You are on page 1of 41

UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK HISTORIJA

SLAVONIJA U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA


(DIPLOMSKI RAD)

Asmir Hasii

Mentori: Prof. dr. Enes Pelidija Ass. Fahd Kasumovi

SARAJEVO, 2004. GODINE

1. Uvod
Slavonija je dola pod osmansku vlast u prvoj polovici XVI. stoljea, kao zemlja osvojena od kraljevine Ugarske. Na tlu Slavonije Osmanlije obrazuju dva sandaka- Poeki, koji je zauzimao otprilike Slavonije, i mali sandak Zaasnu. Osmanlije vladaju u Slavoniji od 1526. do 1691. godine. Teritorijalno i hronoloki se ovaj rad bavi upravo ovim podruijem, odnosno periodom. S obzirom na opirnost teme, obraeni su samo glavni segmenti osmanskog prisustva na podruiju izmeu Save i Drave. Slavonija je imala niz analognih pojava i sistema kao i ostali dijelovi Osmanskog carstva. Iz toga razloga nije se ulazilo u detaljnu razradu ope poznatih institucija u Osmanskom carstvu, a na prvom mjestu su specifinosti koje su izdvajale Slavoniju od ostalih krajeva ogromne imperije. Naroita panja je posveena slavonskom stanovnitvu, etnografskoj i konfesionalnoj slici, naseljima i ekonomiji. U tim segmentima Slavonija i pokazuje najvie specifinosti u odnosu na druge provincije. Posebno interesantni segmenti su Vlasi i njihova organizacija, muslimanski gradovi, migracije stanovnitva te krajiki ivot uope. Literatura za osmansku Slavoniju nije tako raznovrsna, niti opirna. Pri tome nam se baca bolje svijetlo na vei Poeki sandak, za razliku od "maglovitog" sandaka Zaasna. Od izvora najznaajniji je osmanski Defter-i mufassal-i liva-i Pojega 987. h.g.1 Od svih izvora ovaj popis, iako tur i formalan, najvie govori o osmanskoj Slavoniji. Bez ovoga izvora malo bi se znalo o sastavu stanovnitva, njihovim zanimanjima, naseljima, zakonima i obiajima i administraciji. Izvori i literatura za sandak Zaasna su veoma skromni, nesumnjivo je to zbog izrazitog krajikog karaktera ovoga maloga sandaka s tri imena. Popisi su rijetki i turi, veinom su to popisi vojnih posada. Zato je vano svjedoenje Evlije elebija iz druge polovine XVII. stoljea. Kod starije literature esto se trebaju zaobilaziti subjektivne i nenaune izjave i komentari, dok je od novije literature najvei doseg na ovome podruiju postigao Nenad Moaanin, koji se specijalizirao za Slavoniju i Srijem pod osmanskom upravom. Najvei gubitak se osijea u nedostatku izvora materijalne kulture osmanske vlasti u Slavoniji. Rat i pusto s kraja XVII. stoljea iza sebe su ostavili tek pokoji nian. Ipak, na osnovu ouvanih pisanih izvora te literature moe se u glavnim crtama rekonstruirati osmansko doba u Slavoniji.

Popis sandaka Poege 1579. godine, Dravni arhiv u Osijeku, Osijek 2001. (dalje u tekstu: Popis sandaka Poege 1579. godine)

2. Osmansko osvajanje Slavonije


Osmanlije osvajaju Slavoniju u prvoj polovici XVI stoljea, ali su se mnogo ranije upoznali s podruijem izmeu Save i Drave. Prvi akindijski upad u Slavoniju zabiljeen je sredinom 1391. godine iz pravca skopskog krajita.2 Razlozi za ovako duboki upad akindija u prostore Ugarske bio je unutranji sukob kralja Sigismunda protiv hrvatskih velikaa Ivana Paline i Ivania Horvata te bosanskoga kralja Tvrtka i velikog vojvode Hrvoja Vukia Hrvatinjia. Ovaj prvi prodor Osmanlija u Slavoniju zaustavio je slavonski velika Ivan Morovi kod Manelosa i Enga. Idui akindijski prodor u Slavoniju usljedio je po porazu velike kriarske vojne 25. septembra 1396. kod Nikopolja. Sultan Bajezit Yildirim (1389.-1402.) koristi pobjedu i alje akindije, koji prodiru u Poeku kotlinu i okolinu Naica. Ovaj upad je znamenit jer su akindije prodrle do Ptuja u Sloveniji a na povratku su opet napali Slavoniju.3 1400. godine akindije provaljuju u Slavoniju uz pomo bosanskih trupa velikaa Hrvatinjia. Tada su opustoeni krajevi oko Poege, Naica, Gorjana, Levanjske Varoi i akova. Od kraja XIV stoljea akindijski upadi postaju sve prisutniji i u Slavoniji, iako nije bila na granici s osmanskim posjedima. Predah je donio interegnum u Osmanskom carstvu i graanski rat prineva za prijestolj (1402.-1413.). 1413. godine Osmanko carstvo je opet ujedinjeno pod sultanom Mehmedom elebijem (1413.-1421.) a 1419. akindije opet prelaze Savu i pustoe veliki broj slavonskih naselja.4 Konsolidacijom Osmanske drave i njenim nezaustavljivim usponom u XV. stoljeu, udari akindija na Slavoniju postaju sve ei i razorniji. Bila je to provjerena taktika osmanske ekspanzije, akindije bi nanosile strahovite materijalne i ljudske gubitke neprijatelju, koji nije imao nita adekvatno da suprostavi ovoj strategiji. Vremenom bi ovi upadi odreeno podruije potpuno iscrpili- materijalno i moralno, pa je osvajanje bilo samo pitanje vremena. Nakon upada 1422. u Poeku kotlinu i 1423. u okolinu akova, Sigismund uvia razorne efekte akindijskih provala pa 1432./33. formira odbrambene zone, prototip kasnije vojne krajine. Jedna od odbrambenih zona bila je i Slavonija. No, organizacija odbrane je jo bila u povoju i neuinkovita protiv akindija. Ugarskoj tete i sve ea urovanja hrvatskih, slavonskih i bosanskih plemia s Osmanlijama. 1436. Ishak-beg osvaja Hodidjed u centru Bosne i stvara na tom podruiju jako uporite kao centar budueg bosanskog krajita iz koga e se napadati i Slavonija. Odmah je demonstrirao svoje namjere poslavi akindije u Slavoniju. 1441. godine akindije pustoe po Slavoniji iza neuspjele opsade Beograda, koju je vodio sultan Murat II (1421.-1451.). Ugarsku odbranu jako su potresli i poraz kralja Vladislava 10. oktobra 1444. godine kod Varne, a zatim i poraz Janjoa Hunjadija 17. oktobra 1448. godine na Kosovu. 1450. godine akindije iz bosanskog krajita opet pustoe Slavoniju. Ubrzanu ekspanziju Osmanskog carstva provodi sultan Mehmed II Fatih (1451.-1481.). On 29. maja 1453. osvaja Carigrad, smjeta tu novu prijestolnicu i demonstrira time namjere da osvaja u Evropi. 1458. bosanske akindije na elu s Ali-begom, sinom velikog vezira Mahmud-pae, prodiru u Slavoniju. 20. juna 1459. Fatih osvaja Smederevo a 1463. godine i vei dio Bosne. Ovime Osmanlije izbijaju na desnu obalu Save, pa Slavonija postaje neposredno ratno poprite. 1463. osnovan je i bosanski sandak, iji je sandakbeg imao iroke ovlasti da vri samostalne akindijske upade. Ugarski kralj Matija Korvin (1458.2

Ive Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, Gold Marketing, Zagreb 1998. , str. 21. (dalje u tekstu: I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo) 3 isto. 4 isto, str. 27.

1490.) pokuava da zaustavi osmanske prodore u Bosni osnivanjem Jajake i Srebrenike banovine 1465. godine. Akindije zaobilaze ove odbrambene zone i 1470. opet pustoe po Slavoniji, a 1471. Slavonija je dodatno ugroena izgradnjom utvrde Zaslon (abac). 1472. godine akindije opet prodiru u Slavoniju a 1475. pustoe okolicu azme i Moslavinu. 1477. opustoena je zapadna Slavonija a 1479. godine Slavonija je strahovito opustoena pri osmanskom prodoru do Vavara u junoj Ugarskoj. Bosanski sandakbeg Jakub-paa 9. septembra 1493. godine satire hrvatsko plemstvo na Krbavskom polju, ime dodatno smanjuje vojne efektive za odbranu Hrvatske i Slavonije. Po smrti Korvina 1490. godine, na ugarskom prijestolju nema vie sposobne i jake linosti da se suprostavi Osmanlijama. Problem predstavlja i nezainteresiranost slavonskog plemstva da brani Hrvatsku i hrvatskog plemstva da brani Slavoniju, oni su se ograniavali samo na odbranu svoga podruija . Takoer tromi plemiki odredi nisu bili dorasli mobilnim i brzim akindijama. 1494. godine Slavonija je opustoena kao nikada do tada, od ukupno 3647 kmetskih selita uniteno je 411.5 1501. akindije opet pustoe po Slavoniji u sklopu rata sultana s Venecijom i Ugarskom. 1512. sultan Selim Yavuz osvaja Srebreniku banovinu, dok akindije pustoe slavonsko Posavlje. 1520. godine na vlast dolazi sultan Sulejman Kanuni a u to vrijeme akindijski upadi, koji su trajali ve preko stoljea, su opustoili Slavoniju i rastoili njenu odbranu.6 Sulejman alje emisara u Budim kralju Ludoviku II, Behrem-aua, da trai danak. Ugarski kralj to drsko odbija i ubija osmanskog emisara. Sulejman napada Ugarsku, 30. avgusta 1521. osvaja Beograd a preko pontonskog mosta kod Zaslona napada i Srijem. Tada veliki vezir Piri-paa i Bali-beg Jahjapai u Srijemu osvajaju Zemun, Kupinovo, Mitrovicu, Slankamen, Srijemske Karlovce, Ba i Kamenicu. Osvajanjem "srijemskog otoka", kako su ga Osmanlije zvale, granica Osmanskog carstva izbija na granice Slavonije i na kopnu. 23. aprila 1526. godine Sulejman kree na Ugarsku, usput je osvojen Petrovaradin a Husrev-beg osvaja Rau, Mitrovicu, Irig, Grgurevce i Berkasovo.7 Time je dovreno osvajanje Srijema. 1. avgusta osvojen je Ilok, u koga dolazi i glavnina osmanske vojske s Sulejmanom 8. avgusta. Mustafapai Jahjapaiu izaslanici Osijeka i Erduta predaju kljueve grada.8 Sulejman kraj Borova i Vukovara stie u Osijek 14. avgusta i nareuje izgradnju pontonskog mosta preko Drave. Most je ubrzano zavren za pet dana a vojska do 23. avgusta prelazi most. Naputajui posljednji Osijek, anadolski odredi su zapalili grad, opustoili kue, crkve i vrtove te poruili most iza sebe.9 29. avgusta Ludovik II je strahovito poraen od Sulejmana kod Mohaa, a ugarski kralj se davi u potoku eleju pri bijegu. S njime nestaje i srednjovijekovne Ugarske a Sulejman 10. septembra ulazi u Budim. Po povratku iz Ugarske Osmanlije zaposjedaju Osijek i poinju obnovu grada, kao isturenog uporita prema Ugarskoj i Slavoniji. U Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj poinju borbe plemstva podjeljenog na pristae Ivana Zapolje i pristae Ferdinanda Habsburkog, koji se bore za ugarsku krunu. 1. januara 1527. hrvatsko plemstvo priznaje Ferdinanda za kralja a 6. januara vei dio slavonskog plemstva pristaje uz Zapolju. Husrevbeg koristi ovu situaciju i osvaja Jajaku banovinu te prodire u Slavoniju.

5 6

isto, str. 51. isto, str. 57. 7 Osvajanja u Srijemu i istonoj Slavoniji za ovog vojnog pohoda Peevija pripisuje velikom veziru Ibrahimpai. On navodi da je tada osvojen Ilok, Kortik, Dimitrica, Gogorovac, Lukej, Satin, Dalakva, Erdut, Crvenik, Raa i Osijek s tvravama. Ibrahim Alajbegovi Peevija: Historija 1520.-1576., tom I, El-Kalem, Sarajevo 2000., str. 89. (dalje u tekstu: I. A. Peevija: Historija 1520.-1576.) 8 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 65. 9 isto. Interesantno je da Peevija pominje samo ruenje mosta ali ne i spaljivanje Osijeka. I. A. Peevija: Historija 1520.-1576., str. 89.

1529. Sulejman kree u pohod na Be, kod Osijeka je opet sagraen pontonski most i poruen po prelasku vojske. Usput se bez borbe predaju Nijemci a Osmanlije kontroliu cijelu istonu Slavoniju. U borbu su ubaeni i nasljednici akindija, Vlasi-martolosi, zadueni za pljaku i pusto. U Ugarskoj i Slavoniji Osmanlije sada nastupaju branei interese svoga vazala Ivana Zapolje, kome ustupaju vladavinu u Ugarskoj. Tako 1530. godine, iz obnovljenog Osijeka, Osmanlije pustoe Orahovicu i Mikleu, posjede Ladislava Morea, pristae Ferdinanda Habsburkog. Poetkom novembra 1530. Gazi Husrev-beg osvaja Koba na Savi i stvara tu juni mostobran za daljnja osvajanja u Slavoniji. Preko Kobaa nastupa Husrev-beg s bosanskim odredima a preko Osijeka Jahjapaii s smederevskim odredima. U Kobau Husrev-beg gradi drvenu utvrdu i dovlai topove iz Jajca. Odatle on pustoi posjede Svetakih u zapadnoj Slavoniji a sredinom 1531. i okolicu Poege, unato postignutom primirju. Septembra 1532. Sulejman se vraa kroz Slavoniju s pohoda na Kiseg. Usput veliki vezir Ibrahim-paa osvaja podgrae Poege i spaljuje ga. Peevija je opisao veliku bitku koja se vodila za Poegu. On svjedoi o bogatom plijenu iz Poege: " u padiahovu ordiju je dovedeno djevica lica poput vila, mladia poput mjeseine, zlata, srebra i drugih stvari. Bilo je toliko toga da nije mogue izbrojati i izraunati".10 1536. godine poinje nova etapa osvajanja u Slavoniji. Tada u borbama s Husrev-begom pogiba i titulitarni srpski despot Stjepan Berislavi-Grabarski. 2. avgusta Pavao Baki izvjetava da je Husrev-beg zatim zaposjeo posjede Berislavia u Posavlju: Brod, Jaruge, Novigrad i 6 katela. Slavonska plemika vojska je bila na Dilju, sjeverno od Broda, ali nije nita poduzela iz straha da ih s lea ne udari Mehmed-beg Jahjapai, koji nastupa s istoka. Husrev-beg osigurava Brod s 1500 azapa, belija i martolosa pa osvaja Garin i Pleternicu a spaljuje Vinicu, Vratnu i Babinu Gredu. S istoka napaduju Mehmed-beg Jahjapai i Arnaud Memhmed-beg (Memi-beg). Memi-beg osvaja akovo, Gorjane i Podgora a Mehmed-beg Sveti ura, Palinu, Levanjsku Varo, Sedlak, Suboticu i Gradiku. Slavonska vojska povlai se s Dilja k Orahovici i Naicama, i ne pokuavajui da se suprostave nadmonom neprijatelju. Podlono stanovnitvo Slavonije se u velikom broju odaziva pozivima Husrevbega i Mehmed-bega da se pokore Osmanlijama za mir i sigurnost, i ne sluajui vie svoje zemljine gospodare.11 Zagrebaki biskup imun panino biljei da, uz predaju, stanovnitvo masovno prelazi i na islam, navodei fantastini broj od 40000 konvertita.12 Ferdinand Habsburki, iako se obavezao da e braniti Hrvatsku i Slavoniju, nije uinio nita da sprijei ova osvajanja. Na Joavi se spajaju bosanski i smederevski odredi, Husrev-beg osvaja utvrde uz Savu te Dubovac, Zdence, Brin, Drenovac, Veliku te trgovita Cernu i Naice. Krajem 1536. godine osmanski odredi se povlae nakon to su osvojili velike dijelove june i centralne Slavonije. Van osmanske vlasti na ovom podruiju jo su bili Poega i istonoslavonska utvrda Korog. Katastrofa iz 1536. toliko je pogodila Hrvatsku i Slavoniju da je sazvan plemiki sabor u Krievcima i odlueno da se za potrebe odbrane oporezuju ratnom daom svi stalei, pa i privilegirano plemstvo i sveenstvo. U zimu 1537. godine Husrev-beg i Mehmed-beg kreu na neoubiajenu zimsku kampanju. 15. januara Mehmed-beg osvaja varo Poegu a 25. januara i tvravu. Ovo je potpuno iznenadilo branioce, naviknute da Osmanlije ne ratuju zimi. Peevija je prokomentirao pad Poege ovako: " Poega je bila na istinskom braniku hrvatske i slavonske zemlje i gubitkom Poege smatralo se da e biti izgubljena ova zemlja ".13

10 11

I. A. Peevija: Historija 1520.-1576., str. 153. I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 83. 12 isto. 13 I. A. Peevija: Historija 1520.-1576., str. 179.

Reakcija na pad Poege bila je vojna Hansa Katzianera, sredinom 1537. godine, koji pokuava da povrati izgubljeno u Slavoniji. Ova raznorodna vojske, bez logistike i uz crijevne zaraze, probija se do Osijeka 26. septembra ali nisu mogli da ugroze osmansku vlast na ovim podruijima. Od Osijeka ova vojska, stalno napadana od osmanske konjice, kree k Erdutu i Ivankovu u potrazi za hranom. Kod Gorjana ih nou napaduju Osmanlije, vei dio vojske se raspruje i bjei s Katzianerom a dio je zarobljen ili su poginuli. Propau ove vojne, izgubile su se i nade u povrat izgubljenoga u Slavoniji a predaje se i zadnje uporite u istonoj Slavoniji- Korog. Slavonija nema vojnih efektiva da se sama brani a Ferdinand je zauzet vjerskim ratovima u Njemakoj. Slavonsko plemstvo je osiromailo, kmetovi su im se razbjeali a i vojne posade su nepouzdane. 1538. po padu Dubice, posade Jasenovca i Subockog bjee i pale ove vane utvrde. Januara 1540. Osmanlije opsjedaju Pakrac a 26. juna umire Zapolja, pa je pozornost Sulejmana opet na Ugarskoj i Slavoniji. Oktobra 1540. godine, ostavi bez novca i ljudstva, na stranu Osmanlija prelazi Krsto Svetaki s svojim posjedima: Subockim, Novskom, Britvievinom i Oporovcem. Svetaki postaje osmanski timarnik, kao i njegovi potomci.14 26. septembra Sulejman zauzima Budim i osniva budimski beglerbegluk, a na povratku iz Ugarske osmanski odredi osvajaju tvravu Naice, nekoliko kilometara od istoimene varoi. U Slavoniji je ve osnovan sandak Poega, na ijem elu je 40-tih godina XVI stoljea ratoborni Murat-beg Tardi. U februaru 1542. godine Tardi osvaja Orahovicu, Mikleu, Slatinu i Drenovac a aprila 1543., s bosanskim sandakbegom Ulama-paom, Murat-beg osvaja i Voin, Stupanicu, Bijelu Stijenu, Dobru Kuu, Bijelu i Sira. Juna iste godine oni osvajaju i Valpovo. Za potrebe ratita u Ugarskoj opet je sagraen most u Osijeku. Tardi je za svoje uspjehe nagraen uveanjem prihoda za 30000 aki a sin mu timarom od 12000 aki. Tardi u novembru ratuje u Ugarskoj a na povratku zaposjeda Brezovicu i naputenu Slatinu, naputen je i Pakrac a u Slavoniji se brane jo samo Kraljeva Velika i Virovitica. 1544. godine bosanski sandakbeg Ulama-paa i hercegovaki Malko-beg zauzimaju opsjednutu Kraljevu Veliku uz pomo kmetova koje je predvodio neki Andrija Pilat.15 Poetkom septembra Ulama-paa, Veli-beg i Murat-beg zauzimaju Meuri, aklovac te zaposijedaju naputeni Pakrac, Kretelovac, Podborje i Rau. Ostala je jo samo Virovitica, pa hrvatski stalei i Ferdinand uurbano rade na utvravanju Siska, koji e preuzeti odbranu "ostatka ostataka" ("reliquiae reliquiarum") Hrvatske. 20. avgusta 1545. Ulama-paa zaposijeda naputenu Moslavinu a 1547. Sulejman sklapa mir s Ferdinandom na pet godina, uz godinji danak Habsburgovaca od 30000 zlatnika. 1550. opet izbija rat zbog Ferdinandovih aspiracija prema Ugarskoj. 2. avgusta 1552. Ulamapaa osvaja Viroviticu, posjed Stjepana Bania, a sredinom avgusta bez borbe zauzima azmu. Marta 1553. zakljueno je primirje a osvajanja u Slavoniji su dosegla svoj vrhunac s granicom na rijeci esmi. Ostatke Hrvatske su branile jake utvrde Sisak, Karlovac, urevac i Koprivnica te bolja vojna organizacija po ugledu na osmanske martolose i akindije, kao i vie materijalnih i ljudskih resursa,koje su osiguravale slovenske pokrajine. Do promjene granica, ali ovoga puta na tetu Osmanlija, u Slavoniji dolazi iza poraza kod Siska 22. juna 1593. godine. Tada izbija tzv. Dugi rat (1593.-1606.) a Osmanlije itvanskim mirom gube Petrinju, azmu, Moslavinu, Goru i Hrastovicu. Granica su uvrstila na Ilovi u liniji Virovitica- Grubino Polje- Hutinovac i takva je ostala do kraja osmanske vlasti u Slavoniji.

