Sie sind auf Seite 1von 27

Katedra za arheologiju, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet u Sarajevu

akademska 2011/2012.

SEMINARSKI RAD
Tema: Vuedolska kultura u Bosni i Hercegovini

STUDENT: Samra Terzi

MENTOR: Prof. dr. Tihomila Teak- Gregl

Sarajevo, maj - 2012.

SADRAJ

Uvod........................................................................................................................ Historijat istraivanja vuedolske kulture u BiH..................................................... Zapadnobosanski ili hrustovaki tip vuedolske kulture......................................... Junobosanski ili Debelo brdo tip vuedolske kulture............................................. Vuedolska kultura u Hercegovini........................................................................... Metalurka djelatnost vuedolske kulture u BiH..................................................... Nain sahranjivanja nosilaca vuedolske kulture u Bosni i Hercegovini................ Kulturno-hronoloki odnosi vuedolske kulture sa ostalim eneolitikim kulturama u Bosni i Hercegovini.............................................................................. Zakljuna razmatranja.............................................................................................. Literatura.................................................................................................................. Popis slika.................................................................................................................

3 9 11 15 17 19 22 22 24 25 26

UVOD

Kulturna manifestacija koja je obiljeila kasni eneolitik sjeverozapadnog Balkana, ali i mnogo ireg podruja jeste vuedolska kultura, koja je u svojoj zavrnoj fazi zauzimala dosta velik prostor u Evropi, a bila je rasprostranjena i na podruju Bosne i Hercegovine. Stoga e u ovom radu biti naglasak upravo na tom navedenom podruju, odnosno na njena dva regionalna tipa- hrustovakom i junobosanskom. Pri obradi vuedolske kulture u Bosni i Hercegovini bit e obraena keramika proizvodnja njenih nosilaca, nain stanovanja, kulturno-hronoloki odnosi sa drugim eneolitikim kulturama u BiH, metalurka djelatnost itd. Prije same obrade vuedolske kulture u BiH, u ovom uvodnom dijelu bit e neto vie rijei openito o ovoj eneolitikoj pojavi. Prvi lokalitet ove kulture, Ljubljansko Barje, je istraivao Karl Deman jo krajem XIX stoljea.1 Pri tome treba spomenuti i Franju Fialu koji je 1893. vrio iskopavanja na Debelom Brdu2 kao i Moritza Hoernesa koji je objavio nalaze iz slavonsko-srijemskog podruja, tj. sa veoma znaajnih lokaliteta: Vuedola, Sarvaa i Erduta.3 Mada je ova kultura dobila naziv po eponimnom lokalitetu Vuedolu, njen prvobitni naziv bio je slavonska kultura. Taj naziv, kojeg je 1929. predloio Gordon Childe, se zadrao sve do kapitalne publikacije R.R. Schmidta Die Burg Vuedol, kultura kojim se slue prethistoriari u Maarskoj.5 Obzirom na veliki znaaj ove kulture, znatan broj arheologa se bavio njenim prouavanjem, a meu najznaajnijim su: R.R.Schmidt, F.v. Tompa, R. Pittioni, M. Garaanin, A. Benac, S. Dimitrijevi6, N. Kalicz7, a pri tome je istraen dosta veliki broj lokaliteta, od kojih je nabitnije spomenuti: Vuedol - lokaliteti Gradac, Vinograd Streim, Kukuruzite Streim, Vlastelinski brijeg u Sarvau, Gomolava u Hrtkovcima8, Ljubljansko Barje9, Zecovi kod Prijedora10, Hrustovaa11 itd. Jezgra nastanka vuedolske kulture jeste
4

mada postoji i naziv Zok

slavonsko-srijemsko podruje gdje je ona nastala


1 2

Dimitrijevi, 1979, 267. Fiala, 1894. 3 Dimitrijevi, 1979, 267. 4 Teak-Gregl, 1998, 135. 5 Dimitrijevi, 1979, 269. 6 Ibidem, 269. 7 Ibidem, 270. 8 Dimitrijevi, 1979, 270. 9 Ibidem, 271. 10 Benac, 1956. 11 Benac, 1948.

3 Slika 1: Rasprostiranje vuedolske kulture (po Teak Gregl 1998)

mijeanjem sopotskih sa novopridolim kostolakim elementima.12 Tek u njenim kasnijim fazama, doi e do velike ekspanzije, kada e se razviti i mnogi njeni regionalni tipovi. U vrijeme rane i klasine vuedolske kulture, njeni nositelji nastanjuju lesne terase uz rijeke ili obronke i izdanke bregovitih sklopova, a veina tih naselja je bila utvrena palisadama ili vodenim opkopima, dok su u kasnoj fazi njeni nositelji birali istaknute visoke topografske poloaje, te u tom periodu dominira gradinski tip naselja,13meutim, pored ovakvog tipa naselja, nositelji vuedolske kulture ivjeli su i u sojenicama kao to je to bio sluaj na Ljubljanskom Barju.14 Pri tome, gradili su uglavnom nadzemne etvrtaste kue s podom od nabijene ilovae.15 Naroito zanimljiv jeste plato Gradac na kojem je kroz dvije faze stajao jedan jedini objekat pravokutne osnove s dvije prostorije i bonim trijemom- megaron; taj nadzemni objekat Schmidt je nazvao Megaron ljevaa bakra obzirom da je pronaeno pet talionikih pei, dvije pred kuom, a tri u kui.16 Po svoj prilici, Gradac je predstavljao neku vrstu akropole. Obzirom na veliki broj istraenih naselja vuedolske kulture, nije se nailo na veliki broj ukopa, stoga je nain sahranjivanja nosilaca vuedolske kulture ostao donekle nejasan. Izuzetak ini samo Grobnica branog para, kako je Schmidt nazvao dvojni ukop u jednom L-podrumu ispred proelja Megarona II, koji su, uzevi u obzir mali broj poznatih ukopa i veliki broj priloga koji su priloeni uz njih, imali nedvojbeno veliki znaaj u svojoj zajednici. ena je poloena na lijevi bok, a mukarac na desni. Naknadnim ukopom, u ovu istu grobnu komoru je poloeno i tijelo mladia.17 Na osnovu toga, mogue je uoiti drutveno raslojavanje u zajednicama nositelja vuedolske kulture. Ono to je ve pri prvim objavama vuedolske kulture privuklo veliku panju arheoloke javnosti, bila je nedvojbeno keramika, za koju ne bi bilo pretjerano da se kae da je bila dovedena do savrenstva. Rije je o keramici koja je raena od dobro proiene zemlje i koja je peena znatno unapreenijom tehnologijom, nego to je to sluaj kod nekih drugih eneolitikih kultura. Prisutno je tu i grubo posue, ali je postotak finog posua, u odnosu na druge eneolitike kulture, znatno vei u vuedolskoj kulturi. Stoga je to dovodilo do velike zabune prilikom periodizacije vuedolske kulture, jer se nisu mogle utvrditi njene rane faze. Veliki broj arheologa je davao odreene periodizacije za vuedolsku kulturu, ali je opeprihvaena periodizacija koju je izvrio Stojan Dimitrijevi, dijelei je na etiri stupnja:
12 13 14 15 16 17

Teak-Gregl, 1998, 135. Ibidem Ibidem, 136. Ibidem Dimitrijevi, 1979, 282. Dimitrijevi, 1979, 284-285.

