Sie sind auf Seite 1von 338

Prvi dio

I.

ORKANSKA OLUJA 1865. KRIK U ZRAKU BALON ZAHVAEN ZRANOM PIJAVICOM OMOTA BALONA RASTRGAN POSVUDA SAMO MORE PET PUTNIKA ZBIVANJA U KOARI BALONA OBALA NA VIDIKU RASPLET DRAME Penjemo li se? Ne! Naprotiv, sve se vie sputamo! Sve je gore i gore, gospodine Cyruse! Mi padamo! Jao! Bacite suvian teret! Eto, ispraznili smo posljednju vreu! Di e li se balon? Ne! ini mi se da ujem um valova! More je ispod same koare! Nismo ni pet stotina stopa nad njim! Uto se sna an glas prolomi zrakom: Bacaj sve to je teko! Sve! I neka nam se Bog smiluje! Te su rijei odjeknule zrakom iznad beskrajne puine Tihog oceana, oko etiri sata poslije podne, 23. o ujka 1865. godine. Jo se svi zasigurno sjeaju stravine oluje koja je bjesnila usred ravnodnevnice te iste godine, a za koje barometar bijae pao na sedamsto deset milimetara. Taj je orkan, ne jenjavajui ni trenutka, trajao od 18. do 26. o ujka. Nemjerljiva je pustoenja poinio u Americi, Europi, Aziji, na podruju irokom tisuu osam stotina milja, koje se ukoso protezalo preko Ekvatora, sve do etrdesete na jugu. Porueni gradovi, ume iupane iz korijenja, obale opustoene stravinim naletima golemih valova, brodovi izbaeni na suho, a njih je bilo na stotine u popisima Osiguravajueg drutva Veritas, itavi krajevi sravnjeni sa zemljom od zranih pijavica koje su sve unitile na svom putu, nekoliko tisua ljudi postradalih na kopnu ili podavljenih u moru: to su, eto, bile posljedice njegova bijesa, to je iza sebe bio ostavio taj u asni orkan. On je po svom razaranju nadmaio goleme orkane od kojih je jedan opustoio Havanu 25. listopada 1810., a drugi Guadalupu 26. srpnja 1825. A dok su sve te strahote harale kopnom i morem, jedna se drama, ne manje jeziva, odigravala u zraku. U stvari, noen pijavicom i zahvaen zranom strujom, jedan je balon jurio zrakom brzinom od devedeset milja na sat, vrtei se oko sebe kao da ga je zahvatio zrani vrtlog. Na donjem kraju balona njihala se koara, u kojoj se nalazilo pet putnika. Obavijene gustom maglom i morskom prainom koja se dizala s povrine oceana, njih se jedva i naziralo. Odakle je dolazio ovaj zrani brod, prava pravcata igraka u rukama stranog nevremena? S koje toke zemaljske kugle se digao u zrak? Oito nije krenuo na put u vrijeme orkana koji ve traje pet dana, a poeo je bjesniti 18. o ujka. Prema tome, vjerojatno je ovaj balon preao vrlo veliku udaljenost, jer sigurno nije prevaljivao manje od dvije tisue milja u dvadeset i etiri sata? U svakom sluaju, putnici uope nisu bili u stanju odrediti du inu puta koji su prevalili od odlaska, jer uza se nisu imali nikakvih pomagala s kojima bi to uinili. Osim toga dogodilo se neto neuobiajeno, naime, premda vitlani olujnim vjetrom, putnici kao da ga nisu ni osjetili. Mijenjali su smjer kretanja, okretali se oko sebe, a da uope nisu osjeali to okretanje, ni promjenu smjera i mjesta u vodoravnom smislu. Oima nisu mogli probiti maglu koja je

obavijala koaru. Posvuda oko njih bila je magla. Bilo je tako mrano, da nisu znali kad je dan, a kad no. Nita nije dopiralo do njih u tome mranom prostranstvu, dok su se nalazili na velikoj visini: ni traak svjetla, ni buka naseljenih mjesta iznad kojih su jurili, ni tutnjava oceana. Ali kad su se naglo spustili, postali su svjesni opasnosti koja im je zaprijetila s puine. U meuvremenu se balon, poto su putnici iz njega pobacali sve teke predmete, poput streljiva, oru ja, namirnica, ponovno vinuo u ^gornje slojeve atmosfere, na visinu od etiri tisue i pet stotina stopa. im su putnici zamijetili da se more nalazi pod samom koarom, te dr ei da im manja opasnost prijeti na visini, nisu ni trenutka oklijevali pobacati preko ograde koare sve, pa ak i vrlo korisne predmete, nastojei to vie iskoristiti zrano strujanje, tu duu balona, koja ih je odr avala nad ponorom. No im je prola u brizi koja bi uzdrmala samo manje hrabre od njih. Naposljetku je svanulo, a s danom kao da je orkan neto jenjao. U zoru, 24. o ujka pokazali su se znakovi smirivanja. Razrijeeni oblaci su se popeli visoko. Poslije nekoliko sati zrana se pijavica slomila i polako raistila. Vjetar je od orkanskog preao u sna an, a to znai da se brzina zranog strujanja smanjila na polovicu. Uza sve to, jo uvijek je jako puhalo, premda je smirivanje zranih sila bilo oito. Oko jedanaest sati donji se sloj zraka osjetno proistio. Opa ala se, gotovo i osjeala, vla na prozirnost, kao poslije velikih bljesaka munja. inilo se da se orkan nije udaljio prema zapadu, ve da je poinio samoubojstvo. Mo da se pretoio u elektrini sloj, poslije sloma zrane pijavice, kao to to katkad biva s tajfunima na Indijskom oceanu. No, sad su putnici ponovno zamijetili kako balon polako i stalno pada u ni e slojeve atmosfere. inilo se da se pomalo prazni i da mu se omota, olabavivi, izdu uje i, umjesto okruglog, dobiva jajolik oblik. Oko podneva, balon je lebdio na visini od oko prilike dvije i pol tisue stopa. Imao je zapremninu od pedeset tisua kubinih stopa i, zahvaljujui tome, mogao se dugo zadr ati u zraku, bilo da se penjao na veliku visinu, bilo da se kretao u vodoravnom smjeru. Putnici su pobacali posljednje predmete koji su jo optereivali koaru. Tako su bacili ostatke namirnica koje bijahu sauvali, pa ak i sitnice koje su imali po d epovima, a potom se jedan od njih popeo na obru koji je povezivao konope mre e, te pokuao to vre povezati donji dio balona s gornjim. Putnici nisu vie mogli balon zadr ati u visokim slojevima atmosfere i on je ostao bez plina. Bili su, dakle, izgubljeni. U stvari, pod njima se nije prostiralo ni kopno ni neki otok. Nigdje mjesta gdje bi se mogli spustiti, nigdje vrste toke o koju bi se mogli sidrom zakvaiti. Svugdje se ispod njih prostirala beskrajna puina, po kojoj su se sustizali valovi neizrecivom silovitou. Bijae to ocean bez granica, ak i za njih, koji su plovili iznad njega i iji su pogledi obuhvaali sve, etrdeset milja uokolo. Bila je to tekua ravnica, tuena bez milosti, bievana orkanom, koja im se zasigurno priinjala poput jurnjave razularenih valova, okienih mnotvom bijelih perjanica. Ni broda, ni kopna na vidiku! Trebalo je, dakle, obvezno zaustaviti sputanje, kako balon ne bi pao u more i potonuo. Jasno, putnici su se odmah prihvatili tog posla. Meutim, uza sve njihove napore, balon se stalno sputao, a istodobno, noen vjetrom, ludo je jurio od sjeveroistoka prema jugozapadu. U asan je bio polo aj ovih nesretnika! Oni oito vie nisu bili gospodarima balona.

Njihovi napori nisu urodili plodom. Balon se sve vie i vie praznio; plin je istjecao i to se nije moglo zaustaviti. Sputanje se zamjetno ubrzavalo, tako da se u jedan sat poslije podne koara nalazila jedva est stotina stopa iznad oceana. Nikako se nije moglo zaprijeiti otjecanje plina, koji je slobodno izlazio kroz jednu pukotinu na balonu. Poto su smanjili teret, putnici su se uspjeli jo nekoliko sati odr ati u zraku, ali time je nesrea samo odgoena. Ako se kopno ne poka e prije noi, i putnici i koara i balon konano e nestati meu valovima. Sve to se jo moglo uiniti, uinjeno je u tom trenutku. Putnici su bili nedvojbeno hrabri ljudi, sposobni smrti pogledati u oi. Na njihovim se licima nije javljalo oajanje. Odluili su se boriti do posljednjeg trenutka, poduzeti sve da bi odgodili pad balona. Koara ispod balona, oblikom slina koari od vrbova prua, nije mogla ploviti niti se odr avati na povrini mora. U dva sata, balon se nalazio na jedva etiri stotine stopa iznad valova. Uto se zau sna ni glas ovjeka, ije srce nije znalo za strah. Tom glasu odgovore drugi glasovi, ne manje odluni. Je li sve izbaeno? Nije! Tu je jo deset tisua franaka u zlatu! Odmah potom, poteza vrea nestade u moru. Penje li se balon? Malo se popeo, ali e ubrzo ponovno pasti. to jo mo emo baciti? Nita...! Ipak mo emo: koaru! Hvataj se za mre u omotaa, a nju neka nosi more! To je doista bila posljednja mogunost za rastereenje balona. Odmah su posjeeni konopi koji su vezivali koaru za balon, te se ovaj odmah di e za dvije tisue stopa. Petorica se putnika popee u mre u iznad obrua, odakle su promatrali ponor. Poznato je koliko je zrani balon osjetljiv u pogledu stabilnosti. Bilo je dostatno iz njega izbaciti neki vrlo lagani predmet, pa da se pone uspinjati. Lebdei u zraku, balon se ponaa kao najosjetljivija vaga. Prema tome, jasno je da e se naglo vinuti u visinu, ako se s njega odbaci neki te i predmet. A to se upravo sada dogodilo. Meutim, balon se samo neko vrijeme odr ao na odreenoj visini, a onda je opet poeo padati. Plin je istjecao kroz pukotinu na omotau, a to se nije moglo zaprijeiti. Putnici su uinili sve to su mogli. Nikakva ih ljudska snaga nije vie mogla spasiti. Jedino su jo raunali na pomo Providnosti. U etiri sata, balon se spustio na samo pet stotina stopa od morske povrine. Odjednom se razlije e otri lave . S putnicima je bio ijedan pas, koji se pored svoga gospodara uhvatio za mre u omotaa. Top je neto opazio! povie jedan od putnika. Odmah potom javi se sna ni glas: Kopno! Kopno! Neprestano noen vjetrom prema jugozapadu, balon bijae od svanua prevalio veliku razdaljinu, na stotine i stotine milja, te se sada na ovoj strani pojavilo kopno. Ali, do tog je kopna bilo tridesetak milja u smjeru vjetra, to znai jo dobar sat puta, pod uvjetom da se ne skrene s pravca. Dobar sat! A zar dotad balon nee izgubiti i ono malo plina, to u njemu bijae preostalo? U kakvom su se u asnom stanju nalazili! Putnici su jasno vidjeli vrstu toku, koje su se svakako morali dokopati. Oni nisu znali kakva se to zemlja pred njima prostire: kopno ili otok, jer jedva su i slutili u koji kraj svijeta ih je nevrijeme bacilo. Ali, trebalo je stii do te zemlje, pa bila nastanjena ili pusta, gostoljubiva ili ne!

Oko etiri sata balon se vie nije mogao odr ati u zraku, jer je dodirivao morsku povrinu. Ve su zapjenjeni vrci golemih valova zapljuskivali donji dio mre e i tako usporili balon, te se on tek napola dizao, kao ptica metkom ranjena u krilo. Pola sata poslije toga, zemlja je bila udaljena jo oko milje, ali je plina bilo jo samo u gornjem dijelu toga ispra njenoga, sme uranog, u naborima presavijenog balona. Dr ei se za mre u, putnici su predstavljali prevelik teret za nj, te su se ubrzo nali do pola u vodi, udarani bijesnim valovima. Budui da je omota balona bio plosnat, vjetar ga je napuhivao i tjerao naprijed poput kakva broda. Mo da e tako i doploviti do obale! Kad se balon naao na etiri stotine metara od obale, odjednom kriknue od u asa sva etvorica putnika. Premda se inilo da se balon, iban sna nim udarcima valova, vie ne mo e podignuti, on se neoekivano vine uvis. Kao da se iznenada oslobodio dijela svog tereta, trenutno se popeo na visinu od tisuu i pet stotina stopa i, uletio u zrani vrtlog koji ga ne ponese ravno k obali, nego u smjeru usporednom s njom. Nekoliko trenutaka potom zabije se u obalu izvan dohvata morskih valova. Poma ui jedan drugome, putnici se brzo oslobodie mre e. Osloboen njihove te ine, balon ponesen vjetrom nestade u prostoru poput ranjene ptice kojoj se vratila snaga. U koari je bilo pet putnika i jedan pas, a sada su se na obali nala samo etiri putnika. Oito je nestalog putnika odnijelo more, koje je bijesno udaralo o balon. Stoga se balon, tako olakan, ponovno digao, da bi poslije nekoliko trenutaka pao na zemlju. im su etiri brodolomca mo emo ih s pravom tako nazvati nogom stala na vrsto tlo, mislei na nestalog suputnika, povikale: Mo da se on plivanjem pokuava dohvatiti obale! Spasimo ga! Spasimo ga!

II.

DOGAAJ IZ RATA IZMEU SJEVERA I JUGA INENJER CYRUS SMITH GEDEON SPILETT CRNAC NAB MORNAR PENCROFF MLADI HERBERT NEOEKIVANI PRIJEDLOG SASTANAK U 10 SATI NAVEER ODLAZAK PO NEVREMENU Ljudi, to ih je strano nevrijeme bacilo na ovu obalu, nisu bili nikakvi zrakoplovci, a niti su bili ljubitelji zranih ekspedicija. Oni su bili ratni zatoenici koji su se, potaknuti smjeliu, odluili na bijeg pod neuobiajenim uvjetima. Nebrojeno puta su mogli nastradati. Nebrojeno se puta njihov balon, sav u komadima, mogao s njima strmoglaviti u uzburkano more. Ali Nebo im bijae namijenilo neubiajenu sudbinu, te su se 23. o ujka, poto su pobjegli iz Richmonda koji bijahu opkolile trupe generala Uliksa Granta, nali sedam tisua milja daleko od glavnog grada Virginije, glavnog uporita separatista u vrijeme stranog rata za otcjepljenje. Njihova je zrana plovidba trajala pet dana. Evo, uostalom, pod kakvim su udnim uvjetima zatoenici uspjeli pobjei i poslije toga do ivjeti nesreu, koju smo opisali. Te iste godine, u veljai 1865. prigodom jednog od brojnih juria kojima je uzalud pokuavao osvojiti grad, general Grant je izgubio vie svojih asnika, koje neprijatelj zarobi i zatoi u gradu. Jedan od najuglednijih asnika u glavnom sto eru federalnih trupa zvao se Cyrus Smith. Cyrus Smith je bio podrijetlom iz Massachussetsa. Budui da je bio in enjer po struci i glasovit strunjak, vlada Sjedinjenih Dr ava mu je povjerila u vrijeme rata rukovoenje eljeznicama, koje su imale vrlo veliko strateko znaenje. On je bio tipini Amerikanac sa Sjevera, mrav, koat, sama kost i ko a, star oko etrdeset i pet godina, a kratka mu je kosa ve bila prosijeda, a isto tako i brada, koju je brijao, i gusti brk. U njega je bila lijepa, "numizmatika" glava, koja kao da bijae kao stvorena da bude otisnuta na medalji. Imao je vatrene oi, ozbiljna usta i izgled znanstvenika borbena duha. On je bio jedan od onih in enjera koji su se posvetili svom zvanju, najprije rukujui krampom i ekiem, poput generala koji su svoju karijeru poeli od obinih vojnika. Stoga je u njega bilo i otrine uma i ruka okretna i vjeta. Miie je imao elastine i vrste. Bio je, dakle, u isto vrijeme i ovjek djela i ovjek misli. Stoga se svakog posla hvatao s lakoom, stalno potican sna nim ivotnim poletom, vedra duha je prkosio ivotnim nedaama. Vrlo uen, vrlo praktian. Vrlo "snala ljiv" upotrijebit emo ovaj vojniki izraz imao je upravo divnu narav. Premda je u svakoj prigodi znao vladati sobom, u potpunosti je ispunjavao tri uvjeta koji predstavljaju skup ovjeje energije: aktivnost duha i tijela, silovitost elja i snagu volje. On je, mirne due, mogao prisvojiti lozinku Guillaumea d'Orangea iz XVII stoljea: "Meni nije potrebna nada da bih se prihvatio posla, a niti uspjeh da bih na njemu ustrajao." Cyrus Smith je, takoer, bio utjelovljenje hrabrosti. Sudjelovao je u svim bitkama u ratu za otcjepljenje. Stupio je u vojsku generala Uliksa Granta kao dragovoljac Illinoisa i borio se potom kod Paducaha, Belmonta, PittsburgLandinga, Port Gibsona, na Crnoj rijeci, kod Chattanoge, Wildernessa, Potomaca, borio se svuda hrabro kao dostojan vojnik svoga generala koji je znao rei: "Ja nikad ne brojim svoje mrtvace!" I na Cyrus Smith se mogao stoput nai meu onima, koje strani Grant nije nikad brojio, ali u svim bitkama u kojima on nije tedio sebe, srea mu je uvijek bila sklona, sve dok nije ranjen i zarobljen na bojnom polju kod Richmonda.

U isto vrijeme, gotovo i istoga dana kad i Cyrus Smith, pala je u zarobljenitvo Ju njaka jo jedna vrlo ugledna osoba. To je bio glavom tovani Gedeon Spilett, dopisnik New York Herala, koji je bio dodijeljen vojsci Sjedinjenih Dr ava, da izvjeuje o zbivanjima na ratitu. Gedeon Spilett je pripadao onoj udnoj vrsti engleskih i amerikih dopisnika, Stanleva i mnogih drugih, koji nisu uzmicali ni pred ime, da bi doznali neku tonu vijest i da bi je javili svome listu u to kraem vremenu. Novine poput New York Heralda, predstavljaju stvarnu snagu, stoga su njihovi dopisnici u ivali velik ugled, a Gedeon Spilett je bio meu najuglednijima. Bio je to ovjek velikih sposobnosti, okretan i pripravan na sve. Uvijek pun ideja, proputovavi cijelim svijetom, vojnik i pisac, estok u savjetu, odluan na djelu, nije se obazirao na nevolje, napore i opasnosti kad se radilo o tome da se dozna sve to se doznati mo e, najprije da udovolji svojoj znati elji, a potom svoga lista, pravi majstor da otkrije neku zanimljivost, neku vijest, neto novo, nepoznato, nemogue. Ukratko, bio je jedan od onih neustraivih promatraa koji piu pod kiom metaka, koji "bilje e dogaaje" uz zaglunu riku topova i za koje sve opasnosti, koliko god ih ima, predstavljaju samo stalne okolnosti. I on je takoer sudjelovao u svim bitkama, u prvim bojnim redovima, s revolverom u jednoj, a bilje nicom u drugoj ruci. Olovka mu nije nikad zadrhtala ni pod naj eom paljbom. On nije optereivao telegrafske ice brzojavima, kao to rade neki i onda kad nemaju to rei. Naprotiv, svaka je njegova vijest bila kratka, jasna, tona i unosila je svjetlost u ono to je bilo najhitnije. Naposljetku, njemu ni duhovitosti nije nedostajalo. Tako je, poslije bitke na Crnoj rijeci, hotei pod svaku cijenu sauvati mjesto na alteru telegrafskog ureda, itava dva sata diktirao prve glave Svetog pisma. To je New York Heralda stajalo dvije tisue dolara, ali je zato New York Herald prvi donio vijest o toj bitki. Gedeon Spilett je bio ovjek visoka rasta. Imao je najvie etrdeset godina. Plavi zalisci s crvenkastim preljevima isticali su se na njegovu licu. Pogled mu je bio pametan, ivahan i brzo se prenosio s jednoga na drugi predmet. Bio je to pogled ovjeka koji odmah zamjeuje sve pojedinosti. Sna nog tjelesnog ustrojstva, on se eliio u svim uvjetima poput elika u hladnoj vodi. Ve deset godina je Gedeon Spilett bio stalni dopisnik New York Heralda, ve ga je deset godina krasio svojim napisima i crte ima, je isto tako dobro baratao olovkom kao i perom. Zarobljen je upravo i trenutku dok je opisivao bitku i crte om je htio prikazati. Zadnje rije naene u negovoj bilje nici glasile su: "Jedan me Ju njak uzeo na nian i..." Ju njak je promaio Gedeona Spiletta, te se ovaj, po svom starci obiaju i iz ove bitke izvukao bez ijedne ogrebotine. Cyrus Smith i Gedeon Spilett, koji su se znali samo po uvenju, bi su prebaeni u Richmond. In enjer je brzo prizdravljao i upravo u vrijeme se upoznao s ratnim dopisnikom. Ta su se dva ovjeka svidje jedan drugome i uzajamno su se potovali. Ubrzo je njihov zajedniki ivot imao samo jedan cilj: pobjei, pridru iti se Grantovoj vojsci i u njezinim se redovima boriti za jedinstvo Federacije. Ta dvojica Amerikanaca odluie iskoristiti svaku prigodu. Premda su se slobodno mogli kretati gradom, Richmond je bio dobro uvan, te se bjekstvo dr alo nemoguim. U meuvremenu, Cyrusu Smithu se prikljuio i njegov sluga, koji mu je bio tako privr en, da bi i ivot rtvovao za nj. Taj neustraivi mladi bio je crnac, roen na in enjerovu imanju. I otac i majka su mu bili robovi, ali njih je ve odavna Cyrus Smith, koji je i duom i srcem bio za ukidanje ropstva, oslobodio. Kad je rob postao slobodnim ovjekom, nije htio napustiti svoga gospodara. Toliko ga je volio, da bi za nj i svoj ivot dao. Tome je mladiu bilo trideset godina, a bio je sna an, spretan, vjet, pametan, blag i tih, dosta bezazlen, a uvijek uslu an, nasmijan i dobar. Ime mu je bilo Nabukodonosor, ali su ga svi zvali skraenim i obinijim imenom Nab.

Kad je Nab doznao da mu je gospodar dopao ropstva, on bez odgaanja napusti Massachussets, sti e pred Richmond te mu, poto je stoput ivot stavio na kocku, poe za rukom probiti se u opkoljeni grad. Ne mo e se opisati zadovoljstvo, to ga je osjetio Cyrus Smith kad je opazio svoga slugu, a niti radost Nabovu kad je vidio svoga gospodara. Nab se, dakle, uspio probiti u Richmond, ali se nije bilo lako izvui iz njega, jer se budnim okom motrilo zarobljene federalce. Da im se i ukazala neka izvanredna prigoda za bijeg, bili su neznatni izgledi da e uspjeti, a ta prigoda ne samo da se nije ukazala, ve je bilo opasno poduzeti bilo to u vezi s tim. U meuvremenu je Grant nastavio sa estokim napadima. Pobjedu kod Pittsburga je skupo platio. Njegove snage, zajedno s Butlerovim postrojbama, nisu uspijevale nanijeti neki znatniji poraz neprijatelju pred Richmondom. Prema tome, mali su bili izgledi za osloboenje zarobljenika. Dopisnik nije vie mogao izdr ati. Nita se nije dogaalo u tom odvratnom zarobljenitvu, nita vrijedno zabiljeke. Stoga mu se u glavi motala samo jedna misao; pobjei iz Richmonda. On je vie puta okuao sreu, ali je svaki put naiao na nesvladive zapreke. Meutim, opsada se nastavljala. Zarobljenici su jedva ekali pobjei i prikljuiti se Grantovoj vojsci, ali su isto tako i neki graani s nestrpljenjem ekali prigodu da umaknu iz opsjednutog grada i prikljue se separatistikim snagama. Meu ovima je bio neki Jonathan Forster, vatreni pristalica otcjepljenja. Dakle, zarobljeni federalci nisu mogli napustiti grad, ali ga nisu mogli napustiti ni konfederalci, jer je vojska Sjedinjenih Dr ava stegla obru oko njega. Ve dosta dugo, guverner Richmonda nije imao vezu s generalom Leeom, a bilo je prijeko potrebno da se ovoga upozna sa stanjem u kojemu se grad nalazio, kako bi mu vojska izvana pohitala u pomo. Jonathanu Forsteru je pala na um misao da se balonom digne u zrak, prijee tako neprijateljske crte i dospije do glavnog sto era separatista. Guverner je pristao da se izvede taj pokuaj. Balon je izraen i stavljen na raspolaganje Jonathanu Forsteru i petorici njegovih suputnika, koji su ga imali pratiti na tom putu. Opskrbili su se oru jem da se obrane, ukoliko bi bili napadnuti pri slijetanju, i ive nim namirnicama, ukoliko bi njihovo putovanje potrajalo dulje, no to su predvidjeli. Uzlijetanje balona bilo je predvieno za 18. o ujka. Trebalo je krenuti nou i koristiti sjeverozapadnjak srednje jaine. Putnici u balonu su vjerovali da e za nekoliko sati stii u glavni sto er generala Leea. Ali sjeverozapadnjak na koji su raunali nije uope bio obian povjetarac. Ve 18. o ujka bilo je oito da se sjeverozapadnjak pretvara u uragan. Ubrzo je oluja tako osna ila, da je polijetanje Forstera i njegovih suputnika bilo odgoeno: bila bi prava ludost izlo iti i balon i ljude u njemu razularenim snagama prirode. Ispunjen plinom na velikom trgu u Richmondu, balon je ekao smirivanje vjetra, kako bi poletio. U gradu je zavladalo veliko nestrpljenje kad su opazili da se zrane prilike ne mijenjaju na bolje. Proao je 18., pa 19. o ujka, a da se vrijeme nije promijenilo. tovie, bilo je vrlo teko balon zadr ati privrenim za tlo, jer su ga sna ni zapui vjetra povijali sad amo, sad tamo. Prola je tako i no s 19. na 20. o ujka, a ujutro je uragan bjesnio jo veom snagom. Na uzlijetanje se nije moglo ni misliti. Tog dana, u jednoj od ulica Richmonda prie in enjeru Cyrusu Smithu neki ovjek kojega ovaj nikad prije ne bijae vidio. Bio je to mornar Pencroff, ovjek od trideset i pet do etrdeset godina, sna na tijela, oiju ivahnih i mirka vih, ali posve pristojna izgleda. Taj Pencroff bio je Amerikanac sa Sjevera. On je oplovio uzdu i poprijeko sva mora zemaljske kugle i do ivio sve mogue i nemogue pustolovine, koje se ivu stvoru mogu zbiti. Nije ni potrebito naglaavati da je to bio ovjek poduzetne prirode, pripravan na sve, da je bio od onih ljudi, koje vie nita nije

moglo zauditi i iznenaditi. Pencroff se na poetku te iste godine radi poslova uputio u Richmond s petnaestgodinjim djeakom Harbertom Brownom iz New Jerseva, sinom svoga kapetana i siroetom. Volio ga je kao svoje dijete. Budui da nije mogao napustiti grad prije poetka opsade, bio je, na svoju veliku alost, prinuen ostati tamo gdje se naao. I njemu se po glavi vrzla samo jedna misao: pobjei, bilo kako. Cyrusa Smitha je poznavao po uvenju kao ugledna i priznata ovjeka. Znao je da su toga odlunog ovjeka izjedali nestrpljenje i jad. Stoga tog dana nije ni oklijevao, ve mu je priao i rekao bez ikakva uvoda: Gospodine Smithe, nije li vama Richmonda ve preko glave? In enjer se zagleda netremice u ovjeka, koji mu se bijae obratio tim rijeima i koji potom nadoda: Gospodine Smithe, hoete li da bje imo? Kada? ivo upita in enjer. Lako je zamisliti da mu je to pitanje mimo volje izmaklo, jer on jo ne bijae pravo ni promotrio neznanca, koji mu se obratio. Poto je prodornim pogledom zamijetio iskren izra aj mornareva lica, nije ni trenutka dvojio da se pred njim nalazi poten ovjek. Tko ste vi? upita kratko. Pencroff se predstavi. U redu priklopi Cyrus Smith. Ali kako ste naumili izvesti bijeg? Pomou one lijenine, balona, koji se tamo besposleno klati i ostavlja dojam, kao da samo nas eka! In enjeru nije bilo potrebno da mornar zavri reenicu. Otprve je shvatio. Zgrabio je Pencroffa za lakat i odvukao ga u svoj stan. Tamo mu je mornar izloio svoj , u stvari, vrlo jednostavan plan. Pri njegovu izvoenju mogli su jedino stradati. Istina, nevrijeme je bjesnilo svom snagom, ali za vjeta i hrabra in enjera kakav je bio Cyrus Smith, nee predstavljati nikakav problem upravljanje jednim balonom. Ako je njemu, in enjeru, poznato kako se tim balonom upravlja, on, Pencroff, nee ni trenutka premiljati da poe s njim, razumije se, skupa s Harbertom. Kojeta je on preturio preko glave, pa nee valjda uzmaknuti pred jednom olujom! Cyrus Smith je bez rijei sluao mornara. Pogled mu je blistao. Prigoda je tu i on je nee propustiti. Plan je bio vrlo opasan, ali mogu. Uza svu budnost stra ara, nou su mogli prii balonu i uvui se u koaru, a potom presjei u ad, kojom je bio privezan za tlo! Istina, izlagali su se opasnosti da budu pobijeni, ali je postojala mogunost da uspiju i, da nije bilo te oluje... Ali da nije bilo nje, balon bi bio ve uzletio, a toliko eljena prigoda ne bi im se ukazala u ovom trenutku! Ja nisam sam! napokon e Cyrus Smith. Koliko osoba, dakle, vi elite povesti sa sobom? upita ga mornar. Dvije. elim povesti svog prijatelja Spiletta i svog slugu Naba. Vas je, dakle, troje upadne Pencroff. Sa mnom i Harbertom ima nas petero. A balon je trebao ponijeti u zrak estoricu... Sjajno! Polazimo! povie Cyrus Smith. To "polazimo" obvezivalo je i dopisnika. Dopisnik sigurno nije ovjek koji e uzmaknuti! Kad su mu plan izlo ili, on je bez pogovora pristao. Jedino se udio kako njemu nije pala na um tako jednostavna misao. to se pak tie Naba, on je bio pripravan slijediti svoga gospodara kamogod ovaj naumio. Onda, dovienja do veeras ree Pencroff. Motat emo se ovuda sva petorica, tobo e, kao da smo radoznali! Do veeras, u deset sati odgovori Cyrus Smith i dao Bog da ova oluja ne utihne prije naeg odlaska! Pencroff se oprosti od in enjera i vrati u svoj stan, gdje ga je ekao mladi Harbert Brown.

Taj hrabri djeak znao je za mornarev plan, te je sa strepnjom oekivao ishod mornareva sastanka s in enjerom. Po isprianom se vidi da se petorica odlunih ljudi kanila baciti u vrtlog oluje, uhvatiti se u kotac s uraganom koji je bio u naponu snage! No, uragan nije jenjavao. Ni Jonathan Forster ni njegovi suputnici nisu ni pomiljali suprotstaviti mu se u slaboj koari! Danje bio straan. In enjer se samo jedne stvari bojao: da balon, konopima privren za tlo i povijan vjetrom, ne prsne u tisuu komada. Mnoge je sate proveo vrljajui po gotovo pustom trgu i ogledavajui balon. Pencroff je radio to isto, uvukavi ruke u d epove i zijevajui na silu, kao ovjek koji ne zna kako bi prikratio vrijeme, ali koji istodobno strahuje da oluja ne razdere balon, ne pocijepa konope i ne povue ga u zrani vrtlog. Naposlijetku zanoi. No je bila vrlo mrana. Magla, gusta poput oblaka, prilegla uza samo tlo. Poe padati kia izmijeana sa snijegom. Bilo je hladno. Nekakva magla pritisla je itav Richmond. inilo se da je estina oluje nametnula primirje izmeu opsjednutih i onih koji su ih opsjedali i da su topovi umukli pred sna nom grmljavinom uragana. Gradske su ulice bile prazne. ini se da je po tom stranom nevremenu bilo besmisleno uvati trg po kojemu se valjao balon. Oito, sve je ilo u prilog zarobljenicima, ali zar je imalo smisla uputiti se u taj pakleni vihor...! Gadna li vremena! promumlja Pencroff udarivi akom po svom eiru koji mu vjetar htjede otrgnuti s glave. Uza sve to izii emo na kraj s tim demonom! U devet i pol sati Cyrus Smith i njegovi prijatelji dovukoe se do trga obavijenog dubokom tamom, jer vjetar bijae pogasio sve plinske svjetiljke. ak ni golemi balon nije bilo mogue vidjeti. Vjetar ga je posve povio uza zemlju. Osim vrea pijeska koje su trebale poslu iti kao balast i koje su pritezale konope omotaa, koaru je pridr avao i jaki konop koji se, prolazei kroz prsten privezan za tlo, ponovno vraao do koare. Petorica se zarobljenika sastadoe kod koare balona. Nitko ih nije zamijetio, jer je mrklina bila tako gusta da jedan drugoga nisu uzmogli vidjeti. Ne prozborivi ni rijei, Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Nab i Harbert zauzee mjesta u koari, dok je Pencroff po in enjerovu nalogu skidao jednu za drugom vree s teretom. Sve to potraja tek nekoliko trenutaka, te se i mornar pridru i ostalima. Balon je sada pridr avao za zemlju samo dvostruki konop. ekalo se da Cyrus Smith dade nalog za polazak. U tom trenutku se jedan pas prebaci preko ograde koare. Bio je to Top, in enjerov pas koji je prekinuo lanac i pojurio za svojim gospodarom. Bojei se da ne preopterete balon, Cyrus Smith htjede otjerati jadnu ivotinju. Kojeta! Jedan vie! promrmlja Pencroff, oslobodivi koaru dviju vrea pijeska. Potom odrijei dvostruki konop i balon, koso se vinuvi u zrak, nestane u visinu, poto je prije toga koarom udario u dva dimnjaka i oborio ih u sna nom naletu. Sad je tek uragan ojaao nesluenom estinom. U tijeku noi in enjer nije mogao ni pomisliti na sputanje, a kad je svanuo dan, gusta magla im je skrivala zemlju. Tek poslije pet dana putnici ugledae ispod balona, koji je vjetar gonio golemom snagom, beskrajnu morsku puinu! Ve nam je poznato kako su od petorice ovih ljudi, koji su poletjeli 20. o ujka, etvorica 24. o ujka bila baena na pustu obalu, vie od est tisua milja daleko od svog polazita. ovjek koji je sada nedostajao, ovjek kojemu su u pomo pojurila etvorica pre ivjelih, bio je glavom njihov ef, Cyrus Smith!

III.

PET SATI POPODNE NESTALI PUTNIK NABOVO OAJANJE TRAENJE PREMA SJEVERU OTOI TUNA NO ISPUNJENA STREPNJOM JUTARNJA MAGLICA NAB PLIVA POGLED NA KOPNO GAZOM PREKO TJESNACA Sna an udar morskog vala otrgnuo je in enjera od mre e za koju se dr ao. I njegova je psa nestalo skupa s njim. Vjerna je ivotinja namjerno pohrlila u pomo svom gospodaru. Naprijed! povie dopisnik. Sva etvorica, Gedeon Spilett, Harbert, Pencroff i Nab zaboravile i umor i napore i odmah se dadoe u traganje za nestalim suputnikom. Jadni Nab je plakao od bijesa i oajanja pri pomisli da je izgubio bie koje mu je bilo najmilije na tom svijetu. Nije prolo vie od dvije minute otkako je Cyrus Smith nestao, do trenutka kad je balon s njegovim suputnicima pao na kopno. Stoga su se svi nadali da e im ipak poi za rukom spasiti ga. Tra imo! Tra imo! vikao je Nab. Jest, Nab, tra it emo ga odgovori Nabu Gideon Spilett pronai emo ga. iva i zdrava? iva i zdrava! Zna li plivati? upita Pencroff. Zna! odgovori Nab. Uostalom, Top je s njim...! uvi tutnjavu mora, mornar s nevjericom zavrti glavom. In enjer je nestao na sjevernoj strani obale, oko pola milje daleko od mjesta, gdje je balon bacio brodolomce. Ako se on doepao najbli e toke na obali, onda to mjesto nije smjelo biti udaljeno vie od pola milje. Bilo je oko est sati poslije podne. Magla se upravo spustila, te je bilo vrlo mrano. Brodolomci su krenuli prema sjeveru du istone obale kopna kamo ih je nevrijemo bacilo, te nepoznate zemlje o ijem geografskom polo aju nisu imali pojma. Gazili su po pjeanostjenovitom tlu na kojemu nije nita raslo. To neravno i vrlo hrapavo tlo bilo je ponegdje puno rupa, tako da se vrlo teko hodalo. Iz tih rupa su svakog trenutka izlijetale velike ptiurine troma leta i bje ale na sve strane. Zbog pomrine nisu ih uope mogli vidjeti. A bilo je i drugih, znatno gipkijih, koje su se dizale u jatima i prelijetale kao gusti oblaci. Mornaru se uini da u tim pticama prepoznaje velike i male galebove ije se otro krianje mijealo s hukom mora. Katkad su se brodolomci zaustavljali i sna no dozivali, a potom su oslukivali nee li s oceana do njih doprijeti odziv. Ako su se nalazili u blizini mjesta kamo je in enjer isplivao na obalu, onda su s pravom morali pretpostaviti da e uti barem lave Topa, ukoliko Cyrus Smith nije bio u stanju odazvati se. Ali iz one huke mora i lomljave valova ne izdvoji se ni ljudski krik ni lave psa. Mala skupina poe naprijed pretra ujui svaki kutak obale. Poto su tako pretra ivali dvadesetak minuta, etvorica brodolomaca naglo zastanu pred iznenadnim naletom zapjenjenih valova. Pred njima vie nije bilo vrstog tla. Nalazili su se na rubu otrog grebena o koji su se valovi sna no razbijali. Ovo je izboeni greben doda mornar. Moramo se vratiti natrag i okrenuti udesno. Ali, je li on tamo? javi se Nab pokazavi prema oceanu, iji su se golemi valovi bjelasali u mrklini.

Hajde, dozivajmo ga ponovno! I sva etvorica stadoe sna no dozivati, ali im se nitko ne odazva. Priekae da se huka stia. Potom su ponovno dozivali, ali uvijek s istim rezultatom. Poslije toga brodolomci se vrate, idui suprotnom stranom grebena, stalno po pjeanom i stjenovitom tlu. Uto Pencroff opazi da je obala strmija i da se zemljite penje, te zakljui da e dugom krivinom stii do visoke obale, iji su se obrisi nazirali u mraku. Na ovoj strani obale ptica je bilo u mnogo manjem broju. I more je bilo manje uzburkano, manje je huilo. Odmah su opazili da se uskomeanost mora osjetno smanjila. Jedva se ulo udaranje mora o litice. Vjerojatno je na ovoj strani izboeni greben tvorio polukrug koji je njegov zaotreni vrak titio od udara valova s puine. Idui tim smjerom, ili su prema jugu, a to znai na suprotnu stranu od one, na koju je mogao isplivati Cyrus Smith. Premda su prevalili milju i pol puta, ne naioe na krivinu, koja bi ih odvela k sjeveru. Pa ipak, izboeni greben koji bijahu obili negdje se morao spajati s kopnom. Premda na kraju svojih snaga, brodolomci su ili hrabro naprijed, nadajui se da e svakog trenutka naii na nagli zaokret koji e ih vratiti u prvotni smjer. Veliko je bilo njihovo razoaranje kad im se, poslije dvije milje otprilike, ponovno isprijeilo more na kraju strmog grebena pokrivenog klizavim stijenama. Ta mi se nalazimo na jednom otoiu ree Pencroff. Proli smo ga s kraja na kraj. Mornareva primjedba je bila ispravna. Brodolomce nevrijeme nije bacilo ni na neko kopno, ak ni na neki otok, ve na otoi koji nije imao ni dvije milje du ine, dok mu je irina bila neznatna. Nije li, mo da, taj pusti otoi bez raslinja, prekriven stijenjem i bijedno sklonite morskih ptica, pripadao nekoj veoj skupini otoka? To se nije moglo ustvrditi. Kad su brodolomci iz koare balona kroz maglu zamijetili kopno, oni nisu mogli ocijeniti njegovu veliinu. Meutim, Pencroff, naviknut da svojim mornarskim okom vidi ak i u mraku, bio je siguran u tom trenutku da na zapadnoj strani razaznaje nekakve obrise koji su nagovijetali visoku obalu. Ali po onom mraku nisu mogli odrediti kakvom sustavu, jednostavnom ili slo enom, pripada taj otoi. A nisu ga mogli ni napustiti, jer ga je more sa svih strana okru ivalo. Trebalo je, dakle, odlo iti za sutradan traganje za in enjerom koji, na alost, nije davao nikakva znaka o sebi. Cyrusova utnja nita ne znai ree dopisnik. Mo da se onesvijestio, mo da je ranjen, te u ovom trenutku nije u stanju odgovoriti na nae dozivanje. Ne smijemo oajavati. Dopisnik tada predlo i da zapale vatru koja bi mogla in enjeru poslu iti kao putokaz. Ali su uzalud tra ili drvo i suharke. Posvuda samo kamenjar i nita drugo. Lako je zamisliti kakva je tuga obuzela Naba i njegove suputnike koji su svim srcem bili odani neustraivom Cyrusu Smithu. Bilo je oito da su u tom trenutku bili nemoni pritei mu u pomo. Trebalo je priekati do sutradan. Ili se in enjer spasio i naao sklonite na nekom mjestu na otoku, ili je zauvijek nestao. Bili su to za njih beskrajno dugi i muni trenuci, a i hladnoa je prilino stisla. Premda su njihove patnje bile velike, oni ih gotovo nisu ni osjeali. Nisu ni pomiljali na odmor. Mislei neprestano na svog vou, zaboravie na sebe. Nadali su se i podgrijavajui svoju nadu ili amotamo po tom pustom otoku, vraajui se stalno prema sjevernoj strani, u neposrednu blizinu mjesta gdje se sruio balon. Oslukivali su, vikali i trudili se, u nadi da e uti oajniki krik svoga suputnika. Odjek je njihovih glasova sigurno dopirao daleko, jer je zrakom zavladala tiina zbog ega je i huanje mora poelo opadati. U jednom im se trenutku uini da im se jedan Nabov krik vratio kao jeka. Harbert upozori

Pencroffa na to i doda: To dokazuje da se prema zapadu, ne posve daleko, nalazi nekokopno. Mornar potvrdno kinine glavom. Uostalom, njegovo ga oko nije varalo. Ako je, makar i posve nejasno, nazirao neko kopno, znai da je tokopno doista postojalo. Daleka jeka bio je jedini odgovor na Nabov krik. Beskrajni prostor na istonoj strani otoka ostao je nijem. Uto se i nebo pomalo razvedrilo. Oko ponoi na njemu zablista nekoliko zvijezda. Da je in enjer bio tu, sa svojim suputnicima, bio bi zamijetio da to nisu zvijezde to svijetle nad sjevernom polutkom. U stvari, Sjevernjaa se nije javljala na ovom novom obzorju, a niti su sazvije a u zenitu bila ona, to ih je uobiajeno promatrao nad sjevernim dijelom Novog svijeta, ali je stoga Ju ni Kri blistao nad Ju nim polom. No proe. Oko pet sati ujutro, 25. o ujka, nebo se ozarilo rumenilom. Obzor je jo uvijek bio u tami, ali se s prvim dnevnim svjetlom s mora di e gusta magla, tako da nita nisu vidjeli dalje od dvadeset koraka. Magla se tromo vukla poput golemih valjaka. Bio je to neugodan dogaaj. Brodolomci nisu nita vidjeli oko sebe. Dok su Nabovi i dopisnikovi pogledi pretra ivali ocean, mornar i Harbert su se trudili nazrijeti obalu to se, po njihovu vjerovanju, nalazila na zapadu. Ali nita nisu mogli opaziti. Nije bitno primijeti Pencroff. Premda ne vidim obalu, ja je osjeam... Ona je tu, tu na dva koraka. Siguran sam u to, kao to sam siguran da vie nismo u Richmondu! Ali ne potraja dugo i magla se razila. Bila je to sumaglica koja je navijetala lijepo vrijeme. Suneva toplina je zagrijavala njezine gornje slojeve i probijala se do povrine otoia. I doista, oko est i pol sati, odnosno tri etvrti sata poslije sunevs izlaska, magla je postala prozirnija. Dodue, u visini se zgunjavala ali se zato rainjala u blizini zemlje. Napokon se pojavi cijeli otoci kao da je siao s kakva oblaka. Potom se posvuda uokolo uka e more bez granica na istoku, ali zatvoreno na zapadu strmom i uzdignutom obalom. Jest, tamo je bilo kopno! Tamo je bio spas barem za neko vrijeme. Izmeu otoia i obale, razdvojenih kanalom irokim oko pola milje, buno je pretjecala vrlo brza struja. Uza sve to jedan od brodolomaca, sluajui samo nagon svoga srca, baci se u vodu, a da nikoga od svojih suputnika nije pitao za miljenje, da nije ni jednu jedinu rije prozborio. Bio je to Nab. Njemu se urilo na suprotnu obalu i da potom to prije krene prema sjeveru. Nitko ga nije mogao zadr ati. Pencroff ga poe dozivati, ali uzalud. Uto i dopisnik odlui poi za njim. Meutim, Pencroff poe prema njemu i ree: Vi elite preplivati ovaj tjesnac? Tako je odgovori Gedeon Spilett. Bit e bolje da malo priekate, vjerujte vi meni na to e mornar. Nab i sam mo e pritei u pomo svom gospodaru. Bacimo li se u tjesnac izlo it emo se opasnosti da nas struja, koja je u njemu vrlo jaka, odvue na puinu. Ako se ne varam, ovu struju tvori oseka. Gledajte, more se povlai s pijeska. Budimo, dakle, strpljivi, pa emo, kad se more posve povue, mo da na drugu stranu dospjeti gazom. Imate pravo odgovori dopisnik. Ne razdvajajmo se ako ne moramo... Za to vrijeme Nab se svim snagama borio protiv struje. Preplivavao je tjesnac ukoso. Vidjeli su kako njegova sna na crna ramena izranjaju iz vode kod svakog zamaha miica. Struja ga je sna no zanosila, ali se on ipak pribli avao drugoj obali. Da bi preplivao udaljenost od pola milje, koja je dijelila kopno od otoia, trebalo mu je vie od pola sata. Naposljetku se dohvatio suprotne obale nekoliko tisua stopa ni e od mjesta, to se nalazilo nasuprot mjestu s kojega se bacio u vodu. Nab izie na obalu podno visoke granitne litice i sna no strese ramenima. Potom potra i

ubrzo ga nestade iza jednog vrha litice koja se pru ila u more otprilike na visini sjevernog dijela otoia. Nabovi su suputnici sa strepnjom pratili njegov odva ni pothvat. Tek kad je crnca nestalo s obzora, oni svrate oi na kopno na kojemu bijahu odluili potra iti utoite, jedui pritom koljke kojih je bilo mnogo po pijesku. Bio je to mrav, ali ipak obrok. Suprotna je obala tvorila prostran zaljev koji je prema jugu zavravao otrim grebenom divljeg izgleda i bez ikakva raslinja. Taj se greben, povezan s obalom vezom vrlo udnog oblika, oslanjao na visoke granitne stijene. Prema sjeveru, naprotiv, zaljev se Ijevkasto irio i tvorio obalu kru nog oblika, koja se protezala od jugozapada prema sjeveroistoku i zavravao je otrim rtom. Izmeu tih dviju krajnjih toaka protezao se zaljev, a razdaljina je iznosila najvie osam milja. Na pola milje od toga kopna, otoi se pru io u more poput golemog kita i sliio njegovu vrlo uveanom kosturu. Na najirem mjestu nije bio iri od etvrt milje. Obala nasuprot otoiu bila je u prednjem dijelu prekrivena pijeskom proaranim crnkastim stijenama koje su se sve vie pomaljale iz mora, koje se zbog oseke povlailo. Straga se, meutim, ocrtavao nekakav granitni bedem, okomito odrezan, na ijem je vrhu strio greben udnog oblika i bio najmanje tri stotine stopa visok. Taj je bedem bio tri milje dugaak i naglo zavravao na desnoj strani, tako da se inilo da je ljudskom rukom odsjeen. Na lijevoj strani, naprotiv, iznad izboenog grebena, ta je strma i nepravilna obala bila naikana komadiima kamenja unastog oblika i sainjena od nagomilanog i odronjenog kamenja. Ona se sputala izdu enom padinom koja se, postupno, stapala s liticama na ju nom rtu. Na gornjoj zaravni nije bilo vidjeti nijednog drveta. Bila je to ravnica slina onoj, koja nadvisuje Cape Town, na Rtu Dobre Nade, samo mnogo skromnijih razmjera. Tako je barem izgledala promatrana s otoia. Pa ipak, nije nedostajalo zelenila na desnoj strani, iznad onog visokog i kao odrezanog grebena. Lako su se mogli uoiti nejasni obrisi velikih stabala koji su se pru ali unedogled. To je zelenilo godilo pogledu na koji su tu an dojam ostavljali otri ukrasi granitnih stijena. Na kraju, posve u dnu, iznad visoravni, u sjeverozapadnom smjeru i na udaljenosti od najmanje sedam milja, blistao je bijeli vrak od kojega su se odbijale suneve zrake. To je snije ni pokriva prekrivao daleki planinski vrh. Nije se moglo ustvrditi je li zemlja, koja se nalazila ispred brodolomaca bila otok ili dio nekog kontinenta. Ali, da je neki geolog vidio sve ono stijenje nagomilano na lijevoj strani, bio bi bez premiljanja rekao da su vulkanskog podrijetla, jer su nedvojbeno bile proizvodom podzemnih sila. Gedeon Spilett, Pencroff i Harbert su pozorno promatrali tu zemlju na kojoj e mo da pro ivjeti godinama, na kojoj e mo da i kosti ostaviti, ako pored nje ne plove brodovi. Hej, Pencroffe javi se Harbert to ti ka e na ovo? Znate odgovori mornar ima u tome i dobrih i loih strana, kao u svemu na ovom svijetu. Vidjet emo. Ali, evo oseke. Za tri sata pokuajmo prijei, a kad se jednom naemo na onoj strani, moramo se nekako snai i pronai gospodina Smitha. Pencroff se nije prevario u svojim predvianjima. Tri sata kasnije, za najvee oseke, veliki dio pijeska na dnu kanala bio je bez vode. Sad je izmeu otoia i kopna ostao samo tanki rukavac mora, kojim se zasigurno lako moglo prijei na drugu stranu. Oko deset sati Gedeon Spilett i njegova dva prijatelja svukoe odijela, smotae ih i stavie na glave, potom zagazie u pliak koji nigdje nije bio dublji od pet stopa. Harbert, kojemu je i ta dubina bila preko glave, zapliva poput ribe i sjajno prepliva tjesnac. Sva trojica stigoe bez potekoa na drugu stranu. Poto su se na suncu brzo osuili, oni ponovno navuku svoja odijela, koja se ne bijahu ni smoila i poee se dogovarati to dalje initi.

IV.

LUPARP RIJEKA NA SVOM UTOKU "DIMNJACI" TRAENJE SE NASTAVLJA ZELENE UME ZALIHA GORIVA U OEKIVANJU PLIME S VRHA OBALE TOVAR DRVA POVRATAK NA OBALU Dopisnik ree mornaru da ga prieka upravo na tome mjestu, gdje e mu se ponovno pridru iti i, ne gubei ni trenutka, pope se uz obalu onim istim putom kojim je prije nekoliko sati pojurio crnac Nab. Ubrzo ga nestane iza jedne izboine na obali. urilo mu se to prije doznati novosti o in enjeru. Harbert ga htjede pratiti, ali se mornar uplete. Ostanite ovdje, dragi djeae ree mu mornar. Mi moramo pripraviti prenoite i vidjeti je li mogue nai neto bolje za jelo no to su koljke. Kad se vrate nai prijatelji, bit e im potrebna okrjepa. Svatko neka obavlja svoju du nost. 1 ja sam za to, Pencroffe odgovori Harbert. U redu nastavi Pencroff onda e sve ii kao podmazano. Ponimo redom. Mi smo umorni, mi smo gladni, nama je hladno. Prema tome, moramo doi do nekog zaklona, moramo doi do vatre i hrane. U umi ima drva, u gnijezdima jaja. Ostaje da potra imo krov nad glavom. Onda u ja potra iti neku peinu u ovim liticama odgovori Harbert i sigurno u na kraju pronai neku rupu gdje emo se skrasiti. Tako je priklopi Pencroff. A sada put pod noge mome! I njih dvojica se upute podno jem golemog bedema po alu, koji oseka bijae posve otkrila. Ali umjesto da krenu u smjeru sjevera, oni krenue prema jugu. Naime, na nekoliko stotina koraka od mjesta gdje se bijahu dohvatili obale i gdje su se nalazili, Pencroff bijae zamijetio uzak prosijek za koji mu se uini da bi mogao biti ue neke rijeke ili potoka. A za njih je bilo bitno smjestiti se uz neki tok pitke vode. Osim toga, vrlo je mogue da je struja zanijela Cyrusa Smitha upravo na tu stranu. Ve je reeno da je golemi bedem bio visok oko tri stotine stopa. Ta je kamena masa bila zbijena, bez pukotina. Pa ni u njezinu podnoju do kojeg a je more, za plime, jedva dosezalo, nije bilo nikakvih upljina, koje bi mogle poslu iti za privremeni boravak. Taj granitni blok morski valovi nisu mogli nagristi. Oko njegova vrha letjela su itava jata morskih ptica, poglavito razne vrste ptica plivaica, dugog, spljotenog i iljastog kljuna. Te su se ptice glasale zaglunim krianjem i uope se nisu plaile ovjeka, koji ih je sada prvi put uznemirio u njihovoj samoi. Meu tim pticama plivaicama Pencroff prepozna nekoliko laba, neku vrstu morskih galebova koje poneki nazivaju balegarima, a zamijetio je takoer i male pro drljive galebove koji su se gnijezdili u granitnim udubinama. Jednim jedinim puanim metkom ispaljenim u taj ptiji mravinjak moglo ih se pobiti itavu gomilu, ali da bi se ispalio metak, trebalo je imati puku, a koju ni Pencroff, ni Harbert nisu imali. Uostalom, meso tih laba i tih galebova nije ukusnog teka, a jaja im imaju upravo odvratan okus. Harbert bijae skrenuo neto vie ulijevo i zamijeti nekoliko stijena obraslih algama, koje e plima za nekoliko sati ponovno prekriti morem. Po tim stijenama, u klizavoj morskoj travi, bilo je mnotvo dvoljuturnih koljaka koje su predstavljale bo ansku hranu izgladnjelim ljudima. Harbert, dakle, zazva Pencroffa koji smjesta dotra. Ah, pa to su dagnje! povie mornar. Evo ime emo nadoknaditi jaja, koja nam nedostaju! To uope nisu dagnje ree mladi Harbert, koji je pozorno promatrao mekuce prilijepljene uza stijene to su lupari. A jesu li oni jestivi? upita Pencroff. 1 jo kako!

Pa hajde da se najedemo tih lupara! Mornar se mogao posve pouzdati u Harberta, jer je djeak bio vrlo dobro upuen u prirodne znanosti, prema kojima je oduvijek pokazivao strasno zanimanje. Njegov ga je otac usmjerio tim putom, aljui ga na predavanja najboljih profesora u Boston, koji su zavoljeli ovog pametnog i vrijednog djeaka. Stoga e njegova sklonost prema prirodnim znanostima biti poslije od velike koristi brodolomcima, a i sada, u samom poetku, on se nije prevario. Lupari imaju duguljast oblik i u grozdovima se vrsto slijepe uza stijenu. Oni pripadaju onoj vrsti mekuacaglodara, koji su sposobni izdubiti rupe i u najtvroj stijeni, a ljutura im je na oba kraja zaobljena, to nije sluaj kod obinih dagnji. Pencroff i Harbert se dobro najedoe tih lupara, koji su se upravo otvarali pod utjecajem suneve topline. Jeli su ih kao ostrige. Imali su okus kao da su zapapreni, te dvojici brodolomaca nije bilo ao to uza se nemaju ni papra, niti drugih zaina. Tako oni malo utiaju glad, ali ne i eu koju je jo i pojaala ta, prirodno zainjena hrana. Prema tome, trebalo je to prije pronai pitku vodu, koje sigurno nije nedostajalo u tako neravnom i raznolikom terenu. Poto su se obilno snabdjeli luparima, napunivi d epove i rupie, Pencroff i Harbert se vratie u podno je golemog bedema. Preavi oko dvije stotine koraka, stigoe do onog usjeka kojim je, po Pencroffovu predvianju, morao protjecati nabujali potoi. Na tome je mjestu bedem rascijepila, ini se, vulkanska erupcija. U njegovo se podno je usjekao mali rukavac kru nog oblika, koji je malo dalje skretao u otrom kutu. Potoi je na tom mjestu bio irok oko stotinu stopa, a njegove obale jedva po dvadeset stopa, svaka. Rjeica se tako rei probijala izmeu dva granitna zida, koja su bila ni a prema uu. Pola milje dalje, naglo je skretala i gubila se u jednom umarku. Ovdje je voda! Tamo dolje, uma! povie Pencroff. Harberte, jo nam jedino dom nedostaje! Voda u rjeici je bila bistra. Mornar se uvjeri da je u tom trenutku, a to znai u vrijeme oseke, voda pitka. Poto su ustvrdili tu bitnu injenicu, Harbert se dade u potragu za nekom peinom koja im je mogla poslu iti kao zaklon. Napor mu je bio uzaludan. Posvuda je bedem bio gladak, ravan, vrst. Ipak, na samom uu rjeice, na mjestu do kojega je dosezala plima, odronjene gromade kamenih blokova tvorile su, ne pravu peinu, ve naslage kakve esto susreemo u stjenovitim predjelima, a svijet ih naziva "dimnjacima". Pencroff i Harbert uoe dosta duboko meu stijene, u pjeskovite hodnike. U njima je bilo dosta svjetla koje se probijalo kroz upljine izmeu granitnih blokova, od kojih su se neki pravim udom dr ali u ravnote i. Ali sa svjetlom je u hodnike prodirao i vjetar, a s vjetrom i otra hladnoa izvana. Meutim, mornar je dr ao da se zatvaranjem nekih dijelova hodnika, te zaziivanjem nekih rupa kamenjem i pijeskom, moglo te "dimnjake" osposobiti za obitavanje. Ti su hodnici imali oblik tiskarskog slova &. Ako zatvore gornju vijugu znaka, kroz koju su prodirali ju ni i zapadni vjetrovi, nedvojbeno su mogli iskoristiti njegov donji dio. Ovo je kao stvoreno za nas ree Pencroff. Ako ikada ugledamo gospodina Smitha, on e ve neto uiniti s ovim labirintom. Mi emo ga ugledati, Pencroffe povie Harbert. Kad se vrati, treba ovdje zatei, manjevie, podnoljivo konaite, a to e ovi "dimnjaci" i postati ako uspijemo podignuti ognjite u lijevom hodniku i ostavimo otvor za dim. Dragi moj mladiu, sve to mo emo izvesti odgovori mornar i ovi e nam Dimnjaci (Pencroff je taj naziv zadr ao za njihov privremeni stan) odlino poslu iti. Ali daj da se najprije opskrbimo ogrijevom. Vjerujem, da e nam drvo dobro poslu iti i da zatvorimo ove otvore kroz koje sam vrag pue u trubu!

Harbert i Pencroff napuste Dimnjake, te zaobiavi zavijutak, pooe lijevom obalom rjeice. Voda je pretjecala velikom brzinom i nosila je nekoliko usahlih stabala. Nadolaskom plime, koja se ve zamjeivala u tom trenutku, tok vode bit e podosta potisnut unatrag. Stoga mornar pomisli, kako bi bilo dobro iskoristiti plimu i oseku za prenoenje tekih predmeta. Poslije etvrt sata pjeaenja, mornar i djeak stigoe do otrog zavijutka, koji je tvorila rjeica skreui ulijevo. Od toga mjesta dalje ona je tekla kroz prekrasnu umu. Drvee je sauvalo svoje zelenilo, unato godinjem dobu. Naime, to je drvee pripadalo porodici crnogorice koja raste po cijeloj kugli zemaljskoj, poevi od sjevernih, pa sve do tropskih predjela. Mladi prirodoslovac odmah je zamijetio vrstu deodara, vrlo rasprostranjenu u oblastima Himalaje i vrlo ugodnog mirisa. Izmeu toga divnog drvea rasli su umarci borova ija je gusta kronja bila slina kiobranima. Gazei kroz visoku travu, Pencroff osjeti kako mu se pod nogama lome suharci i kako praskaju poput vatrometa. U redu, mome ree Harbertu ja ne znam nazive ovog drvea, ali zato znam da spada u vrstu ogrjevnog drva, a to je u ovom trenutku jedino to nas zanima. Nakupimo onda to vie ovih suharaka primijeti Harbert i odmah se baci na posao. Skupljanje suharaka im je ilo od ruke. Nisu uope morali lomiti grane, jer je suhog drva bilo u izobilju ispod njihovih nogu. Drva je, dakle, bilo mnogo, ali ga nisu imali ime prenijeti, a budui da je bilo vrlo suho, gorjet e kao ludo. Stoga je trebalo dovui u Dimnjake to veu koliinu, a prema Harbertovu miljenju, njih dvojica to nisu mogli obaviti. Ipak, mome . odvrati Pencroff mora postojati neki nain da se to drvo dopremi u Dimnjake. Uvijek postoji mogunost da se neto uradi, samo ako se hoe! Da su nam kakva kolica ili splav. Ali rijeka nam mo e poslu iti! doda Harbert. Tono odgovori Pencroff. Rijeka je put koji sam od sebe ide naprijed, a splavarenje drva nije beskoristan pronalazak. Samo to na put u ovom trenutku ide u protivnom smjeru od onoga kojim e limo poi doda Harbert. Nadolazi plima. Ne brini, moramo priekati oseku odgovori Pencroffpa e ona prenijeti nae gorivo do Dimnjaka. A mi dotle pripremimo splav. Mornar i Harbert krenu prema uglu to ga je uma tvorila s rijekom. Njih dvojica natovarie na lea, svaki prema svojoj snazi, tovar u snop povezanih drva. Na obali rjeice se nalazila velika koliina suhog drva u travi kojom, vjerojatno, nikad nije kroila ljudska noga. Pencroff se odmah dade na pravljenje splavi. U neku vrstu ustoka koji se stvorio zahvaljujui istaknutoj obali o koju se lomila rijena struja, mornar i djeak spuste podeblje oblice koje su povezali meusobno suhim povijuama. Tako su napravili neto slino splavi na koju su naslagali sakupljeno drvo, najmanje dvadeset naramaka. Za jedan sat su obavili sav taj posao. Splav privezan uz obalu, morao je ekati dolazak oseke, a to znai barem nekoliko sati. Stoga Pencroff i Harbert zajedniki odlue popeti se na gornju zaravan i istra iti taj prostor uokolo. Tono dvije stotine koraka iza rijenog koljena, bedem je zavravao s odronjenim stijenama i u blagom se nagibu spajao s rubom ume. To je sliilo prirodnim stubama. Harbert i mornar se stadoe penjati blagom padinom. Zahvaljujui sna nim miiima svojih nogu, oni su se ubrzo nali na vrhu i zaustavili se na uglu iznad rijenog ua. im su stigli, oni najprije bace pogled na ocean preko kojeg su nedavno preletjeli pod onako stranim okolnostima! Uzbuena srca promatrali su sjeverni dio obale, na kojemu se dogodila nesrea. Upravo tamo je i nestao Cyrus Smith. Oima su tra ili nee li opaziti neki ostatak balona za koji se mogao zakvaiti ovjek. Nigdje nita! Samo more, nepregledna vodena

pustinja! I obala je bila posve pusta. Ni Naba, ni novinara nisu nigdje opazili. Ali vjerojatno su se u tom trenutku nalazili tako daleko da ih nisu ni mogli vidjeti. Imam predosjeaj javi se Harbert da se onako hrabar ovjek kao to je gospodin Smith ne mo e udaviti kao bilo koji smrtnik. On je sigurno isplivao negdje na obalu. Nisi li i ti takva miljenja, Pencroffe? Mornar tu no odmahne glavom. On je bio siguran da vie nikada nee vidjeti gospodina Cyrusa Smitha, ali u elji da u Harbertu ne ugasi nadu, odgovori: Nema dvojbe, nema dvojbe, na in enjer je osoba takva kova da e se izvui iz nesree, kojoj bi svaki drugi ovjek podlegao...! On je u meuvremenu pozorno promatrao obalu. Pred njegovim oima prostirao se pijesak sve do ua rjeice na desnoj strani i do morskih hridina. Te su klisure, strei iznad vode, sliile gomilama vodozemaca koje su valovi bacili u pliak. Iza tih grebena more je blistalo pod sunevim zracima. Ju no od njih je otar rt zatvarao obzorje, te se nije moglo vidjeti produ ava li se kopno u tom smjeru ili se pru a prema jugoistoku ili prema jugozapadu, to je bilo dokazom da je ta obala, u stvari, bila vrlo izdu eni poluotok. Na krajnjem sjeveru zaljeva obala se pru ala vrlo daleko u zaobljenoj crti, i bila niska, ravna, bez grebena, sa irokim pjeanim sprudovima koje je oseka ogoljela. Pencroff i Harbert se potom okrenue prema zapadu. Njihov pogled je najprije privukla planina sa snije nim vrhom, koja se uzdizala na daljini od est do sedam milja. Od njezinih prvih padina, pa sve do dvije milje od obale pru ale su se prostrane ume s velikim zelenim mrljama, koje je tvorilo crnogorino drvee. Na tu se umu nastavljala i do same obale dopirala zelena i iroka visoravan obrasla umarcima porazbacanim bez ikakva reda. Na lijevoj bi strani na trenutak iskriavo zasvjetlucala voda rjeice. inilo se da njezin krivudavi tok vodi prema ograncima planine, meu kojima je sigurno izvirala. Od mjesta gdje je mornar ostavio svoj tovar drva, ona je tekla izmeu dva visoka granitna zida. Ali dok su na njezinoj lijevoj obali litice bile glatke i okomite, na desnoj su se, naprotiv, postupno sputale. Golemi su se povezani kameni blokovi pretvarali u izdvojene hridine, hridine u ljunak, a ovaj u sitni pijesak sve do kraja rta. Da se mi ne nalazimo na nekom otoku? promrmlja mornar. U svakom sluaju, ini se da je prilino prostran! odgovori djeak. Otok, makar koliko bio prostran, jest i ostaje otok! odvrati Pencroff. Ali to bitno pitanje oni jo nisu mogli rijeiti. Njegovo je rjeenje trebalo ostaviti za drugu zgodu. A to se tie zemlje na kojoj su se nalazili, pa bila ona otok ili kontinent, uini im se plodnom, ugodna izgleda, raznovrsnom po svojim proizvodima. To je dobar znak ree Pencroffi u svojoj nesrei trebamo zahvaliti Providnosti. Neka je Bogu hvala! pridoda Harbert, ije se pobo no srce ispunilo osjeanjem zahvalnosti prema Svevinjem stvoritelju. Jo su dugo Pencroff i Harbert promatrali kraj u koji ih je bacila sudbina, ali je poslije tako povrnog razgledanja bilo teko zamisliti to ih je u budunosti ekalo. Poslije toga krenue natrag, idui ju nim sljemenom granitne visoravni na kojoj se ocrtavao dugi vijenac litica vrlo udnih oblika. Tu je ivjelo nekoliko stotina ptica gnijezdei se u rupama meu stijenama. Skaui sa stijene na stijenu, Harbert ih preplai i itavo se jato vine uvis. Gle, ta ovo nisu ni krupni ni sitni galebovi! povie. Pa to onda? upita Pencroff. Vjere mi, ja bih kazao da su to golubovi. 1 jesu, u stvari! Ali ovo su divlji golubovi, ili golubovi kamenjari odgovori Harbert. Prepoznajem ih po dvostrukoj crnoj crti na krilima, po bijelom repu i po pepeljastoplavom perju.

Ako je golub kamenjar dobar za jelo, onda su mu sigurno i jaja vrlo ukusna, samo ako su ih ostavili u svojim gnijezdima...! Neemo im dati vremena da se izlegu, osim u obliku omleta! veselo odgovori Pencroff. Ali u emu e ispei taj svoj omlet? upita ga Harbert. U svom eiru? Kojeta? odgovori mornar. Ta nisam ja nikakav arobnjak da bih to izveo. Bacit emo se na kuhana jaja, djeae moj dragi, a ja se obvezujem da u smazati ona najtvra! Pencroff i djeak pomno uzee istra ivati granitna udubljenja i u ponekim rupama doista pronaoe jaja. Skupie ih nekoliko desetaka i stavie u mornarev rubac. Budui da se pribli avao trenutak oseke, Pencroff i Harbert stadoe silaziti prema rjeici. Kad su stigli na zavoj rijeke, bio je jedan sat poslije podne. Strujanje vode je mijenjalo smjer. Trebalo je iskoristiti oseku i dovui splav s drvima do ua. Pencroff nije htio tovar s drvima prepustiti struji da ga nosi po svojoj volji, ali se nije htio ni ukrcati na splav i njome onda upravljati. Meutim, svaki e se mornar odmah snai kad se radi o palamarima i konopima, te i Pencroff na brzinu isplete od suhih povijua konop dugaak nekoliko se anja. Taj biljni konop Pencroff jednim krajem ve e za krmeni dio splavi, a drugi kraj zadr a u ruci, dok je Harbert dugakim tapom odbijao splav i dr ao je u matici rijeke. Taj im je pothvat uspio da bolje nisu mogli po eljeti. Golemi tovar drva, koji je mornar zadr avao hodajui obalom, kretao se polako vodenim tokom. Obala je bila vrlo strma, te nije bilo bojazni da e se splav nasukati. Upravljajui tako tovarom, prije dva sata stigoe k uu, nekoliko koraka od Dimnjaka.

V.

UREIVANJE DIMNJAKA PROBLEM VATRE KUTIJA IGICA TRAGANJE NA OBALI POVRATAK DOPISNIKA I NABA JEDNA JEDINA IGICA PUCKETANJE VATRE PRVA VEERA PRVA NO NA KOPNU im su tovar drva iskrcali, prva Pencroffova briga je bila Dimnjake uiniti pogodnima za stanovanje. Prije svega, trebalo je zatvoriti hodnike u kojima je bilo propuha. Pijeskom, kamenjem, isprekri anim granjem i gnjecavom zemljom hermetiki je zatvorio hodnike u obliku znaka &, one koji su bili izlo eni jugu, te je tako izdvojio gornju krivulju. Jedan jedini otvor, uzak i krivudav, koji se nalazio sa strane, uredio je tako da je ujedno slu io i za odvod dima i za potpirivanje vatre na ognjitu. Tako je podijelio Dimnjake na tri do etiri prostorije, ako se tako mogu nazvati mrane jazbine kojima bi se jedva i divlja zvijer zadovoljila. Ali, u njima je bilo suho i moglo se uspravno stajati, barem u glavnoj prostoriji koja se nalazila u sredini. Tlo je prekrio sitnim pijeskom. Uzme li se sve u obzir, mogli su tu prebivati dok ne nau neki udobniji zaklon. Dok su to radili, Harbert i Pencroff su razgovarali. Mo da su nai prijatelji govorio je Harbert nali neko bolje skrovite od ovoga? Mo da i jesu odvrati Pencroff. Ali s obzirom na to da mi to ne znamo, vi samo prionite k poslu. Bolje je imati tetivu vie u luku, nego nemati nijedne. Ah ponavljao je Harbert neka oni samo dovedu gospodina Smitha, neka ga samo nau, pa emo od sveg srca zahvaliti Bogu! Jest mrmljao je Pencroff. Bio je on ovjek, prava ljudina! Kako to "bio je" primijeti Harbert. Zar se ti ne nada da e ga ponovno vidjeti? Bo e sauvaj! odgovori mornar. Rad na dotjerivanju njihova krovita bio je brzo zavren, te Pencroff izjavi da je vrlo zadovoljan izvedbom. Sad se nai prijatelji mogu vratiti ree ovdje e naii na posve ugodan zaklon. Trebalo je jo urediti ognjite i pripraviti veeru. U stvari, lagan i jednostavan posao. Postavie iroke kamene ploe u dnu prvog hodnika na lijevoj strani, ispod uskog otvora koji bijahu ostavili za dim. Dim sigurno nee odvui vani svu toplinu, a ono to ostane bit e im dostatno da se unutra ugodno osjeaju. Dopremljena drva spremie u jednu od prostorija. Mornar potom naslaga na kameno ognjite neto iverja i nekoliko cjepanica. Dok je mornar bio zaokupljen tim poslom, Harbert ga iznenada upita ima li on pri sebi igica. Dakako da imam odgovori Pencroff i doda imam, na sreu, jer bismo se bez igica ili bez kremena i truda nali u vrlo velikoj nezgodi. Mogli bismo uvijek zapaliti vatru kao to rade divljaci odgovori Harbert trljajui dva suha komada drva jedan o drugi. Pa pokuajte, lijepi moj djeae. Vidjet ete da od tog brana nee biti pogae, a vi ete samo polomiti ruke! Uza sve to, takvo paljenje vatre je vrlo jednostavno i njime se esto slu e stanovnici Tihog oceana. Ne tvrdim da je tako odgovori Pencroffali divljaci vjerojatno znaju kako se to radi ili se oni pritom slu e nekim posebnim drvom. Ja sam vie puta tako htio upaliti vatru i nikad mi to

nije polo za rukom. Priznajem da su mi dra e igice! Gdje li sam stavio igice? Pencroff potra i u svom haljetku kutiju igica od koje se nikad nije rastajao, jer je bio strastveni pua. I ne nae je. On tada pretra i d epove svojih hlaa, ali na njegovo veliko uenje kutije ni tamo nije bilo. E, ovo je doista glupo, i vie nego glupo! ree gledajui Harberta. Kutija je vjerojatno ispala iz mog d epa i tako sam je izgubio. Ali vi, Harberte, nemate li vi neto, mo da kremen, ime bismo mogli upaliti vatru? Nemam, Pencroffe! eui se nervozno po elu, mornar izie napolje, a odmah za njim i Harbert. Obojica poee tra iti nestalu kutiju. Tra ili su je po pijesku, meu liticama, na obalama rjeice, ali sve je to bilo uzalud. Kutija je bila od mjedi i sigurno ne bi izmakla njihovim oima. Pencroffe, da mo da nisi ti kutiju bacio dok smo jo bili u koari? upita Harbert. Dobro sam pazio da to ne uinim odgovori mornar ali kad netko preturi preko glave sva ona uda, koja smo ih mi preturili, onda takva sitnica mo e lako nestati. Pa, eto, i bez lule sam ostao! Prokleta kutija! Gdje li je samo nestala!? Gle, more se povlai ree Harbert po urimo k mjestu gdje smo pali s balonom. Postojala je vrlo mala vjerojatnost da e pronai kutiju koju su valovi u vrijeme plime kotrljali zajedno s morskim pijeskom, ali morali su misliti i na tu mogunost. Harbert i Pencroff brzo krenue prema mjestu gdje su se sino spustili. To je mjesto bilo oko dvije stotine koraka udaljeno od Dimnjaka. Tamo su pomno tra ili po ljunku, po rupama meu kamenjem, ali bez ikakva rezultata. Ako je mornar kutiju izgubio na tom mjestu, onda su je valovi sigurno odvukli sa sobom. Dok se more povlailo, mornar je tra io u pukotinama litica, ali nije nita pronaao. Bio je to veliki gubitak za njih, s obzirom na stanje u kojem su se nalazili. Pencroff nije prikrivao svoje razoaranje. Namrtio je elo i ne ree ni rijei. Harbert ga je htio utjeiti te ree kako im igice, da su ih kojim sluajem i pronali, ne bi bile ni od kakve koristi, jer ih je more vjerojatno ovla ilo. Ali, dragi moj djeae odgovori mornar igice su se nalazile u kutiji od mjedi, u koju nije mogla prodrijeti voda. A to sada initi? Sigurno emo pronai neko sredstvo da doemo do vatre odgovori Harbert. Gospodin Smith ili gospodin Spilett nisu sigurno ostali bez njih, kao mi. Da, da odvrati Pencroffsamo to emo, dok se oni ne vrate, biti bez vatre i to emo ih doekati s vrlo hladnom veerom. Ali nije ivo e Harbert nije mogue da oni nemaju ni kremene s trudom, ni igica! Sve se bojim da nemaju odvrati Pencroff odmahujui glavom. Prije svega, Nab i gospodin Smith ne pue, a mislim da je gospodi] Spilett prije sauvao svoju bilje nicu nego kutiju sa igicama! Harbert ne odgovori. Gubitak kutije sa igicama je oito bio vrlo tu an dogaaj. Ipak je djeak bio uvjeren da e nekako doi do vatre. Pencroff, iskusan i snala ljiv ovjek kojega nije bilo lako zbuniti, nije dijelio njegovo uvjerenje. U svakom sluaju, nije mu nita drugo preostalo, no da eka povratak Naba i dopisnika. Stoga je morao odustati od veere s tvrdo kuhanim jajima, to im je mislio pripraviti, a sirovo meso nee ni njemu ni njima prijati. Prije no to e se vratiti u svoje skrovite, mornar i Harbert se bacie na skupljanje lupara,

koji e im poslu iti za veeru, ukoliko ne dou do vatre. Poslije toga utke pou natrag. Oiju uprtih u tlo, Pencroff je neprestance tra io nestalu kutiju. On se popenje lijevom obalom rijeke, od ua do mjesta njezina zavoja gdje bijahu zavezali splav. Potom se popenje na gornju zaravan, proe njom uzdu i poprijeko, tra io je u visokoj travi na rubu ume, ali sve zalud. Bilo je pet sati poslije podne kad su se on i Harbert vratili u Dimnjake. Nije potrebno ni spominjati da su sada pretra ili hodnike i sve mrane kutove u njima. Naposljetku su morali odustati od tra enja. Oko est sati, u trenutku dok je sunce zalazilo za visove na zapadu, Harbert koji je etuckao tamoamo po alu zamijeti Naba i Gedeona Spiletta. Vraali su se sami...! Djeak osjeti neizrecivu tugu u srcu. Mornar se nije prevario u svojim predvianjima: in enjera Cyrusa Smitha nisu pronali! Stigavi, novinar sjede na jedan kamen i ne izusti ni rijei. Mrtav umoran, gladan kao vuk, on nije imao snage bilo to rei. A to se Naba tie, po njegovim crvenim oima vidjelo se koliko je plakao, a suze to su mu vla ile oi govorile su da je izgubio svaku nadu. Dopisnik napokon ispria to su sve poduzeli da bi pronali Cyrusa Smitha. Pretra ili su vie od osam milja obale, a to znai i onaj dio koji se nalazio iza mjesta gdje su, poslije pada balona, nestali in enjer i njegov pas Top. alo je bilo pusto. Nisu nali nikakvih tragova niti otisaka, ni nedavno prevrnutih oblutaka, ni tragova u pijesku, niti otisaka ljudskog stopala na cijelom tom dijelu obale! Cijeli kraj je oito bio nenastanjen. More je bilo pusto kao i obala i tamo, na nekoliko stotina stopa od obale, tamo je in enjer zauvijek nestao u morskim valovima. U tom trenutku Nab se di e i glasom koji je odavao snagu njegovih osjeaja i nade, povie: Ne! On nije mrtav! Ne! To nije istina! Kojeta! On! Ja ili bilo tko drugi, mogue, ali on! Nikada! To je ovjek koji e se izvui iz svake nevolje! A potom iznemoglo proape: Ah! Ne mogu vie izdr ati! Harbert mu pritri: Nabe ree djeak mi emo ga pronai. Bog e nam ga vratiti! Sad ste, meutim, gladni! Jedite, molim vas, jedite! Rekavi to, on pru i jadnom Nabu nekoliko pregrti koljaka, mravu i bijednu veeru! Premda ve satima nije nita okusio, Nab odbi jelo. Ostavi bez svoga gospodara, vie nije mogao, ili nije htio ivjeti! Meutim, Gedeon Spilett je halapljivo pojeo svoj dio koljaka, a potom se pru io po pijesku podno litice. Bio je iscrpljen, ali miran. Sad se Harbert pribli i njemu i ree, uhvativi ga za ruku: Gospodine, mi smo pronali jedno sklonite gdje ete se osjeati bolje nego ovdje. Ubrzo e i zanoiti. Doite i odmorite se! Sutra emo vidjeti... Dopisnik se di e i, predvoen djeakom, krene prema Dimnjacima. U tom trenutku mu se pribli i Pencroff i najprirodnijim glasom ga upita ima li, sluajno, uza se koju igicu. Novinar se zaustavi, potra i po d epovima i, ne naavi nita, ree: Imao sam ih, ali vjerojatno sam ih bacio... Mornar se sada obrati Nabu, postavi mu isto pitanje i dobi isti odgovor. Prokletstvo! prokune mornar. Nije se mogao svladati. uvi njegovu kletvu, dopisnik poe prema njemu. Nemamo ni jedne igice? upita. Niti jedne jedine, prema tome, nee ni vatre biti!

Ah povie Nab da je ovdje moj gospodar, ne bismo mi bili bez vatre. etvorica brodolomaca su stajala nepomino i uznemireno se promatrala. Harbert prvi prekine utnju. Gospodine Spilett, vi ste pua i uvijek uza se imate igica. Mo da vi niste dobro pretra ili d epove! Pokuajte jo jednom! Dostatna bi bila jedna jedina igica! Dopisnik pone ponovno premetali po d epovima hlaa, prsluka, kaputa, te naposljetku, na veliku Pencroffovu radost i jo vee svoje iznenaenje napipa komadi drvca ispod postave prsluka. Njegovi prsti preko platna dohvate taj komadiak, ali ga nije mogao izvui. Budui da je to vjerojatno bila igica, trebalo je paziti da joj ne okrznu fosfornu glavicu. Biste li dopustili meni da je izvuem? obrati mu se djeak. Vrlo vjeto, ne slomivi ga, djeak naposljetku izvue komadi drva, tu dragocjenu sitnicu koja je za ove bijednike imala neprocjenjivu vrijednost! igica je bila itava. Jedna igica! povie Pencroff. Ah! Pa to je kao da ih imamo pun puncat brod! On uze igicu i praen svojim prijateljima sti e u Dimnjake. To sitno drvce, koje se po cijelom svijetu troi nemilice i s najveom ravnodunosti, to drvce ija je vrijednost beznaajna, to je drvce sada trebalo vrlo oprezno upotrijebiti. Uvjerivi se da je igica suha, mornar ree: Dajte mi malo papira! Evo vam javi se Gideon Spilett poslije malog oklijevanja i istrgne jedan list iz svoje bilje nice. Pencroff uze komad papira, koji mu je pru io novinar i une pokraj ognjita. Potom stavi nekoliko pregrti trave, lia i mahovine ispod naslaganog granja, rasporeenog tako da je zrak mogao lako strujiti i brzo zapaliti suharke. Sad Pencroff savije papir u tuljak, kao to ine puai, kad ele zapaliti lulu pri velikom vjetru i zavue ga u mahovinu. Potom uze jedan neto hrapaviji oblutak, pomno ga osui i, dok mu je srce sna no kucalo, a dah mu se zaustavio u pluima, polako povue igicu preko oblutka. Taj njegov pokuaj nije urodio plodom. Pencroff nije dostatno pritisnuo igicu o kamen, bojei se da ne smrvi fosfor na njezinoj glavici. Ne, ja nisam u stanju, ne mogu ree ruka mi podrhtava... Upropastit u igicu..., ne mogu...!I uspravivi se zamoli Harberta da ga zamijeni. Harbert zacijelo jo nikad u svom ivotu nije bio tako uzbuen. Srce mu je sna no tuklo. Ni Prometej, kad je ukrao vatru s neba, sigurno nije bio uzbueniji. Djeak, meutim, nije oklijevao, ve brzo kresne igicu o oblutak. Zau se slabo pucketanje, bljesne plaviasti plamen, osjeti se otar miris fosfora. Harbert polako izvrne igicu da bi pojaao plamen, a onda je uvue u papirnati tuljak. Papir trenutno odmah plane, a potom i mahovina. Ubrzo su suharci pucketali, a veseo plamen, raspiren sna nim mornarevim dahom, zaigra u mraku. Napokon! uzvikne Pencroff ustajui. Nikad u ivotu nisam bio ovako uzbuen. Vatra je veselo gorjela na ognjitu sagraenom od plosnatog kamena. Dim se upravo kako treba dizao u vis i nestajao kroz uzak otvor, dimnjak je vukao i ugodna se toplina ubrzo rairi prostorijom. A to se tie vatre, trebalo je dobro motriti da se vie ne ugasi i da se sauva eravica pod pepelom. To je bila stvar brige i pozornosti, jer drva je bilo na pretek, a zalihe su mogli na vrijeme obnoviti. Pencroff je odmah pomislio kako vatru treba iskoristiti da bi se pripremila hranjivija veera. Harbert donese mnogo jaja. Skutren u jednom kutu, dopisnik je bez rijei promatrao te pripreme. Trostruko je pitanje zaokupljalo njegove misli: Je li Cyrus jo uvijek iv? Ako je iv,

gdje li se samo nalazi? Ako je pre ivio pad, kako pojasniti da se jo nije uspio javiti? Nab je dotle lunjao alom. Izgledao je kao da mu je iz tijela izletjela dua. Premda je na pedeset i dva naina znao pripremiti jaja, ovaj put Pencroff nije imao velik izbor. Morao se zadovoljiti da ih zapreta u vrui pepeo i tako ih polako ispee na tihoj vatri. Za nekoliko minuta jaja su bila peena i mornar pozva novinara da se prihvati veere. To je bila prva veera brodolomaca na toj pustoj obali. Peena jaja bila su vrlo ukusna, a budui da ona sadr e sve to je prijeko potrebno u prehrani ljudi, ovi su se jadnici odmah osjeali bolje. A kako bi tek bilo da su svi bili na toj veeri! Da su svi zarobljenici to su pobjegli balonom iz Richmonda sada bili tu, pod tim nagomilanim kamenim blokovima, pred pucketavim i sjajnim plamenom, ispru eni na suhom pijesku! Mo da i ne bi imali druge elje, do da zahvale Nebu na svemu tome! Ali najumnijeg i najuenijeg, onoga koji im je bio neprijepornim voom, Cyrusa Smitha, njega nije bilo tu, pa ak mu ni tijelo nisu mogli dostojno sahraniti! Tako im je proao i taj dan, 25. o ujka. Spustila se no. ulo se kako vani fijue vjetar i kako more jednolino udara o obalu. Gurajui pijesak ispred sebe i povlaei ga za sobom, valovi su tvorili zagluujuu buku. Dopisnik se povukao u mrani kut hodnika, poto je ukratko pribilje io dogaanja toga dana: otkrivanje novog kopna, nestanak in enjera, istra ivanje obale, nezgode sa igicama itd. Zahvaljujui umoru, on usne i u snu nae odmor i zaborav. Harbert je brzo zaspao. Mornar je pak, bdijui jednim okom, proveo no kraj ognjita, ne tedei goriva. Samo jedan brodolomac se nije odmarao u Dimnjacima. To je bio neustraivi i oajni Nab koji je, unato nagovaranjima prijatelja da se pokua odmoriti, proveo no lutajui obalom i dozivajui svoga gospodara! nisu imali nikakve naprave, ni alata. Oni su morali ni od ega napraviti sve! Pa da je barem Cyrus Smith bio s njima, da je in enjer mogao svoje praktino znanje, svoj dovitljivi um staviti u slu bu njihova oajna polo aja, mo da bi se mogli jo neemu nadati! Na alost, nije vie bilo nade da e ga ponovno ugledati! Brodolomci su mogli raunati samo sa svojim vlastitim snagama i pomoi Providnosti koja nikad ne ostavlja na cjedilu one koji iskreno vjeruju u nju. Ali prije svega, namee se pitanje jesu li se oni trebali nastaniti na ovom dijelu obale, ne pokuavajui prije toga saznati kojemu kontinentu pripada, je li nastanjena ili nije i je li ta obala samo dio nekog pustog otoka? To je bilo bitno pitanje i trebalo ga je u to kraem vremenu rijeiti. Tek njegovo rjeenje nametnut e im mjere koje im valja poduzeti. Pencroff je bio uvjeren da e biti bolje priekaju li nekoliko dana prije, no to se bace na istra ivanje okolia. Morali su, u stvari, pribaviti namirnice i okrijepiti se u meuvremenu nekom boljom hranom, no to su bili lupari i jaja. Izlo eni naporima dugog puta i bez zaklona u kojemu bi mogli odmoriti umorna tijela, istra ivai su, prije svega, morali obnoviti svoje snage. Dimnjaci su im privremeno pru ali dosta dobar zaklon. Vatra je bila upaljena, a lako je bilo sauvati eravicu. Zasad je bilo jo dosta jaja u rupama meu stijenjem i koljaka na obali. A domislit e se ve nekom sredstvu kojim e ubiti pokojeg od onih golubova koji su u jatima letjeli nad zaravni, pa makar udarcima tapa ili kamena. Mo da e na drveu u obli njoj umi nai neki plod dobar za jelo?! Naposljetku, smjestili su se uz pitku vodu. Zbog svega toga su odluili nekoliko dana ostati u Dimnjacima i pripremiti se za istra ivanje ili obale, ili unutarnjih predjela. Ovaj je plan osobito pogodovao Nabu. On je bio uporan u svom uvjerenju i u svojim predosjeanjima, te mu se nije nimalo urilo napustiti ovaj dio obale, gdje se dogodila nesrea. On nije vjerovao, nije htio vjerovati u pogibelj Cyrusa Smitha. Njemu se inilo nemoguim da

onakav ovjek zavri svoje dane na tako bijedan nain, da je takvog ovjeka odvuklo more i da se udavio na nekoliko stotina koraka od morske obale. Dotad, dok valovi ne vrate in enjerove tijelo, dotad dok on, Nab, ne bude vidio svojim oima i ne bude dodirnuo svojim rukama mrtvo tijelo svoga gospodara, on nee vjerovati u njegovu smrt! Ta se misao jae od iega ukorijenila u njegovu upornom srcu. Mo da je to bila opsjena, uza sve to vrijedna potovanja, opsjena koju mornar nije htio unititi. Po njegovu uvjerenju, vie nije bilo nade, in enjer je doista poginuo u uzburkanom moru, ali o tome nije htio s Nabom raspravljati, jer je ovaj bio kao pas koji ne mo e napustiti mjesto gdje je poginuo njegov gospodar, a njegova je alost za gospodarom bila tako silna da ga on, vjerojatno, nee nad ivjeti. Sutradan, to jest 26. o ujka, u zoru, Nab se uputi obalom u smjeru sjevera i ponovno se naao na mjestu gdje je more, nema dvojbe, progutalo nesretnog Cyrusa Smitha. Doruak se brodolomaca tog jutra sastojao iskljuivo od golubjih jaja i lupara. Harbert je naao soli koja se zbog isparavanja morske vode natalo ila u nekim rupama meu morskim grebenima. Taj im je mineral ba dobro doao. Poto su bili gotovi s dorukom, Pencroff upita dopisnika eli li ih, mo da, pratiti u umu. On i Harbert su naumili poi u lov. Ali poslije kratkog razmiljanja zakljue da netko mora ostati u Dimnjacima, prvo stoga da pazi na vatru, a drugo, da priskoi u pomo Nabu ukoliko bi ovome pomo ustrebala, to je bilo malo vjerojatno. Dopisnik stoga ostade. Naprijed, u lov, Harberte! ree mornar. Streljivo emo nai na svom putu, a puke emo usjeci u umi. Ali u trenutku odlaska Harbert napomenu kako bi bilo pametno kad bi se umjesto trudom, koji nisu imali, opskrbili nekim drugim materijalom za potpaljivanje vatre. Kojim? upita Pencroff. Sagorjelim platnom odgovori djeak. Ono nam u sluaju potrebe mo e poslu iti umjesto truda. Mornar se slo i da je djeakov prijedlog na mjestu. Samo je nezgoda bila u tome, to je on morao rtvovati komad svoga rupca. Ali isplatilo se podnijeti tu rtvu, te je ubrzo jedan komad Pencroffova rupia, s krupnim kockastim arama po sebi, pretvoren u napola sagorjelo platno. Ovaj lako zapaljivi materijal stavie u srednju prostoriju, na dno male udubine u stijeni, potpuno zaklonjene od vjetra i vlage. Bilo je devet sati prije podne. Vrijeme se kvarilo, puhao je jugoistoni vjetar. Harbert i Pencroff zaobioe ugao Dimnjaka i pri tome bace letimian pogled na dim to se dizao nad vrkom jedne stijene. Potom se stadoe uspinjati lijevom obalom rjeice. Kad stigoe u umu, Pencroff od prvog drveta odlomi dvije podeblje grane od kojih napravi tapove, a Harbert im zatupi vrh, tarui ih o kamen. Ah, to sve ne bi bio dao za jedan no ! Potom dva lovca zaoe u visoku travu, hodajui obalom rijeke. Od zavijutka gdje je rijeka skretala prema jugozapadu, ona se postupno su avala i izmeu obala usjekla duboko korito nad kojim se savio dvostruki svod drvea. Da se ne bi izgubili, Pencroff odlui da pou tokom vode, kojim se uvijek mogu vratiti polaznoj toki. Ali idui obalom, esto su nailazili na zapreke. Sad bi im se na putu isprijeilo drvee ije su se vitke grane svijale do same vode, sad opet povijue i trnovito grmlje, koje su morali uklanjati tapovima. Harbert se neprestano provlaio, gipko poput make, izmeu polomljenih stabala, a potom nestajao u gustiu. Ali ga je Pencroff odmah pozivao da se vrati i molio ga da se ne udaljuje. Usput je mornar vrlo pomno promatrao raspored i prirodu pojedinih mjesta. Na njihovoj, lijevoj obali rijeke tlo je bilo ravno i neosjetno se uspinjalo prema nutrini. Katkad je bilo vla no i sliilo movari. Osjealo se da odmah ispod povrine postoji mnotvo sitnih vodenih tokova, koji su se u podzemnim pukotinama slijevali u rijeku. Katkad su, probijajui se umom, naili na

potoi preko kojega su prelazili bez muke. Suprotna strana obale se inila neravnom, a dolina kojom je pretjecala rijeka jasnije se ocrtavala. Bre uljak prekriven stubasto poredanim stablima, tvorio je zastor koji je zaklanjao vidik. Napredovanje desnom obalom bilo bi te e, jer su se padine naglo ruile, a drvee, svijeno nad vodom, dr alo se zahvaljujui snazi svog korijenja. Nije ni potrebno dometnuti kako ni ovu umu, kao ni dotad prijeenu obalu, nije nikad dotaklo ljudsko stopalo. Pencroff je zamijetio tragove etverono aca i svje e otiske nogu ivotinja kojima nije uspio odrediti vrstu. Jamano su neki od tih tragova, a to je isto i Harbert mislio, pripadali opasnim divljim zvijerima, to su morali imati na umu. Ali nigdje ne opazie zasjek sjekire u stablo, nigdje pepela s ugaene vatre, nigdje otiska ljudskog stopala. Mo da je to bila sretna okolnost za njih, jer se na toj zemlji usred Tihog oceana mo da trebalo vie bojati prisutnosti ljudi, nego ga eljeti. Harbert i Pencroff jedva da su koju rije izmijenili, jer su nailazili na velike potekoe u putu i vrlo sporo napredovali zbog toga. Poslije itava sata hoda jedva su milju prevalili. Do tog trenutka od lova ne bi nita. Meutim, neke su ptice pjevale i prelijetale kroz granje. Bile su vrlo plaljive, te se inilo da im je ovjek nagonski ulijevao strah. Meu raznim pticama Harbert zamijeti u movarnom dijelu ume pticu zailjenog i dugog kljuna, koja je po svojoj tjelesnoj grai sliila vrapcu ribolovcu. No, od ovoga se razlikovala svojim dosta otrim perjem koje se prelijevalo metalnim sjajem. Ovo mora da je jakamar ree Harbert nastojei se ptiici pribli iti na to manju udaljenost. Upravo zgodna prigoda da joj okusimo meso odgovori mornar samo kad bi pristala da je na eravi okrenemo! U tom trenutku djeak vjeto i sna no baci kamen i pogodi pticu u zglob na krilu. Ali udarac nije bio dostatno sna an, jer jakamar pojuri to su ga noge nosile i brzo ga nestade u gustiu. Doista sam nespretan! povie Harbert. Naprotiv, drago moje dijete! ree Pencroff. Kamenje pogodio pravo u cilj, a mnogi bi bili promaili pticu! Nego, emu ljutnja! Jakamara emo uhvatiti drugi put. Nastavie istra ivanje. to su lovci dublje zalazili u umu, nailazili su na sve ljepe drvee, ali ni na jednom ne zamijetie ploda. Pencroff je pogledom uzalud tra io neku od onih dragocjenih palmi to na bezbroj naina mogu poslu iti u domaem ivotu i to rastu od etrdesete paralele na sjevernoj polutki do trideset i pete na ju noj. Ali ova se uma sastojala samo od crnogorinog drvea poput deodara koje Harbert ve prije bijae zapazio, te duglasi slini onima, koji rastu na sjeverozapadnim obalama Amerike i prekrasnih jela, visokih ak sto pedeset stopa. Tog trenutka jato omanjih ptica, lijepog perja i dugog i blistavog repa, razleti se meu granama sijui svoje, u tijelo slabo usaeno, perje tako da prekri tlo finim paperjem. Harbert pokupi nekoliko pera i poto ih je razgledao, ree: To su kuruke! Ja bih vie volio biserku ili tetrijeba odgovori Pencroff. Ali ako su dobre za jelo... One su dobre za jelo, ak bi se moglo rei da im meso ima slatkast okus odgovori Harbert. Uostalom, ako se ne varam, mo emo im se vrlo lako prikrasti i udarcima tapa ih loviti. Provlaei se kroz travu, mornar i djeak stigoe podno stabla ije niske grane bijahu prepune tih ptiica. Kuruke su ekale da naiu insekti kojima su se hranile. Vidjeli su kako njihovi pernati aporci vrsto ste u nje ne izdanke koji su im slu ili kao oslonac. Lovci se sad usprave i, izmahujui tapovima kao kosama, pomlatie mnotvo tih kuruka kojima uope nije padalo na um bje ati, ve pustie da tako glupo izginu. Stotinjak ih ve bijae prekrilo tlo, kad se one ostale odluie na bijeg. Sjajno povie Pencroff ova divlja kao da je stvorena za lovce poput nas! Mogli bismo te

ptiice golim rukama hvatati! Mornar nani e kuruke na jedan prut, kao to se radi sa evama, i oni nastavie istra ivanje. Zamijetie da tok vode polako skree prema jugu i pri tome pravi zavoj. Ali to skretanje vjerojatno nije ilo daleko, jer se vrelo rijeke sigurno nalazilo u planini i dobivalo vodu otapanjem snijega koji je prekrivao bokove srednjeg stoca. Zna se da je glavna svrha ovog istra ivanja bila pribaviti to veu koliinu divljai za goste Dimnjaka. Ne mo e se ustvrditi da su lovci taj cilj u potpunosti postigli. Stoga je mornar marljivo tragao dalje i dozlaboga grdio, kad bi koja ivotinja, koju ak ni raspoznati nije dospio, hitro nestala u gustoj travi. Da je sada pored sebe imao psa Topa! Ali Top je nestao zajedno sa svojim gospodarom i vjerojatno skupa s njim i nastradao! Oko tri sata poslije podne zamijetie nova jata ptica. Na granama nekih stabala one su kljucale miriljave bobice, od kojih su neke bile borovice. Odjednom pravi zvuk trube odjekne umom. Tim udnim i zvunim trubljenjem glasale su se neke ptice kokojeg roda, koje u Sjedinjenim Dr avama nazivaju tetrijebima. Ubrzo su opazili nekoliko parova tih kokoi utog i mrkog perja i mrkog repa. Harbert raspozna mu jake po njihovim iljastim krilcima i dugakom perju oko vrata. Pencroff je dr ao da se moraju dokopati jednog od tih tetrijeba, koji su bili krupni kao domaa koko, a meso im je bilo ukusnije od piletine. Samo to je to bilo vraki teko. Oni nisu doputali da im se netko pribli i. Poslije brojnih bezuspjenih pokuaja, koji su samo prestraili tetrijebe, mornar ree djeaku: Poto ih ne mo emo uloviti u letu, pokuat emo ih udicom uhvatiti! Kao arana? povie Harbert, vrlo iznenaen mornarevim prijedlogom. Kao arana ozbiljno odgovori mornar. Pencroff bijae otkrio u travi nekoliko tetrijebovih gnijezda s po dva do tri jaja u svakom. On se dobro uvao da ih ne dira, raunajui da e se njihovi vlasnici sigurno vratiti u njih. On smisli da oko njih postavi uzice, ali ne uzice sa stupicom, ve s pravom pravcatom udicom. On povue Harberta nekoliko koraka podalje od gnijezda i tu stane bri ljivo pripremati svoj neuobiajeni pribor, upravo kao kakav uenik Isaaca Waltona. Lako je zamisliti s koliko je zanimanja Harbert pratio njegov posao, premda sam nije vjerovao u uspjeh. Uzice je napravio od tankih Pisac glasovitog spisa o pecanju udicom povijua, povezao ih i dobio konop dugaak od petnaest do dvadeset stopa. Na kraju tog konopa od povijua privezao je umjesto udica krupne i vrste bodljike, koje ih je skinuo sa stabla patuljastog bagrema. Za mamac natakne na bodljike crvene crve koji su gmizali po zemlji. Uradivi to, Pencroff se provue kroz travu vjeto se skrivajui i smjesti se pokraj svojih konopa s udicama pored gnijezda. Potom se ponovno povue, dohvati drugi kraj konopa i zajedno s Harbertom skrije se iza debelog stabla, gdje su strpljivo ekali. Treba kazati da Harbert nije mnogo vjerovao u uspjeh dovitljivog Pencroffa. Proe dobrih pola sata u ekanju. Kao to mornar bijae predvidio, vie se pari tetrijeba vratilo svom gnijezdu. Oni su skakutali, kljucali po zemlji, ne zamjeujui prisutnost lovaca koji su se prije pobrinuli da se smjeste niz vjetar, ispod ptica. Mladom Harbertu je ovaj nain lova bio vrlo zanimljiv. Pritajio je dah dok je Pencroff, razrogaenih oiju, otvorenih usta, ispupenih usana kao da e sad zagristi u tetrijeba, jedva i disao. Uza sve to, ptice su etuckale izmeu udica, ne obraajui im uope pozornosti. Pencroff nezamijetnim trzajima pokrene mamce, te se inilo da su crvi jo ivi. Sigurno je mornar osjeao mnogo vee uzbuenje, no to obuzme ribia, koji kroz vodu ne vidi pribli avanje plijena.

Trzaji ubrzo potaknu pozornost ptica, te ove kljunovima navale na udice. Tri, bez dvojbe, vrlo pro drljiva tetrijeba odjednom progutaju i udicu i mamac. Uto Pencroff naglim trzajem povue svoje konope. Po sna nom lupanju krilima shvati da su ptice ulovljene. Hura! usklikne i pojuri prema plijenu, kojim u tili as ovlada. Harbert je oduevljeno pljeskao rukama. Nikad prije nije vidio da se ptice hvataju udicom. Mornar vrlo skromno ustvrdi, kako mu ovo nije prvi pokuaj i da njemu, uostalom, ne pripada zasluga za ovaj izum. U svakom sluaju dodade u polo aju u kojem se nalazimo, jo emo mi imati prigoda tota vidjeti i do ivjeti! Tetrijebima vezae noge, a potom Pencroff odlui, videi da se dan bli i kraju i sretan to se ne vraaju praznih ruku, da se vrate u Dimnjake. Put koji im je trebalo slijediti pokazivala im je rijeka svojim tokom. Pooe stoga nizvodno i oko pet sati, prilino umorni, stigoe u Dimnjake.

VII.

NAB SE JO NIJE VRATIO DOPISNIKOVA RAZMILJANJA VEERA OLUJA U NOI POLAZAK U NO BORBA S VJETROM I KIOM NA OSAM MILJA OD PRVOG LOGORA Gedeon Spilett je stajao na alu i, nepomian i skrtenih ruku na prsima, promatrao more ije se obzorje stapalo na istoku s golemim crnim oblakom koji se brzo penjao prema zenitu. Vjetarje ve bio dosta sna an i bivao sve hladniji to se dan vie bli io kraju. itav se nebeski svod natutio i ve su se ispoljavali prvi znaci oluje. Harbert ue u Dimnjake, dok se Pencroff uputi prema novinaru. Ovaj je bio toliko zaokupljen vlastitim mislima da ga nije ni vidio kad mu je priao. Idemo u susret ru noj noi, gospodine Spilette! ree mornar. Bit e i vjetra i kie i velikog veselja za zlogodnice. Dopisnik se okrene, opazi Pencroffa i obrati mu se rijeima: Na kojoj se udaljenosti od kopna, po vaem miljenju, nalazila koara kad je u nju udario val koji je odvukao naeg prijatelja? Iznenaen tim pitanjem, mornar malo porazmisli, a potom e rei: Na najvie dva kabela. Ali koliko metara iznosi jedan kabel? upita Gedeon Spilett. Pet stotina se njeva ili otprilike est stotina stopa. 1 tako je doda dopisnik Cyrus Smith nestao na najvie dvanaest stotina stopa od obale? Otprilike odgovori Pencroff. 1 njegov pas takoer? Takoer! Ono emu se najvie udim doda dopisnik dakako, ako pretpostavimo da je na prijatelj doista nastradao, jest da je pri tome nastradao i Top i da more nije izbacilo na obalu ni Topovo niti in enjerove tijelo. Nije to nimalo udno, ima li se na umu jaina mora odgovori mornar. Uostalom, vrlo je mogue da ga je struja izbacila na neko udaljenije mjesto na obali. Znai, vi doista dr ite da je na prijatelj izgubio ivot u morskim valovima? jo jednom e upitati dopisnik. Ja sam tog uvjerenja. A ja opet mislim odgovori Gedeon Spilett premda cijenim vae iskustvo, Pencroffe, da u nestanku Cyrusa Smitha i Topa, pa bilo da su mrtvi ili ivi, i ma neeg udnog i nevjerojatnog. Od svega bih srca dijelio vae miljenje, gospodine Spilette odgovori Pencroff. Ali sam, na alost, siguran u ono to tvrdim. Rekavi to, mornar se okrene i poe prema Dimnjacima. Na ognjitu je pucketala vatra. Harbert je upravo bacio na nju snop suhog drva, tako da je plamen dosta dobro osvjetljivao i najtamnije kutove hodnika. Pencroff se prihvati pripremanja veere. inilo mu se da bi bilo dobro prirediti neko jae jelo, kako bi se to bolje okrijepili i povratili snagu. Prue s nanizanim kurukama ostavie za sutradan. Stoga su oerupali dva tetrijeba koji su se, poto su ih natakli na ra anj, ubrzo pekli na rasplamtjeloj vatri. U sedam sati uveer Naba jo nije bilo natrag. Crneva odsutnost nije mogla, a da ne

zabrine Pencroffa. Ovaj se poeo bojati da mu se nije dogodila neka nesrea na tom nepoznatom kopnu ili da nesretnik nije u nastupu oajanja poinio neku glupost. Harbert je u crnevoj odsutnosti vidio druge razloge. On je vjerovao da se Nab nije vratio, jer se dogodilo neto novo i to ga je prinudilo da nastavi svoje traganje. A svaki novi trenutak mogao je biti u korist Cyrusa Smitha. Zar se Nab ne bi vratio da ga neka nova nada nije zadr ala? Da nije, mo da, naiao na neki znak, otisak stopala, ostatak balona koji ga je uputio na pravi trag? Mo da je upravo u tom trenutku slijedio siguran trag? Mo da se upravo u tom trenutku nalazio pored svoga gospodara? Tako je prosuivao djeak, te je tako i govorio. Njegovi su ga prijatelji pustili govoriti. Dopisnik mu je povlaivao kimanjem glave, dok je Pencroff bio uvjeren da je Nab vjerojatno tog dana suvie daleko otiao pretra ujui obalu, pa se stoga nije mogao vratiti. Vrlo uzbuen neodreenim predosjeanjima, Harbert je u vie navrata izrazio elju da Nabu poe u susret. Ali Pencroff ga uvjeri da od tog nauma ne mo e biti koristi, jer po toj mrklini i po takvu nevremenu nee pronai Naba, stoga je bolje da priekaju. Ako se ni sutradan Nab ne pojavi, Pencroff nee ni trenutka oklijevati da se pridru i Harbertu u tra enju Naba. Gedeon Spilett se slo i s mornarevim miljenjem da se ne smiju rastajati, te se Herbert morao odrei svog nauma. Ali potom dvije krupne suze kliznue niz njegove obraze. Dopisnik se nije mogao suzdr ati da ne zagrli velikodunog djeaka. Nevrijeme je napolju doista podivljalo. Nad obalom je puhao jugoistonjak nevjerojatnom jainom. ulo se kako more, koje se u tom trenutku povlailo zbog oseke, riui udara o prve litice du iroke obale. Kia, koju je orkan pretvorio u prainu, dizala se u tenu maglu. Sliila je pramenovima pare koji se tuku du obale po kojoj je pijesak tako sna no brujao kao da tko istovaruje kolica sitnog kamenja. Vjetar je podizao pijesak i mijeao ga s pljuskom. Tom naletu nitko ne bi mogao odoljeti. Zrak je bio nabijen pjeanom i vodenom prainom. Izmeu ua rijeke i granitnog bedema zaravni bjesnili su veliki vrtlozi, a zrane struje tvorene tim vrtlozima, nemajui drugog oduka, osim uske doline ijim je dnom pretjecala rjeica, juriale su u nju neodoljivom snagom. Stoga se dim s ognjita, potiskivan s uskog otvora, esto vraao natrag i ispunjao hodnike, tako da se unutra nije moglo izdr ati. Stoga je Pencroff i pogasio vatru, im su tetrijebi bili peeni, zapretavi eravicu ispod pepela. Niti u osam sati se Nab nije pojavljivao. Ali sad se ve moglo dopustiti da ga je samo strano nevrijeme sprijeilo da se nije vratio i da je potra io zaklon u kakvoj peini, gdje eka da oluja jenja ili da svane novi dan. Bilo je nemogue da ga po tom nevremenu idu tra iti. Jedino peene tetrijebe su imali za veeru. Rado su jeli peenje, jer je bilo odlina okusa. Pencroff i Harbert, koji su zbog dugog hodanja poteno ogladnjeli, halapljivo su jeli. Poslije toga se svaki povukao u kut u kojemu je proveo prolu no. Harbert je ubrzo zaspao pored mornara koji se pru io uza samo ognjite. to je no vie odmicala, napolju je oluja sve strasnije bjesnila. Vjetar se mogao usporediti s onim, koji je zarobljenike ak od Richmonda bacio na ovo pacifiko tlo. Oluje su bile este za ravnodnevnica, obilovale su nesreama i bile u asne, osobito na ovoj irokoj istini, koja nije imala nikakvih prepreka njihovu bijesu. Oito je, dakle, da je tu obalu, okrenutu istoku i izravno izlo enu vjetrovima, orkan ibao takvom snagom, da to nije mogue opisati. Na sreu, naslage stijena koje su oblikovale Dimnjake, bile su vrlo vrste. Golemi blokovi granita od kojih poneki jo ne bijahu dostatno uvreni, inilo se kao da podrhtavaju u temeljima. Pencroff je to osjeao i pod njegovom rukom oslonjenom o zid prostrujio bi brz drhtaj. Ali on je sebe uvjeravao, i to s pravom, da se nema ega bojati i da se njegov privremeni zaklon nee sruiti. Meutim, kako se kamenje, to ga je vihor otkidao s vrha zaravni, sa stranim tropotom ruilo na alo, poneki se kamen kotrljao po gornjem dijelu Dimnjaka, gdje bi se i

rasprsnuo ukoliko bi pao okomito. Dvaput se mornar dizao i puzei odlazio do ulaza u Dimnjake da vidi to se to zbiva napolju. Ali to sitno odronjavanje nije predstavljalo opasnost, te se on ponovno smjesti pokraj ognjita na kojemu je ispod pepela pucketala eravica. Unato bjenjenju orkana, sna noj huki vjetra, grmljavini oluje, Harbert je vrsto spavao. San na kraju svlada i Pencroffa, koji se u svom mornarskom ivotu bijae navikao na sve te nepogode. Jedino su Gedeona Spiletta brige dr ale budnim. On je sebe korio to nije poao s Nabom. Ve znamo da on nije izgubio svaku nadu. I njega su, kao i Harberta, muila ista predosjeanja. Sve je svoje misli usredotoio na Naba. Zato se nije vratio? Prevrtao se na svom pjeskovitom le aju, jedva i obraajui pozornost na razularene prilike napolju. Katkad su se njegove oi, ote ale od umora, nakratko sklapale, ali bi ih neka iznenadna misao odmah potoni otvarala. No je, meutim, odmicala. Mogla su biti dva sata poslije pola noi kad je Pencroff, koji je spavao dubokim snom, osjetio da ga netko sna no drma. to se dogodilo? povie trgnuvi se iza sna i dolazei k sebi brzo kao svi pomorci. Sagnut nad njim, dopisnik je govorio: Sluajte, Pencroffe, sluajte! Mornar napne ui, ali ne razabra nijedan drugi zvuk osim hujanja vjetra. Pa to vjetar hui! ree. Ne odgovori Gedeon Spilett ponovno oslukujui. ini mi se da ujem... to? Lave psa! Bio je to pas in enjera Cyrusa Smitha. Pas je, meutim, bio sam. S njim nije bilo ni njegova gospodara ni Naba. Kako je mogao, upravljajui se jedino nagonom, doi do Dimnjaka gdje nikad nije bio, i to usred onako mrane noi i za onako strane oluje, to je bilo neobjanjivo. Ali jo neobjanjivije je bilo to Top nije izgledao ni umoran, ni iscrpljen, pa ak ni prljav od blata ili pijeska. Harbert ga privue k sebi i rukama mu primi glavu. Pas se prepusti tom draganju i uze trljati vrat o djeakovu ruku. Ako je pas iv, onda je i gospodar ostao na ivotu! ree dopisnik. Dao Bog! doda Harbert. Hajdemo, Top e nas voditi! Pencroffje utio. On je osjeao da je Topov dolazak nagrizao sigurnost njegova uvjerenja. Na put!ree. Pencroff bri ljivo zapreta eravu na ognjitu, stavi nekoliko komada drva pod pepeo da zatekne vatru kad se vrate. Potom uze ostatak veere i pojuri napolje za psom koji kao da ga je kratkim lajanjem pozivao da ga slijedi. Za njima se natisnue dopisnik i djeak. Oluja je bjesnila svom estinom. Mo da je u tom trenutku bila u naponu snage. S obzirom da je mjesec bio u mlau, a to znai zaklonjen zemljinom sjenkom, s njega se kroz oblake nije probijao ni traak svjetlosti. Bilo je upravo nemogue dr ati se pravog puta. Najbolje je bilo prepustiti se Topovu nagonu. Tako i uinie. Dopisnik i Harbert su ili odmah iza psa, dok je na kraju hodao mornar. Razgovarati se nije moglo. Kiu, dodue, nisu mnogo osjeali stoga to ju je sna no puhanje pretvaralo u prainu. Jedna je okolnost, meutim, mnogo pogodovala mornaru i njegovim prijateljima. Vjetar je puhao s jugoistoka, te ih je, prema tome, udarao u lea. Dakle, pijesak to ga je vjetar silovito nosio i bio nepodnoljiv, ibao ih je u lea i nije im mogao smetati u hodu, ukoliko se ne budu okretali. Uglavnom, oni su esto ili br e no to su eljeli i ubrzavali korak da ih vjetar ne prevrne. Silna im je nada udvostruila snagu, a osim toga nisu vie nasumce ili obalom. Sad su bili sigurni da je Nab pronaao svoga gospodara i da im je poslao vjernoga psa. Alije li in enjer

bio iv ili je Nab zvao svoje prijatelje da daju posljednju potu mrtvom tijelu nesretnog Cyrusa Smitha? Poto su proli okomitu stijenu visokog grebena, oprezno je zaobiavi, dopisnik, Harbert i Pencroff se zaustave da odahnu. Druga strana grebena titila ih je od vjetra. Sad su slobodno disali poslije etvrt sata hoda koji je vie sliio tranju. Mogli su napokon jedan drugoga uti i izmijeniti misli. Kad je Harbert spomenuo ime Cyrusa Smitha, Top kratko zalaje kao da je time htio rei da je njegov gospodar spaen. Spaen, nije li tako? ponavljao je Harbert. Spaen, zar ne, Tope!? Pas mu odgovori lajanjem. Ponovno krenue. Bilo je oko dva i pol sata ujutro. More je poelo rasti i ta plima, u stvari, sizigijska, uz to gurana vjetrom, nije na dobro slutila. Golemi su valovi uza silnu grmljavinu tako silovito udarali o hridine na obali da su vrlo vjerojatno preplavili otoi, koji se uope nije vidio. Ta duga brana vie nije titila obalu koja je bila sad izlo ena izravnim udarima mora. im se mornar sa svojim suputnicima odvojio od visokog grebena, opet ih je napao vjetar prijanjom estinom. Pognutih lea, izloivi ih vjetru, vrlo brzo su napredovali, slijedei Topa koji nije dvoumio u pogledu smjera. Ili su prema sjeveru. Na desnoj su im strani bili beskrajni valovi koji su se sa zaglunim treskom razbijali o litice, a s lijeve neki mraan kraj, kojemu je bilo nemogue razaznati izgled. Pretpostavljali su da je ravan, jer je orkan divljao preko njih ne odbacujui ih unatrag, kao maloprije dok su prolazili pored onog okomitog grebena. U etiri sata ujutro bijahu prevalili otprilike pet milja puta. Oblaci se vie nisu vukli po zemlji ve su se malo podigli. Vjetar je bio manje vla an i hladniji. Slabo zatieni svojim odijelima, Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett su dozlaboga patili, ali im se s usta ne otkinu nijedna rije kukanja. Odluno su ili za Topom ne pitajui kamo ih vodi ta pametna ivotinja. Oko pet sati poe svitati. Najprije u zenitu, gdje su vodene pare bile manje guste, nekoliko sivkastih tonova otkrije rubove oblaka, a ubrzo potom, ispod jedne neprozirne trake, svjetlija linija jasno ocrta morsko obzorje. Na povrini valova pojavi se laka rumena svjetlost, a pjena dobi svoju bijelu boju. U isto vrijeme se na lijevoj strani nejasno ocrtae neravni dijelovi obale, ali tek kao sivi tonovi na posve crnoj pozadini. U est je sati ve bio bijeli dan. Oblaci su jurili neuobiajeno brzo u velikim visinama. Mornar i njegovi prijatelji bili su oko est milja udaljeni od Dimnjaka. Ili su ravnim pjeskovitim putom koji je prema puini bio obrubljen sprudom grebena od kojih su samo vrhovi virili iz vode, jer je ba u tom trenutku plima bila na vrhuncu. Predio na lijevoj strani, na kojemu se dizalo nekoliko pjeskovitih bre uljaka obraslih divljim artiokama, imao je dosta divlji izgled prostranog pjeskovitog kraja. Obala je bila slabo razvijena i od mora zatiena samo lancem prilino nepravilnih i sitnih bre uljaka. Tu i tamo krivilo se pokoje drvo okrenuto k zapadu, a i grana povijenih u istom smjeru. Posve straga, prema jugozapadu, u krugu se pru ao rub neke ume. U tom trenutku se na Topu pokazae jasni znaci nemira. Jurio je naprijed, vraao se k mornaru kao da ga poziva da ubrza korak. Uto pas napusti pijesak i, voen svojim izvanrednim nagonom, ne kolebajui se ni trenutka, okrene meu sipine. Svi pou za njim. Kraj je izgledao potpuno pust. Nigdje traga nekom ivom biu. Taj prostrani kraj sipina sastojao se od bre uljia pa ak i bre uljaka vrlo udljivo rasporeenih. Izgledao je kao mala pjeskovita vicarska. Trebalo je imati izotreni nagon da se tu ne zaluta. Nekoliko minuta poto su napustili alo, dopisnik i njegovi prijatelji dospjee do nekakve

jame izdubljene iza povisoke sipine. Tu se Top zaustavi i glasno zalaje. Spilett, Harbert i Pencroff uoe za njim u upljinu. Unutra je Nab kleao pokraj ovjejeg tijela ispru enog na le aju od trave. Bilo je to tijelo in enjera Cyrusa Smitha.

VIII.

JE LI CYRUS SMITH IV? NAB PRIA TRAGOVI KORAKA NERJEIVO PITANJE PRVE RIJEI CYRUSA SMITHA OTISCI POVRATAK U DIMNJAKE PENCROFFOVO IZNENAENJE Nab se i ne pomae s mjesta. Mornar mu dobaci samo jednu rije: iv? povie. Nab ne odgovori. Gedeon Spilett i Pencroff problijedjee. Harbert sklopi ruke i osta nepomian. Bilo je oito da jadni Nab, shrvan bolom, nije vidio svoje prijatelje niti uo mornareve rijei. Dopisnik klekne pokraj nepominog tijela i stavi uho na in enjerove grudi, poto mu je prije raskopao odijelo. Proe minuta, duga kao stoljee, dok se on trudio da uje otkucaje in enjerova srca. Nab se malko uspravi i neodreenim pogledom zagleda ispred sebe. Nikad oaj ne bi mogao vie izmijeniti ovjeje lice. Iscrpljen naporom, slomljen bolom, Nab je izgledao potpuno drugi, nepoznat ovjek. On je bio uvjeren da mu je gospodar mrtav. Poslije dugog i pomnog pregleda, Gedeon Spilett se di e i ree: iv je! Sad i Pencroff klekne pored Cyrusa Smitha. Svojim uhom on takoer zamijeti nekoliko otkucaja, a svojim usnama slab dah na in enjerovim usnama. Na dopisnikovu zamolbu Harbert skoi napolje da potra i vodu. Stotinu koraka od jame bistar potoi, oito vrlo nabujao poslije none kie, pretjecao je pijeskom. Ali ne nae nita u to bi stavio vodu, niti jedne koljke u tim sipinama. Djeak umoi rupi u potok i trkom pojuri natrag. Na sreu, taj u vodu umoen rupi bijae dostatan Gedeonu Spilettu da ovla i suhe in enjerove usne. estice svje e vode gotovo odmah su djelovale. Uzdah se ote iz grudi Cyrusa Smitha. ak se inilo da pokuava neto rei. Spasit emo ga! ree Gideon Spilett. uvi te rijei, Nabu se vrati nada. On svue svog gospodara da ustvrdi nije li na njegovu tijelu bilo kakvih rana. Ni po glavi, ni po tijelu, ni po rukama i nogama nije bilo ozljeda, pa ak niti ogrebotina, to je bilo vrlo udno s obzirom da su ga valovi sigurno bacili na morske grebene. ak ni na njegovim rukama nije bilo nikakvih ozljeda. Teko je bilo objasniti kako to da na in enjeru nije bilo nikakvih tragova napora to ih je morao ulo iti da bi preao liniju grebena. Ali te okolnosti bit e kasnije objanjene. Kad Cyrus Smith progovori, on e ispriati to se sve s njim zbivalo. Zasad se radilo o tome da ga se vrati u ivot, a bilo je vjerojatno da e to postii trljanjem. To su uinili mornarevim haljetkom. Ugrijan tim grubim trljanjem, in enjer malko pomakne ruke, dok mu je disanje postajalo sve redovitije. On je bio napola mrtav od iznemoglosti i da nije stigao novinar sa svojim prijateljima, on bi zacijelo bio gotov. Vi ste dr ali mrtvim svoga gospodara, zar ne? mornar upita Naba. Jest, mislio sam da je mrtav! odgovori Nab. I da vas Top nije pronaao i da vi niste doli, ja bih bio pokopao svoga gospodara i potom pokraj njega umro! Eto, od ega je zavisio ivot Cyrusa Smitha! Nab potom ispria to se sve zbilo. Juer, poto je u zoru napustio Dimnjake, on je krenuo obalom u sjeverozapadnom smjeru i tako stigao na onaj dio obale koji ve prije bijae obiao.

Tamo je, uope se ne nadajui, priznao je Nab, tra io po obali, meu liticama, po pijesku neki, makar i neznatni trag koji bi ga doveo na pravi put. Pregledao je osobito onaj dio obale koji more za plime nije plavilo, jer su plima i oseka pored samog mora sigurno unitile sve tragove. Nab se nije nadao da e pronai ivoga svoga gospodara. Stoga je poao u potragu za lesom koji je elio svojim vlastitim rukama sahraniti! Dugo je tako tra io, ali svi njegovi napori ostadoe bezuspjeni. inilo se da tu obalu nikad nije posjetilo ljudsko bie. One koljke do kojih more nije dopiralo za plime, a kojih je bilo na milijune, bile su netaknute. Niti jedna jedina nije bila zga ena. Na prostoru od dvije do tri stotine jardi nije bilo nikakvih tragova, ni starih, ni novih, po kojima se moglo zakljuiti da je tu netko isplivao na obalu. Nab je stoga odluio pretra iti jo nekoliko milja obale. Mo da su struje odvukle tijelo na neko udaljenije mjesto. Kad mrtvo tijelo pliva u blizini ravne obale, more e ga prije ili poslije izbaciti na alo. Nab je to dobro znao, stoga je htio posljednji put vidjeti svoga gospodara. Jo sam dvije milje iao obalom. Pretra io sam sve sprudove za vrijeme oseke i svo alo za plime. Bio sam oajan to nita nisam naao. Odjednom, juer oko pet sati poslije podne, zamijetih otiske stopala na pijesku. Otiske stopala? povie Pencroff. Jest! odgovori Nab. A ti su otisci poinjali od samih sprudova? upita dopisnik. Ne odvrati Nab nego tek od linije do koje dopire plima. Izmeu sprudova i te crte tragovi su sigurno bili izbrisani. Nabe, nastavi ree Gedeon Spilett. Kad sam opazio te tragove, ja sam, ini mi se, poludio. Ti su tragovi bili vrlo vidljivi i ili su prema sipinama. Trei sam jurio u njihovu smjeru oko etvrt milje, ali pazei da ih ne unitim. Pet minuta poslije toga, zauh lajanje psa. To je bio Top, koji me je doveo ovamo k mom gospodaru. Nab jo spomene bol koja ga je obuzela kad je zamijetio nepomino tijelo svoga gospodara i time zavri svoje prianje. Pokuao je ustvrditi je li jo iv! Videi ga pak mrtvog, htio ga je o ivjeti! Meutim, svi njegovi napori bili su uzaludni. Nije mu preostalo drugo, nego dati posljednje poasti onome, kojeg je toliko volio! Nab se tada sjetio svojih prijatelja. I oni su sigurno jo jednom eljeli vidjeti nastradalog in enjera! Top je bio tu. Nije li se mogao pouzdati u otroumnost te vjerne ivotinje? Nab vie puta izgovori novinarove ime stoga to je Top najbolje poznavao tog in enjerova prijatelja. Potom mu je pokazao prema ju nom dijelu obale i Top je pojurio u tom smjeru. Zna se ve kako je Top, voen gotovo natprirodnim nagonom, stigao u Dimnjake premda u njima nije nikad bio. Nabovi su prijatelji sluali njegovo prianje s napregnutom pozornosti. Oni sebi nisu mogli objasniti kako to da Cyrus Smith, koji se sigurno dozlaboga namuio da bi se dokopao obale, nije stekao ni jednu jedinu ogrebotinu dok se provlaio kroz sprudove! A jo te e su mogli objasniti, kako se in enjer dovukao do ove jame izgubljene meu sipinama i udaljene od obale vie od jedne milje. Znai, Nabe ree novinar da ti nisi prenio svog gospodara u ovu peinu? Ne, ja ga nisam prenio ovamo odgovori Nab. Oito je gospodin Smith sam doao ovamo doda Pencroff. Doista, to je oito odgovori Gedeon Smith ali je to u isto vrijeme i nevjerojatno! Na sva ta pitanja odgovor su mogli dobiti jedino od in enjera. Stoga je trebalo ekati da mu se vrati govor. Na sreu, ivot je u njemu poinjao. Trljanje je pospijeilo kolanje krvi. Cyrus

Smith ponovno pokrene ruke, pa glavu, a nekoliko nerazumljivih rijei mu se otkine s usana. Sagnut nad njim, Nab ga je dozivao, ali in enjer kao da ga nije uo. Oi su mu jo uvijek bile zatvorene. ivot se zasad samo u pokretima oitovao. Svijest mu se jo nije vraala. Pencroffu bi vrlo ao to nema vatre, a ni mogunosti da do nje doe. Na nesreu, on je zaboravio sa sobom ponijeti sagorjelo platno koje bi bio sada lako zapalio kresnuvi dva kamena jedan o drugi. In enjerovi su, pak, d epovi bili posve prazni. Jedino su u d epiu njegova prsluka pronali sat. Nije im preostalo drugo do da Cyrusa Smitha prenesu u Dimnjake, i to to prije. Svi su bili tog miljenja. Ipak skrb koju su pru ili in enjeru, povratila ga je br e no to su i mislili. Voda kojom su mu navla ili usne pomalo ga je vraala svijesti. Pencroffu pade na um da s vodom pomijea sok tetrijebova mesa to ga sa sobom bijae ponio. Harbert otra do obale i vrati se s po dvije velike koljke koje su imale svaka po dvije ljuture. Mornar slo i neku vrstu kaice i ugura je in enjeru meu usne, to ovaj halapljivo posrka. Poslije toga in enjer otvori oi. Nab i dopisnik se sagnue nada nj. Gospodaru! Gospodaru! povie Nab. In enjer ga je uo. On prepozna Naba i Spiletta, a potom i drugu dvojicu svojih prijatelja, to jest Harberta i mornara, te svojom rukom lako stisne njihove. On ponovno izusti nekoliko rijei, koje on, nedvojbeno, bijae izgovorio i koje su davale do znanja kakve su ga misli ak i u tom stanju morile. Sad njegovi prijatelji shvatie znaenje tih rijei. Otok ili kontinent? promrmlja. Zaboga! povie Pencroff koji se nije mogao svladati. Sto mu muka, ba nas briga za to! Glavno da ste vi ivi, gospodine Cyruse! Je li ovo otok ili kontinent, doznat emo poslije. In enjer potvrdno kimne glavom i potom se uini da je ponovno zaspao. Pustie ga da spava, a novinar odmah poe poduzimati potrebne mjere da in enjera to lake odnesu odatle. Nab, Harbert i Pencroff iziu iz peine i upute se k visokoj sipini na kojoj je raslo neto zakr ljalih stabala. Hodajui prema njoj, mornar se nije mogao suzdr ati, a da ne ponovi: Otok ili kontinent! On misli na to, a jedva je jo daak ivota ostao u njemu! Velikog li ovjeka! Stigavi na vrh sipine, Pencroff i njegova dva prijatelja rukama, jer drugog alata nisu imali, pootkidae najvee grane s jednog stabalca, neke vrste primorskog bora opustoenog vjetrovima. Potom od tih grana napravie nosila koja e im, kad ga prekriju liem i travom, omoguiti prenoenje in enjera. Sve je to bilo gotovo za otprilike etrdeset minuta. Bilo je deset sati kad su se Nab, Pencroff i Harbert vratili u peinu, gdje je Gedeon Spilett ostao pokraj in enjera. Uto se in enjer probudio iza sna ili prije iz drijeme a u kojemu ga bijahu zatekli kad su ga pronali. Njegovim dotad mrtvakim obrazima vrati se boja. On se malo pridigne, pogleda oko sebe kao da se pita gdje se to nalazi. Mo ete li me sluati, a da vas to ne izmori, Cyruse? upitat e novinar. Mogu odgovori in enjer. Ja mislim uplete se mornar da e vas gospodin Smith jo bolje uti okusi li malo ove tetrijebove hladetine, jer ovo je tetrijeb, gospodine Cyruse doda, pru ajui mu komad hladetine kojoj je sada dodao i komadie mesa. Cyrus Smith pojede komadie tetrijeba dok njegova tri prijatelja podij elise meusobno

ostatke. Budui da su bili vrlo gladni, taj im se doruak nije inio ba previe obilnim. Nita zato! primetne mornar u Dimnjacima nas eka hrana. Treba, naime, znati, gospodine Cyruse, mi tamo dolje, vie prema jugu, imamo dom sa sobama, krevetima i ognjitem, a u smonici mnogo ptica koje na Harbert nazva kurukama. Vaa nosila su pripravna i im vam se povrati snaga, prenijet emo vas u na stan. Hvala, dragi prijatelju odgovori in enjer jo satdva i mo emo krenuti... A sad mi, vi Spilette, ispriajte sve novosti! Dopisnik tada ispria sve to se dogodilo. On ispria one dogaaje koji sigurno nisu bili poznati Cyrusu Smithu: posljednji pad balona, pristajanje na nepoznatoj obali, naizgled pustoj, otkrie Dimnjaka, poduzete potrage za nestalim in enjerom, Nabovo po rtvovanje, potom koliko su dugovali pametnom i vjernom Topu, itd... Ali upita Cyrus Smith poneto slabanim glasom vi me niste pronali na obali? Nismo. A koliko je ova peina udaljena od sprudova? Oko pola milje odgovori Pencroff. Vidimo da se vi tome udite, ali ni mi nismo bili nita manje iznenaeni kad smo vas pronali na ovome mjestu! U stvari odgovori in enjer koji je sve vie dolazio k sebi i kojega su sve vie zanimale te pojedinosti u stvari, to je vrlo udno! Mo ete li nam ispriati ponovno e mornar to se s vama zbilo poto su vas valovi otrgli od balona? Cyrus Smith se nastojao sjetiti, ali malo toga mu je padalo na um. Morski val ga je otrgnuo od omotaa balona. Najprije je potonuo nekoliko se anja. Naavi se na povrini u onom polumraku, osjetio je da se neko ivo bie praaka pored njega. To je bio Top koji se bacio za njim da bi mu pomogao. Podignuvi oi, vie nije vidio balona jer se ovaj, osloboen njegove i Topove te ine, poput strijele vinuo u zrak. Nalazio se, dakle, usred razularenih valova, udaljen od obale najmanje pola milje. Pokuao se sna nim plivanjem boriti protiv valova. Top mu je pomagao dr ei ga za odijelo. Uto ga neka vrlo brza struja zahvati, ponese prema sjeveru i poslije pola sata naprezanja, on potone povukavi i Topa za sobom u ponor. Od tog trenutka, pa dok nije otvorio oi i vidio se okru en svojim prijateljima, niega se vie nije sjeao. Pa ipak javi se Pencroffbit e da vas je more izbacilo na obalu i da ste imali dostatno snage doi ovamo, jer je Nab pronaao tragove vaih stopala! Da... bit e... odgovori in enjer porazmislivi. A zar vi niste otkrili tragove ljudskih bia na ovoj obali? Nismo odgovori novinar. Uostalom, da se kojim sluajem neki spasitelj i naao tu upravo u ovom trenutku, zato bi vas napustio poto vas je spasio iz valova? Imate pravo, dragi moj Spilette. Reci mi, Nabe doda in enjer okrenuvi se prema svom sluzi nisi li ti... da nisi mo da nesvjesno... u trenutku kad... Ne, to je besmisleno... A postoji li jo koji od tragova? upita Cyrus Smith. Postoji, gospodaru odgovori Nab znate, na ulazu, sa stra nje strane ove sipine, na mjestu zatienom od vjetra i kie. Druge je oluja izbrisala. Pencroffe ree Smith biste li uzeli moje cipele i poli ustvrditi poklapaju li se potpuno s tragovima? Mornar postupi po in enjerovoj elji. On, Nab i Harbert pou k mjestu gdje su se nalazili tragovi. Potom Cyrus Smith ree dopisniku: Dogodile su se neobjanjive stvari! Doista neobjanjive! odgovori Gedeon Spilett. Ali emu sada razbijati glavu, moj dragi Spilette, poslije emo o tome razgovarati.

Uto u peinu uoe mornar, Nab i Harbert. Nije vie bilo dvojbe: ine njerove su se cipele tono podudarale s ouvanim tragovima. Znai, Cyrus Smith ih je ostavio na pijesku. Gle! doda sada in enjer znai da sam ja bio u onom zanosu, u nesvjestici koju sam htio pripisati Nabu! Hodao sam poput mjeseara nesvjestan svojih koraka, a Top me je, poto me je izvukao iz mora, voen svojim nagonom, doveo ovamo... Doi, Tope! Doi, dragi psu! Divna ivotinja zalaje i skoi k svome gospodaru, koji ju je dugo i nje no milovao. Treba priznati da se drukije nisu mogla pojasniti dogaanja koja su dovela do spasa Cyrusa Smitha. Tako je Topu pripala ast tog pothvata. Kad je oko podneva Pencroff upitao Cyrusa Smitha mogu li ga prenijeti u Dimnjake, ovaj umjesto odgovora napregne svoju volju i digne se na noge. Ali se morao osloniti na mornara, inae bi pao. Dobro, dobro! ree Pencroff. Donesite nosila za gospodina in enjera. Donesoe nosila. Poprijene grane bijahu prekrivene mahovinom i dugakom travom. Cyrusa Smitha polo e na nosila i krenu prema obali, Pencroff upregnut najednom kraju nosila, a Nab na drugom. Pred njima je bio put od osam milja, a kako se nisu mogli brzo kretati i budui da im se valjalo esto zaustavljati, trebalo je raunati da e proi najmanje est sati prije no to stignu u Dimnjake. Jo je puhao sna an vjetar, ali na sreu vie nije kiilo. Polegnut na nosila, in enjer je, nalaktivi se, promatrao obalu, osobito dio na suprotnoj strani od mora. Nita nije govorio, ve samo motrio. Sigurno se slika tog kraja neravnog tla, obraslog umom i drugim raslinjem urezivala u njegovo pamenje. Poslije dva sata puta, meutim, napor ga svlada i on zaspa na nosilima. U pet sati mala skupina sti e do okomitog usjeka visoke litice, a malo potom ispred Dimnjaka. Svi se zaustave. Spustie nosila u pijesak. Cyrus Smith je spavao dubokim snom i uope se nije probudio. Na svoje veliko uenje, Pencroff opazi da je oluja od prole noi izmijenila izgled mjesta. Bilo je prilino velikih odrona. Veliki komadi kamenja le ali su na alu, a gusti sag morskih trava, haluga i algi pokrivao je itavu obalu. Bilo je oito da je more, provalivi preko otoia, doprlo do golemog granitnog bedema. Ispred ulaza u Dimnjake, duboko izrovano tlo govorilo je da su sna ni naleti valova i tu pustoili. Pencroffa obuze mraan predosjeaj. On pojuri u hodnike. Ubrzo potom izie i kao ukopan promatrae svoje prijatelje. Vatra se ugasila. Voda je pepeo pretvorila u blato. Netragom je nestalo sagorjelog platna koje im je trebalo poslu iti umjesto truda. More je prodrlo do kraja hodnika i sve isprevrnulo, sve unitilo unutar Dimnjaka.

IX.

CYRUS JE TU PENCROFFOVI POKUAJI TRLJANJE DRVA O DRVO OTOK ILI KONTINENT? INENJEROVI PLANOVI NA KOJEM SU DIJELU TIHOG OCEANA? USRED UME BOR LOV NA KABEJE DIM, DOBAR PREDZNAK Pencroff u nekoliko rijei pojasni Gedeonu Spilettu, Nabu i Harbertu polo aj u kojemu su se nali. Taj dogaaj koji je mogao imati tekih posljedica, barem je tako Pencroff pretpostavljao, razliito je djelovao na prijatelje estitog mornara. Zaokupljen radou to je pronaao svoga gospodara, Nab nije ni sluao ili ga uope nije zanimalo ono, to je govorio Pencroff. ini se da je Harbert donekle dijelio mornareva strahovanja. A dopisnik je na mornareve rijei jednostavno odgovorio: Vjere mi, Pencroffe, to mi je svejedno! Ta velim vam, ostali smo bez vatre! Nije bitno! A ne posjedujemo nikakvo sredstvo da je ponovno upalimo. Ba me briga! Ali ipak, gospodine Spilette... Nije li Cyrus tu? odgovori novinar. Nije li na in enjer iv? On e se ve dosjetiti kako emo ponovno doi do vatre! Ali kako? Nikako! Sto je na to mogao odgovoriti Pencroff? Nije nita odgovorio, jer je i on dijelio povjerenje to su ga njegovi prijatelji imali u Cyrusa Smitha. In enjer je za njih bio utjelovljenje znanja i ljudske umnosti. Bolje je bilo nai se sa Cyrusom Smithom na pustom otoku u Tihom oceanu nego bez njega u naj ivljem gradu Sjedinjenih Dr ava! S njim im nita nije moglo uzmanjkati. S njim se nije moglo pasti u oaj. Da je tko kazao ovim dobrim ljudima da e provala nekog vulkana unititi tlo na kojemu su se nalazili i da e ono nestati u dubinama Tihog oceana, oni bi mirne due odgovorili: Tu je Cyrus! Tu je on! Meutim, in enjera je putovanje u nosilima dozlaboga izmorilo, stoga se u tom trenutku nisu mogli obratiti za pomo njegovoj dovitljivosti. Veera im je, htjeli ili ne, bila mrava. Tetrijebe su dokrajili, a nisu bili u mogunosti ispei neku drugu divlja. Uostalom, nisu je ni imali, jer su kuruke, to su ih dr ali kao zalihu, netragom nestale. Trebalo je, dakle, razmisliti to initi. Prije svega, Cyrusa Smitha unesoe u sredinji hodnik. Tamo su mu pripremili le aj od, manjevie, suhih haluga i algi. Duboki san u koji bijae zapao br e e mu vratiti snagu nego najobilnija veera. Uto i zamrai, a s mrakom se i temperatura promijeni. Poeo je puhati sjeveroistoniak i on prilino rashladi zrak. Budui da je more u svom naletu unitilo pregrade to ih je Pencroff bio postavio, u hodnicima se osjeao sna an propuh to je Dimnjacima oduzelo udobnost. In enjer bi se bio naao u dosta loim uvjetima da ga njegovi prijatelji, poskidavi sa sebe kapute i haljetke, nisu njima bri ljivo pokrili. Veera im se te veeri sastojala od neizbje nih lupara kojih Nab i Harbert nakupie itavu gomilu na alu. Meutim, djeak tome doda odreenu koliinu jestivih algi, koje je nabrao na visokim liticama do kojih je more samo za najvee plime dopiralo. Te alge, koje pripadaju

obitelji fucacea vrsti svilaa, osuene daju hladetinastu masu s dosta hranjivih sastojaka. Poto su pojeli prilinu koliinu lupara, dopisnik i njegovi prijatelji prihvatie se svilaa koje im se uinie dosta dobra okusa. Treba kazati da na azijskim obalama ove biljke slu e u znatnoj mjeri za prehranu stanovnitva. Kako bilo da bilo ree mornar vrijeme je da nam gospodin Cyrus pritekne u pomo! U meuvremenu je hladnoa bivala sve otrija, a na nesreu oni nisu imali nikakve mogunosti da se od nje zatite. Ozlojeen time, mornar je sve pokuavao da dou do vatre. Nab mu je pri tome pomagao. Pronaao je dosta suhu mahovinu i udarajui kamenom o kamen izazva iskre. No mahovina nije bila od onih tvari koje brzo planu, te se ne upali. Uostalom, to su bile iskre u arenog bjelutka koje nemaju snagu iskara elika udarenog u kremen. Poslije toga Pencroff pokua trljati dva komada suhog drveta jedno o drugo, kao to rade divljaci, premda nije vjerovao da e tako doi do vatre. Kad bi se napori to su ih Nab i Pencroff ulo ili u taj pothvat pretvorili u toplinu, ova bi bila dostatna da do kljuanja zagrije vodu u kotlovima parobroda! Meutim, njihov je uspjeh bio jednak nitici. Dodue, dva su se komada drva ugrijala, ali mnogo manje od onih koji su ih trljali. Poslije jednog sata trljanja, Pencroff je bio sav u znoju i srdito odbaci drvo. Prije no to me se uvjeri da divljaci pale vatru na taj nain ree ak i usred zime e biti toplo! Prije bih zapalio svoje ruke trljajui ih jednu o drugu! Mornar nije bio u pravu nijeui da se tako mo e dobiti vatra. Poznato je da divljaci zapale vatru trljajui brzo drvo o drvo. Ali nije svako drvo pogodno za taj pothvat, a osim toga trebalo je imati "grifa", da se poslu imo tim izrazom, a Pencroff ga vjerojatno nije imao. Mornarevo loe raspolo enje ne potraja dugo. Ona dva komada, koje je odbacio, dohvati sada Harbert i uze ih trljati to je br e mogao. Mornar se nije mogao suzdr ati da ne prasne u smijeh videi djeaka kako se trudi postii ono, to njemu nije uspjelo. Trljajte, djeae, trljajte! ree. 1 trljam odgovori Harbert smijui se samo to je moja jedina nakana da se ugrijem, umjesto da cvokoem od hladnoe. Ubrzo e mi biti toplo kao i tebi, Pencroffe! A tako se i dogodilo. Kako bilo da bilo, za tu su se no morali odrei vatre. Gedeon Spilett je vjerojatno dvadeset puta ponovio kako takva sitnica nee nimalo smetati Cyrusu Smithu. Poslije toga se povue u jedan hodnik i pru i se po pijesku. Harbert, Nab i Pencroff se ugledaju na nj, dok je Top spavao kraj nogu svoga gospodara. Kad se sutradan, to jest 28. o ujka, in enjer oko osam sati ujutro probudio, opazi pokraj sebe svoje prijatelje koji su ekali da se on probudi. Kao i sino, njegove su prve rijei bile: Otok ili kontinent? Kao to se vidi, ta ga je misao najvie zaokupljala. Gospodine Smithe odgovori Pencroffmi to jo uvijek ne znamo! Jo uvijek ne znate... ? Ali emo ubrzo doznati doda Pencroff im nas vi povedete u istra ivanje ovog kraja! Vjerujem da to mogu odmah pokuati odgovori in enjer koji se bez napora di e i zadr i na nogama. Sjajno! uzvikne mornar. Bio sam dozlaboga izmoren odgovori Cyrus Smith. Malo hrane, dragi prijatelji, i umora e nestati kao da ga nikad nije ni bilo. Vatru ste uspjeli upaliti, zar ne? Na to pitanje ne dobi odmah odgovor, ali poslije nekoliko trenutaka odgovori Pencroff: Na alost, gospodine Cyruse, nismo, ili bolje reeno, ostali smo bez nje! Potom mu mornar ispria to se juer dogodilo. In enjer se od srca smijao dok mu je Pencroff priao zgodu s onom jedinom igicom, te o svom pokuaju da zapali vatru trljanjem

drva o drvo, kao to rade divljaci. Ve emo se neemu domisliti ree in enjer ako ne pronaemo neku tvar slinu trudu... to emo onda? prekine ga mornar. Onda emo proizvesti igice! Kemijskim putem? Kemijskim putem! Pa to i nije tako teko povie novinar tapui mornara po ramenu. Premda se ovome ta stvar nije inila tako jednostavnom, ne ree nita. Svi izioe napolje. Vrijeme je ponovno bilo lijepo. Sjajno se sunce diglo nad morskim obzorjem i svojim zlatnim zrakama obasjalo hrapave stoce golemog bedema. Poto je bacio brz pogled oko sebe, in enjer sjede na jedan kamen. Harbert ga ponudi s nekoliko pregrti koljaka i jestivih algi i ree pritom: Ovo je sve to imamo, gospodine Cyruse! Hvala, djeae odgovori Cyrus Smith bit e mi to dosta za doruak. On pojede s tekom tu bijednu hranu i potom je zali s malo svje e vode koju je povelikom koljkom zahvatio iz rijeke. Njegovi su ga prijatelji promatrali bez rijei. Poto se, malo, zasitio, Cyrus Smith prekri i ruke i ree: Dakle, prijatelji dragi, vi jo ne znate je li vas je sudbina bacila na neki otok ili neki kontinent? Ne znamo, gospodine Cyruse! odgovori mu djeak. To emo sutra doznati preuze ponovno Cyrus Smith. A dotle ne mo emo nita poduzeti. Neto ipak mo emo uplete se Pencroff. A to, u stvari? Mo emo poduzeti neto da bismo doli do vatre odgovori mornar koji je takoer mislio samo na jednu stvar. Pa i poduzet emo, Pencroffe ree Cyrus Smith. Juer dok ste me nosili ovamo zamijetio sam neko brdo prema zapadu koje nadvisuje itav kraj! Jest slo i se Gedeon Spilett to je brdo sigurno dosta visoko... Jest preuze in enjer. Sutra emo se popeti na njegov vrh odakle emo vidjeti je li ovo otok ili kontinent. A dotle, ponavljam, ne mo emo nita poduzeti. Ipak treba zapaliti vatru! tvrdoglavo ponovi mornar. Ta bit e i vatre! uzvrati mu Gedeon Spilett. Malo strpljenja, Pencroffe! Mornar pogleda Gedeona Spiletta kao da mu je htio rei: "Ako vatra bude od vas zavisila, kasno emo mi okusiti peenicu!" Ipak se suzdr a i nita ne odgovori. Cyrus Smith se ne umijea u razgovor svojih prijatelja. ini se da njega nije mnogo zabrinjavalo pitanje vatre. Neko je vrijeme stajao zaokupljen svojim mislima, a onda opet progovori: Prijatelji dragi, mi smo vjerojatno dospjeli u te ak, ali u isto vrijeme i u vrlo jednostavan polo aj. Ili se nalazimo na kontinentu, a u tom emo sluaju uz cijenu veih ili manjih napora dospjeti do nekog naseljenog mjesta, ili se nalazimo na nekom otoku. U tom sluaju za nas postoje dvije mogunosti: ako je otok naseljen, pokuat emo se izvui iz nevolje uz pomo njegovih itelja, a ako je nenaseljen, onda emo se pokuati izvui vlastitim snagama. To to ste rekli, sigurno je najjednostavnija stvar na svijetu pridoda Pencroff. Ali bez obzira je li ovo kontinent ili otok, to vi mislite, Cyruse upita Gedeon Spilett gdje nas je onaj orkan bacio? Pravo da ka em, ne znam odgovori in enjer ali pretpostavljani da se nalazimo na nekoj zemlji koju oplakuje Tihi ocean. Kad smo, u stvari, napustili Richmond, puhao je sjeveroistoni vjetar, a njegova estina dokazuje da se njegov smjer nije mijenjao. Ako je stalno puhao od

sjeveroistoka prema jugozapadu, onda smo mi preletjeli preko Sjeverne Karoline, Ju ne Karoline, preko Georgije, Meksikog zaljeva, preko samog Meksika, nad njegovim naju im dijelom, a potom preko dobrog dijela Tihog oceana. Dr im da je balon prevalio put od est do sedam tisua milja. Ako je samo malo promijenio smjer, onda nas je morao baciti na otoje Mendana ili Pomotou, ali ako je puhao veom estinom no to pretpostavljam, onda nas je mogao baciti i na neki otok iz skupine novozelandskog otoja. Ako je ova pretpostavka tona, onda emo se lako vratiti u domovinu. Naii emo na Engleze ili na Maore, a s njima emo se lako sporazumjeti. Naprotiv, ako ova obala pripada nekom od pustih otoka u mikronezijskom arhipelagu, to emo mo da ustvrditi s vrha stoca na onom brdu, onda emo se postarati da ovdje uredimo svoj ivot kao da vie nikad odavde neemo otii! Nikad! povie dopisnik. Velite, nikad! Zaboga, dragi moj Cyruse! Bolje je odmah pretpostaviti najgore odgovori in enjer tako da nas, osim radosnih, druga iznenaenja ne zateknu. Dobro reeno! doda Pencroff. Nadajmo se, meutim, da se ovaj otok ne nalazi izvan putova kojima plove brodovi! Inae smo doista nadrljali! Neemo znati na emu smo dok se ne popenje na ono brdo odgovori in enjer. Ali, gospodine Cyruse, hoete li vi sutra biti u stanju podnijeti napore penjanja? Nadam se da hou odgovori in enjer ali pod uvjetom da se ti i na prijatelj Pencroff poka ete otroumnim i vjetim lovcima. Gospodine Cyruse odvrati mornar budui da govorite o divljai, kad bih ja bio siguran da emo je ispei, kao to sam siguran da emo je donijeti... Samo je vi donesite, Pencroffe prekine ga Cyrus Smith. Dogovorie se da e in enjer i novinar provesti dan u Dimnjacima da bi mogli istra iti obalu i obli nju zaravan. Za to e vrijeme Nab, Harbert i Pencroff otii u umu kako bi obnovili zalihu drva i zakrenuli vratom svakoj ivotinji, pernatoj ili dlakavoj, koja im doe pod ruku. Oni se, dakle, oko deset sati upute prema umi, Harbert pun pouzdanja, Nab dobro raspolo en, dok je Pencroff mumljao u bradu: Ako pri povratku naem vatru na ognjitu, znai da je sam grom siao s neba i zapalio je! Sva trojica pooe uzvodno obalom. Kad su stigli na zavoj koji je tvorila rijeka, mornar se zaustavi i upita svoje prijatelje: ega se prije prihvatiti, lova ili drva? Lova odvrati Harbert. Gle, Top se ve dao na posao! Pa onda lovimo ree mornar poslije emo se vratiti ovamo da se opskrbimo drvima. Poslije toga Harbert, Nab i Pencroff otkinue tri tapa s debla mlade jele i pooe za Topom koji je trao kroz visoku travu. Umjesto da produ e tokom rijeke, ovaj put lovci zau pravo u srce ume. Bila su to uvijek ista stabla, koja su uglavnom pripadala obitelji borova. Na nekim mjestima, izrasli u manje gustim i odvojenim umarcima, ovi su borovi imali goleme dimenzije i kao da su ukazivali na to, da se taj kraj nalazio na veoj geografskoj irini, no to je in enjer pretpostavljao. Nekoliko proplanaka, naikanih panjevima koje je vrijeme nagrizlo, bilo je prekriveno suhim drvima i predstavljalo je neiscrpne zalihe ogrjeva. Iza proplanaka, uma je bivala sve gua, gotovo neprohodna. Bilo je prilino teko probijati se kroz taj gusti bez ikakvih staza. Stoga je mornar, katkad, obilje avao put slomivi poneku granu koja se poslije lako mogla pronai. Mo da su pogrijeili to nisu zali u umu slijedei tok vode, kao Herbert i on prigodom prvog izleta u nutrinu, jer poslije itava sata hodanja nisu zamijetili nikakvu divlja. Trei ispod niskih grana, Top bi katkad rastjerao neke ptice kojima nisu mogli prii. ak ni kurukama nisu uli u trag.

inilo se da e mornar biti prinuen okrenuti k onom movarnom dijelu ume, gdje su onako sretno ulovili tetrijebe. Hej, Pencroffe odjednom e Nab poneto podrugljivim tonom ako je ovo sva divlja koju ste obeali donijeti mom gospodaru, doista nee biti potrebna velika vatra da je se ispee! Samo lake, Nabe odvrati mornar bit e divljai napretek, ne boj se! Vi, ini se, nemate povjerenja u gospodina Cyrusa? Nije da nemam. Ali ne vjerujete da e on upaliti vatru? Vjerovat u kad budem vidio da na ognjitu plamsa! Pa i plamsat e, im je to moj gospodar obeao! Vidjet emo! Meutim, sunce jo ne bijae doseglo najviu toku na svom putu preko nebeskog svoda. Ili su, dakle, dalje i to se pokaza korisnim jer je Harbert pronaao neko stablo s jestivim plodovima. Stablo je pripadalo jednoj vrsti bora, ije jezgro bijae vrlo ukusno i cijenjeno u umjerenim predjelima Amerike i Evrope. Plodovi su bili potpuno zreli, na to Harbert upozori svoje prijatelje, koji se odmah poastie. Gle, doista zanimljivo rei e Pencroff alge umjesto kruha, koljke umjesto mesa, nekakva jezgra umjesto voa, eto ti hrane za ljude koji u svojim d epovima nemaju ni jedne jedine igice! Ne treba jadikovati ree Harbert. Ja ne jadikujem, dragi moj djeae odvrati Pencroffja samo velim da mi nekako i suvie tedimo meso pri naim obrocima! Top je neto opazio povie Nab i potri prema jednom gustiu u kojemu je Top iezao lajui. Topovo se lajanje izmijealo s nekim udnim roktanjem. Mornar i Harbert pooe za Nabom. Ako je doista Top otkrio divlja, onda nije bio pogodan trenutak da se raspravlja kako da se divlja pripravi, ve kako da je se ulovi. im su lovci zali u gusti, opazie Topa kako se nosi s nekom ivotinjom koju je dr ao za uho. etverono ac je bio slian svinji, dugaak oko dvije i pol stope. Bio je mrke boje, po trbuhu neto svjetlije, imao je krutu i gustu ekinju i prste vrsto priljubljene uza zemlju, spojene opnom. Harbertu se uini da bi to mogao biti kabej, vrsta vrlo krupnog glodara. Kabej se nije otimao, ve je blesavo kolutao svojim krupnim oima, duboko uvaljenim u debeli sloj sala. Mo da mu je ovo bilo prvi put to vidi ljude. Uza sve to, Nab vrsto stegne tap u ruci i poe prema glodaru da ga dotue. Tada se ovaj istr e iz Topovih eljusti u kojima osta samo komad uha, pojuri na Harberta, umalo ga ne srui i nestane u umi. Uh! Lupe u! povie Pencroff. Odmah sva trojica pojure za njim. Upravo kad su ga sustigli, njega nesta u vodi prostrane bare koja se nalazila u sjenci golemih stoljetnih borova. Nab, Harbert i Pencroff zastadoe kao ukopani. Top se bacio u vodu, ali se kabej skrio na dnu movare i nije se pojavljivao. Priekajmo ree Harbert kabej e se ubrzo pojaviti na povrini. Mora izroniti da bi udahnuo zrak. A nee li se udaviti? upita Nab. Nee odgovori Harbert jer ima opne na nogama, te je u neku ruku vodozemac. Motrimo na nj! Top je i dalje plivao. Pencroff i njegova dva prijatelja rasporede se na obali da tako

uzmognu presjei put kabeju, kojega je pas tra io plivajui po povrini movare. Harbert se nije prevario. Poslije nekoliko minuta glodar izroni. Top se baci na nj i sprijei ga da ponovno zaroni. Nekoliko trenutaka potom kabej a izvuku na obalu, gdje ga Nab dotue udarcima tapa. Hura! povie Pencroff koji se rado slu io tim pobjednikim pokliem. A sad jo samo usijati eravu i ovaj e glodar biti do kosti oglodan. Pencroff naprti kabej a na rame i, ocijenivi po visini sunca da bi moglo biti dva sata, dade znak za povratak. Topov nagon bio je lovcima od velike koristi. Zahvaljujui pametnoj ivotinji, oni se vratie istim putom kojim su i doli. Za pola sata bili su na zavoju rijeke. Kao to je i prvi put uinio, Pencroff brzo napravi drvenu splav, premda mu se, s obzirom na to da nisu imali vatre, taj posao inio nemoguim. I tako oni s tovarom drva koji je plovio niz rijeku krenue prema Dimnjacima. Mornar ne bijae jo prevalio ni pedeset koraka kadli se naglo zaustavi, klikne jo jednom sna no "hura" i, pru ivi ruku prema jednom kraju strme litice, povie: Harberte, Nabe, gledajte! Dim se dizao i kovitlao iznad stijena!

