Giovanni Boccaccio Dekameron

KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: novele IVOTOPIS: Giovanni Boccaccio (1313. 1375.), bio je talijanski pripovjeda i romanopisac, prouavatelj Dantea (napisao ivot Danteov i komentar Boanstvene komedije). U romanu u prozi Filocolo (1338) obradio je ljubavno-pustolovnu temu o ustrajnoj ljubavi, vrlo poznatu u srednjem vijeku. U romanima u stihovima (u oktavama) Filostrato (1338) i Teseida (1339. 40.) obrauje teme iz grkih bajki. Autobiografsku grau obradio je u proznom romanu Elegija gospe Fiammette (1343.). Legendarnu grau o postanku Fiesola i Firence obradio u oktavama u spjevu Ninfale fiesolando (1344. 46.). Najznaajnije mu je djelo Dekameron (1348. -53.), to znai knjiga deset dana. U zbirci od sto novela, dok kuga vlada u Firenci, sedam djevojaka i tri mladia provode vrijeme u prirodi priajui naizmjenice deset novela u deset dana. Svojim djelom Boccaccio je otvorio nova tematska podruja iz linog i intimnog ivota, potvrdio nove renesansne poglede na ljudski ivot, a noveli postavio njene klasine izraajne okvire tako da e stil njegove novele stoljeima biti i ostati uzor talijanske umjetnike proze. Na slian nain kao Petrarcin Kancionijer u lirici. O DJELU: Sama rije decameron dolazi od grkih rijei deka hemeron, to znai deset dana. Dakle, rije je o knjizi o deset dana. ''Decameron'' je zbirka od sto novela koje u deset dana pripovijeda sedam djevojaka (Pampinea, Filomena, Elisa, Neifile, Emilia, Lauretta, Fiammetta) i tri mladia (Panfilo, Filostrato, Dioneo). Oni 1348. g. Bjee iz Firenze zbog kuge koja hara gradom i najprije se sastaju u nekoj crkvi, a zatim odlaze na selo. ive u zabavi i potenju, a da bi im bre prolo vrijeme, svaki od njih pripovijeda po jednu novelu na temu koju odrede kraljica ili kralj toga dana. Boccaccio zapoinje pripovijedanje snanim realistinim opisom poasti kuge 1348. g. u Firenzi. No njegova reakcija na strani dogaaj nije mistina skruenost i pesimistina negacija vrijednosti ljepote ivota, ve naprotiv, himna vitalnoj snazi mladosti i neunitivoj svjeini prijateljske prirode.

Dan prvi, novela prva

Ciappellatto po nalogu Musciatta Franzesia poe u Burgundiju skupljati porez, no tamo se nenadano razboli i ostane leati u kui dva brata. Lijenici su mu govorili da e uskoro umrijeti. Braa su se uplaila jer mu nijedan fratar ne bi htio dati odrjeenje jer je uasan ovjek te ga ne bi pokopali u crkvi, a ako se ne ispovjedi bacit e ga u neku jamu, a tada bi narod napao brau te ih moda ak i ubio. Ciappellatto je slagao fratru i pokazao se kao da je svetac. Nakon smrti fratri su ga sahranili uz najvee potovanje, a narod ga je poeo tovati kao sveca. Likovi: Ciappellatto - pokvaren ovjek koji se samo mogao jo vie pokvariti glumei da je dobar to je i uinio kako bi bio dostojno sahranjen. Fratri (openito u to vrijeme) - nisu dobri kao danas te niti oni ne zasluuju ii u raj jer ne ele oprostiti teke grijehe u ime Boga koji je milostiv prema svima i svima oprata, a zauzvrat trai obeanje da neemo grijeiti za koje zna da emo prekriti jer smo samo ljudi.

Dan drugi, novela trea

Gospar Tebaldo je nakon smrti svoje imanje prepustio trojici sinova koji su ubrzo potroili sve to su imali. Nakon bijede uspjeli su se ponovno obogatiti, ali su sad imetak potroili jo bre. Njihov neak Alessandro slao im je novac iz Engleske, ali se odluio vratiti kui. Na putu je sreo kraljevu ker koja se odmah zaljubila u njega. Nakon vjenanja Allesandro je postao bogat i podmirio je dugove svojih strieva. Likovi: Tebaldovi sinovi - rastroni i nezasitni. ovjek bi pomislio da kada netko jedanput dobije mnogo novaca i brzo ga potroi da nee napraviti istu greku kada mu se jo jedanput javi ista prilika koja je veoma rijetka u stvarnom ivotu, no oni su napravili istu greku dva puta. Alessandro - dareljiv. Davao je novac svojim strievima iako su se oni razbacivali novcem. Kada se vratio kui ak je i podmirio njihove dugove.

Dan deseti, novela peta

U hladnoj Furlaniji je ivjela gospa Dianora koja je imala tajnog oboavatelja, viteza Ansalda. Mislei da e ga smiriti od pokuaja da je osvoji, kae mu da u sijenju eli vidjeti zeleni perivoj, pun cvijea i drvea pokraj svog dvorca. Ansaldo je uz pomo arobnjaka uspio to izvesti, a Dianora, da ne obesasti svoje ime i ime svog mua, ode k njemu. Mislila je da e je Ansaldo iskoristiti, ali on se saali nad njome i postane njezin prijatelj, takoer i prijatelj njezina mua. Likovi: Dianora - pomalo okrutna, ali ipak potena. Nije htjela rei u lice Ansaldu da je udata nego mu je dala nemogu zadatak koji je uspio ipak izvesti. Ipak se divim tome to je na kraju otila k njemu i priznala mu sve. Ansaldo - iskreno zaljubljen, ali iznad svega astan. Uinio je i nemogue kako bi osvojio Dianorino srce no kada mu je priznala da je udata, asno se ponio i odluio ostati prijatelj s njom pa ak i s njenim muem.

