You are on page 1of 9

Turbi-Hadagi Amira, 2004. Paleografske osobitosti ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradie, Zbornik radova, Vol. 31, br.

5, Univerzitet u Tuzli, Filozofski fakultet, Tuzla 2004, str. 85-94.

PALEOGRAFSKE OSOBITOSTI KTITORSKO-NADGROBNOG NATPISA SUDIJE GRADIE

ABSTRAKT: Ktitorsko-nadgrobni natpis sudije Gradie (1180-1204) pisan je na kamenu ustavnom bosanicom u dvolinijskom i trolinijskom sistemu; transliteriran je prvi put u historiji bosanskoga knjievnog jezika latininim pismom. Paleografske osobitosti pokazuju pravilnost klesanja u oblikovanju slova: proporcionalnost (, , , ) i zaobljavanje otrih poteza (z, o).

ABSTRACT: The inscription on the tombstone of justice Gradia (1180 1204) the founder of the church (temple) was written on a stone in majuscule bosanica in double and triple lines; was transliterated for the first time in the history of Bosnian literary language in the Latin alphabet. Paleographic characteristics show regularity in engraving the shapes of the letters: proportionality (, , , ) and rounding of sharp movements (z, o). KLJUNE RIJEI: natpis, transliteracija, paleografija, slovo, osobitosti, bosanica KEY WORDS: inscription, transliteration, paleography, letter, characteristis, Bosanica UVOD Od najranijih vremena bosansko-humski prostori imali su dva poznata centra klesarske pismenosti, koji su bili locirani u okolini Trebinja i Zenice. Ploa sa ktitorsko-nadgrobnim natpisom sudije Gradie, spomenik koji danas batinimo, se nalazila na imanju Grge Prkia u selu Podbreju kod Zenice1 i pripada najstarijoj skupini tzv. epigrafskih bosaninih spomenika
1

M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. IV, Sarajevo 1970, str. 67.

86

Bosne i Huma 12. i poetka 13. stoljea. Natpis je, kao dio kulturnoga bosansko-humskog naslijea, znaajan za historiju ovoga vremena, jer prvi put se spominje da je postojala institucija suda u vrijeme Kulinove vladavine, a datiranje (1180-1204) izvodimo pomenom bana velikago Kulina (1, 2. i 3. red). Sadraj natpisa odnosi se na sudiju Gradiu, koji je sazidao crkvu ili hram2 svetoga Jurija, u kojoj je sahranjen on i njegova ena za vrijeme vladavine bana Kulina. Graditelj ovoga ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradie je Drao Ohumanin. Natpis je uklesan na kamenome stubu visine 87,6 cm, irine 26 cm na vrhu stuba dok irina u visini posljednje crte reda iznosi 19 cm. Obim stuba oko prve i desete crte reda iznosi 109,7 cm. Visina izmeu crta reda kree se od 3 do 4,4 cm, a visina slova od 1,5 do 3,3 cm. Godine 1965. ploa je prenesena u Muzej grada Zenice. Danas se nalazi u zaputenoj ostavi (garai) pored zgrade Muzeja grada Zenice. Transliteracija ktitorsko-nadgrobnog natpisa sudije Gradie Tekst natpisa u latininoj transliteraciji glasi:3 1) 2) 3) 4) 5)
6) 7)

8) 9)

v dni b[a]na velikago kulin[a] be grada suidi[] veli u neg[a ili o] i szida [crkv ili hram4] svetago juri i se lei u n[e]-

Nap.: Fotografija priloenoga natpisa je originalna. Na eonome dijelu natpisa u 7. redu dio povrine, na kojem je vjerovatno pisalo o kojem je graevinskome objektu rije, je sastrugan; na osnovu itanja nije mogue iznijeti relevantan nauni stav da li je bila napisana rije: [crkv ili hram]. 3 Latinina transliteracija izvedena je prema tabeli S. Damjanovia u: Slovo iskona. Staroslavenska / starohrvatska itanka, Zagreb 2002. Isp. transliteraciju M. Vego, n. d. i . Belagi, Z. Kajmakovi, F. Ibrahimpai, irilski natpis iz doba Kulina bana, Nae starine X, Sarajevo 1965, str. 203-207. 4 V.: nap. pod 2, ali isp. i: Ibrahim Pai, Ilirsko-keltska imena sa natpisa u Podbreju i Malom ajnu - u: LANCI I GRAA za kulturnu historiju istone Bosne, Knj. 17, Tuzla 2002, str. 63-70.

