ivotnih izvora poput drveta, divljai i divljeg meda, naroito u sredozemnim zemljama, nego se poveava i rad erozije, nerijetko do katastrofalnih razmjera na junome rubu Alpa od 1300.g. nadalje poinje se organizirati zatita lugova i uma ovjek nije jedini krivac i stoka koja luta po poljima i livadama takoer vri pustoenja. Sve je vie mjesta na kojima se zabranjuje lutanje i ispaa stoke, nadasve koza, velikih neprijateljica ovjeka srednjovjekovlja kriza koja se navodi pod nazivom kriza 14. stoljea navjeuje se naputanjem loe zemlje, graninih podruja na kojima je bio na izdisaju val krenja do kojeg je dolo uslijed demografskog uzleta. iscrpljenost zemlje najvee je ogranienje za srednjovjekovnu ruralnu privredu jo jedno ogranienje bila je iscrpljenost ljudi i manjak radne snage. Javlja se nedostatak kmetova. Srednjovjekovno ovjeanstvo ne uspijeva proiriti obraene krevine kako bi eljelo. Priroda mu prua otpor i prisiljava ga na povlaenje. zaustavljanje, a potom i opadanje broja stanovnika ini seljaku radnu snagu malobrojnijom i skupljom, a ve ju je ranije prorijedilo i poskupjelo oslobaanje kmetova. Mnogi velikai poinju usmjeravati svoje posjede na stoarstvo koje iziskuje manje radne snage. Velika kuga 1384. godine ini katastrofalnim demografski pad i krizu radne snage koja se pojavila nekoliko desetljea prije nje. materijalna nesigurnost dovela je i do nastanka duhovne nesigurnosti. Ljudi su se, kao jedinoj sigurnosti, utjecali vjeri.

Gospodarski rast: srednjovjekovna konjuktura

48

materijalni ivot je u srednjem vijeku doivio znaajni napredak. Nastalo je dugo razdoblje ekspanzije, koja je u stanovitoj mjeri znaila i poboljanje ivotne dobrobiti stanovnika. Uz to je bio vezan i demografski rast - stanovnitvo Zapada udvostruuje se izmeu kraja 10. i sredine 14. stoljea, a rast je bio naroito snaan oko 1200. godine jednaki rast biljee cijene, porast plaa (Michel Postan je to nazvao revolucijom cijena) i nadnice.

Naturalna i novana privreda odnose se na procjenu uloge novca u ekonomiji ako je uloga novca u ekonomiji beznaajna, radi se o naturalnoj privredi, u kojoj se proizvodnja, potronja i razmjena ne koriste novcem (koriste se njime samo u iznimnim situacijama) ako je novac bitan u odvijanju privrednog ivota, rije je o novanoj privredi. trampa je bila najutjecajnija u srednjovjekovnoj razmjeni. Naturalna privreda na srednjovjekovnom Zapadu bila je privreda u kojoj se razmjena svodila na strogi minimum. Dakle, naturalna privreda bila bi gotovo sinonim zatvorenoj privredi. Gospodar i seljak zadovoljavaju svoje gospodarske potrebe u okviru posjeda, a nadasve, u sluaju seljaka, u sklopu domainstva: hrana se proizvodi u vrtu, odjeu izrauju ene u kui, dok su osnovne alatke takoer obiteljske procjena u novcu nije nuno vezana i s plaanjem u novcu. Novac je bio samo oznaka, sluio je kao mjera vrijednosti novac nije ieznuo iz praktinog ivota srednjovjekovnog Zapada. Crkva i velikai su uvijek raspolagali stanovitom novanom zalihom za zadovoljavanje potreba svoga ugleda, a ni seljaci nisu mogli u cijelosti ivjeti bez kupovine novcem. u vrijeme nestaica, kad su upravo seljaci okrutno osjeali nedostatak novca, dijeljenje namirnica pratila je i podjela novca. omjer novane privrede je bio vei nego to se inilo na prvi pogled ako se uzmu u obzir dvije vrlo rasprostranjene pojave na srednjovjekovnom Zapadu koritenje riznica, luksuznih predmeta, zlatarskih uradaka, kao novanih zaliha, te postojanje i drugog novca osim metalnoga. postojanje nekovnoga novca (volovi ili krave, bale sukna i nadasve papar) neosporni su pokazatelji arhaizma i izraz su ekonomije koja teko prelazi s naturalne na novanu tek posve na kraju 13. st. francuski legisti poinju razlikovati unutarnju vrijednost novca teinu u zlatu, i njegovu nominalnu vrijednost, to jest njegovu preobrazbu u monetarni znak, u sredstvo razmjene. u ranome srednjem vijeku poveava se broj novarskih radionica monetarna reforma Karla Velikog, koja je ustanovila monetarni sustav libre, solida i denara, zapravo je znaila prilagodbu nazadovanju novane privrede. Zlato se vie nije kovalo. Libra i solid nisu bili stvarni novac, nego obraunski. Jedini novac koji se doista kovao bio je do 13.st. srebrni denar, koji je bio vrlo mala jedinica. monetarna renesansa 13. stoljea dovodi do ponovnog uvoenja kovanja novca. Radilo se zapravo o kovanju srebrnih groeva. Kovanje novca bio je znak moi. Novac je postao simbol politike i drutvene moi, prije negoli gospodarske - vladari kuju zlatnike koji nemaju gospodarsku vrijednost ali su oitovanja njihove moi. Uzlet monetarne privrede razvio je i eksploziju mrnje protiv novca, jer se zapoeti gospodarski razvoj dogaa na tetu nekih slojeva te se doima novim oblikom prisile. superbia (oholost) bila je glavni feudalni grijeh, a kasnije je poela ustupati mjesto gramzljivosti (avaritia) 49

osuuje se buroazija, gornji sloj novog gradskog drutva. Napadaju ih pisci i umjetnici sporo smjenjivanje naturalne privrede novanom dovoljno je napredovalo potkraj 13. stoljea

Gospodarski rast: drutvene posljedice usprkos pretvaranju dijela naturalnih dadbina u novac, i dalje je prisutna neprilagodljivost feudalne rente i manjak sredstava za dio pretvoren u novac dio feudalne klase osiromauje, to dovodi do prve krize feudalizma. Suoen s krizom velikakog svijeta, seljaki se svijet dijeli. Manjina, kadra izvui profit od prodaje vika proizvoda, obogauje se i utemeljuje povlateni sloj, klasu kulaka. s druge strane, u seljakim drutvima koja eksploatiraju velikai i najimuniji posjednici, javlja se velika nedaa dug. Seljaci se zaduuju kod gradskog lihvara (nerijetko idova), ili kod imunijeg seljaka na poetku 14.st. trgovac je bio prodava izuzetnih, rijetkih i luksuznih proizvoda, a poveana potranja tih proizvoda od strane viih slojeva poveala je vanost trgovaca. Najvaniji dio njihovih transakcija odnosio se na skupe proizvode malog opsega (zaine, skupocjena sukna, svila). Oni su bili dodatak, donosili su mali dio potrebnoga vika koji ostala privreda nije mogla proizvesti. Sve dok nisu potresali strukturu ekonomije i drutva u njihovim osnovama, klerici su im opratali i opravdavali su njihovu rabotu. vosak i krzno su donosili najveu dobit. razvoj novane privrede ima jo neke drutvene posljedice (trokovi prestia i raskoi koji gutaju sve vie novca) i one poinju remetiti poloaj klasa. Produbljuje se jaz izmeu klasa. osim novcem, drutvena je hijerarhija snano odreena i radom. Graanski slojevi stjeu svoje mjesto u drutvu novom snagom svoje gospodarske uloge. Velikakom idealu, koji se temeljio na eksploataciji seljakog rada, oni tako suprotstavljaju sustav vrijednosti utemeljene na radu koji ih je uinio monima. novi sloj gradskoga drutva istovremeno namee novu crtu razdvajanja drutvenih vrijednosti, onu koja odvaja manualni rad od drugih oblika djelovanja.

TREE POGLAVLJE KRANSKO DRUTVO (od 10. do 13. stoljea) Drutvo tri reda kransko drutvo sainjava trostruki narod: sveenici, ratnici i seljaci. Te tri kategorije se razlikuju i nadopunjuju, i njihova ukupnost tvori skladno tijelo drutva. ta se shema pojavila u prijevodu Boetijeva djela Utjeha. tri klase feudalnoga drutva: oni koji se mole (oratores), oni koji se bore (bellatores) i oni koji rade (laboratores) ee se drutvo svodi na dvije skupine: kler i laike, mone i slabe, ili pak bogate i siromane, dok se samo laiko drutvo dijeli na drutvo slobodnih i neslobodnih s pravnog stajalita

50

dualistika shema zacijelo odgovara pojednostavljenom shvaanju drutvenih kategorija na Zapadu u ranome srednjem vijeku manjina monopolizira razliite uprave (politiko vodstvo, gospodarsku upravu), dok masa podnosi. funkcionalna trodijelna shema simbolizira drutveni sklad. Na taj nain se slikom prikriva klasna borba i obmanjuje narod. Prema toj shemi su radnici gospodarska klasa, proizvoai podreeni drugim dvjema klasama. u kasnom srednjem vijeku se trodijelno drutvo preobraava. U Francuskoj ono e se prometnuti u sveenstvo, plemstvo i trei stale. Trea klasa teoretski predstavlja sve ono to nije zastupljeno u prve dvije.