Alber Camus - Stranac

KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman lika MJESTO RADNJE: Alir IVOTOPIS: Alber Camus (1913. - 1960.), francuski romanopisac, dramatiar i esejist, roen u Aliru. Godine 1940. dolazi kao ve formiran filozof i knjievnik u Francusku, gdje se prikljuuje Pokretu otpora, a nakon rata aktivno se angaira u nizu drutvenih i politikih pitanja. Stradao je u naponu stvaranja kao rtva automobilske nesree. Knjievni rad mu je usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na dvije faze: I. Faza faza apsurda - U ovoj fazi veoma je blizak egzistencijalizmu - Djela koja nastaju odiu osjeajem bespomonosti - ivot prikazuje kao niz apsurda (patnja, nasilje, zloini, smrt) - ovjek je bespomoan, a pojedinac moe ostvariti svoju filozofiju jedino ukoliko prihvati svoju ivotnu filozofiju (tzv. filozofiju apsurda), i prestane doivljavati stvarnost kroz tradiocionalne vrednote - Djela koja tada nastaju su: - filozofski esej Mit o Sizifu 1942. g. - roman Stranac 1942. g. -drame Nesporazum i Caligula 1944. g. II. Faza faza pobune - Raskid s egzistencijalizmom - Smiso ovjekova egzistencijalizma pronalazi u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti - Djela koja tada nastaju su: - filozofski esej Pobunjeni ovjek 1951. g. - romani Kuga 1947. g. i Pad 1956. g. - drame Opsadno stanje 1948. g. i pravednici 1950. g. Zbog izvanrednog stila i majstorske kompozicije 1957. godine biva nagraen Nobelovom nagradom za knjievnst. O DJELU: ''Stranac'' je kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad je saznao za smrt svoje majke pa do iekivanja vlastite smrti na koju je osuen zato to je bez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji se prethodno potukao s njegovim prijateljima. Svi ti dogaaji ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka, koji u tamnici, s podjednakim mirom i ravnodunou, govori o proteklim zbivanjima, kao i o smrti koja mu preostaje. Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama. Prema romanu je ''Stranac'' 1967. g. snimljen istoimeni film. Camusov ''Stranac'' jest roman s poprilino uskom usmjerenou, jednostavan je u svijetu punom nedokuivosti i ravnodunosti, dogaaji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni, kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu, Camus eli prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjeaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovim razmiljanjem u tim trenicima. ''Stranac'' se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici, koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima, ve govori o neem posve drugom: o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladia, Mersaulta.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: MERSAULT: Sitni je bankovni inovnik koji ni od koga nita ne trai, i koji priznaje drugima pravo da rade to ele. Otuio se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom. Ona hoe da se oni vjenaju, no njemu je svejedno. On je ravnoduan, nezainteresiran za sve. Prepustio se ivotu. Nita ne poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suenju je takoer nezainteresiran, kao da se to njega ne tie. MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju. RAYMOND: Onizak je, pleat, ima boksaki nos. Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim bratom. SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je ispala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. Svakog je dana starac psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao. PEREZ: Nosio je eir okrugla tulca i irokoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove su sijede i prilino njene kose virile udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvena kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu. CELESTE, Mersaultova majka KRATAK SADRAJ: Radnja se romana dogaa u Aliru. Glavni je junak mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja malih, beznaajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom: Danas je majka umrla. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu vlada, produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nain. Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici grada Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. Njegov prijatelj Raymond i on potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond kojeg je Arapin ranio noem. Kad su se strasti smirile i inilo se da je sve zaboravljeno, dolazi do preokreta. Mersault pitoljem ubija tog Arapina. Drugi se dio romana odvija u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i suenja, on sadri osjeanja i misli Camusova junaka, koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj postupak; isto tako ne moe pronai nijedan razlog pokajanja, niti se eli spasiti. Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodunou oito je uasavanje koje ovjek pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.

Ivan Gunduli - Dubravka

IVOTOPIS: Ivan Gunduli (Giovanni Gondola; nadimak Maica) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik. Roen je 08.01.1589., a umro je 08.12.1638. i sahranjen u crkvi sv. Franje u Dubrovniku. Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, uitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov ''Osloboeni Jeruzalem'' te sveenik Petar Palikua, koji je na hrvatski preveo ''ivot Karla Borromea''. Nakon zavretka kolovanja, 1608. postaje lan Velikoga vijea. Nastavljajui obiteljsku tradiciju, obavlja vie dravno-administrativnih slubi u Dubrovniku i okolici. ivio je mirno i povueno, zbog ega su mu suvremenici dali nadimak Maica (znaenje: Makica). Godine 1628. oenio se Nikom Sorkoevi s kojom je imao tri sina. Knjievni je rad Gunduli zapoeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' (Rim, 1621.) svoja mladenaka djela naziva porodom od tmine jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sauvane su ''Arijadna'', ''Prozerpina ugrabljena od Plutona'', ''Dijana'' i ''Armida'', dok su ''Galatea'', ''Posvetilite ljuveno'', ''erera'', ''Kleopatra'', ''Adon'' i ''Koraljka od ira'' izgubljene. Njegova su djela jo i ''Suze sina razmetnoga'' i ''Dubravka''. O DJELU: ''Dubravka'' je libretistika drama u 3 ina. Nastala je 1628. godine. Pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima. LIKOVI: MILJENKO: najljepi meu pastirima, simbol dubrovakog plemstva DUBRAVKA: najljepa meu vilama, simbol dubrovake slobode i vlasti SADRAJ: Pria se o prastaroj dubrovakoj tradiciji da se na dan svetkovine sv. Vlaha vjere najljepi pastir i pastirica. Ovoga je puta u pitanju lijepa vila Dubravka iju ruku eli dobiti pastir Miljenko. Miljenko je nesiguran u ishod svoje prosidbe, pa njegove jadikovke slua i stiava pastir Ljubmir. Satiri Divjak i Gortak smatraju, nasuprot Miljenku, da bi prelijepa Dubravka mogla izabrati ba njih. Smijeno neobjektivni, nespretni i nezgrapni, satiri svojim nadanjima izazivaju opi smijeh. Idilinost bezbrinog radovanja kvari starac Ljubdrag podsjeajui na vremena, stara i dobra, kada se u Dubravi ivjelo smjerno, poteno i radosno. Da se vremena mijenjaju nagore, svjedoe i satiri koji misle samo na vile i dobro jelo, pa su za prohtjeve svojeg eluca spremni i ukrasti. Pastirica Stojana otro se razraunava s kradljivcima, a sve se smiruje u treem inu kada prerueni satiri odlaze na pir. Pastir Ljubdrag dolazi s vijeu da su suci koji su trebali odluiti kome e Dubravka postati vjerenicom podmieni, pa su njezinu ruku obeali runom i bogatom starcu Grdanu. Posve oajan, Miljenko prijeti tekom osvetom, ali u zadnji as pobjeuje pravda. Naime, kada Grdan treba stupiti s Dubravkom u crkvu, nezadovoljni bogovi upozoravaju na svoje neslaganje s izborom vjerenika gasei vatru u rtveniku i tresui tlo. Kada je Dubravkina ruka vraena Miljenku, Dubravom se razlije sveope oduevljenje, pjesma i veselje. ALEGORIJA: Zlo koje ugroava dubrovaku slobodu, osnovni je porok podmiivanje. Dubrava je grad Dubrovnik, Dubravka i Miljenko predstavnici su dubrovake vlastele, a Grdan predstavnik graanstva.