1. Rana ili preklasina faza stupanj A (Karakterizira ga jak kostolaki utjecaj. U tom

periodu, vuedolska kultura se rasprostire u meurijeju Sava-Dunav-Drava)


2. Ranoklasina ili zrela faza- stupanj B1 (Vrijeme kulminacije vuedolskog stila i

megaronskih kua)
3. Kasnoklasina faza- stupanj B2 (U ovom stupnju, vuedolska kultura je prisutna,

osim u slavonsko-srijemskom podruju, i u maarskoj Baranji i rumunskom Banatu. Pri kraju ove faze, dolazi do velike penetracije prema zapadu, jugu i jugoistoku, odnosno prema Sloveniji, Bosni i Srbiji)
4. Kasna faza ili faza regionalnih podvojenosti vuedolske kulture- stupanj C u

slavonsko-srijemskom podruju (U ovom stupnju dolazi do maksimalne ekspanzije vuedolske kulture, ali i raspada jedinstvene kulturne fizionomije na niz regionalnih tipova).18

U stupnju A na keramici se uoavaju elementi koje je vuedolska kultura batinila iz sopotske, kasne vinanske i kostolake kulture. To nije samo uoljivo u keramikim oblicima nego i u nainu ukraavanja, a to je: urezivanje, brazdasto urezivanje, duborez, rovaenje19 i inkrustiranje. U ovom stupnju, dominiraju bikonine
Slika 2: Terina s tunelastom drkom; pretklasina faza, stupanj A (po Dimitrijevi 1979)
18 19 20 21

zdjele, lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i zdjele sa zaobljenim ramenom20, a od naina ukraavanja prisutni su brazdasto urezivanje-Furchenstich, obino urezivanje i rovaenje.21 Motivi su smjeteni samo na jednom

Ibidem, 278. Teak-Gregl, 1998, 140. Ibidem Dimitrijevi, 1979, 287.

segmentu posude, onom gornjem ili najirem dijelu posude, a od motiva prisutni su strogo geometrijski motivi, trokutovi, rombovi.22 U stupnju B1 dolazi do punog razvoja vuedolskog stila. Od grube keramike javljaju se oblici kao to su trbuasti lonci S profila s vratom koji nije ili jeste izdvojen, trbuaste amfore s vrlo stegnutim vratom i parom tunelastih drki na trbunom pregibu.23 Gruba keramika je nainjena od slabije proiene gline, debelih je stijenki i u pravilu je redukciono
Slika 3: Terina iz grobnice branog para; ranoklasina faza, stupanj B1 (po Dimitrijevi 1979)

peena, mada se javljaju i smeesivi i okersivi proizvodi. Mada je znatan broj grubih posuda neukraen, ipak se javljaju

odreeni ukrasi kao to su plastine rebraste trake s otiscima vrha prsta , obino postavljene u dva reda, jednim uz rub usta, a drugim na granici vrata i trbuha.24 Za razliku od grubog posua, fino posue je odline fakture, redukciono je peeno i u znaku je bikoniteta. Javlja se veliki dijapazon oblika koto su: bikonine zdjele, bikonine terine, bikonine oljice, amfore, bikonine zdjele na niskoj prstenastoj nozi, bikonine zdjele na etiri epaste noice. Mada je ovaj stupanj obiljeen bikonitetom posuda, javljaju se meke profilirane posude, a najkarakteristinije su niski trbuasti vrevi S profila, trbuasti lonci bez vrata ili sa vratom, dok su od koninih oblika zastupljene jednostavne kupe (tanjiri).25 Ovaj stupanj se moe okarakterisati kao isti vuedolski dekorativni stil, to je vrijeme kada je dekoracija na posudama dovedena do savrenstva i kada je postignut tzv. arhitektonski stil. Javlja se veliki broj motiva, izvedenih rovaenjem i duborezom, kao to su cik-cak crte, ahovnice, rombovi, trokutovi, elipse i krunice, krievi i klepsidre.26 Izrezane povrine su popunjene inkrustacijom bijele, a ponekad i ute i crvene boje27 to u odnosu na crnopeenu keramiku daje poseban efekat. U ovom stupnju se takoer javljaju i keramiki oblici koji su imali odreeno kultno znaenje.

22 23 24 25 26 27

Teak-Gregl, 1998, 140. Dimitrijevi, 1979, 290. Ibidem Dimitrijevi, 1979, 290. Teak-Gregl, 1998, 144. Ibidem, 145.

Stupanj B2 odlikuje pojava nekih novih oblika posua, uz zadravanje starijih oblika. Sada se pojavljuju trodijelne flae, trbuaste amfore sa cilindrinim vratom, izdueni vrevi mehke profilacije sa trakastom drkom, kupe na niskoj i krstastoj nozi, kupe na cilindrinoj nozi, kao i veliki broj kultnog posua.28 Znatan dio posua ovog stupnja je zadrao dekorativne elemente prethodnog stupnja, ali se sada rovaenje radi jo intenzivnije te se izbacuje veliki dio povrine posude i ispunjava se inkrustacijom, to i jeste odlika ovog stupnja. Mada su i motivi zadrani iz prethodne faze, javljaju se i dva nova, koji su u prethodnoj fazi bili takorei sporedni motivi, a to su klasini i svetoandrejski krst, a javlja se na tano jednom obliku posude, a to je kupa na obinoj ili krstastoj nozi.29 Vuedolskoj keramikoj proizvodnji pripadaju i
Slika 4: Posuda sa trakastom drkom; kasnoklasina faza, stupanj B2 (po Dimitrijevi 1979)

antropomorfne i zoomorfne figurice. Bez sumnje, najznaanija je vuedolska golubica, koja je najvjerovatnije predstavljala neki kultni objekat. Na

njoj su urezana i tri motiva labrisa to bi moglo upuivati na kontakte nosilaca vuedolske kulture sa egejskim svijetom. Pored zoomorfnih, zastupljene su i antropomorfne figure. Imamo dvije kategorije tih figurica; jednu ine neukraene plosnate figure sa elipsasto proirenom stajaom bazom i obino su bez ikakvih naznaka spola ili imaju samo blago reljefno istaknute grudi; drugu kategoriju ine fino oblikovane i bogato ukraene enske statuete u obliku violine i voluminozno oblikovane figure u, vjerovatno, sjedeem poloaju.30 Pored toga, javljaju se i zavjetni modeli pojedinih dijelova tijela, kao to je sluaj sa prikazom nogu iz Vuedola.31 Pri kraju ovog uvodnog dijela o vuedolskoj kulturi, bitno je naglasiti da su nosioci vuedolske kulture poznavali i upotrebljavali bakar te izraivali razne bakarne alatke. Obzirom da je i na podruju
Slika 5: Antropomorfna figurica klasina faza (po Dimitrijevi 1979)