87

10) 11) 12) 13)


14) 15) 16)

va r[e]e poloi [s] emo u nego a se zida drae o[h]muann [e]mu vol b(o)e ili b(ogorodic)e n[as] [a] zpis[a]h ili [a]z pis[a]h pro[dan5] [p]op Paleografske osobitosti

Bosanini natpisi na kamenu slijedili su iste zakone oblikovanja na kojima se razvijala morfologija knjikog pisma. Natpis sudije Gradie pisan je ustavnom bosanicom,6 ija je osobitost dvolinijski nain ispisivanja (klesanja) slova. Ustav je pismo, ija se slova nalaze u prostoru izmeu dvije osnovne crte.7

V. i isp. bitne injenice u vezi porijekla i vezanosti ovoga imena za srednjovjekovne bosansko-humske (hercegovake) prostore i irenju klesarskoga zanata u: P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika III, P-, Zagreb 1973, str. 49. i D. Jahi, Ijekavskotakavski govori istone Bosne, Sarajevo 2002, str. 30. 6 V.: J. Bratuli, Leksikon hrvatske glagoljice: Bosanica, zapadna irilica koja se u prolosti razliito nazivala: hrvacko pismo (Papali, Maruli), bosanica (Zlatovi), bosanska azbukva (Beri), bosanska irilica (Raki), hrvatsko-bosanska irilica (Kukuljevi Sankcinski), zapadna (bosanska) irilica (Ivi) koja je u Bosni i u Hrvatskoj izgradila posebne oblike od epigrafike (XI-XII. st.) do knjievnoga pisma u knjigama namijenjenim bosanskim krstjanima (Zbornik krstjanina Radoslava, ajniko evanelje, Hvalov zbornik), ali i katolicima. Bosanica je izgradila neka posebna grafijska rjeenja: posebice u XIV., XV. i XVI. stoljeu. Bila je i pismo muslimana (begovica, begovski brzoopis): () Brojna vrijednost preteno kao u glagoljici. Pismo ima bogatu upotrebu u kancelarijama u Dubrovniku, u Hrvatskoj, u Bosni. U Hrvatskoj najstariji spomenici: Natpis s Povaljskog praga, Povaljska listina. () Meu najvanijim spomenicima pisanim bosanicom: Poljiki statut, Aleksandrida, (), str. 72-73. Bosanskohercegovaki lingvista D. Jahi za grafijske osobitosti bosanice, izmeu ostaloga, konstatira da to naslijee valjat e u buduim istraivanjima cjelovitije obraditi i odrediti mu mjesto () u: Bonjaki narod i njegov jezik, Sarajevo 1999, str. 64. 7 Nap.: Ustav je vertikalno pismo i po pravilu slova su jedna od drugih jednako udaljena. Vodi se rauna o svakome potezu svakoga dijela slova. to je mogue vie kod ustava su slova izmeu dvije linije dvolinijsko pismo (slova izmeu dviju paralelno povuenih illi zamiljenih crta reda). U Natpisu sudije Gradie zamjetno je biljeenje slova koja izlaze iz dvolinijskog sistema i prelaze u trolinijski sistem (slova pelaze jednu od crta reda: ili gornju ili donju). Isp.: P. ori, Terminoloka pitanja - u: Istorija srpske irilice. Paleografsko-filoloki prilozi, Beograd 1971, str. 46, i Amira Turbi-Hadagi, Paleografski opis slovnih oblika u: Fonetske i paleografske osobitosti bosansko-humskih povelja (11891463), magistarski rad (rukopis).

