You are on page 1of 18

ARHITEKTURA U AUSTROUGARSKOM PERIODU Nedžad KURTO Uvod Danas, kada aktuelnom graditeljskom praksom svakodnevno provjeravam vrijednosti i upotrebljivost

nasljeđa i kada je citat, reciklža, reinterpretacija i transformacija postoječeg jedna od legitimnih metoda projektiranja, naš odnos prema naljeđu uvjetovan je njegovim tačnijim tumačenjem. Savremeni društveni pokreti ističku nova pitanja, ne samo ekonomske naravi, već više iz domena ravnopravnosti i kvalitete življenja. Usmjerenost je sve manja ka većoj participaciji, a više većoj autonomiji, tj. poštovanju pravila manjine. To je izvjestan pokazatelj kraja jednog historijskog razdoblja, sa očitim obilježjima prelaza od industrijskog ka postindustrijskom društvu sa već jasnim kulturološkim nagovještajima. I kada se mislilo da će, pod uticajem tehnološkog napredka u budućnosti nestati razlika, posebno na kulturnom planu, upravo se u tenološki najrazvijenijim zemljama ističu težnje da se sačuvaju vlastiti kulturni obrasci. U toj novoj dijalektici suprotnosti, kultura, tradicija, ekologija i ideologija, razvijaju se u suprotnom smislu od logike tehnološkog progresa; elitizam savremene umjetnosti ponajviše je znak želje da se postigne jednakost kroz različitost i naglasak vlastitog identiteta. Moderna umjetnost bila je snažno politizirana, pa time i isključiva. Ona se, gradeći budućnost na negaciji prošlosti, svjesno odrekla historijskog kontinuiteta, pa time i sopstvenog. Stoga je brzo dosegla granice vlastitiog razvoja, a izlaz je postojao samo u preispitivanju takvog puta. Tako danas drugačije vrednujemo čak i one tokove koji svojedobno revolucionarno formuliranu Modernu i nisu prihvatili. Zato se ponovo vraćamo vrednovanju starih ishodišta savremene umjetnosti, tačnije vremena 19. i početka 20. stoljeća, koje je, posebno u domenu arhitekture smatrano negativnom, pa čak i bezvrijednom epizodom u kontinuitetu arhitektonske misli uopće. A to se, gotovo identično, može pratiti i u drugim stvaralačkim djelatnostima, npr. muzici, slikarstvu, litaraturi, filosofiji, inženjerstvu... Zanimljiva je današnja popularnost muzičkih djela s početka stoljeća i to onih koja nose izrazite znake promjene u smislu ritma, harmonije i instrumentalizacije, znak agresivnog, antiromantičnog stava, kulta primitivnog, elementarno zvučnog, odricanja dominacije melodije - svega što je svojedobno bilo jeretičko. Le Sacre du Printemps Igora Stravinskog iz 1913. godine ili Kindertotenlieder Gustava Mahlera iz 1901-1904., kao i neka druga djela tog vrermena, danas čak i šira publika prati sa iskrenim oduševljenjem, iako su njihove praizvedbe svojedobno bile obilježene kao skandal. Bosna i Hercegovina, postajući dijelom evropskog civilizacijskog kruga, unatoč nastojanjima da se na svim područjima izjednači sa drugim krajevima Austrougarske monarhije, doživljava da njeno snažno izraženo umjetničko nasljeđe vodi ka specifičnim rješenjima. Mada inportirana, arhitektonska misao je morala sintetizirati neka pozitivna iskustva, pa čak i u arhitekturi akademizma gdje su pravila umjetničkog izraza bila dovedena do perfekcije. Zato je ovdje čak i eklektička arhitektura pomalo originalna u odnosu na srednjoevropsku, ako ne po metodi, onda sigurno po razvoju jednog, mjestu i vremenu odgovarajućem quasi stilu - pseudomuričkom. Zeitgeist 1800-e u naporu formiranja vlastitog izraza iskazao se u različitim pojavnim formama, posebno onim koje u Bosni nemaju vlastitu tradiciju, te se brzo uočava da akademizam ne može biti autentičan umjetnički produkt. To je vodilo brzom i lakom prijemu secesionisičke umjetnosti, poglavito arhitekture. Pojavne forme ove umjetnosti stvarane na različitim geografskim, kulturnim i ideološkim pojavama i nisu mogle značiti neku koherentnu pojavu, a to bi bilo i nespojivo sa načelom nove umjetnosti - slobodom. Upravo zato su njene rubne pojave u evropskom mjerilu uprave ishodišta za tačno shvatanje i tumačenje sve izrazitijeg polariteta kasnije savremene umjetnosti. Obilježja nekih aktuelnih tokova čija posebnost proizilazi iz tipičnih uvjeta vremena i njihovog začetka, već je definirana i u nekim drugim sredinama čiji je umjetnički izraz ostao do danas autentičan. U savremenom arihtektonskom stvaralaštvu Bosne i Hercegovine evidentno je prisutna ideja bosanskog izraza, što svoja

Strana 19

To je bio sasvim logičan preduvjet da se secesionistička arhitektura ovdje razvija u dva paralelna toka: arhitekturu sa odlikama srednjoevropske secesije pod utjecajem glavnih centara njene pojavnosti i onu koja uspostavlja jedan kreativan dijalog sa nasljeđem. što je bilo svojstveno pojedinim graditeljima i to kao lično shvatanje eklektičke arhitekture. Romantičarski duh vremena težio je slobodnoj improvizaciji oblika i složenijoj i dinamičnijoj kompoziciji fasadne strukture. Ovaj drugi tok. začetke bosanskohercegovačke Moderne treba definirati upravo u posebnostima secesionističke arhitekture nastale na ovom tlu. U Bosni i Hercegovini razvoj arhitekture od historicizma do Moderne nosi sliku onih kontrasta koji proizlaze iz njenog sveukupnog historijskog razvoja. Prve promjene više se uočavaju u uređenju stanova. Veći objekti nastali već poslije 60-tih godina 19. stoljeća. u nekom apstraktnom redu u kome se prirodno i građeno sjedinjuje u nov kvalitet. Gotovo da nema takvih rješenja koja bi izražavala sponu improvizatorskog duha narodnog graditelja i akademski obrazovanih arhitekata. prvobitne formalne relacije pretvara u suštinske i dovodi do umjetničkog izraza sa radikalnim posljedicama. Njegovo osnovno obilježje je težnja za lakoćom i stanjem labilne ravnoteže. stoljeća očekivani konflikt dotadašnjih orijentalnih i novih evropskih ideala naglašeno ne očituje. posebno u rješenjima fasadnih ploha nekih crkava. jedinstvo prostora i čovjekom stvorenih vrijednosti. To istovremeno ukazuje na pojavu mlade buržoazije koja nastoji da dosegne ili bar podražava svoju društvenu klasu u drugim evropskim zemljama. što je i Vitruvije zabilježio dvadeset stoljeća ranije. postepeno spoznavajući istinske vrijednosti zatečene arhitekture. indijske ili japanske umjetnosti smatrajući ih. a kasnije u evidentnom i postepenom opadanju. keltske. dovoljno ekscentričnim da bi bili historijski. stoljeća zapravo su djelo graditelja . stoljeća. nekonvencionalnog izraza. To se javlja ne samo na malobrojnim objektima evropeizirane arhitekture turskog doba. Secesija. Od iskona je arhitektura iskazivala svijest o potrebi poštivanja kvaliteta koje mjesto nosi u sebi. što će do kraja austrougarske uprave dovesti i do vlastite formulacije rane Moderne. Arhitektura historicizma Klasicističkog perioda u arhitekturi Bosne praktično nema. jeste regionalna. Prvi objekti već pokazuju promjene načina života i ukusa građanske sredine. Pojava zapadnjačkog koncepta u arhitekturi Arhitektonska djelatnost Bosne bila je u stagnaciji još od kraja 16. na samom početku ovog stoljeća. Vremenom genius svakog mjesta dobija nadgradnju u iskustvu. a često sasvim različite urbane i arhitektonske strukture. težeći se oduprijeti konvencionalnom akademizmu. te je bila podatna za stvaranje novog. Takva arhitektura kod koje je prepoznatljiva njena pripadnost određenom prostoru i na osnovu koje možemo stvoriti kompleksnu predstavu o mjestu. Zato se u arhitekturi 19.stranaca. porukama prošlosti. u odnosu na vlastito nasljeđe. Svijest o tradicionalnom začeta je još u doba akademizma s kraja 19. Srednjoevropskoj kulturi je i osmansko-turska umjetnost u Bosni djelovala egzotično. ali je zato u arhitekturi secesije ta svijest doživjela svoj puni razvoj. što je bilo suprotno klasicističkim vertikalnim i horizontalnim podjelama strogo geometrizirane kubične mase. lako je posezala za elementima egipatske. Prema tome. unatoč njegovom nastojanju da bude univerzalan i jednak za sve. prostorima gdje su se smjenjivale različite civilizacije proizvodeći sebi svojstvene. a mnogo manje u smislu komunalnog razvoja grada. Za nju je to bilo antihistorijsko. ali i primjenom rijetko upotrebljavanih motiva za potcrtavanje kontinualnih ritmizacija. Strana 19 . postojala je uvijek u prostorima Bosne i Hercegovine. Ona neizbježna konstanta sličnosti zadovoljenje uvjeta upravo tog mjesta. sjećanju. antihistorijski orjentirana. mada je njegov posredan utjecaj vidljiv još u periodu turske uprave. već i nakon perioda austrougarske uprave.ishodišta svakako ima u arhitekturi secesije.

