Predgovor Rjenika bosanskog jezika Devada Jahia

1. Rije glavnog urednika Akademik Muhamed Filipovi je napisao uvodni dio predgovora Rjenika bosanskoga jezika te naveo znaaj njegove izrade i znaenje rijei i govora ve meu prvim ljudima na svijetu. Sve vjere propagiraju uenje (Islam-Ui; Katolianstvo-U poetku bjee rije). Tvorci monog shvatanja o jeziku su bili romantiari i njemaka historijska kola. Sam jezik je dokaz historije nekog naroda. Tako i rjenik sam ima veliki znaaj. Sarajevo, 16. septembra 2009. Akademik Muhamed Filipovi 2. Predgovor a) 1. Autor, Devad Jahi navodi da je ovo prvi cjelovitiji rjenik bosanskoga jezika nastao za deset godina rada i elje da se sakupi leksikografsko blago bosanskoga jezika na jednom mjestu. To je rjenik, ne samo Bonjaka nego i svih naroda sa prostora Bosne i Hercegovine kao sloene, slojevite i autentine cjeline i prostora, hiljadugodinjeg trajanja jezika koji u sebi sadri i historijsko pamenje. b) 2. Jezik kao odrednica etnosa, nacije, drave i bilo kojeg prepoznatljivog kulturnog prostora u sebi uva tradiciju, ali se prilagoava i modernom ivotu te to spaja u jednu osobinu i postaje standardni jezik, ali i knjievni. Svaki jezik prepoznaje se prije svega po svome rjenikom fondu; taj fond jeste glavna odrednica svakog jezika, zapravo glavna prepoznanica svakog jezika. Bosanski jezik je bogat i slojevit jer je i historija bosanskoga prostora bogata i slojevita, ba kao i historija naroda koji tu ivi. Narod koji je tekom mukom opstao zadrao je i spasio svoj jezik koji je ovisio o njegovu opstanku. Naunim utemeljenjem i nauno utemeljenim normiranjem toga jezika i sam bonjaki narod uspijeva se dananjim prilikama kulturno revitalizirati i predstaviti kao savremeni evropski narod formiran na prostoru Balkana, a u ijem formiranju znaajnu ulogu igraju ne
1

samo slavenski korijeni ve i ilirski supstrati, a potom i bogumilski, orijentalno-islamski kao adstratski, da bi u toku XIX vijeka taj jezik u historijskom smislu doivio prelaz iz predstardandnih faza u fazu standardiranja. Bosanski jezik u vrijeme Jugoslavije bio je priguen, ali nakon toga dogodili su se neki znaajni leksikografski poduhvati od kojih je jedan i ovaj Rjenik. c) 3. Proces normiranja bosanskoga jezika se pojavljivao i gubio ba kao i sam taj jezik koji je ponekad tonuo, ali se odrao, razvio i sauvao svoj naziv. Uprkos svim tim vanjskim procesima koji nisu ni malo ili na ruku bosanskom jeziku, on se razvijao neprekinuto u nekoliko svojih pravaca. Smjerovima takvog njegovog razvoja danas se nauno bavi bosnistika, koja na vrstim temeljima bosanske jezine grae i naunih zakljuivanja sve vie produbljuje naa znanja o tome jeziku. d) 4. Procesi u normiranju bosanskoga jezika poeli su 1992. godine, onda kada je bosanski narodBonjaki posebno, pokuan unititi kao i njegov jezik. Bosnistika, kao nauka o bosanskom jeziku, utemeljuje i nauni proces normiranja toga jezika. 1991. godine, uoi agresije na Bosnu i Hercegovinu, izale su dvije knjige koje su bile novina u nauci: Jezik bosanskih Muslimana Devada Jahia i Bosanski jezik Senahida Halilovia.1993. izlazi Rjenik karakteristine leksike Alije Isakovia, a tokom rata izlaze i ratne gramatike. 1996. Izlazi Pravopis bosanskoga jezika Senahida Halilovia koji je kao pravopisnu normu potpisala osamnaestolana komisija, a 1999. godine Devad Jahi izdaje svoju Trilogiju o bosanskom jeziku u kojoj utemeljeno i nauno donosi historiju bosanskoga jezika. 2000. godina je normativno najznaajnija za bosanski jezik jer tada izlazi Gramatika bosanskoga jezika D. Jahia, S. Halilova i I. Palia, sto godina nakon prve Gramatike bosanskog jezika iz 1890. godine. Te godine (2000.) bosanski jezik uao je u drutvo ravnopravnih evropskih i svjetskih standardnih jezika. 1998. godine odran je Simpozij o bosanskome jeziku u Bihau, prvi takav u historiji ovoga jezika i od neprocjenjivog znaaja za bosanski jezik. Tada su doneene odluke o nunosti izrade gramatike, rjenika i pravopisa ime zapoinje nomiranje bosanskoga jezika. Tada poinju izlaziti i prvi leksikografski moderni rjenici bosanskoga jezika. Rjenik je nezamjenjivi izvor sticanja znanja o jeziku i mogunostima njegova izraaja. On opisiva kompleksno definiranje znaenjskoga bogatstva, sinonimijske izraajnosti, te sintagmatskih i frazeolokih izraza. e) 5. 1631. godine napisan je rjenik Makbuli arif (Potur ahidija) autora Mehmeda Hevaji Uskufija to nam pokazuje zanimanje od davnina za leksikografiju bosanskoga jezika. To
2

