BAROK OD 17. DO SREDINE 18.

STOLJEA
Barok je razdoblje od 17. do sredine 18. stoljea. Sama rije Barok potjea od portugalske rijei barroco a znai "nepravilan biser".

DRUTVO

U razdoblju baroka drutvo je bilo feudalno. Na vrhu drutva pojedinih drava nalaze se carevi i kraljevi, a na dnu je kmetstvo. Izmeu tih dviju krajnosti plemstva i kmetstva postoji graanstvo. Graanstvo se bavi proizvodnjom, trgovinom, prometom i bankarstvom.

DRAVA

U to vrijeme najjaa drava bila je centralizirana i ujedinjena Francuska. Italija i Njemaka bile su podijeljene na manje nezavisne drave. Valja napomenuti da je Njemaka bila podijeljena na 300 manjih nezavisnih drava. Vladari su kroz umjetnost pokazivali svoju mo.

KRANSKA CRKVA

Katolika crkva borila se protiv reformacije kojom je Martin Luther pokuao unijeti duhovnu i strukturalnu promjenu crkve to je dovelo do reformiranog kranstva.

ARHITEKTURA
U arhitekturi baroka tei se ukraavanju, jakom sjaju i raskoi (kupole, nie, stupovi, konkavnostkonveksnost (udubljeno, izboeno) ). Graevine izvana stvaraju dojam beskrajnog bogatstva, a iznutra se ostvaruje bezgranian prostor i velika rasko. Namjetaj je sa mnogo pozlate i arhitektonskih ukrasa. U gradovima drvene kue zamijenjuju se zidanima, a seoske i gradske crkve grade se u baroknim oblicima.

UMJETNOST
Slikarstvo -karakteristine su jake boje i snani kontrasti svijetlog i tamnog -lijeva i desna strana slika su asimetrine

Kiparstvo - razigrani pokreti.

ZNANOST
Talijanski fiziar i astronom Galileo Galilei usavrava teleskop i otkriva da prostor nema granica, ve da je prostor beskrajan. Isaac Newton, engleski znanstvenik, postavlja zakone gibanja tijela: gravitaciju i dinamiku.

RAZUM
U baroku najvie se je cijenio razum. Smatralo se da su i osjeaji pod njegovom kontrolom. Koliko je razum bio vaan govori nam poznata reenica matematiara i filozofa Rene Descartesa: "Mislim, dakle postojim". Filozofi stvaraju dvije teorije spoznaje svijeta i stvarnosti: empirizam i racionalizam. Empirizam je pravac koji govori da su pokus i iskustvo osnovni izvor spoznaje, dok racionalizam govori da se stvarnost moe spoznati jedino miljenjem.

KNJIEVNOST
Knjievnost je obiljeena estom upotrebom metafora, kontrasta, parabola i hiperbola, a vana stilska figura je concetto(koneto), odn. spajanje naizgled nespojivih pojmova kako bi se postigla duhovnost.

U 17. st. Dalmacija je pod Mlecima, Turci su zauzeli Slavoniju, a preostali dio je pod Habsburgovcima. Slobodan je samo mali dio uz Dubrovaku Republiku. U razdoblju baroka Dubrovnik je centar knjievnog razvoja. Tako se pod utjecajem Dubrovnika poinje izdvajati tokavsko narjeje, Bartol Kai, 1604. godine izdaje Hvatsku gramatiku te postavlja temelje hrvatskog jezika. Knjievne vrste koje se razvijaju su: Ilirika, Epika i Drama.

VANE LINOSTI
Vane linosti: Isaac Newton, engleski fiziar i znanstvenik Galileo Galilei, talijanski astronom i fiziar Luj XIV, francuski vladar (1661. u Parizu otvara prvu plesnu kolu) barokni knjievnici u Hrvatskoj: Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska i Petar Zrinski Ivan Gunduli, hrvatski pjesnik

GLAZBA BAROKA (17. I PRVA POLOVICA 18. STOLJEA)

Najvanije novosti baroka su opera i koncert Najomiljenija zabava na dvoru bila je opera

Razlikujemo dvorsku i crkvenu glazbu, tj. svijetovnu i duhovnu Sluni primjer: J.S.Bach: Brandenburki koncert br.2, I.stavak G.F.Handel: Messiah For unto Us a Child is born

TONSKA GRAA VIE NISU STARI NAINI VE DUR I MOL TONALITETI. RITAM IMA NEPREKIDAN TIJEK KOJI PODSJEA NA ZVUK
RADA MOTORA NE KORISTE SE POSTUPNI PRIJELAZI CRESCENDO DECRESCENDO VE NALAZIMO NAGLE IZMJENE TIHOG (P) U GLASNO (F) ILI FORTEA U PIANO PLONA DINAMIKA.

ena je mogla postati operna pjevaica, ali nije mogla svirati u orkestru.

Prema broju izvoaa razlikujemo solistiku glazbu od komorne i orkestralne glazbe. (razlika izmeu komorne i orkestralne glazbe bila je samo u broju izvoaa). Solistika glazba namijenjena je orguljama, violini ili embalu. Komorna i orkestralna glazba,(razlika je samo u broju izvoaa), namijenjena je za gudae kojima su dodavali i poneki puhaki instrument. S obzirom na velik broj izvoaa u orkestru neophodan je bio dirigent. Dirigent se pojavljuje u opernom kazalitu. Dirigent je imao veliku palicu kojom je udarao o pod te tako oznaavao taktove doba.

