LANCI

RASPRAVE

UDK 949.713 94/99

OSTACI OSTATAKA HRVATSKE I SLAVONIJE U XVI ST. (od mohake bitke do seljake bune 1573. g.)
Nada Klai

Uvod. Ovaj je rad' napisan s posebnom svrhom. Naime, prelista vajui literaturu o Gregorievoj seljakoj buni 1573, zapazila sam, naro ito u novijim radovima, da je esto nepoznavanje prolosti hrvatskih zemalja u XVI st. spreavalo autore da ispravno odgovore na mnoga pitanja koja se u vezi s bunom postavljaju. U novijoj se historiografiji osobito osjea zapostavljanje politikog razvitka Hrvatske i Slavonije, tako da se, na primjer, vladari jedva i spominju i navode, posebno Maksi milijan II, premda upravo njegovo trgovanje susjedgradsko-stubikim /V posjedom ima presudan utjecaj na izbijanje bune. Historiare isto tako ne zanima javni ivot u Slavoniji i Hrvatskoj od mohake bitke do bune 1573, pa se u nekim radovima ide i tako daleko da se Hrvatska poistovjeuje sa Slavonijom i na taj nain brie individualnost obiju zemalja. O tome da stara srednjovjekovna Hrvatska teritorijalno vie ne postoji, da se njezino ime prebacuje na srednjovjekovnu Slavoniju i da nova Hrvatska ima poseban poloaj pod Habsburgovcima, nitko ne vodi rauna. Jedva se u literaturi i primjeuje da se Slavonija i Hrvat ska toliko militariziraju da se u velikom dijelu zemalja stvara vojniki logor Krajina, koja svojom vojnikom organizacijom bitno utjee na preostala vlastelinstva. Pa i susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo ve je 30-ih godina X V I st. organizirano kao krajika utvrda, a isto je tako i u Tahovo vrijeme. Dosadanja historiografija, nadalje, nije dovoljno vodila rauna strukturi drutva u X V I st., tako da joj ostaje potpuno nepoznata uloga razliitih slojeva meu podlonicima i povlatenima. Gledajui na podlonike kao na potlaenu i obespravljenu masu, autori, dakako, nisu mogli otkriti tenje i ideje pobunjenika. Jer kmet
1 2

U ovom se prilogu ne osvrem na literaturu bilo o XVI st. ili o seljakoj buni prije svega zato to sam to uinila na drugom mjestu (vidi Neki novi pogledi na uzroke hrvatsko-slovenske seljake bune 15721573, ZC XXVII, 1973, str. 219303. Osim toga, mo ram posebno istai da je ovaj prilog sadrajno saet i kratak, ali vjerujem da e i u ovom obliku posluiti za razjanjavanje politikih prilika u Hrvatskoj i Slavoniji do seljake bune 1573. Svjesna sam da bi se gotovo o svakom od ovih poglavlja pogotovo o onima o javnim teretima mogle napisati samostalne radnje, no one bi na ovom mjestu doista bile suvine. Vidi: J. Adamek, Seljake bune 1573, Zagreb 1968, str. i l l .
1 1

253

koji ivi od agrarne proizvodnje zamilja novi ivot sasvim drugaije / nego vojnik na istom vlastelinstvu. Gregori se kao supremus dux nee bez nude boriti za kmetske ideale, dakle protiv eksploatacije, on e teiti da postane od privatnog carski vojnik ili krajinik! Dakle, onaj tko ne vidi da je Gregori vojnik po zanatu, ne moe shvatiti zato se bori upravo za cara i zato misli pomoi caru da se na zagrebakom Gradecu osnuje posebna krajika uprava koja e se brinuti za obje Kra jine. Ali, na toj e Krajini i on biti vojnik. Svi vojniki planovi pobu njenika bit e jasniji tek poto upoznamo nain na koji se u X V I st. stvarala Krajina i vojnika organizacija za borbu protiv Turaka uope. Sto se tie ekonomske uvjetovanosti bune 1573, o njoj prema mom miljenju, prevladava pogreno uvjerenje, naime, da se obespravljena masa bori protiv poveanog pritiska vlastele. Zato se u nekim rado vima, nepotrebno i pogreno, svode uzroci bune 1573. jedino na sukob izmeu kmeta i vlastelina na ekonomskom polju. I to unato injenici da se uope ne moe dokazati da je tada, tj. u predveerje bune, eksploa^ tacija na susjedgradskom posjedu, dakle u aritu bune, najvea! S tim u vezi itava dosadanja historiografija ivi i radi u pogrenom uvjerenju da drutveni pokreti nastaju u trenutku kad je pritisak vlastele najjai. Zato su svi dosadanji prikazi gospodarskog ivota Slavonije i Hrvatske u XVI st. tempirani na bunu s oitom namjerom da se vrhunac sukoba trai neposredno prije bune. Zato se nigdje u literaturi ne upozorava na to da je slinih sukoba i pojava bilo ne samo u X V I st. nego i u ranijim stoljeima. Tipian je primjer za takav postupak tumaenje sukoba oko kaptolske desetine na susjedgradsko-stubikim imanju 1567, sukoba kojem se u najnovijoj historiografiji daje presudno znaenje u buni 1573. g. Smatra se, naime, da je krivac za nastali otpor kmetova opet Tah, koji je svojevoljno mijenjao nain plaanja kaptolske dese tine. Meutim, da se vodilo vie rauna o stoljetnim sporovima oko plaanja crkvene desetine, vjerojatno bi se odustalo od toga da se na Taha gleda kao na neki izuzetak meu slavonskim velikaima. Utoliko vie to nova graa nedvoumno pokazuje da se susjedgradsko-stubiki podlonik die jer ga na to nagovara komorski upravitelj Grdak, ali ne die se samo protiv Taha, nego i protiv samoga Grdaka. Gledan u tom svjetlu, otpor ne bismo ga se usudili nazvati bunom! beznaaj na je epizoda za Tahovo vlastelinstvo. Ali, do takve emo spoznaje doi samo onda ako nam je poznato s kakvim se potekoama bori zagrebaka crkva za desetinu od XIII st. dalje. Na slian nas posao, tj. na istraivanje prolosti, primorava itav niz sukoba izmeu kmeta i vlastelina na gospodarskom polju. Suparnitvo je u trgovini izmeu njih bez sumnje tako staro kao i novana renta,
3 4 5 6

Na ispitivanju u Ljubljani 25. II 1573. izjavljuje pobunjeniki kapetan Ivan Svra, izmeu ostalog, da su pobunjenici htjeli zu Agram ain Khaysserliche stell aufrichten. U literaturi je to mjesto vrlo razliito tumaeno, a meni _se ini da su Svra i ostali pobunjenici mislili upravo na neku krajiku organizaciju sa"""sjeditem na Gradecu. Tekst Svraeve izjave vidi u: F . Raki, Graa za poviest hrvatsko-slovenske seljake bune god. 1573, Starine, VII, 1875, str. 274. J . Adamek u svojim radovima o buni zastupa miljenje da su glavni uzroci bune susjedgradsko-stubikih kmetova 1571/72. leali u poveanju feudalnih tereta. Vidi: Prilozi povijesti seljake bune 1573, Radovi FF, Odsjek za povijest, sv. 6, 1968, str. 76. i na drugim mjestima. Vidi: J . Adamek, n. dj., str. 7174; isti, Susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo uoi seljake bune 1573, H Z , XIXXX, 19661967, str. 185187, 188, 190191. Vidi str. 318320.
3 4 s 6

254

pa treba tek konstatirati da li je ono u X V I st. doista tako snano, kako smo svi pretpostavljali, da kmeta i vojnika die protiv vlastelina. Najzad, budui da jo uvijek, unato novo izdanoj grai, prevla dava u historiografiji miljenje da je Tah svojim tobonjim nasiljem izazvao otpor u aritu bune, valja ispitati najprije novu grau, a zatim utvrditi kakav poloaj ima Tah ili njegova obitelj u XVI st. u Slavoniji i, to je jo vanije, valja pokazati kako su druga vlastela u to vrijeme postupala sa svojim podlonicima. Meutim, jedno je ve sada potpuno sigurno: doba tobonje Tahove strahovlade ili dvogodinje samovlade (od 15691571) razdoblje je najveeg mira na susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu! U to se vrijeme nijedan podlonik, dakle ni kmet ni voj nik, ne die protiv Taha. Naprotiv, neki vojnici koji e kasnije preuzeti kapetanske poloaje u Gregorievoj v6yci tada tite Tahove interese! Ve ta injenica upozorava historiara da a priori ne sudi o uzrocima bune i da ne postavlja unaprijed stvorenu koncepciju te joj zatim prilagoava i izvornu grau. U tom mu je radu neophodno potrebno pozna vanje povijesti hrvatskih zemalja bar u X V I st., jer se u osmom deset ljeu ne dogaa neto tako izuzetno to se ve i prije nije zbivalo. Upravo i gospodarskog ivota toj svrsi, tj. upoznavanju politikog, drutvenog Hrvatske i Slavonije od mohake bitke do 1573, posvetili smo i ovaj pri log. Zato emo obraditi: I. Politiki okvir, II. Drutvene odnose i III. Gospodarski ivot u spomenuto vrijeme.
7

I DIO: POLITIKI OKVIR 1. Reliquie satis exigu regnorum Croatie et Sclavonie

Gornjim rijeima predstavlja sabor u Zagrebu 1557. g. obje zemlje vladaru, mislei prije svega na to kako su turska osvajanja smanjila opseg Hrvatske i Slavonije na doista bijedne ostatke ostataka. Za gospodarski, drutveni i politiki ivot Hrvatske i Slavonije od mohake do sisake bitke najpresudnija je injenica da se neprestano teritorijalno smanjuju. To je smanjivanje teritorija praeno itavim nizom promjena, od kojih je nova vojnika organizacija samo najjasnije dolazila do izraaja. To se pokazalo ve na cetinskom izboru, kad Hrvati fnamjerno biraju upravo Ferdinanda pod uvjetom da ih pomae s odree~him brojem vojnika. Graanski rat, meutim, koji nastaje izmeu Ferdi8 9

Kad 16. I 1569. pokuavaju lanovi kaptola provesti istragu protiv Taha u Stubici, doekuju ih Tahovi servitores, m e u kojima su Grgur Gueti i Nikola Kupini! Oni se orujem suprotstavljaju lanovima komisije, a u doba bune 1572/73. su kapetani u Gregorievoj vojsci.' Vidi: J. Adamek, Graa o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu 15631574, Arhivski vjesnik, VIIVIII, 19641965, str. 261. (dalje citiram Adamek Graa). Vidi: F . Sii, Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, Hrvatski saborski spisi, III, MSHSM X X X I X , 1916, str. 4. (dalje citiram Acta comitialia). Acta comitialia, I, str. 54. Ferdinand najprije obeaje da e drati pro tuitione sui regni Croatie 1000 konjanika (uz plau od 3 dukata) i 200 pjeaka, i to tako da e 200 pjeaka i isto toliko konjanika voditi vrhovni kraljev kapetan ili netko drugi kome on tu ast povjeri; 800 knjanika e podijeliti m e u hrvatske velikae i plemie secundum honestam et conuenientem vniuseuiusque conditionem. Drugi uvjet uz koji je Ferdinand izabran takoer je vezan uz vojnu pomo. On je duan drati condecentem bellatorum numerum in confinibus ducatus Carniole Croatiam versus. Tree, vladar e dati pregledati i opskrbiti potrebnim stvarima sve utvrde i katele po Hrvatskoj. Dakle, sva tri osnovna uvjeta za izbor vezana su uz obranu zemlje.
7 8 9

255

r nanda i Zapolje ne doputa da se hrvatski i slavonski velikai odupru Tur. cima. Ali, velikai vrlo dobro shvaaju situaciju i ucjenjuju suparnike do putajui im da ih kupuju. Tako i ono malo sredstava koja novi vladari ele f uloiti u obranu svravaju u depovima kupljenih banova, a hrvatske i slavonske utvrde padaju u ruke Turaka. Ve u proljee 1527. mora se Obrovac izvanredno vano mjesto na uu Zrmanje predati zato to zapovjednik utvrde i grada knez Jurko Posedarski ima jo samo 25 ljudi. Ferdinad, dodue, poziva nato hrvatsko plemstvo da mu preda svoje utvrde, ali jevjerojatno i sajm svjestaji da ih ne bi imao ime braniti. Kako se Turcima nrtko ne supTtstavlja, padaju doskora pos- " ljednji gradovi u Krbavi (Udbina, Komi i Mrsinj), a idue je godine u njihovim rukama i jajaka banovina. U Jajcu je doekalo Turke svega 10 vojnika. Meutim, ni taj teki gubitak ne smanjuje smutnje u Slavoniji. Zapoljina je stranka, dodue, smru Krste Frankapana koji je bio tutor protectorque Slavonije (jo 27. IX 1527. Krsto pogiba pod Varadinom) znatno oslabljena, no obnovljena borba iz meu Zapolje i Ferdinanda omoguava Sulejmanu II provalu sve do Bea. Unato tako tekoj situaciji Ferdinand nakon smrti bana Ivana Karlovia imenuje kninskog biskupa Andriju Tukania kao banskog namjesnika, a Zapolja postavlja za svog bana zagrebakog biskupa St rnima Erdeda. Tako se na neki nain produavaju suparnike borbe, koje potkraj treeg desetljea dovode do daljih, vrlo velikih teritorijalnih gubitaka. Kobno je bilo to to je to razdoblje Sulejmanovih osvajanja. Poto je 1532. uzaludno podsjedao Kiseg, koji je uspjeno branio Nikola Jurii, zadovoljio se na povratku pljakanjem Podravine i Slavonije. Meutim, u Hrvatskoj se prilike jo uvijek ne sreuju jer nema bana. Drugim rijeima, znai, nema banskog banderija ni banske jurisdikcije. Petar Keglevi zauzima najzad 1533. bansku stolicu, ali njega nee priz nati hrvatski velikai. Stoga nije sluajno da se na saborima pojavljuju prvi sukobi izmeu plemstva i velikaa i da cjelokupno plemstvo ne vidi ^ razlog zbog kojega bi privatne poslove pretpostavilo opoj koristi. Sa- \ borske su predstavke vladaru pune zahtjevana izvri obeane obveze i ' imenuje banove, ali Ferdinand ima i p r e i h poslova. Sulejman, naprotiv, \ iskoritava Ferdinandov nemar.Kako Hrvatskoj i Slavoniji nema ni vrhovnog kapetana, bosanski sandak Husref-beg provaljuje u poeku upaniju, zauzima je zajedno s gradom Poegom (1536). Idue godine pada u turske ruke i Klis. Ferdinand alje nato u Slavoniju Ivana Kocijana (Catzianer) kao vrhovnog vojskovou i vojsku iz nasljednih zema lja, ali se tursko napredovanje ne moe zaustaviti. Krievaki sabori 1537. i 1538. spremni su na najvee rtve, no ini se da mnoga obeanja nisu ostvarena. Kocijanova vojna potpuni je slom. Glavni zapovjednici bjee s bojnog polja prije nego to dolazi do sukoba. Slavonski sabor alje na Ferdinandov zahtjev svoje poslanike u Grac, a oni iskoritavaju priliku da vladaru prikau teko stanje svoje zemlje i predloe mjere koje bi dovele do poboljanja. Prije svega, neka se Ferdinand pomiri sa svojim protivnicima, posebno sa Zapoljom, jer mu vojska koju alje pro tiv njega treba za borbu protiv Turaka. Ako poe poput nekadanjih
t 10 1

Budui da itavo ovo poglavlje treba samo da pokae u osnovnim crtama teri torijalne promjene, ne zadravam se u ovom kratkom pregledu ni na literaturi ni na izvorima. italac e lako nai znatno opirniji opis turskih osvajanja u; V. Klai, Povjest Hrvata, V, str. 56. i . ili: isti, n. dj., VI, str. 36.
10

256

ugarskih kraljeva sam u rat, pridruit e mu se svi velikai i plemii. Poslanici mu takoer savjetuju da ne snizuje plae lakih konjanika, jer e oni radije ostati kod kue. Pod pritiskom gorjanske sramote Ferdinand najzad imenuje dvojicu velikaa kao zakonite i prave banove. Bili su to Tomo Nadad i Petar Keglevi. Konano je poetkom 1538. sklopljen i mir u Velikom'Varadinu izmeu Ferdinanda i njegova brata cara Karla, s jedne, i Ivana Zapolje, s druge strane. Zapolji je priznat kraljevski naslov i ostavljen Erdelj, a Ferdinand dobiva Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju. Uza sve to turska se osvajanja nastavljaju. Jo iste godine padaju Nadin i Vrana u Mle takoj Dalmaciji i Dubica na Uni. Banovi su nemoni jer Ferdinad ne alje ni vojsku ni novac. Nakon Dubice padaju Novska i Jasenovac, tada utvrde Svetakih. Premda idue godine Ferdinand alje panjolce, tj. panjolske plaenike ete, nevolje se nisu smanjile. Slavonski velikai odvajaju teko ili nikako ne odvajaju za njih potreban ive. Nikolu Juriia zamjenjuje u vrhovnom zapovjednitvu Ivan Ungnad, no ni on ne moe sprijeiti obraun Turaka s braom Zrinski. Naime, oni su, inei uslugu Ferdinandu, dali u Kostajnici (27. X 1539), ubiti Kocijana, te se Sulejman javlja kao osvetnik i zahtijeva kaznu za Zrinske. Braa Nikola i Juraj su ipak obranila i Kostajnicu i podsjednuti Zrin. O 1541, tj. od smrti Ivana Zapolje, Sulejman nastupa kao zatitnik Zapoljina sina Ivana Sigismunda. Ve sredinom 1541. ulazi u Budim. Tih godina pada u turske ruke niz utvrda i gradova u krievakoj upaniji. injenica da se u neuspjelom Ferdinan do vu preotimanju Pete osobito istakao Nikola Zrinski djeluje, bez sumnje, najvie na Ferdinandovu odluku da upravo njega imenuje banom (potkraj 1542). On pristaje da slui Ferdinandu sa 600 lakih konjanika, 400 pjeaka i za plau od 4.000 forinti. Meutim, ni trinaestogodinje banovanje vrijednog^ kneza Nikole ne oslobaa zemlju od starih neprilika: loeg sistema plaanja vojnika i bana, nesistematskog ratovanja i zatrovanih odnosa meu plemstvom i velikaima. Premda je Nikola najmoniji hrvatski velika, nedostaje mu snage da dokraji mali rat u zemlji. On je povezan rodbinstvom s najodlinijim hrvatskim i slavonskim velikaima, ali ga vladar sam tjera u rat protiv hrvatskih velikaa. Naime, Ferdinand mu mjesto plae daje Ernutova imanja koja dri Petar Keglevi i 1546, kako javlja Vramec, Miklou Zrinski silnu ruku od Petra Keglevia zavje Cakov Tren. Bez osobitih potekoa Turci zauzimaju Voin, aklovac i Bi jelu Stijenu. Tada, tj. 1543, pada i Stupanica Stjepana Bakica. Spome nute utvrde padaju gotovo bez otpora jer posade naputaju gradove veinom prije sukoba. Ban Nikola obraa se za pomo Nikoli Juriiu, ali je ne dobiva, i zato bespomono gleda kako padaju i Orahovica i Val povo. Sam Nikola, dodue, uspjeno ratuje u Ugarskoj, a gospoda hrvatska razbie Turke s knezom Petrom Kegleviom pri Otocu v Gackoj, ali otvorenu Slavoniju ne mogu ni ban ni slavonski velikai sa svojim slabim snagama uope zatititi. Ve idue godine grad Velika zavjet be od Turkov, izdan od nekih kmetiev, a zajedno s Velikom zauzimaju Turci vjerojatno i Medjuri (Meurijeje). Premda je 1545.
11 12 13 14

Vidi o tome opirnije na str. 281282. ' ^ " O p i r n i j e o knezu Nikoli Zrinskom u III dijelu priloga. '"""Vidi: V. Klai, Antonii Vramecz: Kronika, MSHSM, SS V, 1908, str. 58. A . Vramec, Kronika, str. 58.
11 14

17

Arhivski vjesnik

257

za Ugarsku sklopljeno primirje, u Slavoniji se pustoenja nastavljaju. Ban se pokuao oprijeti Turcima u Zagorju, ali je poraen. Mikloua Zrinskoga bana slovenskoga pod Konskim Turci razbie i porobie do sta. Vrlo izduenu obrambenu liniju od Drave do Jadrana ne bi po svoj prilici mogle obraniti jae snage od onih kojima tada raspolau ban "i krajiki kapetani. Zrinski brani kako moe Pounje, a kapetan Wilden'stein Slavoniju, ali su njihovi napori uzaludni jer^do borbi s Turcima t uglavnom. ne dolazi. Grad Moslavinu na primjr^urci nalaze potpuno prazan jer su katelan i vojnici Petra Erdeda napustili utvrdu prije nego to se pribliila turska vojska. Premda Ferdinandovim poslanicima polazi za rukom da 19. VI 1547. sklope primirje na pet godina, koje e Ferdinanda stajati 30.000 dukata godinjeg dara, ratne operacije ne prestaju. Vramec javlja da 1548. zide Malko beg bosanski i ini begi robie topusko, steniko i peransko ladanje i kruto popalie, etiri dni i etiri noi robei i palei. Kad se zbog Erdelja 1551. neprijateljstva ponovo nastavljaju, Turci poinju nova osvajanja u Slavoniji. Podravinu tada brani kapetan Luka Sekel, zapovjednik Koprivnice, Proda vica i urev ca, ali unato tome Turci osvajaju Viroviticu, spaljuju Grbonog i Prodavi (Virje). Uspjeno ratuje u to doba jedino Petar Erded. Gospodin Petar Erddy poga i popali grad Gradiko i Veliku porobi i popleniti vini. Dober dobiek vitezove i junaci jaki, moni i dobra serca odnesoe. Izazvan Erdedovim uspjesima, Ulama-beg naputa Podravinu, dolazi pred biskupsku azmu i Dubravu te Keglevievu Ustilonju i sve osvaja. Unato svim nastojanjima Ban Nikola mora gledati kako padaju gradovi u srcu ove kraljevine i zato preklinje za pomo, ali bez us pjeha. Kako je itava Slavonija preputena samo njemu i Luki Sekelu (Lenkovi je poao u Senj), on nalazi jedva toliko snage da u Varadin skom polju razbije tursku vojsku koja se vraala s pljake. Naime, najnovija osvajanja omoguila su Turcima stalne provale u relikvije. Stoga Zrinski predlae Ferdinandu da se bar azma preotme Turcima. U to vrijeme i zagrebaki kaptol, koji u Pokuplju ima nekoliko utvrda, pomilja na vladarevu pomo. Ban Nikola, koji se, kako pie svom dob rom prijatelju Tomi Nadadu, osjea kao da je postavljen na paklenske muke, moli vladara da ga rijei banske asti. Ferdinand ne prihvaa njegovu ostavku, ali alje Ungnada kao novog vrhovnog kapetana koji je otad trebao zapovijedati s 4200 vojnika. Ni novu Nikolinu ostavku 1554. vladar ne prihvaa, utoliko vie to on zaustavlja Turke u Pod ravini. On najvie pridonosi da Turci ve u prvoj navali 1556. nisu osvo jili Siget. Opet o toj podsadi zapisuje i kratku vijest na kroniar Vra-. mec: Siget grad obsedoe veliku moju Turci, ter ti ervati jako poee ; 'se. Da dobri vitez i kapitan Marko Horvat, sile i jakosti turskoj obdera"^ ograda Sigeta. Uspjena obrana Sigeta dovodi u krajnjoj liniji do vrlo tekih gubitaka u Hrvatskoj. Naime, 1556. pada Kostajnica, i suvreme nici su ve bili uvjereni da zbog pada Kostajnice vsa horvacka zemlja opuste i slovenska. Suvremenici su takoer tvrdili da zdal je grada neki Nemec Lostohar ki je bil kapitan v gradu za peneze Turkom. Nakon pada Kostajnice ostaju na Uni kao jedini branii Biha i Ripa s Ostrocem, dok donjim tokom rijeke prolaze turske pljakake ete u Pokuplje
15 16 17

's N. dj., str. 59. V. Klai, Povjest Hrvata, V, str. 192. A. Vramec, n. dj., str. 60.
16

258

i dalje u Kranjsku. Jo 1556. pod Zagrebom Turci robie i Savu pregazie, kako pie Vramec. I ban Nikola nee vie zadrati banstvo. Poto je imenovan metrom kraljevih tavernika, predlae Petra Erdeda svo jim nasljednikom, a sam se povlai u Ugarsku, gdje preuzima sigetsku kapetaniju. U gotovo neprekidnoj borbi s Turcima sve do 1562. hrvatske ete u poetku imaju uspjeha. 1557. Ivan Lenkovi general, dobroga spomenenja vitez, Turke s Alapi Januem poleg Svete Jelene pri Ra- (t^L kovcu na Slovenjeh razbi, pobi i rastira. A Turkov bilo je etiri jezera, * ^) ali tisu, Lenkovievih ne ve nego etiri sto junakov dobrih bilo. 'Ali, 1557. i 1558. izbija, kako emo jo pokazati, borba izmeu vladara i hrvatskog plemstva zbog nekih utvrda koje Ferdinand predlae da se srue, a sabor se protivi. Tomai, koji biljei glavna zbivanja, javlja da je Malko-beg, provalivi 1558. u Hrvatsku, spalio Pernu, Zlat, Krstinju, Kladue, Vranogra (i) Bojnu. Uza sve to je nepovjerenje plemstva prema novom banu i Lenkoviu toliko da svi ele povratak Nikole Zrinskog. Najvie zbog Lenkovieve bolesti uspijeva Turcima da zauzmu Otok i Buevi na Uni (utvrde Blagajskih). Nikola Zrinski se tui da su od njegova odlaska s banstva turska pustoenja neprestana. Zato ali to se vratio u Hrvatsku jer ponovo nema vojnika. Tada pada i njegov grad utvrda i varo Todorovo ili Novigrad blizu Pei, najvea utvrda u tom dijelu Krajine, koja ostaje potpuno bez vojnika. U jesen 1561. Nikola Zrinski odlazi na novu dunost u Ugarsku postaje, kako smo ve spomenuli, sigetski kapetan nato se po kra ljevu nalogu rue njegovi gradovi koje je dotad uvao (Prekovrki, Pedalj, Zirovnica, Jezerski). Prema nekim drugim vijestima rue se Gra dec, Jamnica i Gore. Brom provalom do Hrastovice nastoji Malko-beg iskoristiti ovo ruenje, ali ga ban Petar primorava na uzmak. I gospo din Miklou Zrinski razbi Oroslan bega poekoga. Turske su ete razbijene kod Slatine i Moslavine. Najzad, osmogodinjim primirjem sklopljenim 1561. prestaje dodue vjeni rat, ali i to na kratko vrijeme. Naime, Turci iskoritavaju promjenu na prijestolju. Jer 1564. Ferdinand cesar ovo vreme dobri i verni poglavnik keranski v Bee varae vmre, i Turci poinju nove akcije podsjedanjem Krupe. Grad brani vojvoda Matija Baki sa svega 28 vojnika jer se hrvatsko plemstvo ne odaziva banskom pozivu u rat. Zato Vramec pod 1565. zapisuje u svojoj Kronici: Krupu grad Sokolovi, bosanski beg, poleg Una vode nainjena, zavje silnu ruku. Cini se ipak da su se velikake ete pridruile banskoj voj sci, te je ban slavio kod Obreke sjajnu pobjedu. Gospodin Peter Erdedi, slovenski i horvatski ban, Mustafu Sokolovia, bosanskoga bega na Obrekom, z malimi ali dobrimi vitezmi, 27.000 Turkov pobi, rastira i vnoge Turke ali sunje polovi, z velikim dobikom domov nazaj se sreno i zdravo vernu se. Novi veliki vezir Mehmed Sokolovi potie Sulejmana II, tada ve starca, da povede svoju vojsku na Ugarsku. Zaustavlja se, kao to je poznato, pred Sigetom, koji brani Nikola Zrinski. Ipak, grad u opem juriu (29. VIII 1566) nije osvojen i Sulejman II umire ne doekavi
>v 18 19 20 21 22
20

2 1 3 2

N. V. N. A. N.
18

mj. Klai, n. dj., str. 220. dj., str. 232. Vramec, n. dj., str. 61. mj.

259

njegov pad, ali i Nikola takoer pogiba u junakom juriu (7. IX). Vra mec ga hvali da je bio dober, jaki i mona serca vitez. Pogibijom Nikole Zrinskog i padom Sigeta zavravaju turska osva janja, te je najzad 1568. sklopljeno osmogodinje primirje u Drinopolju, na osnovi kojeg su zabranjene dalje borbe. Meutim, bana Petra naslijedili su na banskoj stolici zagrebaki biskup Juraj Draskovic i mladi knez Juraj Frankapan Slunjski, koji vode banske poslove i neposredno prije bune (za bune 1573. Draskovic vri sam bansku dunost jer je Juraj Slunjski umro u prosincu 1572). Za njihova banovanja nije, kako ih hvali sabor, izgubljena nijedna utvrda na krajikom podruju. To, dakako, nije bila samo njihova zasluga. Turska vodi tada ciparski rat, koji toliko troi njezine snage da se ne usuuje otvarati ponovnu frontu na Balkanu. Kad ban Juraj Slunjski naglo umire, vladar teko nalazi nasljednika, prije svega zato to velika koji preuzima bansku ast zna da e na svoj troak preesto uzdravati banske ete. Zato i Gapar Alapi potkraj 1574. jedva pristaje da bude drug Jurju Drakoviu, jer se, kako otvoreno javlja vladaru, istroio ve kao kaniki kapetan. Maksimilijanu II ne polazi za rukom da s novim sultanom Muratom III produi mir i godina 1575. je za ostatke ostataka porazna. Za namjesnitva nadvoj vode Karla dolazi do novih turskih osvajanja. Kod Budakog na Radonji, pritoci Korane, pogiba 1575. krajiki zapovjednik Herbart Auersperg, ponajvie zato to krajika i banska vojska jo uvijek nemaju stalnu utvrdu i boravite. Novi banski kandidat Krsto Ungnad postavlja zato, meu ostalim, kao uvjet da mu se osigura stalno mjesto i da banske ete budu tono isplaivane, ali su mu uvjeti ispunjeni tek 1578. g., kad je prihvatio banstvo. No, dok se vode pregovori s novim banom, Ferhat-beg osvaja dalje. Vraajui se s neuspjenog podsjedanja Hrastovice i Gvozdanskog, on osvaja Kegleviev Buin i biskupski Cazin. Jo u 1576, za promjene na prijestolju, Draskovic i Alapi vuku banske poslove. Turci dotle nesmetani osvajaju Podzvizd, obje Klaue, STulfoP Ajti i Pe, u kojima veim dijelom nije bilo ni vojske ni zapovjednika. Kako vrhovni krajiki kapetan Ivan Auersperg povlai ete u Steninjak, padaju nezatiene utvrde Bojna i biskupska Sraica. Novi car Rudolf II predaje 1578. svom stricu Karlu vrhovnu upravu Hrvatske i Slavonske krajine, te ta reforma i s njom u vezi osnivanje Karlovca (1579) spaavaju ostatke ostataka od potpune propasti. Karlovac e sve do pada Bihaa (1592), odnosno sisakih ratova, doista uvati Pokuplje i prekokupske krajeve te e ispuniti zadau koja mu je za ojnutka namijenjena. U vezi ja spomenutim osvajanjima mijenjaju se postepeno i nazivi za hrvatske zemlje. Kako Turci i Mleani potiskuju i smanjuju hrvatski politiki teritorij tj. staru srednjovjekovnu Hrvatsku izmeu Gvozda i Jadrana poinju se u XVI st. prekokupski krajevi (Partes transcolapiane) nazivati Hrvatskom. To B, dodue, kako se na saboru 1560. istie, takoer zagrebaka upanija, ali onaj njezin dio que nunc regnum
23 24 25 26 4
23

N. dj., str. 62 Acta comitialia, III, str. 20. Acta comitialia, III, str. 131. V. Klai, n. dj., V, str. 315.
24 25

260

Croatiae vocatur. Jedan raniji sabor naziva cjelokupno podruje ostataka reliquie satis exigu dictorum regnorum, tj. Hrvatske i Slavonije ili Slovinja. U to se vrijeme i zagrebaki Gradec, dakle slobodna kraljevska varo, naziva metropolis istorum regnorum sue maiestatis. Stalei brane ovaj dio nekadanje Slavonije kao podruje Hrvatske, prije svega zato toje"~taj dio a temporibus Mathie regis osloboen od plaanja dike. ' Reliquie reliquiarum mijenjaju svoj opseg i zbog stvaranja Krajine. Vidjet emo da u tom razdoblju jo nije rije o posebnom i izdvojenom podruju koje bi bilo otueno banskoj jurisdikciji, ali ipak je i sve vei broj carskih utvrda takoer postepeno mijenjao lice ostataka. Kako je taj proces tekao, pokazat emo kasnije.
27 28 29 80

2. Sacra cesarea et regia majestas

Uvjeti koje hrvatsko plemstvo postavlja Habsburgovcu pri izboru za kralja jasnije od bilo kojeg drugog politikog akta u to vrijeme pokazuju u kakvom se tekom poloaju nalazi. Jo i prije nego to su pomiljali na to da e Ferdinand biti izabran za ugarskog i njihova vladara, hrvatski se plemii pojedinano i svi zajedno obraaju nadvoj vodi da im pomogne novanim sredstvima u borbi protiv Turaka. Vuk i Juraj Frankapani, Ivan Karlovi i Stjepan Blagaj ski spremni su, kako poruuju Ferdinandu po svom poslaniku Bernardu Tumpiu, sluiti uz pristojnu potporu. Ovi se hrvatski velikai ve tada u molbama Ferdi nandu potpisuju kao serenissime maiestatis servitores fideles ili servi humillimi. U tom je pogledu znaajan potpis Vuka i Jurja Franka pana, koji se na punomoi Tumpiu, koju izdaju u Cetinu, predstavljaju Ferdinandu kao eiusdem maiestatis vestre deditissimi seruitores. Hrvatski velikai i plemii ele jo prije Cetina u nadvojvoinu slubu. tavie, comits egregii ac nobiles stipendiarii vestre sacre maiestatis in Croatia zahvaljuju ljeti 1526. dakle prije nego to je Ferdinand izabran za ugarskog kralja Ferdinandu na milosti koju im je uinio kad ih je primio u svoju slubu (suscepit pro suis seruitoribus) i poslao im u ime plae 1000 rajnskih forinti. Ali, oni i dalje upozoravaju vladara da im poalje tih 1000 forinti pro adiutorio et subsidio jer nimis expendideramus apromptuando et tenendo nos ipsos ad seruicia vestre sacre maiestatis, vsquequo aduenerunt capitanei vestre sacre maie statis. U ovom se pismu Ferdinandovih plaenika ve odraava osnovni problem koji e itavo stoljee ostati karakteristian za vladara i hrvat sko, odnosno slavonsko plemstvo: to je pogaanje oko naina isplaivanja i visine vojnike plae. Tako dugo dok su oekivali bogatu nagradu za svoje usluge, tj. ratnu slubu, velikai i plemii su nudili trajnu i doi31 32 33

V. Frakni, Monumenta comitialia regni Hungariae, iv, Budapest 1 7 , str. 63. 86 (dalje citiram Monumenta comitialia). Acta comitialia, III, str. 4. Acta comitialia, III, str. 8. Vidi o tome str. 294. Vidi: E . Laszowski, Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, I, MSHSM X X X V , Zagreb 1914, str. 3, 4; (dalje citiram Monumenta Habsburgica). Monumenta Habsburgica, I, str. 3. Monumenta Habsburgica, I, str. 17.
1 7 M 51 M 51

261

votnu slubu vladaru, ali im se vidjelo da vladar ne izvrava obeanja, oni prijete, ostavljaju slubu i mole novac koji su potroili u njegovoj slubi. Meutim, ve se vrlo brzo nakon cetinskog izbora vidjelo da Ferdinand ne misli izvriti obeanja jer s raspoloivim novcima i vojni cima radije spaava ugroeno prijestolje nego da se bori protiv Turaka. Obeane novce zamjenjuje proglas protiv Ivana Zapolje. Razoarano zbog Ferdinandova nehaja, hrvatsko plemstvo sa sabora iz Cetina ve 28. IV 1527. daje svom poslaniku Tumpiu koji ide vladaru vrlo otre upute. Neka Ferdinand, prije svega, zna da je on elio da postanu njegovi podanici; on je obeao da e ih ujediniti s ostalim svojim nasljednim zemljama (promittens nos coagregare erga alia sua rgna hereditaria), da e drati vojsku i opskrbiti krajike utvrde, a sve to nije uinio. Nekad je vladar isplaivao za obranu hrvatskim zemljama 60.000 forinti, a pomo su davali i papa i Venecija. Nijedan jezik se tako dugo ne bori protiv Turaka kao oni. Uostalom, nouerit maiestas vestra, quod inveniri non potest, vt nullus dominus potencia mediante Croaciam occupasset, nisi post discessum nostri quondam vltimi regis Zwonymer dicti, felicis recordacionis, libero arbitrio se coadiunximus circa sacram coronam regni Hungarie, et post hoc, nunc, erga maiesta tem vestram. Ako pak misli da je dotad uzalud ulagao novac u obranu, onda je bar toliko mogao spoznati quod nos fuimus bonus clipeus omnibus vicinis nostris. Pozvao ih je i turski car da mu se podloe obeavajui im povratak zemalja i osloboenje od poreza, ali oni nisu prihvatili njegove uvjete. Isto, tj. da sklope mir s Turcima, trae od njih i Mleani. Njihova je bijeda sada utoliko vea to su se zbog njega svi ostali koji su im dotad pomagali povukli. Zbog prestanka uvoza u Hrvatskoj je neuvena glad i skupoa, tako da kmetovi sami bjee Turcima. U Bihau ima samo 5 vojnika, a ostale utvrde su takoer neopskrbljene. Najzad, neka poalje nekog svog dvorjanika da vidi njihovu bijedu. Meutim, nita nije koristilo to su i tri godine zatim hrvatski velikai i plemii upozoravali Ferdinanda da su oni quam primi ipsi sacram maiestatem vestram pro ipsorum vero, indubitato et naturali domino ipsorum recognouerunt, elegerunt et assumpserunt, et tandem ab eo tempore hucusque eidem maiestati vestre fideliter et constanter seruierunt, kad se Ferdinand ne ustruava opravdavati svoj postupak potrebom na drifgoj strani, tj. borbom protiv Zapolje. U takvim prilikama neki velikai pomiljaju na savez s Turcima, premda jo uvijek ne naputaju nadu da e Ferdinand ispuniti obeanje. Izgubivi odjednom strpljivost, oni 1535, svi zajedno, skupljeni u Topuskom, poruuju Ferdinandu neka im vrati ispravu (misle na ispravu o cetinskom izbo ru). Quodsi autem maiestas vestra nos in vltimo periculo positos et pendentes omnino derelinquet, supplicamus maiestati vestre humillime, vt nobis literas nostras maiestati vestre medio comissariorum suorum predictorum per nos missas, reddere et restituere dignaretur; nos autem literas comissariorum ex parte maiestatis vestre nobis datas... remit34 35 38 37
34 35 36 37

Acta Acta Acta Acta

comitialia, comitialia, comitialia, comitialia,

I, I, I, I,

str. 83. str. 98103. str. 99. str. 208.