Od trodijelnoga drutva do stalea svijeta kritini trenutak u povijesti trodijelne sheme je onaj kad se pojavljuje nova klasa koja do tada nije imala svoje mjesto trgovci. Oni su remetili poredak stvari unutar klasnog sustava. Odredili su prijelaz iz zatvorene prema otvorenoj ekonomiji i predstavljali su monu gospodarsku klasu koja ne pristaje podrediti se vojnikoj i crkvenoj klasi. kljuna je injenica da se u drugoj polovini 12. i tijekom 13. stoljea trodijelna shema drutva iako je i dalje dugo nalazimo kao knjievnu i ideoloku shemu raspada i ustupa mjesto sloenijoj shemi koja je posljedica i odraz drutvenog preokreta. trodijelno drutvo zamijenila je pojava stalea, drutveno profesionalnih poloaja. Njihov se broj razlikuje od autora do autora, ali postoji nekoliko konstanti (mjeavina vjerske klasifikacije koja se temelji na klerikalnim i obiteljskim mjerilima, i podjela prema profesionalnim funkcijama i drutvenim poloajima). nova shema je i ona hijerarhiziranog drutva u kojoj se od glave silazi do repa tu desakralizaciju drutva prati dezintegracija koja je u isti mah odraz razvoja drutvenoh struktura i rezultat manevra klera koji, vidjevi da mu izmie iz ruku drutvo redova, nastoji oslabiti novo drutvo podijelivi ga. htjela to ili ne, Crkva se na kraju prilagoava i priznaje postojanje stalea, te im namee kao razlikovnu osnovu specifine grijehe, grijehe klase cvjeta propovjedna knjievnost koja se obraa svakom staleu. Vrhunac toga priznavanja stalea je pojava pokajanja i ispovijedi. Ispovjednici su odreivali grijehe i pitanja savjesti za svaki stale posebno. unutar takvog razbijenog drutva duhovni voe su sauvali enju za jedinstvom. Kransko drutvo mora tvoriti jedno tijelo, jedan corpus. u tom svijetu dualistikih borbi kakav je srednjovjekovni kranski svijet, drutvo je pozornica borbe izmeu jedinstva i raznolikosti i izmeu dobra i zla. Dugo e totalitarni sustav srednjovjekovlja poistovjeivati dobro s jedinstvom i zlo s raznolikou.

Dvoglavo drutvo: papa i car kranstvo ima dvije glave papu i cara. Ipak, srednjovjekovna je povijest prije sastavljena od njihovih neslaganja i borbi negoli od njihovih sporazuma. spor papinstva i carstva ne javlja se posvuda u otvorenu obliku. Unutar papinstva se ustanovilo da nije mogue nametnuti rimsku prevlast patrijarhatu u Carigradu i istonome kranstvu. To je potvreno raskolom Istone i Zapadne Crkve na pravoslavnu i katoliku 1054. godine. 51

tijekom 13. i 14.st. zahvaljujui sve veim papinskim dadbinama papa od Crkve stvara pravu monarhiju carevi nipoto nisu na jednak nain kao pape elnici laikoga drutva. Njihovo je ponaanje bilo mnogo opreznije. Zadovoljavala ih je i sama prevlast u asti i moralni autoritet koji im je osiguravao neku vrst nadzora nad ostalim kraljevstvima. Na taj nain se pojam dvoglavosti drutva u veoj mjeri odnosio na papu i kralja, a ne toliko na papu i cara istinski prijepor je onaj izmeu sacerdos (papa, sveenik) i rex (kralj, car). To se nastojalo rijeiti objedinjavanjem dvije moi u jednoj osobi, pa je papa postao carem, a kralj sveenikom. Svatko je pokuao ostvariti u sebi jedinstvo rex sacerdos (kralj sveenik) u Bizantu je bazileus uspio stei ugled vjerskoga i u isti mah politikoga voe. Taj se oblik vladavine naziva cezaropapizam. kraljevi i carevi dugo e si tijekom srednjeg vijeka nastojati pripisati neki vjerski znaaj, sakralni, ako ne i sveeniki. Prva orua njihove politike u tom smislu jesu pomazanje i krunidba, vjerski obredi koji kralja ine Bojim pomazanikom. Pomazanje je sveta tajna. Tijekom tih vjerskih obreda se potvruje vojniki poglavar (predaja mamuza i maa) te gotovo sveenika linost (pomazanjem i predajom vjerskih simbola poput prstena, ezla i krune). papa ne nosi tijaru za vrijeme obavljanja svojih sveenikih dunosti, nego u obredima u kojima se pojavljuje kao vladar papinstvo se oslobodilo svojevrsne podreenosti laikom feudalnom sustavu te se potvrdilo elnikom laike i vjerske hijerarhije. Od tada nadalje ono nastoji oitovati i provesti podreenost carske i kraljevske moi vlastitoj moi. uloga koju srednjovjekovna crkva dodjeljuje kraljevstvu jest ona ruke pomonice koja izvrava zapovijedi sveenike klase, i prlja se umjesto nje koristei se fizikom silom, nasiljem, prolijevajui krv od koje ova pere ruke. sveenici od vladara ine Boje utjelovljenje na zemlji. Ikonografija nerijetko zamjenjuje Boga u slavi s kraljem na prijestolju Grgur VI. i njegovi sljedbenici su prisiljavali klerike da se odreknu sluenja oruju i na celibat. Radilo se o tome da se, uvajui sveeniki red od prljanja krvlju i spermom, neistim tekuinama obiljeenim tabuom, klasu sveenika odvoji od klase ratnika koji su pomijeani s drugim svjetovnjacima. nevjerojatna propaganda koju provodi Crkva u cijelom kranskom svijetu u korist muenika kojima se posveuju crkve, oltari, obredi, kipovi oituje borbu dvaju redova na carska i kraljevska posezanja pape odgovaraju slikom dva maa koji simboliziraju svjetovnu i duhovnu vlast. Papa se nije uspio domoi svjetovne vlasti, iako je uspio sprijeiti da se car ili kralj domognu sveenike uloge. Dva su maa ostala u odvojenim rukama. dvama vladajuim redovima nije preostalo nita drugo osim toga da zaborave svoje suparnitvo i razmiljaju o solidarnosti kako bi uspostavili svoju vlast nad drutvom.

Razbijeno drutvo: Babilonska kula glasoviti primjeri iz povijesti pokazuju kako izmeu nacije i jezika ne postoji identinost

52

srednjovjekovni krani bili su svjesni toga da je jezik prije in razdvajanja nego povezivanja, a srednjovjekovni klerici su smatrali da je raznolikost jezika jedna od posljedica prvoga grijeha srednji vijek uvijek vizualizira svoje misli, pa je iznaao da raznovrsnost jezika simbolizira Babilonska kula, podravajui istonjaku ikonografiju koja je od nje napravila zastraujuu sliku klerici su pokuali odagnati srednjovjekovnu sjenu Babilona. Orue kojim su se pritom sluili bio je latinski, jezik jedne kaste, koji je trebao osigurati jedinstvo srednjovjekovne civilizacije, a onda i europske latinski je bio orue vladanja masom prije negoli orue komunikacije. iva stvarnost srednjovjekovnog Zapada bila je i postupni uspjeh narodnih jezika i umnaanje broja njihovih tumaa, prijevoda i rjenika. povlaenje latinskog pred narodnim jezicima ne prolazi bez pojave jezinih nacionalizama. Francuska je primjer zemlje koja nastoji poistovjetiti naciju s jezikom. u usponu nacionalizma antagonizam pobjeuje, jer razliite nacije prate smao nacionalni atributi Toma Akvinski u 13.st. tvrdi da se na svim jezicima moe dospjeti do Boanske mudrosti.

Pojedinac i zajednica srednjovjekovno se pravo opire priznavanju razbijanja jedinstva na djelu je bilo pravilo jednoglasnosti. ono to se odnosi na sve moraju svi odobriti naelo rimskoga prava koje je prelo u kanonsko pravo i poelo upravljati srednjovjekovnom pravnom praksom. ta jednoglasnost nema u sebi nita demokratsko, srednjovjekovni je duh neprestance poticao stvaranje zajednica, skupina, to se nazivalo universitates. Taj pojam je oznaavao svaku vrstu udruenja, kolegija bilo je bitno ne ostaviti pojedinca samoga, jer izdvojeni pojedinac moe poiniti veliko zlo. Osim toga, bio je veliki grijeh osamljivati se. Spas se moe nai jedino preko skupine, a samoljublje i osamljenost oznaavaju propast. Svaki pojedinac pripada nekim skupinama i zajednicama. tako je srednjovjekovni pojedinac obuhvaen mreom poslunosti, podreenosti i solidarnosti . Tipian je primjer vazala s nekoliko gospodara koji moe biti prisiljen izmeu njih izabrati ako ih neki spor suprotstavi. srednjovjekovni pojedinac dugo nije postojao u svojoj tjelesnoj posebnosti. Ni u knjievnosti ni u umjetnosti osobe nisu opisane ili oslikane u svojim osobitostima. Svatko se svodi na jedan tjelesni tip koji odgovara njegovu poloaju, njegovu drutvenom redu. srednjovjekovni ovjek nema niti smisao za slobodu sukladno modernom poimanju. Sloboda je za njega povlastica, ona predstavlja zajameni poloaj. nema slobode bez zajednice. Ona moe prebivati jedino u ovisnosti, pri emu vii jami niemu potovanje njegovih prava. Slobodan ovjek je onaj koji ima monog zatitnika. OBITELJSKA ZAJEDNICA

53

Pojedinac pripada obitelji ( velikoj, partijarhalnoj ili plemenskoj) koja mu namee poslunost, odgovornost i zajedniko djelovanje Srodstvo je krvno povezana zajednica sastavljena od rodbine, tjelesnih prijatelja tj. roaka povezanih branim vezama. Rod predstavlja stupanj organihzacije nepovezane obiteljske skupine; lanovi su povezani rodovskom solidarnou Podrka koja se dobiva od roaka dovodi do tvrdnje da je velika rodbina veliko bogatstvo Rod odgovara stupnju agnatske obitelji (srodnik po krvi s oeve strane), a cilj je ouvanje zajednike batine. Originalnost agnatske feudalne obitelji lei u injenici da su vojna uloga i osobne veze koje predstavljaju viu vjernost, jednako znaajne za muku grupu roda koliko i njezina ekonomska uloga. Taj spoj interesa i osjeaja izaziva napetost, te je time rod skloniji drami negoli vjernosti. Autoritet unutrar brae pripada onome kojemu drugi priznaju sposobnost upravljanja feudalni rod raa neposlune sinove Zbog ekonomskih razloga i prestia mladi se gospodar s punoljetnou udaljuje od oca, te se uputa u viteke pustolovine Obiteljski odnosi i drame este su teme pisaca toga razdoblja Veza koja povezuje ujaka i neaka veoma je bitna stavka Agnatska obitelj nalazi se i u klasi seljaka, no o obitelji na selu malo se zna (odatle i naziv u Francuskoj ancien regimea to se naziva preutnom zajednicom ono o emu se uti.) ENA I DIJETE

Iako je teko utvrditi poziciju ene i djece unutar obitelji, sigurno je da je ena bila u njoj nie bie. U tome vojnikome i mukom drutvu, kojemu je opstanak neprestance ugroen, te je time i plodnost prokletstvo a ne blagoslov, ena ne uiva poasti Kranstvo nije mnogo napravilo da bi popravilo njezin materijalni i moralni poloaj ak i kada se dogodilo promaknue ene u kranstvu, to ne znai poetak ve kraj poboljanja poloaja ena u drutvu.

