SADRAJ

1. UVOD . 2 2. IVAN DUKNOVI 3 3. IZABRANI PRIMJERI .. 5

3.1. Evanelist Ivan 5 3.2. Evanelist Toma 6 3.3. Kip sv. Magdalene na iovu .. 6

4. ZAKLJUAK 7 5. LITERATURA .. 8 6. DODACI 9

1. UVOD

Na renesansu se gleda kao na jedno od najkreativnijih razdoblja u knjievnosti i umjetnosti openito. Razdoblje renesanse oznailo je prekid sa srednjim vijekom, a vremenski se odreuje od 14. stoljea u Italiji do 16. stoljea u ostatku Europe. Italija je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse nala svoj najvii izraz, jer je u njoj najprije dolo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim graanskim porodicama.1 Upravo u Italiji se jedan period obrazovao i na renesansni kipar Ivan Duknovi te na taj nain talijanski renesansni izraz upleo i u nau umjetnost i kulturu. Duknovi je umjetnik koji je oko sredine 15. stoljea stekao meunarodnu slavu, a s kulturne pozornice nestao oko 1510. godine. Njegovo polje djelovanja obuhvaalo je zaviaj, dakle Hrvatsku, te Italiju i Maarsku pa moemo govoriti o djelovanju znamenitog kipara iz njegovog jadranskog, rimskog i budimskog okruenja. Vano je rei kako je , upravo zahvaljujui Duknoviu, dalmatinska umjetnost u 15. stoljeu prerasla svoja regionalna obiljeja.2 Akademik Cvito Fiskovi jedan je od najboljih poznavatelja Duknovieva ivota i djela te je i ovaj seminarski rad napisan veinom voen preporuenom literaturom njegovog autorstva. Ukratko je prikazan Duknoviev ivot i djelo te su izdvojeni neki primjeri iz njegovog umjetnikog opusa koji su vezani prvenstveno za njegovo djelovanje u domovini.

1 2

Usp. http://hr.wikipedia.org/wiki/Renesansa, stranica posjeena 13. prosinca 2010. Usp. Fiskovi, C., Znaaj Ivana Duknovia u hrvatskoj umjetnosti, u Ivan Duknovi i njegovo doba: Zbornik radova Meunarodnog znanstvenog simpozija, Muzej grada Trogira, Trogir 1996, str. 7.

2. IVAN DUKNOVI

Ivan Duknovi (Ioannes Dalmata, Giovanni da Trau) jedan je od najveih hrvatskih renesansnih kipara. Godine roenja i smrti navode se okvirno: roen je oko 1440.godine u Viniu (Oriovica), a umro poslije 1509. godine. Otac Stjepan bio je protomagistar trogirskih kamenara pa je Ivan Duknovi vjerojatno kod kue izuio klesarski zanat, a olakotna okolnost svemu jest i to to se u blizini obiteljske kue nalazio kamenolom. Duknovi je umjetniku naobrazbu nastavio u Italiji. Tako se sedamdesetih godina 15-og stoljea javlja u Rimu kao zreo majstor spreman i sposoban za vrlo vrijedne narudbe te je s brojnim radovima u vrhu renesansnog kiparstva u Rimu. U tom poetnom razdoblju Duknovi dovrava kasnogotiki portal crkve S. Giacomo u mjestu Vicovaro, nedaleko Tivolija.3 Ivan Duknovi nije svojim radom bio toliko vezan za domau sredinu kao to su to bili Juraj Dalmatinac, Andrija Alei i Nikola Firentinac pa ga se esto svrstava meu Schiavone, umjetnike koji preteito rade u Italiji.4 U svojim radovima istaknuo se osobnim likovnim shvaanjima i samostalnim stilom te tako stao uz bok tamonjim majstorima renesansnog kiparstva. Milan Pelc u svom djelu Renesansa o Duknoviu iz te poetne faze progovara sljedee : Duknovi je, uei od velikih suvremenika, nosei iskustva domaeg klesarstva toga doba, izgradio vlastiti izraz vrst, elegantan i pomalo strog, inovativan ali suzdran u kompozicijama arhitektonskih okvira za skulpturalne cjeline, zadivljujue bogat i precizan u sitnoplastikoj dekoraciji koja se u potpunosti priklanja modi all' antica.5 Kasnije emo vidjeti kako se, zavrjeujui visok poloaj u ukupnomu razvoju renesansne skulpture, Duknovi ubraja meu najznaajnije strane umjetnike koji su pridonijeli talijanskoj umjetnosti i koji su ujedno tim iskustvom obogatili i batinu svoje zemlje. Petnaestak godina tijesno surauje s Andreom Bregnom i Minom da Fiesoleom i upravo u fazi suradnje s njima nastaju Duknovieva najznaajnija djela iz spomenute rimske faze. To su spomenici visokih crkvenih dostojanstvenika; grobnica pape Pavla II. (Pietro Barbo) te
3 4