X.

INENJEROV PRONALAZAK PITANJE KOJE ZABRINJAVA CYRUSA SMITHA POLAZAK U BRDA UMA VULKANSKO ZEMLJITE TRAGOPAN DIVLJE OVCE PRVA ZARAVAN PRIPREME ZA NOENJE VRH STOASTOG BRDA Nekoliko trenutaka poslije toga, tri lovca su se nala pred pucketavom vatrom. Cyrus Smith i dopisnik bili su tu. Pencroff je promatrao sad jednog, sad drugoga, dr ei kabeja u ruci. Pa da, junaino povie dopisnik. Evo, tu je vatra, prava vatra. Ona e savreno ispei tu divnu ivotinju kojom emo se slasno pogostiti. Ali tko ju je zapalio... ? upita Pencroff. Sunce! Odgovor Gedeona Spiletta bio je istinit. Sunce im je dalo toplinu kojoj se divio mornar. Pencroff nije vjerovao svojim oima i toliko je bio zapanjen da se nije ni sjetio bilo to upitati in enjera. Znai da ste uza se imali leu, gospodine? upita Harbert obrativi se Cyrusu Smithu. Nisam, Harberte odgovori ovaj ali sam je stoga napravio. In enjer sada poka e djeaku napravu koja mu je poslu ila kao lea. Ta se naprava jednostavno sastojala od dva stakla koje je in enjer skinuo sa svoga i dopisnikova sata. Poto ih je napunio vodom i spojio im rubove pomou ilovae, dobio je pravu pravcatu leu koja je usmjerila suneve zrake na suhu mahovinu i zapalila je. Mornar se najprije zagleda u napravu, a potom u in enjera, a da ni rijei nije izustio. Alije stoga njegov pogled bio vrlo rjeit. Da, za njega Cyrus Smith nije Bog, ali je stoga vie od obinog ovjeka. Napokon mu se vrati govor i on povie: Pribilje ite ovo, gospodine Spilette, pribilje ite ovo u svoju bilje nicu! Poslije toga, mornar uz Nabovu pomo pripravi ra anj i kabej se, poto su ga oistili kako treba, ubrzo pekao na pucketavoj i sjajnoj vatri poput kakva odojka. Dimnjaci su ponovno postali ugodniji za obitavanje, ne samo zbog toga to je vatra s ognjita grijala hodnike, ve i stoga to su pregrade od pijeska i kamenja ponovno bile podignute. Kao to se vidi, in enjer i njegov prijatelj nisu tratili vrijeme tog dana. Cyrusu Smithu se gotovo posve povratila snaga koju je htio iskuati popevi se na zaravan, s koje on svojim okom, vinim ocijeniti udaljenosti i visine, promatrae sto ac na koji se sutradan namislio popeti. To brdo, koje se nalazilo oko est milja prema sjeverozapadu, bilo je po njegovu miljenju oko tri i pol tisue stopa visoko nad razinom mora. Prema tome, s njegova vrha pogled je mogao obuhvatiti prostor od najmanje pedeset milja u preniku. Bilo je vrlo vjerojatno da e Cyrus Smith brzo i lako rijeiti problem "kontinent ili otok", problem kojemu je on davao, ne bez razloga, prednost nad svim ostalima. Veerali su odlino. Kabejevo je meso bilo vrlo ukusno. Jestive alge i jezgre bora upotpunie veeru. In enjer je malo govorio. Posve su ga zaokupili planovi o sutranjem danu. Pencroff je nekoliko puta pokuao misliti o tome to bi, u svezi s tim, trebalo poduzeti. Ali Cyrus Smith, koji je oito bio vrlo stalo en ovjek, samo kimae glavom. Sutra emo znati na emu smo ponavljao je pa emo se prema tome i ravnati. Poto su veerali, nabacae drva na ognjite, a potom itelji Dimnjaka, skupa s vjernim Topom, pozaspae dubokim snom. Nikakva nezgoda nije naruila mir te noi, te se oni sutradan, 29. o ujka, probudie svje i i orni za izlet koji je trebao odluiti o njihovoj sudbini. Sve je bilo pripravno za polazak. Ostacima kabeja mogli su se jo dvadeset i etiri sata

hraniti. No, bez obzira na to, oni su vjerovali da e se na putu opskrbiti hranom. Budui da su in enjer i dopisnik stavili stakla svojih satova na prijanje mjesto, Pencroff spali komadi platna, koje im je trebalo poslu iti umjesto truda. Sto se tie kremena, njega e jamano biti na tom terenu vulkanskog podrijetla. Bilo je sedam i pol sati ujutro kad su brodolomci, oboru ani tapovima, napustili Dimnjake. Prihvatili su Pencroffov prijedlog da pou kroz umu, i to putom kojim ve bijahu proli, s tim da se vrate drugim. inilo im se da e tim putom najbr e stii brdu. Zaobioe, dakle, desni rub i pooe lijevom obalom rijeke sve do mjesta gdje skree prema jugozapadu. Tu naioe na raskrenu stazu ispod borova, tako da su u devet sati Cyrus Smith i njegovi prijatelji stigli na zapadni rub ume. Zemljite dotad dosta ravno, isprva movarno, a potom pjeskovito i suho, sad se od obale k nutrini uspinjalo u blagom nagnuu. Nekoliko vrlo plaljivih ivotinja protra ispod visokih stabala. Top odmah udari u potjeru za njima, ali ga gospodar pozva natrag, jer nije bio trenutak za lov. Poslije e vidjeti. In enjer nije bio ovjek kojega se lako moglo odvratiti od nauma koji sebi bijae postavio. Ne bismo se prevarili kad bismo ustvrdili da on nije zapa ao ni oblik tla ni ono to je na njemu raslo. Njegov jedini naum je bio popeti se na ono brdo, stoga je iao ravno k njemu. U deset sati su se zaustavili nekoliko minuta predahnuti. Po izlasku iz ume oni zamijetie pravi izgled tog kraja. Brdo se sastojalo od dva sto asta vrha. Presjeen po visini od oko dvije tisue i tri stotine stopa, prvi je poivao na udnim ograncima koji su se ravali kao aporci neke goleme pand e pripijene uza zemljite. Izmeu tih ogranaka usjekle su se brojne uske doline, obrasle drveem koje se, izdvojeno u umarke, protezalo do presjeenog vrha prvog stoca. Meutim, raslinje je izgledalo rjee na dijelu brda okrenutom prema sjeveroistoku, gdje su se vidjele dosta duboke usjekline koje su vjerojatno predstavljale tokove stvrdnute lave. Na prvom presjeenom stocu le ao je drugi, malo zaokru ena vrha i koji kao da je bio lagano nagnut u stranu. Bio je slian okruglom eiru nabijenom na ui. inilo se da su mu obronci bili od gole zemlje iz koje su na mnogo mjesta izbijale crvenkaste litice. Trebalo je stii do vrha drugoga stoca. Litice ogranaka predstavljale su najbolji put da se tamo stigne. Nalazimo se na tlu vulkanskog podrijetla ree Cyrus Smith. Idui za njim, njegovi prijatelji se uzee polako penjati hrptom jednog ogranka, kojim se, krivim smjerom pa, prema tome, i pogodnijem za penjanje, dospijevalo do visoravni to se nalazila na vrhu prvog stoca. Tlo je bilo prekriveno brojnim izboinama koje su tvorile provale podzemnih snaga. Mogli su se tu vidjeti nepravilni blokovi stijena, brojne krhotine bazalta, komadi plovuca, staklaste lave. Tu su rasli odvojeni umarci one iste crnogorice koja je nekoliko stotina stopa ni e, u dnu uskih klanaca, rasla u gustim slojevima kroz koje su sunevi zraci jedva mogli prodrijeti. Za vrijeme tog prvog dijela penjanja uz ni e obronke, Harbert je zamijetio svje e tragove krupnih ivotinja, mo da divljih zvijeri, a mo da i pitomije udi. Mo da nam te ivotinje nee rado ustupiti svoje podruje! na to e Pencroff. Sto onda odgovori mu novinar koji je sudjelovao u lovu na tigrove u Indiji i na lavove u Africi pokuat emo ih se osloboditi! A dotle moramo biti oprezni! Postupno su se sve vie uspinjali. Zbog mnogih zaobilazaka i prepreka koje nisu mogli svladati, put je bio vrlo dug. Katkad im je tlo nestajalo pod nogama, jer bi se nali pred dubokom provalijom, koju su potom morali zaobii. Vraajui se stalno natrag da bi se mogli lake probijati, gubili su mnogo vremena i dosta se umarali. Kad se u podne mala skupina zaustavila u

podno ju poireg umarka radi ruka, nalazila se na pola puta do prve zaravni, a to znai da e tek u sumrak stii gore. S toga se mjesta otvarao irok vidik na more. Na desnoj strani, u jugoistonom smjeru, isprijeio se pogledu otar rt, te se nije moglo ustvrditi ne nastavlja li se obala naglim skretanjem na nekakvo kopno straga. S lijeve strane pogled se pru ao nekoliko milja prema sjeveru, dok se prema sjeverozapadu od mjesta gdje su se nalazili brodolomci, zaustavljao na ogranku neuobiajenog oblika, koji je slu io kao potporanj sredinjem stocu. Dakle, jo nisu bili u stanju rijeiti problem koji je toliko zaokupljao Cyrusa Smitha. U jedan sat su nastavili s penjanjem. Trebalo je skrenuti prema jugozapadu i ponovno zaci u dosta gust umarak. Tu su pod kronjama drvea prelijetali brojni parovi krupnih ptica iz obitelji fazana. To su bili tragopani, okieni mesnatim podvoljkom, koji im je visio ispod vrata i s dva sitna roia valjkastog oblika, koji su im rasli iza oiju. Ti tragopani su bili veliki poput pijetlova. enka je bila potpuno smee boje, dok su mu jaci bili crvena perja proaranog sitnim bijelim pjegama. Gedeon Spilett, vjeto i sna no baenim kamenom ubije jednog fazana kojega je Pencroff, izgladnio na planinskom zraku, pohlepno promatrao. Poto su napustili umarak, penjui se, poma ui jedan drugome, uzverae se uz vrlo strmo nagnue visoko stotinu stopa i stigoe na zaravan slabo obraslu drveem, ije tlo izgledae vulkanskog podrijetla. Sad se trebalo vratiti prema istoku, idui krivudavim smjerom. Jedino tako su mogli napredovati, jer su obronci bili vrlo strmi i svi su morali dobro paziti gdje e stati nogom. Nab i Harbert su ili na elu, Pencroff na zaelju, a izmeu njih Cyrus Smith i novinar. ivotinje koje su se kretale na tim visinama, a njihovih je tragova bilo napretek, morale su pripadati vrstama koje imaju sigurnu nogu i gipku kralje nicu, dakle, obitelji divokoza. Ugledae ih nekoliko, ali ih Pencroff ne nazva tim imenom. Gle, ovce! povie iznenada. Svi se odjednom zaustavie na pedeset koraka od pola stada krupnih ivotinja rogova povijenih unatrag i plosnatih pri vrhu i vunasta runa ispod duge svilene dlake rie boje. To uope nisu bile obine ovce, ve jedna njihova vrsta koja ivi po brdovitim predjelima umjerenog pojasa. Harbert ih nazva divljim ovcama. Imaju li one butove i rebarca? upita mornar. Imaju odgovori Harbert. E, onda su to ovce! ree Pencroff. Nepomine na kru bazaltnog podrijetla, te su ih ivotinje zauenim pogledom promatrale, kao da prvi put vide ljudske dvonoce. Odjednom, zahvaene strahom, iezoe u kamenjaru. Do vienja! povie za njima Pencroff tako smijenim tonom da su Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Nab i Harbert prasnuli u grohotan smijeh. Nastavili su s penjanjem. Na nekim strminama zamjeivali su vrlo udno izbrazdane tragove lave. Male naslage sumpora presijecale su put kojim su se uspinjali, te su ih morali zaobilaziti u vrlo irokom luku. Na mjestima sumpor se zgusnuo u kristale, i to meu tvarima koje uobiajeno dolaze prije izljevu lave: meu crvenkastom zamljom u obliku nepravilnih i vrlo ispr enih zrnaca, meu bjelkastim pepelom sastavljenim od bezbroj sitnih kristala. to su se vie pribli avali prvoj zaravni, odnosno vrhu donjeg stoca, penjanje je bilo napornije. Oko etiri sata ostavili su za sobom podruje na kojemu su jo rasla stabla. Tu i tamo je strio iz zemljita pokoji bor, iskrivljen i gol, kojemu ivot sigurno nije bio lagodan na toj visini, koju su tukli vjetrovi s puine. In enjer i njegovi prijatelji su imali sree: vrijeme je bilo lijepo, a zrak miran. Sna an

vjetar na visini od tri tisue stopa bi ih i te kako omeo pri penjanju. Zrak je bio ist, nebo u visinama vedro. Savrenije mir vladao oko njih. Vie nisu vidjeli sunca jer ga je svojom irinom skrio gornji sto ac, koji je ujedno zaklonio i polovicu zapadnog vidika i svoju golemu sjenu ispru io do obale, poveavajui je kada se svijetla suneva kugla sputala ni e na svom dnevnom putu. Nekakve pare, slinije izmaglici nego oblaku, poee se javljati na istoku i prelijevati se u svim duginim bojama pod djelovanjem sunevih zraka. Jo samo pet stotina stopa dijelilo je istra ivae od zaravni, do koje su naumili stii u elji da se na njoj skrase za tu no. Ali tih se pet stotina stopa pretvorilo u dvije tisue, jer se valjalo penjati u krivudavom smjeru. Pod nogama im je, tako rei, nestajalo tla. Padine su bile tako strme da su penjai klizili niza slojeve lave ija je povrina, izglaana od kia i vjetrova, predstavljala nesigurno tlo. Sve se vie mrailo i bila je gotovo no, kad je Cyrus Smith sa svojim prijateljima stigao, poslije sedam sati napornog penjanja, na zaravan prvog stoca. Trebalo je sada pripremiti prenoite i obnoviti snage: najprije veerati, a potom spavati. Drugi kat brda poivao je na kamenim temeljima, meu kojima lako naoe pogodan zaklon. Ogrjeva nije bilo u izobilju, ali se ipak mogla nalo iti vatra od mahovine i suhog iblja koje se kostrijeilo na pojedinim dijelovima zaravni. Dok je mornar pripremao ognjite sla ui kamenje na odreeni nain, Nab i Harbert se pobrinue da ga snabdiju ogrjevom. Ubrzo se vratie natovareni ibljem. Kresnue bjelutkom o bjelutak, nagorjele platno prihvati iskru, a pod Nabovim sna nim dahom za nekoliko trenutaka zapucketa vatra u zaklonu stijena. Vatru nisu zapalili u nakani da ispeku fazana kojega je Nab ostavio za sutradan, ve da se barem donekle zatite od none hladnoe. Za veeru su se morali zadovoljiti s ostacima kabeja i nekoliko pregrti borovih jezgri. Nije bilo jo ni est i pol sati, a ve su bili gotovi i s pripremama, i s veerom. Tada Cyrusu Smithu padne na um da u onoj polutami istra i iroku zaravan kru nog oblika s koje se dizao u vis drugi sto ac brda. Prije no to e poi na poinak, htio je znati mo e li se sto ac zaobii u podno ju, jer se lako moglo dogoditi da se zbog isuvie strmih padina ne uspiju popeti do njegova vrha. To ga je pitanje neprestance muilo, bilo je, naime, mogue da je na onoj strani na kojoj je eir nagnut, odnosno prema sjeveru, zaravan bila neprohodna. Meutim, ako se ne uzmognu popeti do vrha brda, te ako ne uspiju zaobii sto ac u njegovu podno ju, nee biti u stanju istra iti zapadni dio toga kraja, to znai da ne bi u cijelosti ostvarili cilj radi kojega su poduzeli to uspinjanje. Ne obazirui se na svoj umor, in enjer pusti Pencroffa i Naba da se pozabave pripremama oko prenoita, a Gideona Spiletta da pribilje i zgode toga dana i poe kru nim rubom zaravni u smjeru sjevera. Harbert ga je pratio. Bila je lijepa i tiha no. Mrak se jo ne bijae posve spustio. Cyrus Smith i Harbert su hodali jedan iza drugoga bez rijei. Na nekim mjestima zaravan se iroko otvarala ispred njih, te su se bez tekoa probijali naprijed. Na drugim je, pak, mjestima bila zatrpana odronjenim kamenjem meu kojim je vijugala posve uska staza kojom se nisu mogla kretati dva ovjeka hodajui usporedno. Ali poslije dvadesetak minuta hoda Cyrus Smith i Harbert se moradoe zaustaviti. Bijahu, naime, stigli do mjesta gdje su se spajale padine dva stoca. Nije vie bilo usjeka koji je razdvajao dva dijela brda. Bilo je, meutim, nemogue zaobii ga padinom ije je nagnue iznosilo sedamdeset stupnjeva. Budui da su se in enjer i djeak morali odrei nauma da zaobiu zaravan, ostala im je ipak mogunost pokuati penjanje uza sam sto ac. U biti, pred njima se otvarao dubok usjek u brdu. Bilo je to drijelo gornjeg kratera, grli, ako ba hoete, kroz koji su otjecale tene tvari u vrijeme dok je taj vulkan bio jo aktivan. Stvrdnuta lava i zgura tvorile su neku vrstu prirodnog stubita sa iroko oblikovanim stubama

koje su olakavale pristup vrhu brda. Jedan pogled je bio dostatan Cyrusu Smithu da uoi taj raspored i on se, kroza sve gui mrak, praen Harbertom, uputi golemom rascjepu. Trebalo se popeti jo tisuu stopa. Hoe li se moi uspeti u nutarnjom stranom kratera? To e ve vidjeti. In enjer se htio penjati sve dok ne bude primoran stati. Na sreu, ti vrlo izdu eni i krivudava nagnua opisivahu irok zaokret u nutrini vulkana i tako su olakavali penjanje. to se tie samog vulkana, bilo je oito da je bio posve ugaen. Niti mu je iz bokova izbijao dim, niti se plamen mogao zapaziti u dubokim rupama, niti je tutnjalo, niti se ulo muklo mumljanje, niti se tresao taj mrani bunar koji se zario mo da u samu utrobu zemlje. Pa ak ni zrak izvan kratera nije bio zasien sumpornim parama. Doista se radilo o potpuno ugaenom, a ne uspavanom vulkanu. Pokuaj Cyrusa Smitha morao je uspjeti. Penjui se polako uz unutarnje strane vulkana, Harbert i in enjer opaze da se krater iri iznad njihovih glava. Kru nica nebeskog svoda, omeena rubovima kratera, osjetno se poveala. Sa svakim korakom, tako rei, koji su napravili, nove su zvijezde ulazile u njihovo vidno polje. Prekrasna zvije a ju nog neba sjala su punim sjajem U samom zenitu poput dragulja je sjao Antares iz zvije a korpiona, a u njegovoj blizini zvijezda Beta iz zvije a Bika za koju se vjeruje da je od svih zvijezda najbli a zemaljskoj kugli. A to se krater vie irio, pojavljivale su se jedna za drugom zvijezda Fomalhaut iz zvije a Ribe, Ju ni trokut i naposljetku, gotovo na ju nom zemljinom polu, iskriavi Ju ni kri koja odgovara zvijezdi Sjevernjaci na sjevernoj polutki. Bilo je oko osam sati naveer kad su Cyrus Smith i Harbert stali nogom na gornje sljeme brda, na sam vrh stoca. Bio je potpuni mrak, tako da pogledom nisu mogli obuhvatiti niti dvije milje u promjeru. Je li more okru ivalo to nepoznato kopno ili se ono na zapadu spajalo s nekim kontinentom Tihog oceana? To nisu mogli ustvrditi. Sloj oblaka prema zapadu, koji se jasno ocrtavao na obzorju, pojaavao je mrak, te nisu mogli razaznati spajaju li se nebo i more u jednoj kru noj crti. Ali se odjednom najednom mjestu obzorja pojavi slabana svjetlost, koja se polako sve ni e sputala to se oblak vie peo prema zenitu. Bio je to tanak mjeseev srp prije no to e zaci. Ali njegova je svjetlost bila dostatno jaka da jasno oznai crtu obzorja, koja se upravo u tom trenutku oslobodila oblaka. In enjer na trenutak opazi mjeseev treperavi lik, kako se odra ava u tenoj povrini. Cyrus Smith zgrabi djeaka za ruku i ree ozbiljnim glasom: Otok! U tom trenutku mjeseev srp potone u valovima.

XI.

NA VRHU STOCA NUTRINA KRATERA MORE SA SVIH STRANA NIGDJE KOPNA NA VIDIKU OBALA IZ PTIJE PERSPEKTIVE HIDROGRAFIJA I OROGRAFIJA JE LI OTOK NASTANJEN? DAVANJE IMENA ZALJEVIMA, UVALAMA, RTOVIMA, RIJEKAMA ITD. LINCOLNOV OTOK Pola sata poslije toga Cyrus Smith i Harbert ponovno su bili u taboru. In enjer izvijesti ostale da je zemlja na koju ih je sudbina bacila otok i da e se sutra dogovoriti to ini je initi. Potoni se svaki od njih pripremi za spavanje, kako je najbolje znao. I tako ti "otoani" u rupi od bazalta, na visini od dvije tisue i pet stotina stopa iznad morske povrine, u tihoj noi, zaspae dubokim snom. Sutradan, 30. o ujka, poto su na brzinu pojeli doruak koji se sastojao jedino od peenog tragopana, in enjer se htio ponovno popeti na vrh vulkana da bi pozorno promotrio otok na kojemu e mo da itav ivot ostati zatoen sa svoja etiri prijatelja, ukoliko je taj otok bio mnogo udaljen od kopna ili se nije nalazio na putu kojim prometuju brodovi izmeu otoka Tihog oceana. Sad su u istra ivanje vrha s njim poli i svi njegovi prijatelji. I oni su takoer htjeli vidjeti taj otok, koji je trebao zadovoljiti sve njihove ivotne potrebe. Moglo je biti oko sedam sati ujutro kad su Cyrus Smith, Harbert, Pencroff, Gedeon Spilett i Nab napustili tabor, gdje su prenoili. Ni jedan od njih nije izgledao uznemiren polo ajem u koji bijahu dospjeli. Imali su povjerenje u sebe, nema dvojbe, ali ovdje treba napomenuti da Cyrusom Smithom nije ovladalo isto samopouzdanje kao i njegovim prijateljima. U njega se, dodue, nije uvukao oaj, jer se on osjeao sposobnim u divljoj prirodi iupati sve to njegovim suputnicima i njemu bude potrebno za ivot, dok se ovi nisu niega bojali upravo stoga, to se Cyrus Smith nalazio s njima. Lako je razumjeti tu razliku u njihovim osjeanjima. Osobito se Pencroff, poslije one zgode s upaljenom vatrom, ne bi ni trenutka prepustio oaju, pa ak ni onda kad se naao na goloj stijeni, ukoliko bi se i in enjer nalazio s njim. Kojeta! ree. Izvukli smo se iz Richmonda bez doputenja vlasti! Bilo bi nepojmljivo kad nam prije ili poslije ne bi uspjelo napustiti jedno mjesto gdje nas, jamano, nitko nee zadr ati! Cyrus Smith se dr ao istog puta kojim je sino proao. Zaobioe sto ac hodajui po zaravni sve do mjesta gdje se nalazila golema pukotina. Vrijeme je bilo prekrasno. Sunce se uspelo na istom nebu i svojim zrakama obasjalo cijeli istoni dio brda. Dospjee do kratera. Bio je upravo onakav, kakvim se in enjeru priinio u mraku, a to znai slian prostranom lijevku koji se postupno irio do visine od tisuu stopa iznad zaravni prvog stoca. Pri samom dnu goleme pukotine iroki i gusti slojevi stvrdnute lave krivudali su padinom brda i obilje avali tako put kojim su vulkanske tvari tekle u doline koje su poput brazda presijecale sjeverni dio otoka. Prigodom penjanja unutarnjim dijelom kratera, ije nagnue nije bio vei od trideset i pet do etrdeset stupnjeva, nisu nailazili na velike potekoe i prepreke. Zamijetili su tragove vrlo stare lave koja je sukljala napolje iz vulkana kroz vrh stoca prije no to je na bonoj pukotini otvorila novi put. to se, pak, tie vulkanskog grotla kojim su podzemni slojevi bili povezani s kraterom, pogledom nisu mogli ocijeniti dubinu, jer se ona gubila u mraku. Ali su stoga sa sigurnou ustvrdili da je vulkan bio zauvijek ugaen.

Prije osam sati ujutro Cyrus Smith je skupa sa svojim prijateljima stigao na vrh kratera, na sto astu izboinu, koja je poput otekline izrasla na sjevernom rubu. More! Posvuda samo more! povikae, kao da im usne nisu mogle zadr ati tu rije koja ih je pretvarala u otoane. U stvari, more, ta golema vodena povrina, prostiralo se svuda oko njih! Penjui se po drugi put na vrh brda, mo da se Cyrus Smith nadao da e otkriti neku obalu, neki otok u blizini koji sino zbog tame nije mogao vidjeti. Ali se nita ne ukaza na vidiku, a to e rei, da niega nije bilo u daljini ak i veoj od pedeset milja. Niti zemlje, niti jedra! Cijeli taj golemi prostor bio je pust, a sami otok se nalazio usred kruga koji se inio beskrajnim. Nijemi, nepomini, in enjer i njegovi pratitelji su nekoliko trenutaka arali oima po oceanu s jednog njegova kraja do drugog. Pretra ili su svaki dio do krajnjih granica. Ali ni Pencroff, u kojega je bilo oko sokolovo, nita nije opazio. A da se neka zemlja nalazila negdje na obzoru, pa makar i u obliku jedva zamjetljive izmaglice, mornar bi je bez dvojbe bio opazio, jer mu je priroda pod guste obrve umjesto dva oka usadila dva prava teleskopa. S oceana oni svoje poglede usmjerie na otok koji je le ao pod njihovim nogama. Prvi se javio Gedeon Spilett i to ovim rijeima: Koliko je velik ovaj otok? Doista, i nije ba izgledao golem, onako okru en nepreglednim morem. Cyrus Smith porazmisli nekoliko trenutaka. Pozorno je oima mjerio opseg otoka, raunajui visinu na kojoj su se nalazili. Poslije toga ree: Prijatelji moji, vjerujem da se neu prevariti ustvrdim li da ukupna du ina obale iznosi preko sto milja. A kolika je, onda, njegova povrina? Teko je to ocijeniti odgovori in enjer jer su obale otoka prilino udljivo izvedene. Ako se Cyrus Smith nije varao u svojoj procjeni, onda je otok bio otprilike velik kao Malta ili Xante u Sredozemnom moru, samo to je istodobno imao i mnogo nepravilni) e i mnogo manje razvedene rtove, grebene, jezike, uvale ili dra ice. Njegov, doista, udnovat oblik sve ih je iznenadio i kad je Gedeon Spilett, po in enjerovu nagovoru, stavio na papir njegove obrise, zakljuili su da slii nekoj fantastinoj ivotinji, nekoj vrsti predpotopnog udovita koje je zaspalo na povrini Tihog oceana. Ovakav je, u biti, bio toan opis otoka, iju je kartu dopisnik odmah izradio s prilino velikom tonou. Istoni dio obale, onaj na koji su brodolomci pristali, iroko se usjekao, stvorivi prostran zaljev koji je na jugoistoku zavravao otrim rtom. Njega Pencroff prigodom prvog istra ivanja nije otkrio stoga to ga je skrivala visoka litica. Zaljev su na sjeveroistoku zatvarala dva druga rta, a izmeu njih se usjekao mali zaton, koji je sliio polurazjapljenim eljustima golema morskog psa. Od sjeveroistoka prema sjeverozapadu obala se zaokru ila kao plosnata lubanja kakve zvijeri, da bi se potom izdigla u obliku grbe, to je davalo neodreen izgled ovom dijelu otoka u ijem se sreditu dizalo vulkanske brdo. Od tog mjesta obala se dosta pravilno pru ala od sjevera prema jugu, samo to se na jednom mjestu usjekla u nju uska dra ica, odakle je obala zavravala dugim repom pomalo slinom repu golemog aligatora. Taj je rep u stvari bio pravi poluotok koji se vie od trideset milja pru ao u more, raunajui od jugoistonog rta koji smo ve spomenuli i u luku se svijao tvorei vanjski, iroko otvoren zaljev na donjoj obali ovoga, tako udno razvedenog otoka. Na naju em mjestu, to jest izmeu Dimnjaka i male dra ice koju su zapazili na zapadnoj

strani i koja je bila u istoj visini s Dimnjacima, otok je bio irok samo deset milja, dok njegova najvea du ina, od onih eljusti morskog psa na sjeveroistoku pa do kraja repa na jugozapadu, nije iznosila manje od trideset milja. Nutrirhue otoka, meutim, u svojim glavnim osobinama izgledala ovako: obrasla gustom umom na ju noj strani, poevi od brda pa sve do obale, a pusta jfleskovita na sjevernom dijelu. Na dijelu koji se protezao od vulkanapiHaJna istonoj obali Cyrus Smith i njegovi prijatelji, na svoje veliko iznenaerijfe^opaze jetno jezero, obrubljeno redom crnogorice. Nisu se ni u snu nadahtome btkriiii Promatrano s vrhunca brda, inilo setja se jezero nalazi na istoj ra ini kao i more, ali, poto je razmislio, in enjer objasni svojim prijateljima da nadinorskarvistna te male povrine vodexigurno iznosi tri stotine stopa, jer je zaravan na kojoj se jezero nalazilo/JTstvaTi, predstavljala produ etak zaravni iznad obale. U tom je jezeru, znai, pitka voda? upita Pencroff. Drukije ne mo e biti odgovori in enjer u njega se slijevaju vode s planine. Eno potoia koji se slijeva u nj ree Harbert, pokazujui uski potoi koji je, vjerojatno, izvirao ispod zapadnih obronaka brda. U stvari primijeti Cyrus Smith budui da ovaj potok opskrbljuje jezero vodom, vjerojatno prema moru postoji neki odljev kojim iz jezera otjee viak vode. Pri povratku emo to ustvrditi. Ovaj prilino vijugav potok i ona ve od ranije poznata rijeka sainjavali su hidrografsku mre u otoka, barem takvom se ona ukazala oima istra ivaa. Bilo je, meutim, mogue da pod kronjama gustih uma koje su pokrivale dvije treine otoka, teku i drugi potoci prema moru. Morali su to pretpostaviti, jer su na ovom otoku u izobilju rasli velianstveni primjerci biljaka umjerenog pojasa. Na sjevernoj strani ne zamijetie ni najmanjeg traga tekuoj vodi. Mo da se tamo smjestila samo koja mlfka u movarnom dijelu na sjeveroistonoj strani, i nita vie. U stvari, tu je bilo samo sipina, pijeska, potpuno neplodnog tla, to je bilo u velikoj opreci s bujnosti najveeg dijela otoka. Vulkan se nije smjestio u srednjem dijelu otoka, naprotiv, dizao se u sjeverozapadnom dijelu i kao da je predstavljao granicu izmeu njegove bujne i njegove puste zone. Na jugozapadu, na jugu i na jugoistoku, najni i obronci brda posve su iezavali pod gustim zelenilom, dok se na sjevernoj strani moglo oima izdvojiti raslinje koje se postupno gubilo u pjeskovitoj ravnici. Isto tako su na toj strani erupcije vulkana sebi prokrile put, te se sada irok sloj lave protezao do one uske eljusti, koja je tvorila zaljev na sjeveroistoku. Cyrus Smith i njegovi prijatelji zadr ali su se na vrhu cijeli sat. Otok se irio pred njihovim oima kao reljefna povrina iarana raznim bojama: ume zelenom, pijesak utom, voda modrom. Vidjeli su ga u cijelosti. Jedino je izvan dosega njihovih pogleda ostalo zemljite skriveno pod golemim umama, najni i dijelovi sjenovitih dolina i, napokon, nutrina uskih klanaca u podno ju vulkana. Jo jedno ozbiljno pitanje je trebalo rijeiti, to je bilo vrlo bitno za budunost brodolomaca. Je li otok nastanjen ili nije? Novinar je postavio to pitanje. ini se da su ve sada, poto su u tanine promotrili razne dijelove otoka, mogli nijeno odgovoriti na nj. Nigdje nisu zamijetili neko djelo ljudskih ruku, nigdje nagomilane kolibe, nigdje usamljenu kolibu, nigdje ribarsko naselje na morskoj obali. Nikakav se dim nije dizao u zrak da bi oznaio prisutnost ljudi. Istina, razdaljina od trideset milja dijelila je sada brodolomce od krajnjih toaka otoka, to jest od onog repa, to se nazirao na jugozapadu, stoga je ak i Pencroffu bilo teko svojim otrim okom tamo zamijetiti neko naselje. A nisu mogli podignuti golemi zeleni zastor koji je pokrivao tri etvrtine otoka i vidjeti skriva li pod sobom kakvo selo. Ali otoani koji

ive na ovako uskim prostorima, koji vire iz Tihog oceana, nastavaju radije dijelove uz obalu, a ova je obala izgledala potpuno pusta. Dok otok ne istra e posve, morali su pretpostaviti da je nenastanjen. A nisu li ga mo da, barem povremeno, posjeivali domoroci s obli njih otoka? Na to je pitanje bilo teko odgovoriti. Nikakvo kopno nisu zamijetili u krugu od pedeset milja, ali tih je pedeset milja bilo lako preploviti u malajskim unovima, ili u velikim polinezijskim pirogama. Sve je, dakle, zavisilo od polo aja otoka, od njegove odvojenosti u Tihom oceanu, ili od blizine drugih otoka. Hoe li Cyrusu Smithu ikada poi za rukom bez ikakvih instrumenata odrediti njegovu irinu i du inu? Bit e to vrlo teko. S obzirom na nedoumicu u kojoj su bili, trebalo je poduzeti neke mjere opreza ukoliko bi se iskrcali uroenici sa susjednih otoka. Izvianje otoka je bilo zavreno, njegov oblik odreen, njegov reljef ocijenjen, njegova povrina izraunana, a njegove vode i brda ustvreni. Polo aj uma i ravnica novinar je u glavnim crtama unio u svoju mapu. Trebalo je samo sii niz obronke planine i ispitati tlo u svezi s rudnim, biljnim i ivotinjskim bogatstvom otoka. Ali prije no to e svojim pratiteljima dati znak za polazak, Cyrus Smith im ree svojim mirnim i ozbiljnim glasom: Evo, dragi prijatelji, uskog komadia zemlje na koji nas je Stvoritelj bacio. Ovdje emo mo da dulje ivjeti. A mo da e nam i neka neoekivana pomo stii, ako sluajno neki brod proe ovuda... Rekao sam "sluajno" stoga to mislim da ovaj otok nema velikog znaenja. Na njemu nema luke koja bi mogla poslu iti brodovima kao privremeni zaklon i bojim se da se smjestio izvan putova kojima brodovi uobiajeno plove, to jest da se nalazi suvie na jugu za brodove koji plove prema pacifikim otojima, a suvie na sjeveru za one koji plove za Australiju obilazei oko rta Horn. Neu vam kriti polo aj u kojemu se nalazimo... Imate pravo, dragi moj Cyruse ivo odgovori novinar. Vi imate uza se valjane ljude. Oni imaju povjerenja u vas i vi mo ete raunati na njih. Nije li tako, prijatelji? Ja u vam se u svemu pokoravati, gospodine Cyruse ree Harbert i zgrabi in enjerovu ruku. Moj ste gospodar uvijek i svugdje! povie Nab. A meni ree mornar neka se ime zatre ako se budem klonio posla. Ako po elite, gospodine Smithe, od ovog emo otoka napraviti malu Ameriku! Podignut emo gradove, sagraditi eljeznice, postaviti telefonske linije i jednog lijepog dana kad bude posve izmijenjen, ureen, unaprijeen, poi emo i pokloniti ga Sjedinjenim Dr avama! Samo ja zahtijevam da to bude pod jednim uvjetom. Pod kojim? upita dopisnik. Da vie nismo brodolomci, ve naseljenici koji su se ovamo doli naseliti! Cyrus Smith se nije mogao suzdr ati, a da se ne nasmijei. Mornarev prijedlog je jednoglasno prihvaen. In enjer potom zahvali svojim prijateljima i doda da se uzda u njihovu hrabrost i pomo Bo ju. Onda put pod noge za Dimnjake! povie mornar. Samo tren, dragi prijatelji javi se in enjer ini mi se da bi trebalo dati ime ovom otoku, a isto tako i rtovima, izboinama, rijekama, koji nam se prostiru pred oima. Izvrsna misao ree dopisnik. To e u budue pojednostavniti naputke koje emo dobivati ili davati. U stvari dometne mornar to ve neto znai kad ovjek mo e rei kamo ide i otkud dolazi. U najmanju ruku dobiva dojam da se nalazi negdje na poznatom mjestu.

Kao u Dimnjacima, na primjer javi se Harbert. Tono! odgovori Pencroff. Eto s tim imenom mi je ve bilo lagodnije pri dui, a iznenada mije palo na um. Hoemo li svojem prvom boravitu ostaviti ime Dimnjaci, gospodine Smithe? Hoemo, Pencroffe, s obzirom na to da ste ga vi tako nazvali. Dobro! A to se tie ostalih, to e lako ii ponovno prihvati rije mornar, kojega je ta stvar s imenima oduevila. Dajmo im imena kao to su radili Robinsoni, kojih mije zgode Harbert vie puta itao: "Zaljev Providnosti", "Rt kitova", "Rt prevarenih nada"! Ili radije imena gospodina Smitha odvrati Harbert pa gospodina Spiletta, Naba! 1 moje ime! povie Nab iji zubi bijesnu bjelinom. A zato ne? odgovori Pencroff. "Luka Nab", pa to ba lijepo zvui! T'RtGedeon..." Meni bi bili dra i nazivi pozajmljeni iz nae domovine doda dopisnik koji bi nas podsjeali na Ameriku! Sla em se s Gedeonom javi se sad Cyrus Smith da glavnim tokama na otoku damo takva imena, kao to su, na primjer, mora i zaljevi. Mogli bismo ovaj prostrani zaljev na istoku nazvati Zaljev Unije, a onu iroku uvalu na jugu Washingtonov zaljev, a ovo brdo na kojemu se upravo nalazimo Franklinovo brdo, a ovo jezero to se proteglo tu ispred naih oiju Grantovo jezero. Dragi prijatelji, ini mi se da bi to bilo sjajno! Ta imena e nas podsjeati na nau domovinu i na one njezine velikane koji joj na ast slu e. Ali za rijeke, rtove, dra ice, sprudove to ih vidimo s vrha ove planine odaberimo nazive kojima e nas podsjeati na svoj poseban oblik. Tako e nam se njihovi nazivi bolje urezati u pamenje, a u isto e vrijeme biti i pogodniji. itav otok ima vrlo udne oblike, tako da nam nee biti teko pronai odgovarajua imena. A to se tie rjeica i potoka koje jo ne poznajemo, raznih dijelova ume koje emo kasnije istra iti, dra ica koje emo naknadno otkriti, davat emo im nazive postupno, to jest onda kad s njima doemo u dodir. to vi o tome mislite, dragi moji prijatelji? In enjerovi prijatelji jednoglasno prihvatie taj prijedlog. Cijeli se otok nalazio pred njihovim oima kao rairena zemljopisna karta i trebalo je samo staviti nazive pod sve one izbeene ili uvuene kutove, kao i na sva uzvienja. Gedeon Spilett e ih upisati jedno za drugim, te e time zemljopisni nazivi otoka biti konano utemeljeni. Najprije dadoe nazive onim dvjema uvalama i brdu, kao to trenutak prije in enjer bijae predlo io. Prva uvala dobi naziv Zaljev Unije, a druga Washingtonov zaljev, dok brdo krstie Franklinovim brdom. A sada ree dopisnik ja bih predlo io da ovaj poluotok koji se pru a prema jugoistoku nazovemo Zmijski poluotok, a onaj rt tamo to se savio poput kakva repa nazovimo Zmajev rep, jer doista slii zmajevu repu. Prihvaa se. A onaj zaljev javi se Harbert na suprotnom kraju otoka, koji slii razjapljenim eljustima morskog psa nazovimo Zaljev morskog psa! Odlian naziv! povie Pencroff. A ona dva rta koja ga zatvaraju nazvat emo Rtove eljusti! Ne valja! Ne mogu dva rta imati isti naziv! doda dopisnik. Ne mari! odgovori Pencroff. Neka se jedan zove Rt sjeverne eljusti, a drugi Rt ju ne eljusti! Nazivi su ve upisani! odgovori Gedeon Spilett. Treba jo dati naziv onom rtu na jugoistonom kraju otoka primijeti Pencroff. To jest onom rtu na kraju Zaljeva Unije objasni Harbert. Caporkov rt! odjednom povie Nab koji je takoer elio biti krsnim kumom nekog dijela otoka.

U stvari, Nab je doista naao izvrstan naziv, jer je taj rt bio slian sna nom aporku fantastine zvijeri iji je oblik imao taj udnovati otok. Pencroff je bio oaran razvitkom dogaaja i njihove raspaljene mate ubrzo dadoe ime rijeci koja je snabdijevala pitkom vodom naseljenike i pokraj koje ih je zrani balon izbacio. Nazvae je Rijekom milosti, ime su se eljeli odu iti Providnosti, to ih je spasila. Otoi na koji su brodolomci najprije stupili nogom nazvae Otokom spasa. Zaravni, koja je poivala na granitnom bedemu iznad Dimnjaka i s koje se pogled pru ao na itav prostrani zaljev, dadoe ime Veliki vidikovac. Naposljetku, neprozirnu i gustu umu to je prekrivala Zmijski poluotok, nazvae Daleki zapad. Time su bili gotovi s davanjem imena vidljivim i poznatim dijelovima otoka, a poslije e ih upotpuniti postupno kako budu dolazili do novih otkria. In enjer je polo aj otoka odredio pribli no i to po visini i polo aju sunca. Na temelju toga ustvrdie da se Zaljev Unije i zaravan Veliki vidikovac nalaze na istoku. Ali sutradan kad bude odredio tono vrijeme izlaska i zalaska sunca i na temelju toga izraunao trenutak kad se ono bude nalazilo u zenitu, dr ao je da e prema tome lako odrediti gdje se tono nalazi sjever. Treba imati na umu da se otok nalazio na ju nom dijelu zemaljske kugle, stoga e se sunce, kad dosegne najviu toku neba, nalaziti tono na sjeveru, a ne na jugu, kao to, po njegovu prividnom kretanju, zakljuuju ljudi koji ive sjeverno od ekvatora. Dakle, sve je bilo obavljeno to su mislili obaviti i naseljenici su se pripremali sii s Franklinova brda i krenuti prema Dimnjacima. Odjednom Pencroff vikne: E, doista smo lakomisleni! A zato, zaboga? upita ga Gedeon Spilett koji ve bijae zatvorio svoju bilje nicu i ve se bio digao da poe. A na otok? Ta zaboravili smo mu dati ime! Harbert upravo htjede predlo iti da ga nazovu in enjerovim imenom, to bi svi njegovi prijatelji pljeskom pozdravili, kadli Cyrus Smith jednostavno ree: Nazovimo ga, dragi moji prijatelji, imenom velikog graanina, koji se sada bori da ouva jedinstvo amerike dr ave! Nazovimo ga, dakle, Lincolnov otok! S tri sna na "hura" kolonisti prihvate in enjerov prijedlog. I te veeri, prije no to e poi na poinak, novi naseljenici su dugo razgovarali o svojoj dalekoj domovini; priali su o stranom ratu koji ju je razdirao. Nisu uope dvojili da e ju ne dr ave biti pobijeene i da e te nje Sjevera, te nje pravde, pobijediti, zahvaljujui Grantu i Lincolnu! Meutim, ovo se zbivalo 30. o ujka 1865. Oni nikako nisu mogli znati da e esnaest dana poslije toga biti poinjen straan zloin u Washingtonu, odnosno da e na Veliki petak Abraham Lincoln biti ubijen metkom jednog fanatika.

XII.

PODEAVANJE SATOVA PENCROFF JE ZADOVOLJAN UDNI DIM TOK CRVENOG POTOKA RASLINJE NA LINCOLNOVU OTOKU IVOTINJE PLANINSKI FAZANI LOV NA KLOKANA AGUTI GRANTOVO JEZERO POVRATAK U DIMNJAKE Naseljenici Lincolnova otoka, poto su jo jednom pogledali bacili oko sebe, poee silaziti uskim grebenom kratera i poslije pola sata dospjee na prvu zaravan na kojoj su proveli no. Pencroff je dr ao da je vrijeme doruku. Usput se poveo razgovor o tome, kako bi trebalo podesiti satove Cyrusa Smitha i Gedeona Spiletta. Znamo da je Gedeon Spilett bio baen na pijesak otoka i da morski valovi ni njega ni njegov sat nisu ni dotaknuli, a taj njegov sat je imao odlian mehanizam, bio je to pravi d epni kronometar. Gedeon Spilett ga je svaki dan navijao. to se tie in enjerova sata, taj se, dakako, zaustavio onda kad je in enjer nepomian i nemoan, le ao u peini one sipine. In enjer ga sada navije i, ocijenivi po visini sunca da bi moglo biti oko devet sati, podesi ga na taj sat. Gedeon Spilett htjede svoj sat ujednaiti s njegovim, ali ga in enjer zadr a rukom. Ne, dragi moj Spilette, stanite! Va sat je podeen prema vremenu u Richmondu, nije li tako? Tako je, Cyruse. Ako je podeen prema vremenu u Richmondu, onda je, u stvari, podeen prema vaingtonskom vremenu. Tako je. Onda ga ne dirajte. Navijajte ga i dalje kako treba, ali ne pomiite kazaljke. To e nam, mo da, biti od koristi. "Od kakve bi nam to koristi moglo biti", mislio je mornar u sebi. Pri doruku su pojeli svoju zalihu divljai i borove jezgre, ali to Pencroffa nimalo ne uznemiri. Usput e se snabdjeti drugom hranom. Topa je dopala vrlo skromna porcija, pa e, vjerojatno, pronai neku novu divlja pod gustom kronjom ume. Osim toga, mornar je ozbiljno pomiljao zamoliti in enjera da proizvede barut ijednu ili dvije lovake puke to, po njegovu miljenju, nee biti nimalo teko. Poto su napustili zaravan, Cyrus Smith predlo i svojim prijateljima da se u Dimnjake vrate drugim putom. elio je razgledati Grantovo jezero na ijim je obalama rasla prekrasna uma. Pooe stoga sljemenom jednog od ogranaka izmeu kojih je, vjerojatno, protjecao potok to ga je svojom vodom napajao. Razgovarajui, kolonisti su razna mjesta na otoku nazivali imenima koja su im maloprije nadjenuli, to je znatno olakavalo razmjenu misli. Harbert i mornar, prvi gotovo jo dijete, a drugi pomalo djetinjast, bili su time oarani. Vidi, Harberte, ovo ja doista zgodno! govorio je mornar dok su hodali. Lijepi moj djeae, vie se ne mo emo izgubiti, jer emo svakako stii na zaravan Veliki vidikovac, prema tome, do Zaljeva Unije, pa poli mi sada prema Grantovu jezeru ili se spustili do Rijeke milosti i uputili se kroz umu Daleki zapad! Naseljenici se dogovorie da ne idu svi zajedno u hrpi, ali i da se ne udaljuju suvie jedni od drugih. Bili su sigurni da su neke vrlo opasne ivotinje ivjele u gustim umama otoka, te im je valjalo biti na oprezu. Kao i obino, Pencroff, Harbert i Nab hodali su na elu, predvoeni

Topom, koji je njukao na sve strane. Gedeon Spilett i Cyrus Smith su ili jedan pored drugoga. Dopisnik pripravan pribilje iti svaku zgodu, a in enjer najveim dijelom utei. Tu i tamo bi skrenuo s puta da bi podigao sad jedan, a sad drugi predmet, neku biljku ili neku rudnu tvar i onda to stavljao u d ep, a da o tome nije iznosio svoje razloge. Koga li vraga samo skuplja? promrmlja Pencroff. Ja samo gledam i gledam, ali ne vidim ba nita radi ega bi se vrijedilo sagnuti! Oko deset sati mala je skupina silazila niz najni e obronke Franklinova brda. Zemljite je jo uvijek bilo obraslo raslinjem i rijetkim stablima. Hodali su sad ravnicom ije tlo bijae ukasto i puno krenjaka, a bila je duga oko jednu milju i prostirala se sve do ruba ume. Velike gromade bazaltnih stijena, kojima je po Bischofovim istra ivanjima trebalo tri stotine i pedeset milijuna godina da bi se ohladile, bile su mjestimino razbacane po vrlo neravnoj povrini. Uza sve to, tu nije bilo lave, koja se iz kratera slijevala uglavnom po sjevernim padinama brda. Cyrus Smith je, dakle, vjerovao da e bez smetnji stii do potoka koji je, po njegovu uvjerenju, tekao ispod drvea prema rubu ume, kadli odjednom opazi Harberta kako navratnanos juri prema njemu, dok su se^Nab i mornar skrili iza litica. to je, Harberte, to se dogodilo? upita Gedeon Spilett. Nekakav dim! odgovori djeak. Opazili smo dim iznad litica, ni sto koraka daleko odavde. Zar je mogue da ima ljudi na otoku? povie dopisnik. Ne smijemo se pokazivati prije no to ustvrdimo o emu se, doista, radi napomene Cyrus Smith. Ja se vie bojim uroenika, ako ih ima na ovom otoku, no to ih elim. Gdje je Top? Top je otiao naprijed. 1 ne laje? Ne. To je vrlo udno. Ipak, pokuajmo ga dozvati. Za nekoliko trenutaka Gedeon Spilett, Cyrus Smith i Harbert pridru e se drugoj dvojici naseljenika i poput njih povukoe se u zaklon od bazaltnih stijena. Odatle su posve jasno vidjeli nekakav dim koji se u kovitlacu dizao uvis, dim upadljivo ukaste boje. Top se vrati poto ga je in enjer dozvao zvi dukom. Potom ovaj dade znak prijateljima da ga ekaju, a sam klizne izmeu stijena. Nepomini, naseljenici su sa strepnjom ekali ishod tog pohoda. Uto ih on dozva, na to oni potrae i brzo se naoe pored njega. Odmah ih je iznenadio neugodan miris kojim je zrak bio zasien. Po tom mirisu je in enjer bez po muke pogodio podrijetlo tog dima koji ga u poetku, ne bez razloga, i te kako bijae zabrinuo. Ovu vatru, ili bolje reeno, ovaj dim ree on sama priroda tvori. Tamo se nalazi sumporno vrelo koje e nam omoguiti uspjeno lijeiti upalu grla. Sjajno! povie Pencroff. Ba teta to nisam prehlaen. Sad se naseljenici upute prema mjestu s kojega se dim dizao uvis. Stigavi, opaze sumporno vrelo, ija je voda u obilnim koliinama pretjecala izmeu stijena i iz koje je izbijao jak miris sumporne kiseline, kad se spajala s kisikom. Cyrus Smith umoi ruku u vodu i ustvrdi da je masna. Potom prinese prst ustima: imala je sladunjav okus. A to se tie njezine temperature, izjavi da ima 95 stupnjeva po Fahrenheitu ili 35 po Celziusu. Kad ga je Harbert upitao na temelju ega je to zakljuio, odgovori: Do tog sam zakljuka doao vrlo jednostavno, dijete. Umoivi ruku u vodu, nisam

osjetio ni da je topla ni da je hladna. Znai da ima istu temperaturu kao i ljudsko tijelo, odnosno oko 95 stupnjeva po Fahrenheitu. Budui da im to sumporno vrelo zasad nije bilo ni od kakve koristi, naseljenici se upute prema rubu guste ume, koja se nalazila na nekoliko stotina koraka od njih. Kao to su i pretpostavljali, tu je uborio brz i bistar potok izmeu visokih obala crvenkaste boje to je bilo znakom da u toj zemlji ima eljeznog oksida. Zbog te crvene boje tla potoku dadoe ime Crveni potok. Bio je taj potok dosta irok, dubok i bistar. Planinskim vodama napajan, tekao je, malo kao rjeica, a onda kao bujica, pa mirno klizei preko pijeska, potom se s hukom lomei preko gudura ili ruei se u obliku slapa, prema jezeru tokom dugim jednu i pol milju i irinom izmeu trideset i etrdeset stopa. Voda mu je bila pitka, pa se moglo pretpostaviti da je ista kao i u jezeru. To e biti sretna okolnost ukoliko na njegovim obalama pronau prikladniji zaklon no to su Dimnjaci. Drvee koje nekoliko stotina stopa nizvodno zasjenjivae obale potoka, pripadalo je najveim dijelom onim vrstama, kojima obiluje umjereni pojas Australije i Tasmanije, a ne vrstama crnogorice kojima su bili obrasli ve istra eni dijelovi otoka na nekoliko milja od zaravni Veliki vidikovac. U to doba godine, to jest u poetku mjeseca travnja, koji na ju noj polutki odgovara mjesecu listopadu na sjevernoj, ili poetku jeseni, lie jo ne bijae otpalo. Meu tim drveem je bilo dosta kasuarina i eukaliptusa od kojih e neki idueg proljea uroditi istim onim slatkim plodovima kakvi rode eukaliptusi na Istoku. umarci australskih cedrova rasli su po proplancima obraslim onom istom travom, koju u Novoj Nizozemskoj zovu "tusak". Ali kokosova stabla kojih imade na pretek na otocima Tihog oceana, ini se da nisu rasla na ovom otoku koji se, bez dvojbe, nalazio dosta ju nije. Kakve li tete! ree Harbert. Nema tog tako korisnog stabla s tako divnim orasima! Meutim, ptice su se premetale u velikom broju po prilino tankim granama eukaliptusa i kasuarina, granama koje im nimalo nisu smetale letjeti rairenih krila. Papige vrste kakadu, crne, bijele i sive, obine papige ije se perje prelijevalo u svim bojama, sjajnozeleni "kraljii" crvene ube, modri lorisi, takozvani "modrogorci", prelijetali su amotamo uz zagluno krijetanje, a boje njihova perja su se prelamale, kao da ih tko promatra kroz kristalnu prizmu. Odjednom neka udna mjeavina neskladnih glasova odjekne u gustiu. Naseljenici zauju jedno za drugim ptiju pjesmu, ivotinjske krikove i nekakvo kmeanje za koje se inilo da potjee s usana nekog uroenika. Nab i Harbert pojurie u gusti smetnuvi s uma najhitnija pravila opreznosti. Na sreu, nisu u gustiu nali ni stranih zvijeri, ni pogibeljnih uroenika, ve jato takozvanih "planinskih fazana", ptica koje u ivaju u pjesmi i ruganju. Nekoliko udaraca tapom, vjeto odmjerenih, dokrajie njihovu podrugljivu zabavu, a naseljenike snabdiju odlinom lovinom za veeru. Harbert opazi prekrasne golubove smeih krila. Meu njima su neki imali divnu ubu na glavi, a drugi prekriveni zelenim perjem, poput njihovih srodnika u PortMacquarieu. Ali njih je bilo nemogue uloviti, kao to je nemogue uloviti gavranove i svrake, jer su bje ali u jatima. Puani metak, nabijen samom, nainio bi pravi pokolj meu tim pticama, ali nai su se lovci bili prinueni, umjesto pukom i sulicom slu iti kamenom i tapom, a to je oru je suvie primitivno da bi od njega mogli imati neku veu korist. Njihovo nedostatno naoru anje jo vie je dolo do izra aja kad je opor etverono aca, sad u malim, a sad u velikim skokovima od preko trideset stopa kao kakvi letei sisari, pobjegao tako brzo i na takvoj visini da se inilo da skau s grane na granu, kao vjeverice. Klokani! povie Harbert. Jedu li se? upita Pencroff.

Pripravljeni pirjanjem odgovori dopisnik ukusni su kao najbolja divlja... Gedeon Spilett ne bijae jo ni zavrio reenicu koja je poticala slinu iz usta, a ve su mornar, Harbert i Nab kao ludi jurili za klokanima. Uzalud ih je Cyrus Smith zvao da se vrate. Ali isto tako je bilo uzaludno progoniti tu ivahnu divlja, koja se kao kakva lopta odbijala od tla. Poslije pet minuta tranja lovci su isplazili jezik od zadihanosti, a klokani nestadoe u gustiu. Ni Top se nije mogao pohvaliti veim uspjehom od svojih gospodara. Gospodine Cyruse ree Pencroff kad su im se in enjer i dopisnik pridru ili gospodine Cyruse, vi i sami vidite da biste morali izraditi puke! Je li to mogue? Mo da i jest odgovori in enjer ali prije toga moramo napraviti lukove i strijele. Siguran sam da ete tim oru jem rukovati isto tako vjeto kao australski lovci. Strijele, lukove! ponovi Pencroff prezirno iskrivivi usta. Ta to nije ni za djeju igru! Ne budite previe oholi, prijatelju Pencroffe odgovori mu novinar lukovima i strijelama su se ljudi stoljeima meusobno ubijali, dok je barut, tako rei, tek juer pronaen. Ratovi su, na alost, stari kao i ljudski rod! Vjere mi, to je tono, gospodine Spilette odvrati mornar. Moj je jezik uvijek br i od pameti! Ne zamjerite! Harbert, iji je duh bio potpuno zaokupljen prirodnim naukama, svrne ponovno razgovor na klokane. Uostalom ree mi smo se namjerili ovaj put na vrstu klokana koju je najte e uloviti, to jest na goleme klokane duge sive dlake. Ako se ne varam, postoje jo crni i crveni klokani, klokani kamenjari, klokani takori, koji se mnogo lake love. Ima ih dvanaestak vrsta... Harberte pouno mu se obrati Pencroffza mene postoji samo jedna vrsta klokana, a to je "klokan na ra nju" i upravo tu vrstu mi veeras neemo upoznati! Svi su se grohotom nasmijali kad su uli najnoviju podjelu mornara Pencroffa. Valjani mladi nije nimalo krio svoje razoaranje to se za veeru morao zadovoljiti s planinskim fazanom. Ali, bilo je sueno da mu se srea jo jednom tog dana nasmijei. U stvari, Top koji je osjeao da je u pitanju njegova vlastita korist jurio je okolo i njukao posvud. Raspaljen glau, ini se da je Top naumio loviti za svoj vlastiti raun i da od divljai, ako mu kakva dospije pod njuku, nee ni trunke ostati naseljenicima. Ali je Nab motrio na nj i dobro je uinio. Oko tri sata Topa nestade u ikari, a muklo groktanje ubrzo bijae znakom da se dohvatio s nekom ivotinjom. Nab potra i ugleda Topa kako halapljivo pro dire neku zvijerku. Da je stigao deset minuta poslije, divlja bi bila posve nestala u Topovom drijelu. Ali, na sreu, Top je naletio na itavo leglo i u trenu zaklao tri glodara, od kojih su dva le ala na tlu. Nab se likujui pojavi meu prijateljima dr ei u svakoj ruci po jednu zvijerku koje su veliinom bile vee od zeca. ukasto im je krzno bilo poprskano zelenim mrljama, dok repa gotovo nisu ni imale. Graani Sjedinjenih Dr ava nisu ni trenutka dvoumili da tim glodarima daju imena koja su im u potpunosti odgovarala. Bili su to "marasi", jedna vrsta agutija, poneto krupniji od svojih srodnika koji ive u tropskim predjelima, pravi pravcati ameriki zeevi dugih uiju, eljusti oboru anih sa svake strane s po pet kutnjaka, po emu se upravo i razlikuju od agutija. Hura! povie Pencroff. Peenje je tu! Sad se mo emo vratiti kui! Poto su se trenutak bili zaustavili, sada ponovno krenue. Bistra voda Crvenog potoka tekla je ispod svoda koji su ga tvorila stabla asuarina, banksisa i golemih gumovaca. Prekrasne biljke iz roda ljiljana rasle su do dvadeset stopa uvis. Druge biljne vrste, nepoznate mladom prirodoslovcu, sagibale su se nad potokom koji je uborio u svojoj zelenoj kolijevci.

Sad se potok znatno proirio, to je Cyrusa Smitha navelo na misao da je potok blizu svom uu. Na kraju gustog umarka onda se, doista, uka e. Naseljenici su stigli na zapadnu obalu Grantova jezera. Mjesto je bilo dostojno da se pogled na njemu zaustavi. Vodeni prostor iji je opseg bio dugaak oko sedam milja, a povrina mu iznosila oko dvjesta hektara, bio je okru en redom raznog drvea. Na istonoj strani, kroz ivopisni zeleni zastor, razmaknut na ponekim mjestima, na obzorju je svjetlucalo more. Na sjeveru, granina crta jezera ila je u blagom luku, dok je u donjem dijelu ta crta bila otra. Mnogobrojne vodene ptice esto su navraale na ovaj mali Ontario, a onih "tisuu otoka" njegova amerikog imenjaka ovdje je predstavljala stijena, koja je virila iz vode nekoliko stotina stopa daleko od ju ne obale jezera. Tu je stajalo zajedno nekoliko parova galebova i uei na kamenju, nepomini i ozbiljni, vrebahu ribu u prolazu, a potom su se uz otro krijetanje bacali u vodu, da bi se odmah pojavili s plijenom u kljunu. Na ostalom dijelu obale i na otoiu, epurile su se divlje patke, pelikani, liske, crvenokljunai, filedoni u kojih je jezik imao oblik etke i jedan ili dva primjerka prekrasnih lirastih fazana, iji se rep ljupko irio kao gornji dio lire. Voda u jezeru je bila pitka, bistra, pomalo tanina. Po odreenom kljuanju koje se u koncentrinim krugovima irilo po njegovoj povrini, bilo je oito da u njemu ima mnogo ribe. Prekrasno je ovo jezero! ree Gedeon Spilett. Lijepo bi bilo ivjeti na njegovim obalama! Pa i ivjet emo! odgovori Cyrus Smith. U elji da se najkraim putom vrate u Dimnjake, naseljenici se spuste do ugla to su ga na ju noj strani tvorile obale jezera. S dosta muke prokre sebi put kroz gusti i ikaru, kojih se prije toga nikad ljudska ruka nije dotakla i krenue prema obali, da bi izbili sjeverno od zaravni Veliki vidikovac. Dvije su milje hodali tim smjerom. Na kraju se iza zelene zavjese pojavi zaravan prekrivena sagom guste trave, a iza nje beskrajno more. Da bi stigli u Dimnjake, trebalo je poi ukoso preko zaravni i poslije jedne milje puta stii do prvog zavoja Rijeke milosti. Ali, in enjer je htio doznati kako i gdje se gubio viak vode iz jezera, stoga su naseljenici okrenuli prema sjeveru, hodajui kroz umu jo itavu milju i pol. Negdje je postojao nekakav odvodni kanal, i to najvjerojatnije u nekakvom usjeku izmeu granitnih blokova. Jezero je, u stvari, bilo veliki bazen koji se, postupno punio vodom iz potoka, te je viak vjerojatno nekim slapom otjecao u more. Ako je tako, mislio je in enjer, onda bi se mogao iskoristiti pad vode, njezina snaga koja se sad gubila ne koristei nikome. Put nastavie obalom Grantova jezera, hodajui prema sjevernom dijelu zaravni. Proli su jo jednu milju, ali Cyrus Smith nije otkrio slap koji je morao negdje postojati. Bilo je etiri i pol sata poslije podne. Zbog pripremanja veere, naseljenici su se morali vratiti u svoj dom. Mala se skupina vrati natrag i lijevom obalom Rijeke milosti sti e do Dimnjaka. Poto je upaljena vatra, Nab i Pencoff, koji su se dragovoljno prihvatili kuharske du nosti, brzo su pripremili ra anj, ispekli agutija i poteno se poastili. Kad su bili gotovi s veerom i spremali se na spavanje, Cyrus Smith izvue iz d epa male komadie minerala, koje je pokupio i ree: Dragi prijatelji, ovo ovdje je eljezna rudaa, a ovo pirit, ovo je glina, ovo vapno, a ovo ugljen. Eto, to nam da je priroda i to je njezin udio u zajednikom radu! Sutra mi moramo dati svoj!

XIII.

TOPOVA OGRLICA IZRADA LUKOVA I STRIJELA CIGLANA LONARSKA NO RAZNO KUHINJSKO POSUE PRVA JUHA KOMOLJIKA JUNI KRI ZNAAJNO ASTRONOMSKO PROMATRANJE Pa to mislite, gospodine Cyruse obrati se sutradan Pencroff in enjeru otkud emo poeti? Od samog poetka! odgovori Cyrus Smith. I doista, naseljenici su bili prinueni poeti od samog poetka. Oni nisu imali nikakva orua kojim bi mogli napraviti druga orua, a nisu se nalazili niti u polo aju prirode "koja je imala vremena i prema tome nije morala tedjeti na trudu". Njima se urilo, jer su odmah morali udovoljiti potrebama ivota. Koristei se steenim iskustvom, oni nisu imali to izumiti, ali su stoga morali proizvesti. Njihovo se eljezo i elik jo uvijek nalaze u rudai, njihovo lonarstvo u glini, a njihovo rublje i odijela u tekstilnoj sirovini. Treba, uostalom, rei da su ti naseljenici bili "ljudi" u onom boljem, plemenitijem smislu te rijei. In enjer Smith nije se mogao namjeriti na pametnije, marljivije i odanije suradnike. On je poznavao i njih i njihove sposobnosti. Gedeon Spilett, novinar velikog dara, stekao je veliko znanje, te je mogao govoriti o svemu i svaemu. On e mnogo pridonijeti, i glavom i rukama, da bi se naseljenici odr ali na tom otoku. Nee ustuknuti ni pred kakvom du nosti. Budui da je prije bio strastven lovac, on je radi u itka odlazio u lov, ali sad e mu lov postati zanatom. Harbert je bio dobar djeak i vrlo dobro upuen u prirodne znanosti, ime e on mnogo pridonijeti zajednikoj stvari. Nab je bio samo utjelovljenje odanosti. Vjet, bistar, neumoran, sna an, eljeznog zdravlja, donekle je poznavao kovaki zanat, te e i on biti od velike koristi zajednici. Pencroff je, pak, kao mornar oplovio sva mora, kao tesar je radio u brodogradilitima u Brooklvnu, krojaki pomonik na drvenim brodovima, bio je vrtlar i ratar za vrijeme dopusta i tako dalje, te je kao i svi pomorci svemu bio vjet, znao sve napraviti. Doista bi bilo teko udru iti petoricu sposobnijih ljudi da se nose sa sudbinom i sigurnijih da e u toj borbi pobijediti. "Treba poeti od samog poetka"; bijae kazao Cyrus Smith. A pod tim poetkom in enjer je podrazumijevao izgradnju postrojenja koje e im poslu iti da prerade prirodne sirovine. Zna se kakvo znaenje pri tome ima toplina. Gorivo, to jest drva i kameni ugljen, mogli su se odmah iskoristiti. Radilo se, dakle, o tome da se sagradi pe. A emu e slu iti ta pe? pitao je Pencroff. Da bismo izradili posue od gline koje nam je prijeko potrebno odgovori Cyrus Smith. A ime emo izgraditi pe? Opekama! A opeke? Opeke emo dobiti od gline. Na put, dragi prijatelji. Da ne bismo prenaali sirovinu, mi emo svoju radionicu izgraditi na samom mjestu proizvodnje. Nab e ponijeti namirnice, a vatre nam nee ponestati za kuhanje hrane. A ako nam ponestane hrane stoga to nemamo prikladnog oru ja za lov? upita Gedeon Spilett. Ah, da nam je imati samo jedan no ! povie Pencroff. Pa to onda? upita Cyrus Smith.

Br ebolje bih izradio luk i strijele. Naa smonica bi bila uvijek puna divljai! Pa jest, no , otro sjeivo... govorio je in enjer kao da govori sam sa sobom. U tom trenutku pogled mu padne na Topa koji se motao po obali rijeke. Tope, ovamo! naredi in enjer. Pas dotri na poziv svoga gospodara. Ovaj s obje ruke uhvati Topa za glavu, skine mu ogrlicu s vrata i, slomivi je na dva dijela, povie: Tu su dva no a, Pencroffe! Mornar mu odgovori dvostrukim "hura". Topova ogrlica bila je napravljena od tanke ploice kaljenog elika. Trebalo ju je, dakle, naotriti najprije na pjeanom kamenu da bi se napravilo sjeivo koje se potom brusi finijim kamenom. Tog pjeanog kamena bilo je u izobilju na obali, te se dva sata poslije toga alat naseljenika sastojao od dva otra sjeiva, koja nije bilo teko uglaviti u dva vrsta drka. Dobivanje tog prvog alata proslavili su kao veliku pobjedu. Doista, bio je to dragocjen dobitak postignut u pravom trenutku. Krenuli su. Cyrus Smith je odluio poi do zapadne obale jezera, gdje je juer zamijetio glinu i sa sobom ponio uzorak. Dakle, usmjerie obalom Rijeke milosti, poprijee preko Velikog vidikovca i poto su propjeaili pet milja, stigoe na istinu udaljenu dvije stotine stopa od Grantova jezera. Dok su hodali prema jezeru, Harbert opazi jedno stablo od ijih su grana Indijanci Ju ne Amerike pravili lukove. To stablo se zvalo "crejimba", a pripadalo je jednoj vrsti palme na kojoj nisu rasli jestivi plodovi. Odsjekli su duge i ravne grane, oistili ih od lia, obrezali ih tako da su u sredini bile deblje, a na krajevima tanje. Sad je jo samo trebalo pronai biljku od koje e napraviti tetivu. U tu svrhu im je poslu ila biljka iz obitelji sljezova. Njezina su vlakna tako otporna da se mogu usporediti sa ivotinjskim ilama. Tako je Pencroff doao do lukova prilino velike snage, kojima su jo nedostajale strijele. Njih je bilo lako izraditi od ravnih i vrstih granica bez vorova, ali stoga nije bilo lako pronai ubojiti iljak, to jest tvar koja je imala zamijeniti eljezo. Pencroff je pri tome mislio kako su oni uinili to su mogli, a za ostalo e im, mo da, i srea biti sklona. Naseljenici stigoe na teren koji su juer obili, a koji se sastojao od same gline vrlo pogodne za posao koji su naumili obaviti. Sam rad im nee priinjati nikakvih potekoa. Meutim, trebalo je glinu pomijeati s pijeskom da bi bila manje masna, oblikovati opeke i potom ove ispei na jakoj vatri. Obino se glinu nabija u kalupe, ali se in enjer zadovoljio time, da je runo oblikuje. itava dva dana su radili na tom poslu. Glinu su najprije navla ili vodom, potom su je mijesili nogama i rukama i na kraju je sjekli u opeke jednake veliine. Vjet radnik samo s golim rukama mo e izraditi, za dvanaest sati, deset tisua opeka. Meutim, pet ciglarskih radnika s Lincolnova otoka nisu za dva dana mogli izraditi vie od tri tisue opeka, koje poredae jednu do druge da se potpuno osue, to obino traje tri do etiri dana, a potom ih je trebalo ispei. Cyrus Smith je odluio 2. travnja odrediti polo aj otoka. Uoi toga dana on je tono zabilje io sat kada je sunce zalo za obzorje, a toga istog jutra je takoer tono odredio vrijeme njegova izlaska. Pri tim operacijama nije zaboravio prelamanje svjetlosti. Izmeu zalaska i izlaska sunca prolo je dvanaest sati, manje dvadeset i etiri minute. Dakle, est sati i dvanaest minuta poslije svog izlaska, sunce e biti u podnevku, a mjesto na kojemu e se toga dana nalaziti bit e sjever. U reeni sat Cyrus Smith obilje i to mjesto i polo ivi dva tapa jedan iza drugog u smjeru sunca, koje e mu poslu iti kao oznake za snala enje, dobi stalan podnevak za svoja kasnija mjerenja.

Tijekom dva dana, koja su prethodila peenju opeka, naseljenici su naveliko skupljali ogrjev. Lomili su grane po istini i skupljali ispod drvea pootpadale suharke. Usput su naokolo lovili, i to s prilinim uspjehom, jer je Pencroff pripremio nekoliko sve anja strijela s vrlo otrini vrhom. Zahvaljujui Topu, snabdjee se tim iljcima, jer je uhvatio jednog dikobraza, koji kao divlja nije predstavljao bogzna kakvu vrijednost, ali su stoga dragocjene bile njegove bodlje, kojima je bio naikan. Te bodlje dobro privrstie na vrhove strijela, dok u drugi kraj udjenue perje papiga kakadu, da bi strijelama dali odreeni smjer. Harbert i novinar ubrzo postadoe vrsni strijelci. Sad je u Dimnjacima bilo u izobilju i dlakave i pernate divljai: kabeja, golubova, agutija, tetrijeba i druge. Najvei dio tih ivotinja ubijen je u dijelu ume smjetene na lijevoj strani Rijeke milosti. Tu su umu nazvali Jakamar, za uspomenu na ptiice to su ih Pencroff i Harbert gonili prigodom svog prvog izvianja otoka. Uhvaenu divlja su odmah jeli, jedino su butove od kabeja ostavljali kao zalihu i, poto su ih najprije namirisali mirisnim travama, suili ih na dimu, koji se dizao s vatre nalo ene zelenim drvom. Meutim, ta krepka hrana bila je uvijek ista: peenje, pa opet peenje, a oni bi bili sretni da su mogli uti kako na ognjitu kljua obino jelo u loncu. No, trebalo je priekati, trebalo je lonac izraditi, a prije njega pe sagraditi. Za vrijeme tih pohoda, za kojih se nisu nikad udaljivali, iz neposredne blizine ciglane, lovci su zamijetili svje e tragove zvijeri krupnog uzrasta i sna nih pand a. Meutim, nisu mogli ustvrditi kojoj ivotinjskoj vrsti pripadaju. Stoga im je Cyrus Smith preporuio da budu oprezni, jer je u umi, vjerojatno, ivjela i opasna zvjerad. I dobro je uinio. U stvari, jednog dana Gedeon Spilett i Harbert ugledae zvijer vrlo slinu jaguaru. Zvijer ih, na sreu, nije napala, inae se, vjerojatno, ne bi bili izvukli bez te ih ozljeda. Ali kad budu oboru ani nekim boljim oru jem, to jest pukama, koje je Pencroff tra io od Cyrusa Smitha, Gedeon Spilett se zakleo da e povesti nepotedni rat protiv divljih zvijeri i da e od njih oistiti otok. Za tih nekoliko dana naseljenici se uope nisu trudili Dimnjake neto udobnije urediti, jer je in enjer vjerovao da e pronai ili sagraditi, ako bude potrebno, prikladniju nastambu. Zadovoljili su se time, da po pijesku hodnika razastru svje u mahovinu i suho lie i na tim, poneto primitivnim, posteljama izmoreni trudbenici spavali su mirnim snom. Zabilje ili su sve dane provedene na Lincolnovu otoku, od dana kad su na nj prispjeli i redovito ubilje avali svaki novi dan. Petog travnja je bila srijeda i toga je dana navrilo dvanaest dana, otkako je vjetar bacio brodolomce na taj otok. Ve u samu zoru 6. travnja in enjer je sa svojini prijateljima bio na istini, to jest na mjestu gdje je trebalo obaviti peenje opeka. Samo je po sebi razumljivo da je taj posao trebalo obaviti pod vedrim nebom, a ne u pei, ili bolje reeno, gomila opeka predstavljat e golemu pe koja e samu sebe ispei. Gorivo od dobro pripremljenih snopova granja postavie na tlo, a potom ga okru e redovima osuenih opeka, koje su ubrzo dobile oblik velike kocke. Na njezinoj vanjskoj strani ostavie otvore za zrak. Taj je posao potrajao cijeli dan. Tek su naveer potpalili snopove granja. Te noi nitko od naseljenika nije legao. Svi su se trudili da vatra ni trenutka ne oslabi. itav taj pothvat trajao je etrdeset i osam sati i savreno je uspio. Sad je tu dimljivu gomilu trebalo pustiti da se ohladi. Za to vrijeme su Nab i Pencroff, po uputama Cyrusa Smitha, prenijeli na nosiljci napravljenoj od ukri anog granja, nekoliko tovara kalcijevog karbonata, u stvari, obinih stijena kojih je bilo koliko hoe na sjevernoj strani otoka. To kamenje se rastopilo na u arenoj vatri i pretvorilo u vrlo masno ivo vapno koje e prigodom gaenja nabujati i postati tako isto kao da je nainjeno od krede ili mramora. Pomijeano s pijeskom, koji sprjeava da se masa ne stisne pri stvrdnjivanju, to je vapno predstavljalo odlinu buku.

Kad su svi ti radovi bili gotovi, a to je bilo 9. travnja, injenica je da je in enjer mogao raspolagati s odreenom koliinom potpuno pripremljenog vapna i s nekoliko tisua opeka. Ne gubei ni trenutka, odmah su se prihvatili izgradnje pei koja im je bila potrebna da bi u njoj ispekli razne lonce i posude nu ne za domau uporabu. U tome su uspjeli bez mnogo tekoa. Kad je pe bila gotova, napunie je kamenim ugljenom, koji je ine njer pronaao u povrinskim naslagama kod ua Crvenog otoka, i prvi dim izbi iz dimnjaka visokog dvadeset stopa. istina je pretvorena u radionicu. Pencroff je bio gotovo uvjeren da e iz te pei potei proizvodi suvremene industrije. Ono to su naseljenici najprije izradili bila je obina lonarija, ali stoga podesna za kuhanje hrane. Obina glina, kojoj je Cyrus Smith dodao neto kvarca i vapna, bila je sirovina od koje je napravljena. U stvari, ta smjesa bila je prava "zemlja za lule" od koje su naseljenici napravili lonce, alice kojima su dali oblik na odgovarajuim kotaiima, tanjure, vreve, lonce itd. Svi ti predmeti bili su nezgrapnih oblika i s mnogo nedostataka, ali poto su ispeeni na visokoj temperaturi, kuhinja u Dimnjacima bila je opskrbljena nekolicinom predmeta, isto tako dragocjenih kao da su bili izraeni od kaolina. Ovdje treba spomenuti da je Pencroff, u elji da sazna je li ta glina zaslu ila naziv "zemlja za lule", izradio nekoliko vrlo grubih lula koje su se njemu inile prekrasnima, ali kojima je, na alost, nedostajalo duhana! Nema to, Pencroff se teko mirio s tim stanjem. Ali, bit e jednog dana i duhana, kao i svega drugog! ponavljao je mornar zanosei se velikim nadama. Svi ti radovi trajali su do 15. travnja. Posve je razumljivo da su naseljenici to vrijeme savjesno upotrijebili. Postavi lonarima, oni su izraivali samo lonariju. Kad se Cyrusu Smithu uini da bi trebali postati kovai, oni e postati kovai. Ali kako je sutradan bila nedjelja, odluili su taj dan posvetiti odmoru. Ti Amerikanci su bili ljudi religiozni i strogo se pridr avali uenja Biblije. Polo aj u kojemu su se nalazili mogao je samo jo jae utvrditi njihovu vjeru u Stvoritelja svijeta. Naveer 15. travnja konano se vratie u Dimnjake. Svu su lonariju dovukli sa sobom, a pe ugasili, s tim, da je ponovno upale kad bude potrebno. Na povratku su imali sree: in enjer je otkrio jednu tvar koja je u potpunosti mogla zamijeniti trud. Poznato je da se ta spu vasta i barunasta tvar dobiva od gljive iz obitelji polipora. Preparirana kako treba, vrlo lako se pali, osobito ako se prije umoi u rastopljeni barut ili iskuha u rastopini nitrata ili kalijevog klorida. Do tog dana oni nisu naili niti na jednu od tih gljiva, a niti na gljive zvane smrak, koje imaju ista zapaljiva svojstva. Prepoznavi tog dana jednu biljku iz obitelji komoljika, u koju takoer spadaju i pelin, limunovac, zmijska trava i mnoge druge, ubere nekoliko kitica i pru i ih mornaru. Dr ite, Pencroffe ree mornaru ovo e vas obradovati. Pencroff je pomno promatrao tu biljku prekrivenu svilenom i dugakom dlakom, dok joj se po liu osuo pamuasti maak. Kakva je ovo biljka, gospodine Cyruse? upita Pencroff. Sveti Bo e, da nije, mo da, duhan? Nije odgovori in enjer to je komoljika, meu prirodoslovcima poznata pod imenom kineska komoljika. Nama e poslu iti kao trud. Ta komoljika dobro osuena bila je vrlo zapaljiva, a osobito kad ju je in enjer natopio u kalijev klorid kojega je bilo u naslagama na nekoliko mjesta na otoku, a taj je kalijev klorid, u stvari, bila obina salitra. Okupljeni u srednjem hodniku Dimnjaka, tu su veer naseljenici posve pristojno veerali. Nab je pripremio juhu od agutija, na dimu osueni but kabeja, a kao prilog kuhane gomolje "caladium machorhizma", vrstu travnate biljke iz obitelji zmijin kozlac, koja je u tropskim krajevima rasla kao drvce. Ti su gomolji bili odlina okusa, vrlo hranjivi, dosta slini jelu koje se

u Engleskoj proda je pod imenom "sagu iz Portlanda". To je jelo donekle moglo zamijeniti kruh, koji je naseljenicima Lincolnova otoka jo nedostajao. Poto su bili gotovi s veerom i prije no to e poi na poinak, Cyrus Smith i njegovi prijatelji otiu do obale da se nadiu istog zraka. Bilo je osam sati naveer. Izgledalo je da e no biti divna. Mjesec koji je prije pet dana bio pun, nije jo bio iziao, ali se obzor ve srebrio blagim i blijedim preljevima, koji bi se mogli nazvati mjeseevom zorom. Na svodu ju ne polutke blistale su polarne zvijezde, a meu njima Ju ni kri koji je in enjer prije nekoliko dana pozdravio s vrha Franklinova brda. Cyrus Smith je neko vrijeme promatrao blistavo zvije e, koje na svom vrhu i na svom dnu ima po dvije zvijezde prve veliine, na lijevoj strani jednu zvijezdu druge, a na desnoj tree veliine. Poto je trenutak porazmislio, ree: Harberte, nije li danas 15. travnja? upita djeaka. Jest, gospodine Cyruse odgovori djeak. Onda e, ako se ne varam, sutranji dan biti jedan od ona etiri dana u godini kad se stvarno vrijeme poklapa sa srednjim vremenom, to e rei, dijete moje, da e sutra, gotovo na sekundu, sunce proi preko podnevka tono u onom trenutku, kad na naim satovima bude podne. Ako vrijeme bude lijepo, vjerujem da u odrediti polo aj otoka s tonou koja nee varirati vie od nekoliko stupnjeva. Bez instrumenata, bez sekstanta? upita Gedeon Spilett. Tako je odgovori in enjer. Ali s obzirom na to da je no vedra, pokuat u jo veeras izraunati na polo aj po visini Ju nog kri a, odnosno Ju nog pola iznad obzora. Vi i te kako dobro shvaate, dragi prijatelji, da, prije no to emo se prihvatiti ozbiljnih poslova oko naeg smjetaja ovdje, nije dostatno znati da se nalazimo na jednom otoku, ve da treba, koliko je to mogue, otkriti na kojoj se udaljenosti taj otok nalazi od amerikog i australijskog kontinenta, te od glavnih otoka u Tihom oceanu. Tako je slo i se odmah novinar. Umjesto da sagradimo kuu, mo da e se pokazati da bi bilo korisnije sagraditi brod ukoliko se ustvrdi da smo samo nekoliko stotina milja udaljeni od naseljene obale. S tog bih razloga i htio dometne Cyrus Smith jo veeras odrediti geografsku irinu Lincolnova otoka, dok bih sutra u podne pokuao izraunati njegovu geografsku du inu. Da je in enjer imao uza se sekstant, napravu kojom se mo e vrlo tono izmjeriti kutna razdaljina pomou odraza, cijeli taj pothvat ne bi predstavljao nikakvu potekou. Veeras bi on pomou visine pola, a sutra zahvaljujui prolazu sunca kroz podnevnik dobio koordinate otoka. S obzirom na to da tu napravu nije imao, nekako ju je morao nadomjestiti. Cyrus Smith se, dakle, vrati u Dimnjake. Pri svjetlosti s ognjita, on izradi dva mala plosnata ravnala i spoji ih na jednom kraju, te je tako dobio neto poput estara, iji su se kraci mogli primaknuti ili razmaknuti. Spojnu toku utvrdio je bagremovim trnjem. Poto je dogotovio tu napravu, in enjer se vrati na obalu. Rekli smo, on je naumio izmjeriti visinu pola iznad jasno ocrtanog obzora, to jest morskog obzora, ali mu je sad Caporkov rt zaklanjao ju ni obzor, te mu je valjalo potra iti neko prikladnije mjesto za mjerenje. U tu svrhu najbolje bi mu odgovarala obala okrenuta ravno k jugu, ali bi onda morao prijei Rijeku milosti, tada prilino duboku, a to ba nije bilo jednostavno. Cryus Smith tada odlui da sa zaravni Veliki vidikovac obavi potrebna mjerenja s tim, da ima u vidu njegovu nadmorsku visinu koju je mislio izraunati sutradan jednostavnim postupkom iz osnovne geometrije. Naseljenici se stoga prebace na zaravan lijevom obalom Rijeke milosti i smjeste se na

njezinu rubu koji se pru ao od sjeverozapada prema jugoistoku, to jest na onim udno odsjeenim stijenama, koje su se dizale nad rijekom. Ovaj dio zaravni nadvisivao je pedesetak stopa uzvienja desne obale koja su se, u dvostrukom nagnuu, sputala do kraja Caporkova rta i do ju ne obale otoka. Nikakva, dakle, zapreka nije zaustavljala pogled koji je u polukrugu obuhvatao obzorje i to od Caporkova do Zmajeva rta. Osvijetljen odozdo prvim mjeseevim zrakama, taj se ju ni obzor jasno ocrtavao na nebu, te su ga mogli prilino tono promatrati. Tog se trenutka Ju ni kri prikazivao promatrau u izvrnutom polo aju. Sad se zvijezda Alfa nalazila u njegovu donjem kraju koji je bli i Ju nom polu. Ova zvijezda nije onako blizu Ju nom, kao to je zvijezda Sjevernjaa Sjevernom polu. Zvijezda Alfa se nalazi oko 27 stupnjeva od Pola, to je Cyrus Smith, dakako, znao i na to e svratiti pozornost prigodom raunanja. On se takoer postarao da je promatra u trenutku dok je prolazila preko donjeg podnevka, to mu je trebalo olakati promatranje. Cyrus Smith upravi jedan krak svog estara na morski obzor, a drugi na zvijezdu Alfu. Razmak nastao izmeu dva kraka predstavljao je kutnu razdaljinu izmeu zvijezde Alfe i obzorja. Da se taj kut to ga je na estaru dobio, ne bi promijenio sluajnim pomicanjem krakova, on preko dva kraka estara polo i jednu daicu i pomou bodlji ih utvrdi za nju. Poto je to uradio, valjalo mu je izraunati dobiveni kut s obzirom na povrinu mora, imajui na umu visinsku razliku izmeu povrine mora i zaravni na kojoj su se nalazili. Da bi to postigao, trebalo je izmjeriti visinu zaravni. I od veliine toga kuta, zavisila je visina zvijezde Alfe, a, prema tome i samog Pola iznad obzorja, odnosno ovisila je geografska irina otoka, jer je geografska irina bilo koje toke na zemaljskoj kugli jednaka visini Pola nad obzorjem toga mjesta. Te su proraune ostavili za sutradan. U deset sati su svi naseljenici ve spavali dubokim snom.

XIV.

MJERENJE GRANITNOG BEDEMA PRIMJENA PRAVILA O SLINOSTI TROKUTA GEOGRAFSKA IRINA OTOKA IZLET PREMA SJEVERU SPRUD OSTRIGA PLANOVI ZA BUDUNOST PROLAZ SUNCA KROZ PODNEVAK KOORDINATE LINCOLNOVA OTOKA Sutradan, 16. travnja uskrsna nedjelja naseljenici su izili iz Dimnjaka u samu zoru, te se prihvatie pranja svog rublja i ienja svojih odijela. In enjer je naumio proizvesti sapun netom uspije pronai sirovine potrebne za pravljenje sapuna, sodu ili potau, mast ili ulje. Pred naseljenike e se jednoga dana postaviti i vrlo bitno pitanje kako obnoviti svoju odjeu, ime e se pozabaviti kada za to doe vrijeme. U svakom sluaju, odijela e im potrajati jo najmanje est mjeseci, jer su bila napravljena od tvrdog materijala i mogla su toliko izdr ati unato svakodnevnoj uporabi. Ali sve e zavisiti od polo aja otoka prema nastanjenom svijetu, a to e doznati upravo toga istog dana, ako vrijeme bude pogodno. I eto, Sunce se diglo nad vedrim obzorjem, najavljujui divan dan, jedan od onih prekrasnih jesenjih dana za koje se ini kao da se oprataju od toplog ljeta. Trebalo je upotpuniti mjerenja zapoeta juer, to jest trebalo je izmjeriti na kojoj se nadmorskoj visini nalazi zaravan Veliki vidikovac. Hoe li vam biti potrebna naprava slina onoj, kojom ste se juer slu ili? Harbert e obrativi se in enjeru. Nee, dijete moje odgovori in enjer. Ovaj put emo primijeniti drugi postupak, kojim emo dobiti, gotovo isto tako tone podatke. U elji da to vie naui, Harbert poe za in enjerom koji se odvojio od granitnog bedema i spustio se do ruba ala. Za to vrijeme su Nab, Pencroff i novinar bili zabavljeni drugim poslovima. Cyrus Smith se bijae snabdio pravim tapom dugim oko dvanaest stopa i izmjerio ga to je tonije mogao pomou visine svoga tijela, koja mu je bila na milimetar poznata. Harbert je nosio visak koji mu je dao Cyrus Smith. Visak je, u stvari, bio obian kamen privren na kraju gipkog vlakna. Stigavi na dvadesetak stopa od ruba ala i oko pet stotina stopa se udaljivi od granitnog bedema koji se okomito dizao uvis, Cyrus Smith zabode tap dvije stope duboko u pijesak i pozorno ga uglavi, a potom ga pomou viska okomito uspravi u odnosu na vodoravnu crtu obzorja. Poslije toga se povue na udaljenost potrebnu da bi, le ei na pijesku, pogledom svog oka istodobno obuhvatio vrh tapa i vrh bedema. Potom jednim koliem, zabodenim u pijesak, obilje i tu toku. Jesu li ti poznata osnovna pravila geometrije? upita in enjer obrativi se Harbertu. Neto malo, gospodine Cyruse odgovori Harbert koji se nije htio istrati. Vidi, drago dijete, ja sam sad napravio dva slina trokuta, oba pravokutna. Strane prvog, manjeg trokuta su: okomito zaboden tap, razmak izmeu kolia i podno ja tapa i razmak izmeu koia i vrha tapa kao hipotenuza, dok su strane drugog trokuta: okomiti bedem iju visinu moramo izraunati, razmak od zabodenog kolia do podno ja granitnog bedema i razmak izmeu kolia i vrha bedema koji prolazi vrkom tapa, to predstavlja hipotenuzu veeg trokuta, a u stvari je produ ena hipotenuza prvog trokuta.

Ah, gospodine Cyruse, sad sam shvatio! povie Harbert. Kao to je razmak od kolia do tapa razmjeran razmaku od kolia do okomitog bedema, tako je i visina tapa razmjerna visini okomitog bedema. Tono tako, Harberte slo i se in enjer. Kad budemo izmjerili dva prva razmaka, poznavajui visinu tapa, ostaje nam da izraunamo razmjer. Tako emo dobiti visinu bedema, a da se ne moramo muiti da ga izmjerimo izravnim putem. Izmjerili su oba vodoravna razmaka pomou samog tapa, ija je visina iznad pijeska bila tono deset stopa. Prvi razmak, to jest onaj izmeu kolia i toke gdje je tap bio zaboden u pijesak, iznosio je petnaest stopa. Drugi je pak razmak, to jest onaj izmeu kolia i podno ja okomitog bedema, iznosio pet stotina stopa. Poto bijahu obavili sva ta mjerenja, in enjer i djeak se vratie u Dimnjake. In enjer sad uze plosnati kamen to ga bijae donio s jednog od ranijih izleta, plou od kriljevca na kojoj je bilo lako pisati brojke otrim bridom koljke. In enjer na kamenu ispie ovu jednad bu: 15 : 500 = 10 : a 15a = 10 x 500 5000 a == 333,33 15 Tako su izraunali da je visina granitnog bedema iznosila tri stotine trideset i tri stope. Cyrus Smith tada uze napravu koju je juer proizveo i ije su dvije daice svojim razmaknutim krakovima pokazivale kutni razmak izmeu zvijezde Alfe i obzorja. On tono izmjeri veliinu toga kuta na jednoj kru nici koju je podijelio na tri stotine ezdeset potpuno jednakih dijelova. Kut je iznosio deset stupnjeva. Kad se tome kutu doda 27 stupnjeva, odnosno udaljenost Alfe od Ju nog pola i kad se odbije visina Velikog vidikovca s kojega su promatranja obavljana, onda je kutni razmak izmeu pola i obzorja iznosio ukupno 37 stupnjeva. Cyrus Smith, dakle, zakljui da se Lincolnov otok nalazio na 37. stupnju ju ne geografske irine. Ako se, meutim, uzme u obzir da je zbog nesavrenog mjerenja moglo doi do greke od 5 stupnjeva, onda se otok nalazio negdje izmeu 35. i 40. usporednika. Trebalo je jo doznati geografsku du inu, pa da se dobiju obje koordinate otoka. Taj je posao in enjer naumio obaviti istog dana, i to u podne, naime u trenutku kada sunce bude na prolazu kroz podnevak. Naseljenici su odluili tu nedjelju provesti u etnji, ili jo bolje, u istra ivanju onog dijela otoka koji se nalazio izmeu sjevernog vrha jezera i Zaljeva morskog psa, a ako vrijeme bude povoljno, proirit e svoja istra ivanja do iza Rta ju ne eljusti. Ruat e negdje meu sipinama, a kui e se vratiti tek naveer. U osam i pol sati ujutro mala skupina je kretala rubom tjesnaca. S druge strane, na Otoiu spasa, mnogobrojne su ptice etale dostojanstvenim korakom. Bili su to gnjurci, neka vrsta pingvina, koju se lako moglo prepoznati po neugodnu kretanju, koje je podsjealo na njakanje magaraca. Pencroffa su ti gnjurci zanimali jedino kao jestiva sirovina, te ga poprilino obradovae tvrdnje da im meso, premda crna izgleda, ima ukusan tek. Takoer su vidjeli velike vodozemce kako se vuku po pijesku. To su sigurno bili tuljani koji su, ini se, izabrali otok za svoje utoite. Te ivotinje nisu uope dolazile u obzir za prehranu, jer im je meso masno i odvratna okusa. Meutim, Cyrus Smith ih je pozorno promatrao i, ne kazujui svojih misli, on obavijesti svoje pratitelje da e ubrzo posjetiti otoi. Obala kojom su naseljenici hodali bila je prekrivena brojnim koljkama meu kojima je

bilo i takvih, kojima bi se i te kako bili obradovali mnogi ljubitelji nauke o koljkama. Meu inim bilo je tu svrdlastih, pa trokutastih koljaka. Ali najkorisnije za njih bilo je golemo polje ostriga, koje se za vrijeme oseke nalazilo izvan vode, a otkrio ga je Nab meu hridinama oko etiri milje daleko od Dimnjaka. Nab nije uzalud potratio ovaj dan povie Pencroff, promatrajui slojeve ostriga koji su se pru ali prema moru. Nab je doista imao sree ree novinar i ako svaka ostriga, kao to se tvrdi, proizvede pedeset do ezdeset tisua jaja godinje, ovdje emo imati neiscrpne zalihe hrane. Ali meni se ini da ostrige nisu osobito hranjive dometne Harbert. Pa i nisu slo i se s njim Cyrus Smith. Ostrige sadr e vrlo malo duinih tvari. Ako bi se ovjek jedino njima hranio, morao bi ih pojesti najmanje petnaest do esnaest pregrti na dan. Eh! uzvikne Pencroff. Mogli bismo smazati mnotvo i da ih jo uvijek ostane na sprudu. Kako bi bilo da ih nekoliko ponesemo za ruak? I ne ekajui odgovora na svoj prijedlog, jer je ve unaprijed znao da je prihvaen, mornar i Nab nabrae odreenu koliinu koljaka. Stavie ih u neku vrstu mre ice od hibiskusovih vlakana, to ju je Nab ispleo, a u kojoj se ve nalazio podnevni obrok. Potom nastavie obalom izmeu sipina i mora. Katkad je Cyrus Smith pogledavao na svoj sat, kako bi se mogao na vrijeme pripremiti za promatranje Sunca, to je trebalo biti uinjeno tono u podne. itava ova strana otoka bila je vrlo neplodna sve do rta koji je zatvarao Zaljev Unije, a koji je dobio naziv Rt june eljusti. Tu su mogli vidjeti samo pijesak i koljke, izmijeane s ostacima lave. Poneka morska ptica dolazila je na ovu pustu obalu, pokoji galeb, albatros ili divlje patke koje su u dobroj mjeri izazvale Pencroffovu pohlepu. On ih je, dakako pokuao oboriti strijelama, ali bez uspjeha, jer se nisu sputale na zemlju, te ih je valjalo gaati u letu. To navede mornara da ponovi in enjeru: Kao to vidite, gospodine Cyruse, dokle god ne budemo imali jednu ili dvije lovake puke, neemo moi osigurati svoj kruh svagdanji. Imate pravo, Pencroffe odgovori mu novinar ali sve to zavisi od vas. Nabavite nam eljeza za cijevi, elika za ognjila, salitre, ugljena i sumpora za barut, ive i duine kiseline za paljenje, te na kraju olova za samu, pa e nam Cyrus napraviti odline puke! Zaboga javi se sad in enjer sve bismo te stvari mogli i na otoku pronai, ali vatrena su oru ja vrlo fine naprave. Da bi ih se izradilo treba imati alat vrlo velike tonosti. Uostalom, vidjet emo poslije! Ta zato smo povie Pencroff zato smo morali preko ograde koare pobacati sve ono oru je, kojega smo ga ponijeli sa sobom, i sve one naprave, pa ak i d epne no eve? Ali da ih nismo bacili, Pencroffe, bio bi balon nas same bacio na dno mora! odgovori mu Harbert. Istina je to to rekoste, dragi djeae! odgovori mornar. A potom mu druga misao doe na um i on ree: Kako li su morali ostati zaprepateni Jonathan Forster i njegovi suputnici kad su sutradan po naem odlasku ustvrdili da je trg prazan, a balon odletio? To mije posljednja briga na svijetu doznati to su oni mogli misliti! odgovori Gedeon Spilett. Ipak je meni na um pala misao pobjei balonom! ree Pencroff, zadovoljno se smijeei. Lijepa zamisao, Pencroffe odgovori mu novinar koja nas je dovela na ovo mjesto! Vie volim biti ovdje nego u zarobljenitvu Ju njaka! povie mornar a osobito otkako je gospodin Cyrus bio tako dobar, pa nam se pridru io!

1 ja takoer! odvrati novinar. Uostalom, to nam nedostaje ovdje? Nita! Prije bih kazao... sve! odgovori Pencroff i prasne u smijeh tako da su mu se tresla iroka ramena. Ali prije ili poslije pru it e nam se prigoda otii odavde. Mo da i prije no to moe te zamisliti, dragi prijatelji ree tada in enjer ukoliko se Lincolnov otok ne nalazi predaleko od nekog naseljenog otoja ili kontinenta. Prije no to proe sat vremena, mi emo to znati. Nemam uza se zemljopisnu kartu Tihog oceana, ali u pamenju sam sauvao vrlo jasnu sliku njegova ju nog dijela. Na temelju geografske irine koju sam juer ustvrdio, Lincolnov se otok nalazi zapadno od obala Novog Zelanda i istono od obala ilea. Ali izmeu tih dviju zemalja udaljenost iznosi najmanje est tisua milja. Moramo jo ustvrditi mjesto gdje se tono nalazi otok u tom morskom prostranstvu. Nadam se da e nam to ubrzo otkriti njegova geografska du ina. Nije li nam otoje Pomotou upita Harbert najbli e po geografskoj irini? Jest odgovori in enjer ali od tog nas otoja dijeli udaljenost vea od dvanaest stotina milja. A to je tamo? upita Nab koji je s velikim zanimanjem pratio taj razgovor i koji je ruku upravio prema jugu. Tamo nema nita odgovori Pencroff. Doista, nita doda in enjer. Pa dobro, Cjruse upita sad dopisnik to e biti ako se Lincolnov otok nalazi nekoliko stotina milja udaljen od ilea ili Novog Zelanda... ? U tom emo sluaju sagraditi brod umjesto kue, a metar Pencroff e preuzeti na se obvezu da njim upravlja... Vrlo rado, gospodine Cyruse povie mornar pripravan sam odmah uskoiti u kapetane, im sagradite brod koji e biti u stanju ploviti morem! Pa i sagradit emo ga, ako to bude potrebno! odgovori Cyrus Smith. Dok su ti naseljenici, koji nisu ni u to sumnjali, tako razgovarali, pribli avalo se vrijeme promatranja. to e to poduzeti Cyrus Smith, da bi bez ikakvih naprava ustvrdio prolaz Sunca kroz meridijan otoka? To pitanje Harbert nije nikako mogao odgonetnuti. Naseljenici su u tom trenutku bili est milja udaljeni od Dimnjaka. Nalazili su se u blizini sipine u kojoj su pronali in enjera poslije njegova udesnog spasenja. Zaustavili su se na tom mjestu i sve pripremili za ruak. Bilo je jedanaest i pol sati. Harbert ode, s vrem to ga je ponio Nab, po pitku vodu na potok koji je tekao u blizini. Za vrijeme tih priprema Cyrus Smith rasporedi sve to mu je bilo potrebno za astronomsko promatranje. Na alu izabere isto mjesto koje je more, povlaei se za vrijeme oseke, savreno izravnalo. Taj sloj sitnog pijeska bio je ravan kao ogledalo. Nijedno zrnce nije strilo. Uostalom, nije bilo bitno je li teren vodoravan ili nije, a niti stoji li tap od est stopa koji su zaboli u pijesak okomito. Naprotiv, in enjer ga sam nagne prema jugu, odnosno na protivnu stranu od Sunca. Naime, ne smije se zaboraviti da su naseljenici Lincolnova otoka, stoga to se ovaj nalazio na ju noj polutki, vidjeli kako se Sunce na svom dnevnom putu kree iznad sjevernog, a ne iznad junog obzorja. Harbert je tada shvatio to e in enjer poduzeti da bi ustvrdio kad e Sunce biti na najvioj toki svoje putanje, na prolazu kroz meridijan otoka, ili drugim rijeima, kad e se nai u podnevku toga mjesta. Znai da e, u pomanjkanju naprava, pomou sjene, koju e bacati na pijesak, dobiti toan podatak koji je elio doznati. U stvari, u trenutku kad sjena tapa bude najkraa, bit e tono podne. Bilo je dostatno

oima pratiti kraj te sjene da bi se zapazilo kad e ta sjena, poto se najprije skrati, ponovno bivati sve du a. Nagnuvi tap na suprotnu stranu od Sunca, Cyrus Smith je time produ io sjenu, te e, prema tome, biti lake zapaziti sve promjene do kojih e doi. Doista, ukoliko je kazaljka na satu du a, utoliko je lake pratiti kretanje njezina vrha, a sjena zabodena tapa bila je isto to i kazaljka na satu. Kad mu se uinilo da je nastupio pogodan trenutak, Cyrus Smith klekne na pijesak i uze malim tapiima obilje avati u pijesku postupno smanjivanje tapove sjene. Nagnuti nad njim, njegovi su prijatelji tu njegovu rabotu pratili s najveim zanimanjem. Novinar je dr ao u ruci svoj sat, pripravan zabilje iti onaj trenutak kad e sjena biti najkraa. Osim toga, budui da je Cyrus Smith svoja promatranja obavljao 16. travnja, to jest onog dana kad se stvarno vrijeme i srednje vrijeme poklapaju, vrijeme to e Gedeon Spilett zabilje iti, bit e pravo, isto vrijeme kao i u Washingtonu, to e uvelike pojednostavniti raunanje. Meutim, Sunce se polako kretalo. Sjena tapa je bivala sve manja, a kad se Cyrusu Smithu uinilo da ona poinje rasti, on upita: Koliko je sati? Pet sati i jedna minuta odmah odgovori Gedeon Spilett. Sad je trebalo raunanjem dovriti taj posao. Nita lake od toga. Kao to se vidi, postojala je razlika od oko pet sati izmeu meridijana koji je prolazio kroz Washington i meridijana koji je prolazio preko Lincolnova otoka, odnosno da je na Lincolnovu otoku bilo podne kad je u Washingtonu bilo pet sati poslije podne. Ako se, meutim, zna da Sunce na svom prividnom putu oko Zemlje za etiri minute prijee jedan stupanj, odnosno petnaest za jedan sat, znai da za pet sati prijee 5 sati puta 15 stupnjeva, to iznosi 75 stupnjeva. Dakle, budui da se VVashington nalazi na 77 stupnjeva, 3 minute i 11 sekunda, to jest okruglo 77 stupnjeva od Greenwichea od kojega Amerikanci, kao i Englezi, raunaju geografsku du inu, iz toga proizlazi da je Lincolnov otok bio smjeten na 77. plus 75. stupnju zapadno od Greenvvicha, odnosno na 152. stupnju zapadne du ine. Cyrus Smith izvijesti svoje prijatelje o tim podacima. Uzmu li se u obzir netonosti do kojih je moglo doi prigodom promatranja, kao to ih je uzeo i prigodom mjerenja geografske irine, on dr i da se Lincolnov otok nalazi izmeu 35. i 37. usporednika i izmeu 150. i 155. meridijana zapadno od Greenvvicha. Kao to se vidi, in enjer je doputao da je prigodom promatranja moglo doi do greke od pet stupnjeva u svakom od dva sluaja. Raunajui ezdeset milja za jedan stupanj, dolazimo do zakljuka da je greka mogla iznositi najvie tri stotine milja u odnosu na stvarni geografski polo aj otoka. Ali ta greka nije smjela utjecati na odluku koju im je valjalo donijeti. Bilo je oito da je Lincolnov otok bio toliko udaljen od drugih otoka ili kopna da naseljenici nisu mogli ni pomisliti da tu udaljenost prijeu u obinom i krhkom amcu. U stvari, otok se nalazio najmanje dvanaest stotina milja od Tahitija i od otoka iz skupine Pomotou, vie od osamnaest stotina milja od Novog Zelanda i vie od etiri i pol tisue milja od amerikog kopna! Cyrus Smith pokua osvje iti svoja sjeanja, ali makar koliko se trudio, nije se mogao sjetiti da je na tom dijelu Tihog oceana ikad zamijetio na zemljopisnoj karti bilo kakav otok.

XV.

NASELJENICI SU ODLUILI PREZIMITI NA OTOKU METALURGIJSKI PROBLEM ISTRAIVANJA NA OTOIU SPASA LOV NA TULJANE HVATANJE JEDNOG MRAVODERA LJENIVAC TO JE TO "KATALONSKI POSTUPAK" KAKO SE DOBIVA ELIK? Sutradan, 17. travnja, prve mornareve rijei bile su upuene Gedeonu Spilettu. Pa dobro, gospodine upita to emo danas raditi? Ono to se Cyrusu svidi! odgovori dopisnik. I tako e se in enjerovi prijatelji od ciglara i lonara prometnuti u metalske radnike. Juer poslije ruka naseljenici su nastavili istra ivanje otoka sve do Rta eljusti, koji je bio oko sedam milja udaljen od Dimnjaka. Tu je zavravao dugi niz sipina, a tlo je imalo vulkanski izgled. Tu se vie nisu dizali visoki bedemi kao to je bio sluaj sa zaravni Veliki vidikovac, ve se protezala udna i udljiva obala koja je tvorila granicu uskog zaljeva smjetenog izmeu dva rta, koja su nastala erupcijom vulkana. Stigavi do tog mjesta, naseljenici se okrenu i pou natrag. Stigli su u Dimnjake, ali nisu poli na poinak prije no to su rijeili problem, treba li napustiti Lincolnov otok ili na njemu ostati. Udaljenost od dvanaest stotina milja, koja je dijelila otok od otoja Pomotou, bila je suvie velika. Obinim je amcem nisu mogli preploviti, a pogotovu ne sada, nadomak zimi i loim vremenskim prilikama. Pencroff je to odluno izjavio. Meutim, graenje takva amca, da su i raspolagali potrebnim alatom, bio je vraki te ak posao, a kako naseljenici nisu imali nikakva alata, trebalo ga je izraditi, poevi od ekia, sjekira, sjekirica, pila, svrdala, strugova itd. Za to je trebalo dosta vremena. Odluili su stoga prezimiti na Lincolnovu otoku i potra iti neki od Dimnjaka udobniji stan, u kojemu e provesti zimske mjesece. Prije svega, trebalo je iskoristiti eljeznu rudau i pretvoriti je u eljezo i elik. In enjer je na sjeverozapadnom dijelu otkrio na nekoliko mjesta slojeve te rudae. U zemlji obino ne nalazimo kovine u istom stanju. U najveem broju sluajeva nalazimo ih sjedinjene ili s kisikom ili sa sumporom. Od ona dva uzorka to ih je in enjer pokupio onog dana kad su se popeli na Franklinovo brdo, jedan je predstavljao magnetizirano eljezo, a drugi pirit ili, reeno drukije, eljezni sulfat. Iz prve je smjese, to jest iz magnetiziranog eljeza ili eljeznog oksida, trebalo redukcijom izvui, pomou ugljena, kisik da bi se dobilo eljezo u istom stanju. To izvlaenje obavlja se mijeanjem eljezne rudae s ugljenom pri visokim temperaturama, brzim i lakim "katalonskim postupkom", koji ima prednost da eljeznu rudau jednim jedinim postupkom pretvori u eljezo, pomou visokih pei koje pretvaraju rudau najprije u eljezni liv, a potom u isto eljezo, poto se iz liva izvue tri do etiri posto ugljena inae sadr anog u njemu. A to je bilo potrebno Cyrusu Smithu? eljezo, a ne eljezni liv. Morao je, dakle, pronai najbr i postupak redukcije. Uostalom, uzorak to ga je pokupio bijae sam po sebi vrlo ist i bogat eljezom. Bila je to ona ista oksidna rudaa, koja se nalazi u zagasitosivim naslagama i stvara crnu prainu, kristalizira u pravilnim oktaedrima, snabdijeva nas prirodnim magnetima. U Europi se od te rudae, osobito u vedskoj i Norvekoj, proizvodi eljezo prvorazredne kakvoe. Nedaleko od naslaga te rudae nalazile su se naslage kamenog ugljena, kojim su se naseljenici poslu ili prigodom peenja opeka. injenica da su se sirovine potrebne za proizvodnju nalazile u neposrednoj blizini, uvelike je olakavala cijeli postupak proizvodnje eljeza. Ujedinjeno

Kraljevstvo ima zahvaliti upravo toj sretnoj okolnosti silno iskoritavanje svog rudnog bogatstva. U njemu se ugljen koji slu i u proizvodnji kovina vadi u isto vrijeme i iz istog mjesta kao i sama kovina. Onda, gospodine Cyruse obrati mu se Pencroffmi emo, dakle, preraivati eljeznu rudau? Tako je, dragi prijatelju odgovori in enjer ali prije no to prionemo tom poslu, poet emo loviti tuljane na Otoiu spasa, to e se vama svakako svidjeti. Loviti tuljane! povie mornar okrenuvi se prema Gedeonu Spilettu. Znai, potrebno je loviti tuljane da bi se proizvelo eljezo!? Ako Cyrus to tvrdi, onda je tako! odgovori novinar. Ali in enjer ve bijae iziao iz Dimnjaka. Pencroff se uze pripremati za lov na tuljane, ne dobivi nikakvo drugo objanjenje. Potom se Cyrus Smith, Harbert, Geden Spilett, Nab i Pencroff sastadoe na tjesnacu to dijeli Otoi spasa od Lincolnova otoka i to na mjestu gdje ga se za vrijeme oseke moglo gazom prijei. Oseka je bila na najni oj toki, tako da su lovci preli na drugu stranu samo do koljena gazei vodu. Cyrus Smith je prvi put zakoraio nogom na otoi, a njegovim je pratiteljima ovo bio drugi put, jer ih je ba na nj bacio balon. Po njihovu izlasku na obalu, stotine pingvina su ih promatrali bezazlenim pogledima. Oboru ani tapovima, naseljenici su ih mogli poubijati koliko su htjeli. Njima, meutim, nije bilo ni na kraj pameti napraviti taj beskorisni pokolj, ve im je bilo stalo da ne preplae vodozemce koji su se pru ili po pijesku nekoliko stotina metara dalje. Oni ostavie na miru pingvine nedu na izgleda, u kojih su batrljasta krila bila plosnata poput peraja i uz to obrasla perjem slinim ribljim ljuskama. Naseljenici su oprezno napredovali prema sjevernom rtu otoia, kreui se zemljitem punim malih rupa u koje su morske ptice polagale svoja jaja. Pri kraju otoka, na samoj povrini vode, plivale su goleme crne toke. Reklo bi se da se to morski sprudovi kreu. Bili su to vodozemci koje su naumili uloviti. Trebalo ih je pustiti da iziu iz mora na obalu, jer je tuljane, te odline plivae, zbog njihove uske zdjelice, njihove kratke i guste dlake, njihova vretenastog tjelesnog ustrojstva, nemogue uhvatiti dok su u vodi, ali se po zemlji, zbog svojih kratkih nogu s poko icom izmeu prstiju, vrlo teko kreu. Pencroff je poznavao navike tih vodozemaca, te preporui da se prieka s napadom dok se ne pru e po pijesku. Pod toplinom sunevih zraka, tuljani e ubrzo utonuti u dubok san. Tad e im naseljenici presjei odstupnicu prema moru i pojuriti na njih, lupajui ih tapovima po njuci. Lovci se, stoga, skriju iza morskih hridina i tu priekaju utei. Proao je itav sat prije no to su se tuljani izvukli iz vode i pru ili po pijesku. Bilo ih je vea skupina. Harbert i Pencroff se sada izdvoje da bi obili vrak otoia, napali ih s lea i tako im presjekli odstupnicu. Za to vrijeme su Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Nab, puzei pored stijena, izbili na budue poprite borbe. Odjednom se visoka mornareva pojava uspravi. Pencroff sna no krikne. In enjer se s ostala dva prijatelja brzo ubaci izmeu tuljana i mora. Sna no dohvaene tapovima, dvije ivotinje ostanu nepomine na pijesku. Ostale su se uspjele probiti do mora i otplivati na puinu. Evo tuljana koje ste tra ili, gospodine Cyruse! ree mornar idui prema in enjeru. Sjajno odgovori Cyrus Smith. Od njihove emo ko e napraviti kovake mijehove! Kovake mijehove! povie Pencroff. Ovi su tuljani doista imali sree! In enjer je doista od ko e tih vodozemaca mislio izraditi kovake mijehove, naprave

potrebne za preradu metala. Ubijeni tuljani su bili srednje veliine. Nisu bili du i od est stopa, a glave su im bile sline pseim. Dr ei da nema nikakva smisla prenositi ubijene ivotinje preko tjesnaca, Pencroff i Nab odlue oderati ih odmah tu, na mjestu ulova. Dotle e Cyrus Smith i Gedeon Spilett razgledati otoi. Mornar i crnac Nab su bili brzo gotovi sa svojim poslom. Tri sata kasnije, Cyrus Smith je imao na raspolaganju dvije tuljanske ko e koje kanie upotrijebiti u takvom stanju, netavljene. Naseljenici su morali ekati da nastupi oseka i da onda prijeu tjesnac i vrate se u Dimnjake. Nije bilo lako nategnuti ko e na drvene okvire i potom ih zaiti biljnim vlaknima, tako da u sebe prime to vie zraka i sa to je mogue manjim ispustima. Vie su se puta hvatali tog posla. Sav alat Cyrusa Smitha bile su dvije metalne ploice to ih je dobio od Topove ogrlice. Meutim, on je bio vrlo vjet, a njegovi mu prijatelji pomogoe pametnim savjetima, te se tako u roku od tri dana alat male naseobine poveao za jednu napravu, kovaki mijeh, koji je trebao zasipati zrakom rudau izlo enu velikoj toplini, to je bio prijeko potreban uvjet da pothvat uspije. Ujutro, 20. Travnja, poelo je takozvano "metalurgijsko razdoblje". Tako je to razdoblje nazvao novinar u svojim biljekama. Kao to nam je poznato, in enjer je bio odluio da se proizvodnja eljeza obavlja na mjestu gdje je bilo dostatno i eljezne rudae i ugljena. Prema njegovim rijeima, njihova su nalazita bila u podruju sjeveroistonih ogranaka Franklinova brda, to jest na mjestu est milja udaljenom od Dimnjaka. Nisu mogli ak ni pomisliti toliki put prevaljivati svakog dana, stoga odlue da e se smjestiti u kolibi napravljenoj od granja, kako bi dan i no obavljali taj bitan posao. Smiljeno, uinjeno. Krenuli su u samu zoru. Nab i Pencroff su na jednoj nosiljci nosili kovaki mijeh i odreenu koliinu namirnica biljnog i ivotinjskog podrijetla. Uostalom, u tijeku samog puta mislili su obnoviti zalihe. Poli su putom koji je vodio kroz Jakamarsku umu. Poprijeie je ukoso od jugoistoka prema sjeverozapadu i to kroz najgui dio. Valjalo je prokriti put koji e poslije postati najkraom vezom izmeu zaravni Veliki vidikovac i Franklinova brda. Drvee, ve poznatih nam vrsta, bilo je velianstveno. Harbert opazi neke nove biljke, a meu inim i dragonije koje Pencroff prezirno nazva "uobra eni poriluk", jer su one unato svom visokom rastu pripadale istoj obitelji kao i luk, vlasac, kozjak ili paroge. Te dragonije su imale drvenasto korijenje koje, kad se iskuha, ima odlian okus, a kad prevrije od njega se dobiva vrlo pitki liker. Nabrae dosta toga korijenja. To putovanje kroz umu prilino se oteglo. Trajalo je cijeli dan, ali im je stoga dobro dolo da se bolje upoznaju sa ivotinjskim i biljnim svijetom otoka. Posebno zadu en za skrb o divljai, Top je trao uzdu i poprijeko kroz travu i gusti i tjerao s loga sve to mu se nalo na putu. Harbert i Gedeon Spilett ubie strijelama dva klokana, a jo k tome neku zvijerku koja je mnogo sliila je u i mravo deru, prvom stoga to se savila u klupko naikano bodljama, a drugome jer je imao aporke prikladne za rovanje zemlje, to mu je njuka bila sitna i duga i zavravala je kljunom slinim ptijem i to mu je jezik bio posut sitnim bodljama, kojima je hvatao kukce. A kad se nae u loncu napomenu posve prirodno Pencroffemu e onda biti slian? Vrlo ukusnom komadu govedine! odgovori mu Harbert. Nita bolje i ne tra imo odvrati mornar. U putu, zamijetie nekoliko divljih veprova koji ne pokazae elju napasti skupinu naseljenika. inilo se da nee ni naii na opasne zvijeri, kadli se novinaru uini da je u gustom

grmu, nekoliko koraka od sebe, izmeu donjih grana jednog drveta, opazio zvijer za koju mu se uini da se radi o medvjedu, te je mirno uze risati u svoju bilje nicu. Na veliku sreu za Gedeona Spiletta, zvijer o kojoj je rije nije pripadala opasnoj obitelji tabanaa. To je bio obian "koula", poznatiji pod imenom Ijenivac. Bio je krupan kao veliki pas, imao je nakostrijeenu dlaku prljave boje, pand e sa sna nim aporcima, zahvaljujui kojima se verao na stabla i hranio liem. Poto su odredili vrstu te zvijerke koju ne uznemirie na njezinom poslu, Gedeon Spilett izbrisa rije medvjed ispod crte a i na isto mjesto napie koula. Poslije toga nastavie put. U pet sati poslije podne Cyrus Smith dade znak da se zaustave. Nalazili su se izvan ume, u podno ju sna nih ogranaka to su podupirali Franklinovo brdo prema istonoj strani. Na nekoliko stotina stopa odatle tekao je Crveni potok, te su, prema tome, bili u blizini pitke vode. Odmah se prihvatie podizanja bivaka. Za manje od jednog sata, na samom rubu ume, izmeu stabala, jedna koliba od granja, isprepletena povijuama i oblijepljena ilovaom, pru ala je petorici naseljenika dosta dobar zaklon. Ostavili su za sutradan geoloka istra ivanja. Pripremili su veeru, pred kolibom je plamsala velika vatra pred kojom se vrtio ra anj. U osam sati su svi spavali dubokim snom, jedino je jedan naseljenik bio budan da bi odr ao vatru i njome otjerao divlju zvijer, ukoliko bi dolutala u blizinu. Sutradan, 21. travnja, Cyrus Smith se uputi skupa s Harbertom u potragu za zemljitem starijeg geolokog postanka na kojemu bijae pokupio uzorak rudae, koji ga je uza se imao. Napokon su tu rudau pronali na samoj povrini zemlje, u blizini vrela Crvenog potoka, u podno ju jednog od sjeveroistonih ogranaka Franklinova brda. Ta rudaa, vrlo bogata eljezom, bila je uvijena u vrlo topljiv zemljani omota i savreno je odgovarala procesu redukcije koji je Cyrus Smith kanio primijeniti, to jest katalonskom postupku, ali uproenom, kao to se to radi na Korzici. U stvari, takozvani katalonski postupak se sastoji u tome, da se u sagraene pei i posude za taljenje metala nasla u ugljen i rudaa u naizmjeninim slojevima. Pri tome se oni preobra avaju i reduciraju. Meutim, Cyrus Smith je htio jo vie pojednostavniti taj postupak. On je naprosto htio sagraditi etvrtastu gomilu od rudae i ugljena i u sredite te kocke upraviti zrak iz svojih mijehova. Tim su se postupkom, nedvojbeno, slu ili TubalKain i prvi metalci ovjeanstva. Dakle, taj postupak koji je uspijevao Adamovim unucima i koji je jo uvijek davao dobre rezultate u krajevima bogatim eljeznom rudaom i ugljenom, nije mogao ne uspjeti u uvjetima u kojima su se nalazili naseljenici Lincolnova otoka. I rudae i ugljena je bilo u blizini i na samoj povrini zemlje. Bez po muke su ih skupili na gomilu. Rudau su prije razbili na sitne komade, a onda je rukama oistili od zemlje i blata koje se na njezinoj povrini nahvatalo. Potom su ugljen i rudau naslagali u naizmjeninim slojevima na gomilu, red ugljena, red rudae, kao to ugljenari sla u drva da bi od njih dobili ugljen. Tako e se, pod utjecajem zranog mlaza to ga proizvedu kovaki mijehovi, ugljen pretvoriti u ugljinu kiselinu, a potom u ugljini dioksid koji posjeduje svojstvo reduciranja eljeznog oksida, to jest da iz eljeza oslobodi kisik. Tako je in enjer i postupio. Kraj gomile napravljene od ugljena i rudae postave mijeh od tuljanove ko e, na ijem je kraju bila utaknuta cijev od vatrostalne ilovae, koja je prije toga izraena u lonarskoj pei. Pokretan mehanizmom iji su se dijelovi sastojali od drvenih okvira, konopa od biljnih vlakana, utega, mijeh je zasipao zrakom gomilu ugljena i rudae i tako pojaavao vatru i u isto vrijeme sudjelovao u kemijskoj pretvorbi, kojoj je bila svrha dobivanje istog eljeza. Cijeli taj posao nije bio nimalo lagan. Naseljenici su morali ulo iti u nj sve svoje strpljenje i svu svoju otroumnost, da bi ga zavrili kako treba. Uspjeh nije izostao. Napokon su dobili grudu u arenog eljeza u spu vastom stanju, koju je trebalo kovati da bi se iz nje

odstranilo istopljene primjese. Kao to se vidi, ovim je improviziranim kovaima nedostajao kovaki eki, ali, na kraju krajeva, oni su se nalazili u istim prilikama kao i prvi kova i morali su postupati kao to je i on postupio. Prva gruda eljeza nasaena na drveni dr ak poslu ila im je kao eki da iskuju drugu na nakovnju od granita. Tako su dobili grubu, ali upotrebljivu kovinu. Na kraju, poslije mnogih napora i muka, 25. travnja iskovali su vie eljeznih sipki i preradili ih u alate poput klijeta, hvataljke, krampova, lopate itd, za koje su Pencroff i Nab izjavili da zlata vrijede. Ali od toga eljeza u istom stanju nisu mogli imati bogzna kakve koristi. Trebalo je proizvesti elik. elik je spoj eljeza i ugljika i dobiva se od eljeznog liva kojemu se oduzima suviak ugljika, ili se eljezu doda je ugljik koji mu nedostaje. Prvi, dobiven oduzimanjem ugljika eljeznom livu, zove se prirodni ili proieni elik, a drugi, dobiven dodavanjem ugljika eljezu, zove se tvrdi elik. S obzirom na to da su ve raspolagali s istim eljezom, bilo je uputnije posvetiti se proizvodnji ove druge vrste elika. Cyrus Smith je to postigao tako da je eljezo usijao pomou ugljene praine u posudi za taljenje, napravljenoj od vatrostalne ilovae. Poslije su taj elik, koji se mo e kovati i, dok je vru i hladan, obraditi ekiem. Po in enjerovom iskusnom naputku, Nab i Pencroff napravie sjekire, koje su oni, usijavi ih u vatri i potom naglo ih umoivi u hladnu vodu, odlino iskovali. Potom su, dakako u grubom obliku, proizveli otrice za strugove, sjekire, sjekirice, tesarska dlijeta, a onda eljezne krampove, lopate, ekie, avle itd. Napokon je, 5. Svibnja, zavrilo to prvo metalurgijsko razdoblje. Kovai su se vratili u Dimnjake, a novim poslovima koje e ubrzo poduzeti stei e pravo na nova zvanja.

XVI.

PITANJE STANOVANJA PONOVNO NA DNEVNOM REDU PENCROFFOVA MATANJA ISTRAIVANJA SJEVERNO OD GRANTOVA JEZERA SJEVERNI RUB ZARAVNI ZMIJE KRAJNJI DIO JEZERA TOPOVA UZNEMIRENOST TOP PLIVA BORBA POD VODOM MORSKA KRAVA Bio je 6. svibnja, dan kojemu na sjevernoj polutki odgovara 6. studenoga. Ve nekoliko dana nebo je bilo zastrto oblacima. Trebalo se pripremiti za zimovanje. Dnevne temperature su bile jo dosta visoke. Da je kojim sluajem kakav toplomjer dospio na Lincolnov otok, pokazivao bi deset do dvanaest stupnjeva iznad nitice. Tome se ne treba uditi. Lincolnov se otok vjerojatno nalazio izmeu 35. i 40. paralele na ju noj polutki te je, prema tome, bio podlo an istim klimatskim prilikama kao Grka ili Sicilija na sjevernoj. Ali, kao to Grku i Siciliju znaju zahvatiti velike hladnoe, praene ledom i snijegom i Lincolnov e otok, nedvojbeno, u razdoblju najjae zime, do ivjeti vrlo niske temperature od kojih se trebalo zatititi. U svakom sluaju, premda naseljenicima hladnoa jo ne bijae izravno zaprijetila, vrijeme kia je bilo na pomolu, a na tom usamljenom otoku, izlo enom svim nepogodama s puine, usred Tihog oceana, oluje su sigurno bile este, a vjerojatno i vrlo otre. Prema tome, pitanje udobnijeg stana no to su bili Dimnjaci, trebalo je ozbiljno pretresti i odluno rijeiti. Pencroff je, dakako, osjeao odreenu sklonost prema tom zaklonu koje on bijae pronaao, ali je uza sve to shvaao da je trebalo potra iti neko drugo. Jednom je ve u Dimnjake provalilo more, to nam je poznato otprije. Naseljenici se nisu smjeli ponovno izlo iti slinim opasnostima. Uostalom doda Cyrus Smith koji je tog dana raspravljao sa svojim prijateljima o tom problemu mi moramo poduzeti neke mjere opreznosti. Pa zato? Otok nije naseljen primijeti novinar. Vjerojatno odgovori in enjer premda mi jo nismo pretra ili cijeli otok. Ali ako i ne pronaemo nikakvo ljudsko bie, bojim se da opasnih ivotinja ima napretek. Potrebno se, dakle, zatititi od moguih napada, kako ne bi morao nitko od nas svaku no bdjeti da se vatra na ognjitu ne ugasi. Naposljetku, dragi moji prijatelji, sve se mora predvidjeti. Mi se nalazimo u dijelu Tihog oceana koji esto posjeuju malajski gusari... to? povie Harbert. Zar na takvoj udaljenosti od bilo kojeg kopna? Jest, drago dijete odgovori in enjer. Ti su gusari isto tako hrabri mornari kao to su opasni gusari i zloinci. Prema tome, moramo poduzeti potrebne mjere. Utvrdama emo se zatititi od divljaka na dvije i na etiri noge ree Pencroff i doda gospodine Cyruse, ne bi li bilo pametno istra iti cijeli otok prije nego neto poduzmemo. To bi doista bilo dobro slo i se Gedeon Spilett. Tko zna neemo li na suprotnoj strani nai neku peinu, koju smo uzalud pokuali pronai na ovoj? To je istina odgovori in enjerali vi ste zaboravili, dragi prijatelji, da se moramo dr ati u blizini vodenih tokova i da s vrha Franklinova brda nismo na zapadnoj strani opazili nikakvu rijeku, i nikakav potok. Ovdje se, meutim, nalazimo izmeu Rijeke milosti i Grantova jezera. Tu veliku prednost ovoga mjesta ne smijemo smetnuti s uma. Osim toga, ova je strana okrenuta prema istoku te nije izloe na, kao ona na drugoj strani, pasatskim vjetrovima koji na ju noj polutki pusu sa sjeverozapada.

Gospodine Cyruse uplete se u razgovor Pencroff sagradimo onda kuu na obali Grantova jezera. Imamo dosta i opeka i alata. Ve smo bili i ciglari i lonari i livci i kovai, pa mo emo biti i zidari, do vraga! Da, prijatelju, ali prije no to donesemo odluku, treba tra iti. Stan koji je priroda izgradila o svom troku zatedjet e nam mnogi trud i uz to e nam, nedvojbeno, pru iti sigurniji zaklon, jer e nas istodobno braniti i od vanjskih i od unutarnjih neprijatelja. Tako je Cyruse odgovori novinar ali mi smo ve pretra ili sav onaj granitni masiv pokraj obale. Nigdje nismo nali ni jedne rupe, pa ak ni pukotine. Doista nijedne! povie Pencroff. Kad bismo mogli izdupsti stan u ovom bedemu, na odreenoj visini, tako da se nae izvan dohvata, eto to bi nam bilo potrebno! Ja vidim odavde, na proelju okrenutom prema moru, pet ili est soba... S prozorima kroz koje prodire svjetlost u njih! dometne Harbert smijui se. 1 stubama da se popenje do njih! doda Nab. Vi se smijete Ijutne se mornar a zato? Ima li to nemogueg u onome to sam predlo io? Zar mi nemamo i budake i lopate? Zar gospodin Cyrus ne mo e proizvesti barut pa da minama dignemo u zrak ono stijenje? Nije li istina, gospodine Cyruse, da ete vi proizvesti barut onog dana kad se poka e da nanije potreban? Cyrus Smith je sluao kako zaneseni Pencroff izla e svoje i suvie matovite planove. Napasti na onu gomilu granita, ak i pomou mina, bio bi doista herkulski posao. Bio je bijesan to priroda sama nije obavila najte i dio tog posla. Ali in enjer odgovori mornaru da moraju pomnije istra iti bedem od ua rijeke do ugla kojim je zavravao na sjevernom dijelu. Izili su napolje i vrlo pozorno pretra ili bedem u du ini od oko dvije milje. Ali nigdje, ni na kojem mjestu taj vrsti bedem nije otkrivao nikakvu pukotinu. Golubovi kamenjari, koji su letjeli oko njegova vrha, svoja su gnijezda, u stvari, napravili u rupama na vrhu ili na rubu nepravilno isjeckanog granita. ovjek bi naprosto prsnuo od bijesa. A s druge strane, nisu mogli ni pomisliti na mogunost da se, krampom ili barutom, bui taj granit i u njemu izdubi potreban prostor. Sluaj je htio da je Pencroff na tom dijelu obale otkrio jedini zaklon u kojemu se moglo privremeno prebivati, to jest Dimnjake koje im je, meutim, valjalo napustiti. Naseljenici su zavrili svoje istra ivanje kod sjevernog ugla bedema, gdje je on zavravao izdu enim padinama koje su se gubile u obalnom pijesku. Od tog mjesta pa sve do svog kraja na zapadu, bedem se sastojao od padina, gustih naslaga kamenja, od zemlje i pijeska, povezan biljkama, grmljem i travom, nagnut pod kutom od samo etrdeset i pet stupnjeva. Tu i tamo granit se probijao u otrim iljcima iz toga grebena. Sitni umarci su se rasporedili po njegovim padinama, dok mu je tlo bilo obraslo dosta gustom travom. Ali biljni se prostor zaustavio tu. Duga pjeskovita ravan, koja je poinjala u podno ju obronka, pru ala se sve do morske obale. Cyrus Smith pomisli, ne bez razloga, da sigurno na toj strani nestaje viak vode iz jezera i to u obliku slapa. U stvari, viak vode to ju je Crveni potok nanaao u jezero, morao se negdje gubiti. A to mjesto in enjer jo ne bijae pronaao ni na jednom dijelu istra ene obale, odnosno od ua potoka u jezero, na zapadu, do Velikog vidikovca. In enjer predlo i svojim prijateljima da se popenju na obronak koji su promatrali i da se vrate u Dimnjake preko zaravni, pretra ujui sjevernu i istonu stranu jezera. Prijedlog je prihvaen, te se Nab i Harbert za nekoliko minuta popee na gornju zaravan. Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff pooe za njima lakim korakom. Dvije stotine stopa prije no to su stigli do jezera, naseljenici su kroz granje zamijetili kako se lijepa povrina sjaji pod sunevim zrakama. Na tom mjestu okoli je bio vrlo lijep. Po utjelo drvee, rasporeeno u prekrasne skupine, godilo je oku. Poneko staro i golemo stablo,

dokrajeno starou, isticalo se svojom mrkom korom na zelenom sagu koji je prekrivao zemlju. Tu su krijetala jata bunih papiga vrste kakadu i skakale s grane na granu. Reklo bi se da se svjetlost razbija na mnotvo boja, probijajui se kroz to udno granje. Umjesto da pou ravno do sjeverne obale jezera, naseljenici zaobiu rub zaravni, kako bi do ua Crvenog potoka stigli njegovom lijevom stranom. To zaobila enje iznosilo je najvie jednu i pol milju. S lakoom su se kretali izmeu stabala koja su rasla podalje jedna od drugih i tako ostavljala slobodan prolaz. Bilo je oito da je tu granica plodne zone. Raslinje tu nije bilo onako bujno kao u predjelu koji se protezao izmeu Crvenog potoka i Rijeke milosti. Cyrus Smith i njegovi prijatelji krenuli su oprezno po tom za njih novom terenu. Lukovi, strijele, tapovi sa eljeznim iljcima na njihovu vrhu, bilo im je jedino oru je. Meutim, nikakva se zvijer ne pokaza. Vjerojatno su se zadr avale u gustim umama na ju noj strani otoka. Naseljenici se odjednom neugodno iznenadie. Opazili su kako se Top naglo zaustavio pred golemom zmijurinom dugom etrnaest do petnaest stopa. Nab je dotue udarcima tapa. Cyrus Smith uze razgledavati gmizavca i na kraju izjavi da ne pripada zmijama otrovnicama, ve dijamantnim zmijama, kojima se hrane uroenici u Novom Ju nom Wallesu. Alije mogue da tu ima i zmija iji je ujed smrtonosan, kao to su gluhaci, zmije ravastog repa koje se usprave pod nogom, ili kao one krilate zmije, kojima povei zaunjaci omoguuju, da se nevjerojatnom brzinom bace na plijen. Nakon ovog prvog iznenaenja, Top je poeo takvom estinom goniti sve gmizavce od reda, da su se naseljenici bojali za nj. Njegov ga je gospodar svakog trenutka morao zvati sebi. Ubrzo su stigli do ua Crvenog potoka, odnosno do mjesta gdje se potok slijevao u jezero. Naseljenici prepoznaju na suprotnoj strani mjesto kojim su proli kada su sili s Franklinova brda. Promatrajui tok potoka, Cyrus Smith ustvrdi da se prilino velike koliine slijevaju u jezero, prema tome, bilo je vie nego sigurno da se priroda pobrinula da jezero oslobodi vika vode. Trebalo je pronai mjesto gdje nestaje voda, jer je vjerojatno tu priroda stvorila slap, iju su mehaniku snagu mogli iskoristiti. Idui kako je tko htio, ali ne odvajajui se jedan od drugoga, naseljenici krenue oko jezera vrlo strmom obalom. Voda im se uinila vrlo bogata ribom. Pencroff se zaree da e napraviti nekakav pribor za ribolov, da njime lovi ribu. Morali su obii otar ugao na sjeveroistonom dijelu jezera. Postojala je mogunost da se voda gubi iz jezera na tom dijelu, jer je tu razina vode bila gotovo u istoj ravnini s okolnim zemljitem. Ali tu ne pronaoe ono to su tra ili, te nastavie obalom jezera, koja je poslije neznatnog zavoja, ila usporedno s morskom obalom. Na toj strani je obala jezera bila manje obrasla stablima. Meutim, nekoliko umaraka, porazbacanih tu i tamo, davali su ivopisan izgled tom predjelu. Grantovo im se jezero uka e u svoj svojoj veliini. Povjetarac nije mrekao njegovu povrinu. Zavlaei se u bunje, Top je podizao itava jata ptica, koje su Harbert i Gedeon Spilett pozdravljali odapetim strijelama. Djeak vjeto pogodi jednu pticu koja pade usred movarne trave. Top pojuri za njom i donese prekrasnu pticu plivaicu, boje kriljca, kratka kljuna, ela obilje ena velikom resom, pand a proirenih narezuckanim rubom, krila obrubljenih bijelom crtom. Ta je ptica pripadala rodu lisaka, a bila je velika poput jarebice. Imala je duge noge i bila neka vrsta mjeavine izmeu ptica takara i ptica plivaica. Ukratko, jadna lovina na kojoj vam nitko nee pozavidjeti. Ali Top je bio sigurno manje izbirljiva ukusa, te naseljenici odlue dopustiti mu da se njome pogosti. U tom su trenutku hodali istonom obalom jezera, te su ubrzo morali prispjeti u predio koji su otprije poznavali. Cyrus Smith je bio vrlo iznenaen to nigdje nije zamijetio ni najmanji znak da voda otjee iz jezera. Razgovarajui usput s novinarom i mornarom, nije krio svog

iznenaenja. Top, koji je dotad bio vrlo miran, odjednom poe ispoljavati znakove uzbuenosti. Pametna se ivotinja ustrala goredolje po obali, naglo se zaustavljala i promatrala vodu, podigavi jednu nogu u zrak kao da vreba neku nevidljivu divlja. Potom je bijesno lajala kao da je progoni i onda naglo uutjela. Ni Cyrus Smith ni njegovi suputnici ne zamijetie u prvi tren to neobino Topovo ponaanje. Ali ubrzo je njegovo lajanje postalo tako estoko i neprekidno da se in enjer zabrinuo. to je tebi, Tope? pitao je. Pas se u nekoliko skokova stvori kraj gospodara, jo vie se uzlajavi. Odjednom ponovno pojuri prema rubi jezera i baci se u nj. Ovamo, Tope! vikao je Cyrus Smith, jer nije htio da Top zalazi u tu vodu mo da punu opasnosti. to li se samo dogaa dolje pod vodom? pitao je Pencroff, znati eljno se zagledavi u povrinu vode. Top je zasigurno nanjuio kakva vodozemca odgovori Harbert. Vjerojatno aligatora! pridoda novinar. Ne bih rekao da se radi o aligatoru odgovori in enjer. Aligatori ive u krajevima manje udaljenim od ekvatora. U meuvremenu je Top iziao na obalu na poziv svoga gospodara, ali nikako da se smiri. Skakao je kroz visoku travu i, voen nagonom, kao da je slijedio neko nevidljivo bie koje se uvuklo u jezero i plivalo uza samu obalu. Meutim, voda je bila potpuno mirna, nijednog kolutia nije bilo vidjeti na njezinoj povrini. Naseljenici su se vie puta zaustavili na obali i pozorno promatrali vodu, ali nita nisu opazili. Bilo je neke tajnovitosti u svemu tome. In enjer je bio vrlo zabrinut. Nastavimo do kraja svoje istra ivanje ree. Poslije pola sata stigli su do jugoistonog ugla jezera i tako se ponovno nali na Velikom vidikovcu. Moglo se dr ati da je time istra ivanje jezera bilo zavreno, ali uza sve to in enjer nije mogao rei gdje i kako se gubila voda iz jezera. Ipak, otjecanje vode mora postojati ponavljao je a budui da ga nismo pronali vani, znai da je negdje unutra, u granitnom bloku obale jezera. Ali zar zbilja prida jete tako veliko znaenje tome, dragi moj Cyruse? upita Gedeon Spilett. Vrlo veliku odgovori in enjer jer ako voda otjee kroz granitnu stijenu, moglo bi se dogoditi da je pri tome izdubila peinu koju bismo lako mogli urediti za stanovanje, poto bismo prije toga skrenuli tok vode. Ali zar nije mogue da voda otjee negdje na samom dnu jezera, gospodine Cyruse sad se javi s pitanjem Harbert i da nekim podzemnim odvodom odlazi u more? 1 to je vrlo lako mogue odgovori in enjer. Ako je tome tako, onda emo biti prinueni sami sebi sagraditi kuu, kad se ve priroda nije pobrinula za to. Naseljenici se upravo htjedoe uputiti preko zaravni natrag u Dimnjake, jer je ve bilo pet sati poslije podne, kadli se Top ponovno utrca, obuzet nemirom. Bijesno se razlajao i prije no to ga je njegov gospodar morao zadr ati, po drugi put skoi u jezero. Svi su potrali prema obali. Top je ve bio odmakao vie od dvadeset stopa. Cyrus Smith ga otro pozva sebi, ali se uto golema glava neke ivotinje pojavi nad povrinom vode, koja na tom mjestu vjerojatno i ne bijae vrlo duboka. Harbert odmah prepozna vrstu kojoj je pripadala ta iljasta glava na kojoj su se isticale krupne oi i svileni dugaki brkovi.

Morska krava! povie. U stvari, to i nije bila prava morska krava, ve jedan njezin srodnik iz obitelji kitova, poznat pod imenom dugong, to se moglo zakljuiti po otvorenim nosnicama na gornjem dijelu njuke. Golema se ivotinja bacila na psa, koji se uzalud trudio da se doepa obale. Njegov gospodar nije doista nita mogao uiniti da mu pritekne u pomo. Prije no to je Gedeonu Spilettu ili Harbertu palo na um da strijelama naoru aju svoje lukove, dugong je zgrabio Topa i povukao ga pod vodu. Oboru an kopljem, Nab se htio baciti u vodu, kako bi pomogao Topu, hvatajui se ukotac s tom stranom ivotinjom u njezinoj vlastitoj kui. Nabe, Nabe povie in enjer zadr avi hrabrog slugu. U meuvremenu se ispod povrine odvijala strana, neobjanjiva borba. To se moglo zakljuiti po uskljualoj vodi na povrini. Ta je borba, na kraju, mogla zavriti samo Topovom pogibelji! U uvjetima u kojima se borio, Top se nije mogao odhrvati stoput jaem neprijatelju! Ali, odjednom Top izbije na zapjenjenu povrinu i odbaen nekom nepoznatom snagom poleti desetak stopa uvis i ponovno pade u zamuenu vodu. Ubrzo je doplivao do obale i popeo se na nju. Bilo je udno, ne samo to se spasio, ve to nije bio ni ozbiljnije ranjen. Cyrus Smith i njegovi prijatelji gledali su ga, nita ne shvaajui. Ali, jo se neto, isto tako neobjanjivo, zbivalo u vodi: borba se nastavljala! Nedvojbeno, napadnut od neke sna ne ivotinje, dugong se, poto je ispustio Topa, sad borio za svoju vlastitu ko u! Ali ta borba ne potraja dugo. Voda se zacrveni od krvi i dugongovo tijelo, izronivi na tu crvenu povrinu koja se naglo proirila, nasue se na malo alo na ju nom uglu jezera.

XVII.

PONOVNO NA JEZERU VODENA STRUJA OTKRIVA TAJNU PLANOVI CYRUSA SMITHA DUGONGOVA MAST UPORABA SKRILJASTOG PIRITA ELJEZNI SULFAT KAKO SE PRAVI GLICERIN SAPUN SALITRA SUMPORNA KISELINA DUINA KISELINA NOVI SLAP Sutradan, 7. svibnja, Cyrus Smith i Gedeon Spilett pustie Naba da pripremi ruak, a sami se popee na Veliki vidikovac. Istodobno su Pencroff i Harbert krenuli obalom rijeke da se snabdiju drvima. In enjer i novinar su dosta brzo stigli do malog ala na krajnjem jugu jezera, gdje se bijae nasukao dugong. Ve su se jata ptica sruila na njegovo golemo truplo. Dvojica prijatelja su ih morali kamenjem otjerati, jer je Cyrus Smith dugongovu mast mislio iskoristiti za potrebe naseljenika. U pogledu njegova mesa morao je odluiti Nab. U svakom sluaju, ono je sigurno bilo izvrsna okusa, jer se u nekim dijelovima Malezije ono uvalo za trpezu uroenikih prineva. U tom trenutku posve su druge misli zaokupljale Cyrusa Smitha. Jueranji mu se dogaaj stalno motao po glavi i zabrinjavao ga. Htio je prodrijeti u tajnu podvodne borbe, htio je doznati kakav je to srodnik mastodonta ili drugih morskih nemani morao zadati dugongu onu neuobiajenu ranu. Stajao je na samome rubu jezera, gledao, promatrao, ali se nita nije pojavljivalo ispod mirne vode, koja je blistala pod prvim sunevim zrakama. Uz malo alo na kojemu se ispru ilo dugongovo truplo, voda je bila prilino plitka ali, postupno, dno se sve vie sputalo i usred jezera dubina je sigurno bila znatna. Zapravo, jezero je izgledalo poput golemog bazena, koji se punio vodom Crvenog potoka. Znate, Cyruse reci e dopisnik meni se ini da u ovoj vodi nema doista niega to bi potaklo dvojbu. 1 meni, dragi moj Spilette odgovori in enjer ali ja doista ne znam kako objasniti jueranju zgodu! Priznajem odvrati Gedeon Spilett vrlo je udna rana koja je stajala ivota ovog vodozemca, a takoer ne bih mogao objasniti kako je Top mogao onako silovito izletjeti iz vode! Gotovo bih povjerovao da ga je neka sna na ruka onako bacila i da je pritom ta ista ruka, naoru ana bode om, zadala smrt dugongu. Da odgovori in enjer zamiljeno. Ima tu neto, to nikako ne mogu shvatiti. Je li vama jasno, dragi moj Spilette, kako sam se ja mogao spasiti, tko me je istrgnuo iz valova i prenio u one sipine? Ne, zar ne da vam nije jasno? Predosjeam da se tu krije neka tajna koju emo sigurno otkriti jednoga dana. Otvorimo dobro oi, ali ne spominjimo pred naim prijateljima previe te udne dogaaje. Zadr imo za sebe svoja zapa anja i nastavimo sa svojim radom. Znamo da in enjer jo ne bijae pronaao mjesto kojim je otjecao viak vode, a kako nigdje nije zamijetio da bi se taj viak prelijevao preko ruba jezera, negdje je morao postojati odljev. Odjednom, Cyrus Smith, na svoje veliko iznenaenje, zapazi vrlo sna no strujanje vode na tom mjestu. On baci u vodu nekoliko suharaka, koje struja ponese prema ju noj strani. Poe za strujom du obale i stigne do ju ne toke jezera. Na tom se mjestu stvorilo udubljenje u vodi, kao da je ona tu naglo nestajala kroz neki rascjep u zemljitu.

Prislonivi uho uz tlo na samom rubu jezera, Cyrus Smith uze sluati i vrlo jasno razazna buku podzemnog slapa. Tu je ree, di ui se tu se jezero oslobaa vika vode, tu, nema dvojbe, tu je u granitnoj stijeni rupa kroz koju voda otjee u more i to kroz neku peinu koja e nam korisno poslu iti! Dakako, doznat u ja to! In enjer odlomi dugu granicu, poskida s nje lie i zagnjuri je u vodu izmeu dvije obale. Odmah potom se uvjeri da postoji iroka rupa samo jednu stopu ispod povrine vode. Ta rupa je, u stvari, bila poetak odvodnog kanala za kojim su naseljenici dotad uzalud tragali. Tu je bilo tako sna no strujanje vode da je struja istrgnula granicu iz in enjerove ruke i povukla je u dubinu. Sad vie nema dvojbe ponavljao je in enjer Tu je otvor odvodnog kanala i ja u taj otvor potpuno osloboditi vode. A kako? upita Gedeon Spilett. Tako to u za tri stope sniziti razinu vode u jezeru. A kako ete sniziti razinu vode? Pa otvorit u drugi otvor, iri od ovoga. A gdje, Cyruse? Na onom dijelu jezera koji se nalazi u najveoj blizini morske obale! Ali tamo je sam pusti granit! primijeti novinar. Pa i jest odgovori Cyrus Smith ali ja u taj granit baciti u zrak, te e se voda, poto nae novi prolaz, sniziti i otkriti tako ovaj otvor ovdje... 1 stvorit e slap koji e padati na alo doda novinar. Slap koji emo mi iskoristiti! odgovori Cyrus Smith. Doite, doite! In enjer povue svoga prijatelja, ije je povjerenje u Cyrusa Smitha bilo toliko da nije ni trenutka dvojio o uspjehu tog pothvata. Pa ipak, kako da se otvori ta granitna obala, kako da se razbiju te stijene bez baruta, kako s nesavrenim alatom? Nije li taj posao, na koji se in enjer mislio okomiti, bio iznad njegovih snaga? Kad su Cyrus Smith i dopisnik stigli u Dimnjake, zatekli su Pencroffa i Harberta zabavljene istovarom drva. Ubrzo e drvosjee dovriti svoj posao, gospodine Cyruse ree mornar, smijui se i kad vam zatrebaju zidari... Kemiari e mi trebati, a ne zidari! odgovori in enjer. I on ih upozna s otkriem do kojega su on i dopisnik doli. Po njegovu je miljenju postojala vea ili manja upljina ispod granitnih naslaga Velikog vidikovca i on je naumio doprijeti do nje. Da bi se to postiglo, trebalo je doi do otvora kroz koji je voda sada nestajala, trebalo ga je osloboditi, a to se moglo izvesti ako naprave drugi, iri otvor i tako snize razinu vode u jezeru. Stoga je trebalo proizvesti neku eksplozivnu tvar kojom e razbiti granit i napraviti potom novi prolaz vodi. To je Cyrus Smit naumio uiniti pomou ruda, koje mu je priroda stavila na raspolaganje. Nije ni potrebno rei s koliko su oduevljenja svi, a posebice Pencroff, doekali taj plan. Upotrijebiti velika sredstva, razbiti taj granit, mapraviti slap, to se mnogo dopadalo mornaru! Budui da su in enjeru bili potrebni kemiari, on e postati dobar kemiar, kao to bi postao dobar zidar ili postolar! On e postati sve to god zamislite, "pa ak i profesor plesa i lijepog ponaanja", rekao je Nabu, ako to bude potrebno. Nab i Pencroff su bili u poetku zadu eni da skinu mast s dugongova trupla i da sauvaju meso, jer je bilo namijenjeno prehrani. Oni su odmah krenuli obaviti svoju zadau, ni ne pitajui objanjenja. Njihovo povjerenje u in enjera bilo je bezgranino. Nekoliko trenutaka iza njih, Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Harbert napuste Dimnjake i, ponijevi nosiljku, du rijeke se upute prema nalazitu ugljena, gdje je bilo u izobilju kriljastog

pirita, kao na svim terenima novijih geolokih slojeva. Cyrus Smith je jedan uzorak takvog pirita imao uza se. Cijeli dan su prenosili pirit u Dimnjake, gdje ga se uvee nakupilo nekoliko tona. Sutradan, 8. svibnja, in enjer je poeo s radom. Taj kriljasti pirit uglavnom se sastojao od ugljika, silicija, aluminija i od eljeznog sulfida, kojega je bilo u prevelikom omjeru. eljezni sulfid trebalo je izdvojiti i pretvoriti ga u sulfat, i to im prije. Iz sulfata, pak, izvui e sumpornu kiselinu. To je bio cilj koji je trebalo postii. Sumporna kiselina je jedan od kemijskih proizvoda koji se najvie upotrebljavaju u industriji, stoga se industrijska mo jedne zemlje mjeri po njezinoj potronji. Ta e kiselina kasnije biti od velike pomoi naseljenicima u proizvodnji lojanica, tavljenja ko e itd, ali u ovom joj je trenutku in enjer odredio drugu namjenu. Cyrus Smith izabra iza Dimnjaka zemljite koje naseljenici vrlo pozorno poravnae. Na to zemljite donesoe hrpu granja i nasjeenog drva, a na ovo stavie komade kriljastog pirita, prislonivi ih jedne uz druge. Poslije toga sve to prekrie tankim slojem pirita usitnjenog na veliinu oraha. Potom pustie da se pretvorba obavi. Bit e potrebno deset do petnaest dana da se eljezni sulfid pretvori u eljezni sulfat i aluminij u aluminijski sulfat, dvije tvari podjednako topljive, dok se druge, silicij, izgorjeli ugljik i pepeo ne tope. Dok se obavljao taj kemijski proces, Cyrus Smith se prihvati drugih radova u koje su unaali ne samo svoj mar, ve cijeli svoj zanos. Nab i Pencroff su poskidali s dugonga svu mast i stavili je u velike zemljane vreve. Iz te je masti trebalo izdvojiti jedan njezin sastojak, glicerin, i to se radilo saponifikacijom. Da bi se to postiglo, valjalo je mast izloiti djelovanju sode ili vapna. U stvari, jedna ili druga od tih tvari, poto doe u dodir s masti, tvori sapun, izdvajajui glicerin koji je in enjer i htio dobiti. Znamo da mu vapna nije nedostajalo, samo to se njegovom uporabom dobiva kreni sapun, netopljiv pa, prema tome, i beskoristan, dok se uporabom sode dobiva topljiv sapun koji se u domainstvu uporabljuje kao sredstvo za ienje. Budui da je Cyrus Smith bio praktian ovjek, on e sigurno pokuati proizvesti sodu. Je li to bilo teko? Nije, jer je na morskoj obali bilo u izobilju morskih trava, prostih vrbica, ledaka, haluga, algi i mahovina. Nakupili su velike koliine tih biljaka i najprije ih osuili, a potom zapalili u jamama pod vedrim nebom. Sagorijevanje tih biljaka trajalo je nekoliko dana, tako da se postigla toplina dostatna da rastopi pepeo. Tim se spaljivanjem dobila zbijena, siva tvar, koja je ve dulje vrijeme bila poznata pod imenom "prirodna soda". Tu sodu in enjer izmijea s masnoom, ime je dobio dva nova proizvoda: topljivi sapun i neutralnu tvar, glicerin. To, meutim, nije bilo sve. Cyrusu Smithu je za ono to je naumio proizvesti bila potrebna jo jedna kemikalija: potaa ili bolje poznata pod nazivom salitrina sol ili salitra. In enjer je mogao proizvesti tu tvar mijeajui natrijev karbonat, koji je lako mogao dobiti iz biljnog pepela i duinu kiselinu. Ali duina kiselina mu je nedostajala, a on je upravo tu kiselinu htio dobiti kao krajnji rezultat. On se, dakle, vrtio u zatvorenom krugu iz kojega nije bilo lako izii. Na sreu, i ovaj put mu je priroda pritekla u pomo jer mu je, tako rei na tanjuru, pru ila salitru. Trebalo ju je samo uzeti. Harbert je na sjeveru otoka, u podno ju Franklinova brda, otkrio jedno le ite salitre, koju je trebalo samo proistiti. Ti su radovi trajali osam dana i bili su gotovi prije no to je eljezni sulfid pretvoren u eljezni sulfat. Iduih su dana naseljenici imali vremena, te su izradili posude od vatrostalne gline i pe od opeka posebnog oblika i unutarnjeg rasporeda, koja im je imala poslu iti za destilaciju eljeznog sulfata kad ovaj bude proizveden. Sve je to bilo zavreno oko 18. svibnja, gotovo

istodobno kad je obavljena i kemijska pretvorba eljeznog sulfida. Pod iskusnim in enjerovim rukovoenjem, Gedeon Spilett, Nab, Harbert i Pencroff postadoe najspretniji radnici na svijetu. Uostalom, nevolja je od svih uitelja onaj, kojega ljudi najvie sluaju i koji najbolje pouava. Kad je putem vatre cijela ona gomila pirita potroena, ono to je nastalo u tom procesu, to jest eljezni sulfat, aluminijski sulfat, silicij, ostaci ugljena i pepeo, sve su to stavili u veliku posudu napunjenu vodom. Poto su sve to dobro izmijeali, pustili su da se slegne, a potom pretoili. Dobili su bistru tekuinu koja je sadr avala rastvoreni eljezni sulfat i alunimijev sulfat, dok su druge tvari ostale u istom stanju, jer su bile netopljive. Na kraju, poto je ta tekuina djelimino isparila, kristali eljeznog sulfata natalo ie se na dnu, a neisparenu tekuinu, u .kojoj se nalazio aluminijev sulfat, naseljenici bacie. Cyrus Smith je sada imao na raspolaganju dosta veliku koliinu eljeznog sulfata, iz kojega je trebao dobiti sumpornu kiselinu. Za industrijsku proizvodnju sumporne kiseline treba izgraditi vrlo skupe ureaje. U stvari, treba izgraditi velike tvornice, posebne alate, naprave od platine, olovne komore koje kiselina ne nagriza i u kojima se obavlja pretvorba. In enjer nije imao svih tih orua pri ruci, ali njemu je bilo poznato da se, osobito u ekoj, sumporna kiselina proizvodi mnogo jednostavnijim sredstvima, koja imaju tu prednost da je proizvode u jo istijem stanju. Ta je kiselina poznata pod imenom nordhauzenska kiselina. Da bi dobio sumpornu kiselinu, Cyrus Smith je morao obaviti samo jednu radnju: u zatvorenoj posudi kalcinirati kristale eljeznog sulfata tako da se sumporna kiselina, sadr ana u eljeznom sulfatu, najprije destilacijom pretvori u paru, a potom kondenzacijom u tekue stanje. Za taj kemijski proces poslu ile su im posude od vatrostalne gline, u koje su stavili kristale eljeznog sulfata, i pe pomou koje su trebali destilirati sumpornu kiselinu. Cijeli taj postupak savreno je uspio i 20. svibnja, dvanaest dana nakon njegova poetka, in enjer je imao sredstva koja e mu poslije poslu iti u razne svrhe. Ali postavlja se pitanje zato je njemu bila potrebna sumporna kiselina? Naprosto stoga da pomou nje proizvede duinu kiselinu, a to je bilo lako postii: poto se salitra izlo i djelovanju sumporne kiseline, destilacijom se dobiva duina kiselina. Ali zato mu je, u stvari, bila potrebna duina kiselina? Eto, to jo nije bilo poznato njegovim prijateljima, jer im jo ne bijae rekao sve o svom planu. Meutim, in enjer se pribli avao svom cilju. Jo jedan zahvat i on e dobiti tvar zbog koje su morali obaviti toliki posao. On uze duinu kiselinu i pomijea je s koncentratom glicerina koji je dobio isparavanjem. Tako je dobio, ak i bez uporabe rashladne mjeavine, odreenu koliinu ukaste tekuine guste poput ulja. Ovaj posljednji postupak in enjer je obavio posve sam, podalje od Dimnjaka, jer je postojala mogunost da doe do eksplozije. Kad je svojim prijateljima donio posudu s tom tekuinom, on je samo rekao: Evo nitroglicerina! To je, u stvari, bio onaj strani proizvod ija je eksplozivna snaga mo da deset puta vea od snage obinog baruta i koji je ve mnoge nesree prouzroio. Ipak, otkad su ljudi pronali nain da od njega naprave dinamit, to jest otkad su ga pomijeali s krutim tvarima, dostatno poroznim da ga zadr e u sebi, kao to su glina i eer, opasnom se tekuinom moglo rukovati s vie sigurnosti. Ali dinamit jo nije bio poznat u vrijeme kad su naseljenici stigli na Lincolnov otok. 1 ta e tekuina, ka ete, baciti u zrak one nae stijene? upita Pencroff ne ba uvjerena izra aja lica.

