Sie sind auf Seite 1von 24

Stogodinji rat bio je isprekidan ratni sukob izmeu Kraljevine Engleske i Kraljevine Francuske koji je trajao 116 godina

i to od 1337. do 1453., a u tom su se vremenu izmjenjivala razdoblja intenzivnog ratovanja s razdobljima mira. Rat je poeoengleskom ekspanzijom na francuskom tlu, a zavrio istjerivanjem Engleza s francuskog tla, izuzev grada Calaisa i okolice. Stogodinji rat bio je prekretnica u mnogo pogleda. Rat je pridonio nacionalnom osvjeivanju obiju zaraenih strana, a gledano s vojne strane u njemu su primijenjena nova oruja i taktike koja su dalekoseno utjecala na ratove koji e se kasnije voditi. Pojavom stalne vojske prvi puta u Srednjem vijeku potpuno je naputen sustav vojske feudalnih vazala to je vojsku uinilo ubojitijom i monijom pa se iz svih tih razloga smatra da je Stogodinji rat najznaajniji sukob u povijestisrednjovjekovnog ratovanja. Stogodinji rat dijeli se na nekoliko razdoblja: Prvo razdoblje (tzv. Edvardovo razdoblje) koje je trajalo izmeu 1337. 1360. Drugo razdoblje (tzv. Karlovo razdoblje koje je trajalo izmeu 1369. 1389. Tree razdoblje (tzv. Lancastersko razdoblje) koje je trajalo izmeu 1415. 1429. etvrto i zadnje razdoblje (razdoblje Ivane Orleanske koje je trajalo do godine1453.), a koje karakterizira englesko gubljenje pozicija i poraz.

Naziv Stogodinji rat uao je u uporabu tek kasnije i uveden je od strane povjesniara kako bi se lake prikazao slijed povijesnih dogaaja.

Sadraj
[sakrij]

1 Uzroci sukoba 2 Poetak rata 3 Ratna razdoblja

o o o o o

3.1 Prvo (Edvardovo) razdoblje rata, od 1337. do 1360. 3.2 Sporazum iz Brtignyja 3.3 Drugo (Karlovo) razdoblje rata, od 1369. do 1389. 3.4 Tree (Lancastersko) razdoblje rata, od 1415. do 1429. 3.5 etvrto i zadnje razdoblje (razdoblje Ivane Orleanske) koje je trajalo od 1429. do godine 1453.

4 Posljedice

o o

4.1 Posljedice na vojnom planu 4.2 Posljedice na drutvenom planu

5 Kronologija vojnih sukoba

Uzroci sukoba [uredi]


Normansko osvajanje Engleske u 11. stoljeu stvorilo je novu situaciju u sjeverozapadnoj Europi. Obje obale La Manchea bile su pod kontrolom jedne dinastije jer su vladari Engleske ujedno bili i vladari Normandije. Normansko-

francuska dinastija koja je vladala Engleskom eljela je proiriti svoje francusketeritorije, a istovremeno francuski vladari eljeli su zaokruiti sve francuske teritorije pod svojom vlau. Rezultat svih tih politikih tenji bila je dugotrajna borba dvaju tada najsnanijih srednjovjekovnih kraljevstava. Ta borba nije se samo sastojala od ratova i bitaka. To je bila sloena igra dinastikih brakova i meusobno povezanih obveza. Engleski kralj Vilim Osvaja tehniki gledano, kao normandijski vojvoda, bio je vazal kralja Francuske. Njegov praunuk Henrik II., iako vazal francuskog kralja, posjedovao je vei dio francuskog teritorija nego sam francuski kralj koji je vladao samo podrujem oko Pariza i dijelom teritorija na sjeveru. Prinevi obiju vladajuih kua vjenavali su se unutar istog ogranienog kruga, tako da je zapadna Europa postala meusobno povezana mrea roaka s francuskog govornog podruja, esto s jednako jakim pravima na iste teritorije. Najbolji su primjer bili francuski kralj Luj VII. i engleski kralj Henrik II. koji su obojica oenili nasljednice Akvitanije. Jedan od uzroka spora dinastike je prirode, a proizlazi iz jednog od brakova izmeu francuske i engleske kraljevske obitelji. 1308. godine,Izabela, ker kralja Francuske, vjenala se s Edvardom II. kraljem Engleske. 1312. Rodio im se sin Edvard, a njegov ujak Karlo IV. deset godina kasnije postao je francuski kralj. Kada je Karlo IV. umro iza njega nije ostalo mukih nasljednika. Ve nakon smrti Karla IV. u Francuskoj su se pojavili prijepori oko toga tko e biti sljedei kralj budui da je Karlova starija ki zahtijevala krunu. Stoga se sastao plemiki sabor koji je odluio da e to biti Karlovbrati. Najblii preostali muki roak, a ujedno i veliki zemljoposjednik i feudalac u Francuskoj bio je Karlov neak i engleski kralj Edvard III. koji je takoer poeo

