Sven Hassel

MONTE KASINO

IZDAVA: Zagrebaka naklada 10000 ZAGREB ZA IZDAVAA Zdenko Vlaini UREDNIK Kreimir Maligec SLIKA NA NASLOVNICI eljkoPahek KOMPJUTORSKA OBRADA NASLOVNICE Dario Bajurin GRAFIKA PRIPREMA Lobel Machala TISAK: Studio Moderna, 10000 Zagreb Copyright ZAGREBAKA NAKLADA 2004.

Ovo doba prisilne vojne slube pokazalo je.da, bez obzira na to u koju uniformu ovjek bio odjeven, je li on na strani krvnika ili rtve nije nuno pitanje zasluga, pa ak niti karaktera. RolfHochhuth

Ova knjiga je posveena onima koji su pali kod Monte Cassina, samostana i utvrde.

SADRAJ Zemlja amerikog pjeatva........................9 Napad oklopnika...........................................23 Bojnik Michael Braun...................................49 Portina tajna kockarnica...............................63 Posebni zadatak...........................................85

SS-ov Untersturmfijhrer Julius Heide.........101 Vatikanski transport....................................113 Operacija "Psea ogrlica"...........................135 Osobni rat bojnika Mikea............................151 Na dopustu u Rimu.....................................167 Borbena ophodnja...................................... 199 Smrt samostana.........................................235

I. Boe, koliko je kiilo! Lijevalo je i lijevalo. Sve je bilo natopljeno. Nae blatne nepromoive pelerine ve su odavno promoile. Sjedili smo pod stablima u svojevrsnom atoru nainjenom od nekoliko gumbima spojenih pelerina. To su bile SS-ovske pelerine, stoga su bile bolje od naih, pa smo bili relativno suhi. Maleni je rairio i svoj kiobran. Konano smo uspjeli upaliti pe iz velike kue i spremali smo se veerati. Imali smo etrdeset voraka, koje smo pekli na dugim tapovima, a Porta je pravio okruglice od kotane sri. Trebalo nam je dva sata kako bismo istrugali tu sr iz kostiju dva mrtva vola. Pronali smo i neto svjeega perina. Gregor Martin znao je kako napraviti keap, kojega je mijeao u amerikom elinom ljemu. Ti elini ljemovi bili su ba praktini, i moglo ih se koristiti u mnogo razliitih svrha. Jedino emu nikako nisu mogli posluiti bilo je upravo ono zbog ega su se proizvodili. Iznenada smo prasnuli u smijeh. Maleni je bio kriv za to. Iznio je jo jednu od onih klasinih primjedbi, uope ne shvativi daje takvo to rekao. Potom je Porta podigao svoj uti cilindar i objavio kako emo ga mi naslijediti kada on pogine. I tome smo se urnebesno nasmijali. Tada je pogrekom Heide poeo mokriti uz vjetar, to nas je natjeralo da se ponemo prevrtati od smijeha. Jo smo se uvijek smijali dok smo trali natrag sa svojom hranom izmeu granata. Jednom sam uo kako je neki sveenik pitao jednog od stoernih asnika: "Kako se samo mogu toliko smijati? " Bilo je to onog dana kad smo se smijali gaicama Luise Fatarse, koje je Maleni nosio omotane oko vrata, i kada sam ja krivo progutao komad krumpira, pa su me morali lupati runom bombom po leima. Smijeh moe biti vrlo opasan. "Kada se ne bi toliko smijali, " odgovorio je stoerni asnik, "ne bi imali snage za dalje. " Porta je bio pravi strunjak za okruglice od kotane sri. Istovremeno ih je radio samo deset, inae bi postale gnjecave, u meuvremenu jedui svoj dio. Nas devetorica pojeli smo preko 600 okruglica, to je prilino mnogo, ali imali smo to raditi itavu no. Boe, kako je kiilo! ZEMLJA AMERIKOG PJEATVA Tutnjava oruja ula se iz Rima, koji je bio udaljen oko 320 kilometara. Nismo mogli vidjeti velike ratnike na moru, ali svaki puta kada bi ispalili salvu, imali smo dojam da na horizontu erup-tira vulkan. Prvo bi se pojavio oaravajui bljesak vatre, a potom zauo gromoglasni tutanj. Izbacili su nae grenadire iz borbe. Tijekom sljedeih nekoliko sati, nae slabe oklopne pukovnije bile su nasukane. Od Pa-linura do Torre del Greca, obala je bila pretvorena u goruu pe, itava sela bila su izbrisana u nekoliko sekundi; jedan bunker sjeverno od Sorrenta, jedan od naih najveih bunkera, koji je teio nekoliko stotina tona, bio je odbaen visoko u zrak, skupa sa itavom svojom posadom. Tada su se sa juga i zapada pojavila jata Jaboa1 u niskom

letu, koji su pokosili sve to se micalo na cestama i putovima. Gotovo dvije stotine kilometara autoceste broj 19 potpuno je nestalo, a grad Agropoli je sravnjen sa zemljom za dvadeset sekundi. 1 Vrsta jurinih bombardera, od njemakog Jagdbomber nap. prcv. 10 Nai tenkovi, vraki dobro skriveni, ekali su spremni izmeu litica. Grenadiri iz 16. su bili s nama, leei zaklonjeni tekim strojevima. Mi smo trebali biti ono veliko iznenaenje kad se pojave ti ljudi s druge strane mora. Tisue razornih granata protresale su tlo i pretvarale topao, sunan dan u mrklu no. Neki pjeak je dotrao uzbrdo bez puke, mlatei rukama, izluen od straha, no taj prizor na nas nije ostavio nikakav dojam. Bio je samo jedan od mnogih. Toga sam jutra i sam bio paraliziran stiskom straha koji vas jednostavno ukoi. Moe ovladati vama dok marirate, pretvarajui vas u le koji je jo uvijek na nogama. Krv vam se iscijedi iz lica, zbog ega ono postane mrtvaki blijedo, a oi zure u prazno. im ostali primijete to vam se dogodilo, ponu vas udarati akama. Ako to nije dovoljno, upotrijebe noge i kundak puke, a kada vi padnete na pod jecajui, oni samo nastave udarati. To je brutalno ponaanje, ali gotovo uvijek uspijeva. Lice mi je bilo gadno oteeno nakon tretmana kojeg mije namijenio Porta, no bio sam mu zahvalan. Da on nije bio tako temeljit, vjerojatno bih sada bio na svom putu u zalee u luakoj koulji. Pogledao sam prema Starom Unu, koji je leao izmeu gusjenica svog tenka. Nasmijao se i ohrabrujui mi kimnuo. Porta, Maleni i Heide su se kockali, koristei komad zelene ohe, kojeg je Porta "nabavio" u Idinom kupleraju. Pjeaka satnija koje je bila na putu niz brdo uletjela je tono u salvu topova s brodova. inilo se da ih je golema ruka jednostavno izbrisala s lica zemlje. Od 175 ljudi i njihovih po-nija nije ostalo ba nita. Jaboi su doli kada je sunce bilo nisko na zapadu i tuklo nam ravno u oi. Gomile desantnih amaca izbacivale su pjeake na itavu plau: stare preplanule veterane, profesionalne vojnike i mlade, nestrpljive regrute unovaene samo nekoliko mjeseci ranije. Bilo je dobro to ih njihove majke nisu mogle vidjeti. Danteov pakao bio je zabavni park naspram onoga kroz to su oni prolazili. 11 Nae baterije na obali bile su izbaene iz stroja, ali iza svakog kamena i u svakoj rupi leali su grenadiri, jedinice obuene za borbu u planinama, padobranske jedinice, ekajui sa svojim automatima. Lake strojnice, minobacai, Panzerfausti2, bacai plamena, automatski topovi, karabini, lanseri raketa, teke strojnice, rakete, rune bombe, granate, mine, Molotovljevi kokteli, benzinske bombe, fosforne granate. Mnogo rijei, koje su jo vie straha donosile pjeaku u napadu! Zatieni paljbom topova sa svojih brodova, ispucali su uad uz litice i penjali se poput majmuna uz njiue ljestve ili padali glavake s izboenih stijena. itava stada vrtjela su se u krug na bijelom pijesku, dok su ih nae fosforne granate gutale. Plaa se pretvorila u more plamena, koji je od pijeska nainio lavu. Mi smo bili samo tihi promatrai. Nae su naredbe bile da ne pucamo. Prvi val je bio uniten. Nisu osvojili niti dvadeset metara plae. Teka situacija za ljude iz drugog vala koji je trebao uslijediti. I oni su bili spreni. Ali svjee horde nastavile su se slijevati na obalu. Trei val S pukama uzdignutim visoko iznad glava protrali su kroz uzburkane valove, bacili se na plau i zapoeli pucnjavu automatskim orujem. A nisu osvojili niti metra vie. Potom su doli Jaboi, nosei sa sobom fosfor i naftu; uka-stobijeli plamenovi poeli su se izvijati prema nebu. Sunce je zalo, pojavile su se zvijezde, a Sredozemno more se lijeno poigravalo sprenim tijelima, njeno ih ljuljajui u blizini obale. Iskrcao se etvrti val pjeaka. Svjetlee rakete uzdigle su se u nebo. I ti su ljudi poginuli. Netom nakon izlaska sunca, flota desantnih plovila zagr-mjela je prema kopnu. To su bili

profesionalci, marinci, koji su trebali zauzeti vrste poloaje nakon to im ostali otvore put. Sada e oni morati uiniti oboje - i prokriti si put i ukopati se. 2 protutenkovsko oruje, prvo koje je omoguilo ravnopravnu borbu pjeadin-ca protiv tenka. Izumili su ga Nijemci tijekom Drugog svjetskog rata. nap. prev. 12 Njihov glavni zadatak bio je odbaciti neprijatelja od autoceste IX. Njihova oklopna vozila ostala su gorjeti na plai poput zapaljenih baklji, ali, vrsti i neumoljivi, veterani su krenuli naprijed. Ovi ljudi sa Pacifika ubijali su sve to im je prelo preko puta, pucali su u svaki le. Na svojim pukama imali su kratke, sjajne bajunete, a mnogima od njih uz bokove su se klatili mae-v i j apanskih samuraj a. "Ameriki marinci", progunao je Heide. "Sada e nai grenadiri dobiti po repu. Ovi momci nisu izgubili niti jednu bitku u proteklih stotinu i pedeset godina. Svaki od njih vrijedi kao jedna naa satnija. Bojniku Mikeu e biti drago vidjeti stare prijatelje iz Teksasa." Bio je to na prvi susret s marincima. inilo se da su bili odjeveni kako su sami eljeli: jedan od njih pojurio je plaom s jarkocrvenim rastvorenim suncobranom privrenim za ruksak, za njim je slijedio krupni narednik koji je povrh ljema nosio kineski eir od lika. Na elu jedne satnije probijao se sitni asnik s nakoenim slamnatim eirom u stilu Mauricea Chevalie-ra, dok mu je sa svijetloplave vrpce veselo visjela rua. Probijali su se naprijed, ne osvrui se na smrtonosnu paljbu iz automatskog oruja naih grenadira. Jedan njemaki pjeak pokuao je pobjei, ali samurajski ma odrubio mu je glavu. Amerikanac koji je njime zamahnuo povikao je neto svojim suborcima, mahnuo otrim orujem iznad glave i poljubio njegovu krvavu otricu. Roj bombardera Heinkel zaronio je prema njima. inilo se kako se itava plaa podie prema bistrom, suncem obasjanom nebu, a vojnik sa samurajskim maem leao je u lokvi krvi na dimom zamagljenom pijesku. Porunik Frick dopuzao je do nas. "Povucite se pojedinano. Povlaimo se do toke Y." Marinci su probili nae linije. Novi padobranci sputali su se na plau. Amfibijska vozila zagrmjela su na obali, dok su se bombarderi i lovci nemilosrdno borili u zraku. 13 Skupina grenadira se predala, no to su uinili uzalud, jer su bili bezobzirno pokoeni. Nekoliko marinaca je zastalo kako bi opljakali tijela i uzeli im medalje i odlija. Porta se iscerio i rekao: "Sakupljaju magnete za stranjice." "Bon! Sada i mi znamo pravila. Dobro da smo to vidjeli", rekao je Legionar. Povukli smo se do toke nekoliko kilometara juno od Ave-lina, znajui daje njemako Vrhovno zapovjednitvo raunalo na to da e uspjeti poraziti snage koje su nadirale, jednom kada se iskrcaju na obalu. Nadali su se kako e se ponoviti bitka kod Kane, no nisu u obzir uzeli ogromnu materijalnu nadmo Saveznika. Gdje su se feldmaral Alexander i general Clark nadali naii samo na tanku obrambenu crtu, nailazili bi na pravu liniju bojita. Zauzimali su liniju za linijom, ali nas i dalje nisu poslali u borbu. Imali smo vrlo malo rtava, ali povueni smo sjeverno od Capue, zastavi u Beneventu dovoljno dugo kako bismo se nasmrt opili u nekom vinskom podrumu. Nakon to smo pomogli ukopati nekoliko tisua mrtvih kod Caserte, naa pukovnija se ukopala na mjestu gdje se Via Appia odvaja od Vie Casiline. Svoje Pantere smo dopola ukopali. Mi smo u naem tenku iza vrata motora imali skrivenu bavu vina iz Caserte; svinja ispeena na ranju visjela je s motke iznad kupole. Leali smo na prednjem otvoru, i kockali se na komadu zelene ohe koju smo uzeli kod Blijede Ide. "Kako biste se vi osjeali da opalimo metak u staroga papu i razorimo vatikansku organizaciju?" upitao je Eiarcelona usred dobrog bacanja. "Uinit emo ono to nam bude nareeno", lakonski mu je odgovorio Porta. "Ali zato bismo morali ubiti Njegovu Svetost? S njim se ak nismo niti posvaali."

"Da, jesmo", rekao je Barcelona, ponosei se svojom upue-nou u zbivanja. "Dok sam bio tekli Jednookoga, vidio sam odredbu iz RSHA3 na stolu NSFO-a4 u stoeru i proitao je. Momcima iz Ulice princa Albrechta je jako stalo da pridobiju papu da otvoreno stane na stranu onih kukasta nosa. Oni imaju agents provocateurs u Vatikanu. im svetog poslanika nagovore da odabere stranu, sve e ih progutati magla. Sve vrane e poubijati. Kraj ovog slatkog dokumenta mogu vam prenijeti od rijei do rijei: "Po primitku ifrirane lozinke psea ogrlica5, pukovnija zaduena za posebne dunosti, inenjerija i oklopni grenadiri iz SS-ove jedinice Tagdkommando e stupiti u akciju."" "Ali, dovraga, ne mogu ubiti papu", povikao je Heide, ne primijetivi u svom uzbuenju daje upravo pobijedio u kockanju. "Mogu, a mogu i jo mnogo vie od toga", rekao je Rudolph Kleber, na truba, koji je prije bio u SS-u. "Prije est mjeseci moj prijatelj iz Drutva za istraivanje Biblije rekao mi je da su vrlo nestrpljivi da se pozabave vranama. Postavljaju zamke za Svetog Oca. U Ulici princa Albrechta smatraju ga Hitlerovim najljuim neprijateljem." "Pustimo to na stranu," rekao je Barcelona, "no, bi li ti mogao ubiti svetog ovjeka, kada bi ti to bilo nareeno?" Upitno smo pogledavali jedan drugoga. Barcelona je oduvijek bio glupa svinja sposobna postavljati najgluplja pitanja. Maleni, na stotinu i osamdeset centimetara visoki nepis-menjak iz Hamburga i najcininiji ubojica svih vremena, podigao je ruku, poput uenika u koli: "Sluajte ovamo, vi obrazovani ljudi, koji je od nas katolik? Niti jedan. Tko vjeruje u Boga? Nitko." "Attention, mon amil" Legionar je podigao ruku na opomenu. Ali Malenoga nitko nije mogao zaustaviti jednom kada bi se upustio u neto. "Moj pustinjski lutalice, znam da si muhamedanac, a rei u to poput Isusa, Saulovog sina," Maleni je malo pomijeao svoje poznavanje Biblije, "daj mi ono to pripada meni, i ubaci novi ili dva na carev dlan. Ono to bih elio znati je sljedee: 3 Reichssicherheitshauptamt stoer za sigurnost. 4 nacistiki politiki asnik 5 Igra rijei: dog-collar znai "psea ogrlica", ali se koristi i za sveeniki ovratnik nap. prev. 14 15 je li taj momak Pio u Rimu, o kome toliko priate, je li on samo visoki sveenik u bijelome, nekakav crkveni general, ili je zamjenik vrhovnog zapovjednika na Nebu, kao to mi je rekla ona sestra koja mi je prije nekoliko dana dala mast za oko?" Porta je slegnuo ramenima. Heide je pogledao u drugu stranu. Poigravao se kockicama u aci. Zamiljen, Barcelona je pripalio cigaretu. Ja sam mijenjao osigura na granati. Stari Un je lagano preao rukom preko zadnjaka cijevi duge puke. "Pretpostavljam da jest", zamiljeno je promrmljao. Maleni se kuckao po zubima noktima lijeve ruke. "Oito nitko od vas nije posve siguran. Na nesigurnom ste tlu. Oberge-freiter Wolfgang Ewald Creutzfeldt je vrst momak ijedan mrtvac vie ili manje njemu nita ne znai. Ubit u bilo koga: vojnika ili generala; kurvu ili kraljicu, ali ne i svetog ovjeka." "Bog doista postoji", rekao je Legionar. "Spusti ruku na muhamedanca i uvrijedio si Boga. Papa je velik, vei od bilo koga. Ali priekajmo dok ne vidimo naredbu, pa emo onda porazgovarati o tome to uiniti. Uvijek postoji nekakvo rjeenje. ak moemo oruje usmjeriti u drugom smjeru i doitati nekoliko novih trofeja na kupolu." "Ti si lud", narugao se Porta. "Poslali bi na nas nekoliko jedinica SS-a i po kratkom postupku zavrili s nama." "Legionarova ideja uope nije tako blesava", zamiljeno je dodao Stari Un. "Ovi u Vatikanu imaju vlastitu radio-postaju. Pretpostavite da svijet sazna kako njemaka oklopna pukovnija

brani Vatikan od njemakog napada. To bi odmah postalo glavna vijest koja se ne bi svidjela Berlinu." "Prilino si naivan", sarkastino je odgovorio Heide. "Znamo da su prokrijumarili provokatore u Vatikan, a oni se nee skrivati u podrumima kada akcija zapone. Krenut e ravno prema odailjau i objaviti svijetu kako je Sveti Otac zatraio njemaku zatitu, a jednom kada papa posjeti Ulicu princa Al-brechta, plesat e kako Heini bude svirao." "Ono to govori je na razini tvog intelekta," rekao je Porta, "ali mi trenutno sjedimo ovdje i ekamo opor lajavih Jenkija. Baci duplo i imat e pravo na est bacanja." 16 Uskoro smo zaboravili papu zbog kocke. Bilo ih je est, tih zlatnih kockica s dijamantnim tokicama koje je Porta "posudio" iz neke kockarnice u Francuskoj. One veeri kada ih je posudio, sa sobom je imao automat i ensku arapu navuenu preko lica. Vojna policija sljedeih je godinu dana trala uokolo u krugovima traei krivca, koji im je bio znatno blie no to su ikada pomislili. Gomila pjeaka protrala je pokraj naeg sklonita. "U vrakoj su urbi", primijetio je Porta. "Mislite da su sreli diva ljudodera?" Jo je jedna skupina protrala pokraj nas, kao da ih je gonio sam vrag. Stari Un se popeo na tenk i pogledao prema jugu kroz svoj dalekozor. "Izgleda kao da se raspada itava fronta. Nisam vidio ovakvo bjeanje jo od Kijeva." Jednooki je uurbano doao s porunikom Frickom za petama. "Beier", uzbueno je pozvao Starog Una. "Da, Jednooki", odgovorio je Stari Un, jer je general Mercedes inzistirao da mu se tako obraamo dok smo bili u akciji. "Morate zadrati ove poloaje. Porta, daj mi rakije." Porta mu je pruio svoju konu uturicu. Pretili general je otpio gutljaj, i obrisao usta nadlanicom. "ljivovica", zadovoljno je promrmljao. "Nemojte se zauditi ako iznenada pred sobom ugledate Japance. 100. bojna je sastavljena od naturaliziranih amerikih Japanaca. Nemojte ih pustiti blizu. Poubijajte ih. Imaju samurajske maeve i jednako su fanatini borci kao i njihovi zemljaci na Pacifiku. Bit e i neto Ma-rokanaca. Mogli biste naii i na Gurke6. Oni e vam odsjei ui kako bi se mogli epiriti kada se vrate kui. U ovom trenutku, vi ste jedina vrsta toka June armije. Svi ostali su u bijegu." "Gospodine Jednooki", nervozno je zagraktao Maleni, kao i obino, podiui prst u zrak. "Hoe li nam ti vragovi doista odsjei ui?" General-bojnik Mercedes je kimnuo glavom. "To 6 Gurke - vojnici iz Nepala iz plemena Gurka koji slue u vojskama V. Britanije i Indije nap. prev.. 17 je onda u redu", sretno je povikao Maleni. "Od sada nadalje pre-poruam momcima na drugoj strani da pozorno zamataju ui, jer i ja poinjem skupljati slune poklopce." "Meni se vie sviaju zlatni zubi", rekao je Porta. "Peraje s lubanje nemaju nikakvu komercijalnu vrijednost." "Moete ih uskoro oekivati itavu gomilu", nastavio je general. "1 neka vam se Bog smiluje ako pobjegnete." "Znamo program, Jednooki", zakokodakao je Porta. "Do posljednjeg ovjeka i posljednjeg metka." Jednooki je kimnuo u znak da se slae. "Doivjet e pravo neugodno iznenaenje kada nalete na nae Pantere. Do sada su se susreli samo s naim PIII i PIV. Njima se smiju. Dolazi i jedna SS divizija. Oni e preuzeti od vas, ako itko od vas preivi. uvajte se Jaboa. Oni gaaju ceste. Ve su iskrcali pola milijuna ljudi. Jo jednu rakiju, Porta, molim te." "Ve mi duguje itavu litru, Jednooki", odgovorio je Porta kratko, dok je generalu po drugi put

pruao uturicu. Potom je debeli general nestao iza brda zemlje, s grofom Frickom za petama. Porta je smotao Idinu zelenu ohu, otro svoj uti cilindar o rukav i uvukao se u tenk kroz otvor za vozaa. Skoio sam na svoje mjesto za periskopom, Maleni je pripremio granate, pa smo iskuali elektrinu opremu. Porta je ukljuio motor jak mnogo konjskih snaga i pomaknuo tenk malo prema natrag, pa prema naprijed, a potom ubacio u ler. Jo je jedno stado pjeaka protralo pokraj nas, veina njih bez ljemova i puaka. Porta se zlobno nasmijao. "U urbi su, zar ne? ini mi se kako im je dosta junatva, a uvijek sam vjerovao u ono stoje govorio Adolf." Oponaajui Hitlerov glas, nastavio je: "Njemake ene, njemaki mukarci, nai barbarski neprijatelji, ruski stanovnici movara i ameriki gangsteri, francuski sifiliari i homoseksualni britanski aristokrati govore kako se njemaka vojska povlai, ali gdje je njemaki vojnik jednom kroio, on tamo i 18 ostaje ..." nasmijao se Porta. "Osim ako ja krivo vidim, trenutno je njemaki vojnik jako zauzet bjeanjem." Neki pjeaki Feldwebel zastao je pokraj mene, borei se za zrak. "Bjeite odavde" povikao je. Potom se iscrpljeno naslonio na prednji dio tenka. "Imate gutljaj vode? Ubili su mi sve ljude." Pohlepno je pio iz Heideove uturice. "Ma hajde", rekao je Stari Un ohrabrujue. "Umilja si neto ega nema. Reci nam to se dogodilo." "Da vam kaem?" Feldwebel se umorno nasmijao. "Odjednom su se nali iza nas, ispred nas, meu nama, rojevi tenkova i Jaboa. U deset minuta nestalo je moje jedinice, njihove gusjenice zgazile su je u zaklonima. Nisu uzimali zarobljenike, samo su ubijali ranjene. Vidio sam kako se jedna skupina predala, ine-njerija iz moje divizije. Sredili su ih svojim bacaima plamena." "Koja je tvoja divizija?" mirno je upitao Stari Un. "16. oklopna. 46. oklopni grenadiri." "A gdje su ti tvoji oklopni grenadiri?" "U paklu." "Tramvaj za Berlin staje ba tu iza ugla", rekao je Porta uz zlobni osmijeh. "Vjerojatno e uhvatiti sjedee mjesto ako pouri. Rekli su mi da ga vozi Adolf." "Uskoro e se smijati s druge strane lica", ljutito je odvratio Feldwebel. "Za tri dana vie nee biti niti jednog ivog njemakog vojnika u Italiji." "Ma, glupost", rekao je Stari Un. "Najbolje bi vam bilo da pokrenete tu svoju krntiju i briete odavde", predloio je Feldwebel. "Ne moemo to uiniti", rekao je Porta uz tuni osmijeh. "Zar nemate goriva?" "Imamo i previe, ali Adolf kae da ne smijemo. A mi smo dobra djeca, koja uvijek rade ono to im se kae." "upci", odgovorio je on. "Trebali ste vidjeti nae deke koji su morali uvati obalne utvrde. Isprio ih je prvi napalm kojeg su bacili Jaboi. Nai grenadiri odbacili su svoje eljezne 19 pucaljke i pokakljali stopala anela, ali Jenkiji nemaju vremena uzimati zarobljenike. Samo te oprue po tlu." "Koliko puta si se usrao u gae otkada si prvi puta ugledao ispijatelje Coca Cole?" Porta gaje sarkastino upitao. Priao nam je porunik Frick, s kiselim osmijehom na licu. uo je Portinu primjedbu uzrujanom Feldwebelu. "Koliko tenkova si vidio i kojega su tipa, Feldwebelu?" tiho ga je upitao. Odnekud je izvukao kartu i rairio ju na prednji poklopac tenka. "Pokai mi gdje su se nalazili kad si ih posljednji put vidio."

Feldwebel se nagnuo nad kartu, bacivi nervozan pogled prema jugu. Bilo je oito da eli pobjei i da proklinje samoga sebe to je zastao kako bi popriao s nama. Sada je bio uhvaen. "Drali smo poloaje sjeverno od Bellone. Preli su Voltur-no prije no to smo uspjeli shvatiti to se dogaa." "Ali nisu ga mogli prijei bez mosta", protestirao je porunik Frick. "Gospodine porunice, pretpostavljam kako mi neete vjerovati, ali jednostavno su se prevezli preko nje." Frick je zamiljeno pripalio cigaretu. "Vidio si tenkove kako prelaze rijeku?" "Da, i kamione, gospodine porunice." "Obine vojne kamione?" "Da, gospodine porunice, velike kamione, a znam i da je rijeka duboka." "Partizani", rekao je Frick, razmiljajui na glas. "Podvodni mostovi. Krasna zbrka." Upitno je pogledao Feldwebela. "A kada su preli, vi ste se dali u bijeg." "Sve se to odigralo tako brzo, gospodine porunice. Zdrobili su sve ljude u zaklonima. I ne uzimaju zarobljenike." "Koliko je bilo tenkova?" "Nekoliko stotina, gospodine porunice." Porta se grohotom nasmijao. "Zamijenio si tenkove i pjeake, idiote!" 20 "Samo ekaj da dou i skinu ti taj uti poklopac sa glave. Bio sam na Staljingradu, ali nikada nisam vidio rat poput ovoga." Frick mu je pruio cigaretu, nasmijavi se. "Duboko udahni i razmisli. Gdje su bile sve te stotine tenkova?" "U Alvignanu." Frick je pogledao na kartu. "Jesu li svi bili u selu?" Porta ga je prkosno upitao. "To mora daje neko prokleto veliko selo. Koliko tenkova ima ovdje? Tisuu? Jesi li posve siguran da nisi doao iz Rima i ne bjei u krivom smjeru?" "Zaepi gubicu", Feldwebel mu je bijesno odvratio. "Bilo ih je toliko da ih nismo mogli prebrojati." To je bio poznati fenomen. Pjeaci su uvijek vidjeli dvostruko, kada su ih gazili tenkovi. Sve u svemu, taj je Feldvvebel vidio dvadeset i pet tenkova, niti jednoga vie. iroko razrogae-nih oiju, objasnio je poruniku Fricku kako su ti mnogobrojni tenkovi krivudali oko kua u selu, pucajui na sve ive stvorove. Bilo je oito daje ovjek proao kroz pravi pakao. "Hajde sad, Beier. Moramo krenuti naprijed i vidjeti to se dogaa. A ti, Feldwebelu, pokazuj nam put", naredio je porunik Frick. "Da, ali, gospodine porunice, ameriki gangsteri su sada u selu", rekao je. "Idemo, pa emo vidjeti", rekao je porunik Frick. "Gospodine porunice. Ondje ima i Japanaca sa samurajskim maevima." Porunik Frick se tiho nasmijao i otpuhnuo prainu s kria koji mu je visio oko vrata. Bio je najdotjeranii asnik u diviziji. Njegova crna uniforma uvijek je bila besprijekorno ista, njegove visoke izme sjajile su se tako da smo se u njima mogli ogledati. Lijevi rukav bio mu je prazan. Ruku je izgubio u Kijevu, zdrobljena vratima kupole, kad mu je tenk bio pogoen granatom. Okrenuo se prema nama ostalima. "Dvojica dobrovoljaca da pou s nama." 21 Legionar i ja iskoraili smo naprijed. Morali smo, jer smo se naizmjence javljali kao dobrovoljci. Zabacio sam laku strojnicu na rame i spustili smo se u rov. Porunik Fnck iao je

na elu. II. Bili smo u Milanu na obnavljanju zaliha. etali smo uokolo dok su drugi obavljali posao. epurili smo se Biffijem i Gran Italiom, prepirui se s asnicima raznih nacionalnosti. Nisu nas mogli podnijeti, jer smo zaudarali na smrt i govorili vulgarno glasno, no sprijateljili smo se s Radijem, konobarom. On je sastavljao nae jelovnike. Bilo je to u Biffiju, nasuprot Scale. Na galerijama i terasama kafia pili smo fresu7, koja je imala divan okus po jagodama. Heide i Barcelona doivjeli su napadaj megalomanije. Svake veeri ili su u Scalu. Mislili su kako je to normalna stvar, jer svatko tko je u Milanu ide onamo. Zaljubio sam se. Dogodi se to dok pijete fresu za jednim od malenih stolova u galeriji. Bilo joj je dvadeset godina. Nisam bio mnogo stariji od nje. Otac ju je izbacio iz kue kada nas je zatekao zajedno u krevetu; ali kada je vidio moju uniformu, postao je prijazniji. Tako je bilo s veinom ljudi u Europi onih dana, u svim prilikama, im smo mi bili u vidokrugu, postajali bi ljubazni koliko god su to mogli biti. Odluio sam dezertirati, no na nesreu, napio sam sefrese i njezinog slatkog jagodastog okusa i povjerio se Porti. Nakon toga me vie nisu putali samoga van. Dezertiranje je bila glupost koja je mogla imati neeljene posljedice po neije prijatelje. Odigrali smo nogometnu utakmicu protiv ekipe talijanskog pjeatva. Rezultat je ostao nerijeen, jer su se oba gledatelja i svi igrai poeli tui. Kad su nas izbacili iz Biffija, kurvali smo se iza stupova u galerijama, a potom se opili s protuzrakoplovnim topnicima na krovu. 7 liker od jagoda nap. prev. Ljudi su priali kako u Milanu ima puno nemira, ali mi nismo nita primijetili. Moda zbog toga to smo pili chianti i fresu s partizanima. Kada se Biffi zatvorio, i dalje smo nastavili odlaziti Radiju. ivio je u podrumu koji je imao vlane zidove, a iz pljesnivih sjedala na stolicama virile su opruge. Radi bi izuo cipele i zalio svoja stopala mineralnom vodom. Govorio je kako im to pomae. NAPAD OKLOPNIKA Zauli smo teku vatru strojnica s jugozapada - zle, glasne praskove tenkovskih topova pomijeane s neprekidnim tek-tanjem strojnica; bljeskovi i plamenovi iknuli su prema nebu iz stabala. Amfibijsko vozilo zanjihalo se cestom, zakoivi tako naglo daje klizilo okrenuto ustranu nekoliko metara. Prije no to se u potpunosti zaustavilo, pukovnik s crvenim vrpcama stoernog generala iskoio je iz njega, umrljan blatom. Runolist naberetki ukazivao je na njegovu pripadnost planinskoj brigadi. "to, dovraga, radite ovdje?" uzbueno je povikao. "Jeste li vi iz 16.?" "Isturena izvidnica, gospodine Oberst", odgovorio mu je porunik Frick. "2. satnija, 5. eskadron, oklopna pukovnija za posebne dunosti." "Pantere", oduevljeno je povikao pukovnik. "Ba u pravom trenutku. Gdje su vam krntije?" "U umi, gospodine Oberst." "Izvrsno, porunice. Do veite ih ovamo i sredite te gangstere. Pokrenite te svoje kaljae, gospodo. Vaa je divizija trebala biti povuena, ali to moete zaboraviti." Porunik Frick lupnuo je petama. 24 "Jako mije ao, gospodine Oberst, ali to nee biti tako lako. Prvo moram istraiti to se dogaa. Tada moram to prijaviti zapovjedniku svoje satnije. Tenk, gospodine Oberst, ne moe napasti naslijepo. Ispriajte me, gospodine Oberst, ne pokuavam vas uiti vaem poslu." "Nadam se da ne, dragi moj mome, jer u inae ja tebe morati neemu poduiti." Pukovnikov glas je zagrmio. Bio je to glas navikao izdavati zapovijedi. Porunik Frick prouavao je svoju kartu.

"Ovdje bi trebao biti most, gospodine Oberst, ali moe li on podnijeti teinu naih pedesettonskih Pantera?" "Naravno", odgovorio je pukovnik s krajnjom samouvjere-nou. "Nai jurini topovi su ve nekoliko puta prevezeni preko njega." "Dopustite mi da kaem, gospodine Oberst, da postoji kljuna razlika izmeu jurine artiljerije i tenka tipa Pantera. Potpuno natovareni, nai tenkovi tee gotovo dva puta vie od jurinog topa, a nae su gusjenice tri puta ire." Pukovnikov glas poprimio je opasnu, tihu notu. "Dozvolite mi da vam kaem samo ovo, porunice, to nema nikakve veze s time, ali ako ne dovedete svoje tenkove i ne poistite ono selo puno Amerikanaca, imat ete pravi uragan za vratom." "ao mi je, gospodine Oberst, ali imam naredbu od zapovjednika svoje pukovnije da otkrijem to se dogaa u selu, pa tako ne mogu izvriti vau naredbu." "Jesi li poludio?" zagrmio je pukovnik. "Daj mi svoju vojnu knjiicu!" "Ne mogu vam pokazati svoju vojnu knjiicu, gospodine Oberst. Nitko mi ne moe jamiti da ste vi doista onaj za koga se izdajete. Ja sam porunik Frick, zapovjednik satnije u 5. eskadronu Oklopne pukovnije za posebne dunosti, a naa pukovnija spada izravno pod C-u-C jug." "Sada spadate izravno pod mene. Ja sam glavni stoerni asnik u ovoj diviziji za ovo podruje. Nareujem vam da smjesta dovedete svoj eskadron. Ako odbijete, bit e to kukaviluk." 25 "Gospodine Oberst, ne mogu izvriti vau naredbu." "Uhitite ovog ovjeka!" bijesno je povikao pukovnik. Nitko se od nas nije pomaknuo. Pokazao je prstom prema Legionaru. "Zar me nisi uo? Uhvati tog ovjeka!" Legionar je umorno lupnuo petama. "Je n "ai pas compris, mon commandant. " Na pukovnikovom crvenom, ljutitom licu pojavilo se uenje. "to je, dovraga, ovo?" Okrenuo se prema meni. "Uhitite toga asnika." Njegova se zapanjenost samo poveala kada sam mu odgovorio na danskom, zurei u njega s izrazom nerazumijevanja na licu. Bio je gotovo izvan sebe od bijesa i utnuo je kamen; kada se ponovno okrenuo prema poruniku Fricku, grmljavina njegovog glasa pretvorila se u kretavo skvianje, a rijei su se mijeale jedna s drugom. "Ti, porunice, naredi svojim strailima da te uhite! Dovraga i bestraga, uini neto." Psovao je, proklinjao i prijetio. Odjednom, poruniku Fricku je postalo dosta. Izvukao je svoj automatski pitolj iz futrole pod rukom i naredio: "Izvidnico, u redu po jedan, za mnom!" Pukovnik je izvukao pitolj iz futrole i zagrmio. "Stanite ili pucam!" Bio je to urlik koji bi mogao zaustaviti itavu diviziju u bijegu. 1 mi smo zastali na trenutak. Potom smo nastavili dalje, ne osvrnuvi se. Uslijedio je niz pucnjeva iz pitolja. " estfou", zareao je Legionar, dok su meci zujali oko naih uiju. Pukovnik je divljaki urlikao iza nas. Dostigao nas je novi niz hitaca. Pogledao sam preko ramena. Potpuno je poludio. utao je nogom amfibijsko vozilo; potom je skoio u njega, pokuao ga upaliti, no ono ga nije poslualo. Ponovno je iskoio van, s pitoljem u ruci. "Pazite!" povikao sam i bacio se u jarak. Ve sljedeeg trenutka porunik Frick i Legionar leali su pokraj mene. 26 Jedino udni Fekhvebel nije imao dovoljno vremena da se baci potrbuke, pa gaje itava salva pogodila u lea. Pao je, a krv mu je navrla na usta, dok mu se ljem lijeno otkotrljao preko ceste.

"Jamais vusicon", opsovao je Legionar. "Ubij ga, Sven!" Povukao sam nogare lake strojnice prema dolje. "Nemoj", promrmljao je porunik Frick. "To bi bilo ubojstvo." "Zamirite, gospodine porunice", predloio mu je Legionar, "ili utjeite naeg umirueg prijatelj a. tamo dolje." Upro sam kundak o rame, namjestio ciljnik, napunio i okrenuo laku strojnicu. Pukovnik je ubacio novi spremnik u svoj automatski pitolj. Zasula nas je kia metaka. Njegov krupni lik bio mije tono na vidiku. "Imam ga touo na nianu", nasmijao sam se Legionaru, ali nisam naciljao dovoljno daleko, pa su meci izreetali cestu nekoliko metara ispred pukovnika, koji se grohotom nasmijao i skoio u zaklon iza svog vozila, urlajui: "Pobuna!" Zavijajui zviduk gotovo nam je probio bubnjie dok je nad nama projurila sjenka Jaboa zbog koje smo se skotrljali na dno jarka. Zauo se njegov top, i nekoliko je raketa pogodilo svoju metu - pukovnikovo amfibijsko vozilo, bacivi ga u stabla, gdje gaje progutala vatra, ostavivi za sobom samo sprenu mumiju ovjeka koji je nedugo prije bila pukovnik. Porunik Frick ustao je na noge, viui: "Za mnom!" Otkinuo sam polovinu identifikacijske ploice mrtvog Feld-webela i ponio je sa sobom. Otpuzali smo skroz do sela, na ijim je rubnim dijelovima nae pjeatvo i topnitvo jo uvijek tralo uokolo, protjerivano od Amerikanaca opijenih pobjedom. Neki natporunik pao nam je doslovno u ruke, jecajui: "Gotovo. itava je pukovnija izbrisana. Pregazili su sve nae protutenkovske topove. U zadnji trenutak sam uspio pobjei kroz prozor sobe u kojoj sam sjedio sa svojim doasnikom. Rune bombe zujale su nam oko uiju. Jedino sam seja spasio. itav ured satnije je razoren." 27 "Ali, zar niste postavili nikakvu predstrau?" upitao je porunik Frick, zauenoga glasa. Natporunik je strgnuo kapu s glave. "Osjeali smo se tako sigurnima. Juer uveer bili su udaljeni preko stotinu i pedeset kilometara. Nekoliko njihovih pukovnija je ak bilo odgurnuto prema natrag. Zarobili smo nekoliko pripadnika iz amerike 142. pjeake pukovnije, no nisu nam bili od koristi. Upravo smo se spremali proslaviti pobjedu, pa sam postavio samo uobiajenu strau. Nai protutenkovski topovi su bili na poloajima iza kua, prekrivenih otvora, a municija je bila spakirana u prikolicama." "Ali to se dogodilo straarima?" upitao je porunik Frick. "Ameri su ih uguili elinim icama." Natporunik je umorno sjeo meu nas. Bio je dosta star i imao je sijedu kosu. Bio je jedan od onih koji su vjerovali u nepobjedivost njemakog vojnika sve do trenutka kada su Ameri pregazili njegovu pukovniju; obrazovan ovjek, doktor neega na sveuilitu u Freibur-gu, osoba koja sve ispod trideset godina starosti smatra djecom. Ali dvadesetogodinji ameriki tenkisti uvjerili su ga u suprotno. Vidio je 4000 ljudi kako nestaju u plamenu za dvadeset minuta, a sada je sjedio u rovu u kojem ga je ispitivao jo jedan dvadesetogodinjak, mladac u crnoj uniformi tenkista s odlikovanjem oko vrata, koji mu je govorio to je trebao uiniti. "ovjek se nikada ne treba osjeati dovoljno sigurnim", nasmijao se porunik Frick. "Kada idem spavati, uvijek u rukama imam svoj automatski pitolj. Iskustvo poput vaega bilo je esto u Rusiji. Rat se sastoji od lukavstva i prljave igre." Natporunik je promatrao svoj eljezni kri iz prvog svjetskog rata. "Od 1914. do "18. stvari su bile drugaije. Bio sam u ulanima8, sluio pod grofom Holzendorfom9. Sada su me pozvali tek prije tri mjeseca. Ovo je zao rat." Porunik Frick je potvrdno kimnuo. "I vjerujem kako emo ga izgubiti", proaputao je natporunik. 8 jedinice lake konjice nap. prev. 9 asnik austrougarske vojske od 1914. do 1918.

28 Porunik Frick nije nita odgovorio. Umjesto toga, na trenutak je promotrio sablasni spektakl koji se odvijao pred nama prije no to je pustio da mu dalekozor padne na prsa. "to se tamo dogodilo, natporunie? Moete li nam ukratko rei, u prilinoj smo urbi." Legionar je pripalio cigaretu i gurnuo je Fricku u usta. Natporunik je tupo buljio pred sebe. "Odjednom su se pojavili tamo", nastavio je. Porunik Frick se nasmijao. "To mi je jasno", rekao je. Natporunik je prijekorno pogledao nasmijanog porunika. Uzeo je u ruku tap i poeo crtati u pijesku. "Mislim da su morali doi iz ovog smjera." Porunik Frick je potvrdno kimnuo. "Oito. I ja bih se ota-mo pokuao probiti. I tada su onesposobili vae topove kao po knjizi." "Pretpostavljam da je tako bilo." Sakrio je lice u ruke na kojima je imao rukavice. "Ne mogu shvatiti kako sam uspio pobjei. Moj zamjenik leao je na stolu raskidanih lea. Imao je svijetlu budunost pred sobom. Ba smo se dogovarali kako mora doi u Freiburg. Znao je sve o Kantu." Porunik Frick se ironino nasmijao. "Bilo bi mu bolje daje bio strunjak za automatske topove i sigurnost. U ovim trenucima trebamo vojnike, a ne filozofe." Natporunik je podigao pogled. "Dolaze drugaija vremena, mladiu." "Zasigurno. Ali kako sada stvari stoje, vi ih neete doekati kao ni va filozofski zamjenik." "Namjeravate li me prijaviti za zanemarivanje dunosti?" nervozno je upitao natporunik. "Ne pada mi na pamet", leerno je odgovorio porunik Frick. "Koliko ondje ima tenkova, prema vaoj procjeni?" "Najmanje itava bojna." "Hm", obrecnuo se porunik Frick. "Zvui nevjerojatno, ali zasigurno znate to ste vidjeli. Ali shvaate li vi koliko mjesta je potrebno za bojnu tenkova? Osamdeset do stotinu tenkova, 29 plus pratnja. To je takav promet od kojega bi poludio i francuski policajac." "To je bio apsolutni pokolj", rekao je natporunik u svoju obranu. "Vidio sam kako Sherman gazi mog posilnog. Bio je student prava, iz dobre beke obitelji. Imali smo mnogo mladia koji su obeavali u naoj bojni, u akademskom smislu, hou rei. Sada su svi mrtvi. Imali smo svojevrstan kruok za predavanja. Zapovjednik pukovnije je bio sveuilini profesor. Njegovali smo akademski duh." "O tome ne bih znao nita rei", hladno je odgovorio porunik Frick. "Ali ini mi se da bi bilo bolje da ste se vie bavili vojnim pitanjima. Moda ste mogli spasiti pola svoje bojne daje bilo tako." Otresao je zamiljeno zrnce praine sa svog bljetavog kria. "Filozofski pristup nije koristan pri zapovijedanju bojnom." "I ti si vojnik, porunice, odlikovan za hrabrost, a vrlo si mlad." "Da, vojnik sam i to otkada su me izvukli iz uionice. U vaim sam oima moda samo dijete, ali sada to dijete mora izvlaiti vrue kestenje iz vatre umjesto vas i vaih intelektualnih aristokrata. Ondje iza mene lei ovjek koji je bio vojnik trideset godina. Ispekao je svoj zanat temeljito protiv Francuza, a onaj tamo zastavnik pokraj lake strojnice je jedan od onakvih koje prezirete. U vaim oima on je samo produkt blata. On i onaj sitni doasnik pokraj njega ne znaju nita o Kantu i Schopenhaue-ru, ali poznaju okrutne zakone boga Marsa." Natporunik je smireno gledao mladog porunika. Umoran smijeak pojavio mu se na licu. "Ti bi ubio i vlastitu majku, kada bi ti to naredio tvoj nadreeni?" "Naravno; ba kao to bih je i pregazio da mi se nae ispred tenka." "Jadan lije ovaj svijet", proaputao je profesor u uniformi. Ustao je, odbacio pitolj i kapu u rov

i otiao niz cestu, sam sam-cat. 30 Legionar je pripalio novu cigaretu na staru dok gaje promatrao kako odlazi. "S tim idiotom nestat e itave jedne generacije. C"estfini" Porunik Frick namjestio je orden na vrpci koji je dobio za unitavanje bojne ruskih tenkova. "On vjeruje u svoje ideale. Neka vjeruje u svoje iluzije sve dok ne umre. Napisat emo lijepo izvjee o njemu, kada se vratimo; napisat emo kako je umro za protutenkovskim topom, taj posljednji preivjeli iz svoje bojne." Oduljali smo se natrag utonulom cestom i presuenim koritom rijeke i pridruili se svom eskadronu. Bojnik Michael Braun, poznatiji kao Mike, novi zapovjednik naeg eskadrona, koji je prije rata sluio u amerikim marin-cima, u tiini je posluao nae izvjee. Nasmijeen, okrenuo se prema radio-vezisti "Barceloni" Blomu, i grubim, pripitim glasom mu naredio: "Nazovi zapovjednitvo pukovnije, i pitaj koja je ifra za poetak opeg pokolja." Izbacio je mlaz duhanom obojene smee sline na jednog marljivog gutera i pogodio ga u rep. Barcelona je povikao u svoj mikrofon. "Nosorog zove krmau, nosorog zove krmau. Prijem." "Krmaa ovdje. Reci nosoroe. Prijem." Spustili smo glave u jamu i sluali njihov razgovor, koji je neupuenima zvuao poput nesuvislog brbljanja. "Nosorog ovdje, zove krmau, nosorog zove krmau. Toka 12 AZ voda 41. Jedno leglo tenaca se utoplio. etiri majke. Nejasno ima li ih jo. Divlje svinje ratrkane. Nema tuka. Traimo ifru. Mike. Kraj. Prijem." "Krmaa ovdje zove nosoroga. Napravite to sami. Mikeo-va odgovornost. Nema dodatnih divljih svinja. Sretno. Kraj." "Kakva promjena", nasmijao se bojnik. "Odgovornost pada na mene. Ve stotinu godina nosim pitolj, ali nikada nisam uo da odgovornost nije na efu eskadrona." Popeo se na kljun 523, koja je bila na tenk. "Zapovjednici tenkova, k meni!" Ubacio je jednu od svojih divovskih cigara u usta. 31 Zapovjednici tenkova su do kaskali do njega, a njihovi svileni alovi presijavali su se u svim duginim bojama. Posada svakog tenka izabrala je vlastitu boju. Mike nas je ispitivaki promatrao. "Parkirajte svoje guzice na tratinu i sluajte. Nemam vremena nita ponavljati, a prdonja koji ne shvati to sam rekao imat e posla sa mnom. Dobili smo ifriranu zapovijed, koja znai: raistite movaru! Moji stari prijatelji Jenkiji su upravo isprili nekoliko pukovnija naih ratnika i zaposleni su obiljeavanjem njihovih stranjica svojim bajunetima. Misle kako su spremni navui zabaro10 i ve su poeli kui slati razglednice na kojima objavljuju svoju pobjedu. Brze pobjede izazivaju megalomaniju, i sada emo ih malo poniziti." Skoio je s tenka. "Izvadite karte. Moramo ih pregaziti brzinom munje. Ovdje je prolaz." Pokazao gaje na karti. "Tu emo se provui. Imamo tri kilometra na drugoj strani ume, vraki velika istina, ali moramo je prijei. Pod svaku cijenu. I sve ovisi samo o nama. Nema nikoga da nam pomogne. Preputeni smo sami sebi. Nemamo podrku pjeatva, niti topnitva. Momci iz Teksasa su ih sve poubijali." Ovio se plavim duhanskim dimom. "Mislim da bismo ih ovako mogli prevariti." Prebacio je cigaru iz jednog kuta usana u drugi. "etiri Pantere probit e se ravno u selo. Uhvatit emo te teksake propalice dok budu plandovali uz kavu i kolae." Uzeo je cigaru i upozoravajui je podigao. "Jenkiji ne smiju znati za nae postojanje sve dok ne budemo meu njima i ponemo dijeliti sredstva za povraanje," podigao je jednu upavu obrvu, "stoga, bez gluposti. Ukljuite sigurnosne konice. I ne smijemo Jenkijima dozvoliti da ponu pucati." "Pa, moda bi bilo najbolje da im poaljemo nekakav dopis", rekao je Porta bezobrazno iz

jednoga od posljednjih redova. "Zaepi i sluaj. Prva dva tenka proi e pravo kroz prolaz i, na neki nain, zatvoriti vrata na suprotnoj strani. Na karti moete 10 ruski - koulja pobjede nap. autora 32 vidjeti da nema nikakvog izlaza za sluaj nude; potom se okrenuti natrag i usmjeriti topove. Zapovjednik e ispaliti crvenu si-gnalnu raketu nakon to zatvori prolaz. Tada emo zatvoriti i s ostala etiri tenka. S osam Pantera trebali bismo moi oistiti tu buharu bez problema. Porunice Herbert", okrenuo se prema novom poruniku, koji nam se pridruio samo tri dana ranije, i povukao debelim, prljavim prstom po karti, "vi ete ostati ovdje na rubu ume s ostalih osam Pantera i krenut ete za nama tek, upamtite ovo, tek ako i kada ugledate tri ute zvijezde." Uhvatio je mladog porunika za jaknu - "I neka vam se bog smiluje, ako se pomaknete otamo prije no to ugledate tu trostruku zvijezdu kako krasi njegova nebesa. Uinite li to, navui u vam upak preko glave, pa ete izgledati poput umornoga redovnika u pono." Bojnik Mike ispljunuo je opuak svoje cigare, izvukao hra-vu limenku iz depa, duboko udahnuo kroz nos, hranuo, pljunuo, otvorio limenku i izvukao debeli smotak sonog duhana za vakanje. Smotavi usne unatrag, odgrizao je komad, a potom pruio smotak Starom Unu. Njih dvojica su jedini od nas vakali duhan. Bojnik je svoj komad odgrizenog duhana uvijek stavljao izmeu donje usne i zuba, a Stari Un je radije duhan drao izmeu zuba i desnog obraza, izgledajui kao da ima ogromnu oteklinu na desnima. "Ovo je prava stvar", pohvalno je komentirao Stari Un. Porunik Herbert odmahnuo je glavom. Ovdje je bojnik, pruski asnik, dijelio duhan za vakanje s Feldwebelom, obinim siromanim Berlincem. Zaboga, to e biti sljedee! Kada bi ovo priao svome ocu, on mu ne bi povjerovao. "Kao to sam rekao, ui emo u taj prolaz to bre budemo mogli, i im dva tenka s ela poalju svoje crveno svjetlo, likvi-dirat emo kopilad u nekoliko poteza. Sve to se mie, unitite." Gurnuo je prst u uho i proakao ga. "Oberfeldwebelu Brandt, ti e sa svojim tenkom i radijem zauzeti poloaj u presuenom potoku. Drite se blizu etvrte Pantere. Brzo se kamuflirajte i izvucite antenu. Sluat e sve dok ti se ne upale ui. Ostavi svoje 33 pornografske asopise postrani, kako ne bi zaboravio mijenjati stanice. Ako budem morao ekati makar i sekunde da bih se javio, imat e posla sa mnom - a dui dio tvog ivota bit e za tobom. Crvena signalna raketa znak je za poetak bala. uta trostruka zvijezda, glavni napad. Osam tenkova u priuvi. Ne treba nam znak za povlaenje. Ili emo mi likvidirati te kauboje, ili e oni nas. Pitanja?" Porta je iskoraio naprijed, a bojnik se namr-tio. "Joseph Porta, govorim ti ovdje i sada, ako pokua napraviti budalu od mene ..." Porta se pretvarao da gaje sram, briui dlanove o hlae. "Gospodine bojnie, da lije slabo srce razlog za izuzee vojnika s ovog piknika?" "Dovraga, mislim da nije. Ni slabo srce, ni malena muda. Jo neto?" Maleni je podigao prst iz posljednjeg reda. "to sada?" zagunao je Mike. "Ti ionako ne razumije nita od ovoga." "Gospodine bojnie, prema Pravilniku o vojnoj slubi iz 1925., kojega je sastavio general Blomberg, vojnik koji slui dulje od sedam godina ne mora sudjelovati u akciji. Gospodine bojnie, ja sam u slubi ve devet godina. Mogu li dobiti doputenje da iskoraim prema natrag?" Maleni je tada posegnuo rukom kao da e izvui svoju vojnu knjiicu kako bi dokazao ono to govori, ali bojnik Mike je samo odmahnuo rukom. "ak i da slui stotinu i devet godina, stavit e svoje debelo dupe na mjesto topnika u 523, a to isto dupe moe obrisati Pravilnikom o vojnoj slubi generala Blomberga. Ako jo netko ima pitanje, neka ga zadri za sebe do Boia, i tada ga objesi na jelku." "Amen", promrmljao je Porta, preokreui oima. "Ukrcajte se. Upalite motore."

Maleni je, zabacujui nogu preko rezervoara i klizei u tenk kroz desni kupolni otvor, povikao: "Porta, opet idemo u rat! I kad samo pomisli da smo se dobrovoljno javili za ovo sranje. Mora da sam toga dana imao upalu 34 spekulanijuma." Sagnuo se preko sanduka s granatama u kupoli, gurnuo svoju crnu jaknu iza topa, svukao koulju preko glave i gurnuo je na isto mjesto; potom je oko vrata povezao ruiastu bluzu koju je dobio od irokoguze Luise posljednji put kada smo posjetili Idin kupleraj. Uhvatio je nekoliko ui u gustim dlakama na svojim prsima i pritisnuo ih na daljinomjer. "A ovakav rat, moj Porta, je opasan. Moe ostati bez maloga i muda. Moe biti osakaen na najstraniji nain, Porta, ali rat te takoer moe odvesti do nesluenoga bogatstva. Ima li svoj zubni forceps, Porta?" "Naravno", iscerio se Porta i izvukao odvratnu alatku iz izme. Potom se sagnuo nad svoju plou s instrumentima, provjerio koliinu goriva i ulja, iskuao kvailo, pregledao konice i okrenuo teki tenk na mjestu. Bojnik Mike uao je u zapovjedni tenk i maui desnom rukom iznad glave kako bi dao znak za paljenje motora, povikao Starom Unu: "Beier, dri se za mnom. Legionar i Barcelona, za njim. Ostali u V-formaciji naprijed mar!" Zamahnuo je rukom nekoliko puta: to je bio znak za punom brzinom naprijed. Zagrmjele su tisue konjskih snaga. Tlo je poelo podrhtavati. itava se uma potresla snanim vibracijama, dok su tenkovi, jedan za drugim, krenuli. Stablo koje bi se nalo na putu bilo je srueno uz tresak. Bojnik je mahao s kupole 005 ohrabrujui nas. Jo je jednom zagrizao svoj duhan. Legionar mu je odmahnuo sa svoje kupole, pripalio cigaretu i vre stegnuo svoj plavo-crveno-bijeli al oko vrata. Barcelona je prebacio svoj talisman, sasuenu naranu iz Valencije, iz desnoga u lijevi dep. Porta se nagnuo prema naprijed i pljunuo na akcelerator, te prstom nacrtao kri u praini na ploi s instrumentima. Ja sam svezao podvezicu oko daljinomjera. Maleni je privrstio ru irokoguze Luise iznad lampe. Heide, na super-vojnik, provjerio je da li je cijev koja vodi do bacaa plamena u redu, otkopao je sigurnosnu sponu na svojoj prednjoj strojnici i namjestio njezin dugi pojas s municijom. Potom je oko vrata svezao malenog plavog krpenog slona. 35 Provjerili smo sve radio-stanice. One su nam bile vane i morale su raditi savreno, jer je mnogo toga ovisilo o njima. Krcai su se popeli kako bi skinuli poklopce s cijevi topova, dok smo se kretali prema naprijed, i tenk za tenkom se javljao daje spreman za akciju. "Nosorozi spremni za akciju", zauo se Mikeov glas preko radija. Tada smo se nali izvan ume koja nas je do tada skrivala, i mogli smo vidjeti Amerikance koji su uvali sjeverni izlaz iz sela s tri tenka. Dok smo jurili razotkrivajuom istinom to smo bre mogli, Porta je bezbrinim glasom pjevao: "Eine kleine Reise im Friihling mit Dir, Sag"mir, bitte, leise, Was gibst du dafiir ..." Stajao je na akceleratoru i svakog smo trenutka oekivali da e klipovi iskoiti iz svojih leajeva. Nitko od ostalih nije uspijevao odrati korak s nama. Preko radija smo uli niz Barceloninih psovki: "Caramba, raspelo, sakramenti! Kako ga, dovraga, uspijeva tako ubrzati?" "To samo Alah zna", odgovorio je sitni Legionar, aljui svog vozaa u najstranije dubine pakla. Sada je sve ovisilo o brzini. U poetku, tri Shermana na rubu sela nisu uope uspjela reagirati. Sam bog zna to su mislili, ali nisu imali nimalo iskustva. Nije bio ispaljen niti jedan hitac. Prvi smo stigli u sredite sela, praeni bojnikom Mikeom. Legionar, koji je bio stotinu metara iza nas, vidio je da se kupole Shermana poinju okretati, stao, okrenuo svoj top brzinom munje, i za deset sekundi sve je bilo gotovo. Tri su Shermana bila u plamenu.

Sve ostalo dogodilo se jednako brzo. Proli smo uskim ulicama pucajui u sve to je na sebi imalo kokardu ili bijelu zvijezdu, a bilo je blizu nas, pa nismo mogli promaiti. 36 Jedan baca plamena kojega je nosio M5 pojavio se iza ugla kue, izbacujui plamen dug nekoliko metara, ali u njega se zabila granata i raznijela ga na tisue komada. T-14 teak 42 tone iziao je iz nasada narani, a kupola mu se mahnito okretala. "Pali", povikao je Stari Un. Pritisnuo sam okida i u sljedeem trenutku neprijateljski tenk je bio u plamenu, a gusti crni dim prodirao je iz njegovih otvora, mjestimice osvjetljavan otrim jezicima crvenog plamena. Jedan je asnik oajniki pokuavao izii iz kupole, ali se poklopac zatvorio i on je ostao zarobljen. Plamenovi su mu pojurili uniformom, zaustavili se u njegovoj kosi, a on se napola uspravio, vritei, oajniki pokuavajui ugasiti vatru golim rukama. Jo plamenova provalilo je iz kupole; rukama je prekrio lice, na kojem su polako tinjali. Potom je nestao u bljetavoj unutranjosti svoga tenka. Zaguljiv smrad sprenog mesa stigao je do nas. Netko je pokuao baciti granatu na nas - ali nije mu uspjelo. Zdrobile su ga gusjenice. Skupina pjeaka stisnula se uz jedan zid, naivno se nadajui kako ih neemo primijetiti. Heide se zlobno nasmijao. Njegova prednja strojnica je zatektala i oni su se opruili jedan preko drugoga proreetanih trbuha. Vojnik kuhar potrao je otvorenim prostorom trga, nadajui se skriti iza jednog od etiriju goreih Shermana, ali kratak rafal iz strojnice na kupoli zaustavio gaje kao daje natrao na zid. Rukama se uhvatio za glavu i ispustio glasan, prodoran vrisak, ljem mu se otkotrljao preko pranjavog trga; napola se okrenuo, a potom se sruio uz nekoliko trzaja. Prema nama je iz grmlja krenuo Sherman. Dvije protuoklopne granate kalibra 88 zabile su se u njega i eksplodirao je uz zagluujui prasak. Njegova kupola bila je odbaena visoko u zrak, a potom je pala, zabivi se topom duboko u tlo. 37 Pojavio se jo jedan Sherman. Izravan pogodak odbio mu je kupolu i odbacio je u oblinju kuu. Mogli smo vidjeti u unutranjost tenka. Od zapovjednikovog tijela ostao je samo donji dio, jer je bio presjeen tono po sredini. Ostaci krcaa visjeli su priklijeteni izmeu zadnjaka cijevi topa i police s granatama. Mikeov tenk, koji je imao dva teka bacaa plamena privrena za kupolu spalio je skupinu pjeaka. Iako su neki od njih podigli ruke kao da se predaju, umrli su pod naim gusjenicama, jer tenkovi ne mogu uzimati zarobljenike. Iscerene mrtvake glave na naim reverima dobro su nam odgovarale. I tako je sve to bilo privedeno kraju, a niti jedan od njih nije pobjegao. Iznenadili smo ih jednako kao to su i oni nekoliko sati prije iznenadili nae pjeatvo. Osvetili smo se. Iskoivi van, gurnuli smo zatitne naoale na ela, otili do fontane na trgu i pili, i pili pokuavajui oprati ulje i prainu s lica. Oi su nam bile krvave od jetkih isparavanja u unutranjosti tenka; grla i plua oprena, pa je disanje bilo bolno. Pojavilo se nekoliko prestravljenih preivjelih, koji su zurili u nas. Jedan od njih znao je pomalo njemaki. "Nichtschiessen, Kamerad. Wir nicht Juden, nicht Japsen. Wir Von Texas. Wir OK. " Nekoliko minuta kasnije, brbljali smo, pokazujui jedni drugima fotografije, razmjenjujui suvenire, smijui se zajedno. Izgubili smo jednoga od svojih ljudi: topnika u tenku porunika Herberta. Otvori su bili vrsto zatvoreni, i nitko nije primijetio da se ventilator pokvario. Uguili su ga plinovi. Imali smo i dva ranjena: jedan od njih bio je Feldvvebel Schmidt, zapovjednik tenka 531, koji se sagnuo da uzme svoju kartu sa dna kupole ba u trenutku kada se top nakon ispaljenog hica trgnuo unatrag, zdro-bivi mu desnu ruku u kau. Nekoliko komadia kosti otrih poput igle virilo mu je iz ramena.