Jest, dragi prijatelju odgovori in enjer. Ovaj e nitroglicerin imati utoliko jae djelovanje to e onaj granit, inae vrlo krut, pru iti vei otpor eksploziji. A kad emo to vidjeti, gospodine Cyruse? Sutra, im izdubimo jednu rupu za minu odgovori in enjer. Sutradan, 21. svibnja, mineri se u samu zoru upute prema istonoj obali Grantova jezera i stigoe na mjesto koje bijae samo pet stotina koraka udaljeno od mora. Na tom je mjestu zaravan bila ispod razine vode, koju je samo granitni rub prijeio da se ne razlije po njoj. Prema tome, bilo je oito da e voda, poto se razbije granitni rub jezera, potei kroz taj otvor preko neto nagnute zaravni i u slapu se ruiti na morsko alo. Zbog toga e pasti razina vode u jezeru i otkrit e otvor kojim je dotad voda otjecala iz jezera, to je i bio krajnji cilj in enjera i njegovih prijatelja. Trebalo je, dakle, razbiti granitni rub jezera. Po in enjerovim uputama, Pencroff poe krampom, kojim je rukovao vjeto i sna no, razbijati vanjski omota granitnog ruba. Rupu su poeli ukoso dupsti na vodoravnom terenu pokraj samog jezera, tako da dobiju ni u razinu od vode u jezeru. Tako e eksplozija, poto ukloni granitni rub jezera, dopustiti vodi da se obilno izlije i da se razina vode u jezeru smanji. Kopanje rupe potraja dosta dugo, jer je in enjer htio napraviti to sna niju eksploziju. On je naumio barem deset litara nitroglicerina rtvovati u tu svrhu. Pencroff je, uz Nabovu pomo, tako dobro zapeo da je rupa oko etiri sata poslije podne bila potpuno gotova. Sad se pojavio problem kako napraviti eksploziju. Nitroglicerin se obino pali rasprskavajuim paljkom koji tvori eksploziju. Zapravo, udarac dovodi do eksplozije nitroglicerina, a ako ga se jednostavno zapali onda samo gori bez ikakva praska. Cyrus Smith je sigurno mogao izraditi praskavi paljak. Umjesto njega mogao je lako proizvesti neku tvar slinu praskavom pamuku, jer je imao dostatno duine kiseline na raspolaganju. Ta tvar, nabijena u ahuru i stavljena u nitroglicerin, rasprsla bi se pomou fitilja i tako bi dolo do eksplozije. Cyrus Smith je znao da nitroglicerin udarcem eksplodira. On odlui iskoristiti to njegovo svojstvo, ali ako se poka e da udarac nije proizveo eljeno djelovanje, on e primijeniti neko drugo sredstvo. Zapravo, dostatno je udariti ekiem po jednoj jedinoj kapi nitroglicerina prosutog na tvrdi kamen da doe od eksplozije. Ali, ovjek koji bi udario ekiem, sam bi postao rtva eksplozije. Stoga Cyrus Smith doe na misao da iznad rupe postavi preku i o nju pomou biljnog vlakna objesi komad eljeza te ak nekoliko kilograma. Drugo, du e vlakno, prije namoeno u sumpor, jednim e krajem privezati za vlakno, dok e drugi kraj povui po tlu nekoliko desetaka stopa daleko od rupe. Kad zapali ovo du e, drugo vlakno, ono e izgorjeti do kraja i na kraju e zapaliti vlakno o kojemu e visiti eljezo. Ovo e vlakno puknuti, a komad e eljeza udariti u nitroglicerin nasut u rupu ispod preke. Izradie, dakle, tu napravu, a potom in enjer, poto je udaljio svoje prijatelje, do vrha napuni rupu nitroglicerinom, a nekoliko kapi prospe po kamenu koji je bio smjeten ispod eljeza. Poslije toga Cyrus Smith uze kraj nasumporanog vlakna, zapali ga i, napustivi to mjesto, vrati se svojim prijateljima u Dimnjake. Nasumporano vlakno je trebalo gorjeti dvadeset i pet minuta i, doista, poslije dvadeset i pet minuta odjekne takva eksplozija, da se to ne mo e zamisliti. inilo se da se cijeli otok iz temelja potresao. Silno kamenje poleti uvis kao da ga je vulkan izbacio. Zrani udar je bio tako sna an da su se granitni blokovi na Dimnjacima zanjihali. Premda su se nalazili vie od dvije milje daleko od mjesta eksplozije, naseljenici popadaju na zemlju. Odmah se dignu, popenju se na zaravan i pojure prema mjestu gdje je eksplozija trebala

napraviti rupu u obali jezera... Trostruko "hura" im se ote iz grudi! Granitna obala jezera bila je razvaljena na irokom prostoru! Iz jezera je voda otjecala i pjenei se brzala preko zaravni, da bi se potom s tri stotine stopa visine ruila na morsko alo.

XVIII.

PENCROFF VIE NI U TO NE SUMNJA RANIJI ODVODNI KANAL SILAZAK POD ZEMLJU PUT KROZ GRANITNI BEDEM NESTANAK TOPA SREDINJA UPLJINA TAJNA UDARCI KRAMPA POVRATAK Plan Cyrusa Smitha je u potpunosti uspio, ali po svom obiaju on ostade miran, ne ispoljavajui nikakvo zadovoljstvo. Nepomino je stajao, stisnutih usana, ukoena pogleda. Harbert je bio ushien, Nab je skakao od radosti, a Pencroff je odmahivao svojom velikom glavom i mrmljao: Sila je ovaj na in enjer! Djelovanje nitroglicerina je bilo doista vrlo sna no. Novi otvor na jezeru je bio tako velik da je kroza nj pretjecala barem triput vea koliina vode, nego kroz prijanji. Razina vode e se spustiti najmanje za dvije stope. Naseljenici se vratie u Dimnjake, da bi uzeli krampove, eljezne ipke, konope od biljnih vlakana, kresivo i trud, a potom ponovno krenue prema zaravni. Top je iao za njima. Dok su hodali, mornar se nije mogao uzdr ati, a da ne ka e in enjeru: Ali znate li vi, gospodine Cyruse, da bi se onom tekuinom to ste je proizveli mogao dignuti u zrak cijeli na otok? Dakako da znam odgovori Cyrus Smith. I ovaj na otok, i kontinent, pa ak i sama zemaljska kugla. Sve zavisi od koliine nitroglicerina. A ne biste li mogli upotrijebiti taj nitroglicerin za punjenje oru ja? upita mornar. Ne, Pencroffe, jer je nitroglicerin suvie jak eksploziv. Ali bih stoga lako mogao proizvesti rasprskavajui pamuk ili obini barut, s obzirom na to da imamo duine kiseline, salitre, sumpora i ugljena. Na alost, nedostaje nam samo oru je. Oh, gospodine Cyruse nije poputao mornar s malo dobre volje... Doista, mornar je iz rjenika Lincolnova otoka posve izbacio rije "nemogue"! Stigavi na Veliki vidikovac, naseljenici se odmah upute prema onom mjestu jezera gdje se nalazio otvor prijanjeg otjecanja vode, koji je sada, vjerojatno, bio otkriven. Kroza nj se sada sigurno moglo proi, poto je voda promijenila smjer otjecanja, te e biti lako istra iti njegovu nutrinu. Za nekoliko trenutaka su stigli do donjeg ruba jezera. Jednim jedinim pogledom se uvjerie da je sve onako, kako su pretpostavljali. U stvari, u granitnom rubu jezera, iznad razine vode, nalazio se otvor koji su dugo tra ili. Sili su do njega preko uskog praga, koji je ostao napolju poslije povlaenja vode. Taj je otvor bio irok oko dvadeset stopa, ali je u visinu mjerio samo dvije. Bio je slian otvoru kanala u rubniku plonika. S obzirom na to da bi se naseljenici kroza nj vrlo teko provukli, Nab i Pencroff dohvatie svoje krampove i za nepuni ga sat poveaju koliko je bilo potrebno. In enjer se tada pribli i otvoru i ustvrdi da stijene kanala, odmah kraj otvora, nisu imale vee nagnue od trideset i pet stupnjeva. Dakle, mogli su se njime kretati i, ukoliko se nagnue ne povea, lako bi se mogli spustiti do samog mora. A ako se, to je bilo vrlo vjerojatno, u nutrini granitnog masiva nalazi kakva prostrana peina, mo da e nai naina da je iskoriste za stanovanje. Pa dobro, gospodine Cyruse, zato smo zastali ovdje? upita mornar koji je gorio od nestrpljenja da to prije ue u uski hodnik. Vidite li, Top je poao naprijed?

U redu odgovori in enjer. Ali moramo sebi osvijetliti put. Nabe, hajde odsijeci nekoliko smolastih grana! Nab i Harbert otrne prema obalama jezera gdje su rasli borovi i druga crnogorica i ubrzo se vrate s granama od kojih napravie buktinje. Te su buktinje zapalili pomou kresiva i, sa Cyrusom Smithom na elu, naseljenici sioe u mrani tunel kojim je do maloprije pretjecala voda. Nasuprot onome to se moglo pretpostaviti, promjer tunela je bivao sve iri tako da su naseljenici ubrzo posve uspravno hodali. Morali su, pri tome, paziti da ne padnu jer su granitne stijene, preko kojih je voda od pamtivijeka tekla, bile vrlo klizave. Stoga su se povezali jednini konopom kao to ine planinari pri penjanju na brdo. Na sreu, poneke izboine u stijeni, koje su bile sline pravim stubama, olakavale su sila enje i inile ga manje opasnim. Kapljice vode su se jo dr ale stijena, te su se prelijevale u svim duginim bojama na svjetlu buktinja. inilo se da su stijene oblo ene bezbrojnim stalaktitima. In enjer je pozorno promatrao crni granit i ne zamijeti na njemu ni slojeva, ni pukotina. Granitna je masa bila kompaktna, nainjena od vrlo krute grae. Postojanje tog tunela vezano je uz postanak samog otoka. Nije njega voda izdubila u toku milenija. Pluton ga je, a ne Neptun, napravio svojom vlastitom rukom, to se lako moglo zakljuiti po stijenama, gdje su se jo vidjeli tragovi vulkanske erupcije koje voda nije uspjela posve izbrisati. Naseljenici su vrlo polako silazili. Bili su poprilino uzbueni dok su se sputali u utrobu granitnog masiva u koju je, oito, po prvi put kroila ljudska noga. Nisu razgovarali, ali su stoga razmiljali i ne samo jednoga od njih morala je zaokupiti misao da se kakav polip ili neki drugi golemi glavono ac mogao smjestiti u toj peini koja se spajala s morem. Morali su, dakle, biti na oprezu dok su ili naprijed. Uostalom, Top je stalno bio na elu male skupine naseljenika, koji su se mogli pouzdati u njegovu razboritost. On e, nedvojbeno, dignuti uzbunu u sluaju potrebe. Poto ve bijahu sili stotinjak stopa hodajui prilino krivudavim smjerom, Cyrus Smith, koji je iao prvi, zaustavi se i njegovi ga prijatelji dostignu. Mjesto gdje su se nalazili bilo je izdubljeno tako da se tu stvorila peina srednje veliine. Kapljice vode su se otkidale s njezina svoda, ali te kapljice nisu dolazile izvana probijajui se kroz granitnu stijenu, ve su to bili zadnji ostaci bujice koja je kroz tu upljinu stoljeima tekla. Zrak je tu bio malo vla an, ali se nije osjeala ni zaguljivost ni smrad. to je, dragi moj Cyruse? upita Gedeon Spilett. Ovo skrovite ovdje je dobro skriveno u ovim dubinama, ali se, u biti, u njemu ne mo e prebivati. A zato se ne bi moglo? javi se mornar. Stoga to je suvie malo i vrlo mrano. A ne bismo li ga mogli proiriti, izdubiti, otvoriti ga, tako da ovamo dopru i zrak i svjetlost? odgovori mornar koji vie ni u to nije sumnjao. Nastavimo ree sad Cyrus Smith nastavimo ovo nae istra ivanje. Mo da emo nani e naii na kakvu peinu koja e nam pritedjeti trud. Mi smo se dosad spustili samo za jednu treinu ukupne visine ree Harbert. Otprilike za jednu treinu dometne Cyrus Smith jer smo od otvora odmakli stotinjak stopa i nije iskljueno da stotinjak stopa ni e... Gdje je Top? upita Nab, prekinuvi svoga gospodara. Tra ili su po peini, ali psa nisu pronali. Po urimo za njim! odrjeito ree Cyrus Smith. Nastavili su sila enje. In enjer je pozorno pratio skretanje tunela. Unato brojnim zavijucima, on je brzo uoio da na kraju tunel vodi k moru.

Naseljenici su se spustili jo pedesetak stopa niz vrlo strmu stijenu, kadli njihovu pozornost privuku udaljeni zvui koji su dopirali iz dubine masiva. Ti su zvui, kroz dugaki podzemni hodnik, jasno odzvanjali u njihovim uima, kao to glas odzvanja kroz akustinu cijev. To je Topovo lajanje! povie Harbert. Jest odgovori Pencroff. Reklo bi se da na valjani Top bjesomuno laje. Imamo uza se eljezne ipke primijeti Cyrus Smith. Poimo naprijed, ali vrlo oprezno! Ovo postaje sve zanimljivije apne Gedeon Spilett mornaru na uho. Pencroff potvrdno kimne glavom. Cyrus Smith i njegovi prijatelji po urie da bi priskoili u pomo Topu, ije se isprekidano lajanje sve jasnije ulo. Neki se udan bijes nazirao u tom lajanju. Da se nije, mo da, uhvatio ukotac s nekom zvijerkom koju je uznemirio u njezinu skrovitu? Moglo bi se rei da su naseljenici, ne pomiljajui na opasnost kojoj su se izlagali, bili privueni neodoljivom radoznalosti. Oni vie nisu silazili hodnikom, ve su, tako rei, klizili niza nj. Tako su se za nekoliko minuta spustili ezdesetak stopa i nali kraj Topa. Tu se hodnik rairio u prostranu i prekrasnu peinu. Top se uzvrtio po njoj bijesno lajui. Pencroff i Nab mahnue svojim bakljama i jakim bljeskom svjetlosti osvijetle hrapavost granitnih stijena. U isto vrijeme su Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Harbert, dr ei eljezne ipke u rukama, bili pripravni za svaki sluaj. Golema je peina bila potpuno prazna. Naseljenici su je obili uzdu i poprijeko. Niega u njoj nije bilo, ni ivotinje i bilo kakva iva stvorenja! Uza sve to, Top je i dalje lajao. Ni milovanjima ni prijetnjama ga nisu mogli umiriti. Negdje mora postojati neki otvor kroz koji je voda otjecala u more ree in enjer. Doista odvrati Pencroff. Moramo paziti da ne upadnemo u kakvu rupu. Hajde, Tope, hajde! povie Cyrus Smith. Potaknut rijeima svoga gospodara, pas potri prema jednom kraju peine i tu poe jo jae lajati. Pooe za njim. Pri svjetlu baklji zamijete otvor pravog pravcatog bunara koji se ukaza u granitnom podu. Tuda se slijevala voda koja je prije prodirala u peinu, ali ovo ovdje vie nije bio kosi hodnik kojim se moglo sii. Nad otvor bunara nadnesoe baklje, ali nita se nije vidjelo. Cyrus Smith otkine jednu zapaljenu granu i baci je u ponor. Zbog brzog padanja, grana je jo jae praskala i osvijetlila je nutrinu bunara, ali uza sve to nita nisu uspjeli vidjeti. Potom se plamen ugasi uz tihi um, to je bilo znakom da je grana pala u vodu, to jest u more. Izraunavi vrijeme padanja, in enjer je ocijenio da je dubina bunara iznosila oko devedeset stopa. Tlo peine se, dakle, nalazilo devedeset stopa iznad morske povrine. Ovo je na budui stan ree Cyrus Smith. Ali u njemu je dosad prebivalo bogzna kakvo bie odgovori Gedeon Spilett koji kao da je bio razoaran u svojoj radoznalosti. Pa nita, to bogzna kakvo bie, vodozemac ili neto drugo, umaklo je kroz bunar ree in enjer i tako nam prepustilo peinu. Nije bitno pridometne mornar ipak bi mi bilo drago da sam prije etvrt sata bio na Topovu mjestu, jer on sigurno nije bez razloga onako bijesno lajao! Cyrus Smith je promatrao svoga psa. Da mu se koji od njegovih prijatelja pribli io u tom trenutku, bio bi uo kako mrmlja: Jest, ja vjerujem da Top zna mnogo toga to nama nije poznato! Meutim, elje naseljenika su bile dobrim dijelom ostvarene. Dosad ih je srea slu ila zahvaljujui sluaju i

otroumnosti njihova voe. Oni su sada raspolagali prostranom peinom. Dodue, nisu mogli ocijeniti njezinu veliinu pri slabom svjetlu baklji, no lako e je podijeliti na sobe pomou opeka i urediti je, ako ne kao kuu, onda barem kao prostrani stan. Voda ju je napustila i nikad vie se nee u nju vratiti. Bila je, dakle, slobodna. Pa ipak, postojale su dvije potekoe da se to provede u djelo. Prvo, valjalo je osvijetliti tu peinu izdubljenu u ivoj stijeni, a drugo, valjalo je pronai neki laki pristup do nje. Budui da je bila nadsvoena debelim slojem granita, nije se moglo ni pomisliti da se osvjetljenje dobije s te strane, ali se stoga, mo da, mogla razbiti prednja stijena koja je bila okrenuta prema moru. Cyrus Smith je za vrijeme sila enja izraunao pribli an nagib pa, prema tome, i du inu tunela, stoga je bio uvjeren da je prednja stijena peine bila neznatne debljine. Ako bi se problem osvjetljenja rijeio na taj nain, onda bi se tako rijeio i problem pristupa. Jer nita lake nego probiti prozore i vrata i potom uspostaviti vezu s vanjskim svijetom pomu nekih ljestvica. Cyrus Smith povjeri prijateljima svoje misli. Onda, gospodine Cyruse, na posao! povie Pencroff. Ponio sam sa sobom kramp. Njime u lako doi do svjetla! Gdje treba udariti? Ovdje! odgovori in enjer, pokazujui sna nome mornaru dosta veliko udubljenje u zidu, koji je, zahvaljujui tome, tu, verojatno, bio tanji. Pencroff navali na stijenu. U tijeku pola sata, pri svjetlosti baklji, krhotine granita su prskale na sve strane oko njega. Iskre su sijevale pod otricom njegova krampa. Najprije ga je Nab smijemo, a potom novinar. Taj je rad trajao ve puna dva sata, te su se poeli pribojavati da je stijena na tom mjestu deblja od du ine krampa, kadli pri posljednjem udarcu koji je zadao Gedeon Spilett, pijuk razbije stijenu i pade s druge strane. Hura! Uvijek hura! vikao je Pencroff. Stijena je na tom mjestu bila debela tri stope. Cyrus Smith proviri kroz otvor koji se nalazio devedeset stopa visoko iznad ala. Pred njim se prostirala morska obala, otoi, a iza otoia beskrajno more. Naseljenici su napravili dosta veliku rupu u zidu, te je sada kroz nju navalila svjetlost u tu divnu peinu, tvorei arobne dojmove. Jest, u svom lijevom dijelu nije bila via od trideset stopa, dok je po irini i du ini mjerila stotinu, ali je stoga na desnoj strani bila prostrana, a svod joj se gubio u visini od osamdeset stopa. Na nekim mjestima granitni stupovi, nepravilno rasporeeni, podr avali su krajeve svoda, slino kao u katedralama. Oslonjen na neku vrstu bonih potpornih stupova, sputajui se ovdje u lukovima, a di ui se tamo na iljastim rebrima, gubei se u mranim prostorima iji su se neobini lukovi nazirali u mraku, u izobilju naikan izboinama slinim privjescima, taj je svod bio ivopisna mjeavina svega onoga to je u bizantskoj, romanskoj i gotskoj arhitekturi tvorila ljudska ruka. A ovdje je sve bilo djelo prirode! Ona sama je izdubila ovu arobnu alhambru u granitnom masivu! Naseljenici su bili zaneseni tim ljepotama. Oni su tu tra ili neku bijednu peinu da se u njoj skrase, a pronali su, eto, tu udesnu palau pred ijim je divotama Nab otkrio glavu kao da se naao u kakvu hramu. Uzvici divljenja se pojavie na svim usnama. Pobjedniki poklici odzvanjali su na sve strane i gubili se u odjecima meu mranim svodovima. Ah, dragi moji prijatelji povie Cyrus Smith kad budemo posve osvijetlili nutrinu ove peine, kad u njoj napravimo svoje sobe, spremita, ostale prostorije na lijevoj strani, ostat e nam jo ova divna dvorana u koju emo smjestiti muzej i gdje emo provoditi vrijeme u uenju. A kako emo je nazvati...? upita Harbert. Granitni dvorac! odgovori Cyrus Smith. Njegovi su prijatelji kliui pozdravljali taj naziv. U tom trenutku baklje su ve dogorijevale, a kako su se, da bi se vratili na zaravan, morali sada uspinjati tunelom, odluili su ostaviti za sutra radove koji su

se odnosili na ureenje novog stana. Prije no to e krenuti, Cyrus Smith se jo jednom nagne nad mrani bunar koji se okomito ruio do samog mora. On je napeto oslukivao. Nita nije uo, pa ak ni um vode koju je u tim dubinama nemirno more moralo uzburkati. Bacili su jo jednu zapaljenu granu, koja odmah osvijetli stijene bunara, ali ni ovaj, kao ni prvi put, ne zamijetie nita to bi potaklo njihovu dvojbu. Ako je povlaenje vode i iznenadilo neku morsku neman, ona se dokopala puine kroz podzemni prolaz koji se protezao ispod ala i kojim se odlijevao viak vode prije no to je dobio novi tok. In enjer je, meutim, usmjerio oi u bezdan, stojei nepomian, napet, bez rijei. Mornar mu se pribli i i dodirnuvi ga za ruku, ree: Gospodine Smithe! Sto elite, prijatelju? upita ga in enjer kao da se vratio iz zemlje snova. Baklje e se ubrzo pogasiti! Put pod noge! odgovori in enjer. Naseljenici napuste peinu i stadoe se uspinjati kroz mrani tunel. Top je iao za njima, jo uvijek udno re ei. Uspon je bio prilino mukotrpan. Zaustavili su se nekoliko trenutaka u gornjoj peini, koja je bila kao neko odmorite, smjeteno na pola puta u tom granitnom stubitu. Potom se nastavie penjati. Ubrzo osjetie svje i zrak. Kapljice vode vie nisu blistale po zidovima, jer ih vie nije bilo. aava svjetlost baklji poe blijedjeti. Ona to ju je nosio Nab, ugasi se. Morali su po uriti ukoliko su eljeli izbjei uspinjanje po potpunom mraku. To su i uinili i oko etiri sata, upravo u trenutku kad je i mornareva baklja dogorjela, Cyrus Smith sa svojim prijateljima proe kroz otvor prijanjeg odvodnog kanala. PLAN CYRUSA SMITHA PROELJE GRANITNOG DVORCA LJESTVE OD KONOPA PENCROFFOVA MATANJA MIRISLJAVE TRAVE PRIRODNI ZABRAN DOVOD VODE ZA POTREBE NOVOG STANA POGLED S PROZORA GRANITNOG DVORCA Sutradan, 22. svibnja, naseljenici su otpoeli s radovima da osposobe za stanovanje svoj novi stan. Oni su jedva ekali da svoj slabi zaklon u Dimnjacima zamijene s ovim prostranim i zdravim skrovitem, izdubljenim u ivoj stijeni i zatienim od morske i atmosferske vode. Meutim, ni Dimnjake nije trebalo potpuno naputati. In enjer je naumio iskoristiti ih za radionicu u kojoj e obavljati grube poslove. Prva briga Cyrusa Smitha bila je ustvrditi na kojoj se tono strani nalazilo proelje Granitnog dvorca. On poe na alo, u podno je visokog bedema. Budui da je pijuk to je novinaru ispao iz ruku pao okomito na alo, bilo je dostatno pronai pijuk da se odredi mjesto na kojemu je probijena rupa u granitnoj stijeni. Pijuk su lako pronali. Doista, na oko osamdeset stopa u okomitoj crti iznad ala, tono nad mjestom gdje se pijuk zabio u pijesak nalazila se rupa u granitnoj stijeni. Nekoliko golubova kamenjara ve je ulazilo i izlazilo kroz uski otvor. Gledajui ih, reklo bi se da je zbog njih otkriven Granitni dvorac. In enjerova je nakana bila da prostor na desnoj strani peine razdijeli na vie soba s ulaznim hodnikom ispred njih i da ih osvijetli s pet prozora i jednim vratima koje e probiti na proelju. Pencroff se slo i s probijanjem prozora, ali nije shvaao kakva im korist od vrata kad su prirodnim stubama kroz podzemni hodnik mogli lako stii do Granitnog dvorca. Dragi prijatelju odgovori mu Cyrus Smith kao to bi za nas bilo lako podzemnim tunelom stii do Granitnog dvorca i za druge bi to bilo isto tako lako! Ja sam, naprotiv, naumio zatvoriti

taj tunel, a ako bude potrebno i potpuno mu skriti ulaz tako to bih pomou jedne brane podigao razinu vode. Kako emo onda ui u Granitni dvorac? upita mornar. Izvanjskim Ijestvama govori Cyrus Smith ljestvicama napravljenim od konopa. Kad se one uvuku, pristup naem stanu nee biti mogu. Ali emu sav taj oprez? doda Pencroff. ini mi se da divlje zvijeri dosad nisu za nas predstavljale ozbiljnu opasnost, a to se tie uroenika, mo emo biti mirni, jer ih na otoku nema! Jeste li doista sigurni u to to tvrdite Pencroffe? upita in enjer zagledavi se u mornara. Pa, bit emo sigurni jedino onda, kada istra imo cijeli otok odgovori Pencroff. Tako je ustvrdi Cyrus Smith. Mi smo dosad upoznali samo mali dio otoka. Uostalom ako se i poka e da se ne moramo bojati unutarnjih neprijatelja, postoji mogunost da neprijatelj doe izvana. Ovi krajevi Tihog oceana su na zlu glasu. Osigurajmo, se, dakle, za svaki sluaj. uvi te mudre rijei Cyrusa Smitha, Pencroff se, bez ikakvih novih primjedaba, pripremi ispuniti njegova nareenja. Pet prozora i jedna vrata trebali su osvijetliti prostore u proelju granitnog dvorca, zvane "apartmane", dok bi iroki otvor i okrugli prozorii pustili svjetlost da obilno ulazi u prostor s velianstvenim svodom koji je naseljeniciama imao poslu iti kao velika dvorana. Proelje, smjeteno na osamdeset stopa iznad tla, bilo je okrenuto svojim prvim zrakama. Ono se nalazilo na dijelu bedema, koji se pru ao izmeu izbaenog ruba Rijeke milosti i okomite crte povuene iznad nagomilanih granitnih blokova, koji su tvorili Dimnjake. I tako su sna ni vjetrovi sa sjeveroistoka udarali u nj iskosa, jer ga je titila izboina rijeke. Uostalom, dok prozorski okviri ne budu gotovi, in enjer je mislio zatvoriti otvore debelim kapcima koji e zatititi prostor od vjetra i kie, a koje, poka e li se potreba, mo e napraviti tako da se uope ne zamjeuju. Kopanje otvora u granitnoj stijeni bio je prvi posao koji su naumili obaviti. Rad pijukom u granitnoj stijeni bio bi suvie spor. Zna se da je Cyrus Smith bio ovjek velikih mogunosti. Imao je jo nitroglicerina i on ga korisno upotrijebi. Djelovanje eksplozivne tvari ograniili su na odreena mjesta, te je granitna stijena njezinim djelovanjem popustila na onim mjestima koja je in enjer obilje io. Poslije toga su pijuk i lopata dali izdu eni oblik prozorima, velikom otvoru, vratima, prozoriima. Naseljenici su potom poravnali okvire, iji su rubovi bili dosta nepravilno isklesani, te je nekoliko dana poslije poetka radova Granitni dvorac bio obilno osvijetljen svjetlou s istoka, koja se probijala do njegovih najskrovitijih kutova. Prema in enjerovu planu, njihov stanje trebao biti podijeljen na pet prostorija, s tim da svaka gleda na more. Na desnoj strani ulaz o koji e biti objeena ljestve, potom jedna prostorija za kuhinju, iroka trideset, blagovaonica, iroka etrdeset stopa, spavaonica iste irine, i na kraju "dru inska soba" koju je tra io Pencroff, a trebala se nalaziti odmah do velike dvorane. Ove sobe, ili bolje reeno, ovaj niz soba koje e sainjavati stan naseljenika u Granitnom dvorcu nee zauzimati cijelu dubinu peine. U njih e se ulaziti iz hodnika, izgraenog izmeu njih i dugog spremita u kojemu e biti dosta mjesta za alat, namirnice, zalihe. Svi proizvodi otoka, i biljnog i ivotinjskog podrijetla, bit e tu uvani u odlinim uvjetima i potpuno zatieni od vlage. Prostora e biti napretek, tako da e svaka stvar dobiti svoje mjesto. Osim toga, naseljenici e raspolagati i malom peinom, koja se nalazila nad velikom i koja e poslu iti kao potkrovlje novom stanu. Poto je plan napravljen, trebalo je prii njegovu ostvarenju. Rudari se ponovno pretvorie u opeke i mnotvo se opeka nalo naslaganih u podno ju Granitnog dvorca. Dosad su naseljenici stizali u peinu kroz podzemni tunel. Radi toga su se najprije morali popeti na Veliki vidikovac, zaobii obalu rijeke, spustiti se tunelom dvije stotine stopa, onda se isto toliko popeti kad su htjeli napustiti peinu. Na to su gubili vrlo mnogo vremena i uz to su se

prilino zamarali. Stoga Cyrus Smith odlui da odmah pristupe pletenju Ijestava od konopa. Kad se te ljestve jednom uvuku, pristup Granitnom dvorcu e postati nemogu. Te su ljestve izradili vrlo pomno. Uzdu ne konope napravie od vlakana trske "kari". Izradie ih pomou vitla, a bili su vrsti kao debeo konop. Preke su pak, napravili od lakih i otpornih grana neke vrste crvenog cedra. Sve su to izradile okretne ruke mornara Pencroffa. I druge konope su izradili od biljnih vlakana, a pred vratima su ugradili grubo izraenu dizalicu. Sad su lako mogli dizati opeke do Granitnog dvorca. Tako je prijenos materijala bio vrlo pojednostavljen. Odmah su se prihvatili unutarnjeg ureenja stana. Vapna su imali, a nekoliko tisua opeka le alo im je nadohvat ruke. Bez potekoa su postavili nosae za pregradne zidove i za vrlo kratko vrijeme stanje bio podijeljen na sobe i spremite, tono prema predvienom planu. Svi su se ti radovi obavljali kao po vrpci pod rukovoenjem in enjera koji je i sam radio ekiem i zidarskom licom. Nijedna vrsta runog rada nije bila nepoznata Cyrusu Smithu koji je slu io za primjer svojim pametnim i vrijednim prijateljima. Radilo se s voljom i uz dobro raspolo enje. Pencroff je uvijek bio pripravan na smijeh i, radei trenutak kao tesar, onda kao zidar, pa kao u ar, on se sa svojim prijateljima stalno alio. Njegovo povjerenje u in enjera bilo je beskrajno. Nita ga nije moglo pokolebati. Bio je siguran da je za sve bio sposoban i da e u svemu uspjeti. Pitanje odjee i obue, vrlo ozbiljno pitanje, nema to, pitanje osvjetljenja za zimskih noi, obraivanje plodnih povrina na otoku, pretvaranje divljeg raslinja u pitomo, sve je to njemu izgledalo lako pored Cyrusa Smitha, i svi e ti problemi doi na red. On je matao o reguliranim rijekama koje e omoguiti preva anje proizvoda to ih zemlja da je, o buduem iskoritavanju kamenoloma i rudnika, o strojevima pogodnim za svaki industrijski rad, o eljeznicama, da, o eljeznicama ije e tranice jednoga dana zacijelo prekriti povrinu Lincolnova otoka. In enjer je pustio Pencroffa neka pria. On nije pobijao pretjerivanja estita mornara. Znao je dobro da se povjerenje lako prenosi s jednog ovjeka na drugog. ak se smjekao sluajui ga kako govori i nije spominjao svojih briga koje su ga ponekad muile u pogledu budunosti. Doista, ovim dijelom Tihog oceana nisu prolazili brodovi, te je bilo vie nego sigurno da im nikad nitko nee doi u pomo. Dakle, naseljenici su mogli raunati samo na sebe, jer je udaljenost Lincolnova otoka od svake druge zemlje bila tako velika da bi se izlo ili velikoj opasnosti ukoliko bi krenuli nekim brodom neznatne veliine, a brod veih razmjera nisu bili u stanju izgraditi. Mornar je znao kazati kako su oni za sto kopalja nadili nekadanje Robinzone za koje je svaki uspjeh bio pravo udo. U biti "oni su znali", a ovjek koji "zna" uspijeva tamo, gdje drugi jedva ivotare ili neminovno propadaju. U vrijeme tih radova osobito se meu njima isticao Harbert. Bio je pametan i vrijedan, brzo je shvaao i dobro obavljao svaki posao. Cyrus Smith je sve vee prijateljstvo osjeao prema tom djeaku, a isto tako je i Harbert prema in enjeru osjeao veliku privr enost punu potovanja. Pencroff je zamijetio sve veu sklonost koja se uspostavila izmeu djeaka i in enjera, ali nije bio ljubomoran. Nab je ostao Nab. On je bio ono to e uvijek biti: utjelovljenje hrabrosti, mara, privr enosti i odricanja. On je u svoga gospodara imao isto povjerenje kao i Pencroff, ali ga je ispoljavao manje buno. Kad bi se mornar zanio, na Nabovu se licu javljao izra aj koji kao da je htio rei: "Ta nita nije prirodnije od toga!" On i Pencroff su ubrzo postali veliki prijatelji i uzee jedan drugome govoriti "ti". to se tie Gedeona Spiletta, treba rei da je on obavljao svoj dio posla kako treba i da nije pri tome bio nevjet, emu se mornar prilino udio. "Novinar", pa sposoban ne samo da sve

brzo shvati, nego i da sve brzo obavi! Ljestve su napokon postavljene, 28. svibnja. U njih su ugradili najmanje sto preaka. Na sreu, Cyrus Smith ih je mogao podijeliti na dva dijela iskoristivi jednu izboinu u zidu koja se nalazila etrdeset stopa nad zemljom. Tu izboinu pozorno izravnae budakom, te tako posta nekom vrstom odmorita na koje utvrde prvu Ijestvu, ime je njezino klaenje smanjeno na polovicu. Pomou jednog konopa te su ljestve mogli povui u Granitni dvorac. Drugi dio Ijestava utvrde na donjem kraju za izboinu, a na gornjem za ulazna vrata Granitnog dvorca. Tako je penjanje postalo znatno lake. Uostalom, Cyrus Smith je mislio poslije tu ugraditi jednu dizalicu na vodeni pogon, to e stanovnicima Granitnog dvorca pritedjeti i trud i vrijeme. Naseljenici su se brzo privikli na te ljestve. Bili su brzi i spretni, te ih je Pencroff, kao mornar, naviknut trati po Ijestvama jarbola mogao poduiti kako se to radi. Meutim, pouiti je, u prvom redu, morao Topa. Jadni pas, sa svoje etiri ape nije bio stvoren za pentranje po u adi. Ali Pencroff je bio uporan uitelj. Naposljetku se Top posve lijepo penjao Ijestvama, ba kao njegovi roaci po cirkusima. Je li Pencroff bio ponosan na svog uenika, ne mo emo rei. Meutim, vie no jednom Pencroff ga je na leima ponio u Granitni dvorac, na to se Top nikad nije tu io. Treba ovdje spomenuti da za ovih radova, kojih su se naseljenici prihvatili velikim marom jer se pribli avala zima, nije bilo zanemareno pitanje prehrane. Harbert i novinar su, na kraju, postali dobavljai naseobine, te su tako svakim danom nekoliko sati proveli u lovu. Oni su jo uvijek lovili samo u Jakamarskoj umi, na lijevoj obali rijeke. S obzirom na to da na rijeci nije bilo ni mosta ni una, zasad se nisu mogli prebacivati na njezinu drugu stranu. I tako goleme ume kojima su dali ime Daleki zapad nisu uope bile istra ene. To bitno izvianje bilo je odgoeno za prve lijepe dane idueg proljea. Ali i u Jakamarskoj umi je bilo u izobilju divljai. Bilo je mnogo klokana i divljih svinja. Lovci su svojim eljeznim ipkama, lukovima i strijelama stvarali uda. Osim toga, Harbert je prema jugozapadnom dijelu lagune otkrio prirodno uzgajalite kunia. To se uzgajalite nalazilo na poneto vla noj livadi, obrasloj vrbama i mirisnim travama od kojih je zrak mirisao. Tu su rasle majina duica, bosiljak, ubar i ostale trave iz obitelji usnaa na koje su zeevi vrlo lakomi. Na novinarovu primjedbu da bi bilo udno kad tu kunia ne bi bilo, s obzirom na to da su se mogli gostiti svojom omiljenom hranom, dva su lovca pozorno pretra ivala livadu. U svakom sluaju, na njoj je raslo mnogo korisnih biljaka, te se tu pru ala prigoda botaniaru prouiti mnoge vrste biljnog svijeta. Harbert ubere odreenu koliinu strukova bosiljka, ru marina, matinjaka i drugih biljaka, koje su imale razna ljekovita svojstva: jedne su lijeile glavobolju, zatvor, groznicu, a druge greve i kostobolju. A kad je poslije Pencroff upitao emu e poslu iti sva ta trava, djeak mu odgovori: Da se njome lijeimo ako se razbolimo. A zato bismo se razboljeli, kad na otoku nema lijenika! odgovori Pencroff potpuno ozbiljno. Tome se, doista, nije moglo nita prigovoriti, ali djeak je i dalje skupljao biljke i donosio ih u Granitni dvorac na veliku radost naseljenika, utoliko veu, jer je meu tim ljekovitim biljem bilo dosta trave, u Sjevernoj Americi poznatoj pod imenom "osveki aj" od koje se pravilo izvrsno pie. Uporno tra ei toga dana, dva lovca upadoe u samo sredite zeje naseobine. Tu je tlo bilo izbueno poput sita. Jazbine! povie Harbert. Jest odgovori in enjer vidim ih i ja. Ali jesu li nastanjene? Tko bi znao!

Meutim, to su ubrzo doznali. Gotovo odmah potom stotine malih ivoti nja, slinih kuniima, razbje alo se u svim smjerovima, i to tako brzo da ih ni Top ne bi mogao stii. Premda su lovci i pas potrali za njima, ivotinje im lako umaknue. Ali novinar se zarekao da nee napustiti to mjesto prije no to ulovi barem nekoliko tih glodavaca. Htio je najprije njima opskrbiti smonicu, a potom e pripitomiti one, koje poslije uhvate. To e im sigurno poi za rukom, postave li zamke pred otvore jazbine. Ali oni u ovom trenutku nisu imali zamki, niti su ih mogli napraviti. Morali su se zadovoljiti time da svaku jazbinu pretra e tapom i strpljivo postignu ono to na drugi nain postii nisu mogli. Napokon, poslije itavog sata zavlaenja tapa u rupe, uhvatie etiri glodavca. Bili su to kunii dosta slini svojim europskim srodnicima. U Americi ih obino zovu "ameriki kunii". Ulovljenu divlja odnesoe u Granitni dvorac i spremie je za veeru. itelji onog kuninjaka su imali vrlo ukusno meso. Oni su predstavljali dragocjeno i neiscrpno vrelo hrane naim naseljenicima. Pregradni zidovi su bili gotovi 31. svibnja. Sad je jo samo sobe trebalo popuniti namjetajem, no taj e posao obaviti za dugih zimskih dana. Podigli su dimnjak u prvoj prostoriji koja im je slu ila za kuhanje. Prilino su se namuili ti improvizirani peari oko postavljanja cijevi za odvod dima. Cyrusu Smithu se uinilo da e biti najjednostavnije, ako tu cijev izrade od ilovae, a kako nisu mogli ni pomisliti da je provedu napolje kroza strop peine, izdubuli su rupu u granitu iznad prozora ve spomenute kuhinje i do nje sproveli cijev, polo ivi je ukoso, kao to se radi sa cijevima limenih pei. Bilo je vjerojatno, pa ak i sigurno da e se za jakih istonih vjetrova koji su puhali ravno u proelje, ognjite dimiti, ali ti su vjetrovi bili rijetki, a osim toga Nabu, kuharu, nee mnogo smetati takve sitnice. Kad su zavrili unutarnje ureenje stana, in enjer odlui zatvoriti otvor kroz koji je prije otjecala voda iz jezera, tako da im s te strane nikad nitko ne bi mogao doi u posjet. Gomile stijenja navalie na nj i dobro ih uvrste bukom. Cyrus Smith nije proveo u djelo svoj plan koji se sastojao u tome, da pomou brane podigne vodu jezera u prijanju razinu i tako poplavi otvor. Zadovoljio se zasad time da zatvoreni ulaz u tunel prekrije travom, grmljem i ikarom koju posadie u pukotine stijena i koja e se na proljee bujno razviti. Ipak je on iskoristio tunel tako da je do novoga stana proveo tanak mlaz pitke jezerske vode. To je postigao malim odvodnim kanaliem kojim su naseljenici dnevno dobivali dvadeset i pet do trideset galona iste izvorske vode. Prema tome, vode nikad nee uzmanjkati u Granitnom dvorcu. Napokon su svi poslovi u svezi s ureenjem kue bili zavreni. Pa bilo je i vrijeme, jer je zima bila na pragu. Debelim su kapcima zatvorili prozore na proelju. Poslije e te kapke zamijeniti staklom, kad in enjer bude imao vremena proizvesti ga. Po izboenim stijenama oko prozora Gedeon Spilett je vrlo lijepo rasporedio biljke raznih vrsta i dugu lelujavu travu, tako da su svi otvori na njihovoj kui bili uokvireni ivopisnim zelenilom, koje je godilo oku. itelji toga vrstog, zdravog i sigurnog doma bili su oduevljeni svojim poslom. Kroz prozore su se njihovi pogledi gubili u daljini, koju su na sjevernoj strani zatvarala dva Rta eljusti, a na ju noj Caporkov rt. Cijeli se Zaljev Unije irio ispred njih. Jest, vrijedni su naseljenici imali razloga biti zadovoljni i Pencroff nije tedio pohvala onom, koji je u ali nazivao "svojim apartmanom na petom katu iznad mezanina".

XX.

DOBA KIA PROBLEM ODJEE LOV NA TULJANE PRAVLJENJE LOJANICA UNUTARNJI RADOVI U GRANITNOM DVORCU DVA MOSTIA POVRATAK NALAZITA OSTRIGA O ONOME TO JE HARBERT NAAO U SVOM DEPU Zima je doista nastupila u mjesecu lipnju koji odgovara mjesecu prosincu na sjevernoj polutki. Javila se s pljuskovima i olujama koji su se redali bez prestanka. Stanovnici Granitnog dvorca imali su prigodu ocijeniti vrijednost stana kojemu nepogode nisu mogle nauditi. Dimnjaci, kao zaklon, nisu bili potpuno sigurni protiv surovosti zime i moglo se pretpostaviti da e velike plime tjerane vjetrom s puine ponovno u njih prodrijeti. Cyrus Smith je poduzeo mjere opreznosti, ne zaboravljajui tu mogunost, zato da bi, koliko je mogue, zatitio kovanicu i pei koje bijae tamo smjestio. Tijekom cijelog mjeseca lipnja obavili su razne poslove, a da pri tom nisu zanemarili ni lov, ni ribolov. Zalihe hrane u smonici su obilno obnavljane. Pencroff je kanio, im mu vrijeme dopusti, napraviti zamke od kojih se nadao velikoj koristi. Napravio ih je od biljnih vlakana i nije bilo dana da kuninjak ne da svoj prilog u glodarima. Nabu je vrijeme gotovo posve pretjecalo u soljenju i dimljenju mesa, ime je on pravio odlinu zimnicu. Dolo je vrijeme da se problem odjee ozbiljno pretrese. Naseljenici nisu imali drugih odijela osim onih, koje su imali na sebi kad su dospjeli na otok. Ta su odijela bila vrsta i topla i oni su ih i te kako uvali, a isto tako i svoje rublje, koje je bilo uvijek isto. Ali i odijela i rublje je trebalo obnoviti, a osim toga, ako zima bude otra, naseljenici e mnogo patiti od hladnoe. U ovoj stvari dovitljivost Cyrusa Smitha je donekle podbacila. On je morao rijeiti najhitnije potrebe, stvoriti stan, osigurati hranu, te ga je stoga zima i mogla iznenaditi prije no to je rijeio problem odjee. Trebalo se pomiriti s time, da tu prvu zimu provedu bez velikih zahtjeva. Kad nastupi proljee, poi e u lov na divlje ovce koje su zamijetili kad su istra ivali Franklinovo brdo. Kad tim ovcama skinu vunu, in enjer e lako otkati tople i tvrde tkanine... Kako? Pa razmislit e. Nije bitno, grijat emo noge u Granitnom dvorcu! ree Pencroff. Ogrjeva imamo napretek, te ga i ne moramo tedjeti. Uostalom doda Gedeon Spilett Lincolnov otok i nije mnogo udaljen od ekvatora, pa zime na njemu, vjerojatno, nisu otre. Cyruse, niste li nam rekli da se nalazi na trideset i petom usporedniku, to odgovara polo aju panjolske na sjevernoj polutki? Tako je odgovori Cyrus Smith, ali i u panjolskoj zime znaju ponekad biti vrlo otre! Snijeg i led, da sve puca! I Lincolnov otok mo e do ivjeti veliku hladnou. Meutim, ovo je otok, te se nadam da e ovdje zima biti umjerenija. A zato, gospodine Cyruse? upita Harbert. Dijete moje, stoga to more mo emo dr ati golemim spremitem u koji za vrijeme ljeta priroda pohranjuje toplinu. Doe zima, a ta spremljena toplina osigurava krajevima koje oplakuju mora, srednje temperature, manje ljeti, a vie zimi. To emo svakako vidjeti primijeti Pencroff. Neu razbijati glavu hoe li biti, ili nee biti hladno! Sigurno je, meutim, da su dani ve krai, a noi dulje. Bilo bi, mo da, bolje malo porazgovarati o problemu osvjetljenja. Nita lake odgovori Cyrus Smith. Da o tome razgovaramo? upita Pencroff.

Ne, nego da to rijeimo! odgovori in enjer. A kad emo poeti? Sutra. Poi emo u lov na tuljane. Da od njih potom izradimo svijee? Kojeta, Pencroffe, lojanice! To je, u biti, bio in enjerov plan. Ostvariv plan, jer je in enjer imao i vapna i sumporne kiseline, a mast potrebnu za proizvodnju lojanica dat e mu vodozemci, koji ive na Otoiu spasa. Bila je nedjelja, 4. lipnja. Na taj danje blagdan Duhova i naseljenici ga jednoglasno odluie svetkovati. Prekinuli su sve radove i svoje molitve uputili Svevinjemu. Molitve zahvalnosti. itelji Lincolnova otoka nisu vie bili bijedni brodolomci baeni na pusti otok! Stoga se sada i nisu molili da u Gospoda neto uprose, ve da mu zahvale. Sutradan, 5. lipnja, po dosta nesigurnom vremenu, otpute se na otoi. Ponovno su morali iskoristiti oseku da bi gazom preli na otoi. Tom prigodom su se dogovorili sagraditi kakavtakav un koji e im omoguiti lake kretanje, pa e s njim zaploviti i Rijekom milosti kad na proljee krenu u istra ivanje jugozapadnog dijela otoka. Na otoiu su zatekli veliki broj tuljana. Naoru ani eljeznim tapovima, lovci su lako pobili nekolicinu. Nab i Pencroff su ih oderali, tako da su u Granitni dvorac ponijeli samo mast i ko e od kojih su mislili napraviti obuu. Tim su lovom naseljenici dobili oko tri stotine funta masnoe, koju e upotrijebiti za izradu lojanica. Pravljenje lojanica je bio posve jednostavan posao. Premda lojanice nisu bile savrene ni oblikom ni kakvoom, ipak ih se moglo upotrijebiti. Da je Cyrus Smith imao na raspolaganju samo sumpornu kiselinu, on bi, grijui je s neutralnom masnoom, u ovom sluaju s tuljanovom masti, izdvojio glicerin, a potom bi novim postupkom, to jest uporabom kljuale vode, lako odijelio olein, margarin i stearin. Ali, da bi pojednostavio postupak, on je radije od masnoe napravio sapun pomou vapna. Tako je dobio kreni sapun lako rastvorljiv u sumpornoj kiselini, koja je vapno pretvorila u sulfat i oslobodila ga masne kiseline. Od ove tri kiseline, oleinske, margarinske i stearinske, prvu su izdvojili tlakom, jer se nalazila u tekuem stanju. A to se tie drugih dviju, one su bile sastavnim dijelom tvari od koje se prave lojanice. Cijeli taj posao nije trajao vie od dvadeset i etiri sata. Poslije mnogih pokusa, stijenjke su napravili od biljnih vlakana. Poto su ih natopili u itku tvar, dobili su prave pravcate stearinske lojanice napravljene rukom, samo to nisu bile potpuno bijele i potpuno glatke. Nedvojbeno, ti stijenj ci nisu bili onako dobri kao stijenj ci natopljeni u bornu kiselinu, naime nisu postajali tvrdi dok su sagorijevali i nisu do kraja izgarali. Ali Cyrus Smith je napravio odline usekae, tako da su te lojanice bile vrlo cijenjene za veernjih sijela u Granitnom dvorcu. Tijekom cijelog mjeseca imali su pune ruke posla u novome stanu. Stolari su marljivo radili. Usavrili su neke alate koji su bili vrlo grubi. A uz to su ih i dopunili novim. Meu ostalim proizvodima napravili su i no ice. Sad su naseljenici mogli kratiti kosu, pa ak su se i brijati mogli, odnosno mogli su podrezati bradu po svojoj elji. Harbert je jo nije imao, a Nab posve rijetku, ali njihovi su prijatelji bili tako obrasli da je izrada no ica bila opravdana i potrebna stvar. Ali su se stoga dozlaboga namuili dok su napravili runu pilu, jednu od onih, koje nazivaju jednokrakim. Tako su napokon dobili alat kojim su mogli, kad su sna no povukli, rasjei drvo. Sad su napravili stolice, stolove, ormare, kojima su namjestili glavne sobe, pa okvire za krevete. Dotad su spavali na strunjaama ispunjenim morskom travom. S policama od dasaka, na

koje su poredali posue od peene gline, s ognjitem napravljenim od opeka i kamenim koritom za pranje, kuhinja je vrlo lijepo izgledala i Nab je u njoj radio ozbiljna lica, kao da se nalazi u kemijskom laboratoriju. Naseljenici se ubrzo iz stolara preobrazie u tesare. Novo korito odvodnog kanala, stvoreno eksplozijom nitroglicerina, bilo je razlogom da se podignu preko njega dva mostia, jedan na zaravni Veliki vidikovac, a drugi na morskoj obali. Sada su, zapravo, i zaravan i morsko alo bih presjeeni potoiem preko kojega se moralo prijei, ako se htjelo poi na sjeverni dio otoka. Da bi ga izbjegli, naseljenici su morali mnogo zaobilaziti i penjati se ak do iza ua Crvenog potoka. Mnogo jednostavnije je bilo podignuti na zaravni i na morskoj obali dva mostia, dugaka dvadeset do dvadeset i pet stopa, koje su mogli napraviti od nekoliko otesanih stabala. To je bio posao od nekoliko dana. im su mostovi napravljeni, Pencroff i Nab to iskoriste i krenu do onog nalazita ostriga kojega su otkrili u blizini sipina. Vukli su sa sobom neku vrstu grubo izraenih kolica, kojima su zamijenili neprikladnu nosiljku i u njima dovukli nekoliko tisua ostriga i razbacali ih meu hridine na obali blizu ua Rijeke milosti, gdje su se one odmah prilagodile. Ovi su mekuci bili odlina okusa, te su ih naseljenici gotovo svaki dan jeli. Kao to se vidi, Lincolnov otok je podmirivao sve potrebe naseljenika, premda su ovi samo njegov manji dio istra ili. A bilo je vjerojatno da e im podariti i mnoga druga blaga kad istra e sve njegove najskrovitije kutove, pa poumljene predjele, koji su se protezali od Rijeke milosti do Zmajeva rta. Jedno jedino uskraivanje teko je padalo iteljima Lincolnova otoka. Imali su dosta hrane u kojoj je bilo duika i biljnih proizvoda koji su ga nadomjetali. Od kuhanog drvenastog korijenja dragonije, dobili su kiselkasto pie, slino pivu, koje su radije pili nego istu vodu. Uspjeli su ak proizvesti eer, i to bez eerne trske i eerne repe. Skupljali su sok, koji da je "acer saccharinum", neka vrsta javora iz obitelji biljaka, koji raste u svim oblastima umjerene klime, a na otoku ga je bilo mnogo. Kuhali su aj vrlo prijatna okusa od biljke usnjae, koju su donijeli s kuninjaka. Naposljetku, imali su u izobilju soli, jedini rudni proizvod koji se doda je u hrani, ali im je stoga kruh nedostajao. Mo da e poslije zamijeniti tu hranu nekom slinom, poput brana sagopalme ili kroba biljke kruhovac. U stvari, vjerojatno su u umama na jugu otoka rasla i ta dva dragocjena stabla na koja jo ne bijahu naili. Meutim, ovom je prigodom sama Providnost dola u pomo naseljenicima. Cyrus Smith sa svom svojom pameti i pronicljivosti nikad ne bi uspio napraviti ono, to je pukim sluajem Harber t jednoga dana pronaao u postavi svog kaputa koji je ba krpao. Toga je dana kiilo kao iz kabla. Naseljenici su se okupili u velikoj dvorani Granitnog dvorca, kadli djeak odjednom povie: Gledajte, gospodine Cyruse, jedno zrno ita! I poka e svojim prijateljima jedno jedino zrnce ita, koje se iz poderana d epa njegova kaputa preselilo u postavu. Kako objasniti taj nalaz? U stvari, Harbert je imao naviku, dok je bio u Richmondu, hraniti itom golubove grivnjae, koje mu je poklonio Pencroff. Jedno zrno ita! ivo ponovi in enjer. Da, gospodine Cyruse, ali samo jedno, jedno jedino! Ej, djeae! povie Pencroff osmjehujui se. Vjere mi, sad smo boga uhvatili za bradu! A to emo uraditi s jednim jedinim zrncem ita? Ispei emo kruh! odgovori mu Crus Smith. Kruh, kolae, tortu! odvrati mornar Kojeta! Neemo se tako brzo udaviti kruhom to

emo ga dobiti od tog zrna! Ne pridajui nikakvo znaenje svom nalazu, Harbert je upravo htio baciti naeno zrno, ali Cyrus Smith mu ga uze, pregleda ga, ustvrdi je li u dobrom stanju, potom pogleda mornara u oi i mirno ga upita: Znate li, Pencroffe, koliko jedno zrno mo e dati klasova? Pretpostavljam da mo e dati jedan odgovori mornar, zateen tim pitanjem. Deset, Pencroffe. A znate li vi koliko zrna ima u jednom klasu? Vjere mi, ne znam. Osamdeset u prosjeku ree Cyrus Smith. Dakle, ako mi posadimo ovo zrno, ve u prvoj etvi dobit emo osam stotina zrna koja e u drugoj dati est stotina etrdeset tisua, u treoj pet stotina dvanaest milijuna, a u etvrtoj vie od etiri stotine milijardi zrna. To je, eto, razmjer! Naseljenici su sluali Cyrusa Smitha bez rijei. Brojke to ih je iznio naprosto su ih zapanjile. Pa ipak, bile su tone. Jest, dragi prijatelji nastavio je in enjer. Takav je aritmetiki niz plodne prirode. A to lije umno avanje zrna ita, u ijem klasu ima osamdeset zrna, u usporedbi sa strukovima maka koji da je trideset i dvije tisue zrna, ili sa strukovima duhana koji proizvodi tri stotine i ezdeset tisua! Kad ne bi postojali razni uzronici koji unitavaju tu plodnost, te bi biljke u nekoliko godina preplavile zemaljsku kuglu. Ali in enjer jo ne bijae zavrio svoje kratko ispitivanje. A sada, Pencroffe nastavi in enjer mo ete li mi rei koliko vagona ima u etiri stotine milijardi zrna? Ne znam odgovori mornar ali stoga sigurno znam da sam glupan! Onda znajte, Pencroffe, da ima tri milijuna, raunajui da sto trideset tisua zrna ide u vagan! Tri milijuna? povie Pencroff. Tri miljuna! U etiri godine? U etiri godine odgovori Cyrus Smith pa ak i u dvije godine ako, kao to se nadam, uspijemo, na ovoj irini, postii dvije etve u godinu dana! Na te rijei Pencroff odgovori uobiajeno, gromoglasnim "hura". Tako si ti, Harberte nastavio je in enjer pronaao neto, to je vrlo znaajno za nas. Sve nam, dragi moji prijatelji, sve nam mo e biti od koristi u polo aju, u kojemu smo se nali. Molim vas da to nikad ne smetnete s uma! Ne, gospodine Cyruse, ne, nikad to neemo zaboraviti odgovori Pencroff. Ako ikad naem zrnce duhana koje se mno i u tri stotine i ezdeset novih zrnaca, budite uvjereni da ga neu baciti u vjetar! A sada, znate li to nam je initi? Treba posaditi ovo zrno! odgovori Harbert. Tako je povie Gedeon Spilett i to sa svom pozornosti koju zaslu uje, jer ono u sebi krije sve nae budue etve! Samo da iznikne! povie mornar. Izniknut e odgovori Cyrus Smith. Bio je 20. lipnja, doista pogodan trenutak da se posadi to jedino i dragocjeno zrno ita. U poetku su mislili da e biti najbolje posade li ga u zemljanu posudu, ali poto su razmislili, odluili su se osloniti na prirodu i povjeriti zemlji. To su uinili jo istog dana. Nije potrebno dodati da su poduzeli sve mjere opreza kako bi taj pothvat uspio. Poto se nebo razvedrilo, naseljenici se popee na zaravan iznad Granitnog dvorca. Tu su izabrali mjesto zatieno od vjetra i izlo eno toplini podnevnog sunca. Mjesto su oistili, oplijevili, pa prekopali da bi otjerali kukce i crve. Potom su donijeli dobre zemlje pojaane vapnom, ogradili mjesto drvenom ogradom i na kraju zrno posadili u vla ni sloj.

Nije li cijeli taj postupak naseljenika izgledao kao da postavljaju temeljni kamen za neku zgradu? To je Pencroffa podsjetilo na dan kad je zapalio onu jednu jedinu igicu i na sve one zebnje to ih je tada pretrpio. Ali ovaj put stvar je bila puno ozbiljnija. U stvari, brodolomci bi bili ili na ovaj ili na onaj nain doli do vatre, ali nije postojala nikakva ljudska snaga, sposobna stvoriti jo jedno zrno ita, ako bi, kojom nesreom, ovo bilo uniteno!

XXI.

NEKOLIKO STUPNJEVA ISPOD NITICE ISTRAIVANJA U MOVARNOM KRAJU NA JUGOISTOKU OTOKA ILEANSKE LISICE POGLED NA MORE RAZGOVOR O BUDUNOSTI TIHOG OCEANA NEPREKIDNI RAD NALJEVNJAKA TO E SE DOGODITI SA ZEMLJINOM KUGLOM LOV UTVINA MOVARA Otad nije proao ni jedan jedini dan, a da Pencroff nije obiao mjesto, kojega je on najozbiljnije nazivao svojom " itorodnom njivom". Teko kukcima koje bi tamo zatekao. Prema njima je bio nemilosrdan! Krajem mjeseca lipnja, poslije neprekidnih kia, hladnoa je prilino stegla, te je 29. bilo tako hladno da bi Fahrenheitov toplomjer zabilje io samo dvadeset stupnjeva iznad nitice, to odgovara temperaturi od 6,67 stupnjeva ispod nitice po Celziusu. Sutradan, 30. lipnja, to bi odgovaralo 31. prosinca na sjevernoj polutki, bio je petak. Nab zamijeti da godina zavrava loim danom, ali mu Pencroff odgovori da zbog toga nova godina poinje dobrim, to je, dakako, mnogo hitnije. U svakom sluaju, prvi dan nove godine bio je vrlo hladan. Ledene sante su se nagomilale na uu Rijeke milosti, a ubrzo je i cijelu povrinu jezera prekrio led. Morali su u nekoliko navrata obnoviti zalihu ogrjeva. Pencroff nije ekao da se rijeka zaledi, ve je prije no to je rijeni tok, taj neumorni motor, zatrpao led, navukao mnotvo drva u Granitni dvorac. Ogrjevu kojim ih je uma tako obilato snabdijevala, pridodae nekoliko kolica ugljena, po kojega su morali ii ak do podno ja Franklinova brda. Velika toplina to je proizvodi kameni ugljen i te kako im je dobro dola, kad se 4. srpnja studen spustila na 8 stupnjeva po Fahrenheitu ili na 13 stupnjeva ispod nitice po Celziusu. Jo su jedan dimnjak sagradili u blagovaonici, gdje su svi skupa radili. U vrijeme tih hladnoa Cyrus Smith je mogao mirne due sebi estitati to je proveo onaj potoi vode iz Grantova jezera do Granitnog dvorca. Ulijevajui se ispod zaleene povrine u prijanji kanal, voda je ostala tena i skupljala se u nutarnjem spremitu, koji su naseljenici izdubili u jednom kutu iza spremita. Viak vode je kroz bunar otjecao u more. S obzirom na to da je tih dana vrijeme bilo suho, naseljenici su odluili jednog dana, poto se odjenu to toplije budu mogli, krenuti u istra ivanje onog dijela otoka to se protezao na jugoistok od Rijeke milosti do aporkova rta. Bilo je to prostrano movarno zemljite, gdje im se mogla pru iti dobra prigoda za lov, jer je tamo bilo zasigurno mnogo vodenih ptica. Morali su raunati da e tog dana prevaliti osam do devet milja pri odlasku i isto toliko pri povratku, te e tako taj dan posve korisno upotrijebiti. Budui da se radilo o jo neistra enom dijelu otoka, svi su naseljenici naumili sudjelovati u tom pohodu. Stoga su 5. srpnja ve u est sati ujutro, tek to je svanulo, Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Harbert, Nab i Pencroff, naoru ani kopljima, zamkama, lukovima i strijelama i opskrbljeni s dosta hrane napustili Granitni dvorac. Ispred njih je veselo trkarao Top. Poli su najkraim putom, a najkrai put je iao preko Rijeke milosti, koja je bila zakrena santama. Ovaj led ne mo e nikako zamijeniti pravi most posve tono zakljui novinar. I tako je izgradnja "pravog" mosta ula u plan buduih radova. Ovo je bilo prvi put da su naseljenici stali nogom na desnu obalu Rijeke milosti i zali meu goleme i krasne etinare pokrivene snijegom.

Ali nisu prevalili niti pola milje kadli iz gustog grma, gdje je imala log, izjuri i udari u bijeg cijela obitelj etverono aca, prestraena Topovim lajanjem. Izgledaju kao lisice! povie Harbert, gledajui opor kako brzo odmie. To su, doista, bile lisice, ali lisice vrlo velikog uzrasta. One su kevtale, emu se i sam Top, izgleda, zaudio jer je prekinuo gonjenje i tako dopustio tim brzim zvijerkama bez traga nestati. Pas se s pravom udio, on nije poznavao prirodopis. Te su lisice sivoriaste dlake, crna repa koji je zavravao bijelom kitom, svojim kevtanjem otkrile svoje podrijetlo. Tako ih je Harbert bez premiljanja nazvao pravim imenom "ileanske lisice". Tih lisica ima u ileu i na Falklandskim otocima, te u svim amerikim predjelima koji se nalaze izmeu tridesete i etrdesete paralele. Harbertu je bilo vrlo ao to Top barem jednu nije uhvatio. A jedu li se te lisice? upita Pencroff, kojega su predstavnici ivotinjskog svijeta na otoku zanimali jedino s te toke motrita. Ne jedu odgovori Harbert. Meutim, prirodoslovci jo nisu ustvrdili jesu li u tih lisica zjenice none ili dnevne i ne bi li bilo bolje svrstati ih u rod pasa. Cyrus Smith nije mogao, a da se ne nasmijei uvi to djeakovo razglabanje koje bijae dokazom zrelosti njegova duha. to se pak mornara tie, im te lisice nisu pripadale ivotinjskoj vrsti ije je meso dobro za hranu, njega vie nisu zanimale. Meutim, on napomene kako e poduzeti potrebne mjere opreznosti protiv tih razbojnika na etiri noge, kad jednog dana uredi kokoinjac u Granitnom dvorcu. Tome se, dakako, nitko ne usprotivi. Poto su zaobili Rt olupine, naseljenici su se nali na dugoj obali, koju je oplakivalo otvoreno more. Bilo je osam sati ujutro. Nebo je bilo potpuno isto, kao to to biva za dugih i jakih hladnoa. Zagrijavi se brzim hodanjem, nisu ni osjeali otrinu zraka. Osim toga, nije bilo vjetra te se studen, zahvaljujui tome, nije ni osjeala tako sna no. Blistavo, ali bez topline, sunce je izranjalo iz oceana i njegov se golemi krug klatio na obzoru. More je bilo mirno i plavo kao u kakvom zaljevu Sredozemnog mora, za vedra dana. Caporkov rt, svijen u obliku zakrivljenog no a, jasno se ocrtavao etiri milje dalje prema jugoistoku. Na lijevoj je strani rub movare naglo prekidao mali rt, koji su u tom trenutku suneve zrake obasjale ognjenim bljeskom. Taj dio Zaljeva Unije, koji niim nije bio zatien od puine, pa ak ni pjeanim sprudom, jasno, nije pru ao nikakav zaklon brodovima tjeranim istonim vjetrom. Po mirnoi mora iju povrinu nije uznemirivao nikakav pliak, po njegovoj jednolinoj boji koju nisu naruavali ukasti preljevi i, na kraju, po tome to nigdje nije bilo vidjeti nikakva spruda, osjealo se da je tu obala vrlo strma i da ispod povrine zjapi duboki ponor. Straga, prema zapadu, na udaljenosti od etiri milje, pru ao se prvi red drvea ume koju su nazvali Daleki zapad. Gotovo bi se reklo da je ta pusta obala pripadala nekom otoku u blizini pola, koju su ledene sante pritisle. Naseljenici se zaustave na tom mjestu dorukovati. Upalili su vatru od suhog iblja i morske trave i Nab pripremi doruak od hladnog mesa kojemu doda nekoliko alica osvekog aja. Dok su jeli, promatrali su okoli. Ovaj dio Lincolnova otoka bio je uistinu neplodan i u otroj suprotnosti sa cijelim zapadnim krajem. To navede novinara na pomisao, kako bi oni bili dobili vrlo bijednu sliku o svom buduem obitavalitu da ih je sudbina, kojim sluajem, bacila na ovo alo. Ja ak vjerujem, da do ala ne bismo bili ni dospjeli odgovori in enjer jer more je tu duboko i bez ijedne stijene za koju bismo se mogli zakvaiti. Ispred Granitnog dvorca ima barem sprudova i jedan otoi, koji poveavaju izglede za spas. Ovdje nema nieg osim bezdana! Dosta je udno ree sada Gedeon Spilett kako ovaj relativno mali otok ima tako razliito zemljite. Ta

raznolikost je svojstvena samo kontinentima veih razmjera. Doista se ini da zapadnu obalu Lincolnova otoka, bogatu i plodnu, oplakuju tople vode Meksikog zaljeva, a sjevernu i jugoistonu obalu vode ledenog mora. U pravu ste, dragi moj Spilette odgovori Cyrus Smith. To sam i ja zapazio. Meni ovaj otok, i po svojoj prirodi i po svom obliku, izgleda vrlo zanimljivo. Moglo bi se rei da on u malom ima sva svojstva jednog kontinenta. Ne bi bilo nimalo udno da je nekad uistinu pripadao kontinentu. to? Kontinent usred Tihog oceana? povie Pencroff. A zato ne? odgovori Cyrus Smith. Zar Australija, Nova Irska i sve ono to engleski geografi nazivaju Australazijom, zajedno s otojima Tihog ocena, nisu nekada mogli sainjavati esti dio svijeta, jednako velik poput Azije, Europe, Afrike ili obje Amerike? Ja ne iskljuujem mogunost da su svi otoci koji vire iz ovog golemog oceana bili najvii vrhovi potopljenog kontinenta koji se u prethistorijsko vrijeme dizao iznad vode. Kao nekakva Atlantida doda Harbert. Tako je, dragi djeae... ukoliko je ona ikad postojala? 1 Lincolnov je otok bo sastavnim dijelom toga kontinenta? upita Pencroff. Vrlo vjerojatno odgovori Cyrus Smith. Time bi se mogla pojasniti razliitost raslinja koju opa amo na njegovoj povrini. 1 veliki broj ivotinja koje jo ive na njemu pridometne Harbert. Jest, drago dijete odgovori in enjer ti si dodao novi dokaz koji ide u prilog mojoj pretpostavci. Prema onome to smo dosad zapazili, vrlo velik broj ivotinja obitava na ovom otoku, a ono to je jo zanimljivije jest injenica da su njihove vrste vrlo razliite. Za to mora postojati neki razlog, a taj je, po mom miljenju, to je Lincolnov otok vjerojatno nekada bio dijelom prostranog kontinenta koji se, postupno, spustio u dubine Tihog oceana. Znai da jednoga dana mo e nestati i ovaj ostatak nekadanjeg kontinenta odvrati Pencroff, koji kao da nije bio potpuno uvjeren u in enjerove pretpostavke mo e bestraga nestati i da izmeu Amerike i Azije vie niega ne bude? Jest odgovori Cyrus Smith. Meutim, nastat e novi kontinenti koje milijarde milijardi malih ivotinjica u ovom trenutku izgrauju. A kakvi ih to graditelji grade? upita Pencroff. Koraljni naljevnjaci odgovori Cyrus Smith. Oni su svojim neprekinutim radom sagradili otok ClemontTonerre, atole i mnoge druge koraljne otoke porazbacane po Tihom oceanu. etrdeset i sedam milijuna tih naljevnjaka teko je pedeset i devet miligrama, a uza sve to, skupa s morskom soli koju upijaju i sa krutim sastojcima vode s kojima se sjedinjuju, te ivotinjice tvore vapnenac, koji tvori goleme podmorske graevine koje se svojom izdr ljivosti i tvrdoom mogu mjeriti s granitom. Nekada, u prvo vrijeme tvorbe svijeta, priroda je, koristei se vatrom, uzdignula kopno, meutim, kada je ona tim siunim ivotinjicama odredila du nost da zamijene tu snagu ija se pokretaka mo oito smanjila u nutrini zemljine kugle, to dokazuju brojni ugaeni vulkani na zemljinoj povrini. Ja sam potpuno uvjeren da e se jednoga dana, poslije mnogih i mnogih stoljea i, poto se naljevnjaci nasla u na naljevnjake, ovaj Tihi ocean pretvoriti u golemo kopno, koje e sljedei narataji nastaniti i unaprijediti. To e dugo trajati! ree Pencroff. Prirodi se nikad ne uri odgovori in enjer. Ali kakva korist od tih novih kontinenata? upita Harbert. Meni se ini da su sadanja prostranstva posve dostatna ovjeanstvu za ivot, a priroda ne ini nita nepotrebno. Tako je, u stvari nastavi in enjer ali eto kako bi se mogla pojasniti potreba za novim kontinentima u budunosti, i to upravo u ovom tropskom predjelu gdje ima koraljnih otoka. Meni

se, barem, ini da je ovo pojanjenje vjerojatno. Sluamo vas, gospodine Cyruse! odgovori Harbert. Evo mog miljenja: znanstvenici uglavnom doputaju da e jednoga dana ovom naem svijetu doi kraj, ili bolje reeno, da na zemaljskoj kugli zbog neizdr ivih hladnoa nee biti mogu ni ivotinjski ni biljni ivot. Oni se jedino ne sla u u pogledu uzroka tih hladnoa. Jedni su miljenja da e do toga doi zbog toga to e Sunce tijekom milijuna godina izgubiti svoju toplinu, a drugi, da e hladnoe biti posljedica rashlaenja zemljine utrobe, to ima mnogo vee znaenje no to se uobiajeno pretpostavlja. Ja mislim da je ova zadnja pretpostavka tonija, a to svoje miljenje temeljim na injenici, da je Mjesec u biti ohlaeno nebesko tijelo na kojemu nema nikakva ivota, premda ga Sunce neprestano zagrijava istom koliinom topline. Mjesec se rashladio stoga to je u njegovoj nutrini nestalo one vatre po kojoj on, kao i sva druga nebeska tijela, vodi svoje podrijetlo. Uostalom, makar koji uzrok bio, naa e se Zemlja jednog dana ohladiti, ali to e se hlaenje obavljati postupno. to e se tada dogoditi? U bli oj ili daljoj budunosti predjeli koji se nalaze u umjerenom pojasu bit e isto tako nepogodni za ivot kao to su sada polarni krajevi. Stoga e ivotinje i ljudi krenuti prema onim predjelima koji su izravnije izlo eni toplini sunevih zraka. Nastat e sveopa seoba. Europa, centralna Azija, Sjeverna Amerika bit e, malopomalo, naputeni, a isto tako i Australazija i najju niji dijelovi Ju ne Amerike. Biljke e slijediti ljudsko seljenje. I biljni i ivotinjski svijet e se povui prema ekvatoru. Sredinji dijelovi Ju ne Amerike i Afrike postat e najpogodnije oblasti za ivljenje. Laponci i Samojedi nai e na obalama Sredozemlja one klimatske uvjete koji sada vladaju u predjelima Sjevernog pola. Nee li u to doba krajevi oko ekvatora biti odvie mali da prime i prehrane ljudski rod? Prema tome, zar nije na mjestu pretpostavka da mudra priroda ve sada postavlja temelje novom kontinentu u predjelu ekvatora, slu ei se pri tome naljevnjacima kao graditeljima, da bi pru ila utoite svim biljnim i ivotinjskim doseljenicima? Ja sam esto razmiljao o svim tim stvarima, dragi prijatelji, i najozbiljnije mislim da e izgled naeg planeta jednog dana biti potpuno izmijenjen, da e zbog nastanka novih kontinenata more preplaviti stare i da e u buduim stoljeima novi Kolumbi krenuti da otkriju otoke Cimboraco, Himalaju ili Mont Blanc, potonule ostatke Amerike, Azije i Europe. Na kraju e i ovi novi kontinenti postati nepogodni za ivot. Toplina e se ugasiti kao to se gasi toplina tijela koje je napustila dua i ivot e ieznuti sa zemaljske kugle, ako ne ba zauvijek, barem na neko vrijeme. Mo da e tada naa kugla otpoinuti, mo da e se tada u mrtvilu odmoriti, da bi jednoga dana uskrisila u jo boljim uvjetima! Ali sve je to, dragi moji, tajna Stvoritelja svjetova. Eto, neumorni rad naljevnjaka odvukao me je odvie daleko da eprkam po tajnama budunosti. Dragi moj Cyruse primijeti Gedeon Spilett te tvoje rijei su po mom miljenju prava proroanstva, koja e se jednog dana ostvariti. To je tajna Gospodnja odgovori in enjer. Sve je i dobro i lijepo javi se tada Pencroff, koji je pozorno pratio in enjerovo izlaganje ali recite vi meni, gospodine Cyruse, jesu li i Lincolnov otok sagradili ti vai naljevnjaci. Nisu odgovori Cyrus Smith ovaj otok je vulkanskog podrijetla. Znai da e jednog dana nestati? Vrlo vjerojatno. Nadam se da vie neemo biti ovdje kad do toga doe! 1 neemo, budite u tom pogledu bez brige, Pencroffe. Mi nemamo nakanu ovdje ostaviti svoje kosti, pa emo se, vjerojatno, i izvui odavde. Ali dotle javi se Gedeon Spilett smjestimo se ovdje, kao da emo tu ostati cijelu vjenost. Ne treba nikad nita initi napola. Na tome je zavrio njihov razgovor. Poto su dorukovali, nastave put i ubrzo stigoe do mjesta gdje je poinjao movarni predio.

Pred njima se pru ala prava movara sve tamo do zaobljene obale kojom je zavravao otok na jugoistoku. Mogla je imati povrinu od dvadeset etvornih milja. Tlo je bilo prekriveno glinastokremenastim muljem iz kojega je virilo mnotvo biljnih ostataka. Uz to su tu rasle zelene alge, rogoz, a, sitina i poneki busen trave gust kao debelo sukno. Nekoliko zaleenih movara bljeskalo se pod sunevim zracima. Ni kia, niti ijedna rijeka nabujala iznenadnim povienjem razine nije mogla stvoriti tolike zalihe vode. Nametao se logian zakljuak, da su se te movare napajale vodom koja je izbijala iz zemlje, a tako je, u stvari, i bilo. Postojala je opasnost da se tu, u doba ljetnih vruina zrak oku i klicamauzronicima movarne groznice. Iznad movarnih trava, odmah povrh ustajalih voda, letjelo je mnotvo ptica. Lovci to love po movarama ne bi tu beskorisno ispalili niti jedno zrno. Bila su tu itava jata divljih pataka, pataka pupanica, lisaka i ljuka. Uope se nisu plaile, te su im mogli lako prii. Puanim metkom nabijenim samom, ovjek bi sigurno pobio mnotvo tih ptica, toliko su njihova jata bila zbijena. Naseljenici su se, meutim, morali zadovoljiti da ih gaaju strijelama. Rezultat nije bio bogzna kakav, samo to su strijele bile tihe pa uope nisu prestraile ptice, dok bi ih pucanj iz vatrenog oru ja bio rastjerao na sve strane. Ustrijelili su mnogo pataka, bijela tijela, a oko pojasa s prugom boje cimeta, zelenih glava, crnih krila, plosnata repa. Harbert je u njima prepoznao utve. Top je uspjeno sudjelovao u hvatanju tih ptica, po ijem su imenu nazvali ovaj movarni dio otoka. Naseljenici su se tu mogli opskrbljivati potrebnim koliinama vodene divljai. Doi e vrijeme kad e bolje iskoristiti tu divlja. Ako ve ne uspiju posve pripitomiti te ptice, veinu e barem priviknuti da ive na jezeru, a to znai u blizini njihova obitavalita. Oko pet sati poslije podne Cyrus Smith i njegovi prijatelji krenue kui preko Utvinih movara i preko zaleene Rijeke milosti. U osam sati naveer bili su u svojem Granitnom dvorcu.

XXII.

ZAMKE LISICE MUKATNE SVINJE NAGLA PROMJENA VJETRA SNIJENA OLUJA KOARAI NAJOTRIJA HLADNOA TE ZIME KRISTALIZACIJA JAVOROVA EERA TAJANSTVENI BUNAR IZVIANJE KOJE SU PRIJE KANILI PODUZETI OLOVNO ZRNO Velika hladnoa potraja do 15. kolovoza. Temperatura, meutim, nije silazila ispod granice do koje se dotad kretala. Kad je vrijeme bilo mirno, ta niska temperatura se lako podnosila, ali kad je puhao vjetar, naseljenici se nisu lagodno osjeali u svojoj neprikladnoj odjei za zimu. Pencroffu je bilo ao to na Lincolnovu otoku nisu ivjeli medvjedi umjesto tuljana i lisica, ija su krzna bila prilino hladna. Medvjedi su obino dobro odjeveni govorio je i ja bih vrlo rado od njih posudio za zimu topli kaput koji obavija njihovo tijelo. Ali odgovori Nab smijui se mo da medvjedi ne bi drage volje pristali da ti posude svoj kaput, Pencroffe. Te zvijeri nisu blage udi. Prinudili bismo ih, Nabe, prinudili bismo ih odvrati Pencroff vrlo odlunim glasom. Ali, ti strani meso deri nisu ivjeli na otoku ili ih, barem, naseljenici jo ne bijahu zamijetili. Uto se Harbert, Pencroff i novinar postarae da postave zamke na zaravni Veliki vidikovac i na rubu ume. Po mornarevu miljenju, svaka ivotinja, kakva god bila, predstavljat e dobar plijen. Glodari ili meso deri koji prvi ulete u nove zamke, bit e dobro primljeni u Granitnom dvorcu. Uostalom, te su zamke bile vrlo jednostavne: jame izdubljene u tlu, pokrivene granjem i travom koja je skrivala otvor, a na dnu jame neki mamac, iji je miris trebao privui zvijer. To je bilo sve! Treba takoer rei da te jame nisu nasumce kopali, ve na onim mjestima gdje su brojni tragovi bili sigurnim znakom da su preko njih etveronoci esto prolazili. Svakog su dana obilazili zamke i triput su, u poetku, u njima nali poneku od ileanskih lisica koje su ve vidjeli na desnoj obali Rijeke milosti. Do vraga! Na ovom otoku kao da i nema drugih ivotinja osim lisica! povie Pencroff kad je trei put iz jame izvukao jednu od tih zvijerki. Bio je vrlo zlovoljan. Ove ivotinje nisu doista nizato! Niste u pravu odgovori Gedeon Spilett i one su za neto vrlo dobre! A za to? Da se od njih napravi mamac za druge zvijeri! Novinar je imao pravo. Otad su, kao mamce, u jame stavljali leine zaklanih lisica. Mornar je takoer napravio zamke slu ei se rogozom. Od tih zamki imali su vie koristi nego od iskopanih jama. Rijetki su bili dani, a da neki kuni iz kuninjaka ne uleti u njih. Dodue, to su bili uvijek kunii iste vrste, ali Nab ih je znao pripremiti na razne naine, tako da nikome nije padalo na pamet aliti se na tu hranu. Meutim, jednom ili dvaput, u drugoj polovici kolovoza, lovci su u jamama nali mnogo korisnije ivotinje no to su bile lisice. Bile su to divlje svinje koje bijahu zamijetili na sjevernoj strani jezera. Pencroff nije ak ni pitao jesu li te ivotinje dobre za jelo. U to se uvjerio na prvi pogled, budui da su bile vrlo sline amerikim ili europskim svinjama. Ali to uope nisu svinje ree mu Harbert upozoravam te, Pencroffe.

Dragi moj djeae odgovori Pencroff nagnuvi se nad jamu i povukavi za kratki batrljak, odnosno za rep, toga predstavnika svinjskog roda pustite me u uvjerenju da je ovo ipak odojak. A zato? Zbog toga to mi se to dopada! Znai da puno voli svinje, Pencroffe? Jest, ja ih vrlo volim odgovori mornar a osobito ih volim zbog njihovih noic a. Da ih imaju osam umjesto etiri, jo bi ih dvaput vie volio! U pogledu ovih ivotinja mo emo rei da su to bile mukatne svinje koje su pripadale jednoj od etiriju vrsti obitelji svinja. Oni su pripadali vrsti "tajasu", koja se razaznaje po mrkoj boji ko e i po tome, to nema dugih onjaka, kojima su opskrbljene eljusti ostalih njihovih srodnika. Ove mukatne svinje ive obino u krdima i vjerojatno ih je bilo dosta u umom obraslim dijelovima otoka. U svakom sluaju, svaki dio njihova tijela, od glave do nogu i repa, bio je vrlo dobar za jelo, a Pencroff nita drugo nije ni tra io. Oko 15. kolovoza vrijeme se naglo promijenilo. Sa sjeverozapada se digao vjetar. Temperatura se podigla za nekoliko stupnjeva. Vodena para, nagomilana u zraku, ubrzo se pretvorila u snijeg. Cijeli se otok pokri bijelim plastom i svojim se stanovnicima uka e u novom izgledu. Gusti snijeg je padao nekoliko dana uzastopce i ubrzo dosegnuo visinu od dvije stope. Ubrzo vjetar poe vrlo sna no puhati. U Granitnom se dvorcu ulo kako se more s tutnjavom lomi o grebene. Na nekim mjestima stvarali su se zrani vrtlozi te je snijeg, stvarajui visoke stupove koji se kreu, bio slian onim morskim pijavicama koje se zastraujuom brzinom okreu na svom podno ju, a koje brodovi razbijaju topovskom paljbom. Juriajui sa sjeverozapada, uragan je hvatao iskosa, to je bilo razlogom da je Granitni dvorac potedio izravnog napada. Za vrijeme te snije ne meave, tako strane kao da se zbivala u polarnim krajevima, ni Cyrus Smith, ni njegovi prijatelji, makar koliko to eljeli, nisu mogli izii napolje, ve su ostali zatvoreni u Granitnom dvorcu pet punih dana, to jest od 20. do 25. kolovoza. uli su kako oluja hui u Jakamarskoj umi u kojoj je vjerojatno nemilice harala. Sigurno je mnoga stabla iz korijena iupala, ali se Penkroff tjeio milju da e njemu pritedjeti trud, barem ih on nee obarati! Vjetar se pretvorio u drvosjeu stalno je ponavljao. Uostalom, nije postojala nikakva mogunost u tome ga sprijeiti. itelji Granitnog dvorca su doista od svega srca mogli zahvaliti Nebu, koje ih je obdarilo tim tvrdim i sigurnim zaklonom! Dodue, i Cyrus Smith je imao pravo na dio te zahvalnosti, ali priroda je izdubila tu prostranu peinu, a on ju je samo pronaao. U njoj su naseljenici bili zatieni tako, da im naleti oluje nisu mogli nauditi. Da su na zaravni Veliki vidikovac sagradili kuu od opeka i drva, ona se sigurno ne bi odhrvala bijesu uragana. A to se tie Dimnjaka, po samoj lomljavi valova koja se tako sna no ula, bilo je vie nego sigurno da u njima nisu mogli opstati, jer je more, prebacujui se preko otoia, svom estinom tuklo o njih. Ali tu, u Granitnom dvorcu, usred te stijene kojoj nisu mogli nauditi ni voda ni vjetar, mogli su biti potpuno mirni. U tih nekoliko dana zatoenja, naseljenici nisu sjedili skrtenih ruku. U sklonitu su imali dosta drva razrezanog u daske, te su, postupno, dopunjali svoj namjetaj stolicama i stolovima. Budui da nisu morali tedjeti na grai, sve to su napravili bilo je izraeno kako treba. Ti dijelovi namjetaja bili su prilino teki, te ih se ne bi ni smjelo nazivati namjetajem kojemu je glavno svojstvo da se lako prenaa. Ali su Pencroff i Nab bili toliko ponosni tim svojim namjetajem, da ga ne bi ni za Bouleov bili zamijenili. Poslije toga, naseljenici se iz stolara prometnue u koarae i postigoe prilian uspjeh u tom novom zanatu. Oni su jo prije, kraj 'Andre Boule, uveni duborezac. Izraivao je umjetniki namjetaj. sjevernog ruba jezera,

pronali gust vrbik, gdje je raslo mnotvo crvenih vrba. Prije no to je nastupilo kino doba, Pencroff i Harbert su nasjekli dosta grana s tih korisnih stabala, potom ih dobro pripremili, tako da su ih sada mogli iskoristiti. Prvi predmeti napravljeni od tog prua bili su vrlo nezgrapni, ali zahvaljujui spretnosti i umjenosti naseljenika, koji su se meusobno savjetovali i prisjeali se modela koje su prije vidjeli, natjecali su se tko e bolje neto izraditi. Koarice za kruh i za sve ostale svrhe raznih veliina ubrzo su poveale njihovu opremu. Sad je dosta koarica bilo u spremitu i Nab pohrani u njih gomoljike, jezgre i korijenje dragonije. U posljednjem tjednu mjeseca kolovoza vrijeme se jo jednom promijenilo. Temperatura je neto pala i oluja se smirila. Naseljenici pohrle napolje. Bilo je sigurno dvije stope snijega na morskoj obali. Snijeg se na povrini skorio, tako da su se lako mogli kretati. Cyrus Smith se s prijateljima pope na Veliki vidikovac. Koje li promjene! Drvee koje se prije kupalo u zelenilu, osobito u blizini gdje je prevladavala crnogorica, sad je poprimilo jednu boju. Sve je bilo bijelo, od vrha Franklinova brda pa sve do obale: ume, istine, jezero, rijeke i morska obala. Voda Rijeke milosti je tekla ispod zaleene kore, koja se pri svakoj plimi i oseki lomila uza silan tresak. Brojne su ptice letjele iznad tvrde povrine jezera: bilo je meu njima na tisue pataka i ljuka, lisaka i drugih ptica plivaica. Stijene na rubu zaravni s kojih se ruio slap bile su prekrivene ledom. inilo se da voda istjee iz nekog ru nog odvoda, koji je tvorila bujna mata nekog umjetnika u doba renesanse. tetu, koju je golemi bijeli pokrov raini. Gedeon Spilett, Pencroff i Harbert iskoristie prigodu i pooe obilazati svoje zamke. Nisu ih lako pronali pod snijegom, koji ih bijae skrio. Morali su se uvati da ne padnu u neku od tih jama, to je bilo i opasno i sramno u isto vrijeme. Uhvatiti se u vlastitu zamku! Ipak su na kraju pronali jame ne uvalivi se u nevolju, ali su jame bile netaknute. Nikakva se ivotinja nije u njih ulovila, premda je bilo mnotvo tragova uokolo, a meu ostalim jasno su se razaznavali otisci pand a. Harbert bez oklijevanja izvijesti da je neki meso der iz roda maaka tuda proao, to je bilo dokazom da je in enjer imao pravo kad je ustvrdio da na Lincolnovu otoku sigurno ive pogibeljne zvijeri. Nema dvojbe, te su zvijeri obino prebivale u umama Dalekog zapada, ali, pritijenjene glau, obrele su se i na zaravni Veliki vidikovac. Mo da su osjetile miris itelja Granitnog dvorca! Uostalom, o kakvim se to makama radi? upita Pencroff. O tigrovima odgovori Harbert. Ja sam mislio da te ivotinje ive samo u toplim krajevima? Na Novom kontinentu odgovori djeak tigrove se mo e sresti od Meksika pa sve do pampasa oko Buenos Airesa. Budui da se Lincolnov otok nalazi, gotovo, na istoj geografskoj irini kao i argentinska pokrajina La Plata, nita udno ako na ponekoga i ovdje naiemo. E, onda treba pripaziti! zakljui Pencroff. U meuvremenu je snijeg pak okopnio, pod utjecajem poviene temperature. Pala je potom kia. Pod njezinim se djelovanjem bijeli pokriva rastopio i posve iezao. Unato loem vremenu, naseljenici su obnovili svoje zalihe hrane. Opskrbili su se jezgrama borova, korijenjem dragonije, gomoljikama, javorovim eerom, kuniima iz kuninjaka, agutijima i klokanima, dakle biljnim i ivoti njskim namirnicama. Zbog toga su se morali nekoliko puta zaletjeti u umu. Pri tome ustvrdie da je posljednji uragan polomio nekoliko stabala. Mornar i Nab se otisnue s kolicima ak do nalazita kamenog ugljena i odande dovukoe nekoliko tona ogrjeva. Usput zamijetie da je vjetar otetio dimnjak lonarske pei i poruio ga za dobrih est stopa. Poto su se snabdjeli ugljenom, obnovili su i zalihe drva. Na Rijeci milosti vie nije bilo leda, pa su to iskoristili i dovukli nekoliko splavi. Bojali su se da jo nije prolo razdoblje velikih hladnoa.

Posjetili su i Dimnjake. Bili su sretni to u njima nisu morali provesti zimu i doekati veliki uragan. More je u njima ostavilo vidljive tragove svoje ruilake snage. Gonjeno vjetrovima s puine i preskaui preko otoia, ono je nadiralo u hodnike i upola ih zasulo pijeskom i debelim naslagama morske trave. Dok su Nab, Pencroff i Harbert lovili divlja i vukli ogrjev u Granitni dvorac, Cyrus Smith i Gedeon Spilett su se dali na ienje Dimnjaka i pri tome ustvrdili da su kovanica i pei ostale gotovo netaknute, jer ih je od mora zatitio nagomilani pijesak. Naseljenici su dobro postupili to su obnovili zalihe ogrjeva, jer jo nije bilo gotovo s jakim hladnoama. Poznato je da se na sjevernoj polutki mjesec veljaa odlikuje vrlo niskim temperaturama, te je sigurno i na ju noj bilo tako. Stvarno, kraj mjeseca kolovoza, koji odgovara veljai u Sjevernoj Americi, potvrdio je taj klimatski zakon. Oko 25, poslije naizmjeninih snije nih i kinih padavina, zapue sna an jugoistonjak i izazva veliko zahlaenje. Po in enjerovu sudu, ivin stupi u Fahrenheitovom toplomjeru sigurno bi se spustio na 8 stupnjeva ispod nitice ili na 22,22 stupnja ispod nitice po Celzijusu. Ta otra studen, jo nepodnoljivija zbog sna nog vjetra, potraja vie dana. Naseljenici su se ponovno morali zatvoriti u Granitni dvorac, a kako su, osim malog otvora za izmjenu zraka, sve ostale pukotine i otvore morali hermetiki zatvoriti, naglo se poveala potronja lojanica. Radi tednje, esto su se zadovoljavali svjetlom, koji je bacao plamen s ognjita. S ogrjevom nisu morali tedjeti. Vie puta je netko od njih siao na obalu meu ledene sante koje su se na njoj gomilale prigodom svake plime, ali se brzo vraao u Granitni dvorac, i to ne bez muke i boli, jer su ga prsti pekli zbog velike hladnoe dok se pridr avao rukama za konope ljestvica. Trebalo je opet neim ispuniti vrijeme dok su silom prilika bili zatvoreni u Granitnom dvorcu. Cyrus Smith poduze tada jedan posao koji se mogao obavljati i u zatvorenom prostoru. Zna se da naseljenici nisu imali nikakva drugog eera osim tekue tvari koju su izvlaili iz javorova stabla, pravei u njemu duboke rezove. Oni su tekuinu stabla skupljali u posude i u tom se stanju slu ili njome za razne kuhinjske potrebe. Ta je tekuina bila bolja to je dulje stajala. Dobivala je bijelu boju i zgunjavala se. Ali tu se moglo uiniti i neto bolje. Jednoga dana Cyrus Smith izvijesti prijatelje da e sada postati preraivai eera. Preraivai eera! povie Pencroff. ini mi se da je to vrlo vru zanat? Vrlo vru! odgovori in enjer. Sada je pravi trenutak da ga izuimo! odvrati mornar. Neka rije preraivai ne potakne ni u ijem duhu sjeanje na slo ene tvornice pune raznih naprava i radnika. Ne! Da bi se iskristalizirao javorov eer, bilo je dostatno oistiti ga posve jednostavnim postupkom. Velike glinene posude pune soka stavie na vatru i tako ga izlo ie isparavanju. Ubrzo se pjena popela na povrinu. im se tekuina poela zgunjavati, Nab je uze mijeati drvenom lopaticom da bi pospijeio isparavanje i istodobno sprijeio da eer dobije zagorjeli okus. Poslije nekoliko sati vrenja na jakoj vatri, koja je godila preraivaima, a bila potrebna onom to su preraivali, tekuina se pretvorila u gusti sok. Taj su sok nalili u glinene kalupe koje su prije toga proizveli u kuhinjskoj pei i dali im razliite oblike. Kad se taj sirup sutradan ohladio, imao je oblik pogaica ili ploica. Bio je to eer pomalo rie boje, ali gotovo providan i odlina okusa. Hladnoe potraju do polovice rujna, te se zatoenitvo iteljima Granitnog dvorca poelo initi predugim. Gotovo svaki dan su izlazili, ali se zbog hladnoe nisu dugo zadr avali. Stoga su stalno neto radili da bi to bolje uredili stan. Radei su razgovarali. Cyrus Smith je svoje prijatelje upuivao u mnoga znanja i uglavnom im pojanjavao kako se znanost primjenjuje u ivotu. Naseljenici, dakako, nisu imali nikakve knji nice pri ruci, ali je stoga in enjer bio kao

knjiga otvorena na onoj stranici koja je svakome bila potrebna, knjiga koja je rjeavala sve njihove probleme, knjiga koju su esto listali. Tako im je vrijeme prolazilo i oni uope nisu dvojili o svojoj budunosti. Meutim, bilo je vrijeme da i to zatoenje ve jednom zavri. Svima se urilo ve jednom ugledati, ako ne pravo proljee, ali da barem nepodnoljiva hladnoa proe. Da su makar bili odjeveni tako da joj mogu prkositi, bili bi se ponekad zaletjeli do sipina i do Utvinih movara. Lov bi sigurno bio bogat, jer su se lako mogli pribli iti divljai. Cyrusu Smithu je bilo mnogo stalo do toga da nitko ne oboli. Sve su mu miice bile potrebne, te su svi sluali njegove savjete. Treba rei da je to zatoenje, dakako poslije Pencroffa, najvie ilo na ivce Topu. Vjernom je psu bilo pretijesno u Granitnom dvorcu. On je iao iz sobe u sobu i na svoj nain pokazivao kako mu je dosta zatvora. Cyrus Smith je vie puta zamijetio kako Top udnovato re i svaki put kad bi se pribli io mranom bunaru koji je bio spojen s morem, a iji se otvor nalazio u dnu spremita. Top se vrtio oko rupe pokrivene drvenim poklopcem. Katkad je pokuao svoje ape zavui poda nj, kao da ga je htio podignuti. Tada se u njegovu tektanju osjeao i bijes i nemir. In enjer je vie puta promatrao to udno Topovo ponaanje. to lije bilo u tom ponoru to je do te mjere uzrujavalo pametnu ivotinju? Bunar je bio spojen s morem, to je bilo izvan svake dvojbe. Da se nije uskim kanalima ravao kroz kostur otoka? Da nije bio povezan s jo nekom unutarnjom upljinom? Da nije kakva morska neman dolazila katkad udahnuti zraka? In enjer nije znao to bi mislio, a nije se mogao otarasiti misli o tom udnom zapletu. Naviknut da duboko ponire u znanstvene istine, on nije sebi mogao oprostiti to je dopustio da ga bilo to odvue u podruje udnih i natprirodnih pojava. Ali kako objasniti to to je Top, jedan od onih razboritih pasa koji nikada ne gube vrijeme lajui na mjesec, uporno pokuavao njuhom i sluhom prodrijeti u tajnu tog ponora, ako u njemu nije bilo nita to je Topa moglo uznemiriti? Topovo ponaanje je vie smuivalo Cyrusa Smitha no to je to sebi htio priznati. Kako bilo da bilo, in enjer je svoje dojmove povjerio samo Gedeonu Spilettu, dr ei nepotrebnim ostale upoznati sa svojim nehotinim razmiljanjima koja su, mo da, plod Topova udnog ponaanja. Naposljetku je i hladnoa prestala. Bilo je jo i kia i snje nih vijavica, i krupa, i iznenadnih oluja, ali sve te nepogode nisu dugo trajale. Led se otopio, snijeg je okopnio, ponovno su se mogli kretati morskom obalom, obalom Rijeke milosti, odlaziti u umu. Proljee je oaralo stanovnike Granitnog dvorca tako, da su ubrzo oni u njemu provodili samo vrijeme potrebno za san i obroke. Mnogo su ili u lov u drugoj polovici mjeseca rujna, to je navelo Pencroffa da ponovno potegne pitanje vatrenog oru ja, koje im je, po njegovu tvrenju, Cyrus Smith bio obeao. Znajui vrlo dobro da bez posebnih alata nije bio u stanju proizvesti puku koja bi bila od neke koristi, Cyrus Smith se stalno izvlaio s tim da e i to jednoga dana doi na red. Spominjao je pri tome da su Harbert i Gedeon Spilett postali spretni strijelci i da su sve vrste izvrsnih ivot inja, kao to su aguti, klokani, kabeji, golubovi, droplje, divlje patke, ljuke, jednom rijeju i dlakava i pernata divlja, padale pogoene njihovim strijelama, pa se, prema tome, moglo malo priekati. Ali tvrdoglavi mornar nije uo na to uho. On nije in enjera putao na miru dok ne udovolji njegovoj elji. Uostalom, i Gedeon Spilett mu je u tome pru ao podrku. Ako na ovom otoku ima divljih zvijeri govorio je to iz opravdanih razloga mo emo pretpostaviti, onda moramo misliti na to, da ih napadnemo i iskorijenimo. Vjerojatno e doi trenutak kad e nam to biti prvom du nosti. Ali u to su vrijeme Cyrusa Smitha vie zaokupljale misli kako se opskrbiti odjeom, nego kako e doi do puaka. Oni su, dodue, u odijelima to su ih imali na sebi, preturili tu zimu, ali

nisu nikako mogla potrajati do sljedee. Morali su, svakako, doi do ko a meso dera ili do vune pre ivaa. Budui da je na otoku bilo dosta divljih ovaca, naseljenicima se isplatilo malo porazmisliti, kako od njih odgojiti stado koje bi podmirilo njihove potrebe. Tor za domae ivotinje, te peradarnik za pernatu ivad, jednom rijeju, trebalo je izgraditi negdje na otoku nekakvo poljoprivredno dobro i za vrijeme ljeta provesti u djelo te dvije zamisli. Prema tome, imajui u vidu te budue pothvate, nametalo se kao vrlo hitno izvianje onog dijela Lincolnova otoka koji im je jo uvijek bio nepoznat, a to e rei da su morali istra iti visoke ume koje su se protezale od ua na desnoj obali Rijeke milosti pa do krajnje toke otoka, Zmajeva rta, te svu zapadnu stranu otoka. Ali je za to bilo potrebno lijepo vrijeme i jo e sigurno mjesec dana proi prije no to su se mogli baciti na taj koristan pothvat. Naseljenici su, dakle, ivjeli u nestrpljenju, kadli se zbila zgoda, koja je jo jae potakla njihovu elju da izvide cijeli otok. Bio je 24. listopada. Tog dana je Pencroff poao obii zamke u koje je uvijek stavljao dobar mamac. U jednoj od njih nae tri zvijerke koje su dole kao naruene za Nabovu kuhinju. To je bila enka mukatne svinje sa svoja dva odojka. Pencroff se vrati u Granitni dvorac sav oduevljen svojom lovinom i, kao uvijek, on se uvelike razmetao svojim uspjehom. Evo, napravit emo pravu gozbu, gospodine Cyruse! povie. Pa i vi ete, zar ne, gospodine Spilette, poneto? Dakako da hou odgovori novinar ali to bih to, u stvari, imao prezalogajiti? Odojka! Zar zbilja odojka, Pencroffe? uvi vas, pomislio sam da se vae rijei odnose na jarebice s jelengljivama! Kako? povie Pencroff. Da vam se mo da ne gadi odojak? Ne gadi odgovori Gedeon Spilett ne pokazujui pri tome nikakva oduevljenja samo ne treba se prejesti... Vrlo dobro, vrlo dobro, gospodine novinaru odvrati mornar, kojemu nije bilo drago uti da se potcjenjuje njegova lovina. Niste li vi postali malo previe izbirljivi? Ali prije sedam mjeseci, kad smo stigli na ovaj otok, bili biste sretni i presretni da smo naili na ovakvu divlja? to ete, to ete odgovori novinar. ovjek nije nikada ni savren ni zadovoljan. Svejedno ponovno e Pencroffja se nadam da e Nab pokazati to zna. Znajte da ova dva odojka nemaju ni tri mjeseca! Bit e mekani kao prepelice! Hej, Nabe, doi! Ja u osobno nadgledati pripremanje! I mornar, za kojim je iao Nab, ue u kuhinju i posve se preda svom kuharskom umijeu. Pustili su ga da radi po svojoj volji. Nab i on su pripravili sjajni ruak: dva mala odojka, juhu od klokana, sueni prut, jezgre borova, pie dragonije, osveki aj, kao to se vidi najbolja jela i pia, koje im ih je otok pru ao, ali meu svim tim jelima prvo mjesto je trebalo pripasti sonim odojcima zgotovljenim u zatvorenoj posudi. U pet sati ruak je serviran u velikoj dvorani Granitnog dvorca. Na stolu se puila juha od klokanova mesa. Bila je odlina. Poslije juhe na red su doli odojci. Pencroff ih je sam razrezao i sve nazone poslu io golemim komadom. Odojci su, doista, bili odlina okusa. Pencroff je svoj komad pro dirao zanosnim marom, kadli odjednom jaukne i grdno prokune. to je? upita Cyrus Smith. Kako to?! Ta slomio sam jedan zub! odgovori mornar. Tako! Znai ima pijeska u vaim odojcima! primijeti sada Gedeon Spilett.

Bit e da je tako odgovori Pencroff izvlaei iz usta predmet koji ga je stajao jednog kutnjaka! Nije to bilo zrno pijeska, ve olovno zrno!

Drugi dio

NAPUTENI OVJEK

I.

O OLOVNOM ZRNU GRADNJA PIROGE LOV NA VRHU KAURISTABLA NE NALAZE NIKAKVIH DOKAZA DA NA OTOKU IVE I DRUGI LJUDI NABOV I HARBERTOV RIBOLOV PREVRNUTA KORNJAA NESTALA KORNJAA Dan za danom, prolo je punih sedam mjeseci otkako su putnici stigli na Lincolnov otok. Za to vrijeme, unato svim istra ivanjima to su ih poduzeli, ni na kakvog ljudskog stvora nisu naili. Nikada nikakav dim nije odao, nije pokazao, da na otoku ive ljudi. Nikada nikakvo djelo njihovih ruku nije posvjedoilo da su oni ovuda proli, pa bilo u davnim ili nedavnim vremenima. Ne samo da je otok izgledao nenastanjenim, ve se po svemu moglo zakljuiti da nikada nije ni bio. A sad, eto, itav taj splet zakljuaka sruilo je jedno obino metalno zrno naeno u tijelu bezopasnog glodara! U biti, nema dvojbe da je to zrno izilo iz cijevi vatrenog oru ja. A tko se drugi, osim ljudskog stvora, mogao poslu iti tim oru jem? Kad je Pencroff stavio olovno zrno na stol, njegovi su ga prijatelji promatrali vrlo zaueni. Sve posljedice te zgode, vrlo znaajne unato prividnoj beznaajnosti, odmah su zaokupile njihove misli. Ni iznenadna pojava nekog nadnaravnog bia ne bi ih se bila vie dojmila. Cyrus Smith nije oklijevao odmah iznijeti pretpostavke koje je ta, i udesna i neoekivana, injenica morala izazvati. On uze olovno zrno, okrene ga vie puta, opipa ga, dr ei ga izmeu palca i ka iprsta, a potom doda: Jeste li vi, Pencroffe, sigurni da mukatni odojak, u ijem ste mesu nali ovo zrno olova, nije bio stariji od tri mjeseca? Siguran, gospodine Cyruse odgovori Pencroff. Kad sam ga pronaao u jami, jo je sisao svoju majku. Prema tome, ovo dokazuje nastavi in enjer da je najvie prije tri mjeseca ispaljen metak na Lincolnovu otoku. 1 da je olovno zrno doda Gedeon Spilett pogodilo, dodue, ne smrtno, ovog malog odojka! To je nedvojbeno ponovno e in enjer i evo kakve zakljuke treba izvui iz ove zgode: ili je otok bio naseljen prije naeg dolaska, ili su se na nj iskrcali neki ljudi unatrag ova tri mjeseca. Jesu li ti ljudi na nj stigli svojevoljno ili protiv svoje volje, jesu li na nj pristali ili su do ivjeli brodolom, to emo tek poslije doznati. A jesu li ti ljudi Europljani ili Malajci, prijatelji ili neprijatelji nae rase, ni po emu to ne mo emo zakljuiti, a isto tako ne mo emo znati jesu li jo uvijek na otoku ili su ga ve napustili. Ali sva nas ta pitanja isuvie zanimaju a da bismo ovdje gubili vrijeme i ivjeli u nedoumici. Ne! Stoput ne! Tisuu puta ne! povie mornar, di ui se iza stola. Osim nas nema drugih ljudi na Lincolnovu otoku! Do vraga, otok nije velik i mi bismo ve naili na ljude da ih ovdje ima! Doista, bilo bi udno kad bi ih bilo ree Harbert. Ali jo udnije bi bilo, pretpostavljani primijeti Gedeon Spilett da se ovaj odojak okotio s olovnim zrnom u tijelu! Osim primijeti Nab ozbiljno ako Pencroff nije imao... Sto ti to bulazni, Nabe odvrati Pencroff. Zar bih mogao pet ili est mjeseci nositi u

eljusti olovno zrno, a da to ne zamijetim! doda mornar i otvori usta, tako da su se vidjela njegova trideset i dva zdrava i prekrasna zuba. Gledaj dobro, Nabe! Ako nae ijedan uplji zub u mojim vilicama, dopustit u ti da mi ih nekolicinu iupa! Nabova pretpostavka je doista neprihvatljiva odgovori Cyrus Smith, koji nije mogao suspregnuti osmijeh, premda su ga zaokupljale teke misli. Bilo je oito da je na otoku ispaljen metak iz puke, i to najvie prije tri mjeseca. Ali, ja mislim da su se ti, nama nepoznati ljudi, iskrcali nedavno na ovu obalu ili da su samo proli ovuda, jer da su se nalazili na otoku u vrijeme kad smo se radi istra ivanja otoka popeli na Franklinovo brdo, bili bismo vidjeli mi njih, ili oni nas. Vjerojatno je, dakle, da je tek prije koji tjedan oluja izbacila na obalu neke brodolomce. Kako bilo da bilo, za nas je bitno da u toj stvari budemo nacistu. Ja mislim da bismo morali vrlo oprezno postupiti primijeti novinar. 1 ja sam tog miljenja odgovori Cyrus Smith jer me sve nekako strah da se malajski gusari nisu iskrcali na otok! Gospodine Cyruse upita mornar zar ne bi bilo bolje da, prije no to se upustimo u to izvianje, izgradimo jedan amac kojim bismo mogli ploviti uz rijeku i, ako bude potrebno, oploviti otok? Ne smijemo dopustiti da nas dogaaji zateknu nepripremljenima. Va prijedlog je dobar, Pencroffe odgovori in enjer ali mi ne smijemo ekati. Trebalo bi nam barem mjesec dana vremena da izgradimo amac... Pa i bi, za pravi pravcati amac odgovori moranr ali nama nije potreban brod za plovidbu po debelom moru, a ja u za svega pet dana izgraditi pirogu koja e biti u stanju ploviti Rijekom milosti. Zar je mogue da e za pet dana izgraditi brod? povie Nab. 1 hou, Nabe, ali brod kakvim se slu e Indijanci! Od drva? upita crnac, ne potpuno uvjeren mornarevom tvrdnjom. Od drva odgovori Pencroffili jo bolje, od kore. Ponavljam vam, gospodine Cyruse, piroga e za pet dana biti gotova! U redu, za pet dana! odgovori in enjer. Dobro bismo uinili da dotle malo bolje pripazimo dometne Harbert. Pa i hoemo, dragi prijatelji odgovori Cyrus Smith i ja vas molim da se, prigodom odlaska u lov, dr ite blizine Granitnog dvorca. Ruak je zavrio ne onako veselo, kao to se Pencroff nadao. Znai, dakle, da je na otoku bilo i drugih ljudi, osim naseljenika. Poslije nalaza olovnog zrna, to je bila nepobitna injenica, a to je otkrie izazvalo veliki nemir meu njima. Prije no to e poi na poinak, Cyrus Smith i Gedeon Spilett su nadugo i nairoko raspredali o toj stvari. Pitali su se nije li, kojim sluajem, olovno zrno u nekoj svezi s nepojanjenim okolnostima pod kojima je in enjer spaen, te nekim drugim udnim pojedinostima koje su ih u vie navrata mnogo iznenadile. Poto su razmotrili sve razloge koji su bili za i protiv te pretpostavke, in enjer na kraju ree: Hoete li da vam ka em to ja o svemu tome mislim, moj dragi Spilette? Pa ka ite, Cyruse! Pa, ja mislim da neemo nita pronai, makar vrlo pozorno pretra ili otok! Ve sutradan se Pencroff uhvatio posla. On nije mislio izgraditi amac s rebrima i oplatom, ve najobiniji un ravna dna, koji e im sjajno poslu iti za plovidbu Rijekom milosti, i to posebice u blizini njezina vrela, gdje voda sigurno nije bila duboka. Takav se amac gradio od slijepljenih komada kore, te se u sluaju potrebe, ukoliko bi se pojavila neka prirodna zapreka, mogao prenijeti, jer nije bio ni te ak ni glomazan. Pencroff je kanio pojedine komade slijepljene kore spojiti avlima i tako osigurati nepropusnost una.

Trebalo je pronai stabla ija je ilava i otporna kora bila prikladna za taj posao. A upravo je posljednji uragan oborio nekolicinu duglasa, koji su savreno odgovarali toj vrsti gradnje. Neke su od tih jela le ale po zemlji i trebalo ih je samo oguliti, ali to nije bilo nimalo lako, jer naseljenici nisu raspolagali prikladnim alatom za to. Na kraju su i tu zapreku svladali. Dok se mornar uz in enjerovu pomo bavio time, ne gubei ni trenutka, ni Gedeon Spilett ni Harbert nisu stajali skrtenih ruku. Oni su postali nabavljai naseobine. Novinar se divio djeaku, koji je postigao izvanrednu vjetinu u rukovanju kopljem i lukom. Harbert se takoer isticao velikom hrabrosti koju se, budui da je uz to i bio vrlo hladnokrvan, moglo nazvati "razumnom hrabrosti". Dr ei se, meutim, savjeta Cyrusa Smitha, ta dva lovca nisu se nikad udaljavala vie od dvije milje od Granitnog dvorca. No, ve poetak ume snabdijevao ih je dostatnim koliinama agutija, kabeja, klokana, mukatnih svinja i drugih ivotinja. Otkako su hladnoe prestale, malu su korist imali od zamki, ali je stoga kuninjak davao svoj uobiajeni prinos u mesu, kojim se mogla prehraniti cijela naseobina Lincolnova otoka. Za tih lovakih pohoda, Harbert je esto razgovarao s Gedeonom Spilettom o zgodi s olovnim zrnom i o zakljucima, koje je u svezi s tim izveo in enjer. Jednoga dana, bilo je to 26. listopada, on mu ree: Gospodine Spilette, ne ini li vam se udnim, da se brodolomci, ukoliko doista takvih ima na ovom otoku, jo nisu pojavili u blizini Granitnog dvorca? Vrlo udnim, ako se jo uvijek zadr avaju na otoku odgovori novinar ali nimalo ako ih vie nema na otoku! Tako. Vi, dakle, mislite da su ti ljudi ve napustili otok? ponovno e Harbert. To je vie nego vjerojatno, dragi djeae. Da su dulje ostali ovdje ili da su i dalje na otoku, oni bi ostavili neke tragove o toj svojoj prisutnosti i mi bismo to bili zamijetili. Ali, ako su oni mogli otploviti dometne djeak onda to nisu bili brodolomci. Pa i nisu, Harberte, ili su barem bili ono, to bih ja nazvao privremenim brodolomcima. Mogue da ih je nevrijeme prinudilo da se iskrcaju na otok, ali im nije unitilo brod. Kad je nevrijeme prestalo, oni su otplovili dalje. Treba ipak priznati ree Harbert da se gospodin Smith uvijek vie bojao prisutnosti drugih ljudi na otoku, no to ju je elio. U stvari odgovori novinar to je stoga to on dr i da se samo malajski gusari mogu zaletjeti u ove vode, a ta su gospoda veliki lupe i kojih se bolje uvati. A ne bi li se moglo dogoditi, gospodine Spilette upita Harbert da jednoga dana naiemo na tragove o njihovu iskrcavanju, te da tako ustvrdimo istinu o tome? Ne ka em da ne bi, Harberte. Naputeni tabor ili pogaena vatra mogu nas dovesti na pravi put, a upravo to e biti svrha naeg budueg izvianja. Dok su nai lovci tako razgovarali, nalazili su se u umi blizu Rijeke milosti, koja se isticala stablima crnogorice izvanredne ljepote. Meu inim stablima, neka su bila visoka gotovo dvije stotine stopa. Uroenici na Novom Zelandu ta crnogorina stabla nazivaju kaurima. Neto mi je palo na um, gospodine Spilette ree Harbert. Ako se popnem na vrh jednoga od ovih kaurija, mo da u biti u stanju razvidjeti prilino veliki prostor uokolo? Ta ti je misao dobra odgovori novinar ali jesi li siguran da se mo e uspeti na ta golema stabla? Pokuat u odgovori Harbert. Djeak se hitro i vjeto popenje na prve grane, iji je raspored olakavao daljnje penjanje na kauri. Za nekoliko minuta bio je na njegovu vrhu, koji se dizao nad prostranom zelenom zaravni koju su tvorile zaobljene kronje drvea. S tog visokog mjesta pogled je zahvaao cijeli juni dio ot oka, od aporkova rta na

jugoistoku, do Zmajeva na jugozapadu. Prema sjeverozapadu se isprijeilo Franklinovo brdo koje je zakrivalo dosta velik dio obzorja. Ali, Harbert je sa svoje visoke promatranice mogao lijepo vidjeti cijeli taj, jo nepoznat, dio otoka koji je, mo da, pru io utoite strancima ije su se prisutnosti pribojavali. Djeak je napregnuto promatrao. Najprije baci pogled na more: nigdje nita. Nikakva jedra ni na vidiku ni uza sam otok. Meutim, visoka je uma skrivala obalu, te se moglo lako dogoditi da se neki brod, pogotovu brod s polomljenim jarbolima, usidrio tik uz obalu, pa ga prema tome, Harbert i nije mogao zamijetiti. Usred ume zvane Daleki zapad ne zamijeti takoer nita. uma je tvorila neprovidan zastor, prostran nekoliko etvornih milja bez ijedne istine, bez ijednog proplanka. Bilo je takoer nemogue pogledom pratiti tok Rijeke milosti i u planini odrediti mjesto, gdje je ona izvirala. Mo da su i drugi potoci tekli prema zapadu, ali ni po emu se to nije moglo ustvrditi. Meutim, Harbert nije uspio zamijetiti nikakav trag ljudi na zemlji. Mo da je dim u zraku otkrivao njihovu prisutnost na otoku? Ali zrak je bio tako ist, da bi se i najneznatniji traak dima zamijetio na plavom nebu. Na trenutak se Harbertu uinilo da je na zapadu zamijetio malen obris dima, ali kad je pomnije promotrio, uvjeri se da se prevario. Gledao je vrlo pozorno, a u njega je bio odlian vid... Ne, tamo doista nije niega bilo. Harbert sie s kaurija i dva se lovca vrate u Granitni dvorac. Cyrus Smith saslua djeakovo izvjee, zakima glavom i nita ne ree. Bilo je oito da se o svemu moglo iznijeti miljenje tek poto istra e cijeli otok. Prekosutra, odnosno 28. listopada, jo se neto dogodilo, to nije bilo mogue objasniti. Lutajui obalom, na udaljenosti od dvije milje od Granitnog dvorca, Nab i Harbert se obradovae naiavi na prekrasan primjerak morske kornjae, iji se oklop prelijevao divnom zelenom bojom. Harbert zamijeti kornjau koja je puzila meu stijenama u smjeru mora. Nabe, doi, brzo doi! Nab pritra. Divan primjerak! ree Nab. Ali kako je uloviti? Nita lake od toga, Nabe odgovori Harbert. Okrenut emo je na lea, jer okrenuta na lea ne mo e pobjei. Uzmi svoje koplje i radi isto to i ja. Osjeajui opasnost, kornjaa se uvue u svoj oklop. Nisu joj vie vidjeli ni glave ni nogu i bila je nepomina poput stijene. Harbert i Nab podvukoe tada svoja koplja pod prednji dio kornjaina oklopa i, ujedinivi svoje snage, naposljetku je, i to uz prilian trud, prevrnu na lea. Ta kornjaa, duga tri stope, sigurno je bila teka etiri stotine livri. Sjajno! ree Nab. Ovaj e lov obradovati naeg prijatelja Pencroffa. Doista, njihov prijatelj Pencroff e se sigurno obradovati, jer je meso ovih kornjaa, koje se hrane halugama, vrlo ukusno. U tom trenutku nazirala joj se samo mala i plosnata glava, vrlo proirena u stra njem dijelu, sa sljepoonim rupama skrivenim pod kotanim oklopom. A to emo sada uraditi s ovom naom divljai? upita Nab. Pa ne mo emo je vui do Granitnog dvorca! Ostavit emo je ovdje, jer se ionako ne mo e okrenuti odgovori Harbert. Doi emo poslije s kolicima po nju. Tako je! Ipak, radi vee sigurnosti, Harbert je odluio kornjau jo i kamenjem poduprijeti, to je Nab dr ao nepotrebnim. Poslije toga dvojica lovaca se upute prema Granitnom dvorcu, hodajui

morskim alom koji je oseka posve otkrila. Harbert je htio iznenaditi Pencroffa. Stoga mu ne ree nita o "prekrasnom primjerku morske kornjae", koju su okrenuli na lea. Dva sata potom, on i Nab su ponovno bili na mjestu gdje su je ostavili, ovaj put s kolicima. Meutim, tu vie nije bilo "prekrasnog primjerka morske kornjae". Nab i Harbert najprije pogledae jedan drugoga, a potom se osvrnu oko sebe. Pa ipak, na tom su mjestu ostavili kornjau. Djeak je ak pronaao kamenje kojim je bijae podupro, stoga je bio siguran da se u pogledu mjesta nisu prevarili. Tako, dakle promrmlja Nab te se kornjae ipak mogu okrenuti! ini se da je tako odgovori Harbert koji je, ne shvaajui kako se to moglo dogoditi, promatrao kamenje po pijesku. Pencroff, bogme, nee biti nimalo zadovoljan! A gospodin Smith mo da nee tako lako pojasniti ovaj nestanak! doda Harbert. Svejedno ree Nab, koji je elio da skriju taj svoj neuspjeh neemo im nita kazati o svemu ovome. Naprotiv, Nabe, moramo im kazati odgovori Harbert. Dohvativi kolica koja su uzalud vukli, vratie se u Granitni dvorac. Doavi do mjesta gdje su in enjer i Pencroff skupa radili, Harbert ispria to im se dogodilo. E, doista ste nespretnjakovii! povie mornar. Kako ste mogli dopustiti da vam tako lako umakne pedesetak obroka! Ali, Pencroffe, nismo mi krivi otpovrne Nab to je kornjaa odmaglila. Ta ka em ti, okrenuli smo je na lea! Onda je niste dostatno okrenuli odvrati podrugljivo nesmiljeni mornar. Kako to, nismo je dostatno okrenuli! povie Harbert i ispria kako je, osim toga, jo i kamenjem podupro kornjau. Onda je to pravo udo! odvrati Pencroff. Ja sam mislio, gospodine Cyruse ree Harbert da se kornjae izvrnute na lea ne mogu vie okrenuti na noge, osobito ako su velikog rasta? Dobro si mislio, drago dijete odgovori in enjer. A kako se onda mogla okrenuti? Na kojoj udaljenosti od mora ste ostavili tu kornjau? upita in enjer koji je, prekinuvi rad, razmiljao o toj zgodi. Najvie petnaest stopa odgovori Harbert. Je li u tom trenutku bila oseka? Jest, gospodine Cyruse. Znai da je kornjaa izvela u vodi ono to nije mogla izvesti na pijesku odgovori in enjer. Bit e da se okrenula kad je plima do nje stigla, a potom je mirno otplivala na puinu. Ah, doista smo pravi nespretnjakovici! povie Nab. ast mi je, to sam vam maloprije to isto i ja kazao! primijeti Pencroff. Nedvojbeno, to pojanjenje Cyrusa Smitha je bilo prilino uvjerljivo, ali je li on doista bio uvjeren u njegovu tonost? To se ne bi moglo ustvrditi.

II.

PRVI POKUAJI S PIROGOM SANDUK NA MORSKOJ OBALI VUA RT OLUPINE SADRAJ SANDUKA: ALAT, ORUJE, ODJEA, KNJIGE, POSUE TO NEDOSTAJE PENCROFFU EVANELJE JEDAN STIH IZ SVETE KNJIGE Dvadeset deveti studenoga un od kore drveta bio je potpuno dovren. Pencroff je odr ao obeanje, jer je doista neku vrstu piroge, ije je korito pojaao vitkim prutovima crejimbe, sagradio u pet dana. Jedna klupa straga, jedna u sredini da bi odr ala potrebnu irinu una, i trea posve naprijed, potom oplata nainjena sa svrhom da dr i upornike dvaju vesala, krmeno veslo za upravljanje, dopunjavali su taj un, dugaak dvanaest stopa i te ak ne vie od dvije stotine livri. Operaciju porinua una u vodu obavili su vrlo jednostavno. Laganu su pirogu donijeli do pijeska na morskoj obali ispred Granitnog dvorca i plima je podi e. Pencroff skoi u nju i uze njom upravljati krmenim veslom. Pri tome se uvjerio da je vrlo pogodna za svrhu kojoj je bila namijenjena. Hura! povie mornar, koji se nije ustezao tako proslaviti svoju vlastitu pobjedu. S ovim bi se unom mogao obii... Svijet? upita Gedeon Spilett. Ne, ve otok. Nekoliko kamena za optereenje, jedan jarbol na prednjem dijelu i komad jedra, koje e nam gospodin Smith napraviti jednoga dana, pa emo daleko dospjeti! Sto je, gospodine Cyruse, i vi, gospodine Spilette, i vi, Harberte, i ti, Nabe, ne biste li malo isprobali na novi brod? Do vraga, valja nam ustvrditi mo e li nas nositi svu petoricu! To je doista trebalo ispitati. Zamahom krmenog vesla, Pencroff privede pirogu alu, provukavi se kroz uski prolaz izmeu litica. Dogovoreno je da e jo tog istog dana iskuati tvrdou piroge, plovei u njoj uz obalu do prvog rta, gdje su zavravale litice prema jugu. Dok je ulazio u un, Nab povie: Ali tvoj amac, Pencroffe, proputa dosta vode! Nije to nita, Nabe odgovori mornar. Drvo treba nabreknuti! Za dva dana voda vie nee navirati, te e je u naoj pirogi biti manje no to je ima u trbuhu pijanice. Ulazite u un! Svi su se ukrcali i Pencroff zavesla prema otvorenom moru. Vrijeme je bilo prekrasno, a more tako mirno kao voda u kakvu jezercu omeenom sa svih strana bli im obalama, te je piroga plovila po njemu tako sigurno, kao da plovi mirnim tokom Rijeke milosti. Od dva vesla jedno dohvati Nab, a drugo Harbert, dok je Pencroff ostao straga, da krmenim veslom upravlja pirogom. Mornar je najprije preplovio kanal i proao pokraj ju nog rta otoia. S juga je puhao svje i povjetarac, ali ni u tjesnacu ni na puini more nije bilo uzburkano. Poneki izdu eni val, kojega je piroga jedva i osjeala, s obzirom na to da je bila dobro optereena, u pravilnim je razmacima podizao povrinu mora. Oko pola milje su se udaljili od obale, tako da bi to bolje mogli vidjeti Franklinovo brdo sa svim njegovim ograncima. Potom Pencroff okrene pramac piroge prema uu rijeke. Sad je piroga plovila uz obalu koja se u polukrugu protezala do krajnjega rta, te je zbog toga skrivala cijelu zaravan Utvinih movara. Taj rt, do kojega je razdaljina bila vea zbog uvuene obale, bio je udaljen oko tri milje od Rijeke milosti. Naseljenici su odluili doveslati do njegova kraja i mimoii ga tek toliko, koliko je potrebno da bace letimian pogled na obalu, koja se protezala do Caporkova rta.

Piroga je, dakle, ila uz obalu na udaljenosti od najvie nekoliko stotina metara, uklanjajui se grebenima kojih je bilo mnotvo uz obalu, a plima ih je upravo u tom trenutku poela pokrivati. Od ua rijeke pa sve do rta, visoka se obala postupno sputala, a ta se obala, u stvari, sastojala od gomila granitnih litica, zanimljivo rasporeenih, posve razliitih od onih koje su tvorile zaravan Veliki vidikovac i imala izgled divljine. inilo se kao da je tu netko ispraznio golema kola puna kamenja. Nikakvo raslinje nije pokrivalo taj otri greben, koji se izdu io itave dvije milje ispred ume. Taj je rt bio slian miici kakva diva, koja se pru ila iz zelena rukava ume. Tjerana snagom dvaju vesala, piroga je brzo napredovala. S olovkom u jednoj, a bilje nicom u drugoj ruci, Gedeon Spilett je krupnim potezima crtao obalu. Nab, Pencroff i Harbert su razgovarajui promatrali taj dio svoga posjeda, koji su sada prvi put vidjeli. Dotle je piroga odmicala prema jugu, te se inilo, kao da se dva Rta eljusti pomiu i jo vie zatvaraju zaljev Unije. Cyrus Smith nije sudjelovao u razgovoru, ve je samo promatrao. Po nepovjerenju koje je izbijalo iz njegova pogleda, reklo bi se da motri neki vrlo udan kraj. Poslije tri etvrti sata plovidbe piroga je gotovo stigla do krajnje toke rta i Pencroff se upravo pripremao da ga zaobie, kadli se Harbert digne, poka e neku crnu toku i ree: Sto li se ono vidi tamo na obali? Sve se oi okrenue prema pokazanom mjestu. Doista potvrdi dopisnik izgleda kao olupina, napola skrivena pijeskom. Ha! povie Pencroff. Vidim to je! A to?upita Nab. Bave! Bave! ak su mo da i pune! odgovori mornar. Usmjerite k obali, Pencroffe! zapovjedi Cyrus Smith. Nekoliko zamaha veslima i piroga dodirne obalu na kraju male drage i njezini putnici skoie na alo. Pencroff se nije prevario. Dvije su se bave doista nalazile tamo, do polovice zatrpane u pijesak, ali jo uvijek vrsto privezane za veliki sanduk, koji su podr avale na vodi i tako se zajedno s njim nasukale na obali. ini se da se neki brodolom dogodio u blizini otoka? upita Harbert. Oito odgovori Cyrus Smith. Ali to lije u ovom sanduku? nestrpljivo povie Pencroff. to li se nalazi u ovom sanduku? Zatvoren je, a nemamo pri ruci nita ime bismo odvalili poklopac! Pa nita, odvalit emo ga kamenom! Mornar podi e te ak kamen i poe prema sanduku, u nakani da ga razvali, ali ga in enjer zadr a i ree: Pencroffe, mo ete li vi obuzdati svoje nestrpljenje barem jo jedan sat? Ali, gospodine Cyruse, zamislite, mo da tu u njemu ima stvari koje nam upravo nedostaju! To emo doznati, Pencroffe odgovori in enjer ali emu razbiti ovaj sanduk koji nam mo e biti od koristi?! Prenesimo ga u Granitni dvorac gdje emo ga lako otvoriti, a da ga uope ne razbijemo. Vidi se da je bio pripremljen za putovanje, pa ako je dovde mogao doploviti, plovit e bez nezgoda jo do ua Rijeke milosti! U pravu ste, gospodine Cyruse, a ja u krivu odgovori mornar. to ete, ovjek nije uvijek u stanju upravljati svojini postupcima. In enjerovo je miljenje bilo na mjestu. Doista, u pirogu nisu mogli ni stati svi predmeti koji su se vjerojatno nalazili u sanduku, a sigurno su bili vrlo teki, im su bile potrebne dvije prazne bave, da bi se sanduk odr ao na vodi. Dakle, najbolje e biti da ga otegle do obale pred Granitnim dvorcem. A sad se naseljenicima nametalo vrlo bitno pitanje: odakle je doplovila ta olupina?

Pozorno su promotrili sve oko sebe i pretra ili obalu na nekoliko stotina koraka posvuda uokolo. Nikakvih drugih naplavljenih krhotina nisu pronali. I po moru su takoer tra ili oima. Nab i Harbert su se popeli na povienu liticu, ali nita nisu zamijetili, nita, ni oteeni brod, ni brod s razapetim jedrima. Meutim, brodolom se dogodio, u to nije moglo biti dvojbe. Mo da je ta zgoda bila u svezi sa zgodom o olovnom zrnu? Mo da su stranci pristali na drugom kraju otoka? Mo da su se jo tamo nalazili? Ali, razmiljajui o svemu tome, naseljenici su zakljuili da ti stranci nisu bili malajski gusari, jer je bilo oito da je sanduk bio ili amerikog ili europskog podrijetla. Svi su se vratili sanduku, koji je bio pet stopa dug i tri irok. Bio je nainjen od hrastovine, vrsto zatvoren i prevuen debelom ko om, koja je za drvo bila privrena bakarnim avliima. Uz bokove su mu bile privrene jakim konopima vezanim takozvanim "mornarskim uzlovima", to je Pencroff odmah zamijetio, dvije velike bave, hermetiki zatvorene. Bave su pri udarcu prazno odjekivale. Inae je sanduk izgledao savreno ouvan, to je trebalo zahvaliti injenici da se nasukao na alo, a ne na otre litice. Poto su ga dobro razgledali, ustvrdili su da nije dugo boravio u moru i da je na tu obalu tek nedavno stigao. inilo se da voda nije u nj prodrla i da su svi predmeti to su se u njemu nalazili ostali nedirnuti. Bilo je oito da je taj sanduk baen u more preko palube nekog oteenog broda, koji je jurio prema obali. Putnici tog broda, potaknuti nadom da e sanduk stii do obale gdje e ga kasnije pronai, osigurali su ga s dvije prazne bave. Oteglit emo ovaj sanduk do Granitnog dvorca ree in enjer i tamo ustvrditi to se sve nalazi u njemu. Ako potom pronaemo na otoku pre ivjele ljude iz toga brodoloma, predat emo ga njegovim vlasnicima. Ako, meutim, ne pronaemo nikoga__ Zadr at emo ga za sebe! povie Pencroff. Ali, za miloga Boga, to li se u njemu nalazi! Plima je ve poela sezati do sanduka, koji e sigurno zaploviti kad plima bude na vrhuncu. Odsjekoe komad konopa kojim je jedna bava bila privrena za sanduk i njime sanduk vezae za pirogu. Potom Nab i Pencroff veslima odstrane pijesak da bi olakali pokretanje sanduka koji je piroga ubrzo vukla za sobom i zaobila rt, kojemu su dali ime Rt olupine. Teglenje je bilo naporno. Bave su jedva odr avale sanduk na vodi. Mornar je bio u stalnom strahu da se sanduk ne otkine i ne potone. Na sreu, njegove se bojazni nisu ostvarile, tako da je piroga jedan sat i pol poslije odlaska s Rta olupine, koliko je vremena utroila da bi prevalila udaljenost od tri i pol milje, pristala na alu pred Granitnim dvorcem. Tada i pirogu i sanduk povukoe na alo, a kako se more ve poelo povlaiti, ubrzo su se nali na suhom. Nab skoi po alat kojim e otvoriti sanduk, ali tako da ga pri tome to manje otete, a potom e ustvrditi to se u njemu nalazi. Pencroff nije ni pokuavao prikriti svoje nestrpljenje. Mornar je najprije odijelio od sanduka bave koje e im, samo je po sebi razumljivo, s obzirom da su bile u dobrom stanju, poslije korisno poslu iti. Potom su jednim klijetima odvalili bravu, a tako isto i poklopac. Nutrina sanduka bila je oblo ena omotaem od cinka. To je oito uinjeno stoga, da bi se predmeti koji su se nalazili u njemu zatitili od vlage. Ah! povie Nab. Da nema mo da unutra konzervi? Nadam se da ih nema! odgovori novinar. Kad bi samo u njemu bilo... dometne mornar poluglasno. to? upita Nab, koji ga bijae uo. Nita! Omota od cinka rasjekoe po cijeloj du ini, pa ga presavie preko strana sanduka, a potom su, postupno, poeli vaditi razne stvari i polagati ih na pijesak. Pri pojavi svakog novog

predmeta Pencroff je radosno klicao, Harbert je pljeskao rukama, a Nab je plesao kao... kao crnac. Bilo je u njemu knjiga koje su poticale ludu radost u Harbertu, i kuhinjskog posua koje bi Nab bio prekrio poljupcima! Naseljenici su imali razloga biti vie nego zadovoljni, jer je u tom sanduku bilo alata, oru ja, raznih instrumenata, odijela, knjiga. Uostalom, evo tonog popisa to ga je Gedeon Spilett unio u svoju bilje nicu: Alat: 3 no a s vie sjeiva 2 sjekire za sjeu drva 2 tesarske sjekire 3 struga 2 bavarske sjekirice 1 tesarsko dlijeto 6 dlijeta 2 strugalice 3 ekia 3 svrdla 2 burgije 10 paketia avala i vijaka 3 pile raznih veliina 2 kutije igala Oru je: 2 puke kremenjae 2 puke s ahurama 2 karabina sa sredinjim paljenjem 5 velikih no eva 4 sablje 2 bave puanog praha, svaka zapremnine 25 livri 12kutija upaljaa Instrumenti: l sekstant l obini dalekozor l dvogled l kompas l d epni kompas l toplomjer po Fahrenheitu l aneroidni barometar 1 kutija s fotografskim aparatom, objektivom, ploama, kemikalijama itd. Odjea: 2 paketa koulja od posebne tkanine koja je bila slina vuni, vjerojatno biljnog podrijetla 3 paketa arapa od iste tkanine Posue: 1 eljezna posuda za grijanje vode 6 tava od kovanog bakra 3 metalna tanjura 10 pribora za jelo od aluminija 2 lonia l mala prijenosna penica 6 kuhinjskih no eva Knjige: l Sveto pismo Novog i Starog zavjeta l atlas l rjenik raznih polinezijskih izriaja 1 rjenik prirodnih znanosti u est svezaka 3 arka bijelog papira 2 raunske bilje nice istih stranica Treba priznati! ree novinar, poto je popis stvari bio gotov da je vlasnik ovog sanduka bio vrlo praktian ovjek! Alat, oru je, instrumenti, odjea, posue, knjige, sve je tu! Reklo bi se da se on doista nadao brodolomu i da se unaprijed za nj pripremio! Jest, sve je tu slo i se Cyrus Smith zamiljeno. 1 posve je sigurno doda Harbert da ni brod na kojemu se nalazio ovaj sanduk, ni njegov vlasnik, nisu pripadali malajskim gusarima! Ukoliko taj vlasnik primijeti Pencroff nije pao u ruke tim gusarima... Ne bi se reklo da je tako odgovori novinar. Postoji vea vjerojatnost da je neki ameriki ili europski brod baen u ove krajeve i da su putnici, u elji da spase ono najnu nije, spremili stvari u ovaj sanduk i bacili ga u more. Jeste li i vi tog miljenja, gospodine Cyruse? upita Harbert. Jesam, drago dijete odgovori in enjer. Dogaaji su se vjerojatno tako odvijali. Mo da je netko u trenutku brodoloma ili predviajui da bi se mogao dogoditi, spremio u ovaj sanduk najpotrebnije predmete, da bi ih poslije potra io negdje na obali... Zar i fotografski aparat? upitao je mornar, s nevjericom na licu. to se tie tog aparata odgovori Cyrus Smith ne vidim kakvu se korist od njega mo e imati. Bilo bi bolje za nas, kao i za svakog brodolomca, da se u ovakvim sluajevima vie misli na odjeu i streljivo! Ali, zar na svim tim instrumentima, na tom alatu, na knjigama, nema nikakva znaka, nikakve adrese po kojoj bismo mogli zakljuiti odakle potjee sva ta roba? upita Gedeon Spilett. To je jo trebalo ispitati. Svaki su predmet pomno pregledali, osobito knjige, instrumente i oru je. Ni instrumenti, ni oru je, protivno obiaju, nisu imali znaka tvornice na sebi. Uostalom, bili su savreno ouvani i, ini se, jo neupotrebljavani. Isto to ustvrdie i za alat i posue. Sve je bilo novo i, ukratko reeno, dokazivalo da svi ti predmeti nisu sluajno pokupljeni i pobacani u sanduk, ve naprotiv, da je netko namjerno odabrao te stvari i slo io ih u sanduk. Posebice je to

dokazivao metalni omota, koji je predmete sauvao od vlage i koji nije mogao biti zavaren u urbi. Rjenik prirodnih znanosti i polinezijskih izriaja tiskani su na engleskom jeziku, ali na njima nije bilo ni imena izdavaa ni nadnevka objavljivanja. To isto vrijedi i za Bibliju, tiskanu takoer na engleskom jeziku, u poveem formatu i vrlo lijepo tehniki opremljenu. ini se da ju je netko vrlo esto listao. to se tie atlasa, bilo je to prekrasno djelo. U njemu su bile zemljopisne karte cijelog svijeta i nekoliko planisfera u Mercatorovoj projekciji. Nazivi su bili na francuskom jeziku, ali ni na njemu nije bilo datuma izdanja, ni imena izdavaa. Dakle, na svim tim raznim predmetima nije bilo nikakva znaka, po kojemu su im mogli odrediti podrijetlo, nita po emu su mogli naslutiti narodnost broda, koji je sigurno prije kratkog vremena proao tuda. Bilo otkud da je stigao taj sanduk, silno je obogatio naseljenike Lincolnova otoka. Dotad su oni, preraujui prirodne sirovine, sve napravili svojim vlastitim rukama i, zahvaljujui svojoj dovitljivosti i znanju, zadovoljili svoje potrebe. Ali, ne ini li se, da ih je Providnost htjela nagraditi, poslavi im sve ove proizvode ljudske radinosti? Molitvom zahvalnicom naseljenici se odu ie Nebu. Uza sve to, jedan meu njima ipak nije bio zadovoljan. To je bio Pencroff. ini se da u sanduku nije bilo jedne stvari do koje je njemu bilo i te kako stalo, jer to je manje stvari bivalo u sanduku, njegovo je oduevljenje sve vie slabilo. Kad je popis svih stvari bio gotov, ulo se kako je promrmljao ove rijei: Sve je ovo i dobro i lijepo, ali vidjet ete da u ovoj kutiji nema niega za mene! Te su rijei potakle Naba da upita: to je, prijatelju Pencroffe, emu si se ti, dakle, nadao? Da je unutra bilo samo pola livre duhana ozbiljno odgovori Pencroffmojoj srei ne bi bilo kraja! Svi su prasnuli u smijeh, uvi tu mornarevu primjedbu. Nakon pronalaska sanduka pojavila se, sad vie no ikada, potreba da se temeljito istra i otok. Naseljenici su se dogovorili da e sutra u sam osvit dana poi na put uzvodno Rijekom milosti i stii tako do zapadne obale otoka. Ako su se neki brodolomci domogli tog dijela obale, moglo se pretpostaviti da su bili bez ikakvih sredstava, te im je to hitnije trebalo pojuriti u pomo. U tijeku toga dana prenesoe razne predmete u Granitni dvorac i uredno ih slo ie u velikoj dvorani. Sve se ovo dogodilo u nedjelju, 29. listopada. Prije no to e poi na spavanje, Harbert zamoli in enjera, ne bi li im proitao neki odlomak iz Svetog pisma. Vrlo rado odgovori in enjer. On uze svetu knjigu i ba je htjede otvoriti, kadli ga Pencroff zaustavi i ree: Gospodine Cyruse, ja sam sujevjeran. Otvorite nasumce i proitajte nam prvi stih na koji vam pogled padne. Vidjet emo mo e li se primijeniti na na polo aj. Cyrus Smith se osmijehne na tu mornarevu primjedbu. Htio je udovoljiti njegovoj elji, te evanelje otvori tono na mjestu, gdje je neki znak bio umetnut meu stranicama. Odmah mu pogled padne na crveni kri i napravljen olovkom. Taj se znak nalazio ispred osmog stiha, sedme glave evanelja po Mateju. On proita stih koji je glasio: "Tko pita, dobit e, tko tra i, nai e!"

III.

POLAZAK PLIMA BRIJESTOVI I FAFARINKE RAZNE BILJKE JAKAMAR IZGLED UME DIVOVSKI EUKALIPTUSI ZATO SU DOBILI NAZIV "GROZNIAVO DRVEE" OPORI MAJMUNA SLAP NONI TABOR Sutradan, 29. listopada, sve je bilo pripravno za dogovoreno izvianje otoka, koje se nametalo kao hitno, poslije onoga to se juer dogodilo. U stvari, polo aj naseljenika na Lincolnovu otoku toliko se izmijenio da su oni mogli zamisliti kako njima samima ne samo da nije bila potrebna pomo, nego su je ak drugima mogli pru iti. Odluili su ploviti uzvodno Rijekom milosti sve dok joj tok bude plovan. Tako e dobar dio puta prevaliti ne zamarajui se, a uz to e prenijeti oru je i namirnice daleko na zapadni dio otoka. Trebalo je, u stvari, misliti ne samo na stvari koje e ponijeti sa sobom, ve i na one na koje e, mo da, sluajno naii, a bit e vrijedne da ih ponesu sa sobom u Granitni dvorac. Ako se doista dogodio brodolom na obalama otoka, to se s pravom moglo pretpostaviti, sigurno e naii na neke ostatke, to e im dobro doi. S obzirom na to, nema dvojbe da bi im kolica bolje poslu ila od krhke piroge, ali ta su kolica bila teka i nezgrapna, pa ih nije bilo lako vui. To navede Pencroffa da za ali, to se u sanduku uz "pola livre duhana" nisu nalazila i dva sna na konja iz New Jerseva, koji bi bili od neprocjenjive koristi za naseljenike! Nab je ve ukrcao namirnice koje su se sastojale od suhog mesa, nekoliko galona piva i prevrelog soka, dakle, namirnice potrebne za tri dana, odnosno vrijeme to ga je Cyrus Smith odredio za istra ivanje. Dodue, oni su raunali da se i na putu mogu snabdjeti hranom, stoga je Nab i te kako pazio, da ne zaboravi ponijeti prijenosnu penicu. Od alata su ponijeli dvije sjekire koje su im trebale poslu iti da sebi prokre put kroz gustu umu, a od instrumenata dalekozor i d epni kompas. Od oru ja su ponijeli dvije puke kremenjae, korisnije na ovom otoku od puaka na upalja, jer su se prve palile kremenom za koji je bilo lako nai zamjenu, dok je za druge bio potreban upalja, koji se pri estoj uporabi brzo troio. Uz to su ponijeli i jedan karabin i nekoliko ahura. Baruta, kojega je u bavama bilo oko pedeset livri, morali su ponijeti odreenu koliinu. Meutim, in enjer je naumio napraviti neku eksplozivnu tvar, koja e im omoguiti da ga to manje troe. Osim vatrenog oru ja, ponesoe i pet no eva u ko natim koricama. Ovako opskrbljeni, mogli su zaci u gustu umu, manjevie, sigurni da e se izvui iz moguih neprigoda. Nije ni potrebno spominjati da su Pencroff, Nab i Harbert, tako naoru ani, bili ushieni, premda je Cyrus Smith zatra io od njih obeanje da nee bez potrebe ispaliti ni jednog metka. U est sati ujutro pirogu su gurnuli u more. Svi su se ukrcali, ukljuujui Topa, i krenuli prema uu Rijeke milosti. Plima je poela djelovati tek prije pola sata, znai, potrajat e jo nekoliko sati, to je trebalo iskoristiti, jer e za oseke biti teko ploviti uz rijeku. Za tri dana bit e puni mjesec, te je plima ve bila vrlo jaka. Zahvaljujui strujanju plime, piroga je brzo odmicala izmeu visokih obala, tako da joj veslima nisu morali poveati brzinu. Za nekoliko minuta naseljenici su ve bili na zavoju koji je tvorila Rijeka milosti, i to tono na onom zavoju, gdje je Pencroff prije sedam mjeseci nainio prvu splav za prijevoz drva. Poslije toga vrlo otrog zavoja, rijeka je u luku skretala prema jugozapadu i pretjecala ispod visokih i uvijek zelenih stabala crnogorice. Obale Rijeke milosti izgledale su velianstveno.

