You are on page 1of 22

Ivan Maurani SMRT SMAIL-AGE ENGIA

O piscu: Ivan Maurani


Hrvatski pjesnik i politiar roen 18. srpnja 1814. u Novom Vinodolskom. Srednju kolu pohaao je u Rijeci, Zagrebu i Szombathelyu (Maarska) dok je u Zagrebu studirao pravo. Nakon zavrenog fakulteta zaposlio se kao nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, a kasnije je postao odvjetnik u Karlovcu. U periodu od 1841. do 1848. slubenik je u gradskom vijeu Karlovca. Za vrijeme revolucionarnog razdoblja (1848. - 1849.) narodni je zastupnik i perovoa Hrvatskog sabora, te glavni redaktor saborskih zakljuaka i zakona. Vrhovnim dravnim odvjetnikom imenovan je 1850. godine. Deset godina kasnije (1860.) imenovan je predsjednikom Hrvatskog dvorskog dikasterija. Ve godinu dana kasnije (1861.) pa sve do 1865. godine na dunosti je dvorskog kancelara. Predsjednikom Hrvatskog sabora postaje 1871. i tu dunost obavlja sve do 1873. kada postoje hrvatski ban (tzv. ban puanin). Na banskoj dunosti ostaje do 1880., a nakon naputanja banske dunosti naputa i svaku politiku aktivnost i ivi povueno bavei se matematikom i astronomijom. Pjesme je poeo pisati jo kao srednjokolac u Rijeci. U periodu od 1835. pa sve do 1841. bio je suradnik Gajeve Danice. Gundulievo djelo Osman dopunio je 1844. (XIV. i XV. pjevanje), a 1846. objavio je svoje najvee i najznaajnije djelo - ep Smrt Smail-age eniga. Tim djelom, u kojem su spretno prevladani klasini i dubrovaki utjecaji kao i utjecaj narodne poezije, Mauarni je stvorio klasian junaki ep. Do 1849. najistaknutiji je voa radikalnodemokratske, tzv. karlovake grupe Ilirskog pokreta.

Kao ban nastoji voditi politiku uravnoteenosti izmeu maarskog i dvorskog utjecaja u Hrvatskoj, ali vie kao pasivni promatra nego kao aktivni politiki voa usmjeravajui svoja nastojanja na administrativno i kulturno unaprijeenje zemlje. Za njegova banovanja provedena je reforma pravosua, poltike uprave i kolstva, a 1874. osnovano je Sveuilite u Zagrebu, prvo u Junih Slavena. Pjesniki rad Ivana Maurania nije zahvaen protuslovljima njegova dranja u poltici: svjestan da je njegova politiko-inovnika praksa nespojiva s pozivom pjesnika Maurani je definitivno prestao pisati. Malo je znano da je bio i poliglot - govorio je devet jezika. Preminuo je 4. kolovoza. 1890. u Zagrebu. Danas se njegov lik nalazi na novanici od 100 Kuna. Mnoge ulice, trgovi i kole u Hrvatskoj nose njegovo ime, a u zagrebakom parku Zrinjevac postavljeno mu je i spomen bista.

Smrt Smail-age engia


Smrt Smail-age engia je spjev kojeg je napisao Ivan Maurani, njegovo najvee djelo objavljeno 1846. godine. Spjev je nastao djelomice po narudbi Dimitrija Demetra. Osnovnu grau Maurani pronalazi u stvarnom dogaaju, pogibiji turskoga junaka i hercegovakoga pae Smail-age engia u sukobu s hercegovakim Crnogorcima (dananja Crna Gora, Drobnjaci) u jesen 1840. Osnovna ideja spjeva je prolaznost sile, vjera u pravdu i konanu pobjedu dobra u ivotu. Ukupno, djelo ima 1134 stiha ukomponiranih u pet pjevanja (Agovanje, Nonik, eta, Hara, Kob).

KNJIEVNI ROD: proza VRSTA DJELA: povijesni ep

VRIJEME RADNJE: 16. stoljee


MJESTO RADNJE: Hercegovina

Sadraj:
I. Agovanje II. Nonik III. eta IV. Hara V. Kob

Agovanje:
Pripovijedanje u prvom pjevanju, u Agovanju, zapoinje tradicionalnom epskom tehnikom in medias res, te se od poetka spjeva pripovijeda o dogaaju koji je temelj relativno oskudnoj fabuli spjeva: o Smail-aginoj okrutnosti, o muenju i ubijanju nemoih i nedunih krana ali i pripadnika turskog svijeta. Tako ve prvi stihovi izvjeuju o aginoj naredbi da se osim Crnogoraca smakne i stari Durak jer se suprotstavio aginoj odluci o ubijanju nedune raje. Sluge zove Smail-aga, Usred Stolca kule svoje, A u zemlji hercegovoj: "Ajte amo, sluge moje, Brane mi izvedite, tono sam ih zarobio robljem Na Morai vodi hladnoj. Jo Duraka starca k tome, to me hra svjetovae Da ih pustim domu svome, Jer su, ree, vlaad ljuta; Oni e mi odmazditi Mojom glavom vlake glave: Ko da strepi mrki vue S planinskoga gladna mia."

Pripovjeda, tijekom cijelog spjeva pokazuje suosjeanje s jadnom, muenom i potlaenom rajom, ocrtava agine reakcije gnjev i bijes ( Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora)
jer raja umire bez rijei, suza i plaa: Kroz poljanu mrka krvca teknu, Niti pisnu, niti zubi krinu. Poljana se napuni tjelesa, Niti pisnu, niti zubi krinu. Ve tko zovnu Boga velikoga, Tko lijepo ime Isusovo, Ter se lasno rastadoe s suncem Zatonici mrijet naviknuti.