isticati pravo na francusku krunu., ali francuska feudalna skuptina to nije eljela. U tim uvjetima kada francuski velikai nisu htjeli engleskog kralja za svog vladara nije iznenaujue da su na skuptini izabrali Karlova bratia po oevu bratu, Filipa od Valoisa. Filip od Valoisa okrunjen je u Reimsu u svibnju 1328. godine. Tada 17godinji Edvard III. nije prihvatio tu odluku feudalne skuptine iako se ipak bio 1329, sastao s novoizabranim francuskim kraljem. Sljedeih osam godina donijet e postupne promjene koje su u konanici dovele do ratnog sukoba. Jedan od elemenata koji su u tih osam godina doveli do otvorenog sukoba velik je Edvardov feudalni posjed u jugozapadnoj Francuskoj koji ga je inio vrlo monim stoerom za okupljanje nezadovoljnog francuskog plemstva oko sebe. Takoer i francuska pomo kotskom kraljuDavidu II. koji se borio protiv Engleza. Ono to je bio casus belli dogodilo se godine 1337. kada je Filip VI. odlukom razvlastio Edvarda III. od jednog od njegovih posjeda u Francuskoj. Engleski odgovor bio je dramatian. Edvard III. objavio je Francuskoj rat.

Poetak rata [uredi]


Otvorena neprijateljstva zapoeli su francuski brodovi koji su 1337. godine poeli pustoiti obalna naselja uz La Manche. Iste je godine Filip VI. od Edvarda III. zahtijevao da mu preda feud Gaskonju jer je smatrao da Edvard III. ne vri svoje vazalske obveze prema njemu kao kralju Francuske. Henry Burghersh, biskup Lincolna, doao je u Pariz s Edvardovim negativnim odgovorom i objavom rata.

Francuska je na poetku rata imala oko 25 milijuna stanovnika, a Engleska oko 6 milijuna. Nadalje, smatralo se da Francuska ima veu i bolje obuenu vojsku vitezova i njihovih vazala.

Ratna razdoblja [uredi]


Prvo (Edvardovo) razdoblje rata, od 1337. do 1360. [uredi]

Bitka od Sluysa

U prvim godinama rata Edvard III. povezao se s plemstvom u Nizozemskoj i Flandriji, ali taj savez raspao se ve godine 1340. Visoki trokovi rata doveli su Edvarda III. u vrlo nezgodnu financijsku situaciju. Francuska je tih godina imala pomorsku nadmo zahvaljujui genovskimbrodovima i njihovim obuenim posadama. Engleski gradovi uz kanal esto su bili meta napada tog brodovlja pa su ivjeli u strahu, a to je, u konanici, dovelo i do opadanja trgovine vunom i vinom s Flandrijom i Gaskonjom, od koje su ti gradovi i ivjeli.