Cyrus Smith i njegovi prijatelji morali su se diviti lijepim prizorima, koje je priroda tu stvorila zahvaljui vodi i drveu. to su vie prodirali u nutrinu otoka, vrste su se drvea mijenjale. Na desnoj obali rijeke redali su se prekrasni primjerci brijestova, onih dragocjenih i pravih brijestova, koji se naveliko tra e u graevinarstvu, i to stoga jer se mogu dugo odr ati u vodi. Potom je tu bilo i bezbroj drugih vrsta iz iste obitelji, meu ostalim i fafarinke, iz ije se sjemenke dobiva vrlo korisno ulje. Malo podalje, Harbert je zapazio nekoliko lardizabelaja, ije savitljive grane, namoene u vodi, daju odline konope, i nekoliko ebanovih stabala, koja su imala vrlo lijepu crnu boju, iskri anu krivudavim ili cama. Katkad su se naseljenici zaustavljali na ponekim mjestima, gdje je piroga mogla lako pristati. Tada su Gedeon Spilett, Harbert i Pencroff, s pukom u ruci i Topom ispred sebe, obilazili obalom. Ne raunajui divlja, mo da e naii na neku korisnu biljku, koju bi bilo vrijedno ubrati. Mladog je prirodoslovca poslu ila srea. Otkrio je neku vrstu divljeg pinata iz obitelji jurica i mnogobrojne primjerke krstaica, koje su pripadale obitelji kupusa, a koje e presaivanjem zasigurno biti mogue "oplemeniti". Bile su tu potoarke, povrtnice, repe i, na kraju, male stabljike pune grana, malo runjave, visoke itav metar, koje su rodile gotovo mrko sjemenje. Zna li koja je ovo biljka? Harbert e upitati mornara. To je duhan! povie Pencroff, koji je tu biljku vidio jedino u svojoj luli. Nije, Pencroffe! odgovori djeak. Ovo nije duhan, ovo je slaica. Pa, nek bude slaica! ree mornar. Ali ako sluajno naiete na struk duhana, dragi moj djeae, posvetite mu dolinu pozornost! Jednog emo dana i na nj naii! ree Gedeon Spilett. Zbilja? povie Pencroff. Bogami, ne znam to bi u tom sluaju nedostajalo ovom naem otoku! Sve te razne biljke kolonisti su vrlo nje no iupali iz zemlje i prenijeli u pirogu koju Cyrus Smith, zadubljen u svoje misli, ne bijae napustio. Novinar, Harbert i Pencroff vie su puta tako izlazili sad na lijevu, a sad na desnu obalu Rijeke milosti, od kojih je prva bila strmija, a na drugoj je rasla vea uma. In enjer je pomou svog d epnog kompasa ustvrdio da je rijeka poslije prvog zavoja osjetno skrenula u smjeru jugozapadsjeveroistok, i tekla gotovo ravno u du ini od oko tri milje. Ali se moglo pretpostaviti da e u gornjem svom toku ponovno promijeniti smjer, i to prema sjeverozapadu, odnosno prema obroncima Franklinova brda, gdje je sigurno izvirala. Za jednog od tih izlazaka na obalu, Gedeon Spilett je uspio uloviti iva dva para ptica srodnih kokoima. Te su ptice imale dugaak, a tanak kljun, izdu en vrat, kratka krila i na izgled su bile bez repa. Harbert ih je s pravom nazvao tinamuima. Naseljenici su odluili, da e te ptice biti prvi stanovnici njihova budueg peradarnika. Sve dotad su puke utjele. Prvi prasak puke je odjeknuo u umi Daleki zapad. Bila je tome kriva jedna lijepa ptica koja je svojim izgledom bila slina vrapcu ribolovcu. Prepoznao sam je! povie Pencroff. I tako je, u neku ruku protiv svoje volje, ispalio u nju metak. A to ste to prepoznali? upita dopisnik. Pticu koja nam je umakla prigodom naeg prvog izvianja otoka odgovori mornar. Njezinim smo imenom nazvali ovaj dio otoka. Jakamar! povie Harbert. Bio je to, u stvari, jakamar, lijepa ptica otrog perja i metalnog sjaja. Olovna ju je sama oborila na zemlju. Top ju je donio u pirogu zajedno s nekoliko turakolorija, iz vrste ptica puzavica, velikih poput goluba, zelenog perja, krila djelimino iaranih grimiznom bojom i

uspravnom ubom optoenom nareckanim bijelim rubom. Mladom Harbertu je trebalo zahvaliti na tom odlinom pogotku, ime je on bio i te kako ponosan. Ove su puzavice kao divlja bile vrjednije od jakamara, ije je meso bilo malo ilavo, ali bi Pencroffa bilo teko uvjeriti da nije ubio najbolju od sve pernate divljai koju ljudi jedu. Bilo je deset sati ujutro kad je piroga stigla do drugog zavoja Rijeke milosti, koji se nalazio na udaljenosti od oko pet milja od ua. Tu su se zaustavili radi doruka. U sjeni velikih i lijepih stabala doruak je trajao pola sata. Rijeka je tu bila iroka ezdeset do sedamdeset stopa, a duboka od pet do deset. In enjer je zapazio brojne pritoke koje su se slijevale u nju i bogatile je vodom, ali to su bili potoci kojima se nije moglo ploviti. Suma se pru ala unedogled, pa bilo da se zvala Jakamarska uma ili Daleki zapad. Ni pod stablima visokog rasta, ni pod stablima to su rasla uz obalu Rijeke milosti, nigdje, upravo nigdje, naseljenici nisu otkrili nikakav ljudski trag. Bilo je oito da nikada sjekira nije zasjekla u ta stabla, da nikada i niiji no nije dodirnuo povijue koje su se pru ale s jednoga debla na drugo usred gustog grmlja i visoke trave. Ako su kakvi brodolomci pristali na otok, oni se nisu makli dalje od obale, te nije ni trebalo tra iti tobo nje pre ivjele brodolomce pod ovim debelim pokrovom. Stoga se in enjeru i urilo da to prije stignu na zapadnu obalu Lincolnova otoka koja je, po njegovoj prosudbi, bila udaljena jo najmanje pet milja. Nastavili su plovidbu. Premda se u tom trenutku inilo da Rijeka milosti ne tee prema obali ve prema Franklinovu brdu, odluili su nastaviti putovanje pirogom dokle god bude vode ispod njezina korita. Time su ne samo tedjeli snage, ve i dobivali na vremenu, jer bi inae kroz ikaru morali sebi prokriti put sjekirom. Ali, ubrzo se naglo smanjila koliina vode u rijeci, zato to je nastupila oseka, koja je i trebala nastupiti u to vrijeme, ili stoga to se plima nije mogla ni osjetiti na tako velikoj udaljenosti od ua. Trebalo je, dakle, namjestiti vesla. Nab i Harbert zauzmu svoja mjesta na klupi, a Pencroff na krmi, te tako nastave plovidbu uz rijeku. inilo se da uma biva rjea to su dublje zalazili u ume Daleki zapad. Stabla vie nisu bila zbijena kao dotad, a poneko je stajalo potpuno osamljeno. Zbog toga to su imala vie prostora, obilato su koristila tu slobodu oko sebe, te su izrasla visoka i lijepa. Bili su to velianstveni primjerci biljnog svijeta te geografske irine! Gledajui ih, prirodoslovac bi, bez dvojbe, odmah pogodio koji usporednik prolazi preko Lincolnova otoka! Eukaliptusi! povie Harbert. U stvari, velianstvena stabla o kojima je rije, bila su posljednji biljni divovi izvan tropskog pojasa, srodnici eukaliptusa, koji su rasli u Australiji i na Novom Zelandu, dakle u zemljama koje su se nalazile na istoj geografskoj irini kao i Lincolnov otok. Poneki se od njih dizao dvije stotine stopa uvis. Opseg im je pri zemlji iznosio dvadeset stopa, dok im je kora, izbrazdana vijugama mirisave smole, bila debela cijelih pet palaca. Nita nije ljepe i nita neobinije od primjeraka iz obitelji mirta, ije je lie otkrivalo profil svjetlosti i putalo da suneve zrake dopru do tla. Ispod tih eukaliptusa svje a je trava poput saga pokrivala tlo. Iz nje su izlijetale sitne ptiice, koje su se ljeskale u mlazovima svjetlosti kao krilati rubini. To su prava stabla! povie Nab. Samo, mogu li se ta stabla iskoristiti za to? Glupost! odgovori Pencroff. Ta divovska stabla su isto kao i divovski ljudi: vrijede jedino da ih se po sajmovima pokazuje! Mislim da vi, Pencroffe, grijeite ree Gedeon Spilett. Eukaliptusi su se pokazali vrlo korisnima za pravljenje namjetaja. A ja bih tome pridodao ree Harbert da eukaliptusi pripadaju obitelji koja ima mnogo korisnih lanova: gojave, na kojima rastu plodovi slini krukama, klinaci koji daju garofane,

ipak koji da je ipak, eugenia cauliflora, od ijih se plodova pravi jedna vrstu dosta dobrog vina, mirta ugni, koja sadr i odlino alkoholno pie, mirta caryophyllus od ije se kore dobiva dragocjeni cimet, eugenia pimenta od koje potjee paprika s Jamaike, obina mirta, ije bobice mogu nadomjestiti papar, eucalyptus robusta, od kojega se dobiva jedna vrsta vrlo ukusne hrane, eucalyptus Gunei, iji se sok vrenjem pretvara u pivo. Na kraju, sva ona stabla poznata pod skupnim imenom "stabla ivota" ili " eljezno drvo" pripadaju obitelji mirte koja ima etrdeset i est rodova i tri stotine vrsta. Pustili su djeaka da govori, te on sav u zanosu izrecitira svoju malu lekciju iz botanike. Cyrus Smith ga je sluao smjekajui se pritom, a Pencroff s osjeajem ponosa koji se ne da opisati. U redu, Harberte odgovori Pencroff samo bih seja usudio rei kako svi ti korisni primjerci to ste ih upravo spomenuli nisu divovskog rasta kao ovi ovdje! To je tono, Pencroffe. Pa to onda dokazuje ono to sam prije rekao odvrati mornar a to je da divovi nisu ni od kakve koristi! U tome se varate, Pencroffe sad se in enjer umijea ovi divovski eukaliptusi to nam pru aju zatitu ipak neemu slu e. A emu, zapravo? Da tite od bolesti predio u kojemu rastu. Znate li kako ih nazivaju u Australiji i na Novom Zelandu? Ne znam, gospodine Cyruse. Nazivaju ih "grozniavo drvee"! Stoga to se od njih dobiva groznica? Ne, ve stoga to je oni sprjeavaju! E, to moram pribilje iti ree dopisnik. Samo pribilje ite, moj dragi Spilette. Dokazano je, ini se, da ovi eukaliptusi suzbijaju djelovanje ku nih isparavanja iz movara. Pokualo se saditi ovo zatitno sredstvo u ponekim dijelovima ju ne Europe i sjeverne Afrike, ije je tlo bilo vrlo nezdravo, i ustvrdilo se da se zdravstveno stanje tamonjih stanovnika, postupno, poboljalo. Nema vie pojave groznica u predjelima gdje je tlo pokriveno ovim stablima. To je danas nedvojbeno, a za nas, naseljem'ke s Lincolnova otoka, prava srea. Ah! Kakav otok! Divan i blagoslovljen! povie Pencroff. Ka em, na njemu ima svega... samo mu nedostaje... 1 to e doi na red, Pencroffe, i to emo jednog dana pronai odgovori in enjer ali nastavimo plovidbu i veslajmo dalje dok rijeka nosi ovaj na un! Plovei su prevalili jo najmanje dvije milje, i to predjelom obraslim eukaliptusima, koji su svojim rastom nadvisivali sve ostalo drvee u tom dijelu otoka. Prostor na kojemu su rasli pru ao se unedogled s obje strane Rijeke milosti, ije se dosta krivudavo korito poelo usijecati izmeu visokih zelenih obala. Korito je bilo esto zakreno visokom travom i otrim stijenjem, tako da je plovidba postala vrlo naporna. Zbog tih prepreka nisu mogli koristiti vesla, te je Pencroff morao jednim tapom gurati pirogu. Osjeali su da se dno rijeke polako penje i da nije daleko trenutak kad e se piroga, zbog plitke vode, morati zaustaviti. Ve se sunce sputalo prema obzorju i stabla bacala goleme sjene po tlu. Videi da u tijeku tog istog dana nee stii na zapadnu obalu otoka, Cyrus Smith odlui da prenoe na mjestu gdje e ih plitka voda prinuditi da prekinu plovidbu. Po njegovu miljenju, nalazili su se jo uvijek pet do est milja daleko od obale, a to je bila odvie velika daljina da bije se nou moglo prijei kroz potpuno nepoznatu umu.

Pirogu su, dakle, bez prestanka gurali tapom. umu uz rijeku je, polako, obavijao sve gui mrak, a uz to, kao da je bivala sve napuenija, jer se mornaru inilo, ukoliko ga oi nisu varale, da vidi opore majmuna, kako tre ispod stabala. Katkad bi se dva ili tri zaustavila na odreenoj udaljenosti od una i promatrala naseljenike ne pokazujui nikakva straha, premda su ih sada vidjeli po prvi put. Mogli su lako pobiti te etveroruke ivotinje, ali se Cyrus Smith usprotivio tom besmislenom klanju, koje je pomalo mamilo razljuenog Pencroffa. Uostalom, in enjerove je protivljenje bilo posve na mjestu, jer su ti vrlo sna ni i hitri majmuni mogli postati opasni. Bolje ih ne izazivati potpuno beskorisnim ubijanjem. Istina, mornara su ti majmuni zanimali jedino kao dobra hrana, a te su ivotinje, u stvari, predstavljale odlinu divlja, jer su se hranile samo travom. Ali, naseljenici su bili u izobilju snabdjeveni takvom hranom, te je bilo teta beskorisno rasipati streljivo. Oko etiri sata, plovidba Rijekom milosti postala je vrlo teka. Tok su joj zakrile vodene biljke i kamenje. Obale su bivale sve vie i vie i ve se njezino korito uvuklo u prve obronke Franklinova brda. S obzirom na to, da se vodom snabdijevala na ju nim obroncima planine, naseljenici sada sigurno nisu bili daleko od njezinih vrela. Nee proi ni etvrt sata, a morat emo se zaustaviti, gospodine Cyruse ree mornar. Nita za to, Pencroffe. zaustavit emo se i podignuti tabor radi prenoita. Koliko li smo samo udaljeni od Granitnog dvorca? upita Harbert. Oko sedam milja odgovori in enjer dakako, uzmu li se u obzir skretanja rijeke, koja su nas odvukla prema sjeverozapadu. Hoemo li nastaviti putovanje? upita dopisnik. Probijat emo se dok budemo mogli odgovori Cyrus Smith. Sutra, pak, im svane dan, napustit emo pirogu. Nadam se da emo za dva sata prijei razdaljinu koja nas dijeli od mora. Gotovo cijeli dan e nam, dakle, ostati za istra ivanje obale. Naprijed! povie Pencroff. Ubrzo je piroga zagrebla po ljunkovitu dnu rijeke, ija irina na tom mjestu nije bila vea od dvadeset stopa. Gusti svod zelenila nadvio se nad njezino korito, obavivi ga polumrakom. uo se dosta jak um nekog slapa. Znai da se nekoliko stotina koraka uzvodno vodi isprijeila prirodna brana. I doista, na posljednjem zavoju rijeke kroz drvee opaze slap. un zastru e o dno korita i trenutak potom je ve bio vezan za jedno deblo pokraj desne obale. Bilo je oko pet sati. Posljednje suneve zrake su se uvlaile pod guste kronje i iskosa padale na mali slap, ija se vla na praina prelijevala u duginim bojama. Iza njega se korito Rijeke milosti gubilo pod stablima, gdje se napajalo vodom iz nekog nevidljivog vrela. Rijeka milosti je tu, na svom vrelu, bila samo blistav i pitak potok, dok je dolje prema moru, zahvaljujui brojnim pritocima, bila pravom rijekom. Taj predio je bio vrlo lijep i oni se tu utabore. Poto su se iskrcali, zapalili su vatru pod irokom kronjom fafarinki, u kojoj su, u sluaju potrebe, mogli potra iti zaklon. Bili su gladni, pa su na brzinu veerali, a potom legoe spavati. Meutim, iz sumraka je dopirala nekakva udna rika. Stoga su na vatru nabacali dosta drva, tako da ih vatra u tijeku noi titi svojim pucketavim plamenom. Uza sve to, Pencroff i Nab su naizmjenino bdjeli, ne tedei pritom drva. Mo da se ak i nisu varali kad im se inilo da zamjeuju nekakve ivotinjske spodobe kako se unjaju oko tabora, pod stablima, i meu granjem. No je, meutim, prola bez nezgoda. Sutradan, 31 listopada, u pet sati ujutro svi su bili na nogama, pripravni za put.

IV.

NA PUTU K OBALI NEKOLIKO OPORA MAJMUNA JO JEDAN VPDENI TOK ZATO SE U NJEMU NE OSJEA PLIMA UMA NA OBALI ZMAJEV RT GEDEON SPILETT POTIE HARBERTOVU ZAVIST PRASKANJE BAMBUSA Kad su poslije doruka naseljenici krenuli, s tim da najkraim putom stignu do zapadne obale otoka, bilo je ve est sati ujutro. Koliko e im vremena biti potrebno da stignu do nje? Cyrus Smith je rekao za dva sata, ali to je, razumije se, zavisilo od prepreka na putu. Ovaj dio Dalekog zapada je bio prosto nabijen drveem, kao kakva golema uma u kojoj rastu najrazliitije vrste drvea. Bilo je vjerojatno da e, probijajui se kroz travu, povijue i ikaru, morati sebi sjekirom kriti put. Valjalo im je, dakle, hodati sa sjekirom u jednoj, a pukom u drugoj ruci, jer im je jo u sjeanju bila rika zvjeradi u proloj noi. Toan polo aj mjesta na kojemu su podigli tabor mogli su odrediti prema polo aju Franklinova brda. Budui da se vulkan nalazio prema sjeveru na udaljenosti od nepune tri milje, trebalo je udariti pravo prema jugozapadu, da bi se dolo do zapadne obale. Poto su vrsto privezali pirogu za obalu, krenue. Pencroff i Nab ponesoe namirnice kojih je bilo dostatno da se njima prehrane barem dva dana. Loviti vie nisu smjeli. In enjer je preporuio svojim prijateljima da izbjegavaju svaki nepotreban pucanj koji bi mogao oitovati da se nalaze tu, u blizini morske obale. Prvi udarci sjekire padoe po grmovima mastike, neto ispod slapa. Dr ei kompas u ruci, Cyrus Smith poka e smjer kojim je trebalo poi. uma se sastojala od stabala koja su najveim dijelom ve imali prigode vidjeti u blizini jezera i zaravni Veliki vidikovac. Bili su to deodari, duglasi, kazuarine, gumovci, eukaliptusi, dragonije, hibiskusi, cedrovi i drugo drvee, uglavnom osrednjeg rasta. Bilo ga je previe, pa je slabo raslo. Naseljenici su se stoga polako probijali naprijed tim putom koji su morali kriti, a koji je, po in enjerovim zamislima, trebalo poslije spojiti s putom du Crvenog potoka. Otkako su poli s taborita, stalno su silazili niz niske padine koje su sainjavale planinski sustav otoka. Premda je zemljite bilo vrlo suho, po bujnom se grmlju, koje je na njemu raslo, moglo zakljuiti da na nj djeluju i podzemne vode, ili se taj kraj nalazi u blizini neke rijeke. Cyrus Smith se vie nije sjeao da su u posjetu krateru vulkana zamijetili i druge vodene tokove osim Crvenog potoka i Rijeke milosti. Ponovno su ugledali opore majmuna, koji su izgledali vrlo iznenaeni pojavom ljudi, kojih je izgled bio njima potpuno nepoznat. Gedeon Spilett se pitao ne dr e li, mo da, ti sna ni i hitri etverorukci njega i njegove prijatelje svojim izroenim srodnicima! Istini za volju, treba rei da ti jadni pjeaci koji su pri svakom koraku zapinjali o iblje, posrtali zbog povijua, spoticali se o stabla, nisu doista izgledali sjajno pored tih vitkih ivotinja koje su skakale s grane na granu i koje nita nije moglo zaustaviti u njihovu nastupanju. Tih majmuna je bilo vrlo mnogo ali, na sreu, nisu pokazivali neprijateljstvo. Usput su zamijetili i nekoliko divljih svinja, nekoliko agutija, klokana i drugih glodavaca, te dva ili tri kulaa u koje bi Pencroff bio vrlo rado spraio olovna zrna. Ali govorio je mornarlov jo nije otvoren. Skakuite, dragi moji, skaite i letite u miru! Pri povratku emo, meutim, izmijeniti koju rije! U devet i pol sati izjutra, njihovu se nastupanju prema jugozapadu odjednom isprijeila, njima posve nepoznata, rjeica iroka od trideset do etrdeset stopa, vrlo brza toka zbog nagnua

korita. Njezina se voda lomila o brojno kamenje i pomamno jurila uz otru tutnjavu. Ovaj je potok bio dubok i bistar, ali vrlo nepogodan za plovidbu. Eto, rijeka nam je presjekla put! povie Nab. Nije odgovori Harbert. Ta to je samo potok koji emo lako preplivati. A zato upita Cyrus Smith. Ovaj potok sigurno tee u more. Dr imo se njegove lijeve obale i ubrzo emo stii do mora. Na put! Samo trenutak, dragi prijatelji! javi se novinar. A ime ovog potoka? Ne smijemo dopustiti da nam geografski nazivi budu manjkavi! Tako je! odmah se slo i Pencroff. Daj mu ime, drago dijete! ree in enjer obrativi se mladom Harbertu. Ne bi li bilo bolje da priekamo, dok ne stignemo do njegova ua? ree Harbert. Neka bude odgovori Cyrus Smith. Poimo, dakle, naprijed i ne zaustavljajmo se vie. Ali samo jo trenutak! povie Pencroff. Sto je? upita dopisnik. Ako je lov zabranjen, ribolov, bogme, nije. Barem tako pretpostavljani javi se mornar. Ne mo emo gubiti vrijeme suho primijeti in enjer. Zaboga, samo pet minuta! odvrati Pencroff. Tra im samo pet minuta, i to u interesu naeg ruka! Pencroff polegne po obali, uroni svoje ruke u ivu vodu i ubrzo potom izbaci na obalu nekolicinu prekrasnih rakova, koji su vrvjeli meu stijenama. Imat emo bogovski ruak! povie Nab, koji je poletio u pomo mornaru. Ta, rekao sam vam da osim duhana mo e sve to po eli nai na ovom otoku! mrmljao je Pencroff, uzdiui pritom. Za pet minuta ulovili su cijelu gomilu rakova kojih je bilo mnotvo u potoku. Poto su napunili vreu tim Ijuskarima u kojih je oklop bio plavokobaltne boje, a kljun naoru an sitnim zubima, nastavie put. im su se dohvatili obale novog vodenog toka i proslijedili njom prema moru, naseljenici su lake i br e napredovali. Uostalom, na obali nigdje nisu zamijetili ljudskih tragova. Katkad su nailazili na tragove velikih zvijeri, koje su obino dolazile na potok ugasiti e. Nita drugo nisu otkrili. Mukatni odojak sigurno nije u ovom dijelu Dalekog zapada zaradio ono olovno zrno zbog kojega je Pencroff ostao bez jednog kutnjaka. Promatrajui, meutim, brzi potok koji je brzao prema moru, Cyrus Smith pomisli kako se on i njegovi prijatelji nalaze mnogo dalje od zapadne obale otoka, no to su pretpostavljali. U to vrijeme, u stvari, plima je plavila morsku obalu, to bi se sigurno odrazilo i na razinu vode potoka. Meutim, to se nije dogodilo, ve je potok brzo protjecao prirodnim nagnue svoga korita. In enjer se, dakako, tome morao uditi, stoga je esto pogledavao u svoj runi kompas, bojei se da ih neki od rijenih zavoja ne odvue unutar Dalekog zapada. Ipak se potok, polako, irio, a voda mu bivala mirnija. I desna je njegova obala bila takoer gusto obraska drveem, kao i lijeva. Stoga se iza nje nije nita moglo vidjeti. Ali, taj je biljni gusti bio sigurno pust, jer Top nije lajao, a ta bi pametna ivotinja svratila njihovu pozornost, da se neko bie nalazilo u blizini rijeke. Na veliko iznenaenje Cyrusa Smitha, u deset i pol sati Harbert, koji je iao neto ispred ostalih, iznenada zastane i povie: More! Nekoliko trenutaka poslije toga, naseljenici se zaustave na samom rubu ume: pred njihovim se pogledima protezala zapadna obala otoka. Koje li, meutim, razlike izmeu ove i istone obale, na koju ih je sluaj u poetku bacio!

Nije tu bilo ni granitnog bedema, ni grebena u moru, pa ak niti ikakva ala uz obalu. uma je tvorila obalu, a prva stabla uz more, tuena valovima, sagibala su se nad vodom. To uope nije bila obala kakvu obino priroda gradi, bilo da uz more prostre golem sag pijeska, bilo da stvori litice i sprudove. Obala je tu bila umovita i tu je raslo najljepe drvee na svijetu, a uz to izdignuta tako, da je nije plavila ni najvea plima. Na bujnom zemljitu poleglom po granitnom temelju, divno umsko drvee je takoer sna no prionulo za zemlju, kao i ono unutar otoka. Naseljenici su se nalazili u usjeku malog beznaajnog zaljeva u koji bi jedva stale dvijetri ribarske brodice, a koji je slu io kao utok nepoznatom potoku. Ali, udna li uda, umjesto da se taj potok ulijeva u more blagim padom, ruio se u nj s visine od preko etrdeset stopa. To je ujedno pojanjavalo zbog ega se djelovanje plime nije osjealo u potoku u vrijeme kad se ona obino javljala. Plime Tihog oceana, gotovo ni za najveeg rasta nisu, sigurno, nikad dosegle rijeku, ije je korito bilo slino mlininom jazu i proi e, nedvojbeno, milijuni godina prije no to e voda izglodati tu granitnu branu i izdubiti upotrebljivo ue. Naseljenici jednoglasno odlue tu rijeku nazvati "Vodopadna rijeka". Prema sjeveru, uma se uz obalu pru ala jo oko dvije milje, potom se drvee rijedilo tako, da su se iza njega ocrtavali vrlo slikoviti bre uljci, koji su ili pravocrtno od sjevera k jugu. Naprotiv, na cijelom dijelu obale koji se pru ao od Vodopadne rijeke do Zmajeva rta, bile su samo guste ume, prekrasna stabla, jedna uspravna, a druga nagnuta prema moru, koje im je svojim dugim valovima natapalo korijenje. A upravo na toj strani, to jest na cijelom Zmijskom poluotoku, trebalo je nastaviti izvianje, jer je samo taj dio obale mogao pru iti zaklon brodolomcima, makar tko oni bili, dok je onaj drugi bio odvie pust i divlji da ih primi. Vrijeme je bilo lijepo i vedro, te se s jedne litice na kojoj su Nab i Pencroff pripremali ruak, pogled gubio u daljinu. Obzorje bio savreno ist, ali na vidiku ne zamijetie nikakve lae. Na cijeloj toj obali, dokle je pogled dopirao, ni lae ni neke olupine nije bilo vidjeti. Alije in enjer dr ao da e u tom pogledu biti siguran tek onda, kada pretra i obalu sve do njezine krajnje toke na Zmijskom poluotoku. S rukom su bili vrlo brzo gotovi. U jedanaest i pol sati Cyrus Smith dade znak za polazak. Umjesto da hodaju rubom kakva spruda ili pjeskovitim alom, naseljenici su cijelo vrijeme hodali ispod stabala uz obalu. Od mjesta gdje se Vodopadna rijeka ruila u more, pa do Zmajeva rta bilo je oko dvanaest milja. Po prohodnom alu mogli su, bez urbe, prevaliti tu razdaljinu za etiri sata. Meutim, oni su utroili dvostruko vie vremena da bi dostigli taj cilj, jer su morali zaobilaziti pojedina stabla, sjei ibljak, lomiti povijue. Zbog svega toga su se stalno zaustavljali i tako produ avali put. Osim toga, nigdje ni na kakav trag nisu naili. Ni po emu nisu mogli ustvrditi da je na toj obali nedavno dolo do brodoloma. Istina, kao to je rekao Gedeon Spilett, more je sve moglo odvui na puinu. Prema tome, do brodoloma na tom dijelu Lincolnova otoka je ipak moglo doi, premda oni nisu naili na njegove tragove. Novinarovo rasuivanje je bilo potpuno na mjestu. Uostalom, zgoda sa zrnom olova nepobitno je dokazivala da je unatrag tri mjeseca na otoku ispaljen metak iz puke. Bilo je ve pet sati. Do kraja rta Zmijskog poluotoka bilo je jo dvije milje puta od mjesta gdje su se naseljenici u tom trenutku nalazili. Bilo je oito da Cyrus Smith i njegovi prijatelji nisu imali vremena tog dana stii do Zmajeva rta i prije suneva zalaska vratiti se do logora to ga bijahu podigli u blizini izvora Rijeke milosti. Stoga su morali provesti no na samom rtu. Hrane im nije nedostajalo. To je bila sretna okolnost, jer taj dio ume, odnosno morske obale, nije bio bogat dlakavom divljai. Ptica je, meutim, bilo u izobilju: jakamara, kukurukua, tragopana, tetrijeba, papiga, kakadu papiga, fazana, golubova i stotine drugih. Nije bilo stabla bez gnijezda,

a nije bilo gnijezda u kojemu nisu lepetala ptija krila. Oko sedam sati naseljenici su, satrveni umorom, stigli na Zmajev rt koji se u obliku neobinog crvuljka zario u more. Tu je zavravala obala obrasla umom, te je najju niji dio otoka ponovno dobio uobiajen izgled morske obale naikane liticama, grebenima, alom. Bilo je stoga vjerojatno da se neki oteeni brod nasukao na tom dijelu otoka, ali no je bila tu, te su istra ivanje morali ostaviti za sutradan. Pencroff i Harbert odmah po ure pronai neko mjesto prikladno za podizanje tabora. Na mjestu gdje su zavravale ume Dalekog zapada djeak opazi gusti umarak bambusa. Gle! ree. Ovo je doista vrijedno otkrie! Vrijedno? udio se Pencroff. Tako je odgovori Harbert. Neu ti ni spominjati, Pencroffe, kako bambusova kora, isjeena u savitljive letvice, slu i za pravljenje koara, kako ta kora, smljevena u prah, slu i za pravljenje najfinijeg papira, kako se od njegovih stabljika, ve prema debljini, prave tapovi, lule, vodovodne cijevi, kako velike bambusove trske predstavljaju odlian graevinski materijal, lagan, tvrd, koji nikad ne nagrizaju kukci. Neu ak dodati ni to, kako se od nje mogu napraviti vrste i prostrane posude, kakve Kinezi upotrebljavaju, ako se prereze izmeu vorova i poprena pregrada sauva netaknuta, tako da slu i kao dno. Ne! Tebi je to svejedno. Ali... Ali...? Ali rei u ti, ako ne zna, da se bambusove trske u Indiji jedu kao paroge. paroge trideset stopa duge! povie mornr. A jesu li bar dobre!? Odline odgovori Harbert. Samo, ne jedu se stabljike od trideset stopa, ve mladice bambusa. Sjajno, dragi moj djeae, sjajno! odgovori Pencroff. A dodat u takoer, da se od jezgara mladih stabljika, pomijeanih s octom, dobiva vrlo ukusan zain. Sve bolje i bolje, Harberte. 1, na kraju, ti bambusi na vorovima izluuju slatki sok od kojega se mo e pripraviti vrlo ukusno pie. Je li to sve? upita mornar. To je sve! A mogu li se, sluajno, ti bambusi puiti? E, to ne, jadni moj Pencroffe! Harbert i mornar nisu morali dugo tra iti zgodno mjesto za noenje. Meu liticama, na obali, razmaknute jedna od druge, jer ih je more, naganjano jugozapadnim vjetrovima, estoko tuklo, stvorile su se upljine prikladne kao zaklon od vremenskih nepogoda. Ali, u trenutku kad su upravo htjeli ui u jednu od tih upljina, strahovita ih rika zaustavi. Natrag! povie Pencroff. U cijevima imamo samo olovnu samu, a ta za zvijeri koje riu, kao ova ovdje, nije opasnija od zrnca soli! Zgrabivi Harberta za ruku, mornar ga povue u zaklon iza stijene. Uto se prekrasna zvijer uka e na ulazu u spilju. Bio je to jaguar, veliinom gotovo jednak svojim azijskim roacima: bio je dugaak vie od pet stopa, od glave do repa. Njegova ukasta dlaka bila je proarana s nekoliko redova crnih pjega pravilno zaokru enih i odudarala je od bijelih dlaka na trbuhu. Harbert je odmah prepoznao okrutnog suparnika tigrova, mnogo opasnijeg od pume, suparnika vuka. Jaguar poe naprijed i ogleda se oko sebe, nakostrijeene dlake i u agrenih oiju, kao da mu ovo nije prvi put da je nanjuio ovjekov miris. U tom trenutku novinar izbije iza visokih litica. Vjerujui da on nije opazio jaguara, Harbert se htio baciti prema njemu da ga upozori, ali ga Gedeon Spilett zaustavi znakom ruke i poe naprijed. Nije mu to bio prvi jaguar s kojim se u ivotu susreo. Primaknuo se zvijeri na

desetak koraka, a onda se zaustavio. Stajao je nepomian, s pukom prislonjenom o rame. Nijedan mii na njegovu licu nije se trgnuo. Jaguar se skupi i sune na lovca, ali u trenutku kad se vinuo metak ga pogodi izmeu oiju i on pade smrtno pogoen. Harbert i Pencroff pojure prema pogoenoj zvijeri. Nab i Cyrus Smith pritrae s druge strane. Neko su vrijeme bez rijei promatrali zvijer ispru enu po tlu, ija e prekrasna ko a odsad krasiti veliku dvoranu Granitnog dvorca. Oh, gospodine Spilette, kako vam se divim i kako vam zavidim! povie Harbert u nastupu najprirodnijeg oduevljenja. Nije ovo nita, drago dijete odgovori novinar i ti bi to isto bio uinio. Ja?! Zar ja da smognem toliku hladnokrvnost?! Zamisli, Harberte, da je jaguar zec. Pucao bi u njega s najveom mirnoom. Gle, gle! primijeti Pencroff. Pa to je doista jednostavno. A sada ree Gedeon Spilett budui da je ovaj jaguar napustio svoj zaklon, ne vidim, dragi prijatelji, zato ga mi ne bismo iskoristili za ovu no! Ali mogli bi drugi naii odvrati Pencroff. Dostatno je upaliti vatru na ulazu u peinu ree dopisnik i nijedna zvijer nee prijei preko praga. Pa, hajdemo onda u jaguarovu kuu! odgovori mornar, vukui za sobom jaguarovo truplo. Naseljenici se upute prema naputenom skrovitu i tamo, dok je Nab derao jaguara, njegovi prijatelji nabacaju na ulaz veliku gomilu suharaka, kojih je bilo dostatno u obli njoj umi. Spazivi umarak bambusove trske, Cyrus Smith nasijee odreenu koliinu i baci je na hrpu drva naslaganu na ulazu. Kad su s tim bili gotovi, naseljenici se smjeste u peinu na ijem je tlu bilo puno kostiju. Za svaki sluaj napunili su puke da budu pripravni, ukoliko bi dolo do iznenadnog napadaja. Veerali su, a potom, budui da je dolo vrijeme poinka, potpale hrpu drva nagomilanu pred ulazom u peinu. Ubrzo se prava paljba razlegne zrakom! To je bambusova trska, zahvaena plamenom, praskala kao vatromet. To praskanje je bilo dostatno da zastrai i najsmionije zvijeri. Nije in enjer izmislio to sredstvo to je izazvalo paljbu. Prema tvrenju Marka Pola, Tatari se ve stoljeima uspjeno slu e njima da bi od svojih logora otjerali pogibeljne zvijeri, koje ive na tlu srednje Azije.

V.

PRIJEDLOG DA SE VRATE JUNOM OBALOM OBLIK OBALE TRAGANJE ZA BRODOLOMOM OSTACI BRODOLOMA U ZRAKU OTKRIE MALE PRIRODNE LUKE U PONO NA OBALAMA RIJEKE MILOSTI VODA NOSI UN Cyrus Smith i njegovi prijatelji su spavali mirno u peini koju im je jaguar onako ljubazno prepustio. Kad se sunce pomolilo, ve su svi bili na obali, i to na samom kraju rta. Oima su kru ili po obzorju od ijeg su dometa dvije treine bile vidljive. Jo jednom je in enjer imao prigodu ustvrditi da na vidiku nema ni jedra ni olupine nekog broda, a niti dalekozorom nisu uspjeli otkriti neku udnu toku. Ni na obali nisu nita otkrili, barem ne na onom njezinu dijelu na ju noj strani, koji se pravocrtno pru ao tri milje u daljinu. Iza toga je jedan usjeak kopna skrivao ostatak obale, tako da se ak ni s krajnje toke Zmijskog poluotoka nije mogao vidjeti Zmajev rt, jer su ga zaklanjale visoke litice. Jedino je jo ju na obala otoka ostala neistra ena. Hoe li naseljenici odmah poduzeti to izvianje i posvetiti mu cijeli taj dan, 2. studenoga? To se nije slagalo s prvotnim planom. Kad su napustili pirogu pokraj vrela Rijeke milosti, dogovorili su se da e se poslije razgledanja zapadne obale vratiti po nju i s njom se vratiti u Granitni dvorac, slijedei tok Rijeke milosti. Cyrus Smith je tada bio uvjeren da je zapadna obala, mo da, pru ila gostoprimstvo nekom oteenom brodu, ili onome koji je tuda redovito plovio. Ali kako tu nisu otkrili nikakva traga pristajanju, odluili su na ju noj obali potra iti ono, to nisu pronali na zapadnoj. Gedeon Spilett je prvi predlo io da nastave istra ivanje, tako da se pitanje mogueg brodoloma jednom zauvijek raisti. Pritom upita koliko je udaljen Caporkov rt od krajnje toke Zmijskog poluotoka. Oko trideset milja odgovori in enjer dakako, hodajui zavojitom obalom. Trideset milja! ponovi Gedeon Spilett. Pred nama je dan vrlo napornog hodanja. Uza sve to, dr im da se moramo vratiti u Granitni dvorac idui ju nom obalom. Ali od Caporkova rta do Granitnog dvorca valja nam prevaliti jo barem deset milja dopuni Harbert. Pa recimo da ih ima u svemu etrdeset odgovori dopisnik. Nemojmo se skanjivati. Barem emo tako upoznati ovu nepoznatu obalu, te neemo ponovno morati u istra ivanje na ovu stranu. To je tono odgovori Pencroffali to emo s pirogom? Pirogu smo ostavili jedan dan pokraj vrela Rijeke milosti odgovori Gedeon Spilett pa je mo emo ostaviti jo jedan. Zasad ne mo emo kazati da je otok prepun lopova! Pa ipak ree mornar kad se sjetim one zgode s kornjaom, ja doista nemam mnogo povjerenja. Kornjaa! Kornjaa! ponovi dopisnik. Kao da ne znate da ju je more okrenulo? Tko zna je li to bilo doista more! promrmlja in enjer. Ali... umijea se Nab. Vidjelo se da Nab eli neto rei, jer je otvorio usta, ali ih ponovno zatvori, a da nita ne izusti. to eli kazati, Nabe? upita in enjer. Ako se vratimo obalom preko Caporkova rta odgovori Nab nai emo se pred jednom

zaprekom... Pred Rijekom milosti! Tako je primijeti Harbert. Tamo nema ni mosta, ni amca da se preko nje prebacimo. Gospodine Cyruse javi se Pencroff napravit emo malu splav od nekoliko debla, pa emo se pomou nje lako prebaciti na drugu stranu. Nije bitno ree Gedeon Spilett. Bilo bi dobro sagraditi most preko rijeke, to bi nam olakalo pristup umama Dalekog zapada. Most! povie Pencroff. Zar gospodin Cyrus nije po zanimanju in enjer. On e nam sagraditi most kad nam bude potreban. A to se tie veeranjeg prijelaza preko Rijeke milosti, a da ne smoite niti jedan koni na svojim odijelima, ja u skrbiti o tome. Imamo namirnica za jo jedan dan. Nita nam vie i ne treba. Uostalom, mo da emo i u pogledu lova biti sretnije ruke nego juer. Na put! Novinarov prijedlog, ivo podr an mornarevim rijeima, naiao je na ope odobravanje. Svi su,^ naime, eljeli ve jednom raistiti s dvojbama, a vrate li se preko Caporkova rta, s izvianjem obale otoka bi bili gotovi. Ali nisu smjeli izgubiti ni jednog jedinog trenutka. Udaljenost od etrdeset milja predstavljala je dugaak put, te se nisu mogli vratiti u Granitni dvorac prije pola noi. U est sati ujutro mala skupina krene na put. S obzirom na to da je postojala mogunost da naiu na dvonone ili etverono ne zvijeri, napunili su puke olovom, a Top, koji je trebao ii na elu, dobi zapovijed da pretra uje rub ume. Od krajnjeg rta, odnosno od onog crvuljka, koji smo nazvali Zmajevim rtom, obala je tvorila polukrug, dug oko pet milja. Taj su razmak vrlo brzo prevalili, a da pri tome nisu, premda su pozorno pretra ivali, otkrili ni najmanji trag ni nedavnom ni davnanjem brodolomu, niti kakve olupine, niti ostatke tabora, ni pepela na ugaenoj vatri, ni otisaka ljudskih stopala. Kad su stigli do mjesta gdje je polukrug zavravao i skretao u sjeveroistonom smjeru, tvorei pritom Washingtonom zaljev, mogli su pogledom obuhvatiti ju ni dio obale u itavoj njezinoj du ini. Dvadeset i pet milja dalje prema sjeveroistoku obala je zavravala Caporkovim rtom, koji se jedva nazirao u jutarnjoj magli i, zahvaljujui zranoj obmani, izgledao kao da visi izmeu neba i mora. Izmeu mjesta gdje su se tada nalazili i najuvuenije toke tog golemog zaljeva, obala se najprije sastojala od irokog vrlo ujednaenog i vrlo ravnog pojasa ala, uz koji se protezao rub ume, potom je krivudala i otrim se grebenima zabadala u more da bi, na kraj u nekoliko nagomilanih litica mrke boje u slikovitom neredu zavrilo u Caporkovu rtu. Tako je, eto, bio razveden ovaj dio otoka, na kojemu su se naseljenici sada prvi put nalazili i na koji su bacili letimian pogled, poto su se na trenutak zaustavili. Brod koji bi se ovdje nasukao ree Pencroffsigurno bi nastradao. Pjeani se sprudovi pru aju daleko u more, a na njih se nastavljaju podvodne stijene! Loa obala! Ali bi barem neka sitnica ostala od toga broda primijeti novinar. Ostali bi komadi drva na podvodnim stijenama, ali ne na pijesku odgovori mornar. A zato? Jer je ovaj pijesak opasniji ak i od litica. On proguta sve to dospije na nj. Dostatno je nekoliko dana da trup broda velikog nekoliko stotina tona potpuno nestane u njemu! Znai, Pencroffe upita in enjer ne bi bilo nimalo udno ne naiemo li na tragove broda koji se, mo da, razbio u ovu obalu? 1 ne bi, gospodine Cyruse, zahvaljujui nevremenu i olujama. Ali ak i u tom sluaju bilo bi udno, da komadi jarbola i greda ne dospiju na obalu izvan dohvata mora. Nastavimo, dakle, tra enje na to e Cyrus Smith. U jedan sat poslije podne naseljenici su stigli u dubinu Washingtonova zaljeva. Tog jutra

prevalili su dvadeset milja. Zaustavili su se ruati. Od tog mjesta dalje obala je bila nepravilno oblikovana, udno isjeckana i zatiena dugim nizom podvodnih stijena, koje su se nastavljale na pjeane sprudove i koje e more, pod utjecajem plime u tom trenutku, ubrzo razotkriti. Laki su se morski valovi razbijali o vrke grebena, a potom se razlijevali po njima u dugim pjenuavim resama. Od tog mjesta, pa sve do aporkova rta, pru ao se uski pojas ala, stisnut izmeu ruba ume i morskih litica. Hodanje e, znai, odsad biti te e, jer su mnogobrojne odronjene stijene zakravale obalu. I granitni se bedem sve vie uzdizao. Od stabala kojima je ovaj s druge strane bio obrastao, vidjeli su se samo zeleni vrci kako nepomino stoje. Poslije pola sata odmora, naseljenici ponovno krenue. Njihove su oi pretra ile svaki djeli pijeska. Pencroff i Nab su ak i meu hridine koje su strile iz mora odlazili svaki put kad bi neki predmet privukao njihovu pozornost. Ali nisu nijednom pronali ostatak razbijena broda, ve ih je udni oblik neke hridi prevario. Pritom su, meutim, ustvrdili da taj dio obale obiluje jestivim koljkama, ali tu potankost naseljenici nisu mogli iskoristiti dok ne uspostave neku vezu izmeu dviju obala Rijeke milosti i dok ne usavre prijevozna sredstva. Dakle, oni nisu pronali nita na obali to bi bilo u nekoj svezi s brodolomom za koji su pretpostavljali, da se dogodio negdje na otoku. Pa ipak, da je bilo kakav vrjedniji predmet, kao, na primjer, trup broda, ili njegove krhotine, baen na obalu, kao to je bio onaj sanduk, koji su pronali dvadeset milja daleko od tog mjesta, sigurno bi oni to bili zamijetili. Ali tu niega nije bilo. Oko tri sata Cyrus Smith i njegovi prijatelji stigoe do vrlo uskog i dobro zatienog zaljeva u koji nije utjecao nikakav potok. Tu se stvorila prava pravcata mala prirodna luka, nevidljiva s puine, do koje se dolazilo uskim prolazom usjeenim meu hridima. U dnu tog zaljevia sna an je potres rascijepio rub stijene, te se jednim usjekom s blagim padom dolazilo do zaravni od koje je bilo manje od deset milja do aporkova rta i, prema tome, oko etiri milje u pravoj crti do ravni Veliki vidikovac. Gedeon Spilett predlo i prijateljima da se tu zaustave, to svi prihvatie, jer su zbog dugog hodanja bili prilino gladni. Premda nije bilo vrijeme obroka, nitko nije odbio okrjepu komadom divljai. Tako e lake ekati do veere u Granitnom dvorcu. Poslije nekoliko minuta naseljenici su se, sjedei pod kronjama primorskih borova, krijepili hranom, koju je Nab izvukao iz svoje torbe. To se mjesto nalazilo pedeset do ezdeset stopa nad morskom povrinom. Obzorje, prema tome, bio dosta prostran. Prelazei preko zadnjih litica rta, pogled se gubio u Zaljevu Unije. Meutim, ni Otoi spasa ni Veliki vidikovac nisu mogli vidjeti, jer su neravno tlo i zastor stvoreni velikim drveem zaklanjali vidik na sjevernoj strani. Nije ni potrebno dodati da nikakav brod nisu ugledali na puini, premda su pogledom mogli obuhvatiti veliki dio morskog prostranstva, premda je in enjer dalekozorom promotrio svaku pojedinu toku na kru noj crti, gdje su se spajali nebo i more, te na jo neistra enom dijelu obale, od ala do hridina. Nikakav se ostatak ili olupina ne pojavie u njegovu kru nom polju. Pa nita ree Gedeon Spilett moramo se pomiriti sa sudbinom i utjeiti se milju da nikad nitko nee doi, da nam osporava vlasnitvo nad Lincolnovim otokom! Ali ono olovno zrno ree Harbert ta nismo ga, valjda, izmislili! Pa i nismo, sto mu jada! povie Pencroff sjetivi se svog slomljena kutnjaka. Sto onda zakljuiti na temelju svega toga? ponovno e novinar. Evo to odgovori in enjer da je najvie prije tri mjeseca neki brod, hotimino ili stoga to je bio prinuen, pristao uz obalu otoka... Kako! Vi, dakle, prihvaate mogunost, Cyruse, da je taj brod nestao bez traga? povie

dopisnik. Ne, dragi moj Spilette odgovori in enjer. Ali, kao to je sigurno da je neko ljudsko bie kroilo nogom na ovaj otok, isto tako se sigurnim ini da ga sada na otoku vie nema. Ako sam vas dobro razumio, gospodine Cyruse ree Harbert vi dr ite da je taj brod otplovio? Oito! 1 tako nam je zauvijek propala prigoda vratiti se kui! ree Nab. Bojim se da je tako. Ako smo ve izgubili tu prigodu, onda krenimo kui ree Pencroff, kojega je ve morila elja za Granitnim dvorcem. Ali nisu se pravo jo bili ni podigli da krenu, kadli Top privue njihovu pozornost sna nim lajanjem. Pas izie iz ume nosei u gubici komad platna umrljanog blatom. Nab istrgne platno iz Topovih zvala. Bio je to komad vrlo tvrdog platna. Top nije prestajao lajati, a svojim odlascima i dolascima, kao da je pozivao svoga gospodara da poe za njim. ini se da je Top pronaao neto, ime e se pojasniti moje olovno zrno! povie Pencroff. Nekog brodolomca? rei e Harbert. Mo da je ranjen? doda Nab. Ili mrtav? pridoda novinar. I svi jurnue za psom meu visoke borove, koji su tvorili prvu crtu ume. Za svaki sluaj, pripremie oru je. Zali su prilino duboko u umu, ali najsvoju veliku alost nisu zamijetili nikakvih tragova stopala na tlu. Sipra je i povijue nikad nitko prije njih nije dirnuo, tako da su ih morali sjekirama sjei, upravo kao to su radili kad su nailazili na neprohodan gusti u dubini ume. Bilo je teko pretpostaviti da je neki ljudski stvor proao onuda, meutim, Top je trao naprijed i vraao se, ne kao netko tko neto tra i, ve kao stvor obdaren voljom koju pokree neka misao. Poslije sedamosam minuta hodanja, Top se zaustavi. Naseljenici su stigli do neke vrste istine sa svih strana okru ene velikim drveem. Ogledae se oko sebe, ali ne zamijetie nita ni meu ibljem ni meu stablima. Ali to je, Tope? ree Cyrus Smith. Top jo sna nije zalaje, skaui u podno ju golema bora. Odjednom, Pencroff povie: Ovo je sjajno! Ovo je savreno! A to to? upita ga Gedeon Spilett. Ta mi tra imo ostatke brodoloma na moru i na zemlji! to je tu udno? Pa eto, ti se ostaci nalaze u zraku! I mornar poka e veliku bjelkastu krpu na vrhu bora, od koje Top bijae donio jedan komad koji je pao na tlo. Ali to nisu ostaci brodoloma! povie Gedeon Spilett. Oprostite! odgovori Pencroff. Kako? Pa to je... Pa to je sve to je preostalo od naeg zranog broda, od naeg balona koji se nasukao tamo gore, na vrhu ovog stabla! Pencroff se nije varao. On pobjedonosno klikne i doda: Evo odlinog platna! Evo platna koje e nas snabdjeti rubljem za mnoge godine! Evo od ega emo napraviti koulje i rupie! Hej, godpodine Spilette, to vi mislite o otoku na ijim stablima rastu koulje? Za itelje Lincolnova otoka doista je bila sretna sluajnost, da je zrani brod, poto se

posljednji put vinuo u zrak, pao na otok i da su ga sada pronali. Ili e sauvati omota balona takav, kakav je bio, da bi se jednog dana pokuali izbaviti s otoka zrakom ako to budu htjeli, ili e korisno upotrijebiti tih nekoliko stotina arina pamunog platna odline kvalitete, poto prije toga s njega skinu premaz kojim je bilo premazano. Kao to se mo e zamisliti, svi su se veselju jednoduno i ivo pridru ili Pencroffu. Trebalo je, meutim, skinuti omota sa stabla o kojemu je visio i pohraniti ga na sigurno mjesto. Nije to bio ni lagan posao. Uzveravi se na vrh stabla, Nab, Pencroff i Harbert su izvodili prave vratolomije, da bi skinuli s grana splasnuti omota golemog zranog broda. Ta je operacija trajala oko dva sata. Za to su vrijeme spustili na zemlju ne samo omota skupa s ventilom, oprugama, priborom od bakra, ve i mre u, a to znai prilinu koliinu tanjih i debljih konopa, a uz to jo i obru za privrivanje, i sidro balona. Omota je bio u dobrom stanju, samo je na donjem kraju bio poderan. Pravo bogatstvo kao da im je palo s neba. Gospodine Cyruse ree mornar ako se ikada odluimo napustiti ovaj otok, neemo to uiniti balonom, zar ne? Te zrane lae ne idu onamo kamo bismo mi htjeli, to smo mi sami dobro iskusili. Bit e najbolje sagraditi brodicu od dvadesetak tona, vjerujte vi meni, i da ja od ovog platna skrojim jedro i flok. Ono to ostane, poslu it e nam za odjeu. Razmislit emo o tome, Pencroffe odgovori Cyrus Smith jo emo o tome razmisliti! U meuvremenu sve ovo moramo pohraniti na sigurno mjesto ree Nab. U stvari, nije se moglo ni zamisliti da se sva ta gomila platna, konopa prenese do Granitnog dvorca. Dok ne dou do prikladna prijevoznog sredstva, nisu smjeli ostaviti sve to bogatstvo i dalje na milost i nemilost vremenskim nepogodama. Ujedinjenim su snagama naseljenici cijeli taj teret dovukli do obale, gdje su pronali jednu dosta prostranu peinu u litici u koju, zahvaljujui njezinu polo aju, nisu mogli prodrijeti ni vjetar, ni kia, ni more. Bio nanije potreban ormar, a sad ga, eto, imamo ree Pencroff samo to ga ne mo emo zakljuati kljuem. Zbog toga bi bilo dobro, da mu skrijemo ulaz. Ne bojim se dvono nih lopova, ali etverono ne treba imati na umu! U est sati uveer sve je bilo spremljeno u peinu. Poto su mali zaljev posve opravdano nazvali Balonska luka, naseljenici krenue prema aporkovu rtu. Pencroff i in enjer su poveli razgovor o raznim planovima, ijem bi ostvarenju trebalo to prije pristupiti. Prije svega, trebalo je podignuti most preko Rijeke milosti, tako da uspostave to br u i krau vezu s ju nim dijelom otoka, potom je kolima trebalo prebaciti do Granitnog dvorca ostatke balona, jer je piroga bila premalena za toliki teret. Na kraju, trebalo je sagraditi natkrivenu alupu, sposobnu za jedrenje, tako da s njom mogu krenuti na putovanje oko otoka, potom... U meuvremenu se poelo smrkavati. Nebo je bilo mrano kad su naseljenici stigli do Rta olupine, mjesta, gdje su pronali dragocjeni sanduk. Ali ni tu, kao niti igdje prije toga, nisu pronali doista nita na temelju ega bi mogli zakljuiti da se tu dogodio neki brodolom. Htjeli, ne htjeli, morali su prihvatiti pretpostavku koju ju je nedavno iznio Cyrus Smith. Rt olupine je bio udaljen od Granitnog dvorca etiri milje. Taj razmak su brzo prevalili, ali je ve bila prola pono kad su, idui obalom do Rijeke milosti, stigli do prvog zavoja na rijeci. Tu je rijeno korito bilo iroko osamdeset stopa i vrlo nepogodno za prijelaz, ali Pencroff se bijae obvezao da e svladati tu potekou, te ga njegovi suputnici pozvae da to i uini. Treba priznati da su naseljenici bili vrlo umorni. Put je toga dana bio vrlo dugaak, a ona zgoda s balonom sigurno im nije poslu ila da malo odmore svoje ruke i noge. Njima se, dakle, urilo to prije ui u Granitni dvorac, da veeraju i spavaju. Da je most na rijeci ve postojao, oni bi za etvrt sata bili u svom domu.

No je bila vrlo mrana. Pencroff se uze pripremati da ispuni svoje obeanje. Mislio je sagraditi neku vrstu splavi i s njom preploviti rijeku. Oboru ani sjekirama, Nab i on izaberu u blizini dva stabla, od kojih su naumili sagraditi splav, i stanu ih sjei pri dnu. Sjedei na obali rijeke, Cyrus Smith i Gedeon Spilett su ekali trenutak da svojim prijateljima priskoe u pomo, dok je Harbert etuckao goredolje, ne udaljavujui se previe. Odjednom se djeak, koji bijae poao obalom uz rijeku, vrati trkom natrag i, pokazujui prema uzvodnom smjeru, povie: to ono plovi niz rijeku? Pencroff prekine svoj posao i zamijeti pokretni predmet na vodi, koji se nejasno vidio u tami. Nekakav un! ree. Svi se primaknu bli e rijeci i na svoje najvee iznenaenje opaze jedan un kako klizi niz rijeku. Hej, vi u amcu! povie mornar, potaknut navikom svojstvenom njegovoj struci, ne mislei da je, mo da, bilo bolje utjeti. Nikakva odgovora nije dobio. amac je i dalje plovio i kad je stigao na desetak koraka od naseljenika, mornar povie: Pa to je naa piroga! Prekinula je vez i krenula niz vodu! Treba priznati da nam je stigla kao naruena! Naa piroga...? promrmlja in enjer. Pencroff je imao pravo. To je doista bila piroga koja se, nema dvojbe, oslobodila veza i od vrela rijeke doplovila do njih. Bilo je bitno da je uhvate prije nego je brza struja vode odvue dalje od ua rijeke. Nab i Pencroff je stoga privuku dugakim tapom. un pristane uz obalu. In enjer se prvi ukrca u nj, dohvati vez i dodirom prstiju se uvjeri da se doista istroio trenjem o liticu. Evo ree mu ispod glasa dopisnik evo sluaja koji bismo mogli nazvati jednim dogaajem vrlo... udnim! odgovori in enjer. udnim ili ne, njima je dobro dola. Poslije in enjera su se ukrcali u pirogu Harbert, novinar, Pencroff i Nab. Oni nisu ni trenutka pomislili da se vez piroge nije istroio. Meutim, najudnije u svemu tome bilo je to da se piroga pojavila na zavoju rijeke upravo u trenutku, kad su se i oni tu zatekli. Da se pojavila samo etvrt sata poslije, bila bi nestala u moru. Da se ova zgoda zbila u doba svemonih duhova, s pravom bi se pomislilo da je otok nastanjivalo neko natprirodno bie, koje je svoju mo stavilo u slu bu brodolomcima! S nekoliko zaveslaja naseljenici su stigli do ua rijeke. Pirogu su izvukli na alo i dovukli je do samih Dimnjaka, a potom se uputili prema Ijestvama Granitnog dvorca. U tom trenutku Top bijesno zalaje, a Nab, koji je tra io ljestve, krikne... Ljestava vie nije bilo!

VI.

PENCROFFOVO DOZIVANJE NO PROVEDENA U DIMNJACI]^ HARBERTOVA STRIJELA PLAN CYRUSA SMITHA UDNI ZAVRETAK STO SE DOGODILO U QRANITNOM DVORCU KAKO SU NASELJENICI DOLI DO KUNOG SLUGE Cyrus Smith se zaustavio, ne kazavi ni rijei. Njegovi prijatelji stadoe tra iti ljestve, pipajui u mraku tren zidove bedema, a as okolno zemljite, jer su vjerovali da ih je vjetar ili pomaknuo s uobiajenog mjesta, ili oborio na zemlju. Ali Ijestvama ni traga ni glasa. A u onako mranoj noi nisu mogli ustvrditi nije li ih vjetar mo da podigao do prvog odmorita, koje se nalazilo na pola puta do ulaza u Granitni dvorac. Ako je ovo neija ala povie Pencroffonda je to, bogami, vrlo neslana ala! Stii kui i ne nai ljestve da bi se ovjek popeo do svoje sobe, to doista nije zabavno premorenim ljudima! Nab se javljao uzvicima uenja. Zaboga, nikakva vjetra nije bilo u ova dva dana! ree Harbert. Poinjem vjerovati da se dogaaju vrlo udne stvari na Lincolnovu otoku! ree Pencroff. udne? odgovori Gedeon Spilett. Ta nita prirodnije od ovog, Pencroffe. Netko je ovamo navratio za naeg izbivanja, uselio se u na stan i povukao ljestvice! Netko! povie mornar. A tko, dakle...? Vjerojatno lovac koji je ispalio u odojka ono olovno zrno odgovori dopisnik. Kako drukije pojasniti ovu nezgodu, koja nas je zadesila? U redu! Ako se netko uvukao tamo gore odgovori Pencroff proklinui, jer ga je poelo naputati strpljenje ja u ga zvati i on mi mora odgovoriti. I glasom koji se razlijegao sna no poput groma, mornar otegnuto zaurla: Heeeej! Naseljenici su nauljili ui i uini im se da uju nekakvo cerekanje u Granitnom dvorcu kojemu nisu mogli ustvrditi podrijetlo. Ali nikakav glas nije odgovorio na Pencroffov poziv. Stoga on ponovno stade dozivati. Ali sve je bilo uzalud. Doista, ova bi zgoda zaprepastila i najravnodunije ljude na svijetu, a naseljenici nisu pripadali toj vrsti ljudi. Za njih je, s obzirom na njihov polo aj, svaki dogaaj predstavljao odreenu opasnost, i sigurno ih nijedan u sedam mjeseci, otkako su prebivali na otoku, nije tako silno potresao kao ovaj. Kako bilo da bilo, oni su zaboravili na svoj umor i pod utjecajem tajnovitosti tog dogaaja stajali su ispod Granitnog dvorca i nisu znali to bi uradili, gomilajui pretpostavke od kojih je svaka nova bila manje prihvatljiva. Nab je jadikovao, vrlo razoaran to nije mogao ui u svoju kuhinju, utoliko vie, to su na putu potroili sve namirnice i to u tom trenutku nije doista postojala nikakva mogunost doi do drugih. Dragi prijatelji ree Cyrus Smith nama ne preostaje drugo do da priekamo dan i da potoni uradimo ono, to nam prilike budu doputale. A dotle poimo u Dimnjake. Tamo emo, ako ne ve jesti, barem spavati. Ali kakav nas je to bezobraznik ovako namagario? upita jo jednom Pencroff, kojemu cijeli taj dogaaj nije iao u glavu. Tko bio da bio taj "bezobraznik", jedino to su mogli uraditi bilo je ono, to je predlo io in enjer: povui se u Dimnjake i tamo doekati dan. Topu je nareeno da ostane na stra i pod prozorima Granitnog dvorca, a kad je Top dobio neku zadau, on ju je bez pogovora obavljao. I tako je dobro pseto ostalo ispod granitnog bedema, dok se njegov gospodar s ostalim

naseljenicima sklonio u Dimnjake. Zaobili bismo istinu ako bismo kazali da su naseljenici, premda vrlo umorni, dobro spavali na pjeskovitom podu Dimnjaka. Ne samo da ih je taj najnoviji dogaaj dozlaboga zabrinuo, pa bio on posljedica, iji e uzroci biti poznati kad svane dan, ili djelo nekog ovjeka, ve su i vrlo loe spavali. Kako bilo da bilo, njihovo je prebivalite u tom trenutku bilo zauzeto i oni se u njega nisu mogli vratiti. Granitni dvorac nije bio samo njihovo prebivalite, ve i njihovo spremite. U njemu se nalazilo sve to je posjedovala njihova naseobina: oru je, naprave, alat, municija, zalihe namirnica i sve drugo. Ako je sve to sada opljakano, naseljenicima nije preostalo drugo, do da sve to ponovno stvore, da naprave alat i oru je. Strano! I tako su, gonjeni nemirom, svakog trena izlazili da vide stoji li Top jo uvijek na svom stra arskom mjestu. Samo Cyrus Smith nije gubio svoju uobiajenu hladnokrvnost, premda je njegov uporni um oajavao to se naao pred jednim potpuno neobjanjivim dogaajem i to je oko njega, pa mo da i iznad njega, postojao neki utjecaj, kojemu nije uspijevao dati ime. Gedeon Spilett je u potpunosti dijelio njegovo miljenje u tom pogledu i njih su dvojica u vie navrata, dakako ispod glasa, razgovarali o neobjanjivim dogaanjima, koji su dovodili u te ak kripac i njihovo iskustvo i njihovu otroumnost. Postojala je, jamano, neka tajna na tom otoku, ali kako prodrijeti u nju? Harbert, jest, i on je neto nagaao i rado bi se bio obratio in enjeru za pojanjenje. Nab je, meutim, tvrdio, kako se sve to skupa ne tie njega ve njegova gospodara i da se nije bojao da e uvrijediti svoje prijatelje, dobriina bi crnac bio tako udobno prospavao tu no na pjeanom tlu Dimnjaka, kao na svom krevetu u Granitnom dvorcu. Naposljetku, Pencroff se ljutio vie od svih drugih. On je, doista treba rei istinu, bio vrlo bijesan. Ovo je gruba ala govorio je. Netko se grdno s nama naalio! Samo to ja ne volim ale. Teko tom aljivcu ako mi dopadne aka! im su se prvi zraci zore pojavili na istoku, naseljenici, naoru ani kako treba za tu prigodu, krenue prema obali, odnosno k rubu morskih hridina. Granitni dvorac, na koji su prvi sunevi zraci ravno padali, ubrzo e biti osvijetljen dnevnom svjetlosti i, doista, naseljenici prije pet sati zamijete prozore na kojima su kapci bili zatvoreni. Na proelju je sve bilo u redu, ali se naseljenicima ote krik iz grudi, kad su opazili potpuno otvorena ulazna vrata, koja su oni zatvorili prije svog odlaska. Netko se bijae uvukao u Granitni dvorac. O tome vie nije trebalo dvojiti. Gornje ljestve, koje su vodile od odmorita do ulaznih vrata, bile su na svom mjestu, ali su stoga donje bile povuene i podignute do praga. Bilo je oito da su se uljezi htjeli zatititi od moguih iznenaenja. Naseljenici nisu mogli ustvrditi tko su ti uljezi i koliko ih ima, jer nijedan od njih jo ne bijae izvirio napolje. Pencroff ponovno stade dozivati. Nitko mu ne odgovori. Nitkovi! povie mornar. Gle ti njih kako mirno spavaju kao da su u svojoj kui! Hej, gusari, lupe i, banditi, sinovi Johna Bulla! Kad bi Pencroff, kao pravi Amerikanac, nekoga nazvao "sinom Johna Bulla", dr ao je da mu je time nanio najveu uvredu. U meuvremenu se posve razdanilo i proelje Granitnog dvorca obasjaju sunevi zraci. Ali jo je i unutra i vani vladao potpuni mir. Naseljenici su se stali pitati ima li nekoga ili nema u Granitnom dvorcu, meutim, polo aj Ijestava je odmah odagnao svaku dvojbu i istodobno dokazivao da ga uljezi, makar tko oni bili,

nisu mogli napustiti. Ali kako do njih stii? Harbertu tada padne na um da jedan konop prive e za strijelu i potoni je odapne tako, da padne izmeu prvih preaka Ijestava koje su visile na vratima Granitnog dvorca. Pomou tog konopa povui e k zemlji ljestve i uspostaviti prekinutu svezu izmeu zemlje i Granitnog dvorca. Bilo je oito da se nita drugo nije moglo uiniti, a s malo spretnosti i sree taj je pokuaj morao uspjeti. Na sreu, lukove i strijele naseljenici su dr ali u hodnicima Dimnjaka, gdje su takoer pohranili i oko dvadeset sve anja laganog konopa, spletenog od hibiskusa. Pencroff odmota konop i dobro ga sve e za pripremljenu strijelu. Potom Harbert namjesti strijelu u luk i stade ciljati onaj dio ljestvica, koji je visio s praga. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Pencroff i Nab se povukoe natrag da uzmognu vidjeti hoe li se to dogoditi na prozorima Granitnog dvorca. Dopisnik prisloni karabin uz rame i usmjeri ga u vrata. Luk se opruzi, strijela zasike i, vukui za sobom konop, pade izmeu dvije posljednje preke na Ijestvama. Pothvat je uspio. Harbert odmah dohvati kraj konopa, ali u trenutku kad ga je trgnuo da bi oborio ljestve, netko brzo provue ruku izmeu zida i vrata, zgrabi konop i povue ga u Granitni dvorac. Trostruka nitarijo! povie mornar. Ako ti puani metak donosi sreu, nee dugo na nju ekati! Ali tko je to bio? upita Nab. Tko? Zar nisi shvatio? Ne. Pa majmun, reponja, makako, majmun kapucin, orangutan, gorila, pavijan, svila. Na stan su zaposjeli majmuni, popevi se Ijestvama u nj za naeg izbivanja. Upravo u tom trenutku, kao da su htjeli potvrditi mornerove rijei, tri ili etiri etverorukca se pojave na prozorima i, odgurnuvi prije toga zaklopce, stadoe pozdravljati prave vlasnike doma krivei se i kreveljei na sve mogue naine. Znao sam ja da je ovdje posrijedi bila neka gruba ala! povie Pencroff. Ali eno jednog aljivine, koji e platiti za sve! Prislonivi uz rame puku, mornar brzo naniani i okine obara. Svi su majmuni brzo pobjegli osim jednoga koji se, smrtno pogoen, sruio na alo. Taj majmun, visoka rasta, pripadao je najveoj vrsti etverorukaca. To je naseljenicima bilo odmah jasno. Je li to bio impanza, orangutan, gorila ili gibon, on je pripadao vrsti ovjekolikih majmuna koji su i nazvani tako, stoga to su bili slini jedinkama ljudskog soja. Uostalom, Harbert se odmah izjasnio da je pripadao orangutanima, a znamo da se djeak prilino razumijevao u prirodopis. Divne li ivotinje! povie Nab. Divi se ti njoj koliko eli! Ijutito prasne Pencroff. Ali ja jo ne vidim kako emo mi ui u kuu! Harbert je dobar strijelac, a luk mu je tu... Neka opet pokua... Hm! Ti su majmuni vrlo lukavi! povie Pencroff. Oni nee vie prii k prozorima, te ih mecima ne mo emo istrijebiti. A kad samo pomislim kakvu sve tetu mogu priiniti u sobama i u spremitima... Treba imati strpljenja primijeti Cyrus Smith. Te nas ivotinje ne mogu dugo dr ati u kripcu! U to u biti siguran tek onda kad ih vidim tu, na zemlji odgovori mornar. A osim toga, znate li vi, gospodine Cyruse koliko se tih aljivina uvuklo tamo gore?

Bilo je teko odgovoriti Pencroffu, a jo te e Harbertu da s uspjehom ponovi pothvat, jer je donji kraj Ijestava bio povuen iza vrata, a kad su naseljenici ponovno trgli konop, ono se prekinulo, ne povukavi ljestve za sobom. Polo aj je bio doista kakljiv. Pencroff je bjesnio. Premda je taj sluaj bio dosta smijean, njemu uope nije bilo do smijeha. Bilo je oito da e naseljenici ponovno ui u svoj dom i otjerati uljeze, ali kada i kako, to jo nitko nije mogao kazati. Dva su sata prola, a da se majmuni nisu uope pojavljivali. Ali jo su bili tamo. Tri ili etiri puta je poneki od njih na trenutak proturio njuku ili apu kroz vrata ili prozor i bio odmah doekan mecima. Sakrijmo se ree napokon in enjer. Mo da e majmuni povjerovati da smo otili, pa e se ponovno pojaviti. Neka Spilett i Harbert zauzmu polo aj iza hridina i otvore paljbu, im koji od majmuna proviri njuku. In enjerove zapovijedi su odmah provedene u djelo. Novinar i djeak, dva najbolja strijelca naseobine, zauzee pogodna mjesta za gaanje, gdje ih majmuni nisu mogli zamijetiti, a Nab, Pencroff i Cyrus Smith popee se na zaravan i zaoe u umu, u nakani da ustrijele neku divlja, jer namirnica vie nisu imali, a bilo je vrijeme neto zagristi. Poslije pola sata lovci se vratie s nekoliko golubova kamenjara. Ispekli su ih, kako su najbolje mogli. Za to vrijeme nijedan se od majmuna ne pojavi ni na prozorima ni na vratima. Gedeon Spilett i Harbert pooe po svoj dio obroka, a dotle je Top stajao na stra i ispod prozora. Poto su ruali, vratie se na svoja mjesta. Ni nakon dva sata stanje se nije promijenilo. etverorukci nisu vie davali nikakva znaka ivota. inilo se da su iezli, ali najvjerojatnije je bilo da ih je paljba i pogibija njihova lana dozlaboga prestraila, te su se povukli u dubinu sobe Granitnog dvorca, ili ak u spremite. A kad bi se naseljenici sjetili bogatstva sabranog u tom spremitu, strpljivost, to ju je preporuio in enjer, pretvarala se u bijes a, doista, bilo je i razloga za to. Zbilja, ovo je previe glupo ree na kraju novinar ovo je prelo svaku razumnu granicu! Moramo ipak razjuriti te nitarije! povie Pencroff. Izii emo mi s njima na kraj, pa makar ih bilo dvadeset. Morat emo se s njima boriti prsa u prsa! Ta zar, doista, ne postoji neki nain da doemo do njih? Postoji odgovori tada in enjer, kojemu je u tom trenutku sinula jedna misao. Jedan? primijeti Pencroff. Pa i taj e biti dobar budui da drugih nema! A koji je to nain? Pokuajmo se probiti do Granitnog dvorca kroz nekadanji odlijevni tunel jezera odgovori in enjer. Uh! Sto mu tisua vragova! povie mornar. A ja se tome ne bih nikad dosjetio. To je, doista, bio jedini nain da uu u Granitni dvorac, da napadnu opor majmuna i da ga otjeraju. Istina, otvor tunela su svojedobno zatvorili cementnim zidom. Nema druge, moraju ga razbiti, no to e poslije lako popraviti. Na sreu, Cyrus Smith jo ne bijae ostvario svoju zamisao da ulaz prekrije vodom jezera, inae bi im taj pothvat oduzeo mnogo vie vremena. Bilo je ve prolo podne kad su naseljenici, naoru am pijucima i lopatama, krenuli iz Dimnjaka. Poto su proli ispod prozora Granitnog dvorca i naredili Topu da ostane na svom mjestu, krenue prema lijevoj obali Rijeke milosti, kojom su kanili stii na zaravan Veliki vidikovac. Ali jo ne bijahu prevalili niti pedeset koraka u tom smjeru kadli im do uiju dopre bijesni lave Topa. Taj ih se lave dojmio kao poziv. Zaustavie se. Trkom natrag! povie Pencroff. I sva petorica jurnue niz obalu to su ih noge nosile.

Kad su stigli na zavoj rijeke, odmah vidjee da se stanje izmijenilo. U stvari, obuzeti iznenadnim strahom prouzroenim tko zna kakvim uzrokom, majmuni su pokuavali umaknuti. Dva ili tri su trali i skakali s prozora na prozor, spretno kao klaunovi. Nisu ak ni pokuavali ponovno spustiti ljestve kojima su potom lako mogli sii. Mo da su u svom strahu posve zaboravili na mogunost bijega tim putom. Ubrzo se pet ili est majmuna nalo u polo aju da se u njih moglo pucati. Naseljenici ih uzmu na nian i puke planue. Neki su, ubijeni ili ranjeni, popadali natrag u sobe uz otro cviljenje, a drugi se, bacivi se napolje, ubie pri padu. Poslije nekoliko trenutaka naseljenicima se inilo da u Granitnom dvorcu nema vie nijednog ivog etverorukca. Hura! vikao je Pencroff. Hura! Hura! Hura! Obuzdajte svoje veselje, Pencroffe! ree Gedeon Spilett. Zato? Sve smo ih pobili odgovori mornar. Sla em se, ali time jo nismo rijeili pitanje kako emo ui u svoj dom! Pa ui emo kroz tunel! otpovrne Pencroff. Tako je ree in enjer. Ipak, bilo bi bolje... U tom trenutku, kao da je netko uo primjedbu Cyrusa Smitha i elio mu pomoi, naseljenici opaze kako ljestve klize preko praga vrata, a potom se odmotavaju i padaju sve do ala. Ah, sto mu lula! E, ovo je previe! povie mornar zagledavi se u Cyrusa Smitha. Jest, previe nevjerojatno! promrmlja in enjer, zakoraivi nogom na prvu preku Ijestava. Budite oprezni, gospodine Cyruse! povie Pencroff. Ako je gore ostao jo neki od ovih svilaa... Pa, ubrzo emo vidjeti odgovori in enjer ne zaustavljajui se. Njegovi se prijatelji natisnue za njim i za tili su trenutak bili na pragu svoga doma. Sve su pretra ili. Nikoga nisu zatekli u sobama ni u spremitu, koje je taj majmunski opor potedio. Ah, to mu ovo znai? A ljestve? povie mornar. Gdje li se skrio d entlmen to nam ih je spustio? U tom trenutku odjekne krik i veliki majmun, koji se bio sklonio u hodnik, dojuri u dvoranu. Za njim je trao Nab. Tu si, lupe u! izdere se Pencroff. Dr ei sjekiru u ruci, mornar poe prema ivotinji s nakanom da joj rascijepi glavu, ali ga Cyrus Smith zadr i. Potedite ga, Pencroffe! ree. Zar da se smilujem ovom dlakavom crnji? On nam je dobacio ljestve! In enjer to ree nekim posebnim glasom, tako da je bilo teko razabrati govori li istinu, ili se samo ali. Uto se svi bace na majmuna koji se, unato svojoj hrabroj obrani, ubrzo naao svezan na podu. Uh! puhne Pencroff. A to emo sada s njim uiniti? Napravit emo od njega slugu! odgovori Harbert. Kazavi to, djeak se uope nije alio. Znao je dobro to se sve mo e postii s tim pametnim etverorukcima. Naseljenici se pribli e majmunu i pozorno ga stadoe promatrati. On je doista pripadao ovjekolikoj vrsti kod kojih kut lica nije mnogo manji nego u Australijanaca ili Hotentota. Bio je

to orangutan, a to znai da nije bio krvoloan kao pavijan, ni vjetrogonja kao makako, ni prljav kao svila, ni nestrpljiv kao kusonja, ni zloudan kao psoglavac. Po mnogim svojstvima tih pametnih ivotinja slinih ovjeku reklo bi se, da je u njih gotovo ljudski um. Kad ih se privikne na kuu, mo e ih se nauiti da poslu uju kod stola, pospremaju sobe, iste odijela i obuu, da se vjeto slu e no em, licom i vilicom, pa ak i da piju vino, upravo najboljeg sluge na dvije noge. Poznato je da je Buffon imao jednog od takvih majmuna koji ga je dulje vrijeme poslu ivao kao najvjerniji i najvrjedniji sluga. Ovaj to je le ao svezan u dvorani Granitnog dvorca bio je krupna rasta, visok est stopa, skladno graena tijela, irokih prsa, glave srednje veliine, s kutom lica od ezdeset i pet stupnjeva, okrugle lubanje, otra nosa, tijelo mu je bilo obraslo istom, mekom i sjajnom dlakom, jednom rijeju, bio je savren predstavnik ovjekolikih majmuna. U njegovim oima, neto sitnijim nego u ljudi, blistalo je otroumlje, ispod brkova su mu se sjajili bijeli zubi, dok mu je bradica Ijenjakove boje bila kovrd ava. Lijep momak! ree Pencroff. Da nam je poznat njegov jezik, mogli bismo s njim porazgovarati. Znai, gospodaru Nab se obrati Cyrusu Smithu da emo ga, doista, uzeti za slugu? Tako je, Nabe smijeei se odgovori in enjer. Ali ne budi zbog toga ljubomoran! Nadam se da e biti odlian sluga doda Harbert. ini mi se da je jo mlad i da emo ga lako odgojiti. Vjerojatno se neemo poslu iti silom da bismo ga ukrotili, niti mu iupati onjake, to se obino radi u slinim okolnostima. On e prigrliti gospodare, koji e s njim dobro postupati. Pa i postupat emo prihvati Pencroff, koji je ve bio zaboravio svoj maloprijanji bijes na "aljivce". Potom prie orangutanu i priupita: Hej, mome, kako vam se ovdje svia? Orangutan odgovori kratkim mumljanjem, po kojemu se gotovo moglo zakljuiti da i nije bio posve loe volje. Ne biste li i vi postali lanom nae naseobine, a? upita mornar. Ne biste li uli u slu bu gospodina Cyrusa Smitha? Majmun se oglasi potvrdnim groktanjem. 1 zadovoljit ete se hranom kao jedinom nagradom? Majmun po trei put zamumlja. Njegovi su odgovori prilino jednolini primijeti Gedeon Spilett. U redu! odvrati Pencroff. Najbolji sluge su oni, koji malo govore. Onda, nikakve plae! ujete li, mome? U poetku vam, dakle, neemo manji nego u Australijanaca ili Hotentota. Bio je to orangutan, a to znai da nije bio krvoloan kao pavijan, ni vjetrogonja kao makako, ni prljav kao svila, ni nestrpljiv kao kusonja, ni zloudan kao psoglavac. Po mnogim svojstvima tih pametnih ivotinja slinih ovjeku reklo bi se, da je u njih gotovo ljudski um. Kad ih se privikne na kuu, mo e ih se nauiti da poslu uju kod stola, pospremaju sobe, iste odijela i obuu, da se vjeto slu e no em, licom i vilicom, pa ak i da piju vino, upravo najboljeg sluge na dvije noge. Poznato je da je Buffon imao jednog od takvih majmuna koji ga je dulje vrijeme poslu ivao kao najvjerniji i najvrjedniji sluga. Ovaj to je le ao svezan u dvorani Granitnog dvorca bio je krupna rasta, visok est stopa, skladno graena tijela, irokih prsa, glave srednje veliine, s kutom lica od ezdeset i pet stupnjeva, okrugle lubanje, otra nosa, tijelo mu je bilo obraslo istom, mekom i sjajnom dlakom, jednom rijeju, bio je savren predstavnik ovjekolikih majmuna. U njegovim oima, neto sitnijim nego u ljudi, blistalo je otroumlje, ispod brkova su mu se sjajili bijeli zubi, dok mu je

bradica Ijenjakove boje bila kovrd ava. Lijep momak! ree Pencroff. Da nam je poznat njegov jezik, mogli bismo s njim porazgovarati. Znai, gospodaru Nab se obrati Cyrusu Smithu da emo ga, doista, uzeti za slugu? Tako je, Nabe smijeei se odgovori in enjer. Ali ne budi zbog toga ljubomoran! Nadam se da e biti odlian sluga doda Harbert. ini mi se da je jo mlad i da emo ga lako odgojiti. Vjerojatno se neemo poslu iti silom da bismo ga ukrotili, niti mu iupati onjake, to se obino radi u slinim okolnostima. On e prigrliti gospodare, koji e s njim dobro postupati. Pa i postupat emo prihvati Pencroff, koji je ve bio zaboravio svoj maloprijanji bijes na "aljivce". Potom prie orangutanu i priupita: Hej, mome, kako vam se ovdje svia? Orangutan odgovori kratkim mumljanjem, po kojemu se gotovo moglo zakljuiti da i nije bio posve loe volje. Ne biste li i vi postali lanom nae naseobine, a? upita mornar. Ne biste li uli u slu bu gospodina Cyrusa Smitha? Majmun se oglasi potvrdnim groktanjem. 1 zadovoljit ete se hranom kao jedinom nagradom? Majmun po trei put zamumlja. Njegovi su odgovori prilino jednolini primijeti Gedeon Spilett. U redu! odvrati Pencroff. Najbolji sluge su oni, koji malo govore. Onda, nikakve plae! ujete li, mome? U poetku vam, dakle, neemo dati plau, ali emo vam je stoga poslije udvostruiti ako budemo zadovoljni s vama! Tako je naseobina dobila jo jednog lana, koji e joj uiniti mnogo usluga. Kad su mu htjeli dati ime, mornar zamoli da ga, kao sjeanje na jednog majmuna kojega je nekad poznavao, nazovu Jupiterom, ili skraeno Jupom. I eto kako se, bez mnogo ceremonija, majstor Jup uselio u Granitni dvorac.

VII.

PLANOVI KOJE SU NASELJENICI NAUMILI OSTVARITI MOST PREKO RIJEKE MILOSTI ZARAVAN VELIKI VIDIKOVAC PRETVORITI U OTOK POKRETNI MOST ETVA ITA POTOK MOSTII PERADARNIK GOLUBINJAK DVIJE ONAGE KOLA SA ZAPREGOM IZLET DO BALONSKE LUKE Naseljenici Lincolnova otoka su ponovno uselili u svoj dom, a da nisu morali ui u nj kroz nekadanji odvodni tunel. Time su sebi pritedjeli veliki trud. Bila je doista prava srea za njih to je, ba u trenutku kad su se spremali to uiniti, opor majmuna obuzeo iznenadni i neobjanjiv strah i otjerao ih iz Granitnog dvorca. Nisu li, mo da, te ivotinje predosjetile da se drugim putom priprema opasan napad na njih? To je bio, jedini nain da se pojasni njihov pokret povlaenja. Pri kraju toga dana, naseljenici su prenijeli u umu leine ubijenih majmuna i tamo ih zakopali, potom se bacili na posao da bi odstranili nered, koji su uljezi poinili; nered, a ne tetu, jer premda su ispremetnuli namjetaj po sobama, nisu nita slomili. Nab ponovno upali svoje pei, a od namirnica iz smonice napravi takav ruak, da su svi lizali prste. Pritom nisu zaboravili nahraniti Jupa. On se doista najeo borovih jezgara i korijenja gomoljika. Pencroff mu je odvezao ruke, ali je dr ao da e biti pametnije, ako mu noge ostavi vezane sve dok ne ustvrde da se pomirio sa svojom sudbinom. Potom, prije no to e poi na poinak, sjedei za stolom sa svojim prijateljima, Cyrus Smith povede razgovor o planovima, koje je trebalo to prije provesti u djelo. Najbitniji i najhitniji planovi su bili: gradnja mosta preko Rijeke milosti, stoga da bi ju ni dio otoka povezali s Granitnim dvorcem, a potom pravljenje obora za smjetaj divljih ovaca ili drugih ivotinja vunenog runa, koje se isplatilo uhvatiti. Kao to se vidi, s ta dva plana naseljenici su mislili rijeiti problem, koji je u tom trenutku bio vrlo ozbiljan. U stvari, zahvaljujui mostu, lako e prenijeti omota balona, od kojega su naumili napraviti rublje, a obor ih je trebao snabdjeti vunom od koje e napraviti zimska odijela. Cyrus Smith je kanio podignuti obor kraj vrela Crvenog potoka, na mjestu gdje e prostrani panjak pre ivaima osigurati svje u i obilnu hranu. Put izmeu Velikog vidikovca i vrela Crvenog potoka ve je bio djelimino prokren, te bi s boljim kolima, no to su bila ona prva prijevoz bio laki, a osobito ako bi uspjeli uhvatiti neku ivotinju, koju bi mogli upotrijebiti za vuu. To to su obor mislili podignuti neto dalje od Granitnog dvorca, nije bilo nimalo nezgodno za njih, meutim, to isto se ne bi moglo reii za peradarnik, na koji je Nab elio svratiti pozornost ostalih. U stvari, perad je morala biti nadohvat ruke glavnog kuhara. Nijedno mjesto nije izgledalo tako pogodno za gradnju spomenutog peradarnika poput onog dijela obale jezera, koji se nalazio uz nekadanji otvor u odlijevni tunel. Tu bi ptice plivaice takoer dobro napredovale kao i sve druge, a na onom paru tinamu kokoi, to su ih ulovili na posljednjem izletu, htjeli su iskuati prvi pokuaj pripitomljavanja. Sutradan, 3. studenoga, poeli su radovi na izgradnji mosta. Sve su ruke bile zaposlene na tom znaajnom poslu. Naseljenici su natovarili na ramena pile, sjekire, klijeta, ekie i sili na obalu, sada kao tesari. Pencroff se na trenutak zamisli i ree: A to e biti ako, za naeg izbivanja, padne na um majstoru Jupu povui ljestve koje nam je juer onako ljubazno spustio?

Utvrdit emo njihov donji kraj za zemlju odgovori Cyrus Smith. To su odmah uradili s pomou dva kolca, duboko ih zabivi u pijesak. Potom se popee lijevom obalom Rijeke milosti i ubrzo stignu do zavoja koji je tvorila rijeka. Tu se zaustave da ispitaju ne bi li bilo mogue podignuti most na tome mjestu. Mjesto im se uini pogodnim. U stvari, od tog mosta do Salonske luke, to su je otkrili jueranjeg popodneva na ju noj obali otoka, nije bilo vie od tri i pol milje puta, a od mosta do luke nije bilo teko iskriti kolski put, koji bi omoguio bolju povezanost izmeu Granitnog dvorca i ju nog dijela otoka. Sad Cyrus Smith upozna svoje suradnike s planom, koji je istodobno bio i lako izvedljiv i vrlo koristan, a o kojemu je on ve neko vrijeme razmiljao. Taj se plan sastojao u tome, da se zaravan Veliki vidikovac odvoji od ostalog terena i tako zatiti od upada raznih divljih zvijeri. Tako bi Granitni dvorac, Dimnjaci, peradarnik i cijeli gornji dio zaravni, na kojemu se moglo uzgajati usjeve, bili zatieni od pustoenja raznih ivotinja. To se moglo vrlo lako izvesti, a evo kako je in enjer mislio postupiti. Zaravan je ve bila s tri strane zatiena, prirodnim, ili umjetnim vodenim tokovima: Na sjeverozapadu obalom Grantova jezera, od ruba jezera kraj kojega se nalazio otvor u nekadanji odvodni tunel, pa do usjeka napravljenog na istonoj obali radi otjecanja vika jezerske vode. Na sjeveru od spomenutog usjeka, sve do mora, novim potokom koji je sebi izdubio korito i na zaravni i na morskoj obali, dakle, uzvodno i nizvodno od slapa. Bilo je dostatno jo malo izdubiti korito tog potoka, pa da se ivotinjama onemogui prijelaz preko njega. Na istonoj strani samim morem, i to od ua spomenutog potoka pa do ua Rijeke milosti. Na jugu Rijekom milosti, i to od ua rijeke, pa do zavoja gdje su naseljenici naumili podignuti most. Ostao je, dakle, nezatien samo zapadni dio zaravni, koji se protezao od zavoja rijeke do ju nog ruba jezera. Taj dio nije bio du i od jedne milje, a bio je otvoren svakome, tko je htio zaci na zaravan. Meutim, nita lake nego iskopati irok i dubok kanal, koji bi se punio vodom iz jezera, iz kojega bi se viak vode novim slapom ruio u korito Rijeke milosti. Razina jezera bi se neto spustila zbog novog odljeva vode iz njega, ali je Cyrus Smith ve bio ustvrdio da je priljev vode Crvenog otoka bio znatan, te bi dopustio ostvarenje njegova plana. Tako e, dakle doda in enjer zaravan Veliki vidikovac postati pravi otok, s obzirom na to, da e sa svih strana biti okru en vodom, koji e s ostalim dijelovima otoka biti povezan mostom, koji smo sagradili preko Rijeke milosti, te s dva mostia ve sagraena, jedan uzvodno, a drugi nizvodno od slapa i, na kraju, jo s dva druga mostia, koje emo sagraditi, i to jednog preko kanala, koji bismo iskopali, kao to sam vam predlo io, a drugoga preko Rijeke milosti. Ako uz to te mostove i mostie budemo mogli podizati i sputati po svojoj volji, na zaravni Veliki vidikovac nas vie nitko ne mo e iznenaditi. Da bi ga drugi to bolje shvatili, Cyrus Smith im crte om prikaza polo aj Velikog vidikovca, te im bi odmah jasan njegov plan u cijelosti. Jednoglasno se slo ie s in enjerom, a Pencroff povie, maui svojom tesarskom sjekirom. Najprije most! To je bio najhitniji posao. Odmah su odabrali stabla za gradnju, oborili ih, oistili od grana, isjekli na grede, na deblje i tanje daske. Taj most je trebao biti nepokretan na desnoj obali Rijeke milosti, a pokretan na lijevoj, tako da ga se moglo podignuti pomou protuutega, kao to se podi u neki mostovi na hranama. Jasno, to je bio golem posao, a bude li voen kako treba, proi e dulje vrijeme prije no

to bude gotov, jer je Rijeka milosti na tom mjestu bila iroka oko osamdeset stopa. Trebalo je zabiti trupce u rijeno korito, da bi se podupro nepokretni pod mosta, i postaviti napravu za njihovo zabijanje u korito rijeke. Ti e trupci podr ati dva luka, potrebna da se preko mosta mogu prevoziti teki tereti. Na sreu, imali su dostatno alata za obradu drva i dostatno okova da to drvo utvrde. Osim toga, imali su sposobna ovjeka koji se savreno razumio u taj posao i dosta vrijednih ruku, koje su poslije sedam mjeseci stekle veliku spretnost u radu. Treba priznati da Gedeon Spilett nije bio najnespretniji radei i da se u vjetini natjecao sa samim Pencroffom, "koji se nije nadao tolikoj upornosti od obinog novinara". Gradnja mosta preko Rijeke milosti trajala je tri tjedna, i to tri tjedna naporna rada. Naseljenici su ruali na samom gradilitu, a kako je vrijeme bilo vrlo lijepo, tek su se za veeru vraali u Granitni dvorac. Za to vrijeme zamijetili su da se majstor Jup lako privikava i zbli ava sa svojim novim gospodarima, koje je neprestance motrio radoznalim oima. Uza sve to, radi opreza, Pencroff mu jo ne htjede dati potpunu slobodu kretanja, ve je htio priekati, i to s pravom, da budu gotovi radovi koje su poduzeli da bi osigurali prostor Velikog vidikovca neprelaznim granicama. Top i Jup su ivjeli u najboljim odnosima i rado su se skupa igrali, samo to je Jup ak i u igri bio vrlo ozbiljan. Dvadeseti studenoga je most bio zavren. Njegov pokretni dio, doveden u ravnote u protuutezima, pokretao se vrlo lako. Bio je dostatan posve mali napor da ga se podigne. Izmeu njegova zgloba i posljednje poprene grede, na koju se oslanjao pri sputanju, razmak je iznosio dvadeset stopa, dostatno da ga ivotinje ne prijeu. Sad je doao na red omota zranog balona. Naseljenicima se urilo da ga to prije stave na sigurno mjesto. Da bi ga prevezli, morali su dovui kola sve do Balonske luke pa, prema tome, i prokriti put kroz gustu umu Dalekog zapada. Trebalo je vremena da se to napravi. Stoga, Nab i Pencroff pou do luice vidjeti je li tamo sve u redu. Kad su ustvrdili da "zalihe platna" nisu pretrpjele nikakvu tetu u peini gdje su ih smjestili, odlue nastaviti radove koji su se odnosili na zaravan Veliki vidikovac. Ovo e nam omoguiti primijeti Pencroff da sagradimo peradarnik koji e imati odline uvjete za razvitak, jer se ne moramo bojati da e mu lisice doi u pohode, a niti upasti druge zvijeri tetoine. A da i ne spominjemo doda Nab kako emo krenjem zaravni dobiti odlino zemljite za presaivanje divljih biljaka... 1 jo jednu njivu za sijanje ita! povie Pencroff, pobjedniki se cerei. Ona jedina njiva zasijana jednim jedinim zrnom ita divno je napredovala, zahvaljujui Pencroffovoj skrbi. Na njoj je rodilo deset klasova, tono koliko je in enjer rekao, a u svakom klasu osamdeset zrna. Naseobina je, za svega est mjeseci, raspolagala s osam stotina zrna. To je znailo, da e svake godine dobiti dvije etve. Tih osam stotina zrna, manje pedesetak, to su ih iz opreza stavili na stranu, trebalo je zasijati u novu njivu, i posvetiti im isto toliko pozornosti kao i onom jedinom zrnu. Iskrili su zemljite i ogradili ga jakom ogradom, visokom i iljastom, da je ivotinje ne mogu tako lako preskoiti. A da bi ga zatitili od ptica, pobodu u nj nekakve naprave koje su pri okretanju krijetale i u asna straila, koje je izmislila Pencroffova bujna mata. Tada su sedam stotina pedeset zrna polo ili u male, pravilne brazde, a na prirodi je bilo da uini ostalo. Dvadeset prvi studenoga Cyrus Smith poe obilje avati kanal koji je trebao zatvoriti zaravan prema zapadnoj strani, to jest od ju nog ruba Grantova jezera do zavoja Rijeke milosti. Ispod dvije, do tri stope zemlje crnice nalazila se granitna stijena. Ponovno su morali proizvesti nitroglicerin koji se, kao uvijek, pokazao vrlo djelotvornim. U manje od petnaest dana iskopali su

u tvrdom terenu visoki kanal irok dvadeset stopa, a dubok est. Istim sredstvom naprave novi usjek u granitnom rubu jezera i voda pojuri u novo korito i napravi mali vodeni tok kojemu su dali ime Glicerinski potok. Taj novi potok je postao pritokom Rijeke milosti. Kao to je in enjer prije najavio, razina se jezera spustila, ali tako neznatno, da se to gotovo nije ni opa alo. Napokon, da bi upotpunili odvajanje Velikog vidikovca, naseljenici su prilino proirili korito potoka, koji je tekao preko morske obale i utvrdili pijesak pomou dvostruke ograde nainjene od kolaca. U mjesecu prosincu vruine su bile vrlo velike. Uza sve to, naseljenici nisu htjeli prekinuti radove koje su planirali, a kako je sad bio na redu peradarnik, oni se bace na njegovu gradnju. Nije ni potrebno rei da je majstoru Jupu poslije potpunog zatvaranja Velikog vidikovca dana potpuna sloboda. On, meutim, nije vie naputao svojih gospodara, niti je pokazivao elje da zbrie. Bila je to ivotinja blage udi, sna na tijela i nevjerojatno brzih i spretnih pokreta. Kad se trebalo popeti Ijestvama Granitnog dvorca, nitko se u brzini nije mogao s njim mjeriti. Ve su ga upotrebljavali za neke radove. On je vukao tovare drva i prevozio kamenje izvaeno iz korita Glicerinskog potoka. On jo nije zidar, ali ve je majmun! govorio je u ali Harbert, zabavljajui se nadimkom "majmun", koji zidari daju svojim egrtima. Nikada nadimak nije bio opravdaniji nego u ovom sluaju. Peradarnik je zauzimao prostor od dvije stotine etvornih jardi na jugoistonoj obali jezera. Ogradili su ga drvenom ogradom i sagradili mnoge zaklone za pernate ivotinje, koje e tu prebivati. Bile su to kolibice napravljene od granja i podijeljene na pregrade, koje su ekale da prime prve goste. Prvi su gosti bili onaj par kokoiju tinamu, koje su ubrzo izlegle mnotvo pilia. Ubrzo su dobile drutvo: jato pataka, koje su i prije ivjele uz obalu jezera. Neke od tih pataka su pripadale kineskoj vrsti ija se krila otvaraju poput lepeze, a koje se sjajem i izgledom svog perja mogu natjecati sa zlatastim fazanima. Nekoliko dana poslije toga, Harbert uhvati jedan par kokica okrugla repa i duga perja. To su bili prekrasni alektori, koji su se brzo pripitomili. to se tie pelikana, vrabaca ribolovaca, lisaka, oni su sami doli na obalu peradarnika, i taj sitan svijet, poto se u poetku krijetei, pijuui, gaui, malo svaao, nae na kraju zajedniki jezik i povea se toliko, da su naseljenici tu imali osigurane zalihe hrane. Cyrus Smith je htio upotpuniti svoje djelo, stoga sagradi golubinjak u kutu peradarnika. U njega su smjestili nekoliko golubova, koji su se gnijezdili u visokim liticama zaravni. Te su se ptice brzo naviknule da se svake veeri vrate u svoj novi dom i pokazale su vie smisla za pripitomljavanje od golubova grivnjaa, svojih srodnika, koji se mno e samo dok su u divljem stanju. Napokon je osvanuo i trenutak da iskoriste omota balona i od njega naprave rublje. Cyrus Smith je bio vrlo praktina duha, a da bi pomiljao sauvati taj omota onakvim kakav je bio, te se izloiti opasnostima i u balonu napunjenom toplim zrakom napustiti otok i zaputiti se na more, tako reci, bez granica. Taj bi pothvat bio prihvatljiv za oajnike koji nisu imali to izgubiti. Trebalo je, dakle, prevesti omota balona u Granitni dvorac. Naseljenici odlue prepraviti svoja teka teretna kola kako bi njima mogli lake upravljati. Kola su, kao to se vidi, imali, ali je motor nedostajao. Zar doista na otoku ne postoji nikakav pre iva domae vrste, koji bi mogao zamijeniti konja, vola ili kravu? Na to pitanje jo nisu mogli odgovoriti. Doista ree Pencroffnama je prijeko potrebna jedna ivotinja za vuu, barem dok nam gospodin Cyrus ne konstruira neka kola na parni pogon, ili ak lokomotivu, jer emo sigurno jednoga dana imati eljezniku prugu, iji e jedan krak ii od Granitnog dvorca do Balonske

luke, a drugi do Franklinova brda! Govorei tako, potenjaina mornar je vjerovao u ono o emu je govorio. Oh mato, izmijeana s vjerom! Ali, bez ikakva pretjerivanja, Pencroff bi se bio zadovoljio i obinim etveronocem koga se moglo upregnuti u kola, a kako mu je Providnost bila sklona, nije ga pustila da za njim dugo ezne. Jednog dana, tonije 23. prosinca, okupljeni u Dimnjacima, naseljenici zauju kako Nab vie, a Top laje natjeui se tko e jae. Skoe odmah napolje, vidjeti da se nije dogodila kakva nezgoda. A to li samo ugledae! Dvije ivotinje velika rasta, koje su neoprezno zale na zaravan jer mostii nisu bili podignuti. U prvi mah bi ovjek povjerovao da su to bila dva konja ili u najmanju ruku dva magarca, mu jak i enka, lijepih oblika, pepeljasto ukaste dlake, bijelih nogu i repa, glave, vrata i trupa ispruganih crnim crtama. Oni su se polako pribli avali i, ne pokazujui uznemirenost, bistrim su oima promatrali ljude u kojima jo nisu nazirali svoje budue gospodare. To su onage, divlji magarci! povie Harbert. etveronoci, neto izmeu zebre i kuaga! A zato ne bi bili obini magarci? upita Nab. Pa zbog toga to imaju mnogo krae ui, a uz to su i Ijupkijih oblika. Svejedno, magarci ili konji odgovori Pencroff. Oni su "motori", kao to je kazao gospodin Smith, i kao takve, treba ih zadr ati. Trudei se da ne prestrai dvije ivotinje, mornar klizne kroz travu do mostia na Glicerinskom potoku i podigne ga. Tako su onage postale zarobljenicima naseljenika. Sad naseljenici nisu znali hoe li ih na silu potiniti i pripitomiti. Na kraju su odluili ne upotrijebiti silu ve ih nekoliko dana pustiti neka se slobodno kreu po zaravni gdje je bilo trave u izobilju. In enjer odmah predlo i da im blizu peradarnika sagrade staju gdje e, osim punih jasala, nai i zaklonite za vrijeme noi. I tako je taj par prekrasnih ivotinja puten da slobodno ide tamo amo. Naseljenici im se nisu pribli avali, bojei se da ih ne prestrae. Meutim, onage su u vie navrata pokazale elju da napuste zaravan, naviknute na iroke prostore i duboke ume. Vidjeli bi ih tada kako hodaju pored vode, koja im se isprijeila na putu u slobodu, pa kako otro njau, a potom u galopu jure kroz visoku travu, a kad se smire kako nepomino stoje i promatraju golema stabla pod kojima vie nikad nee slobodno lutati. U meuvremenu su naseljenici pripremili hamove i remenje od biljnih vlakana a, osim toga, nekoliko dana poslije hvatanja onaga ne samo da su kola bila pripravna primiti zapregu, ve su naseljenici probili ravan put, ili bolje reeno, usjek kroz Divlji zapad, put koji je iao od zavoja Rijeke milosti do Balonske luke. Kola su tim putom mogla proi, te naseljenici krajem prosinca prvi put upregnue onage u rudo. Pencroff je, milovanjem, te ivotinje ve toliko pridobio, da su mu ak iz ruke jele. Lako im se moglo prii, ali kad su ih upregli u kola, poee se propinjati, te su naseljenici imali dosta muke da ih umire. Meutim, nee proi mnogo vremena i one e se naviknuti na novu slu bu, jer su manje buntovne od zebri, te se esto upotrebljavaju za vuu u ju nim krajevima Afrike, pa ak su ih uspjeli pripitomiti i u dosta hladnim predjelima Europe. Tog dana su svi naseljenici, osim Pencroffa koji je hodao ispred svojih ivotinja, sjeli u kola i odvezli se do Balonske luke. Samo se po sebi razumije da su se dobro truckali po tom jedva prokrenom putu, ali kola stigoe bez nezgoda i jo istoga dana su naseljenici na njih utovarili omota i raznu opremu zranog broda. U osam sati uveer, kola se zaustavie na alu, poto su se prije toga, preavi preko

Rijeke milosti, spustila niz njezinu lijevu obalu. Onage ispregnue i odvedoe u staju. Prije no to e zaspati, Pencroff zadovoljno uzdahne, ali tako buno, da je cijeli Granitni dvorac odjeknuo.

VIII.

RUBLJE OBUA OD TULJANOVE KOE IZRADA PIROKSILA RAZNI USJEVI RIBOLOV KORNJAINA JAJA BRZI RAZVITAK MAJSTORA JUPA OBOR LOV NA DIVLJE OVCE NOVA BILJNA I IVOTINJSKA BOGATSTVA SJEANJE NA DALEKU DOMOVINU Prvi tjedan mjeseca sijenja naseljenici su posvetili ivanju rublja za svoje potrebe. Igle pronaene u sanduku klizile su meu ne osobito nje nim, ali stoga sna nim prstima, tako da se mo e ustvrditi da je ono to su prsti saili, bilo dobro saiveno. Konca su imali dostatno, zahvaljujui Cyrusu Smithu, kojemu je palo na um da ponovno uporabe isti konac to je poslu io za ivanje dijelova balonskog omotaa. Gedeon Spilett i Harbert su sa zadivljujuom strpljivosti rasporili te duge dijelove. Pencroff je morao odustati od sudjelovanja u tom poslu, jer mu je iao na ivce, ali kad je trebalo siti, e tu mu nije bilo ravna. Uostalom, svima je dobro poznato da svi mornari imaju sklonosti za ivanje. Potom su s platna zranog broda skinuli masnou pomou sode i potae, koje su dobili od biljnog pepela. I tako je pamuk, poto je s njega skinut premaz, ponovno dobio svoju gipkost i mekou, a kad je potom izlo en djelovanju zraka i sunca, dobi savrenu bijelu boju. I tako su naseljenici saili nekoliko koulja i arapa, razumije se ne pletenih, nego od platna. Kakva li je radost bila za njih kad su na sebe navukli bijelo rublje, rublje vrlo grubo, nema dvojbe, ali koga uznemiruje takva sitnica, i kad su legli na plahte koje su le aje u Granitnom dvorcu pretvorile u prave pravcate krevete. U to isto vrijeme saili su sebi i obuu od tuljanove ko e, kojom su u pravi trenutak zamijenili obuu, koju su donijeli iz Amerike. Nova obua je bila i duga i iroka i nikad nije ozlijedila stopala pjeaka! Poetkom 1866. godine neprekidno su vladale velike vruine, ali lov u umi nije prestajao. Agutija, mukatnih svinja, kabeja, klokana, dlakave i pernate divljai bilo je doista posvuda, a Gedeon Spilett i Harbert su bili vrlo dobri strijelci, a da bi ijedan metak ispalili uzalud. Cyrus Smith ih je stalno upozoravao da tede streljivo. On se trudio da neim drugim zamijeni barut i olovo, koje su pronali u sanduku, jer ih je htio sauvati za budunost. Tko zna kamo je sudbina jednog dana mogla baciti njega i njegove prijatelje, ako ikad napuste svoj sadanji otok? Trebalo se, dakle, pripremiti za sve nedae, koje je krila nepoznata budunost i tedjeti streljivo i zamijeniti ga drugim tvarima koje se lako proizvode. Da bi zamijenio olovo koje Cyrus Smith nije zamijetio ni na jednom mjestu na otoku, on je upotrijebio eljezna zrna, koja je lako proizveo. S obzirom na to da ta zrna nisu bila teka kao olovna, morao im je poveati opseg. Radi toga je svaki naboj sadr avao manje zrna, ali su lovci svojom spretnou nadoknadili taj nedostatak. to se tie baruta, Cyrus Smith ga je mogao proizvesti, jer je imao pri ruci i salitre, i sumpora i ugljena, ali je ta proizvodnja tra ila vrlo veliku pozornost, a kako on nije imao odgovarajueg alata, teko je bilo proizvesti barut dobre kvalitete. Zbog toga se Cyrus Smith odluio za proizvodnju piroksila, odnosno pamunog baruta, jedne tvari u kojoj pamuk nije prijeko potreban, jer se umjesto njega moglo uporabiti bilo koju drugu vrstu celuloze. Ta celuloza je, u stvari, osnovno tkivo biljaka i nalazi se, manjevie, u istom stanju, ne samo u pamuku nego i u vlaknima konoplje i lana, u papiru, starom rublju, u sr i zove, itd. A upravo je zove bilo napretek na otoku, tamo kraj ua Crvenog potoka. Naseljenici su ve uporabljavali bobice toga grmlja kao nadomjestak kavi.

Bilo je, dakle, dostatno nabrati zove i izvui iz nje sriku, to jest celulozu. Da bi se proizveo piroksil, trebalo je imati jo jednu tvar: isparljivu duinu kiselinu. Budui da je Cyrus Smith ve imao pri ruci sumpornu kiselinu, mogao je lako dobiti duinu, i to tako, to e prirodnu salitru izlo iti djelovanju sumporne kiseline. I tako je odluio proizvesti i uporabiti piroksil, premda su mu bili poznati njegovi dosta ozbiljni nedostaci, kao to su: velika neujednaenost djelovanja, vrlo velika zapaljivost s obzirom na to da se pali na sto osamdeset stupnjeva, umjesto na dvjesto etrdeset i, na kraju, gotovo trenutano sagorijevanje, koje mo e unititi oru je kojemu treba. Zauzvrat, prednosti su piroksila u tome da se ne mijenja pod utjecajem vlage, to ne prlja cijev puke i to ima etiri puta veu potisnu snagu od obinog baruta. Da bi se proizveo piroksil, trebalo je celulozu samo na etvrt sata uroniti u hlapljivu duinu kiselinu, a potom je dobro isprati i osuiti. Kao to se vidi, nita jednostavnije od toga. Cyrus Smith je, meutim, u tom trenutku raspolagao samo s obinom duinom kiselinom, a ne s isparljivom, to jest s onom, koja izluuje bjelkastu paru, kad se nae u dodiru s vla nim zrakom. Ali, ako bi umjesto ove kiseline uporabio obinu duinu kiselinu i pomijeao je u omjeru tri prema pet s koncentriranom sumpornom kiselinom, dobio bi potpuno isti rezultat, i on ga je, u stvari, i dobio. Tako su otoni lovci ubrzo raspolagali jednom savreno napravljenom tvari kojom su, rabei je pozorno, postigli odline rezultate. Nekako u isto vrijeme, naseljenici su raskrili tri jutra zemlje na Velikom vidikovcu. Ostalo su ostavili pod travom, za ispau onagama. Vie puta su odlazili na izlete u Jakamarsku umu i u ume Dalekog zapada, odakle su donosili mnotvo divljih biljaka: pinata, potoarki, hrena, repe, koje e pametnim uzgajanjem ubrzo izmijeniti svoju divlju prirodu i, istodobno, ubla iti nain prehrane na temelju duika, kojemu su dotad bili podlo ni naseljenici Lincolnova otoka. Uz to su naseljenici navukli velike koliine drva i ugljena u Granitni dvorac. Svaki njihov izlet im je istodobno pru ao i prigodu poboljati putove kojih je kolnik, postupno, bivao sve tvri, sve zbitiji pod djelovanjem kotaa kola. Kuninjak je jo opskrbljivao uobiajenom koliinom kunia smonicu Granitnog dvorca. Budui da je bio smjeten malo dalje od zemljita kojim je pretjecao Glicerinski potok, njegovi itelji nisu mogli prodrijeti na vodom ograenu zaravan pa, prema tome, niti opustoiti nedavno zasaene nasade. Uzgajalite ostriga, koje se nalazilo ispred Granitnog dvorca meu morskim hridinama i u kojemu su se one vrlo brzo razmna ale, svakodnevno je opskrbljivalo stanovnike otoka svojim odlinim proizvodima. Osim toga, i ribolov je ubrzo postao vrlo obilan, jer je Pencroff u jezero i u Rijeku milosti bacao povraz s elinim udicama, na koje su se esto hvatale pastrve i neke druge vrlo ukusne ribe, iji su srebrni bokovi bili iarani malim ukastim tokama. I tako je majstor Nab, koji se posvetio kuharskom umijeu, mogao svakog dana mijenjati jelovnik, tako da bi prehrana bila to ugodnija. Jedino je jo kruh nedostajao na stolu naseljenika a, kao to smo rekli, na to su oni bili prilino osjetljivi. U to su se doba bavili takoer i lovom na morske kornjae, koje su esto dolazile na obalu kraj Rta eljusti. Na toj je obali alo bilo naikano malim izboinama pod kojima su bila skrivena potpuno okrugla jaja tvrde i bijele ljuske. Njihov bjelanjak je imao svojstvo da se ne zgrua kao bjelanjak u ptijih jaja. Sunce je skrbilo da se iz njih izlegu mladi, a njihov je broj bio vrlo velik, jer svaka kornjaa snese godinje do dvjesto pedeset jaja. Prava njiva jaja zamijeti Gedeon Spilett. Treba ih samo pobrati. Ali se naseljenici nisu zadovoljili samim proizvodima, ve su se dali u lov na njihove proizvoae. I tako su oni u Granitni dvorac dovukli mnotvo morskih kornjaa, koje su posvuda cijenjene zbog izvanrednog okusa njihova mesa. Kad bi majstor Nab zgotovio juhu od kornjae i zainio je miriljavim travama i dodao uz to koju krstaicu, pobrao bi brojne pohvale, i to s

punim pravom. Ovdje treba spomenuti jo jednu zanimljivost zahvaljujui kojoj su naseljenici spremili nove zalihe hrane za zimu. itava jata lososa su doplovila do Rijeke milosti i nekoliko milja uzvodno zaoe u nju. Bilo je to vrijeme kad se enke mrijeste i tra e pogodno mjesto da polo e ikru. One su ile ispred mu jaka i podizale silnu buku praakanjem u plitkoj vodi rijeke. Oko tisuu tih riba, koje su bile dugake do dvije i pol stope navalilo je u rijeku i bilo je dostatno postaviti nekoliko brana da ih se ulovi znatan broj. Ulovili su ih nekoliko stotina, potom ih posolili i spremili za zimu, kad zbog smrznutih rijeka ne mogu loviti ribu. Nekako u isto vrijeme, vrlo pametni Jup je unaprijeen u sobara. Obukli su mu kaputi, kratke hlae od bijelog platna i kecelju s d epovima koji su mu priinjali najvee veselje, jer je u njih stalno gurao ake i nije doputao da netko po njima pretura. Spretnog je orangutana Nab sjajno dresirao. inilo se da se crnac i majmun razumiju kad razgovaraju. Uostalom, Jup je bio doista privr en Nabu, a Nab mu je tu privr enost uzvraao. Ukoliko nije obavljao neki posao napolju, odnosno ukoliko nije utovario kola ili se penjao na neko stablo, Jup je vei dio vremena provodio u kuhinji i pritom se trudio u svemu oponaati Naba, koji je kao uitelj pokazao veliko strpljenje i mnogo mara u pouavanju svoga uenika, dok je opet uenik ulo io svu svoju pamet da bi se okoristio poukama svoga uitelja. Zamislite kakvo je zadovoljstvo majstor Jup priutio iteljima Granitnog dvorca kad ih je jednog dana, s ubrusom preko ruke, a da oni prije nisu o tome bili obavijeteni, poeo poslu ivati oko stola. Vjet, pa ljiv, on je savreno obavljao svoj posao, mijenjao tanjure, donosio jelo, toio pie i dr ao se pritom vrlo ozbiljno, to je mnogo uveseljavalo naseljenike, dok je Pencroff bio oduevljen. Jupe, jo juhe! Jupe, malo agutija! Jupe, jedan tanjur! Jupe! Dobri Jupe!, estiti Jupe! Samo se to ulo, a Jup je, ne zbunjujui se nikad, sve obavljao, na sve motrio i klimatao svojom pametnom glavom kad mu je Pencroff ponovio rijei kojima se rugao Jupu onog dana kada su ga zarobili: Nema to, Jupe, morat emo vam udvostruiti plau! Nije ni potrebno kazati da se Jup ve posve bio udomaio u Granitnom dvorcu i da je esto pratio svoje gospodare u umu, a da nikad nije pokazao elje da u umi ostane. Trebalo ga je vidjeti kako smijeno hoda, prebacivi preko ramena jedan tap, to mu ga je Pencroff napravio, poput puke. Ako je trebalo ubrati plod na vrhu kakva stabla, vrlo brzo je bio gore! Ako bi kota kola zaglibio, Jup ga je svojim sna nim ramenom u tren vratio na pravi put! Momak i pol, nema to! esto bi uzviknuo Pencroff. Da je zao kao to je dobar, nitko nikad s njim ne bi iziao na kraj! Pri kraju sijenja, naseljenici su poduzeli velike radove u sredinjem dijelu otoka. Odluili su u blizini vrela Crvenog otoka, podno Franklinova brda, sagraditi obor za pre ivae ija prisutnost u blizini Granitnog dvorca nije bila po eljna. Obor je graen uglavnom za divlje ovce, ija je vuna naseljenicima bila potrebna za zimska odijela. Naseljenici su svako jutro, ponekad svi, ali najee Cyrus Smith, Pencroff i Harbert, odlazili do vrela Crvenog potoka. Vozei se u kolima u koja su bile upregnute onage, tih pet milja bila je lijepa etnja ispod zelenih kroanja, nedavno iskrenim putom, koji su nazvali Put k oboru. Tako su izabrali povei prostor iza ju nog sljemena Franklinova brda. Bila je to istina obrasla umarcima, u samom podno ju jednog ogranka, koji ju je zatvarao sjedne strane. Mali potok, koji je izvirao na njegovim padinama, poprijeio je preko istine i ulijevao se u Crveni

potok. Trava je tu bila svje a, a zrak je strujao slobodno izmeu rijetkih umaraka. Trebalo je, dakle, oko spomenute istine podignuti kru nu ogradu od kolaca, iji bi se krajevi oslanjali na ogranak brda, a koja bi bila visoka toliko da je ne mogu preskoiti ni najspretnije ivotinje. U tom je oboru trebalo smjestiti stotinjak rogatih ivotinja, divljih ovaca i koza, i sve njihove budue narataje. In enjer je obilje io opseg obora, a potom je trebalo pristupiti sjei drvea potrebnog za gradnju ograde, ali kako je prigodom probijanja puta do obora posjeeno nekoliko stabala, naseljenici ih kolima dovezu, od njih naprave stotinjak kolaca i duboko ih zabiju u zemlju. Na prednjem dijelu obale nainie dosta irok ulaz i zatvore ga dvokrilnim vratima nainjenim od debelih dasaka i izvana ih osiguraju zasunima. Gradnja obora potrajala je barem tri tjedna, jer je osim drvene ograde Cyrus Smith podigao i prostrane drvene nadstrenice, pod koje su se ivotinje mogle skloniti. Uostalom, obor je morao biti solidno i od tvrde grae napravljen, jer su divlje ovce sna ne ivotinje i postojala je opasnost da u prvom naletu ne polome i ogradu i nadstrenice. Zailjeni na vrhu i ojaani u vatri, kolci su meusobno bili povezani zakovanim gredicama, a mjestimice su potpornji osiguravali vrstinu ograde. Poto su bili gotovi s gradnjom obora, trebalo je organizirati veliku hajku u podno ju Franklinova brda, po panjacima, gdje su se pre ivai esto dolazili napasati. Taj pothvat su obavili 7. veljae, po lijepom ljetnom danu. Svi su naseljenici sudjelovali u hajci. Tom su im prigodom onage, na kojima su jahali Gedeon Spilett i Harbert, uinile velikih usluga. Cijeli se posao sastojao u tome da se divlje ovce i koze potjera u odreenom smjeru i da se, polako, oko njih stegne obru. Tako su se Cyrus Smith, Pencroff, Nab i Jup postavili na raznim tokama ume, dok su dva jahaa i Top jurili na pola milje uokolo obora. U tom dijelu otoka bilo je mnogo divljih ovaca. Te lijepe ivotinje, velike kao jeleni, jaih rogova no to su u domaih ovnova, sivkastih runa proaranih dugini dlakama, bile su sline argalijama. Taj dan lova bio je vrlo naporan. Koliko li su samo naseljenici hodali amotamo, koliko trali u jednom pa u drugom smjeru, koliko vikali! Od stotinjak divljih ovaca, koje su hajkai potjerali, vie od dvije treine je umaklo. Ali, na kraju su uspjeli tridesetak tih pre ivaa i desetak divljih koza potisnuti prema oboru, koji kao da im je svojim otvorenim vratima nudio izlaz iz obrua. One pojure unutra, a naseljenici iza njih zatvore vrata. Naseljenici se nisu mogli potu iti. Uinak hajke je, uglavnom, bio dobar. Veina zarobljenih ivotinja su bile enke od kojih su se neke trebale ubrzo ojanjiti. Bilo je, dakle, sigurno da e stado napredovati i da e u bliskoj budunosti naseljenici imati i vune i ko a. Te su se veeri naseljenici vratili u Granitni dvorac vrlo iscrpljeni. Uza sve to, oni sutradan pohitae do obora vidjeti to ima novoga. Zarobljeni pre ivai su pokuali sruiti drvenu ogradu, ali kad u tome nisu uspjeli, polako se smirie. Tijekom mjeseca veljae nije se dogodilo nita vrijedno spomena. Naseljenici su redovito obavljali svakodnevne poslove. U to vrijeme, dok su poboljavali putove, koji su vodili k oboru i Balonskoj luci, poeli su kriti trei put koji je trebao povezivati Veliki vidikovac sa zapadnom obalom otoka. Velike ume to su prekrivale povrine Zmijskog poluotoka, gdje su se skrivale zvijeri kojima je Gedeon Spilett prijetio istrebljenjem, jo su predstavljale nepoznat dio Lincolnova otoka. Prije no to je nastupila zima, naseljenici su veliku skrb posvetili uzgoju divljih biljaka koje su pronalazili u umama i presaivali na Veliki vidikovac. Bilo kamo i kuda poao, Harbert se nikad nije vratio praznih ruku, nikad, a da nije donio barem jednu korisnu biljku. Jednom su to bile biljke iz obitelji cikorija, iz ijeg se sjemena gnjeenjem mogla dobiti odlina vrsta jestiva

ulja. Drugi put je to bila obina loboda, biljka koja je imala antiskorbutna svojstva. Potom je donosio one dragocjene gomoljike koje su se oduvijek uzgajale u Ju noj Americi. To su, u stvari, bili krumpiri kakvih danas ima vie od dvije stotine vrsta. Povrtnjak, dobro ograen, redovito zalijevan i zatien od ptica tetoina, naseljenici su razdijelili na male gredice, gdje su rasle razne salate, lobode, repe, hren i druge biljke krstaice. Zemlja je na zaravni bila vrlo plodna, te su se naseljenici nadali da e povre tu dobro roditi. Osim toga, oni su se u dostatnim koliinama opskrbili raznim piima. Ni najvei se probirai u tom pogledu ne bi mogli po aliti, pod uvjetom da ne po ele vino. Osvekom aju, koji su dobili iz biljke zijevalice i soku dragonije, koji su vrenjem dobili, Cyrus Smith je dodao pravo pravcato pivo. Proizveo ga je od mladica abies nigra. Poto bi provrele, te su mladice davale pie ugodna okusa i vrlo pogodno za zdravlje. Amerikanci to pivo nazivaju springbeer, to jest pivo od jele. Krajem ljeta, peradarnik se obogatio jednim parom droplji vrste hubara, koje su se isticale time, to su izgledale kao da su odjevene u male pernate ogrtae. Tim dropljama treba dodati jo i nekoliko kaikara, kod kojih je gornja eljust sa svake strane produ ena opnastim visuljkom, te prekrasne pijevce, crne ube, rese i potko ice, koji su sliili pijevcima s Mozambika. Ovi su se pijevci po cijeli dan epirili na obali jezera. Tako je, dakle, sve napredovalo na otoku, zahvaljujui radu hrabrih i pametnih ljudi. Nema dvojbe, Providnost im je mnogo pomagala, ali oni su ostali vjerni velikom naelu: pomozi najprije sam sebi, pa e ti i Bog pomoi! Za vruih ljetnih dana, naveer, poslije zavrenog rada, kad je s mora popuhivao blagi lahor, oni su rado sjedali na rub Velikog vidikovca, pod neku vrstu sjenice od biljaka penjaica, to ih je Nab svojim vlastitim rukama uzgojio. Tamo bi razgovarali, pouavali jedan drugoga, planirali, a mornarevo uvijek vedro raspolo enje razveseljavalo je to malo drutvo u kojemu nije nikad prestao vladati savreni sklad. Razgovarali su tako i o svojoj domovini, velikoj i dragoj Americi. Je li se jo vodio rat za otcjepljenje? On jamano nije dugo trajao poslije njihova bijega! Richmond se, nedvojbeno, vrlo brzo predao generalu Grantu! Osvajanje glavnoga grada ju nih dr ava mora da je bio posljednji in te tu ne drame! Sjever je pobijedio, borei se za pravednu stvar! Ah, kako bi brodolomci s Lincolnova otoka rado prelistali neke novine! Prolo je jedanaest mjeseci otkako su prekinute sve sveze izmeu njih i ostalog svijeta. Jo malo i 24. o ujka e biti obljetnica dolaska na ovaj nepoznati otok. Oni su u to vrijeme bili obini brodolomci koji nisu znali ak ni to, hoe li biti u stanju sauvati goli ivot u borbi s prirodom. A sada, zahvaljujui znanju svog elnika i svojoj vlastitoj zdravoj pameti, postali su pravi naseljenici, koji su raspolagali oru jem, raznim alatima, napravama, kojima su sebi podredili sva tri svijeta prirode: ivotinjski, biljni i rudni! Jest, oni su esto u razgovoru spominjali te injenice i uz to pravili planove za budunost. Cyrus Smith je najee utio. Mnogo vie je sluao svoje prijatelje, no to je sam govorio. Katkad bi se osmijehnuo ponekoj Harbertovoj primjedbi, ponekoj Pencroffovoj doskoici, ali je uvijek i svugdje razmiljao o neobjanjivim injenicama, o udnoj zagonetki u iju tajnu jo nije uspio proniknuti.

IX.
NEVRIJEME HIDRAULINA DIZALICA IZRADA PROZORSKOG STAKLA I STAKLENOG POSUA KRUHOVAC ESTI POSJETI OBORU KRIANJE STADA JEDNO NOVINAROVO PITANJE TONE GEOGRAFSKE KOORDINATE LINCOLNOVA OTOKA PENCROFFOV PRIJEDLOG

Prvog tjedna mjeseca o ujka vrijeme se promijenilo. U poetku o ujka je sjao puni mjesec i jo je bilo vrlo velikih vruina. Osjealo se da je zrak nabijen elektricitetom. Postojala je opasnost od oluja koje su mogle dulje potrajati. I doista, 2. o ujka, od sna ne se grmljavine sve treslo. Puhao je istonjak, krupa napadne proelje Granitnog dvorca, bubala je po njemu kao paljba iz mitraljeza. Naseljenici su morali dobro zatvoriti vrata i prozore. Da nisu to uinili, sve bi prostorije u Granitnom dvorcu bile poplavljene vodom. Videi kako pada krupa, neka su zrna bila velika kao golubije jaje, Pencrof je mislio samo o jednoj stvari: kako je njegovoj njivi s posijanim itom zaprijetila velika opasnost. On odmah potri do njive, gdje je klasje ve proturilo napolje svoje male glavice i, pomou velikog platna, uspije zatititi usjev. Umjesto po njivi, krupa je nemilice tukla po njemu, ali mu je to bilo svejedno. Loe vrijeme je trajalo osam dana. Grmljavina je bez prekida odjekivala u dubinama neba. Izmeu dviju oluja mukla tutnjava je dopirala iz daljine, da bi se trenutak poslije prenijela nad otok novim bijesom. Nebo su parale munje. Grom je pogodio vie stabala na otoku, a meu ostalima i veliki bor, koji se koio kraj jezera u prvom redu ume. Nekoliko puta grom osine u obalu. Rastaljeni pijesak dobi staklast izgled. Pronaavi komade tog staklastog pijeska, in enjera zaokupi misao o mogunosti da prozore osigura debelim i tvrdim staklom, koje bi prkosilo vjetru, kii i krupi. Budui da nisu morali obaviti nikakve hitne radove napolju, naseljenici iskoriste ru no vrijeme za rad u Granitnom dvorcu, ija je nutrina svakog dana bila potpunija i bogatija. In enjer napravi tokarski strug kojim je proizvodio razne predmete za kuhinju i njihove osobne potrebe, poput dugmadi, kojih se nedostatak i te kako osjeao. Nainili su naslon za oru je, koje su odr avali u najboljem redu. Sad su ve imali i polica i ormara. Pililo se, strugalo, turpijalo, obraivalo strugom. Cijelo vrijeme dok su trajale nepogode ula se samo kripa alata ili zujanje struga, koje se mijealo s tutnjavom oluje. Naseljenici nisu zaboravili majstora Jupa. Napravili su mu zasebnu sobicu kraj glavnog spremita, slinu brodskoj kabini. Na njegovu je krevetu uvijek bila svjea stelja na kojoj je on ugodno spavao. Ovaj na Jup se nikada ne tu i esto je govorio Pencroffnikada ne uzvrati nepristojnim odgovorom. Sjajan sluga, Nabe, sjajan sluga! Moj uenik odgovarao je Nab a ubrzo meni ravan! 1 tvoj pretpostavljeni nadometnuo bi mornar, smijui se. Jer ti, Nabe, govori, a on ne govori! Nije ni potrebno rei da je Jup bio sada ve upuen u sve poslove svoje slu be. On je istio odijela, okretao ra anj, spremao sobe, slu io oko stola, slagao drva i, to je osobito oduevljavalo Pencroffa, nije nikad poao na spavanje a da prije toga ne pokrije estitoga mornara u njegovu krevetu. Zdravlje svih lanova naseobine, pa bili oni dvorukci, etverorukci, ili etveronoci, bilo je, da bolje nije moglo biti. ivei na istom zraku, na zdravom sunanom tlu pod umjerenim podnebljem, radei i fiziki i umno, oni nikad nisu ni pomiljali da e bolest zakucati na njihova vrata. Svi su se, doista, odlino osjeali. Harbert je itava dva palca narastao u tijeku prole godine. Crte lica su mu sada bile izrazitije, sve mu evnije. Razvijao se skladno i izgledalo je da e jednoga dana i svojim fizikim izgledom i svojim duevnim ustrojstvom biti savren ovjek. Koristio je svaki trenutak dokolice da bi itao ono nekoliko knjiga, koje su pronali u sanduku, a poslije praktinih lekcija koje su potjecale iz njegova polo aja, on je naao u in enjeru i u

novinaru, u prvome za znanost, a u drugome za jezike, uitelje koji su rado upotpunjivali njegovo obrazovanje. In enjerova stalna skrb bila je da djeaku prenese sve svoje znanje, da ga poui isto toliko i primjerom koliko i rijeju, a Harbert se obilno koristio lekcijama svoga uitelja. "Ako umrem", mislio je Cyrus Smith, "on e me zamijeniti." Oluja je prestala oko 9. o ujka, ali nebo je sve do kraja toga zadnjeg ljetnog mjeseca, ostalo prekriveno oblacima. Nebo, silovito uskomeano elektrinim pra njenjima, nikako da postigne svoju prijanju vedrinu, tako da je stalno padala kia ili se podizala magla, a onih nekoliko sunanih dana naseljenici su iskoristili za razne izlete. Nekako u to doba, divlja onaga se o drijebila. drijebe je bilo istog roda kao i njegova majka i odlino se razvijalo. U oboru se isto tako povealo stado divljih ovaca, te je ve nekoliko janjaca blejalo u stajama, na veliku radost Harberta i Naba, od kojih je svaki imao ljubimca meu janjcima. Naseljenici su pokuali pripitomiti mukatnu svinju. I taj im je pokuaj uspio. Pored peradarnika su sagradili mali obor u kojemu je ubrzo bilo nekoliko odojaka ije je odgajanje bilo preputeno Nabu. Du nost majstora Jupa je bila da im svaki dan donosi hranu, pomije i ostatke iz kuhinje i on ju je savjesno obavljao. Ponekad se igrao sa svojim malini pitomcima i potezao ih za rep, ali to je on radio vie iz nestaluka nego zlobe jer su ga, ta i on je imao djetinje sklonosti, njihovi uvijeni repici zabavljali poput kakve igrake. Jednoga dana u tijeku mjeseca o ujka, razgovarajui sa Cyrusom Smithom, Pencroff podsjeti in enjera na obeanje, koje je ovaj svojedobno dao, a nije ga dotad nikad imao vremena ispuniti. Vi ste jednom spomenuli nekakvu napravu koja bi izbacila iz uporabe duge ljestve Granitnog dvorca, gospodine Cyruse ree. Ne bi li se ta naprava mogla sagraditi jednoga dana? Mislite na neku vrstu dizalice! odgovori Cyrus Smith. Pa nazovimo to dizalicom, ako hoete odgovori mornar. Ime nije bitno, ve da se u svoj dom popenjemo sa to manje truda. Nita lake od toga, Pencroffe, samo je li to korisno za nas? Kako ne bi bilo korisno, gospodine Cyruse. Poto ste nas opskrbili svime to je potrebno za ivot, treba sada malo misliti i na udobnost. Mo da e ta dizalica za ljude biti luksuz, ali ona je prijeko potrebna za prijenos stvari! Nije ba najugodnije uspinjati se dugim Ijestvama s tekim teretom na leima! U redu, Pencroffe, pokuat emo vas zadovoljiti odgovori Cyrus Smith. Ali vi ne raspola ete nikakvom napravom za tu svrhu. Pa napravit emo je. Hoe li je pokretati para? Ne, nego voda. Doista, za pokretanje te naprave in enjeru je u blizini stajala na raspolaganju prirodna snaga koju je mogao iskoristiti bez velikih potekoa. Da bi se to postiglo, trebalo je samo poveati priljev vode, koja je malim potoiem pritjecala u nutrinu Granitnog dvorca. Proirili su, dakle, otvor ostavljen izmeu kamenja i trave na gornjem kraju tunela i time napravili na njegovu drugom kraju sna an slap kojim se viak vode izlijeva u unutarnji bunar. Ispod ovog slapa in enjer smjesti kota na lopatice, koji je bio spojen s kotaom oko kojega se namatao jak konop o kojemu je visila jedna koara. Tako se, pomou dugog konopa koji je sezao sve do zemlje i koji je ukljuivao ili iskljuivao hidraulini motor, moglo u koari popeti do vrata Granitnog dvorca. Sedamnaesti o ujka je dizalica proradila prvi put, na sveopu radost naseljenika. Otad su

tim jednostavnim sustavom, koji je zamijenio prijanje ljestve za kojima nitko nije za alio, podizani svi tereti, ugljen, drva, namirnice, pa ak i ljudi. Osobito je Top bio oduevljen tom promjenom. On se nije mogao vjeto kao Jup popeti Ijestvama, tako da se do Granitnog dvorca mnogo puta popeo na leima Naba ili orangutana. Otprilike u isto vrijeme Cyrus Smith je pokuao izraditi staklo. Za taj novi naum je morao najprije prilagoditi staru loncarsku pe. Pri tome je imao prilino tekoa, ali poslije nekoliko neuspjelih pokuaja poe mu za rukom napraviti staklarsku radionicu koju Gedeon Spilett i Harbert, njegovi pomonici u tom poslu, nisu nekoliko dana uope naputali. Pijesak, kreda i soda (karbonat ili sulfat) su tvari potrebne za proizvodnju stakla. Na alu je bilo pijeska u izobilju, od vapna se dobivala kreda, od morskih trava soda, a od pirita sumporna kiselina. Zemlja je davala ugljen da se pe zagrije do eljene temperature. Cyrus Smith je, dakle, imao sve to je potrebno za taj pothvat. Najvie potekoa su imali dok nisu napravili staklarsku "puhaljku", to jest eljeznu cijev dugaku pet do est stopa. Jednim njezinim krajem se zagrabi tvar koja se uvijek odr ava u tekuem stanju. Naposljetku je Pencroffu uspjelo napraviti tu puhaljku od jedne tanke i duge eljezne ipke. Od nje je dobio cijev slinu cijevi puke i ubrzo je osposobio za puhanje stakla. Dvadeset osmi o ujka su dobro zagrijali pe. Sto dijelova pijeska, trideset i pet dijelova krede, etrdeset sulfata sode, te dva do tri dijela ugljene praine inili su smjesu, koju su stavili u posude od vatrostalne gline. Kad je visoka temperatura u pei tu smjesu pretvorila u tekue, odnosno kaasto stanje, Cyrus Smith zagrabi sa cijevi odreenu koliinu te kae, potoni je provalja po metalnoj ploici ve prije pripremljenoj, kako bi joj dao odgovarajui oblik za puhanje. Napokon cijev preda Harbertu, kazavi mu da puhne u drugi kraj. Kao kad se rade mjehuri od sapunice? upita djeak. Upravo tako! odgovori in enjer. Napuhnuvi obraze, Harbert je tako sna no puhao u cijev, pritom je okreui stalno, da je njegov dah napuhao staklastu smjesu. Toj prvoj koliini dodali su nove, te ubrzo dobie mjehur irok jednu stopu u preniku. Tada Cyrus Smith uze cijev iz Harbertovih ruku i stane je klatiti, tako da je mjehur dobio na kraju valjkasto unjasti oblik. Tako su dobili staklasti valjak, koji je na krajevima zavravao s po jednom kapicom, koje su lako odstranili pomou eljeznog sjeiva prije umoenog u hladnu vodu. Na isti su nain uzdu no rasjekli valjak, potom ga ponovno zagrijali da bi postao savitljiv, a onda ga rairili na jednu plou i poravnali drvenim valjkom. Prvo je staklo bilo proizvedeno. Trebalo je taj pothvat ponoviti pedeset puta i dobit e pedeset prozorskih stakala. I tako je Granitni dvorac bio ubrzo snabdjeven providnim oknima, koja mo da i nisu bila savreno bijela, ali su barem bila providna. Razno stakleno posue, ae i boce napravili su kao od ale. Uostalom, morali su se zadovoljiti oblicima kakvi su se tvorili na kraju puhaljke. Pencroff zamoli da i njemu dopuste puhati u cijev, to mu je priinjalo veliko zadovoljstvo, ali je on puhao tako sna no da su njegovi proizvodi poprimali najsmjenije oblike, emu se on mnogo divio. Za jednog izleta koji su napravili u to vrijeme, otkrili su jedno stablo, iji su proizvodi predstavljali jo jedan izvor hrane za naseobinu. Lovei, jednog su dana Cyrus Smith i Harbert zali u umu Daleki zapad na lijevoj strani Rijeke milosti i, kao to je uvijek bivalo, djeak je postavljao brojna pitanja in enjeru, na koja je ovaj vrlo rado odgovarao. Ali s lovom biva kao i sa svakim drugim poslom na ovom svijetu: ako se u nj ne ulo i mnogo truda i ara, postoji dosta razloga da ne uspije. A budui da Cyrus Smith nije osjeao osobitu sklonost za lov i da je Harbert stalno govorio o fizici i kemiji, tog dana su mnogi klokani, kabeji i mukatne svinje projurili itavi i zdravi kraj djeakove puke. Dan je ve

prilino bio odmaknuo i dvojica lovaca su se nalazila u opasnosti da se kui vrate praznih ruku, kadli se Harbert zaustavi i veselo povie: Ah, gospodine Cyruse, vidite li ono stablo? I on pokaza in enjeru prije grm nego drvo. U stvari, taj je grm imao obinu stabljiku pokrivenu Ijuskavom korom i lie proarano sitnim usporednim ilicama. A kakvo je to drvo slino maloj palmi? upita Cyrus Smith. To je cycas revoluta. Njegovu sam sliku vidio u svojem ud beniku prirodopisa. Alija ne vidim nikakva ploda na tom grmu! Istina je, gospodine Cyruse odgovori Harbert ali stoga njegova stabljika sadr i brano, i to ve gotovo, smljeveno brano! To je onda kruhovac! Tako je! Kruhovac! Dragi moj djeae dometne in enjer to je dragocjeno otkrie, koje e nam dobro doi do etve naeg ita. Na posao i daj Bo e da se nisi prevario! Harbert se nije prevario. On skri granicu jednog grma. Njezino ljezdasto tkivo je sadr avalo odreenu koliinu branaste sr i, ispresijecane drvenastim vlaknima i odijeljene koncentrino rasporeenim prstenovima, koji su sadr avali istu tvar. S tom branastom tvari bio je pomijean nekakav sluzavi sok neugodna mirisa, no koji se lako mogao iscijediti pritiskivanjem. Ta stanina tvar je bila pravo brano odline kakvoe i vrlo hranjiva. Neko su japanske vlasti zabranjivale njezin izvoz. Poto su dobro obilje ili taj dio Dalekog zapada, Cyrus Smith i Harbert krenue natrag prema Granitnom dvorcu. Sutradan su naseljenici poli u berbu kruhovca. Sve oduevljeniji otokom, Pencroff je govorio in enjeru: Gospodine Cyruse, to vi mislite, postoje li otoci za brodolomnike? to podrazumijevate pod tim, Pencroffe? Pa, pod tim mislim na otoke koji su stvoreni upravo zbog toga da se o njih razbijaju brodovi i da se na njima brodolomci mogu uvijek izvui iz neprigoda? To je vrlo lako mogue odgovori in enjer, smijeei se. To je vie nego sigurno, gospodine otpovrne Pencroff. A sigurno je i to, da je Lincolnov otok jedini! Vratili su se u Granitni dvorac s obilnom berbom stabljika kruhovca. In enjer je napravio muljau da bi izvukao sluzavi sok izmijean sa sr i i dobio prilinu koliinu brana, koje se pod Nabovim rukama pretvorilo u kolae i pudinge. To jo uvijek nije bio kruh od ita, ali je bio vrlo slian njemu. U to je vrijeme naseobina dobivala svakog dana od onaga, koza i ovaca potrebne koliine mlijeka. Zbog toga su kola, odnosno laka kolica, esto odlazila u obor. Kad bi doao red na Pencroffa, on bi poveo sa sobom Jupa i putao ga da tjera kola, to je Jup, pucketajui biem, obavljao pametno kao i sve drugo. Sve je napredovalo da bolje nije moglo i u oboru i u Granitnom dvorcu, te se naseljenici nisu imali na to po aliti, osim to su bili daleko od svoje domovine. Oni su se ve nauili na takav ivot i na taj otok, da bi to teka srca bili napustili. Uza sve to, da se u blizini otoka iznenada pojavio neki brod, ljubav prema roenoj zemlji toliko je ukorijenjena u ovjejem srcu da bi ga oni bili znakovima privukli i potom s njim otputovali. ekajui taj trenutak, oni su ivjeli sretnim ivotom i vie su se bojali no to su eljeli da ga neki dogaaj ne prekine. Ali mo e li se itko pohvaliti da je zagospodario sudbinom i da je imun od njezinih hirova!?

Kako bilo da bilo, Lincolnov otok, na kojemu su naseljenici proveli ve vie od godinu dana, bio je esto predmet njihova razgovora i jednoga dana pade jedna primjedba koja e poslije imati tekih posljedica. Bio je 1. travnja, uskrsna nedjelja. Cyrus Smith i njegovi prijatelji taj dan su proveli u odmaranju i molitvi. Dan je bio vrlo lijep, kao to ve mogu biti lijepi dani u mjesecu listopadu na sjevernoj polutki. Naveer su se svi okupili pod sjenicom na rubu Velikog vidikovca i promatrali kako se obzorje sve vie mrai. Nab ih je poslu io s nekoliko alica pia od zove, koje su uzimali umjesto kave. Razgovarali su o otoku i o njegovu osamljenom polo aju u Tihom oceanu. Odjednom Gedeon Spilett ree: Dragi moj Cyruse, otkako ste pronali onaj sekstant u sanduku, jeste li ikad ponovno pokuali odrediti polo aj naeg otoka? Nisam odgovori in enjer. Ali mo da ne bi bilo zgorega da to uinite s tom napravom, koja je savrenija od one kojom ste se prvi put poslu ili. Ali kakva korist od toga? javi se Pencroff. Otok je jamano ondje gdje je i bio. Nedvojbeno nastavio je Gedeon Spilett ali se moglo dogoditi da radi nesavrenosti onih instrumenata motrenje nije bilo tono, a budui da je sada lako ustvrditi toan... Imate pravo, dragi Spilette odgovori in enjer. To sam provjeravanje morao obaviti ve ranije, premda odstupanje, ukoliko sam pri mjerenju pogrijeio, sigurno nije bilo vee od pet stupnjeva u geografskoj irini i du ini od stvarne geografske irine i du ine otoka. Tko zna! tvrdoglavo e novinar. Tko zna nismo li mnogo bli e nekoj naseljenoj zemlji no to vjerujemo? To emo sutradan doznati odvrati Cyrus Smith a bili bismo ve odavno to znali da nisam uvijek bio previe zaposlen. Ali, gospodin Cyrus je odvie mudar promatra, a da bi se mogao prevariti ree Pencroff. Ako se otok u meuvremenu nije pomaknuo, onda se sigurno nalazi na onom mjestu, gdje ga je on postavio. Vidjet emo. I tako je sutradan in enjer obavio pomou sekstanta potrebna mjerenja, da bi provjerio jesu li tone koordinate, koje bijae prije odredio. Prigodom prvog mjerenja on je ustvrdio da se Lincolnov otok nalazi: na 150. do 155. stupnju zapadne du ine; na 30. do 35. stupnju ju ne irine. Kod drugog mjerenja dobio je ove podatke, odnosno otok se nalazio: na 150. stupnju i 30 minuta zapadne du ine; na 34. stupnju i 57 minuta ju ne irine. Dakle, unato nesavrenosti naprava kojima je raspolagao prigodom prvog mjerenja, Cyrus Smith nije pogrijeio vie od 5 stupnjeva. A sada ree Gedeon Spilett budui da osim sekstanta imamo i jedan atlas, pogledajmo, dragi Cyruse, na kojemu se tono mjestu u Tihom oceanu nalazi Lincolnov otok! Harbert ode potra iti atlas za koji znamo da je bio objavljen u Francuskoj, pa su, prema tome i nazivi bili na francuskom jeziku. Razvili su kartu Tihog oceana i in enjer se s kompasom u ruci pripremio da na njoj odredi polo aj otoka. Odjednom mu kompas zastade u ruci i on ree: Ali ve jedan otok postoji u ovom dijelu Tihog oceana! Jedan otok? povie Pencroff. Na, nema dvojbe! odgovori mu Gedeon Spilett.

Ne odgovori Cyrus Smith. Taj otok se nalazi na 153. stupnju zapadne du ine i 37. stupnju i 11. minuti ju ne irine, to jest dva i pol stupnja vie na zapad i dva stupnja ju nije od Lincolnova otoka. A koji je to otok? upita Harbert. Otok Tabor. Je li bitan taj otok? Nije. U stvari, to je otoi izgubljen u Tihom oceanu koji, mo da, nikad nitko nije posjetio. E, onda emo ga mi posjetiti ree Pencroff. Mi? Da, gospodine Cyruse. Sagradit emo brod s palubom, a ja preuzimam na sebe, da njim upravljam. Koliko smo, u stvari, udaljeni od tog otoka Tabora? Oko sto pedeset milja u sjeveroistonom smjeru odgovori Cyrus Smith. Sto pedeset milja! Pa to je sitnica! ree Pencroff. Pod povoljnim vjetrom za etrdeset i osam sati emo prevaliti taj razmak! Ali zato? upita novinar. Ne zna se. Treba vidjeti! Poslije tog odgovora naseljenici odlue sagraditi brod i s njim se otisnuti na more u tijeku idueg listopada, to jest poetkom proljea.

X.

GRADNJA BRODA DRUGA ETVA ITA LOV NA LJENJIVCE JEDNA NOVA BILJKA KIT NA VIDIKU HARPUN IZ VINEYARDA KOMADANJE KITA UPORABA KITOVIH UI KRAJ MJESECA SVIBNJA PENCROFF NITA VIE NE ELI Kad je Pencroff neto sebi uvrtio u glavu, nije mirovao dok to nije ostvario. Njega je sada spopala elja posjetiti otok Tabor, a kako je za tu plovidbu bio potreban neto vei brod, trebalo je takav brod i sagraditi. Evo plana to ga je in enjer nainio uz mornarevu pomo: Kobilica broda bit e dugaka trideset i pet stopa, a palubna greda devet, to znai da e brzo ploviti ako dno i bokovi budu dobro izgraeni. Gaz mu nije morao biti vei od est stopa, dostatno dubok da se odr i na vjetru. Cijelom e du inom biti pokriven palubom u kojoj e se nalaziti dva otvora. Kroz njih e se silaziti u dvije kabine razdvojene pregradom. Bit e opremljen kao alupa, to znai s jednim stra njim jedrom, prednjim ljetnim jedrom, pomonim te bonim i prednjim jedrom, dakle, jedrima kojima je lako upravljati, koja se mogu lako saviti u sluaju oluje i vrlo su podesna za plovidbu uz vjetar. Napokon, trup e sagraditi tako da bude gladak, odnosno madiri broda e biti postavljeni jedan uz drugoga, a ne jedan preko drugoga. A od kakvog e drva izgraditi brod? Od brijesta ili jele, kojih je bilo dosta na otoku? Odluili su se za jelu. Njezino je drvo, dodue, "cjepljivo", kako bi rekli tesari, ali lako za obradu, a podnosi vodu isto tako dobro, poput brijesta. Kad su sve te pojedinosti uglavili, dogovorili su se da e, s obzirom da je do listopada bilo jo est mjeseci, na brodu raditi samo Cyrus Smith i Pencroff. Gedeon Spilett i Harbert e nastaviti loviti, dok e Nab i majstor Jup, njegov pomonik, obavljati kuhinjske poslove kao i dotad. Odabrali su stabla za gradnju, potom su ih oborili, pa isjekli, ispilili u daske kao to bi uradili pilari od zanata. Osam dana potom, u udubljenju to se nalazilo izmeu Dimnjaka i granitnog bedema, iskrslo je brodogradilite, a na pijesku se pru ila kobilica dugaka trideset i pet stopa, s krmenom statvom straga i pramanom sprijeda. Cyrus Smith nije bio neznalica na tom novom poslu. On je poznavao brodogradnju gotovo isto tako dobro kao i sve drugo, te je najprije na papiru napravio model svoga broda. Uostalom, u tome mu je mnogo pomagao Pencroff, koji je nekoliko godina radio u jednom bruklinskom brodogradilitu, te je bio upuen u taj zanat. Tek poslije ozbiljnih prorauna i zrelog razmiljanja, uglavili su rebra u kobilicu broda. Lako je zamisliti da je Pencroff gorio od nestrpljenja, da svoj novi posao s uspjehom zavri. Ni trenutka ga nije naputao. Ipak ga je jedan drugi posao otrgnuo od brodogradilita, i to samo za jedan dan. Bila je to druga etva, koju je Pencroff obavio 15. travnja. I ova je etva isto onako dobro ponijela poput prve. Sad su raspolagali s onolikom koliinom zrna, kao to je bilo predvieno. Pet mjerica, gospodine Cjruse ree Pencroff, poto je pomno izmjerio to bogatstvo. Pet mjerica ponovi in enjer. Sto trideset tisua zrna po mjerici jest est stotina tisua zrna. Ovog emo puta sve posijati ree mornar. No, ipak emo ostaviti malu zalihu. U redu, Pencroffe. Ako nam sljedea etva dade razmjeran prinos, imat emo etiri tisue mjerica. 1 jest emo kruh?

Jest emo kruh! Ali, treba sagraditi mlin! Pa, sagradit emo ga. Trei put su zasijali itom neusporedivo veu povrinu, nego dva prva puta. Bri ljivo pripremljena zemlja primila je dragocjeno sjeme. Poto je sjetva obavljena, Pencroff se vrati gradnji broda. Za to vrijeme su Gedeon Spilett i Harbert lovili po okolici i katkad zalazili dosta duboko u jo neistra ene dijelove Dalekog zapada, s pukama nabijenim mecima, pripremni za svaki neugodan susret. Ta uma je na mjestima bila nerazmrsivi gusti prekrasnih stabala koja su rasla jedna do drugih, kao da im je nedostajalo prostora. ovjek se vrlo teko probijao kroz zbijeno drvee. Novinar se nije usudio zaci u tu umu bez d epnog kompasa, jer se sunce jedva probijalo kroz guste kronje, tako da je bilo teko pronai put za povratak. Dakako da je u tim predjelima, gdje je sloboda kretanja bila ograniena, i divljai bilo manje. Pa ipak, lovci su u tijeku posljednjih petnaest dana mjeseca travnja ubili tri krupna travojeda. Ve prije su, sjeverno od jezera, naili na primjerak te ivotinje. U stvari, bila su to tri Ijenjivca, tri glupe ivotinje koje su dopustile da ih lovci pobiju na granama drvea na koje se bijahu sklonile. Njihove su ko e ponijeli u Granitni dvorac, gdje su ih uz pomo sumporne kiseline podvrgli tavljenju, tako da su naseljenicima mogle korisno poslu iti. Lovci su jednom prigodom doli do jednog dragocjenog otkria, dragocjenog u drugom pogledu. Zasluga za to otkrie pripada Gedeonu Spilettu. Toga je dana bio 30. travnja. Lovci su se zavukli duboko u jugozapadni dio Dalekog zapada. Novinar je iao pedesetak koraka ispred Harberta i stigao na nekakav proplanak gdje su se, izmeu neto prorijeenog drvea, suneve zrake probijale do tla. U prvi tren je Gedeon Spilett bio iznenaen mirisom to su ga isputale neke biljke ravne i okrugle stabljike s puno grana. Cvjetovi te biljke su imali oblik grozda, dok joj je plod imao oblik vrlo sitne bobice. Novinar odlomi jednu od tih stabljika, poe prema Harbertu i upita: Gledaj, Harberte! Kakva je ovo biljka? A gdje ste je pronali, gospodine Spilette? Tamo najednom proplanku; ima ih koliko hoe! Gospodine Spilette ree Harbert s ovim ste nalazom stekli sva prava na Pencroffovu zahvalnost. Znai da je to duhan? Tako je. Nije, dodue, najbolje kvalitete, ali je ipak duhan! Kako li e potenjaina Pencroff biti zadovljan! Ali nee, valjda sve popuiti sam? Ostavit e i nama na dio! Ah, gospodine Spilette primijeti Harbert neto mi je palo na um. Nemojmo nita kazati Pencroffu, ve emo preraditi ovo lie i jednog mu lijepog dana pru iti punu lulu. Sla em se, Harberte. Tog dana na e valjani prijatelj biti najsretniji ovjek na svijetu! Novinar i djeak nabrae dosta te dragocjene biljke i vratie se u Granitni dvorac, u koji su je tako oprezno "prokrijumarili", kao da je Pencroff bio kakav strogi carinik. Cyrusu Smithu i Nabu su povjerili tajnu, dok mornar ni o emu nije dvojio za sve vrijeme dok se sitno lie duhana suilo, pa dok su ga izrezali i potom ga pr ili na ugrijanom kamenju, to je dosta dugo trajalo, zapravo puna dva mjeseca. Meutim, sve su to oni lako mogli obaviti, jer je Pencroff toliko bio zauzet gradnjom broda, da je u Granitni dvorac dolazio samo na poinak. Samo jo jednom je Pencroff prekinuo svoj najomiljeniji rad. Bilo je to 1. svibnja, i to radi ribolova u kojemu su svi naseljenici morali sudjelovati. Ve nekoliko dana su zamjeivali na moru, na dvije do tri milje od otoka, golemu

ivotinju koja se stalno dr ala njegovih voda. Bio je to kit zastraujuih dimenzija. Vjerojatno je pripadao ju nim vrstama, takozvanim "kitovima s Rta dobre nade". Kad bismo ga uhvatili, bio bi to glavni zgoditak za nas vikao je mornar. Da nam je imati odgovarajui brod i harpun u dobrom stanju, ja bih samo kazao: "Juri na ivotinju, moramo je potopoto uloviti!" Doista bih vas volio vidjeti, Pencroffe ree Gedeon Spilett kako rukujete harpunom. Mora da je to i te kako zanimljivo! Vrlo zanimljivo, ali i vrlo opasno primijeti in enjer. Ali emu se baviti kitom, kad ga i onako nismo u stanju napasti. udim se ree novinar da se ta ivotinja pojavila na ovom, relativno visokom stupnju geografske irine. Nije to rijetkost, gospodine Spilette odgovori Harbert. Mi se nalazimo upravo u onom dijelu Tihog oceana koji engleski i ameriki ribari nazivaju "Kitovim krajem". Upravo na potezu izmeu Novog Zelanda i Ju ne Amerike ima najvie kitova na ju noj polutki. To je tono ree Pencroffi udim se da dosad nismo jo nijednog kita opazili. Uostalom, nije ni bitno, svejedno im se ne mo emo pribli iti! I Pencroff se vratio svom poslu, alosno uzdahnuvi pritom. Naime, svaki je mornar donekle i ribar, a ako je u ivanje u ribolovu to vee to je ivotinja vea, mo e se zamisliti to lovac na kitove osjea kad naie na kita! Je li lov na kitove bio samo u itak?! Treba takoer rei da bi ulov kita bio od velike koristi za naseobinu, jer su naseljenici u razne svrhe mogli upotrijebiti kitovo ulje, mast i ui. inilo se, meutim, da taj kit ne eli napustiti vode otoka. I tako su s prozora Granitnog dvorca i s Velikog vidikovca Harbert i Gedeon Spilett, kad nisu bili u lovu, i Nab, nadgledajui usput jelo u kuhinji, dalekozorom stalno pratili kretanje ivotinje. Zaavi duboko u prostrani Zaljev Unije, kit je velikom brzinom brazdao njegovu povrinu od Rta eljusti do Caporkova rta, guran svojim sna nim repnim perajama. Oslanjajui se na njih u svom brzom kretanju, on je katkad u skokovitim zamasima jurio veom brzinom od dvanaest milja na sat. Katkad bi se tako pribli io Otoiu spasa, da su ga naseljenici mogli posve jasno vidjeti. Taj je kit pripadao vrstama s ju ne polutke. Bio je potpuno crn, a glava je u njega bila plosnatija nego u sjevernih kitova. Vidjelo se uz to, kako kroz nosnu upljinu izbacuje visoko u zrak oblake pare... ili vode jer se, makar koliko to bilo udno, prirodoslovci i lovci na kitove jo nisu slo ili izbacuje li on paru ili vodu! Openito se misli da je to vodena para, koja se u dodiru s hladnim zrakom naglo zgunjava i pada u obliku vode. Meutim, pojava tog morskog sisara zabrinjavala je naseljenike, osobito je dra ila Pencroffa, koji je pri radu bio dosta rastresen. On je naposljetku tako udio za tim kitom, kao dijete za zabranjenom igrakom. Nou je o njemu naglas sanjao i sigurno bi se bio bez oklijevanja bacio na nj da je imao ime i da je alupa bila pripremna za more. Ali ono to naseljenici nisu mogli uiniti, za njih je uinio sluaj. Stojei 3. svibnja kraj kuhinjskog prozora, Nab vikom objavi da se kit nasukao na obali otoka. Gedeon Spilett i Harbert, koji su se upravo htjeli uputiti u lov, ostave svoje puke, Pencroff odbaci svoju sjekiru, a Cyrus Smith i Nab se pridru e prijateljima i svi pohitaju prema mjestu gdje se kit nasukao, odnosno alu kraj Rta olupine, tri milje udaljenom od Granitnog dvorca. Kit se nasukao u doba plime, te se nije mogao tako lako osloboditi. U svakom sluaju, trebalo je po uriti i onemoguiti mu uzmicanje ako to bude potrebno. Potrali su s krampovima i eljeznim kopljima, preli preko mosta Rijeke milosti, poli desnom obalom rijeke, a potom pojurili alom i za manje od dvadeset minuta bili pored goleme ivotinje nad kojom je ve kru ilo veliko jato ptica.

