Sie sind auf Seite 1von 122

Biblioteka

.. J book
, marker
Izdaje
Naklada LJEVAK d.o.o.
Direktorica
PETRA LJEVAK
Urednik
KRISTIJAN

,
TERRY EAGLETON
Zato je Marx bio u pravu
S engleskoga preveo


.1HYAI
Zagreb, svibani 2011.
Naslov izvornika:
Terry Eagleton
WHY MARX WAS RIGHT
Published with assistance from the Louis Stern Memorial Fund.
Copyright 2011 by Yale University.
All rights reserved.
First pUblished by Yale University Press.
za hrvatsko izdanje
Naklada Ljevak d.o.o. 2011.
Knjiga je objavljena uz potporu
Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
__o
JOSIPA ,JUR,..IA :;i;'\C:.:.S;I,!\YEFt'A
U OSlJ2KU
G!'!A!lH;r. I !<;.IiJ1NICA
. . . 130
....
,""'.._..._-"", ...."' .......-....,...... ,... ,' ..,..,.,.....,,-
GRADSKAI
OSUEK
llllllll1lllll1lnll'll
871294495
ISBN 978-953-303-359-4 (meki uvez)
CIP zapis dostupan u katalogu Nacionalne
i knjinice u Zagrebu pod brojem 766508
ISBN 978-953-303-360-0 (tvrdi uvez)
CIP zapis dostupan u katalogu Nacionalne i
knjinice u Zagrebu pod brojem 766509
za Dom i Hadi
I
Sadraj
~
!,
Predgovor 9
Prvo poglavlje 13
Drugo poglavlje 23
T r e e poglavlje 39
e t v r t o poglavlje 69
Peto poglavlje 107
esto poglavlje 125
7
Sedmo poglavlje 153
Osmo poglavlje 169
Deveto poglavlje 185
Deseto poglavlje 199
223
Biljeke 225
Kazalo 233
8
Predgovor
ova knjiga nastala je iz jednostavne i pomisli: to
ako su najpoznatiji prigovori Marxovu djelu naprosto pogreno
postavljeni? Ili su, ako ne u cijelosti, barem u
'J'.
jeva pogreni?
r
Time ne elim sugerirati da Marx nikad nije pogrijeio. Ni
sam od one vrste koji pobono deklamiraju kako je
sve podlono kritici, a onda, nakon to ih se pita da navedu
tri glavna prigovora Marxu, zapadnu u utnju. Iz ove
knjige trebalo bi biti jasno vidljivo da i sam gajim neke sumnje
prema njegovu djelu. Ali Marx je u svoje vrijeme bio u pra
vu oko puno vanih pitanja tako da se razumnim opisom
kad se netko nazove marksistom. Nijedan sljedbenik Freuda
ne dri kako je Freud bio nepogreiv, isto kao to ni ljubitelj
Alfreda Hitchcocka ne opravdava ba svaki redateljev kadar ili
9
T ERRY EAGLETON
repliku iz scenarija. nastojati Marxove ideje prikazati kao
savrene, kao uvjerljive. Da bih to dokazao, u ovoj knjizi
razmatram deset glavnih prigovora Marxu, kronoloki neovi
sno o njihovoj vanosti, i pokuavam ih jedan po jedan odbaci
ti. U tom procesu nastojim pruiti jasan i
uvid u njegovu za one kOji nisu upoznati s njegovim
djelima.
manifest je opisan kao "bez sumnje najutje
cajniji tekst napisan u devetnaestom Za razliku od
dravnika, znanstvenika, vojnika, religijskih i
pojava, malo je mislilaca koji su u tolikoj mjeri promijenili tijek
povijesti kao to je to autor Manifesta. Ne postoje karte
zijanska vlada, gerila ili hegelijanski sindikati.
ni njegovi najneumoljiviji ne mogu da je izmi
jenio na koji razumijevamo ljudsku povijest. Antisocija
mislilac Ludwig von Mises opisao je socijalizam kao
"najsnaniji reformski pokret u povijesti, prvi ideoloki trend
koji nije na neki dio ga podravaju
svih rasa, nacija, religija i dvilizacija."2 tome, po
stoji zanimljivo kako se sada slobodno mogu poko
pati Marx i njegove teorije - i to usred jedne od najrazornijih
kriza kapitalizma u povijesti. Marksizam koji je dugo bio teorij
ski najbogatija i beskompromisna kritika kapitalizma,
sada je spokojno na prapovijest.
Ta kriza je barem to da je "kapitalizam", naj
prikrivena pod nekim skromnim pseudonimom poput
"modernog doba", "industrijalizacije" ili "Zapada", jo jednom
postala aktualna. sustav je u problemima onda
10
Zato je Marx bio u pravu
kad ljudi govoriti o kapitalizmu. To ukazuje da je sustav
prestao biti prirodan poput zraka koji udiemo i moe se umje
sto toga shvatiti kao historijski relativno nov fenomen. tovie,
s obzirom da sve to je uvijek moe umrijeti, drutveni
se sustavi vole predstavljati besmrtnima. Onako kako vas trop
ska groznica ponovno svjesnim vlastitog tijela, tako se i
oblik drutvenog ivota moe shvatiti tek kad njegova
propast. Marx je bio prvi koji je identificirao historijski pred
met poznat kao kapitalizam, kako je nastao, prema
kojim je zakonima djelovao i na koji bi se mogao privesti
kraju. Kao to je Newton otkrio skrivene zakone gravitacije, a
Freud razotkrio djelovanje nevidljivog fenomena poznatog pod
imenom nesvjesno, tako je i Marx razotkrio na svakodnevni
ivot otkrivi neopaziv entitet poznat kao
proizvodnje.
U ovoj knjizi vrlo malo govorim o marksizmu kao moral
noj i kulturnoj kritici. To je stoga to se ona u ne koristi
kao prigovor marksizmu pa se zato ovdje ne uklapa.
drim da su iznimno bogati i plodni Marxovi tekstovi u tom
kontekstu razlog dovoljan sam po sebi za pristajanje uz marksi
"komodifikacija" drutvenog ivo
ta, kultura pohlepe, agresivnost, bezumni hedonizam i
nihilizam, trajan gubitak smisla i vrijednosti ljudske egzisten'
cije: teko je inteligentnu raspravu o tim pitanjima koja se
ne bi uvelike oslanjala na tradiciju.
U ranim danima feminizma, neki nespretni i dobrohotni
muki autori znali su "Kad kaem naravno da
mislim i na mukarce i na ene." Na i ja elim
11
" .... ....

TERRY EAGLETON
kad kaem Marx, mislim na Marxa i Engelsa. No, odnos
njih je posve druga
Zahvalan sam Alexu Callinicosu, Philipu Carpenteru i Ellen
Meiksins Wood koji su rukopis ove knjige i pruili mi
neke neprocjenjive opaske i sugestije.
12
'_......."""'-"'--_.r_..,.
SVE:.IJC.J:,l"r::
..IOSIPA ':"
li e:
GH,6,D5t<A; "I"",
:..
l,.;e.'..Jl,.'., .... ",,.._...
PRVO POGLAVLJE
S marksizmom je gotovo. Shvatijivo je da je moda imao
neko u svijetu tvornica i ustanaka zbog hrane, u
svijetu rudara i rairene bijede i brojne
klase. Ali definitivno nema u dananjim besklasnim
i drutveno mobilnim postindustrijskim dru
tvima. Tvrdoglavi, bojaijivi ili obmanuti teko
da se svijet korjenito promijenio, u oba te
Teza da je s marksizmom gotovo bila bi melem za ui mark
sista u cijelom svijetu. Mogli bi prekinuti prosvjede i mareve,
vratiti se u krilo svojih obitelji i uivati u
provedenoj kod umjesto na jo jednom dosadnom i za
mornom sastanku. Marksisti ne ele nita drugo doli prestati
biti marksisti. U tom kontekstu, biti marksist nije isto to i biti
budist ili milijarder; to je srodnije zvanju
su perverzna, stvorenja koja si ukidaju posao time
to pacijente koji ih onda vie ne trebaju. tome,
zadatak radikala jest do u kojoj vie
biti potrebni, s obzirom da njihovi ciljevi biti ispunjeni. Oni
tada biti slobodni dati ostavku, spaliti postere Che Guevare,
13
TERRY EAGLETON
ponovno uzeti u ruke davno i razgovarati
o mnogo zanimljivijem od azijskog proizvodnje.
Ako za dvadesetak godina jo uvijek bude bilo marksista ili fe
ministica, bit to tuna Marksizam je trebao biti
privremen pokret, zbog svatko tko ulae cijeli svoj iden
titet u njega promauje smisao. je poenta marksizma u
tome da postoji ivot nakon marksizma.
Postoji samo jedan problem s ovom
vizijom. Marksizam je kritika kapitalizma - najdublja, najo
trija, najobuhvatnija kritika takve vrste koja je ikad postojala.
To je i jedina takva kritika koja je preobrazila velik dio
planeta. Iz toga slijedi da je, sve dok je kapitalizam i dalje pri
sutan, prisutan i marksizam. Jedino svojeg
protivnika on moe odbaciti i samoga sebe. A kako sada izgle
da, kapitalizam se ivahnijim nego ikad.
suvremenih marksizma ne osporavaju ovu
tezu. Umjesto toga, oni tvrde kako se sustav promijenio do
granica neprepoznatljivosti od Marxova vremena te da zbog
toga njegove ideje vie nisu relevantne. Prije nego to ovu tvrd
nju malo detaljnije razmotrimo, treba spomenuti da je sam
Marx bio savreno svjestan promjenjive naravi sustava
protiv kojeg je govorio. Upravo marksizmu dugujemo koncept
historijskih oblika kapitala: poljoprivred
nog, industrijskog, monopolskog, financijskog, imperijalnog
itd. Dakle, zbog bi da se posljednjih
promijenilo kapitalizma diskreditiralo teoriju koja pro
mjenu kao svoju navlastitu bit? Osim toga, sam Marx
je predvidio raspad klase i ogromno bijelih
14
Zato je Marx bio u pravu
ovratnika. Tome se posvetiti malo kasnije. On je
predvidio tzv. globalizaciju - za se misao
doivljava kao No moda je upravo Marxova "arha
odlika ono to ga danas relevantnim. Oni koji ga
optuuju da je zastario perjanice su kapitalizma koji se ubrzano
prema starim viktorijanskim oblicima nejednakosti.
Godine 1976. velik dio ljudi sa Zapada smatrao je da mark
sizam ima o raspravljati. od 1986. mnogi od njih vie
to nisu smatrali. to se dogodilo u Jesu
li ti ljudi jednostavno zakopani ispod gomile utokljunaca? Je
li teorija razotkrivena kao lana nekim uznemi
novim istraivanjima? Jesmo li promijenili stav zbog
nekog MarXova rukopisa u kojem on priznaje kako je
sve to bila samo ala? Nismo tek sada otkrili, na nae veliko
aljenje, da je Marx bio znali smo to
oduvijek. Bez tvrtke Ermen & Engels u Salfordu koju je posje
dovao Engelsovotac, tekstila, siromaan
Marx moda ne bi mogao dovoljno dugo poivjeti da napie
tekstove protiv tekstila.
Neto se doista dogodilo u razdoblju koje razmatramo. Od
sredine 1970-ih naovamo, sustav doivio je neke
vitalne promjene.
1
Dolo je do obrata od tradicionalne indu
strijske manufakture do "postindustrijske" kulture konzume
rizma, komunikacija, informacijske tehnologije i uslunih dje
latnosti. U trendu su bila manja, decentralizirana, raznovrsna,
nehijerarhijski ustrojena Trite je bilo deregulirano,
a pokret za prava klase doivio je brutalan pravni i
napad. Tradicionalna klasna solidarnost je oslabjela,
15
TERRY EAGLETON
dok su lokalni, rodni i identiteti postali sve snaniji
i ustrajniji. Politikom se u sve mjeri upravljati i
manipulirati.
Nove informacijske tehnologije odigrale su ulogu
u sve globaliziranju sustava, u vidu transnacio
nalnih korporacija koje su distribuirale proizvodnju i ulaga
nja diljem planeta za maksimalnim profitom. Velik dio
industrijske proizvodnje premjeten je na jeftinije lokacije s
manjim u "nerazvijenom" svijetu, po su neki
uskogrudni zapadnjaci da je teka industrija nestala
iz cijelog svijeta. S nastankom takve globalne mobilnosti dolo
je do velike migracije radne snage, a s njima je
ponovno izbio rasizam i faizam kad su siromani imigranti
doli u ekonomski puno razvijenije zemlje. I dok su "periferne"
zemlje prisiljene na teak i rad, privatizirana dobra, ne
postojanje blagostanja i iznimno nepravedne uvjete trgovine,
pomodno neobrijani menaderi u zemljama razdrljili
su kravate, koulje i brinuli se za duhovno blagosta
nje svojih zaposlenika.
Nita od navedenog nije se dogodilo zato jer je
ki sustav bio pun ivota i bezbrian. Posve suprotno, njegov
nov ratoboran stav, poput oblika agresije, izvirao je iz
duboke tjeskobe. Ako je sustav postao to je zbog toga
to je bio u latentnoj depresiji. Ovakvu reorganizaciju ponaj
prije je iznjedrilo iznenadno slabljenje poslijeratnog razvoja.
Sve intenzivnije natjecanje smanjivalo je profit,
izvore ulaganja i brzinu rasta. je
i socijaldemokracija sada bila suvie radikalna i skupa
16
Zato je Marx bio u pravu
opcija. Stoga je pripremljen teren za Reagana i Thatcher koji su
pomogli u razaranju tradicionalne industrije, uzdrmali
ke pokrete, dopustili da se trite rascijepi, represiv
nu apu drave i novu drutvenu fi10wfiju poznatu
kao drsku pohlepu. Premjetanje ulaganja od proizvodnje pre
ma uslunim djelatnostima, financijskim i komunikacijskim
industrijama bila je reakcija na dugotrajnu ekonomsku krizu, a
ne skok iz loeg svijeta u vrli novi svijet.
i uzevi to u obzir, dvojbena je teza da je radi
kala koji su promijenili stav o sustavu 70-ih i 80-ih to
jednostavno zato jer je sada bilo manje tvornica tekstila.
To nije bilo ono to ih je odvelo do pokapanja marksizma za
jedno s njihovim zaliscima i vrpcama oko glave, nego je to bilo
uvjerenje da je reim s kojim su se sukobili bio prejak
da bi ga se moglo slomiti. Nisu to bile iluzije o novom kapita
lizmu, zbog da ga se promijeni,
to se pokazalo presudnim. Budimo sigurni, bilo je mnogo biv
ih socijalista koji su racionalizirali svoju potitenost da
ako se sustav ne moe promijeniti, onda ga ni ne treba mi
jenjati. No se pokazao izostanak vjere u alterna
tivu. S obzirom na to da je pokret za prava razbijen i
oskvrnjen, a ljevica grubo u prvobitno stanje,
se da je nestala bez traga. Za neke s ljevice,
raspad sovjetskog bloka krajem 1980-ih jo je vie produbio
Nije pomogla ni da je najuspjenija ra
dikalna struja modernog doba - revolucionarni nacionalizam
- u to vrijeme bio iscrpljen. Kulturu postmodernizma
s njegovim odbacivanjem takozvanih velikih pripovijesti i tri
17
TERRY EAGLETON
jumfalne najave kraja povijesti hranilo je ponajprije uvjerenje
da odsad biti malo vie od sadanjosti. Ili, kako je
to jedan postmodernist kazao: "Sadanjost plus
-v'" ')
VIse opClJa.
Diskreditiranju marksizma je ponajprije pomogao polako
impotencije. Teko je zadrati vje
ru u promjene kad se promjena ne nalazi na dnevnom
redu, i ako bismo je tada trebali najvie podravati. Napos
ljetku, ako se ne odupirete onom to je neizbjeno,
nikada znati koliko je ono doista bilo neizbjeno. Da su
se oni kojima je ponestalo hrabrosti uspjeli pridravati starih
stavova i u naredna dva bi toliko trijum
falnom i nesavladivom kapitalizmu kakav je 2008. uspio tek
u tome da bankomate na glavnim ulicama dri otvorenima.
Vidjeli bi i kako cijeli kontinent juno od Panamskog
kanala ulijevo. Kraj povijesti sada je doao do
kraja. U svakom marksisti bi se trebali dobro privika
vati na poraze. su i katastrofama od ove. Poli
prevaga uvijek biti na strani onih na vlasti, zato jer ima
vie tenkova od vas. Ali nesmotrene vizije i radosne nade s kraja
60-ih su ovaj preokret osobito gorkom pHulom koju
oni koji su preivjeli to razdoblje morati progutati.
Dakle, ono to je marksizam neprihvatljivim nije
da je kapitalizam promijenio svoju narav. Stvar je
upravo suprotna. Bila je to da je, to se sustava,
sve bilo po starom, pa i vie od toga. je to je isto
ono to je odgurnulo marksizam iznjedrilo i kredibi
litet njegovim tvrdnjama. Bio je pogurnut na marginu jer je
18
Zato je Marx bio u pravu
drutveni poredak kojem se suprotstavio, umjesto da postane
umjeren i postao okrutniji i ekstremniji
negoli prije. A upravo je to kritiku jo
Na razini, kapitalizam je bio mnogo
vie koncentriran i grabeljiviji negoli ikad prije, a se
klasa zapravo Postalo je zamisliti
u kojoj ultrabogati imati skrovite u naoruanim
i zajednicama, dok otprilike milijardu ljudi u sla
movima biti okrueni u svojim derutnim nastambama straar
nicama i bodljikavom icom. U takvim okolnostima tvrditi da
je marksizam stvar prolosti isto je kao tvrditi da je vatrogastvo
zastarjelo jer su piromani sve vjetiji i imaju vie pomagala na
raspolaganju nego ikad prije.
U nae doba, kao to je Marx predvidio, su
se produbile nejednakosti u imovinskom stanju. Samo jedan
milijarder ima prihode u razini zarade sedamnaest
milijuna njegovih najsiromanijih sunarodnjaka. Kapitalizam
je stvorio vie prosperiteta nego to ga je ikad bilo u povijesti,
ali je cijena toga (naposljetku, ne samo u siromatvu milijardu
ljudi) bila astronomska. Prema izvjetaju Svjetske banke, 2,74
milijarde ljudi u 2001. godini ivjelo je s manje od dva dolara
na dan. smo s drava koje ima
ju nuklearno naoruanje i sukobljavaju se oko oskudnih resur
sa, a takva je oskudnost uvelike posljedica samog kapitalizma.
Po prvi put u povijesti oblik ivota koji je prevladao ima
ne samo da uzgaja rasizam i iri kulturni kretenizam, povede
nas u rat ili nas zatvori u radne logore, da nas zbrie s lica
zemlje. Kapitalizam se ponaati antidrutveno ako mu je to
19
TERRY EAGLETON
profitabilno, a to danas moe unitenje na
nezamislivoj razini. Ono to je nekad bila fan
tazija, danas je postala okrutna stvarnost.
slogan "socijalizam ili barbarizam" nikad nije bio toliko svire
po prikladan, nikad u manjoj mjeri figura. U takvim
groznim uvjetima, kako pie Fredric Jameson, "marksizam nu
no mora ponovno postati istinski".
2
Izrazite nejednakosti u bogatstvU i imperijalno rato
vanje, intenzivnija eksploatacija, sve snanija represivna drava:
ako su sve ovo karakteristike dananjeg svijeta, istodobno su i
problemi protiv kojih se marksizam borio i koja je promiljao
gotovo dva Iz toga bismo mogli da je donio i
neke pouke za sadanjost. Marx je napose bio osupnut izrazito
nasilnim postupcima kojima je urbana klasa obliko
vana iz iskorijenjenog seljatva u Engleskoj, njegovoj doselje
zemlji - to je proces koji se danas zbiva u Brazilu, Kini,
Rusiji i Indiji. Tristram Hunt ukazuje na to da se knjiga Mikea
Davisa Planet slamova, koja o "smrdljivim planinama
poznatim kao slamovi koje moemo u dananjem
Lagosu ili Dhaki, moe shvatiti kao nova verzija Engelsova dje
la Poloaj klase u Engleskoj. S obzirom na to da Kina
postaje svjetska tvornica, Hunt kae kako "zasebne ekonomske
zone Guangdonga i angaja na Manche
ster ili Glasgow iz 1840-ih godina' .
3
to ako nije zastario marksizam, nego kapitalizam? u
viktorijanskoj Engleskoj Marx je vidio da tom sustavu pone
staje daha. drutveni razvoj u svom zenitu, sada je
djelovao kao njegov teret. Marx je drutvo vidio
20
ZaIto je Marx bio u pravu
kao drutvo preplavljeno fantazijama i fetiizmom, mitom i
idolatrijom, bez obzira koliko se ono ponosilo vlastitom mo
Njegova samodopadna vjera u vlastitu superiornu
racionalnost kao oblik navlastitog prosvjetljenja bila je neka
vrsta praznovjerja. Ako je ono bilo sposobno ostvariti zadivlju
napredak, istodobno je moralo vrlo naporno raditi kako bi
ostalo na mjestu. Marx je jednom rekao da je krajnja granica
kapitalizma sam kapital, neprestana reprodukcija granice koju
se ne moe premostiti. Stoga postoji neto
i u ovom od svih poredaka u
povijesti. da logika koja ga podupire ostaje
konstantna jedan je od razloga zbog kritika "
kapitalizma ostaje i dalje uvelike ispravna. Jedino ako bi sustav
istinski bio u stanju vlastite granice,
neto posve novo, onda to vie ne bi bilo tako. AH kapitalizam
nije sposoban izmisliti koja ne bi ritualno reprodu
cirala njegovu sadanjost. Zajedno sa, ne treba to ni spominja
ti, vie
Kapitalizam je iznjedrio veliki materijalni napredak. No
iako je ovaj oblik organiziranja naih poslova imao mnogo vre
mena da dokae kako je u stanju zadovoljiti potrebe
stva, se da danas nije nita blii tom idealu. Koliko smo
dugo spremni da s dobrim vijestima? Zato i dalje
pristajemo uz mit da iznimno bogatstvo koje generira ovaj
proizvodnje jednoga dana postati dostupno svima? Bi li
svijet jednako tako tretirao tvrdnje ljevice s takvim
nim, "hajde da i vidimo"
koji priznaju kako u sustavu uvijek biti velikih nejednakosti,
21
TERRY EAGLETON
ali da je to - koliko god okrutno - jo uvijek bolje od alternati
va, barem su iskreni u svojem drskom stavu, za razliku od onih
koji propovijedaju da se sustav naposljetku popraviti. Ako
postoje bogati i siromani ljudi, kao to postoje crni i bijeli,
onda se blagostanje bogatih s vremenom moda preliti i na
siromane. ukazati na to da su neki ljudi siromani,
a neki bogati isto je kao i tvrditi da u svijetu postoje i detektivi
i kriminalci. Naravno da je tako, ali to zamagljuje istinu da
detektivi postoje zato jer postoje kriminalci ...
22
DRUGO POGLAVLJE
Marksizam je moda doista teorijski upravu. Mer1utim, kad
god se upustio u praksu, to je rezultiralo terorom, tiranijom
i masovnim ubojstvima neshvatljivih razmjera. Marksizam
se moe kao dobra ideja bogatim akademicima sa Za
pada koji slobodu i demokraciju uzimaju zdravo za gotovo.
za milijune ljudi on je glad, nevolje,
nje, prisilni rad, nefunkcionainu ekonomijU i monstruozno
represivnu dravu. Oni koji i dalje podravaju marksizam
svemu ovome, ili su glupi i samoobmanuti ili su pak
moralno odvratni. Socijalizam manjak slobode; tako
r1er i manjak materijalnih dobara, s obzirom da je to
nuna posljedica ukidanja trita.
Velik broj ljudi na Zapadu vatreni su pristalice planskog
Uzmimo kao primjer Nije ni da
pristojni i tipovi podravaju civilizacije ogrez
le u krvi. Primjerice, ostalima, liberali i konzervativci.
Moderne nacije plod su povijesti ropstva, geno
cida, nasilja i izrabljivanja isto tako kao i mrska Maova Kina
Staljinov Sovjetski Savez. I kapitalizam je u krvi
i suzama; radi se samo o tome da je opstao dovoljno dugo da
23
TERRY EAGLETON
zaboravi na ovih zvjerstava, to nije sa staljiniz
mom i maoizmom. Ukoliko je Marx bio ove amnezi
je, to je dobrim dijelom zbog toga to je ivio u razdoblju kad
je sustav jo bio u nastanku.
U djelu Kasni viktorijanski holokaust Mike Davis pie o deseti
nama milijuna Indijaca, Afrikanaca, Kineza, Brazilaca, Korejaca,
Rusa i ostalih to su umrli zbog gladi koja se bez problema mogla
sue i oboljenja krajem devetnaestog Mnoge
od tih katastrofa bile su rezultat dogme o slobodnom tritu, po
put primjerice dizanje cijene ita u nebesa, je ta namirnica
postala nedostupna ljudima. Nisu sve takve monstruo
znosti stare poput Viktorijanaca. Tijekom posljednja dva desetlje
dvadesetog broj onih koji ive s manje od dva dolara
na dan se za gotovo stotinu milijuna.
1
djece u
dananjoj Britaniji ivi ispod granice siromatva, dok se bankari
ljute ako im godinji bonus padne na milijun funti.
Budimo realni, kapitalizam nam je zajedno s ovakvim od
vratnostima ostavio u i neka neprocjenjiva dobra. Bez
srednje klase kojoj se Marx toliko divio ne bismo naslijedili
slobodu, demokraciju, ljudska prava, feminizam, republikani
zam, znanstveni napredak i mnogo toga, kao i povijesne krize,
tvornice, faizam, imperijalne ratove i Mela Gib
sona. Ali i takozvani sustav je pridonio u
nekim stvarima. Kina i Sovjetski Savez izvukli su svoje
iz ekonomske zaostalosti u moderni industrijski svijet, bez ob
zira to je to rezultiralo strahovitim ljudskim rtvama, a cijena
je bila tako velika dijelom zbog neprijateljstva
Zapada. Takvo neprijateljstvo je prisililo Sovjetski Sa
24
Zalto je Marx bio u pravu
vez na utrku u naoruanju koja je jo vie osakatila njezinu
ekonomiju i naposljetku je dovela do kolapsa.
No, u tom istom razdoblju uspio je zajedno sa satelitskim
dravama ostvariti jeftino stanovanje, gorivo, prijevoz i kulturu,
punu zaposlenost i impresivne drutvene usluge za polovicu sta
novnitva Europe, kao i nerazmjerno stupanj jednakosti te
(naposljetku) materijalnog blagostanja nego to su te nacije ikada
imale. hvalila se kako ima jedan
od najboljih sustava skrbi za djecu u cijelome svijetu. Sovjetski
Savez odigrao je herojsku ulogu u borbi protiv faizma, kao i u
pomaganju da se srue kolonijalni reimi. je potaknuo
oblike solidarnosti vlastitih dravljana, to su
nacije sposobne samo kad ubijaju stanovni
tvo u drugim zemljama. Dakako, sve to nije zamjena za slobodu,
demokraciju i bogatu ponudu u ali isto tako
to ne treba ignorirati. Kad su sloboda i demokracija napokon
dojahale da spase sovjetski blok, su to u ekonom
ske ok-terapije, oblika usred bijela dana uljudno nazvane
privatizacija, gubitak posla za desetak milijuna ljudi, ogromno
bijede i nejednakosti, zatvaranje besplatnih
gubitak prava ena i gotovo unitenje mrea drutvenog
blagostanja koji je tako dobro funkcionirao u tim dravama.
i u tom komunizma ipak prevlada
vaju nad promaajima. Moe biti da je neki oblik diktatorske vla
davine bio gotovo neizbjean u okrutnim uvjetima u Sovjetskom
Savezu, ali to nije morao biti staljinizam ili neto poput toga.
Uzevi u cjelini, maoizam i staljinizam bili su upropateni, krvavi
eksperimenti koji su pridonijeli tome da sama ideja komunizma
25
TERRY EAGLETON
postane odbojna svima onima u svijetu koji su od nje mogli pro
fitirati. A to je s kapitalizmom? Kao to sam spomenuo, nezapo
slenost na Zapadu mjeri se u milijunima i dosljedno se pove
a je ekonomije od raspada spasilo prisvajanje
milijardi dolara namaknutih od Bankari i
financijeri koji su doveli svjetski financijski susrav do ruba pono
ra nedvojbeno stoje u redu za kirurgiju kako ih bijesni
ne bi prepoznali i rastrgali na
Istina je da kapitalizam funkcionira neko vrijeme, u smislu
da je donio dotad prosperitet u nekim dijelovima svijeta.
Ali to je ba poput Staljina i Mao<'j., po stranu cijenu ljud
skih ivota. To nije tek pitanje genocida, gladi, imperijalizma ili
trgovine robljem. Sustav se pokazao neuspjenim stvoriti
bogatstvo bez istodobnog stvaranja gomile onih koji su ga lieni.
Istina je da ovo ne mnogo u smislu, s obzi
rom na to da ivota danas prijeti unitenjem
planeta. Jedan poznati ekonomist opisao je
klimatske promjene kao trini neuspjeh u povijesti",2
Sam Marx nikad nije mogao zamisliti da bi socijalizam
mogao nastati u uvjetima siromatva. Takav bi projekt iziski
vao gotovo bizaran vremenski procjep poput izuma interneta
u srednjem vijeku. Isto tako, nijedan marksist sve do Staljina
nije mogao zamisliti da je tako neto Le
njina, Trockog i ostatak vodstva. Ne moete pre
raspodijeliti bogatstvo za dobrobit svih ako postoji tako malo
bogatstva za raspodjelu. Ne moete ukinuti drutvene klase u
siromanim uvjetima s obzirom na to da ih sukobi zbog
materijalnog vika (previe oskudnog da bi zadovoljio
26
Zato je Marx bio u pravu
potrebe) jednostavno ponovno uspostaviti. Kako kae Marx u
ideologiji, rezultat revolucije u takvim uvjetima jest
da se "stari prljavi posao" (ili u manje ukusnom prijevodu,
"isto staro sranje") ponovno pojaviti. Sve to moete dobiti je
drutvena oskudica. Ako trebate akumulirati kapital manje-vie
od samog tada najefikasniji da se to (ma
koliko god brutalan bio) putem motiva profita. Lakom i
pohlepan vlastiti interes vjerojatno zgrnuti bogatstvo u ne
zamislivo kratkom roku, iako je isto tako vjerojatno da isto
dobno proizvesti ogromno siromatvo.
Marksisti nisu vjerovali ni u to da je socijalizam
ostvariti samo u jednoj zemlji. Taj pokret bio je inter
nacionalan ili ga nije bilo. Bio je to stav, a
ne Kad nacija ne bi uspjela
dobiti potporu u svijetu u kojem je proizvod
nja specijalizirana i razdijeljena nacijama, bila
bi nesposobna osloniti se na globalne resurse potrebne da se .y
ukine oskudica. Proizvodno bogatstvo pojedine zemlje nije do- .
voljno, poimanje socijalizma u jednoj zemlji izumio
je Staljin 1920-ih godina, dijelom kao racionalizaciju
da druge nacije nisu mogle dobiti od Sovjet
skog Saveza. Za ovo nema jamstva u djelima samog Marxa.
Dakako, revolucija mora odnekud Ali ne
moe se zaustaviti i dovriti na nacionalnim granica
ma. socijalizam na osnovu njegovih u
jednoj izoliranoj zemlji bilo bi isto kao i
o ljudskoj vrsti iz studije o psihopatima u nekom

27
TERRY EAGLETON
Izgradnja ekonomije iz samih temelja je i na-o
poran, zadatak. Nije ba izvjesno da bi se ljudi
dobrovoljno prepustili koje on iziskuje. Dakle, ako
se takav projekt ne razvija postupno, pod demokratskom kon
trolom i u skladu sa vrijednostima, moe nastati
autoritarna drava koja prisiliti da poduzmu ono to
ne bi poduzeli svojom vlastitom voljom. Ovdje imamo na umu
militarizaciju rada u Rusiji. Rezultat bi bio, koje li
strane ironije, potkopavanje nadgradnje socijalizma
(narodna demokracija, istinsko samoupravljanje) pri samom
pokuaju stvaranja njegove ekonomske baze. Bilo bi to poput
poziva na tulum na kojem ne samo da bi trebali i
proizvesti pivo nego i iskopati temelje i postaviti parkete. Tada
ne bi preostalo mnogo vremena za zabavu.
U idealnom socijalizam iziskuje obrazovan,
sofisticiran narod, prosperitetne civilne institucije, dobro
razvijenu tehnologiju, liberalnu tradiciju i naviknu
tost na demokraciju. Nijedno od navedenog biti dostupno
ako si ne moete priutiti ni krpanje ono malo autocesta to ih
imate ili nemate policu zdravstvenog osiguranja u bolesti
ili izgladnjivanja koje je bolje od onog koje ima svinja u nekom
oboru. Nacije koje imaju dugu povijest kolonijalne vladavine po
sebno su liene prednosti koje sam spomenuo, s obzirom na to da
kolonijalne snage nisu bile osobito oduevljene dru
tvenih sloboda ili demokratskih institucija u svoje kolonije.
Kao to je Marx nastojao pokazati, socijalizam tre
ba radnoga dana dijelom da bi se ljudima pruilo
slobodno vrijeme za osobno ispunjenje, a dijelom da bi bilo
28
Zato je Marx bio u pravu
dovoljno vremena za i ekonomsko samoupravljanje.
To je neizvedivo ako ljudi nemaju novaca za cipele, a razdijeliti
milijune cipela gradanima zahtijeva centraliziranu birokratsku
dravu. Ako je va narod pod udarom neprijateljskih i raro
bornih snaga, kao to je to bio s Rusijom
u vrijeme nastanka revolucije, to se autokratska
drava sve vie neizbjenom. Tijekom Drugoga svjetskog
rata bila je daleko od autokratske drave, ali ona nipoto nije
bila slobodna zemlja niti se to od nje moglo
Da bi se postalo socijalist, potrebno je biti razumno bogat,
podjednako u doslovnom i smislu te Ni
jedan marksist od Marxa i Engelsa do Lenjina i Trockog nije
matao o takvom. Ili ako pak sami niste bogati, onda je
potrebno da vam pomogne susjed koji je dovoljno
U to bi da i ti susjedi
(napose provedu svoju revoluciju. Kad bi
klasa tih zemalja mogla zbaciti s vlasti njihove gos
podare i posegnuti za njihovim proizvodnim snagama, mogli bi
iskoristiti te resurse za prve drave u povijesti
tako da ne propadne bez traga. Ovo nije bio tako neostvariv pri
jedlog kao to izgleda. Europa tog vremena gorjela je od revolu
cionarnih nada kad su se i savjeti (ili sovjeti)
rasplamsali u gradovima poput Berlina, Varave, Miin
chena i Rige. Kad te pobune bile uguene, Lenjin i Trocki su
znali da se njihova vlastita revolucija nalazi u kripcu.
Ne radi se o tome da izgradnja socijalizma ne moe
u oskudnim uvjetima. Radije je o tome da bi se bez mate
rijalnih resursa izokrenula u monstruoznu karikaturu socijaliz
29
TERRY EAGLETON
ma kao to je staljinizam. se revolucija ubrzo nala
opkoljena imperijalnim vojskama, a prijetili su
joj i proturevolucija, glad u gradovima i krvavi rat.
Bila je naputena u oceanu uglavnom neprijateljski raspoloe
nih seljaka koji nisu bili voljni predati teko viak glad
nim gradovima svega nekoliko kilometara udaljenim od njih.
S uskom bazom, katastrofalno loom razinom
materijalne proizvodnje, oskudnim tragovima civilnih institu
cija, desetkovanom i klasom,
revolucijom i nabujalom birokracijom koja se suprotstavljala
caru, revolucija je bila u velikim problemima od samog po
Na kraju, boljevici su pod prijetnjom uveli svoje izglad
njele, malodune i ratom iscrpljene ljude u modernitet. Mnogi
od ratobornih radnika nestali su u zapadom po
taknutom ratu, ostavivi partiju s vrlo
malom drutvenom bazom. Nije trebalo dugo da partija preot
me sovjete i zabrani neovisni tisak i Ona je
suzbila i uguila neistomiljenike i opozicijske stran
ke, manipulirala izborima i militarizirala rad. Ovakav bezduan
antisocijalan program nastao je kao protutea ratu,
rairenoj gladi i stranim napadima. Ruska ekonomija bila je u
ruevinama, a njezino drutveno tkivo dezintegrirano.
je ironija dvadesetog u tome to se socijalizam
pokazao najmanje ondje gdje je bio najpotrebniji.
Isaac Deutscher opisao je ovu situaciju sa sebi
svojstvenom nenadmanom elokvencijom. Stanje u Rusiji tog
doba je da je prvi i dotad jedini pokuaj izgradnje so
cijalizma morao biti poduzet u najgorim uvjetima,
30
Zato je Marx bio u pravu
bez blagodati i koristi snanih odre
da, bez plodotvornog utjecaja stare i sloene kulturne tradicije,
u okruenju tako materijalne i kulturne bijede,
primitivizma i grubosti koja bi mogla upropastiti ili
tenju za socijalizmom".3 To pokazuje samouvjerenu
kritiku marksizma koja tvrdi da nita od toga nije relevantno s
obzirom na to da je marksizam ionako autoritarna vjera. Kad
bi sutra zaposjeo blizu Londona, tako ide u
Dorkingu bi se pojavili radni logori prije kraja tog tjedna.
Kao to vidjeti, je sam Marx bio prema
rigidnoj dogmatici, vojnom teroru, represiji te samo
voljnoj i despotskoj dravnoj Smatrao je da
predstavnici moraju biti odgovorni spram svojih i korio
je socijaldemokrate njegova doba zbog dravne poli
tike. On je inzistirao na slobodi govora i drutvenim sloboda
ma, bio je uasnut prisilnim stvaranjem urbanog proletarijata
(u njegovu u Engleskoj, a ne u Rusiji) te je smatrao da
vlasnitvo na selu mora biti dobrovoljan, a ne prisi
lan proces. No, kao netko tko je znao da se socijalizam ne moe
razbuktati u uvjetima bijede, savreno bi jasno razumio zato se
ruska revolucija
U stvari, na paradoksalan stalj inizam ne diskreditira
Marxovo djelo, nego o njegovoj ispravnosti. elite li
razumjeti kako je staljinizam doao na vlast, morate se vratiti
na marksizam. Puko moralno denunciranje zvijeri jednostavno
nije dovoljno. Moramo znati u kakvim se materijalnim uvje
tima pojavljuje, kako funkcionira te kako bi mogla pasti, a to
znanje na najbolji pruaju neke glavne stru
31
TERRY EAGLETON
je. Takvi marksisti, mnogi od njih sljedbenici Lava Trockog ili
nekog "libertinskog" oblika socijalizma, razlikuju se
od liberala sa Zapada u jednoj bitnoj stavci: njihova je kritika
takozvanih drutava bila mnogo dublje ukorije
njena. Oni se nisu tunim vapajima izborili za to vie demo
kracije ili ljudskih prava. Umjesto toga, pozvali su na zbacivanje
cjelokupnog represivnog sustava to upravo pod nazivom
socijalizma. tovie, pozivali su na to jo od dana kad je Staljin
doao na vlast. Istodobno, upozorili su da bi, ako se komunis
sustav raspadne, mogao dopasti u ruke grabciljivog kapi
talizma koji halapljivo da prodre ostatke. Lav Trocki
predvidio je upravo takav kraj Sovjetskom Savezu i dvadesetak
godina kasnije pokazalo se da je bio u pravu.
Pokuajte zamisliti pomalo grupicu kapitalista koja bi
nastojala pleme iz kamenog doba pretvoriti u bezdune i po
hlepne, tehnoloki sofisticirane poduzetnike koji govore argo
nom odnosa s i slobodne trine ekonomije, a sve to u
neizmjerno kratkom vremenskom razdoblju. li
da bi se takav eksperiment gotovo sigurno pokazao
no neuspjenim osudu kapitalizma? Nipoto. Misliti na taj na
bilo bi apsurdno isto kao i tvrditi da udruenje enskih
treba ukinuti zbog toga jer ne mogu rijeiti
probleme iz kvantne fizike. Marksisti ne vjeruju da je snana
liberalna crta koja korijene od Thomasa Jeffersona i Johna
Stuarta Milla anulirana postojanjem tajnih elA-inih zatvora za
muslimana, iako su takvi zatvori sastavni dio politike
dananjih liberalnih drutava. No marksizma rijetko
32
Uto je Marx bio u pravu
su spremni priznati da inscenirana i masovni teror ne
njegovo poricanje.
iz jedne druge perspektive neki tvrde da je soci
jalizam neizvediv. i ako ga izgradite u uvjetima obilja, kako
biste mogli voditi sloenu modernu ekonomiju bez trita? Od
govor sve broja marksista glasi: za to ne bi ni bilo potrebe.
Prema njihovu miljenju, trite bi ostalo integralni dio socijali
ekonomije. Takozvani trini socijalizam
nost u kojoj bi sredstva za proizvodnju bila drutveno vlasni
tvo, ali bi se samoupravna natjecala jedna s drugima
na tritu.
4
Na taj bi se neke vrednote trita, a
otpali bi neki njegovi poroci. Na razini individualnih poduzet
nika, suradnja bi osigurala s obzirom da
pokazuju kako je gotovo uvijek kao i kapi
a ponekad i bolja. Na razini ekonomije
u cjelini, natjecanje osigurava da ne do informacijskih,
distribucijskih i poticajnih problema povezanih s tradicional
nim modelom centraliziranog planiranja.
Neki marksisti tvrde da je sam Marx bio trini socijalist,
barem u tom smislu da je vjerovao kako bi se trite usporilo u
tranzicijskom razdoblju nakon revolucije. On je
smatrao kako su trita bila emancipatorska isto kao i
eksploatacijska, pomogavi da se ljudi oslobode njihove pret
hodne ovisnosti o gospodarima i veleposjednicima. Trite ski
da auru misterioznosti s drutvenih odnosa, njihovu
ogoljenu realnost. Marx je bio toliko revnostan u tom pogledu
da je Hannah Arendt jednom opisala uvodne stranice Komu
manifesta kao pohvalu kapitalizmu koju smo
33
/
TERRY EAGLETON
ikad vidjeli".5 Trini socijalisti ukazuju da trgovina ni
po nije samo za kapitalizam. je i Trocki,
to neke njegove podravao trite, dodue
jedino u tranzicijskom razdoblju prema socijalizmu i u kombi
naciji s ekonomskim planiranjem. Smatrao je da je ono nuno
kao provjera prikladnosti i racionalnosti planiranja, s obzirom
na to da je "ekonomsko nezamislivo bez trinih od
nosa".6 Skupa sa sovjetskom Lijevom opozicijom bio je otar
takozvane planske ekonomije.
Trini socijalizam raskida s privatnim vlasnitvom, dru
tvenim klasama i izrabljivanjem. On smjeta ekonom
sku u ruke stvarnih U svim tim
to je napredak u ekonomiji. za neke
marksiste, on nije prihvatljiv jer zadrava previe karakteristika
takve ekonomije. U trinom socijalizmu postojati
robna proizvodnja, nejednakost, nezaposlenost i utjecaj tri
nih snaga koje nisu pod kontrolom Kako da radnici
ne budu pretvoreni u kolektivne kapitaliste,
svoj profit, kvalitetu, drutvene po
trebe i konzumerizmu porivom za neprekidnom
akumulacijom? Kako se moe
trita, njegov da ignorira cjelovitu drutvenu situaciju i
antisocijalne vlastitih fragmentiranih odlu
ka? Obrazovanje i nadziranje drave mogli bi smanjiti
nost za takve opasnosti, ali neki marksisti umjesto toga pred
lau ekonomiju koja ne bi bila ni planska privreda ni ovisna o
zahtjevima trita'? Prema tom modelu, resursi bi bili raspodi
jeljeni pregovorima pobornika
34
Zato je Marx bio u pravu
zatite okolia i ostalih relevantnih stranaka unutar mrea na
radnom mjestu, susjedstvu i odborima. iroke pa
rametre ekonomije, odluke o cjelovitoj raspodjeli
resursa, stopi rasta i ulaganjima, energiji, transponu, ekolokoj
politici i tome postavljali bi predstavnici odbora na lo
kalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Takve generalne odlu
ke o npr. raspodjeli bile bi potom niim tijelima na
regionalnim i lokalnim razinama, gdje bi se razradilo mnogo
detaljnije planiranje. Na svakoj razini od bi vanosti
bila javna rasprava o alternativnim ekonomskim planovima i
politikama. Na taj ono to se proizvodi i kako se proizvo
di bilo bi uvjetovano drutvenim potrebama, a ne privatnim
profitom. U kapitalizmu mi nemamo elimo
li vie bolnica ili vie zobenih pahuljica. U socijalizmu bi takva
sloboda postojala.
u takvim odborima proizlazila bi iz demokratskih iz
bora odozdol prema gore, a ne obrnuto. Demokratski izabrana
tijela koja predstavljaju svaku granu trgovine ili proizvodnje
pregovarala bi s nacionalnim ekonomskim odborom kako bi
se postigla odluka o ulaganjima. Cijene ne bi bile
iz sredinjice, nego bi ih formirale proizvodne jedi
nice na bazi zahtjeva korisnika, interesnih skupina
itd. Neki zagovornici takozvane participacijske ekonomije pri
oblik mjeovite ekonomije: dobra koja
su od vitalnog za zajednicu (hrana, zdravstvo, lijekovi,
obrazovanje, prijevoz, energija, osnovne potreptine, mediji i
sl.) moraju biti pod demokratskom javnom kontrolom, s obzi
rom na to da oni koji ih vode imaju sklonost kantisocijalnom
35
TERRY EAGLETON
ponaanju ako nanjue ansu za profita.
dobra koja su manje neophodna za drutvo (potrona roba,
luksuzni predmeti) mogli bi se prepustiti trinom djelovanju.
Neki trini socijalisti smatraju da je ova shema previe sloena
da bi je se moglo provesti u djelo. to je Oscar Wilde jed
nom primijetio, problem sa socijalizmom je u tome to oduzi
ma previe vremena. No trebalo bi barem uzeti u obzir ulogu
moderne informacijske tehnologije u podmazivanju tog susta
va. je i bivi potpredsjednik tvrtke Procter&Gamble pri
znao da ona samoupravljanje.
8
Osim
toga, Pat Devine nas koliko vremena odu
zima administracija i organizacija.
9
Ne postoji
razlog zato bi vremena koju zahtijeva soci
alternativa trebala biti od
Neki zagovornici participacijskog modela dre da bi svat
ko trebao biti jednako za posao koji obavlja,
razlikama u talentu, i zanimanju. Kao to kae Mi
chael Albert, koji sjedi u plianoj fotelji u udobnim
i uvjetima vie od radnika na traci
u tvornici koji radi u stranoj buci, na kocku svoj
ivot i organe na monotonom poslu koji ga unitava, neovisno
o tome koliko dugo ili koliko naporno svatko od njih radi". 10
Doista, postoji dobar razlog da ljudi koji rade zamorne, teke,
prljave ili opasne poslove vie od, primjerice,
ka ili znanstvenika se rad mnogo vie vrednuje. Velik dio
takvog prljavog i opasnog posla moda bi mogli preuzeti bivi
kraljevske obitelji. Morali bismo promijeniti nae prio
ritete.
36
ZaItoJI! Marx bio u pravu
S obzirom da sam upravo spomenuo kako su mediji zreli za
javno vlasnitvo, uzmimo to kao ogledni primjer. Prije pedese
tak godina u sjajnoj knjiici naslovljenoj KomunikacijelI Ray
mond Williams ocnao je plan za umjetnost i me
dije koji odbacuje dravnu konttolu njihova sadraja s jedne te
suverenost motiva zarade s druge strane. Umjesto toga, aktivni
u tom polju imali bi nadzor nad vlastitim sredstvima
izraavanja i komunikacije. i medijska "oprema"
radijske stanice, koncertne dvorane, televizijske mree, kazali
ta, novinski uredi i sl. - bili bi u javnom vlasnitvu (u njegovim
oblicima), a njihova uprava ulagala bi u demokratski
izabrana tijela. To bi podjednako iz javne
sfere kao i predstavnike medija ili udruga.
Takva povjerenstva koja bi u strogom smislu bila neovisna o
dravi bila bi odgovorna za raspodjelu javnih resursa i "najma"
sredstava u javnom vlasnitvu bilo pojedincima ili neovisnim, de
mokratskim samoupravnim udrugama glumaca, novinara, glaz
benika itd. Oni bi tada mogli proizvoditi svoja djela
dravne regulative i razornih pritisaka trita. ostalim, ne
bi vie bilo situacija u kojima bi skupina pohlepnih siledija zalu
putem svojih privatnih medija diktirali sadraj u koji
bi publika trebala vjerovati - odnosno, njihova vlastita miljenja
utemeljena na osobnom interesu i sustavu koji podravaju. Znat
da je socijalizam uspostavljen kao poredak kada budemo s
posvemanjom nevjericom gledali unatrag na ideju da su
trinih razbojnika dane slobodne ruke da korumpiraju javnost
svojim neandertalskim pogledima prikladnima samo
za podebljanje njihova i nizato vie.
37
TERRY EAGLETON
medija izbjegava sloena, kontrover
zna ili inovativna ostvarenja jer to ne donosi zaradu. Umjesto
toga, oni promoviraju banalnost, senzacionalizam i tvrdokorne
predrasude. Nasuprot tome, mediji ne bi zabra
nili sve osim Schonberga, Racinea i, beskrajnih dramatizacija
Marxova Kapitala. Postojalo bi kazalite, televizija
i obilje novina. ne nuno "manje vrijed
no". Nelson Mandela je populist, ali nije zato manje vrijedan.
Mnogo ljudi usko specijalizirane obilje
ene argonom koji nije razumljivautsajderima. Takvi
piu o opremi za seosko gospodarstvo ili uzgajanju
pasa umjesto o estetici ili endokrinologiji. Popularno postaje
otpad i kad mediji osjete potrebu da preuzmu velik dio
trita to je bre i bezbolnije A takav poriv je u
uvjetovan komercijalnim razlozima.
Socijalisti se nesumnjivo i dalje prepirati u detalje o post
ekonomiji. ne postoji model koji bi
bio besprijekoran i bez mane. Ovakva nesavrenost moe se us
porediti s ekonomijom koja radi besprijekorno
i koja nikad nije odgovarala za siromatvo, otpad ili krizu. Ona
je priznala odgovornost za iznimnu nezaposlenost, ali
svjetska nacija domislila se sjajnom rjeenju ovog
problema. U dananjem SAD-u vie od milijun ljudi sada bi
trailo posao, kad se ne bi nalazili u zatvoru.
38
POGLAVLJE
Marksizam je oblik determinizma. on uzima ijude kao oru
da povijesti i stoga ih lilava njihove slobode i individualno
sti. Marx je vjerovao u izvjesne eijezne zakone povijesti kOji
se izvravaju neumoijivom silom i kojima se nikakvo ijudsko
dje/Qvanje ne moe oduprijeti. Feudalizam je bio osuden da
ustupi mjesto kapitalizmu, a kapitalizam nedvojbeno utr
ti put socijalizmu. U tom je smislu Marxova teorija povijesti
tek sekularizirana verzija providnosti ili sudbine. Ona je
uvredljiva za ijudsku slobodu i dostojanstvo ba kao to su to
i drave.
S pitanjem to je to za marksi
zam. to to irn:a marksizam, a nema nijedna druga
teorija? To svakako nije ideja o revoluciji koja prethodi Marxo
vu djelu niti je to pojam komunizma koji korijene jo od
davnina. Marx nije izumio socijalizam ili komunizam. Pokret
za prava u Europi je razvio ideje dok
je Marx jo bio liberal. U stvari, teko je zamisliti ijednu poli
odliku koja bi bila To nipoto nije
ideja o revolucionarnoj partiji jer je ona proizvod Francuske re
volucije. Marx u svakom o njoj ima malo toga za
39
TERRY EAGLETON
A to je s konceptom drutvene klase? Ni to ne dri vodu,
s obzirom na to da je sam Marx ispravno opovrgnuo kako je
on tvorac te ideje. Istina je da je on na vaan redefinirao
cjelokupni koncept, ali on nije njegova tvorevina niti je doao
do zamisli o proletarijatu koja je bila bliska broju
;;Ii
:
mislilaca u devetnaestom Njegova ideja o
uglavnom je preuzeta od Hegela. ju je anticipirao ve
liki irski socijalist i feminist William Thompson. Osim toga,
kasnije vidjeti da Marx nije usamljen u pridavanju toli
ke vanosti ekonomiji u drutvenom ivotu. On je vjerovao u
drutvo suradnje eksploatacije koje vode sami pro
i smatrao da do toga moe samo revolucionarnim
sredstvima. Ali isto to je mislio i veliki socijalist iz dvadesetog
Raymond Williams koji se nije smatrao marksistom.
Mnotvo anarhista, libertinskih socijalista i ostalih skupina po
drali bi ovu viziju, ali bi snano odbacili marksizam.
U sreditu Marxove misli nalaze se dvije vane doktrine. Jed
na od njih je primarna uloga koju igra ekonomija u drutvenom
ivotu; druga je ideja o modusa proizvodnje kroz
povijest. No, kao to kasnije vidjeti, nijedna od ovih zami
sli nije izvorno Marxova. Je li onda za Marxa, umjesto koncepta
klase, svojstven koncept klasne borbe? To je nedvojbeno blisko
samom sreditu Marxove misli, ali nije originalno nita vie od
koncepta klase kao takve. Pogledajmo ovaj distih o ve
leposjedniku iz pjesme "Naputeno selo" Olivera Goldsmitha:
Plat koji obloi njegove udove u svilenu lijenost
Uze susjednim poljima polovicu njihova bogatstva.
40
Zaita je Marx bio u pravu
Simetrija i samih stihova zajedno s njihovom
skladno uravnoteenom antitewm suprotstavljena je velikoj ne
jednakosti ekonomije koju opisuje. Ovaj distih jasno govori o
klasnoj borbi. Ono to prekriva veleposjednika, njegove
sluge. Ili, uzmimo na primjer ove stihove iz maskerate Cornus
Johna Miltona:
,Kad bi svaki pravednik koji s nostalgijom udi
Imao tek umjeren i uvid
Onog to opsceno obilovalo je raskoi
A sad se gomila u rukama nekih kao viak,
Blagoslov prirode bio bi dobro raspodijeljen
Na jednake dijelove, ne vie nego to je potrebno ...
stav nalazimo i u Kralju Learu. Zapravo, Milton je
ovu ideju preutno ukrao od Shakespearea. Voltaire je smatrao
da se bogati bogate krv siromanima te da se vlasnitvo
nalazi u samom sreditu drutvenih sukoba. Kao to vi
djeti, Jean-Jacques Rousseau imao je otprilike isti stav. Ideja
klasne borbe ni na koji nije Marxova svojina, je i
sam bio svjestan.
i u tom ona je od iznimne vanosti u njegovu
djelu. Zapravo, toliko je vana da je smatra snagom koja po
ljudsku povijest. Ona je istinski dinamike ljud
skog napretka, a ta ideja nije pala na pamet Johnu Miltonu.
su mnogi drutva ljudsku zajednicu
kao organsko jedinstvo, prema Marxu ona je konstitutivna po
djela i sastoji se od obostrano neuskladivih interesa. Njezina
logika je logika sukoba, a ne kohezije. Primjerice, u interesu je
41
TER.R.Y EAGLETON
klase drati na najnioj razini, a u interesu
radnika ih na viu razinu.
Marx u manifestu na slavnom mjestu ob
znanjuje kako je "povijest svakog dosadanjeg drutva povijest
klasnih borbi". Dakako, on to nije mislio doslovno. Ako se
moje pranje zubi prole srijede kao dio povijesti, onda
se to teko moe nazvati pitanjem klasne borbe. Igranje kriketa
ili patoloka opsjednutost pingvinima nije od vanosti
za klasnu borbu. Moda se "povijest" odnosi na javna zbivanja,
a ne na privatna poput pranja zubi. Ali buka u protek
le u dovoljnoj je mjeri javna. Moda je, dakle, povijest
na velike drutvene Ali tko ih definira?
Na koji je veliki poar u Londonu 1666. godine mogao
biti proizvod klasne borbe? Da je Che Guevaru pregazio kami
on, to bi mogao biti primjer klasne borbe samo pod uvjetom
da je bio agent CIA-e. U svakom drugom bila
bi to tek prometna nezgoda. Pripovijest o represiji spram ena
se s klasne borbe, ali ona nije samo njezin
aspekt. Isto se odnosi i na poeziju Wordswortha ili Seamusa
Heaneyja. Klasna borba ne moe pokriti ba sve.
Moda Marx nije shvatio svoju tvrdnju doslovno. Napos
ljetku, manifest je napisan kao propa
ganda i kao takav prepun je razmahivanja. i
u tom postavlja se vano pitanje to sve
misao Neki je marksisti tretiraju kao Teoriju
svega, ali to sigurno nije tako. da marksizam nema
neto osobito zanimljivo o viskiju ili o prirodi nesvjesnog,
ugodnom mirisu rue ili o tome zato postoji neto, a ne ra
42
Zato je Marx bio u pravu
dije nita, ne njegovu tetu. On nije zamiljen da bude
cjelovita filozofija. On nam ne govori o ljepote ili
erotskog, ili na koji je pjesnik Yeats postigao
ljepotu svojih stihova. Marksizam je uglavnom u pitanji
ma ljubavi, smrti i smisla ivota. On ima za u
to uvjereni, veliku pripovijest koja se protee jo od zore
pa sve do sadanjosti i Ali osim marksizma
postoje i druge velike pripovijesti, poput povijesti znanosti ili
religije ili seksualnosti koje se preklapaju s o klasnoj
borbi, ali se ne svode samo na nju. (Postmodernisti pretpos
tavljaju da ili postoji jedna velika pripovijest ili pak mnotvo
malih narativa. Ali to nije istina.) Dakle, to god Marx mislio,
tvrdnju "cjelokupna povijest bila je povijest klasnih borbi" ne
bi trebalo shvatiti kao da je sve to se ikada dogodilo problem
klasne borbe. Umjesto toga, to da je klasna borba od naj
temeijnijeg za povijest
Dodue, u kojem smislu temeljna? Kako je, na primjer, u
mjeri fundamentalna nego povijest religije, znanosti ili
seksualne represije? Klasa nije nuno fundamentalna u smislu
pruanja motiva za djelovanje. Sjetite se u
tom kontekstu uloge identiteta, kojem marksizam pri
daje malo panje. Anthony Giddens tvrdi da su
sukobi, zajedno s rasnim i spolnim nejednakostima, "jednako
tako za klasno izrabljivanje". l Ali za to? Jednako zna
u moralnom i smislu ili jednako za
ostvarivanje socijalizma? Ponekad neto nazivamo fundamen
talnim ukoliko je ono nuni temelj za neto drugo, no teko
je vidjeti kako je klasna borba nuan temelj za religijsku vjeru,
43
TERRY EAGLETON
znanstvena ili represiju spram ena, vie zaokupljena
problemima negoli oni sami. Ne se uvjerljivim da
se, ukoliko izbacimo ovaj temelj, budizam, astrofizika ili natje
canje za Miss svijeta uruiti. Oni imaju relativno neovisnu, vla
stitu povijest.
Dakle, je klasna borba od fundamentalnog
se da je MarXov odgovor dvojak. Ona oblikuje mnoge
institucije i oblike miljenja koje se na prvi pogled
neovisnima od nje; ona igra ulogu
u turbulentnom prijelazu iz jedne povijesne epohe u drugu.
Pod Marx ne "sve to se ikad dogodilo", nego
putanju koja je usmjerava. On termin "povijest" ko
risti u smislu slijeda a ne kao sinonim za
cjelinu ljudskoga postojanja do dananjih dana.
Je li, dakle, ideja klasne borbe ono to Marxa razlikuje od
ostalih drutva? Ba i ne. Vidjeli smo da taj pojam
nije izvorno njegov, isto kao to to nije ni koncept proizvodnih
oblika. Ono to jest jedinstveno u njegovu .tpiljenju spajanje je
tih dviju ideja zajedno (klasna borba i oblici proizvodnje) kako
bi se stvorio povijesni scenarij koji je uistinu novitet. O tome
na koji se ova dva koncepta podudaraju raspravlja se
dugo marksistima, a sam Marx nije bio posve jasan po
tom pitanju. Kad bismo traili ono to je za
njegovo djelo, zaustaviti se na ovom mjestu i ne bi bilo tako
strano. U biti, marksizam je teorija i praksa histo
rijske promjene. Kao to vidjeti, problem je u tome to
je upravo ono najoriginalnije kod Marxa ujedno i najproble