Meutim, 1340. godine, dok je nastojala sprijeiti englesku vojsku da se iskrca na francusko tlo, francuska je flota bila skoro potpuno unitena u bitci kod Sluysa. Nakon te bitke Engleska je u pomorskom pogledu u ostatku rata dominirala Kanalom sprjeavajui Francuze da izvre invaziju Engleske. 1341. godine rat je prenijet u vojvodstvo Bretanju gdje je sukob izbio zbog nasljedstva tog vojvodstva pri emu su Edvard III. i Filip VI. podrali razliite strane u sukobu, no rat u Bretanji voen je s promjenjivom sreom pri emu je grad Vannes nekoliko puta padao iz ruke u ruku.

Bitka kod Crecyja

Francuska nakon 1346.

U mjesecu srpnju 1346. godine Edvard III. odluio se na invaziju preko Kanala iskrcavi se s glavninom vojske u mjestu Cotentin. Filip VI. okupio je veliku vojsku kako bi se suprostavio engleskoj invaziji.Edvard III. sa svojom vojskom nastupao je sjeverno prema Nizozemskoj, usput pljakajui i pustoei, ne drei teritorij preko kojeg je preao, sve u namjeri da svojim nastupanjem zavara Francuze. Do susreta dviju vojski dolo je kod Crcyja gdje se odigrala znamenita bitka. Edvard je svoje snage postavio obrambeno, a Filipova je vojska napala. Bitka kod Crcyja bila je potpuna katastrofa za Francuze zahvaljujui engleskim strijelcima s dugim lukovima. Edvard je nakon bitke nastavio napredovati sjeverno te je opsjeo grad Calais na obali Engleskog kanala koji je

nakon puno muka (zbog jakog otpora lokalnog stanovnitva) osvojio 1347. Ovaj grad postao je vana strateka toka za Engleze. On je predstavljao mostobran koji je omoguavao due zadravanje vojske na francuskom tlu. Iste godine Engleska je u bitci kod Neville's Crossa odnijela vanu pobjedu protiv kotske koja je Edvardu osigurala pozadinu i smanjila mo vanog saveznika Francuske.

Edward Crni Princ

Bitka kod Poitiersa

Ivan II. Dobri

Godine 1348. kuga je harala Europom pa je tako zahvatila obje zaraene strane. Prolo je osam godina dok se Engleska oporavila od te poasti, da bi 1356. godine Edvardov sin istog imena znan kao Edvard Crni Princ skupio vojsku i napao Francusku sa straneGaskonje te u bitci kod Poitiersa izvojevao veliku pobjedu koristei istu taktiku kao i njegov otac u bitci kod Crcyja, upotrebljavajui dalekometne strijele svojih strijelaca. Novi francuski kralj Ivan II. bio je u bitci uhvaen te je prisiljen potpisati primirje s Edvardom, koje je kasnije bilo potvreno Londonskim sporazumom kojim je Edvard Crni Princ stekao Akvitaniju, a Ivan II. bio je puten iz zatoenitva, ali se kasnije sam vratio u zatoenitvo ne mogavi platiti otkupninu za koju je prilikom putanja bio jamio.

Sporazum iz Brtignyja [uredi]

Francuska nakon sporazuma iz Bretignyja

Francuska je ovim porazom upala u potpuni kaos. Odmetnitvo te pljaka koju su inili poraeni vojnici uzeli su maha. 1358. Seljaci su digli ustanak. Tu situaciju iskoristio je Edvard napavi ponovno Francusku u nadi da e kapitalizirati svoje vojne uspjehe te osvojiti francusko prijestolje. No Francuzi su pruili ilav otpor te mu onemoguili da osvoji Pariz i Rheims. Slijedom dogaaja na bojnom polju sklopljen je 1360. Sporazum iz Brtignyja temeljem kojeg su Englezi dobili polovicu Bretanje i cijelu Akvitaniju, Calais, Ponthieu i oko polovice francuskog plemstva koje je postalo Edvardovim vazalima. Odredbe tog ugovora prepolovile su Francusku u teritorijalnom smislu i bile su za nju vrlo nepovoljne. Sporazumom iz Brtignyja Edvard III.je stekao velike teritorijalne dobitke i potvrdio svoje osvajanjeCalaisa, no istim sporazumom morao se odrei francuske krune. U stvarnosti Edvard III. nije se nikada odrekao svojih aspiracija prema francuskom prijestolju, te su se, im je 1364. za francuskog kralja okrunjen Ivanov sin Karlo V., neprijateljstva obnovila.