tj. a za neke crkve se usvaja i vizantijski stil. koji je i klasičan i univerzalan i simboličan. Kod objekata koji su u nekoj funkciji pravoslavne crkve nalazimo stilska rješenja koja simboliziraju njena ishodišta čime je pripadnost ove arhitekture toj konfesiji lako čitljiva. Uspostavu nove vlasti nad ovom pokrajinom Austrougarske monarhije trebalo je obilježiti univerzalnim. koja ima sasvim plitku kvadarsku rustiku. izbacivanjem srednjeg rizalita. Istovremeno. Vladina palača koju arhitekt Josip Vancaš projektira još u Beču 1884. Odlike vojvođanskog baroka zastupljene su na zvonicima pravoslavnih crkava. svjesno i očito tematski primjenjivan tokom cijelog period austrougarske uprave. Neogotičke stilske odlike na ranim crkvama viŠe su izražene u općem konceptu građevina. arh. ili iz jedne umjetničke epohe u drugu. godine ima tipične odlike ranorenesansne firentinske palače sa "oplatom" pročelja izvedenog iz prepoznatljivih odlika palače Medici-Ricardi u Firenzi. unutar prepoznatljive stilske pojave možemo tražiti neke originalne posebnosti. Većina građevina nastalih u prvim godinama po okupaciji imala je utilitaran karakter. osobito onaj potrebni stupanj akademske discipline koji bi težio savršenstvu u granicama usvojenog jezika. Carla Paneka tipična je ranorenesansna palača sa fino proporcioniranim glavnim. Izvrsno renesansno rješenje daje i Karlo Parik 1891. te je izbor arhitektonskog izraza uglavnom stvar namjene objekta. Skoro sva historizujuća arhitektura zapadnog kršćanskog svijeta druge polovine 19. Objekti katoličke crkve pokazuju prilično bogat repertoar primjene zapadnoevropskih stilova prošlosti. koji i obilježavaju početak potpuno novog perioda arhitektonskog stvaralaštva. godine. javlja se poslije austrougarske okupacije ustanovljavajući strogi red u arhitekturi ovog perioda. stoljeća je anacionalna. Akademizam kao sinonim za pedantno prenošenje osobina stila iz jednog medija u drugi. tj. zapadnim pročeljem. oni koji su najreprezentativnije obilježavali najznačajnije etape razvoja katoličanstva. Druga vladina palača iz 1895. pa tek onda. stilski sasvim precizna neorenesansna građevina za koju je projekt najvjerovatnije rađen izvan Sarajeva. Oblici crkvenih tornjeva gotovo u pravilu su neobarokni. a očituju se u smislu odraza arhitektonskih stilova evropske graditeljske prošlosti. Ali ovo ne predstavlja izraz strukturalističke logike akademizma. tj. na zgradi stare vijećnice u Sarajevu (Beledije). I u ovom slučaju stoji tvrdnja da je izbor stilskog izraza sasvim tematski i sa očitom težnjom da bude . To je uglavnom posljedica nedostatka akademski obrazovanih arhitekata koji bi im dali jasan stilski pečat. u pravilu na javnim objektima zemaljskog ili univerzalnog značaja. oplata pročelja nekih zgrada nosi neoromanički stilski izraz. To je bila prva. godine. Prvi upravni objekti grade se u renesansnom slogu u Sarajevu. u raznovrsnim oblicima i složenijim kompozicijama. Akademijska disciplina naročito je izražena na javnim objektima. Jedan od prvih akademskih koncipiranih objekata bio je hotel Europa u Sarajevu. a mnogo manje u modelaciji arhitektonskih fragmenata. Počeci akademizma u Bosni su skromni.Strana 19 Dojam romantičarske raskoši najčešće se postiže kroz tročlanost plana. god. neorenesans je bio prikladan da označi reprezentativnost stambenih palača. pa će to biti osnovni stilski izraz javnih objekata zemaljskog značaja. pa i simboličnim jezikom. glavnom gradu nove pokrajine. ali će u djelima kasnijih graditelja biti preciznije izražen i trajat će do kraja austrougarske uprave. arhitektonski izraz dobija i dodatna semiotička značenja. te su u ovoj arhitekturi zastupljeni svi glavni stilski izrazi evropske prošlosti. Ranim primjerima arhitekture akademizma nedostaje preciznost i čistoća određenog stilskog izraza. posebno na novoizgrađenim sakralnim objektima. te su potrebe za nekim stilskim izrazom uglavnom bile zadovoljene samo vertikalnim raščlanjivanjem pročelja iritmizacijom otvora. Forme razvijenog i kasnog renesansa su češće primjenjivane. Ali u Bosni. romaničko-gotički stil nalazimo na objektima bogoslovnih seminara i slično. višenacionalnoj a vjerski heterogenoj sredini. Sliku novog poretka najbolje je predstavljao neorenesans. posebno upravnim. dovršen i otvoren 1882. ali je snaga oblika koja se stepenuje na pročelju postignuta veličinama otvora izvrsnim proporcinioranjem. obzirom da su razlike u organizaciji ornamentacije velike.

uz grob graditelja Sinana u Istanbulu. građenjem stilskog plašta koji ima primarno dekorativnu ulogu. Sa neorenesansom i počinje profana arhitektura austrougarskog perioda u Bosni. arhitektura eklektike nije dala ništa novo niti originalno u odnosu na arhitekturu drugih srednjoevropskih gradova. Neoromanika i neogotika u pravilu se javljaju na sakralnim objektima. godine. pa nastaju forme koje nisu ni malo bliske autohtonom karakteru. Unatoč tome. nekada samo u rješenju pročelja. te se svo ovo vrijeme interpretira na javnim objektima kao što su gimnazije. harmonija renesansne arhitekture često je bila ideal koji se želio transponirati u samo ideju stanovanja. a ima široku lepezu razvojnih oblika te je podoban za artikulaciju i takvih sklopova gdje motivi preuzeti iz drugih stilskih epoha mogu akcentirati pojedine tačke cjeline. Posebne zasluge za promociju bosanskih rukotvorina imala je supruga zajedničkog ministra finansija. arh. Zato takvi objekti i dalje ostaju statični. godine rukotvorine Bosne izložene su u objektu u formi bosanskog čardaka. ali je njihova zastupljenost po obimu bila neujednačena. pseudomaurički stil se javlja samo nekoliko godina po okupaciji. U ranim djelima očituju se pretjerane generalizacije orijentalnog ili islamskog. te mu se vrijednost ne može određivati čisto na teoretskoj razini. istina u doslovnom transponiranju elemenata islamske umjetnosti i arhitekture. Wittek-a koji je zapravo drvena verzija česme iz 1588. simetrični i akademski raščlanjeni. Austrougarska uprava je njegovala politiku autonomnog kulturnog razvoja. Ali je zato eklektički metod formiranja arhitektonskog izraza primjenom dekorativnog materijala orijentalnog porijekla doveo do tzv. orijentalnog stila. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća arhitekt Vancaš primjenjuje maurički slog na nekim objektima. ali se već u artikulaciji arhitektonske cjeline uočavaju prostorne Strana 19 . carinarnice. Bosna se na svim značajnim izložbama predstavljala kao područje sa izrazitim obilježjima orijentalnog civilizacijskog kruga. a izložbom bosanskohercegovačkog umjetničkog obrta otvorenoj u Beču 1896. Na Zemaljskoj izložbi u Budimpešti 1885. pa ako je eklekticizam naučna metoda koja u različitim misaonim sistemima odabire istini najbliže teze. Eklektička arhitektura izražavala se praktično kroz sve historijske stilske pojave. onda je sasvim logičan pristup evropskog arhitekte koji lokalne teme pokušava da interpretira na nivou lokalnog misaonog sistema. a to se moglo ostvariti samo interpretacijom onog stila čije je etimološko porijeklo sasvim jasno. Vilma pl. Ova se pojava može objasniti isključivo kroz susret dvaju kultura. Ka'llay koja je na dvorskim svečanostima nosila haljine od bosanskog beza. Gotovo bez izuzetka. a njeni pokloni u pravilu su bili predmeti bosanske domaće izrade. Osim toga. zgrade penzionih fondova. Takav primjer je sebilj na Baščaršiji u Sarajevu iz 1891. Konfesionalna podjela u Bosni tražila je isticanje kroz različitost.prepoznatljivo obilježje konfesije. manifestiran kroz različite razvojne faze i regionalne oblike evropske graditeljske prošlosti. Kao poseban vid eklektičkog metoda. već više na lokalnoj i dodumentarnoj. neobarok je najčešći na stambenim i poslovnostambenim zgradama privatnih investitora. bolnice. a koja je izvedena sva u kamenu. Rana djela ove arhitekture interpretirana su gotovo isključivo na nivou dekorativnosti. sudova i slično. nastaje neobičan lokalni vid eklekticizma. Pseudomaurski stil U Bosni. a posebno je bio prikladan tipu stambene palače. Zemaljska vlada želi pospješiti kulturne prilike zemlje. a mnogo manje funkcionalnu. Zato na objektima od većeg općeg interesa nalazimo motive klasicizma ili pak baroka najčešće izraženog primjenom kolosalnih radova. a nekada na način sasvim blizak kopiranju. maurske arhitekture ili pseudoorijentalnog izraza. ali i onim koji su u nekoj vezi sa crkvenim institucijama. U cjelini dominira neorenesans koji se najviše primjenjivao na objektima zemaljskog značaja. Suprotno tome. Što već prvih godina po okupaciji dovodi do isticanja folklornih komponenti u umjetničkom stvaranju.

a stilski neodređeno što je samo okvir reprezentativno raspoređenim i bogato dekoriranim elementima islamske arhitekture. godine. Ivekovića iz 1896. odbijanje ponavljanja. ispravnije je takvu pojavu svesti pod opći pojam pseudoorijentalne arhitekture. zatim Karlo Parik 1898. njena interpretacija na zgradama kolektivnog stanovanja potpuno je izostala. godine sa naglašenim centralitetom prostora. Na stambenim objektima ovaj stilski izraz imao je odraza ponajviše na uličnoj fasadi. ovaj izraz se može tolerirati samo za ranije primjere gdje je ova dekoracija jednostavno zamijenila klasičnu. tipične za osmanskotursku regionalnu školu. arh. Jedan od najuspjelijih primjera pseudoorijentalnog sloga je Vijećnica u Sarajevu. kroz sugestije duha lokalne arhitekture putem formi doksata. Ali. a u njega se dopire tek poslije pripreme preko trijema i osovinskog ulaza. Izraz pseudomaurički slog ili pseudomaurska arhitektura trebao je označiti najviše korišteno izvorište arhitektonske dekoracije. Ova ideja očito se ostvaruje još u pseudomaurskoj arhitekturi. Prema tome. Witteka i arh. Istovremeno. prostorno rješenje je univerzalno. koja se javlja nekoliko godina kasnije. snažno isturene strehe i slično.Strana 19 karakteristike. Vancaša iz 1890. ali u načinu prostornog rješenja to već nije. a prihvatanje obnavljanja. princip koji je Bosancu već bio upisan u memoriju kao nasljeđe. Prostorno rješenje prestaje biti kopija već viđenog. već slobodna interpretacja univerzalno poznatog. projektira Šerijatsku školu prostorno koncipiranu poput klasičnih osmanskih medresa na principu unutarnjeg helenističkog dvorišta. a koju on razumije. tj. ali zato namjena prostorija i njihov raspored. Stilska nepovezanost dispozicije i karaktera pročelja rezultat je činjenice da je pojam kolektivnog stanovanja. arh. Ali već devedesetih godina javljaju se takva rješenje na kojima morfološko porijeklo dekorativno plastičnih elemenata nije teško utvrditi. ili tačnije prelazna faza ka vlastitoj Moderni. U domenu dekorativnog. tj. iz antiprostora. a brojni detalji su iz Alhambre. one koja je upisana u memoriju Bosanca. Koncept prostora je naglašen. ta artikulacija prostora nije bila kopija nekog veš postojećeg. gotovo idealno. Poznavanje odlika zatečene arhitekture uočava se najviše na onim objektima čija je namjena imala izvjesnu tradiciju u Bosni. To je centralna potkupolna građevina uspravno proporcioniranog unutarnjeg prostora što nesumnjivo uspostavlja dijalog sa monumentalnom osmansko-turskom arhitekturom. ova arhitektura je prelazni oblik između eklekticizma i Moderne. To je očito na zgradi Isa Begova kupatila. Postepeno se uočavaju sve izrazitije težnje preciznije formulacije ideja osmansko-turske regionalne škole islamske umjetnosti. bio potpuno nepoznat arhitekturi Sarajeva do okupacije 1878. Pošto nije postojao uzor takve dispozicije. najmonumentalnijeg arhitektonskog objekta lokalne arhitekture. to je već interpretacija određene slike prostora. ali po artikulaciji prostora to već nije.. vakufska zgrada. godine. . kod koje elevacija glavnog pročelja nosi odlike prvenstveno maurske arhitekture. tj. a posebno najamne zgrade. ta arhitetktura jeste aklekticizam. To je izvrsno interpretiran princip doživljavanja prostora džamije. pa se za ovaj objekt može slobodno reći da je u domenu dekorativnosti eklektika. što je još jedan pokazatelj da se taj stilski oblik pojavljuje kao prelaz između historicizma i savremene arhitekture. šireg okružja same građevine. koji ima očite naznake orijentalnog načina rješenja dispozicije. Ali tamo gdje se javlja složenija primjena prostornih principa sasvim određenih regionalnih škola i dekorativne plastike po slobodnom izboru. Kod Vancaša je to Muhamedanska čitaonica na Bentbaši u Sarajevu iz 1888. danas hotel Central iz 1889. pa čak i dekoracije pojedinih potkupolnih prostora pokazuju da su arhitekti pored funkcije bile dobro poznate i odlike klasičnog stila osmanskoturske arhitekture. Morfološko porijeklo plastičkih elemenata nije teško otkriti u spomenicima Kaira.. Bilo bi preslobodno to porediti sa osnovnom maksimom secesije. ali sa stanovišta arhitekture u cjelini. ali im je prostorno rješenje stilski neodređeno. istina samo u naznakama.