44
Zato je Marx bio u pravu
U cjelini uzevi, oblik proizvodnje za Marxa spajanje odre
proizvodnih snaga s proizvodnim odnosima.
Proizvodne snage su svi oni instrumenti s kojima u cijelom svi
jetu odlazimo na posao da bismo reproducirali na materijalni
ivot. Ta ideja pokriva sve to zastupa ljudsko ovladavanje ili
kontrolu nad Prirodom u svrhu proizvodnje. su pro
izvodne snage ako imaju udjela u materijalnoj proizvodnji u
cjelini, a ne kad ih koristimo za prepisku sa serijskim ubojicama
prikrivenim pod maskom prijateljskih stranaca. U Irskoj u de
vetnaestom proizvodne snage bili su magarci. Ljudski
rad je proizvodna snaga. Ali te snage nikad ne postoje u sutini.
One su uvijek povezane s nekim drutvenim odnosima, pod
Marx podrazumijeva odnose drutvenih klasa.
Primjerice, jedna drutvena klasa moe posjedovati i nadzirati
sredstva za proizvodnju, dok se druga moe u ulozi eksplo
atiranog.
Marx smatra da proizvodne snage imaju tendenciju razvitka
tijekom povijesti. To ne da one sve vrijeme napreduju,
s obzirom na to da je vjerovao kako one mogu zapasti u dua
razdoblja stagnacije. Akter takvog razvoja je bilo koja drutvena
klasa koja posjeduje sredstva za materijalnu proizvodnju. Prema
ovakvom povijesti, se kao da proizvodne snage
"odabiru" onu klasu koja je najsposobnija pruiti im uvjete za
ekspanziju. No, ovdje dolazi do trenutka u kojem prevladava
drutveni odnosi, umjesto da zagovaraju rast
snaga, djelovati kao njihova zapreka. Oboje srljaju u
i pozornica je tada spremna za revoluciju.
Klasna se borba zaotrava, a drutvena klasa sposobna za preu
45
TERRY EAGLETON
zimanje sredstava za proizvodnju preuzima od prethodnih
gospodara. Kapitalizam, na primjer, iz krize u krizu, iz
pada cijena u ponovni pad, prema drutvenim odnosima koje
a u u tom padu, je klasa pri
premna na preuzimanje vlasnitva i kontrole nad proizvodnjom.
Na jednom mjestu kod Marxa nailazimo na tvrdnju kako
nijedna nova drutvena klasa ne preuzima vlast sve dok proiz
vodne snage nisu maksimalno razvijene od prethodne klase.
Ovo je na najkoncizniji saeto u poznatom ulomku:
U fazi svog razvitka, materijalne proizvodae snage
u drutvu dolaze u s proizvodnim od
nosima ili kazano pravnim o istoj stvari - s vlas
odnosima unutar kojih su djelovali otada. Od oblika
razvoja proizvodnih snaga, ovi odnosi pretvaraju se u vlastite
spone. Tada epoha drutvene revolucije.
2
Postoje brojni problemi s ovom teorijom, kao to su to ubr
zo sami marksisti. Jedan je razlog u ovome: zato Marx
pretpostavlja da se proizvodne snage stalno razvijaju?
Istina je da tehnoloki razvoj smjera kumulativnosti, u smislu
da ljudi nevoljko odbacuju napredak koji ostvaruju na polju
prosperiteta i To je zbog toga to smo kao vrsta
donekle racionalni, ali isto tako i pomalo indolentni i stoga
skloni smanjivanju rada. (Upravo ovi uvjetuju
nicu da su redovi na blagajni u supermarketu uvijek priblino
iste duine.) Nakon to smo izumili e-mail, malo je vjerojat
no da se vratiti klesanju u kamenu. imamo i
sposobnost da takav napredak prenesemo na generacije.
46
Zato je Marx bio u pravu
Tehnoloko znanje se rijetko moe izgubiti, i ako se uniti
sama tehnologija. Ali to je toliko istina da ne moe
umnogome posluiti rasvjetljavanju. Primjerice, ona ne obja
njava zato se proizvodne snage u razdobljima raz
vijaju jako brzo, ali zato ponekad mogu stagnirati
Postojanje velikog tehnolokog napretka ovisi o prevladavaju
drutvenim odnosima, a ne o nekom nagonu.
Neki marksisti prinudu za poboljanjem proizvodnih snaga ne
smatraju povijesnom nego imperati
vom za kapitalizam. Oni pretpostavljaju da svaki
oblik proizvodnje mora slijediti neki jo produktivniji. Pritom
je sporno li takvi marksisti i samog Marxa.
Jo neto: nije jasno kojim su mehanizmom dru
tvene klase "odabrane" za zadatak propagiranja proizvodnih
snaga. Naposljetku, takve snage nisu neke utvare sposobne
nadgledati drutvenu scenu i dozvati kandidata da
prue klase dakako ne produktivne
snage iz pukog altruizma, nita vie nego to ne dolaze na vlast
kako bi nahranile gladne i obukle gole. Umjesto toga, one na
stoje slijediti svoje vlastite materijalne interese, viak iz
rada drugih. No ideja je u tome da to nesvjesno
naprijed proizvodne snage u cjelini, a s njima i (barem na duge
staze) duhovno i materijalno blagostanje One
osnauju resurse iz kojih je drutvenih klasa
ali to stvaraju batinu koju ljudi u cjelini jednog dana
naslijediti u
Marx jasno kae da materijalno bogatstvo moe natetiti
naem moralnom zdravlju. i u tom on ne vidi
47
TERRY EAGLETON
pro<:jep moralnog i materijalnog, kao to ga vide neki
mislioci. Prema Marxu, otvaranje proizvodnih sna
ga irenje kreativnih ljudskih snaga i sposobnosti. U
jednu ruku, povijest nije pripovijest o napretku. Dapa
mi iz jednog oblika klasnog drutva u drugi, iz
jednog oblika represije i izrabljivanja u drugi. ova
kav svirep narativ moe se shvatiti kao kretanje naprijed i pre
ma gore, s obzirom na to da ljudi imaju sve sloenije potrebe
i elje, na sve zamrenije i zahtjevnije te stva
raju nove oblike povezanosti i nove vrste ostvarenja osobnih
tenji.
u cjelini do takve batine u komuni
ali proces njegove izgradnje neodvojiv je
od nasilja i eksploatacije. Naposljetku drutveni odnosi biti
tako uspostavljeni da akumulirano bogatstvo slui na dobrobit
svih. No i sam proces akumulacije ljudi od
toga da uivaju u njegovim plodovima. Dakle, kae Marx, po
vijest "napreduje sa svoje loe strane". se kao da je dananja
nepravda neizbjena kako bi se kasnije uspostavila pravednost.
Cilj je u nerazmjeru sa sredstvima: kad ne bi bilo eksploatacije,
ne bi bilo ni ekspanzije proizvodnih snaga, a kad ne
bi bilo takve ekspanzije, ne bi bilo ni materijalnog temelja za
socijalizam.
Marx je u pravu kad kae da su materijalno i duhovno
istodobno u sukobu i u dosluhu. On jednostavno ne
klasno drutvo za njegova zlodjela, iako i to, nego priznaje
da duhovno ispunjenje iziskuje materijalne temelje. Ne moe
te imati pristojan odnos ako gladujete. Svako irenje ljudskih
48
Zato je Marx bio u pravu
komunikacija sa sobom donosi nove oblike zajednitva i nove
oblike podjela. Nove tehnologije mogu omesti ljudske potenci
jale, ali ih i poboljati. Modernizam ne treba bezumno
slaviti, ali ne treba ga ni prezrivo odbaciti. Njegove pozitivne
i negativne odlike su u aspekti istog procesa.
Zbog toga jedino pristup, onaj koji kako s
stvar zapravo stoji, moe pridonijeti pravednosti.
tome, postoje stvarni problemi s Marxovom teo
rijom povijesti. Na primjer, zbog isti mehanizam (sukob
proizvodnih snaga i odnosa) djeluje iz jednog
razdoblja klasnog drutva prema drugom? Koji je uzrok za takvu
dosljednost i postojanost tijekom velikog povijesnog
razdoblja? U svakom nije li svrgnuti dominan
tnu klasu dok je jo na vrhuncu, ako je opozicija do
voljno jaka? Moramo li doista sve dok proizvodne snage
ne posrnu? I ne bi li rast proizvodnih snaga zapravo potkopao
klasu koja pretendira na vlast recimo, stvaranjem novih oblika
represivne tehnologije? Istina je da s rastom proizvodnih snaga
radnici postaju sve vie uvjebani, bolje organizirani, obrazova
niji i (vjerojatno) samopouzdani i sofisticirani, ali zbog
istog razloga moglo bi biti vie tenkova, nadzornih kamera,
novina i oblika prebacivanja rada nekim drugim
tvrtkama. Nove tehnologije mogle bi stvoriti velik broj neza
poslenih i inerciju. U svakom je li drutvena
klasa dovoljno zrela za revoluciju sloenije je od pitanja ima
li dovoljnu da unaprijedi proizvodne snage. Sposobnost
klase oblikuje mnotvo Kako moemo znati da
niz drutvenih odnosa biti koristan za ovu svrhu?
49
TERRY EAGLETON
Promjena drutvenih odnosa ne moe se jednostavno obja
sniti ekspanzijom proizvodnih snaga. Isto tako, ni inovativne
promjene u proizvodnim snagama nuno ne rezultiraju novim
drutvenim odnosima, kao to nam to rorno pokazuje indu
strijska revolucija. Iste proizvodne snage' mogu supostojati s
nizom drutvenih odnosa. Primjerice: staljinizam i
industrijski kapitalizam. Kad je o privredi od
drevnog doba do modernih vremena, irok dijapazon drutve
nih odnosa i oblika vlasnitva pokazali su se Isti
sklop drutvenih odnosa moe potaknuti obli
ke proizvodnih snaga. Sjetimo se samo industrije
i poljoprivrede. Proizvodne snage i proizvodni
odnosi ne idu ruku pod tijekom povijesti.
Istina je da svaki stadij razvoja proizvodnih snllga otvara cio
niz drutvenih odnosa i ne postoji jamstvo da se
bilo koji niz zapravo realizirati. nema jamstva ni da
. se potencijalni revolucionarn'i akter prikladno pri rud
kad do historijskog sloma. Ponekad jednostavno nema
nijedne klase na vidiku koja bi mogla unaprijediti proizvodne
snage, kao to je to bio u drevnoj Kini.
i tada, veza snaga i odnosa pokazuje o je
ostalog, ona nam priznati da
ni drutveni odnosi mogu postojati samo ako su se proizvodne
snage razvile do stupnja. Ako neki ljudi ive komot
nije od drugih, potrebno je proizvesti znatan ekonomski viak,
a to je samo u stupnju razvoja proizvod
nje. je odravati ogroman dvorski sustav cjelovitim
- skupa s trubadurima, paevima, dvorskim ludama i komor
50
Zato je Marx bio u pravu
nicima - ako svatko od njih stalno mora koze ili raditi
na polju da bi preivio.
Klasna borba je u biti borba oko vika te se kao takva
vjerojatno nastaviti sve dok potrebe svih ne budu zadovoljene.
Klasa nastaje uvijek onda kad je materijalna proizvodnja toliko
organizirana da prinudi neke pojedince da prebace njihov viak
rada drugima kako bi mogli preivjeti. Kad ima malo vikova ili
ih nema, kao u takozvanom primitivnom komunizmu,
svatko mora raditi, nitko ne moe ivjeti na tekog rada
drugih, tako da klase ne mogu postojati. Poslije toga, postoji
dovoljna vikova da bi nastale klase poput feudalnih
gospodara koji ive na teret rada Jedino se u ka
pitalizmu moe generirati dovoljan viak za ukidanje oskudice
i stvaranje drutvene klase. No jedino socijalizam moe ovo
provesti u djelo.
nije jasno zato bi proizvodne snage uvijek treba
le odnijeti pobjedu nad drutvenim odnosima, odnosno zato
se potonje uvijek tako posluno i snishodljivo ponaaju spram
ovih prvih. Osim toga, se da se ova teorija ne slae s
nom na koji Marx zapravo ocrtava prijelaz od feudalizma prema
kapitalizmu ili pak od drutva prema feudaliz
mu. je istina da su iste drutvene klase imale
njihovoj da ostvare rast proizvodnje.
Jedna od pogreaka takvog modela jest njegov de
terminizam. se da se nita ne moe oduprijeti daljnjem
mariranju proizvodnih snaga. Povijest se stvara neizbjenom
unutarnjom logikom. Postoji jedan "subjekt" povijesti (proiz
vodne snage koje neprestano rastu) koji se cijelom nje
51
TERRY EAGLETON
zinom duinom, tijekom vremena
ke reime. Ovo je do kraja dovedena vizija. No to
ipak nije naivan scenarij Napretka. Na kraju, ljudske snage i
sposobnosti koje se razvijaju usporedo s proizvodnim snagama
tvore rafiniraniji oblik Medutim, cijena koju za
to upravo je uasna. Svaki napredak proizvodnih sna
ga istodobno pobjedu civilizacije i barbarstva. Ako dono
si nove emancipacije, stie i obliven krvlju.
Marx nije bio naivan zagovaratelj napretka. On je bio i te kako
svjestan strane cijene ostvarivanja komunizma.
Istina je da postoji klasna borba koja sugerira da su
ljudi slobodni. Teko je vjerovati da su trajkovi, s
rada i radna mjesta uvjetovani nekom Ali to ako
je ta sloboda bila tako pretprogramirana, unaprijed
upisana u nezaustavljivi tijek povijesti? Ovdje postoji analo
gija s boanske providnosti
i ljudske slobodne volje. za ja djelujem slobodnom
voljom ako zadavim lokalnog policijskog narednika, ali Bog
je predvidio taj iz pozicije i ga u
svoj plan za On mi nije naredio da se prologa
petka u i da se nazovem Milly,
ali s obzirom da je znao je da to i stoga je
mogao oblikovati svoj plan u obzir moje
maskiranje. Kad mu se molim da dobijem ljepeg
od onog klempavih uiju i s mrljama od piva koji
no lei na mojem krevetu, ne radi se o tome da Bog nikad
nije imao namjeru mi takvu uslugu, ali je promijenio
miljenje moju molitvU. Bog ne moe promijeniti svoje
52
ZaJto je Marx bio u pravu
odluke. Prije je o tome da mi je, iz perspektive
sti, dati novog zbog mojih molitvi, koje je
predvidio iz pozicije U smislu,
nadolazak kraljevstva Bojeg u nije predestiniran:
ono samo ako ljudi u sadanjici rade na njegovu dola
sku. No da rade na tome svojom slobodnom voljom
sama je po sebi neizbjeni rezultat Boje milosti.
I kod Marxa postoji djelovanje
slobode i neizbjenosti. se da on ponekad smatra da je
klasna borba, iako u izvjesnom smislu slobodna, na
intenziteta pod povijesnim okolnosti
ma te se ponekad njezin ishod moe predvidjeti s
Uzmimo za primjer pitanje socijalizma. se da Marx misli
kako je dolazak socijalizma neizbjean, na to vie pu
ta. U manifestu slom klase i po
bjeda klase opisani su kao "podjednako neizbjeni".
Ali to nije zato jer je Marx vjerovao da postoji neki tajni zakon
upisan u samu povijest koji bi predvodio socijalizam ma to
ljudi ili ne Kad bi to bilo tako. zato bi zahtijevao
potrebu za borbom? Ako je socijalizam doista neiz
bjean, mogli bismo pomisliti kako je dovoljno samo pa
da se on pojavi, curry ili se dok on ne
Historijski determinizam recept je za kvijetizam. U
dvadesetom on je odigrao ulogu u neuspjehu
pokreta da se bore protiv faizma, jer je tada
bio siguran da je faizam smrtni vapaj sustava
koji je na rubu propasti. Moglo bi se da je u devetnaestom
neizbjenost bila kategorija koju se gorljivo
53
TERRY EAGLETON
ali to danas vie nije tako. poput "sada je neizbjeno
da... " danas imaju zlokoban predznak.
Marx nije smatrao kako neizbjenost socijalizma da
slobodno moemo ostati u krevetu. vjerovao je da, kad
kapitalizam bude definitivno propao, radni narod vie
imati razloga da ne preuzme vlast. Oni bi tada shvatili kako je
u njihovu interesu promijeniti sustav te da, kao tako
imaju da to doista i Tako bi djelovali poput
razumnih ivotinja i proveli alternativu u djelo. Zato bi
netko ivio u bijedi pod reimom koji je svrgnuti i pro
mijeniti u svoju korist? Zato biste dopustili da vas noga neo
pisivo svrbi ako je moete Isto kao to je za
ljudsko djelovanje slobodno, ali istodobno i predestinirano,
tako za marksista dezintegracija kapitalizma neizbjeno dovodi
do toga da ga ljudi izbriu s lica zemlje vlastitom voljom.
Marx govori o tome to bi slobodni ljudi trebali pod
okolnostima. No to je ujedno
da sloboda odsustvo prisile i obveza. Niste obvezni poje
sti svinjski kare ako znate da vam to uzrokovati veliku
bol u elucu. Ako ste musliman, radije odabrati
smrt. Ako postoji samo jedan oblik djelovwja koji mogu po
tencijalno poduzeti te ako nije da ga ne poduzmem,
onda u takvoj situaciji nisam slobodno ljudsko Kapita
lizam moda balansira na rubu ponora, ali ne mora biti da
ga zamijeniti socijalizam. To moe biti faizam ili pak barba
rizam. Moda je klasa suvie oslabljena i demoralizi
rana posrtanjem sustava da bi mogla konstruktivno djelovati.
U jednom ulomku iz Marxova djela, on
54
Zato je Marx bio u pravu
kae da klasna borba moe zavriti "obostranim unitenjem"
sukobljenih klasa.
Ili bi se sustav pak mogao obraniti od pobune
reformama, to je koju on nije u cijelosti anticipi
rao. Socijaldemokracija predstavlja bedem nje same i
katastrofe. Gledano iz te perspektive, viak koji je iz
razvijenih proizvodnih snaga moe se iskoristiti za
vanje revolucije, to se ba i ne uklapa u Marxovu
shemu. On je vjerovao da prosperitet moe biti
tek privremen te da sustav s vremenom propasti, a onda
se klasa neizbjeno uzdignuti i preuzeti vlast. Ali to se
nije dogodilo u mnogo (mnogo sofisticiranijih danas
nego u Marxovo vrijeme) u kojima i kapitalizam u krizi
moe i dalje na odobravanje Marx nije imao
posla s Fox Newsom ili Daily Mailom.
Dakako, moe se zamisliti i odnosno
nikakva Marx nije mogao predvidjeti
nuklearnog holokausta ili ekoloke katastrofe. Ili to da vladaju
klasa bude unitena padom asteroida, to je sudbina koju bi
neki njezini pripadnici vie voljeli od revolucije.
i najvie teorija povijesti moe biti slom
ljena jednim takvim kontingentnim Istodobno,
moemo se i dalje pitati u kojoj je mjeri Marx bio
determinist. Kad u njegovu opusu ne bi bilo vie od ideje da
proizvodne snage drutvene odnose, odgovor
bi bio jasan. To bi posvemanji determinizam, a tak
vu ideju je vrlo malo dananjih marksista spremno PQdrati.
3
Prema tom ljudi ne stvaraju svoju vlastitu povijest,
55
l'"!mJiS UEI
TERRY EAGLETON
nego to proizvodne snage koje vode vlastiti, i
ivot.
No, u Marxovim spisima postoji i druga struja miljenja u
kojoj drutveni proizvodni odnosi imaju prednost nad proiz
vodnim snagama, a ne obratno. Ako je feudalizam utro put
kapitalizmu, to nije bilo stoga to je potonji na mnogo
kovitiji mogao razviti proizvodne snage; bilo je to zato
jer su feudalne drutvene odnose na selu postupno potisnuli
odnosi. Feudalizam je stvorio uvjete u kojima
se mogla razviti nova buroaska klasa, ali ona se nije pojavi
la kao rezultat rasta proizvodnih snaga. Osim toga, ako su se
proizvodne snage proirile u feudalizmu, to nije zato jer su u
sebi imale neku tendenciju razvitka, iz razloga
klasnih interesa. to se modernog doba, rapidan razvoj
proizvodnih snaga u posljednjih nekoliko rezultat je
da kapitalizam ne moe preivjeti bez neprekidne
ekspanzije.
Prema ovoj alternativnoj teoriji, je (u obliku
drutvenih odnosa i klasne borbe) uistinu kreator vlastite povi
jesti. Marx je jednom napomenuo da su on i Engels
godina naglaavali da je "klasna borba neposredna
snaga povijesti".4 Smisao klasne borbe jest u tome da se njezin
ishod ne moe predvidjeti, a determinizam stoga ne moe
svoje uporite. Uvijek moete kako je klasni sukob deter
miniran: u samoj naravi drutvenih klasa je da slijede obostra
no sukobljene interese te da je to determinirano proizvodnim
oblicima. No, jedino povremeno ovaj "objektivni" sukob inte
resa preuzima oblik potpune borbe te je teko vidje
56
'1
') 'NI
)"a
,
Zato je Marx bio u pravu
ti kako bi se takva borba mogla unaprijed oblikovati.
Marx je moda smatrao da je socijalizam neizbjean, ali svaka
ko nije mislio da su smanjenje radnih sati ili Parika komuna
neizbjeni. Da je doista u potpunosti bio determinist, onda bi
nam mogao kada se i na koji socijalizam pojaviti.
on je bio prorok u smislu prokazivanja nepravde, a
ne u smislu zavirivanja u kristalnu kuglu.
Marx kae da "povijest ne nita, ne posjeduje neko ne
izmjerno bogatstvo, ne vodi bitke. Upravo je stvarni i
ivi onaj koji sve to koji posjeduje i bori se; 'povi
jest' nije neki zasebni entitet koji koristi kao sredstvo
za postizanje njezinih vlastitih ciljeva, povijest nije nita drugo
doli djelatnost koji slijedi svoje ciljeve."5 Kada Marx
komentira klasne odnose u srednjovjekovnom ili
modernom svijetu, on navodi da upravo oni imaju prio
ritet. inzistira na tome da svaki modus proizvodnje,
od robovlasnitva i feudalizma do kapitalizma, ima svoje na
vlastite zakone razvitka. Ako je tome tako, onda vie ne treba
razmiljati u terminima strogo "linearnog" povijesnog procesa
u kojem svaki oblik proizvodnje prati u stopu neki drugi pre
ma unutarnjoj logici stvari. Ne postoji nita endem
sko u feudalizmu to bi ga neizbjeno pretvorilo u kapitalizam.
Vie ne postoji linija koja bi tkala tapiseriju povijesti, nego je
to niz razlika i diskontinuiteta. Upravo je buroaska
ekonomija, a ne marksizam, ona koja razmilja u terminima
univerzalnog evolucijskog zakona. Doista, sam Marx prosvje
dovao je protiv optubi kako je nastojao povijest u cjelini pod
vesti pod jedan univerzalni zakon. Bio je izrazito nesklon tak
57
TERRY EAGLETON
vim blijedim apstrakcijama, kao to i pristaje dobrom roman
metoda pretvara se u svoju suprotnost
ako je se ne uzme kao istraivanja, nego
kao gotov obrazac prema kojem netko oblikuje povijesne
njenice onako kako mu to odgovara."6 Upozorava da njegov
stav spram podrijetla kapitalizma ne bi trebalo transformirati
"u historijsko-filozofsku teoriju nekog generalnog puta koji je
ucrtala sudbina svim narodima neovisno o povijesnim okolno
stima u kojima se oni nalaze"? Ako u povijesti djeluju
na usmjerenja, postoje i protusmjerovi, to onda
da ishod nije unaprijed
Neki marksisti umanjili su "primata proizvodnih
snaga" i alternativne teorije koju smo upravo
analizirali. No to je vjerojatno suvie obrambeni poloaj. Prvi
model pojavljuje se na mnogim vanim mjestima u Marxovu
djelu tako da moemo biti sigurni da ga je uzimao za ozbiljno.
On ne poput nekog trenutnog zastranjenja. To je
i na koji su ga marksisti poput Lenjina ili Trockog gene
ralno interpretirali. Neki smatraju da je u vrijeme pisa
nja Kapitala Marx manje-vie odbacio svoju prethodnu vjeru
u proizvodne snage kao povijesne junake. Ostali nisu uvjereni
u to. Marxa slobodni su odabrati bilo
koje ideje u njegovu opusu koje dre naj uvjerlj ivij ima. Jedi
no fundamentalisti njegovo djelo dre svetim pi
smom, a takvih danas ima manje negoli sekti.
Ne postoji dokaz da je Marx bio determinist, u smislu
poricanja slobode ljudskog djelovanja. Posve suprotno, on je
58
Marx bio u pravu
jasno vjerovao u slobodu i sve vrijeme govorio, ne samo u no
vinskim tekstovima, o tome kako su pojedinci mogli (a pone
kad i trebali) djelovati na drugi bez obzira na povijesne
prepreke koje su njihov izbor. Engels, koga neki
smatraju potpunim materijalistom, cijeloga je ivota iskazivao
interes za vojnom strategijom, to nipoto nije pitanje vjere.
8
Marx je drao da su velika hrabrost i ustrajnost od va
nosti za pobjedu i se da je mislio kako su kon
tingentni u historijskim procesima. Jedan
od takvih primjera je i da je borbenu klasu
u Francuskoj 1849. poharala kolera.
U svakom postoje brojni oblici neizbjenosti. Neke
stvari moemo smatrati neizbjenima a da pritom nismo determi
nisti. i libertinci misle da je smrt neizbjena. Ako se dovoljna
Teksasa ugura u telefonsku govornicu, neki od
sigurno biti ozbiljno To je ponajprije stvar fi
zike, a ne vjere. To ne mijenja da su se unutra natrpali
svojom vlastitom voljom. Djelovanje koje slobodno izvodimo
nas dovodi u sukob sa stranim Marxove teorije
i fetiizma robe zasnovane su upravo na toj istini.
Postoje i drugi oblici neizbjenosti. Tvrditi kako je pobjeda
pravde u Zimbabveu neizbjena ne mora da se morala
Ona moe biti neto poput moralnog ili
imperativa, to da je alternativa suvie svirepa da bi se o
njoj razmiljalo. "Socijalizam ili barbarizam" ne mora sugeri
rati da nedvojbeno zavriti u jednom ili dtugom obliku
vladavine. Ona moe biti naglaavanje nezamislivih posljedica
ako se ostvari ovo potonje. Marx u ideologiji kae
59
TERRY EAGLETON
da "u sadanjem trenutku pojedinci moraju ukinuti privatno
vlasnitvo", ali ovo "moraju" vie je uvjeravanje nego
zamjedba da ne postoji izbora. Marx ne mora uop
biti determinist, ali postoje mnoge formulacije u njegovim
djelima koje izraavaju historijskog determinizma. On
ponekad zakone povijesti s prirodnim zakonima,
u Kapitalu o "prirodnim zakonima kapitalizma koji
djeluju eljeznom prema neizbjenim rezultatima".9
Marx se sloio s komentarom kako se u njegovim djelima dru
tvena evolucija doivljava kao proces prirodne povijesti. On ta
s odobravanjem citira jednog recenzenta njegove knjige
za koju smatra da demonstrira "nunost stanja stva
ri, kao i nunost nekog drugog poretka u koji prvi neizbjeno
mora Nije posve jasno kako se ovaj jednostavni de
terminizam uklapa sa sredinjom pozicijom klasne borbe.
Engels je ponekad otro razlikovao historijske zakone od
prirodnih, a ponekad je zagovarao srodnosti njima. Marx
je koketirao s idejom pronalaenja povijesnih temelja u Priro
di, ali je naglasio da stvaramo povijest, ali ne
i prirodu. Nekada je kritizirao primjenu biologije na ljudsku
povijest i odbacivao o univerzalnoj valjanosti povi
jesnih zakona. Poput mnogih mislilaca devetnaestog
Marx je prisvojio autoritet priro'dnih znanosti i potom vrhov
ni model znanja da bi priskrbio legitimitet svojem djelu. No
moda je vjerovao i da se takozvane povijesne zakone
moe spoznati s poput onih znanstvenih.
tome, ne moemo tvrditi kako je mislio da je tako
zvana tendencija pada razine profita doslovce
60
ZaIto je Marx bio u pravu
poput zakona gravitacije. Marx nije smatrao da se povijest raz
vija kao to se razvija grmljavinsko nevrijeme. Istina je da je
historijski tijek za njega poprimao oblik,
ali on pritom nipoto nije usamljen. Malo ljudi povijest
doivljava kao posve kontingentnu. Kad ne bi bilo
izvjesnosti ili uvelike predvidljivih tendencija u drutvenom
ivotu, ne bismo bili u stanju poduzeti nikakvo svrhovito dje
lovanje. Nije to izbor eljeznih zakona s jedne strane i
posvemanjeg kaosa s druge strane. Svako drutvo, kao i sva
ko ljudsko djelovanje, otvara izvjesne dok
druge zatvara. No ova slobode i nipoto
nije neki oblik eljezne nunosti. Pokuate li izgraditi socijali
zam u bijednim ekonomskim okolnostima, onda kao to
smo vidjeli, vrlo vjerojatno zavriti u nekoj vrsti staljinizma. To
je provjeren povijesni obrazac koji su potvrdili razni neuspjeli
drutveni eksperimenti. Liberali i konzervativci koji ne
pokazuju sklonost raspravljanju o povijesnim zakonitostima
mogli bi promijeniti stav kad ta zamisao do njih. Ali tvr
diti da ste zavriti u nekom obliku staljinizma
previdjeti povijesnu Moda se ljudi pobu
niti i preuzeti vlast u svoje ruke, moda vam nekoliko boga
tih nacija iznenada u ili moda otkriti da
sjedite na naftnom polju na planetu i to iskoristiti za
izgradnju ekonomije na demokratskim
je i s tijekom povijesti. Marx nije vjerovao da razli
proizvodnje od ropstva do modernog kapi
talizma jednostavno slijede jedan drugog prema nekom nepro
mjenjivom obrascu. Engels je primijetio da se "povijest
61
'''''I'''1!!!!1li!! II .
TERRY EAGLETON
skokovito, i ide u isprekidanim linijama" .11 Jedan
od razloga je da proizvodni ne slijede jedan drugog; oni
mogu zajedno postojati unutar jednog drutva. Drugi je razlog
u tome to je Marx tvrdio da se njegovo prijelaza iz
feudalizma u kapitalizam moe primijeniti samo na Zapad i
da nije univerzalno. Kako proizvodni napreduju, svaka
nacija ne mora nuno slijediti isti put. Boljevici su napravili
skok iz napola feudalne Rusije u dravu bez dugo
trajnog razdoblja vladavine kapitalizma.
Marx je u jednom trenutku vjerovao da njegova rodna zem
lja mora kroz stadij buroaske vladavine pri
je nego to klasa rta viast. se da je kasnije
ipak napustio ovo uvjerenje, umjesto toga "trajnu
revoluciju" koja bi zajedno sukobila ta dva stadija. pro
svjetiteljski pogled na povijest jest onaj u kojem je
kao organski proces napredovanja u kojem svaka faza spontano
nastaje iz prethodne da bi uspostavila cjelinu koju nazivamo
Napredak. Nasuprot tome, narativ je obiljeen na
siljem, rascjepom, sukobom i diskontinuitetom. Naravno da
postoji napredak, ali kao to je Marx naveo u svojem spisu o
Indiji, on je poput opakog boga koji pije nektar iz lubanje ubi
jenih zarobljenika.
kojoj je mjeri Marx vjerovao u historijsku nudu, nije
samo i ekonomsko, i moralno pitanje. se
da on nije pretpostavljao kako su se feudalizam ili kapitalizam
morali razviti. S obzirom na posebne proizvodne po
stoje putanje. Dakako, postoje i granice dokle
se moe Ne moete se premjestiti iz drutva
62
ZaIto je Marx bio u pravu
u drutvo osim ako u ne do
nuklearnog rata. Razvijene proizvodne snage takav bi atayizam
podjednako nepotrebnim kao i dubinski nepoeljnim.
No postoji neto to Marx napose dri neizbjenim. To je po
treba da kapitalizam postoji kako bi se mogao stvoriti socijali
zam. Pogonjen vlastitim interesima, bezdunim natjecanjem i
potrebom za neprestanim irenjem, jedino je kapitalizam spo
soban razviti proizvodne snage do u kojoj, pod
raspodjelama, viak koji proizvodi moe
biti iskoriten da se zadovolje potrebe sviju. Da bismo imali
socijalizam, moramo prvo imati kapitalizam. kazano,
vi ne morate imati kapitalizam, ali netko mora. Marx je smat
rao da bi Rusija mogla biti u stanju oblik socijalizma
zasnovan na zadrugama umjesto na povijesti indus
trijskog kapitalizma, ali nije zamiljao da se to moe ostvariti
bez stranih resursa. Neka na
cija ne mora kroz stadij kapitalizma, ali on mora negdje
postojati da bi postala
Ovo pred nas postavlja teka moralna pitanja. Isto kao to
neki zlo kao neto to je nuno i to je Bog
namijenio tako se i Marxa moe kao da
kapitalizam, koliko god bio grabeljiv i lakom, moramo izdr
ati za dobrobit koja neizbjeno
uslijediti nakon njega. Ne samo izdrati i podnijeti, nego da
aktivno podravati. Postoje mjesta u Marxovu opusu gdje
pozdravlja rast kapitalizma, s obzirom na to da se jedino
tako otvoriti prostor za socijalizam. Primjerice, u predavanju
iz 1847. godine on brani slobodnu trgovinu jer ona ubrzava
63
TERRY EAGLETON
proces ostvarivanja socijalizma. On je bio pobornik
ujedinjenja da bi time kapita
lizam Postoje mjesta u njegovim djelima u kojima ovaj
revolucionarni socijalist pokazuje suvie sklonosti za napredo
vanje klase prema "barbarizmu" .
Moralnost takva stava uistinu je dvojbena. Kako se ona ra
zlikuje od ili pogroma izvrenih u
ime Do koje granice ciljevi oprav
davaju sredstva? Uzevi u obzir da malpbrojni danas vjeruju u
neizbjenost socijalizma, nije li to dodatni razlog za uklanjanje
takve brutalne rtve poloene danas na oltar u ime
koja moda nikad Ake;> je kapitalizam nuan pred
uvjet socijalizma, a nepravedan je, li to onda da je neprav
da moralno prihvadjiva? Ako u postojati pra
vednost, mora li zato biti nepravde u prolosti? U spisu Teorije
o viku vrijednosti Marx pie da se "razvoj sposobnosti ljudske
vrste zbiva pod cijenu pojedinaca, pa i klasa". 12 Pod
time smatra da dobrobit vrste naposljetku pobijediti u vidu
komunizma, ali da to veliki udio neizbjene patnje i
nepravde koja se na putu. Materijalni prosperitet
koji na koncu utemeljiti slobodu plod je neslobode.
Postoji razlika toga da se zlo u nadi da se
iz toga izroditi dobro i pokuaja da se zlo ponaanje
preokrene u dobro. Socijalisti nisu stvorili kapitalizam i nisu
odgovorni za njegove ali ga zato to postoji,
se razumnim da ga iskoriste. To je jer kapitalizam,
dakako, nije zao. Kad bismo tako mislili, bili bismo radikal
no jednostrani, to je pogreka koja se Marxu rijetko potkrala.
64
Za/to je Marx bio u pravu
Kao to smo vidjeli, sustav stvara slobodu isto kao i barbari
zam, emandpaciju istodobno s ropstvom. dru
tvo proizvodi enormno bogatstvo, ali na neki ne moe
odoljeti a da ga ne odmakne to dalje od
i tako, to bogatstvo se uvijek moe na dohvat ruke. Ono
moe biti razdvojeno od obli
ka koji ga stvaraju, investirano u zajednicu kao cjelinu i isko
riteno za i tekog i neugodnog rada na
minimum. Ono dakle moe ljude osloboditi okova eko'nomske
nude i uvesti ih u ivot u kojem biti sposobni realizirati
svoje kreativne potencijale. To je Marxova vizija komunizma.
Nita od navedenog ne sugerira da je uspon kapitalizma
bila dobra stvar. Bilo bi bolje da je emancipacija
mogla biti ostvarena s mnogo manje prolivene krvi, znoja i
suza. U tom smislu, Marxova teorija povijesti nije "teleoloka".
Teleoloka teorija smatra da svaka povijesna faza neizbjeno
proizlazi iz prethodne. Svaki stupanj razvoja sam je po sebi nu
an, a zajedno s drugim stupnjevima neophodan je za posti
zanje cilja. Taj cilj je opet sam po sebi neizbjean i
djeluje kao skriveni cijelog procesa. Nita se u ovom
narativu ne moe izostaviti i sve (koliko god bilo tetno ili ne
gativno) pridonosi dobrobiti u cjelini.
To nije ono to marksizam Kazati kako se ka
pitalizam oslanja na bolju ne implicirati da
postoji upravo zbog tog razloga. To ne da socija
lizam nuno proizlazi iz njega. Time se ne sugerira da su
ni kapitalizma opravdani dolaskom socijalizma niti je kapita
lizam nuno morao nastati. proizvodnje ne javljaju se
65
TERRY EAGLETON
kao nuni i nisu povezani s prethodnim stadijima nekom unu
tarnjom logikom. Nijedna etapa procesa ne postoji zbog neke
druge. je neke etape, kao to je to bio
s boljevizmom, a ostvarenje cilja nipoto nije Za
Marxa povijest se ne u nekom smjeru.
Kapitalizam se moe iskoristiti za izgradnju socijalizma, ali ne
radi se o tome da cjelokupni povijesni proces potajno radi na
ostvarenju tog cilja.
Dakle, moderno doba nedvojbeno donosi
koristi. One se u brojnim primjerima, od anestetika i
kaznenog prava do zdravstva i slobode izraavanja,
koje su vrijednost sama po sebi, ne samo zato jer bi se u soci
mogli kako da ih se iskoristi.
No to ne nuno da je sustav napokon slobodan. Moemo
kazati da je, i ako klasno drutvo naposljetku dovede do
socijalizma, cijena koju je moralo platiti za takav
sretan ishod jednostavno prevelika. Koliko bi dugo
ki svijet mogao preivjeti i koliko bi energije trebalo procvjetati
da bi retroaktivno opravdao parnje koje su se zbivale u klasnom
drutvu? Bi li to ikad mogao kao to bi se teko mogao
opravdati Auschwitz? filozof Max Horkheimer
rekao je da "povijesni tijek jad i bijedu pojedinaca.
Postoji niz veza koje pruaju objanjenje tih dviju
nijedan smisao koji bi ih opravdao."13
Marksizam se ne kao vizija svijeta.
Njegov - komunizam - izgleda suvie
nim za to. Ali nemati razumijevanja za njegovu crtu
ne shvatiti njegovu kompleksnost i dubinu.
66
Zato je Marx bio u pravu
pripovijest nije u smislu loeg zavretka. Ali pripovi
jest ne mora zavriti loe da bi bila i ako ljudi
na kraju neko ispunjenje, je da su njihovi preci
morali ivjeti u paklenim uvjetima da bi im to Bit
tu i mnogo onih koji ostati postrance, neispunjeni i za
boravljeni. Osim nekog doslovnog nikad
pruiti dovoljnu odtetu ili nagradu svim tim nestalim
milijunima ljudi. Marxova teorija povijesti je upravo
u tom aspektu.
To je odlika koju je dobro opisao Aijaz Ahmad. On go
vori o Marxu u kontekstu unitenja seljatva, ali poenta ima
dalekoscnije posljedice za opus. Postoji, kae Ahmad,
kolosalnog prijeloma i nepovratnog gubitka, moralne
dvojbe u kojoj se ni stari ni mladi ne mogu u cijelosti potvrditi,
priznanja da je patnik bio istodobno pristojan i nesavren, kao i
priznanja da je povijest pobjeda i poraza zapravo povijest mate
rijalne proizvodnje, a nade na kraju pokazuje da iz ove
okrutne povijesti moda jo neto dobro" .14 Tragedija
nuno ne nadu. Ona se u strahu i strepnji,
s uasnutim izrazom lica.
Na kraju, postoji jo jedna poenta koju treba spomenu
ti. Vidjeli smo kako je Marx pretpostavljao da je kapitalizam
neophodan i prijeko potreban za socijalizam. No, je li to
no? to ako bi netko nastojao razviti proizvodne snage na vrlo
niskoj razini, ali u to mjeri u skladu s demokratskim
vrednotama? Bio bi to jako teak zadatak. No
ovo je, ugrubo bio stav nekih Lijeve opozicije
u Rusiji. Iako je taj projekt propao, postoje dobri
67
TERRY EAGLETON
argumenti da je to bila prava strategija koju je trebalo prihvatiti
u tim okolnostima. to bi bilo da se kapitalizam nikad nije po
javio? Ne bi li onda pronalo neki manje okrutan
razvoja onog to Marx vidi kao njegovo blago
- materijalni prosperitet, bogatstvo kreativnih ljudskih snaga,
globalne komunikacije, sloboda pojedinca, ve
kultura itd.? Bi li alternativna povijest mogla odba
citi genije poput Rafaela ili Shakespearea? Pomislimo na procvat
umjetnosti i znanosti u Perziji, Egiptu, Kini,
Indiji, Mezopotamiji i drugdje. Je li moderna
doista bila potrebna? Kako se moe prosuditi vrijednost mo
derne znanosti i ljudske slobode nasuprot duhovnim dobrima
plemenskih drutava? to se kada demokraciju stavimo
na vagu s holokaustom?
Ovo pitanje nije samo akademsko. Pretpostavimo da
ca nas preivi nuklearnu ili neku prirodnu katastrofu i
teak zadatak ponovne izgradnje civilizacije ispo
to je uzrokovalo katastrofu, ne bi li bio dobar
potez ovaj put sa socijalizmom?
68
POGLAVLJE
Marksizam je utopijski san. On vjeruje u ostvare
nja savrenog drutva, bez patnji, nasiija ili sukoba.
U komunizmu biti suparnitva, posesivnosti,
nadmetanja ili nejednakosti. Nitko biti nadreden ili
podreden nekom drugom. Nitko raditi, svi ijudi ivjet
u savrenom skladu jedni s drugima, a materijalna dobra bit
Ovakva naivna vizija proizlazi
iz lakovjerne vjere u ijudsku narav. Ljudska opakost i pokva
renost jednostavno su zanemarene. Naprosto se previda da
smo po prirodi gramziva, agresivna i kompetitivna
te da nikakvo popravijanje drutva ne moe izmijeniti
ovu Marxova djetinje naivna vizija
odraava apsurdnu neostvarivost njegove politike u cjelini.
"A
li u toj vaoj utopiji jo uvijek biti
prometnih Marksisti su navikli da im se postavljaju
ovakva pitanja. U stvari, ona otkrivaju mnogo vie o
onom tko ih postavlja nego o iluzijama. Ako
utopija savreno drutvo, onda je utopija"
contradictio in adjecto.
69
TERRY EAGLETON
U tradiciji, kako to biva, postoje mnogo
zanimljiviji oblici koritenja "utopija".1 William Morris,
jedan od engleskih revolucionara, napi
sao je nezaboravno utopijsko djelo Vijesti iz nigdine, u kojem
je za razliku od utopijskih djela detaljno pokazao kako
je dolo do procesa promjene. No, kad je o sva
kodnevnoj uporabi tog pojma, treba da Marx ne pokazuje
ni najmanje zanimanje za lienu patnji, smrti, gubi
taka, neuspjeha, slomova, sukoba, tragedije ili rada. Zapra
vo, on ne pokazuje mnogo zanimanja za kao takvu.
Poznata je da u njegovim djelima nema
detaljnih opisa kako bi ili drutvo
trebalo izgledati. Njegovi ga stoga mogu optuiti za
nedopustivu ali teko da to mogu ako ga
istodobno optue i za ocrtavanje utopijskog projekta. Upravo
je kapitalizam, a ne marksizam, onaj koji trguje s
U ideologiji Marx odbacuje ideju komunizma kao
"ideal kome se stvarnost trebati prilagoditi". Umjesto toga,
on ga u tom dj'elu vidi kao "stvarni pokret koji dokida sadanje
stanje stvari".2
r-I
Upravo kao to je Zidovima tradicionalno bilo zabranje
no pretkazivati tako je i Marx kao sekularni Zidov
uglavnom utio o onome to bi moglo Vidjeli smo kako
je vjerojatno smatrao da je socijalizam neizbjean, ali je
no i upadljivo da nije precizirao kako bi on mogao izgledati.
Postoji nekoliko razloga za ovakvu suzdranost. S jedne strane,
jo nije dola, tako da bi patvorenje slike o njoj bila
neka vrsta lai. Kad bi se to onda bi moglo da
11.
1
70
Zato je Marx bio u pravu
je i da se nalazi u nekom tamnom
carstvu koje trebamo otkriti. Vidjeli smo i da je Marx smatrao
kako je neizbjena. Ali neizbjenost ne nuno
i poeljnost. I smrt je neizbjena, ali za ljudi ipak nepo
eljna. je moda ali to nije razlog
za pretpostavku kako ona biti bolja od sadanjeg stanja. Kao
to smo vidjeli, neizbjeno je neugodno. Marx
je trebao biti svjesniji te
proricanje nije samo besmisleno, ono
moe biti i destruktivno. Imati i nad
pridavati si laan sigurnosti. To je strategija
zatite kojom se titimo od otvorene naravi sadanjosti, sa svim
njezinim nesigurnostima i nepredvidljivostima. To uze
ti kao neku vrstu fetia, kao idola utjehe uz koji se
moemo priviti kao to se dijete privije uz svoju dekicu. Ona je
apsolutna vrijednost koja nas iznevjeriti jer je (s obzirom
na to da ne postoji) poput utvare odvojena od povijesne vje
trometine. je i monopolizirati kao
oblik dominacije nad Istinski proroci naeg doba
nisu neki neugledni koji
smrt kapitalizma, nego koje su angairale
transnacionalne kompanije da zavire u utrobu sustava i da uvje
re svoje poslodavce kako su njihovi prihodi sigurni deset
godina. Nasuprot tome, prorok nije vidovnjak. Pogreno
je vjerovati da su biblijski proroci eljeli predvidjeti
Prorok naime prokazuje bijedu, korupciju i trgovanje u sa
danjici, nas da ako neto ne promijenimo,
imati Marx je bio prorok, a ne proricatelj.
71

