You are on page 1of 18

ARHITEKTURA U AUSTROUGARSKOM PERIODU Nedžad KURTO Uvod Danas, kada aktuelnom graditeljskom praksom svakodnevno provjeravam vrijednosti i upotrebljivost

nasljeđa i kada je citat, reciklža, reinterpretacija i transformacija postoječeg jedna od legitimnih metoda projektiranja, naš odnos prema naljeđu uvjetovan je njegovim tačnijim tumačenjem. Savremeni društveni pokreti ističku nova pitanja, ne samo ekonomske naravi, već više iz domena ravnopravnosti i kvalitete življenja. Usmjerenost je sve manja ka većoj participaciji, a više većoj autonomiji, tj. poštovanju pravila manjine. To je izvjestan pokazatelj kraja jednog historijskog razdoblja, sa očitim obilježjima prelaza od industrijskog ka postindustrijskom društvu sa već jasnim kulturološkim nagovještajima. I kada se mislilo da će, pod uticajem tehnološkog napredka u budućnosti nestati razlika, posebno na kulturnom planu, upravo se u tenološki najrazvijenijim zemljama ističu težnje da se sačuvaju vlastiti kulturni obrasci. U toj novoj dijalektici suprotnosti, kultura, tradicija, ekologija i ideologija, razvijaju se u suprotnom smislu od logike tehnološkog progresa; elitizam savremene umjetnosti ponajviše je znak želje da se postigne jednakost kroz različitost i naglasak vlastitog identiteta. Moderna umjetnost bila je snažno politizirana, pa time i isključiva. Ona se, gradeći budućnost na negaciji prošlosti, svjesno odrekla historijskog kontinuiteta, pa time i sopstvenog. Stoga je brzo dosegla granice vlastitiog razvoja, a izlaz je postojao samo u preispitivanju takvog puta. Tako danas drugačije vrednujemo čak i one tokove koji svojedobno revolucionarno formuliranu Modernu i nisu prihvatili. Zato se ponovo vraćamo vrednovanju starih ishodišta savremene umjetnosti, tačnije vremena 19. i početka 20. stoljeća, koje je, posebno u domenu arhitekture smatrano negativnom, pa čak i bezvrijednom epizodom u kontinuitetu arhitektonske misli uopće. A to se, gotovo identično, može pratiti i u drugim stvaralačkim djelatnostima, npr. muzici, slikarstvu, litaraturi, filosofiji, inženjerstvu... Zanimljiva je današnja popularnost muzičkih djela s početka stoljeća i to onih koja nose izrazite znake promjene u smislu ritma, harmonije i instrumentalizacije, znak agresivnog, antiromantičnog stava, kulta primitivnog, elementarno zvučnog, odricanja dominacije melodije - svega što je svojedobno bilo jeretičko. Le Sacre du Printemps Igora Stravinskog iz 1913. godine ili Kindertotenlieder Gustava Mahlera iz 1901-1904., kao i neka druga djela tog vrermena, danas čak i šira publika prati sa iskrenim oduševljenjem, iako su njihove praizvedbe svojedobno bile obilježene kao skandal. Bosna i Hercegovina, postajući dijelom evropskog civilizacijskog kruga, unatoč nastojanjima da se na svim područjima izjednači sa drugim krajevima Austrougarske monarhije, doživljava da njeno snažno izraženo umjetničko nasljeđe vodi ka specifičnim rješenjima. Mada inportirana, arhitektonska misao je morala sintetizirati neka pozitivna iskustva, pa čak i u arhitekturi akademizma gdje su pravila umjetničkog izraza bila dovedena do perfekcije. Zato je ovdje čak i eklektička arhitektura pomalo originalna u odnosu na srednjoevropsku, ako ne po metodi, onda sigurno po razvoju jednog, mjestu i vremenu odgovarajućem quasi stilu - pseudomuričkom. Zeitgeist 1800-e u naporu formiranja vlastitog izraza iskazao se u različitim pojavnim formama, posebno onim koje u Bosni nemaju vlastitu tradiciju, te se brzo uočava da akademizam ne može biti autentičan umjetnički produkt. To je vodilo brzom i lakom prijemu secesionisičke umjetnosti, poglavito arhitekture. Pojavne forme ove umjetnosti stvarane na različitim geografskim, kulturnim i ideološkim pojavama i nisu mogle značiti neku koherentnu pojavu, a to bi bilo i nespojivo sa načelom nove umjetnosti - slobodom. Upravo zato su njene rubne pojave u evropskom mjerilu uprave ishodišta za tačno shvatanje i tumačenje sve izrazitijeg polariteta kasnije savremene umjetnosti. Obilježja nekih aktuelnih tokova čija posebnost proizilazi iz tipičnih uvjeta vremena i njihovog začetka, već je definirana i u nekim drugim sredinama čiji je umjetnički izraz ostao do danas autentičan. U savremenom arihtektonskom stvaralaštvu Bosne i Hercegovine evidentno je prisutna ideja bosanskog izraza, što svoja

Strana 19

ali je zato u arhitekturi secesije ta svijest doživjela svoj puni razvoj. stoljeća. stoljeća zapravo su djelo graditelja . a kasnije u evidentnom i postepenom opadanju. a mnogo manje u smislu komunalnog razvoja grada. prvobitne formalne relacije pretvara u suštinske i dovodi do umjetničkog izraza sa radikalnim posljedicama. postojala je uvijek u prostorima Bosne i Hercegovine. već i nakon perioda austrougarske uprave. Takva arhitektura kod koje je prepoznatljiva njena pripadnost određenom prostoru i na osnovu koje možemo stvoriti kompleksnu predstavu o mjestu. antihistorijski orjentirana. začetke bosanskohercegovačke Moderne treba definirati upravo u posebnostima secesionističke arhitekture nastale na ovom tlu. te je bila podatna za stvaranje novog. što je i Vitruvije zabilježio dvadeset stoljeća ranije. u odnosu na vlastito nasljeđe. Za nju je to bilo antihistorijsko. To se javlja ne samo na malobrojnim objektima evropeizirane arhitekture turskog doba. unatoč njegovom nastojanju da bude univerzalan i jednak za sve. Zato se u arhitekturi 19. nekonvencionalnog izraza. To je bio sasvim logičan preduvjet da se secesionistička arhitektura ovdje razvija u dva paralelna toka: arhitekturu sa odlikama srednjoevropske secesije pod utjecajem glavnih centara njene pojavnosti i onu koja uspostavlja jedan kreativan dijalog sa nasljeđem. što će do kraja austrougarske uprave dovesti i do vlastite formulacije rane Moderne. keltske. Pojava zapadnjačkog koncepta u arhitekturi Arhitektonska djelatnost Bosne bila je u stagnaciji još od kraja 16. Vremenom genius svakog mjesta dobija nadgradnju u iskustvu. mada je njegov posredan utjecaj vidljiv još u periodu turske uprave. što je bilo svojstveno pojedinim graditeljima i to kao lično shvatanje eklektičke arhitekture. Secesija. stoljeća očekivani konflikt dotadašnjih orijentalnih i novih evropskih ideala naglašeno ne očituje. porukama prošlosti. prostorima gdje su se smjenjivale različite civilizacije proizvodeći sebi svojstvene. Od iskona je arhitektura iskazivala svijest o potrebi poštivanja kvaliteta koje mjesto nosi u sebi. Strana 19 . stoljeća. što je bilo suprotno klasicističkim vertikalnim i horizontalnim podjelama strogo geometrizirane kubične mase. Arhitektura historicizma Klasicističkog perioda u arhitekturi Bosne praktično nema. jedinstvo prostora i čovjekom stvorenih vrijednosti. U Bosni i Hercegovini razvoj arhitekture od historicizma do Moderne nosi sliku onih kontrasta koji proizlaze iz njenog sveukupnog historijskog razvoja. postepeno spoznavajući istinske vrijednosti zatečene arhitekture. Prvi objekti već pokazuju promjene načina života i ukusa građanske sredine. jeste regionalna. indijske ili japanske umjetnosti smatrajući ih. lako je posezala za elementima egipatske. Prve promjene više se uočavaju u uređenju stanova.stranaca. u nekom apstraktnom redu u kome se prirodno i građeno sjedinjuje u nov kvalitet. težeći se oduprijeti konvencionalnom akademizmu. Svijest o tradicionalnom začeta je još u doba akademizma s kraja 19. ali i primjenom rijetko upotrebljavanih motiva za potcrtavanje kontinualnih ritmizacija. na samom početku ovog stoljeća. Gotovo da nema takvih rješenja koja bi izražavala sponu improvizatorskog duha narodnog graditelja i akademski obrazovanih arhitekata. Veći objekti nastali već poslije 60-tih godina 19. To istovremeno ukazuje na pojavu mlade buržoazije koja nastoji da dosegne ili bar podražava svoju društvenu klasu u drugim evropskim zemljama. Srednjoevropskoj kulturi je i osmansko-turska umjetnost u Bosni djelovala egzotično. Ovaj drugi tok.ishodišta svakako ima u arhitekturi secesije. sjećanju. Romantičarski duh vremena težio je slobodnoj improvizaciji oblika i složenijoj i dinamičnijoj kompoziciji fasadne strukture. a često sasvim različite urbane i arhitektonske strukture. dovoljno ekscentričnim da bi bili historijski. Njegovo osnovno obilježje je težnja za lakoćom i stanjem labilne ravnoteže. Ona neizbježna konstanta sličnosti zadovoljenje uvjeta upravo tog mjesta. posebno u rješenjima fasadnih ploha nekih crkava. Prema tome.

