FILOZOFSKI FAKULTET Odnosi s javnou

AUTORSKO PRAVO
Seminarski rad

PREDMET:

MEDIJSKI SUSTAVI

Mostar, rujan 2009.

SADRAJ

UVOD......................................................................................................................3 1. DEFINICIJA AUTORSKOG PRAVA4 1.1. Postanak i razvitak autorskog prava.4 2. AUTORSKOM PRAVU SRODNA PRAVA... 5 3. PRAVNA NARAV AUTORSKOG PRAVA ...6 4. AUTORSKO DJELO.....................................................................................7 4.1 Vrste autorskih djela...8 5. NOSITELJI AUTORSKIH PRAVA9 5.1. Autor9 5.2. Koautor10 6. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA...11 7. PRAVNA ZATITA AUTORSKOG PRAVA... 12

ZAKLJUAK. ....... ..14 LITERATURA.. .......15

UVOD
Autorsko pravo kao formalno pravna zamisao prvi put se javlja u 15. stoljeu, mada se smatra da je postojalo jo u starom vijeku. Naziv autorsko pravo potjee od latinske rijei auctor, to moemo prevesti kao stvoritelj, zaetnik, mnoitelj i dr. Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizikoj osobi koja stvori autorsko djelo. Autorsko pravo titi nositelja prava i identitet stvarateljevog djela. Zakon o autorskom pravu definira predmet autorskog djela kao originalnu intelektualnu tvorevinu iz knjievnosti, znanstvenog i umjetnikog podruja koja ima individualni karakter. Pojam autorskog prava obuhvaen je irim pojmom poznatim kao intelektualno vlasnitvo.Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo definira intelektualno vlasnitvo kao bilo koje ostvarenje uma; izume, knjievna i umjetnika djela, simbole, imena, slike i dizajne. Povreda autorskih prava dogaa se kada se intelektualno vlasnitvo umnoava, prikazuje, emitira, prevodi ili prerauje bez izriitog odobrenja autora ili osobe ovlatene da se slui dotinim materijalom. Ovaj seminarski rad kroz svojih sedam poglavlja govorit e o autorskom pravu, o autorskom pravu srodnim pravima, o postanku i razvitku autorskih prava, o pravnoj naravi autorskih prava, o autorskim djelima i vrstama autorskih djela. Dotaknut e se takoer autora i koautora, trajanja autorskih prava te njihove zatite. Cilj ovog seminarskog rada je pokuati objasniti pojam autorsko pravo i sve to je usko vezano uz taj pojam, kao i vanost autorskih prava i potreba da ih se zatiti.

1. DEFINICIJA AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo je pravo koje uivaju stvaratelji (autori) knjievnih, znanstvenih i umjetnikih djela ( autorska djela ), a koje im daje iskljuivo pravo koritenja ili odobravanja drugima koritenja svog djela, a ukljuuje i sustav zatite tih prava. 1 Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorsku djelu inom samog ostvarenja djela i, za razliku od veine drugih oblika intelektualnog vlasnitva, ne podlijee nikakvom administrativnom ili registracijskom postupku. Njime se ne titi ideja nego djelo koje je izraaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu i kvalitet izraaja.2 1.1 Postanak i razvitak autorskog prava Iako postoji miljenje da se autorsko pravo pojavljuje ve u starom vijeku, ipak se ono institucionalizira tek pojavom tiska, jer se na taj nain intelektualna proizvodnja materijalizirala tj. pojavljuje se u obliku robe ( novine, asopisi, knjige i sl. ). Istraivanja pokazuju da tek poetkom 18. stoljea dolazi do zakonskog priznavanja autorskog prava.3 Prvi zakon o zatiti autorskog prava doneen je u Engleskoj 1709. godine i on utvruje da autori imaju pravo na naknadu od njihovih djela. Ipak, tek od francuske revolucije, autorsko pravo postaje opepriznato i javno primjenjivano specifino pravo koje obuhvaa i sudove.4 Kako se obim i sadraj ljudkog stvaralatva stalno razvijao, stvorila se potreba za stvaranjem meunarodnih zakona koji e tititi autora i njegovo djelo ne samo u njegovoj dravi nego i ire. Iz tih razloga dolo je do odravanja meunarodnih konvencija o autorskim pravima.