već regionalni. priređuju izložbe (u oktobru 1900. Tako islamska umjetnost postaje predmetom ozbiljnih izučavanja. što je i postignuto. Svoju kulturnu posebnost i autonomnost Bosna je isticala upravo kroz pseudomaurički stilski izraz uz uvjerenje da je to autohtoni izraz lokalnog duha. Nova umjetnost se prati sa pažnjom.k. a on dolazi kao izraz novog i revolucionarnog secesionističkog pokreta. Uočljivo je da kriterij za izbor pseudomaurskog izraza nije isključivo nacionalni. godine pod naslovom nova dekorativna umjetnost daje prikaz svjetske izložbe u Torinu 1902. a istovremeno autentičan stilski izraz ovog podneblja. Lagana montažna konstrukcija i čipkasta struktura dali su lepršavost i vedrinu uvijek potrebnu izložbenim objektima. a istovremeno su pokazali da bosansko-hercegovački arhitekti već dobro vladaju stilom kojeg interpretiraju. Paviljon šumarstva ili paviljon bosansko-hercegovačke državne željeznice. Tako je obilježio čak i arhitekturu sakralnih objekata Jevreja u Bosni u austrougarskom periodu. govori o uvjerenju tadašnjih arhitekata da je to najmoderniji. sofe sa bogato rezbarenim plafonom. Zato je bio prihvatan od svih konfesija ukoliko je datoj pojavi osiguravao najpreciznija značenja. a za časopis Nada rade brojni ilustratori čija su djela zahvaćena simbolizmom i secesijom. već su projektirani kao tipološke forme da bi bili eksponati samo po sebi. Austrijanskog muzeja za umjetnost i industriju). nije imao svoje stvarne korijene. tj. a osim toga ikonoklazam ove arhitekture potpuno je odgovarao njihovim vjerskim shvatanjima. mada ne i graditeljski sasvim precizno. kao i princip regionalnog graditeljstva. Historicizam koji se ovdje pojavio praktično u svim razvojnim oblicima. 1896. i 20. ali se to može opravdati činjenicom da to nisu bile kopije nekih već postojećih zgrada. godine). osmansko-turske graditeljske tradicije. Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti. nose odlike slobodno interpretirane islamske graditeljske baštine. Na toj izložbi ovi objekti su izazvali veliku pozornost jer su bili osvježenje u odnosu na već učmali historicizam. Arhitektura secesije U odnosu na druge pokrajine Monarhije. Najveći među njima bio je bosanskohercegovački privredni paviljon na kome se kombiniraju seldžučko-perzijski oblik portala i mauričke potkovičaste forme zajedno sa tranzenama kasno osmanlijske stambene arhitekture.. rađeni mnogo bliže duhu regionalne. od strogog akademizma pa do ramantičarskih manifestacija temeljenih na tradiciji. što je samo vješta kompilacija različitih regionalnih škola islamske arhitekture. godine privredni i umjetnički razvoj Bosne bio je predstavljen skupinom različitih objekata po projektima Franz Blažeka. te se brzo dolazi do tačnih saznanja o njenim regionalnim i stilskim karakteristikama. kulturni razvoj na prelom 19. Za daljnji razvoj umjetničke misli trebao je samo mali podsticaj. Ovdje je interpretiran karakter stambene arhitekture.zatim njemačkog i francuskog ornamenta kao i kolekcija tehničkih crteža secesionističkih stolarskih radova k. predavanja (Alois Studnička drži predavanje o japanskom načinu dekorisanja i o pitoresknom kao osnovama secesije).-e godine u prostorijama Društvenog doma otvorena je izložba japanskog crteža u boji. daju se prikazi u časopisima (Jakša Čedomil u Nadi iz 1903. godine. Te godine Maximillian Liebenwein radi brojne crteže i ilustrativne priloge gdje dominiraju motivi bosanskog genrea.. Ali su zato dva objekta . te iako su autori ovih djela stranci. To je bio Strana 19 . Tako je i predstavljanje arhitekture i umjetnosti Bosne na međunarodnim izložbama uvijek bilo kroz upravo ovaj stilski izraz koji je bio podložan aktuelnim umjetničkim tendencijama.kafana i stambena kuća. Prve pojave ove umjetnosti javljaju se već 1898. ta pojava se može smatrati znakom bosanskohercegovačkog kulturnog razvoja. stoljeća u Bosni i Hercegovini nije zaostajao.Zastupljenost orijentalnog sloga u arhitekturi Bosne i njeno predstavljanje svijetu kroz isticanje te kulturne posebnosti. Kafana je riješena kao bondručna konstrukcija u jednom dijelu na kat gdje vitki drveni stupci poput baldahina drže krov. Na stambenoj kući se uočava svjesno odstupanje od mjerila stvarnog predloška. jer je produkt duha mjesta a ne izraz nacionalnog prestiža. jer je sasvim izvjesno najbolje označavao njihovo bliskoistočno porijeklo.

a ponajviše djelo Segantinija. Lee Arndt i Max Liebenwein. Bocklinove alegorije. žutog i zelenog. a pripadaju mu W. floralna dekoracija i dinamika motiva u potpunosti izražavaju duh secesionističke umjetnosti. stoljeća biće razlogom da se razvoj secesionističke arhitekture prati po dva paralelna toka. dokumentarnosti predloška. zapravo stilizacija već stiliziranog biomorgnog oblika. biomorfna. a snažan crtež koji naglašava liniju i površinu umnogome je secesionistički. lukovi.-u godinu jer se tada po prvi put javljaju projekti i ostvarenja sa svim obilježjima novog umjetničkog pokreta i to kao radovi onih arhitekata koji su ovdje živjeli i djelovali. a tematski adekvatnu dopunu enterijeru dale su zidne dekoracije slikara Alfonsa Maria Mucha-e. Panek ovim objektom simbolizira određenu zemlju i sasvim određenu tradiciju i za razliku od drugih velikih arhitekata koji su i prije njega dekorativnost i stilsku notu gradili na opće shvaćenoj islamskoj umjetnosti. Umjetnost fin de siecle-a odmah prihvataju i lokalni slikari. on je učinio ono što su činili i drugi umjetnici secesije. tj. u cjelini dominiraju oblici islamske umjetnosti što je stvarna potvrda da su tadašnji arhitekti pseudoorijentalni umjetnički izraz smatrali autentičnim i istinskim produktom ovog podneblja. ali ono što je ovdje novo i neobično je potpuna asimetrija kompozicije i slobodna umjetnička interpretacija islamske dekoracije. i pristupa Sarajevskom slikarskom klubu kojeg osniva njemački slikar Ewald Arndt-Čeplin. Arhitektonski elementi kao stubovi. Stilski logičnu.Strana 19 pouzdan znak razvijenog umjetničkog ukusa jedne sredine sposobne da primi sve pozitivne utjecaje. stilizirana. do 1905. Zmijolike linije. Njeni bosanski i folklorni motivi rađeni u Sarajevu skloni su egzotici i simbolističkoj predstavi. projektira paviljon Bosne sa očitom namjerom da se već paviljonom oslikaju karakteristične etape kulturnog razvoja zemlje. Stalna prisutnost ideje o mogućoj historijskoj obnovi očito naglašena i u eklekticizmu bosanskohercegovačke arhitekture posljednje decenije 19. profinjenim. Elemente secesionističke umjetnosti nalazimo u stiliziranoj biomorfnoj ornamentici prizemnih dijelova eksterijera. on se ne odriče porijekla svoje dekoracije. jednog od tada glavnih predstavnika pariške varijante Stila 1900. I svi drugi bosanskohercegovački slikari prošli su kroz faze više ili manje obilježene simbolizmom i secesionističkim stilizacijama. Romantičarska vizija krajnje generaliziranog pogleda na islamsku umjetnost rezultirala je takvim arhitektonskim hibridom koji bi mogao predstavljati i druge zemlje islamskog svijeta. godine arhitekt Carlo Panek 1899. a stvarnim početkom ipak treba smatrati 1900. plošna. Ivana Kobilca radi u Sarajevu od 1897. Baltazar Baumgartl svoj interes usmjerava na pejzaž i rješava ga u stilskom rasponu između planerizma i secesije. Zato i Urban. ljubičastog. Gabrijel Jurkić je najznačajniji predstavnik Secesije u slikarstvu Bosne i Hercegovine. Za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. posebno njegovi planinski pejzaži i kompozicije sa figurama ljudi i životinja pri radu. Njegove stilizacije ornamenta izvedene su u skladu sa novim tendencijama secesionističkog pokreta. samo su izvedeni iz islamske umjetnosti. kojemu je bila bliska njena simbolistička atmosfera. plavog. tj. ali i reprezentativno svečanog karaktera izložbenih objekata. samo preko posrednika. ali i morbidnim tonalitetima ružičastog. ali nisu preuzeti. Iako je to sklop graditeljskih oblika iz različitih epoha. Tako je novi Urbanov ornament. a znatno vidljivije u samom enterijeru. profilacije. sasvim razložno poseže za dvostrukim kodom: regionalnim i modernim. To je bila prva naznaka secesionističke umjetnosti u arhitekturi Bosne i Hercegovine. Za evropskog arhitektu ova ornamentika. paviljon Bosne projektira tada bečki arhitekt Joseph Urban sa primarnim odlikama pseudoislamske arhitekture. Jedan tok pripada srednjovjekovnoj . već da je dovedu na jedan viši stupanj apstrakcije i slobode historijsko-dokumentarnog značenja. te ne pretenduju da je zamijene novim. Sloboda izraza i mogućnost adekvatne primjene različitih materijala činila je mogućim isticanje privremenog. bila je antihistorijska već i po svojih ishodištima. Prigodom Jubilarne izložbe u Beču 1898. Dominantni su elementi sjeveroafričke islamske graditeljske baštine i motivi špansko-mauričke regionalne škole. kapiteli.