28 29 30 31

Dimitrijevi, 1979, 292. Ibidem, 293. Teak-Gregl, 1998, 147. Ibidem

Bosne i Hercegovine pronaeno dosta kalupa za izlijevanje bakrenih predmeta, metalurka djelatnost vuedolske kulture u Bosni i Hercegovini e biti obraena u posebnom dijelu. Primijetno je da je pri izlaganju o periodizaciji vuedolske kulture i njenoj keramikoj djelatnosti izuzet stupanj C. Naime stupanj C je horizont u kojem se javlja niz regionalnih tipova vuedolske kulture i kada vuedolski kulturni kompleks zauzima jedan uistinu ogroman prostor: od prakog regiona u ekoj i junih obronaka Karpata u Slovakoj do umadije i june Bosne; od Praga, Bea i Ljubljane do rumunskog Banata, gotovo do erdapa, ukljuujui itavu veliku maarsku ravnicu-Alfold.32 Na tom velikom prostoru, javlja se niz regionalnih tipova vuedolske kulture, a to su:
1. Slavonsko-sremski tip (jedino je ovaj tip stupanj C vuedolske kulture)33 2. Slovenski tip (zauzima prostor od Bea i Ljubljane do okoline Krievaca)34 3. umadijski ili urevaki tip (zauzima prostor umadije u Srbiji)35 4. Mako tip (zauzima najvei prostor od svih regionalnih tipova, a obuhvata potiski i

podunavski prostor Maarske i Slovake, a preko Moravske prodro je i u eku do okolice Praga)36
5. Nyiriseg tip (zastupljen na prostoru sjeveroistone Maarske i jugoistone

Slovake)37
6. Zapadnobosanski ili hrustovaki tip (zauzima prostor zapadne Bosne, odnosno

porijeje Sane)38
7. Junobosanski ili Debelo brdo tip (zauzima prostor junog regiona srednje Bosne,

napose u Sarajevu i njegovoj okolini).39 U daljnjem izlaganju, bit e obraena posljednja dva spomenuta tipa vuedolske kulture to je i tema ovog seminarskog rada. HISTORIJAT ISTRAIVANJA VUEDOLSKE KULTURE U BiH
32 33 34 35 36 37 38 39

Dimitrijevi, 1979, 274. Ibidem, 306. Ibidem, 307. Ibidem, 311. Ibidem Dimitrijevi, 1979, 313. Benac, 1964, 136. Ibidem, 139.

Historijat istraivanja vuedolske kulture u Bosni i Hercegovini moemo pratiti ve od XIX stoljea, a vezana su za nauni rad pionira arheologije u Bosni i Hercegovini. Tako je ve 1893. Franjo Fiala preduzeo istraivanja na Debelom brdu nadomak Sarajeva, a rezultate tih istraivanja objavio 1894. u GZM-u sa lankom pod nazivom Jedna preistorika naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva.40 Prije II svjetskog rata, M.Mandi je 1939. istraivao peinu Hrustovau-prvi piljski lokalitet vuedolske kulture- ujedno i prvi lokalitet vuedolske kulture u Bosni i Hercegovini- a rezultati tih istraivanja su iscrpno objavljeni 1943.41 Pojedinani nalazi ove kulture su skupljeni i na Debelom brdu, Fortici, Gracu kod Toplice, Gracu kod Homolja, Gracu kod Kotorca, meutim, tek je Josip Koroec obratio veu panju na te nalaze te ustanovio postojanje jedne nove grupe na podruju Bosne i Hercegovine.42 Nakon II svjetskog rata, 1947. je dovreno iskopavanje u Hrustovai, a rezultate tih istraivanja objavljuje A. Benac u GZM-u 1948.43 Ve se 1948. vre iskopavanja na gradini Alihode ime je utvreno da su Alihode bile pravo naselje vuedolske kulture za izvijesnim duim ivotom.44 Godine 1954. poela su istraivanja na gradini Zecovi kod Prijedora, a ve 1956. su izvrena vea sistematska istraivanja, ime se pokazalo da Zecovi imaju izuzetno veliku vrijednost, obzirom da je ta gradina imala kulturne slojeve od eneolitika do srednjeg vijeka.45 Prilikom iskopavanja neolitskog naselja u Zelenoj peini 1955. ustanovljeno je da su ovdje jedno krae vrijeme boravili i nosioci vuedolske kulture, a isti takav sluaj je utvren na Visu kod Dervente prilikom iskopavanja 1958. i 1959, a 1964. je utvreno da su nosioci vuedolske kulture due vrijeme naseljavali ovaj lokalitet.46

40 41 42 43 44 45 46

Fiala, 1894. Benac, 1984, 76. Ibidem Benac, 1948. Benac, 1984, 76. Benac, 1959. Benac, 1984, 76.

Na lokalitetu Velika gradina u Varvari izvrena su istraivanja u nekoliko navrata, tanije 1960., 1963., 1967.47 Posljednje istraivanje je vrio Borivoj ovi 1978., a iste te godine i objavio rad pod naslovom Velika gradina u Varvari - I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba).48 Pored navedenog, bitno je spomenuti da je istraivanjem u Ravlia peini, vrenom od 1978. do 1980., utvrena genetska povezanost vuedolske i cetinske kuture.49

Slika 6: Eneolitika nalazita u Bosni i Hercegovini (po Benac 1964)

ZAPADNOBOSANSKI ILI HRUSTOVAKI TIP VUEDOLSKE KULTURE

Zapadnobosanski ili hrustovaki tip vuedolske kulture su definirali A. Benac i M. Mandi50, koji su i sami vrili iskopavanja na lokalitetima koji pripadaju ovom tipu. Meutim, i
47 48 49 50

Ibidem, 77. ovi, 1978. Benac, 1984, 77. Dimitrijevi, 1979, 308.