14 15

I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 100. isto, str. 106.

3. Osmanska administracija u Slavoniji Osmanlije osvajaju Slavoniju u naponu svoje moi i kada su ve izgradili svoj sistem vlasti i uprave. Tako Osmanlije zavode i u Slavoniji administrativnu podjelu na sandake, kadiluke i nahije. Osmanske su upravne jedinice u hrvatskim krajevima redovito nastajale pretvaranjem starih srednjovijekovnih upanija u kadiluke i nahije. Ukoliko se kadiluci i nahije nisu nazivali po imenu starih upanija, one su skoro uvijek nazivaju po imenu glavne utvrde ili prema glavnom naselju u toj upaniji. Kadiluk je bio izmeu sandaka i nahije, to je sudska ali i upravna jedinica, koja se sastoji iz vie ili manje nahija. Veliina kadiluka je ovisila od broja muslimanskog stanovnitva po nahijama. Vei kadiluci su obino upuivali da je broj muslimana po njegovim nahijama mali. Osim redovitih nahija, postojale su i tzv. vlake nahije. To su bile stare geografske jedinice, upe ili oblasti, naseljene preteno vlakim stanovnitvom, s unutranjom samoupravom, mnogim povlasticama i posebnom vojnom organizacijom. Bile su podvrgnute izravno sultanu tj. sandakbegu a unutar organizacije njima rukovode vojne starjeine, vojvode i harambae.16 Osmanlije preuzimaju na ovim prostorima i titulu kneza, kao lokalnog starjeine kranskog stanovnitva. Knez nije znaio ujedno i postojanje kneine kao teritorijalne jedinice, osim u sluaju vlakih nahija, koje su sinonim za kneinu. Ubrzo po osvajanju Poege, Osmanlije u Slavoniji osnivaju novu vojno-administrativnu jedinicu- Poeki sandak. Prvi sandakbeg Poege postaje sin Mehmed-pae Jahjapaia, Arslan-beg. Novi sandak je osnovan tek po propasti Katzianerove vojne 1537. godine, ime je osvojeno ouvano. Iza pomenute bitke kod Gorjana, Mehmed-beg alje zarobljenike u Istambul po svome sinu Arslan-begu. Zato sultan novi sandak daje na upravu Arslan-begu za zasluge.17 U poetnoj fazi razvoja novoga sandaka se osjea jak utjecaj iz Smedereva. Sam sandak se u popisu iz 1540. godine naziva vilajetom, pa nam to ukazuje da je rije o krajitu bez stabilne organizacije pod upravom Jahjapaia. Tu se Poega pominje zajedno s Srijemom, od kojeg jo nije odvojena. Popisi iz 1540., 1545., 1561. i 1579. godine nam ukazuju na evoluciju sandaka Poege. 1540. to je vilajet s pet nahija (Svilna, Kaptol, Podgor, Hrueva i Granica). Do 1541. Poega je u sastavu Rumelijskog ejaleta a zatim je pripojena novoformiranom ejaletu Budim. Popis iz 1545. godine pokazuje znake stabilnije organizacije. Tada se govori o sandaku Poega s nahijama: Poega, Gnojnica, Svilna, Hrueva, Granica, Kutheva, Kamengrad, Orljavska i Voin. Dakle, sandak je teritorijalno dosta uvean, zahvaljujui osvajanjima Murat-bega Tardia. 1561. godine sandak Poega je konano formiran u punom obimu i zauzima istonu, centralnu i sjeverozapadnu Slavoniju. Posljednji detaljni popis iz 1579. godine nam daje administrativnu sliku kadiluka i nahija sandaka Poege: Kadiluk Poega s nahijama Poega, Svilna, Kutjevo i Orljavska Kadiluk Brod s nahijama Brod, Vrhovine, Brezna i Ravne Kadiluk Gorjan (sjadite kadije u akovu) s nahijama Gorjan, akovo, Joava, Dragotin, Prikraj, Poljan i Nivna Kadiluk Orahovica s nahijama Orahovica, Sopje, Valpovo, Mikleu, Bukovica, aavica i Dolinci Kadiluk Podgora s nahijama Podgora, Koka, Podluje i Krstoija Kadiluk Osijek s nahijama Osijek, Kara, epin i Erdut Kadiluk Virovitica s nahijama Virovitica, Slatina, Brezovica i Moslavina. Naravno, ovakva slika kadiluka i nahija nije ostala ista do kraja osmanske vlasti na ovim prostorima. Tako je iz kadiluka Orahovica pet nahija pripojeno kadiluku Virovitica.
16

Hazim abanovi: Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela; Svjetlost, Sarajevo 1981., str. 110. (dalje u tekstu: H. abanovi: Bosanski paaluk) 17 I. A. Peevija: Historija 1520.-1576., str. 180.

Kadiluk Podgora je potpuno ukinut a nahije mu pripojene kadilucima Orahovica i Valpovo. Kadiluk Valpovo je bio najmlai kadiluk s nahijama Koka i Valpovo. Neke starije nahije su ukidane a nove su osnivane, ove promjene u administraciji nisu bile nita neuobiajeno za Osmansko carstvo. Do 1552. godine Osmanlije osvajaju velika podruija u zapadnoj Slavoniji na prostorima virovitike, grevake, komarike, rovianske i azmanske upe. To podruije Osmanlije pretvaraju u vojvodaluke i pripajaju ga bosanskom sandaku.18 Za potrebe odbrane osvojenog, ali i daljnje ekspanzije, bosanski sandakbeg Sofi Mehmed-paa 1557. godine podnosa arz (prijedlog) Porti da se od ovih vojvodaluka obrazuje novi sandak u zapadnoj Slavoniji. Porta prihvata ovaj prijedlog do 15. oktobra 1557. a za prvog sandakbega postavlja predloenog bosanskog alajbega Ferhad-bega. Novi sandak zvao se po azmi sandak Zaasna. Ovo je bio mali i nerentabilni sandak, ija se teritorija dodatno smanjila iza itvanskog mira 1606. godine, gubitkom azme i Moslavine. 1557.-1559. sjedite sandaka je bilo u azmi, ali 1559. azma je razorena jer se nije mogla braniti a sjedite sandaka je prebaeno u Pakrac. Zato je i sandak promjenio ime u sandak Pakrac (Pakri). Za Dugog rata (1593.-1606.), sjedite sandaka je opet pomjereno iz sigurnosnih razloga u Cernik.19 Tako, od poetka XVII stoljea ovaj sandak nosi naziv sandak Cernik, iako ga pojedini pisci pominju i pod starim imenima.20 Po popisu iz 1565. godine, postojao je samo kadiluk Velika u sandaku Pakrac. Ovaj kadiluk je ukinut poetkom XVII stoljea a njegove nahije su razdijeljene na kadiluke Cernik i Pakrac.21 Ubiciranje nahija, pa i naselja, u ovome graninom sandaku prestavlja veliki problem usljed nedostatka izvora. Poznate su nahije: Cernik, Pakarski Sredel (varo blizu Okuana), Bila Stina, Podvrki, Pakrac, Sira, Dobra Kua, amulkovac, Stupanica, Hutinovac (Kutina), agovina, Podborje (Daruvar) i Drenovci. Druge nahije se u popisima ne pominju, kao ni nahija Velika, koja je morala postojati. 22 Nita sigurno se ne moe ni utvrditi o tome kako su ove nahije bile razdjeljene izmeu pomenuta dva kadiluka. Dakle, podruije zapadne Slavonije osvojeno 1542.-1552. bilo je direktno pripojeno bosanskom sandaku. 1557. se formira tu poseban sandak, koji je pripojen rumelijskom ejaletu. 1580. sandak Pakrac ulazi u sastav bosanskog ejaleta i tu ostaje do kraja osmanske vlasti. Sandak Poega je 1537.-1541. u sastavu Rumelije, a zatim 1541.- 1580. u sastavu ejaleta Budim. 1580. godine, formiranjem ejaleta Bosna, u sastav Bosne uz Pakrac ulazi i Poega. Tako je cijela Slavonija s svoja dva sandaka u periodu 1580.-1600. u sastavu ejaleta Bosna. Veina literature govori o odvajanju Poege od Bosne iza 1600. godine i pripajanju ejaletu Kanjia. Ipak, ima i injenica koje ukazuju na drukije stanje na terenu. Naime, jo 1595. godine planirala se uspostava ejaleta s sjeditem u Sigetu, radi bolje odbrane Podravine. Kada je odreeno koji sandaci da uu u novi ejalet, oni su to odbili a meu njima i Poega. Iza 1600. Poega je stvarno ad acta pripojena ejaletu Kanjia, ali to izaziva nezadovoljstvo vojske i posada u Poegi, pa 1611. izbija pobuna. Pobunjenici trae povrat jurisdikcije bosanskog pae nad Poegom te plae za posade u gotovini. Usljed siline pobune, morala se povui odluka iz 1600. godine.23 Do 1626. godine traje svojevrstan kondominiji Bosne i

18 19

H. abanovi: Bosanski paaluk, str. 66. I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 201. 20 Interesantno je da Hadi Kalfa ovaj sandak pominje pod ravim imenom Rohisa. H. abanovi: Bosanski paaluk, str. 68. 21 isto, str 224. 22 isto, str 225. 23 Nenad Moaanin: Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537.-1691.), Naklada Slap, Jastrebarsko 1997., str. 75. (dalje u tekstu: N. Moaanin: Poega i Poetina)

Kanjie nad Poegom, dok poeke spahije timare primaju od bosanskog pae, kanjiki paa im zapovijeda u ratu.24 Niz vijesti iz kasnijeg perioda svjedoi o nadmetanju i sukobima interesa u Poegi. Od sredine XVII stoljea preovladava utjecaj kanjikog pae, ali bosanskog uplitanja ima i nakon toga. Primjerice, 1646. godine slavonski franjevci podravaju kanjikog pau i trae od njega zatitu da bi se oslobodili utjecaja bosanskog biskupa. ikajetdefter iz 1675. godine nam daje nove injenice o tome da utjecaj bosanskog pae nikada nije bio ni istisnut potpuno iz sandaka Poega. U tom defteru poeki kadija Mehmed trai da se obnove u Poegi Husrevbegov hamam i karavansaraj. Sultan Mehmed IV nareuje bosanskom beglerbegu i bosanskom muderrisu da stanje ovih zadubina ispitaju te da ih obnove. Sama injenica da se centralna vlast za stvari Poege obraa bosanskom beglerbegu dovoljno su ozbiljna da podupru ovu tvrdnju.25 Postoji jo jedan fenomen u osmanskoj administraciji u Slavoniji. Rije je o sandacima koji su kratko postojali ili nisu ni postojali, a ipak se pominju. Sandak Osijek je sigurno postojao, ali je teko odrediti kada je osnovan a kada ukinut. Prvi komadant Osijeka bio je Kasim-beg, zaduen i za obnovu spaljenog grada. Tada je Osijek s istonom Slavonijom i Srijemom krajite pod kontrolom Jahjapaia. Osijek kao sandak pominje Ferdinandov poslanik Joannes Lasky 1540. godine u svome dnevniku. Peevija takoer pominje Osijek kao sjedite sandaka a tvrdi da je Murat-beg sandakbeg. S obzirom da je Murat-beg tada poeki sandakbeg, mogue da je Peevi na njega mislio. Ajni Ali i Koi-beg takoer navode osijeki sandak u budimskom ejaletu, a isto se navodi i u spisku osmanskih provincija kojeg je sastavio Feridun-beg. Evlija elebi takoer biljei Osijek kao sandak. Veina ovih izvora pominje Osijek kao sjedite sandaka u XVII stoljeu, kada je Osijek u sastavu sandaka Poega, sve to dodatno zbunjuje. Ipak, na osnovu ovih izvora da se zakljuiti da je sandak Osijek formiran iza 1540., kada ga pominje Lasky. 1545. u popisu Poege se ne pominje Osijek kao poseban sandak, ali nije ni u sastavu Poege. 26 1566. godine Osijek se pominje u sastavu Poege, dakle u periodu 1545.-1566. godine ukinut je sandak Osijek. Srijem je izdvojen s centrom u Iloku a kadiluk Osijek pripojen sandaku Poega. Tee je objasniti pitanje sandaka Orahovice. 1545. godine Orahovica se pominje kao kadiluk, ali u XVII stoljeu se vie puta pominje kao sandak. 1607. godine prvi to pominje Ajni Ali, koji nabraja u sandacima bosanskog ejalete i sandak Orahovicu. 1626. godine mletaki opis bosanskog ejaleta ne pominje Orahovicu kao sandak ve kao kadiluk. Hadi Kalfa pominje Orahovicu kao sandak ali ne i Ali au i Feridun-beg. Mogue da je rije o zabuni, jer je poeki sandakbeg stolovao i u Brodu i Orahovici, pa se zato pominje u izvorima Orahovica kao sjedite sandaka. Mogue da je u Orahovici bilo i privremeno sjedite sandaka za Dugog rata.27 Feridun-beg i Evlija elebi pominju i sandak Valpovo, u sastavu ejaleta Kanjia, ali drugih pomena o ovome nema.

24 25

isto, str. 75. Fazileta Cviko: O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Poegi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XI-XII, Sarajevo 1985. str. 78. (dalje u tekstu: F. Cviko: O Gazi Husrev-begovom vakufu u Sl. Poegi) 26 H. abanovi: Bosanski paaluk, str.65. 27 isto, str 87.

4. Porezi i timarsko-spahijska organizacija


Za potrebe poreske politike Osmanlije su sastavljali poreske popise, precizne i opirne popise stanovnitva, koji su bili poreski obveznici, s upisanim obavezama. Postojali su opirni popisi (mufassal defteri) i zbirni ili sumarni popisi (mudmel defteri). Detaljni su popisi raeni uz pomo lokalnih vlasti i tada bi se registrirale sve osobe koje podlijeu oporezivanju, kao i svi izvori prihoda. Sumarni popisi predstavljaju vrstu izvoda iz detaljnih popisa, iz istog vremena, ali bez specifikacije poreza, samo sa njihovom ukupnom vrijednou u novcu. Uobiajeni kratki opis za te dvije vrste popisa kae da su mufassal defteri popisi raje i njenih obaveza, dok su mudmel defteri popisi askera i spahija, kojima raja daje poreze.28 Porta je u svaku pokrajinu slala jednog svoga opunomoenika, koji se zvao jazidija, da utvrdi izvore prihoda. On je u detaljan registar (defter) upisivao ime glave svake porodice u svakome selu, i priblinu veliinu imanja kojim raspolae. Na kraju popisa, za svako selo je ispisivao ukupnu svotu novca koju je trebalo ostvariti od desetka, zatim ift-resmi (taksa na imanje koja je plaana u gotovini, kod krana to se zove ispenda), kao i ostalih povremenih davanja, u koje su spadale globe ili enidbeno-udadbene takse. Na taj nain on je utvrivao visinu prihoda odreenog sela. Poto bi se ovaj registar upotpunio, izdvajan je prihod sela predvien za centralnu blagajnu, a ostatak razdjeljivan timarnicima.29 Potom je sastavljan jo jedan, sumarni registar, koji je sadravao raspodjelu prihoda s hasa, zeameta i timara. Obe vrste deftera imala je centralna vlada u Istambulu a i kancelarija beglerbega provincije. Poreske obaveze raje u Slavoniji sadrane su na poetku popisa sandaka Poege iz 1579. godine. Tu su popisane uobiajene zakonske obaveze raje- erijatske i kanunske, kao i obiajne (rf), razne globe i takse, prihodi vodenica, odbjegle stoke i robova, te olakice odreenih skupina raje za slubu drava. Naravno, ovaj sistem poreza nije odmah zaveden u Slavoniji, ve je uvoen vremenom planski. 1540. godine prvi popis je napravio kadija Zekir iz Beograda. Po tome popisu je svo kransko stanovnitvo bilo duno plaati filuriju kao vid glavarine, 32 mjerice ita po selitu, desetinu (uur) vina i redovitu svotu na ime globa i svadbarine. 30 Negdje se ubirala i desetina od konica i janjadi te pristojba od sijena. Ubirale su se i trne pristojbe, sudske takse, vinski monopol za cijeli kraj te monopol za izradu voska. Jedinica zemljinog poreza je tada plug, a jedan plug je bio duan dati 4 lukna ita na ime desetine ( 16 kejla penice, 16 kejla jema). Dakle, jo nema regularne osmanske desetine a zemljini porez se ubire paualno a ne procentualno. Batina je po ovome bila duna dati jedno lukno, to je odgovaralo dananjih 205 kilograma penice i jema. Plug tada nije esta jedinica, jer seljaci ne stoje dobro s govedima i konjima. Bilo je potrebno 4-5 kua da se udrue za jedan plug.31 Ovi porezi nisu bili optereivajui za slavonsku raju, tavie bili su znatno blai od ranijih obaveza kmetova prema svojim feudalcima.32 Seosko stanovnitvo Slavonije bilo se usljed ratova i pustoenja dosta prorijedilo, pa je niskom poreskom stopom trebalo stimulisati povratak i naseljavanje raje. Slavonija je tada krajite i zona kolonizacije a drava propisuje i niske cijene za ito da bi obezbjedila opskrbu vojske. To je ujedno i prvi trag osmanske ekonomske politike u ovim krajevima. Kolonizacija i povrat raje na batine traje ubrzano iza 1540. godine, to daje mogunost da se pone zavoditi klasini osmanski poreski sistem. Ve 1544. godine ukinut je plug i
28 29

Popis sandaka Poega 1579. godine, str. 13 Halil Inaldik: Osmansko carstvo, klasino doba 1300.-1600.; Srpska knjievna zadruga, Beograd 1974., str.153. 30 N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 35. 31 Nenad Moaanin: Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod 2001., str. 50. (dalje u tekstu: N. Moaanin: Slavonija i Srijem) 32 Istorija naroda Jugoslavije, tom II, Zagreb 1959., str. 212. (dalje u tekstu: Istorija naroda Jugoslavije)

10

zavedena regularna desetina. 1545. sastavljen je novi popis, koji vie lii na klasini osmanski. Popis iz 1561. godine je proglaen nevaeim zbog napuhavanja poreskih tereta raje, u to je izgleda bio umjean i Ferhad-beg Vukovi-Desisali. Popis iz 1565. godine nije ouvan a konano 1579. godine je sastavljen popis, koji e ostati mjerodavan za poresku politiku ovih podruija do kraja osmanske vlasti. Ovaj popis je sastavio Sejdi Ali, sin spahije Hamze i stanovnik Poege, koji je za to dobio i timar to je dosta rijedak sluaj. 1579. godine kranska raja plaa filuriju, kao zamjenu za diziju, u visini od 75 aki a isplaivala se na Jurjevo (Hizr-Ilijas, 23. april). U sluaju vojnog pohoda sultana, raja je plaala i vojnicu (sefer haridi) u visini od 60 aki po kui. Filurija je u Slavoniji sinonim za diziju ili glavarinu kranskog stanovnitva, koje zauzvrat nije moralo sluiti vojsku i bio im je zatien ivot, ast i imetak. Jo je kanun-nama iz 1540. godine filurije oslobodila vojnuke, koji su uivali slobodne batine i osloboeni su poreza, ali u ratu idu o vlastitom troku kao konjanici.33 Tada je u Slavoniji bilo popisano 120 vojnuka, koji e vremenom ieznuti. Ista kanun-nama je filurije i ratne filuruje oslobodila i knezove. Filurija je bila vezana uz aku, pa devalvacijom ake raste i filurija. Katolici su filuriju obino plaali po domainstvu a Vlasi po glavi. Vlaka filurija u poetku iznosi 33 ake, da bi se 1553. godine poveala na 40 aki po glavi. Zbog opadanja vrijednosti ake, 1584. filurija iznosi 120 aki a vlaka filurija 70 aki. Za Mehmeda III (1594.-1603.) filuruja se penje na 140 aki. Za sultana Ahmeda (1603.-1617) ukinuta je ovarina, ali je poveana filurija za 30 aki da bi se to kompenziralo. 34 1623.-1640. u Slavoniji se filurija penje na 333 ake.35 Za rata 1663.-1664. godine Slavonija je na ime dizije, kao pogranino podruije, morala po kui dati 2 kejla hrane za potrebe vojske, tj. 96 kilograma hrane (1 kejl = 40 oka, 1 oka = 1.283 kilograma). Tada je u livi Poega upisano 4000 dizijanskih kua, a u livi Cernik 1487 dizijanskih kua. Za Bekog rata je izvrena zadnja procjena filurije za Slavoniju. Kaza Poega tada ima 620 filurijskih kua (244 280 aki prihoda), kaza Osijek ima 1265 filurijskih kua (498 410 aki), kaza Brod 444 filurijske kue (174 936 aki), kaza akovo 1270 filurijskih kua (500 380 aki) i kaza Valpovo 900 filurijskih kua (354 600 aki). Kada se izrauna prosijek vidi se da je krajem osmanske vlasti u Slavoniji filurija iznosila 394 ake po kui.36 U Slavoniji su Osmanlije preuzeli i stari ugarski porez- vratnicu (resmi kapu) a plaala se u dvije rate, 20 aki na Jurjevo i 20 aki na Mitrovdan. Plaalo se po domainstvu a porez je bio namjenjen za spahiju. Od ovoga poreza bili su osloboeni seoski birovi i knezovi a prisustvo ovoga poreza u popisima najbolje ukazuje da su pomenuti stanovnici starosjedioci. Desetina (uur), kao osnovni erijatski porez ubirao se na sve kulture, koje su uspijevale na zemlji- usijeve, itarice i sijeno. Muslimani su plaali zemljarinu (resmi ift), koja je bila negdje via, negdje manja. Zemljarina se u Slavoniji ubirala u martu, a musliman s potpunim iflukom bio je duan da plati 22 ake. Oni koji nisu imali potpuni ifluk plaali su tzv. resmi bennak u iznosu od 12 aki. Potpun ifluk je iznosio 60 dunuma najbolje zemlje, 80-90 dunuma zemlje srednjeg boniteta, a ako je zemlja loa 120-130 dunuma. Dunum je odreen kao 40 koraka ifije u irinu i u duinu. Ako je stanovnik grada posjedovao ifluk blizu grada, plaao je takoer zemljarinu, a osloboen je jedino ako zapusti taj ifluk.37 Imami u mesdidima bili su osloboeni resmi ifta. Od krana se uzimala i desetina na vinograde, dok muslimani plaaju po dunumu vinograda 5 aki poreza. No, ako bi musliman kupio vinograd
33

Hamid Hadibegi: Glavarina u Osmanskoj dravi, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1966., str. 21. (dalje u tekstu: H. Hadibegi: Glavarina u Osmanskoj dravi) 34 isto, str. 81. 35 isto, str. 70. 36 isto, str. 85. 37 Popis sandaka Poega 1579. godine, str. 19.

