You are on page 1of 42

GRČKA

Uvođenje poljoprivrede: lokalni


proces, difuzija ili kolonizacija?
• oko 7000. g. pr. Kr. događaju se uočljive promjene: poljoprivrednici
naseljavaju prethodno nenastanjene aluvijalne bazene, podižu
trajna sela i uvode domesticirane biljke i životinje
• Je li to:
1. potpuno autohtoni proces bez vanjskih kontakata
2. lokalni proces potaknut stjecanjem znanja kroz razmjenu stranih
dobara i tehnika (tzv. kulturna difuzija ili model mreže)
3. migracija stranih skupina farmera i pastira u Grčku odgovornih za
sjedilačka neolitička naselja (demografska difuzija ili model
kolonizacije)
4. mješoviti proces utemeljen na interakcijama između lokalnih lovaca-
skupljača i pridošlih poljoprivrednika
Model lokalnog razvitka
• prihvaćajući nedvojbenu činjenicu da su barem neke od
domesticiranih vrsta stranog podrijetla, pristaše ovoga
modela smatraju da nije bilo pokreta populacija.
• Razmjena i prirodno širenje biljaka i životinja mogli su
dovesti do uvođenja i prilagodbe domesticiranih vrsta
(Bogucki, Gimbutas, Milojčić, Teocharis).
• Teocharis: najranija faza novoga razdoblja, tzv.
pretkeramički neolitik, nigdje ne pokazuje bilo kakve
utjecaje sa strane
• M. Gimbutas smatra očitim da se u jugoist. Europi
autonomno razvijao neolitik, simultano s onim na
Bliskom istoku.
• da bi lokalni proces bio moguć, ovaj model bi se morao
oslanjati na dugu fazu prilagodbe (predadaptacije)
kontrolom lokalnih biljnih i životinjskih vrsta
• Higgs i Jarman, gorljiviji pobornici ideje o lokalnoj,
europskoj domestikaciji, drže da domestikacija ovce,
koze i svinje na Bliskom istoku nije potvrđena, a da je
govedo vrlo vj. ranije domesticirano u Europi nego li na
Bliskom istoku, a sumnjaju u sigurnost kultivacije
cerealija na Bliskom istoku
• Otkriće divljih leća i cerealija u paleolitičkim i
mezolitičkim slojevima Franchthi špilje govorilo bi u
prilog postojanju takve faze prilagodbe (predadpatacije).
• Otkriće divljih leća i cerealija u paleolitičkim i
mezolitičkim slojevima Franchthi špilje govorilo
bi u prilog postojanju takve faze prilagodbe
(predadaptacije).
• Međutim, kasnija genetska istraživanja pokazala
su da je divlji prethodnk kultivirane leće Lens
orientalis (koje nema u okolici Franchthija), dok
divlje leće iz Franchthija pripadaju vrsti lens
nigricans.
• slojevi s divljim i kultiviranim ječmom
odvojeni su čitavim metrom depozita
→nema govora o lokalnoj kultivaciji, već ti
podaci svjedoče upravo o doseljavanju
nove populacije čije se gospodarstvo
temeljilo na bliskoistočnom kompleksu
emmer pšenice, leće i ovikaprida.
• Ovo vrijedi za čitavu Grčku jer je na svim
lokalitetima ranog neolitika uočeno
istovremeno uvođenje različitih
domesticiranih biljnih vrsta, a ne njihovo
postupno pojavljivanje.
• 8 temeljnih kultura (kultura utemeljiteljica)
karakterističnih za Bliski istok prisutno je u
ranoneolitičkoj Grčkoj: einkorn, emmer, ječam, grašak,
leća, slanutak, grahorica i lan
• ove prvobitno kultivirane biljke dugo su ostale stabilne, a
grčki poljodjelci nisu imali poriva da ekperimentiraju s
novim vrstama
• Papaver sominiferum (mak) jedna je od rijetkih biljaka
kultiviranih u Europi, a nepoznatih na Bliskom istoku, ali
iako je njegov divlji prethodnik poznat širom Mediterana,
nema ga na ranoneolitičkim lokalitetima Grčke →
poljoprivrednici koji su došli nisu tu biljku poznavali u
svojoj postojbini, pa nisu prepoznali njezine potencijale u
njezinoj postojbini.
Problem domestikacije životinja
• dva aspekta problema:
1. postojanje mogućih divljih prethodnika pojedinih vrsta u
Europi
2. njihova efikasna domestikacija