262

tere et restituere volumus. Hrvatsko plemstvo povlai, prema tome, cetinski izbor, naivno vjerujui da e takve prijetnje doista pokrenuti Ferdinanda da izvri obeanja. Ako moemo vjerovati tualjkama bana Franje Bacana (Batthyany), ni on ne prolazi mnogo bolje, premda ga je Ferdinand molio da preuzme bansku slubu. On se 1531. ponovo obraa vladaru da ga rijei banske slube jer je toliko osiromaio da ne moe drati ni onoliko konjanika koliko su za Ludovika II drali njegovi slubenici. Ferdinand mu je tada duan ve 32.000 forinti. Poruuje vladaru neka bansku ast povjeri nekome drugome, koga e, kao i njega, baciti u vjeno siromatvo. Dok bi se do 1541. takav odnos Ferdinanda prema hrvatskim i slavonskim velikaima mogao zbog nesreenih prilika ispriati, isti odnos nakon nagodbe sa Zapoljinim sinom pokazuje da je rije o sistemu, a ne o posljedicama posebnih prilika. Jer ako ga ni turska osvajanja za Sulejmana II ne potiu na izdaniju pomo, onda je jasno da Ferdinand i njegov sin Maksimilijan imaju drugaije pojmove o svojim dunostima prema ostacima ostataka nego to to samo plemstvo zamilja. S druge strane, valja ipak priznati da porezni sistem koji je namijenjen istoj svrsi zapinje o tome e kasnije biti rije pa je to bio neki circulus vitiosus u kojem su se nali vladari i njihovo plemstvo. Stoga e se tijekom itava stoljea ponavljati ista slika: vladar nagovara velikae da prihvate bansku ast i obeava uzdravanje banskih eta i plau, a kad velikai jednom prihvate ponuenu ast, onda vladar ponajvie zaboravlja na dana obeanja. Prihvaajui, na primjer, 1537. Tomu Nadada u svoju slubu kao bana, Ferdinand mu obeaje plau za 200 konjanika, a njemu ad vestituram et intertencionem mense na godinu 2000 forinti povrh 500 forinti za dounike (ista je plaa bez sumnje obeana i njegovu kolegi Petru Kegleviu), ali ve 1538. banovi su primorani otpustiti neplaene vojnike. Oni javljaju Ferdinandu da stvarno uope ne vre svoju slubu (nos quoque non officium, sed inane nomen officii gestare videremur). S 400 konjanika koje im je obeao platiti ne mogu, kau, drati ni strae izmeu Save i Drave, a za pobjedu nad neprijateljem trebalo bi im najmanje 3000 vojnika. Uostalom, Hrvati su se, nastavljaju u poruci, gotovo svi otuili od njega, a i neki slavonski velikai su ioanisti, tj. pristae Ivana Zapolje. Oni pred itavim svijetom i pred njim izjavljuju da nee snositi krivicu dogodi li se kakvo zlo. Vuk Brinjski doista 1538. javlja Ferdinandu da su hrvatski velikai odrali tri sabora u Steninjaku izjasnivi se protiv njega. To je bilo nakon porazne gorjanske vojne. Petar Keglevi, koji bi se morao brinuti za kraljeve utvrde Biha i Ripa, moli Ferdinanda da ih uzme natrag jer ih on nema ime braniti, a prije e kraljevstvo propasti nego to se dika ubere. U isto se vrijeme tui i drugi ban Tomo Nadad. Njegova imanja u Slavoniji propadaju, na podruju Velike i Meuria"nema vie
ss 89 40 41 42 43 44

M Acta comitialia, I, str. 341. Acta comitialia, I, str. 293294. Acta comitialia, II, str. 101. Acta comitialia, II, str. 158. Izvjetaj banova (Acta comitialia, II, str. 156163) vrlo je dug i na kraju se pisma obojica potpisuju, i to Petar Keglevi glagoljicom! Acta comitialia, II, str. 177. Acta comitialia, II, str. 183184.
39 4 0 41 4 1 4 3 44

263

nijednog kmeta i svoje je podlonike primoran preseliti u Ugarsku. .V Toliko je siromaan da e morati o t p u s t i t i ' v o l e l j ude i najzad sam napustiti slubu. Kad mu zatim Ivan Ungnad kao ratni savjetnik nudi 500 forinti kao pomo, on mu zahvaljuje; na takav prosjaki tap ipak jo nije pao, a tim novcem i tako ne moe. braniti Slavoniju. U takvim se prilikama hrvatski i slavonski velikai pomalo odvra aju od Ferdinanda, ali je njihova nevolja upravo u tome to jedino od njega kao ugarsko-hrvatskog vladara mogu oekivati neku pomo. Ferdinandu odani velikai vide poboljanje u vladarevu odlasku na bojno polje! Oni poruuju Ferdinandu neka se lino uputi u rat jer e , mu se tada prikljuiti na svoj troak prelati i baruni. No, s takvim , se prijedlogom nije mogao privui vladar koji je, dodue, arko elio * da se prikljui u proloj vojni (neuspjeloj Kocijanovoj vojni do'Osijeka), ' ali su ga sprijeili hitni poslovi! Nakon neuspjele vojne 1537. banski je banderij smanjen na svega 300 konjanika, no ni oni nisu plaeni. Ban Petar Keglevi poruuje Ferdinandu daga je^Jaila sramota ii u Hrvatsku koju treba da brani sa 150 konfamka^i za'je nsTsvoj troak unajmio jo 150 ljudi i razvio kraljevsku zastavu, ali se nije usudio ni pomisliti na borbu protiv neprijatelja. Kad je i drugom banu dojadilo da posuuje novac od ivanike posade, zaduen, zahvaljuje na asti i moli vladara neka preuzme njegov Steninjak. S novim banom Nikolom Zrinskim ponavlja se ista pria, Najzad Ferdinandu ne preostaje drugo nego da mu 1546. za dug od 40.000 forinti d u zakup Meumurje. Banovanje Petra Erdeda (15571567) proteklo je, dodue, s manje tualjki i neprilika prije svega zato to je on jedan od najbogatijih slavonskih velikaa, a posjedi su mu uz zapadnu granicu drave ali se za njegovih nasljednika nagaanje izmeu banova i vladara nastavlja. Sredinom 1567. javlja Maksimilijan II da je Franju Frankapana Slunjskog i zagrebakog biskupa Jurja Draskovia izabrao za banove u spomenutim svojim kraljevinama (banos nostros in dictis regnis nostris elegimus), ali odnos se izmeu vladara i novih banova, ponajvie zbog nesuglasica oko novog naina oporezivanja, toliko zaotrava da vladar ima jo vie razloga da uskrati plaanje banskih eta. Utoliko vie to se na elo otpornog slavonskog plemstva postavlja sam ban Juraj Draskovic. Tako dugovi prema banovima rastu, i oni vie pogaaju Draskovia nego Slunjskog, koji, ne brinui se mnogo za druge stvari, stoji na pustim svojim pojedima i brani Hrvatsku od Turaka. Maksimilijan, dodue, pristaje, bar formalno, i na to da se banovima povea plaa, ali banski vojnici gladuju jer se dika tih godina ne plaa. To je takoer doba kad plemstvo skupljeno na saboru u Zagrebu poruuje u svojim zakljucima vladaru da ne postoje vie ni ostaci hrvatskog sabora ili stalea (certo constare potest sacrae caesareae et regiae maiestati, nullas prorsus reliquias statuum Croaticorum... iam a multis praeteritis annis et temporibus restare). Bijedni
45 48 47 48 49 50 51

Acta Acta Acta Acta Acta Acta Acta

4 4 47 4 49 5 0 51

comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia,

II, str. 171172, 173177. II, str. 95. II, str. 97. II, str. 276. II, str. 307. III, str. 157. III, str. 254, 261.

264

ostaci prekokupskih krajeva ne ubrajaju se ad status Croaticos, sed hoc afflictum regnum Sclauoniae et comitatum Zagrabiensem perti nent . Situaciju pogorava promjena u upravi zemlje, koju Hrvati doekuju s nepovjerenjem. Naime, Maksimilijan II predaje brigu oko nasljednih, ugarskih i hrvatskih zemalja nadvojvodi Karlu, svom stricu, a on strogou novog oca domovine namjerava silom utjerati dune poreze. Hrvatski sabor, koji se poetkom 1571. sastaje u Zagrebu, spreman je priznati nadvojvodu Karla iuxta mandatum sacratissimae caesareae et regiae maiestatis in ea auctoritate, prout sua sacratissima maiestas iubet. lanovi sabora e se kad god to potreba bude zahtijevala njemu obraati. Ali, Juraj Draskovic ne eli u takvoj situaciji vie biti ban, i poetkom 1572. ponovo moli vladara da ga rijei banske dunosti. Ni tada ni kasnije njegove molbe nisu prihvaene, i on jo 1574. doekuje novogjkolegu.i bana Alapia. Svjestan dugova koje ima prema Drakoviu, Makimilijan se ve 1569. sloio s ugarskom komorom, koja je predloila da mu se preda Trakoan (arx nostra Trakostian). Ve su utvreni i uvjeti i sklopljen ugovor, ali ipak je Drakoviima tek 1584. grad zaloen. Meutim, prva dva Habsburgovca imaju jo jedan, mnogo jeftiniji i batinjeni nain da hrvatske i slavonske velikae privuku na svoj dvor. Poput Arpadovia ili jo vie Anuvinaca, koji oko sebe okupljaju vitezove, i vladari u X V I st. ine isto. Rijetko koji hrvatski ili slavonski velika, pa i poneki mali plemi, nije odlikovan vladarskim povjerenjem i imenovan dvorjanikom (aulicus, domesticus) ili vijenikom (consiliarius). Hrvatski se velikai upravo natjeu za te dvorske asti jer su one povezane i s plaom za vei ili manji broj konjanika. Kako su ti vojnici bili domai ljudi, velikaki slubenici, dvorske su slube u XVI st. takoer sredstvo da se plemstvo koje je ostalo bez imanja prehrani. Ferdinand nije, pogotovo u doba graanskog rata, osobito izbirljiv u biranju kandidata za dvorjanike. Od hrvatskih plemia postaje jedan od prvih njegovih dvorjanika Ivan Tumpi od Vranograa iz plemena ili plemike opine Kriia, koji kao aulicus podrava ive veze s dvorom. Pojam Ferdinandova dvorjanika u Hrvatskoj i Slavoniji ve je 1539. tako openita da se o njemu govorii/o ope poznatoj injenici. V Naime, upozoravajui Ferdinanda na teak materijalni poloaj hrvatskog i slavonskog plemstva, Nadad mu poruuje da ni on ni njegov kolega (Petar Keglevi), niti drugi dvorjanici vaeg presvetog velianstva (neque alios aulicos vestrae sacratissimae maiestatis), a ponajvie gospo din Ladislav More, gospodin Franjo Tah, gospodin Katelanovi, gospodin Franjo Zaj ne^mogu boraviti u kraljevini bez stalne plae (absque continua solucione). Dakle, ve 1539. nalazi se meu ostalim dvorjani- v cima i kasnije susjedgradsko-stubcki vlastelin Franjo Tah!
52 53 54 55 56 57 58 50 t

^OJCT

Acta comitialia, III, str. 290. Acta comitialia, III, str. 309. Acta comitialia, III, str. 344. Acta comitialia, ni, str. 236. Acta comitialia, III, str. 240. Komora je, tavie, javila Maksimilijanu da je Dras kovic uveden u Trakoan! * Acta comitialia, IV, str. 137138. Hrvatski ga velikai alju godine 1530. kao svog poslanika vladaru (Acta comi tialia, I, str. 210). ^ Acta comitialia, II, str. 269.
5 8 5 9

M s *

265

ini se da u poetku svoje vladavine Ferdinand prima kao svoje dvorjanike prije svega ljude kojima povjerava neke asti. God. 1532. obraaju mu se etvorica slavonskih velikaa,njegovi fidles seruitores to su Petar Keglevi, Ivan Katelanovi od Sv. Duha (Zentlelek), Stjepan Dehaz (Deshazy) od Susjedgrada i Ivan Svetaki od Svetac ja zbog potpore. Tue se da je ostale svoje slubenike nagradio biskupi jama, opatijama i razliitim drugim slubama, a oni, premda za njega prolijevaju svoju krv, nisu dobili nita. Sva se etvorica tada ubrajaju u na j odlini je slavonske velikae. Nakon 1537. Ferdinand ima dovoljno razloga da broj svojih slubenika jo povea. Tako 1537. nagrauje Vuka Frankapana Brinjskog, dotadanjeg svog seruitora, primivi ga meu svoje dvorja nike (numeroque, cetui et consorcio aliorum huiusmodi comitum, baronum ac familiarium nostrorum). On e uivati sva prava koja imaju et ceteri ipsius similes nostri domestici comits ac familires; da bi se Vuk lake borio protiv Turaka, obeaje mu godinju plau od 500 ugarskih forinti i za taj e novac uzdravati na kraljev troak 100 konjanika. Idue godine izdan je takav privilegij i Vukovu roaku Jurju Slunjskom i Stjepanu Blagajskom. Nema nikakve sumnje da su ovi dvorski naslovi podijeljeni prije svega zato da se hrvatski velikai kao domestici familires to vre veu uz habsburku kuu. Tako oni postaju stvarno loe plaeni plaenici habsburkog dvora. i n i se, meutim, da Ferdinand u poetku bira za dvorjanike one hrvatske velikae u iju je vjernost siguran. Zato Zrinski nisu zgodni jer plaaju tribut Turcima, i Ferdinand ne prima ni Ivana ni Nikolu meu svoje dvorjanike. Tek 1540. obeaje vladar brai godinju potporu od 1000 ugarskih forinti, za koji su novac duni uvati svoje utvrde i gradove. No takva obeanja ne treba shvatiti suvie ozbiljno; dvor je esto obeavao, a rijetko isplaivao. Postupak sa Zrinskima dosta iznenauje jer prije 1550. primljen meu Ferdinandove dvorjanike i Petar Erded, a dvije godine zatim doputa mu Ferdinand da na njegov troak uzdrava 200 lako oruanih konjanika. / Kad se Ferdinand sredinom stoljea uvrstio na prijestolju, nije vie uzimao u slubu toliko dvorjanika, tako da su oni u drugoj polovici /V XVI st. sve rjei. No i tada on treba svoje ljude, i bira dvorjanike prije j svega izmeu baruna i prelata. Tako, na primjer, u doba Grejjorieve I i Gupeve bune sjede u Beu jedanaestorica velikaa koji seipotpTsuju kao capellani et seruitores maiestatis vestre cesareae, a meu njima V se iz naih krajeva nalaze Juraj Draskovic, Juraj Zrinski, Franjo Tah, \ Baltazar Bacan i Krsto Ungnad. /* Prva dva Habsburgovca privlae velikae i plemie jo na jedan nain. Oni ih imenuju svojim vijenicima (consiliarius ili tolnanik hrvatski pisanih izvora), dakjgnonovo dvor janjcima koje pozivaju na svoj dvor na vijeanje. Gotovosti istaknuti slavonski i hrvatski velikai V su i vijenici.
60 61 r 62 63 64 65 66

Monumenta Habsburgica, II, str. 117118. Monumenta Habsburgica, II, str. 513. Monumenta Habsburgica, III, str. 3031. Monumenta Habsburgica, III, str. 2325. ** Monumenta Habsburgica, III, str. 363. Monumenta Habsburgica, III, str. 427. ** Monumenta comitialia, V, str. 361.
60 61 62

266

Meutim, najodsudnije posljedice ima za slavonsko-hrvatsko plem stvo uope, a za Gregorievu i Gupevu bunu posebno vladarsko pravo raspolaganja oasnim ili konfisciranim posjedima, pravo kojim se obojica vladara obilno slue. Dakako, ni to nije nita novo u XVI st. Vladari se od uvoenja feudalnog principa nasljeivanja mue da svoje nekada nje posjede otmu vlasteli. No Ferdinand a jo vie Maksimilijan pretva raju to pravo u unosan trgovaki posao, koji u nesreenim prilikama tog stoljea ima za plemstvo jo tee posljedice nego prije. itav niz kraljevskih darovnica izdaje se i prije nego to je vladar saznao da na neke posjede ima stvarno pravo! Zato ih i dariva uvjetno! Graanski rat koji izbija nakon cetinskog izbora daje Ferdinandu dobru priliku da konfiscira posjede nevjernih prelata i velikaa. Osiro maeno slavonsko i hrvatsko plemstvo jagmi se zatim za nevjernikim posjedima i prije nego to se dokae da su nevjernici zaista nevjerni. Do koje se mjere razvija takvo natjecanje za nevjernika imanja, pokazuju zbivanja u Slavoniji tridesetih godina X V I st., kad nekoliko hrvatskih i slavonskih plemia sasvim ozbiljno predlae Ferdinandu da im razdijeli posjede nevjernika Erdeda! Gotovo bismo mogli ustvr diti da nije bilo velikaa koji se nije nadao da e ga dopasti koje erdedovsko imanje. Najsmjeliji natjecatelj je, svakako, Ivan Karlovi, zvan u tadanjim krugovima Torkvat (Torquatus), koji predlae vladaru da mu ustupi Petrove prekosavske posjede, tj. utvrde Oki, Lipovac i Jastrebarsku. Znaajno je takoer da se molitelji ne ograniavaju samo na posjede infidelium, kao i to da se na dvoru ne pojavljuju samo molbe velikaa, nego i njihovih vazala. Najvee je natjecanje za nevjernike posjede oko 1529, kad se na dvoru pojavljuje oko 20 takvih molbi; premda slavonsko plemstvo uglavnom ne priznaje Ferdi nanda, nego Zapolju. A lako moemo zamisliti kakvo raspoloenje nastaje u Slavoniji kad su glavni infideles, tj. Petar i imun Erded, preli na Ferdinandovu stranu. Petar postaje kasnije, kako smo vidjeli, i ban, a na dvoru sjede zajedno s njim ljudi koji su vladaru pisali neka mu oduzme sve posjede! Spomenuti vladarev nain nagraivanja i otplaivanja dugova postaje zarazan, i neki velikai uope ne ekaju odobrenje da preuzmu
67 68 69

Prelistamo li tekstove Darovnica kralja Ferdinanda I. za Hrvatsku po kraljevskim registraturnim knjigama Llbrl regll, to ih Je izdao* I. Bojnti (Zagreb 1906), lako e m o zapaziti da je Ferdinand esto izdavao darovnice prije nego to je sigurno znao da e mu neki posjed pripasti. Zato se nerijetko dogaalo da vladar obeaje imanje prije negoli ga ima u rukama. Ferdinand, na primjer, obeaje 1535. (. dj., str. 4 5 zagre 4 4) bakom biskupu imunu Ereu Susjedgra, Zelin i Stubicu pokojnog Andrije Henlnga si et in quantum ea ad ius nostrum regium legitime pertinere comperirentur, jer ta rnen huiusmodi bona nondum exacte cognoscere potuerimus an scilicet ad lus nostrum regium pertlneant, nec ne! Vrlo je zanimljivo da Ferdinand dvije godine zatim daruje iste posjede, nakon smrti Stjepana Dehaza, Petri Laso de Castilla, commenatarii ordi nis sancti Jacobi de Spata, magni scutiferi et stabuli nostri magistri, prije svega zato t o mu je jo 1533. obeao da e mu dati e certis bonis in praedicto regno nostro Hungariae ac partibus sibi subjectis primo vacaturis ad nostramque collatlonem legitime devolvendls (n. dj., str. 5253). No treba istai da ni jedna ni druga darovnica nije izvrena. G. 1530. daruje Ludoviku Pakrakom iz Petrovine, svom kapetanu i v i j e n i c u , gradove i posjede Medvedgrad, Rakovec i Lukavec, i to totum et omne ius nostrum regium, si quod In praedicto castro nostro Medwewar et castellls Rokonok et Lukawecz... habere dlnosclmus ac nostram ex quibuscunque causis, viis, modis et rationibus concer nrent maiestatem (n. dj., str. 31). U doba graanskog rata Ferdinand neprestano izdaje takve darovnice koje oteuju tua prava i podloga su zaraenim strankama u oruanim sukobima. Monumenta Habsburgica, I, str. 237. Monumenta Habsburgica, I, str. 225246.
7 M 69

267

ili preotmu tua imanja. Tako, na primjer, knez Juraj Frankapan Slunj ski najprije 1538. moli vladara da mu za zasluge preda Steninjak Tome Nadada, a kad se vladar ne odaziva njegovoj molbi, on s pomou ostalih Frankapana i Stjepana Blagajskog jednostavno osvaja grad i zadrava ga za sebe. Isto tako Petar Keglevi odbija da vrati Ernutove posjede akovec i trigovo tvrdei da mu pripadaju po enskoj lozi. U doba seljake bune pojavljuje se na saboru tuba Krste Grubara kome je Krsto Ungnad sa svojim kmetovima oteo Samobor. Poznata je takoer borba izmeu Sekela i Keglevia za Krapinu, koju je poticao i vladar. Smatram da je Ferdinandova i Maksimilijanova trgovina vlastelin i Gupeve seljake stvima u Slavoniji jedan od uzroka Gregorieve bune. To se posebno odnosi na susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo, kojim se trguje od Ferdinandova dolaska na prijestolje. Ferdinand trguje vlastelinstvom zato da se rijei svojih vjerovnika, tako da imanje dolazi uvijek u ruke njegovih dunika. Ve 1537. alje Ludovik Ljudevitu P a k r a k o j n f P e k r i ) , gencium nostrarum leuis armature capitaneo, svoje poslanike s upitom pod kojim e uvjetima prihvatiti bansku ast, nato on, meu ostalim, zahtijeva kao vjeni poklon utvrdu Susjedgrad i katel Stubicu, koje e sam bez vladara osvojiti. U to vrijeme dri utvrdu Stjepan Dehaz (Deshazy), koji se koleba izmeu Ferdinanda i Zapolje. Susjedgrad je tada utvren i opskrbljen ratnim orujem, i Dehaz se brine za njega kao i za svaku drugu krajiku utvrdu (1537 i obraa se vrhovnom zapovjedniku Kocijanu s molbom da mu poalju * barut jer castra nostra sew domos esse in confinibus; on je gotovo sav puahi prah potroio na strae). Nakon smrti Stjepana Dehaza posjedi dolaze u Ferdinandove ruke, nato ih on namjerava predati najprije Pavlu Bakicu, ali odustaje od te namjere i nagrauje radije Ivana Kocijana, koji je tada supremus regni nostri Hungarie capitaneus. Tako posjed dobiva opet jedan vojnik! Kocijan je doista uveden u posjed, jer na saboru u Dubravi (1537) predaje molbu da bude primljen meu lanove sabora, regnikole, i to propter arcem Zomzedvara illique pertinentia. Premda obeaje slavonskom plemstvu da e s njim dijeliti dobro i zlo, molba mu je odbijena. Treba s obzirom na kasniji razvitak istai da se Kocijan povezao za Zrinskima i da je, kao i oni, u 1538. sam sa svojih posjeda ubrao diku. Kad su Zrinski dali ubiti Kocijana, Ferdinand ponovo raspolae sa Susjedgradom i Stubicom i zalae ih svom vijeniku Jeronimu Laskom. Njemu je vladar duan 14.000 forinti, i zato smije za 9.000 forinti drati spomenute posjede tako dugo dok mu mjesto njih ne dodijeli neka druga dobra. Laski e biti duan upravljati tim posjedima sufficienti et decenti custodia et munitione, propriis tarnen sumptibus et expensis prouidere. Meutim, ne smije colonos et subditos contra equitatem
70 71 72 73 74 73 76 77 78 79

Monumenta Habsburgica, II, str. 415. i III, str. 117. Acta comitialia, III, str. 165. Vidi darovnice Iz 1534, 1535. i 1537. u bilj. 67. Acta comitialia, II, str. 7. ">* Monumenta Habsburgica, I, str. 364; II, str. 34, 24, 2526. ^ G. 1534. dri Dehazove posjede kao kraljevski komisar Petar Keglevi. Monumenta Habsburgica, II, str. 262. Monumenta Habsburgica, II, str. 303. Acta comitialia, II, str. 186. Monumenta Habsburgica, II, str. 515.
7 1 7 3 7 77 78 79

268

, et consuetos census ac seruitia nequaquam grauare. Kako Laski uope / ne dolazi na vlastelinstvo, njegov se upravitelj brine za njega i obraa se Ferdinandu s nekoliko molbi. Meu ostalim ga moli da mu poalje tri vea topa s topovskom municijom i puanim prahom jer ima u gradu samo 24 manuarias pixides. Predlae vladaru da ne oporezuje podlo nike, koji su siromani, ratnim porezom. Tu injenicu istiemo zato da pokaemo kako se tradicija susjedgradskog posjeda kao vojnikog (* sredita nastavlja premda njime upravlja i njegov je vlasnik civil, a ne vojniko lice. Meutim, J . Laski ne eli zadrati susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo i vraa ga vladaru jer bi novac radije uloio u neke posjede u Poljskoj. Da ne bi izgubio novac vraen Laskome, Ferdinand polovicom 1542. predaje castra nostra Zomzedvara et Stobiza sa svim pripadnostima, onako kako i h je drao Laski, Luki Sekelu iz Ormoa, koji je tada vrhovni slavonski tridesetniar i peujski kapetan (consiliario nostro, supremo tricesimarum nostrarum Sclauoniensium exactori et arcis et ciuitatis nostre Quinqueecclesiensis capitaneo). Ferdinand nalae susjedgradsko-stubikim podlonicima da Sekela priznaju za gospodara i da mu plaaju duna podavanja i vre slube. No jedva je Sekel postavio ondje za upravitelja Krstu Gnojevskog, on odbija da zagrebakom kaptolu plati dunu desetinu, nato mu vladar nalae da to smjesta uini. Budui da Ferdinand 1547. ponavlja zapovijed, znai da Sekel, poput hrvatske i slavonske vlastele, ne doputa desetinjanje svojih po sjeda, o emu emo jo kasnije raspravljati. Tek potkraj 1542. utvreno je da e Sekel za otkup Susjedgrada i Stubice platiti nasljednicima Laskog 11.250 rajnskih forinti, a ostatak, tj. 2750 forinti vladaru. Ferdi nand naglaava da mu spomenute posjede zalae tamque (!) capitaneo^ \t nostro eorundem castrorum et dominiorum, obeavajui mu da ih zbog zasluga nee oduzeti iduih 8 godina. No on je duan predane utvrde uvati i opsrbljivati ih municijom na vlastiti troak. Ushtjedne li, Ferdinand ima pravo uz istu svotu natrag otkupiti itavo vlastelinstvo, ali je duan godinu dana prije obavijestiti zakupnika. Novi je vlasnik Susjedgrada i Stubice napredovao u vojnikim 'astima, i 1549. nalazimo , ga jo uvijek na Susjedgradu kao kapetana eta iz slovenskih pokrajina u Slavoniji (gencium prouinciarum nostrarum haereditarium in L . Sekel je drao posjed 11 godina. Sredinom 1553. izdaje Ferdinan Sclauonia). potvrdu da mu je Sekel vratio zaloena imanja cum omnibus eorundem ingeniis bellicis, bombardis ac aliis inventariis, secundum regestum superinde conscriptum. Vladar ih nato po svojim novim komisarima predaje svom taverniku Andriji Batoru (de Bathor), koji je ujedno qt >/> i supremus regni nostri Hungarie capitaneus, njegovoj brai i Andriji Teufenbachu (Tewfenpaher). O jedanaestogodinjem Batorovu vladanju nad vlastelinstvom nije nita poznato, ali toliko bunije ulazi 1564. na posjed novi vlasnik Franjo Tah. Novi dokumenti vrlo jasno osvjetljuju
80 81 82 83 84 85 86

81

83

o Monumenta Monumenta Monumenta Monumenta Monumenta Monumenta Monumenta

82 84 85 14

Habsburgica, Habsburgica, Habsburgica, Habsburgica, Habsburgica, Habsburgica, Habsburgica,

III, III, III, III, III, III, III,

str. str. str. str. str. str. str.

7071. 86, 9293. 105. 110. 120121. 333. 458.