1 2

<http://hr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo>(28.08.2009.). Gams, A.: Uvod u graansko pravo, Nauna knjiga, Beograd, 1956., str.257. 3 Spaji, V.: Teorija autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Zagreb, Beograd, akovec, 1983. str. 17.
4

Sapunar, M. : Osnove znanosti o novinarstvu, III izdanje, Zagreb, Naprijed, 2000., str.355.

Postoje dvije poznate multilateralne konvencije za zatitu autorskih prava: Bernska konvencija iz 1886. godine i Univerzalna iz 1952. godine. Bernska konvencija ne predvia ispunjenje ma kakvih formalnosti da bi se autorska prava priznala i zatitila, a autorska prava ona titi za ivota autora i 50 godina poslije njegove smrti, dok Univerzalna konvencija trai ispunjenje nekih formalnosti radi zatite autorskih prava.5

2.

AUTORSKOM PRAVU SRODNA PRAVA

Autorskom pravu srodna prava odnose se na prava i obim pravne zatite umjetnikog izraaja, te zatite organizacionih, poslovnih i financijskih ulaganja u izvoenje, proizvodnju, distribuciju i radiodifuziju autorskih djela, a obuhvaaju: Prava umjetnika izvoaa na njihovim izvedbama; Prava proizvoaa fonograma na njihovim fonogramima; Prava filmskih producenata ( proizvoaa videograma ) na njihovim videogramima; Prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitiranjima; Prava nakladnika na njihovim izdanjima; Prava proizvoaa baza podataka na njihovim bazama podataka. Podruje srodnih prava ubrzano se razvilo u proteklih 50 godina. Razvila su se uz autorska prava i najee su vezana uz omoguavanje priopavanja autorskih djela javnosti.6

Popesku, D. : Pravni informator, Online izdanje asopisa, <http://www.informator.rs/tekstovi/kopirajt_502.htm>(28.08.2009.). 6 <http://hr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo>(28.08.2009.).

3. PRAVNA NARAV AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo i srodna prava dio su meunardodnog privatnog prava pa stoga imaju naglaeno meunarodno obiljeje, a svaka drava donosi i vlastite unutarnje propise koji dopunjuju i ureuju ovo podruje. Sukladno konstantnom razvoju ljudskog stvaralatva koje ni dan-danas nije doseglo dovoljnu razinu koja bi obuhvatila sve vrste objekata i naine zatite, dolazi do potpune revizije Bernske konvencije ( 1886. ) i to u Parizu 1971. godine. Prema novoj konvenciji, univerzalna vrijednost autorskog prava odnosi se na cijeli ivot autora plus 50 godina nakon njegove smrti ( period u kojem nasljednici uivaju to pravo ). Autorsko pravo pravno moe biti osobno pravo i imovinsko pravo. Osobna i moralna prava sadrana u autorskom pravu su: a) Autor odluuje suvereno hoe li biti objavljeno njegovo djelo ili ne; b) Autor ima pravo da mu se prizna autorstvo na objavljeno djelo; c) Autor ima pravo suprotstaviti se svakom izoblienju ili izmjeni svoga djela pri objavljivanju ili bilo kojoj reprodukciji. Imovinsko-pravna ovlatenja autora su: a) Pravo na objavljivanje, prevoenje, preradu, reprodukciju i izvoenje koje autor ostvaruje davanjem posebnog doputenja uz naknadu ugovara; b) Pravo na materijalnu naknadu.7 Autorsko se pravo, jednako kao npr. obiteljsko, stambeno i radno pravo, pa i pravo industrijskog vlasnitva odvojilo od svoje graanskopravne matice razvivi se u manje vie samostalne pravne grane.8 Nakon toga javlja se tenja da se autorsko pravo, njemu srodna prava te pravo industrijskog vlasnitva, uklope u iru skupinu prava nazvanu intelektualno vlasnitvo.
7 8

koja se

Sapunar, M. : Osnove znanosti o novinarstvu, III izdanje, Zagreb, Naprijed, 2000., str.355. Gavella, N. : Hrvatsko graanskopravno ureenje i kontinentalnoeuropski pravni krug, Zagreb, 1994., str.176.