Henrik Ibsen - Nora

IVOTOPIS: Henrik Ibsen norveki je dramatiar. U domovini se kolovao i radio kao dramaturg u norvekom kazalitu u Oslu. Tridesetak je godina proveo izvan domovine i u tom je razdoblju napisao svoja najbolja djela. 1900. g. doivljava modani udar i ostatak ivota ivi samo bioloki, bez znakova bilo kakve misaone aktivnosti. Umro je 1906. g. Zauzeo je istaknuto mjesto u razvoju moderne drame. Najpoznatija su mu djela: ''Stupovi drutva'', ''Lutkina kua'' (''Nora''), ''Sablasti'', ''Neprijatelj naroda'', ''Hedda Gabler'', itd. KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: psiholoka drama bez izrazite dramske radnje jer je naglasak na psiholokim dogaajima (drama se odvija izmeu dvoje ljudi i u njima samima) MJESTO RADNJE: Helmerov stan VRIJEME RADNJE: oko 1879. g. O DJELU: Drama pokazuje proces samoosvjeivanja glavne junakinje Nore koja osam godina ivi u braku s Helmerom u iluziji sree (briga za kuu, djecu i mua), ali tih osam godina ivi u lai ne elei priznati muu da je krivotvorila oev potpis posudivi novac da bi mu spasila ivot. Helmer sluajno saznaje istinu. Nora oekuje udo (oprost i potporu), a dobiva osudu. Napokon shvaa istinu i odluuje napustiti mua. U elji za pronalaskom same sebe, naputa obitelj koja ju sputava i gui te kree u potragu za vlastitim identitetom. Zavretak drame otkriva istinu o trajnoj ljudskoj usamljenosti, bez obzira na brak, te potrebu da pojedinac otkrije svoj vlastiti identitet i istie pravo pojedinca na slobodu izbora. TEMA: Poloaj ene u patrijarhalnom drutvu i njezina borba za slobodom KARAKTERIZACIJA LIKOVA: Glavni su likovi Nora i Helmer. NORA: protuzakonitim djelom spaava Helmerov ivot. Nakon toga se osvjeuje te shvaa svoj poloaj lutke kojom upravljaju drugi. Posljedica je osvjeivanja elja za pronalaskom same sebe. HELMER: odvjetnik voen osobnim interesima i egoizmom. Vidi samo sebe i ugroenost svoga poloaja zbog Norina ina. GOSPOA LINDE: udovica, stara Norina prijateljica koja je posjeuje nakon mnogo godina. DOKTOR RANK: potajno zaljubljen u Noru, enu svog najboljeg prijatelja. KROGSTAD: inovnik u banci gdje je Helmer postao ef. Njegova je stara ljubav bila Kristina koja ga na kraju djela nagovara da pusti Noru i da je ne ucjenjuje. On eli svoje mjesto u banci, a dobio je otkaz. Zbog toga je i ucjenjivao Nora koja mu nije nita skrivila. Unio je itav nered u njezin ivot i kriv je za niz nezgodnih situacija koje proizlaze iz njegovih runih zahtjeva i namjera. ODNOS HELMERA I NORE: Nora je imala problem u mladosti. Taj je problem bio odnos njezina oca prema njoj. Sva je njegova ljubav bila usmjerena na nju i pretvorila ju je u nedodirljivo bie koje je bilo prezatieno, ak i samo od sebe. Kada je doao Helmer, ona se nadala da e se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njezina oca i dokazao joj kako je ona tek povlateni dio njega i nita vie. Ti si moja ljepota koja pripada meni i iskljuivo meni.