. Duh secesionističke umjetnosti najbogatije se izrazio na stambenoj arhitekturi. pri čemu raspored prostorija nije posljedica prethodno usvojenog gabarita i ritma otvora. kao i njihovo rješenje. I na sljedećim objektima uočavaju se bitne promjene karaktera dispozicije. Još početkom 1900. pokazuju jak utjecaj bečke rane secesije. Raspored dekorativno-plastičnih elemenata. a ovisno od vanjskih utjecaja prolazi različite razvojne faze. ugrađena jednokatnica sa osnovom koja se razvija oko centralnog kvadratičnog hola sa monumentalno postavljenim stepeništem. a na kraju. a oblikovno različita. Najistaknutiji među njima. Time je plastičnost pročelja postala organski dio cjeline. Po svim elementima. koji je već bio dosegao perfekciju u domenu historicizma. U funkcionalnoj organizaciji primjećuje se odvajanje pomoćnih prostorija od reprezentativnih i stambenih. od koje je možemo pratiti i kao arhitektonskuu pojavu. Najvrijednija i najveća centralna dvorana na katu jasno je naznačena centralnim doksatom. arhitektura bosanskohercegovačke secesije prve decenije ovog stoljeća u potpunosti pripada srednjovjekovnoj kulturnoj baštini. Josip Vancaš. pred Prvi svjetski rat postaje sve više izrazom neobiedermeierskih tendencija. Na standardno riješenu dispoziciju zgrada sa podružno nosivim zidovima. Obala 2. već element jedinstvene komponirane arhitektonske cjeline. prije svega zato što je ova najzastupljenija. on uspostavlja jasan odnos prema urbanoj matrici te stvara sasvim moderan objekt. Njegova informiranost o novim umjetničkim gibanjima izvjesno mu je omogućila kvalitativan pomak. Gotovo na svim početnim projektima ogleda se uvjerenje da se stilsko obilježje može postići isključivo kroz dekorativnost novog ornamenta. aplicirano je secesionistički riješeno pročelje. tehničkim inovacijama i visokom zanatskom nivou njenih graditelja sa sigurnošću se može tvrditi da 1901. Svijest o logičkom jedinstvu unutarnje strukture i eksterijerne pojave postaje opće prihvaćeno stanovište. kada pod eksterijernom predstavom uglavnom podrazumjevamo određeno reprezentativno pročelje. Tako zgrada dobija dva pročelja: ono reprezentativno prema ulici i drugo intimno prema dvorištu. trebalo je stvoriti osnovu koja će biti u stanju da ga reproducira. Posebno su pažljivo tretirana dvorišna pročelja okrenuta jugu. Povremeno boraveći u Zagrebu od 1898. Za razliku od arhitekture akademizma. dekorativnom materijalu. brzo reagira na nove pojave. godine. Drugi tok. To je bila stambena zgrada u Sarajevu. akademski građenog volumena i mirnog pročelja u pojednostavljenom empire stilu. zatim odgovarajuće logike u rješenju pročelja. ali i zbog slobodnijeg odnosa prema ovoj temi i različitosti situacija u kojima se ista formulira. Mada se ovaj polaritert razvoja naslućuje u samom početku. stilski jedinstvena. Posebno je značajno to da se dispozicija logično projicira u rješenju pročelja. najčešće u vidu lodža u drvenoj konstrukcijij. ovdje se uočava krajnja logika interpretacije i dvorišnih pročelja na koja su orjentirane ekonomske zone stambenih jedinica. Zato arhitekti sasvim precizno ponavljaju prepoznatiljive secesionističke motive stvarajući novi plašt klasično koncipiranim volumenima. Krajem prošlog stoljeća u Bosni je bilo više arhitekata i graditelja kojima su bila dobro poznata umjetnička događanja u bečkoj sredini. Umjesto nekadašnje koridorske. kojemu je duh mjesta i graditeljska baština bio osnov za formulaciju vlastitog izraza i koji slobodu svog razvoja nalazi u filosofiji secesinističkog pokreta vodit će ka formulaciji bosanskog sloga i rane Moderne. ali je znatno utjecala na razvoj već postojećih. fine i bogate izvedbe. da bi se stvorio poseban regionalni izraz. prostorne organizacije. Prvi objekt u sasvim čistim dekorativno-stilskim oblicima secesije javlja se 1901. boraveći u Zagrebu uradio je dva poznata nam projekta za poslovno-stambene zgrade u Sarajevu koje u rješenju pročelja nose secesinističke odlike. To je bilo sasvim logično. sada se teži centralno razbijenim dispozicijama sa obaveznim predsobljem. Pojava secesije nije dovela do razvoja nekih novih arhitektonskih formi.Strana 19 graditeljskoj baštini. povodom izgradnje zgrade Prve hrvatske štedionice. godina označava punu pojavu secesionističke arhitekture u Bosni i Hercegovini.

ali je to više posljedica težnje da se bolje iskoristi parcela po dubini. rjeđe centralno postavljenim. vitraili. gablova. zatim . Obilje tornjića. Stambena vila javlja se odmah po okupaciji i u početku ima sve osobine arhitekture historicizma. a u odnosu na akademski koncipirane objekte. Reprezentativni izgled se napušta u korist udobnosti.Strana 19 Još prije pojave secesionističke arhitekture kao preuzeti oblici evropske arhitekture. floralni dekor oko portala. što se neminovno odražavalo i u strukturi arhitektonske cjeline. djelo kipara Rudolfa Valdeca. Javljaju se i složenije kompozicije porodičnih grobnica gdje se obično pri uglovima kamenih ploha urezuju stilizirane cvijetne forme. Na sakralnim objektima ponajmanje se osjeća duh secesionističke umjetnosti. Premalo je primjera koji se zaista mogu racionalno tumačiti.. Oni su uglavnom realizirani u duhu historicizma. Njih karakterizira jednakovrijedan arhitektonski tretman svih pročelja. istina rijetko. Pojam vile. razvijena su tri osnovna. Dispozicije posebno luksuznih stanova u pravilu se rješavaju sa sobama međusobno povezanim u anfiladi i orjentiranim prema ulici. a u većini slučajeva ekscentrično stojeći rizalit uz drvenu verandu. tj. Uloga biomorfnog dekorativno-plastičnog oblika u arhitekturi bosanskohercegovačke secesije bila je velika. Tek sa pojavom secesije arhitektura vila postaje jedinstvo suštinskog i pojavnog. tavanskih prozora. već sam po sebi nosi romantizam u ideji stanovanja. Dekorativna plastika u kojoj dominira stilizirani biomorfni oblik razvijajući se u gornjim zonama fasadne ravni potencira lakoću volumena i olakšava sjedinjenje građene forme sa prirodnim okolišem.degažmana spojenog sa širim i prostranijim prizemljem. ukrašene obiljem floralnih motiva. a tek su poneki primjeri dijelova takvih objekata realizirani u ovom stilu. Na nadgrobnim spomenicima utjecaj secesionističke forme osobito se ogleda u oblikovnju zaglavnog (uzglavnog) kamena u vidu eliptično završene stele pri čemu se krajevi elipse spiralno užljebljuju sugerirajući volute. zatim se javljaju ograde u kovanom željezu. a u skladu sa ustanovljenim pravilima primjene historijskih stilova i njihovih semiotičkih značenja. ljiljana ili zambaka kojeg je do perfektne stilizacije doveo slikar Carlos Schwabe. a ponekad. U smislu funkcionalne organizacije prostora. a svakako je najvrijedniji spomenik nadgrobne arhitekture u duhu secesionističke umjetnosti onaj posvećen Silviju Strahimiru Kranjčeviću. ali ima dosta i onih romantiziranih vizija alpsko-tirolske arhitekture jesu topografske karakteristike Bosne bile podsticajne. sada nastaju ugrađene. Kompozicija cjeline u pravilu određuje naglašeni rizalit sa tavanskom etažom i bogatim gablom. Od forme bloka sa unutarnjim ekonomskim dvorištem kod kojeg je nosilac arhitektonskog izraza vanjski ulični plašt. javlja se i soba s alkovenom. bogato rezbarenih streha i ustakljenih terasa u arhitekturi secesije nije izraz samo romantičarske reprezentativnosti. a dispozicija se prilagođava situaciji stvarajući asimetrične i slobodne kompozicije.kupola. Predložak za spomenik bilo je Valdecovo ranije djelo Sapeti Genij iz 1898. za arhitekturu secesije je karakteristična izrazitija koncentracija prostora ekonomskog dijela stana i to veoma često oko posebnog hodnika . po dubini razvijene palače. rješenja podređenih nekom od klasičnih historijskih redova. no u strukturalnom smislu. ali u svemu tome nedostaje ona heraldika koju je ustanovio još simbolizam. već podjednako i funcionalnog razvoja dispozicije koju ovi elementi eksterijerno obilježavaju. Pojavom secesije. ustakljenu terasu ili se pak kontrastriranjem lodžom tvori harmonična kompozicija. godine kojim se u naše kiparstvo unosi simbol. Već kod prvih rješenja uočava se obilna primjena floralnih motiva. naglašenim pasažem otvara se prema glavnom uličnom frontu. dispozicije postaju složenije. Sreću se karakteristični oblici cvijeta djevičanskog krina. najamna stambena zgrada doživjela je transformacije više u formalnom.. Istina. tj. umjesto čvrstog korpusa sa stilskim dodacima javlja se slobodno razvijena dispozicija koja se u eksterijeru očitava i pojavnim oblikom i primijenjenim materijalom. Stambena palača je forma koja se osobito razvija u prvoj deceniji ovog stoljeća. potpuno arhitektonski artikulirano. Ovo dvorišno. Zenemarljivo je mali broj projekata sakralnih objekata u stilu secesije. kao zvonik.