11

od kranina, on plaa kransku desetinu,iako je musliman, sve dok novi popis ne zavede novo stanje na terenu.38 Rajetin je za zemlju koju obrauje uivao tapiju. Ako bi rajetin 3 godine bez opravdanja zaputao uursku zemlju, koja je inae obradiva, spahija je mogao tu zemlju da mu oduzme i dadne drugome, ko e ju obraivati. Ako je rije o brdovitom ili strmom terenu ili o barama, ili ako zemlja nije pogodna za obradu, zemljite se nije vezivalo za tapiju. Tako se moglo zapustiti 1-2 dumuma takve zemlje za rajetinove volove ili za vridbu. Na pelinje konice takoer se uzimala desetina, na 5 konica se ubiralo pola konice, a na manje od 5 se ubiralo 2 ake po konici. Ako su u vrijeme vaenja meda konice stajale na drugoj zemlji, a ostalo vrijeme stoje na timaru spahije, tada pola uura pripada spahiji a pola vlasniku pomenute zemlje. 1545. godine na 2 svinje se plaala jedna aka poreza, a od 1579. se ubire aka po svinji (resmi bid'at). Na zaklane svinje su krani plaali tzv. boini porez od 2 ake (svinje su se obino klale pred Boi). U vezi s svinjama se na pojedine ume upisivala i irovina. Uzimala se jedna aka irovine na svinje koje noe u umi a od seoskih svinja, mlaih od 6 mjeseci, koje su danju jele ir bez noivanja, nije se uzimalo nita. Na svinje se ubirala i torarina- 6 aki po krdu. Od svake kue su se davala kola drva ili porez na drva u visini od 5 aki. Od lubenica i dinja, koje su se uzgajale po vrtovima, se ubiralo 2 ake, kao zamjena za uur. Od ostalog, to je uspjevalo u vrtu, desetina se uzimala samo ako je uzgajano za prodaju. Na dvije ovce se uzimala jedna aka poreza, a ako u odreenom sandaku ovce cijelu godinu prebivaju na jednom mjestu, vlasnik plaa na 10 ovaca jednu aku torarine (resmi ail). Porez na ispau ovaca (resmi otlak) pripadao je mjestu na kome se ovce kreu a ne mjestu gdje prebiva vlasnik ovaca. Na ime ovoga poreza se uzimala od stada jedna srednja ovca. Od velikih stada, iz drugih sandaka, se uzimala jedna ovca vrijednosti do 20 aki, od srednjeg stada ovca do 15 aki a od malog stada jednogodinja ovca do 10 aki vrijednosti. Na ime svadbarine se davalo za djevojku 60 aki pristojbe a za enu 30 aki. Svadbarinu za djevojku je plaao njen otac a od siromanih ena se uzimala samo polovica poreza. Svadbarina djevojke ila je spahiji, bez obzira odakle je djevojka krenula. Pri svadbarini za enu se uvaavala zemlja tj. svadbarina se plaala onome spahiji na ijem timaru se odravalo vjenanje. Od vodenica na Dunavu, Savi, Vuki i Dravi se uzimalo po 50 aki. Vodenice na drugim, manjim, rijekama i potocima su davale 32 ake ako su radile cijelu godinu, odnosno po 16 aki ako su radile samo pola godine. Slavonija je morala, kada bi to centralna vlast zahtijevala, davati na ime devirme 200 mladia, ali se od 1604. godine uzima ekvivalent za devirmu u novcu, i to 4000 dukata.39 Porezi u XVII stoljeu biljee vee ili manje poraste, bilo zbog hronine potrebe drave za novcem, bilo zbog uvoenja negativne prakse zakupa poreza (iltizam), pri emu su zakupci obino dodatno optereivali raju da bi naplatili svoj interes. Bile su propisane i razne globe, primjerice za razbijanje glave globa je iznosila 100 aki a za nanoenje povreda 50 aki. Tu su i sitniji prekraji koje bi stoka uinila na neijem usjevu: za vola, konja ili mazgu ( 5 batina i 5 aki globe), kravu ( 4 batine i 4 ake globe) ili tele (jedna aka globe). Sjea drvea u umama nije bila zabranjena a porez na hrastova stabla u gajevima, blizu sela, mogao je ukinuti onaj ko je porez ubirao.40 Oni koji su prikupljali erijatske namete i poreze od raje za trajanja vridbe i branja vinograda, uzimali su za slubu 2-3 ake (tzv. aka za doputenje) te za ostale poreze (aka za brisanje duga). Popis iz 1579. otro zabranjuje zlouporabe lokalnih vlasti nad rajom u pitanju
38 39

isto. Istorija naroda Jugoslavije, str. 624. 40 Popis sandaka Poege 1579. godine, str. 21.

12

poreza. Zabranjuje se i prisiljavanje raje na kuluk i davanje raznih darova i to je proglaeno nezakonitim. Knezovi, angaovani na prikupljanju poreza ili na naseljavanju su osloboeni poreza. Primiuri, seoske starjeine, plaaju samo filuriju i vojnicu. Kao i u ostalim krajevima Osmanskog carstva, i u Slavoniji je zavedena spahijskotimarska organizacija, kao vitalni segment vojne moi Osmanskog carstva. Prva specifinost za Slavoniju po ovome pitanju jeste da broj spahija ovdje nikada nije bio naroito veliki. Spahije i timarnici, kao dio drutvenog sloja askera (vojska, administracija te ulema), bili su materijalno vezani za raju kao proizvoaa. 1545.-1561. izvjetaji o Slavoniji biljee poveanje proizvodnje penice za samo 29%. Sve govori o padu rentabilnosti za agrarno stanovnitvo i spahije, pri emu su uivaoci nadarbina prikraeni jer u sandacima vlada nestaica. S druge strane, seljaci nisu zainteresirani za poveanje proizvodnje i unaprjeenje zemljoradnje, jer to za sobom povlai veu desetinu. Zato je za osmanske vladavine sandak Poega na rubu rentabilnosti, dok je sandak Cernik potpuno nerentabilan.41 Iako je proizvodnja blago rasla, to je nedovoljno da podmiri potrebe spahija i tvravskih posada. Seljaci se rae okreu ovarstvu, pelarstvu, svinjogojstvu i povrtlarstvu, dok proizvodnja penice i jema stagnira. Optereenje nisu prestavljale same spahije ve posade tvrava, koji u XVI stoljeu esto uivaju kolektivne timare. Ovo e se promjeniti tek iza Dugog rata, kada posadnici poinju dobivati plae u novcu (ulufedije). No, i spahijska organizacija je ve tada bila zapala u ozbiljnu krizu, pa joj ova mjera nije naroito pomogla. Do 1561. u Poetini (podruije kadiluka Poega) ima samo 14 timarnika, 4-6 zaima a timare uivaju i posade Naica i Osijeka. Sandakbeg na ovom podruiju uiva prihode Poege, varoi Straeman, Velike i Kutjeva te nekoliko sela, mezri, ifluka i drugih parcela. Prihode varoi Vetovo je uivao zapovjednik vojnuka, Gradite je timar nekog Husejna a vei dio prihoda Kaptola uiva posada te varoi. Na ovome primjeru se najbolje vidi kako su kolektivni timari posadnika optereivali ionako mali fond timara. U XVI stoljeu u Slavoniji nailazimo na spahije-krane. Najpoznatiji primjer je kada 1540. Krsto Svetaki prilazi Osmanlijama i oni ga uvode u timarsku organizaciju, kao zaima (uivaoc zeameta). 1563. godine u Pakrakom sandaku ima 30 spahijskih timara ukupnog prihoda 102 236 aki.42 Od toga dva timara uivaju krani-spahije, Juraj Kati ima najvei timar u sandaku od 10000 aki te Stjepan Svetaki (sin Krste Svetakog), koji uiva timar od 3000 aki. I u sandaku Pakrac dosta fonda timara je razdjeljeno posadnicima: posada Stupanice uiva timar vrijednosti 10000 aki, posada Gradike 16 543 ake, Jasenovca 21400 aki itd. U ovome sandaku tada ima jedan cijeli zeamet i est dijelova zeameta, ukupne vrijednosti 63 182 ake. Najvee prihode ovdje ima pakraki sandakbeg (166 000 aki) i carski has (126 037 aki). 1595. pakraki sandakbeg Ibrahim uiva nadarbinu od 200000 aki: prihode Cernika i varoi Bila Stina te nekoliko sela, takoer ubire desetinu od konica Brestovca, Zdenaca i Podborja te dri brdske panjake Dobre Kue. Njemu je pripadala i sva vlaka filurija (407 kua) i prihodi globa. Interesantna je uporedba da 1563. cjelokupni prihod Sandaka Pakrac iznosi 457 555 aki, to je manje od prihoda samoga poekog sandakbega.43 To dovoljno govori koliko je mali sandak Pakrac bio nerentabilan a opet nepotrebno optereen kolektivnim timarima. U Slavoniji su imali svoja dobra i visoki dostojanstvenici budimskog i bosanskog divana, poput Pijale-pae, Sinan-pae i drugih. Drava je pokuavala kolektivnim timarima da utedi na novcu ali to nije uspjela jer je to slabilo spahijsku organizaciju a i posadnici nisu bili zadovoljni ovakvim nainom plaanja.

41 42

N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 57. Istorija naroda Jugoslavije, str. 210. 43 isto, str. 211.

13

Popis Poege iz 1579. godine nam ukazuje da je tada veina spahija ivjela po gradovima i varoima. Tako u Osijeku obituje 10 spahija, Podgorau 9, Dalju 6, Valpovu 3, Orahovici 3, Erdutu 3 a najvie spahija ivi u Poegi- 23. Do promjena u timarskoj organizaciji u Slavoniji dolazi tek iza Dugog rata, tada se ukida dodjela kolektivnih timara posadnicima, koji se od tada plaaju u gotovini. Do specifine promjene dolazi u sandaku Cernik. 1608. godine je odreeno za ovaj sandak da pogranini timari, koji ostanu upranjeni, se dodjele roacima uz uvijet da su sposobni za slubu i da ive u pomenutom sandaku.44 Poznata je injenica da je odredba o nasljednim timarima, iza poraza kod Siska, donesena za Bosnu, i da se time ovaj ejalet izdvajao od ostalih. Budui da je sandak Cernik do kraja osmanske vlasti ostao u sastavu bosanskog ejaleta, ne bi udilo da se sistem nasljednih (odakluk) timara i ovdje primjenjivao. Pri ovoj konstataciji ipak treba biti oprezan, jer nasljeivanje timara s oca na sina je zabiljeeno i drugdje s obzirom da je sin imao najvee anse da dobije timar svog oca, ako je bio sposoban za rat.45 Broj spahija sposobnih za slubu esto je bio vei na papiru nego u stvarnosti. Pojava izbjegavanja vojne slube spahija u XVII stoljeu ve je rairena. Spahija nije vie toliko zainteresiran za rat jer nema vie bogatog ratnog plijena, a i vlastiti timar im je ugroavan od raznih uzurpatora i spletkaroa, koji su koristili priliku odlaska spahija u rat. Zato je spahija prije svega zainteresiran da uva svoj timar i da ne ide u rat. 1650. godine poeke spahije se ale da je Virovitica nebranjena dok njih Fazli-paa alje protiv Mleana u Knin, a usput im otima i timare. Spahije su u XVII stoljeu esto i u dugovima pa nisu vie ni materijalno sposobni da odlaze na daleka ratita. Kao to smo vidjeli u popisu, veinom su ivjeli po gradovima daleko od svojih timara, pa nisu naroito pogodni ni za defanzivne akcije. Na spahijski arzuhal (tubu), ouvan je i arzuhal Fazli-pae, koji izvjetava da su spahije Poege pobjegli a da cernikih ima samo 24. Oba spomenuta arzuhala svjedoe o poetku raspada spahijske organizacije i opadanju vojne moi Osmanskog carstva s jedne strane, a s druge strane ukazuju na pojavu zlouporaba visokih slubenika da poveaju line prihode na raun timara. Dolazi i do prvih devijacija u timarskom sistemu, kakav je primjer prodaja timara u Pleternici.46 Negdje se javlja i pojaan pritisak spahija na raju u vidu radne rente i darova.

5. Sastav stanovnitva

44 45

N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str. 119.-120. isto. 46 N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 76

14

Sve do osmanskih osvajanja stanovnitvo Slavonije je bilo katolike vjeroispovijesti. Starija literatura, esto i novija, je za konfesionalnu pripadnost odmah vezivala i narodnost i naciju. Ova tendencija je pogrena jer ovaj vremenski period ne poznaje pojam nacije. Same Osmanlije nisu poznavali nikakve nacije, ljude su popisivali po konfesiji ili eventualno po porijeklu. Zato se ni ovdje ne barata s pojmovima nacije, iji bi indikator bila vjeroispovijest. Dakle, Osmanlije su razlikovali ljude prema pripadnosti, socijalnoj strukturi, vjeri ili osnovnoj djelatnosti. U predosmanskoj Slavoniji bilo je i neto stranaca, prije svega Maara, Talijana i Njemaca.47 Ratne operacije i pustoenja dovela su do promjena u strukturi stanovnitva Slavonije, kao to je i dugogodinja osmanska vlast utjecala na strukturalnu i konfesionalnu sliku stanovnitva. Sigurno je da je do kraja osmanske vlasti u Slavonji katoliko stanovnitvo, mahom seosko, ostalo veina u sastavu stanovnitva. Osvajanja i ratovi u prvoj polovici XVI stoljea dovode do migracija stanovnitva a mnoga naselja su opustoena. Prvi popisi 1540. i 1545. u ovim krajevima biljee mnotvo mezri (pustih selita), koja su neko bila naselja i sela. Ova pustoanja su izazivali akindijski upadi, pa i ne udi to su tadanji izvori akindije nazivali "trkaima i palikuama". Jo krajem XV stoljea pred Osmanlijama bjei dosta stanovnitva iz Bosne u Slavoniju, o ovim migracijama svjedoi naselje Bonjaci kod upanje, koje se prvi put pominje 1476. godine. Dakle, i prije osvajanja Slavonije, Osmanlije utjeu na demografske prilike u ovoj pokrajini. 1494. akindijski upad pustoi gotovo polovicu naselja u okolini Poege, Virovitice i dijela Vukovske upanije. Mnoga od opustoenih naselja nisu se vie ni obnavljala, poput trgovita Dravaszj na uu Drave u Dunav.48 Pri osvajanju Slavonije, slavonsko stanovnitvo mahom bjei u junu Ugarsku i sjeverozapadnu Hrvatsku. Neki su ostali tamo ali su se mnogi vratili na svoje batine po stabilizaciji osmanske vlasti u Slavoniji. Predosmanska Slavonija je bila dobro naseljena, od Iloka do esme bilo je vie od 3000 gradova, gradia, trgovita, tvrava, sela i zaseoka. Tu je bilo oko 350 manjih i veih crkava te 20 samostana mukih i enskih redova. 1579. godine na istome podruiju ima svega 852 naseljena mjesta.49 Dakle, 2/3 naseljenih mjesta nikada nisu obnovljeni. Zato se u popisima nailazi na mnotvo mezri, koje se obino preputaju vojnicima pod paualnim zakupom od 53 ake godinje. Osmanlijama nije odgovarala pusta zemlja bez stanovnitva, niskom poreskom politikom oni privlae starosjedioce na povratak. Iza 1541. poinje i proces kolonizacije u Slavoniji, to e proizvesti poveanje seoskog stanovnitva za 3-4 puta do 1560. godine. Tu dolazi i do izmjena u strukturi stanovnitva, uz veinsko katoliko stanovnitvo javljaju se i muslimani, pravoslavni Vlasi te, zbog blagonaklonosti Osmanlija prema reformaciji, i protestanti. Prvi muslimani koji dolaze u Slavoniju bili su posadnici, vojnici i administracija. Ve iza 1545. javlja se i sve vie muslimana-konvertita. Tako tada imamo lanove iste porodice razliitih vjeroispovijesti, poput Husejna, sina Ivania Petrovia itd. Najvie konvertita je dolazilo iz redova robova i zarobljenika, koji su dovoeni kao radna snaga. Poega je u to doba veliki centar za trgovinu robljem, na kome se godinje prodavalo na stotine robova. Muslimani su tada jo uvijek male skupine po gradskim i varokim tvravama, organizovani u demate, koji e evoluirati u prve muslimanske mahale. Prije svega treba se podvui da o prisilnim konverzijama u Slavoniji, kao i u ostalim krajevima carstva, nema ni govora. Glavna islamska doktrina po ovome pitanju je da "nema prisile u vjeri" a ni Osmanlije nisu nikada imali nekakvu strategiju masovnih obraanja na islam. Oni su po erijatu bili duni da garantuju slobodu vjeroispovijesti nemuslimanima. Konverzije u Slavoniji veinom se javljaju u gradovima, gdje poinju da dominiraju muslimani.
47 48

Istorija naroda Jugoslavije, str. 206. I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 181. 49 isto, str. 182.

