You are on page 1of 88

Ašelejen i

naseljavanje
Europe
13. 11. 2008.
Ašelejenska kultura

• prema francuskom nalazištu St.


Acheul u Francuskoj
• John Frere (1740-1802) – pronašao
prve šačnike na nalazištu Hoxne
Ašelejen
• nastaje na temeljima oldovanske
industrije
• vremensko trajanje: 1 650 000-250
000 g.
• karakteristična alatka je šačnik
(ručni klin; hand axe/biface)
• šačnik: obostrano oblikovana
alatka bademasta oblika s
oštricom uzduž cijelog ruba alatke
Ašelejenska kultura
• razvila se u Africi
pred 1,6 mil. g.
• ranija i kasnija
faza
• Oko 500 000 g.
promjena klime
• u Europi od 500
000 g.
Funkcija šačnika
Ašelejen

• najstarije alatke potječu sa


zapadne obale jezera Turkana
(1.65 mil. g.)
• Konso-južna Etiopija, Karari-
sjeverna Kenija, Peninj-jezero
Natron u blizini Olduvaja (1.5 – 1.4
mil. g.)
Ašelejen
• najstariji ašelejenski skupovi
nalaza uz šačnike imaju i
oldovanske jezgre i odbojke
• oblici oldovanskih jezgri
anticipiraju ašelejenske šačnike, ali
nijedna od ovih industrija nema
prave prijelazne oblike
• koncept šačnika pojavljuje se
iznenada, kao i H. ergaster/erectus
Ašelejen i Early Stone Age
• ašelejenski skupovi nalaza iz Afrike
pripisuju se ESA
• ašelejenski skupovi nalaza iz
Europe pripisuju se donjem
paleolitiku
Funkcija šačnika
• rezanje i komadanje mesa
• Jelinek (1977): prijenosne jezgre
• Calvin (2002): diskovi za lov
• Kohn & Mithen (1999): uspoređuju
funkciju šačnika s funkcijom perja
pauna
• nakon to je ispunio svoj zadatak
odbacuje se
Funkcija šačnika

• Melka Kunturé
(Etiopija)
• Olorgesailie
(Kenija)
• Isimila (Tanzanija)
• Kalambo Falls
(Zambija)

• stotine šačnika na
malom prostoru
bez očitih tragova
Funkcija šačnika
• dolaze u širokom
rasponu veličina i
oblika i vjerojatno
su korišteni u
različite svrhe
• Klein: “imaju puno
više zajedničkog
sa švicarskim
nožem nego s
paunovim
perjem”
• korelacijska analiza šačnika iz
Kilombea pokazala je da rani
čovjek u ovom slučaju H.
ergaster/erectus koristi iste
predloške za izradu oruđa različitih
dimenzija

• drugim riječima, već su razvijene


kognitivne sposobnosti za osnovne
matematičke transformacije bez
upotrebe olovke, papira i ravnala
Razvojne faze
• od svoje pojave ašelejenska
industrija je konzervativna
• Glynn Isaac je na temelju analiza
provedenih na materijalu s
nalazišta Ologesailie došao do
sintagme “variable sameness”
• pod ovim je mislio da se promjene
u formi šačnika događaju
uglavnom nasumce od sloja do
sloja i od vremena do vremena i da
ne postoji neki usmjereni
vremenski trend razvoja
Razvojne faze

• rani ašelejen
• kasni ašelejen
Rani ašelejen

• 1 650 000-600
000 g.
• deblji šačnici,
manje dotjerani,
simetrični
• negativi odbojaka
su jako duboki
• izrađeni tvrdim
čekićem

Klanac Olduvaj, TK Upper Bed II


Kasni ašelejen

• 600 000-250 000


g.
• dotjeraniji,
simetričniji, tanji
šačnici
• negativi su plići
• upotreba mekog
čekića
• dotjeraniji odbojci
koji
nagovještavaju
• promjena unutar ašelejena
nastupa prije c. 600/500 000 g.
• poklapa se s pojavom H.
heidelbergensisa/arhaičnog H.
sapiensa
Ašelejenske inovacije