Pelc, M., Renesansa, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007, str.354. Isto, str.354. 5 Isto, str.354.

grobnica kardinala Bartolommea Rovarelle, gdje se Duknovievu autorstvu pripisuje oblikovanje lika pokojnika na sarkofagu i veeg dijela dekora s puttima. Naravno, Duknovi i za vrijeme suradnje sa spomenutim umjetnicima zadrava vlastiti izraz prepoznatljiv po energinoj impostaciji figura i temperamentnoj obradi povrine. Oko 1485. Duknovi odlazi na dvor Matije Korvina u Ugarsku i tu proiruje tematiku rada. Zasluan je za prenoenje likovnih spoznaja talijanske renesanse na Dunav i unaprjeivanje tamonje umjetnosti te je povodom tih zasluga Duknovi poveljom Matijaa Korvina dobio plemiki naslov i posjed katel Majkovec u Hrvatskoj.6 Kako pie Cvito Fiskovi; na umjetnik u toj zemlji doista nije imao sree. Poklonjeni dvorac mu je oduzeo vranski prior, a znatnija djela koja je stvorio u Ugarskoj su propala.7 Smatra se da je portretirao uglednike iz humanistikoga kruga te mu pripisuju niz plitkoreljefnih portreta po europskim muzejima, ukljuujui fragmente nadgrobne ploe biskupa Baratina koja se uva u Zagrebu. Budui da je odravao trajne veze sa zaviajem, osobito Trogirom, Duknovi se vre potvrdio upravo tamo. Ivan Duknovi je u svom Trogiru ostavio neizbrisivi trag radovima u kapelici blaenog Ivana Trogirskog gdje se nalaze kipovi apostola. Osim kipova u renesansnoj kapeli gradskoga zatitnika Sv. Ivana, opus mu je dopunjen kipom Sv. Magdalene iz franjevakog samostana, portalom s puttom grbonoom palae ipiko, lunetom s grbom obitelji Cega, te grbom s klesarskim priborom. Navedena djela se ujedno smatraju i najboljim djelima zrelorenesansnoga kiparstva u Hrvatskoj. Oko 1503. godine Duknovi odlazi u Dubrovnik koji je tada bio jedini grad na istonoj obali Jadrana koji je zbog svoje ekonomske i kulturne snage mogao prihvatiti kipara njegova formata.8 Kako bi dokazao svoje vjetine, Duknovi je za Dubrovane izradio kip sv.Vlaha postavljen u niu iznad ulaza u Kneev dvor. Meutim, Dubrovani su ga odbili primiti u slubu pa je zadnje godine ivota proveo na susjednoj obali Jadrana, u Italiji. Tako je u Veneciji 1498. godine prihvatio izvedbu monumentalnoga oltara Sv. Marka, ali ga nije zavrio, a ono to je uinio nije sauvano. Otada potjee i izraajni reljef Blaene Djevice
6 7

Pelc, M., Renesansa, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007, str.359. Usp. Fiskovi, C., Ivan Duknovi Ioannes Dalmata u domovini, Knjievni krug, Split, 1990., str.10. 8 Pelc, M., Renesansa, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007, str.362.

