Sie sind auf Seite 1von 12

temat: migRantSKi RaD

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

21

izborena socijalna i politika prava radnitva svoju institucionalnu realizaciju imaju u institucijama nacionalne drave i vezani su uz politiki kriterij dravljanstva. to ujedno znai da su radnici bez dravljanstva drave u kojoj rade iskljueni iz veine politikih i socijalnih prava koja su rezultat povijesti klasnih borbi u nacionalnim dravama u koje migriraju Stipe urkovi

Proletarijat bez domovine


i eljama kupaca, tako dugorono jami da e prirodni i drutveni resursi biti koriteni sukladno interesima i potrebama veine, neovisno o tome u ijem se vlasnitvu oni nalazili. Mehanizmi demokratske kontrole inherentni slobodnom trinom natjecanju superiorni su svakom obliku neposredne politike kontrole nad postojeim resursima i sredstvima za proizvodnju: jedino trite krive odluke o njihovom koritenju neposredno kanjava ekonomskim neuspjehom i tako osobni interes vlasnik neraskidivo vee uz zadovoljenje potreba veine. Privatni vlasnik, pod prijetnjom trine eksproprijacije u konkurentskoj borbi s drugim proizvoaima, prisiljen je resurse u svom vlasnitvu koristiti na nain koji odgovara interesima i zadovoljava potrebe odgovarajueg broja potencijalnih kupaca.

triNa demokracija
ei dio rasprava o restauraciji kapitalizma u post-jugoslavenskom prostoru pati od upadljive konceptualne kratkovidnosti i empirijske selektivnosti. Koncept koji ih i dalje dominantno strukturira jest tranzicija. Ako koncept tranzicije i sugerira obuhvatne procese drutvene transformacije, ini to na nain koji analitiki preciznom zahvaanju skupu fenomena koje pokuava imenovati vie odmae, nego to mu pogoduje. Dobivamo nediferencirano svoenje politikih i ekonomskih transformacija demokratizaciju i parlamentarno viestranaje s jedne, i fundamentalne promjene vlasnikih odnosa s druge strane pod isti pojam, a time i konceptualnu predradnju i polazite za narative koji impliciraju simbiotian odnos ili ak strukturnu meuzavisnost liberalne demokracije i parlamentarizma s kapitalistikim nainom proizvodnje. Time se brie samo pitanje o eventualnim kontradikcijama izmeu demokratizacije u politikoj sferi i koncentracije proizvodnih resursa u privatnim rukama. No, upravo bi to pitanje trebalo stajati u sreditu svake dosljedne rasprave o prirodi i stupnju demokratinosti kapitalistikih drutava, pa i onih tranzicijskih. injenica od koje je uputno krenuti jest da privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju podrazumijeva monopolizaciju odluka o svrsi, opsegu, obliku i tehnikoj organizaciji proizvodnje. Donoenje tih odluka postaje ekskluzivnim prerogativom vlasnika. Profitni motiv i meuigra anarhinih sila trinog natjecanja predstavljaju temeljnu racionalnost i privilegirane arbitre pri odlukama o koritenju resursa nunih za reprodukciju drutva u cjelini. Alokacija resursa i proizvoda rada je spontana: nije rezultat procesa politike deliberacije na temelju svjesne prioretizacije drutvenih potreba, nego se odvija putem slobodnih trinih transakcija, u razmjeni za novac. Apologeti upravo tu odsutnost centralne instance i spontani karakter trinih transakcija tumae kao dokaz inherentno demokratske prirode trita. Trini ishodi nisu rezultat procjena politikih instanci moi i njihove samovolje, nego rezultat zbroja individualnih odluka slobodnih aktera u sloenoj mrei dobrovoljnih interakcija kojima upravlja jedino logika ponude i potranje. U dosljedno izvedenoj varijanti tog argumenta, trite tako nije samo garant efikasnosti alokacije resursa, nego i model optimalne realizacije demokratskih ideala. Ako iza svake trine transakcije stoji slobodna odluka slobodnog pojedinca, onda i rezultat njihova zbroja posjeduje legitimitet demokratski optimalnog rezultata. Ako svaki slobodni pojedinac svakodnevno na tritu spontano glasuje novanikom, onda interferencije u trine procese od strane politikih instanci pa i onih s nominalno demokratskim legitimitetom po definiciji smanjuju prostor individualne suverenosti i slobode. Ako je trite drutveni mehanizam koji jami optimalnu realizaciju slobode izbora i slobodne volje svakoga pojedinca, onda je irenje trita na sve vei broj drutvenih sfera istoznano s njihovom demokratizacijom. Iz toga slijedi i nedvosmislen odgovor na pitanje o eventualnim kontradikcijama izmeu monopola privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju i demokracije kontradikcije nema! Vlasnici sredstava za proizvodnju odluke dodue donose slobodno i samostalno, no one ipak moraju proi ratifikaciju trita. Ako vrsta, kvaliteta ili cijena proizvoda koji nude ne odgovara zahtjevima i potrebama potencijalnih kupaca, oni nee opstati kao proizvoai. Trite, kao mehanizam koji vlasnike sredstava za proizvodnju podvrgava volji

ono to je na vrhuncu drave blagostanja moglo izgledati kao nepovratna realizacija socijaldemokratskog ideala kapitalizma s ljudskim licem, iz dananje se perspektive otkriva kao iznimka u povijesti kapitalizma, koja je svoje postojanje dugovala cijelom nizu specifinih i teko ponovljivih historijskih okolnosti

preostaje nita drugo nego da se slobodno koriste pravom prodaje vlastite radne sposobnosti kao robe. Kako je ta dvostruka sloboda bez alternative (ako iskljuujemo slobodu izbora vegetiranja u materijalnoj i drutvenoj bijedi), ona na koncu nije nita drugo nego ime za neslobodu nijeme sistemske prinude, koja se su procesu proizvodnje prevodi u podvrgavanje diktatu kapitala. U poglavlju o prvobitnoj akumulaciji prvog toma Kapitala, Marx je skicirao historijsko roenje klase dvostruko slobodnih najamnih radnika u blatu i krvi. No, upravo znaaj tog aspekt rasprave o prvobitnoj akumulaciji esto se previa. Historijski novum i epohalni znaaj prvobitne akumulacije ne lee u injenici nasilnog prisvajanja vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju (iako Marx, u polemici s apologetskim mitovima klasine politike ekonomije, i taj aspekt naglaava), nego u njezinu specifinom rezultatu: stvaranju populacije bez pristupa sredstvima za vlastitu reprodukciju. Izbor imena koji Marx toj klasi daje naglaava centralnost kriterija fundamentalnih uvjeta reprodukcije za razumijevanje njegove klasne teorije. Proletarijat tako ne karakteriziraju primarno oblici konkretnog rada koje za kapital u nekom periodu preteno obavlja (poljoprivredni u ranom agrarnom kapitalizmu, industrijski u kasnom devetnaestom i u prvoj polovici dvadesetog stoljea, itd.), nego puka injenica da egzistenciju mora osigurati prodajom svoje radne sposobnosti na tritu. Tek kriterij strukturne ovisnosti reprodukcije proletarijata o prodaji vlastite radne snage na tritu rada tu klasu otkriva kao jednu od dvije konstitutivne klase kapitalistikog naina proizvodnje. Postojanje te klase nuan je uvjet mogunosti realizacije odreene koliine novca i sredstava za proizvodnju kao kapitala. Tek sa zapoljavanjem najamnog rada, vlasnici sredstava za proizvodnju postaju kapitalistima. Samo ako pritom iz radnika uspiju izvui vrijednost koja je vea od vrijednosti njihove radne snage (tj. nadnice), mogu ostvariti profit.

stupaNj proletarizacije
No, definicija proleterskog stanja kao stanja strukturne ovisnosti o prodaji vlastite radne snage daje tek klasnu analizu kapitalistikog naina proizvodnje na najapstraktnijoj razini identifikacijom minimalnih konstitutivnih invarijanti klasne kompozicije koje ine nuni uvjeti mogunosti reprodukcije svakog kapitalistikog drutva. Na toj razini analitike apstrakcije, meutim, nije mogue odgovoriti na pitanje o konkretnom stupnju proletarizacije najamnog rada u nekom historijski i geografski konkretnom kapitalistikom drutvu. Apsolutni stupanj proletarizacije, koji moemo definirati kao stupanj apsolutne ovisnosti o nadnici kao jedinom izvoru sredstava nunih za reprodukciju, na razini analize konkretnih kapitalistikih drutava moe sluiti samo kao ideal tip ili nulta razina analitikog rastera koji omoguuje historijsko mapiranje stupnja i oblika proletarizacije neke historijski i geografski konkretne klase najamnih radnika. Na toj razini analize u obzir treba uzeti cijeli niz dodatnih varijabli, prije svega pitanje neplaenog reproduktivnog rada u kuanstvu, koji jo uvijek preteno obavljaju ene, te pitanje o ulozi drave u osiguranju dekomodificiranih upotrebnih vrijednosti, njihovom institucionalnom obliku, uvjetima distribucije i opsegu. Pritom je vano voditi rauna o odnosima klasnih snaga, stupnju sindikalne i politike organiziranosti i mobilizacije radnike klase te o uincima tih faktora na ulogu drave u organizaciji uvjeta reprodukcije radnitva i njezinim institucionalnim oblicima.

dvostruka sloboda NajamNog rada


Marx je primijetio da idilini zakljuci ove argumentacijske logike proizlaze direktno iz njezinih temeljnih premisa i svoenja kapitalizma na sferu trine razmjene izmeu apstraktnih slobodnih pojedinaca. Slobodna razmjena na tritu, meutim, podrazumijeva i trgovanje specifinim oblikom robe, na ijoj dostupnosti kapitalistiki nain proizvodnje poiva radnom snagom. Slobodni pojedinci koji ulaze u slobodne trine transakcije tako se dijele na dvije fundamentalne skupine: one koji slobodno raspolau sredstvima za proizvodnju u svome vlasnitvu; i one druge, osloboene vlasnitva nad istima, kojima za osiguranje vlastite reprodukcije ne

temat: migRantSKi RaD


Brkanje razina apstrakcije klasne analize i neprepoznavanje temeljnih razlika izmeu problema na koje razliite razine analize odgovaraju (s jedne strane pitanje o konstitutivnim klasama kapitalistikog naina proizvodnje na razini apstrakcije koja cilja na analitiku izolaciju njegovih strukturnih invarijanti, s druge strane klasna analiza historijski konkretnih kapitalistikih drutava ili drutvenih formacija, uz nuno iri spektar obuhvaenih varijabli), u dugoj je povijesti recepcije Marxova rada naalost prije bilo pravilo nego iznimka, kako meu njegovim kritiarima, tako i meu marksistima. Sloena kakofonija rasprava koje su uslijedile tako je nerijetko bila rezultat teorijski samoskrivljenih problema. Tek kada se socioloki i etnografski dominanti oblik najamnog radnitva nekog historijskog perioda (npr. industrijski proletarijat druge polovice devetnaestog stoljea) uzdigne do razine proletarijata kao takvog, tehnika re-kompozicija ili uspon novih dominantnih oblika najamnog rada postaju uzrokom krize marksistike klasne teorije i povod za njezinu reviziju. Isto vrijedi za pitanje uvjeta materijalne reprodukcije: samo ako se proletarijat identificira s najamnim radnitvom na apsolutnom stupnju proletarizacije, relativna poboljanja ili smanjenje stupnja proletarizacije postaju dokazom zastarjelosti i neadekvatnosti Marxove analize. Tako je i uspon drave blagostanja u zapadnim kapitalistikim zemljama, unato kontinuiranom rastu najamnih radnika kao postotka stanovnitva i u poslijeratnom periodu, posluio kao povod za proglase o isteku roka marksistike klasne teorije ili ak kraja klasnog drutva kao takvog. stupnja proletarizacije, neoliberalni period je uvelike istoznaan s obrtanjem tog procesa u smjeru ponovnog rasta stupnja proletarizacije.

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

22

migraNtski radNici
No, fokus na neoliberalizaciji sa sobom nosi opasnost retrospektivne idealizacije drave blagostanja i analitikog zanemarivanja fenomena koji su usko vezani uz strategije podrivanja ili zaobilaenja ogranienja institucionalnog reima drave blagostanja kojima je kapital pribjegavao i prije perioda obuhvatne neoliberalne ofenzive. Politika pojaanog uvoza stranih radnika od 1950ih i 1960-ih godina diljem zapadne Europe predstavljala je vaan moment u tim nastojanjima. Uinkovitost te strategije proizlazi iz temeljne institucionalne karakteristike drave blagostanja njezine vezanosti uz formu i okvir nacionalne drave. Izborena socijalna i politika prava radnitva svoju institucionalnu realizaciju imaju u institucijama nacionalne drave i vezani su uz politiki kriterij dravljanstva. To ujedno znai da su radnici bez dravljanstva drave u kojoj rade iskljueni iz veine politikih i socijalnih prava koja su rezultat povijesti klasnih borbi u dravama u koje migriraju.

Ono to je za migrantske radnike vrijedilo u po radnitvo u cjelini bitno povoljnijim uvjetima vrhunca drave blagostanja, u istoj, ako ne i veoj mjeri, vrijedi i za neoliberalni period. U retrospektivi postaje jasno da poloaj migrantskih radnika u dravi blagostanja predstavlja prefiguraciju mnogih aspekata budue, neoliberalne, sudbine radnitva u cjelini (to je i teza teksta Borisa Budena o gastarbajterima u ovome tematu). Mjere tednje i s njima povezano produbljivanje neoliberalnog napada na ostatke drave blagostanja tu tendenciju samo naglaavaju, a ona upuuje u smjeru sve agresivnije i obuhvatnije (re)proletarizacije.

raspad jugoslavije kao prvobitNa akumulacija


Problematika migrantskog rada otkriva centralnost nacionalne drave kao instance regulacije i segmentacije trita rada. Institucija dravljanstva predstavlja vaan kriterij razvrstavanja radnika u skupine razliitih stupnjeva proletarizacije, s razliitim stupnjevima politikih i socijalnih prava. Nacionalne drave pravo na rad nedravljanima esto uskrauju, to mnoge migrante gura u sivu ekonomiju, gdje su prisiljeni pristajati na niske nadnice, vrlo loe uvjete rada i poslove koji su esto opasni po zdravlje, bez socijalne i zdravstvene zatite. Pitanje dravljanstva tako postaje presudnim faktorom u determinaciji socijalne perspektive radnika i odluuje o mjeri njihova udjela u historijski izborenim pravima i standardima reprodukcije. Promatran kroz prizmu tih uvida, sluaj raspada Jugoslavije otkriva i neke esto zanemarene aspekte. Kraj Jugoslavije tako nije znaio samo nestanak jedne drave, nego i raspad dotad jedinstvenog trita rada. Za radnike koji su jo za vrijeme Jugoslavije iz siromanijih istonih republika migrirali u bogatije, zapadne, raspad drave esto je znaio i radikalnu promjenu njihova statusa i gubitak cijelog niza prava koja su dotad posjedovali. Granice novonastalih drava tako su postale mehanizmom iskljuivanja cijelih drutvenih skupina unutar njihova teritorija iz cijelog seta temeljnih prava. Uvoenje demokracije za njih je prije svega znailo gubitak dotad uivanih sloboda. Restauracija kapitalizma zatekla ih je u stanju radikalne proletarizacije. Kada govorimo dakle o prvobitnoj akumulaciji na prostorima bive Jugoslavije, ne govorimo samo o pretvorbi i privatizaciji drutvenog vlasnitva, nego i o nasilju stvaranja te populacije gotovo apsolutnih, pa stoga i s gledita kapitala idealnih proletera.