15

Tragove konverzije nalazimo u popisima pri imenima Abdullah ili ibn Abdullah. Primjerice, 1561. godine od muslimana Poege 13.8 % su konvertiti.50 1579. u kasabi Poega imamo popisan 21 trag konverzija. Interesantna je pojava u mnogim selima sandaka Poega, kada imamo kransku veinu a meu njima tek jednog ili dvojicu muslimana-konvertita. Takve primjere imamo u selu Peina (Petnja) u nahiji Vrhovine, selu Garin u nahiji Brezna, selu Gornja Biberina (Bebrina) u nahiji Ravne i mnoga druga. Iz svega navedenoga vidi se da konverzije u Slavoniji prije svega nisu masovne pojave, nego usamljeni primjeri prelaska na islam po gradovima i, rijee, selima. Literatura esto trai eventualne interese zato je dolazilo do konverzija pa esto se servira objanjenje ekonomskih olakica za muslimane. Poznato je da su krani bili blago vie optereeni od muslimana, ali ako se uzme u obzir da ne idu u rat, to i nije neka prednost. Neki idu tako daleko s emotivnim subjektivizmom da tvrde da su kranske ene i djevojke odvoene u zarobljenitvo u hareme, da bi sluile kao rodilje za muslimansku djecu, i tako poveavale prirataj muslimana!51 Devirma za Slavoniju je iznosila 200 mladia, a od 1604. se uzima u novcu, pa nije mogla doprinjeti "islamizaciji" Slavonije, tim vie to ademi oglani nisu ostajali u domovini ve su odlazili u Istambul. Muslimani su dominirali u gradovima a muslimanskih sela je ovdje bilo veoma malo oko Osijeka (Sarva, Tenja, Nemetin, Trnava, Mikloevci), Orahovice (umeica, Gornja Pitana), Broda (Zdenci), Poege (Vlasje, Trenkovo, Guani, Trgovite, Komuina, Golobradci, Dijakovite, Vujak, Luan, Vrbanovci, Mali eleti, Orahovac itd.) te oko Pakraca i Cernika. esta pojava meu muslimanima zabiljeenim u popisima jeste da se javlja odrednica porijekla- "Bosna". Gotovo u svakom gradu ili varoi nailazimo na ovakve primjere, a nije rijetko ni po muslimanskim selima. Ovo je siguran pokazatelj da je dio stanovnitva bio porijeklom iz Bosne. Postoje i miljenja da je osmanska dravna politika ila svjesno na koloniziranje bosanskih muslimana po Slavoniji, a kao dokaz se navodi svjedoenje Benedikta Kuripeia (1530. godine) da se u Bosni vri pritisak na timarnike da se nasele u tim novoosvojenim krajevima.52 S obzirom da 1530. godine, kada je zabiljeeno ovo svjedoenje, Osmanlije vladaju samo dijelom istone Slavonije, mi ga ne moemo uzeti mjerodavnim za cijelu Slavoniju. Takoer smo utvrdili da je broj timarnika u Slavoniji mali da bi bio ozbiljan kolonizacioni elemenat. Ovi "Bosanci" na koje nailazimo, dolaze u Slavoniju veinom kao zanatlije i trgovci a ne kao timarnici. Takoer, to nisu samo bosanski muslimani ve i krani, s tim da se oni biljee izrazom "Bonjak". Dakle, u svijetlu ovih injenica mora se odbaciti teorija konfesionalne planirane kolonizacije iz razloga to se ne doseljavaju samo muslimani, a i broj ovih "Bosanaca" je i dalje mali da bi bio planiran i masovan kolonizacioni elemenat. Time bi pod termin kolonizacije u Slavoniji mogli potpasti samo pravoslavni Vlasi i povratnici-starosjedioci. Takoer, tvrdnja da su muslimani inili vie od polovine stanovnitva Slavonije53, moramo odbaciti jer veinu stanovnitva Slavonije ine seljaci a selo je dominantno katoliko. Ovdje nema ni masovnog doseljavanja muslimana na selo u svrhu vojnog jaanja jer drava to nije smatrala neophodnim, a pojedinane konverzije su imale karakter osobnih proriva.54 Porijeklo slavonskih muslimana je dosta arenoliko: ratni zarobljenici, obraeni Vlasi, doseljenici iz Bosne i ostalih krajeva carstva te starosjediocikonvertiti. Oni su inili veinu u veem broju gradova i varoi poput Poege, Kaptola, Vetova, Kutjeva, Trgovita, Broda, Duboca, akova, Podgoraa, Osijeka, Erduta, Dalja, Orahovice, Valpova, Virovitice, Svetog Mikloa, Slatine, Moslavine, Sopja, Cernika i Pakraca. Osmanlije u Slavoniji koloniziraju pravoslavne Vlahe. Vlasi su veinom bili balkanski stoari, pa time jako mobilni i pogodni za naseljavanje u pograniim pustim podruijima.
50 51

N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 48. I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 183. 52 Mustafa Imamovi: Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo 1997., str. 257. (dalje u tekstu: M. Imamovi: Historija Bonjaka) 53 isto, str. 258. 54 N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str. 22

16

Osmanlije Vlahe veinom dovode iz Srbije i Vlake i naseljvaju ih uglavnom u zapadnoj Slavoniji. Tu oni postaju poluvojniko i krajiko stanovnitvo. Za slubu su im davane privilegije a zauzvrat oni straare na granici ali idu i u vojne pohode. Ve na poetku osmanske vlasti u Slavoniji nailazimo na Vlahe-martolose. Gazi Husrev-beg u osvojenom Brodu ostavlja u 1500 posadnika i martolose. Martolosi su angaovani i u uvanju Poege i Osijeka. S pomjeranjem granice na zapad, pomjera se i doseljavanje Vlaha. U XVI stoljeu oni uivaju velike privilegije, dok u XVII stoljeu je sve izraenija tendencija pretvaranja Vlaha u rajetine.55 Slavonski Vlasi su imali slian poloaj kao Vlasi u Zvornikom, Branievskom, Smederevskom, Srijemskom i Vidinskom sandaku. Bili su osloboeni desetine, haraa, ispende i vanrednih poreza . Plaali su globe u korist sandabega, a desetinu vrijednosti globa im je ubirao knez, koji im je komandovao.56 Godinje daju filuriju po domainstvu ili po glavi, ovisno od sandaka do sandaka, te plaaju ratnu filuriju. Zbog ovih povlastica oni su bili duni da krenu u rat po potrebi. Za uvanje granice su davali na 5 filurijskih kua jednog straara, a strae se izmjenjuju po smjenama. Bili su zadueni i da, u svome kraju, uvaju strateke klance, prijevoje, mostove, puteve i sl. Kada se ilo u provalu na neprijateljsku zemlju, iz svake kue je iao po jedan vojnik. Nisu bili optereeni radnom rentom, mada je negdje bio obiaj da se na 50 filurijskih kua daje jedna komornica, kao slukinja sandakbegu, na 6 mjeseci. Ako su sijali na spahijskom timaru, izvan sela u kome su upisani, davali su polovicu desetine. U trgovini su imali status kao i obina raja.57 Vlake starjeine bili su obino knezovi a rijee primiuri. Oni su spona izmeu Vlaha i centralne vlasti i skupljaju od Vlaha njihove obaveze, filuriju i globe. Negdje su oni zadueni i za naseljavanje pustih mezri. Svaka vlaka nahija imala je kneza a primiuri su obino na elu sela. Poloaj kneza i primiura esto je bio nasljedan a Osmanlijama to odgovara dokle god oni vre svoje obaveze. Za slubu su upisivani u deftere kao pripadnici askera i za to dobijaju tezkeru (ispravu). Knezovi su uivali kili timare, najee do 3000 aki, za vojnu slubu. Oni s timarom veim od 1000 aki morali su lino, na konju, da idu u rat a oni s manje od 1000 aki mogli su slati bedela (zamjenika). Knezovi i primiuri su bili osloboeni svih dabina, kao i njihovi sinovi i braa. Najvea koncentracija Vlaha bila je na serhatu-pograninom krajitu, koje je obuhvaalo vei dio sandaka Cernik i sjeverozapadni dio sandaka Poege. 1584. godine u pakrakom sandaku je navedeno 400 vlakih kua, a u poekoj krajini oko 800 kua. 1625. godine mletaki izvori govore da na slavonskom serhtu ivi oko 2000-3000 vlakih obitelji. Dosta Vlaha su bili i posadnici u tvravama, 1598. godine posade Kraljeve Velike i Pakraca su preteno vlake. Popisi sandaka Pakrac iz 1563. i 1584. nam govore o poloaju Vlaha ovoga sandaka. Pominje se vlaka filurija za nahije Drenovci i Cernik u visini 50 aki po glavi. Od 1584. godine Vlasi plaaju filuriju paualno u iznosu od 120 aki, u ovome porezu bio je sadran ekvivalent za sve njihove ranije obaveze vezane za plodove i stoku. Raji je bilo zabranjeno da se naseljava meu Vlasima. Kanun-nama iz 1579. u slavonskom serhatu broji oko 1200 vlakih kua, rasporeenih u sela i demate. Filurija tada iznosi negdje i do 180 aki, a kupi se na Mitrovdan. Takoer se pominju globe, svadbarina, dabina na vinske bave, naplata poljske tete a negdje i porez na mlinove. Globe u oba sandaka su uivali sandakbezi. Vlaka kua je prije pojam zadruge s prosjeno 10 ukuana. Vlasi se u Slavoniju nisu doseljvali masovno, kao u Srijemu, ve se kolonizraju u manjim grupama kontinuirano. Jedno

55 56

Istorija naroda Jugoslavije, str. 207. Jugoslavenske zemlje pod turskom vlau (do kraja XVIII stoljea)-izabrani izvori, kolska knjiga, Zagreb 1962., str. 84. (dalje u tekstu: Jugoslavenske zemlje pod turskom vlau) 57 isto, str. 85.

17

vlako selite je iznosilo oko 40-50 jutara zemlje, Vlasi su posjedovali i dosta mlinova a globe su im bile vee nego za obinu raju. U XVI stoljeu Vlasi se koriste aktivno u vojnoj slubi, ali u XVII stoljeu njihova uloga je pasivizirana i svedena na odbranu granice ili derbendijsku slubu. Najvie Vlaha je ivjelo u sandaku Pakrac. 1698. Martin Millekovich je napisao prvu studiju o Vlasima i kraj od Poekog polja do granice te na sjever do Voina nazvao "Parva Valachia" tj. Mala Vlaka. Ovo podruije je bilo veinski naseljeno Vlasima, mada ih u grupama ima i u unutranjosti Slavonije. Pojava prihvatanja islama je bila mnogo rairenija kod Vlaha nego kod autohtonog slavonskog stanovnitva. 1566. u sandaku Pakrac bilo je 398 vlakih kua, od ega je 57 bilo muslimanske. Ovi Vlasi-muslimani ivjeli su i dalje na batinama svojih pravoslavnih predaka i plaaju vlaku filuriju.58 Deavalo se esto da vlake batine prijeu u vlasnitvo muslimana. 1566. u Sandaku Pakrac ima 211 vlakih sela podjeljenih u 11 demata. U unutranjosti Slavonije ima neto Vlaha oko Orahovice, akova, Poege i Osijeka. Glavna odlika vlakih nahija bila je iroka samouprava na elu s knezom. Oni su bili podreeni direktno sandakbegu. Vlakim odredima komanduju u ratu vojvode, harambae i age, dok je knez vie administrativan funkcija. Vlake kneine i demati nisu se nuno poklapali s osmanskom nahijskom organizacijom, bilo je vlakih sela jednog kneza u vie nahija ili u istoj nahiji pripadnika raznih demata. Izglada da je u XVI stoljeu postojao jedan vrhovni vojvoda nad svim knezovima i zapovjednicima.59 Jedini katoliki otok na podruiju Male Vlake bilo je selo Badljevina. Osmanlije su rano uvidjeli da su Vlasi na granici jako nestabilni i nepouzdani ali ih i dalje naseljavaju, jer niko drugi nije htio da ivi na opasnom serhatu. Kanun-nama iz 1545. izriito kae: "Ovo je pogranini vilajet i kada ne bi bilo ovih vlaha, ne bi ga se moglo naseliti."60 Iza Male Vlake, najvea koncentracija Vlaha bila je oko Virovitice u sjeverozapadnoj Slavoniji. Vea vlaka naselja tu su Novaki (24 kue s knezom Velimirom Todorom), Petrovci (33 kue) te varo Stara Brezovica (18 kua s knezom Mladenom Grgurovim).61 Za trajanja Dugog rata (1593.-1606.) pokazalo se koliko su Vlasi nepouzdani. Oni poinju sve ee da prebjegavaju na habsburku stranu, pregovaraju s neprijateljem i vre razne izdaje. U tome su ih veinom predvodili njihovi seoski popovi. Poetkom oktobra 1595. godine episkop Vasilije u Krievcima trai od generala Herbertsteina da se s 40 Vlaha naseli iz osmanske Slavonije u Krievcima. To je obrazloio injenicom da ih Osmanlije progone kao uhode.62 Jula 1597. godine prodire krievaki kapetan Georg Laibacher do Slatine, a na povratku se s njim povlai 117 Vlaha s stokom iz okoline Stupanice i Cjepidlaka. Iste godine Drakovi i Herbertstein napadaju Viroviticu, a na povratku vode s sobom 1700 Vlaha i 4000 grla stoke. Na proljee 1598. na habsburke teritorije pribjegava jo oko 500 Vlaha a sredinom jula iste godine Vlasi nude Herbersteinu predaju Pakraca i Kraljeve Velike. Ovo se nastavilo i u XVII stoljeu a Osmanlije dovode nove Vlahe umjesti pobjeglih. U XVII stoljeu autohtono katoliko stanovnitvo sve se vie potiskuje od doseljenih bosanskih i klikih katolika. U Osijekom kadiluku je ivjelo i oko 3000 Maara, uglavnom protestanata. Krajem osmanske vlasti u sandaku Poega ivi oko 200 000 stanovnika a u Pakracu 25000-28000.63 Vladajui jeziki dijalekt u osmanskoj Slavoniji bila je ikavica te neto kajkavtine. Doseljenici donose s sobom tokavicu, koja e kasnije preovladati.

58 59

Istorija naroda Jugoslavije, str. 208. isto. str. 210. 60 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 213. 61 Popis sandaka Poege 1579. godine, str. 374.-377. 62 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 168. 63 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 216.-217.

18

6. Slavonsko selo i poljoprivreda


Sela u Slavoniji su najvie stradala pri ratnim operacijama i osvajanju, no iza 1545. veliki broj sela se obnavlja a stanovnitvo se vraa na svoje batine. Kao to je ve reeno, veliki broj mezri po popisima svjedoi da proces obnove sela jo nije bio gotov ni s krajem osmanske vlasti. Popis iz 1540. za Poetinu nam pokazuje dosta prorijeeno slavonsko selo, veina sela ne prelazi 10 filuri kua. Vea sela su tada Donja Svilna (18 kua), Vethova (15 kua) i Didina Rika (10 kua) a najvee selo je Velika s 35 filuri kua, iji je primiur uro Ilija. Filuri kua u Poetini bilo je samo 504, s ukupnim prihodom od 78 068 aki, to odgovara srednjem zeametu.64 Mnotvo sela su popisana kao mezre bez stanovnitva. U selima ovoga doba su zabiljeene i konverzije. Sela su u ovo doba zadrala svoj klasini srednjovijekovni karakter, s pokojim kovaem i nekolicinom batinskih vojnuka. Osmanlije odmah uvode po pojedinim selima, poput Pleternika i Frkljevaca, derbendijsku slubu. 1545. godine popis nam ukazuje na poetak obnove brojnih sela i povratak seljaka. Sada ima vie sela s preko 10 kua. Didina Rika ve ima dvije mahale s 22 kue a Vojvodina Vas ak 33 kue. Vea sela su i Paka, Ivanovac, Doljanovac, Sovski Dol itd. Uz kovae i vojnuke, javlja se sve vie Vlaha, kao i muslimana-nefera. Javljaju se i potpuno muslimanska sela, poput Donje i Gornje Komuine, iji su stanovnici belije (ofanzivna konjica). U selu Dolac od 10 kua, 9 je muslimanskih od ega su 6 konvertiti. Jo uvijek ima dosta mezri a nahija Kamengrad je potpuno pusta i dodjeljena muslimanima na uivanje uz plaanje tapijske pristojbe. 1561. godine slavonsko selo, bar ona koja su naseljena, ve je poprilino oporavljeno zahvaljujui stabilizaciji osmanske vlasti u Slavoniji. Sada ima vie sela s preko 20 kua a javljaju se i vea muslimanska sela (urkov Dol, Svibovac, Granje, Kunovci itd.). Muslimani po selima su i dalje veinom vojna lica. Nailazimo i na mjeana sela s muslimanima i katolicima ( Porije, Vukevci, Marinci itd.). U selima nahije Orljavske formirao se veliki demat Vlaha, neki od njihovih knezova su angaovani da koloniziraju pojedina sela (Gornji i Donji Laz itd.). Popis navodi da su pomenuta sela ustupljena "vjetom i marljivom" knezu Stjepanu Vukdragu, s ciljem da ih oivi i naseli a zauzvrat je osloboen desetine i nameta.65 Proces obnove slavonskog sela do 1579. je uvelike dovren. Tada u popisu nailazimo na dosta velika sela poput Petrovaca (nahija Kara, 72 kue na elu s birom), Sla (nahija Osijek, 69 kua s birom), Malog Sankova (nahija Kara, 63 kue s birom), Orosina (nahija Osijek, 54 kue s birom), Tordinaca (nahija Erdut, 53 kue s birom), Paetina (nahija Erdut, 52 kue s birom), aavice (nahija Moslavina, 48 kua s birom), Marjanaca (nahija Valpovo, 42 kue s birom) itd. Sada ima vie sela s preko 30 kua. Najvea sela su bila u kadiluku Osijek tj. nahijama Osijek i Kara. Najvea muslimanska sela su oko Poege i Osijeka a najvea vlaka sela su u sjeverozapadnoj Slavoniji. U cernikom sandaku veina sela su vlaka, ali nemaju veliki broj kua, s obzirom da blizina granice nije dozvoljavala razvoj sela. Sela su bila po timarima, zeametima i hasovima a seoska raja je imala svoje sesije ili batine u sklopu istih. Svo seosko zemljite u Slavoniji bilo je dravna svojina, izuzetak su jedino nekoliko sela kod Osijeka, koja su pripadala vakufu Kasim-pae. Ako se izuzmu gradovi i muslimanske seoske kue, kojih ima malo, u Slavoniji 1580. godine ima 8698 kranskih seoskih kua. Slavonski seljaci nisu bili podjednako poreski optereeni, porezi su ovisili od stvarnih mogunosti seljaka, veliine njihove batine, podruija na kojem su ivjeli, eventualnih olakica, boniteta zemlje i sl. Dugi rat (1593.-1606.) i buna 1607. godine su opustoili dio slavonskih sela, ali je novi migracioni val u XVII stoljeu od oko 8000 porodica ta pustoenja anulirao. Prosjena seoska
64 65

N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 150. isto, str. 324.-325.

19

obitelj se kretala od 6 do 8 lanova.66 Seljak za svoje selite posjeduje ispravu (tapiju), koja se nasljeuje, a pri tome se plaala pristojba za prijenos vlasnitva (resm-i tapu). Ako bi rajetin pobjegao iz sela u grad, i ne vrati se u roku od 10 godina, postajao je graanin. Raja je pri naputanju selita morala da plaa posebnu pristojbu (resm-i ift bozan) u iznosu 80-100 aki. Muslimani su za svoje ifluke plaali resmi-ift od 22 ake, a za nepuni ifluk 12 aki (resm-i bennak). Pravni poloaj seoske raje u Slavoniji regulisan je 1545. poekom kanun-namom, tu je utvren njihov poresko-pravni poloaj i zabranjene novotarije i samovolja lokalnih monika i spahija. U popisu iz 1579. godine esto nailazimo na ustanovu seoskog starjeine s titulom bir. Ovo je stara ugarska sudska titula, koja se zadrala za osmanske vlasti. Bir se birao na godinu dana izmeu stanovnika sela i nije plaao vratnicu, dok svi ostali u selu jesu. Bir je pomagao osmansku vlast i poreska potraivanja u svome selu. Prisustvo bira najbolje pokazuje da su stanovnici toga sela starosjedioci. Rijee u katolikim naseljima nailazimo na knezove i primiure. Vlaka sela obino imaju kneza ili primiura na elu. Slavonija je u predosmansko doba bila poznata kao itonosno podruije s razvijenim vinogradarstvom. Seljaci su uveliko uzgajali ovce i svinje. S poetka osmanske vlasti odravala se ovakva slika poljoprivrede i stoarstva. U Posavini i cernikom kraju bilo je jako razvijeno vinogradarstvo, rekordni proizvoa ita bio je kraj oko Orahovice (prosjek 800 kilograma per capita) a odmah iza je bio kraj oko Broda. akovo je bili poznato po povrtlarstvu i pelarstvu. Izvozni poljoprivredni artikli bile su itarice, povre, vino i med. To su bili vikovi, koje su seljaci ostvarivali nakon izmirenja poreza i vlastitih potreba, i koje su iznosili na trite. Pri prodaji vina postojao je monopol spahije da se prvo u roku od 2 mjeseca proda spahijino vino, a tek onda je trgovina bila otvorena i za seljake. Od stoarstva je najrazvijenije svinjarstvo u kraju oko Osijeka i Broda te u istonoj Slavoniji. U tim krajevima je jako razvijeno i ovarstvo. Openito je najvei proizvoa hrane bio kadiluk Brod a zatim akovo i Orahovica. Postojale su razlike u privredi slavonskog sela. Vlaka sela su bila dominantno stoarska, muslimanska sela su poljoprivredna, dok proizvodnja katolikih sela u toku osmanske vlasti doivljava promjenu. Katolika seoska raja sve vie zaputa poljoprivredu. To dolazi iz razloga da ele da ogranie proizvodnju svih kultura koje podlijeu desetini. Da bi kompenzirali gubitak, ova sela pojaavaju proizvodnju u domenu svinjogojstva, povrtlarstva i pelarstva67. Usljed ove pojave opadala je, u kontekstu timarske organizacije, rentabilnost Slavonije. To su najvie osjetili timarnici, pa pokuavaju raznim mjerama da nadoknade gubitke. Dok je u XVI stoljeu 1 kejl, kao jedinica za itarice, 20 oka, u XVII stoljeu, na zahtjev spahija, jedan kejl iznosi 40 oka (1 oka = 1, 283 kg). Situaciju na ovom planu nije popravila ni pojava novih kultura u XVII stoljeu- kukuruza i krumpira. Kao i u drugim krajevima Osmanskog carstava, tako i u Slavoniji, u XVII stoljeu naturalnu privredu zasnovanu na timarskom sistemu sve vie potiskuje robno-novana privreda. Tako se porezi tada zahtjevaju u novcu a sve je u vezi s potrebom drave za novcem za posade i druge rashode, te pojavom iltizama. Raja ja bila duna prema dravi i odreenu radnu rentu za popravke puteva, mostova, utvrda za sjeu ume i sl. U XVII stoljeu seosku raju tee pritiskaju poveani porezi te ei vanredni nameti. Vanredni nameti izbijaju za ratova a veinom je ovdje rije o otkupu hrane, esto prisilnog karaktera. Uz hranu, trebalo je vojsci staviti na raspolaganje vunu stoku i konje. Za ratova bilo je i nasilja vojnika nad rajom, u Slavoniji je najpoznatije pustoenje Tatara za rata 1663.-1664. godine. Vanredni nameti ne bi pogaali toliko seosku raju da su bili pravilno regulisani i kontrolisani. U poetku visoku

66 67

N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str 43. N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 62.