KRATKI SADRAJ: Nora je djevojka odrasla u obitelji koja joj je pruila njenost i sigurnost. Nakon oeve njenosti u obitelji isto joj prua i suprug. Ona, meutim, u svom tom, na prvi pogled bezbrinom i lijepom ivotu, smatra da je samo lutka u rukama mukaraca, najprije u rukama oca, a onda u rukama supruga. Njezin je mu Helmer u prolosti obolio od teke bolesti, ali ga putovanje na jug, tonije u Italiju, spaava. Da bi dola do novca za put, Nora uzima zelenaki zajam od Krogstada, koji je bankovni inovnik. Nakon neugodne situacije koju je izazvalo Norino krivotvorenje potpisa na mjenici, ona se ne smiruje i odluuje napustiti mua, djecu i obitelj. Nora se vraa kui poto je obavila kupnju boinih darova. Kriom jede slatkie jer Helmer tvrdi da e joj oni pokvariti zube. Potroila je neto novca, a dio ostavlja za vraanje zajma Krogstadu. Prologodinji su Boi bili u tekom financijskom stanju i nisu si mogli priutiti blagodati Boia, no sada je Helmer dobio promaknue u banci na mjesto direktora te si mogu priutiti boine darove, drvce, veeru. Za vrijeme boinih blagdana u posjet im dolazi gospoa Linde, stara Norina prijateljica koju nije vidjela 10 godina. Ga Linde ostala je udovica bez djece te je dola u grad u potrazi za poslom, a ula je da joj prijateljiin mu ima vrlo visoko mjesto u banci. Nora joj priznaje da je pozajmila novac kad joj je mu bio bolestan, a ovaj ivi u uvjerenju da je to novac Norina oca. U meuvremenu je u posjet doao i Krogstad, beskrupulozni, bezosjeajni gad, kako ga je vidjela Nora, od kojeg je pozajmila novac, koji je takoer i biva ljubav ge Linde, no to nitko tada nije znao. Helmerov dugogodinji prijatelj, doktor Rank, takoer dolazi u sobu i njih troje vode beznaajne razgovore. Kada u sobu doe Helmer, Nora ga moli da zaposli gospou Linde. Stvar je rijeena jer ionako misli otpustiti Krogstada. Doktor i gospoa Linde odlaze kui. Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima. Na kraju ina dolazi Krogstad i prijeti joj da e sve rei njezinom muu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon to se Helmer vratio, Nora razgovara s njim, ali ef je Dionike banke ve vrsto odluio - Krogstad e dobiti otkaz. Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba odrati, na kojem e biti preruena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Ga Linde joj je dola pokrpati kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokuava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali budui da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah poalje Krogstadu pismo da je otputen. Nora je oajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutranjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Dolazi Krogstad i Nora moli dr. Ranka da ode do Helmera i zadri ga u sobi neko vrijeme. Ulazi Krogstad, te se on i Nora svaaju. On se eli ponovno uzdii u drutvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njezinom krivotvorenju mjenice i da e ga poslati. Nora je nemona i oajna. Na odlasku je ubacio pismo u sandui, od kojeg samo Helmer ima klju. Nora moli gu Linde da ode do mua i trai pismo natrag. Ga Linde odlazi. Nora zadrava Helmera pleui s njim, tako da ne moe otvoriti sandui. Ulazi ga Linde. Krogstad je otputovao, ali Noru to ne zabrinjava. Ona oekuje udo. Oekuje ljubav, razumijevanje svoga mua kada sazna istinu, portvovnost i povjerenje. Ga Linde i Krogstad razgovaraju o nekadanjoj ljubavnoj vezi, oboje su sretni jer se meusobno vole, te obnavljaju staru vezu. Nora i Helmer se vraaju s plesa, ona eli jo malo ostati, ali joj on to ne doputa. Linde govori Nori kakva je situacija i odlazi. Ostaju sami. Helmer eli voditi ljubav s njom, ali ona ne. Na Norinu sreu dolazi dr. Rank i spaava situaciju. On se divno proveo na plesu, uzeo je jednu cigaretu od Helmera i otiao. Na odlasku je ubacio dvije posjetnice sa crnim kriem preko imena ime je objavio svoju smrt. Helmer je ispraznio sandui za potu i otiao itati pisma u svoju sobu. Ona namjerava otii, ali on j zaustavlja. Proitao je pismo. On ju osuuje na sve naine, zabranjuje joj i odgoj djece; zapravo se boji samo za svoju ast, ugled i vlast. Nora je nesretna i tek onda shvaa svoj poloaj u obitelji, te odluuje napustiti djecu i mua i poi u potragu za ljepim ivotom, odnosno u potragu same sebe. Prima pismo od Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obeanje na utnju. Helmer je presretan i misli da je sve zavreno, ali ve je prekasno - Nora prvi put u osam godina braka s njim razgovara ozbiljno. Ne voli ga vie. ekala je udo. itavo se vrijeme nadala udu kao dokazu ljubavi. Helmer ostaje bez kljunog oslonca u ivotu jer je Nora otila iz njegova ivota zalupivi vratima.

Miroslav Krlea Gospoda Glembajevi

IVOTOPIS: Miroslav Krlea roen je u Zagrebu 07.07.1893., a umro je, takoer u Zagrebu, 1981. Poslije rata, politiki opredijeljen za komunistiku opciju, ivi uglavnom kao slobodni knjievnik, putuje u SSSR te Prag i Varavu. 1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do smrti. Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade Petrice Kerempuha'', ''Povratak Filipa Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'', itd. KNJIEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama u tri ina (psiholoko-socijalna) MJESTO RADNJE: Zagreb VRIJEME RADNJE: jedna kasnoljetna no, godinu dana prije rata 1914.-1918., od jedan do pet u noi (1. in: izmeu jedan i pola tri; 2. in: izmeu pola tri i pola etiri; 3. in: oko pet) O DJELU: Radnja se u drami odvija u 3 ina: 1. in: prikazuje sukob Leona s glembajevskom sredinom 2. in: sukob Leona i oca; Glembajeva smrt 3. in: Leone barunica Castelli Beatrice; baruniina smrt Drama je dio ciklusa o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda) i temelji se na sukobu: Leone otac barunica Castelli Glembajevi su bogata aristokracija u ijim ivotima postoji dvojnost izmeu: PRIVIDA -> LA - bogatstvo - ljepota - srea - mo i SUTINE -> ISTINA - laljivci - kradljivci - ubojice - potvrena i u Barboczyjevoj legendi (Leone je ubojica, Glembaj je varalica, Charlotte je bludnica i ubojica...) *Barboczyjeva legenda svi su Glembajevi laljivci, kradljivci, prokletnici i ubojice Rasipnitvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rjeenja su svih glembajevskim krizama TEMA: Propast bogate i ugledne aristokratske obitelji Glembaj KARAKTERIZACIJA LIKOVA: IGNJAT GLEMBAY, bankar, direktor poduzea Glembay Ltd. (69 godina) BARUNICA CASTELLI-GLEMBAY, njegova druga ena (45 godina) Dr. LEONE GLEMBAY, sin Ignjata i prve supruge ro. Basilides-Danielli (38 godina) ANGELIKA GLEMBAY, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina) FABRICZY, bankar Glembaya, veliki upan (69 godina) Dr. PUBA FABRICZY, advokat, pravni savjetnik poduzea Glembay Ltd. (28 godina) Dr. med. ALTMAN, lijenik (51 godina) Dr. theol. et phil. SILBERBRANDT, baruniin ispovjednik (39 godina) OLIVER GLEMBAY, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina) Sobarice, gosti LEONE i IGNJAT GLEMBAJ: Leone i otac su razliiti: Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik graanstva koji uiva u gomilanju i udobnosti, ovjek kojem je novac pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za Leonovo slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leoneu je kao umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa prema njegovoj majci. Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajui oevu posmrtnu masku koju, na alost svih nazonih, unitava jer nije prikazao kako treba donju