tj. Objekti katoličke crkve pokazuju prilično bogat repertoar primjene zapadnoevropskih stilova prošlosti. Forme razvijenog i kasnog renesansa su češće primjenjivane. romaničko-gotički stil nalazimo na objektima bogoslovnih seminara i slično. Akademizam kao sinonim za pedantno prenošenje osobina stila iz jednog medija u drugi. ali je snaga oblika koja se stepenuje na pročelju postignuta veličinama otvora izvrsnim proporcinioranjem. To je uglavnom posljedica nedostatka akademski obrazovanih arhitekata koji bi im dali jasan stilski pečat. dovršen i otvoren 1882. oplata pročelja nekih zgrada nosi neoromanički stilski izraz. Ali ovo ne predstavlja izraz strukturalističke logike akademizma. posebno upravnim. u pravilu na javnim objektima zemaljskog ili univerzalnog značaja. koji je i klasičan i univerzalan i simboličan. obzirom da su razlike u organizaciji ornamentacije velike. pa će to biti osnovni stilski izraz javnih objekata zemaljskog značaja. godine ima tipične odlike ranorenesansne firentinske palače sa "oplatom" pročelja izvedenog iz prepoznatljivih odlika palače Medici-Ricardi u Firenzi. To je bila prva. tj. oni koji su najreprezentativnije obilježavali najznačajnije etape razvoja katoličanstva. ili iz jedne umjetničke epohe u drugu. Skoro sva historizujuća arhitektura zapadnog kršćanskog svijeta druge polovine 19. Akademijska disciplina naročito je izražena na javnim objektima. godine. god. koji i obilježavaju početak potpuno novog perioda arhitektonskog stvaralaštva. osobito onaj potrebni stupanj akademske discipline koji bi težio savršenstvu u granicama usvojenog jezika. stilski sasvim precizna neorenesansna građevina za koju je projekt najvjerovatnije rađen izvan Sarajeva. Jedan od prvih akademskih koncipiranih objekata bio je hotel Europa u Sarajevu. Počeci akademizma u Bosni su skromni. Druga vladina palača iz 1895. arhitektonski izraz dobija i dodatna semiotička značenja. te su u ovoj arhitekturi zastupljeni svi glavni stilski izrazi evropske prošlosti. tj. koja ima sasvim plitku kvadarsku rustiku. Većina građevina nastalih u prvim godinama po okupaciji imala je utilitaran karakter. u raznovrsnim oblicima i složenijim kompozicijama. Carla Paneka tipična je ranorenesansna palača sa fino proporcioniranim glavnim. godine. Prvi upravni objekti grade se u renesansnom slogu u Sarajevu. pa i simboličnim jezikom. Neogotičke stilske odlike na ranim crkvama viŠe su izražene u općem konceptu građevina. svjesno i očito tematski primjenjivan tokom cijelog period austrougarske uprave. Oblici crkvenih tornjeva gotovo u pravilu su neobarokni. Sliku novog poretka najbolje je predstavljao neorenesans. Ranim primjerima arhitekture akademizma nedostaje preciznost i čistoća određenog stilskog izraza. ali će u djelima kasnijih graditelja biti preciznije izražen i trajat će do kraja austrougarske uprave. a mnogo manje u modelaciji arhitektonskih fragmenata.Strana 19 Dojam romantičarske raskoši najčešće se postiže kroz tročlanost plana. te su potrebe za nekim stilskim izrazom uglavnom bile zadovoljene samo vertikalnim raščlanjivanjem pročelja iritmizacijom otvora. Vladina palača koju arhitekt Josip Vancaš projektira još u Beču 1884. I u ovom slučaju stoji tvrdnja da je izbor stilskog izraza sasvim tematski i sa očitom težnjom da bude . na zgradi stare vijećnice u Sarajevu (Beledije). neorenesans je bio prikladan da označi reprezentativnost stambenih palača. Izvrsno renesansno rješenje daje i Karlo Parik 1891. a za neke crkve se usvaja i vizantijski stil. Istovremeno. stoljeća je anacionalna. višenacionalnoj a vjerski heterogenoj sredini. izbacivanjem srednjeg rizalita. arh. unutar prepoznatljive stilske pojave možemo tražiti neke originalne posebnosti. Uspostavu nove vlasti nad ovom pokrajinom Austrougarske monarhije trebalo je obilježiti univerzalnim. posebno na novoizgrađenim sakralnim objektima. pa tek onda. a očituju se u smislu odraza arhitektonskih stilova evropske graditeljske prošlosti. glavnom gradu nove pokrajine. zapadnim pročeljem. te je izbor arhitektonskog izraza uglavnom stvar namjene objekta. Odlike vojvođanskog baroka zastupljene su na zvonicima pravoslavnih crkava. Kod objekata koji su u nekoj funkciji pravoslavne crkve nalazimo stilska rješenja koja simboliziraju njena ishodišta čime je pripadnost ove arhitekture toj konfesiji lako čitljiva. javlja se poslije austrougarske okupacije ustanovljavajući strogi red u arhitekturi ovog perioda. Ali u Bosni.

uz grob graditelja Sinana u Istanbulu. Osim toga. ali se već u artikulaciji arhitektonske cjeline uočavaju prostorne Strana 19 . orijentalnog stila. Što već prvih godina po okupaciji dovodi do isticanja folklornih komponenti u umjetničkom stvaranju. Rana djela ove arhitekture interpretirana su gotovo isključivo na nivou dekorativnosti. Konfesionalna podjela u Bosni tražila je isticanje kroz različitost. Ova se pojava može objasniti isključivo kroz susret dvaju kultura. onda je sasvim logičan pristup evropskog arhitekte koji lokalne teme pokušava da interpretira na nivou lokalnog misaonog sistema. Na Zemaljskoj izložbi u Budimpešti 1885. a koja je izvedena sva u kamenu. a njeni pokloni u pravilu su bili predmeti bosanske domaće izrade. maurske arhitekture ili pseudoorijentalnog izraza. bolnice. a ima široku lepezu razvojnih oblika te je podoban za artikulaciju i takvih sklopova gdje motivi preuzeti iz drugih stilskih epoha mogu akcentirati pojedine tačke cjeline. a to se moglo ostvariti samo interpretacijom onog stila čije je etimološko porijeklo sasvim jasno. već više na lokalnoj i dodumentarnoj. Kao poseban vid eklektičkog metoda. harmonija renesansne arhitekture često je bila ideal koji se želio transponirati u samo ideju stanovanja. te se svo ovo vrijeme interpretira na javnim objektima kao što su gimnazije. nekada samo u rješenju pročelja. istina u doslovnom transponiranju elemenata islamske umjetnosti i arhitekture. a mnogo manje funkcionalnu. godine. Takav primjer je sebilj na Baščaršiji u Sarajevu iz 1891. simetrični i akademski raščlanjeni. Suprotno tome. godine rukotvorine Bosne izložene su u objektu u formi bosanskog čardaka. Pseudomaurski stil U Bosni. sudova i slično. Zato takvi objekti i dalje ostaju statični. Zemaljska vlada želi pospješiti kulturne prilike zemlje. Unatoč tome. ali je njihova zastupljenost po obimu bila neujednačena. pseudomaurički stil se javlja samo nekoliko godina po okupaciji. Neoromanika i neogotika u pravilu se javljaju na sakralnim objektima. arhitektura eklektike nije dala ništa novo niti originalno u odnosu na arhitekturu drugih srednjoevropskih gradova. pa nastaju forme koje nisu ni malo bliske autohtonom karakteru. a nekada na način sasvim blizak kopiranju. arh. Gotovo bez izuzetka. manifestiran kroz različite razvojne faze i regionalne oblike evropske graditeljske prošlosti. Wittek-a koji je zapravo drvena verzija česme iz 1588. Ka'llay koja je na dvorskim svečanostima nosila haljine od bosanskog beza. ali i onim koji su u nekoj vezi sa crkvenim institucijama. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća arhitekt Vancaš primjenjuje maurički slog na nekim objektima. U cjelini dominira neorenesans koji se najviše primjenjivao na objektima zemaljskog značaja. a posebno je bio prikladan tipu stambene palače. Eklektička arhitektura izražavala se praktično kroz sve historijske stilske pojave. Austrougarska uprava je njegovala politiku autonomnog kulturnog razvoja.prepoznatljivo obilježje konfesije. Ali je zato eklektički metod formiranja arhitektonskog izraza primjenom dekorativnog materijala orijentalnog porijekla doveo do tzv. Zato na objektima od većeg općeg interesa nalazimo motive klasicizma ili pak baroka najčešće izraženog primjenom kolosalnih radova. Vilma pl. a izložbom bosanskohercegovačkog umjetničkog obrta otvorenoj u Beču 1896. građenjem stilskog plašta koji ima primarno dekorativnu ulogu. U ranim djelima očituju se pretjerane generalizacije orijentalnog ili islamskog. Posebne zasluge za promociju bosanskih rukotvorina imala je supruga zajedničkog ministra finansija. carinarnice. pa ako je eklekticizam naučna metoda koja u različitim misaonim sistemima odabire istini najbliže teze. nastaje neobičan lokalni vid eklekticizma. zgrade penzionih fondova. Sa neorenesansom i počinje profana arhitektura austrougarskog perioda u Bosni. neobarok je najčešći na stambenim i poslovnostambenim zgradama privatnih investitora. te mu se vrijednost ne može određivati čisto na teoretskoj razini. Bosna se na svim značajnim izložbama predstavljala kao područje sa izrazitim obilježjima orijentalnog civilizacijskog kruga.

Ali tamo gdje se javlja složenija primjena prostornih principa sasvim određenih regionalnih škola i dekorativne plastike po slobodnom izboru. gotovo idealno. Witteka i arh.. godine sa naglašenim centralitetom prostora. Pošto nije postojao uzor takve dispozicije. Istovremeno. Koncept prostora je naglašen. ovaj izraz se može tolerirati samo za ranije primjere gdje je ova dekoracija jednostavno zamijenila klasičnu.. arh. Ivekovića iz 1896. tj. Jedan od najuspjelijih primjera pseudoorijentalnog sloga je Vijećnica u Sarajevu. Prema tome. to je već interpretacija određene slike prostora. To je centralna potkupolna građevina uspravno proporcioniranog unutarnjeg prostora što nesumnjivo uspostavlja dijalog sa monumentalnom osmansko-turskom arhitekturom. njena interpretacija na zgradama kolektivnog stanovanja potpuno je izostala. odbijanje ponavljanja. Morfološko porijeklo plastičkih elemenata nije teško otkriti u spomenicima Kaira. Prostorno rješenje prestaje biti kopija već viđenog. Bilo bi preslobodno to porediti sa osnovnom maksimom secesije. koji ima očite naznake orijentalnog načina rješenja dispozicije. prostorno rješenje je univerzalno. a koju on razumije. koja se javlja nekoliko godina kasnije. tipične za osmanskotursku regionalnu školu. arh. pa se za ovaj objekt može slobodno reći da je u domenu dekorativnosti eklektika. Ova ideja očito se ostvaruje još u pseudomaurskoj arhitekturi. one koja je upisana u memoriju Bosanca. a posebno najamne zgrade. Ali. ili tačnije prelazna faza ka vlastitoj Moderni. ta arhitetktura jeste aklekticizam. projektira Šerijatsku školu prostorno koncipiranu poput klasičnih osmanskih medresa na principu unutarnjeg helenističkog dvorišta. ali po artikulaciji prostora to već nije. snažno isturene strehe i slično. pa čak i dekoracije pojedinih potkupolnih prostora pokazuju da su arhitekti pored funkcije bile dobro poznate i odlike klasičnog stila osmanskoturske arhitekture. a stilski neodređeno što je samo okvir reprezentativno raspoređenim i bogato dekoriranim elementima islamske arhitekture. . ali u načinu prostornog rješenja to već nije. najmonumentalnijeg arhitektonskog objekta lokalne arhitekture. Izraz pseudomaurički slog ili pseudomaurska arhitektura trebao je označiti najviše korišteno izvorište arhitektonske dekoracije. a prihvatanje obnavljanja. tj. Poznavanje odlika zatečene arhitekture uočava se najviše na onim objektima čija je namjena imala izvjesnu tradiciju u Bosni. godine. danas hotel Central iz 1889. iz antiprostora. ali im je prostorno rješenje stilski neodređeno. princip koji je Bosancu već bio upisan u memoriju kao nasljeđe. To je izvrsno interpretiran princip doživljavanja prostora džamije. Kod Vancaša je to Muhamedanska čitaonica na Bentbaši u Sarajevu iz 1888. godine. a u njega se dopire tek poslije pripreme preko trijema i osovinskog ulaza. To je očito na zgradi Isa Begova kupatila.Strana 19 karakteristike. što je još jedan pokazatelj da se taj stilski oblik pojavljuje kao prelaz između historicizma i savremene arhitekture. ta artikulacija prostora nije bila kopija nekog veš postojećeg. Vancaša iz 1890. šireg okružja same građevine. U domenu dekorativnog. već slobodna interpretacja univerzalno poznatog. kroz sugestije duha lokalne arhitekture putem formi doksata. vakufska zgrada. tj. ova arhitektura je prelazni oblik između eklekticizma i Moderne. ali sa stanovišta arhitekture u cjelini. zatim Karlo Parik 1898. ali zato namjena prostorija i njihov raspored. istina samo u naznakama. Na stambenim objektima ovaj stilski izraz imao je odraza ponajviše na uličnoj fasadi. Ali već devedesetih godina javljaju se takva rješenje na kojima morfološko porijeklo dekorativno plastičnih elemenata nije teško utvrditi. Postepeno se uočavaju sve izrazitije težnje preciznije formulacije ideja osmansko-turske regionalne škole islamske umjetnosti. kod koje elevacija glavnog pročelja nosi odlike prvenstveno maurske arhitekture. ispravnije je takvu pojavu svesti pod opći pojam pseudoorijentalne arhitekture. a brojni detalji su iz Alhambre. bio potpuno nepoznat arhitekturi Sarajeva do okupacije 1878. Stilska nepovezanost dispozicije i karaktera pročelja rezultat je činjenice da je pojam kolektivnog stanovanja.