uspoN i kriza drave blagostaNja


Nedvojbeno je da je drava blagostanja bitno smanjila stupanj proletarizacije radnitva u razvijenim kapitalistikim zemljama. Sustavi socijalne zatite, javno zdravstvo, kompenzacije za nezaposlenost, ali i rastua uloga drave kao poslodavca, doprinijeli su historijski jedinstvenom stupnju smanjenja neposredne ovisnosti radnitva o kapitalu kao izvoru sredstava za vlastitu reprodukciju. No, ono to je na vrhuncu drave blagostanja moglo izgledati kao nepovratna realizacija socijaldemokratskog ideala kapitalizma s ljudskim licem, iz dananje se perspektive otkriva kao iznimka u povijesti kapitalizma, koja je svoje postojanje dugovala cijelom nizu specifinih i teko ponovljivih historijskih okolnosti. Vaan faktor uspona drave blagostanja predstavljala je bojazan elita (posebno amerikih) od ponovnog pada u depresiju, to je pogodovalo irenju utjecaja kejnzijanske teorije i ekonomsko-politikih praksi dravne intervencije i regulacije (kejnzijanci su, meu ostalim, isticali problematiku efektivne potranje i tako dali teorijsku osnovu za po radnitvo relativno povoljne redistributivne prakse). Postojanje sistemske alternative u obliku sovjetskog modela i militantnih radnikih pokreta, ukljuujui u ratu osnaene socijalistike i komunistike partije diljem Europe, prijetilo je kulminirati u krizi legitimacije kapitalizma kao sustava. No, period od Drugog svjetskog rata do 1970-ih prije svega je predstavljao period historijski iznimnih stopa ekonomskog rasta i visokih profitnih stopa. U tom kontekstu ustupci zahtjevima organiziranog i borbenog radnitva, ma koliko nevoljko kapital na njih pristajao, nisu ugroavali temeljnu racionalnost kapitalistiki organizirane proizvodnje profit. Radikalizacijom radnikog pokreta 1960-ih, taj aranman je s gledita kapitala postajao sve problematiniji. Niske stope nezaposlenosti i relativno izdane socijalne usluge drave blagostanja, oslabile su disciplinske uinke trita rada i ojaale pregovaraku poziciju rada u odnosu na kapital. Rast nadnica je kompenziran dizanjem cijena, to je doprinosilo rastu inflacije, a time i postepenoj devalvaciji novanog kapitala. Raspad Bretton Woodsa 1971. godine, labavija fiskalna politika drava i naftna kriza 1970-ih dodatno su pogorali problem inflacije. No, prije svega, profitne stope 1970-ih doseu kritino niske razine. Politiki organizirani odgovor kapitala na te procese, koji su kulminirali tvrdokornom stagflacijskom krizom 1970-ih, poprimio je oblik neoliberalnog udara, ije su temeljne karakteristike i etape razvoja dobro poznate: monetarizam, deregulacija, financijalizacija, slamanje organiziranog radnikog pokreta, napad na institucije drave blagostanja, valovi privatizacije i fleksibilizacija trita rada. Ako je period drave blagostanja za radnitvo znaio smanjenje

Restriktivniji reim politike kontrole uz bitno manja politika prava (i/ili njihovo nepoznavanje) te jezine i identitetske barijere, koje su esto predstavljale i barijere klasnoj solidarizaciji, esto su jamile stupanj pokornosti koji od domae radne snage nije bilo mogue oekivati

Uvoz migrantske radne snage u periodu vrhunca drave blagostanja tako nije samo nadomjestio nedostatak domae radne snage u doba ekonomske ekspanzije i gotovo pune zaposlenosti, nego je kapital opskrbio i radnom snagom koju je u tendenciji bilo mogue podvrgnuti stupnjevima i oblicima eksploatacije od kojih je domae radnitvo bilo zatieno. Restriktivniji reim politike kontrole uz bitno manja politika prava (i/ili njihovo nepoznavanje) te jezine i identitetske barijere, koje su esto predstavljale i barijere klasnoj solidarizaciji, esto su jamile stupanj pokornosti koji od domae radne snage nije bilo mogue oekivati. Vezivanje boravinih dozvola uz potvrde o radnom mjestu (koje je izdavao poslodavac) samo je primjer za disciplinske mehanizame koji snae poloaj kapitala u odnosu na migrantske radnike.

Centar za radnike studije i Zarez ovim se tematom nadaju doprinijeti poetku kritike javne rasprave o problematici migrantskog rada u Hrvatskoj. Ako se o radnicima i radnikim pravima posljednjih dvadeset godina govorilo malo a i onda najee krivo problematika migrantskog rada u javnosti ostaje gotovo potpuna nepoznanica. Naalost, nijedan od tekstova koji slijede ne doprinosi neposredno osvjetljavanju hrvatske situacije. Za to postoji vie razloga. Broj sugovornika koji bi o toj temi mogli i htjeli pisati iz kritike perspektive vrlo je ogranien. A oni kojima smo pristupili zbog drugih obaveza naalost nisu nali vremena da doprinesu ovome tematu. Nadamo se ipak da e se u skorijoj budunosti ukazati prilika da taj propust ispravimo.

temat: migRantSKi RaD

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

23

Klasina se tejloristika podjela rada na intelektualni i manualni te tejlorizmu svojstveno razbijanje radnog procesa s ciljem uspostavljanja vee kontrole nad radnikom nalaze u fazi modifikacije i dodatnog pogoravanja uinaka otkad su integrirani u praksu krvavog podugovaranja, usko povezanu s postfordistikim industrijskim umreavanjem. carl-ulriek Schierup, peo Hansen i Stephen castles

Krvavo podugovaranje u umreenom drutvu: migracije i postfordistiko restrukturiranje u Europskoj uniji

knjizi Mirages and Miracles: The Crisis of global Fordism, Alain Liepitz (1987) tvrdi da restrukturiranje i djelomina razgradnja uspostavljenog fordistikog sustava proizvodnje u starim industrijaliziranim centrima ne znai nuno i kraj fordizma kao takvog, ili tejlorizma, njegova tipinog sustava industrijske organizacije i menadmenta. Oni prije znae njihovu internalizaciju i parcijalnu transformaciju kroz proces relokacije. Klasini fordizam i tejlorizam, unato tome to su slabili u starim industrijskim centrima, fundamentalno su se reproducirali kroz izvoz i rekonstituciju u perifernim ili poluperifernim dijelovima globalne politike ekonomije; ipak, poprimili su druge, razliite, oblike, koji su ovisili o specifinim politikoekonomskim uvjetima i zakonskim okvirima pojedine drutvene formacije. Dakle, razliite varijante tzv. perifernog fordizma, po mnogo emu jeftinije kopije starog sustava industrijskog fordizma, razvijaju se u nekadanjim poluperiferijama, primjerice dijelovima jugoistone Azije, dijelovima Latinske Amerike i dijelovima june Europe. Tamo se dogodio sveobuhvatan proces industrijalizacije, kojega je pratila konstrukcija neke vrste socijalne drave i pojava lokalnog trita za masovnu potronju. Neka je verzija industrijskog tejlorizma u svakom od ovih sluajeva inila integralni dio paketa, ali je bila zauzdana blagotvornim uinkom postojeih oblika regulacije u ovim novoindustrijalizirajuim zemljama. Liepitzov ilustrativni pojam krvavi tejlorizam, koji aludira na Marxov sumorni opis tzv. prvobitne akumulacije u doba raanja kapitalizma u Engleskoj, rezerviran je za one sluajeve u kojima se nova industrijska mjesta formiraju u marginaliziranim prostorima (Treeg) svijeta, u kojima eksploatacijski industrijski odnosi jedva da su ublaeni postojeim ili nastajuim regulacijskim okvirima. No, postojee kategorije nacionalnih i regionalnih politikih ekonomija, poput centar-periferija ili sjever-jug, koje se baziraju na opoj kvaliteti industrijskih odnosa, postaju sve vie sporne. Klasteri tehnologije, znanosti, financija i korporativne kulture, za koje se konvencionalno dri da su najnapredniji te da intrinzino pripadaju starim industrijskim centrima, u posljednjoj su se etvrtini dvadesetog stoljea formirali u velikim gradovima onoga to se nekad nazivalo zemljama Treeg svijeta. Usporedno s ovim procesom, izraz Trei svijet u Europi (Blaschke i Greussing 1980) postao je krilatica kojom se opisuje priroda novih deprivilegiranih ekonomskih enklava i lokalnih zajednica u kojima prevladava prisutnost imigranata i novih etnikih manjina smjetenih u samome srcu starih europskih metropola. Meutim, kao to pokazuju primjeri dinamike podugovaranja (subcontracting), navedeni nie u tekstu, ova prisutnost adekvatnije se d objasniti naprednim korporativnim strategijama koje trenutno predvode restrukturiranje politike ekonomije i drutava EU-a, nego intruzijom elemenata iz Treeg svijeta, intrinzino stranih prirodi Prvoga. Umjesto ponovnog izvoza u centar neega poput klasinog tejlorizma koji obino ukljuuje velike,

formalne i znanstveno nadgledane radne procese rast novih degradiranih i neformalnih sektora trita rada koje popunjavaju drutveno marginalni migranti stvara privid predmoderne regresije u organizaciji i menadmentu. Meutim, procesi unutar kojih se ovo odvija sastavni su dio naprednih kapitalistikih strategija deregulacije, koje slue poveanju fleksibilnosti u umreenoj ekonomiji, drutvu i fragmentiranom trita rada. No, umreenost koja je ovdje u pitanju ne odgovara vrsti tokova koji bi se odvijali unutar horizontalnih mrea lienih aktera, u postojeem diskursu nazivanim umreenim drutvom (Castells 1996), nego je tu prije rije o karikama podugovaranja u hijerarhijskom lancu kojega kontroliraju centralni korporativni akteri.

Ovo pitanje, na koje emo se vratiti u zavrnoj diskusiji, dobro je ilustrirano sljedeim primjerima industrijskog restruktiriranja u Ujedinjenom Kraljevstvu, Nizozemskoj, panjolskoj i Portugalu. Ti primjeri prikazuju procese restrukturiranja tipine za razliite sektore, ali isto tako pokazuju utjecaje razliitih cjelokupnih institucionalnih konteksta i socijalnih reima u kojima su se strategije restrukturiranja odvijale. Umjesto opisa artikulacije razliitih oblika iskljuivanja u pojedinim zemljama, usredotoit emo se na politiku ekonomiju postfordistike transformacije kako je ona izraena u specifinom tipu procesa koji smo uoili u nizu odabranih zemljama.

restrukturiraNje iNdustrije odjee u ujediNjeNom kraljevstvu i Nizozemskoj


Proliferacija sweatshopova, koje je Saskia Sassen (1991,1998) analizirala na primjeru globalnih gradova, New Yorka i Londona, kao vaan aspekt tzv. novih ekonomija i trit rada segmentiranih po etnicitetu i rodu, igrala je vanu ulogu u restrukturiranju industrijskog kapitala u cijelom svijetu (Mitter 1986). Ujedinjeno Kraljevstvo je tipian primjer, ali sweatshopovi i kuna radinost predstavljaju vane oblike fleksibilizacije i kazualizacije rada unutar cjelokupnog, iako, u odnosu na te ekonomije, sve manjeg sektora industrijske proizvodnje diljem Europske unije. Ovdje je rije o procesima industrijskog restrukturiranja koji su tijekom osamdesetih i devedesetih obuhvatili stotine tisua radnika iz brojnih zemalja EU-a (npr. Morokvasic 1986, 1987, 1993). Obino su bili instrumentalizirani kroz strukturiranje i restrukturiranje novih podjela rada, kombiniranjem klase, rase i roda kao kvalitativno razliitih, ali meuovisnih oblika organizacije i dominacije (e.g. Anthias 1992, 2001; Bonacich 1993; Wallerstein 1991). Sve vee oslanjanje na male sweatshopove i domau radinost karakteristino je za proizvodnju niza industrijskih dobara, poput obue, razliitih vrsta odjee i tekstila, elektrinih dobara, igraaka itd. Oni nam nude niz oiglednih primjera feminizacije i rasizacije trita rada koji se u postfordistikim reimima fleksibilnosti odvijaju usporedno s degradacijom rada. Jedan od najuoljivijih i dosta prouavanih primjera u nekolicini zemalja i gradova Europske unije (npr. Mitter 1992; Morokvasic 1993; Raes 2000a; Rath 2002) je primjer industrije odjee. Velik broj nacionalnih i lokalnih studija sluaja sadrava komparativne materijale koji detaljno prikazuju ne samo ope trendove na globalnoj razini, nego i specifina obiljeja nacionalnog institucionalnog okvira, regionalne ekonomije veih gradova, te partikularne oblike organizacije razliitih manjinskih etnikih skupina. U daljnjem tekstu razmotriti emo aspekte ovih opih promjena, oprimjerenih iskustvom iz Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske. Ova dva sluaja pokazuju neke bitne slinosti, ali otkrivaju i neke razlike.

imigranti i etnike manjine su tijekom fordistike proizvodnje posvuda u zemljama industrijske jezgre inili znaajan dio radne snage. Kriza i njome stvoreni vikovi radne snage najvie su pogodili upravo ovu skupinu

temat: migRantSKi RaD


U oba sluaja, razvoj industrije odjee povijesno je bio usko povezan s imigracijom te radom i poduzetnitvom manjinskih etnikih skupina: primjerice, imigracijom uzastupnih generacija idovskih imigranata i izbjeglica iz istone Europe koji su radili u toj industriji od sedamnaestog pa sve do dvadesetog stoljea (Panayiotopoulos i Dreef, 2002; Raes 2000a; Raes i dr. 2002). Nakon Drugog svjetskog rata, industrija je postala magnet za nove radnike migrante iz niza zemalja izvan kruga sjeverozapadne Europe, koji su sve do sedamdesetih godina sainjavali znaajan dio radne snage u ovoj tradicionalno radno intenzivnoj industriji. Tijekom sedamdesetih i ranih osamdesetih godina, industrija odjee gospodarski razvijenijih zapadnoeuropskih zemalja posvuda je doivjela teku krizu i nagli pad. Outsourcing proizvodnje u zemlje s niskim nadnicama te zatvaranje brojnih tvornica odjee posebno je pogodilo imigrantsku radnu snagu. Na stotine tisua radnika proglaeno je vikom (Raes 2000a; Raes et al. 2002; Mitter 1986). Ova se situacija promijenila u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, kao i u jo nekoliko sjevernih europskih zemalja, osamdesetih godina, kada je dolo do pojave novog sweatshop sektora, kojim su upravljali i u kojem su radili imigranti ili poduzetnici i radnici iz redova etnikih manjina. To je u Ujedinjenom Kraljevstvu ukljuivalo primarno ciparske, indijske, pakistanske i bangladeke manjine, a u Nizozemskoj uglavnom migrantske grupe turskog porijekla. Ovakav razvoj dogaaja, uvelike slian onome u Sjevernoj Americi, zapravo je ukljuivao vraanje dijelova donedavno autsorsane proizvodnje odjee u razvijene sjevernoatlantske ekonomije, ali se odvijao u potpuno izmijenjenim ekonomskim uvjetima i unutar novih organizacijskih okvira distinktivno postfordistikog karaktera. Priroda ovakvog postfordistikog zaokreta odgovara onome to Stephan Raes (2006b) opisuje kao proces regionalizacije, koji sainjava konkretnu spacijalnu manifestaciju globalizacijskog procesa za Europsku uniju. Tu dolazi do interakcije brojnih globalnih i lokalnih faktora. Jedan vaan faktor je priroda trita mode, koje je od ezdesetih obiljeeno sve kraim odjevnim ciklusima, i sve brom i veom diferencijacijom, individualizacijom i hirovitou potroakih zahtjeva. Drugi faktor je dravna politika prema sektoru u odnosu na stupanj protekcionizma ili liberalizacije uvoza. No, kljuno pitanje je pitanje odnosa rada i kapitala, a njega je, tvrdi Raes (2000b: 32ff), potrebno analizirati unutar razliitih konteksta postfordistikog globalizacijskog procesa, to u ovom sluaju ukljuuje nove slabo plaene proizvoae u istonoj Aziji, oblinje proizvoae u istonoj Europi i na Mediteranu, kao i zemlje stare industrijske jezgre iz zapadne Europe. Unato ulasku tejloristikih tehnika masovne proizvodnje u gotovo sve njezine dijelove, industrija odjee ostala je jedna od radno najintenzivnijih industrija. Meutim, priroda visokih plaa fordistike drave blagostanja dala je sedamdesetih godina velik zamah autsorsanju proizvodnje u dalekoistone zemlje, to je bilo povezano s krizom fordizma koja se tih godina odvijala u zemljama jezgre. Uz to je dolo do uvoenja novih tehnologija i promjene oblika organizacije i menadmenta u preostalim dijelovima industrije. Istovremeno, nova meunarodna podjela rada, koja je rezultat izvoza kapitala i autsourcanja proizvodnje, vratila se u sme zemlje industrijske jezgre, slabei tako pregovaraku poziciju rada i posljedino degradirajui samu prirodu odnosa rada i kapitala. Visoke stope nezaposlenosti, u kombinaciji sa smanjenim socijalnim davanjima za radnike koji su proglaeni vikovima, posljedino su stvorile novu potencijalno jeftinu radnu snagu. Ovo je omoguilo zemljama industrijske jezgre da ponovno oive neke dijelove industrije odjee, prvenstveno usmjerene na one dijelove trita koji najvie ovise o fleksibilnosti i just in time proizvodnji. Imigranti i etnike manjine su tijekom fordistike proizvodnje posvuda u zemljama industrijske jezgre inili znaajan dio radne snage. Kriza i njome stvoreni vikovi radne snage najvie su pogodili upravo ovu skupinu. Istovremeno, zajednice i obitelji nekih etnikih skupina postale su resurs za organizaciju loe plaene sweatshop proizvodnje u novoj skrivenoj ekonomiji zemalja industrijske jezgre; sweatshopovi su ispunili zahtjeve za fleksibilnou i smanjenjem trokova velikih trgovaca koji su opskrbljivali lokalna ili susjedna trita.