eljust koja je za njega materijalno obiljeje glembajevtine, toliko bitne u viziji oeva lika. Leone je sruio oevu viziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte voli) razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak Glembajeva kraja. Krlea nam likove i njihove sukobe otkriva kroz dijaloge i didaskalije. Dijalozi su nositelji dramskoga jer kroz njih izbijaju osjeaji i unutranji sukobi i odnosi. U poetku su ti dijalozi kratki. Ton je prividno smiren, este su stanke, naglaavanje pojedinih rijei, ali kako se dogaaji odvijaju i temperatura raste, ton se povisuje pa se Krlea slui gradacijom u razvijanju dijaloga. KRATAK SADRAJ:

Prvi in
Crveni salon. Na zidovima se nalazi petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je puno gostiju. Na sceni stoji sestra dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembay. Ima prosijedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu. Leone poinje razgovarati o Kantu i Euleru, te o logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u to vjeruje u glembayevskoj kui. Govori joj da ju je gledao cijelu veer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i poinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale, Leone u njemu stalno nalazi pogreke. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za njom. Ona poinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy govori o njihovim dobroinstvima, Leone pria da je tono da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim njegovim stavom. Dolazi Puba traei barunicu. Sav je razdraljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni dogaaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u novinama. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni oituju se to treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da su ju oslobodili i da o tome vie ne govore jer ju uzrujavaju. Puba pita Glembaya to da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori da ju boli glava. Puba poinje itati lanak u kojem se sve objanjava: Sino se oko devet sati s treeg kata bankarove kue bacila krojaka radnica Fanika Canjeg, zajedno sa sedmomjesenim djetetom, nakon to je bila izbaena iz Glembayeve kue. Prije toga njezinu je svekrvu pregazila barunica sa svojom koijom, ali bila je osloboena optube. lanak optuuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojaice. Glembay vie ne moe sluati i trai Pubu da prekine itati. Puba poinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve lanke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone im, cijelo vrijeme pozorno sluajui, govori da nikakvim rijeima ne mogu oivjeti mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. On prijee preko tog pitanja. Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i da je ona traila samo jednu singericu (stroj za ivanje). On joj je rekao neka se ne poniava i neka ode. Kad je otila, otiao je i kupio singericu te poslao na njezinu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone to ne moe vjerovati. Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se uje grmljavina. Dolazi do svae izmeu Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori da je uo razgovor izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optuujui barunicu i njezino lano dobroinstvo. Silberbrandt ju poinje braniti, a Leone ga optuuje da je baruniin ljubavnik. To sve slua Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki od njih priaju o vezi Leonea i Angelike.

Drugi in
Zbiva se trideset minuta poslije, u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovege. Tu se nalazi i Silberbrandt. Optuuje Leonea da ga nije trebao optuiti pred svima. Da mu je to rekao u etiri oka, jo bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne, no Glembay ostane stajati. Silberbandt se ispria i povue iz sobe. Nastavlja se dijalog izmeu oca i sina. Poinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom ncessaireu, stalno izbjegavajui temu. Konano Leone upita zato je doao. Glembay mu govori da je uo svaku njegovu rije i pita je li to istina. Leone govori da je suvino da razgovaraju. Glembay eli da prijateljski razgovaraju, ali Leone to odbija. Glembay trai dokaze, a Leone kae da ih nema. Leone poinje razgovarati o obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis utopila jer je saznala da je mladi u kojeg se zaljubila baruniin ljubavnik. Takoer optuuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjea da je odmah sljedeeg dana barunica dola k njima s buketom ljubiica i psom i da nije ni izmolila Oena, a ve se prekriila i otila u salon. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leone optuuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je jo majka bila iva i da jo uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica nauila ivjeti i da nema nikakva prava da ju optuuje. Tada se poinju svaati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Ponovno se vraaju na to kako je Leone optuio barunicu da ima ljubavnika. Leone Glembayu daje pisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana baruniinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tad Leone poinje vrijeati barunicu, to rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konano dva puta udari Leonea raskrvarivi mu lice. Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaya poinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je nai u sobi. Glembay postaje sumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slae da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: M-m-m-i-gre-na? U tom mumljanju padne. Barunica izvan sebe trai da netko donese leda.

Trei in
Glembayeva spavaa soba. Na postelji lei Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, klei sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjau sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora. Fabriczy, Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti govori s medicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajalita. Leone nije zadovoljan skicom i pokida ju, a Puba uzima komadie i na stolu ih slae u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govorei da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva vie od pet milijuna. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom. Pita ga zato ju mrzi, to mu je skrivila. On uti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kui. Govori kako je njezin sin ve poprimio glembayevska obiljeja, kako se u njemu ve razvija zloin. Vraa se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraa se i govori barunici da ju treba direktor Trgovake banke. Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angelika ga dovodi do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori da postoji samo jedno rjeenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica poput luakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone ju tjera van. Ona mu govori da je ta kua njezino vlasnitvo, da ju nitko ne moe otjerati. Opet optuuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono to je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da uti. Barunica optuuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima kare i govori: Ni rijei vie! Barunica pone vikati to hoe od nje. Leone ju eli pograbiti, ali ona pobjegne. On potri za njom. uje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.