• upotreba mekanog čekića


• primjena levaloaške metode
Mekani čekić

• pojavljuje se Africi prije c. 700 000


g.
• preciznije bolje dotjerivanje alatki
• Prije 1,8 mil. g. velike promjene
• Nova vrsta roda homo – homo
erectus
• Pojava nove materijalne kulture –
ašelejen
• Početak ledenih doba
• Čovjek izlazi iz Afrike!!!!
homo habilis

pri
je
1.8
mi
l. g.

homo erectus
H. erectus
• razvija se iz H.
habilisa/rudolphensisa
• pojavljuje se prvi put prije 1.8-1.7
mil. g.
• nedoumice:
– H. ergaster ili H. erectus
H. ergaster i/ili H. erectus
• podjela na H. ergastera i erectusa
nije univerzalno prihvaćena
• nedvojbene sličnosti
• pojedini znanstvenici ističu suptilne
i potencijalno značajne razlike
(afričke lubanje su više, tanjih
stijenki, manje lice, nadočni lukovi)
• glavni proponenti razdvajanja:
Bernard Wood, Richard Klein
H. ergaster

• H. ergaster – prema jednoj


evolucijskoj shemi vezan isključivo
za Afriku u vremenu između
1.8/1.7 mil. i 600 000 g.
• prema ovome azijski nalazi bi
pripadali vrsti H. erectus
H. ergaster/erectus

• prvi čovjek koji napušta Afriku


• anatomske promjene, naprednija
tehnologija, pretpostavljene
prednosti u ponašanju
Dječak s jezera Turkana
• Nariokotome
• KNM WT 15 000
• otkrio ga je Kamoya Kimeu 1984.
• starost 1.56 mil. g.
• datirani su slojevi tufa iznad i ispod
sloja slojeva s fosilnim nalazima
(1.64 i 1.33 mil. g.)
• najcjelovitiji kostur stariji od 130
000 g.
Dječak s jezera Turkana
• starost: 12 godina
• kranijalni
kapacitet: 880
cm3
• visina : 1.62 m
(pretpostavljena
visina u odrasloj
dobi 1.82 m)
Out of Africa I
• homo erectus se razvija na tlu
Afrike prije cca. 1,8 - 1,7 mil. g.
• migrirao do istočne Azije (Kina,
Indonezija) gdje se jako dugo
zadržao
• novi nalaz – Dmanisi, Gruzija
• u Europu dolazi skoro milijun
godina kasnije
• Po Europi lokaliteti sa i bez šačnika
• najraniji homo erectus možda nije
poznavao šačnike
• različite populacije i smjerovi
migracije? (iz Afrike i Azije)
• Oko 500 000. g. klimatske
promjene
• nakon 500 000 g. raste broj
lokaliteta
Otkriće H. erectusa na Javi
• Eugène Dubois (1858-1941) -
nizozemski liječnik i vizionar
• potraga za karikom koja nedostaje
• kratka kronologija boravka u
Indoneziji:
• 1887. stiže na Sumatru gdje je
počeo istraživanja
• 1890. g. prebacio se na Javu
• listopadu 1891. u riječnim
nanosima rijeke Solo kod sela Trinil
u središnjem dijelu Jave pronalašao
je gornji dio lubanje (nisko
nadsvođena, uglata, debelih
stijenki s jako izraženim nadočnim
lukovima)
Datiranje javanskog H. erectusa
• Java – otok vulkanskog porijekla
• rezulati datiranja su kontroverzni
zbog komplekse regionalne
stratigrafije i nepoznate točne
stratigrafske pozicije pronađenih
fosila
• dio znanstvenika smatra da je H.
erectus naselio Javu prije 1 mil. g.,
drugi prije 1.65 mil. g.
Kasni H. erectus s Jave
• Ngandong, Sambungmacan
• obično se smatraju evoluiranim
varijantama erectusa
• kosti sisavaca sugeriraju starost
manju od 300 000 g.
• ESR starost između 53 000 i 27
000 g.
Electron Spin Resonance (ESR)