Jedan od amerikih zarobljenika, bolniar, dao mu je transfuziju krvi pokraj fontane, dok smo mi stajali uokolo i gledali. Bilo je jako zanimljivo. Feldwebel Schmidt je imao sree; za 38 . njega je rat bio gotov, ali da Amerikanac nije bio tamo sa svojom prijenosnom bankom krvi, Schmidt bi bio mrtav. Drugi ranjenik bio je jedan od krcaa, koji je bio relativno nov. Metak iz pitolja pogodio gaje u plua. Zapovjednik njegovog tenka, Oberfeldwebel Brett, punio je svoj pitolj, koji je opalio i pogodio krcaa. Sakrili smo Amerikanca koji je Schmidtu dao transfuziju, desetnika iz Lubbocka, od jedinice koja je dola pokupiti zarobljenike. etiri dana kasnije odvezli smo ga tenkom u blizinu amerikih poloaja i pustili ga da iskoi. Prije toga smo mu napravili masnicu na oku i izbili jedan zub, i to zlatni, kojega zaudo, nisu htjeli ni Porta, niti Maleni. Takoer smo mu izudarali goljenicu kopom od pojasa, tako da mu je strano otekla. Bio je napola idov. Kada nas je zamolio da to uinimo, rekao nam je da e ga poslati natrag kui i da nikada vie nee biti poslan na bojite. Samo bi idiot ostao dobrovoljno na bojitu, ali takvih je, naravno, bilo na obje strane. Ne mogu rei da smo ih prezirali. I veina od nas se u poetku dobrovoljno prijavila, tako da smo se u dubini svojih dua na neki nain divili vrstim momcima koji ne prezaju ni od ega i koji prihvaaju sve posljedice svog drago voljstva. Poloili smo ranjenike u rovove du ceste i radiom pozvali amfibijska vozila i tenkove za prijevoz trupa, koje smo ispunili krvavim, cmizdravim tijelima. Porta i ja smo podigli jednog ovjeka i ustanovili da mu komad plua viri kroz zijevajuu ranu na leima; priao nam je Maleni, koji je nosio desetnika kojemu je nedostajalo pola lubanje, razotkrivi mozak. Iza hrpe smea pronali smo asnika ije je lice ogulila krhotina granate. Skupili smo mrtve na dvije velike hrpe. Mnogi od njih nisu bili nita vie od sprenih mumija. Tisue muha zujale su oko njih. Iskopali smo zajedniku grobnicu. Ne previe duboku, taman toliko da budemo sigurni da e biti prekriveni zemljom. Od slatkastog vonja leeva bilo nam je muno. 39 Jedan od zarobljenika, stoerni narednik, koji je sjedio na prednjem dijelu tenka bojnika Mikea, i brbljao, bio je napola pijan od rakije koju smo mu dali. Sve nam je odao, ispriavi nam kako su oni poslali zeleni signal koji je znaio daje podruje oieno od neprijatelja. Neki od njegovih suboraca promatrali su ga s prijezirom. Tada je primijetio isti prezir u naim oima i shvatio kakvu je odvratnu stvar poinio. Zgrabio je Barcelonin pitolj, gurnuo cijev u usta i povukao okida. Mogli smo ga zaustaviti, ali nitko od nas se nije pomaknuo. Bojnik Mike s prijezirom je vrkom stopala gurnuo njegovo tijelo. "Rat je prokleta stvar", promrmljao je Stari Un. Bojnik je navrljao poruku koju je vezist trebao poslati: "Nosorog krmai. 36 tenkova likvidirano, 10 kamiona, 17 automobila. Nepoznat broj ubijenih. Nai gubici: mrtvih-jedan vojnik; ranjenih - jedan Feldwebel i jedan doasnik. ekamo kontakt s neprijateljem. Nastavljamo na vlastitu odgovornost. Prekidamo vezu. Kraj." Nasmijali smo se s razumijevanjem, znajui da se bojnik Mike eli sam obraunati s neprijateljskom pukovnijom. Budui daje bio promoviran iz doasnika u bojnika, bio je odluan zasjati i pokazati svoje sposobnosti. Prekidanje radio-komunikacije bila je prilino genijalna ideja. Sljedeih tri ili etiri sata nitko nas nee moi pronai. To je bio riskantan potez, ali ako ga bojnik Mike dobro izvede, postat e velik ovjek. Ako stvari pou krivo, a on se uspije vratiti iv, zavrit e u Torgau. Bio je to grubi zakon vojske. "Ukrcavanje", naredio je Mike. "Tenkovi -naprijed!" Naslonjeni kroz otvore tenka, provezli smo se kroz pojas mladih stabala prema rijenom koritu u kojem je ostalo neto smrdljive vode i blata, i gdje su napuhnuta tijela mrtve stoke zrak inila

zaguljivim. Tenk porunika Herberta se zaglavio. Samo je gurao blato pred sobom, sve dok nije jo vie upao u njega. 40 Bojnik Mike je bijesno psovao, iskoivi iz svog tenka i gacavi prema njemu do koljena uronjen u blato. Kada je utnuo mrtvog takora i bijesno pogledao porunika Herberta na njegovoj kupoli, upitao je: "Pa dobro, ovjee, to to dovraga radi?" Porunik Herbert promrmljao je neto kako je to nesrea koja se mogla dogoditi svakome. "Takve se stvari ne dogaaju u mom eskadronu", povikao je bojnik Mike. "Nisi u etnji Kurfurstedammom. U ratu si i zaduen si za tenk koji kota milijun maraka. Nije mi stalo do tog milijuna, ali potreban mi je tvoj prokleti tenk. Koja te prokleta budala promovirala u porunika? Izvuci ga, Beier!" Maleni i topnik nesretnog tenka zajedniki su privrstili uad za vuu za kuke tenka. Debele eline ice zazujale su, napete poput struna violine. Mogle su pui u svakom trenutku, a da tada nekoga pogode, bio bi na mjestu mrtav. Vidjeli smo kako se to dogaa. Krca je postao tako nervozan daje ispustio svoj kraj ueta i zaklonio se iza tenka. Maleni je bacio na njega aku blata, alei to mu nita drugo nije pri ruci. "Samo ekaj da te se doepam, ti lopove!" Tada je skoio na ice i objesio se za kuku svom teinom. "Ako se razdvoje," promrmljao je Stari Un, "sasjei e ga." "Un bon soldat", rekao je Legionar kimnuvi odobravajui. "Ali glup poput rupe u kravljoj stranjici", rekao je Porta uz smijeak. "Nemoj pretjerati", zaprijetio je Heide. "Nisam tako prokleto glup. Niti jedan doasnik nije proao s viim ocjenama od mene u posljednjih dvadeset godina. Tko me od vas posranaca moe pobijediti u taktici?" "Mar, mar!" povikao je bojnik Mike. Polako se zaglavljeni tenk izvukao iz blata. Maleni je potrbuke leao preko ica, a bojnik mu je pomagao da ih zadri vrsto na kukama za vuu, psujui i proklinjui porunika Herberta, koji je izgubljeno promatrao sa svoje kupole. im se tenk 41 ponovno naao na vrstom tlu," porunik Herbert je morao napustiti svoju kupolu, a Unteroffizier Lehnert je zauzeo njegovo mjesto. Nitko nije likovao nad nesretnikom. Ve smo vidjeli kako Hauptmann biva smijenjen s mjesta zapovjednika satnije, i kako njegovo mjesto preuzima Fekhvebel usred napada. Zauzeli smo poloaj iza dugog nasipa, i odmah se posvetili prikrivanju tenkova, briui iroke tragove gusjenica malenim grab ljama i prekrivajui ih travom, manjim i veim granama. Ovo je bilo nuno u sluaju da se pojave zrakoplovi. Rusi su nas nauili umjetnosti kamufliranja. Tri Jaboa pojavila su se iz oblaka ba u trenutku kada smo Porta i ja provjeravali je li sve kako bi trebalo biti. Priljubili smo se uz zemlju. Ve sljedeeg trenutka poeli su pucati. Izgledalo je kao da nevidljiva kosa prolazi tlom. Stotine malenih fontana zemlje iknule su uvis. Imali smo sree, jer su koristili protuoklopne granate, a ne eksplozivne. Jedan od pilota pokazao se krvoednim, jer je pojurio uvis gotovo okomito, a potom zaronio prema nama, sijui smrt iz svoga topa. Druga dva Jaboa kruila su uokolo. Prvi od njih preletio nas je tako nisko da smo pomislili kako e ostati bez motora na donjem dijelu trupa. Tada je uz gromoglasan prasak nestao iza brda za svojim kolegama. Bojnik Mike pozvao je posade k sebi, pa smo uali u grmlju okupljeni oko njega. "Pred vama", rekao je, "su tri kilometra otvorene ceste. Kada ovi lopovi dou, prvi nam je zadatak stii do zavoja gdje cesta nestaje u umi. To e biti tvoj tenk, Beieru. Bit e na lijevom krilu. Frick, ti si na desnom krilu. Napast ete estoko posljednji tenk u koloni u trenutku kada se pojavi iza zavoja, ali upozoravam vas: niti jedan hitac ne smije biti ispaljen prije no to ja

naredim. Osobno u ubiti svakog topnika koji prerano pritisne svoj okida." Gotovo je progutao svoju veliku cigaru u aru, a potom je nastavio ljubaznijim tonom: "Svih esnaest topova mora poeti pucati istovremeno. Svaka granata mora pogoditi cilj. Nakon prve salve, sektor e biti podijeljen na polja. Svaki tenk mora iskorijeniti sve u svome polju." Pljunuo je prema ptici koja 42 se hranila u blizini, pogodio je i iroko se nasmijao. Odgrizao je komad duhana iz svoga smotka i, kao i obino, pruio ga Starom Unu. "I savjetovao bih svakom topniku koji ispali granatu daje i prati, prije no to ga se ja doepam. Ostanite hladnih glava, deki. Neka sami dou na vjeala. Nemaju pojma da smo mi ovdje. Ne mogu nas nikako vidjeti. Ona tri Jaboa samo to dokazuju. Ostat emo ovdje u tiini i ekati ih." Opustili smo se na svojim mjestima. Provjerili smo radio--vezu, i elektrine sustave za ispaljivanje. Heide je tiho razgovarao s radio-operaterima u drugim tenkovima. Feldwebel Slavek se upravo oenio preko opunomoenika, pa smo mu estitali i natjerali ga da u detalje opie stoje radio sa svojom zarunicom, koju je poznavao tek tjedan dana. Dok smo ekali, ubijali smo vrijeme kockajui se. Odjednom je Maleni rekao, lukavoga izraza lica: "Tko je tvoj nasljednik, Porta? Mislim, ako pogine? Zna, ti si moj", pourio je dodati. "Sve ovo zlato u zelenoj vrei oko moga vrata je tvoje, ako se jednog dana ukoim zauvijek." Porta se zajedljivo nasmijao, tresui kocke iznad glave, i rekao: "Pametan si mi ti momak. Ja da dobijem tvoje zlato? Znam kako razmilja. Jesi li se doista toga sam dosjetio?" "Ti nikako ne moe znati to j a mislim", protestirao je Maleni ogoreno. "asna rije, dobit e moje zlato. Napisao sam oporuku na komadiu papira, poput one ene iz knjige koju smo itali prije nekoliko dana." "Zaepi", progunao je Porta. "Ne mora se brinuti za mene. Dok sam bio u Rumunjskoj, budunost mi je prorekao jedan cijenjeni momak koji je uvao stado konja na pusti. Nou je krao iz velikih kua. Jedne mirne veeri, dok smo on i ja uivali u ai ljivovice, ponudio se da e mi proitati sudbinu iz taloga kave. Bilo je prilino nevjerojatno. Nakon to je piljio u dno deset minuta, dok sam ja razmiljao o jednoj zgodnoj damici koju sam otkrio u Bukuretu, odjednom je ispustio straan urlik. "Porta, vidim tvoje radosno lice okrueno bljetavom aureolom. Oprosti, pogrijeio sam, to su neonska svjetla. Prekrasno. 43 Tvoje ime bljetavim slovima ispisano po itavom Berlinu. Bit e velik poslovni ovjek. Razumije koje su stvari dobre u ivotu. Nikada ne bi prevario siromanu bludnicu. Dao bi zalagaoniaru njegov dio, a voditeljici bordela njezin. Krast e, a nee biti uhvaen. Gadan rat nam slijedi. I neprijatelji i prijatelji pokuat e ti skinuti skalp, ali sve e to preivjeti. Nadivjet e mnogo njih, ii na mnoge sprovode, ali tvoj vlastiti je tako daleko u budunosti, da ga ja jo niti ne mogu vidjeti u talogu. Doivjet e vie od stotinu godina. Uope ne mogu vidjeti smrt ovdje, iako je se normalno moe primijetiti do sto godina unaprijed"." "Misli li da bih i ja trebao dati nekome da mi prorekne sudbinu?" upitao je Maleni, zainteresiran, zaljubljeno gladei zelenu vreicu zlatnih zuba koja mu je visjela oko vrata. "To ti nikako ne moe koditi", rekao je Porta. "Ako ti tip pokua prodati gomilu sranja, udari ga po gubici. Ako je sve dobro, daj mu novi ili dva, i povjeruj u sve. Ali preporuam ti, Maleni, da se dri podalje od oporuka. To su opasne stvari, posebice ako tvoji nasljednici znaju koliko si bogat." Maleni se zamislio tako duboko daje zaboravio protresti kockice, pa mu je bacanje bilo jako slabo. Pogledao je prema otvoru ventilatora, povukao palcem preko kontrolne lampice mehanizma za ubacivanje raketa, a potom su mu se oi poele nervozno trzati i on je eksplodirao: "Ti uljivi vrae! Ti prokleti veliki vole! Zar bi ubio prijatelja zbog piljivog komada zlata?"

Porta je slegnuo ramenima: "Ja sam samo ovjek, a vrag je momak s kojim se teko nositi. On moe usaditi najlue ideje ovjeku u glavu, ali kao to rekoh: Oporuke su gomila sranja." Maleni je bijesno odbacio kockice, udario nogom granatu i uzbueno po vikao: "Ne moe praviti budalu od mene. I ja imam sive tvari, zna. Prijei u ja tebe, u to se moe kladiti ivotom." Porta se nasmijao i povukao u sigurnost iza vozakog sjedala. Uz osmijeh je nastavio: "Ono to je doista vano pri pravljenju oporuke jest da se osigura od ovjeka iz mraka. Kae da sam ja tvoj jedini nasljednik. Ja sam biznismen, a i pored 44 njihovih bijelih ovratnika i manikiranih noktiju, biznismeni su gomila pokvarenih vragova. Ako ti jedan od njih da cigaru, moe biti siguran da rauna kako e zauzvrat dobiti punu kutiju. Svi poslovni ljudi su u izravnoj vezi s vragom. Poslovni svijet je mrana dungla. Zapamti, Obergefreiteru Wolfgangu Creutzfel-dtu, samo najjai mogu plutati na povrini. Bezbroj ljudi se okualo u toj igri, ali samo neki su odabrani. Oni koji ne znaju kako se osigurati sa svih strana uskoro zavre u kripcu. Posvuda su suparnici koji samo ekaju da te odem iz tvojih posljednjih prnja, ali ako zna pravila igre, novac e sam tei u tvoj dep, i, ak i ako te nitko ne bude mogao podnijeti, svi e se trgati za tvoje drutvo i ljubiti te u dupe ako to zatrai. to vei i omra-eniji bude, to e vie toga dobiti. Pljuni na parket u kui svog neprijatelja, i on e to smatrati sjajnom alom. Moi e telefonom nazvati suca usred noi, a njemu to nee smetati. Sve to bude radio bit e ispravno. Zamahni svenjem novanica, i svi e odmah dotrati, od kraljeva do svodnika. Ne smije biti izbirljiv pri odabiru svojih metoda. Mora upoznati nekoliko nasilnika, koji povremeno mogu organizirati nekakvu prometnu nesreu. A prepiljena prednja osovina na Jaguaru tvoga neprijatelja ponekad moe biti od velike pomoi." "Ali to znai biti gangster", usprotivio se Maleni. "Tono to je svaki veliki poslovni ovjek. Inae bi potonuo. Mora imati mnogo dama koje e pijunirati za tebe. Samo ih ubaci u krevete svojih konkurenata i one e ti ujutro imati mnogo zanimljivosti za ispriati; lutke su izvidnica u poslovnom svijetu." Lice Malenoga se razvedrilo. "Sve to mora izgraditi na vojnoj osnovi?" "Tono, i zbog toga uvijek pazim kada nas netko pouava taktici. Tvoji menaderi prodaje su oklopne snage, nasilnici su padobranci." "A to je s pjeatvom?" upitao je Maleni, eljan znanja. "To su svi oni jadnici koji rade za minimalne plae. Piskarala, i lupkai po pisaim strojevima u uredima. Kada ti ena 45 uini doista veliku uslugu, umotaj je u vunu od perzijskog janjeta." "Nikada to nisam vidio", povikao je Maleni. "Kako to izgleda?" "Crno i kovravo." "Kao to Jednooki ima na kapi?" "Niti sluajno", prezrivo je otpuhnuo Porta. "Ono to Jednooki ima jesu ostaci pudlice koju su pojeli moljci, a koju mu je neki idov podvalio pod perzijsko janje." Radio je zazvidao. "Neprijateljski tenkovi na vidiku. Bojni poloaji. Prekinite radio-kontakte." Zavukao sam se iza periskopa, Porta je upalio motor; Maleni je provjerio fitilje i gurnuo protuoklopnu granatu u otvor. Teka vrata zatvorila su se s treskom. "Utovareno, sigurnosna konica postavljena", automatski je raportirao, ve drei novu granatu u rukama. Dugake granate stajale su posloene u redovima, caklei se jedna prema drugoj, izgledajui tako nevino; ali ve za nekoliko minuta one e sijati smrt i strah, paliti blistave lomae, uzrokovati vritanje ljudi u muci i strahu. Kroz otvore smo paljivo promatrali neprijateljske tenkove kako se kotrljaju u zbijenoj koloni niz suncem obasjanu asfaltnu cestu. Lagano sam pritisnuo pedalu. Elektrini motor je zazujao. Kupola se u tiini poela okretati.

Moja se meta nalazila tono izmeu dva stabla. Bojnik Mike je virio preko ruba kupole. Dalekozor je leao ispred, skriven busenom trave. Trebali smo zapucati kada on baci svoju beretku. Bilo ih je itava pukovnija. Ono o emu sanja svaki zapovjednik tenka. "ovjek gotovo da ne moe u ovo povjerovati", proaputao je Stari Un. "Ako nas ne otkriju, sve e biti gotovo za deset minuta." 46 urlikanje eve odjekivalo je plavim nebom, stado junica stajalo je na rubu ume, radoznalo promatrajui tenkove, dva pastira sjedila su na kolima za gnoj i pila chianti odmarajui se, nemajui pojma o tome to viri s druge strane nasipa. Za nekoliko sekundi nai e se usred toga. Veselo su mahali Amerikancima, koji su im dovikivali duhovitosti. Bili smo tako napeti da se nismo usuivali progovoriti na glas. Oi su mi bile prikovane za gumeni okvir periskopa. Neki pasje poskakujui priao kolima. Jedan od ljudi bacio mu je tap. Nekoliko pela zujalo je oko cvjetova kojima smo prikrili topove. Guter je projurio preko kupole. Svrakaje vakala velikog pua. Amerikanci su pjevali. Tada se prvi od tenkova pojavio na mom daljinomjeru. Osim vozaa, itava njegova posada je sjedila vani na njemu. Mikeova beretka poletjela je zrakom. "Pali", naredio je Stari Un. esnaest tekih tenkovskih topova simultano je zagrmjelo, a od udara grmlje se pognulo k tlu. Sve su granate pogodile cilj. Tijela su poletjela zrakom. Plamenovi su bili posvuda. Zagrmjela je i druga salva, unitavajui i druge tenkove. Malo sam okrenuo kupolu. Maleni je elom otvarao sigurnosnu konicu. Znoj je curio njegovim golim leima. Granata za granatom izlazila je iz cijevi. Konji upregnuti u kola za gnoj su se propeli. Jedan od ljudi zgrabio je uzde, i bio je pometen zajedno s ratimanim kolima. Junice su u panici probile svoju ogradu i potrale ravno u sredite pucnjave. Svi tenkovi na cesti bili su u plamenu. "Upotrijebite visokoeksplozivna sredstva", naredio je bojnik Mike. Potom su granate poele prtati izmeu vriteih, oajnih ljudi. Oni ranije ubijeni bivali su baeni u zrak i padali su dolje po nekoliko puta. Na posljetku, poeli smo sa S-bombama, i cesta se pretvorila u sveobuhvatno more plamena. 47 "Ukljuite motore", naredio je bojnik. "Tenkovi naprijed." Tada je doao red na nae strojnice i bacae plamena. Vozili smo kroz taj gorui pakao, okreui kupole, tekui strojnicama, dok su mrtvi i ranjeni bivali ibani naim mecima. Jedan je ovjek ustao sa hrpe tijela, luaki isprui vi ruke prema nama kao da nas eli otjerati, irom otvorenih usta, divlje izbeenih oiju. Baca plamena polizao gaje svojim utim plamenim jezikom, i pretvoren je u neto crno, zgreno i nedefinirano. Mike nam je dao znak da prestanemo paljbu: "Formirajte kolonu za mar. Odredite: pukovnija!" Radio-veze bile su ponovno uspostavljene. Smijali smo se jedni drugima. Oni nisu ispalili niti hitca. Nije nam bila ogrebe-na ak niti boja, a unitili smo itavu pukovniju, zahvaljujui amerikom naredniku. Bojnik Mike pozvao je stoer pukovnije. Mogli smo uti zadovoljstvo i ponos u njegovom glasu: "Nosorog zove krmau. Prijem." "Krmaa ovdje. Javi se nosoroe. Prijem." "Nosorog, zapovjednice, javlja, likvidirana neprijateljska tenkovska pukovnija. Nema zarobljenika. Nemamo gubitaka. Potronja 1500 protuoklopnih granata, 800 visoko

eksplozivnih, 300 S-bombi. Za promatranje iz zraka: Karta 3, cesta 6, toka A2. Gotovo. Kraj." "Krmaa nosorogu. estitamo. Vratite se natrag. Zapovjednik. Kraj." 48 III. "Vie volim povlaenje od napredovanja ", rekao je Barcelona. "Ovdje moemo pitifresu, ali ako krenemo naprijed, morat emo umakati svoje njuke u lokvice prljave vode. Kad idemo naprijed, oni tamo nam udijele svata. I ve mi je pomalo dosta Idinih droljica." "Htio bih ", rekao je Porta, a oi su mu sjale dok je uvis podigao dvije okruglice od kotane sri kako bismo im se mogli diviti, "da sutra mogu spavati u kraljevskom krevetu i silovati kraljicu i sve princeze. " "Moda bi im bilo drago da to napravi", sanjivo je rekao Gregor Martin. "Moda bi one voljele da ih maze ruke koje zaudaraju na leeve." "Mi smo jednostavno fenomen svoga vremena", rekao je Stari Un. "Jednoga e dana sve ovo biti gotovo, i mi emo se morati oprati." "Ako budem imao dovoljno vremena kad stignemo do Rima ", rekao je Heide, "i ako nam ovi ne budu preblizu za petama, prvo u se baciti u veliki krevet sa svilenim baldahinom na etiri stupa. Zadrat u svoje krpe na sebi. Sve u razbacati. Tada u se naspavati do mile volje, potom izii van i pronai si jednu finu damu s prekrasnim donjim rubljem, pa uje okrenuti nekoliko puta. Zatim u se napiti kao budala i nastaviti s povlaenjem. " "Jofrese", povikao je Porta, "nastavit emo ovako itavim putem; popit emo sve to imaju, kurvati se sa svim njihovim enama, razbacati njihove krevete. Rim, Milano, Innsbruck, i zavriti u Berlinu uz zabavu svih zabava. " Zviduk nas je dozvao u stvarnost. "Uzmite oruje, postrojite se ispred tenkova!" naredio je bojnik Michael Braun. "Ja sam previe pospan za to ", promrmljao je Porta. 49 Odbauljali smo do prednjeg dijela broja 5; svi smo bili iscrpljeni jer nismo spavali etiri dana. "Ja u zaspati dok budem vozio ", zaprijetio je Porta. Mike gaje opsovao. I njegove su oi bile oteene i obrubljene crvenim kolobarima od premalo sna. Krenuli smo. Dva su tenka pala preko ruba, jer su njihove posade zaspale. BOJNIK MICIIAEL BKAUN Rojevi Jaboa su se pojavili i poeli istiti ceste. im bi se pojavio tenk, dola bi dva ili tri Jaboa da ga napadnu. itava naa 2. bojna je bila razbijena na komadie u dvosatnom napadu Jaboa; na je eskadron izgubio sve svoje Pantere i pola posada. Porta se morao skotrljati niz breuljak kako bi ugasio svoju goruu uniformu. Sada smo se nalazili u sklonitima u planinama i ekali popunjavanje jedinica novim trupama. Ve smo dobili nove tenkove, ezdesetosamtonske Tigrove s vrlo uinkovitim topovima kalibra 88 milimetara. Nove posade nisu dole u jednoj velikoj skupini, nego kap po kap, kao i obino. Bili su to stari ratnici, mnogi od njih jo uvijek u zimskim uniformama, jer su stigli izravno s Istonog fronta. Doekao ih je Hauptfeldwebel Hoffman, najvei varalica od svih Hauptfeld-webela, koji je oboavao zvuk vlastitoga glasa, i esto uivao u njemu. Ponekada je bio sarkastino ljubazan, pa je svoje podinjene nazivao biblijskim imenima; u drugim bi prilikama bio okrutan, i tada bio upotrebljavao termine iz nunika. Kada je bio normalan, tonije, srednje zloban, rabio je misteriozne polu-zoo-loke termine poput: zubokrava, smeesvinja, glupobik, zeco-dral, kiotakor. 50 Iako kao doasnik Hauptfeldwebel Hoffman nije imao pravo na posilnoga, on ih je zapravo imao dvojicu. Jedan od njih predstavljao je njegova osobnog slugu. Prije no to gaje zla kob

dovela u Hauptfeldwebelove ake, bio je maitre d"hotel u jednom od najboljih hotela u Berlinu. Drugi od njih imao je mjesto peraa boca i peharnika. Morao je pruiti savrenu uslugu kada bi Hoffman objedovao. Jedini koji je uivao naklonost Hauptfeldwebelabio je Orao, bivi Stabsfeldwebel vojnog zatvora u Hamburg-Altoni. Postao je glavni raunovoa eskadrile. Pokuavali smo Orla omrznuti kod porunika Fricka i Mikea, ali nismo uspjeli., Orao je ivio kao bubreg u loju i samo nam se smijao i izrugivao. Jedne su se noi neki od dekiju runo naalili s njim. Dok je leao u krevetu i slatko snivao, bacili su se na njega, uhvatili ga i vezali za stablo, preko oiju mu stavili povez i omotali mu nekakvu krpu oko vrata. Na posljetku su ispred njega stavili talijansku strojnicu. Kada su ga ujutro odvezali, bio je drua zastraena olupina. Hoffman je to smatrao dobrom alom i njezine je poinitelje nazvao lukavim psima, ali kada se runa bomba bez upaljaa spustila na njegov stol, ti su lukavi psi postali prokleti opor komunistikih sabotera, i poslao je po tajnu vojnu policiju. Oni su stigli pod krinkom epavog Kriminalobersekretara, koji je proveo tri dana pijui Hoffmanovu privatnu zalihu alkohola, a potom otiao, ne razotkrivi nita, iako nije zaboravio uzeti etiri teke Camela i dvije dimljene ovje unke. Na rastanku je uvjeravao Hoffmana kako e se uskoro vratiti kako bi se temeljitije pozabavio tom stvari, to je izazvalo vrlo udno Hoffmanovo glasanje. Kada je na Hauptfeldwebel priznao svoje jade prijateljima u stoeru pukovnije, oni su ga utjeili podsjetivi ga daje sam poslao po policiju; pa se zakleo kako e otada nadalje uvijek posluati savjet iskusnijih od sebe: nikada ne uznemiruj vlasti, nego ih ostavi u snu. Teko ih je ponovno uljuljkati u san. Stajali smo pred uredom ekajui i smrzavajui se. Haupt-feldwebel bi nas uvijek ostavio da ekamo; smatrao je kako to 51 poveava nau napetost. Povrh uniformi smo nosili stara, tam-noplava radna odijela, i bili smo sigurni da emo biti odabrani za rad na odravanju, jedini posao pri kojem ono to radite nije bilo pod neprestanim nadzorom i provjerama. Porta je u rukama imao stolarsko vrtalo i etiri odvijaa. Blistava svjeica virila mu je iz depa. Maleni je pod rukom imao crpku za gorivo. Hodao je tako ve itav proli tjedan, ali Hoffman jo nije nasjeo na trik. Novopridolice su bili postrojem s nae lijeve strane, a njihovi ruksaci i kaputi nagomilani ispred njih. Na sebi su imali koulje, a preko ramena visjele su im nove novcate plinske maske. elini ljemovi klatili su se objeeni za kuke na njihovim poja-sevima. Hoffman je iziao iz ureda, praen Orlom, koji je nosio plou s dnevnom raspodjelom dunosti i est olovaka u boji. Hodao je tono tri koraka iza Hauptfeldwebela, zastajui i kreui tono istoga trenutka kada i on. Moglo bi se pomisliti da su pali sa istoga stabla. Hoffman je zauzeo poloaj, razdvojenih nogu, ispred eskadrona, otvorio usta sve dok nisu poela nalikovati na ogromnu crvenu rupu, a potom je iz njihovih dubina doao divlji zapovjedni urlik: "Eskadron: desno ravnaj. Pogled naprijed!" Priekao je nekoliko minuta kako bi vidio hoe li se itko usuditi pomaknuti, a potom se zadovoljno iscerio i naredio: "Na mjestu voljno. Vi ruiasti zebrokonji zamiljate da moete sa mnom izvesti trik s odravanjem, zar ne? Pa, danas vam je posljednji put, vi smrdljive monje. Mehaniari na desnu stranu." Dvije treine eskadrona prelo je na desnu stranu, dok su ostali stajali na svojim mjestima i praznim pogledima zurili uvis. Hoffman je otiao do njih, a Orao gaje slijedio. "Ti tamo", povikao je, pokazujui prema nekom Oberge-freiteru. "Odakle ti taj pitolj kojeg ima na svojoj irokoj stra-i?" njici.-" Obergefreiter je morao predati svoj pitolj. 52 Hoffman se zadovoljno nasmijao. Oboavao je takve stvari. Znao je koliko pitolj znai

obinom vojniku. Oduzeti mu ga bilo je kao ukrasti mu duu. Tri ih je puta Hoffman natjerao kroz movaru, pod izlikom loeg dranja i nediscipliniranog ponaanja. Kada se skupina ponovno postrojila pred njim, ovaj put prekrivena blatom i pajim izmetom, naslaivao se: "Dakle, vi uljivci, moda ste sada shvatili da ste se pridruili pravoj pruskoj satniji, u kojoj vlada disciplina. Shvatit ete da ne vrijedite nita vie od patrljka kastriranog vodenog konja. Ja sam ovdje onaj koji govori to je to, i ja to jedini smijem. Ako budem osjetio da bih volio odsjei vae proklete glave, to u i uiniti; ako, to se protivi svakoj vjerojatnosti, meu vama movarnim ribama otkrijem kravu sa imalo sive tvari, uinit u ga doasnikom." Kada smo dobili otpust, a Hoffman se negdje izgubio, doao je Orao i motao se uokolo neko vrijeme prije no to nam je rekao: "Bojnik eli porazgovarati s vama svima i upoznati nove. Danas je stvarno lud. Ve je pet puta istjerao inovnike kroz prozor ureda." "Zna li to u uiniti?", rekao je Porta s lukavim smijekom. "Jednog dana u te odvesti na prvu liniju i poslati te preko Gur-kama ili Marokancima s nekoliko odrezanih prstiju u depu. Come trista la vita!" Orao je brzo nestao. Rudolph Kleber, na truba, koji je prije bio lan SS-a, za-trubio je poveerje na svojoj vojnikoj trubi. "Mille diables! Nee vie puno ostariti", rekao je Legionar uz smijeh. Postrojili smo se, prvo umoivi ruke u otpadno ulje. Navodno smo radili na odravanju, i Hoffmanu bi moglo pasti na pamet da nam pregleda ruke. Bojnik Michael Braun je ve bio ondje, ekajui nas. Bio je naslonjen na zid, poigravajui se velikom cigarom u ustima. uli smo vrlo udne glasine o bojniku Mikeu. Neki su govorili da 53 uope nije Nijemac, ve Amerikanac. Julius Heide, koji je o svemu bio dobro obavijeten, rekao je kako je bio desetnik u amerikim marincima. Rodio se u Berlinu, a u Ameriku su njega i jo sedmero brae i sestara odveli djed i baka nedugo nakon Prvog svjetskog rata. Ondje mu se majka udala za Amerikanca, poslovnog ovjeka, kojega su zanimali samo posao i ene. Trgovao je tekstilom, i nije se zanimao za rasna pitanja niti za politiku. Njemu su Sjedinjene Amerike Drave bile itav svijet i okolni planeti. Svatko tko nije tako mislio bio je prokleti crnac. Kada se Michael Braun vratio sa sluenja na Havajima s nekim prilino udnim idejama, bio je otputen iz vojske uz komentar da je tamna mrlja na asti Sjedinjenih Drava. ivio je od novca koji je dobio pri otpustu, sve dok nije postao igolo neke glumice u Los Angelesii. Jednoga dana u nekoj otmjenoj trgovini dopustio je da mu jezik postane bri od misli i ispriao je previe o njoj. Kada se vratio u njezine odaje, pronaao ju je pijanu od devet aa viskija, dvije dina, tri genevera11 i telefonom dobivenim izvjeem o tome to je rekao o njoj. Njih su dvoje uspjeli razbiti vei dio namjetaja prije no stoje Michael dobio koaricu. Potom je okuao svoju sreu kao ista cipela na kraju dugog doka. Na nesreu, jo se uvijek nije bio nauio oprezu. Odveo je u krevet gardistovu suprugu, crnokosu nimfu iz Meksika. Irac, pripadnik Nacionalne garde, nije mogao ispunjavati njezine potrebe, pa je plaao dvojici Japanaca iz Yokohame da je razveseljavaju. Jedan od njih imao je praonicu rublja u ulici Little. Drugi je radio u pekarnici, u kojoj je neki iseljenik iz Bea pekao beki kruh kojega ne bi prepoznao niti jedan Beanin. Michael se upustio u seksualne orgije koje su zavrile sveopom guvom. Bilo je mnogo govora o skrivenim kamerama, i izbio je povelik skandal. Gardist je postao narednik, a dvojica su Japanaca otvorila vlastitu praonicu rublja, koja se jos uvijek nalazi u ulici Little. Dobro zarauju. Znaju dobro oistiti stare koulje. " Pie slino dinu, pirit s okusom borovnica i drugog bilja nap. prev.

54 Stvari nisu tako dobro krenule Michaelu. Pritvoren je, jer je bio optuen da je on odgovoran za fotografije. No, na neki je nain imao sree. Mogao je dobiti deset godina, ali budui daje sudac toga dana dobro ruao i bio dobro raspoloen, puten je za godinu. Sucu su se takoer svidjele i fotografije koje su bile priloene kao dokazni materijal. Napravljeno je mnogo kopija tih fotografija koje su bile uruene sucima, odvjetnicima i policiji. Iziavi iz zatvora, Michael Braun je uskoio u teretni vlak za New York. Kada je stupio na vrsto tlo na doku Millwall, otiao je u vojni ured za regrutiranje u ulici Washington. Upao je prilino nabusito; na posljetku, ipak je on bio stari marinac, tovie, jedan od onih iz vojarne Shuffield, no neki uljivi narednik s tri vrpce na depu na grudima - ratovao je na Sommi i jo se uvijek time hvastao - zatraio je od njega potvrdu o ponaanju. Braun je pokuao zatajiti godinu dana provedenu u zatvoru u Los Angelesu. Sa smijekom na usnama pozvali su ga u neku spavau sobu, u kojoj su ga prebili na mrtvo ime i utuvili mu u glavu daje kriminalna svinja s kojom vojska ne eli imati nikakvoga posla. Potom se vratio na dok Milhvall, potajice ukrcao na HA-PAG-ov brod Bremen, na kojem je otkriven 375 milja istono od Halifaxa. Nakon toga je na svoje ogromno iznenaenje nauio koliko tono tanjura ovjek moe oprati tijekom jednog dana. Svaki puta kada bi razbio tanjur, glavni konobar bi ga udario kuhinjskom daskom po glavi. Kada je brod stigao do Hamburga predan je asniku za sigurnost. Batine koje je dobio od trojice narednika u New Yorku bile su nita u usporedbi s onima koje je dobio u Stadthausbrucke 8. Sljedeih devet mjeseci proveo je u Fulsbiittelu pod Mara-buom, najomraenijim od svih SSObersturmbannfiihrera. Intuitivno, Braun je shvatio da e morati kleknuti pred iskrivljenim nacistikim kriem i zakleti se na odanost ako eli otamo izii iv. Instinkt staroga vojnika rekao mu je tko je bio pijun u eliji. Paljivo im je poeo priati o amerikim marincima i vojarni u 55 Shuffieldu, opisujui rad zarobljenika u kamenolomima, neljudske mareve pod uarenim suncem, a dozvolio je i da mu pobjegne pokoji podatak o novom poluautomatskom MI karabinu. Takoer je ostavio ljude u uvjerenju daje upoznat s jo jednom novom pukom. Marabu se zainteresirao. Dva je sata Mike stajao u stavu pozor, to bi mogao samo marinac. Marabu je odobravajui ki-mnuo i podvrgnuo ga raznim testovima. U sklopu prvoga je razoruao trojicu snanih SS-ovaca golim rukama. Marabu je bio zapanjen. Stajao je iza zavjesom zaklonjenog prozora na prvom katu i promatrao. Potom je Mike morao prohodati tri i pol kilometra dugu stazu nakon to mu je hrana bila uskraena est dana. Stavili su ga u hladnjau, i bio je gotovo mrtav kada su ga pustili. Potom su ga svezali za radijator i zalijevali kantom vode svakih etvrt sata. Poeo je eznuti za garnizonskim zatvorom u Shuffieldu, kojim je vladao Brazgotina, najgori od svih zlih narednika. Marabu je pljunuo na Mikea, ali Mikeu je u glavi i dalje odzvanjao poznati zov trube iz Shuffielda. Marabu je pogrijeio pruivi mu stari tretman smiljen za politike fanatike. Mike je i dalje stajao u stavu pozor, gledajui Marabua kroz izmaglicu. Marabu gaje etiri puta opalio po licu svojim biem. Sedamdeset i tri dana kasnije, Mike je prebaen u logor za prisilni rad u blizini Eisenacha. Na mutan je nain uspio pronai vezu u Partiji. Sprijateljio se s nekim Gauleiterom, pa su njih dvojica otkrili instinkt za poslove, posebice one mutne. Tako je u rekordnom vremenu Mike postao zapovjednik logorske satnije. Jednoga mu je dana dobar prijatelj doapnuo kako je na pomolu policijska istraga. Netko iz visokog ealona poeo se pitati zato u Eisenachu bez traga nestaje toliko zaliha. Mike je shvatio kako je dolo vrijeme za promjenu adrese, pa je izjavio nekoliko patriotskih primjedbi u smislu kako osjea daje njegova dunost sluiti u vojsci, ako ga ondje budu htjeli. Njegov regionalni zapovjednik, SS-Gruppenfiihrer Nichols, progutao je

mamac, i tako se on jednog kinog travanjskog dana prijavio u 56 121. pjeake graniare u kampu Tibor. Meutim, ondanji zapovjednik druge satnije, Hauptmann Tilger nije mogao podnijeti ovog udnog polutana, pa su ga poslali u Tapiau na poljskoj granici, najdalje to su mogli. Ondje je proveo est mjeseci u 31. strojnikoj bojni, gdje je na sebe privukao pozornost svojom izvjebanou u pucanju. Osvojio je vojno prvenstvo kao predstavnik svoje bojne. Kada ga je zapovjednik upitao koji je in imao u marincima, bivi je desetnik besramno odgovorio: "Porunik, gospodine bojnie." Izvjee o Michaelu Braunu poslano je u Berlin, i osam dana kasnije postao je Feldvvebel s pletenicom priuvnog asnika na naramenicama. Tri mjeseca kasnije postao je Fahnenjun-ker, a krajem godine Oberfahnrich. Sluajno je saznao da ga namjeravaju poslati u Vojnu akademiju u Potsdamu. Tamo im ne bi trebalo vie od sat ili dva da razotkriju koliki je zapravo laac, pa je kontaktirao veze u Partiji i nastavio sa svojim putovanjima. Nekoje vrijeme proveo u 2. inenjerijskoj bojni u Stettinu, gdje je uz mnogo znoja i psovki nauio graditi pontonske mostove. I tako, svaki put kad bi se poelo govorkati o vojnoj akademiji, on bi uspio dobiti prekomandu. U vrijeme kada je 1939. izbio rat, bilo je svega nekoliko garnizona njemake vojske koji nisu imali ast uivati u njegovoj nazonosti. Kampanju u Poljskoj zavrio je u Lembergu kao zapovjedni porunik satnije. Ondje je bio dobrodoao gost s druge strane demarkacijske linije, gdje je popio mnogo aa votke s ruskim asnicima. Posvadio se sa svojim zapovjednikom, koji je inzistirao kako je dolo vrijeme da Michael Braun poe na vojnu akademiju, a kao rezultat toga napustio je 79. s ovim elokventnim opisom u vojnoj knjiici: "Nediscipliniran, neposluan, svadljiv. Nesposoban za samostalno zapovijedanje". Oito, ovakva ocjena nije mu omoguila lak poetak u novim jedinicama. est je mjeseci putovao Njemakom zapovijedajui transportnom satnijom opskrbnih jedinica, i jednoga lijepog dana, on i njegovi natovareni kamioni su uli u Eisenach, gdje je 57 pola tereta nestalo u prostranim skladitima njegovog prijatelja Gauleitera. To je bio kraj sluenja porunika Michaela Brauna u transportnoj satniji. Postao je Hauptmann u rekordnom roku, a pet mjeseci kasnije unaprijeen je u bojnika, sve zahvaljujui tom Gauleiteru. Zapanjujui podatak je bio taj da bojnik Michael Braun nikada nije bio niti u krugu od stotinu kilometara od nekakve kole za asnike. Uvijek je dobivao prljave poslove i nerjeive zadatke, i na ovaj ili onaj nain, uspijevao bi ih obaviti dok su drugima pripisivane zasluge za to. Njegov posljednji zapovjednik dodao je jo jedno ne ba pohvalno miljenje onima ve zabiljeenima u njegovoj vojnoj knjiici, pa je bio poslan u pukovniju zaduenu za posebne dunosti, a sve to samo zato to je jednom prilikom, kada je bio pijan, zamahnuo kriglom piva prema Hitlerovom portretu i povikao: "ivjeli!" Ali sada vie nije imao prijatelja Gauleitera da mu pomogne, jer je onaj njegov sada razbijao kamenje za novu autocestu, a sama injenica da gaje poznavao je bila opasna. Mike gaje urno zaboravio. I tako se bojnik Michael Braun naao pred naom satnijom, predstavljajui se pridolicama. Mogao je neprekidno psovati sat i pol vremena i niti jednom se ne ponoviti. "Dakle, vi upci," urlao je, "ja sam va zapovjednik. Neu podnositi nikakve poalice. Ako ikome od vas padne na pamet glupa ideja da mi neto namjesti iza lea, neka napie oporuku prije no to to pokua. Imam oi i na leima." Pokazao je prema Malenom i rekao: "Creutzfeldt, tko je najstroi zapovjednik kojega si ikada imao?" "Ti, Mike." Bojnik se iroko nasmijao. Potom je pokazao prema Legionaru. "S desne strane moete vidjeti doasnika Kalba. Sluajte ga, pa ete imati izgleda da spasite vlastite ivote. Bio je kod Marokanaca i poznaje sve prljave trikove koji postoje. Onaj visoki klipan s utom maramom

oko vrata na lijevoj strani je bio jedan od feldmaralovih padobranaca, ali predobro je vladao 58 noem, pa su ga izbacili. Od njega moete nauiti o borbi izbliza. Od doasnika Juliusa Heidea moete nauiti o redu i disciplini; od Feldwebela Willieja Beiera, Starog Una, nauite poznavanje ljudi i ljudskog roda, iako vam ovo potonje nee ba koristiti. Obergefreiter Porta vas moe nauiti krasti, a ako vam treba duhovna utjeha obratite se naem ocu Emanuelu. No, nemojte se prevariti u pogledu njega. On moe svojom ljevicom onesvijestiti bika." Izvukao je svoj teki P.38 iz utih korica. "Kako ste zasigurno primijetili, imam slubeni pitolj, i niti jedan od onih upkokakljivaca homia se nee moi izvui, a prljava svinja koja pokae i najmanju trunku kukaviluka kad se pojave drobitelji lubanja e istoga trenutka od mene dobiti metak u tikvu iz njega. Nemojte misliti kako ste ovamo doli zaraditi eljezni kri. U SS-u morate biti dva puta preporueni da biste ga dobili, a ovdje est puta. Vi ste olo ljudskog drutva, ali ete biti najbolji vojnici na svijetu." Duboko je udahnuo i vratio pitolj u ute korice. "Uite od ljudi koje sam vam upravo preporuio." Potom se okrenuo Hauptfeldwebelu Hoffmanu. "Dva sata posebnih vjebi u rijeci. Svatko tko ubije suborca dobiva tri tjedna dopusta. Svaki deseti metak i svaka deseta bomba e biti pravi. elim vidjeti bar jednu slomljenu ruku. U protivnom, dodatnih etiri sata vjebi." Potom je zapoela jedna od uobiajenih Mikeovih vjebi. Mrzili smo ga zbog njih, ali one su nas inile vrstima i nehunia-nima. Ako elite biti dobar vojnik, morate biti sposobni mrziti. Morate biti sposobni ubiti ovjeka kao to biste ubili u. Imali smo mnogo zapovjednika, ali njemaki Amerikanac, bojnik Michael Braun, koji nikada nije proao kroz asniku kolu, nauio nas je sve to na nain na koji to nitko drugi nije mogao. Rugao bi nam se i pljuvao po nama u jedanaest sati, gurao nas u smrt u dvanaest, i pio viski i kockao s nama u jedan. Od ulinih derana napravio je super-vojnike. Uveo je paradni korak kroz movaru, u kojoj smo bili do oiju u blatu, predvoeni bendom: deset truba, deset flauta i deset bubnjeva. ak 59 je dobio dozvolu da svirai mogu imati medvjeu kou oko ljemova. Prema njegovom zatiljku ispaljen je povei broj metaka, ali i pored toga su ga Porta i Legionar dva puta nosili na leima s niije zemlje, za to im se nikada nije zahvalio. Kad god je trebalo uiniti neto posebno teko: probiti neprijateljsku liniju, raznijeti neki odreeni cilj, pokrivati povlaenje, raiivati mine, preplivati rijeku zaronjen s inenjerijom, uhvatiti neprijateljskog generala; Mike bi gotovo svaki puta sudjelovao, preo-djeven u obinog vojnika. Jednom je natrag donio trojicu ranjenika, a sljedeeg je jutra otiao po etvrtoga, koji je leao na ici. Jednom prilikom nae je topnitvo prekratko naciljalo, pa je Mike otpuzao do prednjeg promatrakog poloaja, uhitio promatraa zbog zanemarivanja dunosti, i sljedea dva sata usmjeravao topovsku paljbu na takav nain da smo uspjeli zauzeti neprijateljske poloaje gotovo bez ijedne rtve. Drugom prilikom je ekao deset minuta nakon vremena koje je u zapovjednitvu bilo odreeno za napad, to je rezultiralo napadom koji je bio uspjeniji od svih oekivanja, samo zahvaljujui bojniku Mikeu. Mogao nas je natjerati da stojimo do vrata u ledenoj vodi usred noi i vjebamo s pukama, ali uvijek bi se pobrinuo da ima suhe slame kada se vratimo. I, teko bilo kome kuharu koji ne donese klopu izravno na liniju bojita, ak i ako bi tri kilometra iza nje bila zasipana baranom vatrom. Stari vojnici cijene takve stvari. Mike je bio svinja, ali potena svinja. Nikada ne bi nita uinio iz prkosa ili zlobe; ono to je radio bilo je nuno - i nikada nije tedio sebe. Mike je bio jedini bojnik kojega sam ikada upoznao, a koji nije imao pobonika. Mogao je oistiti par ukrue-nih izama i pretvoriti ih u meke poput maslaca u rekordnom vremenu. Znao je oistiti rov pomou nekoliko runih bombi, znao je pucati iz bacaa plamena tako da dobije maksimalni uinak. Kada bi Mike predvodio napad, znali smo da smo napola sigurni: Mike je, poput nas ostalih, bio ulini huligan koji se u 60

vojsku prijavio u potrazi za neim boljim, u pukovniju u kojoj se nisu dodjeljivala priznanja za postignua u borbi. Najvee mu je zadovoljstvo priinjalo izdvojiti nekoga od nas na prozivci i pitati: "Tko su najbolji vojnici na svijetu?" Znali smo koji je odgovor oekivao: "Ameriki marinci", ali nas je zabavljalo odgovarati mu drugaije. Legionar bi mu, naravno, odgovorio: "La Legion Etrangere." Na to bi Mikeov komentar uvijek bio: "Smee s europskih smetlita", od ega bi Legionarevo lice problijedilo od bijesa. Ako bi pitao Barcelonu Bloma, on bi odgovorio: "Ingeniero del ejercito espanol, najhrabriji od hrabrih." Na to bi se Mike prezrivo nasmijao i rekao: "uo sam da sanja o gomili stabala narane. Kako si zapravo dospio u Graanski rat?" "Bio sam lan posade jednoga od onih velikih brodova na kojima se droljice bogataa izleavaju pod tendama i pokuavaju ne razmiljati o svojim impotentnim sponzorima." "Jesi li imao sree kod njih?" "Tu i tamo, gospodine bojnie. Bio sam u Barceloni onog dana kad se general pojavio na jugu. Prvo su mu se ljudi smijali i mislili kako je sve to samo ala, ali toga je puta bilo za ozbiljno." Bojnik je kimnuo s razumijevanjem. "Ali kako si zavrio u panjolskoj vojsci, Feldvvebelu?" "Bio sam u Barceloni s jednom starijom damom, i prije no to mi je postalo jasno to se dogaa, drao sam se za kamion s gomilom drugih. Poslali su nas u Madrid, nakon to smo nabubali mnogo toga o Marxu i Engelsu, ali to mi znanje nikada nije ba pomoglo u rovovima. I tako smo jednoga dana moj kompi i ja poludjeli za njima. Bilo je to tijekom borbi u sveuilinoj etvrti." "Jesi li bio na Ebru, Feldwebelu? Trebali ste imati barem jednu bojnu naih marinaca. Oni bi preokrenuli stvari." 61 Barceloni se nije dalo protestirati. Takvom fanatiku se jednostavno nije moglo objasniti kako je okrutan bio Graanski rat. "Koje su posljedice Graanskog rata u panjolskoj?" upitao je bojnik Mike. "Milijun mrtvih, gospodine bojnie." Bojnik Mike vie nita nije pitao. Milijun mrtvih je mnogo, ak i za veliku zemlju. Stajao je pred eskadronom, rairenih nogu. "Niti jedna vaa jedinica nije ravna amerikim marincima", hvalio se. Ponosno se udario akom o miiava prsa. "Ja, va zapovjednik, ponosan sam to sam sluio u amerikim marincima." Kada smo se vratili radu na svojim tenkovima, Stari Un je ljutito progunao: "Mike je opasan tip." Udobno smo se smjestili. Porta je imao iznenaenje za nas. Zdjelu punu graha. Izvukli smo svoje sklopive lice i vilice iz izama. Zdjelu smo smjestili tako daje svi moemo dohvatiti sa svojih mjesta. Grah je bio hladan, ali to nam nije jako smetalo. Barcelona je od nekud izvukao cigaretu i prelomio je na tri dijela. Komadi su kruili okolo. Porta je podijelio karte. "Ima li ita ljepega", pitao je Stari Un sa smijekom, "od sjedenja na brdu usred velike movare s loncem graha ispred sebe i igrajui karte, znajui da si vie-manje siguran od granata?" Sloili smo se kako nema. Kad bismo samo mogli nastaviti sjediti ondje, u svojoj osobnoj movari, rat bi, to se nas tie, mogao potrajati jo stotinu godina. Veina nas jo nije napunila niti dvadeset i pet. Odavno smo ve bili zaboravili kako izgleda civilni ivot. Na najvei luksuz predstavljao je isti zahod na nekom breuljku pod vedrim nebom.

62 IV. Dva eskadrona tenkova ekala su u pripravnosti u ulici Porta Labicana. Iz tame zauli su se grubi povici: "Sbrigatevi, per Bacco", i prestraeni su se ljudi penjali u teretne vagone. Mjesto je bilo krcato ljudima iz SD-a i njihovim faistikim pristaama; bijesni psi su lajali; djeca su plakala; neka djevojica izgubila je lutku; starica je posrnula; izme potkovane avlima dijelile su udarce lijevo i desno; teka vrata su se zatvarala i osiguravala lancima; lokomotiva je ispustila paru. "Svinje", povikao je na truba. "Previe ih je u svakom vagonu da bi mogli sjediti. " "Ne bismo li trebali baciti pokoju granatu na ljude iz SD-a? " s nadom je predloio Maleni. "To ne bi koristilo nama, niti bilo kome drugome", ljutito je zareao Stari Un. "Bilo je mnogo gore kada su odvodili varavske idove", dobacio je Porta. "Ovdje ne koriste bieve, samo svoja stopala. " "Zato se ne probiju van? " iznenaeno je upitao Barcelona. Stiglo je jo teretnih vagona koji su bili ispunjeni utihnulim ljudima. "Hoe li ih sve poubijati? " pitao je Truba, koji je ranije bio u SS-u. "Moe se okladiti da hoe ", rekao je Heide uz zloban osmijeh. "Otrovat e ih plinom u Poljskoj. " "Ali ne mogu se tako ponaati prema ljudima", naivno je promrmljao Stari Un. "Niste li znali", ironino je rekao Porta, "da je vrhunac stvaranja ba ta svinja, ovjek? " Bila je to no u kojoj su deportirani idovi iz Rima. Dva eskadrona tenkova njemake vojske su osiguravala njihovo ukrcavanje na rimskom kolodvoru. 63 idovi su bili okupljeni usred bijela dana pod vatikanskim prozorima. Dolo je do kratke, ali silovite borbe u Vicoli del Campanile, kada su uhvatili dvije idovke i nekog starca. Na posljetku su jednu od ena za noge odvukli do kamiona parkiranog u Via della Conciliazione. Sakupljanje je osobno nadgledao ef rimskog Gestapa, SS-ov Obersturmbannfuhrer Kappler. Nijemci su se svim silama trudili da isprovociraju papu na javni prosvjed, to bi bio znak kojega su Hitler, Himmler i Heydrich ekali i o kojem su sanjali jo otkada su doli na vlast: da likvidiraju Svetu stolicu. Protestirati u tom trenutku za Vatikan je znailo zapeatiti vlastitu sudbinu. Ljudi u RSHA su sjedili pokraj telefona i ekali da izdaju ifru "psea ogrlica ". PORTINA TAJNA KOCKARNICA Imali smo nekoliko mirnih dana tijekom kojih nismo radili nita osim malo kopanja rovova i postavljanja mina nou. Naravno, izgubili smo ponekada nekog od ljudi, ali bilo je to dobro vrijeme, jer kopanje rovova smo smatrali alom. Imali smo samo jednu doista lou no. Iznenadila nas je snana topovska vatra, pa smo krenuli u krivom smjeru, paralelno s naim poloajima. To nas je kotalo etrdeset i tri mrtva i dvostruko vie ranjenih, ali svi mi stari vojnici smo se vratili natrag itavih koa. tovie, uspjeli smo se nasmijati Heideu. Dio skalpa mu je odnijela krhotina granate, i sva njegova sjajna crna kosa kojom se ponosio bila mu je nestala sjedne strane glave. Upotrijebili smo dva paketa zavoja kako bismo prekrili njegovu veliku ranu. Bio je tako bijesan da ga se moglo uti kako psuje i proklinje na kilometar udaljenosti. Gotovo je ubio Malenog, koji mu je kasnije donio ogromno zrcalo, koje je uzeo u oblinjoj velikoj kui, tako da bi Heide mogao uivati u svom izgledu. No, Heide je pripazio da 64 ne razbije zrcalo. To bi mu donijelo sedam godina nesree. Pro-kleli smo to zrcalo. Postalo nam je pravi problem. Pokuali smo ga se rijeiti, htjeli smo ga pokloniti, no nitko ga nije htio uzeti, pa smo ga na kraju odnijeli u Idin kupleraj, i uz odreene potekoe privrstili na strop u jednoj od soba. Kad smo ga uspjeli tamo namjestiti, osjeali smo se kao daje s nas skinuta kletva. Porta je otkrio jednu kuu, koja je sama samcata stajala izmeu nekoliko borovih stabala, dobro

skrivena od znatieljnih pogleda. U njoj je otvorio kockarnicu. Maak Staljin sjedio je na crvenom svilenom jastuku u kavezu za papige iznad Portine glave. Jastuk je prije pripadao jednoj od Idinih djevojaka, a Maleni joj gaje uzeo jedne veeri, kada smo se potukli s Talijanima iz 7. planinarske, pukovnije koju smo od srca prezirali, iako nitko nije znao zato. Porta je "nabavio" elegantan stol. Maleni je zauzeo poloaj na preokrenutoj kanti za drugim stolom, odakle je imao dobar pogled na igrae, u sluaju da doe do problema, kojih bi uvijek bilo. Naravno, nije se igralo poteno, ali bilo je to sitno, zabavno varanje. Ako ste htjeli, mogli ste slobodno provjeriti kockice, no ljudi su to rijetko inili nakon to bi vidjeli izraz lica Malenoga, koji je sjedio s pitoljem u krilu i amerikim policijskim pendrekom koji mu je nonalantno visio o zapeu. Oberfeldwebel Wolf bio je sretne ruke, pa je hrpa novaca ispred njega neprestano rasla. Pjevuio je melodiju Tri ljiljana iz istog veselja i samopouzdanja. "Gospodin Oberfeldwebel ima sree", rekao je Porta s lukavim osmjehom. "Odnijet u vam banku", nasmijao se Wolf. Nije uo kako je Maleni povjerljivo doapnuo Porti: "Da li da krenem za tim govnarom kada izie i dam mu jednu po njuki?" Porta je odmahnuo glavom. Taj Maleni ba nema pojma. U njegovom umu najjednostavnije je bilo spustiti pendrek na Wol-fovu glavu kad izie van i liiti ga novca kojeg je osvojio, ali Porta je imao vlastiti plan za ovakvu prigodu. 65 Wolf je ustao, skupio svoju zaradu na hrpu i napunio depove. Potom je izvukao pitolj iz izme i zavrtio ga oko prsta poput kotaa. "Vi banditi ete sigurno primijetiti kako je ovo Colt II, i volio bih da shvatite kako gaja znam koristiti. Svatko tko otvori vrata prije no to istekne pet minuta od moga odlaska, zaradit e rupu u glavi i jo jednu u stranjici, a to se posebice odnosi na tebe, Creutzfeldt." Potom je uz iroki osmijeh odetao natrake do vrata, u ruci drei Colt. Vani je odvezao dva ogromna vujaka koje je bio svezao za stablo. Ove divlje zvijeri posvuda su ga pratile. Jednom su gotovo ubile Malenoga, kada je pokuao ukrasti dip kojega je Wolf namjeravao nekome prodati. Dok je nestajao puteljkom izmeu borova, uli smo ga kako se smije i njegove pse kako laju. Maleni je skoio sa svoga stola i jurnuo prema vratima. irom ih je otvorio i naao se licem u lice s Wongom. Wong je bio jedan od dvojice Vlasovovih vojnika koji su Wolfu sluili kao tjelohranitelji. "Ti kroz vrata ne proi. Wolf rekao ne. Njet. Njet." Maleni je ustuknuo ispred cijevi ruskog poluautomatskog pitolja koji je bio uperen tono u njegov trbuh. Neto dalje ugledao je Thunga, drugog tjelohranitelja, koji je stajao meu stablima. Maleni je s treskom zalupio vratima i popeo se natrag na svoje vjedro. "Taj Wolf stvarno nije ba ugodan", ogoreno je rekao. "alje ubojice miroljubivim ljudima! Kada bi samo otiao na bojite na nekoliko trenutaka." "To zasigurno nee uiniti", sa sigurnou je ustvrdio Porta. "Onamo ga nee namamiti niti sam Adolf." Ponovno smo zauzeli svoja mjesta za kockarskim stolom. "Vratit e se ve on", samouvjereno je prorekao Porta. "Uloite novce." Pozvonio je malenim srebrnim zvoncem, a Maleni je kvrcnuo svojim pendrekom po potkovi koja je na uzici visjela 66 sa stropa. Porta je izbacio kocke na stol. Bile su to posve neobine kocke. Pritisak na odreenom mjestu uzrokovao bi pomicanje teine u njima, to bi rezultiralo okretanjem kocke onako kako je to htio bankar. "Mogu li vam se pridruiti?" upitao je Orao, koji je sjedio u kutu, klonuo duhom. Maleni je skoio sa svoje kante i sruio ga na pod udarcem pendreka. "Ispraznite mu depove", naredio je Porta. "Ve je igrao i izgubio sve. To e ga protresti."

"Ovaj zatvorski takor ima nekoliko zlatnih zuba", objavio je Maleni, nakon to je pregledao depove onesvijetenog biveg Hauptmanna i Stabsfeldwebela. "Nee ih jo dugo imati", rekao je Porta. "Ovamo s njima!" Maleni ih je odluno iupao. "Zbog ega bi ovakvom ovjeku trebali rezervni zubi?" htio je znati Porta. Dva zlatna zuba nestala su u njegovoj platnenoj vreici. "Koliko ih ima?" znatieljno je upitao Heide. "A to se to tebe dovraga tie? Nee dobiti niti jednoga." Pljunuo je na Orla, koji se poeo pomicati. "Pogledaj tog masnog takora. Prije tri mjeseca bio je na samom vrhu. utnuo me u stranjicu i prijetio mi na razne naine." "Poaljimo ga preko Amerima s odsjeenim prstenjakom u depu", predloio je Marlow. Orao se s mukom osovio na noge. "Udario si me", optuujui je rekao Malenom. "Jesam, i to s time?" nasmijao se Maleni, provocirajui. "to si drugo oekivao? Pokuao si okrasti bankara kada si na poten nain izgubio." "Izgubio?" priguenim je glasom promrmljao Orao, s luakim izrazom lica, i grozniavo poeo pretraivati svoje prazne depove. "Opeljeili ste me! Znam da nisam igrao. Sve je nestalo. Moj sat!" Njegov povik je prerastao u vrisak. "I moj 67 srebrni prsten s orlom, kojega mi je poklonio Gauleiter Lem-cke!" Otvorio je usta. Debelim je jezikom preao gornjim redom zuba. "Nije mogue", promrmljao je, odbivi povjerovati u ono to mu je sugerirao jezik. Nervozno je gurnuo prst u usta. Polako je shvatio: njegov ponos, njegova dva zlatna zuba vie nisu bila ondje. "Gdje su dovragamoji zlatni zubi?" divlje je povikao i oajniki pogledao oko sebe, ali okruivala su ga samo iscerena lica koja su se naslaivala situacijom. "Jesi li poludio?" hladno je rekao Porta. "O kakvim to zubima govori?" "Zna ti to savreno dobro", protisnuo je Orao, piskutavim glasom. "Imao sam dva zlatna zuba." U oaju, okrenuo se prema Marlowu i Barceloni: "Vas dvojica ste Feldvvebeli. Morate me poduprijeti protiv ovih lopova. Ii emo na sud." "Caramba ", nasmijao se Barcelona oduevljeno. "Nitko ti nee vjerovati ako bude rekao da su ti maznuli zlatne zube." Marlow se presavijao od smijeha. "Maleni! Isprati gospodina van", naredio je Porta. Maleni je odloio pendrek i pitolj, siao sa svog stolca, otiao do vrata i irom ih otvorio. Potom je namjestio Orla u dovratak, zatrao se i udijelio mu takav udarac koji bi bio dostojan nekog nogometnog internacionalca. Orao je poletio prema stablima. Vratili smo se svojoj igri. etvrt sata kasnije, pojavio se Hauptfekhvebel Hoffman, sa sjajem u oima. Budui da nitko nije izgledao kao da namjerava nazonima narediti da ustanu na pozdrav, uinio je to, sam, ali na njegovo beskrajno iznenaenje, nitko se nije pomaknuo. No, on jo nije bio dovoljno dugo u jedinici, pa nije znao kako se treba drati podalje od Porte. "Nisi li uo naredbu?" upro je prstom prema Porti. "I skidaj taj uti eir s glave." 68 "Ne mogu, gospodine Hauptfeldwebel. Imam samo dvije ruke, a u jednoj imam kockice, u drugoj krupjeove grabljice. Ako ispustim bilo to od toga, to e biti kraj." Hoffman je povikao: "Pobuna! Neposluh!" Poeo nas je proklinjati, nazivajui nas svakakvim stvorovima nepoznatima uobiajenoj zoologiji, i zavrio: "Zabranjujem vam da igrate igre na sreu." Porta je izvukao debelu biljenicu iz unutranjeg depa, polizao prst i zamiljeno okretao

stranice. Kominim pokretom stavio je svoj polomljeni monokl na oko. "Da vidimo, dakle. Incest", okrenuo je jo nekoliko stranica. "Kraa vojne imovine. Falsificiranje dokumenata, Hauptfeld- ne, Oberleutnant Hi... Silovanje, iskoritavanje maloljetnica ... " Hoffman je nekoliko puta rastvorio i zatvorio usta. Nije shvaao. Porta je zamiljeno nastavio: "Prevara, lano predstavljanje, sluaj s oinstvom-to je Stabsintendant Meissner. Kakva svinja. Zavrit e u Torgau." Porta je revno okretao stranice. Potom je s rezigniranim izrazom lica pogledao Hoffmana: "elim prijaviti kako me moja obavjetajna sluba izvijestila kako je gospodin Oberst Engel, koji svoje vrijeme provodi kao IIA divizijskog stoera, prije tjedan dana osvojio 10.000 maraka pogaajui brojeve na novanicama od 100 maraka. Istovremeno su planirali napad kojega mi sada ovdje leei ekamo da zapone. Ovo su povjerljivi podaci, gospodine Hauptfeldwebelu. Ovaj napad je stroga tajna. Povezali su oi maskoti pukovnije, kozi, koja je bila nazona tijekom razgovora, i stavili joj vatu u ui, tako da nita ne moe odati ako susretne mujaka. Oberst Engel je pravi majstor za pogaanje brojeva. Svaki put ih pogodi." Porta se povukao za uho i ponudio Hauptfeldwebelu komadi duhana za mrkanje iz svoje srebrne burmutice. Hoffman je ljutito odbio, a u lice mu je navrela ljubiasta boja. 69 "Doista se nezamislive stvari mogu uti", smireno je nastavio Porta. "Jutros sam uo daje stanoviti Hauptfeldwebel u naoj asnoj pukovniji za posebne dunosti poslao komad padobranske svile kui svojoj eni." Hoffmanovi zubi su cvokotali kao daje bio mula u vruici. Ten mu se promijenio od ukastoga u plavi i potom opet u ukasti. Vie nije bio u stanju biti suvisao. "Ober- Ober- Obergefreiteru Porta," promucao je, "neto e se dogoditi. Tako mi Boga, hoe. Ovo se ne moe nastaviti." Okrenuo se i istrao van krivudajui. Posljednje stoje uo bio je Porta koji se obraao Legionaru: "Sada emo uskoro dobiti novog Hauptfeldwebela." "Kako si sve to uspio izmisliti?" zapanjeno gaje upitao Stari Un. "Izmisliti", otpuhnuo je Porta. "injenice se ne moraju izmiljati. Upamtite to, gospodine Feldwebelu Beier. Stvar je u tome to ja drim oi irom otvorene. Ako namjerava preivjeti u civiliziranoj zemlji, onda ti je najpametnije da sazna neto to bi moglo natetiti tvojim kolegama, a tada e se moi osloniti na njih. Ne postoji nitko tko nema nekakvu mrljicu iz prolosti, bio on car ili u. Uzmi na primjer sebe, Stari Un. Vjeruje li daje sve to Adolf ini ispravno? Misli daje on pravi pokvarenjak, zar ne?" "Naravno", rekao je Stari Un. Porta se iscerio, izvukao svoju crnu knjiicu iz depa i paljivo u nju neto upisao. "Ovo je bila velika mrlja pod tvojim imenom, i samo te potpuni poraz njemakog oruja moe od nje oistiti. Da sam na tvom mjestu, otiao bih do naeg sveenika i nagovorio ga da mi pomogne u molitvi za brzi ulazak amerikih marinaca u Berlin." Potom je izvadio flautu i svi smo zajedno zapjevali: Dovraga s Hitlerom i svim naci-svinjama, obriite dupe zastavom sa svastikom i rairite ruke prema svim dobrim izdajicama. 70 titiV" "Ti si poludio", smijao se Marlow. "Hoffman e ti se osvePorta je dao komad kobasice maku u krleci. "Ako se vrati, bit e to da nam se pridrui u igri. Od sada nadalje lizat e mi izme ako to budem htio. Jeste li vidjeli njegov zeleni jastuk s rogovima koji toliko voli? Sutra e mi ga pokloniti." "Zamisli da nikada nisi postao Feldvvebel", zadivljeno je promrmljao Marlow.

"Idiote! Kao Obergefreiter ja sam kraljenica itave vojske. Ja odluujem hoe li moj izravni nadreeni imati zubobolju, iijas ili to drugo. Kad smo bili u Ukrajini, zajahao nas je Hauptmann imenom Meier, skorojevi, seoski uitelj. Poginuo je." "to mu se dogodilo?" znatieljno je upitao Gregor Martin. "Dogodilo mu se to da je spustio svoju debelu guzicu na minu", mirno je rekao Porta. "Hajde, primam uloge. Jedan zeleni dolar za tisuu Hitlerovih jedinica." "Prima li Churchillov novac?" pitao je Gregor Martin. "Naravno, samo ako je poeo svoj ivot u engleskoj banci. to se mene tie, moe uloiti jene, rublje, zlote ili krune. Stopu pretvaranja odreujemo ja i New York. Ali uvaj se maraka, one gube vrijednost svakog sata. Biseri, zlato i slini artikli se procjenjuju u dolarima. Nije potreban dokaz o vlasnitvu. Kad budemo gotovi, ionako e biti moji." Kockice su se kotrljale. Sat za satom. Sunce je zalo. Komari su zujali i bockali nas u gole ruke i vratove, no mi ih nismo primjeivali, jer nam je sva pozornost bila usmjerena na kocku. Soba je bila ispunjena dimom; lampa na stolu je jedva gorjela, nemajui dovoljno kisika; biseri, prstenje, umjetnike slike, dolari, funte, danske i vedske krune, poljski zloti, japanski jeni, indijske rupije, omiljeni pitolji i oruje za blisku borbu mijenjali su vlasnike u toj ruevnoj talijanskoj planinskoj kolibi. Feldwebel Marlow nakratko je iziao nedugo prije zore i vratio se s tri role svile. Talijanski porunik, neki grof krvopija, 71 bacio je sveanj dokumenata na stol ispred Porte, papire nekog dvorca u blizini Venecije. "Dvadeset tisua dolara", promrmljao je. Porta je proslijedio dokumente Legionaru, koji ih je paljivo pregledao, a potom neto doapnuo Porti. Porta je pogledao Grofa. "Budui da si Talijan dat u ti 17 i pol. Da si Prus s dva eljezna kria pour le merite oko svog vrata, dobio bi 10." "18", rekao je Grof, nastojei izgledati kao da mu nije stalo. "17", rekao je Porta smijeei se. "Ali prije si rekao 17 i pol", protestirao je Grof. "Prekasno, moj dragi Grofe. Svjetska se povijest mijenja iz minute u minutu. Tvoj dvorac bi ve sutra mogao biti rekviriran od prekomorskih farmera, a tko e, dovraga, prodati rekvirirani dvorac? To ne bi uspio ak ni idov, ak niti uz pomo deset Grka i pet Katalonaca." Grof je zautio. U tom trenutku neki je Oberjager bacio cameron. S pohlepnim izrazom na licu privukao si je veliku hrpu zelenih novanica. Grof je pogledao Portin uti eir kao daje hipnotiziran, potom maka u ptijoj krleci, pa ponovno Oberjagera koji je pobijedio. Nije imao pojma da je to bilo namjeteno, samo dio Portine psiholoke taktike. Iznenada je odluio kako je njegov dvorac stara mina, i brzo je prihvatio Portinu ponudu, i stisnuo svoju kapu s perjem koju je drao u rukama. est se kockica zakotrljalo, nakon ega je postao bivim vlasnikom dvorca blizu Venecije. Uspio je prozboriti nekoliko loih rijei prije no to ga je Maleni izbacio. "Ja sam porunik u talijanskoj kraljevskoj vojsci", povikao je prema svitanju. "Nee time ba profitirati", glasio je posljednji udarac Malenoga prije no to je zalupio vratima. 72 Duboko potiten, Grof je otiao pute lj kom. Na mjestu gdje se puteljak spajao s cestom kod tri grbava hrasta plutajaka, naletio je na zajedniku ophodnju vojne policije kojom su zapovijedali talijanski faistiki natporunik i njemaki Oberleutnant. Budui da je Grof ostavio svoju knjiicu i dokumente u Portinoj kockarnici, ophodnja gaje kaznila bez odugovlaenja. itava je zemlja bila podlona njihovoj nadlenosti, jer je bilo mnogo dezertiran a.