10

prije nego to su navedeni strunjaci definirali ovaj tip, neki arheolozi su vrili odreena istraivanja na tim lokalitetima. Meu njima je potrebno istai J. Koroeca koji je, kao to je ve istaknuto, prvi obratio panju na nalaze vuedolske kulture te ustanovio njeno postojanje u BiH. 51 Podruje zauzimao vuedolske koje je tip kulture

hrustovaki

podrazumijeva prostor zapadne Bosne, tanije porijeje Sane.52 Na tom prostoru, poznato je pet lokaliteta konstatovana Dabar peina, na kojima je keramika Zecovi kod

hrustovakog tipa: Hrustovaa, Prijedora, Topia glavica, Pejia


Slika 7: Gradina Zecovi kod Prijedora (po Benac 1984)

gradina u Svodni. Samo su na dvama lokalitetima vrena

sistematska istraivanja, a to su Hrustovaa i Zecovi53- gradina koja je naroito znaajna, obzirom da su na njoj utvreni kulturni slojevi od prahistorije do srednjeg vijeka54, dok je na lokalitetima: Dabar peina, Topia glavica i Pejia gradina utvrena keramika hrustovakog tipa na osnovu brojnih rekognosciranja koje je vrio Zemaljski muzej od 1958. godine.55 Nain stanovanja nosilaca ovog tipa vuedolske kulture nam je mnogo poznatiji u odnosu na junobosanski tip. Ovdje je, naime, stanovnitvo imalo dva tipa naselja: peinskog tipa (Dabar peina i Hrustovaa) i gradinskog tipa (gradina Zecovi kod Prijedora, Topia glavica i Pejia gradina)56. Obzirom da su na Zecovima i u Hrustovai vrena sistematska iskopavanja, mogue je neto vie rei o ustrojstvu ta dva naselja. Ve prilikom otvaranja kvadrata I, II i III na Zecovima (1954) utvreni su ostaci jama i ognjita, kao i to da su stanovnici stanovali u zemuninim nastambama, ograenim pleterom i oblijepljenim lijepom. 57
51 52 53 54 55 56 57

Benac, 1984, Benac, 1964, Ibidem, 137. Benac, 1956, Benac, 1984, Benac, 1964, Benac, 1956,

76. 136. 147. 77. 138. 150.

11

Meutim, prilikom otvaranja jo devet kvadrata (IV- XII) 1956. godine utvrene su dvije razliite graevne faze u stratumu V (stratum vuedolske kulture): faza sa zemuninim jamama (V/1) i faza sa etvrtastim kuama i dobro uglaanim podovima (V/2)58. Prema Bencu u fazi V/1 se radi o uobiajenoj neolitskoj tradiciji nastanjivanja u kojoj su zastupljene prave zemunike nastambe, u prvom redu jame H, P i U.59Meutim, obzirom na injenicu koju ve Benac istie: Moemo gotovo sa punom sigurnou tvrditi da je dolina Sane prvi put nastanjena u postneolitskom periodu od nosilaca vuedolske kulture60, dolazi u pitanje Beneva tvrdnja da se u fazi V/1 gradine Zecovi radi o neolitskoj tradiciji nastanjivanja, jer su nosioci vuedolske kulture ve u fazama A i B gradili nadzemne kue, bez sumnje i u fazi C, pa nema razloga da ih ne grade i u novoosvojenom prostoru. Beneva konstatacija jo vie moe doi u pitanje ako se uzme u obzir injenica da su u itavom sklopu jama utvrena samo dva graevinska detalja: ostatak pletera i lijepa uz unutarnji rub jame i jamice od stupova oko jame M.61 I to je sve to imamo od raspoloivih podataka iz ove graevne faze. Za fazu V/2 Benac konstatuje da su kue, koje su se sastojale iz samo jedne prostorije, izgraene na povrini zemlje: one imaju lahku konstrukciju od poredanih kolaca ili pletera i tanak oblijep ilovae, dok su im podnice izraivane od naboja ute ilovae ili crveno peenog lijepa.62 Prema Bencu, kvadrat X je bio graevinski centar ove faze, tu je pronaena kua sa podnicom i etvrtastim ognjitem te je vjerovatno imala centralni poloaj u naselju. Iznad toga, tu je pronaen i sistem od pet ognjita te on predstavlja najgui skup ognjita na malom prostoru. Na ovim dubinama kvadrata X je pronaeno i najvie alata od kamena kao i bogati keramiki nalazi vuedolske kulture. Prema tome, Benac je konstatovao da je na tom mjestu bilo sjedite nekog starjeine u naselju, koje se tokom vremena vie puta obnavljalo, a samim tim moglo je na istom mjestu biti i kultno sredite naselja.63 U peini Hrustovai pronaen je vei broj ognjita od kojih je najljepe ono iz srednjeg sloja (sloj koji pripada vuedolskoj kulturi), ognjite ima dimenzije 2,1x1,4 m, oblijepljeno je ilovaom sa uglaanom povrinom.64 Pored ovog ognjita, pronaena su jo dva iz srednjeg sloja. Ovo bi moglo ukazivati da je Hrustovaa bila stalnije naselje nosilaca hrustovakog tipa vuedolske kulture, posebno ako se ima u vidu injenica da je oko ognjita pronaenog na
58 59 60 61 62 63 64

Benac, 1959, Ibidem, 16. Benac, 1964, Benac, 1959, Ibidem, 20. Ibidem, 22. Benac, 1948,

15 136. 16. 9.

12

dubini od 1,3 m pronaeno mnotvo garotine i pepela, to je znak da je na njemu due vremena loena vatra.65 Kada zapadnobosanskog govorimo tipa o vuedolske keramici kulture,

potrebno je istai da je ova keramika, za razliku od keramike junobosanskog tipa, daleko bolje poznata i istraena. Od oblika ukraene keramike
Slika 8: Zdjela hrustovakog tipa (po Benac 1984)

zastupljene su razne varijacije bikoninih zdjela sa izvijenim obodom i naglaenim ramenom, amfore sa irokim cilindrinim vratom i dvije tunelaste

drke na ramenu, terine, pehari sa trakastom drkom koja spaja obod sa ramenom, konine zdjele, olje sa zaravnjenim obodom, konine vaze na nozi u obliku ape, cilindrini sudovi s proirenim gornjim i donjim dijelom te trougaoni privjesci.66 Pored ove fine keramike,

zastupljena je i gruba keramika iji oblici oponaaju oblike finih posuda, ali ipak postoje i odreene forme karakteristine samo za grubu keramiku; to su: trbuasti sudovi sa uskim cilindrinim vratom, pehari sa viim i niim cilindrinim
Slika 9: Posude hrustovakog tipa (po Benac 1984)

vratom, razne olje, minijaturne posude, posude na zvonolikoj nozi sa ovalnim otvorima (zastupljene samo u

Hrustovai).67 Tehnike ukraavanja na keramici su standardne tehnike zastupljene openito u vuedolskoj kulturi. Motivi su izvoeni tehnikama duboreza, igosanja, brazdastog urezivanja, udubljivanja i obinog urezivanja uz primjenu inkrustacije kojom se popunjavao prostor nastao nekom od prethodno navedenih tehnika. Najizrazitiji su motivi izvedeni tehnikom duboreza pri emu se izvode kombinacije trouglova, rombova, kvadrata, krstova i sl. dok se tehnikom igosanja izvode redovi trouglova i malih kruia.68
65 66