Drava Bosna i Hercegovina je regulirala to Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima ( Slubeni glasnik BiH, 7/02 ).9

4.

AUTORSKO DJELO

Autorsko djelo je originalno, duhovno ( intelektualno ) ostvarenje iz knjievnog, umjetnikog i znanstvenog podruja, koje ima individualni karakter i koje je na neki nain izraeno. Za pojam autorskog djela kao temeljnog pojma autorskog prava bitno je da se radi o originalnom intelektualnom (kreativnom) ostvarenju, odnosno ostvarenju ljudskog duhovnog stvaralatva. Originalnost ( izvornost ) u smislu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost, ve se trai tzv. subjektivna originalnost ( izvornost ), odnosno novost u subjektivnom smislu. Djelo se smatra subjektivno originalnim ako autor ne oponaa drugo njemu poznato djelo. Dalje je potrebno da je djelo iz knjievnog, znanstvenog ili umjetnikog podruja. Uz to osobito treba upozoriti da navedena sintagma ima u autorskom pravu znaajno ire znaenje, nego to u teoriji knjievnosti znae knjievna djela, a u povijesti umjetnosti umjetnika djela. Autorskopravnu zatitu uivaju izraaji, to podrazumijeva zamjetljiv oblik (formu) odreene ideje koja se postie pomou razliitih sredstava izraavanja, kao to su npr. pisana ili govorena rije, pokret tijela, zvuk, kao razliiti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni oblik. Autorsko djelo je objavljeno kada je, na bilo koji nain i bilo gdje u svijetu, prvi put priopeno javnosti od strane autora, odnosno osoba koje je on ovlastio. Autorsko djelo je izdato kada su primjerci djela puteni u promet od strane autora, odnosno osoba koje je on ovlastio, u broju koji, imajui u vidu vrstu i prirodu djela, moe zadovoljiti potrebe javnosti.

<http://www.ipr.gov.ba/zasp>(28.08.2009.).

Autorska djela predmetom su autorskopravne zatite i najee ih nazivamo zatiena djela ili autorskopravna djela.

4.1 Vrste autorskih djela

U nabrajanju primjera autorskih djela mogu se razlikovati tri skupine autorskih djela: a) autorska djela, u izvornom obliku, b) izvedena autorska djela. c) zbirke djela. Izvorna se autorska djela navode, uglavnom, prema vrstama sredstava izraavanja kao to su pisana i govorena rije, pokreti tijela, zvuk, razliita sredstva likovnog izraavanja i razliite kombinacije sredstava izraavanja. Autorska djela jesu osobito: jezina djela ( pisana djela, govorna djela, raunalni programi ), glazbena djela, s rijeima ili bez rijei, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovnih umjetnosti (s podruja slikarstva, kiparstva i grafike), te ostala djela likovnih umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom slinom fotografskom, audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na nain slian kinematografskom s tvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehnike prirode kao to su crtei, planovi, skice, tablice i dr. U novije vrijeme autorsko pravo je proireno izumima, patentima i zatitom raunarskih programa budui da se isti smatraju stvaralakim djelom.10
10

Sapunar,M.: Osnove znanosti o novinarstvu,III izdanje,Zagreb,Naprijed,2000.,str. 355.

Kao izvedena autorska djela navode se osobito prijevodi, prilagodbe i glazbene obrade ve postojeih autorskih djela. Kao posebna skupina autorskih djela navode se zbirke djela i kolektivna djela.