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

24

kuNa radiNost u silikoNskom dobu sjecite rase i roda u Novoj etNikoj Nii: sluaj ujediNjeNog kraljevstva
Swasti Mitter (1986) prouavala je odnos izmeu velikih britanskih maloprodajnih kompanija odjeom i manjinskih etnikih podugovaratelja u industriji odjee Londona i Midlandsa osamdesetih godina. Njezin rad sagledava kompleksnu artikulaciju rase i roda pri upravljanju jeftinom i fleksibilnom radnom snagom, iako se ne bismo mogli sloiti s njezinim jednostranim lociranjem institucionalne osnove izrabljivakog seksizma unutar tzv. etnikih manjina:

manjinski etniki podugovaratelj esto je i sm u slaboj poziciji u odnosu na velike maloprodajne trgovce i proizvoae. njegov opstanak esto ovisi o mogunosti da eksploatira vlastitu obitelj ili rad zajednice

Ekspanzija etnikog biznisa, u zoni sumraka izmeu regulirane i neregulirane ekonomije, posljedica je hijerarhije eksploatacije i kompleksnog meuodnosa izmeu etniciteta i seksualne podjele rada. Manjinski etniki podugovaratelj esto je i sm u slaboj poziciji u odnosu na velike maloprodajne trgovce i proizvoae... Njegov opstanak esto ovisi o mogunosti da eksploatira vlastitu obitelj ili rad zajednice. ene iz etnikih manjina, zarobljene izmeu rasizma zajednice domaina i seksizma vlastite zajednice, pruaju prednosti rada Treeg svijeta usred Prvoga. (Miter 1986: 63). Pokretake sile takvih procesa prije svega su strategije restrukturiranja korporacijskog kapitala i diskriminatornih praksi koje pripadaju zajednici domaina. Od 1970-ih, menadment, dizajn i marketing postali su jako koncentrirani u nekolicini velikih i visoko kapitaliziranih britanskih maloprodajnih kompanija odjee, koje su se u velikoj mjeri koristile informacijskom

tehnologijom i visokokvalificiranom radnom snagom (Mitter 1986). Istovremeno, domaa proizvodnja odjee naglo je opala, a dominantna strategija koju su usvojili londonski maloprodajni trgovci sastojala se od uvoza tekstila za domae trite od proizvoaa s niskim trokovima proizvodnje. To je rezultiralo time da su velike skupine imigranata koji su radili u industriji odjee u Londonu i Midlandsu postale vikom. Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, imigrantska radna snaga zaposlena u industriji odjee sastojala se od mukih imigranata prve generacije: Pakistanaca, Indijaca, Bangladeana i drugih. Veina je radila u tvornicama koje su bile organizirane prema rasiziranoj podjeli rada, u kojoj su imigranti bili koncentrirani u loe plaenim sektorima s nekvalificiranom radnom snagom, u kojima se radni i socijalni propisi esto nisu potivali. Uglavnom su pojedinci iz redova bivih radnika u tekstilnoj industriji postali ugovaratelji velikih odjevnih kompanija, tako to su osnovali male formalno nezavisne sweatshopove, koji su se uglavnom bazirali na uporabi rabljenih strojeva i jeftine radne snage etnikih manjina ili imigrantskih obitelji. Te nove neobine kune radinosti i njihova supereksploatacija enskog rada, koji podsjeaju na povijesno djetinjstvo industrijalizma, proizvodi su naprednog silikonskog doba (pojam Ambalavanera Sivanandana, 1979). Nedavna povijest i trenutno iskustvo ukazuju na postojanu prirodu ogranienja korisnosti novih tehnologija kao jednostranog rjeenja za krize uzrokovane globalnom konkurencijom i padom profitnih stopa u tradicionalnim industrijskim sektorima. Kombinacija dviju glavnih strategija upravljanja krizom koje je Marx (1976 (1885)) objasnio u Kapitalu podizanje produktivnosti kapitala uvoenjem nove tehnologije i oblika organizacije, te jednostavno intenziviranje eksploatacije ivog rada opet su se nadali kao rjeenje, na nain koji uvelike odgovara teorijskim anticipacijama Rose Luxemburg (1923). Ranih osamdesetih godina proces spajanja obitelji je u veini britanskih migrantskih zajednica bio uvelike dovren, a ene-migrantkinje, mnoge tek pridole, inile su velik dio radne snage u novim ivanicama koje su poele nicati u Londonu i Midlandsu. Velike maloprodajne kompanije dizajnirale su i nadgledale svaki model i svaki av koji se u ovim novim sweatshopovima etnikih manjina proizvodio, tvrdi Mitter, dok su istovremeno svaki gubitak uzrokovan hirovitou trita u ime fleksibilnosti prebacivale na male proizvoae. Nadnice i radni uvjeti u kojima su radile ene za strojevima sweatshopova bili su uasavajui, a postotak nesrea i ozljeda na radu konstantno visok. Mnoge radionice nisu potivale normalne radne propise, a radnici nisu imali zakonski odreene socijalne povlastice. Redukcija trokova velikim je dijelom ostvarena zbog prirode ovog sektora kao skrivene ekonomije, u kojoj je veina radionica i radnika bila izvan vidljivosti bilo kakvog javnog registra (ta injenica je takoer pomogla proizvoaima da izbjegnu plaanje poreza). Takav status neformalnosti jednako je odgovarao ekonomskim interesima velikih maloprodajnih kompanija, kao i mukim manjinskim etnikim ugovarateljima, koji su uspjeli drati svoju ensku radnu snagu pod kontrolom uz pomo obiteljskih veza, vjernosti etnikoj zajednici i dominacije. Konstantna potreba za izmicanjem javnoj kontroli u mnogim je sluajevima dovela do daljnje fragmentacije proizvodnje, koja je uvelike premjetena u male ustanove koje su se mogle lako sakriti ili prenijeti s jednog mjesta na drugo; ili je pak poprimila oblik kune radinosti. No, britanska ekonomska politika i politika trita rada, kao i prevladavajue prakse lokalnih vlasti, stalno su stimulirale rast malog etnikog poduzetnitva, kako u sektoru proizvodnje odjee tako i drugdje (Panayiotopoulos i Dreef 2002). Kontrola trita rada, kao i socijalni i zdravstveni propisi bili su slabi. Sve u svemu, trajno stanje neformalnosti doprinijelo je preivljavanju sweatshop proizvodnje u Velikoj Britaniji tijekom devedesetih, te diferencijaciji etnikog biznisa u sektoru odjee (Panayiotopoulos i Dreef 2002, na raznim mjestima), unato tome to je nakon pada Berlinskog zida u istonoj Europi porasla konkurentnost proizvoaa s niskim trokovima proizvodnje. Takvo je stanje takoer dovelo do toga da su britanski ugovaratelji za proizvodnju odjee iz redova etnikih manjina postali konkurentni u odnosu na sweatshop proizvodnju koja je postojala drugdje u srcu EU-a kao to to pokazuje sljedei primjer Nizozemske.

temat: migRantSKi RaD


poteNcijali i ograNieNja NeprijavljeNog rada: sluaj Nizozemske
Iako se razvijalo u isto vrijeme na temelju jeftinog imigrantskog rada te bilo ovisno o slinim globalnolokalnim okolnostima, nizozemsko iskustvo se na nekoliko naina razlikuje od engleskog. To naglaava nekoliko detaljnih istraivanja o razvoju i padu turske ekonomije sweatshopova u Amsterdamu, glavnom gradu za proizvodnju odjee i trgovinu odjeom na malo u Nizozemskoj (pogotovo Raes 2000a; 2000b; Raes i dr. 2002). Kao to je to bio sluaj i u Londonu i Midlandsu, prvi ugovaratelji za velike maloprodajne kompanije koji su otvorili sweatshopove ranih osamdesetih u Amsterdamu bili su mukarci imigranti, uglavnom bivi tekstilni radnici turskog podrijetla koji su uslijed restrukturiranja i globalizacije sedamdesetih godina proglaeni vikom. Sve loija socijalna davanja, povezana s rastuim liberalnim ekonomskim reformama potaknula su mnoge nezaposlene imigrante s iskustvom rada u tvornicama odjee u Nizozemskoj ili u proizvodnji odjee u Turskoj prije emigracije, da otvore ivanice iji je vijek trajanja varirao. Ipak, nizozemski socijalni sustav ostao je velikoduniji od britanskog, pa je uinio malo vjerojatnom mogunost da se nezaposleni imigranti s legalnom boravinom dozvolom ili nizozemskim dravljanstvom regrutiraju na loe plaene, nestabilne i opasne poslove u rastuem sektoru etnike proizvodnje odjee. Umjesto toga, dok su menaderi dolazili iz redova stabilizirane nizozemske turske manjine, velik broj radne snage sastojao se od nedokumentiranih turskih migranata regrutiranih izravno iz Turske vezama etniciteta, mjesta i srodstva. Oni nisu imali formalna potraivanja prema nizozemskom socijalnom sustavu, a zbog svog neprijavljenog statusa bili su pod potpunom kontrolom svojih poslodavaca. Kao i u sluaju Velike Britanije, neformalna drutvena kontrola u etnikim zajednicama i mreama obitelji i srodstva postala je klju za reproduciranje jeftine i pokorne radne snage, to je bilo u zajednikom interesu velikih maloprodajnih kompanija i servilnih etnikih ugovaratelja. Kao i u britanskom sluaju, razvoj profitabilne sweatshop proizvodnje u Amsterdamu ovisio je o uvjetima neformalnosti, koji su omoguili zaobilaenje plaanja poreza, sindikalog djelovanja, radnih propisa, i socijalnih trokova koje bi trebao snositi poslodavac. To je uvelike bio sine qua non za prosperitet i postojanje cijele industrije tokom osamdesetih godina. No, ogranienja nametnuta drukijom prirodom nizozemskog socijalnog sustava, koja se odnose na sprjeavanje regrutacije i reprodukcije dovoljno jeftine radne snage u zemlji, postala su ozbiljan problem za tursku industriju odjee u Amsterdamu. To je uvelike pridonijelo njezinom propadanju i gotovo potpunom nestanku devedesetih godina, kada je ovisnost industrije o nedokumentiranim ili ilegalnim imigrantima prerasla u javni skandal i dovela do pojaane i estoko sankcionirane javne kontrole nad imigracijom i propisima trita rada. Kako su ostali bez glavnog izvora jeftine radne snage, turski ugovaratelji za industriju odjee izgurani su s trita zbog nemogunosti da se nose sa sve veom konkurencijom istonoeuropskih proizvoaa, ali i jakim pakistanskim i indijskim trgovcima odjeom na veliko, koji su iz Ujedinjenog Kraljevstva uli na nizozemsko trite odjee (Raes et al. 2002: 79ff.). U panjolskoj i drugim zemljama June Europe tijekom 1980-ih i 1990-ih dogodio se ubrzan i korjenit proces industrijalizacije koji je bio popraen velikom de-kvalifikacijom imigranata i strukturiranjem podjele rada po logici etnike pripadnosti (Veiga 1999: 106ff.). Imigranti iz zemalja izvan Europske unije pogotovo iz afrikih zemalja, Istone Europe i Azije koji rade u panjojskoj esto dolaze s visokim kvalifikacijama. No, unato raznovrsnosti kvalifikacija imigranata, usmjerava ih se putem praksi regrutacijskih mrea u vrlo ogranien broj zanimanja u kojima obavljaju najjednostavnije poslove u vrlo reduciranom broju poslovnih nia; obavljaju nespecijalizirane i slabo plaene poslove, esto u vrlo loim radnim uvjetima. Meu najvanijim zanimanjima su slube u kuanstvima, poljoprivreda, turizam i graevina. Kanaliziranje radnika u ove sektore panjolske ekonomije i trita rada odvija se uglavnom kroz etniki specifine mree regrutacije i posredovanja. Trite rada se strukturira putem mrea koje ine lanovi iste etnike zajednice koji ve obavljaju neku vrstu nekvalificiranih poslova, neovisno o njihovim formalnim kvalifikacijama i ranijem radnom iskustvu.

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

25

Sve vea poslovna fragmentacija dodatno je pogorana proliferacijom lanih oblika samozapoljavanja, iza ega se zapravo kriju radnici zaposleni podugovorom kao da su doista samozaposleni, a s iskljuivim ciljem smanjenja trokova za firmu

umreavaNje u graeviNskoj iNdustriji: sluajevi paNjolske i portugala


Dualnost postfordistike fleksibilnosti o kojoj smo ranije govorili posebno je dobro prikazao Ubaldo Martinez Veiga u vanoj raspravi (1999) o podugovaranju i migraciji u rastuoj panjolskoj graevinskoj industriji. Studija pokazuje da se klasina tejloristika podjela rada na intelektualni i manualni te tejlorizmu svojstveno razbijanje radnog procesa s ciljem uspostavljanja vee kontrole nad radnikom nalaze u fazi modifikacije i dodatnog pogoravanja uinaka otkad su integrirani u praksu krvavog podugovaranja, usko povezanu s postfordistikim industrijskim umreavanjem.

Kao i u sluaju restrukturiranja tekstilne industrije o kojem smo govorili ranije, promjene u organizaciji graevinskog sektora obiljeava izraziti dualizam. Srednje karike u industrijskom lancu proizvodnje imaju tendenciju nestajanja, to sektor sve vie reducira na dva oprena pola. S jedne strane, mali broj visokotehnolokih velikih poduzea postaje centrima financijske i pravne ekspertize, dizajna, vjetina, projektnih koncepcija i monitoringa. S druge strane, sva manualna proizvodnja i trokovi povezani s njezinim izvravanjem, socijalno osiguranje i zapoljavanje predaju se putem podugovaranja velikom broju sve manjih poduzea koja su prisiljena snositi sve vee rizike estih, periodikih i neprevidivih poslovnih fluktuacija. Polarizacija izmeu velikih i malih firmi istovremeno postaje scena polarizacije poslova, koju karakteriziraju re-kvalifikacija i povoljne ljestvice poslovnog napredovanja i plaa u dominantnim firmama te upadljiva dekvalifikacija u malim podugovarateljskim firmama. U potonjem sluaju poslovi su podloni obescjenjivanju i po pitanju nadnica i razine kvalifikacije koja je potrebna za njihovo obavljanje, a najee ih obavljaju imigranti iz zemalja izvan EU-a, poput Istone Europe i Afrike.