Ibidem Benac, 1964, 137. 67 Benac, 1964, 137. 68 Ibidem

13

to se tie nalaza od kamena, u Hrustovai su pronaene sjekire sa rupom za nasad drala, kao i jedna sjekira ije je sjeivo due i vitkije a prema donjem kraju se iri; za ovu sjekiru Benac smatra da je imala metaloidnu formu, tj. da su prema njoj nastali prvi metalni oblici.69 Pored toga, na ovom lokalitetu su pronaeni jedan primjerak
Slika 10: Keramiki proizvodi hrustovakog tipa (po Dimitrijevi 1979)

kamene

strugalice,

fragmentovani kameni predmet koji je najvjerovatnije sluio kao amulet, zatim brusilice od kamena i kamena tucala,

kao i kameni rvnjevi.70 Na Zecovima su pronaeni kremeni noii, kameni brus, brus od pjeara te piramidalni privjesak.71 Da bi se razumio nain ivota i ekonomija nosilaca hrustovakog tipa posluio je i itav sloj ugljenisanog jema u Hrustovai, koji je pronaen i prilikom iskopavanja 1939. godine. To implicira na zakljuak da su se stanovnici ovog kraja, ili bar ovog lokaliteta, bavili zemljoradnjom vjerovatno u onolikoj mjeri koliko im je bilo potrebno da se prehrani njihova zajednica. Jo je u svom radu iz 1980. Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini (Neka nova razmatranja) A. Benac naveo jo par lokaliteta na kojima je utvreno postojanje vuedolske keramike, a to su Bosanska Kostajnica i Vis kod Modrana, mada je ostalo nejasno kako su u Vis dospjele dvije vuedolske terine.72 Brunislav Marijanovi pri tome dodaje jo nekoliko novih lokaliteta vuedolske kulture u Bosni, to su Zemunica u Radosavskoj73 te Kastel u Banjoj Luci74. JUNOBOSANSKI ILI DEBELO BRDO TIP VUEDOLSKE KULTURE

69 70 71 72 73 74

Benac, 1948, 10. Ibidem Benac, 1959, 30. Benac, 1980, 18. Marijanovi, 2003, 193. Ibidem, 195.

14

Junobosanski ili Debelo brdo tip vuedolske kulture, kao to i samo ime govori, bio je zastupljen na podrujima june Bosne, tanije u junim regionima srednje Bosne, napose u Sarajevu i njegovoj okolini - u porjeju gornjeg toka rijeke Bosne i njenih najjunijih pritoka.75 U poetku je vrlo bitno naglasiti kako su lokaliteti ovog tipa vuedolske kulture u BiH znatno manje istraivani u odnosu na lokalitete zapadnobosanskog tipa vuedolske kulture. Jedino su na Gradini kod Alihoda, Crkvini kod Turbeta i Debelom brdu vrena izvijesna istraivanja, dok su na ostalim lokalitetima pronaeni nalazi rezultat rekognosciranja i sluajnih pronalazaka.76 Na osnovu rezultata istraivanja, konstatovano je sedam nalazita ovog tipa: Debelo brdo kod Sarajeva, Fortica na Bakijama u Sarajevu, Gradac kod Homolja, Gradac u Lepenici (kod Fojnice), Gradina kod Alihoda u dolini Bile, Gradac kod Toplice (nedaleko od Kreeva) i Gradac u Kotorcu.77 Pri tome treba dodati i lokalitet Biograd na kome je, na osnovu keramike,

Slika 11: Fragmenti keramike junobosanskog tipa (po Dimitrijevi 1979)

utvren junobosanski tip vuedolske kulture.78 Ve prema nazivima lokaliteta, moe se zakljuiti kako su sva navedena naselja gradinskog tipa, to i odgovara geografskim prilikama ovog regiona ali i nainu stanovanja eneolitskih populacija. O nainu stanovanja nosilaca ovog tipa vuedolske kulture je teko govoriti obzirom na neadekvatnu istraenost i na injenicu da se ni na jednom od ovih lokaliteta nije vrilo sistematsko iskopavanje. Jedino pravo naselje, sa izvijesnim duim ivotom, bila je Gradina kod Alihoda gdje su na iskopanom prostoru od 13x8m ustanovljeni ostaci od est kuita koje predstavljaju okrugle ili ovalne jame ukopane svega 20 cm u zemlju i koje su uz rubove sadravale mnotvo lijepa i izgoretine.79 Meutim, konstataciju da se radi o nastambama
75 76

Dimitrijevi, 1979, 309. Benac, 1964, 139. 77 Ibidem 78 Marijanovi, 2003, 73. 79 Benac, 1964, 139.

15

nositelja vuedolske kulture bi ipak trebalo uzeti sa rezervom, obzirom da su u tih est kuita pronaeni ostaci butmirske i badenske keramike, ali ne i vuedolske. 80 Vuedolska keramika, zajedno sa badenskom, se javlja tek u sloju iznad kuita.81

Slika 12: Fragmenti keramike junobosanskog tipa (po Dimitrijevi 1979)

Za razliku od naina stanovanja, keramiki materijal junobosanskog tipa nam je poznatiji. Ve na poetku, potrebno je istai da se keramiki oblici znatno razlikuju od onih u ostalim varijantama vuedolske kulture te da najvei dio prepoznatljivih formi pokazuje izrazitu sklonost ka trbuastoj profilaciji.82 Od oblika pojavljuju se manje amfore sa cilindrinim, napolje izvijenim vratom, trbuasti lonci s niskim cilindrinim vratom, piriformne vaze, terine i vrevi na kojima je izvedena ornamentika takoer jednostavnija za razliku od keramike hrustovakog tipa, meu ornamentima
Slika 13: Figurica s Debelog brda (po Dimitrijevi 1979)

dominiraju koncentrini rombovi i kvadrati izvedeni Furchenstich tehnikom i tehnikom udubljivanja, zatim redovi igosanih trouglova na vratu i ramenu amforica.83 Na Debelom brdu je pronaen i itav niz keramikih kalupa za izlijevanje bakarnih predmeta, meutim to e biti posebno obraeno u dijelu o metalurkoj djelatnosti vuedolske kulture u BiH. Kao to je ve konstatovano, nosioci hrustovakog tipa vuedolske kulture se nisu eksponirali kao kreatori plastike; do sada nije okrivena nijedna plastina figurica. Za razliku od hrustovakog tipa, u junobosanskom tipu to nije sluaj. Naime, na Debelom brdu je pronaena jedna statueta koja dosta podsjea na lasinjsku statuetu iz Aikovaca.84
80 81

Marijanovi, 2003, 180. Ibidem 82 Dimitrijevi, 1979, 309. 83 Benac, 1964, 140. 84 Dimitrijevi, 1979, 310.