"Badogliovska svinjo", natporunik je osvetniki povikao, dok su gurali Grofa na koljena. Zbacili su mu pernati eir s glave, otkinuli epolete s ramena i trake s jakne. Trenutak prije no to su ga ubili, povikao je neto poput "ilegalna kockarnica i pljaka". "Kakva svinja", graknuo je faistiki natporunik i pljunuo le. "Nazivati Benitovu Italiju ilegalnom kockarnicom." U tri sata ujutro pojavio se stoerni lijenik. Izgubio je itavu svoju poljsku bolnicu, ali Porta mu je velikoduno iznajmio istu do kraja rata. Kada je sunce sljedei puta poelo zapadati, i Porta najavio trosatni prekid, zauli su se glasni protesti prisutnih, ali Maleni je sa svojim pendrekom natjerao sve njih da shvate razlog prekida. Porta je uz nemalo zadovoljstvo objavio kako banka nije na gubitku. Ba naprotiv. Osjetili smo potrebu da proslavimo, pa smo naem maku Staljinu rekli kako mu je roendan i u rekordnom vremenu nabavili dvije najosnovnije stavke svake proslave: pie i ene. Maleni i Porta su "pronali" preutovljenu svinju, koju smo proglasili Oberleutnantom i poasnim lanom Partije. Njih su dvojica odveli tog vojnika u skladite i ondje, uz pomo boce konjaka i prijetnji vojnim sudom, Gestapom i vojnom policijom, nabavili joj najvei gornji dio uniforme kojeg su imali. Gotovo joj je savreno pristajala, osim to je nismo mogli zakopati do vrata. Svinja je glasno protestirala protiv noenja njemake uniforme. Privezali smo je za stolicu koju smo pribili za zid, pa je 73 sjedila ondje izgledajui tono poput predebelog njemakog asnika s probavnim smetnjama. Stari Un se toliko smijao da mu se iaila vilica, pa mu ju je Maleni morao namjestiti natrag udarcem ake. Bilo je beznadno pokuavati obui svinji izme, ali nali smo joj i hlae i kapu. Marlow joj je na prednji dio prilijepio natpis: "Ja, Oberleutnant Svinji, jedina sam pristojna svinja u njemakoj vojsci." "Dovraga s vama", povikao je Heide. "Ja ne znam nita o ovome, to dobro zapamtite." "Onda odbij", nadmono mu je predloio Porta. "Nitko te ne dri ovdje." "Nosi se", ljutito je odgovorio Heide. "Savreno dobro zna da ne mogu bez tebe." "Da mu opalim jednu po njuci?" krvoedno je upitao Maleni, maui dugim pendrekom. Heide je iz izme izvukao runu bombu. "Udari me ako se usudi, ti veliki smrdljive." Maleni je poeo divlje mahati rukama. Rije "usuditi" uvijek bi ga uspjela iivcirati. Lijenik i Oberfeldwebel Wolf su dokotrljali pedesetlitar-sku bavu piva, uz pomo glavnog intendanta, Krabbea. Neto ranije, proitavi knjigu o vojnicima Karla XII., Krabbe se imenovao konaarom. Bio je opasan takmac Porti. Od Krabbea se moglo kupiti bilo to, ak i ratna krstarica, ako bi vam takvo to zatrebalo. Porta i on mrzili su se meusobno, no uvijek su bili ljubazni i pristojni. "Neka sam proklet", uzviknuo je Porta kada je vidio bavu koja se polako kotrljala. "Krabbe, nisi valjda poinio krau?" Krabbe se uspravio punom visinom, koja nije bila ba beznaajna. "Ovo je vrlo ozbiljna optuba koju moe uputiti jednom konaaru, Obergefreiteru Porta. Ovo pivo je iz sauvanih sljedovanja. Kada sam uo da imate proslavu, pomislio sam kako je to prava prilika da ga se popije." 74 "Krabbe, ti si na gost veeras; ali prvo mi dovedi Orla. Potreban mi je posilni." "Uskoro e biti tvoj", ubacio se Maleni. "Uhvatio sam ga kod stoera pukovnije kako se ulja s poduim izvjeem u ruci. Svezao sam ga ondje na smetlitu, i morao sam mu ugurati prljave gae u gubicu, jer je jako neugodno dreao kad sam mu rekao kako emo rano ujutro od njega napraviti lomau." "Dovedi ga", naredio je Porta. Uveli su Orla. Dokotrljao se poput lopte Porti pod noge, potaknut izmom Malenoga. "Stani u stav pozor, ti olou," zapovjedio je Porta, "i ne trepi tako idiotski oima. Veeras si mi

dodijeljen kao moj osobni posilni, ali prvo pozdravi naeg zapovjednika ondje u stolici i sjedni pokraj njega." Orao je morao salutirati uniformiranoj svinji; prvo pet puta s pogledom nadesno dok je marirao pokraj njega; potom gledajui ga. Svaki puta kad bi svinja zaroktala, morao bi ju pitati: "to izvoli gospodin Oberleutnant?" Svinji smo dali kantu piva i rakije, a Orao se morao pobrinuti da porunik Svinji popije dobar dio mjeavine svakih etvrt sata. Kada bi se svinja napila, i Orao je smio otpiti iz kante. "to je dobro jednoj svinji, bit e dobro i drugoj", rekao je Porta i razdragano zahihotao. "Izmeu pijenja, spusti svoje dupe na stolicu ispred Oberleutnanta i salutiraj mu." Orao je protestirao, ali Maleni mu je uskoro dao dobar razlog zato. "Ovo me podsjea na jednog upnika koji je ekao da uloi albu na biskupa Niedermevera", dobacio je Porta. "Pisao je tri dana..." "Daj, Porta, zavei", povikao je Stari Un. "Ne moemo to opet danas sluati." Porta je s razumijevanjem kimnuo i pokazao prema Orlu. "Vidi, ti zatvorski prdeu kojega su pojeli moljci, koliko malo teine ljudi pridaju albama. Niti jedna alba jo nije nala svoje mjesto u svjetskoj povijesti. Ako ti nas je dosta, samo nas 75 poni smatrati nunim zlom. Ponaaj se kako dolikuje i ivot e ti biti manje-vie podnoljiv. U protivnom u te predati pod nadlenost Malenoga. On e te ispaliti poput rakete 31. prosinca u pet minuta do dvanaest." Orao se bacio na posao, blijed ali staloen. Nakon treeg krigla piva, Porta je upitao jednu od djevojaka zato na sebi ima gaice. Nakon sedme ae piva, Krabbe je predloio brzu partiju pokera na svlaenje. Samo pivo nam se vie nije svialo. Pre-sporo je djelovalo. Velika bava bila je napola prazna, pa smo je dopunili viskijem, chiantijem, votkom, geneverom, a kako bi postalo doista ukusno, povrh svega istresli smo bocu Worcester umaka. Fini ljudi to rade kada prave koktele, rekao je Porta. Orao je bio prisiljen kotrljati bavu po dva puta uzbrdo i nizbrdo, kako bi se sve dobro pomijealo. Kada je dovrio posao, bio je sav u suzama. Maleni je ustao, povukao hlae gore, s poda podigao komad ueta, i prilazei Orlu napravio pominu omu. "Svemu jednom doe kraj", mirno je rekao, namjetajui omu oko Orlova vrata. "Evo ti jedan lijepi komad ueta. Izii van, pronai zgodno stablo, i budi ovjek pa se objesi da dovri s ovim svijetom." Orao je izjurio kroz vrata s Malenim za petama. Zauo se glasni vrisak, kada gaje dobro odmjeren udarac poslao naglavce niz padinu, a kraj ueta vijorio je za njim. "Kada stigne dolje, pronai e pravo stablo sebi slijeva." "Ovo je bio prizor koji mije obradovao oi", rekao je Porta smijui se. "Maleni ima duha koji vama ostalima nedostaje." Na mlad lijenik se strano napio i udvarao se glavnom intendantu u pogrenom uvjerenju daje ovaj Greta Garbo. "Vae gaice su napravljene od vrlo grubog materijala, gospoice Garbo", rekao je glasno tucnuvi. Krabbe ga je bajunetom udario po prstima: "Dri svoje ape podalje, ti specijalistu za klistire!" 76 Lijenik je briznuo u pla. Tada mu se lice iznenada razveselio, kao na kraju pokopa, i pljunuo je na pod. "Napisat u ja tebi smrtovnicu", pa je na gaice jedne od djevojaka napisao: "Bivi Stabsfeldwebel Stahlschmidt je mrtav, samoubojstvo." Potom je pao na Marlowa, koji je leao

na leima i pio: "Ti si le", povikao je, to je bilo vrlo blizu istini. "Ne mogu dozvoliti da ovdje lei jedan le i pije. Pod zemlju s njim! Ili u poslati po vojnu policiju." "I neemo dozvoliti ocu Emanuelu da blagoslovi Orla. Osim toga, nee dobiti ni posljednju pomast!" povikao je Heide. "Neka mu se Bog smiluje ako bude imao obraza da se ponovno vrati u ivot", prijetei je rekao Porta. "A sada se zahvalimo". Heide je skoio na noge i poeo udarati takt, dok smo mi pjevali zagrlivi jedni druge oko ramena, a Maleni osjeajno jecao. Potom smo poeli ritualno pozdravljanje; nadreeni su pozivali podreene, ili ako bi obojica bili istoga ranga, onda bi onaj s vie odlija pozivao onoga s manje da pije s njim. Porta je zapoeo. Podigao je svoju kriglu prema lijeniku. "Uuljao si se u nae bratstvo na mala vrata sa svog zaglupljujueg sveuilita. Nosi nau uniformu, a ak niti ne zna razliku izmeu strojnice i katapulta. Nema pojma kako narediti jatu gladnih pijetlova da ide jesti. Salutiram ti." Lijenik se nesigurno osovio na noge, i stajao njiui se, podigavi svoju au i iskapivi je, kako su pravila nalagala. Potom je Heide salutirao lijeniku. Pa Marlow. Dok je doao red na Staroga Una, mladi lijenik vie to nije mogao podnijeti. Spustio se na pod poput probuenog balona, pa su ga iznijeli van na nosilima uz zvuke pogrebne tualjke i bacili na smee. Wolf je htio piti s Portom, ali je bio odbijen s prijezirom. Ponosno se gladei po prsima iz kojih su strila rebra, Porta je rekao: 77 "Ti prokleta svjeice, zar misli da sam razdjeljiva kojemu moe jednostavno zapovjediti da proizvede iskru! Idi i donesi mi uvojak kose amerikog marinca, pa e ti se pruiti mrava prilika da ti bude dozvoljeno piti s Obergefreiterom s prve linije." "Mora mi oprostiti", tucnuo je Wolf i pokuao se nakloniti, ali je izgubio ravnoteu i pao pod noge uniformiranoj svinji, koju je zamijenio s jednom od djevojaka. "Moja draga mlada damo, vae se ponaanje ba i ne moe nazvati pristojnim", rekao je. "Pojavljivati se u javnosti bez gaica." Potom je svinju cmo-knuo tono u njuku, idiotski se nasmijao i povikao: "Tvoje su usne hladne i neodoljive." Potom je postao grub; no usred reenice je ugledao inove na svinjinom kaputu: nezgrapno je salutirao irom razmaknutih prstiju. "Vama na usluzi, gospodine Oberleutnant. Na usluzi sam vam, gospodine Oberleutnant, vi ste svinja". Potom se skljokao na pod. Nakon toga se odigrao jo jedan pokop. Izdignutoga visoko iznad naih glava, iznijeli smo ga na smetlite i polegli pokraj lijenikovog lesa. Pojavio se otac Emanuel. Na trenutak je stajao u dovratku i promatrao nas odmahujui glavom. Marlovv ga je pozvao unutra. Maleni je tvrdoglavo bauljao za njim, ali je iscrpljen legao na smee. Ugledavi lijenikovo beivotno tijelo, obuzela gaje tuga, pa gaje molio za oprotenje to gaje ubio. Zakleo se da to vie nikada nee napraviti. A tada je otkrio Wolfa i poeo tugaljivo jecati. "Dobri Boe, ja sam masovni ubojica!" Potom se sjetio svih uvreda koje mu je Wolf nanio u prolosti, i umjesto plaa poeo pljuvati na le. Tada se dogodilo neto zbog ega se gotovo onesvijestio: le se uspravio u sjedei poloaj! Maleni je prestravljeno vrisnuo, zgrabio pitolj i ispraznio itav magazin u sablast, no na sreu, promaio je svih osam hitaca. "Stoje dovraga ovo!" povikao je Wolf izvlaei runu bombu iz izme. Bacio ju je na Malenoga, ali je zaboravio izvui osigura. 78 Maleni je uletio u kolibu. "Vani je le koji na mene baca rune bombe!" povikao je. "Idem kui, sada mi je dosta rata."

Wolf je dobauljao unutra. Optuujui je uperio prst prema Malenom: "Ubojico!" Maleni je dograbio automatski pitolj, kojega smo mu iz ruke izvukli uz najvee napore. Smirio se tek kada ga je Wolf pozvao da pije s njim. Iznenada je Marlow, bivi padobranac, skoio na noge i poeo paljivo oslukivati. Na podu pokraj njega leala je djevojka, irom rairenih nogu. Maleni je leao na drugoj, i na svoj joj se nain udvarao. "Tenkovi dolaze", povikao je Marlow. To nas je otrijeznilo. Posegnuli smo za orujem i zauli poznati klopotavi zvuk koji ak i najhrabrijima moe slediti krv u ilama. "Marinci", nasmijao se Porta i privezao etiri granate za bocu punu benzina. "Nom de Dieu, sigurno su uli za nau malenu proslavu", nasmijao se Legionar. Vrata su se s treskom otvorila, a straar s elinim ljemom gurnuo je glavu kroz njih i jedva prozborio: "Uzbuna. Zvuk tenkova uje se iz doline." Barcelona gaje odgurnuo. "Odbij, djeae. Mi emo se pozabaviti njima." Maleni je leao potrbuke i traio Panzerfaust pod krevetom. Jedan za drugim, isteturali smo van, gdje smo jasnije zauli zvuk tenkova. Stari Un je krenuo prvi, s gomilom bombi u svakoj ruci. Marlovv gaje slijedio u stopu, nosei T-minu. "Mavbachovi motori", obavijestio nas je Oberfeldwebel Wolf. "I Tigrove gusjenice", odgovorio je Porta sigurnou profesionalca. 79 "Neto nije u redu s ovime", rekao je Wolf. "Naih tenkova nema u radionicama na popravku, a mi smo jedina bojna s Tigrovima na ovom podruju." Provirili smo kroz stabla niz zavojitu cestu. Bilo ih je barem pet ili est. uli smo glasove koji su psovali na njemakom. "Promijeni brzinu, ti upak!" Uslijedilo je kripanje mjenjaa; motor je zabrujao; Porta i Wolf pogledali su jedan drugoga. "Amateri", promrmljao je Wolf. "Nikada nisu uili voziti Tigrove", rekao je Porta. "Mislim da su to Cigani." "Svejedno", dodao je Barcelona, maui Molotovljevim koktelom. "Odrat u im ja ve lekciju." Porta je zauzeo poloaj nasred ceste, iroko rairenih nogu i vrsto ukopan. Protrljao je svoja dlakava prsa runom bombom. U lijevoj je ruci drao alicu alkohola od rie. Klopot tenkovskih gusjenica postao je zagluuju. Barcelona je namjestio strojnicu iza sruenog stabla. Morao je to uiniti jednom rukom, jer nije imao pomagaa. Utisnuo je tronozno postolje u tlo, provjerio visinu i prilagodio elevaciju cijevi; potom je pokraj sebe stavio tri Molotovljeva koktela. Marlow i Wolf su objesili granatu kalibra 75 mm na stablo, povezali je raznim icama i tako je za nekoliko trenutaka pretvorili u smrtonosno baumkrepierer. Teko onome tko utri u taj splet ica! Legionar je leao na breuljku izmeu dva povezana bacaa plamena. Ako se budu pokuali povui, bit e im bolje da su mrtvi, jer e morati proi kroz zid gorue nafte. Prvi se tenk pojavio na otrom zavoju ceste: prvo zaslon protiv zasljepljenja na dugoj topovskoj cijevi. Bio je to Tigar II, na najnoviji model, onaj s kupolom sa strane. Otvor je bio otvoren, pa smo u unutranjosti ugledali mrani lik u uniformi. No napravili su veliku pogreku poslavi ih kao komandose. Zapovjednik tenka u kupoli je nosio tirolsku kapu, kakvu niti jedan njemaki oklopnjak nije nosio jo od poetka 1942. Bio je to tip 80 pokrivala za glavu kakva smo potajno nosili sa sobom na dopuste kako bismo se pravili

vanima. Teak, irok i ogroman, Tigar se s mukom uspinjao zavojitom cestom, a jo jedan je slijedio neposredno za njim. Porta je ostao stajati nasred ceste. Podigao je ruku kako bi zaustavio elino udovite koje se izdizalo ispred njega. Provirio je u cijev njegovog topa kalibra 88 mm i nasmijao se zapovjedniku, koji se naginjao iz kupole. "Dobrodoli u nau gajbu", povikao je. Zapovjednik tenka imao je tipian dresdenski naglasak: "Gruss Gott! Jedva smo vas pronali. Pretpostavljam da ste vi 5. eskadron 27. pukovnije za posebne dunosti? Ja sam Ober-feldwebel Brandt iz 2. eskadrona. Moramo vam se javiti. Imamo nove tenkove s bacaima plamena. Jesu li vas obavijestili o nama?" Porta je otpio gutljaj svog riinog alkohola i poljubio maka u potiljak. "Dobar je, zar ne, taj Staljin. Prokleto dobar. Mogao bi izvesti pravu cirkusku toku!" Maleni se poeo poigravati poklopcem granate. "Bit e mu vrue oko dupeta." Stari Un je gurnuo Portu i Malenoga u stranu. Tekim korakom i maui rukama pribliio se velikom tenku: "Pozdrav, kolega. A stoje s lozinkom, tek da obavimo stvari po propisima?" "Scharnhorst", odgovorio je ovaj uz iroki osmijeh. Marlow je laktom gurnuo Heidea. "Vidi? Ovo blijedo govno ima SS-ovske mrtvake glave na reveru. Ako su ovo Mikeovi marinci, povratit u." "C"est le bordel, " promrmljao je Legionar. "Stvarno e se osramotiti." Prvi je tenk bio usmjeren prema cestovnoj blokadi, gdje je visjelo osam T-mina. Popeli smo se na njega. ovjek u kupoli je postao nervozan kada je ugledao nae Molotovljeve koktele. 81 "Hoe cigaru?" upitao je Porta, pruivi mu runu bombu, a njezin je porculanski prsten opasno visio kroz otvor. Sljedei tenk, Tigar I, se dovukao uz cestu i stao tono iza prvoga, to mu je bila opasna taktika pogreka. Nismo mogli vjerovati svojim oima kada je i ostalih est tenkova uinilo isto. "Imate li kakvih cura ovdje", upitao je zapovjednik prvog tenka. "Imamo oruje", nasmijao se Porta. "Dolazite li iz Rima?" upitao je Marlow, bacajui runu bombu u zrak poput onglera s goruim kolutom. "Zato imate razliite tenkove?" znatieljno je upitao Porta. "Zato ih dovozite nama? Mi smo kolska pukovnija. Poznajemo Tigrove I. Rijeili smo ih se prije tri mjeseca. Gdje ste bili regrut?" "S 2. oklopnom u Eisenachu." Stari Un me gurnuo naprijed. "Evo onda jednoga od vaih." Nasmijao sam se. "Ne sjeam te se. U kojem si eskadronu bio?" "Broj 4." "Ah, da. Hauptmann Krajewski ti je bio ef. A tko je bio zapovjednik?" "Bojnik von Strachwitz." Bio je dobro obavijeten. Oklopni grof je doista bio njihov zapovjednik. Stari Un me lagano bocnuo, ali nisam ba shvatio to eli od mene. "Moe li se sjetiti imena pobonika", upitao sam. "Uvijek ga zaboravim."

"Oberleutnant von Kleist", iscerio se Oberfeldwebel s dre-sdenskim naglaskom. "Kada si otiax iz pukovnije?" upitao sam. "Kratko nakon Ratibora." "Zna li gdje je sada Hvazinth Graf von Strachwitz?" pitao sam. 82 ovjek je jedva skrivao svoju napetost. "Kakvo je ovo, dovraga, ispitivanje?" razdraeno je povikao. "Otvorite tu zapreku i pustite nas unutra. Moramo podnijeti prijavak." Pruio mije razne dokumente i pokazao markicu na njima. "Kao to vidite, dolazimo ravno iz zapovjednitva Armije. Pa diite tu prepreku." "Samo polako", iscerio se Porta. "Ova kampanja nije ekspresna. Nitko ne bi trebao izlaziti na tanak led. Iskoite iz tih tenkova, i mi emo ih uvesti unutra. Bojnik Mike vie voli vidjeti poznata lica na kupolama." "Je li to onaj bojnik koji je bio u amerikim marincima?" "Da, brate. Vojarna Shuffield. Na Havajima." Drugi je progutao knedlu. Maleni je nastavio svoj put na cijevi topa. Stavio je granatu u cijev i leerno se poigravao porculanskim prstenom. "to ti to dovraga smjera?" povikao je Oberfeldwebel. Rekao je neto posadi u tenku to mi nismo mogli uti, ali ugledali smo kako se zlo oko bacaa plamena poinje okretati. Legionar, koji se popeo na stranji otvor, sa zanimanjem je provirio u unutranjost kupole. "On lui coupe les couilles!" Okrenuo je palac prema dolje, a u istom trenutku zauli su se pucnji iz njegova pitolja. ovjek u kupoli pao je naprijed, izreetan. Molotovljevi kokteli poletjeli su kroz otvorena okna na kupolama. Wolf je zabacio ruku unatrag i majstorskim hicem bacio T-minu ispod prstena kupole treeg Tigra. Zaula se gromoglasna eksplozija, i petnaest tona elika poletjelo je u zrak. Duga topovska cijev odletjela je u borovu umu, a komadi tijela bili su rasuti posvuda. Gorei benzin trcao je svuda oko nas, a jedna eksplozija slijedila je drugu, poput vulkanskih erupcija. Usred tog pakla stajala je njiua prikaza mladog lijenika koji je drao svoju torbu s priborom za prvu pomo. Povikao je neto nerazumljivo, lica oblivenog krvlju i bez polovine nosa. 83 Vruina nas je opalila poput stegnute ake. Gorua nafta, benzin i ogavan miris spaljenog mesa. Svih je est tenkova bilo u plamenu. "Izdajice", promrmljao je lijenik i bacio se na tlo pokraj Porte. "Nj emco-Amerikanci", ispravio gaje Porta. "U ovom ratu nema pravila. Samo prljava igra i razni trikovi. Da su ovi amateri pokuali izvesti ovo sa eskadronom iji su tenkovi bili na popravku, a ne na pukovniji za posebne zadatke, podvala bi im uspjela." "Trebali su se potruditi da nabave obine mrtvake glave za svoje revere", promrmljao je Maleni. "Svatko zna da ovdje nema SS-ovih oklopnjaka." Porta je ustao, ravnoduno pogledao prema goruim tenkovima. "Sada bih htio eviti!" objavio nam je. Postavili smo 42 kria od brezovih grana u borovoj umi s imenima amerikih tenkista. Svaki je dobio stoje zasluio. 84 V. Monte Cassino, ime, samostan, napola zaboravljeno mjesto juno od Rima? Ne, pakao tako neopisiv da ak niti oni najmatovitiji ne bi mogli opisati njegove uase. To je bilo mjesto na kojem su mrtvi umirali po pet puta ispoetka. Mjesto gladi i ei. Groblje mladia starih izmeu dvadeset i trideset godina. Rovovi su bili ispunjeni tijelima. Bilo ih je toliko da smo se prestali truditi raiavati ih.

Nagazili bismo na njih i ustuknuli, ukoeni od straha, kada bi ispustili svoje "E-e-e-eh!" i potom E-e-eh!" Oprosti, stari, mislio sam da si mrtav. I bili su mrtvi. Uzdasi su dolazili iz njihovih irom otvorenih usta kada bismo nagazili na njihove plinom ispunjene trbuhe. Stoje bilo strasnije? Bubnjarska vatra? Glad? e? Sjajei bajuneti? Gorua nafta iz bacaa? Ili bezdlaki takori veliine maaka? Ne znam. Ali ono to koju ni ja niti bilo koji drugi vojnik koji je bio ondje nikada nee zaboraviti je bio smrad. Slatkasti smrad leeva pomijean s klorom. Ostajao je uz ranjenike u bolnicama jo mjesecima poslije, izazivajui muninu kod lijenika i sestara. Uniforme su im oduzimali ispaljivali, ali smrad ih je proimao do kostiju. Smrad Monte Cassina. Devet od deset opskrbnih konvoja ostalo bi u klancu smrti, neprepoznatljive krvave hrpe. Moe se jesti koru, lie, ak i zemlju da bi se utailo glad, ali e! Borili bismo se poput divljih ivotinja zbog jedne lokvice. Otkrili smo rupu od granate punu vode na niijoj zemlji. Skupina takora je pohlepno pila iz nje. Bacili smo runu bombu na njih, a potom, ne hajui za granate koje su padale, bacili smo se prema njoj i pili, pili, pili! Do poslijepodneva, detonacije granata ispraznile su rupu. Na njezinom se dnu nalazilo nekoliko napuhnutih leeva. U njoj 85 su se nalazili ve dulje vrijeme. Povratili smo due - ali ve sljedeeg dana pronali smo novu rupu i ponovno pili. Bio je to Monte Cassino, sveta planina. POSEBNI ZADATAK Vrh kose bio je obavijen gustom, plavom izmaglicom. Stalno bismo ulazili u podruja niske magle. Jato vrana veselo se gostilo zaboravljenim lesom. Otjerao ih je veliki galeb. Bili smo loe raspoloeni i umorni nakon nonog kopanja koje nas je kotalo dvanaest ljudi. Prve su granate pale. Bile su to zle 105 milimetarske. Zvualo je kao da su se zalupila velika vrata. Sreom po nas, nisu bile opremljene kontaktnim detonatorima. Da jesu, s veinom nas bi bilo svreno. Porta i ja smo odmotavali smotak bodljikave ice, kada su poele dolaziti. Sljedea dva sata leali smo na niijoj zemlji. Potom su napali. Jata pjeaka. Sa sobom smo imali samo lako naoruanje, jer smo kopali, pa smo morali koristiti bodljikavu icu i motke kao oruje. iljaste motke bile su jednako dobre kao i bajuneti. Veinu gubitaka smo pretrpjeli kada smo se vratili nakon napada, jer je nae vlastito pjeatvo pucalo na nas, i to gaajui nisko, mislei da smo Englezi. Kad smo stigli do njihovih poloaja, Mike je udario njihovog zapovjednika satnije i onesvijestio ga, a Leutnant Ludvvig se sruio pod noge svog zapovjednika, dok mu je pola utrobe visjelo iz zijevajue rupe na trbuhu. Ludwigu je bilo samo osamnaest i to mu je bila prva akcija. Zapovjednik je povratio. Kopanjerovova i postavljanje bodljikave ice nije se smatralo lakim. Bilo je ravnopravno straarskoj dunosti. Nitko se 86 tome nije posebno radovao, ali se i to moralo obaviti. Uvijek bi bilo rtava. Jedinice koje su bile na najlakim poloajima uvijek bi dobivale taj posao. uli smo estoku pucnjavu strojnica na sjeveru. Zvualo je kao da e neto poeti u Fortiju. No, nije nas bilo briga. Nikada nas nije previe diralo kada bismo uli daje itava divizija izbrisana s lica zemlje. To nisu bili ljudi koje smo poznavali. Bili smo okorjeli egoisti. Rat nas je uinio nezainteresiranima za bol drugih ljudi. Kad smo izbili na cestu, gdje su nas trebali ekati kamioni, nije bilo niti jednoga. Ljutito smo bacili kacige na tlo i proklinjali pomone jedinice do pakla i natrag. Nismo ih mogli podnijeti i smatrali smo ih muktaroima, poput kuhara. Porunik Frick pojavio se iz izmaglice s dvojicom udnih asnika iz Lufhvaffe. Polako su hodali du eskadrona i odabirali razne ljude, kojima su rekli da se postroje na lijevoj strani

ceste. Stari Un je kimnuo: "Jo prljavog posla na vidiku. Ovo mi smrdi na posebni zadatak." Gotovo svi iz 2. su bili izabrani. Sve u svemu, nas sedamnaest. "Le merde auxyeux ", proklinjao je Legionar, tresui se od hladnoe. "Toliko o naoj jutarnjoj kavi." Porunik Frick rukom je pozvao Starog Una da mu prie. Zajedno su neto aputali. Potom su pozvali Gregora Martina i Marlowa i poslali ih k nama. "Dakle, vi ne biste mogli bez nas", rekao je Marlow, smijui se, dok je sjedao pokraj Legionara. asnici iz Lufhvaffe su dobro pogledali svakoga od nas. Nekoliko kamiona se dotruckalo prema nama. "Satnija 5, ukrcaj se. Oni odabrani na lijevu stranu", naredio je Mike. Razdragani sretnici su se uspeli na kamione i mahali nam. Pljuvali smo po njima. Malenome niti to nije bilo dovoljno. Bacio je prema njima veliki kamen. 87 "Uzmite oruje. Kolona po jedan. Za mnom!" naredio je porunik Frick. Kamioni zranih snaga odvezli su nas u Teano. Ondje smo itav dan leali iza stanice, ekajui. Polovinu svoga vremena vojnik provede ekajui. Igrali smo ajnc. Kadaje dolo vrijeme veeri, provalili smo u vagon s namirnicama koji je stajao na sporednom kolosijeku. Dva sanduka konjaka primorala su nas da ivot promotrimo iz vedrije perspektive. Porta je pronaao etiri praia koje smo ispekli na ranju. "To je pljaka", promrmljao je Stari Un. "Zbog toga moete biti objeeni." Porta je odgovorio: "Barem u otii sit." Bila je pono kada su nas probudili i odveli u gustu umu, gdje je ekalo petnaest kamiona SSa. To je bilo iznenaenje. Svi kamioni su pripadali 20. grenadirskoj jedinici SS-a, diviziji koja se sastojala preteno od ljudi iz pograninih drava. Tu smo diviziju susreli samo jednom, u Bjelorusiji. U kamionima su se nalazili kaputi i ljemovi SS-ovaca. "Stoje dovraga ovo?", zareao je Stari Un, zapanjen. "Zar e nas pokuati pretvoriti u SS?" Barcelona i Maleni su ve oduevljeno isprobavali kapute. Maleni je obukao kaput nekog Unterscharfiihrera i etao je uokolo u njemu, razmeui se. Prezirno je pokazao prema Starom Unu, koji je zurio u njega. "Saberi svoje stare kosti na jednu hrpu, ti starino, kada pokraj tebe prolazi jedan Unterscharfuhrer! Ili bi radije proveo neko vrijeme u koncentracijskom logoru da malo poradi na svom lijepom ponaanju? Ja sam krupna zvjerka. Jednom sam poljubio Fuhrerovu stranjicu. Upamti to!" Porunik Frick pojavio se iza jednoga od kamiona. "Skidaj taj kaput Creutzfeldt, i zaepi gubicu!" 88 "Jawohl, Untersturmfuhreru, SS-ov Unterscharfuhrer Creutzfeldt eli prijaviti svoj odlazak." Bacio je kaput i ljem u dubinu kamiona, priao poruniku Fricku, lupio petama. "Gospodine Leutnant, Obergefreiter Creutzfeldt se vratio." Porunik Frick mu je razdraljivom gestom pokazao da se udalji. "Ulazi u taj kamion i uini mi uslugu, pa zaspi u njemu." Nedugo prije zore stigli smo na otvoreni prostor ispred samostana Monte Cassino, gdje se ve nalazio velik broj Luftwaf-feovih kamiona. Neki mladi asnici iz oklopne divizije "Her-mann Goring" su se ushodali uokolo. Naredili su nam da kamufliramo svoje kamione i pronaemo si zaklon. Neki su ve brisali tragove guma kamiona kojima smo stigli. Maleni se nije mogao svladati. Ponovno je obukao SS-ovski kaput i ljem. Bojnik Luftwaffea gaje otro prekorio i zaprijetio mu raznim katastrofama, ako si dopusti da jo jednom bude vien u toj odjei.

ekali smo itavo jutro, a nita se drugo nije dogodilo. No, savezniki bombarderi letjeli su iznad nas, ostavljajui za sobom tragove na nebu. Bili smo dovoljno pametni da se opskrbimo iz eljeznikog vagona, a Porta je u depu svog kaputa imao etvrtinu praia. "Morat emo raznijeti itavo ovo usrano mjesto", rekao nam je Maleni, s veseljem na licu. "Neka idu k vragu", ljutito je povikao Porta. "Mogli su to prepustiti inenjeriji. Ovo e biti gala veer kod Blijede Ide. Mnogo finih flundrica dolazi joj iz Rima, sve miriu na ruinu vodicu." Maleni je dao svojoj razbludnoj mati na volju. Poeo je sliniti. "U ovoj svetoj zgradi sigurno ima i opatica." Heideove oi su se suzile. "Sloboda pljakanja bi ti savreno odgovarala, zar ne?" 89 Maleni je progutao, a potom oblizao usnice. "Nemoj niti govoriti o tome. Hlae su mi postale premalene." Porta je zagrizao prasetinu. Lice mu je postalo sjajno od masti. "Jesam li vam ikada priao o vremenu kada sam bio vrtlar u enskom samostanu?" Smijali smo se i primaknuli blie jedan drugome ispod kamiona, s plinskim maskama ispod glava kako bi nam bilo udobnije, "Je li to bilo dolje na rijeci Dubovili?" pitao gaje Stari Un. "Ne, ne! Bilo je to kada sam bio na posudbi 2. oklopnoj pukovniji." "Ja se ne sjeam da si ti bio ondje", smijao se Stari Un kri-om nas postrance gledajui. "Tvoje pamenje nikada nije bilo neto ime bi se mogao hvaliti", uzvratio mu je Porta. "Ali mi, tonije, druga pukovnija i ja, bili smo negdje dolje meu zemljoradnicima s Crnog mora. etao sam, traei neto vano." "Piu?" upitao je Maleni, iznenada zainteresiran za priu. "To je jedino to ti ima u svojoj glupoj glavi", rekao je Porta. "Traio sam poraz." "Je li to neto to se moe pronai u blizini Crnog mora?" zaueno je upitao Stari Un. "Upravo toga jutra sam uo na engleskom radiju daje poraz neizbjean. Borbe u dolini Strume e odluiti o tome. I tako sam svojim povealom traio ispod svakog kamena. Odjednom sam zauo enski glas kako vriti. Aha, pomislih, ima onih koji su pronali poraz. Ali sudei prema zvukovima koje sam uo, nisu se sputale zastave nego gaice. Vrisci su dopirali iz samostana. Naskoio sam na zid i progurao glavu unutra. Zamislite to sam ugledao. Nai vjerni saveznici su bili zaposleni pomaui asnim sestrama. Ne mogu se sjetiti to sam im tono rekao, ali 90 povukli su se znatnom brzinom. Prizemljio sam u lij ehu tulipana i doivio izvrstan prijem." Portina pria bila je prekinuta naredbom porunika Fricka da se postrojimo. Neki Oberleutnant s bijelim znakovima na ovratniku koji su govorili daje pripadnik oklopne divizije Hermann Goring, nas j e promatrao. Izviaki zrakoplov kruio je iznad samostana. "Trai topnitvo", rekao je Heide. "Ako nas ugleda ..." Nekoliko redovnika donijelo nam je topli aj. Isuli smo pola aja i dopunili alice rumom. Jo uvijek nismo znali zbog ega smo ondje. uli smo ekianje i piljenje iz samostana, a pucnjava u daljini nije niti prestajala. "Teko se bore ondje iza brda", zamiljeno je rekao Stari Un. "Neto se kuha. Osjeam to u kostima." Kad god bi Stari Un rekao neto poput toga, to bi se i ostvarilo. Bio je stari vojnik, i kao takav mogao je nanjuiti prljav posao na kilometar udaljenosti. "Zbog ega smo ovdje?" upitao je Heide, ne obraajui se nikome posebno, i lagano se protresao. "Nemam pojma", progunao je Stari Un, stisnuvi se za nos. "Ne sviaju mi se ovi svi ljudi s

bijelim oznakama i SS-ove uniforme u kamionima. Smrdi mi na neku psinu. Stotinama puta su nam zaprijetili tko zna ime ako se pribliimo samostanu, a sada smo pred njim, naoruani do zuba. Pitam se je li moda otpoeo lov na katolike?" "Neka nas Bog sauva, ako je tome tako", rekao je Barcelona. "Ako je tako, bit emo u krvi do koljena." Stari Un je polagano pripalio svoju lulu. Kad je na planine pala no i skrila nas, dotjerali smo kamione do samostanskih vrata. Niti pod kojim okolnostima nismo smjeli koristiti nikakva svjetla. Postariji Leutnant iz Luft-waffe naredio nam je da ostavimo oruje u vozakim kabinama. 91 Nitko nije smio naoruan ui u samostan. Pomalo oklijevajui, odbacili smo svoje automatske pitolje u kabinu. Bez oruja osjeali smo se golima. "Ostavite svu opremu i naoruanje", uzbueno je naredio udni porunik. Maleni je pokuao odjuriti unutra s P.38 koji mu je virio iz depa na hlaama. Porunik mu je zapovjednim tonom viknuo: "Ostavi oruje, rekao sam "Rat bez eljeza koje puca je ludost", Maleni nije mogao ne napomenuti. "Zaepi svoja usta, Obergefreiteru", bjesnio je porunik. Stigao je i Legionar s cigaretom koja mu je visjela iz kuta usana. Otvoreno se smijao poruniku. Njegov teki ruski pitolj provokativno mu je bio objeen na prsima. "Dat ete ga na vojni sud, gospodine Leutnant? Merde alors! Zasigurno se alite." "Kakvo ti je to ponaanje, ovjee", srdito je rekao Leutnant. "To bih ja vas htio pitati, gospodine Leutnant. Ba bi me zanimalo to bi vojni sud imao rei na ova dogaanja." Legionar je leerno pripalio novu cigaretu i otpuhnuo dim u lice asnika Lufhvaffea. "Odbijamo predati svoje oruje, gospodine Leutnant, i neemo sudjelovati u nikakvim sabotaama. Vi i vai kolege imate vie razloga da se bojite vojnog suda no mi." "Jesi li siao s uma", povikao je Leutnant glasom koji je nervozno podrhtavao. "Kakve su ti to gluposti?" Legionar se drsko nasmijao. Okrenuo se prema nama ostalima, koji smo sve to sluali s velikim zanimanjem. " nouse casse les couilles!" "Razumijem je francuski, ti smrade jedan." Leutnant je bio gotovo izvan sebe od bijesa. "Je m" emmerde!" smijao se Legionar. Na trenutak smo pomislili kako e Leutnant skoiti na Legionara, koji je nastavio bezbrino pregledavati magazin svog tekog pitolja. Usta su nam bila irom otvorena od iznenaenja. Nismo to mogli shvatiti. Legionar je bio stopostotni vojnik. Nikada ne bi otiao predaleko. Moda je i bio neposluniji od ostalih, ali nikada nije riskirao. Mora daje nanjuio neto veliko. Ni sami ne znajui kako, dograbili smo svoje oruje i posloili se iza Legionara. Leutnant se okrenuo i uspeo stubama. "A sada e balon eksplodirati", proaputao je Rudolf Kle-ber. "Ovo je poput pobune Floriana Gevera12." "Nita se nee dogoditi", hladnom smirenou odgovorio je Legionar. "Ako postanu bezobrazni, jednostavno emo ih ubiti. Za to bismo sigurno dobili odlija." "to se dogaa", upitao je Heide. "Mogao bi nam barem rei. Upikit u se u gaice od uzbuenja." Pohlepno je zgrabio svoj automatski pitolj, talijansku Berettu. Porta je zabacio spremnik svog bacaa plamena na lea i privrstio naramenice. "Hajdemo im spriti dlake na jajima", rekao je i prebacio ruicu na bacau na kratak domet. "Hamdoulla polako", rekao je Legionar. "Ako emo ubiti tu bande defunistes, ja u biti prvi koji

e pucati." "Daj nam, zaboga, objasni", razdraeno je rekao Marlow. "C"est le bourdel. Oni e sabotirati posebnu naredbu koja je stigla od samoga Hitlera i Kaltenbrunnera." Skupina asnika urno je sila niz stube. Na porunik Frick je polako iao posljednji, smijeei se. Dobro nas je znao. Oigledno mu nije bilo do niega udnog. Maleni Leutnant iz Luftvvaffe se hihotao poput stare kvoke. Bojnik irokih ramena ga je uutkao. Nitko od njih nije bio naoruan. Nisu imali ak niti svoje pojaseve. 12 Poznata SS-ova konjika pukovnija, nap. autora 92 93 Neki od nas skrili su se iza stupova na trijemu. Legionar je provokativno sjeo na zidi oko zdenca u sredinjem dvoritu. Jedan mu je prst bio na okidau. Bio je samouvjeren poput ruskog komesara kojem je Josif Staljin iza lea. " Bojnik irokih ramena zauzeo je poloaj ispred njega. Bio je dvostruko vei od Legionara. Kaput mu je bio raskopan. Nije bilo sumnje da je nenaoruan. Promatrali su jedan drugoga u tiini. Porta se zamiljeno poigravao bacaem plamena. "Dobro, moj zapovjednice? to sad? Vojni sud! Moda i prijeki sud?" "Htio bih s tobom nasamo porazgovarati." Legionar se tajanstveno nasmijao. "Nee ii, moj zapovjednice. Ne bih ba da dobijem metak u potiljak u nekom mranom podrumu. uo sam za takozvane posebne sudove asnika. Ja nisam asnik. Samo sam caporalchef, nepoznat ovjek bez imena ili asti, iz La Legion Etran-gere." Jedan Hauptmann zakoraio je nekoliko koraka naprijed, ali gaje bojnik zaustavio. "Dajem ti svoju asnu rije, Unteroffizieru, da ti se nita nee dogoditi." "asnik da daje svoju rije bijednom vojniku?" Legionar je slegnuo ramenima. Bojnik je duboko udahnuo. Lice mu je bilo purpurno. Maleni je otvorio usta kako bi i on dao svoj prilog, ali Porta gaje upozoravajui utnuo u potkoljenicu. Nezabrinut, Legionar je pripalio i sljedeu cigaretu. "to ti zapravo eli, Unteroffizieru? Zar misli da bismo trebali razoriti tisuljetni kulturni spomenik, samo zato to je tako naredio jedan luak?" "Luak? Ova bi te primjedba mogla stajati glave, moj zapovjednice." 94 Bojnik je zakoraio prema naprijed i nainio pokret kao da e povjerljivo spustiti ruku Legionaru na rame; no Legionar ju je izbjegao okrenuvi tijelo i odgurnuo ga natrag pomou cijevi svog pitolja. "Podreeni mora stajati tri koraka od nadreenoga, moj zapovjednice." Hauptmann je ponovno htio intervenirati. "Rekao sam ti da zaepi", ljutito mu je rekao bojnik; a potom je, okrenuvi se Legionaru, rekao: "Unteroffizieru, zna li ti to je Monte Cassino? Zna li da je to najstarije kulturno sredite u Europi? To je izvorni benediktinski samostan, a u njemu se nalaze najsvetije relikvije kranstva. eli li da knjinica sa 70.000 nezamjenjivih svezaka nestane u plamenu? Knjinica, koju su benediktinski redovnici popunjavali mnogo stoljea. Da ne spominjemo slike poznatih majstora, drevna raspela, stare rezbarije u drvetu i prekrasne radove zlatara. Hoe li mirne savjesti dozvoliti da sve to bude uniteno samo zbog jedne lude naredbe? Ti si vrst i dobar vojnik, Unteroffizieru, to znam. Ponosi se time to si sluio u poznatim snagama hrabrih ljudi pod francuskom zastavom, ali nemoj zaboraviti daje ta ista francuska vojska stoljeima bila zatitnicom kranske vjere. Hoe li nas ti sada, francuski vojnice, jer to je ono to jesi,

sprijeiti da sve to spasimo? Ti i tvoji kolege moete ubiti sve nas ovdje u samostanu. Moete poeti sa mnom, a zavriti s glavnim opatom Diamareom. Nita vam se nee dogoditi ako to napravite. Moda ak budete i odlikovani zbog toga; no, budi uvjeren da francuska vojska vie nee htjeti imati nita s tobom. Oduzet e ti tu crvenu vrpcu koju nosi preko svog depa. Ne bojim se umrijeti, Unteroffizieru. Niti ostali asnici. Svjesni smo da ovime to inimo stavljamo svoje ivote na kocku, ali ne namjeravamo dopustiti da sve ovo bude uniteno. Mi smo samo ljudi. Moe nas se lako zamijeniti, ali niti jedan zapis, niti jedan dokument ovdje unutra se nikada nee moi nadomjestiti. Benediktinski red ovdje je 95 naao svoj dom jo 529. godine. Uskoro e Monte Cassino postati sreditem oajnikih borbi. Njegove zidove, statue, baziliku, sve te divne zgrade", podigao je ruke u oaju, dok mu je vjetar mlatio kaputom i podizao sijedu kosu, "ne moemo spasiti od unitenja. Bit e sravnjeni s tlom, a tisue mladih ljudi bit e osakaene i ubijene. Ali jedinstvena, nenadomjestiva blaga koja ovaj sveti samostan sadri mogu se u sigurnosti prevesti u Rim za dvije ili tri noi." "A ako nas uhvate, moj zapovjednice?" upitao je Legionar s osmijehom. "Rado emo vam pomoi, ako vam to toliko znai, ali neemo dozvoliti da budemo prevareni i da nam prijete asnici. Kao to si i sam rekao, mi smo vojnici. Ve smo dugo vremena vojnici. To je jedino to znamo biti. Na je posao paliti, pljakati i ubijati. Roeni smo na smetlitu vojske, i tamo emo i zavriti, ali znamo koju e nam kaznu izrei vojni sud za sabotiranje Fiihrerove naredbe. Nismo idioti. Obui ete nas u SS-ovske kapute, pa emo izvesti ilegalni transport, kojim emo potroiti tisue litara dragocjenog goriva. A gorivo nam, moj zapovjednice, oajniki treba za nae Tigrove. Pogrena upotreba samo nekoliko litara nekoga moe stajati glave. Ne elimo da nas Gestapo obradi u Via Tasso. uo sam dosta toga o Sturmbannfuhreru Kappleru, koji stanuje u bivem kulturnom dijelu. Ne namjeravamo biti ubijeni sada, u posljednji as, zbog bilo kakvog svetog smea. Ako nam moete dati zapovijed prema propisima, mi smo uz vas." "Tako je", zauo se Portin glas iz pozadine. "Ako sve proe u redu," sanjivo ree Maleni, "moda e nam podignuti spomenik. Ne bi mi smetalo stajati ovdje i imati pogled na dolinu Lire." "Ti bi mogao biti vjetrokaz u obliku pijetla na krovu crkve", rekao je Porta. "Zavei!" odbrusio mu je Legionar ljutito. 96 "Ako elite, dat u vam tu naredbu napismeno. Prema propisima ste pridodani mojoj jedinici. Ako stvari krenu po zlu, nitko nee tebe i tvoje suborce moi smatrati odgovornima." "Nadajmo se da je tako", promrmljao je Legionar. "Iako nisam ba siguran. U redu, uinit emo to." asnici su se popeli stubama u unutranjost bazilike. Legionar je podigao svoj automatski pitolj. Zadrali smo dah, pomislivi kako e ih pokositi. Zlobno se nasmijao. "Mi smo ludi. Da smo ih izreetali i prijavili itavu stvar, svi bismo bili unaprijeeni i moda bi se sklonili s bojita. Od poetka mi se ovo nije svialo", objasnio je. "A potom sam naletio na momka u redovnikoj kukuljici. Bio je iz SS-a. Jedan od onih koje je Hevdrich poslao da se uvuku u crkvene redove i potkopavaju ih iznutra. Ispriao mije o specijalnoj naredbi, jednoj od apsolutno najtajnijih." "Kako si ga uspio natjerati da sve to kae?" upitao je Stari Un. Legionar se lukavo nasmijao i pokazao mu lansku knjiicu Partije. Kimnuli smo prepoznavi je. Bila je to ona koju smo uzeli SS-ovcu kojega su nam poslali zbog kukaviluka, a kojega smo bacili niz liticu. "Nije ovdje ba dugo vremena. Doao je s nekim izbjeglicama, ali upuen je u sve to se dogaa. Prema njegovoj specijalnoj naredbi, nita ne smije biti iznijeto iz samostana. Sve mora nestati s njime, biti uniteno. Ne trebamo ga unititi mi, ve druga strana."

Porta je zadivljeno zazvidao. "Nije ba blesava ideja. Odluujua bitka e se voditi ovdje, na vrhu svete planine. Moramo zatititi samostan, a druga e ga strana raznijeti na komadie. A Goebbels e ve imati pripremljenu dugu priu o monstruoznostima tih barbara s druge strane mora, koji su unitili najstarije i najljepe kulturne objekte koje 97 je Europa imala. Ispast e kao da smo pokuali spasiti dragocjenosti, ali nas je u tome sprijeilo njihovo divljako topnitvo. I svaki naivac e to progutati. Goebbels e samo morati rei: jesu li nae granate unitile samostan? Ne, gospodo draga, to su bile protivnike. Bio bih iznenaen ako na red poslije Monte Cassi-nane doe Vatikan. Vjerujem daje ovo ovdje samo vjeba. Ako sve uspije, papa e uskoro dobiti svoje." Legionar je protrljao bradu, a potom nastavio. "Ovo je prokleto opasan posao. Mislim da niti ti asnici ne shvaaju koliko opasan. Misle kako je najgore to im se moe dogoditi vojni sud, pa pred zid. No, nee to biti ba tako. Vritat emo i moliti za smrt. Preklinjat emo ih da nas ubiju. U rukama strunjaka, ovjek moe doista dugo poivjeti. Ta zamisao sa samostanom je Kaltenbrunnerova. On jo vie mrzi katolike od Hevdricha. Deki u Via Tasso e nas slomiti na kotau." "Jednom sam vidio kako je trbuh nekog porunika prsnuo od sabijenog zraka tijekom ispitivanja. Nekada koriste i vodu", dodao je Maleni. "Drugi put, Maleni", uutkao gaje Stari Un. "Predlaem da", nastavio je Legionar, "Maleni i ja uutkamo tog tipa. Obeao sam mu da u upozoriti SD u Rimu i trebam se uskoro nai s njim kod starog raspela vani. Maleni mu se moe priuljati otraga i staviti mu uzicu oko vrata. Tada emo ga staviti pod kamion i pregaziti ga, tako da nitko nee nita posumnjati i tada bismo, mislim, trebali pobjei odavde to bre moemo. Neemo nikako profitirati bavei se ovim tajnim sranjima. Nitko nam nee zahvaljivati. asnici e biti uzdizani u nebesa, a nas e svi zaboraviti." "S druge strane," rekao je Porta s lukavim smijekom, "mislim da bi bilo idiotski pustiti da tako vrijedne stvari budu unitene. Mnogo ljudi luduje za starinama. Pretpostavimo da neke od njih nestanu izmeu Monte Cassina i Rima? Jel" shvaate moju ideju?" 98 "Mogli bismo se nai u vrakim neprilikama jednom kada rat zavri", otro je primijetio Stari Un. "Nemojte misliti da e ovaj rat zavriti kada se nekoliko generala potpie na iscrtanu liniju. Tek tada e poeti prava zabava. Svi e biti u urbi opravdati se i oistiti svoje ime. A mi sitne ribe emo biti ti koji e platiti za to." "Tu as raison, mon sergent", rekao je Legionar, potvrdno kimnuvi. "Vi ste stvarno proklete betije", rekao je Gregor Martin. "Moj general i ja smo ostavili mnoge lijepe komade u muzejima koje smo posjetili." "uj, uj", Marlow i Porta povikali su u glas. Legionar je kimnuo prema Malenom. Maleni je s ubojitim sjajem u oima izvukao svoje elino ue. Potom su njih dvojica izila kroz vrata i nestala uskim pu-teljkom u tami. 99 VI. Sjedili smo na goloj zemlji. Tenkovi su bili ukopani, pa smo bili skriveni od pogleda neprijatelja. Tu i tamo doletjela bi poneka granata. Kada bi cestom iznad nas proli kamioni, podigli bi oblak praine koja bi se spustila na nae crne uniforme i pretvorila ih u bijele. Rijeka je vijugala podno planine, njezina je voda bila tamno plava poput neba, a kroz nju se kamenje na dnu presijavalo poput dijamanata. Nae su porcije bile pune pageta. Oni struniji su ih uspijevali namotati na viljuke. Heideje bio jedan od njih, no on je sve inio savreno. Porta je podigao svoju viljuku, a krajevi pageta visjeli su s nje. Uvukao ih je u usta uz glasno

mljackanje. Maleni nije imao nikakvog pribora za jelo osim svojih prstiju. Svaki puta kad bi granata pala u blizini, bacili bismo se potrbuke na pod, vrsto steui svoje porcije, i veselo se smijali poto bismo ustanovili da smo neozlijeeni. Porta je upro prstom u nekoliko raspadajuih leeva koji su plutali rijekom. Mogli smo osjetiti njihov vonj. Barcelona se nasmijao. "Nije bitno s kime jede, sve dok dobro jede!" Porta je s komada svinjetine posisao umak od rajica i ulje i stavio ga u dep kao zalihu. Porta je uvijek mislio na crne dane. Nitko od nas nije vrijedio ni za to, pa smo mrzili rat. S druge strane, zaboravili smo ivot prije rata. Jedini koji se pretvarao da se jo neega sjea bio je Porta, no on je bio nadahnuti laac. Imali smo balon pun vina, koje je pomalo imalo okus na kiselinu, no nikoga nije bilo briga. Ako bismo zaepili nos dok smo pili, jedva bismo to osjetili. 101 Salva granata pala je u rijeku. Voda koja je poletjela uvis gotovo nas je poprskala. Maleni je potpuno oblizao porcije, to nam je pritedjelo trud, jer ih nismo morali prati. Uvijek bi oblizao i velike porcije u kamionu-kuhinji. Nikada nije bio zadovoljan. No, bio je prilino krupan. Ondje smo sjedili itavo jutro i vei dio poslijepodneva. Bilo je to lijepo mjesto. Zasigurno su nas traili ve nekoliko sati. Nije nas bilo briga. Ionako mi neemo biti ti koji e dobiti rat - mi nismo vrijedili ni za to. SS-OV IJNTERSTURMFIJIIlUilR mumi Maleni i Porta bili su u prvom kamionu. Maleni je vrsto stezao drevno raspelo dok su otvoreno raspravljali koliko bi neki bogati kolekcionar bio spreman izdvojiti za takav predmet. Izmeu njih sjedila je opatica, koja nije znala njihov jezik, pa bi se smijala s njima kada bi oni postali opsceni, ne shvativi nita. im smo odmaknuli od samog Cassina, zaustavila nas je vojna policija, a njihove su rune svjetiljke osvijetlile oznake SS-a na naim uniformama. "Malo se provodite vani?" nasmijao se Porta okrutnom licu pod elinim ljemom. "Posebna jedinica?" zareao je vojni policajac. "To smo mi", zacvrkutao je Porta bezbrino. "Poseban zadatak izravno od SS-ovog Reichsfuhrera." Pokraj kolone priao je Heide, kraci njegovog SS-ovskog Untersturmfuhrerovog kaputa su lepetali, a automatski pitolj bio mu je na prsima. 102 "Tko nas se to, dovraga, usuuje zaustavljati?" povikao je razmetljivo. Feldwebel iz vojne policije postao je nervozan, lupio je petama i odverglao prijavak: "elio bih izvijestiti, gospodine Un-tersturmfuhrer, da sva vozila moraju biti pretraena. Naredba vojnog zapovjednitva." "Serem ja na sve vojne zapovjednike", izderao se Heide. "Ja imam samo jednog zapovjednika: SS-ovog Reichsfuhrera." Zamahnuo je pitoljem. "Otvori prolaz za moju kolonu, proklet bio, ako ne eli visjeti, Feldwebelu. A ovaj transport je "stroga tajna", upamti to." "Jawohl, gospodine Untersturmfuhreru", ispalio je vojni policajac nervozno. "Moe si zabiti to "gospodine" u guzicu. S tim smo mi u SS-u odavno prestali." Heide je arogantno ispruio ruku i povikao "Heil Hitler" u tamu. Rampa je bila podignuta. Kolona je nastavila put. Istovar smo obavili u tvravi San Angelo, tonije, drugi su ga obavili za nas, dok smo mi leali u hladovini i pili. Porta je nabavio itavu kantu hrane. Neki ljudi iz pomonih jedinica su nam

se pokuali dodvoravati, ali bili su grubo odbijeni, a jedan Stabsgefreiter je postao drzak, to gaje kotalo dva prednja zuba. Sa zalaskom sunca, odvezli smo se natrag u Cassino. Neki Hauptmann iz oklopne divizije Hermann Goring donio nam je naredbu o polasku. Na sljedeem putovanju nismo bili zaustavljeni sve do blizu Valamontonea, udaljenog dvadesetak kilometara od Rima. I to je Heide sredio na SS-ovski nain, no ne tako lako, jer smo se ovdje morali pozabaviti s policijskim porunikom, brdom od ovjeka s runim bombama zataknutima za pojasom. "Naredbu za pokret", zahtijevao je, dok su mu vjeala s uzetom virila iz oiju. 103 Heide nije bio svjestan opasnosti, jer je bio opsjednut svojom SS-ovom uniformom. Pribliio se ovjeku, svinuo koljena, gurnuo kapu s ela. "to si vi vraji hladnoguzi klipani umiljate? Ovo je ve drugi put da mi se oduzima vrijeme tijekom ovog strogo tajnog transporta. Volio bih uti to e na to rei Reichsfuhrer, kad sazna za ovo." No, krupni porunik nije se dao zaplaiti prvim urlikom. "Vae naredbe, Untersturmfuhreru? Reichsfuhrer ne bi odobrio da propustim kolonu a daje ne provjerim." "Ako postoji ita to biste htjeli znati, porunice," zazvonio je Heideov glas meu zamraenim kuama Valamontea, "javite se dekima u Via Tasso. Oni e vas nauiti kako sabotirati naredbe Reichsfuhrera. Dajem vam deset sekundi da uklonite taj zahod kojim ste blokirali cestu! Inae e letjeti meci i leevi." inilo se kako vrsti stav porunika pomalo poputa. Nainio je nervoznu gestu, koja je vjerojatno trebala predstavljati pozdrav, potom se okrenuo svom Oberfekhvebelu, koji je bio nonalantno naslonjen na kamion: "Sklanjaj tu stvar s puta, ovjee! Nemoj samo stajati i zijevati! eli li sabotirati naredbu Reichsfuhrera? ezne za snijegom Istonog bojita?" Oberfeldwebel se bacio na posao, gunajui i grdei vozaa koji je sjedio u kabini. Heide je demonstrativno otpio gutljaj iz svoje pljoske, ne ponudivi porunika. Stajao je rairenih nogu, s kapom zabaenom na potiljak i prstom na okidau svog pitolja, promatrajui kako natovareni kamioni prolaze pokraj policijskog porunika i njegovih revnih ljudi. Poeo je bezbrino zvidati, prezirno promatrajui porunika. Porunik je ugledao traku koju je Heide stavio oko ruke, na svoju vlastitu zamisao. Pisalo je Reichssicherheitshauptamt. Heide je gurnuo ruku poruniku pod nos. "Porunice, svia ti se moj natpis?" 104 "Da ste odmah rekli da ste iz RSHA, mogli ste proi bez ikakve diskusije, ali toliko govnara se vrzma uokolo s najudnijim papirima potpisanima od nekih ugavih generala. No drugaije je s vama Heinrichovim momcima." Desetotonski Krupp polako je prolazio. Porunik Frick, sa SS-ovskim ljemom na glavi, pogledao je kroz prozor vozaeve kabine. Zbunjen, salutirao je, to se moglo pokazati kobnom pogrekom, da Heide nije smjesta reagirao. "to ti do vraga pada na pamet? Zar misli da si jo uvijek Oberleutnant u vojsci? Zar si nisi jo utuvio u glavu da u naoj grupi koristimo njemaki pozdrav, a ne nekakve tvoje seljake geste!" Uz irok osmijeh, okrenuo se policijskom poruniku: "Naslijedili smo ga iz Luftvvaffe. to emo s tim smeem? Preuzeli smo ih desetke u Harkovu. To je bio general Hausser. Nikada nam nije trebao biti zapovjednik. Ne, Papa Eike ili Sepp--Dietrich. To bi bilo neto." "Koja ste vi zapravo jedinica?" upitao je porunik. "Prva latvijska SS-ova grenadirska divizija." Porunik je ispustio dugi zviduk.

"Dakle, neto se doista kuha. Vi deki ste obavili sve transporte idova. Ja sam bio s jednim za Auschwitz, na kojem su deki iz Prve latvijske bili uvari. Morali smo biti jakoga eluca, a ja sam vidio vie od veine. Bio sam prisutan onom velikom pokolju u Kijevu, kada smo ih sredili nekoliko tisua u samo nekoliko sati." "Reichsfuhrer nas voli", ponosno je rekao Heide. "Radimo ono to nam se kae, i ne stvaramo probleme." Porunik se povjerljivo pribliio: "Untersturmfuhreru, hoe li Pio izii iz svog brloga? Je li dolo vrijeme za to? Pria se kako su akcije protiv ovdanjih idova poduzete samo kako bi se isprovociralo starog lisca i njegove proklete kardinale." Heide se glasno nasmijao, to se moglo protumaiti na bilo koji nain. Porunik je kimnuo i uhvatio se za pitolj. 105 "Obeali su nam na tajnim partijskim sastancima "34. da e poast kranstva biti iskorijenjena." "Znam. Na ovom svijetu nema dovoljno mjesta i za vrane i za nas", obrecnuo se Heide. "A mi neemo popustiti." "To je ono to elim uti", nasmijao se porunik, zadovoljno trljajui ruke. "Nadam se da je tako", prosiktao je Heide. "Inae bih te moda elio povesti sa sobom." Porunik se prilino usiljeno nasmijao. "Nemojte me krivo shvatiti, Untersturmfuhreru. Jasno mije daje va transport stroga tajna, ali jeste li krenuli prema Rimu?" Heide je zauzeo ukoen stav. "Naravno, idemo prema Rimu." Porunik je zbunjeno preao rukom preko svoje etvrtaste brade. Potom je rekao: "Znate li da morate proi jo dvije cestovne blokade? Postavili smo ih prije dvadesetak minuta. Naredbe iz Via Tasso." Heide se ugrizao za donju usnu, zategnuo remen pod bradom. "Kakva je to vraja glupost? Ti e deki dobiti po stranjici, ako me jo netko bude zadravao. Posljednje rijei kojima mi se Reichsfuhrer obratio bile su: "Nemojte oklijevati da pucate, Untersturmfuhreru, ako vas netko bude ometao!" No, moda bi bilo bolje da mi kaete lozinku." "Nisam sasvim siguran... To je veliki rizik, Untersturmfuhreru." Brdo mesa bilo je oigledno uzrujano. "Moje naredbe iz Via Tasso su takoer bile oznaene kao strogo povjerljive!" Heide je pomicao cijev svog pitolja sve dok nije bila uperena tono u kopu na porunikovu pojasu. "Naredbe Reichsfuhrera su bile da pucam, ako netko bude otezao." "Waterloo", proaputao je porunik, zurei kao hipnotiziran u cijev Mpi. Heideovo lice je zasjalo zadovoljstvom. 106 "A odgovor?" "Bliicher." Heide je okrenuo cijev pitolja u suprotnom smjeru. "Hvala, prijatelju. Mrzim ubiti kolegu asnika, osim ako je to apsolutno nuno." Porunik je iznenada postao zaposlen. Jurnuo je u drvenu kolibu pokraj ceste. "Kakav zbir eprtlji!" Odgurnuo je nekog Unteroffiziera kako bi bre stigao do telefona. Mahnito je okretao ruicu, prosiktao niz ifriranih rijei u slualicu, opsovao i povikao ovjeku na drugom kraju ice: "Oberfeld, ako kolona koja se sada nalazi na putu ne proe kroz prepreku brzinom rakete, izgubit e svoju prokletu glavu! Naredba Reichsfuhrera." Heideovo maleno SS-ovo amfibijsko vozilo je stajalo pokraj ceste ugaenih svjetala. "Slijedite me", povikao je porunik i uskoio u veliki kamion marke Kiibel, koji je stajao

zaklonjen stablima. Glasan urlik zauo se iz njegovog tekog motora kada je jurnuo u smjeru Rima, dok je "blato prtalo na obje strane. Heide je uskoio u svoje amfibijsko vozilo i ohrabrujue se nasmijao Gregoru Martinu. "Za njim, Gregor! Pokai nam to zna voza kamiona! Ne smije nam pobjei. Ako mu damo priliku da pone razmiljati, odzvonilo nam je!" Pet minuta kasnije, Gregor je opsovao, bijesno zakoio i jedva uspio izbjei veliki kamion koji je stajao na cesti. Lako amfibijsko vozilo proklizalo je pokraj kolone kamiona, dva puta se okrenulo i zavrilo u polju. Psujui i proklinjui, njih su dvojica neozlijeeni ispuzali iz unitenog vozila. Krupni porunik dotrao je s dvojicom svojih vojnih policajaca. Usluno je poeo istiti Heidea od praine, ali je bio odgurnut u stranu. "Stoje do paklenoga vraga ovo, porunice? Jesi li ponovno zaustavio moju kolonu? Pozovi mi SD, da mogu porazgovarati s 107 Gruppenfuhrerom Miillerom u Berlinu. Krajnje je vrijeme da zavrite s raketama u stranjicama." "Sve je u redu, Untersturmfiihreru. Kolona moe nastaviti ravno naprijed. Ja u se pozabaviti mrkavim Oberfeldwebelom koji je ovdje glavni." Oberfeldwebel vojne policije, koji je stajao iza napetog porunika, promucao je rijei isprike. "Budi tako ljubazan i zaepi, Oberfeld", histerino je po-vikao porunik. "Ti si prljavi saboter. Uskoro e biti vojnik pjeak u Rusiji. Vidjet e. A sada nestani! Gubi mi se s oiju!" Oberfeldwebel je promucao neto to nismo uli. Porunik je izvukao pitolj iz svoje ute kone futrole. "Zavei, ti zamjenski vojniku, ili u u tebi probuiti rupu zbog neposluha." Heide se smijao od uha do uha. Stajao je ondje nasred ceste, irom rairenih nogu, s pitoljem na prsima. Svidio bi se ak i Himmleru. Heide je izvrsno odigrao svoju ulogu, kao da je roen za to - to je, na neki nain i bio. "Zato to ne bismo odmah uinili, porunice? U naim redovima nemamo mjesta za nekakve polu-vojnike. Na licu toga ovjeka vidim lijep komad ueta kako visi preko grane." Oberfeldvvebel je urno nestao u tami, u mislima poeljevi da se svi asnici SS-a nau na dnu najvrelijeg dijela pakla. Samo nekoliko trenutaka bilo je dovoljno da njegovo divljenje njemakom sustavu pretvore u mrnju. "Gadan momak", proaputao je jedan od njegovih podinjenih. "Opametit e se kad dou Amerikanci, govno jedno", zareao je Oberfeldvvebel. "Dobrovoljno u se prijaviti za slubu u novoj vojnoj policiji koju e nai trenutani neprijatelji organizirati u Treem Reichu nakon to pobijede, i provoditi u svoje vrijeme hvatajui asnike SS-a." 108 Amfibijsko vozilo je veselo tinjalo. Porunik je velikoduno ponudio Heideu svoj veliki automobil, a on je zahvalno prihvatio njegovu ponudu, i obeao da e ga ostaviti na kontrolnoj postaji na putu natrag. Porunik Frick tresao se od nervoze. Divio se Heideu i proklinjao ga u isto vrijeme. Ako policijski porunik posumnja da je bio napravljen budalom, posljedice e biti neizmjerne. Porta se bezbrino nasmijao. "Krivce e potraiti u Prvoj latvijskoj." "A kada saznaju da ona uope nije u Italiji?" upitao je porunik Frick, odmahujui glavom. "Tada e svoju sumnju usmjeriti na partizane u planinama, gospodine porunice", rekao je Porta i zabacio teki sanduk na rame. "Nikada im nee pasti na pamet da ih potrae u 27. Upamtite, nema mnogo onih u stoeru June armije koji znaju za nas." "Na boravak u Italiji je tako prokleto tajan", povikao je Maleni iz jednog od podruma San Angela, u kojem se borio s tekom naprtnjaom, "da i mi sami jedva znamo da smo ovdje."

