ia Goriot Honor de Balzac Biljeke o piscu Honor de Balzac (1799.- 1850.

) bio je jedan od prvih profesionalnih pisaca u francuskoj knjievnosti. Tjeran ne samo nezasitnom ambicijom i golemom stvaralakom energijom nego i nudom da bar djelomino namiri dugove, on umire u pedeset i prvoj godini od iscrpljenosti, ostavljajui iza sebe izmeu petnaest i dvadeset tisua stranica mukotrpnog rada. Prvo vrijedno djelo mu izlazi 1830. godine, kada s Louisom- Philippeom poinje vladavina bankara, da bi praktiki prestao pisati 1848., nakon to je u srpnju buknula prva proleterska revolucija u Parizu.Nakon to je napustio studij prava, mladi Balzac poduzima sve da ostane u Parizu i da ivi od pisanja. Balzac je imao samo jedan uzor- najveeg francuskog realistu Molirea. Mjesto radnje: Pariz Vrijeme radnje: 1819. Opis likova Eugne Rastignac Eugne de Rastignac, tako se zvao ,bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue kretanje drutva,kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti. Rastignac se pokuao uklopiti u drutvo preko veze. Htio je postati jedan od onih bogataa u Parizu. Iako je silno elio uklopiti se bilo je granica. Nije posluao Vautrinov bizarni prijedlog da nekoga ubije. Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina plemenite obitelji gdije su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu, nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrpane izme. Bio je siromaan i bez obzira na to naao je novaca da bi platio Goriotu za pogreb. On je bio veza izmeu Goriota i njegovih keri kad

je Goriot bio bolestan. Pomagao mu je ve samim time to mu je donosio vijesti o njegovim kerima. ia Goriota ia Goriot, starac otprilike od ezdeset i devet godina... Goriot je bio kao, to i citat kae, star ovjek. Bio je ovjek veoma velikog srca, nadasve prema svojim kerima. Dao bi sve samo da njegovim kerima bude dobro. Bilo mu je dosta da uje kako su njegove keri sretne i on bi odmah postao najsretniji ovjek na svijetu. ak i kada je bio bolestan bilo mu je dovoljno do uje glas svojih keri. Nije se uope ljutio kada ne bi dole nego bi samo molio Boga da ipak to prije dou. Pred samu smrt zamolio je Rastignaca da ode do njegovih keri i zatrai da ga dou posjetiti. Nikada nije iao silom, samo milom. Bio je ovjek s malo potreba, ali beskonako mnogo lijepih elja kada bi bile u pitanju njegove keri. Mora da je bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana na razdjeljak, koju mu je vlasuljar Politehnike kole svako jutro dolazio napraiti, na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je djelovao malice neotesano, bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna makube. Vautrin ...u drugom ovjek od svojih etrdesetak godina koji je nosio crnu vlasulju, boji zaliske, izdavao se za biveg trgovca, a zvao se gospodin Vautrin. Vautrin je imao najudniji pristup svijetu. Bio je suprotan Goriotu. Po njegovom ivot je teak, nepoten... Po njegovoj teoriji sve je ilo silom, a ne milom. Njega si zamiljam kao jednog od onih ljudi iz filmova to su visoki dva metra i teki dvjesto kilograma i uvijek spremni se obraniti i uzvratiti udarac. Bio je i u zatvoru to me jo vie uvjerava u onu sliku koju sam zamislio. Bio je okrutan prema svjetu jer je vjerovao da je svijet okrutan prema njemu bez obzira to on uini. Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko nije mogao proniknuti ni u njegove mislini u njegove poslove. Premda je svoju prividnu dobroudnost, stalnu ljubaznost i veselost postavio kao nekakvu prepreku izmeu sebe i svih ostalih, esto bi doputao da iz njega izbije strahovita dubina njegova znaenja. esto je kakva doskoica, dostojna Juvenala, kojom kao da je uivao izrugivati se zakonima, ibati visoko drutvo, optuivati ga da je samo sebi nedosljedno, morala izazvati pretpostavku da je taj