zanimanje traje i za vrijeme osmanske vladavine jer iz toga perioda postoji obilje leksikografske grae. 1912. tampan je Tursko-bosanski rjenik Ahmeda Kulendera u Bitolju. U jugoslavensko doba nema rjenika bosanskoga jezika zbog njegova potiskivanja, a izuzeci i dokazi o postojanju tog jezika su Turcizmi u srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom jeziku autora Abdulaha kaljia 1965. godine i antroponimijski rjenik Muslimanska imena u Bosni i Hercegovini 1987. godine autora Ismeta Smailovia. Cjelovitiji rjenik je Rjenik karakteristine leksike Alije Isakovia, ali nije potpun. Krajem XX stoljea izlazi kolski rjenik Devada Jahia u sklopu Trilogije o bosanskom jeziku koji obuhvata dosta grae, ali ne kompletnu. Prvi rjenik standardnoga jezika tampan je 2007. godine pri Institutu za jezik u Sarajevu pod nazivom Rjenik bosanskog jezika. On donosi cjelovitiji popis rijei i njihova osnovnog znaenja bez frazeologije i ulaska u konkretnu grau i stvarne izraajne mogunosti bosanskoga jezika. Takoer, njegov leksikografski znaaj umanjuje stalno naglaavanje norme i udaljava njegovu koncepciju od efikasnoga leksikografskog metoda. Rjenikom se treba pokazati jeziko naslijeeno leksiko bogatstvo potkrijepljeno primjerima i graom te da se ukae na njegovu savremenost u smislu funkcioniranja nove leksike u njemu, i to funkcioniranja nove leksike u njemu i funkcioniranja u autentinom spoju sa tradicionalnom leksikom, ali moderne leksike takoer potkrijepljene primjerima iz razliitih izvora i funkcionalnih stilova. Ovaj Rjenik e pokuati ispraviti praznine prolih. f) 6. Do sada je bilo teko raditi velike zahvate zbog ve navedenih razloga, ali i sloenosti jezikog supstrata, adstrata i superstrata. Razlog je i to to je bosanski jezik dugo bio centralna periferija drugom jeziku, tj. srpskohrvatskom na kome je i izraen, nenauno i neznano Rjenik srpskohrvatskog jezika od strane Matice hrvatske i Matice srpske u est tomova. U ovom rjeniku bonjaki pisci su zastupljeni oko 3% u to vrijeme najpoznatiji bonjaki pisci (Mulabdi, Nametak, Kiki, Kulenovi, Sijari i Osman-Aziz), a iz usmene knjievnosti prva knjiga Hermanove zbirke. Zato je potrebno izraditi rjenik bosanske jezike matice. g) 7. Leksika bosanskoga jezika je jo uvijek neznano, teorijski i graom neutemeljeno tumaena. To je primjetno u izradi institutskog rjenika koji leksiku bosanskoga jezika sputava i siromai, a ne prikazuje njeno bogatstvo i vieznanost to zlonamjernici i protivnici bosanskoga jezika i spoznaje o bonjakome etnosu rado doekaju. Potrebna je leksika koja bi ih dovela pred svren in i prinudila na priznavanje Bosanskoga jezika prema kome imaju ideoloki otpor. Jezik u knjievnim djelima dostie svoj vrhunac, dokazuje svoju organsku naslijeenost i da je formiran sa njegovim izraajnim vrijednostima i mogunostima. Zadatak rjenika je da pristupi leksici jezika bez normativnih stega i ogranienja. Ovaj Rjenik ne odbacuje normu jer je rjenik standardnog jezika, dri se osnovnih pravila koja se u ovakvim djelima
3