88

U Natpisu sudije Gradie klesar nemarno planira prostor izmeu dvije osnovne crte, pa se samo jednim dijelom slova nalaze u slovnome redu. Inventar slova Natpisa sudije Gradie jeste: a, b, v, g, d, e, , z, , i, k, l, m, n, o, p, r, s, t, u, h, , , , , , ju Slovo a (az) napisano je 14 puta; u 2. i 13. redu u dvolinijskom sistemu, dok je u 4, 5, 7, 8, 10, 11, 12, 13. i 14. redu napisano u trolinijskom sistemu stub prelazi gornju crtu reda i zalazi u gornji meuprostor. Stubovi su kosi, nagnuti u lijevu stranu. U 7. i 10. redu stub ima poetnu crtu s lijeve strane, a u 11. i 14. redu stub slova a ima uklesanu natklesanu (nadvuenu) i potklesanu (podvuenu) crtu. Petlja je trouglastog oblika.8 Poinje u gornjem prostoru slovnoga reda, dok u 7, 12. i 14. redu poinje neposredno iznad gornje crte slovnoga reda. U 5. i 13. redu petlja poinje s vrha stuba, sputa se i zavrava u nivou poetka donjeg dijela stuba. U ostalim redovima u kojima se pojavljuje slovo a petlja poinje ispod vrha stuba. Podnica petlje kod svih slova je manje ili vie kosa i za stub se vezuje oko njegove donje polovice, samo je u 13. redu skoro vodoravna pa je za stub vezana pri njegovome dnu. Slovo b (buk) pojavljuje se tri puta, u 1. i 4. redu u dvolinijskom sistemu, a u 15. redu u trolinijskom sistemu, kao i ostala slova u istome redu osim slova m. Stubovi su vertikalni, a u 1. i 4. redu blago nagnuti udesno. Petlje su trouglaste i vezane su za stub iznad njegove polovice. Podnice petlji su vodoravne, osim podnice u 15. redu, koja je usmjerena navie. Duina preke varira: u 1. i 15. redu duinom premauje irinu petlje i sa desne strane u 1. redu preke slova b uklesan je vertikalni privjesak, a u 15. redu privjesak ima obrise trouglastog oblika: vjerovatno zbog jaine udara prilikom uklesavanja samoga privjeska. Preka slova b u 4. redu, za razliku od preki istoga slova u 1. i 15. redu, svojom duinom ne prelazi irinu petlje i nema privjeska. Slovo v (vd) dolazi est puta; ima vertikalne stubove (1, 2. i 11. red) ili blago nagnute udesno (6, 8. i 15. red). Samo u 1. i 6. redu slovo v je napisano u dvolinijskom sistemu, dok u ostalim redovima prelazi u gornji meuprostor (2, 8, 11. i 15. red). U 1. i 2. redu stubovi su pri klesanju ugnuti. Petlje su iljate; imaju oblik trougla, samo u 11. redu gornja petlja je zaobljena, nije iljata. Petlje su meusobno razdvojene od kojih se svaka za sebe spaja sa

Slino slovo a nalazimo na Kulinovoj ploi isp.: P. Aneli, Revizija itanja Kulinove ploe, GZM. Arheologija, sv. 15-16, Sarajevo 1960-1961, str. 293.

89

stablom, tako da su manje ili vie udaljene jedna od druge, kao osobitost starijeg naina pisanja (klesanja) u Bosni.9 Slovo g (glagolj), kao i slovo v, pojavljuje se u natpisu est puta. Stub je vertikalan sa prekom koja je vodoravna.10 Slova g u 8, 12. i prvo slovo u 10. redu imaju preku iznad gornje crte reda, dok su ostala slova napisana u dvolinijskom sistemu (3, 4, 6, 10. i 12. red). Sve preke imaju ulegnute privjeske, osim drugoga slova g u 10. redu, ija preka nema privjeska.11 Slovo d (dobr) zabiljeeno je pet puta. Stubovi se dodiruju u istoj taki, a nagibi su slini dananjem velikom tampanom slovu A. Ima jedan primjer (7. red) u kojem stubovi zalaze u gornji meuprostor, ali ne popunjavaju u cijelosti prostor slovnoga reda u kojem se nalaze. U 5. redu slovo d pojavljuje se u ligaturi sa slovim i ispred sebe. Podnica prelazi irinu stubova. Noice ispod podnice su vertikalne ili ulegnute ka unutranjosti. Slovo e (est) pojavljuje se deset puta. Dubinu slova stvara luna crta, ije forme oblika variraju. Duina jezika ne prelazi krakove stuba.12 Izuzetak je stub slova e u 8. redu, koji je nagnut u desnu stranu sa otrijim pregibom gornje lune crte; jeziak je isklesan nadolje, kao i gornja luna crta. Slovo (ivti) zabiljeeno je etiri puta. Gornji i donji krakovi spajaju se oko polovice stuba (9, 11. i 13. red), a u 10. redu krakovi nejednake duine se sijeku; desno od take presjeka isklesana je, preko krakova, vertikalna crta. Stubovi i krakovi imaju isklesane podvuene i nadvuene crtice, osim slova u 10. redu koje je bez podvuenih i nadvuenih crtica, samo je na donjim krakovima vidljiv poetak klesanja. U 13. redu nevidljiva je gornja polovica stuba. Slovo z (zemli) - Preka je kao kod slova g, ali bez privjeska. U 7. redu preka se lomi u kosu crtu, koja je dua od preke i produava se u zaobljeni

rep.13 U 13. i 16. redu oblik slova nepravilnim klesanim potezima prati donekle izgled arapskoga broja () tri.
9