razlika između ovikaprida, goveda i svinja


• za ovce i koze se oduvijek držalo da su podrijetlom s
Bliskog istoka dok se nisu pojavila izvješća o nalazima
potonjih na europskim mezolitičkim lokalitetima →lokalna
domestikaciji
• naknadna preispitivanja su pokazala da su primjerice
kosti ovaca u mezolitičkim slojevima na lokalitetu
Chateauneuf upali iz mlađih slojeva, da je ovca iz
Gramari zapravo ibex itd., pa su dokazi o europskoj vrsti
polako nestali.
• treba, međutim, uzeti u obzir i činjenicu
da se sve glavne domesticirane životinje i
biljke pojavljuju simultano.
• Zašto se govedo i svinja, ako su
domesticirani u Europi, prvi put pojavljuju
zajedno upravo s nedvojbeno
bliskoistočnim vrstama biljaka i životinja?
Ne svjedoči li to o njihovu zajedničkom
podrijetlu?
Može li se neolitik širiti kulturnom
difuzijom?
• prema modelu kulturne difuzije roba se pasivno
razmjenjivala između farmera i nefarmera i stvarni dionici
gospodarske transformacije zapravo su lokalni lovci-
skupljači. To pretpostavlja sljedeće:
• da su lokalni lovci bili u poziciji da prihvaćaju robu
• da je mezolitička populacija bila dovoljno velika da
proizvede demografsku ekspanziju karakterističnu za
rani neolitik
• da bi trebalo uočiti kontinuitet u tradiciji barem u
područjima koja su bila najmanje ovisna o gospodarskim
promjenama
Demografski problem

• Samo je nekoliko lokaliteta koji su bili


nastanjeni i tijekom mezolitika i ranog
neolitika, pa oni ne mogu biti dokaz o
kontinuitetu i lokalnom razvitku. Uostalom
o tome govori tek dvanaestak mezolitičkih
lokaliteta prema 250-300 ranoneolitičkih
Prisutnost stranih kolonizatora

• Nagli porast gustoće naseljenosti gotovo sigurno


sugerira imigracije stranih populacija
• Domesticirane životinje i kultivirane biljke pojavljuju se
simultano, za što je bilo potrebno složeno i raznovrsno
znanje koje se nije moglo povremeno prenijeti
tradicionalnim načinima razmjene
• niti jedan element vezan za lokalnu tradiciju, bilo na
tehničkom ili simboličkom planu, nije primijećen u prvim
poljoprivrednim naseljima.
• svrsishodno i planirano raspoređivanje novih populacija
• ipak ne treba zamišljati nekakvu masovnu seobu
poljoprivrednih kolonista - nekoliko pionirskih grupa od
tek nekoliko stotina pripadnika bilo bi dovoljno da
prouzroči demografsku ekspanziju
• rani neolitik (Franchthi keramička faza 1) – dio 7.
tisućljeća: znatne promjene u odnosu na prethodnu
fazu. Naseljenost se iz špilje pomiče na obalu mora,
skupljaju se druge vrste školjaka, pojavljuju se nove
vrste domesticiranih vrsta (jednozrna pšenica,
govedo), litička industrija orijentirana je na sječiva od
opsidijana, a pojavljuju se novi ukrasi i koštani
predmeti, nagli porast proizvodnje keramičkog posuđa,
bitno različitog od onih nekoliko ulomaka iz prethodnog
sloja. Dakle, tragovi tradicije potpuno su iščezli.
Odakle dolaze strani kolonisti?