ponekad je dominantan motiv pročelja. ponajviše u vidu glave žene sa obiljem vitica i traka koje se spuštaju niz međuprozorske stupce. Odnos prema skulpturi je tipično barokni. naročito u polju parapeta. horizontalno tekućih traka . pretežno muško. Floralni motiv u najljepšim stilizacijama javlja se na portalima. osobito na dijelovima od kovanog željeza koje je bilo podatno za oblikovanje. ljubičica koje su za simboliste cvijet Lezbosa. stepenu stilizacije. U zidnoj ravni motiv cvijeta javlja se u vidu traka. te se tekstura materijala mijenjala različitim načinom njegove finalne obrade.perunike. postaju izrazitije geometrijske tendencije./12. te se izgraviranim poljima daje tonska i strukturalna vrijednost.-1905. a cjelovito ljudsko tijelo. festoni. koja se često javlja na platnima Alfonsa Mucha i nakitu Rene Laliquea. a često se javlja i u zoni atike. Tema anđela. Čini se da tek nastajuća buržoazija još uvjek nije imala vremena da pati od "estetskih migrena" tumačeći suptilne poruke nekakve heraldike duševnih stanja. pa i primjeni nekih elemenata atipičnih stilu. Maskeron. rocaille dekoracija. Kurt Braun. Draž kultiviranog materijla tako uočljiv u djelima bečkih arhitekata nalazi odraza i ovdje. jedne od važnih tema ove škole koja se razvila u ideju o oplemenjivanju samonikle arhitekture. Često se javljaju motivi preuzeti ili modificirani iz ranijih arhitektura kao što su stilizirane girlande. barokne kartuše. To se prvenstveno vidi po izboru motiva. godine kada pročelje umjesto ravni postaje dijelom strukturalne cjeline. golog dječaka. a i suviše kasno da bi svojim djelom mogao dati neki doprinos razvoju ove arhitekture kod nas. Oko 1910. kao i oblici klasičnih stilskih redova koji izvučeni iz svog kontesta postaju i sami antihistorični. a ponajviše u zoni parapeta. ponekad glava Meduze ili Flore. Završetak tako čestih lizena secesionističke arhitekture činili su maskeroni. Čini se da je Wagnerova arhitektura iz vremena 1898. Ali posredni utjecaji njegovog rada su značajniji. a najčešće su kvadratni oblici bili zamjena za keramiku koja je ovdje malo korištena. studijama arhitekture Bosne i projektima koji njenu baštinu kreativno interpretiraju.. ali ponajviše ima blještavog suncokreta i lista kestena. Studije Ernesta Lichtblaua rađene u Bosni u vidu skicoznih zapisa koje su potom pretvorene u stvarne arhitektonske projekte. . horizontalni tekući dekorativni motiv koji potiče od Wagnera primjenjivan je često i u različitim rješenjima.Strana 19 omiljenog svijeta Stila 1900. ali je po svom nasljeđu ovo područje postalo zanimljivo tek proširenjem onog vagnerijanskog geniusa loci. Tako se postizao bogat likovni dojam cjeline koristeći praktično samo jedan materijal. zanimljivo je da je među 191 upisanog učenika na Wagnerschule bio samo jedan Bosanac. a najčešće teme su atlanti koji podupiru doksat ili pak piramidalna kompozicija u zoni atike koja naglašava ugao građevine. Rokoko vjenčići i girlande koje su u bečkoj sredini bile izraz duha mjesta. bar u domenu dekorativnosti. . Ovdje se lik puta komponira sa cvijetnim motivom u vidu trake koja podvlači strešni vijenac. postaje dekorativni motiv u arhitekturi secesije nakon što ih Michael Povolny izlaže komponiran u cvijetnoj formi na umjetničkoj izložbi u Beču 1908. i to samo jednu godinu. ponajviše u funkciji Atlanta koji izrasta iz zidne mase da pridrži doksat. Još od prvih godina uočavaju se geometrijske tendencije u modelaciji dekora. Početkom stoljeća i nije se ostvarila neka direktna veza sa Wagnerovom školom. Tek tada faktura materijala postaje bitno sredstvo postizavanja određene tektonike što bitno doprinosi isticanju draži kultiviranog materijala u harmoničnom geometrijskom rasporedu. Npr. što je kratko. skulptura je nedjeljiv dio arhitektonske mase. 1911. projektima nastalim 1904. obilato i nekritički prenose u Bosnu. bile su zapravo analitička priprema neophodna za razvoj novih metoda oblikovanja. u zonama nadprozornika. principu organizacije fasadne ravni. ali ne i bečkoj sredini. ponajviše interpretirana. Arhitektura secesije. i to ona djela koja u smislu stilskog izraza možemo smatrati čistim. godine. Mada je secesionistička arhitektura Bosne uz neznatne izuzetke produkt utjecaja bečke kulturne sredine. a posebno u zone gabla dekorirane obaveznim pletenicama ili poljima parapeta i nadprozornika ispunjenim rocaille oblicima. orhideja čestih na vazama Emile Gallea. uglavnom se oslanja na bečke uzore.polja.

kroz naglašavanje kulturnog. Posebnost umjetničko-stilske veze sa tradicionalnim graditeljstvom na tlu Bosne i Hercegovine je u tome što klasično evropski obrazovan arhitekt svoje poimanje umjetničkog izraza i ne dovodi u vezu sa stilskom pojavom koja je produkt drugačije civilizacije. dalo je široku osnovu za dalju nadgradnju novog izraza koji bi značio sintezu svih dotadašnjih pozitivnih iskustava. Na Zemaljskoj izložbi u Budimpešti 1885. Inače antihistoriji orjentirana arhitektonska misao ovog stila. već narednih godina graditi ideja o bosanskom slogu. paviljon šumarstva. Njihovo školovanje na tradicijama akademizma. rezultiralo je brojnim specefičnostima u domenu stila. te podatna da se njome obogati vlastiti izraz bez bojazni da se uđe u neki novi eklektički odnos. a što je osobito važno. gotovo istodobno sa sličnim strujanjima u drugim evropskim zemljama. a isto tako često prebogatu naturalističku dekoraciju reduciraju na površinski ornament pretežno geometriziran i sa jakim bojama. Na Milenijumskoj izložbi u Budimpešti 1896. a tek koncem prve decenije prerasta u stvaralački. kao i prihvatanje filosofije secesionističke arhitekture i umjetnosti uopće. težilo ka ostvarenju nacionalnog identiteta. Istovremeno se kod nekih arhitekata u Bosni uočava paralelnost sa mnogim razvojnim karakteristikama Wagnerove škole. bosanskog sloga i konačno Moderne.u vidu strogo pojednostavljenih dekorativnih formi i kompozicija od apstraktnih elemenata čiste vizualnosti. kao i paviljon državne željeznice vješta su kompilacija različitih Strana 19 . Bez idejnog oslonca u bečkoj kulturnoj sredini koji je u početnoj fazi secesionističke arhitekture Bosne bio više formalni. Zato se u prvim predstavljanjima Bosne i Hercegovine Evropi naglašava njena folklorna komponenta. ili pak u folklornim temema pučke primijenjene umjetnosti. pa time i antihistorijska. Nastojanje da orijentalni slog bude nosilac regionalnog izraza očituje se i u stilskim odlikama izložbenih paviljona od onih općenito orijentalnih pa do stilski preciznijih koji tačnije označavaju regionalne posebnosti islamske arhitketure. I konačno. godine bosanskohercegovački privredni paviljon. za što je osnovni uvjet bio njeno poznavanje. inače stilski definirana osmasnko-turska umjetnost izvan standardnih umjetničkih kategorija.godine. on ipak daje teoretsku podlogu na koju će se. a što je uvjetovalo i danas uočljive sposobnosti. To nije neuobičajeno i za druga rubna područja rasprostiranja Stila 1900 što je davalo posebna usmjerenja kasnijem razvoju savremene misli. izlagane su narodne rukotvorine. osnove svog stilskog izraza u tim područjima traži u nekom ranijem. Kreativan odnos prema baštini pretpostavljao je njeno dobro poznavanje. Za njega je. u secesionističkoj arhitekturi Bosne javljaju se oko 1910. punih simbolizma. odraz je procesa kojeg Wagnerova škola započinje gradeći jednu arhitektonsku epohu. teško bismo mogli razumjeti te složene tokove razvoja secesije. a sudeći po tome što su gotovo svi bosanskohercegovački arhitekti austrougarskog perioda pokazali da vladaju elelmentarnim znanjima islamske umjetnosti. Kromatska istraživanja ove škole prate mnogi ovdašnji arhitekti. godine rukotvorine Bosne izlažu se u paviljonu oblika bosanskog čardaka. Studij umjetničke baštine potstican je i zvaničnom kulturnom politikom kojom se. Ili oblici apstraktnog izražavanja koji su na Wagnerovoj školi razvijani čak prije nego u slikarstvu. a na izložbi bosanskohercegovačkog umjetničkog obrta u Beču 1896. ekscentrična. evropskoj kulturi pripadajućem umjetničkom periodu. vidi se da su saznanja o tome bila rezultat stalnog izučavanja. Gotovo svi bosanskohercegovački arhitekti imali su poneku realizaciju koja je svoj stilski izraz bazirala na nasljeđu. Razvoj bosanskog sloga Od početka svog razvoja secesionistička arhitektura Bosne polarizira se na dva osnovna toka: arhitekturu koja po svemu prati srednjoevropske uzore i onu koja odmah uspostavlja dijalog sa formalno-stilskim elementima tradicionalnog graditeljstva. zatim razvijanje smisla za istraživanje nasljeđa. svijest o osobenim ishodištima koju razvija bosanskohercegovačka arhitektonska misao austrougarskog perioda.