Koje li grdosije! povie Nab. Nab je s pravom uporabio taj izriaj, jer je taj kit ju nih mora bio dug osamdeset stopa, pravi div u svojoj vrsti, a sigurno je te io sto pedeset tisua livri! Meutim, to udovite to se nasukale, niti se micalo niti se koprcanjem pokuavalo domoi mora, koje je jo uvijek bilo pod plimom. Kad su obili oko njega, naseljenici su ubrzo bili potpuno sigurni u njegovu nepokretost. Kit je uginuo. Iz lijevog mu je boka virio harpun. Znai da u naoj blizini ima lovaca na kitove! ree Gedeon Spilett. Na temelju ega ste to zakljuili? upita mornar. Ta harpun je jo tu... Gospodine Spilette, to ba nita ne dokazuje odgovori mornar. Bilo je ve sluajeva da su kitovi tisue milja prevalili s harpunom u boku. Ne bi nimalo bilo udno da je ovaj kit, to je ovdje uginuo, pogoen harpunom negdje u sjevernom Atlantiku! Pa ipak... ponovno ree Gedeon Spilett, kojega nije u potpunosti zadovoljio Pencroffov odgovor. Ono to Pencroff ustvrdi je vrlo mogue odgovori Cyrus Smith. Nego, hajde da malo pogledamo taj harpun. Dosta je est obiaj da lovci na kitove utisnu u harpun ime svoga broda! Pencroff dohvati harpun zarinut u bok kita i proita na njemu ovaj natpis: MariaStella Vineyard Brod iz Vinevarda! Brod iz mog mjesta! povie. MariaStella! Vjere mi, krasan kitolovac! Dobro ga poznam! Ah, dragi prijatelji, brod iz Vinevarda, kitolovac iz Vinevarda! Vitlajui harpunom, mornar je bio dosta uzbuen dok je ponavljao to ime, ime mjesta svog roenja A kako naseljenici nisu mogli ekati da MariaStella doe po ivotinju koju je harpunom pogodila, oni su odluili kita raskomadati prije no to se pone raspadati. Ptice grabljivice koje su ve nekoliko dana vrebale taj bogati plijen, htjele su se, ne ekajui vie, baciti na nj, ali ih naseljenici otjerae paljbom. Taj je kit bio enka i naseljenici su iz njezinih sisa izvukli veliku koliinu mlijeka koje se, po prirodoslovcu Dieffenbachu, nije nimalo razlikovalo od kravljeg i, doista, nije bilo nikakve razlike ni u okusu, ni u boji, ni u gustoi. Pencroff je nekada bio u slu bi na jednom kitolovcu i sad je mogao lijepo upravljati komadanjem kita, ne ba ugodnim poslom, koji je trajao tri dana. Uza sve to, nijedan se naseljenik nije ustruavao tog posla, pa ak ni Gedeon Spilett koji e jednog dana, kao to je govorio mornar, "postati posve dobar brodolomac". Salo, isjeeno na krike debele dvije i pol stope, potom podijeljeno na komade od kojih je svaki bio te ak oko tisuu funti, naseljenici rastope u golemim zemljanim vrevima koje su donijeli na mjesto komadanja, jer nisu htjeli zasmrditi okoli Velikog vidikovca. Prigodom topljenja, to je salo izgubilo jednu treinu na svojoj te ini. Ali bilo ga je na bacanje. Samo iz jezika su dobili est tisua livri ulja, a iz donje usne etiri tisue. Osim masnoa, koje su im osiguravale dugogodinje potrebe u stearinu i glicerinu, bile su tu jo i kitove ui koje su, doista, mogli na razne naine iskoristiti, premda nitko u Granitnom dvorcu nije nosio steznika niti imao kiobrana. U gornjoj kitovoj vilici bilo je, u stvari, na obje strane osam stotina ro natih ploa, vlaknastog tkiva, uz to vrlo gipkih i zaotrenih na rubovima kao dva velika elja iji su zubi, dugi est stopa, kitu slu ili zadr ati tisue ivotinjica, sitnih riba i mekuaca kojima se inae hrani. Kad su s tim poslom, na svoju veliku radost, naseljenici bili gotovi, ostatke su kita prepustili pticama koje e se pobrinuti da od njih ne ostane nikakvih tragova, a oni se vratie

svojim svakodnevnim poslovima u Granitnom dvorcu. Meutim, prije no to e se vratiti radovima u brodogradilitu, Cyrus Smith doe na misao da izradi neke naprave koje su potakle ivo zanimanje njegovih prijatelja. On uze nekoliko kitovih ui, izre e ih na jednake dijelove i zailji na krajevima. A emu e to slu iti, gospodine Cyruse? upita Harbert in enjera, kad je ovaj bio gotov s tim poslom. Time emo tamaniti vukove, lisice, pa ak i jaguare odgovori in enjer. Sada? Ne, ve ove zime, kad budemo imali leda na raspolaganju. Ne shvaani ree Harbert. Ve e shvatiti, drago dijete odgovori in enjer. Ovu napravu nisam izmislio ja. Njome se esto slu e aleutski lovci u ruskoj Americi. Kad jednom zaledi, ja u saviti ove ui to ih vidite, dragi prijatelji, i zalijevat u ih vodom, dok posve ne budu oblo ene ledenom korom i dok led ne bude u stanju dr ati ih tako savijene. Poslije u ih posijati po snijegu, poto ih prije pokrijem slojem sala. Sto e se dogoditi s izgladnjelom ivotinjom koja proguta ovu napravu? Toplina njezina eluca e rastopiti led, ui e se opru iti i svojim e otrim rubovima probuiti trbuh. Nema to, dobro smiljeno! ree Pencroff. A time emo zatedjeti i barut i metke! odgovori in enjer. To je bolje od zamki! primijeti Nab. Priekajmo, dakle, zimu! Priekajmo! Meutim, gradnja je broda sve vie napredovala. Krajem mjeseca je ve napola bio pokriven oplatom. Ve se moglo vidjeti da e imati savren oblik i da e se dobro dr ati na moru. Pencroffje radio s nevienim arom. Samo je njegova sna na priroda mogla izdr ati te napore. Meutim, njegovi su mu prijatelji u tajnosti pripremali nagradu za toliki trud i 31. svibnja on je trebao do ivjeti jednu od najveih radosti u svom ivotu! Tog dana, odmah poslije ruka, ba u trenutku kad se poeo dizati od stola, jedna se ruka nae na njegovu ramenu. Bila je to ruka Gedeona Spiletta. On ree: Samo jo trenutak, majstore Pencroffe, ne mo ete tek tako otii. Zaboravili ste kola! Hvala vam, gospodine Spilette odgovori mornar moram odmah na posao. Pa onda popijte alicu kave! Neu ni to. Onda popuite lulu duhana! Pencroff je kao oparen skoio i lice mu je problijedjelo kad je vidio dopisnika s napunjenom lulom duhana u ruci i Harberta kako mu pru a eravicu. Mornar htjede neto kazati, ali mu rije zapne u grlu. Ali stoga zgrabi lulu i prinese je usnama, stavi eravicu u lulu i sna no potegne iz lule pet ili est puta. Oblak plaviastog i miriljavog dima se rairi prostorijom, a potom se ulo, kako ushieni glas ponavlja: Duhan! Pravi duhan! Jest, Pencroffe ree Cyrus Smith i to duhan odline kvalitete! Oh, nebeska Providnosti! Sveti Stvoritelju svijeta povie mornar. Vie nita ne nedostaje na naem otoku! Pencroff je puio, puio, puio! A tko je pronaao duhan? upita naposljetku. Sigurno vi, Harberte? Nisam ja, Pencroffe, nego gospodin Spilett. Gospodin Spilett! povie mornar, stisnuvi na svoje grudi dopisnika, koji jo nikad nije do ivio tako sna an zagrljaj. Uf, Pencroffe odgovori Gedeon Spilett, doavi napokon do daha. Uputite dio zahvalnosti

Harbertu, koji je prepoznao biljku, Cyrusu koji ju je preparirao i Nabu koji je imao mnogo muke sauvati nau tajnu. Znajte, dragi prijatelji, da u vam se odu iti za ovo jednog dana! odgovori mornar. A odsad emo skupa i u ivot i u smrt.

XI.

ZIMA VALJANJE VUNE MLIN PENCROFFOVA STALNA MISAO KITOVE UI EMU MOE POSLUITI ALBATROS GORIVO BUDUNOSTI TOP I JUP OLUJA TETA U PERADARNIKU IZLET DO MOVARA CYRUS SMITH OSTAO SAM U GRANITNOM DVORCU Zima je nastupila s mjesecom lipnjem, koji je na ju noj isto to i prosinac na sjevernoj polutki. Glavna briga naseljenika je sada bila, izraditi topla i vrsta odijela. Ve su poskidali vunu s divljih ovaca u oboru i sad je trebalo samo tu dragocjenu tvar pretvoriti u tkaninu. Razumije se samo po sebi da je Cyrus Smith, s obzirom na to da nije raspolagao ni strojem za grebenanje vune, ni za eljanje, ni za glaanje, ni za razvlaenje, ni za upredanje, ni "predilicom", ni samoradilicom za predenje vune, ni razbojem da je otka, morao izbjei predenje i tkanje i na neki jednostavniji nain doi do tkanine. On je naprosto odluio iskoristiti svojstvo vunenih vlakana, to jest da se zapletu kad ih se gnjei i stiska i da tim jednostavnim postupkom proizvede tkaninu poznatu pod imenom pust. Taj se pust mo e dobiti obinim valjanjem vune. Dodue, tako se smanjuje mekoa tkanine, ali se zato znatno poveava njezino svojstvo da sauva toplinu. Vuna divljih ovaca ima vrlo kratka vlakna, te je bila, zahvaljujui toj odlici, pogodna za valjanje. Pomognut svojim prijateljima, ukljuujui i Pencroffa, koji je jo jednom morao napustiti gradnju broda, in enjer otpoe s pripremnim radovima, s nakanom da vunu oslobodi masne tvari kojom je natopljena, a koju nazivaju sjera. To uklanjanje masnoe obavljali su u posudama punim vode, zagrijane do sedamdeset stupnjeva i u kojoj je vuna ostala dvadeset i etiri sata. Poslije toga je dobro oprae u vodi s rastvorenom sodom, iscijedie je stiskanjem i sada je bila pripremljena za valjanje, odnosno da se od nje napravi vrsta tkanina, gruba, nema to, i koja nije imala nikakve vrijednosti u industrijskim sreditima Europe ili Amerike, ali je posve drugu prou imala na "tr itu Lincolnova otoka"! Za ovu vrstu sukna se sigurno znalo u najstarijim vremenima i, u stvari, prve vunene tkanine su proizvedene tim postupkom, kojim se i Cyrus Smith mislio poslu iti. Svoje zvanje in enjera osobito je iskoristio prigodom konstruiranja naprave za valjanje, jer je za pogon valjaonice vjeto iskoristio dotle neiskoritenu mehaniku snagu slapa na morskoj obali. Ta je sprava bila vrlo jednostavna. Jedna poluga s nastavcima, koji su podizali i sputali okomite maljeve, korita u koja se stavljala vuna po kojoj su udarali maljevi, vrsto postolje od drva, koje je dr alo i povezivalo cijeli taj sustav, eto, to je bila sprava o kojoj je rije i takva je bila stoljeima, sve dok se netko nije sjetio maljeve zamijeniti valjcima koji vunu nisu udarali, ve valjali. Taj je pothvat pod voenjem Cyrusa Smitha uspio da nije mogao bolje. Vuna, prije namoena u sapunasti rastvor, sjedne strane da lake klizi, da se lake sabija, stiska ili omeka, a s druge da se ne bi otetila udaranjem, izie iz valjaonice u obliku debelog sukna. Brazde i hrapavosti, kojima je priroda obdarila vuneno vlakno, tako su se potpuno zakvaile i iskri ale meusobno, da su tvorile tkaninu od koje su se mogla praviti i odijela i pokrivai. Jasno, nije taj proizvod bio ni merino, ni muslin, ni kotski kamir, ni oha, ni rips, ni kineski, ni orleanski saten, ni alpaka, ni sukno, ni flanel. To je bio "linkolnski" pust. I tako je Lincolnov otok dobio jo

jednu industriju. Naseljenici su, prema tome, sada imali ne samo dobra i topla odijela, ve i debele pokrivae, te su bez straha mogli ii u susret zimi 1866. godine. Velike hladnoe su se poele osjeati oko 20. lipnja. Na svoju veliku alost, Pencroff je morao prekinuti rad na gradnji broda, koji e sigurno biti gotov za idue proljee. Mornar je sebi utuvio u glavu poi do otoka Tabora samo zato da ga izvidi, premda Cyrus Smith nije odobravao to putovanje jer im, oito, nikakva pomo nije mogla doi s toga pustog i napola golog kolja. Taj put od sto pedeset milja, na malom brodu po nepoznatom moru, budio je u njemu odreeni strah. A to e se s brodom dogoditi usred Tihog oceana, prepunog opasnosti, ako se otisne na puinu pa ne uspije ni do Tabora stii, ni do Lincolnova se otoka vratiti? Cyrus Smith je esto o tom problemu razgovarao s Pencroffom, ali je ovaj uporno ostajao kod odluke da se otisne na to putovanje, da mo da ni sam nije bio svjestan toga. Napokon ree mu jednog dana in enjer podsjetit u vas, dragi prijatelju, da se vi pripremate prvi napustiti Lincolnov otok, premda ste ga uvijek kovali u zvijezde, te toliko puta izjavili da bi vam ga bilo ao napustiti. Napustit u ga samo na nekoliko dana, gospodine Cyruse! Eto, samo tako dugo koliko je potrebno da se ode do tamo i da se vrati, da se vidi kako, u stvari, izgleda taj otok! Sigurno nije ni sjena Lincolnovu otoku! Unaprijed sam siguran u to! Pa zato onda elite poi tamo? Zanima me to se dogaa na tom otoku Taboru! Ali, na njemu se nita ne dogaa! I ne mo e se nita dogoditi! Tko zna? A ako vas zahvati oluja? Toga se ne moram bojati u ljetnim mjesecima ree Pencroff. Ali, gospodine Cyruse, budui da sve treba predvidjeti, ja bih vas molio da mi dopustite povesti Harberta na to putovanje. Pencroffe odgovori in enjer, stavivi ruku na mornarevo rame ako se dogodi nesrea vama i ovom djeaku koji je sluajno postao naim djetetom, zar mislite da bismo se ikad mogli utjeiti? Gospodine Cyruse odgovori Pencroff s nepokolebljivim uvjerenjem mi vam neemo nanijeti tu bol. Uostalom, mi emo ponovno razgovarati o tom putovanju kad doe vrijeme da se ono poduzme. Osim toga, kad budete vidjeli na brod dobro opremljen jedrima, kad budete vidjeli kako se dr i na moru, kad jednom s njim oplovimo otok to emo, dakako, uiniti zajedno ja mislim da nas neete odvraati od nauma da otplovimo. Ne krijem vam da e ovaj moj brod biti remekdjelo brodograevnog umijea! Mogli biste barem kazati: na brod, Pencroffe! uzvrati in enjer, kojega su Pencroffove rijei razoru ale. Razgovor je zavrio da bi se kasnije nastavio, ali niti je in enjer uvjerio mornara, niti mornar in enjera. Prvi snijeg je pao krajem mjeseca lipnja. Prije toga su obor obilno snabdjeli hranom, te ga nisu morali svaki dan posjeivati, ali su odluili da e ga svaki tjedan barem jednom obii. Ponovno su razapeli zamke i postavili one naprave, koje je Cyrus Smith proizveo. Savijene kitove ui, stisnute u komadu leda i oblo ene debelim slojem sala, postavili su na rubu ume, na mjestima gdje su obino prolazile zvijeri, idui k jezeru. Na veliko in enjerove zadovoljstvo, taj pronalazak aleutskih ribara potpuno je uspio.

Nekoliko lisica, nekoliko divljih svinja, pa ak i jedan jaguar, postadoe rtvama toga pronalaska: otre kitove ui su im probile trbuhe. Ovdje treba spomenuti i pokuaj, prvi te vrste, koji su naseljenici poduzeli da bi doli u svezu sa sebi slinim biima. Gedeon Spilett je ve vie puta razmiljao baciti u more pisamce zatvoreno u boci koju e struje, mo da, odvui do neke naseljene obale ili takvo pisamce povjeriti golubovima. Ali, tko se ozbiljno mogao nadati da e boca ili golubovi biti u stanju prevaliti tisuu i dvije stotine milja, tj. razmak koji je otok dijelio od najbli e nastanjene zemlje! To je bila ista ludost. Meutim, 30. lipnja su s prilino muke uhvatili jednog albatrosa, kojega je Harbert puanim metkom lako ranio u pand u. Bio je to prekrasan primjerak iz obitelji tih golemih ptica, ija rairena krila iznose desetak stopa i koje su u stanju preletjeti mora iroka poput Tihog oceana. Rana je albatrosu vrlo brzo zacijeljela i Harbert je htio zadr ati tu divnu pticu u nakani da je pripitomi, ali ga je Gedeon Spilett uvjerio da oni moraju iskoristiti tu prigodu i putem glasnika doi u svezu s nekom zemljom na Tihom oceanu. Harbert je morao popustiti, jer ako je albatros doletio do otoka iz nekog od naseljenih krajeva, on e se tamo i vratiti im stekne slobodu. Mo da se, u biti, Gedeon Spilett, u kojemu se ponekad javljao nagon novinskog dopisnika, radovao tome da na sreu poalje u svijet vrlo zanimljiv sastavak u kojemu bi opisao dogodovtine naseljenika Lincolnova otoka! Kakav bi to uspjeh bio za stalnog dopisnika New York Heralda i za broj lista u kojemu bi izila njegova pria, ako ova ikad dospije u ruke njegova direktora, tovanog Johna Benetta! Gedeon Spilett napie, dakle, sa eto izvjee koji su potom stavili u vreicu od impregniranog platna, zamolivi onog tko ga pronae, da ga odmah dostavi urednitvu New York Heralda. Tu su vreicu zavezali albatrosu oko vrata, a ne oko noge, jer su se te ptice esto odmarale na povrini mora. Potom su vratili slobodu tom brzom zranom glasniku i ganuto promatrali kako je nestajao u dalekoj izmaglici na zapadnoj strani. U kojem je smjeru odletio? upita Pencroff. U smjeru Novog Zelanda! odgovori Harbert. Sretan put! povie mornar za albatrosom, premda se nije nadao nekom uspjehu tog pothvata. S dolaskom zime, naseljenici su nastavili s radovima u Granitnom dvorcu, krpali odjeu, izraivali razne predmete, a meu ostalim stadoe ivati jedra za brod, koja su najprije iskrojili iz golemog omotaa zranog broda. U tijeku mjeseca srpnja vladala je velika hladnoa, ali naseljenici nisu tedjeli drva ni ugljena. Cyrus Smith je sagradio jo jednu pe u velikoj dvorani, gdje su provodili duge veeri. Za vrijeme rada su razgovarali, a kad su im ruke bile besposlene, onda su se hvatali knjige. I tako je vrijeme prolazilo bez veih potekoa. Bio je pravi u itak za njih kad bi u dvorani, dobro osvijetljenoj svijeama, dobro ugrijanoj ugljenom, poslije dobroga ruka ili veere, uz alicu vrue kave od zove, uz lule iz kojih se dizao miriljavi dim, sluali kako napolju oluja bijesno zavija! Oni bi se osjeali potpuno sretnima, ako bi se tako mogao osjeati onaj, tko je daleko od svojih bli njih i tko s njima nije u svezi! Oni su uvijek razgovarali o svojoj domovini, o prijateljima koje su ostavili, o veliini Sjedinjenih Dr ava, iji je utjecaj mogao samo rasti. Cyrus Smith, koji je bio sudionik u mnogim dr avnim poslovima Unije, svojim je rijeima, zapa anjima i predvianjima dovodio do zanosa svoje sluatelje. Jednoga dana neto potakne Gedeona Spiletta da mu ka e: Dragi moj Cyruse, ne prijeti li tom trgovakom i industrijskom prometu, kojemu vi predviate stalan napredak i uspon, opasnost

da, prije ili poslije, bude potpuno zaustavljen? Zaustavljen? Zbog ega? Pa eto, zbog nedostatka ugljena, na primjer, koji bismo s pravom mogli nazvati najdragocjenijim od svih minerala. Jest, u stvari i jest najdragocjeniji odgovori Cyrus Smith. Izgleda da je priroda to htjela potvrditi tako to je stvorila dijamant, koji i nije drugo do kristalizirani isti ugljen. Ne mislite, valjda, time kazati, gospodine Cyruse umijea se Pencroff da e se dijamantom umjesto ugljenom zagrijavati parni kotlovi? Ne mislim, dragi prijatelju odgovori Cyrus Smith. Ipak, ja ostajem kod svoje tvrdnje ponovno e Gedeon Spilett. Vi ne nijeete da e jednoga dana naslage ugljena biti posve iscrpljene? Hm, naslage ugljena su jo uvijek goleme i sto tisua radnika, koji godinje iskopaju sto milijuna metrikih centi, jo su daleko od toga da ih iscrpe. Sa sve veom potronjom kamenog ugljena nastavi Gedeon Spilett mogue je lako da e, umjesto onih sto tisua radnika, u ugljenokopima raditi dvjesto tisua i da e, prema tome, iskopati i dvostruko veu koliinu. Nedvojbeno, ali poslije europskih ugljenokopa, koje e novi strojevi potpunije iskoristiti, ugljenokopi Amerike i Australije e jo dugo biti u stanju industriju opskrbljivati ugljenom. Koliko dugo? Najmanje dvije stotine i pedeset do tri stotine godina. To je utjeno za nas dopuni Pencroffali bi moglo zabrinuti nae praunuke. U meuvremenu e ljudi pronai nova vrela energije ree Harbert. Nadajmo se odgovori Gedeon Spilett jer bez ugljena ne bi vie bilo strojeva, a bez strojeva ne bi bilo ni eljeznica, ni parobroda, ni tvornica, nita od svega onoga za im ide napredak suvremenog ivota! Ali, to e ljudi pronai da nadomjeste ugljen? upita Pencroff. Nasluujete li vi to, gospodine Cyruse? Donekle, dragi prijatelju. A to e, dakle, gorjeti umjesto ugljena? Voda odgovori Cyrus Smith. Voda! povie zaprepateno Pencroff. Zar e voda pokretati parobrode i lokomotive, zar e voda zagrijavati vodu? Tako je, ali voda razdvojena na svoje sastavne elemente odgovori Cyrus Smith razdvojena, nema dvojbe, pomou elektriciteta koji e jednog dana postati golemom snagom, kojom e se moi lako rukovati, jer sva velika otkria, po nekom neobjanjivom zakonu, ini se te e k istom cilju i da se istodobno dopunjuju. Jest, dragi prijatelji, ja vjerujem da e se voda jednog dana uporabljivati kao gorivo, da e vodik i kisik, elementi od kojih se sastoji, koriteni odvojeno ili istodobno, biti neiscrpna vrela svjetlosti i topline, i to tako velike snage kakvu ugljen nee nikada imati. Jednoga e dana spremita parobroda i tenderi lokomotiva umjesto ugljena biti natovareni s ta dva zgusnuta plina, koji e gorjeti u peima, razvijajui vrlo veliku toplinsku snagu. Kao to vidite, nema straha. Tako dugo dok na ovoj zemlji bude ljudi, ona e podmirivati njihove potrebe, te njima nikad nee uzmanjkati ni svjetlosti ni topline, kao to im nee uzmanjkati ni proizvoda biljnog, rudnog ili ivotinjskog podrijetla. Ja sam, dakle, uvjeren, ako se iscrpe naslage ugljena, grijat emo i sebe i sve ostalo vodom. Voda je ugljen budunosti! elio bih to vidjeti ree mornar. Previe si poranio, Pencroffe odgovori mu Nab, koji se tek sada umijea u razgovor. Ipak, raspravu nisu zavrile te Nabove rijei, ve Topovo lajanje, u kojemu je ponovno odjeknulo ono udno zavijanje, koje ve prije bijae zabrinulo in enjera. U isto vrijeme, Top je ponovno poeo kru iti oko otvora bunara, koji se nalazio na kraju unutarnjeg hodnika. to li je Topu, da ponovno ovako laje? udio se Pencroff. 1 Jupu, da ovako mumlja? javi

se Harbert. U stvari, orangutan se pridru io psu. Na njemu su se opa ali jasni znaci nemira i, to je bilo vrlo udno, te su dvije ivotinje izgledale prije uznemirene nego bijesne. Ovaj je bunar, oito, u izravnoj svezi s morem ree Gedeon Spilett i sigurno neka morska ivotinja ponekad dolazi odmoriti se na njegovu dnu. Oito slo i se mornar. Nikakvo se drugo pojanjenje ne mo e dati... Mir, Tope doda Pencroff, okrenuvi se prema psu a ti, Jupe, hajde u sobu. Jup i Top se umire. Jup poe u svoju sobu, a Top ostane u dvorani, ali je i dalje podmuklo re ao cijelu veer. Vie se nije govorilo o toj zgodi koja je, uza sve to, naborala in enjerove elo. U preostalom dijelu mjeseca srpnja stalno su se izmjenjivali kia i mraz. Temperature zraka nisu bile onako niske, kao prole zime i nikad nisu ile ispod osam stupnjeva po Fahrenheitu, odnosno ispod trinaest stupnjeva i trideset i tri minute ispod nitice po Celziusu. Ali, ako je ova zima bila manje hladna, obilovala je olujama i vjetrovima. Bilo je i estokih naleta mora, koji su nekoliko puta izloili opasnosti Dimnjake. inilo se da pomjeranje morskog dna podi e one silne valove i lamata s njima o bedem Granitnog dvorca. Kad bi naseljenici, nagnuti nad svoje prozore, promatrali goleme koliine vode kako se razbijaju pred njihovim oima, oni su se divili velianstvenom prizoru to ga je pru ao nemoni bijes oceana. Valovi su se odbijali i, pritom, tvorili mnotvo bljetave pjene, cijelog je ala nestajalo pod njihovim bijesnim naletima i izgledalo je da se bedem Velikog vidikovca di e iz samog mora, ije je prskanje letjelo preko stotinu stopa uvis. Za vrijeme tih oluja bilo je ne samo teko ve i opasno kretati se otonim putovima, jer je nevrijeme esto ruilo stabla. Uza sve to, nikad nije proao tjedan dana, a da naseljenici ne bi obili obor. Na sreu, njegova ograda, zatiena jugoistonim obroncima Franklinova brda, nije bila izlo ena silovitim udarima uragana, te je, zahvaljujui tome, ostala itava, a takoer su se sauvale i upe i drvee. Ali je zato u peradarniku bilo znatnih teta. Sagraen na Velikom vidikovcu, on je bio, prema tome, izlo en izravnim naletima istonjaka. Golubinjak je dvaput ostao bez krova, a i ograda je dvaput sruena. Sve je to moralo biti ponovno napravljeno, i to to tvre. Jasno je da se Lincolnov otok nalazio u najgorem dijelu Tihog oceana. Doista je izgledalo da se nalazi u sreditu velikih ciklona, koji su luaki ibali po njemu. U prvom tjednu mjeseca kolovoza oluje su se, postupno, stiale i zrak se smirio, tako da je izgledalo da nikad i nije bilo nikakvih oluja. S dolaskom mirna vremena, temperatura se spustila i hladnoa vraki stisla. iva se u toplomjeru spustila na 8 stupnjeva ispod nitice po Fahrenhejtu ili 22 ispod nitice po Celziusu. Trei kolovoza su naseljenici poli na izlet na koji su se ve nekoliko dana spremali. Okrenuli su prema jugoistonom dijelu otoka, k Utvinim movarama. Lovce je u taj kraj mamila movarna divlja, koja se tu povlaila na zimovanje. Budui da je tu bilo napretek divljih pataka, ljuka, pataka pupanica, gnjuraca, naseljenici su odluili jedan dan posvetiti lovu na te ptice. Zajedno s Gedeonom Spilettom i Harbertom, pooe ovaj put u lov i Nab i Pencroff. Pod izlikom da bi htio obaviti neki posao, jedino je Cyrus Smith ostao u Granitnom dvorcu. Lovci krenue putom koji je vodio u Balonsku luku, poto su prije toga obeali vratiti se naveer. Top i Jup su ih pratili. Kad su oni preli preko mosta na Rijeci milosti, in enjer ga podigne i vrati se u Granitni dvorac, odluivi provesti u djelo jedan svoj plan radi kojega je elio ostati sam. Taj se plan sastojao u tome, da vrlo pomno pregleda unutarnji bunar, iji se otvor nalazio u hodniku Granitnog dvorca, a koji je bio spojen s morem u koje se nekad ruila voda to je otjecala iz jezera.

Zato je Top tako esto obilazio oko tog otvora? Zato je on onako udnovato lajao kad bi, obuzet nemirom, svratio do tog otvora? Zato se Jup pridru io Topu, muen istom morom? Je li se taj bunar ravao ili je samo okomitom vezom bio spojen s morem? Je li se ravao prema drugim dijelovima otoka? Sve je to Cyrus Smith elio doznati i biti sam. Odluio je, dakle, prigodom izbivanja svojih prijatelja pregledati bunar, a ta prigoda mu se sad pru ila. Bilo je lako spustiti se na dno bunara pomou Ijestava kojima su se naseljenici uspinjali u Granitni dvorac prije no to su sagradili dizalicu. Te su ljestve bile dostatno duge za tu svrhu. In enjer povue ljestve do otvora bunara, koji je u promjeru bio irok oko est stopa. On ih pusti da se odmotaju, poto je prije toga tvrdo vezao njihov gornji kraj. Potom zapali svijeu, uze jedan revolver i jedan bode zatakne za pojas. Napokon stavi stopalo na prvu preku i poe silaziti. Na zidu bunara nije bilo nikakvih upljina, ali je po njemu bilo dosta izboina, pomou kojih se spretni stvor mogao lako popeti do otvora na vrhu. In enjeru je to odmah zapelo za oko, ali kad je uza svjetlost svijee dobro promotrio te izboine, on na njima ne nae nikakvih tragova, nikakvih krhotina po kojima se moglo zakljuiti da su nekad nekome poslu ile za penjanje. Cyrus Smith se spusti jo dublje, osvjetljavajui svaki pedalj zida. Nita udno nije zamijetio. Kad je in enjer stupio nogom na posljednju preku Ijestava, sjetio je da je dodirnuo povrinu vode koja je u tom trenutku bila savreno mirna. Niti u razini vode, niti igdje u bunaru nije bilo nikakve rupe, nikakva hodnika koji bi vodio u nutrinu masiva. Cyrus Smith udari drkom svog bode a po stijeni bunara i ona tupo odjekne. Ta je stijena bila od tvrda granita kroz koji nitko iv nije sebi mogao probiti put. Da bi se stiglo do dna bunara i popelo potom do njegova otvora u Granitnom dvorcu, trebalo je proi kroz kanal koji je uvijek bio pod vodom i podzemnim tunelom bio spojen s morem. To su mogle izvesti samo morske ivotinje. A kamo je vodio taj kanal, do kojeg mjesta na morskoj obali i na kojoj dubini pod morem, to nije bilo mogue ispitati. Poto je zavrio s pregledom bunara, Cyrus Smith se popenje, povue ljestve, pokrije otvor bunara i vrati se, zamiljena izgleda, u veliku dvoranu Granitnog dvorca i ree: Nita nisam zamijetio, ali uza sve to, ipak tu neega ima!

XII.

PRIPREMANJE JEDARA ZA BROD NAPAD ILEANSKIH LISICA JUP JE RANJEN JUPA NJEGUJU JUP JE OZDRAVIO BROD JE IZGRAEN PENCROFFOVA RADOST BONADVENTURA PRVA PLOVIDBA PREMA JUGU OTOKA NEOEKIVANI DOKUMENT Lovci su se naveer vratili kui, poslije uspjena lova. Nosili su toliko divljai, koliko su etiri ovjeka mogla ponijeti. Topu je oko vrata visila velika ogrlica od divljih pataka, dok je Jup oko pasa nosio itavu gomilu ljuka. Eto, gospodaru povie Nab evo na to emo utroiti vrijeme! Imat emo konzervi, pateta, itavu zalihu pravih poslastica! Ali netko mi treba pomoi. Vjerujem da e to biti ti, Pencroffe. Neu, Nabe odgovori mornar. Imam pune ruke posla oko jedara, stoga ovaj put ne raunaj na mene. A na vas, gospodine Harberte? Ja sutra moram skoiti do obora, Nabe odgovori djeak. Onda ete mi vi pomoi, gospodine Spilette! Napravit u ti tu uslugu, Nabe odgovori novinar ali te upozoravam da u objaviti tvoje recepte, ako mi otkrije njihovu tajnu. Kako god hoete, gospodine Spilette odvrati Nab kako god hoete! I tako je sutradan Gedeon Spilett postao Nabovim pomonikom, zaposlivi se u njegovu kuhinjskom laboratoriju. Prije toga, in enjer ga je upoznao s rezultatom svog jueranjeg izvianja. Novinar se slo io s miljenjem Cyrusa Smitha, da se na dnu bunara krije neka tajna koju treba otkriti, premda in enjer nije nita pronaao. Hladnoa je potrajala jo tjedan dana. Naseljenici su naputali Granitni dvorac jedino onda, kad je trebalo neto obaviti u peradarniku. Dom im je bio ispunjen ugodnim mirisima, koji su se irili iz kuhinje, gdje su Nab i dopisnik bili zabavljeni svojim kuharskim umijeem. Ipak, oni nisu svu divlja ulovljenu u movarama pretvorili u konzerve, jer se ona na jakoj hladnoi mogla dugo uvati, pa su divlje patke i druge ptice jeli svje e. Svi su se slo ili, da na cijelom svijetu nije bilo ukusnijih movarnih ptica. U tijeku tog tjedna Pencroff je, uz pomo Harberta koji je vrlo vjeto baratao mornarskom iglom, radio s takvim arom da su jedra za brod bila gotova. Konopa je bilo napretek, zahvaljujui snasti kojom je bio snabdjeven omota balona. Tanki i debeli konopi mre e balona bili su ispleteni od odline page. Mornar ih je sjajno iskoristio. Jedra je obrubio jakim konopom, kojega je bilo dostatno da se naprave dizai, pripone, kote i drugo... Po Pencroffovim uputama, Cyrus Srnith je izradio na strugu potrebne koloture. Dogodilo se da su snast i jedra bili gotovi prije nego trup broda. Pencroff ak izradi zastavu za brod i oboji je plavom, crvenom i bijelom bojom. Boje je dobio od nekih biljaka kojih je bilo u izobilju na otoku. Samo to je, uz trideset i sedam zvijezda koje su predstavljale trideset i sedam dr ava Unije, to su vijorile na jarbolima amerikih jahti, mornar dodao jo jednu zvijezdu, trideset osmu, zvijezdu Dr ave Lincoln, jer je on dr ao svoj otok pripojenim velikoj republici. On je u naim srcima ve pripojen, premda jo nije u stvarnosti govorio je. ekajui da brod bude zavren, njegova je zastava izvjeena na srednji prozor Granitnog dvorca, to naseljenici oduevljeno pozdrave s tri gromoglasna "hura". Meutim, zima se bli ila kraju. Izgledalo je da to nee imati te ih posljedica, kadli

Velikom vidikovcu zaprijeti potpuno unitenje. Poslije jednog napornog dana, naseljenici su tvrdo spavali. Odjednom ih oko etiri sata ujutro naglo probudi Topovo lajanje. Ovaj put pas nije lajao u blizini bunara, ve na pragu vrata i bacao se na njih kao da ih hoe razvaliti. Uz njega je stajao Jup i otro kriao. to je, Tope! povie Nab, koji se prvi probudio. Ali, pas je nastavio lajati s jo veim bijesom. to je, zaboga? upita Cyrus Smith. Svi se na brzinu obuku i pojure prema prozorima. Pred njihovim oima se prostirao sloj snijega, iju su bjelinu jedva i nazirali u tamnoj noi. Nisu nita vidjeli, ali su uli neko udno kevtanje, koje je dopiralo iz mraka. Bilo je oito da su alo zaposjele nekakve ivotinje, koje nisu uspjeli vidjeti. to je to? javi se Pencroff. Ili su vuci, ili jaguari, ili majmuni! odgovori Nab. Do vraga! Ali oni bi se mogli popeti na Veliki vidikovac! povie dopisnik. to e biti s naim peradarnikom povie Harbert s naim usjevima? Kako li su samo preli preko rijeke? upita Pencroff. Sigurno su preli preko mostia na alu odgovori in enjer koji je netko od nas zaboravio podignuti. Doista, sad sam se sjetio ree Gedeon Spilett da sam ga ja zaboravio podignuti... Nema to, dobro ste to uradili, gospodine Spilette povie mornar. to se dogodilo, dogodilo se ree Cyrus Smith. Bolje e biti da razmislimo to nam je initi! Takav su razgovor vodili Cyrus Smith i njegovi prijatelji. Bilo je oito da su nekakve ivotinje prele preko mostia i razile se po alu, a lako su mogle uz lijevu obalu Rijeke milosti stidi do Velikog vidikovca. Trebalo ih je, dakle, preduhitriti i navaliti na njih, ako se to poka e potrebnim. Ali, koje bi to ivotinje mogle biti? ponovno netko upita, ba kad je kevtaiije postalo sna nije. Sluajui to kevtanje, Harbert se odjednom trgne. Sjetio se da ga je uo prigodom prvog izleta na vrelo Crvenog potoka. To su lisice, ileanske lisice! povie. Naprijed! povie mornar. Naoru avi se sjekirama, pukama i pitoljima, svi pojure prema koari dizalice i brzo se spuste na alo. Te lisice su vrlo opasne ivotinje kad su u oporu i kad ih glad mui. Uza sve to, naseljenici nisu oklijevali, ve su se bacili usred opora i prvim pucnjevima pitolja koji su osvijetlili mrak zaustavie prve napadae. Naseljenicima je bilo najvie stalo do toga da tim pljakaima presijeku put do Velikog vidikovca, jer dospiju li do usjeva i peradarnika, napravit e goleme tete, mo da nepopravljive, osobito njivi gdje je posijana penica. Budui da su do zaravni mogle dospjeti samo lijevom obalom Rijeke milosti, trebalo im se suprotstaviti na uskom dijelu obale izmeu rijeke i granitnog bedema. To je svima bilo jasno. Po zapovijedi Cyrusa Smitha, stigoe na oznaeno mjesto, dok su lisice skakale kroz mrak. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Harbert, Pencroff i Nab se rasporede tako, da su napravili neprolazni bedem. Top je razvaljenih eljusti predvodio naseljenike. Za njim je jurio Jup, naoru an kvrgavim tapom, kojim je zamahivao kao kakvim maljem.

No je bila vrlo mrana. Naseljenici su vidjeli napadae jedino kad bi sijevnuli pucnji. Bilo ih je najmanje stotinu, a oi su im poput eravica gorjele. Ne smiju proi! povie Pencroff. Pa i nee! odgovori in enjer. I doista nisu prole, ali ne zato to nisu pokuale proi. Lisice koje su se nalazile straga gurale su one naprijed. Naseljenici su ih neprestano ruili mecima iz pitolja i udarcima sjekira. Mnogo lisijih trupla je ve sigurno prekrivalo tlo, ali opor kao da se nije smanjivao. inilo se da se bez prekida obnavlja preko mostia na alu. Ubrzo su se morali boriti protiv zvijeri prsa u prsa. Na sreu, naseljenici su proli samo s nekoliko ozljeda. Harbert je pitoljem skinuo s Nabovih lea jednu lisicu koja mu je poput tigra skoila za vrat. Top se tukao sav obuzet bijesom. Skakao je lisicama za vrat i davio ih kratkim postupkom. Naoru an tapom, Jup je udarao kao lud. Uzalud su ga pokuavali odgurnuti natrag. Obdaren, bez dvojbe, vidom koji mu je omoguivao vidjeti u mraku, on je uvijek bio u najveoj gu vi i katkad bi otro zafukao, to je bilo znakom da je vrlo sretan. U jednom trenutku on poe odvie naprijed. Pri pucnju pitolja vidjee kako se oko njega okupilo pet ili est velikih lisica. On im se suprotstavljao s rijetkom hladnokrvnou. Na kraju je bitka ipak zavrila pobjedom naseljenika, ali poto je cijela dva sata potrajala! Vjerojato su prvi zraci zore napadae prinudili na povlaenje. Ieznuli su prema sjeveru, strugnuvi preko mostia koji Nab odmah podigne. Kad je dnevno svjetlo dostatno osvijetlilo bojno polje, naseljenici su izbrojili vie od pedeset pobijenih lisica na morskom alu. A Jup! povie Pencroff. Gdje je nestao Jup? Jupa nije nigdje bilo. Njegov prijatelj Nab ga je dozivao i ovo je bilo prvi put da Jup nije odgovorio na dozive svoga prijatelja. Svi su se dali u potragu za Jupom, strahujui pritom da ga ne pronau me pobijenim u lisicama. Raistie mjesto od leina koje su snijeg zamrljale svojom krvlju i pronaoe Jupa usred pravog bre uljka lisica ije su razbijene njuke i slomljeni bubrezi bili najboljim svjedokom da su se srele sa stranim tapom neustraivog etverorukca. Jadnije Jup jo dr ao u ruci komad slomljena tapa. Kad je ostao bez oru ja, opor se lisica bacio na nj i nanio mu duboke rane po grudima. Jo je iv! povie Nab, nagnuvi se nada nj. Spasit emo ga ree mornar lijeit emo ga kao bilo koga od nas! inilo se da je Jup razumio Pencroffove rijei, jer mu je naslonio glavu na rame, kao da mu time eli zahvaliti. I mornar je bio ranjen, ali njegove rane, kao i ostalih njegovih prijatelja, bile su lake prirode, jer su, zahvaljujui svom vatrenom oru ju, gotovo stalno napadae dr ali podalje. Dakle, samo je orangutan bio ozbiljno ranjen. Nab i Pencroff podigoe Jupa i odnesoe ga do dizalice, a da on gotovo nije ni jauknuo. Polako su ga popeli do Granitnog dvorca. Tamo su ga smjestili na madrac skinut s jednog kreveta i odmah mu vrlo pozorno oprali rane. ini se da mu nije bio oteen nijedan od glavnih organa, ali je Jup zbog velikog gubitka krvi bio vrlo slab, a uz to ga i ognjica napala. Poto su mu previli rane, polegoe ga na krevet i propisae mu vrlo strogu dijetu. "Ba kao kakvom ovjeku", ree Nab. Dadoe mu popiti nekoliko alica osvje avajueg aja, kojeg je bilo raznih vrsta u ljekarni Granitnog dvorca. Jup je najprije usnuo nemirnim snom, ali je, postupno, njegovo disanje postalo pravilnije, te ga pustie da se odmara u najveem miru. Katkad bi Top, hodajui, tako rei, "na vrcima prstiju", doao u posjet svome prijatelju i pritom se ponaao kao da odobrava svu onu skrb, koju su naseljenici posvetili Jupu. Jedna Jupova ruka visila je niza stranu postelje i Top mu je tu no

Tog jutra su naseljenici pristupili ukopavanju pobijenih lisica. Odvukli su ih u umu Daleki zapad i duboko ih ukopali. Napad lisica, koji je mogao imati vrlo ozbiljnih posljedica, bio je upozorenje naseljenicima. Otad nisu nikad poli na spavanje, a da jedan od njih nije obiao sve mostove i uvjerio se da su podignuti i da, prema tome, nee biti nikakvih upada na njihovo podruje. Premda su naseljenici prvih nekoliko dana strahovali za Jupov ivot, on se ipak odhrvao bolesti, zahvaljujui svom sna nom tijelu. Ognjica je postupno pala, i Gedeon Spilett, koji se donekle razumio i u medicinu, izvijesti da je izvan opasnosti. esnaesti kolovoza Jup poe jesti. Nab mu je pripravljao male porcije raznih slatkih jela koja je bolesnik jeo s u itkom. Istina, Jup je imao jednu malu manu, naime, bio je pomalo pro drljiv, to Nab nije kod njega nikad pokuao ispraviti. Sto ete odgovarao je Nab Gedeonu Spilettu, koji mu je predbacivao da ga kvari jadni Jup nema drugih u itaka osim jela i ja sam sretan to ga barem jelom mogu nagraditi za sve njegove usluge! Majstor Jup je deset dana bio vezan uz krevet, to jest do 21. kolovoza. Tog je dana ustao. Rane su mu zacijeljele i vidjelo se na njemu da e mu tijelo ubrzo stei prijanju snagu i gipkost. Kao i svi bolesnici koji se nalaze na putu ozdravljenja, ni on nije mogao uta iti glad. Novinar ga je putao da jede koliko hoe, jer se on pouzdavao u Jupov nagon, koji vrlo esto nedostaje razumnim biima, a koji e majmuna sauvati od loih posljedica neumjerenosti. Nab je bio oduevljen, videi kako se njegovu ueniku vratio tek. Samo ti jedi, dragi moj Jupe govorio mu je nemoj se niega liavati! Ti si mnogo krvi izgubio za nas, pa bi bio red da ti pomognem izgubljenu krv ponovo nadoknaditi! Dvadeset peti kolovoza Nab odjednom uze zvati svoje prijatelje. Gospodine Cyruse, gospodine Spilette, gospodine Harberte, Pencroffe, doite. Brzo doite! Naseljenici su se nalazili u velikoj dvorani dvorca. Na Nabove dozive, koji su dolazili iz Jupova sobika, oni se odmah dignu i pou k Nabu. to je, to se dogodilo? upita dopisnik. Gledajte! odgovori Nab, prasnuvi u grohotan smijeh. A to su, u stvari, vidjeli? Vidjeli su majstora Jupa kako mirno i ozbiljno pui i sjedi na pragu Granitnog dvorca, podvinuvi noge pod stra njicu, kao kakav Turin. Moja lula! povie Pencroff. Uzeo je moju lulu! Ah, dobri moj Jupe, poklanjani ti je! Samo ti pui, dragi, samo ti pui! Jup je isputao kolute dima, to mu je, ini se, priinjalo veliko zadovoljstvo. Cyrus Smith se i ne zaudi previe toj zgodi i navede nekoliko primjera kad su se pripitomljeni majmuni navikli na u ivanje duhana. Od tog je dana majstor Jup imao svoju lulu, bivu mornarevu lulu, koja je visila u njegovu sobiku pokraj njegovih zaliha duhana. On ju je sam punio i palio eravicom. inilo se da je Jup bio najsretnija ivotinja meu etverorukcima. Samo je po sebi jasno da su zajednike sklonosti prema duhanu jo vie osna ile prijateljske veze koje su ve postojale izmeu valjanog majmuna i estitog mornara. Ovo je mo da ovjek katkad bi Pencroff kazao Nabu. Bi li se ti zaudio kad bi Jup jednog dana naprosto progovorio? Vjere mi, ne bih odgovori Nab. Ja se vie udim tome to on ne govori, jer on sve razumije i sve zna, samo to, eto, jo govoriti ne zna! Doista bih se slatko nasmijao ponovno e mornar kad bi mi jednog dana kazao: "Hajdemo zamijeniti lule, Pencroffe!"

lizne.

Jest pridoda Nab kakva teta to je nijem od roenja! U mjesecu rujnu zimske su hladnoe posve splasnule i naseljenici su se sa arom bacili na radove izvan Granitnog dvorca. Gradnja broda je napredovala da nije mogla br e. Izvana je ve bila gotova oplata, a iznutra su postavili rebra i tako su povezani svi dijelovi trupa rebrima razmekanim vodenom parom, da bi to bolje prionula uz trup broda. S obzirom na to da su doista drva imali napretek, Pencroff predlo i in enjeru da trup iznutra oblo e jo jednim slojem nepropusnih dasaka to e, dakako, pojaati sigurnost broda. Ne znajui to ih u budunosti eka, Cyrus Smith se slo i s mornarevim prijedlogom da sagrade to sigurniji brod. S unutarnjim oblaganjem broda i palubom bili su gotovi oko 15. rujna. Superenje sastavaka obavili su kuinom od suhe morske trave, koju su dlijetom i ekiem nabili izmeu madira s vanjske strane trupa, te izmeu spojeva na unutarnjoj oblogi i daica kojima je bila postavljena paluba. Kad su s tim bili gotovi, sve te sastavke zalie vruim katranom, kojega su dostatno nakupili na borovima u umi. Unutra urediti brod bio je vrlo jednostavan posao. Najprije su na dno broda smjestili optereenje od tekog granitnog kamenja. To je kamenje te ilo oko dvanaest tisua livri. Preko kamenja su postavili pod, a onda su nutrinu razdijelili na dvije prostorije, uzdu kojih su smjestili dvije klupe, koje su imale poslu iti kao spremita. Donji dio jarbola je podr avao pregradu, koja je dijelila dvije prostorije, u koje se silazilo kroz dva otvora na palubi, snabdjevena poklopcem. Pencroff je odmah pronaao drvo prikladno za jarbol. On se odluio za mladi bor, ravan i bez vorova. On mu donji dio istee u obliku etverokuta, a vrh mu zaobli. Za jarbol, za trup i za krmu izradili su okove u kovanici smjetenoj u Dimnjacima, poneto grube, ali zato tvrde. Napokon, preke za jedra, kri evi na jarbolu, motke, vesla i ostali pribor, sve je to bilo gotovo u prvom tjednu mjeseca listopada. Odluili su brod isprobati u blizini otoka, da vide kako se dr i na moru i do koje su se mjere mogli pouzdati u nj. Za sve to vrijeme ni ostali radovi nisu bili zaputeni. Obor su preuredili, jer se sada stado ovaca i koza povealo novim priratajem, koji je trebalo smjestiti i hraniti. Naseljenici su uza sve to odlazili i do uzgajalita ostriga, i do kuninjaka, i do naslaga ugljena i eljeza, a uz to su se zalijetali u jo neistra ene dijelove Dalekog zapada, koji je obilovao s divljai. Pronali su jo neke biljke, pa premda ih nisu mogli odmah koristiti, one su, uza sve to, poveale biljne zalihe Granitnog dvorca. Bile su to biljke iz obitelji ledenica. Neke su bile sline onima s Rta dobre nade, ije se mesnato lie moglo jesti, a druge su davale bobe koje su sadr avale neku vrstu brana. Deseti listopada brod je porinut u more. Pencroff je sav zario od sree. Porinue je savreno uspjelo. Potpuno opremljeni brod, doguran na kotaima do samog ruba morske obale, zahvati plima koja je u tom trenutku rasla i on zapliva uz pljesak svih naseljenika, a osobito Pencroffa koji se u tom pogledu nije pokazao nimalo skromnim. Uostalom, on se imao zbog ega ponositi: naime, na tom je brodu samo on mogao biti njegovim zapovjednikom. Zvanje kapetana naseljenici su mu jednoglasno dodijelili. Da bi se zadovoljilo zapovjednika Pencroffa, trebalo je najprije dati ime brodu. Poto su o mnogim predlo enim imenima nadugo i iroko raspravljali, svi su se na kraju slo ili da se brodu da ime Bonadventura, u stvari, krteno ime estitoga mornara. im je plima podigla Bonadventuru, odmah je bilo oito da savreno stoji na moru i da e lijepo ploviti u svakom smjeru i pri svakoj brzini. Uostalom, sve e se to ustvrditi jo toga dana, plovei pored obale. Vrijeme je bilo lijepo, vjetar svje , a more povoljno za plovidbu, osobito s ju ne strane otoka, gdje je ve cijeli sat

puhao jugozapadnjak. U brod! U brod! vikao je Pencroff. Trebalo je, meutim, neto pojesti prije odlaska. Pritom im se uinilo da bi bilo dobro neto hrane ponijeti na brod, da im se nae ako bi se izlet produljio do veeri. I Cyrusu Smithu se urilo da iskuaju taj brod za koji je on napravio projekt, premda mu je na mornarev nagovor esto morao promijeniti poneki dio. On nije u nj imao ono povjerenje to ga je pokazivao Pencroff, a kako ovaj vie nije spominjao putovanje na otok Tabor, Cyrus Smith se ponadao da je mornar odustao od te nakane. Njemu se, naprosto, nije mililo da dvojica ili trojica njegovih prijatelja pou na dalek put u tom tako malom brodu, ija zapremnina nije bila vea od petnaest tona. U deset i pol sati svi su bili na brodu, pa ak i Jup i Top. Nab i Harbert su povukli sidro koje se arilo u pijesak blizu ua Rijeke milosti. Podigoe stra nje jedro, na vrhu jarbola zalepra zastava i Bonadventura pod Pencroffovim zapovjednitvom okrene prema puini. Da bi se izvukli iz Zaljeva Unije, trebalo je najprije ploviti niz vjetar. Ustvrdili su da je pri takvom polo aju prema vjetru brod postizao odlinu brzinu. Poto su zaobili Rt olupine i aporkov rt, Pencroff je morao dr ati brod okrenut vie prema vjetru, da bi nastavio plovidbu ju nom obalom otoka. Poto je nekoliko puta okrenuo brod u razne smjerove, Pencroff zamijeti da je mogao ploviti gotovo protiv vjetra, a da ga pritom vjetar ne zanosi sa smjera. Zaokreui prema vjetru, brod je zadr ao dobar "zalet", kao to ka u mornari, pa ak je jo i dobio na brzini. Putnici Bonadventure su bili doista oduevljeni. Imali su sada dobar brod, koji im je u sluaju potrebe mogao odlino poslu iti, a plovidba je po ovako lijepom vremenu i uz pogodan vjetar bila vrlo ugodna. Pencroff izvede brod na puinu, na tri ili etiri milje od obale, nasuprot Balonskoj luci. Otok im se sada ukaza u svoj svojoj veliini i posve drukiji: raznolikim oblicima obale od aporkova rta do Zmajeva rta, umom u prvom planu, umom u kojoj su stabla crnogorice odudarala od mladog lia drugih tek propupalih stabala, Franklinovim brdom koje je dominiralo cijelim otokom i kojemu je neto snijega pokrivalo vrak. Kako je lijepo! povie Harbert. Jest, na je otok i lijep i dobar odgovori Pencroff. Volim ga kao to sam volio svoju jadnu majku! Primio nas je bijedne i bez igdje iega, a to sada nedostaje njegovoj djeci, koja su s neba pala? Nita! odgovori Nab. Nita, kapetane! I njih dvojica pobjedniki viknu u ast svoga otoka! Za to je vrijeme Gedeon Spilett, naslonjen o donji dio jarbola, crtao obzor koji se irio pred njegovim oima. Cyrus Smith je utke promatrao. ini se da se brod dobro dr i ree naposljetku. Dakako! A vjerujete li sada da bi mogao izdr ati i neko dulje putovanje? Kakvo putovanje, Pencroffe? Pa putovanje do otoka Tabora, na primjer. Prijatelju dragi odgovori Cyrus Smith mislim da bismo u presudnom trenutku mogli povjeriti svoje ivote Bonadventuri, pa ak i na dulje vrijeme, ali vi znate da bi mi bilo teko gledati kako polazite za otok Tabor, tim vie to vas nita ne obvezuje da tamo otplovite. Pa, ovjek rado upoznaje svoje susjede ponovno je navalio Pencroff, koji je tvrdoglavo ustrajao u svojoj namisli. Otok Tabor nam je na susjed, i to jedini! Pristojnost nam nala e da mu poemo u posjet! Do vraga! javi se sada Gedeon Spilett. Na prijatelj Pencroff zna to je pristojnost! Ne znam ja nita odvrati mornar, kojega je in enjerove protivljenje pomalo ljutilo, ali ga

on nije htio povrijediti. Shvatite, Pencroffe ree Cyrus Smith da vi ne mo ete sami otploviti do otoka Tabora. Jedan mi je suputnik dostatan. Neka bude odgovori in enjer. Znai da vi naseobinu Lincolnova otoka, koja sada broji pet naseljenika, dovodite u opasnost da ostane na trojici. Broji est! odgovori Pencroff. Zaboravili ste Jupa! Sedam! doda Nab. Ta i Top je valjda naseljenik! Nema nikakve opasnosti, gospodine Cyruse ponovno e Pencroff. To je mogue, Pencroffe, ali ponavljam, ipak se time izla ete opasnosti bez ikakve potrebe! Tvrdoglavi mornar ne odgovori nita i razgovor zamre, ali on je odluio drugom prigodom ponovno nastaviti. On nije ni sanjao da e mu jedan dogaaj pritei u pomo i pretvoriti njegov udljivi prohtjev, tko zna s kakvim zavretkom, u djelo ljudskog milosra. Poto je neko vrijeme plovila puinom, Bonadventura se pribli i obali, uputivi se prema Balonskoj luci. Trebalo je pregledati uske prolaze izmeu pjeanih sprudova i morskih grebena i oznaiti ih, jer su naseljenici odluili da ta mala luka postane pristanite broda. Bili su oko pola milje udaljeni od obale i trebalo je ploviti u krivudavom smjeru, da bi napredovali prema vjetru. U tom trenutku Bonadventura je plovila umjerenom brzinom jer joj je vjetar, dijelom zaustavljen visokom obalom, jedva nadimao jedra, a more se, glatko kao ogledalo, tek ponekad namrekalo naletom povjetarca koji je udljivo popuhivao. Harbert se nalazio na pramcu, da bi kazivao put meu grebenima, kadli odjednom povie: Okreni protiv vjetra, Pencroffe, okreni protiv vjetra! to je? upita mornar, di ui se na prste. Da nije neki greben? Nije... ekaj ree Harbert ne vidim dobro... jo uz vjetar... dobro... sad malo okreni niz vjetar... Kazavi to, Harbert se pru i po ogradi broda, naglo zagnjuri ruku u more i podigne se. Jedna boca! ree. Dr ao je u ruci zatvorenu bocu koju je podigao iz mora, nekoliko metara od obale. Cyrus Smith uze bocu. Ne kazavi ni rijei, skine ep i izvue iz boce vla an papiri na kojemu su pisale ove rijei: "Brodolomac... Otok Tabor... 153. stupanj zap. du ine... 31. stupanj i 11 minuta ju ne irine."

XIII.

ODLUKA JE PALA DA SE POE NA PUT PRETPOSTAVKE PRIPREME TRI PUTNIKA PRVA NO NA BRODU DRUGA NO NA BRODU OTOK TABOR TRAENJE NA ALU TRAENJE U UMI NIGDJE NIKOGA IVOTINJE BILJKE JEDNA KOLIBA KOLIBA JE PUSTA Brodolomac! povie Pencroff. Brodolomac na nekoliko stotina milja od nas! Naputen na otoku Taboru! Ah, gospodine Cyruse, sad se ne mo ete protiviti mojoj nakani da otputujem! Ne mogu, Pencroffe odgovori in enjer. Naprotiv, trebate to prije otputovati. Ve sutra? Ve sutra! In enjer je dr ao u ruci papiri koji je izvukao iz boce. On ga je pozorno promatrao neko vrijeme, a potom ree: Iz ovog dokumenta, dragi prijatelji, odnosno po rijeima iz kojih je sastavljen, mo emo najprije zakljuiti ovo: prvo, da je brodolomac s otoka Tabora ovjek, koji se vrlo dobro razumije u moreplovstvo, jer je naveo na dlaku istu geografsku irinu i du inu otoka koju smo mi prije ustvrdili, a drugo, da je on Englez ili Amerikanac, i to stoga to je pisamce pisano na engleskom jeziku. To je posve logino rei e sad Gedeon Spilett. Prisutnost tog brodolomca objanjava podrijetlo onog sanduka koji smo pronali na obali naeg otoka. Postoji brodolomac, prema tome, i brodolom se morao zbiti. Sto se tie brodolomca, makar tko on bio, srea za njega to je Pencroffu sinula ideja sagraditi ovaj brod i upravo danas iskuavati njegova plovna svojstva, jer da smo samo jedan dan zakasnili, ova se boca mogla razbiti o litice na obali. Doista, prava je srea to je Bonadventura prola ovuda i naila na tu bocu, prije no to se razbila o obalu. Ne ini li vam se da je sve to vrlo udno? upita Cyrus Smith, obrativi se Pencroffu. To ja dr im sretnom sluajnosti odgovori Pencroff i niim drugim. Zar vi nazirete neto neuobiajeno u cijeloj ovoj zgodi, gospodine Cyruse? Ta je boca morala nekamo otplutati, a nije li svejedno je li doplutala ovamo ili nekamo drugamo? Mo da vi imate pravo, Pencroffe ree in enjer pa ipak... Ni po emu se ne bi moglo zakljuiti da ta boca ve dulje vrijeme ne pluta morem zamijeti Harbert. Ni po emu slo i se Gedeon Spilett pa i za papir pronaen u njoj reklo bi se da je nedavno pisan. Kakvo je vae miljenje, Cyruse? Teko je to ustvrditi, a uostalom brzo emo to saznati! odgovori Cyrus Smith! Za vrijeme tog razgovora Pencroff nije stajao skrtenih ruku. On je okrenuo brod, te je sada Bonadventura podj>ovoljnim vjetrom, koji joj je napinjao sva jedra, brzo jurila prema Caporkovu rtu. U tom su trenutku svakog naseljenika zaokupljale misli o brodolomcu na otoku Taboru. Je li jo bilo vremena spasiti ga? Bio je to veliki dogaaj u ivotu naseljenika! Premda su i sami bili brodolomci, oni su se bojali da je onaj tamo bio manje sretan od njih, te su dr ali svojom du nosti pohitati u pomo tom nesretniku. Zaobili su aporkov rt. Oko etiri sata, Bonadventura se usidri kraj ua Rijeke milosti. Te iste veeri su razraene sve pojedinosti, koje su se odnosile na putovanje do otoka Tabora. Svima se inilo da e biti najbolje ako Pencroff i Harbert, s obzirom na to da su oni jedini

znali upravljati brodom, pou sami na to putovanje. Ako otplove sutradan, 11. listopada, mogli su na otok Tabor stii 13. u tijeku dana. Budui da je vjetar bio povoljan, oni su mogli udaljenost od sto pedeset milja prevaliti za etrdeset i osam sati. Ako na otoku ostanu jedan dan, a tri do etiri dana proe u povratku, moglo se raunati da e 17. biti ponovno na Lincolnovu otoku. Vrijeme je bilo lijepo, barometar se stalno penjao, vjetar se, pomalo, ustalio, svi su izgledi bili na strani ovih hrabrih ljudi, koje je ljudska du nost odvlaila s njihova otoka. I tako je odlueno da e Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Nab ostati u Granitnom dvorcu. Meutim, dogodila se jedna promjena. Naime, Gedeon Spilett, koji nije zaboravio na svoje zvanje dopisnika New York Heralda, izjavi da e prije plivajui krenuti do otoka Tabora no to e propustiti slinu prigodu, te je i njemu bilo doputeno poi na put. Tu su veer iskoristili da prenesu na Bonadventuru neto posteljine, alata, oru ja, municije, kompas, namirnica za tjedan dana. Sve su to naseljenici brzo ukrcali u brod i odmah se potoni vratili u Granitni dvorac. Sutradan u pet sati ujutro naseljenici se pozdrave, za eljevi jedni drugima sreu. Bili su vrlo uzbueni. Pencroff okrene jedra prema vjetru i usmjeri brod prema Caporkovu rtu, koji je morao zaobii, da bi potom udario ravno prema jugozapadu. Ve je Bonadventura bila etvrt milje udaljena od obale, kadli njezini putnici opaze u daljini dvojicu ljudi koji su ih pozdravljali mahanjem ruku. Bili su to Cyrus Smith i Nab. Nai prijatelji! povie Gedeon Spilett. Eto, prvi put smo se rastali poslije petnaest mjeseci...! Pencroff, dopisnik i Harbert im uzvrate jo jednom i Granitni dvorac je ubrzo nestao iza visokih litica rta. U tijeku prvih sati toga dana, posada Bonadventure je stalno vidjela ju nu obalu Lincolnova otoka, koja im je ubrzo izgledala kao zelena koarica nad kojom se dizalo Franklinovo brdo. Njegova visina, neznatna zbog udaljenosti, nije izgledala pogodnom da privue lae k njegovim obalama. Zmajev rt su ostavili iza sebe oko jedan sat poslije podne, ali proavi deset milja daleko od njega. S te udaljenosti nije se nita razabiralo na zapadnoj obali otoka, koji se protezao do obronaka Franklinova brda. Tri sata iza toga, obzorje je progutalo cijeli Lincolnov otok. Bonadventura je plovila kao galeb. Ona se lako penjala na valove i brzo napredovala. Pencroff je razapeo i gornje jedro, te je pod punim jedrima plovio u pravoj crti, ravnajui se prema kompasu. Katkad ga je Harbert smjenjivao na kormilu, a djeakova ruka je tako sigurno upravljala brodom, da mu Pencroff nije mogao doista nita zamjeriti. Gedeon Spilett je razgovarao sad s jednim, sad s drugim i, po potrebi, prihvatio bi kormilo. Kapetan Pencroff je bio vrlo zadovoljan svojom posadom i govorio je kako e je nagraditi nita manje nego s "etvrt litre vina po smjeni". Naveer se mjeseev srp, koji je trebao tek 16. napuniti svoju prvu etvrt, malo pokazao za suneva zalaska i brzo potom nestao. No je bila mrana, ali zvjezdana i vedra, te im je i za sutradan obeavala lijepo vrijeme. Pencroff iz opreza spusti gornje jedro. Nije elio da ga neki jai udar vjetra iznenadi s jedrom navrh jarbola. Mo da je bio suvian taj oprez, s obzirom na onako mirnu no, ali Pencroff je bio obazriv mornar, to mu, dakako, ne smijemo zamjeriti. Dopisnik je prospavao jedan dio noi. Pencroff i Harbert su se svaka dva sata smjenjivali na kormilu. Mornar je imao povjerenja u Harberta kao u sebe sama, a to je povjerenje djeak opravdavao i svojom hladnokrvnosti i svojim razborom. Pencroff mu je odredio smjer kao zapovjednik broda svom kormilaru, a Harbert nije skretao s njega ni za jednu dlaku.

No je prola sretno, a i 12. listopada im je proao pod istim uvjetima. Cijeli taj dan su se strogo dr ali smjera prema jugozapadu i, ako Bonadventuru nisu odvlaile s njega nepoznate struje, ona je morala stii tono na otok Tabor. More kojim je brod plovio bilo je potpuno pusto. Katkad bi neka velika ptica, albatros ili brzan, proletjela na domet puke. Gedeon Spilett se pitao nije li nekoj od tih sna nih ptica povjerio svoj posljednji napis upuen redakciji New York Heralda. ini se da su te ptice bile jedina bia koja su navraala u taj dio Tihog oceana, koji se protezao izmeu Lincolnova otoka i otoka Tabora. Pa ipak zamijeti Harbert ba je sada vrijeme kada kitolovci kreu prema ju nom dijelu Tihog oceana. Doista ne vjerujem da postoji more pustije od ovoga. Pa, kad smo ve kod toga, onda bih ja kazao da i nije tako pusto kako izgleda odgovori Pencroff. Kako to mislite? upita dopisnik. Pa, mi smo tu! Ne dr ite valjda da je na brod nekakva olupina, a da smo mi nekakvi dupini! I Pencroff se nasmije svojoj ali. Po ocjeni posade, Bonadventura je naveer bila udaljena oko sto dvadeset milja od Lincolnova otoka, a to znai da je za trideset i est sati plovila brzinom od tri milje i etvrt na sat. Vjetar je bio slab i inilo se da e posve utihnuti. Uza sve to, posada se nadala da e sutra u svanue, ako nisu skrenuli sa smjera, ugledati otok Tabor. Zbog toga ni Gedeon Spilett, ni Harbert, ni Pencroff nisu te noi izmeu 12. i 13. listopada stisnuli oka. U oekivanju sutranjeg dana, njima bijae ovladalo veliko uzbuenje. Bilo je mnogo nejasnoa u njihovu pokuaju! Jesu li bili blizu otoka Tabora? Je li na otoku jo prebivao brodolomac kojemu su urili u pomo? Kakav je to ovjek? Nee li on svojom pojavom unijeti neki nemir meu dotad slone naseljenike? Sva ta pitanja, na koja e dobiti odgovor sutra, dr ala su ih budnima. Pri prvim znacima zore, oni su svojim pogledima pretra ivali svaki djeli obzorja prema zapadu. Zemlja! povie Pencroff oko est sati ujutro. S obzirom na to, da se Pencroff nije nikako mogao prevariti, bilo je sigurno da je otok doista bio tu! Lako je zamisliti radost lanova posade Bonadventure] Prije no to e proi nekoliko sati, oni e biti na obali otoka! Nisu bili udaljeni vie od petnaest milja od otoka Tabora, ija se niska obala jedva izdizala iznad mora. Pramac Bonadventure, upravljen malo prema jugu, usmjerie ravno prema otoku. Sto se sunce vie dizalo nad istonim obzorjem, sve su se jasnije uoavali vrhunci pojedinih bre uljaka. Ovo je nekakav otoi, mnogo manji od Lincolnova otoka zamijeti Harbert i vjerojatno vue podrijetlo od nekog podmorskog vulkana. U jedanaest sati, Bonadventura je bila jo svega dvije milje od otoka. Tra ei neki prolaz da bi pristao, Pencroff je vrlo polako i oprezno plovio u nepoznatim mu vodama. Sada su pogledom mogli obuhvatiti cijeli otoi, na kojemu su upadali u oi umarci gumovca zelene kronje i jo poneko ovee stablo slino onima, koja su rasla na Lincolnovu otoku. Ali trojicu je naseljenika najvie zaudilo da se nikakav dim nije dizao s otoka, da nisu vidjeli nikakva drugog znaka po kojemu bi zakljuili da je otok nastanjen. A ipak je u pisamcu jasno stajalo da se na njemu nalazi brodolomac i taj je brodolomac sada jamano bio negdje skriven i vrebao pokrete broda. U meuvremenu se Bonadventura provlaila kroz krivudave prolaze izmeu grebena.

Pencroff je oima pazorno pratio i najmanju vijugu. Postavio je Harberta na kormilo, dok se on postavio na pramac, odakle je promatrao vodu, pripravan spustiti jedro, iji je konop dr ao u ruci. Dotle je Gedeon Spilett dalekozorom promatrao otoi s kraja na kraj, ali nita nije uspio opaziti. Napokon je Bonadventura oko podneva svojom pramanom statvom zastrugala po pijesku obale. Posada malog broda najprije baci sidro, potom smota jedro, a onda se iskrca na obalu. Nije bilo nikakve dvojbe da je upravo to bio otok Tabor jer, prema najnovijim pomorskim kartama, nije postojao nijedan drugi otok u tom dijelu Tihog oceana, na potezu od Novog Zelanda do amerike obale. Brod su vrsto vezali, da ga plima ne bi odvukla na puinu, a potom se Pencroff sa svoja dva prijatelja, poto su se dobro naoru ali, popeo uz obalu, u nakani da se domognu sto astog bre uljka, visokog dvjesto pedeset do tri stotine stopa, koji se dizao pola milje ispred njih. S vrha ovog bre uljka ree Gedeon Spilett upoznat emo otoi u glavnim njegovim crtama, a to e nam uvelike olakati tra enje. To znai da emo mi ovdje postupiti ree Harbert isto onako, kako je gospodin Cyrus postupio na Lincolnovu otoku, kad se popeo na vrh Franklinova brda! Tono tako odgovori dopisnik i to je najbolji nain da postignemo cilj. Razgovarajui meusobno, naseljenici su napredovali rubom jedne istine, koja se prostirala do podno ja sto astog bre uljka. Ispred njih bi prhnulo poneko jato golubova kamenjara i morskih lastavica, potpuno slinih onima na Lincolnovu otoku. Ispod drvea, to se s lijeve strane pru alo du istine, oni su uli nekakvo pucketanje u grmlju i opazili kako se vlati trave miu, to je bilo znakom da su uznemirili neke vrlo plaljive ivotinje. No, jo uvijek nisu naili ni na kakav dokaz da je otok nastanjen. Kad su stigli u podno je sto astog bre uljka, Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert se uspenju malo uza nj i bace pogled svuda oko sebe. Doista su se nalazili na malom otoiu, iji obujam nije bio vei od est milja i koji je imao izdu eni, jajolik oblik. Ponegdje se u more pru ao poneki rti, a ponegdje je obala tvorila mali zaljev. A svuda oko otoka pusto more, sve do granice izmeu mora i neba. Nikakve zemlje, nikakva broda na vidiku! Cijela povrina tog otoia bila je obrasla umom. Svojim izgledom nije bio raznolik kao Lincolnov otok, koji je bio pust i divlji na jednom svom dijelu, ali stoga bogat i plodan na drugome. Posvuda se pru ala jednolika ravan zelenila, koju su naruavala dva ili tri bre uljka neznatne visine. Ukoso po du ini otoia tekao je potoi preko iroke istine i uskim se uem ulijevao u more na zapadnoj strani. Otoi mi izgleda vrlo malen ree Harbert. 1 meni odgovori Pencroff. Bio bi premalen za nas. Osim toga pridoda dopisnik ini se da je nenastanjen. Doista odgovori Harbert reklo bi se da tu nema ljudi. Siimo ree Pencroffi pretra imo ga. Mornar se sa svojim prijateljima vrati na obalu, na mjesto gdje su ostavili Bonadventuru. Odluili su pjeice napraviti krug oko otoka, prije no to e se uputiti u njegovu nutrinu. Htjeli su da nijedan pedalj zemljita ne izbjegne njihovu pogledu. Obalom su lako napredovali. Jedino su im se na nekoliko mjesta isprijeile velike hridine, ali su ih lako obili. Krenuli su prema jugu. Usput su poplaili mnoga jata vodenih ptica i brojne tuljane koji su se bacali u more, opazivi ih iz daljine. Ove ivotinje napomenu novinar ne vide ljude sada po prvi put. One ih se boje, znai da su ih upoznale. Nakon jednog sata hoda, stigli su do najju nije toke otoia, do vrlo otrog rta, a onda su

okrenuli prema sjeveru, du njegove zapadne obale, koja je i tu bila prekrivena pijeskom i hridinama, dok se straga prostirala gusta uma. Nigdje nisu zamijetili nikakvu nastambu, nigdje traga ljudskim stopalima, nigdje du itave obale koju su poslije etiri sata hoda potpuno obili. To je, u najmanju ruku, bilo vrlo udno. Sve su vie stjecali uvjerenje, da otok Tabor nikad i nije bio nastanjen ili barem u tom trenutku vie nije. Mo da je od vremena kad je pisan onaj papir prolo vie mjeseci ili godina, te se lako moglo pretpostaviti da se brodolomac u meuvremenu ili uspio vratiti u domovinu ili je umro od gladi. Raspredajui o tim, manjevie, vjerojatnim pretpostavkama, Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett na brzinu pojedu neto na palubi Bonadventure, kako bi mogli nastaviti svoje traganje dok ne padne no. U pet sati poslije podne zaoe u umu. Mnogobrojne ivotinje su se razbje ale im su ih zamijetile. Uglavnom su to bile koze i svinje koje su, to su naseljenici odmah opazili, pripadale europskim pasminama. Nema dvojbe, neki ih je kitolovac iskrcao na otok, gdje su se one vrlo brzo razmno ile. Harbert se zarekao da e barem jedan do dva para uhvatiti ive, radi toga da njima napui Lincolnov otok. Bilo je, dakle, oito da su ljudi, tko zna kada, posjetili ovaj otoi. A to je bilo jo oitije kad su, hodajui umom, zamijetili utabane puteljke, debla oborena sjekirom i druge tragove ljudskih ruku. Ali ta su stabla, ve prilino natrula, bila oborena prije mnogo godina, rezove je sjekire ve pokrila mahovina, a puteljci su obrasli dugom i gustom travom, tako da ih se jedva i razaznavalo. Ovo ne dokazuje samo da su se ljudi jednom iskrcali na ovaj otoi napomenu Gedeon Spilett nego da su i prebivali na njemu neko vrijeme. Ali kakvi su to ljudi bili? Koliko ih je u svemu bilo i koliko su ostali ovdje? Onaj papir govori samo o jednom brodolomcu na to e Harbert. Ako je taj i sada na ovom otoiu javi se Pencroffmi emo ga onda sigurno pronai! Nastavili su, dakle, s traganjem. Krenue putom koji je ukoso sjekao otok i pru ao se du potoka to je utjecao u more. Kao to su ivotinje europskog podrijetla, pa tragovi ljudskih ruku, nedvojbeno dokazivali da je ovjek jedom dospio na ovaj otoi, tako su i neki primjerci biljaka isto potvrivali. Na nekim mjestima, usred istina, vidjelo se da je neko, vjerojatno u davna vremena, zemlja bila zasaena povrem. Harbert se uvelike obradovao kad je prepoznao stabljike krumpira, cikorije, lobode, mrkve, kupusa, repice. Dostatno je bilo pobrati njihovo sjemenje, pa da tim biljkama obogati tlo Lincolnova otoka. Sjajno! Sjajno! govorio je Pencroff. Sva e ta trava dobro doi i Nabu i nama. Ako i ne pronaemo brodolomca, nae putovanje nee biti uzaludno. Bog nas je nagradio za na trud! Tako je odgovori Gedeon Spilett ali kad vidim u kakvu se stanju nalaze ti nasadi, sve me neto strah da na ovom otoiu ve dugo nitko ne prebiva. Doista dometne Harbert nijedan ovjek, makar kakav bio, ne bi zanemario sve ove biljke bitne za njegov opstanak! Sla em se! ree Pencroff. Brodolomac je napustio otok...! Po svemu se to mo e pretpostaviti... Znai li da je onaj papir pisan prije mnogo vremena? Oito! 1 da je ona boca stigla na Lincolnov otok poslije duljeg plutanja morem? A zato ne? odgovori Pencroff. Ali evo, ve se mrai doda i ja mislim da bi bilo bolje

prekinuti tra enje. Vratimo se na brod, a sutra emo nastaviti ree dopisnik. To je bilo najpametije. Upravo su htjeli posluati taj savjet, kadli Harbert povie, pokazujui nekakvu nejasnu gomilu meu drveem: Koliba! Odmah sva trojica krenue prema kolibi. Onako u polumraku, vidjee da je koliba bila sagraena od dasaka i presvuena debelim platnom, umoenim u katran. Pencroff odgurne nogom poluzatvorena vrata i ue unutra. U kolibi nije bilo nikoga!

XIV.

NAMJETAJ U KOLIBI NO NEKOLIKO SLOVA TRAENJE SE NASTAVLJA BILJKE I IVOTINJE HARBERT U IVOTNOJ OPASNOSTI NA BRODU POLAZAK LOE VRIJEME PROBUENI NAGON IZGUBLJENI NA MORU VATRA UPALJENA U PRAVOM TRENUTKU Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett su bez rijei stajali, obavijeni mrakom. Pencroff zazove sna nim glasom. Ne dobi nikakva odgovora. Mornar tada kresne kresivom i upali jednu granicu. Njezina svjetlost na tren obasja malu prostoriju, koja je izgledala potpuno praznom. U dnu se nalazilo prilino grubo ognjite, a na njemu hladan pepeo i gomila suhih drva. Pencroff baci na nj upaljenu granicu, drvo zapucketa i ivo zaplamsa. Tada zamijete jedan krevet u neredu, iji su vla ni i po utjeli pokrivai dokazivali da na tom krevetu ve dugo nije nitko spavao. U jednom kutu ognjita bila su dva zarala lonia i prevrnuti kotao, jedan ormar s neto mornarske, napola pljesnive, odjee u njemu. Na stolu su pronali jedan pribor za jelo od kositra ijednu bibliju, koja se raspadala od vlage. U drugom kutu neto alata, lopatu i budak, dvije lovake puke od kojih je jedna bila slomljena. Na jednoj polici jo netaknutu bavicu baruta, jednu bavicu olova i vie kutija upaljaa. Sve te stvari su bile pokrivene debelim slojem praine, to je na njih, mo da, godinama padala. Nema nikoga ree novinar. Nikoga! odgovori Pencroff. Ve dulje vrijeme u ovoj prostoriji nitko ne stanuje nadoda Harbert. Jest, doista dulje! slo i se novinar. Gospodine Spilette ree tada Pencroff umjesto da se vratimo na brod, mislim da bi bilo bolje no provesti u ovoj kolibi. U pravu ste, Pencroffe odgovori Gedeon Spilett a ako se njezin vlasnik vrati, pa dobro, mo da se i nee ljutiti kad vidi da smo mu upali u kuu! Nee se on vratiti! ree mornar, odmahujui glavom. Vi, dakle, dr ite da je napustio otok? upita novinar. Da je napustio otok, bio bi ponio svoje oru je i svoj alat odgovori Pencroff. Vi i sami znate koliko brodolomci cijene stvari koje najdulje traju poslije brodoloma. Ne! Ne! ponovi mornar uvjerenim glasom Ne, on nije napustio otok! Da je otplovio nekim brodom, koji je sam napravio, on nikad ne bi ostavio ove stvari koje su mu prijeko potrebne! Ne, on je jo uvijek na otoku! iv... ? upita Harbert. iv ili mrtav. Ako je mrtav, on sigurno sam sebe nije mogao pokopati, pretpostavljam odgovori Pencroffte emo barem pronai njegove ostatke. Odluili su, dakle, provesti no u naputenoj kolibi, koju e zagrijati drvima naslaganim u jednom kutu. Zatvorivi vrata, Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett su sjeli na jednu klupu i sjedili tako, razgovarajui malo, ali razmiljajui mnogo. Bili su u takvom duevnom stanju da su svata pretpostavljali i svemu se nadali i vjerojatno su pozorno oslukivali umove koji su dolazili izvana. Da su se vrata iznenada otvorila i na njima se pojavio neki ovjek, oni se ne bi bili previe iznenadili, unato tome, to je koliba izgledala naputenom, ve bi pru ili svoje ruke da stisnu

ruke tog ovjeka, tog brodolomca, tog nepoznatog prijatelja, kojega su kao prijatelji oekivali! Ali nikakva se buka ne zau, vrata se ne otvore i vrijeme je tako prolazilo u oekivanju. Kako se ta no uinila dugom mornaru i njegovim prijateljima! Samo je Harbert odspavao dva sata, jer je u njegovim godinama san najprea potreba. Njima se urilo, svoj trojici, nastaviti s traganjem zapoetim dan prije i da pretra e sve i najskrovitije kutove ovog otoia! Pretpostavke to ih je Pencroff iznio bile su vie nego opravdane i bilo je gotovo sigurno da je stanovnik te nastambe umro, s obzirom na to da je koliba prazna i da su se alat, posue i oru je nalazili u njoj. Trebalo je, dakle, potra iti njegove ostatke i sahraniti ih kao to dolii kraninu. inije svanulo, Pencroff i njegovi prijatelji uzee odmah pretra ivati kolibu. Ta je koliba, doista, bila sagraena na povoljnom mjestu, iza jednog bre uljka i u sjeni pet ili est velikih stabala gumovca. Ispred kolibe i izmeu drvea, sjekira je stvorila iroku istinu s koje se pru ao pogled prema moru. Preko male livadice, ograene ve gotovo poruenom ogradom, silazilo se na morsku obalu, gdje se vie nalijevo nalazilo ue potoka. Koliba je bila sagraena od dasaka. Odmah je upadalo u oi da su te daske potjecale od korita ili mosta nekog broda. Bilo je, dakle, vjerojatno da je neki brod, nastradao u oluji, bio baen na obalu otoka i da je, slu ei se ostacima broda, neki ovjek sagradio, pomou alata koji mu se naao pri ruci, ovu kolibu. A to im je postalo jo jasnije kad je Gedeon Spilett, poto je obiao oko kuice, opazio na jednoj dasci vjerojatno jednoj od onih koje su sainjavale oplatu nastradalog broda ove rijei, ve pomalo izbrisane: BR.TAN.A Britania! povie Pencroff, kojega je novinar dozvao. To ime nose mnogi brodovi, te ne bih mogao rei je li ovaj pripadao engleskoj ili amerikoj zastavi! Nije bitno, Pencroffe! Doista, nije bitno odgovori mornar. U stvari, ako je netko od pre ivjele posade jo na ivotu, mi emo ga spasiti, makar kojoj zemlji pripadao! Ali, prije no to otponemo s traganjem, vratimo se najprije do Bonadventure. Pencroffom je ovladao neki nemir, im se sjetio svog broda. Ako je otok ipak nastanjen i ako se neki od njegovih stanovnika domogao... Ali, on slegne ramenima na tu nevjerojatnu pretpostavku. Usput, budi reeno da je mornar uvijek najradije jeo na brodu. Put do broda je bio dobro obilje en i dosta kratak, iznosio je jedva jednu milju. Krenue, zagledajui u umu i gusti kroz koji su stotine svinja i koza bezobzirce bje ale. Dvadeset minuta poto su napustili kolibu, ugledae istonu stranu otoka i Bonadventuru usidrenu u malom zaljevu. Pencroffu se ote uzdah olakanja. Doista, taj je brod njemu bio isto to i sin, a oevo je pravo biti ee u brizi no to to razum doputa. Popeli su se na brod, obilno dorukovali, tako da su ruati mogli i poslije no to se obino rua. Kad su bili gotovi, nastavili su traganje s najveom moguom pozornosti. Ukratko, bilo je najvjerojatnije da je jedini stanovnik otoka nastradao. Prema tome, Pencroff i njegovi prijatelji su tra ili ostatke prije mrtvog, nego ivog ovjeka! Ali, sav im je trud bio uzaludan. Vie od pola dana su pretra ivali beskorisno gustu umu, kojom je otok bio obrastao. Nije bilo druge, nego se pomiriti s milju da je brodolomac umro, da od njega nije ostalo ni traga ni glasa i da ga je neka zvijer po derala do zadnje koice. Kreemo sutra u zoru ree Pencroff dvojici prijatelja, koji su oko dva sata poslije podne polegli u sjenu jednog umarka da se malo odmore. Ja mislim da mo emo bez ustezanja ponijeti sa sobom sve one stvari u kolibi, koje su

pripadale brodolomcu ree Harbert. 1 ja odgovori Gedeon Spilett. Njegovim emo oru jem i alatom dopuniti nae zalihe u Granitnom dvorcu. Ako se ne varam, zalihe baruta i olova su popriline. Pa i jest dometne Pencroff. Osim toga, moramo uloviti barem jedan do dva para onih svinja kojih nema na Lincolnovu otoku. A ne smijemo zaboraviti niti ono sjemenje na to e Harbert. Zahvaljujui njemu, na Lincolnovu otoku emo uzgojiti sve vrste povra, koje raste i na starom i na novom kontinentu. Da bismo pokupili sve to to bi nam moglo biti od koristi na to se javi Gedeon Spilett mo da bi bilo bolje produljiti za jedan dan na boravak na otoku Taboru! Nikako, gospodine Spilette odgovori Pencroff. Ja predla em da otplovimo sutra, u sam osvit zore. ini se da vjetar skree vie prema zapadu. To je sretna okolnost za nas, jer emo tako imati povoljan vjetar i za povratak, kao to smo imali kad smo krenuli ovamo. E, onda ne smijemo gubiti vrijeme! ree Harbert, di ui se. Tako je odgovori Pencroff. Vi se, Harberte, pobrinite za ono sjemenje koje bolje poznajete od nas. Dotle emo se gospodin Spilett i ja baciti u lov na svinje. teta to Top nije s nama, on bi nam bio od velike koristi. Ja se, uza sve to, nadam da emo ipak uloviti koju! Harbert poe puteljkom kojim je trebao stii do nekad obraenog dijela otoka, dok su mornar i novinar okrenuli pravo u umu. Mnogobrojne su svinje bje ale pred njima. inilo se da te vrlo hitre ivotinje nisu bile nimalo sklone tome da im se netko pribli i. Uza sve to, poslije pola sata jurnjave, lovci su uspjeli uloviti jedan par svinja, koji se pred goniima sklonio u svoj brlog u gustom umarku. Ali, uto odjeknu nekakvi krici nekoliko stotina koraka vie prema sjevernoj strani otoka. S tim krikovima se mijealo nekakvo mumljanje, koje nije imalo niega ljudskog u sebi. Pencroff i Gedeon Spilett se usprave. Pencroff se upravo spremao svezati uhvaene ivotinje, ali ove iskoriste trenutak njihove zabune i nestadoe u grmlju. To je bio Harbertov glas! ree dopisnik. Trkom tamo! povie Pencroff. Mornar i Gedeon Spilett pojure to su ih noge nosile prema mjestu odakle su dolazili krici. Dobro su uradili to su po urili, jer na zavoju puteljka, pokraj jedne istine, opaze djeaka kojega je nekakav divlji stvor, golem neki majmun, oborio na zemlju, ne s najboljim nakanama, kako je izgledalo. Gedeon Spilett i Pencroff se bace na to bie, otrgnu ga od Harberta i vrsto prikuju za zemlju. Sve se to dogodilo u tren. Mornar je bio sna an poput diva, a i dopisnik je bio sna an, te su tog divljaka tako vrsto stegli da nije mogao mrdnuti, premda se oajniki branio. Jesi li ranjen, Harberte? upita Gedeon Spilett djeaka. Ne, ne! Nisam! Da te samo okrznuo ovaj goropadni majmun... povie Pencroff. Ali, to nije nikakav majmun! odgovori Harbert. Sad se Gedeon Spilett i mornar malo bolje zagledaju u neobinog stvora to je le ao na zemlji. Doista, nije to bio majmun kao to su oni mislili. Bio je to ljudski stvor, bio je to ovjek! Ali, kakav ovjek! Divljak u najgorem smislu te rijei, divljak utoliko strasniji to je, po svemu sudei, potpuno podivljao. Nakostrijeene duge grive, zaputene brade koja mu je sezala do grudi, gotovo gola tijela, jedino su mu bedra bila pokrivena nekakvom dronjavom krpetinom, divljega pogleda, golemih aka, vrlo dugih nokata, ko e tamne kao mahagonijevo drvo, stopala tvrdih poput papaka, tako je, eto, izgledao taj bijedni stvor koji je ipak imao ljudski lik. Ali, svatko bi se s pravom mogao

upitati, je li u njegovu tijelu jo postojala dua ili je jedino ivotinjski nagon u njemu? Jeste li vi uvjereni da je ovo ovjek, ili samo dr ite da je to nekad bio? upita Pencroff dopisnika. Na alost, u tom pogledu nema nikakve dvojbe! odgovori novinar. Znai ovo je brodolomac kojega tra imo? upita Harbert. Jest odgovori Gedeon Spilett samo to je ovaj nesretnik izgubio sve ljudske odlike. Novinar je kazao istinu. Oito je bilo da je od tog brodolomca, ukoliko je ikad bio prosvijeeno bie, osamljenost stvorila divljaka ili, jo gore, pravog umskog ovjeka. Iz grla su mu izbijali nekakvi nerazumljivi glasovi i probijali se kroza zube otre kao u meso dera, zube navikle da razdiru sirovo meso. ini se da ga je razum ve odavno napustio, s obzirom na to da se vie nije znao slu iti svojim alatom, svojim oru jem, budui da vie nije znao zapaliti vatru. Vidjelo se odmah da je brz i gibak, ali i da su se sve njegove tjelesne osobine razvile na utrb moralnih! Gedeon Spilett mu uputi nekoliko rijei. inilo se da ga nije razumio, pa ak da ga ni uo nije... Uza sve to, zagledavi mu se u oi, novinar je imao dojam da se traak razuma zadr ao u njima. Uhienik se, meutim, nije vie otimao, pa nije ni pokuavao osloboditi se konopa kojim je bio svezan. Nije li, mo da, na nj previe porazno djelovala prisutnost ljudi kojima je nekada bio slian? Nije li, u nekom krajiku njegova mozga, sijevnulo letimino sjeanje na ljudski rod? Da ga sluajno oslobode, bi li ostao s njima, ili bi pobjegao u umu? Tko to zna! Meutim, trojici naseljenika nije ni padalo na um osloboditi ga, ve Gedeon Spilett ree, poto je pozorno promotrio tog bijednika: Tko on bio da bio, ma to da je nekad radio i ma to u buduosti postao, naa je du nost povesti ga sa sobom na Lincolnov otok! Tako je! slo i se Harbert. Mo da emo ipak s vremenom u njemu probuditi iskru razuma! Dua je ovjekova besmrtna ree novinar i za nas e biti veliko zadovoljstvo ovog Bo jeg stvora otrgnuti ivotinjskoj tuposti. Pencroff je vrtio glavom, s nevjericom. U svakom sluaju, mi to moramo pokuati. To nam naa ljudska du nost nala e! To, zapravo, i jest du nost prosvijeenih ljudi i krana. Sva trojica su to shvatili i znali su da e se Cyrus Smith slo iti s takvim postupkom. Hoemo li ga dr ati svezana? upita Pencroff. Mo da e hodati ako mu oslobodimo noge ree Harbert. Hajdemo pokuati primijeti Pencroff. Odrijeie konop kojim mu bijahu svezali noge, ali su mu ruke i dalje ostale vrsto vezane. On se sam podigao i, ini se, nije pokazivao elju za bijegom. Svojim otrim pogledom je ibao trojicu ljudi koji su hodali pored njega i ni po emu se nije moglo zakljuiti da je bio svjestan toga da im je slian ili da im je neko bio. Nekakav pitavi zvuk mu je stalno lebdio na usnama, a itav mu je izgled bio divlji, ali nije pokazivao nakanu suprotstaviti im se. Po novinarovu savjetu, s tim nesretnikom pooe do njegove kolibice. Mo da e stvari koje su mu pripadale potaknuti neko sjeanje u njega! Mo da je bila dostatna samo jedna iskra da mu se vrati pomraeni um, da mu o ivi zamrla dua! Koliba nije bila daleko. Za nekoliko minuta su svi bili tamo. Ali, zarobljenik kao da nita nije vidio, kao da nije bio svjestan stvari oko sebe! to se moglo misliti o stupnju tuposti koja bijae ovladala tim jadnikom, nego da je to bila posljedica dugogodinjeg zatoenitva na tom otoku, da je dospio u to stanje poslije dugogodinje odvojenosti od ostalog svijeta, premda je na taj otok stigao kao razumno bie!

Novinaru pade na um da e se, mo da, kad vidi vatru, trgnuti iz te obamrlosti. Ubrzo je zaplamsao divan plamen, koji je u stanju ak i ivotinje privui ognjitu. Taj plamen kao da je u poetku privukao pozornost tog nesretnika, ali se ubrzo on opet povukao u svoju ravnodunost i njegov se pogled ugasio. Oito je da oni, barem u tom trenutku, nisu bili dostatno u stanju nita vie uiniti za tog nevoljnika, te ga odvedu na Bonadventuru, gdje je i ostao, pod sigurnim mornarevim nadzorom. Harbert i Gedeon Spilett se vrate na otok privesti kraju ono to bijahu poduzeli. Nekoliko sati poslije toga, oni se vrate na obalu, nosei alat i oru je, sjemenke povra, neto divljai i dva para svinja. Sve je to utovareno u brod i Bonadventura je bila spremna za polazak. im sutra ujutro nastupi plima, dignut e sidra i otploviti. Zarobljenika su smjestili u prvu prostoriju u potpalublju, gdje je on sjedio miran i tih, gluh i nijem. Pencroff ga ponudi jelom, ali on ne htjede jesti kuhano meso koje njegovu okusu vie nije odgovaralo. Ali, kad mu je mornar pokazao patku to ju je Harbert na otoku ubio, on se na nju bacio sa ivotinjskom halapljivosti i za trenje po dere. I vi vjerujete da e mu se vratiti razum? pitao je Pencroff, s nevjericom vrtei glavom. Mo da odgovori dopisnik. Mo da e naa skrb i naa nastojanja jednog dana uroditi plodom i utjecati na nj, jer samoa je od njega napravila ono to je sada, a on odsad vie nee biti sam! Mora da je ve dulje vrijeme taj jadnik u tom stanju zamijeti Harbert. Mo da! odgovori Gedeon Spilett. Sto mislite, koliko mu je godina? upita Harbert. Na to je vrlo teko odgovoriti odvrati novinar jer je nemogue vidjeti crte njegova lica ispod guste i duge brade. Ali, nije vie mlad i ja pretpostavljam da ima najmanje pedeset godina. Jeste li zamijetili, gospodine Spilette, kako su mu oi duboko upale ispod eone kosti? upita djeak. Jesam, Harberte, i nadodat u da su ovjenije no to bi se moglo zakljuiti, sudei po njegovu opem izgledu. Naposljetku, vidjet emo javi se Pencroff. Ba sam radoznao kakvo e biti miljenje gospodina Cyrusa Smitha o naem divljaku. Poli smo u potragu za ljudskim biem, a vodimo sa sobom ovo udovite! Na kraju, uradili smo ono to smo mogli! No je prola. Je li zarobljenik spavao ili nije, ne zna se. U svakom sluaju, premda su ga posve odvezali, on se cijelo vrijeme nije ni pomaknuo. Bio je poput zvijeri koje se potiteno dr e kad dospiju u ropstvo, ali se poslije razgoropade. Sutradan, 15. listopada, u svanue, kao to bijae predvidio Pencroff, vrijeme se promijenilo. Vjetar je sada puhao sa sjeverozapada, dakle, vrijeme je bilo povoljno za povratak Bonadventure, ali je vjetar istodobno i ojaao te e, vjerojatno, zbog toga plovidba biti te a. U pet sati ujutro podigli su sidro. Pencroff podve e veliko jedro i pramac svog broda upravi prema istokusjeveroistoku, pravo prema Lincolnovu otoku. Prvi dan plovidbe proao je bez ikakvih smetnji. Zarobljenik je bio miran u prvoj prostoriji, a kako je, vjerojatno, nekada bio mornar, izgleda da je gibanje mora djelovalo na njega blagotvorno. Nisu li mu se vraale u sjeanje uspomene iz njegova nekadanjeg ivota? U svakom sluaju, bio je miran i vie zauen nego utuen. Sutradan, 16. listopada, vjetar prilino ojaa, skrenuvi vie prema sjeveru. Prema tome, sad je puhao iz smjera manje povoljnog za daljnju plovidbu. Bonadventura je poskakivala na valovima. Pencroff je ubrzo plovio gotovo uza sam vjetar. Ne kazavi nikome nita, poelo ga je zabrinjavati uskomeano more koje je bijesno navaljivalo na pramac njegova brodia. Nema

dvojbe, ako se vjetar ne promijeni, trebat e mu mnogo vie vremena da stigne na Lincolnov otok, no to mu je trebalo da bi stigao na otok Tabor. U stvari, 17. listopada ujutro prolo je tono etrdeset i osam sati, otkad je Bonadventura krenula s otoka Tabora, a ni po emu se nije moglo zakljuiti da se nalazi u blizini Lincolnova otoka. Uostalom, posada broda nije bila u stanju ocijeniti prevaljeni put, jer nisu plovili stalno u istom smjeru, a niti istom brzinom. Ni poslije daljnjih dvadeset i etiri sata ne ukaza se nikakvo kopno. Vjetar im je puhao, tako rei, u sam pramac, a more je bilo vrlo uzburkano. Trebalo je biti brz pri rukovanju jedrima broda, kojega su valovi u naletima preplavljivali, trebalo ih je brzo stezati i esto prebacivati s jedne strane na drugu, plovei u krivudavoj crti. Osamnaesti listopada Bonadventura je gotovo posve nestala pod naletom golema vala. Da se posada nije na vrijeme sna no uhvatila za most, taj bije val bio odvukao u more. Tom prigodom Pencroffu i njegovim prijateljima, koji su bili vrlo zauzeti sami sobom, sti e iznenada pomo. Zarobljenik iskoi kroz otvor na prednjem dijelu palube i, kao da se u njemu probudio mornarski nagon, sna nim udarcem tapa razbije dio ograde broda da bi voda to prije otekla s njegove palube, odnosno mosta. Kad se potom brod oslobodio vode, on ponovno sie pod palubu, a da nije ni rijei prozborio. Iznenaeni njegovim dolaskom, Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert pustili su ga da radi po svojoj volji. Uza sve to, njihov je polo aj bio kritian. Mornar se poeo bojati da se izgubio na tom prostranom moru i da ne postoji mogunost ponovno nai put! No s 18. na 19. listopada bila je mrana i hladna. Pa ipak, oko jedanaest sati vjetar popusti, more se neto smiri i Bonadventura, manje udarana valovima, odmah dobi na brzini. Uostalom, ona se odlino nosila s morem. Ni Pencroff, ni Gedeon Spilett, ni Harbert nisu uope razmiljali o spavanju. Bdjeli su i, s napregnutom pozornosti promatrali obzorje. Ili su se nalazili u blizini Lincolnova otoka, te e ga opaziti im svane dan, ili je Bonadventura, noena morskom strujom, pod silinom vjetra skrenula sa smjera, te je bilo gotovo nemogue vratiti je na pravi put. Premda je bio do krajnjih granica uznemiren, Pencroff ipak nije oajavao, jer je bio sna na duha. Sjedei za kormilom, on se svim silama naprezao pogledom probiti gusti mrak, koji ga je obavijao. Oko dva sata ujutro, on se odjednom digne. Vatra! Vatra! povie. Doista, sna no se svjetlo pojavilo na dvadesetak milja prema sjeveroistoku. Tamo je bio Lincolnov otok, a tu svjetlost je vjerojatno zapalio Cyrus Smith, u nakani da im poka e put koji su trebali slijediti. Pencroff je brod bio upravio suvie prema sjeveru, stoga sada ispravi smjer i okrene pramac prema vatri koja je blistala iznad obzorja, poput neke velike zvijezde.

XV.

POVRATAK RAZGOVOR CYRUS SMITH I NEZNANAC BALONSKA LUKA INENJEROVO PORTVOVANJE POKUS NEKOLIKO PROLIVENIH SUZA POVRATAK MEU LJUDE Sutradan, 21. listopada, u sedam sati ujutro, poslije etverodnevne plovidbe Bonadventura se blago nasue na alo na uu Rijeke milosti. Cyrus Smith i Nab, vrlo uznemireni loim vremenom i produljenim izbivanjem svojih prijatelja, ve se u zoru bijahu popeli na zaravan Veliki vidikovac i naposljetku opazili brod koji je toliko kasnio! Hvala budi Bogu! Eno ih! povie Cyrus Smith. Nabovoj radosti nije bilo kraja. Poeo je plesati, vrtjeti se oko sebe i pljeui rukama stalno je vikao: "Gospodaru! Gospodaru!" Cijela ta igra bila je dirljivija od najdirljivijeg govora. Kad je prebrojio osobe koje su se nalazile na palubi broda, in enjer je u prvi trenutak pomislio da Pencroff nije pronaao brodolomca na otoku Taboru ili da je, u najmanju ruku, taj nesretnik odbio napustiti svoj otok i da svoju tamnicu zamijeni drugom. U biti, Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert bili su jedini putnici na palubi Bonadventure. In enjer i Nab su ekali brod na obali i im je pristao, jo prije no to su putnici poskakali na obalu, Cyrus Smith ih upita: Vae nas je zakanjenje vrlo uznemirilo, dragi prijatelji. Da vas nije zadesila neka nezgoda? Nije odgovori Gedeon Spilett. Naprotiv, sve je prolo, da nije moglo bolje. Odmah emo vam sve ispriati. Pa ipak ponovno e in enjer vae putovanje nije urodilo plodom, jer trojica ste otili i trojica ste se vratili. Grijeite, gospodine Cyruse odgovori mornar etvorica su se vratila. Dakle, pronali ste brodolomca? Jesmo! iva? iva! Gdje je on sada? Tko je on? On je odgovori Gedeon Spilett ovjek, ili bolje reeno, bio je ovjek! To je, Cyruse, sve to vam mo emo reci! In enjer je ubrzo bio izvijeen o svemu to im se dogodilo u toku putovanja. Ispriali su mu pod kojim su okolnostima tragali po otoku Taboru, kako je jedina nastamba otoka ve bila odavno naputena i, na kraju, kako su zarobili brodolomca koji gotovo vie nije ni sliio ljudima. Tako malo slii ovjeku doda Pencroff da nisam siguran jesmo li dobro postupili to smo ga doveli! Dakako da ste dobro postupili, Pencroffe! ivo odgovori in enjer. Ali taj nesretnik je posve enuo pameu! Mo da i jest u ovom trenutku odgovori Cyrus Smith. Ali, jo prije nekoliko mjeseci taj je nesretnik bio razuman poput vas ili mene. A tko zna to e se dogoditi s onim od nas koji nad ivi sve ostale, poslije tako duge osamljenosti na ovom otoku? Teko onome tko ostane sam, dragi prijatelji. Osamljenost, vjerojatno, brzo unitava razum, samoa je kriva to ste tog jadnika nali u takvom stanju. Ali to vas navodi, gospodine Cyruse, na pomisao da osamljenost ovog nesretnika ne traje

vie od nekoliko mjeseci? upita Harbert. Navodi me to, to je onaj papir to smo ga pronali tek nedavno pisan odgovori in enjer a jedino ga je brodolomac sam mogao napisati. A mo da ga je napisao neki drugi ovjek koji je poslije toga umro! primijeti Gedeon Spilett. To je nemogue, dragi moj Spilette. Zato bi bilo nemogue? upita novinar. Jer bi u tom sluaju na papiriu bila spomenuta dva brodolomca odgovori Cyrus Smith a na njoj se, meutim, spominje samo jedan. Harbert u nekoliko rijei ispria njihove nevolje dok su plovili natrag, istaknuvi onaj zanimljiv trenutak kad se, za naj ee oluje, u zarobljenom divljaku pojavio nagon ovjeka vina moru. U pravu si, Harberte odgovori in enjer to toj zgodi prida je veliko znaenje. Taj nesretnik, vjerojatno, nije neizljeiv. Oaj je od njega napravio ono, to je on danas. Ali, ovdje se naao meu ljudima, meu sebi slinim biima, a budui da u njemu jo postoji dua, tu emo duu mi spasiti. In enjer je promatrao pun samilosti, a Nab obuzet znati eljom, kako iz potpalublja Bonadventure izlazi brodolomac s otoka Tabora i kako je njegov prvi pokret, kad se naao na kopnu, bio pro et eljom za bijegom. Cyrus Smith mu se pribli i i dostojanstvenim mu pokretom stavi ruku na rame, gledajui ga neizrecivom blagou. Kao da ga je neka jaa snaga svladala, nesretnik se, polako, smiri, obori oi, prigne elo i ne pru i nikakav otpor. Jadni pustinjae! promrmlja in enjer. Cyrus Smith ga je pozorno promatrao. Ako je suditi po izgledu, to jadno bie nije imalo vie nita ljudskoga, meutim, Cyrusu Smithu se uini, ba kao prije toga novinaru, da je u njegovu pogledu zamijetio letimian traak razbora. Bilo je odlueno da usamljenik, ili bolje reeno, neznanac, naime tako su ga poeli nazivati, prebiva u jednoj sobi Granitnog dvorca, odakle, uostalom, nije mogao pobjei. On je pustio da ga povedu, ne opirui se. Naseljenici su se nadali da e s pozornosti i skrbi dobiti jo jednog prijatelja na Lincolnovu otoku. Nab na brzinu pripremi ruak, jer su novinar, Harbert i Pencroff prosto umirali od gladi. Dok su jeli, Cyrus Smith zamoli putnike da mu potanko ispriaju sve zgode i nezgode s puta. I on je, kao i njegovi prijatelji, bio uvjerenja da je neznanac sigurno ili Englez ili Amerikanac. Na to ga je navodilo ime broda: Britania. Uostalom, njemu se inilo da pod zaputenom bradom i pod upavom kosom nazire crte lica svojstvene Anglosaksoncima. Da, zbilja odjednom e Gedeon Spilett, obraajui se Harbertu ti nam nisi ispriao kako si se sreo s tim divljakom i mi o tome ne znamo nita drugo nego da bi te on bio zadavio da ti mi nismo na vrijeme priskoili u pomo. Vjere mi odgovori Harbert u neprilici sam ispriati kako se to dogodilo. Mislim da sam bio zauzet branjem sjemenja biljki, kad zauh buku. Izgledalo je kao da se s vrha vrlo visokog stabla rui neki usov. Nisam gotovo imao vremena okrenuti se... Ovaj nesretnik, koji se uurio na nekom stablu, sruio se na mene br e no to sam u stanju to vam ispriati. Da nije bilo gospodina Spiletta i Pencroffa... Drago dijete ree Cyrus Smith ti si bio u velikoj opasnosti, ali da nije bilo toga, mo da nikada ne biste bili pronali ovog jadnika i mi ne bismo imali jo jednog prijateljaa na ovom otoku. Vi se, dakle, nadate, Cyruse, da ete ovog divljaka ponovno vratiti ljudskom rodu? upita

novinar. Pa, nadam se odvrati ine njer. Poslije doruka napustie Granitni dvorac i spustie se na obalu. Prihvatili su se iskrcavanja stvari s Bonadventure. Pregledavajui oru je i alat, in enjer ne opazi na njima nikakva znaka po kojemu bi mogao dokuiti kojoj je naciji pripadao neznanac. Naseljenici su bili sigurni da e svinje, uhvaene na otoiu Tabor biti od velike koristi na Lincolnovu otoku. Odveli su ih u svinjac, gdje e se vjerojatno brzo pripitomiti. Dvije bavice to su sadr avale barut i olovo, a takoer i kutije s upaljaima, svi oduevljeno pozdravie. Dogovorili su se da e urediti malu barutanu, ali izvan Granitnog dvorca ili u gornjem dijelu tunela, gdje se nisu morali bojati nikakve eksplozije. Uza sve to, i dalje su se morali slu iti piroksilom, jer su s tom tvari postizali izvanredne rezultate te, prema tome, i nije bilo razloga zamijeniti ga s obinim barutom. Kad su bili gotovi s iskrcavanjem broda, Pencroff ree: Gospodine Cyruse, dr im da bismo Bonadventuru morali usidriti na sigurno mjesto. Zar kao sidrite ne bi moglo poslu iti ue Rijeke milosti? upita Cyrus Smith. Ne bi, gospodine Cyruse odgovori mornar. Pola vremena, odnosno za vrijeme oseke, ostala bi nasukana na pijesku, a to joj kodi. Znate, Bonadventura je dobar brod, koji je sjajno izdr ao onaj val, koji nas je pri povratku onako estoko preplavio. A zar ne bi mogla biti usidrena u samoj rijeci? Pa bi, gospodine Cyruse, nema dvojbe da bi, ali u njoj nije zatiena od istonih vjetrova, te bi mnogo patila od naleta valova. Pa dobro, gdje biste je vi htjeli usidriti, Pencroffe? U Balonskoj luci odgovori mornar. Taj mali zaton, zatien liticama od mora, predstavlja pravu luku za na brod. A nije li to odvie udaljeno? Kojeta! Ta udaljeno je najvie tri milje od Granitnog dvorca, a do tamo vodi lijep i ravan put. Pa, onda odvedite tamo svoju Bonadventuru odgovori in enjer. Meutim, meni bi bilo dra e da se nalazi pod naim izravnim nadzorom. im smognemo malo vie vremena, moramo joj sagraditi malu luicu. Sjajno! povie Pencroff. Pristanite sa svjetionikom, lukobranom i suhim dokom! S vama, gospodine Cyruse, sve ide kao podmazano! Jest, moj vrijedni Pencroffe odgovori in enjer ali pod uvjetom da mi vi pomognete jer vi, u biti, obavljate tri etvrtine svih naih poslova. Harbert i mornar se ukrcaju na Bonadventuru, izvuku sidro iz mora, podignu jedro i, uz pomo vjetra s puine, vrlo brzo doplove do aporkova rta. Dva sata poslije toga, Bonadventura je spokojno poivala na mirnoj vodi Balonske luke. Je li neznanac, u prvim danima koje je proveo u Granitnom dvorcu, iim pokazao da se njegova divlja narav barem neto promijenila? Nije li neka jaa svjetlost sad blistala u dnu njegova pomraenog uma? Dakako da jest, i to u tolikoj mjeri da su se Cyrus Smith i novinar pitali je li se ikada razum tog nesretnika bio posve ugasio. Naviknut na otvoreni zrak, na beskrajnu slobodu, koju je u ivao na otoku Taboru, neznanac je u poetku pokazivao znakove muklog bijesa, te su se naseljenici pobojali da se on ne baci strmoglavce kroz jedan od prozora Granitnog dvorca. Ali, malopomalo, on se smiri, te su ga pustili da se slobodno kree. Imali su, dakle, razloga s pravom se nadati. Neznanac je ve poeo zaboravljati svoje meso derske nagone. Pristao je da se hrani manje ivotinjskom hranom od one, kojom se hranio na otoku Taboru. Kuhano meso nije vie u njemu poticalo osjeaj gaenja, kao nedavno na brodu

za vrijeme plovidbe. Cyrus Smith je iskoristio trenutak dok je spavao, te mu je podrezao dugu kosu i zaputenu bradu koje su, poput kakve grive, cijelom njegovu liku davale divlji izgled. On mu je, takoer, dao pristojniju odjeu, poto je s njega skinuo onaj dronjak koji mu je bio obavijen oko bedara. Na kraju je neznanac, zahvaljujui tim promjenama, poprimio ovjeniji izgled, a ini se da mu je i pogled u meuvremenu postao neto bla i. Neko, dok se izriaj razuma ogledao na crtama njegova lica, mora da je njegovo lice bilo na svoj nain lijepo. Cyrus Smith je stavio sebi u du nost da svakog dana provede po nekoliko sati u njegovu drutvu. Uvijek se trudio neto raditi u njegovoj blizini i tako svojim radom privui njegovu pozornost. Mo da je bio potreban samo neki bljesak da njegovu duu trgne iz mrtvila, da mu neko sjeanje sijevne u mozgu, da mu se vrati razum, da ga neto potrese, kao to se dogodilo na palubi Bonadventure za vrijeme oluje. In enjer se uz to trudio govoriti to sna nijim glasom, tako da bi putem vida i sluha to dublje prodro do neznaneva obamrlog uma. Njemu bi se u tim njegovim nastojanjima katkad pridru io jedan, a katkad svi njegovi prijatelji. Oni su vrlo esto razgovarali o stvarima koje su se odnosile na more, jer su raunali da e tim razgovorom prije dotaknuti duu jednog pomorca. Na trenutke se inilo da neznanac s odreenim zanimanjem prati njihov razgovor, te su naseljenici zakljuili da ih on djelimino razumije. Ponekad bi se na njegovu licu ocrtavala beskrajna tuga, to je dokazivalo da on u sebi pati. Taj izraz na njegovu licu nije mogao prevariti. Govorio nije nita, premda se u nekoliko navrata inilo da e mu svakog trenutka nekoliko rijei potei iz usta. Kako bilo da bilo, taj je jadnik bio miran i tu an. No, nije li mo da ta njegova mirnoa bila samo prividna? Nije li njegova tuga bila posljedica njegova ropstva? Nije se jo nita moglo ustvrditi. Gledajui oko sebe uvijek iste predmete, i to uvijek u ogranienom prostoru, stalno u drutvu s naseljenicima na koje se morao prije ili poslije naviknuti, nemajui nikakvih osobitih elja, bolje hranjen i bolje odjeven, bilo je prirodno da se njegovo tijelo, pomalo, mijenja. Meutim, je li on poeo osjeati strujanje novog ivota ili se pak, upotrijebit emo rijei koje su se mogle s pravom primijeniti na nj, poeo poput kakve ivotinje prilagoivati na svog gospodara? Cyrus Smith je to pitanje dr ao vrlo bitnim i elio ga je to prije rijeiti, ali se bojao da se pritom ne prenagli. Po njegovu miljenju, neznanac je bio teki bolesnik! Hoe li taj bolesnik ikad ozdraviti? In enjer je svu svoju pozornost posvetio njemu. Vrebao je na njegovu duu, ako se mo emo poslu iti tim izriajem, vrebao je i bio spreman zgrabiti je! Naseljenici su s iskrenim uzbuenjem pratili sve mijene tog lijeenja, koji je Cyrus Smith poduzeo. Oni su mu pomagali u tom milosrdnom poslu i svi, osim mo da Pencroffa koji nije bio osobito uvjeren da se neznancu mo e vratiti razbor, svi su se oni poeli nadati i vjerovati poput in enjera. Kao to smo rekli, neznanac je bio vrlo miran i pokazivao je prema in enjeru, pod iji je utjecaj oito padao, neku vrstu privr enosti. Cyrus Smith odlui iskuati ga, naime, odlui ga prebaciti u drugu sredinu, izvesti ga pred beskrajnu puinu koju su njegove oi neko vrlo esto promatrale, povesti ga do ruba ume koja ga je morala podsjetiti na umu u kojoj je proveo mnoge godine svoga ivota! Ali ree Gedeon Spilett nee li on pobjei kad se jednom nae na slobodi? Vidjet emo odgovori in enjer. Hm! promumlja Pencroff. Kad taj momak opazi slobodan prostor ispred sebe i osjeti isti

zrak, odjurit e koliko ga noge nose! Ne vjerujem odgovori Cyrus Smith. Pa, pokuajmo ree Gedeon Spilett. Pokuajmo! odgovori in enjer. Tog dana je bio 30. listopada. Prema tome, brodolomac s otoka Tabora je ve devet dana bio zatoen u Granitnom dvorcu. Bilo je toplo. Jarko je sunce svojim toplim zrakama obasipalo otok. Cyrus Smith i Pencroff pou u sobu u kojoj je neznanac prebivao. Nali su ga kako le i kraj prozora i promatra nebo. Doite, dragi prijatelju ree mu in enjer. Neznanac odmah ustane. On se zagleda u Cyrusa Smitha i poe za njim, dok je mornar iao u stopu iza njega, ne vjerujui da e pokus uroditi plodom. Kad su doli do praga Granitnog dvorca, Cyrus Smith i Pencroff skupa s njim uu u dizalicu, dok su ih Nab, Harbert i Gedeon Spilett ekali podno Granitnog dvorca. Koara se spusti i u nekoliko trenutaka svi su se nali na morskoj obali. Naseljenici su se malo odmakli od neznanca, kako bi se osjeao slobodnijim. Neznanac naini nekoliko koraka prema moru. Pogled mu ivo zasja, ali on ne pokaza nikakvu elju za bijegom. Promatrao je valove kako se najprije razbijaju o otoi, a potom nestaju na pjeskovitoj obali otoka. Ovo ovdje je more ree Gedeon Spilett koje mo da u njemu i ne potie elju za bijegom! Treba ga odvesti na zaravan odgovori Cyrus Smith. Tamo na rubu ume, tamo e ovaj pokus bolje uspjeti! Uostalom, on ne mo e pobjei dopuni Nab jer su svi mostovi podignuti. Kojeta! odgovori Pencroff. Zar misli da je on od one vrste ljudi koje e zadr ati potoi poput Glicerinskog potoka? Ta on e lako preko njega, u jednom e ga skoku preskoiti! Pa, vidjet emo na to e Cyrus Smith, ije su oi netremice gledale neznanca. Svi se sad upute prema uu Rijeke milosti i, popevi se lijevom obalom rijeke, stigoe na zaravan Veliki vidikovac. Kad su stigli do prvih prekrasnih stabala s kojima je poinjala uma i sa ijim se liem poigravao tihi lahor, neznanac pohlepno udahne prodorni miris kojim je bio pro et zrak i dugi mu se uzdah ote iz grudi. Naseljenici su se dr ali straga, pripremni da ga zadr e, ako samo pokua ili napravi pokret da kani pobjei. Doista, na trenutak je izgledalo da e se to jadno stvorenje baciti u potok koji ga je dijelio od ume. Ve su mu noge bile napete poput opruga. Ali gotovo u istom trenutku, on se presavije i upola skruti, a krupna mu suza izbije iz oiju. Ah! povie Cyrus Smith. Plae, znai da si ponovno postao ovjekom!

XVI.

TAJNA KOJU TREBA RASVIJETLITI PRVE NEZNANEVE RIJEI DVANAEST GODINA NA OTOKU TABORU NEHOTINO PRIZNANJE NESTANAK POUZDANJE CYRUSA SMITHA IZGRADNJA VJETRENJAE PRVI KRUH DJELO ODANOSTI ESTITE RUKE Da! Nesretnik je zaplakao! Nema dvojbe, neka mu je uspomena iskrsla u dui, te je, kao to se izrazio Cyrus Smith, kroz pla ponovno postao ovjekom! Naseljenici su ga pustili neko vrijeme samoga na zaravni, pa ak su se malo i udaljili tako da se osjeti slobodnijim, ali njemu nije bilo ni na kraj pameti iskoristiti za bijeg taj trenutak slobode. Cyrus Smith odlui povesti ga u Granitni dvorac. Dva dana poslije toga u neznancu se, izgleda, pojavila elja, postupno se umijeati u zajedniki ivot. Bilo je oito da je on i uo i razumio, ali je takoer bilo oito da nipoto nije htio razgovarati sa svojim novim poznanicima. Prislonivi jedne veeri uho na vrata njegove sobe, Pencroff je uo kako izgovara ove rijei: Ne! Ovdje! Ja! Nikad! Ujutro to ispria drugima. Pod tim se krije neka bolna tajna! ree Cyrus Smith. Neznanac je radio u povrtnjaku, slu ei se alatom potrebnim za njegovu obradu. Kad bi se pri poslu zaustavio, to se esto dogaalo, on bi se sav zadubio u svoje misli. Po in enjerovu savjetu, svi su potovali udaljenost, koju je on htio sauvati izmeu sebe i njih. Kad bi mu se neki od naseljenika pribli io, on bi uzmaknuo, a jecaji bi mu provalili iz prepunih grudi. Da ga nije neista savjest tako muila? Moglo je lako biti, te Gedeon Spilett gotovo nehotice napravi ovu primjedbu: Ja mislim da on ne govori stoga to bi kazao suvie ozbiljne stvari, kad bi progovorio! Trebalo je biti strpljiv i ekati. Nekoliko dana potom, to jest 3. studenog, neznanac je radio na zaravni, zaustavio se i ispustio tihau na zemlju. Cyrus Smith ga je promatrao iz daljine i ponovo opazio kako mu iz oiju teku suze. Dirnut neizrecivom samilosti, on poe do njega i lako ga dirne u lakat. Prijatelju! ree. Neznanac je htio skrenuti pogled u stranu, a kad mu je Cyrus Smith htio uzeti ruku, on naglo uzmakne. Prijatelju dragi ree Cyrus Smith odlunim glasom. Gledajte me u oi. Neznanac pogleda in enjera kao da je bio potpuno pod utjecajem njegove volje, potpuno u njegovoj vlasti, kao hipnotizirani ovjek u vlasti hipnotizera. Htio je pobjei. Odjednom mu se preobrazi lice. Iz pogleda su mu sijevale munje. Rijei navalie na njegove usne. Vie ih nije mogao zadr ati...! Napokon prekri i na prsima ruke i upita muklim glasom: Tko ste vi? Brodolomci kao i vi odgovori in enjer, kojega je posve svladalo uzbuenje. Doveli smo vas ovamo, meu vae bli nje... Moje bli nje...! Ja ih nemam! Vi ste meu prijateljima... Meu prijateljima! Mojim...! Prijateljima! povie neznanac, skrivi glavu meu ruke... Ne... Nikad... Pustite me! Pustite me! Potom pobje e na onu stranu zaravni koja se nalazila nad morem i tamo je dugo

nepomino sjedio. Cyrus Smith se pridru i svojim prijateljima i ispria im sve to se dogodilo. Jest! Postoji neka tajna koja mui tog ovjeka ree Gedeon Spilett. ini se da je on, zahvaljujui gri nji savjesti, ponovno postao ljudsko bie... Meni nije jasno kakvog smo to ovjeka doveli ovamo javi se mornar. Njega mue tajne... Koje mi potujemo ivo odgovori Cyrus Smith. Ako je poinio neku greku, on ju je svirepo okajao. U naim oima on je razrijeen grijeha! Puna dva sata neznanac je ostao sam nad morskom obalom, opsjednut uspomenama koje su ga vraale prolosti, kobnoj prolosti, nema dvojbe. Naseljenici ga nisu htjeli ometati u njegovoj samoi, ali ga ipak nisu isputali iz vida. Meutim, poslije dva sata, ini se da je donio odluku. Krenuo je u potragu za Cyrusom Smithom. Oi su mu bile crvene od prolivenih suza. Vie nije plakao. Cijeli mu je lik odavao duboku smirenost. Izgledao je boja ljiv, postien, siuan stvor, pogleda stalno uprtog u zemlju. Gospodine obrati se Cyrusu Smithu jeste li vi Englezi, vi i vai prijatelji? Nismo odgovori in enjer mi smo Amerikanci. Ah! uzdahne neznanac i promrmlja: To mi se vie svia! A vi, dragi prijatelju? upita ga in enjer. Ja sam Englez odgovori naglo. I kao da mu je vrlo teko padalo izrei tih nekoliko rijei, on se udalji s obale, urno njome proe od slapa do ua Rijeke milosti, uzbuen do krajnje mjere. Prolazei u jednom trenutku pokraj Harberta, on se zaustavi i, glasom kao da se gui, upita: Koji je mjesec? Prosinac odgovori Harbert. Koja godina? 1866. Dvanest godina! Dvanaest godina! povie i naglo ga napusti. Harbert ispria prijateljima sve to ga je neznanac pitao i sve to mu je on odgovorio. Taj je nesretnik ree Gedeon Spilett izgubio svaku vezu i s godinama i s mjesecima! Jest! odgovori Harbert. Dvanaest je godina proveo na onom otoiu! Dvanaest godina! ree Cyrus Smith. Ah! Dvanaest godina provesti u samoi, vjerojatno poslije stranoga ivota, ta to je dostatno da ovjek skrene umom. Meni se sve nekako ini da taj ovjek nije stigao na otok Tabor kao brodolomac na to e Pencroffve da je zbog nekog zloina iskrcan na nj. Vi ste, Pencroffe, sigurno u pravu odgovori novinar. Ako je to tako, vrlo je mogue da e jednoga dana doi da ga tra e oni, koji su ga tamo ostavili! 1 tamo ga vie nee nai ree Harbert. U tom sluaju, trebalo bi se vratiti na otok Tabor ponovno se javi Pencroff. Dragi prijatelji ree Cyrus Smith emu raspravljati o toj stvari prije nego to doznamo istinu. Ja sam uvjeren da je taj nesretnik mnogo propatio, da je okrutno okajao svoje grijehe, makar kakvi ti grijesi bili, i da ga gui elja da se ispovjedi. Ne tra imo od njega da nam ispria svoj ivot. On e nam ga sam ispriati, u to sam siguran, a kad nam ga ispria, vidjet emo kakve nam korake valja poduzeti. Uostalom, jedino emo od njega doznati je li ga, osim nade, podr ava i sigurnost da e jednoga dana ponovno ugledati domovinu, ali ja u to ne vjerujem! A zato? upita novinar. Pa stoga to on ne bi bio bacio u more onaj papiri da je bio siguran da e jednoga dana biti izbavljen s otoka Tabora, ve bi na njemu bio ekao trenutak svog osloboenja. Ne, vjerojatnijim mi se"ini da je on bio osuen umrijeti na onom otoiu i vie nikada ne ugledati

svoje bli nje. Ali postoji neto na to e mornar to ja nikako ne mogu sebi objasniti. A to? Ako je prolo ve dvanaest godina otkad je taj ovjek ostavljen na otoku Taboru, mo emo pretpostaviti da se on ve godinama nalazio u onom podivljalom stanju u kakvom smo ga zatekli! To je vrlo mogue odgovori Cyrus Smith. Prema tome, on je onaj papiri napisao prije mnogo godina! Nema dvojbe... Uza sve to izgledalo je da je onaj papiri tek nedavno napisan! Osim toga, kako objasniti da je boca u kojoj je papir bio zatvoren putovala godinama od otoka Tabora do Lincolnova otoka? To doista i ne mora biti nemogue odgovori novinar. Mo da je ve dugo vremena plutala u blizini otoka? Ne odgovori Pencroffjer je ona jo uvijek plutala. Ne mo e se pretpostaviti da je, poslije kraeg ili duljeg boravka na obali otoka ponovno otplovila na more. Na ju noj strani otok je pun litica i boca bi se bila, svakako, razbila. Istina je primijeti Cyrus Smith, kojega su se mornareve rijei neobino dojmile. Osim toga, dometne mornar ako je ve godinama papir bio zatvoren u onu bocu, vlaga bi ga bila vie otetila. Meutim, on uope nije bio oteen, ve je, naprotiv, bio odlino sauvan. Mornareva primjedba je bila na mjestu. Doista je u cijeloj toj stvari bilo neeg neshvatljivog, jer onaj papir je bio, po svemu se inilo, nedavno pisan. Osim toga, na njemu je bio oznaen toan polo aj otoka Tabora, to znai da je ovjek koji ga je pisao bio odlino upuen u hidrografiju, daleko bolje nego obian mornar. U toj stvari doista postoji neto to se ne da objasniti ree in enjer ali ne smijemo svog novog poznanika navoditi da o tome pria. Kad on sam poka e elju da nam se povjeri, dragi prijatelji, mi emo ga spremno sasluati! Iduih dana neznanac nije progovorio ni jednu rije, niti je ijednom napustio prostor Velikog vidikovca. Obraivao je zemlju, a da se nije ni trenutka zaustavio, a ni odmarao, ali se stalno dr ao po strani od drugih. U vrijeme ruka, on uope nije odlazio u Granitni dvorac, premda su ga naseljenici vie puta zvali, ve se kao objedom zadovoljavao s neto sirova povra. Kad bi pala no, nije se vraao u sobu, koja mu je bila dodijeljena, ve je ostajao napolju i sklanjao se pod neko drvo, a kad je vrijeme bilo loe, skupio bi se u udubljenju kakve hridine. I tako je on ivio kao i u vrijeme kad mu je jedinim zaklonom bila uma na otoku Taboru. Sva nastojanja i navaljivanja naseljenika da promijeni taj nain ivota bila su uzaludna. Oni su strpljivo ekali. Ipak e doi trenutak kad e on neodoljivo i kao protiv svoje volje, pritisnut gri njom savjesti, sa stranim priznanjima izii pred njih. Deseti studenoga, naveer oko osam sati, u trenutku kad se mrak poeo hvatati, neznanac se iznenada pojavi pred naseljenicima koji se bijahu okupili pod sjenicom na zaravni. Oi su mu sjale udnim sjajem i cijeli je njegov lik imao divlji izgled kao prvih dana. Naseljenici su zaprepateno gledali kako mu zubi, pod utjecajem nekakva sna nog uzbuenja, cvokou kao da ga trese groznica. to mu je bilo? Zar zbilja nije mogao podnositi druge ljude? Ili mu je ve bilo preko glave tog ivota meu potenim ljudima? Da nije ponovno njim ovladala elja za ivotinjskim ivotom kojim je prije ivio? Naseljenici su ba to i pomislili, kad im se obratio isprekidanim i pomalo nesuvislim rijeima. Zato sam ja ovdje...? Kojim ste me pravom otrgli od mog otoia...? Mo e li postojati ikakva veza izmeu vas i mene...? Znate li vi tko sam ja... to sam radio... zato sam dospio na onaj otok... i tamo bio sam? Tko vam ka e da ja nisam tamo bio ostavljen... da nisam bio osuen da tamo umrem... ? Poznajete li vi moju prolost... ? Jeste li sigurni da ja nisam krao... ubijao... da

nisam bijednik... prokleto bie... osueno da ivi jedino kao divlja zvijer... daleko od svih... ka ite... jeste li vi sigurni? Naseljenici su ga sluali ne prekidajui ga, sluali su tog nesretnika kojemu su se ta polupriznanja omakla i protiv volje. Cyrus Smith ga je htio umiriti pribli ivi mu se, ali neznanac naglo uzmakne. Ne! Ne! povie. Jedno mi samo recite... jednu jedinu rije odgovorite: jesam li ja slobodan? Slobodni ste! odgovori in enjer. Onda zbogom! povie neznanac i pobje e kao da je lud. Nab, Pencroff i Harbert odmah potre k rubu ume, ali su se ubrzo vratili sami. Treba ga pustiti na miru! ree Cyrus Smith. Vie se nikad nee vratiti... na to e Pencroff. Naprotiv, vratit e se odgovori in enjer. Poslije toga je dosta vremena prolo. Cyrus Smith je, meutim, ivio u nepokolebljivom uvjerenju da e se onaj nesretnik prije ili poslije vratiti. Nije li to bila neka vrsta predosjeanja? Ovo je posljednja pobuna te grube prirode govorio je. Savjest ga mui i on e se prestraiti nove osamljenosti. U meuvremenu su naseljenici obavljali svakovrsne radove i na Velikom vidikovcu i u oboru, gdje je Cyrus Smith naumio udariti temelje stoarskoj farmi. Ne treba ni spominjati da je sjemenje, koje je Harbert donio s otoka Tabora bilo vrlo pomno zasijano. U to vrijeme gotovo cijela zaravan je bila pretvorena u prostrani povrtnjak, dobro ureen i dobro odr avan. Za naseljenike je tu uvijek bilo posla. S obzirom da su sa sve vie vrtnih biljaka raspolagali, trebalo je poveati obine gredice koje su se, polako, pretvarale u prave vrtove, sve vie potiskujui neobraene povrine. Stone hrane je bilo u obilju i na drugim dijelovima otoka, te se nisu morali bojati da e nekad ostati bez nje. Uostalom, bilo je pametnije da Veliki vidikovac pretvore u povrtnjak, jer je sa svih strana bio tien vodenim tokovima, dok su se panjaci mogli nalaziti i izvan toga kruga, s obzirom na to da im nikakvu tetu nee nanijeti ni etverono ne ni etverorune ivotinje. Petnaesti studenog naseljenici su obavili treu etvu. Njihova se njiva pod itom, od onog prvog zrna posijanog prije osamnaest mjeseci, mnogo poveala povrinom. Drugom su etvom dobili est stotina tisua zrna, a treom etiri tisue mjerica, odnosno vie od petsto milijuna zrna! Sada su bili bogati itom. Posiju li svaki put samo nekoliko mjerica, dobit e dostatno ita da prehrane sebe i svu ivinu. etva je, dakle, bila gotova. Posljednjih petnaest dana mjeseca studenog posvetie radovima da bi od ita dobili brano. U biti, ito je bilo tu, ali u zrnju, a ne u branu. Trebalo je sagraditi mlin da bi se samljelo ito. Cyrus Smith je mogao iskoristiti drugi slap na Rijeci milosti za gradnju mlinice, s obzirom na to da je prvi slap pokretao maljeve valjaice, ali poto su naseljenici cijelu tu stvar malo bolje raspravili, odluili su da na zaravni Veliki vidikovac sagrade obinu vjetrenjau. Gradnja vjetrenjae nee trebati veih napora i nee pri njoj nailaziti na vee tekoe no to bi nailazili pri gradnji mlina, a vjetra e na zaravni izlo enoj vjetrovima s puine biti uvijek dostatno. Samo to e vjetrenjaa govorio je Pencroffveselije djelovati i ljepe se uklopiti u okoli. Bacili su se, dakle, na posao da izaberu grau za drvenu kuicu i za mehanizam mlina. Od nekoliko velikih pjeanih kamenova, kojih je bilo na sjevernoj strani jezera, lako su mogli isklesati rvnjeve, a to se tie krila, njih e oblo iti platnom od omotaa balona, kojega su jo dosta imali u spremitu.

Cyrus Smith napravi projekt. Odluili su vjetrenjau podignuti desno od peradarnika, u blizini jezera. Cijela graevina e poivati na sto eru od debelih tesanih greda, tako da se mo e okretati sa cjelokupnim mehanizmom smjetenim u kuicu, onako kako vjetar bude zahtijevao. S tim su poslom bili brzo gotovi. Nab i Pencroff su postali vrlo vjeti tesari, ravnajui se u poslu prema nacrtima to ih je in enjer napravio. I tako se na odreenom mjestu ubrzo dizala graevina slina stra arskoj kuici, prava tvravica pokrivena iljastim krovom. etiri okvira koja su tvorila krila pomou eljeznih zaglavaka su vrsto usadili u drvenu osovinu, dakako, pod odreenim kutom. Razne dijelove unutarnjeg mehanizma, kao to su le ita za oba mlinska kamena, od kojih je jedan nepokretan, a drugi pokretan, ko, odnosno neka vrsta velikog etvrtastog korita, irokog pri vrhu, a uskog pri dnu, koji je omoguivao zrnju da pada meu mlinske kamenove, pokretno koritance koje ujednauje prolaz zrnja i koje je zbog stalnog tiktakanja dobilo ime "brbljalo" i, na kraju, veliko sito koje je odvajalo mekinje od brana, sve su to naseljenici izradili bez vee muke. Imali su dobar alat, pa im ni posao nije bio naporan, a dijelove jednog mlina je, uglavnom, vrlo lako izraditi. Sve je to bilo samo pitanje vremena. Svi su sudjelovali u gradnji mlina, te je on ve 1. prosinca bio zavren. Kao i uvijek, najoduevljeniji tim djelom je bio Pencroff. On je bio uvjeren da je taj njihov stroj savreno napravljen. A sada samo neka malo puhne i mi emo s u itkom samljeti nau prvu etvu! Neka puhne, ali ne previe, Pencroffe primijeti in enjer. Kojeta! Na bi se mlin samo br e vrtio! Nije potrebno da se br e vrti odgovori in enjer. Zna se iz iskustva da mlin najveu koliinu ita samelje kad se krila u jednoj minuti okrenu est puta manje nego to vjetar prevali stopa u jednoj sekundi. Pri vjetru srednje jaine, koji prevali osamdeset stopa u jednoj sekundi, krila e se esnaest puta okrenuti u jednoj minuti. Vie od toga nije ni potrebno. Upravo sada pue povoljan sjeveroistonjak povie Harbert. Nije postojao nikakav razlog da mlin ne stave odmah u pogon. Naseljenicima se urilo to prije okusiti prvi zalogaj kruha proizvedenog na Lincolnovu otoku. Dakle, ujutro toga dana samljee dvijetri mjerice ita. Sutradan za rukom, na stolu Granitnog dvorca se pojavi prekrasan komad kruha, mo da neto tvri, premda umijesen s pivskim kvascem. Svaki je naseljenik u nj zagrizao svim svojim zubima, a lako je zamisliti s kakvim u itkom! Meutim, neznanac se vie nije pojavljivao. Vie puta su Gedeon Spilett i Harbert prokrstarili umom u blizini Granitnog dvorca, ali nikad nisu naili ni na nj, ni na njegove tragove. Poeo ih je uznemirivati taj produljeni nestanak. Dakako da za nekadanjeg divljaka s otoka Tabora nije moglo biti neprilike u tome da ivi u umama Dalekog zapada, koje su obilovale s divljai, ali su se naseljenici bojali da se on ne vrati svojim starim navikama i da u slobodi ponovno ne o ive njegovi divlji nagoni. Ipak, Cyrus Smith, vie pod utjecajem nekog predosjeanja, stalno je govorio, kako e se bjegunac jednog dana vratiti, Jest, vratit e se! ponavljao je s uvjerenjem koje njegovi prijatelji nisu dijelili. Dok se taj nesretnik nalazio na otoku Taboru, on je znao da je potpuno sam! Sad, meutim, on zna da ga ovdje njemu slini ljudi ekaju! Budui da je taj jadni pokajnik neto natucnuo o svojem nekadanjem ivotu, on e se vratiti da nam sve ispria, i tog e dana on biti na! Dogaaji su dali za pravo Cyrusu Smithu. Treeg prosinca Harbert je napustio Veliki vidikovac i poao loviti ribu na ju noj obali jezera. Bio je bez oru ja. U tom dijelu otoka se nikad prije nisu pojavljivale opasne zvijeri, pa naseljenici nisu ni dr ali potrebnim sa sobom nositi oru je kad su tamo odlazili. U tom trenutku su Pencroff i Nab bili zaposleni u peradarniku, dok su in enjer i Gedeon

Spilett u Dimnjacima bili zaokupljeni proizvodnjom sode koja im je trebala za sapun, jer su sa zalihama sapuna bili pri kraju. Odjednom odjeknue krikovi: U pomo! U pomo! Cyrus Smith i novinar su bili odvie daleko da bi uli te krikove, ali su Pencroff i Nab trkom napustili peradarnik i navratnanos pojurili prema jezeru. Ali je neznanac, za kojega nitko ni u snu nije pomiljao da bi mogao biti u blizini, stigao prije njih. Prebacio se preko Glicerinskog potoka koji je dijelio zaravan od ume i pojurio suprotnom obalom. Harbert se naao licem u lice sa stranim jaguarom slinom onome, koji je novinar ustrijelio na Zmajevu rtu. Iznenada zateen, stajao je kraj jednog drveta, dok se zvijer skupila i spremala na skok. Ali se neznanac, nemajui uza se nikakva oru ja osim jednog no a, baci prema stranoj zvijeri koja se sad okrenula k ovom protivniku. Borba je bila vrlo kratka. Neznanac je bio nevjerojatno sna an i vjet. Jednom je rukom sna no kao klijetima zgrabio jaguara za vrat, ne marei to mu je zvijer zarila svoje pand e u meso, dok mu je drugom zabio no ravno u srce. Jaguar pade. Neznanac ga odgurne nogom i ba htjede pobjei kadli se naseljenici pojave na mjestu borbe. Uhvativi se za nj, Harbert povie: Ne. Ne! Vi ne smijete otii! Cyrus Smith poe prema neznancu, kojemu su se namrgodile obrve kad je vidio kako mu se primie. Krv mu je tekla po ramenu ispod razderane koulje, ali on se na to nije obazirao. Prijatelju ree mu Cyrus Smith mi vam dugujemo veliku zahvalnost. Da biste spasili ovog djeaka, svoj ste vlastiti ivot izlo ili opasnosti. Moj ivot! promrmlja neznanac. Kakvu vrijednost ima moj ivot! Ne vrijedi ni koliko je crno pod noktima! Vi ste ranjeni! Nije bitno! Biste li mi dali svoju ruku? Harbert se trudio dohvatiti ruku koja ga je spasila, ali neznanac prekri i ruke na prsima, napregne grudi, pogled mu se smrai. Izgledalo je kao da e sad pobjei. Ali se nekako svlada sna nim naporom volje i odrjeito ree: Tko ste vi? I to mislite da ste vi meni? Tra io je od njih, i to po prvi put, da mu ispriaju tko su i to su. Mo da e se i on njima povjeriti kad uje njihovu priu! U nekoliko rijei mu Cyrus Smith ispria to se sve s njima zbivalo otkako su napustili Richmond, kako su se izvukli iz nevolje i kakvim su sredstvima sada raspolagali. Neznanac ga je promatrao s napregnutom pozornosti. Potom in enjer ispria za svakog pojedinca tko je, za Gedeona Spiletta, Harberta, Naba, Pencroffa i sebe i nadoda da su najveu radost otkako su stigli na Lincolnov otok osjetili onog dana kad se brod vratio s otoia Tabora, jer su raunali da su neznanevim dolaskom stekli jo jednog prijatelja. Na te rijei ovaj pocrveni, glava mu klonu na grudi, dok mu se na cijelom liku ogledao osjeaj zbunjenosti. A sada, budui da nas poznate doda Cyrus Smith hoete li nam pru iti ruku? Neu odgovori neznanac muklim glasom. Vi ste poteni ljudi! A ja...!

XVII.

JO UVIJEK PO STRANI NEZNANEVO PITANJE STOARSKA FARMA U OBORU DVANAEST JE GODINA TOME DOASNIK NA BRODU BRITANIJA ISKRCAN NA OTOK TABOR RUKA CYRUSA SMITHA TAJANSTVENI PAPIR Te posljednje rijei potpuno su se slagale s predosjeanjima naseljenika. Neki grozan zloin je bio na dui toga nesretnika, koji je on mo da okajao, ali ga od tog zloina jo njegova savjest nije odrijeila. U svakom sluaju, grjenika je muila savjest, on se kajao i tu ruku, koju su mu htjeli prijateljski stisnuti njegovi novi prijatelji, on nije dr ao dostojnom pru iti je potenom svijetu! Pa ipak, poslije zgode s jaguarom on se nije vratio u umu i od tog dana on nije vie naputao blizinu Granitnog dvorca. Kakva je tajna pritiskala duu toga ovjeka? Hoe li je neznanac otvoriti jednoga dana? Budunost e to pokazati. U svakom sluaju, naseljenici su zakljuili da mu nikad nikakvo pitanje nee postaviti u svezi s tim, ve da e s njim ivjeti kao da nikad u njega nisu posumnjali. Nekoliko je dana ivot u naseobini tekao kao i dotad. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su radili zajedno, sad kao kemiari, sad kao fiziari. Novinar se odvajao od in enjera jedino onda, kada je s Harbertom odlazio u lov. Nije se vie smjelo pustiti djeaka da sam luta umom i trebalo je biti na oprezu. Nab i Pencroff su uvijek bili u poslu. Jednog su dana radili u stajama ili u peradarniku, drugog u oboru, a osim toga su mnogo poslova obavljali u Granitnom dvorcu. Neznanac je jo uvijek radio po strani. ivio je kao i prije bijega. Nije s naseljenicima odlazio na ruak, spavao je pod stablima na zaravni i nije se nikad mijeao s naseljenicima. Doista je izgledalo da mu je bilo mrsko drutvo ljudi, koji su ga spasili s otoka Tabora! Ali zato je on tra io pomo od drugih ljudi? upitao je jednog dana Pencroff. Zato je bacio onaj papir u more? Ve e nam on to ispriati uvjereno je odgovarao Cyrys Smith. Kada? Mo da i prije no to vi mislite, Pencroffe. Doista dan ispovijedi je bio vrlo blizu. Deseti prosinca, tjedan dana po neznanevu povratku u Granitni dvorac, Cyrus Smith zamijeti kako mu ovaj prilazi i kako mu ree mirnim i smjernim glasom: Gospodine, htio bih vas neto upitati. Govorite odvrati in enjer ali prije toga dopustite vi meni da vam postavim jedno pitanje. Na te rijei neznanac pocrveni i htjede se povui. Cyrus Smith je slutio to se dogaalo u grjenikovoj dui; bojao se, nema dvojbe, da ga in enjer ne upita neto o njegovoj prolosti. Cyrus Smith ga zadr i rukom. Prijatelju ree mu nismo mi vama samo spasitelji, ve smo vam i prijatelji. Samo sam vam to htio rei, a sad vas sluam. Neznanac prijee rukom preko oiju. Neto kao drhtaj mu prostruji tijelom. Nekoliko je trenutaka stajao, a da nije uspijevao jednu jedinu rije progovoriti. Gospodine ree napokon doao sam vas zamoliti da mi napravite jednu uslugu. Kakvu uslugu? Na pet do est milja odavde, u podno ju brda, vi imate jedan obor s domaim ivotinjama. O tim ivotinjama netko mora skrbiti. Ne biste li mi dopustili ivjeti u tom oboru zajedno sa ivotinjama? Cyrus Smith je nekoliko trenutaka promatrao tog nesretnika, potaknut najiskrenijim osjeanjem samilosti.

Dragi prijatelju rei e na to u oboru smo podigli staje koje jedva ivotinjama mogu poslu iti... To e za mene biti dostatno, gospodine. Dragi prijatelju ponovno e Cyrus Smith. Mi vas nikad ni u emu neemo prijeiti. elite li ivjeti u oboru? Neka bude! Meutim, uvijek ete biti dobrodoli u Granitnom dvorcu. Ali, kad ve elite ivjeti u oboru, mi emo se pobrinuti da se tamo to pristojnije smjestite. Nije potrebno, ja u se doista tamo osjeati dobro. Prijatelju ree Cyrus Smith, koji ga je ovla nazivao tom bliskom rijei vi ete nam prepustiti da prosudimo to nam je du nost uiniti u tom pogledu. Hvala vam, gospodine odgovori neznanac i povue se. In enjer odmah izvijesti ostale o neznanevu prijedlogu, te oni odmah odlue u oboru sagraditi to je mogue udobniju drvenu kuicu. Jo toga istog dana svi se upute u obor s potrebnim alatom. Nije proao niti tjedan dana, a kuica je bila spremna primiti svog stanara. Bila je podignuta na dvadesetak koraka od staja, uglavnom, na mjestu odakle je bilo lako nadgledati stado ovaca, kojih je tada bilo u oboru vie od osamdeset. Kuicu su opremili pokustvom: krevetom, klupom, ormarom, krinjom. Osim toga, prenijeli su u obor i neto oru ja, streljiva i alata. Meutim, neznanac nije dolazio vidjeti svoj novi dom. Pustio je naseljenike da sve to rade bez njega. On je u meuvremenu radio na zaravni elei, nedvojbeno, zavriti zapoeti posao. Doista, zahvaljujui njemu, sva je zemlja na zaravni bila obraena i spremna za sjetvu im za to doe vrijeme. Dvadeseti prosinca naseljenici su u potpunosti zavrili radove u oboru. In enjer obavijesti neznanca da je njegov dom spreman primiti ga. On odgovori da e jo te iste veeri poi tamo na spavanje. Te veeri su se naseljenici okupili u velikoj dvorani Granitnog dvorca. Bilo je osam sati, vrijeme u koje ih je njihov prijatelj trebao napustiti. Ne elei ga svojom prisutnosti primoravati da se s njima oprosti na rastanku, to njemu, mo da, ne bi bilo nimalo drago, ostavili su ga samog i povukli se u drugu prostoriju Granitnog dvorca. I upravo dok su bili u razgovoru zauje se tiho kucanje na vratima. Gotovo u istom trenutku, neznanac ue u prostoriju i bez ikakva uvoda ree: Gospodo, prije no to u vas napustiti, bit e dobro da doznate moju prolost. Evo je. Te jednostavne rijei se duboko dojmie Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja. In enjer ustane. Mi vas nita ne pitamo, dragi moj prijatelju ree. Vae je pravo da utite... Moja je du nost da govorim. Onda sjednite. Radije bih ostao na nogama. Spremni smo vas uti odgovori Cyrus Smith. Neznanac se dr ao jednog kuta dvorane, pomalo zatien sjenom. Bio je gologlav, s rukama prekri enim na grudima. I tako, u tom polo aju, muklim glasom, kao netko tko sebe prinuuje da govori, on ispria ono to ete sada uti, a da ga sluatelji nisu niti jedan jedini put prekinuli. Dvadeseti prosinca 1854. jedna jahta na parni pogon, Duncan, koja je pripadala kotskom plemiu, lordu Glenarvanu, bacila je sidro kod Rta Bernouilli, na zapadnoj obali Australije, na trideset i sedmom usporedniku ju ne geografske irine. Na toj su se jahti nalazili lord Glenarvan, njegova ena, jedan bojnik engleske vojske, jedan francuski geograf, jedna djevojka ijedan djeak. Ono dvoje bili su djeca kapetana Granta, iji je brod Britania nastradao godinu dana prije.

Jahtom Duncan je zapovijedao kapetan John Mangles, a na brodu je bila posada od petnaest ljudi. "A evo zato se ta jahta u to vrijeme nala na obalama Australije." "est mjeseci prije toga, jahta Duncan se nala u Irskome moru i izvukla iz njega jednu bocu u kojoj se nalazio papir pisan na engleskom, njemakom i francuskom jeziku. Na tom papiru je pisalo da su jo na ivotu tri brodolomca s broda Britania, da su ti pre ivjeli brodolomci kapetan Grant i dvojica njegovih ljudi i da su nali utoite najednom otoku kojega je geografska irina bila spomenuta i jasna, ali se du ina, zbog vlage koja je unitila slova, nije mogla proitati." "Oznaena geografska irina bila je 37 stupnjeva i 11 minuta. Dakle, s obzirom da je du ina bila nepoznata, na Duncanu su bili sigurni da e, dr ei se trideset i sedme paralele, plovei oko zemaljske kugle jednog dana stii na otok na kojemu je bio zatoen kapetan Grant sa svoja dva prijatelja." "Budui da je engleski admiralitet oklijevao poeti s tim tra enjem, lord Glenarvan odlui poduzeti sve to je potrebno kako bi pronaao kapetana Granta. Mary i Robert Grant se stavie u vezu s njim. Jahta Duncan je opremljena za dugo putovanje, na koje su odluili poi i lordova obitelj i djeca kapetana Granta. Napustivi Glasgow, Duncan upravi prema Atlantiku, proe kroz Magellanov tjesnac i potom Tihim oceanom dospije do Patagonije, gdje se, prema prvotnom tumaenju, mogao nalaziti kapetan Grant kao zarobljenik tamonjih uroenika." "Duncan iskrca sve putnike na zapadnoj obali Patagonije i otplovi prema istonoj njenoj obali gdje ih je trebao ukrcati kod Rta Corrientes. "Lord Glenarvan prijee cijelu Patagoniju, dr ei se trideset i sedmog usporednika, ali kako nije naiao ni na kakav trag kapetanov, on se ukrca 13. studenog s tim da bi nastavio tra enje plovei oceanom." "Poto je pretra io bez ikakva uspjeha otoke Tristan d'Acunha i Amsterdam, koji su se nalazili na njegovu putu, Duncan je, kao to prije rekoh, 20. prosinca 1854. stigao do rta Bernouilli na australskoj obali." "Lord Glenarvan je kanio prijei i preko Australije, kao to je prije toga preao preko Patagonije, i on se iskrca. Na nekoliko milja od obale nalazila se jedna farma koja je pripadala jednom Ircu. Ovaj pru i gostoprimstvo putnicima, a lord Glenarvan upozna tog Irca s razlozima koji su ga doveli u taj kraj i upita ga nije li mu mo da poznato da se jedan engleski jedrenjak s tri jarbola, imenom Britania, izgubio zapadno od australske obale prije neto manje od dvije godine." "Irac nikada nita nije uo o tom brodolomu, ali na veliko iznenaenje nazonih, javi se jedan od Irevih slugu i ree: Milorde, veliajte i zahvalite to Gospodu. Ako je kapetan Grant jo na ivotu, onda se on nalazi na australskom kopnu. Tko ste vi? upita ga lord Glenarvan. Skotlananin kao i vi, milorde odgovori ovjek a uz to sam jedan od prijateljasuputnika kapetana Granta, jedan od brodolomaca s Britanije. "Taj se ovjek zvao Ayrton. On je, u stvari, bio doasnik na Britaniji, to se moglo i iz njegovih dokumenata vidjeti. Ali, kako se u trenutku brodoloma o litice rastao s kapetanom Grantom, on je bio uvjeren da je kapetan poginuo skupa s cijelom posadom i da je on, Ayrton, jedini pre ivio brodolom Britanije. Samo to do brodoloma nije dolo nadodao je na zapadnoj ve na istonoj obali Australije. Ako je kapetan Grant iv, kao to ustvruje dokument koji imate, onda je on sigurno zarobljenik australskih domorodaca te ga, prema tome, treba tra iti na drugoj strani kontinenta. "ovjek koji je tako govorio imao je iskreni glas i siguran pogled. Nitko nije posumnjao u njegove rijei. Irac u ijoj je slu bi bio vie od godine dana jamio je za nj. Lord Glenarvan je povjerovao u potenje tog ovjeka i, povodei se za njegovim savjetom, odlui prijei Australiju,

dr ei se trideset i sedmog usporednika. Lord Glenarvan, njegova ena, djeca kapetana Granta, bojnik, Francuz, kapetan Mangles i jo nekoliko mornara sainjavali su skupinu pod vodstvom Ayrtona, dok je Duncan pod zapovjednitvom prvog asnika, Toma Austina, trebao krenuti za Melbourne, gdje e ekati zapovijedi lorda Glenarvana." "Oni su krenuli 23. prosinca 1854." "Vrijeme je da se ka e da je taj Ayrton bio obian izdajnik. On i jest bio doasnik s Britanije, ali se bio posvadio s kapetanom Grantom, te je pokuao pobuniti posadu, kako bi se doepao broda. Kapetan Grant ga je 8. travnja 1852. iskrcao na zapadnu obalu Australije, a potom je otplovio napustivi ga, to je, uostalom, bilo pravo i poteno. I tako taj bijednik nije nita znao o brodolomu Britanije. On je o njemu doznao iz rijei lorda Glenarvana! Poslije iskrcavanja, on je postao, pod imenom Ben Joyce, zapovjednik odbjeglih robijaa. Bestidno ustvrujui da je Britania do ivjela brodolom na istonoj obali Australije, on je elio lorda Glenarvana odvui u tom smjeru, kako bi ga odijelio od njegova broda i domogao se Duncana. Jednom na jahti, postao bi gusarom Tihog oceana. Tu je neznanac na trenutak prekinuo. Glas mu je zadrhtao, ali on nastavi svoju priu ovim rijeima: "Ekspedicija krene na put preko australskog kopna. Prirodno je da je taj pohod nesretno zavrio jer je Ayrton, ili Ben Joyce, zovite ga kako vam drago, vodio ekspediciju, tako da je njegova banda robijaa sada bila na elu, a sad ju je opet slijedila, jer je bila izvijeena o prepadu koji je Ayrton smiljao. "Meutim, Duncan je krenuo za Melbourne radi popravka. Trebalo je, dakle, nagovoriti lorda Glenarvana da poalje nareenje u Melbourne da Duncan napusti Melbourne i otplovi prema istonoj obali Australije, gdje su ga robijai lako mogli zarobiti. Poto je vodio ekspediciju prilino blizu te obale, kroz prostrane ume, gdje nije bilo lako doi do hrane, Ayrton dobije jedno pismo od lorda Glenarvana. On se obvezao da e ga prenijeti prvom asniku Duncana. U tom pismu se prvom asniku zapovijedalo da odmah s jahtom krene prema zaljevu Twofold, to je nekoliko dana hoda od mjesta gdje se ekspedicija bila zaustavila. A upravo na tom mjestu je Ayrton ugovorio sastanak sa svojim ortacima. "U trenutku kad mu je to pismo trebalo biti predano, lord Glenarvan otkrije njegove izdajnike nakane, te njemu nije ostalo drugo, do bje ati. Ali on je morao svakako doi do pisma pomou kojega se imao dokopati Duncana. To mu na kraju nekako uspije i Ayrton je poslije dva dana stigao u Melbourne. "Sve do tog trenutka zloincu je polazilo za rukom ostvariti svoje grozne planove. Trebalo je jo samo Duncana dovesti u zaljev Twofold, gdje e odbjegli robijai lako zagospodariti njime. Poto pobiju njegovu posadu, Ben Joyce e postati gospodarem tih 'mora... Ali, Bog ga je sprijeio u ostvarivanju te svoje nakane. "inije stigao u Melbourne, Ayrton urui pismo prvom asniku, Tomu Austinu, koji se spremi za odlazak, poto ga je proitao. Ali kakvo li je bilo razoaranje i kakav je bijes spopao Ayrtona kad je sutradan doznao da prvi asnik nije zaplovio prema istonoj obali Australije, odnosno k zaljevu Twofold, ve prema istonoj obali Novog Zelanda. On se tome usprotivio, ali mu Austin pokaza pismo...! ini se da je sama Providnost u sve tu umijeala svoje prste, jer je Francuz, koji je pisao pismo, zabunom naveo istonu obalu Novog Zelanda kao mjesto sastanka, umjesto istonu obalu Australije. "Time su svi Ayrtonovi planovi pali u vodu! Poeo se buniti. Zatvorili su ga. Povedoe ga, dakle, prema Novom Zelandu. Nije vie znao ni to e se dogoditi s njegovom razbojnikom dru inom, ni s ljudima lorda Glenarvana. "Duncan je krstario vodama Novog Zelanda sve do 3. o ujka. Tog dana Ayrton zauje neku pucnjavu. To se s Duncana pucalo. Ubrzo potom lord Glenarvan sa svojom pratnjom sti e

na brod. "A evo to se sada dogodilo:" "Poslije nebrojenih opasnosti lord Glenarvan je propjeaio itavu Australiju i stigao na njezinu istonu obalu, u zaljev Twofold. Ali tu nije zatekao svoju jahtu Duncan! Poslao je brzojav u Melbourne odakle je dobio ovaj odgovor: "Duncan otplovio 18. ovog mjeseca u nepoznatom smjeru." "Lord Glenarvan je mogao samo jedno pomisliti: da je njegova jahta pala u ruke Ben Jovceu i da se pretvorila u gusarski brod!" "Meutim, lord Glenarvan nije htio napustiti bitku. Bio je to ovjek neustraiva i plemenita duha. On se ukrca na jedan trgovaki brod, doplovi s njim do zapadne obale Novog Zelanda, iskrca se i slijedei trideset i sedmi usporednik sti e na drugu stranu otoka, a da nije otkrio niti ita uo o kapetanu Grantu. Alije stoga na drugoj strani otoka, na svoje najvee iznenaenje, a po volji Bo joj, pronaao Duncana pod zapovjednitvom drugog asnika koji je s brodom ve pet tjedana tu ekao." "To je bilo 3. o ujka 1855. Lord Glenarvan je bio na brodu, ali je na brodu bio i Ayrton. Odvedoe ga pred lorda, koji je htio iz njega izvui sve to je zloinac znao o kapetanu Grantu. Ayrton nije htio govoriti. Glenarvan mu tada zaprijeti da e ga u prvoj luci predati engleskim vlastima. Ali Ayrton je tvrdokorno utio." "Duncan otplovi dalje, dr ei se trideset i sedmog usporednika. Meutim, lady Glenarvan odlui slomiti razbojnikov otpor. Na kraju pod njezinim utjecajem Ayrton prista kazati ono, to mu je poznato o kapetanu Grantu, ali uz uvjet da ga lord Glenarvan ne preda engleskim vlastima, ve da ga iskrca najednom od otoka u Tihom oceanu. Odluan doznati sve to se odnosilo na kapetana Granta, lord Glenarvan pristane na taj prijedlog." "Ayrton tada ispria sav svoj ivot i ostao je uporan pri tvrenju da o kapetanu Grantu nita ne zna od onog dana kad ga je ovaj iskrcao na australskoj obali." "Uza sve to, lord Glenarvan je odr ao zadanu rije. Dr ei se odreenog smjera, Duncan sti e na otok Tabor, na otok gdje je Ayrton trebao biti iskrcan, na otok na kojemu je, kao kavim udom pronaen kapetan Grant i njegova dva prijatelja. Otok se doista nalazio na trideset i sedmom usporedniku. Zloinac je, dakle, zamijenio kapetana Granta i njegove prijatelje na tom pustom otoiu. A evo to je lord Glenarvan kazao Ayrtonu u trenutku kad je jahta naputala otoi." Ovdje ete, Ayrtone, biti daleko od svake druge zemlje i bez ikakve mogunosti doi u svezu s drugim ljudima. Neete moi napustiti ovaj otoi na kojemu vas ostavljamo. Bit ete sami, ali nad vama e bdjeti Gospod koji ita u dnu svaijeg srca, a vi neete biti izgubljeni kao kapetan Grant, za kojega nitko nije znao. Premda ste nedostojni da vas se ljudi sjeaju, oni e vas se ipak sjeati. Ja znam, Ayrtone, gdje se nalazite, ja znam gdje u vas pronai. To ja nikad neu zaboraviti. "Duncan di e sidra i ubrzo nesta s vidika." "To se zbilo 18. o ujka "Ayrton je ostao sam. Imao je dostatno i oru ja, i municije, i raznog alata, i sjemenja za sjetvu. On, zloinac, imao je dom, koji je sagradio poteni kapetan Grant. Trebao je samo mirno ivjeti i ispatati u samoi zloine to ih bijae poinio." "Gospodo, on se pokajao, on se sramio svojih zloina i bio je vrlo nesretan! Zarekao se da e postati dostojan vratiti se meu ljude, ako ikad netko od njih doe tra iti ga na njegovu otoiu! Taj je bijednik mnogo patio! Radio je, da bi se radom iskupio. Molio se Gospodu, da bi se molitvom preporodio." "Tako su prole dvije godine, tri godine. Muen samoom, Ayrton je stalno okretao oi

prema moru, nee li se pojaviti neki brod na obzorju njegova otoia i pitao se ne bli i li se kraju vrijeme njegova ispatanja. Patio je kao to nikad nitko nije patio! Ah, kako teko pada samoa ovjeku kojega pritie gri nja savjesti!" "Ali, nema dvojbe, Providnost je dr ala da nije dostatno ka njen, jer je taj nesretnik osjeao kako se, polako, pretvara u divljaka! Osjeao je kako ga sve vie obuzima ivotinjska tupost. On vam ne mo e kazati je li se to poelo zbivati poslije dvije ili etiri godine osamljenosti, ali na kraju je postao ono bijedno bie, koje ste vi pronali na otoiu! Nije ni potrebno, gospodo, spominjati vam kako su Ayrton, Ben Joyce i ja ista osoba! Cyrus Smith i ostali naseljenici podigli su se kad je Ayrton zavrio svoju priu. Svi su bili vrlo uzbueni. Taj im je ovjek razotkrio svu svoju bijedu, svu svoju bol, sav svoj oaj! Ayrtone ree tada Cyrus Smith vi ste bili veliki zloinac. Ali Gospod sigurno dr i da ste vi dostatno ispatali svoje zloine! On je to pokazao time, to vas je doveo meu vae bli nje. Ayrtone, vama je Bog oprostio! A sada vas pitam, hoete li postati naim prijateljem. Ayrton se trgne. Evo vam moje ruke! ree in enjer. Ayrton uze ruku to mu je bijae pru io Cyrus Smith, a krupne mu suze poteku iz oiju. Hoete li ivjeti zajedno s nama? upita ga in enjer. Gospodine Smithe, pustite me jo neko vrijeme odgovori Ayrton pustite me da ivim sam u nastambi u oboru! Kako elite, Ayrtone na to e Cyrus Smith. Ayrton se htio povui kadli ga in enjer zaustavi obrativi mu se ovim pitanjem: Samo jo jednu rije, dragi prijatelju. Budui da elite ivjeti sam, zato ste onda bacili u more onaj papir, koji nam je otkrio vae mjesto boravka? Jedan papir? ponovi Ayrton koji, ini se, nije shvaao o emu to in enjer govori. Pa jest, onaj papir, koji smo mi pronali u zatvorenoj boci. Na tom je papiru bio oznaen toan geografski polo aj otoka Tabora! Ayrton prijee rukom preko ela. Poto je trenutak razmiljao, odgovori: Ja nikad nikakav papir nisam bacio u more! Nikad? povie mornar. Nikad! Ayrton se potom nakloni, poe k vratima i ode.