269

ne samo nain na koji Tah dolazi do posjeda nego i ulogu vladara. Prije svega, Tah dolazi do posjeda nezakonito jer kupuje Batorovu polovicu posjeda otetivi sve one koji su imali pree pravo prvokupa. Svjestan te injenice, on ne samo da dolazi na vlastelinstvo s 40 vojnika nego ga osvaja. Na prosvjede oteenih Ferdinand zapovijeda da se pokrene postupak protiv Taha, ali nakon njegove smrti njegov sin i nasljednik Maksimilijan II titi Tahove interese. Zato ban Petar Erded bez kraljeva naloga poziva Taha na sud, i on se, posve razumljivo, ne odaziva. Tada Heningovci, potpomognuti Gregorijancima, pripremaju oruani otpor, te im polazi za rukom poetkom 1565. istjerati Tahovu obitelj s imanja. Nakon tog ina Ursula i njezini zetovi gube potporu bana, koji poziva u dvije optunice susjedgradsko-stubike kmetove na sud zbog sudjelovanja u protjerivanju Jelene Zrinske, Tahove ene, i njezine djece. Vladar je takoer na strani Taha, i zato povjerava banu novu zadau, naime, da makar silom otme Uruli Tahovu polovicu posjeda. Ban zatim poziva plemstvo na oruje pod Susjedgrad, ali mu , se ono uglavnom ne odaziva, i njegova je vojska sramotno poraena , pod gradom (3. VIII 1565). Ursula vrlo kratko uiva u pobjedi. Tah se vraa na posjed, a ona bjei svjesna svoje krivnje. Upravo u tom trenu tku vladar e iskoristiti Urulin grijeh za sebe. Naime, prema normal nom pravnom postupku Ursula je mogla izgubiti svoje posjede tek nakon presude redovnog suda. Meutim, vladar, da ne bi izgubio Urulinu polovicu, jednostavno odlae sve do 1571. bilo kakav postupak protiv Urule i dri njezinu polovicu susjedgradsko-stubikog posjeda! Najprije je daje na upravu banu Petru Erdedu, a nakon godine dana, tj. 1566. uvedena je trogodinja komorska uprava nad Urulinom polo vicom, To je doba najveih smutnja i neprilika na vlastelinstvu. Prema najnovijoj izdanoj grai vrlo se jasno razabire da komorski upravitelj Stjepan Grdak neprestano optuuje Taha na dvoru i kod ugarske komore, da nagovara kmetove protiv njega, vjerujui da e mu poi za rukom da ga istjera s posjeda. Promjenu u te odnose unosi opet vladar, koji je Tahu duan vie od 4800 forinti. Za taj dug Tah dobiva u zakup i Urulinu polovicu posjeda (21. VI 1569). Sve do 19. VIII 1571. Tah e stvarno vladati na posjedu sam. Novo izdani dokumenti ne ostavljaju nas u sumnji kakav karakter ima dvogodinja Tahova samovlada na susjedgradsko-stubikom posjedu. Protivno svim tvrdnjama historio grafije koja je smatrala i smatra da je to doba najveeg Tahova nasilja, dokumenti pokazuju da nijedan podlonik ne podie bilo kakvu tubu protiv Taha. Ali, valja imati na umu da je Maksimilijan sve do 1569. nezakonito drao Urulin dio i da ga je isto tako nezakonito dao dalje Tahu u zakup. U zakupnoj se ispravi, dodue, kae usque ad iuris
87 88 89 90 91 K 92 93

8 pred zagrebakim kaptolom se pojavljuju s prosvjedom podban Ambroz Gre7 gorijanec, lanovi obitelji Hening i ban Petar Erded, koji osporavaju Tahovu kupnju. Njima se'pridruuje i universitas nobilium generacionis de Felsew Zthobycza (J. Adam ek, Graa, str. 166), a m e u njima je i Stjepan Gregorijanec. Ostrogonski nadbiskup Nikola Olah zove 20. VII, authoritate Imperatoria et regia, posredstvom zagrebakog kaptola Taha da vrati kupljeni posjed (J. Adamek, Graa, str. 168169). J . Adamek, Graa, str. 175177. N. dj., str. 178189. N. dj., str. 193. N. dj., str. 264265. Vidi, na primjer: B. Grafenauer. Kmeki upori na Slovenskem, Ljubljana 1962, str. 211. ^ V
88 89 90 91 92 9

270

reuisionem, dakle do procesa protiv Ursule. Osloboen od nesnosne komorske uprave, Tah se od 1569. dalje gotovo preporaa i vrlo mnogo sudjeluje u javnom ivotu; on stvarno vdi slavonsko plemstvo. No Maksimilijan nije bio ovjek koji bi odrao svoju rije. Poto se svota koju je bio Tahu duan osjetljivo smanjila na 888 forinti, on vie ne treba Taha i pomilja na dalju trgovinu Urulinom polovicom. Zato najzad polovicom 1571. doputa da se Ursula iskupi od svog grijeha, tj. izdajstva, ne ba malom svotom od 10.000 forinti! Ogorenom Tahu ne koristi nita pozivanje na zakupni ugovor jer je Ursula najzad kupila vladarevu naklonost. Maksimilijan je jo jedino toliko obziran da mjesto Urule preuzima njezinu polovicu ponovo komorska uprava, ali tada se ponovo obnavljaju sukobi, koji su ei nego prije. Kmetovi koje potie Ursula i komorski upravitelj tjeraju Taha i lanove njegove obitelji s posjeda, ubijaju njegove ljude i najzad zauzimaju stubiki katel. Tada je vladar primoran predati Uruli njezinu polovicu, i ona zaista ljeti 1572. dolazi ponovo na posjed. Vladar, koji je primio od Urule toliki novac, stoji odluno na njezinoj strani i sasvim zaputa Taha, premda je v e desetljeima vjerni dvorski slubenik, Posljednji udarac.mu zadaje kad potkraj 1572. alje u Slavoniju neposredno Tahu vesprimskog biskupa Stjepana sa zadaom da Taha nagovori da se povue s posjeda! Neka Urulin zet Stjepan Gregorijanec prekupi od Taha nje govu polovicu, pa e se najzad rijeiti dugotrajni sukobi izmeu supar nika. Jo na sijeanjskom saboru (18. I 1573)" obje stranke prosvjeduju zadravajui svoja prijanja miljenja, ali neposredno nakon zavretka Sabora, na pregovorima u Zagrebu, Tah. konano pristaje da Gregorija nec prekupi njegov dio posjeda. To je najpresudniji trenutak u pret historiji bune 1573. Naime, Gregoriu i vojnikom vodstvu bune ne preostaje drugo nego da podignu oruani ustanak jer je od dolaska Gregor i janca za vlastelina postalo dotadanje naelo borba protiv Taha jednostavno bespredmetno! Zato Gregori odbija na sastanku u Zagrebu da d ruku Gregorijancu i tri dana zatim die bunu. Prema tome, vlada reva ne ba suvie ista trgovina sa susjedgradsko-stubikim posjedom uzrokom je u .krajnjoj liniji i oruanom ustanku koji izbija potkraj sijenja 1573. na "Tahovu posjedu. Dakako, na oruani ustanak djeluju Lneki drugi elementi, ali vladarevo uklanjanje Taha stavlja vojnikejia s -susjedgradskom dijelu vlastelinstva pred odluku: hoe li p r i z n a t i Gregor i j a n c azavlastelina i potpuno se smiriti ili e u oajnom i nedovoljno pripremljenom ustanku pokuati da s novim geslom za cara postignu bar neto od-svojih ideala.
94 95 96 97 98 100

Prema tome, vladanje prve dvojice vladara iz habsburke kue po kazuje koliko je hrvatsko i slavonsko plemstvo u cijelosti ovisno o njima. ' Upravo ta materijalna ovisnost plemstva stvarat e Ferdinandu i Maksi9 O tome vie vidi u III dijelu ovih priloga. * Ursula i njezini roaci su optueni zbog protjerivanja banske vojske ispod Susjedgrada ljeti 1565. J . Adamek, Graa, str. 283, 284285. Vidi: V. Klaie, Tuba Franje Taha protiv Kmetova Susjedgrada i Dolnje Stubice, Vj. Zern, arkiva, XI, 1908, str. 134136. J . Adamek, Graa, str. 293. Acta comitialia, II, str. 369371. O dokazima da su se Stjepan Gregorijanec i Tah nagodili vidi: N . Klai, Novi pogledi na uzroke hrvatsKo-slovenske seljake bune 1573, str. 291298.
95 9 6 97 98 99 100

271

milijanu iroku i sigurnu osnovu za izgradnju vlasti u hrvatskim zemlja ma. Nije, dakako, jo uvijek rije o svjesnom habsburkom apsolutizmu, ve o posljedicama izvanrednog ratnog stanja u kojem se antemurale christianitatis moe odravati samo vrstom suradnjom s vladarem. Ugroeni poloaj hrvatskih zemalja dovest e i do stvaranja Krajine.

3. Postepeno izdvajanje Krajine ili Granice

Ve sama injenica da je naziv granica prodro iz pukog rjenika u slubeni dvorski jezik dokazuje da se upravo na naem podruju stvara u XVI st. novi, dotad za habsburke zemlje nepoznat pojam. Ferdinand preuzima, zajedno s prijestoljem i krunom sv. Stjepana, i brigu za obranu ugarskih i hrvatskih zemalja. tavie, velikai koji ga biraju za prirodnog gospodara smatraju dunost obrane vladarevom prvenstve nom zadaom i uvjetom bez kojega ga uope ne bi priznali za vladara. Premda odnos vladara prema hrvatskom plemstvu nije takav kakvim su ga njegovi slubenici zamiljali, ipak, u krajnjoj liniji, zajednikim naporima Habsburgovaca, njihovih nasljednih zemalja kao i hrvatskih i ugarskih pokrajina Turin je zaustavljen pred Zagrebom i Siskom. Nema sumnje da se za obranu moglo uiniti i vie nego to je uinjeno. Kranska je vojska rijetko napadala, ona se uglavnom branila. Neke slavonske i hrvatske utvrde posve neujno, kako smo pokazali, mijenjaju gospodara, a druge se rue jer ih nitko ne moe braniti ni uzdravati. Nestaica vojnika je u X V I st. oita. Habsburgovci izgrauju Krajinu na starijim temeljima, prije svega na osnovi koju je postavio jo Matija Korvin. Prva vrsta jezgra velikog krajikog pojasa koji e se potkraj XVI st. protezati od Jadrana do Drave nastaje 1469, kad Matija Korvin, kao to je poznato, otima Frankapanima Senj i jedan dio Vinodola i organizira senjsku kapetaniju. Premda vladar tada obeaje da e Frankapanima vratiti grad i kneiju, ipak sve i dalje ostaje u rukama ugarsko-hrvatskih vladara. To je kamen temeljac na kojem se u XVI st. izgrauje Krajina kao niz utvrda koje hrvatski i slavonski velikai predaju u ruke vladara. Broj se utvrda u koje je vladar stavljao, ili tonije obeavao da e staviti svoje ete mijenjao. U prvoj polovici XVI st. uz senjsku ve je organizirana i bihaka kapetanija. Meutim, bilo da je rije o naslijeenoj vojnikoj organizaciji ili o novim habsburkim preuzetim utvrdama, ve se od samog poetka otro postavlja pitanje vojnika koji e uvati predane gradove hrvatskih velikaa. U poetku velikai oduevljeno predaju gradove Ferdinandu vjerujui da e ispuniti zadana obeanja. Jo 1524. predaje Nikola Zrinski nadvojvodi Ferdinandu na dvije godine svoje utvrde na Uni, tj. Novigrad i Dobru Njivu, da u njih stavi po svojoj volji annonam, commeatus, victualia, pabula, tormenta et alia instrumenta, gentes item suas militares et que alia sunt necessaria ad rem bellicam gerendam. Kao to se iz ugovora razabire, utvrda je predana zato da se vladar potpuno brine za njezinu opskrbu. Knez Nikola doputa, tavie, da se
101 102

' Vidi: V. Klai, Pou jest Hrvata, IV, str. 7981. R. Lopai, Spomenici hrvatske Krajine, I, MSHSM X V , 1884, str. 24. (dalje citiram spomenici Krajine).
01 M

272
i

Ferdinand slui njegovim alodijem i vlastelinskim pravima jer je svjestan da je za uzdravanje ratnih utvrda potrebno znatno vie od vojnika. Posve je razumljivo da je Nikola u predanoj utvrdi zadrao i pravo da se njegovi podlonici slobodno kao i dotad kreu po itavom vlastelinstvu; a i Ferdinand je duan nadoknaditi sve tete koje bi zbog obrane utvrde nastale. Ponekad se zbog tako predanih utvrda razvija itava bitka izmeu vladara i nezadovoljnog plemstva. Tako je Vuk Frankapan Brinjski zahtijevao od Ferdinanda natrag Brinje koje je jo u X V st. vrlo vana utvrda u senjskoj kapetaniji tvrdei da e ga on braniti bolje i s manje trokova nego sam vladar. Premda mu Ferdinand odgovara da e dobiti grad natrag kad nastanu mirnija vremena, vraa mu ga ' odmah, sigurno poalivi svoj in. Oito je, naime, da je Vuk traio 'utvrdu natrag zato to je hitio da sam raspolae vojnicima ili moda plaama brinjske posade. Zato, ini se, brin j ska posada (uz senjsku ii otoaku) nekoliko puta moli Fei'almmda za zasluenu plau. Ovi problemi triju posada .senjske kapetanije, odnosno Hrvatske krajine, nastali ve oko 1530, vrlo jasno pokazuju da ni vladaru nije lako nai nain da opskrbi i dalje uzdrava predane utvrde i posade. Jer velikai se obino trude da vladar dobije u svoje ruke gole zidove, esto ruevnih utvrda, i ponajvie ne doputaju da plaeni vojnici uzimaju najpotrebniji ive s njihovih posjeda. Nain na koji se 1540. pokuavala uzdravati bihaka kapetanija vrlo je rijedak, tako da opskrbljivanje T^T krajikih utvrda ostaje u XVI st. uglavnom nerijeen problem. Naime, kad je bihaku kapetaniju drao Ferdinandov kapetan Martin Gali, on je u kraljevo ime predao Jurju Vragoviu kastrum Sokol uz uvjet da prihodima i prirodom s tog vlastelinstva izdrava bihaku posadu. Vragovi je bio duan sa svojim podlonicima ne samo obraivati ora Kako je nice nego i dovoziti vino u bavama koje e sam nainiti! Vragovi tada varadinski podupan i slubom je vezan u sasvim drugom kraju zemlje, sklopljeni ugovor nije ostvaren. Nato Ivan Lenkovi pre daje Sokol Ladislavu Kereenju, ali on dobiva utvrdu u ime duga i ne treba se brinuti za vlastelinske poslove* Vladar i hrvatsko-slavonski sabor dobro su znali na koje utvrde 'treba posebno paziti. God... 1537. alje sabor Ferdinandu popis utvrda u Hrvatskoj i Slavoniji que indigent peditibus et pulueribus. Vrlo je znaajno da tada od 16 predloenih hrvatskih utvrda samo 2 Biha i Ripa dri Ferdinand, dok su sve ostale (Krupa, Novigrad, Otok, Buevi, Cetin, Slunj, Izai, Trac, Drenik, Kobasi, Gradac, Hrastovica, Kostajnica i Dubica) u rukama velikaa, plemstva ili crkve. Na protiv, od 26 slavonskih utvrda za koje sabor moli da im se pomogne, * nijedna nije u vladarevim rukama. Meutim, odnos se, kako je Spo
103 104 105 106 107 108

lm Monumenta Habsburgica, I, str. 2 3 2 4 o 77. Monumenta Habsburgica, I, str. 302. los Monumenta Habsburgica, n, str. 501. o Monumenta Habsburgica, III, str. 364, 459, 460. Acta comitialia, II, str. 99. los ovo su nomina castrorum in Sclauonia: Velika gospodina Nadaa; Subocka, Novigrad i Brituieutna plemia Svetakih; Rasinja i Pakrac gospoina Zrinskog; Bijela Stijena Keglevia; Petrovina Ludovika Pakrakog; Cakoc (? Chakoocz) i Kamengrad (Kewwar) gospodina Taha; Zelnjak (? Seinyak) i Sira (Zyrch) plemia Katelanovia; samostan Sredice (monasterium Zerdahel) gospodina Nadaa; Kritalovec gospoina Bacana; Dijankouec Petra Palfa; Dinica razliitih plemia; Voin (Atnyna)
m

Ig

Arhivski vjesnik

273

menuto, neprestano mijenja, i do osnutka Karlovca, tj. do osamdesetih godina X V I st., broj vladarevih utvrda neprestano raste. Kralj je najprije ulagao sredstva u utvrivanje slavonskih tvrava. Kad 1554. Ivan Ungnad kao kraljev savjetnik i komisar te rerum bellicarum capitaneus generalis prelazi itavim krajikim podrujem, predlae na saboru najhitnije poslove: treba to prije zavriti sisaku utvrdu (zagrebakog kaptola), popraviti ivaniku utvrdu i svriti krievaku. Koprivnicu, Sv. Juraj (urevac) i Prodavi (Virje), za koje je Ferdinand ve rtvovao mnogo sredstava, treba takoer zavriti. Isto vrijedi za Kostajnicu, Novigrad, Gradec, Ludbreg et alia castra finitima, que hactenus non exiguis impensis regie maiestatis reparata fuere, nunc vero plane desolate existunt. Ungnad ve tada predlae staleima da se u Dalmaciji, Hrvatskoj ili Slavoniji podigne neka utvrda koja bi sluila kao stalno sjedite u vrijeme rata vojnicima ex Germania et aliis regnis et prouinciis, a bila bi dobro opskrbljena ratnom municijom i potrebnom hranom. Smatra da bi se jedino iz takvih utvrda moglo uspjeno boriti protiv neprijatelja. No to se tie dovoza drva za utvrde ve se tada pokazuju nepre mostive potekoe. Stalei, dodue, obeavaju, ali se nita ne izvrava. Dakako, za najvei dio utvrda brine se sam sabor. Prije svega, crkvene utvrde u Pokuplju Sisak, Pokuplje, Hrastovica, Petrinja i Gradec ostaju na brizi stanovnicima izmeu Save i Kupe. Utvrde Prekovrki i Zrin utvruju koloni iz Vranograa i Podzvizda, a Blinju podlonici topuskog opata. Briga o utvrdi Svinjici in confinibus Croacie povjerena je od 1557. banu Petru Erdedu. Drenik, Modruu, Trac i Slunj utvruju uglavnom frankapanski podlonici i neki plemii (Smerkovii, Vladihovii i Klokoani). Na saboru koji je odreivao radnu snagu za utvr ivanje naroito se isticalo da su plemii duni pomoi pjeakom tlakom pri utvrivanju spomenutih utvrda. Za utvrivanje Sturlia odreeni su nobiles de Zaversje.
109 110 111

Urbana Bacana; Rakovec Ladislava More; Bela i Oporovec Franje Kapolnaja; Drnovec (Darnocz) i Sv. Nikola (Zenth Myklos) pokojnog Ladislava Banfa; Korog (Korogh) Balta zara Banfa; Brezovica (Berzewcze) plemia K e r e e n j a i Kruia; Pacinec (Fascnyncz) Jurja Paka; Raica-Sv. Ivan (Rachyzy Zenth Isthwan) gospodina Taha. (Acta comi tialia, II, str. 99). Vrlo zanimljiv je i popis slavonskih utvrda iz 1540. ili, tonije, oko te godine, koji je sastavljen oito za dvor, jer se uz svaku utvrdu navodi to treba s njom uiniti. Uz Savu su u tom popisu: Bijela Stijena (Feyerkew) Petra Kegle vica, koju treba sruiti ili neka je Keglevi odrava na svoj troak; naprotiv, Velika Tome Nadaa tenenda pre omnibus, quia tantum prouentum habet, vt bene tenere possit. z a Vstilonju Petra Keglevia i njegov Novigrad ne pie nita to treba uiniti. A l i neka se odravaju: Dijankovec zagrebakog biskupa, Moslavina i Zartoaskeu* Erdeda, dok se Ivani i Gari preputaju zagrebakom biskupu, koji za njih moli pomo. Uz Savu je jo Bojakovina gospodina Zrinskog, koju treba sruiti. Zatim se nabrajaju arces prope Drauum: Jalabet (Zenthersebetn) Ladislava More vulcano tradetur; Viroviticu Stjepana Banfa i Grdjevac (? Gorbonok) Franje Taha treba uzdravati; naprotiv, Brezo vica Ladislava Kereenja diruatur. Djurdjevac (Zenthgyerghwara), Prodavi (Virje) i Koprivnica Hamponis, ex prouentibus propriis teneantur. Rasinju Ludovika Pakrakog i Ludbreg Ivana Turoca treba takoer odravati. Za VaraSOTrt^Bvtn-, Vtnictr'r'siPBTrttrO man ne kae se nita. Broj arces in medio regni mnogo je v e i i mnoge se prema prijedlogu rue. Na primjer, Dobra Kua Franje Sekela, Sira, Sthynyck Katelanovia, akovec F. Taha, i Petrovina Ludovika Pakrakog, Kontholcz i Bocha Ladi slava More. Ostalih 21 (Naice, Orahovica, Sv. Nikola, Drnovec, Voin, Stupanica, Bela, Pakrac, Gorydnycza, Kritalovec, Novigrad, Medjuri, azma Ladislava Mora, Gadocz, Chayalowcz, Streza, Cirkvena, Lovreina [Zenthleryncz] Ivana Svetakog, Dubrava, Lovreina zagrebakog biskupa i Krize vac) ostaju kao to su bile. Vidi Monumenta Habsburgica, III, str. 491493. Acta comitialia, II, str. 415419. Acta comitialia, III, str. 7. Acta comitialia, III, str. 8.
109 1 , 0 111

f|

274

Ivan Lenkovi, kome je tih godina povjereno zapovjednitvo nad Krajinama, spreman je sve uiniti za obranu, i zato zove bana Petra Erdeda na sastanak, ali mjere koje e 1558. predloiti tako su korjenite da se veina hrvatskih velikaa ne odaziva banovu pozivu na sabor. Knez Stjepan Blagajski je unaprijed bio upozoren da e nam to spravie sim kruto dogati, kako banu pie njegov kolega knez Nikola Frankapan, i zato nee doi. Pa premda i sam knez Nikola vidi spraviu veliku potribu, da bi nam ki godi red uinili med sobom, da se skupa branimo to moremo, da tako ova nevolna zemla prez red ne gine, ipak ni on ne dolazi na sabor. I knez Nikola Zrinski ispriava se to nee doi na sabor u Steninjak. Njihova abstinencia postaje ' razumljiva kad proitamo iz saborskog zapisnika to se u Steninjaku . vijealo. Naime, na saboru je donjjeta kraljevska zapovijed o ruenju p] Zrina, Slunja (utvrde i v a r o i ) , Komogovine, Prekovrkog, Gradeca i ' Svinjice, koju stalei nisu bili spremni posluati. Regnikole upozora vaju sa sabora vladara kako se ve sto godina bore protiv Turaka rtvujui sve to imaju, pa neka on sada preuzme ove utvrde koje eli da se srue. Uostalom, neka pogleda na njihovu krvavu borbu protiv Turaka i vjernost prema sebi i neka izvri svoja obeanja postavivi na Krajinama sigurne strae. Kako je u Steninjaku skupljeno hrvatsko plemstvo to je posljednji hrvatski sabor! lanovi sabora zamjeraju Ferdinandu i to to se brine samo za arces finitimas regni Hungarie et Sclauonie, tj. za Krievac, Ivani, Koprivnicu, Sv. Juraj (urevac), Babou i Siget, koje je pretfzeo, a zaputa hrvatske utvrde, premda su one clipeus drugim narodima. Nadoknaujui vladarev nemar, sabor stvara zakljuak o posebnom utvrivanju nekih utvrda u Hrvatskoj (Krupe, Trca, Slunja, Otoka i Buevia) i o postavljanju straa (excubias siue vigilis vulgo ztrasa vocatis) na 18 mjesta po Hrvatskoj. Krajiki zapovjednik Ivan Lenkovi, dodue, prosvjeduje protiv saborskog zaklju ka, ali regnikole ipak ostaju pri svom miljenju. Ban javlja vladaru da. e se plemstvo radije raseliti nego da odustane od svojih namjera. Oni su vjerni slubenici kraljevi, ali nee dopustiti da njihovi kmetovi rue vlastite utvrde. Lenkovi pokuava zatim da na drugi nain zatiti Hrvatsku krajinu. Kako je zapazio da valida multitudo rusti corum Croaticorum ex ipsis confiniis Croaticis in dies alio aufugare non " \ cesst et sic confinia ipsa desolacioni ingruentur, predlae banu da javno proglasi zabranu iseljavanja. Uhvate li postavljene strae na prijelazima nekog u bijegu, neka ga na prvo drvo objese, a djecu i ene potope! Dakako, takvim se mjerama Hrvatska krajina teko mogla zati titi. Kako je vladaru na neki nain najavljen neposluh, za koji su iV v e l i k a i mogli oekivati kaznu, jer su skloni, kako se prialo n a saboru, voditi pregovore s Turcima, plemstvo se posveuje poslovima oko utvrivanja hrvatskih utvrda. Na spomenutom se saboru vrlo detaljno
112 113 114 115 116 117 118 119

115 116

117

118

Acta Acta Acta Acta Acta Acta Acta > Acta "
112 113 114

comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia,

III. III, III, III, III, III, III, III,

str. str. str. str. str. str. str. str.

17. 1718. 22. 2526. 2728. 30. 53. 57.

275

navode upute o gotovo svim onim utvrdama koje nisu pripadale kralje vskim kapetanijama u Bihau, Ogulinu i Senju. U takvim meusobnim odnosima broj se kraljevskih utvrda u Poku plju ne poveava, premda e vladar nastojati da i u neke utvrde, kao to je kaptolski Sisak, stavi svoje posade. No zagrebaki kanonici, koji uz ne male trokove grade novu kljunu utvrdu Sisak je prema zakljuku sabora 1570. a partibus hostium fidei Christiane vere clavis fluviorum Zawi et Colapis ne putaju sve do kraja stoljea vrhovne krajike kapetane i njihove vojnike u tu svoju utvrdu. Isto tako se ne ostvaruje Maksimilijanova elja da 1570. iz Nadadova Steninjaka naini svoju utvrdu. Shvativi da e obrana Pokuplja ostati dunou hrvatskog plemstva i velikaa, sabor se 1577. ne ustruava, kako emo jo kasnije vidjeti, pecunie fumales pretvoriti u straarsku slubu. Ipak neposredno prije osnutka Karlovca Habsburgovac dri na Hrvatskoj i Slavonskoj krajini oko 100 utvrda pod svojim zapovjedni tvom. Naime, tajerski, kranjski i koruki stalei alju 1577. iz Bea die kriegstat Windischer vnd Crabatischer graniczen s tonim popisom vojnika i utvrda na obje Krajine, a nadvojvoda Karlo i sam daje nadvoj vodi Ernestu podatke o stanju na Krajinama iste godine. Izvjetaj nad vojvode Karla je vrlo zanimljiv. On priznaje da se Hrvatska krajina sastoji od 52 utvrde (An der Crabatischen grnicz seind vorhanden 52 heuser) kojima su potrebne posade i strae, a duina je Krajine 36 ugarskih milja. Glavna su sredita Hrvatske krajine (die frnemisten haubt vnd granicz fleckhen) Senj, Biha, Hrastovica (dotad biskupska) i Ogulin. Senj zapovijeda nad osam anndere geschlossen oder granicz heuser. To su Ledenice, Brinje, Brlog, Otoac, Prozor, Dabar, Jesenje i Bag. Biha ima, naprotiv, 25 orth vnd graniczheuser koje je duan braniti. Hrastovica je kao tree sredite Hrvatske krajine vrlo velika tada se sama sastoji od dvije utvrde i povjerena joj je obrana nad 12 utvrda u okolici (Blinja, Vinodol, Bojna, Gora, Ajti, Mazin ili Dugi Simon, Katel, Greda, Mutnica i Donji i Gornji Gradac, Zrin i Gvozdansko). Ogulin lei prema Kranjskoj i podlono mu je 5 utvrda (Modru, Plaki, Svetice, Sv. Juraj, Tounska Pe i Klju). Karlo zatim nabraja kakvo se oruje i ratne sprave nalaze u spomenutim utvrdama i koliko bi ga jo trebalo dovesti.
120 121 122 123 124 125

Slavonska krajina (Windisch granicz) ima prema istom izvjetaju nadvojvode Karla ova najvanija sredita: Ivani, Krievci, Koprivnica, Varadin i Zagreb. Nadvojvoda je svjestan da bi kaptolski Sisak mogao biti jedna od najsigurnijih utvrda, ali u njemu nema carskih eta. Stoga ostaje Ivani kao erste vnd eusseriste graniczhauss herdisshalb der Saw, koji zajedno sa sedam njegovih utvrda treba jo dobro opskrbiti
" Acta comitialia, III, str. 5859. " Acta comitialia, III, str. 288. > Acta comitialia, III, str. 281. Acta comitialia, III, str. 499. Spomenici Krajine, I, str. 4144. Spomenici Krajine, l, str. 41. Biha so am miterspil der Crabatischen graniczen, doch gar weit hinauss gegen den feindt ligt, a utvrde koje opskrbljuje vojskom i mu nicijom su ove: Rlpa, Sokol, Drenik, Trac, Slunj, utvrda i varo Cetin, Izai, Topllki Turanj, Brekovica, Ostroac, Kremen, Hojsi, Blagajski, Hresno, Gornja KladuSa, Sv. Juraj u Ostroakoj umi, Podzvizd, P e , Sturli, Vranogra, Perna i Kneja.
m 124 125

276

orujem. I Krievac je haubtbefestigung u sredini Slavonske krajine i ima oko sebe 12 graniczheuser. Koprivnica je, naprotiv, drit haubtfeste uz Dravu i ima uz sebe 5 orth vnd granycz heuser, dok je metropola Slavonske krajine Varadin (uz njega su 4 utvrde), koji takoer treba dobro opskrbiti vojskom i orujem. - - Zatim nadvojvoda Karlo nastavlja: Noch ist ain haubt graniz stat im Windischland Agram genannt, ligt an ainem* brth, das mit Crobaten vnd Windischlannd "guete correspodencz hat; uz njega su njegovih 7 heusser (Bisag, Novi grad na Savi, Hrastelnica, Rakovec, Lovreina, ejnova i Hum). Slavon ska granica ima,'dakle, svega 29 utvrda, koje su smjetene od pokupske Hrastelnice do Drave. f Za problem o kojem ovdje raspravljamo postavljajui pitanje kakav utjecaj ima krajika organizacija na planove Gregorica i njegovih drugova, vrlo je vano naglasiti poseban poloaj Zagreba, tonije zagre bakog Gradeca. Naime, ako priznanje nadvojvode o vanosti Gradeca kao krajikog sredita spojimo s izjavama pobunjenjika o Khayserliche stell ili o carskoj upravi upravo u tom mjestu, onda nam se sam od sebe namee odgovor zato kraljevski Gradec ima odreenu ulogu u buntovnikim planovima. Gregoriu kao i drugim vojnikim zapovjedni cima nije nepoznato da je to jedini slobodni kraljevski grad koji je za drao svoj odlian poloaj i u X V I st. nije doao pod vlast bilo kojeg slavonskog velikaa. Pedesetih godina radi ban Nikola Zrinski ozbiljno na tome da se Gradec, koji je i dotad imao gradske bedeme to bolje uvrsti. tavie, Ferdinand obeaje 1552. zagrebakom biskupu da e utvrditi arcem zagrabiensem, dakle i biskupski Zagreb, ali se dobre namjere vladara razbijaju na pomanjkanju sredstava. Jer kad ban Nikola dolazi na Gradec da odredi to e se uiniti od ubrane tridesetine, ne nalazi ni obula! I sabor koji se 1557. sastaje na Gradecu moli vladara da svoj slobodni kraljevski grad, koji je metropola istih kraljevstva njegova velianstva, to bolje utvrdi, kako ne bi, poto ne daj Boe! padne, zajedno s njim propali i ostaci ovog kraljevstva, a ostalim bi nasljednim kraljevstvima njegova velianstva zaprijetila oita opasnost. Bit e da je zahtjev sabora opravdan, jer se od 1552. nita nije uinilo za obranu grada. Ferdinand, dodue, priznaje 1553. da je odluio die Stat Agram zu statlichen Gegenweer vnnd Widerstandt des Erbfeindts der Notturf ft nach befestigen vnnd erpauen zulasse, i zato alje Gapara Gotala kao nadzornika gradnje u Zagreb, ali se sve konano svelo na vladarevo doputenje da se zagrebaka tridesetina upotrijebi za popravak zidina. Zato Maksimilijan II 1573, obraajui se
126 127 128 11 1 130 131 132 133 184

Ivaniu pripadaju: VaroS Ivani, Klotar Ivani, Lupoglav, Bojakovina, Golnez i Sv. Kri. To su: Vrbovec, Gradec, Sv. Petar, Cirkvena, Sv. Juraj, Glogovnica, Opatovac, Sv. Ivan 1 Trem. urevac (Georgenschloss), Prodavi (Virje), Drnje, Novigrad, i' elekovec. Uz Varadin pripadaju: Remetinec, Toplice, Ludbreg i Rasinja. Acta comitialia, n , str. 370. s Acta comitialia, II, str. 374. Acta comitialia, II, str. 369. Acta comitialia, III, str. 8. . . . dignetur eius maiestas ad ciuitatem suam regalem Montisgrecensem, que est metropolis istorum regnorum sue maiestatis, aliqua vlteriorl communicione et fortificacione clementer prouiere, ne amissa ea (quod deus auertat) et reliquie huius regni ex ea pereant ac reliquis regnis sue maiestatis hereditariis euiens periculum immlneat. Monumenta Habtburglca, III, str. 453.
m m l 130 131 131 m 134

277

vernomo ljubljenomo Vido od Haleka, naemo viniko i generalo slovinske Krajne, daje milostivno na znanje da su purgari toga mista Zagreba v slovinskom ursagu stojei, svojim blagom i tertvom na svih stranah na colih i harmicah slobodni. Neka ubranu godinju svotu tridesetine utroe na potrebe grada i onomu zido verno postave, po prave i vdelajo. Vladar je saznao da je ona tvra zlo spravna i po imeni oni turni i zid vas gol nepokriven; i na mnogih mistih ni tige na zidu nije da bi se moglo na zid berzo etovati i v vrimeno neprija telju na pervo stati i braniti se. Kako se od smrti Lenkovia nitko za njih nije brinuo, Maksimilijan sada nosi na nje v tom ni malo serca traei da zid, tornjeve i sve utvrde to bre poprave. Raun neka po alju ugarskoj komori, ali neka i purgari bolju pasku na ti varo nose, nego su do sih dob. Ferdinad je jo 1550. uvidio da gradu treba po seban topnik (bombardarius), sine quo ciuitas ipsa propter Turcarum confinia hoc induciarum tempore absque periculo conseruari non posset. Novi topnik neka se takoer plaa od tridesetine. Prema tome, nema nikakve sumnje da Gradec u doba seljake bune ima sve preduvjete da ga kao hrvatsku metropolu i vano graniarsko sjedite zapaze oni buntovnici koji u caru gledaju svog budueg gospo dara. Nijedan drugi od nekadanjih slobodnih kraljevskih gradova sred njovjekovne Slavonije ne uiva poloaj kakav ima Gradec. Varadin je imao slian poloaj i u X V I st. je najvanija krajika utvrda, ali Habsburgovac upotrebljava svoju vlast nad gradom da njime trguje. God. 1541. Ferdinad preuzima grad kao oasno dobro i graani ga mole da ih ne daruje nekom svom velikau, nato im on ne ba Ijubezno odgovara da to nee uiniti bez velike potrebe. I doista, ve 1543. zalae grad i upaniju Ivanu Ungnadu i nalae graanima da Ungnada i njegove nasljednike priznaju kao gospodare i vre im uobiajene slube. Ferdi nand je duan Ungnadu 5000 forinti, a on je ne samo njegov savjetnik nego i tajerski kapetan i vrhovni zapovjednik provincijalnih eta u Ugarskoj i Slavoniji (supremus capitaneus gentium priuinciarum nostra rum hereditarium in regno nostro Hungarie et Sclauonie). Dakle, kralj rtvuje svoj grad u korist ovjeka koji kreditira obranu i utvri vanje Krajine, a to je pojava koja je u X V I st. gotovo pravilo. /* Tako se krajiki skelet, koji u doba seljake bune ini oko 100, utvrda na izduenom pojasu od Drave do Jadrana, prelama upravo na' podruju Zagreba i Gradeca, na mjestu koje ima i povoljan geografski smjetaj. Ovdje se ukrtavaju putovi koji spajaju istok sa zapadom i sjever s jugom. Mjesto je, dakle, moglo i buntovnicima odlino posluiti kao uporite u borbi protiv Turaka. Jer ne valja zaboraviti da buntov\ ! niki plan stvara vojnik! sv^.^-^"^-
135 136 137 138 1

Meutim, predajom utvrda u vladareve ruke i prijelazom hrvatskog plemstva i velikaa u njegovu slubu rijeen je samo jedan dio problema
Spomenici Krajine, I, str. 1920. " Monumenta Habsburgica, III, str. 383. Monumenta Habsburgica, III, str. 79. Ferdinandu su 1541. uz Varadin pripali i urevac i Zdenci kao oasna dobra, nakon smrti Ane, keri Stjepana Batora. Vara dinci mole Ferdinanda quod maiestas vestra hane ciuitatem nemini inscribat et neque onet, sed pro sacro diademate maiestatis vestre regni Hungarie perpetuo earn seruet. Ferdinandov je odgovor: . . . quod ipsam ciuitatem nemini inscribet uelque modo alienabit sine vrgenti maiestatis sue necessitate* (Monumenta Habsburgica, III, str. 85). Acto comitialia, II, str. 313314.
135 137

278

oko obrane zemlje od Turaka. Mnogo tee pitanje ostat e tijekom itava stoljea problem vojnika koje je trebalo smjestiti u krajike utvrde. Naime, trebalo je rijeiti dva osnovna pitanja: da li e vojnik u utvrdi biti domai ovjek, podlonik velikaa ili plemia koji za njega prima i plau, ili stranac (miles extraneus), takoer plaenik (stipendiarius), koji dolazi izvana. ini se da hrvatski velikai u naelu uzimaju u slubu svoje podlonike, dok se u vladarevim utvrdama, na primjer u Ivaniu, nalaze njegovi plaeni vojnici, posade kojima postavlja za zapovjednike i svoje ljude. To su vrhovni zapovjednici naih eta ili eta iz naih nasljednih zemalja, kao to je nakon Kocijana postao Nikola Jurii generalis capitaneus xercitus nostri in Sclauonia (on je osim toga bio donjoaustrijski kapetan). Jurii kasnije nosi naslov generalis capi taneus sacratissimme maiestatis, a njega e 1539. zamijeniti Ivan Ungnad, kojega Ferdinand imenuje zu Obristen veldhaubtman der niderosterreichischen, Windischen und Crabatischen lande. Ungnad e kasnije preuzeti i vrhovno zapovjednitvo nad carskim etama i u Ugarskoj, a u istoj e se asti nai 1549. i Luka Sekel samo s tom razlikom da je Sekelevo zapovjednitvo ogranieno na Slavoniju. I ovi supremi capitanei meu kojima se posebno svojom spo sobnou isticao Ivan Lenkovi kao i kasniji namjesnici vrhovnih krajikih zapovjednika (vidi na primjer 1570, kad tu ast vri Herbart Auersperg supremus regni nostri Croacie capitaneus locumtenens) vrlo su teko nalazili zajedniki rjenik s banovima, koji su po svom poloaju ve stoljeima supremi capitanei regni. Samo se po sebi razumije da u tadanjoj Hrvatskoj i Slavoniji, u kojima jo uvijek nije sasvim jasno razgranieno vojniko zapovjednitvo bana i krajikih vrhovnih kapetana, mora doi do sukoba. Sabor 1559. predlae da kraljev vrhovni zapovjednik ima vlast u ratnim pitanjima nad svima onima koji slue pod njegovim zapovjednitvom kao plaenici njegova velianstva. Neka takve vojnike kanjava kad nanose tete jadnim kmetovima; neka, naprotiv, ban prema svojoj slubi i starom obiaju i slobodi kraljevstva nastoji da se tete nanesene regnikolama to prije nadoknade. A to se obrane zemlje tie, neka ban i vrhovni kapetan mutuam inter sese habeant intelligenciam i neka se zajedniki brinu za red ondje gdje boravi krajika vojska. No, itav niz poslova spojenih s problemom obrane nua u XVI st. preobilne mogunosti za sukobe izmeu dvaju najviih vojnikih zapov jednika u zemlji. Bilo da vrhovni kapetani u carevo ime nadziru kako se troi novac koji vlada daje za velikaku ili bansku vojsku, bilo da je rije o opskrbi carske vojske, o gradnji ili utvrivanju krajikih utvrda itd. Ban u naelu stoji uz plemstvo i velikae, to znai sa saborom na jednoj strani, a krajiki zapovjednici na drugoj strani, tako da nesugla sice esto spreavaju uspjene zajednike akcije. Antagonistike odnose pojaavaju zloupotrebe nekih krajikih zapovjednika koji se pretvaraju u malu vlastelu i upotrebljavaju kmetove s podruja svoje utvrde za svoju korist.
139 140 141 142