Tada se Barcelona popiknuo i ispustio sanduk oltarnih re-likvijara koji je kliznuo niz stepenice i zdrobio Malenome dva prsta. Maleni si je dao oduka i snano urliknuo, izvukao ruku, ostavljajui dva prsta ispod otrog ruba tekog sanduka, te se u nekoliko velikih skokova naao na vrhu stubita i krenuo za Barcelonom, dok mu je krv ikljala iz ozlijeene ruke. "Ti prokleti panjolski lopove, to si namjerno uinio!" Uzeo je drevno raspelo od Porte, ubojito ga podigao iznad glave i pojurio za Barcelonom koji je pobjegao iz dvorita. Otac Emanuel, koji je stajao na vratima s dvojicom redovnika, u istom je trenutku shvatio to se dogodilo. Nikada nismo saznali je li to bilo da spasi Barcelonu ili raspelo, ali ispruio je nogu popiknuvi Malenoga, koji je nekoliko metara otklizao potrbuke. Redovnici su mu velikom brzinom oduzeli raspelo. 109 Maleni se osovio na noge, bjesnei i psujui. Tada je spazio Heidea, koji se epirio uokolo s rukama na leima u svojoj uniformi SS-ovog asnika, a nije mu se stigao na vrijeme skloniti s puta. "Sruio si me, ti svinjo", povikao je Maleni i krenuo za njim poput uragana. Heide se dao u bijeg, ali Maleni gaje dostigao nasred mosta San Angelo i poslao ga naglavce u rijeku poput granate. Heide je otplivao kraulom do obale poput jurinog amca, popeo se u cikcak liniji, odgurnuo porunika Fricka, koji ga je htio zadrati, na stranu, a potom jurnuo za Malenim. Maleni je dograbio debelu gredu i zamahnuo njome poput mlatila. Klicali smo. Ovo je bilo ba ono to nam je trebalo: dobra, prava borba! Porunik Frick zaprijetio nam je vojnim sudom ako ne nastavimo s iskrcavanjem stvari, ali nitko nije obraao pozornost na njega. Nizato ne bismo propustili borbu izmeu Malenoga i Heidea. "Maleni", provocirajui je povikao Gregor. "Julius kae da ga nee pobijediti." Maleni je divljaki zaurlao i obrisao lice svojom zdrobljenom rukom, prekrivajui ga krvlju. "Jako krvari", primijetio je otac Emanuel. "Nije to nita", nasmijao se Porta. "Ima on dosta te tvari. Julius e se izmoriti prije no to ovome iscuri zadnja kap." Heide je kruio irom rairenih ruku oko Malenoga, koji je drao svoju veliku gredu u zraku, spreman. "Mrzitelju idova. Ubit u te." "Tvoje vrijeme je dolo, vreo bljuvotine", prosiktao je Heide; potom je podigao komad drveta i bacio ga na Malenoga. Maleni je napao, drei gredu ispred sebe, poput sprave za probijanje zidova. Heide je bio odbaen kroz vrata ograde, no 110 sila gibanja Malenoga je bila prevelika da bi on bio u moguno-; sti zadrati se na mjestu. Zaulo se kidanje drveta, i zveckanje ;, razbijenog stakla, kadaje klada koju je drao Maleni prola kroz kure i prozor iza njih. Posrnuo je, ponovno se uzdigao za trenutak, s kladom iznad glave, poput velikog buzdovana. Pomislili smo daje doao Heideov posljednji as, ali trenutak prije no to je klada udarila, skotrljao se na stranu i izvukao bode za blisku borbu iz izme. Maleni je imao jedva dovoljno vremena da jurne iza vrata prije no to je bode prozujao pokraj njega. Uhvatio je Heidea za glenjeve i zavitlao ga uokolo. Da Heide nije imao ljem, glava bi mu bila zdrobljena od udaraca o kameni zid. Maleni je s obje noge skoio na njegov trbuh, i uputio mu udarac u glavu, zaslijepljen bijesom. Nekoliko je trenutka bio posve izvan sebe, ali Heide se uspio otkotrljati u sigurnost ispod jednog od kamiona. Dograbio je aparat za gaenje poara, udario osiguraem o tlo i usmjerio mlaz pjene prema Malenome, za trenutak ga pretvorivi u snjegovia koji je divljaki mlatarao

rukama. Zaslijepljen, napola uguen, potrao je u krug vritei, i grekom uhvatio Gregora Martina. "Pusti me, Maleni. To sam ja, Gregor." Ve sljedeeg trenutka obojica su bili onesvijeteni Heide-ovim praznim aparatom za gaenje poara. 111 VII. i Smrt! Stoje to? Dolazi poput munje. Uvijek smo je oekivali, pa nam je postala nekakav pratitelj, navika. Niti jedan od nas nije bio religiozan. Nismo imali vremena za to. Ponekada bismo, u rupi od granate, moda i razgovarali o smrti, ali nitko od nas nije znao ima li iega nakon nje. Kako bismo i mogli? Najbolje je smrt smatrati beskrajnim snom bez snova. Toliko su nam puta prijetili vojnim sudom i pogubljenjem, da to vie nije na nas ostavljalo nikakav dojam. Ako netko mora biti ubijen, svejedno je tko e to obaviti. Takoer nam nije bilo bitno gdje emo ikako biti pokopani. U jarku ispod hravog ljema ili na pompoznom groblju uz gorenje vjenog plamena. Jedino to smo smatrali vanim, bilo je to da smrt bude brza i bezbolna. Streljaki vod je svakako bio bolje rjeenje od polagane smrti u zapaljenom tenku. Veine starih momaka vie nije bilo. Prije Monte Cassina, za Boi 1943., bilo je ostalo samo 33 od 5.000 s kojima smo zapoeli 1939. Veina njih umrla je u plamenu, stoje bila klasina smrt tenkista. Nekoliko njih epesaloje uokolo bez ruku ili nogu, neki su oslijepili. Neke smo posjeivali u bolnici kada nam je bilo usput: primjerice Schrodera, sjajnog Feldwebela. Iz oaja stoje izgubio oba oka poeo je jesti pijesak. Bila je to jedna od onih granata koje bi eksplodirale dva puta. Nestalo mu je itavo lice. Nitko od nas koji smo ga posjetili u bolnici nikada nee zaboraviti taj prizor. On, pametni, elegantni Feldwebel Schroder, nije htio da ga vidimo. Gaao nas je boicama lijekova. Sjeli smo na stube ispred bolnice i pojeli okoladu i popili crno vino koje smo mu donijeli. Otjerali su nas. Nije nam bilo doputeno da sjedimo na tim stubama. Nismo jo bili obogaljeni. 113 Te je iste veeri Maleni nasrnuo svojom velikom glavom na trbuh jednog stoernog lijenika. Zbog toga smo se malo oraspoloili. VATIKANSKI TRANSPORT Sjedili smo na kamenom zidu pokraj rimskog teatra. Samostan se uzdizao iznad nas, a pod sobom smo promatrali Cassino, kojim su ljudi etali u blaenom neznanju injenice da e njihovo selo uskoro biti sravnjeno sa zemljom. Neki njemaki i talijanski asnici su sjedili ispred hotela Excelsior razgovarajui uz au chiantija. "Porta, vidio sam jedan dobar komad", rekao je Gregor Martin, zamiljeno klatei nogama. "Mi vozimo sljedeu turu u Vatikan, i to nam je prilika. Upamti, radnika satnija divizije Her-mann Goring ima najvie transporta, a oni su jedva svjesni naega postojanja. Kao to kae Maleni, mi smo tako stroga tajna, da jedva i sami znamo da smo ovdje." Pljunuo je gutera koji je zaposleno pretrao cestu. "Hajdemo nekako profitirati u ovom ratu. Moemo ta sranja skriti kod Ide dok se stvari opet ne smire. Ona je pametna djevojka." Barcelona i Maleni su prili. "Kakve vas dvojica planove kujete?" povikao je Maleni glasom koji je odjeknuo planinama. "Jeste li smislili nain kako da maznemo neto stvari?" "Nemoj toliko vikati, ti idiote!" rekao je Gregor. Polako smo se uspeli prema samostanu. S juga je dopirala buka topnitva. Dobro disciplinirana jedinica oklopne pukovnije Hermann Goring umarirala je u dvorite samostana. Brzo su natovarili nekoliko kamiona. Promatrali smo ih u tiini. To su bili ljudi koji su svoje naredbe provodili u detalje. Bijele ploice

114 na njihovim ovratnicima su se presijavale. Radili su u tvrdoglavoj tiini, u svakoj skupini bilo ih je tono toliko da mogu podii i nositi teret. Kako su se razlikovali od nas! Neki Unteroffizier s hladnim, ribljim oima i nevjerojatno istom uniformom samouvjereno nam je priao. "Mislite da ste prokleti turisti", povikao je. "Ulazite unutra. Potrebni ste. Pourite odmah ili e vas stranjice zaboljeti." Pojavio se i Legionar. U ruci je drao prenosi vi radio-prijem-nik. "Zauti, prijatelju i posluaj to nai prijatelji s druge strane laju u eter danas!" Pojaao je prijemnik koliko je mogao: "Ovo je savezniki odailja za junu Italiju. Ponavljamo svoju raniju poruku domoljubnim Talijanima: ujedinite se protiv bandita koji skrnave vae crkve i grobove. U ovom trenutku oklopna divizija Hermann Goring pljaka blaga samostana Mon-te Cassino! Borite se i zaustavite ih! Ponavljamo: pod zapovjednitvom stoernog asnika, oklopna divizija Hermann Goring pljaka samostan Monte Cassino. Jedan transport je ve uspjeno pobjegao s blagom neprocjenjive vrijednosti. Talijani domoljubi, zatitite svoje vlasnitvo. Ne dozvolite ovim zloincima da vas opljakaju." Legionar je iskljuio prijemnik. "Sada nam je guzica u vatri, mes amisl Da elim ostati na ivotu, sljedeih nekoliko dana ne bih nosio bijelu oznaku." "Ovdje smo u dogovoru s ostalima", protestirao je Unteroffizier, ali nestalo je njegove napuhnute samodopadnosti. "Naredbe?" nasmijao se Porta. "Adolfove?" "Kladim se tisuu naprama jedan", rekao je Gregor Martin, "da barem jedna satnija vojne policije uri prema nama u ovom trenutku." "Na zapovjednik e se pozabaviti njima", oajniki je rekao Unteroffizier. "Vi ste gomila kukavica, ve sada povijate rep meu noge." Runa bomba prozujala mu je pokraj lica, a cijevi barem deset pitolja nale su se uperene u njega. 115 "Ti lopovsko Hermannovo govno, samo to jo jednom ponovi, pa u te odmah ohladiti", prosiktao je Porta. "Imamo vie eljeznih krieva i odlija meu nama, no to ti ima dlaka na guzici. Ako je netko kukavica, onda ste to vi, hemeroidi s bijelim oznakama!" "Ma, ubij ga", rekao je Maleni. "Tada emo moi rei vojnoj policiji kad stignu: sluajno smo prolazili ovuda, odjeveni u skladu s prilikom, i spasili blago." Unteroffizier se okrenuo na peti i otiao. Njegovi su ljudi nervozno pogledavali uokolo. Nisu znali na emu su. Jedan mehaniar Obergefreiter oprezno je upitao: "to je sve ovo, deki? ini se jako tajnovitim." "Moe se rei", nasmijao se Porta. "To je tako velika tajna daje ak niti Adolf ne zna. Ali nai kolege s druge strane Napulja se ine vrlo uposlenima da mu to dojave. Hermannova ponosna oklopna divizija se pretvorila u bandu drumskih razbojnika. Pah! Sutra e tebe optuiti da si silovao opatice. Ja bih na tvom mjestu skinuo te bijele oznake. Imam par ruiastih koje ti mogu prodati. Objesit e te nakon osloboenja." Jedan Kubel zaustavio se ispred samostana uz kripu konica. Za njim je uslijedilo jo pet kamiona. Dva voda vojne policije kojima je zapovijedao neki Oberleutnant ula su kroz vrata, a njihove znake u obliku polumjeseca su se presijavale. Grube zapovijedi odjeknule su izmeu drevnih zidina. Lovci na glave oduevljeno su se cerili. Ovo je bilo neto to im je posve odgovaralo. "Dakle, pljakate, vi govna? To e vas kotati glava! Dobro smo izvjebani u vrenju kazni

prijekih sudova. Neete doekati zalazak sunca!" Zalegli smo u zaklon iza nekoliko ruinih grmova. "Pogledaj to radi, ti idiote", prosiktao je Porta, dok sam ja petljao oko pojasa s municijom koji sam pokuavao namjestiti u svoju laku strojnicu. "Ako se ne dogodi nekakvo udo, neemo vie biti ivi za sat vremena." 116 Napunio sam, gurnuo otponac prema naprijed, pritisnuo kundak o rame, i pogledao prema Starom Unu, koji je sa svojom strojnicom leao iza nekog velikog kamena. "Pucaj, dovraga", proaputao je Porta, odvrui poklopac s rune bombe. "Ako emo ve nadrapati, svaki emo sa sobom povesti po jednoga od onih lovakih pasa. Poni istiti dvorite s lijeva na desno." "Neu pucati dok mi ne naredi Stari Un", rekao sam. "Ti prokleta budalo!" rekao je Porta i utnuo me u bok, to me otkotrljalo od moje strojnice. Tada je pritisnuo kundak o svoje rame. Jedva sam se usudio disati. Na tako maloj udaljenosti ubio bi sve njih, ukljuujui i vojnike s bijelim oznakama. Legionar je kleao iza stabla i stezao Panzerfaust. Njegova visokoeksplozivna raketa zlokobno je provirivala iz cilindrinog otvora. Oito je bio poprilino spreman poslati vraji projektil u skupinu vojnih policajaca. Na prozorima samostana mogli smo vidjeti lica opatica i redovnika kako napeto promatraju to se dogaa. Pojavio se bojnik Lufhvaffea. "to se ovdje dogaa?" upitao je asnika iz vojne policije. "Vae ponaanje ini moje ljude nervoznima. Naredio sam svojim ljudima da budu u pripravnosti zbog partizana." "Gospodine bojnie", lice policijskog Obereutnanta je zasjalo entuzijazmom. "Ovdje sam po izravnoj naredbi GOC Jug. Savezniki odailja javlja da njemake snage pljakaju samostan, i moja je dunost da to istraim. Moram vas, gospodine bojnie, zamoliti da poete sa mnom u GOC. Vidjevi to se ovdje dogaa, mogu jedino zakljuiti da su saveznici u pravu." "Nemam sada vremena za ii bilo kamo", rekao je bojnik smijeei se. "Nadbiskup Diamare vas moe uvjeriti da nema nikakve pljake. Ako ijedan vojnik ukrade i komadi drveta, bit e ustrijeljen na licu mjesta." Maleni je laktom bocnuo Portu. "Gospodine Oberleutnant", nastavio je bojnik. "Moete ovima u stoeru rei da ja osiguravam sigurnost samostana. U 117 roku sljedeih nekoliko sati osobno u im podnijeti detaljno izvjee. Sada se gubite odavde, prije no to vae kretanje privue pozornost neprijateljskih zrakoplova." Oberleutnant se povukao sa svojim ljudima. Sljedeih nekoliko sati proveli smo znojei se s tekim sanducima. ak i prije no to se smrailo, prva je kolona krenula na put prema samostanu Vulgate u San Girolamu. Ubrzo nakon to je pao mrak, druga se kolona odvezla u smjeru Sao Paole. Nakon toga je na mir bio uniten zavijanjem u zraku i tutnjavom dok su prvi Jaboi u briuem letu preletjeli samostan. Bombe su zazvidale oko nas. Porta, koji je sjedio ispod kamiona i pokuavao isprazniti bocu riinog alkohola, iznenada se naao bez zaklona kada je teko vozilo poletjelo u zrak poput teniske loptice i skotrljalo se niz planinu. Padobranac koji je spavao na vozaevom sjeditu bio je izbaen kroz krov i pao na hrpu puaka, proboden na jednu od njih. Tada je doao sljedei val praen grmljavinom; iz njihovih su se nosova rasuli svjetlei meci. Jedan padobranac Feldwebel bio je presjeen na dvoje kada je potrao otvorenim prostorom ispred samostana. Donja polovica otrala je jo nekoliko koraka bez gornjeg dijela. Porta je sjedio nasred prostora i mahao svojom praznom bocom.

"Dobri stari Charlie, evo tebe natrag, zar ne?" vikao je prema strojevima koji su napadali. "Nedostajali ste nam. Bojali smo se da ste se uguili pagetima." Jabo je projurio nekoliko metara iznad njegove glave. Od zranog udara poletio je uvis. Otresao je prainu sa svog utog cilindra koji mu je pao s glave, kleknuo i akom zaprijetio Jaboi-ma. Bombe iz Jaboovih topova eksplodirale su oko njega, ali nita ga nije smetalo. Sjedio je ondje, posve sam, dok su plamenovi pretvarali no u dan. 118 "Ovaj je lud", rekao je jedan od redovnika poruniku Fri-cku. "Vodite ga odavde." Porta se osovio na noge s lakom strojnicom u rukama. Malo je petljao oko pojasa s municijom, paljivo odloio cilindar na tlo pokraj sebe i namjestio svoj otkrhnuti monokl na oko. "Odaberite vlastite mete", naredio je sam sebi. "Pali!" Pd-srnuo je od stranog trzaja lake strojnice dok je ova pljuvala uareni elik na Jaboe u napadu. Proklinjui i psujui to je bio tako vreo pa sije oprio prste, promijenio je bubanj. Oi su mu bile nasmijane. Bio je ili lud, ili pijan, ili oboje. Uglavio je novi pojas s municijom i sada se naslonio natrag na ostatke unitene vozake kabine. Plamen kojega je izbacio jedan Halifax preplavio je sve bljetavom bijelom svjetlou, koja je okruila planine poput aure. istina je bila proarana mecima i bombama iz poniruih Jaboa i Mustanga u briuem letu. "Porta!" viknuo je Stari Un oajniki. "Ubit e te." "Dovedite ga unutra", zapovjedio je asnik Lufftvaffe. "Onaj tko ga uvede dobiva trodnevni dopust! Poludio je." Novi plamen pojavio se na tamnom nebu. Na sjevernoj strani upalilo se jedno "boino drvce". Porta je otpio gutljaj iz svoje uturice i pripalio cigaretu. Potom je postavio nogare za laku strojnicu, postavio zrani nian i pijano se nasmijao. "Doi, Charlie, sad sam spreman da ti dam jednu po guzici!" Moglo se pomisliti kako su on i neprijateljski piloti bili u izravnoj vezi, jer istoga trenutka kada je povikao te rijei, prvi je zrakoplov dozujao na osvijetljeno podruje. Uz gromoglasan tre-sak eksplodirala je bomba. Zrakoplov se zaljuljao i odletio na stranu. Dugi plameni jezici izlazili su iz njegovog lijevog krila. Jo dva zrakoplova stigla su jedan za drugim. Bombe su padale. More plamena skrivalo je Portu od nas, no pojavio se neozlijeen iz dima, presavijen od smijeha, sa svojom lakom strojnicom u rukama. 119 Okrenuo se. Za nekoliko sekundi cijev je bila uperena u Mustang koji je napadao. Porta je sa arom zapucao prema njegovom otvoru kroz kojega je rigao vatru. Zaula se gromoglasna eksplozija. Komadi olupine poeli su padati po tlu. Porta je zasigurno pogodio bombu koja se nalazila ispod zrakoplova, koji se razletio na milijune komadia, doslovce pretvoren u prainu. "Laku no, Charlie", povikao je. "Poslat u razglednicu tvojoj majci!" "Ovo je fantastino", povikao je asnik padobranac. "Tko je on? Neka prikaza?" Divovski lik pojavio se iz borovih stabala, vukui za sobom reflektor. Bio je to posao koji je obino zahtijevao dizalicu. U sjeni su bila samo dva ovjeka koja su neto petljala oko kablova. Maleni im je priskoio u pomo. Ne marei za bombe koje su eksplodirale oko njih, pozdravili su se ispruenom rukom i podizanjem kapa. "Ne mogu osposobiti taj reflektor sami", povikao je Heide. "Moram im pomoi. Josipe! Marijo! Sveti Isuse, prui svoje ruke nad mene!" Pognut je cik-cak linijom preao osvijetljenim prostorom. Legao je ispod reflektora kako bi posluio poput ivog rotirajueg postolja. Zraka, svjetlosti pojurila je prema nebu, dovoljno jaka da oslijepi pilote. "Imam ga, vraga jednog", veselio se Maleni. "Pilji u moju vatru. Sad e dobiti svoje, Charlie." Prvi lovac nestao je u moru plamena. Reflektor se ugasio. Maleni je veselo akama lupio po tlu. "Ja sam bio taj koji gaje sredio. Sredio sam ga." Kosa na njegovoj glavi odjednom se zapalila. Heide gaje ugasio svojim kaputom.

Zraka reflektora ponovno je rasparala tamu neba. Milijuni svijea bili su usmjereni prema niskim oblacima. Mustang sa zubima morskog psa naslikanima sprijeda zaronio je. "Imam ga. Zapalit u te oi na njegovoj runoj njuci." 120 Letei morski pas okrenuo se pokuavajui izbjei smrtonosnu zraku. Maleni je iskljuio reflektor i osluhnuo zvuk motora. Je li to bila sluajnost ili vraji proraun mozga koji nikada nije bio poduavan matematici, da je ponovno ukljuio reflektor ba u pravom trenutku, pogodivi zrakoplov u poniranju i oslijepivi pilota do kraja ivota? Heide je bio na sve etiri ispod reflektora, okreui ramena s jedne strane na drugu, dok je zrakoplov oajniki pokuavao izbjei zraku; a potom je udario o tlo brzinom oko 500 kilometara na sat. Dva Halifaxa i etiri Mustanga zagrmila su preko istine. Niz bombi baenih na samostan zapalio je mnotvo plamenova koji su sunuli uvis. inilo se da fosfor kljua i prica posvuda. Grmljavina zrakoplova zamrla je u noi. Kalifornijski ubojice ispustili su svoj teret. Potroili su svu municiju. Onih nekoliko posljednjih litara goriva bit e im jedva dovoljno da se vrate u bazu. Neto prije no to je kolona krenula, zvuk krampova i lopata zauo se s ravnog zemljita podno samostana, gdje je nekoliko mjeseci kasnije poljska divizija generala Andera pronala svoje poivalite. Bili su to Porta, Maleni i Heide, koji su kopali grob za izgorene ostatke Charlija. Kad je grob bio dovren, polegli su ih unutra jednog do drugog, svakoga s amerikom kapom izmeu kostiju ruku. Tada je stigao i ostatak 2. eskadrona s ocem Emanuelom. Stari Un prekrio ih je prvom lopatom zemlje, izrekavi neto to je nama ostalima glupo zazvualo: "Za vae majke i Boga!" Porunik Frick je bio sljedei. Posljednji je bio na otac Emanuel. On je govorio o Bogu. itavu gomilu stvari koje mi nismo razumjeli. Otpjevali smo Ave Mariju. Grobovi su bili brzo zatrpani, a pet minuta kasnije, odvezli smo se dalje. 121 Bio nam je to najtei put. Leali smo po dvojica na kabinama kamiona sa strojnicama na nogarima za protuzranu obranu. Jata Jaboa dola su nam s lea u briuem letu. Via Appia je povremeno bila poploana svjetlou. Beskrajne rijeke kamiona dolazile su prema nama iz drugog smjera: topnitvo, opkopari, tenkovi, graa za pontonske mostove, municija i bolniari. Bombe su padale na kamione s municijom, koji bi eksplo-. dirali, razbacujui svoj teret u svim smjerovima. Veliki mercedes s generalskim barjakom sprijeda i pratnjom vojne policije na motociklima probijao se izmeu tekih vozila. "Drite se desno. Drite se desno", vikao je bojnik vojne policije. Bio je to jedan od onih koji bi se nemilosrdno okomili na bilo koga tko bi im se naao na putu. U tom trenutku napala su nas etiri Jaboa. Maleni ih je ugledao kad su se pojavili iza oblaka i okomili se na nas. Skoio sam na poklopac motora kako bih imao bolji oslonac. Maleni me drao, da me trzaj ne bi odbacio dolje. Heide je prvi zapucao. Bio je za strojnicom na kamionu neposredno iza naega. "Makni se, proklet bio. Nita ne vidim", vikao je Porta s vozakog sjedala. Zauo se vrisak, udarac i klopot, a policijski porunik i njegov motocikl nali su se zdrobljeni pod naim tekim kamionom. "Dovraga i s njim!" nasmijao se Maleni. "Poslat emo Char-lijima zahvalu." Generalov automobil bio je u plamenu. Lik u krznu ustao je, pokuao izii, ali je pao natrag u more vatre. Automobil je zakoio, napravio salto i eksplodirao. Kola hitne pomoi zabila su se

u 28-centimetarski top. Stranja vrata su im se irom otvorila, a osam nosila razletjelo se po cesti. Ranjeni Feldwebel pokuavao se otkotrljati s puta kotaima tekih kamiona. Na sebi je imao blatnjavu vojniku bluzu. Trbuh mu je bio omotan zavojima. Jedna noga mu je bila amputirana. Gusjenica mu je prela preko glave. 122 Vojni policajac skoio je naprijed i pokuao zaustaviti kolonu, ali je pao pokoen salvom iz ponirueg Jaboa. itava Via Appia bila je okupana bljetavom svjetlou. Dva "boina drvca" sjala su iznad sredinjeg dijela kolone. Jedan je Halifax rigao vatru. "Dri se vrsto", povikao je Porta. "Idem dalje od ceste, u polje." Teki kamion pojurio je u jarak, zdrobivi maleno amfi-bijsko vozilo u bezoblinu masu eljeza. Sva etiri ostala kamiona slijedila su Portu. Po dvojica redovnika koji su se nalazili u svakom od kamiona kleala su na podu i molila se. Probili smo se kroz vanjski zid groblja, ruei nadgrobne spomenike i razarajui svjee grobove svojim monim kotaima. Malena kapelica bila je sravnjena s tlom. Nastavili smo dalje, a s odbojnika nam je visjelo raspelo. Tada je motor Barceloninog kamiona prestao raditi. Prvo ue za vuu puklo je poput konca. Sljedee je izdralo nekoliko minuta. Dvadesettonski kamion s pokvarenim motorom nije ba lako izvui iz mekog tla groblja. Porta je psujui iskoio iz kabine, bacio ljem na Marlovva i zatraio elino ue. Vitlo na Barceloninom kamionu se odmotalo, a Gregor je uhvatio debelu icu. Porta je poludio, kada je otkrio da Gregor na sebi ima eljezne rukavice. "to si ti umilja, tko si? Skidaj te proklete rukavice!" Gregor mu je neto odbrusio i krenuo prema Porti s otrgnutim komadom ice. Ve u sljedeem trenutku kotrljali smo se izmeu grobova u estokoj tunjavi. Bljesak je osvijetlio taj prizor. Iz oblaka je izronio lovac. Neki padobranac prevrnuo se s kamiona, a krv mu je izvirala iz niza rupa na prsima. Redovnik se sloio poput depnog noia. Cerada naeg kamiona nestala je u plamenu. Drugi redovnik borio se protiv nje aparatom za gaenje poara. Porunik Frick puhnuo je u zvidaljku i zaprijetio nam naj-razliitijim katastrofama: vojnim sudom, Torgauom, pogubljenjem ... 123 Ispljunuo sam dva zuba koji su zavrili u Heideovbm krilu. Krvavi komad koe visio je Porti preko lijevog oka. Heide je imao dugu posjekotinu na stranjici, a usta Malenoga bila su rasjeena do uha. Bila je to gadna tunjava. Naem bolniaru i ocu Emanuelu, koji su nas proklinjali, trebalo je sat i pol da nas pokrpaju. Za pokvareni kamion privezali smo elino ue. Gregor i Porta popravili su jedan drugom zavoje i podijelili sadraj uturice. "Sad u ga upaliti", povikao je Porta iz svoje kabine. "Miite se od ice. Ako pukne, ostat ete bez jaja." Polagano, nezamislivo polagano, teki se kamion poeo pokretati. Svjetiljke su se ugasile. Ostalo je pet osakaenih leeva. Vatra na kamionu je ugaena, a nita od naeg dragocjenog tereta nije bilo oteeno. Sam se pakao spustio na Via Appiju. inilo se da je gorjela barem u duljini od stotinu kilometara. Stari Un i porunik Frick vozili su se na elu u Kiibelu. Paljivo su prouavali kartu, u potrazi za putem koji bi nas vodio preko polja. U San Cesarei smo imali okraj sa skupinom partizana, u kojem smo izgubili trojicu ljudi, ukljuujui Freya, naeg bolniara. Runa bomba odnijela mu je obje noge, i iskrvario je u trenutku. Stigli smo do Rima netom prije zore. Kua na osami veselo je gorjela.

Dvojica ljudi u dugim kaputima s pripremljenim automatima pojavila se iza nekog automobila. Legionar je poeo pjevuiti: "Doi sada smrti, samo doi!" Naslonio je cijev svog ruskog automata na vrh vrata. Pla-meni jezik suknuo je u tamu. Zlokobno ra-ta-ta-ta odjeknuo je izmeu kua. Dva su ovjeka pala na tlo. ljem jednoga od njih uz klopot se otkotrljao u jarak. Lokva krvi brzo je nastala oko njih, mijeajui se s kiom koja je lijevala. 124 "to je to bilo?" upitao je jedan od redovnika iz stranjeg dijela kamiona. "Dvojica su razbojnika htjela porazgovarati s nama." Redovnik se prekriio. Dok smo vozili uz Tiber, susreli smo kolonu SS-ovih grenadira. Bili su iz muslimanske divizije i nosili crvene fesove sa srebrnim mrtvakim glavama. Na Piazzi di Roma Porta je pogreno skrenuo, pa smo zavrili na Piazzi Ragusa. Zaustavio nas je straar, redovni vojnik. Razmijenili smo cigarete i rakiju. Neki pjeaki Feldwebel, koji je bio zapovjednik tom straaru, upozorio nas je na partizane odjevene u njemake uniforme. Neki su govorili da su na sebi imali uniforme vojne policije. "Pucajte ako vam je imalo sumnjivo", savjetovao nas je. "Ako pogrijeite i ubijete nekoliko lovakih pasa, nee biti ba neka katastrofa." "Pucat emo im ugledamo znaku u obliku polumjeseca", uz irok osmijeh rekao je Porta. "Volio bih srediti nekoliko njih." "uvajte se pagetoderaa", upozorio nas je Feldwebel. "Poinju nam oteavati ivot. Pucajte na svakoga od njih koga susretnete. Prilino su se ohrabrili ovih dana. Neki dan smo morali likvidirati selo sjeverno odavde. Poeli su proslavljati pobjedu saveznika!" Nastavili smo voziti dalje uz eljezniku prugu. Porta je ponovno pogreno skrenuo, a itava gaje kolona slijedila. Vozili smo uokolo u krugovima, ne mogavi pronai put. Zatraili smo pomo dviju prostitutki koje su stajale na uglu Via La Spezia i Via Taranto. Sjele su u kabinu pokraj nas. Policija ih je udaljila od nas u Via Nazional. Odjednom smo se nali na trgu Svetog Petra. Maleni je zi-nuo od uenja. "Ovo je stvarno neto! Je li ovo mjesto gdje papa ima svoju pilju?" Nitko mu nije odgovorio. 125 "Ne svia mi se ovo", zamiljeno je nastavio. "to ako on ima nekakvo esto ulo, poput Boga?" "Ali ti ne vjeruje u Boga", rekao je Legionar, nasmijeen. "Ne elim razgovarati o tome, sve dok se nalazimo ovdje u blizini." Okrenuli smo se u suprotnom smjeru, provezli se Borgo Vitteriom do Via di Porta Anglica. iroka vrata bila su otvorena. Oito su nas ve oekivali. Proli smo uskom ulicom, pa kroz jo jedna vrata. Nekoliko pripadnika vicarske garde pokazalo nam je put. Bili smo napeti. Ovo nam je bilo neto posve novo. Presuio je ak i Portin nepresuni izvor rijei. Nije se moglo uti niti jednu kletvu niti psovku, iako inae nismo mogli izrei tri rijei u nizu a da jedna od njih ne bude psovka. I to je bio dio rata. Odmaknuli smo cerade. Nekoliko naredbi izdano je tihim glasovima, i poeli smo s istovarom: polako i paljivo. Dorukovali smo u vojarni vicarske garde. Porta i Maleni su zaueno zinuli kada je uao jedan od straara sa svojom he-lebardom. "Je li to papino protutenkovsko oruje?" smijao se Maleni. Jedan gaje asnik uutkao, ali nije ga se moglo obuzdati. "Jeste li vi pravi vojnici?" upitao je Porta. Maleni je bio oaran kada su mu dopustili da stavi kacigu s crvenim perom i uzme helebardu u

ruku. Izgledao je smijeno. Nije se ba slagalo s njegovom suvremenom maskirnom uniformom. Ponudio je svoj automatski pitolj i ljem u zamjenu za vicarsku kacigu, no ona nije bila na prodaju. Porta je uzeo helebardu u ruku. "Marinci bi izbeili oi, kad bih im odsjekao glave ovime." Na putu natrag, Porta i Maleni su jo jednom pokuali kupiti kacigu i helebardu, ali vicarci su samo odmahivali glavama. Tada je Porta otiao do krajnje granice: ispruio je dlan pun cigareta opijuma. No straar je bio nepodmitljiv. Maleni je dodao tri zlatna zuba i kutijicu kokaina. Niti jedna normalna osoba 126 ne bi to odbila, ali papini vojnici jednostavno nisu htjeli prodavati. Porta i Maleni su bili zapanjeni. Prodali bi jedan drugoga za to bogatstvo. Tada je Maleni pokazao na svoje izme. izme amerikog pilota. Najfinija koa svih vremena. vicarac nije bio zainteresiran. Kada su kamioni bili istovareni, sjeli smo na oblinji zidi. Neki asnik je doao po oca Emanuela i porunika Fricka. etvrt sata kasnije, poslali su po Starog Una. Proao je dobar dio sata. "Sve dok se ne popiaju na nas", zareao je Porta. "Moda neto rade onoj trojici. Ako se ne pojave za najvie sat vremena, ii emo po njih. Sve nae oruje je u broju 5. Lako emo svladati Gardu." "Zasigurno te ugrizao slijepi majmun", pobunio se Marlow. "Uzmimo da doista postoji Bog. Nikada to ne bi oprostio!" "Ja u na sebe preuzeti zapovijedanje", odluio je Porta. "Tako ete vi biti izvan toga, i moi ete se izjasniti da se ne osjeate krivima pred Bojim vojnim sudom." Marlow je odmahnuo glavom. "Ako postoji Bog, on e sigurno znati da sam ja Feldwebel, a takoer e znati da niti jedan normalni Feldwebel ne dozvoljava da mu nareuje neki smrdljivi Obergefreiter." "Tada se pretvaraj da nisi", dosjetljivo je predloio Maleni. "Bog ti nee na to nasjesti", odmahnuo je Marlow glavom. "Kad vidi sve moje oruje, zavrit e sa mnom po kratkom postupku. "To kod nas ne moe proi, Marlow", rei e, i ja u se skotrljati vragu u krilo. A to mi se ba i ne svia. Ovo se mora rijeiti diplomatskim putem. Poaljimo Malenoga unutra da porazgovara s njima." "Ni u ludilu", protestirao je Maleni, odmiui se. "Proe-ljat u sam bilo koji ameriki rov hoe, ali oni unutra su doista opasni." Prola su dva sata, a mi smo bili napeti i na rubu ivaca. Veina nas je ve donijela svoje pitolje iz kamiona broj 5 i zataknula 127 ih u izme. Porta je sjedio i igrao se runom bombom u obliku jajeta. "Hajdemo pobjei", predloio je Heide, kiljei prema velikoj zgradi knjinice. "Zavei, ti nacistiki razbijau! Zar misli da bismo ostavili ovdje Starog Una?" "A da ne spominjemo oca", dodao je Barcelona. Jako je potovao sve to je bilo vezano uz katolianstvo, to je vuklo korijene iz vremena kada je bio u Tericu tijekom panjolskog graanskog rata. Nikada nismo otkrili koji je bio uzrok toga. Uvijek bi odbijao odgovoriti na naa pitanja, govorei: "ovjek ne treba razgovarati o tome! A vi to ionako ne biste niti shvatili." "Otac Emanuel se zna brinuti za sebe", rekao je Porta. "On je u izravnoj vezi s nebeskim stoerom. Ali izgledi nisu ba toliko dobri za Starog Una i porunika Fricka." "Tu as raison, camarade", rekao je Legionar potvrdno kimajui. "Pred Boji sud svatko mora stati sam, i nema nikoga da te brani. Tvoj dosje lei rastvoren pred njim. Alah zna sve, ukljuujui razloge za tvoje proklete eskapade. Stroga, ista pravda je jedino stoje ondje bitno. Nije lako ondje dobiti oslobaa-juu presudu."

"Sve je to gomila sranja", odluio je Maleni. "Ja nikada ne bih dobio oslobaajuu presudu." "Nikada ne moe biti siguran", uvjereno je odgovorio Legionar. "Kod Alaha se i najudnije stvari mogu pretvoriti u tvoju prednost. Jesi li doista takav bandit?" Maleni je odmahnuo svojom velikom glavom i gurnuo kapu na potiljak. "Nisam sasvim siguran. No dobio sam pokoji udarac. Nisam niti jedan od najboljih. Veina nas koji sada ovdje sjedimo tu smo vlastitom voljom. Ovdje su se dobro pobrinuli za nas. Ali svatko tko kae da sam ubio nekoga, a da to nije bilo izvravanje naredbe, prokleti je laac. Nemam dovoljno sive tvari. Zbog toga imamo asnike da oni razmiljaju umjesto nas. Ima li u pruskoj vojsci jo koji Obergefreiter koji ima toliko odlija kao ja?" 128 Kucnuo se po prsima. "Tko je spasio itavu pukovniju kod Staljin-grada? Tko je izvukao fitilje kod Kijeva? Iskreno va! Sjeate li se kako ste odbrojavali sekunde onda u Kertzu, kad sam puzao kroz onu rupu? Urlali ste od sree kada sam raznio itavu tvornicu traktora." Barcelona se prezrivo nasmijao. "Ti bljedunjavi lopove! Prije tri dana si iskoristio raspelo pokraj ceste kao metu. Sada ti se gae tresu jer si u gradu Njegove Svetosti." Stari Un se vratio. Bio je neobino tih. "Susreo sam se s papom." "Vidio si ga ?" proaputao je Maleni, pun strahopotovanja. Stari Un je kimnuo glavom i pripalio lulu. "Jesi li ga dotaknuo?" upitao je Barcelona, gledajui u Starog Una s novim potovanjem. "Nisam ga dotaknuo, ali bio sam mu toliko blizu da sam mogao." "Kakvu je uniformu imao?" upitao je Porta, ne priznavi kapitulaciju. "Je li imao viteki kri?" "Bio je velianstven", promrmljao je Stari Un jo uvijek pod dojmom svog znaajnog iskustva. "to je rekao?" upitao je Heide. "Da vas pozdravim. Blagoslovio me." "Tako mi Jupitera, zar je to stvarao uinio?" povikao je Heide. "Blagoslovio te, dakle?" "Jesi li vidio pravoga kardinala?" upitao je Rudolph Kle-ber. "U crvenom eiru?" Pitanja su zapljuskivala Starog Una. "Jeste li razgovarali o meni?" upitao je Maleni. "Ne izriito o tebi, niti ikome od nas individualno, ali priali smo mu o 2. eskadronu kao cjelini. Dao mije prsten." Stari Un podigao je ruku da ga bolje vidimo. "Je li prsten za cijeli eskadron?" pitao je Barcelona. "Da, dao mi gaje kao to se generalu daje viteki kri. Ja ga nosim za itavi eskadron." 129 "Mogu li ga probati?" upitao je Heide, s udnim pogledom u oima, koji je trebao upozoriti Starog Una, ali on se jo nije bio posve vratio u nau okrutnu stvarnost. S povjerenjem je dao Heideu prsten. Heide je pruio prst nama kako bismo se mogli diviti prstenu. Kada ga je Maleni pokuao dotaknuti, dobio je udarac po prstima Heideovim bajunetom. Stari Un pruio je ruku: "Vrati mi ga." "Tebi?" podmuklo se nasmijao Heide. "Zato bi ga ba ti trebao nositi?" Stari Un je bio toliko zapanjen daje samo otvarao i zatvarao usta. "To je moj prsten. Ja sam ga dobio. Papa gaje dao meni." "Dao ga tebi? Dao gaje itavom eskadronu. Prsten pripada 2. eskadronu, ba kao to mu pripadaju i amerike izme koje Maleni trenutano nosi. Ti nisi eskadron nita vie no Maleni. Ja, Sven, Porta, nai pitolji, nai 88, kamion broj 5 i sve ostalo, sve je to eskadron." Heide je protrljao prsten o rukav, huknuo u njega, ponovno ga protrljao, podigao ga ispred oiju i ponosno ga promatrao. "Sada, nakon to sam vidio ovaj poklon Njegove Svetosti Pia XII., nisam vie siguran da ne

vjerujem u Boga." "Daj mi taj prsten", rekao je Stari Un, glasom koji je podrhtavao od ljutnje, i zakoraio prema Heideu. "Dri svoje ape podalje," zareao je Heide, "ili e dobiti po glavi. Ja u ga nositi za eskadron. Ali ako ja otegnem papke, ti moe nositi prsten umjesto mene. Moemo sastaviti ugovor kao to smo napravili i za izme Malenoga." "Niti u ludilu", povikao je Porta. "Kada se ti izdovolji, bit e moj red da ga nosim. Stari Un je vidio papu. To mu mora biti dovoljno. Nije mu dozvoljeno nita vie." Barcelona je izvukao svoj no za borbu iz izme i poeo njime istiti nokte. Nije to bilo zbog toga to su ga brinuli njegovi prljavi nokti, nego je to uinio kako bi naglasio ono to je sljedee rekao: 130 "Pripazi, Julius, da ne umre mlad." Heide se namrtio i gurnuo ruku s prstenom u dep. "to ti sebi umilja, ti pokvareni panjolce?" Stari Un je bio crven u licu od ljutnje. Pokuao je prijetnjama natjerati Heidea da mu vrati prsten, ali Heide nije obraao panju na njega. Nije mu ga htio vratiti. Otiao je do straara iz vicarske garde i ponosno im pokazao prsten. Dok je bio ondje, poeo je prvi napad. Otrica hele-barde zazvidala je samo nekoliko centimetara od njegove glave. Nitko nije vidio odakle je dola, ali Maleni je bio prvi osumnjieni. Heide je odjurio do kamiona i zataknuo dva pitolja za pojas. Sveti prsten izazvao je neprijateljsko raspoloenje izmeu nas. Bilo gaje opasno imati, no svatko gaje htio. Drugi napad uslijedio je dvadeset minuta kasnije. Heide je leao nasred dvorita, a dvojica padobranaca divila su se prstenu. Neto gaje natjeralo da okrene glavu, a ve sljedeeg trenutka dvadesetotonski kamion proao je mjestom gdje su on i dvojica padobranaca leali, i zaustavio se udarivi u drvo. Prigueni smijeh zauo se s ugla Via Pao i Via Belvedere, gdje je ostatak eskadrona sjedio kockajui. "udno, kako kamion moe sam krenuti, poput ovoga", zamiljeno je rekao Porta. Heide je nadlanicom obrisao obrvu i gurnuo kapu na potiljak. S objema rukama duboko u depovima doetao je do nas. "Bando ubojica", rekao je. "Ali neete dobiti prsten. Nije mene tako lako ubiti." "To emo jo vidjeti", rekao je Barcelona i, smijui se, bacio kockice. Izgubili smo tri kamiona i sedam ljudi na putu natrag Via Appiom. Marlow je bio teko ranjen, pa smo ga smjestili u ambulantna kola koja su bila na putu za Rim. Koa mu je ve bila prozirna poput pergamenta; usne plave, a zubi su mu se vidjeli. 131 Protestno je proaputao kada mu je Barcelona izvukao Nagan i njegovu futrolu s pojasa. "To je moje. Ostavi mi to." "Dobit e ih kada se vrati", obeao mu je Stari Un. "Dajte mi moj Nagan. Mogu se brinuti za njega. Nee mi ga ukrasti." Ali znali smo to je bilo u pitanju. Znali smo to znai to utilo koe. Prepoznali bismo kada bi gospoa s kosom stavila svoju markicu na nekoga i znali smo da e bolniar ukrasti taj Nagan ak prije no to Marlow umre. Zato bi ga dobio nekakav bolniar, kad nama moe dobro posluiti? vrsti je Marlow zaplakao. A tada je Maleni uinio jednu nespretnost. Ba prije no to su ambulantna kola krenula, uzeo je Marlovvljevu kabanicu, koja je smotana leala pokraj njega. Bila je to jedna od onih dobrih kabanica kakve su dobivali padobranci. Za njima je bila velika potranja, a Maleni i Marlow bili su podjednake veliine. Marlow je pokuao izii iz ambulantnih kola. Proklinjao nas je, a bolniar gaje ugurao unutra i zalupio vratima, psujui.

Dok smo stajali na cesti i promatrali ambulantna kola kako odlaze, zauli smo Marlowa kako vie: "elim ostati s vama. Ne elim umrijeti. Donesite mi moj Nagan!" "Bit e mrtav prije no to stignu do bolnice", tiho je rekao Stari Un. Kimnuli smo, znajui daje u pravu. A i Marlow je to znao. Dvadeset minuta ranije bio je s nama i smijao se zbog Malenoga i njegovog ljema. Dok je Porta ubrzavao, promrmljao je gotovo za sebe. "Dobro je u cijeloj stvari to je osvojio posljednjih nekoliko bacanja." Legionar je prouavao Nagan, kojega je ve zamijenio s Barcelonom. Tada je namjestio magazin na mjesto i gurnuo pitolj u njegove prekrasne korice od ute koe koje su bile Marlowljevo najdragocjenije vlasnitvo. Ustao je u kabini, pogladio korice i rekao: 132 "Dobro lei." Mogli smo vidjeti kako je uivao u njegovoj teini. Davao mu je osjeaj sigurnosti, ba kao i Marlowu. Za vojnika na prvoj liniji bojita najvanije je biti svjestan svog pitolja. Trebao bi ga osjeati kao zatitniku ruku prijatelja, a takav je osjeaj Nagan uvijek pruao. Visoko smo ih cijenili. Sve koje smo imali dobili smo od Rusa po cijenu vlastitih ivota. Imali smo ih pet u 2. eskadronu i dobro smo se brinuli da niti jednoga ne izgubimo. Uvijek bismo uzeli pitolj od ovjeka na samrti. Jednom kada bi netko umro, ostali su imali pravo na njegovo vlasnitvo; ali, sve dok je bio iv, on i sve njegovo vlasnitvo pripadali su 2. eskadronu. Neugodno je bilo to to bi umirui ovjek gotovo uvijek primijetio da smo mu ga uzeli. Njegov pitolj osiguravao mu je ivot, a kada ga vie ne bi bilo, ivotni plamen bi panino gorio. Ali nismo si mogli dozvoliti da budemo nemarni, kada je Nagan bio u pitanju. Sljedeeg jutra otili smo iz samostana. Netom prije no to smo krenuli, sve su nas odveli u baziliku. Ondje se pojavio nadbiskup Diamare. Podigao je ruke i zapjevao: Gloria deus in excelsio! Tada je, sljedeih deset minuta, predvodio bogosluje tako oaravajue, da smo ak i mi pogani iz prvih redova bili kao zaarani. Potom su redovnici, opatice i djeca iz doma za siroad otpjevali koral koji je velianstveno odzvanjao izmeu tih asnih zidova. Tihi i pomalo zastraeni, izili smo van i odvezli se. Barcelona i ja pogledali smo jedan drugoga. Imali smo tajnu koju nismo mogli odati ostalima. Smijali bi nam se. Zajedno smo bili na strai. Ba prije zore nali smo se na kraju reda vozila. Oblaci su brzo prolazili nebom, a mjeseina je povremeno sjala kroz njih. Naslonili smo se na zid, a automati su nam se nalazili pod kaputima kako bismo ih zatitili od mraza, u tiini gledajui niz planinu i uivajui u osjeaju sigurnosti kojega dobri suborci pruaju jedan drugome. Ne znam koji od nas dvojice je 133 to prvi ugledao. Pojavilo se ispod nas, iza nekih stabala, prilika obavijena ogromnim platem, koja je izgledala poput sjene. Pognuta, i u urbi. "Jedan od redovnika?" zanimalo je Barcelonu. Odjednom se prilika zaustavila na istini, na kojoj su kasnije pokopali poljsku diviziju. Zamahnula je akom prema samostanu. Tada se, na sekundu ili dvije, mjeseina probila kroz rupu izmeu oblaka, pa smo mogli jasno promotriti priliku. Srca su nam prestala kucati, kada je vjetar napuhnuo plat i podigao ga uvis i natrag. Taje prikaza bila Smrt s kosom na leima! Krv nam se sledila u ilama. Tada smo zauli smijeh, dugi, pobjedniki smijeh. Potom je prikazu progutao oblak izmaglice. Spoticali smo se jedan o drugoga dok smo trali prema straarskoj kolibi. Stari Un, Porta i ostali su spavali u njoj. Zubi su nam cvokotali, a meni je ispao automat. "Mora otii po njega", rekao je Barcelona. Odbio sam. Umjesto toga, ukrao sam automat

nekome padobrancu koji je spavao. Kada se razdanilo, Barcelona i ja smo otili potraiti moj, ali ga nikada nismo pronali. Ostali su primijetili da se neto dogodilo, ali nismo im se usuivali rei to. Na trenutak smo se pomislili obratiti ocu, ali tada smo se sloili da bi bilo najbolje to posve zatajiti. Kao to je Barcelona rekao: "Ne mora se prijaviti sve to se vidi." Zavrilo je tako da smo se jedan pred drugim pretvarali da smo zaboravili na to. Ali Smrt je posjetila svetu planinu kako bi pogledala mjesto svoje predstojee etve, a igrom sluaja, Barcelona i ja smo je vidjeli i uli njezin veseli smijeh. 134 VIII. Joseph Grapaje bio idov. Upoznali smo ga jedne veeri, kada smo posjetili skupinu dezertera na tavanu neke kue iza Terminija. Do njega se dolazilo kroz skrivena vrataca. Jedna odldinih djevojaka koja je morala otii u podzemlje bila je ondje. Heide se vraki iznenadio, kada se naao kako stoji licem u lice s Grapom. "Zar ti nije tlo pod apama postalo prevrue, idove? " provocirajui je rekao. "Mogao bih postii dobru cijenu za tebe. to kae na kartu u jednom smjeru za Via Tasso? " Porta je poeo istiti nokte svojim bodeom, a Maleni je zazveckao svojim elinim remenom puke. To je obuzdalo Hei-dea, i otada nadalje on i idov samo su se verbalno optuivali. "Cijela moja obitelj, svi moji prijatelji su odvedeni u Poljsku", tiho je rekao Grapa. "Nemoj cviliti, idove ", iscerio se Heide. " Vi od idova koji preivite imat ete prilike za osvetu. Bit ete svete krave, i pod posebnom zatitom. Ne bih se iznenadio ako bude zabranjeno da vas se naziva idovima. Adolf vam zapravo ini uslugu. Osvetit ete se katolicima, koje mrzite jednako kao i Heydrich i Him-mler. Vidim da namjeravate optuiti papu za usmrivanje idova. " "Niti jedan poteni idov ne bi to napravio ", protestirao je Grapa. "Ne postoje poteni idovi", rekao je Heide i nasmijao se. Optuujui je uperio prst u Grapu. "Postoji mnotvo dokumenata koji mogu biti upotrijebljeni protiv pape. Vatikan je samo u izmeu dva nokta. Nemoj me pogreno shvatiti. Nisam niti ja ba neki ljubitelj papinih crnih vrana. Ubij ih sutra i ja u ti rado pomoi. " Protrljao je ruke pri samoj pomisli na to. 135 "Zato Vatikan ne uloi prosvjed? " povikao je Grapa. "Deportacije bi prestale kad bi on to napravio. Ne bi se usudili nar staviti s njima." Heide je prasnuo u smijeh. "Ne bi se usudili! Stvarno si naivan! Zar misli da se bojimo aice prljavih svetaca? Kad bi samo vrane poele protestirati! Tada biste imali to gledati. Moda se Hitler i Staljin na kraju ipak oko neega dogovore. Zna li tko bi trebao protestirati? Predsjednik SAD, engleski kralj i svi drugi koji imaju spremne vojske. Ali nisu ak niti ispustili jedan prdac kada su uli da smo vas poeli ubijati. itav je svijet ve "35. znao to mi radimo, a da ne govorim o "38. Ali oni su samo stavili epove u ui. " "Zar misli da bi sve to sprijeilo ubijanje? " upitao je Grapa. "Jedan protest ne bi", rekao je Heide. "Ali ekonomska blokada uspostavljena najkasnije "38. bi to uspjela, ali nikakav papa ili ministar s kiobranom ne moe uplaiti Adolfa. A, uostalom, tko kae da nai protivnici ne vole to to vas se rjeavamo? Ne ele vas ak niti otkupiti za nekoliko kamiona i kombija. Staljinu u Moskvi sigurno neete nedostajati. Ne znam to papa ima za rei na to, ali ja mislim daje on jedini koji bi ustao za vas, kad bi imao dovoljno jaku vojsku. Ali njegov sadanji protest ne bi imao vie odjeka od bijele golubice koja stoji ispred Dudeve palae i die uzbunu. Vi idovi ste propali, i tako e uvijek biti. Moete biti na dobrim poloajima neko vrijeme, ali tada e se neki idiot meu vama poeti previe razmetati, i ponovno ete pasti. Trebali biste imati vlastitu dravu. To bi bilo najbolje. " Porta je s prezirom pljunuo na pod.

"ovjek je najgluplja od svih ivotinja. " 136 OPERACIJA "PSEA OGRLICA" Glasine o onome to smo radili u Monte Cassinu stigle su do Berlina. Zapravo, niz izvjea preplavio je Ulicu princa Al-brechta 8, rezultiravi time da se jednog sunanog jutra bombarder Heinkel spustio na Aeroporto dell" Ube u predgrau Rima. Iz zrakoplova je iziao general Wilhelm Burgdorf, ef vojnog odsjeka za osoblje, s tankom crnom aktovkom pod rukom. Otresao je nekoliko imaginarnih zrnaca praine sa svojih krvavocr-venih generalskih umetaka i nasmijao se svojim uobiajenim dobroudnim osmjehom. General je bio ovjek koji je itav svijet smatrao jednom velikom alom, koji bi promaknuo pukovnika u generala s istim smijekom kojim bi feldmaralu dodao pilulu cijanida. Veselo je kimnuo zapovjedniku aerodroma koji gaje promatrao irom otvorenih usta i upitao ga za zdravlje, to je dovelo do toga daje dotini bojnik smrtonosno problijedio. General Burgdorf se iscerio. "Pronaite mi automobil, gospodine bojnie, s vozaem koji zna voziti. Nije me briga je li optuenik ili feldmaral, sve dok zna voziti. urno moram stii do zapovjednika June armije." Bojnik je bio vidno uzbuen. Iznenadna pojavljivanja Bur-gdorfa uvijek bi za sobom povukla nekoliko samoubojstava. "Gospodine generale," bojnik je dva puta lupio petama, "imamo tenkovsku jedinicu za posebne dunosti u vojarni u Via de Castro Pretorio. Ondje vam moemo pronai prvoklasnog vozaa." Otili su zajedno do privatnog ureda zapovjednika aerodroma. inilo se da su svi ostali asnici nekamo isparili. Neki su ljudi govorili, i to ne bez razloga, da je on bio najmoniji ovjek u vojsci. Jedna njegova rije, i general vie ne bi bio generalom. Jo jedna, i mladi porunik bi mogao svoje srebrne ramene oznake zamijeniti za par zlatnih u rekordno kratkom vremenu. Jedno je 137 bilo sigurno: nitko nije bio unaprijeen bez odobrenja generala Burgdorfa. Zapovjednik aerodroma pokrenuo je uredske radnike. inilo se daje uragan prohujao zgradom. Deset telefona poelo je istovremeno zvoniti u vojarni u Via de Castro Pretorio. Deset ljudi zapisalo je identinu naredbu. Ljudi su u panici apatom izgovarali ime "general Burg-dorf", a neki Oberleutnant i bojnik su otili i prijavili da su bolesni ne priekavi daljnje zapovijedi. Zauo se uzdah olakanja kada su svi shvatili da general samo eli automobil i vozaa. Hauptfeldwebel Hoffman gotovo je progutao ukiseljenu haringu naopake, kada je povikao nekoliko prostota u slualicu na svoj arogantni nain, i otkrio da razgovara izravno sa zapovjednikom skladita. Njegov arogantni lave pretvorio se u slabano mijaukanje. U strahu od najgorega, posluao je udnu naredbu; a potom paljivo vratio slualicu i na trenutak zurio u tiini u crni aparat. Potom se iznenada vratio u ivot: "Ti mokri klipane," zareao je na inovnika, "zar nisi shvatio injenicu daje general Wilhelm Burgdorf ovdje i da mu je potreban prijevoz? Saberite se i pokrenite, inae ete se nai na putu za Istono bojite prije no to izgovorite prokleti Robin-son." U tom trenutku u prostoriju su uli bojnik Mike i porunik Frick. Hoffman je odverglao svoje izvjee. "Burgdorf! Uh!" povikao je Mike. "Treba mu automobil, zar ne? Dobit e i automobil i vozaa. Dat emo mu jo i vie od toga, odurnom govnetu, jer prolazi kroz opasno podruje, gdje bi maleni pageti momci mogli dobiti vraki dobru ideju da ga raznesu." Sotonski se nasmijao poruniku Fricku: "to kae, Frick, hoemo li mu dati moj Kiibel?" Porunik Frick se zlobno nasmijao: "Izvrsna ideja, Mike. A Porta neka ga vozi." Bojnik Mike odmah se sloio: "A Maleni neka bude u pratnji." 138 Hauptfeldwebel Hoffman se lecnuo. Dva puta je zatraio pogrean broj. Njegov ga vlastiti jezik

nije htio sluati. Bojnik Mike i porunik Frick sjeli su za njegov stol i promatrali ga s oitim uivanjem. Na posljetku je uspio dobiti garau. Deset minuta kasnije povukao se u krevet s divljakom glavoboljom i bljeskajuim tokicama pred oima. No, prije no to je otiao, naglasio je inovniku kako nema pojma o tome to je nareeno. Bojnik Mike i porunik Frick radije su se napili i povukli u tajnost dok opasnost ne proe. Pedeset ljudi bilo je u potrazi za Portom i Malenim. Obojica su trebali biti u garai i servisirati svoja vozila, ali su se na neki tajanstveni nain prebacili na druga zaduenja. Portu su pronali u oruarnici, gdje je kartao s intendantom i ocem Ema-nuelom. Maleni je pronaen u sobiku iza kuhinje, gdje je bludniio s Unteroffizierom iz kuhinje i dvama djevojkama. Upravo je zakopavao hlae kada su ga pronali. Sporim korakom krenuo je prema garai s koarom municije na ramenu. Ugledavi Portu u daljini, povikao je: "Idemo provozati generala. U posjet feldmaralu." Jedva bi ih se moglo nazvati sposobnima za paradu, no oni su se odvezli po generala, a zapovjednik aerodroma je pao u ok kada su mu se prijavili. No, generalu Burgdorfu su bili zabavni. Oni su bili tip kakav se njemu sviao. Svakom od njih dao je aku cigareta, a bojnika se ak nije udostojao niti pogledati. Projurili su kroz Rim s dobrom stotkom, Burgdorfov pobonik, neki Hauptmann, sjedio je zatvorenih oiju, elei da moe pobjei, ali general je uivao u brzini. Odmah je primijetio da Porta zna svoj posao, ali i uz to je lagano problijedio kada je uo Portu kako govori Malenome daje prednja osovina jo uvijek malo klimava, pa mora izbjegavati rupe. S manje od dva centimetra razmaka, provukli su se izmeu dva tramvaja uz bujicu psovki i proklinjanja dvojice vozaa i putnika. Popricali su nekog policajca blatom, i natjerali ga u bijeg, a potom ga uvjerili da se jo iste veeri treba pridruiti partizanima. 139 General je sa zanimanjem sluao razgovor izmeu Porte i Malenoga, pomislivi u sebi kako su njih dvojica najvri vozai koje je ikada imao. Nije mogao rei da su oni na bilo koji nain zadivljeni time to voze jednog generala. Koliko je on mogao shvatiti, planirali su negdje ukrasti svinju, to se oigledno odnosilo na stoer vojske. To ga nije uope zabrinjavalo. Nije stigao u Italiju kako bi se bavio sitnim prekrajima. Porta je Malenome detaljno prepriao svoj omiljeni recept za kuhanje krvavice. U jednom trenutku je ak skinuo obje ruke s volana kako bi mu demonstrirao neto o emu je govorio. Uz kripu konica, zaustavili su se ispred stoera u Frasca-ti. Jedan porunik Luftwaffea umalo je pao niz stepenice u svojoj uslunosti, irom je otvorio vrata i pomogao generalu i njegovom poboniku izii van iz automobila. General je bacio pogled na Portu i Malenoga, koji su ostali sjediti u automobilu - krajnja nedisciplina! - a potom rezignirano slegnuo ramenima i poeo se uspinjati stepenicama. Oni su za njega bili sitna riba. Porunik nije mogao shvatiti emu se to general smije dok su ulazili unutra. Zapovjednik armije imao je sastanak kada je Burgdorf stigao. Trojica asnika i dva Feldwebela skoila su na noge i pourila pomoi mu oko njegovog pranjavog kaputa, ali Burgdorf im je pokretom ruke pokazao da se odmaknu. "Hoete da se poalim na nedisciplinirano ponaanje dvojice Obergefreitera u vaem automobilu?" servilno je upitao porunik. General Burgdorf nasmijao se svojim opasnim osmjehom. "Porunice, kada bih ja htio kuditi nekoga, poeo bih s vama. Gumb na vaem desnom depu na grudima je otkopan. I otkada je, porunice, pjeakim porunicima doputeno nositi mamu-ze? Zar ja, pjeaki general, imam mamuze? Budite tako ljubazni i podnesite mom poboniku prijavu o svojoj neregularnoj odjei prije no to odemo. Jeste li ve dugo u generalnom stoeru?" 140 Porunik je promucao neto nerazumljivo. Prije rata je bio uitelj u nekom strano malenom

seocetu u planinama Eger, gdje je bio strah i trepet dvanaestogodinjacima. Burgdorf ga je pogledao uz podrugljivi osmijeh. "Imate li pitolj?" upitao je sa zanimanjem. "Jawohl, gospodine generale", zalajao je porunik, lupivi petama s protupropisnim mamuzama. "Izvrsno", nasmijao se Burgdorf. "Siguran sam da ete ga znati upotrijebiti. Do vienja, gospodine porunice." Prisutnima su lica problijedjela za jo jednu nijansu. Burgdorf je lupnuo Rittmeistera po ramenu svojim tapom. "Hoete li rei zapovjedniku armije da elim s njime nasamo porazgovarati?" "Gospodine generale, to na alost ne moe biti uinjeno. Gospodin Generalfeldmarschall je na sastanku i ne smijemo ga uznemirivati. Planiramo sljedei napad i obranu Gustavove linije", dodao je Rittmeister. General Wilhelm Burgdorf se od srca nasmijao i primijetio kako Rittmeister oito ne shvaa da ima posla s najmonijim ovjekom u njemakoj vojsci. Potom se okrenuo prema nekom Oberfeldwebelu. "Dovedi mi onu dvojicu iz mog automobila." "Jawohl, gospodine generale!" povikao je Oberfeldwebel. "I", zamiljeno je dodao Burgdorf, "reci im da ponesu svoje automate." Tri minute kasnij e, Porta, i Maleni nj emu za petama, utrali su u sobu uz nemalu buku. Burgdorf se lukavo nasmijao. "Dok vas drugaije ne obavijestim, vi ete biti moji osobni tjelohranitelji. Ako skinem rukavice, pucajte u sve i svakoga." "Ah, znamo to, gospodine generale", rekao je Maleni. "Jednom smo putovali s nekim Generaloberstom i on nam je izdao istu naredbu. Jedino je rekao da pucamo kada skine kapu." 141 Burgdorf nije htio uti ovu primjedbu Malenoga. Okrenuo se prema Rittmeisteru: "Gospodine Rittmeister, u velikoj sam urbi. Mislim kako i sami znate da smo u ratu. Vojska u Italiji je samo maleni dio tog rata. Otiite zapovjedniku armije i recite mu da sam doao." Rittmeister je uurbano nestao. Burgdorf je hodao po sobi, s rukama na leima, a dugi koni kaput mu se pleo oko nogu. Vie se nije smijeio. Porta i Maleni stajali su poput kipova na svakoj strani dvokrilnih vrata. Imali su svoje automate pod rukama, a torbice s okvirima su im bile otvorene. Trenutak kasnije, vrata su se s treskom otvorila, a General-feldmarschall se pojavio na pragu, visok, irokih ramena, odjeven u sivu uniformu Luftwaffea. "Moj dragi Burgdorf, ovo je pravo iznenaenje! Na usluzi sam ti." General Burgdorf se nasmijao i pogledao uareni kraj cigarete. "Gospodine Feldmarschallu, drago mije to to ujem. Moi emo uskoro biti gotovi. Otpravite svoje ljude." Prisutni asnici su izjurili van. Ali Porta i Maleni su ostali unutra. "Gospodine Feldmarschallu, u Berlinu su se pojavile vrlo udne glasine o neemu to se ovdje dogaa. Zar pregovarate s Amerikancima? Primjerice, o povlaenju njemakih snaga u Rimu? Zar ste si dali u zadatak da napravite Rim otvorenim gradom? Znamo da se ondje nalazi neki ameriki general." "Nemogue, gospodine Burgdorf. Daje tome tako, ja bih to znao." "Nije to nemogue, Feldmarschallu. No pitanje jest, znate li vi to, i jeste li se moda susreli s tim generalom?" "Dajem vam svoju asnu rije, gospodine Burgdorf, da nisam." "Vjerujem vam, ali stoje s ljudima za vezu?" Generalfeldmarschall Kesselring je odmahnuo glavom. Lice mu je izgubilo zdravu ruiastu boju. 142