TERRY EAGLETON
Postoji jo jedan razlog zato je Marx bio oprezan s prika
zom To je zbog toga to je u njegovo vrijeme bilo
mnogo proricatelja i gotovo svi su bili beznadno
radikali. Ideja da se povijest naprijed i nagore prema sa
vrenom stadiju u osnovi nije To je mjesto
ideologije prosvjetiteljstva iz osamnaestog koja ba i
nije bila poznata po svom revolucionarnom socijalizmu. Ona
je odraavala samouvjerenost europske srednje klase u njezinoj
ranoj, bogatoj fazi. Razum je tada upravo smjenjivao despoti
zam, znanost je potiskivala praznovjerje, a mir je zamijenio ra
tovanje. Kao rezultat toga, povijest
mislilaca pod ovim je podrazumijevala Europu) kulminirat
slobodom, skladom i trinim blagostanjem. Malo je vjerojat
no da bi povijesno najvie hvaljeno prokazivanje srednje klase
pristalo uz ovakvu iluziju. Kao to smo vi
djeli, Marx je doista vjerovao u napredak i civilizaciju, ali je
smatrao da su se oni, barem dosad, pokazali neodvojivima od
barbarizma izatucanosti.
To ne da Marx nije nita od utopijskih mi
slilaca poput Fouriera, Saint-Simona i Roberta Owena. Ako
je prema njima znao biti ipak je i hvalio njihove ide
je koje su katkad bile izvanredno napredne. (Medutim, to se
ne odnosi na sve ideje. Fourier koji je skovao termin "femini
zam" i je idealna drutvena zajednica trebala sadrati
1620 ljudi, smatrao je da se u more pretvori
ti u limunadu. Marx bi vjerojatno vie volio da to bude fini
rizling.) Marx je medu ostalim prigovarao uvjerenju utopista
kako mogu pobijediti suparnike pukom snagom argumenata.
72
Zalto je Marx bio u pravu
Za njih je drutvo bilo bitka oko ideja, a ne sukob materijalnih
interesa. Suprotno tome, bio Je spram njihove vjere
u intelektualni dijalog. On je bio svjestan da ideje koje doista
ponesu ljude proizlaze iz njihove svakodnevne pr;ilcse, a ne iz
filozofskog diskursa ili rasprava o drutvenim teorijama. elite
li vidjeti u to ljudi doista vjeruju, usmjerite pogled na ono to
rade, a ne na ono to kau.
Utopijski planovi za Marxa su po
zornosti od zadataka sadanjice. Energija koja je u
njih uloena mogla bi se plodotvornije iskoristiti u svrhu po
borbe. Marx je kao materijalist bio oprezan s idejama
odvojenim od historijske stvarnosti i smatrao je da su
postojali dobri povijesni razlozi za takvo odvajanje. Svatko tko
ima dovoljno vremena moe razraditi nacrte za bolju
nost, isto kao to svatko moe skicirati i beskrajne planove za
roman koji nikad napisati jer neprestano radi
samo skice. Poenta se za Marxa ne nalazi u snu o idealnoj bu
nego u rjeavanju u sadanjosti koje
dolazak bolje Kad to bude postignuto,
ljudi poput njega vie biti potrebni.
U Grat1anskom ratu u Francuskoj Marx pie da revolucio
narni radnici "nemaju ideala koje bi trebali ostvariti, nego oslo
boditi elemente novog drutva kojima je staro buroasko dru
tvo u raspadu bremenito".3 Nada u bolju ne smije
biti puka elja ("bilo bi lijepo kad bL."). Ako nastoji biti vie
od dokone fantazije, radikalno mora biti
ne samo poeljna nego i ostvariva, a da bi bila izvediva mora
biti usidrena u stvarnosti sadanjosti. Ne moe jednostavno
73
TERRY EAGLETON
biti u sadanjost iz nekog izvanzemaljskog
prosrora. Mora postojati snimanja ili rengenske slike sa
danjosti da bi se u njoj potencijalno otvorila za
bolju U suprotnom, ljudske elje postat jalove,
a za Freuda jalova je elja oznaka za neurozu.
Postoje snage u sadanjosti koje je nadilaze. Pri
mjerice, danas je aktivan feminizam kao pokret, ali
djeluje u koja ostaviti prolosti
daleko iza sebe. Za Marxa je upravo klasa (istodobno
i stvarnost i kojim se moe preoblikova
ti) ona koja uspostavlja vezu sadanjosti i
Emancipacijska politika zabija tanki klin u samo
srce sadanjosti. Ona predstavlja most sadanjosti i bu
u kojoj se one presijecaju. I sadanjost i
nost resursi iz prolosti, u smislu plemenite
tradicije za koju se treba boriti i odrati je na ivotu.
Neki konzervativci su utopisti, ali njihova se utopija nalazi
u prolosti, a ne u Prema njihovu stavu, povijest
je dugotrajno, alosno nazadovanje od zlatnog doba Adama,
Vergilija, Dantea, Shakespearea, Samuela Johnsona, Jeffersona,
Disraelija, Margaret Thatcher ili manje-vie svakog koga biste
mogli spomenuti. Takav stav prolost tretira kao feti, na
kao to to neki utopisti s Istina je me
da prolost ne postoji nita vie od iako se
suprotno. No postoje i konzervativci koji odbacuju takav
mit o Padu na temelju stava da je svako doba bilo podjednako
strano. Za njih dobra vijest glasi da se situacija ne pogorava.
Loa je pak vijest da je to zato to je vie nazadovati.
74
Zato je Marx bio upravu
upravlja ljudska narav koja je u stadiju sablanjive
zaputenosti i apsolutno je nepromjeniva. ludost, a za
pravo okrutnost, jest pred ljudima mahati idealima koje oni
konstitucionalno ne mogu dosegnuti. Radikali jednostavno za
vre na tome da ljude takvima da se mrze.
Natovaruju im krivicu i time to ih ohrabruju da streme
viim ciljevima.
od u kojoj se sada nalazimo nije najbolji mo
del transformacije. Sadanjost se vie kao pre
preka takvoj promjeni negoli prilika za njezino ostvarenje.
Kao to to kae stereotipni priglupi Irac kad ga pitaju koji
je put za postaju: "Pa, ja ne bih krenuo odavde."
Ovaj komentar nije tako kao to se naizgled
to je i za Irce. On zapravo
tamo mnogo bre i lake ako ne krenete s ove neugodne i
izmjetene Socijalisti bi se danas mogli sloiti
s ovim stavom. Mogli bismo lako zamisliti Irca
u posjetu Rusiji nakon revolucije koja je krenula
ostvariti zadatak izgradnje socijalizma u opkoljenoj, izolira
noj, uvelike siromanoj zemlji, kako kae: "Pa, ja ne bih kre
nuo odavde."
Ali naravno, nemamo odakle drugdje krenuti.
mora biti upravo ove sadanjosti.
sadanjosti rezultat je prolosti. Nemamo oblikovati bu
osim s par neprikladnih pomagala koja smo naslijedili
iz prolosti. A takva pokvarila su se zbog bijede i
izrabljivanja koje nam je namrijeto. U Kritici Gotskogprograma
Marx pie kako novo drutvo biti obiljeeno podmlatkom
75
TERRY EAGLETON
starog poretka iz je maternice proizalo. Dakle, ne postoji
odakle se moe Vjerovati kako ona postoji
iluzija je takozvane ultraljevice bolesti", kao to je to
rekao Lenjin) koja u svom revolucionarnom zanosu odbacuje
svaku zamjenu kompromitiranim sadanjosti: socijal
ne reforme, sindikati, stranke, parlamentarna demo
kracija itd. Ona je podjednako neukaljana kao i besplodna.
Dakle, nije neto to je pridodano sadanjosti,
isto kao to ni pubertetu nije pridodano doba djetinjstva. Ona
na neki mora biti prepoznatljiva unutar sadanjosti. To
ne da se takva neizbjeno mora do
goditi, nita vie od djeteta koje nuno u adolescentsku
fazu. Ono moe, primjerice, umrijeti od leukemije prije nego
odraste. To prije svega priznati kako, s obzirom na sada
njost kakva jest, ne da je bilo koja
jest otvorena, ali ne u potpunosti. Ne moe se jed
nostavno dogoditi bilo to. Gdje se nalaziti za deset minuta,
ovisi ostalog o tome gdje se nalazim sada. Vidjeti bu
kao potencijalnost unutar sadanjosti ne proma
trati jaje kao potencijalnu koko. Ako se ne razbije za kajganu
ili skuha za obrok, jaje postati koko prirodnim zakonom;
no, priroda ne da socijalizam nastati na temeljima
kapitalizma. U sadanjosti postoji puno potencijal
nih od kojih su neke mnogo manje od
drugih.
Promatrati iz ove perspektive ostalog
i zatitu od njezinih lanih prikaza. Na primjer, ona odba
cuje spokojni pogled na u kojem
76
ZaIto je Marx bio u pravu
je ona tek neto malo vie od sadanjosti: ona je jednostavno
sadanjost napisana velikim slovima. Ovo je uvelike na
koji nai gledaju na - bolja je od sadanjosti, ali
je na skladan u suglasju s njom. Neugodna
treba svesti na minimum. do trauma ili kataklizmi,
samo do odmjerenog poboljanja stanja u kojem smo sada.
Takav svjetonazor donedavno je nazivan krajem povijesti, prije
nego to su radikalni islamisti na neugodan opet otvorili
povijest. Moemo je nazvati i zlatnom ribicom teorije povijesti,
da ona mata o postojanju koje je sigurno, ali mono
tono, ba kao to je i ivot zlatne ribice. Ona je svoju slobodu
platila time to ne doivljava preokrete, krajnje
ivot. Stoga ne vidi da, iako moe biti
mnogo gora od sadanjosti, jedina sigurna stvar u tome jest
da ona biti Jedan od razloga zbog je
financijsko trite prije nekoliko godina kolabiralo jest u tome
to se oslanjalo na modele prema kojima biti vrlo
sadanjosti.
Socijalizam pak u izvjesnom smislu predstavlja
prekid sa Povijest se mora prekinuti i ponovno
- ne zato jer bi socijalisti proizvoljno odabrali revolu
ciju umjesto reforme ili zato jer bi bili krvoedne zvijeri bez
smisla za umjerenost i suzdranost, nego zato jer je sadanjost
ozbiljno bolesna i stoga je treba Ovdje kaem ,"povi
jest", ali Marx zapravo ne pridaje mnogo svemu
to se dosad dogodilo pod tim imenom. Za njega, sve to do
sad poznajemo jest "pretpovijest", dakle niz varijacija na temu
represije i izrabljivanja ljudi. Jedini istinski povijesni bio
77
TERRY EAGLETON
bi prekid s takvim narativom i ulazak u istinsku po
vijest. Ako ste socijalist, morate biti spremni detaljno izloiti
kako se to moe ostvariti i koje sve institucije to No
ako bi novi drutveni poredak trebao biti istinski preobraava
iz toga slijedi da postoje jasne granice koliko se o njemu
moe u ovom trenutku. Naposljetku, se dade
opisati samo u terminima koje smo naslijedili iz prolosti ili
sadanjosti, a koja bi radikalno prekinula sa sada
dovela bi nas do same granice iskazivosti. Kao
to Marx pie u Osamnaestom brumaieru Louisa Bonapartea.
"Ondje [u sadraj nadilazi formu."
Raymond Williams u djelu Kultura i drutvo 1780. - 1950.
dolazi do poente: "Moramo planirati ono to se moe
planirati, prema naim odlukama. Ali naglasak na
ideji kulture ispravan je ukoliko nas da je kulturu su
tinski planirati. Moramo osigurati ivotna i zajed
sredstva. No kakav biti ivot s tim sredstvima, to ne
moemo kazati."4
Poenta moe glasiti i Ako je sve to se dosad do
godilo "pretpovijest", onda je ona predvidljivija od onog to
je Marx nazvao istinskom li bilo koju
u povijesti i razmotrimo njezina prije i nego
to smo traiti znamo to ondje Na primjer,
da je ljudi u tom razdoblju ivjela od tekog
rada su plodovi pripali eliti. Vidjet da je
drava, bez obzira kojeg oblika, spremna s vremena
na vrijeme nasilju kako bi zadrala stanje.
Vidjet da mitova, kulture i duha raz
78
Zato je Marx bio u pravu
dobija prua neku vrstu legitimacije takve situacije.
vjerojatno i na neke oblike ot
pora toj nepravdi.
jednom kad se uklone prepreke ljudskom napret
ku, mnogo je tee predvidjeti to se dogoditi. Ljudi su tada
puno slobodniji ponaati se onako kako ele, unutar granica
vlastite odgovornosti za druge. Ako su u provesti
vie vlastitog vremena u onom to danas nazivamo slobodnim
aktivnostima nego na mukotrpnom radu, onda je njihovo po
naanje jo tee predvidljivo. Kaem u "onom to danas naziva
mo slobodnim aktivnostima" zato jer ako smo doista iskoristili
resurse koje je akumulirao kapitalizam kako bi oslobodio veli
ki broj ljudi napornog rada, onda to ne moemo nazvati nego
"slobodnim vremenom". To je zato to ideja slobodnog vreme
na zavisi o postojanju njezine suprotnosti (rad), isto kao to se
rat ne moe definirati bez neke predodbe o miru.
trebamo imati na umu da takozvane aktivnosti slobodnog vre
mena mogu nekad biti jo napornije i mukotrpnije od kopanja
u rudniku. Na to je ukazao Marx. Neki biti ra
kad da se izostanak potrebe za radom nuno ne
odnosi na po stanu i puenje dointa.
Uzmimo za usporedbu ponaanje ljudi u zatvoru. Vrlo je
lako se zatvorenici bave tijekom dana jer je njihovo
ponaanje strogo regulirano. s mogu pred
vidjeti gdje biti u pet sati u srijedu, a ako to ne mogu, vjero
jatno biti pozvani na razgovor s upraviteljem. kad
se zatvorenika pusti na slobodu, mnogo je tee pratiti njegovo
kretanje u drutvu, osim ako na sebi nema
79
TERRY EAGLETON
cu. Oni su tako izali iz svoje "pretpovijesti" u
istinsku povijest, to da su sada slobodni oblikovati vlas
titi ivot, a ne kao dotad, kad su ga oblikovale izvanjske snage.
Za Marxa socijalizam je u kojoj kolektivno
o svojoj sudbini. To je demokracija koju se
posve ozbiljno, za razliku od demokracije koja je (u slu
brada. da su ljudi slobodniji
da je tee to raditi u srijedu u pet sati.
Istinski biti ni puki produetak
sadanjosti ni posvemanji prekid s njom. Kad bi ona bila radi
kalan rez, kako bismo ga prepoznali? A opet, kad bi
smo jednostavno opisali jezikom sadanjosti, kako
bi onda ona bila istinski Marxova ideja emancipacije
odbacuje kako glatki kontinuitet, tako i potpuni rascjep. U
tom je smislu on rijetka biljka, vizionar koji je ujedno i trijez
ni realist. On se iz fantazija o
opisivanju sadanjosti: upravo u tome pronalazi potencijal za
On je znatno
ji u vezi s nego mnogi drugi mislioci, ali je zato puno
u vezi s nego njih.
Ovdje realizam i vizionarstvo idu zajedno: vidjeti sada
njost kakva doista jest vidjeti je u svjetlu njezine
preobrazbe. U suprotnom, je vidjeti na pravi isto
kao to ne moete u potpunosti shvatiti to to biti beba
ako niste shvatili da je to potencijalno odrasla osoba. Kapita
lizam je izrodio iznimnu i koje istodobno
Upravo zbog toga je Marx optimist a da istodobno
nije zagovornik Napretka te brutalno a da
80
ZaIto je Marx bio u pravu
istodobno nije ili viziji pripada
zadatak smirenog zurenja u ono najgore, ali i njegovo nadila
enje samim tim Kao to smo vidjeli, Marx je u neku
ruku mislilac, to ne i
S jedne strane, marksisti su tvrdoglavi ljudi
spram svakog uzvienog moralizma i oprezni spram idealizma.
Kao prirodno likovi, slijede materijalne
koji se nalaze u pozadini uzviene retorike.
su pripravni na neplemenite snage koje se na
laze u podlozi njihovih pobonih i sentimentalnih vizija. No
to je stoga to ele ljude osloboditi tih snaga, uvjereni da su
sposobni za bolje stvari. Oni svoju tvrdoglavost nadopunjuju
vjerom u Materijalizam je suvie prizeman da bi ga
se moglo nasamariti sentimentalnom retorikom, ali je i suvie
u vezi s poboljanjem stanja stvari da bi bio ci
U povijesti postojale su loije kombinacije
od ove.
Na pamet nam pada lucidan slogan parike pobune 1968.:
"Budimo realni, traimo U svojoj
ovaj slogan je posve istinit. Ono to je stvarno potrebno za po
pravljanje drutva nalazi se izvan dometa sus
tava i u tom je smislu No je vjerovati da
se svijet u moe znatno poboljati. Oni koji ismijavaju
ideju o velike drutvene promjene nepopravljivi
su idealisti. Istinski sanjari su oni koji smatraju da je mogu
samo parcijalna promjena. Takav tvrdoglavi pragmatizam
isto je takva iluzija kao i uvjerenje da ste Marija Antoaneta. Ta
vrsta ljudi svagda je u opasnosti da je povijesna zbiva
81
TERRY EAGLETON
njao Na primjer, neki reakcionarni ideolozi odbijali su ideju da
bi se "neprirodan" ekonomski sustav poput kapitalizma ikad
mogao odrati. Postoje i alosni, obmanuti likovi koji
fantaziraju o tome da bi, uz vie truda i vremena, kapitalizam
mogao cijelom svijetu donijeti obilje. Za njih je da
se to jo nije dogodilo tek alosna nezgoda. Oni ne vide da je
nejednakost kapitalizmu ba kao to su egoizam i
megalomanija Hollywoodu.
Marx u sadanjosti pronalazi smrtonosni sukob interesa.
No, dok bi nas neki utopijski mislilac uputio da se uzdignemo
iznad tih sukoba u ime ljubavi i bratstva, Marx slijedi posve
pristup. On istinski vjeruje u ljubav i bratstvo, ali ne
misli da se oni mogu ostvariti nekom lanom harmonijom. Iz
rabljivani i razvlateni ne smiju odustati od svojih interesa jer
upravo to prieljkuju njihovi gospodari, nego ih trebaju to da
lje pogurati. Tek tada bi se napokon moglo pojaviti drutvo bez
interesa pojedinaca. Na kraju krajeva, nema nita loe
u tome da se nastoje zadovoljiti vlastiti interesi, ako je alterna
tiva tome suanjstvo i neki lani vlastitog rtvovanja.
Marxovi mogli bi ovo naglaavanje klasnih intere
sa smatrati neprikladnim i neukusnim. No ne mogu istodobno
tvrditi da je on ljudsku narav promatrao
Jedino od sadanjosti koju je iskupiti, pre
samoga sebe njezinoj logici, moemo
se nadati da je premostiti i I ovo je u
duhu tragedije. Jedino da su u sa
moj naravi klasnog drutva, umjesto da ih negiramo u duhu
neke i neiskvarene bezinteresnosti, je do
82
Marx bio u pravu
blagostanja koje je dosad privatizirano. Upravo u
u kojoj se logika sadanjosti i juri prema
kaku i Marx posve pronalazi obri
se preobraene Istinska slika neuspjeh
je sadanjosti.
Mnogi marksizma prigovaraju mu da ima pretjerano
idealiziran pogled na ljudsku prirodu. Marksizam budalasto
snatri o u kojoj svi biti drugovi i gdje svi sura
Suparnitvo, zavist, nejednakost, nasilje, agresija i kom
petitivnost bit izbrisani s lica zemlje. A zapravo u Marxovim
spisima gotovo da nema ni traga ovim tvrdnjama,
ali dobar dio ne ele svoje argumente uskladiti s
nicama. Uvjereni su da je Marx anticipirao oblik ljudske vrline
poznatiji kao komunizam u kojem moda ni Gabri
jel ne bi mogao uivati. Na taj Marx tvrdoglavo ili nehaj
no zanemaruje iskvareno, korumpirano i trajno nezadovoljno
stanje koje nazivamo ljudska narav.
Neki marksisti odgovorili su na ove optube da ako
je Marx previdio pravu ljudsku narav, to je zato jer nije
vjerovao ,u ideju. Prema ovom koncept ljudske na
ravi jednostavno je da nas se dri na mjestu. On
pretpostavlja da su ljudi i iskvarena stvorenja koja
slijede samo svoje osobne interese, da se to nije promijenilo
tijekom povijesti te da je to kamen spoticanja svakog pokuaja
neke radikalne promjene. "Ljudsku narav moete promije
niti": tako glasi jedan od prigovora revolucionarnoj
politici. Nasuprot tome, neki marksisti su ustrajali da ne po
83
TERRY EAGLETON
stoji nepromjenjiva bit Prema njihovu stavu, ono to
nas takvima kakvi jesmo nije naa narav, nego povijest.
da se povijest sastoji od niza promjena, moemo dakle
promijeniti i sami sebe nae povijesne okolnosti.
Marx nije posve pristao uz ovakve "historijske" teze.
nica je da je vjerovao u ljudsku prirodu i u tome bio u pravu,
kao to je to u svojoj sjajnoj knjiici pokazao Norman Geras.
5
On to nije doivio kao negiranje vanosti pojedinca. Posve su
protno, on je smatrao da je paradoksalna odlika nae ljudske
prirode da smo svi nejednako individuirani. U svojim ranim
djelima Marx govori o "rodnom to je zapravo materija
verzija ljudske prirode. Zbog same naravi naih mate
rijalnih tijela, mi smo potrebite, radne, drutvene, spolne, ko
munikativne ivotinje koje se same izraavaju i potrebni smo
jedni drugima da bismo preivjeli, ali nalazimo ispunjenje u
tom zajednitvu ponad i s onu stranu drutvenog interesa. 'e
lio bih s doputenjem ovdje citirati jedan moj raniji komentar:
''Ako je neko drugo u stanju govoriti s nama, zajedno s
nama raditi, spolno s nama, proizvesti neto to nalikuje
umjetnosti u smislu da je posve beskorisno, patiti, smijati se i
umrijeti, onda iz ovih biolokih moemo velik
broj moralnih, pa i posljedica."6 Ova interpreta
cija koja disciplinarno pripada filozofskoj antropologiji danas
nije toliko u modi, ali upravo se Marx za to zalagao u svojim
ranim spisima i nema uvjerljivog razloga zbog bi kasnije
napustio takav stav.
da smo koja rade, ude i imaju govora,
sposobni smo preobraziti nae stanje u povijesnom procesu.
84
ZaJto je Marx bio u pravu
to istodobno mijenjamo i sami sebe. Drugim
"
promjena nije suprotna ljudskoj prirodi, ona je jer
smo kreativna, otvorena i nedovrena Kao to znamo, to
nije sa zerdavima. Zbog materijalne njiho
vih tijela zerdavi nemaju povijest. Nemaju zerdavi ni politiku,
osim ako je lukavo ne skrivaju. Ne postoji razlog za strah da bi
jednog dana mogli vladati nad nama, i ako bi prema svemu
bili bolji vladari od naih dananjih Barem koliko
znamo, oni ne mogu biti socijaldemokrati ili ultranacionali
sti. ljudska su po samoj svojoj prirodi
ivotinje - ne samo zato jer ive u zajednici jedni kraj drugih
nego i zato jer im je potreban nekakav sustav koji bi regulirao
njihov materijalni ivot. Potreban im je i sustav koji
bi regulirao njihove seksualne potrebe. Jedan od razloga je i taj
da bi u suprotnom seksualnost mogla postati drutveno pogi
beljna. Primjerice, pouda ne haje za socijalne razlike. No to
je i jedan od razloga zato ljudi trebaju politiku. na koji
proizvode svoju materijalnu egzistenciju dosad je
izrabljivanje i nejednakost, a sustav je nuan da bi
obuzdao sukobe. bismo da ljudska vrsta ima
predstavljanja svega navedenog sebi
samima, bila to umjetnost, mit ili ideologija.
Za Marxa, naa je materijalna priroda opskrbljena izvjes
nim i sposobnostima. Mi smo u mjeri ljudi
upravo onda kada smo slobodni ostvariti te potencijale kao cilj
za sebe, umjesto za neku puko utilitarnu svrhu. Takve i
sposobnosti uvijek su povijesno ali one imaju upo
rite u naim tijelima, a neke od njih vrlo se malo razlikuju od
85
TERRY EAGLETON
jedne do druge kulture. Dvojica pojedinaca iz vrlo
kultura koji ne govore jezik jednostavno mogu sura
u zadacima. To je zbog toga to tijelo
koje im je proizvodi svoJ vlastiti skup pretpostavki,
i razumijevanja'? Sve ljudske kulture poznaju tugu i
ushit, rad i seksualnost, prijateljstvo i neprijateljstvo, represiju i
nepravdu, bolest i smrtnost, srodstvo i umjetnost. Istina, pone
kad spoznaju ove stvari u posve kulturnim konteks
tima. Smrt nije ista u indijskom Madrasu kao u Manchesteru.
No ionako moramo umrijeti. Marx je u Ekonomsko-.filozofikim
rukopisima napisao da je kao svrhovito,
stoga koje pati - a zbog toga to patnju,
je i strasti". On kako smrt predstavlja okrutnu
pobjedu vrste nad pojedincem. U Kapitalu pie kako ljudima
nije svejedno ako ih prerano zadesi smrt, a njihov ivot traje
nego to bi trebao zbog rada ili
ozljedom ili Komunizam moda
ukidanje rada, ali teko je vjerovati da je Marx
zamiljao drutveni poredak u kojem ne bi bilo ozljeda
i bolesti, u istoj mjeri u kojoj nije zamiljao drutvo u kojem
ljudi ne bi umirali.
Da ne dijelimo toliko mnogo temeljne i nam
vizija globalne suradnje bila bi jalova.
U prvom tomu Kapitala Marx pie o "ljudskoj prirodi
nito ... preoblikovanoj u svakoj povijesnoj epohi". Postoji va
na stvar kad je o ljudima koja se gotovo ne mijenja kroz
povijest - to je koju postmodernizam ili ili
odbacuje kao puku On to dijelom stoga to gaji
86
Zato .ie Marx bio u pravu
iracionalne predrasude spram Prirode i biologije, dijelom jer
smatra da svaki govor o prirodi poricanje promjene,8 di
jelom stoga to svaku promjenu smatra pozitivnom, a sve to je
trajno negativnim. to se ovog potonjeg, tu se slae s kapi
"modernizatorima" na koje moemo posvuda.
Prava istina (suvie banalna da bi je intelektualci cijenili) glasi
da neka promjena moe biti katastrofalna, a neki oblici trajnog
stanja i te kako poeljni. Primjerice, bila bi sramota kad bi su
tra bili spaljeni svi francuski vinogradi, isto kao to bi bilo teta
kad bi drutvo koje se bori protiv rodne diskriminacije trajalo
samo tri tjedna.
Socijalisti govore o represiji, nepravdi i izrabljivanju.
Ali kad bi to bilo jedino to je ikad upoznalo, ni
kad ne bismo bili u stanju prepoznati te oblike u njihovoj biti.
Umjesto toga, oni bi jednostavno izgledali kao nae prirodno
stanje. Moda ne bismo imali ni posebne kojima bismo
ih opisali. Da bi se neki odnos doivio kao po
trebno je imati neku ideju o tome kako bi izgledao odnos koji
nije Nije potrebno se ideji o ljudskoj pri
rodi da bi se to postiglo; umjesto toga, dovoljno je pogledati
povijesne No razumno je tvrditi da postoje neke
nae odlike koje djeluju kao svojevrsne norme. Na primjer, svi
ljudi su "prerano" Jo dugo nakon nisu u stanju
sami se obraniti i potrebno im je razdoblje odgajanja
i njegovanja. (Prema nekim upravo je to
dugo razdoblje njegovanja krivo za boli koje
nastaju kasnije. Kad bi dijete moglo ustati i odetati odmah
po izbjeglo bi se mnogo muke u odrasloj dobi, ne
87
TERRY EAGLETON
samo U smislu da nam san ne bi ometala djeca koja usred
i ako je njega koju djeca dobiju jako loa, oni vrlo
brzo usvoje ideju o tome to brinuti se za druge. To je je
dan od razloga zato su kasnije u stanju cjelokupni ivotni put
prepoznati kao neto to je posve ravnoduno spram ljudskih
potreba. U tom smislu moemo napraviti korak od preranog
do politike.
Potrebe koje su nune za preivljavanje i dobrobit poput
potrebe za hranom, toplim mjestom i domom, druenja s dru
gima, slobode da se ne bude robom lli zlostavljanim i tome
mogu biti temelj za kritiku, u smislu da je
svako drutvo koje ne uspijeva zadovoljiti te potrebe manjkavo.
Dakako, moemo takvim drutvima prigovoriti na vie lokal
noj lli kulturnoj osnovi. Ali da ona kre neka od
naih fundamentalnih prirodnih potreba, na argument
mo snanijim. Dakle, pogreno je misliti kako je ideja ljudske
prirode samo isprika za status quo. Ona moe djelovati
i kao snaan otpor stanju.
U ranim spisima poput Ekonomsko-filozofikih rukopisa iz
1844. godine Marx je zagovarao danas nepopularan stay da
nam na koji postojimo kao materijalna moe
neto bitno o tome kako bismo trebali ivjeti. Iz razmatranja o
ljudskom tijelu moe se do pitanja o etici i politici. Ako
su ljudi koja sama sebe ostvaruju, onda ona moraju biti
slobodna ispuniti svoje potrebe i pokazati svoju snagu. Ali ako
su ljudi i drutvene ivotinje, pored drugih
koja izraavaju svoje potrebe, onda trebaju
i destruktivan sukob snaga. To je jedno od najus
88
Zato je Marx bi/} u pravu
trajnijih problema liberalnog drutva u kojem bi pojedinci tre
bali biti slobodni, ali ostalim i slobodni da jedan drugog
gue. Nasuprot tome, komunizam organizira drutveni ivot
tako da su pojedinci u ostvariti svoje potencijale
unutar i posredstvom samoostvarenja drugih. Kao to Marx
kae u manifestu: "Slobodan razvitak pojedinca
postaje uvjet za slobodan razvitak svih." U tom smislu, socija
lizam jednostavno ne odbacuje liberalno drutvo, s njegovim
strastvenim naglaavanjem pojedinca, on se gradi na
njemu i dovrava ga. Time se pokazuje kako se neka
u liberalizmu, u kojem se tvoja sloboda moe ostvariti samo na
moje, mogu razrijeiti. Jedino putem drugih moemo
naposljetku do sebe. To slobode poje
dinca, a ne njezino umanjivanje. Teko je bolju etiku
od ove. Na osobnoj razini, njezino je ime ljubav.
Vrijedi naglasiti Marxovu zaokupljenost pojedincem, s ob
zirom na to da je ona posve suprotna od karikaturalnog prikaza
njegova djela. Prema tom stavu, marksizam se svodi na bezo
kolektivitet koji strahovladom upravlja ivotima.
Zapravo, nita nije toliko strano Marxovoj misli kao ova teza.
Mogli bismo da je slobodan razvitak pojedinaca istinski
cilj njegove politike, sve dok imamo na umu da takvi pojedinci
moraju kako da se razviju kao zajednica. Marx u
Svetoj obitelji pie da je individualnosti "i
votna manifestacija Dakle, moemo ustvrditi
da je ovo temelj Marxova morala od do kraja.
Postoji dobar razlog za sumnju da nikad do pot
punog pomirenja pojedinca i drutva. San o njihovom
89
TERRY EAGLETON
organskom jedinstvu tek je dobrohotna matarija. Uvijek
postojati sukobi mojeg i tvojeg ostvarenja ili onog to
se od mene kao i onog to arko elim. Takvo
izravno materijal je za tragediju i jedino nas odva
u opasnoj situaciji, za razliku od marksista, mogu smjestiti
izvan tog konteksta. Marxova tvrdnja u mani
festu o slobodnom samostalnom razvoju svih nikad se ne moe
u cijelosti ostvariti. Poput svih najboljih ideala, to je cilj kojem
treba stremiti, a ne stanje koje se moe doslovno Ideali
su putokazi, a ne opipljivi entiteti. Oni nam pokazuju kojim
smjerom krenuti. Oni koji se rugaju idejama
trebaju imati na umu da se ni slobodno trite nikad ne moe
u cijelosti ostvariti, to ne one koji u njemu sudjeluju
da i dalje djeluju. da nema besprijekorne demokra
cije od nas nagovoriti da se podvrgnemo tiraniji.
se nastojanja da nahranimo gladne u svijetu
samo zato jer znamo da neki od njih umrijeti prije negoli
to uspijemo Neki od onih koji tvrde da socijalizam ne
moe funkcionirati uvjereni su da mogu iskorijeniti bijedu, ri
jeiti problem globalnog zatopljenja, uvesti liberalnu demokra
ciju u Mganistan i rijeiti svjetske sukobe rezolucijama UN-a.
Svi ovi iznimno sloeni zadaci nalaze se u domeni ostvarivog.
Jedino je socijalizam nekim izvan tog kruga.
No, lake je ostvariti Marxov cilj ako nije nuno oslanjati se
na to da netko mora biti moralno u svakom tre
nutku. Socijalizam nije drutvo koje od svojih zahtijeva
besprijekornu vrlinu. Ono ne da sve vrijeme moramo' biti
jedno uz drugo u nekoj velikoj orgiji zajednitva.
90
Marx bio u pravu
To je zbog toga to bi mehanizmi koji bi pomogli ostvarenju
Marxova cilja zapravo bili u drutvene institucije. Oni
se ne bi ponajprije oslanjali na dobru volju Na pri
mjer, uzmimo ideju o samoupravnom kolektivu koju je Marx
smatrao proizvodnom jedinicom
Doprinos nekog pojedinca takvoj cjelini doputa
oblik samoostvarenja, ali pridonosi i dobro
biti drugih zato jer je vrednota koje takav sustav sam po sebi
posjeduje. Ne moram imati dobro miljenje o kolegi s posla
ili se bacati u trans svaka dva sata. Moje vlastito
samo ostvarenje pomae ostvarenju drugih upravo zbog surad
ravnopravne, upravljane naravi takvog susta
va usmjerenog na dijeljenje profita. To je strukturalno pitanje,
a ne pitanje osobne vrline. Za to nam nije potreban netko s
nadljudskim
Za neke ciljeve stoga nije vano jesam li naj
podliji crv na zapadnoj hemisferi. Na nije bitno
ako kao koji radi za privatnu farmaceutsku kompa
niju svoj rad smatram velebnim doprinosom napretku znanosti
i je da je glavna svrha mog posla stvara
nje profita skupini beskrupuloznih predatora koji bi vjerojatno
svom vlastitom djetetu naplatili deset dolara za aspirin. Ono
to nije ni ovdje ni ondje. Smisao mog rada je
institucijom u kojoj radim.
Moglo bi se da svaka institucija ima
svojim redovima i oportuniste, laskavce, agresivce, preva
rante, ljenjivce, icaroe, nametnike, slobodne strijelce i povre
mene psihopate. Nita u Marxovim spisima ne da to
91
TERRY EAGLETON
ne bi mogao biti Osim toga, ako je smisao komunizma
u tome da svatko maksimalno sudjeluje u drutvenom ivotu,
onda bismo da tu biti vie, a ne manje sukoba, bu
da vie pojedinaca djeluju. Komunizam
ljudske konflikte. To bi .q:Iogao jedino dos
lovan kraj povijesti. Zavist, agresija, dominacija, posesivnost i
kompetitivnost i dalje postojati. Radi se pak o tome da
preuzeti oblik koji imaju u kapitalizmu ne zbog neke nad
ljudske vrline, nego zbog promjene instirucija.
Takvi poroci vie ne bi bili vezani uz izrabljivanje
rada, kolonijalno nasilje, nakazne socijalne nejednakosti i ne
smiljeno ekonomsko nadmetanje. Umjesto toga, morali bi pre
uzeti neki drugi oblik. U plemenskim drutvima ima
nasilja, suparnitva i gladi za ali oni ne mogu preuzeti
oblik imperijalnog ratovanja, natjecanja na slobodnom tri
tu ili masovne nezaposlenosti, jer takve stvari jednostavno ne
postoje plemenima Nuer ili Dinka. Gdje god
da pogledate, svugdje postoje zlikovci, ali samo neki od tih
moralnih hulja i lupea su na takvom poloaju da mogu kra
sti novac iz mirovinskih fondova ili obasipati medije laljivom
propagandom. razbojnika nije na takvom
poloaju da to mogu Umjesto toga, moraju se zadovolji
ti time da nekoga objese na mesarsku kuku. U
drutvu nitko biti u poloaju takvo to. Ne zbog
toga jer bi ljudi u socijalizmu bili sveci, nego zato jer ne bi bilo
privatnih mirovinskih fondova ili medija u privatnom vlasni
tvu. Shakespeareovi zlikovci morali su oduak za
svoju zlobu nego to je to' bombardiranje palestinskih izbjegli
92
ZaIto je Marx bio u pravu
ea. Ne moete biti brutalni industrijski magnat ako oko vas
ba i nema industrije. Umjesto toga, morat se zadovoljiti
zlostavljanjem robova, dvorana ili pak vaih neolitskih kolega.
Ili razmotrimo, primjerice, demokratsku praksu. Istina je
da uvijek postoje odvratni egoisti koji tiraniziraju druge, kao
i ljudi koji mitom ili nastoje No,
demokracija ima niz sigurnosnih mehanizama koji
takvo ponaanje. Mjerama kao to su "jedna
osoba jedan glas", predsjedavatelji, amandmani, odgovornost,
zakonski postupak, suverenost itd. je najbolje
kako bi se osiguralo da nasilnici ne na vlast. S vremena
na vrijeme oni u tome uspjeti, a mogu i potkopati
proces. Ali sama uspostava takvog procesa da
vremena biti prisiljeni podvrgavati se demokratskom konsen
zusu. Vrlina je tako u proceduru i nije preputena
hirovima pojedinaca. Da bi se rat, nije potrebno ljude
nesposobnim za nasilje. Potrebno je tek pregova
ranje, razoruanje, mirovni dogovor, nadzor i tome To
moe biti teko. Ali nije ni upola tako teko kao odgajanje sorte
ljudi koji s i nesvjesticom reagirati na najmanji
znak agresije.
Marksizam, dakle, ne savreno On
ne ni ukidanje tekog rada. se da je Marx smatrao .
da i u uvjetima u kojima vladati obilje biti nuna
izvjesna neugodnog i rada. i u carstvu
obilja ostat i dalje Adamovo prokletstvo. Marksizam
tim i nudi razrjeenje koje
93
TERRY EAGLETON
nastanak istinske povijesti, u svojoj punoj slobodi
i raznolikosti.
ciljevi marksizma nisu samo materijalni. Za
Marxa komunizam kraj oskudice, kao i kraj velikog dijela
tekih poslova. No sloboda i dokolica koje bi se razvile
kao posljedica toga mogu uvjete za njihovo dublje
duhovno ispunjenje. Kao to srno vidjeli, duhovni i materijalni
razvoj ne jedan uz drugi. Dovoljno je vidjeti
Keitha Richardsa da bi nam to bilo jasno. Postoje mnogi obli
ci materijalnog bogatstva koji ponitavaju duhovno bogatstvo.
No je istina i da ne moete postati ono to elite ako ste
gladni, ako se nad vama vri teka represija ili ste zbog napor
nog i beskrajnog rada zaustavljeni u moralnom razvoju. Mate
rijalisti ne duhovnost, nego nas da duhov
no ispunjenje iziskuje materijalne preduvjete. Takvi
preduvjeti nisu jamac duhovnog ispunjenja, ali ono bez njih
nije
Ljudska vrsta nije na vrhuncu ako je oskudicom,
bila ona prirodna ili umjetna. Iz takve oskudice se na
silje, strah, pohlepa, tjeskoba, posesivnost, dominacija i smr
tonosni antagonizmi. Iz toga bi se moglo pretpostaviti da bi
ljudi, kad bi ivjeli u uvjetima materijalnog obilja, slobodni od
takvih pritisaka i spona, bili mnogo bolja moralna negoli
to su sada. Ne moemo biti sigurni da je ova teza jer
nikad nismo doli do tog stadija. To je Marx imao na urnu kad
je u maniftstu napisao da je cjelokupna povijest
bila povijest klasne borbe. i u uvjetima u ko
jima vlada obilje postojat brojne stvari zbog kojih se
94
Zalto je Marx bio u pravu
tjeskobno, agresivno i posesivno. jednostavno
biti pretvoreni u No, neki od temeljnih uzroka naih
moralnih nedostataka bit uklonjeni. U tom smislu, razumno
je tvrditi da drutvo u cjelini teiti proizvesti
ljude od onih koji postoje danas. No oni i dalje biti
greni, skloni sukobima i ponekad brutalni i zlobni.
Cinici koji smatraju da takav moralni napredak nije mo
trebali bi uzeti u obzir razliku spaljivanja vjetica
i zahtjeva za jednakovrijednim za ene. To ne
da srno postali osjetljiviji, i humanitarniji negoli u
doba srednjega vijeka. Na tom tragu, probajmo samo uspore
diti luk i strijelu s projektilima. Poenta nije u torne
da se povijest u cjelini moralno poboljala; jednostavno srno
na poljima ostvarili veliki napredak. je
priznati ovu ba kao i to je razumno tvrditi da srno
na nekim poljima nazadovali od vremena Robina Hooda. Ne
postoji velika pripovijest o Napretku, ba kao to nema ni baj
ke o Propasti.
Svatko tko je ikada vidio dijete kako bratu ili sestri otima
i "To je rnoje!" mora biti svjestan u kojoj je mjeri
duboko ukorijenjeno suparnitvo i udnja za posjedovanjem.
je o ukorijenjenim kulturnim, psiholokim pa i evolu
cijskim navikama koje nikad nijedna promjena institucija
iskorijeniti. No drutvena promjena ne ovisi o torne da svatko
revolucionarno promijeni svoje stavove preko Uzmimo
za primjer Sjevernu Irsku. U ovu buntovnu regiju mir nije do
ao zato jer su katolici i protestanti napokon odbacili duboke,
stoljetne antagonizme i s ljubavlju jedni drugima pohrlili u za
95
----
TERRY EAGLETON
grljaj. Posve suprotno: neki od njih i dalje u
mrziti one druge. Promjena uskogrudne i svije
sti polagana je poput geolokih promjena. No u
smislu to i nije toliko vano. Ono to se pokazalo vanim jest
ostvarivanje dogovora koji je bio paljivo isplaniran
i vjeto izveden, u kontekstu tridesetogodinjeg zamora i iscrp
ljenosti zbog nasilja.
To je pak samo jedna strana Jer tijekom dugih vre
menskih razdoblja institucionalne promjene uistinu imaju du
binske na ljudske stavove. Gotovo svaka
kaznena reforma koja je postignuta u povijesti nailazila je u
na snaan otpor, a danas te promjene uzimamo u to
likoj mjeri zdravo za gotovo da nam je nezamislivo razapinjati
ubojicu na Takve su reforme postale u nau
psihu. Na svjetonazor ne mijenjaju u tolikoj mjeri puke ideje
koliko ideje utjelovljene u svakidanju drutvenu praksu. Ako
promijenimo tu praksu, to bi mogao biti iznimno teak zada
tak, vrlo vjerojatno promijeniti i na koji sagleda
vamo stvari.
ljudi ne treba silom tjerati da ne uriniraju na ulici.
S obzirom na to da postoji zakon protiv toga i da je to
drutveno odbojno, postalo nam je prirodno da to ne radimo.
To ne da nitko od nas to nije katkad barem u cen
tru grada kad se pubovi zatvore. Jednostavno je manja ansa da
to negoli u kad bi se to smatralo elegant
nim Britanska vonja autom po lijevoj strani ne mora
se estoko boriti s neopisivom udnjom Britanaca da voze na
desnoj strani. Institucije oblikuju nae unutarnje iskustvo, oni
96
Zato je Marx bio u pravu
su instrumenti reedukacije. Rukujemo se pri prvom susretu
dijelom zato jer je to stvar konvencije, ali i zato jer
poriv da zadovoljimo tu konvenciju.
Takvim promjenama navika treba jako puno vremena. Ka
pitalizmu je bilo potrebno nekoliko da iskorijeni feu
dalne navike, a turisti ispred Buckinghamske moda
misle da su neki dijelovi nemarno Ne bi trebalo
dugo da se stvori drutveni poredak u kojem bi kolarci koji
povijest s krajnjom nevjericom podatak da su
milijuni ljudi umirali od gladi dok je odabranih kavija
rom hranila svoje pudlice. Njima bi se to tako stranim i
odbojnim isto kao to nam se danas ideja da bismo nekog
optuili za herezu.
Kad je o kolarcima, dolazimo do vane Velik
broj dananje djece gorljivi su pobornici okolia. Oni
ubijanje morskih lavova ili atmosfere promatraju s
uasom i prezirom. Neke od njih uasnula bi i ideja da bace
otpadak na cestu. To je uvelike rezultat odgoja - ne samo for
malnog obrawvanja nego utjecaja novih oblika miljenja i osje
na generaciju u kojoj su stare navike manje ukorijenjene.
Nitko ne misli da time spasiti planet. Istina je i
da postoje djeca koja s veseljem ubiti jazavca. i u tom
pokazali smo kako obrazovanje moe promijeniti sta
vove i razviti nove oblike ponaanja.
Dakle, obrazovanje je Na jednoj konfe
renciju u Britaniji s 1970-ih povela se rasprava postoje
li neke univerzalne karakteristike svim ljudima. Je
dan je ustao i rekao: "Pa, svi mi imamo testise." Zena iz
97
TERRY EAGLETON
publike povikala je: "Nemamo svi!" Feminizam je u Britaniji jo
bio u povojima, a ovu reakciju iz publike sudionika sma
trala je pomalo su se i neke ene doimale
Samo nekoliko godina kasnije, da je neki muka
rac izjavio neto takvo u javnosti, bio bi jedini u toj tvrdnji.
U srednjovjekovnoj i ranomodernoj Europi krtost i pohle
pa smatrali su se najodbojnijim od svih grijeha. Od tog doba
do slogana s Wall Streeta "Pohlepa je dobra!" dolo je do in
tenzivnog procesa reedukacije. Uzrok tome nisu primarno bili
kolski ili propagandisti, ptomjene u naim mate
rijalnim oblicima ivota. Aristotel je smatrao da je ropstvo pri
rodno stanje, iako se s tim nisu slagali neki mislioci. Ali
on je smatrao i da je protivno ljudskoj naravi ekonom
sku proizvodnju svoditi na profit, to ne misli Donald Trump.
(Aristotel je to smatrao zbog razloga. Drao je kako
ono to je Marx kasnije nazvao "razmjenskom
na koji neka roba moe biti razmijenjena s drugom, a
ona s nekom drugom, i tako u beskraj - u sebi neku
vrstu koja je strana i smrtnoj prirodi
ljudskih U srednjem vijeku postojali su ideolozi koji su
gomilanje profita drali neprirodnim, s obzirom na to
da je ljudska priroda za njih feuda1nu prirodu. Sa
vjerojatno su imali podjednako nepovoljan stav
o postojanja nekog drugog drutvenog poretka
osim onog u kojem su oni ivjeli. Alan Greenspan, bivi pred
sjednik sredinje banke SAD-a, bio je gotovo cijeli
ivot uvjeren da je takozvano slobodno trite ukorijenjeno u
ljudskoj prirodi, to je apsurdna tvrdnja isto kao i kad bismo
98
Zato je Marx bio u pravu
tvrdili da je oboavanje Cliffa Richardsa ukorijenjeno u ljud
skoj prirodi. Slobodno trite je zapravo noviji povijesni izum i
bilo je dugo samo na mali dio kugle zemaljske.
Na oni koji govore o socijalizmu kao
to je suprotno ljudskoj prirodi to na kratkovidan
jer identificiraju ljudsku prirodu s kapitalizmom. Pleme Tuare
ga iz sredinje Sahare doista su punokrvni podu
zetnici. Nita im nije drae od zamisli da osnuju investicijsku
banku. da nemaju ni pojam to bi to bila inve
sticijska banka posve je irelevantna. No ne moemo eljeti ne
to o ne znamo nita. Ne mogu arko eljeti da postanem
burzovni meetar ako sam rob u Ateni. Mogu biti grabeljiv,
lakom i religiozno ostvarenju vlastitih ciljeva. Ali ne
mogu biti prikriveni kapitalist, ba kao to ne mogu poeljeti
da budem neurokirurg ako ivim u jedanaestom
Prije sam iznio tezu da je Marx, pomalo podjed
nako bio spram prolosti i op
spram Postoji nekoliko razloga takvom
stavu, ali jedan od njih napose se problema o kojima ovdje
govorimo. Marx je bio spram prolosti s obzirom na
to da je ona predstavljala niz i bijednih oblika re
presije i izrabljivanja. Theodor Adorno jednom je izjavio da
mislioci (imao je na umu Freuda vie nego Marxa)
mogu viu za emancipaciju ljudi negoli nezreli i opti
To je stoga to o nepravdi koja vapi
za iskupljenjem, nepravdi koju bismo zaboravili. Podsje
nas kako stvari zapravo loe stoje, oni nas nagone da ih
promijenimo i da to bez koritenja opijuma.
99
TERRY EAGLETON
Ukoliko je Marx polagao i velike nade u
nost, bilo je to zato to je shvatio da takav alostan rezultat
prolosti u nije rezultat nae krivice. Ako je
povijest dosad bila tako krvava, to nije stoga jer je ljudi
zbog materijalnih pritisaka kojima su bili pod
vrgnuti. Marx je stoga mogao odvagati povijest bez
podilaenja mitu o srcu tame To je jedan od raz
loga zato je zadrao vjeru u Njegov materijalizam
temelj je takve nade. Ako su ratovi, glad i genocid doista prois
tekli iz neke nepromjenjive ljudske onda nema
ni najmanje anse vjerovati kako biti imalo bolja.
ako je sve navedeno djelomice uzrokovano nepra
vednim drutvenim sustavima u kojima su pojedinci ponekad
tek puke figure, onda je razumno kako se promjenom
sustava moe stvoriti bolji svijet. Bauk savrenstva u
menu neka plai budale.
To ne da se ljude u klasnom drutvu moe osloboditi
krivnje za sva njihova djelovanja ili da pojedinca
nije odigrala nikakvu ulogu u ratovima i genocidima. Nedvoj
beno, mogu se okriviti kompanije koje osude stotine ili
radnika na ivot u prisilnoj besposlici. No takve mjere
one ne poduzimaju zbog mrnje, zlobe ili agresivnosti. One
stvaraju nezaposlenost zato jer ele svoj profit unutar
kompetitivnog sustava u kojem se boje da ne bi propale. Oni
koji vojsku poalju u rat, gdje vojnici ubijaju nevinu djecu,
moda mogu biti blagi ljudi. Nacizam nije bio samo
sustav; on se oslanjao na sadizam,
paranoju i patoloku mrnju pojedinaca koje bismo generalno
100
Zato je Marx bio u pravu
mogli nazvati i pokvarenima. Ako Hitler nije bio
pokvaren, onda ovaj termin nema smisla. No njihova osobna
zloba mogla je imati tako strane rezultate jedino zato to je
bila upregnuta u djelovanje sustava. To je kao kada
biste postavili Shakespeareova Jaga da bude u zaroblje
logoru.
Ako doista postoji ljudska priroda, onda je na neki to
dobra vijest, to god o tome mislili postmodernisti. To je zbog
toga to je konstantna odlika takve prirode bila otpor spram
nepravde. To je i jedan od razloga zbog je glupo zamisliti
da ideja o ljudskoj prirodi uvijek mora biti oblikovana na kon
zervativan Pogledamo li kroz povijest, lako je uvidjeti da
je represija gotovo uvijek poticala pobune, ma koliko
one bile ukrotive ili neuspjene. se da u po
stoji neto to se blagonaklono klanjati drskoj vlasti.
istinski jedino onda kad postigne tajni sporazum s
Dokazi pokazuju kako je takav spo
razum i povremen.
se klase vie tolerira negoli to im se divi. Ako je naa
priroda u cijelosti kulturalna, onda ne postoji razlog zbog ko
jeg nas reimi ne bi ukalupili da bez propitivanja pri
hvatimo njihov autoritet. da oni ovaj zadatak
doivljavaju kao iznimno teak o izvorima otpora koji
su dublji od lokalnih kultura.
Je li Marx bio utopijski mislilac? Ako pod time podrazumi
jevamo da je zamislio koja bi bila znatno bolja od
sadanjosti, onda jest. Vjerovao je da kraj materijalnoj
101
/
TERRY EAGLETON
oskudici, privatnom vlasnitvu, izrabljivanju, drutvenim kla
sama i dravi kakvu poznajemo. No mnogo mislilaca koji danas
promatraju akumuliranje resursa u svijetu bi smatralo
da je posve prirodno ukidanje materijalne bijede, ma koliko to
bilo teko u praksi. Na tom putu se politika.
Kao to smo vidjeli, Marx je smatrao da bi to
emancipaciju ljudi, duhovno bogatstvo na global
noj razini. prijanjih stega, ljudi procvjetati kao
pojedinci na koji su dotad bili nezamislivi. No nita
u Marxovu djelu ne na to da bismo time stigli do
neke savrenstva. Ljudi mogu zloporabiti uvjete
ispunjenja vlastite slobode. Zapravo, ne moe postojati takva
sloboda, na bilo kojem zamislivom nivou, bez takve zloporabe.
Stoga je razumno vjerovati kako u drutvu
biti mnogo problema, obilje sukoba i brojnih nepopravljivih
tragedija. Bit ubojstva djece, prometnih loih roma
na, kobne zavisti, naobraenih ambicija, neukusno oblikovanih
i neutjene tuge. Moglo bi biti i javnih zahoda.
Komunizam se zasniva na ispunjenju potreba sviju, ali i
u drutvu obilja, to morati biti Kao to pokazuje
Norman Geras: ''Ako pod razvojem vlastite osobnosti (u komu
nizmu) podrazumijevamo da trebate imati violinu ili bicikl,
onda je to, pretpostavljamo, u redu. Ali ako mi treba iznimno ve
lik komad zemlje, poput recimo Australije, da bih na njoj lutao
da bih ga imao samo za sebe bez prisutnosti drugih ljudi, onda to
nije u redu. Nijedno zamislivo obilje ne bi moglo zadovolji
ti potrebe za samorazvojem ovakvih razmjera ... i nije teko zami
sliti manje skromne potrebe od ove za koju vrijedi ista stvar."9
102
Zato je Marx bio u pravu
Marx ne razmatra kao stvar dokone spekulacije,
nego kao ostvarivu ekstrapolaciju sadanjosti., Njega ne zani
maju poetske matarije o miru i drugarstvu, nego materijalni
uvjeti koji bi da se pojavi istinski ljudska
Kao materijalist, Marx je bio svjestan sloene, nepokorne i ne
dovrene prirode stvarnosti; takav je svijet neuskladiv s vizijom
savrenstva. Savreni svijet bio bi onaj koji bi ukinuo svaku
kontingenciju - sve one sukobe, anse koje se pojav
ljuju i koje tkivo na
eg svakidanjeg ivota. Bio bi to svijet u kojem bi se
ispravila nepravda mrtvima kao i ivima,
i strahote iz prolosti. Takvo drutvo nije
Svijet bez mogao bi biti isti onaj u kojem
bi rak bio
nije stvoriti drutveni poredak u koje
bi svi bili jednaki. Prigovor da nas "socijalizam sve ...'-UliLi
jednakima" nema temelja. Marx to nije namjeravao, on je bio
zakleti neprijatelj uniformnosti. Zapravo, on je jednakost sma
trao buroaskom vrednotom. Za njega je ona bila odraz
ke sfere razmjenske vrijednosti u kojoj se jedna roba postavlja u
odnos s nekom drugom. Roba je, kako na jednom mjestu kae,
"ostvarena jednakost". On u jednom trenutku govori o obliku
komunizma koji socijalno i
kritizira ga u Ekonomsko-filozofikim rukopisima kao "apstrakt
nu negaciju cjelokupnog svijeta kulture i civilizacije". Marx je
povezivao pojam jednakosti s apstraktnom jednakosti
demokracije srednje klase gdje naa formalna jednakost kao bi
i slui prikrivanju stvarnih nejednakosti bogatstva
103
TERRY EAGLETON
i klase. U Kritici Gotskog programa odbacuje ideju o
jednakosti prihoda, da ljudi imaju potrebe:
neki rade prljaviji i opasniji posao od drugih, neki imaju vie
djece koju moraju hraniti i
To ne da je posve odbacio ideju jednakosti. Marx nije
imao odbacivati ideje samo zato jer su vukle podrijetlo
iz srednje klase. On nije s prezirom odbacivao ideale srednje
klase, nego je odvano'branio njihove revolucionarne vredno
te slobode, i samorazvoja. je i apstraktna
jednakost predstavljala dobrodoao napredak od feudalne hije
rarhije. On je jednostavno drao da takve dragocjene vrline ne
mogu biti podijeljene svima sve dok je kapitalizam na vlasti.
i tada, obasipao je pohvalama srednju klasu kao najrevo
lucionarniju formaciju koja je ikad postojala u povijesti, to je
koju njegovi protivnici iz srednje klase olako previ
Moda im se da je Marxova pohvala destruktivna s
fatalnim posljedicama.
Prema Marxovu miljenju, pogreka s poj
mom jednakosti je u tome to je on bio suvie apstraktan. Nije
dovoljno pozornosti na individualnost ljudi i stvari
na ono to je Marx u ekonomskoj sferi nazvao "uporabnom vri
Kapitalizam je uniformirao ljude, a ne socijalizam.
To je jedan od razloga zbog je Marx bio oprezan po pita
nju prava. "Prava se prema svojoj istinskoj prirodi mogu sasto
jati jedino u primjenjivanju jednakih principa, no nejednake
pojedince (a pojedinci ne bi ni postojali kad bi svi bili jednaki)
je izmjeriti jednakim principom jedino ako ih se pod
vede pod jednaku gledita, ako ih se uzme samo s jedne
104
Zato je Marx bio u pravu
strane, primjerice, u sadanjem ako ih se smatra samo
radnicima i nita vie se ne vidi u njima, odnosno sve drugo se
zanemaruje."lO Toliko dakle o Marxu koji bi nas htio sve svesti
pod jedan nazivnik. Toliko i o Marxu koji ljude
ne vidi nita drugo doli radnike. Jednakost u socijalizmu ne
da su svi jednaki - to je apsurdna teza ako je takva ikad i
postojala. bi i Marx primijetio da je inteligentniji od voj
vode od Wellingtona. To ne ni da svatko biti
jednakom dobara ili resursa.
Istinska jednakost ne da se sve ljude tretira na jed
nak da se jednako pridaje brige posebnim
potrebama. Upravo je to drutvo kakvo je Marx prieljkivao.
Ljudske potrebe nisu proporcionalne.
ih je mjeriti istim arinom. Za Marxa svatko ima jednako pravo
na samoostvarenje i aktivno sudjelovanje u oblikovanju dru
tvenog ivota. Barijere nejednakosti stoga biti probijene. No
rezultat biti, u to mjeri to bude
svakoj osobi da se razvije kao jedinstveni pojedinac. Naposljet
ku, za Marxa jednakost postoji u ime dobrobiti So
cijalizam se ne svodi na to da svi nose ista odijela.
Upravo je kapitalizam onaj koji u
uniforme poput trenirki.
Prema Marxovu miljenju, socijalizam bi stoga bio mnogo
vie poredak nego onaj u kojem ivi
mo. U klasnom drutvu slobodan samorazvoj nekolicine ostva
ren je pod cijenu obuzdavanja koji tada dijele manje-vie
povijest. Upravo zbog toga to bi svatko u njemu bio
potaknut da razvije svoje individualne talente, komunizam bi
105
TERRY EAGLETON
bio mnogo raireniji, raznolikiji i nepredvidljiv. Bio bi vie na
nego romanu. Marxovi kriti
ovo mogu ismijavati kao matariju, ali ne mogu istodobno
smatrati kako bi Marxu poeljan model drutvenog poretka bio
poput onog u Orwellovu romanu 1984.
Zlokoban i neprijateljski oblik utopizma zadesio je moder
no doba, ali njegovo ime nije marksizam. Ludo je pomisliti da
bi se jedan globalni sustav poznat kao slobodno trite mogao
nametnuti kulturama i ekonomijama i
hove boljke. Oni koji pronose takvu totalitarnu fantaziju ne
skrivaju se pod maskama u nekom podzemnom bunkeru pod
muklo poput zlikovaca izjamesa Bonda. Njih se moe
vidjeti kako u skupim vaingtonskim restoranima i
po svojim imanjima u Sussexu.
Theodor Adorno odgovorio je na pitanje je li Marx bio
utopijski mislilac rekavi: i da i ne. On je bio, kae Adorno,
neprijatelj utopije za dobrobit njezina ostvarenja.
106
PETO POGLAVLJE
Marksizam sve svodi na ekonomiju, on je oblik ekonomskog
determinizma. Umjetnost, religija, politika, pravo, rat, mo
ralnost, historijska promjena: sve se to iz krute perspektive
tek odrazom ekonomske ili klasne borbe. Istinska kom
pleksnost ljudskog djelovanja zamijenjena je jednobojnom
historijskom vizijom. Marx je u svojoj opsjednutosti ekono
mijom jednostavno sliku sustava ko
jem se protivio. Njegova je misao u neskladu s
izgledom modernih drutava, svjesnih da se oblici
historijskih iskustava ne mogu ugurati u jedan jedini okvir.
U smislu, tvrdnja da se naposljetku sve svodi
na ekonomiju svakako je istina. U stvari, to je toliko
da je teko shvatiti kako netko u to moe sumnjati. Prije
negoli bilo to, moramo jesti i pIti. nam je
potrebna i skrovite, barem ako ivimo u Sheffieldu, a
ne na Samoi. Prvi povijesni pie Marx u ideo
logiji, jest proizvodnja sredstava za zadovoljenje naih materi
jalnih potreba. Tek tada moemo svirati bendo, pisati
erotsku poeziju ili ulazna vrata. Temelj kulture je rad.
Civilizacija ne moe postojati bez materijalne proizvodnje.
107
TERRY EAGLETON
No marksizam tvrdi neto vie od toga. On smatra da materi
jalna proizvodnja nije samo od'fundarnentalnog u smi
slu da ne bi bilo civilizacije bez nje, da upravo ona u krajnjoj
liniji prirodu takve civilizacije. Postoji razlika
toga kad kaemo da su olovka ili neophodni za pisanje
romana i tvrdnje da oni na neki sadraj romana.
Ovo potonje nipoto nije tako iako ekviva
lent toj tvrdnji podravaju i neki autori.
Fitowf John Gray, koji svakako nije zagovornik marksizma, pie
da "u trinim drutvima ne samo da ekonomska djelatnost nije
odijeljena od ostatka drutvenog ivota uvjetuje, a ponekad i
dominira drutvom". 1 Ono to Gray na tri
na drutva, Marx generalizira na ljudsku povijest kao takvu.
Marxovi smatraju od ove dvije tvrdnje nekim
oblikom redukcionizma. Ona sve svodi na jedan a to
se posve pogrenim. Kako bi se iznimna raznolikost u povi
jesti mogla na takav Svakako je u
povijesti na djelu pluralnost snaga koje se nikad ne mogu svesti
na jedan i nepromjenjiv princip. No, mogli bismo se zapitati
koliko je takav oblik pluralizma spreman daleko
li to da nikad nijedan u povijesnoj situaciji
nije vaniji od drugih? Na takvu je tezu teko pristati. Moemo
do sudnjeg dana razglabati o uzrocima Francuske revolucije, ali
nitko ne misli da se ona dogodila zbog biokemijskih promjena
u mozgovima Francuza kao posljedica pretjerane konzumacije
sira. Jedino manjina vjeruje da se to dogodilo zato to
se tada ascendent nalazio u Ovna. Svi se slau da su
neki povijesni vaniji od drugih. To ih ne
108
ZaIto je Marx bio u pravu
da budu pluralisti, barem u jednom smislu te Oni bi sve
jedno pristali na tezu da je svaki vaan povijesni ishod
mnotvenih snaga. Radi se samo o tome da su nespremni svim
tim snagama priznati istu vanost.
Friedrich Engels u tom je kontekstu bio pluralist. je
poricao da su on i Marx ikad htjeli kako su ekonomske snage
jedini uzrok povijesnih zbivanja. To je, kako sam kae, "besmis
lena, apstraktna, glupa fraza".2 Nitko nije pluralist u smislu da
vjeruje da je u bilo kojoj situaciji svaki vaan
poput nekog drugog. Svi vjeruju u hijerarhiju, i najgorljiviji
pristalice egalitarizma. U stvari, gotovo svi vjeruju u apsolutne,
nepromjenjive hijerarhije. Teko je nekog tko vjeruje kako
je kakljanje gladne osobe bolje od toga da je se nahrani. Nitko
ne smatra da je u engleskom raru duina noktiju
kralja Charlesa L bila vaniji od religije. Postoje mnogi
razlozi zbog kojih bih vau glavu mogao drati pod vodom dva
deset minuta (sadizam, znanstvena znatielja, odvratna
majica koju nosite, da je na televiziji bio samo dosadan
dokumentarac itd.), ali glavni je razlog to se elim dokopati sta
je s rasnim konjima koju ste mi darovali. Zbog
javna zbivanja ne bi imala svoje glavne razloge?
Neki se pluralisti slau da takvi mogu iz
jednog glavnog uzroka. Radi se o tome da oni ne vide zbog
bi isti uzrok mogao biti djelatan u svakom narednom
Neuvjerljivost takozvane ekonomske teorije povijesti nalazi se
u ideji da je sve i posvuda uvjetovano na isti Ne pretpo
stavlja li to da je povijest singularni fenomen koji
put ispred sebe kao kameni iljak? Smisleno je pretpostaviti da
109
TERRY EAGLETON
je uzrok moje glavobolje ona iznimno uska Marilyn Monroe
perika koju sam nosio na zabavi, ali povijest nije singularni
poput glavobolje. Kao to je netko prigovorio, ona je
samo jedna prokleta stvar nakon neke druge. Ona nema kon
zistentnost bajke ni oblik koherentne pripovijesti. Ne postoji
neprekinuti slijed koji se kroz nju stalno
smo vidjeli da gotovo nitko ne misli kako u povijesti
ne postoje neshvatljivi obrasci Teko je nekog
tko na povijest gleda kao na jednu gomilu nereda,
prilika, i kontingencije, iako su povremeno Fried
rich Nietzsche i Michel Foucault bili blizu takvom stavu.
na ljudi pristaje uz tezu da postoje veze u
povijesti bez obzira kako ih bilo teko izmjeriti te da to stvara
neku grubu vrstu obrasca. Primjerice, teko je vjerovati da su
nacije stvarati kolonije u istom povijesnom vre
menu zbog razloga koji nemaju nita ro
bovi nisu transportirani u Ameriku bez razloga. Pojava faizma
u priblino istom vremenskom razdoblju u zemljama
u dvadesetom nije tek puko kopiranje uzorka. Ljudi se
odjednom ne bacaju na otvoreni plamen bez nekog posebnog
razloga. Postoji uniformni obrazac diljem svijeta da
ljudi ne stvari bezrazlono.
Pitanje dakako ne glasi postoje li obrasci u povijesti, nego
postoji li neki dominantni obrazac? Moete vjerovati u ovo prvo
bez vjerovanja u drugo. Zato jednostavno ne bismo postavili
niz oblika koji se preklapaju i nikad ne spajaju u jednu cjelinu?
Kako bi neto tako raznovrsno poput ljudske povijesti
moglo tvoriti jedinstvenu pripovijest? Tvrditi da su materijalni
110
ZaJto je Marx bio u pravu
interesi bili glavni jo od piljskog doba do kapitalizma
mnogo je uvjerljivije nego smatrati da su to bili dijeta, altru
izam, skok s motkom, konjunkcija planeta ili teorija o tome da
su velike povijesne povijesti. Ali to je jo uvijek
suvie singularan odgovor da bismo se mogli njime zadovoljiti.
Ako je to za Marxa dovoljno dobar odgovor, to je stoga to je
on smatrao da povijest nije bila tako raznobojna i arolika
kao to moe izgledati. Povijest je mnogo pripovijest
negoli to izgleda. Uistinu u njoj postoji neko jedinstvo, ali ono
nije takvo da bi potaklo neki uitak poput jedinstva u romanu
Sumorna ili filmu upodne. U zajed
crta povijesti bila je oskudica, teak rad, nasilje i eksploa
tacija. Iako su te stvari zadobile oblike, dosad su poloile
temelje svake civilizacije. Upravo je takvo sumorno i dosadno
ponavljanje povijesti donijelo vie konzistentnosti
nego to bismo prieljkivali. U tome doista postoji neka velika
pripovijest, a saaljenje je jo od toga. Kao to kae Theodor
Adorno, "ono jedno i glavno to se odralo do danas (s povre
menim kratkim predasima) u teleolokom je smislu apsolutnost
patnje". Veliki povijesni narativ nije pripovijest o Napretku, Ra
zumu ili To je pripovijest koja, Ador
novim vodi od "katapulta do atomske bombe".3
Lako je sloiti se s tezom da su nasilje, teak rad i izrablji
vanje dominirali u povijesti a da se ne sloimo
s time da su mu oni temelji. za marksiste jedan od razloga
zbog su oni fundamentalni jest u tome to su povezani
s naim opstankom. To su bile dugotrajne karakteri
stike na koji nau materijalnu egzistenciju; ne
111
TERRY EAGLETON
radi se tek o zbivanjima. Tu nije o rasprenom
djelovanju divljatva ili agresije. Ako je u njima bilo izvjesne
nunosti, to je stoga to su one u strukture kojima
proizvodimo i reproduciramo na materijalni ivot. i u
tom nijedan marksist ne smatra da te snage oblikuju
ba sve. Kad bi tome bilo tako, onda bi tifus, pletenice,
smijeh, sufizam, Muka po Mateju i manikiranje nonih prstiju
u purpurnu boju sve zajedno bilo odraz eko
nomskih snaga. Svaka bitka koja se ne bi vodila zbog
ekonomskih motiva ili svako djelo koje se ne bavi
klasnom borbom bili bi neshvatljivi.
Marx je ono povremeno smatrao odrazom onog
ekonomskog. No je istraivao drutvene,
ili vojne motive koji stoje u pozadini povijesnih ne
da su oni tek povrinska manifestacija dubljih ekonom
skih motiva. Materijalne snage ponekad ostavljaju izravan trag
na politici, umjetnosti i drutvenom ivotu, ali njihov utjecaj je
uglavnom i u mjeri skriven i pozadinski. Posto
je epohe kad je taj utjecaj tek a ponekad se kao
da o njemu nema smisla govoriti. Kako mo
dus proizvodnje moe uzrokovati moj ukus u odabiru kravate?
U kojoj mjeri on letenje zmajem ili pak blues akorde?
Dakle, ovdje se ne radi o redukcionizmu. Politika, kultura,
znanost, ideje i socijalna egzistencija nisu tek prikrivena eko
nomija, kao to neki neuroznanstvenici smatraju da je um tek
prikriveni mozak. Oni imaju svoju vlastitu stvarnost, razvija
ju vlastite povijesti i djeluju prema vlastitoj unutarnjoj logici.
Oni nisu tek blijedi odsjaj drugog, na snaan
112
Zato je Marx bio u pravu
oblikuju i same proizvodnje. Kao to vidjeti ka
snije, protok ekonomske "baze" i drutvene "nadgrad
nje" nije jednosmjeran. Dakle, ako ovdje nije o nekakvom
determinizmu, to onda zapravo tvrdimo? Je li
takva tvrdnja toliko nejasna i da je zapravo
impotentna?
Tvrdnja je ponajprije negativna. na koji ljudi proiz
vode svoj materijalni svijet postavlja granice oblicima kulturnih,
pravnih, i drutvenih institucija koje oblikuju.
"determinirati" doslovno postaviti granice". Na
proizvodnje ne uvjetuju oblik politike, kulture
ili skup ideja. Kapitalizam nije uzrok filozofije Johna Lockea
romana Jane Austen. On je prije svega kontekst unutar kojeg
se oba mogu rasvijetliti. Proizvodni ne
odbacuju samo one ideje ili institucije koje slue njihovoj svrsi.
Kad bi tome bilo tako, onda bi i sam marksizam bio
Tada bi bio pravi misterij izvor
kazalitu ili objasniti kako je Thomas Paine napisao Prava
vjeka, jednu od najprodavanijih knjiga svih vremena, u samom
srcu represivne policijske drave kakva je bila Engleska njegova
vremena. i u tom zapanjilo bi nas da en
gleska kultura nije imala nita doli Thomasa Painea i anarhi
kazaline skupine. romanopisaca, znanstvenika,
novina, i televizijskih postaja ne proizvode
djela koja bi podrivala stanje. To je toliko
da u tome ne pridajemo mnogo panje. Marxova
poenta je u tome da to nije I upravo ovdje moemo
oblikovati pozitivni aspekt njegove teze.
113
TERRY EAGLETON
kultura, pravo i politika klasnog drutva povezani su s intere
sima dominantne drutvene klase. Kao to sam Marx kae u
ideologiji: "Klasa koja je materijalna snaga
drutva istodobno je i intelektualna snaga."
Kad biste ljude zapitali da razmisle o tome, vjerojatno bi po
tvrdili tezu da je materijalna proizvodnja porasla kroz
povijest, apsorbirala je vremenske i prostorne resur
se, izazvala tolike smrtonosne sukobe, u potpunosti obuhvatila
ljudski ivot od kolijevke do groba i sukobila se s mnogim lju
dima na ravni ivota ili smrti, da bi bilo kad ne bi
ostavila traga na mnogim drugim aspektima naeg postojanja.
Ostale drutvene institucije neizbjeno su u njezinu
putanju. Ona istinu politike, prava, kulture i ideja
da, umjesto da se razvijaju sami od sebe, vrijeme provode
dominantni drutveni poredak. Pomislimo samo
na suvremeni kapitalizam u kojem je robni oblik ostavio svoje
prljave otiske na gotovo svemu, od sporta do seksualnosti, od
toga kako si osigurati mjesto u raju u prvim redovima do zaglu
buke kojom televizijski reporteri nastoje
gledateljevu panju u ime Kasno dru
tvo je najuvjerljivija potvrda Marxove teorije povijesti. U izvje
snom smislu, njegove postaju sve istinitije to vrijeme vie
Upravo je kapitalizam, a ne marksizam
u ekonomskom smislu. Kapitalizam je taj koji vjeruje u proiz
vodnju poradi nje same, u uem smislu "proizvodnja".
Nasuprot tome, Marx vjeruje u proizvodnju poradi nje
same u mnogo izdanijem smislu On smatra da ljudsko
114
Zato je Marx bio u pravu
samoostvarenje treba vrednovati kao cilj sam po sebi, a ne da
ga se svede na instrument za postizanje nekog drugog cilja. To
biti dri on, sve dok bude prevladavalo
o proizvodnji poradi nje same u uem smislu, jer tada
nae kreativne energije biti uloena u sredstava za
ivot umjesto u postizanje kvalitete ivota. Smisao mark
sizma uvelike se moe u suprotnosti dviju razli
uporaba fraze "proizvodnja poradi same proizvodnje":
jedna je ekonomska, a druga kreativna ili Daleko
od svakog ekonomskog redukcionizma, Marx je otar
ljudske proizvodnje na proizvodnju traktora i turbi
na. Ona vrsta proizvodnje koja je njemu bila blia
je umjetnosti negoli tranzistorima za radio ili klanju ovaca.
Ovom problemu se uskoro vratiti.
i u tom smislu Marx inzistira na sredinjoj ulozi koju
je u povijesti do danas igrala ekonomija (u uem smislu te ri
No to nije samo stav. Ciceron je smatrao da
je svrha drave zatititi privatno vlasnitvo. "Ekonomska" teo
rija povijesti je mjesto u prosvjetiteljskom osamnaestom
Neki mislioci prosvjetiteljstva povijest su smatrali kao
slijed proizvodnih su bili uvjereni da to moe
objasniti stalee, ivotne stilove, drutvene nejednakosti i od
nose unutar obitelji i vlasti. Adam Smith smatrao je da sva
ki stupanj materijalnog razvitka u povijesti proizvodi vlastite
oblike prava, vlasnitva i upravljanja. Jean-Jacques Rousseau u
svojoj Raspravi o nejednakosti smatrao je da vlasnitvo uzroku
je ratove, izrabljivanje i klasne sukobe. je drao da je
takozvani drutveni ugovor prijevara koju su bogati nametnuli
115
TERRY EAGLETON
siromanima da bi zatitili svoje privilegije. Rousseau govori o
drurvu kao onom koje od samoga podjarmljuje slabe
i osnauje bogate, im koja je "nepovratno uniti
la prirodnu slobodu, uspostavivi zanavijek zakon vlasnitva i
nejednakosti, a u ime dobrobiti nekolicine ambicioznih ljudi
otad osudila ljudsku rasu na rad, suanjstvo i bijedu".4 Rouss
eau dri da zakon u brani jake od slabih, pravda je uve
like nasilja i dominacije, a kultura, znanost, umjetnost i
:_1
religija su braniti status quo, "cvjetne vijence"
nad lance kojima su ljudi okovani. Upravo je vlasnitvo, misli
Rousseau, korijen ljudskog nezadovoljstva.
Veliki irski ekonomist iz devetnaestog John Elliot
Cairnes, koji je socijalizam smatrao "pustim izdankom eko
nomskog neznanja" i kojeg su jednom opisali kao najortodoks
nijeg od svih ekonomista, zapazio je "kako su eks
tenzivno materijalni interesi oblikovali njegove
stavove i vladanje".5 je rekao, u predgovoru
svojoj knjizi ropstva, da je "tijek povijesti uvelike
djelovanjem ekonomskih uzroka". Njegov sunarodnjak W. E.
H. Lecky, irski toga doba i zakleti anti
socijalist, napisao je da "malo toga u tolikoj mjeri pridonosi
oblikovanju tipa drutva kao to su to zakoni koji govore o
imovine".6 je i Sigmund Freud bio pristalica
oblika ekonomskog determinizma. Kad ne bismo bili prisiljeni
raditi, smatrao je, jednostavno bismo cijeli dan leali besramno
se naem libidu. Upravo nas je ekonomska nuda
uzdrmala iz nae prirodne lijenosti i potaknula nas da budemo
drutveno djelatni.
116
Zato je Marx bio u pravu
Ili, uzmimo za primjer ovaj manje poznat komentar histo
rijskog materijalizma:
Pripadnik ljudskog drutva mora kroz stadije
lova, ovaca, poljoprivrednika, a onda kada vlasnitvo
postaje vrijednost i shodno tome uzrokuje nepravdu, kad se
uvedu zakoni koji suzbijaju nepravdu i osiguraju posjedni
tvo, kad ljudi prema snazi tih zakona dodu u posjed vikova,
kad se stoga pojavi luksuz koji zahtijeva neprestanu opskrbu,
tada znanosti postaju nune i korisne, jer drava ne moe op
. b h 7
stati ez nJi ...
Ovo nisu refleksije nekog marksista koji pie
i proznim stilom, promiljanja irskog pisca iz
osamnaestog Olivera Goldsmitha koji je bio gorljiv
torijevac. Ako se da su napose Irci bili skloni takozvanoj
ekonomskoj teoriji povijesti, to je stoga to je bilo vrlo teko
ivjeti u takvoj osiromaenoj koloniji kojom je upravljala an
glo-irska klasa i koja je previdjela te stvari. U
Engleskoj koja je imala sloenu kulturalnu nadgradnju, eko'
nomska pitanja nisu u tolikoj mjeri bila bolno pjesnicima
i Danas se mnogi oni koji s prezirom odbacuju
Marxovu teoriju povijesti ponaaju kao da je ona istinita. Te
ljude poznajemo kao bankare, financijske savjetnike, dravne
direktore kompanija i Sve to god svjedo
o istinskom primatu ekonomije. Oni su nesvjesni marksisti.
Vrijedi dodati da je, nimalo "ekonomska teorija
povijesti" nastala u i oko Manchestera, ba kao i industrijski ka
pitalizam. Tijekom vremena koje je tamo proveo, Engels je prvi
117
TERRY EAGLETON
put postao svjestan sredinje uloge ekonomije. S obzirom na to
da je njegov otac, kao to smo vidjeli, ondje imao tvornicu od
koje je ivio i Engels i vremena) Marx, mogli bismo
kako je ovaj uvid nastao u rodnom domu. Engels bio je
materijalna baza Marxovoj intelektualnoj nadgradnji.
Tvrdnja kako je za Marxa sve determinirano "ekonomijom"
zapravo je apsurdno pojednostavljivanje. Za njega tijek povi
jesti oblikuje klasna borba, a klase je svesti na eko
nomske je da Marx klase generalno
kao skupine ljudi koji zauzimaju isto mjesto unutar
proizvodnje. No znakovito je da je o drutvenim, a ne o
ekonomskim klasama. Marx pie o "drutvenim" proizvodnim
odnosima, kao i o "drutvenoj" revoluciji. Kad bi drutveni
proizvodni odnosi imali prioritet nad proizvodnim snagama,
onda je teko shvatiti kako bi neto tako manjkavo nazvano
"ekonomijom" bilo primarni povijesnih zbivanja.
Klase ne postoje samo u rudnicima i zavo
dima. One su drutvene formacije, zajednice isto kao i
ekonomski entiteti. One tradiciju, drutve
ne institucije, skup vrednota i ustaljene oblike miljenja. One
su i fenomen. Zapravo, postoje naznake u
Marxovu djelu da klasa koja nije reprezentirana nije
u punom smislu klasa. se da on smatra da klase
istinski postaju klasama tek kad postanu svjesne sebe same.
To pravne, drutvene, kulturne, i ideoloke
procese. Marx kae da su u drutvima tak
vi neekonomski od presudna Klase nisu
118
Zato je Marx bio u pravu
jednoobrazne, otkrivaju unutarnje podjele i raznolikost u
sebi samima.
Osim toga, kao to uskoro vidjeti, rad je za Marxa
puno vanija stavka od ekonomije. On u sebi sadri an
tropologiju - teoriju Prirode i ljudskog djelovanja, tijelo i nje
gove potrebe, narav ljudskih osjetila, ideju o drutvenoj surad
nji i vlastitom samoispunjenju. To nije ekonomija poput one
u wall Street Journalu. U Financial Timesu Jekst o
kao rodnom Rad rod, srodstvo
i seksualnost. Postavlja se pitanje kako nastaju radnici i
na koji se materijalno uzdravaju i duhovno
Proizvodnja se zbiva unutar ivotnih oblika i sto
ga je ispunjena drutvenim da rad uvijek
a ljudi su dakle znakovne ivotinje (doslovno, pro
znakova), to jednostavno nikad ne moe biti
ili materijalno pitanje. Moemo to shvatiti kao molitvu Bogu,
domovine ili gomilanje novca iz Monopoly ja. Ukrat
ko, ono ekonomsko uvijek pretpostavlja mnogo vie od onog
to samo nudi. To nije tek pitanje kako se ponaa trite; ono
se odnosi na na koji postajemo ljudska a ne samo
na na koji postajemo burzovni meetari.
8
Klase stoga nisu tek ekonomsko pitanje, isto kao to ni
seksualnost nije samo stvar pojedine osobe. U stvari, teko je
pomisliti da postoji neto to je ekonomsko. se
i kovanice mogu skupljati i izloiti u staklenkama, moemo
se diviti njihovim estetskim kvalitetama ili ih rastopiti u hrpu
metala. Uzgred kad govorimo o novcu, onda
mo zato je tako lako cjelokupnu ljudsku egzistenciju svesti
119
TERRY EAGLETON
na ekonomiju, s obzirom na to da u izvjesnom smislu novac
upravo to Novac je toliko jer saima potencijal
no golemo polje ljudskih u jedan uzak horizont.
Istina je da u ivotu postoji mnogo stvari koje su vrednije od
novca, ali nam upravo novac da ih steknemo. No
vac nam da s drugima uspostavimo istinski odnos
a da se drutveno ne osramotimo tako da se onesvijestimo zbog
gladi. Novcem moete kupiti privatIlost, zdravlje, obrazovanje,
ljepotu, drutveni poloaj, mobilnost, komfor, slobodu, poto
vanje i duhovno ispunjenje, kao i luksuzno imanje u Warwick
shireu. Marx u Ekonomsko-filozofikim rukopisima sjajno pie o
promjenjivoj, alkemijskoj naravi novca koja mijenja oblik, o .
na koji je veliko bogatstvo
na temelju njegova neuglednog izgleda. Novac je sam po sebi
oblik redukcionizma. On cijele svjetove saima u metala
od kojeg je
No ni kovanice, kao to smo vidjeli, ne predstavljaju
sirov oblik ekonomije. U stvari, "ekonomija" se nikad ne po
javljuje u sirovom obliku. Ono to financijski nazivaju
"ekonomijom" puka je utvara. Nitko je dosad nije vidio, ona
je apstrakcija od sloenih drutvenih procesa. Tvrdo
koran ekonomski stav nastoji suziti pojam ekonomskog. Su
protno tome, marksizam proizvodnju u najbogatijem i
najopsenijem smislu. Jedan od razloga zato je Marxova teorija
povijesti lei u da materijalna dobra nikad nisu
samo materijalna dobra. Ona podravaju nadu u ljudsko blago
stanje i otvaraju vrata svemu onom to je vrijedno u ljudskom
ivotu. Zato su se ljudi borili na smrt zbog zemlje, vlasnitva,
120
ZaIto je Marx bio u pravu
novca i kapitala. Nitko ekonomiju ne cijeni zbog nje same, osim
onih koji se njome bave profesionalno. da to
ljudske egzistencije otvara toliko drugih dimenzija unutar sebe
samog, ono igra ulogu u ljudskoj povijesti.
Marksizam su optuivali da je zrcalna slika njegovih po
protivnika. Isto kao to kapitalizam svodi
na ekonomskog to radi i njegov veliki protivnik. Ka
pitalizam od materijalne proizvodnje stvara boanstvo, a Marx
radi to isto. to je posve pogreno Marxova
pojma proizvodnje. On kae da proizvodnje nije pra
va proizvodnja. Prema njegovu miljenju, ljudi jedino istinski
proizvode onda kada to slobodnom voljom i za svoju dob
robit. To u cijelosti biti jedino u komunizmu, ali
u moemo dojam o takvoj kreativnosti u
specijaliziranom obliku proizvodnje koja se naziva umjetnost.
Marx kae da je John Milton "napisao Izgubljeni raj iz istog raz
loga kao to svilena buba proizvodi svilu. Ta djelatnost sastavni
je dio njegove prirode."9 Umjetnost je oblik rada.
Tako je Marx gledao na svoje vlastite spise koje je jednom opisao
kao oblikovanje cjeline", tekstove koje je sastavljao
(za razliku od njegovih sljedbenika) posebnu
brigu stilu pisanja. Ni njegov interes za umjetnost nije bio puko
teoretski. Marx je pisao i lirsku poeziju, nedovreni
roman, fragment drame u stihovima i velik neobjavljen rukopis
o umjetnosti i religiji. je planirao pokrenuti za
dramsku kritiku i napisati raspravu o estetici. Njegovo je po
znavanje svjetske knjievnosti bilo doista golemo.
121
TER RY EAGLETON
Ljudski rad rijetko kad ispunjava S jedne strane,
uvijek je na ovaj ili onaj bio prisilan, i ako se ta prisila
sastoji u tome da se ne gladuje. S druge strane, on se odvijao u
klasnom drutvu, to da nije bio cilj po sebi, nego sred
stvo za postizanje i profita drugih ljudi. Za Marxa, kao
i za njegova Aristotela, dobar se ivot sastoji u djelat
nostima kojima se bavi zbog njih samih. Najbolje stvari
rade se upravo bez nekog osobitog razloga. ih jedno
stavno zato jer pridonose naem ispunjenju kao vrsti, a ne zbog
dunosti, navike, sentimenta, autoriteta, materijalne nude,
drutvene korisnosti ili straha od Primjerice, ne
postoji razlog zato bismo uivali u drutvu. No kad
se s nekim druimo, onda ostvarujemo vitalnu sposobnost na
eg "rodnog To je, prema Marxovu miljenju, jednako
tako proizvodni oblik kao i okopavanje krumpira. Ljudska so
lidarnost od je vanosti za promjenu, no ona
naposljetku svoju svrhu pronalazi u samoj sebi. To je vrlo jasno
obrazloeno u ovom dirljivom ulomku iz Ekonomsko-filozofikih
rukopisa:
Kad se ujedine radnici, njima je cilj prije svega
propaganda itd. Medutim, oni time istodobno stje
novu potrebu, potrebu za drutvom; to je izgledalo kao
sredstvo, postalo je cilj. Puenje, jelo, itd. nisu vie sred
stvo povezivanja medu ljudima. Njima je dovoljno druenje,
udruivanje, razgovor, koje opet ima za cilj drutvo. Bratstvo
ljudi nije kod njih puka fraza, nego stvarnost, a plemenitost
svijetli nam iz likova koji su od rada. lO
122
Zato je Marx bio u pravu
Dakle, za Marxa proizvodnja ostvarivanje navlastite te
meljne preobrazbe stvarnosti. Istinsko bogatstvo,
kae Marx u Gruntirisse, jest "apsolutno razvijanje ljudskih
kreativnih potencijala, tj. razvoj svih ljudskih kao cilj
po sebi, a ne kao onaj koji se mjeri unaprijed postavljenim
arinom".11 U Kapitalu on pie da nadilaenjem klasne po
vijesti moe "razvijanje ljudske energije koja je cilj
sama po sebi, istinsko carstvo slobode".12 "proizvodnja"
kod Marxa svaku aktivnost usmjerenu na samoispu
njenje: sviranje flaute, uivanje u breskvama, raspravljanje o
Platonu, plesanje, govorenje, angaman, organizira
nje proslave djetetu. Proizvodnja nema
muevne konotacije. Kad Marx govori o proizvodnji kao biti
on pod time ne misli da je bit paki
ranje kobasica. Rad kakav poznajemo je forma onog
to naziva "praxis", to je drevna za oblik slobodne
i aktivnosti kojom preoblikujemo svijet. U
praxis je svaku djelatnost slobod
nog za razliku od roba.
No jedino nam ekonomija u uem smislu omogu
da ekonomiju. Preusmjeravanjem resursa koje je
kapitalizam tako ljubazno skupio za nas, socijalizam moe do
pustiti ekonomiji da se u pozadinu. Ona nestati,
ali biti manje nametljiva. Uivati u obilju dobara da
ne treba stalno misliti imamo li dovoljno novaca. To nas
slobodnim za ostvarivanje manje tegobnih ciljeva. Iako nije bio
opsjednut ekonomskim pitanjima, Marx ih je doivljavao kao
istinskih ljudskih potencijala. On je elio ostvarenje
123
TERRY EAGLETON
I
\1
drutva u kojem ekonomija ne bi vie iziskivala toliko vremena
i energije.
Shvatljivo je da su nai preci morali biti toliko zaokupljeni
materijalnim problemima. Ako moete proizvesti samo malen
ekonomski viak ili ga ne moete proizvesti, morat
neprestano raditi da biste opstali. No kapitalizam proizvodi ta
kvu vrstu vika koji bi se doista mogao iskoristiti da se
no slobodnog vremena. Ironija je u tome da on
stvara to bogatstvo tako to neprestano zahtijeva akumulaciju i
irenje, a time i neprestani rad. On ga stvara na
koji generira siromatvo i teak rad. To je sustav koji samog
sebe Rezultat toga je da su moderni ljudi, okrueni
obiljem koje je bilo nezamislivo
robovima ili feudalnim kmetovima, zavrili tako da rade isto
tako dugo i naporno poput njihovih spomenutih predaka.
Marxovo djelo u potpunosti govori o ljudskom uivanju.
'Za njega dobar ivot nije ivot proveden u radu, nego u slo
bodnom vremenu. Slobodno samoostvarenje je dakako oblik
"proizvodnje", ali ne prisilne. Dokolica je nuna ako ljudi ele
posvetiti vrijeme vlastitim poslovima. Stoga da mark
sizam u svoje redove nije privukao brojne i profe
sionalne skitnice. To je stoga to je potrebno mnogo energije da
bi se postigao taj cilj. Za dokolicu se treba dobrano naraditi.
124
ESTO POGLAVLJE
Marx je bio materijalist, vjerovao je da postoji samo materi
ja. Nisu ga zanimali duhovni aspekti a ijudsku
je svijest smatrao tek odrazom materijalnog svijeta. Otro je
odbacivao religiju, a moralnost drao jednostavno odnosom u
kojem ciij opravdava sredstva. Marksizam lilava
svega onog Ito je u njemu dragocjeno, na nas nepokret
nu nakupinu materije koju determinira naJ okolif. Postoji
jasna nit vodiija od ovakve grozne i bezdu/ne vizije
stva do Staijinovih i ostalih Marxovih sijedbenika.
Pitanje je li svijet od materije, duha ili zelenog sira
nije pitanje zbog kojeg Marx nije mogao spavati. Prezirao
je takve velike apstrakcije, i brzo ih je odbacivao
kao puko spekulativne. Kao jedan od umova moder
niteta, Marx je bio spram pomodnih ideja.
Oni koji ga smatraju beivotnim zaboravljaju da
je ostalim bio i mislilac koji je sumnjao
u apstraktno i pokazivao strast prema konkretnom i
nom. Ono apstraktno je zapravo jednostavno i bez osobina, za
razliku od konkretnog koje je bogato i sloeno. Dakle, to god
125
TERRY EAGLETON
da je materijalizam za Marxa, on se svakako nije sasto
jao u pitanju od je svijet.
ostalog, to je bilo pitanje filozofa
prosvjetiteljstva osamnaestog od kojih su neki ljud
ska drali pukim funkcijama materijalnog
svijeta. No sam Marx ovakav je stav smatrao u potpunosti
ideolokini, jer on svodi ljude na pasivna um je
kao prazna na koju se utiskuju osjetilni dojmo
vi iz izvanjskog, materijalnog svijeta. Iz takvih dojmova
oblikuje svoje ideje. Dakle, kad bi se tim dojmovima moglo
nekako manipulirati da bi se proizvele "prave" ideje, ljudska bi
vrsta postojano napredovala prema stanju drutvenog savren
stva. To nije nevina zamisao. Ideje o kojima je
bile su ideje mislilaca iz elite srednje klase koji su zagovarali in
dividualizam, privatno vlasnitvo i slobodno trite, kao i pra
vednost, slobodu i ljudska prava. Takvim procesom promjene
miljenja su se nadali utjecati na ponaa
nje ljudi. Teko je vjerovati da se Marx slagao s takvim
oblikom materijalizma.
To nije sve to je filozofija prije
nego to ju je prisvojio Marx. Na ovaj ili onaj on ju je
kao oblik miljenja usko povezan s bogatstvom srednje
klase. Njegov vlastiti oblik materijalizma koji je razvio u Teza
ma o Feuerbachu i drugdje bio je posve a Marx je toga
bio posve svjestan. Znao je da prekida sa staromodnim materi
jalizmom i da postavlja temelje posve novom. Materija
lizam je za Marxa od toga kakvi su zapravo ljudi,
a ne od nekog maglovitog ideala kojem bismo trebali teiti.
126
Zaito je Marx bio u pravu
A ljudi su ponajprije vrsta materijalnih, tjelesnih
Sve ostalo to jesmo ili bismo mogli biti mora proizlaziti
iz ove fundamentalne
Marx je na smion i inovativan odbacio pasivni ljudski
subjekt materijalizma srednje klase i na njegovo mjesto postavio
aktivan subjekt. Cjelokupna filozofija morala je od pret
postavke da su ljudi, to god drugo bili, ponajprije djelatna
Oni su stvorenja koja sama sebe preobraavaju preobrazbom
svoje materijalne okoline; nisu jamci Povijesti ili Materije ili pak
Duha, nego aktivna koja sama sebe oblikuju, sposobna stvo
vlastitu povijest. To da je Marxov oblik materijalizma
demokratski, nasuprot intelektualnom elitizmu prosvjetiteljstva.
Jedino je ljudi mo
istinski promijeniti ideje koje upravljaju naim ivotima. To
je stoga to su te ideje duboko ukorijenjene u naem ponaanju.
U tom smislu, Marx je bio vie antifilowf negoli filozof.
Etienne Balibar ga je nazvao "vjerojatno antifilozo
fom modernoga doba". l Antifilozofi su oprezni spram filozo
fije (ne nuno u onom smislu u kojem bi to bio Brad Pitt), ali
zbog nje iz filowfski zanimljivih razloga. Oni
dolaze s idejama koje su spram ideja. Iako su
u potpunosti racionalni, uvjereni su da se sve ipak ne svodi
samo na razum. Feuerbach, od kojeg je Marx temelje
materijalizma, napisao je da svaka filozofija treba
svojom nefilozofijom. On je kazao da
filozof mora prihvatiti ono to "u ne filozofira, ono to
je suprotstavljeno filozofiji i apstraktnom miljenju".2
je dodao da je taj koji misli, a ne Ego ili Razum".3 Kao
127
TERRY EAGLETON
to kae Alfred Schmidt, "shvatiti da je potrebito, osje
tilno i psiholoko stoga je preduvjet svake teorije subjek
tivnosti".4 Drugim ljudska svijest je tjelesna, se
ne eli kako ona nije nita vie od tijela. Ona prije svega
ukazuje na na koji je tijelo u smislu nedovr
eno, otvoreno, uvijek sposobno za jo kreativnost negoli
to je pokazuje.
Dakle, razmiljamo kao to djelujemo jer smo takva
Nae miljenje proteno je u vremenu zato jer su i naa tijela i
te percepcije proteni. Filozofi se ponekad pita
ju moe li stroj misliti. Moda i moe, ali on bi mislio na posve
od nas, zato jer je njegov materijalni sklop pot
puno od naeg. Primjerice, stroj nema tjelesnih potreba
niti ima emocionalni ivot. to je u naem povezano s
takvim potrebama. Na navlastiti miljenja neodvojiv je
od tog osjetilnog. i emocionalnog konteksta. Zbog
toga. kad bi stroj i mogao misliti. moda ne bismo bili u
stanju shvatiti o razmilja.
Marx je ponajprije raskinuo s kontemplativnom filozofijom.
Njezina vizija je ona o pasivnom. izoliranom i bestjeles
nom subjektu koji bezinteresno promatra neki izolirani objekt.
Kao to smo vidjeli, Marx je odbacio takav oblik subjektivno
sti. ali je isto tako i naglaavao da objekt naeg znanja nije ne
to izvanjski fiksirano i zadano. On je radije proizvod naeg
vlastitog povijesnog djelovanja. Ba kao to moramo ponovno
promisliti subjekt kao oblik prakse, tako moramo promisliti i
objektivni svijet kao rezultat ljudske prakse. ostalim, to
da se on u moe i promijeniti.
128
Zato je Marx bio u pravu
od kao aktivnog i i potom
njegov miljenja u takav kontekst. sada mo
emo baciti novo svjetlo na neke probleme koji su opsjedali
filozofe. Ljudi koji rade vjerojatno sumnjati u to da po
stoji bilo to u svijetu za razliku od onih koji ga promiljaju iz
dokone distance. U stvari, skeptici mogu postojati samo zato
jer neto postoji u izvanjskom svijetu. Kad ne bi posto
jao materijalni svijet u kojem bi se prehranjivali. umrli bi, a
njihove bi sumnje s njima. Ako vjerujete da su ljudi
pasivni spram stvarnosti, to bi vas moglo uvjeriti i da propitate
postojanje takvog svijeta. To je stoga to postojanje stvari po
njihovo opiranje naim zahtjevima, a
to primarno naom
Filozofi su ponekad postavljali pitanje o "drugim umovi
ma". Kako moemo znati da ljudi koje imaju isti
um poput naeg? Materijalist bi odgovorio da, kad to ne bi
bilo tako. onda ne bi bilo ni nas da postavimo to pitanje. Ne
moe postojati materijalna proizvodnja koja bi nas odravala
na ivotu bez drutvene suradnje, a sposobnost komunikaci
je s drugima je sastavni dio toga to "imati um". Mogli
bismo ovome dodati i da je "um" na koji opisuje
mo ponaanje nekog partikularnog tijela: kreativno. smisleno.
komunikativno. Ne moramo zavirivati u glave drugih ljudi ili
ih na aparate da bismo ustanovili posjeduju li oni
taj misteriozni entitet. Dovoljno je promatrati to ljudi
Svijest nije neki sablasni fenomen, ona je neto to moemo vi
djeti, osluhnuti i upravljati njome. Ljudsko je tijelo nakupina
materije, ali osobito kreativna i ekspresivna nakupina. Takvu
129
TERRY EAGLETON
kreativnost nazivamo "umom". Nazvati ljude razumskim
ma ukazati da njihovo ponaanje otkriva obrazac smisla
ili Materijalisti iz doba prosvjetiteljstva ponekad su s
pravom bili optuivani zbog svijeta na mrtvu i besmi
slenu materiju. S Marxovim materijalizmom stvar je upravo
suprotna.
odgovor skeptiku nije argument kojim ga se
moe oboriti. Uvijek je tvrditi da nae iskustvo drutve
ne suradnje ili da svijet odbija nae projekte nije neto
treba vjerovati. Moda zapravo samo izmiljamo stvari
koje ne postoje. No ovaj problem iz
ke perspektive ih je vidjeti u posve novom svjetlu. Pri
mjerice, je vidjeti kako su intelektualci koji
s rastjelovijenim umom i s njime i zavravaju zbunjeni
na koji se um odnosi spram tijela, kao i spram tijela
drugih. Oni u tome moda vide procjep uma i svijeta.
To je s obzirom na to da je da svijet
oblikuje njihov vlastiti um koji proizvodi takve ideje. Intelektu
alci su kasta ljudi koja je pomalo udaljena od materijalnog svi
jeta. Jedino je na temelju materijalnog vika u drutvu
proizvesti profesionalnu elitu mudraca, umjetnika,
savjetnika, uglednih profesora itd.
Platon je smatrao da je filozofiji potrebna dokona aristo
kratska elita. je imati salone i obrazovano
drutvo ako je svatko prisiljen raditi samo da bi se odrao na i
votu. Kule bjelokosne rijetke su poput kuglane u plemenskom
drutvu. (One su podjednako rijetke i u naprednim drutvima,
gdje su postala korporativnog kapitalizma.)
130
ZaJto je Marx bio u pravu
da intelektualci ne moraju raditi u onom smislu kako
rade zidari, sebe i svoje ideje mogu smatrati neovisnima od
ostatka socijalne egzistencije. A to je jedna od brojnih stvari
koje je Marx smatrao ideologijom. Takvi ljudi ne vide da je nji
hova distancija spram drutva sama po sebi drutveno uvjeto
vana. Predrasudu da je misao neovisna o stvarnosti oblikovala
je upravo drutvena stvarnost.
Za Marxa naa se misao oblikuje u procesu rada na svijetu,
a to je materijalna nuda koju nae tjelesne potrebe.
Stoga bi se moglo da je i miljenje materijalna nunost.
Miljenje je usko povezano s naim tjelesnim nagonima, kao
to su to isticali Nietzsche i Freud. Svijest je rezultat interakcije
nas samih i materijalne okoline; ona je sama po sebi
povijesni proizvod. Marx kae da je "utemeljeno"
u materijalnom svijetu, s obzirom na to da jedino sudjelova
njem u njemu moemo upotrijebiti nae i potvrditi nji
hovo stvarno postojanje. Upravo je "drugost" stvarnosti, nje
govo opiranje naim pokuajima da je oblikujemo, ono to nas
prvotno dovodi do samosvijesti. To ponajprije postojanje
drugih. Tek putem drugih mi postajemo ono to jesmo. Osob
ni identitet je drutveni proizvod. Ne moe postojati samo jed
na osoba isto kao to ne moe postojati ni samo jedan broj.
istodobno tu stvarnost treba shvatiti kao rezul
tat naeg vlastitog djelovanja. Ako je kao takvu ne vidimo
dakle, ako je ne smatramo prirodnim ili neizbjenim,
neovisnim o naoj djelatnosti - onda je na djelu ono to Marx
naziva Pod time on podrazumijeva stanje u kojem
zaboravljamo da je povijest proizvod naeg djelovanja te na taj
131
TERRY EAGLETON
njome ovladavaju neke strane sile. Za Marxa, kako kae
filozof Jiirgen Habermas, objektivnost svijeta "teme
lji se na tjelesnoj organizaciji ljudskih koja je usmjerena
prema djelovanju".5
U smislu svijest je uvijek "zakasnjela", kao to
se u malog djeteta razum javlja u kasnijoj fazi. Prije nego to
do razine refleksije, uvijek smo unaprijed
smjeteni u neki materijalni kontekst, a nae miljenje, koliko
god naizgled apstraktno i teorijsko, u cijelosti je determinirano
ovom Filozofski idealizam zaboravlja da nae ideje
temelj imaju u praksi. ih iz tog konteksta, idealizam
postaje zarobljenikom iluzije da miljenje proizvodi stvarnost.
Dakle, za Marxa postoji bliska povezanost naeg
miljenja i tjelesnog ivota. Ljudska osjetila predstavljaju neku
vrstu granice njih. Suprotno tome, za neke ideali
filozofe "materija" je jedna stvar, a ideje ili "duh" neto po
sve drugo. Za Marxa ljudsko tijelo kao takvo upravo
poricanje takve podjele. Preciznije ljudsko tijelo koje
djeluje odbacuje tu podjelu. Praksa je dakako materijalno dje
lovanje, ali je isto tako neodvojivo i pitanje o smislu, vredno
tama, svrhama i namjerama. Ako je "subjektivno", istodobno
je i "objektivno". Ili pak ovu opreku u cijelosti upitnom.
Neki raniji mislioCi um su kao aktivan, a osjetila kao
pasivna. No Marx osjetila smatra oblicima aktivne interakcije
sa Ona su rezultat dugotrajne povijesti interakcije
s materijalnim svijetom. U Ekonomsko-filozofikim rukopisima
kae: "Stvaranje pet osjetila jest posao cjelokupne dosadanje
svjetske povijesti."
132
Zato je Marx bio u pravu
Filozofi poput Humea ili Lockea s osjetilima;
Marx pak postavlja pitanje odakle dolaze sama osjetila. Odgo
vor je otprilike ovaj. Temelj povijesti su nae bioloke potrebe.
Imamo povijest zato jer smo stvorenja manjka, nedostatka i u
tom nam je smislu povijest Prema Marxovu milje
nju priroda i povijest su dvije strane jednog No, kad
nae potrebe zaglave u povijesti, dolazi do njihove transforma
cije. Primjerice, potrebe istodobno
stvaramo nove. U tom procesu oblikuje se i oplemenjuje na
osjetilni ivot. Sve se ovo zbiva zato jer zadovoljenje naih po
treba i udnju, no taj dio ostavljen je Freudu.
Na taj pripovijedati Zapravo, sami
postajemo pripovijest. ivotinje koje nisu sposobne za udnju,
sloen rad i oblike komunikacije ponavljaju svoje in
stinktivne radnje. ivot ivotinja je prirodnim ciklu
som. One same o sebi nemaju nikakav narativ, ono to Marx
naziva slobodom. Ironija u tom stavu jest u tome da, iako je
bit, ljudi tijekom povijesti nije
bila u ostvariti .ga. Nije im doputeno da budu u
potpunosti ljudi. Umjesto toga, ivot im je uglavnom
vao turoban ciklus klasnog drutva. Cjelokupan Marxov opus
fokusiran je upravo na pitanje zato je bilo tako i moe li se to
izmijeniti. Radi se o tome moemo li iz carstva nunosti
u carstvo slobode? To postati nama samima, a ne
jazavcima. Kad nas je doveo na sam prag takve Marx
nas ondje ostavlja da se sami branimo. Kakva bi to bila sloboda
kad ne bi bilo tako?
133
TERRY EAGLETON
elimo li filozofSki dualizam, dovoljno je pogledati
kako se ljudska vrsta ponaa. Ljudsko je tijelo u
smislu materijalni objekt, dio prirode isto kao i povijesti. No
ono Je poseban objekt, posve od kupusa ili kotla za
ugljen. To je stoga to ima promijeniti situaciju u kojoj se
nalazi. moe svoj utjecaj proiriti na prirodu, to nije
s kotlom za ugljen. Ljudski rad pretvara prirodu u eks
tenziju naeg tijela postupkom zvanim civilizacija. Sve ljudske
institucije, od galerija i puionica opijuma do ka
sina i Svjetske zdravstvene organizacije predstavljaju ekstenziju
produktivnog tijela.
I ljudska svijest se moe utjeloviti. in
dustrija", kae Marx, pojam "industrija" u najirem
smislu, "otvorena je knjiga ljudske svijesti,
va psihologija opaena na osjetilni Tijelo moe sve to
napraviti jer ima nadilaenja sebe samog - preobraziti sebe
i situaciju u kojoj se nalazi, kao i u sloen odnos s drugim
tijelima iste vrste, u otvoreni proces koji nazivamo povijest.
Ljudsko tijelo koje to nije u stanju nazivamo le.
Kupus to nije u stanju, ali za to nema ni potrebe. On je
puki prirodni entitet, bez one vrste potrebe kakve nalazimo u
Ljudi stvaraju povijest zato jer su produktivna stvore
nja, ali oni to moraju jer u oskudnim uvjetima
moraju proizvoditi i reproducirati svoj materijalni ivot. To je
ono to ih goni na neprestano djelovanje. Ljudi imaju povijest
iz nude. U situaciji materijalnog obilja, i dalje bismo imali
povijest, ali u drugom smislu od ove kakvu do danas po
znajemo. Nae prirodne potrebe moemo ispuniti jedino dru
l34
ZaIto je Marx bio u pravu
tvenim sredstvima - kolektivno proizvodna sredstva.
To onda druge potrebe, a one opet neke nove.
No u temelju svega toga to nazivamo kulturom, ili
civilizacijom nalazi se oskud,no ljudsko tijelo i njegovi materi
jalni uvjeti. To je samo kazivanja kako je ekono
mija temelj sveukupnog naeg ivota. Ona je ivotna poveznica
biolokog i drutvenog.
Dakle, zbog toga imamo povijest, ali pod istim nazivnikom
nalazi se i duh. Duhovna pitanja nisu tjelesnosti,
onostrana zbivanja. Upravo buruj duhovna pitanja
kao uzvieno carstvo udaljeno od svakidanjeg ivota,
da mu je potrebno sakriti se od vlastitog grubog mate
rijalizma. Nije stoga nimalo kako to da su materijalis
djevojke poput Madonne toliko fascinirane kabalom. Za
Marxa pak "duh" je pitanje umjetnosti, prijateljstva, zabave,
smijeha, seksualnog odnosa, pobune, kreativnosti,
osjetilnog uitka, moralno opravdanog bijesa i izdanosti ivo
ta. (On sam je ponekad pretjerao u zabavi: jednom
je lunjao s prijateljima od jednog puba do drugog od Oxford
Streeta do Hampstead Roada, se u svakom pubu
na putu i pritom ga je gonila policija jer je kamenom s
razbijao kandelabre? se da njegova teorija orepresivnoj
naravi drave nije bila tek puka spekulacija.) U Osamnaestom
brumaireu Louisa Bonapartea Marx raspravlja o politici u kon
tekstu drutvenog interesa, kao to bi se moglo i no
on elokventno pie o politici kao izraavanju
iz prolosti, osobnih neprijateljstava, nada i strahova, predrasu
da i iluzija, simpatija i antipatija, uvjerenja, vjere i prin
l35
'1\
TERRY EAGLETON l'
cipa". OVO napisao je toboe suhoparan i beskrvan autor
kakvim ga u svojoj predodbi predstavljaju antimarksisti.
Sve duhovne aktivnosti koje sam nabrojio pove
zane su s tijelom, s obzirom na to da ono kakva smo
Sve ono to moje tijelo istodobno i
mene. Kad s nekim razgovaram telefonom, prisutan sam tjeles
no, iako ne i Ako elite vidjeti sliku due, rekao je filo
zofLudwig Wittgenstein, pogledajte ljudsko tijelo. Za Marxa,
kao i za je djelatnost, a ne stanje
uma. za idovsku tradiciju, kojoj je po podrijetlu pripadao, ali
spram nje bio "duhovno" je pitanje kako nahraniti
gladne, ugostiti prognane i zatititi siromane od nasilja boga
tih. Ono nije suprotnost svjetovnoj, svakodnevnoj egzistenciji,
nego poseban njezina ivljenja.
Postoji jedna tjelesna aktivnost u kojoj je "duh" napose
prisutan, a to je jezik. Poput tijela u cjelini, jezik je materijal
no utjelovljenje duha ljudske svijesti. Marx kae u
koj ideologiji: "Jezik postoji otkad i svijest, jezikjest
stvarna svijest koja postoji i za druge ljude i jedino
stoga postoji i za mene samog; jezik, kao i svijest, se tek
iz potrebe, nude, iz komunikacije s drugim Ijudima."8 Svijest
je u potpunosti drutvena i i zato je jezik njezin
najuzvieniji oblik. Moe se da posjedujem um samo zato
jer sam unutar Marx
govori o jeziku kao o koje govori u
svoje ime". Filozofski jezik, kae on, je verzija jezika
stvarnoga svijeta. Miljenje i jezik ne postoje u nekoj vlastitoj
sferi, nego su manifestacije stvarnoga ivota. i najraflnira
136
Za/to je Marx bio u pravu
pojmovi mogu se naposljetku izvesti iz naeg
postojanja.
Dakle, ljudska svijest iziskuje velik trud oko materijalnog
uprizorenja. Uzeti ljudsku svijest kao polazinu kao to
to filozofa, zanemariti tu
To izbjegavati previe pitanja.
9
Tradicionalna filozofija ne
od samih temelja, ona drutvene uvjete koji
utjelovljuju ideje, strasti s kojima su povezane, borbe oko
s kojima su isprepletene, materijalne potrebe kojima slue. Ona
ne postavlja pitanje "Odakle dolazi ovaj ljudski subjekt?"
Ili: "Kako je proizveden objekt?" Prije nego to moemo
misliti, moramo jesti, a glagol "jesti" otvara pitanje mo
dela drutvene proizvodnje. se moramo i roditi, a taj
glagol otvara cjelokupnu domenu srodstva, seksualnosti, patri
jarhata, spolne reprodukcije itd. Prije negoli promi
ljati stvarnost, smo unaprijed s njome i emocio
nalno povezani i nae se miljenje uvijek odvija unutar tog kon
teksta. Kao to kae filozof John Macmurray: "Nae znanje o
svijetu prije svega je aspekt naeg djelovanja u svijetu."10 Marx
pak u hajdegerovskom tonu u svojim Biijekama o kae:
"Ljudi ni na koji ne time to se u teorijskoj
vezi sa stvarima iz izvanjskog svij eta."l l Mnogo toga mora biti
na svom mjestu prije nego to se sluiti razumom.
Nae miljenje je na jo jedan povezano sa svijetom.
Ono nije samo "odraz" stvarnosti, navlastita materijalna
snaga. teorija nije samo objanjavanje svijeta, nego
instrument za njegovu promjenu. Marx je povremeno govorio
o tome da je miljenje puka "refleksija" materijalnog stanja, ali
137
TERRY EAGLETON
to nije u skladu s njegovim mnogo suptilnijim uvidima. Neki
teorijski oblici, poput emancipacijskih teorija, da' su
generalno poznati, mogu unutar svijeta djelovati kao
snaga, a ne samo kao na koji ga se moe To im
donosi neke posebne karakteristike. To da oni stvaraju
vezu toga kakve su stvari i kakve bi mogle biti. Oni
opisuju kakav je svijet, ali pritom mogu da se promijeni
na koji ga ljudi doivljavaju, to zauzvrat moe odigrati
ulogu u promjeni stvarnosti. Rob znade da je rob, ali znati za
to je rob predstavlja prvi korak prema njegovu
Dakle, stanje stvari, takve teorije
nude njihova nadilaenja prema nekom poeljnijem sta
nju. Pomak se sastoji u tome da se od opisa situacije na
to kakva bi ona morala biti. Teorije ovakvog tipa
ljudima da opiu sami sebe i vlastitu situaciju tako da je dovedu
u pitanje i stoga u krajnjoj liniji da ponovno opiu sami sebe. U
tom smislu, postoji uska povezanost razuma, znanja i
slobode. Izvjesni oblici znanja od ivotnog su za ljudsku
slobodu i Kako ljudi djeluju na to znanje, tako ga sve
dublje to im onda da na njega djeluju jo
to vie toga razumijemo, to vie moemo
ali za Marxa jedini bitan oblik razumijevanja moe se pojaviti
samo borbom. Kao to je sviranje tube oblik prak
znanja, isto tako je i emancipacija
znanje.
Zbog toga slavnu Marxovu jedanaestu tezu o Feuerbachu
treba uzeti cum grano salis. Filozofi su dosad svijet samo razli
kae on, a radi se o tome da se on izmijeni. Ali
138
Zato je Marx bio u pravu
kako promijeniti svijet a da ga se ne I nije li
njegove interpretacije u izvjesnom smislu
promjene?
U ideologiji Marx pie: "Drutveni bitak
svijest." Ili, kako kae Ludwig Wittgenstein u djelu O izvjes
nosti: "U temelju naih igara nalazi se ono to
mo."12 Ova teza ima vane posljedice. Na primjer, to
da ako elimo dovoljno radikalno promijeniti na
koji mislimo i moramo promijeniti ono to
Obrazovanje ili promjena stava nisu dovoljni. Na drutveni
bitak postavlja granice naem miljenju. Probiti tu granicu mo
je jedino promjenom takvog drutvenog bitka, dakle nae
materijalne forme ivota. Ne moemo granicu svojega
miljenja pukim miljenjem.
Ne sadri li to neku vrstu lane podijeljenosti? Ako pod
"drutvenim bitkom" podrazumijevamo ono to onda
to unaprijed mora svijest. Ne radi se o tome da
se na jednoj strani nalazi svijest, a na dtugoj nae drutvene
djelatnosti. Ne moete glasovati, ljubiti, rukovati se ili izrab
ljivati najamne radnike bez nekog smisla ili namjere. Oblik
ponaanja u kojem se ne bi nalazile takve stvari ne moemo
nazvati ljudskim djelovanjem, isto kao to ni spoticanje o stube
kruljenje eluca ne moemo nazvati svjesnim ili
radnjama. mi se da Marx ne bi poricao ovu Kao
to smo vidjeli, on ljudsku svijest kao uqelovljenu - in
karniranu u naem ponaanju. Usprkos tome, on
je i dalje smatrao da je materijalna egzistencija na neki
139
TERRY EAGLETON
vie utemeljena od smisla i ideja te da se smisao i ideje mogu
objasniti njezinim terminima. Moe li se ovakva teza
smislenom?
Kao to smo vidjeli, jedan odgovor glasi da je za ljude
miljenje materijalna nunost, kao to je to u primitivnijem
obliku i za dab rove i jeeve. Moramo misliti jer smo
materijalne ivotinje. Mi smo kognitivna zato jer smo i
tjelesna Kognitivni postupci za Marxa idu ruku pod ruku
s radom, industrijom i eksperimentiranjem. U ideo
logiji stoji: "Proizvodnja ideja, pojmova i svijesti prvotno je
izravno isprepletena s materijalnom i materijalnom
razmjenom ljudima, jezikom stvarnoga ivota." 13 Kad bi
nas Priroda jednostavno obasipala svojim plodovima
ili kad bismo (elja koju ne moemo ni zamisliti) morali jesti
samo jednom u ivotu, ne bismo morali mnogo razmiljati.
Umjesto toga, mogli bismo se samo izvaliti i uivati. Ali, priro
da je naalost puno oskudnija, a ljudsko tijelo elja
ma koje neprestano mora zadovoljavati.
Dakle, od samog nae tjelesne potrebe oblikuju
na miljenja. I u tom smislu miljenje nije vrhunac sve
ga, iako mnogo mislilaca vjeruje da jest. U kasnijem stupnju
ljudskog razvoja, dri Marx, ideje postaju u mjeri neovi
sne o takvim potrebama, i tada se stvara ono to nazivamo kul
turom. Moemo uivati u idejama zbog njih samih, a ne zbog
njihove vrijednosti opstanka. Kao to je Bertolt Brecht jednom
primijetio, miljenje moe postati istinsko osjetilno uivanje.
tome, i dalje ostaje da razum, koliko god bio
razvijen, svoje skromne korijene ima u biolokim potrebama.
140
ZaJto je Marx bio u pravu
Kao to je Friedrich Nietzsche, on je povezan s na
im ostvarivanjem nad prirodom.
14
Nagon za stvarnim
nadzorom nad naim okoliem, to je pitanje ivota ili smrti,
temelj je nae cjelokupne apstraktne intelektualne aktivnosti.
U tom smislu, postoji neto karnevaleskno u Marxovu mi
ljenju, isto kao i kod Nietzscheovih i Freudovih ideja. Ono
nisko uvijek je neka mutna maska koja se pomalja iza onog vi
sokog. Kao to kae William Empson: "Najprofinjenije
elje prisutne su i u onom najjednostavnijem i bilo bi krivo kad
ne bi bilo tako."15 U temelju naih najuzvienijih nalaze
se la, nasilje, nedostaci, udnja, glad, oskudnost i agresivnost.
To je skrivena druga strana civilizacije. Theodor Adorno zorno
taj "uas koji se pod okriljem kulture" .16 Walter
Benjamin kae: "Klasna borba je borba za grube i materijalne
stvari bez kojih nijedna uzviena i duhovna stvar ne bi mogla
postojati."17 Ovdje treba dodati da Benjamin ne vrited-:;
nost "uzvienih i duhovnih stvari" nita vie od Marxa. On ih
eli smjestiti u povijesni kontekst. Poput mnogih karnevalesk
nih filozofa, Marx je divovski mislilac koji gaji iskreno nepovje
renje spram uzvienih ideja. Nasuprot tome,
u javnosti govore najozbiljnijim tonom o idealima, a privatno
govore kao materijalisti.
smo u jednom drugom kontekstu neto rekli o tome
da "drutveno nadilazi granicu svijesti. Radi se o
da prodoran oblik razumijevanja proizlazi iz onog to
Zapravo, drutva govore o obliku znanja
ga znanjem) koje se moe jedino
djelovanjem te se stoga ne moe prenijeti nekome u teorijskom
141
TERRY EAGLETON
obliku. Pokuajte nekome objasniti kako da otpjeva irsku pje
smicu "Danny Boy'. No, i onda kad nae znanje nije te
vrste, poenta i dalje stoji. Ne moete iz udbenika kako
svirati violinu i onda uhvatiti instrument i otprve briljantno
izvesti Mendelssohnov Koncert za violinu u e:-molu. U odre
smislu, poznavanje koncerta neodvojivo je od sposob
nosti da ga se odsvira.
Materijalna stvarnost u jo jednom kontekstu nadilazi ide
je. Kad Marx govori o svijesti, on nema uvijek na umu ideje
i vrijednosti koje se podrazumijevaju u naim svakodnevnim
aktivnostima. On ponekad misli na formalnije sustave i kon
cepte poput prava, znanosti, politike i tome Poenta je u
tome da su takvi oblici miljenja u krajnjoj liniji determinirani
drutvenom To je zapravo temelj poznate i
iskoritavane Marxove doktrine o bazi i nadgradnji koju Marx
ovako skicira:
Drutvenom proizvodnjom vlastite egzistencije neiz
bjeno ulazi u odredene odnose kOji su neovisni o njegovoj vo
naime proizvodne odnose u skladu s odredenim stupnjem
razvoja materijalnih proizvodnih snaga. Totalitet takvih pro
izvodnih odnosa tvori ekonomsku strukturu drutva, stvarni
temelj na kojem se pojavljuje pravna i nadgradnja s
kojom se podudaraju odredeni oblici drutvene svijesti. 18
Pod "ekonomskom strukturom" ili "barom' Marx podrazumi
jeva proizvodne snage i proizvodne odnose, a pod nadgrad
njom institucije poput prava, politike, religije i kulture. Prema
njegovu funkcija institucija je podrati "bazu",
142
Zato jt Marx bio u pravu
dakle klasni sustav. Neke od njih, poput kulture i
religije, taj zadatak izvravaju uglavnom ideje koje
legitimiraju sustav, a to se onda naziva ideologijom. U
koj ideologiji on kae: "Ideje klase su u svakoj epohi
ideje." Bilo bi na zrelo feudalno dru
tvo u kojem su ideje koje su u optjecaju izrazito
ke. Kao to smo vidjeli, Marx je smatrao da oni koji nadziru
materijalnu, nastoje nadzirati i duhovnu proizvodnju.
Ta tvrdnja je u dananje doba novinskih mogula i medijskih
tajkuna jo snanija negoli to je bila u Marxovo doba.
da su Marxov model baze i nadgradnje
ismijavali heki njegovi pa i njegovi sljedbenici,
ovdje ustati u njegovu obranu. Katkad su prigovori glasili
da je taj model suvie ali svi su modeli kao i
pojednostavljeni. Marx ne misli da postoje dva posve
oblika drutvenog ivota. Upravo suprotno, postoji velika raz
mjena njih. Baza moe uzdizanju nadgradnje,
ali nadgradnja je vana za kontinuirano postojanje baze. Bez
potpore drave, pravnog sustava, stranaka i protoka
ideja u medijima i drugdje, sadanji sustav
vlasnitva bio bi manje pouzdan i klimaviji negoli to je sada.
Prema Marxu, ovaj dvosmjerni protok bio je jo u pret
drutvima, gdje su se pravo, religija, politika,
srodstvo i drava temeljito upletali u materijalnu proizvodnju.
Nadgradnja nije od sekundarnog spram
baze u smislu da je manje stvarna. Zatvori, crkve, kole i tele
vizijske postaje podjednako su stvarni poput banaka i rudnika.
Moda je baza vanija od nadgradnje, ali u kojem smislu va
143
TERRY EAGLETON
nija? Umjetnost je vanija za duhovnu dobrobit
od nove tangice, ali se zato potonja smatra
dijelom baze, za razliku od umjetnosti. Baza je vanija, rekli bi
marksisti, u smislu da su istinski radikalne promjene u povije
sti uvelike rezultat materijalnih snaga, a ne ideja ili uvjerenja.
Ideje i uvjerenja mogu biti iznimno utjecajni, ali materi
jalizam tvrdi da oni postaji istinskom povijesnom snagom tek
kad se ujedine sa snanim materijalnim interesima. HO,mer je
Trojanski rat percipirao kao pitanje hrabrosti, boanske
providnosti itd., ali Tukidid, pravi materi
jalist, trezveno da je oskudica resursa, zajedno s
navadom ratova u svrhu prisvajanja zemlje i
kanja, upravo ono to je uzrokovalo da taj sukob dugo potra
je. Tukidid smatra da je cjelokupni sustav
zasnovan na razvoju navigacije, trgovini i akumulaciji
dobara koje je ona teorije povijesti
proteu se duboko u povijest prije Marxa.
Postoji i znatan broj institucija za koje se moe
da istodobno pripadaju i bazi i nadgradnji. Ponovno probu
crkve u SAD-u snana su mjesta irenja ideologije, ali su
i vrlo profitabilan posao. Isto se odnosi i na izdavatvo,
medije i filmsku industriju. Neka velika
su poslovna isto kao i tvornice znanja. Ili primjerice
princ Charles je svrha postojanja u velikoj mjeri
vanje potovanja u britanskoj javnosti, ali on od toga
solidan profit.
No moe li ljudska egzistencija u cjelini biti rascijepljena
baze i nadgradnje? Nipoto. Postoji bezbroj stvari koje
144
Zalto je Marx bio u pravu
ne pripadaju ni materijalnoj prOizvodnji ni takozvanoj nad
gradnji. Jezik, seksualnost, goljenica, planet Venera, grinja
savjesti, plesanje tanga i u North Yorkshireu samo su
neke od njih. Kao to smo vidjeli, marksizam nije Teorija sve
ga. je dodue spotaknuti se na najnevjerojatnije veze
klasne borbe i kulture. Seksualnost je bitna za mate
rijalnu bazu, s obzirom na to da dovodi do proizv?dnje
potencijalno novih izvora radne snage, tj. djece. Tijekom eko
nomske krize 2008. godine zubari su izvijestili o
broju bolova u kod pacijenata zbog cvokotanja zubi uz
rokovanog stresom. Zagristi zube u tkivo katastrofe vie
nije tek metafora. Dok se knjievnik Marcel Proust jo nalazio
u maternici, njegova majka bila je silno potresena
stvaranjem Parike komune, a neki da je.
ta potresenost uzrokovala Proustovu astmu od koje je bolovao
ivot. Postoji i teorija da su njegove
duge i vijugave neka vrsta psiholoke kompenzacije za
gubljenje daha. U tom postoji veza
Parike komune i Proustove sintakse.
Ako takav model sugerira da nadgradnja nastaje zato da bi
sluila funkcijama koje obavlja, onda je to pogreno postavlje
no. To je moda u drave, ali ne i u umjet
nosti. Isto tako nije istina ni da sve aktivnosti koje se provode
u kolama, u novinama, crkvama i dravi podravaju
drutveni sustav. Kad se u koli djecu kako daveu vezice na
cipelama ili kad se na televiziji emitira vremenska prognoza, to
nije oblik ponaanja koji bismo mogli nazvati "nadgradnjom".
Oni ne podupiru proizvodne odnose. Policija alje specijalce
145
TERRY EAGLETON
na mirne prosvjednike, ali policija trai i nestalu djecu.
Kada tabloidi optuuju imigrante, oni djeluju kao "nadgrad
nja'; kad izvjetavaju o prometnim onda ne. (No,
izvjetaji o prometnim mogu se uvijek upotrijebiti
protiv sustava. Krui da su u redakciji Daily W0rkera, sta
rih novina britanske partije, nii urednici dobi
vali izvjetaje o s uputama: "Drue, postavi tu vijest
u kontekst klasne borbe.") Dakle, pogreno je da kole, cr
kve ili TV postaje pripadaju nadgradnji. Nadgradnja nije pro
storni odnos, nego radije niz praksi. Marx vjerojatno o tome
nije razmiljao na taj ali ovo je korisno oplemenjivanje
njegova argumenta.
Vjerojatno je da se sve u moe prikazati kao
podravanje sustava. Ako se na televiziji u vremen
skoj prognozi tornado prikae kao neto nevano i
bezopasno jer bi to moglo deprimirati gledatelje, a
manje su radini od radosnih, onda voditelj djeluje kao
snaga. (Postoji uvjerenje kako je
potitenost subverzivna, napose u SAD-u, gdje vlada
patoloki optimizam.) No, uzevi, moglo bi se da
se neki aspekti tih institucija ponaaju na takav a neki
ne. Ili se pak neki od njih mogu ponaati tako ponekad, a ne
kad ne. U tom bi institucija imala ulogu "nadgradnje"
srijedom, ali ne i petkom. "nadgradnja' nalae nam da
praksu smjestimo u kontekst. To je relacijski termin
jer se u njemu pita u kakvom je odnosu jedna vrsta aktivnosti
naspram druge. Kao to kae G. A. Cohen, ona objanjava iz
vjesne neekonomske institucije u terminima ekonomije. 19 No,
146
Zato je Marx bio u pravu
onda ne nudi objanjenja za sve institucije, ili sve ono su
dorasie, ili kako su zapravo nastale.
tome, Marxova poenta ovdje je mnogo otro umni
ja nego to izgleda. To nije tek pitanje imenovanja nekih stvari
nadgradnjom, a neke ne, kao to su neke jabuke crvene, a neke
nisu. Prije se radi o tome da zakon, politiku, religi
ju, obrazovanje i kulturu klasnih drutava nalazimo da
onog to ona rade prua potporu drutvenom po
retku. Ne bismo mogli nita vie od toga. Ne postoji
civilizacija u kojoj zakon zabranjuje privatno vla
snitvo ili u kojoj se djecu pokvarenosti ekonomskog
nadmetanja. i knjievnih djela duboko je
spram stanja. Ne moe se da su djela
Shelley ja, Blakea, Mary Wollstonecraft, Emily Bronte, Dick
ensa, Georgea Orwella iD. H. Lawrencea besramno zagovarala
interese klase. pogledamo li englesku knji
evnost u cjelini, vidjet da se njezina kritika drutvenog
poretka vrlo rijetko odnosi na propitivanje susta
va. U Teorijama o viku vrijednosti Marx govori o "slobodnoj
duhovnoj proizvodnji", podrazumijeva umjetnost koja je
suprotstavljena ideolokoj proizvodnji. Preciznije bi bilo
da umjetnost oboje.
U romanu Thomasa Hardy ja Neznani Juda, Jude Fawley, si
romaan obrtnik koji ivi u naselju Oxforda zvanom
Jerihon, razmilja o tome da se njegova sudbina ne nalazi izme
tornjeva i kutova nego radnicima
u ofucanim u kakvom i sam ivi, koja njegovi po
sjetitelji i ljubitelji ne doivljavaju kao dio grada, ali bez
147
TERRY EAGLETON
takvih poricatelja marni znanstvenici ne bi mogli niti bi
veliki mislioci mogli ivjeti" (drugi dio, esto poglavlje). Je li ova
pronicljiva izjava temelj Marxove doktrine o bazi i nadgradnji?
Ba i ne. U smislu, ove powr
nost na da intelektualni rad ne bi mogao postojati bez
rada. u Oxfordu je "nadgradnja", a Jerihon
"bazi'. Kad bi znanstvenici morali biti i kuhari, vodoinstalateri,
zidari, tipografi i ne bi imali vremena za
Svaki mowfski rad pretpostavlja nepreglednu masu
radnika, isto kao i simfonija ili katedrala. No, kao to smo
vidjeli, Marx pod time smatra neto vie. Ne radi se samo o
tome da moramo neto jesti prije nego to krenemo
Platona, i o tome da na koji je organizirana materijal
na proizvodnja na na koji je doivljavamo.
Ovdje se ne radi samo o tome da se na Oxfordu o
razmilja, nego je bitno to se i kako razmilja. Poput ,drugih
ljudi, i znanstvenici s Oxforda smatraju da je njihovo miljenje
oblikovano materijalnom njihova vremena.
od njih interpretirati Platona ili bilo kojeg drugog mowfa
na koji potkopava pravo na privatno vlasnitvo, potrebu
za drutvenim poretkom i sl. Nakon to Jude napie
pismo jednog od odsjeka ga kako bi mogao
studirati na Oxfordu, dobiva odgovor da je za radnika poput
njega bolje da ne pokuava postati student. (Ironija je u tome
da se Hardy vjerojatno slagao s tim savjetom, iako ne iz istog
razloga koji je pruio u djelu.)
Zbog postoji potreba za nadgradnjom? Treba
imati na umu da je ovo pitanje od onog zato posto
148
Zato jr Marx bio u pravu
je umjetnost, zakoni ili religija. Postoje mnogi odgovori na to
pitanje. Pitanje bi trebalo glasiti "zato bi se umjetnost, religija
i pravo trebali toliko truditi legitimirati sustav". Od
govor je, ukratko, u tome da je "baza" sama u sebi rascijeplje
na. S obzirom na to da ona eksploataciju, uvelike
proizvodi sukobe. Uloga nadgradnje je regulirati i ratificirati
te sukobe. Nadgradnja je bitna jer postoji izrabljivanje. Kad
ono ne bi postojalo, i dalje bismo imali umjetnost, zakone, pa
moda i religiju, ali oni vie ne bi bili u slubi takve nepri
kladne funkcije. Umjesto toga, odbacili bi sve te spone i bili bi
mnogo slobodniji.
Model baze i nadgradnje je vertikalan. No, moe ga se
shvatiti i na horizontalan U tom baza je krajnja
granica To je ono to se u krajnjoj li
niji opire naim zahtjevima, to ne donosi ploda i ako se
napuste svi ostali oblici reformi. Model je stoga
jan. Netko tko pretpostavlja da je promijeniti temelje
drutva pukom promjenom ljudskih ideja ili osnivanjem neke
nove stranke mogao bi smatrati poticajnim kad bi
vidio da takve stvari, iako od nisu ono
za to ljudi na kraju krajeva ive. Shodno tome, ta bi osoba
mogla usmjeriti svoju energiju na neke plodnije ciljeve. Baza
predstavlja krajnju prepreku protiv koje se politi
ka neprekidno bori. To je, kako bi rekli Amerikanci,
bilanca. A s obzirom da pod time Amerikanci ponekad podra
zumijevaju novac, to nam pokazuje kako su mnogi gradani u
Zemlji slobode prikriveni marksisti. To mi je postalo
prije nekoliko godina kad sam se s dekanom jednog dravnog
149
TERRY EAGLETON
na Srednjem zapadu vozio kroz gusto
polje kukuruza. Bacivi pogled na taj obilni urod, rekao je:
"Ove godine bit dobra etva. To bi nam moglo priskrbiti
nekoliko novih asistenata na fakultetu."
Dakle, materijalisti nisu neka stvorenja. ako
pak jesu, to nije nuno zato jer su materijalisti. Sam Marx bio
je iznimno obrazovan u smislu srednjoeuropske tradi
cije koji je prieljkivao da to prije zavri s Kapitalom, djelom
koje je nazvao "ekonomskom besmislicom", da bi
se posvetio pisanju svoje velike knjige o Balzacu. Na njego
vu ali vjerojatno na nau nikad je nije napisao.
Jednom je zapisao da je rtvovao svoje zdravlje, i obitelj
da bi napisao Kapital, ali da bi bio "vol" kad bi okrenuo
patnjama