Svaki rast u graevinskom sektoru dodatno pogorava sve veu eksternalizaciju poslova koje vode menaderske firme i doprinosi procesu podugovaranja aktivnosti prema sve manjim firmama (Veiga 1999:115). Podugovaranje se esto odvija putem nekoliko ulananih karika, poto mnogi srednji podugovaratelji dio svojih zadataka prenose na jo manje podugovaratelje. Posljednje karike u lancu esto su vrlo male firme iji su vlasnici i sami imigranti, posrednici u kompleksnoj mrei podugovarateljskih odnosa. Poslove koji obavljaju mali podugovaratelji na kraju lanca obino podrazumijevaju privremeno zapoljavanja bez formalnog ugovora i opasan radni okoli. Za takve poslove je karakteristino izvoenje izoliranih radnih zadataka unutar fragmentiranog procesa proizvodnje, s izrazito niskim stupnjem horizontalne koordinacije. Sve vea poslovna fragmentacija dodatno je pogorana proliferacijom lanih oblika samozapoljavanja, iza ega se zapravo kriju radnici zaposleni podugovorom kao da su doista samozaposleni, a s iskljuivim ciljem smanjenja trokova za firmu. Opasni radni uvjeti, u kombinaciji s nedostatkom horizontalne koordinacije radnih zadataka izmeu razliitih ukljuenih profesija i podugovaratelja, rezultiraju visokim postotkom nesrea u ovom sektoru. Prakse restrukturiranja koje je zabiljeio Veiga zajednike su raznim zemljama Europske unije, no poseban znaaj imaju u junoj Europi, s obzirom na opseg sekundarnog trita rada, koje se sastoji od relativno nedavno pristiglih, ali socijalno iskljuenih radnika migranata. Malheiros (1999: 177ff.) opisuje slino stanje stvari u Portugalu, u kojem je graevinski sektor u devedesetima doivio veliki boom. Malheiros istrauje nain na koji je presijecanje formalnih i neformalnih ekonomskih strategija povezano sa strategijama akumulacije kompleksne mree interesnih strana koje ine banake, graevinske firme i javne agencije. I u ovom su sluaju velike firme razvile strategije podugovaranja s ciljem redukcije rizika i trokova. Podugovaranje slui i minimalizaciji odgovornosti za osiguranje kontrole nad radnim timovima. Sektor u cjelini obiljeen je sve veim brojem firmi, veim brojem radnika i sve veom prekarnou (Malheiros 1999:178). Strategija podugovaranja, u kombinaciji s obilnim dotokom imigranata, posebno iz bivih portugalskih kolonija u Africi, osigurava fleksibilnu radnu snagu, to je zbog jakih fluktuacija u potranji u ovom sektoru posebno vano. Specifian sustav regrutacije, to ga ine sloena mrea podugovaratelja i agenti za regrutaciju iz istih etnikih zajednica, doprinosi ranjivosti poloaja radnika imigranata. Agenti za regrutaciju (engajadores) podrijetlom iz Zelenortske Republike ili iz Gvineje odravaju izravne veze s lokalnim zajednicama u Africi, ali razvijaju regrutacijske sustave i u imigrantskim etvrtima u Lisabonu. Svaki agent nastoji akumulirati to je vie mogue kapitala iskoritavanjem svoje pozicije u lancu, dok radnike njihova ovisnost o engajadoresima stavlja u poziciju izrazite ranjivosti, koju karakteriziraju este prevare, raskidi najee usmenih ugovora i sline pojave. Slian lanac ovisnosti i kompleksnih presijecanja formalnih i neformalnih sektora i akumulacijskih praksi isprepletenih oko eksploatacije radnika imigranata zabiljeeni su i u drugim sektorima ekonomije i drugim dijelovima Europe. Vaan aspekt je takozvana ilegalnost, odnosno nedokumentirani status, jo uvijek velikog dijela radnika imigranata u junoj Europi. U diskusiji o strategijama trita rada u Grkoj, koja je i dalje jedan od najekstremnijih primjera nedokumentirane imigracije, Fakiolas (2000: 61ff.) ukazuje na zamrena sjecita formalnog i neformalnog sektora. S jedne strane, sama neprijavljena prisutnost radnika imigranata preduvjet je stupnja fleksibilnosti koji oni osiguravaju, pa se stoga i njihova neprijavljena prisutnost taktiki tolerira. S druge strane, ova funkcija pretpostavlja postojanje kontinuirane represije koja zadobiva oblik periodinih policijskih racija i masovnih izbacivanja. To takoer doprinosi tipinoj distribuciji neprijavljenih radnika imigranata u hijerarhijama firmi i poduzea. Kao i u drugim sluajevima o kojima smo govorili, neprijavljeni radnici migranti rade na loim i malo cijenjenim poslovima u manjim firmama. Velikim je firmama neto tee zaposliti neprijavljene radnike zbog strogog nadzora drave, unutarnjih birokratskih procedura, sindikalnih pritisaka, no i zbog voenja rauna o ugledu firme (Fakiolas 2000: 64). Manje firme je tee kontrolirati, no one esto potpisuju podugovore s

temat: migRantSKi RaD


veim i utjecajnijim firmama, tako da se u poduzetnikoj hijerarhiji akumulirana vrijednost od supereksploatacije neprijavljenih radnika prenosi prema gore. sedamdesetima postalo je primarni motivacijski faktor kapitalu da puteve izlaska iz krize potrai u radikalnom restrukturiranju nacionalnih i globalnih odnosa moi. To se dogodilo zajedno s novim historijskim sazrijevanjem globalnih uvjeta, s obzirom na dostupnost novih potencijalnih industrijskih radnika i trita u standardnim periferijama svjetskog kapitalizma, kao i simultani osvit informacijsko-tehnoloke revolucije. Tako su uspostavljeni esencijalni uvjeti za ono to se poelo nazivati globalizacijom te, kao to je to iznio Manuel Castells u The Informational City (1994, prvi put objavljeno 1989), za nastanak umreenog drutva. Ipak, ini se da oblici umreavanja o kojima smo govorili kao o hijerarhijskim lancima industrijskog podugovaranja, dijele samo povrnu slinost s onim fluidnim horizontalnim mreama, naizgled bez centralnih aktera, kakve dominiraju Castellsovim scenarijima (1996) o usponu umreenog drutva na kraju dvadesetog stoljea. Smatramo da je Castellsova ranija analiza u The Informational City, koja je mnogo blia njegovom originalnom marksistikom misaonom okviru, u ovom kontekstu analitiki mnogo snanija. U toj ranijoj analizi Castells opisuje podugovaranje kao omiljenu novu organizacijsku formu koju implementiraju velike multinacionalne korporacije:

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

26

korporativNo umreavaNje i globalNe metode iskljuivaNja


Fokusirali smo se na formaciju rasiziranih podjela rada povezanih sa strategijama podugovaranja u dvama industrijskim sektorima. Premda je takav rad organiziran unutar drukijeg okvira od onih u klasinim velikim firmama, tekue prakse korporativnog restrukturiranja, smatra Veiga (1999: 116) naslanjajui se na Harryja Bravermana (1974), prije reafirmiraju nego to dokidaju osnovna naela tejlorizma, a jedno od tih naela je i odvajanje projektiranja i izvedbe, pa ove prakse zapravo predstavljaju usavravanje Taylorovih naela. U kontekstu postfordistikog restrukturiranja radne organizacije nalazimo razdvajanja unutar same firme u kojoj postoji interna podjela izmeu menadera i manualnih radnika, ali i na podjelu meu razliitim firmama, pri emu neke preuzimaju ulogu menadmenta i projektiranja, dok druge postaju izvoai radova (Veiga 1999: 114ff.). Ovaj je argument dvojben. Generalizacije graene na analogijama s klasinim fordistikim modelima akumulacije i industrijskih odnosa postaju sve neadekvatnije za opis takozvanih dis-organskih razvoja (Sivanandan 1979) kapitalizma. Takav razvoj oznaen je vremenskom i prostornom koegzistencijom suprotnih naina rada, proizvodnje i ivota u onome to se nekad zvalo periferijom, kao i onome to se nekad zvalo centrom (alternativni nazivi su prvi odnosno trei, kao i gotovo nestali drugi svijet), no sada smjeten unutar novog makro-okvira i s nekim novim kvalitativnim karakteristikama. Tejlorizam se razvio u prvoj polovici dvadesetog stoljea kao sustav za organizaciju proizvodnje relativno homogenih rob za masovnu potronju u zemljama kapitalistike jezgre. U kategorijama industrijskih ili klasnih odnosa, klasini tejlorizam ciljao je na razbijanje monopola dobro organiziranih kvalificiranih radnika koji su dotad obavljali integralne, kompleksne i visoko kvalificirane radne zadatke i procese na jednostavne, monotone, nekvalificirane i mehaniki kontrolirane operacije. Osnovni tehnoloki instrument pritom je bila pokretna traka. Tako je mnotvo polukvalificiranih ili nekvalificiranih radnika organizirano u centraliziran i izrazito hijerarhijski industrijski sustav, to ga karakterizira razdvajanje intelektualnog i manualnog rada, kao i razdvajanje planiranja, kontrolnih funkcija i proizvodnih zadataka, koji su svi bili bazirani na prostorno koncentriranim jedinicama proizvodnje velikih razmjera. iri politiki kontekst tejlorizma kretao se u okvirima homogene, ili barem institucionalno i kulturno homogenizirajue nacionalne drave, pri emu su industrijske korporacije uvelike bile ovisne o tritima unutar granica pojedine nacionalne drave. Unutar tog okvira, tejlorizam se proirio u tandemu s fordizmom, koji ga je pratio, s relativno visokim nadnicama nacionalne industrijske radnike klase i rastuim tritem za masovnu proizvodnju. Otad nadalje, usvajanjem kejnzijanskih ekonomskih politika, tejlorizam i fordizam postali su jedinstveni okvir koji je tvorio kraljenicu nacionalne socijalne drave u razdoblju neposredno nakon Drugog svjetskog rata i njezinih dominantnih oblika civilnog, politikog i socijalnog graanstva. Time je ujedno stvorena osnova za dominantnu ulogu nacionalne drave u uspostavi i upravljanju razraenim sustavom za regulaciju radnih uvjeta, industrijskih odnosa i funkcioniranje trita rada, uklopljenog u kompleksan drutveni sporazum kapitala i rada. Ipak, sve bolje organizirane radnike klase, koje svoju mo grade na temeljima demokracije i socijalnog dravljanstva u okvirima nacionalne socijalne drave, poele su zahtijevati ne samo vee udjele u profitima te ekonomsku i industrijsku demokraciju, nego i rastakanje dehumanizirajuih tehnolokih i industrijskih odnosa samog sistema. Tako je sm veliki uspjeh fordistikog modela, u smome sreditu industrijalizma, na vrhuncu svoje vladavine posadio sjeme vlastitog unitenja. Sjedinjavanje zahtjeva nove radnike klase sa zahtjevima takozvanih novih socijalnih pokreta u

stopili u proces tehno-ekonomskog restrukturiranja, ije e socijalne posljedice trajati due od drutvenih dogaaja i politikih okolnosti koje su potaknule odluke koje su dovele do njegova razvoja u osamdesetim godinama dvadesetog stoljea. (Castells 1994, prvi put objavljeno 1989: 32) Ipak, promatrano iz perspektive globalizacije, kao sveproimajueg i raznolikog procesa, naa zadaa je postii sintezu Liepitzove perspektive o krvavom tejlorizmu i Castellsove perspektive o korporativnim strategijama umreavanja, umjesto odbacivanja prvog kao esencijalno zastarjelog u korist drugoga. Kako je tejlorizam uspjeno izvezen iz starih dominantnih ekonomsko-industrijskih centara u dijelove periferije, tako su si i radni odnosi, koji lano podsjeaju na takozvane postkolonijalne naine proizvodnje, a temelje se na neizravnom spajanju s kapitalistikim radnim procesima oblika rada koji su uklopljeni u tradicionalne obiteljske, rodne i etnike mree, prokrili iroke puteve prema centrima. Ovo dvostruko kretanje nedvojbeno ovisi o istom opem principu globalizacije u smislu slabljenja nacionalnih drava (u centru kao i na periferiji, pa ak i poluperiferiji, iako u svima njima poprima bitno drukije oblike), zatim o sve propusnijim granicama i snanijem potencijalu za upravljanje globalno disperziranim i stalno promjenjivim sustavima proizvodnje, otjelovljenom u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. No, potrebno je otii korak dalje i iz dinamike i dijalektike perspektive analizirati promjene u pojedinanim politikim ekonomijama, kako na periferiji tako i u centru. Tejlorizam, kojega se smatralo neodrivim zbog promjene odnosa moi izmeu kapitala i rada u centru na vrhuncu fordizma i nacionalne drave blagostanja, mogao se ponovno uspostaviti na periferiji u okviru politiko-ekonomskih postavki na mjestima gdje su sindikati bili slabi ili ak nepostojei. Takav egzodus industrijskog kapitala i omiljenog mu tehnolokog sustava proizvodnje postao je zauzvrat uvertirom dramatinom slabljenju industrijske radnike klase centra, a doveo je do kraha drutvenog ugovora s kapitalom i uspona nove profesionalizirane srednje klase do uloge dominantnog politikog faktora. Kako je izloio Raes (2000b), relokacija sweatshopova ili kunih radinosti natrag u centre, ba kao u prvoj industrijskoj revoluciji, trebala bi se promatrati s obzirom na iste faktore koji su uope doveli do internacionalizacije. Internacionalizaciju su, meu ostalim, pokrenuli jaki sindikati. Krvavi tejlorizam na periferijama i krvavo podugovaranje u centru mogu se promatrati kao dvije strane istog novia. Posljednjih trideset godina krize i restrukturiranja kako su veliki dijelovi izvorne stare fordistike radnike klase i njezinih potomaka iz redova etniko-nacionalnih veina postupno odlazili u mirovine, postali novom radnikom aristokracijom ili napredovali u postindustrijske ealone simbolikih specijalista (Reichov termin, 1991) teite onoga to smo nazvali krvavim podugovaranjem premjestilo se na rasizirane etnike manjine i imigrante. Prema Gabrielli Lazaridis i Jordanisu Psimmenosu (2000), ove i sline strategije organiziranog korporativnog umreavanja (Castellsovom terminologijom reeno), imaju dvije velike strukturne komponente. One se nalaze izmeu deregulacije i gubitka sposobnosti radnika da interveniraju u ekonomski prostor te izmeu fleksibilizacije radnog mjesta i zapoljavanja radnika imigranata; pri emu je njihova dvojna svrha redukcija trokova proizvodnje i ... razbijanje kolektivnog identiteta radnika te poveanje nadzora od strane poslodavca (Lazaridis i Psimmenos 2000:174). Radnici imigranti su fleksibilni, jer njihovo iskljuenje nije povezano samo s deregulacijom radnog procesa, nego i s openitijom politikom ekonomijom koja povezuje tehnike proizvodnje s politikom kontrole rada radnika migranta s kontrolnim praksama koje nisu usko vezane uz rad. Ovdje je dualnost fleksibilnosti dodatno poveana kako bi ukljuila podruja izvan radnog mjesta, poput socijalnih beneficija, statusa dravljana i politike participacije (Lazaridis i Psimmenos 2000: 174). No, kako smo pokazali, te su strategije i prakse postfordistike fleksibilizacije u razliitim mjerama prisutne u razliitim stupnjevima i artikulirane na razliite naine, ovisno o reimima socijalne drave, nainima nastavak na stranici 31