54

U seljakoj klasi ena je gotovo jednako vrijedna (ako ne i ravna) kao mukarac i to ne kao ona koja raa, ve ona koja preobraava U vioj klasi, njihovo zanimanje je plemenitije, no isto tako njihov je rad u gospodarskom smislu jednako znaajan. (najee su tekstilne radnice) Pri odreivanju dvaju spolova, ne samo govorni nego i pravni rjenik govori o strani maa i strani preslice U knjievnosti, pjesme posveene enama nazvane su pjesme platna jer ih ene pjevaju dok su radile i prele. U viim slojevima drutva neke su ene uivale stanoviti ugled U dvorskoj knjievnosti, gdje se pojavljuju gospe nadahniteljice i pjesnikinje, sve one igraju nadmonu ulogu: utemeljuju ljubav u modernom smislu. Smatralo se da su kriarski ratovi, koji su ene ostavili same na Zapadu, prouzroili poveanje njihove moi i prava. Na temelju pravnih akata moe se zakljuiti da se, barem to se tie upravljanja dobrima branog para, poloaj ene u 12. i 13.st pogorao to se djece tie, gledajui umjetnika djela toga doba, moe se rei da nisu niti postojala Totalitarni srednji vijek, koji nema vremena saaliti se i oduevljavati djetetom, jedva da ga vidi; postoje samo mali odrasli Dijete esto nema ni odgojitelja koji postoje u tradicionalnim drutvima kao to je djed budui da je prosjeno trajanje ivota kratko da bi dijete uope moglo upoznati djeda im napusti enske odaje u kojima se njegovo djetinjasto bie ne shvaa ozbiljno, dijete se osuuje na napor poljoprivredne rabote ili na vojnu obuku Dijete e se pojavbiti s obiteljskim domainstvom vezanim uz zajedniko stanovanje uske grupe neposrednih predaka i potomaka, s obitelji koja se pojavljuje i umnaa u gradskoj sredini Time je dijete proizvod grada i graanstva koje naprotiv, pritie i gui enu. ena se podreuje ognjitu, dok se dijete emancipira i iznenadno nastanjuje kuu, kolu, ulicu..

PLEMIKA ZAJEDNICA

Pojedinca u sklopu obitelji prisvaja i druga zajednica: velikaki posjed na kojemu ivi.

55

velika je razlika izmeu vazala plemia i seljaka, no obojica pripadaju vlastelinstvu ili gospodaru o kojem ovise jedan je gospodarov ovjek u plemenitom smislu, a drugi u poniavajuem ovjek usta i ruku naziva se vazale te time ukazuje na odreenu prisnost, sporazum koji vazala smjetava na isto polje kao i gospodara, dok naziv ovjek nadohvat odreuje tko je ovisan i u vlasti gospodara No, obojica moraju gospodaru uzvratiti nizom obvezi u zamjenu za zatitu i ekonomsku protuvrijednost Uloga suca koju feudalci preuzimaju najtee pada onima koji o njemu ovise budui da im se sudbina nae u njihovim rukama. Pritisak mnogostrukih kolektivizama srednjeg vijeka podario je rijei pojedinac aureolu sumnjiva lukavstva. Pojedinac je sumnjiva osoba Crkva uzima od upljana desetinu da bi namirila potrebe siromaha, te je upravo ta desetina bila jedna od najomraenijih dabina srednjovjekovnoga puka

SEOSKA I GRADSKA ZAJEDNICA

Dobroinstvo i potinjenost kao da su se bolje uravnoteili u krilu drugih prividno ravnopravnijih zajednica: seoske i gradske zajednice Seoske zajednice esto pruaju velikakim traenjima uspjeni otpor. One dijele, upravljaju i brane svoje zemljite za ispau i umsku eksploataciju koji ine opinska dobra ije je odravanje od ivotne vanosti za veinu seljakih obitelji koje ne bi mogle opstati bez odlune pomoi to im je one pruaju za hranu svinja ili koza, za opskrbu drvetom. Unato tome, seljaka zajednica nije ravnopravna Neke glave obitelji vladaju i vode poslove zajednice sebi u korist (lihvarenje, npr) Na selu seljaci oblikuju kolektivne komune, utemeljene na savezu sela i zaselaka koje su bile jezgro zajednitva u feudalnome dobu. Toj temeljnoj pojavi i shvaanju suprotstavit e se pojave i shvaanja vezani uz strance dobro dolazi od susjeda, zlo od stranaca Isto tako, u gradu korporacije i bratije, koji osiguravaju ekonomsku, duhovnu i tjelesnu zatitu svojih lanova, nisu ravnopravne udruge, kao to se misli.

56

Korporacije su hijerarhizirane, ako je egrt budui gazda, sluga je nie bie bez velikih izgleda za drutveni uspon. Korporacije ostavljaju po strani dvije kategorije ljudi ije postojanje iz temelja remeti skladno ekonomsko i drutveno planiranje koje bi sustav teoretski trebao ustanoviti Na vrhu drutva je manjina bogatih koji odravaju svoju ekonomsku mo obnaanjem vlasti, neposredno ili preko druge osobe, te nisu podreeni korporacijama i djeluju svojevoljno (vijenici, suci, konzuli) Seljake i gradske zajednice prije su guile negoli oslobodile pojedinca, osnivale su se one na naelu kojega se straio feudalni svijet (feudalci se boje te zajednice)

GRAD I GRADSKO DRUTVO

Iako srednjovjekovni gradovi nisu ugrozili feudalizam, oni su izvanredni fenomen i ljudima iz razdoblja uzleta gradova nadavali su se poput novih stvarnosti u sablanjivu znaenju Grad je za ljude sa zemlje, ume i ledine bio i predmet privlanosti i odbojnosti No, tadanji gradovi nisu iste veliine kao i dananji. U 14. Stoljeu malo gradova ima vie od sto tisua stanovnika (Venecija, Milano. Pariz najvei grad sjevernoga kranstva) Takoer, za razliku od danas, srednjovjekovni je grad proet selom. Unutar zidina nalaze se vinogradi, vrtovi...No ipak kontrast selo grad najsnaniji je bio u srednjem vijeku Gradovi su okrueni zidinama, tornjevima i vratima koji ih odvajaju od svijeta Srednjovjekovni grad na Zapadu simbol je izvanrednoga Biti gradski stanovnik ili seljak velika je razdvojnica srednjovjekovnog drutva. Izmeu 10. I 13. Stoljea lice gradova Zapada se mijenja. Grad postaje ognjitem onoga to feudalni gospodari preziru: sramotne gospodarske rabote. Na gradove je baena anatema. Nastaniti se u gradu znai izabrati svijet. Razvoj grada s vezivanjem uz tlo i razvoj vlasnitva i nagona za svojinom, razvija novi mentalitet i aktivan ivot Raanje gradskog patriotizma potie dalji razvoj urbanog mentaliteta. Gradovi postaju pozornicom estoke borbe klasa, a vladajui slojevi bit e poticatelji i prvi koji e se okoristiti tim urbanim duhom. 57

Dok je ruralno plemstvo nuno budilo u seljakih masa koje su ivjele na njihovu posjedu osjeaj pritiska ije su bile rtve, dok je utvreni zamak, makar im ponekad nudio zaklon i zatitu, bacao na njih tek prezira vrijednu sjenu, obris gradskih spomenika, orue i simbol vladanja bogatih u gradovima, nadahnivali su gradsko stranovnitvo udivljenjem i ponosom. Gradsko drutvo uspjelo je u stanovitoj mjeri stvoriti vrijednosti zajednike svim stanovnicima: estetske, kulturalne, duhovne.. Izmeu gradova i ruralne okolice odnosi su sloeni. Grad je privlaan seljaku koji u gradu moe nai slobodu. No, isto tako grad u isti mah i eksploatira svoje selo. Gradski velikai koji svojataju okolicu kao svoje bansko pravo eksploatiraju je ponajprije u gospodarskom smislu: kupuju po niskoj cijeni njezine proizvode, nameui joj svoje po oporezovanoj cijeni. Gradsku policiju ine seljaci na vojnoj obuci Gradovi razvijaju seosko zanatstvo koje je potpuno pod njihovim nadzorom. Uskoro se poinju bojati vlastitih seljaka; im padne mrak, gradovi podiu svoje visee mostove, stavljaju lance na vrata, naoruavaju zidine straom. Sveuilitarci i pravnici potkraj srednjega vijeka ustanovljuju pravne odredbe koje unitavaju seljaka.

