Stavovi prema konzervaciji i restauraciji ruevnih

graevina kulturne batine iz korijena su promijenjeni tijekom prolog stoljea. Zatiti je pridonijelo buenje meunarodnog pokreta za ouvanje, meunarodne povelje o ouvanju, te i same zakonske odredbe o ouvanju drevnih spomenika u mnogim zemljama. Uobiajeno je u mnogim mjestima da se arhitektonski ostaci arheolokih nalazita, nakon to su uzeti korisni podaci, a prenosivi artefakti odneseni, ostavljaju sa minimalnom ili gotovo nikakvom zatitom. Iskustva su pokazala da izlaganje bez zatite ili intervencije openito ima katastrofalne posljedice za graevni materijal, te da su prirodne sile gotovo uvijek destruktivne.

 Broj upropatenih lokaliteta koji su prepoznati kao oni

od internacionalne vanosti od strane UNESCO-a, raste godinje. Na nacionalnoj razini arheoloka iskapanja nastavljaju otkrivati nove lokalitete, od koji su mnogi sa upropatenom strukturom, te zahtijevaju neki oblik zatite ako e biti izloena vremenu.

 Vijee u Veneciji, pod vodstvom ICOM-a je 1964.

godine bio fundamentalno pri odreivanju kljunih definicija i principa koji se trebaju primijeniti na konzervaciju i restauraciju spomenika. No ipak definicije termina konzervacije i restauracije su se od tada znatno razvile.

 Restauracija postupak obnove graditeljskog nasljea

u izvornom obliku ili u obliku najprikladnijem za zatitu, prezentaciju i koritenje. Rekonstrukcija postupak kojim se kompletno izgrauje spomenik kulture na temelju dokumentacije. Faksijalna obnova vjerna reprodukcija prvobitnog ili ranijeg stanja koja se provodi u iznimnim sluajevima: kad je autentina graevina naglo poruena i kad ta obnova ima istaknuti znaaj

 Krov, sa svojim oblikom i znaajkama koje ga

formiraju, kao to su kupola, dimnjak, veliina, boja, te materijal od kojeg je krov nainjen vani su elementi dizajna mnogih povijesnih graevina. Krov koji proputa mogue je zatititi koritenjem iverice i graevinskog papira, dok ne doe vrijeme kada se krov moe popraviti na adekvatan nain. Bitno je da popravka krova uvruje povijesne materijale koji obuhvaaju znaajke krova pomou priznatih metoda ouvanja.

 Ulazi i trijem. Zatitu i ouvanje zidova, drva i metala

koji ine ulaz i trijem valja uini kroz odgovarajue povrinske obrade kao to su ienje, uklanjanje hre, te primjena zatitnih premaza. Novi rad bi trebao biti kompatibilan sa starim materijalima, dizajnom, bojom i teksturom.

 Osim gore nabrojanih metoda, ponovno pokapanje

tehnoloki je najjednostavnija i generalno najefektnija mjera zatite u arheolokoj praksi. Osim toga financijski je najefektivnija, jer smanjuje potrebu za odravanjem lokaliteta, ali ipak nee otkloniti potrebu za tretmanom i jaanjem ostataka. Nikakva preventivna mjera konzervacije se ne moe ostvariti bez odravanja, te ak i ponovno zakopani lokaliteti zahtijevaju nadgledanje i kontrolu vegetacije kako bi sprijeili tetu uzrokovanu biljkama sa potencijalno velikim korijenjem.

 Ponovno pokapanje moe biti najprikladnija mjera zatite

u sljedeim okolnostima:
Kada resursi potrebni za izvrenje drugih mjera zatite nisu

dostupni. Ovo moe biti sluaj kod lokaliteta manjeg interesa ili vanosti, gdje je broj posjetitelja nedovoljan kako bi lokalitet funkcionirao kao turistika atrakcija Kao trenutna mjera, dok se odluuje o nekom dugoronije rjeenju kao to je zatitno sklonite Kada je uniteni materijal posebno osjetljiv za izlaganje. Primjerice zemljane ruevine, koje se sastoje od zemlje kao osnovne komponente su posebno osjetljive osobito u agresivnijem okoliu.