Razvoj profitabilne sweatshop proizvodnje u amsterdamu ovisio je o uvjetima neformalnosti, koji su omoguili zaobilaenje plaanja poreza, sindikalog djelovanja, radnih propisa, i socijalnih trokova koje bi trebao snositi poslodavac

Za razliku od tendencije industrijskog naina razvoja prema oligopolnim koncentracijama, u informacijskoj eri velike korporacije stvaraju pojedinane saveze za odreene proizvode, procese i trita: ovi savezi variraju s obzirom na vrijeme i prostor, a ne rezultiraju monolitnim hijerarhijama imperijalnih konglomerata, nego varijabilnom geometrijom korporativnih strategija koje slijede logiku viestrukih mrea u koje su ukljueni... Restrukturiranje kapitalizma iskoristilo je adaptivni potencijal organizacijskih mrea kako bi osiguralo slobodni prostor za svoju kreativno-destruktivnu energiju, dotad sputanu socijalnim i politikim ogranienjima koje je nametnulo drutvo koje se odbijalo svesti iskljuivo na robni oblik. Libertarijanski duh kapitalizma napokon se naao na domaem terenu, kao posljednjoj granici na kojoj organizacijske mree i tokovi informacija rastau prostore i istiskuju drutva. Informacionalizam i kapitalizam historijski su se

temat: migRantSKi RaD


nastavak sa stranice 26 regulacije trita rada i oblicima industrijskih odnosa pojedinih zemalja. Juna Europa zaista predstavlja dualan sustav. Tu konzervativni korporativni reimi socijalne drave, koji su jo uvijek relativno netaknuti, i regulirano trite rada za etnike veine stoje u jukstapoziciji spram velikog neformalnog sektora koji slui kao utoite diferenciranom neformalnom tritu rada za strance (koji dolaze iz zemalja izvan EU-a i OECDa), migrante koji u najboljem sluaju imaju rudimentarna graanska prava. Tradicionalna prisutnost velikog neformalnog sektora u kombinaciji s tradicionalno hijerarhijskom i ustolienom strukturom dravljanstva ono je to omoguava dodatnu eksploataciju nedokumentiranog migrantskog rada s ciljem poveavanja postfordistike fleksibilnosti u panjolskoj, Potrugalu, Italiji i Grkoj. No, slini su rezultati postignuti i u sluaju britanskog neo-amerikog (neo)liberalnog reima putem organizacije subordiniranih umreenih ekonomija meu graanima koji pripadaju etnikim manjinama. I u ovom sluaju je slabljenje dravljanstva ono to omoguava takve strategije eksploatacije i kontrole. U britanskom sluaju, meutim, ovo se dogaa kroz artikulaciju etnikih procesa rastakanja socijalnog dravljanstva, deregulacije i kazualizacije rada kroz etniku diskriminaciju i rasizaciju. Etnike mree rasizacije profesijskih geta (Feuchtwang 1982) postala su mjesta za reprodukciju slabo plaene radne snage, koja je zaglavila u stanju krnjeg dravljanstva (Cross 1998a) i iskljuena je iz sustava socijalnih davanja i kojoj je otean pristup graanskim i politikim pravima. Procesi rasizacije postaju bolnim manifestacijama naina na koji se iskljuivanje iz institucije dravljanstva moe iskoristiti za oblikovanje novih oblika organizacije. Usporedba Velike Britanije i Nizozemske razotkriva i rodnu dimenziju subordinacije u radu umreenih ekonomija i podugovaranju te pogotovo u kompleksnoj artikulaciji rase i roda u konkretnim strategijama organizacije umreenih oblika eksploatacije. U Velikoj Britaniji, u kojoj eksploatacija neprijavljenih radnika migranata donedavno nije bila mogua u veim razmjerima, rastakanje dravljanstva kombinirano je s procesom re-tradicionalizacije obitelji i rodnih odnosa koji su uklopljeni u umreenost enklava etnikih manjina. To je stvorilo jeftinu, podreenu i preteito ensku radnu snagu dostupnu za rad u ekonomiji sweatshopova. To je u manjoj mjeri sluaj u Nizozemskoj, koja ima veu i razvijeniju dravu blagostanja i relativno robusnu politiku razliitosti i antirasizma. U Nizozemskoj korporacije nisu uspjele u istoj mjeri kao u Velikoj Britaniji iskljuiti i rasizirati rezervnu armiju radne snage koja se sastoji od migranata i ena koje pripadaju etnikim manjinama, uz pomo kojih bi organizirale nove fleksibilne podekonomije. No, kako je neprijavljeni rad postajao sve dostupniji, tako je slabila i motivacija za kombiniranje rasizirane i rodne eksploatacije. No, u svim tim sluajevima nastaju novi uvjeti s tendencijom prema modifikaciji ili transformiraciji postojeih strategija. U britanskom sluaju dostupnost dovoljno jeftine, podreene, etniki manjinske enske radne snage (dovoljno jeftine za proizvodnju u sweatshopovima) ovisila je o postojanju velikog vika radnika i znaajno rasizirane rezervne armije radne snage koja je bila sveprisutna u osamdesetim i ranim devedesetim godinama, ali poinje iezavati s pribliavanjem novog tisuljea. To je vjerojatan razlog rastue vanosti nedokumentiranog migrantskog rada, premda se time ozbiljno dovodi u pitanje temelje desetljetne britanske imigracijske i integracijske politike. U Nizozemskoj su izazovi koje nedokumentirani migrantski rad predstavlja za instituciju dravljanstva i dravu blagostanja bili meu najvanijim faktorima koji su potaknuli iznenadne izljeve reaktivnog i razuzdanog nacionalistikog populizma na prijelazu u novo tisuljee. Neprijavljeni rad je zbog takvih procesa postalo sve tee koristiti kao polugu fleksibilizacije. Usprkos drukijem karakteru junoeuropske drave blagostanja i tradicionalnog politikog toleriranja velikog neformalnog sektora, slian se razvoj trenutno odvija i u junoj Europi, nedokumentirani rad se kriminalizira, pa stoga sve vie postaje politiki neprihvatljiv otkako EU gradi svoj Mediteranski zid, a neprijavljeni radnici postaju omiljenom rtvenom janjadi lokalnih nacionalistiko-populistikih pokreta. Predvoeno Njemakom, diljem Unije se realizira alternativna strategija (re)implementacija sustava novih privremenih radnika (gostiju), u razliitim oblicima. S obzirom na naglasak Europske komisije na privremenosti radnih dozvola za nove radnike migrante koji stiu iz zemalja istoka izvan granica EU-a, mogue je da se ovo pokae iroko primjenjivim rjeenjem za sve stariju populaciju Europske unije, kojoj prijeti demo-

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

31

posljednjih trideset godina krize i restrukturiranja teite onoga to smo nazvali krvavim podugovaranjem premjestilo se na rasizirane etnike manjine i imigrante

grafska kriza, a u budunosti i mogui nedostatak radne snage. Sve ovo dogaa se u vrijeme kada za problem rasne ekskluzije rastuih, trajno naseljenih imigrantskih populacija i etnikih manjina ni u jednoj zemlji lanici nije pronaeno odrivo rjeenje, zbog ega ta pitanja postaju najveim socijalnim i politikim problemima EU-a. Dok nova imigracija i socijalna ekskluzija stalno nastanjenih populacija etnikih manjina postaju nacionalnim problemima, koji su prije svega rezultat loih politikih odluka u pojedinanim zemljama lanicama, politike inicijative na podruju migracija, integracija i upravljanja razliitou korak po korak se prebacuju na nadnacionalnu razinu institucija Europske unije i novih politika regulacije. S engleskoga prevele Jelena Milo i Andrea Milat Tekst je preuzet iz knjige Carl-Ulriek Schierup, Peo Hansen i Stephen Castles (2006), Migration, Citizenship, and the european Welfare State: A european Dilemma, Oxford: Oxford University Press.

Literatura Anthias, Floya (1992), ethnicity, Class, gender and Migration: greek-Cypriots in Britain. Aldershot: Avebury. Blaschke, Jochen i Kurt Greussing (ur.) (1980), Dritte Welt in europa: Probleme der Arbeitsmigration, Frankfurt am Main: Syndikat. Bonacich, E. (1993), The Other Side of Ethnic Entrepreneurship: A Dialogue with Waldinger, Aldrich, Ward and Associates, International Migration review, 27(3): 68592. Braverman, Harry (1974), Labor and Monopoly Capital: The Degradation of Work in the Twentieth Century, New York: Monthly Review Press.; hrvatski prijevod: Braverman, Harry (1983), rad i monopolistiki kapital: Degradacija rada u dvadesetom stoljeu, Zagreb: Globus. Castells, Manuel (1992), european Cities, the Informational Society, and the global economy, Amsterdam: Amsterdam University, Centrum voor Grootstedelijk Onderzoek. (1994, prvi put objavljeno 1989), The Informational City: Information Technology, economic restructuring and the urban-regional Process, Oxford, UK/Cambridge, MA: Blackwell. (1996), The rise of the Network Society, Oxford: Blackwell.; hrvatski prijevod: Castells, Manuel (2000), uspon umreenog drutva, Zagreb: Golden marketing. Cross, Malcolm (1998a ), Migrants and the generational Transition in european Cities. The Interaction of economic, Spatial and Social Factors in the generation of Social exclusion, with Particular reference to young People , Application to the Fourth Framework Programme of the european union (TSer), TSer II.3/II.4SC, Utrecht: ERCOMER, Utrecht University. Fakiolas, Rossetos (2000), Migration and Unregistered Labour in the Greek Econ-omy, u Russell King, Gabriella Lazaridis, i Charalambos Tsardanidis (ur.), Eldorado or Fortress? Migration in Southern Europe, Basingstoke/London: Macmillan. Lazaridis, Gabriella i Jordanis Psimmenos (2000), Migrant Flows from Albania to Greece: Economic, Social and Spatial Exclusion, u Martin Baldwin-Edwards i Joaquin Arango (ur.), Immigrants and the Informal economy in Southern europe, London/Portland: Macmillan. Luxemburg, Rosa (1923), Die Akkumulation des Kapitals, Berlin: Vereinigung Internationaler. Malheiros, Jorge Macasta (1999), Immigration, Clandestine Work and Labour Market Strategies: The Construction Sector in the Metropolitan Region of Lisbon, u Martin Baldwin-Edwards i Joaquin Arango (ur.), Immigrants and the Informal economy in Southern europe, London/ Portland: Frank Cass, 16985. Marx, Karl (1976 [1885]), Capital: A Critique of Political economy, Vol. I, Harmondsworth: Penguin Books.; srpskohrvatski prijevod: Karl Marx (1974), Kapital I, Beograd: Prosveta. Mitter, Swasti (1986), Industrial Restructuring and Manufacturing Homework: Immigrant Women in the UK Clothing Industry ,Capital and Class (27): 3780. (1992a), Computer-Aided Manufacturing and Womens employment: The Clothing Industry in Four eC Countries, London/Berlin: Springer-Verlag. 294 References Moch, Leslie P. (1992b), Moving europeans: Migration in Western europe since 1650, Bloomington, IN: Indiana University Press Morokvasic, Mirjana (1986), Small Firms and Minority Groups: Contradictory Trends in the French, German and British Clothing Industries, International Sociology, 1(4): 397 419. (1987), Immigrants in the Parisian Garment Industry, Work, employment and Society, 1(4): 441 62. (1993), Immigrants in Garment Production in Paris and Berlin, u I. Light i P. Bhachu (ur.), Immigration and entrepreneurship: Culture, Capital and ethnic Networks, New Brunswick/London: Transaction Publishers. Panayiotopoulos, Prodromos i Marja Dreef (2002), Economic Differentiation and Policy-making in the London Garment Industry, u Jan Rath (ur.),unravelling the rag Trade, London: Verso. Raes, Stephan (2000a), Migrating enterprise and Migrant entrepreneurship: How Fashion and Migration Have Changed the Spatial Organisation of Clothing Supply to Consumers in the Netherlands, Ph.D. thesis, Utrecht: Utrecht University. (2000b), Regionalisation in a Globalising World: The Emergence of Clothing Sweatshops in the European Union, u Jan Rath (ur.), Immigrant Businesses: The economic, Political and Social environment, Basingstoke/London: Macmillan, 20-36. i ostali (2002), Stitched Up: The Rise and Fall of the Turkish Garment Industry in Amsterdam, u Jan Rath (ur.), unravelling the rag Trade, London: Verso, 7186. Rath, Jan (ur.) (2002), unravelling the rag Trade, London: Verso. Reich, Robert B. (1991), The Work of Nations, London: Simon & Schuster. Sivanandan, A. (1979), Imperialism and Disorganic Development in the Silicon Age, race and Class, 21(2): 11126. Veiga, Ubaldo Martinez (1999), Immigrants in the Spanish Labour Market, u Martin Baldwin-Edwards i Joaquin Arango (ur.), Immigrants and the Informal economy in Southern europe, London/Portland: Frank Cass, 10529. Wallerstein, Immanuel (1991), The Ideological Tensions of Capitalism: Universalism Versus Racism and Sexism, u Etienne Balibar i Immanuel Wallerstein, race, Nation, Class: Ambiguous Identities, London: Verso.

temat: migRantSKi RaD

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

32

Radnici-migranti (i njihovi lanovi obitelji) prisiljeni su uzimati uvijek nova, jo gora, jo slabije plaena, sve opasnija i u jo veoj mjeri nevidljiva radna mjesta. i tako se elja za boljim ivotnim uvjetima promijenjeni u borbu za goli opstanak goran luki

Pogled na makroekonomsku pozadinu migracija


radnici-migranti takoer znaajno pridonose smanjenju razine siromatva u zemljama podrijetla, jer obino migriraju bez svojih obitelji, koje onda podravaju financijskim sredstvima koja alju natrag kui.

ko pokuamo pogledati malo u budunost migracija, vidjet emo da Meunarodna organizacija za migracije (IOM) projicira da e, uz poveavajui trend migracija, kao to se to dogodilo u posljednjih dvadeset godina, obujam meunarodne migracije u 2050. porasti na 405 milijuna ljudi (IOM, 2011). IOM takoer istie da se zbog demografskih trendova, utjecaja ekolokih promjena, nove politike i ekonomske dinaminosti, tehnolokih revolucija i promjene drutvenih mrea logino mijenjaju migracijske politike i kompleksnost meunarodnih tokova. Itekako smo svjesni da je ovih nekoliko uvodnih reenica prilino openito i da ne znae nita kineskom radniku migrantu koji je duan nekoliko tisua eura takozvanoj agenciji za zapoljavanje za rad u Rumunjskoj, u kojoj umjesto plae dobiva bon za ruak (prilagoeno iz Alfa kartela, 2011), ili Iveti, migrantkinji iz Slovake, koja je do 16 sati slagala robu na policama trgovine u Belfastu, a da na kraju nije imala ni zarade ni mjesta za spavanje (Joseph Rowntree Foundation, 2011). Upravo takve prie unitavaju privid neutralnosti u licu migrantskih tokova i razgaljuju njihovu javnopolitiku kontradiktornost. Na taj nain moemo uoiti dva tabora. S jedne strane, tabor pozitivne perspektive, koja naglaava nove mogunosti koje migracija predstavlja, posebno smanjenje siromatva, koje migracijske tokove navodno prati. S druge strane imamo tabor usredotoen na negativne aspekte, koji se ne odnosi na pravo na imigraciju kao takvo, nego migraciju promatra kroz sve vei broja migranata koji su uhvaeni u zamke siromatva i raznih krenja temeljnih ljudskih prava.