20

kvotu avariza daju 2-3 kue, a kasnije je to protegnuto na svaku muku glavu, pa i muku djecu iznad pet godina starosti.68 Neka sela u Slavoniji su bila djelomino osloboena poreza, kao privilegirana za izvjesnu slubu dravi. Takvi seljaci su bili vojnuci, martolosi a najvie derbendije. Vojnuka i martolosa nestaje jo u XVI stoljeu, dok se derbendije zadravaju do kraja osmanske vlasti. Derbendije su bili zadueni za sigurnost putnika na prometnicama, uvanje mostova, sjeu ume oko puteva i proganjanje hajduka. Derbendijska sela su obino bila blizu stratekih mjesta koja su uvali. U unutranjosti derbendije su veinom katolici, rijee muslimani, a u pograninom podruiju to su obino Vlasi. Najraniji derbenti su uspostavljeni u poekom i gorjanskom kraju. Tako 1580. godine u nahiji Joava ima 50 derbendijskih kua a u varoi Ivankovo ima 67 derbendijskih kua. Prometnica Orahovica-Valpovo je imala najveu koncentraciju derbendija, na tom prostoru je bilo najmanje hiljadu derbendijskih kua rasporeenih po selima. Za slubu su derbendije i upridije bili u Slavoniji osloboeni vanrednih nameta, ukonaivanja slubenika, erahorluka, devirme, sjee drvea, slube u tvravama i palankama, poreza za mitropolita i drugih obiajnih davanja. Pojedina sela su u popisima bila popisana s ovim olakicama i s tano navedenim obavezama. Tako raja sela Odvorci, Frkljevci, Pleternik, Kadanovci i Vrindol popravljaju i odravaju most na rijeci Orljavi.69 Prijelaze i klance nahije Kutjevo uvala je raja sela Tuinovci, Trbunjak, aglin, Kuniinci i enkovo. Tako je i s mostovima na Joavi i Vuki, dok glasoviti Sulejmanov most odravaju rajetini sela Tordinci, Naica, Vukojevaca, Podgoraa, Poljinca, Brckog Sela, Gundinaca, Sikirevaca, Donjih Andrijevaca, Oprisavaca, Garina, Gromanika i Slobodnice. Neka od ovih sela su od mosta bila udaljena i po 80 kilometara, pa ovo nije bio lagan teret za njih. U Slavoniji rano dolazi do pojave ograniavanja ovih povlastica kod pojedinih grupa stanovnitva. Prvi, oko 1560. godine, gube privilegije zidari i tesari za opravke utvrda, a zatim klesari topovskih kugli i izviai. Male dnevnice uivaju erahori, koji su popisivani meu rajom za podvoz i sjeu ume. Raja cernikog kraja bila je poznata po zidarstvu, 1682. godine oni obnavljaju Gradiku koja je stradala u poaru. Raja na Dravi, Dunavu i Savi bila je obavezna da slui vojsci na putu za Ugarsku kao laari i kolari. esto se deavalo da spahije tite raju od prekomjernih dravnih obaveza, da bi osigurali svoje interese kod raje. 70 U XVII stoljeu se odralo malo privilegiranih sela. U Slavoniji iza Dugog rata sve je ea pojava raje pod orujem. To je centralna vlast odobravala, s obzirom da su nepouzdani Vlasi stvarali rupe u odbrani granice. Tako se uvode poluvojne organizacije po pograninim selima, ali ponegdje i u unutranjosti (Kaptol, Velika, Gradite, Kutjevo, Pleternica, Brestovac, Kamenska) i to je bila vrsta vojvodaluka. Tako je 1591. godine povojaeno 16 sela da straare na Ilovi, 5 od tih sela su bila katolika a ostala vlaka.71 Ovi seljaci-policajci su, uz uvanje granice, sluili i u unutranjosti protiv hajduka. Upravo zahvaljujui ovome hajduija je ograniena u XVII stoljeu, ali je ovo imalo i negativnog odraza. Raja s orujem je mogla i da ispolji svoje nezadovoljstvo: 1600. godine raja ubija poekog kadiju, 1607. sudjeluje masovno u ustanku protiv dulusa a 1637. ubijaju vladiku Jevrema, koji je od katolika iznuivao novac za pravoslavnu episkopiju. U sluaju ubijenog kadije, Ibrahim-paa je amnestirao pobunjenu raju, jer je trajao Dugi rat, pa da ovi ne bi prebjegli neprijatelju. Posebno negativno se ovo pokazalo za Bekog rat (1683.-1699.), kada naoruana raja osjea kraj osmanske vlasti, pa prelazi na stranu Habsburgovaca.

68 69

N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str. 115. Popis sandaka Poege 1579. godine, str. 68. 70 N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str. 118. 71 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 191.

21

7. Grad, zanati i trgovina Slavonija je u predosmansko doba imala razvijenu urbano-gradsku sliku. Osmanska osvajanja i ratne operacije takoer unitavaju veliki dio srednjovijekovnog nasljea slavonskih gradova. Osmanlije u Slavoniji ne osnivaju nove ehere i kasabe kao u Bosni, ve stari slavonski gradovi vremenom zadobijaju orijentalno-osmanski izgled, ako su u njima ivjeli muslimani. Veina gradskih naselja s poetka osmanske vlasti ima dosta prorijeeno stanovnitvo, veinom su to starosjedioci, koji nisu pobjegli pred Osmanlijama. Odmah se doseljavaju i prvi muslimani u gradove kao posadnici i vojnici. Do poetka 50-tih godina XVI stoljea slavonski gradovi openito nemaju izrazitih obiljeija islamskih centara obrta, trgovine i kulture, ali u drugoj polovini istoga stoljea umjesto tvrave-varoi, imamo orijentalnu kasabu.72 Osmanska kasaba je morala imati stalno naseljeni demat ili mahalu muslimana, minimalno jednu damiju u kojoj se obavljalo pet dnevnih molitvi te dume i bajram namazi. Takoer je morala imati trg, ariju i sedmini pazar. Priznanje statusa kasabe za njene stanovnike je donosilo osloboenje od obiajnih i vanrednih nameta. U Slavoniji su postojali manji gradovi s veim administrativno-vojnim funkcijama i vei gradovi bez naroitih funkcija. U izvorima su termini za gradska naselja ehir i medine. U Slavoniji je bilo nekoliko kasaba, iji stanovnici uivaju privilegije gradskog stanovnitva, kao meusloja izmeu askera i raje. Na drugom mjestu su varoi, koje su u stvari bile palanke, a infrastrukturom su bile izmeu kasabe i sela. To je iz razloga jer se veina stanovnika varoi jo bavila zemljoradnjom i plaa zemljarinu. Odlike kasabe, s druge strane, jeste da se veina stanovnitva bavi raznim obrtima, zanatima i trgovinom. U kasabama je zastupljen i najvei procenat askera- vojnika, spahija, uleme, posadnika, inovnika i dervia. Najbolji primjer evolucije jednoga srednjovijekovnog grada u osmansku kasabu imamo na primjeru Poege. 1540. Poega ima 45 filuri kua katolika, iji paualni porez iznosi 4 pluga.73 Katolici se, iako ive u gradu, veinom bave zemljoradnjom a na elu im je knez Ivanu Antol. Muslimani su prisutni u tvravi kao posadnici. Dakle, Poega ima mali broj stanovnika zbog ratnih okolnosti. 1545. godine Poega ima 47 kua katolika, koji plaaju porez po kui u iznosu po 60 aki.74 Muslimani su i dalje u tvravi, azapi i belije a ima i neto Vlaha-martolosa. Knez je sada Miklo Ferenac a od zanimanja katolika u gradu se pominju kova, ptiar, kramar, sedlar, pokuarac, badar i zidar. Poega jo lii na srednjovijekovni gradi ali s dosta razvijenom trgovinom, to se vidi po visokim prihodima trnih pristojbi. U gradu je bilo ostalo 15 predosmanskih duana, a Mehmed-beg Jahjapai podie 60 novih duana. Gazi Husrev-beg podie u gradu hamam i karavansaraj, pa poinje transformacija grada u kasabu. Iza 1550. godine u grad se naseljava sve vie muslimanskog stanovnitva, koji tu veinom dolaze kao trgovci, zanatlije, inovnici i vjerska ulema. Ulamapaa otvara i prvu derviku tekiju (halvetije) a i drugi dostojanstvenici poput Murat-bega Tardia, Ferhad-bega te dizdara Hadi Mehmed-age podiu svoje objekte, duane i vakufe (zadubine). Njihovi graditeljski poduhvati, finansirani bogatim ratnim plijenom iz ratova po Ugarskoj, polako mjenjaju izgled Poege, koja dobija status kasabe. 1561. godine Poega ima nove demate muslimana, koje ubrzo evoluiraju u mahale, uz staru tvravsku mahalu. Katolici ive u posebnoj etvrti u junom dijelu grada i ve su manjina u gradu (60 kua). Muslimanskih domainstava ima 471, a u 36 domainstava su zabiljeeni tragovi konverzija. 75 Grad se proirio van srednjovijekovnih okvira a u njemu je popisano 49 krojaa, 13 trgovaca, 10 slastiara i niz drugih obrta i zanata. U gradu su 2 damije i 6 mesdida te vakufi Mehmed72 73

N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 45. isto, str.117. 74 isto, str.151. 75 isto, str. 234.-244.

22

pae, Husrev-bega i Jahja-bega. 1579. godine Poega je, uz Osijek, najvea kasaba u Slavoniji. Tada ima 10 mahala a zamjeena je i vea diferencijacija muslimana i katolika u gradu, pri emu su katolici potisnuti u posebno naselje oko potoka Vujak.76 Poega ima novu damiju (Murata III) te preko 500 muslimanskih kua. Katolika ima 51 kua na elu s knezom. Poega se, po izgledu i zanimanju stanovnika, vie ne razlikuje puno od ostalih osmanskih gradova u jugoistonoj Evropi. 1666. godine Poega ima 14 sakralnih objekata, jednu musallu te, izgleda, medresu i defterhanu. Broj kua dostie ukupno 800 a katolici se sada istiu kao bogati trgovci, koji pod inicijativom biskupa fra Ivana, osnivaju tu gimnaziju. elebija nam ostavlja detaljniji izgled Poege u XVII stoljeu, za tvravu kae da je estougaona s opkopom.77 Posebnu panju, kada se govori o gradovima u osmanskoj Slavoniji, zasluuje i Osijek. U XVII stoljeu Osijek je najvei slavonski grad. Grad je zaposjednut 1526. a Kasim-beg Peujski ga obnavlja do 1529. godine. Osijek na putu do kasabe prolazi sline promjene kao i primjer Poege. 1555. godine imamo najstariji zapadnjaki izvor s opisom Osijeka. Tu putopisac Hans Dernschwamm ne daje ba lijepu sliku grada. On kae da su zidine Osijeka kamene, ali da su artiljerijska mjesta na tvravi veoma loa, bez krunita i prsobrana.78 Dalje on tvrdi da "Turci" ive u varoi obzidanoj zidom, u kojoj su kue u stvari veinom kolibe od drveta i blata. U podgrau je stanje jo gore, tu su sve kolibe i duani, izmeu kojih su mali drveni mostii.79 Ovdje se mora uzeti u obzir i eventualna subjektivnost putopisca jer 1579. godine popis govori o dobrostojeem gradu punom stanovnika. Unutar tvrave je bila mahala asne carske damije, a van tvrave mahala asne Mustafa-paine damije te jo jedna mahala. Katolikih kua ima 26, a na elu im je bir. Osijek je po ovome imao naseljenu tvravu i ograeno podgrae a zapadno je bio poznati prostor za sajam s duanima i tandovima. Kraj Osijeka je bio i uveni Sulejmanov most, znamenitost za koju je znala cijela zapadna Evropa. Most i drveni drum preko baranjskih movara je vezivao Osijek s palankom Dardom. U XVI stoljeu Osijek ima neto manje kua od Poege, uz pomenutih 26 katolikih, bilo je i 319 muslimanskih kua. Tu je bilo 5 muslimanskih mahala s 2 damije i 3 mesdida. U XVII stoljeu Osijek prestie Poegu, kojoj ratovi, poari i kuge s kraja XVI i poetka XVII stoljea nisu pogodovali za razvoj. Osijek je tada najbogatiji slavonski grad, 1621. od mukate Osijeka riznica ubire prihode od 1,5 miliona aki godinje, a najvie prihoda je davao uveni osjeki sajam iako je trajao samo nekoliko sedmica godinje. 1626. imamo drugi zapadnjaki opis Osijeka, kojeg nam daje carski poslanik Atanasije Georgiceo. On navodi da u gradu ima do 300 kua te 8 moeja.80 Vaan izvor za Osijek u XVII stoljeu je Evlija elebi, on je ovome gradu posvetio najvie panje u obilasku Slavonije. Njegove opise treba uzimati s rezervom, jer je bio sklon pretjerivanjima. On navodi da se grad sastoji od srednjeg grada, citadele i vanjske varoi. S brojem kua i damija pretjeruje, ali nam daje vrijedne opise nestalih osjekih damija (Sulejmanije, Kasim-paine i Mustafa-paine). U gradu navodi i medrese, tekije, mektebe, sebilje, hamame, hanove, karavansaraj, duane i turbeta. Interesantan je njegov etnografski osvrt na stanovnike Osijeka, za koje kae da nose krajike kalpake i raznovrsne ohane s srebrnim tokama ta da govore maarski.81 Za Sulejmanov most kae da je imao ogradu od direka te da je 10 koraka mosta bilo pokretno, pa bi nou straari taj dio mosta podigli. Krajem XVII stoljea Osijek ima 7 damija i mesdida a 93 % stanovnitva su muslimani. 82
76 77

isto, str. 65. Evlija elebi: Putopis, Svjetlost, Sarajevo 1967., str. 237. (dalje u tekstu: E. elebi: Putopis) 78 Isto je u XVII stoljeu zamjetio i Evlija elebi. Isto, str.361. 79 Ivy Lenti-Kugli: Dva plana osijeke tvrave s kraja XVII stoljea, Osjeki zbornik, broj XVI, Muzej Slavonije, Osijek 1977., str. 115. 80 isto. 81 E. elebi: Putopis, str. 367. 82 Istorija naroda Jugoslavije, str. 627.

23

Virovitica krajem XVI stoljea ima oko 500 kua u 10 mahala te 8 kultnih objekata. 83 Detaljnijih informacija o Virovitici nemamo, s obzirom da se nalazila na samoj granici. Podaci koje nam daje elebi su takoer turi, on kae da je grad tijesan i smjeten usred visoke ume, koja ga okruuje. Navodi da je grad etverougaon te da ima jednu damiju. On navodi realniju brojku od oko stotinu kua, veinom drvenih, koje nastanjavaju gradski kapetan i posada. Podaci za dva stoljea su proturjeni, a jedino objanjenje za ovo jeste da je Virovitica iz popisa 1579. doivjela velika pustoenja i stagnaciju za Dugog rata, s obzirom da je pogranina kasaba. Despot Brod (Slavonski Brod), koji to ime nosi po titulitarnom srpskom despotu Berislaviu, krajem XVI stoljea je takoer kasaba s 151 muslimanskom kuom i 69 katolikih kua. Muslimani su ivjeli u tri mahale, a katolici u posebnom naselju. Tu je bila jedna damija (Carska) i dva mesdida ( Mehmeda elebije i Tuzdu Balije). Pakrac u isto vrijeme ima oko 200 kua u 4 mahale s 3 sakralna objekta. U Cerniku je bilo 151 muslimanska kua u 3 mahale i 45 hrianskih kua a grad je imao samo jednu damiju. Orahovica je takoer kasaba s 147 muslimanskih kua u 5 mahala, s 2 sakralna objekata, i 40 kranskih kua. Kasabe su i Duboac ( 138 muslimanskih i 29 kranskih kua), akovo (104 muslimanske i 29 kranskih kua) te Erdut, Dalj i Moslavina. U dva slavonska sandaka status kasabe je imalo 11 gradova krajem XVI stoljea. Slavonske varoi su bile: Sveti Mikleu (152 muslimanske kue bez mahala, 17 kranskih kua), Novigrad, Sikirevci, Gorjan, Podgora, Koka, Naice, Nivna (Levanjska Varo), Kara, epin, Motiina, Sveti ura, Voin, Stara Brezovica, Slatina, Kaptol, Vethi (Vetovo), Straeman, Velika, Kutheva (Kutjevo), Gradika, Sopje, Luan, Svinjar, Sveti Vladislav, Velika Slobodina, Sveta Katarina, Pakarski Sredel, Meuri, Dobra Kua, Kunevac i Bijela. Varoi nisu imale podjelu na mahale, u kranskim varoima najee je na elu bir, kao i na selima. Ukupno je u sandaku Poega bilo 22 varoi a u sandaku Pakrac 10 varoi. Veina varoi imala je katoliku veinu. Slika gradova i varoi u XVII stoljeu je otprilike ista, jedina nova kasaba postaje Kaptol, s dvije damije, ali status varoi gube Straeman, Pleternica, Naice, Nivna, Voin i Sopje. Osim kasaba i varoi, u Slavoniji za osmanske vladavine postoji jo jedna skupina specifinih naselja. To su bile krajike utvrde, naseljene preteno vojnikim i poluvojnikim redovima. Takva naselja su bila Jasenovac, Kamengrad, Granica, Buje, Sira, aklovac, Stupanica, Zdenci, Podborje (Daruvar), Kretelovac, eljezni i Kraljeva Velika. Kao to se vidi, veina ovih utvrda-naselja bila je u sandaku Pakrac. O ovim naseljima imamo malo podataka, veinom popisi dotiu samo posade i izvore finansiranja posadnika. Zato nam je za ovaj kraj naroito vaan Putopis Evlije elebija, koji je putovao ovim podruijima u drugoj polovini XVII stoljea. elebi je u svome djelu opisao slavonske gradove, varoi i utvrde: Jasenovac, Cernik, Veliku, Bijelu Stijenu, Pakrac, Sira, Stupanicu, Dobru Kuu, Voin, Viroviticu, Moslavinu, Poegu, Orahovicu, akovo, Brod, Osijek, Dalj i Valpovo. O naseljima na podruiju serhata, o kojima inae ima malo podataka, elebi predstavlja vrijedan izvor. Za Jasenovac elebi kae da ima 40-50 malih kua unutar etverougaone tvrave. Tu navodi i jednu damiju, hamam, malu ariju i ostale vojne objekte karakteristine za jednu krajiku utvrdu.84 U Cerniku on nabraja damiju (Sulejmaniju), dva mesdida, hamam, duane, hanove i mektebe. Kue su jednospratne i pokrivene indrom. Za Veliku kae da je vojvodaluk i nesigurno mjesto, kue su drvene i unutar utvrde a ima jedna damija. Za stanovnitvo navodi da se bavi lovom i ribolovom jer neprijatelj pustoi usjeve. Bijela Stijena ima damiju i vojnike kue a slino je u Sirau, Stupanici i Dobroj Kui. Pakrac ima drvene sirotinjske kue, tekije, damije, medrese, hanove, mektebe i hamam.
83 84

N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str 166. E. elebi: Putopis, str. 217.

24

b) Zanati
Najraniji zanati koji se pominju u osmanskoj Slavoniji su kovai, tesari i zidari. Te struke su u to doba i najpotrebnije s obzirom da traju ratne operacije te obnova naselja i infrastukture. U gradskim naseljima iza polovine XVI stoljea bilo je najvie tzv. malih poduzetnika, razliitih zanatlija i obrtnika. Najveim dijelom oni dolaze iz drugih osmanskih sandaka i naseljavaju se u gradovima. Od zanata i obrta su u drugoj polovini XVI stoljea u Slavoniji prisutni: brijai, bravari, potkivai, tavljai, grebenari, izmari, papuari, sedlari, krojai, slastiari, debedije (orunici), maseri, mesari, pekari, hamamdije, travari, pisari, kovai, krznari, tesari, ugljenari, kolari, laari, vodeniari, kalajdije, keedije (tkalci abe), zidari, eskindije (staretinari), kuhari, handije, bakkali (sitniari), bosadije (proizvoai jabune rakije), irakdije (proizvoai svjetiljki i voska), kaikdije (proizvoai pribora za jelo), kolakdije (izraivai runih okolopa), kopuzdije (izraivai ianih instrumenata), mestiije (izrada konih arapa-mestvi), mimari, mutabdije (izrada pokrivaa od kozje dlake), ptiari, sagrakije (izrada vreva), sarai (proizvoai konjske opreme od koe) i zlatari. Osmanski gradovi, po strukturi zanimanja stanovnika, se ne razlikuju puno od ostalih osmanskih gradova u jugoistonoj Evropi, to se vidi po irokoj lepezi zanimanja. Vidimo da ima i rijetkih zanata poput izraivaa muzikih instrumenata, apotekara i knjigovea. Od 70-tih godina XVI stoljea poinje organizacija zanata u esnafe, tako se pominju i ehaje pojedinih esnafa. Otvoreno je pitanje da li su esnafi u Slavoniji jadnokonfesionalni ili mjeoviti.85 O ovoj problematici nema dostatnih izvora za Slavoniju, mogue je da su pojedini zanati, poput koarskog, bili povezani s srodnim zanatima u cijelom Osmanskom carstvu.86 Malo se zna i o organizaciji esnafa u slavonskim gradovima, moe se pretpostaviti da je organizacija bila slina kao i u ostalim krajevima, s obzirom da je dosta zanatlija dolo s strane, pa su donijeli svoja iskustva i organizaciju s sobom. Krani po gradovima se rijee bave zanatima u ovo doba, uglavnom se nae poneki koar, krmar, zidar, kova, mitniar i tekli. 1579. godine najvie zanatskih radionica i duana imaju Osijek i Poega. Poega je tada pravi zanatski centar s 160 duana, dok je Osijek vie orjentiran na svoj poznati sajam. Zanatima i obrtima su se bavili i vii dostojanstvenici iz redova askera. Dugogodinji poeki dizdar Hadi Mehmed-aga je drao u Poegi ugledno konaite, pekaru, slastiarnu i restoran, u kome se sluilo dnevno 6 razliitih jela. On je mogao u svome hanu da ugosti 70-80 putnika. On je bio i timarnik a prihodi za slubu i ovi vanredni prihodi su bili tako veliki da su ga neslubeno zvali begom. U njegovu restoranu radilo je 30 sluavki, a imao je i drugo osoblje, pa je za to doba bio krupan ugostitelj. U Poegi je bilo i poprilino bogatih zanatlija, 1584. godine u pobuni tvravskih farisa je ubijen i opljakan potkiva Alija, pri emu je pljaka vrijedila 5000-6000 aki.87 Poega je specifina po velikom broju krojaa, a Osijek po laarima i kolarima. Slino ovima, i ostale kasabe u Slavoniji su imale manje ili vee zanatlijske arije. Od kraja XVI stoljea obrti poinju stagnirati a u esnafe se uvlai sve vie nestrunih i nepotrebnih elemenata iz sloja askera. Ova devijacija je zapoela jo za Selima II (1566.1574.), kada povlateni askeri poinju vriti razne pekulacije da bi uveali vlastite prihode. Tako u XVII stoljeu nailazimo u esnafima na bae i druge jenjierske titule, koje nisu imale veze s vojnim zvanjem ve kao privredno-zanatlijske titule.88 S druge strane imamo i pojavu uvlaenja esnaflija u jenjiere, tako da slabi ova vojna organizacija zbog priliva nevojnikih

85 86

N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str.89. isto. 87 N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 70. 88 N. Moaanin: Slavonija i Srijem , str.92.