BORBA KLASA: GRADSKO I PLEMIKO DRUTVO

San o drutvu ako ne ujedinjenom a ono barem skladnom, koji zagovara Crkva, sudara se o gorku stvarnost suprotnosti i borbe klasa. Najei je bio sluaj graanstva protiv plemstva. Prilino esti sluajevi su bile gradske pobune protiv biskupa, gospodara grada, a u njima se s pojavom novih klasa razotkriva i novi sustav vrijednosti koji vie ne potuje sakralni znaaj relata

BORBA KLASA U SEOSKOM OKRUENJU

Selo je glavno poprite drutvenih napetosti Izmeu plemia i seljaka borba je neprekidna, ponekad bukne u krajnje silovitim krizama Dok u gradovima od 11. Do 13. Stoljea pobune vode graani eljni osigurati si politiku mo koja im jami slobodno profesionalno djelovanje i podaruje im ugled 58

razmjeran njihovoj gospodarskoj moi, na selu seljaki ustanci ne tee samo poboljanju njihova poloaja utvrujui, umanjujui ili ukidajui slube i namete koji ih teko optereuju nego su oni nerijetko i izraz borbe za opstanak. Veina seljaka ini masa ljudi na rubu pothranjenosti, gladi i epidemije, te upravo glad e podariti silnu snagu oajanja. U gradu je pokreta nemira mrnja. Isto tako na selu, taj afektivni poticaj mnogo je snaniji, s obzirom na golemi prezir plemia prema neplemiima. Usprkos poboljanju ivota, zahvaljujui naporima seljaka u 11. I 12. Stoljeu, mnogi plemii im jo potkraj 13. Stoljea ne priznaju drugoga vlasnitva osim njihova nagoga tijela Tekstovi stalno ponavljaju da je seljak divlja zvijer, te da je njegova runoa strahotna, ivotinjska i jedva da posjeduje ljudski oblik. Njegovo je prirodno odredite Pakao. Feudalno je doba iz rijei vilain (seljak, prostak) izvelo vilainie, to znai moralnu runou Franjevac Berthold primijetio je u 13. Stoljeu da nema gotovo nijednoga seljaka sveca uope ne udi da je osnova seljakog mentaliteta dugo nestrpljenje, trajno nezadovoljstvo uobiajeni oblik borbe seljaka protiv gospodara je potmuo gerilski rat, kraa po vlastelinskom zemljitu, lovokraa po njegovim umama, paljevina njegova prinosa. Na djelu je pasivni otpor sabotiranjem tlake, odbijanje davanja nameta u naturi, plaanja poreza. Naposlijetku ponekad je na djelu dezertiranje, bijeg. Neprijateljstvo seljaka prema tehnikom napretku je ogromno. Srednjovjekovnu mehanizaciju pratio je monopol stroja u korist vlastelina, zbog kojega je koritenje strojem bilo obvezno i pogubno. Pobune seljaka protiv banalitetnih vlastelinskih mlinova biti e mnogobrojne. Dok su neki velikai dali unititi rune mlinove svojih seljaka kako bi ih prisilili da nose svoj hljeb u njihov mlin i plaaju porez na mljevenje. Brojni dokumenti spominju kazne izreene seljacima ili zanatlijama koji su se koristili lanim mjerama itanje raznih sudskih i udorednih rasprava ostavlja dojam da je srednji vijek bio raj za varalice, veliko vrijeme prevare.

59

BORBA KLASA U GRADSKOM OKRUENJU

Sukobi izmeu klasa uglavnom su se zbivali na selu, ali su se uskoro pojavili i u gradovima i to kao borba malih ljudi protiv bogatih graana Od kraja 12. Do 14. Stoljea u gradovima se pomalja nova crta razdvajanja koja suprotstavlja siromane bogatima, slabe monima, zajednicu graanstvu. To je razdoblje ustanovljavanja nove gradske vladajue kategorije stanovnitva, koja je nazvana patricijatom, a ini je skupina obitelji koja gomila vlasnitvo nad gradskim nepokretnim posjedom, bogatstvo, vlast nad gospodarskim ivotom i nadzor nad politikim ivotom putem namicanja opinskih slubi, protiv koje e ustati masa novopotlaenih ljudi. Od kraja 13. Stoljea sve je vie trajkova i nemira protiv bogatih, a u 14. Stoljeu, zahvaljujui krizi, dolo je do silovitih pobuna gradskoga stanovnitva. Jedan od glavnih razloga uobiajenog neuspjeha slabih naspram monih nije bila samo njihova ekonomska i vojnika slabost nego njihova unutarnja podvojenost koja ih je jo vie slabila. Meu niim gradskim slojevima valja razlikovati popolo minuto, zanatlija i slunika korporacija, i masu plaenih manuelnih radnika koji nisu imali nikakvu zatitu korporacije; bili su oni manuelni radnici preputeni igri sluaja trita radnom snagom

ENE U KLASNOJ BORBI

Eksploatacija enske radne snage zacijelo je imala izuzetno mjesto u ugnjetavanju od strane poslodavaca. ene su takoer u sreditu prividno manje dramatine pobune. One su ulog suparnitva mukaraca iz razliitih drutvenih slojeva. Te su zabavne igre izmeu mukaraca i ena zapravo najgori izraz borbe klasa

60

SUPARNITVO UNUTAR KLASA

Borba izmeu klasa na srednjovjekovnom Zapadu podvostruuje se estokim suparnitvom unutar klasa Sukobi meu feudalcima, nastavak rodovskih borbi, privatni ratovi proizali iz germanske fehde, srednjovjekovnog oblika velikake osvete, ispunjavaju povijest i knjievnost Ta silovita i kolektivna neprijateljstva predstavljaju povlasticu klase Na turnirima, na bojnim poljima, pri opsadama zamkova sukobi izmeu feudalnih obitelji ispunjavaju srednjovjekovnu povijest U urbanom drutvu, graanske su obitelji u nemilosrdnoj borbi za vodstvo u patricijatu ili za vlast u gradu. Rjei ali znaajniji pojedinani stav nekih lanova viih klasa koji su se poput sirmanih sveenika, outjeli solidarnijima sa siromanima negoli s klerom i borili se na strani pobunjenih niih slojeva esto im nalazei obrazovane voe koji su im nedostajali. Te izdajice svoje klase nalazimo meu sveenstvom i graanstvom, a tek iznimno meu plenstvom. Zavist, prema moralistima (sveenstvu) i sukladno priruniku za ispovjednike, veliki je grijeh seljaka i siromaha.

CRKVA I KRALJEVSTVO U BORBI KLASA

Crkva je prema kranskome idealu pozvana da odrava ravnoteu izmeu siromanih i bogatih, seljaka i velikaa, te da svojom podrkom siromasima bude protuteom njihovoj slabosti, kako bi uspostavila vladavinu drutvenog sklada, u sklopu trodjelne podjele drutva kojemu je dala svoj blagoslov Seljaci su bili nadasve neprijateljski raspoloeni prema crkvenm velikaima, vjerojatno stoga to je razlika izmeu ideala koji su oni propovijedali i njihovih postupaka posebno izazvala njihov gnjev, a zacijelo i zato to je crkvena vlastela, budui da su se samostanski arhivi i rauni bolje vodili, sigurnije utjerivala dadbine koje im je svjetovno plemstvo najee moralo oduzimati silom.

61

Poloaj i ponaanje kraljevstva prilino je slino onome Crkve, i oboje su si uostalom esto bili osloncem u zajednikoj borbi ije je geslo bilo protiv pojedinanih tiranija u obrani opeg interesa, zatita slabih u borbi protiv snanih. Uinivi krunu nasljednom, ono je proirilo kraljevsko polje, svima nametnulo svoje slubeike, teei da nacionalnom vojskom, dravnim porezom i centraliziranim pravosuen odmijeni feudalnu slubu, namete i sudske ovlasti Nii su slojevi drutva, poimence seljaci, esto polagali svoje nade u osobu kralja vjerujui da e ih on izbaviti feudalnog ugnjetavanja Kralj se onakad osjetio sam naspram drutvenih klasa. Daleko od toga da njima vlada, uti da ga svaka od njih ugroava. Kako je izvan feudalnog drutva, boji se da ga ono ne uniti Kraljevi, usprkos svome ugledu, uvijek su bili pomalo strani svijetu srednjovjekovlja

MEUDRUTVENE ZAJEDNICE: BRATIJE, DOBNE KLASE

Na srednjovjekovnom je Zapadu bilo i drugih zajednica izuzev onih o kojima je bila rije, zajednica koje su se manje-vie ispreplitale s drutvenim klasama, a Crkva ih je dobrano podupirala vidjevi u njima nain da se razvodni i ublai borba klasa Takve su bile bratije iji su poeci slabo poznati i njihovi su odnosi s korporacijama nejasni. Dok su potonje bile u biti profesionalne, prve su bile ponajprije vjerske naravi Takve su bile i kategorije djevica i udovica koje Crkva posebno tuje Djelo duhovnosti koje je nadasve bilo u modi i 12. I 13. Stoljeu, Zrcalo djevica usporeuje plodove nevinosti, udovitva, branog ivota ivlje su bile tzv. Klase uzrasta, one koje su se ukljuivale u konkretnu tradiciju, svojstvenu tradicionalnim civilizacijama, vojnikim i seljakim drutvima Meu tim klasama uzrasta, jedna je od njih bila posebno strukturirana i djelotvorna klasa mladih, ona koja u primitivnim drutvima odgovara mladima koji su proli kroz cjeloviti proces inicijacije. Upravo su naukovanje i inicijaciju prolazili mladi ljudi srednjovjekovlja. Klasa mladih razlikuje se kod ratnika i seljaka. Kod jednih se obuavaju oruju, feudalnoj borni koja se zavrava inicijacijom u obliku primanja u viteki red. Kod 62

drugih je na djelu ktonski ciklus, ciklus folklornih proljetnih sveanosti u kojemu, izmeu Jurjevdana i Ivandana seoski mladii obavljaju obrede namijenjene osiguranju gospodarskog napretka zajednice, obredi koji se esto sastoje u jahanju ili se obavljaju na konju i zavravaju se preskakivanjem svetoivanjskih krijesova I ovdje j egrad nerijetko prekidao te tradicije i solidarnosti koje su im bile u osnovi Klasa staraca nije imala znaajnu ulogu u kranskome srednjovjekovlju, drutvo ljudi koji umiru mladi, ratnika i seljaka koji vrijede samo dok su u punom naponu tjelesne snagoe, redovnika kojima upravljaju biskupi i pape koji esto bivaju birani kao mladi. Srednjovjekovno drutvo nije poznavalo gerontokratiju. Njegove su osjeaje mogli pobuditi tek veliki starci s bijelom bradom.