Marije u padovanskomu muzeju i poprsje A. Zena u muzeju Correr. Zadnji svoj rad, grobnicu Blaenoga G. Gianellija, Duknovi je 1509.godine ostavio u katedrali u Anconi.

3. IZABRANI PRIMJERI Za ovaj seminarski rad izdvojena su i ukratko opisana tek tri Duknovieva rada izmeu njih nekoliko koje je Cvito Fiskovi analizirao u svom djelu Ivan Duknovi Ioannes Dalmata u domovini. Prije svega to su kipovi apostola Ivana i Tome, samostalni radovi koji nisu uzidani ve naknadno uneseni u Firentinevu kapelu trogirske katedrale. Trei rad je kip sv. Magdalene na iovu, koji je doivio sudbinu njegovih radova u Maarskoj i Italiji; glava mu je otkinuta i otuena, a dijelovi odjee i prsti noge oteeni, ali se i pored toga vidi zaokruena cjelina te se prepoznaje Duknoviev rukopis. Fotografije opisanih primjera priloene su u Dodatcima na kraju seminarskog rada.

3.1. Evanelist Ivan Duknoviev kip koji prikazuje evanelista Ivana smatra se jednim od najuspjelijih djela starog hrvatskog kiparstva. Pretpostavlja se da je djelo nastalo devedesetih godina 15. stoljea, kada je Duknovi na putu iz Italije u Maarsku posjetio svoj kraj.9 Kip evanelista Ivana oblikovan je u mirnom, stajaem poloaju, u lijevoj ruci dri knjigu, a desna ruka je u poloaju kao da dri pero. Duknoviev stil oituje se ponajvie u oblikovanju plata koji je vjeto nabran u otre trokutne i kratke nabore. 10 Fiskovi naglaava kako se Duknovieva umjetnika snaga upravo istie u obradi glave, gdje umjetnik u punoj zaobljenosti oblika oduzima licu idealistiki izgled sveca i proima ga realizmom. Duknovi pri modeliranju glave daje licu crte portreta, to se osobito istie u oblikovanju nosa, usana i jamice na bradi. Fiskovi nadalje istie kako je umjetnik time uspio prikazati psiholoki izraz

10

Fiskovi, C., Ivan Duknovi Ioannes Dalmata u domovini, Knjievni krug, Split, 1990., str. 61. Isto, str. 6.

zrelog ovjeka strogim i istim likovnom nainom, to se smatra najveim postignuem renesansnog kipara.11

3.2. Evanelist Toma Na primjeru ovog kipa Fiskovi iznosi vlastito vienje svojevrsnog poputanja umjetnikove snage. Tvrdi sljedee : Odjea ne odaje vie otrim trokutnim naborima ivahnost umjetnikog temperamenta, ve dugim mirnim pregibima i laganim sputanjem oituje majstorovu sustalost. Ni lica vie nemaju ivost portreta, iako se vjetina klesanja oituje i dalje. Glava apostola Tome loe je modelirana, nabori koulje na prsima su mlohavi, stav ruku neizrazit. Tek je plat svojim donjim dijelovima iroko oblikovan. Koulja ima ipkast rub oko vrata, kao i Ivanova, a i u ralanjenim prstima nogu, obuenih u iste lagane i tanke sandale, prepoznaje se jo nekadanji majstor kojemu u odmaklim godinama ne bijae stalo da se afirmira, pa zato svoj kip nije ni potpisao.12

3.3.Kip sv. Magdalene na iovu Sv. Magdalena je u Duknovievom kipu prikazana u patetinom stavu molitve i oboavanja i kajanja.13 Vitkoa kipa, bogati nabori meko obraene odjee otkrivaju odlike Duknovievog stila koje se uoavaju i na ostalim njegovim djelima. Suknja iovskog kipa je naborana, a uokviruje ju vre oblikovan plat koji zatvara lik u izduenu trokutnu kompoziciju. Ono to moda jo jae odaje Duknoviev nain oblikovanja draperije jesu motivi plata i vela te osobito koulje, koji su nabrani u mnogo malih trokutastih nabora.