ovjek kivan na drutveni poredak i da je u dubini njegova ivota briljivo zakopana neka tajna. Delphine i Anastasie Obje su se veoma loe ponjele prema svome ocu. Umjesto da uzvrate barem desetinu ljubavi koji im njihov otac prua one jednostavno nastave sa svojim uobiajenim ivotom kao da se nita nije niti desilo. Jo je Delphine dola u posjet ocu, ali je bilo prekasno. I ona i Anastasie su trebale davno prije iskoristiti priliku i pomoi ocu na bilo koji nain. Ne samo da mu je trebao novac jer ga je potroio na njih dvije nego je vie od svega udio za panjom. Neka su i bile krte prema njemu, ali mogle su barem doi svako malo i pozdraviti ga. Njemu bi barem psihiki mnogo olakale ivot. Pa nije mi to bilo teko. I ovako nisu imale ta raditi po cijele dane, a imale su i koije. Ne bi ih ubilo da su odvojile barem jedan sat dnevno on slobodnog vremena kojeg su imale u izobilju i dole posjetiti svog oca. Sadraj U Pariz je doao Eugne de Rastignac i elio je studirati pravo. Doselio se u pension ge Vauquer. U pensionu jo ive i bivi proizvoa rezanaca ia Goriot, bivi trgovac Vautrin, sluga Cristophe i jo neki ljudi. Isprva svi su se divili Goriotu na njegovoj odjei, na srebrnini koju je imao u ormaru, ali nakon nekog vremena se preselio iz skuplje sobe u jeftiniju jer je davao novce svojim kerima. Goriot je imao dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, no bez obzira to su bile bogato udate one su jo uvijek traile da im Goriot daje novac. Mladi student Eugne de Rastignac doznaje da u Parizu ima roakinju po imenu Beausant i od nje trai pomo kako bi se uklopio meu bogatae Pariza. Ona ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota, Anastasie de Restaud. Grofica Anastasie je imala ljubavnika Maxa. Jednom prilikom, kad je bio kod nje, iz jedne prostorije izae ia Goriot i Rastignac upita Anastasie zato je s Goriotom, i od tada Rastignaca Anastasie vie nije htjela pustiti u svoj dom. Kad je Rastignac ispriao svojoj roakinji kako se ga. de Restaud ponaala prema njemu, ona odlui da e ga upoznati sa drugom Goriotovom kerkom groficom Delphine de Nucingen. U meuvremenu pojavio se i Vautrin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti da svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj cilj. Vautrin je pronaao i rtvu. Trebao je to biti brat gice Victorine. Meutim Rastignac nije niti na trenutak pomislio da to uini. Jedne se veeri u talijanskoj operi upoznao sa Delphine. Ve pri prvom pogledu mu se veoma dopala. Od tog dana Rastignac je esto bio kod Delphine i razgovarali su o njenom ocu. A kad je dolazio doma odmah je otiao Goriotu i rekao mu ta je Delphine rekla o njemu. Goriot je bio

presretan, iako su ga obje kerke odbacile. Njemu nije bilo vano to su mu one uzele sav novac, a nisu ga niti trebale, nego je bio presretan ako su i njegove kerke bile presretne. Njegove keri uope bilo briga to on jedva preivljava dok one uivaju u bogatstvu. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim gledanjem na svijet i rekao mu je:Svijet je pokvaren i ako ti njega ne uniti on e tebe. Rastignac je traio i od majke i od sestri da mu posude novac da uspije u tom visokom drutvu i one su mu poslale te mu zaelile sreu. Nakon tog doznalo se da je Vautrin odbjegli robija i prijavili su ga. Zbog toga je Vautrin zauvijek nestao iz penziona. Iako je Rastignac bio dobar s Delphine, ona nikad nije dolazila vidjeti oca, sve dok nije bio pred smrt. Pred smrt je jo uz Rastignaca bio i Cristophe. Goriot je cijelo vrijeme mislio na svoje keri, kako se zabavljaju. Bio je sretan jer mu je za sreu bila dovoljna njihova srea i nikad nije rekao nita protiv njih, iako su one samo otile i uzimale mu novac. Rastignac je jedva uspio nagovoriti Delphine, a Anastasie uope nije uspio nagovoriti. Iako ju je uspio nagovoriti Delphine je dola prekasno. Na pogreb ie Goriota su dole samo prazne koije njegovih keri koje su vozili njihove sluge, Rastignac i Cristophe. Rastignac je platio pogreb iako nije imao puno i nakon to su ostali otili on je prekriio ruke i gledao u oblake. Kasnije je kao prvi in svojeg izazova drutvu otiao na veeru kod Delphine de Nucingen. Osobni dojam Ovo djelo mi se dojmilo jer isto ima djelova koji te potiu na razmiljanje poput veine drugih djela. Posebno mi se dopalo to se to pitanje jasno izraava, a nije skriveno u nekoj metafori. Najvie mi se po glavi mota pitanje o odnosu roditelja i njihove djece. Da li djeca uope shvaaju to sve roditelji ine za njih? Da li ja shvaam to sve moji roditelji rade za mene? Naravno da niti jedno djete nije savreno, ali moe se teiti prema savrenstvu i to je ono to je vano. Svi ljudi nose svoj ivotni kri. Nai roditelji nam uvijek ponesu po putu i pomau nam putem, no mi se moramo potruditi i sami ga nositi to dulje to moemo. Nikako si nesmijemo dozvoliti da se pretvorimo u Anastasie i Delphine. Nikada ne smijeno sluajno niti namjerno zaboraviti na svoj kri i ostaviti da na leima roditelja jer i oni ve imaju vlastiti. Najgore bi bilo kada bi ga jednostavno odbili nositi i ostavili ga na svojim roditeljima. Tako su to uinile keri Goriota. Uzele su mu sav novac i ostavile ga da trune u onom pansionu. Ve kad bi netko pomislio da je to sve one ga nisu uope posjeivale dok nije bilo prekasno, a Anastasie niti tada. Mogle su mu kupiti odlian smjetaj i biti s njim po cijele dane ak su ga mogle i samo pozvati da ivi s jednom od njih. Goriot bi bio vjeno sretan ovjek da je to tako bilo. Nije traio puno, ali je traio da se barem drue s njim. Preuzeo je njihove krieve i jo svoj kri. Vie nije

mogao podnijeti teret i kada mu je najvie trebala pomo niti jedne od njih nije bilo da se barem pozdrave ako ne nita drugo. Tako zavrava pria o velikodunom ocu Goriotu kojemu je da bude istinski sretan bila dovoljna sama srea onih koji su mu gazili na srce kao da je neugaena cigareta i pobacali svoje krieve ivota na njega.