Za daljnji razvoj umjetničke misli trebao je samo mali podsticaj. tj. a istovremeno autentičan stilski izraz ovog podneblja. govori o uvjerenju tadašnjih arhitekata da je to najmoderniji.kafana i stambena kuća. jer je produkt duha mjesta a ne izraz nacionalnog prestiža. već su projektirani kao tipološke forme da bi bili eksponati samo po sebi. rađeni mnogo bliže duhu regionalne. ali se to može opravdati činjenicom da to nisu bile kopije nekih već postojećih zgrada.. Arhitektura secesije U odnosu na druge pokrajine Monarhije. Prve pojave ove umjetnosti javljaju se već 1898. od strogog akademizma pa do ramantičarskih manifestacija temeljenih na tradiciji. predavanja (Alois Studnička drži predavanje o japanskom načinu dekorisanja i o pitoresknom kao osnovama secesije). jer je sasvim izvjesno najbolje označavao njihovo bliskoistočno porijeklo.-e godine u prostorijama Društvenog doma otvorena je izložba japanskog crteža u boji. Tako islamska umjetnost postaje predmetom ozbiljnih izučavanja. godine). a osim toga ikonoklazam ove arhitekture potpuno je odgovarao njihovim vjerskim shvatanjima. daju se prikazi u časopisima (Jakša Čedomil u Nadi iz 1903. nose odlike slobodno interpretirane islamske graditeljske baštine. što je samo vješta kompilacija različitih regionalnih škola islamske arhitekture. godine. te iako su autori ovih djela stranci. stoljeća u Bosni i Hercegovini nije zaostajao. osmansko-turske graditeljske tradicije. 1896.. Kafana je riješena kao bondručna konstrukcija u jednom dijelu na kat gdje vitki drveni stupci poput baldahina drže krov. Lagana montažna konstrukcija i čipkasta struktura dali su lepršavost i vedrinu uvijek potrebnu izložbenim objektima. Ovdje je interpretiran karakter stambene arhitekture. a on dolazi kao izraz novog i revolucionarnog secesionističkog pokreta. Ali su zato dva objekta . i 20. kulturni razvoj na prelom 19. ta pojava se može smatrati znakom bosanskohercegovačkog kulturnog razvoja. godine privredni i umjetnički razvoj Bosne bio je predstavljen skupinom različitih objekata po projektima Franz Blažeka. priređuju izložbe (u oktobru 1900. Nova umjetnost se prati sa pažnjom. a za časopis Nada rade brojni ilustratori čija su djela zahvaćena simbolizmom i secesijom. Te godine Maximillian Liebenwein radi brojne crteže i ilustrativne priloge gdje dominiraju motivi bosanskog genrea. te se brzo dolazi do tačnih saznanja o njenim regionalnim i stilskim karakteristikama. nije imao svoje stvarne korijene. Uočljivo je da kriterij za izbor pseudomaurskog izraza nije isključivo nacionalni. Na Milenijskoj izložbi u Budimpešti. Najveći među njima bio je bosanskohercegovački privredni paviljon na kome se kombiniraju seldžučko-perzijski oblik portala i mauričke potkovičaste forme zajedno sa tranzenama kasno osmanlijske stambene arhitekture. godine pod naslovom nova dekorativna umjetnost daje prikaz svjetske izložbe u Torinu 1902. Zato je bio prihvatan od svih konfesija ukoliko je datoj pojavi osiguravao najpreciznija značenja. sofe sa bogato rezbarenim plafonom. Svoju kulturnu posebnost i autonomnost Bosna je isticala upravo kroz pseudomaurički stilski izraz uz uvjerenje da je to autohtoni izraz lokalnog duha.Zastupljenost orijentalnog sloga u arhitekturi Bosne i njeno predstavljanje svijetu kroz isticanje te kulturne posebnosti.k. kao i princip regionalnog graditeljstva. što je i postignuto. Na toj izložbi ovi objekti su izazvali veliku pozornost jer su bili osvježenje u odnosu na već učmali historicizam. a istovremeno su pokazali da bosansko-hercegovački arhitekti već dobro vladaju stilom kojeg interpretiraju. To je bio Strana 19 . Austrijanskog muzeja za umjetnost i industriju). Paviljon šumarstva ili paviljon bosansko-hercegovačke državne željeznice. mada ne i graditeljski sasvim precizno. već regionalni. Na stambenoj kući se uočava svjesno odstupanje od mjerila stvarnog predloška. Historicizam koji se ovdje pojavio praktično u svim razvojnim oblicima.zatim njemačkog i francuskog ornamenta kao i kolekcija tehničkih crteža secesionističkih stolarskih radova k. Tako je i predstavljanje arhitekture i umjetnosti Bosne na međunarodnim izložbama uvijek bilo kroz upravo ovaj stilski izraz koji je bio podložan aktuelnim umjetničkim tendencijama. Tako je obilježio čak i arhitekturu sakralnih objekata Jevreja u Bosni u austrougarskom periodu.

a pripadaju mu W. zapravo stilizacija već stiliziranog biomorgnog oblika. Bocklinove alegorije. u cjelini dominiraju oblici islamske umjetnosti što je stvarna potvrda da su tadašnji arhitekti pseudoorijentalni umjetnički izraz smatrali autentičnim i istinskim produktom ovog podneblja. kapiteli. žutog i zelenog. ljubičastog. on se ne odriče porijekla svoje dekoracije.Strana 19 pouzdan znak razvijenog umjetničkog ukusa jedne sredine sposobne da primi sve pozitivne utjecaje. jednog od tada glavnih predstavnika pariške varijante Stila 1900. a tematski adekvatnu dopunu enterijeru dale su zidne dekoracije slikara Alfonsa Maria Mucha-e. kojemu je bila bliska njena simbolistička atmosfera. To je bila prva naznaka secesionističke umjetnosti u arhitekturi Bosne i Hercegovine. a stvarnim početkom ipak treba smatrati 1900. Jedan tok pripada srednjovjekovnoj . Za evropskog arhitektu ova ornamentika. Arhitektonski elementi kao stubovi. paviljon Bosne projektira tada bečki arhitekt Joseph Urban sa primarnim odlikama pseudoislamske arhitekture. sasvim razložno poseže za dvostrukim kodom: regionalnim i modernim. Panek ovim objektom simbolizira određenu zemlju i sasvim određenu tradiciju i za razliku od drugih velikih arhitekata koji su i prije njega dekorativnost i stilsku notu gradili na opće shvaćenoj islamskoj umjetnosti. ali i reprezentativno svečanog karaktera izložbenih objekata. lukovi. ali ono što je ovdje novo i neobično je potpuna asimetrija kompozicije i slobodna umjetnička interpretacija islamske dekoracije. profilacije. i pristupa Sarajevskom slikarskom klubu kojeg osniva njemački slikar Ewald Arndt-Čeplin. on je učinio ono što su činili i drugi umjetnici secesije. stilizirana. Njeni bosanski i folklorni motivi rađeni u Sarajevu skloni su egzotici i simbolističkoj predstavi. tj. a snažan crtež koji naglašava liniju i površinu umnogome je secesionistički. Romantičarska vizija krajnje generaliziranog pogleda na islamsku umjetnost rezultirala je takvim arhitektonskim hibridom koji bi mogao predstavljati i druge zemlje islamskog svijeta. Zato i Urban. Iako je to sklop graditeljskih oblika iz različitih epoha. I svi drugi bosanskohercegovački slikari prošli su kroz faze više ili manje obilježene simbolizmom i secesionističkim stilizacijama. tj. projektira paviljon Bosne sa očitom namjerom da se već paviljonom oslikaju karakteristične etape kulturnog razvoja zemlje. Tako je novi Urbanov ornament. floralna dekoracija i dinamika motiva u potpunosti izražavaju duh secesionističke umjetnosti. Baltazar Baumgartl svoj interes usmjerava na pejzaž i rješava ga u stilskom rasponu između planerizma i secesije. profinjenim. samo preko posrednika. do 1905. plošna. Gabrijel Jurkić je najznačajniji predstavnik Secesije u slikarstvu Bosne i Hercegovine. godine arhitekt Carlo Panek 1899. Stilski logičnu. dokumentarnosti predloška. Njegove stilizacije ornamenta izvedene su u skladu sa novim tendencijama secesionističkog pokreta. samo su izvedeni iz islamske umjetnosti. stoljeća biće razlogom da se razvoj secesionističke arhitekture prati po dva paralelna toka. a znatno vidljivije u samom enterijeru. Ivana Kobilca radi u Sarajevu od 1897.-u godinu jer se tada po prvi put javljaju projekti i ostvarenja sa svim obilježjima novog umjetničkog pokreta i to kao radovi onih arhitekata koji su ovdje živjeli i djelovali. Sloboda izraza i mogućnost adekvatne primjene različitih materijala činila je mogućim isticanje privremenog. Za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. te ne pretenduju da je zamijene novim. Elemente secesionističke umjetnosti nalazimo u stiliziranoj biomorfnoj ornamentici prizemnih dijelova eksterijera. plavog. a ponajviše djelo Segantinija. ali i morbidnim tonalitetima ružičastog. ali nisu preuzeti. biomorfna. Lee Arndt i Max Liebenwein. Zmijolike linije. Umjetnost fin de siecle-a odmah prihvataju i lokalni slikari. već da je dovedu na jedan viši stupanj apstrakcije i slobode historijsko-dokumentarnog značenja. posebno njegovi planinski pejzaži i kompozicije sa figurama ljudi i životinja pri radu. Dominantni su elementi sjeveroafričke islamske graditeljske baštine i motivi špansko-mauričke regionalne škole. Stalna prisutnost ideje o mogućoj historijskoj obnovi očito naglašena i u eklekticizmu bosanskohercegovačke arhitekture posljednje decenije 19. bila je antihistorijska već i po svojih ishodištima. Prigodom Jubilarne izložbe u Beču 1898.