• ovisno prihvaćamo li tezu u nagloj ili sporoj ekspanziji


usporedbe se nameću s različitim lokalitetima. Prema
modelu koji zastupaja Ammerman i Cavalli-Sforza
zapadna Anatolija i Grčka pripadaju istom vremenskom
horizontu što podrazumijeva i manje-više sinkronu
ekspanziju poljodjelskih zajednica u oba područja.
Uzevši u obzir datume za najranije neolitičke lokalitete
Grčke usporedba mora obuhvatiti završno razdoblje
PPNB i rani keramički neolitik Bliskoga Istoka tj. fazi 5
(6900-6400 pr. Kr.) u općoj kronologiji toga područja
prema Aurenche 1987., a referentni lokaliteti bi bili
Byblos, Ras Shamra Vb, Çatal Hüyük VIII-II, Amuq A, Ali
Kosh
• ako je širenje poljoprivrede bio spori proces bolje bi se bilo vezati uz ranije
razdoblje tj. uz kasnu fazu 4 (kasni PPNB 7600-6900 g. pr. Kr.), odn.
lokalitete Ras Shamra Vc Abu Gosh, Çatal Hüyük XII-IX, Jarmo. Upravo je
kasni PPNB definiran kao vrijeme velikog exodusa (Cauvin) kada su
skupine početnoga poljoprivrednoga neolitika započele migracije iz
matičnog prostora prema Taurusu, središnjoj Anatoliji, pustinjama i
umjerenoj sredozemnoj zoni. Ova ekspanzija kronološki se podudara s
drugom generacijom cerealija (heksaploidna pšenica – sistematizacija
pšenice prema broju kromosoma: diploidne su t. monococcum i t.
boeoticum, tetraploidne, heksaploidne), kultivacijom nekih mahunarki,
domestikacijom bovida (premda bi nedavno pronađena kost domesticiranog
goveda na lokalitetu Shillourokambos na Cipru, datirana u početak 8.
tisućljeća, svjedočila o ranijoj domestikaciji goveda). Stoga Cauvin smatra
da je pojačana gospodarska osnova omogućila eksploataciju raznovsnijih
eko-sustava. Iako se često pretpostavlja da je demografski pritisak
uzrokovao ove ekspanzije, Cauvin uvjerljivo pokazuje da nema dokaza o
većoj gustoći populacije. Umjesto toga on pripisuje ekspanziju socijalnim i
simboličkim promjenama i osvajačkom duhu nositelja kasnog PPNB
• osim domesticiranih vrsta nedvojbeno bliskoistočnog
podrijetla, imali li među artefaktima dokaza o kolonizacije
iz bliskoistočnog područja u grčko?
• Postoji cijeli niz takvih artefakata: shematizirane ljudske
figure, kamene kugle za praćke, koštane pojasne kuke,
pintadere s geometrijskim uzorcima, kameni čepovi za
uši, kamene posude, kamene sjekire od nefrita, pršljenci
od keramike itd.
• Zajedničkim tehnikama pripada gradnja sušenim
opekama, premazani podovi, potporni stupovi, složena
ognjišta, proizvodnja koštanih predmeta, tehnika
odbijanja pomoću pristiska itd.
• Većina je istraživača, dakle, smatrala da grčki
neolitik svoje podrijetlo ima na Bliskom istoku,
odnosno u Anatoliji. Za to govori činjenica da su
ishodišni oblici kultiviranih žitarica i
domesticiranih životinja (ovce i koze) potekli
upravo s Bliskog istoka, a i mnogi zajednički
pravci društveno-gospodarskog razvitka
(nastanak stabilnih seoskih naselja, nedostatak
pastirskih i lovačkih naseobina, građevinske
tehnike zidanja pomoću ćerpića itd.). Međutim,
mišljenja o načinu i putovima te neolitizacije se
razlikuju.
• C. Perlès zastupa ideju neolitizacije putem
prodora populacije s Bliskoga istoka. Glavni joj
je argument činjenica da su samo određeni
predjeli naseljavani i to oni u suhim zonama koji
svojim prirodnim uvjetima najviše sliče onima na
Bliskom istoku – pri tome su domaći prirodni
izvori flore i faune u potpunosti zanemareni. Isto
tako je u litičkom materijalu prednost dana
stranim, vanjskim izvorima sirovine, a domaća
tehnologija nije nastavljena.
• Drugi pak drže da je riječ samo o pukim
kontaktima bez stvarnog pokretanja čitavih
populacijskih zajednica.Tako M. Wijnen i Bintliff
misle da su kontakte između Anatolije i Grčke
održavali ribari. C. Runnels na temelju široko
rasprostranjenih izvora sirovinskog kamenog
materijala smatra da se može računati već u
paleolitiku s razvijenom trgovinom. Ona bi uz
transmediteransku kolonizaciju mogla biti
odgovorna i za širenje poljodjelstva najprije u
Anatoliju, a potom u Grčku.
Dioba neolitika

• Temeljna dioba neolitika Grčke od vremena S.


