Sie sind auf Seite 1von 35

Hegel (1770-1831)

Djela koja se preporuuju prije itanja Hegelovih spisa su knjige H. Markuzea-Um i revolucija, A. Koeva-Kako itati Hegela, E. Bloha- Subjekt-objekt, T. Adorna-Tri studije o Hegelu, J. Ritera-Hegel i francuska revolucija i Lukaa- Mladi Hegel. Ovi radovi su za one koji se ne ele u poimanjima pouzdati u interpretacije, ve uzimaju stvar u svoje ruke, a znaju da im treba pomo. H. Markuze u djelu Um i revolucija uoava pet razdoblja karakteristinih u razvoju Hegelove filozofije: 1. razdoblje od 1790. do 1800. je period koji filozofiju zasniva na religioznim osnovama to je vidljivo u djelu Teoloki spisi iz mladost. 2. razdoblje od 1800-1801. je period formulisanja filozofskog stanovita putem kritikih rasprava sa filozofskim sistemima prvenstveno Kanta, Fihtea i elinga. Najznaajnija djela tog razdoblja su Razlika izmeu Fihteovog i elingovog sistema filozofije, Vjerovanje i znanje 3. razdoblje od 1801 do 1806. je period jenskog sistema tj. najraniji je oblik Hegelovog potpunog sistema i tu su najznaajnija djela Jeneser Logik und Metaphysik, Jeneser Realphilosophie i System der Sittlichkeit. 4. razdoblje koje obuhvata 1807. godinu znaajno je po objavljivanju Fenomenologije duha. 5. razdoblje je period konanog sistema sa djelima Filozofska propedeutika, Nauka logike, Enciklopedija filozofskih nauka, Filozofija prava i razna berlinska predavanja o filozofiji istorije, istoriji filozofije, estetici i religiji.

Stvaralatvo

Hegelovo odreenja filozofije


Hegel u Fenomenologiji duha govori o zadatku filozofije na putu

dolaska do istine kao cjeline. To je njen cilj. Ona mora negirati svoje ime i ne biti ljubav, tenja ka znanju ve samo znanje, nauka, to je nemogue bez sistema. U Enciklopediji filozofskih nauka Hegel istie da filozofiji nedostaje prednost koja je od koristi drugim naukama da, u pogledu svojih predmeta, moe pretpostaviti da su neposredno dani predstavom, i da je metoda saznavanja za poetak i dalji tok ve prihvaena.

Hegelovo poimanje miljenja


Miljenje je za Hegela negiranje stvarnosti. To

negiranje (aufheben) je ukidanje i ouvanje. Kao to u prirodi postoji organski razvoj (pupoljak, cvijet i plod) tako je sa kretanjem naeg miljenja. Jedno koje nestaje omoguava da iz njega nastane neto novo.

Miljenje miljenja

Hegelovo shvatanje istine


Istina je cjelina. Cjelina je organsko jedinstvo.

Pupoljak se gubi u izbijanju cveta, te bi se moglo rei

da cvet opovrgava pupoljak; tako isto plod oglaava cvet za neko lano postojanje biljke, te kao istina biljke nastupa plod na mestu cveta. Ove se forme ne samo razlikuju, ve se takoe uzajamno potiskuju ako meusobno nepodnoljive. Ali, njihova prolaznost ini ih u isto vreme momentima organskog jedinstva, u kome one ne samo ne protivree jedna drugoj, ve je isto tako nuna kao i svak druga ; i tek ta jednaka nunost sainjava ivot celine. (Hegel, 1987:2)

Hegelova dijalektika
Sutinu Hegelove dijalektike izrazio je H. Markuze u djelu

Um i revolucija sljedeom formulom: Istinski oblik zbilje (stvarnosti) zahtijeva slobodu Sloboda zahtijeva samosvijest i spoznaju istine Samosvijest i spoznaja istine su bitnosti subjekta Istinski oblik zbilje (stvarnosti) mora se shvatiti kao subjekt

Hegelova dijalektika

Fenomenologija duha- istorija ljudskog iskustva


H. Markuze istie kako Hegelova Fenomenologija duha predstavlja

imanentnu povijest ljudskog iskustva.(Makuse,1987:89) Hegel ju je pisao 1806. godine u Jeni. Napoleonska armija se pribliavala gradu i djelo je proeto duhom vremena koji se oblikovao. Svijet nije u stvarnosti onakav kakav izgleda, a Hegel poinje sa iskustvom obine svijesti u svakodnevnom ivotu. To nije iskustvo zdravog razuma ve ono koje osjea da ne posjeduje potpunu istinu i na putu je ka stvarnom znanju. Svijet postaje stvaran samo pomou poimajue sile svijesti.

Put svijesti ka apsolutnom znanju

Put svijesti ka apsolutnom znanju ne moe se odvojiti

od istorijske borbe izmeu ovjeka i njegovog svijeta. To je sastavni dio puta ka istini i tako je jedino mogue po Hegelu da ovjek svoj vlastiti svijet uini svojim djelom. Proces saznanje postaje istorijski proces.