XVIII.

RAZGOVOR CYRUS SMITH I GEDEON SPILETT INENJEROVA PRETPOSTAVKA ELEKTRINI TELEGRAF ICE ABECEDA LJETO BLAGOSTANJE U NASEOBINI FOTOGRAFIRANJE SNIJEG USRED LJETA DVIJE GODINE PROVEDENE NA LINCOLNOVU OTOKU Jadan ovjek! ree Harbert, koji je potrao prema vratima, a potom se vrati, poto je vidio da se Ayrton spustio konopom dizalice i nestao u mrklini. Vratit e se! ree Cyrus Smith. to mu je sad ovo, gospodine Cyruse povie Pencroff to ovo znai? Kako! Ayrton nije bacio bocu u more, a tko je ako nije on? Sigurno nikad nijedno pitanje nije bilo umjesnije od toga. On je bacio na to e Nab samo to je tada taj nesretnik bio ve napola lud. Tako je! slo i se Harbert. Samo to on vie nije bio svjestan onoga to radi. Ne mo emo to objasniti drukije nego tako ivo se umijea Cyrus Smith. Dragi prijatelji, sad znamo da je Ayrton mogao naznaiti toan geografski polo aj otoka Tabora, jer ga je doznao za svih onih zbivanja prije njegova iskrcavanja na otok. Pa ipak primijeti Pencroff ako je on jo bio normalno bie u trenutku kad je pisao onaj papiri, a od toga je prolo sedam ili osam godina, kako to da za itavo to vrijeme taj papir, baen u more u zatvorenoj boci, nije vlaga unitila? To samo dokazuje da je Ayrton mnogo poslije enuo pameu odgovori Cyrus Smith. Mora da je tako na to e Pencroff. Nikako se drukije itava ta stvar i ne mo e objasniti. Pa i ne mo e odgovori in enjer, koji kao da je elio skratiti taj razgovor. A je li nam Ayrton ispriao pravu istinu? upita mornar. Siguran sam da jest otpovrne novinar. Njegova je ispovijed istinita u svakoj pojedinosti. Ja se vrlo dobro sjeam novinskih lanaka o pokuaju lorda Glenarvana i o rezultatu koji je postigao. Ayrton je ispriao sutu istinu s novinarom se sloi in enjer ne dvojite o tome, Pencroffe, jer je ta istina bila suvie okrutna za nj. Kad netko mo e sebe tako strano optu iti, znai da govori istinu! Sutradan, 21. prosinca, naseljenici su sili na alo, a potom se popeli na Veliki vidikovac, ali Ayrtonu nije bilo ni traga ni glasa. U tijeku noi on je otiao u svoju kuicu u oboru. Naseljenici su dr ali da e biti pametnije ne uznemiravati ga svojom prisutnosti. Vrijeme e, jamano, uiniti ono to oni nisu mogli svojom dobrom voljom. Pencroff, Harbert i Nab se prihvatie svoga uobiajenog posla, a tog istog dana svoga su se posla prihvatili in enjer i novinar u radionici u Dimnjacima. Znate li, dragi moj Cyruse rei e Gedeon Spilett da me objanjenje to ste ga dali o onoj boci pronaenoj u moru nije nimalo uvjerilo. Ne mogu nikako prihvatiti injenicu da je taj nesretnik bio u stanju napisati ono pisamce u boci i baciti ga u more, a da se toga uope nije uspio sjetiti! Pa on to nije ni uradio! odgovori Cyrus Smith. Znai da vi jo uvijek vjerujete...

Nita ja ne vjerujem i nita ja ne znam! odgovori Cyrus Smith prekinuvi novinara. Ja sam taj dogaaj svrstao u sve one druge, koje do dananjeg dana nisam uspio pojasniti! Doista, Cyruse zamijeti Gedeon Spilett sve su to najnevjerojatnije stvari! Va spas, onaj sanduk to se nasukao na pijesku, Topove dogodovtine, naposljetku ova boca... Hoemo li ikada pronai klju tih zagonetki? Hoemo! ivo odgovori Cyrus Smith. Hoemo, pa makar morao isprevrnuti utrobu ovog otoka! Mo da e nam neki sluaj pomoi otkriti tu tajnu? Sluaj! Spilette! Ja nikad nisam vjerovao u sluaj, kao to nikad nisam vjerovao da postoje neke tajne na ovom svijetu! Neki uzrok postoji za sve ono to se neobjanjivo dogaa na ovom otoku, a taj u uzrok jednog dana otkriti! A dotle, radimo i otvorimo irom i oi i ui. Stigao je i mjesec sijeanj. Poinjala je 1867. godina. Ljetne su radove marno obavljali. U tijeku tih dana Harbert i Gedeon Spilett su lovili u blizini obora, te su ustvrdili da se Ayrton nastanio u kuici, koju su za nj u oboru bili podigli. On se starao o brojnom stadu povjerenom njemu. Time je ostalima pritedio trud da svaka dvatri dana navraaju u obor. Uza sve to, naseljenici su esto dolazili u obor da se Ayrton ne bi osjeao odvie usamljenim. U svezi s nekim nedoumicama koje su muile in enjera i Gedeona Spiletta bilo je i te kako bitno da naseljenici i taj dio otoka podvrgnu nadzoru i da Ayrton, ukoliko bi se neto udno dogodilo, to hitnije o tome izvijesti stanovnike Granitnog dvorca. Meutim, moglo se lako iznenada neto dogoditi, neto o emu je najhitnije trebalo izvijestiti in enjera. Osim svih onih dogaaja koji su bili u svezi s tajnom Lincolnova otoka, mogle su se zbiti i mnoge druge stvari na koje su naseljenici morali odmah reagirati, kao to je, na primjer, pojava nekog broda na puini, i to na zapadnoj strani otoka, neki brodolom na istoj strani, mogunost da se pojave gusari, itd. Zbog svega toga Cyrus Smith odlui izmeu obora i Granitnog dvorca uspostaviti najbr u moguu vezu. Deseti sijenja on izvijesti prijatelje o svojim planovima s tim u svezi. Tako dakle! A kako ete sve to izvesti, gospodine Cyruse? upita Pencroff. Da niste, kojim sluajem, naumili uspostaviti telegrafsku vezu izmeu obora i Granitnog dvorca? Upravo to odgovori in enjer. Elektrinu? upita Harbert. Elektrinu odgovori Cyrus Smith. Imamo sve to nam je potrebno da proizvedemo jednu bateriju. Najte e e nam biti istegnuti ice, ali sam uvjeren da e nam pomou naprave za istezanje ica i to na kraju poi za rukom. Pa kad je ve tome tako na to e mornar onda sam ja siguran da emo se jednoga dana vlakom voziti po otoku! Odmah su se uhvatili posla i otpoeli s onim to je bilo najte e, s proizvodnjom ica. Ukoliko na tom poslu ne uspiju, onda je bilo beskorisno proizvesti bateriju i sve ono to uz to ide. Kao to nam je poznato, eljezo proizvedeno na Lincolnovu otoku je bilo odline kvalitete, prema tome i pogodno za izvlaenje. Cyrus Smith izradi najprije napravu za istezanje ica, to jest elinu plou izbuenu sto astim rupicama raznih veliina kroz koje e se ica tanjiti dok ne dobije eljenu debljinu. Tu su elinu plou, poto su je istalili do "najvee tvrdoe", kao to ka u metalci, uvrstili na postolje duboko usaeno u zemlju. Na nekoliko koraka se nalazio veliki slap iju je pokretaku snagu in enjer htio jo jednom iskoristiti. U stvari, taj je slap pokretao valjaicu koja u tom trenutku nije bila u pogonu, ali je njezina glavna osovina, koja je pri okretanju imala golemu snagu, mogla poslu iti za istezanje i ce i namatala je oko sebe.

Taj je posao zahtijevao mnogo pozornosti i mnogo strpljivosti. Najprije su od eljeza napravili dugake i tanke ipke, koje su na krajevima turpijom zailjili, a onda ih uvukli u najveu rupu na napravi, da bi ih potom glavna osovina izvlaila i namatala u du ini od dvadeset i pet do trideset stopa, a potom odmatala i postupno uvlaila u rupice manje veliine! Na kraju je in enjer dobio eljezne niti dugake od etrdeset do pedeset stopa, koje nije bilo teko spojiti i nategnuti na daljinu od pet milja, koja je dijelila obor od Granitnog dvorca. Trebalo im je svega nekoliko dana da obave itav taj posao. im je naprava za izvlaenje ica poela raditi, Cyrus Smith skrb oko toga prepusti svojim prijateljima, a on se baci na proizvodnju baterija. In enjer je naumio izraditi jednu bateriju sa stalnom elektrinom strujom. Poznato je da se elementi modernih baterija sastoje od proienog ugljena, od cinka i bakra. Do bakra in enjer uope nije mogao doi. Unato svim svojim traganjima, na Lincolnovu otoku ga nije pronaao, te se morao snai bez njega. Proieni ugljen, odnosno tvrdi grafit koji se pravi u peima tvornica s pogonom na plin, poto se ugljenu oduzme vodik, taj je ugljen bilo mogue proizvesti, ali je za to trebalo izraditi posebne naprave, a to je tra ilo veliki trud. to se tie cinka, sjeamo se da je onaj sanduk koji su naseljenici pronali na Rtu olupine bio iznutra oblo en omotaem od te kovine, koji se i sada mogao odlino iskoristiti. Poto je zrelo promislio, Cyrus Smith odlui izraditi vrlo jednostavnu bateriju, poneto slinu onoj koju je Becquerel izmislio 1820. godine. Izumitelj se za izradu te baterije poslu io samo cinkom. Sve druge tvari potrebne za njezinu izradu, poput duine kiseline i potae, imao je na raspolaganju. Dakle, evo kako je bila napravljena ova baterija, koja je trebala raditi zahvaljujui uzajamnom djelovanju duine kiseline i potae. Najprije je in enjer proizveo nekoliko staklenki i napunio ih duinom kiselinom. Zaepio ih je epom kroz koji je bila provuena staklena cijev na donjem kraju zatvorena epom od ilovae uvijene u platno. Tu je staklenu cijev ispunio potaom, koju je dobio sagorijevanjem raznih biljaka. Tako je duina kiselina djelovala na potau putem onog epa od gline. Cyrus Smith uze tada dvije ploice cinka od kojih jednu polo i u duinu kiselinu, a drugu u rastvor potae. Odmah se stvorila elektrina struja, koja je tekla od ploice u staklenci do ploice u staklenoj cijevi. Dvije ploice cinka su meusobno bile povezane metalnom icom. Ploica u cijevi je predstavljala pozitivan, a ona u staklenci negativan pol. Svaka je staklenka proizvodila odreenu koliinu struje, a kad se struja, koju su proizvodile sve te staklenke povezala zajedno, stvorilo se dostatno struje za rad elektrinog telegrafa. S tom vjeto napravljenom i vrlo jednostavnom napravom, koju je izradio Cyrus Smith naseljenici e uspostaviti telegrafsku svezu izmeu obora i Granitnog dvorca. esti veljae su poeli, du puta, koji je vodio u obor, ukopavati u zemlju stupove snabdjevene izolatorskim aicama od stakla. Na stupove su nategnuli icu i za nekoliko dana sve je bilo pripravno, da tom icom elektrina struja potee brzinom od sto kilometara u sekundi i da se kroz zemlju vrati do svoje polazne toke. In enjer je proizveo dvije baterije, jednu za Granitni dvorac, a drugu za obor, tako da je ne samo obor u sluaju potrebe mogao stupiti u svezu s Granitnim dvorcem, nego se moglo pokazati korisnim da i Granitni dvorac bude povezan s oborom. Telegrafski prijamnik i manipulator bili su vrlo jednostavne konstrukcije. I na jednom i na drugom kraju telegrafska ica je bila namotana na jednom elektromagnetu, to jest oko jednog komada kovanog eljeza omotanog icom. Sveza se uspostavljala izmeu dva pola, kad bi struja potekla icom od pozitivnog pola, stigla do elektromagneta, koji bi se privremeno magnetizirao i kroza zemlju se vratila do negativnog pola. Kad bi se tok struje prekinuo, elektromagnet je gubio

magnetinost. Bilo je, dakle, dostatno postaviti jednu ploicu od kovanog eljeza ispred elektromagneta, koji je ploicu privlaio u vrijeme strujnog toka, ili odbijao kad bi se taj tok prekinuo. Poto je postigao to pokretanje ploice, Cyrus Smith je lako za nju privrstio jednu kazaljku na pokaznoj ploi, na kojoj su bila ispisana slova abecede. Tako je bila uspostavljena sveza izmeu jednoga i drugog mjesta. Sve je to u potpunosti bilo zavreno 12. veljae. Tog dana, poto je pustio struju kroza icu, Cyrus Smith upita je li u oboru sve u redu. Poslije nekoliko trenutaka od Ayrtona je dobio potvrdan odgovor. Pencroff je skakao u zrak od radosti. Svakog jutra i svake veeri slao je brzojave u obor i, dakako, uvijek na njih dobivao odgovore. Od te telegrafske sveze imali su dvije koristi. Prvo, mogli su ustvrditi nalazi li se Ayrton u oboru, a drugo, to je Ayrton tako bio manje usamljen. Uostalom, Cyrus Smith nije nikad propustio da mu u tijeku tjedna bar jednom ne ode u posjet, a i Ayrton je katkad dolazio u Granitni dvorac gdje je uvijek bio radosno doekan. Ljeto im je prolazilo u svakodnevnim radovima. Zalihe hrane, osobito u itaricama i povru, rasle su iz dana u dan. Biljke donesene s otoka Tabora takoer su dobro rodile. Veliki vidikovac je naseljenike ispunjao osjeajem sigurnosti. etvrta etva ita bila je odlina. Razumije se, nitko nije ni pomiljao da se pokua uvjeriti je li ovaj put urodilo etiri stotine milijardi zrna. Ali kad je Pencroffu palo na um pokuati ih ipak izbrojiti, Cyrus Smith ga upozori da bi za oko pet tisua i pet stotina godina izbrojio sva ona zrna, ukoliko bi usgio izbrojiti tri stotine zrna na minutu, odnosno, devet tisua na sat. estiti mornar poslije toga zakljui da e biti pametnije odustati od tog nauma. Vrijeme je bilo prekrasno. Po danu je bilo vrlo toplo, ali su s veeri morski povjetarci bla ili zrak, te su stanovnici Granitnog dvorca u ivali u svje im noima. Katkad su se na Lincolnov otok obarale oluje, kratka trajanja, dodue, ali goleme snage. Nekoliko sati su munje bez prestanka arale nebom, praene silovitom grmljavinom. U vrijeme koje opisujemo naseobina je ivjela u velikom blagostanju. Peradarnik je bio pun ivadi. Naseljenici su se hranili priratajem, jer je bilo potrebno svesti broj njegovih stanovnika na skromniju mjeru. Krmae su okotile mlade. Razumije se da je staranje o tim ivotinjama oduzimalo mnogo vremena Pencroffu i Nabu. Onage, koje su u meuvremenu o drijebile dva prekrasna drebeta, najee su jahali Gedeon Spilett i Harbert, koji je pod novinarovim voenjem postao odlian jaha. Osim toga, uprezali su ih i u kola da bi u Granitni dvorac prevezli ugljen i drva, ili razne rudae koje su slu ile in enjeru. U to su vrijeme napravili i nekoliko istra ivakih pohoda duboko u ume Dalekog zapada. Pritom se nisu morali bojati da e se podvrgnuti pretjeranim vruinama, jer su se suneve zrake jedva i probijale kroz gustu kronju iznad njihovih glava. Tako su istra ili i lijevu obalu Rijeke milosti, du koje je vodio put od obora do ua Vodopadne rijeke. Ali za tih su izleta bili dobro naoru ani, jer su esto nailazili na veprove, divlje i krvolone udi, s kojima nije bilo ale. U tijeku ljeta su, uz to, poveli i nepotedni rat protiv jaguara. Gedeon Spilett ih je mrzio iz dna due, a te je njegove osjeaje Harbert u potpunosti zastupao. Budui da su bili dobro naoru ani, oni se nisu bojali susreta s tim zvijerima. Harbert je bio vrlo hrabar, a novinar opet hladnokrvan. Dvadesetak prekrasnih ko a ve je krasilo veliku dvoranu Granitnog dvorca i, ako se tako nastavi, ubrzo e se na otoku potpuno zatrti rod jaguara. In enjer je u nekoliko navrata sudjelovao u istra ivanjima jo nepoznatih dijelova otoka. On je pritom vrlo pozorno promatrao sve oko sebe. Druge je on tragove, a ne ivotinjske, tra io u najguim dijelovima prostranih uma, ali nikad nita neuobiajeno ne zamijeti svojim oima. Ni

Top ni Jup, koji su ga pratili, nisu nikad svojim ponaanjem pokazali da se bilo to udno dogaa oko njih, samo to je pas vie puta bijesno zalajao kad bi se naao kraj otvora bunara u hodniku Granitnog dvorca, koji je in enjer svojedobno pretra io bez ikakva rezultata. U to je vrijeme Gedeon Spilett uz Harbertovu pomo snimio fotografskim aparatom, koji su pronali u onom sanduku, a kojim se nisu nikad slu ili, nekoliko najslikovitijih dijelova otoka. Aparat je imao vrlo jak objektiv, a uz aparat su pronali i sav potreban pribor za snimanje i razvijanje slika. Nita nije nedostajalo, ni kolodijuma za staklenu plou, ni srebrnog nitrata da je uini osjetljivijom, ni hiposulfata sode za fiksiranje dobivene slike, ni amonijeva klorida u koji se umae papir da bi se dobila pozitivna snimka, ni acetata sode, ni klorida zlata, da se snimka fiksira. ak je i papira bilo, ve pripravljenog za snimanje, i bilo je dostatno nekoliko minuta ga umoiti u srebrni nitrat ubla en vodom, prije stavljanja u okvir preko negativa. Novinar i njegov pomonik su u kratkom vremenu postali vrlo vjeti fotografi, te su dobili dosta lijepe snimke raznih predjela, kao na primjer, izgled itava otoka koji su snimili s Velikog vidikovca, a na ijoj se pozadini ocrtavalo Franklinovo brdo, ue Rijeke milosti slikovito uokvireno visokim liticama, istina i obor prislonjeni uz prve ogranke Franklinova brda, vrlo zanimljiva razvedenost aporkova rta, Rt olupine i tako dalje. Fotografi su takoer nainili snimke i svih itelja otoka, ne zaboravivi pritom nikoga. Umno avamo se ree Pencroff. Mornar je bio oduevljen opazivi kako njegov lik, vjerno izraen, krasi zidove Granitnog dvorca. On se rado zaustavljao ispred te izlo be, kao to bi se rado zaustavio pred najbogatijim izlozima na Broadwayu. Treba, meutim, kazati da je nepobitno najbolje ispao majstor Jup. Ozbiljno dr anje majstora Jupa ne mo e se opisati. Izgledao je kao iv! Reklo bi se da e se svakog trenutka naceriti! povie Pencroff. Majstor Jup je bio zadovoljan svojom fotografijom. Promatrao ju je tako zaljubljeno i otvoreno je iskazivao svoje oduevljenje. Krajem mjeseca o ujka prestale su i velike vruine. Ponekad je vrijeme bilo kiovito, ali jo toplo. Mjesec o ujak, koji odgovara mjesecu rujnu na sjevernoj polutki, nije bio tako ugodan, kao to se moglo oekivati. Mo da je najavljivao ranu i otru zimu. Dvadest prvi o ujka naseljenici su povjerovali da je pao prvi snijeg. Doista, provirivi rano ujutro na prozor Granitnog dvorca, Harbert povie: Gle! Otoi je pokriven snijegom! Snijeg u ovo doba? udom se udio novinar koji se pridru io djeaku. Ubrzo su se i drugi naseljenici nali pokraj njih. Svi su se morali slo iti da je ne samo otoi ve i itavu obalu ispod Granitnog dvorca, pokrivao bijeli sloj ravnomjerno rasporeen. Pa to je doista snijeg! ree Pencroff. Ili u najmanju ruku posve slii na nj! doda Nab. Ali toplomjer pokazuje pedeset i osam stupnjeva, odnosno etrnaest stupnjeva iznad nitice po Celzijusu! doda Gedeon Spilett. Cyrus Smith je promatrao bez rijei bijeli pokriva. Nije znao kako objasniti tu pojavu tako neuobiajenu za to godinje doba i pri onako visokoj temperaturi zraka. Do vraga! povie Pencroff. Nae e se bilje smrznuti. Mornar se pripremao sii na alo, ali ga je pritom pretekao Jup kliznuvi niz konop dizalice prema alu. Ali ivotinja ne bijae jo dodirnula tlo kadli se bijeli sloj di e i raspri po zraku u bezbojnim i tako gustim pahuljicama da je na nekoliko trenutaka posve zaklonio sunce. Ptice! povie Harbert. To su doista bila jata morskih ptica blistavo bijelog perja. Stotine tisua tih ptica je

prekrilo otoi i obalu, a potom su nestale u daljini. Naseljenici su sve to zaprepateno promatrali, kao da prisustvuju nekoj nevjerojatnoj promjeni u kojoj je poslije zime nastupilo ljeto, kao u kakvoj bajci. Na nesreu, promjena je bila tako nagla da ni novinar, a ni djeak nisu dospjeli oboriti neku od tih ptica njima nepoznata roda. Nekoliko dana poslije toga, to jest 26. o ujka, navrile su se dvije godine, otkako su se naseljenici nalazili na Lincolnovu otoku.

XIX.

SJEANJE NA DOMOVINU IZGLEDI ZA BUDUNOST PLAN ISTRAIVANJA OBALE OTOKA POLAZAK NA PUT 16. TRAVNJA ZMIJSKI POLUOTOK VIEN S MORA BAZALTNE LITICE NA ZAPADNOJ OBALI OTOKA NEVRIJEME NO NA MORU UDAN DOGAAJ Ve dvije godine! Ve pune dvije godine naseljenici nisu bili u svezi s drugim ljudima! Ve dvije godine nisu imali pojma to se dogaa u prosvijeenom dijelu svijeta, ve dvije godine su bili izgubljeni na tom malom otoku, upravo kao da su se nalazili na nekoj sitnoj planeti Suneva sustava! to se u to vrijeme dogaalo u njihovoj domovini? Ta domovina razdirana graanskim ratom uvijek im je bila pred oima! Mo da je jo krvarila, mo da je jo bjesnila pobuna na Jugu, kao i u trenutku kad su je oni napustili? Oni su, s bolom u dui, esto razgovarali o tim stvarima. Uza sve to, nikad nisu dvojili da e ideje za koje se borio Sjever pobijediti, na ast amerikoj konfederaciji. Za te dvije godine nikad nijedan brod nije proao u blizini otoka, nijedno jedro na vidiku. Bilo je oito da se Lincolnov otok nalazio izvan putova kojima su prolazili brodovi, izgledalo je da uope nije ni poznat pomorcima, to su uostalom, geografske karte dokazivale. Premda nije imao prirodne luke, ipak bi svje e vode, to su pretjecale njegovim prostranstvima, morale privui brodove koji su htjeli obnoviti svoje zalihe vode. Ali more, koje ga je okru ivalo uvijek je bilo pusto dokle god je pogled dosezao. Stoga su naseljenici mogli raunati jedino na sebe same, ukoliko su se htjeli vratiti u svoju domovinu. Uza sve to, ipak je postojala mogunost da se izvuku ivi i zdravi s otoka i o toj su mogunosti, okupivi se u velikoj dvorani Granitnog dvorca, raspravljali jednoga dana u tijeku prvog tjedna mjeseca travnja. Upravo su se u razgovoru dotakli Amerike i svoga rodnog kraja, sve manje se nadajui da e ih ikad ponovno ugledati. Doista, samo jedan nain postoji da napustimo Lincolnov otok ree Gedeon Spilett samo jedan, a taj je, da sagradimo brod koji e biti u stanju preploviti nekoliko stotina milja. Vjerujem da mo emo sagraditi takav brod ako smo bili sposobni sagraditi brodi kao to je Bonadventura. Koji e sigurno stii do otoka Pomotou doda Harbert ako smo s Bonadventurom stigli do otoka Tabora! Ne ustvrujem da ne bismo mo da uspjeli odgovori Pencroff, koji je uvijek vodio glavnu rije kad se radilo o pitanjima koja su se ticala mora samo to nije isto uputiti se na bliski ili daleki put. Kad je naem brodiu zaprijetila opasnost za vrijeme putovanja do otoka Tabora, mi smo znali da nismo daleko ni od obala otoka Tabora ni od obala Lincolnova otoka, ali tisuu i dvije stotine milja predstavlja poprilian put, a do najbli e obale dijeli nas barem toliki razmak. A kad bismo sagradili taj brod, zar se vi ne biste odluili na to putovanje, Pencroffe? upita novinar. Ja sam pripravan poduzeti sve to god hoete, gospodine Spilette odgovori mornar. Vi dobro znate da ja neu ni pred ime uzmaknuti! Imaj na umu da sada mo emo raunati na jo jednoga mornara primijeti Nab.

Na koga to? upita Pencroff. Na Ayrtona. Tako je! ree Harbert. Ako on pristane poi s nama! na to e Pencroff. Da se jahta lorda Glenarvana pojavila pred otokom Taborom dok je Ayrton jo na njoj prebivao umijea se u razgovor novinar zar mislite da bi on bio odbio napustiti otok? Vi zaboravljate, dragi prijatelji rei e tada Cyrus Smith da posljednjih godina svog boravka na otoku Taboru Ayrton nije bio pri zdravoj pameti. Ali stvar nije u tome, ve mo emo li raunati i na mogunost da se kotski brod vrati i povede nas sa sobom. Lord Glenarvan je obeao Ayrtonu da e jednog dana doi da ga odvede s otoka Tabora i to kad bude dr ao da je dostatno ispatao za svoje zloine. Ja vjerujem da e se on doista vratiti! Tako je slo i se novinar i dodat u da e se ubrzo vratiti, jer prolo je ve dvanaest godina otkad je Ayrton bio iskrcan na Tabor. Potpuno se sla em s vama na to e Pencroffda e se lord vratiti, pa ak vjerujem da e se to ubrzo dogoditi. Ali gdje e on pristati? Pa na otoku Taboru, a ne na Lincolnovu otoku! To je utoliko sigurnije odgovori Harbert jer Lincolnov otok nije ak ni unesen u geografske karte. Stoga, dragi prijatelji, moramo uiniti sve to je potrebno da bi lord Glenarvan, kad stigne na otok Tabor, bio obavijeen o tome da se Ayrton skupa s nama nalazi na Lincolnovu otoku ree Cyrus Smith. Tako je! odgovori novinar. Uostalom, nita lake nego ostaviti u kolibi u kojoj su nekad prebivali kapetan Grant i Ayrton, jedan papiri na kojemu e biti oznaen polo aj naega otoka. Tu e poruku lord Glenarvan, ili njegova posada, sigurno pronai! Prava je teta primijeti mornar to taj papiri nismo ostavili u kolibi prigodom svog prvog putovanja na otok Tabor! A kako smo ga i mogli ostaviti na to e Harbert kad u ono vrijeme mi nita nismo znali o Ayrtonovu ivotu. Mi nismo znali da e netko jednoga dana doi da ga tra i, a kad smo to doznali, ljeto je ve bilo na izmaku, te se vie nismo mogli vratiti na otok Tabor. Tako je na to e Cyrus Smith. Bilo je odvie kasno. Moramo taj pothvat ostaviti za idue proljee. Ali ako se kotska jahta u meuvremenu pojavi na otoku Taboru? upita mornar. To mi se ne ini vjerojatnim odgovori in enjer. Lord Glenarvan se sigurno nee uputiti u ova daleka mora u tijeku zime. Ili je on ve posjetio otok Tabor otkako se Ayrton nalazi s nama, odnosno u tijeku prolih pet mjeseci, i potom otplovio, ili e on poslije stii. A im otponu lijepi listopadski dani, imat emo dostatno vremena otploviti na otok Tabor i na njemu ostaviti obavijest. Treba priznati javi se Nab da bi bila velika nevolja za nas, ako se Duncan u meuvremenu pojavio u ovim morima! Nadam se da se to nije dogodilo odgovori Cyrus Smith i da nam Nebo nije oduzelo najbolju prigodu da se izvuemo odavde! Jik. Mislim da emo u svakom sluaju znati na emu smo ree Gedeon Tpilett kad ponovno otplovimo do otoka Tabora. Ako su kotlanani bili tamo, oni su sigurno ostavili neke tragove na otoku. Vjerojatno odgovori Cyrus Smith. ekajmo, dakle, strpljivo, dragi prijatelji, tu mogunost da se vratimo u svoj zaviaj. Ako nam je ta prigoda izmakla, vidjet emo to nam valja initi. U svakom sluaju napomene Pencroff ukoliko napustimo Lincolnov otok na ovaj ili onaj nain, neemo to uiniti stoga to nam ovdje nije bilo dobro.

Nikako, Pencroffe odgovori in enjer. Uinit emo to stoga to smo ovdje daleko od svega onoga, to je svakom ovjeku najdra e na svijetu. Uinit emo to zbog svojih obitelji, svojih prijatelja, zbog svog rodnog kraja! I tako su posve odbacili pomisao da grade tako velik brod s kojim bi mogli poduzeti putovanje bilo prema otoju, koje se nalazilo sjeverno od njih, bilo prema Novom Zelandu, koji se nalazio prema zapadu, te su se prihvatili uobiajenih radova da bi se pripremili to udobnije provesti treu zimu u Granitnom dvorcu. Ipak su naumili prije nastupa zimskih oluja poduzeti jedno putovanje brodiem oko otoka. U stvari, naseljenici nisu potpuno poznavali cijelu obalu otoka. Oni su imali prilino nepotpunu predstavu o zapadnoj i o sjevernoj obali, i to od ua Vodopadne rijeke do oba Rta eljusti, kao i o uskom zaljevu, koji se uvukao izmeu ova dva rta, slina eljustima morskog psa. Prijedlog o ovom izletu potekao je od Pencroffa. Cyrus Smith se slo io s njim, jer je elio svojim oima vidjeti kako izgleda taj dio njihova otoka. Vrijeme je bilo promjenljivo, ali kazaljka na barometru nije naglo mijenjala svoj polo aj, te su naseljenici raunali da e vrijeme biti pogodno za plovidbu. Upravo u tijeku prvih dana mjeseca travnja iva je naglo pala u barometru, ali se poslije sna nog zapadnjaka, koji je puhao pet ili est dana, ponovno digla i ustalila se na dvadeset i devetom palcu i devetoj desetini, odnosno na 759,45 mm, te su vremenske prilike izgledale pogodne za izlet brodom. Kao dan polaska odredili su 16. travnja. Bonadventuru, koja je bila usidrena u Balonskoj luci, snabdjeli su namirnicama za putovanje od nekoliko dana. Cyrus Smith izvijesti Ayrtona o planiranom putovanju i predlo i mu da i on sudjeluje, ali je Ayrton vie volio ostati na otoku. S obzirom na to naseljenici odlue da se on preseli u Granitni dvorac za vrijeme njihova izbivanja. Majstor Jup mu je trebao biti drutvom, na to nije bilo ni s jedne strane prigovora. esnaesti travnja su se svi, ukljuujui i Topa, ukrcali na brodi. Vjetar je puhao iz jugozapadnog smjera, prilino svje i vjetar, i Bonadventura je morala bordi ati napustivi Balonsku luku da bi stigla do Zmajeva rta. Od ukupno devedeset milja koliko je iznaao opseg itavog otoka, dvadeset milja je otpadalo na onaj dio obale koji se protezao od Balonske luke do Zmajeva rta. Tih dvadeset milja trebalo je to prije preploviti, jer je vjetar puhao iz suprotnog smjera. Cijeli taj dan su plovili da bi doplovili do rta. Uzrok tome bila je plima. Naime, poto su napustili luku samo dva sata je potrajala oseka, a potom je itavih est sati trajala plima protiv ijeg se strujanja bilo teko boriti. Ve se mrailo kad su obili najju niji rt otoka. Pencroff predlo i in enjeru da podve u jedra i nastave plovidbu smanjenom brzinom. Ali Cyrus Smith je vie volio da se usidre na nekoliko stotina metara od obale, kako bi sutradan, po danu mogao promatrati taj dio otoka. Budui da su to putovanje, poduzeli u nakani da to pomnije ispitaju obalu, dogovorili su se da nee ploviti nou i da e se naveer usidriti u blizini otoka, ukoliko im to vrijeme dopusti. No su, dakle, proveli na sidritu ispod samog Zmajeva rta. Magla se spustila, a s njom je i vjetar utihnuo. Putnici Bonadventure su mo da loije spavali na brodu, osim mornara, nego u svojim sobama u Granitnom dvorcu, ali su ipak spavali. Sutradan, 17. travnja Pencroff zaplovi u samo svanue, pa je uz povoljan vjetar i, pritegnuvi skotu, plovio uza samu zapadnu obalu. Naseljenici su otprije poznavali tu poumljenu obalu, jer su njezinim rubom proli pjeice, ali se uza sve to nisu mogli nadiviti njezinoj ljepoti. Plovili su uza samu obalu, to su bli e mogli, smanjivi brzinu tako da mogu sve vidjeti, motrei jedino da ne udare u poneko deblo to je plutalo morem. Nekoliko su puta bacili sidro, te je Gedeon Spilett napravio nekoliko fotografskih

snimaka prekrasne obale. Oko podneva, Bonadventura sti e do ua Vodopadne rijeke. Iza nje, s desne strane njezina ua, uma se nastavljala, ali rjea, i tri milje dalje vidjeli su se samo odijeljeni umarci izmeu zapadnih obronaka Franklinova brda, iji se goli greben sputao do same obale. Koje li razlike izmeu ju ne i sjeverne obale otoka! Koliko je prva bila obrasla umom i sva u zelenilu, toliko je druga bila gola i divlja! Reklo bi se da je to bila jedna od onih " eljeznih obala", kako ih nazivaju u nekim zemljama, i njezin raznolik sastav kao da je kazivao kako je tu dolo do nagle kristalizacije jo vreloga bazalta. Ta stravina gomila bila bi dozlaboga prestraila naseljenike da su kojim sluajem pali na taj dio otoka! Kad su se bili popeli na vrh Franklinova brda, oni nisu mogli vidjeti zloslutan izgled tog dijela obale, jer su bili suvie visoko nad njom, ali gledana s mora, ta je obala imala tako neuobiajen izgled da se njoj sline nigdje drugdje nije moglo vidjeti. Bonadventura je prola ispred te obale na udaljenosti od oko pola milje. Lako se moglo uoiti da se sastojala od kamenih blokova svih veliina, poevi od dvadeset pa sve do tri stotine stopa visokih, i svakojakih oblika, valjkastih kao kule, prizmatinih kao zvonici crkava, piramidnih kao obelisci, sto astih kao tvorniki dimnjaci. Ni ledene sante u polarnim morima nisu bile neobinije u svojoj velianstvenoj strahoti. Na mjestima su kameni lukovi oblikovali svodove poput svodova crkvenih laa, u iju dubinu pogled nije mogao doprijeti. Ovdje su otvori prostranih peina imali velianstven izgled, a tamo se opet stvorilo pravo mnotvo iljaka, piramidica, tornjia, kakvih nikad ni na jednoj gotskoj katedrali nije nitko vidio. Svim hirovima prirode, mnogo bogatijim no to su hirovi mate, obilovala je ta velianstvena obala koja se pru ala u du ini od osam do devet milja. Cyrus Smith i njegovi prijatelji gledali su iznenaeno, gotovo zaprepateno, taj divlji krajolik. Pritom su utjeli, ali se zato Top oglasi lajanjem koje se odbije od bazaltnog stijenja i prasne u tisuu odjeka. In enjer zamijeti da je Topovo lajanje imalo neki udan ton, poput onoga kad je lajao kraj otvora bunara u Granitnom dvorcu. Pribliim o se obali! ree. Bonadventura se posve pribli i obali i plovila je uz nju gotovo se dotiui njezinih hridina. Mo da je meu njima bila neka spilja koju bi se isplatilo istra iti? Ali Cyrus Smith nita ne zamijeti, ni neku peinu, pa ak niti udubinu koja je mogla poslu iti kao zaklon bilo kakvom biu, jer su stijene ponirale u samu vodu. Ubrzo je i Top prestao lajati i brod se ponovno udalji od obale. Na sjevernoj strani otoka obala je bila niska i pjeskovita. Nekoliko narijetko porazbacanih stabala raslo je nad niskim i movarnim terenom, koji su naseljenici otprije poznavali. U nevjerojatnoj suprotnosti s onom drugom, bazaltnom obalom, koja je bila pusta, ovdje je vrvjelo od bezbrojnih jata vodenih ptica. Naveer se Bonadventura usidrila u malom zaljevu na sjevernoj strani otoka, i to posve blizu obale, jer je voda na tom mjestu bila dosta duboka. Mirno su proveli no, jer je vjetar potpuno utihnuo s posljednjom svjetlosti dana i nije se javljao sve do zore. Budui da je bilo lako izii na obalu, toga su jutra stalni lovci naseobine, a to e rei Harbert i Gedeon Spilett, dobra dva sata etali obalom i vratili se natovareni ljukama i divljim patkama. Top je napravio prava udesa. Zahvaljujui njegovoj brzini i maru, niti jedan jedini komad divljai nije propao. Ujutro u osam sati Bonadventura di e sidra i zaplovi prema Rtu sjeverne eljusti. Plovila je vrlo brzo jer je imala vjetar u krmu, a uz to je stalno jaao. Nimalo se ne bih zaudio zamijeti Pencroff da sa zapada naleti oluja. Sino je sunce utonulo u odvie crveni obzor, a oni "maji repovi" ne slute na dobro. Ti maji repovi bili su oblaii porazbacani sredinom neba, koji se nikad nisu sputali

ni e od pet tisua stopa iznad morske povrine. Izgledali su kao lagani komadi pamuka i oni uobiajeno najavljuju da e ubrzo doi do nekog komeanja u zraku. Kad je tome tako ree Cyrus Smith razapnimo sva jedra i to prije se sklonimo u Zaljev morskog psa. Vjerujem da e Bonadventura u njemu biti sigurna. Odlino odgovori Pencroff. Uostalom, ova obala na sjeveru otoka nije nimalo zanimljiva. Osim sipina tu nema to vidjeti! Meni uope ne bi bilo krivo doda in enjer da u tom zaljevu provedemo ne samo no, ve i cijeli sutranji dan, te da ga pomnjivo istra imo. Bojim se da emo biti prinueni na to, pa htjelo se to nama ili ne otpovrne Pencroff. Tamo, posve na zapadu, obzor poinje prijetiti. Gledajte kako se tusti! Kako bilo da bilo, vjetar je vrlo povoljan da stignemo do Rta eljusti pripomene novinar. Vrlo povoljan odgovori mornar. Ali da bismo uli u zaljev, moramo upotrijebiti jedra. Stoga bi mi bilo dra e malo bolje vidjeti ovaj kraj, koji ne poznam. Mora da je ovaj kraj pun podvodnih grebena doda Harbert ako je suditi na temelju onoga to smo vidjeli na ju noj strani Zaljeva morskog psa! Pencroffe, uradite onako kako mislite da je najbolje na to e Cyrus Smith. Mi se pouzda jemo u vas! Budite bez brige, gospodine Cyruse odgovori mornar. Ja se neu izlagati opasnosti bez potrebe! Vie bih volio da me netko udari no em u rebra, nego da greben razbije rebra moje Bonadventure. Ono to je Pencroff nazvao rebrima, to su bili podvodni dijelovi njegova broda, a njemu su oni bili dra i i od vlastite ko e! Koliko je sada sati? upita Pencroff. Deset! odgovori Gedeon Spilett. A koliko smo jo otprilike udaljeni od Rta eljusti, gospodine Cyruse? Petnaest milja odgovori in enjer. To znai jo oko dva i pol sata plovidbe. ree tada mornar. Izmeu podneva i jednog sata bit emo u visini rta. Na nesreu, upravo tada e poeti oseka. Bojim se da emo teko ui, tim vie to su se i vjetar i more urotili protiv nas. To e biti utoliko te e, jer je danas pun mjesec zamijeti Harbert te su travanjske plime i oseke vrlo jake. Pa dobro, Pencroffe upita Cyrus Smith ne biste li mogli usidriti brod na samom rtu? Usidriti brod pokraj obale i ekati da naie oluja! povie mornar. Ta promislite malo, gospodine Cyruse! To bi znailo da se doista elimo razbiti o obalu! Pa to ete onda uraditi? Pa pokuat u se dr ati puine dok ponovno ne naie plima, odnosno do sedam sati naveer. Ako se u to vrijeme jo barem neto bude vidjelo, pokuat u se uvui u zaljev. Ako mi to ne poe za rukom, cijelu emo no ploviti amo, tamo, te emo u zaljev ui sutra u zoru. Kao to sam vam ve prije kazao, Pencroffe, mi se pouzda jemo u vas odgovori Cyrus Smith. Hm promumlja Pencroff da barem postoji neki svjetionik na ovoj obali, to bi pomorcima bilo od velike koristi! Jest slo i se Harbert ali ovaj put nema na obali ljubaznog in enjera, koji e zapaliti vatru da bi nas uveo u luku! Da, doista, dragi moj Cyruse ree Gedeon Spilett mi vam uope nismo zahvalili. Ali, iskreno govorei, da nije bilo one vatre, mi nikad ne bismo bili doplovili do... Vatre...? upita in enjer vrlo zauen novinarovim rijeima.

Pa htjeli smo kazati, gospodine Cyruse odgovori Pencroff da smo se mi na Bonadventuri, upravo nekoliko sati prije naeg povratka, nalazili u velikoj neprilici i da bismo bili proli pokraj otoka da vi niste, iz opreza, u noi s 19. na 20. listopada, zapalili onu vatru na zaravni Veliki vidikovac. Da, da... Jest, ta mi je sretna misao onda pala na um! odgovori in enjer. Ali ovaj put doda mornar nema nikoga, tko bi nam napravio tu sitnu uslugu, dakako, ukoliko se Ayrton ne sjeti. Ne! Nema nikoga! odgovori in enjer. Naavi se nekoliko trenutaka potom sam s novinarom na pramcu broda, in enjer mu ree: Ako je ita sigurno na tom svijetu, Spilette, onda je to da ja nikakvu vatru nisam zapalio u noi s 19. na 20. listopada, ni na zaravni iznad Granitnog dvorca, niti na bilo kojoj drugoj toki otoka!

XX.

NO NA MORU ZALJEV MORSKOG PSA POVJERAVANJE TAJNI PRIPREME ZA ZIMU RANI DOLAZAK ZIME VELIKE HLADNOE RADOVI U NUTRINI GRANITNOG DVORCA POSLIJE EST MJESECI JEDNA FOTOGRAFSKA SNIMKA NEOEKIVANI DOGAAJ Dogodilo se upravo ono, to je predvidio Pencroff. Njegova ga predosjeanja nisu prevarila. Vjetar ojaa, te se od povoljnog pretvorio u olujni, a to znai da je puhao brzinom od etrdeset do etrdeset i pet milja na sat i da je brod na otvorenom moru morao ploviti samo sa smanjenim glavnim jedrom i sa sputenim gornjim jedrom. A kako je bilo oko est sati kad se Bonadventura nala pred zaljevom i da je u to vrijeme oseka jo bila u tijeku, bilo je nemogue ui u nj. Morali su se, dakle, dr ati otvorenog mora jer, da je i htio, Pencroff ne bi bio u stanju stii niti do ua Rijeke milosti. On namjesti flok na glavnom jarbolu i uze ekati jutro, okrenuvi pramac broda prema obali. Na veliku sreu naseljenika, premda je vjetar bio vrlo sna an, more nije bilo previe uzburkano, jer ga je titila obala. Nisu se morali bojati golemih valova koji predstavljaju veliku opasnost za male brodove. Bonadventura se sigurno nee izvrnuti, jer je bila dobro optereena balastom. Ali su je velike koliine vode, koje su plavile palubu mogle izvrgnuti opasnosti, ako zaklopci na palubi ne izdr e. Kao iskusan pomorac, Pencroff je poduzeo sve mjere sigurnosti. Dakako, on je imao veliko povjerenje u svoj brod, ali je uza sve to jedva ekao da svane dan. U tijeku noi, Cyrusu Smithu i Gedeonu Spilettu se nije pru ila prigoda nasamu porazgovarati, pa ipak rijei to ih je in enjer apnuo na uho novinaru nekako su tra ile da oni jo jednom rasprave o tajanstvenom utjecaju, koji je vladao nad Lincolnovim otokom. Gedeon Spilett je stalno mislio na tu novu i neobjanjivu zgodu, na vatru to se pojavila na obali otoka. Ali jesu lije oni doista vidjeli? Jesu lije i njegovi prijatelji, Harbert i Pencroff, vidjeli kao to ju je i on vidio? Ta im je vatra pomogla da odrede polo aj otoka u onoj mranoj noi i oni nisu ni trenutka dvojili da ju je in enjer svojom rukom zapalio, a eto sada Cyrus Smith izjavljuje da on nita od toga nije uradio! Gedeon Spilett odlui povesti razgovor o toj zgodi, im se Bonadventura vrati kuci i nagovoriti Cyrusa Smitha da o tim udnim injenicama izvijesti i ostale. Mo da e tada odluiti da svi skupa istra e sve dijelove Lincolnova otoka. Kako bilo da bilo, te se noi nikakva vatra ne pojavi na tim jo nepoznatim obalama koje su tvorile ulaz u zaljev, te se mali brodi dr ao cijelu tu no podalje od obale. Kad su se prvi zraci zore ocrtali na istonom obzorju, vjetar koji bijae malo utihnuo, skrenuo je za dvije etvrtine, to je Pencroffu omoguilo s lakoom ui u uski ulaz zaljeva. Oko sedam sati ujutro, Bonadventura pusti da je vjetar nosi prema Rtu sjeverne eljusti, a potom oprezno ue u tjesnac okru en sa svih strana udnim okvirima lave. Evo ree Pencroffovaj komadi mora bi mogao biti divna luka, gdje bi se itave flote mogle kretati po svojoj volji! A osobito je zanimljivo to zamijeti Cyrus Smith to je ovaj zaljev nastao djelovanjem dva izljeva lave, koju je vulkan izbacivao uzastopnim erupcijama. Zbog toga on i jest potpuno zatien sa svih strana i vjerojatno je more u njemu mirno kao u jezeru, ak i za najgorih oluja. Nema dvojbe pridru i se mornar da je tako. Vjetar u zaljev mo e prodrijeti samo izmeu njegova dva rta, a budui da sjeverni rt zatiuje ju ni, u nj vrlo teko mogu ui estoki naleti

vjetra. U stvari, naa bi Bonadventura mogla itavu godinu provesti u njemu, a da ne zategne sidro. Ovo bi za nju, mo da bila prevelika luka! primijeti novinar. Gospodine Spilette odgovori mornar potpuno se sla em s vama da je ovo suvie velika luka za Bonadventuru, ali ako bi mornarica Unije trebala sigurnu luku u Tihom oceanu, siguran sam da nikad ne bi nala boljeg zaljeva od ovog! Nalazimo se u eljustima morskog psa na to e Nab, podsjeajui svojom primjedbom na oblik zaljeva. Usred eljusti, dobri moj Nabe! odgovori Harbert. Ali se vi, dakako, ne bojite da e se te eljusti sada sklopiti, zar ne? Ne bojim, gospodine Harberte odgovori Nab. Uza sve to, ovaj mi se zaljev nimalo ne dopada! Ima zlokoban izgled. Vidi ti sad ovo! povie Pencroff. Nabu se ne svia ovaj moj zaljev upravo u trenutku dok ja premiljam kako u ga pokloniti Americi! Jesu li mu barem vode duboke? upita in enjer. Ako po njemu plovi Bonadventura, ne znai da bi i nae oklopnjae to mogle! To lako mo emo ustvrditi otpovrne Pencroff. Mornar spusti na dno dugi konop o ijem je kraju bio privezan komad eljeza. Ta njegova sonda bila je duga pedeset zamaha i kad ju je svu odmotao, nije uspjela dodirnuti dna. Znai da nae oklopnjae mogu doi ovamo i da se nee nasukati! ree Pencroff. Ovaj je zaljev, doista bez dna na to e Cyrus Smith ali s obzirom na vulkanske podrijetlo ovog otoka, nije nimalo udno to je morsko dno ovdje tako duboko. Reklo bi se zamijeti sada Harbert, da su ove litice okomito odsjeene i ja vjerujem da Pencroff, ni sa sondom pet ili est puta du om od one, koju ju je maloprije uporabio, ne bi dotaknuo dno. Sve je to lijepo da ne mo e biti ljepe na to e novinar ali bih ja Pencroffu skrenuo pozornost da ipak neto bitno nedostaje ovom zaljevu! A to to, gospodine Spilette? Jedan otvor, jedan prokop, kojim bi se moglo doi u nutrinu otoka. Ja ne vidim nijednog mjesta gdje bismo se mogli iskrcati! Doista, visoke i vrlo strme litice lave nisu ni na jednom mjestu u itavom zaljevu bile prikladne za iskrcavanje. Svuda uokolo se nalazio neprelazan bedem koji je podsjeao na norveke fjordove, samo to je bio jo goliji. Gotovo dodirujui visoke bedeme, Bonadventura nije naila ni na jednu izboinu, na koju bi se putnici mogli iskrcati. Pencroff se utjei kazavi da bi se uz pomo mina lako probilo taj bedem, ukoliko bi to bilo potrebno. Potom, s obzirom na to da nisu nikakva posla imali u tom zaljevu, on okrene pramac prema tjesnacu i oko dva sata poslije podne izbiju na otvoreno more. Uf! olakano odahne Nab. Doista se inilo da estitom Nabu nije nimalo godilo u tim golemim eljustima! Od Rta eljusti do ua Rijeke milosti nije bilo vie od osam milja. Pencroff okrene pramac Bonadventure prema Granitnom dvorcu, te je brod, tjeran iskosa vjetrom, plovio na milju daleko od obale. Na goleme vulkanske litice ubrzo su se nastavile udne sipine izmeu kojih je in enjer na onako neuobiajen nain bio pronaen i na kojima je bilo mnotvo morskih ptica. Oko etiri sata Pencroff ostavi na lijevoj strani rt otoia, ue u tjesnac, koji je otoi dijelio od otoka i u pet sati sidro Bonadventure zagrebe pijesak na uu Rijeke milosti. Naseljenici su prije tri dana napustili svoje prebivalite. Ayrton ih je ekao na alu, a i mojstor Jup im radosno izie ususret, izra avajui dobroudnim mumljanjem svoje zadovoljstvo.

Tako su naseljenici istra ili sve obale otoka, a da nigdje nisu naili ni na kakve neobjanjive tragove. Ako je neko tajanstveno bie ivjelo na otoku, onda mu je prebivalite moglo biti jedino u neprohodnim umama Zmijskog poluotoka, u predjelu koji jo ne bijahu istra ili. Gedeon Spilett porazgovara o svim tim stvarima s in enjerom i oni odlue skrenuti pozornost ostalima na udno znaenje nekih dogaaja koji su se zbili na otoku, a meu kojima je zadnji bio najneobjanjiviji. Svraajui razgovor na vatru, koju je nepoznata ruka zapalila na obali otoka, Cyrus Smith se nije mogao suzdr ati, a da se barem dvadeset puta ne obrati novinaru pitanjem: Ali jeste li sigurni da ste dobro vidjeli? Da to nije bila djelimina provala vulkana, neki meteor u padu? Nije, Cyruse odgovori novinar ve je to bila prava vatra, zapaljena ljudskom rukom. Uostalom, pitajte Pencroffa i Harberta. Oni su je vidjeli kao i ja i potvrdit e vam moje rijei! I tako se dogodilo da je nekoliko dana poslije toga, odnosno 25. travnja, u trenutku dok su svi bili okupljeni naveer na zaravni Veliki vidikovac, Cyrus Smith uzeo rije i kazao: Dragi prijatelji, dr im svojom du nosti upoznati vas s nekim injenicama koje su se dogodile na otoku, a o kojima bih ja vrlo rado htio uti vae miljenje. Za te bi se injenice moglo kazati da su natprirodne... Natprirodne! povie mornar izbacivi iz usta itav oblak dima. Zar je mogue da je na otok zaaran? Nije, Pencroffe, ali je sigurno tajanstven odgovori in enjer ukoliko nam vi ne uspijete pojasniti ono, to ja i Spilett dosad nismo uspjeli odgonetnuti. Govorite, gospodine Cyruse! ree mornar. Pa dobro, je li vama razumljivo ree tada in enjer kako sam ja mogao, poto sam pao u more, biti pronaen etvrt milje u nutrini otoka, a da uope nisam bio svjestan kako je do toga dolo? Jedino, nakon to ste se onesvijestili... nesigurno poe Pencroff. To se objanjenje ne mo e prihvatiti otpovrne in enjer. Ali, poimo dalje. Je li vama razumljivo kako je Top mogao pronai vae zaklonite, i to pet milja daleko od mjesta gdje sam ja le ao? Nagonom, svojim pseim nagonom... odgovori Harbert. udan je taj nagon primijeti sada Spilett. Ta Top je stigao u Dimnjake suh i bez ijedne mrlje blata na sebi, premda je te noi padala kia i vjetar bijesno puhao! Poimo dalje na to e in enjer. Je li vama shvatljivo kako to da je na pas onako udno poletio iz jezera, poslije one njegove borbe s morskom kravom? Ne! Priznajem da nije previe. odgovori Pencroff. Pa i ona rana, koju je morska krava imala na svom boku, rana koja kao da je bila zadana nekim sjeivom, ne mo e se takoer pojasniti. Poimo dalje nastavi in enjer. Je li vama jasno, dragi prijatelji, kako se ono olovno zrno nalo u tijelu mukatnog odojka, kako se onaj sanduk mogao onako sretno nasukati, a da nigdje nismo otkrili traga nekom brodolomu, kako se mogla ona boca u kojoj je bio zatvoren onaj papiri nai u pravi trenutak prigodom naeg prvog izleta Bonadventurom po moru, kako je na un, poto je iskidao konop kojim je bio svezan, stigao do nas tokom Rijeke milosti upravo u trenutku kad nam je najvie bio potreban, kako da se objasni ono sputanje Ijestava s visine Granitnog dvorca poslije one navale majmuna, kako je papir za koji Ayrton ustvruje da nije nikad napisao mogao dospjeti u nae ruke? Cyrus Smith je nabrojio, ne izostavivi niti jednu, sve neobjanjive zgode, koje su se zbile

na otoku. Pencroff, Harbert i Nab su se gledali, ne znajui to bi odgovorili, jer su ih te zgode, to su sada prvi put nabrojene jedna za drugom, do najvee mjere iznenadile. Vjere mi, gospodine Cyruse, imate pravo napokon se javi Pencroff. Vrlo je teko pojasniti sve te stvari. Nego, dragi moji prijatelji, jo se jedan dogaaj pridru io svima spomenutima, s tim to se ovaj jo te e mo e pojasniti. Koji je to dogaaj, gospodine Cyruse? ivo upita Harbert. Kad ste se vratili s otoka Tabora, Pencroffe nastavio je in enjer vi ustvrujete da ste zamijetili vatru na Lincolnovu otoku? Pa jasno otpovrne mornar. I vi ste doista sigurni da ste tu vatru vidjeli? Siguran, kao to sada vas vidim! 1 ti, Harberte? Zaboga, gospodine Cyruse povie Harbert ta je vatra svijetlila kao jedna od najveih zvijezda! Ali da ipak to nije bila neka zvijezda? upita in enjer tvrdoglavo. Nije odgovori Pencroffjer je te noi nebo bilo prekriveno gustim oblacima, a osim toga nijedna se zvijezda ne nalazi tako nisko nad obzorjem. Uostalom, gospodin Spilett je to svjetlo vidio isto kao i mi i on mo e posvjedoiti nae rijei! Ja bih jo tome nadodao ree novinar da je to svjetlo bilo vrlo ivo i da je pomalo sliilo elektrinom mlazu. Pa da, pa da povie Harbert i ono je sigurno bilo postavljeno iznad Granitnog dvorca! Pa, znajte, dragi prijatelji, da ni ja ni Nab nismo u noi od 19. a 20. listopada zapalili nikakvo svjetlo na obali. Vi niste...! povie Pencroff udom se udei i tako iznenaen da nije mogao dovriti reenice. Mi uope nismo napustili Granitnog dvorca odgovori in enjer. Ako se neka vatra pojavila na obali, onda je nju zapalila neka druga ruka! Jest, morali su priznati da tu postoji tajna! Neki neobjanjivi utjecaj koji je bio od koristi naseljenicima, utjecaj koji je poticao njihovu znati elju, osjeao se na Lincolnovu otoku, i to uvijek u pravi trenutak. Nije li negdje u njegovim najskrivenijim zaklonima postojalo neko bie? E, to su morali svakako doznati! Cyrus Smith takoer podsjeti svoje prijatelji na udno ponaanje Topa i Jupa kad su re ali nad otvorom zdenca, koji je Granitni dvorac spajao s morem. On im uz to ispria kako je jednom prigodom pretra io taj zdenac, a da nita neuobiajeno nije otkrio. Na kraju, taj je razgovor zavrio s jednodunom odlukom naseljenika, da e pretra iti itav otok im nastanu lijepa vremena. Meutim, poslije tog dana Pencroff je izgledao zabrinut. Taj otok koji je on u svojim mislima bio posve prisvojio, sad se inilo da mu vie ne pripada itav, ve da ga dijeli s jednim drugim biem, s drugim gospodarom kojemu je on, svialo mu se to ili ne, bio potinjen. Nab i on su esto raspredali o tim neobjanjivim injenicama i obojica, od prirode sujevjerni, vrlo su blizu bili vjerovanju, da je Lincolnov otok bio potinjen nekoj natprirodnoj moi. U mjesecu svibnju su, meutim, zapoela loa vremena. Bio je to studeni na sjevernoj polutki. inilo se da e zima biti preuranjena i otra. Stoga su se naseljenici prihvatili, ne oklijevajui, radova da se priprave za zimu. Uostalom, oni su ve bili pripremni doekati zimu, pa makar kako otra bila. Imali su dostatno odjee od pusta. Opskrbili su se dostatnim koliinama vune divljih ovaca, kojih se sada u oboru poprilino namno ilo. Dakle, nije im nedostajalo vune za izradu tople tkanine.

Nije ni potrebno spominjati da je i Ayrton dobio toplu vunenu odjeu. Cyrus Smith ga je pozvao da zimu provede u Granitnom dvorcu, gdje e mu boravak biti ugodniji nego u oboru i Ayrton obea da e to uiniti im zavri posljednje radove u oboru. To se dogodilo polovicom travnja. Od tog vremena, u svakoj se prigodi pokazao korisnim. Meutim, ostao je uvijek ponizan i tu an i nije nikada sudjelovao u raznim veselim zabavama svojih prijatelja. Najvei dio vremena za tog treeg zimovanja na Lincolnovu otoku naseljenici su proveli u samom Granitnom dvorcu. Bilo je stranih oluja i jo strasnijih vjetrova koji su tako nalijetali, te se inilo da e litice sravniti sa zemljom. Goleme morske plime prijetile su da e potopiti velik dio otoka, te bi sigurno svaki brod usidren uz njegovu obalu bio posve uniten. Dvaput je, u vrijeme jedne od tih nepogoda, Rijeka milosti tako narasla, da su se naseljenici pobojali da e odnijeti i most i mostie. Stoga su morali utvrditi mostie na alu, koji su nestajali pod vodom kad bi more tuklo o obalu. Razumije se samo po sebi da su vjetrovi, koji su se mogli usporediti sa zranim pijavicama i koji su nosili i kiu i snijeg, napravili velikih teta na Velikom vidikovcu. Osobito su stradali mlin i peradarnik. Naseljenici su morali esto obaviti neku hitnu popravku, inae bi opstanak peradi bio ozbiljno ugro en. Za najveih nepogoda poneki bi par jaguara ili opor majmuna stigao na rub zaravni. Naseljenici su stalno bili u strahu da oni najhitriji i najhrabriji, pritisnuti glau, ne prijeu potok, preko kojega su, uostalom, kad je bio zaleen, lako mogli prijei. Biljke i ivotinje bi neizostavno bile unitene da naseljenici nisu stalno bili na oprezu i da nisu pucnjavom opasne posjetioce dr ali na pristojnijoj udaljenosti. U vrijeme tog zimovanja imali su pune ruke posla jer su, ne samo napolju ve i unutar Granitnog dvorca, uvijek neto morali urediti. Nekoliko su puta, za velikih hladnoa, krenuli u lov na pernatu divlja, ak do prostranih Utvinih movara. Gedeon Spilett i Harbert, uz Topovu i Jupovu pomo, nisu niti jedan metak ispalili uzalud u ono mnotvo pataka, ljuka, lisaka, listarki i vivaka. Prilaz tom podruju punom divljai bio je vrlo lagan, bilo da su tamo ili preko mosta na Rijeci milosti, bilo preko Rta olupine. Lovci se nikada nisu udaljavali od Granitnog dvorca vie od dvije do tri milje. Tako su proveli etiri zimska mjeseca, koja su doista bila vrlo otra, odnosno lipanj, srpanj, kolovoz i rujan. Meutim, Granitnom dvorcu nisu nimalo naudile vremenske nepogode, a niti oboru koji je bio manje izlo en od zaravni, jer je velikim dijelom bio zatien Franklinovim brdom, te su do njega dopirali samo slabi naleti vjetra koji su se, prije nego to bi stigli do obora, lomili na umi i na liticama morske obale. tete su, dakle, bile neznatne. Spretne i radine Ayrtonove ruke su ih u tren uklonile, kada se on u drugoj polovini mjeseca listopada vratio u obor i u njemu ostao nekoliko dana. U tijeku te zime nije se zbio nijedan novi neobjanjivi dogaaj. Nita se neuobiajeno nije dogodilo premda su Pencroff i Nab stalno vrebali najbeznaajnije pojave, da bi ih povezali s nekim tajanstvenim uzrokom. Pa ak ni Top, ni Jup nisu vie re ali oko bunara i nisu uope pokazivali nemir. inilo se da se prekinuo lanac natprirodnih dogaaja, premda se o njima esto razgovaralo za veernjih sijela u Granitnom dvorcu i premda su jo kanili istra iti cijeli otok, ak i one njegove dijelove do kojih je bilo teko stii. Ali jedan vrlo ozbiljan dogaaj, ije su posljedice mogle biti kobne, odjednom je omeo planove Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja. Bio je mjesec listopad. Proljee se primicalo krupnim koracima. Priroda se obnavljala pod sunevim zracima i usred vjeito zelenog lia crnogorice ve se pojavljivalo mlado lie fafarinki, banksija i deodara. Sjeamo se da su Gedeon Spilett i Harbert fotografskim aparatom esto snimali Lincolnov otok. Tako je 17. dana mjeseca listopada, oko tri sata poslije podne, Harbertu, kojega je oarala

vedrina neba, pala na um misao da snimi itav Zaljev Unije koji se protezao ispred Velikog vidikovca i irio se na sjever do Rta eljusti, a na jug do aporkova rta. Vidik je bio vrlo jasan, a more, valjajui se pod blagim povjetarcem, pru alo se u daljini nepomino kao kakvo jezero, izbodeno tu i tamo sjajnim odbljescima. Aparat je postavljen na jedan od prozora velike dvorane Granitnog dvorca, te je, prema tome, gospodario i alom i zaljevom. Harbert je postupio kao to je uobiajeno inio i, kad je dobio snimku, poe je fiksirati pomou kemikalija, koje su uvane u jednom mranom kutu Granitnog dvorca. Vrativi se dnevnom svjetlu i pregledavajui svoju snimku, Harbert zapazi na njoj jednu gotovu nezamjetnu tokicu na morskom obzoru. Pokuao ju je ukloniti ponovnim ispiranjem, ali u tome nije uspio. "To je neka pogreka u staklu" pomislio je. Potaknut znati eljom, htio je ispitati tu pogreku pomou sna ne lee, koju je skinuo s jednog dalekozora. Ali, im je pogledao u tokicu, krikne i umalo mu nainjena snimka nije ispala iz ruku. Dotravi u sobu gdje se esto zadr avao Cyrus Smith, on pru i leu i snimku in enjeru, upozorivi ga na malu mrljicu. Cyrus Smith pogleda u oznaeno mjesto, a potom zgrabi dalekozor i pojuri prema prozoru. Nakon to je polako pretra ivao obzorje, dalekozor se zaustavi na udnoj toki. Cyrus Smith ga spusti i izusti: Brod! Doista, jedan se brod nalazio nadomak Lincolnovu otoku!

Trei dio
I. TAJNA LINCOLNOVA OTOKA
PROPAST ILI SPAS? POZIV UPUEN AYRTONU BITAN RAZGOVOR TO NIJE "DUNCAN" TAJANSTVENI BROD PODUZIMANJE MJERA OPREZNOSTI BROD SE PRIBLIAVA TOPOVSKI PUCANJ BROD SE USIDRIO ISPRED OTOKA NO NA POMOLU Ve su dvije i pol godine prole otkad su zrani brodolomci baeni na Lincolnov otok i dotad nikada nikakvu svezu nisu imali s drugim ljudima. Jednom prigodom novinar je pokuao doi u svezu s nastanjenim svijetom povjerivi jednoj ptici izvjee o njihovu nepoznatom polo aju, ali naseljenici s tom mogunosti i nisu ozbiljno raunali. Jedino se Ayrton, i to pod uvjetima koji su nam poznati, pridru io lanovima male naseobine. I eto, 17. listopada su se iznenada neki ljudi pojavili pred otokom, na tom uvijek pustom moru. Vie nisu mogli dvojiti o tome! Jedan je brod tu! Hoe li otploviti dalje, ili e pristati uz obalu? Za svega nekoliko sati sigurno e znati kako u tom pogledu stvari stoje. Cyrus Smith i Harbert su odmah pozvali Gedeona Spiletta, Pencroffa i Naba u veliku dvoranu Granitnog dvorca i izvijestili ih o onome to se dogodilo. Pencroff dohvati dalekozor, brzo njime pretra i obzorje i zaustavi se na oznaenoj toki, odnosno na onom mjestu, koje je bilo slino mrlji na fotografskoj snimci. Sto mu paklenih muka! To je doista brod! ree glasom iz kojega nije izbijalo neko veliko

zadovoljstvo. Plovi li prema otoku? upita Gedeon Spilett. Ne mo e se jo nita ustvrditi odgovori Pencroff. Jedino mu se jarboli i jedra vide iznad obzorja, dok mu se trup jo uope ne vidi. A to emo raditi? upita djeak. ekat emo odgovori Cyrus Smith. Dosta dugo su utjeli, bili su vrlo uzbueni. Taj dogaaj probudio je u njima nove nade. Hoe li se napokon rijeiti zatoenitva! Dakako, oni vie nisu bili u polo aju brodolomaca, koje je sudbina bacila na neplodan i pust otok. Zubima i noktima borili su se protiv nemilosrdne prirode za svoj vlastiti opstanak, te ih je zbog toga naprosto pro dirala elja da se vrate u nastanjeni svijet. Nadasve bi Pencroff i Nab, koji su se osjeali i sretnima i bogatima, teka srca bili napustili svoj otok. Uostalom, oni su se ve bili navikli na taj novi ivot, na taj prostor koji je, zahvaljujui njihovu umu, postao, tako rei, dio civiliziranog svijeta. Ali taj je brod, u svakom sluaju, nosio vijesti iz svijeta i mo da je bio komadi njihove domovine koja im je, eto, dolazila u susret. On je nosio bia slina njima, te je potpuno razumljivo, da su im srca ivlje zakucala kad su ga ugledali! Katkad je Pencroff uzimao dalekozor i prilazio k prozoru, odakle bi s krajnjom napetosti promatrao brod koji se nalazio istono od otoka, dvadesetak milja udaljen od njega. Naseljeni jo nisu bili u mogunosti nekim znakom svratiti njegovu pozornost na sebe. S broda ne bi vidjeli ni dignutu zastavu, ni zapaljenu vatru, a ne bi ni pucnjavu uli. Meutim, bilo je sigurno da Lincolnov otok, nad kojim se dizalo Franklinovo brdo, nije mogao izbjei pogledima brodskih stra ara. Ali zato bi taj brod pristao tu? Da nije pukim sluajem doplovio u taj dio Tihog oceana gdje nije bilo nijednog drugog otoka zabilje enog u geografskim kartama, osim otoka Tabora, a i taj se nalazio izvan uobiajenih putova, kojima su plovili brodovi duge plovidbe prema polinezijskim otojima, Novom Zelandu i amerikoj obali? Na to pitanje, koje se pojavilo u mislima svakoga od njih, Harbert odjednom dade odgovor. A da to nije Duncan? Svi su oni vrlo dobro znali da je Duncan bila jahta lorda Glenarvana koja je iskrcala Ayrtona na otoiu Taboru i koja je jednoga dana trebala doi po njega. Otok Tabor nije bio tako udaljen od Lincolnova otoka da brod na svom putu ne bi mogao proi mimo njihova otoka. Ta dva otoka su bila udaljena svega sto pedeset milja s obzirom na geografsku du inu, a sedamdeset i pet milja na geografsku irinu. Treba izvijestiti Ayrtona ree Gedeon Spilett i pozvati ga odmah ovamo. On nam jedini mo e rei je li ovo Duncan. Svi su bili tog miljenja. Novinar poe prema telegrafskom aparatu, koji je spajao Granitni dvorac s oborom i poalje brzojav sljedeeg sadr aja: Doite to bre mo ete! Poslije svega nekoliko trenutaka bati udari u zvonce i Ayrton odgovori: Dolazim! Naseljenici su neprestano promatrali brod. Ako je ovo Duncan, Ayrton e ga bez imalo muke prepoznati ree Harbert. Ta on je ipak na njemu plovio neko vrijeme. Ako ga prepozna doda Pencrofftaj e ga dogaaj nevjerojatno uzbuditi. Pa i hoe odgovori Cyrus Smith samo to je Ayrton sada dostojan da se popenje na palubu Duncana i dao Bog da je ovo doista jahta lorda Glenarvana. Svaki drugi brod bi mi se inio sumnjivim. Ovim morima rijetko tko plovi, a ja ivim u stalnom strahu da na ovom naem otoku

ne osvanu jednoga dana malajski gusari. Mi emo ga braniti! povie Harbert. Nema dvojbe, drago moje dijete odgovori in enjer osmijehnuvi se ali bilo bi bolje da ga ne moramo braniti. Htio bih neto dodati na to e Gedeon Spilett. Lincolnov je otok nepoznat pomorcima, jer ak ni u geografskim kartama najnovijeg izdanja nije obilje en. Ne ini li vam se, Cyruse, da bi to mogao biti i te kako dobar razlog za jedan brod koji se nae pred potpuno nepoznatom obalom, da je radije posjeti nego da se od nje udalji? Pa, sigurno odgovori Pencroff. 1 ja sam tog uvjerenja doda in enjer. ak bih ustvrdio da je du nost svakog kapetana bilje iti pa, prema tome, i pretra iti svaku obalu ili otok koji jo nisu uneseni u karte, kao to je sluaj s Lincolnovim otokom. Nego, recite vi meni javi se ponovno Pencroffto emo mi uiniti ako taj brod prie obali i usidri se blizu naega otoka? U prvi trenutak nitko nita ne odgovori na to pitanje, tako iznenada postavljeno. Meutim, poto je malo porazmislio, Cyrus Smith odgovori uobiajeno svojim mirnim glasom: Evo to emo mi uiniti, dragi prijatelji, evo to mi moramo uiniti: uspostavit emo svezu s brodom, ukrcat emo se na nj i napustit emo otok, poto ga prije toga proglasimo vlasnitvom Sjedinjenih Dr ava. Potom emo se ponovno vratiti ovamo sa svima onima, koji to budu htjeli, naseliti ga i tako pokloniti amerikom narodu jedan posjed koji bi mu mogao biti od koristi u ovom dijelu Tihog oceana! ivio! povie Pencroff. Pa to i nee biti tako beznaajan dar to emo ga dati naoj domovini! Sve je ve pripravno za naseljavanje, svi su dijelovi otoka obilje eni imenima, na otoku postoji prirodna luka, postoji pitka voda za opskrbu brodova, postoje ceste, telegrafska linija, brodogradilite, mehanika radionica. Jo samo treba Lincolnov otok unijeti u geografske karte. Oko etiri sata, dakle, jedan sat poslije nego to ga bijahu pozvali, Ayrton sti e u Granitni dvorac. Uavi u veliku dvoranu, ree: Stojim vam na usluzi, gospodo! Cyrus Smith mu pru i ruku, kao to je to uobiajeno inio kad bi se s njim susreo, a potom ga povede k prozoru. Ayrtone ree mu mi smo vas, navedeni ozbiljnim razlozima, pozvali ovamo. Jedan se brod nalazi u blizini otoka. Ayrton na trenutak polako problijedi i pogled mu se malo uznemiri. Potom se nagne kroz prozor, oima preleti obzorje i nita ne zamijeti. Uzmite ovaj dalekozor ree mu Gedeon Spilett i dobro gledajte, Ayrtone. Mo da je to Duncan, mo da je taj brod doplovio u ova mora s nakanom da vas vrati kui. Duncan! promrlja Ayrton. Zar ve! Posljednje se rijei nehotice otkinue s Ayrtonovih usana. On se odjednom rukama uhvati za glavu. Zar mu se zbilja inilo da nije dostatno okajao svoje zloine proboravivi dvanaest godina potpuno sam na pustom otoku? Zar se taj pokajnik jo nije osjeao razrijeenim grijeha, ni u svojim oima, niti u oima drugih ljudi? Ne ree ne! To ne mo e biti Duncan. Gledajte, Ayrtone na to e in enjer jer je za nas i te kako bitno unaprijed znati s kim emo imati posla. Ayrton uze dalekozor i usmjeri ga u oznaenom smjeru. Nekoliko je trenutaka promatrao

obzorje ne miui se i ne progovorivi ni jednu jedinu rije. Doista, jedan je brod na vidiku ree naposljetku ali ja ne vjerujem da je to Duncan. A zato ne bi bio Duncan? upita Gedeon Spilett. Stoga to je Duncan jahta na parni pogon, a ja nisam zamijetio nikakva traga dimu ni iznad ni iza broda. Mo da plovi samo na jedra doda Pencroff. Vjetar je povoljan za smjer kojim on, ini se, plovi. Vjerojatno je i njemu u interesu tedjeti ugljen, s obzirom da se nalazi daleko od svakog kopna. Mo da ste u pravu, gospodine Pencroffe odgovori Ayrton mo da je brod pogasio kotlove. Pustimo ga da prie bli e obali, pa emo odmah znati na emu smo. Nakon to je to kazao, Ayrton se povue u jedan kut velike dvorane i zauti. Naseljenici su dalje raspravljali o nepoznatom brodu, a da se on nijednom ne umijea u njihov razgovor. Svi su se oni nalazili u takvom duevnom raspolo enju da nitko nije ni pomiljao prihvatiti se uobiajenih poslova. Uzbuenost se osobito ogledala na Gedeonu Spilettu i na Pencroffu. Nikako nisu mogli stajati na jednome mjestu, ve su stalno ili amotamo. Harberta je uglavnom muila znati elja. Jedino je Nab, kao i uvijek, bio potpuno miran. Nije li njegov zaviaj tamo gdje je i njegov gospodar? In enjer je, meutim, bio posve zaokupljen svojim mislima. U biti, on se vie bojao dolaska tog broda, nego to ga je elio. U meuvremenu se brod malo pribli io otoku. Pomou dalekozora se moglo vidjeti da je to bio brod duge plovidbe, a ne jedna od onih malajskih d unki na kojima obino plove gusari Tihog oceana. Moglo se, dakle, pretpostaviti da su in enjerove pretpostavke bile neopravdane i da pojava tog broda u vodama Lincolnova otoka nije predstavljala opasnost po nj. Poto ga je pomno promotrio, Pencroffu se uini da je to, brig, jedrenjak koji je koso plovio prema obali, prebacivi na desnu stranu donja, kona i gornja jedra. To je isto i Ayrton potvrdio. Ali, ako nastavi smjerom kojim je plovio, ubrzo e nestati iza aporkova rta. Naime, plovio je vie prema jugozapadu te su se morali popeti na zaravan iznad Washingtonova zaljeva, kraj Balonske luke, da bi ga mogli dalje promatrati. Vrlo nepovoljna okolnost, s obzirom na to, da je ve bilo pet sati poslije pode i da e im ubrzo mrak onemoguiti daljnje promatranje broda. to emo uraditi kad se potpuno smrai? upita Gedeon Spilett. Hoemo li upaliti vatru da bismo ih upozorili na nau prisutnost na ovoj obali? Na to je pitanje bilo teko odgovoriti, meutim in enjer, potaknut nekim predosjeajem, odgovori potvrdno na nj. U tijeku noi taj je brod mogao zauvijek otploviti, zauvijek ieznuti, a hoe li se ikad ijedan drugi brod pojaviti u vodama Lincolnova otoka poslije ovoga? Tko je mogao predvidjeti to je budunost pripravljala naseljenicima? Pa da nadove e novinar mi moramo upozoriti taj brod da je ovaj otok nastanjen. Propustimo li prigodu koja nam se sada pru a, sutra emo se kajati! Bijae odlueno da e Nab i Pencroff krenuti u Balonsku luku i da e tamo, kad se potpuno smrai, zapaliti veliku vatru, iji e plamen sigurno privui pozornost posade briga. Ali, u trenutku kad su Nab i mornar htjeli napustiti Granitni dvorac, brod promijeni smjer i uputi se pravo k Zaljevu Unije. Bio je to vrlo brz brod, jer se uas priblii oba li. Nab i Pencroff odustadoe od svoje nakane. Ayrtonu gurnue dalekozor u ruke da bi poslije svega mogao kazati je li taj brodZ)wncan ili neki drugi. I kotska je jahta bila opremljena kao brig. Trebalo je, dakle, doznati ima li taj brod, koji se nalazio svega desetak milja od otoka, dimnjak. Obzor je jo uvijek bio obasjan svjetlou, te je bilo lako ustvrditi, ono to su eljeli znati. Ayrton ubrzo spusti dalekozor i ree: Ovo uope nije Duncan! To nikako nije on!

Pencroff uhvati brod dalekozorom i odmah mu bi jasno da taj brod ima zapremninu od tristo do etiristo tona, da je divno izdu en, s visokim jarbolima, izvrsno graen za more i brz kao strijela. Ali kojoj lije naciji pripadao? To je bilo teko pogoditi. Pa ipak, nekakva zastava lepra na njegovu jarbolu, samo to nikako ne mogu raspoznati boje. Nee proi niti pola sata, a bit emo nacistu u tom pogledu odgovori novinar. Uostalom, oito je da kapetan toga broda kani pristati uz otok. Prema tome, ako se ne upoznamo jo danas s njim, sigurno emo se upoznati sutra. Svejedno! doda Pencroff. Bolje je znati s kim imamo posla. Meni bi bilo dra e kad bih vidio boje tog doljaka! Dok je to govorio, mornar nije isputao dalekozora iz ruku. Danje poeo gasnuti, a vjetar na puini je utihnuo. Zastava na brodu je manje leprala i motala se izmeu konopa. S tog su je razloga teko mogli raspoznati. To nikako nije amerika zastava govorio je mornar a niti engleska, iju bih crvenu boju odmah zamijetio, a nema na njoj ni francuskih ili njemakih boja. Nije to ni bijela zastava Rusije, ni uta panjolska... ini se da je samo jedne boje... ekaj trenutak.. .u ovim morima... na koju bi se naciju najprije nailo... ? ileansku zastavu? Ali ta je zastava trobojna... Brazilsku? Ona je zelena... Japansku? Ona je crna i uta... dok je ova ovdje... U tom trenutku povjetarac rairi nepoznatu zastavu. Ayrton zgrabi dalekozor koji je mornar ispustio iz ruke, prinese ga oku i povie muklim glasom: Crna zastava! '' I doista, laka tkanina tamne boje leprala je na jarbolu briga. Sad su s pravom mogli dr ati sumnjivim taj brod. Nisu li, mo da, in enjerova strahovanja bila opravdana? Je li to doista gusarski brod? Nije li on gusario u ju nim predjelima Tihog oceana, natjeui se u tom poslu s malajskim d unkama, koje su jo harale u tim predjelima? to lije tra io na obalama Lincolnova otoka? Nije li on u njemu vidio nepoznato i nikome znano kopno, prikladno da postane skrovite opljakanih brodova? Nije li na njegovim obalama tra io zaklon, gdje bi proveo zimske mjesece? Nije li tom estitom posjedu naseljenika bilo sueno da se pretvori u besramno skrovite, u neku vrstu prijestolnice gusara Tihog oceana? Sve su se te misli nagonski javljale u glavama naseljenika. Oni nisu ni trenutka dvojili kakvo znaenje treba dati crnoj boji zastave, koja je leprala na vrhu jarbola nepoznata broda! To je doista bila gusarska zastava! Bila je to zastava koja je trebala zavijoriti na Duncanu, da su zloinci uspjeli u svojim zloinakim planovima! Naseljenici nisu gubili vrijeme na pusto raspravljanje. Dragi prijatelji ree Cyrus Smith mo da ovaj brod eli samo promotriti obale ovog otoka? Mo da se njegova posada nee niti iskrcati na kopno? To bi bila srea! Kako bilo da bilo, moramo sve poduzeti da bismo prikrili svoju nazonost na otoku. Mlin izgraen na Velikom vidikovcu lako upada u oi. Neka mu Nab i Ayrton skinu krila. Isto tako moramo gustim granjem skriti prozore Granitnog dvorca. Treba sve vatre pogasiti. Neka se ni po emu ne vidi da na ovom otoku ima ljudi! A na brod? upita Harbert. Hm! promrmlja Pencroff. On je dobro zaklonjen u Balonskoj luci i kladim se da ga oni lupe i nee pronai! In enjerove su naredbe odmah ispunjene. Nab i Ayrton su se popeli na Veliki vidikovac i odmah poduzeli sve to je bilo potrebno da bi skrili sve tragove po kojima se moglo zakljuiti da je otok nastanjen. Dok su oni bili zaokupljeni tim poslom, njihovi prijatelji po ure do ruba

Jakamarske ume, odakle dovuku itave gomile granja i povijua, koje e iz daljine izgledati kao prirodno raslinje i tako e dosta dobro skriti prozorske otvore na granitnom bedemu. Istodobno, rasporedie municiju i oru je, tako da su se to br e njima mogli poslu iti u sluaju iznenadnog napada. Kad su sve te mjere opreznosti obavljene, Cyrus Smith ree glasom u kojemu se osjealo uzbuenje: Dragi prijatelji, ako ovi bijednici pokuaju zagospodariti Lincolnovim otokom, mi emo ga braniti, zar ne? Hoemo, Cyruse odgovori novinar ako bude potrebno, svi emo izginuti branei ga! In enjer pru i ruku svakome od svojih prijatelja i oni mu je svi sna no stisnu. Jedino je Ayrton ostao u svome kutu i uope im se nije pridru io. Mo da se taj nekadanji robija osjeao nedostojnim stisnuti mu je! Cyrus Smith je shvatio to se dogaa u Ayrtonovoj dui i stoga mu prie pa ree: A vi, Ayrtone, to ete vi uraditi? Ja u obaviti svoju du nost odgovori Ayrton. Potom ode k prozoru i zagleda se napolje izmeu granja. U tom je trenutku bilo sedam i pol sati. Sunce je prije otprilike dvadeset minuta zalo iza Granitnog dvorca. Obzorje se na istoku poelo pomalo mraiti. Brig je i dalje plovio prema Zaljevu Unije. Sad nije bio udaljen od otoka vie od osam milja, i to tono nasuprot Velikom vidikovcu. Poto je promijenio smjer u visini Caporkova rta, on je otplovio dosta prema sjeveru, pri emu se koristio strujanjem plime. Moglo bi se rei da je on ak i na toj udaljenosti ve bio zaao u prostrani zaljev, jer kad bi se povukla prava crta od Caporkova rta do Rta eljusti, on bi se nalazio s njezine zapadne strane, odnosno, ona bi mu ostala s desne strane. Hoe li brod zaci u zaljev? To je pitanje najvie muilo naseljenike. Ako zae, hoe li se usidriti? To se pitanje odmah potom nametalo. A nee li se samo zadovoljiti time da promotri obalu i da se potom otisne na puinu, a da uope ne iskrca svoju posadu? Sve e to doznati prije nego to proe jedan sat. Trebali su samo ekati. Cyrus Smith je sa strepnjom u srcu promatrao kako se na tom tajanstvenom brodu vije crna zastava. Nije li ona znaila izravnu prijetnju djelu to ga je on sa svojim prijateljima obavio na otoku? Jesu li ti gusari, nije bilo nikakve dvojbe da su mornari na tom brodu upravo to, jesu li oni ve prije bili na tom otoku s obzirom na to da su prilazei mu istaknuli svoju zastavu? Nisu li se oni ve prije iskrcali na nj, ime bi se pojasnile neke pojedinosti koje su ostale nepojanjene do tog trenutka? Nije li na ponekom jo neistra enom dijelu otoka boravio neki njihov ortak, koji bi sada mogao stupiti s njima u svezu? Na sva ta pitanja, to ih je sam sebi postavljao, Cyrus Smith nije nalazio odgovora, ali je stoga osjeao da je polo aj naseljenika postao vrlo ozbiljan dolaskom tog briga. Uza sve to, njegovi prijatelji i on su bili odluni suprotstaviti se tim gusarima do posljednjeg trunka snage. Jesu li gusari bili brojniji i bolje naoru ani od njih? To bi bilo bitno doznati! Ali kako doi do njih? Posve se smrailo. Mladog je mjeseca nestalo zajedno sa sunevim zalaskom. Potpuni je mrak obavio i otok i more. Gusti su oblaci zastrli obzorje i nisu proputali traak svjetlosti. Sa sumrakom je i vjetar potpuno utihnuo. Niti se jedan list nije micao na drveu, niti je ikakav val mrmorio na alu. Broda vie nisu vidjeli, a budui da su sva svjetla na njemu bila pogaena, nisu znali gdje se nalazi, ukoliko je jo bio u blizini otoka. Tko zna javi se tada Pencroffmo da e taj prokleti brod okrenuti otoku krmu u tijeku noi, tako da ga sutradan, kad bude svitalo, vie neemo vidjeti? Kao odgovor na mornarevu primjedbu iva svjetlost sijevne na puini i topovski pucanj

odjekne zrakom. Znai, brod je bio jo tamo i uz to naoru an topovima. est sekunda je prolo od bljeska svjetlosti do topovskog pucnja. Dakle, brod se nalazio udaljen od obale oko jednu milju i etvrt. U istom trenutku ulo se kripanje lanaca, koji su se ruili u more kroz rupe na pramcu. Brod se usidrio nasuprot Granitnog dvorca.

II.
DOGOVARANJE PREDOSJECANJE AYRTONOV PRIJEDLOG NASELJENICI GA PRIHVAAJU AYRTON I PENCROFF NA OTOIU SPASA ROBIJAI S NORFpLKA NJIHOVI PLANOVI AYRTONOV HRABRI POKUAJ NJEGOV POVRATAK ESTORICA PROTP7 PEDESETORICE Nije vie bilo nikakve dvojbe o nakanama gusara. Oni su bacili sidro na maloj udaljenosti od otoka. Bilo je oito da e se sutradan u svojim amcima iskrcati na obalu! Cyrus Smith i njegovi prijatelji bili su pripravni za borbu, ali makar koliko da su bili odluni, nisu smjeli niti jednog trenutka zaboraviti na oprez. Mo da se uspiju pritajiti, ukoliko se gusari zadovolje time da se samo iskrcaju na obalu i ne zau u nutrinu otoka. A mo da gusari i nisu imali drugih nakana ve da se snabdiju vodom Rijeke milosti, te nee zamijetiti niti most koji je bio milju i pol udaljen od ua rijeke, a niti radionicu u Dimnjacima. Ali zato su istaknuli onu zastavu na jarbolu broda? emu ono pucanje iz topa? isto razmetanje, nema dvojbe, ukoliko to nije imalo znaiti da su postali gospodarima otoka?! Cyrus Smith je sada znao da je brod bio dobro naoru an. ime su naseljenici Lincolnova otoka mogli odgovoriti na pucnjavu gusarskih topova? Samo s nekoliko puaka! Pa ipak napokon e Cyrus Smith mi se nalazimo u neosvojivom zaklonu. Neprijatelj ne mo e otkriti otvor nekadanjeg odlijevnog tunela, koji sada pokriva trska i trava. Prema tome, on nije u stanju prii Granitnom dvorcu. Ali nai nasadi, na peradarnik, na obor, i sve drugo, na kraju povie Pencroff udarivi nogom o tlo. Sve to oni mogu unititi i opustoiti za svega nekoliko sati! Sve, Pencroffe odgovori Cyrus Smith i mi ih u tome doista nikako ne mo emo zaprijeiti. Ima li ih mnogo, to treba doznati ree tada novinar. Ako ih nema vie od desetak, dvanaest, uspjet emo ih zaustaviti, ali ako ih ima etrdeset, pedeset i mo da jo vie... Gospodine Smithe javi se tada Ayrton, zakoraivi prema in enjeru biste li mi dali jedno doputenje? Kakvo, dragi prijatelju? Da odem do broda i da ustvrdim brojanu snagu njegove posade. Ali, Ayrtone... odgovori in enjer oklijevajui pri tome ta vi izla ete svoj i vot... A zato ne bih, gospodine? To je vie nego to od vas du nost tra i! Ja moram uiniti vie no to mi du nost nala e odgovori Ayrton. Vi biste se, dakle, s pirogom otisnuli do broda? upita ga Gedeon Spilett. Ne, gospodine, ve bih otplivao do njega. Piroga ne mo e proi kuda se ovjek mo e provui, koristei se pritom svim sredstvima. Znate li vi da je brig udaljen od obale itavu milju i etvrt? upita ga Harbert. Ja sam dobar pliva, gospodine Harberte! Ali to znai staviti glavu u torbu, kao to sam vam ve prije kazao ponovno e in enjer. Nije bitno odgovori Ayrton. Gospodine Cyruse, molim vas smilujte mi se. Mo da u se

tako uzdignuti u svojim vlastitim oima! Idite, Ayrtone odgovori in enjer, koji je osjeao da bi duboko rastu io nekadanjeg robijaa koji se pretvorio u potena ovjeka, ukoliko bi se suprotstavio njegovu prijedlogu. Ja u vas pratiti ree Pencroff. Zar nemate povjerenja u mene! ivo upita Ayrton. A potom smjernije doda: teta! Ne, ne, Ayrtone! na to e in enjer vrlo ivo. Ne, Ayrtone! Pencroff ima povjerenja u vas! Vi ste krivo protumaili njegove rijei. Doista javi se mornar ja sam htio predlo iti Ayrtonu da ga otpratim samo do otoia. Mogue je da se na nj iskrcao neki od onih lupe a, premda je to malo vjerojatno. U tom sluaju bolje da smo dvojica, jer emo lako zaprijeiti onoga s broda da podigne uzbunu. Ja bih Ayrtona priekao na otoiu, dok bi on sam otplivao do broda, jer je on to i predlo io! Nakon dogovora, Ayrton se stane pripremati za odlazak. Njegova je zamisao bila vrlo smjela, ali zahvaljujui nonoj tami, postojala je mogunost da je uspije provesti u djelo. Kad jednom stigne do broda, Ayrton se mislio zakvaiti ili za lance ispod brodskog pramca ili za konope na jarbolima i odatle mo da ustvrditi broj, pa ak i nakane tih lupe a. U pratnji ostalih, Pencroff i Ayrton siu na alo. Ayrton se razodjene i namaze mau, tako da barem donekle zatiti tijelo od vode koja je u to doba godine bila jo vrlo hladna, a vrlo lako se moglo dogoditi da ostane u njoj nekoliko sati. Dotle su Pencroff i Nab poli po pirogu koja je bila privezana uz obalu Rijeke milosti, nekoliko stotina koraka uzvodno. Kad su se vratili, Ayrton je bio pripravan za polazak. Nakon to je preko ramena prebacio jedan pokriva, Ayrton se sa svim naseljenicima rukova. A potom se zajedno s Pencroffom ukrca u pirogu. Bilo je deset i pol sati naveer kad su njih dvojica nestali u nonoj tami. Njihovi prijatelji pooe do Dimnjaka, da ih tamo ekaju. Tjesnac izmeu Otoia spasa i Lincolnova otoka lako su preplovili, ali su pritom bili ipak na oprezu, jer se moglo dogoditi da se koji gusar iskrcao na nj i sada vrlja po njemu. Ali poto su polako istra ili otoi, ustvrdili su da je pust. Ayrton, za kojim je iao Pencroff brzim korakom, prijee s jedne strane otoka na drugu, prestraivi pritom ptice, koje su se gnijezdile u rupama stijena. Potom se, ni trenutka ne oklijevajui, baci u more i bez buke zapliva u smjeru broda, iji se toan polo aj nazirao u noi, zahvaljujui ponekoj netom upaljenoj svjetlosti. Pencroff se skupi u udubljenju jedne stijene na obali i stade tu ekati na Ayrtonov povratak. U meuvremenu je Ayrton sna nim zamasima ruku i nogu klizio morskom povrinom, a da pritom nije tvorio nikakvu buku. Glava mu je jedva virila iz vode, a oi su mu bile stalno uprte u tamnu spodobu briga, ija su se svjetla odra avala u vodi. On je mislio jedino na zadau koju je na sebe preuzeo. Posve je smetnuo s uma opasnosti koje su mu prijetile, ne samo na brodu ve i u moru, jer su se u tim predjelima esto pojavljivali morski psi. Struja ga je nosila i on se vrlo brzo udaljivao od obale otoia. Pola sata poslije toga Ayrton je, a da ga nije nitko ni vidio ni uo, neto ronei, a neto plivajui, stigao do broda, uhvatio se rukom za lance, koji su visili ispod samog pramca. Najprije predahne, a potom se po lancima popenje do ukrasa na samom pramcu. Tu se suilo nekoliko pari mornarskih hlaa. On jedne navue na sebe, a potom se vrsto uhvati za ogradu i stane oslukivati. Posada na brodu nije spavala. Naprotiv, uvelike se galamilo, pjevalo i smijalo. Odjednom neke rijei praene psovkama privuku Ayrtonovu pozornost.

Sjajan je plijen ovaj na brig. Dobro juri ovaj na Speedy^! S pravom je dobio to ime! Sva mornarica Norfolka mo e poi u potjeru za njim, ali ga nee dostii. ivio njegov zapovjednik! ivio Bob Harvey! to je Ayrton osjeao kad je uo dijelove tog razgovora, mo e se zamisliti. Taj Bob Harvey bio je jedan od njegovih nekadanjih prijatelja u Australiji, neustraiv mornar koji je nastavio i proveo u djelo Ayrtonove zloinake planove. Bob Harvey se u blizini otoka Norfolka doepao ovog broda koji je bio natovaren oru jem, municijom, svakovrsnom opremom i alatima, dakle robom namijenjenom jednom od otoka u otoju Sandwich. Sva je njegova razbojnika dru ina prela na taj brod i ti su bijednici, koji su najprije bili robijai, a potom gusari, pustoili Tihim oceanom, unitavali brodove, ubijali njihove posade i bili krvoloniji i od samih malajskih gusara. Ti su robijai glasno razgovarali, razmeui se svojim podvizima i pijui iznad svake mjere. A evo to je Ayrton na kraju uspio shvatiti: Sadanja posada Speedjja sastojala se samo od engleskih robijaa, koji su pobjegli s Norfolka. A sada nekoliko rijei o tom Norfolku: Na 292' ju ne geografske irine i 1642' istone geografske du ine, istono od australskog kopna nalazi se otoi iji opseg iznosi svega est milja, a nad njim se di e Pittovo brdo visoko jedanaest stotina stopa iznad morske povrine. To je otok Norfolk, sjedite ka njenikog zavoda u koji su dospijevali najgori zloinci iz engleskih zatvora. Takvih je na Norfolku bilo oko pet stotina, a bili su podvrgnuti eljeznoj disciplini i tekim kaznama. Nad njima je bdjelo sto pedeset vojnika i sto pedeset inovnika pod elnitvom jednoga guvernera. Teko bi se mogao zamisliti gori skup zloinaca od onih to su robijali na Norfolku. Premda se to rijetko dogaalo, ponekad je, unato najstro oj budnosti vojnika, ponekoj skupini tih zloinaca uspio bijeg, a onda bi na prepad zauzeli neki brod i potom njime krstarili i pljakali polinezijska otoja. Takvim su prepadom doli do broda Bob Harvey i njegova dru ina. To isto je nekad htio uiniti i Ayrton. Bob Harvey se doepao briga Speedyja, koji je bio usidren ispred otoka Norfolka. Posadu broda su poubijali i ve godinu dana je taj brod, postavi gusarskim, plovio Pacifikim oceanom pod zapovjednitvom Harveya, koji je neko bio kapetan duge plovidbe, a sada je bio zapovjednik gusara. On i Ayrton su se dobro poznavali. Gusari su najveim dijelom bili okupljeni u krmnici broda, ali su se neki i opru ili na palubi i glasno razgovarali. Razgovor se meu gusarima nastavljao usred buke i pijanevanja. Ayrton je tako doznao da je Speedy sluajno doplovio pred Lincolnov otok. Bob Harvey jo nikad ne bijae nogom stupio na njegovo tlo ali, kao to je Cyrus Smith predosjeao, naiavi na svom putu na taj nepoznati otok koji nije bio oznaen niti na jednoj pomorskoj karti, on je odluio pohoditi ga i od njega, ukoliko se poka e prikladnim za pristajanje, napraviti stalnu luku za svoj brod. A to se tie crne zastave to je vijorila na jarbolu Speedyja i onog topovskog pucnja ispaljenog kao to to rade ratni brodovi koji pucnjavom pozdravljaju skidanje zastave, sve je to bilo uobiajeno gusarsko razmetanje. Nije to bio nikakav znak, niti je neka sveza postojala izmeu Lincolnova otoka i robijaa odbjeglih s Norfolka. Posjedu naseljenika je zaprijetila velika opasnost. Bilo je oito da e taj otok, sa svojom pitkom vodom, s malom lukom, sa svim onim mnogobrojnim vrelima ivota kojima su naseljenici svojim radom dali jo veu vrijednost, sa skrivenim dubinama Granitnog dvorca,

predstavljati idealan zaklon za gusare ako im dopadne aka, a time to je bio nepoznat mo da bi ih dulje vrijeme titio od zaslu ene kazne. Osim toga, bilo je takoer oito da oni nee potedjeti nijednog naseljenika i da e prva briga Boba Harveya i njegovih ortaka biti bez milosti ih pobiti. Cyrus Smith i njegovi prijatelji nisu imali kamo bje ati, nisu se mogli skriti nigdje na otoku, jer su se gusari kanili na njemu nastaniti, te bi vjerojatno, u sluaju da Speedy krene na put, nekoliko ljudi posade ostalo na otoku. Dakle, trebalo se boriti, trebalo je unititi sve te bijednike koji nisu bili vrijedni milosti i protiv kojih su sva sredstva bila doputena. Eto, to je razmiljao Ayrton i bio je siguran da bi se Cyrus Smith slo io s tim njegovim stajalitem. Ali, hoe li se naseljenici moi oduprijeti gusarima, hoe li ih pobijediti? To je zavisilo od naoru anja broda i od broja njegove posade. To je Ayrton htio svakako ustvrditi. Budui da se jedan sat po njegovu dolasku pijana galama gusara poela stiavati i da je poprilian broj robijaa ve spavao tvrdim snom pijanca, Ayrton odluno poe prema mostu Speedyja, koji je zbog pogaenih svjetala bio u duboku mraku. On se, dakle, popenje na kljun broda, da bi odmah potom stigao do prednjeg kateleta briga. Provlaei se izmeu robijaa ispru enih po palubi, on proe s kraja na kraj broda i ustvrdi da je Speedy naoru an sa etiri topa koji su upotrebljavali metke od osam do deset livri te ine. Opipavi ih, ustvrdio je da se ti topovi pune straga. To je oru je, prema tome, bilo najnovije proizvodnje, s njim se lako rukovalo, a uinak mu je bio straan. Desetak ljudi je le alo na mostu broda, ali je, vjerojatno daleko vei broj spavao u njegovoj nutrini. Na temelju one galame koju su maloprije napravili, Ayrton je dr ao da ih na brodu ima oko pedeset. To je bilo previe za est naseljenika Lincolnova otoka! Meutim, zahvaljujui Ayrtonovoj privr enosti, Cyrus Smith nee biti iznenaen, Ayrton e mu javiti protivnikovu snagu, te e on poduzeti potrebne mjere kako bi mu se suprotstavio. Budui da je obavio zadau koje se bijae prihvatio, Ayrton odlui vratiti se i svoje prijatelje izvijestiti o svemu to je ustvrdio. Upravo se pripremao pored kateleta dohvatiti pramca, i onda kliznuti u more, kadli tom ovjeku koji je elio, kao to bijae kazao, uiniti vie no to mu je bila du nost, pade na um doista herojska misao, koja e njega, dodue, stajati ivota, ali e barem spasiti otok i naseljenike. Cyrus Smith se nije mogao oduprijeti pedesetorici tih lupe a naoru anih svim moguim oru jima: ili e nasilno upasti u Granitni dvorac, ili pak glau svladati njega i njegove prijatelje. Tada njemu dou pred oi njegovi spasitelji, ljudi koji su od njega napravili ovjeka, potena ovjeka, kojima je sve dugovao, pobijeni bez milosti, uniteni njihovi radovi, njihov otok pretvoren u gusarski zaklon. Uz to je on, Ayrton, dr ao sebe odgovornim za tolike nevolje, jer je njegov nekadanji prijatelj, Bob Harvey, proveo u djelo njegove osobne planove, te mu cijelo bie pro me osjeaj u asa. Tada se u njemu javila neodoljiva elja baciti u zrak brig, a s njim i sve ono, to se na njemu nalazilo. Ayrton e poginuti prigodom eksplozije, ali e barem ispuniti svoju du nost. Ayrton nije oklijevao. Bilo je lako dospjeti do komore u kojoj je bio pohranjen barut, jer se ta komora uvijek nalazila na krmi svakog broda. Baruta sigurno nije nedostajalo na gusarskom brodu. Bila je dostatna samo iskra da ga se uniti u trenutku. Ayrton se vrlo oprezno spusti ispod palube, gdje su po podu le ali mnogi gusari svladani vie pijanstvom nego snom. Jedna je svjetiljka gorjela u podno ju glavnog jarbola o kojemu je visila jedna vjealica na koju je bilo zataknuto sve mogue vatreno oru je. Ayrton skine s te vjealice jedan pitolj, poto se uvjerio da je nabijen i opskrbljen upaljaem. Bio mu je dostatan taj pitolj da potpuno uniti cijeli brod. Klizne prema krmi broda s nakanom da se dokopa krmnice, gdje se sigurno nalazila i komora s barutom.

Meutim, u tom gotovo mranom potpalublju bilo se teko kretati, a da se ne gurne nekog poluzaspalog gusara. Taj je odgovarao psovkama i udarcima. Ayrton se radi toga morao nekoliko puta zaustaviti. Na kraju je ipak stigao do pregrade, koja je dijelila srednji dio od krmnog dijela broda. Napipa vrata koja su sigurno vodila u samu komoru. Prinuen otvoriti ih nasilno, Ayrton se baci na posao. Teko se to moglo obaviti bez buke, jer je trebalo razbiti lanac. Ali pod sna nom Ayrtonovom rukom lanac pukne i vrata se otvore... U tom se trenutku jedna ruka spusti na Ayrtonovo rame. to e ti ovdje? upita neiji tvrdi glas i neki ovjek visoka rasta, iziavi iz sjene, naglo prinese svjetiljku i osvijetli Ayrtonovo lice. Ayrton se baci unatrag. U naglom bljesku svjetiljke on je prepoznao svoga nekadanjeg ortaka, Boba Harveya, dok ovaj njega sigurno nije, dr ei ga davno mrtvim. to e ti tu? upita Bob Harvey, zgrabivi Ayrtona za pojas na hlaama. Ali Ayrton nita ne odgovori, ve sna no odgurne zapovjednika robijaa i pokua se probiti u komoru. Jedan metak u sve one tone baruta i svemu e biti kraj! Ovamo, momci! povie Bob Harvey. Dva ili tri gusara, probueni dozivanjem svoga efa, skoe na noge i, bacivi se na Ayrtona, pokuaju ga sruiti na pod. Sna ni se Ayrton oslobodi njihova stiska. Odjeknue dva pucnja iz njegova pitolja i dvojica se gusara srue na pod. Ali mu stoga jedan udarac no a, koji nije uspio izbjei, rasijee rame. Ayrton shvati da vie ne mo e napraviti ono, to bijae naumio. Bob Harvey je zatvorio vrata komore. U potpalublju gusari se uskomeae. Vjerojatno su se svi to su tamo le ali sada probudili. Ayrton je samo mislio na svoj spas, kako bi se kasnije mogao boriti rame uz rame sa Cyrusom Smithom. Nije mu preostalo drugo do bje ati! Alije li bijeg bio mogu? Bilo je malo nade, premda je Ayrton odluio sve poduzeti kako bi se vratio svojim prijateljima. Jo su mu etiri metka ostala u pitolju. Dva prasnue odmah, od kojih je jedan bio namijenjen Bobu Harveyu, ali ga ne rani, barem ne teko. Iskoristivi trenutak uzmaka svojih protivnika, Ayrton pojuri prema Ijestvama, koje su vodile na palubu, s nakanom da stigne do brodskog mosta. Pojurivi pokraj svjetiljke, on je razbi drkom pitolja. Nasta potpuni mrak, koji mu je pomogao pri bijegu. Probueni iza sna nastalom bukom, dva se ili tri gusara stanu u tom trenutku sputati stubama u potpalublje. Petim metkom Ayrton jednoga od njih srui sa stuba, dok su se ostali razbje ali ne shvaajui to se dolje dogaa. U dva skoka Ayrton se nae na mostu briga, a tri sekunde potom, poto je ispalio posljednji metak u lice jednom gusaru koji ga je bio zgrabio za vrat, opkorai ogradu broda i strmoglavi se u more. Ayrton ne bijae ni est puta zamahnuo rukama, kadli oko njega poput krupe stanu pljutati meci. Kakvo lije uzbuenje ovladalo Pencroffom, sklonjenim u jednoj litici na otoiu, te Cyrusom Smithom, novinarom, Harbertom i Nabom koji su se nalazili u Dimnjacima, kad su zauli kako pucnjevi odjekuju na palubi broda! Pojurili su na alo i bili pripravni da s uperenim pukama odbiju napadaa. Oni su bili sigurni da su gusari iznenadili Ayrtona i raskopremdali ga. A mo da e taj olo iskoristiti nonu tamu i pokuati se iskrcati na obalu! Pola sata je prolo u samrtnoj strepnji. U meuvremenu je pucnjava posve prestala, ali se ni Ayrton ni Pencroff nisu pojavljivali. Da gusari nisu zauzeli otoi? Mo da je trebalo pojuriti u pomo Pencroffu i Ayrtonu? Ali kako? More je u tom trenutku bilo pod utjecajem plime, tako da tjesnacem nisu mogli. Piroga je pak bila na drugoj strani! Mo e se zamisliti u asnu zabrinutost

koja je ovladala Cyrusom Smithom i njegovim prijateljima! Napokon oko pola sata poslije ponoi jedna piroga pristade uz obalu. U njoj su se nalazila dva ovjeka: Ayrton lako ranjen u rame i Pencroff zdrav i itav. Prijatelji ih doekaju rairenih ruku. Odmah su se sklonili u Dimnjake. Tamo Ayrton ispria to se sve dogodilo na brodu, ne zatajivi pritom niti svoj naum da brig baci u zrak, to je i pokuao provesti u djelo. Sve se ruke pru e prema Ajrtonu koji nijednom rijei nije prikrio ozbiljnost polo aja. Gusari su sada znali da je Lincolnov otok nastanjen. Oni e se iskrcati na nj u velikom broju i dobro naoru ani. Nikoga i nita nee potedjeti. Ako im naseljenici padnu u ake, nikakvoj se milosti od njih ne mogu nadati! U redu, znat emo umrijeti! ree novinar. Uimo i bdijmo na to e in enjer. Imamo li mi ikakva izgleda ivi se izvui iz ovog polo aja, gospodine Cyruse? upita mornar. Imamo, Pencroffe! Hm! estorica protiv pedesetorice! Da, da! Ako ne ubrojimo... Koga, dakle? ponovno upita Pencroff. Cyrus ne odgovori, ve rukom poka e nebo.

III.
MAGLA SE PODIGLA INENJEROVE UPUTE TRI STRAARSKA MJESTA AYRTON I PENCROFF PRVI AMAC JO DVA AMCA NA OTOIU SPASA EST GUSARA NA OTOKU BROD DIE SIDRO PUCNJAVA SA SPEEDYJA NASELJENICI U OAJNOM POLOAJU NEOEKIVANI RASPLET No je prola bez nezgoda. Naseljenici su bili na oprezu i nisu naputali mjesto ispred Dimnjaka. ini se da gusari sa svoje strane nisu pokuali nikakvo iskrcavanje u tijeku noi. Poto je posljednji puani metak ispaljen na Ayrtona, nijedan pucanj, niti bilo kakva buka nisu vie dolazili s broda. Moglo se ak pomisliti da je brod digao sidro, bojei se da ima posla s odvie jakim protivnikom, te se stoga udaljio iz tog kraja. Ali nije bilo tako. Kad je poelo svitati, naseljenici su u jutarnjoj izmaglici opazili nejasnu spodobu na moru. Bio je to Speedy. Dragi prijatelji ree tada in enjer elim vam predoiti mjere koje nam valja poduzeti prije no to se ova izmaglica razie. Ona nas skriva od gusara, te se mo emo posvetiti pripremama, a da to njima ne upadne u oi. Najhitnije od svega jest, da ti robijai steknu uvjerenje kako na otoku ima dostatno stanovnika i da su im se sposobni suprotstaviti. Predla em vam stoga da se podijelimo na tri skupinice, s time da prva dr i polo aj ovdje kod Dimnjaka, druga kod ua Rijeke milosti, a trea da se smjesti na otoi, kako bi zaprijeila ili barem usporila pokuaj iskrcavanja. Mi raspola emo s dva karabina i etiri puke. Dakle, svaki e od nas biti naoru an, a kako su nae zalihe u barutu i olovu prilino velike, pucat emo da se sve prai. Ne moramo se bojati ni gusarskih puaka, ni topova s njihova broda. to oni mogu postii pucajui u ove litice? A budui da mi neemo na njih otvarati paljbu s prozora Granitnog dvorca, gusari ga nee tui svojim topovima, koji bi mogli prouzroiti naem prebivalitu nepopravljive tete. Za nas e biti najgore ako se budemo morali uhvatiti ukotac s njima, jer su oni brojano mnogo jai od nas. Moramo, prema tome, svakako sprijeiti njihovo iskrcavanje, a da se pritom ne otkrijemo. Dakle, ne tedite municiju. Pucajte esto, i ciljajte tono. Svaki od nas mora pobiti osam do deset neprijatelja!

Cyrus Smith je govorio mirnim glasom, kao da se radi o nekom poljskom poslu, a ne o pravoj pravcatoj borbi, i predoio im je jasno polo aj u kojemu su se nalazili. Njegovi su se prijatelji bez rijei slo ili s uputama koje im je dao. Trebao je svaki od njih zauzeti svoj polo aj, prije no to se jutarnja magla potpuno ne razie. Nab i Pencroff se odmah popenju u Granitni dvorac i iznesu iz njega dostatno municije. Gedeon Spilett i Ayrton, obojica odlini strijelci, dobie dva karabina koji su s velikom tonosti mogli pogoditi cilj udaljen oko jednu milju. Ostale etiri puke dobie Cyrus Smith, Pencroff, Nab i Harbert. A evo tko je na koji polo aj odreen. Cyrus Smith i Harbert su postavili zasjedu pokraj Dimnjaka. S tog su polo aja gospodarili alom ispod Granitnog dvorca u prilino velikom krugu. Gedeon Spilett i Nab su se uurili izmeu litica na uu Rijeke milosti, s koje su naseljenici prije toga uklonili i most i mostie. Ova su dvojica trebala zaprijeiti prilaz amcima i iskrcavanje gusara na drugoj strani rijeke. Ayrton i Pencroff gurnue pirogu u vodu, prijeu tjesnacem na otoi i zauzmu na njemu dva potpuno odvojena mjesta. Kad gusari zamijete da se na njih puca sa etiri razne strane, zamislit e se nad tim, uvjereni da na otoku ima vie ljudi odlunih, pod svaku cijenu braniti ga. Ako uza sve to ne uspiju zaprijeiti iskrcavanje gusara, ili pak zamijete da e ih neki od amaca s gusarskog broda zaobii, Pencroff i Ayrton e se s otoia povui na otok i prebaciti na najugro enije mjesto. Prije no to e poi svaki na svoj borbeni polo aj, naseljenici jedni drugima sna no stisnue ruke. Pencroff je uspio svladati svoje uzbuenje kad je zagrlio Harberta, koji mu je bio kao vlastito dijete! I oni se potom raziu. Cyrus Smith i Harbert odoe na jednu stranu, Gedeon Spilett i Nab na drugu. I jednih i drugih odmah nestane iza hridina. Pet minuta iza toga Pencroff i Ayrton sretno se prebace tjesnacem na otoi i skriju se u kamenitim udubinama na njegovoj istonoj strani. S briga ih sigurno nitko nije zamijetio, jer se ovaj jedva nazirao kroz maglu. Bilo je est i pol sati ujutro. Ubrzo se magla, polako, razie u gornjim slojevima zraka i uka e se vrak brodskog jarbola. Magla se jo neko vrijeme u gustim pramenovima valjala po morskoj povrini, ali potom sti e svje i povjetarac i rastjera je, kao da je nije ni bilo. Speedy se pojavi u svoj svojoj veliini, usidren s dva sidra, s pramcem okrenutim prema sjeveru, s lijevim svojim bokom prema otoku. Kao to je Cyrus Smith i pretpostavio, on nije bio od obale udaljen vie od jedne milje i etvrt. Zlokobna crna zastava vijorila je na njegovu jarbolu. In enjer je dalekozorem vidio da su njegova etiri topa koja su predstavljala brodsku artiljeriju bila usmjerena prema otoku. Bilo je oito da e na najmanji znak otvoriti paljbu. Speedy je, meutim, nijem i nepomian le ao na puini. Tridesetak se gusara vrzmalo po brodskom mostu. Nekoliko ih se popelo na krmnicu. Popevi se na preke jarbola dva su gusara dalekozorima pozorno promatrala otok. Zasigurno ni Bobu Harveyu, ni njegovim ljudima nije moglo biti jasno to se, u stvari, prole noi dogaalo na njihovu brodu. Neki polunagi ovjek je razbio vrata komore u kojoj se nalazio barut. Svi su se bacili na nj, ali on je est hitaca ispalio na njih i pritom jednog gusara ubio, a dvojicu ranio. Je li taj ovjek izbjegao njihove metke? Je li se plivajui dokopao obale? Odakle je osvanuo na brodu? I s kojom nakanom? Je li doista htio dignuti u zrak Speedy, kao to je Bob Harvey pretpostavljao? Sva su se ta pitanja uskomeala u glavama robijaa. Meutim, o jednome vie nisu dvojili, a to je da je nepoznati otok pred kojim se Speedy usidrio bio nastanjen i da je na njemu, mo da, bila itava naseobina, koja je odluila braniti ga. Meutim, nikoga se

nije zamjeivalo ni na alu, ni na zaravni. Obala je izgledala potpuno pusta. U svakom sluaju, nisu se vidjele nikakve nastambe? Nisu li stanovnici pobjegli u nutrinu otoka? Mora biti da su sva ta pitanja muila gusarskog vou i on je, sigurno, kao oprezan ovjek, htio razvidjeti pojedina mjesta prije no to e tamo uputiti svoju dru inu. itav sat i pol naseljenici ni po emu nisu mogli zakljuiti da se oni na brodu pripremaju na napad ili iskrcavanje. Bilo je oito da Bob Harvey oklijeva. Nema dvojbe, on nije uspio, promatrajui otok kroza svoje najbolje dalekozore, zapaziti niti jednog naseljem'ka uurenog iza litica. Takoer je bilo malo vjerojatno da je njegovu pozornost privukao onaj zastor od zelenog granja i povijua, koji je skrivao prozore Granitnog dvorca i isticao se na goloj stijeni. U stvari, kako je i mogao pomisliti da se na onoj visini i izdubljeno u granitnoj stijeni nalazilo obitavalite ljudi? Promatrajui zaljev Unije u itavoj njegovoj du ini od aporkova rta do Rta eljusti, ni po emu nije mogao zakljuiti da je otok bio ili mogao biti nastanjen. U osam sati, meutim, naseljenici su zamijetili nekakav pokret na palubi Speedyja. Gusari su se motali oko paranaka o kojima su visjeli amci i jedan su spustili u more. Sedam se ljudi ukrcalo u nj. Bili su naoru ani pukama. Jedan od njih se prihvati kormila, etvorica dohvatie vesla, dok su se dvojica uurila sprijeda i promatrala otok pripremni otvoriti na nj paljbu. Njihova je nakana vjerojatno bila obaviti prvo izvianje obale, ali da se na nju ne iskrcaju, inae bi bili doli u veem broju. Gusari koji su sjedili po prekama jarbola sigurno su vidjeli da je otoi pokrivao obalu otoka i da je od nje bio odijeljen tjesnacem irokim oko pola milje. Ipak je Cyrus Smith ubrzo ustvrdio, promatrajui kretanje amca, da nije kanio ui u tjesnac, ve da e pristati uz otoi to je, uostalom, bila potpuno opravdana mjera opreznosti. Skriveni svaki na svojoj strani otoia u uskim udubljenjima hridina, Pencroff i Ayrton su vidjeli da amac ide pravo na njih i oni su ekali da im se dostatno pribli i. amac se pribli avao vrlo oprezno. Njegova su vesla uranjala u vodu u dugim razmacima. Naseljenici su vidjeli kako je jedan od gusara smjetenih na pramcu amca dr ao u ruci dubinski visak i s njime nastojao pronai udubljenje, koje je svojom strujom Rijeka milosti izdubila u morskome dnu. Na temelju toga se moglo zakljuiti da je Bob Harvey odluio pribli iti svoj brod to bli e obali. Tridesetak gusara razbacanih po konopima jarbola nisu gubili s oka kretanje amca i tra ili su pritom odreene toke na obali, koje su im trebale omoguiti da bez opasnosti uz nju pristanu. amac nije bio udaljen od obale vie od nekoliko stotina metara. Odjednom se zaustavio. ovjek na kormilu, stojei uspravno, tra io je pogledom najpogodnije mjesto za pristajanje. U istom trenutku odjeknue dva pucnja. Jedva zamijetan dim se podi e iznad hridina otoia. Kormilar i onaj ovjek s viskom u ruci srue se nauznak u amac, pogoeni istodobno mecima, koje su Pencroff i Ayrton ispalili na njih. Odmah potom zaue sna an prasak. Prosuklja dim iz boka Speedyja i meci udare i raznesu vrhove hridina iza kojih su bili zaklonjeni Pencroff i Ayrton, ali ovoj dvojici se nita ne dogodi. Strane psovke odjeknu u amcu, koji odmah krene. Kormilara zamijeni jedan od njegovih prijatelja i vesla ivo zasjekoe vodu. Umjesto da se vrati k brodu, to su naseljenici i oekivali, amac produ i uz obalu otoia, u nakani da zaokrene iza njegova ju noga rta. Gusari su veslali svom snagom da bi se udaljili od dometa puaka. Oni su tako plovili dok nisu stigli na pola milje od uvale, koja je zavravala u kru noj crti, tieni stalno topovima s broda, te uprave pramac amca prema uu Rijeke milosti. Njihova je nakana bila oita: htjeli su prodrijeti u tjesnac i s lea napasti naseljenike, koji

su se nalazili na otoiu i uz to ih staviti izmeu dvije paljbe, s amca i s broda. Jasno je da bi se Ayrton i Pencroff u tom sluaju nali u vrlo neugodnom polo aju. Oko etvrt sata je amac plovio u tom smjeru. Za to vrijeme je vladala potpuna tiina i u zraku i na moru. Premda je Pencroffu i Ayrtonu postalo jasno da se nalaze u opasnosti da budu opkoljeni, nisu napustili svojih mjesta, i to stoga, to se nisu eljeli pokazati napadaima i izlo iti se topovima sa Speedyja, a osim toga raunali su i na to da e se u bitku ukljuiti Nab i Gedeon Spilett, koji su bili u zasjedi kod ua Rijeke milosti, te Cyrus Smith i Harbert, koji su vrebali na gusare kod Dimnjaka. Dvadeset minuta poslije prvih ispaljenih metaka, gusarski se amac nalazio na nekoliko stotina metara nasuprot uu Rijeke milosti. Kako je upravo u tom trenutku poela djelovati plima sa uobiajenom estinom, emu je bio razlog vrlo uski tjesnac, gusari su osjetili kako ih strujanje vode baca prema obali. Veslajui punom snagom, uspjeli su se odr ati u sredini tjesnaca. Budui da su se nalazili u blizini ua, njihov je prolaz pozdravljen s dva puana metka i dvojica se njihovih prijatelja srue u amac. Nab i Gedeon Spilett nisu promaili cilj. S broda su odmah odgovorili s drugom topovskom paljbom. Gaali su mjesto iznad kojega se dizao dim, ali s istim uspjehom kao i maloprije: nastradalo je nekoliko vraka na liticama. Sad su se u amcu nalazila jo samo tri nepovrijeena ovjeka. Zahvaen strujom, amac je jurio tjesnacem brzinom strijele. Proao je ispred Cyrusa Smitha i Harberta koji se nisu ni pokrenuli, dr ei da im nisu na dometu. Zaokrenuvi iza sjevernog rta Otoia spasa, trojica veslaa zaveslaju ravno prema svom brodu. Naseljenici nisu imali razloga aliti se na dotadanji tijek borbe. Poetak je bio porazan za njihove protivnike. Izgubili su etiri ovjeka koji su bili ili teko ranjeni ili ubijeni, dok su oni, naprotiv, proli bez ozljeda, a potroili su samo etiri metka. Ako ih gusari budu tako i dalje napadali, ako se ponovno pokuaju iskrcati amcima, postojala je mogunost da ih pobiju jednoga po jednoga. Sad je bilo oito da su mjere to ih je in enjer poduzeo vrlo djelotvorne. Gusari e, mo da, povjerovati da imaju posla s brojnim i dobro naoru anim neprijateljima, s kojima nee tako lako izii na kraj. Prolo je pola sata prije nego to je amac, koji se borio protiv strujanja na puini, stigao do Speedyja. Stravini su krikovi odjeknuli na brodu kad je amac s ranjenicima pristao uza nj. Tri ili etiri puta je ispaljeno iz topova na otok, ali bez ikakva rezultata. Tada se nekoliko robijaa, pijanih od bijesa, a mo da i od jeer popijenog alkohola, baci u amac. Osim toga, jo je jedan amac sputen u more i u njemu se smjesti osam gusara. Dok je prvi krenuo pravo k otoiu u nakani s njega potisnuti naseljenike, drugi je htio svakako prodrijeti u ue Rijeke milosti. Videi da e se nai u vrlo opasnom polo aju, Ayrton i Pencroff odlue vratiti se na otok. Uza sve to, ekali su da se prvi amac pribli i na domet njihovih puaka. Dva dobro usmjerena metka unesoe pomutnju u posadu amca. Potom Ayrton i Pencroff napuste svoja mjesta i, gonjeni puanom paljbom svojih protivnika, poprijee preko otoia koliko su ih noge nosile, bace se u pirogu, prijeoe tjesnac upravo u trenutku kad je drugi gusarski amac doplovio do ju nog rta otoia. Oni potre k Dimnjacima da se u njih sklone. Kad su stigli do Cyrusa Smitha i Harberta, otoi je ve bio zauzet. Gusari iz prvog amca su se rastrali po njemu u svim smjerovima. Gotovo u istom trenutku, nova pucnjava odjekne iz zasjede kod ua Rijeke milosti, kojoj se drugi amac bijae naglo pribli io. Meci Gedeona Spiletta i Naba smrtno pogodie dvojicu od

osam gusara koliko ih je bilo u amcu. Neodoljivo ponesen k stjenovitim grebenima na uu rijeka, amac se razbi o njih. Podignuvi svoje oru je iznad glava da bi ih zatitili od vode, estorica se gusara uspiju domoi desne obale rijeke. Videi da su previe izlo eni paljbi itelja otoka, oni pojure koliko su ih noge nosile prema Rtu olupine, izvan dometa metaka. Sad je stanje bilo ovakvo: na otoiu se nalazilo dvanaest gusara od kojih je, nedvojbeno, vie od njih bilo ranjeno, ali su oni raspolagali s jednim amcem. Na otoku se iskrcalo est robijaa, ali ovi nisu bili u stanju napasti Granitni dvorac, jer ih je od njega dijelila rijeka koju nisu mogli prijei, jer su mostovi na njoj bili podignuti. Nije loe! povie Pencroff utravi u Dimnjake. Nije loe, gospodine Cyruse, zar ne? Ja mislim da e borba poprimiti novi oblik odgovori Cyrus Smith. Ne mo e se pretpostaviti da su ti robijai tako glupi da e nastaviti borbu pod tako nepovoljnim uvjetima. Oni nikad nee prijei tjesnaca ree mornar. U tome e ih zaprijeiti Ayrton i Gedeon Spilett. Vi znate dobro da je domet njihovih karabina vei od jedne milje! Nema dvojbe odgovori Harbert ali kako e se dva karabina suprotstaviti topovima s briga? Ali brig jo uvijek nije u tjesnacu, ini mi se! odgovori Pencroff. A ako doe? naglo e Cyrus Smith. To je nemogue. Time bi se izloili opasnosti da se nasuu i da izgube brod! Naprotiv, to je mogue odgovori Ayrton. Gusari bi mogli iskoristiti plimu i uvui se brodom u tjesnac, pa makar se i nasukali za vrijeme oseke. Pod udarom njihovih topova, mi se ne bismo odr ali na svojim polo ajima. Sto mu tisua reponja! povie Pencroff. Doista, ini se da oni lupe i di u sidra. Mo da emo biti prinueni skloniti se u Granitni dvorac na to e Harbert. ekajmo! odgovori Cyrus Smith. Ali Nab i gospodin Spilett... javi se Pencroff. Oni e nam se ve pridru iti u pogodnom trenutku. Budite pripremni, Ayrtone. Sad trebaju u akciju stupiti va i karabin Gedeona Spiletta. I tako se doista i dogodi. Speedy se poe vrtjeti oko svog sidrita, pokazujui nakanu da se pribli i otoku. Plima e biti u porastu jo itav sat i pol, ali njezino je strujanje ve bilo oslabilo, pa je brig mogao lako manevrirati. Sto se pak tie njegova ulaska u tjesnac, Pencroff je, protivno Ayrtonovu miljenju, bio uvjeren, da se nee usuditi na taj pothvat. U meuvremenu su se gusari, koji su bili zauzeli otoi, pomalo prebacivali na njegovu protivnu stranu, te ih je od otoka dijelio samo tjesnac. Naoru ani obinim pukama, oni nisu mogli nanijeti nikakvo zlo naseljenicima koji su se nalazili u zasjedi u Dimnjacima i na uu Rijeke milosti. Ne znajui, meutim, da su naseljenici raspolagali s karabinima dugog dometa, nije im bilo ni na kraj pameti izlo iti ivot opasnosti. Stoga su se oni i kretali du obale otoia ne krijui se uope, pritom. Njihova zabluda nije bila duga vijeka. Karabini Ayrtona i Gedeona Spiletta progovore jamano neugodne stvari dvojici robijaa, jer se oni samo nauznak prevale. Na otoiu tada nastane ope bje anje. Desetorica preostalih lupe a nisu imali vremena ni ponijeti svoje ranjene ili mrtve prijatelje, ve glavom bezobzirce pojure prema drugom kraju otoka, bace se u amac kojim bijahu stigli i svom snagom zaveslaju prema brodu. Osam manje! povie Pencrof. Reklo bi se da se Ayrton i gospodin Spilett dogovore svaki put prije nego to e opaliti! Gospodo na to e Ayrton, nabijajui svoj karabin najte e tek sada dolazi. Brig je zaplovio. Lanac sidra je sad u okomitom polo aju...! povie Pencroff. Jest! Ve podi u sidro! Doista, jasno se ulo klopotanje jezika koji je udarao u vitlo koji je posada broda okretala. Speedy se najprije pomae u smjeru sidra kojega je vuklo, a kad se ovo otrglo od dna on

poe ploviti prema otoku. Vjetar je puhao s puine. Pod razapetim velikim flokom i malim konim jedrom, brod se sve vie pribli avao obali otoka. Naseljenici su s ua Rijeke milosti i s Dimnjaka promatrali manevriranje broda ne miui se, premda su bili vrlo uzbueni. Nai e se u stranom polo aju kad ih izbliza stanu tui topovi briga, a oni nee biti u stanju bilo to poduzeti. Kako e onda zaprijeiti gusare da se ne iskrcaju? Cyrus Smith je sve to vrlo dobro osjeao i pitao se to bi se jo moglo uiniti. Jo malo i morat e donijeti neku odluku. Ali kakvu? Povui se u Granitni dvorac i dopustiti da ih opkole? Pru ati otpor tjednima, pa ak i mjesecima? U redu, ive nih namirnica su imali dostatno! Ali poslije? Gusari e uza sve to postati gospodari otoka, unitit e ga dozlaboga i s vremenom e ipak pobijediti itelje Granitnog dvorca. Ipak je postojala jo jedna mogunost spasa: da se Bob Harvey nee usuditi svojim brodom uploviti u tjesnac i da e se dr ati podalje otoia. Jo bi ga pola milje dijelilo od obale, a s te udaljenosti topovi nisu mogli napraviti neku veliku tetu. Nikad ponavljao je Pencroffnikad taj Bob Harvey, ako je doista pomorac, nee ui u tjesnac! On dobro zna da bi time izlo io brod sigurnoj propasti, ako se more pogora! A to bi s njim bilo kad bi ostao bez broda? U meuvremenu se brod pribli io otoiu. Po svemu se vidjelo da je naumio prii njegovu ju nom rtu. Puhao je lagani povjetarac, a kako je strujanje izgubilo mnogo od svoje snage, Bob Harvey je mogao upravljati brodom po miloj volji. Dr ao se puta kojim su prije toga proli njegovi amci. Dno je tu bilo najdublje i on drsko zaplovi naprijed. Njegova je nakana bila jasna: htio se bono usidriti ispred Dimnjaka i onda odgovoriti topovskim mecima na metke kojima je prepolovljena njegova posada. Ubrzo je Speedy stigao do rta otoia. Lako ga je zaobiao. Razapevi donje jedro brod se, plovei ukoso, vrlo brzo naao nasuprot Rijeke milosti. Razbojnici! Ipak su se usudili! povie Pencroff. U tom trenutku Cyrusu Smithu, Pencroffu, Harbertu i Ayrtonu se pridru e Gedeon Spilett i Nab. Novinar i crnac dr ali su pametnijim napustiti svoj polo aj kraj ua rijeke, odakle nita nisu mogli uiniti protiv broda, te su mudro odstupili. Bilo je bolje nai se na okupu u trenutku kad se bude zametnula odluujua bitka. Gedeon Spilett i Nab su stigli provlaei se izmeu hridina, ali su ipak na sebe privukli itavu kiu metaka, od kojih nijedan nije pogodio cilja. Spilette, Nabe, niste valjda ranjeni? povie in enjer. Nismo! odgovori novinar. Samo nas je dohvatilo nekoliko krhotina rasprsnutih stijena! Nego, taj je prokleti brig ipak upao u tjesnac! Da! odgovori Pencroff. za deset minuta usidrit e se ispred Granitnog dvorca! Imate li vi kakav plan, Cyruse? upita novinar. Moramo se skloniti u Granitni dvorac, dok jo imamo vremena i dok nas robijai jo nisu zamijetili. 1 ja tako mislim odgovori Gedeon Spilett ali kad se jednom zatvorimo... Ravnat emo se prema prigodama odgovori in enjer. Po urimo onda! ree novinar. Hoete li dopustiti, gospodine Cyruse, meni i Ayrtonu ostati ovdje? upita mornar. Kakva nam korist od toga? odgovori in enjer. Ne, ne smijemo se razdvajati! Nisu smjeli vie ni jednog trenutka izgubiti. Naseljenici napuste Dimnjake. Jedna izboena litica je prijeila posadi broda da ih vide, ali po pucnjavi topova i lomljavi razbijenih litica njima je bilo jasno da se Speedy nalazi vrlo blizu. Pojure prema dizalici i popenju se do vrata Granitnog dvorca gdje su Top i Jup od juer bili zatvoreni. Potom se povuku u veliku dvoranu. Sve se to dogodilo u tren.

Bilo je krajnje vrijeme. Naseljenici su kroz granje opazili Speedy sav okru en dimom kako plovi tjesnacem. Morali su se povui u stranu jer je paljba sa Speedyja bila neprekidna. Topovi su nasumce tukli polo aje kod ua rijeke i kod Dimnjaka, premda su naseljenici napustili te polo aje. Stijenje se lomilo, a svaki pucanj je pratilo pobjedniko urlanje. Naseljenici su se nadali da e Granitni dvorac biti poteen zahvaljujui mjerama to ih je Cyrus Smith bio poduzeo da skrije prozore na njegovu proelju, meutim, jedan metak, okrznuvi rub vrata, uleti u hodnik. Prokletstvo! Otkrili su nas! povie mornar. Mo da gusari i ne bijahu zamijetili naseljenike prigodom njihova povlaenja u Granitni dvorac, ali je Bob Harvey sigurno dr ao uputnim usmjeriti nekoliko hitaca u vrlo udno zelenilo, koje je skrivalo dio visokog grebena. On ubrzo podvostrui paljbu i jedan metak razdere zastor od lia i razvali otvor u granitnoj stijeni. Polo aj naseljenika je bio oajan. Njihovo je skrovite bilo otkriveno. Nisu mogli nikako zaprijeiti kiu metaka, a niti zatititi granitno proelje, ije su krhotine letjele oko njih. Nije im preostalo drugo, do da se sklone u nutarnji hodnik Granitnog dvorca i da svoje prebivalite prepuste unitavanju, kadli odjekne mukla tutnjava popraena u asnim kricima. Cyrus Smith i njegovi prijatelji pojurie prema prozorima... Sna no podignut nekom vrstom vodenog stupa, brod se jednostavno raspao na dva dijela. U manje od deset sekunda nestane ga s povrine, skupa s njegovom zloinakom posadom.

IV.
NASELJENICI NA ALU AYRTON I PENCROFF NA DJELU SPAAVANJA PRIANJE U VRIJEME RUKA PENCROFFOVO RAZMILJANJE POMNO PREGLEDAVANJE BRODSKOG TRUPA KOMORA ZA BARUT NETAKNUTA POSLJEDNJI OSTACI BRODA KOMAD RAZBIJENA VALJKA Odletjeli su u zrak povie Harbert. Jest! Odletjeli kao da je Ayrton podmetnuo vatru u komoru s barutom! odgovori Pencroff i poleti prema dizalici istodobno kad i Nab i djeak. Ali to se dogodilo? upita Gedeon Spilett i dalje zaprepaten neoekivanim raspletom dogaaja. Ah! Ovog emo puta doznati! ivo primijeti in enjer. A to emo doznati... ? Poslije, poslije o tome! Doite, Spilette. Zasad je najbitnije da je vrag odnio te proklete gusare! I Cyrus Smith povue za sobom Gedeona Spiletta i Ayrtona, te se na alu pridru i Pencroffu, Nabu i Harbertu. Od briga se nije nita vidjelo, ak ni njegovi jarboli. Poto je onom zranom pijavicom bio dignut u zrak, potonuo je na bok i sada je le ao u tom polo aju. Nema dvojbe, potonuo je poto je u nj kroz veliku rupu provalila voda. S obzirom na to da tjesnac na tom mjestu nije bio dublji od dvadeset stopa, bilo je sigurno da e oseka otkriti bokove potopljenog broda. Ostaci razbijenog broda plutali su po morskoj povrini. itave gomile rezervnih konopa za jarbole i okri nice, te krletke s jo ivom peradi, sanduci i burad, sve se to, polako,

pojavljivalo na povrini poto se provuklo kroz razne otvore na palubi. Ali naseljenici nigdje nisu zamijetili na povrini ni brodske oplate s mosta, ni madira, zbog ega je potonue broda bivalo sve neobjanjivije. Meutim, oba su se jarbola, koja su bila slomljena nekoliko stopa iznad otvora u palubi, poto su pokidali konope i potpornje, ubrzo pojavila na povrini tjesnaca, skupa s jedrima od kojih su neka bila razapeta, a neka skupljena. Nije se, meutim, smjelo dopustiti oseki da sve to bogatstvo odvue na puinu, stoga se Ayrton i Pencroff bace k pirogi s nakanom da sve te ostatke odvuku ili na obalu otoia ili na obalu otoka. Ali upravo u trenutku kad su se htjeli otisnuti, jedna ih primjedba Gedeona Spiletta zadr a. A estorica lupe a koji su se iskrcali na desnoj obali Rijeke milosti? ree. Doista, nisu smjeli smetnuti s uma da su se estero lupe a iji se amac razbio o hridine kod ua rijeke, povukli prema Rtu olupine. Svi su se zagledali u tom smjeru, ali ne zamijete nijednog bjegunca. Vidjevi da je brig potonuo usred tjesnaca, oni su, vjerojatno, pobjegli u nutrinu otoka. Poslije emo se pobrinuti o njima na kraju ree Cyrus Smith. Oni jo mogu biti opasni jer su naoru am, ali estorica protiv estorice, izgledi su nam isti. Pobrinimo se, dakle, za ono, to je zasad najhitnije. Pencroff i Ayrton se ukrcaju u pirogu i sna no zaveslaju prema ostacima, koji su plivali. Strujanje mora je zbog plime bilo prestalo, ali je stoga more bilo visoko, jer je ve dva dana na nebu sjao mladi mjesec. Barem jedan sat je morao protei prije nego to e se trup broda pojaviti iznad vode. Pencroff i Ayrton su imali dostatno vremena konopima povezati jarbole koje su potom odvukli do ala ispod Granitnog dvorca. Udru enim naporima naseljenici izvuku na alo te ostatke. Potom piroga pokupi sve ono to je plutalo po tjesnacu, krletke s peradi, burad, sanduke. Sve je to odmah preneseno u Dimnjake. Nekoliko je utopljenih gusara plutalo po vodi. Meu ostaliima, Ayrton prepozna les Boba Harveya. Usmjerivi prst u nj, on ree svom prijatelju uzbuenim glasom: Evo, to sam bio, Pencroffe! Ali vi to vie niste, estiti moj Ayrtone! na to mu odgovori mornar. Bilo je dosta udno da je tako malo leeva plutalo vodom. Nabrojili su ih pet ili est. Oseka ih je ve poela odvlaiti prema otvorenom moru. Iznenaeni potapanjem broda, gusari vjerojatno nisu imali vremena pobjei, a kako se brod okrenuo na bok, veina se zaplela meu brodske visaljke. Oseka to je nadolazila, odvui e na puinu leeve tih bijednika i tako e naseljenicima pritedjeti tu an posao da ih pokopaju u nekom kutku otoka. Puna dva sata su Cyrus Smith i njegovi prijatelji bili zauzeti izvlaenjem preaka na pijesak i skidanjem potpuno netaknutih jedara s njih, koja su potom razastrli po alu da se sue. Govorili su malo, toliko su bili zaokupljeni poslom, ali su im se stoga brojne misli vrzmale po glavi. Taj brod, ili bolje reeno, stvari, koje su se u njemu nalazile, predstavljale su pravo bogatstvo. U biti, svaki brod je svijet u malom obliku, zahvaljujui emu su se zalihe naseobine znatno poveale. Za njih je ovaj brod predstavljao isto ono to i onaj sanduk pronaen na Rtu olupine, samo u mnogo veem obujmu. "Uostalom", mislio je Pencroff, "zato se ovaj brig ne bi mogao osposobiti da ponovno zaplovi? Lako emo zaepiti rupu kroz koju je ula voda, a brod od tristo do etiri stotina tona je pravi brod u usporedbi s naom Bonadventurom!" S njim se mo e daleko otploviti! S njim se mo e otploviti tamo, kamo se eli! Gospodin Cyrus, Ayrton i ja trebamo ispitati tu mogunost! To bi bilo vrijedno truda!"

Doista, ako bi brig jo bio sposoban za plovidbu, mogunosti naseljenika da se vrate u svoju domovinu time su znatno porasle. Ali da bi se donijela odluka o tako bitnom pitanju, trebalo je priekati da oseka dosegne najni u toku, kako bi mogli ispitati svaki dio brodskog korita. Nakon to su sve ostatke s broda odvukli na sigurno mjesto, Cyrus Smith i njegovi prijatelji odlue neto prezalogajiti. Oni su doslovce umirali od gladi. Na sreu, smonica nije bila daleko, a Naba su dr ali vrlo sposobnim kuharom. Jeli su pokraj Dimnjaka. Za vrijeme tog obroka, to je lako zamisliti, naseljenici su se raspriali o nevjerojatnom dogaaju koji ih je na tako udan nain spasio. udan je prava rije ponavljao je Pencroffjer treba priznati da su ti lupe i odletjeli u zrak upravo u najzgodnijem trenutku. Da su nastavili s onom paljbom, Granitni dvorac vie ne bi bio prikladan za stanovanje. Mo ete li vi, Pencroffe, pojasniti novinar se obrati mornaru kako se to dogodilo i to je prouzroilo onu eksploziju na brodu? Pa, gospodine Spilette, nita jednostavnije od toga odgovori mornar. Na gusarskom brodu ne postoji red kao na ratnom brodu! Robijai nisu mornari. Komore u kojima se nalazio barut bile su otvorene, jer su gusari stalno pucali. Bila je dostatna mala neopreznost ili nezgoda pa da sve odleti u zrak! Gospodine Cyruse ree Harbert ja se najvie udim injenici da eksplozija nije napravila na brodu vie tete. Prasak i nije bio jak i, ukratko, vrlo je malo ograde i dasaka otkinuto s broda. Prije bi se kazalo da je brod potonuo nego odletio u zrak. Ti se tome udi, drago dijete? upita ga in enjer. Da, gospodine Cyruse. 1 ja takoer, Harberte odgovori in enjer i ja se tome udim. Ali kad pregledamo trup broda, tek emo onda moi pojasniti tu stvar. Kako to, gospodine Cyruse na to e Pencroffta ne mislite, valjda, da je Speedy potonuo stoga to je udario u podmorski greben? A zato i ne bi? javi se Nab kad u kanalu ima dosta podvodnih grebena? U redu, Nabe odgovori Pencroffali ti si sigurno imao zatvorene oi u pravom trenutku. Ja sam tono vidio kako je brod, prije no to je potonuo, golem val podignuo u zrak i kako se potom okrenuo na lijevi bok. Da je kojim sluajem udario o greben, on bi posve mirno potonuo, kao to tone svaki poteni brod. Ali Speedy nije bio poteni brod! odgovori Nab. Naposljetku, sve emo to ustvrditi doda mornar ali ja bih dao glavu da u tjesnacu nema podvodnih grebena. Nego, gospodine Cyruse, ne mislite li vi da je ovaj dogaaj pomalo tajanstven? Cyrus Smith ne odgovori. U svakom sluaju na to e Gedeon Spilett udarac ili eksplozija, vi se morate slo iti, Pencroffe, da je brod nastradao u pravom trenutku. Pa, da... nema to... odgovori mornar ali nije stvar u tome. Ja sam upitao gospodina Smitha nije li i u taj dogaaj neka natprirodna sila umijeala svoje prste. Ne mogu se o tome izjasniti, Pencroffe ree in enjer. To je sve to vam zasad mogu odgovoriti. Pencroff uope nije bio zadovoljan tim odgovorom. On je bio za "eksploziju" i nije nikako poputao. On se nikako nije mogao suglasiti s tim da je u tom tjesnacu, ije je dno bilo

sastavljeno od sitnog pijeska, kao i alo obale, a kojim je on esto prelazio na otoi u vrijeme oseke, bio neki nepoznati podmorski greben. Osim toga, u trenutku kad je brod potonuo, plima je bila u naponu, a to znai da je more bilo dostatno duboko da brod proe tjesnacem, a da ne udari u bilo koji podvodni greben. Prema tome, nikakva udara tu nije moglo biti. Znai, brod nije udario u greben, ve je odletio u zrak. Treba priznati da su mornarevi zakljuci imali dosta uvjerljive dokaze. Oko jedan i pol sat poslije podne naseljenici su se ukrcali u pirogu i uputili se na mjesto gdje je brod potonuo. Bila je prava teta to su oba brodska amca nastradala. Kao to znamo, jedan se razbio o litice kraj ua Rijeke milosti i nije se mogao uporabiti, dok je drugi potonuo zajedno s brigom. Vjerojatno ga je brod zdrobio svojom te inom te se nije pojavio na povrini. U tom trenutku trup Speedyja se poeo pomaljati na povrini vode. Brod nije le ao na boku. Poto su se na njemu polomili jarboli zbog toga to se pri njegovu padu pomaknuo balast, on je sada le ao na dnu s kobilicom gotovo posve okrenutom prema gore. Njega je, u stvari, posve okrenula neobjanjiva, ali velika podvodna snaga, koja se u isto vrijeme oitovala i u podizanju golemog vodenog stupa. Naseljenici su obili trup broda i, to se more vie sputalo, pred njihovim se oima sve jasnije nazirao, ako ne uzrok propasti broda, a ono njegova posljedica. Na prednjem dijelu, s obje strane kobilice, sedam ili osam stopa prije pramane statve, bokovi broda su bili naprosto rastrgnuti u du ini od najmanje dvadeset stopa. Tu su se nalazile dvije iroke rupe koje je bilo nemogue zakrpati. Ne samo da su nutarnja obloga od bakra i vanjska oplata broda posve iezle, vjerojatno se pretvorivi u prainu, nego su netragom nestala i rebra pa ak i eljezni i drveni avli kojima su bila spojena. Du cijeloga trupa, sve do same krme, razbijeni madiri jedva da su se i dr ali skupa. Potporna kobilica bila je odvojena takvom neobjanjivom snagom, a sama kobilica, otrgnuta od brodske grede na vie mjesta, bila je slomljena cijelom svojom du inom. Sto mu paklenih muka! povie Pencroff. Ovaj je brod teko osposobiti za plovidbu! Ne teko, nego nemogue doda Ayrton. U svakom sluaju primijeti sada Gedeon Spilett, obraajui se mornaru eksplozija je, ako je ovo uinila eksplozija, proizvela vrlo udno razaranje! Ona je razbila onaj dio broda koji se nalazio pod morem, umjesto da je bacila u zrak most i one dijelove broda koji se nalaze nad vodom! Prije bi se reklo da su ove iroke rupe posljedica udarca u greben, nego eksplozija komore s barutom! Nema podvodnih grebena u kanalu! otpovrne mornar. Doputam sve mogue pretpostavke, ali nikako udarac o greben. Pokuajmo prodrijeti u nutrinu broda na to e in enjer. Mo da emo tamo doznati emu treba pripisati njegovu propast. Taj je prijedlog bio na mjestu. Trebalo je pregledati to se sve nalazilo na brodu i poduzeti potrebne mjere da se spasi ono, to im je moglo biti od koristi. U nutrinu broda se lako moglo ui. Razina mora je stalno opadala. Donja strana palube sad je postala gornja i po njoj su se mogli kretati. Teki komadi eljeznog liva, koji su slu ili kao suvian teret, probili su je na vie mjesta. uli su more kako pisti, istjeui kroz rupe na trupu. Naseljenici su napredovali preko napola razruenog mosta sa sjekirama u ruci. Bile su tu gomile svakojakih sanduka, a budui da su u vodi ostali posve kratko vrijeme, mo da im sadr ina nije bila oteena. Naseljenici se bace na posao da sav taj teret sklone na sigurno mjesto. Oseka e potrajati jo nekoliko sati, a tih nekoliko sati oni su iskoristili to su bolje mogli. Ayrton i Pencroff su postavili vitlo najednom otvoru nainjenom na trupu broda i njime podizali iz utrobe sanduke i

bave. Piroga ih je primala i odmah prevozila na obalu. Uzimali su sve bez razlike, s time da poslije odaberu ono to im bude trebalo. U svakom sluaju, na svoje veliko zadovoljstvo, odmah su se uvjerili da je brod bio natovaren najraznovrsnijom robom. Bilo je tu svega i svaega, posua, tvornikih proizvoda, alata, uglavnom sve one robe kojom su nakrcani brodovi koji se bave trgovinom po polinezijskim otocima. Vjerojatno e tu pronai od svega poneto i tako e naseljenici Lincolnova otoka znatno obogatiti svoje zalihe. Meutim, Cyrus Smith je zamijetio, udei se u sebi, da je, kao to smo ve ispriali, ne samo trup broda pretrpio teka oteenja od udarca koji je prouzroio katastrofu, ve da mu je i nutrina bila opustoena, osobito pramani dio. Pregrade i podupirai su bili polomljeni, kao da se neka strana granata rasprsla u nutrini broda. Naseljenici su se lako kretali tamoamo, poto su odstranili sanduke koje su postupno izvlaili. Ti sanduci nisu bili teki, te su ih lako premjetali. U stvari, bili su to obini paketi, utovareni u spremite bez ikakva reda. Naseljenici tako stigoe do zadnjeg dijela broda, do onog dijela nad kojim se nekad dizala krmnica. Prema Ayrtonovim uputama, tu je trebalo potra iti komoru s barutom. S obzirom na to da je Cyrus Smith bio miljenja da ona uope nije eksplodirala, bilo je vjerojatno da e spasiti neto baava s barutom, koji je uobiajeno bio oblo en metalnim omotaem, te vjerojatno nije ni doao u dodir s vodom. I doista, usred velike koliine metaka, pronali su desetak baava s barutom, koje su iznutra bile oblo ene bakrenim omotaem. Vrlo oprezno su ih izvukli iz komore. Pencroff se sada svojim vlastitim oima uvjerio da Speedy nije nastradao zbog eksplozije komore. Dio trupa u kojemu se nalazila komora stradao je manje od ijednog drugog dijela broda. Sve je mogue! tvrdoglavo je ponavljao mornar. Ali ujedno sam siguran, a to je da brod nije stradao od grebena, jer u tjesnacu grebena nema! to se onda dogodilo? upita Harbert. Ja nita ne znam odgovori Pencroffgospodin Cyrus takoer ne zna nita, i nitko od nas ne zna nita i nikad nee saznati! Pregledavanje broda je trajalo nekoliko sati. U to se ve poela zamjeivati plima. Morali su obustaviti svoj rad na spaavanju stvari. Uostalom, nisu se morali bojati da e more odvui brodsku olupinu, jer se ona ve bila zarila u pijesak i tako vrsto ukopala, kao da je na oba kraja bila sidrima privrena. Mogli su, dakle, bez straha ekati na sljedeu oseku i ponovno nastaviti zapoeti posao. A to se tie samog broda, on je bio osuen na propast. Trebalo je po uriti i spasiti ostatke trupa koji e ubrzo prekriti pokretljivi pijesak kanala. Bilo je pet sati naveer. To je bio vrlo naporan dan za sve njih. Jeli su s velikim tekom i premda su bili vrlo umorni nikako nisu mogli odoljeti elji da poslije veere ne otvore sanduke, koje su pronali na Speedjju. U veini sanduka nalazila su se gotova odijela, kojima su se naseljenici, kao to se mo e i zamisliti, i te kako obradovali. Bilo je tu odjee za itavu jednu naseobinu, za svaku prigodu, i obue za svako stopalo. E, sad smo previe bogati! povie Pencroff. Ali to emo uraditi sa svim ovim? Svaki put bi odjekivali veseli mornarevi povici kad bi prepoznao burad s rakijom od eerne trske, bavice s duhanom, pa vatreno i hladno oru je, bale pamuka, poljoprivredni, pa tesarski, stolarski i kovaki alat, sanduke sa svakojakim sjemenjem, koje se uope nije otetilo onim kratkim boravkom u vodi. Kako bi im sve te stvari prije dvije godine bile dobro dole! Ali ak i sada, poto su se ti vrijedni ljudi sami opskrbili raznim alatima, ak e im i sada sve to obilje dobro poslu iti!