25

elemenata. Tako su jenjieri i esnaflije, zbog svojih linih interesa, slabili oba osmanska sistema. Dosta zanatlija u XVII stoljeu propada, poput krojaa, koje upropatava prevelik uvoz tkanina i odjee, te mesara koji su ovisili od narudbi vojski u tranzitu. U Osijeku i Erdutu su se odrale velike klaonice za izvoz osuenog i usoljenog mesa. Nije poznato da li u Slavoniji u XVII stoljeu dolazi do zatvaranja esnafa usljed devijacija koje poinju da nagrizaju ovu organizaciju.

c) Carine i trgovina
U osmanskoj Slavoniji su postojale kopnene carine (trne pristojbe), carine na skelama te trne troarine (bac-i bazar). Ove carine i troarine su regulisane kanun-namama i defterima mukata (regalni prihodi koji su se davali pod zakup). Dodatne informacije o carinskom sistemu nam daju mufassal defteri i svjedoenja elebija. Trgovci su plaali carinu na robu koju su donosili na sajam, na kolski tovar se davalo 4 ake a na konjski tovar 2 ake. Ova tarifa je vrjedila za tovare penice, trave, rie, meda, sira, ribe, sapuna, izmi i papua. Na tovare jema, raa i prosa se uzimala 1 aka pristojbe. Na kolski tovar soli se ubiralo 8 aki a za konjski tovar masla ili ulja 4 ake. Ako se neto izvozilo iz sandaka, osim platna, na konjski tovar se ubiralo 2 ake. Carina za vino iznosila je 8 aki po buretu, ako bi se dovozilo za prodaju. Ako bi kupac vina isto htio preprodati, plaao je 12 aki po buretu. Ako se vino izvozilo van grada uzimalo se 4 ake po buretu. Za prodaju ovaca i koza se ubirala 1 aka na dvije glave, za goveda se uzimalo 2 ake po glavi. Ako bi govedo kupio mesar i on je morao platiti 2 ake, jer ga kolje za prodaju. 89 Oni koji su kupljeno govedo kupovali i klali za vlastite potrebe nisu plaali nita. Pri prodaji krave muzare od prodavaa i kupca se uzimalo po 2 ake, a na svinje od prodavaa i kupca po jedna aka. Na prodaju roba ili konja plaao je i prodava i kupac po 2 ake. Na prodaju kola balvana, greda, dasaka i ostale drvne grae uzimalo se od svakih kola jedna aka pristojbe. Za prodaju suhog groa, smokava i drugih kantarskih tovara uzimala se aka od prodavaa i aka od kupca. Sve to bi raja s sela donosila na leima ili na glavi za prodaju u gradu nije se ubiralo nita. Na prodaju novih volovskih ili konjskih kola se ubiralo jedna aka na dva kotaa. Interesantno je da je transport soli vodom bio osam puta manje ocarinjen od transporta kopnom, zato se tovari soli najee prevoze plovnim rijekama. Kopnena carina (bac-i-siyah) se naplaivala pri ulazu u grad. Zakon o osjekoj skeli iz 1579. godine vrijedio je za sve dravske skele (Sveti ura, Valpovo, Miholjac i Moslavina). Laa koja je pristajala ili istovarala robu na skeli je plaala na 1000 aki vrijednosti robe 30 aki carine. Na tovare hrane se ubirala 1 aka na dvije vree a za ribu ulovljenu na podruiju skele se davala desetina. Od tovara soli se ubirala 1 aka po tovaru. Na vino se davalo 15 aki po bavi a za preprodaju i dodatnih 12 aki. Na skelama se plaala i tranzitna pristojba, za dva pjeaka se ubirala 1 aka a za konjanika 2 ake. Stanovnici Osijeka za prijelaz s ivotinjama nisu plaali nita. Za prijelaz konjskih ili volovskih kola se ubirala aka po kotau. Od svinja i osuenog mesa se ubirala 1 aka a na prazne vinske bave se davalo 2 ake po bavi. Raja je za volovska kola plaala 1 aku po volu, a ako bi se vratili u roku od 3 dana za prijevoz nazad nisu plaali nita. Za prijevoz teglee marve za prodaju se ubiralo 2 ake po glavi prijevoznine. Carina na uvoz ita je iznosila 2% vrijednosti a za tranzit lae ubiralo se, ovisno o kapacitetu, 3-6 groa ili 1 zlatnik. Za skele na Savi vrjedila je posebna tarifa carina dosta slina tarifama na Dravi.90 Openito je rijena carina (umruk) za hranu i ito bila etiri puta
89 90

Popis sandaka Poege 1579. godine, str. 21. N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str. 77.

26

nia od kopnene carine, zato se itarice veinom izvoze rijenim prometnicama a stoka kopnenim. U tranzitnoj trgovini, uvozu i izvozu najvaniju ulogu igra Osijek. Osijek je bio najvei centar za izvoz itarica a vezuje trite Ugarske s tritima balkanskih sandaka. Drava je time i najznaajnija prometnica osmanske Slavonije. Iz Osijeka i Erduta stoka se izvozi najvie na jugoistok, a Osijek je i jedan od najvanijih punktova za snadbjevanje osmanskih armija u Evropi. Uz itarice i stoku se izvozi i dosta slavonske drvne grae. U eksploataciji uma glavnu ulogu igraju cerniki sandakbezi, koji posjeduju velike umske komplekse na Psunju. Drvna graa uglavnom ide vodenim putem za Beograd a eksploataciju vre zakupci. Glavni uvoz u Slavoniju ine metali i sirova rudaa, preteno iz Bosne, te luksuzni materijali i predmeti iz Venecije i Dubrovnika. Prodaja luksuzne robe je bila u nadletvu trnog inspektora (muhtesib), pa nije pomenuta u kanun-namama. Muhtesibi vre kontrolu kvaliteta robe koja se prodavala i igou tekstil, sirovu rudau, posue i sl. elebi pominje vaan izvoz slavonske ljive u posebnim bavama (fuijama) iz okoline Dalja, za potrebe proizvoaa rakije i poslastiare. elebi je registrovao u Slavoniji dosta trgovakih hanova ali je natkrivena arija (bezistan) izgleda postojala jedino u Osijeku. Osijek je imao najveu koncentraciju trgovaca u Slavoniji, 1579. ih je popisano 27. U izvorima se trgovci pominju pod nazivima bakal, tadir a esto i hoda. Postojali su sitni trgovci i veletrgovci a trgovina se vodi posredno i neposredno. Uz trgovce tu su i lihvari (ribahuri) i mjenjai novca. Visoki slubenici se esto bave posrednikom trgovinom ili se javljaju kao krupni kreditori i zakupci poreza. Pomenuti poeki dizdar Hadi Mehmed-aga se bavio unosnim izvozom kestena na jugoistok. U XVI stoljeu inicijativu u trgovini imaju Dubrovani i domai muslimani, dok ih u XVII stoljeu potiskuju novodoseljeni katolici iz bosanskog i klikog sandaka. U XVII stoljeu Poega ima tridesetak imunih trgovaca, koji se 1645. godine osjeaju dovoljno bogatim da su spremni finansirati obnovu slavonskih crkava.91 Najbogatiji i najpoznatiji meu njima je bio Matej Mihajlovi, koji je oko Poege imao poslove vrijedne jednog zeameta a sin mu je bio prizrenski biskup. Trgovina poinje da cvate od kraja XVI stoljea, a 1593. godine imamo primjer umrlih poekih trgovaca u Dubrovniku, koji su iza sebe ostavili imetak vrijedan milione aki. Poega je bila krupan trgovaki centar, tuda su prolazili trgovaki putevi iz Bosne u Ugarsku te trgovake rute za Beograd i jugoistok. Bogate i utjecajne muslimanske lokalne dinastije takoer su uputaju u trgovake transakcije i posjeduju velika krda krupne stoke i konja. Takvi su bili Memibegovii u akovu92, Ferizbegovii u Brodu, Malkoevii u zapadnoj Slavoniji, Jahjapaii i Ulamapaii u Poegi, potomci Murat-bega Tardia oko Orahovice. Tu su i Svetaki i Peainovii u zapadnoj Slavoniji, kao predstavnici kranskih dinastija. Trgovina u Slavoniji je vezana za dnevne, sedmine, mjesene i godinje sajmove i panaure. Najpoznatiji sajam je bio u Osijeku, koji je poinjao 2. maja svake godine. Sajam je donosio ogromne prihode pa ga je osiguravao poseban vojni odred. elibija je fascinirao ovaj sajam. On opisuje da je mjesto za sajam ureeno poput ahovske table, putevi su geometrijski i na njima su nanizani duani od drveta. Na polju su bile staje za konje i mejdan za kola, a tu se prodavala i stoka. Trgovci su plaali godinji zakup za duane a dolazili su sa svih strana.
91 92

N. Moaanin: Poega i Poetina , str. 94. Gazi Memi-beg, osniva akovake porodice Memibegovia. Porijeklom je Arnautin, slubuje po pograninim sandacima Poegi, Cerniku, Zvorniku. Osvaja Dobre Kue, akova, Zemunika, Pruta. Sultan mu daje akovo kao trajno leno, gdje je sagradio odak i stalno se nastanio. Tu su njegovi sinovi, unuci i praunuci kao krajiki velikai gospodovali sve dok akovo nije otilo iz osmanskih ruku. Sagradio je tri damije: u Mitrovici, Peuhu i Osijeku. Ne zna se sigurno kada je umro. Izgleda da je on pomenuti zvorniki beg Koda (Stari) Gazi Memibeg, koji je zaglavio u boju kod Siska 1593. Iza sebe je ostavio dva sina: Gazi Mehmed-bega i Ibrahim-bega. Safvet-beg Baagi: Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Izvaredno izdanje Matice Hrvatske za 1931. godinu, str. 50.

27

elebi tvrdi da je sajam zadubina Ibrahim-pae Novoeherlije, rodom iz epa i tri puta velikog vezira. 1685. ovdje general Lesle zatie 500 dobro opskrbljenih duana. Poznati sajmi su bili i kod Kaptola, Broda, akova, Valpova, Pakraca, Cernika i Velike. Sajmove su imala i poneka sela ( Sibinj) pa i mezre(Nutar). Prihodi sajmova se u XVII stoljeu daju pod zakup.

8. Vjerski ivot
Na podruiju osmanske Slavonije bile su zastupljene etiri konfesije. Najbrojniji su bili katolici, zatim muslimani, pravoslavci i malo protestanata. Katolici su inili veinu po selima i nekim varoima. Prije osvajanja Slavonija je, u crkvenom pogledu, bila pod jurisdikcijom Bosansko-akovake, Srijemske i Zagrebake biskupije. U toku osvajanja i ratova ova crkvena organizacija je zbrisana a mnotvo crkvi i manastira je stradalo.93 Za osmanske vladavine Slavonija je bila uglavnom pod crkvenom upravom Bosanske biskupije, a dijelom i Zagrebake i Peujske. U toku XVI stoljea aktuelan je spor zagrebakog i bosanskog biskupa nad Slavonijom, a u XVII stoljeu nadvladava utjecaj zagrebakog biskupa. No, ova crkvena administracija nad slavonskim katolicima bila je vie teorijske prirode, u Slavoniji se praktini utjecaj osjeao jedino od franjevaca. Franjevci su bili meu rijetkim klerikalcima, koji nisu pobjegli pred osmanskom vojskom. Njihov poloaj u Osmanskom carstvu bio je pravno regulisan poznatom ahdnamom sultana Fatiha iz 1463. godine. Franjevci su jedini bili odista zainteresirani za duebrinitvo nad slavonskim katolicima, dok zagrebakog biskupa vie interesuju crkvene dae, koje ubire u kraju oko Vake, Sopja, Moslavine itd. Za osmanske vlasti se zadrala podjela na crkvene upe, koje tada gravitiraju franjevakim samostanima, koji su se odrali u akovu i u Naicama. Do 1579. godine osnovan je samostan u Velikoj, koji ubrzo postaje katoliko duhovno sredite u Slavoniji. U Poegi i Brodu bili su takoer drveni manastiri i crkve. Slavonski franjevci su jo od 1517. godine ulazili u franjevaku provinciju Bosnu Srebrenu. Franjevci su se u svome djelovanju u Slavoniji za osmanske vladavine stalno suoavali s nedostatkom sredstava, objekata i vjerski obrazovanog kadra. 1571. godine stonski biskup Bonifacije Drakovi vri kanonski obilazak Slavonije. On konstatuje da je sveenika-svjetovnjaka ostalo malo u naseljima udaljenim od glavnih prometnica, te da ima neto sveenika u Poegi, Kaptolu i Cerniku. Za sveenike kae da se oblae kao obina raja, da ne bi privlaili previe pozornosti, a vjersku obuku vre od kue do kue.94 Mnogi slavonski sveenici bili su zemljoradnici ili zanatlije pa se u popisima ne pominju po zanimanju. esto nailazimo na sveenike batine iz predosmanskog doba u posjedu muslimana ili svjetovnjaka drugih konfesija. U popisu Poege 1579. godine nailazimo na rijetke sveenike: u varoi Gorjan sveenik Ivani, u selu ebuevci sveenik Radovan, u selu Bartolovci sveenik Joe, u selu Fara sveenik Rade, u selu Kuzminci sveenik Itefan, u selu Borheva (Borovo) sveenik Mihajlo, u selu Mezoboroba (Bobota) redovnika Malea, u selu Velika Bukovica sveenika Milka, u varoi Kaptol sveenika Balaa i u varoi Straeman sveenika Marka. Popis nam ukazuje na rijetke sveenike po profesiji, ali po izvjetajima crkvenih putopisa zakljuuje se da je veina slavonskog sveenstva bila iz redova svjetovnjaka, skromnog vjerskog obrazovanja. 1581. godine katoliki sveenici Slavonije i Srijema odravaju crkveni sinod u crkvi sv. Marije u Bajincima (Srijem), prisutni su predstavnici svih crkvenih upa ove dvije pokrajine s ciljem da se uspostavi vra crkvena organizacija. Pokuaj nije uspio pa papa Siksto V 1586. alje franjevca Jurja iz Tuzle da obnovi vjerski ivot u Slavoniji, on alje i fra
93 94

I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 183. isto, str. 220.

28

Luku Juriia u akovo i Cernu. Unato ahdnami iz 1463., Osmanlije nisu gledali na katoliku crkvu s simpatijama, s obzirom da je vrhovni katoliki poglavar-papa bio idejni zaetnik svakog kriarskog pohoda i svetih liga protiv Osmanlija. Za ratova se u ovom pograninom podruiju katolika crkva drala na oku, ne bez razloga. Osmanska vojska je znala u Slavoniji da zaposjedne manastire i protjera redovnike zbog podrke koju su pruali neprijatelju i odmetnicima.95 Izuzev ovakvih sluajeva, katolici su u Osmanskom carstvu uivali slobodu vjeroispovijesti a imali su mogunost da poruene crkve i manastire obnavljaju. Nove crkve, gdje ih "u nevjerniko vrijeme" nije bilo, nisu se smjele graditi po odredbama bosanske kanun-name iz 1516. godine. Takoer nije bilo dozvoljeno dranje krstova kraj puta.96 Ova pravila su vrijedila i za Slavoniju a provedbu nadgledaju mjesne kadije. Za popravak starih crkava i manastira, kojih je u Slavoniji bilo jako puno, ishoavala se posebna dozvola. 1612.-1618. Slavoniju obilazi misionar Bartol Kai. On pominje da je samostan u Naicama obnovljen i posveen sv. Anti Padovanskom. 1623.-1624. potpunije podatke imamo od apostolskog vizitatora Petra Masarechia. On navodi da samostan u Naicama ima 6 redovnika a onaj u Velikoj 10, od kojih jedan pouava mlae fratre logici. On se, kao klerik po profesiji, nepovoljno izraava o slavonskim sveenicima-svjetovnjacima, koji su u biti odravali vjerski ivot katolika u Slavoniji. 1629. godine imamo izvjetaj o stanju provincije Bosne Srebrene, koji govori da franjevakom samostanu u Naicama pripada administrativno 6 upa, te da tu ima 13 redovnika. Anonimni izvjetaj iz iste godine govori da su slavonske crkve uglavnom puste i esto bez krova te da traju antagonizmi izmeu fratara i svjetovnjaka. Za obje grupe kae da nepoudne apostolske vizitatore optuuju kod Osmanlija da su papine uhode.97 1631.-1637. za Slavoniju je zaduen upravo Petar Masarechi, ali on izgleda ne ini mnogo na promjeni stanja katolike crkvene organizacije na ovim podruijima. Nasljeuje ga Petar Sabbatini, koji u Slavoniju dolazi kao dobrovoljni misionar. Sabbatini se bori protiv sve veeg pritiska pravoslavne crkve, iji je vrhovni poglavar-grki patrijarh Kiril, elio svu katoliku crkvu i katolike da podvrgne pravoslavnoj hijerarhiji. Pravoslavni sveenici, u duhu te politike, poinju da ubiru, i silom, crkvene dae od katolika i nameu im svoje duebrinitvo, bez obzira na dogmatske razlike dvije crkve. Pravoslavni sveenici obino vre ovaj pritisak u dosluhu s lokalnim organima vlasti, dok katolici trae i dobijaju zatitu od sultana i centralne vlade. U XVII stoljeu najpoznatije slavonske katolike crkve su: sv. Duha s 3 oltara, koju je u Poegi podigao fra Toma Poeanin; crkva sv. Ante u Brodu, sv. Trojstva u Naicama, sv. Nikole kod Osijeka itd. Veina seoskih crkava su bile drvene, ima dosta oteenih crkava u kojima se vri liturgija te niz ruevina, koje nikada nisu ni obnovljene. Vjerska poduka se obavljala po franjevakim samostanima ali veinom od kue do kue.

b) Muslimani
Muslimanski vjerski ivot u Slavoniji nije se razlikovao od onoga u ostalim krajevima Osmanskog carstva. Jaanjem muslimanskih mahala u gradovima podiu se nove damije i mesdidi, a grade ih obino istaknute vojskovoe i namjesnici u vidu zadubina (waqf). Vakuf ( ara. "sprijeiti"," zadrati") je darovana mulk imovina, zatiena od prodaje, otuenja ili drugih oblika razvlaivanja data u vjerske ili dobrotvorne svrhe, putem koritenja njegovih plodova.98 Neke od zateenih crkava i samostana Osmanlije adaptiraju u damije, poput crkve u Poegi ili crkve sv. Trojstva u Osijeku. Bitno je podvui da ove crkve nisu
95 96

I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 220. Jugoslavenske zemlje pod turskom vlau, str.112. 97 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 221.