Obala 2. koji je već bio dosegao perfekciju u domenu historicizma. Gotovo na svim početnim projektima ogleda se uvjerenje da se stilsko obilježje može postići isključivo kroz dekorativnost novog ornamenta. godine. već element jedinstvene komponirane arhitektonske cjeline. prostorne organizacije. Drugi tok. Raspored dekorativno-plastičnih elemenata. a ovisno od vanjskih utjecaja prolazi različite razvojne faze. trebalo je stvoriti osnovu koja će biti u stanju da ga reproducira. dekorativnom materijalu. najčešće u vidu lodža u drvenoj konstrukcijij. Duh secesionističke umjetnosti najbogatije se izrazio na stambenoj arhitekturi. arhitektura bosanskohercegovačke secesije prve decenije ovog stoljeća u potpunosti pripada srednjovjekovnoj kulturnoj baštini. Mada se ovaj polaritert razvoja naslućuje u samom početku. akademski građenog volumena i mirnog pročelja u pojednostavljenom empire stilu. Njegova informiranost o novim umjetničkim gibanjima izvjesno mu je omogućila kvalitativan pomak. godina označava punu pojavu secesionističke arhitekture u Bosni i Hercegovini. da bi se stvorio poseban regionalni izraz. Pojava secesije nije dovela do razvoja nekih novih arhitektonskih formi. Time je plastičnost pročelja postala organski dio cjeline. sada se teži centralno razbijenim dispozicijama sa obaveznim predsobljem. Za razliku od arhitekture akademizma. povodom izgradnje zgrade Prve hrvatske štedionice. To je bila stambena zgrada u Sarajevu. ugrađena jednokatnica sa osnovom koja se razvija oko centralnog kvadratičnog hola sa monumentalno postavljenim stepeništem. U funkcionalnoj organizaciji primjećuje se odvajanje pomoćnih prostorija od reprezentativnih i stambenih. aplicirano je secesionistički riješeno pročelje. Po svim elementima. a oblikovno različita. Krajem prošlog stoljeća u Bosni je bilo više arhitekata i graditelja kojima su bila dobro poznata umjetnička događanja u bečkoj sredini. ali je znatno utjecala na razvoj već postojećih. Na standardno riješenu dispoziciju zgrada sa podružno nosivim zidovima. fine i bogate izvedbe. on uspostavlja jasan odnos prema urbanoj matrici te stvara sasvim moderan objekt. To je bilo sasvim logično. Najistaknutiji među njima. pred Prvi svjetski rat postaje sve više izrazom neobiedermeierskih tendencija. kao i njihovo rješenje. Svijest o logičkom jedinstvu unutarnje strukture i eksterijerne pojave postaje opće prihvaćeno stanovište. pri čemu raspored prostorija nije posljedica prethodno usvojenog gabarita i ritma otvora. Umjesto nekadašnje koridorske. Josip Vancaš.Strana 19 graditeljskoj baštini. stilski jedinstvena. Posebno je značajno to da se dispozicija logično projicira u rješenju pročelja. tehničkim inovacijama i visokom zanatskom nivou njenih graditelja sa sigurnošću se može tvrditi da 1901. Prvi objekt u sasvim čistim dekorativno-stilskim oblicima secesije javlja se 1901. Još početkom 1900. kojemu je duh mjesta i graditeljska baština bio osnov za formulaciju vlastitog izraza i koji slobodu svog razvoja nalazi u filosofiji secesinističkog pokreta vodit će ka formulaciji bosanskog sloga i rane Moderne. zatim odgovarajuće logike u rješenju pročelja. Posebno su pažljivo tretirana dvorišna pročelja okrenuta jugu. Zato arhitekti sasvim precizno ponavljaju prepoznatiljive secesionističke motive stvarajući novi plašt klasično koncipiranim volumenima. a na kraju. Tako zgrada dobija dva pročelja: ono reprezentativno prema ulici i drugo intimno prema dvorištu. pokazuju jak utjecaj bečke rane secesije. brzo reagira na nove pojave. kada pod eksterijernom predstavom uglavnom podrazumjevamo određeno reprezentativno pročelje. boraveći u Zagrebu uradio je dva poznata nam projekta za poslovno-stambene zgrade u Sarajevu koje u rješenju pročelja nose secesinističke odlike. I na sljedećim objektima uočavaju se bitne promjene karaktera dispozicije. Povremeno boraveći u Zagrebu od 1898. ali i zbog slobodnijeg odnosa prema ovoj temi i različitosti situacija u kojima se ista formulira. od koje je možemo pratiti i kao arhitektonskuu pojavu. ovdje se uočava krajnja logika interpretacije i dvorišnih pročelja na koja su orjentirane ekonomske zone stambenih jedinica. Najvrijednija i najveća centralna dvorana na katu jasno je naznačena centralnim doksatom. . prije svega zato što je ova najzastupljenija.

Stambena vila javlja se odmah po okupaciji i u početku ima sve osobine arhitekture historicizma. vitraili. ali je to više posljedica težnje da se bolje iskoristi parcela po dubini. bogato rezbarenih streha i ustakljenih terasa u arhitekturi secesije nije izraz samo romantičarske reprezentativnosti. što se neminovno odražavalo i u strukturi arhitektonske cjeline. dispozicije postaju složenije. Ovo dvorišno. umjesto čvrstog korpusa sa stilskim dodacima javlja se slobodno razvijena dispozicija koja se u eksterijeru očitava i pojavnim oblikom i primijenjenim materijalom.degažmana spojenog sa širim i prostranijim prizemljem. za arhitekturu secesije je karakteristična izrazitija koncentracija prostora ekonomskog dijela stana i to veoma često oko posebnog hodnika . naglašenim pasažem otvara se prema glavnom uličnom frontu. već sam po sebi nosi romantizam u ideji stanovanja. a svakako je najvrijedniji spomenik nadgrobne arhitekture u duhu secesionističke umjetnosti onaj posvećen Silviju Strahimiru Kranjčeviću. Sreću se karakteristični oblici cvijeta djevičanskog krina. Kompozicija cjeline u pravilu određuje naglašeni rizalit sa tavanskom etažom i bogatim gablom. ustakljenu terasu ili se pak kontrastriranjem lodžom tvori harmonična kompozicija. Već kod prvih rješenja uočava se obilna primjena floralnih motiva. kao zvonik. rjeđe centralno postavljenim. Uloga biomorfnog dekorativno-plastičnog oblika u arhitekturi bosanskohercegovačke secesije bila je velika. tj. a u odnosu na akademski koncipirane objekte. ukrašene obiljem floralnih motiva. Na nadgrobnim spomenicima utjecaj secesionističke forme osobito se ogleda u oblikovnju zaglavnog (uzglavnog) kamena u vidu eliptično završene stele pri čemu se krajevi elipse spiralno užljebljuju sugerirajući volute. tj. tavanskih prozora. Tek sa pojavom secesije arhitektura vila postaje jedinstvo suštinskog i pojavnog. Istina. po dubini razvijene palače. Dekorativna plastika u kojoj dominira stilizirani biomorfni oblik razvijajući se u gornjim zonama fasadne ravni potencira lakoću volumena i olakšava sjedinjenje građene forme sa prirodnim okolišem. Reprezentativni izgled se napušta u korist udobnosti. djelo kipara Rudolfa Valdeca. Obilje tornjića. ali ima dosta i onih romantiziranih vizija alpsko-tirolske arhitekture jesu topografske karakteristike Bosne bile podsticajne. no u strukturalnom smislu. floralni dekor oko portala. istina rijetko.kupola. a tek su poneki primjeri dijelova takvih objekata realizirani u ovom stilu. Pojam vile. Premalo je primjera koji se zaista mogu racionalno tumačiti. zatim se javljaju ograde u kovanom željezu. a ponekad. potpuno arhitektonski artikulirano. Pojavom secesije. Dispozicije posebno luksuznih stanova u pravilu se rješavaju sa sobama međusobno povezanim u anfiladi i orjentiranim prema ulici. Stambena palača je forma koja se osobito razvija u prvoj deceniji ovog stoljeća. rješenja podređenih nekom od klasičnih historijskih redova. već podjednako i funcionalnog razvoja dispozicije koju ovi elementi eksterijerno obilježavaju. a u većini slučajeva ekscentrično stojeći rizalit uz drvenu verandu.Strana 19 Još prije pojave secesionističke arhitekture kao preuzeti oblici evropske arhitekture. sada nastaju ugrađene. a dispozicija se prilagođava situaciji stvarajući asimetrične i slobodne kompozicije. Javljaju se i složenije kompozicije porodičnih grobnica gdje se obično pri uglovima kamenih ploha urezuju stilizirane cvijetne forme. najamna stambena zgrada doživjela je transformacije više u formalnom.. Oni su uglavnom realizirani u duhu historicizma. Od forme bloka sa unutarnjim ekonomskim dvorištem kod kojeg je nosilac arhitektonskog izraza vanjski ulični plašt. gablova. ljiljana ili zambaka kojeg je do perfektne stilizacije doveo slikar Carlos Schwabe. Zenemarljivo je mali broj projekata sakralnih objekata u stilu secesije. Njih karakterizira jednakovrijedan arhitektonski tretman svih pročelja. javlja se i soba s alkovenom. zatim . godine kojim se u naše kiparstvo unosi simbol. ali u svemu tome nedostaje ona heraldika koju je ustanovio još simbolizam. U smislu funkcionalne organizacije prostora.. razvijena su tri osnovna. a u skladu sa ustanovljenim pravilima primjene historijskih stilova i njihovih semiotičkih značenja. Predložak za spomenik bilo je Valdecovo ranije djelo Sapeti Genij iz 1898. Na sakralnim objektima ponajmanje se osjeća duh secesionističke umjetnosti.