Weinberga (1947.) je:
• rani, srednji i kasni čega se uglavnom pridržavaju i svi
ostali stručnjaci. Pri tome rani i srednji neolitik nasuprot
kasnom zauzimaju relativno kratko vremensko razdoblje.
Kako između ranog i srednjeg neolitika nema prekida
Sampson uvodi diobu kako slijedi:
• rani neolitik I (EN I)
• rani neolitik II (EN II) – odgovara srednjem neolitiku
• kasni neolitik I (LN I) – odgovara kasnom neolitiku
• kasni neolitik II (LN II) – odgovara halkolitiku ili završnom
neolitiku
Podjela Demoule i Perlès
. početni neolitik, odn. pretkeramički neolitik
• rani neolitik
• srednji neolitik (Sesklo)
• rani kasni neolitik (Tsangli-Larisa, Arapi)
• kasni neolitik (Agia Sofia, Otzaki, Dimini)
• halkolitik tj. završni neolitik
• Ove podjele uglavnom vrijede za Tesaliju, dok
za ostala područja, poput Makedonije, istočnog
egejskog prostora itd. postoje regionalne podjele
Lokaliteti početnog neolitika
Argissa magula
• (danas Gremnos ili Gremura, 4,5 km zapadno od Larise) – antička
akropola Argura (homerski naziv Argissa) smještena na
prapovijesnom telu, na obali rijeke Pinios; na dnu 8,5 m debelog
kulturnog sloja otkriven je 30-45 cm debeo sloj pretkeramičkog
neolitika (površina koju je istražio Milojčić iznosi 60m²) koji čine
ulomci oštrica od lidijskog rožnjaka i opsidijana, mikrolitika koja ne
pokazuje veze s onom anatolijskog pretkeramičkog neolitika (po C.
Perlez litika se ne razlikuje od uobičajene za rani neolitik), koštana
oruđa, kugle za praćke, čepići za uši, kuke, sve od sušene gline (C.
Perles ističe da je sve od očito pečene gline) školjke i velike količine
kostiju domesticiranih životinja (ovca i koza) te karboniziranih
sjemenki cerealija i mahunarki. Na stalno naselje ukazuje 6
eliptičnih jama, plitko ukopanih u zdravicu, rupe za stupove, podovi
od gline ili oblutaka, ognjišta. Veličina naselja mogla je biti oko 80 m
u duljinu. Dominantni tip nastambe je mala, poluukopana koliba.
Datacija 1. pol. 7. tisućljeća pr. Kr. (cal 7040, 6970 BC). Nema
keramike, odn. ono nešto što je ima Milojčić je smatrao upadom iz
mlađih slojeva.
Sesklo
• Ispod akropole u otkrio je Teocharis svojim istraživanjima između
1956. i 1968. beskeramički sloj debljine 0,30-1m, u nekoliko rovova
na akropoli, kao i u sektoru C (ili gama) smještenom zapadno od
akropole (Tsountas u ranijim istraživanjima nije uočio postojanje
akeramičkog sloja, no Teocharis je tvrdio da je taj sloj prisutan na
samom dnu Tsountasova “Old section”). Nažalost, zbog prerane
Teocharisove smrti ti rezultati nisu nikada u cijelosti objavljeni.
Razlika je samo u pojavi jaraka koji su možda služili za temelje
nadzemnih pravokutnih nastambi. Kasnija (1972.,1976/77., 1978.)
istraživanja izvan akropole (Sesklo B i C pokazala su da
pretkeramički sloj postoji i u tom prostoru (Sesklo C, sloj D – ovalna
jama 3x4 m, vj. ostatak ukopane nastambe, kosti domesticiranih
životinja, keramike nema iako je sediment bio prosijavan), kakvih
125 m udaljenom od sjeveroistočnog kuta akropole, što bi ukazivalo
na značajnu veličinu pretkeramičkog naselja.
Soufli magoula
• na obali rijeke Pinios – Teocharis je 1958. u dva mala
pokusna rova ispod keramičkog sloja ranoga neolitika
uočio sloj cca 1 m debljine koji je direktno ležao na živoj
stijeni, a u kojemu nije bilo keramike. Podnice od
nabijene zemlje tvorile su tri građevinska horizonta.
Koštica kultivirane masline otkrivena je u najdonjem
zajedno s kultiviranom pšenicom i mahunarkama. K.
Gallis poduzima kasnija zaštitna istraživanja cca 60 m
dalje od Teocharisovih jaraka, ali ne nailazi na sličan
depozit. Sloj kasnog ranog neolitika s keramikom leži
direktno na sterilnom bazaltnom sloju. No. opet ostaje