Vjenceslav Novak - Posljednji Stipanii

IVOTOPIS: Vjenceslav Novak je pisac hrvatskoga realizma, roen 1859., a umro 1905. godine. Bio je pripovjeda, romanopisac i glazbenik, a ureivao je glazbene listove ''Gusle'' i ''Glazba''. Pisao je crtice, pripovijesti i romane u kojima opisuje razliite sredine i drutvene slojeve (tematski je najraznovrsniji pripovjeda hrvatskoga relizma). Osim pripovjedne proze pie pjesme, feljtone, dramske pokuaje, recenzije i rasprave iz muzikologije i muzike pedagogije. Roman je ''Posljednji Stipanii'' njegovo najee objavljivano djelo. Ostala djela: ''Pavao egota'', ''Pod nehajem'', ''Dva svijeta'', ''Maca''... KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman VRIJEME RADNJE: prvo desetljee 19. st. MJESTO RADNJE: Senj TEMA: Propadanje patricijske i patrijarhalne obitelji Stipani - ekonomski razlozi: ne zarauju, samo troe naslijeenu obiteljsku imovinu - moralni razlozi: nastoje ostvariti samo osbnu korist drutveni razlozi: u drutvu jaa graanska klasa - psiholoki razlozi: pogrjeke u odgoju PROBLEM U DJELU: Osim opeljudskih problema (problem odgoja, roditeljske ljubavi, osobne sree, odnosa pojedinca i drutva), djelo prikazuje i prodor ilirskih ideja u Senj te odnaroivanje stanovnitva (nacionalno-politiki aspekt teme) i propadanje patricija, uspon graanstva, lihvarenje (socijalni aspekt teme). Zato ovaj roman ima znaajke psiholokog, povijesnog i socijalnog romana. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: - glavni likovi: ANTE STIPANI lik strogog i patrijarhalnog oca koji sve svoje imanje i nade ulae u sina, a kerku potpuno zanemaruje. On propada i u svojim politikim nastojanjima i umire slomljen vlastitim materijalnim i poslovnim neuspjesima te sinovljevim moralnim padom. LUCIJA STIPANI tragian lik jer ne moe ostvariti i dokazati sebe u strogoj patrijarhalnoj obitelji u kojoj je zapostavljena samo zato to je ensko dijete. Slama je i ljubav prema Alfredu (Jurjevu prijatelju) koji ju je zaveo i napustio. VALPURGA STIPANI umire u bijedi kao prosjakinja; u brak je stupila vrlo mlada, prihvaala je sve to je dolazilo od mua pa, iako je uviala nepravilnosti njegovih odgojnih postupaka, nije imala snage oduprijeti mu se. JURAJ STIPANI nije ostvario oekivanja svoga oca, a na oevo je ulaganje uzvratio ravnodunou, naputanjem vlastite obitelji i odnaroivanjem. - sporedni likovi: ALFRED - Jurjev prijatelj. Zaveo Luciju, pa ju ostavio GERTRUDA - Valpurgina slukinja. Jedina veza Valpurge i Lucije s vanjskim svijetom MARKO - potar

KRATAK SADRAJ: Ante Stipani bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su imali krmu. Kao mladi, postao je natporunik, ali je napustio slubu i ivio od oeve imovine. Zagledao se u Valpurgu Domazetovi iz takoer ugledne, ali ne i tako bogate obitelji. Valpurga je bila mnogo mlaa od njega, a kad su se vjenali, bilo joj je samo 16 godina. 1806. je godine Valpurga rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Dugo je pripremao gozbu povodom njegova krtenja u vinogradu. Trebala je to biti gozba koju e Senj dugo pamtiti, a zacijelo je i bila zapamena po skandalu koji se tamo odigrao. Naime, pijani je Winter Valpurgi izjavio ljubav zbog ega je Stipani poludio i napao ga sabljom, nakon ega se drutvo razilo. Winter je napustio Senj. Jednom je prilikom, kada Stipani nije bio kod kue, Valpurga pronala njegove spise. itala je o njegovim eljama za usponom i pronala je spis o Jurjevom krtenju i sudskoj parnici zbog napada na Wintera. O tome joj Ante prije nije nita rekao, ali je ona, unato tome to je vidjela vlastitim oima spise, jo uvijek vjerovala da je Ante savren. Juraj je od malih nogu provodio mnogo vremena sa svojim ocem. Majka ga nije smjela ljubiti da ne bi postao razmaen. U meuvremenu je Valpurga rodila i ker Luciju, za koju Ante nije mario. "... gojila se uz Valpurgu Lucija, doim je sin Juraj pripadao skroz ocu od onoga dana kad je poeo da ui itati. Lucija je bila vrlo ivahna djevojica te je poradi toga Valpurga pretrpjela mnoga ogovaranja od Stipania koji je uope za Luciju malo mario i samo jedno u pogledu njezinog odgoja odrijeito zahtjevao: da ne smije na ulicu gdje bi dola u dodir s gradskom djeurlijom..." Sva Antina osjeajnost, panja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja. Otac je svog veoma inteligentnog sina poslao na kolovanje u Be, a za Luciju nije htio odvojiti ni malo novca za kolovanje, iako je imala mnogo afiniteta, a da i nije imala, uinila bi to da pokae da i ona to moe. Na Valpurgin je zahtjev da i Luciju koluju, Ante rekao da nemaju novaca za oboje, no ipak je uila talijanski i njemaki. "Da, majice vi bi ste na nj digli pitolj jer ste mi mati, a jer nemam ni oca ni brata. Da vidite druge kako ih braa miluju, a one se braom ponose." Juraj nikako nije mogao zavriti studij. etiri su se godine kolovanja otegle u deset, a trokova je bilo sve vie i vie. Dio je po dio imovine Stipani prodavao uvijek pronalazei opravdanja za Jurjevo ponaanje. Pustio je Luciju na jedan ples i mnogi su se mladii zanimali za nju. Ona je eljela ee izlaziti i druiti se sa svojim vrnjacima, a to joj je zabranjeno. Andrija Bukovi, stari mornar koji je spasio Antin brod doao je u posjet Stipaniima i zamolio Antu za glas u saboru, to mu je Ante obeao, ali nije potivao svoju rije. Ante nije bio izabran za suca, to je arko elio. Za suca je izabran oli. U gradu su poeli nemiri. Senj se podijelio na dvije strane: iliriste i protivike ilirizma. Vukasovi eli pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu probuditi nacionalnu svijest. Njegov je protivnik major Benetti koji polako gubi ljude koji su stajali na njegovoj strani. Ante je uz Vukasovia. Sve vie eli Lucijino prisustvo, no ona ne voli biti s njim i pokuava mu se osvetiti zbog naina na koji postupa s njom. Odnos postaje gori. Lucija je slomljena, otac jo vie ljut, a Valpurga ih pokuava pomiriti. Juraj je potroio sav novac, ali nije zavrio studij i osramotio je obitelj zaposlivi se kao konobar. Ante je emocionalno uniten i mora nai novac za Jurja. Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva nita. Benetti saznaje od Martinia da Ante treba novac i nudi mu posao, koji ga jako privlai, pokuavajui ga tako pridobiti, ali u poetku ne uspijeva. Stipani je traio novac od Vukasovia, no ovaj mu nije dao pa je prihvatio Benettijevu ponudu. Poslali su Jurju 500 forinti i on se zahvalio obeavi da e im to nekako vratiti. Krajem je jeseni Stipani obolio od upale plua. Sada je bio samo starac osuen na leanje u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je pismo od Jurja da je poloio i posljednji ispit s odlinim uspjehom. Uskoro je umro na Lucijinim rukama. Juraj nije bio prisutan. Mladi se Stipani napokon vratio kui u sijenju 1832. g. sa prijateljom Alfredom. S vremenom se Lucija se snano zaljubila u Alfreda za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u nju. Juraj je prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca. Kada je prodala kuu i dala mu novce, on i Alfred su otili i nisu se vie javljali. Luciji su jo uvijek stizali Petrarkini soneti s inicijalima M.T. Ona pati za Alfredom i postaje krhka, boleljiva i slomljena. U strahu za njeno zdravlje, majka se odluuje na prevaru i zamoli Martina Tintora, koji joj alje sonete, da pie Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je neko vrijeme dobro utjecalo na Luciju, no uskoro ona razotkriva prijevaru i tada naglo oboli i umre.