Mjesta je bilo dostatno u spremitima Granitnog dvorca, ali tog dana nisu imali dovoljno vremena sve spremiti. Meutim, nisu smjeli zaboraviti da su se estorica lupe a, sigurno najgore vrste, iskrcali na otok i da ih se trebalo uvati. Premda je most na Rijeci milosti bio podignut, a isto tako i svi ostali mostii, te robijae sigurno nije mogla zadr ati neka rijeka ili neki potoi, te su oni, natjerani oajem, mogli postati vrlo opasnima. Poslije e ve vidjeti kakve e mjere poduzeti u odnosu na njih. U meuvremenu trebalo je postaviti stra u kod sanduka i paketa nagomilanih kraj Dimnjaka, stoga su se svi do posljednjega tu no smjenjivali na stra i. No je prola, a da ih bivi robijai nisu pokuali napasti. Majstor Jup i Top, koji su bili na stra i ispod Granitnog dvorca, bili bi ih upozorili na opasnost. Sva tri sljedea dana, odnosno 19, 20. i 21. listopada, naseljenici su bili zaposleni spaavanjem svega to je jo imalo vrijedilo, bilo meu tovarom, bilo meu opremom briga. Za vrijeme oseke iznosili su stvari s dna broda, a za vrijeme plime odlagali su u spremita spaene predmete. Veliki dio bakrenog omotaa uspjeli su skinuti s brodskog trupa, koji je svakim danom sve dublje tonuo u pijesak. Ali, jo prije nego to je pijesak prekrio teke predmete koji su potonuli na morsko dno, Ayrton i Pencroff su, ronei vie puta do dna kanala, pronali lance i sidra, balast od eljeznog liva, pa ak i etiri topa, koja su pomou praznih baava izvukli na povrinu. Kao to se po svemu ovome vidi, naseljenici su tim spaavanjem obogatili ne samo svoja spremita raznom robom i hranom, ve i raznim oru jem. Pencroff, koji se lako oduevljavao svojim planovima, ve je govorio kako e sagraditi topovsku bateriju, koja e gospodariti tjesnacem i uem Rijeke milosti. Sa etiri topa, on se obvezao zaprijeiti svaku flotu, makar kako mona bila, da ue u vode Lincolnova otoka! Kad od broda nije vie nita preostalo osim golog kostura bez ikakve vrijednosti, nailo je loe vrijeme, koje ga je posve dokrajilo. Cyrus Smith ga je mislio eksplozijom raznijeti kako bi poslije pokupili ostatke to bi ih more izbacilo na obalu, ali sna an sjeveroistonjak i veliki valovi pomogoe mu utedjeti barut. Doista, u noi izmeu 23. i 24. listopada, nevrijeme je potpuno razbilo kostur broda i dio njegovih ostataka izbacilo na obalu. Nije ni potrebno spominjati da Cyrus Smith, premda je pozorno pretra io ormare u krmnici, nije naao nikakvih brodskih dokumenata. Gusari su, oito, unitili sve to se odnosilo, bilo na kapetana, ili na vlasnika Speedjja, a kako na krmi nije bila obilje ena luka pripadnosti, ni po emu se nije moglo doznati kojoj je narodnosti brod pripadao. Uza sve to, po nekim oblicima njegova pramca, Ayrton i Pencroff su bili uvjereni da je brod sagraen u Engleskoj. Osam dana poslije katastrofe, odnosno sretnog, ali neobjanjivog raspleta kojemu je naseobina dugovala svoj spas, od velikog broda se ak ni za oseke nije vie nita vidjelo. Olupine je nestalo, a gotovo sve ono to se prije nalazilo u brodskim spremitima sada se nalazilo u spremitima Granitnog dvorca. Uza sve to, tajna koja je obavijala njegovu udnu propast nikad ne bi bila razrijeena, da Nab nije 30. studenoga, vrljajui obalom, naiao na komad debelog eljeznog valjka na kojemu su se vidjeli tragovi eksplozije. Taj je valjak bio uvrnut i rascijepljen na krajevima, kao da je bio oteen djelovanjem neke eksplozivne tvari. Nab donese taj komad metala svom gospodaru, koji je u tom trenutku skupa s ostalim naseljenicima bio zaokupljen nekim poslom u radionicama Dimnjaka. Cyrus Smith pozorno promotri valjak, a potom ree okrenuvi se prema Pencroffu: Vi ste jo tvrdo uvjereni da Speedy nije nastradao zbog nekog udarca? Jest, gospodine Cyruse odgovori mornar. I vi znate isto tako dobro kao i ja, da u tjesnacu

nema podvodnih grebena. Ali ako je udario u ovaj komad eljeza? upita in enjer, pokazavi na razbijeni valjak? Kako? O taj komadi cijevi povie Pencroff glasom u kojemu se osjeala nevjerica. Dragi prijatelji nastavi Cyrus Smith vi se sjeate da se brig, prije nego to je potonuo, vinuo u zrak na pravom vodenom stupu? Tako je, gospodine Cyruse! odgovori Harbert. elite li doznati to je diglo u zrak taj vodeni stup? Evo, ova razbijena cijev ree in enjer, ponovno pokazavi cijev. Zar to? na to e Pencroff. Da! Ovaj valjak je jedini ostatak torpeda! Torpeda? povikae svi u jedan glas. A tko je postavio tamo taj torpedo? upita Pencroff, koji se jo nije predavao. Sve to mogu kazati jest, da gaja nisam postavio! odgovori Cyrus Smith. Ali on je tamo bio i vi ste sami mogli prosuditi kolika mu je bila razorna mo!

V.
INENJEROVE TVRDNJE VELEBNE PENCROFFOVE PRETPOSTAVKE ZRANA BATERIJA ETIRI TOPOVSKE GRANATE O PREIVJELIM ROBIJAIMA AYRTONOVO USTEZANJE PLEMENITA OSJEANJA CYRUSA SMITHA PENCROFF PREKO VOLJE POPUTA Tako je, dakle, s pomou tog torpeda pojanjena podmorska eksplozija koja je unitila Speedj. Cyrus Smith je za vrijeme rata za otcjepljenje imao prigodu praviti pokuse s tim stranim razornim oru jem, te se nije mogao prevariti. Taj valjak, nabijen nekom eksplozivnom tvari, nitroglicerinom, pikratom ili nekom drugom iste prirode, podigao je vodu u tjesnacu poput kakva stupa, te je brig, pogoen u podvodni dio, vrlo brzo potonuo. A nije bilo mogue osposobiti ga za plovidbu, jer mu je trup pretrpio znatna oteenja. Speedy nije mogao odoljeti jednom torpedu, koji je s istom lakoom mogao unititi oklopljenu fregatu kao i obinu ribarsku barku! Sve je sada bilo jasno..., sve osim, kako je taj torpedo dospio u vode tjesnaca! Dragi prijatelji nastavio je Cyrus Smith ja vie ne dvojim o postojanju nekog tajanstvenog bia, mo da nekog brodolomca poput nas, koji prebiva sam na naem otoku, a to ka em stoga da bi i Ayrton doznao o svim onim udnim dogaanjima koji se ve dvije godine zbivaju ovdje. Tko je taj nepoznati dobroinitelj ija se ruka, vrlo sretno po nas, umijeala ve mnogo puta u na ivot, ja to nikako ne mogu doznati. Kakve koristi ima od toga da se poslije tolikih dobara to nam ih je uinio, jo uvijek skriva od nas! Ali, sve te usluge to nam ih je uinio ipak su stvarne i takve prirode, da nam ih je mogao uiniti samo netko, tko raspola e nekom udotvornom moi. I Ayrton bi mu morao biti zahvalan isto tako kao i mi, jer oito je taj isti neznanac, koji je mene spasio iz valova poslije pada zranog broda, napisao i onaj papiri i stavio ga u bocu to smo je pronali u tjesnacu i tako nas izvijestio o postojanju naeg prijatelja na drugom otoku. Nadodat u da je i onaj sanduk, to je sadr avao sve ono prijeko potrebno to nam je nedostajalo, on nasukao na Rt olupine, da je on zapalio onu vatru na zaravni otoka, koja vam je omoguila nai otok, da je on ispalio ono olovno zrno pronaeno u tijelu mukatnog odojka, da je on postavio u tjesnac torpedo koji je unitio gusarski brod, jednom rijeju, da je to tajanstveno bie uzronik svih onih dogaanja, koje dosad nikako nismo uspjeli pojasniti. Dakle, makar tko on bio, brodolomac ili prognanik na ovom otoku, mi ne bismo bili ljudi kad bismo dr ali da mu ne dugujemo nikakvu zahvalnost. On nas je zadu io i ja se nadam da emo mu se i mi jednoga dana odu iti. Potpuno se sla em s vaim zakljucima, moj dragi Cyruse na to e Gedeon Spilett. Jest,

neko se, gotovo svemono, bie krije negdje na naem otoku, bie ija je mo bila od velike koristi naoj naseobini. Nadodao bih da taj neznanac raspola e takvim sredstvima, koja bi mi se inila natprirodnim kad bih vjerovao da u svakodnevnom ivotu djeluju natprirodne snage. Ne odr ava li on, mo da, neku tajnu svezu s nama putem onog bunara u Granitnom dvorcu i nije li, zahvaljujui tome, upoznat sa svim naim planovima? Je li nam on podmetnuo onu bocu kad smo prvi put isplovili s naim brodom? Je li on izbacio Topa iz jezera i potom ubio morsku kravu? Je li vas on, kao to bi se po svemu moglo zakljuiti, izbavio iz valova, Cyruse, i to u takvim okolnostima u kojima bi svaki drugi ovjek bio nemoan bilo to uiniti? Ako je sve to uinilo to tajanstveno bie, onda ono raspola e, takvom moi koja ga ini gospodarom prirodnih snaga! Novinarova primjedba je bila tona i svi su to osjeali. Da odgovori Cyrus Smith mi vie ne dvojimo o postojanju toga tajanstvenog bia i ja se sla em da on raspola e tako monim sredstvima, kakvim ne raspola e ostalo ovjeanstvo. Postoji jo jedna tajna, ali ako mi otkrijemo to bie time e i tajna biti otkrivena. A ta se tajna sastoji u ovome: trebamo li mi potovati elju tog plemenitog bia da nam se ne otkrije, ili bismo morali sve poduzeti da do njega doemo? Kakvo je vae miljenje u tom pogledu? Moje je miljenje odgovori Pencroff da je taj ovjek, makar tko on bio, sila od ovjeka i ja ga nadasve potujem! Neka bude kao to ka ete odvrati Cyrus Smith ali to nije odgovor na moje pitanje, Pencroffe. Gospodaru na to se javi Nab meni se ini da mi tog gospodina mo emo tra iti koliko hoemo, ali da ga neemo pronai dok se god to njemu ne svidi. Doista, nije glupo ono to si sad kazao, Nabe ree Pencroff. I ja sam Nabova miljenja odgovori Gedeon Spilett ali to ipak ne bi moralo biti razlogom da ga ne pokuamo pronai. Pronali mi, pritom, ili ne pronali to tajanstveno bie, barem emo donekle ispuniti nau du nost prema njemu. Pa ka i nam i ti, Harberte, svoje miljenje tada e in enjer, obrativi se djeaku. Ah! povie djeak, iji se pogled ario. Ja bih od svega srca elio zahvaliti onome tko je najprije spasio vas, a potom i nas ostale! Nije loe, dragi djeae odgovori Pencroff i ja takoer, i mi svi. Ja nisam radoznao, ali dao bih jedno svoje oko da mi se nai licem u lice s tim ovjekom. ini mi se da je taj ovjek i lijep, i visok, i sna an, da ima gustu bradu, da su mu kose kao suneve zrake, da le i na oblaku s velikom kuglom u ruci! Ej, Pencroffe na to e Gedeon Spilett pa vi ste nam sada opisali lik Boga Oca na nebesima! Mogue, gospodine Spilette odgovori mornar ali ja sam sebi takvim doarao njegov lik! A vi, Ayrtone, to vi ka ete na sve to? upita ga Cyrus Smith. Gospodine Smithe odgovori Ayrton ja vam ne mogu nikako iznijeti svoje miljelnje u ovoj prigodi. Ono to vi uradite, bit e dobro uraeno. Kad zatra ite od mene da vam se pridru im u vaim traganjima, ja u vam se pridru iti. Zahvaljujemo vam, Ayrtone nastavi Cyrus Smith ali ja bih elio da mi izravnije odgovorite na pitanje to sam vam ga postavio. Vi ste na prijatelj, vi ste se ve vie puta izlo ili opasnosti zbog nas i, kao i od svih ostalih, treba uti i vae miljenje, kad se radi o tome da se donese neka bitna odluka. Govorite, dakle! Gospodine Smithe odgovori Ayrton ja sam miljenja da moramo sve poduzeti kako bismo pronali toga nepoznatog dobroinitelja. Mo da je on sam? Mo da trpi? Mo da bi njegov ivot

trebalo obnoviti? Kao to ste spomenuli, i ja mu dugujem zahvalnost. On je, nitko drugi nego on, doao na otok Tabor, on je na njemu pronaao bijednika kojega ste vi poslije toga upoznali, on vas je izvijestio da tamo ivi jedan nesretnik kojega bi trebalo spasiti...! Dakle, zahvaljujui njemu, ja sam ponovno postao ovjekom! Ne, toga ja neu nikada zaboraviti! Odlueno je, dakle rei e na to Cyrus Smith. Otpoet emo s tra enjem, to je prije mogue! Nijedan dio otoka nee ostati neistra en. Prevrnut emo cijeli otok i neka nam na nepoznati prijatelj oprosti tu nau nakanu! Nekoliko sljedeih dana naseljenici su se sa arom bacili na kosidbu trave i na etvene radove. Prije nego to e pristupiti jo neistra enim, nepoznatim dijelovima otoka, oni su htjeli obaviti sve one radove koji nisu mogli ekati. A ba u to vrijeme je dozrijevalo i razno povre, ije su sjemenje donijeli s otoka Tabora. Sve je to trebalo pohraniti u spremita Granitnog dvorca, gdje je, na sreu, bilo dostatno mjesta i gdje se moglo pohraniti sve bogatstvo otoka. Svi proizvodi naseobine bili su tu lijepo naslagani i na sigurnom mjestu, da tako ka emo, zatieni i od ivotinja i od ljudi. Nije se trebalo bojati vlage meu tim debelim granitnim stijenama. Nekoliko prirodnih udubljenja u gornjim hodnicima dvorca naseljenici su proirili ili budakom ili miniranjem, tako da se Granitni dvorac pretvorio u glavno spremite u kojemu su uvali namirnice, streljivo, alat i priuvne dijelove, jednom rijeju, svu opremu naseobine. Topovi s potopljena briga predstavljali su prekrasno oru je od taljenog elika. Na uporno Pencroffovo navaljivanje, podigli su ih pomou vitla i dizalica do samog praga Granitnog dvorca. Potom su nainili otvore izmeu prozora, te se ubrzo moglo vidjeti, kako su izdu ili svoja blistava drijela kroz granitni zid. S te su visine ta vatrena drijela doista gospodarila itavim Zaljevom Unije. Sada je to bila neka vrsta malog Gibraltara. Svaki brod koji bi se pojavio na puini pred otoiem bio bi obvezno izlo en vatri te zrane baterije. Gospodine Cyruse ree jednoga dana Pencroff, a tog dana je bio upravo 8. studenoga sada kad su topovi postavljeni na svoja mjesta, bilo bi dobro isprobati im domet. Mislite li da je to korisno? upita ga in enjer. Ne samo da je korisno, to je prijeko potrebno! Kako emo inae doznati na koju udaljenost gaaju ove lijepe granate, kojima smo se poprilino opskrbili? Pa isprobajmo ih, Pencroffe odgovori in enjer. Ipak, ja mislim da pokuse ne obavljamo obinim barutom u ije priuve ne bih dirao, nego da se pritom poslu imo piroksilom, kojega nam nee nikad uzmanjkati. A hoe li cijevi topova izdr ati razornu snagu piroksila? upita novinar, koji je isto tako kao i Pencroff elio da se iskua topnitvo Granitnog dvorca. Mislim da hoe odgovori in enjer. Uostalom, moramo biti pritom oprezni. In enjer je s pravom dr ao da su ti topovi bili izraeni od odlinog materijala, jer se on u to razumio. Izraeni od kovanog elika i punjeni straga, sigurno su mogli izdr ati veliki tlak te im je, prema tome, i domet morao biti velik. Da bi topovska granata imala to korisnija djelovanja, njezina putanja mora biti to opru enija, odnosno, njezina poetna brzina mora biti to vea. Poetna brzina zavisi od koliine upotrijebljenog baruta ree Cyrus Smith svojim prijateljima. Pri izradi topova itav se problem svodi na to, da se upotrijebi to otporniji materijal, a elik je neprijeporno najotporniji od svih metala. Prema tome, siguran sam da e nai topovi izdr ati potisnu snagu piroksila i da e postii odline rezultate! Jo sigurniji emo biti u to, kad ih iskuamo! Na to e Pencroff. Ne treba ni spominjati da su etiri topa bila u odlinom stanju. Poto su ih izvukli iz mora, mornar je na se preuzeo du nost da ih savjesno oisti i ulati. Puno je on vremena utroio dok ih je istrljao, namazao, ulatio, oistio mehanizam otvaraa, zasuna, pa vijka za tlak. Sad su se ti topovi sjajili, kao da su se nalazili na nekoj fregati mornarice Sjedinjenih Dr ava.

Tog je, dakle, dana, u prisutnosti svih lanova naseobine, ukljuivi u njih i majstora Jupa i Topa, Pencroff isprobao sva etiri topa, jedan za drugim. Napunili su ih piroksilom, raunajui s njegovom razornom snagom koja je, kao to je ve reeno, etiri puta vea od snage obinog baruta. Granate to su ih mislili upotrijebiti imale su valjkastounjasti oblik. Dr ei uzicu upaljaa, Pencroff je bio pripravan za paljbu. Na jedan znak Cyrusa Smitha, granata izleti iz cijevi, poleti prema moru, preleti preko otoia i izgubi se daleko na morskoj puini. Daljinu dometa nisu mogli tono ustvrditi. Drugi top su usmjerili prema krajnjim hridinama Rta olupine. Granata udari u otru liticu, oko tri milje udaljenu od Granitnog dvorca i raznese je u komade. Harbert je ovaj put usmjerio top i on je potegnuo uzicu upaljaa i bio vrlo ponosan na svoj probni pucanj. Jedino je Pencroff bio jo ponosniji od njega. Takav je pogodak slu io na ast njegovu dragom djeaku! Trea je granata ispaljena na sipine, koje su prekrivale sjevernu obalu Zaljeva Unije, udarila u pijesak udaljen od Granitnog dvorca najmanje etiri milje, potom je odskoila i pljusnula u more, podignuvi pritom oblak pjene. Prigodom punjenja etvrtog topa, Cyrus Smith je poveao koliinu eksploziva da bi odredio njegov najvei domet. Svi su se sklonili u stranu da bi se zatitili ukoliko bi se top rasprsnuo, a potom su pomou duge uzice potegli upalja. Sna na se eksplozija razlije e, ali top je izdr ao. Naseljenici su pojurili k prozoru i uspjeli vidjeti da je granata okrznula litice Rta eljusti i nestala u Zaljevu morskog psa, koji je bio udaljen od njih oko pet milja. Pa dobro, gospodine Cyruse povie Pencroff, ija se oduevljena vika mogla usporediti s topovskom paljbom to vi ka ete o naoj bateriji? Neka se sada svi gusari Tihog oceana pojave pred Granitnim dvorcem! Nijedan nee staviti nogu na tlo naeg otoka bez naeg doputenja! Vjerujte mi, Pencroffe odgovori in enjer ja bih vie volio da to ne do ivimo. Da, zbilja ponovno se javi mornar a to emo uiniti s onom estoricom lupe a to lutaju otokom? Zar emo dopustiti da se oni kreu naim umama, naim poljima, naim livadama? Ti gusari su pravi jaguari i meni se ini da bismo mi, nimalo ne dvojei, s njima mogli postupiti kao sa zvijerima! to vi mislite o tome, Ayrtone? doda Pencroff, okrenuvi se prema svom prijatelju. Ayrton se u poetku ustezao odgovoriti. Cyrusu Smithu bi ao to mu je Pencroff postavio to pomalo nerazborito pitanje. Stoga je bio vrlo dirnut kad mu je Ayrton odgovorio smjernim glasom: Ja sam nekad bio jedan od tih jaguara, gospodine Pencroffe, te ja nemam prava govoriti o tome... I on se udalji sporim korakom. Pencroff je tek sada shvatio to je uinio. Kakva sam ja prokleta budala! povie. Jadan Ayrton! On, meutim, ima pravo ovdje govoriti kao i svaki drugi...! Da na to e Gedeon Spilett ali njegova mu skromnost slu i na ast i treba potovati osjeaj koji ima o svojoj tu noj prolosti. Sla em se, gospodine Spilette odgovori mornar. Ovo mi se vie nee dogoditi! Vie bih volio pregristi jezik nego uvrijediti Ayrtona! Nego, vratimo se prijanjem razgovoru. Ja mislim da oni razbojnici nemaju prava na milost i da to prije moramo od njih oistiti otok. Mislite li doista tako, Pencroffe? upita ga in enjer. Dakako da mislim! Vi biste ih, dakle, poeli goniti bez milosti, ne ekajui da oni poine prije toga neki novi zloin protiv nas?

Zar nisu dostatni zloini to su ih dosad poinili? upita Pencroff, kojemu nije ilo u glavu to njihovo ustezanje. Mo da e se u njima probuditi neki novi osjeaji! ree Cyrus Smith mo da e se pokajati... Pokajati, oni e se pokajati! povie mornar, slegnuvi ramenima. Pencroffe, sjeti se Ayrtona! na to e Harbert, uzevi mornarevu ruku. On je postao poten ovjek! Pencroff je motrio svoje prijatelje jednoga za drugim. On nikada ne bi bio povjerovao da e njegov prijedlog naii na bilo kakvo oklijevanje. Njegova estoka priroda nije mogla dopustiti da se oni nagaaju s lupe ima koji su se iskrcali na otok, s ortacima Boba Harveya, ubojicama posade Speedya. Oni su za nj bili kao divlje zvijeri, koje treba unititi bez ustezanja i bez ikakve dvojbe. Gle! promrmlja. ini se da su ovdje svi protiv mene! Vi elite ispoljiti blagost prema onim lupe ima! Neka! Samo da se zbog toga ne pokajemo jednog dana! Kakva nam opasnost prijeti! rei e Harbert ako budemo uvijek na oprezu? Hm! promumlja novinar, koji se ba nije previe izjanjavao. Njih je estero i dobro su naoru ani. Neka se svaki od njih postavi u zasjedu i puca u nekoga od nas, i vrlo brzo e postati gospodarima otoka! A zato oni to ve dosad nisu uradili? odvrati Harbert. Nema dvojbe, stoga to im nije u interesu to uraditi. Uostalom, i nas je estero. Dobro! Dobro! ponovno e Pencroff, koga nikakvi razlozi nisu mogli razuvjeriti. Pustimo te potenjaine da se bave svojim sitnim poslovima i ne mislimo vie na njih! Daj, Pencroffe javi se na kraju Nab ne pravi se gori no to jesi! Kad bi se jedan od tih nesretnika naao pred tobom, na dometu tvoje puke, ti ipak ne bi okinuo u njega... Ja bih okinuo u njega kao u bijesna psa, Nabe hladno odgovori Pencroff. Pencroffe umijea se sada in enjer vi ste se esto s mnogo obzirnosti odnosili prema mojim savjetima. Ne biste li se i u ovoj prigodi pouzdali u moje miljenje? Uinit u vam po volji, gospodine Smithe odgovori mornar, koji nije bio uvjeren da in enjer ima pravo. Pa dobro, priekajmo i ne napadajmo dok sami ne budemo napadnuti. I tako je donesena odluka da se ne dira u gusare, premda je Pencroff dr ao da to nije dobro. Nee ih napadati ni progoniti, ve e biti na oprezu. Naposljetku, otok je bio velik i plodan. Ako je jo neki osjeaj potenja ostao na dnu njihovih dua, mo da e se ti bijednici pokajati. Zar nije bilo u njihovu interesu, u uvjetima u kojima su bili prinueni ivjeti, otpoeti novi ivot? U svakom sluaju, naseljenici su, potaknuti osjeanjem ovjekoljublja, odluili ekati. Mo da se odsad vie nee kretati po otoku bezbri no kao prije. Dotad su se morali uvati jedino divljih zvijeri, ali sada je est bivih robijaa, mo da ba najokorjelijih zloinaca, lutalo njihovim otokom. To je bilo ozbiljno, nema dvojbe i zbog toga bi manje hrabri ljudi potpuno izgubili osjeaj sigurnosti. Nije bitno! Zasad su naseljenici bili u pravu, a Pencroff nije. Hoe li i ubudue biti u pravu? Dogaaji e pokazati.

VI.
PLANOVI ZA POHOD AYRTON U OBORU POSJET BALONSKOJ LUCI PENCROFFOVA ZAPAANJA NA BONADVENTURI BRZOJAV POSLAN U OBOR

NIKAKVA ODGOVORA OD AYRTONA ODLAZAK PREMA OBORU ZATO BRZOGLASNIK NIJE VIE RADIO PUCANJ PUKE U meuvremenu su naseljenike uvelike zaokupljale misli, kako do kraja istra iti otok, to su prije bili odluili. S tim su istra ivanjem htjeli postii dva cilja istodobno: pronai najprije tajanstveno bie u ije su postojanje bili uvjereni i izvidjeti to se dogodilo s gusarima, u koji su se kraj otoka povukli, kakav su ivot provodili i to im je moglo zaprijetiti s njihove strane. Cyrus Smith je htio da se odmah poe. Ali kako su se na putu mislili zadr ati nekoliko dana, dr ali su uputnim da kolica, natovare raznim potreptinama za taborovanje, te posuem da bi to br e organizirali odmorita. Meutim, jedna je onaga u to vrijeme lake povrijedila nogu, te je nisu mogli upregnuti. Trebalo joj je dati nekoliko dana odmora, stoga su naseljenici odgodili svoj odlazak za sljedei tjedan, odnosno za 20. studenoga. Mjesec studeni odgovara mjesecu svibnju na sjevernoj polutki. Bilo je, dakle, proljee. Sunce je sezalo do ju nog obratnika, te su u to vrijeme dani bili najdulji u godini. Vrijeme je, dakle, bilo pogodno za namjeravani pohod koji, ako i ne postigne svoj glavni cilj, ipak bi mogao obilovati otkriima, nadasve u pogledu prirodnih bogatstava, s obzirom na to, da je Cyrus Smith naumio istra iti guste ume Dalekog zapada, koje su se prostirale sve do Zmijskog poluotoka. U tijeku tih devet dana prije odlaska, naseljenici su odluili dovriti posljednje radove na zaravni Veliki vidikovac. Meutim, bilo je takoer potrebno da se Ayrton uputi u obor i da se pobrine za domae ivotinje, o kojima ve dulje vrijeme nije nitko skrbio. Odlueno je da e on tamo ostati dva dana i da se nee vratiti u Granitni dvorac, dok staje ne opskrbi hranom. U trenutku kad je odlazio, Cyrus Smith ga upita ne bi li htio da ga jedan od ostalih prati, jer je sada otok bio manje siguran nego prije. Ayrton odgovori da to nije potrebno, da e posao u oboru moi sam obaviti i da se, uostalom, niega ne boji. Ako se kakva nezgoda dogodila u oboru ili u njegovoj okolici, on e odmah jednim brzojavom obavijestiti 0 tome naseljenike u Granitnom dvorcu. Ayrton je, prema tome, krenuo 9. u zoru, odvezavi se u kolicima u koja je bila upregnuta samo jedna onaga. Dva sata poslije toga, javi da je u oboru zatekao sve u redu. Za to vrijeme Cyrus Smith se dade na posao da potpuno osigura Granitni dvorac od svakog iznenaenja. Trebalo je posve skriti otvor nekadanjeg odvodnog kanala, koji je bio zazidan i napola skriven travom i biljkama. Nita lake nego podignuti za dvije do tri stope razinu vode u jezeru, koja bi tako potpuno preplavila nekadanji otvor. Da bi se podignulo razinu jezera, trebalo je samo podignuti branu na oba prokopa nainjena na jezeru, koji su opskrbljivali vodom Glicerinski potok i potok Veliki slap. Naseljenici su se prihvatili tog posla i dvije su brane koje, uostalom, nisu bile ire od sedam do osam stopa, a vie od tri, brzo podignute, pomou velikih kamenja, dobro zacementiranih. Kad je taj posao bio gotov, bilo je nemogue pretpostaviti da je u jednom kutu jezera postojao podzemni hodnik, kojim je nekad otjecao iz jezera suviak vode. Razumije se samo po sebi da je mali odljev vode koja je slu ila potrebama Granitnog dvorca i za pokretanje dizalice bio dobro ouvan 1 da taj odljev nee nikada presahnuti. Poto se dizalica podigne, to sigurno i udobno skrovite moglo je prkositi svakom iznenaenju i svakom prepadu. S tim poslom su naseljenici bili brzo gotovi, te Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert skoknue na trenutak do Balonske luke. Mornar je htio znati jesu li robijai posjetili Bonadventuru, koja se nalazila usidrena u maloj uvalici. Ona su se gospoda primijeti mornar iskrcali na ju noj obali rijeke i ako su ili du obale, sve se bojim da su otkrili mali zaljev, a u tom sluaju ja ne bih dao niti pola dolara za nau

Bonadventuru. Mornareve bojazni nisu bile potpuno neutemeljene, tako da je posjet Balonskoj luci imao svoje opravdanje. Mornar i njegovi prijatelji otputili su se, dakle, 10. studenoga poslije podne prema Balonskoj luci. Bili su dobro naoru ani. Pencroff je pomalo razmetljivo gurnuo po dva metka u svaku cijev svoje puke i pritom tresao glavom, to svakako nije navijetalo nita dobro onome tko bi mu se suvie pribli io, pa radilo se o "ovjeku ili ivotinji", kako je govorio. Gedeon Spilett i Harbert takoer uzee svoje puke i oko tri sata oni napuste Granitni dvorac. Nab ih je ispratio do zavoja na Rijeci milosti i, poto su oni preli na drugu stranu, on je opet podigao most. Bilo je utanaeno, da e ova trojica jednim pucnjem javiti da su se vratili i da e Nab na taj znak ponovno doi i uspostaviti svezu izmeu dviju obala rijeke. Mala se skupina uputi potom ravno prema ju noj strani otoka. Do Balonske je luke bilo svega tri i pol milje puta, ali je naseljenicima trebalo dva sata da tamo stignu. No, stoga su pretra ili ijednu i drugu stranu pored puta, i onu koja je bila obrasla gustom umom i onu na kojoj su se nalazile Utvine movare. Nisu uope naili na tragove odbjeglih robijaa koji, sigurno, jo nisu znali koliko je naseljenika bilo na otoku i kakvim su sredstvima za obranu raspolagali, te su se vjerojatno povukli u nepristupanije dijelove otoka. Po dolasku u Balonsku luku, Pencroff opazi, na svoje veliko zadovoljstvo, Bonadventuru mirno usidrenu u malom zaljevu. Uostalom, Balonska je luka bila tako dobro skrivena meu visokim hridinima da se nije vidjela ni s mora ni s kopna. Jedino ju je mogao vidjeti netko, tko bi se popeo iznad samog zaljeva ili tko bi uao u nj. Gle ree Pencroff one nitarije nisu dolazile ovamo. Zmijama vie odgovara visoka trava i vidjet ete da emo ih pronai u umama Dalekog zapada. To je za nas sretna okolnost, jer da su pronali Bonadventuru doda Harbert bili bi s njom pobjegli, te mi ne bismo mogli ponovo otploviti na otok Tabor. Doista na to e novinar za nas je vrlo bitno da se tamo odnese poruka na kojoj e biti obilje en polo aj Lincolnova otoka i novo Ayrtonovo prebivalite, ukoliko ta kotska jahta doe jednoga dana po nj. Pa eto, Bonadventura je jo tu, gospodine Spilette! otpovrne mornar. 1 brod i njegova posada pripravni su otploviti im dobiju prvi znak za to! Ja mislim, Pencroffe, da e to putovanje doi na red tek poto se istra i cijeli otok. Naposljetku, vrlo je mogue da onaj neznanac, ako ga uspijemo pronai, pozna u tanine i Lincolnov otok i otok Tabor. Ne smetnimo s uma da je on doista pisac onog pisma i da e on, mo da, znati kako stoje stvari u pogledu povratka kotske jahte! Sto mu jada! povie Pencrof. Da mi je samo znati, tko je taj ovjek! On nas poznaje, a mi njega ne poznamo! Ako je obian brodolomac, ne bi imao razloga skrivati se! Mi smo poteni ljudi, pretpostavljam, a drutvo potenih ljudi ne bi smjelo nikome biti neugodno! Je li on doao dragovoljno ovamo! Mo e li on napustiti otok kad mu se god to dopada? Je li on jo na otoku, ili nije? U takvu razgovoru Pencroff, Gedeon Spilett i Harbert su se popeli na brod i ustrali se po palubi Bonadventure. Odjednom mornar, poto je razgledao bitvu oko koje je bio namotan konop sidra, povie: Vidi ti ovoga uda! Ovo je doista nevjerojatno! to je, Pencroffe? upita ga novinar. Pa eto, ja nisam zavezao ovaj uzao! I Pencroff pokaza jedan konop koji je bio svezan za bitvu kako se brod ne bi odvezao, odnosno odrijeio od obale.

Kako, niste ga napravili vi? upita Gedeon Spilett. Nisam, zakleo bih se da nisam. Ovo ovdje je jednostavan uzao, a ja uvijek vezujem konop u obliku dva polukljua. Bit e da ste se prevarili, Pencroffe. Ne, ja se nisam prevario! ustvrdio je mornar. Menije to vezivanje uzla u prstima, a prsti se ne varaju! Znai li to da su oni lupe i bili na brodu? upita Harbert. Nita ja ne znam o tome odgovori Pencroffali sam stoga siguran da je sidro Bonadventure bilo podignuto i ponovno baeno u more! Gledajte, evo jo jednog dokaza. Netko je pomicao konop sidra, jer njegova obloga vie ne dodiruje rupu kroz koju se sidro podi e i sputa! Ja ponovno ustvrujem da se netko poslu io naim brodom! Ako su robijai bili na njemu, onda bi ga oni ili bili opljakali ili bi s njim bili pobjegli... Pobjegli...? A kamo, zapravo...? Na otok Tabor...? otpovrne Pencroff. Zar vi mislite da bi se oni usudili na ovako malom brodu uputiti na otvoreno more? Osim toga, oni sigurno ne znaju nita o postojanju toga otoka odgovori novinar. Kako bilo da bilo ree moranr kao to je istina da se ja zovem Bonadventura Pencroff iz Vinevarda, isto je tako sigurno da je naa Bonadventura plovila bez nas! Mornar je bio tako siguran u ono to je ustvrdio da ni Gedeon Spilett ni Harbert nisu mogli pobiti to njegovo tvrenje. Bilo je oito da je brod bio, ili manje ili vie, pomican otkako ga je Pencroff odveo u Balonsku luku. Mornar je bio vie nego siguran da je netko podigao sidro, a onda ga ponovno spustio na dno. Ali zato bi netko napravio te dvije operacije, a da nije nikamo otplovio s brodom? Ali kako se moglo dogoditi da nismo zamijetili Bonadventuru kad je prola puinom pored otoka? na to e novinar, koji je kuao odvagnuti sve mogunosti. Zaboga, gospodine Spilette odgovori mornar. Dostatno je otploviti nou, pa da se za dva sata uz povoljan vjetar dospije tako daleko, da se otok izgubi iz vidika! Pa dobro ponovno e Gedon Spilett htio bih jo upitati u kakvu je svrhu Bonadventura mogla poslu iti robijaima i zato su je, poto su se njome poslu ili, ponovno doveli u luku? Gospodine Spilette na to e mornar ubrojimo i ovaj dogaaj meu one neobjanjive i ne razbijajmo glavu njime! Bitno je da se Bonadventura nalazi ovdje. Na alost, ako se robijai poslu e njome jo jednom, moglo bi se dogoditi da je vie ne pronaemo na njezinu mjestu! Ne bi li onda, Pencroffe, mo da bilo pametnije Bonadventuru odvui ispred Granitnog dvorca? 1 bi i ne bi odgovori Pencroff ali prije bih kazao da ne bi. Ue Rijeke milosti je vrlo nepogodno kao sidrite broda, more je tamo odvie estoko. Ali ako bismo ga izvukli na kraj i dovukli do podno ja samih Dimnjaka...? Mo da... bi... odgovori Pencroff. U svakom sluaju, budui da svakako moramo napustiti Granitni dvorac na dulje vrijeme zbog onog istra ivanja, ja vjerujem da e Bonadventura biti ovdje sigurnija za naeg izbivanja i da emo bolje postupiti ostavimo li je ovdje dok ne oistimo otok od onih lupe a. 1 ja sam toga miljenja slo i se Gedeon Spilett. Bar ovdje nee biti izlo ena loem vremenu, kao to bi bila na uu Rijeke milosti. Ali ako joj robijai dou ponovno u posjet? upita Harbert. Drago moje dijete odgovori Pencroffne pronau lije ovdje, poi e je tra iti kod Granitnog dvorca, a tko e ih zaprijeiti u tome, ako nas tamo ne bude! Ja sam, dakle, miljenja, gospodine Spilette, da je treba ostaviti u Balonskoj luci. Ali kad se vratimo i ukoliko dotad ne oslobodimo otok od onih nitarija, iz opreza emo svoj brod dovesti pred Granitni dvorac, pa

neka tu stoji dok ne budemo sigurni da nee vie biti neugodnih posjeta. Sla em se! A sada put pod noge! ree novinar. Kad su se Pencroff, Harbert i Gedeon Spilett vratili u Granitni dvorac, ispriaju in enjeru to se sve dogodilo na Bonadventuri, a on se slo i s njihovom odlukom On je, uz to, obeao mornaru prouiti dio tjesnaca, koji je dijelio otok od otoia da ustvrdi ne bi li bilo mogue podignuti umjetnu luku, izgradnjom jednog gata. Tako e im Bonadventura biti uvijek na dohvat ruke, pred oima, pa ako bude potrebno i pod kljuem. Te veeri su poslali brzojav Ayrtonu, molei ga da sa sobom povede jedan par koza, koje je Nab htio priuiti na livade Velikog vidikovca. Ali, na njihovo veliko uenje, Ayrton nije potvrdio prijam njihova brzojava kao to je to uobiajeno inio. In enjera je to i te kako zaudilo. Moglo se, meutim, dogoditi da se Ayrton u tom trenutku nije nalazio u oboru ili da se upravo vraao u Granitni dvorac. U stvari, dva su dana prola od njegova odlaska, a bilo je dogovoreno da e se on vratiti 10. naveer ili 11. ujutro. Naseljenici su ekali da se Ayrton pojavi na zaravni Veliki vidikovac. Nab i Harbert su bdjeli u blizini mosta, da bi ga spustili kad se njihov prijatelj pojavi. Ali, ni oko deset sati naveer od Ayrtona nije bilo ni glasa ni traga. Dr ali su stoga potrebnim poslati jo jedan brzojav i od njega zatra iti hitan odgovor. Zvonce u Granitnom dvorcu je ostalo nijemo. Naseljenici su bivali sve nemirniji. Sto se dogodilo? Zar Ayrtona vie nije bilo u oboru, a ako je bio, zar se po njemu nije mogao slobodno kretati? Hoe li krenuti u obor po toj tmini? Stadoe se savjetovati. Jedni su htjeli odmah krenuti, a drugi ostati. Mo da se neki kvar dogodio u brzoglasnom aparatu, pa vie ne radi! pripomene Harbert. 1 to mo e biti odgovori novinar. Priekajmo do sutra na to e Cyrus Smith. Vrlo je mogue da Ayrton nije primio na brzojav ili da mi nismo primili njegov! ekali su, samo se po sebi razumije, obuzeti nekom strepnjom. U prvim jutarnjim satima 11. studenoga, Cyrus Smith jo jednom pusti elektrinu struju kroza icu, ali ne dobije nikakva odgovora. Pokua jo jednom, ali s istim rezultatom. Na put prema oboru! ree. 1 to naoru ani do zubi! dometne Pencroff. Odluili su da u Granitnom dvorcu ostave Naba, da ga uva. Poto bude otpratio svoje prijatelje do Glicerinskog potoka, on e podignuti most i, skriven iza kojeg stabla, motriti na njihov i na Ayrtonov povratak. Ukoliko se pojave gusari i pokuaju prijei na drugu stranu, nastojat e ih zaustaviti puanom paljbom, a ako bude potrebno, sklonit e se u Granitni dvorac, gdje e biti na sigurnom mjestu kad podigne dizalicu u zrak. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Pencroff i Harbert usmjerili su pravo prema oboru, s tim da pretra e sav okoli, ukoliko u oboru ne nau Ayrtona. U est sati ujutro, in enjer i njegovi prijatelji prijeoe preko Glicerinskog potoka. Nab je ostao na lijevoj strani, skriven iza male izboine na kojoj je raslo nekoliko visokih dragonija. im su naseljenici napustili Veliki vidikovac, udarie putom, koji je vodio ravno k oboru. Puke su nosili u rukama, pripravni otvoriti paljbu na najmanji znak neprijateljstva: dva karabina i dvije puke nabijene ubojitim mecima. S obje strane puta cestar je bio vrlo gust. Moglo se lako dogoditi da se u njemu kriju zloinci koji su, zahvaljujui svome oru ju, bili vrlo opasni. Naseljenici su brzo hodali. utjeli su. Top je trao ispred njih. Katkad bi uletio u umu, ali nije lajao. ini se da nije predosjeao nita udno. Naseljenici su raunali da vjerni pas nee dopustiti da ga netko iznenadi i da e zalajati im osjeti najmanji znak opasnosti.

Idui putom prema oboru, Cyrus Smith i njegova tri prijatelja su ili du brzoglasne ice koja je povezivala obor s Granitnim dvorcem. Prevalili su tako oko dvije milje, ali ne naioe ni na kakav kvar. Stupovi su bili u dobrom stanju, izolatorske aice netaknute, ice normalo nategnute. Poslije toga, meutim, in enjeru se uini kako ice nisu potpuno nategnute, a kad su stigli do stupa broj sedamdeset i etiri Harbert, koji je iao naprijed, se zaustavi i povie: ica je prekinuta. Ostali ubrzae korak i ubrzo su bili na mjestu gdje se djeak bijae zaustavio. Oboreni brzoglasni stup le ao je, poprijeivi put. ica je bila prekinuta te je, prema tome, bilo oito da brzojavi upueni iz Granitnog dvorca nisu mogli prispjeti u obor, niti oni iz obora u Granitni dvorac. Vjetar sigurno nije prevrnuo ovaj stup ree Pencroff. 1 nije odgovori Gedeon Spilett. Ljudska je ruka iskopala zemlju u njegovu podno ju i potom ga iupala! Osim toga, ica je prekinuta doda Harbert, pokazujui dva kraja eljezne ice, koja su bila nasilno prekinuta. Je li prijelom svje ? upita Cyrus Smith. Da odgovori Harbert ica je sigurno prekinuta prije kratkog vremena. K oboru! K oboru! povie mornar. Naseljenici su se u tom trenutku nalazili na pola puta izmeu obora i Granitnog dvorca. Jo su morali prevaliti dvije i pol milje. Pooe trkom. Doista, sad su se ve bojali da se nije neto strano dogodilo u oboru. Nema dvojbe, Ayrton je mo da otposlao brzojav koji, meutim, nije stigao, ali nije ta injenica zabrinjavala njegove prijatelje, ve jedna neobjanjiva pojedinost: Ayrton je bio obeao da e se sino vratiti, ali se nije vratio! Naposljeku, neki je razlog morao postojati zbog kojega je prekinuta ica izmeu obora i Granitnog dvorca, a tko je drugi mogao prekinuti svezu, tko drugi nego robijai? Naseljenici su ili naprijed trei, a sve ih je neto oko srca zeblo. Oni su iskreno zavoljeli svoga novog prijatelja. Nije li mo da pogoen rukom nekoga od onih, kojima je nekada bio voom? Ubrzo su stigli do mjesta gdje je pored puta tekao Crveni potok, koji je svojom vodom natapao livade obora. Sada su usporili korak da bi malo predahnuli, ukoliko se poka e da je borba neizbje na. Puke vie nisu bile zakoene. Svaki je od njih pretra ivao dio ume. Top je muklo re ao, a to nije slutilo dobru. Naposljetku se kroz drvee uka e drvena ograda, na kojoj nije bilo tragova oteenja. Vrata su, kao uobiajeno, bila zatvorena. Grobna je tiina vladala oko obora. Nije se ulo ni uobiajeno blejanje divljih ovaca, niti je odjekivao Ayrtonov glas. Uimo! ree Cyrus Smith. In enjer poe naprijed, dok su ostali oprezno promatrajui ili oko dvadeset koraka iza njega, pripravni odmah otvoriti vatru. Cyrus Smith podi e nutarnju polugu i upravo je htio odgurnuti jedno krilo vrata kadli Top estoko zalaja. Iznad drvene ograde odjekne pucanj i bolan krik mu odgovori. Pogoen metkom, Harbert je le ao na zemlji.

VII.

NOVINAR I PENCROFF U OBORU HARBERT PRENESEN U OBOR MORNAREVO OAJANJE NOVINAR I INZINJER SE SAVJETUJU LIJEENJE HARBERTA POJAVIO SE TRAAK NADE KAKO IZVIJESTITI NABA SIGURAN I VJERAN GLASNIK NABOV ODGOVOR Zauvi Harbertov krik, Pencroff je ispustio svoje oru je i po urio prema djeaku. Ubili su ga! vikao je. Ubili su mog djeaka! Ubili su ga, ubili! I Gedeon Spilett i Cyrus Smith su takoer pritrali Harbertu. Novinar je prislonio uho na djeakove grudi, da uje je li mu jo kuca srce. iv je ree ali ga moramo prenijeti... U Granitni dvorac? To je nemogue! odgovori in enjer. Onda emo ga prenijeti u obor! povie Pencroff. Samo tren na to e Cyrus Smith. I on potra nalijevo da bi zaobiao ogradu. Odjednom se nae pred jednim gusarom, koji ga nacilja i metkom mu probije eir. Nekoliko sekunda potom, prije nego to je gusar uspio ispaliti svoj drugi metak, pade kao pokoen. Bode Cyrusa Smitha je bio br i od njegove puke. Za to vrijeme, Gedeon Spilett i mornar popee se na rubove ograde, opkorae je, skoe unutra, srue potpornje, koji su s unutarnje strane podupirali vrata, pojure u kuu koja je bila prazna i ubrzo je Harbert le ao na Ajrtonovu krevetu. Nekoliko trenutaka poslije toga, Cyrus Smith je bio pokraj njega. Videi Harberta bez svijesti, mornara propara strana bol. Jecao je, plakao, htio je razmrskati glavu o zid brvnare. Ni in enjer, ni novinar nisu ga mogli umiriti. I njih je oajanje guilo. Nisu mogli jednu jedinu rije izustiti. Ipak, oni su poduzeli sve da bi spasili jadnog djeaka, koji se pred njihovim oima borio sa smrti. Poslije tolikih zgoda i nezgoda u svom ivotu, Gedeon Spilett je stekao odreeno znanje o praktinoj medicini. On je u sve bio poneto upuen i u mnogo se ve prigoda naao, da je morao lijeiti rane nanesene hladnim ili vatrenim oru jem. Uz pomo Cjrusa Smitha, on se prihvatio posla, kojega je zahtijevalo Harbertovo stanje. Novinara je u poetku iznenadila ukoenost Harbertova tijela, ukoenost koja je bila posljedica ili velikog gubitka krvi ili velikog uzbuenja, ako je metak udario sna no u kost to je dovelo do ivanog potresa. Harbert je bio vrlo blijed. Otkucaji srca su bili vrlo slabi i ponavljali su se u dugim razmacima, kao da e se svakog trenutka zaustaviti. Djeak je bio bez svijesti i nita nije osjeao. Bili su to vrlo ozbiljni simptomi. S Harbertovih grudi poskidae odjeu i, poto su mu rupcem obrisali krv, oprae mu rane hladnom vodom. Odmah su pronali povrijeeno mjesto. Izmeu treeg i etvrtog rebra nalazila se okrugla rupa to ju je nainio metak koji je pogodio Harberta. Cyrus Smith i Gedeon Spilett prevrnu jadnog djeaka, kojemu se iz grudi ote slab jecaj, tako slab da je sliio izdisaju. Jo jedna rana je krvarila na Harbertovim leima. Tu je iziao metak, koji ga bijae pogodio. Neka je Bogu hvala! ree novinar. Metak nije ostao u tijelu, te ga ne moramo vaditi.

Ali kako je sa srcem...? upita Cyrus Smith. Srce mu nije povrijeeno, inae bi Harbert bio mrtav. Mornar je uo samo posljednje rijei to ih je novinar izgovorio, pa poe bespomono i glasno proklinjati. Ne, Pencroffe odgovori Cyrus Smith ne. Djeak nije mrtav. Srce mu jo uvijek bije. ak je maloprije i jauknuo. Ali u interesu vaeg djeaka, molim vas, umirite se. Moramo sauvati hladnokrvnost. Ne tjerajte nas da je izgubimo, dragi prijatelju. Pencroff umukne, ali se sada u njemu zbio novi preokret i krupne mu suze obliju lice. U meuvremenu se Gedeon Spilett nastojao sjetiti svega to mu je o medicini bilo poznato, kako bi mogao promiljeno pristupiti lijeenju rana. Kao to je ve zamijetio, on je bio siguran da je zrno ulo sprijeda, a izilo straga. Ali, kakvo je pustoenje taj metak napravio pri svom prolazu? Koje je od glavnih organa pri tome otetio? To ne bi ak ni pravi kirurg u tom trenutku mogao sa sigurnosti kazati, a kamoli jedan novinar. Meutim, on je ipak neto znao: da mora zaprijeiti upalu ozlijeenih dijelova, a potom se boriti protiv lokalne upale i groznice koja e nastupiti, kao posljedica rane, mo da, smrtonosne! A sada, koja sredstva, koje lijekove upotrijebiti? Na koji nain sprijeiti zapaljenje? U svakom sluaju, sad je bilo najhitnije da mu obje rane odmah previje. Osim toga, dr ao je da ne smije potaknuti novo krvarenje ispirui rane u toploj vodi i ste ui im rubove. Harbert je izgubio mnogo krvi, te je zbog toga gubitka i bio onako slab. Stoga se novinar zadovoljio time to mu je obje rane isprao hladnom vodom. Djeaka su okrenuli na lijevu stranu i u takvu su ga polo aju ostavili. Ne smije se pomicati ree Gedeon Spilett. On se sada nalazi u najpovoljnijem polo aju da mu se obje rane, i ona na leima i ona na grudima, to bolje oiste od gnoja. Osim toga, mora le ati potpuno mirno. Kako, zar ga ne mo emo prenijeti u Granitni dvorac? upita Pencroff. Ne mo emo, Pencroffe odgovori mu novinar. Prokletstvo! povie mornar, podignuvi aku prema nebu. Pencroffe! opomenu ga Cyrus Smith. Gedeon Spilet ponovno uze pregledavati ranjenog djeaka, ali ovaj put pomnije. Harbert je jo bio vrlo blijed, i to je zabrinjavalo novinara. Cyruse ree ja nisam lijenik... i u velikoj sam neprilici... Trebate mi pomoi svojim savjetima i svojim iskustvom...! Umirite se, dragi prijatelju odgovori mu in enjer, stegnuvi novinarovu ruku... Prosuujte smireno. Ne mislite ni na to drugo ve da Harberta treba spasiti! Te su rijei vratile Gedeonu Spilettu samopouzdanje koje bijae izgubio u trenutku obeshrabrenja, pritisnut sna nim osjeajem vlastite odgovornosti. On sada sjedne pokraj kreveta. Cyrus Smith je stajao, Pencroff je razderao svoju koulju i nesvjesno od nje pravio zavoje. Gedeon Spilett pojasni tada Cyrusu Smithu kako je, po njegovu miljenju, prije svega trebalo zaustaviti krvarenje, ali tako da se rane ne zatvore i da ne zacijele odmah, jer su unutarnji organi povrijeeni, te se nije smjelo dopustiti da se gnoj skuplja u grudima. Cyrus Smith se potpuno slo i s time, te bi odlueno da e previti obje rane, ali tako da ih ne zatvore spajanjem njihovih rubova. Na sreu, izgleda da nee biti potrebno rezanjem ih dr ati odvojene. A jesu li naseljenici imali neko uspjeno sredstvo za suzbijanje upale koja e sigurno nastupiti? Da, oni su imali takvo sredstvo, jer ih je sama priroda u izobilju obdarila njime. Imali su hladnu vodu, a to e rei najsna nije sredstvo koje je postojalo protiv zapaljenja rana,

najuspjenije ljekovito sredstvo u tekim sluajevima, sredstvo kojim su se u to vrijeme slu ili svi lijenici. Hladna voda ima, osim toga, jo jednu dobru stranu: smiruje ranjeno mjesto i zahvaljujui njoj ranu ne treba svakog trenutka previjati. To je velika njezina odlika, jer je iskustvom dokazano da zrak kobno djeluje na ranu prvih dana. Gedeon Spilett i Cyrus Smith rasuivali su tako voeni svojim zdravim razumom i postupili su kao to bi bio postupio najsposobniji kirurg. Na svaku ranu jadnoga Harberta stavie platneni oblog i potom su ih stalno vla ili hladnom vodom. Mornar je najprije zapalio vatru na ognjitu brvnare, u kojoj nije nedostajalo stvari potrebnih za ivot. Zahvaljujui eeru od javora te ljekovitim biljkama, upravo onim, koje je djeak nabrao na obalama Grantova jezera, pripremie nekoliko osvje avajuih ajeva i njima napojie bolesnika, a da on toga i nije bio svjestan. Tresla ga je jaka groznica. itav je dan i itava je no prola, a da nije dolazio sebi. Harbertov je ivot visio o tankoj niti, koja se svakog trena mogla prekinuti. Sutradan, odnosno 12. studenoga, srca se Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja ispune s neto vie nade. Harbertu se vratila svijest. Otvorio je oi i prepoznao Cyrusa Smitha, Gedeona Spiletta i Pencroffa. Progovorio je nekoliko rijei. Nije uope znao to se s njim dogodilo. Oni mu rekoe, a Gedeon Spilett ga je preklinjao da le i potpuno mirno, spomenuvi kako mu ivot nije u opasnosti i kako e mu rane zacijeliti za nekoliko dana. Uostalom, rane Harberta nisu boljele, a hladna voda kojom su ih stalno natapali zaprijeila je njihovo zapaljenje. Otjecanje gnoja nastupilo je bez nezgoda, groznica se ustalila, te je bilo nade da ta strana rana nee imati kobnih posljedica. Pencroff je osjeao kako mu se srce, pomalo smiruje. On je bio slian asnoj sestri, ili majci koja bdije uz krevet svoga djeteta. Harbert ponovno zadrijema, ali sad se inilo da mirnije spava. Ponovite mi da se vi nadate, gospodine Spilette! ree Pencroff. Ponovite mi da ete spasiti Harberta! Da! Spasit emo ga! odgovori novinar. Rana je vrlo teka, a mo da je metak ak i plua ozlijedio, ali prostrijeljena plua ne moraju biti smrtonosna po ovjeka. Iz vaih usta u Bo je ui! na to e Pencroff. Kao to se mo e i zamisliti, za tih dvadeset etiri sata pro ivljenih u oboru, naseljenici su mislili samo o tome kako njegovati i lijeiti Harberta. Nisu mislili ni na opasnost, koja im je mogla zaprijetiti ako se robijai vrate, niti na mjere opreza, koje su trebali ubudue poduzeti. Ali toga dana, dok je Pencroff bdio kraj bolesnikova kreveta, Cyrus Smith i Gedeon Spilett povedu razgovor o tome to je trebalo poduzeti. Najprije su uzdu i poprijeko pretra ili obor. Ayrtonu ne naoe nikakva traga. Nisu li tog nesretnika odvukli nekadanji njegovi prijatelji? Jesu li ga iznenadili u oboru? Je li se on borio i podlegao u toj borbi? Ova posljednja pretpostavka je bila i suvie vjerojatna. U trenutku kad je opkoraio drvenu ogradu, Gedeon Spilett je vrlo dobro vidio jednog robijaa kako bje i prema ju nom obronku Franklinova brda, i Topa kako juri za njim. Bio je to jedan od onih, iji se amac razbio o stijenje na uu Rijeke milosti. Uostalom, onaj kojega je Cyrus Smith ubio i iji su les pronali izvan drvene ograde, pripadao je takoer dru ini Boba Harveya. U oboru lupe i nisu napravili nikakvu tetu. Vrata su bila zatvorena, te se udomaene ivotinje nisu mogle razii po umi. Uz to, nisu naili ni na kakve tragove borbe, ni na kakvu tetu niti u brvnari, niti u drvenoj ogradi. Jedino je streljivo kojim je Ayrton bio snabdjeven, nestalo zajedno s njim. Nesretnika su sigurno iznenadili ree Cyrus Smith a kako je on ovjek koji e se braniti, sigurno je poginuo. Da! Bojim se da je tako bilo! odgovori novinar. Potom su se, nema nikakve dvojbe,

robijai nastanili u oboru, gdje su svega nali u izobilju, a pobjegli su kad su zamijetili da mi dolazimo. Jedno je sigurno, Ayrton u ovom trenutku, pa bio iv ili mrtav, nije vie u oboru. Trebalo bi pretra iti umu ree in enjer i oistiti otok od tih bijednika. Pencroffa nisu prevarila predosjeanja kad je tra io da poemo u lov na njih, kao na divlje zvijeri. Bili bismo izbjegli mnogu nesreu. Da odgovori novinar ali sada mo emo prema njima postupiti bez ikakve milosti! U svakom sluaju, mi smo sada prinueni priekati jo neko vrijeme i ostati u oboru dok ne uzmognemo bez opasnosti prenijeti Harberta u Granitni dvorac na to e Cyrus Smith. Ali Nab? upita novinar. Nab je na sigurnom mjestu. A ako on pokua doi ovamo, zabrinut zbog naeg izbivanja? On nikako ne smije krenuti ovamo! ivo odgovori Cyrus Smih. Na putu e ga ubiti! Ali on e vrlo vjerojatno pokuati pridru iti nam se! Ah, da brzoglas nije u kvaru, mogli bismo ga upozoriti! A to nam je sada nemogue! A ne mo emo Harberta i Pencroffa ovdje ostaviti same...! Nita, ja u sam poi do Granitnog dvorca! Ne, ne, Cyruse usprotivi se novinar. Vi se ne smijete izlagati opasnosti da vas ubiju. Vaa hrabrost ne bi bila ni od kakve koristi! Oni bijednici, vjerojatno, nadziru obor, ekaju u zasjedi u gustoj umi, koja ga okru uje, a ako vi otputujete, jadikovat emo nad dvije nesree umjesto nad jednom! Ali Nab? ponavljao je in enjer. Ve su prola dvadeset i etiri sata bez naih vijesti! On e krenuti ovamo! A kako bi on bio neoprezniji nego to smo mi bili odgovori Gedeon Spilett ubit e ga, nema mu spasa! Zar zbilja ne postoji nikakvo sredstvo da ga izvijestimo? Dok je s tim pitanjem in enjer razbijao glavu, njegov pogled pade na Topa koji je, vrzmajui se amotamo, izgledao kao da ka e: "A nisam li ovdje ja?" Tope! povie in enjer. ivotinja poskoi na poziv svoga gospodara. Da, Topa emo poslati ree novinar, koji je pogodio in enjerove misli. Top e proi kuda mi ne mo emo! On e odnijeti u Granitni dvorac novosti iz obora i donijet e nam one iz Granitnog dvorca! Brzo! povie Cyrus Smith. Brzo! Gedeon Spilett naglo istrgne jednu stranicu iz svoje bilje nice i na njoj napie rijei: "Harbert je ranjen. Mi se nalazimo u oboru. Budi na oprezu. Ne naputaj Granitni dvorac. Jesu li se robijai pojavili u blizini Granitnog dvorca? Odgovori po Topu!" Taj je papiri sadr avao sve ono to je Nab trebao znati, a isto tako i sve ono to su naseljenici htjeli doznati. Papiri je privren Topu o ogrlicu, ali tako da se mogla odmah zamijetiti. Tope, psetance moje drago ree tada in enjer, milujui ivotinju Nab, Tope! Nab! Hajde! Hajde! Top poskoi na te rijei. On je shvatio, on je pogaao to se od njega tra i. Dobro je poznavao put, koji je vodio do Granitnog dvorca. Za manje od pola sata on ga je mogao prevaliti i bilo je mjesta nadanju da e Top, trei kroz visoku travu ili rubom ume, onaj put na kojemu je na Cyrusa Smitha i Gedeona Spileta vrebala velika opasnost, prevaliti neopa en. In enjer poe prema vratima obora i odgurne jedno njihovo krilo. Nab! Tope, Nab! ponovio je jo jednom in enjer, pokazavi rukom u smjeru Granitnog dvorca. Top pojuri napolje i vrlo brzo nestane.

On e stii! ree novinar. Da, i vratit e se, vjerna ivotinja! Koliko je sati? upita Gedeon Spilett. Deset. Za jedan sat bi se ve mogao vratiti. ekat emo njegov povratak. Ponovno zatvorie vrata obora. In enjer i novinar uoe u brvnaru. Harbert je pao u duboki san. Pencroff mu je stalno vla io obloge hladnom vodom. Videi da nema to raditi u tom trenutku, Gedeon Spilett odlui pripremiti neto za jelo, nadzirui uz to dio drvene ograde, koja se naslanjala na obronke Franklinova brda, odakle su se mogli nadati napadaju. Naseljenici su sa strepnjom oekivali Topov povratak. Neto prije jedanaest sati, Cyrus Smith i novinar, s karabinima u rukama, postavie se iza vrata, pripravni otvoriti ih im zauju Topov lave . Oni su bili sigurni da e Nab Topa, ukoliko je sretno stigao u Granitni dvorac, odmah poslati natrag. Njih dvojica su tu stajali ve dvadesetak minuta, kadli odjekne jedan hitac, a za njim se odmah oglasi psei lave . In enjer otvori vrata i, zamijetivi dim u zraku na sto koraka prema umi, on otvori paljbu u tom smjeru. Ubrzo potom, Top skoi u obor, a za njim se odmah zatvore vrata. Tope, Tope! povie in enjer, zgrabivi dobru i krupnu glavu svojim dvjema rukama. Jedan je papiri bio privren za njegovu ogrlicu i Cyrus Smith proita ove rijei, ispisane krupnim Nabovim rukopisom: "Gusari se nisu pojavljivali u okolici Granitnog dvorca. Neu se micati. Jadni gospodin Harbert!"

VIII.

ROBIJAI U OKOLICI OBORA PRIVREMENI SMJETAJ DALJNJE LIJEENJE HARBERTA PRVO PENCROFFOVO ODUEVLJENJE SJEANJE NA PROLOST TO IM PRIPREMA BUDUNOST MISLI CYRUSA SMITHA O TOM PITANJU Znai, robijai su jo uvijek tu i nadzirali su obor, odluni pobiti naseljenike, jednog po jednog! Ovima nije preostalo drugo do da s njima postupe kao prema divljim zvijerima. Ali su se pritom morali dobro uvati, jer su se ti bijednici trenutano nalazili u boljem polo aju, jer su neprijatelja vidjeli, a da sami nisu bili vieni, jer su ga mogli iznenaditi naglim napadajom, a da sami ne budu iznenaeni. Cyrus Smith je stvari udesio tako da ostanu u oboru koji je, uostalom, bio snabdjeven dostatnim koliinama namirnica da tu dulje vrijeme po ive. U Ayrtonovoj brvnari je bilo svega to je bilo potrebno za ivot. Prestraeni dolaskom naseljenika, robijai nisu imali vremena opljakati je. Bilo je vjerojatno, kao to je ustvrdio Gedeon Spilett, da su dogaaji imali ovaj slijed: iskrcavi se na otok, estorica su se gusara uputili ju nom obalom otoka i, poto su proli ijednom i drugom obalom Zmijskog poluotoka, a nije im se mililo zaci u guste ume Dalekog zapada, stigli su do ua Vodopadne rijeke. Kad su ve stigli do te toke, okrenuli su desnom obalom rijeke i stigli do ogranaka Franklinova brda, meu kojima su, to je posve prirodno, pokuali nai neki zaklon. Dakako, ubrzo su pritom otkrili obor, u kojemu nije bilo nikoga. Tu su se oni vjerojatno nastanili, ekajui povoljan trenutak da ostvare svoje zloinake planove. Ayrtonov ih je dolazak iznenadio, ali su uspjeli dokopati se nesretnika..., a ostalo je lako pogoditi! Sada su ti robijai, premda su u meuvremenu izgubili jednog prijatelja, lutali umom dobro naoru ani i naseljenici bi se izlo ili njihovim mecima ukoliko su se eljeli probiti iz obora, nemajui doista nikakve mogunosti uzvratiti im istom mjerom, ili ih u tome sprijeiti! ekati! Ta drugo nam nita i ne preostaje! ponavljao je Cyrus Smith. Kad Harbert ozdravi, pretrest emo svaki djeli otoka i zauvijek obraunati s tim zloincima. To e biti svrha naeg velikog pohoda, a u isto vrijeme i... Tra enje naeg tajanstvenog zatitnika doda Gedeon Spilett, dovrivi reenicu koju je in enjer zapoeo. Samo to moramo priznati, dragi moj Cyruse, da nam ovaj put nije pru io zatitu upravo u trenutku kad nam je ona bila najpotrebnija! Tko zna! odgovori in enjer. Sto ste time htjeli rei? upita novinar. Da mi jo nismo pri kraju svojih muka i nevolja, moj dragi Spilette, i da e, mo da, biti jo prigode kad e ta mona zatita ponovno doi do izra aja. Ali, sad se ne radi o tome. Moramo prije svega misliti na Harbertov ivot. To je najvie boljelo i zabrinjavalo naseljenike. Prolo je nekoliko dana, a stanje se jadnog djeaka, na sreu, ne bijae pogoralo. Mnogo su dobili na tome to su bolest predusreli. Odr avana uvijek na istoj temperaturi, hladna je voda sprijeila upalu rana. Novinaru se ak inilo da je ta voda, u kojoj je bilo i neto sumpora, a to se moglo objasniti blizinom vulkana, djelovala na samo zacjeljivanje rana. Gnojenje je bilo, tako rei, neznatno zahvaljujui stalnoj njezi kojom je bio okru en, Harbert se vraao ivotu, a groznica je poela poputati. Uostalom, bio je podvrgnut strogoj dijeti, stoga je on i bio vrlo slab. ajeva nije nedostajalo, a potpuno mirovanje bilo mu je najboljim lijekom.

Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff postali su vrlo vjeti u previjanju ranjenog djeaka. Sve rublje to su ga nali u brvnari otilo je na zavoje. Harbertove rane, pokrivane oblozima i zavojima, nisu bile ni previe ni premalo stegnute, tako da je zacjeljivanje imalo povoljan tijek, a da ne doe do upale. Novinar je previjanju posveivao vrlo veliku pozornost, znajui da je ono vrlo bitno. Stalno je ponavljao ostalima ono, to je veina lijenika stalno priznavala, odnosno da je te e naii na dobro postavljen zavoj, nego na dobro obavljenu operaciju. Poslije deset dana, odnosno 22. studenoga, Harbert se ve osjeao mnogo bolje. Poeo je uzimati hranu. Boja mu se vraala u obraze, a njegove dobre oi smijeile su se njegovim njegovateljima. Katkad se uputao u razgovor unato Penkroffovim naporima, koji je cijelo vrijeme priao najnevjerojatnije zgode, samo da bi ga zaprijeio da se govorom ne umara. Harbert ga je pitao za Ayrtona, jer je mislio da se ovaj nalazi u oboru, te se udio, kako ga nikada ne vidi pokraj sebe. Ali mornar ne htjede rastu iti djeaka, te mu stoga ree da je Ayrton otiao k Nabu, da zajedno s njim brani Granitni dvorac. Eh ti govorio je. Ti gusari. Ta gospoda nemaju vie nikakva prava da se s njima postupa u rukavicama! Gospodin Spilett je mislio da e ih pridobiti dobrotom! Ja u njima poslati dobrotu, ali u obliku olova dobrog kalibra! 1 niste ih vie vidjeli? upita Harbert. Nismo, drago moje dijete odgovori mornar ali emo ih pronai. Kad vi ozdravite, vidjet emo hoe li se te kukavice, koje napadaju s lea, usuditi suprotstaviti nam se u otvorenoj borbi! Ja sam jo vrlo slab, jadni moj Pencroffe! Eh! Snaga e vam se, postupno, vratiti! Ta to je to, metak kroz grudi? Obina sitnica! Do ivio sam ja mnogo gorih stvari, pa se ipak dosta dobro dr im! Napokon, ini se da je bolest krenula na bolje, a kako nisu nastale nikakve komplikacije, naseljenici su Harbertovo ozdravljenje dr ali sigurnim. Ali u kakvom bi se polo aju nali, da se njegovo stanje pogoralo, da mu je metak ostao u tijelu, da je kojim sluajem ostao bez ruke ili noge! Ne vie puta je kazao Gedeon Spilett kad god sam pomislio na takvu mogunost, sav bih se stresao! Ali ipak, da mu je trebalo odsjei nogu ili ruku upita ga jednoga dana Cyrus Smith biste li se ustezali? Ne bih, Cyruse! odgovori Gedeon Spilett. Neka je hvala Gospodinu to nas je potedio te nevolje! Kao i u mnogim drugim prigodama, i taj put su se naseljenici oslonili na svoj zdravi razum, koji ih je izvukao iz mnogih nevolja. Tako su jo jednom uspjeli, zahvaljujui svom opem znanju. Ali, nee li naii trenutak kad im sve njihovo znanje nee biti ni od kakve pomoi? Oni su bili sami na tom otoku, meutim, ljudi su potpuniji u drutvu, oni su potrebni jedni drugima. Cyrus Smith je to vrlo dobro znao i ponekad se pitao nee li nastupiti neka okolnost koju oni nee moi svladati! inilo mu se da su njegovi prijatelji i on, dotad doista sretni, uli u jedno razdoblje vrlo kobno po njih. Moglo bi se rei da je ve dvije i pol godine, odnosno otkako su umakli iz Richmonda, sve ilo po njihovoj elji! Na otoku su u obilju nali i raznih ruda, i ivotinja, i biljaka, priroda ih je, dakle, stalno obasipala svojim darovima, ali su i oni znali izvui korist iz svega toga, zahvaljujui svojem znanju. Naseljenici su ivjeli u potpunom blagostanju, a uz to im je u odreenim prigodama neka nepoznata sila pritjecala u pomo! Ali sve to nije moglo vjeno trajati! Ukratko, Cyrusu Smithu se inilo da je srea poela okretati glavu od njih.

Doista, gusarski se brod pojavio u vodama njihova otoka. Premda su gusari uniteni, tako rei, na udesan nain, ipak je estorici uspjelo izbjei sudbinu ostalih. Iskrcali su se na otok. Petorica pre ivjelih bili su neuhvatljivi. Ti su bijednici, nedvojbeno, ubili Ayrtona. Imali su puke i, im su se prvi put njima poslu ili, Harbert je pao gotovo smrtno pogoen. Nisu li to bili prvi udarci kojima je zla kob pogodila naseljenike, pitao se. To je on esto ponavljao novinaru i njima se inilo da im je ona udna, ali djelotvorna mo, koja im je dotad stalno pomagala, sada okrenula lea. A mo da je ono tajanstveno bie, ije je postojanje bilo nedvojbeno, napustilo otok? Mo da su i njega slomili udarci sudbine! Na sva ta pitanja nitko im nije mogao dati odgovora. Neka, meutim, nitko ne pomisli da su Cyrus Smith i njegov prijatelj, stoga to su tako razgovarali o svim tim pitanjima, bili ljudi koji bi se prepustili oaju. Daleko od toga! Oni su dogaajima gledali u oi, ispitivali su mogunosti, pripravljali se za svaki sluaj, uspravni i odluni ekali to e donijeti budunost i, ako bi se nesrea oborila na njih, naila bi na ljude, koji su se bili pripravni s njom uhvatiti ukotac.

IX.

BEZ VIJESTI OD NABA PENCROFFOV I NOVINAROV PRIJEDLOG KOJI NIJE PRIHVAEN NEKOLIKO IZLAZAKA GEDEONA SPILETTA KOMADI SUKNA NAGLI ODLAZAK IZ OBORA DOLAZAK NA ZARAVAN VELIKI VIDIKOVAC Harbertovo ozdravljenje je teklo normalno. Naseljenici su sada imali samo jednu elju: da prizdravi toliko da ga mogu prenijeti u Granitni dvorac. Premda je brvnara u oboru bila i lijepo ureena i dobro opremljena, nedostajala joj je udobnost kojim se odlikovalo njihovo granitno prebivalite. Osim toga, nije bila dostatno sigurna te su njezini stanovnici, unato svoj svojoj opreznosti, ivjeli stalno u strahu da robijai ne otvore paljbu na njih. Tamo, meutim, usred onog neosvojiva i nepristupana granita, oni se nisu morali niega bojati, a svaki pokuaj usmjeren protiv njihovih ivota neumitno je morao propasti. Oni su, stoga, nestrpljivo ekali trenutak da Harberta prenesu u Granitni dvorac, ali da to ne bude kobno po njegovu ranu. Odluili su obaviti prijenos kroz Jakamarsku umu, premda je probijanje kroz nju bilo vrlo teko. Bili su bez vijesti od Naba, ali i mirni u svezi s njegovom sudbinom. Hrabri se crnac zavukao u dubinu Granitnog dvorca i sigurno nee dopustiti da ga iznenade. Nisu mu vie slali Topa, a inilo im se da nema smisla izlagati vjernog psa mecima, koji su mogli naseljenike liiti njihova najkorisnijeg pomagaa. ekali su, stoga, ali im se urilo nai se u Granitnom dvorcu. In enjera je muilo to su njegove snage podijeljene, zato to je to gusarima ilo naruku. Poslije Ayrtonova nestanka, njih etvorica su imali protiv sebe petoricu. Na Harberta jo nisu mogli raunati, a to je mnogo alostilo estita djeaka koji je dobro vidio u kakvoj su se nevolji zbog njega nalazili! to poduzeti protiv robijaa u uvjetima u kojima su se nalazili? Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff su o tom pitanju u tanine raspravljali 29. studenoga, i to u trenutku dok je Harbert spavao, tako da ih nije mogao uti. Dragi prijatelji ree in enjer nakon onog razgovora o Nabu i o tome kako ne postoje nikakve mogunosti da doemo s njim u svezu, ja sam istog miljenja kao i vi, to jest, ako poemo putom to od obora vodi ka Granitnom dvorcu, izlo it emo se paljbi robijaa, a da im ne uzmognemo odgovoriti. A to vi mislite, ne bi li bilo najbolje otvoreno udariti na te bijednike? Pa to je ono o emu ja stalno mislim odgovori Pencroff. Ta mi nismo ljudi, pretpostavljam, koji se boje jednog metka. Sto se mene tie, ako mi gospodin Cyrus dopusti, ja sam pripreman juriati na umu! Do vraga! Jedan ovjek vrijedi koliko i svaki drugi! Vrijedi li za petoricu? upita in enjer. Ja u se prikljuiti Pencroffu odgovori novinar. A nas dvojica dobro naoru ani i u pratnji Topa... Dragi moj Spilette i Pencroffe nastavi Cyrus Smith hajde da hladno porazmislimo. Kad bi robijai imali zaklon negdje na otoku, i kad bi nam to mjesto bilo poznato, i kad bi se radilo o tome da ih odatle istjeramo, ja ne bih imao nita protiv da se udari pravo na njih. Ali ne postoji li, naprotiv mogunost, da oni prvi otvore paljbu na nas? Zaboga gospodine Cjruse povie Pencroff ta ne pogaa ba svaki metak! Onaj to je pogodio Harberta nije promaio cilj odgovori in enjer. Osim toga, imajte na umu da u ostati sam u oboru braniti ga ako ga vi napustite. Jeste li sigurni da vas robijai nee vidjeti kad budete izlazili, jeste li sigurni da vas nee pustiti da zaete u umu i da nee napasti obor za vaeg izbivanja, znajui da se u njemu ne nalazi nitko osim jednog ovjeka i ranjena

djeaka? U pravu ste, gospodine Cyruse odgovori Pencroff, ije su se grudi nadimale od priguena bijesa u pravu ste. Oni e poduzeti sve da bi ponovno zauzeli obor, jer znaju da je dobro opskrbljen namirnicama! A vi im se sami ne mo ete oduprijeti. Eh, da smo u Granitnom dvorcu! Da smo u Granitnom dvorcu, na bi polo aj bio posve drukiji! na to e in enjer. Tamo bi Harbert mogao bez straha ostati s jednim od nas, dok bi se trojica ostalih mogla posvetiti pretra ivanju uma na otoku. Ali mi se nalazimo u oboru i morat emo ovdje ostati tako dugo, dok ga svi zajedno ne budemo mogli napustiti! Nita se nije moglo prigovoriti prosudbi Cyrusa Smitha, to su njegovi prijatelji dobro razumjeli. Da je barem Ayrton s nama! doda Gedeon Spilett. Jadni ovjek! Njegov ivot meu potenim svijetom bio je vrlo kratka vijeka! Tako je, ako je doista mrtav doda Pencroff. Vi se, Pencroffe, dakle, nadate da su ga oni lupe i potedjeli? upita Gedeon Spilett. Vjerujem da bi to bilo u njihovu vlastitom interesu! to vi to govorite! Vi pretpostavljate da je Ayrton, naavi se sa svojim nekadanjim ortacima, zaboravio sve ono to nam duguje... A to mu ga zna? odgovori mornar, koji je malo oklijevao prije no to je izustio tu stranu prepostavku. Pencroffe rei e tada Cyrus Smith, uhvativi mornara za ruku ru ne vam se misli motaju po glavi. Bit e mi neobino ao ako i dalje budete tako govorili! Glavom bih jamio za Ayrtonovu vjernost! 1 ja takoer nadoda novinar. Jest...! Jest...! Gospodine Cyruse, pogrijeio sam odgovori Pencroff. Doista, ru na mi je misao pala na pamet, koju nita ne mo e opravdati! Ali to ete? ini se da nisam posve pri sebi. Ovo zatoenje u oboru mnogo mi smeta. Nikad nisam bio tako razdra ljiv kao to sam sada! Budite strpljivi, Pencroffe odgovori in enjer. to mislite, koliko e vremena jo proi prije nego to nam Harbertovo zdravstveno stanje dopusti da ga prenesemo u Granitni dvorac? To je teko rei, Cyruse na to e novinar. Mala nepa nja mogla bi imati kobne posljedice. Meutim, njegovo ozdravljenje tee normalno i ako se za osam dana bude osjeao dostatno jakim, eh onda emo vidjeti! Osam dana! To znai da su povratak morali odlo iti za prve dane mjeseca prosinca. A u to e doba imati pred sobom jo samo jedan proljetni mjesec. Vrijeme je bilo vrlo lijepo. Vruine su se ve prilino osjeale. Kronje su se drvea ve okitile liem i bli io se trenutak kad je trebalo pobrati razne plodove, koje je zemlja davala. Po povratku na Veliki vidikovac morat e obaviti glavne poljske radove, koje e prekinuti radi namjeravanog istra ivanja otoka. Lako je zamisliti kakvu je tetu naseljenicima nanosilo to prinudno zadr avanje u oboru. Prinueni sagnuti glavu pred potrebom, oni time nisu postali manje nestrpljivi. Jednom ili dvaput, novinar je iziao iz obora i obiao drvenu ogradu. Top ga je pratio. S karabinom u ruci, Gedeon Spilett je bio pripravan za svako iznenaenje. On pri tim izlascima nije naiao na neprijatelja, niti na neki udan trag. Top bi ga bio upozorio na opasnost, a kako pas nije lajao, on je zakljuio da se barem u tom trenutku ne mora bojati iznenaenja, jer su robijai bili neim zauzeti na nekom drugom dijelu otoka. Pa ipak, prigodom svog drugog izlaska, a to je bilo 27. studenoga, Gedeon Spilett, nakon to je zaao oko etvrt milje u umu, koja se nalazila ju no od Franklinova brda, zamijeti da je Top neto nanjuio. Pas vie nije hodao bezbri no, nego se motao amotamo, njukao meu

travom i grmljem kao da je svojim njuhom naiao na neki sumnjivi predmet. Gedeon Spilett poe za psom hrabrei ga, podbadajui glasom, arajui oima svuda oko sebe, s karabinom prislonjenim o rame i nastojei se zakloniti iza drvea. Top vjerojatno nije nanjuio nekog ovjeka u blizini, jer bi u tom sluaju to svoje otkrie bio najavio priguenim lajanjem i bijesnim rezanjem. Budui da on nije odavao znakove toga raspolo enja, znai da opasnost nije bila ni bliska niti se u blizini nalazila. Tako je prolo oko pet minuta. Top je njuio, a novinar vrlo oprezno iao za njim. Pas se odjednom baci prema gustom grmu i iz njega izvue komad tkanine. Bio je to komad odijela, prljav, poderan. Gedeon Spilett ga uze i odmah s njim poe u obor. Naseljenici ga poee pregledavati i utvrdie da je taj komad sukna bio djeli Ayrtonove odjee, bio je to komadi valjanog sukna izraenog u radionici Granitnog dvorca. Kao to vidite, Pencroffe primijeti Cyrus Smith nesretni je Ayrton pru io otpor. Robijai su ga prinudno odvukli. Zar jo uvijek dvojite o njegovoj estitosti? Ne, gospodine Cyruse odgovori mornar. Ja sam se ve odavno oslobodio nepovjerenja to me na trenutak bilo spopalo. Nego, ini mi se da iz te injenice mo emo izvui jedan zakljuak. Koji? upita novinar. Da Ayrton nije ubijen u oboru! Da su ga ivoga odvukli, budui da se opirao! A mo da je on jo uvijek iv! Mo da i jest odvrati in enjer zamislivi se. Eto, iskrsnula je tu jedna nada za koju su se mogli uhvatiti Ayrtonovi prijatelji. Oni su doista bili pomislili da je Ayrton, iznenaen u oboru, pao od robijakog metka kao to je i Harbert pao. Ako ga, meutim, robijai nisu odmah ubili, ako su ga iva odveli na neki drugi dio otoka, zar se ne bi moglo pretpostaviti da je on jo uvijek njihov zarobljenik? Mo da je netko od njih u njemu prepoznao staroga prijatelja iz Australije Bena Jovcea, vou odbjeglih robijaa? Tko zna nije li se na temelju toga u njima zaela nemogua nada da Ayrtona pridobiju na svoju stranu? On im je mogao i te kako biti koristan, ako od njega uspiju napraviti izdajicu! Zgoda sa suknom je povoljno protumaena u oboru. Sad im se inilo moguim da e ponovno vidjeti Ayrtona. Osim toga, Ayrton e sa svoje strane sve poduzeti da se istrgne iz ruku tih razbojnika. Ako mu to uspije, on e biti od velike koristi naseljenicima! U svakom sluaju doda Gedeon Spilett ako Ayrtona poslu i srea i nekako se spasi, on e pobjei ravno k Granitnom dvorcu, jer njemu nije nita poznato o tome da Harbert umalo nije postao rtvom razbojnikog napada pa, prema tome, i ne mo e znati da se mi nalazimo zatoeni u oboru. Uh! elio bih da je sad u Granitnom dvorcu! povie Pencroff ali da smo i mi takoer tamo! Jer oni lupe i, videi da ne mogu nita nauditi naem domu, pokuat e opustoiti zaravan, nae usjeve, na peradarnik! Pencroff je bio postao pravi farmer, privr en srcem svojini etvama. Harbert je vie od ikoga od njih bio nestrpljiv da se vrate u Granitni dvorac, jer je dobro znao od kolikog je znaenja bilo da se naseljenici to prije vrate tamo. A ba ih je on zadr avao u oboru! I tako je jedna jedina misao neprestano zaokupljala njegov duh: napustiti obor, napustiti ga po svaku cijenu. On je bio uvjeren da e moi podnijeti prijenos do Granitnog dvorca. Ustvrivao je da e mu se snaga br e vratiti u njegovoj sobi, gdje je drugi zrak i odakle mo e vidjeti more! On je vie puta to zahtijevao od Gedeona Spiletta, ali se ovaj, ne bez razloga, bojao da se Harbertove rane, nedostatno zarasle, ponovno ne otvore na putu, te nije htio dati nalog za pokret. Meutim, zbio se jedan dogaaj koji je natjerao Cyrusa Smitha i njegova dva prijatelja da popuste djeakovim eljama, a sam Bog zna kakve je posljedice bola i kajanja mogla imati ta

odluka! Bio je 29. studenoga, sedam sati ujutro. Trojica naseljenika su razgovarala u Harbertovoj sobi, kad zauju Topovo lajanje. Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff zgrabe svoje puke i izlete iz brvnare, pripravni odmah otvoriti paljbu. Top je potrao prema drvenoj ogradi. Skakao je, lajao, samo to mu lave nije odavao bijes nego zadovoljstvo. Netko dolazi! A tko? Neprijatelj nije! Mo da Nab? Ili Ayrton? Tek to je tih nekoliko rijei izmijenjeno izmeu in enjera i njegovih prijatelja, neije tijelo preskoi ogradu i padne na tlo obora. To je bio Jup, majstor Jup glavom i bradom, kojemu je Top priredio pravi prijateljski doek! Jupe! povie Pencroff. Nab nam ga je poslao! ree novinar. Onda on sigurno ima neku ceduljicu na sebi na to e in enjer. Pencroff pojuri prema orangutanu. Ako je Nab neto bitno htio saopiti svom gospodaru, onda je oito da nije mogao za to upotrijebiti ni sigurnijega ni br eg glasnika, jer je Jup mogao proi kuda naseljenici, pa ak ni sam Top, vjerojatno, ne bi proao. Cyrus Smith se nije prevario. O Jupovu repu je visila mala kesica u kojoj se nalazila ceduljica napisana Nabovom rukom. Neka svatko prosudi kakav je oaj ovladao Cyrusom Smithom i njegovim prijateljima kad su proitali ove rijei: "Petak, 6 sati ujutro. Robijai su zauzeli zaravan! Nab." Oni su se neko vrijeme gledali bez rijei, a potom uoe u kuu. to sada? Robijai na Velikom vidikovcu! Ta to je znailo propast, pustoenje, jad i nevolju! Kad je Harbert opazio in enjera, novinara i mornara kako ulaze u kuu, bi mu jasno da su se stvari pogorale, a kad je jo uz to opazio Jupa, nije vie dvojio da je Granitnom dvorcu zaprijetila opasnost. Gospodine Cyruse ree ja elim otii odavde. Ja u izdr ati putovanje. elim se vratiti u Granitni dvorac! Gedeon Spilett se primakne Harbertu, a potom, poto ga je pregledao, ree: Dakle, polazimo! Brzo je rijeeno pitanje hoe li Harberta prenijeti na nosilima ili e ga smjestiti u kola kojima je Ajrton bio stigao u obor. Nosila su bila pogodnija za prijenos ranjenika, jer bi se on pri kretanju manje tresao, ali za njih su im bila potrebna dva nosaa, a u tom bi sluaju imali dvije puke manje za obranu, ako bi ih putom napali robijai. Ako se poslu e kolima, nee li im onda sve ruke biti slobodne? Zar ne mogu u njih staviti postelju na kojoj e Harbert le ati, a potom se oprezno kretati putom tako da se izbjegne svaka trenja? Dakako da mogu! Dovukli su kola. Pencroff u njih upregne onagu. Cyrus Smith i novinar izvuku ispod Harberta postelju i postave je na dno kola, izmeu dvije ograde. Vrijeme je bilo lijepo. Tople suneve zrake probijale su se kroz kronje drvea. Je li oru je pripravno? upita Cyrus Smith.

Puke su bile nabijene. In enjer i Pencroff, naoru ani svaki po jednom dvocijevkom, te Gedeon Spilett, naoru an karabinom, bili su pripravni za pokret. Osjea li se dobro, Harberte? upita in enjer. Gospodine Cyruse odgovori djeak budite bez brige, neu umrijeti na putu! Dok je to govorio, vidjelo se da jadni djeak skuplja svu svoju snagu i da se krajnjim naporom volje trudio da se ne ugasi. In enjer je osjeao kako mu se srce ste e od bola. Oklijevao je dati znak za polazak. Ali to bi Harberta bacilo u oaj, to bi ga mo da ubilo! Na put! ree Cyrus Smith. Naseljenici otvore vrata obora. Jup i Top koji su znali biti tihi kad je to bilo potrebno, pojure napolje. Kola iziu, vrata ponovno zatvore i onaga, koju je vodio Pencroff, krene polako naprijed. Bilo bi zacijelo bolje da su udarili nekim drugim putom, a ne onim to je pravo vodio od obora ka Granitnom dvorcu, ali bi se s kolima vrlo teko probijali kroz umu. Trebalo je, dakle, poi tim putom, premda je on bio poznat razbojnicima. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su hodali svaki sa svoje strane kola, pripravni da u tren odgovore na napad. Ipak, bilo je vjerojatno da robijai jo nisu napustili zaravan Veliki vidikovac. Nab je oito napisao onu ceduljicu i poslao je po Jupu, im su se robijai pojavili na zaravni. Papiri je napisan u est ujutro, a ustrom je Jupu, koji je esto dolazio u obor, bilo dostatno tri etvrti sata da prevali razmak izmeu Granitnog dvorca i obora. Put je, prema tome, vjerojatno bio siguran u tom trenutku, a ako i doe do borbe, to e se vjerojatno dogoditi u blizini Granitnog dvorca. Uza sve to, naseljenici su bili vrlo oprezni. Top i Jup, ovaj zadnji naoru an svojom batinom, trali su umom pokraj puta, ali nisu upozoravali na opasnost. Kola su se kretala polako pod Pencroffovim voenjem. Za jedan sat prela su etiri milje od ukupno pet, a da pritom nisu naila ni na kakvu nezgodu. Put je bio pust kao i itav taj dio Jakamarske ume to se protezao izmeu Rijeke milosti i Grantovog jezera. Putovanje se nastavljalo bez nezgoda. Suma je izgledala tako pusta kao i onoga dana kad su se naseljenici nali na otoku. Pribli avali su se zaravni. Jo milju puta i ugledat e mosti na Glicerinskom potoku. Cyrus Smith je bio siguran da se mosti nalazi na svome mjestu, prvo stoga to su robijai preko njega uli na zaravan, a drugo, oni ga iz opreza nisu podigli, kako bi se preko njega povukli ako bi bili prinueni na uzmak. Naposljetku se kroz drvee ukaza more. Kola su nastavila svojim putom, jer nijedan od njihovih branitelja nije pomiljao da ih treba napustiti. U tom trenutku Pencroff zaustavi onagu i povie stranim glasom: Ah! Bijednici! I rukom pokaza na gusti dim koji se kovitlao iznad mlina, staja i kokoinjca u peradarniku. Neki se ovjek uzvrpoljio usred toga dima. Bio je to Nab. Njegovi prijatelji viknue. On ih je uo i potra prema njima. Robijai su napustili Veliki vidikovac prije otprilike pola sata, poto su ga potpuno poharali. A gospodin Harbert? povika Nab. Gedeon Spilett se tada vrati kolima. I nae Harberta kako le i bez svijesti.

X.

PRIJENOS HARBERTA U GRANITNI DVORAC NAB PRIA TO SE SVE DOGODILO CYRUS SMITH NA VELIKOM VIDIKOVCU RAZARANJE I PUSTO NASELJENICI NEMONI PRED BOLEU VRBOVA KORA SMRTONOSNA GROZNICA TOP PONOVNO LAJE Ni robijai ni opasnost koja je prijetila Granitnom dvorcu, ni opustoeni Veliki vidikovac, sve to vie nije bilo bitno. Harbertov je ivot bio iznad svega. Putovanje je za nj bilo kobno. Da nije dolo do unutarnjih povreda? Novinar to nije mogao kazati, ali njegovi prijatelji su bili izvan sebe od oaja. Kola su doveli do zavoja rijeke. Tu su od nekoliko grana napravili nosila, polo ili na njih postelju, a potom gore stavili onesvijetena Harberta. Nekoliko trenutaka poslije toga, Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Pencroff bili su podno granitnog bedema, dok je Nab bio zaokupljen time da kola odvede na Veliki vidikovac. Dizalicu su stavili u pokret i ubrzo potom Harbert je ve le ao u svom krevetu u Granitnom dvorcu. Mjerama koje su potom poduzeli vratili su ga u ivot. On se na trenutak osmijehne videi da se nalazi u svojoj sobi, ali jedva uspije progovoriti nekoliko rijei, toliko je bio slab. Gedeon Spilett pregleda njegove rane. On se bojao da se nisu ponovno otvorile, jer nisu jo bile potpuno zarasle, meutim, to se nije dogodilo. Otkud onda ta iznurenost? Zato se onda njegovo stanje pogoralo? Djeak je poslije toga zapao u grozniav san. Novinar i Pencroff su bdjeli kraj njegova kreveta. Za to je vrijeme Cyrus Smith priao Nabu to se sve dogodilo u oboru, a Nab je opet obavijestio svoga gospodara o dogaajima koji su se zbivali na Velikom vidikovcu. Robijai su se tek prole noi pojavili na rubu ume, u blizini Glicerinskog potoka. Nab se nalazio na stra i kod peradarnika. On se nije ustezao nego je odmah otvorio paljbu na gusare koji su se pripremali prijei potok. No je, meutim, bila vrlo mrana i on nije znao je li koga pogodio. Kako bilo da bilo, to nije bilo dostatno da odbije razbojnike. Stoga se Nab povukao u Granitni dvorac, gdje se barem osjeao sigurnim. Ali, to poduzeti tada? Kako sprijeiti pustoenje kojim su robijai ugrozili zaravan? Je li sam mogao o svemu tome izvijestiti svoga gospodara? I na kraju, u kakvom su se polo aju nalazili naseljenici u oboru? Cyrus Smith i njegovi prijatelji otputovali su iz Granitnog dvorca 11. studenoga, a sad je ve bio 29. Dakle, devetnaest dana Nab nije imao drugih vijesti od svoga gospodara, osim onih, koje mu je Top donio, a te su bile porazne: Ayrton nestao, Harbert teko ranjen, a in enjer, novinar i mornar, tako rei, zatoeni u oboru! to raditi?, pitao se jadni Nab. On osobno nije se morao niega bojati, jer robijai nisu mogli prodrijeti u Granitni dvorac. Ali su stoga sve one zgrade, usjevi i ostali ureaji bili preputeni na milost i nemilost gusara. Ne bi li bilo bolje da mu Cyrus Smith javi to treba raditi i obavijestiti ga barem o opasnosti koja mu je prijetila? Tada je Nabu palo na um poslu iti se Jupom i putem njega poslati ceduljicu u obor. On je znao da je Jup pametna ivotinja to je, uostalom, bezbroj puta i dokazao. Jup je znao to znai rije obor koja je mnogo puta spomenuta pred njim, a osim toga, on je esto odlazio tamo kolima u Pencroffovoj pratnji. Jo se ne bijae posve razdanilo. Vjetom Jupu nee biti teko neopa eno

probiti se kroz umu, a to e mu lake uspjeti, jer e ga robijai dr ati njezinim prirodnim stanovnikom. Nab nije oklijevao. Napisao je ceduljicu, privezao je Jupu za rep, odveo ga potom do vrata Granitnog dvorca s kojih je spustio dugaak konop koji je dosegao do zemlje, a potom mu je vie puta ponovio ove rijei: Jupe! Jupe! Obor! Obor! ivotinja je shvatila, zgrabila konop i u tren se spustila do ala, a potom se izgubila, a da uope nije potaknula pozornost robijaa. Dobro si uradio, Nabe odgovori Cyrus Smith ali da nas nisi izvijestio, mo da bi bio jo bolje uinio! Govorei tako, Cyrus Smith je mislio na Harberta, ije je ozdravljenje putovanjem, izgleda, bilo ozbiljno ugro eno. Nab zavri svoju priu. Robijai se uope nisu pojavili na alu ispod Granitnog dvorca. Oni nisu znali koliko stanovnika ima otok pa su vjerojatno pretpostavljali da Granitni dvorac brani povea skupina ljudi. Oni su se jamano sjeali da su za vrijeme napada broda na njih ispaljeni mnogi pucnji i s hridina uz more i onih s vee visine pa, jamano, nisu htjeli izlagati svoje ivote. Ali je stoga pristup na Veliki vidikovac bio slobodan, a uz to nije bio izlo en paljbi s Granitnog dvorca. Oni su se prepustili svojim pljakakim nagonima pa su arili i palili, u ivajui u unitavanju, a povukli su se pola sata prije dolaska naseljenika, vjerujui da se oni jo uvijek nalaze zatoeni u oboru. Nab je pojurio napolje iz svog zaklona. Popeo se na zaravan, izla ui se opasnosti da ga izreetaju mecima. Pokuao je ugasiti po ar koji je pro dirao zgrade peradarnika, ali se uzalud borio protiv vatre. U to je na rubu zamijetio kola koja su stigla iz obora. Tako su se, dakle, odigrali ti tu ni dogaaji. Prisutnost robijaa na Lincolnovu otoku predstavljala je stalnu opasnost za neseljenike koji su dotad sretno ivjeli, a sad su se mogli nadati jo veim nevoljama. Gedeon Spilett je s Pencroffom ostao u Granitnom dvorcu pored Harbertova kreveta, dok je Cyrus Smith u Nabovoj pratnji otiao do zaravni osobno procijeniti veliinu tete. Bila je prava srea da robijai nisu sili podno Granitnog dvorca. Radionice smjetene u Dimnjacima ne bi bile izbjegle unitenju. Ali mo da bi tu tetu naseljenici bili lake podnijeli nego ovu to su je robijai nanijeli Velikom vidikovcu. Cyrus Smith i Nab se upute prema Rijeci milosti i popenju se njezinom desnom obalom, ne naiavi ni na kakav trag robijaa. Ni na drugoj strani rijeke, u gustoj umi, ne zamijetie nita sumnjivo. Uostalom, robijai su po svoj prilici znali za povratak naseljenika u Granitni dvorac, jer su ih mogli vidjeti dok su prolazili putom, koji je vodio od obora ili su oni, poto su opustoili zaravan, zali u Jakamarsku umu, idui pored Rijeke milosti, te nisu znali za njihov povratak. U prvom sluaju oni su se sigurno vratili u obor koji je sada bio bez obrane i obilovao velikim zalihama svega i svaega. U drugom sluaju, oni su se povukli u svoj tabor i tamo ekali prigodu da ponovno napadnu naseljenike. Postojala je, dakle, mogunost da ih se preduhitri, ali svaki pothvat kojemu bi bio cilj da ih nestane s otoka, zavisio je od Harbertova zdravstvenog stanja. U stvari, Cyrus Smith nije raspolagao velikim snagama i u tom trenutku nitko nije mogao napustiti Granitni dvorac. In enjer i Nab stigoe na zaravan. Pred njima se ukaza prava pusto. Njive su bile izga ene. Klasje,

upravo pripravno za etvu, le alo je po zemlji. Ni ostali usjevi nisu manje stradali. Povrtnjak je bio uniten. Na sreu, naseljenici su imali dostatno zaliha u sjemenju, to e im omoguiti da poprave tu tetu. Meutim, vjetrenjau, zgrade podignute u peradarniku te staju za onage, sve je to po ar potpuno unitio. Nekoliko preplaenih ivotinja lutalo je po zaravni. ivina, koja se u vrijeme po ara bila sklonila na jezero, poela se vraati na mjesta gdje se obino zadr avala. Ovdje je sve iznova trebalo izgraditi. Na licu Cyrusa Smitha, bljeem nego to je inae bilo, ogledao se gnjev koji je on tekom mukom svladavao, ali nije ni rijei izustio. Jo jednom baci pogled po unitenim njivama, na dim, koji se jo dizao s popaljenih zgrada i vrati se u Granitni dvorac. Sljedei dani bili su najtu niji to su ih naseljenici pre ivjeli na otoku. Harbertovo se zdravlje vidljivo pogoravalo. ini se da je neka teka bolest, posljedica sna nog fiziolokog stresa to ga djeak bijae pro ivio, prijetila ispoljiti se. Gedeon Spilett je predosjeao to pogoranje i svoju nemo da mu se suprotstavi. Doista, Harbert je bio gotovo stalno u nekakvu polusnu. Poeli su se ispoljavati znaci bunila. Osvje avajui ajevi bili su jedino sredstvo kojim su naseljenici raspolagali. Groznica jo nije bila vrlo jaka, ali se ubrzo pokazalo da ga trese u pravilnim razmacima. Gedeon Spilett to opazi 6. prosinca. Jadnog djeaka, kojemu su prsi, nos i ui postali vrlo blijedi, pro me najprije lako drhtanje, je enje i trzanje. Bilo mu je slabo i neredovito tuklo, ko a mu je bila suha, ea neuta iva. Poslije toga nastupio je trenutak sna ne groznice. Bolesnikovo lice o ivi, ko a mu pocrveni, otkucaji bila se ubrzaju. Poslije toga obilan ga znoj oblije i groznica malo popusti. Sve je to trajalo oko pet sati. Gedeon Spilett se nije odvajao od Harberta koji je sada sigurno bolovao od groznice. To je bilo sigurno, a tu je groznicu svakako, trebalo presjei prije nego to postane ozbiljnija. A presjei je mo emo ree Gedeon Spilett Cyrusu Smithu jedino nekim lijekom protiv groznice. Lijekom protiv groznice...! na to e in enjer. Pa mi nemamo ni kininove kore ni sulfata kinina! Tako je odgovori Gedeon Spilett ali stoga ima vrba na obali jezera. Vrbova kora mo e ponekad zamijeniti kinin. Pa pokuajmo s vrbovom korom, ne gubei niti trenutka! ree Cyrus Smith. Vrbovu koru se s pravom dr i kao nadomjestak kininu, isto tako kao i indijski kesten, lie bo ikovine, zmijska trava itd. Trebalo je svakako pokuati s tom korom koja sigurno nije bila vrijedna kao kinin, to vie to su je morali uporabiti u prirodnu stanju, jer nisu imali mogunosti iz nje izvui alkaloid, odnosno salicin. Cyrus Smith ode i nasijee s debla poneto kore neke vrste crne vrbe. Ponese je u Granitni dvorac, istuca je u prah i taj prah jo istu veer dadu Harbertu. No je prola bez te ih posljedica. Harbert je malo bulaznio, ali se groznica ne pojavi u tijeku noi, a ne pojavi se ni u tijeku itavoga sljedeeg dana. Pencroffu se vrati nada. Gedeon Spilett je utio. Moglo se dogoditi da nastupi groznice ne budu svakodnevni nego trodnevni te e se ponovno mo da sutradan pojaviti. I tako su naseljenici ekali sutranji dan s velikom strepnjom. Osim toga, zapazili su da je Harbert, kad ga nije tresla groznica, bio kao slomljen, da ga je boljela glava i da je patio od vrtoglavice. Meutim, jedan znak je dozlaboga uplaio novinara: u Harbertova jetra je navalila krv, a ubrzo je po jakom buncanju zakljuio da je to zahvatilo i mozak. Gedeona Spiletta je porazila ta nova komplikacija. On povede in enjera u stranu.

Ovo je malarina groznica! ree mu. Malarina groznica! povie Cyrus Smith. Vi se varate, Spilette. Malarina groznica se ne javlja sama od sebe. Mora postojati uzronik! Ne varam se odgovori novinar. Nedvojbeno, Harbert se u movarama zarazio, a to je dostatno. On je ve imao prvi napad groznice. Ako naie drugi, a mi ne uspijemo sprijeiti trei, e... onda mu nema spasa...! A vrbova kora... ? Nije dostatno jaka odgovori novinar trei napad malarine groznice, ukoliko ga se ne sprijei pomou kinina, uvijek je smrtonosan! Na sreu, Pencroff nije nita uo dok su oni tako razgovarali, inae bi bio poludio. Jasno je kakva je briga morila in enjera i novinara tog dana, to jest 7. Prosinca, te u tijeku sljedee noi. Oko podne je Harbert dobio drugi napad. Kriza je bila u asna. Harbert je predosjeao da mu nema spasa! Pru ao je svoje ruke prema Cyrusu Smithu, prema novinaru, prema Pencroffu! Nije htio umrijeti...! Taj je prizor bio stravian. Morali su ukloniti Pencroffa. I taj je napad trajao pet sati. Bilo je oito da Harbert nee izdr ati trei napad. U asnu su no proveli. U svom bunilu Harbert je govorio takve stvari da se njegovim prijateljima cijepalo srce od bola. Buncao je, borio se protiv robijaa, dozivao Ayrtona! Preklinjao je ono tajanstveno bie, onoga zatitnika koji je odjednom nestao, a iji ga je lik opsjedao... Potom mu je cijelim tijelom ovladala takva malaksalost da je vie puta Gedeon Spilett pomislio da je jadni djeak izdahnuo. Sutradan, 8. prosinca, ta malaksalost nije poputala. Njegovi mravi prsti grevito su stiskali pokrivae. Ponovno su mu dali usitnjenu vrbovu koru, ali novinar se vie nije nadao nikakvu uspjehu. Ako mu do sutra ujutro ne damo neki sna an lijek protiv groznice, Harbert e biti mrtav! ree novinar. No sti e, nema dvojbe, posljednja tom hrabrom, dobrom, pametnom djeaku koji je u svakom pogledu nadvisivao djeake svoje dobi i kojega su svi naseljenici voljeli kao svoga vlastitog sina! Jedini lijek koji je postojao protiv te strane malarine groznice, jedini lijek koji ju je mogao pobijediti, nije se nalazio na Lincolnovu otoku! U noi, s 8. na 9. prosinca, Harbert padne u jo jae bunilo. Jetra su mu bila vrlo nabrekla, mozak zahvaen tako da nikoga vie nije prepoznavao. Hoe li pre ivjeti do sutra, do onoga treeg napada kome e nedvojbeno podlei? Izgledalo je da nee. Bio je potpuno iscrpljen, te je izmeu napada bio kao mrtav. Oko tri sata ujutro Harbert u asno krikne. inilo se da se svija u samrtnom gru. Nab koji se nalazio u tom trenutku pokraj njega, pojuri u drugu sobu, gdje su bdjeli ostali naseljenici. Top u tom trenutku neobino zalaje... Svi brzo uu u sobu i uspiju zadr ati djeaka na samrti, koji se htio baciti s kreveta. Gedeon Spilett ga uhvati za ruku i osjeti kako mu je bilo poelo sve jae kucati. Bilo je pet sati ujutro. Prve suneve zrake poele su se uvlaiti u sobe Granitnog dvorca, najavljujui prekrasan dan, koji je imao biti posljednji jadnom Harbertu...! Jedna suneva zraka padne na stol to se nalazio pokraj kreveta. Odjednom Pencroff krikne i pokaza na neki predmet koji se nalazio na stolu... Bila je to nekakva duguljasta kutijica na kojoj su pisale ove rijei: Sulfat kinina.

XI.

NEPOJASNJIVA TAJNA HARBERTOVO OZDRAVLJENJE JO NEISTRAENI DIJELOVI OTOKA PRIPREME ZA POLAZAK PRVI DAN NO DRUGI DAN KAURI PAR KAZUARA TRAGOVI U UMI DOLAZAK DO ZMAJEVA RTA Gedeon Spilet uzme kutiju i otvori je. U njoj je bilo oko dvije stotine bobica nekakva bijela praka. On prinese nekoliko bobica usnama. Njihov vrlo gorak okus odmah ga je uvjerio da je to onaj dragocjeni alkaloid kininovca, odlino preventivno sredstvo protiv ponovljene groznice. Trebalo je odmah taj praak dati Harbertu. Kako se naao na stolu, o tome e poslije povesti razgovor. Kave! naredi Gedeon Spilett. Za nekoliko trenutaka Nab je donio alicu tople tekuine. Gedeon Spilett baci u nju osamnaest bobica kinina i nekako im uspije da Harbert to popije. Jo nije bilo kasno. Trei napad malarine groznice jo se ne bijae ispoljio. I neka nam bude doputeno dodati, taj napad nije smio ni uslijediti. Uostalom, treba kazati da je u srcima svih naseljenika ponovno o ivjela nada. Utjecaj tajanstvenog bia opet je blagotvorno poeo djelovati, i to u krajnjem trenutku, kad su ve poeli misliti da ih je prepustio njihovoj sudbini...! Nekoliko sati poslije toga Harbert je mirnije spavao. Naseljenici su sad mogli porazgovarati o zgodi s kutijom kinina. Pomo nepoznata bia ispoljila se oitije nego ikada dotad. Ali kako je on mogao u tijeku noi prodrijeti ak u Granitni dvorac? To je doista bilo nemogue objasniti i nain na koji je postupio "duh otoka" bio je tajanstven kao i sam duh. U tijeku toga dana, otprilike svaka tri sata, Harbertu su davali sulfat kinina. Harbert se ve sutradan osjeao bolje. Dakako, on jo nije bio zdrav, a esto se dogaalo da su se te ponovljene groznice vraale u vrlo opasnom obliku, meutim o njemu je imao tko skrbiti. A osim toga, tu je bio i lijek, a sigurno nije bio daleko ni onaj, kojega je donio! Naposljetku, golema nada je ispunjala srca svih naseljenika. Ta nada ih nije iznevjerila. Nakon deset dana Harbert se poeo oporavljati. Jo je bio vrlo slab, jer je bio podvrgnut vrlo strogoj dijeti, ali se napadi groznice vie nisu pojavljivali. Osim toga, posluni se djeak pokoravao svemu to mu je bilo nalo eno! U njega je bila sna na elja da ozdravi! Pencroff je bio slian ovjeku kojega su izvukli iz neke provalije. Njegovi su napadi radosti graniili s bunilom. Budui da je proao onaj trenutak kad se trebao dogoditi trei napad do kojega nije dolo, on je tako sna no zagrlio novinara da ga umalo nije uguio. Otad ga je nazivao doktor Spilett. Trebalo je, meutim, pronai pravog lijenika. Pa i pronai emo ga! ponavljao je Pencroff. Nedvojbeno, taj ovjek, makar tko on bio, nee izbjei tvrdom zagrljaju potenjaine Pencroffa! Prosinac je zavrio, a s njim i 1867. godina, u kojoj su naseljenici Lincolnova otoka bili stavljeni na veliko iskuenje. Uli su u 1868. s prekrasnim vremenom. Vladala je estoka, prava tropska vruina koju je, na sreu, osvje avao morski povjetarac. Harbert se vraao u ivot. Sa svoga kreveta, postavljenog kraj prozora Granitnog dvorca, on je punim pluima udisao zdravi

zrak, pro et morskim parama, koje su mu vraale zdravlje. Poeo mu se vraati tek i samo Bog zna kakva mu je jela, lagana i tena, pripremao Nab! Jednostavno ovjeku doe elja nai se na samrtnome krevetu! govorio je Pencroff. Za cijelo to vrijeme gusari se nijednom nisu pojavili u okolici Granitnog dvorca. O Ayrtonu nisu imali nikakvih vijesti. In enjer i Harbert su se jo nadali da e ga pronai, dok njihovi prijatelji nisu uope dvojili da je taj nesretnik poginuo. Pa ipak, ta neizvjesnost nije mogla vjeno trajati. im djeak ozdravi, naseljenici e poduzeti onaj pohod koji je imao uroditi bitnim otkriima. Ali mo da e biti prinueni cijeli mjesec dana priekati, jer su sve snage naseljenika morale biti na okupu da bi pobijedili robijae. Uostalom, Harbert se osjeao sve bolje i bolje. Jetra mu vie nisu bila nateena, a rane su bile, tako rei, potpuno zarasle. U tijeku sijenja bitni su radovi obavljeni na zaravni Veliki vidikovac. Dodue, ti su se radovi sastojali uglavnom u tome da se spasi to se vie spasiti mo e od opustoene etve, bilo da se radilo o penici ili o povru. Pokupili su sjemenje i rasad da bi im poslu ili za novu etvu koja e uroditi za est mjeseci. to se tie zgrada u peradarniku, te mlina i staja, Cyrus Smith je mislio da e biti bolje ako prieka s njihovim obnavljanjem, jer se vrlo lako moglo dogoditi da se oni pljakai i palikue ponovno vrate na zaravan dok oni budu tragali za njima po otoku! Kad oiste otok od tih zloinaca, sve e ponovno sagraditi. Mladi bolesnik se poeo dizati iz kreveta u drugoj polovici sijenja, najprije jedan sat na dan, pa dva i napokon tri. Vidljivo mu se vraala snaga, toliko je bio vrste tjelesne grae. Njemu je tada bilo osamnaest godina. Bio je visoka rasta i po svemu se vidjelo da e biti lijepa i plemenita izgleda. Od tog trenutka njegovo je ozdravljenje ilo redovitim tijekom, premda mu je jo bila potrebna odreena skrb, pri emu se doktor Spilett pokazao vrlo strogim lijenikom. Krajem mjeseca Harbert je ve vrljao Velikim vidikovcem i alom. Nekoliko se puta okupao u moru u drutvu Pencroffa i Naba i to je kupanje vrlo dobro djelovalo na njegovo zdravlje. Cyrus Smith je vjerovao da ve mo e odrediti dan polaska, te ga je i odredio za 15. veljae. Vrlo svijetle noi u to godinje doba, pogodovat e istra ivanjima cijelog otoka, koje su naumili poduzeti. Dakle, oni su se ve poeli pripremati za to istra ivanje, a te su pripreme bile i te kako bitne, jer su se naseljenici zakleli da se nee vratiti u Granitni dvorac prije nego to postignu svoj dvostruki cilj, to jest prije nego to unite robijae i ne pronau Ayrtona, ako je ovaj jo iv, te dok ne pronau onoga, tko je tako uspjeno upravljao sudbinom njihove naseobine. Od Lincolnova otoka naseljenici su u tanine poznavali cijelu istonu stranu, od aporkova rta do Rta eljusti, prostrane Utvine movare, okoli Grantova jezera, Jakamarsku umu koja se protezala izmeu puta to je vodio u obor i toka Rijeke milosti, tok Rijeke milosti i Crveni potok i na kraju ogranke Franklinova brda, meu kojima su sagradili obor. Oni su, uz to, istra ili, dodue prilino povrno, i prostranu obalu Washingtonova zaljeva, poevi od aporkova do Zmajeva rta, umoviti i movarni rub zapadne obale i one beskrajne sipine, koje su zavravale u polurazjapljenim eljustima Zaljeva morskog psa. Ali uope nisu poznavali prostrane dijelove obrasle umom Zmijskog poluotoka, cijelu desnu obalu Rijeke milosti, lijevu obalu Vodopadne rijeke i onaj splet ogranaka i dolina koje su predstavljale temelje Franklinova brda na sjeveru, istoku i zapadu, a gdje je, nedvojbeno, bilo mnogo skrovitih zaklona. Prema tome, jo nekoliko tisua jutara povrine otoka nije bilo istra eno. Bilo je, dakle, odlueno da e ekspedicija krenuti kroz ume Dalekog zapada i pritom obuhvatiti sav onaj dio smjeten na desnoj obali Rijeke milosti. Mo da bi bilo bolje najprije krenuti prema oboru, jer je postojala mogunost da su se

robijai ponovno tamo sklonili bilo da ga opljakaju, bilo da se u njemu nastane. Meutim, ili je obor ve bio potpuno uniten te je bilo suvie kasno da to sprijee, ili je razbojnicima bilo u interesu da se tamo utvrde, te su naseljenici imali dostatno vremena da ih potra e u njihovu sklonitu. Poto su raspravili sve mogunosti, naseljenici odlue dr ati se prvotnog plana, te da se kroz ume probiju do Zmajeva rta. Sjekirom e kriti sebi put i tako udariti temelje putu koji e povezivati Granitni dvorac s krajnjom tokom poluotoka, u du ini od esnaest do sedamnaest milja. Kola su bila u odlinom stanju. Dobro odmorene onage su mogle izdr ati dug put. Na kola su utovarene ive ne namirnice, stvari potrebne za podizanje tabora, prijenosna kuhinja, te razno posue, a uz to i oru je i streljivo bri ljivo izabrani u oru arnici Granitna dvorca, u kojoj je svega bilo po izboru. Ali nisu smjeli zaboraviti da su robijai mo da lutali umama i da je puka mogla lako planuti i s jedne i s druge strane. Stoga je bilo prijeko potrebno da mala skupina naseljenika ostane zbijena i da se ne dijeli ni pod kakvom izlikom. Bilo je takoer odlueno da nitko ne ostane u Granitnu dvorcu. I Top i Jup e sudjelovati u pohodu. Nedostupni dom je bio u stanju sebe braniti. Dan prije odlaska, 14. veljae, bila je nedjelja. Naseljenici su se cijeli taj dan odmarali i proveli molei se svome Stvoritelju. Premda je Harbert bio potpuno zdrav, ipak je jo bio preslab, te su mu osigurali mjesto u kolima. Sutradan, u samu zoru, Cyrus Smith poduzme potrebne mjere da bi osigurao Granitni dvorac od bilo kakva napada. Ljestve koje su nekad slu ile za penjanje u Granitni dvorac, odnijeli su u Dimnjake i duboko zakopali u pijesak, tako da im mogu poslu iti kad se vrate. Skinuli su bubanj s dizalice, tako da od ove vie nita nije ostalo. Pencroff je ostao zadnji u Granitnu dvorcu da bi dovrio taj posao. Spustio se pomou konopa iji su drugi kraj pridr avali naseljenici koji su se ve nalazili na alu. Kad su povukli taj konop, vie nije postojala nikakva sveza izmeu gornjeg odmorita i obale. Vrijeme je bilo prekrasno. Danas e biti vraki vrue! veselo ree novinar. Kojeta, doktore Spilett odgovori Pencroffmi emo hodati pod kronjama drvea, tako da sunca neemo ni vidjeti! Na put! ree in enjer. Kola su ekala na obali pokraj Dimnjaka. Novinar je tra io od Harberta da se popenje u njih i u njima se vozi barem za prvih sati putovanja. Mladi se morao podvrgnuti nalogu svoga lijenika. Nab je vodio onage. Cyrus Smith, novinar i mornar pooe naprijed. Top je veselo poskakivao. Harbert je ponudio mjesto Jupu pokraj sebe u kolima, to je Jup spremno prihvatio. Trenutak polaska je stigao i skupina krene. Kola najprije obiu zavoj ua, a potom, poto su itavu milju prevalila lijevom obalom rijeke, prijeu preko mosta i krenue putom prema Balonskoj luci, gdje su napustiti put i udarili desno, zaavi pod kronje golemih stabala, koja su pripadala predjelu Dalekog zapada. Prve dvije milje kola su se lako kretala izmeu dosta rijetkog drvea. Katkad bi presjekli poneku povijuu i gusti cestar, ali nikakva ozbiljnija prepreka nije zaustavila napredovanje naseljenika. Pod gustim kronjama drvea bilo je svje e hladovine. Deodari, jele, kazuari, banksije, gumijevci, dragonije i druge vrste, naseljenicima ve poznatog drvea, nastavljali su se unedogled. Nailazili su usput na itava jata ptica koje su ivjele na otoku: na tetrijebe, jakamare, lorije i brbljive papige svih moguih vrsta. Travom su bje ali agutiji, klokani, kabeji. Sve su te ivotinje podsjetile naseljenike na njihova prva istra ivanja, poto su bili baeni na otok.

Nekako mi se ini zamijeti Cyrus Smith da su ove ivotinje, etverono ne i pernate, plaljivije nego to su prije bile. Ovim su umama nedavno proli robijai. Na njihove emo tragove sigurno naii. Doista, na vie mjesta je bilo vidljivo da je tuda prola skupina ljudi. Na ponekom se stablu vidjela slomljena granica, mo da stoga da bi obilje ila put, negdje su naili na pepeo ve ugaena ognjita, a ponegdje su se u glinastu tlu ouvali tragovi ljudskih stopala. Ali nigdje nisu naili na logor gdje su se robijai dulje zadr ali. In enjer je preporuio svojim prijateljima da se suzdr e od lova. Pucnjava bi mogla upozoriti robijae koji su mo da krstarili umom. Osim toga, time bi se lovci bar donekle odvojili od kola, a naseljenici su morali paziti upravo na to da se nitko ne kree odvojeno. U tijeku popodneva, poto su ve est milja bili daleko od Granitnog dvorca, napredovanje je postalo prilino teko. Da bi se probili kroz poneke ikare, morali su obarati stabla i kriti put. Prije nego to bi se prihvatili toga posla, in enjer je Jupa i Topa slao u gustu umu. Nema to, oni su savjesno obavljali svoje zadae. Kad bi se pas i orangutan vraali s tih svojih izvianja, a da nisu nita zamijetili, naseljenici su znali da se ne moraju bojati ni robijaa ni zvijeri, to jest stvorova koji su po svojim divljim nagonima slini jedni drugima, bili na istoj razini. Uveer drugoga dana naseljenici su se ulogorili na devet milja od Granitna dvorca, na obali maloga pritoka Rijeke milosti, za ije postojanje dotad nisu znali. Taj se pritok uklapao u razgranatu vodenu mre u kojoj je tlo imalo zahvaliti na svojoj nevjerojatnoj plodnosti. Obilno su veerali, jer su prilino ogladnjeli za vrijeme putovanja. Napokon su poduzeli potrebne mjere da no provedu bez nezgoda. Da je in enjer imao posla samo s divljim ivotinjama, jaguarima ili nekim drugim, on bi bio jednostavno zapalio dvije vatre na dva kraja tabora i one bi bile dostatne da ih obrane, ali robijae bi te vatre prije privukle nego odbile, te je bilo pametnije da se okru e dubokim mrakom. Stra arenje je, meutim, bilo strogo organizirano. Po dva su naseljenika morala zajedno stra ariti, a svaka dva sata su se smjenjivali. Budui da je Harbert, unato svom protivljenju, bio poteen te du nosti, Pencroff i Gedeon Spilett su se s in enjerom i Nabom smjenjivali na stra i u neposrednoj blizini tabora. Uostalom, no je ionako trajala samo nekoliko sati. Mrak koji je vladao oko logora bio je prije posljedica gustih kroanja drvea nego nestanka sunca. Nonu su tiinu tu i tamo naruavali jaguari svojim zavijanjem i majmuni svojom grajom. ini se da su se ovi posebice okomili na majstora Jupa. No je prola bez neprilika. Sutradan, 16. veljae, krenuli su naprijed probijajui se umom prije laganim nego napornim tempom. Toga dana prevalili su samo est milja. Svakog trenutka su morali sjekirom sebi kriti put. Kao pravi pioniri, naseljeni su tedjeli velika i lijepa stabla ije bi ih obaranje, uostalom, bilo stajalo teka truda, a sjekli su mala. Zbog toga je put postao poneto krivudav i izdu io se zahvaljujui brojnim zavojima. Tog dana je Harbert otkrio nove vrste drvea koje prije toga ne bijahu zamijetili na otoku, kao to je paprat, ije su grane okrenute prema tlu podsjeale na vodu kad se izlijeva iz prepunog suda pa rogai ije su dugake mahune onage po udno brstile zbog mesnate i slatke sr i odlina okusa. Naseljenici su naili i na prekrasne kaurije, koji su rasli u hrpama, a ija su se valjkasta stabla sto astih zelenih vraka ak do dvije stotine stopa dizala uvis. To su bila ona ista kraljevska stabla to su rasla na Novom Zelandu, i tako poznata kao i libanonski cedrovi. Meu ivotinjama nisu zamijetili neke druge osim onih, koje su lovci otprije poznavali. Pa ipak, opazili su, ali im se nisu uspjeli pribli iti, jedan par velikih ptica kojih ima samo u Australiji, neku vrstu kazuara, inae poznatih pod imenom "emu". Te su ptice, visoke pet stopa i

mrkog perja, pripadale obitelji takara. Top pojuri za njima to su ga njegove etiri noge nosile, ali su se kazuari od njega lako odvojili, zahvaljujui svojoj nevjerojatnoj brzini. Putom su ponovno naili na tragove, koje su robijai ostavili u umi. Pokraj jedne vatre koja je, ini se, bila nedavno ugaena, naseljenici su zamijetili tragove koje su promatrali s velikom pozornosti. Mjerei irinu i du inu svakoga pojedinog traga, lako su ustvrdili da su to bili tragovi petorice ljudi. Bilo je oito da je pet robijaa logorovalo na tome mjestu. Ali ni najpomnijim istra ivanjem terena nisu otkrili esti trag, to jest trag koji bi mogao pripadati Ayrtonu. Ayrton nije meu njima! ree Harbert. Nije odgovori Pencroffa upravo to to nije s njima, dokazuje da su ga ti bijednici ubili! Ali zar ti nitkovi nemaju jazbinu u kojoj bismo ih kao tigrove opkolili! Nemaju na to e novinar. Vrlo je vjerojatno da se oni motaju naokolo. U njihovu je interesu da tako rade, dok ne postanu gospodari itavog otoka. Gospodari otoka! povie mornar. Gospodari otoka! ponovi, a glas mu zamre u grlu kao da ga je stegla neka eljezna ruka. Potom ree mirnijim glasom: Znate li, gospodine Cyruse, kojim sam metkom ja nabio svoju puku? Ne znam, Pencroffe! Nabio sam je metkom koji je probio Harbertove grudi i ja vam jamim da taj metak nee promaiti cilj! Ali ta pravedna odmazda sigurno nee Ayrtonu vratiti ivot, a po tragovima na zemlji naseljenici su, na alost, morali izgubiti svaku nadu da e ga ikad ponovno ugledati! Tu veer su udarili tabor na etrnaest milja od Granitnog dvorca. Cyrus Smith zakljui da sigurno nisu bili udaljeni vie od pet milja od krajnje toke Zmajeva rta. U stvari, sutradan su stigli na kraj poluotoka i proli Daleki zapad s kraja na kraj. Ali pritom nisu naili ni na kakav trag po kojemu su mogli zakljuiti gdje se nalazi zaklon robijaa, a niti jo tajanstveniji zaklon tajanstvenog neznanca.

XII.
TRAGANJE PO ZMIJSKOM POLUOTOKU LOGOROVANJE NA UU VODOPADNE RIJEKE EST STOTINA STOPA OD OBORA GEDEON SPILETTIPENCROFF POLIU IZVIANJE NJIHOV POVRATAK OTVORENA VRATA OSVIJETLJENI PROZOR NA MJESEINI Sutradan, 10. veljae, naseljenici su poeli izvianje umovitog dijela koji se protezao od Zmajeva rta do ua Vodopadne rijeke. Prevrnuli su itavu umu ija je irina na nekim mjestima iznosila tri, a na drugima etiri milje. Toliko je, naime, Zmijski poluotok bio irok od jedne do druge obale. Svojim visokim rastom i svojim gustim kronjama stabla su bila ivim dokazom plodnosti toga tla, plodnosti koja je tu bila udesnija nego na ijednom drugom dijelu otoka. Naseljenicima se inilo da je to djeli praume prenesen iz Amerike ili centralne Afrike u zonu umjerenog pojasa. Na temelju toga se moglo zakljuiti da je to prekrasno raslinje nalazilo u tom zemljitu, vla nom na povrini, ali zagrijanom u dubini vulkanskim vatrama, toplinu koja nije pripadala umjerenom pojasu. Tu su uglavnom rasli golemi kauriji i eukaliptusi. Ali naseljenici nisu doli ovamo diviti se tim krasnim stablima. Oni su ve znali da je u tom pogledu Lincolnov otok zavrijedio stati uz bok Kanarskim otocima, koji su se nekad zvali Sretni otoci. Sada im, meutim, taj otok vie nije u potpunosti pripadao. Drugi su zagospodarili njime, zloinci su gazili njegovim tlom, pa je te zloince trebalo do posljednjega unititi. Na zapadnoj obali otoka nisu naili ni na kakav trag, premda su vrlo bri ljivo tragali. Nisu

vie naili ni na tragove stopala ni na slomljene grane, ni na ohlaeni pepeo, ni na naputeni tabor. Tome se ba i ne udim ree Cyrus Smith svojim prijateljima. Robijai su se iskrcali na otok u blizini Rta olupine i odmah se bacili prema umama Dalekog zapada, poprijeivi preko Utvinih movara. Oni su ili gotovo istim putom kao i mi poto smo napustili Granitni dvorac. Stoga smo u umi i naili na njihove tragove. Ali kad su stigli do obale, njima je bilo jasno da tu nee nai prikladno skrovite. Stoga su okrenuli prema sjeveru i tako pronali obor... Kamo su se mo da i vratili... ree Pencroff. Nisam tog miljenja odgovori in enjer. Ta oni bi morali pretpostaviti da emo ih mi potra iti na toj strani. Obor je za njih samo mjesto opskrbljivanja, a nikako stalno prebivalite. Sla em se s Cyrusom doda novinar. Mislim da su robijai potra ili zaklon meu ograncima Franklinova brda. Onda, gospodine Cyruse, poimo pravo na obor! povie Pencroff. Moramo s njima zavriti. Dosad smo samo gubili vrijeme! Nismo, dragi prijatelju odgovori in enjer. Vi ste zaboravili da smo mi poli ovamo i tjerani eljom da doznamo ne nalazi li se u umama Dalekog zapada neije obitavalite! Ovo nae putovanje ima dvostruku svrhu, Pencroffe. Sjedne strane mi moramo kazniti zloince, ali s druge mi smo du ni odati zahvalnost nekome. To ste ba lijepo rekli, gospodine Cyruse! ree mornar. Ali ja sam siguran da mi neemo pronai naeg d entlmena ako on to ne bude htio! U stvari, Pencroff je time izrazio miljenje svih naseljenika. Vjerojatno je i zaklonite tajanstvenog bia bilo isto tako tajanstveno kao to je i on sam bio! Tu veer kola se zaustave na uu Vodopadne rijeke. Tabor je bio podignut kao i uobiajeno, a i mjere opreznosti su poduzeli kao i prijanjih dana. Harbert je opet bio sna an i zdrav djeak kao i prije. On se obilno koristio tim ivotom na otvorenom, gdje se morski zrak gonjen povjetarcem mijeao sa ivotvornim zrakom ume. Vie nije putovao u kolima, nego na elu male skupine. Sutradan, 19. veljae, naseljenici su napustili obalu na kojoj su se s druge srane ua dizale gomile bazaltnog kamenja svih oblika i krenuli uzvodno lijevom obalom rijeke. Taj put su djelimino prokrili prigodom prijanjih izleta kad su od obora kretali prema zapadnoj obali otoka. Sad su se naseljenici nalazili est milja daleko od Franklinova brda. In enjerova je nakana bila podrobno pretra iti itavu tu dolinu ija su nagnua tvorila korito rijeke i oprezno se pribli i samom oboru. Ako su se robijai nalazili u njemu, onda su ga morali na juri zauzeti, a ako nisu, onda se trebalo utvrditi u njemu i napraviti od njega centar iz kojega e poduzimati istra ivanja Franklinova brda. Taj su plan svi naseljenici jednoduno prihvatili, jer im se mnogo urilo ponovno postati gospodarima itava otoka! Ili su, dakle, uskom dolinom koja je razdvajala dva najvea ogranka Franklinova brda. Drvee je, zbijeno jedno do drugoga pokraj rijeke, bivalo sve rjee u gornjim dijelovima brda. Po tom brdovitom i neravnom zemljitu, vrlo prikladnom za zasjede, kretali su se lagano i vrlo oprezno. Top i Jup su ili naprijed kao izviai i bacali se lijevo i desno u cestar, natjeui se u brzini i otroumnosti. Ali ni po emu se nije vidjelo da je netko nedavno dolazio na obale rijeke, ni po emu se nije moglo zakljuiti da su robijai bili tu ili u izravnoj blizini. Oko pet sati uveer kola se zaustave na oko est stotina koraka od drvene ograde obora. Jedan zastor stabala koja su rasla u polukrugu jo ju je uvijek zaklanjao. E, sad je trebalo poi u izvianje i ustvrditi jesu li robijai zauzeli obor. Poi tamo otvoreno, usred bijela dana, znailo je, ako su robijai bili u zasjedi, izlo iti se njihovim mecima

kao to se dogodilo Harbertu. Bit e, dakle, bolje ako priekaju no. Uza sve to, Gedeonu Spilettu se nije ekalo pa je odluio malo razgledati okoli obora, a kako je i Pencroff gorio od nestrpljenja, ponudio mu se kao pratnja. Ne, dragi prijatelji usprotivi se Cyrus Smith. Priekajte da padne no. Neu dopustiti da se ijedan od vas izla e opasnosti usred dana. Ali, gospodine Cyruse... odvrati mornar, ne pokazujui sklonosti da se pokori... Molim vas, Pencroffe in enjer e na to. Neka bude! plane mornar iji bijes skrene na drugu stranu i izlije se u najpogrdnije izraze iz mornarskog rjenika. Naseljenici su, dakle, ostali pokraj kola i pomno zagledali u dio ume, koji im je bio najbli i. Tako su prola tri sata. Vjetar je utihnuo i potpuna tiina zavlada ispod stabala. Da je tko slomio i najtanji iver, da je tko napravio dva koraka po suhom liu, da se ije tijelo uljalo travom, sve bi se to bilo vrlo lako ulo. Tiina, potpuna tiina! Uostalom, Top je le ao na zemlji i pru io glavu po apama, ne pokazujui nikakva uzbuenja. U osam sati je vladao ve prilian mrak te se inilo da se izvianje moglo obaviti pod dosta dobrim uvjetima. Gedeon Spilett izjavi da bi sada on i Pencroff mogli poi. Cyrus Smith pristane. Top i Jup su morali ostati uz in enjera, Harberta i Naba. Nije se smjelo dogoditi da lave ili krik potaknu pozornost robijaa. Idite, ali budite oprezni preporui in enjer mornaru i novinaru. Ne morate zauzimati obor, nego samo izvidite nalaze li se robijai u njemu ili ne. U redu odgovori Pencroff. I njih dvojica pooe. Ispod drvea, zahvaljujui gustim kronjama stabala, vladao je ve takav mrak da se predmeti vie nisu razabirali na udaljenosti veoj od trideset do etrdeset stopa. Novinar i Pencroff su se zaustavljali im im je neki um bio neuobiajen, a potom bi ponovno poli naprijed polako i oprezno. Hodali su podalje jedan od drugoga da bi se to manje izloili puanoj paljbi neprijatelja. Uza sve to, svakog trena su oekivali da e odnekle odjeknuti pucnjava. Pet minuta poto su napustili kola, Gedeon Spilett i Pencroff su stigli do ruba ume, odnosno pred istinu na ijem se drugom kraju dizala drvena ograda. Zaustavili su se. Nejasna svjetlost sumraka razlila se istinom na kojoj nije bilo niti jednog stabla. Na trideset koraaja od njih nalazila su se vrata obora koja su, ini se, bila zatvorena. Upravo tih trideset koraka koji su dijelili rub ume od drvene ograde, predstavljali su opasni pojas ili "brisani prostor", reeno vojnikim jezikom. U stvari, jedan ili vie metaka odapetih s vrha drvene ograde oborili bi svakoga tko bi se usudio stupiti u taj prostor. Ni Gedeon Spilett ni mornar nisu bili ljudi koji bi uzmaknuli pred opasnosti, ali su isto tako bili svjesni da e oni sami biti prve rtve svake neopreznosti koju poine, a poslije e to biti kobno i za njihove prijatelje. Ubiju li njih, to e biti od Harberta, Cyrusa Smitha i Naba? Uzbuen to se nalazi u blizini obora u koji su se, po njegovu miljenju, sklonili robijai, Pencroff htjede poi naprijed, ali ga novinar zadr a svojom sna nom rukom. Jo malo i posve e se smraiti apne mu na uho Gedeon Spilett. Tada emo stupiti u akciju. Pencroff grevito stegne kundak svoje puke, suzdr a se i zaustavi, mumljajui neto pritom. Ubrzo su se posve ugasile posljednje svjetlosti sumraka. Mrak koji je vladao pod gustim kronjama, preplavio je i istinu. Franklinovo brdo dizalo se kao golem zastor na zapadnoj strani.

Mrak ubrzo padne, kao to to ve biva u krajevima umjerenog pojasa. Sada je bio pravi trenutak. Otkako su stigli na rub ume, novinar i mornar nisu gubili iz vida drvenu ogradu obora. Obor je izgledao kao da u njemu nema ive due. Vrak drvene ograde bio je neto tamniji od okolnog mraka i posve se jasno ocrtavao. Meutim, ako su se robijai nalazili u oboru, oni su sigurno dr ali stra u, kako bi se osigurali od svakog iznenaenja. Gedeon Spilett stisne ruku svome prijatelju i njih se dvojica stadoe pu ui pribli avati oboru, pripravni svakog trenutka otvoriti paljbu iz puaka. Stigli su do vrata obora, a da nikakva svjetlost nije razderala mrak. Pencroff pokua gurnuti vrata koja su, kao to su i novinar i on pretpostavljali, bila zatvorena. No, mornar je zamijetio da su vanjski zasuni povueni. Po tome su mogli zakljuiti da se robijai u tom trenutku nalaze u oboru i da su, po svoj prilici, utvrdili vrata, tako da se nisu mogla silom otvorili. Gedeon Spilett i Pencroff naulje ui. Nikakva buka nije se mogla uti s druge strane ograde. Divlje ovce i koze vjerojatno su mirno spavale u svojim stajama i nisu uope naruavale nonu tiinu. Ne uvi nikakvu buku, mornar i novinar su se pitali ne bi li bilo najbolje prebaciti se preko ograde i tako prodrijeti u obor. Samo to se to nije slagalo s uputama, koje im bijae dao Cyrus Smith. '< Istina, taj je pohvat imao izgleda za uspjeh, ali isto tako i neuspjeh. Meutim, ako robijai nisu nita slutili, ako nisu znali da su naseljenici krenuli na njih, ako je, naposljetku, u tom trenutku postojala mogunost da ih se iznenadi, jesu li smjeli upropastiti tu prigodu, prebacujui se neoprezno preko drvene ograde? Novinar nije bio za to. On je dr ao da e biti pametnije ako naseljenici svi skupa prodru u obor. Jedno je bilo sigurno, a to je da su se mogli prikrasti ogradi, a da ne budu zamijeeni, jer uz ogradu nije bilo nikakve stra e. Kad su to ustvrdili, trebali su se vratiti ostalima i obavijestiti ih o svemu. Pencroff je vjerojatno imao takvo miljenje, jer je bez rijei poao za novinarom, kad se ovaj povukao u umu. Nekoliko trenutaka potom, in enjer je bio obavijeten o stanju u oboru i oko njega. Sad sam uvjeren ree, poto je malo razmislio da robijai nisu u oboru. To emo doznati na to e Pencroff tek onda kad se prebacimo preko ograde. Naprijed, prijatelji! ree in enjer. Hoemo li kola ostaviti u umi? upita Nab. Neemo odvrati in enjer u njima su nae zalihe streljiva i hrane, a poka e li se potreba, mogu nam poslu iti kao streljaki zaklon! Onda naprijed! ree Gedeon Spilett. Kola iziu iz ume i bez buke se stanu kotrljati prema drvenoj ogradi. Oko njih je vladao gusti mrak, a tiina je bila isto onako potpuna kao i u trenutku kad su se Pencroff i novinar udaljivali, puzei po zemlji. Gusta je trava priguila buku koraka. Naseljenici su bili pripravni na paljbu odmah odgovoriti paljbom. Po Pencroffovu nalogu Jup je iao na kraju kolone. Nab je vodio Topa na uzici da ne bi pojurio naprijed. Ubrzo su se nali pred istinom. Bila je potpuno pusta. Ne oklijevajui, mala se skupina uputi ravno prema drvenoj ogradi obora. Za vrlo kratko vrijeme preli su preko opasnog prostora. Niti jedan metak nije u njih ispaljen. Kad su kola stigla do ograde, zaustavie se. Nab se postavio ispred onaga, da bi ih zadr ao. In enjer, novinar, Harbert i Pencroff upute se prema vratima da ispitaju jesu li ime poduprta s unutarnje strane... Jedna je vratnica bila otvorena! to ka ete na ovo? ree in enjer, okrenuvi se prema mornaru i Gedeonu Spilettu.

Ova dvojica se u udu pogledae. Tako mi vlastitog zdravlja, ova su vrata maloprije bila zatvorena ree Pencroff. Naseljenici su se sad kolebali. Jesu li se robijai doista nalazili u oboru kad su maloprije Pencroff i novinar bili u izvianju? A o tome nije bilo dvojbe, jer su samo oni mogli otvoriti vrata, koja su tren prije toga bila zatvorena! Jesu li jo bili u oboru ili je netko od njih upravo iziao? Sva su ta pitanja zaokupljala njihove misli, ali tko je mogao odgovoriti na njih? Uto Harbert, koji je nekoliko koraka bio zaao u nutrinu obora, naglo uzmakne i zgrabi Cyrusa Smitha za ruku. to je sad? upita in enjer. Svjetlo! U kui? Da! Sva petorica pou prema vratima i doista, kroz ostakljeni prozor koji se nalazio tono nasuprot njima, opaze kako treperi slabano svjetlo. Cyrus Smith brzo donese odluku. Ovo je jedinstvena prigoda! ree on ostalima. Robijae emo zatei zatvorene u ovoj brvnari. Oni se niemu ne nadaju! Sad su nai! Naprijed! Naseljenici se uvuku u obor dr ei uperene puke. Kola su ostavili napolju, pod stra om Jupa i Topa, koje su iz opreznosti privezali za njih. Cyrus Smith, Pencroff i Gedeon Spilett s jedne strane, a Harbert i Nab s druge, pooe du ograde, promatrajui onaj dio obora koji je bio u potpunom mraku i pust. Za nekoliko trenutaka sva petorica su bila ispred kue ija su vrata bila zatvorena. Cyrus Smith dade ostalima znak rukom preporuivi im da se ne miu, a on se primakne prozoru kroz koji je najbolje probijala slaba svjetlost lojanice. On se zagleda u jedinu prostoriju brvnare. Na stoluje svijetlila upaljena svjetiljka. Pokraj stola se nalazio krevet koji je nekad slu io Ayrtonu za spavanje. Na krevetu je le ao neki ovjek. Odjednom Cyrus Smith uzmakne i priguenim glasom povie: Ayrton! Naseljenici navale na vrata razvalivi ih, tako rei, i pojure u brvnaru. Izgledalo je da Ayrton spava. Po njegovu se licu vidjelo da je dugo i mnogo trpio. Oko zglobova njegovih ruku i oko lanaka na njegovim nogama vidjele su se iroke modrice. Cyrus Smith se nagne nad njim. Ayrtone! povie in enjer, zgrabivi ruku ovjeka kojega je zatekao u tako iznenadnim okolnostima. Na taj zov Ayrton otvori oi i, pogledavi najprije Cyrusa Smitha, a potom sve druge, povie: Vi, vi ovdje? Ayrtone! Ayrtone! ponovi Cyrus Smith. Gdje se nalazim? U brvnari obora! Sam? Sam! Ali oni e svakoga trenutka stii! povie Ayrton. Branite se! Branite se! I Ayrton se srui na krevet bez snage. Spilette ree tada in enjer svakoga trenutka nas mogu napasti. Uvedite kola u obor. Poslije toga utvrdite vrata obora i svi se vratite ovamo! Pencroff, Nab i Gedeon Spilett pojure obaviti in enjerovu zapovijed. Nisu smjeli niti jednog trenutka izgubiti! Mo da su se robijai ve domogli kola! Novinar i ostala dvojica vrlo brzo pretre od brvnare do vrata ograde, iza koje su uli

Topa kako muklo re i. Napustivi na trenutak Ayrtona, in enjer izie iz kue, pripravan otvoriti paljbu. Harbert se nalazio pokraj njega. Obojica su motrili vrhunce brdskog ogranka, koji su prevladavali oborom. Ako su robijai tamo u zasjedi, mogli su pobiti naseljenike jednog za drugim. U tom se trenutku na istonoj strani pojavi mjesec nad crnim zastorom ume i bijeli prostira svjetlosti prekri nutrinu obora. Mjeseina je osvijetlila cijeli obor, njegove umarke i potoi koji ga je navodnjavao, i iroki travnati sag. Onaj dio ogranka na kojemu su se nalazili brvnara i dio drvene ograde isticali su se, obasjani svjetlou. Na suprotnoj strani, prema vratima obora, ograda je jo bila u mraku. Ubrzo se na toj strani ukaza neka crna spodoba. Bila su to kola koja su ula u krug svjetlosti. Cyrus Smith zauje buku. To su njegovi prijatelji zatvarali vrata, vrsto ih utvrujui s unutarnje strane. Uto se Top estoko otrgne s uzice i stade bijesno lajati, pojurivi prema dnu obora, nadesno od brvnare. Oprez, prijatelji, i pripremite puke...! povie Cyrus Smith. Naseljenici su prislonili puke na rame i ekali trenutak poetka paljbe. Top je stalno lajao. Trei za psom, Jup je isputao otre krikove. Naseljenici oprezno pou za njima i tako stignu do obale malog potoka nad koji se nadnijela sjena visokih stabala. to su ugledali tu, pri punom sjaju mjeseine? Pet ispru enih leeva na obali rijeke! Bili su to leevi robijaa koji su se prije etiri mjeseca iskrcali na obali Lincolnova otoka!

XIII.

AYRTON PRIA PLANOVI NJEGOVIH NEKADANJIH PRIJATELJA NJIHOV SMJETAJ U OBORU IZVRITELJ PRAVDE NA LINCOLNOVU OTOKU BONADVENTURA TRAGANJE U PREDJELU FRANKLINOVA BRDA VISINSKE DOLINE PODZEMNA TUTNJAVA PENCROFFOV ODGOVOR NA DNU KRATERA POVRATAK to se dogodilo? Tko je pobio robijae? Nije li to uinio Ayrton? Nije, jer se jo maloprije bojao njihova povratka! Ali, Ayrton je bio zaspao tvrdim snom i naseljenici ga nisu mogli probuditi. Poto je prozborio nekoliko rijei, njim ovlada takva obamrlost da se svalio kao klada na krevet i ostao na njemu nepomian. Zaokupljeni mislima, pod dojmom sna nog uzbuenja, naseljenici su probdjeli cijelu no ne napustivi Ayrtonovu brvnaru, a niti su se vie vratili na mjesto gdje su le ala tijela pobijenih robijaa. Bilo je vie nego vjerojatno da od Ayrtona nisu mogli nita doznati o okolnostima njihove pogibije, jer on ak nije ni znao da se nalazi u brvnari obora. Ali, hoe li barem od njega doznati neto o dogaajima koji su prethodili njihovoj stranoj smrti. Kad je sutradan Ayrton doao sebi iz svoje obamrlosti, mogao se uvjeriti kako su se njegovi prijatelji iskreno obradovali videi ga zdrava i itava, poslije sto i etiri dana od njihova rastanka. Ayrton im u nekoliko rijei ispria to se dogodilo, odnosno ono to je on znao. Sutradan po svom dolasku u obor, odnosno 10. studenoga naveer, robijai su ga iznenadili prebacivi se preko drvene ograde obora. Svezali su ga i zaepili mu usta. Poslije toga su ga odveli u mranu peinu podno Franklinova brda, gdje su se bili sklonili. Bili su odluili ubiti ga i sutradan su naumili obaviti tu svoju nakanu, ali ga uto jedan od njih prepozna i zazove ga imenom pod kojim je bio poznat u Australiji. Ti bijednici su htjeli ubiti Ayrtona, Ben Joycea su potedjeli! Meutim, od toga trenutka njegovi nekadanji ortaci nisu ga vie putali na miru. Htjeli su ga privui na svoju stranu. Raunali su da e se uz njegovu pomo dokopati Granitnog dvorca, da e prodrijeti u to nedostupno prebivalite i postati gospodarima otoka, poto pobiju naseljenike! Ayrton nije popustio. Nekadanji robija koji se pokajao i kome je bilo oproteno, bio bi prije umro nego izdao svoje prijatelje. Svezan, zaepljenih usta, pod budnom stra om, Ayrton je itava etiri mjeseca proveo u toj peini. U stvari, robijai su otkrili obor nekoliko dana po svom dolasku na otok. Otada su ivjeli od njegovih zaliha, ali nisu u njemu stanovali. Iznenaeni neoekivanim dolaskom naseljenika, dvojica razbojnika otvorie paljbu na Harberta. Jedan se od njih vratio u peinu hvalei se kako je ubio jednog stanovnika otoka, ali vratio se sam. Njegov prijatelj, kao to znamo, pogoen je bode om Cyrusa Smitha. Lako je zamisliti Ayrtonovu tugu i oaj kad je doznao vijest o Harbertovoj smrti! Ostala su samo etiri naseljenika, a i ta etvorica su bila preputena na milost i nemilost onim razbojnicima! Poslije tih dogaaja te za cijelo vrijeme to su ga naseljenici, zadr ani Harbertovom bolesti, proveli u oboru, gusari nisu naputali svoju peinu, pa ak ni poslije pljakanja Velikog vidikovca.

Tada su poeli jo gore postupati s Ayrtonom. Njegove ruke i noge jo uvijek su bile pune krvavih modrica od konopa kojima je bio svezan i danju i nou. Svakoga trenutka je oekivao da e ga umoriti. Tako je to ilo sve do treega tjedna veljae. Robijai su stalno vrebali neku povoljnu prigodu, te su rijetko naputali svoju jazbinu, i to samo onda kad bi poli u lov, bilo u nutrinu otoka, bilo prema njegovoj ju noj obali. Ayrton vie nita nije uo o svojim prijateljima, on se vie nije ni nadao da e ih ikad ponovno vidjeti! Naposljetku je nesretnik posve malaksao zbog loeg postupanja, i tako oslabio da vie nije nita ni uo ni vidio. Zato od toga trenutka, a to znai otprije dva dana, on ne zna to se potom dogodilo. Ali, gospodine Smithe doda kako to da se sada nalazim u oboru? Ta ja sam itavo vrijeme bio zatoen u onoj peini? A kako oni robijai, sada mrtvi, le e tamo usred obora? odgovori in enjer. Mrtvi! povie Ayrton koji se unato svojoj iznemoglosti napola pri di e. Naseljenici ga podr e. Htio se pridignuti, oni ga puste i svi se potom upute prema potoiu. Ve je bilo posve svanulo. Tamo na obali potoia le alo je pet mrtvih robijaa u polo aju u kojemu ih je zatekla smrt, koja mora da je bila munjevita. Ayrton je bio vrlo iznenaen. Cyrus Smith i njegovi prijatelji utke su ga promatrali. Na in enjerov znak, Nab i Pencroff pregledaju njihova mrtva tijela, koja su ve bila ukoena od hladnoe. Na njima nisu otkrili nikakvih vidljivih rana. Ali kad su ih pomno pregledali, Pencroff zamijeti jednome na elu, drugome na prsima, treem na ramenu, a etvrtom na leima, crvenu mrljicu, nekakav jedva vidljiv ubod, za koji nisu mogli ustvrditi od ega je potjecao. Eto, tu su pogoeni! ree Cyrus Smith. Nekim oru jem koje pogaa poput groma, a ija nam je tajna nepoznata! A tko ih je pobio? upita Pencroff. Netko tko skrbi o pravdi na otoku odgovori Cyrus Smith netko tko vas je ovamo prenio, Ayrtone, netko iji utjecaj ponovno osjeamo. Taj netko za nas radi ono, to mi sami za sebe nismo sposobni uraditi, i koji se uza sve to krije od nas! Pa potra imo ga! povie Pencroff. Da, potra imo ga odgovori in enjer ali to tajanstveno bie koje je uinilo sva ta udesna djela, mi neemo pronai dok god se njemu ne svidi pozvati nas k sebi! Ta nevidljiva zatita, u usporedbi s kojom su izgledala nitavna njihova vlastita djela, u isto je vrijeme i ljutila i dirala in enjera. Ona je bila dokazom njegove nemoi, a to je moglo povrijediti ponosnu duu kakva je bila in enjerova. Velikodunost koja izbjegava da joj se oda zahvalnost, izra ava tako odreen prezir prema onima koje je zadu ila, to je u neku ruku umanjivalo vrijednost dobroinstva, barem u oima Cyrusa Smitha. Tra imo ga nastavi in enjer i dao Bog da nam jednog dana bude doputeno tom gordom zatitniku pokazati kako on nije pomogao nezahvalnim stvorovima! to sve ne bih dao da mu se mo emo odu iti nekom velikom uslugom, pa makar to bilo po cijenu vlastitih ivota! Od toga dana, traganje za tajanstvenim biem predstavljalo je jedinu brigu stanovnika Lincolnova otoka. Sve ih je tjeralo da pronau rjeenje te zagonetke, a ono je moglo biti samo ime nekog ovjeka obdarenog doista neobjanjivom moi i u neku ruku natprirodnom. Malo poslije, naseljenici su se vratili u brvnaru obora gdje se, zahvaljujui njihovoj skrbi,

Ayrtonu ubrzo vrate i njegova duevna i tjelesna snaga. Nab i Pencroff prenesoe leeve robijaa u umu i pokopae ih duboko u zemlju, na odreenoj udaljenosti od obora. Potom naseljenici ispriaju Ayrtonu to se sve zbilo poslije njegova nestanka. Tako je on doznao sve to se s Harbertom bijae dogodilo i kroz koja su sve iskuenja naseljenici proli. Meu ostalim, ispriaju mu kako se vie nisu nadali da e ga ikada ponovno vidjeti, jer su se bojali da su ga robijai bez milosti ubili. A sada ree Cyrus Smith zavravajui svoje prianje moramo ispuniti jednu obvezu. Pola zadae smo obavili, odnosno vie ne moramo strahovati od tih robijaa, premda nismo svojom zaslugom ponovno postali gospodarima otoka. Pa dobro na to e Gedeon Spilett prevrnimo sve labirinte po obroncima Franklinova brda! Nijedna rupa, nijedna peina ne smiju ostati neistra ene! Ah! Ako se ikad neki novinar naao pred ovako uzbudljivom tajnom, onda sam taj novinar ja, dragi moji prijatelji! Neemo se vratiti u Granitni dvorac dok ne pronaemo svoga dobroinitelja na to e Pencroff. Da! ree in enjer. Sve emo uiniti, sve to ovjek mo e uiniti... Ali, ponavljam, mi ga neemo pronai dok nam on sam to ne dopusti! Hoemo li ostati u oboru? upita Pencroff. Pa, ostanimo odgovori Cyrus Smith tu ima namirnica u izobilju, a ovdje smo upravo u sreditu podruja koje treba istra iti. Uostalom, ako bude potrebno, kolima mo emo vrlo brzo stii do Granitnog dvorca. U redu na to e mornar samo bih vas elio podsjetiti... Na to? Da ljeto brzo odmie i da nam predstoji jo jedno putovanje. Jedno putovanje? udio se Gedeon Spilett. Da! Putovanje do otoka Tabora odvrati Pencroff. Trebalo bi tamo odnijeti cedulju na kojoj bi bio naznaen polo aj naeg otoka na kojemu se sada nalazi Ayrton. Neka se ta ceduljica nae tamo ako kotska jahta doe po njega. Tko zna nije li sada za to putovanje suvie kasno? Ali Pencroffe, ime vi mislite obaviti to putovanje? upita ga Ayrton. Bonadventurom! Pa Bonadventure vie nema! povie Ayrton. Moja Bonadventura vie ne postoji? zaurla Pencroff, skoivi uvis. Ne postoji! odgovori Ayrton. Robijai su je otkrili u uvalici, nema tome niti osam dana, njome se otisnuli na more i... 1? upita Pencroff, ije je srce sna no tuklo. 1 budui da vie nije bilo Boba Harveyja da njom upravlja, oni su se nasukali na podvodne grebene i potpuno razbili brod! Ah! Lupe i! Nitkovi! Razbojnici! Podle kukavice! vikao je Pencroff kao da je poludio. Pencroffe htjede ga umiriti Harbert uhvativi ga za ruku sagradit emo drugu Bonadventuru, i to mnogo veu! Imamo okove, svu opremu i jedra s potopljenog broda! Ali, znate li vi doda Pencroff da je potrebno pet do est mjeseci napornog rada da bi se sagradio brod od trideset do etrdeset tona? Imat emo dostatno vremena dopuni novinar a za ovu godinu moramo se odrei putovanja do otoka Tabora. Zaboga, Pencroffe, sa injenicama se morate pomiriti ree in enjer. Ja se nadam da zbog toga zakanjenja neemo imati tete. Ah! Moja Bonadventura! Moja jadna Bonadventura! povie Pencroff istinski u asnut gubitkom svoga broda kojim se toliko ponosio. Propast Bonadventure je doista bila tu an dogaaj za naseljenike, stoga su oni odluili taj gubitak nadoknaditi to im prije to bude mogue. Kad je sve ve tako uglavljeno, mislili su samo

na to, kako bi to uspjenije priveli kraju istra ivanje najskrivenijih dijelova otoka. Istra ivanje su nastavili jo istoga dana, 19. veljae, i ono je potrajalo jo cijeli tjedan. Podno je brda u kojemu su se ravali brojni ogranci, sainjavalo je itav splet dolina i uvala, vrlo udljivo rasporeenih. Oito je tamo, u dnu uskih drijela, pa ak mo da u samoj nutrini Franklinova brda, trebalo nastaviti traganje. Nijedan drugi dio otoka nije mogao pru iti prikladniji zaklon ovjeku koji je elio ostati nepoznat. Ali, ti su ogranci bili tako isprepleteni da je Cyrus Smith morao pristupiti njihovu istra ivanju po strogo utvrenu redu. Naseljenici su najprije istra ili itavu dolinu to se otvarala na ju noj strani vulkana i u kojoj su se skupljale prve vode Vodopadne rijeke. Ba tu se i nalazila peina u kojoj su se krili robijai i u kojoj je Ayrton bio zatoen do svoga povratka u obor. Ta je peina bila u istom stanju u kakvom ju je Ayrton napustio. U njoj su pronali odreenu koliinu streljiva i ive nih namirnica, koje su robijai pokrali u oboru. itava dolina koja je zavravala tom peinom, bila je obrasla prekrasnim stablima, meu kojima je prevladavala crnogorica. Pretra ili su je s najveom pomnjom, a kad su zaobili jugozapadni ogranak pri njegovu kraju, naseljenici zaoe u vrlo uski klanac koji je poinjao od onih slikovitih gomila bazaltnih stijena na obali. Ovdje su stabla bila rjea. Trava je ustupila mjesto kamenu. Divlje ovce i koze skakale su po kamenim liticama. Tu je poinjao neplodni dio otoka. Od mnogobrojnih dolina koje su se ravale u podno ju Pranklinova brda, samo tri su bile obrasle umom i bogate ispaom poput one, na kojoj je bio podignut obor koji je na zapadu graniio s dolinom Vodopadne rijeke, a na istoku s dolinom Crvenog potoka. Ta dva potoka su se u ni im dijelovima terena pretvorila u rijeke, zahvaljujui svojim pritocima, koji su prikupljali svu vodu s Franklinova brda i tako uinili plodnim njegov ju ni dio. to se tie Rijeke milosti, ona se napajala brojnim vrelima skrivenim u Jakamarskoj umi, a ti su izvori bili slini onima, koji su svojini bezbrojnim potoiima natapali zemljite Zmijskog poluotoka. Od te tri doline koje su obilovale vodom, jedna je mogla poslu iti kao zaklon nekom osamljeniku koji je tu mogao nai sve to mu je bilo potrebno za ivot. Ali, naseljenici su ih ve prije bili pretra ili i nigdje nisu naili na tragove ljudskog bia. Da se taj zaklon sa svojim stanovnikom nije nalazio negdje na kraju onih golih klanaca, meu odronjenim stijenama, meu surovim jarugama na sjeveru, meu skamenjenom lavom? U podno ju Franklinova brda, na njegovoj sjevernoj strani, nalazile su se samo dvije doline. Obje su bile iroke i kratke, bez ikakva zelenila, prekrivene nepravilnim kamenim blokovima, iarane dugim morenama, poploane lavom, ispreturane velikim nateklinama raznih ruda, posute andezitom i labradoritom. Mnogo su vremena tu izgubili, jer je istra ivanje toga terena bilo vrlo teko. Tu je bilo na stotine peina, dodue nepogodnih za stanovanje, ali stoga dobro skrivenih i nepristupanih. Naseljenici su pretra ili ak i mrane hodnike koji su potjecali jo iz vulkanskih vremena, i jo bili crni od vatre koja je tu harala. Ti su hodnici vodili u samu utrobu. Proli su kroz te mrane hodnike osvjetljavajui ih upaljenim buktinjama, pretra ili su svako i najmanje udubljenje, ispitali dubinu svakog ponora. Ali posvuda su naili na tiinu i muk. inilo se da nikad nijedno ljudsko bie nije stupilo nogom u te prastare tunele, da njegova ruka nikada nije ni dotaknula ni pomaknula jednu jedinu od tih kamenih gromada. Takvi su oni bili sada, a takvi su bili i u ono vrijeme kad ih je vulkan izbacio iz vode pri stvaranju samog otoka. Premda su ti podzemni temelji izgledali potpuno pusti i tamni, Cyrus Smith je morao priznati da u njima nije vladala grobna tiina. Stigavi na dno jedne od tih mranih peina koja se protezala nekoliko stotina stopa u nutrinu brda, on se iznenadi kad zau muklu tutnjavu koju su jo vie pojaavale zvune litice. Gedeon Spilett koji je koraao pored njega, takoer je uo tu daleku tutnjavu koja je bila

znakom da su podzemne snage ponovno o ivjele. Vie su puta obojica uljili ui, pa zakljuie da se neke kemijske promjene dogaaju u utrobi zemlje. Vulkan nije, znai, potpuno ugaen? doda novinar. Mo da su se od onoga naeg prvog posjeta vulkanskome krateru u unutarnjim slojevima zbile neke promjene odgovori Cyrus Smith. Svaki se vulkan, premda ga se dr i ugaenim, mo e ponovno aktivirati. Ali ako izbije erupcija iz Franklinova brda na to e Gedeon Spilett mo e li ona predstavljati opasnost za Lincolnov otok? Ne vjerujem odgovori in enjer. Krater, taj sigurnosni ventil, ve postoji. Suviak vulkanskih para i lave izlit e se kroz ve stvoreni otvor, kao to je to dosad i bivalo. Samo da lava sebi ne prokri neki novi put k plodnim dijelovima otoka! A zato, dragi Spilete odvrati Cyrus Smith ona ne bi potekla putom koji joj je priroda odredila? Hm! Vulkani imaju vrlo udljivu prirodu! na to e Gedeon Spilett. Jeste li zamijetili zapita in enjer da je nagnue itavog Franklinova brda oblikovano tako da pogoduje izlijevanju lave u doline koje upravo u ovom trenutku istra ujemo? Neki bi potres trebao pomaknuti sredite brda, pa da tok lave izmijeni svoj uobiajeni smjer. Ali potresi su uvijek mogui u ovakvim sluajevima primijeti Gedeon Spilett. Sla em se odgovori in enjer a mogui su osobito onda kad se podzemne snage ponovno probude, a unutarnji se kanali zatvore poslije dugog mirovanja. Stoga bi, dragi Spilette, erupcija ovog vulkana bila za nas vrlo ozbiljan dogaaj i bilo bi mnogo bolje da se ovaj vulkan nikad ne probudi! Ali mi to ne mo emo sprijeiti, zar ne? U svakom sluaju, makar to se dogodilo, ja ne vjerujem da e na posjed na Velikom vidikovcu biti ozbiljnije ugro en. Izmeu njega i brda zemljite je prilino udubljeno, te bi lava, makar i pola u prvom trenutku prema jezeru, morala poslije skrenuti prema sipinama i dijelu otoka, koji se nalazi u blizini Zaljeva morskog psa. Mi jo nismo zamijetili na vrhu brda nikakav dim koji bi navijetao skoranju erupciju ree Gedeon Spilett. Nismo odvrati Cyrus Smth. Nikakav dim ne izlazi iz kratera, iji sam vrh upravo juer promatrao. Ali je vrlo mogue da su se u donjem dijelu vulkanskoga drijela u vremenu nagomilali stijene i pepeo, stvrdnula lava i da je onaj ventil o kojemu sam maloprije govorio, suvie zatrpan u ovom trenutku. Ali, pri prvom ozbiljnom pokuaju nestat e prepreke i vi mo ete biti sigurni, moj dragi Spilette, da se ni otok koji je poput parnog kotla, ni vulkan, njegov dimnjak, nee rasprsnuti pod tlakom unutarnjih plinova. Unato svemu tome, ponavljam, meni bi bilo milije da do erupcije ne doe. Ipak se mi ne varamo ponovno e novinar. Dobro se uje mukla tutnjava u utrobi vulkana. Doista se uje ponovi in enjer, poto je neko vrijeme vrlo napeto oslukivao i prevariti se ne mo emo... Dolje se zbiva neka promjena, iju veliinu i krajnji rezultat mi ne mo emo prosuditi. Poto su izili iz podzemnih hodnika, Cyrus Smith i Gedeon Spilett se pridru e svojim prijateljima da bi ih upoznali s onim to su zapazili. Gle! Gle! povie Pencroff. Taj vulkan priprema neke budalatine, ali neka samo pokua! Naii e on na svoga gazdu...! A na koga to? upita Nab. Pa na naeg zatitnika, Nabe! Ta na e zatitnik zaepiti gubicu njegova kratera im ga samo pokua ovoriti! Kao to se vidi, mornarevo pouzdanje u bo anstvo njegova otoka bilo je bezgranino, a doista je ta tajanstvena mo koja se dotad oitovala bezbrojnim neobjanjivim djelima, izgledala

bezgraninom, a osim toga, tu mo ni njezino skrovite naseljenici nisu uspjeli pronai, unato svim svojim traganjima, unato svim svojim naporima i svom trudu, i vie od toga, upornosti koju su unijeli u to svoje istra ivanje. Od 19. do 25. veljae opseg istra ivanja se proirio na itav sjeverni dio Lincolnova otoka, gdje su pretra ivali svaki i najzabitniji kutak. Naseljenici su pritom ili tako daleko da su buili svaku kamenu pregradu, kao to policija bui zidove u sumnjivoj kui. In enjer je ak napravio vrlo tonu skicu brda, te je proirio svoja istra ivanja na najni e dijelove njegova podno ja. Pregledali su ak i vrh prvoga sto astog brijega, a potom cijelo brdo do gornjeg ruba golemog eira u dnu kojega se nalazio krater. Uinili su i vie od toga, spustili su se u ugaslo vulkansko drijelo. U dubinama ispod sebe jasno su uli podzemnu tutnjavu. Uza sve to, nigdje nisu zamijetili ni dim, ni paru, niti su stijene bile vrue, dakle nita po emu bi se moglo zakljuiti da e ubrzo doi do erupcije. Ali ni tu, kao ni na drugim dijelovima otoka, naseljenici nisu otkrili tragove onoga, koga su tra ili. Stoga su svoje istra ivanje prenijeli u podruje sipina. Najpomnije su pretra ili visoke bedeme Zaljeva morskog psa, vulkanskog podrijetla, od njihova podno ja pa sve do vrha, premda su se teko probijali do povrine Zaljeva. Nikoga i nita nisu pronali. Naposljetku, pokazalo se da su njihovi napori bili uzaludni. Cyrus Smith i njegovi prijatelji bili su zbog toga pomalo bijesni. Trebalo je, na kraju, misliti i na povratak, jer se to njihovo tra enje nije moglo protegnuti unedogled. Naseljenici su s pravom mogli zakljuiti da njihov tajanstveni zatitnik ne stanuje na povrini otoka te se najlue pretpostavke poee raati u njihovoj uzbuenoj mati. Osobito se Nab i Pencroff nisu mirili s neuobiajenosti svega toga, nego su se matom prenosili u svijet natprirodnih pojava. Dana, 25. veljae, naseljenici se vrate u Granitni dvorac i pomou dvostrukog konopa koji su strijelom bacili do odmorita ulaznih vrata, uspostave svezu izmeu svoga prebivalia i ala. Mjesec dana poslije toga, odnosno 25. o ujka, oni su proslavili treu obljetnicu svoga dolaska na Lincolnov otok!