bar u domenu dekorativnosti. Često se javljaju motivi preuzeti ili modificirani iz ranijih arhitektura kao što su stilizirane girlande. 1911. U zidnoj ravni motiv cvijeta javlja se u vidu traka. ali ponajviše ima blještavog suncokreta i lista kestena. Oko 1910. bile su zapravo analitička priprema neophodna za razvoj novih metoda oblikovanja.-1905. skulptura je nedjeljiv dio arhitektonske mase. te se tekstura materijala mijenjala različitim načinom njegove finalne obrade. Rokoko vjenčići i girlande koje su u bečkoj sredini bile izraz duha mjesta. Početkom stoljeća i nije se ostvarila neka direktna veza sa Wagnerovom školom. ponajviše interpretirana. barokne kartuše. Još od prvih godina uočavaju se geometrijske tendencije u modelaciji dekora. a najčešće su kvadratni oblici bili zamjena za keramiku koja je ovdje malo korištena. a ponajviše u zoni parapeta. ljubičica koje su za simboliste cvijet Lezbosa. stepenu stilizacije. a često se javlja i u zoni atike. a posebno u zone gabla dekorirane obaveznim pletenicama ili poljima parapeta i nadprozornika ispunjenim rocaille oblicima. Odnos prema skulpturi je tipično barokni.perunike. Tema anđela. ponekad je dominantan motiv pročelja.. uglavnom se oslanja na bečke uzore. obilato i nekritički prenose u Bosnu. Floralni motiv u najljepšim stilizacijama javlja se na portalima. zanimljivo je da je među 191 upisanog učenika na Wagnerschule bio samo jedan Bosanac. Studije Ernesta Lichtblaua rađene u Bosni u vidu skicoznih zapisa koje su potom pretvorene u stvarne arhitektonske projekte. horizontalno tekućih traka . godine kada pročelje umjesto ravni postaje dijelom strukturalne cjeline. a i suviše kasno da bi svojim djelom mogao dati neki doprinos razvoju ove arhitekture kod nas. osobito na dijelovima od kovanog željeza koje je bilo podatno za oblikovanje. pa i primjeni nekih elemenata atipičnih stilu. ponekad glava Meduze ili Flore. Arhitektura secesije. u zonama nadprozornika. Čini se da tek nastajuća buržoazija još uvjek nije imala vremena da pati od "estetskih migrena" tumačeći suptilne poruke nekakve heraldike duševnih stanja. . studijama arhitekture Bosne i projektima koji njenu baštinu kreativno interpretiraju. ponajviše u vidu glave žene sa obiljem vitica i traka koje se spuštaju niz međuprozorske stupce. Npr. postaju izrazitije geometrijske tendencije. pretežno muško. rocaille dekoracija.polja. Završetak tako čestih lizena secesionističke arhitekture činili su maskeroni. . i to ona djela koja u smislu stilskog izraza možemo smatrati čistim. festoni. Kurt Braun. i to samo jednu godinu. golog dječaka./12. godine. Draž kultiviranog materijla tako uočljiv u djelima bečkih arhitekata nalazi odraza i ovdje. projektima nastalim 1904. horizontalni tekući dekorativni motiv koji potiče od Wagnera primjenjivan je često i u različitim rješenjima. jedne od važnih tema ove škole koja se razvila u ideju o oplemenjivanju samonikle arhitekture. orhideja čestih na vazama Emile Gallea. postaje dekorativni motiv u arhitekturi secesije nakon što ih Michael Povolny izlaže komponiran u cvijetnoj formi na umjetničkoj izložbi u Beču 1908. Tek tada faktura materijala postaje bitno sredstvo postizavanja određene tektonike što bitno doprinosi isticanju draži kultiviranog materijala u harmoničnom geometrijskom rasporedu. Ali posredni utjecaji njegovog rada su značajniji. ali je po svom nasljeđu ovo područje postalo zanimljivo tek proširenjem onog vagnerijanskog geniusa loci. te se izgraviranim poljima daje tonska i strukturalna vrijednost. ponajviše u funkciji Atlanta koji izrasta iz zidne mase da pridrži doksat. koja se često javlja na platnima Alfonsa Mucha i nakitu Rene Laliquea. Mada je secesionistička arhitektura Bosne uz neznatne izuzetke produkt utjecaja bečke kulturne sredine. Ovdje se lik puta komponira sa cvijetnim motivom u vidu trake koja podvlači strešni vijenac. a cjelovito ljudsko tijelo. kao i oblici klasičnih stilskih redova koji izvučeni iz svog kontesta postaju i sami antihistorični. a najčešće teme su atlanti koji podupiru doksat ili pak piramidalna kompozicija u zoni atike koja naglašava ugao građevine. Čini se da je Wagnerova arhitektura iz vremena 1898. što je kratko. principu organizacije fasadne ravni. Maskeron.Strana 19 omiljenog svijeta Stila 1900. Tako se postizao bogat likovni dojam cjeline koristeći praktično samo jedan materijal. naročito u polju parapeta. ali ne i bečkoj sredini. To se prvenstveno vidi po izboru motiva.

osnove svog stilskog izraza u tim područjima traži u nekom ranijem. svijest o osobenim ishodištima koju razvija bosanskohercegovačka arhitektonska misao austrougarskog perioda. punih simbolizma. Na Milenijumskoj izložbi u Budimpešti 1896. Gotovo svi bosanskohercegovački arhitekti imali su poneku realizaciju koja je svoj stilski izraz bazirala na nasljeđu. bosanskog sloga i konačno Moderne. izlagane su narodne rukotvorine. Bez idejnog oslonca u bečkoj kulturnoj sredini koji je u početnoj fazi secesionističke arhitekture Bosne bio više formalni. kao i paviljon državne željeznice vješta su kompilacija različitih Strana 19 . To nije neuobičajeno i za druga rubna područja rasprostiranja Stila 1900 što je davalo posebna usmjerenja kasnijem razvoju savremene misli. a isto tako često prebogatu naturalističku dekoraciju reduciraju na površinski ornament pretežno geometriziran i sa jakim bojama. za što je osnovni uvjet bio njeno poznavanje.godine. paviljon šumarstva. pa time i antihistorijska. vidi se da su saznanja o tome bila rezultat stalnog izučavanja. Za njega je. te podatna da se njome obogati vlastiti izraz bez bojazni da se uđe u neki novi eklektički odnos. Inače antihistoriji orjentirana arhitektonska misao ovog stila. kroz naglašavanje kulturnog. Zato se u prvim predstavljanjima Bosne i Hercegovine Evropi naglašava njena folklorna komponenta. Istovremeno se kod nekih arhitekata u Bosni uočava paralelnost sa mnogim razvojnim karakteristikama Wagnerove škole. Njihovo školovanje na tradicijama akademizma. on ipak daje teoretsku podlogu na koju će se. težilo ka ostvarenju nacionalnog identiteta. kao i prihvatanje filosofije secesionističke arhitekture i umjetnosti uopće. godine bosanskohercegovački privredni paviljon. a tek koncem prve decenije prerasta u stvaralački. Posebnost umjetničko-stilske veze sa tradicionalnim graditeljstvom na tlu Bosne i Hercegovine je u tome što klasično evropski obrazovan arhitekt svoje poimanje umjetničkog izraza i ne dovodi u vezu sa stilskom pojavom koja je produkt drugačije civilizacije. Studij umjetničke baštine potstican je i zvaničnom kulturnom politikom kojom se. a sudeći po tome što su gotovo svi bosanskohercegovački arhitekti austrougarskog perioda pokazali da vladaju elelmentarnim znanjima islamske umjetnosti. Kreativan odnos prema baštini pretpostavljao je njeno dobro poznavanje.u vidu strogo pojednostavljenih dekorativnih formi i kompozicija od apstraktnih elemenata čiste vizualnosti. Ili oblici apstraktnog izražavanja koji su na Wagnerovoj školi razvijani čak prije nego u slikarstvu. gotovo istodobno sa sličnim strujanjima u drugim evropskim zemljama. a na izložbi bosanskohercegovačkog umjetničkog obrta u Beču 1896. teško bismo mogli razumjeti te složene tokove razvoja secesije. a što je uvjetovalo i danas uočljive sposobnosti. evropskoj kulturi pripadajućem umjetničkom periodu. u secesionističkoj arhitekturi Bosne javljaju se oko 1910. ili pak u folklornim temema pučke primijenjene umjetnosti. rezultiralo je brojnim specefičnostima u domenu stila. odraz je procesa kojeg Wagnerova škola započinje gradeći jednu arhitektonsku epohu. već narednih godina graditi ideja o bosanskom slogu. godine rukotvorine Bosne izlažu se u paviljonu oblika bosanskog čardaka. inače stilski definirana osmasnko-turska umjetnost izvan standardnih umjetničkih kategorija. ekscentrična. I konačno. a što je osobito važno. dalo je široku osnovu za dalju nadgradnju novog izraza koji bi značio sintezu svih dotadašnjih pozitivnih iskustava. Na Zemaljskoj izložbi u Budimpešti 1885. Razvoj bosanskog sloga Od početka svog razvoja secesionistička arhitektura Bosne polarizira se na dva osnovna toka: arhitekturu koja po svemu prati srednjoevropske uzore i onu koja odmah uspostavlja dijalog sa formalno-stilskim elementima tradicionalnog graditeljstva. Nastojanje da orijentalni slog bude nosilac regionalnog izraza očituje se i u stilskim odlikama izložbenih paviljona od onih općenito orijentalnih pa do stilski preciznijih koji tačnije označavaju regionalne posebnosti islamske arhitketure. zatim razvijanje smisla za istraživanje nasljeđa. Kromatska istraživanja ove škole prate mnogi ovdašnji arhitekti.