O vrhovnim kapitanima vojske iz austrijskih zemalja od 1526. do 1568. vidi: V. Klai, Povjest Hrvata, VI, str. 1920. Acta comitialia, III, str. 281282. Acta comitialia, III, str. 55. Vidi, na primjer, jednu od tubi na koprivnikog kapetana u Acta comitialia, III, str. 332.
139 140 141 142

279

Meutim, Slavonija ima jo od Matije Korvina pravo da u posebnim sluajevima postavlja svog kapetana kraljevstva (capitaneus regni). P i tanje se tog prava slavonskog plemstva poinje postavljati 1536, kad je na krievakom saboru prevladala Ferdinandova stranka, pa se skuplje nom plemstvu inilo da je slobodan izbor kapetana kraljevstva contra ! consuetudinem et libertatem regni. Neka ipak velikai izaberu kape tana izmeu plemia (ex statu nobilitatis), ali on e biti podloan gene rali capitaneo sue maiestatis. Kako se kapetan bira izmeu plemstva, velikai, potcjenjujui njegovu slubu i znaenje uope, zakljuuju dalje da on bez znanja kraljevinskog blagajnika ne smije nikoga uzeti u svoju slubu. Stoga nije sluajno da se ta ast, koja je neko bila jamstvo slobode malog plemstva, u X V I st. postepeno gubi, a plemii odlaze u velikaku ili kraljevu slubu. Uostalom, u drugoj polovici X V I st. pre lazi ast vrhovnog kapetana kraljevstva na bana, u ijim se rukama na taj nain usredotouje civilna i vojnika vlast u kraljevinama.
143 144

Broj vojnika plaenika koje Habsburgovac uzdrava na Krajini tije kom stoljea stalno se poveava. Ve 1530. nainjen je na saboru u Windischgrtzu prijedlog koliko bi tajerska, Koruka, Kranjska i Istra tre balo da u hrvatskim utvrdama dre vojnika da bi se uspjeno branile od Turaka. Tada je predloeno da Klis opskrbe sa 70 vojnika, Senj sa 150, Otoac s 40, Brinje s 32, Biha sa 70, Ripa s 50 i Kamengrad s 12, to iznosi 424 vojnika. Kako je svakom vojniku predloena mjesena plaa od 4 rajnska forinta, to bi uzdravanje posada, bez zapovjednika, izno silo 1696 rajnskih forinti ili na godinu 20.352 forinta. Meutim, iz istog je vremena sauvan prijedlog o broju vojnika koje maiestas regia tre ba drati za rata i mira u Slavoniji, i to propter reparandum et fortificandum regnum et authoritatem suam. Samo za 2000 konjanika iznosio je predraun 115.200 rajnskih forinti. No, kako bi trebalo, kae se dalje, unajmiti i 400 pedites Italos archibusones, zatim 1000 martoloza, vrhov nom zapovjedniku platiti 10.000, a banu 1.000 forinti, nadalje, blagajniku i lustratoru 1.000 forinti, poslanicima i uhodama 6.000 i pokriti jo neke druge trokove, to su svi predvieni trokovi, uz najnunije oruje, zahtijevali svotu od 232.836 forinti! Nije, dakle, teko razabrati da
145 146

Acta comitialia, I, str. 335. '*~Uostalom, nesigurno stajalite slavonskog plemstva 1536. vrlo dobro dolazi Ferdi nandu idue godine jer se postavilo pitanje tko e imenovati vrhovnog zapovjednika u predstojeem ratu. Kocijan kao kraljev ovjek osuuje slavonske velikae koji kre kraljevsko pravo s obzirom na to da izbor bana i vrhovnog vojnikog zapovjednika u ratu (supremi bellorum capitanei) pripada samo kraljevskom velianstvu ' (Acta comi tialia, II, str. 29). On smatra da su kapetani koje bira sabor i koji zapovijedaju kraljevinskim etama priuati capitanei. i Monumenta Habsburgica, TJ, str, 469. 16 prema tekstu instrukcije koju 1536. (Acta comitialia, II, str. 470) dobiva Pavao 4 Bornemissa trebalo je novac podijeliti ovako: 1. Nikoli Gerenu, blagajniku i banskom namjesniku, 1000 forinti na mjesec, imunu Erdedu, zagrebakom biskupu, za kastrum Caprag (3) 3000 for., Luoviku Pakrakom za 200 konjanika 4000 for. na godinu i jo zbog neke tjelesne ozljede (vjerojatno u kraljevskoj slubi) 2000 for.; Petar Keglevi, Ivan Katelanovi i Franjo^ Tah dobivaju za 50 konjanika po 1000 for. na godinu; Pavao Ratkaj za 32 konjanika 600 for., Franjo Zaj za 35 konjanika 700 for., Mihajlo Terek za 12 konjanika 200 for., Ivan Tumpi za 16 konjanika 320 for., Leonard Gruber za 25 konja nika 500 for.; zatim se navode svote nekih pomoi i dodaje se: Comitibus regni Croacie provt ncessitas postulabit, soluantur, quorum nomina et equitum numerus sunt ista: Mihajlo Budui 20 konjanika, Juraj Zimi 12, knez Juraj Slunjski 50, knez Blagajski 25, Vuk Frankopan Brinjski 32, Krsto Zrinski isto toliko, tako da su comits Croacie drali u vladarskoj slubi 161 konjanika. Plaa je konjanika razliita, a ovisi o tome da l i je kod kue (quando domi residebunt) ili nastane potreba da s banskim namjes143

280

Ferdinandove zemlje ve u poetku njegova vladanja odobravaju, bar formalno, za hrvatske zemlje manje od desetine svote koja je potrebna za pokrie trokova oko obrane. Zato nije sluajno da Ferdinand radije rjeava u Hrvatskoj i kasnije u Slavoniji problem obrane tako da uzima u svoju slubu hrvatsko plemstvo i njihove ljude. Ve 1530. ine hrvat ski plemii posebnu zajednicu krajikih carskih vojnika i potpisuju se kao tota communitas nobilium Croatorum nunc in stipendio maiestatis regie in confinibus Croacie, a podvrgnuti su vrhovnom zapovjednitvu Ivana Kocijana, tada capitaneo supremo maiestatis regie et regni Carniule. Premda su brojevi i podaci koje tajersko-koruki i kranjski stalei 1577. iskazuju na sastanku u Beu o stanju vojske na Krajinama bez sumnje pretjerani, ipak odraavaju donekle stanje posada u obje Krajine u to vrijeme. Naime, suma gannczen Windisch granizen Kriegsuolkh iznosi: 2058 vojnika, i to 584 husara, 250 arkubuzira, 417 njemakih slugu (Teutsche knecht) i 1807 haramija. Najvie je vojnika smjeteno jo uvijek u najveim utvrdama, ali kao i tridesetih godina broj vojnika koje bi trebalo jo dovesti za uspjenu obranu iznosi gotovo treinu ve dovedenih. Na Slavonsku krajinu treba dovesti 654 pjeaka i 359 konja nika, a na Hrvatsku krajinu 821 pjeaka i 727 konjanika. Broj vojnika u posadama na Hrvatskoj krajini je vei nego na Slavonskoj granici. Iznosi 3.696 vojnika (708 husara, 250 arcubuzira, 265 njemakih slugu i 2475 haramija). Najvee posade su u Senju i Bihau, no za obje je utvrde zatraeno jo vojnika. Zatraene svote za uzdravanje posada na obje Krajine vrlo su velike. Za Slavonsku se zahtijeva, odnosno troi 13.804 forinta na mjesec ili 165.648 forinti na godinu, a za Hrvatsku krajinu 20.014 forinti na mjesec, odnosno 240.168 forinti na godinu, to ini ukupno 33.818 forinti na mjesec ili 405.816 forinti na godinu. Ovim ^ brojevima nisu, po svoj prilici, vjerovali ni u njemakom carstvu. Naime, prema nekim tubama krajinika razabire se da je vojnik na Krajini izloen razliitim zloupotrebama koje ga biju sa svih strana. Prije svega, vladar nastoji da na njemu utedi novac. Tako je Ferdinand pokuao 1537 neposredno prije generalne ekspedicije, iskoristiti situaciju i sma njiti mjesenu plau konjanika, plau koja je ionako bila vrlo mala. Saborski poslanici odbijaju Ferdinandov prijedlog i upozoravaju vladara da Mleani plaaju konjanicima 6 forinti na mjesec i posebno opskrbljuju konje, a ioanisti (zapoljevci) povrh toga doputaju svojim vojnicima slobodnu pljaku. Neka, uostalom, to ne ini, jer e tada njegovi konja nici doi u smijenu situaciju: imat e, naime, manju plau od pjeaka! (pjeak tada ima 3 forinta i 20 denara na mjesec)! Upozoravaju takoer vladara da je na trgovima sve skuplje, a plijena uope nema. Tuba to je 1555. upuuju Ferdinadu vniuersi capitanei et waywode in confiniis regnorum Croatie et Sclauonie otkriva zloupotrebe
147 148 149 150 151 152

nikom idu u rat (per locumtenentem banatus nostri ad expedicionem aliquam eos cogi oportuerit). u prvom sluaju dobiva po konju 20 forinti na godinu, a u drugom sec u n u m temporis exigenciam. Prema tome, plae konjanika koji su 1536. u slubi hrvatskih velikaa i plemia iznose 3220 forinti; dakako, u sluaju da su hrvatski veli kai dobili predvieni broj konjanika i plae za njih. Acta comitialia, I, str. 00. Spomenici Krajine, I, str. 3839. ' Spomenici Krajine, I, str. 38. Ferdinand tada plaa konjaniku 2 forinta na mjesec. Acta comitialia, II, str. 95. Acta comitialia, II, str. 445446.
147 141 !4 150 151 l s z

281

vojnih zapovjednika i opskrbnika. Spomenuti kapetani i vojvode uvje ravaju Ferdinanda da su posluni svojim zapovjednicima Lenkoviu i Wildensteineru, ali da usprkos tome s plaom koju dobivaju nee dugo izdrati u slubi. Pojedini konjanik ima svega 7 1/2 krajcara per diem et noctem, to znai 285 krajcara na mjesec, a to je svota s kojom im je zbog skupoe nemogue uzdravati i konje i momke. Ali ni to nije sve. Magister solucionis oduzima svakom konjaniku po krucifer. Te zlo upotrebe nema u Ugarskoj. Osim toga, zapovjednici im oduzimaju plijen koji im pripada, a oni idu po zapovijedi svojih kapetana u susret nepri jatelju kad god ustreba. Kad napasuju svoje konje ondje gdje za to nau priliku, odmah ih zovu pred banski sud. Njihovi konji, dakako, ne mogu biti bez trave, i kad ve idu u obranu domovine, neka ih bar zbog takvih sitnica ne zovu na sud. No najtee im je putovati po plau u Ptuj, gdje ekajui isplatu neki od njih potroe itavu mjesenu plau. Zato mole da i u interesu Krajine plau ponovo primaju u Varadinu. Ovim zlo upotrebama treba pribrojiti i prevare pri isplaivanju plaa, koje nas taju zbog razlike u vrijednosti izmeu ugarskog i rajnskog forinta. Nai me, ako u dekretima nije posebno oznaeno u kojoj se vrijednosti krajike plae isplauju, razlika koja na forint moe iznositi i 40 kraj cara! svrava u depu magistra solucionis ili Kriegszallmaistera. Tako se, na primjer, tue senjska, brinjska i otoaka posada kako teko doekuju plae i kako ih njihovi kapetani varaju, tako da su oteeni za tisue dukata (u platnu, zlatu i novcu). U novcu su, na primjer, ote eni za 8 krajcara na rajnski forint, a ipak moraju dati potvrdu da su primili potpunu svotu. Zato se obraaju Ferdinandu poruujui mu da je krvav njihov znoj i sluba i neka im pomogne u tekoj slubi.
153 154

Izrabljivanje i zloupotrebe pri isplati krajikih plaa postaju tako openita pojava da ulaze i u Capitula ter slubeni zakon od 1578. Haramije se upozoravaju: Akuprem kada mesec konac ima, plaa on hip ne dojde, nekuliku dni ili tjedan pasiva, ter jim a posujenu bude, da plae volnu doekaju, ter prez dopuejna kapitanov ne otido. Taj slubeni zakon odraava i neke krajinike slobode koje nad vojvoda Karlo namjerava ukloniti. Naime, krajinici su oito odbijali a/ da vre javnu tlaku, a nisu se ustruavali opljakati i trgovca koji im je donio robu. Za takav pokuaj, kao i za svau sa svakoga orsaga ljudmi, kanjavaju se zgubljenjem glave. Ista kazna eka onoga haramiju koji pobjegne iz tabora prez dopuejna kapitanata ili iz bojnih redova pred neprijateljem. Ali zakon ne predvia nikakvu kaznu za onog kra jinika koji iz tabora poe na pljaku (na pajda) bez doputenja kape tana. Zato i postaje pljaka sastavni dio krajikog vojnikog ivota i neophodno dopunsko sredstvo za uzdravanje. I vladar i njegovi zapo vjednici raunaju s tom injenicom i esto oklijevaju s isplaivanjem vojnikih plaa, premda se mogunost pljake u neprijateljskoj zemlji za vojnika u drugoj polovici XVI st. Sve vie smanjuje. Ipak najtei problem na itavom krajikom podruju postaje i ostaje jV u XVI st. opskrba i uzdravanje tolikog broja vojnika. Prije svega, Kra155 156 157

Spomenici Krajine, I, str. IM Monumenta Habsburgica, s Spomenici Krajine, I, str. Spomenici Krajine, I, str. Spomenici Krajine, I, str.
158 157

51. I, str. 254, g. 1530. 66. 6667. 67.

282

jina je podruje koje se zbog turskih pustoenja i samo u X V I st. nije moglo prehranjivati. No domai su se ljudi ipak nekako snalazili. Problem se pojavljuje u otrijoj formi s prvim vojnicima koji su stranci u utvrdi u kojoj slue. Opskrba stranih gentes poinje zapinjati u trenutku kad se pojavljuju ti novi konzumenti. Naime, prema poznatom zakonu po nude i potranje na tritu dolazak novih kupaca na Krajinu izaziva, kako emo jo pokazati, nevjerojatan porast cijena, i vojnici ne mogu kupovati robu sa svojim malim plaama, u kojima nije uraunat ovaj veliki porast cijena. Posebne potekoe pri opskrbi nastaju u doba vojnih ekspedicija, kao to je bila ona 1537. ili za dolaska panjolaca 1539. Krievaki sabor 1537. tono popisuje koliko su kola ivea i kamo duni dovesti, slavonski velikai odmah im to vrhovni zapovjednik odredi. Tada se raunalo da e se sa slavonskih vlastelinstava dovesti 260 kola ivea, premda nije bilo odreeno kakve e se namirnice dovoziti. Taj e ive vrhovni zapovjednik Kocijan plaati po ranijim limitacijama i po stvarnoj tadanjoj vrijednosti robe, i to iz svote koja je skupljena u ime ratne dae (dike). Meutim, upravo insurekcija 1537, koja je trajala vie od pola godine, pokazala je slabe strane takvog naina opskrbljivanja. Naime, zemlja je zbog rata neobraena, kmetovi koji su vozili hranu na Krajinu su stradavali, gubili stoku, a roba im nije bila plaena. Zato ubudue treba odrediti da se ive vozi u Zagreb ili Varadin i neka ondje vojska kupuje za svoje potrebe. Tako e se ujedno izbjei nered u dovozu hra ne. Unato prijetnjama plemstvo i na novom saboru 1538. priprema ive za novuvojnu. Davanje ivea za vojsku postaje, kako emo jo vidjeti, plemika obveza. Oba dosad spomenuta naina obrane krajikog podruja ne izazivaju i ne uzrokuju na podruju ostataka neke teritorijalne promjene u tom smislu da se vojniki organiziran teritorij izdvaja ispod jurisdikcije bana i hrvatsko-slavonskog sabora. Dogaalo se dodue da carski vojnici nisu putali u utvrde povjerene im na uvanje kraljevinske inovnike, ali gledan s pravne strane njihov postupak nije bio opravdan, nego nezako nit. Meutim, situacija e se u tom pogledu neto izmijeniti tridesetih godina X V I st., kad se na granicama ugroenih habsburkih zemalja pojavljuju bjegunci s turskog podruja, koji se u novoj zemlji mogu naseliti i naseljuju se jedino kao kolonisti. Razliita imena kojima se u izvorima XVI st. nazivaju ti novi naseljenici oni se nazivaju prebjezi, uskoci, Raani, Srbi i najee vlasi ne odaju njihovo podrijetlo, i, tavie, imena nisu uvijek pouzdana kao kriterij za ocjenjivanje, odnosno odreivanje njihova zanimanja ili staleke pripadnosti. Stoga je potrebno proces naseljavanja prebjega ili vlaha, ukoliko je to mogue, rjeavati pojedinano, bez uopavanja koja mogu zavesti. Prvi pregovori s Raanima iz turskog carstva (e regno Thurcorum) potjeu iz 1529, kad nude svoju slubu Ferdinandu, no njihova ponuda, ini se, nije prihvaena. No prve sigurne vijesti o bjeguncima ne ostavljaju nikakvu sumnju da turski teritorij naputaju vlasi vojnici koji se sa svojim obiteljima ele skloniti u Slavoniju. Ban Ivan Karlovi javlja 1530. Ivanu Kocijanu,
158 159 160 161

Acta comitialia, II, str. 4749. ' Acta comitialia, II, str. 9394. Acta comitialia, II, str. 139. Monumenta Habsburgica, I, str. 193.
160 141

283

tada tajersko-kranjskom vrhovnom zapovjedniku, da su iz Turske doli neki vlasi koji bi htjeli prijei (vt saltum facient), i to mnogi ili pedesetorica, i zato se pismeno obraaju Kocijanu da im dade neka selita kamo bi smjestili svoje obitelji. Ban mu predlae neka ispuni njihovu molbu quia valde boni milites sunt. Obraajui se ponovo Kocijanu, ban Karlovi mu alje spomenute vlahe prebjege, molei ga neka se za njih pobrine budui da hi sunt principales milites et capitales inter Wlahos, qui multa damna fecerunt huic regno et Carinthie donec fuerunt inter Thurcis. Oni su ponovo preli na kranstvo i to god su prije uinili zlo kranima, ispravit e borei se sada protiv Turaka. Primi li ih Kocijan, i svi e ostali vlasi prijei za njima u kranstvo. Uostalom, oni bi se mogli vrlo dobro upotrijebiti za uvrivanje Krajine i tjeranje Turaka. Dakako, ban nema sredstava ni za svoje vojnike i zato alje vlahe Kocijanu da ih smjesti i opskrbi. Istoga se dana obraaju Kocijanu i Bihaani, koji ga mole neka se zauzme za turske vlahe koji su sa svim svojim stvarima prebjegli iz Srba, Unca i Glamoa (quod quidam Wolahy Turcorum, qui commorauerunt in Zerb et in Unacz et in Dlamoch exierunt cum familia sua, vnacum rebus, quas potuerunt unacum ipsis exportare), a vodi ih sin glamokog vojvode Vladislava Stipkovia. On se uputio Kocijanu i vodi sa sobom mnoge harambae i vojnike (et cum eodem plures harombasse et milites), i neka ga dobro primi jer e se jo mnogi drugi turski vlasi povesti za njihovim primjerom i prijei u kraljevsku slubu. Mole ga neka ih iz svoje i kraljevske slube ne alje u slubu drugoj gospodi, quia sine adiutorio regie maiestatis et vestre magnificencie nullo modo possunt esse et uiuere. Ban Karlovi daje ovoj skupini vlaha svoju pratnju i moli Kocijana da posreduje u zamjeni ili otkupu brata glavnika Vukmana, kojega Bihaani dre u zarobljenitvu. Kako su banovo pismo i preporuke Bihaana pisani Kocijanu istog dana, odnose se po svoj prilici na iste prebjege ili uskoke, te na osnovi te injenice smijemo stvoriti zakljuak da veliku skupinu vlaha koji oko 1530. bjee na habsburki teritorij predvode glamoki vlasi, a da su se njima prikljuili i srpski i unaki prebjezi. Meutim, ni Kocijan ne nalazi tako lako kraljevski posjed na koji bi mogao smjestiti ove odline vojnike i njihove obitelji. On se obraa Ivanu Kobasicu, koji je za zasluge u Ferdinandovoj slubi dobio jo poetkom 1530. katel umberak (castellum Sichilberg), i moli ga da pomogne spomenutim vlasima. A Kobasi ne nalazi bolje rjeenje, ve dodjeljuje spomenutim prebjezima posjed Tihoaj, koji tada pripada Petru Erdedu i dio je njegova jaskanskog vlastelinstva. One izmeu vlaha koji su imali familias et pecora prima Kobasi u umberak, tavie, pojedince koji nisu imali nikoga smjeta u svoj kastrum, quai nullum omnino habent refugium. Kobasi moli dalje Kocijana neka
162 163 164 ies 166 167 168

Monumenta Habsburgica, Monumenta Habsburgica, M* Monumenta Habsburgica, Monumenta Habsburgica, Monumenta Habsburgica, Monumenta Habsburgica, 1 utvrdu je Zuemberk. Monumenta Habsburgica,
145 144 I w 144

I, I, I, I, I, I,

str. 411. str. 415. str. 41541. str. 418419. str. 419. str. 251. Dananji naziv za ovaj nekadanji kastrum

I, str. 432433.

284

takve primi u kraljevsku slubu budui da bez plae nee imati od ega ivjeti; on je s njima v e podijelio to je imao, a nije primio plau. Jaskanski katelani doista ustaju u ime svog vlastelina protiv nase ljavanja vlaha ili pribjega (Pribeg seu Volahe) na podruju lipovakog kastruma. Oni se bez svog gospodara ne usuuju dati doputenje za naseljavanje, a ako ih Kobasi ipak naseli, moe se iz toga izroditi mno go zla. Kobasi, koji nema drugog rjeenja, ipak ih naseljava i zato preporua nove naseljenike zatiti i obrani Kocijanovoj. Zumberaki su uskoci, meutim, izloeni i napadima Jurja Guia, upravitelja kneza Stjepana Frankapana, koji se protivi da se Husskhokken nasele i u Zumberku. Premda jaskanski katelani ponovo ustaju zabranjujui Kobasicu naseljavanje Thwrwk Olahokath prebegwketh (Trk olhokat prelegeket = turski vlaki prebjezi), ipak ova skupina vlaha ostaje u Zumberku i ini tako prvu poznatu i pismeno zajamenu grupu koloniziranih prebjega na vladarevu (stvarno velikakom!) posjedu.
169 170 171 172

Ipak smjetaj ove skupine prebjega nije 1530. bio tako osiguran kako je vladar mislio. Kobasi, naime, umire, a njegova udova i sin protive se da vlasima prepuste umberak. Sukob se izmeu Margarite i uskokih vojvoda toliko zaotrava da prijete njezinim sinovima smru. Uskoki se heubter vnnd weiwoden pojavljuju pred kranjskim upravi teljem Lambergom s pitanjem hoe li dobiti umberak. Upozoravaju na ir armuet vnnd eilend i izjavljuju da e biti primorani da na drugom mjestu trae sjedita dan sy khunten nit hungers sterben. etvorica waiuoda ber dieherausgeuallen Turckhen to su: Vuk, Milak, Resan i Jurej, kako se sami potpisuju obraaju se zatim neposredno Ferdi nandu^ ale se da su ve etiri puta uz velike trokove slali poslanike na dvor. Njihove su albe, posve razumljivo, opravdane, jer su sambt allem vnnserm gesinde vnd furnemblich der ain tausennt khnechten pod vedrim nebom i na pustoj zemlji i u takvom stanju ne mogu doe kati zimu, pa e biti primorani da se zajedno s obiteljima presele na drugo mjesto. Zaklinju Ferdinanda da im prije zime dodijeli noch ai nem erdrich, dar auff wir vns zu erhallten hetten. I Ivan Pichler se obraa vladaru zbog husskhokhen oder herobergefallnen T h u r k h e n molei ga da im to prije nae smjetaj jer neprestano pljakaju po metlikoj okolici. Najzad je, ipak 1534. isplaena neka svota Kobasievoj udovici za umberak i krajiki kapetani, kojima je povjeren posao oko smjetaja uskoka, javljaju da su poeli die herobergefallen Thrkhen vnndterzebringen. A l i ubrzo se pokazalo da je to vlastelinstvo premalo za sve prebjege. Komisari su ustanovili das wier auf dennen grundt vnnd hueben, so gen Sichelberg gehorundt vnnd gediennt, nit den hal ben tail vnndergepracht heten mugen werden, dan wier selbst nicht gemaint, das der hervbergefallnen souill waren, nemblich vber vier halb hundert hawsser, in manigen hawss zu vier vnnd fnf brueder! Zato
173 174 175

>

Monumenta Habsburgica, I, str. 434. Monumenta Habsburgica, I, str. 437. Monumenta Habsburgica, I, str. 441. Monumenta Habsburgica, I, str. 443. A. Ivi, Dolazak, uskoka u umberak, N. dj., str. 117118. . dj., str. 118.
169 170 171 172 173 174

Vj. Zem. arkiva, IX, 1907, str. 116.

285

spomenuti kapetani trae za uskoke nova mjesta za naseljavanja i ondje zapinje. Ferdinand je, dakako, primoran, pogotovo u tako tekoj situaciji, nagraditi bar neke uskoke vojvode. God. 1535. daje svom vjernom i dragom Radovanu Preradoviu pravo da svoj posjed u Gusincima (na umberakom vlastelinstvu) uiva po svim onim povlasticama kao i os tali uskoci tj. osloboen je od plaanja svih javnih podavanja na 20 godina smije ga zadrati kao nasljedno dobro. Iste godine izdaje Ferdinad jo dvije darovnice, dvojici od etvorice vojvoda koji su se potpisali kao voe prebjega 1533. To su Resan imaPrvi dobiva, kao i ostali prebjezi, 20-godinje novi i Juraj Radivojevi. osloboenje od aller zins, dienst, zehent, robat vnd stewr na selitima i zemlji koja im je predana, a tri selita koja je posebno dobio smije zadrati kao nasljedno dobro. Ferdinand mu tako naplauje uslugu koju mu je uinio jer je vodio den lewten, so sich khurtz verschiner zeit samb iren freundten, weib vnd khindern aus Bossen von den turkhischen zwanng in vnser gehorsamb vnd vndterthenigkait ergeben. Radivojevi dobiva jedno selite u Soici za plemenito, zajedno s desetinskim prihodom i ostalim povlasticama koje uivaju svi uskoci. Ferdinand nagrauje i Vuka Popovia, posrednika in der hanndlung mit denen von Serb i Turnova uhodu (khundschafter). Spomenuti vojvode se kasnije pojavljuju pred Ferdinandom s novim molbama. Meutim, u Zumberku je bilo tako malo zemlje da uskoci iz Srba jo 1538. nemaju stalna sjedita. Zato te godine vnterthenigiste gehorsamiste diener und weiuoda der endtsprungenen von Serb alju Ferdi nandu supplication da im ein ortt oder maistat in ieren landen vergunnen oder auszaigen lassen, da allain vnser armb weib vnd Khindt sich erhalten vnd wonen mgen. Spremni su boriti se na Krajini protiv Turaka dan i no. I borit e se protiv Turaka na isti nain na koji su oni, Turci, njih primoravali da se bore protiv krana. Oskudijevaju na hrani, a imaju obilno privilegija i sloboda; zato ga jedino mole da im za podijeljene povlastice (fraihaiten) izda, kao to je to uinio i drugim prebjezima, posebnu ispravu (in pergamen) i zapeati je svojim pea tom. Ferdinand doista izdaje 1538. zbog vjerne slube kapetana i voj voda srpskih ili rakih (capitaneos et vojvodas Seruianos seu Rascianos) i njihovih ljudi privilegij o ve prije podijeljenim povlasticama. Naime, svaka obitelj (koja dakako stanuje u jednoj kui i pod jednim krovom i na jednom zemljitu) treba, moe i smije tijekom 20 godina slobodno i bez plaanja bilo kakvog poreza, zakupa ili podavanja na naim pos jedima i zemljitima koje im je doznaio spomenuti vrhovni zapovjednik boraviti, obraivati zemlju ili je dati obraivati primajui od nje plo176 177 178 179 180 181 182 183 184

N. dj., str. 120121. Monumenta Habsburgica, II, str. 510. A . Ivi, n. dj., str. 122. N. dj., str. 123124. N. dj., str. 125. N. dj., str. 125126, 126127. N. dj., str. 128129. Spomenici Krajine, I, str. 46. IH T O je Nikola Jurii.
177 171 179 M 181 m 183

286

dove i sve koristi, (i to) bez kakva smetanja i suprotstavljanja. Na dalje, svaki kapetan ili vojvoda koji e sluiti s 200 ljudi dobivat e godinju plau 50 rajnskih forinti, a od turskog plijena predavat e vladaru samo gradove, varoi, kastrume, utvrde, kapetane i vane osobe, dok preostali plijen ostaje njima. U sluaju da ratuju kao carski plaenici, tada su duni predati treinu plijena. Vladar e ih, ustreba li, od tog novca otkupljivati. Pokau li se kao dobri i vrijedni vojnici, nagradit e ih jo veim povlasticama. Ova je povlastica vrlo zanimljiva jer, meu ostalim, pokazuje kako se Ferdinand ne obvezuje da e u svakom sluaju uzimati uskoke u svoju slubu kao plaenike te ih stvarno na taj nain postavlja u vrlo teak poloaj. Jer prebjezi koje vladar ne uzme u svoju slubu morat e ivjeti ili od svojih posjeda ili e se snalaziti na drugi nain, na primjer trgovinom. Da se upravo na taj nain prehranjuje velik broj uskoka, svjedoi Ferdinandov privilegij iz 1548. koji je stvarno potvrda povlastica koje su i dotad uivali. Naime, Ferdinand nalae banu Nikoli Zrinskom i svim drugim u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji da ne sme taju njegove, tj. kraljevske uskoke, quominus possint pro rebus et negotiis eorum expediendis ultro citroque per rgna et dominia nostra proficisci. Oni su mu vjerni i zato eli vt Vskokos, fidles nostros, ubilibet in ditione nostra habitantes, per rgna, dominia et prouintias nostras ac loca nobis subiecta libre et sine aliquo impedimento, molestatione, retentione et perturbatione ultro citroque proficisci, versari et negotiari permittatis, vos ipsi et ab aliis, quibus imperandi potestatem habetis permitti faciatis. Dogodi li se da koji uskok prebjegne k banu, neka ga odmah alje Ivanu Lenkoviu, koji vri ast i uskokog kape tana. I dok vladar vodi dalje pregovore zbog smjetaja vlaha ili prebjega, njima esto ne preostaje drugo nego da se prehranjuju pljakom. To im utoliko lake polazi za rukom to jo uvijek nemaju nad sobom nikakvog zapovjednika. Novi pregovori izmeu Ferdinanduvih ljudi i prebjega potjeu iz 1538. Trojica vojvoda Radooj, Pavko i tipanj>Graf nude biha kom kapetanu Erazmu Turnu^da e sa svojih'500 vojnika (guetter man nen) prijei u Ferdinandovu slubu. Oni se nude i velikom kapetanu Mikuli, tj. Nikoli Juriiu, i ele, kako piu, sluiti kranstvu i kralju za kojega su uli da voli vitezove (das dein khunig ritterlich leut lieb hat). Mole, kao i dotadanji vlasi, da im oznai mjesta na koja bi sklo nili svoje ene, djecu i stoku. S istom se molbom obraa Nikoli Juri iu i vojvoda Ivan Pejak, koji ima uz sebe 150 gueter manner auf
185 180 187 188 189 190

unaquaque familia, quae scilicet in una domo et sub uno tecto et super uno fundo habitaverit, debeat, possit atque valeat per viginti annorum spatium continue libre et sine aliqua censuum et affictuum quorumcumque solutione in dominus nostris et locis per dictum generalem capitaneum eisdem assignandis degere et fundos colre seu coli facere, fructusque et emolumenta quaecunque exinde percipere, omni impedimento et contradictione cessante. i* spomenici Krajine, I, str. 56. i Ut non solum hoc uno eis concesso priuilegio merito gaudeant, sed etiam majorem et ampliorem fauorem et gratiam tarn apud nos quam totam christianitatem inire possint. Monumenta Habsburgica, III, str. 300301. Monumenta Habsburgica, II, str. 387. Monumenta Habsburgica, II, str. 380.
185 87 88 89 1M

287

v,

deines khunig diennst. I on e, kako obeaje, biti vjeran sluga. Svoje molbe Juriiu predaju uskoci Vuku Popoviu, koga, kako smo vidjeli, i Ferdinand nagrauje za uspjeno posredovanje. Nato Jurii preuzima na sebe dunost da Ferdinandu preporui spomenute Syrffen i prilae uz svoje pismo i kopije njihovih turskih, odnosno srpskih pisama. Smatra da bi im vladar morao poi u susret i zato mu predlae mjesta na kojima bi ih mogao naseliti i uvjete pod kojima bi mogli sluiti. Najzad polazi kapetanu Turnu za rukom da uz pomo bana Petra Keglevia i anderen crabatischen grafen prevede na habsburko po druje die leut von Serb, mit denen ich den ganzen sumer gehandlt oder practiciert. Meu doljacima ima i istarskih ia (jssterchischen Zittschen), koji su se do tog vremena zadravali kod Obrovca, ali oni nisu, poput gornjih ljudi iz Srba, dobili jo privilegij od vladara i nije im dodijeljena nikakva zemlja za nastavanje. Turn moli Ferdinanda neka ove siromane ljude smjesti na neko mjesto jer im je zima na vratu. U novom pismu javlja da su ga prebjezi iz Srba zamolili za vojniku pratnju kako bi nesmetano mogli prijei sa svojim obiteljima i stokom, jer je bosanski paa saznao njihove namjere. I jedna i druga skupina prebjega spremna je ostaviti vladaru svoje obitelji kao jamstvo ili taoce ukoliko sumnja u njihove iskrene namjere. Pri prebacivanju e im pomoi uz bana i knez Juraj Frankapan Slunjski. Zaista su uz pomo hrvatskih knezova (Slunjskog, Zrinskih i Blagajskog), koje Ferdinand za to pohvaljuje, prebaeni potkraj 1538. capitanei et uoyuode Rasciani "" siue Seruiani atque Valachi, quos vulgo Zytschy vocant sa svim svojim "" stvarima na kransko podruje. Kad Nikola Jurii o tome izvjetava vladara, onda tono razlikuje dvije grupe prebjega: jedno su Sirfi, J, j dakle bjegunci iz Srba na Uni, a drugo su vlasi, welche bei uns allt - ' 6 m e r genennt sein, tj. istarski Cii. Meutim, na tadanjim opustoenim hrvatskim vlastelinstvima bilo je teko pronai pogodno mjesto za naseljavanje novih prebjega. Zato kraljica Ana predlae da se pregovara s Frankapanima kako bi ih smje stili u njihovoj pustoj Vivodini. Bude li se Stjepan Frankapan opirao naseljavanju neposlunih vlaha, neka mu kau da e vlasi dobiti sposobne zapovjednike. No zapovjednike ne dobivaju tako brzo. Jo 1540. haben die alth vnnd neuen hervbergefallnen khein habtman, tako da se gross irrung wnd zwitracht zwischen den armen vnnderthanen vnnd inen taglich zuetregt. Nikola Jurii i drugi Ferdinandovi ljudi nastoje stare i nove prebjege naseliti na imanjima nekih hrvatskih velikaa, ali se pregovori razbijaju. Jurii se boji da bi se zbog toga prebjezi mogli vratiti u Tursku. Treba im se to prije postaviti ain tauglicher haub tman s pristojnom plaom. Uostalom, neka vladar isplati Ivanu Pichleru umberak i neka se itavo vlastelinstvo tada preda njima. Prema izvje taju Ivana Ungnada iz 1541. uskoci tako napadaju, pljakaju i ubijaju ^
101 192 193 194 105 106 107 198 190 200

Monumenta Habsburgica, TJ, Monumenta Habsburgica, II, i* Monumenta Habsburgica, TJ, * Monumenta Habsburgica, II, i' Monumenta Habsburgica, II, Monumenta Habsburgica, II, " Monumenta Habsburgica, n , Monumenta Habsburgica, II, w Monumenta Habsburgica, II, * A . Ivi, n. dj., str. 137.
191 m 3 1 194 19s

str. 390391. str. 390391. str. 392393. str. 405. str. 407408. str. 408. str. 441. str. 466467. str. 479.