"Je li istina da su relikvije uklonjene iz Monte Cassina? Morate znati to radi general Conrad. Saveznike radio-postaje na sva usta deklamiraju daje prije nekoliko dana oklopna divizija Hermann Goring bila zauzeta pljakom samostana. To je pljaka o kojoj Reichsmarschall apsolutno nita ne zna, ali moda vai asnici iz obavjetajnih slubi spavaju. U tom bih vam sluaju predloio prijeki sud u sljedeih pola sata. Mi u Berlinu znamo daje Oberleutnant Schlegel iz stoera oklopne divizije razgovarao s Conradom, koji mu je odobrio sabotau Fiihrerove naredbe. Fiihrer eli da sve te stvari u samostanu budu unitene amerikim bombardiranjem. General Frevberg, Novozelananin, zahtijeva da ameriki bombarderi unite samostan, ali nai kolege s druge strane nisu ba oduevljeni tom idejom. Meutim, na novozelandski prijatelj je tvrdoglavi grubijan i bez sumnje e na kraju uspjeti da zbog njega raznesu taj komad stijene; u meuvremenu e va prokleti general i idiotski Oberstleutnant pokvariti itavu nau igru. Zar ne moete shvatiti na to ciljamo, ovjee? Samo zamislite naslove u tiskarskim strojevima irom svijeta: Anglo-ameriki banditi unitili najdragocjenije relikvije katolikog zapada! ak imamo spremne grupe komandosa koje e likvidirati onog starog kretena Diamarea. Moemo ih potaknuti da unite samostan, ali nama je vano da istovremeno s njime u dim odu i sva ona umjetnika blaga. Frevberg je prilino uvjeren da nai agenti govore istinu, kada izvjeuju da se samostan pretvara u neosvojivu tvravu, ali prije no to ga oni sravne sa zemljom, pobrinut emo se da dobijemo izjavu od crnih vrana kako u njega nije kroio niti jedan njemaki vojnik. Iz perspektive nae propagande, to e nam biti od strahovite vanosti. Jedino dobro stoje Schlegel napravio jest to to su savezniki izviaki zrakoplovi fotografirali kamione, to je voda na Frevber-gov mlin. Sada se moramo uvjeriti da su sve relikvije na broju i sigurne. Obergruppenfiihrer Muller je ve u Rimu. Jednom nogom ste ve pred vojnim sudom, gospodine Marschalle. itava 143 ta afera mora se tako izokrenuti da ispadne kako ste vi znali sve o tom prokletom transportu; ili e nas itav svijet optuiti za pljaku. Mi si u ovom trenutku ba i ne moemo dozvoliti previe negativnog publiciteta." Lice Generalfeldmarschalla je bilo smrtno blijedo. "Ne shvaam vas, gospodine Burgdorf." Burgdorf se nasmijao opasnim osmijehom. "Mislim da sam bio prilino jasan. elite li se pojaviti pred Sudom asti zbog veleizdaje, ili ete sami izvaditi ovo kestenje iz vatre? Gruppenfuhrer Miiller je ve u Via Tasso. Nema nita protiv toga da mu se u mreu uhvati i jedan maral." "Ovo je kleveta, gospodine generale, najcrnija kleveta!" lju-tito je povikao Kesselring. "Vjerujem da ste pomalo pomijeali ideje o novom vremenu, Marschalle. Njemaka vie nije carska Njemaka. Mi smo nacionalsocijalistika drava. Ne prezamo ni od ega na svom putu do cilja. Fiihrer eli da se pitanje tih prokletih idova rijei. Ja se osobno ne slaem sa svim njegovim politikim zamislima, ali sam vojnik i poloio sam prisegu vjernosti ba kao i vi." Lupio je akom po stolu s venecijanskim mozaikom. "Ako mi se izda naredba, izvriti u je u potpunosti. Volim djecu, posebice dojenad, ali ako sutra dobijem naredbu da pobijem svu djecu mlau od dvije godine u Europi, bit e ubijeni bez obzira na moje osobne osjeaje, a bilo koji od mojih podreenih tko ne bude posluao moje naredbe e biti predan vojnom sudu. Svjesni smo vaih vjerskih uvjerenja." "Vjerujete li vi u Boga, generale Burgdorf?" "Ne bi vas trebalo zanimati u to ja vjerujem. Ja sam vojnik. Vojnik sam od svoje esnaeste godine. Posao vojnika je da vodi rat, a rat znai ubijanje. ini mi se da vi niste u potpunosti svjesni toga. Upozoravam vas. U ovom trenutku, 36 generala je u Torgau. Sutra ujutro emo ubiti dvojicu od njih. Kao to vidite, sa mnom su dva Obergefreitera. Dobio sam ih prije sat i pol vremena iz oklopne pukovnije za posebne dunosti u vaoj Armiji. 144

Ovo su ljudi koji bi razapeli Krista po drugi put, ako im se takvo to naredi i ako ga kojim sluajem pronau." Burgdorf se pro-maknuo Kesselringu i prijetei mahao svojom kapom ispred blijedog Generalfeldmarschallovog lica. "Oni ne bi oklijevali odvui Generalfeldmarschalla iza kanti za smee i upucati ga." "Gospodine Burgdorf, moram vas obavijestiti da namjeravam uloiti albu Reichsmarschallu na vae neuveno ponaanje." Burgdorf se nasmijao, savio koljena, potpuno siguran u sebe. "Pa ne mislite valjda da sam doao ovamo svojom voljom? Doao sam zbog izravne Fuhrerove zapovijedi, i nisam sam. A to se tie Reichsmarschalla, ne bih raunao na njegovu pomo. On je ispao iz milosti prije nekog vremena. Meu nama, Fiihrer ga na moe podnijeti. Luftwaffe je ovih dana posve u drugom planu. Fiihrer ga smatra mukom." "Moji padobranci se ovdje u Italiji bore kao sami vragovi. Ako nastave tim tempom, nee biti preivjelih." "Fiihrer zbog toga nee proliti niti suze", osorno je odgovorio Burgdorf. "Mogu vas povesti u Berlin sa sobom i strpati vas u Torgau, gdje ete jednoga jutra u tiini nestati u vjenosti, jer niste sprijeili taj posao s Monte Cassinom. Sutra u jedanaest sati prije podne imam vaan sastanak s dvojicom divizijskih zapovjednika i nekoliko zapovjednika pukovnija u vezi operacije psea ogrlica, i teko vama, gospodine Marschalle, ako ijedna jedina rije o tome dopre do Vatikana. Oberfuhrer Miiller vri kontrolu u slubi sigurnosti. Imamo svoje agente u Vatikanu koji nam sve dojavljuju. elimo isprovocirati Pia na protest protiv progona idova, i natjerat emo ga da otvori svoja velika usta, u to budite sigurni." "Zar planirate uhititi papu? To bi bila prava ludost. Mora da se alite, gospodine generale!" "To je posve ozbiljno. Zar mislite da se imam vremena aliti?" "Ne moe se to napraviti", grubo je proaputao Feldmar-schall, meu prstima nervozno steui svoj viteki kri. 145 "Moe se i mnogo vie od toga", podrugljivo je rekao Burgdorf. "To ne bi bilo prvi puta u povijesti daje papa u pritvoru." "to se nadate time postii?" "Isto to i likvidiranjem sinagoga i idova. Va je posao da se pobrinete da se naredbe koje izda Berlin izvre." Burgdorf je spustio stegnutu aku na stol. "I upucat ete papu u potiljak, ako vam to bude nareeno." "Ali to su vraja posla", proaputao je Marschall. "Da obavijestim Fuhrera o vaem stavu kad budem podnosio izvjee? Zar ne znate daje Fiihrer iznad svake kritike? Imamo mnogo ljudi koji mogu zauzeti vae mjesto. Poanta je, generale, u ovome: Namjeravate li se pridravati vae prisege vjernosti ili ne? Vi ste vjernik. Biste li se zakleli u to na Bibliju?" "Gospodine generale, ja ne krim prisege." "Nismo niti oekivali da hoete, gospodine Marschalle. Berlin e ve pronai opravdanje likvidacije pape. Katolicizam je trenutano najopasnija zapreka na naem putu." "Moglo bi se pomisliti da dolazite pravo od Staljina, gospodine generale." Burgdorf je lupio svoje sjajne ulatene izme dugim tapom. Crvene pruge na njegovim hlaama presijavale su se poput krvi. "Na rat nije nacionalni rat. Ako izgubimo, naa uloga velike nacije e doi do svoga kraja, a moda i samo nae postojanje. Zbog toga se rat mora voditi grubou i nepopustljivou kakve svijet jo nije vidio. Ne prezamo ni od ega. Ako u naim redovima postoje asnici koji nee izvravati naredbe iz Berlina bez pogovora, oni e biti likvidirani, kao i njihove obitelji. Kada iz Berlina poalju lozinku psea ogrlica, vaa dunost kao ovdanjeg glavnog zapovjednika bit e osigurati izvrenje naredbe." Burgdorf je zamiljeno pogledao kroz prozor. "Psea ogrlica je obavijena velom tajne. Ne postoji na papirima." Nasmijao se i udario po izmi. "Jednu stvar

Kremlj i Ulica princa Albrechta 146 imaju zajedniku: oba raunaju na nedostatak konstruktivnog razmiljanja. Stvar moe biti toliko krupna da se doima prilino nevjerojatnom. Nije vano ako nekoliko inteligentnih umova vjeruje u nju, ako iroka, glupa buroazija to ne shvaa. Kada istina jednom konano izie na vidjelo, odmah e je se prozvati lai, i tako egzekutorima dati paravan progonjene nevinosti." Generalfeldmarschall je zurio u Burgdorfa s izrazom lica kao da vjeruje daje ovaj ili posve lud ili izaslanik samoga vraga. "Ako izgubimo rat", rekao je slomljenoga glasa, "proklet e nas povijesna istina svom svojom okrutnou." Burgdorf je odmahnuo glavom. "Berlin e to moi tako uinkovito obaviti, da e to premaiti vaa najlua matanja. Kao prvo, itav e svijet biti okiran. Potom e se pojaviti sumnje, i prije no to proe deset godina, buroazija e odbijati prihvatiti injenice. Papa se boji i Staljina i Hitlera, i za to ima dobar razlog. Slubeno, odvest emo ga u Berlin kako bismo ga zatitili." "Nakon to njemake jedinice okupiraju Vatikan?" sumnjiavo je upitao Feldmarschall. "To vam nitko nee povjerovati." "Zar mislite kako smo mi u Berlinu tako nesposobni?" prezirno se nasmijao Burgdorf. "Njemake jedinice e okupirati Vatikan nakon to ga napadne skupina partizana pod idovskokomunistikim vodstvom. to mislite, zbog ega smo doveli Dirlewangerovu bojnu za posebne dunosti u Rim?" "Zar nee netko propjevali?" zamiljeno je upitao Feldmarschall. "Nitko nee preivjeti da pria o tome. Za to e se pobrinuti Oklopna pukovnija za posebne dunosti." "Nijemci e pucati u Nijemce?" "Oklopna pukovnija nee pucati u Nijemce, nego u olo u talijanskim uniformama." "Svijet nikada nee prihvatiti unitenje katolicizma", tvrdoglavo je ustrajao Feldmarschall. "To e podii oluju bijesa." 147 "Likvidacija je ve zapoela", otpoeo je Burgdorf. "U Da-chauu smo usmrtili tisuu i dvjesto sveenika. Nekoliko ih jo eka u Plotzensee da budu zadavljeni. Jeste li uli da netko protestira? Ja nisam." "A to je s konkordatom? Zar to nije njegov dio?" "Prilino je beznaajan", rekao je Burgdorf. "Slino kao i naa obeanja idovima. Ako eli izbjei paniku meu stokom koja ide na klanje, mora ih prvo primiriti. 12. lipnja 1933., Fuhrer je rekao: "Konkordat me uope ne zanima, ali e nam omoguiti da u miru nastavimo s naom borbom protiv idova, a nakon toga e nam omoguiti i da radimo neke druge stvari"." "Ne mogu shvatiti zastoje Vatikan potpisao taj konkordat s Reichom. Uvijek je postojao rizik da bude iskoriten protiv njih." "Rizik kojega je Vatikan bio prisiljen preuzeti", rekao je Burgdorf razdraeno. "Kako bi izbjegao gore stvari od smrti nekoliko milijuna idova." "U Njemakoj ima trideset milijuna katolika", dodao je Mar-schall. "A pomislite na sve one u ostalim zemljama." "Sitnica za Reichsfuhrera. Imamo deset milijuna fanatinih nevjernika koji bi oduevljeno prerezali vrat svakom katoliku kojega se doepaju, kad bi Reichsfiihrer to zapovjedio." "Nije mi jasno, gospodine Burgdorf, zato je Berlin toliko zainteresiran natjerati papu da protestira protiv progona idova?" Burgdorf se milostivo nasmijao. "Mislio sam kako je to dovoljno oito, i bojim se da su nanjuili nekakvu muku u Vatikanu. Ako papa uloi protest protiv progona idova sada kad smo mi okupirali Italiju i proglasili

izvanredno stanje, nai e se u konfliktu sa sigurnosnim propisima, i mi emo imati vrste razloge za osiguravanje njegove osobe, jer e tada javno izraziti neprijateljski stav prema nama. Kada ga jednom maknemo iz Rima, lako emo srediti ostalo." 148 "To e znaiti rat protiv 400 milijuna katolika vjernika. Pre-ogroman zalogaj." "Sve se moe uiniti, ako se ne obazire na pogreni humanizam. Trenutano smo jo u eksperimentalnoj fazi istrebljivanja neeljenih elemenata; a to e biti pothvat koji e uivati nepodijeljene simpatije marala Staljina. Tko zna, moda e se Berlin i Moskva nai na istoj strani kroz ovu akciju. I Berlin i Moskva shvaaju da ne moemo postii svoje ciljeve ako prvo u potpunosti ne iskorijenimo kranstvo." "itav e svijet ustati na protest", oajniki je po vikao Marschall, "kada se to sazna." Burgdorf je odmahnuo glavom. "Sveukupne brojke su prevelike da bi ikoga okirale. Pojedinac ih nee moi niti pojmiti. U Kijevu smo u dva dana ubili 34.000 idova i Cigana. Mnogo je gradova s manje stanovnika od toga. U Poljskoj dnevno pogubimo etiri do est tisua ljudi. U Treblinki smo likvidirali 600.000. U Auschwitzu skoro 300.000. Od 1940. ubili smo dva milijuna idova. Da smo imali dovoljno vremena, ubili bismo ih est, deset ili dvadeset milijuna. Svijet je jo davno saznao za te odvratne brojke. Prosjenom ovjeku su novinari koji o tome pisali lasci. Ali da smo, umjesto toga, ubili 800 djece, a ne 135.000, svijet bi prosvjedovao; jer 800 je brojka koju ljudi mogu pojmiti." Burgdorf je stavio tap pod ruku, zakopao rukavice, veselo namjestio kapu na stranu. "Gospodine Marschalle," nastavio je, "ako vam vaa savjest brani da ispunite svoju zakletvu odanosti, obavijestite nas o tome, i smjesta ete biti smijenjeni sa svog mjesta." Pogledao je Mar-schalla u lice. "Ali siguran sam da vam ne trebam govoriti kakve e to posljedice povui za sobom. Vojnik nikada ne bi trebao razmiljati o razlozima naredbi koje prima, nego ih samo izvravati. Neke stvari koje on ini nisu u skladu s njegovom voljom. Jedino to nam je vano, jest ono to Fuhrer naredi. Njegova 149 volja je naa volja. Njegova vjera u pobjedu je naa vjera u pobjedu." Burgdorf je podigao tap na kratki pozdrav i iziao iz sobe. Marschall je stajao sam na sredini sobe, gledajui za elegantnim likom. 150 IX. Porta je potegnuo luk. Duga strelica pojurila je na svoj put, zabila se u vrat i pojavila na drugoj strani. Visok, vitak ameriki natporunik se zanjihao, pao prema naprijed i strelica se slomila. Porta je bio ponosan. "Postavit e me za poasnog poglavicu. Ako se ovo nastavi, dat u si ime "Crveni Plamen". " Tijekom sljedea dva dana imao je osam slinih pogodaka. Amerikanci su vikali prema naoj strani, elei znati tko je na strijelac. Jedan od njihovih crnaca koji je bio dobar s lukom i strijelom bio je dezertirao, pa su mislili daje on. Nudili su nam sve i svata ako im ga predamo. "Nemamo crnaca ovdje", povikaoje Heide. "Nitiprokletih idova." Potom smo poeli mahati bijelom tkaninom privrenom na kraj bajuneta, a Porta se popeo na grudobran. "Drite svoje asnike podalje", viknuo je Heide. "Crveni Plamen cilja samo asnike. " Porta je mahnuo svojim utim cilindrom iznad glave. Njegova crvena kosa presijavala se na suncu. "Pozdrav bljedolikima ", povikaoje. Amerikanci su bacili ljemove u zrak i poeli klicati. Divovski narednik s uniformom koja je lamatala oko njega popeo se na ameriki grudobran. "Ovdje Sivi Medvjed s Aljaske. Koliko si godina u slubi, Crveni Plamenu? " "Osam."

"Pravo si dijete. Ja sam odradio 24. Upucao sam tvog oca kod Verduna." "To je la, ti prljavi Jenki", povikaoje Porta. "Moj starije na odsluenju svoje tree godine u Moabitu, elija 840. Zatvorenik A-klase, jedan od gadnih." 151 Amerikanac je stavio svakidanju vojniku kapu povrh svog ljema. "Ti bijedni vabo, uzeo si indijansko ime. Ja ovdje zastupam svoje pleme. Skini mi ovu kapu sa ljema, pa emo se pognuti pred tobom. Ovdje nas ima trojica Indijanaca. Ako promai, dovest emo te veeras kod nas i odsjei ti maloga. " Porta je izvukao strelicu iz tobolca kojega je imao na leima, nategnuo luk i pozorno naciljao. "Nemoj pokuavati", savjetovao ga je Stari Un. "Ako ga ubije, sigurno e ga osvetiti. " "Neka ti Sveta Djevica usmjeri ruku ", promrmljao je otac Emanuel, prekriivi se. Stotine dalekozora usmjerene su prema Amerikanevoj kapi. Nastala je grobna tiina. Tada je strelica uz fijuk poletjela, pro-bola kapu i odnijela je sa sobom. Gromoglasni pljesak odjeknuo je s obaju strana. ljemovi i strojnice poletjeli su u zrak. Nosili smo Portu itavim grudobranom. Ameriki narednik podigao je ruke u ast pobjedniku, a u tom se trenutku pojavio Jednooki. "Stoje dovraga ovo? Jesu li vas sve izgrizli bijesni majmuni? Zasluujete vojni sud!" 152 OSOBNI KAT BOJNIKA MIKEA Susnjeica nam je ibala lica, tekla nam niz ljemove u ovratnike, hvatala nam se u brkovima i bradama i stvarala bolne presvlake na usnama. "I to bi trebala biti sunana Italija", zauo se Portin glas s kraja kolone. Marirali smo u parovima uz obronak planine. Samostan se uzdizao visoko iznad nas. Nismo ili onamo, ve na drugu stranu prema Monte Cairi. Inenjerci su nam rekli da Japanci dre to podruje. "Zbijte se", zapovjedio je bojnik Mike. "I nemojte da vam jezici toliko mlate." Obavila nas je tama. Topovi su se uli s jugozapada. Svjetlee granate letjele su uvis. Zapaljive granate ostavljale su za sobom tragove poput paunovih repova na nebu. Bio je to prekrasan prizor, gotovo bi se u njemu moglo i uivati, da nije bio tako prokleto opasan. Bili smo jedinica za posebni zadatak. To nam nije bilo novo. Prije no to smo napustili svoje spavaonice, iskopali smo tri velike zajednike grobnice. Nitko od nas nije vjerovao da su namijenjene nama, pa nas je taj posao ostavio ravnodunima. No Porta je napravio jedno posebno lijepo mjesto za koje je rekao da je za Orla, kojega je Hauptfeldvvebel Hoffman izbacio iz ureda. Mike gaje doekao sa smijekom. "Predebeo si, Stahlschmidt. Mora malo smraviti. Bilo bi dobro da postane tekli." To je bio najtei posao u eskadronu. Porta i Maleni su odmah poeli poduavati Orla njegovim dunostima. "Samo treba upotrijebiti svoja ravna stopala," rekao je Porta, "vrludati izmeu granata koje pljute i ne gurnuti svoju debelu stranjicu ispred snajpera." Orao je stigao tono na vrijeme da bi vidio teklia kojeg e zamijeniti. Polovina lubanje bila mu je otrgnuta. Bio je jo iv, 153 no umro je prije no to smo krenuli. Orao je od njega uzeo torbu za poruke. Granata se rasprsnula u naoj blizini. Eskadron se ratrkao u trenutku. uli smo je kako nailazi. Mike je gotovo progutao svoju veliku cigaru. "Hombre, " povikao je Barcelona Blom, "ove proklete granate uvijek tako iznenada nalete!" Nastavili smo dalje. Nitko nije bio ozlijeen. Porta i Maleni hodali su pokraj Orla i otjerali ga u jedinicu broj 3. "U gadan si se svijet rodio, ha, Stahlschmidt? Bombe, zapaljive granate, bajuneti s nazubljenim otricama i runi samurajski maevi. Namjerili se da tebi odsjeku jaja. Bacai plamena koji e

te obrijati u trenutku. Tja! Bilo ti je bolje u tvom kavezu u Altoni, nije li? Ali, rat je poput kinematografa, najbolja sjedala su u zadnjim redovima, a naprijed sve treperi. No, da te utjeimo, napravili smo ti posebno meko mjesto u zajednikoj grobnici." "Zaepite gubice", obrecnuo se Orao. "Tko se posljednji smije, najslae se smije." "Koliko je najdulje preivio tekli u nekom eskadronu?" zlobno je zagraktao Maleni. "Kod inenjeraca tjedan dana", rekao je Heide uz sotonski hihot. "U pjeakim jedinicama pet do deset dana, a kod nas nikada dulje od dva." Maleni je na Orlovom elu nainio znak kria. "Jesi li katolik?" upitao gaje. "to se to tebe tie?" odbrusio mu je Orao. "Mislim da bi se trebao obratiti ocu i dati da ti protrlja njuku posljednjom pomau prije no to stignemo do naih poloaja." Maleni je oduevljeno zanjitao, smatrajui se najduhovitijom osobom svih vremena. Smijao se dobrih petnaest minuta. "Doista je okrutno da tako obeavajui asniki materijal umre u najboljim godinama", primijetio je Barcelona. 154 "To je nesmiljeno pravilo rata", rekao je Porta i upitno pogledao Orla. "JeP te strah otegnuti papke, Stahlschmidt?" Maleni je demonstrativno uhvatio stranji dio Orlovih hlaa. "Ne jo", objavio je. "Ali dolazi." Orao gaje bijesno udario torbom za poruke. "Vojnik sam dulje od tebe, ti veliki seronjo." "Vojnik od ljepenke", prezirno je otpuhnuo Maleni. "Da te Walt Disnev poznavao, napravio bi od tebe negativca u Paji Patku." Sruio se od smijeha i otkotrljao po tlu. Bio je jedan od sretnika koji su se mogli beskrajno smijati jednoj jedinoj stvari. Pronali smo stari kino-projektor, veliko i teko udovite, ali nosili smo ga posvuda sa sobom. S njim smo pronali samo jedan film, tonije polovinu filma o Popaju. Kad god je bilo prilike, putali bismo si film po nekoliko puta za redom, i svaki bi nam puta bio jednako smijean. Ve etiri puta je Maleni iaio eljust smijui se jednom od prizora, kada Popaj proveze stari Ford kroz krunu pilu. Doli smo do ume u kojoj su sva stabla bila rasjeena i raskomadana granatama. Sve dok ne ugledate takav prizor, ne moete vjerovati daje mogu. Posvuda mrtva stabla koja optuujui pokazuju prema nebesima. alili smo se dok smo marirali kroz nju, ponovno na Orlov raun. Nekoliko je granata palo na maloj udaljenosti iza nas. "Ne svia mi se ovo", promrmljao je Stari Un. Pribliavali smo se klancu smrti, dijelu Cassinovog bojita kojega smo se najvie pribojavali, a zrak je bio ispunjen zviducima i zavijanjem. Ovo je bio uski dio koji je bio pod nadzorom neprijatelja. Stotine raznesenih tijela ljudi i konja leale su ondje. Samo bi pet posto konvoja s opskrbom uspjelo proi. "Razmak, razmak!" apatom smo prenosili naredbu jedni drugima. "Bez puenja." Nova salva granata se spustila. Poeli smo trati. Teko diui, nastavili smo dalje. Jednom od ljudi ispao je minobaca. Shirker-Brandtu. Uvijek se pokuavao izvui od zadataka. Stari 155 1 Un zaprijetio mu je da e ga upucati ako ga ne podigne. Bomba od 75 mm dozujala je na tlo. Brandt je pao na koljena, a mlaz krvi iknuo je s mjesta gdje mu je nekada bila glava. Potom se sruio preko minobacaa. Stari Un i ja odgurnuli smo njegovo tijelo na stranu i zajedniki izvukli minobaca. Brandt je bio zaboravljen. Granate su pljutale izmeu nas. Ljudi su vritali. Svaki od nas mislio je samo na sebe. Noge su nam automatski radile. Imali smo na umu samo jednu misao: izvui se od tamo i pronai si

zaklon. Nismo primjeivali strojnice koje su nam udarale o ljemove, niti remenje koje nam se urezivalo u ramena. Naprijed, naprijed! Ovoga nas puta nije trebalo pourivati. Nekom Feldwebelu koji je trao pokraj mene granata je otpilila obje noge. Unteroffizier Schrank iz 1. jedinice naglo je zastao, zapanjeno gledajui u strojnicu i svoju otkinutu ruku kako zajedno lee na tlu ispred njega. Gefreiter Lazio sjedio je nasred puteljka pokuavajui gurnuti natrag svoju utrobu u razderani trbuh. A potom smo se izvukli otamo, ostavivi za sobom etvrtinu od ukupnog broja naih ljudi meu hrpama mrtvih. Orao nije bio jedini koji je napunio hlae tijekom tog desetominutnog trka. Napravili smo stanku, a lica su nam sada kad smo proli to mjesto bila potpuno drugaija. Gospoa s kosom stavila je svoje ruke na naa ramena, i mi vie nismo bili isti. Sada smo postali ubojice; smrtno opasni. Moete se skriti u zaklon od granate, ali teko je skriti se od uplaenog vojnika koji ea za ubijanjem. Snajperisti su se nalazili na stablima, i imali su puke s tele-skopskim nianima. Uvijek bi gaali izmeu oiju. To sigurno ubija. Zavjesa se sputa. Zalutali metak ili krhotina granate mogu probuiti ljem. U najboljem sluaju bit ete samo okrznuti, ali ako vas pogodi u meki dio na potiljku, morat e vas odnijeti na nosilima. Imate izgleda; ne prevelikih. Ako nisu previe uposleni u poljskoj bolnici, izvadit e vam ga pravilno, ali to e znaiti mjesece i mjesece u bolnici poslije toga. I sve ete morati uiti 156 ispoetka: govor, hodanje, kretanje. ak vie neete imati niti osjet njuha. Zaboravit ete sve. Moda ete i poludjeti prije no to sve ponovno nauite. Die blauen Dragoner sie reiten mit klingeldem Spiel durch das Tor ... Koji njemaki vojnik nije ovo pjevao u vojarni? To je tako vesela pjesma o lovokradici koji napravi budalu od lovouvara. Ali neete je pjevati onoga dana kada se budete nali kako sjedite u blatnom streljakom zaklonu i prstima drite presjeenu bedrenu arteriju, jer e va ivot biti doslovce u vaim rukama. Oajniki ete vikati da vam donesu nosila, pozivati prijatelja svakog vojnika s prve linije, s trakom s crvenim kriem oko ruke, no on nee doi. Imat e drugoga posla. Bit e uposlen pomaui onima iji se ivoti jo mogu spasiti. Vi ste osueni na propast, iako to jo ne shvaate. Vaa rana ne izgleda previe ozbiljno, ali ne moe se nikako povezati. Iznenaeni, ugledate kako vam krv curi izmeu prstiju. U sljedeih pola sata bit ete mrtvi. Tiho ete iskrvariti do smrti. Aupres de ma blonde, qu"il fait bon dormir ... Na bojitu nema frula niti bubnjeva. Naizmjence preklinjete Boga i Vraga da vam pomognu. No ne pomau. U ratu, obojica imaju drugoga posla. Zato Bog dozvoljava da se to dogaa, pitate se. elite ga izgrditi zbog toga. No, nije Bog bio taj koji je dozvolio da se to dogodi. Dao je ljudima slobodnu volju, ak i slobodu da vode ratove. Niti lopov niti policajac nemaju pravo kuditi Boga jer su lopov ili policajac. Niti ga moemo mi, jer je rat. Preuzeli smo od padobranaca. Oni su bili gotovi. Nisu nam ak rekli niti do vienja dok su odlazili. U glavama im je bila 157 samo jedna misao: pobjei. Sat vremena kasnije, doivjeli smo prvi napad. Bili su to Japanci. U trenu smo se svi kotrljali po tlu u estokim okrajima prsa o prsa. Legionar i ja namjestili smo strojnicu i poeli mesti du poloaja. To je uzrokovalo rtve na objema stranama, ali to smo drugo mogli uiniti? uti su morali biti izbrisani, a to se i dogodilo. Legionar je to uinio. Strgnuo je puku s postolja, oslonio je o bok i zaurlao svoje "Allah el akbar! Vive la legion! Avant, avantl" i mi smo ga slijedili, kao i mnogo puta do tada u Rusiji. ak nam se pridruio i Mike. Maleni je mlatio otrom alatkom za ukopavanje. Uhvatio je jednoga Japanca za glenjeve i zdrobio mu glavu o kamen. U roku nekoliko minuta, uspanieno su se povukli.

Pronali smo Barcelonu u bunkeru s ranom od noa u trbuhu. ovjek koji mu ju je zadao leao je u uglu rascijepljene glave. Poslali smo Barcelonu natrag u trijanu postaju. To nas je kotalo est cigara, runog sata, tri tapia opijuma i dvanaest francuskih slika. Bila je to visoka cijena, ali Barcelona je bio dobar prijatelj. Lijenik mu je dao veliku injekciju morfija. Sada smo imali jednoga manje u vodu. Prije no to su ga odnijeli, dao je Starom Unu smeuranu naranu koju je ponio iz panjolske. Utuvio sije u glavu kako mu se nita ne moe dogoditi ako je ta narana s 5. eskadronom. Stari Un morao se zakleti na raspelo posueno od oca Emanuela da e je nositi u svom desnom depu na hlaama sve dok se Barcelona ne vrati. Tada nam je mahnuo s improviziranih nosila, kaputa rairenog izmeu dvaju strojnica. Gledali smo ga sve dok nisu nestali u klancu smrti. Te smo noi zarobili djeaka. Upravo je htio prijei rijeku i uletio je pravo u ruke ophodnje. Nismo od njega mogli izvui niti rijei. Kada su ga pretraili, u njegovim su depovima pronali razliite vrste sjemenki. Nita drugo. Kada su ga upitali kako se zove, dao je ono ime koje nose deseci tisua talijanskih djeaka starih desetak godina. 158 Doao je i divizijski obavjetajni asnik, no niti on nije mogao od njega nita izvui. Poslali su ga natrag s ophodnjom, a te smo veeri uli da su ga ubili. Otkrili su kakvo su znaenje imale sjemenke: bijele su oznaavale tenkove, kukuruz su bili topovi, sjemenke suncokreta strojnice, a sjemenke jabuke pukovnije. Imao je samo desetak godina, a bio je genijalan pijun. Vidio je kako su mu oca i majku ubili u nekoj sporednoj uliici u Rimu, i zbog toga nas je toliko mrzio daje sam prerezao vrat jednom vojnom policajcu. Dva dana kasnije Amerikanci su se raspitivali za njega. Rekli smo im to smo znali. Proklinjali su nas i ubili petoricu naih za osvetu. U klancu smrti bilo je stablo s kojega je bila objeena neka seoska djevojica. Uhvatili su je kako ukopava mine. Pokraj rijene obale dva su komandosa sjedila povezana zajedno komadom bodljikave ice. Bili su uhvaeni daleko iza prvih linija. Lovci na glave su ih doveli natrag, ubili hicem u potiljak i namjestili njihova tijela ondje, tono pred nosove Amerikanaca kao stravino upozorenje. Ve su se poeli raspadati, ali bilo nam je zabranjeno da ih pomaknemo, pod prijetnjom ozbiljne kazne. Uskoro ih vie nismo vidjeli. Postali su dijelom krajolika, poput starog stabla vrbe koje se pokuavalo utopiti u rijeci. Na nas je instinkt upozorio, sigurni instinkt vojnika s prve linije, pa smo, a da nam nitko nije naredio, poeli kopati streljake zaklone za po jednog ovjeka, stoje bila najbolja obrana pjeakih jedinica protiv tenkova. Grenadiri iz 134. su nam se smijali. "Ovdje nema tenkova. Vama iz oklopne jedinice su samo tenkovi na pameti." "Va tefaire cuir un oeuf", rekao je Legionar. "Doi e ve oni. Samo ekajte, pa ete vidjeti." I doli su. U doba dana kad su bili najmanje oekivani: tono nakon ponoi. Potrali smo sa svojih poloaja u streljake zaklone, iz kojih smo kosili pjeatvo koje je pratilo tenkove, i unitavali tenk za 159 tenkom. Pripalili smo trideset i est lomaa. Samo se deset tenkova uspjelo vratiti. Porta i Maleni bili su u lovu na zlatne zube, jo i prije no to je napad zavrio. Rekli su im da su Japanci obino bili dobro opskrbljeni njima. Bili su vidno razoarani kada je njihova energina potraga poluila samo devet komada. Odluili su na danjem svjetlu ponovno pregledati leeve. Mogli su neke previdjeti u mraku. Barem dvadeseti put bojnik Mike zaprijetio im je vojnim sudom, to njih nije uope dirnulo. Nita nije moglo nadmaiti njihovu glad za zlatom. Maleni je ponosno pokazivao velianstveni onjak. Prebacili su nas na nove poloaje pokraj brda 593, s druge strane kojega se nalazila 34. teksaka divizija. Mogli smo vidjeti sve do Rocca Janule, po kojoj su pljutale granate. Mike je proveo

sate s dalekozorom priljubljenim na oima, traei poznata lica, jer je 133. amerika pjeaka pukovnija bila blizu nas, a u njoj je Mike bio regrut. Shvatili smo da smilja nekakav prljavi trik koji bi izveo na njima. Neto im je zamjerao. Odjednom je ugledao nekoliko poznatih lica. Odgurnuo je promatraa iz topnitva, dograbio prijenosni telefon i zahtijevao da ga spoje s bojnikom koji je zapovijedao jedinicom. Porunik Frick pokuao gaje zaustaviti. "Nemoj, Mike. Unitit e nas." Mike se zlobno nasmijao i stavio jednu od svojih velikih cigareta u usta. "Odbij! Ovo je moj osobni rat. Ovome sam se godinama veselio." Pozvao je Portu, koji je hodao uokolo s dvometarskim lukom kojega je pronaao pokraj nekog mrtvog Amerikanca. Mike mu je pokazao metu. "Vidi li ona tri grma tono pokraj one peterostrane stijene?" Porta jekimnuo. "Vie desno nalazi se jedna istina", nastavio je Mike. "Vidi lije?" Porta je provirio kroz dalekozor, a potom ispustio dug zviduk. 160 "Imam je. Promatranica." Mike se iscerio i poeo vakati cigaru. "Ne to! To im je zapovjedno mjesto. Tu je jedan seronja koji je bio sa mnom u satniji F. Moe li poslati preko strelicu s porukom?" "Moglo bi se", rekao je Porta. Bojnik Mike otrgnuo je list iz svoje knjiice i brzo napisao: "Joe Dunnawan, sjea li se Michaela Brauna? Bili smo zajedno u vojarni Shuffield. Izdao si me, Dunnawan. Zbog tebe sam bio izbaen. Sada sam bojnik. Dolazimo preko da ti navue-mo upak preko lica. Mnogo mi kamata mora platiti, Joe, i Joe, uhvatit u te pa makar se skrio u stoer generala Clarkea. Za tono tri minute poslat u ti preko malo granata. Skloni se Joe, ili e ti glava odletjeti, a meni se to nee svidjeti. elim te uhvatiti ivoga. Tako mi Isusa, Joe, derat e se, kao to smo se i mi robovi u garnizonskom zatvoru dok nas je tukao bojnik Jednonogi. Vidimo se, Joe! Mike Braun bojnik, zapovjednik satnije" Porta je privezao papir za dugu strijelu, nategnuo luk, pozorno naciljao i poruka je krenula na svoj put. Mike je gledao svoju topericu, pojurio prema prenosnom telefonu, uzeo proraune promatrau i, sa sotonskim osmijehom na licu, izdao naredbu za teku paljbu Howitzera. Potom je naredio i raketiranje. Tono tri minute nakon stoje Porta odapeo strijelu, zaula se grmljavina, kao daje prolazilo stotinu ekspresnih lokomotiva. Nesvjesno smo se spustili na koljena. Zid vatre, zemlje i kamena podigao se iznad neprijateljskih poloaja. To su bili Howit-zeri. Ispalili su deset salvi. Pet sekundi kasnije pridruila im se i raketna baterija. Howitzeri su bili gadni, ali bili su nita u usporedbi s 30-centimetarskim raketama koje su tada poletjele s dugim vatrenim repovima za sobom. Iskusili smo ih mnogo puta, 161 no uvijek bi nas uspjele poslati kukaviki na dno rova. Znali smo da baterija ima tri projektora, ali svaki od njih je imao deset cijevi. To je znailo trideset onih groznih stvari, a sve to samo zato to se netko zamjerio bojniku Mikeu. Sjedio je na rubu rova, irom rairenih nogu, s zlobnim smijekom na licu. Nakon te kie granata, tiina je bila nestvarna. "Pazite", rekao je porunik Frick. "Zasigurno e nam odgovoriti." I jesu. itavih etvrt sata pucali su iz svih oruja koja su imali. Potom se vratio mir.

Mike je sjedio u svom podzemnom sklonitu i smiljao neku novu psinu. Ubrzo nakon stoje pao mrak, pozvao je dobrovoljce, kako je rekao, za jurini odred. No, svi su znali za osobni rat bojnika Mikea, i nitko se nije prijavio. Mike se cerekao i nazivao nas curicama, no nije nas bilo briga. "Sam u biti na elu", rekao je Mike, kao da nam je to neto znailo. Nismo imali povjerenja u Mikea kao vou jurinog odreda. Nije se usudio narediti nam da idemo. To je moglo imati gadne posljedice po njega ako bi neto polo po zlu. Ovi s druge strane nisu bili amateri. I tako te veeri nije bilo jurinog odreda. Mike je ak Porti i Malenom obeao 60 tapia opijuma, i pljakanje zlatnih zuba do mile volje, ako uspiju sloiti odred. Uinili su to su mogli prijetnjama i prekrasnim obeanjima, ali jednostavno nisu uspjeli. Sljedeeg jutra Amerikanci su poeli ismijavati Mikea. Bacili su nam staru izmu s mrtvim takorom u njoj. Poruka je bila oita. Tada su upotrijebili zvunike: "Nismo te zaboravili, Braun. Ti si najgori odmetnik koji je ikada nosio ameriku uniformu. Sigurno se dobro slae sa vabama. Ovdje sam i ekam te; ali nemoj da te moram predugo ekati. Ne elim dobiti kurje oko na stranjici zbog tebe, priuvni bojnie Mike Braun. Obeavamo 20.000 dolara i cigareta koliko god dva ovjeka mogu nositi, ako ti tvoj eskadron odsjee glavu i dobaci je preko nama. A ako ti ne odsjeku bundevu, sve emo ih poubijati kada doemo po tebe." 162 Njihovi snajperi bili su uposleni itavog dana i ubili su jedanaestoricu naih. Neto poslije ponoi ubili su nae straare, i samo Legionarevom zaslugom nisu poistili itav rov. Iziao je iz streljakog zaklona kako bi se pomokrio i ugledao ih kako pritravaju. Smjesta je otvorio vatru iz svoje lake strojnice, i trebalo nam je deset minuta teke pucnjave kako bismo ih odbili. To nas je kotalo jo dvanaest ljudi. Ali sada nam je bilo dosta. Otili su predaleko. Mike je oduevljeno protrljao ruke kad mu je priao Legionar i javio daje jurini odred spreman. Mislili smo se oduljati tamo i dovesti Mikeovog prijatelja tono poslije 19 sati, dok budu zauzeti dijeljenjem porcija za sljedei dan. Sva e im pozornost biti usmjerena na hranu, a budui da i mi svoje porcije dobivamo otprilike u isto vrijeme, nee im pasti na pamet da bismo mogli tada doi. Bila je to Legionareva ideja koja je od strane prodrljivaca poput Porte bila doekana s velikim protivljenjem. Niti Mikeu se nije previe svidjela, ali Legionar je uspio provesti svoju volju. Maleni i Heide prosjekli su nam put kroz icu, pa smo propuzili kroz nju brzinom svjetlosti. Okupili smo se u nekoliko kratera od granata ispred neprijateljskih poloaja. Odvrnuli smo poklopce bombi i otkopali otponce automata. Bili smo tako blizu da smo ih mogli uti kako se ale na raun sadraja svojih porcija. Jedan od njih je rekao da im je posluen gula napravljen od mrtvih njemakih telefonistica. Dvojica su se prepi-rala oko boce viskija. Mike je predvodio, promatrajui put kroz dalekozor s in-fracrvenim staklima. apatom je rekao Malenome da poe s njim i pomogne mu da povedu Joea Dunnawana sa sobom. inilo se kako su Amerikanci zaboravili na sve drugo osim svoje hrane. Mike je spustio ruku, to je bio znak za napad. Pojurili smo naprijed. Jedna porcija poletjela je visoko u zrak, kada se u nju spustila runa bomba. Bacali smo bombe i mine u njihove zemunice i pucnjavom iz automata istili rov. 163 Dolo je do stravine zbrke. U roku nekoliko minuta bili smo na putu natrag. Imali smo taman dovoljno vremena da unitimo njihove minobacae i teke strojnice prije no to smo krenuli. Uskoili smo u svoje rovove bez daha. Mike je gotovo zanijemio od bijesa. Maleni je bio pregrub sa Dunnawanom, pa gaje zadavio, te je Mike jedino mogao udarati njegovo mrtvo tijelo. Ono to gaje jo vie naljutilo, moda, bila je injenica da nije nikako mogao kazniti Malenoga zbog njegove nespretnosti, jer je itav pothvat bio poprilino neregularan. Tijekom sljedeih nekoliko dana zabavljali smo se pucajui iz luka i puhaljki.

Poelo je kiiti. Smrzavali smo se u svojim maskirnim odorama. Mogli smo vidjeti samostan koji je izgledao poput prijetee stisnute ake. Rano jednoga jutra, inilo se kako je itav jugozapadni horizont u plamenu. Nebesa su se otvorila i nali smo se kako piljimo u niz ogromnih pei. Planine su se tresle. itava dolina Lire podrhtavala je od tog uasa, dok se osam tisua tona elika obruilo grmei na nas. Najvea topnika bitka u povijesti je otpoela. U jednom jedinom danu na nae je poloaje palo toliko granata, koliko je ispaljeno tijekom itave bitke za Ver-dun. Nastavljalo se neprekidno, sat za satom. Nae zemunice poele su se ruiti, pa smo se morali iskopavati van golim rukama, stopalima i zubima. Postali smo krtice. Stiskali smo se uz stjenke rovova, tonije, uz ono stoje ostalo od njih. Bio je to najgori pakao kojega smo imali prilike iskusiti. Vidjeli smo tenk teak 38 tona kako leti zrakom. Jedva je prizemljio, s gusjenicama uvis, ljuljajui se na kupoli, kada gaje novi udar poslao natrag na mjesto odakle je i doao. itava satnija koja se probijala komunikacijskim rovom bila je iva zakopana za nekoliko sekundi. Sve to je ostalo od njih bila je pokoja puana cijev koja bi mjestimice virila iz zemlje. Te je noi bombardiranje poelo tjerati ljude u ludilo. Morali bismo ih sruiti na pod i udarati sve dok se ne bi vratili zdravom razumu. No, ne bismo ih uvijek uspijevali uhvatiti na vrijeme 164 kako bismo ih sprijeili da ne istre van na kiu granata, gdje nitko nije mogao ba dugo preivjeti. itavo je to mjesto bilo pakao prepun usijanog leteeg elika. Poruniku Sorgeu je granata odsjekla obje noge i iskrvario je do smrti. Bila su nam ubijena dva bolniara. Jednoga je zdrobio balvan koji je pao na njega. Drugi je bio presjeen napola, kada je granata pala tono ispred njega dok je hitao pomoi poruniku Sorgeu. Maleni je ostao bez nosa, pa su ga Legionar i Heide drali dok mu gaje Porta priivao natrag. To su obavili u zaklonu napravljenom od hrpe tijela. I tako se to nastavilo itave noi i sljedeeg dana. Nai topovi su odavna bili uutkani, a tenkovi su izgorjeli na mjestima gdje su stajali. Iznenada se baranavatra podigla i pomaknula iza nas. A potom su doli, izlazei iz kratera i rupa. Bili su to vragovi. Vikali su i vritali. Uvjereni u pobjedu, jurili su naprijed, uvjereni da nitko od nas nije mogao preivjeti. No, mi smo leali skriveni iza naih strojnica i bacaa plamena, u rupama od granata i iza kamenja. Prvi su protrali izmeu nas, jer smo se pretvarali da smo mrtvi. Dolazilo ih je sve vie i vie. Jedan od njih utnuo je moj ljem, od ega mije zazvonilo u glavi. ekaj samo, ti svinjo, mislio sam. Nee se iv vratiti. Izmeu trepavica vidio sam stopala u trku, visoke amerike izme sa nirancima, bijele francuske dokoljenice, engleske gamae. Sve su bile izmijeane. Tada je prolo i nekoliko crnaca, od straha prilino sivih u licima. Grubi je glas zapovjedio: "Naprijed! Naprijed!" Strojnica je zatektala. Okrenuo sam se potrbuke, uzeo strojnicu i uzdigao se iz blata. Maleni je popravio pojas. Napunio sam, zapucao. Svjetlei meci pojurili su u lea vojnika u kaki uniformama, kosei ih redom. Pokuali su se predati, ali Smrt ih je samo pokosila. Navalili smo na njih bajunetima i pijucima. Sapletali smo se o tijela, razbacivali i klizali se po prolivenom utrobama, davili druge ljude golim rukama. 165 Ubij, vojnice, ubij za svoju zemlju i slobodu u kojoj nikada nee uivati! Zamahnuo sam lopatom i odsjekao komad lica cmom amerikom poruniku. Poprskala me njegova krv. Skoio sam u zaklon metar duboke rupe. Neto se pomaknulo ispod blata. Ispod ravnoga ljema pojavilo se lice. Povikao sam od straha, vre stisnuo svoju lopatu, ispraznio itav okvir-niti ne okrznuvi ga. Ustao je, blato je kapalo s njega. Udario sam ga u trbuh. Napao me bajunetom. Ustao sam, izbio mu bajunet iz ruke i izudarao ga po licu svojom poput noa otrom lopatom.

Pro patria! Naprijed, junae moj, naprijed sa svojim bajunetom i lopatom. X. Blokirati Via del Capoci bila je Carlova ideja, pa nam je jedan prometni policajac pomogao namjestiti zapreke preko ulice na oba njezina kraja. Mario je donio kugle, pa smo zapoeli igru petanque. Neki su ljudi zbog toga protestirali, ali policajac se samo izderao na njih. itava nam se ulica pridruila. Bilo je prekrasno, osim nekoliko svaa s vozaima koji nisu mogli shvatiti zbog ega je ulica blokirana. Tiinu je prekidalo jedino ugodno kvrcanje kugli koje bi udarale jedna o drugu. Kleali smo i ciljali, odmjeravali i prepirali se. Igrali smo itavog dana, a prestali smo tek kada je poela kia. Nismo uklonili blokadu prije odlaska. Moda e nam ulica zatrebati i sljedeeg dana. Tada smo se uputili u bordele u Mario de" Fiori, no prije no to smo stigli tako daleko, potukli smo se s nekoliko Talijana iz planinarske jedinice. To je bilo ispred velike slastiarnice u Via del Corso. Proletjeli smo kroz jedan od staklenih prozora. Tada su stigli karabinjeri, no uhvatili su samo Talijane. Mi ostali smo zauzeli svoja mjesta u bordelu. "Lijepo je ovdje u Rimu ", rekao je Carl. 166 167 NA DOPUSTU U RIMU Nekoliko nam se puta uinilo kako e se kamion prevrnuti, dok je prolazio preko bezbrojnih rupa od bombi. Propusnica za dopust ukala mi je u prednjem depu grube maskirne jakne, obeavajui mi etrnaestodnevni zaborav u Hamburgu. Pobonik mije doapnuo neto o mogunosti dobivanja peata, koji bi mi omoguio prelazak u Dansku. U stoeru pukovnije mi to nisu mogli uiniti, ali ako uspijem u Hamburgu, mogu nastaviti do Kopenhagena. No to da radim ondje? Da prijeem u vedsku, pa da me oni izrue natrag? To je za njih bila rutinska stvar. Tri dana prije toga oformili smo streljaki vod za nekoliko pilota koji su dezertirali iz Rima i stigli ak do Stockholma. Natrag su doputovali s lisiinama na rukama. vedska policija ih je ispratila do Halsingborga, gdje su bili predani vojnoj policiji. A mi smo ih na kraju puta streljali. Jedan od njih izdahnuo je pro-klinjui veane. "Kamo si krenuo?" upitao me postariji Obergefreiter s crvenim oznakama grenadira na ramenima. Pogledao sam ga u tiini. Nisam mu mogao odgovoriti. "Pitao sam kamo si krenuo?" ponovio je seljakom upornou. "to se to tebe tie, ti glupa svinjo? JeP mene zanima kamo ti ide?" "ini se da eli akom u lice, ti mladi gnjavatoru. Dovoljno sam star da ti budem otac." "Hajde, udari me. Spreman sam." Otkopao sam svoj pojas i omotao ga oko ake, spreman za tunjavu. Oklijevao je, ne mogavi shvatiti zbog ega sam bio toliko ljutit. Ali morao sam se iskaliti na bilo kome, a stari bi mi za tu prigodu dobro posluio. Kad bi me samo udario, ubio bih ga. Nije me bilo briga to bi se dogodilo sa mnom. Osjeao sam 168 samo kako moram uiniti neto oajniki nakon 62 izluujua sata u smrdljivoj kupoli tenka. inilo se kako sam okruen ljudima iz pozadinskih jedinica, ali daleko iza ugledao sam dvojicu mornara u zguvanim uniformama zamrljanima naftom. Gumbi na njihovim kaputima bili su prekriveni zelenom patinom. Jedan je izgubio traku s kape, a ak niti uz najbolju volju nije se moglo proitati to je pisalo na kapi drugoga. Prema oznakama na rukavima zakljuio sam da su podmorniari. Uinilo mi se kako bi mi razgovor s njima mogao goditi, i pomislio sam kako bi i oni htjeli porazgovarati sa mnom. Ali, poput mene, i oni su se, bez sumnje, bojali uiniti prvi korak. Moda neemo razmijeniti niti rijei tijekom tih gotovo dvije stotine kilometara koje smo morali prijei u tropota-vom kamionu. Stigli smo u Rim na vrijeme da uhvatimo ekspresni vlak prema sjeveru, ali ja sam prvo morao

otii u bolnicu broj 12, kako bih isporuio paket Jednookoga, paket koji je bio adresiran na neku enu lijenicu. Bilo je to nevjerojatno, ali na general Jednooki je bio zaljubljen. arko sam elio vidjeti tu djevojku. Ako mu odgovara izgledom, tada ba i nije neto posebno. No, ispostavilo se daje ta djevojka zapanjujue lijepa, pa sam uskoio u krevet s njom kao zamjenik Jednookoga. Depovi su mi bili pretrpani pismima koje sam nosio tako da ne prou kroz ruke cenzora; bila je to prava zbirka ilegalnih poslanica. Najgore je bez sumnje bilo Portino. Bilo je za njegova prijatelja, dezertera koji je ve petu godinu provodio u skro-vitu, i koji je osnovao svojevrsnu "ilegalnu grupu" zajedno s jednim policajcem, a koja je pruala pomo onima koji su mogli platiti. Ali teko onome tko je pao njima u ake, a da nije imao za platiti. Porta je imao svojevrstan poslovni dogovor s njima; o emu se tono radilo nije bilo posve jasno, ali je bez sumnje bilo neto grandiozno. Nakon rata Portin je prijatelj postao efom policije u dobro poznatom gradu u Njemakoj. Neu rei u kojem, kako ne bih bio optuen za klevetu. 169 Kamion se dokotrljao u Rim. Nekoliko pasa lutalica tralo je lajui za nama dobar dio puta. Stali smo ispred vojarne, smrdljivog mjesta sa zidovima koji su se ljutili. Vidjelo se kako u njoj ne ive njezini pravi vlasnici. Oni su zapravo bili vrlo daleko, zakopani u afrikom pijesku ili trunuli u logorima za ratne zarobljenike u Libiji. Neki Fekhvebel poeo je urlati na nas. "Odbij", povikao je jedan od mornara, dok je silazio s kamiona. Jedan pokraj drugoga, s torbama na ramenima, dvojica su mornara izila kroz vrata vojarne. Potrao sam za njima, oglu-ivi se na Feldwebelove povike. Zaudarali su na naftu i slanu vodu. Hodali smo sve dalje i dalje. Kad smo stigli do panjolskih stuba, zastali smo da se odmorimo. Potom smo stigli do Via Mario de" Fiori i uli u gostionicu, dugurupetinu s dugim ankom. Prometni policajac, kojemu su zatitne naoale visjele oko vrata, a cigareta s ruba usana, razmetao se. Uniforma mu je cijela bila upricana. Prestao je priati kada nas je ugledao. Nekoliko prostitutki bilo je lijeno naslonjeno na ank, izgledajui kao da im je doba prakse ve odavno iza njih. Pipniar, visok i debeo div od ovjeka, odjeven u pulover bez rukava i s maramom oko vrata, lijeno je brisao au. Policajac j e glasnim apatom rekao: "Attenzionel Smrdljivi Nijemci!" Nii od dvojice mornara jurnuo je ravno na njega, s jednom rukom na bajunetu. "Drue," poeo je, "ti si Rimljanin. Mi smo Nijemci. Mi smo pristojni deki, i neemo nikome nauditi, ako ne budemo izazvani. Vjerujem da na prijatelj iza anka isto gleda na stvari. eli jedino ono to mu pripada. Ove dvije dame su fine dame, sve dok dobivaju ono to im pripada." Kratko je zastao, isukao bajunet i njegovim vrkom iakao zube. Potom se okrenuo policajcu, tijekom ega mu se prema naprijed istegnuo vrat, otkrivajui crvenu, oprenu kou, kakvu se moe vidjeti na preivjelima koji su 170 uspjeli izii iz vrelom parom ispunjene prostorije u zadnjem trenutku. "Ali, i molim vas da upamtite ovo, policajce, nitko od nas nije pokvaren. Ti poznaje svoje ulice i ceste, ja svoje more. Leao sam potopljen i ekao velike konvoje, ba kao to si se i ti skrivao iza kamena ekajui da naie kakav pijanac." Pustio je bajunet i lupio dlanom o ank. "Ovamo piva. Tri etvrtine pivo, a ostatak ljivovicu. Nakon toga ampanjac za siromane", pola pivo, pola ampanjac. Pipniar se s razumijevanjem nasmijao. Obrisao je trbuh svojom krpom za znoj. "uri vam se da se napijete, ha?" Poeao je stranjicu, i zubima izvadio ep iz boce ampanjca. Prouavali smo slike na zidu iza pipniara. Slike golih djevojaka umrljane tokicama od muha, koje su zamjeivale samo svjee muterije. Nas trojica jo se nismo obratili jedan drugome. Nismo to mogli sve dok ne popijemo prvu au, ritual kojega se moralo strogo pridravati. Oni me se nisu ticali, kao niti ja njih, sve dok

ne popijemo zajedno au ljivovice i piva. Pipniar se svojski potrudio oko naih piva. Trebalo mu je etvrt sata. "elite li tapie?" upitao je. Naa mu j e utnj a rekla da elimo. Pred svakoga od nas gurnuo je litrenu alicu, i u svaku stavio poluprljavi tapi, s prljavim crnim krajem okrenutim uvis. Iz velikog zemljanog lonca izvukao je neto borovnica i podijelio ih u alice. Potom je prema nama gurnuo zdjelicu maslina s inunima. Nisu u sebi imali tapie kao to imaju na otmjenim mjestima. Upotrijebili smo prste. Nazdravili smo i popili iz alica dugim ednim gutljajima. Vii od dvojice mornara, dugi mravko, ponudio nas je cigaretama. Camel. Poeao se po preponi i poeo piljiti u dvije prostitutke, odmjeravajui ih. "Na putu smo prema bolnici", objasnio je. "Carlu je prsnu-lo neto iznutra, kada je torpedo pao na njega. A mui me i stari 171 problem sa sifilisom, i obojica imamo opeklina koje treba premazati." Pokazao mije crveno, izgoreno meso. "Ovo je rezultat napada kojega smo doivjeli u blizini Cipra. Bili smo na dnu 48 sati, a tada je kapetan izgubio strpljenje. Nije htio posluati svog zamjenika, nego smo se podigli na dubinu periskopa. Bio je mlad i neiskusan, samo 21 godina. Zamjenik je imao 47 godina, i mnogo iskustva. Bio je u pjeatvu prije no to je doao na podmornice. Kad smo ga izvukli iz asnike prostorije, meso mu je bilo spreno na kostima. Kipue ulje. Zapovjednika nismo niti pronali. Nestao je. arko je elio dobiti viteki kri, itavo je vrijeme na to ciljao. S njima je poginulo jo 37 lanova posade. Ali dovukli smo staru kadu kui. To moemo zahvaliti glavnom inenjeru." "Zamisli koliko si se potrudio da mu to sve prepria", rekao je nii od dvojice, koji se zvao Carl. "Idemo neto popiti." Svaki od nas platio je po rundu pia. Potom je i pipniar platio jednu. Policajac je u naletu dobrog raspoloenja popio pie. Sipali smo ostatak u dekoltee haljina djevojaka. Jo je jedna ula u gostionicu. "Gho", prostenjao je Carl, bocnuvi svojim dugim prstom visokog mornara izmeu rebara. "Htio bih pojebati ovu. Pitam se koliko kota? Dao bih joj 500 za no." Upustio se u pregovore s djevojkom, pa su se sloili oko cijene: 500 maraka i 10 kutija Lucky Strikea. ivjela je na drugom katu iznad gostionice. Otto i ja uspeli smo se s njima. Pipniar nam je na odlasku pod, ruke gurnuo nekoliko boca. "Doi u gore za pola sata, kad ovdje zatvorim", povikao je. Uspeli smo se strmim stepenitem. Djevojka nam je pokazivala put, i mogli smo joj vidjeti duboko pod suknju. Nosila je crvene gaice s crnom ipkom. arape su joj bile visoke i uzbudljive, a njihovi su vrhovi bili tamnije boje. Carl se pohlepno smijuljio i zgrabio je za bedro: 172 "Ima lijepu odjeu!" Slijedili smo djevojku dugim, potpuno mranim hodnikom, sudarajui se sa stvarima, veselo se smijali i naizmjence palili ibice. Svakih nekoliko trenutaka zastali bismo da gucnemo malo piva. Iza jednih vrata uli smo ensko stenjanje. Iza drugih zauo se muki pohotni smijeh. Krevet je zakripao protestirajui. Ne-to je palo. Zasigurno je to bila boca, jer se nastavila kotrljati po podu. Otto se sagnuo kako bi pogledao kroz kljuanicu. "Sbrigatevi!" nestrpljivo je proaputala djevojka. "Sto se, dovraga, toliko zadravate?" "Smiri se", rekao je Otto. "Na putu smo prema luci. Nema urbe." "Ako ne doete, pronai u si novu u. No je kratka. Imam puno posla." Zabacila je glavu,

zatresavi svojom dugom crnom kosom. "Stoje sad? elite li evu ili ne?" "Stiemo", zastenjao je Otto. "Samo smo stali da popijemo malo piva. Jesi li se ikada zapitao, Carl, zato se kurve uvijek nekamo ure? One su najmarljiviji uposleni ljudi na svijetu. Sjea li se one visoke i mrave na Salonikiju, koja je obraivala po dvije muterije u isto vrijeme? Bila je tako zaposlena da nije pazila Obermaata Granta. Pobjegao joj je sa zaradom od etiriju noi, a kada je krenula za njim, pala je u vodu i posjekla elo na vez za brodove." "Da me se nisi usudio nazivati kurvom", povikala je djevojka, koja je razumjela poneto njemakog. "Za tebe, mornaru, ja sam djevojka, cura, vjetica, drolja, ali ne i kurva." "To je u redu", rekao je Otto umirujuim glasom. "Idemo unutra i uskladimo kompase. Usput, kako su te zvali, dok si jo bila s majkom?" "Lolita." "Lolita", uivao je Otto u imenu. "Lolita. Jesi li ikada do sada bio pod pokrivaima s djevojkom ije je ime Lolita, Carl?" 173 "Ne mogu se sjetiti, i ako jesam. Doi, Lolita, pokai nam svoju postelju." Boca piva ispala je Ottu iz ruku, otkotrljala se hodnikom i niz stube. Pojurio je za njom, ispustivi ostale boce koje je imao pod rukom, izgubio ravnoteu i otkotrljao se niz stube uz vrlo glasnu lomljavu. Carl i ja pourili smo mu pomoi, sjurivi se niz utihnule stube. Vrata su bila irom otvorena. Mukarci i ene su nas proklinjali, kako samo Talijani znaju. Krljavac koji je stajao pokraj ogromne djevojke obeao nam je da e nam odsjei ui, ali kada je ugledao Otta, uurbano se povukao i uvrstio vrata komodom i bideom. Pipniar se pojavio na dnu stubita, tijela blistavog od znoja, s toljagom u ruci. "Per Bacco! Accidenti! Ako vas netko ganja, deki, ja u se pozabaviti njime." "Samo mije ispalo pivo", objasnio je Otto. "Je li se razbilo?" napeto je upitao debeli pipniar. "Nije, hvala bogu. Ali imate uasne stube. Podsjeaju me na Nagasaki. I ondje sam se spustio na stranjici. Bilo je to u noi kada sam pokupio sifilis. Bila je Japanka, a na desnom je stopalu imala samo tri prsta." "Sifilis", povikala je Lolita. "Onda nema nita sa mnom!" Odjurila je hodnikom, i zaulo se kako su negdje zalupila vrata. Carl je poeo gunati. "Ti glupi idiote! Kog si se vraga morao izlajati o svom sifilisu? Zar ne shvaa, Otto, takva stvar je strogo povjerljiva. Jesi li ikada uo mene kako blebeem o triperu kojega sam dobio kada smo bili u Pireju. A to je bila tvoja greka, Otto. Ti si ustrajao na tome da idemo u taj prokleti kafi. Da smo otili djevojkama s telefonske centrale, kao to sam ja predloio, to se ne bi dogodilo." "Tko kae da su telefonistice bile bezgrjene?" rekao je Otto, branei se. "Ako ti je to bilo sueno, dobio bi ga ak i da si se uvukao u kraljevsku palau i uskoio u krevet s princezom." 174 Sjeli smo na stube i otvorili nekoliko boca; potom smo se polako vratili gore, zastavi kako bismo malo popili na svakom odmoritu. "Niti pivo vie nije to je nekad bilo", svadljivo je rekao Otto. "Mirii poput piva, zove se pivo, i naplauju ga kao pivo, ali to blato ima okus poput vode. Jednom kada pivo postane loe, vrijeme je za zaustaviti rat. Nitko ne moe podnijeti rat bez pristojnog piva." "Jeste li vas dvojica redovni vojnici?", upitao sam. "Da, a to drugo?" obrecnuo se Carl. Pljunuo je na zid. "Ili smo zajedno u kolu, Otto i ja. Obojici nam je postalo dosta svega, pa smo se javili u mornaricu "24. To je bio jedini trajni posao kojega su nam mogli ponuditi. Odmah smo potpisali na dvanaest godina. Kakve koristi od dijeljenja ivota na kratke odsjeke? I ondje smo sve od tada."