podrazumijevaju (opis gramatikih kategorija, akcenatske aliteracije i sl), ali se ne odnosi na leksiku i frazeologiju i bogatstvo kvalitativnih pojava. To bi dakle bio i glavni zadatak savremene leksikografije; da svaku leksiko-semantiku jedinicu, odnosno svaku rije, sagleda u autentinoj vokabularskoj cjelini ije bogatstvo je neiscrpno, a unutar koje svaka jedinica mora imati svoju to precizniju odrednicu, kojom se upuuje na sferu upotrebe, funkcionalni stil, na govornu ili pisanu rije, na proznu ili poetsku realizaciju knjievnog izraza pomou te rijei, frazeologije itd.

h) 8. U bosnistici jo nije pronaen odgovarajui model za vjerodostojno tumaenje leksike bosanskoga jezika radi predrasuda o naem neumijeu i da je sve strano bolje i razvijenije. Ne treba takvu nauku odbijati, ali ne pristaje svaka nauka za svaki jezik, a strane nauke nemaju dublji pristup kakav treba za prouavanje bosanskoga jezika. Do danas je nepoznato kako se gradila slojevita slika bosanskoga jezika. Rjenik e predoiti naslijeene, historijske i ukorijenjene pojave zbog kojih jezik dana funkcionira kao tradicionalni i moderni vokabular u jednom. Rjenika graa sama prezentira svoju historiju ali s principima svjetske i evropske lingvistike kako to bosanski jezik i zasluuje. Bosnisti su u fazi kada prikazuju cjelokupnu historiju bosanskoga jezika, od rijei merhamet do rijei ruka, jer se ove rijei upotrebljavaju u bosanskome jeziku. Ovako se prikaziva normativno i leksikoloko blago jezika bez ideolokih inercija i iluzija za prevlast drugih jezika naim prostorima, negiranja i svojatanja. Rije ima svoju putanju koju mi moemo pratiti na nivou jezike upotrebe, u govoru i pisanju i sagledati njene domete i izraajna postignua. i) 9. Bosna i Hum (Hercegovina) su matini jeziki prostor na kome se jezika evolucija odvijala autentino, a pisana tradicija ima korijene u vlastitoj dravnosti i duhovnosti ovoga prostora, a tako shvatamo da je taj prostor matica bosanskoga jezika i njegove duhovnosti. Osnova ovoga jezikog fonda je u staroj slavenskoj i junoslavenskoj leksici koja je doivjela i svoj postpraslavenski razvoj. Tako se jezik konzervirao, ali i adaptirao, odredio novi odnos spram balkanskoga supstrata, posebno ilirskoga. Najnovija istraivanja onomastike upuuju na postojanje arijansko-gotskog supstrata. To nam pokazuje balkansku, praslavensku leksiku starinu, a ne sam slavensku. Na nju se nadograuje srednjovjekovna bosanska leksika i razvija pisana aktivnost (crkvena, administrativna i lapidarna). Ovo dovodi do daljeg razvoja leksike, ujedno i kontaktnim okolnim podrujima, dobrim dijelom i pisanom komunikacijom na zapadnoj irilici-bosanici. Tako se nadodaje i trei sloj. j) 10. Leksika bosanskoga jezika u toku turske vlasti bila je obogaena turcizmima, odnosno orijentaliznima, ali je u toku srpskohrvatskoga jezika ta leksika shvatana povrno i kvantitativno, a ne kvalitativno. Ta leksika se prilagodila jeziku i srasla s njim, tako da je
4