288

okolne kmetove da im je nemogue i dalje stanovati uz uskoke. I Ungnad je jedva s njima pregovarao. Jedino su novi prebjezi nali mjesto oko Ogulina, na vlastelinstvu Stjepana Frankapana. No nevolja nije bila samo u tome to uskoci jo nisu imali svog zapovjednika. Ivan Lenkovi, koji je 1546. i uskoki kapetan, javlja Ferdinandu da se umberaka utvrda dakle jedino sigurno stanovanje koje im je dodijeljeno raspada, tako da se u njoj ne moe stanovati. Zato Ferdinand nastoji idue godine kako bi za smjetaj nenaseljenih uskoka (underbringung der unangesetzten usskhokhen halben) otkupio vlastelinstvo Mehovo. Od mnogih grupa prebjega ili uskoka to su naselile umberak danas po sauvanim dokumentima znamo samo za neke. Neke vijesti iz XVI st. upuuju na to da vlahe ili prebjege primaju na svoja imanja i hrvatski, odnosno slavonski velikai. Plemstvo se u cjelini, dakle sabor uglavnom bori protiv tih privatnih vlaha, prije svega zato to ih vla stela unajmljuju i naseljuju da u njihovo ime pljakaju vie susjedne posjede nego neprijateljski teritorij. Poznat je primjer Ilije Gregorica, koji je po svom poloaju privatni uskok ili vlah i koji je zarobljen na takvoj pljakakoj akciji, ali je, dakako, i na drugim vlastelinstvima bilo vlaha. Slavonski se sabor, na primjer, 1565. obraa Maksimilijanu II s molbom da ne dopusti da Wolakos vel Wzkokos in bona claustri Lepaglawa inhabitantes ostanu i dalje ondje. Neki su uskoci ubili 1565. varadinskog podupana Petra Orehovakog, pa je otpor protiv tih vlaha-ubojica tada openit. Zato sabor 1567. stvara zakljuak da ban i podupani kazne vlahe prebjege ili Raane (profugi Walachy vel Rasciani), bez obzira na to iji su podlonici, ako im se dokae da su poinili neku nevjeru (infidelitas). Uskoci su takoer sluili Petru Kegleviu u borbi protiv Sekela, a i Kereenj je na svom dobru naselio prebjege, oito s istom namjerom. U poetku i sami vlasi ne znaju kakvi ih uvjeti ivota ekaju na imanjima hrvatske vlastele. Kocijanu se ve 1530. tue Martulozi, fidles seruitores vestre dominacionis tanquam domino iz Vinice (na Kupi) kako im je nemogu ivot na vlastelinstvu kneza Jurja Slunjskog. Knez im, dodue, doputa da se slobodno nasele na njegovu posjedu (ut nos pacem abemus in ipsius dominio), ali je zapovjedio da im nitko s njegova vlastelinstva (per totas ciuitates et villas) ne smije dati hranu ili pie, niti ih smije pustiti u svoje kue. Oduzeo im je Turkinju koju su zarobili, premda ih je on, Kocijan, uvjeravao da je plijen koji uhvate njihov. Pitaju zato Kocijana hoe li ih uzeti u svoju slubu kao plaenike jer su siromani. Konja su mu prodali jer je rekao da je za njegova prijatelja, i stoga im je vrlo ao to je za njih izjavio da su pastiri i zli ljudi (ut
201 202 203 204 205 206 207 208 209

Monumenta Habsburgica, III, str. 45. N. dj., str. 143. Spomenici Krajine, I, str. 710. M* Acta comitialia, III, str. 116. Acta comitialia, III, str. 116. Vt proscribantur Walachi homiciae more solito. Acta comitialia, III, str. 163. Na saboru u Zagrebu 2. VI 1572. (Acta comitialia, III, str. 347) tue se Mihajlo i Luka Sekel contra quosdam Wzkokos ipsius domini Matthiae Keglewych, qui multa mala et damna depredationesque in bonis ipsius domini Michaelis Zekel facerent. I 1569. tue se na saboru multi nobiles regnicole contra Walachos in bonis dominorum Kerecheny sub arce Zelyna commorantes ac in seruitiis domini Petri K a stellanffy existentes. Acta comitialia, III, str. 248. Monumenta Habsburgica, I, str. 463.
202 2 0 1 205 2 207 2 0 8 209

ig

Arhivski vjesnik

289

sumus pastures et non sumus boni homines)! Dodaju da su svi ljudi koje f** su doveli iz Turske pokrteni, osim neke ene koju su poslali Lambergu. Prema tome, hrvatski se velika eli rijeiti vlaha, koji ne slue njemu, nego krajikim zapovjednicima, a ipak sjede na njegovoj zemlji. Vlastela tite na taj nain svoje podlonike, jer su vlasi siromani i nerijetko su primorani da se prehranjuju pljakom. U takvim uvjetima postaje odnos izmeu vlaha i hrvatske vlastele neprirodan, utoliko vie to i vojniki zapovjednik koji ih je naselio i pod ijim bi zapovjedni tvom trebalo da ratuju zahtijeva od njih takoer usluge. Stoga nije sluajno da prebjezi radije izbjegavaju imanja hrvatske vlastele i da su * zaista rijetke skupine poput vlaha u Priliu i Rosopajniku koje 1544. naseljuju Nikola Zrinski i Stjepan Frankapan. Oni su jo prije 1544. u pokoju prebivali na spomenutim imanjima, a tada se obratie 20-orica, oito kunih starjeina, knezovima proeci od nas vsi kupnice, s kom slubom bi imili nas sluiti. Knezovi su, videi da bi radi u naem gospodstvu stati i nas pravo i verno sluiti, odredili ovako njihovu slubu: oni imaju od naih zemal sluiti kad i kamo koli bude od nas zapoved imili, da imaju na etu ili na put priti. Ako im vlastela daju brano, tj. opskrbu u ratu, onda im pripada i polovica plijena; a ako bi kada poli na put od svojim brani, da nam imaju od vsega dobitka mala i velika treti del dati; i da nam budu duni desetinu od janjac davati; a oni da su slobodni oda vsih odavkih, inih dohodak i sluab malih i velikih. Smiju naseliti i nove junake uz iste uvjete. Gore prikazan proces naseljavanja turskih prebjega jo jednom potvruje kako se u X V I st., u ratnoj atmosferi, koja daje tom stoljeu najsnaniji peat, upotrebljava svaka vojnika ruka. Prednjai, dakako, vladar, od kojega i plemstvo oekuje najvee rtve za obranu njegovih kraljevstava. Stoga je i broj kraljevskih vlaha, prebjega ili uskoka u usporedbi s privatnima znatno vei i uskoci kao carska vojska nemaju beznaajnu ulogu u carskoj vojsci u tom stoljeu. Njima, na alost, kao to je poznato, pripada zasluga da su svladali prve buntovnike odrede 1573. Opisani poloaj kraljevskih uskoka, koji su opskrbljeni gotovo plemikim povlasticama, daje odgovor na pitanje zato pobunjenici 1572/73. tee da ih privuku na svoju stranu kao saveznike i zato, s druge strane, dubok jaz dijeli jedne od drugih. Gregori i njegovi
210 211 212 213

R. Lopai, Urbaria lingua croatica conscripta. Hrvatski urbari, i, MHJSM V, 1894, str. 381382. Vrlo su zanimljiva imena ovih prilianskih vlaha. To su: Mihovil Sestri, Matko Suranovi, Petar Rospovi, Jakob Sestri, Vid Simunovi, Petar Radanovi, Jandrija Basarovi, Radi Zekovi, Radivoj Subai, Ivan Strahajevi, Mili Dubrovi, Juraj Zelenkovi, Petar Zelenkovi, Juraj Dumi, Matija Kolan, Toma Sestri, Pa val Sutilovi, Jakov Pavii, Mikula Duri, Andre Lui, Ivani Basarovi, Paval Cali, Ivan Milinovi, Grgur Sutilovi, Radi Labanovi. i ako bi otili napridovati, ili na to stati, k sebi na zemlju nau ki junakov prieti, to dopuenje od nas imaju prieti i me ja se postaviti s tom slubom, kako ostali, kako je zgora pisano, javivi se nam ili naim oficialom. i ako bi se prigodila ka koda od nih u n a e m gospodstvi, kako bi se oito znala, da ote katigu prieti, ke budu dostoini. Kao to je poznato, umberaki uskoci povezani su s Gregoriem preko Marka Noine iz Stojdrage. On je nosio uskocima od Ilije pismo (F. Raki, Graa, str. 266). Svra je u istrazi najvie optuivao Noinu tvrdei da ga je vidio Na Vidmu i u o kako je nagovarao Gregorica da uskocima napie pismo. Noina nastoji pobiti optuzue protiv sebe, ali mu to ne polazi za rukom. Jer su ga, meu ostalim, vidjeli kad je po magao pljakati baniine stvari u Cesargradu (Grada, str, 264); a znalo se da ga je Gre gori upotrijebio kao glasnika umberakim uskocima.
210 211 2 , 2 213

290

drugovi, dakle vojnici na privatnom vlastelinstvu, sanjaju oito o usko koj slobodi i njihove povlastice koje im moe dati samovTadar postaju cilj pobunjenikih tenji. A l i vlah ili uskok koji je ve dobio povlastice ne moe ii natrag. Povezivanje s buntovnim vojnikom na privatnom vlastelinstvu ugrozilo bi njegov odlian poloaj i zato ne misli na to da se odazove Gregorievu pozivu. Tek nekoliko ovaca koje uskoci alju Gregoriu na dar dokaz su da su saznali za buntovnike planove, ali nisu i obeali da e im se pridruiti. A o nekom povezi vanju kmetova s uskocima u X V I st. nije moglo biti govora. Uskok je otkad se pojavio u kranstvu, to zbog potrebe, a to zbog zanata, pljakao podlonika ili kmeta gdje god je stigao. Zato je ideja buntov nika da se povezu s uskocima, posebno sa umberakim prebjezima, mogla nastati samo unutar kruga vojnikog vodstva bune, dakle Grego rica i njegovih kapetana, koji su bili uvjereni da e ipak, pa makar i silom, pridobiti uskoke za sebe. To je bila jedna od najkobnijih zabluda vojnikog vodstva. Kraljevinska vojska. Bilo bi neobino kad u XVI st., dakle u doba kad je itav javni ivot u hrvatskim zemljama usmjeren na obranu protiv neprijatelja, plemstvo u cjelini ne bi bilo spremno da od svoje strane pridonese materijalne rtve za obranu. Velikih mogunosti, daka ko, nije bilo, jer je to ve pomalo doba kad na bojnom polju odluuje vojnik plaenik, a ne kmet, koji samo ad hoc postaje, sasvim jasno, lo vojnik. Valja, prema tome, oekivati da e u krajnje tekim sluajevima plemi pristati i na to da jedan dio svojih za borbu nespretnih i ne vjetih podlonika dovede pod svojom zastavom na bojno polje. To su slua jevi kad se podie ustanak (insurectio ili generalis expeditio, exercituatio contra generalem hostem), o kojem za Habsburgovca prvi put u Slavo niji govori krievaki sabor iz 1528. Budui da slavonsko plemstvo nema dovoljno iskustva u ratu s Turcnna, uvjereno je da e brojnou eta djelovati na neprijatelja i stvara doista neobian zakljuak: u rat treba da idu pod vodstvom odreenih ljudi svi oni za koje se smatra da su
214 215 216

214 Noina daje imena 4 uskoka koji su poslali Gregoriu na dar ovce (Graa, str. 286287). 215 N a i n ratovanja, odnosno dunost dovoenja svojih banderija, bila je, sasvim razumljivo, ureena i u X V st. Ma utvrivanje se v o j n i k e dunosti velikaa i plemstva posebno pazi nakon Matijaeve smrti. Naime, plemstvo smatra da je oorana zemije osnovna dunost vladara i zato mu u l. i:l4aa. doputa da sazove exercitus generaub kad stipendiati regales exercituantes nisu dovoljni. A i u sluaju nevolje domini pre lati et barones banderiati regnique nobiles ne treba da idu ultra metas. Ako kraij ide lino u rat, tada podiu i svi prelati i baruni banderiati svoje banderije, a u e ^ . . vero barones banderia non habentes, juxta honoris et facultatum ipsorum exigentiam ac numerum jobagionum ipsorum, exercituare debebunt. itav banderij ima tada 400 voj nika, od kojih su polovica armigeri, a polovica homines exercituantes leuis armaturae, vulgo huszarones nuncupati. God. 1492. odlueno je da nobiles i posjednici minoris status alju od svake itave porte jednog pristojnog konjanika, a piemiiu jednoselci od svake desete kurije. God. 1498. ponovo se vrlo detaljno odreivalo kaicve su v o j n i k e obveze prelata koji su zbog primanja desetine i posjeda duni prema oroju podlonika povesti svoje banderije u rat. Tada je promijenjen i broj vojnika koje do vode posjednici bez banderija, tj. od svake 24-e porte po l husar. Meu duhovnim licima koja su duna dovesti banderije u rat nalazi se i zagrebaki biskup <banaenuiu unum) i prior vranski (takoer 1 banderij); kraljev banderij ima tada 1000 ljudi, a banus Croacie dri samo banderium unum, dakle 400 ljudi. Prema l. 6:1507. kraij ex veteri consuetudine treba da dri 1000 konjanika svi treba da budu Hurigari! i to 400 na svom dvoru, a 600 na granicama drave prema Turcima. Vidi: Cfpus iuris hungarici, i (Millenniumi emlkkiads), Budapest 1899, str. 490, 492, 604. i 692. 2i* u varadinskoj upaniji je kao leuator gencium et ductor earundem odreen Pavao Ratkaj, a u zagrebakoj Ivan Katelanovi ; ete iz Svetac ja vodi sam viceban Ivan Svetaki, a iz krievake i virovitike upanije Emerik Brada i Petar Keglevi. Vidi: Acta comitialia, I, str. 150.

291

sposobni za noenje oruja! Smrtna kazna eka onoga koji odbije da se prikljui kad vojskovoe pozovu u rat nosei krvavi ma. Od svih su dravljana izuzete samo udovice plemia jednoselaca (nobilium unius sessionis), koje smiju ostati kod k u e . Oito je i za samo slavonsko plemstvo bilo dobro da do ostvaravanja tako zamiljene insurekcije ipak tako skoro ne dolazi. Naime, insurekcijska vojska ratuje samo unutar kraljevinskih granica, dakle duna je braniti zemlju, ali ne i napadati neprijatelja. No sve da je i dolo do kakvog sukoba u zemlji, Turci bi lako svladali gomilu koja uglavnom nije znala kako se dri oruje, ako ga je, naravno, imala. Stoga se takav zakljuak o opoj dunosti ratovanja na slavonskom saboru u XVI st. vie ne ponavlja. Krievaki sabor 1537. mnogo treznije raspravlja o vojnikoj dunosti slavonskog plem stva^ Ferdinand je priznat kao vladar, Kocijan je ve odreen za vrhov nog vojskovou namjeravane vojne protiv Turaka i slavonsko plemstvo, uvidjevi opasnost koja prijeti kraljevstvu, stvara zakljuak da se odmah skupi 8000 konjanika i 200 pjeaka. A l i neka brigu o skupljanju i zapo vjednitvu nad njima preuzm|i Ludovik Pakraki (Pekri), koji je tada kandidat i za bansku ast. Preostali velikai i plemii treba da na svakih deset selita (de singulis decern sessionibus) opreme po jednog pjeaka isto vrijedi i za plemie jednoselce te neka ih poalju kad ih vrhovni vojniki zapovjednici pozovu. Nastane li jo vea potreba, neka se cjelokupno plemstvo pripremi za ustanak protiv neprijatelja. Pono vni sabor u Krievcima iste godine tono odreuje koliko su konjanika duni dovesti slavonski velikai i neki plemii i prelati. To su njihovi banderiji, koji prema procjeni sabora broje 1590 vojnika. Zanimljivo je da najvie konjanika, tj. 300 treba dovesti zagrebaki biskup, dok po 200 konjanika imaju banderiji Ludovika Pakrakog, Gapara Ernuta (vlasnika Meumurja) i Petra Erdeda. Comes Zryniensis i Toma Nadad imaju po 100 konjanika, isto toliko Ladislav More i Franjo Bacan (Bathyany), dok svi ostali imaju mnogo manje banderije. Zagrebaki kaptol treba dovesti 40 konjanika, a azmanski samo 20 ljudi. Zanimljivo je da je de bonis castri Zomzedvara trebalo dovesti 32 konjanika, a de ~X castro Zambor 25 konjanika. > Nakon neuspjele Kocijanove vojne ponovo se raspravlja o boljem nainu obrane. Plemstvo je spremno, videi vladareve rtve, da mu pomogne i zato ponovo stvara zakljuak o vlastitoj konjici koju e poslati uz kraljevske ete. Naime, svaki e posjednik, bez obzira na stale, na svakih 36 podlonika, dati po jednog lako oruanog konjanika (loricatum, galeatum, clipeatum et hastatum ac frameatum). T i konjanici mogu ostati u slubi itavu godinu. Vladar nije osobito oduevljen
217 218 219 220 221 : 222

Leuatio autem ipsarum gentium isto modo fieri debet, quod vnusquisque domi norum prelatorum videlicet et secularium et regni nobilium, similiter quilibet virorum ecclesiasticorum, monachorum videlicet scolarium, item ciuium et oppidanorum, necnon colonorum, qui videlicet ad sumenda arma apti et idonei iudicari possint, neminem excipiendo, tempore aduentus predicti generalis hostis, armata manu insurgere atque ipsi hosti resistere debeant et teneantur. Acta comitialia, I, str. 150151. Obveza, posve razumljivo, vrijedi i za velikae koji imaju banderije. Acta comitialia, II, str. 3133. Acta comitialia, II, str. 48. Prema tome, zagrebaki biskup nema u X V I st. itav banderij, tj. 400 ljudi, kao to je imao u X V st. . , Acta comitialia, II, str. 95.
1 1 7 218 2 1 9 220 2 2 1 222

292

tim saborskim zakljukom i zahtijeva od plemstva da od svakih 25 jobagiona poalju po konjanika. No kako je u to vrijeme odbio prije dlog plemstva da sam lino ide u rat, sabor se ne obazire na njegovu elju, ve 1538. obnavlja isti zakljuak. Spomenuti se krievaki sabor vrlo detaljno bavi problemom obrane. Rije je, dakako, o obrambenom ratu, u sluaju kojega su duni, kako sabor predvia, ako je vrlo velika opasnost, svi regnikole ne samo lino poi u rat nego sa sobom dovesti i 1/5 svojih kmetova. Ako je jo vea opasnost, onda treba da se prijave sa svim svojim kmetovima pod zastavu kapetana kraljevstva. Na sline emo zakljuke o dunoj pripravnosti kmetova naii i na kasnijim slavonsko-hrvatskim saborima, ali je vrlo karakteristino da se stvaraju pro futuro, tako da do stvarnog odaziva vrlo vjerojatno uope ne dolazi. Stoga ne iznenauje prijedlog koji 1567. upuuje vladaru slavonski sabor, traei od njega da se takva dunost dovoenja konja nika i uope vojnika ukine jer nisu nikad ni bili upotrijebljeni, a i ima ih vrlo malo. Na zajednikom je pounskom saboru idue godine iznesen slian prijedlog, naime, da se dunost insurekcije zamijeni porezom! Razlozi su vrlo jednostavni: podlonici, od kojih bi svaki peti trebalo da ide u rat, uglavnom su nesposobni, a i plemii su esto bolesni i stari i odviknuli su se od oruja. Dakle, neka se sposobni popisu i neka ekaju na poziv, a nesposobni, udovice i siroad neka prema svojim mogunostima plaaju taksu. Neka se mjesto kmetova vojnika uplauje poseban porez, koji e se odmjeravati prema broju porta. Porezom e se plaati plaeni vojnici. Najzad, neka velikai i prelati, koji prema starom obiaju idu sa svojim banderijima u rat, budu takoer spremni za rat i neka pretpostave javne potrebe svojim privatnim poslovima. I oni e mjesto podlonika vojnika plaati posebnu taksu. Prema tome, upravo u godinama bune plemstvu i vladaru postaje jasno da seljak koji nije navikao na oruje vie smeta u ratu negoli koristi, i zato ga uklanjaju. Tako se plemstvo oslobaa dunosti da pod svaku cijenu tjera svoje ljude pod oruje. To je novost koja u prvo
223 224 225 226 227 228

Acta comitialia, TI, str. 97. Acta comitialia, II, str. 140143. Conclusum insuper est, ut universi domini, nobiles ac regnicolae continuo pa rati se in bellum teneant, ut si hostis ipse maioribus viribus atque copiis viscera regni intraverit, aut Castrum sive fortalitium aliquid obsederit et ncessitas ipsa postulaverlt, mox viritim et cum quinta parte rusticorum, vel autem necessitate ipsa magis exlgente, cum pleno numero (prout iidem rustici per dicatores numerati fuerint) armati insurgere et penes capitaneum regni iUo, quo opus fuerit et quo domini bani iusserint, sine mora proficisci debeant et teneantur. u 5 . Cl. (Capitaneus bellum quomodo promulget) se nastavlja: Dum autem haec necessitatis insurectionis accesserit, dominus capitaneus regni, accepta informatione et commissione dominorum baronum curet ad singulum iudicem nobilium unum specialem ad idque idoneum hominem mittere: 1. Penes quem ipse iudex nobilium in suo processu seu iudicatu prociamationes superinde facere huiuscemodi gentes per omnia remdia levare tenebitur. 2. Quas tandem idem homo domini capitanei ad loca necessaria ducere debebit. Acta comitialia, III, str. 172. Monumenta comitialia, V, str. 214. lanovi sabora tvrde vladaru; Et ex plebe quidem maior pars ad bellum inhabilis et inepta sit, nobiles vero permulti vel aetatis vitio vel morbo ita detineantur, et inter illos etiam multae viduae et orphani sint, ut comparere ipsimet non possint, apud multos vero neglectus et desuetudo ermorum interueniat. Quod vero ad quinti cuiuslibet coloni personalem insurectionem spectat, quia nullius momenti et securitatis in bello illi esse possunt, videretur suae Maiestati pro illis ratione portarum pecuniam exigendam et in comitatu reponendam, ut necessitate postulante stipendiarii pedites loco illorum conducerentur, utpote longe maior utilitas foret in bello, et melius etiam cum ipsis, colonis scilicet domi remanentious, ageretur.
223 224 325 226 227 228

293

vrijeme ne izaziva, koliko je poznato, ni kod podlonika neki otpor, to je u krajnjoj liniji i razumljivo. Meutim, 1574. rjeava slavonski sabor problem dotad neupotrebivih kmetova vojnika na drugi nain. Sabor takoer smatra da je besmisleno tjerati nevjeste ljude na bojno polje ili na Krajinu, i zato predlae da se sa svih velikakih i plemikih posjeda ubire dimjooa^ (pecunie fumales) za 200 pjeaka, koji e otad pod vodstvom podbana uvati strae na Kupi i na Krajini, dok e 20 pjeaka u Ouri i 20 u Medvednici braniti pristup vlasima ili martolozima. Oni, tj. haramije, kako se zovu ti kraljevinski pjeaci, pod zapovjednitvom svojih vojvoda i desetnika bit e u slubi kraljevstva 4 mjeseca. Za uzdravanje tih kraljevinskih straa odreuje se po svakom dimu (a singulo fumo) dimnica u visini od 1 ugarskog forinta. Tako je Slavonija dobila svoju vlastitu vojsku, stvarno straarske ete koje nisu ovisile ni o vladaru ni o krajikim zapovjednicima. No, ve 1577. predlau se na saboru, u vezi s vojnikom organiza cijom, dvije vrlo karakteristine izmjene: plemeniti preijali topuske opatije zahtijevaju da ih se oslobodi od plaanja dimnice (u visini od 10 denara), a zauzvrat e sami uvati prijelaze kod Degoja, Pokupskog i iinakog protiv Turaka; s druge strane, svi vojvode i haramije gospode regnikola koji uvaju Kupu odriu se treine svoje plae i pre putaju je saboru ako im se odmah isplate preostale dvije treine! Dakle, predijali moraju zbog siromatva preuzeti straarsku slubu, a haramije vrlo brzo pronalaze nain da od nemarnog plemstva utjeraju zaostalu plau.
229 230

4. Kraljevski, kralj evinski i crkveni tereti

a) Ratni porez (dica, subsidium, iuvamen) Porezni sistem kojim Matija Korvin pokuava napuniti ispranjene kraljevske blagajne ne preivljuje svog tvorca. Za nemonih njegovih nasljednika gotovo sve propada. Mohaka bitka ostavlja potpuni nered u zemlji, tako da plemstvo u Slavoniji ne osjea da je porez orsaka obveza. Meutim, valja naglasiti da u itavom X V I st. pitanje ratnog poreza ostaje samo obveza slavonskog plemstva! Bilo je dodue pokuaja, kako emo jo pokazati, da se i onaj dio zagrebake upanije na koji se upravo u XVI st. poinje prenositi ime Hrvatska takoer oporezuje, ali vladar u tom pogledu ipak nije mogao provesti svoju elju. Tako je i ova nova Hrvatska sauvala izuzetan poloaj koji je imala nekadanja Hrvatska u X V st. Ova se dvojnost u poreznom sistemu razabire ve na cetinskom saboru 1527. Dok se, naime, Hrvati na Cetinu ne obvezuju Ferdinandu ni na kakav porez ve od njega zahtijevaju vojsku i novac, slavonsko plemstvo organizirano pod vodstvom Krste Frankapana tre znije razmilja trenutanoj potrebi kraljevine. Krsto se hvali da je na saboru u Krievcima opravil vse, a je pred orsag postavil: najpervo
229

Acta comitialia, n i , str. 413. Acta comitialia, HI, str. 500.

294

da z nova obeae da se tue istira ova riz po pol dukata; drugo obeae i deseto. Zapoljina je stranka tada slabija, i Krsto Frankapan nastoji svom kralju pokazati kako su slavonski velikai spremni uplaivati i ratni porez i desetinu. Meutim, kad Krsto pogiba, obeanje se zabo ravlja i prilikom primirja koje se 1530. sklapa izmeu Ferdinandovih i Zapoljinih pristaa taxa medii floreni nije nuna obveza. Ako je lanovi sabora bnvole et libre plate Ludo viku Pakrakom, bit e dobro, jer se nitko ne smije primoravati na plaanje niti se smije prijetiti plemstvu unitenjem imanja. Kad se ban Ivan Karlovi 1531. povodi za Krstinim primjerom, slavonski ga velikai napadaju da zahti jeva od njih aliquas i a a r a s seu dicas insolitas super regnum sue maies tatis; ali se ban Ivan zbog toga mnogo ne uzbuuje. Pie Kocijanu neka samo priaju. Ta, plemii izmeu Save 1 Kupe sami su obeali da e platiti od svakog kmeta, i to za poslanike vladaru i za strae. Uostalom, neki velikai, kao Ungnad (iz Samobora), uope nisu nita platili! On je jedva namolio od Ludovika Pakrakog i Franje Bacana pripomo i utje rao je 600 forinti. Tek kad se 1536. sprema insurekcija, plemstvo priznaje da polovica forinta nije dovoljna da se pokriju trokovi i zato neka se ubire unus florenus integer a miseris plebeis et nobilibus vnius sessionis. Od takva plaanja ne smiju, prema miljenju lanova sabora, biti oprotena ni duhovna lica. Subsidij valja platiti u roku od 15 dana i tko ne plati, bit e globljen. Bilo je, dakako, slavonskih velikaa koji su takvo sveope oporezivanje smatrali zloupotrebom nekih svojih kolega. Smatralo se da je to djelo zagrebakog biskupa imuna Erdeda i nekih njegovih ljudi. Neuveno je da se uz kmetove oporezuju i inkvilini, zatim gornjaci i jadne filarke (prodavaice na trgu), kao i plemii jednoselci i sveen stvo. Nikad nijedan vladar nije zahtijevao takvu taksu. Ne obazirui se mnogo na otpor plemstva, Ferdinand ipak alje u Slavoniju svog dikatora, ali i on se ne nada nekom uspjehu. Ferdinand upozorava plemstvo da alje dikatora i da nau nain da se subsidij, kojim treba platiti plaenike, doista plati. I premda i novi krievaki sabor donosi odluku o trenutanoj uplati pomoi u visini od 1 forinta, Ferdinand predbacuje nakon sabora plemstvu da ve 4 godine nije nita platilo u ime takse ili subsidija. Detaljna uputa koju jo iste godine dobivaju dvojica novih Ferdinandovih dikatora pokazuje da se vladar prerano uzradovao uspjehu/ On zahtijeva od dikatora da pregledaju svako selo i posebno sve podlonike, pa ako ustreba neka pozovu njegova krajikog zapovjednika i banove. Treba osobito paziti, nastavlja u uputi, da velikai i plemii ne bi diku iz nekih sela zadrali sami za sebe. Poznati krievaki sabor 1538. spreman je na najvee rtve. Ve u prvom lanku lanovi sabora daju najsvetijem kraljevskom velian stvu, naem naj milosti vi j em gospodaru, subsidij od 2 forinta i, tavie, doputaju vladaru da prema potrebi ponovo oporezuje kraljevstvo (ut
231 232 233 234 235 236 237 238
231 232 131

234

235

Acta Acta Acta Acta Acta Acta Acta Acta

comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia,

I, str. 118. I, str. 264. I, str. 285. I, str. 355. I, str. 358359. II. str. 32. II, str. 37. II, str. 123125.

295

si maiestati sue visum fuerit, faciat denuo regnum dicari). Osim vesnika, > glasnika i plemikih podvoraca nitko nije osloboen od plaanja. Pa i kmetovi koji imaju nekretnine vrednije od 6 forinti podlijeu oporezi vanju. Kontribucija e se ubirati u dva roka. rtve koje plemstvo prinosi 1538. zamiljene su kao uzvratna usluga vladaru. Naime, Ferdinand je obeao da e poslati vojsku za obranu Slavonije. Tako se ve tada pokazuje na emu e se razbijati uspjena suradnja izmeu slavonskog plemstva i vladara. Plemstvo oekuje od Habsburgovaca da na svaki nain od svojih sredstava kreditira vojsku za obranu, a on, naprotiv, ustraje u zahtjevu da se vojnici uzdravaju od subsidija ili dike. Zato mu bar Petar Keglevi sredinom 1538. ogoreno uzvikuje da e kraljevstvo prije propasti nego to se dika skupi. Ve tada dolazi do izraaja jo jedna odlika plemstva: ono je skupljeno na saboru puno obeanja, ali kad se razie svojim kuama, uope ne misli izvriti dane obveze. Zato ve tada, tj. 1538, unato velikim obea njima na krievakom saboru, slavonski velikai ne putaju dikatore na svoje posjede! tavie, ban Petar Keglevi je primoran zbog nezado voljnog plemstva odgoditi sabor jer je plemstvo na njemu htjelo zaklju iti da se dika uope nee ubirati, i to tako dugo dok ne stigne kraljevska vojska. Pred tako odlunim pritiskom plemstva Ferdinandu doista ne preostaje drugo nego da poalje plaenike, i 1539. dolaze panjolci (Copie Hispanorum), a s njima novi, jo tei problemi. Sabor dodue oduevljeno i ponovo zakljuuje da e po svakom kmetu (de singulo colono) dati za vojsku kvartu brana, koja e se u Krievcima prodavati uz vrlo nisku cijenu od 25 denara, ali bez sumnje mnogo od tog obeanja nije ostvareno. ">< AJi, plemstvo, oito svjesno da su panjolci podesni za veliki rat s Turcima, ali ne i za suzbijanje dnevnih pljakakih upada, prvi put stvara zakljuak o formiranju kraljevinskih vojnika pljakaa ,\ (pedites plagiarii), za koje je spremno obvezati se i na novi porez. Dok e se ovaj porez ili subsidij za domovinske potrebe tijekom XVI st. povremeno javljati, i to pod novim imenom kao vecunie fumales, dakle dimnica, dika ostaje u naelu i dalje redovni kraljevski porez. Meutim, vladar je u XVI st., kao i vladari u ranijim stoljeima, ponekad primoran dijeliti oproste od plaanja dike, posebno u sluaje vima kad neka vlastela ili prelati, kao na primjer zagrebaki kaptol, pridonose za obranu vie od drugih. Naime, kaptol je 1544. odluio da za uvanje ostataka kraljevstva Slavonije i, dakako, slovenskih zema lja (kako uvjerava Ferdinanda) na utoku Kupe u Savu podigne katel, i to vlastitim radom i trokom. Pomaui takav hvalevrijedan pothvat, Ferdinand oslobaa sve kaptolske kmetove u Slavoniji ab omnibus taxis nostris, tarn ordinariis, quam extraordinariis, contributionibus ac lucro camere nostre, maiestati nostre prouenire debentibus. Oprost je
239 240 241 242 243 244

241

2 4 2 243

244

Acta comitialia, 2 Acta comitialia, Acta comitialia, Acta comitialia, Acta comitialia, Acta comitialia,

TL, str. II, Str. II, str. TL, str. II, str. n , str.

139. 208. 237. 249. 263. 235.