29

uzurpirane od katolike pastve, nego su bile naputene u vrijeme osvajanja, pa pretvorene u damije za potrebe posadnika i administracije. Prve damije i mesdidi koji se grade u Slavoniji nastaju po tvravama za potrebe vojske. Po veim muslimanskim selima postojali su mesdidi, a u manjim selima su bile ureene posebne prostorije za molitvu. Do kraja XVI stoljea podignute su desetine damija i mesdida po slavonskim gradovima, gdje tada dominiraju muslimani. Najvie islamskih vjerskih objekata imala su vea i naseljenija mjesta poput Osijeka, Poege, Orahovice, akova, Broda, Pakraca i Cernika. Damije i mesdidi u ovo doba i daju slavonskim gradovima klasini osmansko-orijentalni izgled i duh. Tome su doprinosili i hamami, hanovi, karavansaraji, javne esme i tekije. Najpoznatije damije su bile u Poegi (Sulejmanija, Jahja-begova), Osijeku (Sulejmanija, Kasim-paina, Mustafa-paina), Brodu (Sulejmanija) itd. 2/3 damija i mesdida bili su po gradovima, gdje je ivjela veina muslimana. Seoski mesdidi su bili od drveta, pa su u ratovima s prijelaza stoljea esto nestajali u plamenu. Pratei objekti uz damije bili su mektebi, hanovi, musafirhane, karavansaraji, hamami i imareti. U islamskim vjerskim objektima slui vjerska ulema. Oni su iz reda askera i uivaju veliki ugled u muslimanskom drutvu. To su prije svega imami (predvodnici molitvi), hatibi (dre propovijedi petkom na duma namazu), mujezini (pomau imama u molitvi), hasirdije (brinu se o prostirkama i sedadama), kajjumi (zadueni za istou, opremu i osvjetljenje damija), muarrifi (recitatori teksta s pomenom sultana i vakifa), sallahani (recitatori sallenajave smrtnog sluaja), dabije (skupljai vakufskih prihoda), mutevelije (upravitelji vakufa) i muallimi (vjerouitelji u mektebima). Ovi slubenici su plaeni iz riznice ili od vakufskih prihoda. U Slavoniji su prisutni i dervii, koji tu dolaze jo za osvajanja kao gazije (borci za vjeru) i u elji da potiu duh i moral osmanske vojske. U XVI stoljeu oni otvaraju tekije u Poegi (Ulama-paina), Kaptolu, Dalju i Osijeku. U popisima nalazimo dosta dervia, baba, deda, sufi i mevlana. Sve su ovo sinonimi za ove duhovnjake, koji su veinom bili iz reda heterodoksnih halvetija, mada ima i sinanija, mevlevija i nakibendija. Veina dervia je takoer ivjela po gradovima: Poegi, Osijeku, Dalju, Dubocu, Orahovici, Valpovu, Mikleuu i Moslavini. Neki od njih su bili na glasu, poput Gajibije, sahranjenog u Staroj Gradiki.99 elebija pominje u Slavoniji dosta medresa, ali o ovome nemamo drugih izvora, iako se da pretpostaviti da je u veim centrima poput Osijeka, Poege, Cernika i Valpova bilo i medresa.100 U osmanskim kasabama neizostavni su bili hamami i javne esme, bez kojih muslimani nisu nigdje ivjeli, dalje abdesthane i kupaone, hanovi i karavansaraji za potrebe putnika i trgovaca te imareti u humanitarne svrhe, kao javne kuhinje za siromahe. Svi ovi objekti islamske kulture i civilizacije na ovim prostorima bili su povezani s institucijom vakufa. Vakufe su zavjetali dostojanstvenici za dobrobit svoje sredine i kao Bogu ugodno djelo. Uvakufiti se moglo samo privatno vlasnitvo (mulk). Vakufski objekti razne namjene sa znaajnom arhitekturom, u kojima je bio koncentrisan cio vjerskoprosvjetni, kulturni i privredni ivot muslimana, inili su urbane kosture svih gradova, dok je profana, stambena arhitektura u odnosu na monumentalne vakufske objekte bila vrlo skromna.101 Vakuf u Slavoniji ipak nije tako esta pojava kao u Bosni ili Srbiji, s obzirom da je ovo nesigurno pogranino podruije izloeno ratnim pustoenjima. U Osijeku vakufe podiu Kasim-paa kao i sandakbeg Filibeli Mustafa-paa. Kasimpaa je uvakufio damiju, mogue i medresu, te niz vrtova. Mustafa-paa uz damiju
98

Sulejman Maovi: Znaaj i uloga vakufa u razvoju islamske doktrine i danas, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IX-X, sarajevo 1983., str. 124. 99 N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str. 89. 100 I. Mauran. Hrvati i Osmansko carstvo, str.219. 101 Adem Handi: Vakuf kao nosilac odreenih dravnih funkcija u Osmanskom carstvu, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knjiga IX-X, Sarajevo 1983., str. 113.

30

uvakufljuje i livade u nahiji Erdut. U Osijeku vakufe, uz administratore, podiu i ugledni trgovci poput Hadi Pirija. Poznat je i vakuf Sulejman-kapetana u kasabi Duboac: 25 trgovina, vodenica, stupa, vinogradi, livade i zemljita. Ovaj vakuf je odravao damiju u Dubocu.102 Zaim Berham u nahiji Orahovica uvakufljuje vodenicu, ifluke, livade, druga zemljita, vonjake i kestenjak. Sinan-beg Boljani 1582. u Cerniku uvakufljuje mekteb. Ferhad-beg, sin Gazi Husrev-begova subae Iskendera, uvakufljuje dvije mezre u nahiji Poega i vie nekretnina u nahijama Kamengrad i Orljava. Njegovi vakufi su odravali damije u epu i Jajcu.103 Ulama-paa uvakufljuje tekiju a sin mu Dnmez-beg turbe. Balibeg Malkoevi uvakufljuje mesdid u selu Vidovac. Poega i Poetina su imale najveu koncentraciju vakufa u Slavoniji. Cijela mahala katolika ("Frenk") u Poegi ivjela je na vakufskoj zemlji, pa su bili zadueni da odravaju esmu Mustafa-pae, kod Jahja-begove damije. Najvei vakuf ovdje je Mehmed-pain, koji odrava njegove zadubine u Beogradu: 92 duana, 14 vodenica, livade, ifluci, vonjak s kestenima i druge zemljine estice. Vakuf Jahja-bega u Poegi ine 42 trgovine, jedna kua za najam, estice za kue (531 aka prihoda), livada u Poegi, 3 dunuma vinograda i 5768 aki gotovine. Vakuf Hadi Ahmeda Mahmudovog je inio 7 duana i 1000 aki gotovine a vakuf mesdida pisara Mustafe je inio vrt u mahalu Alije Balija i 8000 aki gotovine. Vakuf mesdida Hadi Dafera je inio 6 duana, vrt od 7 dunuma kod Orljave i 10 000 aki gotovine. Poznat je i vakuf Gazi Husrevbega u Poegi od 12 duana, karavansaraja, hamama i 7 estica za kue. 1604. je prihod ovoga vakufa iznosio 10 632 ake.104 Siromana djeca u Osijeku su blagdanima dobivali darove od vakufa u vidu odjee, obue i drugih poklona. Svi ovi vakufi su zbrisani u Bekom ratu (1683.-1699.) a jedini materijalni dokaz ivota muslimana u Slavoniji su rijetki niani.105

c) Pravoslavci
Pravoslavci dolaze u Slavoniju tek s Osmanlijama kao vlasi-stoari iz Srbije, Vlake i Srijema. S njima dolazi i njihovo sveenstvo. Najvea koncentracija pravoslavaca bila je u sandaku Cernik i na sjeverozapadu sandaka Poega. Vjerovatno iza 1560. godine je osnovana u Poegi pravoslavna eparhija, koja do 1579. dobija stepen mitropolije. Time je formirana pravoslavna crkvena hijerarhija u Slavoniji. Ubrzo se ova pravoslavna organizacija poinje nametati i domaem katolikom stanovnitvu, koristei slabu katoliku crkvenu organizaciju. U mnogim krajevima Slavonije pravoslavni popovi ubiru crkvene dae i mitropolitov novi i od katolika, a zauzvrat im pruaju odreene duebrinike usluge. U popisu 1579. godine nailazimo na brojna katolika sela u sandaku Poega koja su osloboena davanja mitropolitova novia za derbendijsku i druge slube dravi (Odvorci, Frkljevci, Pleternica, Kadanovci, Vrin Dol, aglin, enkovo, Tulnik itd.). Dakle, veliki broj katolikih sela bio je podreen pravoslavnoj hijerarhiji. U XVII stoljeu bolja franjevaka organizacija uspijeva da suzbije ovu pojavu a izbijaju i nemiri katolike raje, tako 1637. katolici ubijaju vladiku Jevrema zbog pokuaja ubiranja poreza za pravoslavnu crkvu.
102 103

Popis sandaka Poege 1579. godine, str.115. N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 45. 104 F. Cviko: O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Poegi, str. 77. 105 U Slavoniji nailazimo na tri vrste muslimanskih nadgrobnih spomenika-niana: u obliku veih obeliska s ispupenjem kao polulopta na vrhu; u vidu veih rustinih stela, kao uspravni stoer s krovom na dvije vode i niani s nevjeto izvedenim turbanima. Niani su arhainog oblika, grubo klesani a na njima su este oznake poput polumjeseca, luka i strijele, jabuke, tapa, tordirane vrpce, sjekire, tubastog maa i sl. Niani mukaraca su imali na gornjem dijelu turban a niani ena isklesane ukrasne kape. Niani su ukazivali i na status pokojnika, a to se postizalo razliitim klesanjem turbana. Tako se moe i odrediti profesija, pa se razlikuju niani trgovaca, uleme, dervia, posjednika i drugih uglednika. Natpisi na nianima su pisani bosanicom, arapskom, turskom i perzijskom ali su najee bez natpisa. Niani domaeg porijekla, koji su nastali u XVI stoljeu, izvedeni su u obliku islamsko-osmanskih niana, redovito bez natpisa. U Poetini nalazita niana su Kujunik, Rudina kod eavca, zemljite Metlika itd. N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 106.

31

Pravoslavni Vlasi su imali nekoliko svojih crkava i manastira u Pakri, Antinu i u zapadnoj Slavoniji. Glavno duhovno sredite pravoslavaca Slavonije bio je manastir Duzluk kod Orahovice, gdje je 1594. zavrena i nova manastirska crkva. 1595. godine mitropolit i mnoge pravoslavne obitelji prelaze na stranu Habsburgovaca za Dugog rata. Pojave migracije pravoslavaca prema habsburkim zemljama je uzrokovana prije svega poveanim poreskim pritiskom, kao i poetkom ukidanja privilegija Vlasima. Unato tome, poeka mitropolija nastavlja da uiva podrku Osmanlija, a nove migracije u XVII stoljeu dovode nove pravoslavce. Iako je u Osmanskom carstvu dravna vjera bila islam, druge konfesije uivaju pravo vjeroispovijesti i crkvene organizacije. Osmanlije se nisu mjeali u crkvene poslove katolika i pravoslavaca u Slavoniji, izuzev ako je bila ugroena dravna sigurnost. Pravoslavni Vlasi uivaju velike povlastice i odreenu samoupravu a poeki katolici uivaju povlastice "kao nigdje u Turskoj".106 U Podravini je bilo neto protestanata, uglavnom luterana i kalvinista. Reformacija je uivala simpatije Osmanskog carstva, pa se dosta proirila u Ugarskoj ali dijelom i u Slavoniji. Ta zajednica je brojala nekoliko hiljada vijernika i odmah je upala u oi rimskoj kuriji. Tako 1623.-1624. Petar Masarechi tvrdi da je veina stanovnika oko Valpova prela na protestantizam. Navodi da su centri reformacije u Slavoniji Sveti Jurje, Segregorijanci i Marijanci.107 1551. godine je zabiljeen i crkveni sabor kalvinista u selu Tordincima, sjeverozapadno od Vinkovaca. O prirodi konverzije na protestantizam ovdje se ne zna puno, kao ni o crkvenoj organizaciji protestanata u Slavoniji pod Osmanlijama.

9. Serhat i otpori osmanskoj vlasti


Serhat ili krajite je bila pogranina odbrambena zona. ivot na granici je bio specifian a vei dio aktivnosti stanovnitva bio je usmjeren ne odbranu. U Slavoniji se serhat prostirao na veem dijelu sandaka Cernik i na sjeverozapadu sandaka Poega. Naselja u unutranjosti su imala tvravske posadnike, obino mustahfize, kojima je zapovijedao gradski dizdar. Najvea koncentracija vojske u Slavoniji bila je upravo na serhatu a u unutranjosti u vanijim centrima poput Osijeka, Poege i Broda. Serhat nastaje u ratnim operacijama u prvoj polovini XVI stoljea, a oslanja se na ranije prototipe odbrambenih zona koje su se formirale i
106 107

N. Moaanin: Poega i Poetina, str.93. I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str.221.

32

propadale. Drava je posveivala veliku pozornost serhatu, pa i namjesnici u pograninim sandacima imaju vee ovlasti i inicijativu od onih u unutranjosti. Sistem serhata se sastojao od niza utvranih gradova, varoi i utvrda organiziranih u kapetanijama. Sjedita kapetanija bila su u Jasenovcu, Virovitici i Osijeku. Kapetanija u Jasenovcu je ukinuta ve 1660. godine.108 Jedini pomen kapetanija u Osijeku i Virovitici imamo u Memibegovievu opisu Bosne iz 1624. godine.109 U sklopu slavonskog serhata bile su stalne posade u Virovitici, Brezovici, Slatini, Mikleuu, Voinu, Kamengradu, Poegi, Zdencima, Podborju, Sirau, Dobroj Kui, Kretelovcu, Pakracu, Cerniku, Granici, Moslavini, Meuriu i Kraljevoj Velikoj. Posadnici su u XVI stoljeu esto uivali kolektivne timare za slubu, a u XVII stoljeu su postali plaenici (ulufedije), koji su dio plae dobivali u novcu a dio u hrani. 1577. godine osmanske posade u Slavoniji broje 2860 ljudi, to je vie nego to ima neprijateljska strana serhata. Ulufedije su se dijelile na mustahfize (uvare, posadnike), azape (tvravsku pjeadiju), farise (konjanike), topnike i martolose. U Slavoniji su u nekim utvrdama u unutranjosti sluili i jenjieri te ofanzivni konjanici- belije. Svi ovi vojni redovi bili su muslimanski, izuzev martolosa koji su bili veinom pravoslavni Vlasi. Vojnici su se organizovali u demate, koji su se dijelili na ode i buljuke. Buljuk je odgovarao desetini a demati se razlikuju po rodu i broju. Na elu demata su age, na elu ode-odabae a na elu buljuka- buljukbae. Zapovjednici topnika su se zvali ser topi, topibae ili topi-age. Gradski zapovjednik (dizdar) obino je bio aga mustahfiza, dok su najbrojniji vojnici bili farisi, konjica koja je morala da brzo reaguje na neprijateljski upad. Najozoglaeniji su bili Vlasi-martolosi, koje je narod prezirao zbog svireposti i odvoenja djece u ropstvo. Zbog razornog djelovanja martolosa, 1586. godine hrvatski staleki sabor donosi drastinu odluku da se zarobljeni martolosi prvo ispitaju a zatim ivi nabiju na kolac.110 Slina odluka ponovljena je i dvije godine kasnije. Martolose su vodili juzbae, kalauzi, sermaje, divane i odabae. Odredom od stotinu martolosa je zapovjedao juzbaa, dok su kalauzi bili izviai i vodii kroz neprijateljsku zemlju. Svaki vojnik je za slubu uivao berat s unesenom dnevnicom i hranom u naturi. Dnevnice su varirale od utvrde do utvrde, najbolje plaeni su age (13-20 aki dnevnice) a najmanje martolosi II. Demata (3-4 ake dnevno). Svi demati su imali zastave i ambleme, o kojima se brinu alemdari i bajraktari. Posadnici, veinom muslimani, su imali tvravske mesdide i posebne imame. Najbrojniju posadu je imala Virovitica, koja je i najvanija utvrda na slavonskom serhatu. Viroviticu je uvalo 290 farisa, 150 azapa, 80 mustahfiza, 40 martolosa i 10 topnika. Brezovica je imala 310 graniara, Slatina 200 graniara, Voin 210 graniara, Poegu je osiguravalo oko 200 timarnika te 50 farisa i 40 azapa, Kamengrad 130 graniara, Mikleu 110 graniara itd. U unutranjosti je Osijek imao najjau posadu, zbog stratekog znaaja grad na putu za Ugarsku i Sulejmanova mosta. Plae graniara dolazile su od raznih mukata (izvora regalnih prihoda koji su se davali pod zakup), koje su nekada bile jako udaljene. Primjerice, 1549. godine posadnike Mikleua isplauju prihodi carske solane u Akhioli, na Crnom moru. 1550. posade Brezovice i Slatine plaaju prihodi solane Gl Tekfur na Mramornom moru.111 1586. godine slavonski serhat uva 3030 graniara rasporeenih u 21 utvrdu, od ega su 1/3 bili farisi. Izdravanje ove vojske je godinje kotalo oko 60000 zlatnika, to se nije moglo pokriti od lokalnih izvora prihoda. Unato ovom odbrambenom sistemu, neprijatelj je znao da zaobie odbranu i udari na slabo branjenu unutranjost. Najslabije branjena je bila
108 109

Hamdija Kreevljakovi: Izabrana djela I, Veselin Maslea, Sarajevo 1991., str. 28. isto, str. 150. 110 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 156. 111 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 188.

33

Podravina, to neprijatelj koristi: 1558. Marko Horvat tuda prodire do Samobora, 1561. Nikola Zrinski Stariji do Podravske Moslavine a 1664. Nikola Zrinski Mlai, u zimskoj kampanji, prodire do Osijeka te pali Dardu i Sulejmanov most. Osmanlije su donekle bili i sami odgovorni za ove propuste, primjerice vitalna utvrda na tom podruiju- Sopje, bila je dugo naputena i ruevna. Drugi problem je bio nedostatak sredstava pa su posade nerijetko bile prorijeene u vanim utvrdama. Broj posadnika u XVII stoljeu je neto vei od 3000, to su tada veinom muslimani koji obrauju zemlju (soldaten-bauer). Dakle, rije je o vojniku-zemljoradniku, koji je nekada bio i trgovac.112 U sluaju potrebe formirane su i poluvojne organizacije vojvodaluka, kao u Kaptolu, Velikoj, Graditu, Kutjevu, Pleternici, Brestovcu i Kamenskoj. Na tlu serhata se uz pravoslavne Vlahe pominju i Predavci, katolici organizirani po vlakom uzoru ivota. S obje strane granice se prostirao dosta irok pojas "niije zemlje", koja je bila pusta i spaljena te bez stanovnitva. Na tom podruiju su se postavljale zasjede, doekivao i proganjao neprijatelj. Mirovni ugovori i primirija na granici nisu znaila mnogo ni jednoj ni drugoj strani. Tu se stalno vodio tzv. mali rat. To su bili stalni pustoei i pljakaki upadi na neprijateljsko podruije, testiranje odbrane i uznemiravanje. esto su izbijali mali ratni sukobi s mnotvom rtava. Osmanlijama ova taktika odgovara vie u XVI stoljeu a habsburkim graniarima u XVII stoljeu. Mali rat je bio karakteristina pojava u cijelom graninom podruiju, koje ni sultan ni beki car nisu mogli sprjeiti, iako su tetili meusobnim odnosima dvije zemlje. Graniarima ova taktika odgovara prije svega zbog ratnog plijena, kao dodatnog izvora prihoda. Ovo je odista bila nezaustavljiva pojava, napad neprijatelja je obino izazivao odmazdu, i tako se to vrtjelo u krug. U svim krajevima Osmanskog carstva, gdje se usljed nadmorske visine osjeala slabije vlast i kontrola, se javljao problem hajduije. Tako je bilo i u Slavoniji, gdje hajduci imaju idealna skrovita po planinskim masivima Psunja, Papuka, Krndije i Dilja. Teko da se moe rei za hajduiju da je to bio pokret za osloboenje od osmanske vlasti, iako hajduci esto surauju s neprijateljskim vojskama pri njihovim prodorima u Slavoniju. S druge strane poznato je da su se esto hajduci "mirili" s osmanskim vlastima, koje ih onda uzimaju u derbendijsku ili policijsku slubu. Ovdje je vie rije o socijalnom fenomenu raje koja bjei u planine od pretjeranih vanrednih nameta i prikljuuju se harambaama-voama hajduka. Ovi hajduci bi zatim pljakali i ubijali bez obzira na konfesiju, pa je ovo pokret lien bilo kakve ideologije. Hajduka taktika je bila brz napad, obino iz zasjede na putevima, i brzo povlaenje. Djelovali su samo za toplijih mjeseci, dok se zimi povlae u sela i gradove kod svojih jataka (pomagaa). Osmanlije su hajduke strogo kanjavali, po erijatu je kazna za drumsko razbojnitvi bila smrt. Slavonski hajduci su bili dosta odvani a blizina granice im prua vee mogunosti djelovanja, posebno u ratnim okolnostima. 1595. godine hajduk Lovro Ili djeluje u okolici Bijele Stijene i Poege, on je navodno na megdanu ubio poekog sandakbega a zatim i sam poginuo.113 Iste godine hajduk Vid Kovaevi napada Vrhovce i ovladava naseljem, ubivi prethodno dizdara Ismaila. On je ubio i Hasana, sina poekog sandakbega, pa ga je sandakbeg okruio kod Vrhovca i pobio cijelu ovu hajduku etu. Juna 1595. godine hajduci na elu s Franjom Iliem tajno ulaze u Poegu, pale i pljakaju varo a zatim bjee. Njih je kod Velike unitio bosanski sandakbeg Mustafa-beg. Krajem aprila 1599. godine Herbertstein provaljuje u Poetinu, gdje mu se pridruuje Luka Senevi s 500 hajduka. Oni zajedno pale poeku varo, ubivi kadiju i sandakbega Mustaj-bega. Po povlaenju Herbertsteina, Senevi bjei u ume. Maja iste godine hajduci napadaju osjeki most i djelomino ga spaljuju. 1600. godine hajduke vojvode Mato i Marko Lapsanovi pale
112 113

N. Moaanin: Slavonija i Srijem, str. 139. I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str.168.

34

Bijelu Stijenu, Pakrac, Gradiku, Brod i Drenovac.114 Njih kod Kobaa razbija poeki sandakbeg, koji zbog saradnje s hajducima na kolac nabija franjevakog gvardijana Velike. 1603. hajduk Mato Lapsanovi djeluje oko Dobre Kue i pridruuje se haranju vojske Drakovia i Trautmansdorfa. Oni pale varo u Pakracu i Poegi. Hajduci su za Dugog rata bili prava poast za osmanske vlasti zauzete ratom. U nedostatku vojnika, hajduci su smjeli da pale i napadaju i velike kasabe. 1611. godine oni koriste nezadovoljstvo vojske, koja se buni i dva puta haraju Poegu. 115 Ekspanzija hajduije poinje iza 1595., kada je Poega prvi put izdvojena iz bosanskog ejaleta, a traje u prvoj polovini XVII stoljea. Hajduci su veinom katolici i slobodno se kreu po osmansko-habsburkoj granici. Najpoznatiji hajduk ovoga stoljea je Zemunac uro Mati, koji sredinom XVII stoljea 4 godine etuje po Slavoniji, operirajui iz naselja Vrhovac. Naoruana katolika i muslimanska raja od sredine XVII stoljea suzbijaju hajduiju, da bi do ponovne ekspanzije dolo s novim ratom 1683. godine. Jedina velika buna u Slavoniji za osmanske vladavine takoer nije bila "narodnooslobodilaka". 1607. godine u Slavoniji se trai novi vanredni namet- dulus. Dulus su trebali platiti franjevci, jer su bili osloboeni svih dravnih obaveza. Dulus je iznosio 15 aki po kui a od Slavonije se trailo ukupno 2000 talira. Dulus je bio odreen zbog stupanja novog sultana na prijestolje. Ovdje je bilo rije o zakanjelom dulusu za sultana Ahmeda I, koji je stupio na vlast 1603., ali se dulus zbog ratnih okolnosti nije mogao prikupiti.116 Sami iznos nije bio veliki i optereivajui, no trajala je napetost iza Dugog rata a mogue da su Osmanlije htjeli da dulus pretvore u redovni porez. Franjevci su dulus prebacili na katoliku raju pa izbija pobuna. U poetku ustanici postiu izvjesne uspjehe, ete Mate Delimanovia zauzimaju Ilok i Antin, ete Slavetia zauzimaju Sira a Franjo Kolakovi zauzima Koba na Savi. U operacijama su se istaknule i dvije ene- Kata Delimanovi i Mara Margeti.117 Brzom vojnom akcijom poekog sandakbega Husejn-pae Sulejmanovia nepovezani ustanici su brzo razbijeni a oko 50 istaknutih etovoa su pogubljeni u akovu.