11 12

Usp. Fiskovi, C., Ivan Duknovi Ioannes Dalmata u domovini, Knjievni krug, Split, 1990., str str.8 Isto, str.9 13 Isto, str. 31.

U tom nainu tretiranja odjee Duknovi ostaje uvijek osoban: u Rimu, u Jakinu i u Mlecima, u Maarskoj i u Trogiru i mali trokutasti nabori uzigrane draperije, to naviru kap lagana muzika, postaju njegova glavna oznaka.14 Profilacija postolja kipa sv. Magdalene je takoer rijetka. Konkavno je udubljena, a vjetina Duknovieve umjetnike ruke prepozna je se posebno na minijaturnom mladievom poprsju na titu grba. Profil je otro rezan i isto ocrtan, a lice je realistino.

14

Fiskovi, C., Ivan Duknovi Ioannes Dalmata u domovini, Knjievni krug, Split, 1990., str. 33.

ZAKLJUAK

ivotopis Ivana Duknovia jo nije istraen pa su tako i posljednji dani njegova ivota ostali nepoznati. Ne zna se ni datum ni mjesto njegove smrti, ali se pretpostavlja da je umro oko 1510. godine. Meutim, ostalo je neto vjerojatno vanije od broja koji predstavlja datum njegove smrti. To su definitivno Duknovieva djela koja su ostala iza njega kao svjedok njegove veliine i dokaz kvalitete vrhunskog renesansnog kipara. Zakljuno moemo zaaliti to Ivan Duknovi nije vie stvarao u domovini i sloiti se sa Cvitom Fiskoviem koji za to optuuje Dubrovane ili tedljivce ispod Sra, kako ih on naziva. Takoer, ima istine i u jo jednoj njegovoj izjavi, a ona glasi : Tom velikom umjetniku, koji je doprinio razvitku renesanse u Italiji i njenu irenju u Maarskoj, koji je bio nagraen od Matije Korvina i izabran da die spomenike utjecajnim linostima na Apeninskom poluotoku, nije ni trebala sitna mletaka plaa, koju su odbili i dva duga istaknuta Trogiranina, ban i vojskovoa Petar Berislavi, a zatim povjesniar Ivan Luci, a koja u okupiranoj i siromanoj Dalmaciji nije mogla privui ni Frana ni Lucijana Lauranu.15 Ivanu Duknoviu definitivno pripada asno mjesto onoga koji je najizravnije prikazao puninu internacionalne vrijednosti i modernih usmjerenja naeg kiparstva u osvit Novoga doba.16

15 16

Fiskovi, C., Ivan Duknovi Ioannes Dalmata u domovini, Knjievni krug, Split, 1990., str. 26. Usp. Fiskovi, C., Znaaj Ivana Duknovia u hrvatskoj umjetnosti, u Ivan Duknovi i njegovo doba: Zbornik radova Meunarodnog znanstvenog simpozija, Muzej grada Trogira, Trogir 1996, str. 8.

LITERATURA

Fiskovi, C., Znaaj Ivana Duknovia u hrvatskoj umjetnosti, u: Ivan Duknovi i

njegovo doba: Zbornik radova Meunarodnog znanstvenog simpozija, Muzej grada Trogira, Trogir 1996 Fiskovi, C., Ivan Duknovi Ioannes Dalmata u domovini, Knjievni krug, Split, 1990

Pijatelj, K., Ivan Duknovi, 1957.

Pelc, M., Renesansa, Naklada Ljevak, Zagreb, 2007

www.wikipedia.org, stranica posjeena 13. prosinca 2010.

DODATCI

10