DRUTVENA SREDITA: CRKVE, ZAMKOVI, MLINOVI, KRME

Veoma bitno sredite jest ono koje pokreu duhovnici: crkva je sredite ivota upe. Crkva nije u srednjemu vijeku samo ognjite zajednikoga duhovnog ivota nego je i mjesto okupljanja Tamo se odravaju skupovi, zvona pozivaju na okupljanje u sluaju opasnosti, vode se razgovori, igraju igre, sklapaju trgovaki poslovi.. Dok je upljansko drutvo mikrokozmos koji ogranizira Crkva, drutvo zamkova drutvena je elija koju ustanovljuju velikai u svojim dvorcima. Oni okupljaju mlade sinove vazala koji su tamo poslani da slue gospodaru, da obavljaju vojnu obuku, a tu je i cijeli svijet zabavljaa kojima je cilj zadovoljiti potrebe razonode i ugleda velikaa Narodna sredina ima druga sredita okupljanja. Na selu, mlin u koji seljak mora dovesti svoje ito, ekati u redu, ekati da se brano samelje, mjesto je susretanja U gradu kao i na selu, veliko drutveno sredite je krma. Ona ne okuplja samo ljude iz sela ili iz gradske etvrti. Krma izmeu igra ulogu pozajmne banke, prima strance, jer esto je i prenoite. Tako ona postaje kljunim voritem mree odnosa. Razgovori koji se tamo vode oblikuju mentalitete

HEREZE I BORBA KLASA

Vrhunski oblik revolucionarnog pokreta bila je hereza. 63

Nema nikakve sumnje da su srednjovjekovne hereze nadasve prihvaale, vie ili manje svjesno, drutvene kategorije nezadovoljne svojom sudbinom Nadasve je izvjesno da su mnogi heretiki pokreti, osuujui zemaljsko drutvo i posebice Crkvu, raali vrlo snanu revolucionarnu klicu Hereze su okupile razliite drutvene saveze unutar kojih su klasne razlike oslabile djelotvornost pokreta Nadasve strogo vjerske lozinke heretika naposljetku su uklonile drutveni sadraj tih pokreta. Nihilizam koji se ponajprije odnosi na rad koji su brojni heretici osuivali vie od ikoga drugog koi revolucionarnu djelotvornost pobuna stavljenih pod znak vjere. Hereze su bile najotriji oblik ideolokog otuenja

ISKLJUENI: heretici, gubavci, idovi, vjetaci, sodomiti, bogalji, stranci, obespravljeni

Hereze su bile opasne za Crkvu i za feudalni poredak, stoga se heretike proganjalo i odbacivalo u prostore drutvenog iskljuenja koji, tijekom 12. I 13. St., bijahu pod pritiskom Crkve sve snanije ograeni. Hereza se odreuje kao zloin uvrede velianstva, nasrtanje na javno dobro Crkve ili dobri poredak kranskog drutva. Zajedno s hereticima i idovi su (etvrti lateranski sabor 1215. Namee im noenje znaka za raspoznavanje: traku) jednako kao i gubavci stavljeni na indeks, ograeni i proganjani. U ranome srednjem vijeku umnoili su se sumjivi zanati. Barbarizacija je omoguila oslobaanje atavistikih tabua: tabu krvi (usmjeren protiv mesara, krvnika, lijenika pa ak i vojnika), tabu neistoe i tabu novca No ipak, pod pritiskom gospodarskog i drutvenog razvoja broj se zabranjenih ili prezrenih zanimanja sveo na najmanju mjeru ini se kako se kranstvo i divi i prezire parije u isto vrijeme. Plai ih se u nekoj vrsti privlanosti i uasa. Dri ih na razdaljini, ali tu razdaljinu postavlja relativno blizu kako bi ih imao na oku Srednjovjekovno drutvo potrebuje da ti pariji budu udaljeni zbog toga to su opasni, ali da budu vidljivi, s razloga to si ono, kroz njegu koju im prua, kuje istu savjest i,

64

jo vanije, prebacuje na njih i u njima na magijski nain usredotouje sva zla koja otklanja od sebe. Obuzet svojim novim idealom radinoti, kranski svijet protjeruje ak i besposliare, dobrovoljne ili prinudne. Baca na cestu svijet bogalja, bolesnika, nezaposlenih koji e se pomijeati s velikom hordom skitnica. S idovima krani tijekom cijeloga srednjeg vijeka vode dijalog koji prekidaju progonima i pokoljima. idov lihvar nezamjenjivi je posuiva novca, kojega se mrzi, ali on je nuan i koristan. idovi i krani naroito se sukobljuju u vezi s Biblijom. Izmeu sveenika i rabina neprestana su sporenja na javnim skupovima i na privanim sastancima. Neki prinevi, opati, pape i nadasve njemaki carevi tite idove. Ali do kraja 11. Stoljea, antijudaizam se pogorava da bi se u 13. Preobrazio u antisemitizam. Na mnogim mjestima za Velike kuge 1348. G., idovi e biti optueni da su otrovali bunar i bit e ubijani. Ali veliki razlog izdvajanja idova od ostalih bio je gospodarski razvoj i dvostruko ustanovljavanje feudalnoga i urbanog svijeta. idove se ne moe prihvatiti u drutvene sustave (vazalstva ili komune) Tako se idovi malo-pomalo iskljuuju iz posjeda, dobivanja dozvola za zemlju, kao i iz zanata, ukljuujui i trgovinu. Preostaju im jedino marginalni i nedoputeni oblici trgovanja i lihvarenja Srednji se vijet i spram luaka odnosio dvosmisleno. Jednom ih dri gotovo nadahnutima, a gospodarev zabavlja, koji e postati kraljevom ludom, postat e mu i savjetnikom. Seoska luda, u tome seljakome drutvu, feti je zajednice. Zamjetan je ak i stanoviti napor da se razlikuju razliite vrste duevno oboljelih: bijesni, i frenetici jesu bolesnici koje se moe pokuati lijeiti ili radije zatvoriti u posebne bolnice, zatim melankolici koji su zlovoljnici ija je nastranost takoer bila fizike prirode, ali koji su prije trebali sveenika negoli lijenika, te napokon veliko mnotvo opsjednutih koje je jedino egzorcizam mogao izbaviti njihova sumnjivoga gosta. Mnogi od tih opsjednutih lako se zamjenjuju s vjetcima. No, izmeu heretika i opsjednutih, vjetci teko nalaze svoje mjesto. Oni su malobrojniji nasljednici poganskih vjetaca, seoskih gatara koje prirunici o pokajanju iz ranoga srednjeg vijeka progone u sklopu ruralne evangelizacije To je svijet divljega sela na koje Crkva ima tek ogranieni utjecaj i oprezno mu pristupa Ali, od 13. Stoljea, oslanjajui se na obnovu rimskoga prava, drava poinje lov na vjetice

65

Pape koji u vjeticama kao i u hereticima vide poinitelje grijeha uvrede velianstva, remetitelje kranskoga poretka, meu prvima e ih progoniti. Sodomija je svakako bila jedan od grijehova koji su se najvie zamjerali templarima, najslavnijim rtvama najglasovitijih sudskih sporova U razdoblju od 11. Do 12. Stoljea pjesnici opijevaju pohvalu ljubavi prema mladim djeacima, a samostanski tekstovi povremence doputaju naslutiti kako muko redovniko drutvo nije bilo ravnoduno spram sokratovske ljubavi. Rani srednji vijek izgleda da je bio popustljiv prema stvarnome gay society U to se doba takoer poinje zatvarati gubavce, ali se okolnosti koje okruuju gubu, zacijelo s biolokih razloga, rauzlikuju od onih vradbina. Iako nije nestala, guba se na Zapadu do poetka 14. Stoljea prilino povukla. Obred odvajanja gubavca, koji e se uobiajiti u razdoblju od 16. Do 17. Stoljea, a sastojat e se u tome da biskup tijekom obredne slube simbolinom kretnjom odvoji gubavca od drutva i uini ga mrtvacem za svijet, jo je rijedak u srednjem vijeku Nakon Velike gladi 1315.-1318., idovi i gubavci bijahu proganjani u cijeloj Francuskoj, a sumnjiilo ih se da truju bunare i izvore. Poput plemenite kopiladi i pederasta, niti gubavce plemikoga roda nije se uznemiravalo. Oni su mogli nastaviti obavljati svoje slube i ivjeti meu zdravim ljudima. Iskljueni su takoer i bolesnici i nadasve bogalji, sakati. U tom svijetu, u kojem se bolest i sakatost dre izvanjskim znakovima grijeha, oni koje ona pogodi prokleti su od Boga, dakle i od ljudi. Crkva ih prima privremeno dok ih ne smjesti u bolnice, dok je drugima jedini izvor sredstva za ivot prosjaenje i skitanje. Siromani, bolesni i skitnice u srednjem su vijeku gotovo sinonimi. Iz srednjovjekovnoga drutva su bili iskljueni i stranci. Primitivno, zatvoreno drutvo, kranski svijet srednjovjekovlja odbija toga uljeza koji ne pripada poznatim zajednicama, toga donositelja nepoznatog i nemira Stranac je onaj koji nije vjernik, podanik, onaj koji se nije zakleo na odanost. Tako je srednjovjekovno kranstvo ublaivalo neke od svojih boljki: gradovi i sela na rubu utvrenih zamkova ne samo da ih ne skrivaju nego pokazuju svoja mjesta i orua represije: vjeala na glavnome drumu na izlasku iz grada, stup rama na trnisi i sl... Ono to se nije moglo privezati ili zatvoriti, srednjovjekovno je drutvo bacalo na ulicu. Pomijeani s hodoasnicima i s trgovcima, bolesnici i skitnice lutahu, izdvojeni, u skupinama, u redovima 66

etvrto poglavlje

MENTALITET, OSJETLJIVOST, PRISTUP (od 10. Do 13. Stoljea)