"I jo uvijek ste samo vojnici?" iznenaeno sam upitao. "Odavno smo mogli postati Stabsfeldwebelima", iscerio se Otto. "Do sada smo ve pet puta bili degradirani. Previe ena i piva. I previe idiotskih asnika. Ali bilo je zabavno, sve dok nije poeo ovaj prljavi rat. Sada smo jedini koji su ostali na ivotu od 375 iz stare podmorniarske kole u Kielu." "to ete sada, kad smo izgubili rat i kada raspuste mornaricu?" "Razgovaraj o onome u to se razumije, sinko", rekao je Carl negodujui. "Ne moe se samo tako raspustiti mornaricu. I vas ostale e poslati dovraga. Moda e nam nakratko oduzeti morske pse, ali e nas premjestiti na razminiravanje." Otto je tada ve stigao do Lolitinih vrata i prijetio joj kako e pucati u bravu, ako mu ne otvori. Zazveckao je pukom, kako bi joj dokazao da misli ozbiljno. "Odmakni se od vrata. Pucat u", povikao je. Zaulo se kako netko zatvara dva zasuna s druge strane vrata, kao i bujica psovki i kletvi. Zaprijetila je kako e poslati 175 Mussolinija, Badoglia, Churchilla i papu za njim, ako smjesta ne ode. Na kraju hodnika otvorila su se vrata, i neka gostoljubiva djevojka pozvala nas je unutra. Otto je zabacio na lea svoj ruksak i karabin, a Lolita je pala u zaborav. Rukovali smo se i predstavili se. Zvala se Isabella. Imala je itavu bavu piva pokraj umivaonika, a alice su na icama visjele sa stropa. Otto je istog trenutka odbacio svoju odjeu. Imao je velike rupe na arapama i plijesan na hlaama. Pokazao je prema svojim izmama. "Nikako ne mogu osuiti te proklete izme", rekao je. "Morali smo gacati po vodi zadnji komad puta. amac koji nas je prevozio nije mogao pristati. Mornari doista ive pseim ivotom." Isabella je svukla suknju. Imala je kratku crnu podsuknju, kojoj smo se divili. Carl i ja sjeli smo na rub kreveta, svaki sa alicom piva u ruci. Otto i Isabella su se prijateljski prepirali koju e pozu upotrijebiti. Naposljetku je popustila i kleknula na krevet. Carl i ja smo im pomalo smetali, pa smo se morali pomaknuti. To smo brzo uinili. Nakon toga nije bio u redu prezervativ, pa sam im ja morao dodati drugi iz paketia u donjoj ladici njezine komode. Isabella se pobrinula da bude pravilno namjeten. "Sada smo spremni", rekla je. "Fino", prostenjao je Otto. "Bacimo se na posao." Carl mi je opisao ivot na opskrbnim brodovima kojima su prevozili zarobljenike koje bi zarobili. "Na jednome od njih doivio sam najbolju evu svog ivota", rekao je. "Bila je crnica, i divlja poput samog vraga. Afrika dungla personificirana u jednoj osobi. Pokretala je svoj podvoz poput zamanjaka na parnom valjku." Otto je sjeo, zadovoljna izraza lica. Tada je doao red na Carla. Nastavio je sa svojom priom o djevojci iz Afrike dok je svlaio hlae. 176 Isabella ga je nogama obuhvatila oko bedara. "A dok sam bio na njoj," nastavio je Carl, "licom sam jeo kavijar iz limenke. Dat u ti jo sto ako to uini na francuski nain", rekao je Isabelli. "Kako god hoe. Novac na sunce." "Pokuao sam je prokrijumariti natrag na naem morskom psu, ali Stari ju je vidio ba dok smo ulazili na prednju palubu. Dobio sam dvanaest dana, ali bila je vrijedna deset puta toliko. Ima lijepu stranjicu", rekao je s uzdahom, utinuvi Isabellinu iroku pozadinu. Otto je izbacio svoj upotrijebljeni prezervativ kroz prozor i stavio izme pokraj radijatora da se osue. "Ti, Sven, to kae na to da udrui snage s nama na nekoliko dana? Bolnica moe priekati.

Mislim da bismo nas trojica trebali pregledati malo ovu rupetinu koju svi fini ljudi ele vidjeti. Poznavanje Rima dio je obrazovanja." Sloio sam se, iako je to znailo rtvovati nekoliko dragocjenih dana. "Na prvi asnik rekao mi je za jedan dobar hostel. Imam adresu. Priao mi je o njemu dok smo bili u amcu za spaavanje u Biskajskom zaljevu." "Jeste li bili torpedirani?" "Ne, kriv je prokleti avion. Bili smo na povrini i punili akumulatore. Doao je ravno iz smjera sunca i opalio po nama svojom strojnicom. Zapovjednik i glavni inenjer koji su sjedili i puili na prednjoj palubi bili su ubijeni prvom salvom. Sljedea je pokosila itavu posadu topa. Naravno, morali su izvesti naglo zaranjanje. Prvi asnik i ja bili smo na stranjoj palubi. Vukli smo ruicu otvora, ali ve je bio zakraunat iznutra. Prvi asnik je uspio strgnuti jedan pojas za spaavanje, a potom smo zaronili, s izmama, pitoljima i svim ostalim. Morali smo se udaljiti od krntije, jer bi nas povukla dolje. Mulci su je okrenuli i gotovo nas zdrobili kupolom. Torpedni amac pokupio nas je dva dana 177 kasnije. Trebao si vidjeti Carlovo lice, kada smo se sluajno sreli u kantini broj 3 u Bordeauxu." Carl se izdigao na laktove, uprijevi se o Isabellina prsa i zastao dovoljno dugo kako bi rekao: "Isus mije svjedok. To mi je bilo najgore u ivotu. Kada je to letee kopile nestalo, izronili smo kako bismo vas potraili. Traili smo itave noi. ak smo rabili i svjetla, iako su bila zabranjena. Sljedeeg dana, sakupili smo sve vae stvari i odrali sahranu. Tako, kad sam te ugledao u Bordeauxu, gotovo sam se upisao u gae od straha." Isabella i on vratili su se poslu. Zaulo se glasno lupanje po vratima. "Tko je sada", razdraenoje po vikala Isabella. "Via diqua!" "Nemoj toliko vikati. To sam ja, Mario", zauo se pijani glas pipniara. Otto je otvorio vrata, a Mario je uteturao unutra, sa sandukom piva na leima. "Donio sam vam nekoliko boca, za sluaj da oednite", objasnio je, spustivi pivo nasred poda. Potapao je Isabellu po uvis okrenutoj stranjici. "Ima posla", rekao je i nasmijao se. Potom je zabacio glavu i iskapio bocu do dna. Carl je svrio. Otto je rekao da bi htio jo jednom i zauzeo poloaj izmeu Isabellinih vrstih bedara. "Ovo je ono to pokree umornog junaka", rekao je. Namjestio je djevojine pete na svoja ramena. "Ionako rijetko dobijemo kad smo na moru." "Ne moe bez prezervativa", rekla je Isabella oslobodivi se. Morao sam ponovno posegnuti u donju ladicu. "Vai papiri su u redu, pretpostavljam", rekao je Mario. "Vojna policija e biti ovdje za sat vremena." "Ja se nemam ega bojati", rekao sam i veselo se nasmijao. "Ti ima dopust za Rim, zar ne?" "Ne, za Hamburg." 178 "Onda ima. Nemoj da te ovdje pronau. Ali, do bijesa, ima vremena. Stara slijepa baba ivi u podrumu. Ima ui poput lasice i im neto zauje, razbit e bocu o zid na dvoritu." Otto se umorio, a Isabella je sjedila raskoraena iznad bidea. Pogled na nju izazvao je udnju kod Maria. Nisu si dali truda otii u krevet, nego su to uinili na podu, poput pasa. Ma-riu je pivo bilo na dohvat ruke, pa nije prestajao ak ni da otpije. Nitko od nas nije obraao pozornost na njih. A zato i bismo? Isabelli je to bio posao, a mi smo bili muterije. Bilo je to isto kao da smo otili u trgovinu i popili pivo u stranjoj prostoriji. Mario se znojio. "Uh, uh", stenjao je. "Ispao sam iz tosa. Doista u morati ovo raditi malo ee."

"Moe to raditi ovdje koliko esto hoe," rekla je Isabella, "sve dok uredno bude plaao. Inae, trgovina se zatvara." "Zar nema momka?" pitao ju je Otto. "Trenutano ne. Uhitili su ga prije tjedan dana. Poslali su ga sa idovima." "Pitam se to rade sa svim tim nosatima", rekao je Carl. "Gue ih", rekao je Otto. "uo sam da na njima isprobavaju stvari za kemijsko ratovanje." "Ljudi priaju da ih gue u velikim logorima u Poljskoj", dodao je Mario. "A ti nee?" upitala je Isabella upirui prstom u mene. "Ako hoe, uinimo to sada, dok sam u formi." Pokuao sam se izvui, ali ostali su mislili kako je to samo zbog srameljivosti, pa su mi pomogli. emu to opisivati? Bilo kako bilo, usred posla bili smo prekinuti kada je Carl iznenada rekao: "Daj da ti pogledam pazuho. Nema oznaku krvne grupe, zar ne?" Bio sam toliko iznenaen da sam bez razmiljanja podigao nadlakticu, a potom izgubio strpljenje. 179 "Vas dvije slane haringe nemate prava ometati ovdje!" Zgrabio sam nonu posudu koja je bila napola puna, i bacio je prema Carlu. On se brzinom munje pognuo, pa je posuda prizemljila na Maria, koji je ispijao bocu piva. Obrisao je sadraj posude s lica, istovremeno ispustivi bujicu stravinih psovki. Sljedeeg trenutka Isabella i ja bili smo silom razdvojeni. "Ti uljiva njemaka seljaino", povikao je. "Ovdje dobiva talijansku curu u pola cijene i usuuje se bacati mokrau na pristojne ljude!" Pokuao mije skoiti na trbuh, ali uspio sam se na vrij eme otkotrlj ati. Carl i Otto skoili su na njega i uspjeli ga oboriti. Visoki Otto sjeo mu je na prsa, dok mu je Isabella pruala prvu pomo u obliku piva i rakije koje mu je ulijevala u usta u velikim koliinama kako bi ga utiala. Polako mu se vratila smirenost, no prije no to se sloio da e se ponaati razumno, Isabella mu je morala obeati evu isprike, i dok su oni to obavljali, mi smo pjevali "Oh, Tannenbaum!" u troglasju. "Znao sam da si jedan od nas", rekao je Carl ozbiljnoga lica. S donje strane ventilacijskog okna na dvoritu zaulo se kako se boca razbila o oluk. Uurbani koraci zauli su se na uskim stubama. izme sa eljeznim potplatima koje su pokuavale tiho koraati. Vojna policija, prokleti lovci na glave. Mario se oslobodio Isabelle. "Dovraga, deki, tu su. Slijepa ih je ena ula. Van na krov! Sbrigatevi!" Pokuao sam otpuzati ispod kreveta, ali su me izvukli za noge. "Jesi li lud?", zasiktala je Isabella. "To je prvo mjesto na koje pogledaju." Mario nas je pogurao kroz prozor. "Van, vi skitnice! I ne diite galamu! Ako vas nau ovdje, zatvorit e gostionicu i sve ovo. Vrag odnio vas Nijemce. to se 180 mene tie, moete ubijati jedni druge koliko elite, ali ostavite nas Rimljane na miru." Imao sam svoj pitolj u zubima i dvije rune bombe oko vrata. Kad sam pogledao dolje, zavrtilo mi se u glavi. Carl je bio odmah iza mene. Zaboravio je svoje hlae i samo se blesavo cerio. Bacili su dva mornarska ruksaka i moju na-prtnjau u otvor za ventilaciju. Najgore su proli karabini mornara. Gurnuli su ih u dimnjak i nadali se da meci nee eksplodirati. Nismo bili jedini tim poslom u zgradi. Drali smo se za zid kue poput vinove loze. Na nonim prstima stajao sam na jednoj cigli koja je malo strala, a prstima sam se drao za strehu. "Nemojte gledati dolje", upozoravajue je rekla Isabella.

Boe, kako me bilo strah! Zbog ega nas je progonila naa vlastita vojska? to smo uinili? Jedna no slobode. To je bilo sve. Bili smo vojnici kojima je bila potrebno oputanje. Prokleta bila sva policija. "Moja futrola za pitolj i kapa su jo uvijek unutra", uzrujano sam proaputao. "Idiote", apatom mije odgovorio Carl i pokucao na staklo. Mario je provirio. "Per Bacco! Vi Nijemci ste najvei idioti svih vremena", rekao je, prui vi mu stvari van. Nekoliko minuta kasnije zauli smo kako se s treskom otvaraju vrata. Ponaali su se prema Isabelli kao prema ivotinji, udarili Maria i izrugivali se Italiji. Tada se otvorio i prozor. Stisnuli smo se uz zid, pretvorivi se u nijeme cigle. Ako nas otkriju, to e znaiti sigurnu smrt. Nikakvo nas objanjenje ne bi moglo spasiti. Gurnuo sam otponac svog .8 prema naprijed. Carl je meu zubima drao icu rune bombe. U svjetlosti koja je dopirala s prozora ugledao sam kameno lice pod elinim ljemom. Zraka svjetlosti iz depne svjetiljke obasjala je unutranjost bunara u dvoritu. Kriste, pomozi nam. Samo ovaj put. Neka nestanu i 181 sutra emo otii na misu. Ne moe ti smetati to smo se jednom zabavili! uli smo vojne policajce kako viu i zvuk lomljenja drveta. Netko je vrisnuo. Zvuk alatke za ukopavanje koja udara meso. Pucanj iz pitolja. Razbijanje stakla. Kletve i psovke. "Za tom svinjom", naredio je pijani glas. izme sa eljeznim potplatima spustile su se stubama. Pitam se jesu li ga uhvatili. Zasigurno je bio oajan kada je pucao. Slomili bi mu sve kosti u tijelu. Ne puca se nekanjeno u vojnu policiju. Teki motor zabrujao je u tihoj ulici. Nekoliko BMW-ovih motocikala se prikljuilo. Sada su krenuli. S ovononim ulovom. Malo po malo primaknuli smo se natrag uskom izboinom. Ba prije no to smo uli kroz prozor, Otto je rekao: "Pripazi. Moda izvode stari trik i pretvaraju se kako su otili, samo kako bi nas izmamili van." Duboko sam udahnuo. inilo mi se da mi mozak uope ne radi. Otkinuo mi se nokat, i visio je o koncu, bolei poput samog vraga kad bih maknuo prstom. Prozor se s treskom otvorio i elini je ljem provirio van. Vojni policajac pogledao je dolje u bunar, a svjetlost iz depne svjetiljke zaplesala je po suprotnom zidu. Zastor je urno navuen. uli smo nekoga gore na krovu. Zveket krovnog prozora izdao je bjegunca. Zadrali smo dah. Na posljetku se prozor otvorio i Mario i Isabella gurnuli su glave van. "Vi prokleti Nijemci ete me doi glave", rekao je Mario. "Ovo je bilo blizu." Njegov prljavi pulover bio je natopljen znojem. "Ako se ikada doepam kojega iz te gomile, sam u ga zadaviti. Sutra idem na misu. Nije da ba vjerujem u Boga, ali Kada sam posjetio Maria nakon rata, rekao mije kako je istih problema imao i s Amerikancima, nap. autora svejedno!" Obrisao je elo nekakvom krpom. "Rita, blesava koza, imala je jednoga u ormaru. Dezertera iz Luftwaffe. Bio je u bijegu tri mjeseca. Jednom sam ga izbacio. A imao je talijanske dokumente. Mogao se izvui s njima da ga nisu pronali u ormaru. ak bi i krava posumnjala u nekoga koga otkrije u ormaru." "Pronali su talijanskog dezertera i Engleza", dodala je Isabella. "Onoga koji je pobjegao iz Campo Concentramento Pri-gioneri di Guerra 304." Soba se ispunila ljudima koji su govorili mjeavinom jezika. Sjedili smo jedan do drugoga na irokome krevetu. Veina se s olakanjem smijala, ali u jednom uglu sobe sjedila je lijepa mlada djevojka tunoga lica. Englez je bio njezin prijatelj. "Odvukli su ga niz stube, za noge", proaputala je. "Glava mu je udarala u svaku stepenicu." Prometni policajac kojega smo upoznali ranije te veeri pruio joj je bocu rakije, ali ona ju je odgurnula, promrmljavi neto to ja nisam uo.

"Jesu ih, ha? Prokleti bili", rekao je Mario. "Sutra su trebali pobjei u planine. Partizani su ih oekivali." "Glupo je od njih to su bili u Rimu bez papira", rekao je prometni policajac s profesionalnom sigurnou. "Ovdje se ne moe sakriti." "Gdje su pronali Heinza?" upitao je ovjek iljatoga nosa, koji je imao toku u oblinjem restoranu. "Ispod umivaonika u zahodu", odgovorila je djevojka s licem nateklim od plaa. "Ba kad su ve bili na odlasku, jedan od njih se okrenuo i svjetiljkom obasjao to mjesto. To ak nije bio jedan od nasilnika. Samo Gefreiter. Nije bio ljutit. Samo se nasmijao i rekao Heinzu: "Bolje izii, maleni. Sigurno ti je dosadno ondje sjediti." Heinz je sigurno poludio. Izvukao je svoj pitolj i zapucao prema njemu. Pogodio gaje samo u ruku. To je prizvalo ostale, koji su ga nasmrt premlatili kundacima svojih puaka. utali su ga niz stepenite poput lopte. Leao je na svakom odmoritu sve dok se oni ne bi spustili i utnuli ga dalje." 182 183 "Jesi li sigurna daje Heinz mrtav?" upitao je Mario izmeu dva gutljaja piva. Debeljukasta djevojka je potvrdno kimnula. "Kako mrzim vojnu policiju", estoko je po vikao Otto. "Oni su pravi mesari." Otkopao je kaput, olabavio tregere svog kombinezona i inilo se da e se upustiti u dugi monolog, no Carl ga je prekinuo. "Zavei! Jebe vojnu policiju. Uivaj u ratu. Mir e biti dug i uasan. Zar nema ena i cuge koliko god eli? Nisi li s prijateljima? A lovaki psi su otili. Pa zbog ega onda, dovraga, prigovara? to vie eli? Nije li Bog dobar prema nama?" Isabella je stavila plou na gramofon, pa je svatko od nas zaplesao svoj omiljeni ples bez obzira na glazbu. Jedna djevojka zaradila je masnicu na oku. Mario je razbio bocu na glavi prometnog policajca. Olakavali smo se kroz prozor. To djevojkama nije bilo ba jednostavno. Morali smo ih drati kako ne bi izgubile ravnoteu. Niti jedna od njih nije htjela izii iz sobe, da se ne bi dogodilo neto zanimljivo dok nje ne bude bilo. Mario i neki talijanski mornar prihvatili su se harmonika, a odnekud se stvorio i ovjek s verglom. itava se kua poela tresti od urnebesne buke. Pregrada izmeu Isabelline i susjedne sobe se sruila. Prometni policajac ijedna od djevojaka ozbiljno su odluili da e zajedno napustiti ovaj svijet. Pripremili su se da poine samoubojstvo. Pomogli smo im napuniti kadu, ali nakon to smo ih drali zaronjene neko vrijeme, predomislili su se. Carl se razbjesnio i poeo udarati njihovim glavama jednu o drugu i proklinjati ih jer su beskarakterni idioti koji ne znaju to ele. Kopulirajui parovi leali su po hodniku i vani na stubama. Mario je stavio svoja prljava stopala na donji dio mojih lea. Nije to bilo zato to je htio ometati mene i Annu, nego ih nije imao kamo drugdje staviti, ako bi se nagnuo prema natrag da stavi glavu izmeu Luisinih bujnih grudi. Razvukao je harmoniku do pune 184 duine, ispljunuo malo piva koje mu se vratilo iz eluca u vazu s cvijeem, u kojoj su se uti cvjetovi tresli protestirajui. Du hast Gluck bei dan Frauen, bel ami, Gar nicht elegant, gar nicht charmant... To se nije moglo nazvati pjevanjem. Bilo je to divljako, veselo urlanje. Zastajao je kako bi uhvatio zraka nakon svakog stiha. Demper mu se popeo do polovine grudi, otkrivajui veliki komad dlakavog trbuha. Otto i jedna od djevojaka pojavili su se od ispod kreveta, gdje su proveli dosta dugo vremena. Potom ju je Otto gurnuo natrag pod krevet stopalom koje je bilo daleko od istoga. Djevojka je bila iz Varave, a u Rim je stigla s mnotvom drugih ratnih otpadaka. Nikada se ne bi umorila od prianja drugima o imanjima njezinoga oca visokog roda.

"Daj zaepi, Zosia", viknuo je Otto. "Ne mogu sluati te prie o tvojim prokletim konjima i koijama. Ne pada mi na pamet da hodam iza bijelih konja." Okrenuo se leima prema krevetu, a djevojka je svoje gole noge prebacila preko njegovih ramena. Uhvatio ju je za koljena i zapjevao: Wir lagen vor Madagaskar und hatten die Pest au Bord ... Pjevao jeo tekom lovu ribara na srdele, koji nakon itave noi provedene na olujnom moru, vue svoje mree bolnim miiima i u njima ugleda samo jednu ribu, to mu je sve ime e prehraniti stado svoje djeice. Pridruilo nam se nekoliko djevojaka iz vieg sloja s veselim prijateljima. Bilo im je dosta antikviteta i finoga porculana, i htjele su vidjeti prljave nokte, uti proste psovke i nanjuiti prokislo pivo. Jedna od njih rekla nam je da su njezina majka i njen ljubavnik zajedno popili otrov. 185 "Moja majka je bila kurva. Ali nema veze. Zar me ne bi htio poeviti?" rekla je Carlu i bacila mu se oko vrata. Zauzeli su mjesto u hodniku. Teturajui, priao je Otto, a pridravale su ga dvije nage djevojke. "Nemojte vjerovati gospodi", povikao je pokazujui prstom prema jednom od momaka. "Svi su oni laljivci. Kad im dosadi njihov truli ivot, onda se pretvaraju da su komunisti i nagovore nas, potene nadniare, da podignemo crvenu zastavu." Druga djevojka iz vieg sloja se nasmijala, objesivi mi se oko vrata. Otto joj je pokuao pomoi oko patent-zatvaraa, to je dovelo do toga da joj se suknja rasparala sve do obruba. "Crne gaice, kratka podsuknja!" povikao je, uhvatio djevojku za ruku i bacio je na krevet. "Trebalo bi im svima dati po stranjici, tim instant-proleterima. Nisi li trenutano komunist, ti slatki mome?" povikao je njezinom prijatelju. Carl je zapjevao: Die Neger in Afrika sie rufen alle laut: Wir wollen heim ins Reich! "Ti komunist?" ratoborno je povikao Otto. Mladac je kimnuo. Stegnuo je pesnicu i zagraktao neto poput "crvena fronta". "Djeja igra", obrecnuo se Otto. Potom je izvukao .38 iz svog kaputa i dobacio ga mladiu. "Izii na ulice, pronai nekog gestapovca ili vojnog policajca i sredi ih ovime. Naravno, to se ne usuuje. Ti prljavo maleno govno iz damskog salona. Znam ja vas lopove iz visokog drutva. Zastavnici, asniki kadeti, kvazi-porunici, tja! Niti jedan od vas nema hrabrost starog rimskog maka." Harmonike su utihnule. Svi su se odjednom okrenuli. Otto je nastavio zanovijetati. Bio je tipian podmorniar, i mrzio je sve stoje bilo povezano s viim klasama, a rije intelektualac na njega je djelovala poput crvene tkanine na bika. 186 Djevojka akademskog izgleda s naoalama pokuala je intervenirati, pa ju je Otto bijesno pogledao, a potom se iznenada nala na drugom dijelu hodnika. Mladi, iju je kosu trebalo podrezati nestao je kroz vrata s pitoljem u depu. Jedan ili dvojica pokuali su ga zadrati. Prila mije druga djevojka. "Odbaci svoju uniformu i poi sa mnom", predloila mije. "Rat e uskoro biti gotov." Preao sam rukom po njezinom bedru. Bacila se na lea na krevet, nogu ovjeenih preko ruba, a ja sam se bacio na nju. Otto je i dalje gunao: "Komunisti! Niti govora! Kapitulirali bi im bi ugledali priuvnog policajca sa svastikom na stranjici." Prometni policajac uao je s jednim kolegom. "Prokletstvo, kakva srea!" ljutito je uzviknuo. "Dvije pro-buene gume, svaki puta na prednjem kotau. Bruno i ja smo slijedili nekoliko djevojaka u sportskom automobilu. Sipale su avle za sobom. To se moe oekivati samo od te

grube mladei. Bruno je vozio i zaletjeli smo se ravno u stablo. Ali znam tko je jedna od djevojaka: Njezin stari e morati pljunuti lovu!" Iska-pio je bocu piva. "Bio sam u Cirenaiki", rekao je Ottu. "Ondje sam zaradio metak u nozi, pa sam se opet mogao vratiti poslu u prometu." "to to mene briga?" zareao je Otto. "Ja sam u mornarici. Mi mornari na sebi nosimo najvei teret ovog prokletog rata." "Ne bih znao nita o tome", prljavi prometni policajac je veselo rekao i ponudio ga bocom piva. "Moja je obitelj godinama u policiji. Moj otac je ubijen u Napulju. Sredio gaje prokleti makro. Oni su dokrajili i mog djeda. Bio je narednik u karabinjerima. Bacili su njegovo tijelo u kanal." "To me uope ne brine", rekao je Otto. "Nikada nisam podnosio policiju. Isti su u svim zemljama." "Ja nikome ne inim zlo", protestirao je prometni policajac. "Ali djevojka koja je bacala one avle - bolje neka se pripazi! Sutra." 187 "Ako je iz viega stalea", tucnuo je Carl, "tada joj odrubimo glavu. Moda bismo ja i moja dva prijatelja trebali poi s tobom i pomoi ti da je sredi." Sve je bilo mokro od piva. Jedna od djevojaka je povratila. Na sebi je imala samo svijetloplave gaice. Mario joj je u stranjicu stavio uti cvijet, ali osjeala se previe loe da bi primijetila takvo to. Potom su Mario i dvojica policajaca oteturali u prizemlje, pjevajui svaki razliitu pjesmu. Bilo je vrijeme da se otvori gostionica. Kad su doli do prvog kata, poeli su se svaati, optuujui jedan drugoga za krau piva; tada je Mariova dobro-dunost nadvladala, i poeo je jecati. Pokuao je obrisati oi policajevom futrolom za pitolj. Nakon toga nisu mogli otvorili vrata gostionice, pa su odluili policajevim pitoljem propu-cati bravu. im su unitili bravu, Mario je pronaao kljueve. To je izazvalo novu, silovitu prepirku, jer je Mario zatraio naknadu za unitenje brave i ustrajao na tvrdnji da policajac sabotira njegov posao. Zaprijetio mu je tubom zbog nastale tete. A potom su se iznenada opet sprijateljili. Leao sam s Elizabetom ispod kreveta. Glava mije pucala, i elio sam da sam mrtav. Otto je bio na koljenima pokraj toaleta, sa daskom oko vrata poput konjske orme. Carl i Rita su sjedili u ormaru svaajui se oko visine stropa, jer je Carl inzistirao da je prenizak da bi odgovarao propisima. "Doite, vi pijane svinje", nestrpljivo je povikao Mario. "Obucite hlae. Vrijeme je za misu. Ostali su ve na putu." Crkva Svetog Andrije bila je ugodno prohladna. Stisnuli smo se u dvije klupe i lica su nam poprimila ozbiljne izraze. Rita je bila poput djevice Marije. Barem poput onoga to smo mi smatrali djevicom Marijom. Jedno po jedno prili smo oltaru. Otto je dodao Carlu svoju pljosku. Odlazak na misu bio je za njih pravi poduhvat, i trebali su meusobnu podrku. 188 Moja djevojka iz vie klase kleala je pokraj mene. Otto je sklopio dlanove udnom, nespretnom gestom. Pogledao sam lik na kriu i shvatio kako mrmljam: "Hvala ti, Kriste, to si nam pomogao sino kad su doli lovaki psi. Pomozi i onima koje su uhvatili." U tom trenutku trak suneve svjetlosti pao je na njegovo lice. Izgledao je vrlo umorno. Osjetio sam neiji stisak na ruci. Bio je to Mario, jo uvijek u svom demperu, i sa krpom oko vrata. Zaudarao je na pivo. "Hajde, Sven. Jesi li zaspao?" "Idi do vraga", zareao sam. Stisak je postao vri, gotovo okrutan. Priao nam je Otto. Udario me rukom po glavi. "Nemoj biti drzak, ti mladi gnjavatoru. Bez gluposti u crkvi. Nemoj niti pokuati stvarati

probleme, kao da osobno poznaje Boga." Izvukli su me van. Carl je htio ukrasti srebrnu pliticu dok smo izlazili, ali Otto i Mario mislili su kako bi to bilo previe. "Da smo vani naletjeli na sveenika i da ju je imao pod rukom, to bi bilo drugaije. Jednu po glavi i u bijeg sa srebrom; ali ne moete ukrasti neto u crkvi. Postoje granice." Carl je popustio, no bio je razoaran i bijesan, tako bijesan daje sviraa vergla zviznuo po glavi, zbog ega je ovaj ispustio vergl, i povikao na njega: "Kako se usuuje proizvoditi te kurvinjske melodije pokraj crkve, ti pogani makaronu?" Nekoliko sati kasnije oprostili smo se s Mariom i djevojkama i odluili da idemo razgledavati znamenitosti. Posjetili smo mnotvo krmi i gostionica, s ruksacima na leima. Nakon nekog vremena, stali smo da popijemo pivo i svratimo do bordela. Takoer smo se nali na nekoj izlobi slika, no to je bila pogreka. Carlu se dopala slika nage djevojke, ali kada je uo njezinu cijenu, htio je istui organizatora izlobe. Zaprijetili 189 su da e pozvati policiju. Takvi uvijek to naprave. Da su nas ponudili aom piva, ne bi morali mijenjati etiri velika prozorska stakla. Uli smo u neki otmjeni restoran u Via Cavour i otkrili da se ne sviamo glavnom konobaru i etvorici ostalih konobara. Sve je poelo kada je ena u garderobi odbila prihvatiti nae ruksake i naprtnjau, postalo jo loije kada je Otto odluio presvui arape u predvorju, ali aa se prelila kad su nas odbili posluiti. Carl se strahovito uzrujao i opsovao im sve po spisku, potom odjurio do kuhinje, zgrabio veliku porciju raviola i izjurio van, gurajui osoblje na stranu kao daje uragan u umi mladica. Par starijih policajaca uspio nas je izmamiti van i odvesti do krme u nekoj zabaenoj ulici, gdje smo bili vie dobrodoli. Carl nije mogao prestati psovati vie klase sve dok nismo stigli onamo. Jo je uvijek pod rukom nosio porciju raviola. Poklon iz otmjenog restorana, gdje su bez sumnje mislili kako je to niska cijena koju su morali platiti kako bi nas se rijeili. Kad smo stigli do krme, Carl je prijetei uhvatio kuhau i zaprijetio dvojici policajaca. "Shvaate li vas dvojica uljivih ulinih admirala da smo s vama poli dobrovoljno?" Popivi pivo s nama, ta su nas dvojica uvjerila da im je to bilo posve jasno. Kasnije te veeri nali smo se ispred fontane. Carl je plivao po njoj, pokazujui mi kako se uvui u pojas za spaavanje po loem vremenu, dok smo Otto i ja stvarali valove. Tada se iznad nas otvorio prozor, i vulgaran pospani glas nas je obasuo prijetnjama i psovkama zbog nae bune demonstracije. "Vi prokleti svadljivi pageti", povikao je Carl iz vode. "Kako se usuujete uznemirivati njemaku mornaricu tijekom vjebe spaavanja ivota?" Otto je dograbio kamen, bacio ga i pogodio Rimljanina koji je vikao na nas posred lica. Bio je izvan sebe i pokuao je iskoiti 190 kroz prozor, ali njegova gaje ena oajniki drala. Ipak su ivjeli na drugom katu. Potom je Otto bacio jo jedan kamen, ali ovoga puta je pogodio susjedni prozor. Tada je nastao pravi pakao. itava ulica bila je uznemirena i poela je velika ulina tunjava. Bilo je poput manje revolucije, iz koje smo se povukli kada je dosegla vrhunac i ljudi zaboravili zbog ega je zapoela. Sljedeeg jutra smo odluili kako emo sva trojica otii u bolnicu, ali Sudbina je htjela drugaije. Zlom sreom, nali smo se u drutvu talijanskog mornara koji je bio na putu za pomorsku bazu u Genovi. Sa sobom je vodio desetnika vojne glazbe, koji je upravo iziao iz bolnice u Salernu, gdje su mu dali umjetnu nogu. Nije volio svoju novu nogu koja ga je boljela, pa ju je nosio pod rukom i epao uokolo uz pomo take. U poetku je imao dvije take, ali je jednu prodao nekakvom pastiru. Nije njemu trebala taka, ali bio je to ovjek koji je znao misliti na budunost.

"Nikada ne zna to se moe dogoditi u ratu poput ovoga", rekao mu je. "Neto mi govori da e prije ili kasnije doi do nestaice taka." Prili su nam dok smo sjedili na stubama u Via Torino i jeli prene srdele. Ponudili smo im da sjednu i podijele obrok s nama, pa smo nas petorica dotukli ribu. Nakon toga smo zajedno lutali uskim uliicama i pekli popeke od krumpira u limenki iznad otvorene vatre na nekom malenom trgu. Tada nas je odjednom obuzela luda potreba za urednou, pa smo otili na javne tueve. Na nesreu, dolo je do pomutnje kada smo provalili vrata enskog dijela, pa smo morali pobjei. Goli golcati, u rukama nosei svoju odjeu i stvari, uspjeli smo pobjei preko beskrajnog niza ograda i drvarnica. Rastali smo se na Ponte Umberto. Dvojica Talijana osjetili su da vie ne trebaju odugovlaiti svoj put. Ve su mjesec dana bili na putovanju. Papiri su im bili potvreni, ali igovi nisu bili posve originalni. Mahali smo si sve dok smo mogli vidjeti jedni druge, a potom smo se nastavili dovikivati. 191 "Deki, nai emo se kad rat zavri. Prvi 3. studenoga nakon mira", vikao je talijanski mornar iz sporedne ulice. "To nee biti dobro, mornaru", odgovorio mu je Carl. "Pretpostavimo da rat zavri 4. studenoga, tada e proi itava godina prije no to se naemo. to kaete na tono tri mjeseca nakon zavretka rata. Ovdje?" "Misli li ondje gdje ste vi ili ovdje gdje smo mi?" povikao je mornar. Sada smo ve bili predaleko, pa smo teko uli jedni druge. Ljudi su zastajkivali i gledali nas s nerazumijevanjem. Carl je stavio dlanove oko usta poput megafona. "Srest emo se nasred Ponte Umberta, i svaki emo ponijeti sanduk piva." "O.K. Koje vam vrijeme najvie odgovara?" povikao je Talijan. "Jedanaest i petnaest", viknuo je Carl. "Hoete li doi vlakom ili brodom?" povikao je mornar. "Nemoj ispitivati takva blesava pitanja. Ide li ti ikada vlakom, osim ako ba mora?" "Iz Anzia za Rim ide autobus svakih sat vremena", dopro je mornarev glas iz daljine. Jo smo nekoliko puta vikali jedni drugima to glasnije smo mogli, ali sada smo bili ve toliko udaljeni da su nai odgovori bili samo slabana jeka. Do bolnice u Via di San Stefano stigli smo rano ujutro sljedeeg dana. Doli smo fijakerom, iji je voza sjedio na sjedalu za putnike, a nas trojica smo sjedili na koijaevu mjestu i naizmjence upravljali. Trebalo nam je neto nagovaranja kako bismo uvjerili fijakerista da pristane na dogovor, ali na kraju smo uspjeli. "A sada prelazimo na tei dio izbjegavanja kanala", rekao je Carl kada smo proli kroz vrata. "Vrlo sam usredotoen, tako da bismo trebali biti u redu", rekao je Otto, koji je drao uzde. 192 Straar nas je zapanjeno promatrao. Nikada nije vidio takav dolazak. Otto je elegantno zaokrenuo i zaustavio nas pokraj stepenita. "Pusti uzde iz ruku", naredio mu je Carl. Oprostili smo se od staroga fijakerista i njegovoga konja uz nekoliko boca piva. "Kamo ste krenuli?" razdraljivo je upitao straar. "Jesmo li mi tebe pitali kamo si krenuo?" odvratio mu je Carl. "to se to tebe tie?" "Moram vas to pitati", odgovorio je straar. "Pa, to si uinio, a sada zauti", rekao je Carl. ovjek je slegnuo ramenima i vratio se na ulaz. Strelica je pokazivala put do ureda. "Obeavam vam da neu uzeti mnogo od onih jodnih junaka", rekao je Carl. "Ako budu pristojni i ljubazni prema meni, postoji neznatna mogunost da u i ja biti ljubazan prema njima. Inae, proklinjat e dan kad su imali posla s Carlom Friedri-chom Weberom." Ne obraajui pozornost na obavijest koja je glasila "pokucati i priekati", upali smo u ured.

Unteroffizier medicinar u posebno skrojenoj uniformi sjedio je u stolici za ljuljanje, s objema nogama na stolu, marljivo mastei svoju kosu briljantinom i valovito je slaui. Na zidu iza njega nalazio se veliki portret Adolfa Hiti era. "Zdravo, ti tamo!" rekao je Carl, ispustivi uz klopot puku i ruksak na pod. Jako namirisani Unteroffizier nije se udostojao pogledati nas. Carl je jo jednom pokuao privui njegovu pozornost. "Hej, ti majstore za ireve. Muterije!" Junak bolnice akao je zube laringoskopom, i gledao kroz prozor. "Zasigurno ste doli na krivu adresu." 193 "E ba nismo. Ova rupa je bolnica, zar ne?" "Tono. Vi ste u Ospedale Militare, razgovarate s glavnim inovnikom. Ovdje se umorne kosti postavljaju u propisani stav i bljuje se izvjee o tome zato ste se nali ovdje." "Oh, odbij", rekao je Otto. "to sam vam rekao?" obrecnuo se Carl. "Pustite me da ga uhvatim za vrat. Takav usrani bolniki cjepidlaka!" "Daj, prijatelju, budi razuman", rekao je Otto, potrudivi se. "Moramo se ovdje usidriti." "Tada ste doli na krivo mjesto. Vi ste u bolnici, a ne u brodogradilitu." "Nemoj niti razgovarati s njime", rekao je Carl. "Opali mu jednu po gubici i tada idemo." Otto j e j o j ednom pokuao. "Ne znam kako vi to nazivate svojim medicinskim narjejem. Moramo se ovdje smjestiti. Zbog popravka. Generalni remont." Medicinski Unteroffizier bio je uposlen promatrajui svoju sjajeu kosu u zrcalu na suprotnom zidu. Napricao je lice kolonjskom vodom. "Drugim rijeima, hoete rei da vas trebamo primiti? Pretpostavljam, tada, da imate odgovarajue papire od vaeg medicinskog asnika. Jeste li bili ranjeni?" "Da", kimnuo je Carl. "Ali to je bilo prije puno vremena. Nismo zbog toga doli." "Imam problema s penisom", javio se Otto. "Tada si doao na krivu adresu. Ovo je kirurki odjel." ovjek se nasmijao s visine. "Kako ti se samo da svaati s tim lopovom", rekao je Carl. "Udari ga u jaja, gurni ga kroz prozor i idemo odavde." Medicinski Unteroffizier nije obraao pozornost na ova dobronamjerna upozorenja. "Morate se javiti Odjelu za kone i spolne bolesti, koji je u civilnoj bolnici. Ured gradonaelnika e vam rei gdje je to; 194 asnik za nadzor kretanja na eljeznikoj stanici e vam rei gdje je ured gradonaelnika, a svaki policajac znat e vam rei gdje je eljeznika stanica." "Zar ti ne zna gdje je ta prokleta bolnica za pimpeke?" isprovocirano je upitao Otto. "Naravno. Moram to znati." "Tada ispljuni", ljutito je povikao Otto. "Mornaru, ja sam glavni inovnik u kirurkoj bolnici, a ne ured za informacije." "A to zapravo radi, kada nisi vojnik?" upitao je Otto. "Zapravo, ne vidim kako bi se to tebe ticalo", glatko je odgovorio Unteroffizier. "Nas se dvojica nikada neemo druiti u privatnom ivotu; ali budui da si oito zainteresiran, prekriti u svoje pravilo ovaj puta i rei ti. Ja sam glavni inovnik, druge klase, u gradu Berlinu." "Sada mi je prekipjelo", povikao je Carl, podiui hlae. "Glavni inovnik grada, tja! inovnik! Uljivi pisar. Najnii olo na zemlji." Zgrabio je boicu tinte i razbio je o zid iza ovjeka. Uslijedile su knjige. U vrlo kratkom vremenu bio je ispranjen itav sanduk. Carl i ja skoili smo na stol, dograbili ovjeka za kosu i poeli njegovom glavom udarati o radnu plohu. Otto je otvorio limenku dema od jagoda i utrljao njezin sadraj u njegovu kosu,

dok je Carl izlio briljantin i kolonjsku vodu po njegovoj uniformi. Razderali smo nekoliko jastuka na komadie i pustili perje da leti uokolo. Tada smo ispraznili nekoliko staklenki marmelade, razmazali je po ovjekovu licu, i natrljali ga perjem, sve dok nije poprimio izgled bolesne kokoi. Neka je medicinska sestra provirila unutra, ali je uurbano nestala kada je medicinski rjenik projurio pokraj njezine glave. Prije no to smo otili, Carl je zabio klupko papira niz vrat Unteroffiziera koji je galamio. Tada smo, prilino zadovoljni sobom, izili iz ureda kojega smo unitili. Straar na vratima pustio nas je da proemo bez problema. 195 "Izlijeit emo se prije no to stignemo do bolnice", alio se Otto. "Ve smo tri tjedna na putu." Preli smo dobru udaljenost Via Claudiom, kada se Kiibel zaustavio pokraj nas i dvojica lovakih pasa iskoila iz njega. "Uhieni ste", rekao je jedan od njih. "Ne znam nita o tome", cerio se Carl. Kopa na njegovom pojasu zadala je prvom vojnom policajcu straan udarac u lice. ovjek je pao na tlo i puzao uokolo, zaslijepljen i uplakan. Ulica se ispraznila u nekoliko sekundi. Fijaker s dvije putnice galopom je nestao. Drugi vojni policajac krenuo je rukom prema svojoj futroli. Skoio sam mu na lea i zario zube u njegovo uho. Carl gaje udario u trbuh, pa akom u lice uz udarac koji je odjeknuo. Tada smo ih obojicu bacili na tlo. Uskoio sam u Kiibel, upalio motor, ubacio u drugu brzinu i iskoio van. Uz kripu, automobil se zabio u zgradu na uglu Via Marco Aurelio. Nastavili smo dalje. Kod Koloseuma Carl se neega sjetio. Nakon premetanja po svom ruksaku izvukao je bocu ruma i s njom smo otili natrag do lovakih pasa koji su jo uvijek bili bez svijesti. "Isprati, molim", rekao je Carl, izlijevajui po pola ae svakome od njih u grlo. Poprskali smo im i cijele uniforme, sve dok nisu poeli zaudarati na rum na kilometar udaljenosti, a potom smo ubacili praznu bocu na prednje sjedite razbijenog automobila. "ep", paljivo je primijetio Carl. Otto je prasnuo u smijeh, doista od srca, i vrativi se do dvojice policajaca, gurnuo ep jednome od njih u dep hlaa. "A sada, gdje je telefon", rekao je Carl, veselo se cerekajui. Sva smo se trojica ugurali u telefonsku govornicu. Nakon mnogo prepirke uspjeli smo pronai broj gradonaelnika. Otto je bio zaduen za poziv, jer je imao najuvjerljiviji glas. 196 "Gospodine generale, oh, da, onda gospodine Oberleutnant, meni je svejedno to ste vi. Tko neka ne bude drzak? to to, dovraga, ima s vama? Zar mislite da ve nisam vidio te gutae maeva ranije? elite znati s kime priate? Mislite li da sam slab u glavi? Zato zovem? to to dovraga ima s vama? Halo, halo! Svinja mi je spustila slualicu." Otto je stajao irom otvorenih usta od uenja. "Doista su prokleto drski", zareao je Carl. "Daj mi taj telefon! Ima li broj? Sve si pogreno napravio. Ja u ti pokazati kako se to radi." Zatraio je broj. "Dajte mi deurnog asnika", otresao se. "Ovdje profesor Brandt. Sve do prije nekoliko trenutaka sam mislio kako je vojna policija ovdje da uva mir, ali to sam tada ugledao? Vae proklete pozornike kako se tuku s pijanim civilima koje voze uokolo u svojim slubenim vozilima. To je skandalozno, gospodine Hauptmann, da vi doputate takve stvari. Vai ljudi sada lee mrtvi pijani na uglu Via Marco Aurelio i Via Claudia, nakon to su slupali automobil." Sa irokim osmijehom na licu, spustio je s treskom slualicu. Odoljeli smo iskuenju da ostanemo i vidimo to e se dalje dogoditi. Sljedei dan i no proveli smo zajedno, a tada sam se rastao od njih na Odjelu za spolne bolesti

civilne bolnice. Dok sam odlazio, vikali su za mnom s prozora na prvom katu: "Nemoj zaboraviti na na sastanak na Ponte Umbertu kada rat zavri." "Nikako neu to zaboraviti", viknuo sam im. Hodao- sam natrake itavim putem do ugla, kako ih ne bi izgubio iz vidokruga. Mahnuo sam im, a oni su mi odmahnuli svojim mornarskim kapama. "Proslavit emo mir kod Maria", povikao je Otto. Otiao sam, ali bio sam samo na pola puta niz ulicu, kada sam se morao okrenuti i otrati natrag do ugla. Bilo mi je tako ao ostaviti ih. Jo su uvijek bili na prozoru. Kada su me ugledali, bacili su kape uvis i zapjevali mornarsku oprotajnu pjesmu. 197 Tada sam otrao niz usku ulicu, to sam bre mogao. Morao sam otii od njih, jer bi se neto dogodilo. Otiao sam i sjeo u park, pun enje. Vjetar je puhao s juga, i moglo se uti topove kod Monte Cassina poput neprekinute prijetee grmljavine. Otiao sam do Kontrole kretanja na eljeznikoj stanici, kako bih promijenio svoj nalog za dopust, namjeravajui otii u zranu luku i vidjeti mogu li dobiti mjesto u transportnom zrakoplovu. Neki Oberfeldwebel upitno me pogledao: "Zar ne zna to se juer dogodilo?" Stajao je vaui moje papire za dopust u ruci. Tada ih je polako razderao: "Velika ofenziva. Svi su dopusti ukinuti od strane zapovjednitva June armije." 198 XI. Bordel Blijeda Ida nije bio obian bordel. To uope slubeno nije bio bordel, iako gaje kao takvog znao svaki vojnik od Sicilije do Brennera. Meu Idinim osobljem bilo je nekoliko djevojaka koje su se krile od Gestapa, te jedna ili dvije koje su traili partizani. Ida im je svima nabavila ute putovnice. Djevojke je dijelila prema izgledu i sredini iz koje su dolazile. Kod Ideje bilo etiri odjela: za vojnike, doasnike, asnike i stoerne asnike. Samo su najprobranije djevojke koje su govorile dva strana jezika i znale citirati Schillera i Shakespearea mogle brinuti za potrebe ovih potonjih. Ida je bila slaba na Schillera, i u svojoj oduevljenosti njime, na zid prostorije u kojoj su primani klijenti dala je napisati: Und setzt Ihr nicht das Leben ein, nie wird das Leben gewonnen seinl Jedne noi Porta i Maleni su promijenili dvije rijei, tako daje citat bolje pristajao okruenju. Ida je bila Amerikanka. Neto prije rata, dola je u Pariz, na klasino putovanje Europom. Njemako napredovanje se pokazalo prebrzim, pa nije uspjela pobjei. Rekla je samoj sebi kako e rat biti dug, i odluila ime e se baviti. Nije se iznenadila kada su Amerikanci na posljetku doli. Iskoristila je nekog Oberleutnanta kao odskonu dasku u krevet njemakog zapovjednika, nakon ega je postigla sveobuhvatnu sigurnost. Poetkom 1942. preselila je svoj posao iz Pariza u Rim, uzevi sa sobom est Francuskinja. Nije to bio lo poetak. 199 BORBENA OPHODNJA Sipali smo proste poalice oko sebe i pravili se vani pred grenadirima i padobrancima. Ili smo na posebnu misiju iza neprijateljskih linija. Promatrali su nas s odreenom dozom strahopotovanja. Svi su uli za te posebne misije. "Jeste li vi dobrovoljci?" upitao nas je Stabsfeldwebel s vitekim kriem oko vrata. "Kada treba ii na zahod, onda jesmo", smijao se Porta. Pomogli su nam navui nove prianjajue borbene odore preko naih crnih uniformi. Maleni je otrio svoj no za blisku borbu starim brusom.

"Ovo je tako otro da bih time mogao odrezati jaja pukovniku, a da on to ni ne primijeti", objavio je. Mlatili smo rukama i nogama, kako bismo smanjili ukoenost borbenih odora. Strane na maskirnim kapama mogle su se povui dolje i zakopati pod bradom. Zasloni na kapi su se takoer mogli povui dolje kako bi prekrili lice. Imali su proreze za oi. Upravo smo bili proveli dva puna dana kod Blijede Ide. Bila je to dobra zabava. Svaki od nas bio je sa po tri djevojke, od kojih su jedna ili dvije ak bile asnike djevojke. Veliko finale je bila velianstvena tunjava s nekim ljudima iz protuzrane obrane. Porta i neki Talijan imali su natjecanje u deranju. Porta je pobijedio rezultatom od dvije i pol guske, stoje bilo pola guske vie od Talijana. Talijan je kolabirao i morali su mu ispumpati eludac. Portino je lice bilo blijedo, ali uspio je to sve zadrati u trbuhu. Ako biste povratili tijekom ili ubrzo poslije takvog natjecanja, ili biste izgubili ili bili diskvalificirani. Porta je znao trik, koji se sastojao od posve mirnog sjedenja sljedeih sat vremena i dranja usta vrsto zatvorenima. Bilo nam je stvarno nejasno gdje je to sve utrpao. Visok i mrav, sjeo bi za stol i jeo sve dok ne bi ostalo niti mrvice. Ustao bi s trbuhom debelim poput trudne stjenice, no sve bi to nestalo, Bog zna kamo, jer nekoliko sati kasnije bio bi mrav kao i prije poetka. Porta je bio pravi pobjednik kada je jelo bilo u pitanju, a njegove sposobnosti bile su slavne s obje strane linije bojita. Tri su ga puta Amerikanci pozivali na utrku u jedenju. Dva puta je odbio, ali trei puta je prihvatio, pa su se on i ogromni crni desetnik susreli na natjecanju u rupi od granate na niijoj zemlji, a sve je bilo pomno nadzirano od obaju strana. Porta je pobijedio. Crnac je umro. Bili smo u Mikeovoj zemunici, i leei potrbuke prouavali kartu koja je bila rairena na podu. Jednooki je leao izmeu mene i Starog Una. "Stoje sa zapovjednikom topnitva?" upitao je Heide. "On ima hladnu glavu, nadam se." "Ne morate se zabrinjavati", rekao je Jednooki. "Poznajem ga. Bio je kod Lenjingrada. Zna svoj posao. Za deset minuta moe izbaciti 800 granata na njih. Ovdanji Jenkiji e time biti uljuljkani u lanu sigurnost, mislei kako e Indijanci sve popuiti." Porta je namjestio svoj uti cilindar povrh maskirne kape. Jednooki je zakiljio. Od pogleda na taj eir lice bi mu uvijek zadrhtalo, ali je odavna odustao od pokuaja borbe protiv toga. Ali sada, kad je ugledao Malenoga kako nabija svoj svijetlosivi polucilindar na glavu, jedva se mogao suzdrati; ali sve to je izustio bilo je: "Vas dvojica ste ludi!" Maleni je pokuavao skratiti nokte klijetima za icu. Odsjeeni komadi letjeli su po karti. "A ti toliko voli koristiti ove", zareao je Jednooki, "da moe prvi propuzati kroz icu u svom prokletom polucilindru. Prerezi donje dvije ice." "Ne znam brojati", rekao je Maleni veselo. Jednooki je preuo tu primjedbu. "Porta, ti slijedi Malenoga", nastavio je Jednooki. "Tono tri minute izmeu svakog ovjeka. Svanut e ubrzo nakon pet. 200 201 Pola sata kasnije jutarnjeg sunca e nestati. Na topniki zapovjednik e osobno doi ovamo. Moramo im poslati uobiajeni jutarnji pozdrav, inae e namirisati podvalu. Tako da do tada morate biti na svojim mjestima. Topnici ih imaju oznaena na svojim kartama. Ispaljivat e samo 105. Topovi su ve naciljali. Najtee e vam biti od pola sedam, pa sve do etrnaest sati. Ponovno emo to prijei. I ti me sluaj, Maleni. Ovo je posljednji put. Pogrijei li, bit e masakriran. U 5 i 32 bombardiranje kalibrom 105 kao blef. Ono e prestati u 5 i 48. U 12 i 45 vatra iz minobacaa tono Amerikancima ispred nosova. U 12 i 57 vatra iz automata e vas pokrivati tono trideset sekundi. Tada vi uskaete: prste iz guzica i naprijed. Sven, ti e se pozabaviti prednjim mitraljeskim gnijezdom. U njemu je samo jedan ovjek. Njemu dolazi

smjena u 13 sati. Pet metara iza nalazi se zemunica sa est ljudi. im presijee vrat mitraljescu, likvidirat e one u zemunici runim bombama. Heide, ti se pozabavi dvama stranjim strojnicama. Obje su na nogarima, ali na dnu komunikacijskog rova i prekrivene ceradom. Njihove posade su u zajednikoj zemunici tri metra desno. Napravili su i tri lane zemunice. U pravu ulaze kroz malenu rupu na lijevom zidu, ali ne moe pogrijeiti. Ispred ulaza nalazi se hrpa praznih limenki, koje im se nije dalo oistiti. Dvije rune bombe bit e dovoljne. Jedna duboko unutra i jedna u sredinu. im Sven i Heide ispune svoje zadatke, vi ostali kreete. Imate deset metara, a morat ete ih prijei za dvije i pol sekunde, niti vie, niti manje. Vi ete obasuti rov vatrom, ali nemojte se povezivati. Uvijek morate znati gdje se nalaze svi ostali, kako ih ne biste ubili. Pucajte na sve to nije odjeveno u maskirne jakne poput vaih sa zelenim i crnim prstenovima. Na itavom svijetu postoji samo vas dvadeset i dvojica koji ih imate. Ako vidite uniformu njemakog feldmara-la, ubijte ga! Svaki svakcati ovjek na amerikim poloajima mora biti ubijen. Niti jedan ne smije pobjei kako bi mogao drugima prenijeti to se dogodilo. Va je posao da ih okirate i preplaite. Oni moraju i hoe povjerovati da su iza njih duhovi ili utvare. Ovakva stvar e njihove jedinice obojenih baciti u pravu 202 paniku. Barcelona, ti se nee micati iz svoje rupe. Budi poput priljepka. Tvoj posao je da promatra dok drugi iste rov. Zelena signalna raketa, i tri kao da ti je sam vrag za petama." "Ah, mi to uvijek inimo", drsko je rekao Porta. "utite i sluajte", rekao je na general. "Dvije sekunde nakon tog svjetlosnog signala poinje nae topnitvo, a ti e, Barcelona, postaviti novi svjetski rekord i dostii ostale. Susjedni sektori nee znati to da misle o svemu tome. Ako sve bude kao to smo planirali, stvari e biti prilino zbrkane. Ima pet sekundi da sie s uzvisine. Nai topovi e uspostaviti baranu vatru tebi za petama. Pokrivat emo te do rijeke, gdje e ti komandosi pomoi daje prijee. Tada ima jo 150 kilometara do svog cilja. Kako e stii do tamo je tvoj problem. Ali mora." Pokazao je jednu toku na karti. "Tono na ovom mjestu e dobiti Panzerfauste i punjenja eksploziva. Ako itko bude ranjen, morat e se sam s time nositi. Najstroe vam je zabranjeno voditi ranjenika sa sobom. Skrijte ga i provjerite je li jo uvijek ondje kada se budete vraali. Jo samo jedna stvar: ovaj zadatak mora biti izvren, pa makar se samo jedan od vas izvukao. Operativno sjedite je u kolibi u ovoj ovdje umi, a tenkovi su skriveni na ovom raskriju. S njima je najvie petnaest mehaniara. ive u atorima." "Zar nemaju nikakvo osiguranje?" iznenaeno je upitao Stari Un. "Ne. Osjeaju se dovoljno sigurnima. Uope im ne pada na pamet da bi mogla postojati nekakva opasnost. im unitite tenkove, dvojica od vas e napasti kolibu u kojoj je stoer, a ostali e pucati po njoj s juga. Zgrabit ete prvog stoernog asnika kojeg ugledate i morate ga dovesti sa sobom ivoga. Ostale ete ubiti. Nitko ne smije imati pojma to se dogodilo, inae e smisao itave ove akcije propasti. Tada se vraate natrag prema mostu. Ali, zaboravio sam vam ovo ranije rei, na mostu ete ostaviti dva ovjeka koji e privrstiti eksploziv, dok se vi ostali budete zabavljali kolibom i tenkovima. Ta dvojica e dii most u zrak im posljednji od vas prijee natrag. Ako neprijatelj bude tako 203 blizu za vama da ne moete prijei, morat ete rtvovati jednu skupinu sa strojnicom kako biste osigurali da se njihovog stoernog asnika prevede preko. Nastavit ete prema sjeveru dok ne stignete do rijeke. Zatim ete slijediti rijeku prema istoku." Njegov debeli prst pokazao je jedno mjesto na karti. "Ovo je stoer engleske divizije. Unitite ga." Dodao nam je nekoliko fotografija u boji saveznikih uniformi. "Ovdje moete vidjeti stoerne oznake i medalje." "Dakle, moramo se nadati da nee na sebi imati none koulje", nasmijao se Heide, "ili i tada nose medalje na stranjicama?" "To morate sami saznati", kratko je odgovorio Jednooki.

Uskladili smo satove i po posljednji puta provjerili oruje. Sve je bilo dobro privreno. Nita nije zveckalo. "Nemojte zaboraviti vojnike knjiice i ploice s imenima svih koji poginu", podsjetio nas je Jednooki. "Inae bi netko u SD-u mogao posumnjati na dezerterstvo. I jo jedna stvar. A to se posebice odnosi na Portu i Malenoga. Nemojte pljakati mrtve. Ako vas uhvate sa zlatnim zubima u depovima, objesit e vas. Nemaju suosjeanja za sakupljae zlata." "Ali i oni sami to rade", rekao je Porta obrambenim tonom. "Znam, ali nitko ne zna za to." Jednooki je uhvatio Portu za ovratnik. "A niti ovdje nitko ne zna za to. Jesam li bio dovoljno jasan, Porta?" "Jawohl, gospodine generale." "Danas nisam va general. Ja sam Jednooki! Tri dana jer to nisi uspio zapamtiti. Javit e se u kokoinjac da to odslui, kada se vrati." "Ba", proaputao je Stari Un. Minutu kasnije Maleni je nestao preko grudobrana. Sa sjevera dopirala je buka topova. Zurio sam u svjetlee kazaljke svog sata. 90 sekundi. Rukama sam preao preko opreme. Noge su mi podrhtavale. 45 sekundi. Poeo sam se luaki tresti. Nisam mogao smiriti ruke. 30 sekundi. Pogledao sam ostale. One s kojima sam proveo toliko vremena. Volio bih daje na uitelj Finac, 204 Laponac, jo uvijek s nama. Narednik koji je doao s Bijelog mora i koji nas je nauio njihovim metodama borbe. Kao i obino, Legionar je u zubima imao svoj maurski no. Namignuo mi je. Znao je da se bojim. Samo jo pet sekundi. Kako se polako pomicala ruka. Tri sekunde. Dvije sekunde. Ruka mi se spustila na rame i ja sam skoio naprijed, pronaao kare za rezanje ice na mjestu gdje su ih ostavili Porta i Maleni i prerezao icu. Odvratne bodlje rasparale su mi kou na trake. Provukao sam se na leima ispod te opasne stvari. Potom sam bacio kare natrag. Leao sam nekoliko sekundi i smirivao dah nakon tog velikog napora. Dragi Boe, daj da budem odmah ranjen, dok ovi iz rova imaju jo uvijek dovoljno vremena da me vrate natrag. Mogao bih biti u bolnici u lijepom istom krevetu za svega nekoliko sati. Sestre e me tetoiti. Bolnica je bila ono o emu se sanjalo, dok se lealo usred niije zemlje. Ali nisam bio ranjen. Morao sam krenuti dalje. Za Portom. ovjek nikada ne bude ranjen kada to eli. Za trenutak ili dva stigao je i Legionar. Pogledao sam na sat. Prole su ve dvije minute. Sada je uao spreman na skok, poput pantere u ljudskom obliju. Bilo je dobro imati ga sa sobom. Pruao mi je osjeaj sigurnosti. Okrenuo sam se i poeo puzati prema amerikim poloajima. Tada sam stigao do grma u kojem sam se trebao skrivati do poslijepodne va. Ruka mi se okliznula o neto sluzavo, a odvratan smrad ispunio mije nosnice. Puzao sam preko napuhnutog lesa. Povratio sam. Odloio sam dalekozor ispred sebe i skrio ga liem i travom. Dok je bio mrak dalekozor nije bio opasan, ali kada svane, ako ga suneve zrake obasjaju na trenutak, mogao bi me odati i to bi bio kraj. Tada bi neprijatelj shvatio da se neto kuha na niijoj zemlji, daje ondje neto ega ne bi trebalo biti. Ali morao sam ga imati. Morao sam prouiti ovjeka kojega sam trebao ubiti. Godine su nas promijenile na najudniji nain. Vie nismo pridavali nikakvu vanost ubijanju drugoga ovjeka. ak niti u bliskoj borbi. Maleni i Legionar su ak prestali brojati i one koje su ubili golim rukama. Postalo nam je gotovo navikom 205 ubosti ovjeka noem u trbuh. Nikada neu zaboraviti prvi puta kad sam vidio ovjeka kako umire. A to ak nije bila moja krivnja. Bio je to neki pjeaki Feldwebel koji je sjedio na stranjoj ogradi kamiona tijekom prijevoza jedinica. Zalutali poljski metak pogodio gaje u glavu, a ja sam imao jedva dovoljno vremena da zaustavim tenk. Bio je to jedan od onih

tenkova za dva ovjeka, Krupp-Sport. Obojica smo iskoili van kako bismo pomaknuli tijelo s puta, a neki porunik nas je opsovao jer smo zaustavili kolonu. Bio je to prvi ovjek kojega smo vidjeli kako gine, a to nam je iznenada pribliilo svu ozbiljnost rata. Nije bio niti upola toliko straan dok su nam priali o njemu. Netko je puzao u blizini. Izvukao sam no, potegnuo pitolj. "Bu!" zauo sam iza sebe i gotovo vrisnuo od straha. Tada sam pri slaboj mjeseini ugledao svijetlosivi polucilindar i red velikih konjskih zuba iza usana razvuenih u irok osmijeh. Bio je to Maleni, pravi idiot. "Jesi li se usrao u gae?" upitao me apatom. "Vidim te na kilometar, ti epavi glupane." Tada je nestao iza neravnine na tlu i progutala gaje tama. Poeo sam se ukopavati svojom alatkom s kratkim drkom. Posao dostojan jedne krtice. Nisam se usuivao podizati preveliku buku. Topovi na sjeveru su prestali pucati, i jedino stoje prekidalo prijeteu tiinu noi bili su povremeni pucnji iz puaka ili kratki rafali iz strojnica. Uz pomo dalekozora, pokuao sam razaznati svoj okoli, ali nije bilo niega osim tame. Bilo mije drago stoje pred nama samo obino pjeatvo. S njima emo brzo zavriti. Oni nisu znali sve vraje trikove u kojima su marinci bili strunjaci, i naravno, zbog Mikea osjeali smo da smo na neki nain povezani s marincima. Svjetlea granata odzvidala je prema nebu i polako potonula natrag na zemlju u bljetavom svjetlu. Strojnica je zlokobno zatektala. U daljini, svijetlei meci su se vidjeli poput niza bisera na tamnoj pozadini nonog neba. Bila su gotovo tri sata. Uskoro e imati smjenu. Evo ih. Zveket elika. Netko se nasmijao. Blijedi sjaj svjetlosti. Odvratni idioti! Pue na isturenim poloajima! Prsti su me zasvrbili da zapucam na njih, i znao sam da se i svi ostali isto osjeaju. Smrt je jedina kazna za takvu vrstu gluposti. To nisu iskusni vojnici. Oni takvo to nikada ne bi uinili. Ovo im je zasigurno prvi put da su na bojitu. Regruti! To e nam biti djeja igra. Nekoliko zrikavaca cvrkutalo je tono ispred mene. Tada mi je jedan od njih skoio na lea. Jo mu ih se nekoliko pridruilo. Mislili su da sam le, a nije udno, jer sam leao posve mirno. Moda i najgori dio itavog ovog poduhvata bilo je simulirati smrt. Moda me ba u ovom trenutku netko paljivo promatra kroz dalekozor. Nikada neu zaboraviti prvu od ovakvih dalekometnih ophodnji u kojoj sam bio. Bilo je to u Finskoj. Ophodnju je predvodio finski zastavnik, Laponac. Zvali smo ga Guvi, ali je li mu to bilo ime ili prezime, nitko nije znao. Svaka druga rije koju bi rekao bila je sotona i pakao. Prialo se daje imao veliko stado sobova s kojima je ivio dok nije bio u vojsci. Upravo prije no to smo krenuli unititi eljezniku prugu daleko iza ruskih linija, Guvi mije priao i maui mi svojim dugim finskim bodeom ispred nosa, rekao: "Sotona i pakao, ti prokleti Nijemce, samo me dobro sluaj. Ovo ti je prvi put da ide u posjet naim susjedima. Sotona i pakao, zamisli kako mije kad imam jo i tebe za vratom! Vi Nijemci biste trebali ostati kod kue i prepustiti ovakve poslove nama Fincima. Znate se boriti samo topovima i tenkovima. Sotona i pakao, to nije prava borba. Mi Finci smo jedini koji se doista bore. Znam kako se treba boriti protiv naih susjeda. Odgovoran sam za dvadeset i etiri ovjeka. Sotona i pakao, ne mogu podnijeti to to vas moram vui za sobom, vas odvratne Nijemce. Ako ikome odu ivci, kada upadnemo kod naih susjeda, znam da to nee biti nitko od mojih deki. Ako izgubi 206 207 glavu, bit emo prisiljeni ubiti te. Ako bude ranjen, nemoj upotrijebiti pitolj kako bi si olakao muke, ali ne smije pasti neprijateljima u ruke. Upotrijebi no. Zabodi ga za irinu ruke i pol ispod lijevog ramena, povuci prema gore i presjei e si svoje njemako bablje srce. Sotona i

pakao, to je nareenje. Nitko ne smije iv pasti naim susjedima u ruke i propjevali." Ali na tom izletu nije morao ubiti mene, nego jednoga od svojih vlastitih ljudi, desetnika. Glupog sportaa s najrazliitijim osvojenim nagradama. Vidio sam kako je Guvi to uinio. Sporta je izgubio glavu dok smo leali izmeu nekih stabala i ekali kolonu koju smo trebali likvidirati. Odjednom se sporta uspravio na koljena, s otkoenim pitoljem. U tihoj i hladnoj polarnoj noi buka koja je nastala kad je otkoio pitolj odjeknula je poput hica iz pitolja. Poput munje Guvi se naao pokraj njega, i zario mu no ispod kljune kosti. Jedan od ostalih sjeo mu je na glavu, pa je njegovo krkljanje bilo prigueno. Ista stvar bi se dogodila bilo kome tko bi izgubio kontrolu nad svojim ivcima na niijoj zemlji. Istog bi trena bio ubijen. Bili smo prisiljeni to uiniti. Pitao sam se to se dogodilo s tim finskim zastavnikom, Laponcem Guvijem? Pitao sam se lei li njegovo smrznuto tijelo negdje pokraj eljeznike pruge za Murmansk? Ili je poivio dovoljno dugo kako bi postao satnik, stoje tako arko elio? Njegov veliki san bio je da ponese srebrne pruge na hlaama umjesto zelenih. A njegovi sobovi? Da li ih je ikada vie vidio? Koliko je samo mogao popiti, taj Laponac! A u blizini nije bilo djevojke s kojom nije bio u krevetu. Kada bi iziao iz saune s brezovim granicama u rukama i uvaljao se u snijeg, uvijek bi nam ispriao o djevojci s kojom je bio u sauni: "Prava sobovska cura!" A kada bismo otili starim Fordom do najblieg grada u provod u nekom od kratkih predaha izmeu ophodnji iza ruskih linija, Guvi bi se uvijek potukao s nekim. Ja sam bio njegov prevoditelj, kada su Nijemci bili u pitanju. Razumio je njemaki, ali je znao govoriti samo vedski. Dobri stari Guvi! Nitko od nas koji smo te poznavali nikada te nee zaboraviti! Bio si tipian 208 finski vojnik, tebe smo se bojali kao vraga i oboavali poput boga. Nebo na istoku polako je poelo crvenjeti - mijenjajui nijansu svake minute. Taj upak svijeta, odvratna planina Cassi-no, izgledala je gotovo lijepo rano ujutro. Sunce je visjelo iznad samostana poput velike sjajee kugle. Bilo je to boje jutro. Jutarnja izmaglica podigla se s rijeke i skrila nas na neko vrijeme, dok se nije podigao vjetar i otpuhao je. Bilo je neto prije osam. Jo jedna smjena. ljemovi su zasjali. Pritisnuo sam dalekozor na oi, izotrio. Bili su ondje. Onaj koji je dolazio bio je onaj kojega u morati ubiti. Doi e mu smjena u deset sati, a vratit e se natrag u dvanaest. Imao je dvije medalje na prsima, a oi su mu bile udno plave, poput husarske uniforme. Poeo je istiti zube noem za borbu prsa o prsa. ovjek kojega je doao zamijeniti pokazao mu je neto. Obojica su se nasmijali. Imali su razglednice s prostim slikama. uo sam da se zove Robert: Bob, kao i ja. udna sluajnost, ovdje lei Bob i eka da ubije drugog Boba. Bezbrian, naslonio se na svoju strojnicu. Plaviasti duhanski dim izdigao se nad njim. Gurnuo je ljem na potiljak, a remen za oko brade stiskao mu je obraze. No, to se dogodilo? Krv mi se sledila u ilama kad sam vidio kako uzima u ruku dalekozor koji mu je visio na prsima i usmjerava ga prema meni. Nisam disao. Muha mi je sletjela na kapak. Pustio sam je da sjedi. ovjek s muhom na kapku mora biti mrtav. Neka ptica sletjela je tono ispred mene. Vrci krila bili su joj crvene boje. Ba usred niije zemlje. Zna li ti, ptiice, da ivot na niijoj zemlji znai smrt? Skakutala je oko mene, ak skoivi na cijev mog automata. Opasna granica za epurenje. Sunce mi je prilo stranji dio vrata, a kukci su me gotovo izludjeli. Sada mu je opet dola smjena. Ako zapovjednik njegovog voda nema za njega nekakav poseban zadatak koji treba obaviti tijekom sljedea dva sata, vratit e se na svoju posljednju strau. Pitao sam se ima li djevojku kod kue u Americi. Kakav 209