Meusobno razdvojene, ali zaobljene petlje nalazimo na Kulinovoj ploi i na Nadgrobnom natpisu Marije Divice (11. 3. 1231). Za Kulinovu plou v.: P. Aneli, n. d. 10 Slovo g na Kulinovoj ploi ima stubove nagnute udesno, koji sa vodoravnom crtom, blago nagnutom prema dolje, ne zaklapa pravi ugao (istakla, A. T-H). 11 Nap.: Zbog oteenosti kamena, u 6. redu je nejasno da li je preka imala privjesak. 12 Slovo e na Kulinovoj ploi ima snano savijen luk i srednji horizontalni potez je obino neto dui od krakova luka. v.: P. Aneli, n. d., str. 294. 13 Slovo z na Kulinovoj ploi psano je u starom obliku, sa kratkom horizontalnom i dugom vertikalnom dvaput prelomljenom linijom. v.: P. Aneli, ibid.

90

Slovo (ie) je isklesano u 14. redu u obliku vertikalne crte. Slovo i (i) ima vertikalne stubove, sa malim odstupanjima u visini, koje spaja vodoravna preka oko njihove polovice.14 Dva puta slovo i pojavljuje se u ligaturi (5. i 8. red). Ima primjera sa natklesanim ili potklesanim stubovima. Slovo k (kako) ima vertikalne stubove kao kod slova: v, g, i, n i p; u 2. redu klesar proiruje stub u njegovoj donjoj polovici. Bona strana je odvojena sa gornjim kraim krakom.15 Slovo l (ljudje) - Krakovi se dodiruju pod otrim uglom16 ( 2, 3. i 6. red), a u 9, 11. i 15. redu lijevi krak je dui i nalijee na krai desni krak. Slovo m (mslite) Stubovi su nagnuti ka unutranjosti, a ugibni kraci izmeu stubova se spajaju u otar ugao, iji je vrh neznatno iznad polovice stubova (12, 14. i 15. red). Stubovi slova m u 12. redu vie su razmaknuti, nego u ostala dva primjera: desni stub je iri pri dnu, a lijevi je krai i isklesan ispod lijevoga ugibnog kraka. Slovo n (na) pisano je kao veliko latinino slovo N.17 Preka poinje s vrha lijevoga stuba (1. red) ili neposredno ispod njega (2, 3, 6, 9, 10, 12, 14. i 15. red), i dopire do dna desnoga stuba ili zavrava na njegovoj donjoj polovici. Kao i kod slova i ima primjera sa potklesanim i natklesanim stubovima. Slovo o (on) je manje u odnosu na veliinu ostalih slova na natpisu. Prisutna je fluktuacija oblika: etverougaoni (8, 13, 15. i 16. red); oblik

dananjeg tampanog slovo o (3. i 11. red); vertikalni stubovi, dno zaravnjeno, a vrh zaobljen (10. red); desni stub vertikalan, a ostali dio slova zaobljen (12. red).

14

Slovo i na Kulinovoj ploi se dosljedno pie sa srednjom horizontalnom crtom, neznatno pomaknutom prema dolje. v. : P. Aneli, ibid. 15 U Kulinovoj ploi slovo k dolazi u tri oblika. isp.: P. Aneli, ibid. 16 Isto tvrdi i P. Aneli za slovo l na Kulinovoj ploi. 17 Slino i: P. Aneli, n. d., str. 294.