• tehnika mjerenja broja uhvaćenih


electrona u zubnoj caklini, koja ih
je akumulirala razmjerno
radioaktivnosti okoliša u koji je zub
bio ukopan
Kineski H. erectus
• Zhoukoudian – kompleks
vapnenačkih špilja i pukotina 40
km JZ od Pekinga
• 1921. švedski geolog J. G.
Anderson (1874-1960) započeo je
iskopavanja (nalazište I) i otkrio 2
ljudska zuba
• 1927. Kanađanin Davidson Black
nastavlja iskopavanja
• 1933. Black umire, a nasljeđuje ga
Kineski H. erectus
• Black je nalaze pripisao novoj vrsti
Sinanthropus pekinensis
• fosilni ostaci s nalazišta I su
izgubljeni na početku II svj. rata, ali
Weidenreich ih je srećom opisao
detaljno i načinio odljeve koji se
danas čuvaju u Museum of Natural
History u New Yorku
Datiranje

• kineski ostaci H. erectusa se


datiraju između 800 000 i 400 000
godina, uglavnom na temelju
paleomagnetizma i biostratigrafije
• na kineskim nalazištima su pronađeni
brojni artefakti
• na većini nalazišta artefakti su pripisani
erectusu na temelju slične geološke
starosti
• artefakti u asocijaciji s ostacima
erectusa - nalazišta Lantiana i
Zoukoudiana – nalazište I
• najstariji artefakti potječu iz doline
Nihewan, oko 150 km zap. od Pekinga
• paleomagnetizam i pretpostavljena
brzina akumuliranja jezerskih
sedimenata sugeriraju starost od 1.6
mil. g.
• ukoliko su ovi datumi točni, naseljavanje
Ekspanzija H. ergastera/erectusa
• Ubeidiya (Izrael)
• starost: 1.4-1 mil. g.
(paleomagnetizam, fosilni ostaci
sisavaca, K-Ar)
• 8000 artefakata (šačnici, komadi
koji podsjećaju na ranoašelejenske
artefakte afričkih nalazišta)
Moviusova linija
• Hallam L. Movius
(1907-1987)
Dmanisi (Gruzija)
• c. 100 km jugozapadno od Tbilisija
Dmanisi
• 1984. probivši temelje
srednjevjekovne strukture došlo se
do riječnih sedimenata s litički
artefaktima i životinjskim kostima
• kasnija iskopavanja su otkrila 4
djelomično sačuvane lubanje, 2
mandibule i elemente
postkranijalnog dijela kostura
• starost: 1.7-1.6 mil g.
Dmanisi
• litička industrija: odbojci, cijepani
obluci, nema šačnika
• lubanja D2700 nalikuje lubanji KNM
ER 1813 (H. habilis) i sugerira
starost između 1.7 i 1.6 mil. g.
• ostale dvije opisane lubanje
najsličnije su afričkom H.
ergasteru/erectusu
• H. ergaster/erectus se javlja sve do
prije 1 mil. g. tako da bi ove
lubanje mogle biti i mlađe
Najraniji Europljani