Drugo (Karlovo) razdoblje rata, od 1369. do 1389. [uredi]

Karlo V.

Tijekom vladavine francuskog kralja Karla V. Englezi su postupno potiskivani s pozicija koje su dobiliSporazumom iz Brtignyja. Vojvode od Bretanje pomirili su se s francuskim kraljem, te su ak i vojsku okrenuli protiv Engleza. Sve je to koincidiralo sa sudjelovanjem engleskog prijestolonasljednika Edvarda Crnog Princa u ratu upanjolskoj godine 1366. Naime, uz pomo Francuske svrgnut je kralj Kastilije Petar Kastilijski. Kako su Petrove keri bile udane za Edvardovu brau rat je bio neizbjean i izbio je svom estinom 1370. izmeuFrancuske i Kastilije s jedne i Engleske i Portugala s druge strane. Rat u panjolskoj Francuzi su iskoristili da manjim vojnim operacijama postupno oslabe engleske pozicije, pa su tako godine 1372. povratili i Poitiers, izgubljen u slavnoj bitci.

Smru Edvarda Crnog Princa 1376. i njegovog oca Edvarda III. 1377., kraljem u Engleskoj postao je Rikard II., maloljetni sin Edvarda Crnog Princa. Engleska se pomalo okretala svojim unutarnjim problemima. U Francuskoj je zbog prerane smrti Karla V. 1380. krunu preuzeo maloljetni i psihiki bolestan Karlo VI. koji nikada tijekom svoje vladavine nije u Francuskoj uzeo u svoje ruke potpunu kontrolu vlasti. Rat je, slijedom tih okolnosti, postupno slabio i utihnuo do godine 1389. Engleski kralj Henrik IV. koji je vlast preuzeo od Rikarda II. imao je planove novih napada na Francusku ali ih zbog svoje kratke vladavine i unutarnjih pobuna nije nikada ostvario. U Francuskoj je izbio graanski rat izmeu Karlovih bliskih roaka, njegovog brata Luja od Valoisa i bratia Ivana, vojvode Burgundskog. Tijekom rata Luj je ubijen, a od godine 1410. obje zaraene strane na svojoj su strani kao saveznika eljele imati Englesku.

Tree (Lancastersko) razdoblje rata, od 1415. do 1429. [uredi]

Henrik V.

1413. godine, dolaskom na englesko prijestolje ratobornog i energinog Henrika V., poinje naintenzivnije i najslavnije razdoblje Stogodinjeg rata. 1414. godine Henrik V. odbija ponudu Francuza da se ponovno uspostave granice iz Sporazuma iz Brtignyja u zamjenu za kooperativnost francuske strane.

Bitka kod Agincourta

Henrik nije dugo ekao. U kolovozu 1415. godine on se sa svojom vojskom iskrcao u Francuskoj. Iako je bio u iskuenju da krene izravno na Pariz, odluio se za varijantu preko Calaisa, manevrirajui poput engleskih snaga prijebitke kod Crcyja da bi se s mnogo veim francuskim snagama susreo kod Agincourta, sjeverno od rijekeSomme. U bitci kod Agincourta Henrik je izvojevao glatku pobjedu i nanio katastrofalan poraz francuskim snagama meu kojima su izginuli mnogi vojskovoe.

Francuska nakon osvajanja Henrika V.