 Kada su nalazita smjetena na izoliranim lokacijama,

te je odravanje stoga oteano, te na mjestima gdje zbog svoga poloaja mogu biti lake mete vandalizma. Kada odreeni osjetljivi elementi kao mozaici trebaju biti posebno zatieni. Kada je teta uzrokovana mrazom primarna briga, ponovno zakapanje je jedino trajno rjeenje koje e efektivno zatiti povrinu, a odreeni ostaci e biti zakopani na adekvatnoj dubini

 Primarni problemi i varijable koje treba uzeti u obzir prilikom

ponovnog pokapanja, posebno za lokalitete koji su vremenskim prilikama bili izloeni stalno, ukljuuje sljedee: Stanje nadzora i opa procjena. Odreuju prirodu sastavnih elemenata tkanine, njihovu osjetljivost na razliite inioce propadanja i obrasce pogoranja, koji su se razvili i koji se mogu oekivati u budunosti, ovisno o tome koliko je okoli lokaliteta promijenjen Dizajniranje okolia, visina ostataka i stabilnost ponovnog pokapanja. Visina i oblik ruevina e odrediti u znatnoj mjeri konaan oblik ponovno zakopanih ruevina. Pri biranju metoda za ponovno pokapanje potrebno je predvidjeti konaan izgled lokaliteta, te nain na koji se urueni ostaci mogu tumaiti. Ojaanje tla moe biti potrebno u nekim sluajevima, primjerice u mjestima gdje postoje izraene padine. Zavrnu obradu gornjeg sloja zemlje treba uzeti u obzir kroz sijanje i sadnju na mjestima prikladnim za to

 Ponovno pokapanje i pokrovni materijal. U praksi

najbolji materijal za nasipanje je esto onaj koji je uklonjen prilikom procesa iskapanja. Materijal za nasipanje bi trebao biti postojan i kemijski slian originalnom materijalu Ponovno pokapanje. Iskustva su pokazala kako bi nasipni materijal trebao biti u direktnom dodiru sa povrinom, kako bi se izbjegao problem sueljavanja sa arhitektonskom povrinom

 Dubina pokrova. Pokrov mora biti dovoljno velik kako

bi stvorio zatitnu zonu iznad zakopane povrine. Radi se s ciljem da titi od promjena temperature, vlage, te kako bi osigurao da ostaci vegetacije gornjeg povrinskog sloja nisu prijetnja za zakopane ostatke

 Posebne mjere su usvojene kako bi se u sutini moglo

nositi sa oborinama, a to su sljedee: Formiranje zbijene i nakrivljene povrine, ukljuujui sredinji odvod koji prolazi kroz ukopane PVC cijevi, a vodi do drenanog jarka koji je s vanjske strane strukture Ukljuivanje nepropusne geotekstilne membrane ispod povrine, ispunjene kako bi sprijeila prodor vode otopljene iz snijega, koja inae moe prodrijeti u dubinu i od 1 m.

 Ostaci ruevina koji sadre ukrasne detalje, kao to su

oslikani zidovi, mozaici, oslikani plonici su posebno osjetljivi na vremenske uvjete, te zbog toga primaju vie panje nego ostale ruevine koje su izgubile svoje dekorativne elemente. Nedavno revidiranje stanja ponovno zatrpanih mozaika je pruilo korisne informacije, to se tie prikladnih metoda i materijala za zatitu. Uobiajeno je koritenje geotekstila ili plastinih plahta, kao barijere izmeu mozaika i zemlje Ako mozaici nisi pokriveni na dovoljnoj dubini, vegetacija i sustav korijenja moe uzrokovati tetu ak i gdje je koriten geotekstil. U prolosti je i pijesak koriten kao zatite, stavljajui se direktno na povrinu mozaika, no ni to nije idealno rjeenje.

 Izloenost materijala graevine iskopavanjima utjee

na ravnoteu koja je bila postignuta tijekom stoljea u zakopanom okoliu, i moe biti traumatina za neke materijale. U nekim sluajevima mjere zatite trebaju biti poduzete tijekom iskopavanja kako bi se izbjegli daljnji gubitci i pogoravanje stanja. Materijali koji mogu biti korisni kao trenutna zatita ruevinama protiv vremena tijekom iskopavanja ili protiv fizike tete su sljedei:

 Geotekstili. Dostupni su u mnogim varijantama, i mogu

biti koriteni za mnogobrojne svrhe (npr. barijere protiv prljanja). U Velikoj Britaniji su dostupni pod raznim trgovakim imenima, kao npr. terram. Vlakna geotekstila mogu biti istkana ili neistkana. Geotekstili su dizajnirani za svrhe civilnog inenjerstva, primjerice za odravanje odreenih dokova protiv transmisije vode i soli Plastine plahte i cerade. Vodootporni prekrivai se obino sastoje od poliesterskih plahti. Dostupni su za zidove i druge arhitektonske elemente. Plastine plahte se najee koriste kako bi pokrivale povrine izloene svjetlu,te sprijeile rast organskih tvari.