u čijem enterijeru kapiteli. pa se u smislu njene zaštite određuju uvjeti građenja okolnih zona. str. Vlada je ustanovila budžet od 5. ali su neki originali sačuvani i do danas. godine. donijeta je odluka da se izvrši rekonstrukcija te ambijentalne zone u cjelini. vlasti su se sasvim legitimno mogle odlučiti na novu izgradnu u duhu tog vremena. 31. pri čemu su tačno uočene njene lokalne karakteristike. Da taj odnos prema historijskim ambijentalnim cjelinama nije bio samo vizionarsko maštanje vidi se i po jednom ranijem primjeru. 1928.000 kruna. objavljenom 1913. Osim toga. potvrda je zavidnog nivoa razvoja svijesti o važnosti izučavanja i zaštite kulturnog nasljeđa. dec. Snimanje nije dovršeno. stilizirane i plošne islamske dekoracije i secesionističkog shvatanja nove uloge ornamenta. minerne arhitekture. što je i učinjeno. Godinu dana kasnije. Izvjesna kompatibilnost biomorfne. ali su dinamizirani i zmijsko izvedeni sasvim u skladu sa načinom modelacije Stila 1900.. Takav metod javlja se tek u prirodu tzv. godine kada je izgorjelo gotovo sve osim monumentalnih objekata od tvrđe građe. a od okupacije 1878. arh. u Bosni je bila idealna podloga za praktično ostvarenje pseudomauričkog ili orijentalnog arhitektonskog stilskog izraza. aktivne zaštite. Politika razvoja nacionalnih kultura u svim pokrajinama Monarhije. neminovno se morao odraziti i na arhitekturu secesije stvarajući lokalne oblike što je sasvim u suprotnosti sa njenim antihistorijskim duhom. tačnije u napisu o starim centrima. na kome se raspravlja o pitanju zaštite domovinske umjetnosti i narodnog graditeljstva (Heimatschutz und Volkstumliche Bauweise) i ističe potrebu osnivanja centralnih komisija za otkrivanje. traba znati da se tek u razdoblju tzv. Nova dekorativna simbioza izrazitija je na paviljonu Bosne i Hercegovine u Parizu 1900. gdje arh. a nekoliko godina nakon toga počinje snimanje arhitektonskih objekata. Radi usporedbe. što je prije svega rezultat primjene i paralelnog proučavanja islamske umjetnosti. biološke zaštite uvodi pojam historijskog ambijenta. 1908. 24. godine. a da sve spomenike dade crtački i fotografski snimiti. 1898. lukovi profilacija i druge. 353-356) Sabor je jednoglasno prihvatio Rezoluciju koju Zemaljska vlada pozdravlja te izjavljuje da je naredila izradu pravilnika za organizaciju jedne centralne komisije koja će sastaviti katastar i opise svih spomenika koji će se staviti pod državnu zaštitu. godine. zahtijeva se da Zemaljska vlada podnese Saboru zakonsku osnovu "kojom bi novogradnje izvedene u bosanskom slogu. Sve to ukazuje na razvijenu svijest o postojanju posebnosti umjetničkog izraza u Bosni. uživale osobite pogodnosti i olakoćenja od poreza" (Tehnički list br. Josef Urban stilizacijama u duhu secesionističke umjetnosti postiže efekt arabeske. Nakon velikog požara u Čaršiji 1879. niti su ovi urađeni snimci publicirani. Ali. Carlo Paneka. pod nazivom Građevinski pravilnik za zemaljski glavni grad Sarajevo u kome se pored općih odredbi navode i specifični uvjeti za pojedine ambijentalne cjeline. prožete elementima lokalnog folklora.Strana 19 regionalnih škola islamske arhitekture. Osnutak muzeološkog društva još 1885. a zatim i regionalne. Ovdje se po prvi put uočava važnost za amibjent kao cjelinu i tzv. u Antologia Nuova od Gustava Giovannonija. Bosansko narodno graditeljstvo. a razlog za takvo opredjeljenje pola stoljeća ranije izvjesno je proizlazio iz tačnog shvatanja da je odlika islamske arhitekture . Arhitekt Josip Vancaš prisustvuje VIII Internacionalnom kongresu arhitekata u Beču. Interes za nasljeđe u Bosni i Hercegoivni ima dugu tradiciju. da ih stavi pod državnu zaštitu.vječno u prolaznom. kao i postojanje svijesti o njenoj vrijednosti. O tome svjedoči i Građevinski rad iz 1893. Kao saborski poslanik Vancaš podnosi Zemaljskom Saboru 1911. samo upućuju na svoje porijeklo u islamskoj umjetnosti. pokazala se kao zanimljiv spoj na objektu Bosanskohercegovačkog paviljona na Jubilarnoj izložbi u Beču. osmansko-turske škole. godine rezoluciju u tom smislu u kojoj se Vlada poziva da izradi popis građevnih spomenika. Kontinuiran razvoj saznanja o graditeljskoj baštini. Uvjet njegovom razvoju bilo je poznavanje i stalno izučavanje prve islamske umjetnosti uopće. to je i političko i praktično pitanje. Samo kafana i stambena kuća pokazuju regionalne odluke osmanskoturskog graditeljstva. Uočava se da u Bosni postoji uistinu poseban način . čuvanje i održavanje građevinskih spomenika.

Pozitivistički način mišljenja s kraja 19. otvorima. to su bile male arhitektonske studije karakterističnih oblika. bila je pripremna faza za jedan od tokova arhitekture Bosne i Hercegovine. izvrsno je uočio da stambenu zgradu ustvari čini njen ansambl i upravo njenim plasmanom na teren. Istovremeno. bogato razvijenih volumena i laganih bendručnih slobodno razvijenih katova. vrijedan daljnjeg razvoja za razliku od djelimično eklektičkog metoda pseudomauričkog sloga. tj. već tipično lokalne. javlja se mnogo prije pojave secesionističke umjetnosti. U arhitektonskim časopisima tog doba moguće je pratiti kontinuitet primjene tradicionalnih elemenata nekada folklornih. Analizom kuće za Bosnu uočava se da je osnovni motiv . U razvoju secesionističke arhitekture uopće. I na drugim projektima. Lichblau formu kreira već na osnovu površne percepcije lišene nebitnih arhitektonskih detalja. zidovima. naučni pristup baštini se institucionizira i postaje organizirana djelatnost. bosanski slog. a pred nauku postavljen problem kritičke valorizacije doprinosa svakog naroda i svakog perioda njegova umjetničkog razvoja. ali i dalje moderni. ali u svakom slučaju sa prepoznatljivim regionalnim odlikama. a temelji moderne analize umjetničkog nasljeđa postavljaju se već 1903. a usmjerava se znanstvenim metodama istraživanja. dok suprotan smjer predstavlja neobiedermeierska struja potpomognuta snažnim usponom njemačke arhitekture. interes za nasljeđe je stalna pojava. potrebno je da vodi računa i o arhitekturama određenih sredina.Strana 19 građenja. Ishodišta tog interesa su Hoffmannovi crteži samoniklih kuća na Capriju čak iz 1896. arhitekture izvedene iz pozitivnih iskustava tradicije. godine posjetio Bosnu i napravio veći broj skica koje su i publicirane. Nagli društvenoekonomski napredak postavlja sve teže zadatke arhitekturi čije bogatstvo formalnog riječnika nije bilo takvo da bi mogla dati adekvatna rješenja novim arhitektonskim temama koje je trebalo umjetnički i semantički precizno definirati. Teoretsku osnovu vrednovanja svih stilskih epoha dao je Alois Riegl studijom Die spatronische Kunstrindustrie. različitog intenziteta. To se uglavnom odnosi na one teme koje nemaju ishodišta u prošlosti ili pak na one koje nisu univerzalne. odnosno dinarski tip krova ove tipično nomadski koncipirane građevine. a arhitektura sve jače svoj izraz gradi na uočenim vrijednostima nasljeđa uz istovremen razvoj svijesti o značaju historijskog konteksta sredine u kojoj se gradi. vremena ili stila islamske umjetnosti. što se nastavlja i dalje razvija sve do danas. Misaoni okvir ovoj pojavi daje nov odnos prema umjetničkoj baštini i njenom vrednovanju. Lišene sporednih likovnih efekata. što dokazuje da u tom pogledu Bosna nije izuzetak. Na ovaj način. a da bi moderna arhitektura to postigla.formu krova. trijemovima. Javlja se potpuno nov pristup kulturnim dobrima. tzv. . slobonog izbora dekorativne teme iz bilo kojeg kraja. godine u djelu Der Moderne Denkmalkultus. te su kao takve bile dobra podloga za projekte. arhitektura eklektički osmišljenog pseudomauričkog izraza uz primjenu i proučavanje islamske umjetnosti i arhitekture. istog autora. stoljeća odbacuje romantičarski odnos spram prošlosti. Suptilna interpretacija nasljeđa javlja se kod Ernst-a Lichtblaua koji je vjerovatno 1904. a njihova egzaktna obrada i valorizacija obuhvata podjednako sve epohe. bez preuzimanja prepoznatljivih arhitektonskih detalja on koncipira po svemu moderne građevine. izvanredno ukomponiranih u pejsaž. Zato već prvih godina ovog stoljeća nastaju projekti savršeno prilagođeni regionalnoj arhitekturi. To mu je bio osnov da ustvrdi da se niti jedan tada moderni oblik vile idealno ne uklapa u ambijent. preuzeo iz arhitekture grada Jajca. Importirana srednjoevropska arhitektura koja sa tradicioanlnim graditeljstvom uspostavlja kreativan dijalog. pri čemu elementarnu formu kao jasno prepoznatljivu dominantu uklapa u moderne elemente koji postaju okvir tradicionalnim. jasno pokazujući da su mu dobro poznate obluke centralno razvjene dispozicije bosanske stambene kuće. Početkom stoljeća. godine. Time su znatno preošireni kriteriji vrednovanja. sofama i drugim elementima inače sasvim moderno oblikovanim. uspješno sugerira najznačajniju karakteristiku stambene cjeline. Stalno prisutna ideja geniusa loci rezultirala je i različitim smjerovima Wagnerove škole te znatan broj njegovih studenata teži da kroz funkcionalnu organizaciju kritički dosegne vrijednost regionalne arhitekture.