je spomenuo da nitko nije
toliko pisao o novcu, a imao ga toliko malo. Bio je strastven,
i duhovit neslomljiva duha i sklon uicima,
genijalan i strastven koji je prevladao teko
siromatvo i bolesti.
21
Naravno, bio je ateist, ali nije
potrebno biti religiozan da bi se bilo duhovnim, a neke od ve
likih tema pravednost, emancipacija, vladavina
mira i obilja, sudnji dan, povijest kao pripovijest o
nju, iskupljenje ne samo pojedinca nego i svih obespravljenih
- proimaju n)egov opus u prikladno sekulariziranom obliku.
je naslijedio idovsku odbojnost spram idola, fetia i
iluzija o suanjstvu.
to se religije vrijedi istaknuti da su postojali idovski
marksisti, islamski marksisti i marksisti koji su zago
150
Zato je Marx bio u pravu
varali takozvanu teologiju Zapravo, Marxova
Eleanor zapisala je da je Marx jednom rekao njezinoj majci
da ako trai "ispunjenje svojih potreba" neka ih
potrai kod idovskih proroka, a ne u organizaciji Sekularno
drutvo je skupove ponekad pohodila.
22
ma
terijalizam nije skup izjava o svemiru, poput "sve je
od atoma" ili "Bog ne postoji". On je teorija o tome kako ive
i djeluju povijesne ivotinje.
U skladu sa svojim idovskim korijenima, Marx je bio vrlo
mislilac morala. Osim to je namjeravao napisati
knjigu o Balzacu nakon to dovri Kapital, je namje
ravao napisati jednu o etici. Toliko, dakle, o predrasudi da je
bio amoralna osoba je drutva bilo
puko znanstveno. To se ne moe za koji je napi
sao da je drutvo "raskinulo sve iskonske veze
ljudima i zamijenilo ih i potrebama
te pretvorilo svijet u svijet atomiziranih pojedinaca
neprijateljski raspoloenih jednih prema drugima". 23 Marx je
smatrao da je etika koja upravlja drutvom
ideja koja se sastoji u tome da ti jedino ako od toga
imam koristi prezira dostojan oblik ivljenja. Spram naih
prijatelja ili djece ne odnosimo se na taj dakle zato
smo takav ponaanja prihvatili kao neto posve prirodno
u odnosima spram drugih ljudi u sferi javnosti?
Istina je da Marx optuuje moralnost. No pod time
on podrazumijeva oblik povijesne potrage koja zanemaruje ma
terijalne na moralnih. Pravi termin za to nije
moralnost, nego moralizam. Moralizam apstrahira takozvane
151
TERRY EAGLETON
"moralne vrijednosti" iz cjelokupnog povijesnog konteksta u
kojem su postavljene i onda u donosi apsolutno
moralne sudove. Istinski moralna potraga, nasuprot tome, jest
ona koja propituje sve aspekte ljudske egzistencije. Ona odbija
razdvojiti ljudske vrline, ponaanje, odnose i karakterne odlike
od socijalnih i historijskih snaga koje ih oblikuju. Time izbje
gava lanu opreku moralnog s jedne strane i
znanstvene analize s druge strane. Istinski moralni sud treba
to je rigoroznije propitati sve relevantne
U tom smislu, Marx je bio pravi moralist u aristotelovskoj tra
diciji, iako toga nije bio svjestan.
tovie, pripadao je velikoj aristotelovskoj tradiciji za koju
moralnost nije primarno bila pitanje zakona, obveza, kodeksa
i zabrana, nego pitanje kako ivjeti na najslobodniji, najcjelo
vitiji i u mjeri ispunjeni Za Marxa je na kraju
krajeva moralnost bilo pitanje vlastitog uitka. No, da
nitko ne moe ivjeti u izolaciji, etika mora
i politiku. Aristotel je mislio upravo na to.
Duhovno se doista odnosi na neto onostrano. Ali to nije
ona onostranost kako je To je drugi svijet
koji se socijalisti nadaju sagraditi u na mjestu svi
jeta kojem je proao rok trajanja. Onaj tko nije onostran u tom
smislu, nije dovoljno dobro pogledao oko sebe.
152
SEDMO POGLAVLJE
Nita nije toliko zastarjelo u marksizmu koliko njegova za
morna i dosadna opsjednutost pitanjem klase. se da
marksisti nisu primijetili kako se krajolik drutvene klase
promijenio gotovo do neprepoznatljivosti od vremena kad
je Marx pisao svoja djela. Napose se to odnosi na
klasu koju su socijalisti blagonaklono vidjeli kao onu koja
uvesti socijalizam, a koja je u nestala bez
traga. ivimo u drutvu u kojem klasna pitanja imaju sve
manju vanost, u kojem ima sve viJe druJtvene mobilnosti i u
kojem je razgovor o klasnoj borbi poput spaljivanja
heretika. Revolucionarni radnik, ba kao i ozloglaeni kapi
talist s cilindrom, tek su plodovi mate.
smo vidjeli da marksisti imaju problema's idejom utopije.
To je jedan od razloga zato odbacuju iluziju da je, samo zato to
dananji efovi nose tenisice, sluaju Rage Against the Machine i
trae od svojih zaposlenika da ih zovu "medeni", drutvena klasa
izbrisana s lica zemlje. Marksizam ne definira klasu u terminima
stila, statusa, prihoda, naglaska, zanimanja ili toga imate li na zidu
patke ili Degasa. Mukarci i ene socijalisti nisu se borili, a pone
kad i ginuli tijekom samo zato da bi dokinuli snobizam.
153
TERRY EAGLETON
koncept "klasizma", tj. predrasuda i
diskriminacija protiv ljudi zbog socioekonomske klase kojoj
pripadaju, daje nagovijestiti da je klasa prije svega pitanje stava.
Srednja klasa trebala bi prestati prezir spram
klase kao to bi se i bijelci trebali prestati superiorni
Mroamerikancima. Ali u marksizmu se ne radi o pitanju stava.
Klasa za marksizam, ba kao i vrlina za Aristotela, nije pitanje
kako se nego to To je pitanje gdje se nalazite
unutar proizvodnje - bilo kao rob, samostal
ni seljak, zemljini zakupnik, vlasnik kapitala, financijer, proda
radne snage, sitni veleposjednik itd. Marksizam nije
izaao iz optjecaja jer su bogati studenti s koleda Eton
govoriti slengom, iz kraljevske
po ispred klubova ili jer su neki
stari oblici klasnih razlika zamagljeni zbog razornog djelovanja
univerzalne supstancije zvane novac. da se europska
aristokracija u drutvu Micka Jaggera nipo
to nije dovela do besklasnog drutva.
smo se nasluali o navodnom nestanku
klase. Prije negoli se pozabavimo tom temom, to je s izumi
ranjem visoke buroazije ili vie srednje klase koje je
mnogo manje medijski Kao to kae Perry Ander
son, mukarci i ene koje su tako nezaboravno ocrtali knjiev
nici poput Marcela Prousta i Thomasa Manna danas su izumrla
vrsta. Anderson kae: "U velikoj mjeri buroazija poput Bau
delairea ili Marxa, Ibsena ili Rimbauda, Grosza ili Brechta, pa
Sartrea ili O'Hare, stvar je prolosti." No, socijalisti ne bi
trebali biti oduevljeni ovom osmrtnicom, jer Anderson u nas
154
Zato je Marx bio u pravu
tavku dodaje: tom postojanom amfiteatru nalazi se akvarij
s kratkotrajnim oblicima - projektanti i menaderi,
revizori i vratari, administratori i pekulanti suvremenog kapi
tala: funkcije monetarnog univerzuma koje ne poznaju drutve
nu postojanost ili stabilni identitet."l Klasa neprestano mijenja
svoj sastav. No to ne da nestaje bez traga.
U samoj prirodi kapitalizma je da razlike, uruava
hijerarhije i mijea najraznolikije oblike ivota na zbrkan
Nijedan oblik ivota nije u mjeri hibridan i
Kad dolazi do pitanja koga se zapravo treba izrabljivati, sustav
je egalitaran na dostojan divljenja. On je antihijerarhijski
ustrojen poput postmodernista i velikoduno inkluzi
van poput najozbiljnijeg anglikanskog upnika. Stalo mu je do
toga da apsolurno nikoga ne izbaci. Kad treba profit, svi su
isti: bijelci i crnci, ene i mukarci, djeca i umirovljenici, dijelovi
Wakefielda i ruralni zaseoci na Sumatri, svi su oni tek ito za
mljevenje koje treba tretirati u njihovoj besprijekornoj cjelovito
sti. Upravo je roba odnosno proizvod, a ne socijalizam,
zagovornik ukidanja drutvenih razlika. Roba ne pita gdje je nje
zin potencijalni iao u kolu te izgovara li "bazen'
tako da se rimuje s "bizon" . On takav oblik jedno
obraznosti kakav je, kao to smo vidjeli, Marx odbacivao.
Stoga ne bismo trebali biti time to razvijeni
kapitalizam proizvodi iluziju o besklasnom drutvu. To nije
tek iza kojeg sustav skriva njegove istinske nejednakosti;
ono je u samoj naravi zvijeri. Ipak, postoji snaan
kontrast leerno odjevenih zaposlenika u suvremenom
uredu i globalnog sustava u kojem je procjep bogat
155
TERRY EAGLETON
stva i nasuprot siromatvu nego ikad. Staromodna
hijerarhija moda se u nekim sektorima ekonomije prepustila
decentraliziranim oblicima organizacije utemeljenima na za
jednitvu, obilju informacija, leernom odijevanju i familijar
nom oslovlj:,lvanju imenom. No, kapital je i dalje koncentri
ran u rukama jo manjeg broja ljudi negoli ikad prije, a broj
siromanih i razvlatenih raste iz sata u sat. Dok ef neke kor
poracije bezbrino traperice i tenisice, vie od milijarde
ljudi na svijetu gladuje. megalopolisa na junoj strani
planeta smrdljivi su slamovi prepuni ljudi i boletina, a oni
koji u njima obitavaju svjetske urbane populacije.
Siromani u gradovima u barem polovinu svjetske
populacije.
2
Istodobno, na Zapadu neki nastoje
arom proiriti liberalnu demokraciju na ostatak svijeta, upra
vo u trenutku kad sudbinu svijeta kroji
korporacija odgovornih svojim vlasnicima.
Pa ipak, marksisti nisu jednostavno "protiv"
klase, kao to je netko primjerice protiv lova ili puenja.
smo vidjeli da se nitko nije toliko divio
vie od samos. Marxa. Upravo na tim postignu
- nepokolebljivo suprotstavljanje tiraniji, gole
ma akumulacija bogatstva koje je sa sobom donijelo
univerzalnog napretka, potivanje individualnosti,
slobode, demokratska prava, istinsko zajednitvo
itd. - trebao bi nastati socijalizam. Klasnu povijest treba isko
ristiti, a ne odbaciti. Kapitalizam je pokazao da je istodobno
emancipacijska i razorna snaga. Upravo marksizam, vie nego
bilo koja druga teorija, pokuava ga prikazati na razu
156
ZaIto je Marx bio u pravu
man nasuprot bezumnom s jedne i prikrivenom
s druge strane. velikim stvarima koje je kapi
talizam namro svijetu, koliko god nehotice, bila je i
klasa - drutvena snaga koju je podvrgnuo svojim vlastitim inte
resima sve do u kojoj je postala sposobna preuzeti
nad kapitalizmom. To je jedan od razloga zbog se u
samom srcu Marxove povijesne vizije nalazi ironija.
ki poredak koji stvara vlastitog grobara crnohumorna je vizija.
Marksizam se ne fokusira na klasu zato jer u radu
vidi neku blistavu vrlinu. Provalnici i bankari naporno
rade, ali Marx ih zato nije uzdizao na pijedestal. na
jednom je mjestu pisao o provalama u sjajno
vlastitu ekonomsku teoriju.) Kao to smo vidjeli, marksizam
nastoji ukinuti rad u to je mjeri to On ne pri
daje toliki klasi zato jer bi navodno
bila najvie diskriminirana drutvena skupina. Postoje mnoge
takve skupine - npr. skitnice, studenti, izbjeglice, nezaposleni
i trajno nezaposleni - koji su u mnogo loijoj situaciji od
radnika. klasa ne prestaje biti zanimljiva
marksistima onog trenutka kad u svom ugradi kupa
onicu ili kupi televizor u boji. Od presudnog je njezin
poloaj unutar oblika proizvodnje. Jedino oni
koji se nalaze u tom sustavu, upoznati s time kako on djeluje,
organizirani unutar njega u vjetu i svjesnu kolektiv
nu snagu, neophodni za njegovo uspjeno odvijanje, ali s mate
rijalnim interesom za njegovim slabljenjem, mogu ga preuzeti i
uzeti vlast u svoje ruke na dobrobit sviju. Nijedan dobrohotan
paternalist ni skupina izvanjskih agitatora ne moe to
157
TERRY EAGLETON
u njihovo ime - dakle, Marxov interes za klasu (koja
je u njegovo vrijeme populacije) neodvojiv je od
njegova dubokog potovanja demokracije.
Ako je Marx klasi pridao toliko to je
ostalim zato to je vidi kao nositelja univerzalne emancipacije:
Potrebno je oblikovati klasu vezanu radikalnim lancima, klasu
drutva koja nije klasa drutva, stale
koji je raspad svih stalea, sferu drutva koja posjeduje univer
zalni karakter svojim univerzalnim patnjama i koja ne trai
nikakvo posebno pravo jer joj nije nikakva posebna ne
pravda, nego nepravda Mora se oblikovati sfera drutva
koja ne polae zahtjev za tradicionalnim statusom, jedino
ljudskim statusom ... to je, ukratko, potpuni gubitak
nosti, koja dakle moe sebe zadobiti samo potpunim ponovnim
zadobivanjem Takvo rastvaranje drutva u obliku
posebnog stalea jest proletarijat ...
3
klasa za Marxa je u jednom smislu
drutvena skupina. No, s obzirom na to da ona za njega ozna
zlo koje u sebi sadri zla (imperijalne
ratove, kolonijalnu ekspanziju, glad, genocid, pustoenje pri
rode, u izvjesnoj mjeri rasizam i patrijarhat), ona je
daleko iznad svoje sfere. U istom smislu, ona je poput rtvenog
jarca u drutvima, koji je protjeran iz grada jer sim
bolizira univerzalni ali koji zbog istog tog razloga ima
postati kamenom temelj cem novog drutvenog poretka.
da je podjednako nuna sustavu, ali je
iz njega ova "klasa koja nije klasa" predstavlja neku
vrstu zagonetke ili paradoksa. U doslovnom smislu, ona stvara
158
Zalto je Marx bio u pravu
drutveni poredak - upravo se na njezinu udjivom i ustraj
nom radu podie njegovo cjelokupno zdanje ali ona
unutar tog sustava nije istinski reprezentirana, nije u cijelosti
prepoznata u svojoj Ona je podjednako funkcio
nalna i razvlatena, i univerzalna, integralni dio gra
drutva, a opet, kao da nita ne predstavlja.
S obzirom na to da je samo utemeljenje drutva u ovom smi
slu u sebi samom, klasa u
kojoj se cjelokupna logika tog sustava razotkrivati i ras
tvarati. Ona je adut u civilizacijskom procesu, koji nije
ni unutra, na sigurnom, ni vani, na mjestu gdje je taj oblik ivota
prisiljen se s koje je oblikuju. S obzi
rom na to da klasa ne odrava status quo, ona je unutar
njega dijelom nevidljiva, ali iz istog razloga ona moe pretkazati
alternativnu Ona je "rastvaranje" drutva u smislu
njegove negacije - ili proizvodi za koje drutveni
poredak vie ne moe prikladno mjesto. U tom smislu,
ona je poput znaka koji pokazuje kakav bi morao biti radikalan
raskid i ponovno stvaranje potrebno da je se nanovo No
ona je i raspad sadanjeg drutva u pozitivnijem smislu,
kao klasa koja jednom kada na vlast, napokon ukinuti
klasno drutvo kao takvo. Pojedinci tada napokon biti slobod
ni od stega drutvene klase i bit sposobni za samorazvoj. Rad
klasa je, dakle, i "univerzalna" jer u nastojanju da transfor
mira svoje vlastito stanje, moe i cjelokupan
moralno odbojan narativ o klasnom drutvu kao takvom.
Ovdje se, dakle, pojavljuje jo jedna ironija ili
nost: da se jedino klasom moe prevladati model kla
159
TERRY EAGLETON
se. Marksizam je toliko opsjednut pitanjem klase zato to eli
njezino ukidanje. Marx je drutvenu klasu kao oblik
Nazvati ljude jednostavno "radnicima" ili "kapitali
stima" potisnuti njihovu individualnost ispod
ne maske. No, to je oblik koji je prevladati
jedino iznutra. Ona se moe rastaviti jedino cijelim
njezinim putem, je kao neizbjenu drutvenu
stvarnost, umjesto da se tek prieljkuje njezino izumiranje. Ista
je stvar s rasom i rodorn. Nije dovoljno postupati sa svakim po
jedincem kao jedinstvenim kao to je to s
kim liberalima za koje su svi "posebni" vjerojatno
Donalda Trumpa i bostonskog davitelja). da su ljudi
pretvoreni u i anonimnu masu moe biti oblik otu
ali s druge strane to je preduvjet njihove emancipacije.
Povijest se jo jednom odvija na "lo" Dobronamjerni
liberali koji svakog pokreta za Ruritanije
smatraju jedinstvenim pojedincem nisu shvatili svrhu tog po
kreta. Njegov je cilj istinsku slobodu za sve Ruritance.
No, kad bi to moglo biti sada, onda im ne bi trebao pokret
za
Postoji jo jedan kojim marksizam nadilazi
klasu samim time to je promilja. Nijedan socijalist koji dri
do sebe ne vjeruje da klasa sama moe sruiti kapita
lizam. Taj teki zadatak je jedino stvaranjem
saveznitava. Marx je smatrao da bi klasa
trebala podrati sloj seljaka maloposjednika, napose u zemlja
ma poput Francuske, Rusije i u kojima su industrij
ski radnici tada jo uvijek bili manjina. Boljevici su nastojali
160
ZaItoje Marx bio u pravu
stvoriti ujedinjenu frontu radnika, siromanih seljaka, vojnika,
mornara, urbanih intelektualaca itd.
U tom kontekstu treba spomenuti da izvorni proletarijat
nisu bili muki pripadnici klase plavih ovratnika. Bile
su to ene u drutvu koje su pripadale nioj klasi.
"proletarijat" dolazi od latinske "potomstvo", to
one koji su 'bili toliko siromani da dravi nisu mogli p6s1uiti
nikako negoli prokreacijom. Te ene koje su bile suvi
e siromane da bi na bilo koji pridonijele ekonomskom
ivotu, proizvodile su radnu snagu u obliku djece. Nisu mogle
nita dati doli plod svoje utrobe. Drutvo od njih nije zahtije
valo produkciju, nego reprodukciju. Proletarijat je
onima koji su bili izvan radnog procesa, a ne unutar njega. No,
takav rad bio je mnogo bolniji od razbijanja kamenih blokova.
Danas u epohi pogona s ekstremnom eksploatacijom u zem
ljama svijeta i poljoprivrednog rada, proleter i
dalje je ena. Rad bijelih ovratnika koji su u viktorijansko doba
uglavnom obavljali mukarci iz nie srednje klase danas uvelike
pripada enama iz klase koje u slabije
ju od manje obrazovanih mukaraca radnika. ene su
upotpunile mjesta i zanimanja
koja su se nakon sloma teke industrije po
slije Prvog svjetskog rata. U Marxovo vrijeme najbrojnija skupi
na najamnih radnika nisu bili industrijski radnici, nego
posluga, koju su ene.
Dakle, slika klase ne mora uvijek biti ona i
snanog mukarca s maljem u ruci. Ako mislite da je ta slika
161
TERRY EAGLETON
na, zbunit vas tvrdnja urbanog antropologa i geografa Davida
Harvey ja da je "globalni proletarijat danas brojniji nego ikad".4
Ako pod klasom podrazumijevamo radni
ke plavih ovratnika, onda je ona doista u razvijenim
drutvima - iako je to dijelom stoga to je velik
dio te vrste rada prenesen na siromanije dijelove naega plane
ta. je istina i da se na globalnoj razini industrijski raz
voj smanjio. No, i onda kad je Britanija bila velika svjetska
tvornica, radnika bilo je manje od posluge i
poljoprivrednih radnika.
5
Tendencija smanjivanja rada
i ek<;panzija bijelih ovratnika nije "postmoderni" fenomen. Ba
naprotiv, ona postoji jo od dvadesetog
Marx je smatrao da nije potrebno biti radnik kako
biste pripadali klasi. Na primjer, u Kapitalu on na
istu razinu postavlja radnike s i odbija
proletarijat identificirati jedino s takozvanim radnicima u pro
izvodnji u smislu onih koji izravno stvaraju proizvode. Rad
klasa sve one koji su prisiljeni prodavati svoju
radnu snagu kapitalu, koji lipu pod njegovom represivnom
disciplinom te imaju malu ili nikakvu kontrolu nad radnim
uvjetima. U negativnom smislu, moe se da bi oni najvie
profitirali od raspada kapitalizma. Nie rangirani radnici bijelih
ovratnika, slabo obrazovani, s loim nesigurnim
poslom i koji nemaju utjecaja na radni proces, mogu se svrstati
njihove redove. Postoji klasa bijelih ovratnika
isto kao i industrijska, koja velik broj
novnika i administrativnih radnika koji nemaju nikakvu auto
autoritet. Prisjetimo se jo jednom, klasa nije stvar
162
Zato je Marx bio u pravu
nekog apstraktnog pravnog vlasnitva, nego sposobnosti pos
tavljanja nad drugima u vlastitu korist.
Izniman rast uslunih djelatnosti, informacijskog i komu
nikacijskog sektora samo su jedan od grobara klase.
Kao to smo vidjeli ranije, prijelaz od industrijskog do "kas
nog", "postindustrijskog" ili "postmodernog"
kapitalizma donio je neke promjene. No,
smo vidjeli da nita od navedenog nije promijenilo fundamen
talnu narav odnosa. Ba suprotno,
takve su se promjene uglavnom sastojale u njihovu irenju i
konsolidiranju. se treba prisjetiti kako rad u uslui
nom sektoru moe biti isto tako teak, prljav i neugodan kao
i industrijski rad. Trebamo imati na umu ne samo
osoblje koje se bavi kupcima s visokom platenom ili
osoblje na recepciji u skupim privatnim klinikama na london
skom Harley Streetu nego i radnike, radnike u prijevozu,
poti, bolnici, radnike koji se bave i caterin
gom. Zapravo, razlika radnika u tvornici i uslunim
djelatnostima, kad je o kontroli i radnim uvjetima
je gotovo nevidljiva. Radnici u slubi za korisnike isto
su tako izrabljivani kao i oni koji u rudnicima. Etikete
poput "usluga" "bijeli ovratnik" slue zato da bi izbrisale
razlike pilota zrakoplova i vratara u bolnici, ili starijih
dravnih slubenika i u hotelu. Kao to kae Jules
Townshend: "Teko bi se moglo da radnici bijelog ovrat
nika slabijeg statusa, koji nemaju nadzor nad svojim radom i
se s posla ili loim ne pripa
daju klasi."6
163
TERRY EAGLETON
U svakom uslune djelatnosti veliku ko
proizvodnje. Ako je industrijski radnik ustupio mjesto
bankovnom i konobarici, odakle su onda doli po
trake. stolovi, i blagajne? Konobar, pro
fesor ili sistem-operater ne pripadaju srednjoj klasi samo zato
to ne proizvode neki opipljivi proizvod. to se njihovih
materijalnih interesa. isto su tako eljni stvoriti pravedniji dru
tveni poredak kao i ropski izrabljivani najamni radnici. Tako
bismo trebali imati na umu veliki broj umirovljenika. neza
poslenih i teko bolesnih. koji zajedno s honorarnim radnicima
nisu sastavni dio "slubenog" radnog procesa, ali se svejedno
ubrajaju u klasu.
S obzirom na to da kapitalizam koristi tehnologiju kako
bi proizveo to vie dobara uz to manje zaposlenih radnika,
dolo je do iznimne ekspanzije administrativnih i
menaderskih poslova. to ne da je marksizam
II krivu, dijelom stoga to je sam Marx pedantno zabiljeio taj
proces. Jo sredinom devetnaestog pisao je o tome da
"broj pripadnika srednje klase sve vie raste", tvrdo
kornoj ekonomiji to tu Postoje
ljudi "smjeteni radnika s jedne, i kapitalista s druge
strane"7 - ova teza dovoljna je da se pobije mit kako Marx svo
di sloeno moderno drutvo na samo dvije krajnje polarizirane
klase. U stvari, jedan spomenuo je kako je Marx pred
vidio nestanak proletarijata kakav je postojao u njegovo doba.
Umjesto da kapitalizam bude svrgnut od gladnih i razvlatenih,
njegova se umanjiti primjenom naprednih znanstvenih
tehnologija u proizvodnim procesima, situaciju koja
164
Zato je Marx bio u pravu
proizvesti drutvo slobodnih i jednakih pojedinaca. to god
mislili o takvom Marxa, nema sumnje da je on i te kako
bio svjestan da je proizvodni proces uvukao
sve vie i vie i znanstvenog rada u svoju orbitu. U
djelu Grundrisse govori o "generalnom drutvenom znanju [koje
postaje] izravna proizvodna snaga", teza koja nastanak
onog to danas nazivamo informacijskim drutvom.
irenje i administrativnog sektora je
sve snanijim brisanjem granica i srednje kla
se. Nove tehnologije uvjetovale su nestanak mno
gih tradicionalnih zanimanja, skupa s smanjivanjem
ekonomske stabilnosti, funkcije stabilne karijere i ideje o zva
nju. Jedan od bila je i sve proletarizacija profesi
ja, zajedno s ponovnom proletarizacijom ogranaka industrijske
klase. Kako kaeJohn Gray: "Srednja klasa ponovno se
s uvjetima ekonomske nesigurnosti bez vlasnitva koja je
utjecala na proletarijat devetnaestog Mnoge profesije
koje bi se tradicionalno moglo nazvati srednjom niom klasom
- socijalni radnici, novinari, mediokritetski
i administrativni slubenici - podvrgnute su tvrdokor
nom procesu proletarizacije, da sve menaderska
disciplina na njih vri pritisak. To da je sve izvjesnije kako
u krize biti skloni borbi klase.
Dakako, za socijaliste bilo bi sjajno kad bi vrhunski mena
deri, administratori i efovi kompanija prihvatili nji
hove ideale. Marksisti nemaju nita protiv sudaca, rock zvijezda,
medijskih magnata i generala koji bi preli njima.
Ne bi postojala zabrana za Ruperta Murdocha ili Paris Hilton,
165
TERRY EAGLETON
se pokazali dovoljno i proli dug put
pokore. bi i Martin Amis i Tom Cruise mogli neki
oblik privremenog Radi se o tome da se takve osobe,
s obzirom na njihov drutveni status i materijalne uvjete, radije
identificirati s sustavom. Kad bi, iz nekog
razloga svretak tog sustava prieljkivali modni dizaj
neri, a ne potanski slubenici, tada bi marksisti svoju
pozornost usmjerili prema modnim dizajnerima i snano se su
protstavili napredovanju potanskih slubenika.
Situacija stoga nipoto nije tako kao to to suge
riraju ideologije koje proglaavaju smrt klase. Na vrhu
drutvene hijerarhije imamo takozvanu klasu, iako se
nipoto ne radi o uroti pokvarenih kapitalista. njima na
lazimo aristokrate, suce, starije odvjetnike i medijske
mogule, vrhunske vojne i medijske komentatore, visokorangi
rane policajce i dravne slubenike, profesore (neki
od njih su odmetnici sustava), veleposjednike, banka
re, burwvne meetare, industrijalce, efove kompanija, ravnate
lje javnih kola itd. njih nisu kapitalisti, ali oni djeluju,
ma koliko posredno, kao akteri kapitalizma. Iz te perspektive
nije bitno ive li oni od kapitala, rente ili Nisu svi oni
koji zarade dnevnicu ili pripadnici klase. Sjeti
mo se samo Britney Spears. Ispod ove najvie drutvene ljestvice
nalazi se sloj srednjih menadera, znanstvenika, administratora,
birokrata i sl.; ispod njih nalazi se irok sloj zanimanja nie sred
nje klase poput socijalnih radnika i menadera.
Prava klasa tako podjednako radnike
i nie slojeve bijelih ovratnika: administra
166
Zato je Marx bio u pravu
tora, ljudi iz uslunog sektora itd. Oni vrlo velik postotak
svjetske populacije. Chris Harman procjenjuje da svjetska rad
klasa broji oko dvije milijarde, s jo otprilike istim brojem
koji su podvrgnuti ekonomskoj logici.
9
U jednoj
drugoj procjeni radi se o tri milijarde ljudi. lO se da
ka klasa nije tako uspjeno nestala poput lorda Lucana.
ll
Ne treba zaboraviti ni golemu populaciju koja nastanju
je svjetske slam ove i raste golemom brzinom. Ako stanovnici
slamova jo uvijek ne tvore globalne urbane populacije,
to vrlo brzo biti Ti ljudi nisu dio klase u
smislu te ali isto tako ne nalaze se u potpu
nosti izvan proizvodnog procesa. Oni u njega ulaze polako i
postupno, uglavnom na slabo poslovima koji
ne zahtijevaju veliko obrazovanje ili zatitu, bez ugovora, pra
va, reguliranosti ili nametanja svojih uvjeta. To
trgovce, svodnike, jela i prosti
tutke, djecu radnike, riki, sluge i
samostalne male poduzetnike. Marx razlikUje oblike
nezaposlenosti, a ono to je rekao o nezapos
lenima ili povremeno zaposlenima njegova doba, koji za njega
pripadaju u klasu, vrlo je ivotnim uvjetima
ljudi u dananjim slamovima. Ako nisu eksploatirani na
onda su nedvojbeno ekonomski svi
oni zajedno tvore najbre drutvenu skupinu na plane
tu. Iako mogu biti lak plijen religijskih pokreta,
mogu skupiti snage za istinski otpor. U la
tinskoj Americi siva ekonomija zapoljava vie od
polovine radne snage. Oni tvore neformalni proletarijat koji se
167
TERRY EAGLETON
pokazao sposobnim za organiziranje: kad bi se pobu
nili protiv surovih uvjeta u kojima ive, svjetski
sustav nedvojbeno bi bio uzdrman do samih temelja.
Marx je smatrao da je koncentriranje radnika u tvornicama
preduvjet za njihovu emancipaciju. radni
ke na jedno mjesto u svrhu ostvarivanja vlastitih ciljeva
i interesa, kapitalizam je stvorio uvjete u kojima se oni mogu
organizirati, to klasa nije predvidjela. Ka
pitalizam ne moe preivjeti bez klase, ali
klasa moe procvjetati i biti mnogo slobodnija bez kapitalizma.
Stanovnici slamova u svjetskim megalopolisima nisu organizi
rani na proizvodnoj razini, ali ne postoji razlog za pretpostavku
kako je to jedino mjesto na kojem se prezreni na svijetu mogu
udruiti da promijene svoju situaciju. Poput prole
tarijata, oni postoje kao kolektiv, imaju najsnaniji interes za
promjenom sadanjeg svjetskog poretka i ne mogu nita izgu
biti osim vlastitih okova. IZ
Dakle, teza o raspadu klase je pretjerana. Neki
govore o radikalnom okretu od klase prema rasi, rodu i post
kolonijalizmu. To razmotriti malo kasnije. U
menu, treba spomenuti da samo oni kojima je klasa pitanje
otmjenih odijela koja nose vlasnici tvornica i radnika u
kim odijelima, mogu prihvatiti takvo uskogrudno i
no klase. Uvjereni da je klasa mrtva poput Hladnog
rata, oni se umjesto toga kulturi, identitetu, etnicitetu i
seksualnosti. No, u dananjem svijetu ti su pojmovi ispreplete
ni s drutvenim klasama kao nikada dosad.
168
OSMO POGLAVLJE
Marksisti zagovaraju nasilno djelovanje. Odbacuju
razborit tijek umjerenih, postupnih reformi i umjesto toga
zagovaraju revolucionarni kaos i Mala skupina
ustanika pobunit se, izvesti dravni udar i nametnuti svo
ju vlast To je jedan od primjera gdje su marksizam i
demokracija na smrt posvadani. S obzirom na to da preziru
moralnost kao puku ideologiju, marksisti nisu osobito zabri
nuti zbog nereda i kaosa koji bi zadesio stanovnitvo kao
rezultat njihove politike. Cilj opravdava sredstva, ma koliko
god ivota moralo biti rtvovano u tom procesu.
Pojam revolucije priziva sliku nasilja i kaosa. Ona se
pritom moe suprotstaviti slici drutvene reforme, koju smatra
mo mirnom, umjerenom i postupnom. to je lana
suprotnost. Mnoge reforme su i te kako bile nasilne. Sjetimo
se samo pokreta za prava u SAD-u koji nipoto nije
bio revolucionaran, ali je rezultirao
i brutalnom represijom. U kolonijalnoj Latinskoj
Americi osamnaestog i devetnaestog svaki pokuaj li
beralne reforme je s nasilnim drutvenim sukobom.
169
TERRY EAGLETON
Suprotno tome, neke revolucije su bile relativno mirne. po
stoje barunaste isto kao i nasilne revolucije. U Dublinskom
ustanku 1916. godine nije poginulo mnogo ljudi, a rezultat
je bila neovisnost Irske. malo krvi je
proliveno u revoluciji 1917. U stvari, zauzimanje
punktova u Moskvi provedeno je bez ispaljenog met
ka. Prema Isaaca Deutschera, vlada je samo
laganim udarcem"l jer su pobunjenici imali iznimno veliku
potporu Kad se sovjetski sustav uru
io sedamdeset godina kasnije, ta golema i nepregledna zemlja
s brutalnom sukoba uruila se bez
isto kao i kad je utemeljena.
Istina je da je nakon revolucije uslijedio krvavi
rat. No to se jer je novi drutveni pore
dak pretrpio brutalan napad snaga kao i stranih
Britanske i francuske snage u potpunosti su stale na
stranu kontrarevolucionarnih bjelogardejaca.
za marksizam revolucijU ne karakterizira nasilja koje
ona niti ona mora biti potpuni prevrat. Rusija se
probudila dan nakon revolucije u situaciji u kojoj su
ukinuti svi trini odnosi, a sva industrija nacionalizirana. Na
protiv, trite i privatno vlasnitvo preivjeli su jo dugo nakon
to su boljevici doli na vlast, a u boljevici su na
njihovom ukidanju radili postupno. krilo partije na
je postupalo sa seljatvom. Nije ih se prisilno odvla
u kolhoze, je proces trebao biti postupan i sporazuman.
Revolucije bujaju dugo te mogu sto
dok se ne ostvare zadani ciljevi. Europska srednja klasa
170
Zato je Marx bio u pravu
nije preko ukinula feudalizam. Stjecanje je
posao, ali za mijenjanje institucija i dru
tvenih navika potrebno je mnogo vie vremena. Dekretom je
industriju drutvenim vlasnitvom, ali pukim
pravnim aktom je stvoriti ljude koji se osje
i ponaaju od svojih baka i djedova. Za to je potreban dug
proces obrazovanja i kulturne promjene.
Oni koji sumnjaju da je takva promjena trebali
se pomno zagledati sami u sebe. Mi u modernoj Britani
ji i sami smo produkt dugotrajne revolucije koja je
u sedamnaestom a glavni znak njezina uspjeha je u
tome to nas nije svjesna te Uspjene
revolucije su one koje iza sebe briu vlastite tragove. Time situ
aciju za koju su se borile posve prirodnom. U tom smislu
su poput djeteta. Da bismo djelovali kao "normalna"
ljudska moramo zaboraviti muku i bol naeg
je bilo da je o pojedincima
ili dravama. Marx nas u Kapitalu da je
moderna britanska drava, nastala na intenzivnoj eksploataciji
seljaka pretvorenih u proletere, iz temelja nastala u krvi i zno-
To je jedan od razloga zato nas uasava Staljinova prisilna
urbanizacija ruskog seljatva. drava izrodi
la se iz revolucija, napada, okupacija, uzurpacija ili (u
SAD-a) istrebljenja. Uspjene drave su one koje su uspjele iz
umova svojih izbrisati tu krvavu povijest. Drave koje
su zasnovane na nepravednim temeljima, a novijeg su datuma
pa to kod njih nije - primjerice, Izrael i Sjeverna Irska
- ispunjene su sukobima.
171
TERRY EAGLETON
Ako smo mi sami proizvod iznimno uspjele revolucije, onda
je to dobrim dijelom odgovor na konzervativnu optubu da sve
revolucije zavravaju neuspjehom ili povratkom na prethodno
stanje, ili time da sve postane puta loije negoli je bilo,
ili pak time da revolucija pojede svoju djecu. Moda sam neto
propustio u novinama, ali mi se da Francuska nije ponovno
da feudalna aristokracija zauzme mjesto u vladi niti
je to veleposjednicima, pruskim junkeri
fUJ
ma. Britanija ima mnogo vie feudalnih ostataka negoli
modernih nacija, od Doma lordova do ceremonijalnog razvod
nika, ali to je uvelike stoga to su od koristi srednjoj
klasi. Poput monarhije, oni stvaraju neku vrstu koja
bi mase trebala zastraiti i drati ih u poloaju.
da Britanaca princa Andrewa ne doivljava
kao zavodljivo tajanstvenu i govori o tome
da postoje mnogo pouzdaniji za podupiranje
ljudi na Zapadu danas bi se bez sumnje protivila
revoluciji. To otprilike da su protiv jedne vrste revoluci
je, ali su skloni nekoj drugoj. tuda revolucija je poput
hrane za tudim stolom u restoranu: izgleda
nego vlastita. ljudi bi bez dvojbe potvrdila ispravnost
revolucije kojom je u Americi svrgnuta britanska uprava
jem osamnaestog kao i podrala da su kolo
nizirane nacije od Irske i Indije do Kenije i Malezije napokon
stekle neovisnost. Teko je vjerovati da ljudi lije suze
zbog propasti sovjetskog bloka. I na ustanke robova od Sparta
ka pa sve do Amerike gledali bi s odobravanjem. No
sve te pobune su nasilje; u nekim bile
172
Zato je Marx bio u pravu
su nasilnije od revolucije. Ne bi li onda bilo pote
no i priznati da se prigovori odnose samo na
revoluciju, a ne na revolucije u cjelini?
Postoji, dakako, manji broj ljudi koji se zovu pacifisti i oni
odbacuju nasilje kao takvo. Moemo se diviti njihovoj hrabrosti
i principa, koji u javnosti nailaze na otvorene kri
tike. Ali nisu samo pacifisti ljudi koji se zgraaju nad nasiljem.
Gotovo svatko je protiv nasilja, osim sadista ipsihopata.
Da bi se s pacifizmom moglo polemizirati, nije dovoljno samo
da pobono ponavlja kako je rat odvratna stvar. Stvari s kojima
se gotovo svi slau su dosadne, ma koliko valjane bile. Jedini
pacifist s kojim se vrijedi upustiti u raspravu je onaj koji u
cijelosti odbacuje nasilje. To ne samo protivljenje ratovi
ma i revolucijama nego i odbijanje da se lagano udari po glavi
odbjegli ubojica, dov,oljno da ga se onesvijesti, ali ne i ubije,
upravo onda kad planira zapucati po razredu punom kolske
djece. Svatko tko se naao u takvoj situaciji i nije to
morat mnogo toga objasniti na roditeljskom sastan
ku. U strogom smislu pacifizam je odbojno nemoralan.
Gotovo svatko bi se sloio da je potrebno upotrijebiti nasilje u
ekstremnim i iznimnim situacijama. Povelja Ujedinjenih naro
da doputa oruani otpor u svrhu samoobrane. Radi se samo o
tome da svaka takva agresija mora biti opravdana. Mora 'prije
svega biti obrambena, mora biti posljednja nakon
tO su svi pokuaji i nastojanja propali, mora biti jedini
da se veliko zlo, mora biti proporcionalna, imati izgled
ne anse za uspjeh i ne smije pokolj nedunih civila
itd.
173
TERRY EAGLETON
u svojoj kratkoj, ali krvavoj povijesti, marksizam je uklju
veliku nasilja. I Staljin iMao Zedong bili su ma
sovni ubojice nezamislivih razmjera. No, kao to smo vidjeli,
vrlo malo dananjih marksista spremno je ustati u obranu
stranih a s druge strane, mnogi nemarksisti opravda
vaju razaranja Dresdena i Hiroime. sam rekao da su mark
sisti pruili uvjerljivija objanjenja za to kako su nastali strani
poput Staljinovih i kako se moe da se oni ne
ponove, od bilo koje druge struje miljenja. A to je s kapitalis
to je s okrutnim Prvoga svjet
skog rata u kojem su sukobljene imperijalne nacije eljne stje
canja teritorija vojnike iz klase poslale da ginu uzalud?
Povijest kapitalizma je ostalim pripovijest o globalnom
ratu, kolonijalnoj eksploataciji, genocidu i gladi koja se mogla
Ako se drava izrodila iz verzije
marksizma, onda se faizam rodio iz ekstremne preobrazbe kapi
talizma. Za milijune ljudi koji su umrli tijekom razdoblja velike
gladi u Irskoj tijekom 1840-ih uvelike je odgovorna britanska
vlada koja je ustrajala na potovanju zakona slobodnog trita
u svojoj politici Vidjeli smo da je Marx u
Kapitalu, teko bijes, pisao o krvavom i dugotrajnom
procesu kojim je englesko seljatvo od svoje zemlje.
Ispod'mirnog i pitomog engleskog ruralnog krajolika skriva se
povijest nasilne eksproprijacije. U usporedbi s ovom groznom
epiwdom koja se u dugom vremenskom razdoblju,
poput kubanske revolucije doima se poput
Za marksiste antagonizam je u samu prirodu ka
pitalizma. To nije samo kad je o klasnom sukobu,
174
Zato je Marx bio u pravu
nego i s ratovima koji su njegova posljedica, s obzirom na to
da se nacije sukobljavaju oko globalnih resursa
sfera imperijalnog utjecaja. Nasuprot tome, mir je bio jedan
od najvanijih zahtjeva pokreta.
Doavi na vlast, boljevici su Rusiju izvukli iz pokolja Prvoga
svjetskog rata. Socijalisti su svojim prezirom prema militariz
mu i ovinizmu odigrali glavnu ulogu u mirovnih pokre
ta tijekom moderne povijesti. klasa nije se zalagala za
nasilje, nego za njegov prestanak.
Marksizam je tradicionalno bio neprijateljski ras
poloen spram "avanturizma", pod su podrazumijevali
nesmotreno izlaganje male skupine revolucionara iznimno
snanoj dravi. revoluciju nije iznijela tajna skupi
na zavjerenika, nego pojedinci slobodno izabrani u narodnim,
institucijama, sovjetima. Marx je rezolutno
bio protiv prividno pobuna svirepih militanata koji
vilama na tenkove. Prema njegovu miljenju, uspjena
revolucija iziskuje materijalne preduvjete. Ona nije
tek stvar volje i velike doze hrabrosti. Posve je da
se bolji rezultati u uvjetima duboke krize u kojoj je
snaga slaba i podijeljena, a snage i
dobro organizirane, nego kad je vlada ilava, a opozicija plalji
va, maloduna i rasprena. U tom smislu, postoji odnos
Marxova materijalizma - njegova ustrajanja na analizi materi
jalnih snaga koje djeluju u drutvu - i revolucionarnog nasilja.
prosvjeda britanske klase, od pokreta za
i drutvene reforme sredinom 19. do mara
gladnih iz 1930-ih, bila je mirna. uzevi, pokreti rad
175
TERRY EAGLETON
klase pribjegavali su nasilju jedino kad su bili izazvani ili
u razdobljima teke oskudice ili pak kada mirovna taktika nije
rezultate. Ista se odnosi i na sufraetkinje. Radni
narod nije bio spreman prolijevati krv, za razliku od spremno
sti njihovih gospodara da posegnu za ili pitoljem.
Radnici takoder nisu imali na raspolaganju vojne
resurse kojima je raspolagala drava. U mnogim
dijelovima dananjeg svijeta represivna drava koja je spremna
orujem krenuti na miroljubive trajkae i demonstrante po
stala je pravilom. Kao to je to napisao mozof
Walter Benjamin, revolucija nije vlak, nego posezanje
za u opasnosti. Upravo je kapitalizam izvan
kontrole, pogonjen anarhijom trinih snaga, a socijalizam onaj
koji nastoji ovladati tom podivljalom zvijeri.
Ako su revolucije uglavnom sadrale nasilje,
to je stoga to su klase rijetko bile spremne odustati
od svojih privilegija bez borbe. No, postoji utemeljena nada da
se takva upotreba sile moe svesti na minimum. To je stoga to
za marksizam revolucija nije isto to i dravni prevrat ili provala
spontanog nezadovoljstva. Revolucija nije tek pokuaj ruenja
drave. prevrat bi to mogao ali to nije ono
to marksisti smatraju revolucijom. U pravom smislu do
revolucija dolazi jedino kad jedna drutvena klasa zbaci drugu
klasu s vlasti i na njezino mjesto postavi svoju vlast.
U revolucije, to da organizirana
klasa, zajedno s raznim saveznicima, preuzima vlast
od buroazije ili srednje klase. Marx je
klasu smatrao daleko najbrojnijom klasom u
176
Zato je Marx bio u pravu
drutvu. Dakle, ovdje je o djelovanju a ne o
buntovnika. S obzirom na to da socijalizam narodno
samoupravljanje, nitko ne moe ostvariti revo
luciju u tude ime, ba kao to nitko ne moe u vae ime po
stati profesionalni pokera. Kako kae G. K. Chesterton,
takvo narodno samoodredenje je "analogno pisanju vlastitog
ljubavnog pisma ili ispuhivanju svojeg nosa. To su stvari za
koje elimo da ih za sebe, i ako ih loe
Moj sluga je moda vjetiji u ispuhivanju mog nosa od mene
samog, ali dostojanstvenije je da to sam ili (ako sam
princ Charles) barem s vremena na vrijeme. Revoluciju vam
ne moe predati u ruke usko povezana skupina urotnika niti se
ona, kao to je kazao Lenjin, moe izvesti i nametnuti bajune
tom, kao to je to uradio Staljin u Europi. Potrebno
je biti osobno aktivno u njezino stvaranje, za razliku
od umjetnika koji svojim asistentima naredi da umjesto njega
uhvate morskog psa i izloe ga u formalinu (nedvojbeno
se takva praksa uskoro proiriti i medu knjievnicima). Jedino
tada oni koji su dosad bili relativno posjedova
ti znanje, vjetinu i samopouzdanje za poboljanje drutva u
cjelini. revolucija moe biti jedino demokratska.
klasa tvori nedemokratsku manjinu. Brojna masa
ljudi koju takva pobuna mora po prirodi stvari je
njihov bedem protiv nasilne snage. U tom smislu, naj
uspjenije revolucije ujedno su i najmanje nasilne.
To ne da revolucija ne moe proizvesti krvavu reakci
ju vlade panikom i spremne na otpor terorom spram
pobunjenika. Ali se i autokratske drave moraju oslanjati
177
TERRY EAGLETON
na pasivnog pristanka onih kojima se vla
da, ma koliko oni ili takav pristanak bio privremen.
Ne moete kvalitetno upravljati nacijom koja ne samo da je
neprestano nezadovoljna nego koja vam osporava i najmanju
kredibiliteta. Neke ljude je zatvoriti na neko
vrijeme, ali je sve ljude trajno zatvoriti. Takve okrut
ne drave mogu se odrati dulji niz godina. Prisjetimo se na
primjer sadanjih reima u Burmi ili Zimbabveu.
na kraju i tiranima postaje jasno da se blii kraj. Koliko
god okrutan i bio sustav aparthejda u Junoj Mri
ci, naposljetku je morao priznati da ne moe trajati
Isto se odnosi i na diktature u Poljskoj,
Rumunjskoj i ostalim sovjetskim satelitima krajem 1980-ih.
To je i za mnoge Ulsterske stranke
koji su nakon dugo godina bili prisiljeni priznati
da njihovo jednostavno vie
nije bilo odrivo.
No zato marksisti radije pribjegavaju revoluciji nego parla
mentarnoj demokraciji i drutvenoj reformi? Odgovor je da
ta teza nije ili barem ne u cijelosti. To smatraju jedino
takozvani