mu je otac. Kakav je grad u kojem je ivio. Kua s trijemom, na koji maleni raznosa novina baca novine preko ograde svakog jutra? Ili nekakav dvorini stan u podrum kojega se pubertetlije dolaze eviti? Je li stigao izravno s fakulteta, zamijenivi knjige pukom? Ilije bio zatvorska ptiica, koja bi ponekad opljakala nekog ili istukla policajca? Kad bi samo oni zapoeli napad, pa da itava naa ophodnja propadne. Zato smo to, dovraga, morali biti ba mi? Koji im moramo dovesti tog stoernog asnika? Bio sam napola lud. Uskoro u se morati pomaknuti, Leim nepomino ve deset sati. Kladim se da ima fakira kojima bi to bilo teko izvesti. Ondje vidim neke ljemove. Posljednja smjena. Ali stoje ovo? Sada ih ima mnogo vie. I Bob je tamo. Lako sam ga prepoznao. to znai to masovno kretanje? Sad mi je jasno. Inspekcija zapovjednika voda. Skinuo je cijev sa strojnice, povikao, oitavi zapovjedniku odsjeka bukvicu. Paradni lav. Znao sam takve. Ne bi popustili ak niti na prvim linijama. ekaj samo, ti maleno govno, mislio sam. Nema nikakvih izgleda. Ostalo ti je samo jo jedan sat i pedeset i sedam minuta ivota. Maleni i Heide e se pozabaviti tvojom zemunicom. Oni su osobni prijatelji gospoe s kosom. Nee im pobjei. Sada e, Bog mi pomogao, staviti svoje ljude, kojima je ostalo jo samo pet minuta ivota, na deurstvo. Naravno, on to ne zna. Ali ak i tako, bio je jedan od onih kojima je najvea ambicija postati narednikom. elio je est pruga i zvijezdu, togod to znailo po pitanju zatvora i smrti za njegove ljude. Bob je stajao u stavu pozor i pustio da ga smrad grdi. Obad mi je zujao oko glave. Potom mi je sletio na ruku. Pitao sam se hou li moi ostati miran ako me ubode? Oduvijek sam se bojao obada i pela. Ubo me. Promatrao sam ga dok mije gurao alac u ruku. area bol prola mi je rukom. Promatrao sam ovj eka kroz dalekozor, amerikog razvod-nika, koji je upravo pripaljivao Camel. Uivaj, prijatelju! Ima samo jo sedam minuta. Nadam se da e poslati odlije tvojoj majci. Zasluuje ga. Poslati svoga sina u Italiju da ondje pogine. 210 U dvadesetoj. Na poetku pravoga ivota. I tako zavriti. Kao obian vojnik. Samo vojnik. To sam mnogo puta uo. Izgovoreno pomalo s podcjenjivanjem. Ali mi smo ti koji moramo dati svoje ivote za vae tvornice, za vau industriju. Preko naih leeva sklopit ete nove i bolje ugovore. A kada sve zavri, sjedit ete u svojim elegantnim uredima, razmjenjivati ugovore i nareivati Kruppu, Armstrongu i Schneideru; mi vojnici emo prositi na eljeznikim peronima ili trunuti u logorima za ratne zarobljenike. Lanjski snjegovi se brzo zaboravljaju. Tiho je pjevuio. Ponovno je okrenuo dalekozor prema meni. Boe, ne dozvoli da me otkrije u ove posljednje dvije minute. Odloio je dalekozor i ponovno zapjevao. Iza mene zaula se grmljavina. Nebesa su se otvorila i poela rigati vatru. Lanseri raketa. Padale su ispred amerikih poloaja. Bilo je to iskustvo koje bi moglo nadahnuti Liszta da napie jo jednu rapsodiju. Pomicao sam miie stopala u izmama. Krv mije poela cirkulirati. Ako mi utrne noga, bit e to prava katastrofa. Izvukao sam lijevu nogu ispod sebe. Imala je u sebi najvie snage za pokret. Raketiranje e prestati za pet sekundi. Amerikanac Bob nije znao pravila igre. Smotao se u dnu svoje rupe, u strahu od bombi koje su fijukale. Bacio sam pogled u stranu. Ondje je bio Porta, taj visoki idiot. Njegov uti cilindar presijavao se poput cvijeta zlatice u zelenilu livade. Izvukao sam svoj no, no kojega sam uzeo od sibirskog straara prije mnogo vremena. Sad! Skoio sam naprijed. Meci su zujali pokraj mene poput bijesnih osa, ali nisam ih se bojao. Bila je to vatra kojom nas je pokrivalo nae pjeatvo. ljem i lice Amerikanca Boba pojavili su

se iznad grudobrana. Snaga mog skoka oborila gaje dolje. Divljaki je povikao, pokuavi me utnuti u prepone. Dva metka iz automata prozujala su mi pokraj glave. Zario sam no u njegov vrat. Zgrio se, a krv mu se zapjenila na ustima. Prevrnuo sam 211 strojnicu, posljednji put pogledao Amerikanca Boba. Zario je prste u stijenku rupe. Zabacio je glavu i piljio u mene, irom otvorenih oiju. Osjetio sam kako se elim baciti na tlo pokraj njega i utjeiti ga, ali nisam imao vremena niti pravo to uiniti. Bio sam samo vojnik. utnuo sam njegov ljem. Dva lika provirila su iz zemunice. Podigao sam svoj automat i brzo zapucao. Vidio sam kako Porta zamahuje rukom, i dvije su bombe poletjele zrakom. Iz zemunice se zauo uplji prasak. Portin uti cilindar virio je iznad grudobrana, stoje bilo izazivanje sudbine. Dotrala su dvojica Amerikanaca. Digli su se na uzbunu. Posvuda su odjekivale eksplozije. Heide se bacio pokraj mene. Narednik i trojica vojnika potrali su ravno prema mecima iz naih strojnica. Zapinjali smo za tijela. To je bila zemunica na koju nas je upozorio Jednooki. Plaviasto-uti plamenovi izlazili su iz njezinog otvora koji je bio skriven granama. Instinktivno sam se okrenuo i ugledao sjenku koja se divljaki bacila prema meni. Sagnuo sam se naprijed i skvrio poput lopte. Teko tijelo palo je pokraj mene. Ispalio sam dva metka u njega. Pucao sam prije no to sam se uspravio, paralelno s tlom. Ali to mu nije bilo dovoljno. Skoio je poput opruge. izmama sam ga dva puta udario po licu. Kada su mi se njegovi prsti stisnuli oko vrata, ispustio sam automat. Zabio sam mu koljeno u prepone. Njegov je stisak na trenutak popustio, dovoljno dugo kako bih ja stigao uzeti svoj automat i isprazniti itav okvir u njega. Uspaniio sam se. Bio je dva puta krupniji od mene. Opet se naao na meni. Bio sam poprskan krvlju. Vrak noa probio mi je kou izmeu rebara. Okrenuo sam se, uhvatio drku noa koji mije bio u izmi i zabadao je nekoliko puta u drhtavo tijelo. Stisak na mom vratu konano je popustio. Duboko sam udahnuo, udario ga u trbuh, zgazio po licu. Dvojica drugih prohujala su pokraj nas. Baca plamena Olle Karlssona siktao je itavom duinom rova. Vidio sam Malenoga kako grabi ovjeka za prsa, baca ga na pod i gazi. Uzeo sam svoj 212 automat, napunio ga, zapucao u unutranjost zemunice. Netko je povikao. Zubima sam otkinuo osigura s bombe, izbrojao do etiri i bacio je u tamni prostor. Zelena kugla svjetlosti poletjela je prema nebu. Barcelonin znak! Sad e doi nae pjeatvo, i pod njihovom zatitom krenut emo naprijed. Lanseri raketa tukli su po poloajima s obaju naih strana, unitavajui ih. Vidio sam ostale kako iskau iz rova. Ugledao sam Portin uti cilindar. Tada se pojavio i sivi polucilindar Malenoga. Pojurio sam za njima koliko su me noge nosile. Bila je to utrka sa smru. Nai izvrsni topnici ispaljivali su granate tono iza nas. Sustigao sam Starog Una, koji je, sav uspuhan, trao niz dulju stranu padine. Bilo je pravo udo stoje uspio to izvesti u svojim godinama. Stigli smo u blizinu rijeke. Dva talijanska komandosa, pre-ruena u siromane zemljoradnike, ekala su nas ondje. "Avanti, avanti! "povikao je jedan od njih, izvukavi automatski pitolj iz korica. Potrali su ispred nas poput trkaa maratona, i jedva smo ih uspijevali stizati. Granate su poele padati blie. Tada su Talijani stali i pokazali prema rijeci. "Ovdje ete prijei. Ostali vas ekaju kod slomljenog raspela na drugoj strani." Legionar je zurio u mutnu vodu. Okrenuo se prema Talijanima: "Jeste li sigurni? Nita ne vidim." S kletvom na usnama, jedan je Talijan zagazio u rijeku. Voda mu je sezala samo do struka. "Pomogli smo vam izgraditi podvodni most. Zar misli da smijemo pogrijeiti?" Granate su padale sve blie i blie, poput lanane eksplozije. U koloni po jedan krenuli smo

preko podvodnog mosta. Vodu su ibale krhotine granata. Skrili smo se u nekom au na suprotnoj strani, dok je Heide zamatao dugu posjekotinu na ruci Starog Una. 213 "Sve je prolo lijepo i lako", uz osmijeh je primijetio Porta. "Misli?" promrmljao je Stari Un. "Ubijanje nikada ne moe biti lijepo, ako se mene pita." "Vojnice od ljepenke", ismijavao gaje Maleni. Stari Un otkoio je svoj automatski pitolj. "Jo jedna rije, ti psihopatski ubojice, i ubit u te kao psa!" "Oko ega se toliko uzbuuje?" rekao je Legionar pomirljivim tonom. "Ti ubije nekoga, ili on ubije tebe. C"estla guer-re!" "Ubio sam jednog starijeg Unteroffiziera, oca", muklim je glasom rekao Stari Un. "Uzeo sam njegov novanik", rekao je i izvukao pohabani novanik, otvorio ga i pruio nam izlizanu fotografiju mukarca u uniformi narednika. Imao je tri pruge na rukavu. Pokraj njega stajala je ena, a ispred njih sjedile su tri malene djevojice i djeak veselog lica star desetak ili dvanaestak godina. Preko fotografije je na engleskom jeziku pisalo: "Puno sree, tatice!" Stari Un je bio izvan sebe. Proklinjao je i nas i svijet openito. Pustili smo da se iskali na nama. Dogaalo se ponekada da vam ovjek kojega ubijete postane osoba, a kada bi se to dogodilo, ivci su se znali gadno poigrati s vama. Nije postojalo nita to bi itko mogao uiniti, osim biti na oprezu i paziti da Stari Un ne uini nita glupo, poput dezertiranja ili samoubojstva, jer bi obje te stvari mogle imati vrlo neugodne posljedice po njegovu obitelj. Dvadeset i etiri sata kasnije stigli smo do mosta. uvala su ga dva straara. Bili su Kanaani. Maleni i Barcelona su ih ubili. Uinili su to brzinom munje. Ostavili smo dvojicu naih na mostu. JU52, koji nam je morao izbaciti to nam je trebalo, bio je ondje tono u sekundu, ali jedva je stigao izbaciti kontejner prije no to su se iz mjeseine pojavila dva Mustanga, a JU pojurio prema dolje u plamenu. Tijelo je ispalo iz njega. Padobran se nije otvorio. "Amen", proaputao je Heide. 214 S mukom smo se uspeli preko nekoliko brda, a potom smo leali u zaklonu, dok je bojna kota prolazila pokraj nas. Bili su na vjebi, i neprestano su rukovali strojnicama i pokuavali individualne proboje naprijed, a Malenom se nije svidio narednik s velikim riim morevskim brkovima, koji je, prema njegovom miljenju, maltretirao svoje ljude, pa je objavio da ga namjerava ubiti. Jedva smo ga uspjeli smiriti. Sljedeeg dana stigli smo do tenkova. Odluili smo se odmoriti prije no to nastavimo dalje, pa smo uli u borovu guta-ru. Ondje smo se divljaki posvaali oko podjele obroka u limenkama. Heide je bio onesvijeten runom bombom, a Barcelona je zaradio veliku posjekotinu preko itave jedne strane lica. Tada je Stari Un otkrio da su Porta i Maleni sakupljali zlatne zube usprkos zabrani Jednookoga. To bi za sve nas znailo smrt ako nas uhvate. To je otkrie dovelo do ope tunjave. Legionar je izveo jedan od svojih poznatih salta i izmama snano udario Malenoga po licu. Tada smo sjeli da neto popijemo. Ispraznili smo svoje uturice. Svaa je ponovno izbila kada je Legionar rekao kako smo mi samo olovni vojnici, otpaci pruske vojske. "Ti francuska sifilina legionarska njuko", povikao je Porta iz sveg glasa, zaboravivi gdje se nalazimo. "Kae da su te kastrirali. Nitko ti to ne vjeruje, ti sovo bez pimpeka. Pojela ti gaje turska glazba." "Tu mefais chier", povikao je Legionar i bacio svoj no prema Porti. Probuio mu je gornji dio eira. Porta je pobje-snio. "Boe, obdari sve francuske pike sifilisom", povikao je, zgrabio svoj automat i ispraznio okvir u tlo ispred Legionarevih nogu. Potrali smo u zaklon pred mecima koji su se odbijali, a dvojica naih straara dotrala su temeljito isprepadana. Porta je zapucao prema njima, i divljaki ih psovao. Skoro je ubio Ollea Karlssona. Ubrzo nakon toga mir je bio ponovno uspostavljen, pa smo se poeli igrati "zemlje" sa svojim

orujem za borbu prsa o prsa. Ovo je bila jedina igra u kojoj je bilo nemogue varati, pa smo 215 se brzo zasitili i preli na kockanje. Ponovno je izbila tunjava. Maleni je pokuao zadaviti Heidea svojim elinim uzetom i trebalo nam je etvrt sata da ga osovimo na noge. Tada je Barcelona udario Ollea Karlssona. Nakon tog prekida, poeli smo igrati ajnc, ali tada nam se prispavalo. Pokrili smo se granama i liem i pokuali zaspati. eznuli smo za snom, ali nismo mogli spavati zbog okolade s colom. Duga kolona kamiona pojavila se u daljini. "Sredit emo tu gomilu u trenutku", rekao je Porta. "To su samo pomone jedinice. Vojnici u kunim papuama s ipkom oko guzice. Sredimo ih, a potom nestanimo odavde. Nema kraja barutu u onim kolima. Prasak koji ona naprave ut e se u Rimu, i natjerati papu da protrlja ui." Ali Stari Un nije htio niti uti za to. Uvijek je bio smireni, nematoviti majstor. Nikada mu se ne bi mogla svidjeti neka ekshibicija. Dobio je svoju naredbu, i nju se moralo ispuniti bez obzira na sve. Znali su to rade kada su ljude poput njega postavljali na mjesto Feldwebela. Mi ostali nismo ulazili toliko u detalje. Vie nego jednom podnijeli smo lano izvjee, koje je za sobom povlailo bujicu, a mi bismo sjedili u rupi od granate i smijali se. Tada je izbila jo jedna prepirka: "Ti si najvea kukavica koju poznajem", povikao je Porta na Starog Una. "ak niti najpohlepniji homoseksualni majmun ne bi htio imati nita s tobom. Moe se smatrati sretnim to nam se svia, ali upozoravamo te, ak i nae strpljenje ima kraj. Jednog dana emo te iznijeti van s nogama naprijed." Transportna kolona prola je pokraj nas. Bila bi to dobra etva. Gladno smo je promatrali. Ali, kao i obino, Stari Un proveo je svoju volju. Dobro su uinili to su ga postavili za Feldvvebela i zapovjednika. Nitko drugi ne bi preivio s nama. Stari Un ak nije niti shvatio da je hodao uokolo s pripaljenim punjenjem dinamita u depu. Nakon stoje zalo sunce, nastavili smo dalje. Komari su zujali oko nas. Pripaljene cigarete drali smo skrivene u ustima. 216 Neka satnija prola je pokraj nas, dok smo stajali izmeu stabala i njuili miris njihovih Camela. "Mogli bismo te pjeake posloiti u leei poloaj. Sve do jednoga", promrmljao je Porta. "Koliko zlatnih zubi", sanjivo je rekao Maleni. "Stari Un," ulagivali su se, "daj da ih opalimo po glavi. Kad se vratimo, zaklet emo se da si to sve sam napravio. Dobit e viteki kri. Kladim se da hoe. Misli na svoju enu, Stari Un, dobit e doivotnu mirovinu. Vrijedi razmisliti o tome." Ali Starog Una se nije moglo nagovoriti. ak im nije niti odgovorio. Turobno smo gledali za kolonom koja se gubila u daljini. "Tamo je bilo dovoljno zlata da otvorimo kupleraj", rekao je Maleni, podiui pogled prema nebu. Porta i ja smo bili naprijed i gotovo smo naletjeli na atore. Bacili smo se u zaklon iza nekoliko borova i zaustavili ostale. Bilo je tri atora. uli smo ih kako hru. Na Barcelonin znak, istrgnuli smo kolie atora, uhvativi time njihove stanovnike kao u vreu. Ubadali smo noevima i udarali. Za nekoliko minuta sve je utihnulo. ulo se samo nekoliko priguenih krikova, koji su bili jedini znak daje dolo do bitke. Umrli su i prije no to su se posve probudili. Otpuzali smo do tenkova. Zadavili smo straare uzicama i bacili njihova tijela u grmlje. Sa zanimanjem smo pregledali tenkove. Bilo je tu M4 i M36, Jacksona sa smijenim valjcima poput eljeznikih vagona. Poeli smo postavljati zamke. Neke su trebale raznijeti tenk kada bi se ukljuio motor, druge kada se otvori poklopac. Legionar je imao najbujniju matu: namjestio je ahuru granate naizgled leerno na prednji otvor. Kada bi pala ili bila podignuta, dolo bi do eksplozije. Ukopavali smo S-mine koje su bile povezane s nabojima

ispod tenkova. Maleni, koji je bio u potrazi za tijelima sa zlatnim zubima, nabasao je na njihovo skladite goriva. Bilo je ukopano u tlu i skriveno granama. Bilo je tako dobro napravljeno daje pobudilo njegove sumnje. Namjestili smo nekoliko Panzerfausta na stablo s 217 genijalnim spletom ica koje e ih aktivirati i raznijeti gorivo, ako se neto pomakne. Preostala tri Panzerfausta postavili smo na raskriju. Porta je jaukao: "To je prokleto nedemokratski, ostaviti sve to zlato da ovdje lei i da nitko nema nikakve koristi od njega. to kae, Stari Un, da Maleni i ja malo zaostanemo i skupimo poneto? Ti e moi podnijeti istinito izvjee to si ovdje vidio. Ve emo vas mi dostii. Jamim ti to." "Zaepi", odbrusio mu je Stari .Un. Bacili smo francuski ljem u grmlje, i .stavili limenku pageta i novanik s pismima nekog talijanskog vojnika na razumno vidljivo mjesto. To e ih staviti na muke, mislili smo. Nadali smo se kako e pomisliti da su to uinili talijanski partizani i dezerteri. To bi ih poslalo u potragu za poiniteljima prema jugu, i ostavilo nas na miru da dovrimo i drugi dio svog zadatka. Kad smo stigli do mosta bilo je kasno poslijepodne. Nita nije zabavnije od dizanja mosta u zrak, i tome smo se jako radovali. Borili smo se oko detonatora, jer je svaki od nas htio biti onaj koji e gurnuti ruicu prema dolje. Stari Un nas je proklinjao. Barcelona je podigao veliku graju, zaklinjui se daje to njegov posao, jer je on strunjak za eksplozive, budui daje u panjolskoj bio s inenjerijom. Na kraju smo odluili problem rijeiti bacanjem kockica. Veliki kamion pojavio se na cesti prema mostu, a iza njega ugledali smo dip. "Prestanite s tim glupostima i idemo dalje", kudio nas je Stari Un. Htio nam je uzeti detonator, ali Maleni ga je udario pitoljem po prstima. "Dri svoje ape podalje, ti prokleti tesaru. Ovaj smrdljivi most e ostati na svom mjestu sve dok kocka ne kae tko e ga raznijeti." Julius Heide je pazio na regularnost. Ja sam bio prvi, i bacio sam samo sedam. Porta je imao vie sree s osamnaest. Maleni je poludio kada je bacio 28. Nitko nije obraao pozornost 218 na Starog Una, jer je on bacio samo 14, Rudolf Kleber 19. Tada je Heide bacio isto 28, i pomislili smo da e ga Maleni ubiti. "Ti odvratni mrzitelju idova, varao si. Dabogda postao osobni rob nekog idova. Dva sam puta ve pokuao obavijestiti ostale o tebi, ti varalico!" "Tako ..." rekao je Heide zamiljeno. "Ti si bio taj koji mi je poslao sigurnosnu policiju, zar ne?" "Tono", povikao je Maleni. "I neu odustati sve dok ne bude visio s mesarske kuke u Torgau. Onog dana kad te osude na smrt, prijavit u se za posao krvnika. Obeavam ti da u barem tri puta udariti po krivom mjestu. Prvi puta u te zasjeci po stranjici." Ali nitko se nije niti potrudio sluati ih. Bili smo previe zaokupljeni bacanjem kocke. No, nitko nije uspio baciti vie od 28, pa su Heide i Maleni bacali ponovno. Kamion je stigao do strmog zavoja i ubacio u prvu brzinu uz cviljenje. Maleni je pro-tresao kockice visoko iznad glave. Nije mario za kamion. Obiao je tri puta oko detonatora, protrljao nos o kamen pokraj ceste, za kojega je mislio da e mu donijeti sreu; potom je jo jednom pretresao kockice poput profesionalnog pipniara i strunim ih pokretom bacio na Portinu zelenu tkaninu. est estica. Nevjerojatno. Ali bile su ondje. Maleni je bio izvan sebe od sree. "Ne moe ovo izjednaiti, Juliuse idovomre." "Zato ne?" nasmijano je rekao Heide i skupio kockice. "Prestanite s time odmah", rekao je Stari Un. "Kamion je gotovo na mostu." Nije nas bilo briga. Heide je pljunuo-na kockice. Protresao ih je etiri puta s lijeve i dva puta s desne strane. Podigao je posudu u kojoj ih je tresao iznad glave i poskakivao svijenih koljena

oko Portine zelene tkanine. Tada je elegantnim pokretom izbacio kockice na tkaninu, tako da ih je skrio posudom. Potom je podignuo jednu stranu posude i poloio glavu na tlo, tako da jednim okom moe pogledati unutra. "Ako pomakne posudu makar i milimetar, bacanje e ti biti nevaee", upozorio gaje Maleni. 219 "Znam", prosiktao je Heide. "Ali imam pravo pokucati prstom po njezinom gornjem dijelu." Maleni je potvrdno kimnuo. Kamion i dip sada su se nalazili svega pedesetak metara od mosta, kojem su se pribliavali vrlo polagano, upravo doavi na otar zavoj. Bili smo izvan sebe od uzbuenja. "Podigni je, dovraga", povikao je Porta. Poeli smo se meusobno kladiti na to e se svesti Heideo-vo bacanje. Heide je izgledao kao da ima pregrt vremena. etiri puta je prstom kucnuo o dno posude, a tada je polagano podigao. Leale su dolje i kao da su se cerile; est jedinica. Najmanje to se moglo baciti. Bijesno je udario po tlu i, da mu ih Porta nije uzeo, vjerojatno bi bacio kockice od bijesa. Maleni se valjao po tlu od sree: "Pobijedio sam, pobijedio sam", vikao je. "Glave dolje, deki, sad ete uti pravi prasak." Milovao je detonator. Kamion se popeo na most, a dip gaje slijedio. Uz irok osmijeh, Maleni je otkopao kukicu, povukao ruicu prema gore, pogladio ice: "Sreice, sad e ispustiti prdac koji e odzvanjati cijelom Italijom." Mi ostali smo brzo otpuzali u zaklon iza stijena i krupnog kamenja. Maleni je poeo zvidati, kao daje najbezbriniji ovjek na svijetu: Eine Strassenbahn ist immer da! Kamion je gotovo preao most. "Idiot jedan! Zato ga kreten ne digne u zrak?" reao je Barcelona. "Ovo nije vatromet, nego ozbiljan vojni zadatak." "eli srediti i dip", rekao je Rudolph. "Lud je", zareao je Stari Un. "Boe! Jeste li vidjeli ovo! Na kamionu je crvena zastava. Stani, Maleni!" povikao je Heide prestravljenim glasom. Pokuali smo privui pozornost Malenoga, ali on je bio gotovo izvan sebe. Samo nam je odmahnuo, a lice mu je bilo ozareno. Bilo je strano! Kamion od petnaest tona natovaren municijom. Maleni je mahnuo kamionu i dipu. "Hej! Jenkiji. Pokazat u vam gdje Mojsije kupuje pivo." Dva ovjeka u dipu su ustala i pogledala u naem smjeru. Neki crnac pogledao je kroz prozor kabine kamiona. "Prenesite vragu moje pozdrave", povikao je Maleni i pritisnuo ruicu. Priljubili smo se uz tlo. Zaula se detonacija koju se zasigurno ulo i na udaljenosti od dvjesto kilometara. Dip je poletio u zrak poput lopte. Plameni stup se podigao uvis. Kamion je nestao, pretvorio se u prah. Udar je odbacio Malenoga nekih stotinu metara natrag. Krhotine usijanog elika kiile su oko nas. Kota kamiona penjao se uzbrdo iz smjera mosta. Projurio je svega nekoliko centimetara od Barcelone. Sigurno bi ga ubio. Udario je u oveliki kamen neto vie od nas, odskoio u zrak poput lopte, pao, i poeo se kotrljati nizbrdo, idui tono prema Malenome koji je sjedio i otirao krv s lica. Kad je ugledao kota, umjesto da se bacio na stranu, poeo je trati nizbrdo, a kota gaje progonio. Noge su mu se kretale ogromnom brzinom, nismo mogli vjerovati da moe tako brzo trati. Tada je posrnuo, pao, i nastavio se kotrljati poput lopte prema unitenom mostu, dok gaje kota i dalje progonio. Oblak praine skrio ga je od naih pogleda, potom se zauo glasni pljus kada su on i kota pljusnuli u rijeku. Neto kasnije pojavio se na blatnjavoj obali uasno psujui.

"Vi prokleti ubojice", vikao je. "Pokuali ste napraviti budalu od mene. Namjestili ste mi zamku. Zbog toga ste me pustili da pobijedim. Vi usrani varalice." Nevjerojatnom brzinom popeo se uzbrdo, a njegov dugi no presijavao mu se u ruci. Krenuo je prema Barceloni. "Ti lana panjolska narano, namjerno si izgubio. Ovo e zavriti na vojnom sudu. Ito kao pokuaj ubojstva." Barcelona je potrao koliko su ga noge nosile, oajniki viui: 220 221 "Daj da ti objasnim! Daj da ti objasnim!" "Moe objanjavati koliko eli nakon to ti rasparam guzicu, to u i uiniti kada te uhvatim." U svom bijesu bacio je no na Barcelonu. Mi ostali pokuali smo zaustaviti Malenoga prije no to ubije Barcelonu, stoje na sav glas oznaavao kao svoju namjeru. Jadni Stari Un ispustio je automat na tlo i uhvatio se za glavu objema rukama. "Poludjet u. Ovo nije vojna jedinica. Ovo je ludnica." "Kakav gazda, takvi i ljudi!" smijao se Porta. Legionar je bio taj koji je spasio Barcelonu. Prevrnuo je Malenoga jiu-jitsu zahvatom i uhvatio ga svojim snanim prstima oko vrata. Ali Malenoga nije bilo lako zaustaviti. Odustao je od borbe tek kada se na njemu nalo nas estorica. Barcelona ga je htio utnuti u lice, ali Stari Un gaje zaustavio. Legionar je pokuao uvjeriti Malenoga daje sve krivo shvatio. "Hoe mi rei daje ono bio kamion s municijom?" zapanjeno je rekao Maleni. "Svinja. Nije imao zastavicu." "Imao je, samo malenu, mon ami", nasmijao se Legionar. Maleni je bio duboko potresen kada je shvatio daje kamion s municijom vozio samo s uskom zastavicom. "To je najnepo-slunija stvar na koju sam ikada naiao", povikao je, "voziti se uokolo s barutom i opasnim tvarima bez odgovarajuih oznaka. Nosi ga k vragu! Mogao sam poginuti. Svaki pristojni vojni sud bi to proglasio pokuajem ubojstva. Nije bila idiotova greka to me gotovo sredio onaj kota." Potom je koracima izmjerio udaljenost od mosta na koju gaje udar odbacio: 221 korak. "to kaete na to!" Udario je bijesno akom po krtinjaku. "Stvarno namjeravam pisati generalu Marku Clarku i poaliti mu se na onu zastavu." "ovjek bi se uvijek trebao aliti zbog neega takvoga", uz lukav osmijeh rekao je Porta. "Maleni je u pravu", sloio se Gregor Martin. "Hajdemo napisati pismo i uloiti albu. Heide zna engleski." Bili smo oarani tom idejom. Maleni je to htio odmah uiniti, pa je zapovjedno prstom upro u Heidea: "Unteroffizieru Juliuse Heide, ovim ste imenovani za glavnog pisara Obergefreitera Wolfganga Creutzfeldta, i upamtite, pisat ete ono to vam se kae. Nikakve vratolomije s frazama kojima se koristi visoka klasa. Usrani ameriki general e vraki dobro znati tko mu pie." Razmislio je na trenutak, dok je Heide prostirao list papira na prikladan ravan kamen. "Da vidimo. Poet emo s: "Prokleti generale upe" ..." "Ne moe to napisati", rekao je Heide. "Oni ak ne bi niti proitali pismo koje tako zapoinje. To je pogrena psihologija. Poni s: "Dragi gospodine"." "Sauvaj svoje otrcane fraze za vlastitu upotrebu. Kao prvo, ovo pismo nee biti napisano na psihologiji, nego na engleskom. Zar oekuje od mene da budem pristojan nakon to mi se jedan od njihovih prljavih trikova gotovo obio o glavu? ovjek to mora saznati ba kao to se i dogodilo. Zanima me koji mu je idiot povjerio itavu vojsku." Heide je slegnuo ramenima. "U redu! Diktiraj. Ali nee dobiti odgovor."

Maleni je poeo hodati oko kamena s rukama prekrienim na leima. uo je da to rade poznati poslovni ljudi kada diktiraju pisma svojim tajnicama. "Prestanite se glupirati", povikao je Stari Un. "Moramo krenuti dalje." "Idi onda sam", rekao je Maleni. "Prvo moram dovriti ovo pismo." "to ide dalje?" nestrpljivo je upitao Heide. "Napisao sam "Generale upe"." Maleni je cuclao prljavi prst. "Tvoji olovni vojnici moraju se u budunosti pobrinuti da vai kamioni za sakupljanje otpada nose propisanu crvenu zastavu kad se budu vozali uokolo s barutom. Danas sam raznio most i gotovo sam poginuo, jer su jedna od vaih kolica za otpatke naila bez istaknute crvene zastave. Ako se to ponovi, moete 222 223 oekivati moju posjetu, a tada e vam se dogoditi odreene stvari. Ovaj prokleti rat se mora voditi na pristojan nain. Nemoj to zaboraviti, ti majmune, ili e se nai u situaciji da e ti upak biti navuen preko glave. Nemoj misliti da te se bojimo, ti Amerikance s ravnim stopalima. Srdano tvoj, Obergefreiter Wolf-gang Creutzfeldt, za svoje prijatelje Maleni, ali to se ne odnosi na tebe. Za tebe sam gospodin Creutzfeldt." Ovo pismo privrstili smo na gredu koja je ostala na ostacima mosta. Tada se Stari Un naljutio i zaprijetio nam automatom. "Pokupite svoje stvari. U koloni po jedan. Za mnom. I dajte si malo ivota." Slijedili smo ga proklinjui i psujui. Popeli smo se na planinu. Svaki puta kada bismo se popeli na nekakav breuljak, pomislili bismo daje posljednji, kako bismo otkrili daje pred nama jo jedan. Kada smo se na posljetku, ljutiti i oznojeni, bacili na deseti ili dvadeseti uspon, vie se ni ne sjeam, bili smo nesvjesni prekrasnoga pogleda. Svaali smo se oko sitnica, kao i uvijek, i prijetili kako emo ubiti jedan drugoga. Kada je neki guter pretrao preko Gregorovih izama, podivljao je, potrao za malenim brzim biem, uhvatio ga i raskidao na malene komadie koje je bijesno izgazio. Iznenada, Heide i Barcelona su se poeli valjati u divljakoj borbi, jer je Barcelona natuknuo da Heide moda u sebi ima i idovske krvi. Mi ostali stali smo uz Barcelonu, pronaavsi mnotvo indikacija, ako ne i dokaza daje on zasigurno idov. "Tako mi Boga, vjerujem da jest", sa arom je rekao Porta. "Nita na to na ukazuje vie od samog odnosa prema njima. To objanjava njegovu mrnju, toga garavog kukastonosog idova. Od sada nadalje neemo te zvati Julius, nego Isaac. Isaac Heide, doitatici!" "Za roendan emo ti pokloniti Talmud", veselo je rekao Rudolf. . "I tetovirati mu Davidovu zvijezdu na stranjicu", rekao je Maleni. "I napraviti mu prorez na stranjem dijelu hlaa, kako bi mogao pokazivati svoje prave boje, taj prokleti idov." 224 Heide je pojurio prema Malenom maui malajskim bodeom iznad glave. Pronaao gaje kada smo napali tenkove. "Mora praviti dulje korake, Isaac," povikao je Maleni gu-ei se od smijeha, "ili e smoiti potplate, pa e papa biti ljut." Heide je bacio kamen prema Malenome, ali je pogodio Gre-gora, koji je pao na tlo, gotovo bez svijesti, ali bijesan zbog boli. Nekako se osovio na noge, uhvatio runu bombu, izvukao osigura i bacio sikui predmet prema Heideu. Pogodila ga je u prsa i pala sikui izmeu nas. Na sreu, Gregor je u svom bijesu zaboravio priekati prije no to ju je bacio. Razbjeali smo se na sve strane poput smea u oluji i zalegli u zaklone. Bomba je eksplodirala uz uplji zvuk. Zaudo, nitko nije bio ozlijeen. "Ubij ga!" povikao je Maleni. Otponci na dvadeset automata bili su otkoeni. Gregor je pograbio svoj, napunio ga i ostao stajati proklinjui nas, lagano svijenih koljena, spreman zapucati. Heide mu je priao otraga i u

sljedeem trenutku valjali su se po tlu, grizli, grebli i reali. Gregor se kotrljao niz padinu. Sve bre i bre. Daje udario u kamen, bio bi mrtav. "To i zasluuje", zlobno se iscerio Barcelona. "Kakva napuhana gnjida." "Dobro bi mu dolo da se nae na dnu s nekoliko slomljenih kostiju", rekao je Porta. "Tako e moi razmisliti o svojim pogrekama, kad sunce izie i ivoga ga spri." Ali Gregor je uspio zaustaviti svoj pad. Poeo se ponovno uspinjati gore, puzei, a krv mu je curila s lica. Bio je preplavljen ubojitim namjerama, ekao je i promatrao svaki Heideov pokret. Htio mu je prii s lea, ali Heide je stajao spreman da ga udari u lice. Dva puta gaje udario, ali Gregor bi se tvrdoglavo osovio ponovno na noge i poeo uspinjati. Lice mu se pretvorilo u krvavu kau. Leali smo potrbuke, sa zanimanjem ih promatrali i dijelili im dobre savjete. "Ubij ga, Julius", doviknuo je Maleni. 225 Heide je prezirno otpuhnuo. Nije postojalo nita to bi vie volio uiniti. Gregor je po etvrti put gotovo stigao do vrha. "Odustani", izrugivao mu se Heide, siguran u svoju pobjedu. "Dobaci mi svoju identifikacijsku ploicu, spusti se u podnoje i umri." "Ne pada mi na kraj pameti, ti smee jedno", povikao je Gregor. Nakon toga je Gregor promijenio svoju taktiku. Postao je lukav. Bacio je no prema Heideu kada je gotovo stigao do vrha, i to mu je donijelo pobjedu. Heideov pogled skrenuo je za noem, stoje dovelo do toga daje prekasno krenuo zadati svoj udarac, time dozvolivi Heideu da ga uhvati za gleanj. Uz prtanje kamenja i ljunka, njih su se dvojica u vrstom stisku otkotrljali niz obronak. Dolje su pustili jedan drugoga i ustali, meusobno se snano udarivi, nakon ega su stenjui pali na tlo. Izvukli su noeve; a tada su kruili jedan oko drugoga promatrajui i ekajui s rukama ispruenima sa strane i tijelima pognutima prema naprijed gotovo pod pravim kutom. Heide je prvi napao. Sagnuvi se, Gregor je izbjegao udarac i pokuao gurnuti svoj no u Heideov trbuh. Stenjui, rezali su i ubadali jedan drugoga. Heide je divljaki utnuo Gregora u prepone, to gaje nagnalo da se svije od boli, a tada je podigao no kako bi ga dokrajio, ali se preraunao. Gregor je nauio Legionarev trik: salto unatrag, i tada jedan u suprotnom smjeru, a potplati njegovih izama udarili su Heidea posred lica. Zavritao je poput zaklane svinje. Gregor gaje zgrabio za ui i udario njegovim potiljkom u stijenu. Heide je izgubio svijest. Na trenutak Gregor je zastao, ljuljajui se naprijed-natrag, a tada se i on sruio. Maleni je protrljao dlanove od uzbuenja. "Sad u ja otpuzati dolje i dokrajiti ih. Dvojica prokletih proletera!" Poigravao se svojim zubnim forcepsom. "Heide ima eljust punu zlatnih zuba, a i Gregor ima dva. Ve su godinama na mojoj listi ekanja!" Poeo se sputati niz padinu, ali kada je bio na pola puta njih su se dvojica osvijestili. 226 Gregor je prvi ugledao Malenoga s forcepsom u ruci i od toga trenutka on i Heide postali su saveznicima. Maleni se osjeao prevarenim. "Otpisani ste. Daj mi te kuke", povikao je i posegnuo za Heideom, koji mu je bio blie. Poela je nova tunjava. Iako su Heide i Gregor bili znatno pokretljiviji od Malenoga, nisu se snagom mogli mjeriti s njim. Podigao je Heidea uvis, zavitlao ga oko sebe i udario njime o neki kamen. Gregor mu je skoio na lea i pokuao odgristi uho, ali Maleni gaje samo otresao, kao to krava otrese muhu s uha. Podigao gaje visoko iznad glave i bacio na tlo. Nakon to je to ponovio etiri puta, Gregor je priznao poraz, ali nije bio ostavljen na miru sve dok nije predao sve to je imao u depovima. Heide je pokuao pobjei, pojurivi uzbrdo poput vjeverice, ali u trenutku Maleni se naao na njemu, pograbivi ga i baci-vi nekoliko metara, viui: "Dokopat u seja i tvojih iglica. Zar to nisi do sada shvatio?"

Heide je kapitulirao. Bilo mu je doputeno da zadri svoje zlatne zube, ali je morao predati 275 dolara, papin prsten i svoj ruski automat. To mu je bio najtei udarac. Imali smo samo dva primjerka tog izvrsnog oruja. Legionar je imao jednoga, a sada je drugoga imao Maleni. Bili smo spremni poiniti bilo koji zloin kako bismo se dokopali Kalanjikova. Nije malo onih koji su izgubili ivote pokuavajui. Vlasnik Kalanjikova spavao bi s njime privezanim za ruku, pa ak i tako ih je nekoliko bilo ukradeno. Takoer smo imali i etiri PPSH, model 41, stoje isto bio ruski automat. Za njega ste mogli kupiti itavu bateriju tekih Howitzera, ali kao stoje Porta rekao topniku koji mu je predloio tu trampu: "Kako u, za ime Boje, vui uokolo sa sobom etiri teka Howitzera?" Topnik je ak ponudio Porti i 24 konja, ali budui da smo tada bili smjeteni u depou sa zalihama, Porta nije bio zainteresiran. 227 Pet puta je Heide pokuavao natrag ukrasti svoj automat i prsten, a posljednji puta mu je to gotovo i uspjelo. Bilo je to iste noi kad smo otili iz Cassina, jedan dan prije no to su nam ponovno dali tenkove. Maleni gaje zamalo ubio. Zapravo, spasio ga je Jednooki, koji se pojavio upravo u trenutku kada je Maleni vezao Heidea za otvor protutenkovskog topa. Heide je ak tri puta otiao na misu, kako bi si osigurao Boju podrku u svojoj borbi protiv Malenog, ali oigledno, Bog se nije htio u to mijeati. Imali smo potekoa pri pronalaenju kolibe iz koje smo trebali ukrasti svog britanskog stoernog asnika. Straari su napola spavali na svojim poloajima, i prerezali smo im vratove bez da su ispustili i glas. Opkolili smo kolibu. Budui da smo pojeli svu svoju okoladu s narkoticima, vakali smo indijski hai kako bismo smirili ivce. Bili smo na terenu ve est dana. Blijeda svjetlost dopirala je kroz jedan od zastora za zamraenje. "Zatvorili su se poput bikovog upka u sezoni muha", promrmljao je Porta. "Lijepo e se usrati kad nas ugledaju." "Misli da imaju dina?" sanjivo je upitao Heide. "Jako volim piti din." "I konzerviranu govedinu", dodao je Porta. "Nekoliko limenki toga pomijeano s pire krumpirom natjeralo bi slinu i lesu na usta." "Hajdemo pristojno pokucati", predloio je Maleni, koji je leao iza oborenog stabla i promatrao vrata kolibe. "Kada ih odkrinu, zabit u im svoj dobri komunistiki Kalanjikov u gubicu. Tada e se sve pokrenuti. Stoerni seronje kao to su ovi uvijek se useru u gae, kad pogledaju u cijev automata." "Ovaj put emo uhvatiti pukovnika", rekao je Porta. "Takve jo nismo imali." "I ja ga elim voditi", zahtijevao je Maleni. "Svezat u mu ue oko vrata i natjerati ga da koraa za mnom kao koza koju vode kui daje pomuzu." Stari Un zatraio je da utihnemo. "Ovo mora biti brzo obavljeno", proaputao je. 228 "Pa sve uvijek brzo obavimo", rekao je Porta. Maleni je pokazao prema kolibi: "Vidite li sjene na zastorima? Imaju boce u rukama." Uutili smo i zapanjeno promatrali kako je ena u uniformi ustro prela istinom ispred kolibe. "Boe, imaju i ene", Porta je uzbueno proaputao. "Ona je iz WAAF-a", objasnio je Heide. Maleni gaje promatrao s nerazumijevanjem. "Zar laje?" "Idiote!" zasiktao je Heide. ena je otvorila vrata. U svjetlosti koja je dopirala iznutra mogli smo vidjeti daje lijepa. Lijepa djevojka u runoj uniformi. Barcelona je pronaao telefonske ice i raportirao daje presjekao "ice za kokodakanje". Stari

Un je kimnuo, zadovoljan. "Trojica ostaju ovdje kako bi nas pokrivali, dok ostali idu u posjet." "Upiat e se u gae", zagraktao je Porta. "Ta e se flundrica morati oprati prije no to je poevimo", rekao je Maleni. "Claro", zameketao je Barcelona. "Prostitutke u pratnji vojske moraju se pridravati higijene kad dou gosti." "Nemojte zaboraviti na njihovu govedinu kad ih sredimo", podsjetio nas je Porta. Prozor na kolibi se otvorio i neki je ovjek pogledao van. Imao je crvene oznake sa zlatnim vezom na epoletama. "To je na ovjek", proaputao je Heide. "ezne za nama." Iz tame pojavio se neki lik i prestravio nas. Iao je tono prema nama. Legionar je unuo, spreman na skok, odloio strojnicu i isukao no. Bio je to neki krupni Englez. Tada smo zauli poznato smijuljenje. "Maleni", povikao je Barcelona. "Taj sam", iscerio se Maleni. Na sebi je imao engleski kaput i ljem. "Naletio sam na straara ondje iza kolibe. Ubio sam ga uzetom." Pokazao nam je dva zlatna zuba. 229 Stari Un mu je opsovao. "Prije ili kasnije ti i Porta ete visjeti zbog tih zlatnih zuba." "Bio je crnac", nastavio je Maleni kao da se ispriava, i pokazao nam precizno odsjeeno uho. "Ovdje je jedan od njegovih poklopaca za sluanje. Rekao mi je njihovu lozinku. Njegova smjena dolazi za deset minuta, pa u mu samo apnuti "Wel-lington" u uho, prije no to ga zadavim i odsijeem i njegovo uho, ako bude crnac." "Ti si lud", rekao je Stari Un. "Zlo mije i od samog pogleda na te ui." "Zbog ega, pobogu?" upitao je Porta, ne shvaajui. "Ti smei vragovi sijeku nama ui, pa bi trebali oekivati da emo i mi sjei njihove. Nitko se ne bi trebao tome protiviti." "Otilo je predaleko", rekao je Stari Un. "Pretpostavljam da nitko nema foto-aparat?" upitao je Maleni. "Volio bih imati fotku sebe u ovim Churchillovskim krpama. udno kakve sve misli ovjeku dolaze dok luta uokolo sam po mraku. Tamo mije palo na pamet kako bi bilo zanimljivo sve vas zeznuti i podii Tommije na uzbunu. Kada bi sve bilo gotovo, a vi prema pravilima smjeteni u zajedniku grobnicu, nitko mi ne bi mogao proturjeiti, kada bih rekao kako sam vam se bio primoran prikljuiti. Tko zna emu bi to dovelo? Spasiti itav Churchillov stoer nije ba stvar koja se dogaa svaki dan. Bila je to moja prilika da mi se podigne spomenik." "udna ti je stvar pala na pamet", rekao je Porta. "Bolje bi ti bilo da prestane razmiljati, Maleni, ili e gadno zavriti." "to mislite, zbog ega im je potreban stoerni asnik?" rekao je Heide. "Izruit e ga dekima za propagandu, kao da je jebena impanza iz ZOO-vrta", objasnio je sveznalica Porta. "Pitam se to bi rekli kada bismo se mi vratili s desetnikom, umjesto jebenim pukovnikom?" "Poslali bi nas da im dovedemo pravoga", kratko je rekao Stari Un. "Pa, vrijeme mi je da se odgegam natrag i nabavim i drugo uho", rekao je Maleni uz iroki osmijeh. ivahno je odskakutao 230 do kolibe, s engleskim ljemom na potiljku i karabinom koji mu je poskakivao na leima. Ispod kaputa imao je skriven Kala-njikov. "J"ai peur", promrmljao je Legionar. "Idem za njim. Sigurno je zaboravio lozinku." Bilo je dobro to je Legionar razmiljao unaprijed, jer je Maleni izgubio ivce kada mu je straar koji je doao na smjenu poeo psovati, i zaboravivi sve, povikao na njega na njemakom:

"Zaepi, ti prugasta svinjo. Ako eli razgovarati sa mnom, govori njemaki." Englez je poskoio natraske, prestraen, i naao smrt u elinom stisku snanih Legionarevih prstiju. Sada vie nismo smjeli izgubiti niti sekunde. Svi smo jurnuli naprijed, provalili vrata kolibe, neki i prozore. Nai automati sipali su smrt. Porta i Heide zgrabili su stoernog asnika, gurnuli ga kroz vrata i onesvijestili drkom automata. Svi ostali u kolibi bili su pobijeni. Nestali smo trkom. Dva su se lika pojavila ispred mene. Pucao sam u trku. Zgrili su se i pali mrtvi na puteljak. Maleni je dotrao, jo uvijek u britanskom kaputu i ljemu. "Rijei se tog britanskog smea", doviknuo mu je Legionar. "Nabavio sam etrnaest zlatnih zuba", oduevljeno je povikao Maleni. Automatsko oruje zatektalo je iza nas. Legionar me oborio u rupu pokraj puta. Pojavili su se Porta i Heide koji su za sobom vukli onesvijetenog asnika. Doao je i Olle Karlsson, povikao neto nerazumljivo i okrenuo se prema bljeskovima iz cijevi oruja, koje smo vidjeli u tami. Njegov automat ljutito je zatektao. Tada je zagluujue vrisnuo, zgrio se i otkotrljao do puteljka. "Milles diables", prosiktao je Legionar. Trojica njihovih protrala su i nestala u tami. Tada je dotrao i Rudolph Kleber. Kleknuo je i ispalio nekoliko pucnjeva u tamu. Odjednom je ispustio svoj automat, uhvatio se rukama za glavu i pao potrbuke. 231 Ona trojica su se vratila i pokuala ga odvui sa sobom. Htio sam zapucati, ali Legionar je odmahnuo glavom i upozora-vajue stavio prst preko usana. Jedan od te trojice pao je, gotovo presjeen na dvoje mecima iz strojnice. Ostala dvojica poela su trati, ali jedan je po-vikao i rukom prekrio oi: "Slijep sam, sli-jep." Neki Englez, gologlav i samo u koulji, doao nam je u vidokrug. Imao je laku strojnicu pod rukom. Slijedilo gaje jo sedam ili osam drugih. Jedan od njih bio je oboruan pukom za lov na divlja, za kakvom smo svi eznuli. Legionar je pokazao prstom prema njemu i kimnuo glavom. Slijepi vojnik bio je na koljenima i vrtio se u krugovima. Englez u koulji prislonio je cijev svoje strojnice njemu na potiljak i zapucao. Potom se iscerio: "Prokleti vabe!" rekao je. Pritisnuo sam kundak svog PPSH na rame. itavo krd,o ljudi pojavilo se iz nekakvog grmlja. Teko su disali i psovali, i stalno smo uli rije "vabo". Osvetniki su utali mrtve na puteljku. Rudolph je zastenjao, a vodnik je podigao svoj pitolj i ispraznio spremnik u njegovo drhtavo tijelo. Tada mi je prekipjelo. Pokazat emo mi njima. Legionar je zapjevao: "Doi sada, smrti, doi, jedina smrti." Englez na puteljku se ukoio. A tada se iz dubine Legiona-reva grla zauo odjekujui marokanski ratni pokli: "Allah-el--akbar" i istovremeno je otvorio vatru iz svog Kalanjikova. Padali su kao kruke. Uspravili smo se i pucali u sve koji su se jo micali. Legionar se luaki smijao. Umoio je prst u lokvu krvi i napravio kri na elu svakog poginulog. Uzeo je puku za lov na divlja. Izvukao je tijelo vodnika koji je ubio Rudolpha iz hrpe leeva i pritisnuo svoj eljezni potplat na lice mrtvog ovjeka. Sustigli smo ostale. asnik, pukovnik, doao je k svijesti. Stavili smo mu omu oko vrata i objasnili da emo ga ubiti istoga trenutka ako bude stvarao probleme. "Tko ovdje zapovijeda?" arogantno je upitao. "to to tebe briga?", rekao je Heide. "Pazi dobro da nam ne dosadi." 232 "Zaepi", povikao je Stari Un, ljutito odgurnuvi Heidea u stranu. "Gospodin Oberleutnant, Feldwebel Willie Beier. Ja zapovijedam ovom specijalnom jedinicom." asnik je kimnuo glavom.

"Onda naui svoje ljude kako se obraa asniku." "Daj, popiaj se na to govno", povikao je Porta. "Oberleutnant uljivi ratni zarobljenik. Opali ga koji puta po njuki. To emo mi dobiti ako nas uhvate. Kakav kreten. Oberleutnant!" Englez se ak nije udostojao niti pogledati Portu. "Mora odravati disciplinu, Feldwebelu, ili u uloiti albu kada se susretnem s tvojim zapovjednikom." Porta je otmjeno zamahnuo svojim cilindrom pokretom dostojnim francuskog aristokrata iz 17. stoljea, kicokom gestom stavio svoj otkrhnuti monokl u oko, izvukao burmuticu i utinuo komadi duhana. Zatreptao je prema britanskom asniku. "Gospodine pukovnie, dozvolite da se predstavim." Uzeo je jo malo duhana i nastavio govoriti kroz nos. "Ja sam uveni Obergefreiter, Bojom milou Joseph Porta iz Wedinga. Moda bih vam mogao nekako biti od pomoi, primjerice da vas utnem u dupe." Porta je obiao krug oko njega znatieljno ga promatrajui kroz otkrhnuti monokl. "Feldwebelu Beier, gdje si dovra-ga nabavio ovu srdelu? Stvarno smijean lik, moram priznati!" Britanski asnik bijesno se okrenuo prema Starom Unu: "Neu vie ovo podnositi." "Bojim se da ete, dovraga, morati", iscerio se Barcelona. Porta je ponovno priao britanskom asniku, koji je blebe-tao, i poeo na glas brojati: "Jedan, dva, tri." asnik gaje s nerazumijevanjem pogledao. "Koliko zlatnih zuba imate, gospodine? Ja sam nabrojao tri." Pukovnikov glas pretvorio se u visok, bijesan vrisak, i zaprijetio je Starom Unu najrazliitijim kaznama. "Ostavite ga na miru. Samo e nam oteati stvari, ako ga uspijemo dovesti", rekao je Stari Un razdraljivo. 233 Usprkos estokim protestima Malenoga, oma oko vrata naeg zarobljenika bila je skinuta. Legionar mu je stalno bio za petama. "Moj pukovnie, jedan glas i razderat u ti trbuh", rekao je i uz osmijeh mu pokazao svoj maurski no. uli smo topove s bojita. Svanulo je i sve se ispoetka pokrenulo, duge transportne kolone i pjeatvo u maru. Neko vrijeme hodali smo pokraj bojne marokanskih snaga, koji su nas zbog naih maskirnih uniformi zamijenili s nekakvom specijalnom jedinicom. Jedan skok i britanski bi se asnik naao na sigurnome, ali otrica Legionareva noa bila mu je pritisnuta u lijevu stranu torza, a na leima je osjeao cijev Barceloninog automatskog pitolja. Ispred njega bila su iroka lea Malenoga. Bilo kakav pokuaj znaio bi sigurnu smrt. Skrili smo se u zaklon iza amerikih linija i ekali no. Bojite je bilo uznemireno. Dokle god nam je pogled sezao, vidjeli su se tragovi svjetleih metaka. Poeli smo se probijati ubrzo nakon ponoi, skaui od jedne do druge rupe od granate. Dvojica Indijaca, koji su nam se nali na putu, bili su pokoeni, a trojicu ljudi smo izgubili od vatre naeg vlastitog pjeatva. Iscrpljeni, sruili smo se u zemunici zapovjednika bojne. Priao nam je Jednooki, zagrlio svakoga od nas, a Mike nas je ponudio svojim velikim cigarama. Otac Emanuel rukovao se s nama. Ljudi iz drugih sektora dolazili su i estitali nam. Izgubili smo polovinu ljudi, meu njima i Rudolpha i Olle Karlssona. Dobili smo petodnevni dopust. Dok smo hodali prema pozadini, pokraj nas je projurio veliki sivi mercedes. Na stranjem sjeditu sjedili su na britanski zarobljenik i njemaki general. Upricalo nas je blato. Pljunuli smo na veliki luksuzni automobil. Tada smo poeli zamiljati to emo sve raditi kad doemo kod Ide u kupleraj, i pri pomisli na njezine djevojke, sve je drugo palo u zaborav.

234 XII. Planina se tresla poput ivotinje na samrti. Gusti uti oblak dima i praine visio je iznad samostana, koji je polako postajao crven od liuih plamenik jeziaca. Znali smo da ondje jo ima redovnika; ali nismo znali da oni u tom trenutku odravaju misu ispod bazilike. "Zasigurno su pretvoreni u pepeo ", promrmljao je Barcelona dok je zapanjen gledao u ruevine iz kojih se dimilo. Bojnik Mike pojavio se iz velike lokve blata. Otac je bio s njim. "Dragovoljce za odlazak u samostan. " Skupili smo puke na hrpu. Minobacai su utihnuli. Potrali smo uzbrdo, a Amerikanci, Francuzi i Englezi su nas pomno promatrali. Preskoili smo ostatke zidina. Otac Emanuelje bio na elu, a odmah iza njega bolniar. Dok smo ulazili u samostan, stavili smo plinske maske i okupljali one koje smo pronali na mjestu gdje je jo nedavno bilo glavno dvorite. U tiini su izili iz samostana, nosei veliko drveno raspelo na elu duge kolone. Ili smo s njima sve do zavoja. Poeli su pjevuiti neki psalam. Sunce je izilo. inilo se kao daje Bog na trenutak pogledao dolje s nebesa. Amerikanci su stajali na grudobranima svojih poloaja i zurili u neobinu procesiju. Na naoj strani, padobranci i topnici uspravili su se na svojim poloajima. Netko je naredio: "Skinite ljemove!" Je li taj glas pripadao Englezu ili Nijemcu? Svi smo skinuli ljemove i stajali pobono pognutih glava. Posljednje to smo vidjeli bilo je raspelo, koje je izgledalo kao da lebdi zrakom. Tada smo otrali natrag na poloaje i cijevi svojih strojnica ponovno uperili naprijed. Gefreiter Schenck iznenada se sruio pokraj mene. Dvije stotine metara ispred nas utihnuo je ameriki baca plamena. Francuski porunik potrao je niz zavojitu cestu. Siao je s uma. 235 Na nekoliko kratkih trenutaka ponovno smo bili ljudi. Sada je i to bilo zaboravljeno. SMRT SAMOSTANA Samostan je bio pretvoren u hrpu ruevina. Bio je bombardiran bez prestanka. Posvuda su se uli hici. Jedan po jedan pretrali smo istinu ispred vrata, i bacili se naglavce u podrum. Nekoliko padobranaca, koji su se ukopavali, su nam se izrugivali. "Jeste li prodali svoje tenkove?" ismijavali su nas. Plamen je zahvatio rije pax urezanu iznad vrata. Sredinje dvorite, ono sa statuama Sv. Benedikta i Sv. Skolastike, bilo je krcato polomljenim komadima zidova. Ukopali smo se. Te je noi 200 tekih bombardera napalo samostan. Tijekom nekoliko sati istresli su na nas 2500 tona bombi. Nai zakloni bili su poravnati s tlom. Porta i ja smo leali jedan pokraj drugoga. Vidjeli smo kako ogroman komad zida leti uvis. Promatrali smo ga. "Tri", po vikao je Porta. Ustali smo i pojurili. Uz gromoglasan tresak, zid je pao toc-no na mjesto na kojem smo svi leali. Jedna treina satnije nala se zakopana pod njim. Bilo je beznadno pokuavati iskopati ih van. Kada je svanulo, izvukli smo strojnice iz zemlje i gliba, namjestili njihove tronoce, napunili, provjerili pojaseve. Sve je bilo u redu. "Uskoro e doi", predvidio je Porta. Mike je dopuzao do nas. Izgubio je ljem. Jedno oko mu je bilo prekriveno otkinutim komadom koe. "Kako ide?" upitao je, puckajui svoju debelu cigaru. "Pakleno." 236

"A naj gore j e tek pred nama."" Mike je bio u pravu. Postalo je jo gore. Sveta planina podrhtavala je poput umirueg bika u ringu. Velike gromade kamena letjele su u svim smjerovima. Stotinama godina stari crepovi bili su smrvljeni u prah. Izbijali su estoki poari. Napustili smo svoje poloaje i povukli se u kriptu. Nitko nije mogao ostati vani i preivjeti. Pronali smo nekakvu prostoriju iza oltara i ispruili se u njoj. Metar debeo strop poeo je poputati. Ljuljao se gore-dolje poput uzburkanog mora. Nekoliko gaje padobranaca pokuavalo poduprijeti. Nije im uspijevalo. Uz tresak, strop se sruio, zakopavi padobrance. Na novi glazbenik, Gefreiter Brans, je prolupao. Zgrabio je svoju trubu i poeo svirati jazz. Tada si je utuvio u glavu da mora nas sve raznijeti bombom. Maleni mu je uspio oteti bombu i baciti je u dvorite, gdje je tutanj njezine eksplozije bio zaglu-en grmljavinom granata. Padobranac kojemu je komad zida koji se sruio zdrobio obje noge leao je u lokvi krvi nasred dvorita. "Ubijte me, ubijte me! O Boe, daj mi da umrem!" Uvijek spremni Heide podigao je svoj P.38, ali mu gaje Stari Un izbio iz ruke. Bolniar Glaser kleknuo je iznad vriteeg ovjeka, zabio mu pricu s morfijem kroz uniformu i ispraznio je u tijelo rastrzano bolom. "To je sve to mogu uiniti za tebe, prijatelju. Da si konj, upucali bismo te. Bog je milostiv." Glaser je zlobno pljunuo na raspelo. Otac Emanuel s mukom se probio kroz hrpe sruenih zidova, prekriven prainom. Sagnuo se iznad ozlijeenog padobran-ca, prinio raspelo njegovim usnama, sklopio ruke i pomolio se. Lice mu je bilo razderano krhotinom granate. Glaser gaje htio previti, ali otac ga je ljutito odgurnuo ustranu i otiao do SS-ovog Hauptsturmfuhrera, koji je bio u loem stanju, jer mu je trbuh razderala zapaljiva bomba. "Odbij, oe", zasiktao je umirui asnik. "I ponesi svoga Boga sa sobom." Psovao je i proklinjao sve i svakoga. 237 Otac Emanuel bio je gluh na takve stvari. Nita ga nije moglo smesti. Podigao je kri iznad Hauptsturmfuhrera, koji je i dalje psovao. Utroba mu je izvirila iz razderanog trbuha. Glaserje dotrao i pokuao vratiti krvavu masu na njezino mjesto. Ranjenik je zavritao. Porta se zamiljeno poigravao pitoljem. Maleni je uzeo nekakvu palicu u ruke. Ako taj ovjek uskoro ne umre, mi emo ga ubiti. Njegovo nas je vritanje pre-stravljivalo. Glaser nije imao vie morfija. "Ubij tog lopova" oajniki je povikao Porta. Otac Emanuel otiao je do drugih koji su umirali. Bilo ih je mnogo. im bi umrli, izbacili bismo ih van. Nije bilo lijepo za vidjeti kad su ih naeli takori. Deseto tonska bomba pogodila je kriptu, i zaplj ustale su grede i zidovi. Bili smo zarobljeni iza oltara, koji je bio izgraen u zatvorenom dijelu. Nove bombe neprestano su eksplodirale. Praina nas je gotovo uguila. Nastavljalo se sat za satom. Izgubili smo osjeaj za vrijeme, nismo imali pojma je li bio dan ili no. Otac Emanuel sjedio je na sredini prostorije, uniforma mu je bila razderana na krpice, a lice krvavo i tmurno. Pogledao je oko sebe, u potrazi za mjestom na koje bi pokuao gurnuti veliku gredu. Bio je jak kao bik. S izrugivanjem smo ga promatrali dok se borio s gredom. Trebao bi mu traktor daje pomakne. "Boji sluga je vrsto naumio izii iz kue svog gazde", rekao je Heide, cerei se. "Sjedi, oe, i odapni zajedno s nama. Lijepo je na bojim nebesima. Ili ne vjeruje u vlastite prie?" Ovo je bila Heideova omiljena tema. Mrzio je Boga, isto koliko je mrzio i idove. Otac Emanuel okrenuo se prema njemu. Na usnama mu je bio irok osmijeh, ali oi su mu opasno sijevale. Polako je krenuo prema Heideu, koji se uplaeno stisnuo uz oltar i izvukao no. 238

Emanuel gaje udario po ruci, tako da mu je no odletio u velikom luku. Zgrabio je Heidea za koulju, odvukao ga od oltara i udario njime o zid pokraj velikog raspela. "Juliuse, jo se jednom narugaj Bogu, i rasipat u ti mozak po zidu. Nee biti prvi kojega sam sredio. Nemoj me pogreno shvatiti, ak iako sam sveenik. Ako se ovdje itko boji susreta sa svojim Bogom, onda si to ti, Juliuse." Udar od neke velike bombe bacio nas je sve na hrpu. Otac Emanuel protresao je glavom i ispljunuo neto krvi. Stari Un pruio mu je svoju uturicu. Otac mu se zahvalno nasmijeio. Veliki kamen prozujao je pokraj njegove glave. Heide je stajao s jo jednim kamenom spremnim u ruci. Otac se osovio na noge. Gurnuo je raspelo u prednji dep, otkinuo svoj kruti sveeniki ovratnik i pojurio prema Heideu spretnim kretnjama izvjebanog hrvaa. Heide gaje pogodio kamenom, a tada brzinom munje pojurio u stranu i zadao mu prljavi udarac. Ali otac je bio vrst momak. Zgrabio je Juliusa za vrat i odbacio ga na pod. Sve je potrajalo svega nekoliko minuta. Tada je Heideu bilo dosta. Otac se vratio svojoj gredi kao da se nita nije niti dogodilo. Maleni je pljunuo u ruke i krenuo mu pomoi. Oprli su se stopalima o nju, njih dvojica, sveenik i ubojica, svaki jak kao bik, i udo se dogodilo: greda je popustila. Nasmijali su se ponosno jedan drugome. Nitko drugi ne bi to uspio uiniti. Uspjeli smo iskopati maleni tuneli i izvui se u prednju prostoriju. Bazilika se uruila, a u njoj je leao pukovnik ispruenih ruku i irom otvorenih oiju. "U to, dovraga, zuri, pukovnie?" povikao je Porta. "Ako si mrtav, prijatelju, onda zatvori oi!" Nekoliko takora potralo je prostorijom. Bijesno sam bacio ljem na njih. Jednome od njih ispalo je neto to je nosio. Bila je to polovica ruke. Na jednom prstu bio je prsten sa svastikom. Gefreiter Brans, na glazbenik, utnuo je ruku. Otac Emanuel sagnuo se nad pukovnika. Ubio gaje udar zraka. Lice mu je bilo poput jajeta s mekom ljuskom. Sve ispod 239 koe bilo je zgnjeeno. Bilo je to neto to smo esto viali, kada bi posao preuzele velike bombe. "Odvucite ga preko do zida", naredio je Stari Un. Maleni je uhvatio le za ruku i poeo ga vui. Iznenada se naao kako dri samo ruku. Na trenutak je bio zbunjen. Tada je protresao ruku: "Sretno, mome. Nisam ti htio otkinuti apu!" Bacio je ruku prema takorima koji su se pokuavali uspeti uz zid. Porta je zavidno promatrao visoke crne asnike izme na lesu. "Mislim kako u si uzeti ova dva grijaa stopala." Padobranski porunik pogledao je u drugom smjeru i promrmljao neto o pljakanju tijela. Porta je svukao izme s pukovnika. Stajale su mu kao da su bile napravljene po njegovoj mjeri. Ugledao je Orla koji je sjedio u kutu i ustrajao da salutira njegovim izmama. Kao Stabsfeldwebel koji je bio lien ina, bio je duan salutirati pukovnikim izmama, rekao je Porta. Orao je odbio, kao i uvijek, ali nakon stoje bio izudaran po glavi, popustio je i.salutirao izmama. "Ti jesi i uvijek e ostati slabouman, Stahlschmidt! Sljedei put kad se ustane na svoje stranje noge dobit e u guzicu parom pukovnikih izama." Bombardiranje se nastavljalo bez predaha. Samostan se njihao. Sjedili smo ratrkani uokolo, rukama steui oruje. Vrijeme vie nije postojalo. Porta nam je pokuao ispriati nekakvu priu, ali nikome se nije dalo sluati. Bila je o ovjeku iz Bremena koji je trgovao psima. O stanovitom gospodinu Schult-zeu. Oberfeldwebel Lutz je poludio i zaletio se glavom u zid, poput jarca. Gomila takora protrala je bazilikom. Bilo ih je na stotine. Svi su bili izlueni od straha.