16

Obzirom na nedovoljnu istraenost navedenih lokaliteta, oekuje se da e se u budunosti vriti sistematska istraivanja koja e nam dovoljno rasvijetliti odreene segmente ivota nositelja ovog tipa vuedolske kulture.

VUEDOLSKA KULTURA U HERCEGOVINI

Na sada

podruju

Hercegovine otkriveno je do etrnaest eneolitikih lokaliteta, a naroito vani jesu Varvara na vrelu Rame, koju je istraivao B. ovi, te Ravlia peina- na osnovu arheolokih nalaza sa ovog lokaliteta utvrena je genetska povezanost
Slika 14: Eneolitiki lokaliteti u Hercegovini (po Marijanovi 2003)

vuedolske kulture,

cetinske

mada

Marijanovi navodi da se u slojevima eneolitika, tanije

slojevima II i IIIA radi o tzv. jadranskom tipu ljubljanske kulture, koja jeste genetski povezana sa vuedolskom kulturom. Pored ova dva lokaliteta, Marijanovi navodi jo njih dvanaest: Zelena peina, Guvnine, Badanj, Dakulina glavica, Lazarua, Gornje Banje, Jejinovaa, Hateljska peina, Leskova glavica, Orah, Manastirska peina, Peina Greben.85 U lokalitete srednjojadranskog tipa ljubljanske kulture, kako ga je definirao Govedarica86, spadaju Ravlia peina (sloj IIIa), Zelena peina, peina Gudnja, Hateljska peina, gradina Guvnine i gradina Dakulina glavica87 te najmlai nalazi iz sloja A1 gradine u Varvari88.

85 86 87 88

Marijanovi, 2003, 249. Govedarica, 1989, 94. Ibidem, 96. Ibidem, 97.

17

Na prethodno Marijanovi

osnovu navedenih

istraivanja lokaliteta, kako

zakljuuje

neolitiki supstrat u Hercegovini predstavlja hvarsko-lisiika kultura, to je ve konstatovao i B. ovi na lokalitetu Varvara na vrelu Rame (Varvara neolitu, Meutim, A1) tj. injenicom da keramika vrste 1 i vrste 2 pripada lisiikoj ono to kulturi.89 je bitno

napomenuti jeste injenica da se na ovom lokalitetu u sloju A1 mijeaju tri komponente elementi retardiranog lisiikog tipa, elementi autohtonog jadranskog eneolita i elementi unutarbalkanskog podunavsko tipa.90 Ovu

injenicu navodi i Marijanovi kada spominje lokalitete kao to su


Slika 15: Fragmenti keramike sa Varvare - sloj A1 (po ovi 1978)

Ravlia peina91, Hateljska peina92 itd. U svom izlaganju o eneolitu u Bosni i Hercegovini, Alojz Benac

smatra da se u kasnom eneolitu pojavljuju nosioci vuedolskog stila - tanije jadranska varijanta vuedolske kulture ili ljubljanska kultura, dok je dolina Rame bila prelazni region gdje su se susretali i jedni i drugi uticaji to je vidljivo i na samom lokalitetu Varvara. 93 Mada je ljubljanska kultura genetski vezana za vuedolsku, to je ipak jasno definisana kulturna manifestacija ije bi razmatranje izalo iz okvira teme ovoga rada. METALURKA DJELATNOST VUEDOLSKE KULTURE U BiH

89 90 91 92 93

ovi, 1978, 16-17. Ibidem, 27. Marijanovi, 2003, 31. Ibidem, 33. Benac, 1980, 25.

18

Mada nosioci vuedolske kulture nisu bili ti koji su prvi poznavali i upotrebljavali bakar, ipak bitno je posebno istai da su njeni nositelji bili oni koji su u dobroj mjeri razvili metalurku djelatnost. To je osobito vidljivo u kasnoj fazi vuedolske kulture, odnosno fazi njene podvojenosti. Naime, velika ekspanzija ove kulture se desila upravo na prelazu i u posljednjoj njenoj fazi. Meutim, ono to je jo bitnije naglasiti, jeste da se njeni nositelji pomjeraju upravo u one oblasti u kojima postoje leita bakarne rudae, kao npr. prema podruju srednjoevropskog rudogorja gdje se formiraju Mako i Nyriseg tip ili pak prema Bosni i Hercegovini - i to upravo u one dijelove gdje su se nalazila leita metalne rude. Ve je konstatovano da Bosna i Hercegovina obiluje bakrenom rudom, pogotovo halkopiritom i sinjavcem, a ta njena rudna podruja se mogu podijeliti u tri zone:
1. Zapadna Bosna - izmeu Vrbasa i Une, podruje Sane i Japre kod Blagaja i Ljubije i

na Kozari kod Kozarca;


2. Srednjobosansko rudogorje - izmeu Vrbasa, Lave i Krivaje, gornjeg toka Neretve i

njihovih pritoka;
3. Podrinje - na jugoistonoj granici Bosne sinjavaca se nalazi kod Foe, ajnia,

Ustiprae i Rogatice (Jabuka i Odak) te Uvca, Vardita i Srebrenice.94 Prvi autor koji zaokruuje pregled metalurke djelatnosti vuedolske kulture na podruju Bosne i Hercegovine bio je Borivoj ovi. Naime u svom lanku Metalurka djelatnost vuedolske grupe u Bosni on obrauje sve nalaze vezane za metalurgiju ove kulture na podruju Bosne. Meutim, prije nego to se spomenu nalazi koji konkretno govore o metalurkoj djelatnosti, valja spomenuti da su se i prije metalnih formi pojedinih sjekira, pojavljivale i takve forme raene u kamenu. Takav primjer nam prua peina Hrustovaa u kojoj su pronaena dva kamena ekia koji imaju neku metaloidnu formu a koja bi odgovarala bakarnim sjekirama sa cilindrinom rupom za nasaivanje.95 Na podruju Bosne i Hercegovine pronaen je i veliki broj kalupa za izlivanje razliitih metalnih predmeta na etiri lokaliteta od ukupno pet istraivanih i to: Zecovi, Debelo brdo, Alihode, Velika gradina u Varvari.96 Na gradini Zecovi pronaeni su: dio kalupa za izlivanje jednostavnih trapezastih bakrenih
94 95 96

Durman, 1983, 9-10. Benac, 1964, 139. Durman, 1983, 32.