Jedan od prvih dekreta koji su bolj
evici donijeli nakon stupanja na vlast u Rusiji bilo je ukida
nje smrtne kazne. Biti reformist ili revolucionar nije isto kao
i navijati za Everton ili Arsenal. revolucionara
su zagovornici reformi. Ali ne bilo kakvih starih reformi ni
reformizrna kao lijeka za sve bolesti; revoluciona
ri ne da se promjena pojaviti odjed
178
Zalto je Marx bio u pravu
nom, kao to nisu ni feudalna ili Ono po
se razlikuju od pravih reformista nije odbijanje borbe protiv
zatvaranja bolnica zato jer to powrnost od prevane
Revolucije. Oni takve reforme radije promatraju iz dugotrajne,
radikalnije perspektive. Reforma je nuna, ali prije ili kasnije
se do kad se sustav odbija predati, a marksisti
to nazivaju drutvenim odnosima proizvodnje. Ili, kazano ma
nje pristojnim jezikom, to je klasa koja
nadzire materijalne resurse i ne eli ih se i prepustiti
ih drugima. Tek tada se na obzoru pojavljuje izbor
reforme i revolucije. Na kraju, kao to je to primijetio
R. H. Tawney, luk je ljutiti
sloj po sloj, ali je tigra oderati jednu po
jednu kandu. No, ljutenje luka je jednostavan i lak re
formiranja. reformi koje danas smatramo dragocjenim
liberalnog drutva - pravo glasa, slobodno
obrazovanje za sve, sloboda tiska, sindikati i sl. - izvojevani su
borbom naroda protiv okrutnog otpora klase.
Revolucionari osim toga nuno ne odbacuju parlamentar
nu demokraciju. Ako moe pridonijeti njihovim ciljevima, tim
bolje. No, marksisti su suzdrani spram parlamentarne demo
kracije - ne zato jer je demokratska, nego zato jer nije dovoljno
demokratska. Parlament je institucija na koju su ljudi
trajno prenijeli svoju ali institucija koju vr:lo teko mogu
kontrolirati. Za revoluciju se smatra da je suprotna de
mokraciji, da manjine iz podzemlja prijete ruenjem
poretka i volje U stvari, s obzirom na to da je ona pro
ces kojim ljudi nad vlastitom egzistencijom kroz
179
TERRY EAGLETON
narodna i skuptine, ona je u mjeri
negoli sve ono to nam se danas nudi kao alternativa. Bolje
vici su imali u svojim redovima bezbrojne nesuglasice, a ideja
da bi kao jedina stranka sami trebali vladati zemljom
nije bila dio njihova originalnog programa. Osim toga, kao
to vidjeti kasnije, parlament je sastavni dio drave koja
u cjelini nastoji osigurati suverenost kapitala nad radom. To
ne misle samo marksisti. Kao to je napisao jedan autor iz se
damnaestog engleski parlament je privatnog
vlasnitva."4 Na kraju, tako tvrdi Marx, parlament ili drava
ne predstavljaju toliko puk koliko interese privatnog
vlasnitva. Ciceron bi se s time u potpunosti sloio. Nijedan
parlament u poretku ne bi se usudio suprotsta
viti impresivnoj takvih interesnih skupina. Ako bi se po
suvie radikalno isprepletati s njima, ubrzo bi mu pokazali
vrata. Bilo bi, dakle, kad bi socijalisti takve sabornice
smatrali vitalnim mjestom zagovaranja njihova interesa, one su
tek jedno od takvih mjesta.
Marx je, se, vjerovao da bi u zemljama poput Engle
ske, Nizozemske i SAD-a socijalisti mogli ostvariti svoje ciljeve
mirnim putem. On nije odbacio parlament ni drutvenu refor
mu. je smatrao kako stranka moe
samo uz potporu klase. Bio je gorljivi za
govornik reformskih tijela kao to su stranke
klase, sindikati, kulturne udruge i novine. Osim toga
je zagovarao reformske mjere poput irenja povlasti
ca i radnog dana. U jednom trenutku je
drao da pravo glasa biti dovoljno za pot
180
Zalto je Marx bio u pravu
kopavanje vladavine. Njegov suradnik Friedrich
Engels je pridavao mnogo vanosti mirnoj drutvenoj
promjeni i prieljkivao nenasilnu revoluciju.
Jedan od problema sa revolucijama je u tome
to imaju najvie izgleda da se ostvare na mjestima na kojima
se najtee mogu odrati. Lenjin je zapazio ovu ironiju u
revolucije. Ljudi koji su pod tekom represijom i
napola gladni da nemaju to izgubiti revolucijom. S
druge strane, kao to smo vidjeli, nazadni drutveni uvjeti koji
su ih nagnali na pobunu najgore su mjesto za
izgradnje socijalizma. Moda je u takv.im okolnostima lake iz
vriti dravni prevrat, ali zato ne postoje resursi koji bi omogu
izgradnju odrive alternative. Ljudi koji su zadovoljni svo
jim stanjem teko pokrenuti revoluciju. Ali to ni
ljudi koji su lieni nade. Loa vijest za socijaliste je da
ljudi nevoljko preokrenuti neku situaciju sve dok u njoj ima
neto to im ide tl prilog.
Marksisti su ponekad s kritikom koja
se odnosi na pretpostavljenu

