UVOD

Japodi-veliki plemenski savez koji je u doba rimskog vladanja nastavao podruje od Snenika na zapadu do Sane na Istoku i Zrmanje na Jugu. Nakon provale Kelta na poetku IV. stoljea pali su pod keltski utjecaj. Unato tome u njihovoj kulturi i dalje su sauvani jaki autohtoni ilirski elementi. Bili su organizirani u teritorijalnim zajednicama koje su se grupirale oko utvrenih naselja. U 2. stoljeu oni su upadali i na podruje sjeverne Italije. Zbog toga su Rimljani pokuavali u vie navrata pokoriti ih. Nakon vojne intervencije protiv njih 129. g. prije Kr. konzul Gaj Sempronije Tuditan slavio je u Rimu trijumf. Konano ih je pokorio Oktavijan u ratu od 35. do 32. prije Kr., osvojivi i njihovo glavno uporite Metelum.

JAPODI
Svaki narod ima predaju o svom poetku, ali naalost Japodi ne, barem ne otkrivenu za nas. Kako nisu imali svoje pismo ostaje nam samo njihovo vizualno bogatstvo. Japodski prostor obuhvaa dananji prostor izmeu rijeka Kupe i Une do Velebita i Vinodola. Junije od njih susjedi su im bili Liburni s kojima su ponekad ratovali zbog obalnih prostora. Na zapadu su graniili s Histrima. Njihovo kombinirano naseljavanje oko Like potvreno je oko 9. stoljea prije Krista. Pismo nisu imali, a nakon dolaska rimljana koriste se latinicom.1 Prema nekim izvorima postojale su dvije Japigije. Jedna na jugu Apeninskog poluotoka ,a druga na sjevero-zapadu balkana. "Strabon o Japodima govori kao o narodu koji je mjeavina Ilira i Kelta te ivi oko planine Okre, da su neko bili moni i brojni te da su nastanjivali obje strane planine. Planina Okra kao najnii dio Alpa, granica je Japoda i Karna. Svoju su snagu temeljili na pljakakim upadima. Potpuno su oslabljeni nakon to ih je porazio Oktavijan. Strabon dalje spominje etiri njihova grada: Metul, Arupini, Monetij i Vendon. Njihova je zemlja siromana, a stanovnitvo najee ivi od prosa i jema. Vojna im je oprema keltska, a tetovirani su poput ostalih Ilira i Traana. Strabon smjeta Japode u prostor izmeu Panonaca i Jadranskog mora. Kako je Strabonov podatak povezan s razdobljem nakon Japoskog poraza moemo to prihvatiti s obzirom da Japodi prije Oktavijanovih upada nisu bili u takvom stanju. U nastambama je bilo dosta srebrnog novca i ostalih skupih predmeta."2 Njihov poloaj, bogatstvo prirode, lov, stoarstvo dokazuju da nisi mogli prije Oktavijanove pobjede biti siromani. Japodi su imali odlian poloaj, blizinu moru, smjetaj na vanim prometnicama to govori da su imali dosta trgovakih veza, a i domae proizvodnje. O tome svijedoe bogati nalazi u nekropolama, kao to je grob 47. koji je pronaen 1956. godine prilikom iskopavanja velike japodske nekropole u Kompolju pokraj Otoca. Naeni su razni grobni prilozi kao to su fibule sa zrncima jantara na luku i privjescima, zrnca jantara u obliku enskih glava i sl. Ljudska glava kao i zmijska svijedoe da su ti privjesci imali neko religisko znaenje ili simbolino, zapravo da je rije o boanstvima, zatitnicma onih koji su nosili taj nakit. Zmija kod veine naroda simbolizira mudrost, zlo, zdravlje ili plodnost. Ljudska glava bi mogla biti povezena sa solarnim boanstvom odnosno personofikacijama sunca. Meu 118 dobro ouvanih jantarnih zrna, 6 je rezbarenih, veina je okruglog, nepravilnog oblika. Sva zrna su bila sloena u ogrlicu. U toma istom grobu kao dio ogrlice naeno je i pet zanimljivih jantarnih zrna. Radi se o tri zrna u
1
2

http://hr.wikipedia.org/wiki/Japodi, (31. 7. 2010.). BORIS OLUJI, Povijest Japoda, Srednja Europa, Zagreb, 2007., str. 118-120.