Slika 17: Kalup za 19 izlijevanje sjekira s cilindrinom rupom za Slika 16: Keramiki zavreci mijeha sa Zecovanasad drala s Debelog (po ovi 1976)

sjekira,

zatim

vei

dio

kalupa

za

i zlivanje dlijeta ili klinova te keramiki zavretak (sopalj) mijeha (ili lijevak za ulivanje rastaljenog metala u kalup).97 S Debelog brda su neki nalazi bili objavljeni ve u izvjetajima Fiale, dok je kasnijim istraivanjima spoznaja o metalurgiji na Debelom brdu upotpunjena jo veom koliinom, ali i vrstom nalaza. Ovdje je najbitnije da se izdvoje polovica kalupa za livanje bakrenih sjekira s dugom cilindrinom uicom, kalup za izlivanje bodea, dio kalupa za izlivanje igala te keramiki sopalj mijeha ili lijevak za ulivanje rastaljenog metala u kalup.98 Kalupi za livanje bakrenih sjekira s dugom cilindrinom uicom su pronaeni i na gradini iznad Alihoda, kao i kalupi za izlivanje trapezastih sjekira.99 Gradina Varvara je takoer jedan od lokaliteta na kojem je pronaen metalurki pribor. Naime, naena su tri kalupa izraenih od gline, ali veoma oteeni; za samo za jedan je mogue pretpostaviti da je sluio za izlivanje tankih bakrenih ipki,100uz to pronaen je i jedan itav uplji keramiki predmet, vjerovatno sopalj ljevakog mijeha.101 Pored navedenih kalupa, pronaeno je i nekoliko ulomaka bruseva od sitnozrnog pjeara, od toga je jedan sa lijebom.102 Pored keramikih nalaza koji su pronaeni u naseljima nosilaca vuedolske kulture, potrebno je istaknuti injenicu da su na podruju Bosne i Hercegovine pronaene ostave bakrenih predmeta koji se sigurno mogu pripisati vuedolskoj kulturi. Takvih ostava je
97 98

ovi, 1976, 106. Ibidem, 109. 99 ovi, 1976, 111. 100 ovi, 1978, 26. 101 Ibidem 102 Ibidem

20 Slika 18: Kalup za izlijevanje trapezastih sjekira sa Zecova (po

pronaeno etiri. Najvea je ostava Gria u kojoj je pronaeno 35 bakrenih predmeta i to je ujedno najvea ostava vuedolske kulture na podruju Bosne i Hercegovine. U ostavi, koja je otkrivena 1905., pronaeno je jedanaest sjekira s cilindrinim produetkom za nasad drke i 24 plosnate sjekire bez rupe za nasad drala.103 Godinu dana kasnije, 1906. godine, pronaena je jo jedna ostava sa devet sjekira sa cilindrinim produetkom za nasad drke u neposrednoj blizini sela Kozarac uz put koji vodi prema planini Kozari; ostava se nalazila u posudi koja je prilikom otkria razbijena.104 Na osnovu samo ove dvije ostave, moe se primijetiti da se u ostave prilau samo sjekire, kao to je to sluaj i sa ostavom u Lohinji iz koje nije poznat taan broj nalaza. Sauvala su se samo dva predmeta, i to dvije sjekire, jedna sjekira sa cilindrinom rupom za nasad drala i jedna plosnata lepezasta sjekira kojoj nedostaje dio drke a i krajevi sjeiva su joj oteeni.105 Iz jo jedne ostave, otkrivene nedaleko od Graanice u selu Vranovii, uspjelo se sauvati ukupno 16 predmeta: 12 plosnatih lepezastih sjekira te 4 sjekire sa cilindrinom rupom za nasad drala.106 I ova ostava potvruje injenicu da se u ostave prilae tano odreena vrsta metalnih predmeta to bi moglo upuivati nesumnjivo na votivni karakter tih ostava.

NAIN SAHRANJIVANJA NOSILACA VUEDOLSKE KULTURE U BOSNI I HERCEGOVINI

Kao to je ve u uvodnom dijelu o vuedolskoj kulturi reeno, u dosadanjim istraivanjima je otkriven veoma mali broj grobova nosilaca vuedolske kulture. Izuzetak ine grobnice, koje bi,po nainu pokopa i po koliini priloga, ve mogle predstavljati odreeni vid kneevskih grobnica. Meutim, obinih grobova-da ih se tako nazove, nema. Da li je manjak
103 104 105 106

Durman, 1983, 40. Ibidem, 41. Ibidem Durman, 1983, 41

21

podataka o nainu sahranjivanja nosilaca ove kulture moda rezultat incineracije, jo uvijek ostaje da se istrai. U Bosni i Hercegovini nije do sada pronaen niti jedan grob nosilaca vuedolske kulture.

KULTURNO-HRONOLOKI ODNOSI VUEDOLSKE KULTURE SA OSTALIM ENEOLITIKIM KULTURAMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Kao to Brunislav Marijanovi navodi, neosporna je injenica da cjelinu eneolitika u Bosni najpotpunije odreuju lasinjska, badenska, kostolaka i vuedolska kultura, za koje se, na osnovu dosadanjih istraivanja, moe sa sigurnou rei da se ne mogu primarno vezati za bosanski prostor.107 Takvo miljenje iznosi i Benac kada govori o zapadnobosanskoj varijanti vuedolske kulture: Oito je da vuedolska kultura u dolini Sane nije nastala na licu mjesta, jer u ovoj dolini (kao i u susjednim dijelovima zapadne Bosne) nije ustanovljena nikakva kasnoneolitska grupa. Zato e biti sasvim vjerovatno da je ovdje izvren jedan pokret nosilaca vuedolske kulture iz Slavonije i da su oni zaposjeli ovu privlanu rijenu dolinu. U tom sluaju geneza vuedolske kulture u dolini Sane je djelimino identina sa genezom te kulture u Slavoniji.108 Prema rasporedu nalazita vuedolske kulture, mogue je zakljuiti da su njeni nosioci prodrli u Bosnu dolinom Vrbasa prodrijevi i u june dijelove centralne Bosne, a iz tih junih dijelova su vjerovatno dospjeli i do Varvare. Nalazi vuedolske kulture u Zelenoj peini su vjerovatno rezultat prodora sa juga.109 Kada je rije o junobosanskoj varijanti vuedolske kulture, na lokalitetima Alihode i Crkvine kod Turbeta su ustanovljena dva horizonta: mlai pripada vuedolskoj kulturi, i to kao konzistentnoj pojavi, a koji nadslojava stariji horizont u kojem je utvreno supostojanje butmirskih i badenskih elemenata.110 Obzirom da u Bosni i Hercegovini ne postoji lokalitet na kojem su u vertikalnom slijedu zastupljene sve etiri eneolitike pojave111, tee je odrediti hronoloki slijed tih kultura. Na osnovu podataka s nalazita Vis-Modran u kojem su u sloju kostolake kulture pronaene i
107 108 109 110 111

Marijanovi, 2003, 213. Benac, 1964, 144. Benac, 1980, 19. Marijanovi, 2003, 215. Ibidem, 213-214.