OSJEAJ NESIGURNOSTI

Osjeaj nesigurnosti prevladava osjetilnou ljudi srednjovjekovlja i odreuje njihove temeljne postupke Za materijalnu i moralnu nesigurnost postoji, prmea stajalitu Crkve, samo jedan lijek: osloniti se na solidarnost skupine, zajednice ijim smo dijelom, izbjegavati naruavanje te solidarnosti uslijed ambicije ili opadanja Temeljna nesigurnost odnosi se zacijelo na budui ivot koji nije nikome osiguran i koji ni dobra djela ni dobro vladanje nikad ne jame u cijelosti. Prirodne su nepogode za ljude srednjovjekovlja slika i mjera duhovne stvarnosti i povjesniar s pravom kazuje da se doprinos moralnog ivota srednjovjekovnome ovjeanstvu nadavao jednako slabim kao i prinos poljoprivrede. Tako su mentalitet, osjetljivost i pristupi ponajprije podreeni potrebi za ohrabrenjem

POZIVANJE NA STARINU: AUTORITETI

Valjalo se prije svega osloniti na starinu, na prethodnike. Za nita se ne moe tvrditi da je sigurno izuzev ako ga ne zajamuje prolost Meu tim jamcima ima i povlatenih to su autoriteti. Vrhunski autoriteti na koje se poziva jesu oni teologije, vrhunske znanosti, koja se, budui da utemeljuje cjelokupni duhovni i intelektualni ivot, podvrgava strogim pravilima Najvii je autoritet Sveto pismo, a na nj se nadovezuje autoritet crkvenih otaca Intelektualci srednjega vijeka smatrat e autoritetima i neoekivane autore: poganske i arapske filozofe 67

Pozivanje na prolost obavezno je u srednjemu vijeku. Novina je grijeh. Crkva spremno osuuje novitates koje se na starofrancuskome nazivlju novelletes. To je lsuaj s tehnolokim i duhovnim napretkom. Inovacije su neudoredne. Teina starih autoriteta ne pritie samo polje duhovnoga. Osjea se ono na svim poljima ivota. Ono je obiljeje tradicionalnoga i seljakoga drutva u kojemu je istina tajna koju se prenosi iz narataja u narataj, to ju je neki mudrac prenio osobi koju je drao dostojnom takva zavjetanja, a ee se prenosila usmenom predajom. Srednjovjekovna se etika poduava i predaje pomou stereotipnih anegdota koje ilustriraju pouku, a moralisti ih i propovjednici ponavljaju unedogled. Takve zbirke exempla zatvaraju jednolinu shemu srednjovjekovne udoredne knjievnosti. S poslovicama dosiemo kljunu razinu folklorne kulture. U tome tradicionalnome seljakom drutvu, poslovica igra odlunu ulogu Kao to je i prirodno, teina prolosti dobiva svu svoju snagu na razini bitnog oblikovanja srednjovjekovnoga drutva, onoj feudalnih struktura Istinska podloga feudalnog prava i prakse jest obiaj. Pravnici ga odreuju kao pravni obiaj nastao iz ponavljanja javnih i nesputavanih inova kojima se tijekom dugoga vremenskog razdoblja nita nije suprotstavilo.

POZIVANJE NA BOANSKU INTERVENCIJU: UDA I ORDALIJE

Na dokaz autoriteta nadovezuje se dokaz udom. Srednjovjekovni duh nije toliko prijemiv za neto to se moe vidjeti, dokazati pomou prirodnog zakona, nego nadasve za izvanredno, natprirodno i u svakom sluaju neprirodno. Potresi, komete, pomraenja sadraji su dostojni divljenja i prouavanja. Umjetnost i znanost srednjega vijeka pristupaju ovjeku neobinim zaobilaznim posezanjem za udovitima. Dokaz udom ponajprije odreuje sama izvanredna bia, svece Tu se susreu narodno vjerovanje i nauavanje Crkve. Kada je, od kraja 12. Stoljea, papinstvo poelo sebi prisvajati pravo kanonizacije svetaca, koje je dosad najee birao vox populi, ono uvrtava udo u obvezne uvjete koje mora ispunjavati svaki kandidat za kanonizaciju. uda se ne ograniavaju na ona koja je poinio Bog posredovanjem svetaca.

68

Povlateni korisnici tih oitovanja jesu junaci. No, ak i najjednostavnija bia mogu biti poaena udom, pa ak i veliki grijnici, ako su naboni. Slijedno uzoru na vazalsku vjernost, vjernost Bogu, Djevici ili svecu, prije e nas izbaviti negoli primjeran ivot. Najbolji dokaz istine preko uda predstavlja Boji sud ( ordalije; na kojemu su okrivljeni, da bi dokazali svoju nevinost, vadili iz vode usijano eljezo ili ga nosili..) Bog stoji na strani pravde taj lijepi iskaz opravdava jedan od najbarbarskijih obiaja srednjovjekovlja

SIMBOLIKI MENTALITET I OSJETILNOST

Dovoljno je pomisliti na etimologiju rijei simbol da bismo razumjeli mjesto to ga je simbolina misao zauzimala ne smao u teologiji, knjievnosti i umjetnosti srednjovjekovnog Zapada nego i bila njegovim duhovnim oruem U srednjovjekovnoj misli svaki materijalni predmet smatrao se uoblienjem neega to mu je odgovaralo na vioj razini te je na taj nain postalo njezinim simbolom. Simbolizam je bio univerzalan, a misao neprestano otkrivanje skrivenih znaenja, neprestana hijerofanija (pojava, oitovanje svetosti) Skriveni je svijet bio tajni svijet, a simbolina misao nije bila drugo doli razraeni, proieni oblik, na razini uenih ljudi, magijske misli koja je proimala mentalitet u cijelosti. Amajlije, arobni napici, magine formule ija su uporaba i trgovina bile veoma rairene, tek su siroviji vidovi tih vjerovanja i prakse. Ali, moti, sveti sakramenti, molitve bijahu za masu njihove ovlatene istoznanice. Srednjovjekovni je simbolizam poinjao na razini rijei. Imenovati neku stvar, znailo je objasniti je. Tu je misao izrekao Izidor Seviljski, da bi potom etimologija cvjetala u srednjemu vijeku poput fundamentalne znanosti. Imenovanje jest poznavanje i ovladavanje stvarima, realnostima. Temelj srednjovjekovne pedagogije je prouavanje rijei i jezika, gramatika, retorika, dijalektika. Osnova svakog obrazovanja, barem do kraja 12. Stoljea, bila je gramatika. Priroda je velika spremnica simbola. Elementi razliitih prirodnih poredaka stabla su u umi tih simbola. Svaka stvar u prirodi nosi sa sobom znaenja i simbole. (previe je toga pa neu navodit sad to koja biljica znai!) ivotinjski je svijet svijet zla 69

Srednjovjekovni je simbolizam iznaao posebno iroko polje primjene u veoma bogatoj kranskoj liturgiji, ponajprije u samom tumaenju vjerske arhitekture. Honorije Augustodunenski je objasnio znaenja dvaju glavnih tlocrta crkava. U oba sluaja, bilo da je rije o krunom ili o krinom, na djelu je slika savrenstva. Meu najosnovnijim oblicima srednjovjekovnog simbolizma, simbolizam brojeva odigrao je kljunu ulogu: kao struktura misli, bio je on jednim od naela vodilja u arhitekturi. Ljepota proizlazi iz proporcija, sklada, odakle nadmo glazbe kao znanosti o brojevima. U srednjovjekovlju biljeimo sklonost apstrakciji, odnosno, vienju svijeta koje poiva na apstraktnim odnosima Preplitanje konkretnog i apstraktnog sama je osnova ustroja srednjovjekovnoga duha i osjetilnosti.

APSTRAKCIJA I SMISAO ZA KONKRETNO: BOJA I SVJETLOST, LJEPOTA I SNAGA

U vezi sa sklonou srednjovjekovne osjetilnosti boji i prednosti tjelesnoga, moemo se upitati to je najvie privlailo ljude srednjega vijeka, osjetilne privlanosti ili apstraktna poimanja koja se kriju iza pojavnosti: blistava energija i snaga Dobro je znan sklonost srednjovjekovlja arkim bojama. To je barbarska sklonost: zaobljeno drago kamenje utisnuto u ravnu povrinu uveza knjige, slikarije koje pokrivaju zidove crkava i domove monika, koloristika arolija vitraja. Dananji srednji vijek gotovo bez boje posljedica je zuba vremena i anakronog ukusa naih suvremenika. Ali iza te obojene fatazmagorije nahodio se strah pred noi, traganje za svjetlou u kojoj je spas. Tehniki i moralni napredak izgleda da se usmjeruju prema sve veem udomaivanju svjetlosti. Zid gotike crkve otvara se i proputa mlaz svjetlosti obojene vitrajima, a staklo za okna stidljivo se pojavljuje od 13. St. U kuama, dok znanost istrauje svjetlost, stavlja optiku u prvi plan svojih bavljenja i podaruje vid umornim ili oslabljenim oima izumivi naoale Duga privlai pozornost obrazovanih: ona je obojena svjetlost, prirodna analiza, hir prirode. 70

Iza svega, postoji ono to smo nazvali srednjovjekovnom metafizikom svjetlosti, odnosno traganje za svjetlosnom sigurnou. U tom je smislu srednjovjekovni svetac primjeran: Svetac je bie svjetlosti. Svjetlost je predmet najgorljivije enje, ispunjena je najuzvienijim simbolima meu svim tijelima, fizika je svjetlost neto najbolje, najugodnije, najljepe... svjetlost je to to ini savrenstvo i ljepotu tjelesnih stvari rekao je Grosseteste. rije Ljepota nagovjetava prvobitnu svjetlost koja predstavlja Boga. Lijepo je takoer i bogato. Zacijelo je gospodarska uloga riznica pridonijela tome da monici skupljaju dragocjene predmete Ljudi srednjega vijeka vie se dive vrsnoi neobraenih materijala negoli radu umjetnika Lijepo je ono to je obojeno i blistavo, a to je najee i najbogatije. Ali lijepo je u isti mah i dobro. Tolika je nadmo tjelesne ljepote da ljepota postaje obveznim atributom svetosti. Srednjovjekovni sveci nisu obdareni samo sa sedam darova due (prijateljstvo, mudrost, sloga, ast, mo, sigurnost i radost) nego i sa sedam darova tijela: ljepotom, brzinom, snagom, slobodom, zdravljem, milinom i dugovjenou. Duhovni ustroj, koji se esto oituje, dobro saimlje u isti mah ratniko vienje i dualistiku jednostavnost: misao o dva suprotstavljena protivnika. Za ljude srednjega vijeka, svekoliko je udoredni ivot dvoboj izmeu Dobra i Zla, vrline i poroka, due i tijela. Vrline su se prometnule u vitezove, a poroci u udovita.