obliku glava ena, jedno s prikazom cijele ljudske figure i jedno u izgledu ptice. Zrna su raena u stilu grke arhaike. Tih pet likova izrezbarenih u jantaru, mogli bi biti junaci prie iz grke mitologije o mladom bogu Faetontu i nastanku jantara od suza njegove tri sestre.3 Japodsku kulturu podjelili su na sedam faza. Prvo razdoblje traje od 1200. do 800. prije Krista, druga faza od 800. do 700. prije Krista. Trea faza poinje 700. godine i traje do 600. pr. Krista. Najvie podataka o ovom razdoblju pruaju nekropole Kompolja, Prozora i Vrepca. etvrta faza obuhvaa razdoblje od 600. do 500. godine prije Krista. U tom razdoblju poinju se dogaati promjene na podruju Japoda. Za petu fazu karakteristine su certosa fibule, fibule s 3 kuglice na luku, ploaste naoalaste fibule, fibulr s jantarnim zrncima, sa staklenim zrncima i sl. esta faza traje od 300. do 180./170. godine prije Krista. Sedma faza traje od 180. do 35. godine pr. Krista. U tom se razdoblju Japodi poinju pojavljivati u antikim literalnim vrelima, kontakti s rimskim svijetom. Postoji i osma faza koja se odnosi na nekropole na srednjem toku rijeke Une. Tad poinje rimska vlast u Iliriku.4 Japodski prostor bio je veoma raznnolik, sastoji se od uma, dolina rijeka, krke udoline i zavale, velikih planinskih lanaca i morske obale. Srednje Japodsko poddruje obuhvaa cijelu Gorski Hrvatsku. Planinsko podruje obuhvaa Velebit, Veliku i Malu Kapelu i Pljeevicu, vodeni tokovi obuhvaaju rijeke Unu i Kupu. Prema nekim izvorima obalno podruje Japoda prostiralo se u duini od 185 km. Guste ume su esto unitavane zbog poveenog broja stanovnika. to se tie klime ovog prostora i ona ja raznolika. Na veini prostora prevladava kontinentalna klima, s otrim zimama i toplim ljetima. Na obalnom podruju prevladava sredozemna klima koja je razliita od junijeg dijela zbog eih padalina i niih temparatura. Planinske barijere ograniavaju toplinski utjecaj mora na unutranjost, ali ne moe u potpunosti sprijeiti prodor vlage. to se tie Japodskih naselja postoji gradina, sojeniko naselje i pilje. Dominantni oblik naselja bila je gradina. Ponekad su gradine bile utvrene firtifikacijama, ponekad su se koristile i drvene grede. Zatitni zidovi mogli su biti jednostruki, dvostruki ili viestuki. Graeni su od zemlje ili kamena, kameni su bili izraivani tehnikom suhozida. esto grade tumule koji obino osiguravaju ulaz u naselje. Od sojenikih naselje neeni su ostaci podnice, grede nosaa, sohe i ostaci keremike, krovovi su bili od slame. Na japodskom prostoru otkriveno je i dosta ostataka keramike, tragovi kraeg ili dueg ljudskog boravka u piljama.
3 4

http://www.hrcak.srce.hr/file/45907, (31. 7. 2010.). B. OLUJI, Povijest Japoda, str. 53-61.

Do sada su istraene Peina u Likom Leu, Cerovaka kod Graaca i Golubinjau kod Kosinja. pilje su sluile kao stalna ili povremena stanita, ali su koritene i za stoku. Za uzgoj stoke mnogo im je pomogao izlaz na more za opskrbu solju. Iako o njihovom gospodarstvu nema puno podataka uzgoj stoke potvruju ostaci kostiju ovaca, koza, svinja i goveda. U naseljima su pronaeni brojni fragmeneti keramikih posuda za mlijeko. Uz uzgoj stoke bavili su se i lovom.

UMJETNOST I POGREBNI OBIAJI

Najei motivi japodske plastike su konjanici i ene, ti motivi su slini Grkoj i Etrurskoj arhaici. Razlike u odnosu na primjere iz drugih krajeva Sredozemlja zapaaju se samo po nainu upotrebe motiva. Prikazi ljudi u Japodskoj umjetnosti ima blizak oblik Grkom geometriskom stilu. Takav izraz je lokalni i nema puno veze sa geometriskim stilom. Svojstva tog stila su okrugla forma glave, okruglo oko i poput mrkve izdueni nos. Vrijeme trajanja japodske kamene produkcije je priblino od 6. do 4.st prije Krista. Nema dokaza da se taj stil zadrao i kroz helenistiko doba. Izgleda da helenizam nije mogao nai odjeka u Japodskoj, razmjerno primitvinoj sredini.5 Japodi su vodili veliku brigu o svijet mrtvih. Nekropolo su im se najee nalazile u podnoju naselja, a imali su funkciju oznaavanja granice teritorija ili kao orijentir. Uz nekropole s ravnim grobovima Japodi su poznavali i ukapanje ispod grobnih humaka, tumula. Postojala su tri tipa nekropola: ravne nekropole na ravnom terenu, ravne nekropole na manjim uzvienjima i nekropoloe na padinama naselja. Pokojnike bi ukopavali u plitku raku, a ponekad bi ih samo poloili na samu zemlju te dodali elemente grobne konstrukcije. Tijelo bi uvijek polagali na lea, ruku sputenih niz tijelo. Bili su sahranjivani u svim smijerovima to znai da nisi imali orijentaciju to se sahranjivanja tie. Oko tijela se slagalo krupnije kamenje te se sve zatrpavalo zemljom isitnijim kamenom. Nekad bi grob bio pokriven jednom ili dvijema ploama od neobraenog kamena. Pokojnici su najvjerojatnije ukopavani u drvenim sanducima ili bi bili poloeni na drvenu dasku , a ponekad s njom samo prekriveni te bi se nakon toga grobovi zatrpali zemljom. Na Japodskom prostoru istovremeno uz sahranjivanje pojavljuje se i spaljivanje pokojnikovih ostataka. Radi se o pohranjivanju spaljenih ostataka u
5