Henrik osvojio je Normandiju, a 1417. grad Caen i 1419. grad Rouen. Sklopio je savez s Burgundskim Vojvodstvomi godine 1419. doao pred zidine Pariza. 1420.Henrik je s Karlom VI. vodio pregovore iji je rezultat bio Sporazum iz Troyesa prema kojem seHenrik oenio kerju francuskog kralja, Katarinom od Valoisa i postao nasljednik francuske krune. Henrik je tim sporazumom postao prvi engleski kralj koji je i faktiki i pravno, svojim pravom na nasljedstvo francuske krune, ujedinio francusku i englesku krunu. Henrik je nastavio svoje osvajanje Francuske ali je ubrzo 1422. poginuo u opsadi grada Meauxa. Karlom VI. takoer je uskoro umro, a Henrika V. naslijedio je njegov maloljetni sin Henrik VI. koji je tako postao engleski i francuski kralj.

etvrto i zadnje razdoblje (razdoblje Ivane Orleanske) koje je trajalo od 1429. do godine 1453. [uredi]

Ivana Orleanska

Kako je Henrik VI. bio maloljetan oko regentstva nad njim u Engleskoj nastali su prijepori koji su usporili daljnji tijek rata u Francuskoj. Zbog toga su tek 1428. Englezi ponovno pokrenuli ratne operacije opsjedajui grad Orlans. U tome trenutku Englezi nisu imali dovoljno snaga da bi osvojili utvreni grad pa se opsada otegla. U tome trenutku na francuskoj strani pojavila se jedna osoba o kojoj je kasnije stvoren mit, a to je bila Ivana Orleanska. 1429. Ivana Orleanska uvjerila je francuske vojne zapovjednike da je doivjela viziju Boga koji

joj je rekao da e uz njezinu pomo francuske snage otjerati Engleze. Njezinom pojavom na bojitu poveao se moral francuskih snaga koje su napale engleske poloaje te ih prisilile na povlaenje. Francuska vojska, osokoljena tim uspjehom pomela je nekoliko engleskih uporita na rijeci Loire. Ubrzo nakon toga 8.000 francuskih vojnika u bitci kod Pataya tekom je konjicom probilo engleske strijelce te porazilo oko 3.000 engleskih vojnika. Poneen na krilima pobjede Karlo se dao u Reimsu okruniti za francuskog kralja Karla VII. Ivana Orleanska nedugo je potom zarobljena od strane burgundskih snaga te izruena Englezima koji su ju pogubili. Zapoeti su pregovori pa je ofenziva francuskih snaga izgubila na snazi. No, preokret u cjelokupnoj situaciji unijela je odluka engleskog saveznika Filipa III. Burgundskog da promijeni stranu u ratu. Isti se 1435. sporazumom iz Arrasa zakleo na vjernost francuskom kralju te mu vratio Pariz, koji je do tada drao pod svojom kontrolom. Dugaki pregovori dali su Karlu VII. dovoljno vremena da reorganizira svoju vojsku u profesionalnu, te da maksimalno centralizira upravljanje Francuskom. Da je Karlu VII. uspjela reorganizacija vojske govori i to da su Francuzi godine 1449. ponovno zauzeli Rouen, a 1450. u bitci kod Formignyjateko porazili englesku vojsku. Francuzi su iste godine oslobodili Cherbourg, 6. srpnja i Bordeaux, a 1451. Bayonne.

Francuska na kraju Stogodinjeg rata

Englezi se nisu mirili s porazima pa su 1453. pokrenuli protuofenzivu u namjeri da povrateGaskonju. U poetku protuofenzive Englezi su bili srdano primljeni od stanovnitva no njihova je vojska razbijena i zaustavljena u bitci kod Castillona. Ta bitka bila je posljednja bitka Stogodinjeg rata. Nakon toga poraza Engleska je na due vrijeme izgubila vojnu mo na kontinentu, a na unutarnjem planu utonula je u dinastiki graanski rat ije su posljedice smanjile njezin utjecaj na politika zbivanja u Europi.

Posljedice [uredi]

Stogodinji rat donio je mnoge novosti na vie razina, od vojne tehnologije voenja rata do raznorodnih drutvenih posljedica koje su ostavile traga na obje zaraene strane ali i ire.