22

dvije zdjele vuedolske kulture, slijedi da su one djelomino paralelne.112 A kada se uzme u obzir injenica da je na lokalitetu Kastel kod Banje Luke potvren horizont vuedolske kulture koji nadslojava badenski113, slijedi zakljuak da je vuedolska kultura mlaa od badenske, a da je badenska djelomino paralelna sa butmirskom, uzimajui u obzir podatke sa Alihoda i Crkvina kod Turbeta. Ako se uzme u obzir injenica da je iznad lasinjskog sloja u Zemunici postojao i sloj vuedolske kulture, onda proizlazi da su kostolaka i vuedolska kultura djelomice paralelne, a obje su mlae od lasinjske.114 to se tie Hercegovine, tamo je situacija u eneolitsko doba bila neto drugaija. Nema tragova lasinjske, badenske i kostolake kulture. Mjesto toga, u ovoj oblasti se moe pratiti jedan kulturni stratum sa kaneliranom keramikom, koji vjerovatno - zaprema period ivota ove tri eneolitske kulture. Tek iza toga pojavljuju se nosioci vuedolskog stila (jadranska varijanta vuedolske kulture ili ljubljanska kultura) i vrlo pokretni nosioci vrpaste (Schnur) keramike.115

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

Na osnovu svega iznesenog, moe se zakljuiti da su nosioci vuedolske kulture prodrli u Bosnu u stupnju B2 dolinom Vrbasa te da su tom rutom vjerovatno stigli i do Varvare u dolini Rame. Pri tome, naroito su zaposjeli prostore zapadne Bosne i june dijelove centralne Bosne, formirajui tako dva regionalna tipa vuedolske kulture - zapadnobosanski i junobosanski. Za razliku od Bosne, na podruju Hercegovine, dolazi do prodora sa juga od strane nosilaca ljubljanske kulture. Naroito je vano istai injenicu da je Bosna i Hercegovina iznimno bogata rudama te je vjerovatno zbog toga i dolo do prodora u ovaj prostor. Broj kalupa za izlivanje bakarnih predmeta te ostave ukazuju na taj zakljuak. Kada je rije o genezi zapadnobosankog tipa, treba se imati na umu da zapadna Bosna nije prethodno bila nastanjena neolitikim populacijama, te da je geneza zapadnobosanskog tipa usko povezana sa genezom vuedolske kulture u njenom jezgru, tj. u slavonsko -sremskom
112 113 114 115

Ibidem, 215. Ibidem, 216. Ibidem, 215. Benac, 1980, 25.

23

podruju. Za razliku od zapadnobosanskog tipa, mogue je da su u formiranju junobosanskog tipa imale ulogu i kasnoneolitike i druge eneolitike manifestacije koje su zapremale ovaj prostor. Imajui u vidu rezultate istraivanja i odnose ova dva regionalna tipa sa ostalim eneolitikim kulturama u Bosni i Hercegovini, dolazi se do zakljuka da je vuedolska kultura kulturna manifestacija koja je obiljeila kasni eneolitik ovog prostora.

LITERATURA

1. Benac, Alojz 1948: Zavrna istraivanja u peini Hrustovai, GZM - sveska III,

Sarajevo
2. Benac, Alojz 1956: Prahistorijska gradina Zecovi kod Prijedora, GZM - sveska XI,

Sarajevo
3. Benac, Alojz 1959: Slavonska i ilirska kultura na prehistorijskoj gradini Zecovi kod

Prijedora, GZM - sveska XIV, Sarajevo


4. Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu,

Sarajevo
5. Benac, Alojz 1980: Eneolitsko doba u BiH (Neka nova razmatranja), GZM - sveska

XXXIV, Sarajevo
24

6. Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opa razmatranja. U: Popadi M. (Ur.).

Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, 72 - 87.
7. ovi, Borivoj 1976: Metalurka djelatnost vuedolske grupe u Bosni, Godinjak

ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 11, Sarajevo


8. ovi, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg

bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo


9. Durman, Aleksandar 1983: Metalurgija vuedolskog kulturnog kompleksa, Zagreb 10.Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH CBI, 267-343. 11.Fiala, Franjo 1894: Jedna preistorika naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva, GZM

- sveska I, Sarajevo
12.Govedarica, Blagoje 1989: Rano bronzano doba na podruju istonog Jadrana,

ANUBIH knj. 48, Centar za balkanoloka ispitivanja knj.7, Sarajevo


13.Marijanovi, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitike kulture u BiH, Mostar 14.Teak-Gregl, Tihomila 1998, Vuedolska kultura.

U: Dimitrijevi, Teak-Gregl,

Majnari-Pandi; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I. Zagreb, 131150.

POPIS SLIKA

1. Slika 1 preuzeta od Teak-Gregl, Tihomila 1998, Vuedolska kultura. U: Dimitrijevi,

Teak-Gregl, Majnari-Pandi; Prapovijest - Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, knj. I. Zagreb, str. 134.

25

2. Slika 2 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXVII, 1 3. Slika 3 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXIX, 1 4. Slika 4 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXXI, 8 5. Slika 5 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXXIV, 5 6. Slika 6 preuzeta od Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u

sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo, str. 145


7. Slika 7 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opa razmatranja. U:

Popadi M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 78.
8. Slika 8 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opa razmatranja. U:

Popadi M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 83.
9. Slika 9 preuzeta od Benac, Alojz 1984, Prelazno doba (eneolit) - opa razmatranja. U:

Popadi M. (Ur.). Kulturna istorija Bosne i Hercegovine (Od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast), Sarajevo, str. 84.
10. Slika 10 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXXVI, 5, 6, 7, 8, 9 11. Slika 11 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXXVII, 7, 8, 9

26

12. Slika 12 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXXVII, 10, 11 13. Slika 13 preuzeta od Dimitrijevi, Stojan 1979, Vuedolska kultura i vuedolski kulturni

kompleks. U: Benac A. (Ur.). Praistorija jugoslavenskih zemalja. T. III. Sarajevo: ANUBiH


CBI, T. XXXVII, 12 14.Slika 14 preuzeta od Marijanovi, Brunislav 2003: Eneolitik i eneolitike kulture u BiH,

Mostar, str. 249


15.Slika 15 preuzeta od ovi, Borivoj 1978: Velika gradina u Varvari- I dio (slojevi

eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba), GZM - sveska XXXII, Sarajevo, T. XII, 1, 2, 3, 4, 5
16.Slika 16 preuzeta od ovi, Borivoj 1976: Metalurka djelatnost vuedolske grupe u

Bosni, Godinjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 11, Sarajevo, T. I, 3
17.Slika 17 preuzeta od ovi, Borivoj 1976: Metalurka djelatnost vuedolske grupe u

Bosni, Godinjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 11, Sarajevo, T. II, 1
18.Slika 18 preuzeta od ovi, Borivoj 1976: Metalurka djelatnost vuedolske grupe u

Bosni, Godinjak ANUBIH knj. XIII, Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 11, Sarajevo, T. I, 1

27

Das könnte Ihnen auch gefallen