NENAD CAMBI, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002., str. 21.

are. A ponekad se spaljene kosti iravno polau u grob. Priloge, koji su veinom bili nakit dodavali su naknadno. Postoji mogunost da su skeletni grobovi bili enski, a paljevinski muki ili da su paljevinski bili doseljeno, a skeletni domae stanovnitvo.6

SUKOBI S RIMLJANIMA

Izuzetni prostor kojeg su nastanjivali Japodima je pomogao u komunikaciji i dobrim trgovakim vezama. Zbog tog su Japodi smetali irenju rimskog utjecaja, a svojim su vojnim upadima izravno ugroavali rimske posjede u Cisalpinskoj Galiji. Japodi se tako od 2. st. pr. Krista poinju pojavljivati u antikim pisanim izvorima. Poslje Tuditanova pohoda Japodi se bune protiv Rima. Prodiranjem Rima 119. pr. Krista Japodi nisu bili potpuno pokoreni i stavljeni pod rimsku vlast. Tijekom itavog 2. i prve polovice 1. stoljea prije Krista Japodske zajednice su se odupirale rimljanima, ali nisu sve zajednice uspjevale na isti nain. Japodski prostor zapadno i juno od Velike i Male Kapele bio je izloen jaim napadima. Tek 35. godine prije Krista Japodi su pokoreni i sa Salasima, Tauriskima i Liburnima su plaali danak. Plaanje danka odnosi se samo na jedno razdoblje, jer su se oni odrekli skupnog plaanja danka i iskoristivi Oktavijanovu odsutnost i napali susjedna podruja. Oktavijan pokoravanje drugih naroda povjerava svojim legatima, a protiv Japoda kree sam. Nakon pokoravanja Japoda na zapadu , Oktavijan kree prema Japodima na istoku. Oni su Oktavijanu zadavali najvie problema. Za razliku od junih Japoda, Japode koji su bili na prostoru sjeverno od Velike i Male Kapele Rimljanu nisi nikada uspjeli pokoriti. Oktavijan je poeo prelaziti planinski put preko Velike i Male Kapele. Japodi su mu oteavali ionako teak put obarajui stabla. Iz uma je rimljanima stalno prijetila opasnost. Veina vojske je ila dolinama, dok je jedna dio iao po vrhovima ili bono sprijeavajui japodske zasjede. Oktavijan osvaja Terpon, stanovnici bjee. U gradu Metulu branitelji uspjeno odolijevaju protivnicima. Ali ubrzo rimski vojnici ulaze i trae predaju oruja, japodski ratnici zatvaraju ene i djecu u vijenicu te napadaju Rimljane. Nakon neuspjelog pokuaja spaljivaju vjenicu, a ene prvo ubijaju dijecu pa sebe, da ivi nebi pali u Rimske ruke. Cijeli grad je sruen, a preivjelo stanovnitvo se predalo. Dok druga predaju govor da nitko iv nije pao u Oktavijanove ruke.
6

B. OLUJI, Povijest Japoda, str. 160-171.

Tako su i sjeverni Japodi pali pod Rimsku vlast. Oktavijan je trijumf slavio 29. godine prije Krista. U ast tog trijumfa podignut je slavoluk na Forumu. "Stvaranjem skardonskog konventa u Augustovo doba, Japodi se postepeno ukljuuju u teritorijalni i administrativni okvir Liburnije i Dalmacije."7 U taj sastav ulaze kao etnika skupina. Prije Oktavijanovog osvajanja Japodi su bili moni, opjevali su ih i rimski pjesnici, no nakon poraza vie se i ne spominju. "Japodski narod je bio vjerojatno organiziran u jedinice teritorijalne samouprave, koje su odgovarale prijanjim teritorijalnim japodskim zajednicama. Njima su na elu kao predstavnici rimske vlasti stajali praepositi."8 Rimska je vlast doputala odreenu samoupravu, ali pod uvjetom da to ne ugroava Rimske interese.

7 8

B. OLUJI, Povijest Japoda, str. 197. B. OLUJI, Povijest Japoda, str. 201.