• Atapuerca – Gran Dolina


(Španjolska)
• Ceprano (Italija)
Gran Dolina
• nalazište
smješteno u Sierra
de Atapuerca
Atapuerca
Najstariji ostaci fosilnog čovjeka
na tlu Europe – Atapuerca – Gran
Dolina
Homo antecesor ?
800 000 g. BP
Gran Dolina
• 18 m sedimenta
• iskopavanja od 1976.
• intenzivirana od 1993.
• sloj TD 6: 90 fosilinih fragmenta i
200 artefakata
• sloj oko 1 m iznad ovog pokazuje
normalni polaritet
• ESR datumi: 857 000 – 780 000 g.
Gran Dolina – fosilni ostaci
• najmanje 6 osoba starosi između 3
i 18 godina
• H. antecessor?
• izdanak H. ergastera/erectusa koji
nestaje nakon pokušaja
koloniziranja južne Europe
• litički skup nalaza: odbojci, jezgre,
čekići
• nema šačnika
• sirovinski materijal prikupljen u
okolici špilje (rožnjak, kvarcit,
Gran Dolina – kanibalizam?
• životinjske kosti: tragovi rezanja,
razbijanja, grebanja
• 25 % ljudskih kostiju ima tragove
slične onima na životinjskim koji se
tumače kao rezultat ljudskog
djelovanja
• slični tragovi se javljaju i na sličnim
pozicijama (skidanje velikih mišića
i razbijanje kostiju zbog koštane
srži)
Ceprano
• ostatak lubanje bez artefakata
• pronađen 1994.
• starost 900 000-800 000 g.
• K/Ar
Ceprano

Datacija 900 – 800 000 g. BP


Homo erectus
Fosilni ljudi iz Gran Doline i Ceprana

• vjerojatno se radi o regionalnoj


varijanti grupe H. ergaster/erectus,
odnosno ranim nalazima H.
hedelbergensisa
Najvažniji europski lokaliteti donjeg
paleolitika
• Le Vallonnet
• Arago
• Swanscombe (donji slojevi)
• Clacton lokaliteti bez šačnika
• Vértesszőllős
• Šandalja I
• Isernia La Pineta

• Terra Amatta
• Torralba
• Ambrona
• Abeville
• St. Acheul lokaliteti sa šačnicima
• Hoxne
• Swanscombe (srednji slojevi)
• Boxgrowe
Hoxne
Clacton
Boxgrove Swanscombe
Abeville, St. Acheul

Vértesszőllős

Le Vallonet Šandalja I
Atapuerca
Arago Terra Amata
Ceprano Isernia
Torralba & Ambrona
Le Vallonet
• špilja u okolici Nice
• procijenjena starost 900 000 g.
• jednostavna oruđa na oblucima
(oldovanska tradicija)
Isernia la Pineta

• jugoistočno od Rima
• brojni artefakti
• starost: ~730 000 g. (K-Ar)
• sjekači načinjeni na riječnim
oblucima
Drugi kolonizacijski val
• H. heidelbergensis/arhaični H.
sapiens
• dobio je ime prema nalazu
mandibule iz kamenoloma u
Maueru kod Heidelberga (1907)
• kranijali kapacitet veći nego kod
ergastera/erectusa
• sofisticiranija tehnologija
kasnoašelejenskih ljudi mogla je
biti ključna za uspjeh koloniziranja
Najznačajnija europska nalazišta
H. heidelbergensisa
• Petralona
• Arago
• Bilzingsleben
• Boxgrove
• Vértesszölös
• Mauer
• Sima de los Huesos
Sima de los Huesos
• jama kostiju
• 1976. g. pronađena je prva ljudska
kost
• od 1984. istražuje se kontinuirano
• sloj s ljudskim kostima starosti
između 500 000 i 400 000 g.
• preko 2000 ljudskih kostiju
• pronađen je samo jedan artefakt
• ostaci najmanje 32 osobe
• jednak udjel žena i muškaraca
Sima de los Huesos
• šačnik iz Sima de los Huesos
• 400 000 g.
• Prije šačnika pronađene
mnogobrojne ljudske
kosti
“jama kostiju”
Sima de los Huesos
• zastupljene su različite dobne
skupine
• razlog pomora:
– epidemija
– napad druge grupe (nema tragova
nasilja)
• kako su dospjele kosti u Simu:
– možda su jednostavno pobacane
(higijenski razlozi ili ceremonijalni?)
Alternativni materijali

• kameni artefakti su zbog svoje


dugotrajnosti dominantni u
paleolitičkoj arheološkoj građi
• sigurno su rabili i druge materijale
podložne propadanju: drvo, trsku,
kožu)
Alternativni materijali –
retuširane kosti
• Fontana Ranuccio
• Malagrotta
• Castel di Guido
• La Polledrara
• Bilzingsleben
Alternativni materijali –
drveni artefakti