10. Beki rat (1683.-1699.) i pad Slavonije


Jo za trajanja osmanske vlasti u Slavoniji, bile su poznate vizije propasti osmanske Slavonije. Takve vizije je imao poznati dervi Gajibija. 1635. godine sline prognoze zapisuje osjeki imam Ahmed, pozivajuji se na Vejsil-efendiju iz Skoplja. Ova proroanstva bila su popularno tivo krajikog stanovnitva Slavonije.118 1682. bliilo se istjecanje Vavarskog mira, iz 1664., izmeu Osmanlija i Habsburgovaca. Habsburgovci nastoje da produe mir jer su zauzeti problemom panskog nasljea, ali im izaslanik na Porti Albert Caprara izvjetava da je to nemogue zbog ratobornog velikog vezira Kara Mustafa-pae. I u Slavoniji se znalo za predstojei veliki rat, 6. marta fra Luka Ibriimovi pie zagrebakom biskupu Martinu Borkoviu o prikupljanju hrane za veliku osmansku vojsku, popisivanju vojnika, dovlaenju
114 115

isto, str 175. N. Moaanin: Poega i Poetina, str.78. 116 isto, str. 79. 117 Istorija naroda Jugoslavije, str. 625. 118 N. Moaanin: Poega i Poetina, str. 94.

35

topova, gradnji rijene flote na Dunavu i popravljanju utvrda.119 6. avgusta 1682. je na vratima Topkapi Saraya u Istambulu izvjeen tug u pravcu zapada, pa vie nije bilo sumnje u ratne namjere Osmanlija. No, Osmansko carstvo je tada ve bilo na izmaku snage, kao to e predstojei rat i dokazati. Cijelu zimu 1682. i proljee 1683. godine fra Ibriimovi pijunira Osmanlije za zagrebakog biskupa. On navodi veliku koncentraciju vojske kod Osijeka, prisustvo jenjiera i glavne opskrbne centre. Osmanlije su saznali za njegovu djelatnost pa ga osuuju na smrt, ali on je uz otkup puten na slobodu. 120 Poetkom juna 1683. s glavninom vojske u Osijek stie Kara Mustafa-paa. On princu Hermanu Badenskom kao casus belli navodi stalne pogranine napade i pustoenja habsburkih vojnika. Pomoni odredi iz Slavonije odlaze s glavninom vojske prema Beu, ostavivi Slavoniju nedovoljno zatienom. 14. jula poinje dvomjesena opsada Bea a nesmotreni Kara Mustafa-paa odugovlai omoguivi dolazak habsburkom savezniku Janu Sobieskom, na elu poljske vojske. Drugu greku ini ostavivi prilaze gradu s Dunava slobodnim. 8. septembra pred iznenaenog Mustafa-pau izbija poljska vojska, koja 12. septembra u otvorenom boju estoko porazuje osmansku vojsku. Osmanlije se povlae a Sobieski ih sustie kod Parkanya i opet porazuje 8. oktobra. Vijest o porazu Osmanlija brzo se prenijela Evropom, oprezni car Leopold nudi sultanu mir ali Porta ne odgovara, vjerujui u pobjedu osmanskog oruja. Glavne borbe se poinju voditi u Ugarskoj, dok Slavoniju napadaju hrvatski graniari, pojaani habsburkim odredima. Slavonske posade su bile malobrojne, veina vojnih efektiva je poraena u Ugarskoj a vlada i jaka demoralizacija. 5. marta 1684. situacija se pogorava kada se formira Sveta liga protiv Osmanlija (papa Inocentije XI, Mleteka republika, Poljska i Habsburgovci). Sada se Osmansko carstvo nalo napadnuto s svih strana, bez saveznika. Slavoniju napadaju iz Hrvatske generali Jakob Lesle, Sigismund Trautmansdorf, Johann Joseph Herbertstein i ban Nikola Erddy. Sredinom jula 1684. godine Lesle napada prvo Viroviticu, ija se posada hrabro brani. Bombe i granate, koje su padale po gradu su stanovnici prekrivali mokrim krpama i pokrivaima da bi sprjeili poare. Osmanlije iz Slatine kreu u pomo Virovitici, ali ih Trautmansdorf razbija. Nakon ovoga demoralisana posada Virovitice se predaje 25. jula. 1684. odmah po prodoru habsburke vojske u Slavoniju, aktiviraju se i hajduke ete. U Poetini ustanak predvodi pomenuti fra Luka Ibriimovi, a hajduke voe i drugdje postaju saveznici Habsburgovaca. 30. jula Trautmansdorf, pukovnik Ivan Makar i etovoa Josip Koljakovi prisiljavaju Brezovicu na predaju. Makar spaljuje Mikleu a muslimansko stanovnitvo poinje masovno bjeati pred habsburkom vojskom i hajducima. Trautmansdorf osvaja Sopje a pukovnik Serau potpuno unitava Podravsku Moslavinu. Uz pomo etovoe Ivana Matijevia, Lesle prisiljava Slatinu na predaju a naselje spaljuje. Ustanici i etovoe poinju odmah na osvojenom podruiju da pustoe i pale sve osmansko i muslimansko.121 1685. godine ban Erddy provaljuje u sandak Cernik gdje, uz pomo etovoa Ivana Sekule i Franje Ilia, osvaja Kraljevu Veliku i Bijelu Stijenu. 9. avgusta Lesle kee iz Virovitice na Osijek. Usput kapetan Gapar Balog prisiljava Miholjac na predaju, zarobljava 81 muslimana s enama i djecom i sve ih zatvara u kulu, a u gradu ostavlja posadu. Meu posadnicima su bili i "narodni vojnici" tj. hajduci koje su Habsburgovci primili u slubu. Lesle 12. avgusta kod Karaice razbija osmanski odred iz Osijeka, koji su krenuli u pomo Valpovu. 14. avgusta on se utaborio ispred Osijeka, opet razbija osmanske odrede iz grada i zauzima palanku. Protiv jake osjeke tvrave, u kojoj su se zatvorili Osmanlije, nije mogao nita. Civile su Osmanlije prethodno evakuisali Dravom. Svi vojno sposobni su bili u tvravi, a meu njima i tri sandakbega, meu kojima i poeki Osman-paa Bonjak. Lesle pali

119

I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 243. M. Imamovi: Historija Bonjaka, str. 280. 121 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str. 250.
120

36

palanku i vitalni Sulejmanov most i povlai se. Ovaj podvig ga je proslavio u Evropi, a biskup Passaua u ovo ime dri misu zahvalnicu- Te deum laudamus. Osmanlije do kraja proljea 1686. obnavljaju osjeki most i dodatno utvruju Osijek. Namjeravali su napasti Viroviticu da smanje pritisak na Budim. Serasker Sulejman-paa nareuje dizdaru Osijeka, Osman Ahmed-pai, da budno pazi na most, koji je krucijalan za ugarski front. Mustafa-paa Funduk kree na Viroviticu ali je razbijen kod Orahovice od Ivana Makara. Makar zatim pali Orahovicu, Sira i okolna mjesta pobivi oko 500 osoba oba spola.122 Za to vrijema Erddy pustoi aklovac, Pakrac, Cernik i Kamengrad. 2. septembra Osmanlije su dodatno pogoeni padom "kue svetog rata"- Budima, unato fanatinom otporu posade. Iz Ugarske zatim nastupa Badenski koji, nakon osvajanja Darde i Peuha, izbija pred Osijek. Posada Darde je pri povlaenju onesposobila most za sobom, cijelu no 3./4. oktobra 1686. je gorio Sulejmanov most, tako da od njega nije ostala ni greda. Juna 1687. u Osijek stie veliki vezir Sulejman-paa s novim trupama iz Male Azije i Sirije. Pred Osijek stie i habsburka vojska koju vodi Karlo Lotarinki. Napad Karla na Osijek je odbijen, pa on koristi ratnu varku i povlai se preko Drave namamivi Sulejmanpau da ga progoni. U otvorenom boju kod Nagy Harsanya 12. septembra Karlo porazuje Sulejman-pau. Na vijest o ovom porazu jo se vie rasplamsava hajduija u Slavoniji. Ne ekajui daljnji razvoj dogaaja, veina slavonskih muslimana bjei da bi sauvali ivote. Oni pale svoje kue, razaraju sela i unitavaju nepokretnu imovinu da ne bi pala u ruke neprijatelju, te bjee preko Save.123 6. septembra car Leopold daje proglas pozivajui kransko stanovnitvo pod osmanskom vlau da se digne na oruje i pridrue carskoj vojsci. Karlo Lotarinki alje iz Ugarske Hansa Dnnewalda s 10 000 vojnika u Slavoniju. Dnnewald i grof Ivan Drakovi 14. septembra 1687. prisiljavaju Voin na predaju, zarobljene muslimane zatvaraju u kulu a zarobljene Vlahe angauju kao nosae u carskoj vojsci. Zatim napadaju Valpovo dok su Naice naputene. Za to vrijeme osjeki dizdar Dafer-beg zatvorio je grad, ali ima problema s disciplinom. Muslimani iz grada masovno bjee zbog blizine carske vojske, oajni stanovnici su uadima sputali preko zidina ene, djecu i stvari. U zoru 26. septembra grad naputa i dizdar s posadom ali zaboravljaju da unite zidine barutom, kojeg su ukopali ispod zidina. Dnnewald za deavanja u Osijeku saznaje kod Valpova od nekog seljaka, pa nareuje Nikoli Landronu da hitno s 2000 konjanika zaposjedne strateki vaan Osijek. 29. septembra Landron ulazi u Osijek, osigurava zidine vaenjem baruta a u gradu zatie 55 topova, mnotvo municije i neto hrane. Na vijest o padu Osijeka, 30. septembra se predaje i Valpovo. Dnnewald zatim, 9. oktobra, osvaja Orahovicu i preko Krndije ulazi u Poeko polje. Poeki sandakbeg Ibrahim-paa nema snage da mu se suprostavi, dok muslimani iz kotline bjee prema Savi a usput ih napadaju krani eljni osvete.124 Fra Luka Ibriimovi se pridruuje carskoj vojsci i oni zaposjedaju naputenu Poegu. Do kraja oktobra Dnnewald zauzima Pakrac, Sira i Kamengrad, dok Gradiku nije uspio zauzeti zbog visokog vodostaja Save. Po padu Osijeka, muslimani naputaju i akovo, Erdut i Dalj, koje zaposjedaju odredi generala Aspermonta. Krajem 1687. Osmanlije dre u Slavoniji jedino Brod i Gradiku. Oni iz tih baza napadaju na zimu i proljee 1688. Poeku kotlinu, koristei odsustvo carske vojske. Otpor im pruaju jedino hajduci i Luka Ibriimovi, koji 12. marta 1688. na brdu Sokolovcu iznad Poege porazuje osmanske odrede. Osmanlijama je protunapad olakan odlukom generala Aenea Caprara da se porue sve slavonske utvrde izuzev Virovitice, Osijeka, Poege i Kraljeve Velike. Slavonija je tada ve opustoena, stanovnitvo razbjeano a naselja pusta.

122 123

isto, str. 254. isto, str. 257. 124 I. Mauran: Hrvati i Osmansko carstvo, str.259.

37

Krajem juna 1688. Badenski, Zrinski i Hofkirchner iz Poege napadaju Gradiku, ija se posada ubrzo predaje. Zatim pustoe Jasenovac i ostala naselja uz Savu ubijajui sve pred sobom.125 5. septembra kod Svinjara (Davor) Badenski razbija Topal-pau, koji je krenuo da spase Brod. Beki rat poinje da se vodi u Srbiji, Makedoniji pa i u zapadnoj Bugarskoj, pa Slavonija nije ugroavana od Osmanlija. 7. novembra 1689. veliki vezir postaje sposobni Mustafa-paa uprili. On obnavlja finansije i vojsku, poziva Tatare u pomo i poinje kontraofanzivu. Carska vojska, nakon nekoliko poraza, se povlai iz Makedonije i Srbije a prate ih osmanski odredi. 12. marta 1690. u Poeku kotlinu upadaju odredi Murtezan-pae i napadaju Veliku. Tu ih okruuje i tue Makar, a meu zarobljenicima je i cerniki sandakbeg. 25. avgusta Makar u okolici naputenog Orljavca hvata tridesetak skrivenih muslimanki i njihove djece, koje preputa na milost i nemilost svojim vojnicima. 126 18.septembra 1690. carska vojska gubi Beograd pa vie osmanskih odreda prodire u Slavoniju. Poetkom oktobra carski odredi naputaju Brod, unitivi sve za sobom a bosanski beglerbeg Husejn-paa 29. oktobra bezuspjeno napada Osijek. Na svoje timare u Posavini, Poetini, akovu i Pobosuu se vraaju i osmanske age i spahije. Osmanlije opet zauzimaju Brod, Koba, Gradiku, Cernik, Podborje, Pakrac, Bijelu Stijenu i Sira. 1. novembra zauzeta je opet i Poega a Luka Ibriimovi bjei u planine. Nakratko je zauzeta i Orahovica. Veliki vezir lino okuplja vojsku u Beogradu a Badenski u Osijeku. 19. jula 1691. Badenski kree k Vukovaru a za to vrijeme hajduci napadaju Osmanlije u Slavoniji. uprili i Badenski se sukobljavju 18. avgusta kod Slankamena, Osmanlije su teko poraeni a pogiba uprili, 18 beglerbega i desetak hiljada osmanskih vojnika. Dok je Badenski pisao caru Leopoldu da je ova bitka bila najkrvavija u stoljeu, Osmanlije u Slavoniji uviaju da je ovo podruije za njih izgubljeno. Svi se povlae u Brod, Gradiku i Pakrac. 27. septembra Makar ulazi u pustu Poegu a 11. oktobra 1691. Charles de Croy i Hofkirchner na juri osvajuju Brod. 15. oktobra Osmanlije naputaju Gradiku a 17. oktobra Hofkirchner prisiljava Pakrac na predaju. Time konano nestaje osmanske vlasti u Slavoniji. Od nekadanje moi i vidljivih znakova osmanske vladavine nije preostalo gotovo nita, osim nekoliko javnih graevina koje su se mogle izbrojati na prste jedne ruke. Zemlja je bila pusta i spaljena, Slavonija je izgubila u ratu oko 80% svoga stanovnitva.127

11. Zakljuak
Osmanska vlast u Slavoniji je trajala 165 godina. U tom periodu je kulturno-civilizacijski bila usmjerena s starog srednjovijekovnog na novi orijentalni kolosijek. Iako su mnoga slavonska naselja u ratovima i pustoenjima nestala ili zamrla, preostala naselja se razvijaju kao osmanske kasabe ili kranske varoi. Najvea naselja poput Poege i Osijeka uivala su u beneficijama tranzitne trgovine izmeu Ugarske i ostalih dijelova Osmanskog carstva. Osmanlije donose s sobom i etnografske promjene, uz katoliku veinu javljaju se muslimani, pravoslavci i protestanti. Sve ove konfesije slobodno ispovijedaju svoju vjeru i uivaju zatitu drave. Slavonija je u predosmansko doba imala razvijenu robno-novanu privredu, da bi u
125 126

isto, str. 262. isto, str. 265. 127 isto, str. 269.

38

XVI stoljeu dominirala naturalna privreda, koja je skladnija s timarskom organizacijom. U XVII stoljeu, usljed devijacija u timarskoj organizaciji i pojavom iltizama, novac opet potiskuje naturalnu privredu. Poveanje poreza dovodi do zaputanja poljoprivrede i okretanja velikog dijela stanovnitva privrednim granama koje ne podlijeu desetini. To jako teti rentabilnosti Slavonije u pogledu timarske organizacije. Ekonomiji i poljoprivredi tete i esti ratovi, hajduija i stalni mali rat na granici. Stanovnitvo je veinom zadovoljno osmanskom vladavinom u XVI stoljeu ali u XVII stoljeu poveanje poreskog pritiska izaziva jaanje hajduije, bunu 1607. godine i migracije Vlaha u habsburke zemlje. U ovome pogledu Slavonija prolazi istu sudbinu kao i ostale junoslavenske zemlje pod osmanskom upravom. U svakodnevnici osmanske Slavonije etiri konfesije su ivjele na malom prostoru izmeu Drave i Save, rasporeeni u drutvene grupe askera, raje i graana. To je ono to posebno izdvaja Slavoniju u odnosu na Slavoniju XVIII stoljea. Habsburka rekonkvista je istrijebila muslimane iz Slavonije u Bekom ratu, ostavivi ju demografski, duhovno i kulturno osiromaenom. Svi muslimani su morali pobjei da bi izbjegli smrt i nasilna pokrtavanja. Oni su bili nosioci stare slavonske ikavice, koje s njima nestaje a poinje vladavina tokavice doseljenih elemenata. Svaki trag osmansko-islamske civilizacije je uniten, naselja su opustjela a s njima i osmanski zanati i trgovina. Jedino trajno nasljee iz osmanskog perioda bilo je zadravanje Vlaha u habsburkoj slubi. Slavonija je doekala i ispratila osmansku vlast opustoena i razorena.

Izvori:
1. elebi Evlija: Putopis, Svjetlost, Sarajevo 1967. 2. Jugoslavenske zemlje pod turskom vlau (do kraja XVIII stoljea)-izabrani izvori, kolska knjiga, Zagreb 1962. 3. Peevija Alajbegovi Ibrahim: Historija 1520.-1576.; tom I, El-Kalem, Sarajevo 2000. 4. Popis sandaka Poege 1579. godine, Dravni arhiv u Osijeku, Osijek 2001.

Knjige: a) Literatura:

39

1. Baagi Safvet-beg: Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Izvaredno izdanje Matice Hrvatske za godinu 1931. 2. Hadibegi Hamid: Glavarina u Osmanskoj dravi, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 1966. 3. Imamovi Mustafa: Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo 1997. 4. Inaldik Halil: Osmansko carstvo, klasino doba 1300.-1600.; Srpska knjievna zadruga, Beograd 1974. 5. Istorija naroda Jugoslavije, tom II, Zagreb 1959. 6. Kreevljakovi Hamdija: Izabrana djela I, Veselin Maslea, Sarajevo 1991. 7. Matuz Josef: Osmansko carstvo, kolska knjiga, Zagreb 1992. 8. Mauran Ive: Hrvati i Osmansko carstvo, Gold Marketing, Zagreb 1998. 9. Moaanin Nenad: Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Hrvatski institut za povijest, Slavonski Brod 2001. 10. Moaanin Nenad: Poega i Poetina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537.-1691.), Naklada Slap, Jastrebarsko 1997. 11. abanovi Hazim: Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo 1981.

b) lanci:
1. Cviko Fazileta: O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Poegi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XI-XII, Sarajevo 1985. 2. Handi Adem: Vakuf kao nosilac odreenih dravnih funkcija u Osmanskom carstvu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IX-X, Sarajevo 1983. 3. Lenti-Kugli Ivy: Dva plana osjeke tvrave s kraja XVII stoljea, Osjeki zbornik, broj XVI, Muzej Slavonije, Osijek 1977. 4. Maovi Sulejman: Znaaj i uloga vakufa u razvoju islamske doktrine i danas, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IX-X, Sarajevo 1983.

40

41