ali već sa naporima da se konstituira jedna autonomna pokrajina Monrhije i uspostava njene vlastite državne i kulturne institucije.. Dogradnja Carevoj džamiji u Sarajevu Palače Ulema Medžlisa.sukladno geslu secesije: obnavljati. a na mjestu starog hamama iz 15.turske arhitekture. godine. koncipiranoj po uzoru na klasične osmanske medrese koje su. autor stvara centralno rješenje sa visokom prostorijom i naglašenom ulaznom osovinom.. godine po projektu Karla Parika nosi najljpše odlike klasičnog perioda ove arhitekture. što je evidentno na Vancaševom projektu za kiraethanu u Sarajevu. a to su ona djela na kojima je. Znalačka interpretacija suštinskih prostorno strukturalnih karakteristika regionalne škole islamske arhitekture . a i dekoracija je preuzeta iz maurske arhitekture. krajnje generaliziranim gledanjem na islamsku umjetnost i arhitekturu uopće. isti autor pokazuje da je znalac odlika osmansko . doslovno se oslanja na najrašireniji i u ovim krajevima stilski najrazvijeniji tip .jenoprostornu građevinu sa trijemom. nameće se potreba za formuliranjem semantički jasnijeg umjetničkog izraza. Očito se oslanjajući na koncept tada još uvijek postojećih osmansko-turskih čitaonica u gradu. godine i brojni drugi. premda zgrada u eksterijeru obiluje plitkom arabeskom tipičnom za sjeveroafričku islamsku arhitekturu. Tako relativno brzo dolazi do stvaranja tzv. Izvjesno je da se autor prethodno upoznao sa osnovnim karakteristikama lokalne tradiconalne arhitekture koju apostrofira primarnim elementima artikulacije pročelja. Projekt nove džamije u Hrasnici. Premda centralna sala nije bila pokrivena kupolom. U Sarajevu. Ona je konceptualno kiraethana . neovisno o strukturi građevine. a u arhitekturi secesije. nalazimo često čak i kod onih djela koja nemaju niti jedan detalj preuzet iz zatečene arhitekture. ova gradnja potvrđuje da su arhitekti već potpuno ovladali stilom koga interpretiraju. arh. Veće površinom analizom pročelja doma Napredak iz 1913. obično džamije. Karla Parika. Sam koncept građevine ukazuje na to da je Vancašu bio poznat standardni oblik takve funkcije u osmansko turskoj arhitekturi. koje su uz monumentalne građevine.osmansko turske. Utjecaj islamske umjetnosti na cjelovitu strukturu arhitektonskog djela započinje rano. samo plašt nosilac značenja njene funkcije. Takav odnos prema graditeljskoj baštini završava se na jednom krajnje uopćenom pogledu na islamsku umjetnost.Strana 19 Eklekticizam je ovdje mogao biti dostatan samo prvih godina okupacije. projektant Medrese u Travniku 1895. npr. a ne ponavljati. stoljeća. Elemente tradicije. arh. bile centralno riješeni potkupolni objekti. prepoznaje se gotovao na svim interpretiranim oblicima posebno onim koji pripadaju monumentalnoj arhitekturi. To je uočljivo na Šerijatskoj sudačkoj školi iz 1887. pseudomauričkog sloga koji je označavao sve ono što ima isključivo lokalni karakter. već 1880. uočava se naglašen osjećaj za kontekst vremena i prostora u kome nastaje ova gradnja. Lišena svega što nije tipično za ovu regionalnu školu.. godine. Suprotno početnim. I na projektu Gazi Isabegove banje iz 1890. arhitekti brzo uočavaju njene regionalne karakteristike i interpretiraju ih u smislu adekvatnh prostornih rješenja. Njegova najranija rješenja u potpunosti su eklektičke tvorevine. godine u Sarajevu. Sunko na zgradi Napretkova doma sugerira kamenom . Njegovu sklonost da arhitekturom izrazi duh mjesta nalazimo i na primjerima drugih sredina. godine nosi prepoznatljive lokalne gornogradske motive ili njegovo Biskupsko sjemenište u Đakovu podignuto na mjestu staroga u tada sasvim savremenim oblicima kasne secesije ima izrazito naglašen mansardni krov samo zato da bi ostvario prisniji stilski odnos sa postojećim biskupskim dvorom. 1910. onu tipičnu vertikalnu raščlanjenost lokalne kuće na masivno prizmelje i lagani kat. njegov natječajni rad za novu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu iz 1909. Dio objekta koji je služio kao turska kupelj riješen je pokrivanjem kupolama i svodom. arh. Dionisa Sunka. a proporcija prostora i odabrana plastika ukazuje na prethodni studij klasičnog stila osmanske regionalne škole. Ovu tipološku osobenost uvažava i Ćiril Iveković. bez obzira na veličinu i bogatstvo građevine u pravilu bile organizirane oko unutarnjeg dvorišta. Ludwig Hubera iz 1895. uvijek i samo na razini čiste dekorativnosti.

Ali značajniji utjecaj na arhitekturu secesije pretstavlja transponiranje karakterističnih arhitektonskih elemenata. ali i uspijeva. bosanski slog se sasvim postupno artikulira započinjući svoj razvoj prvenstveno insistirajući na slikovitosti cjeline. a preko brojnih varijacija i prelaznih rješenja. a kasnije. Posebno na projektima porodičnih stambenih zgrada on pronalazi rješenja koja i osnovom i konačnim izgledom nose prepoznatljive crte domaće stambene arhitekture. a prvenstveno je znak svog vremena i izraz visoke svijesti o značaju i vrijednosti kulturnog konteksta u kome djelo nastaje. Formulacija bosanskog sloga kao posebnog arhitektonskog izraza evolira iz arhitekture secesije oslonjene na tradiciju. čemu kontrastira glatke malterisane plohe kata olakšane velikim otvorima i razvijenim volumenima. Secesionistička sloboda izbora dekorativno-plastičnog znaka činila je lako mogućim preuzimanje već riješenih dekorativnih formi islamske arhitetkture i njihovo slobodno korišćenje i transponiranje u novim rješenjima. pri čemu se. bosanskog sloga. On i dalje ima istu ulogu: uvijek obilježava najvažniju stambenu prostoriju. kada se takva arhitektura sve više približava interpretaciji karakteristika regionalne osmansko-turske škole - . što nije uvijek imalo logičku povezanost sa strukturom cjeline. on svoj izraz gradi na površnom osloncu na secesiju. izrezane u zidnoj masi i obavezno natkrivene strehom. koje bi se. Iako se radi o sasvim secesionističkom djelu. Logično. Ono nema drugu funkciju osim dekorativne. Arhitekt Josip Pospšil neopterećen akademskim obrazovanjem. a i formalni vokabular ovog pokreta kod njega u pravilu izostaje. mogle prihvatiti kao rješenja u bosanskom slogu. analizirajući kompoziciju ne možemo se oteti dojmu da utor nastoji. Njegovo nastajanje direktno se oslanja na secesionističku metodu građenja stilskog izraza. Iako prizemlje ima velike otvore. poput kubeta monumentalnih osmansko-turskih građevina. pri čemu su mu kompozicioni elementi pročelja preuzeti oblici iz nasljeđenog graditeljstva. A to je motiv široke kapije stambene kuće. Doksat je veoma čest motiv kojeg nalazimo u raznim arhitekturama. ali i time što su izlazi na dvije trećine svoje visine presječeni strehama (ove danas ne postoje). Primjenom doksata. bez posebnih ograda. negira disciplinu elevacije secesionističkog pročelja. Sam pojam bosanski slog najvjerovatnije se javlja tek oko 1910. da bi taj razvoj konačno bio krunisan takvim rješenjima koja pokazuju puno jedinstvo forme i strukture. a zatim i principa komponiranja arhitektonske cjeline. fakturom materijala i proporcijama. a sve povezuje snažan potez strehe. U ravni katova dominiraju dva simetrično postavljen doksata. isticanjem prepoznatljivo naslijeđenih arhitektonskih elemenata.Strana 19 oplatom sve do prozorske klupčice prvog kata. ali se njegova interpretacija zaista oslanja na uzore zatečenog graditeljstva. godine jer se do tada najčešće upotrebljavao izraz pseudomaurički slog za sve one objekte koji se ostvaruju na osnovu jedne generalizirane slike islamske dekorativne umjetnosti. Sve dubljim prožimanjem sa suštinskim odlikama tradicionalne arhitekture koje postepeno postaju dominante i nosioci izraza arhitektonske cjeline. Krovna kupola na osmerougaonom tamburu sa kružnim otvorima pokrivena je limom sa naglašenim spojerima. I dalje se gradi karakterističan asimetričan volumen kao posljedica sasvim određene lokacije kao i vertikalna raščlanjenost pročelja u kojemu se nastoji postići onaj kontrast punog masivnog prizemlja i lagane strukture kata. ovisno o stupnju interpretacije stvaraju čak i neobična rješenja. ta djela već zahtijevaju razmatranje u kontekstu tzv. a otvorima koji su razdvojeni samo uskim stubičima doživljava se kao kontinuirana prozorska traka. Praktično. a krov velike površine i nagiba dovršava kupola. ono se doživljava kao masivno. djelimično zbog simetrične kompozicije gdje je ulaz u aulu kinosale smješten u srednju osu znatno niži naglašen plitkim i punim trokutastim zabatom. postižu se rješenja koja u sebi nose prepoznatljive odlike duha mjesta. tj. uspostaviti dijalog sa duhom mjesta. Kompoziciju smiruje snažno isturena streha. Analizom i drugih značajnih objekata možemo ustanoviti da mnogi arhitekti svoj secesionistički izraz sve jače kodiraju u tradiciji. koncentracijom otvora.

I pored toga. stagnacijom i opadanjem moći turskog carstva javljali tipično provincijalni varijeteti i to ne kao posljedica vlastitog kulturnog doprinosa. najčišći u početku (kraj 15. Disperznost islamske civilizacije i kulture i brojni varijeteti onoga što smatramo orijentalnim imaju različit stupanj izvornosti što uglavnom ovisi o predislamskoj tradiciji dotične sredine. u duhu je ambijenta. već uzeti u obzir da se arhitekti sreću sa drugačijim društvenoekonomskim odnosima gdje su i kriteriji vrednovanja drugačiji. godine. da bi označavao pojavu. ali je ista koncipirana u duhu turske gradske kuće. Nacrtom Kiraethane (čitaonice) u Jajcu. već kao improvizacija u okvirima skromnih mogućnosti. Gotovo sasvim preuzete elemente tradicionalne arhitekture nalazimo i na projektu ljetnjikovca Dr. a ne pojedinačne primjere. dovoljno snažne da bar neke kvalitete generira dalje. Gotovo faksimilska interpretacija prepoznatljivog oblika ustupa mjesto obliku koji je produkt funkcije i logike primijenjenog materijala. a mada se nigdje ne navodi da je to Vancaševo djelo. pa i logičniji. po arhitekturi i crtežu to izvjesno jeste. I u onim njegovim radovima koje svrstavamo u mauričke uvijek se prepoznaje neka tema lokalne arhitekture. a i njegovu definiciju vjerujući da postoji specijalni bosanski način građenja. Najveći doprinos razvoju ideje bosanskog sloga u arhitekturi dao je arh. A da bi arhitektura potražila nove puteve na tradiciji i nasljeđu. može se odnositi samo na vrijeme od 1910. Umjetnost srednjovjekovne Bosne osim nadgrobnog kamena . godine. godine. Ipak. kamenom zidano prizemlje za zimske uvjete stanovanja i veoma lagana. Zato se može postaviti pitanje koje su to stvarne bosanske karakteristike ovog nasljeđa obzirom na minorne modifikacije koje su više stvar nužnosti. ako se neki narod u potpunosti identificirao sa importiranom civilizacijom i našao svoj duhovni izraz u njoj. nemajući drugi. muslimanskoj čitaonici u Sarajevu "po motivima bosanskih divanhana". stoljeća) da bi se kasnije.stećka. već interpretacija određene i sasvim jasne arhitektonske teme. kao ansambl sa avlijama. Put do spoznaje preciznih karakteristika osmanske arhitekture u Bosni da bi ove bile podloga za bosanski slog. a koji zadiru u samu njegovu suštinu. Kuću Osmanage Mehmedića u Zenici Vancaš projektira 1909. po uzoru na gradsku kuću. Na porodičnoj zgradi Husedžinović u Banjaluci iz 1913. po tipu iz centralne Bosne kod koje je stamben prostor rješavan u ansamblu. trebalo je mnogo inventivnosti. Prve realizacije oslobođene opće orijentalnih odlika a oslonjene isključivo na domaću tradiciju ostvario je upravo Vancaš i to dogradnjom verande svom ranijem projektu. a ne vlastitog razvoja. u vrijeme kada već postoje ostvarenja koja su prevazišla formalno-oblikovni aspekt tradicionalnog graditeljstva. Upravo zato period turske uprave obilježavaju čisti elementi osmansko-turske arhitekture. za arhitekte austrougarskog perioda bio je dug. To je bio najraniji primjer (1888. zidovima i kapijama i sa karakterističnom centralno . Josip Vancaš prvi je dao formulaciju pojma bosanski slog. tj.) direktnog oslonca na tradiciju lokalnog graditeljstva i po prvi put to više nije samo aplikacja viđenog motiva. Vancaš. interpretiraju se najbitnije karakteristike i strukturalne odlike bosanske begovske kuće. Izrazita je horizontalna raščlanjenost na puno. Vancaš podnosi Zemaljskom Saboru 1911. Vancaš uspostavlja jedan kreativan odnos spram nasljeđa. jako perforirana bondručna konstrukcija kata za boravak ljeti. i 16. godine primijenjeni su svi građevni standardi tog doba. ali ovdje ostaje itekako prepoznatljiv princip komponiranja cjeline.dinarski. Ujedno su očigledne i one usko lokalne tipološke odlike jajačke kuće koja nosi sve odlike nomadskog shvatanja građenja prostora. Arh. a u smislu strukture građevine.Strana 19 pseudoorijentalni. nastalim vjerovatno oko 1910. onda to i jeste njegova baština. I tip krova . vrijednost ove spoznaje ne treba umanjiti. Naziv bosanski slog sreće se prvi put u rezoluciji koju arh. na ovamo. Lokalno stanovništvo je vrlo brzo i rado prihvatilo islam i sve tekovine osmasko-turske civilizacije. nije dala ništa originalno što bi sintezom preklapajućih se civilizacija dalo novi kvalitet. tj. Taj pojam. samo je kroz raznolikost pokazala različito shvatanje ovog pojma. Mandića na Ilidži ali već oko 1900. Tada postavljena teza o njegovom postojanju ostala je neprikosnovena sve do danas.