mogućnost horizontalne stratigrafije.
Gediki (Gendiki, Ghediki)
• smješten 10 km istočno od Soufli m. – Teocharis
1962. pokusnim iskopavanjem ustanovljuje 20
cm debeli sloj bez keramike koji je od sloja
ranog keramičkog neolitika (150 ulomaka
keramike) bio odvojen sa 6 cm sterilnog žutog
riječnog pijeska. U sloju su nađene
karbonizirane sjemenke pšenice, ječma i leće.
Ali ovo je istraživanje površinom bilo vrlo malo.
Jedinstveno je po tome što je tu jedino
akeramički sloj sterilnim slojem odvojen od
keramičkog.
Achilleion
• posebno značajan, najprije kao dokaz za postojanje
pretkeramičkog neolitika Teocharisova istraživanja 1961.), potom
kao dokaz za njegovo ne postojanje (Gimbutas 1973. i 1974.).
Međutim, Teocharis je kopao do sterilnog sloja, a Gimbutas nije.
Također njezine sonde su bile prilično udaljene od Teocharisovih.
Neposredno uz njegove sonde nije bilo revizijskih iskopavanja. A
naselje nije moralo i vj. nije niti bilo jednake površine u svim fazama
• tel 200 x 200 m, leži na jugoist. kraju ravnice Karditsa, jedan od
stotine telova u tom području
• naseljavanje počinje sredinom 7. tisućljeća pr. Kr. i taje 900-1000
godina (paralelno s Catal Hüyük VI-II
• stratigrafija 4,20m: I a, b, c → rani neolitik (pretkeramik,
monokrom=Achilleion, Protosesklo)
• II, III, IV → srednji neoltik (predsesklo, Sesklo kultura)
Knos
• J. D. Evans tijekom istraživanja središnjeg dvorišta palače u Knosu
1957-60 uočava 10-30 cm debeli stratum bez keramike (stratum X)
koji leži direktno na živoj stijeni. Slično mu se pokazalo i 1969/70 u
dvije male sonde ZE i X smještene u najjužnijem dijelu središnjeg
dvorišta. Sloj X je bio bogat ostacima kultivirane heksaploidne
pšenice, ječma, kostima ovaca i koza, svinja i goveda. Otkriveno je i
7 kosturnih dječjih ukopa, jame, rupe za stupove, kamene sjekire,
oruđa od rožnjaka, opsidijana, kosti, ali nijednog komadića
keramike, niti tragova arhitekture. Stoga je Evans oprezno nalaz
definirao kao logor odn. radni prostor izvan samoga naselja.
Međutim, u sondama ZE i X bilo je tragova zidova koji su identični
onima u sloju IX tj. sloju keramičkog ranog neolitika – to je neke
navelo da ipak sav taj nalaz pripištu keramičkom neolitiku, tim više
što su u spomenutim sondama nađene dvije keramičke figurice.
Dendra
• lokalitet u Argolidi, zapravo niz od 15 velikih jama - dvije plitke jame sadržavale su
materijal EN1, uključujući i keramiku, a sve ostale su bile vrlo duboke jame ukopane
u mekani lokalni vapnenac, konveksnih stijenki, nepravilnog oblika s bočnim nišama.
Jame su dodirivale jedna drugu, a dvije su bile i spojene podzemnim prolazom
• Sadržavale su glinena ognjišta, ugljeni sloj, ulomke nepečenih opeka i kamene ploče,
interpretirane kao ostatke unutarnjih zidova - poluukopani stambeni objekti prekriveni
krovom od granja
• Prema prethodnim izvješćima samo se u jednoj jami našlo nešto keramike, u
ostalima se pojavljuje isključivo kameno oruđe od kremena i opsidijana, koštane
alatke, kamene kugle za praćke, ulomak kamene posude, glineni čepići za uši i kuke,
te jedna figurica
• Sjemenke i životinjske kosti odaju razvijenu neolitičku privredu temeljenu na ovcama i
kozama
• pretkeramički sloj nije preslojen keramičkim ranoneolitičkim depozitom
• Tako duboke jame nemaju ekvivalenta u čitavoj Grčkoj.Oblikom i dimenzijama prije
slične jamama za ekstrakciju (vađenje) sirovine, u tome bi slučaju nedostatak
keramike bio vezan uz specifičnu djelatnost koja se tu odvijala, a ne uz kronološki
položaj - neka istraživanja neolitičkih kamenoloma pokazala su da na takvim
lokalitetima u načelu nedostaje keramika
Franchthi