Na samrti ju je posjetio, po njenoj izriitoj elji, Tintor. Lucija je umrla ljepa nego ikad. Tintor se nakon traginog dogaaja zaredio. Valpurga je umrla u bijedi i siromatvu prosei na ulici umotana u plahtu da je ne prepoznaju.

O DJELU: U romanu se sueljavaju dva vremena, prolost i sadanjost. Novak je vjerovao da se treba osvrnuti na prolost i na temelju greaka iz prolosti rijeiti sadanje probleme. To jest, u odnosima prolosti treba pronai pouke za sadanjost. Takoer je Novak u ovom romanu naglasio izrazitu razliku izmeu prolosti i sadanjosti. Posebno je naglasio kako su Stipanii u prolosti bili vrlo imuna, bogata i ugledna obitelj kojom su rukovodili mukarci, da bi u sadanjosti (1834. g. i kasnije) bili jedan vrlo siromaan sloj graanstva grada Senja zahvaljujui Anti koji je sav imutak proigrao ulaui u svoje ideale koji su se na kraju izjalovili. Dolazi do raslojavanja obitelji: stari Stipani umire, Juraj se pomaariva, dok enski dio obitelji ostaje bez ideala, naputen, s dugovima koje je Ante ostavio. Prvi odlomak predstavlja sadanjost. Novak je trebao osnovu, neki razlog koji bi ga ponukao da zaviri u prolost. Taj je razlog naao u otkriu pisma, tonije u tijeku misli Valpurge, kad je vidjela smjeak na licu svoje keri dok je otvarala dobiveno pismo. Taj tijek misli govori o grinji savjesti Valpurge zbog podmetnutog pisma, a sve u cilju usreivanja svoje kerke, iako je dobro znala da to ne moe dugo potrajati. Sadanjost predstavlja idilu jedne kuice i u protivljenju je s naslovom Posljednji Stipanii - povijest jedne patricijske obitelji. Novak je izabrao ba taj dio za sadanjost (nultu toku) jer nakon toga dolazi do preokreta u fabuli romana, smrti se niu jedna za drugom i upravo tu, neposredno nakon nulte toke dolazi do psiholokog sloma Lucije - romantikog lika, jednog od najvanijih likova romana iji ivot pratimo od poetka pa do kraja, a zatim i do smrti. Upravo je ta Lucija posljednji ivui Stipani. I od njenog ivota se polazi u trenutku njene najvee sree kad je Alfred (Tintor) zaprosi preko pisma. Tada se otvara pogled u budunost. I, upravo tada, da bi izbjegao nepredvidivu budunost, Novak se vraa u prolost i pria priu od poetka, da bi budunost bila onakva kakva jest, a ne kakvu je itatelj zamislio nakon proitana prva dva dijela romana (brzo ozdravljenje Lucije, njena udaja za bogataa koji e je izvui iz krizne situacije). Rez u fabuli dolazi u XV. dijelu romana, kada se prolost spaja sa sadanjou, a fabula naglo zavrava Lucijinom smru nakon saznanja da je Alfred ve godinu dana sretno oenjen. Tada dolazi do zastoja fabule koja ve od 1806. godine idui prema sadanjosti 1834.-oj postupno sve vie usporava.