prisutna i u govoru i knjievnoumjetnikom izrazu bosanskoga jezika. U ovoj leksici imamo sloj arhaizama, rijei arapskog porijekla koje su vezane za islamski duh i kulturu, sloj turcizama koji su u svim nivoima jezika, posebno u sevdalinkama, baladama, ali i knjievnim djelima i glavna je odlika autentinosti i prepoznatljivosti bosanskih dijalekata. U doba austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini u bosanski se jezik unosi i sloj germanizama, ali u puno manjem obimu nego orijentalizama. Oni donose odlike modernizma u bosanski jezik to vidimo i u knjievnim djelima Bonjaka u to doba. I doba srpskohrvatskog jezika je uticalo na bosanski jezik tako to je ta koncepcija jezika sprjeavala dublje sagledavanje leksike bosanskoga jezika, to e biti mogue u vrijeme priznatoga i samostalnog bosanskoga jezika. Ovaj vietomni Rjenik je prvi pokuaj cjelovitijeg prikaza leksikoga blaga bosanskog jezika, te se nauno istinito posmatra i leksikografski tumai kao autentino rjeniko blago Bosne i Hercegovine i Sandaka, Bonjaka kao matinog naroda, odnosno bosanskog jezika kao savremenog standardnog i knjievnog jezika koji spada u porodicu slavenskih i evropskih jezika. 3. Osnovne napomene o rjeniku U ovom dijelu predgovora autor navodi da je ovaj Rjenik do sada najvei projekt o bosanskome jeziku. Inicijativu je dao Esad Sejtarija, a trebalo je deset godina da se projekt realizira uz brojne tekoe. Generalni pokrovitelj je Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine sa akademikom Muhamedom Filipoviem i akademicima N. Ibriimoviem i A. Sidranom kao podrkom. Izdava je Bonjaka asocijacija 33, a podrku je dala i bonjaka organizacija Preporod. Dizajn je uradio Narcis Pozderac, a tampanje tipografska kua Bemust. U ovom Rjeniku prvi je put predstavljeno leksiko bogatstvo bosanskoga jezika modernom leksikografskom metodom., autentino jeziko naslijee, ouvanost jezika i savremena njegova upotreba. Mnogo je grae iz bonjake usmene knjievnosti, graa iz djela bonjakih pisaca to je pouzdana ilustracija bosanske jezike tradicije i samosvojnosti bosanskoga jezika. Znaajan dio rjenika sainjava i nauna, publicistika i druga slina literatura. Rjenik predstavlja orijentir i koristan prirunik za saznanje funkcionalne cjeline i izraajne dubine i irine bosanskoga jezika. Sintagmatski i frazeoloki izrazi oslikavaju unutranju dinaminost i vieznanost naeg jezikog naslijea i punu funkcionalnost u savremeno doba. Ovdje je opisana i bogata sinoniminost tipina za bosanski jezik. Rjenik bosanskoga jezika u deset tomova sadri oko 80.000. natuknica, 350.000. jezikih jedinica to ga svrstava u rjenike srednje veliine. U okviru svake natuknice daje se etimologija, gramatiki opis sa akcenatskim kategorijama, znaenja i definicije, sintagmatski i frazeoloki izrazi. U ovom rjeniku sakupljena je ogromna graa bosanskoga jezika kakva nije do sada te ovim rjenikom dobivamo prvi moderni leksikografski izvor za upoznavanje naega jezika. Tako se bosanski jezik ukljuuje u savremene slavenske i svjetske jezike.
5