Hegelova filozofija istorije

Istorija kao napredak u svijesti o slobodi


Sve velike teorije osamnaestog vijeka stajale su na filozofskom gleditu da je istorija napredak i

prisutna je u Hegelovoj filozofiji. Hipoteza na kojoj je Filozofija istorije je na temeljima Logike. Istinsko bivstvovanje (bitak) je um koji se oituje u prirodi i dolazi do svog ostvarenja u ovjeku. Ozbiljenje se dogaa u povijesti , a s obzirom na to da je duh, um ozbiljen u povijesti, Hegelova teza podrazumijeva da je duh aktualni subjekt i pokretna snaga povijesti.(Marcuse, 1987:193)

Istorija svijeta je napredak u svijesti o slobodi. Hegel u

Istoriji filozofije navodi tri osnovna stupnja u razvitku slobode: istonjaki, grko-rimski i njemakohrianski. Istonjaci nisu saznali da je ovjek kao takav slobodan. Znali su samo da je jedan slobodan. Grci su znali da su samo neki slobodni. Njemaka nacija pod uticajem hrianstva postigla je svijest da je ovjek kao ovjek slobodan.

Lukavstvo uma
Istorijske linosti nisu jo aktualni istorijski subjekti.

Kroz njih djeluje instrument Svjetskog duha. Istorija se javlja kao klaonica, u kojoj se rtvuje srea naroda, mudrosti drave i vrlina pojedinca. Povijest nije pozornica sree. Razdoblja sree su prazne stranice u njoj. Rezultat francuske revolucije nije bilo ozbiljenje slobode. Pojedinac po Hegelu je na gubitku u borbi sa dravom, proces oslobaanja zavrava u teroru.

Hegelov-sistem filozofije Pravi oblik u kom istina moe da egzistira moe biti jedino njen nauni sistem.

Hegelova-Logika/Enciklopedija filozofskih nauka/

Logika
Markuze smatra da Hegelova logika nije nova ve da je

on nanovo interpretirao kategorije Aristotelove Metafizike. Logika poinje kao to je poela itava zapadna filozofija, sa pojmom bivstvovanja (bitka) i pitanjem ta je bitak? traei ono to sve stvari obuhvata i ini ih onim to jesu. U svakodnevnom jeziku razlikuje se bitak od odreenog bia i vidljivo je to u svakom sudu. Kopulu je nemogue je definisati, jer se bitak ne odreuje kao stvar ve kao predikat svake stvari.

Pokuavajui razumjeti bitak susreemo nita. Svaka

stvar jeste, a bitak nije neka stvar. On je nikakva stvar dakle nita. Ali, Hegel smatra da na svijetu nema stvari koja u sebi nema i jedno i drugo i bitak i nita. Sve jeste tako to neprestano u svakom trenutku svog bivanja postaje neto to jo nije, a neto to traje, to jeste odlazi, prelazi u ne-bitak.

Izmeu bitka i nieg ne postoji apsolutno nita to nije neko srednje stanje izmeu bitka i nieg i Hegel upravo na osnovu zbivanja u tom izmeu upuuje na razliku izmeu bivanja i prelaenja . Neto je samo utoliko prevazieno ukoliko je stupilo u jedinstvo sa svojom suprotnou; u toj blioj odredbi ono se kao neto reflektovano moe oznaiti kao momenat. Stoga, po Hegelu, samo u prevazilaenju su momenti (trenuci), i tu su zajedno i ono nestajue i nastajue, tu se uvaju odreenja od rasipanja, to posebno naglaava u Fenomenologiji duha, gdje uenje preko iskustva vodi u nove horizonte znanja. Pojam ima svoje opstojanje kao vrijeme pa je time u svome razvitku preputen rasipanju. Meutim, kad se duh dovrava u nauci pojam prevladava vrijeme. Jedinstvo iji momenti, bie i nita, postoje kao neodvojivi jeste u isto vreme od njih samih razlino, a tako nasuprot njima jedno tree, koje u svojoj najsvojstvenijoj formi jeste bivanje. Prelaenje je isto to i bivanje, samo to se u prelaenju bia i nita , koji od jednoga pelaze k drugome, vie zamiljaju da miruju jedno izvan drugog, a prelaenje kao neto to se deava izmeu njih. Kada se i ime se povede re o biu ili o niemu, to tree mora biti tu; jer bie i nita ne postoje za sebe, ve se nalaze samo u bivanju, u tom treem. (Hegel, 1987:96)

Logika pratei ove analize prestaje biti izvor pravila i

oblika ispravnog miljenja. Hegelova logika to prestaje biti i ona naglaava apsurdni i paradoksalni karakter svijeta. Markuze istie kako formalna logika prihvata oblik svijeta. Dijalektika logika, pak, odbacuje svaki zahtjev za neprikosnovenou datog, i razbija samozadovoljstvo onih koji ive po njegovim propisima. (Marcuse, 1987:118)

Pratei sva bivanja, prelaze najzagonetnije kretanje u Logici je refleksija, kretanje nieg kroz nita nazad samom sebi (Hegel, 1987:60) kako primjeuje Adorno u djelu Tri studije o

Hegelu. Hegelova Logika, sa pitanjem o tome ta je bitak i odgovore da je sutina bitka u pojmu, a pojma u ideji, prikaz je te ideje u apstraktnom obliku. Isti su oblici miljenja i bitka, isto su metafizika, ontologija i logika.