 Podstavljena ili izolirana plahta. Moe biti jako korisna

za zatitu protiv mraza, ako je dizajnirana posebno za tu svrhu. Industrijski dobavljai mogu proizvesti mnogobrojne materijale i specifirati im svrhu. esto se koristi i za izolaciju kua Geomrea. Sintetika mrea u mnogobrojnim veliinama i tipovima, kao one koje su koritene za pojaanje zemlje moe biti korisna za sigurnost pokrivaa perploa. Dostupne su u mnogobrojnim kvalitetama i gustoama, a mogu se koristiti kod preplavljivanja

 Pjena i drugi jastuni prekrivai. Mnogi proizvodi u

vidu pjene su komercijalno dostupni. Pjena je alternativa teim materijalima, a koristi se kao zatita protiv direktnog navodnjavanja Pijesak. Uobiajeno se koristi u vreama zbog lakeg uklanjanja. Obine vree e brzo propasti zbog izloenosti vremenskim uvjetima, stoga bi bilo bolje koristiti sintetike vree, iako se i one esto degradiraju zbog okolia Zemljani materijali. Koriste se kao zatitna buka ili kao dopunjai. Korisni su u zatiti zidova i ukraenih povrina

 Zatitne graevine ili sklonita su strukture koje

omoguuju kompletno ili djelomino krovite. Obino su u obliku krova, a u veini sluajeva su otvoreni sa strana. Mogu biti privremene prirode, konstruirani da prue sklonite za neki kratak period, primjerice prilikom arheolokih iskopavanja, no ee su to trajne strukture. Ideja o ovoj vrsti zatite nije nova. Brojni lokaliteti u Velikoj Britaniji su tijekom 19. stoljea bili zatieni na ovaj nain.

 Stvaranje uputa za arhitekte, inenjere i druge koji e biti

odgovorni za konaan izgled strukture je od kljune vanosti. Proces planiranja se moe podijeliti u nekoliko toaka: Procjena stanja i nadzor. Procjena okolia i istraivaki rad. Prikupljanje podataka u smislu svih aspekata okolia lokaliteta Opcije procjenjivanja. Pri procjeni potencijalno preventivnih mjera itav niz opcija kao to su ponovno zakapanje, korektivni rad ili zatitne graevine je potrebno znaajno razmotriti. Utjecaj svake od njih na lokalitet se mora predvidjeti unaprijed

 Funkcionalnost sklonita. Kao to moraju imati

funkciju zatite lokaliteta, tako se moraju prilagoditi i velikom broju posjetitelja. Tumaenje, pristup i opticaj posjetitelja je potrebno pozorno razmotriti

 Neka ienja mogu esto pomoi posjetiteljima da

razumiju bolje ono to je ostalo ali mogu takoer unititi materijal, poremetiti balansirani ekosistem mjesta i to je najgore mogu biti zbunjeni i postaviti vie pitanja nego to mogu dati odgovora. Zapisi mogu nekada biti djelomini, ako ih ikako ima. Nai najstariji ruevni spomenici su najee teko razumljivi. Oni koji su odgovorni za uvanje ruevina imaju drugi cilj. Oni moraju napraviti ruevine tako da budu shvatljive posjetiteljima. Nae shvaanje ruevina moe biti samo djelomino, njihovo fiziko stanje je uvijek problematino. Slikoviti prikaz strukture ruevina je moda najstarija metoda predstavljanja ruevina

 Ruevni spomenici, se vie cijene kada su prikazani u svom

vremenu i kada su postavljeni u okolini tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljea. Cilj je kreirati slike iz mnogo gledita, majstorije koje bi esto bile daleko od prirodnih. Prirodne kreacije su esto aranirane kako bi ojaale opi efekt sheme; brda, potoci, rijeke se prave na zahtjev. U nekim sluajevima konstruiraju se umjetne ruevine kao hvatai oka i arine toke. Jedan od primjera je Jervaulx Abbey u Yorkshireu; fontane su jedni od potpunih ruevina koje su ostale od slikovitog prikaza kojem se divilo. Tanka prirodna trava i obilje cvijea koje prekriva ruevne zidove, i nepripitomljeno drvee, biljke i travu koje se razmnoavaju i ostavljaju dojam zidova koji su onakvi kakvi su nekad bili.