5. NOSITELJI AUTORSKIH PRAVA

5.1 Autor
Nositelj autorskog prava je fizika osoba autor koja je stvorila originalnu intelektualnu tvorevinu ( autorsko djelo ), koja ima individualni karakter i koja je na neki nain izraena. Autoru pripada autorsko pravo na njegovom djelu inom ostvarenja djela bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti, kao to su primjerice registracija ili depozit djela. Za stvaranje autorskog djela ne trae se nikakve posebne sposobnosti, stoga svaka fizika osoba moe biti i autor. Autorom se smatra ona osoba ije je ime, pseudonim ili znak na uobiajen nain oznaen na primjercima djela dok se ne dokae suprotno.11 Autor se nema pravo odreknuti svojeg autorstva ili svoje autorstvo prenijeti na drugu osobu, jer osoba koja je stvorila djelo ostaje uvijek autorom toga djela i njezino pravo autorstva, kao autorsko moralno pravo, nije prenosivo ugovorom na drugu osobu sve do smrti autora. Autorsko se djelo smatra stvorenim i u sluaju da nije dovreno, ako je izraeno na dovoljno zamjetljiv nain.12

5.2 Koautori
Ako su dvije ili vie osoba sudjelovale u izradi djela, onda se radi o koautorskom djelu. Dakle, koautori su suradnici u stvaranju autorskog djela, a njihovo
11 12

<http://hr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo>(28.08.2009.). Hennenberg, I. : Autorsko pravo, Zagreb, Informator, 1996., str.77.

se djelo naziva koautorskim ili suradnikim djelom, a njihovo pravo glede tog djela koautorskim pravom. Ako je tako ostvareno djelo nedjeljiva cjelina, koautorima pripada zajedniko autorsko pravo na stvorenom djelu. Ako dva ili vie autora sastave svoja djela radi njihovog zajednikog koritenja, svaki od autora zadrava autorsko pravo na svojem autorskom djelu. Kod stvaranja nekog koautorskog djela kljuni faktor je fizika suradnja osoba pri stvaranju djela. Ako suradnja ne postoji, nema ni koautorskog djela. Kod nekih vrsta djela doprinosi su suradnika istovrsni, osobito kod pisanih znanstvenih i strunih djela, programa raunala, djela arhitekture, a i nekih koreografskih djela, glazbenih djela, kiparskih djela, dok su kod nekih djela doprinosi razliite vrste (npr. dramsko-glazbenih, kinematografskih i drugih audiovizualnih djela).13 Po pitanju izvrenja koautorskih prava, vrijede pravna pravila o suvlasnitvu. Udio pojedinog koautora odreuje se ugovorom izmeu koautora, a u nedostatku ugovora, razmjerno stvarnim doprinosima. Ako sporazumom izmeu koautora nije drukije odreeno, o koritenju djela odluuju svi koautori.

6. TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo traje za ivota autora i 50 godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno.
13

Ibidem, p.80

10

Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu te objavljeno pod pseudonimom traje 70 godina od zakonite objave tog djela. Prestankom autorskog prava ( istekom 70 godina ), autorsko djelo postaje javno dobro, te se moe slobodno koristiti, uz obvezu priznanja autorstva, potivanja autorskog djela, te asti ili ugleda autora. to se tie koautorskih djela kod kojih autorsko pravo pripada zajedniki koautorima, autorsko pravo traje 70 godina od smrti koautora koji je najdulje ivio.14 Veina zakona prihvatila je kao opi rok trajanje autorskih imovinskih prava vrijeme to obuhvaa ivot autora i odreeni broj godina poslije njegove smrti. Taj se broj godina u pojedinim dravama mijenjao u nastojanju da obuhvati prosjeno trajanje ivota jedne ili dvije generacije potomaka autora.

7. PRAVNA ZATITA AUTORSKOG PRAVA

14

<http://www.dziv.hr/Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo> ( 28.08.2009 ).