apatiju klase.
ljudi mogu biti ravnoduni spram svakodnevne drav
ne politike za koju smatraju da je ravnoduna prema njima.
kad pokuava zatvoriti njihove bolnice, preseliti nji
hove tvornice u dio Irske ili izgraditi luku preko
puta njihova dvorita, lako se na djelovanje. Tako
.treba naglasiti da takva apatija moe biti posve racionalna.
Sve dok drutveni sustav svojim prua neko oskud
no zadovoljenje potreba, njima se ne posve nerazumnim
ostati na stanju umjesto da se zapute u nepoznatu i
181
TERRY EAGLETON
potencijalno pogibeljnu Ne treba se podsmjehivati
takvom obliku konzervativizma.
U svakom ljudi suvie je okupirana svaki
danjim problemima da bi se bavili vizijama Lako
je shvatiti da drutveni rascjep nije neto to bi ljudi
rado prihvatila. Posve sigurno, ne bi ga prihvatili samo zato to
socijalizam kao dobra ideja. Tek kad nedostaci postoje
stanja prepreke za radikalnom promjenom takav
skok u moe se razumnim prijedlo
gom. Revolucije nastaju kad se gotovo svaka alternativa
bolja od sadanjosti. U takvoj situaciji bilo bi iracionalno
ne pobuniti se. Kapital ne moe prigovarati nakon to sto
vlastite interese, doao u situaciju u kojoj
njegovi najamni radnici shvate da se, za promjenu, njihov ko
lektivni interes nalazi u pokuaju stvaranja drugog.
Reforme i socijaldemokracija svakako mogu potkopati re
voluciju. Marx: je poivio dovoljno dugo da o
tog procesa u viktorijanskoj Britaniji, ali ne dovoljno dugo da
zabiljei njegov puni zamah. Ako klasno drutvo svojim ulizi
cama baci dovoljno ostataka i otpadaka, vjerojatno je za neko
vrijeme sigurno. Jednom kad to ne vrlo je vjetojatno
(iako nipoto neizbjeno) da oni koji se nalaze na rubu na
stojati da ga svrgnu. A zato i ne bi? Moe li biti ita gore od
toga da nisu ostali ni ostaci? U tom trenutku oklada na
dolazak alternativne postaje razumnom odlukom.
Iako kod ljudi razum nije najbolje raspodijeljen, dovoljno je
otporan da zna kada naputanje sadanjosti u korist
sti gotovo sigurno moe njima u prilog.
182
Zato je Marx bio u pravu
Oni koji se pitaju tko svrgnuti kapitalizam zaboravljaju
da u smislu to nije nuno. Kapitalizam je savreno
sposoban uruiti se pod vlastitim i bez
najmanjeg pokreta njegovih protivnika. U stvari, do te
je zamalo doao prije nekoliko godina. rezultat pot
punog kolapsa sustava bit prije barbarizam negoli socijali
zam, ukoliko ne bude postojala organizirana snaga
koja bi trenutno mogla ponuditi alternativu. Jedan od razloga
zato nam je hitno potrebna takva organizacija jest da tako ;..
posvemanje krize stradati mnogo manje
ljudi, a iz ruevina se moda izrodi novi sustav koji biti na
korist svima.
183