Posljedice na vojnom planu [uredi]


U vojno-organizacijskom smislu najvanija posljedica bilo je naputanje koncepta feudalnevazalske vojske koja je bila teritorijalno vezana, u korist profesionalne vojne sile koja se uinkovitije suprotstavljala zastarjeloj i sporoj vojsci feudalaca optereenih svojim partikularistikim tenjama. Ona e u budunosti imati i zadau zatite kralja i poretka od unutarnjih pobuna.

Rekonstrukcija luka i strijele velkih strijelaca

U vojno-taktikom smislu naputen je koncept teko oklopljene konjice s teko oklopljenim vitezovima u korist pjeaka strijelaca koji su svojim velikim lukovima mogli strijelama pogoditi udaljene mete te time sprijeiti neprijateljsko napredovanje i prije nego doe do borbe prsa o prsa. Prednosti strijelaca naroito su dole do izraaja u bitci kod Crcyja i ubitci kod Agincourta. Najslavnije oruje Stogodinjeg rata bili su luk i strijelavelkih strijelaca. Ovo snano, precizno i dalekometno pjeako oruje dalo je Engleskoj strateku prednost. Strijelci su bili izuzetno mobilni a njihove su strijele, zbog velikog luka i energije kojom su strijele iz tih lukova bile izbacivane, bile izuzetno precizne i

mogle su probiti ak i oklop oklopljenih konjanika koji su inili okosnicu francuskih snaga i njihovu osnovnu udarnu mo. Francuska vojska pouzdavala se u samostrele koji su bili predvieni za bliskiju borbu i nisu imali mo probijanja oklopa. Samostreli su se kvarili u presudnim trenucima, a njihova jedina prednost bila je u tome da osoba koja njime rukuje ne treba gotovo nikakvu vjetinu niti snagu, dok je za rukovanje lukom i strijelom trebalo dugotrajno iskustvo, snaga i vjetina. Kako je zbog ovih promjena svatko mogao postati vrlo ubojit ratnik, feudalci vitezovi vie nisu jedini imali tu privilegiju da budu ratnici ime im je uzeta jedna od moi i privilegija na kojima su gradili svoj poloaj u drutvu. Ono to je bila velika novost Stogodinjeg rata pojava je baruta i topova koji su koriteni ve od 1375. godine. Bitka kod Castillona bila je prva bitka u povijesti ratovanja u kojoj su topovi odigrali presudnu ulogu u francuskoj pobjedi nad Englezima. Jo se jednom, kao i mnogo puta u povijesti, pokazalo da osvajanje velikog prostora namee okupacijskoj sili sve vee potrebe za vojnom kontrolom osvojenog prostora to opet, zbog nedostatka ljudstva, diktira potrebu da se sklapaju saveznitva s prevrtljivim lokalnim feudalcima to se pokazalo loim rjeenjem za Engleze budui da je mono Vojvodstvo Burgundija u odlunom trenutku promijenilo stranu u sukobu i time praktino odluilo sukob.

Posljedice na drutvenom planu [uredi]


Stogodinji rat pokazao je da je organizacija same drave i njezinih financija bio jedan od presudnih faktora u ovom sukobu. Naime, Engleska je krenula u rat kao centralizirana drava s kraljem na elu i s jedinstvenim poreznim sustavom koji je namicao sredstva za rat. Za razliku od Engleske, Francuska je bila rascjepkana

partikularistikim interesima monih lokalnih feudalaca, a u vrijeme najveih engleskih vojnih uspjeha i slabim i nesposobnim kraljem Karlom VI. Nakon to je Karlo VII. reorganizirao dravu i vojsku, ratna se srea preokrenula i napada vie nije imao mogunosti suprotstaviti se organiziranoj obrambenoj vojsci francuskog kralja. Stogodinji rat pridonio je i nacionalnoj koheziji obje zaraene strane, a naroito na francuskoj strani koja je bila opustoena ratom i svedena u minimalne okvire. Taj nacionalni osjeaj pridionio je preobraavanju Francuske u centraliziranu dravu kakva je i danas.