11

 Svatko ima pravo na zatitu moralnih i materijalnih interesa koji proizilaze iz svakog znanstvenog, knjievnog ili umjetnikog stvaralatva kojeg je autor.15 Osoba kojoj je autorsko ili srodno pravo povrijeeno moe zahtijevati zatitu tog prava zahtjevima predvienim Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH, i naknadu tete predvienu zakonom koji regulira obligacione odnose. Subjekt autorskog i bilo kojeg srodnog prava moe, u sluaju povrede svog prava, ostvariti zatitu u graanskom sudskom postupku ( parnica ), upravnom postupku ( prekraji, mjere na granici ) i krivinom postupku.16 Ove mjere se meusobno ne iskljuuju, nego se mogu,prema vrsti sluaja, dopunjavati. Autor ili nositelj autorskog prava moe ostvarivati prava individualno i u sustavu kolektivnog ostvarivanja prava, sudskim putem, inspekcijskim pregledima prostorija u cilju pronalaenja dokaza o izradi ili posjedovanju bespravno izraenih piratskih primjeraka zatienih djela. Nositelj prava moe ishoditi sudski nalog za zabranu takvih aktivnosti i traiti odtetu za gubitak novane naknade. Povreda autorskog prava moe biti kazneno djelo ili prekraj, to krivotvoritelja izlae novanoj kazni ili zatvoru. Zbog velikog poveanja proizvodnje postojanjem raznih medija, stvorila se potreba osnivanja drutava ili agencija za zatitu autorskih i srodnih prava, bez obzira na nacionalne granice. Prva takva ustanova osnovana je u Bernu 1967. godine pod nazivom Biro Meunarodne unije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela BIRPI, a 1974. stvorena je jo ira organizacija, Svjetska organizacija za intelektualnu zatitu WIPO. Osnovno je naelo ovih ustanova ostvarivanje autorskog prava da autorsko djelo koje je ostvareno u jednoj zemlji automatski ima istu autorsku zatitu u svim ostalim dravama lanicama.17
15 16

Opa deklaracija o pravima ovjeka, UN, 1948., l.27/2. <http://www.ipr.gov.ba/zasp>(28.08.2009.). 17 Sapunar,M.: Osnove znanosti o novinarstvu,III izdanje,Zagreb,Naprijed,2000.,str. 357.

12

ZAKLJUAK
Autorsko pravo i njemu srodna prava kljuni su za ljudsko stvaralatvo, jer pruaju autorima poticaj u obliku priznanja i primjerenih novanih naknada.

13

U takvome sustavu prava, autori su sigurni da se njhova djela mogu distribuirati bez bojazni od neovlatenog umnoavanja ili piratstva. Podruje autorskog prava i srodnih prava iznimno se razvilo s tehnolokim napretkom unatrag nekoliko desetljea, koje je donijelo nove naine priopavanja djela takvim globalnim komunikacijama, kao tu su satelit ili emitiranjima putem kabela ili interneta. irenje djela internetom rezultat je novijeg razvoja te otvara nova pitanja u odnosu na autorsko pravo, a naroito o irenju piratstva ili ilegalnom pristupu djelima koja su zatiena autorskim pravom. Najnoviji meunarodni ugovori i Direktiva Europske unije iz 2001. godine propisuju zatitu tehnikim mjerama koje se trebaju ugraditi u digitalna djela za spreavanje neovlatenih izmjena ili neovlatenog koritenja djela. Razvoj sustava kolektivnog ostvarivanja prava uinio je da su, prvo, organizacije (udruge) za kolektivno ostvarivanje prava u pojedinoj zemlji poele zastupati sve nositelje prava odreene vrste, a zatim su se sa srodnim organizacijama u raznim zemljama poele povezivati ugovorima o uzajamnom zastupanju. Stupajui sve zajedno u svjetske asocijacije srodnih udruga, te su se udruge konano udruile i u globalne, nadnacionalne asocijacije.

LITERATURA
http://hr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo, ( 28.08.2009.). Gams, A.: Uvod u graansko pravo, Nauna knjiga, Beograd, 1956.

14

Spaji, V.: Teorija autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Zagreb, Beograd, akovec, 1983. Sapunar, M. : Osnove znanosti o novinarstvu, III izdanje, Zagreb, Naprijed, 2000. Popesku, D. : Pravni informator, Online izdanje asopisa,http://www.informator.rs/tekstovi/kopirajt_502.htm,(28.08.2009.). Gavella, N. : Hrvatsko graanskopravno ureenje i kontinentalnoeuropski pravni krug, Zagreb, 1994. http://www.ipr.gov.ba/zasp, ( 28.08.2009.). Hennenberg, I. : Autorsko pravo, Zagreb, Informator, 1996. http://www.dziv.hr/ , ( 28.08.2009.). Opa deklaracija o pravima ovjeka, UN, 1948.

15