353-356) Sabor je jednoglasno prihvatio Rezoluciju koju Zemaljska vlada pozdravlja te izjavljuje da je naredila izradu pravilnika za organizaciju jedne centralne komisije koja će sastaviti katastar i opise svih spomenika koji će se staviti pod državnu zaštitu. Osnutak muzeološkog društva još 1885. godine rezoluciju u tom smislu u kojoj se Vlada poziva da izradi popis građevnih spomenika. u Antologia Nuova od Gustava Giovannonija. Snimanje nije dovršeno. godine. O tome svjedoči i Građevinski rad iz 1893. Samo kafana i stambena kuća pokazuju regionalne odluke osmanskoturskog graditeljstva. ali su dinamizirani i zmijsko izvedeni sasvim u skladu sa načinom modelacije Stila 1900.000 kruna. Arhitekt Josip Vancaš prisustvuje VIII Internacionalnom kongresu arhitekata u Beču. biološke zaštite uvodi pojam historijskog ambijenta. str. Izvjesna kompatibilnost biomorfne. traba znati da se tek u razdoblju tzv. pokazala se kao zanimljiv spoj na objektu Bosanskohercegovačkog paviljona na Jubilarnoj izložbi u Beču. gdje arh. godine. vlasti su se sasvim legitimno mogle odlučiti na novu izgradnu u duhu tog vremena. Bosansko narodno graditeljstvo. Vlada je ustanovila budžet od 5. arh. potvrda je zavidnog nivoa razvoja svijesti o važnosti izučavanja i zaštite kulturnog nasljeđa. Carlo Paneka. Josef Urban stilizacijama u duhu secesionističke umjetnosti postiže efekt arabeske. 31. kao i postojanje svijesti o njenoj vrijednosti. Godinu dana kasnije. zahtijeva se da Zemaljska vlada podnese Saboru zakonsku osnovu "kojom bi novogradnje izvedene u bosanskom slogu.. na kome se raspravlja o pitanju zaštite domovinske umjetnosti i narodnog graditeljstva (Heimatschutz und Volkstumliche Bauweise) i ističe potrebu osnivanja centralnih komisija za otkrivanje. što je prije svega rezultat primjene i paralelnog proučavanja islamske umjetnosti. a razlog za takvo opredjeljenje pola stoljeća ranije izvjesno je proizlazio iz tačnog shvatanja da je odlika islamske arhitekture . pod nazivom Građevinski pravilnik za zemaljski glavni grad Sarajevo u kome se pored općih odredbi navode i specifični uvjeti za pojedine ambijentalne cjeline. a zatim i regionalne. Ovdje se po prvi put uočava važnost za amibjent kao cjelinu i tzv.vječno u prolaznom. tačnije u napisu o starim centrima. Ali. godine kada je izgorjelo gotovo sve osim monumentalnih objekata od tvrđe građe. stilizirane i plošne islamske dekoracije i secesionističkog shvatanja nove uloge ornamenta. Takav metod javlja se tek u prirodu tzv. objavljenom 1913. minerne arhitekture. 1898. niti su ovi urađeni snimci publicirani. Osim toga. neminovno se morao odraziti i na arhitekturu secesije stvarajući lokalne oblike što je sasvim u suprotnosti sa njenim antihistorijskim duhom. Interes za nasljeđe u Bosni i Hercegoivni ima dugu tradiciju. 1908. prožete elementima lokalnog folklora. da ih stavi pod državnu zaštitu. samo upućuju na svoje porijeklo u islamskoj umjetnosti. a da sve spomenike dade crtački i fotografski snimiti. Da taj odnos prema historijskim ambijentalnim cjelinama nije bio samo vizionarsko maštanje vidi se i po jednom ranijem primjeru. što je i učinjeno. u Bosni je bila idealna podloga za praktično ostvarenje pseudomauričkog ili orijentalnog arhitektonskog stilskog izraza.Strana 19 regionalnih škola islamske arhitekture. Radi usporedbe. u čijem enterijeru kapiteli. a nekoliko godina nakon toga počinje snimanje arhitektonskih objekata. uživale osobite pogodnosti i olakoćenja od poreza" (Tehnički list br. a od okupacije 1878. Nova dekorativna simbioza izrazitija je na paviljonu Bosne i Hercegovine u Parizu 1900. Nakon velikog požara u Čaršiji 1879. godine. Uvjet njegovom razvoju bilo je poznavanje i stalno izučavanje prve islamske umjetnosti uopće. Sve to ukazuje na razvijenu svijest o postojanju posebnosti umjetničkog izraza u Bosni. Politika razvoja nacionalnih kultura u svim pokrajinama Monarhije. čuvanje i održavanje građevinskih spomenika. Uočava se da u Bosni postoji uistinu poseban način . pri čemu su tačno uočene njene lokalne karakteristike. dec. 24. Kao saborski poslanik Vancaš podnosi Zemaljskom Saboru 1911. osmansko-turske škole. 1928. to je i političko i praktično pitanje. donijeta je odluka da se izvrši rekonstrukcija te ambijentalne zone u cjelini. pa se u smislu njene zaštite određuju uvjeti građenja okolnih zona. ali su neki originali sačuvani i do danas. lukovi profilacija i druge. aktivne zaštite. Kontinuiran razvoj saznanja o graditeljskoj baštini.

Javlja se potpuno nov pristup kulturnim dobrima. sofama i drugim elementima inače sasvim moderno oblikovanim. bosanski slog. zidovima. dok suprotan smjer predstavlja neobiedermeierska struja potpomognuta snažnim usponom njemačke arhitekture. To mu je bio osnov da ustvrdi da se niti jedan tada moderni oblik vile idealno ne uklapa u ambijent. bez preuzimanja prepoznatljivih arhitektonskih detalja on koncipira po svemu moderne građevine. Teoretsku osnovu vrednovanja svih stilskih epoha dao je Alois Riegl studijom Die spatronische Kunstrindustrie. jasno pokazujući da su mu dobro poznate obluke centralno razvjene dispozicije bosanske stambene kuće.formu krova. ali u svakom slučaju sa prepoznatljivim regionalnim odlikama. izvrsno je uočio da stambenu zgradu ustvari čini njen ansambl i upravo njenim plasmanom na teren. arhitekture izvedene iz pozitivnih iskustava tradicije.Strana 19 građenja. izvanredno ukomponiranih u pejsaž. a da bi moderna arhitektura to postigla. Početkom stoljeća. otvorima. vremena ili stila islamske umjetnosti. to su bile male arhitektonske studije karakterističnih oblika. U arhitektonskim časopisima tog doba moguće je pratiti kontinuitet primjene tradicionalnih elemenata nekada folklornih. što se nastavlja i dalje razvija sve do danas. tzv. već tipično lokalne. Suptilna interpretacija nasljeđa javlja se kod Ernst-a Lichtblaua koji je vjerovatno 1904. Analizom kuće za Bosnu uočava se da je osnovni motiv . Nagli društvenoekonomski napredak postavlja sve teže zadatke arhitekturi čije bogatstvo formalnog riječnika nije bilo takvo da bi mogla dati adekvatna rješenja novim arhitektonskim temama koje je trebalo umjetnički i semantički precizno definirati. To se uglavnom odnosi na one teme koje nemaju ishodišta u prošlosti ili pak na one koje nisu univerzalne. naučni pristup baštini se institucionizira i postaje organizirana djelatnost. a usmjerava se znanstvenim metodama istraživanja. uspješno sugerira najznačajniju karakteristiku stambene cjeline. I na drugim projektima. Lišene sporednih likovnih efekata. javlja se mnogo prije pojave secesionističke umjetnosti. Zato već prvih godina ovog stoljeća nastaju projekti savršeno prilagođeni regionalnoj arhitekturi. tj. ali i dalje moderni. a arhitektura sve jače svoj izraz gradi na uočenim vrijednostima nasljeđa uz istovremen razvoj svijesti o značaju historijskog konteksta sredine u kojoj se gradi. te su kao takve bile dobra podloga za projekte. a pred nauku postavljen problem kritičke valorizacije doprinosa svakog naroda i svakog perioda njegova umjetničkog razvoja. Ishodišta tog interesa su Hoffmannovi crteži samoniklih kuća na Capriju čak iz 1896. Pozitivistički način mišljenja s kraja 19. Istovremeno. Stalno prisutna ideja geniusa loci rezultirala je i različitim smjerovima Wagnerove škole te znatan broj njegovih studenata teži da kroz funkcionalnu organizaciju kritički dosegne vrijednost regionalne arhitekture. a njihova egzaktna obrada i valorizacija obuhvata podjednako sve epohe. godine u djelu Der Moderne Denkmalkultus. godine. što dokazuje da u tom pogledu Bosna nije izuzetak. pri čemu elementarnu formu kao jasno prepoznatljivu dominantu uklapa u moderne elemente koji postaju okvir tradicionalnim. Na ovaj način. vrijedan daljnjeg razvoja za razliku od djelimično eklektičkog metoda pseudomauričkog sloga. bogato razvijenih volumena i laganih bendručnih slobodno razvijenih katova. odnosno dinarski tip krova ove tipično nomadski koncipirane građevine. Importirana srednjoevropska arhitektura koja sa tradicioanlnim graditeljstvom uspostavlja kreativan dijalog. preuzeo iz arhitekture grada Jajca. Lichblau formu kreira već na osnovu površne percepcije lišene nebitnih arhitektonskih detalja. Time su znatno preošireni kriteriji vrednovanja. interes za nasljeđe je stalna pojava. različitog intenziteta. Misaoni okvir ovoj pojavi daje nov odnos prema umjetničkoj baštini i njenom vrednovanju. slobonog izbora dekorativne teme iz bilo kojeg kraja. trijemovima. a temelji moderne analize umjetničkog nasljeđa postavljaju se već 1903. stoljeća odbacuje romantičarski odnos spram prošlosti. U razvoju secesionističke arhitekture uopće. istog autora. . godine posjetio Bosnu i napravio veći broj skica koje su i publicirane. bila je pripremna faza za jedan od tokova arhitekture Bosne i Hercegovine. arhitektura eklektički osmišljenog pseudomauričkog izraza uz primjenu i proučavanje islamske umjetnosti i arhitekture. potrebno je da vodi računa i o arhitekturama određenih sredina.