Kronologija vojnih sukoba [uredi]


Bitkom kod Cadsanda godine 1337. zapoeo je Stogodinji rat. U bitci su velki strijelci izazvali rasulo u redovima flamanskih branitelja te donijeli pobjedu engleskoj vojsci. Bitka od Sluysa odigrala se 24. lipnja 1340., a u njoj je engleska flota unitila francusku flotu u kojoj su okosnicu inili genovski brodovi. 1345. Pobjeda velkih strijelaca kod Auberochea u Gaskonji. Bitka kod Crcyja odigrala se 26. kolovoza 1346. a u njoj su velki strijelci porazili francusku teku konjicu. 1346. do 1347. Opsada Calaisa. 1350 Les Espagnols sur Mer Engleska flota porazila kastilijsku flotu. 1351. Bitka tridesetorice, trideset francuskih vitezova kod dvorca Josselin porazilo trideset engleskih vitezova. 1351. Francuska vojska poraena u blizini Maurona u Bretanji. Poginuo francuski vojni zapovjednik De Nesle.

Bitka kod Poitiersa odigrala se 1356. U njoj su engleske snage teko porazile Francuze, a Edvard Crni Princ zarobio je francuskog kraljaIvana II. Bitka kod Auraya odigrala se 29. rujna 1364., zarobljen francuski zapovjednik. Bitka kod Njera u panjolskoj odigrala se 1367. godine. U njoj je Edvard Crni Princ porazio francusko-kastilijsku vojsku. 1372 Bitka kod La Rochellea kastiljsko-francuska flota porazila englesku flotu koja je ovim porazom izgubila dominaciju na moru. Bitka kod Agincourta odigrala se 25. listopada 1415. Engleski strijelci porazili Francuze. 1416. Englezi porazili brojniju francusku vojsku kod Valmonta, u blizini Harfleura. 1417. engleska pobjeda na rijeci Seine. 1418. Opsada Rouena. 1419. Engleski kralj Henrik V. zauzeo Normandiju 1419. Bitka kod La Rochellea, kastilijski brodovi porazili englesku flotu. Bitka kod Baugea odigrala se 22. oujka 1421. U njoj su zdruene francuske i kotske snage porazile Engleze. Bitka kod Cravanta odigrala se 31. srpnja 1423. U njoj su Englezi porazili francusku vojsku na obalama rijeke Yonne. Bitka kod Vernuila odigrala se 17. kolovoza 1424. Engleske snage porazile kote. 6. oujka 1426. Englezi rasprili francusku vojsku koja je opsijedala grad Richemont u Bretanji

Bitka Haringi odigrala se 12. veljae 1429. U njoj su Francuzi prekinuli engleske linije opskrbe. Bitka je ime dobila po tome to su najvei dio opskrbe engleske vojske inile suene haringe. Opsada Orlansa koja se odigrala izmeu 12. listopada 1428. i 8. svibnja 1429. Engleske snage koje su opsjedale grad poraene od francuske vojske pod vodstvom Ivane Orleanske Bitka kod Pataya odigrala se 17. srpnja 1429. Teak poraz engleskih snaga pri emu je zarobljeno ili ubijeno 2.200 engleskih vojnika zajedno sa zapovjednicima. Bitka kod Gerbevoya odigrala se 1435. Poraz engleske vojske. 1436. U blizini Rouena Englezi porazili francuske snage. 1437. Englezi porazili burgundske snage u blizini Crotoya. 1439. Englezi rasprili francusku vojsku kod Constable Richemont at Avranches u Normandiji 1440. Engleska vojska zauzela Harfleur Bitka kod Formignyja odigrala se 1450. Francuska vojska teko porazila Engleze. Bitka kod Castillona odigrala se 1453. Bila je to posljednja bitka Stogodinjeg rata u kojoj su Englezi doivjeli konani poraz. Bitka je zapamena po uporabi topova koji su odigrali presudnu ulogu u pobjedi Francuske.