DEVETO POGLAVLJE
Marksizam smatra da je drava Nakon to uki
nu privatno vlasnitvo, revolucionari vladat
na despotski a takva despotska slo
bodu pojedinca. To se dogodilo kad god je marksizam po
stao dravna ideologija; nemamo razloga vjerovati da u
stvari izgledati Sastavni je dio takve
logike da ljudi izmaknu pred partijom, partija
pred dravom, a ona pred monstruoznim diktatorom. Libe
ralna demokracija moda nije savrena, ali je neusporedivo
prihvatljivija od toga da vas zatvore u psihijatarsku bolnicu
jer ste se usudili kritizirati brutalnu autoritarnu vlast.
Marx je bio neumoljiv protivnik drave. U stvari, nadao
se da jednog dana ona odumrijeti. Njegovi bi ovu
nadu mogli smatrati utopijskom, ali ga isrodobno ne mogu
optuiti da se gorljivo zalagao za despotsku vlast.
Kao to to biva, Marx nije bio apsurdni utopist. Nije smat
rao da u drutvu drava odumrijeti u smislu
centralne administraciJe. Svaka moderna kultura treba takvu
administraciju. to na umu, u tomu Kapitala
Marx pie o aktivnostima koje proizlaze iz pri
185
TERRY EAGLETON
rode svih zajednica". Drava preivjeti kao administrativno
tijelo. Marx je zapravo elio odumiranje drave kao instrumen
ta nasilja. Kako kae u manifestu, javna u
komunizmu izgubiti svoj karakter. Suprotno ono
dobnim anarhistima, Marx smatra da drava nestati jedi
no u tom smislu. Treba nestati posebna vrsta ona koja
podrava vladavinu dominantne drutvene klase nad ostatkom
drutva. Nacionalni parkovi i autokole i dalje postojati.
Marx dravu promatra s hladnokrvnim realizmom. Ona
nije neutralan organ, skrupulozno pravedna kad
je o tretiranju sukobljenih drutvenih interesa. Nije ni
najmanje neutralna u sukobu rada i kapitala. Drave
ne podiu revolucije protiv privatnog vlasnitva. One
ostalog postoje kako bi obranile drutveni poredak
od onih koji ga ele promijeniti. Ako je takav poredak imanen
tno nepravedan, onda je stoga i drava nepravedna. Upravo
to Marx eli a ne nacionalna kazalita ili policijske
laboratorije.
Nema nita mutnog i u ideji da je drava pri
strana. Svatko tko misli tako, nije nedavno sudjelovao u
demonstracijama. Liberalna drava se ponaa neu
tralno kapitalizma i njegovih sve dok ne
izgledati da ovi potonji nakon se mi
jeati policijskim vodenim topovima i paravojnim odredima,
a ako to ne upali, na red dolaze tenkovi. Nitko ne sumnja da
drava moe biti nasilna. Radi se jednostavno o tome da Marx
nudi nov odgovor na pitanje kome to nasilje na kraju krajeva
slui. Upravo je uvjerenje o ravnodunosti drave naivno i op
186
Zato je Marx bio u pravu
a ne da bi se jednog dana mogli
s njezinom lako predvidljivom U stvari, je i
sama drava prestala vjerovati u vlastitu ravnodunost. Policija
koja radnike u trajku ili mirne prosvjednike vie se
ni ne pretvara da je neutralna. se ni vlade vie
ne trude sakriti svoje neprijateljstvo spram pokreta.
Kako kae Jacques Ranciere: "Marxova skandalozna teza
da su vlade samo poslovni zastupnici kapitala,
danas je s kojom se slau i 'liberali' i 'socijalisti'.
Potpuna identifikacija politike s upravljanjem kapitala vie nije
sramotna tajna skrivena iza demokratskih 'formi'; to je otvore
no iskazana istina kojom nae vlade legitimitet."
1
To ne da moemo biti bez policije, sudnica, zatvo
ra III paravojnih odreda. Primjerice, potonji bi se mogli
dokazati kao nuni ako skupina terorista zaprijeti kemijskim
nuklearnim orujem, a neki pasivni morali bi priz
nati ovu Nije svako dravno nasilje u svrhu
nja stanja. Marx u tomu Kapitala razlikuje
i klasnoneutralnu funkciju drave. Policajci
koji napad na mladog Azijca i spase mu i
vot nisu agenti kapitalizma. Autonomne za silovane ene
nisu zlokobni primjer dravne represije. Policajci koji zaplijene
nakrcana pornografijom nisu brutalni kri
telji ljudskih prava. Sve dok postoji ljudska sloboda, postojat
i njezina zloporaba, a neke od tih zloporaba bit dovoljno
grozne da trebati zatvoriti zbog sigurnosti ostalih
Zatvori nisu tek mjesta za kanjavanje socijalno de
priviranih, iako ostalim slue i toj svrsi.
187
TERRY EAGLETON
Nema dokaza da bi Marx odbacio ijednu od ovih tvrdnji.
U stvari, on je bio uvjeren da drava moe biti snaga u slubi
dobra. Zbog toga je podravao legislativu kojom bi se
poboljali drutveni uvjeti u viktorijanskoj Engleskoj. Ne postoji
nita represivno u otvaranju sirotita za naputenu djecu ili brige
za to da svatko vozi na pravoj strani ulice. Marx je pak odbacivao
sentimentalni mit o dravi kao izvoru harmonije, dravi koja
miroljubivo ujedinjuje skupine i klase. Prema njegovu
miljenju, ona je u mjeri izvor podjela nego tvorac sloge.
Ona je doista nastojala drutvo u cijelosti, ali zato jer je
to bio interes klase. Ispod prividne pravednosti nalazi
se snano zastupanje jedne strane. Institucija drave "siromani
ma stavlja nove okove, a bogate jo ... zanavijek
uspostavlja pravo vlasnitva i nejednakosti, lukavu uzurpaciju
pretvara u pravo, a zbog dobrobiti nekolicine ambi
cioznih ljudi, cjelokupno podvrgava neprekidnom
radu, sluenju i bijedi". Ovo nisu Marxove nego (kao to
smo vidjeli) Jean-Jacquesa Rousseaua u njegovoj Ras
pravi o nejednakosti. Marx nije bio jedini osobenjak koji je pro
naao vezu dravne i klasnih privilegija. Istina, nije
se uvijek drao tog stava. Kao mladi Hegelov govorio je o
dravi na pozitivan Ali, to je bilo prije nego
to je postao marksist. je i tada tVrdio da nije marksist-.
Oni koji govore o harmoniji i konsenzusu trebali bi se
vati takozvanog industrijskog kapelanskog pogleda pa stvar
nost. Ugrubo ideja se sastoji u tome da s jedne strane
postoje pohlepni efovi, a s druge strane ratoborni radnici, dok
u sredini poput utjelovljenja razuma, jednakosti i umje
188
ZaIta je Marx bio u pravu
renosti stoje pristojni i ljubazni, liberalni kapelani koji nese
pokuavaju pomiriti dvije strane. No, zato bi sredina
uvijek bila najrazumnije mjesto? Zato sebe uglavnom vidimo
u sredini, a druge ljude na ekstremnim stranama? Naposljetku,
ono to je za nekog umjerenost, nekome je ekstremizam. Ljudi
ne idu okolo se ekstremistima, isto kao to se ne na
zivaju pritavima. Bi li netko pokuao pomiriti robove
i njihove gospodare ili uvjeriti da se samo umjereno
ale na one koji ih nastoje istrijebiti? Gdje je sredina
rasizma iantirasizma?
Marx nije toliko odobravao dravu, dijelom stoga to ju
je smatrao oblikom Taj entitet na
izvjestan je prisvojio sposobnost ljudi da oblikuju vlastitu
egzistenciju, a djeluje kao da to u njihovo ime. je do
voljno drzak da taj proces nazove "demokracija". Marx je
kao radikalni, a zavrio kao revolucionarni demokrat, uvidjevi
koliko bi mnogo trebalo za transformaciju istinske demokraci
je; kao demokrat, on dovodi u pitanje sublimni autoritet dra
ve. On u potpunosti vjeruje u narodni suverenitet da
ispuni sadrajem blijedu sjenu onog to se naziva parlamentar
nom demokracijom. On u nije protiv parlamenta, kao
ni Lenjin. No, smatrao je da je demokracija suvie vana stvar
da bi se povjerila samo parlamentu. Ona mora biti lokalna,
narodna i proimati sve institucije civilnog drutva. Mora se
proiriti na ekonomski kao i na ivot, mora
stvarno samoupravljanje, a ne upravljanje povjereno
kim elitama. Drava koju je Marx podravao bila je drava u
kojoj upravljaju sami sobom, a ne manjina
189
TERRY EAGLETON
Marx je smatrao da se drava od civilnog drutva.
ta dva pojma postoji eklatantno Na pri
mjer, unutar drave mi smo kao u apstraktnom smislu
jednaki, ali u svakidanjoj praksi na nejed
naki. Takva drutvena svakodnevica rascijepljena je sukobima,
ali je drava prikazuje kao cjelinu bez pukotina. Drava samu
sebe kao koji odozgora oblikuje drutvo, ali
u stvari ona je njegov proizvod. Drutvo ne proizlazi iz drave,
nego drava parazitira na drutvu. ovaj sklop postavljen je
naglavce. Kao to kae jedan autor, "demokracija i kapitalizam
su izokrenuti dakle umjesto da institucije
reguliraju kapitalizam, kapitalizam regulira njih. Spomenuti
autor je Robert Reich, bivi ministar rada, za kojeg se
teko moe da je marksist. Marxov je cilj bio zatvoriti ovaj
procjep drave i drutva, politike i svakidanjeg ivota,
dravu u drutvo, a to je ono to je nazvao demo
kracijom. Ljudi u svojem svakidanjem ivotu moraju povratiti
koju im je oduzela drava. Socijalizam je dovretak de
mokracije, a ne njegova negacija. Teko je shvatiti zato toliko
zagovornika demokracije ovu ideju smatra prijepornom.
Marksisti danas stvarnu pripisivati banka
ma, korporacijama i financijskim institucijama direktore
nitko nikad nije izabrao, a odluke na ivote milijuna
ljudi. je uglavnom posluni sluga Gospodara sve
mira. Vlade ih mogu s vremena na vrijeme ukoriti ili ih prozva
ti zbog antidrutvenog ponaanja, ali kad bi im put,
nali bi se u velikoj opasnosti da ih vlastite sigurnosne snage
brzo i nasilno smjeste u zatvor. Najvie to drava moe
190
Zato je Marx bio u pravu
jest da ublai tetu nanesenu ljudima za koju je kriv
sustav. Ona to i dijelom na humanitarnoj bazi, a dijelom
da bi povratila okaljani kredibilitet sustava. To poznajemo pod
imenom socijalna demokracija. da je, uzev
i, politika talac ekonomije, glavni je razlog zbog se dra
vu kakvu poznajemo ne moe preoteti za ciljeve.
Marx u ratu u Francuskoj pie da klasa
ne moe samo preuzeti dravni pogon i uprav
ljati njime u svoje vlastite svrhe. To je zato jer je taj pogon
unaprijed sklon odravanju stanja. Njegova blijeda
i alosna, osiromaena verzija demokracije odgovara antidemo
kratskim interesima koji dominiraju.
Marxov glavni uzor samoupravljanja bila je Parika komuna
iz 1871. godine kad su na nekoliko turbulentnih mjeseci radni
ci francuskog kapitala preuzeli u ruke vlastitu sudbinu. Kao to
Marx kae u ratu u Francuskoj, Komuna se sastoja
la od lokalnih uglavnom radnika koje je izabrao narod i
koje mogu opozvati oni koji su ih izabrali. Javna uprava ovisila
je o ukinuta je stalna vojska, a policija je
bila odgovorna komuni. koju je do tada imala francuska
drava prenijeta je na komune. su iz
javnog ivota, a obrazovne ustanove otvorene su lju
dima, neovisne od upletanja Crkve ili drave. Magistrati, suci i
javni slubenici morali su biti izabrani, odgovarati narodu koji
ih je mogao i opozvati. Komuna je namjeravala ukinuti
privatno vlasnitvo u ime proizvodnje.
"Umjesto da jednom u svake tri ili est godina narod od
koji ih pripadnik klase loe predstavljati u
191
TERRY EAGLETON
parlamentu", kae Marx, pravo glasa trebalo je sluiti
narodu udruenom u komune." Dalje nastavlja: "Komuna je
u osnovi vladavina klase, napokon otkriven
oblik unutar kojeg se moe poraditi na ekonomskoj emancipa
ciji rada."2 Iako nipoto nije bio spram ovog ozlo
glaenog pokreta (primjerice, naglaavao je kako
va komune nisu bili socijalisti), u njoj je prepoznao mnogo
elemenata politike. A taj pokret nije niknuo iz
neke teorijske vizije, nego iz prakse klase. U jednom
kratkotrajnom i trenutku drava je prestala biti
oblik i umjesto toga preuzela oblik narodnog
samoupravljanja.
TIjekom tih nekoliko mjeseci u Parizu nastalo je ono to je
Marx: nazvao "diktatura proletarijata". Malo koja od Marx:ovih
poznatih fraza u tolikoj je mjeri sledila krv u ilama njegovih
protivnika. pod tim terminom koji zlokobno odzva
nja Marx: nije podrazumijevao nita drugo doli narodnu demo
kraciju. Diktatura proletarijata jednostavno je vladavi
nu U svakom "diktatura" u Marxovo doba
nije isto ono to danas. Ona je
nelegalni prekid poreth. Marxov istomi
ljenik Auguste Blanqui, kojeg je svaka francuska vlada
od 1815. do 1880. strpala u zatvor, skovao je frazu "diktatura
proletarijata" koja vladavinu u skladu s interesima
nih ljudi. za Marx:a, ona je njihovo samoupravljanje.
Blanqui je izabran za predsjednika Parike komune, ali se mo
rao zadovoljiti mjestom osobe na poziciji bez stvarnih
ovlasti. Naime, kao i u to je vrijeme bio u zatvoru.
192
Zato je Marx bio u pravu
Ponekad je Marx dravu smatrao izravnim instru
mentom klase. No, u svojim povijesnim spisima,
postoje mnogo nijanse. Zadatak drave
nije samo sluiti neposrednim interesima klase. Ona
mora dtutvenu koheziju pa iako se ta dva
cilja na kraju svode na jedan, ili
njima moe do silOVitog sukoba. Osim toga, drava
u kapitalizmu ima neovisnost spram klasnih odnosa nego,
primjerice, u feudalizmu. Feudalni gospodar je istodobno po
i ekonomska figura, a u kapitalizmu te su dvije funkcije
odvojene. Va zastupnik u parlamentu nije istodobno
i va poslodavac. To da predodba o tome da je kapi
drava postavljena iznad klasnih interesa nije samo
predodba. Stupanj neovisnosti drave od materijalnih interesa
ovisi o promjenjivim povijesnim uvjetima. Marx: je smatrao da
je u takozvanom azijskom modelu proizvodnje koji
radove na navodnjavanju to ih jedino drava moe provesti,
drava doista dominantna drutvena snaga. Takozvani vulgarni
marksizam govori o odnosu "jedan na jedan" drave i
ekonomske suverene klase, a postoje situacije kad je upravo
tome tako. Ponekad klasa izravno upravlja dra
vom. To je, na primjer, bio kod vladavine Georgea Busha
i njegovih naftnih kompanjona. Drugim jedno od
njegovih bilo je to to je dokazao da je
vulgarni marksizam u pravu. se da je on naporno radio na
tome da se kapitalizam pokae u svom najgorem svjetlu, zbog
bismo se mogli zapitati nije li on bio tajni agent Sjeverne
Koreje.
193
TERRY EAGLETON
odnos o kojem je ovdje je mnogo
sloeniji nego to bi to mogao sugerirati pogled na Bushevu
administraciju. (U stvari, gotovo sve to se ljudskog po
stojanja mnogo je sloenije nego to izgleda.). Primjerice, po
stoje razdoblja kad jedna klasa vlada u ime druge. U Engleskoj
devetnaestog kao to je to i Marx primijetio, vigov
ska aristokracIja bila je i dalje klasa, dok je
industrijska srednja klasa bila u sve mjeri dominantna
ekonomska klasa; uzevi, ova prva predstavljala je in
terese potonje. Marx je smatrao da je Louis Bonaparte
vladao Francuskom interesima financijskog kapitaliz
ma, dok se sam predstavljao kao predstavnik
kog seljatva .. Na nacisti su vladali u ime interesa
krupnog kapitala, ali su to ideologiju koja je
imala obiljeja nie srednje klase. Oni su stoga mogli
otro napadati parazite iz vie klase i dokone bogatae
koji bi neoprezni mogli krivo shvatiti kao
istinski radikalan. No, njihov stav nije. u potpunosti pogrean.
Faizam je doista oblik radikalizma. On se ne bavi civilizacijom
liberalne srednje klase. Radi se samo o tome da je to radikali
zam desnice, a ne ljevice.
za razliku od liberala, Marx nije bio spram
kao takve. Nije u interesu onih koji nemaju namet
nuti tezu da je neukusna, barem ne od onih koji je
imaju dovoljno. Onim kojima uvijek ima pogrdno
doista su sretni. Ne treba brkati kao oblik eman
cipacije s tiranijom. Parola crncima!" mnogo je
snanija nego "Dolje s No, takva mogla
194
Zato je Marx bio u pravu
bi postati istinski emancipacijska ako bi uspjela preobraziti ne
samo konstelaciju nego i sam smisao
kao takav. Socijalizam ne zamjenjuje jedan skup vladara drugi
ma. o Parikoj komuni, Marx da "to nije
revolucija preobrazbe jedne frakcije klase u drugu,
nego revolucija koja raskida sa samim uasnim pojmom klasne
dominacije [sic]".3
Socijalizam promjenu u samom pojmu suvereno
sti. Postoji vrlo malo onog to je
u Parizu 1871. i onog to u dananjem Londo
nu. Najplodotvorniji oblik je nad samim sobom, a
demokracija kolektivno izvravanje takve Prosvjeti
teljstvo je smatralo da je jedini oblik suverenosti koji je vrijedan
podvrgavanju onaj koji smo sami oblikovali. Takvo samoodre
je najvredniji smisao slobode. Iako ljudi mogu zloporabiti
vlastitu slobodu, oni bez nje nisu u cijelosti ljudska S vre
mena na vrijeme prisiljeni su donositi ishitrene ili nerazumne
odluke koje moda ne bi donio ni prepredeni autokrat. No ako
te odluke nisu njihove odluke, postojat neka praznina i ne
u njima, ma koliko god otroumne bile.
dakle preivljava od sadanjosti do soci
ali ne u istom obliku. I sama ideja
prolazi kroz fazu revolucije. Ista stvar se odnosi i na dravu.
smislu "drava', "dravni socijalizam" pod
jednako su kao i "epistemoloka teorija Tigera
Woodsa'. U jednom drugom smislu termin pak ima izvjesnu
snagu. Marxa, u socijalizmu i dalje postoji drava; tek nakon
socijalizma, u komunizmu, drava prisile utrt put adminis
195
TERRY EAGLETON
trativnom tijelu. No to nije drava koju bismo lako prepoznali
kao takvu. To je kao kad bi netko pokazao na decentralizira
nu mreu samoupravnih zajednica kojima fleksibilno upravlja
demokratski izabrana sredinja administracija i rekao: "Evo,
to je drava!" a pritom bismo neto sasvim drugo,
neto monumentalno to imponira - primjerice, Westminster,
Whitehall i misteriozno princa Andrewa.
Jedan od uzroka Marxove polemike s anarhistima bilo je
pitanje koliko je doista fundamentalna? Je li ona, na kra
ju krajeva, najvanija? Ne za Marxa. Prema njegovu miljenju,
mora se postaviti u iri historijski kontekst. Tre
ba se zapitati materijalnim interesima slui, a upravo su
prema njemu oni njezin korijen. Ako je bio prema
konzervativcima koji su idealizirali dravu, Marx je
bio nezadovoljan i s anarhistima koji su njezinu
ulogu. Marx je odbijao "postvariti" odvojiti je od njezina
socijalnog okruenja i tretiranja kao stvari po sebi. To je
nedvojbeno jedna od snanijih teza u njegovu opusu. No uz,
nju ide, kao i uvijek kad je snaga u pitanju, izvjesna slijepa
pjega. Marx kod ono to su njegovi sunarodnja
ci Nietzsche i Freud prepoznali na
ne mora biti stvar po sebi, ali u njoj postoji element koji
preuzima prevlast jednostavno zbog sebe samog - on uiva
svoju snagu bez nekog razloga i uvijek
pokazuje suviak ciljeva kojima je usmjeren. Shake
speare je to shvatio kad je u Oluji pisao o odnosu Prospera i
Ariela. Ariel je posluni sluga Prosperove ali on nestrp
eli tom suverenitetu i jednostavno raditi prema
196
Zaita je Marx bio u pravu
svome. Kao nestaan, vragolast i veseo duh, on samo eli uiva
ti u svojim zbog njih samih, umjesto da ih
koristi za strateke ciljeve svoga gospodara. Razumijevati
samo kao instrumentalnu ne vidjeti njezinu vitalnu ka
rakteristiku, a to ujedno i pogreno shvatiti zato
mora biti tako prisilna.
197
DESETO POGLAVLJE
Svi najzanimljiviji radikalni pokreti u protekla deset
razvili su se izvan naslijeda. Feminizam,
borci za okoli, politika i homoseksualnih prava,
borci za prava ivotinja, antiglobalizacija, mirovni pokret:
oni su sada preuzeli prevlast od zastarjelog zagovaranja kla
sne borbe te predstavljaju nove oblike aktivizma
koji je marksizam ostavio daleko iza sebe. Njegov doprinos
tim pokretima bioje marginalan i nepoticajan. Istina, i dalje
postoji ljevica, ali ona je prilagodena postklasnom i
postindustrijskom svijetu.
Jedan od najrairenijih novih pokreta jest antikapi
pokret, tako da je teko da tu postoji neki radikalni
raskid s marksizmom. Ma koliko taj pokret bio prema
Marxovim idejama, okret od marksizma prema antikapitalizmu
nije osobito velik. U stvari, bavljenje ostalim radi
kalnim trendovima uvelike je zasluno za njihov nastanak. Uzmi
mo, primjerice njegov odnos prema pokretu za enska prava. Taj
odnos se s vremena na vrijeme pokazao bremenitim. Neki muki
marksisti s prezirom su odbacili cjelokupnu problematiku seksu
199
TERRY EAGLETON
alnosti ili su nastojali prisvojiti politiku za svoje vla
stite ciljeve. Postoji mnogo spokojnog sljepila spram enskog pita
nja ili u najgorem odbojno patrijarhalnog stava u velikom
dijelu tradicije. No to nije cijela kao to su to
smatrale neke feministice 1970-ih i 80-ih kojima
je to ilo u prilog. Mnogi mukarci marksisti strpljivo su od
feministica, kako osobno, tako i na razini. Marksizam
je zauzvrat uvelike pridonio teoriji i praksi.
Prije nekoliko kad je dijalog marksista
i feministica bio najuareniji, postavljen je niz vitalnih
pitanja. l Kako su marksisti gledali na rad u koji je Marx
uvelike ignorirao? Tvore li ene drutvenu klasu u Marxovu
smislu Kako se teorija koja se u mjeri bavi in
dustrijskom proizvodnjom moe odnositi na skrb za djecu,
potronju, spolnost, obitelj? Je li obitelj od sredinje vanosti u
drutvu ili bi kapitalizam ljude stjerao u zajed
barake ako bi shvatio da mu to donosi profit i ne bi
naiao na otpor? (U manifestu napada se obitelj

srednje klase u koji bi nastrojen Friedrich
Engels, eljan jedinstvo teorije i prakse, s
velikim arom usvojio u svom privatnom ivotu.) Mogu li ene
postati slobodne ako se klasno drutvo ne zbaci s vlasti? Kakav
je odnos kapitalizma i patrijarhata, s obzirom na to da
je potonji mnogo stariji od prvog? Neke femi
nistice smatraju da represija prema enama prestati jedino
s ruenjem kapitalizma. Neke druge, vjerojatno uvjerljivije,
smatrale su da kapitalizam moe preivjeti i bez takvih oblika
represije. U skladu s tim, u samoj naravi kapitalizma ne postoji
200
Zato je Marx bio tt pravu
nita to bi iziskivalo ena. No, te dvije povijesti
(patrijarhata i klasnog drutva) toliko su u praksi tijesno ispre
pletene da bi bilo teko zamisliti unitavanje jedne a da se to ne
odrazi s krupnim posljedicama na oVu drugu.
Marxova opusa ne pozornost enskom
pitanju - iako se to ponekad moe objasniti da to
ne radi ni kapitalizam, barem u smislu. smo
ranije naglasili da je sustav relativno ravnoduan spram roda,
etniciteta, drutvenog podrijetla i kad je o tome
koga se moe izrabljivati ili kome moe uvaliti svoju robu na
prodaju. Marxov radnik je uvijek mukarac, to nije samo zbog
prirode kapitalizma, nego i zato to je sam Marx bio staromod
na viktorijanska glava obitelji. No, seksualne odnose usmjerene
na prokreaciju on ipak smatra iznimno vanima, a u
ideologiji tvrdi da je na obitelj jedini drutveni od
nos. Kad je o proizvodnji samog ivota - "kako vlastitog
ivota radom, tako i novog ivota prokreacijom" - dva velika
povijesna narativa spolne i materijalne proizvodnje, bez kojih
bi povijest zaostala u razvoju, Marx ih
doivljava kao usko isprepletene. Mukarci i ene
stvaraju mukarce i ene. Time proizvode radnu snagu
koja je potrebna svakom drutvenom sustavu da bi se odrao. I
spolna i materijalna reprodukcija imaju svoju vlastitu povijest
koja se ne moe svesti pod nazivnik, ali obje su po
prita vrlo starih borbi i nepravde te njihove rtve stoga imaju
interes za emancipacijom.
Engels, koji je upranjavao kako seksualnu tako i
ku solidarnost s proletarijatom za ljubavnicu enu iz
201
TERRY EAGLETON
klase, smatrao je da je emancipacija ena neodvojiva
od svretka klasnog drutva. (S obzirom na to da je njegova
ljubavnica bila Irkinja, njihovoj je vezi uvelike dodao
i antikolonijalnu dimenziju.) Njegovo djelo Porijeklo obiteiji,
privatnog vlasnitva i drave impresivno je ostvarenje socijalne
antropologije, prepuno nedostataka, ali preplavljeno dobrim
namjerama koje, iako ne dovodi u pitanje tradicionalnu po
djelu na muke i enske poslove, muku represiju spram ena
smatra prve kategorije". Boljevici su takozva
no ensko pitanje uzeli podjednako ozbiljno: ustanak
kojim je svrgnut car pokrenut je na masovnim demonstracija
ma tijekom dana ena 1917. godine. Nakon
dolaska na vlast, partija je na sam vrh prioriteta postavila jed
nakost i osnovala enski sekretarijat, koji
je zauzvrat organizirao prvi kongres radnica na
kojem su sudjelovali delegati iz dvadeset zemalja i je apel za
"radnice svijeta" smatrao da su ciljevi komunizma i
nje ena usko povezani.
Kako navodi Robert J. C. Young: "Sve do pojave enskih
pokreta tijekom 1960-ih upadljiva je da su jedino
mukarci iz ili tabora pitanje
enske jednakosti smatrali istovrijednim ostalim oblicima po
dvadesetog komu
pokret bio je jedino mjesto na kojem se sustavno
postavljalo io njemu raspravljalo pitanje o spolu, zajedno s
pitanjima o nacionalizmu i kolonijalizmu. Young nastavlja:
"Komunizam je bio prvi i jedini program koji je pre
poznao povezanost tih oblika domina
202
lIM,",' ; ;;;;, ,
Zato je Marx bio u pravu
cije i eksploatacije [klasa, spol i kolonijalizam], kao i nunost
njihova ukidanja kao fundamentalnog temelja za uspjeno
ostvarenje svih."3 takozvanih
drutava nastojala su bitan napredak po pitanju
enskih prava, a mnoga od njih razmatrali su "ensko pitanje"
s pohvalnom mnogo prije nego to se njima entu
pozabavio Zapad. Kad je o spolu i seksualnosti,
stvarna u komunizmu nisu bila osobito velika, ali
je i dalje kao to kae Michele Barrett, da "izvan fe
promiljanja nije postojala toliko prodorna i sna
na tradicija analize represije nad enama kakva je bila
ona mislilaca koji su tom pitanju posvetili dosta
pozornosti."4
Ako je marksizam bio nepopustljiv borac za enska prava, onda
je bio i najgorljiviji zagovornik svjetskih
pokreta. U stvari, tijekom prve polovine dvadesetog to
mu je bilo primarno Marksisti su stoga bili pret
hodnica triju velikih borbi modernog doba: otpor
kolonijaHzmu, emancipacija ena i borba protiv faizma. Za
velikih prve generacije antikolonijalnih ra
tova, marksizam je bio neophodna polazina Tijekom
1920-ih i 30-ih jedini ljudi koji su se zalagali za rasnu
jednakost bili su komunisti. Velik dio nacionalizma
nakon Drugog svjetskog rata, od Nkrumaha i Fanona naova
mo, oslanjali su se na neke oblike marksizma ili socijalizma.
azijskih partija su nacionali
zam u svoj program. Kako kae Jules Townshend:
203
TERRY EAGLETON
Dok je klasa, s iznimkom Francuske i Italije,
bila relativno pritajena i neaktivna u naprednim
kim zemljama [1960-ih godina], seljatvo zajedno s intelektu
alcima u ime socijalizma podizalo je revolucije u Aziji, Mrki
i Latinskoj Americi ili stvaralo nova drutva. Iz Azije doao
je poticaj Maove Kineske kulturne revolucije iz 1966. i Ho
i Minov otpor Amerikancima u Vijetnamu; iz Mrike dole
su i emancipacijske vizije Nyerere iz Tanzanije,
Nkrumaha iz Gane, Cabrala iz Gvineje Bisau i Franza Fano
na iz Alira, a iz Latinske Amerike kubanska revolucija Fidela
Castra i Che Guevare.
5
Od Malezije do Kariba, od Irske do Alira, revolucionar
ni nacionalizam prisilio je marksizam da preispita samog sebe.
Istodobno, marksizam je nastojao pokretima za iz
svijeta ponuditi neto konstruktivnije od zamjene vlada
vine strane klase vladavinom one Tako
je promatrao s onu stranu fetia nacije, pogleda usmjerena
prema viziji. Marksizam je pruio potpo
ru pokretima za nacionalno u takozvanom
svijetu na tome da bi njihova perspektiva trebala biti
a ne
U takvo inzistiranje nije nailo na plodno tlo.
, Doavi na vlast'/boljevici su proklamirali pravo na samo
narodima pod kolonijalnom Svjetski komu
pokret je mnogo kako bi to proveo u praksu.
njegovom stavu spram nacionalizma, Lenjin
je bio prvi veliki koji je shvatio
nacionalnih pokreta za U duhu
nacionalizma ustrajao je na tome da je nacionalno
204
Za!to je Marx bio u pravu
pitanje radikalne demokracije, a ne Na
jedinstven i snaan marksizam je postao spoj zagovor
nika antikolonijalizma istodobno kao i
ideologije. Kao to kae Kevin Anderson: "Tri prije
nego to je Indija stekla neovisnost i vie od
nakon to su se razvili pokreti za
1960-ih, [Lenjin] je tada razmatrao
nacionalne pokrete kao glavni globalne politike."6
Lenjin je 1920-ih zapisao: "Sve partije trebale bi
uputiti izravnu revolucionarnim pokretima u ovisnim i
osiromaenim nacijama (na primjer Irskoj, crncima
itd.) i u kolonijama."? Napao je "veliki ruski ovinizam" unutar
sovjetske partije, to ga nije da podri
aneksiju Ukrajine, a kasnije i nasilno pripajanje Gruzije. Neki
drugi boljevici, Trockog i Rosu Luxemburg, iska
zali su snanu odbojnost spram nacionalizma.
Marx je pak bio malo vie kad se radi o antiko
lonijalnoj politici. U svojoj ranoj fazi podravao je borbu pro
tiv kolonijalnih sila jedino ako bi ona zagovarala ciljeve socija
revolucije. Skandalozno je izjavio da neke nacije "nisu
povijesne" i su na izumiranje. Iz takve
perspektive, Slovenci, Dalmatinci, Rumunji, Hrvati, Srbi,
Moravci, Ukrajinci i neki drugi kavalirski su na smetli
te povijesti. U jednom trenutku Engels je gorljivo podravao
kolonizaciju Alira i osvajanje Meksika, dok Marx
nije nimalo potovao velikog osloboditelja Si
mona Bolivara. Indija se, kae Marx, ne moe pohvaliti svojom
vlastitom a njezino prisvajanje od Britanaca nehoti
205
TERRY EAGLETON
ce je stvorilo preduvjete za revoluciju na potkon
tinentu. To nije stav s kojim biste dobili prolaznu ocjenu na
postkolonijalnim studijima od Canterburyja do Kalifornije.
Ako Marx pozitivno govori o kolonijalizmu, to nije stoga
to je bio pobornik toga da jedna nacija gazi drugu, zato jer
takvu represiju koju smatra podlom i vidi po
vezanu s nadolaskom moderniteta u "nerazvi
jenom" svijetu. On nije smatrao da to donijeti samo odre
dobrobiti tom svijetu, nego ga pripremiti i za
socijalizam. smo ranije razmatrali teze za i protiv takvog
"teleolokog" razmiljanja.
Ideja da kolonijalizam moe imati i neke napredne aspekte
predstavlja kost u grlu postkolonijalnih
autora, preplaenih da bi ih se pristajanjem uz ovakvu
nekorektnu izjavu moglo optuiti za rasizam i etnocentrizam.
to je mjesto indijskim ili irskim povjes