godine u Sarajevu. već 1880. Dionisa Sunka. a proporcija prostora i odabrana plastika ukazuje na prethodni studij klasičnog stila osmanske regionalne škole. a to su ona djela na kojima je. Sunko na zgradi Napretkova doma sugerira kamenom . Suprotno početnim. Elemente tradicije. arh. godine po projektu Karla Parika nosi najljpše odlike klasičnog perioda ove arhitekture. Tako relativno brzo dolazi do stvaranja tzv. Znalačka interpretacija suštinskih prostorno strukturalnih karakteristika regionalne škole islamske arhitekture . uvijek i samo na razini čiste dekorativnosti. Takav odnos prema graditeljskoj baštini završava se na jednom krajnje uopćenom pogledu na islamsku umjetnost. Sam koncept građevine ukazuje na to da je Vancašu bio poznat standardni oblik takve funkcije u osmansko turskoj arhitekturi.Strana 19 Eklekticizam je ovdje mogao biti dostatan samo prvih godina okupacije. Ovu tipološku osobenost uvažava i Ćiril Iveković. koncipiranoj po uzoru na klasične osmanske medrese koje su. Dio objekta koji je služio kao turska kupelj riješen je pokrivanjem kupolama i svodom.. Izvjesno je da se autor prethodno upoznao sa osnovnim karakteristikama lokalne tradiconalne arhitekture koju apostrofira primarnim elementima artikulacije pročelja. Lišena svega što nije tipično za ovu regionalnu školu. I na projektu Gazi Isabegove banje iz 1890. što je evidentno na Vancaševom projektu za kiraethanu u Sarajevu. ova gradnja potvrđuje da su arhitekti već potpuno ovladali stilom koga interpretiraju. bez obzira na veličinu i bogatstvo građevine u pravilu bile organizirane oko unutarnjeg dvorišta. isti autor pokazuje da je znalac odlika osmansko .turske arhitekture. Njegovu sklonost da arhitekturom izrazi duh mjesta nalazimo i na primjerima drugih sredina.. koje su uz monumentalne građevine.osmansko turske. projektant Medrese u Travniku 1895. arh. arhitekti brzo uočavaju njene regionalne karakteristike i interpretiraju ih u smislu adekvatnh prostornih rješenja. prepoznaje se gotovao na svim interpretiranim oblicima posebno onim koji pripadaju monumentalnoj arhitekturi.jenoprostornu građevinu sa trijemom. a i dekoracija je preuzeta iz maurske arhitekture. arh. godine nosi prepoznatljive lokalne gornogradske motive ili njegovo Biskupsko sjemenište u Đakovu podignuto na mjestu staroga u tada sasvim savremenim oblicima kasne secesije ima izrazito naglašen mansardni krov samo zato da bi ostvario prisniji stilski odnos sa postojećim biskupskim dvorom. godine i brojni drugi. doslovno se oslanja na najrašireniji i u ovim krajevima stilski najrazvijeniji tip . Karla Parika. Dogradnja Carevoj džamiji u Sarajevu Palače Ulema Medžlisa. ali već sa naporima da se konstituira jedna autonomna pokrajina Monrhije i uspostava njene vlastite državne i kulturne institucije. uočava se naglašen osjećaj za kontekst vremena i prostora u kome nastaje ova gradnja. Premda centralna sala nije bila pokrivena kupolom. a ne ponavljati. krajnje generaliziranim gledanjem na islamsku umjetnost i arhitekturu uopće.sukladno geslu secesije: obnavljati. nameće se potreba za formuliranjem semantički jasnijeg umjetničkog izraza. Ludwig Hubera iz 1895. samo plašt nosilac značenja njene funkcije.. Ona je konceptualno kiraethana . a na mjestu starog hamama iz 15. njegov natječajni rad za novu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu iz 1909. godine. godine. onu tipičnu vertikalnu raščlanjenost lokalne kuće na masivno prizmelje i lagani kat. stoljeća. Veće površinom analizom pročelja doma Napredak iz 1913. Projekt nove džamije u Hrasnici. U Sarajevu. Očito se oslanjajući na koncept tada još uvijek postojećih osmansko-turskih čitaonica u gradu. To je uočljivo na Šerijatskoj sudačkoj školi iz 1887. nalazimo često čak i kod onih djela koja nemaju niti jedan detalj preuzet iz zatečene arhitekture. premda zgrada u eksterijeru obiluje plitkom arabeskom tipičnom za sjeveroafričku islamsku arhitekturu. bile centralno riješeni potkupolni objekti. Utjecaj islamske umjetnosti na cjelovitu strukturu arhitektonskog djela započinje rano. 1910. autor stvara centralno rješenje sa visokom prostorijom i naglašenom ulaznom osovinom. npr. pseudomauričkog sloga koji je označavao sve ono što ima isključivo lokalni karakter. obično džamije. a u arhitekturi secesije. neovisno o strukturi građevine. Njegova najranija rješenja u potpunosti su eklektičke tvorevine.

ta djela već zahtijevaju razmatranje u kontekstu tzv. isticanjem prepoznatljivo naslijeđenih arhitektonskih elemenata. koje bi se. Ono nema drugu funkciju osim dekorativne. mogle prihvatiti kao rješenja u bosanskom slogu. a sve povezuje snažan potez strehe. poput kubeta monumentalnih osmansko-turskih građevina. Iako se radi o sasvim secesionističkom djelu. Ali značajniji utjecaj na arhitekturu secesije pretstavlja transponiranje karakterističnih arhitektonskih elemenata. izrezane u zidnoj masi i obavezno natkrivene strehom. a krov velike površine i nagiba dovršava kupola. ali i time što su izlazi na dvije trećine svoje visine presječeni strehama (ove danas ne postoje). ali se njegova interpretacija zaista oslanja na uzore zatečenog graditeljstva. Njegovo nastajanje direktno se oslanja na secesionističku metodu građenja stilskog izraza. Kompoziciju smiruje snažno isturena streha. I dalje se gradi karakterističan asimetričan volumen kao posljedica sasvim određene lokacije kao i vertikalna raščlanjenost pročelja u kojemu se nastoji postići onaj kontrast punog masivnog prizemlja i lagane strukture kata. Sam pojam bosanski slog najvjerovatnije se javlja tek oko 1910. fakturom materijala i proporcijama. ali i uspijeva. a i formalni vokabular ovog pokreta kod njega u pravilu izostaje. što nije uvijek imalo logičku povezanost sa strukturom cjeline. pri čemu su mu kompozicioni elementi pročelja preuzeti oblici iz nasljeđenog graditeljstva. godine jer se do tada najčešće upotrebljavao izraz pseudomaurički slog za sve one objekte koji se ostvaruju na osnovu jedne generalizirane slike islamske dekorativne umjetnosti. Analizom i drugih značajnih objekata možemo ustanoviti da mnogi arhitekti svoj secesionistički izraz sve jače kodiraju u tradiciji. a kasnije. Sve dubljim prožimanjem sa suštinskim odlikama tradicionalne arhitekture koje postepeno postaju dominante i nosioci izraza arhitektonske cjeline. analizirajući kompoziciju ne možemo se oteti dojmu da utor nastoji. Praktično. bosanskog sloga. a otvorima koji su razdvojeni samo uskim stubičima doživljava se kao kontinuirana prozorska traka. kada se takva arhitektura sve više približava interpretaciji karakteristika regionalne osmansko-turske škole - . bosanski slog se sasvim postupno artikulira započinjući svoj razvoj prvenstveno insistirajući na slikovitosti cjeline. postižu se rješenja koja u sebi nose prepoznatljive odlike duha mjesta. Iako prizemlje ima velike otvore. uspostaviti dijalog sa duhom mjesta. Arhitekt Josip Pospšil neopterećen akademskim obrazovanjem. tj. Secesionistička sloboda izbora dekorativno-plastičnog znaka činila je lako mogućim preuzimanje već riješenih dekorativnih formi islamske arhitetkture i njihovo slobodno korišćenje i transponiranje u novim rješenjima. ono se doživljava kao masivno. čemu kontrastira glatke malterisane plohe kata olakšane velikim otvorima i razvijenim volumenima. a zatim i principa komponiranja arhitektonske cjeline. a prvenstveno je znak svog vremena i izraz visoke svijesti o značaju i vrijednosti kulturnog konteksta u kome djelo nastaje. Posebno na projektima porodičnih stambenih zgrada on pronalazi rješenja koja i osnovom i konačnim izgledom nose prepoznatljive crte domaće stambene arhitekture. Logično. djelimično zbog simetrične kompozicije gdje je ulaz u aulu kinosale smješten u srednju osu znatno niži naglašen plitkim i punim trokutastim zabatom. On i dalje ima istu ulogu: uvijek obilježava najvažniju stambenu prostoriju. A to je motiv široke kapije stambene kuće. Krovna kupola na osmerougaonom tamburu sa kružnim otvorima pokrivena je limom sa naglašenim spojerima. Doksat je veoma čest motiv kojeg nalazimo u raznim arhitekturama. pri čemu se. Formulacija bosanskog sloga kao posebnog arhitektonskog izraza evolira iz arhitekture secesije oslonjene na tradiciju. ovisno o stupnju interpretacije stvaraju čak i neobična rješenja. a preko brojnih varijacija i prelaznih rješenja. on svoj izraz gradi na površnom osloncu na secesiju. negira disciplinu elevacije secesionističkog pročelja. da bi taj razvoj konačno bio krunisan takvim rješenjima koja pokazuju puno jedinstvo forme i strukture.Strana 19 oplatom sve do prozorske klupčice prvog kata. koncentracijom otvora. bez posebnih ograda. Primjenom doksata. U ravni katova dominiraju dva simetrično postavljen doksata.

jako perforirana bondručna konstrukcija kata za boravak ljeti. Vancaš uspostavlja jedan kreativan odnos spram nasljeđa. kao ansambl sa avlijama. i 16. a ne pojedinačne primjere. može se odnositi samo na vrijeme od 1910. Ujedno su očigledne i one usko lokalne tipološke odlike jajačke kuće koja nosi sve odlike nomadskog shvatanja građenja prostora.stećka. u duhu je ambijenta. po arhitekturi i crtežu to izvjesno jeste. Put do spoznaje preciznih karakteristika osmanske arhitekture u Bosni da bi ove bile podloga za bosanski slog. Gotovo sasvim preuzete elemente tradicionalne arhitekture nalazimo i na projektu ljetnjikovca Dr. I tip krova . da bi označavao pojavu. A da bi arhitektura potražila nove puteve na tradiciji i nasljeđu. Tada postavljena teza o njegovom postojanju ostala je neprikosnovena sve do danas. Nacrtom Kiraethane (čitaonice) u Jajcu. pa i logičniji. ako se neki narod u potpunosti identificirao sa importiranom civilizacijom i našao svoj duhovni izraz u njoj. već uzeti u obzir da se arhitekti sreću sa drugačijim društvenoekonomskim odnosima gdje su i kriteriji vrednovanja drugačiji. Na porodičnoj zgradi Husedžinović u Banjaluci iz 1913. Izrazita je horizontalna raščlanjenost na puno. nastalim vjerovatno oko 1910. već interpretacija određene i sasvim jasne arhitektonske teme. tj. zidovima i kapijama i sa karakterističnom centralno . Zato se može postaviti pitanje koje su to stvarne bosanske karakteristike ovog nasljeđa obzirom na minorne modifikacije koje su više stvar nužnosti. Arh. Kuću Osmanage Mehmedića u Zenici Vancaš projektira 1909. Taj pojam. samo je kroz raznolikost pokazala različito shvatanje ovog pojma. Josip Vancaš prvi je dao formulaciju pojma bosanski slog. za arhitekte austrougarskog perioda bio je dug. Najveći doprinos razvoju ideje bosanskog sloga u arhitekturi dao je arh. interpretiraju se najbitnije karakteristike i strukturalne odlike bosanske begovske kuće. nije dala ništa originalno što bi sintezom preklapajućih se civilizacija dalo novi kvalitet. ali ovdje ostaje itekako prepoznatljiv princip komponiranja cjeline.Strana 19 pseudoorijentalni. a i njegovu definiciju vjerujući da postoji specijalni bosanski način građenja. godine primijenjeni su svi građevni standardi tog doba. To je bio najraniji primjer (1888.dinarski. a u smislu strukture građevine. trebalo je mnogo inventivnosti. Disperznost islamske civilizacije i kulture i brojni varijeteti onoga što smatramo orijentalnim imaju različit stupanj izvornosti što uglavnom ovisi o predislamskoj tradiciji dotične sredine. stagnacijom i opadanjem moći turskog carstva javljali tipično provincijalni varijeteti i to ne kao posljedica vlastitog kulturnog doprinosa. Ipak. vrijednost ove spoznaje ne treba umanjiti. muslimanskoj čitaonici u Sarajevu "po motivima bosanskih divanhana". stoljeća) da bi se kasnije. Vancaš. Upravo zato period turske uprave obilježavaju čisti elementi osmansko-turske arhitekture. onda to i jeste njegova baština. a ne vlastitog razvoja. Lokalno stanovništvo je vrlo brzo i rado prihvatilo islam i sve tekovine osmasko-turske civilizacije. u vrijeme kada već postoje ostvarenja koja su prevazišla formalno-oblikovni aspekt tradicionalnog graditeljstva. kamenom zidano prizemlje za zimske uvjete stanovanja i veoma lagana. tj.) direktnog oslonca na tradiciju lokalnog graditeljstva i po prvi put to više nije samo aplikacja viđenog motiva. Gotovo faksimilska interpretacija prepoznatljivog oblika ustupa mjesto obliku koji je produkt funkcije i logike primijenjenog materijala. već kao improvizacija u okvirima skromnih mogućnosti. po uzoru na gradsku kuću. Mandića na Ilidži ali već oko 1900. I u onim njegovim radovima koje svrstavamo u mauričke uvijek se prepoznaje neka tema lokalne arhitekture. po tipu iz centralne Bosne kod koje je stamben prostor rješavan u ansamblu. Prve realizacije oslobođene opće orijentalnih odlika a oslonjene isključivo na domaću tradiciju ostvario je upravo Vancaš i to dogradnjom verande svom ranijem projektu. dovoljno snažne da bar neke kvalitete generira dalje. Umjetnost srednjovjekovne Bosne osim nadgrobnog kamena . na ovamo. godine. Naziv bosanski slog sreće se prvi put u rezoluciji koju arh. nemajući drugi. ali je ista koncipirana u duhu turske gradske kuće. I pored toga. a mada se nigdje ne navodi da je to Vancaševo djelo. a koji zadiru u samu njegovu suštinu. najčišći u početku (kraj 15. Vancaš podnosi Zemaljskom Saboru 1911. godine. godine.