91

Slovo p (pokoi) ima vertikalne stubove sa rastojanjem kao kod slova i ili n. Spojnica u obliku natklesane crte ne prelazi ivice stubova (11, 15. i 16. red), dok u 17. redu prelazi samo ivicu desnoga stuba. Lijevi stubovi u 16. i 17. redu poinju lijevom zaklesanom crticom. Slovo r (rci) pojavljuje se u ligaturi sa slovom i: stub je vertikalan sa poetnom potklesanom crticom, a petlja ima vodoravnu podnicu koja je sastavni dio preke slova i (8. red); isti oblik slova r bez ligature imamo u 16. redu. Ima primjer stuba polulunog oblika, sa trouglastom petljicom (4. red), zatim ulegnut stub oko polovice udesno, ija je petljica nepravilnog oblika (11. red) ili je petljica isklesana iz dva poteza, iji se krakovi sijeku s desne strane (13. red). Slovo s (slovo) slino je stubu slova e.18 Slovo t (tvrdo) ima vertikalan stub. Preka je vodoravna crta koja nalijee na vrh stuba oko svoje sredine. Ukraena je privjescima sa strane (v. 8. red). Slovo u (uk) se sastoji iz dva dijela: petlje i krakova (3, 5, 6, 9, 12, 14. i 15. red). Petlja ima oblik slova o sa iljkom na vrhu, osim petlje u 15. redu, ija je lijeva strana kosa. Krakovi su nejednakih uglova i duine i sastavni su dio petlje. Lijevi krakovi u 5. i 14. redu imaju ukrasne male privjeske, a samo u 9. i 15. redu oba kraka su sa malim privjescima.19 Slovo h (hr) pojavljuje se samo jednom u 16. redu; nie je od ostalih slova u istome redu. Desni krak je dui od lijevoga. Slovo (rv) ima simetrian oblik ae sa vertikalnim stubom (11. i 14. red).20 Stub u 14. redu je potklesan.

Slovo (a) isklesano je u gornjoj polovici slovnoga reda i ima oblik dananjeg tampanog irilinog slova (4. i 5. red).

18 19

Na Kulinovoj ploi slovo s ima snano savijen luk v.: P. Aneli, ibid. Slovo u na Kulinovoj ploi sastoji se iz dva poteza: dugaki desni gotovo je vertikalan i sa lijevim, prosjeno upola kraim, zatvara kut od 45 stupnjeva. v. u: P. Aneli, ibid. 20 Prema P. Aneliu na Kulinovoj ploi na vertikalnu crticu dodaju se razliiti oblici aica.

92

Slovo (jer) ima isklesan kos stub nagnut udesno sa poetnom natklesnom crticom. Petlja je trouglastog oblika sa vodoravnom podnicom (1, 7, 16. i 17. red). Slovo (jer) u 15. redu ima lijevi dio slova sa osobitostima , a desni dio sa osobitostima slova . Slovo (t) ima stub i petlju kao kod . Dua preka sa ukrasnim privjescima sijee stub (4. i 5. red). Drukije slovo nalazimo u 9. redu: znatno manje u odnosu na prethodna dva i sa prekom na stubu bez ukrasnih privjesaka. Slovo ju (ju) nalazimo jednom zabiljeeno u 8. redu. Stub je kao kod , a o je na vrhu zaravnjeno pa sa spojnicom, koja se nalazi oko sredine stuba, ini cjelinu.

LITERATURA: 1. ANELI, Pavao, Revizija itanja Kulinove ploe, GZM. Arheologija, sv. 1516, Sarajevo 1960-1961. 2. BELAGI, efik, Kajmakovi, Z., Ibrahimpai, F., irilski natpis iz doba Kulina bana, Nae starine X, Sarajevo 1965. 3. BRATULI, Josip, Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb 1995. 3. DAMJANOVI, Stjepan, Slovo iskona. Staroslavenska / starohrvatska itanka, Zagreb 2002. 4. ORI, Petar, Istorija srpske irilice. Paleografsko-filoloki prilozi, Beograd 1971. 5. JAHI, Devad, Bonjaki narod i njegov jezik, Sarajevo 1999. 6. JAHI, Devad, Ijekavskotakavski govori istone Bosne, Sarajevo 2002. 7. PAI, Ibrahim, Ilirsko-keltska imena sa natpisa u Podbreju i Malom ajnu - u: LANCI I GRAA za kulturnu historiju istone Bosne, Knj. 17, Tuzla 2002, str. 63-70. 8. SKOK, Petar, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika III, P-, Zagreb 1973.

TURBI-HADAGI, Amira, Fonetske i paleografske osobitosti bosansko-humskih povelja (1189-1463), magistarski rad (rukopis); Magistarski rad odbranjen 18. 6. 2003. na Filozofskome fakultetu Sveuilita u Zagrebu
9.

93

pred komisijom u sastavu: prof. dr. Stjepan Damjanovi, red. prof., prof. dr. Josip Sili, red. prof. i prof. dr. Ahmet Kasumovi, red. prof. 10. VEGO, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. IV, Sarajevo 1970.