ironija je oecD-ove arugmentacije sljedea mnogi radnici-migranti u razvijenim zemljama potpadaju pod definiciju siromanih radnika (working poor), ali bi onda ti isti siromani imigranti trebali pridonijeti smanjenju siromatva u svojim matinim zemljama

o trickle dowN eFektu


Tabor pozitivne perspektive, koji esto (i namjerno) okree lea negativnoj pozadini pria o migracijama, na svojoj strani ima niz vrlo jakih javnih politikih igraa. Jedan od njih je Svjetska banka (World Bank), koja, izmeu ostalog, navodi sljedee: ako bi bogatije zemlje izmeu 2001. i 2025. primile 14 milijuna vie radnika iz takozvanih zemalja u razvoju, to bi znailo 356 milijardi amerikih dolara vie sredstava na godinjoj razini, a za same migrante 162 milijarde dolara vie godinjeg primanja (Legrain, 2007). Drugi veliki igra je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja svom radu Migration: new Policies for greater gains (2007) pie da utjecaj odljeva mozgova ili visokoobrazovanih osoba nije uvijek tako negativan kao to se ini. OECD-ov argument je sljedei: zbog neadekvatne infrastrukture u zemljama podrijetla migranata, oni esto odbijaju ponuena radna mjesta ili se ne zapoljavaju u sektorima za koje su kvalificirani. Putem migracije u smjeru vie razvijenih zemalja migranti bi, dakle, trebali dobiti vie mogunosti da unaprijede svoje osnovne profesionalne vjetine i iskustvo, koje bi mogle dobro doi po povratku u domovinu (OECD, 2007). Ovaj argument prilino podsjea na scene iz biografskog filma o Stephenu Biku, borcu protiv apartheida 60-ih i 70-ih godina prolog stoljea, u kojima je tadanji ministar za pravosue rekao novinaru da su bijelci bili oni koji su izgradili Junu Afriku i tako omoguili rad i tamnoputim Afrikancima. OECD takoer smatra da niskokvalificirani migranti nisu prijetnja za domae gospodarstvo jer nijee da e doi do konkurencije za radna mjesta izmeu doseljenika i domaih radnika (ibid.) i to zato to bi migranti trebali djelovati kao popunjivai radnih mjesta koja bi inae ostala prazna, ime bi se poveala ukupna produktivnost zemlje. OECD takoer navodi da niskokvalificirani

stanovnitva, jer e dio tog bogatstva kapnuti i do njih. Otuna realnost ovog scenarija se zorno ogledava u SAD-u, gdje se granina porezna stopa na poduzea i kapitalnu dobit od 1978. godine do danas smanjila s 48 ili 40 na 35 posto, odnosno za 15 posto, dok su, s druge strane, izmeu 1973. i 2006. godine realne plae porasle svega 1 posto, uz porast produktivnosti rada u istom periodu od 80 posto (Wade, 2011). Ako taj scenarij testiramo blie domaoj regiji, dobivamo sljedeu sliku. Najvei migrantski bazen Slovenije dolazi iz smjera takozvanih treih zemalja, to su zemlje bive Jugoslavije, meu njima prije svega Bosna i Hercegovina. Na kraju prosinca 2007. 54 posto valjanih radnih dozvola otpadalo je na graane Bosne i Hercegovine. Prema podacima Zavoda za zapoljavanje, u srpnju 2011. ta je brojka bila na priblino istoj razini, na 51,8 posto (ESS, 2011). Visoki intenzitet migracija iz Bosne u Sloveniju potvruje i nedavna publikacija migracijskog profila BiH, gdje se navodi da je u posljednje etiri godine (od 2007. do 2010.) Slovenija postala zemlja koja prima najvie migranata iz BiH. Ako meutim u istom vremenskom okviru gledamo opseg i razinu siromatva u Bosni i Hercegovini, moemo vidjeti da je u 2007., po najnovijim slubenim podacima, 18,2 posto ljudi u Bosni ivjelo ispod razine siromatva, to predstavlja oko esto tisua ljudi (FZS, APD 2007), a ta brojka se u 2010. godini, prema neformalnim podacima Caritasa BiH, poveala na milijun osoba (Mali, 2011). Naravno, ne moemo tvrditi da je korelacija izmeu podataka o broju izdanih radnih dozvola u Sloveniji i razmjera siromatva u BiH apsolutna. No, isto tako ne moemo rei ni da je migracija radnika iz Bosne i Hercegovine u Sloveniju izravno doprinijela smanjenju siromatva u Bosni i Hercegovini. injenica je pritom da u BiH, prema posljednjim podacima Svjetske banke, iznos financijskih transfera migranata dosee vrlo visokih deset posto bosanskohercegovakog BDP-a (World Bank Global Economic Prospects, lipanj 2011). A upravo razmatranje takvih injenica prilino komplicira argumente onih koji istiu pozitivne aspekte migracije.

o borbi za opstaNak i o cijeNi te borbe


Meunarodne projekcije upuuju na to da su meunarodne migracije na temelju poveane mobilnosti radnika sve intenzivnije, s obzirom na sve veu koliinu financijskih transfera migranta (remittances), koji su, prema podacima IOM-a, u 2009. godini iznosili oko 316 milijardi amerikih dolara. No, i ovaj je argument previe jednostran. Ovakav linearan odnos izmeu mobilnosti radne snage i financijskih transakcija migranata ne uzima u obzir sve vei intenzitet financijskih i ekonomskih kriza i s njima povezanog rasta nestabilnosti na tritu rada. A obino su meu prvim rtvama ove nestabilnosti upravo radnici-migranti, meu kojima se onda provodi daljnja unutarnja statusna segmentacija. Ili kao to je rekao bivi zaposlenik graevinske tvrtke Vegrad u listopadu 2010. u prvom krugu u sijenju otili su oni koji nisu imali osobne radne dozvole (ZSSS). Dakle, oni koji su doli meu posljednjima. Meunarodna organizacija rada (ILO) taj trend definira kao last to be hired and first to be fired, koji ide ruku pod ruku s injenicom da su migranti u pravilu prisutni ne samo u ultraniskoplaenom segmentu trita rada, nego i u ultraprekarnom segmentu, koji je uz to jo i slabo kontroliran (ILO, 2009) i natprosjeno sklon visokim fluktuacijama osoblja, to zauzvrat, naravno, poveava rizik nezaposlenosti. Podaci EUROSTAT-a (2009a) iz

Ako se odstrani navodna politika neutralnost tih argumenata, OECD u osnovi govori da je za radnikemigrante rezerviran takozvani 3D (dirty, dangerous, demanding prljavi, opasni, zahtjevni) sektor trita rada, odnosno sredinji dio working poor sektora. Ironija ovog argumenta je sljedea mnogi radnici-migranti u razvijenim zemljama potpadaju pod definiciju siromanih radnika (working poor), ali bi onda ti isti siromani imigranti trebali pridonijeti smanjenju siromatva u svojim matinim zemljama. Gledano iz perspektive neposrednog interesa, primarna svrha migracija je poboljanje ekonomske slike razvijenih zemalja, za koje predstavlja znatnu pomo, a istovremeno doprinosi ekonomskoj nejednakosti izmeu razvijenih i nerazvijenih zemlja na teret potonjih. Nejednakost bi se pritom navodno trebala smanjiti preko povratnih financijskih transakcija migranata u njihove domovine. Ovo upadljivo podsjea na poznati trickle down ekonomski argument neoliberalne ekonomske kole, koja tvrdi da vlade koje pomau velikim korporacijama u obliku poreznih olakica i kredita na taj nain posredno takoer pomau ekonomski slabijim dijelovima

TemaT: migraNTSki rad


Europske ankete o radnoj snazi (Europska anketa o radnoj snazi) otkrivaju da je upravo meu migrantima izvan EU-a stopa nezaposlenosti najvie porasla. Ako je izmeu poetka 2008. i treeg tromjeseja 2009. stopa nezaposlenosti dravljana Europske unije porasla za 1,7 posto, stopa nezaposlenosti meu graanima treih zemalja u istom je periodu porasla ak za 6,6 posto (mukarci) i 2,2 posto (ene). Ako spojimo obaveze radnika-migranata prema njihovim obiteljima s poveanim rastom nezaposlenosti meu njima, dolazimo do sri tamne strane jake ovisnosti od (ne)formalnih sustava pomoi koji poivaju na primanjima migranata. to se, naime, dogaa kada primanja migranta nisu vie stabilna? Ili ako se potpuno zaustave? Sve vie se tako dogaa da radnici-migranti u hitnom traenju novih radnih mjesta u pokuaju osiguranja stalnih primanja jo dublje padaju u ve spomenute niskoplaene i vrlo nesigurne obrasce rada, koji se, pored toga, nadograuju visokim intenzitetom naruavanja prava radnika. Radnici-migranti (i njihovi lanovi obitelji) tako su prisiljeni uzimati uvijek nova, jo gora, jo slabije plaena, sve opasnija i u jo veoj mjeri nevidljiva radna mjesta. I tako se elja za boljim ivotnim uvjetima promijenjeni u borbu za goli opstanak. Mnogi radnici-migranti koji su u posljednje vrijeme ostali bez zaposlenja uslijed steajnog vala graevinskih poduzea u Sloveniji tako sada obavljaju razliite vrste poslova bez ugovora o radu, s obzirom da su im zatvorena vrata formalnog zaposlenja i prava socijalnog osiguranja. Nevidljivi rad se moe proiriti i na druge lanove njihovih obitelji. Prema izvjeima Ujedinjenih naroda, pad iznosa novca kojega migranti alju u Vijetnam doveo je do toga da je velik broj tamonjih ena pao u neformalnu ekonomiju (Nguanbanchong, 2010). Ako povuemo crtu pod argumente pozitivno orijentiranog tabora, vidimo da su vrlo jednostrani, s obzirom da ih bez problema moemo svesti pod makroekonomsku perspektivu potraivanja, koja se pita iskljuivo to drava/gospodarstvo dobiva s migracijama, je li rezultat poveanje doprinosa dravnom proraunu, odnosno proraunu socijalnog osiguranja, vea produktivnost rada i/ili smanjenje siromatva. U meuvremenu, tamna strana migracijskih tokova ostaje skrivena. Upravo zbog toga emo u posljednjem dijelu lanka navesti konkretne primjere krenja prava radnika-migranata, to e ukazati na realne razlike izmeu makroekonomske i mikrotrine slike migracije. 2010., radnici su dobili iznos od 200 . Openito, iznos plae isplaen iz mjeseca u mjesec je vrlo razliit, a esto i puno nii od ugovorene plae. Radnici kod isplate plae nikada nisu dobili platnu listu. Prema podacima Porezne uprave, poslodavac nije uplatio doprinose za socijalno osiguranje od veljae 2010. Zaposlenici od datuma zaposlenja u listopadu 2008. do danas nisu primili plae za vrijeme provedeno na godinjem odmoru. Trokovi hrane nisu plaeni od sijenja 2010. do danas.

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

33

Ne moemo tvrditi da je korelacija izmeu podataka o broju izdanih radnih dozvola u Sloveniji i razmjera siromatva u BiH apsolutna. No, isto tako ne moemo rei ni da je migracija radnika iz Bosne i Hercegovine u Sloveniju izravno doprinijela smanjenju siromatva u Bosni i Hercegovini

Literatura: AFP, (2009): Chinese workers stranded in crisis-hit Romania. Dostupno na: http://www.google.com/hostednews/afp/article/ ALeqM5gnYtucHIpQrb0P1V4_ LaTDbChx7Q. Allamby, L., Bell, J. Hamilton J., Hansson,U., Jarman, N., Potter, M., Toma, T. (2011): Forced labour in Northern Ireland: exploiting vulnerability, Joseph Rowntree Foundation. Dostupno na: http://www.jrf.org.uk/sites/files/jrf/forced-labour-NorthernIreland-full.pdf Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine (2007): APD,konani rezultati. Dostupno na: http://www.fzs.ba/Anketa/ Publikacija%20hbs07_ bos.pdf. EUROSTAT, Statistics in focus 45/2010. Dostupno na: http://epp. eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-10- 045/EN/ KS-SF-10- 045-EN.PDF. IOM (2010): World Migration Report 2010, International Organisation for Migration, Geneva. Dostupno na: http:// publications.iom.int/7F5A32F5-DEB8- 42CE- 8BB1E2F089439B76/FinalDownload/DownloadId-99ED4A1A79 070B96629562C66B79C042/7F5A32F5-DEB8- 42CE- 8BB1E2F089439B76/bookstore/free/ WMR_ 2010_ ENGLISH.pdf Legrain, P. (2007): Immigrants: Your country needs them. Princeton University Press Maccanico, Yasha, 2009. The massacre continues: 459 deaths in the first 6 months of 2009 /cited 23rd August 2009/. Dostupno na: http://fortresseurope.blogspot.com/2007/01/eu-massacrecontinues- 459-deaths-in.html. OECD (2007): Migration: New Policies for Greater Gains. Dostupno na: http://www.oecd.org/document/36/0,3343 ,en_ 2649_ 33935_ 39281508_ 1_ 1_ 1_ 1,00.html. Nguanbanchong (2010), v: UN (2011): The Great Recession and the jobs crisis. Dostupno na: http://social.un.org/index/ LinkClick.aspx?fileticket=cO3JAiiX-NE%3D&tabid=1562. Wade, Robert, H. (2011): The Great Slump: What next? U: IJLR, 2011, vol.3,issue 1. Dostupno na: http://www.ilo.org/wcmsp5/ groups/public/@ed_ dialogue/@actrav/documents/publication/ wcms_ 158927.pdf Vidiportal.ba (2011): Milion ljudi u BiH na ivici siromatva. Dostupno na: http://www.vidiportal.ba/ drutvo/3122-milion-ljudi-u-bih-na-ivici-siromatva. World Bank, (2011). Global Economic Prospects 2011, vol.3, june 2011. Dostupno na: http://siteresources.worldbank.org/INTGEP/ Resources/335315-1307471336123/7983902-1307479336019/FullReport.pdf. Online stranica projekta Integracijski paket za brezposelne migrante, prosilce za azil in begunce: www.integracijskipaket.si.