BIJEG I SNOVI

Svo to oduevljenje neko je traenje. Umaknuti ovom zaludnome, razoaravajuem i nezahvalnom svijetu, neprestana je tenja srednjovjekovlja od najviih do najniih razina Pronai s one strane zemaljske laljive stvarnosti skrivenu istinu, bilo je glavnom zaokupljenou ljudi srednovjekovlja

71

Odatle neprestano pozivanje na posredovatelje zaborava, osiguravatelje bijega Afrodizijaci i ekscitanti, ljubavni filteri, zaini, napitci koji stvaraju halucinacije, ima ih za sve ukuse i za svaije materijalno stanje. Seoske vjetice opskrlbljuju njima seljake, trgovci i lijenici vitezove i vladare. Svi tragaju za vizijama, privienjima i esto ih ostvaruju. ivot ljudi srednjovjekovlja proganjaju snovi. Snovi predosjeanja, otkrivateljski snovi, poticajni snovi samom su potkom i stimulansom duhovnog ivota Odatle dolaze snovi? ponekad od Boga, kad je rije o otkrivanju budunosti. Ponekad od avla, kad je na djelu sramotno vienje ili nagovor na zlo.

RAZVOJ PREMA REALIZMU I RACIONALIZMU

Uz taj magijski mentalitet i osjetilnost, pojavljuju se i razvijaju druge strukture, nadasve u gradovima i preko njih budui da se oni bre razvijaju. Ve osjetne u 12. St, te su preobrazbe dosegnule vrhunac u 13.st Prva novina na tom polju u 12.st. bilo je oblikovanje novoga mentalnog orua, a to su proveli novi ljudi, uitelji gradskih kola koji postaju ljudi sveuilita. Knjiga na sveuilitu dobrano se razlikuje od one samostanske Samostanska knjiga, u svojoj duhovnoj i intelektualnoj ulozi, ponajprije je riznica. Sveuilina je knjiga ponajprije sredstvo Knjiga ostaje skupa sve do pojave tiskare Simptomatino je vidjeti kako se i sami prosjaki redovi loe prilagoavaju toj novoj ulozi knjige Preobrazba uloge knjige tek je posebni sluaj openitijeg razvoja, u sklopu kojeg se iri pismenost i podaruje joj novu vrijednost: onu dokaza. Boji sud (ordalije), koji je etvrti lateranski sabor zabranio 1215.g. postupno su odmijenili pisami dokazi, to je izazvalo prevrat u pravosuu. Poinje se openito zapisivati obiaje, umnaati povelje ili feudalna prava, kao i rimsko i kanonsko pravo koje se materijalizira u traktatima. Tradicionalno drutvo usmene predaje, drutvo usmene tradicije sporo se navikava koristiti pismo, uza svladanje itanja, kao to se sporo uilo rukovanju novcem u privrednom ivotu. 72

Orue se obnavlja na svim poljima. Kao to je sluaj s tehnikim izumima na gospodarskom polju, novine na polju kulture ne prihvaaju se bez otpora, jer uz podozrivost tradicionalnog okruenja, javlja se i otpor niih slojeva zbog toga to se vladajua klasa na taj nain domae novih sredstava koja mogu jo poveati velikaku eksploataciju Desakralizaciju knjiga prati racionalizacija intelektualnih metoda i mentalnih mehanizama. Pritom se ne postavlja u pitanje predmet ispitivanja i istraivanja.

Duh skolastike Skolastika je filozofska i teoloka metoda pouavanja u kranskim kolama, prvo onima u sastavu samostana, zatim u katedralnim kolama, te naposljetku na sveuilitima. To je oznaka za srednjovjekovni nain filozofiranja, koji je ciljao na pomirenje antike prvenstveno Aristotelove filozofije s kranskom teologijom. kranski je intelektualac (redovnik, klerik) bio kolnik, to znai da je filozofiju shvaao ne kao slobodno istraivanje, nego kao uenje i pouavanje u slubi teologije (pod motom philosophia ancilla theologiae). prvotni razvoj vodi od lectio2 do questio pa potom do disputatio3 skolastika je metoda ponajprije generalizacija starog postupka, koji se koristio u odnosu na Bibliju, pitanja i odgovora potom bi se uzelo u obzir i druge dokumente povezane s izvornim tekstom (npr. odredbe ekumenskih sabora, papinske poslanice..), bilo suvremenih bilo ranijih autora te stavilo naglasak na dijalektiko miljenje i debatno nadmetanje. Primarna svrha skolastike bila je pronai odgovor na neko pitanje ili razrijeiti neku kontradikciju, potom ona je rasprava koja naposljetku zavrava zakljukom koji iznosi uitelj (zakljuak trpi od osobnih ogranienja osoba) zakljuak-nerijetko izvorite intelektualne tiranije, ali vano je to zakljuak prisiljava intelektualca na angaman pojedinac ima svoju intelektualnu odgovornost da se izjasni usavravanje intelektualnog orua do kojeg je dolo zahvaljujui skolastici moe se procijeniti na osnovi triju pojava:
1. Istananije pozivanje na autoritete; eli se ukloniti prividna razmimoilaenja

izmeu autoriteta provjeravajui zato uope dolazi do razmimoilaenja. Ako se razmimoilaenja nadaju nerazrjeivima, potrebno je slijediti najmjerodavniji autoritet
2

lectio, metoda zajednikog itanja i komentara, objanjavanja i tumaenja filozofskog ili teolokog teksta nekog od auktora 3 disputatio, metoda praktine primjene silogistikih pravila u dokazivanju nekog spornog pitanja; usmena rasprava

73

2. Metoda disputatio pomae u privikavanju na supostojanje razliitih miljenja te

priznavanju legitimnosti razlike (iako je ideal i dalje jedinstvenost i sklad miljenja). A Vilim iz Auvergnea kae: stvorenja, uslijed svoje raznolikosti, oglaavajui zajedno, tvore sklad vrhunske ljepote- simfonija se raa iz polifonije. 3. Metoda promatranja i opita (opservacije i eksperimenta) razvila se u traganju za novim dokazima, zbog tekoe da izmeu teorije i prakse uspostave organske veze. Skolastika je uspostavljena ne bi li se uspostavila veza izmeu slobodnih i mehanikih umijea, izmeu znanosti i tehnika. Interiorizacija i moralizam
-

u mjeri u kojoj su ljudi od 12. i 13. stoljea, potvrivali svoju mo nad prirodom i stjecali sve veu sigurnost u odnosu na svijet, tako se i duhovni ivot interiorizirao novo se polje pitanja postavljalo u svijesti ljudi i pitanja skolastike postala su pitanja svijesti ovjek je poeo traiti izvan sebe mjeru i sankciju za svoje greke i svoje zasluge (Alphonse Dupront naziva te promjene kolektivnim mentalitetom) propisi pokajanja odreivali su im kazne (globe) kad bi ih ovjek podmirio, izmirio bi se i s Bogom, Crkvom, drutvom i sa samim sobom. Grgur Veliki krajem 6.st. preporuuje suze znak naknade za kajanje ljudi srednjeg vijeka razumijeli su ga tek 6 stoljea nakon u srednjem vijeku kao znak pokajanja mnogo se plakalo ne toliko od alosti nad samim sobom, ve od boli koju bi im izazvao svijet kao i pokajnici, i sveci se mijenjaju uz tradicionalne izvanjske znakove svetosti, od njih se sve vie trai siromatvo i milosre sveci vie ne moraju posjedovati tjelesnu ljepotu 13.st. gotike pokuava otkriti sreu, sklonije je bizarnosti nego udovinosti gotika postaje moralizatorskom ikonografija postaje poukom vrline i poroci u ljudskome liku krase portale katedrala ne bi li posluili kao ilustracija moralnih pouka propovjednika (umjetnost je sveenstvu oduvijek imala i pounu ulogu) slikarstvo, prema rijeima Honorija Augustodunenskog, ima 3 cilja: 1. poduiti (jer slikarstvo je knjievnost laika) 2. estetski cilj 3. historijski cilj

dojmiti se, pa ak i zastrati, jedna je od prvotnih namjera 74

Kurtoazna ljubav, moderna ljubav

u to se doba javlja i osjeaj ljubav (tada nedvojbeno moderan) istananost osjeaja izmeu dva bia vezala se uglavnom uz muevno, ratniko drutvo strogo feudalnog poretka prijateljstvo meu mukarcima postavlja se pitanje; moe li se geneza kurtoazne ljubavi pripisati muslimanskom pjesnitvu i civilizaciji? feudalno poimanje ljubavi nadahnuto je odnosom feudalca i vazala, pri emu je feudalac u ovom sluaju gospa, to je stanovita naknada enskom spolu, iako drugi u njoj vide oblik pobune protiv udorednosti tog istog feudalnog svijeta kurtoazna je ljubav protubrana, jer brak je bio previe povlateno polje da bi se na njemu odvijala bitka koja tei revoluciji obiaja ali i senzibiliteta. bilo je posve novo zagovarati neovisnost osjeaja, tvrditi da i drugi odnosi mogu postojati izmeu spolova a ne samo nagonski, odnosi sile, interesa i konformizma. junjako plemstvo, istananije osjetilnosti od feudalnih barbara sa sjevera, prvi su koji su vodili tu bitku osjeaja no, je li kurtozna ljubav uistinu provansalska? nije li najljepi primjer kurtoazne lubavi ljubav izmeu Tristana i Izolde? koji god odgovor bio, ostaje injenica da je povrh te pobune i protesta kurtoazna ljubav uspjela nai ravnoteu due i tijela, spola i osjeaja povrh pretjerane 'krasnorjeitosti' i obrednosti, koje su od nje uinile fenomen tog doba, unato manirizmu i pretjeranostima kurtoazne skolastike i modernih trubadura, ona ostaje neprolaznim darom koji civilizacija, meu svim smrtnim oblicima to ih stvara, ostavlja u nasljee ljudskoj osjeajnosti....