• Kalambo Falls
(Zambija)
• Gesher Benot
Ya'aqov (Izrael)
• Clacton-on-Sea
(Engleska)
• Schöningen
(Njemačka)
Alternativni materijali –
drveni artefakti
• Schöningen
• tri cijela drvena
koplja
• dužina preko 2 m
• najdeblja i najteža
pri zašiljenom
vrhu
• najstariji,
najuvjerljiviji
dokaz lova kod
ljudi
• starost: 400 000
Nastambe

• Terra Amata
• Le Lazaret
• Bilzingsleben
• Ariendorf I
Terra Ammata
• jednostavne
oldovanske alatke
• najstariji ostaci
nastambi na tlu
Europe – 400 000
g.
• načinjena od
granja
• unutra ognjište
Vértesszőllős

1965. Nalazi fosilnih ostataka čovjeka, životinjskih kostiju


i kamenih alatki
Datacija cca. 400 000 g. BP
Swanscombe
• Kent, Engleska
• Barnfiled Pit
• Slojevi stariji od 400 000 g. –
jednostavna oruđa na odbojcima
• Slojevi mlađi od 300 000 g. –
ašelejenski šačnici
• “Swascombe man”
Arago
• gotovo čitav
kostur star 400
000 g.
• jednostavno
oruđe – sjekači i
sjeckala, nešto
strugala
• birali sirovinski
materijal prema
tipu alatke
Clacton
• donjopal. lokalitet
bez sjekira
• Jednostavna
oruđa na
oblucima i
odbojcima
• drveno koplje
Hoxne
• lokalitet prvi put
istraživan 1797. – J.
Frere
• objavljeni rezultati,
iskopavanja
ponovo od 1971.
• alatke stare 400
000 g.
Boxgrowe
• 400 000 g.
• šačnici
St. Acheul
• eponimini lokalitet ašelejenske
kulture
• pronađeni šačnici
i starije i mlađe faze
Ambrona i Torralba
• Centralna
Španjolska
• Pretpostavlja se
da je riječ o
lokalitetima na
kojima je utvrđen
organizirani lov
• Slonove se tjeralo
u stupice, te
komadalo na licu
mjesta
• 400 000 – 200
000 g.
Tragovi donjeg paleolitika u Hrvatskoj

• Šandalja I
• Donje Pazarište u Lici
• Punikve kod Ivanca
Šandalja I

• sjekač
pronađen u
koštanoj breći
• starost 900 000
g. ?
Donje Pazarište i Punikve
• šačnici
pronađeni na
površini
• ne mogu se
točno datirati
Upotreba vatre
• prednosti:
– toplina
– kuhanje mesa/biljaka čime se
povećava probavljivost, a u nekim
slučajevima se neutraliziraju toksini
– ojačavanje drveta vatrom, npr. vrh
koplja
– tjeranje konkurentnih predatora iz
špilje i obrana od opasnih životinja
– rasvjeta u špiljama i produžavanje
iskoristivog svjetla tijeko noći
Upotreba vatre
• Zhoukoudian
• ovo nalazište se obično smatra
prvim sigurnim dokazom za
upotrebu vatre
• znakovi korištenja vatre: izgorene
kosti i tanke tamne leće sedimenta
(vatrišta?)
• nova istraživanja tvrde drukčije
• u većini slučajeva gorenje kostiju
nastupilo je nakon fosilizacije
Upotreba vatre
• Zhoukoudian
• geokemijskim analizama tankih leća nije
utvrđeno postojanje pepela i drvenog
ugljena
• Europa:
– Vértesszölös, Bilzingsleben, Schöningen –
dvojbeno
• ukoliko se odbace ova nalazišta
najstariji široko prihvaćeni dokazi o
korištenju vatre dolaze s nalazišta Pech
de l'Azé, La Cotte de St. Brelade iz
vremena pretposljednjeg glacijala, OIS