• tri sukcesivne faze:


• finalni mezolitik kraj 8. tisućljeća pr. Kr.: rijetka naseljenost, iskorištavanje
prirodnih izvora i proizvodnja grube litičke industrije bazirane na odbojcima
• početni neolitik (sam početak 7. tisućljeća pr. Kr. - tkđ. poznat kao
pretkeramički neolitik ili Franchthi keramička međufaza 0/1): slabo
predstavljen, lociran u ograničenom prostoru špilje, ali uočljiv po jasnoj
promjeni u sedimentu (tzv. sloj sive gline)
• arheološki materijal pokazuje s jedne strane kontinuitet (sjemenke
tradicionalno skupljanih divljih vrsta, moluski, gruba litička industrija na
odbojcima), a s druge elemente strane lokalnoj tradiciji (cijepana litika
načinjena na sječivima odbijanjem pomoću pritiska, izduljeni trapezi, sve
načinjeno iz vrlo kvalitetne sirovine za koju nema evidencije o lokalnoj
proizvodnji, 19 keramičkih ulomaka, domesticirane ovce i koze dominiraju
među faunističkim ostacima, nekoliko sjemenki emmera i dvoredog ječma
sugeriraju postojanje poljodjelstva ili razmjenu – zajednica iz Franchthija tek
selektivno prihvaća neke aspekte neolitičkog gospodarstva i tehnologije, a
ne napušta u potpunosti tradicionalne (model filtera
• rani neolitik (Franchthi keramička faza 1) – dio 7.
tisućljeća: znatne promjene u odnosu na prethodnu
fazu. Naseljenost se iz špilje pomiče na obalu mora,
skupljaju se druge vrste školjaka, pojavljuju se nove
vrste domesticiranih vrsta (jednozrna pšenica,
govedo), litička industrija orijentirana je na sječiva od
opsidijana, a pojavljuju se novi ukrasi i koštani
predmeti, nagli porast proizvodnje keramičkog posuđa,
bitno različitog od onih nekoliko ulomaka iz prethodnog
sloja. Dakle, tragovi tradicije potpuno su iščezli.
Sidari

• mezolitička faza (sloj D) – iskorištavanje morskih bogatstava


• prva neolitička faza (sloj C baza) – prisutnost urezane keramike, uzgoj ovaca i koza
• rani neolitik - klasična jadranska impresso keramika – oba keramička sloja
razdovjena su debelim sterilnim slojem (sloj C vrh)

• za razliku od Franchthi najraniji neolitički sloj stratigrafski i sedimentološki se


nastavlja na mezolitički.
• Keramika je nedvojbeno prisutna, iako različita od one iz gornjeg sloja, a sterilni sloj
između urezane i impresso keramike onemogućio je bilo kakva oštećenja ili miješanja
• cijepana litika mezolitičkog sloja i najranijeg neolitičkog pokazuje kontinuitet u tehnici,
iako ima nekih tipoloških promjena, nema međutim glačanog kamena, žrvnjeva,
bovida - u najranijem neolitičkom sloju još uvijek nije prisutan potpuni komplet
neolitičkih artefakata i domesticiranih vrsta
• Keramika iz ovoga sloja je slabo pečena na niskoj temperaturi, rastvara se u vodi i
ukrašena je neobičnim urezanim motivima
• između sloja najranijeg neolitika i ranog neolitika nije vidljiv kulturni kontinuitet.
Štoviše ti su slojevi odvojeni i debelim sterilnim slojem nastalim kroz nekoliko stotina
godina.
• Glavna razlika između najranijeg neolitičkog sloja u Franchthi i
Sidari jest gustoća keramike. To se poklapa i s razlikom u C14
datumima: Franchthi je datiran u sam početak 7. tisućljeća, mezolitik
i najraniji neolitik Sidarija datiraju se u sredinu 7. tisućljeća. Dakle, i
mezolitik i najraniji neolitik Sidarija suvremeni su ranom neolitiku
Tesalije, Makedonije i Argolide, gdje je keramika već uvelike u
uporabi. Datumi iz Franchthija odgovaraju tzv. pretkeramičkom
neolitiku Tesalije. Očito je da su stanovnici Sidarija, odsječeni
Pindskim gorjem od glavnog područja neolitičke naseljenosti, dulje
sačuvali tradicionalni način života od onih u Franchthiju. na oba
lokaliteta idiosinkratički tragovi ubrzo nestaju nakon početne faze
kontakta i čini se da su utjecaji lokalnih lovaca na razvitak
poljodjelskih zajednica gotovo nikakvi. Jedina iznimka je projektilno
oružje, strjelice, nedvojbeno naslijeđene od mezolitičkih lovaca
(ranoneolitički, slično kao i mezolitički vrhovi su poprečni, a ne
zašiljeni).