Iako u formalnim elementima nalazimo sve tipične odlike bosanske kuće. Objekt je po svemu logičan izraz funkcije i konstrukcije i ni po čemu to nije kopija već viđenog. Značajan doprinos razvoju bosanskog sloga dao je i Rudolf Tonnies. Takva značenja može imati samo vijećnica. monumentalne građevine. osobito oni koji su prethodili konačkom rješenju. Isti pristup formulaciji arhitektonskog izraza uočava se i na projektu zgrade vazduhoplovnih trupa u Rajlovcu kod Sarajeva iz 1917. ovdje su apsolutno čitljive. obilato ukrašen elementima secesionističke dekoracije. ali najviše zbog toga što je ta forma organizirana u jednom prostoru i vremenu. godine. Upravo na ovim temama Vancaš napušta doslovno transčoniranje elemenata nasljeđa razvijajući kreativnost na bazi spoznajnog. Svojim projektom gradske vijećnice u Tuzli iz 1912. Čitljivost arhitektonskog dijela sa stanovišta njegove funkcije. Banjaluci. on ističe statično i simetrično komponirani volumen. ipak je horizontalna ritmizacija objekta postignuta osama. Najbolja ostvarenja u bosanskom slogu daje . godine i to ponajviše u slobodi ritmizacije zidnih planova i u oblicima doksata. materijala i konstrukcije. Najbolja ostvarenja data u duhu bosanskog sloga. gdje su elementi po obliku bliski tradiciji. te je za Vancaša sasvim logično bilo da tip postane osnova neke arhitekture.. Obadvije komponente (prostor i vrijeme). islamskim vitičastim lukovima. Razvoj bosanskog sloga posljednjih godina austrougarske uprave u djelu Vancaša obilježen je izrazitim insistiranjem na formi. potpuna je na projektu nerealizirane Gradske tržnice u Tuzli. Oni su stvarni. Složeniji problem javljao se na zgradama kolektivnog stanovanja jer takvog uzora u tradicionalnoj arhitekturi Bosne nije bilo. nose sve odlike secesionističke elevacije pročelja. stvarni nosioci značenja namjena koje izražavaju. Zato za ove zgrade s punim pravom možemo reći da po tipu pripadaju tradiciji. Prema tome. Na ovim objektima dijalog sa tradicijom uspostavljen je na jednom visoko kreativnom nivou bez preuzimanja prepoznatljivih oblika iz čisto dekorativnih razloga. čija još ranija djela pokazuju izrazito osjećanje za duh mjesta. iz 1912. Derventi. a ne viđenog i prepoznatljivog. bez obzira na svoju pojavnost izvedenu na osnovu tradicije. prostora i vremena. Ova djela pripadaju ranoj Moderni i po shvatanju da individualnost građevine svakako ovisi od forme (za to su najbolji primjeri historijski spomenici). pa i barokiziranim tornjićima sa kupolama. primarna. tip je naprotiv predmet prema kome svako može zamišljati djela. već ideju koja će poslužiti kao pravilo modelu. što neminovno reproducira i oblik doživljen kao nasljeđe. U njegovoj arhitekturi nastaloj oko 1910. primijenjenog materijala i konstrukcije. Ono što je u njima tradicionalno. ali da nisu njeni modeli.. zatim detaljima stambene arhitekture Bosne. Isto tako nacrti za zgradu Hadin Ali-pašinog vakufa u Sarajevu. već izvedeni iz tradicionalnog poimanja samog načina građenja.. godine. godine još uvijek je naglašen onaj duh secesije na bazi kojega teži da formulira novi stilski izraz. a ne formalni gradbeni elementi arhitektonske cjeline. imaju i neka druga značenja. lišena svega što je bilo historijsko u smislu evropske graditeljske prošlosti i svega što je nacionalno. Ova arhitektura koja je izraz funkcije. Vancaševi oblici nisu preuzeti. obično projektirana tako da bude po svemu prva među gradskim kućama. čime je želio simbolizirati svu kompleksnost graditeljskog iskustva ovog grada. Bolje rezultate on ipak postiže na onim objektima koji nemaju pretenziju da pored vlastitih. Tip je vezan za oblik i način života jednog društva. čime postiže visok stupanj individualnog izraza. u sebi već nosi elemente rane Moderne. jer tip ne znači sliku nečega što treba kopirati ili savršeno imitirati. a da ova ne budu međusobno slična. Bosanskom Šamcu. Model je predmet koga treba ponoviti onakvim kakav jeste. Vanceš je dao na projektima filijala Zemaljske banke u Bihaću. jer su nastali kao logičan izraz razvoja funkcije i u oblicima koji poštuju logiku materijala i konstrukcije. Tešnju. Oni su ovdje dovedeni u logičku vezu sa unutarnjim prosotrima koji se iz takvog odnosa lako čitaju.Strana 19 razvijenom dispozicijom koja se očituje i u njenom vanjskom izgledu. zapravo je tradicionalno poimanje logičke teze funkcije. Nešto jači otklon od secesionističkog principa organizacije pročelja javlja se na dokatnoj uglovnici hotela Stari Grad u Sarajevu iz 1909.

novog prostornog orjentira. davala je živopisnu kompoziciju cjeline. Za ljubav slikovitosti napuštena je strukturalna logika zahvaljujući kojoj su neki arhitekti kao što su Vancaš i Tonnies mogli doći do novog izraza.unsa. sada ovi detalji postaju čak groteskni u novoj namjeni i novom mjerilu. Tonnies kao da želi izraziti svu slojevitost arhitektonske prakse na ovom tlu. Formulacija Moderne. Njena geneza zapravo je slika jednog procesa kulturnog i umjetničkog preobražaja orijentalnog civilizacijskog kruga u zapadni. odnosno tek onda kada je arhitektura definitivno prestala biti pitanje stila.ba/posebna/sarajevo/nedzad_kurto. To je po svemu Moderna koju obilježenu nasljeđem čine samo usvojeni najboji graditeljski principi Bosne. negirajući formalni aspekt arhitektonske pojavnosti. U jednom heterogenom tkivu nejasne mentalne identifikacije on uspostavlja novi prostorni znak koji će ga definirati. Sasvim logični u svom kontekstu. Nekolicina projekata drugih arhitekata nastalih u isto doba ideju bosanskog sloga bespotrebno devalviraju romantičarskim imitiranjem čisto formalnih elemenata. arh. Time je definitivno otklonjeno pitanje stila u arhitekturi Bosne. a njena pozicija na rubu podignutog platoa trga bila je povod buđenju visoke svijesti o potrebi postavljanja jednog znaka urbane identifikacije . sasvim paralelno sa društveno-ekonomskim transformacijama. a Huber na svom projektu raščlanjivanjem krova na više cjelina. Zanimljivo je da se bosanski slog uglavnom formulirao na osnovu tipa gradske begove kuće. vilu Perišić koja nosi najbolje odlike bosanskog stila. Tim je zanimljivije rješenje stambene zgrade u ulici Višnjik.htm (21. podjednako štetan i nasljeđu i savremenoj arhitekturi. samo je finale ovog procesa. 16:24h) Strana 19 . a da su drugi stambeni oblici bili rijetko zastupljeni kao predložak. Nacrom gradske vijećnice u Tuzli. već naprotiv.projektima stambenih kuća na kojima se jasno vidi odbijanje i pomisli na doslovno kopiranje tradicionalne forme.iis. Usporedbom razvoja Moderne u Bosni i Hercegovini sa vremenski paralelnim tokovima u drugim srednjoevropskim zemljama. doprinio je tome da se u traženju kontinuiteta odbaci svaki romantizam. Ludwiga Hubera iz 1917. Tek u posljeratnom periodu uspostavio se objektivniji odnos prema duhu nasljeđenog. njenu univerzalnu vrijednost.08..1. Projektom Gradske vijećnice u Bihaću on veoma suptilno uspostavlja kreativan dijalog sa memorijom mjesta. godine oblikovane po uzoru na feudalnu rezidenciju. U nasljeđu su tražene i dokazivane one univerzalne vrijednosti koje propagira i avangardna arhitektura uz uvjerenje da se kontinuitet graditeljstva ne može ostvariti kroz posebnost pojava. čak i civilizacijski oprečne. u Sarajevu. jer su im polazne pretpostavke proizišle iz pojma nasljeđa. uočavaju se određene metodološke podudarnosti. završenu vidikovcem na kuli. pa se krajnje racionalno pristupilo analizi arhetipskih pojava. te se moraju razmatrati u mnogo širem urbanom kontekstu. Ponovno buđenje svijesti o vrijednosti nasljeđa javlja se u znatnoj mjeri tridesetih godina ponajviše u kritičkim analizama i pisanim djelima. horizontalnom rustikom i ritmom otvora stvara piramidalnu kompoziciju od više autnomnih elemenata. godine te je realizirao godine 1919. a forme novoprojektiranog objekta su fine aluzije na kulturne slojeve grada. (***) http://www. ali konačni rezultati ne bi mogli izdržati poređenja. Hans Berger dolazi na službu u Sarajevo tek 1915. Izvjesno je da njegova arhitektura ima mnogo šira značenja od onih koja su posljedica funkcije i uže lokacije. Ortodoksni funkcionalizam. drvenim verandama. Dvostruka uloga takvih rezidencija (stambena i odbrambena).