Desakralizacija prirode

moda najvanija promjena koju nam otkriva umjetnost srednjeg vijeka jest ona u kojoj se oituje s realizmom i naturalizmom i novi pogled na svijet taj se pogled nadalje zaustavlja na izvanjskom izgledu te osjetni svijet postaje vrijednost za sebe, predmet neposredna uitka

75

pr. u gotikoj umjetnosti cvijee je stvarno cvijee, ljudske crte su individualne crte, proporcije iskazuju materijalne mjere ali bez simbolikog znaenja.. ta je desakralizacija svijeta u odreenom smislu osiromaenje, ali i osloboenje jer, iako je crkveni poslodavac nametao temu, umjetnici su, unutar zadanog okvira, bili u stanju nai svoju slobodu. srednjovjekovni simbolizam ponekad postoji tek u duhu pseudoznanstvenika zaslijepljenih dijelom mitskim poimanjem srednjovjekovlja. veina srednjovjekovnih djela uspijevaju se istaknuti svojim oblikom (pr.arobne sirene) gotiko doba naputa tu umu simbola u koju ga je uronio rani srednji vijek; slikar se oevidno trudio prikazati prizore, ljude, orua..takvim kakvi jesu umjetnik ozbiljno shvaa osjetilni svijet. opadanje simbolizma, njegovo povlaenje pred opipljivom stvarnou ukazuje na duboku promjenu osjetilnosti ovjek, umiren, promatra svijet poput Boga nakon stvaranja, i nalazi ga lijepim i dobrim. Gotika je umjetnost umjetnost povjerenja.

Prijetvornost i lanost

velika uznemirenost i openit osjeaj nesigurnosti ljudi srednjeg vijeka potjee od mogunosti da bia i stvari nisu uistinu ono kakvima se predstavljaju. Srednji vijek najvie mri la stoga epitet Boga predstavlja onog koji nikad nije slagao vazali su izdajice, krivokletnici koji se odriu svoga gospodara, trgovci su lopovi koji samo sanjaju o prevari i krai, redovnici su licemjeri, ak i propovjednici mogu biti lani, uda mogu biti lana uda....- srednjovjekovni rijenik raspolae bogatstvom rijei kojima se moe oznaiti beskonani broj laljivaca nadmo srednjovjekovnog ovjeka u odnosu na stvarnost mala je, stoga se mora sluiti lukavstvom ne bi li je nadmudrio tko nema snage ili lukavstva sigurno je osuen na smrt.

Civilizacija vanjtine: hrana i rasko u prehrani, tijelo i gesta

76

iako Crkva nagovara ljude da zanemare izvanjskost kako bi pronali istinske vrijednosti, srednjovjekovno drutvo, u svojim postupcima i stajalitima, drutvo je vanjtine prva izvanjskost je tijelo Kada ovjek umre, izlijeen je od gube tijela (sv.Luj Joinvilleu) redovnici, uzor srednjovjekovnog ovjeanstva, neprestance poniavaju tijelo asketskim postupcima samostanski propisi svode na minimum higijenu i njegu tijela za pustinjake, prljavtina je vrlina golotinja je, kao i rad, kazna i grijeh, ona je znak nevjere i bezbonosti iako, Franjo Asiki (esto na rubu hereze), dri kako je nagost vrlina siromatvo je nagost, potom se simbolino ali konkretno prelazi na djelo. ratniki ideal uzvisuje tijelo (mladi junaci u pjesmama imaju bijelu kou i plavu kovravu kosu..) u istoj mjeri u kojoj ga kranski ideal umanjuje. cijeli ivot viteza tjelesni je zanos; lov, rat, turniri.. njegove su strasti tijela svetaca, pak, tuju se i njihovo prenoenje potvrda je kanonizacije4 ljudi srednjeg vijeka iji e se vid i intelektualno ulo razviti tek kasno (naoale izumljene kasno 13.st.) slue se najvie najmaterijalnijim od svih osjetila- dodirom da bi se sauvala tijela uglednih linosti, stavljali su im ivu u nos, natapali ih tvarima za koje se vjerovalo da spreavaju raspadanje, a lice se balzamiralo... vjera je obeavala uskrsnue tijela. sudei prema knjievnosti o pokajanju i broju izvanbrane djece...seksualni ivot srednjeg vijeka se slabo obazirao na savjete Crkve. i higijena je napredovala, posebice u gradovima, krajem 13.stoljea pa je redovnika knjievnost izmijenila standarde, pridonosei i njezi tijela hrana je bila opsjednutost srednjovjekovnog drutva prehrana je bila prva prilika za vladajue slojeve da potvrde svoju nadmo nad ostalima koja se ilustrirala, prvenstveno u raskoi prehrane (vlastelinski stol kao prilika da se pokae i utvrdi etiketa) u ikonografiji poroka, prodrljivost je osobina velikaa, a gastronomija e se razviti s pojavom gradske buroazije (prvi kuharski prirunici sredinom 13.st. u Danskoj)

Kanonizacija predstavlja postupak kojim se vjernici crkvene organizacije proglaavaju predmetom njenog potovanja.

77

seljake mase morale su se zadovoljiti s minimumom, kaa je bila osnova njihove prehrane, a glavni dodatak u 12.i 13.stoljeu (do tada ono to bi se prikupilo iz prirode) postaje kruh koji se uskoro iri i postaje neizostavan dodatak u svim slojevima drutva tijelo je podarilo srednjovjekovnom drutvu srednjovjekovna je civilizacija civilizacija pokreta, osnovna izraajna sredstva;

pokret znai i obvezuje; sve vane ugovore i zakletve u srednjovjekovlju poprauju pokreti i preko njih se oituju. pokreti vjere: znak kria; pokreti molitve; sklopljene, podignute, prekriene ili pokrivene ruke; pokreti pokajanja: udaranje u prsa; pokreti blagoslova: polaganje ruku i znakovi kria... vanost pokreta kljuna je i za umjetnost srednjeg vijeka; podaruje joj izraajnost, znaenje linije i pokreta

Odjea i rasko u odijevanju

drutveno znaenje odjee jo je vee; ona odreuje svaku drutvenu klasu nositi odreu koja ne pripada naem poloaju, znai poiniti veliki grijeh ambicije ili duhovnog propadanja odjea je istinska uniforma samostanski propisi odreuju izgled odjee, vie iz potovanja prema vlastitom redu, nego li da bi sprijeili rasko tek e se osnivanjem pustinjakih redova u 11.i 12.st. (pr. cisterciti), u znak reforme prihvatiti bijela neobojena odjea, kao suprotstavljanje benediktincima (u crnim odorama) kako bi iste i reformirali svaka nova drutvena klasa odmah sebi bira odjeu posebna se vanost pridaje i dodacima koji posebnije odreuju pripadnost: eiri, rukavice..a kasnije i grbovlje (heraldika) rasko u odijevanju se razvija u bogatih oituje se u kvaliteti i koliini upotrijebljene tkanine (teka sukna, debela i tanka, svila..), ukrasima razliitih boja.. krajem 13.st. pojavljuju se zakoni protiv raskoi (Italija, Francuska..) uslijed gospodraske krize, ti su propisi pomagali da se preko razlikovanja u odijevanju sauva drutveni poredak i enska se odjea produuje ili skrauje slijedei ritam napretka ili krize rublje postaje vanijim u 13.i 14.st. razmjerno napretku higijene i uzgoju lana 78

Kua i rasko boravita

kua je posljednje oitovanje drutvenog razlikovanja seljaka je nastamba sainjena od erpia5 ili drveta, svodi se uglavnom na jednu prostoriju i umjesto dimnjaka otvor na krovu gradovi su sagraeni od drveta, iako su esta meta poara (vatra velika nepogoda) Crkva lako uspijeva uvjeriti ljude srednjeg vijeka da su na zemlji tek hodoasnici kako se ne bi vezivali uza svoju kuu utvreni je zamak bio znak sigurnosti i ugleda (posebice kod bogatih) u 11.st. niu kule i prevladava briga za zatitom, potom se poinje cijeniti udobnost stanovanja koji dovodi i do unutarnjeg ukraavanja prostorija moda su velike gospe mecenat ena utjecale na istananost u toj dekoraciji simbol moi pojedinca ili obitelji, zamak esto se sravnjuje sa zemljom ako je njegov gospodar poraen. Jednako je i u gradu, prognani bogata svjedoi ruenju ili paljenju vlastite kue (abattis ili arsis kue)

Civilizacija igre

jedina duboka i nekoristoljubiva radost to je preostala srednjovjekovnom ovjeku, jest proslava i igra (iako kod velikaa i to moe sluiti razmetanju i pokazivanju) znakovito je da srednji vijek ne poznaje mjesto posebne namjene kazalite, stoga tamo gdje postoji neko sredite ivota improvizira se pozornica i prikazuju se predstave sve drutvene klase upriliuju obiteljske proslave koje ih mogu ak i materijalno upropastiti; vjenanja osiromauju seljake godinama, a velikae mjesecima igre na neobian nain privlae to otueno drutvo (ah, kocka...) drutvo odraava i sublimira svoja profesionalna bavljenja u simbolike i magijske igre: turniri i vojne sportske igre izraavaju bit vitekog ivota, folklorne sveanosti bit seoske zajednice..

erpi - vrsta opeke

79

glazba, pjesma i ples oduevljavaju sve druvene slojeve, tada povrh svih nedaa, nasilja i opasnosti ljudi srednjeg vijeka pronalaze zaborav, sigurnost i oputanje...

80