Kako takav iznimno sloen fenomen poput koloni
jalizma koji se protee kroz nekoliko i btojnih zemalja,
nije ptoizveo nijednu pozitivnu stvar? U Irskoj devetnaestog
britanska je uprava donijela glad, nasilje, oskudicu, ras
nu prevlast i religijsku represiju. je donijela i pisme
nost, jezik, obrazovanje, demokraciju, tehnologiju,
komunikacije i civilne institucije koje su nacionali
pokretima da se organiziraju i naposljetku steknu
To su bile vrednote same po sebi, kao i promotori ispravnog
cilja.
Dok su mnogi Irci sretni zbog da ulaze u mo
demo doba engleski jezik, neki irski pripad
206
Zato je Marx bio u pravu
nici vie klase pokroviteljski su se zalagali da govore samo svoj
materinji jezik. I danas nailazimo na predrasudu
nekim postkolonijalnim autorima, kojima se mo
derna pravom katastrofom. To nije stav koji olJeu mnogo
postkolonijalnih naroda ideale zagovaraju. Dakako, za Irce
bi bilo bolje da su doli do demokracije (i na kraju krajeva,
prosperiteta) na manje Irci od samog po
nisu smjeli biti svedeni na uvredljiv status kolonije. No,
s obzirom na to da ipak jesu, pokazalo se da je iz takvih uvjeta
bilo i neto' korisno.
Marx je stoga moda otkrio neke "napredne" trendove u
kolonijalizmu. Ali to ga nije da osudi "barbarsku" ko
lonijalnu vlast u Indiji i drugdje ili da se raduje velikom indij
skom ustanku iz 1857. godine. Navodni pobunjenika,
kae on, bili su tek reakcija na britansko uprav
ljanje zemljom. Umjesto da uspostavi civilizacijski
proces, britanski imperijalizam u Indiji bio je "krvavi
ki proces".9 Indija je razgolitila "duboko licemjerje i inherentni
barbarizam buroaske civilizacije" koji je kod bio prikri
ven, ali se zato u inozemstvu pokazao u svom ogoljenom
iO Aijaz Ahmad tvrdi da nijedan utjecajan indijski reforma
tor iz devetnaestog nije zauzeo tako jasnu poziciju kao
,'" Marx kad je o indijskoj nacionalnoj neovisnosti. II
Marx se odrekao svojih prijanjih stavova o osvaja
nju Meksika, kao to je to i Engels kad je o francu
skoj okupaciji Alira. Ona nije donijela nita, kazao je Engels
osim nasilja i "bestidne arogan
cije" doseljenika nad "manje vrijednim" Takvu
207
TERRY EAGLETON
situaciju mogao bi spasiti jedino revolucionarni pokret, zaklju
Engels. Marx je podravao kineski pokret za nacionalno
toga razdoblje nasuprot onome to je prezrivo na
zvao "trgovcima civilizacijom'. Drugim rije
da bi se iskupio za svoj raniji ovinizam, podravao je
borbu za koloniziranih nacija bile one "povijesne"
"nepovijesne" . Uvjeren kako svaka nacija koja drugu
sama sebi stavlja okove, smatrao je irsku neovisnost preduvje
tom revolucije u Engleskoj. U
manifestu kae da sukob klase sa svojim gospodarima
u samom ima oblik nacionalne borbe.
Za sam upravo opisao, pitanja kulture, spola, je
zika, drugosti, razlike, identiteta i etniciteta bila su neodvojiva
od dravne materijalne nejednakosti, rada,
imperijalne masovnog otpora i revolucionar
ne preobrazbe. No, kad bismo oduzeli ovo potonje od prvog,
doli bismo do dananjoj postkolonijalnoj teoriji.
U inozemstvu postoji neutemeljeno i naivno kako je
negdje od 1980-ih diskreditirani marksizam prepustio mjesto
relevantnijem postkolonijalizmu. Tu se u stvari radi o
onom to filozofi nazivaju kategorijalnom pogrekom, kao kad
biste puha pokuali usporediti s konceptom braka. Marksizam
je masovni pokret koji se protee kroz kontinente i
to je uvjerenje za koje su se nebrojeni ljudi borili i
ponekad za njega ginuli. Postkolonijalizam je akademski jezik
koji se ne govori nigdje osim na stotinjak i koji je
ponekad nerazumljiv zapadnjaku poput svahilija.
208
Zato je Marx bio u pravu
Postkolonijalizam se kao teorija pojavio krajem dvadesetog
otprilike u vrijeme kad su se borbe za nacionalno oslo
manje ili vie Temeljno djelo ove discipline,
Orijentalizam Edwarda Saida, pojavilo se sredinom 1970-ih,
upravo kad je ozbiljna kriza kapitalizma ponovno na Zapad
vratila revolucionarni duh. U tom je smislu znakovito da je
idova knjiga eksplicitno Postkolonijalizam u
jednom smislu to revolucionarno ali u drugom
smislu ga premjeta. To je postrevolucionarni diskurs primjeren
postrevolucionarnom svijetu. U svojim najboljim momentima
proizveo je djela dubokih uvida i originalnosti. U svojem naj
gorem obliku, on tek predstavlja odjel vanj
skih poslova.
Dakle, ne radi se o tome da klasa mora ustupiti mjesto
spolu, identitetu i etnicitetu. Sukob transnacionalnih
korporacija i slabo enskih
radnika na junoj strani planete jest pitanje klase, u doslov
nom smislu Marxova tog pojma. Ne radi se o tome
da je, primjerice, fokus na rudare
ili radnike u pilani sada potisnut ili zamijenjen manje zaosta
lim perspektivama. Klasa je uvijek bila internacionalni feno
men. Marx je smatrao kako je klasa bez domovine,
ali zapravo kapitalizam nema domovine. U izvjesnom smislu,
globalizacija je stara stvar, kao to nam to pokazuje pogled na
manifest. ene su oduvijek velik dio
radne snage, a rasnu represiju uvijek je bilo teko odvojiti od
ekonomske eksploatacije. Takozvani novi drutveni pokreti za
pravo u velikoj mjeri nisu novi. A stav da su "preuzeli"
209
TERRY EAGLETON
primat od klasom opsjednutog, anti marksizma
da su zajedno u savezu s marksizmom plodo
tvorno djelovali dugo.
Postmodernisti su ponekad optuivali marksizam zbog nje
gova eurocentrizma koji nastoji nametnuti svoje raci
onalne vrednote ostalim, vrlo dijelovima
planeta. Marx je nedvojbeno bio Europljanin, to se vidi iz nje
gova zanimanja za emancipaciju. Emancipa
cijska tradicija miljenja obiljeila je europsku povijest, isto kao
i robovlasnitvo. Europa je podjednako rodno mjesto demokra
cije kao i koncentracijskih logora. Ako ona genocid
u Kongu, isto tako i Pariku komunu i sufraetkinje.
Ona podjednako socijalizam i faizam, Sofokla i Arnol
da Schwarzeneggera, ljudska prava i rakete,
feminizma i gladi. Drugi dijelovi planeta podjednako su obilje
eni mjeavinom prosvjetiteljstva i represije. Jedino oni koji u
svojem uskogrudnom pogledu doivljavaju Europu
kao neto negativno, a postkolonijalne "margine" kao
pozitivne, ovu Neki od njih se nazivaju
pluralistima. tih ljudi su Europljani s grinje
savjesti, a ne postkolonijalisti zlonamjerni spram Europe.
hova se krivnja rijetko odnosi na rasizam prisutan u njihovoj
mrnji prema Europi kao takvoj.
Nema sumnje da je Marxov opus njegovim dru
tvenim uvjetima. Ako je ispravno ono o je pisao, teko
da bi i moglo biti On je bio europski intelektua
lac srednje klase. Ali ima vrlo malo europskih intelektualaca
srednje klase koji zagovaraju ruenje imperija ili emancipaciju
210
Zato je Marx bio u pravu
radnika u tvornici. Zapravo, kolonijalnih intelektuala
ca to nije Osim toga, se stavom
kako je nova i vrla generacija antikolonijalnih lidera
koja je preuzela Marxove ideje, od Jamesa Connollyja do C. L.
R. Jamesa, jednostavno bila rtva obmane pro
svjetiteljstva. Snano zagovaranje slobode, razuma i napretka
koje je proisteklo iz europske srednje klase osamnaestog sto
podjednako je bilo od tiranije
kao i suptilni oblik despotizma u sebi samom. Upravo nas je
Marx potaknuo da osvijestimo ovo On je zagova
rao velike buroaske ideale slobode, razuma i napretka, ali je
elio znati zato su ti ideali uvijek izdani svaki put kad ih se
pokuava u praksu. Marx je, dakle, bio pro
svjetiteljstva, ali kako to biva s kritikama,
njegova je dolazila iznutra. On je bio istodobno i zagovornik
prosvjetiteljstva i njegov otar protivnik.
Oni koji trae emancipacije ne smi
ju biti pretjerano izbirljivi kad je o osobinama onih koji
im pruaju ruku. Fidel Castro nije okrenuo
koj revoluciji zato jer je Marx bio buruj. Azijski i
radikali bili su posve ravnoduni spram da je
Trocki bio ruski idov. su liberali iz srednje klase oni
koji "patroniziraju" klasu, primjerice ih
multikulturalizmu ili o Williamu Morrisu. Sami radnici su u
takve privilegirane neuroze i sretni su ako
mogu dobiti bilo kakvu potporu koja bi im koris
tila. To se pokazalo istinitim s ljudima u kolonijama koji su
prvi put neto o slobodi upravo od Marxa.
211
TERRY EAGLETON
Marx je dodue bio Europljanin. ali su njegove ideje prvi put
ukorijenjene u Aziji. a u takozvanom svijetu postale su
najsnanije. takozvanih drutava nisu bila
europska. U svakom narodne mase nikad jednostavno
ne preuzimaju teorije i udjelovljuju ih u praksi; one se aktivno
iznova stvaraju u samom procesu. To se u velikoj mjeri odnosi
na antikolonijalizam.
Marxovi ponekad su ukazivali na prometejsku crtu
njegova djela - vjeru u nad prirodom, kao i
vjeru u ljudski napredak. U njegovim djelima doi
sta postoji takva crta, to bi se mogloj od europskog
intelektualca devetnaestog Oko 1860. godine ljudi se
nisu zaokupljali pitanjima poput ili isputa
nja dioksida. Osim toga, prirodu je katkad potrebno
podjarmiti. Ako u brzom roku ne sagradimo brojne lukobrap.e,
Banglade biti poplavljen. Lijek protiv tifusa govori o ljud
skoj suverenosti nad prirodom, kao i mostovi i operacija moz
ga. Munja krava i izgradnja gradova upregnuti prirodu
za ostvarenje naih vlastitih ciljeva. Jdeja da nikad ne bismo
trebali nastojati uzimati ono najbolje od prirode sentimentalna
je besmislica. No, i ako s vremena na vrijeme trebamo uzeti
ono najbolje, to je njezinim brinim
njem na kOji djeluje s onim to nazivamo znanost.
Marx smatra da takav sentimentalizam (kako kae, "djeti
njasti odnos spram prirode") odraava praznovjerni pogled na
svijet prirode pri kojem joj se klanjamo kao nekoj superiornoj
takav mistificiran odnos prema naem okoliu ponovno
212
Zato je Mar>:: bio u pravu
se javlja u modernom dobu pod imenom fetiizma robe. Nae
ivote ponovno neka sila, mrtvi komadi ma
terije proeti tiranskim oblikom ivota. Radi se samo o tome
da te prirodne sile vie nisu umski duhovi i vodene nimfe,
nego kretanje roba na tcistu, koje ne moemo kontrolirati
ba kao to ni Odisej morem nije mogao kontrolirati
Posejdona: U tom, kao i u svakom drugom smislu. Marxova
kritika ekonomije usko je povezana s njegovim
prirode.
Jo u ideologiji Marx je u drutvenu analizu uklju
geografske i klimatske Svaka povijesna analiza
mora. kae on, od ove prirodne baze i njezine preobraz
be u povijesnom tijeku djelovanjem .12 U Kapitalu on
pie o "socijaliziranom udruenim koji
racionalno reguliraju njihovu materijalnu razmjenu s prirodom
i podvode'je pod nadzor. umjesto da dopuste da ona
njima ovlada poput slijepe sile".13 Ovdje je na stvari "razmjena",
a ne gospodstvo, racionalna kontrola. a ne nasilna dominacija.
U svakom Marxov Prometej (njegov omiljeni lik iz an
tike} u manjoj je mjeri nositelj tehnolokog napretka nego to
je pobunjenik. Za Marxa, kao i za Dantea, Miltona,
Goethea, Blakea, Beethovena i Byrona, Prometej predstavlja re
voluciju, kreativnu energiju i pobunu protiv bogova. 14
Posve je pogreno optuiti Marxa kao jo jednog prosvjeti
teljskog racionalista koji eli poharati prirodu u ime
Malo je koji viktorijanski mislilac u toliko mjeri
predvidio borbu za okolia. Jedan suvremeni autor
smatra da Marxovo djelo predstavlja "najdublji uvid u sloeni
213
TERRY EAGLETON
problem gospodarenja prirodom u cijeloj drutvenoj teoriji
devetnaestog ili jo vie ako uzmemo u obzir ranija
razdoblja."15 i Marxovi najodaniji sljedbenici mogli bi
smatrati ovu tvrdnju pretjerano samouvjerenom, iako ona u
sebi sadri mnogo istine. Mladi Engels bio je blizak Marxovim
stavovima o ekologiji napisavi da Zemlju predmetom
trgovine - Zemlju koja nam je jedina i sve to imamo, predu
vjet nae egzistencije - posljednji je korak prema tome da sami
sebe predmetima trgovanja."16
Teza da je Zemlja preduvjet nae egzistencije - ako elite
utemeljiti ljudske odnose, postoje i loije stvari koje biste uzeli
za temelj - Marxova je teza iz Kritike Gotskog programa gdje
kae da se u korijenu ljudske egzistencije ne nalazi rad ili izoli
rana proizvodnja, nego priroda. Kasnije Engels u Dijalektici
prirode napisati da mi "nipoto ne vladamo prirodom kao to
vladaju pokorenim narodom, poput nekoga tko stoji
izvan prirode mi kao putena, tjelesna i umna pripadamo
prirodi u njezinoj sredini, a nae gospodarenje njo
me sastoji se od da imamo prednost nad svim dru
gim jer poznajemo njene zakone i znamo ih prikladno
primijeniti".17 Dodue, Engels u djelu Razvitak socijalizma od
utopije dn znanosti govori o kao "istin
skom, svjesnom gospodaru prirode". Istina je i da je pomalo
uprljao svoju svijest o okoliu kao
drutva, ali u Marxovu materijalizmu postoji pravilo da nita i
nitko nije savren.
ni cjelokupno drutvo", kae Marx, "ni nacija, pa
ni sva drutva koja postoje nisu vlasnici planeta.
214
Zato je Marx bio u pravu
Oni su tek njezini posjednici, njezini korisnici, a kao pravi
boni patres familias [dobri obitelji] moraju je u boljem
stanju prenijeti generacijama koje slijede."18 On je i te kako
svjestan sukoba eksploata
cije prirodnih resursa i odrive proizvodnje. On
neprekidno ustraje na tome da se ekonomski napredak mora
odvijati bez ugroavanja prirodnih globalnih resursa o kojima
ovisi blagostanje generacija. ne treba sumnjati
da bi Marx, da je danas iv, bio lider prava za okolia.
Kao prethodnik ekologije on govori o kapitalizmu kao onom
koji "rasipa bogatstva zemlje" i potkopava "racionalnu" poljo
privredu.
U Kapitalu kae da je "racionalno upravljanje tlom kao
trajnim vlasnitvom uvjet egzistencije i
reprodukcije niza generacija ljudske vrste" .19 Ka
poljoprivreda cvjeta samo onda kada potkopava
temelje "pravog izvora sveg bogatstva, a to je tlo i poljodjel
ci koji na njemu rade." Kao sastavni dio kritike industrijskog
kapitalizma, Marx raspravlja o odlaganju otpada, unitavanju
uma, rijeka, otrovima u okoliu i kvaliteti zraka.
Ekoloka odrivost, smatra on, odigrat vanu ulogu u soci
poljoprivredi.20
U pozadini ove brige za prirodu nalazi se filozofska vizija.
Marx je naturalist i materijalist i za njega su ljudi dio Prirode
te na svoju tetu i opasnost, zaboravljaju vlastitu On
u Kapitalu pie o prirodi kao "tijelu" "s ko
jom ono mora odravati neprestanu razmjenu". Insttumenti
proizvodnje su "produetak tjelesnih organa". Cjelokupna civi
215
TERRY EAGLETON
lizacija, od senata do podmornica, samo je produetak naih
tjelesnih Tijelo i svijet, subjekt i objekt, moraju postojati
u delikatnoj ravnotei, tako da na okoli izraava ljudski smi
sao poput jezika. Marx suprotno stanje naziva
stanje u kojem vie ne nailazimo na odraz nassamih u krutom
materijalnom svijetu, i prema tome gubimo doticaj s onim to
je u nama najivotnije.
Kada dolazi do raskida takve uzajamnosti sebstva
i prirode, ostavljeni smo u besmislenom materijaInom svijetu
kapitalizma u kojem je priroda tek stvar koju treba prilagoditi i
oblikovati prema naim eljama. Civilizacija tada postaje jedna
velika operacija. U isto vrijeme, sebstvo se odvaja od
prirode, od svog vlastitog tijela i tijela drugih. Marx je smatrao
da su u kapitalizmu i naa osjetila postala "komo
dificirana" , da tijelo, pretvoreno u puki apstraktni in
strument proizvodnje, nije u stanju svoj osjetilni ivot.
Jedino u komunizmu ponovno osjetiti naa tijela.
Jedino tada se odmaknuti od brutalnog instrumentalnog
uma i uivati u estetskim i duhovnim aspektima ivota. Zapra
vo, Marxov je opus u cjelini "estetski". U Grundrisse se ali da
<jul
,I,
je priroda u kapitalizmu postala puki objekt iskoritavanja i
prestala biti sama po sebi".
Prema Marxovu miljenju, materijalnom pro
izvodnjom posreduje, regulira i nadzire "metabolizam"
samoga sebe i prirode u dvosmjernom procesu koji ne odliku
je neka arogantna A sve zajedno (priroda, rad,
tijelo koje proizvodi i pati, kao i njegove potrebe) za Marxa
tvori trajnu infrastrukturu povijesti To je potka
216
Zalto je Marx bio u pravu
koja se ispod i kroz razne ljudske kulture,
na svima njima svoj neizbrisiv trag. Rad je kao
razmjena i prirode za Marxa i
nepromjenjivo stanje. Ono to se mijenja (ono to prirodna
povijesnim su na koje ljudi
djeluju na prirodu. na proizvodi
sredstva za ivot. To je prirodan proces, s obzirom na to da je
nuan za reprodukciju vrste. No, to je i kulturni ili
povijesni proces koji oblike suverenosti,
sukoba i eksploatacije. Nemamo razloga vjerovati da bi prihva
naravi rada vjerovati da su i takvi dru
tveni oblici
Takvo stanje ljudske egzistenCije nametnuto priro
dom", kako ga Marx naziva, moe se suprotstaviti s postmoder
nim potiskivanjem prirodnog. materijalnog tijela koje nastoji
rastopiti u kulturi. Sama "priroda" izaziva korek
tnu jezu. Svako razmatranje ljudske biologije posta
je misaoni "biologizma". Postmodernizam je neprijatelj
ski raspoloen spram svega nepromjenjivog, za koji pogreno
smatra da uvijek pripada reakcionarstvu. S obzirom
na to da se ljudsko tijelo nije mnogo izmijenilo tijekom svoje
evolucije, postmoderna se misao moe njime baviti samo ako
ga kao "kulturni konstrukt". Kao to to biva,
nijedan mislilac osim Marxa hije bio toliko svjestan na koji
su priroda i tijelo drutveno posredovani. To posredova
nje je poznato pod imenom rad, a on prirodi podaruje ljudski
smisao. Rad je djelatnost Nikad se ne sudaramo
s grubim komadima materije. Umjesto toga, materijalni svi
217
TERRY EAGLETON
jet nam uvijek dolazi obiljeen ljudskim a je i
praznina jedan takav Ovu situaciju na sjajan
prikazuju romani Thomasa Hardy ja.
Marx smatra da je povijest ljudskog drutva dio povijesti
prirode. To ostalim da je drutvenost u
nas kao vrstu. Drutvena suradnja je nuna za na materijalni
opstanak, no ona je i dio naeg samoispunjenja kao
vrste. Dakle, ako je priroda u jednom smislu drutvena katego
rija, onda je i drutvo prirodna kategorija. Postmodernisti pri
staju uz prvu, a odbacuju drugu tezu. Marxa odnos
prirode i nije Naposljetku, kako pie
u ideologiji, priroda ima superioran poloaj. Kao
pojedinci, to iskuavamo Faustovski san o
nom napretku u materijalnom svijetu koji odgovara
na nae zahtjeve ne uzima u obzir "prioritet izvanjske prirode".
Danas to vie nije faustovski, nego san. To je vizija
koja se potajice gnua materijalnog zato jer nam put k
Zbog toga materijalni svijet mora ili biti silom
pokoren ili se rastvoriti u kulturi. Postmodernizam i pionirski
duh dvije su strane istog Nijedna od njih ne
da su upravo nae granice ono to nas takvima kakvi je
smo, isto kao to i stalno tih granica tvori tkivo
ljudske povijesti.
Ljudi su, prema Marxovu miljenju, dio prirode, ali su u
stanju i suprotstaviti joj se; takvo odvajanje od pri
rode je sastavni dio njihove naravi. 21 Sama tehnologija
kojom oblikujemo prirodu nastala je od nje same. No iako
Marx smatra da priroda i kultura tvore sloeno jedinstvo, odbi
218
ZaIto je Marx bio u pravu
ja rastvoriti jedno u drugome. U svom iznimno preuranjenom
djelu, on mata o jedinstvu prirode i
kasnijoj ivotnoj fazi, da uvijek postojati napetost
nejednakost njih dvoje, a jedno od imena za taj su
kob je rad. On s izvjesnim aljenjem odbacuje divnu matariju
staru koliko i samo u kojoj je beskrajno darelji
va priroda ljubazna i puna potovanja prema naim eljama:
Kako divan moj je ivot i dostOjan slave!
Zrele jabuke ponad su moje glave.
Slasni koloplet trsova fino
U mojim ustima pretvara se u vino.
Nektarine i dozrele breskve mame,
U moje ruke dolaze same;
Zapnem o dinju na putu, uitak pravi
Okruen leim na travi.
(Andrew Marvell, "Vrt")
Marx vjeruje u "humanizaciju prirode", ali priroda pre
ma njegovu miljenju, uvijek ostati nepokorna
i ukoliko uklonimo njezin otpor prema zadovoljenju na
ih potreba. To ipak ima svoje pozitivne aspekte, s obzirom na
to da su nepremostive prepreke sastavni dio nae kreativnosti.
Divan svijet bio bi i dosadan. Jedan dan proveden u
vrtu bio bi vjerojatno dovoljan Marvellu da se po
eli vratiti u London.
Je li Marx vjerovao u irenje ljudskih
nautrb naih vlastitih ekolokih Istina je da je ponekad
t I
suzdran prema prirodnim granicama ljudskoga razvoja, dije
219
TERRY EAGLETON
lom stoga to su ih suparnici poput Thomasa Malthusa pre
cijenili. Priznaje da je priroda namemula granice povijesti, ali
smatra da ih ipak moemo pogurati prema naprijed. U Marxo
vu djelu definitivno postoji osobina koju moemo nazvati teh
nolokim optimizmom (ponekad i trijumfalizrnom): vizija
ljudske vrste koju proizvodne snage dovode u vrli
novi svijet. Neki kasniji marksisti (Trocki je bio jedan od njih)
doveli su to do utopijskog ekstrema,
koja obilovati genijima i junacima.
22
No, kao to smo vi
djeli, postoji i drugi Marx, koji smatra da takav razvoj mora
biti s ljudskim dostojanstvom i blagostanjem. Kapi
talizam proizvodnju smatra potencijalno a soci
jalizam je smjeta u kontekst moralnih i estetskih vrijednosti.
Ili, kako kae sam Marx u prvom tomu .Kapitala, "smjeta je u
oblik prikladan potpunom razvitku ljudske vrste".
Kao to kae Ted Benton, prepoznavanje prirodnih granica
nije neuskladivo s emancipacijom, nego jedino s
njezinom utopijskom varijantom.
23
U svijetu ne postoje resur
si da bismo svi ivjeli sve bolje i bolje, da bismo ivjeli
dobro. postojanja obilja", kae G. A. Cohen, "nije
beskrajan protok dobara, nego dostamost proizvedena s mini
mumom neugodnih napora inastojanja".24 Takav scenarij ne
priroda, nego politika. Kao to smo vidjeli, za Marxa
socijalizam iziskuje ekspanziju proizvodnih snaga, ali zadatak
njihova irenja nije nego zadatak.
Socijalizam se koristi takvim materijalnim bogatstvom, umje
sto da ga Upravo je Staljin, a ne Marx, smatrao da
socijalizam treba razvijati proizvodne snage. Kapitalizam je
220
Zaito je Marx bio u pravu
robnjakov egrt: on je prizvao sile koje su se rasprile
izvan kontrole i sada nam ,erijete unitenjem. socijaliz
ma nije zauzdati te sile, nego ih podvrgnuti racionalnoj ljud
skoj kontroli.
Dvije velike prijemje ljudskom opstanku s kojima smo da
nas su vojna i okolina. Izgledno je da se u
nO$ti one sve vie i vie pribliavati i presijecati, nakon to bor
be oko oskudnih resursa prerastu u oruane sukobe. Tijekom
godina, komunisti su bili najvatrenijim zagovornicima
mira, a razlog tome je spretno objasnila Ellen Meiksins Wood:
"Posve je da se ekspanzivna, natjecateljska i eksploatacij
ska logika akumulacije u kontekstu sustava na
cija-drava, bilo na kratke ili duge staze, mora destabilizirati
te da kapitalizam sada i u predvidljivoj ostati
prijemja miru u svijetu."25 Ako mirovni pokret
korijena koji uzrokuje globalnu agresiju, onda ne
smije zanemariti narav zvijeri koja je pogoni. To da ne
smije ignorirati uvide.
Ista stvar se odnosi i na zatitu okolia. Wood smatra da
kapitalizam ne moe ekoloko pustoenje, s obzirom na
antidrutvenu narav njegova poriva za akumulacijom. Sustav
moda moe tolerirati rasnu i spolnu jednakost, ali zbog svoje .
naravi ne moe stvoriti mir u svijetu ili potovati materijalni
svijet. Wood kae da kapitalizam "moda moe usvojiti neke
oblike brige za okoli, napose jer je tehnologija zatite okoli
a sama po sebi profitabilan biznis. Ali sutinska iracionalnost
poriva za akumulacijom kapitala, koja sve potreba
ma navlastitog irenja kapitala i takozvanog rasta, neizbjeno
221
TERRY EAGLETON
je neprijateljski nastrojena prema ekolokoj ravnotei."26 Sta
ra parola "socijalizam ili barbarizam" nekima se
uvijek suvie S obzirom na to da povijest
napreduje prema nuklearnog ratovanja i ekoloke
katastrofe, ona je u sve mjeri trezvena istina. Ako sada ne
djelujemo, onda nas kapitalizam pokopati.

Dakle, pronali smo odgovor. Marx je strastveno vjerovao u
pojedinca i gajio duboku sumnju spram apstraktne dog
me. Nije se bavio konceptom savrenog drutva, bio je oprezan
spram pojma jednakosti i nije matao o u kojoj
bi svi nosili ista odijela s osobnim identifikacijskim
brojem priivenim na Nadao se ostvarenju
a ne uniformnosti. Nije mislio da su ljudi ma
rionete u rukama povijesti. Bio je mnogo vie neprijateljski
nastrojen spram drave nego to su to konzervativci, a socijali
zam je kao demokracije, a ne kao njezina
neprijatelja. Njegov model dobrog ivota zasnovan je na ideji
samoizraavanja. Vjerovao je da je neke revolucije
provesti na miran i nipoto nije bio protivnik
drutvenih reformi. Nije se fokusirao samo na klasu
223 222
TERRY EAGLETON
radnika niti je drutvo promatrao u terminima dviju
snano suprotstavljenih klasa.
Od materijalne proizvodnje nije stvarao feti. Upravo su
protno, smatrao je da je treba ukinuti to je prije Nje
gov je ideal bila dokolica, a ne rad. Ako se toliko neumorno
bavio ekonomijom, to je bilo stoga da umanji njezinu koju
vri nad Njegov je materijalizam u potpunosti
uskladiv s dubokim moralnim i duhovnim uvjerenjima. Sred
klasu je obasipao pohvalama, a socijalizam je smatrao na
sljednikom njezina golemog slobode, ljudskih prava i
materijalnog prosperiteta. Njegova prirode i proble
ma okolia u velikoj su mjeri bila ispred njegova vremena. Nije
postojao zagovornik enske emancipacije, mira u svijetu,
borbe protiv faizma ili borbe za slobodu u kolonijama od poli
pokreta koji se izrodio iz njegovih djela.
[
-
Je li ikada neki mislilac bio tako groteskno i pogreno shva
poput Marxa?
.. If' _
J(..r:w: I;,A
\ I.
GF?tId . t ,..\ ( '--:' ..,/\
p, I 'I,' _.. '"
.",_.. '""'"
224
Biljeke
PREDGOVOR
.
1. Peter Osborne, u: Leo Panich i Colin Leys (ur.), The Communist Mani-
Jesto Now: Socialist Register (New York, 1998.), str. 190.
2. Citirao Robin Blackburn, "Fin de Siecle: Sodalism after the Crash," New
Left Review, br. 185 1991.), str. 7.
PRVO POGLAVLJE
1. Iako neki marksisti sumnjaju u kolikoj su mjeri vitalni. Primjerice, Alex
Callinicos, u: Against Postmodernism (Cambridge, 1989.), poglavlje 5.
2. Fredric Jameson, The Ideokigies o/Theory (London, 2008.), str. 514.
3. Tristram Hunt, "War of the Words", Guardian. 9. svibanj 2009.
DRUGO POGLAVLJE
1. V. Joseph Stiglitz, Globalisation and Its Discontents (London, 2002.), str. 5.
2. Citirano prema: Slavoj iek, First as Tragedy, Then as Farce (London,
2009.), str. 91.
225
TERRY EAGLETON
II
3. Isaac Deutscher, The Prophet Armed: Trotsky 1879-1921 (London,
2003.), str. 373.
4. V. primjerice, Alec Nove, The Economics ofFeasible Socialism (London,
1983.), DavidSchweickart, Against Capitalism (Cambridge, 1993.),
iBertell Ollman (ur.), Market Socialism: The Debate Among Socialists
(New York i London, 1998). U mjeri filozofsku obranu trinog
socijalizma moe se u: David Miller, Market, State and Community:
The Theoretical Foundations ofMarket Socialism (Oxford, 1989.).
5. Melvin Hill (ur.), Hannah Arendt: The Recovery of the Public World
(New York, 1979.), str. 334-335.
6. Citat prema Robin Blackburn, "Fin de Siecle: Socialism after the
. Crash," New Left Review, br. 185 1991.), str. 29.
7. V. primjerice, Pat Devine, Democracy and Economic Planning (Cam
bridge, 1988.), David McNally, Against the Market (London, 1993.), i
Michael Albert, Parecon: Life After Capitalism (London, 2003.). Kori
stan saetak ovog moe se u: Alex Callinicos, An Anti-Capi
talist Manifesto (Cambridge, 2003.), poglavlje 3.
8. V. Ernest Mandel, "The Myth of Market Socialism," New Left Review,
br. 169 (svibanj/lipanj 1988.), str. 109
9. Devine, Democracy and Economic Planning, str. 253, 265-266.
10. Albert, Parecon, str. 59.
ll. Raymond Williams, Communications (Harmondsworth, 1962.).
POGLAVLJE
1. Citat iz: Alex Callinicos (ur.), Marxist Theory (Oxford, 1989.), str.
143.
2. Marx, Predgovor A Contribution to the Critique ofPolitical Economy,
u: Marx i Engels: Selected Works (London, 1968.), str. 182. (usp. iz
danje: Karl Marx, Prilog kritici ekonomije, Kultura, Beograd,
1969.).
3. Najefikasnija obrana ove teorije nalazi se u: G. A. Cohen, Marx's The
ory ofHistory: A Defence (Oxford, 1978.). Rijetko kad je pogrena ideja
bila zastupana na ovako sjajan O izvrsnom prikazu Marxove te
orije povijesti v. S. H. Rigby, Marxism and History (Manchester i New
York, 1987.), djelo na koje se ovdje oslanjam. ,:j
226
1\
\.
r
Zato je Marx bio u pravu
4. Citat iz: Alex Callinicos i Chris Harmon, The Changing Working Class
(London, 1983.), str. 13.
5. Marx, The Holy Family (New York, 1973.), str. 101. (usp. izdanje: Karl
Marx, Sveta porodica, Kultura, Beograd, 1969.).
6. Marx i Engels, Selected Correspondence (Moscow, 1975.), str. 390-391.
(usp. izdanje: Marx i Engels, Prepiska, I-IV, Kultura, Beograd, 1959.).
7. Ibid., str. 293-294.
8. Ideju je iznio John Maguire, Marx's Theory of Politics (Cambridge,
1978.),str.123.
9. Marx, Capital, sv. l (New York, 1967.), str. 9. (usp. izdanje: Karl Marx,
Kd.pital, sv. l, Kultura, Zagreb, 1947.) .
10. Citirano u: T. Bottomore (ur.), A Dictionary ofMarxist Thought (Ox
1983.), str. 140.
ll. Citirano u: Umberto Melotti, Marxism and the Third World (London,
1972.), str. 6.
12. Marx, Theories ofSurplus Value (London, 1972.), str. 134. (usp. iz
danje: Karl Marx, Teorije o viku vrednosti, I-III, Kultura, Beograd,
1953.-1954.).
13. Citirano u: Alfred Schmidt, The Concept ofNature in Marx (London,
1971.), str. 36.
14. Aijaz Ahmad, In Theory: Classes, Nations, Literatures (London, 1992.),
str. 228.
POGLAVLJE
l. Jedna od najboljih studija o pozitivnijim aspektima ove ideje: Fredric
Jameson, Archaeologies ofthe Future (London, 2005.).
2. Marx i Engels, The German Ideology (London, 1974.). (usp. izdanje:
Marx i Engels, ideologija, u: spisi, Liber,
Zagreb, 1979.).
3. Marx, The Civil Wor in France (New York, 1972.), str. 134. (usp. izda
Karl Marx, Gradanski rat u Francuskoj, Naprijed, Zagreb 1973.),
4. Raymond Williams, Culture and Society 1780-1950 (Harmondsworth,
1985.), str. 320.
5. Norman Geras, Marx and Human Nature; Refotation ofa Legend
don, 1983.).
6. Terry Eagleton, The Illusions ofPostmodernism (Oxford, 1996.), str. 47.
227
TERRY EAGLETON
7. V. Len Doyal i Roger Harris, "The Practical Foundations of Human
Understanding," New Left Review, br. 139 (svibanj/lipanj 1983.).
)
8. O protuargumentu v. Eagleton, The Il/usions ofPostmodernism.
9. Norman Geras, "The Controversy about Marx and Justice," New Left
Review, br. 150 (oujak/travanj 1985.), str. 82.
10. Citat prema Norman Geras, "The Controversy about Marx and Justi
ce," New Left Review, br. 150 (oujak/travanj 1985.), str. 52.
PETO POGLAVLJE
l. John Gray, False Dawn: The Delusions of Global Capitalism (London,
2002.), str. 12.
2. Marx i Engels, Selected Correspondence (Moscow, 1965.), str. 417.
3. Theodor W. Adorno, Negative Dialectics (London, 1966.), str. 320.
4. Jean-Jacques Rousseau, A Discourse on Inequality (J,..ondon, 1984.), str.
122.
5. John Elliot Cairnes, "Mr Comte and Political Economy," Fortnight/y
Review (svibanj 1870.).
6. W. E. H. Lecky, Political and Historical Essays (London, 1908.). str. 11.
7. Arthur Friedman (ur.), Collected WOrks of Oliver Goldsmith (Oxford,
1966.), sv. 2, str. 338.
8. O izvrsnoj raspravi o ovom pitanju vidi: Peter Osborne, Marx (London,
2005.), poglavlje 3.
9. Marx, Theories ofSurplus Value (London, 1972.), str. 202.
10. Marx. Economic and Philosophical Manuscripts dj1844, u: Selected WOrks
ofMarx and Engels (New York, 1972). (usp. izdanje: Karl Marx, Eko
nomsko-filozofiki rukopisi iz 1844., u: Marx i Engels, Rani radovi, Na
prijed, Zagreb, vie izdanja, prvo 1953.).
11. Marx, Grundrisse (Harmondsworth, 1973.), str. 110-111. (usp. izda
nje: Karl Marx, Temelji slobode, Naprijed, Zagreb, 1974.).
12. Marx, Capital (New York, 1967.), sv. 1, str. 85.
ESTO POGLAVLJE
1. Etienne Balibar, The Philosophy ofMarx (London, 1995.), str. 2.
2. Citat prema: Alfred Schmidt, The Concept ofNature in Marx (London,
1971.), str. 24.
228
ZaIto je Marx bio II pravu
3. Ibid., str. 26.
4. Ibid., str. 25.
5. Jiirgen Habermas, Knowledge andHuman Interests (Oxford, 1987.), str.
35.
6. Man i Engels, The German Ideology (London, 1974.), str. 151.
7. V. Alex Callinicos, The Revolutionary Ideas of Karl Marx (London i
Sydney, 1983.), str. 31.
8. Marx i Engels, The German Ideology, str. 51.
9. Fraza koja dakako ne "postaviti previe pitanja". koji
misle tako neka se poslue Oxford English Dictionary.
10. John Macmurray, The Selfas Agent (London, 1957.), str. 101.
11. Citat iz: Jon Elster, Making Sense ofMarx (Cambridge, 1985.), str. 64.
12. Dvije zanimljive studije o odnosu dva mislioca, v: David Ru
binstein, Marx and Wittgenstein: Knowledge, Morality and Politics (Lon
don, 1981.), i G. Kitching i Nigel Pleasants (ur.), Marx and Wittgenste
in (London, 2006.).
13. Marx i Engels, The German Ideology, str. 47.
14. U svojim Bilje/kama o lWlgneru, Marx pie frojdovskim
terminima o ljudskim prvo predmete u svijetu u smi
slu boli i uitka, a potom razlikuje koji od njih zadovoljavaju potrebe,
a koji ne. Kao i kod Nietzschea, znanje nastaje kao oblik ovladavanja
tim objektima. Ono je stoga i kod Marxa i kod Nietzschea povezano s

15. William Empson, Some \-trsions ofPastoral (London, 1966.), str. 114.
16. Theodor Adorno, Prisms (London, 1967.), str. 260.
17. Hannah Arendt (ur.), lWllter Benjamin: Illuminations (London, 1973.),
str. 256-257.
18. Marx, Predgovor A Contribution to the Critique ofPolitical Economy, u:
Marx i Engels: Selected WOrks (London, 1968.), str. 182.
19. G. A. Cohen, History, Labour and Freedom (Oxford, 1988.), str. 178.
20. Vidi: S. H. Rigby, Engels and the Formation ofMarxism (Manchester,
1992.), str. 233.
21. Izvrsna Marxova biografija: Francis Wheen, Karl Marx (London,
1999.).
22. V. Max Beer, Fifty Years ofInternational Socialism (London, 1935.), str.
74. Zahvalan sam Marcu Mulhollandu za ovu referenciju.
229
TERRY EAGLETON Zato je Marx bio u pravu
23. Citat prema: Tom Bottomore (ur.), Interpretations of Marx (Oxford, OSMO POGLAVLJE
1988.), str. 275.
SEDMO POGLAVLJE
1. Perry Anderson, The Origins of Postmodernity (London, 1998.), str.
85.
2. V. Mike Davis, Planet ofSlums (London, 2006.), str. 25.
3. Marx, Contribution to the Critique of Hegel's Philosophy of Right, u:
Marx i Engels: Selected Works (London, 1968.), str. 219. (usp. izdanje:
Karl Marx, Kritika Hegelove filozofije dravnog prava, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1960.).

4. Citat prema: Leo Panitch i Colin Leys (ur.), The Socialist Register (New
York, 1998.), str. 68.
5. Tezu koja slijedi preuzeo sam i iz drugih izvora) od: Alex Calli
nicos i Chris Harman, The Changing Working Class (London and Mel
bourne, 1987.); Lindsey German, A Question ofClass (London, 1996.);
i Chris Harman, "The Workers of the World," International Socialism,
br. 96 (jesen 2002.).
6. Jules Townshend, The Politics ofMarxism (London i New York, 1996.),
str. 237.
7. Citat prema Tom Bottomore (ur.), Interpretations of Marx (Oxford,
1968.), str. 19.
8. John Gray, False Dawn: The Delusions of Global Capitalism (London,
2002.), str. 111.
9. Chris Harman, "The Workers of the World." Za suprotni o rad
klasi, v. G. A. Cohen, IfYou're an Egalitarian, How Come You're
So Rich? (London, 2000.).
10. V. Perry Anderson, New Left Review, br. 48 (studeni/prosinac 2007.),
str. 29.
ll. Objanjenje za manje u britanske visoke kla
se: Lord Lucan je engleski aristokrat koji je prije nekoliko
navodno ubio svoju i nakon toga nestao bez traga.
12. Na ovo je ukazao Slavoj iek u: In Defense ofLost Causes (London,
2008.), str. 425. Za sjajan prikaz dananjih slamova, v. Mike Davis,
Planet ofSlums (London, 2006).
l. Isaac Deutscher, Stalin (Harmondsworth, 1968.), str. 173.
2. G. K. Chesterton, Orthodoxy (New York, 1946.), str. 83.
3. Tijekom borbenih 1970-ih uvjerenja nekog socijalista bila je
katkad provjeravana pitanjima poput: "Biste li se obratili buroaskom
sudu ako bi va partner bio ubijen?" ili "Biste li pisali za buroaski
tisak?" istinski puritanci radikalne ljevice bili su oni koji
su nedvosmisleno odgovorili Ne na pitanje: "Biste li nazvali buroaske
vatrogasce?"
4. Citirano ll: Christopher Hill, God's Englishman: Oliver Cromwell and
the English Revolution (London, 1990.), str. 137.
DEVETO POGLAVLJE
l. Jacques Ranciere, Dis-agreement (Minneapolis, 1999.), str. 113.
2. Marx, The OvilWar in France (New York, 1972.), str. 213.
3. Citirano u: Tom Bottomore, Interpretations ofMarx (Oxford, 1988.),
str. 286.
DESETO POGLAVLJE
1. O atmosferi ove rasprave vidi: Juliet Mitchell, Women's Estate (Har
mondsworth, 1971.); S. Rowbotham, L. Segal i H. Wainwright, Be
yond the Fragments (Newcastle i London, 1979.); L. Sargent (ur.),
Women and Revolution (Montreal, 1981.); i Michele Barrett, Women's
Oppression Today (revidirano izdanje, London, 1986.).
2. Robert J. c. Young, Postcolonialism: An Historical Introduction (Ox
ford, 2001.), str. 372-73.
3. Ibid., str. 142.
4. Michele Barrett, u: T. Bottomore (ur.), A Dictionary ofMarxist Thought
(Oxford, 1983.), str. 190.
5. Jules Townshend, The Politics of Marxism (London and New York,
1996.), str. 142.
6. Kevin B. Anderson, "The Rediscovery and Persistence of the Dialectic
in Philosophy and in World Politics," u: Lenin Reloaded: Towards a
Politics of Truth, ur. S. Budgeon, S. Kouvelakis i S. iek (London,
2007.), str. 121.
230 231
TERRY EAGLETON
II
7. Citirano u: ibid., str. 133.
8. O indijskoj historiografiji v. Aijaz Ahmad, ln Theory: Classes, Natiom,
Literatures (London, 1992.), poglavlje 6.
9. Citat prema: Ahmad, ln Theory, str. 228.
10. Citirano u: ibid., str. 235.
ll. Ibid., str. 236.
12. Marx i Engels, German Ideology, str. 33.
13. Marx, Capital, sv. 3 (New York, 1967.), str. 102. (usp. izdanje: Karl
Marx, Kapital, sv. 3, Kultura, Zagreb, 1948.) Kazalo
14. John Bellamy Foster, "Marx and the Environment," u: ln Defeme of
History, ur. E. M. Wood ijo B. Foster (New York, 1997.), str. 150.
15. W. Leiss, The Domination ofNature (Boston, 1974.), str. 198.
16. Citirano u: ibid., str. 153.
17. Frederick Engels, The Dialectics of Nature (New York, 1940.), str.
291-292. (usp. izdanje: Friedrich Engels, Dijalektika prlrode, Kultu
ra, Zagreb,
18. Marx, Capital, sv. 3, str. 218.
19. Ibid., Str. 219. Adorno, Theodor 99,106, 111,141 i demokracija 175
20. V. Ted Bemon, "Marxism and Natural Limits," New Left Review, br.
Ahmad, Aljaz 67,207 i klase 30
Albert, Michael 36 Bonaparte, Louis 78, 135, 194
178 (studeni/prosinac 1989.), str. 83.
Alir, francuska kolOnizacija 204-207 Brecht, Bertolt 140, 154
21. O Marxovih ideja o ovoj temi, V. Alfred Schmidt,
anarhisti 40, 113, 186, 196
The Concept ofNature in Marx (London, 1971.).
Anderson, Kevin 205 polaenje od sadanjosti 18,43,71,
22. Vidi, primjerice, zavrna poglavlja, knjige Trockoga Literature and Re Anderson, Perry 154 73-75,77,83
anti61ozofl127 19,48,70, 159, 182,
volution.
pokreti 199 220
23. Benton, "Marxism and Natural Limits," str. 78.
antikolonijalni pokreti 203, 205, 211 vjera u 63, 73, 83, 100
24. G. A. Cohen, Karl Marx! Theory ofHistory: A Defmce (Oxford, 1978.),
v. postkolonijalizam Burma 178
str. 307. Arendt, Hannah 33 Bush, George W. 193-194
25. Ellen Meiksins Wood, "Capitalism and Human Emancipation," New
Aristotel 98, 122, 136, 152, 154
azijski proizvodnje 14, 133 Cabral, Arnilcar 204
Left Review, br. 67 1988.), str. 5.
Cairnes, John Elliot 116
26. Ibid., str. 5.
Balibar, Etienne 127 Castro, Fidel 204, 21 I
Barrert, Michele 203 Charles, princ od Walesa 144, 177
Benjamin, Walter 141,176 Chesterton, G. K. 177
Benton, Ted 220 Ciceron 115, 180
Blanqui, Auguste 192 Cohen, G. A. 146,220
Bolivar, Simon 205 Connoliy, James 211
revolucija civilizacija 10, 23, 52, 68, 103, 107-108,
I
i autokracija 29 111,134,147,194,208,216
232 233
TERRY
Davis, Mike
Planet slamova 20
demokracija
i kapitalizam 90, 156, 190
i revolucija 179
i socijalizam 16,28,55,182,190,
223
i utopija 94
parlamentarna 178-179, 189
determinizam
ekonomski 107, 116
historijski 53, 60
i klasna borba 56
Deutscher, Isaac 30, 170
Devine, Pat 36
diktatura proletarijata 192
drutvena promjena 50,81, 95,139,
181
drutvena klasa
i kapitalizam 46, 51
i materijalizam 26
i 45,51,186
i revolucija 49, 176
i ene 200
160
drutveni odnosi, Marxovo shvatanje
33,45-48,50-51, 55-56,118,179
drutveni ugovor 115
drava
186
vlaualU\"C stranke
njezine funkcije 17,20
dravni socijalizam 195
duhovnost 16,48,94, 120,136,152
ekonomski 121
emancipacija 52,65,80,99, 102,
138,150,156,158,168,192,
201-202,210,220
Empson, William 141
EAGLETON
Engels, Friedrich
Dijalektika prirode 214
i kolonizacija 205
i materijalizam 59
i revolucija 181
manifest 200
o ekonomskoj teoriji povijesti 109,
118
o historijskim nasuprot prirodnim
zakonima 60
Fanon, Franz 203-204
faizam 16, 53, 174,210
feminizam 24, 72, 74, 98,199
feudalizam
i drava 193
prijelaz prema kapitalizmu 51, 62
Feuerbach, Ludwig 126-127,138
filozofska antropologija 84
Foucault, Michel 110
Fourier, Charles 72
Francuska revolucija 39
Freud, Sigmund 9,11,74,99
Geras, Norman 84
Giddens, Amhony 43
globalizacija 15-16
Goldsmith, Oliver 40
Gray, John 108, 165
Greenspan, Alan 98
Guevara, Che 13, 42, 204
Habermas, Jurgen 132
Harman, Chris 167
harmonija 82, 188
147-148,218
Harvey, David 162
Hegel, Georg Wdhelm Friedrich 40, 188
Hitler, Adolf 101
Homer 144
Horkheimer, Max 66
Ho i Min 204
Hume, David 133
Hunt, Tristram 20
234
Zato je Marx bio u pravu
Indija kolonijalizam 202-203. 206
britanska kolonija 172, 205-207 komunizam
neovisnost 172, 205 eksploatacija 48
individualizam 89,104,126,160 i jednakost 69,103
informacijsko drutvo 165 i nacionalizam 202
Irska i pojedinci 89. 105
britanska kolonija 170, 172, 206 kao utopija 69. 86
i Sjeverna Irska 95 ljudske rtve 25
raspad 32
James, c. L. R, 211 kraj povijesti 18,92
Jameson, Fredric 20 Kuba, revolucija 174. 204
Jefferson, Thomas 32, 74
jednakost 15,25,103-105,202-203, Lecky, W. E, H, 116
223 Lenjin, V. I. 26. 29. 58. 76, 177. 181,
jezik 80, 136, 140, 145, 179,206,216 189,204205
Republika, aparthejd 178 Locke. John 113. 133
Luxemburg, Rosa 205
kapital, njegovi oblici 14, 27,155,
182, 187, 191 43.82,89
kapitalizam
alternative 17,36, 183
fetiizam robe 114 malerIJalIZam 69, 84
generirani viak 51, 124,221
kriza 10,46, 183,209
137 .
marksizam kao njegova kritika 10, Malthus. Thomas 220
14,21 Manchester, Engleska 20, 86, 117
napredak koji donosi 18-19, 21, 24 Mann, Thomas 154
prijelaz iz feudalizma u kapitalizam Mao Zedong 174
39,51,56 maoizam 25
proizvodne snage u njemu 29, 63 Marvell, Andrew, "Vrt" 219
razlika u bogatstvu 26 Marx. Eleanor 151
klasa 19, 30, 160, 168 Marx, Karl
sloboda 156 baza i nadgradnja 113, 118,
socijalizam 20,35, 54,64,67, 195 142-149
Kina Ekonomsko-filozofiki rukopisi 86, 88,
kulturna revolucija 204 103. 120, 122, 132
pokret za nacionalno Grundrisse 123. 165,216
208 Rapftal38, 58,60,86, 123, 150
klasna borba -151, 162, 171, 174, 185, 187,
i determinizam 56, 60 213,215,220
i kultura 145 manifest 10, 33, 42,
i oblici proizvodnje 44 53,89-90,94,186,200,209
i povijest 42-43, 56, 94 Kritika Gotskogprograma 75, 104,
podjele u 55,115,175 214
235
TERRY
ideologija 27, 59, 70,
107,114,136, 139-140, 143,201,
213,218
Osamnaesti brumaire Louisa
Bonapartea 135
o slobodi 31,39,52-54,58-59,64,
68,72,85,89-90,94,102,104,
123-124,126,133,168,211,224
o povijesti 39, 41-45, 48-49, 51-53,
55-58,60-62,65-68,72,77-78,
84,94, 100, 108, 111, 114-118,
120,127,131-135,144,150,201,
216,218,223
Teze o Fl!Uerbachu 126
Teorije o vilku vrijednosti 64, 147
Sveta obitelj' 89
marksizam
determinizam 39, 51, 55-60, 107,
113,116,125,142
i klasna borba, v. klasna borba
i materijalizam 23, 27, 29, 47-48,
58-59,64,68-69,73,81, 84-85, 94,
100-101, 107-108,111-112,117,
119-122,125-137,139-140,145,
148-151,175,193,214-215,224
i miljenje 44,97, 118, 126-128,
131-132, 136-137, 139-140, 142
i ljudska priroda 69,83-88,98-99,
101
i srednja klasa 24, 72, 103-104,
126-127,154, 161, 164-166, 170,.
172,176,194,200,210-211,224
i svijest 125,128-129,131-132,
134, 136-137, 139-142
i utopija 69-70,72-74, 101, 106,
153,214,220
materijalizam 81,100,117, 126-127,
130,135,144,151,175,214,224
model baza-nadgradnja 113, 118,
142-149
nasilno djelovanje 169
proizvodne snage u njemu 29, 34,
45-52,55-56,58,63,67, 118, 142,
165,220
EAGLETON
Mill, John Stuan 32
Milton, John 41,121,213
mirovni pokret 175, 199,221
Mises, Ludwig von 10
20,31,34-35,37,46,51,54,
59,71,80,85,92-93, 101, 116,
122-123,'.l31, 134, 137,
144, 156-158, 163-164, 167,
171-172,179-180,185-186,
188-192,194-197,206,208,
212,216,223-224
crncima!" 194
moral(nost} 11,23,31,43,47-48,59,
62-64,67,81,84,89-90,92,94
-95,107, 125,135,151-152,
159,169,220,224
Morris, William 70, 211
nacionalizam
i jezik 136, 140, 206
revolucionarni 17,204
204
nacizam 100
narodni suverenitet 189
nasilje 23, 48, 62, 69, 78, 83, 92, 94,
96,111,116,136,141,169-170,
172-176,186-187,206-207
Nietzsche, Friedrich IlO, 131, 141,
196,229
Nkrumah, Kwame 203-204
novac, njegova uloga 120
Nyerere, Julius 204
N
bucoaska vladavina 62
nacisti 100
obrazovanje
i kulturna promjena 171
opakost 69,106
opstanak, vojni i okolini 221
Orwell, George 106, 147
11,40,59, 131, 160,216
Owen, Robert 72
236
Zaito je Marx bio u pravu
pacifisti 173, proizvodne snage 29,34,45-52,
Paine, Thomas, Prava 113 55-56,58,63,67,118,142,165,
Parika komuna (1871.) 57,145,191- 220
-192,195,210 44-45,47,57, 121, 124, 157
parlament 179-180, 189, 192-193 u trinom socijalizmu 33-34, 36
participacijska ekonomija 35-36 prosvjetiteljstvo
planska ekonomija 34 njegov materijalizam 126,130
Platon 123, 130, 148 195
pluralizam 105, 107-109, 155,210 Proust, Marcel 145, 154
pohlepa ll, 17,27,32,37,94,98, Prvi svjetski rat 161,174-175
188
pokret za ljudska prava 169 rad
pokret za enska prava 199, 202 kao temelj kulture 107
pokreti za Afrike 205 u povijesti 45, 52, 78, 84, 111
politika u praksi 123
ljudska potreba za 83, 85 klasa
poljoprivreda. "racionalna" 215 i bijeli ovratnici 14, 161-163, 166
postkolonijalizam 168,208.210 i kapitalizam 29, 34, 42, 46, 53,
postmodernizam 17-18,43,86,101, 157-158, 160, 162, 164
155,162-163,209-210,217-218 i Parika komuna 57,145,191-192,
Ujedinjenih naroda 173 195,210
povijest industrijski radnici 160-161, 164,
ekonomska teorija o 109, 115, 117 165, 194
evolucija povijesti 57, 60 njezina revolucija 29-30
klasna borba 42-43, 56, 94 njezino samoupravljanje 36
Marxova teorija povijesti 39, 49, 65, Ranciere, Jacques 187
67,114,117,120,226 razmjenska vrijednost 98, 103
moralni napredak 95 Reagan, Ronald 17
proizvodne snage 29, 34, 45-52, Reich, Robert 190
55-56,58,63,67,118, 142, 165, religija
220 i materijalizam 125, 143, 150
teleoloka teorija 65 revolucija
pretpovijest 78 demokratska 177,179,189
proletarijat 31,40,158,161-162, i drutvene reforme 76-77, 169,
164-165,167-168,192,201 178179,182,223
proizvodnja . i nacionalizam 17, 204
azijski model 193 postavljanje temelja 176
drutveni odnosi u njoj 179 klasa 29-30, 55, 176, 204
Marxovo 11,40,44-45, romantizam 125, 204, 206
57,61,107,114-115, 118, 121, Rousseau, Jean-Jacques 41, 115-116,
123,140,142,147,193,201,216 188
materijalna 30,45,51,67,107-108, Rusija 20, 28-31, 62-63, 67, 75,160,
114, 121, 129, 143, 145, 148,201, 170, 175, 178
216,224 v. revolucija
237
t'
TERRY EAGLETON Zato je Marx bio u pravu
seljatvo Tawney, R. H. 179 I opstanak 35,9"1,213,215, znanje31, 47, 60,128,137-138,141
njegovo unitenje 20,67,170-171, tehnologija 15-16,28,36, 49, -142,144,165,177,229
174
164-165,206,218,221 suverenost nad prirodom Zimbabve 59, 178
Said, Edward 209
Teorija svega 42, 145 !.l IZ
Saint-Simon, Claude de Rouvroy 72 Thatcher, Margaret 17,74 !:, lirodna povijest 60 ene
68, 104, 177, 195,204 Thompson, William 40 ...r32,38,79,143, 187, 190, kao proletarijat 161
samoosrvarenje 89,91, 105, 115, 124 Townshend, Jules 163, 203 i!92 kao radna snaga 161,201-202,209
Schmidt, Alfred 128 svij et,
seksualnost 43, 85-86, 114, 119, 137, revolucionarni pokreti u njemu
145,168,203 204,212
Shakespeare, William 41,68,74,92, Trocki, Lav 26,29, 32, 34, 58, 205,
101, 196 211, 220
Smith, Adam 115 Tukidid 144
sloboda
u kapitalizmu 23,35,66,79, 124, umjetnost i knjievnost 37, 68, 85,
149
107, 112, 116, 121, 135, 144-145,
slobodno vrijeme/dokolica 28, 124, 147, 149
224
ustanak robova 172
slobodno tt'ite 24, 90, 92, 98-99, utopija
106,126,174
i demokracija 103, 189
socijaldemokracija 16, 55, 182
i drutvena promjena 81,95,181
socijalizam
i institucije 28, 78, 91, 113
i kapitalizam 10-21,24,34-35,39, i jednakost 103-105,188,223
51,54,62-66,76,99,104,123,160 i ljudska priroda 83-87, 101
i demokracija 28, 67, 80, 90, 156, idealizam 81, 83, 132
177,190-191,223 48, 70, 89, 95
i suverenitet 189, 196
neizbjenost 64,71,74
njegova neizbjenost 18, 25, 29, vizija i realnost 69
53-55,57,64,70
samoupravljanje 28, 91, 177
sovjetski sustav
Velika Britanija 24,97-98,162, 171
-172, 182
"f
';1

raspad 17,170, 172 Vijetnam 204
l
stanovnitvo slamova 19-20,156, klasa
167-168
drava kao njezin instrument 193
Staljin, Josif23, 26-27, 32,125,171, Voltaire 41
174,177,220
staljinizam 24-25, 30-31,50,61 Wilde, Oscar 36
strast 86, 125, 137, 150
Williams, Raymond 37, 40,78
svijest
Wittgenstein, Ludwig 136, 139
i konzervativizam 96
Wood, Ellen Meiksins 12,221
i materijalizam 125, 128, 131, 137,
140,214
zakon o vlasnitvu 116
utjelovljena 136, 139
zatita okolia 35,97,213,215,221
sufraietkinje 176, 210 ekoloka 219
238 239
Terry Eagleton
ZATO JE MARX BIO U PRAVU

Naklada LJEVAK d.o.o.
30 /1, Zagreb
za
PETRA LJEVAK
Lektura i korektura
JAKOV
Kazalo
NINA
Dizajn naswvnice
VESNA
Oblikovanje i priprema
RAM
Tisak
FEROPROMS
ISBN 978-953-303-359-4 (meki uvez)
ISBN 978-953-303-360-0 (tvrdi uvez)
www.ljevak.hr