XIV.

PROLE SU TRI GODINE PLANOVI O NOVOM BRODU TO JE ODLUENO NAPREDAK NASEOBINE BRODOGRADILITE HLADNOE NA JUNOJ POLUTKI PENCROFF SE MIRI SA SUDBINOM PRANJE RUBLJA FRANKLINOVO BRDO Tri su godine prole od onog dana kad su zarobljenici pobjegli iz Richmonda. Koliko li su puta u te tri godine spomenuli svoju domovinu koja im je uvijek bila u mislima! Oni su bili vie nego uvjereni da je Graanski rat zavren, a inilo im se nemoguim da pravedna stvar za koju se borio Sjever nije pobijedila. Ali to li se sve dogodilo u tom stranom ratu? Koliko je u njemu proliveno krvi? Koliko je njihovih prijatelja poginulo u toj borbi? Eto, o tome su oni esto razgovarali, premda nisu mogli nazrijeti dan kad e ponovno ugledati svoj zaviaj. Da se vrate u nj, pa makar na nekoliko dana, obnoviti drutvene sveze s ostalim svijetom, uspostaviti svezu izmeu svoje domovine i svog otoka i da onda provedu najdulji, pa mo da i najljepi dio svoga ivota u toj naseobini, koju su utemeljili i koja bi potpala pod vlast njihove domovine, zar je to samo neostvariv san? Ali, taj su san naseljenici mogli ostvariti samo na dva naina: ili e se jednoga dana neki brod pojaviti u vodama Lincolnova otoka ili e sami naseljenici izgraditi brod dosta velik i sna an da njime otplove do najbli e zemlje. Ako nam na dobrotvor govorio je Pencroff ne pribavi neko sredstvo kojim bismo se vratili u domovinu! Doista, da je tko kazao Pencroffu ili Nabu da ih jedan brod od tri stotine tona eka u Zaljevu morskog psa ili u Balonskoj luci, oni ne bi ni pokretom tijela ni lica izrazili uenje. Njima je sada sve izgledalo mogue. Ali Cyrus Smith je bio manje lakovjeran, te im je savjetovao da se vrate u stvarnost. To im ree u svezi s gradnjom novoga broda, toga doista neodgodivog posla, jer se radilo o tome da se to prije odnese na otok Tabor dokument na kojemu bi bilo oznaeno Ayrtonovo novo mjesto boravka. Bonadventure vie nije bilo, a trebalo je najmanje est mjeseci da bi se sagradio novi brod. Meutim, zima se primicala, a na putovanje nisu mogli pomiljati prije sljedeeg proljea. Imamo dostatno vremena pripremiti se do proljea ree in enjer, koji je o tim stvarima razgovarao s Pencroffom. Budui da moramo sagraditi novi brod, ja mislim, dragi prijatelju, da bi onda bilo bolje da taj brod bude to vei. Nije posve sigurno da e kotska jahta doploviti do otoka Tabora a, osim toga, mo da je ona ve tamo bila prije vie mjeseci i potom otplovila, poto je uzalud tra ila Ayrtona. Ne bi li bilo pametnije sagraditi takav brod kojim bismo, u sluaju potrebe, otplovili do Polinezijskih otoka ili Novog Zelanda? to vi mislite o tome? Ja mislim, gospodine Cyruse odgovori mornar da ste vi sposobni sagraditi veliki brod kao i mali. Imamo dostatno i drva i alata. Sve je to samo pitanje vremena. .A za koliko bismo mjeseci mogli sagraditi brod od dvjesto pedeset do tri stotine tona? upita Cyrus Smith. Najmanje sedam do osam mjeseci odgovori mornar. Treba, meutim, imati na umu da dolazi zima i da se za velikih hladnoa drvo teko obrauje. Raunajmo da emo nekoliko tjedana zbog toga stajati besposleni, ali ako bi na brod bio gotov do mjeseca studenoga, mogli bismo biti sretni! Pa dobro na to e Cyrus Smith to bi bilo najpovoljnije vrijeme za poduzimanje malo

duljega putovanja, bilo da otplovimo do otoka Tabora ili neke druge udaljenije obale. Tako je, gospodine Cyruse ree mornar. Napravite projekt za brod, radnici su pripravni za rad, a vjerujem da e nam i Ayrton biti od velike pomoi u toj prigodi. Upitani za miljenje, ostali naseljenici odobre in enjerove planove. To je, u stvari, bilo najbolje to su mogli uiniti. Dodue, gradnja broda velikog dvije do tri stotine tona predstavljala je golem posao, ali su naseljenici, na temelju dotadanjih svojih uspjeha, imali povjerenja u vlastite snage. Cyrus Smith se, dakle, prihvati projektiranja broda. To vrijeme su ostali iskoristili za sjeu i dovlaenje stabala od kojih e izgraditi spojnice, kostur i oplatu broda. Ta su stabla, uglavnom hrastove i brijestove, posjekli u umama Dalekog zapada. Iskoristivi staze koje su prokrili prigodom svoga zadnjeg izleta u taj dio otoka, napravili su put i nazvali ga Daleki zapad. Stabla su dovukli do Dimnjaka gdje su naumili graditi brod. Treba ovdje spomenuti da je taj put bio vrlo krivudav, i to uglavnom zato to je izbor stabala odredio trasu koja je, meutim, olakala prilaz znatnom dijelu Zmijskog poluotoka. Bilo je bitno da se ta stabla to prije izre u i obrade, jer njihovo drvo nisu mogli uporabljivati dok je jo zeleno. Trebalo ga je razrezati i pustiti neko vrijeme da se sui i otvrdne. Tesari su sa arom radili cijeli mjesec travanj. Samo nekoliko dosta estokih ekvinocijalnih oluja naruilo je lijepo vrijeme. Za vrijeme svih tih radova majstor Jup im je bio od goleme koristi. Penjao se na vrhove stabala da bi za njih zakvaio konope kojima su ih potom obarali, ili je podmetao svoja ramena da bi se prevezla okresana debla. Sva su ta debla naseljenici poslagali ispod goleme drvene nadstrenice koju su sagradili pokraj Dimnjaka, gdje su potom ekala vrijeme uporabe. U travnju je vrijeme bilo dosta lijepo, kao to esto biva u mjesecu listopadu na sjevernoj polutki. Ali pritom nisu zanemarili ni poljske radove te su ubrzo nestali svi tragovi pustoenja na Velikom vidikovcu. Vjetrenjaa je bila ponovno podignuta i nova su se zdanja sada nalazila na mjestu gdje je nekad bio peradarnik. Naseljenicima se inilo da je trebalo napraviti zgrade veih razmjera, jer se perad u meuvremenu bijae znatno razmno ila. U stajama je sada bilo pet onaga, etiri sna ne ivotinje koje se lako uprezalo u kola ili uzjahivalo, i jedno nedavno o drijebljeno drijebe. Naseobina je sad raspolagala jednim plugom, te su onage uporabljivali za oranje kao to u Yorkshireu ili Kentuckvju uporabljivaju volove. Svaki je naseljenik obavljao svoj posao i nijedna ruka nije bila bez posla. A kakvo je divno zdravlje izbijalo iz tih trudbenika i kako su vesele veeri provodili u Granitnom dvorcu, pravei stotine planova za budunost. Ne moramo niti kazati da je Ayrton sad ve potpuno sudjelovao u zajednikom ivotu i da mu vie nije padalo na um otii ivjeti u oboru. Uza sve to, on je jo bio tu an, nije se rado mijeao u razgovor i vie je sudjelovao u radovima nego u zabavama svojih prijatelja. Na poslu je bio vrijedan, sna an, spretan, dovitljiv i otrouman. Svi su ga cijenili i voljeli i njemu je to, dakako, bilo poznato. Meutim, naseljenici nisu zanemarili ni obor. Svaka dva dana jedan je od naseljenika uprezao kola ili uzjahivao konja i odlazio u obor pobrinuti se za stada ovaca i koza i donijeti mlijeko koje je Nabu slu ilo za pripremanje raznih jela. Te su izlete iskoritavali i za lov. Stoga su Harbert i Gedeon Spilett, s Topom ispred sebe, ee od ostalih odlazili na put to je vodio do obora. Zahvaljujui odlinom oru ju kojim su sada raspolagali, njihov stol nije nikada oskudijevao ni krupnom divljai kao to su kabeji, agutiji, klokani, veprovi, divlje svinje, a ni sitnom, kao to su patke, tetrijebi, fazani, jakamari, ljuke. Kunii, ostrige, nekoliko uhvaenih kornjaa, novi ulov odlinih lososa koji ponovno bijahu zali u vode Rijeke milosti, povre s Velikog vidikovca, umsko voe, sve se to blago gomilalo, a da ga Nab, glavni kuhar, nije ni

stizao spremiti u smonicu. Nije potrebno ni spominjati da je brzoglasna linija izmeu Granitnog dvorca i obora bila ponovno uspostavljena i da je radila kad bi se neki od naseljenika zatekao u oboru i morao tamo prenoiti. Uostalom, otok je sada bio siguran. Naseljenici se vie nisu morali bojati niijeg napada, barem ne ljudi. Pa ipak, ono to se nedavno dogodilo, moglo se ponoviti. Postojala je uvijek mogunost nailaska gusara ili odbjeglih robijaa. Mo da je na Norfolku bilo robijaa, prijatelja i ortaka Boba Harveya, koji su bili upoznati s njegovim tajnim planovima i htjeli se ugledati na njega? Stoga su naseljenici esto motrili prilaze otoku i svaki dan (dalekozorom etali irokim obzorjem to je zatvaralo Zaljev Unije i Washingtonov zaljev. Kad su odlazili u obor, oni su s istom pozornosti promatrali i more sa zapadne strane otoka, a kad bi se popeli uz ogranak, njihov je pogled obuhvaao prilino iroku razdaljinu zapadnog obzorja. Nikad nisu zamijetili nita udno, ali su ipak uvijek morali biti na oprezu. Tako je in enjer jedne veeri upoznao prijatelje sa svojom nakanom utvrivanja obora. inilo mu se da ne bi bilo zgorega da se povisi drvena ograda i da se uz nju podigne neka vrsta stra arnice, iz koje se, ustreba li, naseljenici mogu oduprijeti razbojnikim dru inama. Zahvaljujui svom poloa ju, Granitni je dvorac dr an neosvojivim te e obor sa svojim nastambama, svojim zalihama, ivotinjama, uvijek biti meta gusara, ma tko oni bili, koji bi se iskrcali na otok. Prema tome, ako bi naseljenici bili primorani zatvoriti se u nj, morali su biti sposobni oduprijeti se napadau. O tom je planu trebalo jo razmisliti. Uostalom, njegovo je ostvarenje, prinudno, ostavljeno za sljedee proljee. Oko 15. svibnja kobilica novoga broda postavljena je na navoz brodogradilita, a ubrzo su pramana i krmena statva, uglavljene u ureze svaka na svojem kraju, gotovo okomito strile uvis. Hrastova kobilica bila je duga sto i deset stopa, a zahvaljujui toj du ini glavna palubna greda mogla je biti iroka dvadeset i pet stopa. Ali to je bilo sve to su tesari uspjeli uiniti prije nailaska zime i loeg vremena. Sljedeeg tjedna postavili su jo prve madire na krmi, ali su poslije toga morali obustaviti gradnju. Zadnjih dana mjeseca vrijeme je bilo vrlo loe. Vjetar je puhao s istoka i ponekad snagom pravog uragana. In enjer se zabrinuo za drvarnice brodogradilita koje, uostalom, nisu mogli podignuti ni na jednom drugome mjestu u blizini Granitnog dvorca, jer je otoi nedostatno titio obalu od pomahnitalih valova s puine. Za velikog nevremena valovi su tukli u samo podno je granitnog bedema. Ali na sreu, in enjerove se bojazni nisu ostvarile. Vjetar je ibao jugoistini dio otoka te je prema tome obala Granitnog dvorca bila potpuno zatiena hridinama Rta olupine. Pencroff i Ayrton, dva najmarljivija graditelja novoga broda, nastavili su raditi dok su god mogli. Oni nisu bili od onih ljudi kojima je smetalo to im vjetar gotovo upa kosu ni to ih kia probija do gole ko e, a zabijati avle ekiem se mo e isto tako dobro po loem kao i po lijepom vremenu. Ali, kad je estoka studen zavladala poslije kiovitih dana, drvo ije je vlakno otvrdnulo kao elj ezo teko se moglo obraivati. Oko 10. lipnja trebalo je potpuno napustiti radove. Cyrus Smith i njegovi prijatelji morali su zapaziti da su vrlo niske temperature vladale na Lincolnovu otoku za vrijeme zimskih mjeseci. Hladnoe su se mogle usporediti s hladnoama u dr avama Nove Engleske, to jest u krajevima koji se nalaze na istoj udaljenosti od ekvatora. Ako se na sjevernoj polutki ili barem u krajevima Nove Engleske i sjevernih dijelova Sjedinjenih Dr ava ta pojava mo e objasniti ravniarskim oblikom zemljita u blizini Sjevernog pola, tako da nikakve planine ne sprjeavaju prodor hladnih polarnih vjetrova, ovdje se, u svezi s Lincolnovim

otokom, to objanjenje nije moglo odr ati. Zamijeeno je ree jednoga dana Cyrus Smith svojim prijateljima da su otoci i krajevi uz more iste zemljopisne irine manje izlo eni hladnoama od sredozemnih krajeva. Ja sam esto uo tvrenje kako su zime u Lombardiji, na primjer, mnogo otrije nego u kotskoj, a to se mo e pojasniti time da more zimi vraa toplinu koju je upilo za vrijeme ljeta. Prema tome, otoci su u jo boljem polo aju da se koriste tom toplinom. Pa kako to, gospodine Cyruse upita Harbert da za Lincolnov otok ne vrijedi taj opi zakon? To je teko pojasniti odgovori in enjer. Ja sam sklon miljenju da je ta iznimna pojava u svezi s polo ajem Lincolnova otoka na ju noj polutki koja je, kao to ti je poznato, dijete moje, hladnija od sjeverne. Doista na to e Harbert ledene sante u Tihom oceanu susreu se na mnogo veoj udaljenosti od Ju nog nego od Sjevernog pola. To je istina potvrdi Pencroff. Dok sam plovio kao lovac na kitove, nailazio sam na ledene brjegove ak ispred Rta Horna. Onda bi se jake hladnoe na Lincolnovu otoku mo da mogle pojasniti njegovom relativno neznatnom udaljenosti od leda i ledenih polja. Vae je miljenje, u biti, vrlo prihvaljivo, dragi moj Spilette odgovori Cyrus Smith i vjerojatno je blizina ledenih polja uzrokom otrih zima na naem otoku. Upozorit u vas na jo jednu prirodnu pojavu, zbog koje je ju na polutka hladnija od sjeverne. Naime, sunce je za vrijeme ljeta bli e ovoj polutki, ali je stoga udaljenije zimi. Time bi se moglo pojasniti o su temperature i zimi i ljeti pretjerane, naime, zime su na Lincolnovu otoku vrlo hladne, a ljeta, naprotiv, vrlo topla. Ali molim vas, gospodine Cyruse upita Pencroff namrgodivi se zato je naa polutka, kao to ka ete, tako loe podijeljena? Pa to nije nimalo pravedno! Prijatelju Pencroffe odgovori mu in enjer, smijui se pravedno ili nepravedno, drukije ne mo e biti, svialo se to nama ili ne. A evo zato dolazi do te iznimne pojave: Zemlja ne opisuje krug oko Sunca, nego elipsu, kao to tra e zakoni mehanike. Zemlja se nalazi u aritu te elipse pa, prema tome, u odreeno doba svog okretanja dolazi u apogej, to jest u najudaljeniju toku od Sunca, a u odreeno opet doba u perigej, to jest u najbli u toku od Sunca. U biti, Zemlja se nalazi u najudaljenijoj toki od Sunca upravo onda, kad je na ju noj polutki zima, prema tome u takvu polo aju da u ovim krajevima mora biti hladnije. Protiv toga se ne mo e nita uiniti i ljudi, Pencroffe, ne znam kako veliki uenjaci bili, nikad nee moi izmijeniti raspored u svemiru koji je Bog odredio. Pa ipak doda Pencroff koji se nekako teko mirio s tim injenicama ljudi su vrlo ueni! Kolika bi se knji urina mogla napisati, gospodine Cyruse, kad bi ona obuhvatila sve ono to ljudi znaju! A koliko vea odgovori Cyrus Smith kad bi se u tu knjigu unijelo sve ono to oni ne znaju! Kako bilo da bilo, u lipnju su vladale otre hladnoe kao i drugih godina te su naseljenici veinu vremena provodili u Granitnom dvorcu. To zatoenje je svima teko padalo, a mo da najte e Gedeonu Spilettu. Zna li ree jednoga dana Nabu da bih ti darovao sve moje nasljedstvo kad bi ti bio tako dobar pa me otiao, nije bitno kamo, pretplatiti na neke, bilo kakve novine! Doista, najte e mi pada to, to ne znam ujutro ono to se dogodilo na nekome drugome mjestu. U naseobini Lincolnova otoka ivjelo se sada u najveem blagostanju. To je bila posljedica trogodinjih napora naseljenika. Uniteni gusarski brod bio je za njih novi izvor bogatstva. Da se i ne spominje potpuna brodska oprema kojom e opremiti brod koji se nalazio u

gradnji. Spremita Granitnog dvorca su sad bila puna posua i alata svih vrsta, oru ja i streljiva, odjee i raznih naprava. Sad im vie nije bilo potrebno da sami proizvode debelo valjano sukno. Naseljenici koji su prve zime provedene na otoku mnogo patili od hladnoe, sada se vie nisu bojali njezina dolaska. I s rubljem su bili dobro opskrbljeni i dr ali ga uvijek u najveoj istoi. Iz natrijeva klorida, to jest iz obine morske soli, Cyrus Smith je lako izdvajao sodu i klor. Soda koju je lako pretvoriti u karbonat sode, i klor od kojega je pravio kalcijeve i druge kloride, slu ili su za razne potrebe u kuanstvu, a osobito za pranje rublja. Uostalom, rublje su sada prali etiri puta godinje, kao to se to u prastaro vrijeme radilo u obiteljima. Neka nam bude doputeno nadodati ovom prigodom da su se Pencroff i Gedeon Spilett, koji je ekao da mu raznosa donese novine, osobito isticali u pranju rublja. Tako su proli zimski mjeseci lipanj, srpanj i kolovoz koji su te godine bili osobito hladni. Srednja temperatura nije bila via od 8 stupnjeva po Fahrenheitu ili 13 stupnjeva i 33 minute ispod nule po Celziju. Bila je, prema tome, ni a nego prethodnih zima. No, zato je divan plamen stalno plamtio na ognjitima u Granitnom dvorcu i arao crnim prugama granitni bedem! Dakako da nisu tedjeli ogrjev. Osim toga, otpaci drva namijenjenog izgradnji broda dobro su im doli da tede ugljen iji je prijevoz predstavljao prilino muan posao. I ljudi i ivotinje su se osjeali dobro. Majstor Jup je bio poneto zimogrozan, treba priznati. To mu je mo da, bio jedini nedostatak, ali su mu naseljenici saili kuni haljetak podstavljen pamukom. On je bio tako vjet, vrijedan, neumoran, skroman i utljiv sluga da je mogao poslu iti kao uzor svim svojim dvono nim kolegama i Staroga i Novog svijeta. Pa to govorio je Pencroffkad netko ima etiri ruke, onda se od njega mo e oekivati da dobro obavi svoj posao! Doista, otroumni etverorukac ga je posve dobro obavljao! Za sedam mjeseci koji su proli od njihova posljednjeg istra ivanja u blizini Franklinova brda, te u tijeku rujna s kojim se vratilo lijepo vrijeme, nitko nije spominjao tajanstvenoga zatitnika. Njegovu nazonost nisu osjetili ni u jednoj prilici. Istina, nije ni bilo potrebno da se oituje, jer se nita nije dogodilo, nita takvog to bi naseljenike dovelo u te ak polo aj. Cyrus Smith je zamijetio, uz to, da se sveze izmeu nepoznatoga bia i stanovnika Granitnog dvorca, ako su se ikad uspostavile kroz granitnu stijenu i ako ih je Top svojim nagonom ikad predosjetio, ovaj put nisu oitovale. Pas vie nije re ao, niti je Jup pokazivao znakove nemira. Dva prijatelja se, jer to su i bili, nisu vie motali oko otvora unutarnjeg bunara, vie nisu ni lajali, ni skviali na onako udan nain da je to in enjer odmah uoio. Alije li on mogao jamiti da se vie nije imalo to rei o toj zagonetci i da vie nikad o njoj nee biti rijei? Je li on mogao potvrditi da se tajanstveni neznanac nee nekim stjecajem prigoda ponovno pojaviti na pozornici dogaaja? Tko zna to je budunost krila? Naposljetku je i ta zima prola, ali jedan dogaaj ije su posljedice mogle biti vrlo teke, zbio se tono prvih dana koji su navijetali proljee. Bacivi pogled na vrhunac Franklinova brda, Cyrus Smith opazi dim koji se kovitlao iznad kratera i dizao uvis.

XV.

BUENJE VULKANA PROLJEE NASTAVAK RADOVA VEER 15. LISTOPADA JEDAN BRZOJAV POZIV ODGOVOR ODLAZAK U OBOR IZVJEE JO JEDNA ICA BAZALTNA OBALA PLIMA OSEKA PEINA BLISTAVA SVJETLOST In enjer odmah o tome izvijesti naseljenike. Oni prekinue svoj posao i uzee utke promatrati vrhunac Franklinova brda Vulkan se, dakle, probudio i plinovi su probili mineralni sloj nagomilan na dnu kratera. Ali hoe li podzemne vode izazvati silovite erupcije? To nitko nije mogao zaprijeiti. Ali, ako bi i dolo do erupcije, moglo se pretpostaviti da pritom nee cijeli Lincolnov otok nastradati. Izlijevanje lave iz vulkanskoga drijela ne mora uvijek biti kobno. Otok je ve otprije do ivio ta iskuenja to su dokazivali slojevi lave kojima su bili proarani sjeverni ogranci brda. Osim toga, sam je oblik kratera bio okrnjen pri vrhu tako da se lava slijevala na suprotnu stranu od plodnih dijelova otoka. Meutim, ono to se ve dogodilo, nije se moralo ponoviti. esto se na vrhu vulkana zatvore stari krateri, a otvore novi. To se dogaalo i u Starom, i u Novom svijetu: na Etni, Popocatepetlu, Orizabi. Uoi erupcije nekoga vulkana ovjek se uvijek boji najgoreg. Bilo bi dostatno da se pojavi potres, prirodna pojava koja esto prati vulkanske erupcije pa da se unutarnje ustrojstvo planine izmijeni i da se novi putovi otvore usijanoj lavi. Cyrus Smith pojasni sve te stvari svojim prijateljima i, ne pretjerujui nimalo, upozori ih na loe i dobre strane njihova polo aja. Na kraju, oni su bili nemoni bilo to poduzeti. Ako potres ne razdrma tlo, Granitni dvorac, ini se, nee biti ugro en. Alije postojala mogunost da obor nastrada ako se neki novi krater otvori na ju nim ograncima Franklinova brda. Od toga dana para je stalno sukljala iz vrha brda. Naseljenici su opazili da se ta para svakoga dana di e sve vie uvis i biva sve guom. Meutim, u njezinim gustim kolutovima nije se vidio plamen. Sve se jo odigravalo u donjem dijelu glavnoga kratera. Meutim, vrijeme je bilo lijepo i naseljenici se svim snagama bace na posao. urili su to su vie mogli graditi brod. Na slapu koji, se ruio na alo blizu Granitnog dvorca, Cyrus Smith sagradi pilanu koja je debla stabala brzo pretvarala u daske i madire. Mehanizam te pilane je bio jednostavan poput mehanizma seljakih pilana u Norvekoj. Trebalo je postii da drvo u vodoravnom polo aju dospije pod okomito polo enu pilu, a in enjer je to uspio napraviti pomou jednoga kotaa, dvaju valjaka i jednoga vitla, zgodno ih rasporedivi. Krajem rujna kostur broda, odnosno jedrenjaka s dva jarbola, ve se ocrtavao u brodogradilitu. Rebra su bila zamalo gotova, a sve je te dijelove dr ao skupa privremeni luk, te su se ve nazirali oblici broda. Taj e jedrenjak, lijepo oblikovana pramca i izdu ena oblika prema krmi, biti oito sposoban za daleku plovidbu ako se to poka e potrebnim. Meutim, jo e dosta vremena proi prije nego to brod dobije vanjsku i unutarnju oplatu, prije nego to bude sagraena paluba. Na veliku sreu, naseljenici su spasili okove gusarskoga broda, nakon to je ovaj odletio u zrak i potonuo. Iz razbijenih dasaka i spojnica Ayrton i Pencroff su povadili zglavke i veliku koliinu bakrenih avala. Time je kovaima bio priteen trud, ali su zato tesari imali posla napretek. Radovi na gradnji broda morali su biti prekinuti cijeli jedan tjedan radi etve, kosidbe i prijevoza raznih plodova kojima je dobro rodio Veliki vidikovac. Kad su ti poslovi obavljeni,

svaki je trenutak bio posveen radu na jedrenjaku. Kad bi pala no, naseljenici su doista bili posve iscrpljeni. Da ne bi izgubili ni jedan trenutak, promijenili su vrijeme obroka: ruali su u podne, a veerali kad bi se danju ugasila svjetlost. Tada su se penjali u Granitni dvorac i urno odlazili na spavanje. Ipak je ponekad razgovor, kad bi se dotaknuo neke zanimljive teme, odgodio na trenutak vrijeme polaska na odmor. esto su se i rado uputali u razgovore o budunosti i promjenama do kojih e doi kad jedrenjakom otplove do najbli e zemlje. Ali u svim tim snovima o budunosti uvijek bi bila nazona misao o ponovnom povratku na Lincolnov otok. Nikad oni nee napustiti tu naseobinu u koju su ulo ili toliko truda i gdje su tolike uspjehe postigli, a kojoj e veza s Amerikom dati novi polet. Pencroff i Nab su se nadali da e na Lincolnovu otoku zavriti svoj vijek. Harberte pitao je Pencroff djeaka zar ne, vi nikada neete napustiti Lincolnov otok? Nikada, Pencroffe odgovori djeak a pogotovu ga neu napustiti ako i ti odlui ostati na njemu! Ve sam odluio, dragi moj mladiu na to e Pencroff. Ja u vas ekati ovdje! Dovest ete sa sobom svoju enu i djecu, pa u ja od vaih djeaka nainiti prave pravcate beare. Sla em se odgovarao je Harbert smijui se i crvenei u isti trenutak. A Vi ete, gospodine Cyruse nastavljao je mornar ponesen oduevljenjem biti do ivotni guverner otoka! Da, zbilja, koliko bi stanovnika ovdje moglo ivjeti? Barem deset tisua! Tako su oni razgovarali i putali Pencroffa da se zanosi i, rije po rije, napokon se i novinar zanese i odlui tu osnovati list New Lincoln Herald. Takva je ovjekova narav. Potreba da stvori trajna djela koja e ga nad ivjeti, znak je da je on jai od svih bia koja ive na Zemlji. Na tome se temelji njegova nadmo i to je opravdava u itavom svijetu. Naposljetku, tko zna nisu li i Jup i Top matali o svojoj budunosti. Ayrton je utio i svim srcem elio ponovno ugledati lorda Glenarvana i pred svima se pokazati kao ovjek koji se vratio asnu ivotu. Jedne veeri, to je bilo 15. listopada, razgovor se poveo o svim tim pretpostavkama i produljio se do kasnije nego obino. Bilo je devet sati naveer. Svi su ve naveliko zijevali, premda su to htjeli prikriti. Trebalo je poi na odmor i Pencroff se ve bio uputio k svom krevetu, kadli iznenada zazvoni telegrafsko zvonce smjeteno u velikoj dvorani. Svi su bili tu: Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Harbert, Ayrton, Pencroff i Nab. Dakle, nitko od naseljenika nije bio u oboru. Cyrus Smith ustane. Njegovi se prijatelji nijemo pogledaju, uvjereni da su pogreno uli. to mu sad ovo znai? povie Nab. Da to sam vrag nije zazvonio! Nitko ne odgovori. Vrijeme je olujno primijeti Harbert. Nije li mo da pod utjecajem elektriciteta... Harbert nije dovrio reenicu. In enjer, u kojega su bili uprti svi pogledi, nijeno odmahne glavom. Priekajmo na to e Gedeon Spilett. Ako je to znak, onda e ga onaj tko ga je maloprije dao, ponovno dati. Ali, to mislite, tko bi to mogao biti? povie Nab. Pa odogovori Pencroffonaj to... Mornaru presijee rije ponovno zujanje zvonca. Cyrus Smith krene prema ureaju, pusti struju kroz icu i uputi njome ovo pitanje: to elite? Poslije nekoliko trenutaka igla se stane micati po abecednom kazalu i stanovnici dobiju ovaj odgovor: Doite to prije u obor! Napokon! povie Cyrus Smith.

Da! Konano! Tajna e biti rasvijetljena! Radoznali i uzbueni, naseljenici vie nisu osjeali potrebu za odmorom. Ne izustivi ni rijei, oni su u nekoliko trenutaka napustili Granitni dvorac i nali se na alu. Samo su Top i Jup ostali, jer im nisu bili potrebni. No je bila vrlo mrana. Toga dana je mladi Mjesec nestao s nebeskoga svoda u isto vrijeme kad i sunce. A, kao to je prije toga zamijetio Harbert, gusti olujni oblaci tvorili su nizak i te ak svod koji je u cijelosti prekrio sjaj zvijezda. Poneki bljesak munje, kao odsjev daleke oluje, osvijetlio bi obzor. Mo da e za nekoliko sati gromovi sijevati iznad samog otoka. No je prijetila olujom. Ali tama, ma kako gusta bila, nije mogla zaustaviti ljude kojima je bio poznat put prema oboru. Uspeli su se lijevom obalom Rijeke milosti i stigli na zaravan, potom su preli preko mosta na Glicerinskom potoku i krenuli naprijed kroz umu. Hodali su ubrzanim korakom. Svi su bili neuobiajeno uzbueni. Bili su sigurni da e napokon okriti tajnu, doznati ime tajanstvenoga bia koje se stalno upletalo u njihov ivot, toga bia iji su blagotvorni utjecaj stalno osjeali, bia ija je snaga bila tako velika! Nije li, u stvari, bilo vjerojatno da se taj neznanac umijeao u njihov ivot, da je on do sitnica poznavao njihov ivot, da je on uo sve ono to se govorilo u Granitnom dvorcu i zbog toga uvijek priticao u pomo u pravome trenutku? Obuzeti svim tim razmiljanjima, svi su naseljenici ubrzavli korake. Ispod kroanja stabala bila je takva tama da nisu ni vidjeli rub puta. U umi je bila potpuna tiina. Pod zranim tlakom olujne noi i ivotinje i ptice su bile nepomine i nijeme. Povjetarac nije mrsio kronje drvea. Jedino je korak naseljenika odjekivao u toj mranoj noi, odbijajui se od tvrdoga tla. Za vrijeme prve etvrti sata tog prinudnog mara, utnju je prekinuo jedino Pencroff: Trebali snio ponijeti svjetiljku sa sobom. I in enjer odgovori: Pa uzet emo je u oboru. Cyrus Smith i njegovi prijatelji napustili su Granitni dvorac u devet sati i dvanaest minuta. U devet i etrdeset i sedam minuta ve su bili prevalili tri milje od pet, koliko je iznosila udaljenost od ua Rijeke milosti do obora. U tome trenutku bjeliaste munje proparaju nebo iznad otoka i osvijetle crne obrise lia na drveu. Njihovi sna ni bljesci zasljepljivali su naseljenike. Bilo je oito da e se oluja ubrzo razmahati. Sijevanje je, bivalo sve ee i sjajnije. Daleka grmljavina valjala se u nebeskim visinama. Zrani tlak je bio tako jak da ih je gotovo guio. Naseljenici su ili naprijed, kao da ih je gurala neka neodoljiva snaga. U deset sati i etvrt, pri jasnom bljesku munje ugledaju drvenu ogradu obora. Upravo su proli kroz vrata, kadli prasak groma sna no odjekne. U trenutak su preli preko obora i Cyrus Smith se nae pred brvnarom. Mo da se unutra nalazio neznanac, jer je samo iz kuice mogao biti poslan onaj brzojav. Meutim, nikakvo svjetlo nije probijalo kroz jedini prozor. In enjer pokuca na vrata. Ne dobi odgovora. Cyrus Smith otvori vrata i naseljenici uoe u brvnaru koja je bila obavijena potpunim mrakom. Nab kresnu o kresivo i trenutak potom s upaljenom svjetiljkom pregledaju sve kutove prostorije. Nikoga nije bilo unutra, a sve su se stvari nalazile u onom stanju u kojemu su ih ostavili. Da nismo postali rtvama neke varke? proaputa Cyrus Smith. Ne! To nije bilo mogue! Brzojav je jasno kazivao: "Doite to prije u obor!"

Pribliil i su se stolu koji je bio opremljen napravama za slanje brzojava. Sve je tu bilo na svome mjestu: baterija, kutija u kojoj se nalazila, a isto tako i odailja i prijamnik. Tko je ovdje bio posljednji put? upita in enjer, obrativi se svojim prijateljima. Ja, gospodine Smith, odgovori Ayrton. Prije etiri dana. Hej, evo ceduljice! povie Harbert i pokaza na papir to je le ao na stolu. Na tom su papiriu bile napisane ove rijei na engleskom jeziku: "Idite tragom nove ice!" Hajdemo! povie Cyrus Smith kojemu odmah bi jasno da brzojav nije bio poslan iz obora, nego iz tajanstvenoga zaklona koji je dodatnom icom, zakvaenom za staru, bio izravno povezan s Granitnim dvorcem. Nab dohvati upaljenu svjetiljku i svi napuste obor. Oluja je sada bjesnila velikom estinom. Vremenski razmak izmeu svakog sijevanja i svake grmljavine znatno se skratio. Oluja e se ubrzo sruiti na Franklinovo brdo i cijeli otok. Pri svakom bljesku mogao se vidjeti vrh vulkana iz kojega je sukljala para. U krugu obora, izmeu brvnare i drvene ograde nisu pronali nikakvu telegrafsku icu. Poto su, meutim, proli kroz vrata, in enjer potri pravo do prvoga telegrafskog stupa i pri bljesku munje zamijeti novu icu koja je od izolatorske aice padala do zemlje. Evoje! ree. Ta se ica pru ala tlom, ali je cijelom du inom bila oblo ena nekom izolatorskom tvari, kao to su to podmorski kabeli, to je osiguravalo slobodan prijenos elektrine struje. Sudei po njezinu polo aju, izgledalo je da prolazi kroz umu i ju ne ogranke brda, te se, prema tome, pru ala prema zapadnome dijelu otoka. Idimo za njom! ree Cyrus Smith. Poneto uz pomo svjetlosti svjetiljke, a neto uz pomo bljeskova munja, naseljenici pooe putom kojim je bila polo ena ica. Grmljavina vie nije prestajala i takvom je silinom tutnjala da naseljenici nijednu rije nisu mogli meusobno izmijeniti. Uostalom, nikome i nije bilo do razgovora, nego samo do toga da idu naprijed. Cyrus Smith i njegovi prijatelji popee se najprije uz ogranak, koji je dijelio dolinu gdje se nalazio obor i dolinu kojom je protjecala Vodopadna rijeka koju su pregazili na naju em mjestu. Idui tragom ice koja je negdje bila nategnuta po niskim granama drvea, a negdje se opet vukla po zemlji, oni nisu mogli pogrijeiti put. In enjer je pretpostavljao da e se ica mo da zaustaviti u dnu doline i da e tamo pronai nepoznato skrovite. Ali od toga ne bi nita. Morali su se ponovno popeti uz jugozapadni ogranak i spustiti se na golu zaravan, koja je zavravala bedemom bazaltnih stijena, onako udno nagomilanih. Katkad bi se poneki od naseljenika sagnuo, rukom napipao icu i promijenio smjer kretanja, ako bi se pokazalo da je to potrebno. Vie nije bilo nikakve dvojbe da je ica vodila ravno prema moru. Sigurno se tamo, u nekoj dubokoj peini vulkanskoga podrijetla, nalazilo skrovite koje su dotad uzalud tra ili. itavo se nebo blistalo od munja. Bljesak se nastavljao na bljesak. Gromovi su vie puta udarili u vrh vulkana i sjurili se usred gustoga dima koji je izlazio iz kratera. Na trenutak je izgledalo da iz brda suklja plamen. U jedanaest sati manje nekoliko minuta naseljenici su stigli na visoki rub obale koja se izdizala nad puinom, koja je oplakivala zapadni dio otoka. Digao se vjetar. Pet stotina stopa ispod njih buali su valovi. Cyrus Smith je izraunao da su njegovi prijatelji i on od obora dovde prevalili milju i pol puta.

Sad je ica zala meu hridine i sputala se dosta strmom padinom jednog vrlo uskog i krivudavog jarka. Naseljenici nastave za njom izla ui se opasnosti da stanu na neku labavo uglavljenu stijenu u svom le itu i srue se u more. Sila enje je bilo vrlo opasno, ali se oni nisu obazirali na tu opasnost, oni vie nisu gospodarili sobom, jer ih je neka neodoljiva snaga vukla k tome tajanstvenome mjestu kao to magnet privlai eljezo. I tako su oni gotovo nesvjesno sili niz tu jarugu koja je, tako rei, u pol bijela dana bila neprohodna. Kamenje se kotrljalo i sjajilo kao vatreni meteori kad bi proli osvijetljenim mjestima. Cyrus Smith je iao na elu kolone, Ayrton na njezinu zaelju. Na mjestima su napredovali stopu po stopu, na mjestima se klizali po glatkom kamenju, a onda se podizali i nastavljali dalje. Naposljetku je ica naglo skretala po hridinama morske obale, o koje su plime sigurno bijesno udarale. Naseljenici su stigli do donje granice bazaltnog bedema. Tu se pru ala uskajzboina, koja je tekla vodoravno i usporedno s morskom povrinom. ica je ila tom izboinom, a oni za njom. Nisu napravili ni stotinu koraka, a ta se izboina u blagom nagnuu spustila do razine samih valova. In enjer zgrabi icu i opazi da ona ulazi u more. Zaustavivi se kraj njega, njegovi su prijatelji bili zaueni. Uzvik razoaranja, gotovo oaja, ote im se iz grudi. Zar da se naglavce bace u more i onda u njemu tra e neku podmorsku peinu? U stanju i duevne i tjelesne napetosti koja je njima u tome trenutku ovladala, oni ne bi bili ni trenutka oklijevali. Jedna in enjerova napomena ih zaustavi. Cyrus Smith povede svoje prijatelje pod jednu kamenu izboinu i ree: Poekajmo ovdje! More je sada visoko. Kad nastupi oseka, pred nama e biti otvoren put. Ali, to vas navodi da vjerujete u to?... upita ga mornar. On nas ne bi pozvao kad ne bi postojala mogunost da stignemo do njega! Cyrus Smith je to kazao tako uvjerljivim glasom da nitko nikakvu primjedbu ne napravi na te njegove rijei. Uostalom, ta je njegova primjedba bila vie nego logina. Valjalo je priznati da je u dnu bazaltnog bedema postojao neki otvor koji je u ovome trenutku bio pokriven morem, ali je za vrijeme oseke bio prohodan. Trebalo je priekati nekoliko sati. Naseljenici su se uurili ispod nadsvoenog udubljenja u jednoj stijeni. Kia je poela padati. Ubrzo je iz oblaka razderanih munjama kao iz kabla lijevala kia. Tutnjava grmljavine, pojaana jekom, dobi velianstvenu zvunost. Naseljenici su bili do krajnje granice uzbueni. Sve mnotvo udnih, nevjerojatnih misli motalo im se po glavi. Oni su zamiljali neku golemu, natprirodnu ljudsku pojavu koja je jedino odgovarala predod bi koju su oni stvorili o tajanstvenom duhu otoka. Nosei ispred sebe svjetiljku, Cyrus Smith tono u pono sie do razine vode da promotri raspored stijena. Prije dva sata poela je djelovati oseka. In enjer se nije prevario. Svod prostrane peine poeo se ocrtavati iznad vode. Skreui pod pravim kutom, ica je ulazila u tu razvaljenu eljust. Cyrus Smith se vrati k svojim prijateljima i jednostavno im ree: Za jedan sat e biti mogue proi kroz otvor. Dakle, taj otvor postoji? upita Pencroff. Zar ste dvojili o tome? odvrati Cyrus Smith. Ali, ta e peina do odreene visine biti napunjena vodom primijeti na to Harbert. Ili e se voda posve povui iz nje odgovori Cyrus Smith i mi emo u tom sluaju pjeice

proi njome ili se voda nee povui, ali e nam u tom sluaju neko sredstvo za prijevoz biti stavljeno na raspolaganje. Jo je jedan sat proao. Pod pljuskom kie svi su sili do morske razine. Za tri sata more se bijae spustilo petnaest stopa. Vrh svoda peine dizao se najmanje osam stopa iznad mora. Taj svod je bio nalik svodu mosta ispod kojega protjee zapjenjena voda. Sagnuvi se, in enjer zamijeti neki tamni predmet koji je plivao na povrini. On ga privue k sebi. Bio je to amac svezan konopom za jednu izboinu na unutarnjem zidu. Taj je amac bio nainjen od limenih ploa, zakovanih eljeznim klincima. Dva vesla su le ala na dnu amca, ispod klupa. Ukrcajmo se! ree in enjer. Za nekoliko trenutaka svi su naseljenici bili u amcu. Nab i Ayrton se prihvate vesala, dok se Pencroff stavio na kormilo. Postavivi svjetiljku na prednju statvu amca, Cyrus Smith je na pramcu osvjetljavao put. Svod peine ispod kojega je u poetku amac klizio, odjednom se digao, ali mrak je bio suvie gust, a svjetlost svjetiljke suvie slaba da bi se mogao odrediti opseg te peine, njezina irina, visina i dubina. Usred toga podzemlja od bazaltnih stijena vladala je potpuna tiina. Nikakva se buka nije ovamo probijala izvana, pa ak se ni bljeskovi groma nisu mogli probiti kroz njezine debele zidove. Na nekim dijelovima zemaljske kugle postoje ovakve goleme peine sline velikim prirodnim hramovima. One potjeu od pamtivijeka. Jedne je preplavila morska voda, u drugima su se smjestila itava jezera. Takva je Finglalova pilja na otoku Staffa, jednom otoiu u Hebridima, takve su Morgatske peine u zaljevu Dournenez u Bretanji, Bonifacijeve pilje na Korzici, pa u fjordu Lyse u Norvekoj, takva je golema peina Mammouth u Kentuckvju, visoka pet stotina stopa, a duga vie od dvadeset milja! Na vie mjesta na zemaljskoj kugli priroda je stvorila te podzemne hramove i sauvala ih da im se ljudi dive. Je li se ova peina kojom su sada naseljenici plovili, protezala do samoga sredita otoka? Tako je amac plovio oko etvrt sata i kretao sad lijevo, a sad desno prema kratkim uputama to ih je in enjer izdavao Pencroffu. Odjednom in enjer zapovjedi: Vie desno! amac promijeni smjer i pribli i se desnom zidu peine. In enjer je s pravom htio ustvrditi ide li ica stalno du toga zida. ica je bila zakvaena za izboine stijena. Naprijed! povie Cyrus Smith. Oba vesla zasijeku u crnu vodu i amac klizne naprijed. Tako je amac plovio jo oko etvrt sata. Od otvora kroz koji su uli u tu peinu mora da su prevalili oko pola milje. Uto ponovno odjekne glas Cyrusa Smitha. Zaustavite amac! povie. amac se zaustavi i naseljenici opaze ivu svjetlost koja je obasjavala golemi prostor koji se tako duboko uvukao u nutrinu otoka. Sad su mogli razgledati tu peinu za koju nitko iv ne bi pretpostavio da postoji. Stotinu stopa iznad njihovih glava dizao se svod poduprt bazaltnim stupovima koji su izgledali kao da su na isti kalup napravljeni. Visee i nepravilne stijene neobina svoda poivale su na stotinama i stotinama stupova koje je priroda podigla u vrijeme stvaranja zemaljske kugle. Bazaltni trupci, uglavljeni jedni u druge, dizali su se etrdeset do pedeset stopa uvis, a more, ovdje potpuno mirno, premda je napolju bjesnilo, oplakivalo je njihove temelje. Sjaj svjetlosti, na koju je in enjer upozorio svoje prijatelje, osvjetljivao je svaki otar brid i zabadao se u nj

iljcima. Prodirao je, tako rei, kroza zidove kao da su bili prozrani i pretvarao u blistavo drago kamenje najmanje izboine tog podzemnog prostora. Zbog odbijanja svjetlosti, povrina vode se bljeskala u raznim bojama, te se zbog toga inilo da amac plovi izmeu dva blistava pojasa. Bilo je oito kakve su prirode, kakva su podrijetla bile zrake to su izbijale iz svjetlosnog izvora; jasne i ravne, lomile su se na svim kutovima i izboinama podzemne peine. Potjecale su iz elektrinog izvora, to je odavala njihova bjelkasta boja. Poput sunevih zraka ispunjavale su cijelu peinu. Na znak Cyrusa Smitha vesla ponovno urone u vodu koja pritom zasvjetluca poput stotine rubina. amac se uputi prema svjetlosnom izvoru od kojega je ubrzo bio udaljen manje od sto metara. Na tome mjestu irina vodene povrine iznosila je oko tristo pedeset stopa. Iza svjetlosnog izvora nazirao se golem zid od bazaltnih stijena koji je na toj strani zatvarao peinu. Ova je tu bila prilino iroka. More je izgledalo kao jezerce. Ali su i svod, i boni zidovi, i onaj bedem iza, i sve one prizme, i svi oni valjci, i svi oni stoci bili preplavljeni elektrinom svjetlosti, te se inilo da iz onih stijena izbruenih poput najskupocjenijih dijamanata, zrai njihova vlastita svjetlost. Nekakav dugi predmet vretenasta oblika dr ao se na povrini jezera, tih i nepomian. Svjetlosne zrake su izbijale iz njegovih bokova kao iz otvora dviju usijanih pei. Taj je predmet sliio tijelu golema kita. Bio je dug oko dvjesta pedeset stopa, a dizao se do dvanaest stopa nad morskom povrinom. amac mu se polako pribli i. Cyrus Smith se uspravi na pramcu amca, netremice ga promatrajui. Bio je nevjerojatno uzbuen. Odjednom zgrabi novinara za ruku i povie: Pa to je on! To ne mo e biti nitko drugi nego on! Da, on! Jedino on! Potom se srui na svoje sjedite, promrmljavi jedno ime koje je samo Gedeon Spilett mogao uti. Nema dvojbe, novinaru je bilo poznato to ime, jer je na nj ostavio vrlo sna an dojam. On? ovjek izvan zakona? novinar e muklim glasom. Da! odgovori in enjer. Po in enjerovu nareenju amac se pribli i tom udnom plovnom predmetu i pristane uz njegov lijevi bok iz kojega je kroz debelo staklo izbijao snop svjetla. Cyrus Smith i njegovi prijatelji popenju se na ravan krov toga neobinog broda na kojemu je bio otvoren ulaz. Svi po urie kroz taj otvor. Na dnu stuba vidio se unutarnji hodnik, osvijetljen elektrinom strujom. Na kraju hodnika bila su vrata koja Cyrus Smith gurne. Naseljenici prooe najprije kroz knji nicu, osvijetljenu s tavanice itavom bujicom svjetlosti. U dnu knji nice nalazila su se iroka vrata, takoer zatvorena. In enjer ih otvori. Prostrani salon, neka vrsta muzeja u kojemu su bila nagomilana sva rudna bogatstva, umjetnika djela, udesni proizvodi industrije, pojavi se pred oima naseljenika kojima se sigurno inilo da su dospjeli u vilinski svijet snova. Oni opaze jednoga ovjeka zavaljenog na bogatom naslonjau. inilo se kao da on nije ni opazio njihov ulazak u salon. Tada Cyrus Smith sna nim glasom i na veliko iznenaenje svojih prijatelja izgovori ove rijei: Kapetane Nemo, vi ste nas pozvali ovamo! Evo, stigli smo!

XVI.

KAPETAN NEMO NJEGOVE PRVE RIJEI POVIJEST JUNAKA ZA NEZAVISNOST MRNJA PREMA OSVAJAU NJEGOVI PRIJATELJI IVOT ISPOD MORA OSAMLJENIK POSLJEDNJE SKROVITE "NAUTILUSA" NA LINCOLNOVU OTOKU TAJANSTVENI DUH OTOKA Na te se rijei ovjek koji je sjedio u naslonjau digne i njegovo lice obasja svjetlost. Imao je divnu glavu, visoko elo, ponosan pogled, bijelu bradu, gustu kosu zaeljanu unatrag. Taj se ovjek rukom osloni o naslonja s kojega se upravo bijae podigao. Pogled mu je bio miran. Vidjelo se da ga je neka bolest polako izjedala i dokrajila. Meutim, glas mu je bio sna an kad je na engleskom kazao tonom u kojemu je bio oit prizvuk iznenaenja: Ja nemam imena, gospodine. Pa, ipak vas poznajem! odgovori Cyrus Smith. Kapetan se Nemo platnenim pogledom zagleda u in enjera, kao da ga eli unititi. Potom se srui na jastuke naslonjaa. Na kraju krajeva, zar je to bitno promrmlja Svakako u ubrzo umrijeti. Cyrus Smith se pribli i kapetanu Nemu, a Gedeon Spilett ga primi za ruku koja je bila vrlo vrua. Ayrton, Pencroff, Harbert i Nab su se skromno dr ali po strani u jednom kutu prekrasna salona iji je zrak bio zasien elektrinom strujom. Uto kapetan Nemo trgne svoju ruku i, pokazavi na stolicu, zamoli in enjera i novinara da sjednu. Svi su promatrali kapetana Nema, doista uzbueni. Dakle, to je bio ovjek kojega su oni nazivali duhom otoka, mono bie ija im je pomo u bezbrojnim prigodama bila dragocjena, dobroinitelj kojemu su dugovali veliku zahvalnost! Dok su Nab i Pencroff vjerovali da e se nai pred nekim bo anstvom, oni su pred sobom vidjeli ovjeka koji je bio na samrti! Ali kako to da je Cyrus Smith poznavao kapetana Nemu? Zato se ovaj onako naglo digao iz naslonjaa kad je in enjer izgovorio njegovo ime? Vjerojatno je bio uvjeren da to ime nije nikomu poznato...! Kapetan sjedne na naslonja i oslonivi se na runi naslon, promatrae in enjera koji je sjedio pokraj njega. Vama je poznato ime kojim sam se nekad zvao, gospodine? upita obrativi se in enjeru. Poznato mi je i vae ime odgovori Cyrus Smith kao to mi je poznato i ime ove divne podmornice. Nautilus? na to e kapetan Nemo osmijehnuvi se. Nautilus. Ali znate li vi... znate li vi tko sam ja? Znam! Pa ipak prolo je vie od trideset godina, otkako ne dolazim ni u kakav dodir s ostalim svijetom, trideset godina otkad ivim u morskim dubinama, jedinoj sredini gdje sam se osjeao nezavisnim! Tko vam je, dakle, mogao odati moju tajnu? Jedan ovjek koji vam se nikad nije obvezao, kapetane Nemo, pa prema tome i ne mo e biti dr an izdajnikom. Onaj Francuz kojega je sluaj doveo na moj brod prije esnaest godina? On glavom! Znai da taj ovjek sa svojim dvama prijateljima nije poginuo u maelstromskoj struji u

koju je Nautilus bio upao? Oni se nisu udavili, a on je pod naslovom Dvadeset tisua milja ispod mora objavio knjigu u kojoj je opisao va ivot. Mo da samo nekoliko mjeseci mojega ivota, gospodine! ivo odvrati kapetan. Istina je na to e Cyrus Smith Ali tih nekoliko mjeseci vaega neobinog ivota bilo je dostatno da vas upozna cijeli svijet... Kao velika grjenika, nema dvojbe, zar ne? uzvrati kapetan Nemo navukavi preko usana prezriv osmijeh. Da, pobunjenika kojega je ovjeanstvo mo da proglasilo odmetnikom. In enjer ne odgovori. Zato utite, gospodine? Ja nemam pravo prosudbe o kapetanu Nemu uzvrati Cyrus Smith barem ne o dogaajima koji se odnose na njegov prijanji ivot. Meni su nepoznati, kao uostalom i svim drugim ljudima, uzroci zbog kojih ste se vi odluili za ovako udan nain ivota, a ja ne mogu prosuivati o posljedicama, a da ne poznam uzroke. Ali mije stoga vrlo dobro poznato da nas je jedna blagotvorna ruka stalno titila otkako smo doli na Lincolnov otok, da svi mi dugujemo ivot dobrom, velikodunom, monom biu i da ste vi, kapetane Nemo, to dobro, velikoduno i mono bie. Da, bio sam to ja odgovori kapetan Nemo jednostavno. In enjer i novinar se dignu. Njihovi su se prijatelji primakli bli e. Srca su im bila prepuna zahvalnosti i upravo je oni htjedoe pretvoriti u rije, u pokrete... Kapetan Nemo ih zaustavi pokretom ruke, a potom glasom uzbuenijim nego to je elio pokazati, ree: Najprije me sasluajte! I kapetan Nemo im u nekoliko jasnih i brzih reenica ispria sav svoj ivot. Njegova je pria bila kratka. Uza sve to, on je morao napregnuti sve snage koje su mu jo preostale da bije ispriao do kraja. Bilo je oito da se borio svladati malaksalost koja je njime gospodarila. Cyrus Smith ga je vie puta zamolio da predahne, ali je on odmahnuo glavom kao ovjek koji ne pripada sutranjici, a kad mu se novinar ponudio da ga njeguje, on mu odgovori: Meni vie nije potrebna njega, niti mi neki lijek mo e pomoi. Moji su sati odbrojeni! Kapetan Nemo je bio Indijac, a zvao se Dakkar i bio princ, sin indijskoga rad e jo tada nezavisne dr ave Bundelkund i neak narodnog junaka Tippo Saiba. Kad mu je bilo deset godina, otac ga je poslao u Europu da se tamo koluje, ali i s potajnom nakanom da bi se jednog dana mogao boriti protiv onih, koje dr ae ugnjetaima svoje domovine. Od svoje desete do tridesete godine princ Dakkar, vrlo darovit, plemenite due i srca, stekao je opu naobrazbu, a prirodnim znanostima, knji evnosti i umjetnosti posebice se posvetio i daleko je dotjerao. Princ Dakkar je proputovao itavom Europom. Njegovo visoko podrijetlo i bogatstvo diljem su mu otvarali sva vrata, ali njega nisu nikad privlaila mondena u ivanja. Mlad i lijep, on je uvijek bio i ostao ozbiljan i sjetan, muen eljom da to vie naui i s neuta ivom mr njom u svom srcu. Princ Dakkar je mrzio, mrzio je jednu jedinu zemlju u koju nikad nije stupio svojom nogom, jedini narod ije je ponude stalno odbijao. Mrzio je Englesku, a utoliko ju je vie mrzio to joj se u mnogim stvarima divio. Ovaj Indijac nosio je u sebi svu onu bezgraninu mr nju koju pobijeeni osjeaju prema pobjedniku. Osvaja nije mogao pridobiti naklonost pobijeenoga. Sin jednoga od onih vladara koje je Ujedinjeno Kraljevstvo samo prividno uspjelo pokoriti, taj princ iz obitelji Tippo Saiba, odgojen u duhu osvetnikih i oslobodilakih te nja koji je osjeao silnu ljubav prema svojoj divnoj zemlji, sputanoj engleskim okovima, nikad nije htio stupiti nogom u zemlju koju je mrzio i

proklinjao i koja je posve potinila Indiju. Princ Dakkar je postao umjetnik jer ga se vrlo doimala udesna ljepota umjetnikih djela, uenjak kojemu nita iz znanosti nije ostalo nepoznato, dr avnik koji je stekao iskustvo na europskim dvorovima. Za one koji su ga povrno poznavali, on je mo da predstavljao jednoga od onih kozmopolita eljnih znanja, ali koji su prezirali rad, jednoga od onih vjeitih putnika, uzviena i plemenita duha, koji stalno obilaze svijet i ne pripadaju nijednoj zemlji. On, meutim, nije pripadao toj vrsti ljudi. Taj umjetnik, uenjak, taj ovjek ostao je Indijac u svom srcu, Indijac po svojoj elji za osvetom, po nadi da e jednoga dana vratiti sva prava koja je izgubila njegova zemlja, istjerati stranca, osloboditi svoju domovinu. I tako se princ Dakkar vratio u Bundelkund 1849. godine. O enio je plemenitu Indijku ije je srce krvarilo kao i njegovo zbog nesree, koja je zadesila njihovu domovinu. Ona mu rodi dva djeteta koja je mnogo volio. Ali on zbog obiteljske sree nije zaboravio potinjenu Indiju. ekao je prigodu, a ona se ubrzo pru ila. Mo da je engleski jaram suvie bio tlaio indijsko stanovnitvo. Princ Dakkar se pridru io nezadovoljnicima i usaivao u njihova srca mr nju koju je i sam osjeao prema strancu. Obiao je ne samo jo nezavisne dr avice indijskog poluotoka nego i krajeve koji su se nalazili pod izravnom upravom engleskih vlasti. Budio je uspomenu na slavne dane Tippo Saiba koji je junaki poginuo kod Seringapatana, branei slobodu domovine. Godine 1857. izbi velika pobuna sipoja. Princ Dakkar im se stavio na elo. Podigao je velik ustanak. Stavio je sve svoje sposobnosti i svoje bogatstvo u slu bu te stvari. Zalo io se do kraja za njezin uspjeh. Borio se svuda u prvim redovima. Stavljao je svoj ivot na kocku kao najponizniji od onih junaka, koji se bijahu podigli da bi oslobodili svoju domovinu. Deset puta je ranjen u dvadeset okraja. Ostao je na ivotu dok su svi ostali borci poginuli pod kiom engleskih metaka. Nikad prije engleskoj moi u Indiji nije prijetila tolika opasnost. Da su sipoji, kao to su se nadali, dobili pomo izvana, bilo bi mo da zauvijek odzvonilo gospodstvu Ujedinjenoga Kraljevstva u Indiji. Ime princa Dakkara je ve tada postalo slavno. On se nije skrivao, nego se otvoreno borio. Raspisana je ucjena na njegovu glavu. Nije se naao izdajnik da ga proda Englezima, ali su stoga njegov otac, njegova majka, djeca i ena platili za nj prije nego to je on doznao u kakvoj se opasnosti nalaze... Pravda je i ovoga puta pokleknula pred silom. Ali napredak nikad ne uzmie, nego se podvrgava zakonu nu de. Sipoji su pobijeeni, a dr ave nekadanjih rad a potpadnu pod jo veu vlast Engleza. Princ Dakkar kojemu nije bilo sueno poginuti, povue se u planine Bundelkunda, u samou, i silno mu gaenje obuze duu prema svemu to je nosilo ovjeje ime. Gadio mu se civilizirani svijet i mrzio ga je iz dna due. Htio je nestati, ieznuti, stoga rasproda ostatke svog imanja, skupi dvadesetak svojih najvjernijih prijatelja i jednoga dana iezne bez traga. Sipoji su bili najamni vojnici Indijskog drutva, odnosno engleske dr ave. Kamo je princ Dakkar poao tra iti slobodu i nezavisnost koje nije naao meu ljudima? Pobjegao je pod vodu, u morske dubine, gdje nitko nije mogao za njim. Od ratnika je postao uenjak. Na pustom otoku u Tihom oceanu podigao je brodogradilite i tu je prema svojim projektima sagradio podmornicu. Sredstvima koja e jednoga dana biti poznata ljudima, on je iskoristio golemu mehaniku snagu elektriciteta, dobivajui ga iz nepresunih vrela, a potom ga upotrijebio za sve potrebe svoje podmornice: za pokretanje, osvjetljenje, zagrijavanje. More sa svojim beskrajnim blagom, mnotvom riba, morskim travama,

halugama i savijaama, golemim sisarima i ne samo s onim ime ga je priroda obdarila nego i onim to su ljudi u njemu izgubili, to je more zadovoljavalo sve potrebe princa i njegovih ljudi. To je bilo ostvarenje njegove najvee elje, jer nije elio imati vie nikakve veze sa zemljom. Svojoj podmorskoj spravi dao je ime Nautilus, a sebe je prozvao kapetanom Nemom i tako je nestao pod morem. U tijeku mnogih godina kapetan Nemo je prokrstario svim oceanima i morima, od jednog do drugog pola. Izopenik iz ljudskoga drutva, on je u tom nepoznatom svijetu skupio bajoslovno blago. Milijuni to su zajedno sa panjolskim brodovima potonuli u zaljevu Vigo 1702. godine, predstavljali su za nj neiscrpan rudnik blaga kojim je on, a da to nitko nije znao, pomogao narodima koji su se borili za slobodu svojih domovina. Dulje vrijeme nije dolazio ni u kakvu svezu s ljudima, ali jedne noi, i to 6. studenoga 1866., tri su ovjeka dospjela na krov njegova broda. Ta tri ovjeka su bila izbaena u more sudarom koji se dogodio izmeu Nautilusa i fregate Sjedinjenih Amerikih Dr ava Abraham Lincoln, koja se bijae uputila u potjeru za podmornicom. Kapetan Nemo je tada doznao od onoga francuskog profesora da su ljudi katkad dr ali Nautilus nekim golemim sisarom iz obitelji kitova, a katkad podmorskom napravom s gusarskom posadom, stoga su ga poeli progoniti po svim morima. Kapetan Nemo je mogao izbaciti u ocean ta tri ovjeka koje sudbina bijae uplela u njegov tajanstveni ivot, ali on to ne uini, nego ih zadr a na brodu kao zarobljenike. Za sedam mjeseci oni su mogli u ivati u ljepotama putovanja, u tijeku kojega su prevalili dvadeset tisua milja ispod mora. Dana 22. lipnja 1867. godine, ta tri ovjeka, koji nita nisu znali o prolosti kapetana Nema, uspjeli su pobjei poto su se prethodno dokopali jednog amca s Nautilusa. A kako je ba tada Nautilus, zahvaen maelstromskom strujom, bio baen prema norvekim obalama, kapetan Nemo je bio siguran da su bjegunci nali smrt u njezinim stranim vrtlozima. On nije znao da je onoga Francuza i njegova dva prijatelja struja nekim udom odbacila prema obali, da su ih ribari s Lofotskih otoka pokupili i da je profesor po svom povratku u Francusku objavio jednu knjigu u kojoj je sedmomjeseno zanimljivo i pustolovno putovanje Nautilusa opisao kako bi zadovoljio radoznalost ljudi. Dugo je jo kapetan Nemo ivio plovei raznim morima. Ali malo pomalo njegovi su prijatelji umirali i bili polagani meu koralje na dnu Tihog oceana. Nautilusova se posada sve vie rijedila. Na kraju je kapetan Nemo ostao jedini od svih onih, koji su se zajedno s njim sklonili u dubine oceana. Kapetanu Nemu je tada bilo ezdeset godina. Ostavi sam, odveo je Nautilus u jednu od onih podmorskih luka, gdje je ponekad navraao da bi se odmorio od putovanja. Jedna od tih luka nalazila se ispod Lincolnova otoka, upravo na mjestu gdje se sada nalazio Nautilus. Ve est godina je tu boravio kapetan Nemo. Vie nije plovio, nego je ekao smrt, to jest trenutak da se sjedini sa svojim prijateljima. Meutim, sluaj je htio da bude nazoan padu balona kojim su zarobljenici pobjegli iz Richmonda. Odjeven u ronilake odijelo, on je ronio pod vodom nekoliko stotina metara od obale upravo u trenutku kad se in enjer sruio u more. Potaknut dobrim nakanama, kapetan Nemo je spasio Cyrusa Smitha. U prvo je vrijeme on htio pobjei od te petorice brodolomaca, ali je luka u koju se sklonio svojom podmornicom sad bila zatvorena. Pod djelovanjem vulkanskih sila morsko se dno podiglo tako da Nautilus vie nije mogao izii iz podzemne peine. Dubina vode na njezinu ulazu je jo uvijek bila dostatna da se obinim amcem isplovi na puinu, ali nedostatna da iz peine isplovi Nautilus koji je imao prilino velik gaz.

Kapetan Nemo je ostao, a potom je poeo promatrati te ljude koji su bez ikakvih sredstava za ivot dospjeli na taj pusti otok, ali im se nije htio pokazati. Postupno, kad je vidio da su poteni, odluni, meusobno povezani bratskim prijateljstvom, poeo se zanimati za njihove napore. Tako je gotovo nehotice prodro u sve tajne njihova ivota. Pomou ronilakog odijela njemu je bilo lako stii do dna bunara u nutrinu Granitnog dvorca i po izbeenim liticama se popeti do samog otvora. Tu bi sluao naseljenike kako priaju o svojoj prolosti i raspredaju o sadanjosti i budunosti. Od njih je doznao o naporima jednoga dijela Amerike da se ukine ropstvo. Da, ti su ljudi bili dostojni izmiriti kapetana Nema s ovjeanstvom koje su tako asno predstavljali na tom otoku. Kapetan Nemo je spasio Cyrusa Smitha. On je takoer odveo psa do Dimnjaka, izbacio Topa iz jezera, on je bio taj koji je na Rtu olupine nasukao sanduk, koji je sadr avao sve one stvari od velike koristi za naseljenike. On je gurnuo pirogu u vodu Rijeke milosti, bacio im konop s visine Granitnog dvorca pri napadu majmuna na njihov dom. On ih je pomou onoga papira zatvorenog u boci obavijestio da se Ayrton nalazi na otoku Taboru, on je bacio u zrak gusarski brod pomou torpeda postavljenog na dno tjesnaca, spasio Harberta'od sigurne smrti stavivi na stol kutiju kinina. Naposljetku je pobio robijae elektrinim mecima iju je tajnu jedino on znao i kojima se on slu io pri podmorskom lovu. Tako su se objasnili mnogi dogaaji na izgled natprirodni, a koji su svi odreda svjedoili o kapetanovoj velikodunosti i moi. Dakle, taj veliki ovjekomrzac je udio za tim da ini dobra djela. Htio je dati jo nekoliko korisnih savjeta svojim tienicima, a s druge strane, osjeajui da mu se pribli ava trenutak smrt, srce mu je toplije zakucalo te je on, kao to znamo, pozvao naseljenike iz Granitnog dvorca pomou ice kojom je povezao obor s Nautilusom koji je bio opskrbljen jednim alfabetskim aparatom... Mo da on to i ne bi bio napravio da je znao da e ga Cyrus Smith, poznavajui jedan dio njegova ivota, nazvati imenom Nemo. Kapetan je zavrio govoriti o svome ivotu. Tada Cyrus Smith uze rije. On podsjeti na sve one dogaaje koji su bili spasonosni za naseljenike, te u ime svojih prijatelja i u svoje vlastito, zahvali velikodunom zatitniku kojemu su toliko dugovali. Ali kapetan Nemo nije ni pomiljao tra iti od njih neku nadoknadu za usluge koje ih je uinio. Jedna je misao uzbuivala njegov duh i prije nego to e stegnuti ruku, koju mu in enjer bijae pru io, ree: Sada, gospodine, sad kad vam je poznat cijeli moj ivot, prosudite o njemu! Kazavi to kapetan je oito imao na umu jedan bitan dogaaj ijim su svjedocima bila ona tri stranca koji su poslije sudara s Abrahamom Lincolnom dospjela na njegovu podmornicu, dogaaj koji je onaj francuski profesor, dakako, opisao u svome djelu, a koji je sigurno jezivo odjeknuo u cijelom svijetu. U biti, nekoliko dana prije nego to je onaj profesor sa svojim dvama prijateljima umaknuo s podmornice, Nautilus, koji je proganjala jedna fregata u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, je poput jastreba navalio na tu fregatu i potopio je bez milosti. Cyrus Smith je shvatio na to kapetan cilja te stoga nita ne odgovori. To je bila engleska fregata, gospodine povie kapetan Nemo, koji se odjednom pretvorio u princa Dakkara engleska fregata, shvaate li! Napala me je ! Stjerala me u uzak i plitak zaljev...! Morao sam proi...! I ja sam proao! A potom doda neto mirnijim glasom: Na mojoj strani su bili i pravo i pravda. inio sam ljudima dobro gdje god sam mogao, ali i zlo gdje sam bio prinuen. Drukije nisam mogao! Neko vrijeme poslije tih rijei potraja utnja. Poslije toga ponovno se javi kapetan Nemo. Sto vi mislite o meni, gospodo?

Cyrus Smith pru i kapetanu ruku, a na njegovo pitanje odgovori ozbiljnim glasom. Kapetane, vaa je pogreka u tome to ste vjerovali da prolost mo e uskrisiti. Vi ste se borili protiv napretka potrebnog svakoj zemlji. To je jedna od onih pogreaka koje jedni osuuju, a drugi im se dive. Jedino Bog o njima mo e prosuditi, a ljudski razum mora oprostiti. Mi se moramo boriti protiv ovjeka koji se vara u pogledu svojih nakana vjerujui, meutim, da su dobre, ali ga ipak potujemo. Vaa zabluda spada meu one koje ne iskljuuju divljenje, te se Vi ne morate bojati da e vae ime budunost osuditi. Ona voli lude pothvate, premda osuuje njihove posljedice. Kapetan Nemo duboko uzdahne, a potom pru i ruku prema nebu. Jesam li grijeio ili sam imao pravo? promrmlja. Na to e Cyrus Smith: Svi se veliki pothvati vraaju Bogu, jer su od njega i potekli! Kapetane Nemo, ovi asni ljudi koji ovdje stoje, kojima ste vi pomogli, vjeito e za vama aliti! Harbert se primakne kapetanu. Savije koljena, uzme njegovu ruku i poljubi je. Jedna suza klizne niz obraze samrtnika. Dijete moje ree kapetan Nemo budi blagoslovljeno!

XVII.

POSLJEDNJI TRENUCI KAPETANA NEMA POSLJEDNJE KAPETANOVE ELJE NA SAMRTI DAR JEDNODNEVNIM ZNANCIMA POSMRTNI KOVEG KAPETANA NEMA NEKOLIKO SAVJETA NASELJENICIMA POSLJEDNJI TRENUTAK NA MORSKOME DNU Svanulo je. Nijedna zraka svjetlosti nije prodirala u podzemnu peinu. Plima koja je u meuvremenu nastupila, zatvorila je njezin ulaz. Ali umjetna svjetlost to je u dugakim snopovima izbijala iz bokova Nautilusa, sijala je istom snagom i obasjavala morsku povrinu oko podmornice. Krajnja malaksalost tada obuzme kapetana Nema te se on posve spusti na naslonja. Nisu mogli ni misliti da ga prenesu u Granitni dvorac, jer je on elio ostati meu divotama Nautilusa, neprocjenjive vrijednosti, i tu ekati smrt koja je mogla svakoga trenutka nastupiti. Dosta dugo kapetan Nemo je bio gotovo bez svijesti. Gedeon Spilett i Cyrus Smith iskoriste taj trenutak i pregledaju bolesnika. Bilo je oito da se kapetan postupno gasi. Snaga e ubrzo napustiti to nekad sna no tijelo, a sada samo krhki omota iz kojega e izai dua. Cijeli se njegov ivot usredotoio u srcu i glavi. In enjer i novinar se posavjetovae tihim glasom. Mo e li se pomoi tome samrtniku? Mogu li ga spasiti ili mu barem produljiti ivot za nekoliko dana? On sam je kazao da tu nema nikakve pomoi te je stoga mirno ekao smrt koje se nije plaio. Ne mo emo nita uiniti ree Gedeon Spilett. Ali od ega umire? upita Pencroff. On se naprosto gasi odgovori novinar. Pa ipak na to e mornar ako ga prenesemo na svje zrak, na sunce, mo da e ponovno o ivjeti? Nee, Pencroffe odvrati in enjer nita se vie ne mo e pokuati! Uostalom, kapetan Nemo ne bi pristao napustiti svoj brod. Ve je trideset godina proveo naNautilusu, stoga na njemu eli i umrijeti! Nema dvojbe, kapetan Nemo je uo odgovor Cyrusa Smitha, jer se malo pridigao i neto slabijim, ali jasnim glasom rekao: U pravu ste, gospodine. Ja moram i elim umrijeti ovdje. Htio bih vam uputiti jednu molbu. Cyrus Smith i njegovi prijatelji prioe blie naslonjau i razmjeste po njemu jastuke, tako da se samrtnik to bolje osloni. Vidjee tada kako se njegov pogled zaustavlja na divotama salona osvijetljenog elektrinim zracima, poneto ubla enim blistavim stropom koji su krasile arabeske. On je promatrao jednu za drugom slike to su visjele na zidovima, prekrivenim prekrasnim tapiserijama, prava remekdjela talijanskih, francuskih, flamanskih i panjolskih majstora, kipove od mramora i bronce koji su se koili na svojim postoljima, divne orgulje prislonjene uza stra nji zid, potoni vitrine rasporeene oko sredinjega bazena u kojemu su se isticali najdivniji morski proizvodi, morske trave, zoofili, nizovi bisera neprocjenjive vrijednosti i naposljetku se njegove oi zaustave na geslu ispisanom na proelju tog muzeja, na geslu Nautilusa: Mobilis in mobili inilo se kao da eli posljednji put oima pomilovati ta remek djela umjetnosti i prirode,

kojima je bio ogradio svoj vidik za vrijeme svoga dugogodinjeg boravka u morskim dubinama. Cyrus Smith je potovao utnju u koju se bijae povukao kapetan Nemo. ekao je da samrtnik opet progovori. Poslije nekoliko trenutaka, za kojih se, nedvojbeno, pred njegovim oima odvijao cijeli njegov ivot, kapetan Nemo se okrene prema naseljenicima i ree im: Mislite li vi, gospodo, da mi dugujete zahvalnost? Kapetane, dali bismo svoj ivot kad bismo mogli produljiti Va! U redu na to e kapetan Nemo u redu...! Obeajte mi da ete ispuniti moju posljednju elju i ja u biti nagraen za sve ono to sam uinio za vas. Pokretno u pokretnom Obeajemo! odgovori Cyrus Smith. Tim je obeanjem on obvezao i sebe i svoje prijatelje. Gospodo ponovno e kapetan Nemo sutra u biti mrtav. Jednini znakom on zaustavi Harberta koji je htio to porei. Sutra u umrijeti i ne elim imati drugoga groba do Nautilusa. On e biti moj mrtvaki koveg! Svi moji prijatelji poivaju na morskome dnu i ja to takoer elim! Duboka tiina je pratila te rijei kapetana Nema. Sluajte me dobro, gospodo nastavio je. Nautilus je zarobljenik ove peine ije se dno na ulazu podiglo tako da vie iz nje ne mo e izii. Ali ako on ne mo e napustiti svoj zatvor, mo e nestati u ponoru koji se nalazi ispod njega i koji e sauvati moje posmrtne ostatke. Naseljenici su gotovo s pobo nou sluali kapetanove rijei. Sutra, poslije moje smrti, gospodine Smith nastavi kapetan Nemo vi i vai prijatelji ete napustiti Nautilus, jer sve bogatstvo koje se u njemu nalazi, mora nestati sa mnom. Jedna jedina uspomena e vam ostati kao sjeanje na princa Dakkara, iji vam je ivot sada poznat. U onom kove iu... tamo... ima dijamanata koji vrijede vie milijuna. Najveim dijelom to su uspomene iz vremena dok sam jo, kao otac i suprug, gotovo vjerovao u sreu, ali unutra je ijedna zbirka bisera koju smo moji prijatelji i ja skupili na morskome dnu. Uz pomo toga blaga vi ete jednoga dana uiniti velika djela. U vaim rukama, gospodine Smith, i u rukama vaih prijatelja taj novac nee biti u opasnosti da propadne. Ja u odozgo sudjelovati u vaim djelima, u koja imam puno povjerenje! Poto je nekoliko trenutaka predahnuo jer se osjeao vrlo slabim, kapetan Nemo nastavi ovim rijeima: Sutra ete vi uzeti ovaj kove i, napustit ete ovaj salon i dobro zatvoriti vrata. Potom ete se popeti na krov Nautilusa, spustit ete zaklopac i uvrstit ete ga zavrtnjima. Uinit emo po vaoj elji, kapetane odgovori Cyrus Smith. Dobro. Potom ete se ukrcati u amac kojim ste ovamo doli. Ali prije nego to napustite Nautilus, otiite na njegovu krmu i otvorite dvije velike slavine koje se nalaze na crti gaza. Voda e prodrijeti uspremnike, Nautilus e polako tonuti i lei na morsko dno. Na jedan pokret Cyrusa Smitha, kapetan Nemo nadoda: Nita se ne bojte! Pokopat ete samo jednoga mrtvaca! Niti je Cyrus Smith, a niti ijedan od njegovih prijatelja dr ao potrebnim napraviti bilo kakvu primjedbu na te rijei kapetana Nema. On im je saopio samo svoju posljednju elju i oni su joj se morali pokoriti. Vi ste mi to obeali, gospodo! doda kapetan Nemo. Mi emo svoje obeanje odr ati! odgovori mu Cyrus Smith. Kapetan Nemo im kimne glavom u znak zahvalnosti i zamoli naseljenike da ga puste sama nekoliko sati. Gedeon Spilett je htio ostati kraj njega da mu se nae pri ruci ako bi dolo do pogoranja njegova stanja, ali kapetan

to odbije. Ja u ivjeti do sutra, gospodine! ree. Svi su napustili salon i proavi kroz knji nicu, blagovaonicu, stigoe u pramani dio podmornice, gdje su bili montirani elektrini ureaji koji su opskrbljivali podmornicu toplinom, svjetlom i pogonskom snagom. Nautilus je bio remekdjelo tehnike, a u njemu jo mnogo drugih remekdjela. In enjer je bio oaran. Naseljenici su se popeli na krov podmornice koji se izdizao nad morskom povrinom sedam ili osam stopa. Tu su se oni ispru ili kraj debelog leastog stakla, slina velikom oku, iz kojega je izbijao snop svjetlosti. Iza tog oka bila je kabina u kojoj se nalazilo kormilo. Iz te je kabine, dakle, kormilar upravljao Nautilusom dok bi ovaj plovio morskim dubinama, osvjetljavajui elektrinim zrakama dobar dio puta ispred sebe. Cyrus Smith i njegovi prijatelji stajali su na krovu neko vrijeme bez rijei, jer ih se duboko dojmilo ono to su vidjeli i ono to su upravo uli. Njihova su se srca slamala pri pomisli da se ovjek koji im je toliko puta pritekao u pomo, taj zatitinik kojega su tek prije nekoliko sati upoznali, njihov dobrotvor nalazi na samrtnoj postelji! Bilo kakav sud izrekli budui narataji o djelima toga ovjeka, tako rei nadljudskim, princ Dakkar e zauvijek ostati u sjeanju svojih bli njih. Toje ovjek! povie Pencroff. Je li mogue da je on stalno ivio na dnu oceana! A uza sve to meni se ini da ni tamo nije naao vie spokojstva nego negdje drugdje. Nautilus dopuni tada Ayrton bi nam mo da mogao poslu iti da napustimo Lincolnov otok i doplovimo do nekoga naseljenog kopna. Do vraga! povie Pencroff. Ja se ne bih nikada usudio staviti ruku na kormilo ovakva broda. Ploviti morem, to da, ali ploviti ispod morske povrine, nikad! Vjerujem da je vrlo lako upravljati podmornicom kao to je Nautilus, Pencroffe na to e Gedeon Spilett i da bismo to vrlo brzo nauili. Ne mora strahovati ni od oluja ni od sudara. Nekoliko stopa ispod povrine more je mirno kao povrina jezera. Mo da je tako! odgovori mornar. Ali uza sve to, meni je dra a oluja na dobro opremljenu brodu. Brodovi su stvoreni stoga da plove povrinom vode, a ne ispod nje. Dragi prijatelji na kraju se javi in enjer nema nikakva smisla raspravljati o podmorskim brodovima, barem ne ako se to odnosi na Nautilus. Nautilus ne pripada nama, stoga mi nemamo nikakva prava s njime raspolagati. Uostalom, on nam ionako ne mo e niemu poslu iti! Prvo, stoga to ne mo e isploviti iz ove peine jer se morsko dno podiglo u peini, a drugo, to kapetan Nemo hoe da poslije njegove smrti Nautilus potone zajedno s njim. Njegova je elja jasna i mi emo je ispuniti! Poslije razgovora koji se jo neko vrijeme produljio, Cyrus Smith i njegovi prijatelji sioe u nutrinuNautilusa. Poto su neto prezalogajili, vratie se u salon. Kapetan Nemo se u meuvremenu povratio od klonulosti koja bijae njime ovladala. Oi su mu blistale prijanjim sjajem. Na usnama mu se nazirao osmijeh. Naseljenici se pribli e. Gospodo, vi ste ljudi hrabri, poteni i dobri. Vi ste se svim svojim biem zalo ili za svoju zajednicu. Cesto sam vas promatrao. Volio sam vas i volim vas...! Dajte mi svoju ruku, gospodine Smith! Cyrus Smith pru i ruku kapetanu, koju ovaj srdano stisne. To je ugodno! proaputa. Potom nastavi: Ali dosta smo govorili o meni! Sad bih vam elio kazati nekoliko rijei o Lincolnovu otoku na koji ste se sklonili...! Kanite li ga napustiti?

Da bismo se poslije na nj vratili, kapetane! ivo mu odgovori Pencroff. Da biste se vratili...? U biti, Pencroffe odgovori kapetan Nemo smjekajui se meni je dobro poznato da ste zavoljeli ovaj otok. Zahvaljujui vaoj skrbi, otok se izmijenio i on vam doista pripada! Naa je nakana, kapetane ree tada Cyrus Smith da ga darujemo Sjedinjenim Dr avama i da ovdje utemeljimo za nau mornaricu jedno pristanite koje bi se nalazilo na prikladnome mjestu u ovome dijelu Tihog oceana. Vi mislite na svoju domovinu, gospodo odgovori kapetan. Vi radite za njezin probitak, za njezinu slavu. Imate pravo! Domovina! U nju se treba vratiti! U njoj treba umrijeti...! A ja? Ja umirem daleko od svega to sam volio! Imate li nekoga kome elite da prenesemo vae posljednje elje? ivo upita in enjer. Da neki dar izruimo nekome od prijatelja koje ste ostavili u indijskim brdima? Nemam, gospodine Smith. Ja vie nemam prijatelja! Ja sam posljednji potomak svoga plemena... i ja sam ve odavno umro za sve one koje sam poznavao... Ali vratimo se na razgovor o vama... Samoa, odvojenost, tu na je to sudbina, to je iznad ljudskih snaga... Ja umirem stoga to sam vjerovao da mogu ivjeti sam...! Morate sve pokuati da biste napustili Lincolnov otok i ponovno vidjeli kraj, gdje ste se rodili. Ja znam da su oni bijednici unitili brod koji ste sagradili... Gradimo novi brod ree Gedeon Spilett prilino velik brod kojim emo moi doploviti do najbli ega kopna. Meutim, ako i napustimo jednom Lincolnov otok, mi emo se ponovno na nj vratiti. Mnoge uspomene nas vezuju uza nj, a da bismo ga mogli ikad zaboraviti! Ovdje smo upoznali i kapetana Nema! doda Cyrus Smith. Ovdje e nas, kad se vratimo, sve podsjeati na vas! na to e Harbert. Ovdje u poivati vjenim snom ako... odvrati kapetan Nemo. Kapetan je trenutak oklijevao i, umjesto da dovri zapoetu reenicu, on se zadovolji time da ka e: Gospodine Smith, elio bih porazgovarati, ali... samo s vama! Prijatelji Cyrusa Smitha se povuku tujui kapetanovu elju na umoru. In enjer osta nasamo zatvoren nekoliko minuta s kapetanom Nemom. Potoni dozva svoje prijatelje, ali im ne kaza nita o tajni, koju je samrtnik htio samo njemu povjeriti. Gedeon Spilett se tada vrlo pomno zagleda u bolesnika. Bilo je oito da se kapean dr ao na ivotu jo jedino duhovnom snagom, koja se ubrzo vie nee moi oduprijeti tjelesnoj iscrpljenosti. Dan je zavrio, a da nije dolo ni do kakve promjene. Naseljenici nisu naputali Nautilus. Spustila se i no premda se to nije moglo zamijetiti u podzemnoj peini. Kapetan Nemo nije trpio dok mu se ivot pribli avao kraju. Njegovo plemenito lice bilo je mirno, samo je bivalo sve bljee to mu se smrt vie primicala. Njegovim su usnama ponekad zatitrale neke gotovo nerazumljive rijei koje su se odnosile na razne zgode njegovoga neuobiajenog ivota. Vidjelo se da ivot polako naputa njegovo tijelo iji su udovi bili ve hladni. Jo jednom ili dvaput se obratio naseljenicima koji su stajali pokraj njega i osmijehnuo im se onim posljednjim smjekom koji ga je i u smrt ponio. Na kraju, neto poslije ponoi, kapetan Nemo uspije krajnjim naporom prekri iti ruke na grudima kao da je elio umrijeti u tom polo aju. Oko jedan sat poslije ponoi ivot je tinjao jo jedino u njegovim oima. Jo jednom zasja bljesak u njegovim zjenicama iz kojih su nekad munje sijevale. Napokon izgovori ove rijei: "Bog i domovina!" i polako izdahne. Cyrus Smith se tada sagne i zatvori oi ovjeku, koji sad vie nije bio ni princ Dakkar ni

kapetan Nemo. Harbert i Pencroff su plakali. Ayrton kriom obrie jednu suzu. Nab se spustio na koljena pokraj dopisnika, koji se naprosto ukipio. Podignuvi ruku nad glavu umrlog kapetana, Cyrus Smith ree: Neka Bog primi njegovu duu! Potom se okrene k svojim prijateljima i doda: Pomolimo se za prijatelja kojega smo izgubili! Nekoliko sati poslije toga naseljenici su ispunili obeanje koje bijahu dali kapetanu, ispunili su njegovu posljednju elju. Cyrus Smith i njegovi prijatelji napustie Nautilus. Sa sobom su ponijeli jedino onaj kove i s golemim blagom, koji im je njihov dobroinitelj darovao za uspomenu. Naseljenici su za sobom pozorno zatvorili prekrasni salon obasjan svjetlou. Na kraju, zavrtnjima uvrste eljezni zaklopac na krovu podmornice, tako da ni kap vode ne prodre u njezinu nutrinu. Potom se naseljenici ukrcaju u amac koji je bio privezan za bokove podmornice. Tim amcem potom doplove do krmenog dijela. Tu su se, u razini gaza, nalazile dvije velike slavine spojene sa spremnicima koji su se punili vodom kad se htjelo da podmornica zaroni. Cyrus Smith i njegovi prijatelji otvore te slavine, spremnici se napune vodom i Nautilus, malopomalo, iezne ispod morske povrine. Naseljenici su oima pratili njegovo potonue, jer su mlazovi sna noga svjetla koji su izbijali iz njegovih bokova, inili vodu providnom. Meutim, to je podmornica vie tonula, sve jai je mrak obavijao podzemnu peinu. Na kraju vie nisu vidjeli sna ne elektrine snopove i Nautilus, postavi grobnicom kapetana Nema, iezne na morskome dnu.

XVIII.

RAZMILJANJA NASELJENIKA NASTAVAK GRAENJA BRODA 1. SIJENJA 1869. OBLACI DIMA NA VRHU VULKANA PRVI ZNAKOVI ERUPCIJE AYRTON I CYRUS SMITH U OBORU POSJET DAKKAROVOJ PEINI TO JE KAPETAN NEMO REKAO INENJERU U zoru su naseljenici, ne zborei meusobno, doveslali do ulaza u pilju kojoj su dali ime Dakkarova peina, u sjeanje na kapetana Nema. U tome je trenutku more bilo vrlo nisko tako da su lako proli ispod ulaznoga svoda ije su bokove zapljuskivali valovi. eljezni amac ostave na tome mjestu pobrinuvi se da ga zatite od valova. Radi vee sigurnosti, Pencroff, Nab i Ayrton ga izvuku na malo alo, koje se nalazilo uza samu peinu. Tu mu nije prijetila nikakva opasnost. Naveer je prestala oluja. Posljednji odjeci grmljavine izgubie se prema zapadu. Vie nije kiilo, premda je nebo jo uvijek bilo prekriveno gustim oblacima. Jednom rijeju, listopad, poetak proljea na ju noj polutki, nije navijetao ugodno vrijeme, a to se moglo zakljuiti i po vjetru, koji je svakog trenutka mijenjao smjer. Poto su napustili Dakkarovu peinu, Cyrus Smith i njegovi prijatelji vrate se u obor. Nab i Harbert su skidali i skupljali icu kojom je kapetan Nemo bio povezao obor s Nautilusom, a koja im je poslije mogla poslu iti u druge svrhe. Dok su hodali, naseljenici su vrlo malo razgovarali. Bili su jo uvijek pod sna nim dojmom raznih dogaaja koji su se zbili u noi izmeu 15. i 16. listopada. Neznanca koji im je pru ao svoju monu zatitu, ovjeka koji je u njihovoj mati poprimio veliinu genija, kapetana Nema vie ili nije bilo. On je sa svojim Nautilusom sada le ao na morskome dnu. Svakome se od njih inilo da su sada osamljeniji no to su dosad bili. Oni su se tako rei bili pomalo nauili na njegovu monu zatitu i ona e im sada nedostajati. ak se ni Cyrus Smith ni Gedeon Spilett nisu mogli oduprijeti tome dojmu. Stoga su se sada i vraali utke prema oboru. Oko devet sati ujutro naseljenici su se vratili u Granitni dvorac. Bili su se dogovorili da se svim svojim snagama bace na gradnju novog broda, stoga je sada Cyrus Smith posveivao toj gradnji vie vremena i skrbi no ikad. Nije se znalo to im budunost priprema. Naseljenici su se htjeli osigurati i izgraditi tako vrst brod koji bi mogao prkositi burama i olujama, a tako velik da su njim, bude li potrebno, mogli poduzeti i dulja putovanja. Kad brod bude zavren, ako naseljenici ne bi odluili posve napustiti Lincolnov otok, s tim da otplove ili do nekog od otoja u Tihom oceanu ili do Novog Zelanda, mogli su barem otploviti do otoka Tabora, da bi tamo ostavili vijest da se Ayrton sada nalazi na Lincolnovu otoku. Taj su pothvat morali poduzeti, jer se kotska jahta svakog trenutka mogla pojaviti na otoku Taboru, te nisu smjeli nita zanemariti s tim u svezi. Dakle, gradnja broda je nastavljena. Cyrus Smith, Pencroff i Ayrton, uz pomo Naba, Gedeona Spiletta i Harberta su radili bez odmora kad god neki drugi hitniji posao nije morao biti obavljen. Novi brod je trebao biti gotov za pet mjeseci, to jest negdje poetkom o ujka, ako su se htjeli prebaciti do otoka Tabora prije nego to nastupe ekvinocijalni vjetrovi, vrlo nepovoljni za bilo kakvu plovidbu. Brodograditelji nisu gubili ni trenutka. Uostalom, nisu morali izraditi jedra i ostalu opremu, jer su sve to uspjeli spasiti s potonulog gusarskog broda Speedjja. U biti, trebalo je sagraditi brodski trup.

Kraj 1868. godine protekao im je u tome bitnom poslu koji su prepostavljali svima ostalim. Nakon dva i pol mjeseca rebra su bila gotova i prvi madiri privreni za njih. Ve se moglo nazrijeti da su projekti Cyrusa Smitha bili odlini i da e se brod dobro dr ati na moru. Pencroff je bio neumoran i nije se ustezao nezadovoljno mumljati kad bi netko zamijenio tesarsku sjekiru lovakom pukom i otiao u lov. A ipak je trebalo obnoviti zalihe Granitnog dvorca za sljedeu zimu. Uza sve to, vrijedni je mornar bio nezadovoljan kad bi netko od naseljenika izostao s posla u brodogradilitu. U takvim je sluajevima bivao ljut kao ris pa bi u svom bijesu obavio posla za estoricu.. itavo je ljeto bilo loe vrijeme. Nekoliko bi dana trajale ubitane vruine, potom bi se zrak nabijen elektricitetom praznio u silovitim olujama koje bi posve isprevrnule zrane slojeve. Bili su rijetki dani kad se nije ula daleka tutnjava grmljavine. Bilo je to slino muklom i stalnom mumljanju kakva uobiajeno ima u predjelu ekvatora. Dana 1. sijenja 1869. godine oluja je bjenjela velikom estinom. Grom je vie puta udario u sam otok i pritom je nekoliko krupnih stabala rascijepio i polomio, a meu njima i golemu fafarinku, koja je svojom kronjom zasjenjivala peradarnik, koji se nalazio na ju nom kraju jezera. Jesu li te nepogode imale nekakve sveze s pojavama koje su se zbivale u utrobi otoka? Nije li se uspostavljao neki odnos izmeu poremeaja koji su se zbivali u zraku i onih u zemljinoj nutrini? Cyrus Smith je sve vie vjerovao u to da su te sve ee bure i oluje ile ukorak s pogoranjem vulkanskih pojava. Popevi se u samu zoru, 3. sijenja, na Veliki vidikovac da bi osedlao jednog od konja, Harbert opazi golemi oblak koji se dizao iznad kratera na Franklinovu brdu. Harbert o tome ubrzo izvijesti naseljenike koji odmah po ure vidjeti vrh brda. Eh! povie Pencroff. Ovo vie nisu pare! ini se da tome divu vie nije samo do toga da die nego i da se dimi! Mornareva primjedba je tono odgovarala promjenama koje su se zbile u drijelu vulkana. Gotovo je tri mjeseca iz kratera izbijala gusta para, ali je ta para jo uvijek bila posljedica kljuanja mineralnih tvari. Ovaj put je iz kratera umjesto pare izbijao gusti dim koji se dizao uvis u obliku sivkasta stupa, tri stotine stopa irokog pri dnu koji se potom irio poput divovske gljive i dosizao visinu od sedam do osam sotina stopa iznad samog vrhunca brda. Dimnjak se upalio! primijeti Gedeon Spilett. A mi ga ne mo emo ugasiti! odgovori Harbert. Pa trebalo bi istiti te vulkane! na to e Nab. inilo se da on to potpuno ozbiljno govori. Zaboga, Nabe! povie Pencroff. A bi li se ti prihvatio toga posla? I Pencroff prsne u grohotan smijeh. Cyrus Smith se zagleda pozorno u gusti dim to je sukljao iz Franklinova brda i u isto je vrijeme napinjao ui kao da je oekivao da e uti tutnjavu daleke grmljavine. Potom se vrati k svojim prijateljima od kojih se bijae malo udaljio. Doista, dragi moji prijatelji ree in enjer u vulkanu su se zbile ozbiljne promjene, to nam treba biti jasno. Vulkanske tvari vie nisu u stanju kljuanja, nego su se upalile i vie je nego sigurno da nam prijeti erupcija i do nje e ubrzo doi! Pa dobro, gospodine Cyruse, barem emo vidjeti erupciju i pljeskat emo joj ako bude uspjena! povie Pencroff. Meni se ini da se mi nemamo ega bojati! Nemamo, Pencroffe odgovori Cyrus Smith jer je otvoren put kojim je lava nekad izbijala. Zahvaljujui toj injenici dosad je krater lavu izbacivao prema sjeveru. Pa ipak... Pa ipak, budui da iz te erupcije ne mo emo izvui nikakvu korist, bilo bi bolje da je i ne bude dopuni novinar in enjera. Tko zna? na to e mornar. Mo da u vulkanu ima korisnih i dragocjenih tvari koje e on

ljubazno izbaciti napolje, a koje e nama i te kako dobro poslu iti! Cyrus Smith je odmahivao glavom kao ovjek koji se niemu dobrom ne nada od te prirodne pojave koja se tako naglo razvijala. Njemu se posljedice erupcije nisu inile tako bezazlenima kao Pencroffu. Ako lava, s obzirom na polo aj kratera, i ne ugrozi izravno umovite i obraene dijelove otoka, ipak su se mogle pojaviti neke druge nezgode. U stvari, nije rijedak sluaj da erupcije prate potresi, a otoku kao to je bio Lincolnov, sastavljenom od tako razliitih tvari, s jedne strane od bazalta, s druge od granita, od lave na sjeveru, do rastresita zemljita na jugu, prema tome od tvari koje se nisu mogle vrsto vezati izmeu sebe, prijetila je opasnost da se posve raspadne. Premda izlijevanje vulkanskih tvari nije predstavljalo neku veu opasnost, postojala je mogunost da se slojevi otoka stanu pomicati, a to bi ve moglo imati vrlo ozbiljne posljedice. ini mi se ree Ayrton koji se ispru io po tlu i prislonio uho uza nj da ujem neko muklo kotrljanje slino kolima natovarenima eljeznim ipkama. Naseljenici su poeli napeto oslukivati i ustvrdie da se Ayrton nije prevario. U to se kotrljanje mijealo ponekad nekakvo podzemno hujanje koje kao da ga je jo pojaavalo, a potom bi se sve polako stiavalo kao da je neki estoki nalet vjetra prohujao dubinama zemlje. Ali se jo nisu ule eksplozije. Moglo se, dakle, pretpostaviti da su pare i dim nali slobodan prolaz kroz sredinje drijelo vulkana, da je taj prolaz bio dostatno irok pa da nee doi ni do kakva pomjeranja tla, ni do kakve eksplozije. Tako, dakle! povie Pencroff. Zar se neemo vratiti na posao? Neka se Franklinovo brdo dimi, neka stenje, izbacuje vatru i plamen koliko god eli, ali to sve ne moe biti razlogom da stojimo skrtenih ruku! Hajdemo, Ayrtone, Nabe, Harberte, gospodine Cyruse, gospodine Spilett! Danas se moramo svi zduno prihvatiti posla! Danas emo namjestiti obrunice i est pari ruku nee biti na odmet. Ja hou da naa nova Bonadventura, jer to emo ime dati i novom brodu, zar ne, najvie za dva mjeseca uplovi u vode Balonske luke! Dakle, niti jedan sat ne smijemo izgubiti! Svi naseljenici kojima se obratio Pencroff tra ei pomo njihovih miia, sioe do brodogradilita i uzmu postavljati obrunice, odnosno debelu oplatu koja opasuje brod i vrsto povezuje rebra njegova trupa. Bio je to naporan i opse an posao u kojemu su doista svi morali sudjelovati. Zduno su radili cijeloga toga dana, ne vodei rauna o vulkanu koji uostalom nisu ni mogli vidjeti sa ala ispred Granitnog dvorca. Jednom ili dvaput velike su sjene sakrile sunce, jednom ili dvaput su se gusti oblaci dima umetnuli izmeu otoka i sunca koje se po svojoj dnevnoj putanji kretalo na savreno istom nebu. Vjetar to je puhao s puine odnosio je oblake dima prema zapadu. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su posve dobro vidjeli ta prolazna zamraenja i vie puta navraali razgovor na oit razvitak djelovanja vulkana, ali se rad nije prekidao. Uostalom, bilo je bitno u svakom pogledu da brod bude gotov to prije. S obzirom na kojekakve mogunosti koje su mogle iskrsnuti, nije bilo boljeg sredstva od broda za sigurnost naseljenika. Tko zna nee li im jednoga dana taj brod biti jedinim utoitem? Naveer, poslije veere, Cyrus Smith, Gedeon Spilett i Harbert se popenju na Veliki vidikovac. Ve je pala no te su, zahvaljujui mraku, mogli zamijetiti da su para i dim nagomilani na otvoru kratera bili izmijeani s plamenom ili usijanim tvarima koje je izbacivao vulkan. Krater je u plamenu! povie Harbert koji je, s obzirom na to da je bio br i od svojih starijih prijatelja, prvi stigao na zaravan. Franklinovo brdo, udaljeno oko est milja od njih, izgledalo je sada kao golema baklja na ijem se vrhu grio plamen izmijean sa ai, dimom, zgurom i mo da pepelom, tako da je njegov sjaj zbog toga bio dosta ubla en te se u nonoj tami i nije bogzna koliko isticao. Ali se

nekakva ukasta svjetlost irila nad otokom i nejasno osvjetljivala poumljene dijelove u prednjem planu. Dubinu su neba zamraivali golemi vrtlozi izmeu kojih se probijala svjetlost poneke zvijezde. Ovo se nekako prebrzo razvija! ree in enjer. To nije nimalo udno! odgovori novinar. Ve je dosta vremena prolo otkako se vulkan probudio. Sjeate li se, Cyruse, prve su se pare pokazale na njegovu vrhu u vrijeme kad smo po obroncima brda tra ili skrovite kapetana Nema. A to je bilo, ako se ne varam, oko 15. listopada? Da! odgovori Harbert. Dva i pol mjeseca su prola otad. Dakle, podzemne su vatre tinjale itavih deset tjedana nastavio je Gedeon Spilett te nije nimalo udno to se sada ovako naglo razvijaju. Ne osjeate li i vi mo da neko podrhtavanje tla? upita Cyrus Smith svoja dva prijatelja. Tlo doista drhti odgovori Gedeon Spilett ali od ovoga podrhtavanja do potresa... Ne ka em da nam prijeti potres na to e Cyrus Smith neka nas Bog ouva te nevolje! Ne. Ovo podrhtavanje je posljedica razbuktavanja sredinje vatre. Zemljina kora je kao eljezni omota parnog kotla: pod pritiskom plinova drhti kao zvuna ploa. Upravo to se dogaa u ovom trenutku. Divnih li snopova vatre! povie Harbert. U tome trenutku je iz kratera izbio plamen i rasprsnuo se poput kakva vatrometa, a da mu dim s kojim je bio izmijean nije umanjio sjaj. Mnotvo svijetlih komadia i iskri prsnulo je na sve strane. Neke od njih probile su svod dima i iza sebe ostavljale, u silovitu naletu, vatreni trag usijane praine. To je prskanje pratilo uzastopno praskanje slino pucnjavi strojnice. Cyrus Smith, Gedeon Spilett i mladi Harbert, poto su itav sat proveli na zaravni Veliki vidikovac, siu na alo i popenju se dizalicom u Granitni dvorac. In enjer je bio zamiljen, ak zabrinut, tako da se Gedeon Spilett osjetio ponukanim upitati ga ne predosjea li, mo da, neku opasnost, koja bi bila neizravna i izravna posljedica erupcije. 1 da, i ne odgovori mu Cyrus Smith. Pa ipak ponovno e Gedeon Spilett najvea nesrea koja nas mo e snai bio bi potres koji bi itav otok posve isprevrnuo, zar ne? Meni se, meutim, ini da se toga ne moramo bojati, jer su pare i lava nale slobodan prolaz. Pa ni ja se ne bojim potresa u onom smislu kakav se da je uobiajeno potresima izazvanim irenjem podzemnih plinova. Ali zbog drugih bi uzroka moglo doi do strana razaranja. Zbog kojih, dragi moj Cyruse? Ne znam dostatno... trebam vidjeti... posjetiti brdo... Za nekoliko dana bit u siguran u tom pogledu. Gedeon Spilett nije vie zapitkivao. Unato detonacijama vulkana koje su bivale sve jae i odjekivale otokom, itelji Granitnog dvorca su ubrzo spavali tvrdim snom. Tri su dana otad prola, to jest 4., 5. i 6. sijenja. Naseljenici su stalno radili na gradnji broda. In enjer je, ne pojanjavajui zato, po urivao radove to je vie mogao. Franklinovo je brdo sada obavijao sme oblak zlokobna izgleda. Zajedno s plamenom iz njega je ikljalo u areno kamenje od kojega je neko ponovno padalo natrag u krater. To je ponukalo Pencroffa koji je itavu tu pojavu promatrao sa zabavne strane, da ka e: Gle ti diva kako se igra loptom, kako izvodi razne majstorije! Doista, izbaene tvari padale su ponovno u drijelo vulkana. ini se da lava, nabujala pod unutarnjim tlakom, jo ne bijae dosegnula otvor kratera. Barem iz sjeveroistonog drijela, djelimino vidljivog, nije jo potekla bujica po sjevernom nagnuu brda. Premda su radovi na gradnji broda bili najprei, ipak je bilo i drugih poslova koje su

naseljenici, malo na jednom, malo na drugom dijelu otoka, morali obaviti. Prije svega, trebalo je odlaziti u obor u kojemu su bila zatvorena stada divljih ovaca i koza i obnavljati im zalihe hrane. Odlueno je da e sutradan, 7. sijenja, Ayrton otii u obor, a kako je on mogao sam, kao to je to obino dotad i bivalo, obaviti taj posao, Pencroff i ostali su bili prilino iznenaeni kad su uli kako in enjer govori Ayrtonu: S obzirom na to da sutra idete u obor i ja u s vama! Zaboga, gospodine Cyruse! povie mornar. Svaki trenutak proveden na radu je dragocjen, a ako vi sutra odete, imat emo etiri ruke manje! Vratit emo se u tijeku sutranjega dana odgovori Cyrus Smith ali ja moram poi do obora... elio bih izbliza vidjeti kako stvari stoje s erupcijom. Erupcija! Erupcija! odgovori Pencroff, ne skrivajui svoje nezadovoljstvo. Ba mije neka bitna stvar ta erupcija! Mene uope ne boli glava zbog nje! Bez obzira na mornarevo miljenje, in enjer je poao sutradan u obor izvidjeti ono to je naumio. Harbert bi bio rado pratio in enjera na tome putu, ali nije htio naljutiti Pencroffa. Sutradan u samu zoru, Cyrus Smith i Ayrton se popee u kola u koja su bile upregnute dva konja, onage, udare putom koji je vodio u obor i pojure brzim kasom. Iznad ume su lebdjeli gusti oblaci. Njih je krater Franklinova brda stalno opskrbljivao aavim tvarima. Ti su se oblaci teko kotrljali zrakom, a sastav im je bio od razliitih tvari. Nisu oni bili tako neprozirni i teki samo zbog vulkanskoga dima. Zgura pretvorena u prainu, ta mjeavina crvene vulkanske zemlje u prahu i sivkasta pepela tako finog kao najfinije brano, lebdjela je usred gustih kolutova dima. Taj je pepeo toliko sitan da se katkad itave mjesece zadr i u zraku. Poslije erupcije jednog vulkana na Islandu 1783. godine, vie od godinu dana zrak je bio tako zasien tom prainom da su se suneve zrake jedva probijale kroz nju. Ali vrlo esto te usitnjene tvari padaju na zemlju, to se dogaalo sada. Cyrus Smith i Ayrton upravo bijahu stigli u obor, kadli neka vrsta crna snijega slinog puanom prahu, pokrije zemlju i odmah joj promijeni izgled. Stabla, livade, sve je to bilo pokriveno slojem te praine nekoliko palaca debelim. Ali na sreu, je puhao sjeveroistonjak, te se najvei dio tih crnih oblaka rasplinuo nad puinom. Ovo je doista neobino, gospodine Smith ree Ayrton. Ovo je opasno odgovori in enjer. Ova crvenkasta vulkanska praina, ovaj usitnjeni plovuac, sva ova mineralna praina dokazuje kakvo je veliko komeanje nastalo u donjim slojevima vulkana. Zar se tu ne mo e nita poduzeti? Nita. Jedino mo emo ustvrditi kakve je razmjere poprimila ta prirodna pojava. Vi se, Ayrtone, pobrinite za blago u oboru, a ja u se dotle popeti sve tamo iznad mjesta gdje izvire Crveni potok da bih malo ispitao stanje stvari na sjevernoj padini brda. Potom... Potom ... gospodine Smithe? Potom emo na trenutak skoiti do Dakkarove peine. Za dva sata u se vratiti. Ayrton ue u krug obora i, ekajui da se in enjer vrati posveti se ovcama i kozama, koje kao da su osjeale neku nelagodu pred tim prvim znacima erupcije. U meuvremenu se Cyrus Smith popeo na sljeme istonih ogranaka brda, zaobiao Crveni potok i stigao do mjesta gdje su on i njegovi prijatelji otkrili sumporno vrelo u vrijeme njihova prvog istra ivanja brda. Izgled se toga mjesta odonda znatno promijenio. Umjesto jednoga jedinog stupa dima, on ih sad nabroji trinaest koji su ikljali iz zemlje, kao da ih je potiskivao kakav klip. Bilo je oito da je na tome mjestu Zemljina kora bila izlo ena sna nom tlaku. Zrak je bio zasien sumpornim parama, vodikom, ugljinim dioksidom, koji su bili izmijeani s vodenom parom. Cyrus Smith je

osjeao kako mu pod nogama podrhtavaju vulkanski prenci kojima je bila pokrivena cijela zaravan. Ti prenci su bili hrpe pepela od kojih je vrijeme napravilo tvrde kamene blokove. In enjer nije nigdje primijetio tragove novih izljeva lave. To je do kraja ustvrdio tek onda, kad je pregledao cijelo sjeverno nagnue Franklinova brda. Vrtlozi dima i plamena sukljali su iz kratera, kia zgure padala je na tlo, ali kroz otvor kratera jo se nije izlijevala lava, a to znai da vulkanske tvari jo ne bijahu stigle do gornjeg otvora sredinjega drijela. "Bilo bi mi dra e da se to dogodilo!", pomisli Cyrus Smith. "Barem bih tako bio siguran da je lava pola svojim uobiajenim putom. Tko zna nee li se ona izliti napolje kroz neki novi otvor? Ali opasnost ne prijeti s te strane! Kapetan Nemo je to dobro predosjetio! Ne, opasnost nije prijetila s te strane!" Cyrus Smith se pribli i golemome nasipu koji je u produ etku zatvarao uski Zaljev morskoga psa. Sad je na toj strani mogao dosta dobro ispitati prugaste naslage lave. On je bio siguran da se posljednja erupcija vulkana nije dogodila u pradavna vremena. Uze se vraati natrag. Pritom mu je do uiju dopirala podzemna tutnjava, koja se prenosila kao stalna grmljavina i iz koje su se izdvajale jake detonacije. U devet sati ujutro bio je ponovo u oboru. Ayrton ga je ekao. Pobrinuo sam se za ivotinje, gospodine Smithe ree Ayrton. U redu, Ayrtone. Izgledale su vrlo uznemirene, gospodine Smithe. Pa da. One nagonski osjeaju opasnost, a nagon ih nikada ne vara. Kad elite... Ayrtone, uzmite svjetiljku i kresivo odgovori in enjer i poimo! Ayrton uini onako kako mu je bilo zapovjeeno. Ispregnute onage vrljale su po oboru. Zatvorili su vrata obora izvana.. Hodajui ispred Ayrtona, Cyrus Smith okrene prema zapadu uskim putom koji je vodio k obali. Ili su putom koji je sav bio pokriven prainastim tvarima, koje su padale iz zraka. Nijednu ivotinju ne zamijete ispod drvea. ak su i ptice napustile taj kraj. Poneki bi nalet vjetra podigao slojeve praine te se dvojica naseljenika, obavljena neprozirnim vrtlogom, nisu vie ni vidjela. Morali su staviti rupi na oi i usta, jer su se inae lako mogli uguiti i ostati slijepi. Cyrus Smith i Ayrton nisu mogli brzo hodati pod takvim uvjetima. Osim toga, zrak je bio zaguljiv, kao da je jedan dio kisika sagorio, i postao nepodnoljiv za disanje. Svakih sto koraka morali su se zaustavljati da bi predahnuli. Bilo je vie od deset sati kad su stigli na vrh one goleme gomile bazaltnih i porfirnih stijena koje su tvorile zapadnu obalu otoka. Ayrton i Cyrus Smith poee silaziti niza strmu obalu dr ei se manjevie onoga dozlaboga loeg puta kojim su one mrane noi stigli do Dakkarove peine. Za dana je taj silazak bio manje pogibeljan, a osim toga, sloj pepela je polegao po glatku kamenju, te su oni sigurnije koraali po njegovoj kosoj povrini. Ubrzo su stigli do onoga potpornja koji se pru ao du obale na visini od oko etrdeset stopa. Cyrus Smith se sjeao da se taj potporanj u blagom nagnuu sputao do same morske razine. Premda je more u tome trenuku bilo pod utjecajem oseke, nikakvo alo nisu zamijetili. Valovi su, zagaeni vulkanskom prainom, tukli ravno u bazaltno kamenje obale. Cyrus Smith i Ayrton su vrlo lako pronali ulaz u Dakkarovu peinu. Zaustavili su se ispod posljednje litice, koja je tvorila donji kraj potpornja. Limeni bi amac morao biti tu! ree in enjer. Tu je, gospodine Smith odgovori Ayrton privukavi k sebi lagani amac zaklonjen ulaznim svodom.

Ukrcajmo se, Ayrtone! Dva se naseljenika ukrcaju u amac. Lako gibanje valova povue ga dublje pod sputeni svod peine. Ayrton sad kresne kresivom i upali svjetiljku. Potom dohvati dva vesla i, poto je svjetiljku postavio na pramanu statvu amca tako da osvjetljuje prostor ispred amca, Cyrus Smith prihvati kormilo i usmjeri amac u mranu dubinu peine. Nautilus nije vie bio usred te peine da je svojim svjetlom obasja. Mo da je elektrino svjetlo, napajano iz svoga neiscrpnog vrela, jo osvjetljavalo morsko dno, ali nijedna se zraka nije probijala iz ponora u kojemu je poivao kapetan Nemo. Premda slaba, svjetlost lampe je omoguila in enjeru amcem ploviti naprijed, dr ei se u blizini desnoga zida peine. Grobna je tiina vladala pod tim svodom, barem u prednjem dijelu peine, jer je ubrzo Cyrus Smith jasno uo tutnjavu koja je dolazila iz utrobe brda. To je vulkan! ree. Ubrzo su se s bukom pojavili i kemijski spojevi iji su otri mirisi sumporne pare poeli guiti in enjera i njegova prijatelja. Evo ega se bojao kapetan Nemo! proaputa Cyrus Smith, ije lice lako problijedi. Ipak, moramo se probiti do kraja. Pa hajdemo! odgovori Ayrton, koji se popne nad veslima i potjera amac prema stra njem zidu peine. Dvadeset i pet minuta poto su proli kroz ulaz u peinu, amac stigne do zadnjeg zida i tu se zaustavi. Popevi se na klupu, Cyrus Smith osvijetli svjetiljkom razne dijelove zida koji je dijelio peinu od sredinjega drijela vulkana. Kolika li je bila debljina toga zida? Je li bio debeo sto stopa ili samo deset, to nitko iv ne bi mogao kazati. Ali se podzemna tutnjava suvie dobro ula kroza nj, to znai da nije bio previe debeo. Poto je pretra io bedem u vodoravnom smjeru, in enjer uvrdi svjetiljku za jedno veslo i visoko je podignuvi u zrak uze ponovno osvjetljivati bazaltni zid. Tu je, kroz jedva zamjetljive pukotine, kroz slabo spojene stijene izbijao dim otra mirisa koji je zagadio zrak u peini. Pukotine su iarale bedem, a poneka se od njih vidljivo isticala i sputala na svega dvije do tri stope iznad vodene povrine. Cyrus Smith je isprva stajao zamiljen, a potom ponovno proaputa: Da! Kapetan Nemo je imao pravo! Tu je opasnost, i to vrlo velika opasnost! Ayrton ne ree nita, nego na znak Cyrusa Smitha dohvati vesla i pola sata poslije toga in enjer i on iziu iz Dakkarove peine.

XIX.

IZVJEE CYRUSA SMITHA O NJEGOVU ISTRAIVANJU DAKKAROVE PEINE UBRZANI RADOVI NA GRADNJI BRODA POSLJEDNJI POSJET OBORU BORBA IZMEU VATRE I VODE TO JE OSTALO NA POVRINI OTOKA ODLUENO JE DA SE BROD PORINE U MORE NO S 8. NA 9. OUJKA Sutradan ujutro, 8. sijenja, poslije provedenog dana i noi u oboru, Cyrus Smith i Ayrton se vrate u Granitni dvorac. In enjer je odmah skupio svoje prijatelje i saopio im da se Lincolnov otok nalazi u velikoj opasnosti koju nikakva ljudska snaga ne mo e zaprijeiti. Dragi prijatelji ree, a glas mu je podrhtavao od uzbuenja Lincolnov otok nije od onih koji e trajati koliko i zemaljska kugla. Njemu je sueno da prije ili poslije iezne. Uzrok je njegove propasti u njemu samom i nita ga od nje ne mo e spasiti. Naseljenici su gledali jedan drugoga, pa in enjera. Oni ga nisu shvaali. Objasnite nam to, Cyruse! ree Gedeon Spilett. Odmah u vam objasniti odgovori Cyrus Smith ili bolje reeno, prenijet u vam objanjenje kapetana Nema koje mi je on dao za onih nekoliko minuta kad je tra io da ostanemo sami. Kapetana Nema! povikae naseljenici. Da, to je posljednja usluga to nam ju je elio napraviti prije svoje smrti! Posljednja usluga! povie Pencroff. Posljednja usluga! Vidjet ete da e nam on napravitit jo koju, premda je ve mrtav! Ali to vam je zapravo kazao kapetan Nemo? upita dopisnik. Pa, dragi prijatelji nastavi in enjer da Lincolnov otok nije graen kao i drugi otoci u Tihom oceanu. Poseban raspored njegovih slojeva na koji me je upozorio kapetan Nemo, prije ili poslije e dovesti do razaranja njegovih podmorskih temelja. Do razaranja Lincolnova otoka! Kakve su to ale! povie Pencroff koji se unato potovanju to ga je imao prema Cyrusu Smithu nije mogao suspregnuti da ne slegne ramenima. Sluajte me, Pencroffe ponovno e in enjer. Evo to je ustvrdio kapetan Nemo i to sam ja sam provjerio juer dok sam obilazio i ispitivao Dakkarovu peinu. Ta se peina prote e ispod otoka do samog vulkana, od ijega je sredinjega grotla odijeljena samo jednim zidom, onim krajnjim bedemom. Meutim, taj je zid izbrazdan pukotinama i prijelomima koji ve proputaju sumporne pare to se razvijaju u nutrini vulkana. 1 onda? upita Pencroff, ije se elo mnogo namrti. Pa eto, ja sam ustvrdio da su se ti prijelomi poveali pod unutarnjim tlakom, da se bazaltni bedem, pomalo cijepa i da e prije ili poslije otvoriti prolaz morskoj vodi kojom je ispunjena Dakkarova peina. Sjajno! odgovori Pencroff koji se jo jednom htio naaliti. More e proValiti u vulkan i sve e biti gotovo! Tako je, sve e biti gotovo! na to e Cyrus Smith. Onoga dana kad more provali kroza zid i sredinjim drijelom dospije u dubine otoka gdje kljuaju eruptivne tvari, toga e dana, Pencroffe, Lincolnov otok poletjeti u zrak kao to bi poletjela u zrak Sicilija da Sredozemno more

dospije u Etnu! Naseljenici ne odgovore nita na te odlune in enjerove rijei. Shvatili su da im je zaprijetila velika pogibelj. Treba, uostalom, pojasniti da Cyrus Smith nije nimalo pretjeranim rijeima opisao stvarno stanje stvari. Mnogi su ljudi ve razmiljali o tome da bi mo da bilo mogue gasiti vulkane koji se, gotovo svi, uzdi u na obalama mora ili jezera, tako da se vodi otvore prolazi do usijane lave. Ali oni nisu znali da bi u tom sluaju jedan dio zemaljske kugle odletio u zrak kao parni kotao ija bi para naglim zagrijavanjem vrlo sna nim tlakom djelovala na eljezni omota kotla. Kad bi se voda sruila u neki zatvoreni prostor u kojemu vlada temperatura od nekoliko tisua stupnjeva, ona bi se pretvorila u paru takvom iznenadnom i golemom snagom da njezin tlak nijedan omota ne bi mogao izdr ati. Nije vie bilo dvojbe da e otok, ugro en bliskim i stravinim unitenjem, izdr ati toliko dok bude izdr ao onaj bedem u Dakkarovoj peini. To nije bilo pitanje mjeseci ili tjedana, nego pitanje dana, a mo da ak i sati! Naseljenike je na te vijesti obuzeo osjeaj tuge. Oni nisu u prvom trenutku mislili na opasnost, koja im je prijetila, nego na unitenje toga tla koje im je pru ilo utoite, na taj otok koji su oni oplodili, na taj otok koji su zavoljeli i eljeli da njime jednog dana potee med i mlijeko. Koliko su rada i beskorisnih napora tu utroili! Pencroff nije uspio zadr ati dvije krupne suze, koje su mu kliznule niz obraze, a koje on nije ni pokuavao skriti. Razgovor je potrajao jo neko vrijeme. Naseljenici su razmotrili sve mogunosti na koje su mogli raunati. Na kraju su zakljuili da ne smiju vie ni jednog trenutka izgubiti, nego da svim silama po ure s gradnjom i opremanjem broda, jer je taj brod sada stanovnicima Lincolnova otoka pru ao jedinu mogunost spasa. Sve su se ruke grozniavo prihvatile gradnje broda. Kakvu je svrhu imalo da jo uvijek anju, beru, love i uveavaju zalihe u Granitnom dvorcu? Ono to se nalazilo u njegovim spremitima i smonicama bit e dostatno pa ak e jo i ostati, da opskrbe brod, makar kako dugo potrajalo putovanje! Ali najhitnije od svega bijae da brod bude gotov prije nego to doe do neizbje ne katastrofe. Radove su, dakle, nastavili, grozniavim arom. Dana, 23. sijenja brod je bio napola oblo en oplatom. Dotad se nikakva promjena nije zbila na vrhu vulkana. Jo uvijek je iz kratera sukljao dim izmijean s plamenom, parom, usijanim kamenjem. Ali, u noi izmeu 23. i 24. sijenja, pod tlakom lave koja se podigla do visine prvoga kata vulkana, s ovog je iezao sto asti vrh slian eiru. Vrlo sna an prasak odjekne zrakom. Naseljenici su u prvi mah pomislili da se otok raspada. Pojurili su napolje iz Granitnog dvorca. To se dogodilo oko dva sata ujutro. Nebo je bilo u plamenu. Gornji sto ac Franklinova brda, visok tisuu stopa i te ak milijarde livri, sruio se na otok, od ega se ovaj sav potresao. Na sreu, sto ac brda je bio nagnut prema sjevernoj strani otoka te se sruio na pjeskovitu ravnicu i prinasto tlo koje se protezalo izmeu vulkana i mora. Iz irokog otvorenog kratera sad je izbijala tako jaka svjetlost da je zbog obinog odbijanja svjetlosti zrak izgledao usijan. U isto vrijeme nabujala lava poela se izlijevati preko novoga ruba, kao to se voda izlijeva iz prepune posude. Tisue vatrenih zmija gmizalo je vulkanskim padinama. Obor! Obor! povie Ayrton. Lava je krenula prema oboru. Novi polo aj kratera skrenuo je lavu u novom smjeru, to jest prema plodnim dijelovima otoka, prema vrelima Crvenog potoka, prema Jakamarskoj umi. Svim tim dijelovima prijetilo je potpuno unitenje!

uvi Ayrtonov krik, naseljenici pojure prema staji u kojoj su bile onage. Kola su vrlo brzo bila upregnuta. Sve je muila jedna jedina misao: to prije stii do obora i pustiti na slobodu ivotinje u njemu zatvorene. Jo nisu bila tri sata ujutro, a oni su ve bili u oboru. Doekalo ih je tamo jezivo meketanje i blejanje divljih koza i ovaca. Ve je bujica usijane i tekue lave klizila niz obronak brda i zahvatila drvenu ogradu na tome dijelu. Ayrton je naglo otvorio vrata obora. ivotinje su kao poludjele jurnule u svim smjerovima. Nije proao niti sat, a uzavrela je lava preplavila obor, pretvorila u paru vodu potoia koji je kroza nj protjecao, zapalila brvnaru koja je planula poput slame i progutala drvenu ogradu do posljednjega stupa. Od obora nije ostalo nita, kao da ga nikad nije ni bilo! Naseljenici se htjedoe suprotstaviti toj bujici, oni su to ak i pokuali, ali je to bila besmislena i beskorisna rabota, jer je ovjek nemoan pred njom, kao da ga nikad nije ni bilo! Osvanuo je dan, 24. sijenja. Prije nego to e se vratiti u Granitni dvorac, Cyrus Smith i njegovi prijatelji htjedoe vidjeti kojim e smjerom udariti bujica lave. Vrh je Franklinova brda sada bio nagnut prema istonoj obali otoka, te je stoga postojala opasnost da e bujica potei preko guste Jakamarske ume k zaravni Veliki vidikovac. Jezero e nas zatititi! ree Gedeon Spilett. Nadam se! odgovori na to Cyrus Smith. Naseljenici htjedoe krenuti k zaravni na koju se sruio vii sto ac Franklinova brda, ali im se lava isprijeila na putu, nadirui s jedne strane dolinom Crvenog potoka, a s druge dolinom Vodopadne rijeke i pretvarajui u paru ta dva vodena oka. Tu bujicu nije bilo mogue prijei, naprotiv, morali su se pred njom povui. Ostavi bez svoga vrha, Franklinovo je brdo posve izmijenilo svoj izgled te se vie nije moglo prepoznati. Ravna ploha je zamijenila nekadanji krater. Kroz dva usjeka, od kojih se jedan stvorio na ju noj, a drugi na istonoj strani novoga kratera, neprestano je tekla lava, oblikovavi tako dva potpuno odvojena potoka. Iznad novoga kratera se oblak dima i pepela mijeao s vodenom parom koja se nagomilala iznad otoka. Sna na tutnjava gromova ispreplela se s tutnjavom, koja je jeala u dubinama vulkana, iz ijegje kratera ikljalo usijano kamenje nekoliko tisua stopa uvis, a potom se rasprskavalo u oblacima i letjelo na sve strane kao kartea. Nebo je na erupciju vulkana odgovaralo sijevanjem munja. Oko sedam sati ujutro naseljenici se vie nisu mogli odr ati na polo aju koji su bili zauzeli na rubu Jakamarske ume. Ne samo da su komadi kamenja izbaeni iz vulkana poeli pljutati oko njih, nego je i lava, izlivi se iz korita Crvenog potoka, prijetila da ih odsijee od puta, koji je iz obora vodio u Granitni dvorac. Prve redove stabala zahvati vatra, a budui da se njihov sok naglo pretvarao u paru, ona su praskala poput vatrometa, dok su druga, manje vla na, ostala itava usred poplave. Naseljenici krenue prema Granitnom dvorcu hodajui, takorei, natrake. Ali, zbog nagnuta zemljita, bujica lave je brzo napredovala prema istoku. Dok su se donji slojevi lave odmah zgunjavali, preko njih su brzo nadirali novi, jo usijani slojevi. Meutim, glavna bujica koja je nadirala dolinom Crvenog potoka bivala je sve opasnijom. itav taj dio ume bio je u plamenu. Dok su se golemi kolutovi dima valjali iznad drvea, njihovo je korijenje ve poplavila lava. posve ga ispuniti. Jezero se nije moglo izliti, jer se viak vode pretvarao u paru. Pitanje i cvranje vode ispunjalo je zrak zaglunom bukom, a vodena para, noena vjetrom, u obliku kie padala je u more. Nasip se sve vie izdu ivao, a blokovi stvrdnute lave gomilali su se jedni na druge. Tamo gdje je nekad bila mirna jezerska voda, sad se dizala golema gomila dimljivih stijena, kao kad iz podignutog tla izbije mnotvo otrih grebena. Ako zamislite straan uragan

koji je uskomeao jezerske vode, a potom ih u takvu stanju sledio iznenadnom temperaturom od dvadeset stupnjeva ispod nitice, dobit ete izgled kakav je jezero poprimilo tri sata poto se nezaustavljiva bujica lave sruila u nj. Ovaj put je vatra pobijedila vodu. Za naseljenike je bila prava srea to su tok lave uspjeli skrenuti u Grantovo jezero. Time su dobili nekoliko dana predaha. Zaravan Veliki vidikovac, Granitni dvorac i brodogradilite nalazili su se zasad izvan opasnosti. A tih nekoliko dana trebalo je iskoristiti za dovretak oplate broda te da stupom i kranom zaepe sve rupe na njemu. Potom e ga porinuti u more i na nj se skloniti pa makar ga morali opremati jedrima kad ve bude na moru. Eksplozija je ugro avala otok, te im ovaj vie nije pru ao sigurno utoite. Zidovi Granitnog dvorca koji su im dotad pru ali siguran zaklon, mogli su se svakog asa sruiti! Sljedeih est dana, to jest od 25. do 30. sijenja, naseljenici su obavili toliko posla na brodu koji ne bi bilo obavilo ni dvadeset ljudi. Ponekad bi se malo odmarali, a onda su se ponovno bacali na posao. Radili su danju, ali i nou, zahvaljujui sjaju plamena koji je sukljao iz vulkanskoga kratera. Iz njega je neprestano izvirala lava, premda s neto manjom snagom. To je bila srea, jer je Grantovo jezero bilo ve prepuno, te bi se nova lava klizei preko stare bila razlila po Velikom vidikovcu, a odatle po alu. Dok je na ovoj strani otok bio barem djelimino zatien, na zapadnoj se njegovoj strani pru ala druga slika. U stvari, bujica lave to je prodrla u dolinu Vodopadne rijeke, iroku dolinu kroz koju je pretjecala rijeka izmeu niskih obala, nije naila ni na kakve prepreke. Usijana tekuina se razlila u ume Dalekog zapada. U to doba godine, kad su vladale paklenske vruine te je drvee bilo sue nego inae, vatra se u tren rairila umom, zahvativi istodobno i debla i guste kronje koje su, isprepletene jedne s drugima, jo vie pogodovale njezinu irenju. Izgledalo je da plamena bujica juri br e kronjama stabala nego bujica lave u njihovu podno ju. Tada su sve ivotinje: veprovi, jaguari, kabeji, Ijenivci, dlakava i pernata divlja, izbezumljene od straha potra ile zaklon u predjelu Rijeke milosti i Utvinih movara, prebacivi se preko puta, koji je vodio do Balonske luke. Ali naseljenici su bili suvie zauzeti svojini poslom, a da bi obraali pozornost ak i na naj pogibelj nije od tih zvijeri. Uostalom, i oni su napustili Granitni dvorac, a nisu se htjeli ni u Dimnjake skloniti, nego su ivjeli pod jednim atorom pored ua Rijeke milosti. Cyrus Smith i Gedeon Spilett su se svakoga dana penjali na Veliki vidikovac. Ponekad bi im se pridru io Harbert, ali nikada Pencroff, koji nije htio vidjeti novi izgled opustoena otoka. Doista, itav je otok izgledao oajno. Gdje su prije rasle ume, sad je zjapila pusto. Neto malo zelene ume ostalo je na kraju Zmijskog poluotoka. Tu i tamo crnjelo se poneko stablo bez grana. Prostor jo nedavno obrastao gustim drveem sad je bio pustiji od Utvinih movara. Lava je sve preplavila. Gdje je nekad rasla divna uma, tu je sad tlo bilo sam vulkanski prinac. Iz dolina kojima su tekle Vodopadna rijeka i Rijeka milosti vie nije pritjecala niti jedna jedina kap vode. Da je Grantovo jezero posve presuilo, naseljenici ne bi imali ime ugasiti eu. Ali, na sreu, ju ni dio jezera je ostao poteen i to je bila sva pitka voda koja je ostala na otoku. Na sjeverozapadu su se ocrtavali otri i iljasti grebeni na vulkanskim ograncima koji su sliili divovskim aporcima zarivenima u zemlju. Bolna li i jeziva prizora! A kakva je tuga i bol razdirala naseljenike koji su se odjednom, umjesto na plodnom otoku obraslom umama, natapanom rijekama, obogaenom usjevima, nali na opustoenoj hridini na kojoj bi bili pomrli od gladi da nisu imali svojih zaliha hrane! Ovo je da ovjeku srce prepukne od jada! jednoga dana ree Gedeon Spilett. Jest, Spilette odgovori in enjer. Daj nam, Bo e, vremena da dovrimo ovaj brod, nae jedino utoite.

Ne ini li vam se, Cyruse, da se vulkan malo smirio? On, dodue, jo uvijek izbacuje lavu, ali ne onako obilno kao prije, ako se ne varam! Nije to uope bitno odgovori Cyrus Smith. Vatra jo bukti u utrobi brda, a more se svakoga trenutka mo e sruiti u nju. Mi se nalazimo u polo aju putnika, iji brod razdire po ar koji oni ne mogu ugasiti i uz to znaju da e prije ili poslije vatra prodrijeti u komoru s barutom! Doite, Spilette, doite, ne smijemo gubiti vrijeme! Sljedeih osam dana, to jest do 7. veljae, lava je i dalje izvirala iz vulkana, ali u granicama koje smo ve spomenuli. Cyrus Smith se nadasve bojao da tekua vulkanska masa ne dospije do ala, jer u tom sluaju brodogradilite ne bi bilo poteeno. U to vrijeme su naseljenici poeli osjeati neko podrhtavanje u temeljima otoka, koje ih je vrlo zabrinulo. Bio je 20. veljae. Trebalo je jo mjesec dana raditi na brodu da bi bio sposoban zaploviti morem. Hoe li otok izdr ati dotad? Pencroff i Cyrus Smith su kanili porinuti brod u more im budu sigurni da trup nee proputati vodu. Most, unutarnje ureenje broda, namjetanje jedara, sve e to dovriti poslije. Najhitnije je zasad bilo doi do sigurnog zaklonita izvan otoka. Mo da bi bilo najbolje da onda odvuku brod do Balonske luke, odnosno, to dalje od sredita erupcije, jer tu, na uu Rijeke milosti, izmeu Otoia spasa i granitnog bedema brod je mogao biti smrvljen u sluaju eksplozije otoka. Stoga su naseljenici sve svoje napore usmjerili na to da to prije dovre brodski trup. Tako je stigao i 3. o ujka. Raunali su da e brod porinuti za desetak dana. Nada ponovno ispuni srca naseljenika koji su toliko propatili u tijeku etvrte godine svoga boravka na Lincolnovu otoku! Pa ak i Pencroffa kao da je pomalo naputalo njegovo mrano raspolo enje u koje bijae zapao, videi pusto i unitenje otoka. Istina, on vie nije ni na to drugo mislio nego na taj brod u koji je polagao sve svoje nade. Dovrit emo ga govorio je in enjeru dovrit emo ga, gospodine Cyruse. A i vrijeme je. Ljeto odmie, te emo se ubrzo nai u punoj ravnodnevnici. Naposljetku, pristat emo na otoku Taboru i tamo emo prezimiti! Ali to je otok Tabor prema Lincolnovu otoku! Ah, ba sam loe sree! Nikad nisam vjerovao da u do ivjeti ovako neto! Po urimo! uvijek je isto odgovarao in enjer. I radili su ne gubei ni trenutka. Gospodaru, upita Nab nekoliko dana poslije toga in enjera to mislite bi li se sve ovo bilo dogodilo da je kapetan Nemo jo iv? Bi, Nabe odgovori Cyrus Smith. A ja mislim da ne bi! proaputa Pencroff. 1 ja! odgovori ozbiljno Nab. Poetkom o ujka Franklinovo brdo poprimi vrlo opasan izgled. Poput kakve kie stakleni konii, ti stvrdnuti komadii lave, poee padati po otoku. Krater se ponovno ispunio lavom koja se poela razlijevati po svim vulkanskim padinama. Bujica potee preko stvrdnute lave i na kraju uniti na svom putu mrave konture stabala koja su izdr ala nalet prve erupcije. Ovaj put lava se srui na jugozapadnu obalu Grantova jezera. Prebaci se preko Glicerinskog potoka i preplavi Veliki vidikovac. Ovaj posljednji udar, nanesen svemu to su naseljenici stvorili, bio je straan. Nita nije ostalo na Velikom vidikovcu, ni staje, ni zgrade u peradarniku, ni vjetrenjaa. Prestraena perad razbje ala se na sve strane. Na Topu i Jupu su se opa ali znakovi velikog straha. Njihov ih je ivotinjski nagon upozoravao da se primie neka strana nesrea. Velik dio ivotinja stradao je za prve erupcije vulkana. One to su pre ivjele, sklonile su se u Utvine movare i na Veliki vidikovac, ali je i ovamo dospjela plamena rijeka lave, izlila se preko ruba granitna bedema i poela izlijevati na alo svoju usijanu tekuinu. Velianstveni u as ovoga prizora ne mo e se opisati. U noi je ta bujica rastaljenih metala, s usijanom parom pri vrhu i uskiptjelim tvarima pri dnu, bila slina nekakvoj plamenoj Nijagari. Naseljenici su bili istjerani iz svog posljednjeg zaklona. Premda jo gornji sastavci broda

nisu bili premazani katranom, oni odlue porinuti brod u more! Ali te noi izmeu 8. i 9. o ujka golem stup pare izbije iz kratera i usred zaglune detonacije popenje se vie od tri tisue stopa uvis. Zid Dakkarove peine je vjerojatno popustio pod snagom plinova, more je provalilo u sredinje drijelo vulkana i voda se odmah pretvorila u paru. Krater nije bio dostatno irok da bi propustio sve te pare. Eksplozija koju se moglo uti na sto milja udaljenosti, odjekne zrakom. Komadi brda se srue u ocean. Za nekoliko minuta more bijae prekrilo mjesto gdje se trenutak prije toga nalazio Lincolnov otok.

XX.

OSAMLJENI GREBEN NA TIHOM OCEANU POSLJEDNJE UTOITE NASELJENIKA S LINCOLNOVA OTOKA SMRT NA POMOLU NENADANA POMO ZATO I OTKUD ONA STIE POSLJEDNJE DOBROINSTVO JEDAN OTOK NA KOPNU GROB KAPETANA NEMA Osamljena stijena, dugaka trideset, iroka petnaest, a visoka deset stopa, dizala se nad morem. To je bila jedina vrsta toka koju nisu preplavili valovi Tihog oceana. To je bilo sve to je ostalo od bedema na kojemu se nalazio Granitni dvorac! Granitni bedem se sruio, a potom raspao. Nekoliko stijena koje su nekad bile dijelom velike dvorane tvorilo je sada tu gomilu. Sve ostalo je nestalo u ponoru koji se irio oko njih: donji dio Franklinova brda, eljusti u Zaljevu morskog psa, zaravan Veliki vidikovac, Otoi spasa, granitne hridine kojima je bila opkoljena Balonska luka, bazaltne stijene Dakkarove peine, Zmijski poluotok u svoj svojoj du ini i premda udaljen od sredita eksplozije! Od itava Lincolnova otoka nije preostalo nita drugo do ovaj uski greben na koji su se sklonili estorica naseljenika i njihov pas Top. Sve su ivotinje nastradale u toj katastrofi. I ptice i svi ostali predstavnici ivotinjskoga svijeta na otoku ili su bili raskomadani ili su se podavili. I jadni Jup je naao smrt u rascijepljenoj zemlji. Cyrus Smith, Gedeon Spilett, Nab, Harbert, Ayrton i Pencroff su ostali ivi, jer su se u trenutku kad su ostaci otoka letjeli na sve strane, nalazili u atoru iz kojega su odbaeni u more. Kad su se pojavili na povrini, opazili su ni sto metara daleko od sebe, ovu gomilu stijena. Zaplivali su prema njoj i popeli se gore. Na toj su hridini ivjeli ve deset dana. Neto hrane koju su prije katastrofe izvukli iz spremita Granitna dvorca, malo pitke vode to se sauvalo poslije zadnje kie u jednoj rupi hridine, bilo je sve to su ti nesretnici imali. Njihova posljednja nada, njihov brod bio je uniten. Nije postojala doista nikakva mogunost naputanja toga grebena. Niti su imali vatre, niti su je imali ime zapaliti. Bilo im je sueno umrijeti. Dana 18. o ujka imali su konzervirane hrane jo samo za dva dana, premda su je vrlo tedljivo troili. Nita im nije pomagalo: ni njihovo znanje, ni njihova dovitljivost. Njihova sudbina je bila u Bo jim rukama. Cyrus Smith je bio miran. Gedeon Spilett je bio malo uznemiren, a Pencroff je, razdiran priguenim bijesom, hodao amotamo po grebenu. Harbert se nije odvajao od in enjera. Gledao ga je kao da od njega oekuje pomo, koju mu ovaj nije mogao pru iti. Ayrton i Nab su se pomirili sa sudbinom. Ah! Koje li nevolje! Koje li nevolje! esto je ponavljao Pencroff. Da nam je barem orahova ljuska, otplovili bismo do otoka Tabora! Ali nita, ama ba nita! Kapetan Nemo je dobro uinio to je umro! odjednom se javi Nab. Sljedeih pet dana Cyrus Smith i njegovi nesretni prijatelji ivjeli su tedei to su vie mogli ono malo hrane. Jeli su tek toliko da ne pomru od gladi. Ve su posve bili malaksali. Harbert i Nab su ve poeli bulazniti. Jesu li u takvu polo aju mogli sauvati barem iskru nade? Nisu! to ih je jo moglo spasiti? Mo da neki brod koji bi proao u blizini grebena? Ali oni su iz iskustva znali da brodovi nikad ne plove tim dijelom Tihog oceana! Jesu li mogli raunati na to da bi sama Providnost mogla upravo u to vrijeme poslati kotsku jahtu da potra i Ayrtona na otoku Taboru? To nije bilo vjerojatno. Uostalom, ak kad bi i dola, budui da naseljenici nisu mogli ostaviti obavijest na

otoku Taboru o promjeni Ayrtonova boravka, zapovjednik jahte bi napustio otok, poto bi ga dobro pretra io, i otplovio prema sjeveru. Ne, oni se nisu mogli nadati spasu. Smrt, strana smrt od gladi i ee ekala ih je na toj hridini. Ve su le ali na toj stijeni, bez ivota, bez svijesti, ne znajui vie to se oko njih dogaa. Jedino je jo Ayrton s krajnjim naporom ponekad dizao glavu i bacao oajne poglede po beskrajnom moru...! Ali gle, ujutro 24. o ujka Ayrton rairi ruke prema jednoj toki u prostoru. On se podigne, najprije na koljena, a potom se posve uspravi i rukom pone davati znakove... Jedan brod je bio na vidiku! Taj brod nije plovio nasumce morem. Greben je bio cilj kojemu je on upravio pramac, pojaavajui paru. Nesretni naseljenici bi ga bili opazili jo prije nekoliko sati da su imali snage promatrati obzorje! Duncan! promrmlja Ayrton i padne bez svijesti na greben. Kad su Cyrus Smith i njegovi prijatelji doli k svijesti zahvaljujui skrbi koja im je bila dana, nalazili su se u sobi jednoga parobroda, a da uope nisu bili svjesni kako su izbjegli smrt. Jedna Ayrtonova rije je bila dostatna da sve shvate. Duncanl proaputa. Duncanl ponovi Cyrus Smith. A potom podi e ruke prema nebu i povie: O svemoni Bo e! Ti si htio da se mi spasimo! Doista, to je bio Duncan, jahta lorda Glenarvana. Njom je sada zapovijedao Robert, sin kapetana Granta, kojega je lord Glenarvan poslao na otok Tabor da tamo potra i Ayrtona i vrati ga u domovinu poslije dvanaest godina ispatanja...! Naseljenici su, dakle, bili spaeni i oni su se sada nalazili na putu za domovinu! Kapetane Roberte upita Cyrus Smith kapetana kako vam je palo na um, poto ste napustili otok Tabor, gdje niste pronali Ayrtona, skrenuti sto milja prema sjeveroistoku? Gospodine Smith odgovori Robert Grant ta to smo mi uinili ne samo radi Ayrtona, nego da bismo spasili i vas i vae prijatelje. Moje prijatelje i mene? Pa da! Na Lincolnovu otoku! Na Lincolnovu otoku! povikae istodobno Gedeon Spilett, Harbert, Nab i Pencroff, udom se udei. Otkud vam je poznat Lincolnov otok kad uope nije unesen u pomorske karte? upita Cyrus Smith. Ja sam doznao za nj iz ceduljice to ste je vi ostavili na otoku Taboru odgovori Robert Grant. Ceduljice? povie Gedeon Spilett. Dakako! Uostalom, evo te ceduljice odgovori Robert Grant, pokazujui naseljenicima papiri na kojemu su bile naznaene zemljopisna irina i du ina Lincolnova otoka, "sadanjega prebivalia Ayrtona i petorice amerikih naseljenika". Kapetan Nemo...! na to e Cyrus Smith poto je proitao ceduljicu i zamijetio da je pisana istom rukom kao i ona, koju su pronali u oboru! Ah! ree Pencroff. On je, dakle, uzeo nau Bonadventuru i potpuno sam otplovio do otoka Tabora...! Da bi na njemu ostavio ovu cedulju! doda Harbert. Imao sam, dakle, pravo povie mornar kad sam kazao da e nam kapetan Nemo ak i poslije svoje smrti napraviti jo neku uslugu!

Dragi prijatelji ree Cyrus Smith vrlo uzbuenim glasom neka milostivi Bog primi duu kapetana Nema, naega spasitelja! Na te zadnje rijei Cyrusa Smitha naseljenici poskidaju kape i proapu ime kapetana Nema. U tome se trenutku Ayrton pribli i in enjeru i jednostavno mu ree: Kamo odlo iti ovaj kove i? Bio je to kove i koji je Ayrton spasio izla ui svoj ivot opasnosti u trenutku kad je more progutalo otok i sad ga je poteno vraao in enjeru. Ayrtone! Ayrtone! povie Cyrus Smith vrlo uzbuen. Potom se obrati Robertu Grantu ovim rijeima: Gospodine, na otoku Taboru ste ostavili krivca, ali sad pred vama stoji ovjek koji je ispatanjem postao poten i kojemu ja s ponosom pru am ruku! Poslije toga naseljenici ispriaju Robertu Grantu udnovatu povijest kapetana Nema i naseljenika s Lincolnova otoka. Poto je kapetan Robert Grant zabilje io polo aj grebena koji e u budue biti oznaen na zemljopisnim kartama, on izda nareenje da brod krene prema sjeveru. Poslije petnaest dana naseljenici se iskrcaju u Americi. U njihovoj je domovini vladao mir poslije u asna rata koji je osigurao pobjedu pravde i prava. Od blaga sadr anog u kove iu koji je kapetan Nemo darovao naseljenicima Lincolnova otoka, najvei dio je potroen na kupnju prostranog imanja u dr avi Iowi. Jedan je biser, meutim, i to najljepi, bio odvojen i poslan na dar lady Glenarvan, kao znak zahvalnosti brodolomaca koji su se Duncanom vratili u domovinu. Tu, na to imanje, naseljenici su pozvali na rad, a to e rei da su ponudili bogatstvo i sreu svima onima kojima su mislili ponuditi gostoprimstvo na Lincolnovu otoku. Tu je bila utemeljena prostrana naseobina, koju su nazvali imenom otoka nestaloga u dubinama Tihog oceana. Na tom imanju je bila rijeka koju su nazivali Rijekom milosti, jedno brdo kojemu su dali ime Franklinovo brdo, jedno jezerce koje nazvae Grantovo jezero, bile su ume koje su postale Daleki zapad. To je imanje bilo neka vrsta otoka na kopnu. Pod sposobnim upravljanjem in enjera Cyrusa Smitha i njegovih prijatelja imanje je u svemu napredovalo. Svi naseljenici s Lincolnova otoka ostali su na tom imanju, jer su se zakleli da e uvijek zajedno ivjeti. Nab ondje gdje i njegov gospodar, Ayrton u svakoj prigodi pripravan rtvovati se, Pencroff vie farmer nego to je ikad bio mornar, Harbert koji je dovrio svoje nauke pod nadzorom Cyrusa Smitha, Gedeon Spilett koji je tu utemeljio New Lincoln Herald, najbolje novine na svijetu. Tu su Cyrusu Smithu i njegovim prijateljima vie puta doli u posjet lord i lady Glenarvan, kapetan John Mangles i njegova gospoa, sestra Roberta Granta, potom sam Robert Grant, bojnik MacNabbs, dakle svi oni koji su bili umijeani u dvostruku povijest kapetana Granta i kapetana Nema. Tu su, na kraju, svi ivjeli sretno, ujedinjeni u sadanjosti kao to su bili u prolosti. Ali oni nisu nikad zaboravili otok na koji su stigli i goli i bosi, na otok koji im je u tijeku etiriju godina davao ono to im je bilo potrebno i od kojega nije ostalo nita drugo do komad granita o koji su tukli valovi Tihog oceana i gdje se nalazio grob kapetana Nema.

O piscu:

Jules Verne (Nantes

, 8. februara 1828 . - Amiens , 24. marta 1905 . francuski je pisac romana za djecu i odrasle, pionir naune fantastike . U mladosti ga je privlailo pozorite i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu matu zaokupila nauna otkria, daleke zemlje, smione plovidbe, istra ivaki podvizi. Naunofantastinim romanom "Pet tjedana u balonu" stvorio je novu vrstu proze i osvojio milione mladih italaca. Uskoro je napisao roman "Pustolovine kapetana Hatersa", iji su do ivljaji odveli itaoce u polarnu pustinju, a potom "Putovanje u sredite Zemlje". Preveden je na sve evropske jezike. Svoje je junake Verne ispalio na Mjesec, pustio da plove pod morem u podmornici i natjerao da put oko svijeta prevale za samo osamdeset dana, to je u ono vrijeme bio fantastian pothvat. Najzanimljivije je bilo to da je Jules Verne sam bio uvjeren da e se prije ili kasnije njegova matanja ostvariti. Njegovi likovi - kapetan Nemo i Phileas Fogg poznati su djeci irom svijeta, i danas se pojavljuju u djelima drugih autora, npr. filmu League of Extraordinary Gentlemen (2003).

Das könnte Ihnen auch gefallen