O specifinim nainima naruavanja prava radnika


Za bolji prikaz stvarne situacije radnika-migranata u Sloveniji u nastavku dajemo neke odabrane primjere, do kojih smo doli u okviru projekta Integracija nezaposlenih migranata, traitelja azila i izbjeglica (Zveza svobodnih sindikatov Slovenije, Slovenski filantropije, 2011 2013) u izravnom radu s migrantima. Radnik-migrant je zaposlen kao profesionalni voza u slovenskom privatnom poduzeu. Nedavno je prouzroio manju tetu na kamionu. Ukupni troak za zamjenu oteenog dijela kamiona je 960 . Unato injenici da je kamion osiguran, poslodavac od radnikove plae skida iznos tete. Isti poslodavac od osiguravajue kue dobiva povrat od 3000 eura. Radniku su dugo vremena ograniavali pristup kartici vozaa, a u meuvremenu su mu ak prijetili da su toliko jaki, da radnik nikada nee dobiti licencu za rad u Sloveniji. Radnik je uvijek dobivao platnu listu na kojoj je naveden samo iznos minimalne plae. Puni iznos su mu isplaivali na ruke. Radnik je takoer rekao da vozai uglavnom prelaze doputeno vremensko ogranienje za vonju. Jedan od najuobiajenijih naina putem kojih se tvrtka skriva jest da vozau prije nego to nastavi vonju preko dozvoljene vremenske granice izdaje lanu potvrdu o odsutnosti zbog odmora. Na taj nain se opravdava manjak prijanjeg tahografskog zapisa u kamionu. Dvojica radnika-migranata, koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, od 2008. su zaposlena u graevinskoj tvrtki iz Ljubljane. Poslodavac se ne dri dogovora o isplaivanju i visini plae iz ugovora o radu. Plae se isplauju nakon isteka mjesenog roka, tj. 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec. U 2011. samo je plaa za travanj isplaena na vrijeme. Poslodavac nije isplatio plae za studeni 2010. i srpanj 2011. Za prosinac i sijeanj

Radnici su zaposleni u graevinskom poduzeu. Jedan od njih ima vidljive zdravstvene probleme, hoda uz pomo taka. Problemi sa zdravljem radnika rezultat su izuzetno loih uvjeta rada u tvrtki. Prema izjavama radnika, moraju dnevno runo dizati izuzetno teke terete, znatno tee od 30 kg. esto se dogaa da moraju runo pomaknuti teret od nekoliko stotina kilograma. Radi se svaki dan od 7 do 17 sati. Plaen im je samo prekovremeni rad koji jo uvijek spada u zakonsko ogranienje sati, prekovremeni sati iznad toga se ne plaaju. Obino rade i subotom. Jedan radnik je u radnom odnosu s tim poslodavcem ve jedanaest godina. Tijekom tog vremena toliko je ozlijedio kraljenicu da je sada ve osam mjeseci na bolnikom lijeenju. Ve nekoliko dana prima pozive iz raunovodstva firme da mora doi potpisati otkaz jer ga tako i tako ne trebaju. Drugi radnik s kojim smo razgovarali izjavljuje da je imao ve dvije operacije povezane s radom. Ukupni broj radnika koji rade u takvim uslovima je sedam. Sva sedmorica su tijekom radnog odnosa s istim poslodavcem zadobila teke ozljede kraljenice, ali i dalje rade. Jedan od njih s lijenikom prolazi dnevne vjebe istezanja prije odlaska na posao. Drugi nam spomeninje primjer biveg kolege, Albanca, koji je radio na ovom poslu dvanaest godina. Na radnom mjestu je imao teku ozljedu od koje je izgubio vid na jednome oku. Poslodavac mu je odmah dao otkaz. Spominje se primjer jo jednog kolege kojemu je lijenik kod pregleda rekao da ga zbog teine oteenja kraljenice u sluaju samo jednog krivog poteza definitivno ekaju invalidska kolica. Jedan radnik izjavljuje da mu njegova lijenica namjerava prekinuti bolniki boravak, dok on smatra da jednostavno vie nije sposoban za rad. Kod radnika su se, prema njegovim rijeima, poeli pojavljivati i psiholoki problemi. Podvrgnuti su i verbalnom ikaniranju, kako na radnom mjestu tako i u lokalnoj sredini. ef tvrtke im je tako jednom prilikom rekao da su se Bosanci popeli preko ogradu u Sloveniju, a sada bi trebali raditi i ne spominjati prava. Slinog je miljenja i njegova ovlatena lijenica. Toliko o besprijekornom, krasnom novom svijetu globalnih migracija Tekst je skraena verzija lanka iz knjige: Karmen Medica, Goran Luki (2011), Migrantski circulus vitiotus, Kopar: Annales Majora.

temat: migRantSKi RaD

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

34

Razgovor s arminom Salihoviem, bivim graevinskim radnikom u Sloveniji i aktivistom nevidljivih radnika svijeta vedrana Bibi, jelena milo i nikola vukobratovi

Slovenski nevidljivi radnici


raju tako to prije isteka dvogodinjeg roka prebacuju radnike u svoje sestrinske tvrtke, pa radnici ne mogu ostvariti uvjete za dobivanje radne vize. Koja je specifinost migrantskih radnika iz Bosne i Hercegovine? Bosna i Hercegovina potpisala je bilateralni sporazum s Republikom Slovenijom kojim su bosanski radnici bili dodatno diskriminirani nakon dobivenog otkaza radnici nisu imali pravo na novanu naknadu Zavoda za zapoljavanje kao ostali nezaposleni, iako su redovito uplaivali doprinose. Nakon pritiska na vladajue, ministar rada i socijalne skrbi omoguio je da naknade dobiju samo oni radnici koji su za vrijeme te odluke i dalje bili nezaposleni i ivjeli na teritoriju Slovenije. Oni koji su u meuvremenu nali posao ili odselili nikada nisu dobili taj novac, pa im, osim poslodavca, duguje i drava. Takoer, gotovo trideset od ukupno pedeset tisua bosanskih radnika nije imalo status stalnog boravka.

oticanje radnih migracija jedna je od najkontroverznijih politika nominalno socijalistike bive Jugoslavije. Unato razvikanim blokovsko-ideolokim podjelama tadanje Europe, tijekom ezdesetih i sedamdesetih upravo je Jugoslavija, uz npr. Tursku i Grku, bila jedan od najvanijih izvora radne snage za zemlje kao to su Njemaka, Austrija i vicarska. Fenomen gastarbajtera, tj. migrantskih radnika, ve desetljeima je dio kulture svih dijelova bive Jugoslavije. No, osim migracija u geografski najblie zemlje kapitalistikog centra, Jugoslavija poznaje i fenomen unutranjih radnih migracija. Taj proces se intenzivirao paralelno s rastuim razlikama u stupnju razvoja koji je pratila i poveana federalizacija bive savezne drave. Iako su planske ekonomske migracije obiljeile i sam poetak bive drave, njihov karakter u zadnjim desetljeima Jugoslavije znatno se izmijenio. S obzirom na sve izrazitije trine odnose meu pojedinim republikama i pokrajinama, uoljiv je razvoj odnosa zavisnosti u kojem oni najrazvijeniji dijelovi bive drave postaju izvoznici kapitala i roba, dok najnerazvijeniji postaju izvoznici radne snage. Razvoj takvih odnosa izmeu Slovenije i veeg dijela zemalja bive Jugoslavije nastavio se i nakon raspada zajednike drave, tako da ljudi porijeklom iz tih krajeva jo uvijek ine izmeu deset i petnaest posto stanovnitva Slovenije, unato granicama meu nekadanjim republikama savezne drave i engenskim preprekama tvrave Europe. Kao i u drugim zemljama s visokim postotkom migrantskih radnika, i u Sloveniji se razvila cijela rasistika mitologija o kulturno inferiornim strancima u trenirkama i s puno nakita kojima su namijenjeni samo najprljaviji poslovi, a koji se u Sloveniji nazivaju efurji. Odnos Slovenije prema migrantskim radnicima, uglavnom iz bive Jugoslavije, predmet je kritika kako aktivista, tako i kulturnih radnika u Sloveniji (vidi npr. roman Gorana Vojnovia efurji raus!). Kasnih dvijetisuitih, interes aktivista Socijalnog centra Rog za pitanje migrantskih radnika doveo je do formiranja Nevidljivih radnika svijeta, ije su aktivnosti predstavljene i u kratkom dokumentarnom filmu Htjeli smo radnike, a doli su nam ljudi ure Gavrana u produkciji Centra za mirovne studije i Hulahopa. Armin Salihovi, bivi bosanskohercegovaki graevinski radnik u Sloveniji, jedan je od migrantskih radnika koji se aktivno ukljuio u kampanju protiv loih radnih uvjeta, uvjeta ivota u tzv. samskim (radnikim) domovima i odnosa institucija prema migrantskim radnicima u Sloveniji. Kroz osobno iskustvo rada s kolegama graevinskim radnicima iz Bosne i Hercegovine promilja sistemske uzroke diskriminacije migrantskih radnika, iznosi pozitivna i negativna iskustva iz kampanje, te pria o suradnji migrantskih radnika i aktivista u Sloveniji, koja moe posluiti i kao dobar primjer za Hrvatsku.

Radniki su domovi imali iznimno bitnu ulogu u uvoenju kontrole nad radnicima, guili su sve pokuaje udruivanja. nakon prekovremenog neplaenog rada radnici bi u domovima ostatak dana razgovarali o poslu

Kakvi su uvjeti rada i odnos poslodavaca prema migrantskim radnicima? Velika veina migrantskih radnika, pogotovo radnika iz Bosne i Hercegovine, uglavnom zaposlenih u graevinskom sektoru, ivjela je u radnikim domovima. ivotni uvjeti u radnikim domovima bili su, i jo uvijek jesu, iznimno loi radnici ive u izrazito malim derutnim sobama s loim higijenskim uvjetima, bez prava na intimu. Domovi su imali iznimno bitnu ulogu u uvoenju kontrole nad radnicima, guili su sve pokuaje udruivanja. Nakon prekovremenog neplaenog rada radnici bi u domovima ostatak dana razgovarali o poslu. Poslodavci su prema zakonu morali plaati trokove stanovanja, ali su svaki mjesec uzimali novac od smih radnika, bez da su ti trokovi bili vidljivi na platnoj listi. Radnici, na primjer, nisu mogli iznajmiti stan, jer bi svejedno morali plaati i stanarinu u radnikom domu, ak i kada ne bi ivjeli u njemu. to se prijevoza tie, poslodavci su radnicima slali zajednike autobuse kako bi smanjili trokove, iako su radnici imali razliito radno vrijeme, pa su ponekad satima ekali prijevoz, jer si nisu mogli priutiti neko drugo prijevozno sredstvo. I radniki domovi, i prijevoz, i hrana na radnom mjestu poslodavcima su sluili su kao sredstvo centralizacije radne snage i uspostavljanja kontrole nad njom. Radnici nisu imali vremena ni prostora za razmiljanje o svom poloaju, bili su u konstantnom strahu. Graevinske tvrtke uzimale su radnicima novac kako bi im navodno plaale rate kredita, no kasnije su te rate ponovno dolazile na naplatu. Takoer, graevinska tvrtka Vegrad odbijala je od plae novac za rate dodatnog zdravstvenog osiguranja. Dvije godine nakon steaja Vegrada osiguravajua kua tuila je radnike, jer novac nikada nije bio uplaen. Osim toga, ljudi su esto mjesecima radili na crno nakon isteka vize, poslodavci je nisu produavali dok se radnici nisu dokazali . Mnogi radnici, unato ozbiljnim zdravstvenim tekoama, nisu odlazili na bolovanje zbog straha da im nee produiti vizu. Jedan od stranijih primjera koji zorno prikazuje odnos poslodavaca prema migrantskim radnicima bila je smrt dvadesetpetogodinjeg dravljina BiH koji je poginuo na radnom mjestu, padom s gradilita. Poduzee je odluilo pomoi njegovoj trudnoj supruzi tako to je novac sakupilo od njegovih kolega, da bi se kasnije saznalo da novac nikada nije stigao do supruge.

drava se poNaa kao poduzee


Kakav je poloaj migrantskih radnika na tritu rada, na kojim poslovima su migranti tipino zaposleni i u kojem su poloaju ene unutar takve strukture? Migrantski radnici uglavnom dobivaju podreene poslove bez obzira na svoju strunu spremu. Znam za sluaj stomatologa koji se nakon deset godina rada u struci preselio iz BiH u Sloveniju i radio u graevinskoj tvrtci Vegrad, samo kako bi mogao dobiti papire. Radnici moraju prihvaati takve poslove jer nemaju drugog izlaza, jer im se drugi poslovi ni ne nude. No, jednom kad ponu raditi takve poslove, ulaze u zaarani krug kojeg je teko razbiti. Naime, ak i kada radnici dobiju osobnu radnu dozvolu i onda apliciraju za neki drugi posao, u svom ivotopisu nemaju dobrih referenci, s obzirom da godinama ne rade u svojoj struci. Jednom kad ostanu bez posla, gotovo je nemogue pronai drugi. ene su u trenutnom sistemu potpuno iskljuene, njima je najgore, rade na nisko plaenim poslovima, uglavnom kao istaice, nemaju stalnih poslova itd. Koja je bila uloga drave u svemu tome? Zato je drava dopustila takav tretman migrantskih radnika?

poslodavci kao operateri slobode ovjeka


Kakva su prava migrantskih radnika u Sloveniji? Pravo na rad u Sloveniji ostvaruje se stjecanjem razliitih viza. Razni statusi (na primjer sezonski radnik, radnik s privremenom dozvolom za rad i slino) olakavaju poslodavcima i dravi iskoritavanje migrantskih radnika. Veina radnika koji prvi put dolaze raditi u Sloveniju dobivaju sezonsku vizu s kojom nemaju nikakva socijalna prava. Izlaz iz takve situacije je osobna radna viza. Meutim, prema zakonu radnik ispunjava uvjete za trogodinju osobnu radnu vizu s kojom moe traiti posao koji mu odgovara tek nakon to dvije godine radi kod istog poslodavca. Poslodavci tako postaju glavni operateri slobode ovjeka i tom situacijom manipuli-

temat: migRantSKi RaD


U neoliberalnom sustavu u kojem ivimo drava se ponaa kao poduzee, ne vodi se potrebama ljudi, nego gleda to se isplati, kako napraviti vei biznis, kako podii rejting. Nije zatitila migrantske radnike, nego je prala ruke od odgovornosti, ponaala se kao da je taj problem iskljuivo stvar izmeu radnika i poslodavca. Drava je ta koja mora rijeiti problem migrantskih radnika, ako to ne ini, ne obavlja svoju osnovnu funkciju. Drava bi trebala gledati na potrebe svojih stanovnika, a ne sluiti kao servis reprodukcije kapitala. Problem je u tome to se na migrante i radnike gleda iskljuivo kao na radnu snagu. ak i kad bi migranti dobili bolja radnika prava, sve njihove potrebe time nisu rijeene, jer ljudi imaju potrebe vezane uz socijalnu politiku, obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, ivot nakon posla itd. U Sloveniji su, recimo, kolarine toliko visoke da ni Slovenci ne mogu studirati, a kamoli strani studenti.

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

35

mediji su prepoznali ovo pitanje i poeli dolaziti na tiskovne konferencije. Kako su se drugi radnici u Sloveniji odnosili prema migrantskim radnicima? je li tu bilo solidarnosti? U djelovanju i akcijama Nevidljivih radnika svijeta nismo se fokusirali iskljuivo na krenje prava migrantskih radnika, nego smo problematizirali i poloaj slovenskih radnika, svih nevidljivih radnika, ne samo migranata. Mnogi ljudi su nam prilazili i govorili da ih je sram to ive u takvoj dravi, ali to nije dovoljno. Solidarnost ne znai samo podravati nekoga, ak ni boriti se za nekoga nego boriti se s nekim. U dananjem drutvu ljudi se bore za svoje partikularne interese, pa postoje podjele na studente, nezaposlene, prekarne radnike, radnike u tvornicama... Svi bismo se trebali povezati i raditi zajedno, trebamo razumijeti da imamo mnogo zajednikih problema. Nuno je graditi solidarnost ako mislimo neto postii.

Radniki domovi gotovo su prazni, no postoji inicijativa da se preostali radnici namire, s obzirom da ti domovi ulaze u steajnu masu. Koje su sljedee akcije koje planirate? U radnikim domovima u Ljubljani i Velenju ivi sedamdesetak bivih radnika Vegrada, koji se moraju iseliti do 30. lipnja. Proli su tjedan sazvali konferenciju za medije na kojoj su objavili da ne misle napustiti dom dok im se ne isplate zaostale plae i doprinosi. Radnici i civilna scena ponovno pokreu inicijativu za izmjenom Zakona o steajnom postupku, zahtjevajui da se dugovanja prvo namire radnicima, kao i za izmjenom Zakona o zapoljavanju i radu stranaca, kako bi migrantski radnici postali jednakopravni graani. Nevidljivi radnici svijeta napravili su vaan korak u borbi za radnika prava migranata, ali i drugih radnika. to bi, po vaem iskustvu, moglo doprinijeti boljem razumijevanju i izgradnji solidarnosti meu aktivistima i migrantskim radnicima? Moete li iz svog osobnog iskustva dati neke savjete migrantskim i svim drugim radnicima u Hrvatskoj? Najvanije je imati strpljenja, razgovarati s ljudima i prepoznati njihove potrebe. Bitno je imati svoj prostor u kojem se mogu organizirati sastanci i akcije mi smo to mjesto nali u bivoj tvornici bicikala Rog, sada skvotiranom socijalnom centru. Kada aktivisti prilaze radnicima, moraju biti svjesni da s druge strane nisu aktivisti, da velika veina njih nema nikakvog iskustva u takvoj vrsti rada. Aktivisti se ne bi trebali baviti moguim meusobnim neslaganjima radnika, nego buditi solidarnost i graditi zajednike akcije. Na sastancima i u akcijama radnici i aktivisti bi trebali sudjelovati ravnopravno. Uostalom, i aktivisti su radnici i dijele zajednike probleme. Pitanje migrantskih radnika u Hrvatskoj nije zakonski regulirano, sma drava reproducira taj rad kao rad na crno. Mislim da tu ima mjesta za djelovanje civilne scene bitno je ukazati na injenicu da ovaj problem postoji i da ga drava ne eli rijeiti.