296

podijeljen najprije na 2 godine, ali su kasnije vladari osloboenje od kraljevskih poreza produavali. Na druge se oproste vladar vrlo teko odluivao, ponajvie zato to je svota koju je dikatorima polazilo za rukom da uberu bila zaista mala prema visini stvarnih trokova obrane. tavie, jedno vrijeme vladar i njegova ugarska komora u Pounu, kojoj se dika alje, ozbiljno razmi ljaju da li je na mjestu da prekokupski krajevi (partes transcolapiane) imaju osloboenje od dike. A kad se u poetku Maksimilijanove vlada vine vladar ne moe nagoditi s plemstvom o tome po kakvom e sistemu ubirati ratni porez, on pokuava ukinuti i staru povlasticu kraljevine Slavonije prema kojoj je upanijsko inovnitvo osloboeno od plaanja dike. Naime, 1566. predlae da se imanja podbana, podupana i plemikih sudaca, viceprotonotara i notara takoer oporezuju jer oni i tako dobi vaju plae iz svote koja se skupi u ime dike. Tada jedva pristaje na to da se ostaci krievake upanije oproste od plaanja dike. Uostalom, od Maksimilijanova dolaska na prijestolje problem se plaanja tog kraljevskog poreza tako zaotrava da se plemstvo godinama opire njegovu plaanju. Sporovi poinju zbog novog naina ubiranja dike koji Maksimilijan predlae. ini se da se sve do tog vremena dika uglavnom ubire po sistemu koji je prihvaen na pounskom saboru 1547. Naime, dikatori su bili duni zapisati sve podlonike i procijeniti vrijednost njihovih selita zato da se mogu od plaanja osloboditi oni I kojima je vrijednost nekretnina bila manja od 6 forinti. Plemstvo tada predlae da se novi naseljenici na pustim ili novim selitima i krevina ma 3 godine oslobode od svih davanja. Dika se plaa po vratima ili po porti, ali se, nipoto sluajno, ne utvruje to se pod portom podrazu mijeva. Od dike su takoer osloboeni vlastelinski inovnici, na primjer straari ili sluge, ukratko svi koji ive o njegovu kruhu. Vrlo je znaajno da se osloboenje po starom obiaju Dotvruje i za allodiatores, dakle za kmetove koji obrauju vlastelinovu vlastitu zemlju. Kako vladar ima jo uvijek, bar formalno, povjerenje u plemstvo, do puta da se popis dike sastavlja prema zakletvi vlastelinskih sudaca. Vesnici ili suci, dakle, a ne sami dikatori, javljaju broj podlonika na pojedinom vlastelinstvu. Meutim, Maksimilijan se ne zadovoljava dotadanjim nainom ubiranja dike, koji, kako se tui svojim komisarima 1565, njegove prihode od dike in nihilum fere redigatur. Prije svega, slavonski je sabor zakljuio da se podvorci (inquilini) ne oporezuju, a namjerno se nije
245 246 247 248 249 250

*B Acta comitialia, TT, str. 325. ** O visini dike u X V I st. vidi: V. Klai, Povjest Hrvata, vi, str. 48. i d. w Acta comitialia, in, str. 136. Monumenta comitialia, III, str. 131. V e je p o e t k o m X V st. a moda i prije! bilo sporova oko porezne kmetske jedinice. Postavljalo se, dakle, pitanje to je porta ili vrata, odnosno selite (sessio). Prema definiciji koja je 1411. usvojena na saboru itava vrata ili integra porta jest ona per quam currus intrare et exire potest, si etiam in eadem curia plures habitarent domestici, quam unus; ona je velika, i zato plaa tada porez 30 denara. A una valva seu parva porta, vulgo Wercze dicta, to je isto to i media porta, plaa porez 15 denara. Opaze li dikatori da je kmet postavio ispred svoje kue (ab anteriori parte curiae) mala vrata (parvam portam seu ostiae), a iza kue velika, neka ga oporezuju s 30 denara, dakle kao da ima itava vrata. Izraz wercze koji kao vulgaran ulazi u zakonik bez sumnje je neto iskvaren oblik za nau rije dverce! Vidi: Corpus iuris, str. 241. i ! ! Acta comitialia, III, str. 119.
241 2 4 9 2 5 0

297

htjelo raspavljati o tome kako je velika porezna jedinica, tj. to je porta ili dim (fumus). Budui da Maksimilijan zahtijeva od plemstva da kme tovi itave sesije (coloni integre sessionis) plaaju diku tako kako plaaju census svojoj gospodi, ako imaju selite vrijedno 6 forinti ili vie, jasno je da su ugarski i slavonski plemii i velikai varali vladara pri diki, tako da su sesije, bez obzira na veliinu, prijavljivali kao male, manje od cijele sesije, dakle kao polovicu, etvrtinu ili jo manji dio sesije, od kojih, razumljivo, nisu plaali cijeli iznos dike. Vladar predlae neka selita ne procjenjuju i ne prijavljuju prema koliini oranica jer je upravo zbog takvog sistema njegov porez gotovo nestao. Zato na kraju zahtijeva da se pristupi novoj konumeraciji, dakle novom popisivanju podlonika prema nainu koji on predlae. Sabor doista ispunjuje vladarevu elju zakljuivi in primi, ut fiat connumeratio a singulis integris portis colonorum, ali ni slavonskom ni ugarskom plemstvu nije teko donositi zakljuke kad unaprijed znaju da ih nee provesti. tavie, taj sabor odobrava vladaru subsidij u vrlo velikoj visini od 2 1/2 forinta. Meutim, kad se nakon saborovanja prelazi na djelo, otpor je plemstva takav da ugarska komora predlae da se i Nikola Zrinski uposli pri utjeravanju dike, budui da ban Petar Erded nema za taj posao potrebnu vlast (Nikola je tada vrhovni zapovjednik Ugarske). I ugar ska komora i vladar ustraju na zahtjevu da se dika ubire de singulis portis seu integris colonorum sessionibus, dakle da svako seljako imanje, bez obzira na_ veliinu, bude itavo selite ili 'porta. Spor vjeto i s k o r i t a v a u j nekadanji slavonski dikatori, prije svega podban Ambroz Gregorijanec, koji je bio dikator od 1553 do 1555. Od tada je ostao duan 473 forinta i 1566. ih jo uvijek nije platio. Kako je jo 1569. u popisu dunika, oito uope nije htio platiti restancije. Svakako je vrlo karakteristino da se meu dunicima za diku nalazi i njegov roak, Urulin zet Mihajlo Kereen. koji je za diku iz 1559. ostao duan vrlo veliku svotu, tj. 650 forinti. Sve restancije dikatora od 1549. do 1559. iznose jo 1568. 1441 forinti i 75 denara i po svoj prilici se ni vladari ni njegova komora nisu nadali da e ih utjerati. Kad se upravo te godine banovi obraaju vladaru s upozorenjem da se dikom banski vojnici jedva mogu uzdravati 3 mjeseca, vladar saznaje od ugarske komore da se za itavu 1566. ubralo u oba roka jedva 4167 forinti (2233 u zagrebakoj i 1933 u varadinskoj upaniji), dok je taksa slavonskih gradova donijela jedva 1800 forinti. Plemstvo ima za svoj otpor prema plaanju dike i ispriku. Ono tvrdi da bi slavonski kmetovi zbog straha pred novom konumeracijom mogli napustiti njihova vlastelinstva. Meutim, inovnici Nikole Zrin251 252 253 254 255 256 257 258 259

Naime, u vinogradarskim krajevima, kao to je na primjer Zagorje u onom dijelu u kojem se nalazi Susjedgrad i Stubica, glavno je bogatstvo podlonika u vino gradima, pa se na takvom vlastelinstvu vlasniku, dakako, isplatilo izraunavati selita prema starom obiaju, tj. prema koliini vanjskog selita (fundus extravillanus). u strukturi susjegradsko-stubikog vlastelinstva vidi: J . Adamek, Susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo, str. 142. i d. Acta comitialia, ILI, str. 119120. Acta comitialia, IH, str. 121. Acta comitialia, m , str. 138. Acta comitialia, TU, str. 147. Acta comitialia, III, str. 233. Acta comitialia, III, str. 223. Acta comitialia, III, str. 220. Acta comitialia, III, str. 169.
251 252 253 254 2 5 6 257 2 5 ! 255

298

skoga ne nalaze nikakvu potrebu da se dikatorima ispriaju to ih jednostavno ne proputaju na prekokupska imanja svog gospodara. Najei sukobi zbog dike izmeu vladara i plemstva vodit e se sedamdesetih godina XVI st. Slavonsko plemstvo, svjesno u krajnjoj liniji svog neodgovornog odnosa prema vladaru, dolazi na sabor oito spremno da sve obea, ali ga se, po svoj prilici, vrlo neugodno doima nain na koji Maksimilijan zahtijeva od njih uplaivanje poreza. Pozi vajui se na zakljuak pounskog sabora iz iste, tj. 1569. godine, upozo rava ih da su mu duni platiti: za 1568. lucrum camere od svake porte ili itave sesije po 20 denara, zatim diku za 1569. u iznosu od 2 forinta i 50 denara, a isto toliko i za iduu, 15 7 0 g. Kako je 1569. godina ve poodmakla, sabor se mogao sastati tek u sijenju 15 7 0. Tada se regni kole doista i sastaju na sabor. Najprije se zahvaljuju preblagom vladaru za njegovu oinsku brigu (paterna cura, solicitudine et diligen tia) koju gaji prema njima; zatim prelaze na vijeanje koliko e kontribucije platiti. Obeavaju doista da e za 1568. dati lucrum camere u iznosu od 10 denara, a za 1569. i 1570. u ime dike po 2 forinta i 40 denara po porti, uz spomenuti lucrum camere. Ii e vladaru tako daleko u susret da e dopustiti novu konumeraciju (nova fit portarum connumeratio) te odmah izabiru uz kraljevskog dikatora kao zaprisegnute plemie Mihajla Lojevia, kaptolskog notara, i Mojsija Humskog s bra tom Jurjem za sve tri upanije. Ali dodaju da e lucrum camere platiti tek poto se ubere dika. No, otpor je meu plemstvom koje vodi ban Juraj Draskovic protiv nove konumeracije tako jak da ugarska komora zajedno s vladarom predlae da se upravo banovi pozovu u pomo. Obraajui se Jurju Drakoviu, Maksimilijan se udi odakle takav otpor: ako se broj kmetova od prolog popisa poveao, onda treba da se poveaju i prihodi drave za javne potrebe; ako je, naprotiv, podlonika manje, pravedno je da se i teret smanji. Meutim, novi se sabor sastaje u promijenjenim prilikama. U zemlji je tolika glad da siromane kmetove nalaze po kuama mrtve, a drugi koji su preivjeli hrane se korama od drveta. Osim toga, u zemlji je neuvena skupoa. U takvoj situaciji sabor dodue bira dikatore, ali moli vladara da se udostoji svojim dika torima poruiti vt exacionem praesentis novae dicae ad novam messem differre debeant. Nakon tako opravdanog prijedloga za odgaanja Maksimilijanu ne preostaje drugo ve da ga prihvati. Meutim, jo polovicom 1570. ugarska komora trai od slavonskih dikatora da joj poalju popis porta (regesta connumerationis portarum), to znai da jo nije provedena ni nova konumeracija koja prethodi oporezivanju. Najzad se umijeao i nadvojvoda Karlo, i ugarska komora prima kona no poetkom rujna teko oekivanu konumeraciju ili popis porta. No kad je taj poslani popis usporedila sa starima, otkrila je, kako izvjetava nadvojvodu Karla, oitu prijevaru! Jer ne samo da su neki posjedi (na primjer zagrebakog kaptola) sasvim izostavljeni iz popisa, nego je popis nainjen povrno, prema distriktima i selima, a ne prema portama,
260 261 262 263 264 265 266

MO Acta Acta Acta 2 Acta Acta s Acta 2 Acta

M 1 i a 264

comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia,

III, m, III, III, HI, III, III,

str. 268. str. 273. str. 285. str. 288295. str. 292. str. 196297. str. 297298.

299

odnosno dimovima. Osim toga, jo uvijek nije poelo ubiranje dike. Nadvojvoda Karlo alje tada svoje ljude da istrae istinito stanje stvari i nalae banovima da im u tom poslu pomognu. Meutim, on ne rauna na otpor bana J . Draskovia, koji spreava istragu, zahtijeva da se sastane sabor. Ban, nadalje, odbija nove poslane dikatore tvrdei se tales vir os in dicatores constituisse, de quorum fide atque integritate nullum esse dubium, eosque in connumeratione ipsa fideliter processisse. I tako, unato, naporu ugarske komore i nadvojvode, zaslugom bana Draskovia dolazi do saborskog sastanka tek poetkom idue godine. To, drugim rijeima, znai da je i itava 1570. godina prola a da se slavonsko plemstvo uope nije sloilo s vladarem u sistemu ubiranja, te prema tome nije plaalo diku onako kako je on to elio. Na sijeanj skom saboru 1571. plemstvo najprije prihvaa nadvojvodu Karla kao neizbjezivo nuno zlo, a zatim, kao da je s dikom i novim popisom sve u redu, sabor zakljuuje da e do 2. II platiti diku u visini od 62 1/2 denara. Kratku i naoko pokornu odluku shvatit emo tek ako pratimo dalja zbivanja. Naime, ban Draskovic je ponovo, zajedno s nekim sla vonskim velikaima, zabranio popisivanje bez prethodnog odobrenja sabora, a sabor moe sazvati samo vae velianstvo, dakle car Maksi milijan. Nadvojvoda Karlo ipak alje svoje dikatore sa zadatkom da omnia oppida et villas adeant et oculata inspectione perlustrent, quot quaelibet habeat portas sive fumos, eosque in scripta redigant et cum eorum relatione ad cameram hanc maiestatis vestrae sacratissimae referant. U meuvremenu sabor pod Drakovievim vodstvom odbija novi popis poto dolazi publico in loco do sukoba s Franjom Tahom, koji tui zagrebaki kaptol da ima vie od 2000 kmetova, a da je ipak prijavio jedva 200 porta. Uostalom, bilo je javno reeno (dictum fuisset ibidem publice) da bi se na imanjima pokojnog bana Petra Erdeda i zagrebakog kaptola moglo nai toliko kmetova koliko ih je prijavljeno u itavoj Slavoniji. Maksimilijan II je doista ukorio banove zbog takva postupka, koji naziva zloupotrebom i ponovo im nalae da pomognu dikatorima. Posebne su zapovjedi upuene i slavonskim velikaima i plemiima. Dok su vladar i nadvojvoda jo mogli oekivati da e pojedinci primiti njihove dikatore, plemstvo u cjelini, dakle, sabor, koji se sastaje 5. IV 1571, ponovo otro ustaje protiv nove konumeracije. Jer revizija popisa je uperena protiv libertates et priuilegia praefati regni maiestatis sue Sclavoniae, neuvena je i neka vladar ne dopusti da se provede. Dikatori se unato novim vladarskim nalozima vraaju neobavljena posla i sve to postiu jest to da su bolje upoznali u emu se sastoji prijevara u popisu! Naime, prema postojeim zakonima dika se ubire na osnovi izjave i zakletve seoskih sudaca, koju, kako predlau, treba dokinuti. Neka se dikatori ne oslanjaju na izjave sudaca. Premda
267 268 269 270 271 272 273 274

Acta comitialia, III; str. 299. . . . depraehenimus magnum desertum et multa op pida ac villas capituli praesertim Zagrabiensis ad Castrum eius Zyzek pertinentes ex ipsa connumeratione esse per dicatores ipsos omissas, eamque connumerationem non villatim, sed saltern per fumos et districtus esse conscriptam, quae res manifesta fraude et suspitione non caret. * Acta comitialia, i n , str. 300. Acta comitialia, III, str. 300. Acta comitialia, III, str. 312. Acta comitialia, III, str. 313. Acta comitialia, III, str. 312313. Acta comitialia, III, str. 316. " Acta comitialia, III, str. 320.
267 2 269 2 271 272 273 2

300

ugarska komora alje carev nalog o ubiranju drugog dijela dike za 1571, nije sigurno da je i prvi dio ubran po itavoj Slavoniji. Uostalom, Maksimilijan je odluio vratiti slavonskom plemstvu, napose banovima, milo za drago. Unato vrlo revnom vrenju dunosti sabor hvali banove zato to nisu izgubili nijednu utvrdu banovi ne dobivaju plau, tako da su odluili, kako doznajemo iz saborskih zakljuaka, da propter nimiam inopiam, deposito officio banatus, ex his afflictis confiniis in alia rgna sesse conferre. No ni na tom saboru nema rijei o kraljevskom porezu, ali se dosta raspravlja o dimnici. Banski vojnici ponovo ne dobivaju p l a u , i ban Draskovic ne eli vie u takvim uvjetima banovati. Ipak ga vladar ne namjerava rijeiti dunosti. Zagrebaki sabor od 2. VI 1572. odreuje samo kratko plemie koji e biti dodijeljeni kraljevskim dikatorima, ali se o roku kad diku treba ubirati jo ne raspravlja. Dikatori treba da provedu najprije novu konumeraciju. Kako se novi sabor od 10. VIII 1572. bavi prije svega pitanjem tko e ii na krunidbu nadvojvode Rudolf a, dospijeva se jedino prihvatiti Mihajla Vrnocija, koga je kralj ve imenovao in dicatorem totius regni Sclauoniae. I ugarska mu komora nalae da pouri s ubiranjem dike ut militibus in confiniis regni constitutis emerita stipendia exsolvi possint. Ugarska komora obavjetava kralja tek potkraj godine da dikator napreduje u svom poslu i da se reviziji popisa protive samo Transcolapiani, koji ga uope ne putaju na svoje posjede. Meutim, na posljednjem saboru iste godine stalei se ispri avaju to bez njihove krivice dikator nije ubrao diku u zagrebakoj i krievakoj upaniji. Oni su mu dodijelili svog ovjeka. No, im se skupi subsidium suae maiestatis za oba roka, oni e ga odmah dati dikatoru. Kasnije se doznaje da je dikator bio bolestan. Komora ga posebno upozorava da nita od skupljene dike ne daje banovima bez vladareva doputenja. Tako je tek poetkom 1573. ugarska komora mogla prihvatiti Maksimilijanov nalog da se banskim vojnicima kao i prolih godina isplate plae iz slavonske dike i takse slavonskih gradova. / Prema tome, ostaje injenica da slavonsko plemstvo upravo u godi/ nama bune vodi ogorenu borbu protiv novog vladara, koji nastoji / poveati svoje prihode od ratnog poreza. Kako vladar pristupa rjeavanju tog problema odve naglo, odgovor je plemstva, premda vara vladara, -^1 takoer estok, i ono, prelazei u drugu krajnost, uope ne isplauje l diku vladaru. * Meutim, teko bismo shvatili ustrajnost slavonskog plemstva kad ne bismo znali to se zbivalo u isto vrijeme na zajednikim pounskim saborima. Premda je problem ovdje i ondje isti, rjeava se u Pounu na neto drugaiji nain. God. 1554. uspijeva plemstvo ozakoniti zakljuak da je porezna jedinica dodue porta ili sessio censualis, ali i takva koja ima dva, tri ili vie stanovnika (etiamsi duos, tres aut plures habitatores in se continerent). Spaljene se i nove kue ne oporezivaju, ali libertini
275 276 277 278 279 280 281
175 276 277 2 7 1 2 7 9 2 8 0 281

Acta Acta Acta Acta Acta Acta Acta

comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia,

III, III, III, III, III, III, III,

str. str. str. str. str. str. str.

331. 332. 335. 345348. 351354. 357. 360365. 301

ne uivaju vie nikakav oprost. No ini se da ni taj zakljuak nije proveden u ivot, jer je 1557. predlae drugi sistem oporezivanja. Tada je odlueno da dikatori izbroje po plemikim posjedima sve kue i tada neka tono odreenu poreznu svotu podijele prema imovnom stanju podlonika, ali tako da nikoga ne izuzmu od plaanja poreza. Ima, naime, zakljuuje sabor, meu libertinima mnogo vrlo bogatih podlonika koje treba primorati da plaaju porez. Ferdinand se sloio s tim prijedlogom dodajui da sudac ili vlastelin faciat limitacionem seu distributionem dicae, i to tako quod diues pauperem reuelet. Unato tome ne prodire prijedlog o oporezivanju prema domovima ve se isti sabor vraa na stari sistem, tj. na itavo selite (intgra sessio), koje bez obzira na broj kua ini poreznu jedinicu. Otad se, kao i u Slavoniji, vodi s vladarem dvostruka borba: za snienje svote ratnog poreza i protiv oporezivanja po kuama. Plemstvo takoer obnavlja prijedlog o donjoj granici podlonike sposobnosti plaanja, tj. smatraju da podlonik koji ima imanje vrijedno manje od 6 forinti ne smije biti oporezovan. Ipak jo za Ferdinandova ivota ne dolazi do uspjene nagodbe izmeu vladara i sabora. Ugarska komora upozorava vladara 1563. da dika ve 4 godine nije plaena i zato neka je zajedno s komorskom dobiti (lucrum camere) sam ubere. Naime, komora je ustanovila da se pri ubiranju dike tako vara da se od 40,50 i 60 porta prijavljuje i zapisuje po 6,7 ili najvie 10 porta. Najvie su tome krivi zastraeni vlastelinski suci, koji se zakli nju na onoliko porta koliko im vlastela odrede. I mnogi plemii nakon slubenog ubiranja dike odlaze na svoja imanja i uberu ono to su preutjeli. Neka se, prema tome, ne vjeruje plemikom sucu cum is sit mancipium domini sui, nego neka se dika plaa prema vlastelinskom poreznom registru (sed quodquot domino terrae censum annuum soluunt et facultates ad valorem sex florenorum obtinent). Uostalom, neka se pitaju i susjedi sit ne is sessionalis et domino terrae tributarius nec ne. Prihvaajui prijedlog ugarske komore, vladar odmah odreuje porez od tri forinta, ali doputa da se duae mediae pro una intgra et item quattuor quarte pro una intgra dicentur. Novi vladar Maksimilijan II poinje i u Ugarskoj ogorenu borbu za poveanje dike. Prema njegovu prijedlogu iznesenom 15 6 6. treba sistem oporezivanja prema portama ukinuti i uvesti oporezivanje per fumos seu viritim. Treba takoer imati na umu materijalno stanje podlonika, no u vrijednost njihove imovine neka se ubroje i nekretnine i nasljedstva. Meutim, Ferdinanduvo odobrenje da se itava porta ili itava sesija obraunava prema etvrtinama, polovicama ili treinama izaziva neeljene posljedice. Jer su neki izmeu regnikola, hac occasione accepta, uniuersos etiam comitatus ac ditiones praecipuarum arcium in tertiarios et qwartarios redegerint. Prema tome, plemstvo vrlo brzo iskoritava saborski zapljuak od 1563. i, kako se Maksimilijan II tui, pretvorilo je svoje posjede u etvrtinake, treinske ili polovinske porte ili sesije i na taj nain, dakako, osjetljivo smanjilo vladarske prihode. Stoga nas, gledamo li na sesionalni popis susjedgradsko-stubi282 283 284 285 286
282 383 284 285 288

Monumenta Monumenta Monumenta Monumenta Monumenta

comitialia, comitialia, comitialia, comitialia, comitialia,

III, str. 502. IV, str. 40. IV, str. 514. IV, str. 556. V, str. 33.

302

kog posjeda, nimalo ne iznenauje to na itavom posjedu ne nalazimo posjed vei od etvrtine selita! No, borba se s Maksimilijanom nastavlja, jer nijedna strana nee popustiti. Dikatori idu tako daleko da pri procjeni podlonikih nekre tnina upisuju motike i sjekire, a stalei ustraju u svojem zahtjevu da se ponovo uvedu egzempcije. Maksimilijan pita plemstvo zato ne prijavljuje takvu veliinu sesija kad prodaje svoje posjede, jer tada nikome ne pada na pamet da iskae etvrtinske ili jo manje sesije! Zato se i dogaa da su ponegdje, kako na primjer u akovcu, prijavljena za oporezivanje svega dva kolona. Komoru najvie smeta to je doznala da su neka vlastela od pojedinih selita ubrala itavu diku (integram dicam exigunt), tako da je njihov prihod od dike vei nego prihod kraljevske blagajne. Zato ponovo predlae vladaru da oporezuje sve kolone po portama i da se izuzmu samo oni podvorci (inquilini) koji ive na kraju sela u slamnatim kuicama, nemaju polja i daju vlasteli samo tlaku (exemptis illis inquilinis, qui in villarum extremitate tuguriolis erectis, neque agros ad hue possident, neque dominis terrestribus praeter manuarias operas quicquam exhibent). Novu konumeraciju treba provesti i u Slavoniji, a zakletvu vlastelinskih sudaca ukinuti. Najzad, velikae bi zbog zloupotreba trebalo kanjavati, a sva osloboenja, uklju ivi i ona crkvenih predijala, ukinuti. Uza sve to se na saboru 1567. jo uvijek raspravlja o sistemu plaanja i stvara se dodue zakljuak da se dika plaa prema censusu, ali vladar ni time nije bio zadovoljan. On se 1568. vraa na zahtjev da diku plaa svaki koi on koji ima imovinu veu od 10 forinti i bavi se zemljoradnjom. A inkvilini, koji se mogu podijeliti u dvije grupe, ne plaaju jednako. Nadniari (qui in alienis domibus habitant ac victum sibi ex diurno labore querunt) neka plaaju po 50 denara, a oni koji sjede na krevinama u vlastitim kuama neka plaaju po 1 forintu. Gornje kraljevske propozicije nisu prihvaene, a plemstvo 1569., svjesno da na saboru ve godinama vue v l a d a r a nos, obeava vrlo 91 velik porez. No nije ga spremno i platiti. J e r kad Maksimilijan zahtijeva 1572. za dvije godine 3 forinta za diku, sabor mu odgovara da takav Ugarsko plemstvo porez misera plebs nullo modo praestare posset . takoer brani stajalite slavonskih predstavnika koji zahtijevaju egzempciju. Videi da se vrte u zaaranom krugu i da ne moe izai nakraj s regnikolama, Maksimilijan pokuava na drugi nain. Treba izmijeniti pojam porte. Neka itava porta bude ona per quam aratrum ingreditur W et egreditur, i to bez obzira na to koliko je sesionalnih domova iza ili pred takvim dverima. Kako podvoraga ima tri razliite skupine, nemo- / ^ V gue ih je izjednaiti poreznom'obvezom. Prvo su podvorci koji stanuju u kmetskim kuama i plaaju diku zajedno s njima; drugu skupinu ine podvorci u kuicama na kraju sela koji nemaju polja; a u treoj skupini, tj. meu podvorcima koji ive na krevinama i imaju kue,
287 288 289 290 291 292 293
288 289

] !

2 J. Adamek, n.dj., str. 152. 1 d.

290
291

Monumenta comitialia, V, str. 51. Monumenta comitialia, V, str. 103. Monumenta comitialia, V, str. 114.

Monumenta comitialia, V, str. 1 4 1 5 00.

292
192

Monumenta comitialia, V, str. 206.

Monumenta comitialia, V, str. 336.

303

polja, i vinograde ima i takvih koji su bogatiji od kolona. Car misli da druga i trea skupina treba plaati porez prema njegovu ranijem prijedlogu. Premda je vladar saznao za jo neke zloupotrebe regnikola, ratno stanje se nastavlja, i Maksimilijan 1572. dobiva jedva 3.000 forinti za itavu Ugarsku. / Prema tome, za posljednjih godina Ferdinandova i prvih godina Maksimilijanova vladanja ne prestaju sukobi izmeu vladara i plemstva oko ratnog poreza. Plemstvo se ne ustruava da u meuvremenu izvue iz spora korist za sebe i prijavljuje kmetske posjede tako kako mu se svia i diku, ubire za sebe. Ako, dakle, u tom razdoblju nailazimo na iste pojave s jedne i druge strane Drave, onda ih valja pripisati istim uzrocima, tj. openitom nastojanju regnikola da vladarske prihode, pogo tovo ratni porez prisvoje za sebe. Vrlo je karakteristino da prva dva Habsburgovca nisu u tom pogledu nadjaala plemstvo. No s obzirom na to da na razvitak javnih poreza u XVI st. gledamo u svjetlu akcija buntovnih podlonika na susjedgradsko-stubikom vla stelinstvu, treba utvrditi nije li moda Tahovo ubiranje dike jedan od uzroka oruanog ustanka ili tonije akcije protiv Taha, koja poinje potkraj 1571. god.? Pitanje je umjesno zato to prema izjavi samoga Taha pobunjeniki otpor 1571. (25. XII) poinje ubojstvom Tahova stubikog straara Mihajla Horvata i njegova pomagaa, koji su skupljali kraljevsku diku (dicam regiam). Ne bi, prema tome, bilo nemogue da ovaj bun tovniki korak protumaimo kao odgovor nezadovoljnih stubikih kme tova na Takovo nezakonito ubiranje dike! Da li drugi podaci iz to vremena potvruju takvu pretpostavku? * > Podaci o diki na spomenutom vlastelinstvu vrlo su rijetki. Iz izvje taja to ga 1538. piu Ferdinandu njegovi banovi jasno proizlazi da Kocijan i knezovi Zrinski zadravaju diku za sebe. Kocijan je vlasnik susjedgradsko-stubikog posjeda. Ipak je tada u zemlji izvanredna situ acija jer Kocijan dri jo uvijek velik broj plaenika u svojoj slubi i ima, prema tome, opravdanja za takvu neposlunost prema vladaru. Tragian Kocijanov svretak potie vjerojatno Ferdinanda na samilost prema njegovoj udovici, i vladar 1539. odustaje od namjere da s njegova posjeda utjera restancije od 600 forinti. Svom dikatoru koji prijeti udovici da e zbog zaostalog poreza opljakati podlonike zabranjuje da bilo to poduzima na spomenutom vlastelinstvu. U vrijeme vlasni tva J. Laskog pokuava se njegov upravitelj oprijeti plaanju dike. Obraa se Ferdinandu opisujui mu teko stanje kmetova koji nemaju to jesti i moli ga neka im oprosti kontribuciju za tu godinu. Podaci o diki na Susjedgradu i Stubici za Tahove vladavine vrlo su rijetki, ali dovoljno jasni. Odnose se najprije na trogodinje razdoblje komorske uprave, dakle na doba najveih sukoba na vlastelinstvu. Komor ski upravitelj Stjepan Grdak najvei je, kako je s pravom u najnovijoj literaturi o buni konstatirano, Tahov neprijatelj i njegovo je djelo neprestano nagovaranje podlonika protiv Taha. Upravo u doba sukoba
294 295 296 297 298 299

Monumenta comitialia, V, str. 369. Monumenta comitialia, V , str. 462. Acta comitialia, II, str. 185186. Monumenta Habsburgica, U, str. 457, g. 1539. Monumenta Habsburgica, ni, str. 7071. Prva komorska uprava na susjedgradsko-stubikom posjedu je od 10. X i l 1566 do 22. VII 1569. Vidi: J. Adamek, Prilozi povijesti seljake bune, str. 5 0 6 .
294 255 2 9 6 297 291 299

304

oko desetine (vidi str. 318) Grdak alje ugarskoj komori, meu ostalim, i ovu tubu: Item, icam Regiam in bonis castri Zomzedwara a colonis exigere fecit iuxta priorem connumerationem et sic praetium decime dominis capitularibus ecclesie Zagrabiensis ex eadem dica, videlicet florenos centum persoluit; speratur ut ipse aliam taxam iuxta nouam connumerationem imponet, talesque florenos loo ab eisdem miseris colonis dono habere voluerit, nisi reverendissimae, magnificae et generosae dominationes Vestrae superinde secus providebunt. Grdak, dakle, tui Taha da je ubrao diku po staroj konumeraciji i njome isplatio kap tolsku desetinu. I budui da je Grdak uvijek tuilaki raspoloen protiv Taha, on ga ve unaprijed prijavljuje zbog toga to se treba nadati da e jo jednom, po novoj konumeraciji oporezovati podlonike ako ga ne sprijei komora i tako uzeti 100 forinti kao dar od kmetova. Meutim, i prvo i drugo ubiranje dike Grdak ne smatra nezakonitim! Druga vijest o Tahovu ubiranju dike potjee, kako smo istakli, iz svretka 1571. injenicu da su ubijeni Tahovi ljudi koji su ubirali diku na stubikom dijelu posjeda mogli bismo protumaiti kao izraz nezadovoljstva podlonika s vlastelinovim ubiranjem kraljevskog poreza samo u onom sluaju kad ne bismo vodili rauna o uzrocima pobune 1571/72. Naime, danas je iz novo izdane izvorne grae jasno da se stubiki podlonici u krajnjoj liniji diu tada zato da ponovo istjeraju Taha s vlastelinstva! To im nakon viemjesene borbe i polazi za rukom. Oni ine uslugu Uruli i njezinim roacima i za njih i osvajaju stubiki katel. Sve, dakle, upuuje na to da su podlonici iskoristili ubiranje dike kao povod za poetak borbe protiv Taha i u korist Urule. Stoga podlonicima kao i prije Grdaku ne smeta Tahovo ubiranje dike, nego injenica da je on vlasnik polovice susjedgradsko-stubikog vlastelinstva, s kojega ga ele maknuti. Svoje namjere poinju, poticani od Urule i uz pomo komorskih inovnika, ostvarivati na Boi 1571, kad ubijaju spomenute Tahove ljude u Stub ici. Prema tome, iako nije uobiajeno da vlastelin sam ubire javne poreze na svojem posjedu, Tah je poput drugih slavonskih velikaa ipak sam skupljao diku, ali mu to nitko nije zamjerao. Stoga u tom Tahovu ) inu ne treba traiti uzroke oruanog otpora pobunjenika u 1572/73. 5 godini.
300 301 302 303

b) Taksa slobodnih kraljevskih gradova Slobodni kraljevski gradovi zagrebaki Gradec, Varadin i Kri evci nemaju dodue, s obzirom na razliit pravni poloaj, jednak odnos prema vladaru, ali su oni unato tome svi redom u XVI st. opte reeni posebnim javnim ili vladarevim porezom, koji se u izvorima zove taksa (taxa regia). Prema rijetkim sauvanim podacima slobodni kraljevski gradov~placaju za Ferdinanda ratni porez kao i plemstvo.
J . Adamek, Graa, str. 251; vidi i str. 253. i Vidi: V. Klai, Tuba Franje Taha, str. 134. N. dj., str. 134136. TJ prilog takvoj pretpostavci Ide i injenica da su stubiki podlonici, u znak prosvjeda protiv Tahova inovnika, a ne zbog dike zabranjivali tri dana da se mrtvo \> tijelo ubijenog Tahova inovnika pokopa. Kad bi bila rije o diki, oni bi se oprli pla- V anju, a ne bi ubijali Tahova ovjeka.
3 0 0 3 302 303

2 Q Arhivski vjesnik

305

Naime, u najstariji dosad poznati popis dike iz 1543. uneseni su najprije podaci o taksi Donjokrievakog grada (Civitas inferior Crisien sis), a zatim i Gornjokrievakog grada (Civitas superior Crisiensis). Taksa je za prilike XVI st. dosta visoka (90 i 24 forinta). Za Varadin je unesena isto vrlo visoka svota od 300 forinti, ali je dodano: Civitas Warasdiensis non admisit se dicari, est tarnen illis data dica florenos 300. Nita manja nije svota kojom je optereena Civitas Montis Grecensis, koja treba da plati 350 forinti. Do neobino velike svote takse slavonskih gradova dolazilo je vjero jatno zato to se plaala za itav gradski kotar, dakle i za sela koja su se na gradskom podruju nalazila. Meutim, sela koja su pripadala gradu, ali su se nalazila izvan njegova kotara, plaala su diku, odnosno taksu posebno. im je Maksimilijan II doao na vlast, uzima u svoje ruke opore zivanje slavonskih gradova uz navedene i Koprivnice i sve do osamdesetih godina vladar i njegova ugarska komora u Pounu odreuju takse spomenutih gradova. Tada se gotovo iz godine u godinu ponavlja isti proces: kralj odreuje gradovima vrlo visoku taksu Varadinu i Gradecu i po 1000 forinti a oni onda preko sabora, bana ili ugarske komore nastoje svotu smanjiti. Gotovo uvijek im to i polazi za rukom jer nalaze takve razloge koje vladar prihvaa kao opravdane. Gradec obino prijeti da e se raseliti, Krievci upozoravaju na neposredno tursko susjedstvo, a Varadin na este poplave Drave koje im odnose polja. Zanimljiva je molba Krievaca, koji se 1568. pozivaju na Ferdi nandov privilegij prema kojem su osloboeni ab ordinarie taxe solutione. Kako Maksimilijan i ugarska komora ne ele izgubiti taj porez, niti biti gori prema gradu od Ferdinanda, odgovaraju graanima da je ovaj sadanji porez neredovan (taxa extraordinaria et per incerta anno rum inter valla ciuitatibus imponi solita), premda to nije bila istina. U smanjivanju razrezana poreza vladar postupa kako mu se svidi. God. 1568. smanjuje Krievcima svotu takse s 800 na 500 forinti, Varadinu s 1000 na 800, a Zagreb, tonije Gradec, prolazi najbolje jer mu je taksa sniena s 1000 na svega 500 forinti. Slavonsko-hrvatski sabor zastupa uvijek naelno stajalite da su kraljevski porezi gradovima nepodnoivi (taxe intolerabiles) i zato uvijek predlae vladaru da ih snizi. Koprivnica je jedini grad kojemu vladar ponekad oprata itav porez. Ako na osnovi visine takse spomenutih slavonskih gradova smijemo zakljuivati o njihovu materijalnom poloaju oko sedamdesetih godina XVI st., onda najodlinije mjesto zauzima Varadin (plaa taksu od 300 ugarskih forinti), zatim Krievci (taksa od 200 forinti), dok su Gradec (150 for.) i Koprivnica (100 forinti) daleko zaostajali za njima. Taksa je Varadina vea po svoj prilici zato to je Maksimilijan dopustio da graani uberu diku iz nekih gradskih sela. Da taksa optereuje gradove
304 305 306 307 308 309 310 311