HRVATSKA
U Hrvatskoj, u tadanje vrijeme, postojala su tri crkvena reda: isusovci, pavlini i franjevci. Zapisivali su jednostavne duhovne pjesme. Tako je 1644.god. nastala Pavlinska pjesmarica. U svom stvaralatvu isusovci su se oslanjali na narodne popijevke. Tako npr ispod popjevke Posejal sem baulek potpisuju tekst Zdravo budi Marija.

MONODIJA
Monodija oznaava pjevanje glavne melodije a prati je basso continuo - orgulje, embalo ili orkestar. U monodiji se istie pojedinac i jasno se mogu razumijeti rijei. Skladatelji su veliku vanost usmjeravali na odnos teksta i glazbe. Uz pojavu monodije vee se nastanak opere. U baroku opera je bila najomiljenija zabava plemia, a kasnije i graana. Monodija se iri i u crkvenu glazbu, pa nastaju oratorij i kantata, a zatim i u instrumentalnu sonatu. U Hrvatsku monodiju je uveo Ivan Lukai. Sluni primjer: I.Lukai: Canite et psalite omnes populi (Pjevajte i svirajte svi narodi)

POLIFONIJA
Polifonija je nain skladanja u kom su sve dionice ravnopravne, jer svaka dionica donosi samostalnu melodijsku liniju. Samostalnost glasova skladatelji ostvaruju postupkom imitacije (nakon izlaganja u jednom glasu tema se ponavlja u drugom glasu). Fuga (lat. bijeg) najsavreniji je oblik polifonije.

Sluni primjer: J.S.Bach

Fuga u c-molu

HOMOFONIJA
Homofonija je nain skladanja u kom glavnu melodiju, najee u najviem glasu, prate ostali glasovi u akordima. Efektne kontraste skaldatelji su postizali izmjenom homofonih i polifonih odlomaka. Sluni primjer: J.S.Bach Muka po Mateju br. 54. ili55.

BASSO CONTINUO
Javlja se basso continuo. Njega izvode dva instrumenta violonelo i embalo ili orgulje. Svira se na nain da se lijevom rukom svira ista basova linija dok se desnom rukom izmilja melodija i svira je (improvizira).

Najvei napredak imala je gradnja gudakih instrumenata, te je graditeljstvo gudakih instrumenata postalo pravo umijee. Na taj nain u sredite dolazi instrumentalna glazba. Vokalnoj glazbi pridodaje se instrumentalna pratnja. Takova glazba naziva se vokalno-instrumentalna glazba. U baroku su nastala tri vokalno- instrumentalna oblika: opera, oratorij i kantata. Preuzeti vokalni oblici, iz razdoblja renesanse, misa, motet i pasija dobivaju iinstrumentalnu pratnju pa i oni postaju vokalnoinstrumentalne skladbe Sluni primjer: motet Ivan Lukai: Cantabo Domino

NASTAJU NOVI GL. OBLICI INSTRUMENTALNE GLAZBE: KONCERT (SOLISTIKI KONCERT, CONCERTO GROSSO), SONATA I SUITA

Rije koncert ima dvojako znaenje : tal. concertareznai natjecati se, sukobiti, a druga rije je conserere to znai slagati se, uskladiti. Tako se u koncertu suprotstavljaju jedan ili vie solista sa orkestrom.

postoje dvije vrste koncert: concerto grosso i solistiki koncert. u concertu grossu (tal. veliki koncert) izmjenjuje se manja skupina solista nazvana concertino (tal. mali koncert), s orkestrom Tutti(tal.-svi) concertino su sainjavali dva do etiri instr. Tutti ine gudai i embalo. Sluni primjer: J.S.Bach Brandenburki koncert br. 5 u D-duru

SOLISTIKI KONCERT

Solistiki koncert nastaje smanjenjem solistike skupine concertina na jednog solistu u concertu grossu. Obino ima tri stavka: brzi-polagani-brzi. Sluni primjer: Antonio Vivaldi: Koncert za violinu i gudaki orkestar "Proljee"

Suita je niz stiliziranih plesnih stavaka koji su poredani po kontrastima: mjere, tempa i ugoaja. Najei slijed stavaka suite je: allemande, courante, sarabande i gigue. Allemande podrijetlom iz Njem. umjerenog tempa i stalnog ritmikog toka i bogato ukraene melodije. Courante je najbri suitni stavak, potjee iz francuske Sarabande potjee iz june Amerike i u 16. st. dolazi u panjolsku. polaganog je tempa i sveanog ugoaja.. Gigue potjee od ivahnog seljakog plesa, koji postoji jo i danas u Irskoj. Suite su svirali na dvorskim koncertima, u privatnim kuama, za vrijeme objeda ili vrtnih zabava. Sluni primjer: G.F.Handel: Suita za embalo u d-molu

Poetkom 17.st. u Italiji se javljaju novi globlici.: sonata (tal. sonare- svirati) skladba za sviranje na gudakim instrumentima toccata (tal. toccare dirati),, gl. za instr. s tipkama kantata(tal. cantare pjevati) skladba za pjevanje Sluni primjer: Johann Sebastijan Bach Toccata i fuga u d-molu za orgulje

Postoje crkvena i komorna sonata. -crkvene sonate- sveanijeg ugoaja i zatopogodnije za izvoenje u crkvi -komorne sonate uglavnom plesnog ugoaja zato su ih radije izvodili na dvoru. Sonate su se svirale na dvorovima, u graanskim kuama te u crkvama (prije, za vrijeme ili poslije obreda). Sluni primjer: - crkvena sonata A.Corelli: Trio sonata u d-molu, 3.stavak, Adagio