Sofoklo - Antigona
IVOTOPIS: Sofoklo je ivio od 496. do 406. g. prije Krista. Grki je pisac tragedija rodom iz Atene. Napisao je 123 dramska djela, a u cjelini je sauvano samo sedam tragedija: ''Ajant'', ''Elektra'', Kralj Edip'', ''Antigona'', ''Trahinjanke'', ''Filoktet'' i ''Edip na Kolonu''. Obiljeja Sofoklovih djela: pojaava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi treeg glumca, smanjuje partije kora i poveava broj njegovih lanova na 15, pie prve sadrajno nepovezane trilogije te stvara formu grke drame; junaci drama vie nisu titanske linosti kojima upravljaju usud i volja bogova, ve stvarni ljudi koji sami odluuju o svojoj sudbini; harmonina kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki etiki principi i duboka humanost. Zbog svega je ovoga Sofoklo najvei i najsavreniji antiki tragiar. KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: tragedija u sedam inova VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grke MJESTO RADNJE: Kreontov dvor TEMA: Antigona pokapa svoga brata IDEJA: Treba potovati one zakone koji ne ugroavaju ljudski moral i ljudsko dostojanstvo. KOMPOZICIJA: 1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju 2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne slua 3. kulminacija: Kreont osuuje Antigonu na smrt 4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora potedjeti Antigonu 5. rasplet: umire Antigona i Kreontova ena i sin KARAKTERIZACIJA LIKOVA: ANTIGONA i IZMENA, sestre, Edipove keri KREONT, njihov ujak, tebanski kralj HEMON, Kreontov sin, Antigonin zarunik TIRESIJA, prorok EURIDIKA, Kreontova ena straar glasnici zbor tebanskih starjeina pratnja KREONT: grub vladar, podanici ga ne sluaju i boje ga se, odluan je, vjeran je zemaljskom zakonu zbog kojega kri boanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje mrnjom prema neprijatelju, u svim ga ivotnim odlukama vodi mrnja i na taj nain ostaje bez obitelji. ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe same koliko do boanskih zakona, zbog kojih kri zemaljske, na prvom joj je mjestu obitelj i u svim je ivotnim odlukama vodi ljubav. JEZIK I STIL: Uzvien stil pripovijedanja, koriteno je mnotvo epiteta i aforistinih misli. ELEMENTI TRAGEDIJE: Tragini junak: Antigona potuje svoja naela i eli pokopati brata Tragika krivnja: zbog njezinih ju naela osuuju na smrt Tragini zavretak: Antigona umire Dramski sukob: odvija se izmeu dobrog Antigone i loeg Kreonta

KRATAK SADRAJ: Radnja je ovog djela usko vezena s dramom "Kralj Edip". U njemu se (izmeu ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne preputa vlast po dogovoru. Ovaj se vraa nakon nekog vremena s namjerom da pokori Tebu. Uskoro dolazi do sukoba same brae koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju maem tijela, te obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove ene Kreont, koji nareuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obredna pokopa. Tada poinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova ki, govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Izmena odbija sudjelovati u tom inu i pokuava odgovoriti Antigonu od njezina nauma. Antigona, unato sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj lei mrtvi brat, te neprimjetno posipa neto praha po bratovu tijelu i izvrava uobiajeni obred. Kad straari uvide to je uinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan od njih odlazi rei kralju. Kreont, uznemiren i zaprepaten, nareuje da se nae krivac ili e se okriviti straari. U meuvremenu, straari maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objanjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu brau jednako, te da se moraju, prije svega, potivati Boji zakoni o pokapanju mrtva ovjeka. Unato njezinom objanjenju, Kreont Antigoni ne oprata. Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i Antigonin zarunik, dolazi Kreontu molei ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se usprotivi, te nareuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraajui se Tebancima i svemonim bogovima. U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, slijepi prorok s djeakom u pratnji. On razgovara s Kreontom, te mu govori da e ga snai gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon to Tiresija odlazi, Kreont se uplai onoga to mu je ovaj rekao i nareuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona. Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu enu o sudbini koja je snala Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otiao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj objeene djevojke. Sin je ogoren krenuo ubiti maem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio ma u tijelo. Nakon to je glasnik to rekao, u Tebu ulazi ogoren Kreont i uje vijest da mu se i ena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnue je boanskog naela strmoglavilo u propast i dinastiju i grad.

Dobria Cesari
IVOTOPIS : (Slavonska Poega, 10. sijenja 1902. - Zagreb, 18. prosinca 1980.), hrvatski pjesnik rodio se na poetku 20. stoljea u Slavonskoj Poegi, od oca ure, inenjera umarstva, i majke Marije roene Markovi, Ogulinke. Djetinjstvo provodi u Osijeku, gdje zavrava osnovnu kolu i etri razreda nie gimnazije. U jeku prvoga svjetskog rata, 1916. godine dolazi u Zagreb, grad u kojem maturira, u kojem se 1920. dodine upisuje na Filozofski fakultet i grad koji e postati i ostati njegov grad. Povremeno odlazi u inozemstvo - Italija, Njemaka, Bugarska. Krae je vrijeme pomoni redatelj u Hrvatskom narodnom kazalitu, zatim inovnik Higijenskog zavoda, (niz godina knjinjiar kole narodnog zdravlja), pa inovnik Ministarstva narodne prosvjete. 1945. godine postaje urednik Zore, izdavakog poduzea Hrvatske. 1951. godine izabran je za lana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Cesarevieva poezija traje i ivi ve pola stoljea. 1916. godine objavljena mu je u "Pobratimu" pjesma "I ja ljubim...". Pjesmom "Buenje ume" javio se prvi put u jednom izrazito knjievnom asopisu, u "Kritici" 1920. godine. Suraivao u mnogim asopisima: "Savremeniku", "Knjievnoj republici", "Knjievniku", "Kronici", "Kritici", "Literaturi", "Hrvatskom kolu", "Hrvatskoj reviji", "Republici"... 1923. godine pokrenuo je zajedno s Vjekoslavom Majerom asopis "Ozon".

Antun Gustav Mato

IVOTOPIS: Antun Gustav Mato roen je 1873.g. u Tovarniku, a umro 1914.g. u Zagrebu. Bio je pjesnik, novelist, prevoditelj, polemiar, putopisac, feljtonist i jo mnogo vie od svega toga. Premda nesklon sveenstvu, pred skoru je smrt ipak primio sveenika, zamolivi prije toga sestru da se od pripomoi skupljene preko ''Zagrebakih novosti'', koju je isprva srdito odbijao, plati za skrb nad siromasima koji leahu u bolnici. Djela: ''Iverje'', ''Vidici i putovi'', ''Umorne prie''...

Popis lektira: 1. Boccaccio, Giovanni, Dekameron (Uvod; 1. dan 1. novela; 2. dan 3. novela; 10. dan 5. novela) 2. Camus, Albert, Stranac 3. Cesari, Dobria, Lirika 4. Gunduli, Ivan, Dubravka 5. Ibsen, Henrik, Nora 6. Krlea, Miroslav, Gospoda Glembajevi 7. Mato, Antun Gustav, Pjesme 8. Novak, Vjenceslav, Posljednji Stipanii 9. Sofoklo, Antigona.