godine još uvijek je naglašen onaj duh secesije na bazi kojega teži da formulira novi stilski izraz. Ova djela pripadaju ranoj Moderni i po shvatanju da individualnost građevine svakako ovisi od forme (za to su najbolji primjeri historijski spomenici). Tešnju.. obilato ukrašen elementima secesionističke dekoracije. Isto tako nacrti za zgradu Hadin Ali-pašinog vakufa u Sarajevu. godine. jer tip ne znači sliku nečega što treba kopirati ili savršeno imitirati. stvarni nosioci značenja namjena koje izražavaju. čime je želio simbolizirati svu kompleksnost graditeljskog iskustva ovog grada. on ističe statično i simetrično komponirani volumen. pa i barokiziranim tornjićima sa kupolama. Bosanskom Šamcu. zatim detaljima stambene arhitekture Bosne. tip je naprotiv predmet prema kome svako može zamišljati djela. Derventi. lišena svega što je bilo historijsko u smislu evropske graditeljske prošlosti i svega što je nacionalno. što neminovno reproducira i oblik doživljen kao nasljeđe. Banjaluci. materijala i konstrukcije. Svojim projektom gradske vijećnice u Tuzli iz 1912. već izvedeni iz tradicionalnog poimanja samog načina građenja. Čitljivost arhitektonskog dijela sa stanovišta njegove funkcije. Na ovim objektima dijalog sa tradicijom uspostavljen je na jednom visoko kreativnom nivou bez preuzimanja prepoznatljivih oblika iz čisto dekorativnih razloga. primarna. monumentalne građevine. Najbolja ostvarenja data u duhu bosanskog sloga. već ideju koja će poslužiti kao pravilo modelu. Iako u formalnim elementima nalazimo sve tipične odlike bosanske kuće. čija još ranija djela pokazuju izrazito osjećanje za duh mjesta. U njegovoj arhitekturi nastaloj oko 1910. Objekt je po svemu logičan izraz funkcije i konstrukcije i ni po čemu to nije kopija već viđenog. osobito oni koji su prethodili konačkom rješenju. imaju i neka druga značenja. nose sve odlike secesionističke elevacije pročelja. Model je predmet koga treba ponoviti onakvim kakav jeste. Razvoj bosanskog sloga posljednjih godina austrougarske uprave u djelu Vancaša obilježen je izrazitim insistiranjem na formi. Bolje rezultate on ipak postiže na onim objektima koji nemaju pretenziju da pored vlastitih. Prema tome. Najbolja ostvarenja u bosanskom slogu daje . ali najviše zbog toga što je ta forma organizirana u jednom prostoru i vremenu. Ova arhitektura koja je izraz funkcije. jer su nastali kao logičan izraz razvoja funkcije i u oblicima koji poštuju logiku materijala i konstrukcije. a da ova ne budu međusobno slična. Takva značenja može imati samo vijećnica. prostora i vremena. Upravo na ovim temama Vancaš napušta doslovno transčoniranje elemenata nasljeđa razvijajući kreativnost na bazi spoznajnog.Strana 19 razvijenom dispozicijom koja se očituje i u njenom vanjskom izgledu. primijenjenog materijala i konstrukcije. godine. Zato za ove zgrade s punim pravom možemo reći da po tipu pripadaju tradiciji. u sebi već nosi elemente rane Moderne. islamskim vitičastim lukovima. čime postiže visok stupanj individualnog izraza. obično projektirana tako da bude po svemu prva među gradskim kućama.. gdje su elementi po obliku bliski tradiciji. Nešto jači otklon od secesionističkog principa organizacije pročelja javlja se na dokatnoj uglovnici hotela Stari Grad u Sarajevu iz 1909. a ne viđenog i prepoznatljivog. a ne formalni gradbeni elementi arhitektonske cjeline. te je za Vancaša sasvim logično bilo da tip postane osnova neke arhitekture. iz 1912. Oni su ovdje dovedeni u logičku vezu sa unutarnjim prosotrima koji se iz takvog odnosa lako čitaju. Oni su stvarni. ovdje su apsolutno čitljive. potpuna je na projektu nerealizirane Gradske tržnice u Tuzli. ipak je horizontalna ritmizacija objekta postignuta osama. zapravo je tradicionalno poimanje logičke teze funkcije. Vanceš je dao na projektima filijala Zemaljske banke u Bihaću. Isti pristup formulaciji arhitektonskog izraza uočava se i na projektu zgrade vazduhoplovnih trupa u Rajlovcu kod Sarajeva iz 1917. godine i to ponajviše u slobodi ritmizacije zidnih planova i u oblicima doksata. Tip je vezan za oblik i način života jednog društva. Složeniji problem javljao se na zgradama kolektivnog stanovanja jer takvog uzora u tradicionalnoj arhitekturi Bosne nije bilo.. Obadvije komponente (prostor i vrijeme). Vancaševi oblici nisu preuzeti. bez obzira na svoju pojavnost izvedenu na osnovu tradicije. Značajan doprinos razvoju bosanskog sloga dao je i Rudolf Tonnies. ali da nisu njeni modeli. Ono što je u njima tradicionalno.

arh. Sasvim logični u svom kontekstu. a Huber na svom projektu raščlanjivanjem krova na više cjelina. jer su im polazne pretpostavke proizišle iz pojma nasljeđa. Usporedbom razvoja Moderne u Bosni i Hercegovini sa vremenski paralelnim tokovima u drugim srednjoevropskim zemljama. U jednom heterogenom tkivu nejasne mentalne identifikacije on uspostavlja novi prostorni znak koji će ga definirati. sasvim paralelno sa društveno-ekonomskim transformacijama. drvenim verandama. čak i civilizacijski oprečne.novog prostornog orjentira. godine oblikovane po uzoru na feudalnu rezidenciju. Ponovno buđenje svijesti o vrijednosti nasljeđa javlja se u znatnoj mjeri tridesetih godina ponajviše u kritičkim analizama i pisanim djelima. godine te je realizirao godine 1919. Tonnies kao da želi izraziti svu slojevitost arhitektonske prakse na ovom tlu.projektima stambenih kuća na kojima se jasno vidi odbijanje i pomisli na doslovno kopiranje tradicionalne forme. Time je definitivno otklonjeno pitanje stila u arhitekturi Bosne.iis. te se moraju razmatrati u mnogo širem urbanom kontekstu.unsa. Izvjesno je da njegova arhitektura ima mnogo šira značenja od onih koja su posljedica funkcije i uže lokacije. To je po svemu Moderna koju obilježenu nasljeđem čine samo usvojeni najboji graditeljski principi Bosne. Ludwiga Hubera iz 1917. završenu vidikovcem na kuli. Tek u posljeratnom periodu uspostavio se objektivniji odnos prema duhu nasljeđenog. Zanimljivo je da se bosanski slog uglavnom formulirao na osnovu tipa gradske begove kuće. uočavaju se određene metodološke podudarnosti.htm (21. već naprotiv. doprinio je tome da se u traženju kontinuiteta odbaci svaki romantizam. U nasljeđu su tražene i dokazivane one univerzalne vrijednosti koje propagira i avangardna arhitektura uz uvjerenje da se kontinuitet graditeljstva ne može ostvariti kroz posebnost pojava.. Njena geneza zapravo je slika jednog procesa kulturnog i umjetničkog preobražaja orijentalnog civilizacijskog kruga u zapadni.ba/posebna/sarajevo/nedzad_kurto. sada ovi detalji postaju čak groteskni u novoj namjeni i novom mjerilu. horizontalnom rustikom i ritmom otvora stvara piramidalnu kompoziciju od više autnomnih elemenata. Nekolicina projekata drugih arhitekata nastalih u isto doba ideju bosanskog sloga bespotrebno devalviraju romantičarskim imitiranjem čisto formalnih elemenata. Formulacija Moderne. davala je živopisnu kompoziciju cjeline. Hans Berger dolazi na službu u Sarajevo tek 1915. 16:24h) Strana 19 . negirajući formalni aspekt arhitektonske pojavnosti. samo je finale ovog procesa. (***) http://www. a njena pozicija na rubu podignutog platoa trga bila je povod buđenju visoke svijesti o potrebi postavljanja jednog znaka urbane identifikacije . a da su drugi stambeni oblici bili rijetko zastupljeni kao predložak.08. odnosno tek onda kada je arhitektura definitivno prestala biti pitanje stila. vilu Perišić koja nosi najbolje odlike bosanskog stila. a forme novoprojektiranog objekta su fine aluzije na kulturne slojeve grada. Nacrom gradske vijećnice u Tuzli. Dvostruka uloga takvih rezidencija (stambena i odbrambena). njenu univerzalnu vrijednost. pa se krajnje racionalno pristupilo analizi arhetipskih pojava.1. podjednako štetan i nasljeđu i savremenoj arhitekturi. ali konačni rezultati ne bi mogli izdržati poređenja. Ortodoksni funkcionalizam. Tim je zanimljivije rješenje stambene zgrade u ulici Višnjik. Projektom Gradske vijećnice u Bihaću on veoma suptilno uspostavlja kreativan dijalog sa memorijom mjesta. u Sarajevu. Za ljubav slikovitosti napuštena je strukturalna logika zahvaljujući kojoj su neki arhitekti kao što su Vancaš i Tonnies mogli doći do novog izraza.