Vidi: V. Klai, Popis ratne dae u Slavoniji godine 1543, Vj. Zern, arkiva, IX, 1907, str. 84. To je uz Moslavinu Petra Erdeda (koja plaa 200 forinti, dakle ima 440 dimova) najvea svota u krievakom komitetu. Vidi: V. Klai, n. dj., str. 8384. JV. dj., str. 85. s N. dj., str. 91. Acta comitialia, III, str. 205. Acta comitialia, III, str. 221222. Na primjer g. 1569. Vidi: Acta comitialia, III, str. 267. Acta comitialia, III, str 348.
304 305 306 308 309 31 311

306

vie nego dika vlastelinstva, pokazuje prijedlog Krievaca iz 1573. upuen ugarskoj komori i vladaru. Graani predlau da se i gradovi oporezuju poput vlastele po domovima (qui sese instar aliorum domi norum et nobilium bona per fumos posthac dicari petunt), Maksimilijan, koji je dobro shvatio zbog ega se takav prijedlog iznosi, odbija molbu tvrdnjom quod locus ille semper pro civitate regia fuerit habitus, eademque preaerogativa, qua aliae civitates Sclavoniae usus sit. Vladar, sasvim razumljivo, brani u ovom sluaju poloaj slobodnog kraljevskog grada zbog svoje blagajne. Zato, promatramo li porezni teret kraljevskih gradova, koji su ujedno i najvanija krajika sredita u Slavoniji, razabrat emo da su | | graani optereeni relativno velikim javnim tere- ^ tom, premda nam za konaan zakljuak o tome jo uvijek nedostaju izvorni podaci.
312

c) Tridesetina (tricesima) Kako je trgovanje u srednjem vijeku vladarska povlastica koju moe prenijeti i na druga lica, to su vladari znali svoje pravo -vrlo uspjeno pretvarati u novac. S namjerom da zatiuju domae trgovce i trgovinu unutar vlastite zemlje, optereivali bi posebnim porezom robu koja se uvozila ili, tonije, koju su uvozili strani trgovci. Ponekad su, naprotiv, prevelik izvoz spreavali uvoenjem carine na izvoznu robu. Ve su prvi Arpadovii, koliko je poznato, razvili u XII st. takav sistem oporezivanja koji za slabljenja njihove vlasti u XIII st. doivljava velike promjene, ali ipak ostaje kao sistem optereivanja trgovake robe. Tako \ se tricesima ili tridesetina, koja se u poetku njihove vladavine poja vljuje doista kao izvozna i uvozna carina, pretvara u vlastelinski prihod, koji se pod raznim imenima ubire po itavoj zemlji. U XIII i XIV st. razliite mitnice, maltarine, pjeake i druge takse postaju nesnosan teret ne samo za trgovaki promet hego a promet uope. Porezne reforme Mati je Korvina nisu u stanju zadrati i Jagelovii, i stoga se Habsburgovci u XVI st. mue kako bi rijeili stare probleme oko tridesetine. Njima se takoer postavlja pitanje kako vratiti taj prihod u kraljevsku blagajnu i dokinuti mnogobrojne povlastice koje u tom pogledu uiva hrvatsko i slavonsko plemstvo. Ferdinand mora postupati vrlo oprezno jer Slavonija z a ivota Ivana Zapolje n e stoji s u vie vrsto uz njega. Stoga nije sluajno da prve vijesti o kraljevoj tride setim potjeu iz Hrvatske. Ve 1533. tui s e hrvatsko plemstvo n a officiales vestre maiestatis, koji s tridesetnikih postaja dolaze i n a dnevne trgove i ondje oporezuju miseros colonos, i to bez obzira n a to kakvu robu, domau ili stranu, prodaju. Kmetovi tako n e mogu prodati na dnevnim trgovima id quod de propria domo atque cultura habent. Neka vladar zna da pri ubiranju tridesetine vlada ovaj obiaj: tridesetina s e plaa samo na robu koja s e uvozi iz nekog drugog kraljevstva ili s e u njega izvozi (vt saltern de hiis rebus, que ex alio regno inducerentur e t que ad aliud educerentur, tricesimas soluere tenerentur). No regnikole s u saznali i to da j e knez Stjepan Blagaj ski zatraio od vladara doputenje da i on na svojim posjedima ubire tridesetinu, to j e in euidentissimam
313

Acta comitialia, III, str. 372. Acta comitialia, I, str. 309.

307

desolationem omnium fororum et illius patrie. Tri godine zatim doznajemo da je Stjepan Blagaj ski ipak postavio novu tridesetnieu in publica et solita via, tj. kod svog posjeda Bojne, na putu za Gvozdansko Zrin skih, i da na toj cesti ubire porez od ljubljanskih trgovaca koji idu u Gvozdansko. s Ovi podaci ukazuju na osnovne probleme koje e Habsburgovci imati u Hrvatskoj i Slavoniji u vezi s tridesetinom. Valja, dodue, priznati da tridesetina u hrvatskim zemljama nije nikad dolazila u pitanje kao njihov prihod, ali se oni tijekom itava stoljea uzaludno mue da dokinu ili bar i mitnike postaje na smanje broj tzv. sicca telonea tridesetnike kopnu hrvatskih i-'ugarskih velikaa. Na mnogim se saborima stvara zakljuak da se takve privatne mitnice razrue, a njihovi vlasnici kazne ako svoje pravo za podizanje mitnica ne zasnivaju na starim povlasticama, ali ni to nije mnogo koristilo. Vladar sam pridonosi neto neposlunosti plemstva odlukom da nekim svojim ljudima, kao na primjer Luki Sekelu koji e postati vrhovni slavonski tridesetniar (supremus tricesimarum in Sclauonia exactor) oprosti plaanje tridesetine. A l i u isto vrijeme Ferdinand dokida povlasticu gradekih graana odreujui da prihode od nje upotrijebe za popravak zidova. Uostalom, vladar je u X V I st., kad je zavladao ivi trgovaki duh u itavom drutvu, zaista imao mnogo suparnika. Kad Maksimilijan postav lja ugarskoj komori pitanje zato se toliko smanjuju prihodi tridesetine, ona vrlo brzo nalazi odgovor: velikai su podigli svoje tridesetnike pos taje, a neki su se, tavie, dogovorili s trgovcima i vode ih zajedno s ro bom stranputicama po svojim imanjima kako bi izbjegli ceste na kojima su vladareve mitnice. No najvie se tue na upravitelje velikakih posjeda koji se esto udruuju s trgovcima te trguju za zajedniki dobitak. Upravo takvi velikai se neprestano tue na saboru da tridesetniari ne pravedno oporezuju njihovu robu, a optube veinom nisu bile istinite. Ugarska komora esto upozorava vladara kako velikai uzgajaju kupljenu stoku i zatim je izvoze kao svoju vlastitu, a slino rade i s kmetskom robom. U tom dvoboju izmeu vladara i trgovaki raspoloenog plemstva vladar gubi autoritet i zato to njegovi tridesetniarski inovnici nisu uvi jek korektni. Osim toga, i na vladarskim su posjedima suhe mitnice, da kle nezakonite mitnike postaje, pa plemstvo poruuje vladaru neka ih naj prije on srui kako bi se mogli povesti za njegovim primjerom. Slavon ski su tridesetniari 1569. ubirati tako enormes vectigalium exactiones da tube plemstva dolaze sve do najdvojvode Karla i ugarske komore, nato komora predlae da se pismeno utvrdi nain ubiranja tridesetine. Maksimilijan nastoji upravo u to vrijeme preseliti glavnu tridesetnieu iz Nedelia u Ptuj, ali ga ugarska komora dakako u vlastitom interesu od toga odgovara, jer je to iuribus et libertatibus regni contrarium. Tada su uz glavnu slavonsku tridesetnieu u Nedeliu jo neke filijale (kako ih sam vladar naziva) u Varadinu, Zagrebu i nekim drugim mje314 315 316 317 318 819 320
314 315 316 317 318 319 320

Monumenta Habsburgica, II, str. 267. Monumenta Habsburgica, III, str. 105. Monumenta Habsburgica, III, str. 114, 240. Acta comitialia, III, str. 111; Monumenta comitialia, III, str. 201, 225. Monumenta comitialia, V, str. 5152, 63. Acta comitialia, III, str. 250. Acta comitialia, III, str. 227.

308

stima. U Hrvatskoj, tj. u prekokupskim krajevima, vladar nema nijedne ' tridesetnice. Prihodi su od tridesetnice etrdesetih godina XVI st. toliki da za grebaki graanirTlT spretan trgovac Ivan Pastor dolazi Ferdinandu s prijedlogom neka mu prepusti prihode tridesetnice, a on e tri mjeseca uzdravati 400 martoloza i jo e vladaru vratiti novaca. No, unato estim tubama na tridesetniare, plemstvo i ostali slo jevi stanovnitva bez ustruavanja varaju vladara i na razliite mu naine oduzimaju prihode od tridesetine. Nita ne koristi to je ve poetkom svog vladanja Ferdinand uredio nain na koji se taj porez uplauje. Tada, tj. 1539, sastavljen je regestum et ordo exigendarum tricesimarum in regno Sclavonie. Taj je ordo vrlo zanimljiv jer pokazuje ne samo kako je roba prolazila tridesetnikom postajom nego i to da se tada carini ili oporezuje dvadeseti, a ne vie trideseti dio vrijednosti robe. Jer, upozorava vladar tridesetniare, ako regest ne spominje neku robu koju su ipak duni oporezovati, neka paze ut juxta illorum pretia limitatur et de singulis viginti florenorum rebus, florenus unus exigatur. Dokaz da se privatne mitnice (koje ubiru porez na trgovaku robu koja prolazi njihovom cestom) odravaju itavo XVI st. jest mitnica na susjedgradskom posjedu. Ve 1530. tue se gradeki graani protiv kraljeva vijenika i vlasnika Susjedgrada i Stubice Stjepana Dehaza jer od njih zahtijeva neuobiajenu maltarinu (ungewhnliche Mawt). Ni njegovi nasljednici, sve do Franje Taha, ne odriu se tog prava ubi ranja tridesetine, na koju ostaje trajan spomen u imenu mjesta Harmica na Sutli, dakle na prastaroj tajerskoj-slavonskoj granici. Pozivajui se na neke izjave zatvorenih voa pobunjenika 1573, R. Biani je predloio da se bolje ispita zagonetna veza izmeu vrhovnog slavonskog tridesetniara Kristofora Winkler a i pobunjenika. Naime, Svra u prvoj svojoj izjavi, na pitanje tko je zaetnik pobune, odgovara da ne zna, ali ako pitaju Winklerove seljake die wessten hier Innen am allerbesten Bericht zugeben. I neke izjave Matije Fistria vezane su uz Winklerovo ime. On, oito namjerno, prebacuje u istrazi itavu krivicu na spomenutog vrhovnog tridesetniara, odgovorivi istraite ljima neka njega, Winkler a, am aller ersten fragen, wer Inen Rath gegeben das Sie sich zusammen Rotten vnnd wohin Sie ziehen sollten. Fistri im dalje predlae neka pitaju Jurja Markovakog (?), upanova brata i Winklerova podlonika tko ga je postavio za kapetana i tko im je zapovjedio da se podignu. z*"^Upozorivi na ove izjave, Biani sasvim ispravno zakljuuje da objanjenje za akciju seljaka protiv carina i mitnice nalazimo u tada njem razvoju hrvatske trgovine. Meutim, nova izvorna graa o buni nije nimalo razjasnila tu, kako Biani kae, zagonetnu vezu, i stoga se, uvjerena sam, namee drugaije tumaenje spomenutih pobunjenikih
321 322 323 324 325 326 327
321 322 323 324 325

__-J. dj., str. 273.

3!?. dj., str. 15.

Monumenta Habsburgica, III, str. 169. R. Horvat, Hrvatske carine god. 1539, Vj. Zern, arkiva, XII, 1910, str. 230235. Monumenta Habsburgica, I, str. 425. Poeci kapitalizma u hrvatskoj ekonomici i politici, Zagreb 1952, str. 15. F. Raki, Graa, str. 268.

309

izjava. Prije svega, sve je jasnije da su izjave voda u istranom zatvoru bile veinom neistinite. Ta tko moe vjerovati da Matija Fistri, jedan od pobunjenikih voa i kapetana, iskreno govori kad tvrdi da ih je Winkler savjetovao da se pobune? U takve i sline izjave mogli bismo povjerovati jedino tada kad bismo utvrdili da je Tah bio u sporu s Winklerom i da je to tridesetniar iskoristio. Stoga mi se ini da se Winkler pojavljuje u istranim spisima u takvoj ulozi prije svega zato da se skrene panja istraitelja s pravih krivaca, tj. samih vojnikih zapovjednika pobunjenika. Ali, u literaturi se s pravom isticalo i istie da su se pobunjenici borili protiv svih zapreka slobodnoj trgovini. Dakle, protiv mitnica i svih drugih pristojbi koje njihov vlastelin ubire za sebe. Na takve nam jere ukazuju prve ustanike akcije u pobuni 1571/72. Kad Tah sredinom 1572. predaje tubu protiv pobunjenika onda, meu ostalim, izjav ljuje da su pobunjenici nakon podsade Susjedgrada proventus thelonii in nundinis proxime praeteritis in Berdovecz habitis, similiter commu nes, pro se ipsis occupaverunt. Prema tome, buntovnici su poeli od sajminu pristojbu! Oni su, nastavlja mah ubirati za sebe brdovaku Tah u tubi, takoer zauzeli vadum sub antelato castro Zomzedwara i premjestili su ga na drugo mjesto i, to je jo vanije, vadi proventus pro se ipsis, etiam de praesenti percipiunt. Pozivajui se na izjave Gregoria i Guetia, J. Adamek je ustvrdio da su pobunjenici ukidanje mitnica stavili na prvo mjesto kao glavnu ustaniku namjeru. S tom se tvrdnjom ne bismo u potpunosti mogli sloiti. Tono je, dodue, da su ustanici u praksi zaista svagdje naj ee napadali mitnice i plijenili mitniare; ali, kako izvori svjedoe zato da potjeraju vlastelinske inovnike na mitnici i sami ubiru pri stojbe. Ako se izjave pobunjenikih prvaka ponovo usporede sa stvarnim zbivanjima, onda se zapaaju velike razlike. Pobunjenici su tvrdili da e ruiti mitnice, znajui oito moda i od Winklera za uzaludne napore vladara da takve suhe mitnice, kao to je bila Dehazova, odnosno Tahova pod Susjedgradom, ukinu. Stoga pobunjenici samo u teoriji stavljaju na prvo mjesto svojih neposrednih zahtjeva ukidanje vlastelinskih mitnica i daa koje su se na njima ubirale. Praksa je bila sasvim drugaija. Opisao ju je Tahi, i nema razloga, da ne vjeru jemo u njegov izvjetaj kao istinit. Mislim da u vezi s Tahovim izvje tajem o postupku pobunjenika s mitnicom pod Susjedgradom treba I dodati i ovo: ideju da se vlastelinska mitnica zadri kao dragocjen prihod pobunjenika daje ponovo vojnik, a ne obian podlonik! Jer u krajnjoj liniji pobunjenici su pod Susjedgradom i dalje ubirali mitni ku pristojbu od seljaka. Svi drugi slojevi tadanjeg slavonskog drutva osloboeni su od njeznia~plaanja. Tako se i u ovoj akciji pobu\ njenog vojnika na susjedgradskom vlastelinstvu ogleda jaz koji dijeli vlastelinskog vojnika od kmetova. Vojniku, na alost, nije straha misao da svoj dobar poloaj na vlastelinstvu uini jo boljim na raun kmeta s istog i drugih posjeda.
328 829 330 4 x
3 M

V. Klai, Tuba Franje Taha, str. 184135. ' Communes = zajedniku, jer su se prihodi dijelili na polovicu, a Seljaka buna 1573, str. 117.

310

d) Dimnica (pecunie fumales ili haramiales) Dok su dosad navedeni porezi pripadali vladaru ili ugarskoj komori, koji su njima i raspolagali, kraljevina je tijekom vremena bila primorana uvesti neke vlastite poreze za pokrie najnunijih trokova. Osobito se takva potreba poela nametati za vladavine prvih Habsburgovaca, na iji je dvor plemstvo redovito slalo svoje poslanike. Dimnica je porez koji je, ini se, uveden ve poetkom XVI st. upravo za namirenje troka onim poslanicima koje je sabor iljao na kraljevski dvor. Spominje se poetkom X V I st., ali se bez sumnje ubirala i ranije. Plemstvo se u naelu odnosi prema dimnici mnogo savjesnije nego prema kraljevskim porezima. Takav im odnos namee svrha i relativno mala visina svote koja se u ime dimnice ubire. O razlozima i nainu ubiranja dimnice govori se vrlo opirno na krievakom saboru 1538. ' Pecunie fumales slue i tada prvenstveno za kralj evinske poslanike, ali i za odravanje sudova (za plae sudskih prisjednika). Ubire se u visini od 10 denara po dimu, ali ta se svota postepeno poveava, u doba seljake bune narasla je i do 40 denara po dimu. Krievaki sabor odreuje da se dimnica plaa od svih plemikih dobara, pa i od plemia jednoselaca i, poto se skupi, treba je predati podbanu. Meutim, svotu ovog kraljevinskog poreza poveavale bi povre meno neke izvanredne necessitates. Tako je, na primjer, 1558. predlo eno da se uz dimnicu ubere po svakom dimu (a singulis fumis) po 8 denara za trokove oko ivanike utvrde; i tu svotu plaaju plemii jednoselci, dok se zagrebaki kaptol pomou vladara izvukao od plaa nja. Neki banovi (na primjer Petar Erded) nisu kaptolske povlastice htjeli priznati. Za partes transcolapiane vrijedio je, kao i kod upla ivanja dike, poseban zakon. T i su krajevi u naelu oproteni od dimnice, ali kad je plaaju, odreena je obino svota koju dijele prema broju dimova. God. 1569, tj. u doba sukoba s Maksimilijanom zbog dike lanovi sabora pristaju da uplate iz svih upanija po 1/2 forinta po dimu za utvrivanje Hrastovice. To je hrastoviki porez, koji je bio spremljen u katedrali i kasnije je sluio kao rezervna blagajna za kraljevinske potrebe. Kako se uz hrastoviki porez ubire iste godine 10 denara u ime dimnice, to je kralj evinski porez narastao na 60, forinti, to je p do sedamdesetih godina X V I st. najvea dosad poznata'svota. Dimnica je narasla na 1 forint tekJL574, kad je uvedena domaa vojska haramije, te se od tog vremena" poela nazivati i pecunie haramiales. S obzirom na to da sve tri slavonske upanije nisu za Habsburgovaca jednako optereene dikom, i dimnica nije jednaka u svim upanijama. G. 1568. plaala je krievaka upanija 10 denara vie od drugih jer je bila oprotena od dike. Ponekad se uz dimnicu ubiru i neki mali izvanredni porezi visina im je 1020 denara i to ponajvie za otkup zarobljenika ili za neke darove itd.
831 332 333 834 335 336 837

V. Klai, Poujest Hrvata, VI, str. 53. Acta comitialia, II, str. 146. Acta comitialia, III, str. 40. God. 1567. partes transcolapiane treba da plate 105 forinti i 75 denara. Acta comitialia, III, str. 255. ~ " Acta comitialia, III, str. 215. Na primjer, 1571. ubiralo se za otkup Vojkovia po 10 denara po dimu. Acta comitialia, III, str. 310.
331 332 333 334 335 33 337

311

No dok se navedeni kralj evinski porezi plaaju novcem utjeranim od kmetova, bilo je do sedamdesetih o-odina i takvih situacija kad je plemstvo samo, ex propriis bursis, obeavalo na saboru da e skupiti novac. Plemstvo dva puta u godinama bune stvara takvu odluku i posee u vlastiti dep za domovinske potrebe: 1570. obeaje viceprotonotaru I. Petrieviu u ime plae 92 forinta, a idue godine je za uzdravanje utvrde Brest na Kupi, za njegova kapetana i 8 vojnika obealo 97 forinti. ' Premda svota dimnice nije, kako smo pokazali, bila velika, ipak je bilo potekoa oko njezina ubiranja. Pogotovo tada kad je svota rasla. Dakle, pri ubiranju tog poreza dolazi do izraaja pojava koju smo utvrdili i kod drugih javnih podavanja: plemstvo vrlo teko otvara svoje novarke da bi javnim inovnicima predalo novac koji je u ime tog poreza skupilo od svojih podlonika.
8 8

e) Javni radovi na utvrivanju. Dovoz hrane za vojsku Teret javnih radova na utvrivanju krajikih utvrda i gradova i dovoz hrane za vojsku leao je u doba velikih vojna samo na leima kmeta. Premda vrlo esto saborski zakljuci o spomenutim dunostima nisu provoeni u ivot, ipak su se krajike utvrde uzdravale tijekom stoljea samo pomou radne snage hrvatskog seljaka. Najmljenih radnika za takvu svrhu nije jo bilo. Za utvrivanje radova vodi se na saboru posebna briga, te se zapaa da su prekokupski krajevi, oito zbog oprosta od dike, znatno vie optereeni nego preostali dijelovi zagrebake upanije izmeu Save i Drave. Dovoz hrane za vojsku postaje neophodan u doba insurekcije ili vojnih ekspedicija kakva je bila Kocijanova vojna 1537. g. Stoga ne iznenauje da se krievaki sabori te i idue godine posebno bave pro blemom dovoza hrane za vojsku. Tada je jo bilo mogue zakljuiti da se trokovi oko dovoza hrane i oruja namire iz ratnog poreza, dok su slavonski velikai i prelati bili duni da pripreme kola za njihov Sabor odran 1538. takoer obvezuje plemstvo da pripremi dovoz. kola natovarena hranom, jer je ono duno prema 61. 15 predati za vojsku dvadesetinu svog ita, prosa i zobi. Hranu je trebalo skupiti u Virovitici, Novom Dvoru i Velikoj. Plemstvo je duno pripremiti na svakih 20 dimova po jedna kola spomenutog ivea i na zapovijed magi stra victualium odvesti ga do gore spomenutih loca depositionis. Kad Ferdinand alje 1539. panjolce, problem se opskrbe vojske postavlja mnogo otrije nego prije. Velikai i prelati ne ele primiti vojnike na svoje posjede i tako ih opskrbljivati hranom, i zato vladar zahtijeva od njih da veu koliinu hrane do vezu u Krievce. Meutim, u drugoj polovici XVI st. nema vie u zemlji tako velikih plaenikih vojski, a stalna se vojska, kako emo jo pokazati, opskrbljuje na drugi nain.
889 340 841

s Acta comitialia, III, str. 273, 318. 33 Acta comitialia, II, str. 46. 3 0 Acta comitialia, II, str. 4849. Odlueno je da se 260 kola podijeli na polovicu + i da 130 kola vozi hranu, a 130 eka s kruhom i pokrivaima kako bi se hrana u sluaju kie zatitila. Acta comitialia, II, str. 142143.
341

312

Ali, u to vrijeme raste potreba za popravljanjem vrlo tronih kra jikih utvrda. Ponovo vei teret nosi Hrvatska (Partes transcolapiane), koja ne plaa diku. Teret javnih radova naroito raste od 1557. dalje, kad je posljednji hrvatski sabor odbio zahtjev vladara da se srue najvanije utvrde u Hrvatskoj. Kako Sisak gradi sam zagrebaki kaptol sa svojim podlonicima, javni radovi na slpv^nskim utvrda- K OPV ma usredotoeni su uglavnom na Ivani, Krievce i Koprivnicu. Ve pedesetih se godina posveuje posebna panja Ivaniu kao jednoj od najvanijih utvrda u tom dijelu Slavonije. Briga oko utvrda u Pokuplju ostaje uglavnom banovima i zagrebakom biskupu. Najvea je biskupska Hrastovica. Sabor 1557. stvara zakljuak o utvrivanju gotovo svih pograninih slavonskih i hrvatskih utvrda. Zakljueno je i to da se drvo za utvrivanje smije uzeti iz svih uma bez obzira na zabrane ili vlasnitvo. Na rad se obvezuju gotovo svi stanovnici tavie, i pleV mii jednoselci pjeakom tlakom tako da su izuzete samo udovice i siroad. Kmetska se tlaka odreuje prema dimovima. Svaki dim (de singulo fumo iuxta regiam dicam) dovest e po 10 greda (duine od 12 lakata) na odreena mjesta, a vozit e ih po 10 radnika (laboratores), dakako kmetova. Na posljednjem burnom hrvatskom saboru u Steninjaku (1558) hrvatsko plemstvo s velikaima preuzima na sebe, kako je spomenuto, spaavanje svih oteenih utvrda koje je vladar htio ruiti. Trebalo je utvrditi Krupu, Trac, Slunj, Otok i Buevi i podii na Glini i Mrenici indagines. Na saboru je odlueno da na ovim utvrdama radi nekoliko stotina radnika, i to 15 dana. Kako su prekokupski krajevi i za Maksimilijana sauvali oprost od dike, ostaje im i poveana obveza javne tlake. Premda se broj utvrda koje je trebalo utvrivati smanjio i odreeni su zaista najnuniji radovi utvruje se Cetin i Trac i gradi Preseka kao nova utvrda na Glini ipak je broj radnika kmetova povean. Naime, pozvano je na esto dnevni rad 758 laboratores i 90 kola. Ipak se odredbe sabora ne provode u djelo tako kako bi trebalo, i zato je na saboru stvoren zakljuak neka banovi bez odlaganja natjeraju plemstvo da poalje radnike na ona mjesta koja je prema ranijim saborskim zakljucima trebalo utvrditi. No 1567. ni zagrebaka ni krievaka upanija ne oslobaaju se od javne tlake. Svaka porta ili dim treba da poalje do Koprivnice ili Ivania 6 pjeakih radnika (labo ratores pdestres), 4 grede (od 12 lakata), a po 2 dima 1 kola iblja. Od reuje se, nadalje, tko e nadzirati te radove, sabor se tada vrlo otro opro kraljevu zahtjevu da se nekim kraljevskim inovnicima ukine dotadanje osloboenje od javne tlake. No ovaj i idui sabor ponovo pozivaju plemstvo da izvri svoje obveze to se tie javne tlake. ini se zato da se plemstvo ustruava na saboru protiviti se zakljuku o dunoj tlaci, i utoliko je velikodunije odobrava, ukoliko je sigurnije da je nee izvravati.
342 343 344 345 348

3 Acta comitialia, 3 Acta comitialia, uvijek naveden. 3* Acta comitialia, 35 Acta comitialia, 4 3 6 Acta comitialia, 4

TI, str. 68. III, str. 25. Broj se TJI, str. 160161. III, str. 169. III, str. 171.

radnika ne moe

tono utvrditi jer nije

313

Vrlo je karakteristino na koji se nain raspravlja o javnim radovi ma uoi seljake bune, tj. na saboru od 7. XII. 15 72. Upada u oi da lanovi sabora preputaju odluku o javnoj tlaci banovima i zato pristaju na vrlo velike obveze, ali pro futuro! Naime, oni e, kad ih viceban i plemiki suci pozovu, poslati pod Ivani ili Koprivnicu to su kraljev ske utvrde po svakom dimu 12 radnika (laboratores pdestres), po 6 greda i po 4 kola iblja. Kako sami ne vjeruju da e ih banovi doista pozvati da utvruju tue utvrde, ne stvaraju ni odluku o tome kako e dugo trajati utvrivanje. Treba, meutim, upozoriti na injenicu koja pri ispitivanju uzroka koji su doveli do seljake bune nije nevana. Naime, u to vrijeme imaju neki slavonski velikai pravo da sa svojim kmetovima utvruju vlastite kra jike utvrde! Ne ini nam se sluajnim da je to cesargradski posjed Erdeda, susjedgradsko-stubiki Taha, Buin Mati je i imuna Keglevia i ludbreki posjedi Turoca. Kako se pobunjenici, koliko je danas poz nato, ne tue na vlastelu da ih primoravaju na utvrivanje, mogli bismo tu injenicu protumaiti odreenim nehajem vlastele prema tak vim radovima uope. ini se kao da slavonski velika ne alje svoje kmetove pod carske utvrde, ali se ne brine mnogo ni za svoje ruevne gradove. Tah po svoj prilici nije izuzetak. Jer on se u doba kad mu je vladar prepustio i Urulinu polovicu posjeda naroito istie u javnom ivotu upravo velikim obeanjima na raun svojih kmetova. Tah jednom obeaje da e njegovi kmetovi dovesti do Ivania 2.500 letava kako bi se mogao to bre popraviti krov na utvrdi. Nije ba vjerojatno da je to svoje obeanje i izvrio. Zato mislim da upravo u tom raskoraku izmeu obeanja i izvravanja obeanog posla treba traiti uzroke zbog kojih se buntovnici 1572/73. ne bune i protiv javnih radova! Da je takva pret postavka opravdana, pokazuje injenica da je upravo u godinama bune javna tlaka narasla.
347 348 349

No na saborske zakljuke o javnoj tlaci treba, kao to je spomenuto, gledati s puno opreza. Jer tihi rat koji ban Draskovic vodi s dvorom odraava se i na tom polju. itave 1573. Draskovic ne nalazi potrebnim da pozove kmetove hrvatske i slavonske vlastele na utvrivanje Ivania i Koprivnice, i kad se 30. XII 1573. sastaje sabor u Zagrebu, ban pred lae neto drugo. On pro publico commodo et conseruatione ac permansione patria predlae de novo erigere et edificare Brest i Topusko, dakle dvije utvrde koje su na njegovoj brizi, a ne vladareve krajike utvrde. Sabor, dodue, odlae banov prijedlog za kasnije, ali su i regni kole mnogo suzdrljiviji u odreivanju javne tlake. Varadinska i krievaka upanija e poslati pod Koprivnicu svega po 1 odraslog radnika od svakog dima. Radnici su duni doi s orujem, oruem i hranom za 6 dana jer e utvrivati prijelaze na rijekama i u umama. Osim njih duni su i plemii jednoselci od svakog dvora (a singula curia illo350 351

Acta comitialia, III, str. 361362. Acta comitialia, III, str. 361362. Na spomenutom saboru se pretpostavlja ako rebelles illi coloni Somzevarienses et Ztwbyczienses budu htjeli utvrivati Bojakovinu, neka idu onamo raditi zajedno s bojakovinskim podlonicima, a ako ne, neka ih se natjera na rad u Ivani. Prema tome, lanovi sabora nisu sigurni da susjedgradski i stubiki koloni nee raditi na Tahovu posjedu u Bojakovini. _^ Acta comitialia, III, str. 390. ~ Acta comitialia, XII, str. 392. Acta comitialia, III, str. 393.
347 348 M9 550 331

314

rum) poslati po 8 tako opremljenih radnika. Radnici iz zagrebake upanije neka utvruju prijelaze na Kupi i Glini. Meutim, prekokupski krajevi su preputeni sami sebi i kao i dotad optereeni mnogo veim radnim obvezama. Spomenuti je sabor u Zagre bu odredio posebnu limitatio laboratorum ex bonis dominorum et nobili um illarum parcium (sc. transcolapianorum). Prekokupski su posjedi duni na 8-dnevni rad pod Presekom, Petrovom Gorom i Straom u Petroviu, kamo treba da poalju 1413 radnika! I oni e na najpotrebni jim mjestima graditi nasipe i zatvarati prijelaze na rijekama. Nakon seljake bune kralj e jo tee dobiti od slavonskih stalea radnike za popravak svojih utvrda. tavie, kad se 1577. na zahtjev namjesnika nadvojvode Ernesta sastaje sabor u Zagrebu, lanovi sabora odbijaju bez ustruavanja prijedlog nadvojvode da se utvrdi Koprivnica i druge krajike utvrde. Oni ale, ali kako nemaju u tom trenutku zakonitu vlast, naime, gospodina bana s potpunom banskom vlasti, koji bi mogao zakonito kazniti neposlunost i nemar i odravati za la nove sabora redoviti sud, nee obeati ni radnike za krajinu niti mogu bilo to sigurno zakljuivati. Ipak e Gaparu Alapiu i njegovu podbanu dati privatnu vlast (priuatam authoritatem) da utjeraju zaostale radove za Koprivnicu i druga mjesta. Premda hrvatske zemlje u naelu same odreuju broj radnika i radnih dana na utvrdama, ipak se na pounskim saborima odreivala granica do koje su vlastela smjela ii u tom optereivanju. Pounski su sabori u tim pitanjima mnogo stroi od slavonskih. God. 1554. je, na primjer, zakljueno da kmetovi dodue idu raditi na utvrde, ali im je vladar duan za taj rad i platiti. A smije trajati samo 6 dana na godinu. Kmet isto tako smije napustiti radilite ako jedan dan nije dobio plae i nitko ga na radu ne smije kanjavati. Vlastela neka alju s njima i svoja kola (po jedna na svakih 10 porta), u koja treba upregnuti po 6 volova (jer kmetovi nemaju dovoljno konja). Ako se konji ipak upotri jebe za vonju, plaa se za dvopreg po 40 ugarskih denara na dan. Prema tome, ugarskim je kmetovima zakonski osigurana manja javna tlaka, i to plaena; to je po svoj prilici zato to su oni vie optereeni ratnim porezom. Javnim radovima na utvrivanju privatnih i javnih, dakle vladar skih utvrda treba dodati kao ne mali teret privatno-javnu tlaku, kako bismo mogli nazvati one obveze koje slavonsko plemstvo svojevoljno preuzima na saborima na sebe obeajui da e dovesti za vojnike svoje ito i hranu uope. Dovoz vlastelinskog ita za vojsku do odreenog -mjesta na prodaju dunost je koju vlastelin kmetu ne plaa, premda ima od trgovine takvim namirnicama veliku korist. Meu velikodunim slavonskim velikaima koji obeavaju ito za kraljevske posade nai e mo Franju Taha i Barbaru Erded, dakle ljude iji su posjedi bili zahva eni bunom. Novija graa o susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu u
352 353 354

Acta comitialia, III, str. 394395. Acta comitialia, III, str. 493. . . . cum ipsi domini regnicole nullum pro praesenti in regno habeant legittimum magistratum, nempe dominum banum plenaria authoritate banali fungentem, qui inobedientiam et negligentiam legitime punire et iuicia regnicolis administrare facere posset, nihil laboris ad confinia promittere et neque aliquid certi statuere possunt, prout superinde domini commissarii praenotati sub sigillo regni in scriptis habent a dominis regnicolis responsum. Monumenta comitialia, III, str. 506.
3 n 3M