Najdragocjeniju podrku u mukotrpnom poslu izrade Rjenika pruili su mi moja supruga Selima Jahi i brat Sulejman Jahi. Bez njihove pomoi rezultati ovog velikog projekta ne bi ugledali svjetlo dana. 4. O nainu sluenja Rjenikom U rjeniku se nalazi irok i naslijeen raznovrsni vokabular bosanskoga standardnog i knjievnog jezika. U njemu se nalaze i lokalizmi, struna leksika iz razliitih oblasti, argonizmi i vulgarizmi, ali sve s mjerom i shodno standardnojezikom i knjevnojezikom karakteru Rjenika. Natuknice u Rjenik su prikazane kako se samostalno javljaju u jeziku, a pronalazimo ih po abecednom redu. Primjeri su dati bez razlike o rairenosti upotrebe i najee u standardnoj formi, ali neki i u dijalekatskoj. Znaenja i definicije su dati po principu vanosti, npr. 1. najvanije i najzastupljenije znaenje, a pod a. b. c, ako se unutar znaenja nalaze znaenja sa manjim razlikama. Sintagmatski i frazeoloki izrazi najbolje ilustruju i potvruju ivost bosanskoga jezika. 5. Struktura natuknice Pod natuknicom se podrazumijeva rije i njena leksikografska obrada. Npr. jednostavna- britko pril. a. tako da bridi, na otar nain b. otvoreno, glasno, jasno, otro (za govorenje) sloeni- borla . <dat. instr. lok. mn. borama> linja, crta, brazda na koi (naj. na koi lica) usjek, usjeklina(u ogledalu tek miruje njena zabrinuta bira ponad vjea. Sidran; ti e mi bore po licu mladiti. Azizov) 2. term. geol. strukturna jedinica litosfere nastala savijanjem slojeva Zemljine kore 3. pregib, nabor na nekoj povrini (vjetaki), npr. umjetni nabor na haljini 6. Znakovi u Rjeniku Znakovi se primjenjuju unutar natuknice, svi nisu prisutni u jednoj natuknici. Tu imamo i neke interpunkcijske znakove koji i pored svoje poznate funkcije imaju i dodatna znaenja. l jedna uspravna crta: a) kad je unutar rijei (borla), odvaja osnovu od nastavka; b) kad je izmeu dvije rijei (aduvanu l aduvane), oznaava oblike alternacije ispunjeni krui, oznaava frazeoloki izraz, npr. pod beika , interpunkcijski znak zarez, oznaava da se iza neke odrednice odnosno njene skraenice piu rijei kojima se obiljeava isto to znaenje, dakle rijei kojima se ne opisuje znaenje ve rijei koje se u tom znaenju inae upotrebljavaju, uglavnom sinonimno, a to se odnosi samo na po jednu rije, a ne grupe rijei, sintagmatske izraze i sl., npr. pod ado... 2. reg., starac, dedo ... 3. isl., hadija

7. Skraenice i odrednice Sve skraenice su date kurzivom osim uobiajenih (i sl., itd.). Najvei broj skraenica objanjava se pomou imenice ili priloga. adm. administracija, administrativno biol. biologija, bioloki

dem. deminutiv, deminutivno evr. gl. evropeizam glagol, glagolski 8. Izvori i skraenice izvora Izvori grae su najee knjievna djela, od najstarijih vremena do danas. Djela je birao autor sa jezikim, knjievnim i estetskim kriterijima. Djela koja su zastupljena su iz bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti i nauke, s tim da u knjievna djela zastupljenija od naunih. Prevedena djela nisu posluila kao izvori. Neki primjeri su preuzeti iz posrednih izvora, iz postojeih rjenika ili iz frazeolokih izraza u vidu poslovica. Neki autori se ne nalaze u primarnoj grai nego su preuzeti iz postojeih rjenika, a neki su i u primarnoj i sekundarnoj grai. Bazdulj-Hubijar Nura Bazdulj-Hubijar, Rua, Sarajevo 1990. Nura Bazdulj-Hubijar, Ljubav je sihirbaz babo, Sarajevo 1994. Nura Bazdulj-Hubijar, ekajui Tahira (Rua II), Sarajevo 2002. uvidina Umihana uvidina, u knjizi: Muhamed Hukovi, Zbornik alhamijado knjievnosti, Sarajevo 1997. Mak Dizdar, Kamen spava, Sarajevo 1965. Mak Dizdar, Pjesme, Sarajevo 1984/85. Dafi Kljuanin Rizo Dafi, Azrailovo oko, Sarajevo 1998. Zilhad Kljuanin, Mlade pjesme, Sarajevo 1987. Zilhad Kljuanin, Pjesme nevinosti, Ljubljana 1994. Zilhad Kljuanin, ehid, Ljubljana 1999. 9. Ostali izvori Neki izvori se odnose i na one koji sadre grau usmene knjievnosti. Tu su i ostali rjenici i prirunici opeg karaktera. Zaim Azemovi, Pamet je u narodu. Staro Roaje u anegdotama i legendama. Roaje 2000.
7

Dizdar

Husein Bai, Antologija usmene epike Bonjaka iz Crne Gore i Srbije, Podgorica 2002. Amira Turbi-Hadagi, Deklinabilne rijei bosaninih pravnih tekstova od 12. do 15. stoljea, doktorska disrtacija u rukopisu, Zageb 2006. Avdo Meedovi, enidba Smailagi Meha, Novi Pazar 2010.