Neki sugeriraju da se pitanje migranata moe jednostavno rijeiti tako da se postroe neke zakonske regulative, primjerice uvedu ee inspekcije na radnim mjestima. Vi ste vie puta objanjavali manjkavost takvih rjeenja. To nije rjeenje. Kad radnik neto prijavljuje inspektoru, on se nalazi u podreenom poloaju, jer je ugroen i od poslodavca i od inspektora (inspektori su npr. kanjavali radnike jer nisu nosili kacige). Treba ponuditi sistemsko rjeenje koje e omoguiti jednakopravan poloaj svih radnika sve ostalo su vatrogasne mjere.

siNdikati protiv radNika


Kakva je u svemu tome bila uloga sindikata? Mi smo na poetku sa sindikatima posjeivali radnike domove. Meutim, sindikati su stradanja i krenja prava migrantskih radnika iskoristili kao argument za smanjivanja kvote ulaska migrantskih radnika u Sloveniju, tj. umjesto da su se fokusirali na radniko pitanje, oni su se okrenuli nacionalnom. Mi smo prije svega radnici, a onda i migranti. Tada smo prekinuli odnos sa sindikatima. Sindikati danas uope ne razumiju probleme radnika, ne razumiju to je to radni odnos. Trite rada se znatno transformiralo iz sigurnih u nestalne poslove. Nisu migranti jedini problem danas postoji velika koliina prekarnih radnika, to su studenti, ene, umirovljenici, ljudi koji rade honorarno, na satnicu... Sindikati se tim pitanjima ne bave, ne znaju se snai u novim odnosima rada i kapitala, ne razumiju probleme, ne znaju zastupati radnike. Zanimljivo je da nevidljivi radnici svijeta nisu samo grupa migrantskih radnika, nego je rije o graanskoj inicijativi koja ukljuuje iru bazu aktivista, studenata, profesora, radnika itd. je li takva struktura pomogla uspjehu organizacije i kako ste uspjeli postii mobilizaciju i javnu vidljivost? Suradnja izmeu civilne scene i radnika bila je kljuna bez aktivista koji su pitanje migrantskih radnika prepoznali kao bitno radnici se ne bi samoorganizirali. Kod takve suradnje najvanije je bilo stei meusobno povjerenje. Takoer je bilo iznimno bitno shvatiti koje su potrebe ljudi. Na samim poecima rasprave na zajednikim sastancima bile su neartikulirane i nepovezane. Meutim, prije nego to su krenule akcije, samoeducirali smo se i radili istraivanja. Napravili smo brojne pojedinane intervjue s radnicima koji su nam priali o svojim problemima i krenju prava. Na temelju toga se iskristalizirao velik broj zajednikih toaka, pa su se definirale zajednike potrebe radnika. Vano je to su radnici uvidjeli da stvari treba mijenjati na sistemskom nivou i da ih treba rijeavati zajedno. Ljudi su kroz aktivizam i kolektivni rad prerasli strah prema poslodavcu te postali spremni na razliite akcije. Nisu se vie bojali ni policije zbog snage grupe, to moemo vidjeti na primjeru akcije kada su radnici nakon deloacije jednog radnika promijenili brave u domu. Prije je takva zajednika akcija bila nemogua, jer su, osim straha od policije, koja je devedesetih znala i tui radnike po domovima, prije bili razjedinjeni i brinuli se za partikularne osobne interese. Akcije Nevidljivih radnika svijeta na poecima nisu bile medijski dobro pokrivene, ali su radnici dobili emisiju na Radio Studentu u kojoj su priali o svojim problemima i senzibilizirali javnost. Vano je bilo dati glas radnicima. Nakon mnogo rada i zajednikih akcija,

ak i kad bi migranti dobili bolja radnika prava, sve njihove potrebe time nisu rijeene, jer ljudi imaju potrebe vezane uz socijalnu politiku, obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, ivot nakon posla itd. u Sloveniji su, recimo, kolarine toliko visoke da ni Slovenci ne mogu studirati, a kamoli strani studenti

predstavNika demokracija Ne FuNkcioNira


Kako je kriza utjecala na migrantski rad u Sloveniji? S obzirom da je velik broj migrantskih radnika radio u graevinskom sektoru, kojega je kriza doslovno unitila, migrantskih radnika, pogotovo onih iz Bosne i Hercegovine, sve je manje. Ekonomska kriza bila je dobra izlika za rezanje socijalnih i radnikih prava, pa je na zadatak da se za njih ponovno izborimo. Kriza je takoer pokazala da predstavnika demokracija u kojoj danas ivimo ne funkcionira, mislim da je rjeenje u razvijanju direktnodemokratskih praksi. Koliko je migrantskih radnika trenutno u Sloveniji? je li se taj broj smanjio posljednjih godina? Veina graevinskih tvrtki je u steaju, velik broj radnika napustio je Sloveniju te rade u Njemakoj, Austriji, Francuskoj i Belgiji za te iste kompanije. I dalje rade za minimalac i nemaju mogunosti da se individualno zaposle u nekom drugom poduzeu.

temat: migRantSKi RaD

zarez, xiv /338-39, 5. srpnja 2012.

36

jugoslavenski se eksperiment nije kretao, kao to je to proricala liberalno kapitalistika ideologija, od trita koje je regulirala partijska drava u slobodno trite, nego od trita koje je regulirala partijska drava do reguliranog trita koje se otelo svakoj demokratskoj kontroli i kojim su upravljala sredita meunarodnog financijskog kapitala Boris Buden

Gastarbajteri, glasnici budunosti


svjetskom tritu, itd. Takoer je nastalo i trite rada, a s njime i sve vea mobilnost radne snage. No, jaz izmeu razvijenog Sjevera i jedva industrijaliziranog, siromanog Juga postajao je sve dublji, to je dovelo do migracije jeftine, loe obrazovane radne snage u sjeverne dijelove zemlje. Tako su i gastarbajter, odnosno gastarbajterica, roeni iz logike trinog socijalizma i to unutar sme zemlje, to je, pojaano ekstremnom kulturnom raznolikou nekadanje Jugoslavije, sa sobom nuno donijelo socijalne, kulturne, egzistencijalne i najzad politike posljedice. Mijenjalo se ne samo mjesto, nego u isti mah i jezik, kulturu, odnosno takozvani way of life. Socijalna, kulturna kao i politika diskriminacija unutarjugoslavenskih gastarbajtera jo je jedno preueno poglavlje povijesti u meuvremenu propale zemlje, koja se onomad, noena utopijom industrijskog modernizma, odvaila na nezamislivo mirenje trita sa socijalizmom.

ato gastarbajteri i zato sada? Zato to nam kritiki uvid u taj fenomen omoguava da sasvim drukije ispripovijedamo noviju povijest i zato to je tema postala neoekivano aktualna u kontekstu dananje krize. Zaponimo najprije s jednom anomalijom u zapadnom pogledu. U postkomunistikom diskursu, koji ak i kada ga se proizvodi u Istonoj Europi odraava nita doli ideologiju zapadnih pobjednika, sluaj jugoslavenskih gastarbajtera intepretira se kao jo jedan dokaz za povijesni neuspjeh komunizma, konkretno kao posljedica jedne tipino socijalistike (loe) ekonomije koja nije mogla ispuniti obeanje pune zaposlenosti i osigurati ljudima radna mjesta. Prema tome, gastarbajteri su bili tek jugospecifina podvrsta nebrojenih rtava komunizma, takorei jedno malo poglavlje Crne knjige komunizma. Na taj je nain njihova pria naprosto utopljena u historijskom iskustvu komunistikog Istoka, koji je, nota bene, postao jedinstveni kulturno povijesni prostor tek naknadnim supsumiranjem pod pojam totalitarizma. Ta logika, naravno, nije liena proturjej. Da su gastarbajteri i bili tek rtve komunistikog totalitarizma, onda bi im upravo ta sloboda ije se potiskivanje tako glasno onomad predbacivalo komunizmu (sjetite se samo Berlinskog zida) naime sloboda kretanja, odnosno otvorene granice tadanje socijalistike Jugoslavije bila zla kob. Uzrok takvih proturjeja lei u ideolokom prisvajanju gastarbajterskog fenomena. Misli se, naravno, na danas vladajuu ideologiju neoliberalnog kapitalizma, koja je vrsto povezana s cijelom transition-to-democracy budalatinom te k tome slui odreenim aktualnim svrhama. Ako je sluaj jugoslavenskih gastarbajtera u potpunosti objanjiv iz povijesti (jugoslavenskog) komunizma, tada on nema nikakve veze sa sluajem tadanjih turskih, grkih, talijanskih, panjolskih gastarbajtera na sjeveru Zapadne Europe, odnosno sa sluajem dananjih migrantskih masa koje konstantno mijenjaju socijalnu, kulturnu i politiku situaciju ne samo starog kontinenta, nego cijelog svijeta; tada on nema veze niti s kapitalizmom tadanjeg industrijskog modernizma niti s dananjim neoliberalnim, globalnim modernizmom; tada on nema veze s kroninim bolestima kapitalizma, primjerice s nepremostivim jazom izmeu Juga i Sjevera koji iznova rastae dananju Europu bacajui je u najdublju krizu; tada on naposljetku nema veze ni s unutarjugoslavenskim migracijama, raskolom Jug-Sjever, eksploatacijskim odnosima, klasnim borbama i kulturnim konfliktima. Da rezimiramo dosad reeno: Ako elimo rei neto smisleno o fenomenu jugoslavenskih gastarbajtera, moramo izai iz ideolokog okvira postkomunizma u kojemu danas politiki potpuno bespredmetna kritika komunizma slui samo kako bi se njome uutkala prijeko potrebna kritika kapitalizma.

su sredita financijske moi koncentrirana u bankama, osiguravajuim drutvima i velikim trgovakim poduzeima postajala sve neovisnija u politikom ivotu zemlje, nego je cijela zemlja postajala sve ovisnija o sreditima moi meunarodnog financijskog kapitala. Dok se financijski kapital poetkom sedamdesetih godina sve vie izmicao ideolokoj kontroli partije te je, s ciljem konanog prisvajanja vlasti, traio suuesnike prije svega u konzervativnim, nacionalistikim politikim snagama (jugoslavenska verzija kasnijeg konzervativnog obrata u svjetskom kapitalizmu 1979/80), Jugoslavija je ve krajem te dekade bila u potpunosti preputena moi meunarodnog financijskog kapitala. Ve do 1979. vanjski dug zemlje je unutar samo tri godine porastao s 4-5 na 17-19 milijardi amerikih dolara.

HijeNe globalNog kapitalizma


Kultna slika neuspjeha socijalistike loe ekonomije ljudi koji su zdvojno stajali u redovima za najosnovnije namirnice u sluaju nekadanje Jugoslavije upuuje tako na drugi politiki i povijesni problem. U ovom se sluaju ta slika odnosi na situaciju na poetku osamdesetih godina, nakon to su u zemlji uvedene mjere tednje koje je nametnuo Meunarodni monetarni fond. Uostalom, rije je o situaciji koja nije imala nikakve veze s prolou propalog komunizma, nego, tovie, s naom aktualnom kapitalistikom stvarnou sjetimo se samo dananje Grke, odnosno zemalja June Europe koje su na koljenima zbog dunike krize. Jugoslavenski se eksperiment tako nije kretao, kao to je to proricala liberalno kapitalistika ideologija, od trita koje je regulirala partijska drava u slobodno trite, nego od trita koje je regulirala partijska drava do reguliranog trita koje se otelo svakoj demokratskoj kontroli i kojim su upravljala sredita meunarodnog financijskog kapitala. Naime, MMF je taj koji je nametnuo zamrzavanje nadnica poetkom osamdesetih godina u Jugoslaviji, a ne Savez komunista Jugoslavije i njegov dravni aparat. Ve je tada zapeaena sudbina socijalizma u Jugoslaviji. Jo je nedostajao samo jedan bankar iz New Yorka imenom Slobodan Miloevi kako bi se zemlju koja je ve bila u aci meunarodnog financijskog kapitala konano dokrajilo i prepustilo hijenama globalnog kapitalizma. I fenomen jugoslavenskih gastarbajtera je priznanje te tragine prie, i to s onu stranu kiaste domovina-amo-domovina-tamo patetike. Njihova sudbina ne govori nam samo mnogo toga o svijetu u kojemu danas ivimo; kao pretee masivnih migracijskih pokreta koji su presudno sudjelovali u oblikovanju svijeta globalnog kapitalizma, jueranji gastarbajteri su istovremeno i glasnici svega onoga to e nam se tek dogoditi u budunosti. S njemakoga prevela Marija ai Na njemakom objavljeno u Angelika Welebil i Jrg Nuber (ur.), 2012, gast:arbeit: gehen Bleiben Zurckkehren: Positionen zur Arbeitsmigration im raum ex-jugoslawien, St. Wolfgang: Edition Art & Science. Oprema teksta je redakcijska.

otvaranje zemlje i pojava jugoslavenskih gastarbajtera na zapadu bile su tako logine posljedice svjesnog uvoenja kapitalistikih odnosa u ekonomski ivot socijalistike zemlje

diskrimiNacija uNutarjugoslaveNskiH gastarbajtera


Kako je dakle uope mogue da su gastarbajteri iz jedne socijalistike zemlje doli na Zapad? Pitanje je to koje se ne postavlja na Zapadu, odnosno u raspravama o komunistikoj prolosti kojima dominira zapadna ideologija. Odgovor na njega je ipak sasvim jednostavan: tu mogunost moemo zahvaliti kapitalizmu. Kao to je poznato, nekadanja Jugoslavija je nakon raskida sa Staljinom 1948. pola vlastitim putem daljnjeg razvoja socijalizma na kojemu je ubrzo uinila presudni korak uvela je trite. Ne samo da poduzea vie nisu dobivala nikakve direktive od drave o koliinama i cijenama svojih proizvoda, nego su se poela meusobno natjecati. Posljedica je bio ekstremno ubrzan rast (do trinaest posto godinje), ope poboljanje ivotnog standarda, meu ostalim i stvaranje mone kulturne industrije, otvaranje prema

preputaNje moi meuNarodNog FiNaNcijskog kapitala


Prvi nedvosmisleni simptom budue propasti tog eksperimenta bila je nezaustavljiva nezaposlenost, za koju partijsko vodstvo zemlje unutar same zemlje nije nalazilo rjeenja. Zato su otvorene granice. Dakle, ne kako bi se socijalizmu dalo ljudsko lice, nego kako bi se suzbilo masovnu nezaposlenost, i to tako to se viak radne snage prebacilo na meunarodno trite rada. Otvaranje zemlje i pojava jugoslavenskih gastarbajtera na Zapadu bile su tako logine posljedice svjesnog uvoenja kapitalistikih odnosa u ekonomski ivot socijalistike zemlje. Time je zapoela i nezaustavljiva integracija Jugoslavije u svjetsko trite, odnosno u svijet jednog ve onomad globalizirajueg kapitalizma, ija su tipina proturjeja od tog trena presudno utjecala kako na socijalni i politiki ivot u samoj zemlji, tako i na njezin meunarodni poloaj. Ne samo da

Temat priredio Stipe urkovi

Ovaj temat je objavljen u suradnji s Centrom za radnike studije (Zagreb), uz potporu Rosa Luxemburg Stiftunga (Beograd).