315

I \ J * I

vrijeme Tahove vladavine sadri samo jednu takvu kmetsku tubu, ali i ona se odnosi na razdoblje nakon bune/ I to je prema naem uvjerenju dokaz da su velikaka obeanja za dovoz hrane vojsci daleko zaostajala za ostvarenjima. Stoga se ini da bismo na kraju smjeli zakljuiti kako je javna tlaka u Slavoniji sredstvo kojim sabor ucjenjuje vladara. To je jedan od bitnih razloga da je teret javnih radova u stvarnom ivotu u drugoj polovici XVI st. manji nego to bismo to prema saborskim zakljucima oekivali. S druge strane, injenica da meu pobunjenikim namjerama i planovima nema borbe protiv javne tlake potvruje, prema mom uvje renju, miljenje da je program bune sastavljao vojnik. Jer ako i jest Tah slao svoje ito na trg, susjedski preijali koji sastavljaju program ne vide u tome nikakvo zlo. Moda e se i oni jednog dana nai u nekoj carskoj utvrdi i trebati hranu koju im u prilikama XVI st. moe dovesti samo kmet!
355

f) Desetina (decima, dima) Budui da je u najnovijoj literaturi o buni 1572/73. iznijeto miljenje da je 1567. na susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu izbila buna zbog namee nam se zadaa da ispitamo: rekomutacije crkvene desetine, 1. da li je to doista bila buna, 2. da li je bila uperena samo protiv Taha, 3. da li je rekomutacija na susjedgradsko-stubikom posjedu osamljena ipojava u XVI st. i 4. da li su vlastela u to doba redovno plaala crkvenu desetinu. Sve su to pitanja koja moramo rijeiti prije nego to pristu pimo analizi izvora koji doista govore o nekirn sporovima zbog desetine vlastelinstvu 1567. g. na susjedgradsko-stubikom Desetina je prihod u naturi ili u novcu koji u naelu pripada crkvi. Istiemo u naelu zato jer ako je crkva preslaba da desetinu utjera, onda ona postaje prihod onoga koji ju je ubrao od svojih podlonika i zadrao za sebe. Ve prvi poznati podaci o desetini u Slavoniji iz XII i XIII st. svjedoe o tome da vladar, dodue, preputa desetinu crkvi, ali je bez ustruavanja i uzima natrag. Plemstvo, posve razumljivo, nema razloga da ne slijedi njegov primjer, pa u prvoj polovici XIV st. izbija u zagrebakoj biskupiji velika buna protiv desetine, u kojoj sudje luju svi drutveni slojevi osim kmetova! Oni se i tako vrlo rijetko oslobaaju tog tereta jer ili se desetina predaje ili svrava kod njihova vlastelina. Uzroci otpora plemstva protiv predavanja kmetskog desetin skog priroda crkvi su razliiti, ali bi se za XIV st. mogli svesti uglavnom na jedan: otpor nastaje u trenutku kad se vrijednost novca mijenja, pa crkva nastoji poveavanjem otkupne svote desetine u naravi nadokna diti tetu koju ima zbog razlike izmeu stvarne i nominalne vrijednosti desetine. Ako u tom pokuaju ne stoji iza nje dravna vlast, onda se esto dogaa da stvarni vlasnik priroda, dakle vlastelin, radije zadri desetinu za sebe budui da ga crkva jedva moe u tome spreavati. U toj borbi izmeu crkve i plemstva za desetinu vladar je u XIII i XIV
356 357

J . Adamek, Graa, str. 304. J. Adamek, Prilozi povijesti seljake bune, str. 72. Vidi: N. Klai, Uzroci otpora protiv crkvene desetine u zagrebakoj 1382), Iz starog i novog Zagreba III, Zagreb 1963, str. 37. i d.
355 356 3 3 7

biskupiji (do

316

st. rijetko uz crkvu. Njemu, najzad, nije u interesu da ona bude jaa od njegovih velikaa. Zbog nesigurnosti tog prihoda crkva nalazi ve u XIII st. a moda i prije izlaz u zakupu. Naime, ona se obino od rie potpunog desetinskog prihoda i pristaje na zakup nekih desetinskih naturalnih podavanja. Posebnim ugovorima crkva prenosi pravo ubira nja desetine na vlastelu uz uvjet da joj ona svake godine isplauje dogovorenu svotu. Ne smijemo oekivati da e XVI st. donijeti u tom pogledu neku promjenu. I vladar i velikai imaju dobar izgovor kad crkvenu desetinu zadravaju za sebe: oni je, kako ponekad istiu, upotrebljavaju za uzdr avanje krajikih utvrda. Za crkvu je svakako kobno to vladar ras polae nekim oasnim ili konfisciranim dobrima, od kojih u ugarskim i hrvatskim zemljama ubire sam i desetinu. To naelo nastoji provesti ve u poetku svog vladanja i Ferdinand Habsburgovac. Upravo njegov postupak s kaptolskom desetinom na susjedgradsko-stubikom posjedu pruit e priliku i kasnijim vlasnicima tog vlastelinstva da desetinu pri svoje kao svoj prihod. Naime, ve 1531. Ferdinad se ljuti na Stjepana Dehaza to desetinu sa Susjedgrada i Stubice nije izruio njegovu taj niku Ivanu Maju. Jer on mu je jo 1529. prepustio decimas et quartas ex cathedraliatu Zagrabiensi i zato se Dehaz ne treba osvrtati na bilo ije povlastice i prava. Meutim, Ferdinadove se zapovijedi u Slavoniji ne potuju odvie, i zato se Dehazovi nasljednici ne ustrua vaju zadrati kaptolsku desetinu. Jo prije nego to je Susjedgrad sa Stubicom zaloen Luki Sekelu, kaptol se tui (1542) da ve nekoliko godina ne prima prouentus decimales. Ne uzevi uope u obzir da je i on po volji raspolagao desetinskim prihodima, Ferdinand nalae susjedgrad skom upravitelju Krsti Gnojevskom da smjesta plati desetinu i nadok nadi kaptolu prihod. Meutim, novi zakupnik Luka Sekel, koji po Ferdi nandu vu doputenju (nostra annuencia) najprije dri i desetinske pri hode, mora ih ipak kasnije predati kaptolu. Na molbu kanonika Ferdi nand nalae Luki Sekelu quatinus vniuersas decimas, tam vinorum et frugum, quam etiam aliarum rerum decimari solitarum... iuxta veterem bonam consuetudinem in praescriptis bonis et pertinenciis castri Zomzedwara et castelli Zthwbycza... connumerandas atque exigendas v permittere et per tuos officiales banowzy vocatos, more hactenus sem tenearis. per obseruato, integre aministrari facere debeas et No treba posebno upozoriti na to da postupak susjedgradsko-stubikog vlastelina s kaptolskom desetinom nije u XVI st. osamljen. Daleko bi nas odvelo kad bismo nabrajali sve neprilike koje zagrebaki biskup i kaptol imaju u XVI st. zbog toga to slavonski i hrvatski veli kai ne plaaju desetinu. ini se da je u petom desetljeu neposluh veli kaa tako openit da se predstavnik zagrebakog biskupa u prosvjedu pred zagrebakim kaptolom suvie ne trudi nabrajajui sve prestupnike. . r Jer on imenuje najprije bana Nikolu Zrinskog, zatim J^tjepana Blagaj- \ i> skog, Petra Keglevia, Nikolu i Petra Erdeda, zatim i neku drugu gos podu i plemie kraljevine Hrvatske i Slavonije koji su, dodue, biskupu obeali desetinu, ali je nisu platili. Pismo to ga Ferdinand upuuje pet
358 359 360 361
358 339 360

Monumenta Monumenta Monumenta m Monumenta

Habsburgica, Habsburgica, Habsburgica, Habsburgica,

II, str. 31. III, str. 110. III, str. 281. III, str. 499, g. 1544.

317

godina nakon prosvjeda banu Nikoli svjedoi da je broj neposlunih velikaa jo uvijek velik. Meu buntovnicima se etrdesetih godina nalaze i Zagorci. Na tubu kaptola Ferdinand se obraa stanovnicima terre Zagorya zapovijeu da prestanu s bezbonim djelom i odmah plate crkvi duna podavanja. Oblik otpora je razliit, ali najee velika jednostavno ne puta na svoje posjede crkvene desetinjare i time im onemoguava prebroja vanje desetinskih kupova (capetia). Na saboru u Zagrebu (7. X I I 1572) neposredno prije izbijanja bune iznose kaptolski poslanici tubu protiv Barbare, udove bana Petra Erdeda, zato jer kaptol in exactione deci marum vini in pertinenciis castrorum Okych et Selyn eiusdem dominae relictae iuxta veteranam consuetudinem per praefatam dominam relictam et officiales eiusdem turbarentur, nato sabor stvara zakljuak da joj se pie ne se in decimas ecclesiarum dei immitat et officiales ac seruitores suos immitti permittat. Godinu dana nakon bune stvoren je takoer na saboru zakljuak da se decimae domino reuerendissimo et capitulo more consueto per quorumuis colonos praestantur et qui cellaria decimatoribus aperire nollent, talium cellaria decimatores ipsi, praesente vno iudice nobilium confrigantur; et vt iusta decimatio fiat; et iuxta nouas praeceptorias regni coloni talium ad soluendas decimas suis modis compellantur. Prema tome, veterana consuetudo zahtijeva da crkvena institucija sama ubire desetinu u naturi na pojedinom posjedu i vlastelin je duan da crkvenim desetinjarima poalje svoje banovce, svoje inovnike koji e pomoi pri desetinjanju. Meutim, drugaiji je postupak u sluaju kad crkvena ustanova ne ubire desetinu in specie, dakle u naturi, nego je daje u zakup. Sporovi su oko desetine bilo da ju je ubirao vlastelin ili crkva ve za prvog Habsburgovca u hrvatskim i ugarskim zemljama tako esti da se o njima esto i raspravlja na zajednikim saborima u Pounu. Posebno je valjalo utvrditi nain desetinjanja u sluajevima kad crkveni dostojanstvenik nema interesa za crkvenu desetinu u naturi i kad je izmeu njega i vlastelina dolo do nagodbe o visini desetinskog otkupa. Zakon je, ili tonije stari obiaj, titio vlastelinsku pravo prvokupa ili zakupa desetine u tom smislu da je prelat bio primoran priekati dok ito ili vino dozru i tek je tada smio ubranu desetinu prodati kome je elio. Kako su vlastela nala naina da skupljanje takve desetine u naturi onemogue, dolazilo je na nekim imanjima do sukoba. Ugovor o zakupu trebalo je sklopiti do Jurjeva. Promotrimo u svjetlu ovih spoznaja sporove na susjedgradsko-stu bikom posjedu 1567, za koje Adamek misli da imaju karakter bune protiv Tahova pokuaja da komutira dotadanji nain uplaivanja kaptolske desetine. Prije svega, J. Adamek je konstatirao da se od 1475, prema ugovoru sklopljenom izmeu Doroteje Susjedgradske i kaptola, desetina plaa u novcu, tako da se svaki deseti desetinski kup (capetia) otplaivao s 8 denara, a isto se toliko plaalo i svako deseto vedro
362 363 364 365
342 363 3 4 4 345

Monumenta Habsburgica, III, str. 317. Monumenta Habsburgica, III, str. 16. Acta comitialia, III, str. 364. Acta comitialia, III, str. 414.

318

desetinskog vina. Desetina se tada plaala samo od penice i rai. Sredinom XVI st. desetinska zakupnina iznosi najprije 150 forinti, a 1553. poveana je na 200 forinti, i tako ostaje do kraja stoljea. Meu tim, Adamek je upozorio jo na jednu injenicu. Naime, da desetinski otkup > XVI st., s obzirom na neobino brzi porast cijena poljopriv u rednih proizvoda, nije ni priblino izraavao stvarnu vrijednost desetine u prirodninama. Stoga nije sluajno da je Tah predloio kaptolu da mu dopusti da on ubere desetinu u naturi, a za' to e mu zakupninu povisiti na 300 forinti. O tome sam Tah obavjetava ugarsku komoru, prijavljujui ujedno Grdaka, komorskog upravitelja Uruline polovice vlastelinstva, koji je bez znanja Taha, a ob fauorem rusticorum, prop ter nonullas fassiones eorum, sprijeio novi ugovor s kaptolom. Tah predlae komori neka sama stvori sud o tome da li je Grdak dobar ili lo inovnik. Tahovo pismo, posve razumljivo, ne ostaje bez reakcije. Komora se lako mogla uvjeriti da u tom pitanju Grdak titi interese podlonika samo zato da bi se mogao suprotstaviti Tahu, i stoga ne odobrava njegov postupak. Komora oito zahtjeva od Grdaka da se sloi s Tahom. Zato njegov postupak prema kmetovima u mjesecu rujnu pokazuje kakvu prljavu ulogu ima u itavoj toj stvari. Naime, on je nagovorio podlonike protiv Taha u uvjerenju da e komora i vladar odobriti njegov korak. No kako se njegove pretpostavke nisu ispunile, on se odjednom u rujnu, kad se poela skupljati desetina, naao na istoj strani s Tahom, dakle protiv kmetova! I kao da nije upravo on "V pobunio kmetove protiv Taha, u pismu se komori (11. IX) udi zato su se susjedgradski kmetovi uope digli! Zato se od hukaa kmetova protiv Taha vrlo brzo pretvara u poslunog inovnika, koji tim istim kmetovima kojima je savjetovao da ne daju itnu desetinu u naturi nasilno oduzima ito i vozi ga u gradske hambare! Javlja zatim komori da je umirio podlonike kako je znao, ali da ne zna to se dogaa u Stubici, gdje je desetinu skupljala Tahova ena Jelena Zrinska i Tah koji se upravo vratio iz Kanie. Ali, i to mogu vaem gospodstvu uistinu javiti da su se stubiki kmetovi digli na oruje protiv nas i okruj ivi katel objavili nam da spomenutu desetinu po (pojedinoj) vrsti (ita) Prema tome, Grdak smiruje susjedni na koji nain nee davati. gradske kmetove, nasilno im oduzima ito i sprema ga, ali nee utjecati na stubike podlonike jer mu dobro dolazi njihov otpor protiv Taha kao novi dokaz da Tah tlai kmetove i nasilno suzbija njihov oruani \ otpor! I premda e kasnije zaista prijaviti Taha zbog nasilja, , sam predlae komori otre mjere protiv susjedgradskih i stubikih kme tova! Grdak ne moe i ne eli pred komorom priznati da je on pobunio
366 367 368 369 370 371 372

*** Susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo, str. 185186. M ' JV. dj., str. 186. J . Adamek, Graa, str. 232233. Graa, str. 243244. ^ Hoc Vestris Dominationibus reuera significare possum, quod coloni ipsi Ztubycenses'omnino insurexerant manu armata contra nos et obuiam castelli consedentes renunctiauerunt nobis, illos decimas praefatas nulXmod se in specie praestituros. Graa, str. 250251. Quare iuditio meo, statim et sine omni mora, Vestrae Dominationes firmissimum mandatum a Sua Maiestate ad praefatos colonos, tarn Zomzedwarienses, quam Ztubycenses mittere ad nos velint, ut administrationi huiusmodi decimae, tarn officia libus Suae Maiestatis quam pro domino Francisco Tahi, per Capitulum in speciae exigi concessit (! vjerojatno concessis), obedientes sub amissione capitis et omnium rerum esse debeant.
368 3 7 0 37 372

319

kmetove, i zato svaljuje krivicu na Tahovu suprugu, koja je toboe uz desetinu oduzimala kmetovima i oranice! To je jo jedna Grdakova podvala, izreena samo zato da bi sa sebe skinuo krivicu za insurekciju stubikih kmetova. Optuujui Jelenu Zrinsku, zaboravlja da je na poetku pisma napisao kako su se svi podlonici digli protiv nas, dakle i protiv njega, pa je ovaj dodatak o Jeleni bio suvian. Poto je skupio itnu desetinu u naturi, Grdak odlazi a da prije toga nije predao Tahu njegov dio. Odlazi u Poun da komori prijavi ponovne smutnje i nasilja prema jadnim podlonicima. Ako Grdakove prijave o tobonjem oruanom svladavanju ustanka itamo odbivi iz njih oite denuncijacije, onda je jasno da Tah, dodue, dovodi tatenberke vojnike, ali samo zato da zaplai stubike podlo nike. Jer osim to zatvara dvojicu sudaca, Tah navodno provaljuje u crkvu i ondje ranjava svega dvojicu staraca za koje se sumnja da e ostati ivi! I Grdak ga ne prijavljuje zato to mu je ao staraca, nego zato to je prezreo svojim postupkom vladara kao suvlasnika na stubikom posjedu! . ini mi se zato da se na zbivanja u rujnu 1567. na susjedgradsko-stubikom vlastelinstvu smije gledati kao na odraz borbe izmeu Taha i Grdaka. Tah, dodue, nije sasvim ist u itavu poslu. Njegov je grijeh u tome to je, protivno obiaju, pokuao umjesto kaptola ubirati itnu desetinu u naturi. Naravno da je pri tom imao, kako je to Adam ek i konstatirao, na umu istu dobit. Ali, za razliku od drugih slavon skih velikaa, koji su desetinski kaptolski prihod zadravali za sebe, on je namjeravao, zauzvrat, poveati i desetinski zakup. Uvjerena^ sam da nije bilo Grdaka, koji je nagovorio kmetove da se dignu protiv Taha, on bi, poput druge vlastele, bez sumnje bez velikog otpora uspio u svo jim namjerama. Zato, promatran u okvirima svog vremena, Tahov crimen nije osamljen, a otpor kmetova nije takav da bismo smjeli govoriti o buni! To to su neki stubiki podlonici s orujem prijetili pred vratima stubikog katela i to su Tahovi vojnici zatim ranili dvojicu staraca, ne moemo nazvati bunom. Utoliko vie to znamo da se Grdakovo nagovaranje kmetova protiv Taha njemu samom osveuje, jer pogaa ne samo Taha nego i njega.
373 374 375 376 377 378

Zakljuak: ini mi se da je ve ovaj letimian prikaz politikog ivota omoguio da se jasnije razaberu oni okviri unutar kojih e se najzad odigravati i seljaka buna 1572/73. Turski pritisak i uspjena
3 3 Vereor tarnen, quod insurectio colonorum Ztubycensium potissimum ex his 7 mota est, quod praefata domina consors domini Francisci Tahi penes decimam ipsam terrasque arabiles dictorum colonorum per officiales suos octupare (! vjerojatno occupare) fecit. Zato je Tah, koji ne dobiva desetinski prihod sa stubikog posjeda, ubrao od susjedgradskih podlonika diku i njome platio kaptolu svoj dio zakupnine, tj. 100 forinti. Vidi: Graa, str. 251. 3" Grada, str. 250252. Graa, str. 290. . . . sicque omnia tanquam totius dominu possessor in contemptum Sacrae Cae sareae Regiaeque Maiestatis domini, domini mei clementissimi, pro voto suo minus juste et indebite agit. Najzad, ne treba smetnuti s uma ponovo i ulogu vladara u ovom desetinskom sporu, jer predstavnici kmetova bih su kod njega {Graa, str. 251), ali nisu nita ishodili. Naprotiv, Maksimilijan II i ugarska komora prihvaaju Tahov prijedlog i itna se dese tina na itovom posjedu skuplja in specie. No, kako se Tahu opiru stubiki podlo nici, on zatvara golubovakog i oroslavskog vesnika i suca, nato mu je potpuno one m o g u e n o skupljanje desetine na stubikom dijelu posjeda.
374 376 377 378

320

njihova osvajanja briu Hrvatsku, a Slavoniju smanjuju na ostatke ostataka. Neminovna posljedica turskog prodiranja je stvaranje obram benog sistema Krajine, koja, unato nekim slabim stranama zadrava kao pravo antemurale christianitatis turski prodor. Upravo taj novi vojniki duh daje cjelokupnom politikom ivotu najosnovniji peat. Rijedak izuzetak je vladar neratnik kojega plemstvo uzalud nago vara da se s njim uputi na bojno polje. Ferdinand i Maksimilijan nalaze radije drugi nain da se iskupe: oni primaju slavonske i hrvatske velikae u svoju slubu, obasipaju ih naslovima i astima, sveanim dekretima, ali im alju vrlo malo novaca. Kako su zbog toga neprestano dunici velikaa i prelata, ne ustruavaju se trgovati imanjima koja povremeno dolaze u njihove ruke. Imanja dobivaju obino vjerovnici koji su tako nasrtljivi da je vladar primoran ispuniti njihove elje. I susjedgradsko-stubiko vlastelinstvo je od tridesetih godina predmet vladareve trgo vine. Ferdinandov i jo vie Maksimilijanov postupak s vlasnicima pos jeda Tahom i Urulom bit e u krajnjoj liniji jedan od uzroka oruanog ustanka 1572/73. Oba vladara mimoilaze zakone kad im je to potrebno. Tahu je najprije odobrena nezakonita kupnja polovice posjeda, zbog koje Ursula dolazi izvan zakona. Vladar zatim isto tako nezakonito dri njezin dio pet godina, a kad je dug prema Tahu suvie narastao, on opet daje nezakonito Urulinu polovicu Tahu u zakup, a na kraju doputa da Ursula za skupi novac kupi njegovu naklonost i vrati se natrag na posjed. Vojnik na takvom posjedu na kojem su suvlasnici vjeni suparnici ima izvanrednu priliku da se uposli. On se bori za svoj raun! Ne eli ni Taha ni Gregorijanca za vlastelina, nego cara, koji mu jedini moe osigurati poloaj slobodnog krajinika. Stoga se vojnici na susjedgrad skom vlastelinstvu pod vodstvom Gregorica i njegoviK~ dvanaest kapetana diu u trenutku kad su sve stvari bile smirene i kad Gregorijanec treba da postane jedini vlasnik na tom posjedu. Dakle, nema sumnje da je vladarevo dugogodinje raspolaganje posjedom budilo u vojnicima nadu da e najzad istjerati Taha i nagovoriti vladara da sam preuzme posjed. Gregoriu i itavom vojnikom vodstvu pobunjenika ideal je umberaki uskok, iji poloaj nastoji s pomou vladara postii. U tom se najbitnijem dijelu buntovnikog programa oituje snaan utjecaj krajike vojne organizacije na privatno vlastelinstvo. Privatni vojnik ezne za tim da se rijei okova kojim ga vezuje velika i eli se izjed naiti s krajinikom. Zato bi on najradije i vlastelinstvo na kojem ivi pretvorio u carski krajiki posjed. Pregled javnih tereta u ispitivanom razdoblju nije manje pouan. Potvrdio je ono to su istrani spisi stari, dosad poznati, i najnoviji pokazivali. Naime, da se pobunjenici ne bune protiv javnih tereta, nego protiv onih koje snose unutar vlastelinstva. Nijedan od ispitivanih zatvorenih voa ne izjavljuje da oni nisu vie htjeli plaati kraljeviu ili diku ili ii na javnu tlaku. A ipak je Tah imao pravo da kmetove sa susjedgradsko-stubikog posjeda uputi na popravljanje svoje utvrde u Bojakovini. Meutim, nismo se usudili pobunjeniku lojalnost prema javnim teretima svesti na njihov osjeaj dunosti ili brigu za ope dobro! ini se da na pobunjeniki odnos prema cjelokupnom javnom ivotu utjeu dva momenta: prvo, pobunjeniki borbeni program sas21 Arhivski vjesnik

321

tavi ja vojniko vodstvo, koje je po svojim nazorima i zahtjevima pre raslo uske okvire vlastelinstva, i drugo, postoji velika razlika izmeu saborskih odluka i njihova provoenja u ivot. Vojnik pobunjenik, koji u vladaru vidi svog budueg gospodara, nee se boriti protiv dike i zato jer je to ratna pomo. Od nje e, po svoj prilici, i on primati plau. Treba je, prema tome, zadrati kao javno podavanje. I ako stubiki pod lonici potkraj 1571. ubijaju Tahove ljude koji su poeli ubirati diku, ne ine to zbog dike, nego zbog Taha. Na taj mu nain otvoreno i,* dakako suvie grubo pokazuju da su protiv njega poeli borbu koju e zavriti est mjeseci kasnije, kad ih komorski upravitelj puta u stu biki katel. Pobunjeni se vojnik na Tahovu posjedu bori za Krajinu i vrlo dobro zna da je dika prvenstveno odreena na njezino uzdravanje. Osim toga, on, vojnik, i njegove kolege diku uope ne plaaju a kmetovi je moraju plaati. Jer najzad, tko e i plaati diku i voziti hranu za vojsku te raditi na krajikim utvrdama ako ne kmet? I to je jedan od bitnih razloga zato nema pobunjenikih prijedloga da se dika i javni radovi ukinu. Meutim, sasvim je drugaije s tridesetinom ili, tonije, s mitnicom na vlastelinskom posjedu. Kmetu se moe rei da e se svi zajedno boriti protiv mitnice, no im se pruila prilika, vojniko je vodstvo pobunjenika to je bre moglo pretvorilo vlastelinski prihod u svoj! Sajmina pristojba u Brdovcu i mitnica pod Susjedgradskom odmah se pretvaraju u rijetke izvore pobunjenikih prihoda. I u tom j pitanju vojnik prevario kmeta s istog vlastelinstva, koga je za sobom povukao u borbu. Meutim, jedan od razloga zbog kojega javni tereti u cijelosti nisu tako teki kako se na prvi pogled ini jest sporo isplaivanje dike i izvr avanje javnih radova. Vladar i plemstvo se nadmudruju, jer plemstvo vara na porezu i hoe vee plae, a vladar upravo obrnuto. I im vie obeaje, manje daje. Stoga miljenje da su poveani javni tereti uoi bune 1572/73. mogli biti i jedan od uzroka otvorenog oruanog ustanka nije opravdano. tavie, ni u sluaju crkvene desetine. Podrobnija ispitivanja uzroka koji u jesen 1567. dovode do otpora protiv crkvene desetine nesumnjivo ukazuju na to da susjedgradsko-stubiki podlonik ustaje tada prije svega zato to ga je na to nagovorio komorski upravi telj Grdak. Tah je svojim pokuajem da desetinu pretvori u naturalni prihod posluio kao dobar povod. A l i ostaje injenica da su se kmetovi tada digli i protiv Grdaka i protiv Taha i da je prvi pokupio itnu desetinu u naturi, a da je Tah morao s dikom isplatiti zakupninu kap tolu. Tako se u pobuni i oruanom ustanku 1572/73. zrcali na neki nain javni ivot ostataka, u kojemu, kao i u buni, najodlinije mjesto zauzima upravo vojnik.
379

Vidi: I. Kampu, Javni tereti hrvatskih seljaka u razdoblju seljake za hrvatsku povijest, Radovi 5, Zagreb 1973, str. 7991.
w

bune, Inst.

322

Zusammenfassung

DIE

RELIQUIE

RELIQUIARUM V O N K R O A T I E N UND SLAWONIEN I M 16. J H . (von der Schlacht bei Mohcs bis zum Bauernaufstand 1573)

Weil der Verfasser der Meinung ist, da die Geschichte Kroatiens im 16. Jh., genauer gesagt von der Schlacht bei Mohcs bis zum Bauernaufstand im Jahre 1573 in der Geschichtsschreibung nicht gengend Beachtung gefunden hat, stellt sich Vf. die Aufgabe, in einer umfangreicheren, synthetisierenden Arbeit das politische, gesellschaftliche und wirtschaftliche Leben jener Zeit darzustellen. Aus diesem Grund ist der verliegende Artikel in mehrere Kapitel eingeteilt. In 1. Kapitel, betitelt Reliquie satis exigu regnorum Croatie et Sclavonie wird das allmhliche Schrumfen des kroatischen Territoriums im 16. Jh. dargestellt. Vf. fhrt aus, wie im Zuge der territorialen Verluste auch die Benennungen der kroatischen Lnder verschoben werden. Mit dem Vor rcken der Trken und Venezianer und den damit verbundenen territorialen Einbuen des mittelalterlichen Kroatiens zwischen dem Gvozd und der Adria beginnt man auch die jenseits der Kupa liegenden Territorien (partes transcolapiane) als Kroatien zu bezeichnen. So wird der Name Kroatien auch auf einen Teil der Gespanschaft Zagreb ausgedehnt, und der Zagreber Gradec wird zur gemeinsamen Metropole der ziemlich unbedeutenden Reste des Knigreichs Kroatien und Slawonien erklrt. In dem zweiten Kapitel unter dem Titel Sacra cesarea et regia majestas weist Vf. mit Nachdruck auf die wichtige Rolle, die der Herrscher in Kroatien gespielt hat, was der Tatsache zu verdanken ist, da wegen der uerst schwierigen Lebensbedin gungen der Adel auf seine Untersttzung angewiesen war. Der Autor ist berzeugt, da gerade der von den Herrschern betriebene Handel mit dem susjedgraderstubicaner Besitz einer der Hauptgrnde ist, weshalb es zum Konflikt zwischen Tahi und seinen Untertanen gekommen ist, denn der Herrscher verleiht das Lehn demjenigen, der ihm mehr Gewinn verspricht. Die Art, wie der Herrscher mit Tahi umgesprungen ist, den er sozusagen gezwungen hat, S. Gregorijanec seine Hlfte des Lehens zu berlassen, bzw. zu verkaufen, fhrte nach dem Dafrhalten des Verfassers zum bewaffneten Aufstand, weil Gregori und seine Kumpane, also die Prdialen auf der Susedgrader Herrschaft, keinen anderen Lehnsherrn auer dem Kaiser wnschten. Auch sonst haben die Habsburger die Abhngigkeit der kroatischen und slawonischen Adeligen von ihnen sehr gut auszunutzen gewut und haben sie in ihre Dienste als Hflinge (aulicus, domesticus) oder Rte (consiliarius) genommen. In dem dritten Kapitel bearbeitet Vf. das Problem der allmhlichen Herauslsung der Krajina oder Grenze, indem gezeigt wird, wie die Zahl der direkt dem Knig unterstellten Festungen auf den Herrschaften der kroatischen und slawonischen Adeligen im Laufe des Jahrhunderts wchst und wie von 1524 (als Ferdinand die ersten zwei Festungen von Nikola Zrinski bernimmt) bis 1577, also unmittelbar vor der Grndung von Karlovac, die Zahl auf etwa 100 solcher Festungen in der kroatischen und slawonischen Grenze angewachsen ist. In diesem System der dem Knig unterstellten Festungen nimmt der Zagreber Gradec eine Sonderstellung ein, so da diese Tatsache den Verfasser den Schlu ziehen lt, da die Rebellen gerade in dieser Stadt eine Art von Grenzverwaltung (Khaiserliche stell) einzurichten beabsichtigten, selbstverstndlich unter dem Oberkommando des Kaisers. In der weiteren Schilderung der Lage der Soldaten in der Grenze, widmet Vf. 323

besondere Aufmerksamkeit der Ansiedlung des militrischen Elements, das seit den dreiiger Jahren des 16. jhs. vor der Trkengefahr auf habsburgisches Territorium flchtete. In der vorliegenden Arbeit wird in erster Linie der Dynamik der Ansiedlung der Uskoken von umberak viel Raum gewidmet aber auch den Walachen auf privaten Herrschaften. Die Analyse zeigt klar, da die Lage der kaiserlichen Walachen oder Uskoken bedeutend besser war als diejenige der Soldaten auf Privatbesitzen. Im vierten Kapitel stellt Vf. die Entwicklung der kniglichen, Reichsund Kirchenlasten dar, d. h. der Kriegssteuer (dika), der tricesima (Dreiigst, ung. harmicsa), der Herdsteuer, der Fronarbeit und des Zehnts. Die Durchleuchtung der ffentlichen Abgaben fr die in Frage stehende Zeit hat das besttigt, was auch aus den Gerichtsprotokollen deutlich hervorging, da nmlich die Rebellen nicht gegen die ffentlichen Abgaben aufgestanden waren, sondern gegen diejenigen, die an die unmittelbare Herrschaft zu entrichten waren. Der Verfasser wagt es trotzdem nicht, die Loyalitt der Rebellen den ffentlichen Abgaben gegenber als Pflichtgefhl auszulegen, sondern vertritt die Meinung, da auf das Verhalten der Rebellen dem gesamten ffentlichen Leben gegenber in erster Linie zwei Momente Einflu ausbten: erstens das Kampfprogramm der Rebellen wurde von der soldatischen Fhrung aufgestellt, die ihren Ansichten und Forderungen nach ber die engen Grenzen einer Herrschaft hinausgewachsen ist, und zweitens: es besteht ein grundlegender Unterschied zwischen den Parlamentsbeschlssen einerseits und ihrer Durchfhrung in der Praxis andererseits. Der rebellierende Soldat, der in dem Herrscher seinen zuknftigen Herrn sieht, wird nicht gegen die Kriegssteuer Stellung nehmen, weil er darin eine Art Kriegshilfe sieht, woraus hchstwahrscheinlich auch sein Sold flieen wird. Auerdem mssen Soldaten ja berhaupt keine Kriegssteuer zahlen, sondern nur die Bauern. Wer sollte denn sonst die Kriegssteuern zahlen, Lebensmittel fr die Grenzsoldaten liefern und an den Grenzfestungen arbeiten, wenn nicht der Fronbauer?! Das drfte einer der wichtigsten Grnde gewesen sein, warum es keinen Vorschlag der Rebellen gab, die Kriegssteuer und die ffentlichen Arbeiten abzuschaffen. Ganz anders steht es jedoch mit der tricesima oder der Maut auf dem Besitz des Lehnsherrn. Dem Fronbauer kann versprochen werden, da alle gemeinsam gegen die Maut kmpfen wrden, aber sobald sich eine Gelegenheit bot, verwandelte die militrische Fhrung der Rebellen die herrschaftlichen Einknfte in ihre eigenen. Die Marktgebhr in Brdovec und die Maut bei Susedgrad wurde sofort in eine der wenig zahlreichen Einkunftsquellen der Rebellen umfunktioniert. Auch i n dieser Hinsicht wurde also der Bauer betrogen, und zwar durch den Soldaten von derselben Herrschaft, von dem er berdies zum Kampf angestiften worden war. Einer von den Grnden jedoch, warum die ffentlichen Abgaben in ihrer Gesamtheit keine so enorme Belastung darstellten, wie es auf den ersten Blick scheint, ist in der Tatsache zu suchen, da die Kriegssteuer nur sehr zgernd eingehoben wurde und die ffentlichen Arbeiten eher langsam ausgefhrt wurden. Der Herrscher und der Adel suchten sich gegenseitig zu berlisten, denn der Adel betrog bei der Entrichtung der Steuer, forderte aber andererseits hhere Bezge, und der Herrscher versuchte genau das Gegenteil zu erreichen. Und je mehr er verspricht, desto weniger zahlt er. Deshalb hat die Annahme, die unmittelbar vor der Rebellion 1572/73 angehobenen ffentlichen Abgaben htten einen der Grnde des bewaffneten Aufstandes abgegeben, keine Berechtigung. Das alles gilt auch fr den Kirchenzehnt. Eingehende Untersuchungen der Grnde, die im Herbst 1567 zum Widerstand gegen den Kirchenzehnt gefhrt haben, zeigen deutlich, da der susedgraderstubicaner Untertan damals vor allem deshalb rebelliert hat, weil er dazu vom Kammerverwalter Grdak angestiftet war. Tahi hat durch seinen Versuch, den Zehnt in eine Naturalabgabe zu verwandeln nur einen willkom324

menen Anla dazu geliefert. Es bleibt jedoch die Tatsache, da die Fronbauern damals sowohl gegen den Verwalter Grdak als auch gegen Tahi rebellierten und da der erstgenannte den Weizehnzehnt in Natura ausgehoben hat, whrend Tahi zusammen mit der Kriegssteuer auch die Pacht an den Kaptol zahlen mute. So spiegelt sich in der Rebellion und dem bewaffneten Aufstand von 1572/73 auf eine gewisse Weise das ffentliche Leben der Reste, wo genauso wie in der Rebellion eine Vorrangstellung eben dem Soldaten zukam.

325