Hegel-Filozofija prirode/Enciklopedija filozofskih nauka/

Filozofija prirode
Poslije boravka u apstraktnom vidu ideja se nalazi u

prirodi gdje se otjelovljuje u prostoru, u svom drugobivsvtu (filozofija prirode). Njen razvoj se tu odvija kroz faze koje joj omoguavaju napredovanje.

Filozofija duha/Enciklopedija filozofskih nauka/

Filozofija duha-Subjektivni duh


Filozofija duha obrauje tri stepena odnosa duha

prema samom sebi: Subjektivni duh Objektivni duh Apsolutni duh Subjektivni duh, na svom prvom nivou, onakav kakav iznikne iz prirode ini antropologija (dua), fenomenologija (svijest) i psihologija (duh).

Filozofija duha- Objektivni duh


Objektivni duh istupa iz svoje subjektivne sfere da bi

spoljanji svijet oblikovao prema svojoj volji i u njemu stvorio sadraje. Objektivni duh osvaja svijet stvari. To nije ni svijet prirode , ni subjektivnost ega. U tom svijetu je pravo, moralnost i moralna drutvena stvarnost (obiajnost-Sittlichkeit) koju ine porodica, graansko drutvo i drava. Drava je sinteza porodice i graanskog drutva. Ona je um koji eli da se aktualizuje u ljudskoj zajednici. Ljudi treba da uestvuju u ivotu drave bez nje se ne mogu aktualizovati.

Apsolutni duh
Apsolutni duh je duh koji se putem ovjeanstva vraa

samom sebi. Unutar apsolutnog duha nalazimo tri nivoa: 1. umjetnost 2. religiju 3. filozofiju Zajedniko ovim nivoima je sadraj koji je istina, otkrivanje apsolutnoga, a razliita je forma. U umjetnosti je forma ulno saznanje, u religiji predstava u filozofiji pojam.

UMJETNOST
Umjetnost je najnia forma apsolutnog duha.
Hegel je znaajan u istoriji estetike i po tome to je

povezao vijekovima razdvojenu ljepotu i umjetnost. Umjetnost kao prikaz ideje u ulnom obliku, po Hegelu, prolazi kroz simbolinu, klasinu i romantinu fazu. Tvorci simboline faze bili su istoni narodi dok je klasina faza djelo Helena. Romantina umjetnost nastala je s pojavom hrianstva.

Hegel se nije zadrao samo na analizi istorijskog razvoja

umjetnosti. Umjetnost se zasniva na tri elementa: ulu sluha, ulu vida i na ulnim predstavama i moe se podijeliti na likovne umjetnosti, umjetnost tonova(muzika) i govorne umjetnosti (poezija). Hegelov sistem umjetnosti poinje arhitekturom. Arhitektura se mogla razviti ve u epohi simboline umjetnosti, skulptura je trijumfovala u klasinoj umjetnosti, a slikarstvo, muzika i poezija su tipine romantiarske umjetnosti. Polazei od arhitekture Hegel prati razvoj umjetnosti kao oslobaanje od materijalne, vidljive forme objektivnog svijeta i okretanje ka samoj unutranjosti.

Religija i filozofija
Drugi nivo apsolutnog duha je religija koja sadraj

istinu prikazuje u obliku predstave. Najzad, trei i posljednji nivo apsolutnog duha je filozofija. Filozofska misao smatra nunim sve ranije etape razvoja- umjetnost i religiju.

Istorija filozofije
Povijest filozofije pokazuje u filozofijama, koje se

ine razlinima, dijelom samo jednu filozofiju na razliinim stupnjevima izgraenosti, dijelom pak da su posebni principi. Od kojih je jedan bio osnovom jednom sistemu, samo grane jedne te iste cjeline. Po vremenu posljednja filozofija jest rezultat svih prethodnih filozofija i mora stoga sadravati principe svih; ona je zato, ako je inae filozofija, najrazvijenije i najbogatija. (Hegel, 1987: 43)

Literatura
Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann. 2001. Atlas

filozofije. Zagreb: Golden marketing. Makuse H. 1987. Um i revolucija. Sarajevo: Veselin Maslea. Hegel G. W. F. 1979. Fenomenologija duha. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod. Hegel G. W. F. 1987. Logika I. Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod. Hegel G. W. F. 1966. Filozofija povijesti. Zagreb: Naprijed.

Hegel G. W. F. 1987. Enciklopedija filozofijskih

znanosti. Sarajevo: Veselin Maslea-Svjetlost.