Cvilei, penjali su nam se uz noge. U glavama su imali samo jednu misao: pobjei od tog mora plamena. Ubijali smo ih svojim pijucima. U trenutku kada bi nanjuili 240 svjeu krv, napadali bijedan drugoga: pravi pakao cvileih, gre-buih, krvavih oblika. Otac Emanuel stajao je leima okrenut prema zidu divljaki mlatei svojim pijukom. Na ramenu mu je sjedio napola opren takor i siktao na ostale koji su ga napadali. Otac je ispustio raspelo, a takor gaje snano zagrizao. Maleni mu je petom zdrobio glavu. Trebali smo biti zahvalni takorima. Spasili su nas od ludila. Dolo je do trenutane stanke u bombardiranju, ali ubrzo nakon toga ono se nastavilo obnovljenom estinom. Kasnije smo saznali da su nas bombardirale dvije tisue leteih tvrava. U tom jednom danu i noi na naem malom podruju bilo je baeno vie bombi no to ih je ikada palo na Berlin. U tom trenutku otac Emanuel je drao raspelo isprueno prema nama i blagoslivljao nas. Napravili smo novi oltar od kutija i slomljenih greda. Morao je podijeliti nekoliko pljuski i udaraca kako bi nas natjerao da ga napravimo, ali ako je otac naumio odrati misu, nikako to nismo mogli izbjei. Okupili smo se oko njega. Promatrao nas je. "Skinite ljemove!" zapovjedio je. "Kleknite na molitvu!" Maleni je bio pomalo spor pri sputanju na koljena, pa ga je jedna zaunica pourila. Tada se otac pomolio. Nije to bila molitva koju je nauio tijekom kolovanja, nego molitva koja nas je ohrabrila. A potom je odrao propovijed. Njegov snani glas nadglasao je ak i grmljavinu granata. "Nemoj misliti kako te se Bog boji", rekao je uprvi prstom u Malenoga. "Ona zaunica dola ti je po njegovoj zapovijedi. Trese se od straha pri pomisli na smrt, ali nema nikakvih skrupula pri ubijanju drugih. Ova satnija je izgubila 86 ljudi za tri dana. To je mnogo. A bit e ih jo i vie. Bolje potrai Boga kroz mene, dok jo ima vremena." Nastavio je tako nekih etvrt sata, grmei na nas iz svoje improvizirane propovjedaonice. 241 "Trebao je biti general", proaputao je Porta. "Bio bi pravi zapovjednik." Kia granata zasula je samostan. Otac je bio izbaen iz svoje propovjedaonice. Sav krvav po licu od krvi iz duboke posjekotine, popeo se natrag na nju. Podig-nuvi automat iznad glave, prijetei gaje ispruio. "Nemojte se zavaravati kako je ovo jedina sila na svijetu. Nemojte zalupiti vrata Bogu ispred nosa. ivot je dobiven samo na posudbu. Automati nemaju nita za rei kada je Bog u pitanju. Poznajem vas. Znam o emu sada razmiljate. Nemoj se ceriti, Porta. ak te niti tvoja berlinska lukavost nee spasiti. Nemojte vjerovati u ono to vam je na kopama pojaseva. Bog nije s vama. Nita vie no to je s bilo kim drugim. Rat je vrhunac ljudske gluposti. avolje djelo. Neki su ovaj rat nazvali kriarskim. To je bogohuljenje. To je pljakaki rat. Najmasov-nije svjetsko ubojstvo." Straan tresak prekinuo je njegovu propovijed. Bazilika se potpuno sruila. Upaljene svjetiljke su se ugasile. Mahnito smo pokuavali izii iz dimom ispunjene prostorije, puui potrbuke kroz hrpe kamenja. Sada je bombardiranje zvualo nekako drugaije. Vie nije dominirao cvile bombi, nego fijukanje granata. Topnitvo. Jo jace. Drugaije. Uobiajeno. Ugodnije. Ukopali smo se. Samostan je nestao. Nismo shvaali kako je Bog mogao to dozvoliti. Zaklinjali smo se avlu, i istovremeno molili Bogu. Sunce je zalo. Sunce je izilo. Stotine puta iznova, ruevine samostana bile su odbacivane uvis. Leali smo svaki u svojoj rupi i uplaeno pogledavali prema tlu prekrivenom plamenom. Koliko jo? Neki je lik iao stazom prema nama. Dug skok i spustio se u nau rupu. Bio je to Orao. On je bio tekli. Teko je disao. Mike gaje lagano udario po leima.

"Sto ima?" "itava je bojna izbrisana, gospodine bojnie", izustio je izmeu udisaja. "Satnija 3 je iva zakopana." 242 "Gluposti", obrecnuo se Mike. Pozvao je Portu. "Ti i Sven saznajte to se dogaa." Uzeli smo svoje automate, nagurali nekoliko runih bombi u izme, potapali Orla po ramenu. "Vodi, stara zatvorska ptiice." "Ne mogu", zastenjao je i u strahu se zgurio na dnu nae rupe. Porta gaje utnuo. "Ustaj, ti debela svinjo. Moda ne moe, ali hoe." Orao je bio gotovo izvan sebe od straha. Izmlatili smo ga kundacima. Nije pomoglo. Natrljali smo mu lice u blato, tipali ga za najnjenije dijelove tijela, uinili sve to smo mogli, ali nita nije upalilo. No, to nije uspjela postii naa okrutnost, postigao je Mikeov zapovjedni glas. "Stahlschmidt", zagrmio je. "Uzmi puku i kreni! To je nareenje." Orao je skoio na noge, stao u stav pozor izmeu kie granata i odverglao: "Javvohl, gospodine bojnie!" I odjurio je tako brzo da smo ga Porta i ja jedva sustizali. "Slijedite me", vikao je. Tada mu se priinilo daje ugledao nekog Amerikanca, pa je ispraznio magazin u njega, ali bio je to samo le. Potrali smo preko izoblienih ruevina, traei zaklone u dubokim kraterima od bombi. Probijali smo se kroz komade uarenog metala. Ogromna granata bacila je neki le uvis: ostatke jednog Engleza. Otpala mu je jedna noga i udarila me po potiljku. Upozoravajui fijuk natjerao nas je u trk. Bili smo obavljeni bljuzgavicom. Samo su nam se oi pomicale na maskama od gustog blata koje su nam prekrivale lica. Ono to su nekada bili poloaji 3. satnije sada je izgledalo poput mjeseevog krajolika, iz kojega je poput nekakvog usamljenog cvijeta strala jedna jedina ruka u maskirnom rukavu. "Izravan pogodak", objasnio je Orao. "Ba sam otiao iz stoera satnije, kada je pala. Zasigurno je bila kalibra preko 400 milimetara." 243 "Vidi se da nije bila iz runog bacaa", zareao je Porta. Tada mu je pogled pao na ogromnu neeksplodiranu bombu na dnu rupe. "Vidite li onu bakrenu nosinu? Dobar komad tijesta! Hoete mi pomoi daje njeno pomaknem? U njoj lei najmanje tri noi kod Blijede Ide." Progutao sam knedlu. Pomisao na to uzburkala mije utrobu. Od nas nee ostati niti gumba, ako ta bomba eksplodira. Ali, nisam se usuivao odbiti. Udruenim snagama uspravili smo bakreni nos. Porta je pljunuo na njega, nainio znak kria povrh nje, tri puta kleknuo. Orao je bio smrtno blijed, kao i ja, bez sumnje. "Sada je drite, ili ste posrali svoj posljednji drek", zapovjedio je Porta, izvukavi neke alatke iz svoje krune torbe, koje smo uredno poloili pokraj velike bombe. Dobivali smo tri marke po kilogramu bakra, a na tom udovitu gaje bilo barem stotinu kilograma. Porta i Maleni su bili marljivi kolekcionari. Prije su ga imali itav kamion. esto bi znali otpuzati na niiju zemlju i skidati prstenove s granata tono ispred amerikih poloaja. Ali i na drugoj strani je bio kolekcionara, pa se vie no jednom dogodilo da se suparnike skupine posvade na mrtvo ime oko nekoliko neeksplodiranih bombi. Porta je zamiljeno odvagnuo klijeta s papagajskim kljunom u ruci. Ba u trenutku kada je njima namjeravao uhvatiti vrh bombe, iznad nas se zaulo zavijanje koje nas je poslalo na dno rupe. Zemlja, kamenje, elik pljutali su po nama. Oprezno smo provirili preko ruba. da vidimo je li to sve. Porta je pljunuo i naredio Orlu da sjedne na bombu. Orao se zagrcnuo i poeo moliti za svoj ivot. "To je ubojstvo", oajniki je cvilio. "Bit e, ako ne uini ono to sam ti rekao", kratko mu je odgovorio Porta i poeo vui

klijetima. Uhvatio sam i ja drugima, i povukao u suprotnom smjeru. Porta je upotrijebio svu snagu, dok se Orao oajniki trudio da se bomba ne pomakne. Porta je zastenjao i znoj mu je potekao niz lice, ne od straha, nego od napora. 244 "Ako pone pitati, trite koliko vas noge nose: ili emo uivati u pogledu s mjeseca!" Ispustio je klijeta, pljunuo u ruke i jo jednom pokuao. "Volio bih vidjeti momka koji je ovo privrstio. Neto bih mu rekao." Gurnuo je svoj uti cilindar na potiljak, zakiljio prema Orlu koji je bio blijed kao krpa. "Jel" ti udobno, Stahlschmidt?" Orao je zajecao. "Proklet bio dan kada sam upao u ovu usranu satniju:" "Sad je imamo", veselo je povikao Porta i okrenuo klijeta. Kada je odvrtio poklopac, kleknuo je i provirio unutra. Tada je posegnuo u nju rukom. Oekivao sam kako e eksplodirati svakog trenutka. Nitko normalan ne bi razmontiravao bombu na taj nain, osim ako mu je ivot dojadio. Orao se grizao za usne sve dok nisu poele krvariti. Oi su mu gotovo iskoile iz glave. Izgledao je poput bolesne kvoke. "Gdje je dovraga upalja?" psovao je Porta, a cijela mu je ruka bila u unutranjosti bombe. "Nita ne razumijem. Ovdje je samo hrpa kotaia i unjia. Sada je poela otkucavati. Sluajte!" "To je tempirana bomba", oajniki je povikao Orao. Porta je upalio upalja kako bi bolje pogledao. Sav sam se najeio. "Daj, zaepi", povikao je, iznenaen. "udna gomila sranja ovdje unutra, a sve se to pomie. Poput utrobe budilice." Orao sije dao oduka gotovo konjskim njitanjem, skoio s bombe i dao petama vjetra. Porta je bio previe zaokupljen svojom zanimljivom bombom da bi to primijetio. Izvukao je komad azbesta, za kojim je slijedila cijev koja je izgledala kao staklena, nakon ega je bomba poela zvidati poput ajnika. Obuzela me panika, odbacio sam klijeta i potrao, bacivi se u rupu od granate nekih dvadesetak metara dalje. Provirio sam natrag prema velikoj bombi. Vidio sam Portin cilindar kako ide gore-dolje poput nekakve pumpe. 245 Prolo je pet minuta. Tada mi je mahnuo rukom da priem. "Doi ovamo, i pomozi mi, ti straljivko. Izvadio sam satni mehanizam iz nje." Pomalo nevoljko otpuzao sam natrag. Orao je nestao. Hrpa vijaka i kotaia leala je ispred Porte. Uz pomalo groteskno veselje nastavili smo je razmontiravati. "udan tip", rekao je Porta udei se. "Nigdje ne mogu pronai upalja. A svakako bi ga morala imati." "Misli li da jo uvijek moe eksplodirati", pitao sam uplaeno. "Morala bi moi", rekao je Porta. "Nadajmo se da nee sve dok ne skinemo sav bakar." Izmeu nas se nalazila impresivna hrpa bakra, kada je Porta konano objavio kako je zadovoljan. Njegov posljednji in bio je da je legao na tlo pokraj bombe i prislonio uho na nju. "Sada ponovno otkucava." Rekao je: "Ne bismo li je trebali pokuati posve razmontirati, kako bismo shvatili nain na koji radi? Mogle bi nas ekati velike opasnosti u budunosti, ako ne shvatimo." "Doi ve jednom, tako ti Boga", povikao sam, posve prestravljen, i potrao to sam bre mogao. Ubrzo nakon toga Porta me potrao za mnom bitno usporen bakrom. Jedva me dostigao, kada se uinilo da se tlo podiglo prema nebesima, a udar zraka oborio me dolje. Naa je prijateljica

opalila. Porta je puzao uokolo u potrazi za svojim cilindrom. Pronaao gaje iza nekog sprenog grmlja. Krhotina je prola tono kroz njega, otkinuvi hrastov list i kokardu. Orao je leao na dnu dubokog kratera i plakao. Bio je u dubokom oku. Postao je dosta nasilan kad nas je ugledao. Morali smo ga udariti pijukom po glavi. Od 2. satnije ostalo je samo 40 ljudi, a zapovijedao je jedini preivjeli doasnik. Satnija broj 3 bila je posve izbrisana. 246 etvrta se sada sastojala od sedmero ljudi, od kojih su etvorica bila teko ranjena. Zapovjednik satnije, osamnaestogodinji porunik, sjedio je u uglu rova, s ogromnim krvavim zavojem oko trbuha. "Kako ide, porunice?" upitao je Porta svojim leernim nainom. Porunik se pokuao nasmijati. Pogladio je strojnicu pokraj sebe i rekao: "Spremni smo ih doekati, kada dou, govna jedna. Znat e da smo ovdje." Na mjestu koje je trebalo biti poloaj 1. satnije, pronali smo desetak cijevi strojnica kako vire iz tla i krvavu bezoblinu hrpu. To je bilo sve stoje ostalo od te satnije. Odbojne koja je brojala 700 ljudi, ostalo je samo 117. Tada su stigla pojaanja, proavi kroz palir tog klanca smrti. Granate su se nastavile zabijati u samostan. Kolona s municijom je na zavojitoj prilaznoj cesti dobila izravan pogodak, pa su se komadi ljudskih tijela, kamiona, zemlje, kamena i eljeza razletjeli na sve strane. Bojne i pukovnije su nestajale. Nove su dolazile. Nije bilo nikoga tko nije imao nekakvu ozljedu. Ali odvozili su samo one na samrti. Gefreiter Knuth otiao je do trijane poljske ambulante s tri otkinuta prsta, ali lijenik gaje izbacio. Nije imao vremena za "sitne" ozljede, nita manje od ruke nije dolazilo u obzir. Ubrzo nakon zore, bombardiranje je prestalo. Sveta planina leala je obavijena utim, otrovnim parama. Oslukivali smo. Zvuk poput flaute kojega nikad prije nismo uli: neka nova vrsta granate? Padobranski bojnik mahnuo je svojom plinskom maskom iznad glave. "Plin, plin!" Povik upozorenja irio se od ovjeka do ovjeka. Granate bi eksplodirale uz udan zvuk, i iz njih bi izvirala nekakva zelenkasto-uta para. 247 Poeli smo kaljati. Bockalo nas je u pluima. Grla su nas boljela. Imali smo osjeaj da se guimo. Oi su nas pekle. Jedan ili dvojica izgubili su razum i iskoili na istinu. "Plin, plin", uzbuna se irila od jednog kratera do drugog. Strgnuli smo ljemove i navukli maske preko lica. Stakla su se zamaglila, zasljepljujui nas. Znojili smo se, osjeajui kako nam eljezna pesnica straha stee vratove. Sada su se bajuneti presijavali na vrhovima naih puaka. Bili smo spremni na oajniku borbu. Dan se pretvorio u no. Izgledali smo odvratno s crnim maskama na licima. Nije to bio plin, nego dimne bombe. I to je bilo dovoljno loe. Nekoliko ljudi se uguilo od te "bezopasne" dimne zavjese. A tada su doli. Sigurni u pobjedu. Prvo to smo uli bilo je klopotanje tenkovskih gusjenica koje je obeavalo smrt. Gusta jata tenkova izlazila su iz dima. Njihove velike njuke ponirale su u kratere, kako bi se ponovno izdizale uz njihove gotovo okomite strane. Klopoue eline gusjenice gazile su i mrtve i ranjene bez razlike. Imali su otvorene kupole na kojima su njihovi zapovjednici uspravno stajali, traei uokolo rtve u tom zelenka-sto-utom otrovnom dimu, cerei se, sigurni u pobjedu. "Idite do vraga, vabe, evo nas sa Shermanima!" Ispalili su plotun, uragan vatre, i zasuli tlo paljbom iz strojnica. Njihovi bacai plamena zapucali su po satniji grenadira koja se stisnula okamenjena uz kameni zid. Ali nisu raunali na nas tenkiste u novoj ulozi pjeaka. Nas nisu mogli srediti svojim zveckavim gusjenicama. Znali smo kako se treba boriti protiv takve gamadi. Heide je namjestio tronoac

svoje lake strojnice podlakticom, postavio vizir. Odvrnuli smo poklopce s naih runih bombi, nagurali ih zapojaseve, tapovima prema gore. Prstenove smo izvlaili zubima. Grmea elina udovita sada su nam ve bila poprilino blizu. Obuzela nas je luaka mrnja. Sada emo se osvetiti za tisue bombi koje su nam bacili na glave. Maleni je dotrao s hrpom runih bombi ispod svake ruke. U desnoj aci imao je protutenkovsku bombu. Zaustavio se nekoliko metara ispred Shermana, svinuo koljena i bacio bombu. Ona je ogrebla lice mladoga zapovjednika na kupoli. Stravina eksplozija. Zapovjednik je bio izbaen iz tenka i odletio je u zrak. Veliki tenk napravio je salto i pao naopake, a gusjenice su mu se okretale u zraku. Maleni je ve bio preao na sljedeega. Porta je visio preko topa drugog tenka. Bacio je dvije bombe u cijev, a potom se skotrljao dolje. Tenk je preao preko njega, ali on je znao trik kako se priljubiti vrsto uz tlo, pa ga ak nije niti dotaknuo. Ve sljedeeg trenutka bio je na stranjoj platformi drugog tenka. Heide je zauzeo poloaj izmeu valjaka izgorenog tenka, pokrivajui nas pucnjavom iz svoje strojnice. Amerikanci su stali. Nisu shvaali to se dogaa, dok su im tenkovi jedan za drugim bili pretvarani u pogrebne lomae. "Allah-el-akbar!" ponovno se zauo Legionarev ratni pokli. "Vive la Legion!" Izvukao je zapovjednika tenka iz otvora na kupoli i na njegovo mjesto ubacio runu bombu. Ugrabio sam protutenkovsku bombu i zavitlao je prema najbliem Shermanu. Zakaila se za gusjenicu i ostala visiti ondje. Udar zraka odbacio me ispod gorueg tenka, gdje su leala dva izgorena tijela. Ustaj! Idi dalje! Jo jednu bombu. Sljedeeg trenutka borili smo se prsa o prsa. Divlja, neumoljiva ubojstva. Otkinuta tenkovska kupola s treskom je prizemljila izmeu nas. Polovina zapovjednika tenka jo je uvijek visjela na otvoru. Top je vitlao uokolo poput zvrka. Krvavi snopovi mesa. Dojurio je Mike, s pitoljem u jednoj ruci i samurajskim maem u drugoj. "Prema meni i za mnom", zagrmio je. Padobranci, pjeaci, grenadiri, topnici, nosai nosila, protutenkovski topnici i otac slijedili su urlajueg bojnika sa samurajskim maem. 248 249 Legionar, Porta i Maleni su ga dostigli. Izmeu sebe su nosili Orla. Nije imao ljem, a noge su mu radile poput bubnjarskih batia. Zasigurno je bio izvan pameti, ali borio se poput lava. Imao je jednu od novih engleskih automatskih puaka s bajunetom na vrhu, koju je zabadao u sve to bi mu se nalo na putu. Neki Indijci podigli su ruke uvis. Imali su turbane na glavama. U sljedeem trenutku bacali su se uokolo poput ivih baklji. Heide je stravino zaurlao. Podigao je baca plamena mrtvog jurinika. Divlja zbrka vladala je u stoeru divizije. Bolniki asnik, poprskan krvlju, stajao je ispred Jednookog i njegovog zapovjednika stoera, raportirajui. "Veina satnija je izbrisana, gospodine general-bojnie. Svi su nai poloaji sravnjeni sa zemljom. Sve baterije su utihnule. Svi su kontakti onemogueni, ali borimo se posvuda." "Sve je uniteno, a i dalje se borimo. Pa tko se to, do vraga, jo bori?" histerino je povikao Jednooki. "Kako u, dovraga, predvoditi diviziju koja ne postoji?" Telefon je zazvonio. Bio je to prednji topniki promatra iz samostana. "Gospodine generale, velike tenkovske jedinice napadaju sa sjeveroistoka i juga. Nemamo protutenkovskog naoruanja. Za ime Boje, poaljite nam nekakva pojaanja!" Histerinim jecajem zavrio je razgovor, kada je jadni topnik ostao bez ivaca. Jednooki je pojurio prema velikoj zidnoj karti. Pljunuo je na nju. Nije mu pomoglo. Sve je bilo

konfuzno. Povikao je na pobonika, koji je stajao i drao po jedan telefon u svakoj ruci: "U to, dovraga, pilji Miilleru? Izvuci prste iz upka i uznemiri one govnare u zaleu! Neka poalju rezerve. Zahtijevam pojaanja! Svakog kuhara, svakog bolniara. Ispraznite trijane postaje. Uzmite im take i umjesto njih dajte im puke. Ovo nije vrijeme da lee u bolnici i prde." Karte terena s poloajima bile su strgnute sa stola i zgaene prljavim izmama. Vie nisu bile od nikakve koristi. Ovo je bila uvertira u danse macabre Smrti. Bolniki asnici su bili poslani u borbu. Jednooki im je zaprijetio vojnim sudom ako to ne uine. "Zabranjujem vam da poginete", povikao je. Teko ranjeni porunik doteturao je i sruio se na pod. Prije no stoje umro, uspio je promucati: "Gospodine generale, 4. satnija je zbrisana. Borba se nastavlja. Ispred naih poloaja Sher-mani su zaustavljeni!" Jednooki je lupio svojim vrstim tapom po stolu i pograbio mrtvog porunika za ovratnik. "Odgovori mi, ovjee, prije no to umre! Koji poloaji? Tko se bori?" Ali porunikova glava beivotno je pala natrag i krv iz nje je potekla preko ruku Jednookoga. Odgurnuo je mrtvog osam-naestogodinjaka u stranu. "Trebala bi postojati kazna za ovakvo umiranje", povikao je. Bacio je pitolj na Hauptmanna, viui: "Nemoj samo tako stajati i zuriti! Donesi mi izvjea satnija. elim znati tko su te proklete sablasti koje se jo uvijek bore." Jednaka luaka konfuzija vladala je u stoeru druge strane. Amerikanci i Novozelanani su napadali pod zapovjednitvom tog tvrdoglavog generala Frevberga. Po njegovoj naredbi samostan je bio sravnjen sa zemljom. Htio je svoj vlastiti Ver-dun, i dobio gaje. Kada je saznao za otpor s kojim se susreu njegovi tenkovi i pjeatvo, bacio je ljem na pod. "Nemogue", zagrmio je. "Ne moe postojati vie nitko iv ondje. Mora da vam se umiljaju stvari. To su sigurno duhovi!" Ako je bilo tako, bili su to duhovi oboruani strojnicama i bacaima plamena. Nove jedinice ubacivane su na bojite i bez milosti iskrvarile bi ispred ostataka tog nekada lijepog samostana. Britanski tenkovi grmili su uz zavojitu cestu. kotski pjeaci drali su se poput grozdova za njihove kupole. Bijesni pucnji iz strojnice skinuli su ih s tenka. Vojnici u krvlju natopljenim dronjcima gurali su bombe ispod ranjivih trbuha tenkova. General Frevberg zakleo se na Bibliju da e zauzeti samostan, pod svaku cijenu. 250 251 Slali su svjee jedinice: kote, Velane, momke iz Teksasa, berae pamuka iz Alabame, Australce, Novozelanane, ratnike iz marokanskih planina, Indijce u turbanima, melankoline crnce s obala rijeke Kongo, nabrijane Japance. A sve njih predvodila je poljska divizija eljna osvete. Plakali su. Urlikali. Psovali. Padali su i prevrtali se na toj paklenoj vatri iz strojnica. Uzalud su se muili. Nije bilo poloaja, a ipak se netko borio protiv njih. Tenkovi su zapeli. Njihove zrane fotografije nisu im nimalo koristile. Njihovo vlastito topnitvo je promijenilo izgled svemu. Gdje je tri dana ranije bila cesta ili puteljak, sada su bile neprohodne hrpe kamenja. Leali smo u zemunici, Porta, Maleni, Legionar i ja. Dva vojnika podigla su ruke na predaju. Porta je bacio runu bombu na njih. "Crveno svjetlo je ugaeno, deki. Sva su sjedala rasprodana." Vojnici su padali pod kiom elika. vrsto sam uglavio no-gare svog MG42 u zapjenjeno blato. Ve sljedeeg trenutka se zaglavio. Otvorio sam zadnjak cijevi. Heide je izgurao bajunetom bezvrijedni metak iz cijevi. Pripremio sam se da ponovno napunim. Novi pojas s mecima. tekui, brzometna je strojnica pljuvala elik iz svoje cijevi. Kada bi nam cijevi postale prevrue, piali bismo po njima kako bi se ohladile. Gregor Martin donio nam je tri nove.

Orao se spustio pokraj nas, natovaren municijom. Sam Bog zna gdje ju je nabavio. Bio je poprilino skalpiran krhotinom granate, i nedostajalo mu je pola uha. Zamijenio je Heidea na mjestu mog pomagaa. Pritisnuo sam kundak o rame, stopalima se odupro o neki kamen. Strojnica je irila smrt i razaranje. Pjeaci u kaki uniformama grili bi se i padali nekoliko metara ispred nas. Jo jedan zastoj. Orao mi je dodao bajunet: Gore zadnjak, van zaglavljeni metak. Zadnjak je kliknuo na mjesto. Ponovno punjenje. MG42 je bila u trajku samo nekoliko sekundi, ali zbog toga su nam sve blie. Heide se doepao jo jedne strojnice. Bio je na koljenima, a velika mu je puka bila pritisnuta o bok dok je pucao. Zasigurno su mu se rasklimali bubrezi i kosti, ali znali smo stoje ulog. Onog trenutka kad stignu do nas, bit emo mrtvi. Niti jedna strana nije uzimala zarobljenike. Tijela su se nagomilavala. Porta i Maleni su bacali rune bombe. Gregor Martin izvlaio je ice, dodavao im bombe i odbrojavao. Od toga bi svaki instruktor rukovanja runim bombama posijedio; ali svaka je bomba eksplodirala tono na visini struka ispred neprijateljskih vojnika. Tada je minobaca poeo izbacivati granate. Bili su to Mike i Stari Un. Mike je dodavao granate Starom Unu. Jedan Sherman je gurnuo svoju veliku njuku preko razruenog zida samostana. Zurili smo u njegov donji dio koji se uzdizao ispred nas; za nekoliko sekundi e se spustiti na nas i zdrobiti nas. Porta je skoio na noge i bacio protutenkovsku minu na njega. Vatra. Tenk je postao bijesni pakao. Ljudski glas panino je vritao. Bio je to zapovjednik tenka, koji se zaglavio u kupoli. Gornji dio tijela mu se strano grio. Rukama je mahao poput vjetrenjae. Donji dio tijela mu je bio u plamenu. Jedan ameriki pjeak mu je dao coup de grace. Promijenili smo poloaj. Pridruilo nam se nekoliko padobranaca s velikom gomilom Panzerfausta. Legionar je kleao. U rukama je drao baca plamena koji je rigao vatru u svim smjerovima. "Allah-el-akbar! Viva la Francel" idiotski je povikao, kao da nismo znali da se borimo protiv francuskog generala. Amerikanci i prkosni Novozelanani poeli su se kolebati. Tada se odjednom izmeu nas stvorio Jednooki, s Naga-nom u jednoj, a svojim kvrgavim tapom u drugoj ruci. "Prema meni!" naredio je. "Za mnom!" Izgubio je svoj crni povez s oka, a prazna ona duplja crvenkasto se presijavala. Njegova generalska oznaka na epoletama presijavala se na svjetlu jezika bacaa plamena. vrst i krupan, gazio je poput parnog valjka niz padinu, za njim ljudi iz svih zamislivih rodova vojske. 252 253 Njemu zdesna jurio je Mike, s ogromnom cigarom u sredini usta. S lijeva je trao Porta, sa utim cilindrom na potiljku. Ponosni general sa svojim tjelohraniteljima. Divljakom fanatinou skotrljali smo se niz strmu stranu svete planine. Luake borbe prsa o prsa odigravale su se na hrpama rasutog graevnog materijala. Grizli smo, reali, utali i udarali. Neki ameriki natporunik, naoruan samo bajunetom, pojurio je prema oklopnom poruniku. Uniforma mu je bila razdera-na. Bio je okupan krvlju. Okrenuo sam svoj automat prema njemu. Bio je neranjiv. Ubio je porunika. Bajunet mu je pukao. Pjenei se od bijesa, bacio je drak na mene. Podigao je kamen i krenuo prema padobrancu koji je zauzeo poloaj s lakom strojnicom iza jedne stijene. Bijesni natporunik razbio mu je glavu kamenom, dograbio laku strojnicu i zapucao u polukrug, a svijetlei meci nahrupili su iz nje. Panzerfaust gaje raznio na komadie.

Ameriki desetnik iz marinaca i njemaki padobranac leali su zajedno u klupku smrti. Amerikanevi zubi bili su ukopani u Nijemce v vrat. Francuski bojnik sjedio je na kamenu i pokuavao vratiti svoju utrobu natrag u rasparani trbuh. Ameriki crni vodnik leao je s objema nogama uhvaenima i zdrobljenima ispod gusjenica izgorenog tenka, ispaljujui uragane metaka iz usijane strojnice. Pokraj njega bila je ogromna hrpa praznih ahura. Sjekiricom smo mu rascijepili lubanju. Kada nam je ponestalo granata, bacali smo na njih neeksplodirane granate. Zrak je bio ispunjen fijucima i zviducima. Oblaci su se razili. Plamen je siao s nebesa. Tlo se raspadalo. Barana vatra. Granate, amerike i njemake, ubijale su prijatelje i neprijatelje bez razlike. Stoeri u zaleu su se uspaniili i pokrenuli ogroman mlin koji je mljeo sve pred sobom. Skoili smo u zaklon i bacili se na tlo zajedno s naim protivnicima, i bijesno se prijetili akama topnicima koje nismo mogli vidjeti. Shvatio sam kako leim pokraj amerikog vojnika na dnu rupe. Previe uplaeni da bismo progovorili, samo smo promatrali jedan drugoga. Koji e prvi zapucati? Tada je uz psovku odbacio svoj automatski pitolj i pruio mi kutiju Camela. Nasmijao sam se s olakanjem i ponudio mu Grifu. Nasmijao se. Obojica smo se tresli od smijeha, i pali jedan drugom u naruje. Poeli smo brbljati gluposti, objanjavati jedan drugome uz gromoglasan smijeh, a niti jedan nije razumio nijedne rijei koju bi onaj drugi rekao. Razmijenili smo uturice. On je u svojoj imao din. Ja u svojoj Schinkenhager. Dvije prilike naglavce su upale u nau rupu. Bili su to Porta i Maleni. Poeli su bjeati kada su ugledali vojnika. Maleni je nanianio svojim Kalanjikovom. Izbio sam mu ga iz ruke. Gestom sam pokazao vojniku da se moe opustiti. Otpuzali smo dublje u nau rupu. uturice su kruile od jednoga do drugoga. Razmjenjivali smo gumbe, vrpce. Vojnik je poludio kada je ugledao crvenu komesarsku zvijezdu na mojoj lisnici. Kockali smo, puili Grife i Camel, i ispraznili svoje uturice. Vojnik nam je pokazao svoju tetovau Paje Patka na prsima. Kada bi pomaknuo odreene miie, otvorio bi mu se kljun. Toliko smo se smijali, da smo skoro umrli. Tada je prestalo bombardiranje. Oprezno smo provirili preko ruba rupe: trojica Nijemaca i jedan Amerikanac. "Sad idem kui", rekao je vojnik. Kliznuli smo natrag na dno rupe i srdano se oprostili. Razmijenili smo kune adrese i brojeve vojnih poti, obeavi kako emo se dopisivati, im budemo imali vremena. Pokrivali smo ga svojim automatima protiv moguih vragova s ubojitim namjerama dok je pognut trao preko granatama izrovane istine. "Osobno u zadaviti bilo koga tko ga pogodi", rekao je Maleni. Vidjeli smo kako je uskoio u rov, a potom nam mahnuo svojim automatom. Strojnica je poela tektati pokraj nas. Likovi u sivim uniformama skakali su preko nae rupe. Napad se nastavljao. 254 255 Pojavili su se i likovi u kaki uniformama. Kratka salva iz automata Gregora Martina. Popadali su na tlo. Skupina njih izvirivala je iza velikog kamena. Runa bomba poletjela je zrakom. Skupina koja je provirivala bila je pretvorena u krvavu hrpu mesa. Dalje! Dalje! Englez je unuo da skoi. Sljedeeg trenutka no mu je bio zabijen u lea. Jo granata. Mase pjeaka iznicale su iz tla. Povukli smo se. Stenjui, znojei se i borei se za dah, bacili smo se u neto stoje nekada bio rov, namjestili svoje automatsko oruje. Raskidali smo koulje u trake i upotrijebili ih da oistimo zemlju i prljavtinu s oruja. to nas je tjeralo da se tako tvrdoglavo borimo? Je li to bio samostan, sveta planina, naa zemlja? Ne. Borili smo se za svoje proklete ivote. Jedino to smo jo imali. Bili smo siromani poput crkvenih mieva. Nismo posjedovali niti istu koulju ili par izama koje ne bi proputale. Zaboravili smo kako

izgleda sapun. Vie nismo bili ljudi, nego strojevi koji su podivljali i ubijali sve ivo. Jednooki se spustio u rupu pokraj nas. Njegova prazna ona duplja bila je puna zemlje. Pripalio je cigaru na usijanu cijev bacaa plamena. Svojim divlje sjajeim okom gledao je Portu. "Predloit u te za odlikovanje. Ako ga itko zasluuje, onda si to ti!" Porta se nepokorno nasmijao. "Radije bih da dobijem sanduk piva i finu curicu samo za sebe." Val topovske paljbe, kakvoga jo nismo doivjeli, uinio je svaki dalji razgovor nemoguim. Sveta se planina tresla. Potres divovskih razmjera. Stisnuli smo se uz tlo, ukopali prste u gusto blato, uinili se to manjima, pretvorili se u kukce koji trae zaklon u pukotinama stijena i ispod izboina. I dolina i planina bile su u plamenu. Svaki milimetar tla bio je pokriven granatama najveih kalibara. Selo Cassino je nestalo. Neki padobranac siao je s uma i poeo se penjati. Jurio je uz stijenu poput majmuna, stoje bio poduhvat koji bi u normalnim uvjetima doao na naslovnice novina. Sada ga je jedva itko 256 primjeivao. Nai ivci nisu mogli podnijeti vie. Leali smo s licima u blatu. Dimne bombe. Staviti maske. Barana vatra. A potom su stigli oni. Prvo Poljaci, karpatska brigada. "Za Varavu!" povikali su. Povukli smo se u samostan. Ukopali smo se. Prvi likovi u kaki uniformama pojavili su se i bili pokoeni. Tijela, tijela, hrpe tijela. Ljudi su bili spaljeni. Ljudi su bili zdrobljeni. Ljudi su bili pretvarani u prah. Nekoliko tisua Marokanaca, predvoenih fanatinim francuskim asnicima dojurili su odmah za petama poljske divizije, koja je popustila pod vatrom iz strojnica. Neki poljski pukovnik, koji je krvario od nebrojenih rana, istrao je iz rupe i po vikao dvadesetorici koji su bili jedino stoje ostalo od njegove pukovnije. "Naprijed, ljudi, i ivjela Poljska!" Svezao je poljsku zastavu oko vrata. "To je ovjek koji mi se svia", rekao je Legionar dok se sputao u kleei poloaj i pozorno ciljao. "Sjedit e s desne strane Alahu, moj hrabri Poljae." Potom je ispraznio itav magazin u trbuh poljskog asnika. "Bog je mudar", proaputao je. "Nije na nama ljudskoj gamadi da razmiljamo zato." Uhvatio je nekoliko runih bombi i bacio ih u gnijezdo amerikih strojnica. Tada su doli Gurke, sa svojim eirima sa irokim obodima namjetenima postrance na glavama. Poginuli su u vatri iz naih strojnica. Borili smo se u ruevinama samostana. Marokanci bi odsijecali ui onima koje bi ubili, kako bi mogli pokazivati za koliko su odgovorni kada se vrate kui. Imali su smee eire jako navuene na glave. Legionar je likovao u ubojitom veselju, kada ih je ugledao. Ispustio je svoj marokanski bojni pokli. "Smei deki su ovdje", povikao je, zabacivi glavu u luakom smijehu. "Ubij ih! Avant, Avant, vive la Legion. " Slijedili smo ga kao i mnogo puta do tada. Jednooki nas je pokuao zaustaviti. Luaka ideja. Bacio je svoj tap za nama od bijesa. Pucali smo nasumce, mijenjajui magazine u trku. 257 Marokanci su zapanjeno zastali. Padobranac je skoio sa stijene tono izmeu njih i vrtio se u krug poput kotaa, sipajui metke iz svoje lake strojnice. Udarali smo pijucima i kundacima, davili ih golim rukama. Maleni ih je najmanje deset bacio preko ruba litice. Porta i ja smo leali s 42-ojkom na poloaju iza hrpe leeva i sijali smrt oko sebe. Marokanci i Gurke su uvrstili svoje poloaje. Kad je pao mrak, iskrali smo se van pod Legionarevim zapovjednitvom i bez ijednog zvuka dopuzali do njih i presjekli im vratove.

Heide se vratio svojoj omiljenoj razbibrizi - pucanju iz snajpera. Imao je nekoliko novih puaka s nonim teleskopskim nianima. Glasno bi se smijao svaki put kada je pogodio. Porunik Frick postajao je sve ogoreniji. "Pogodio sam ga tono u uho", povikao je Heide veselo. "Jadni krotki ovjek s dvije pruge na ljemu." Heide je koristio eksplozivne metke. "Prokleti idiote", povikao je porunik Frick, udarivi po Heideovoj puci. Heide gaje pogledao s prezirom, vratio puku u poloaj za pucanje, i odjeknuo je jo jedan pucanj. Na drugoj strani neki je lik odletio uvis. Pomislili smo kako e porunik nasrnuti na Heidea. "Zapucaj jo jednom, i prijavit u te zbog neposluha", bijesno je povikao. "Da, gospodine porunice", izrugivao se Heide. "Smijem li pitati, mogu li proslijediti tu naredbu i drugoj strani, pa biste vi moda tada mogli organizirati nogometnu utakmicu na trgu u Cassinu? Trebamo li spustiti svoje oruje i odbaciti rune bombe, gospodine porunice?" Porunik Frick suzio je oi. "Unteroffizieru Heide, znam da ste svestran vojnik, meu najboljima u njemakoj vojsci. Takoer znam da imate odreene veze u Partiji. Ali osim toga vi ste i najprljaviji ubojica koga 258 sam ikada sreo. Vi i ta prljava uniforma koju nosite savreno si odgovarate. Ukras ste i ponos Fiihrerove vojske." "Bojite se?" nasmijao se Heide. Porunik Frick se brzo sagnuo, dohvatio lonac pun pageta koje je Porta kuhao iznad grijala na pirit, i bacio njegov sadraj Heideu u lice, to gaje uz uzvik iznenaenja oborilo s nogu. Bez ikakve promjene u izrazu lica, porunik Frick odloio je prazan lonac pokraj Porte. Tada je zgrabio Heidea za koulju. "Sluaj, Unteroffizieru Heide, sada moe poslati izvjee da te tvoj nadreeni asnik maltretirao, prijetio ti, izrugivao se njemakoj uniformi i vrijeao Fiihrera. Mislim kako e biti dovoljno da me objese pet ili est puta." Tada se porunik okrenuo na peti i otrao do bojnika Mikea, koji je sjedio u oblinjoj rupi i vadio gnjide iz glave. "Vi ste mi svjedoci", Heide je histerino povikao, otirui pagete s lica. "Za to smo mi to svjedoci?" upitao je Porta, izazivajui ga. "Nemoj se praviti blesav", zareao je Heide. "uo si ga kako govori da smo izgubili rat i natjerat u te da potpie moje izvjee, vidjet e. Pobrinut u se da objese onu bijednu zvijer." "O emu tono priate", upitao je Barcelona. "Nisam uope vidio porunika, a ovdje sam cijelo vrijeme. Jesi li ti vidio porunika, Maleni?" Maleni je izvadio komad kobasice iz usta. "Porunika? Jesam, ali davno prije." "Reci mi", poeo je Porta ustajui, "to si, dovraga, htio postii ovom drskosti: uzimanjem mojih pageta i isipavanjem sebi na glavu? To e te skupo kotati. Imale su ak i komadie svinjetine i keapa od rajica u sebi. Za koje e skupo platiti! Daj mi svoje Grife i tapie opijuma." "Posrat u ti se na tvoje pagete", obeao je Heide, bijesan. "Osobno u slomiti vrat onom asnikom seronji." Pogledao je uokolo u potrazi za ostalim svjedocima. Upro je prstom u oca Emanuela, koji je sjedio u kutu s Orlom. "Oe, usuuje li se 259 zakleti svetim kriem Isusa Krista da nisi uo kako on vrijea Fiihrera? Upozoravam te da e ova stvar zavriti pred vojnim sudom. Nemoj lagati, oe. Pod svetom si zakletvom." Otac je razvukao usne u irok osmijeh, nagnuo glavu na stranu, izgledajui poput potpunog idiota. "Jesam li ja to dobro shvatio, Heide, da si ukrao Portine pagete i isipao ih sebi na glavu?" Heide je napunio svoj automat.

"Oe, rei e da mi ih je taj lani porunik bacio na glavu!" "Jesi li poludio, Unteroffizieru Heide?" upitao je otac Ema-nuel s dobro odglumljenim strahom u glasu. "Niti jedan porunik ne bi bacio pagete na glavu svome podreenom." Heide se ustro okrenuo Orlu. "Panzerschutze Stahlschmidt, na noge. Skupi svoje kosti na mjesto kada ti se obraa jedan Unteroffizier i nemoj lagati meni, svom nadreenome i voi skupine. Ako bude, eka te vojni sud s uzetom na stolu. uo si stoje porunik govorio?" Orao se sav tresao. uturica puna rakije ispala mu je iz ruku. "Dakle, ti ofucana zatvorska ptiice, jesi li uo to sam te pitao?" uzbueno je zagrmio Heide. Orao mu je upravo htio odgovoriti, kada gaje Porta udario praznom porcijom po glavi. "uo si stoje Heide rekao o Fiihreru, zar ne, Stahlschmidt? Ovo je trenutak kada e odluiti na ijoj si strani, Panzerschutze Stahlschmidt." Orao je bio smrtno blijed. S mukom je progutao, i vrkom jezika ovlaio svoje ispucale usne. Heide je s nestrpljenjem proistio grlo, svinuo koljena. Orao je gotovo donio odluku, kada mu je pogled pao na Portu, koji je drao baca plamena na znakovit nain. "uo sam kako je Unteroffizier Heide rekao daje Fiihrer jedan veliki upak." Heide je bio izvan sebe. i "Ti velika, debela, uljiva izdajico! Sredit u ja tebe jednog dana. U meuvremenu, sanjaj o zatvoru, jer, vjeruj mi, na putu si prema njemu." Upro je svoj bajunet u njega. "Stahlschmidt, osobno u te u lancima odvui u Torgau." "Nemoj previe priati, Juliuse idovomre", prekinuo ga je Porta, bocnuvi ga u trbuh bacaem plamena. "Na sunce s tim tapiima opijuma. To e te moda nauiti da ne krade pagete miroljubivim ljudima. U ovoj zemlji, to je sveto jelo, koje jede ak i papa." "Nee nita dobiti", objavio je Heide samouvjereno i ut-nuo nogom baca plamena. "Neu?" nasmijao se Porta i ispalio plamen iznad Heideo-ve glave. Bio mu je tako blizu da smo nanjuili miris sprene kose. "Prestanite s tim gluparanjem", po vikao je bojnik Mike, odvojivi na trenutak pogled od svog lova na gnjide. Heide je skoio u zaklon iza stijene. Jo jedan plamen. Heide je provirio iz svog zaklona, opren i sa strahom u oima. "Prestani s tim! Ili e me doista zapaliti!" "Tek si sada to shvatio?" rekao je Porta s avolskim osmijehom i pripremio se za jo jedno ispaljivanje plamena. "Predaj mi to sam traio, ili u te pretvoriti u aicu pepela." Smotak narkotikih cigareta poletio je zrakom. Porta ih je podigao, pomirisao i zadovoljno kimnuo. "A sada e mi nabaviti porciju pageta sa sjeckanom svinjetinom i keapom od rajice. A ne bih odbio niti glavicu crvenog luka." Heide je kapitulirao, ali se istovremeno zakleo na molitvenik oca Emanuela da e se osvetiti svim porunicima u njemakoj vojsci. Tada ga je pozvao Mike i poslao kao teklia do divizijskog stoera. Cilj: nabaviti cigare za bojnika Mikea. Heide je zatraio detaljnije upute. 260 261 "Nije moj jebeni problem gdje e ih nabaviti", zagrmio je Mike. "Moe ih izvui iz Kesselringovog upka, to se mene tie, ali da se nisi usudio vratiti bez kutije cigara. A ako se ne vrati u roku od est sati, prijavit u te kao dezertera i poslati ti vojnu policiju." Psujui i ljutei se, Heide je krenuo u svoju potragu, a Porta mu je dobacivao razne savjete dok je odlazio.

"Sveta majko Boja, pogledajte ovo!" Otac Emanuel pokazivao je prema nebu. Pogledali smo uvis i odbili povjerovati vlastitim oima. Bezbrojni tragovi dima presijavali su se na nebu bez oblaka. Ogroman roj pela. Samo to su pele bile teki bombarderi. Borili smo se za dalekozore. "Isuse," promrmljao je Barcelona, "ima ih najmanje tisuu! I to su amerike letee tvrave. Ne bih volio biti na mjestu gdje e istovariti svoj teret." "To su B-17", proaputao je porunik Frick uplaeno i instinktivno se zavukao dublje u zemunicu. Mike je odbacio u, i pogledao prema nebu. "Odakle su, dovraga, doli? Dolaze s prokletog sjevera!" Tada nismo shvaali daje toga jutra to veliko jato poletjelo sa aerodroma u Engleskoj. Rojevi lovaca ispratili su ih preko Francuske. Nemilosrdno su naruili neutralnost vicarske, gdje su topnici u gotovo srednje vjekovnim kacigama pucali po njima bez da su im ogrebli boju s trupova. Nai Focke-Wullfovi su krenuli prema njima, ali nisu ih skrenuli sa kursa. Nismo ih bez razloga nazivali Tvrdoglavcima. Njihovi navigatori bi na poetku leta dobili kurs, i po njemu su letjeli, ak i ako bi se sam vrag pojavio ispred njih. Dvadesetetverogodinji piloti sjedili su u svojim pilotskim kabinama i vakali vakae gume. Lica su im bila skrivena iza maski za kisik. Nekoliko niandija, koji su bili novi, silo je s uma. Jedan je iskoio kroz otvor za bombe, praen psovkom. 262 Sat za satom, velike su maine grmjele. Hrabro su proli kroz oluju i nastavili kroz baranu vatru protuzrakoplovnih topova. Skinuli su maske za kisik. Drugi pilot dodao je termos bocu pilotu. Navigator je stavio pet Camela u usta, sve ih zajedno pripalio, i podijelio ih ostalima. Puili su i gledali crveni znak na kojem je pisalo "zabranjeno puenje". Gledali su u bljeskove topova. Jedan Focke-Wulff, nosa obojanoga poput glave morskog psa, pojurio je za B-17 dvadesetdvogodinjeg natporu-nika Boye-Smitha. "Sredi tog smrdljivog vabu", povikao je svom mitraljescu. Da lije taj mitraljezac bio izvrstan strijelac, ili je samo imao mnogo sree; u svakom sluaju, njegov je prvi hitac pogodio Focke-Wulffa, koji je projurio pokraj bombardera dok mu je gusti dim izvirao iz stranjega dijela, a tada se propeo poput konja ispred bombe koja je eksplodirala, napravivi osmicu u zraku, a potom se obruio prema zemlji. Pao je u selo Pantoni, zapadno od Firenze, ubi vi dvoje djece i mladu enu koja je prala rublje. Pilot, Barn von Nierndorf poginuo je jo visoko u zraku. Predvodniki kljun od pedeset B-17 nalazio se tono iznad Monte Cassina. Zrak je grmio dok je uragan eljeza nadolazio. "Dovraga", povikao je Mike dok je drao u i pomno je promatrao. Preokrenuli smo se potrbuke, uspuzali ispod neke izboi-ne u stijeni i ekali smrt. Amerikanci su na svojim poloajima bili jednako iznenaeni. Njihovi vojnici posvuda su traili zaklone. "Prokletstvo, bombardiraju nas!" Prvi pljusak bombi sruio se na planinu. Red kua u dolini istovremeno je uniten. Teka protuzrakoplovna baterija, koja je virila iza garae za lokomotive u Cassinu, nestala je u trenutku. Tada je doao sljedei val. Nove bombe pale su na samostan. Sve je bilo prekriveno otrovnom utom izmaglicom. Sveta planina bila je omotana uraganom vatre. Nakon B-17 doli su britanski Mitchelli, takozvani precizni bombarderi koji su izrav-nije napadali svoje ciljeve. 263 Dolazili su val za valom. Te se noi Jednooki pojavio sa svojim pobonikom, Oberleutnantom Hartwigom, koji je godinu dana ranije izgubio desnu ruku kod Harkova. Onda, kada smo se borili u zubarevu stanu. Jednooki je pozvao zapovjednike satnija.

"Odvojit emo se od neprijatelja veeras", rekao je. "Ali ovi s druge strane ne smiju nita primijetiti. Padobranci e se prvi izvui. Za njima 1. bojna. Satnija broj 5 ii e posljednja. Ali, bez obzira koga ima, a koga nema, ovo sranje morate napustiti tono u 2.05. Jedna grupa e ostati. Dvije baterije dolje e uznemiravati neprijatelja." "A ta posljednja grupa", povikao je Porta iz pozadine, "je naravno iz 2. voda. Zar vam nije bilo dosta, junaci moji? Radujte se, djeca e o nama uiti u koli. Moj cilindar i zubarska klijeta e zavriti u muzeju." Jednooki gaje zamiljeno pogledao. "Kad si to ve predloio, Porta, neka tako i bude. Drugi vod." "Zar nikada nee nauiti drati svoj prokleti jezik za zubima", rekao je Barcelona. Porta je dobacio runu bombu Orlu, koji je sjedio u kutu. "Nemoj biti tako nezahvalan, ti posrnuli junae!" Satnije su se izgubile u predvienim vremenima, napustivi poloaje bez ikakvog zvuka. "Sretno", proaputao je porunik Frick, prije no to se izgubio. Bojnik Mike potapao je Starog Una po ramenu. "Vidimo se, Beier." Tada gaje progutao mrak. Osjeajui se pomalo nervozno, zgurili smo se iza svojih strojnica. "Ako i najmanje posumnjaju da su se nai deki izvukli," proaputao je Porta, "bit e na nama u sekundi." "Serem u gae od straha", promrmljao je Barcelona. "Ako dou, ispucat u jednu turu, ali ne raunajte na mene nakon toga", rekao je Porta tihim glasom. "Pobjei u, i trati 264 kao to nikada do sada nisam trao. Ne idem u Teksas razbijati kamen kao poraeni vabo." Stari Un prouavao je svoj sat. "Za pet minuta poinje pucati topnitvo", proaputao je. "Razmontirajte strojnice i budite spremni. Maleni, ti uzmi minobaca." "Ne pada mi na pamet", protestirao je Maleni. "Ako elite nositi tu staru cijev od poreta sa sobom, izvolite je sami ponijeti. Legionar mi je zadao zadatak. Ja se trebam pobrinuti za onu staklenku s cugom." "Ja zapovijedam ovdje, i ponijet e minobaca", bijesno je rekao Stari Un. "Vae pie nije moja briga. Jasno?" "Nisam gluh", zareao je Maleni. "Tada ponovi naredbu." "Koju naredbu?" Maleni se pravio blesav, to mu je bio uobiajen trik, kada bi se htio izvui iz neega. Stari Un divljaki je opsovao. "Nemoj se pretvarati da si idiot, ti govno jedno, i sluaj me. Ako ne bude imao minobaca sa sobom kad stignemo do Via Appie, poslat u te pred vojni sud." "Daj, Stari Un, pokai malo ljudskosti i razumijevanja", molio je Maleni. "Ne mogu nositi i minobaca i cugu." "Uzmi minobaca", odrjeito mu je odgovorio Stari Un. Topovi su poeli grmjeti. Porta je uzeo strojnicu i zabacio je na rame. Skupio sam njezin tronoac. Barcelona mije pomogao da ga stavim na lea. Podijelili smo duge pojaseve s municijom. Porta je Amerikancima poslao poljubac zrakom. "Zbogom, Sammy, vidimo se kasnije! Nemojte plakati kad otkrijete da su nae zemunice prazne." "Ah, koliko se volimo", nasmijao se Barcelona. "Ta e nam ljubav doi glave", rekao je Heide. Poeli smo se neujno sputati niz brdo. Niz klopouih zvukova uplaio nas je na mrtvo ime i natjerao da se priljubimo za padinu.

265 "Stoje to, dovraga, bilo?" upitao je Stari Un uplaenim glasom. "Jesu li nam ve za petama?" Iz tame zauo se zadovoljni glas Malenoga: "Molim vas da mi oprostite, Stari Un. Onaj prokleti minobaca ispao mije iz ruku i otklizao niz padinu. I to zato to ste vi ustrajali na tome da ga ponesem uz cugu." "Nisi valjda neto prolio?" uplaeno gaje upitao Porta. "Sveticom zatitnicom topova, svetom Barbarom, kunem se da nisam izgubio niti kapljice. Vrlo sam obazriv kada su tako neprocjenjive stvari u pitanju." "Ti najvei idiote!" zareao je Stari Un. "Nabavit e drugi minobaca,! nije me briga gdje e ga pronai." "Posudit u jednoga od Sama", veselo je proaputao Maleni. "Oni imaju puno tih sranja." Znojei se, nastavili smo dalje, hvatajui se za svaki komadi stijene koji je strio. Ruke su nam krvarile. "Ne mogu dalje", stenjao sam. "Bacit u tronoac." "Nema potrebe", utjeno je rekao Barcelona. "Daj ga meni." Na mjestu gdje je iz stijene strio komad kamena u obliku konjske glave, skinuo sam tronoac s lea i dao ga Barceloni, dobivi umjesto njega baca plamena. Bio je jednako teak, ali laki za rukovanje. Hvatali smo ravnoteu, hodajui po uskoj stazici. Ispred nas je bio neki greben koji smo morali prijei. Maleni je leao potrbuke neto vie od nas. Povezao je svoja stopala za stablo. Pruio je ruku dolje: brzim trzajem podigao me gore. Barcelona je slijedio iza mene. Pa Porta. Jedan za drugim. "Doista sam jak", hvalisao se Maleni. "Otili bi dolje na guzicama da nije bilo mene." Bacio je kamen u ponor. uli smo ga kako se kotrlja i poskakuje u mraku. "Vraki je dug put do dna", promrmljao je Porta. Svjetlea raketa poletjela je uvis. Bacili smo se u zaklon, pokuavi se stopiti s tlom. I najmanji pokret znaio bi smrt. Svjetlost rakete je polako zamrla. Topovi su grmili na istoku. Bilo je to u Castelloni. Tada to nismo znali, ali to je bio 266 poetak amerikog proboja. 168. amerika pjeaka pukovnija pregazila je nau 139. U isto vrijeme amerika 142. unitila je naih 200 oklopnih pjeaka. Na itavom obzoru vidjelo se samo bljeskove i ulo tutnjavu. Stotine topova pljuvale su vatru. Krv je tekla potocima. "Uzmite oruje", naredio je Stari Un. "Kolona po jedan - za mnom!" Satnija se ukopala izmeu nekoliko kua. Maleni je veliku posudu s piem paljivo odloio na tlo. "Da otvorim bar?" upitao je Legionara. Legionar je potvrdno kimnuo. Otkinuli smo vrata s neke kue i poloili ih preko dvije bave. Uredno smo posloili alice. Porta je sjeo na veliku ahuru, izvukao blagajnu i oltarno zvonce. Maleni se smjestio iza njega, s bacaem plamena u rukama. Na novi truba prinio je trubu usnama i zasvirao Okupljanje. Znatieljne glave provirile su iz raznih rupa. Priao nam je Mike, s velikom cigarom u ustima, jer Heide se uspio vratiti s onime po to je bio poslan. "to vam, dovraga, pada na pamet? Prestanite s tim tru-bljenjem. I Amerikanci raspoznaju poziv na okupljanje kada ga uju. Mogli biste ih namamiti ovamo." "Nemam nita protiv amerikih muterija", rekao je Porta. "Dolar je jaka valuta." "Nemoj se praviti vaan", rekao je Mike. "Nisi nikada ni vidio zelembaa." Bez rijei, Porta je gurnuo ruku u gornji dio izme i izvukao dva debela snopa dolarskih

novanica. Mike je razjapio usta. Na trenutak je bio potpuno zapanjen. "Gdje si to, dovraga, nabavio?" povikao je. "Od momaka generala Rvdera i generala Walkera. Sreli smo se iza samostana i ja sam ih uvjerio da im ti novci vie nee trebati." "Savreno dobro zna da strana valuta mora biti predana zapovjedniku satnije ili politikom asniku, zar ne?" Porta je vratio novac u izmu, lukavo se smijeei. 267 "Da, gospodine bojnie, znam to. Ja i na politiki asnik smo dobri prijatelji." Znaajno se nakaljao i pruio nam minijaturni pijunski foto-aparat da ga pogledamo. "A ova mala kutijica je razlog tome. Lud sam za fotografijom, samo to se nikada ne mogu sjetiti kamo sam stavio filmove. Prije nekoliko dana uslikao sam naeg politikog asnika dok je bio uposlen zavoenjem vrlo mladog talijanskog dekia. Nakon toga malo smo porazgovarali o filmu, pa smo se sloili kako ne bi ba bilo dobro kada bi taj film stigao do Ulice princa Albrechta." Mike je zazvidao i paljivo promotrio Portine izme. "Pretpostavimo da ja podnesem izvjee o djeaku i filmu?" rekao je medenim tonom. Porta se bezbrino nasmijao. "to bi vam i bila dunost, gospodine bojnie. Ali sjetite se da svako izvjee mora proi preko zapovjednika divizije, gene-ral-bojnika Mercedesa, i ja se ne bih volio nai ondje, kada se izvjee o politikom asniku nae na stolu Jednookoga. Ako ondje uspjeno proe, bit e proslijeeno ovjeku kojega nikada nisam upoznao, ali sam uo dosta o njemu. Niti on ne moe podnijeti crne deke iz Ulice princa Albrechta, ali moda ga vi poznajete osobno? Mislim na Generalfeldmarschalla Kesselrin-ga. Tko zna nije li on jo jedan od onih koji su promijenili ime, poput poznatog gospodina von Mansteina, za kojega sam uo da se ranije preivao Lichtenstein." Heide je pljunuo. "Je li mu moda krteno ime kojim sluajem bilo Nathan?" Porta je slegnuo ramenima. "Ako je bilo, to bi objasnilo zato gaje promijenio. To ba i nije ime koje je popularno ovih dana." Mike je skoio naprijed. Rado bi skoio Porti za vrat. Cigara mu se micala iz jednog kuta usana u drugi. "Jednog u te dana zadaviti, Porta", ljubazno je prorekao, a u mislima je vidio Portino tijelo kako se njie s hrasta plutnjaka pokraj Vie Appie. 268 Bojnik Mike izgledao je umorno. S mukom je sjeo na dno rova, upotrijebivi umjesto stolice Orlov ljem, kojega mu je ovaj ljubazno gurnuo pod iroku pozadinu. "Pie, gospodine bojnie?" upitao je Porta uz osmijeh. Bojnik je ispraznio alicu jednim gutljajem. Bio je to 88-postotni riin alkohol. Ustao je, visok i irok, i polako stavio novu cigaru izmeu usana. Orao ju je usluno pripalio. Bojnik ga ak nije niti pogledao. Dodirivao je automat koji mu je visio na prsima i usiljeno se smjekao. "Porta, trebao si biti stoerni asnik. Ti bi ak i maralima dao po stranjici." "Ma kakvi, gospodine bojnie. Ja sam isti kao onaj marinac iz Teksasa, jednostavni vojnik koji se nauio uvati od raznih napadaa. Moj moto je: smatraj svakoga sotonom, sve dok se ne dokae suprotno, a to se vrlo rijetko dogodi." Bojnik Mike duboko je udahnuo, gotovo progutavi cigaru. "Jo jednom ti kaem, Porta, dobro bi izgledao na kraju ueta." Porta je slegnuo ramenima.

"Znate i sami, gospodine bojnie, jedan ukras ne ini boinu jelku." Bojnik je nestao promrmljavi neto nerazumljivo. Uspjeli smo uti samo rije "lopov". Porta je poeo divljaki mahati svojim oltarnim zvoncem i vikati: "Bar je otvoren. Bar je otvoren." Doli su u gomilama i stali u red. "alicu u desnu ruku, novac u lijevu! Platiti prije toenja!" Cijena se razlikovala, iako je koliina uvijek bila ista. SS-ov Oberscharfuhrer morao je platiti vie no Panzeroberfeldwe-bel.S druge strane, inovnik bojne morao je platiti dvostruko vie od onoga koliko se trailo od Oberscharfuhrera. Dva puta je Maleni morao reagirati kako bi sprijeio tunjavu. Jedan udarac po potiljku bacaem plamena uspostavio bi mir. 269 A tada su se nali na nama. Bez da smo mi ita primijetili, Maro-kanci su presjekli vratove naim straarima. Potrali su niz liticu, pucajui na nas s triju strana. U sljedeem trenutku nali smo se usred ogorene borbe prsa o prsa. Maleni je naglo podigao cugu i odnio je na sigurno mjesto u unutranjost jedne od kua. Tada je izjurio van, a njegov baca plamena je rigao vatru. Legionar je stajao leima okrenut prema zidu, maui sjekirom. Tada su stigli i Jaboi, poistivi poprite iz automatskih topova. Smei ljudi doli su previe naprijed, i vraja vatra iz amerikih lovaca sasula se po njima. Kue su nestajale u plamenu. Neki stari seljak oajniki je pokuavao ugasiti svoju kuu polijevajui je vodom iz lonca. A tada mu je lonac izletio iz ruke, voda se razlila u svim smjerovima, zemlja poletjela uvis, a sjenka jurinog bombardera preletjela je preko njega. Topovska vatra. Rojevi pjeatva. Povukli smo se. Tonije, nekoliko nas koji smo preivjeli i mogli se jo vui uokolo. Postrojili smo se pokraj ceste. Ambulantna kola bila su parkirana zaklonjena stablima. Smjestili smo Starog Una u jedna od njih, iako smo morali potroiti sve nae Grife i sve Portine dolare kako bismo mu priskrbili mjesto. Jedno pluno krilo pojavilo bi mu se svaki puta kada bi udahnuo. Stisnuli smo mu ruku; a tada su ambulantna kola krenula prema Rimu vratolomnom brzinom. Mikea smo smjestili u vojni kamion s jo etvoricom tekih ranjenika. Desna ruka bila mu je zdrobljena. Stavili smo pokraj njega njegovu kutiju s cigarama, pa nam je zahvalno kimnuo. Orla smo zakopali pokraj ceste. Runa bomba odnijela mu je oba stopala. Nismo duboko kopali, i nije dobio kri ili ljem iznad glave. Samo smo malo ugazili zemlju. "Gori sporo u paklu, ti prljavi zatvorski prdeu", rekao je Barcelona. Porunik Frick nam je priao. Imao je zavoj oko glave iza kojega su mu se vidjela samo usta i jedno oko. 270 "Uzmite oruje. Idemo ponovno naprijed. Grenadiri su se povukli, a te poloaje moramo odrati pod svaku cijenu. Odgovaram za to svojim ivotom." Zabacili smo strojnice na lea. Fijuue granate padale su oko nas. Barcelona se sruio. Dvojica padobranaca odnijela su ga natrag. Imao je krhotine granate u trbuhu. Heide je poletio uvis, a strojnica mu je ispala iz ruku. Potiljak i ramena pretvorili su mu se u jednu zijevajuu, krvavu ranu. Poslali smo ga natrag s nekoliko grenadira. Poruniku Fricku bomba je otkinula glavu. Vodoskok krvi prsnuo mu je iz vrata. Zauzeli smo poloaj u rupi punoj blata; Porta, Maleni, Gre-gor Martin i ja. Posljednji iz 5. satnije. Svi ostali bili su u bolnici ili pokopani. Iznenada sam se naao unaprijeen u zapovjednika satnije, koji je zapovijedao satnijom od etiri vojnika. I druge grupice su nam se pridruile, ostaci nekadanjih satnija i pukovnija. Izdrali smo jo pet dana i noi. Tada su kamioni doli po nas. Padobranci su nas pokrivali. Posljednja bitka za Monte Cassino bila je gotova. Dragi itaoe, ako se tijekom praznika nae u blizini sela Cassino, zastani na trenutak, kada

stigne do ceste koja vodi do samostana. Izidi iz automobila i pogni glavu s potovanjem za one koji su poginuli na svetoj planini. Ako osluhne, moda e uti tutnjavu granata i vriskove ranjenih.