Prvo pjevanje zavrava smaknuem starog Duraka, Penjite ga na vjeala tanka, Neka znade to mu strah valjade. A Turina, ako jo imade Gdjegod koga ter se vlaha boji, Popet u ga nebu pod oblake, Tu nek plijen vranom vranu stoji, i tugom njegova sina Novice: I Novica sin mu zaman "Aman, aman!" suzan vriti.
Stil: epiteti (lijepo,hladnoj,gladna,planinskog) personifikacija (zadrhtae ta vjeala tanka) kontrast ( zadrhtae ta vjeala tanka, al nepisnu Crnogorad mlada) arhaizmi (delate, arslan) onomatopeja ( Krcnu kolac njekoliko puta Zviznu pala njekoliko puta )

Nonik:
U II. pjevanju, koje nosi ime Nonik, pripovijeda se o nepoznatu junaku koji nou putuje neprohodnim crnogorskim kajevima. Pripovjeda itatelju otkriva njegov identitet : je li hajduk, il uhoda turska, to uhodi sviloruna krda, Il volova stada vitoroga? Nit je hajduk, nit uhoda turska, Ve Novica, engia kavazu Vidjevi kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevi pravu aginu narav, Novica se odluio pridruiti svojim dotadanjim neprijateljima u borbi protiv Smail-age voen eljom da osveti oca. Otkuda si, od koje li strane? Koja li te srea nanijela, Ter si junak rano podranio?" Mudar Turin, za nevolju mu je, Mudar Turin mudro odgovara: "Kad me pita, kazat u ti pravo: Ja sam junak od Morae hladne, Od Tuine sela malenoga, Ispod gore glasna Durmitora. Nosim troje na srdacu jade: Jedni su mi na srdacu jadi, to ni engi smaknu Moraane; Drugi su mi na srdacu jadi, to mi engi pogubio baba; A trei mi na srdacu jadi, to 'e jo vie, da jo krvnik die

Stil: epiteti (ljui, gorski, sviloruna, malenoga) kontrast ( Sunce zae, a mjesec izae )

eta:
Tree pjevanje s naslovom eta zapoinje opisom malene ete Crnogoraca, koju predvodi junak Mirko, a koja se podigla na osvetu protiv engieva nasilja, zlostavljanja i ubijanja raje: Podie se eta mala Na Cetinju Gore Crne. Malena je, ali hrabra, U njoj jedva sto junaka, Ne junaka biranijeh Po obliju ni ljepoti, Ve po srcu junakome. Kojino e udariti Ne na deset, da utee, Nego na dva, da ih sijee eta se odluila sukobiti s agom . Na putu ih je stari sveenik blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane svoju rodnu grudu i svoj narod. Kad al eto inoga pastijera Gdjeno krotak k svome stadu grede Crkva mu je divno podnebesje, Oltar asni brdo i dolina, Tamjan miris to se k nebu die Iz cvijeta i iz bijela svijeta I iz krvi za krst prolivene "Djeco moja, hrabri zatonici, Vas je ova zemlja porodila, Krovita, ali vami zlatna. Djedi vai rodie se tudijer, Oci vai rodie se tudijer, I vi isti rodiste se tudijer: Za vas ljepe u svijetu neima. Stil: epiteti (mala, nona, tamna, brze ) kontrast (Malena je, ali hrabra ) usporedba (Ve ko' tajni glas duhova ) metafora ( Studen kamen prima ivot ) onomatopeja ( Ni tko ape, ni tko zbori, Ni tko pjeva, niti se smije )

Hara:
etvrto, najopsenije pjevanje spjeva nosi naslov Hara, a u njemu se niu stravini i zastraujui prizori muenja krana, iznose se sve oni iz povijesti poznate strahote turskih zlostavljanja, od nabijanja na kolac do povlaenja raje na repovima konja. U ovom pjevanju zli je aga odluio kupiti od naroda hara, tj. porez. Sa svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu mogli platiti porez odvodio bi kao zarobljenike. Jednog dana, aga je doao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je vojniku sluajno izbio oko, to je izazvalo podsmjehivanja meu narodom. Budui da je zbog toga aga bio ljutit, odluio se opustiti uz veeru. Iznenada je hrabra eta napala Turke. Zateeni turci nisu pruili jak otpor. Hajduk je Mirko pukom ubio zlog Smail-agu engia. Tako je Novica doekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turina Hasana. Nakon opjevanog krvoprolia pjevanje zavrava stihovima: Grad iz cijevi smrtni presta, A navali grad s nebesa: eta nona pod adorje ue. No je strana, krvi oblita, Tamna, crna; blago eti sade, Gdje ve trudna na noite pade

Stil: epiteti (lijepo, ljuta, debela, uti, nevesela) gradacija ( Hljeba, hljeba, gospodaru ! Ne vidjesmo davno hljeba !) usporedba ( Riknu aga ko' bik ljuti ) metafora ( Ljuta glada i nevolje ljute )

Kob:
Posljednje pjevanje Smrti Smail-age engia vrlo je kratko, nosi naslov Kob, i u njemu se kratkim potezima ocrtava pustinjakov stan u polju podno Lovena, a u tom stanu bijesno se Ture klanja krstu. To je ustvari lutka krotkog Turina koji se na udarac nogom o zemlju smjerno klanja i prigiba glavu. Nizom retorikih pitanja i odgovora pripovijeda nas izvjeuje da ta lutka predstavlja lik Smail-age. Tako zavrava spjev o okrutnom Smail-agi, takva je bila sudbina, kob, velikog silnika i muitelja potlaenih i slabih: ija 'e ovo ponosita alma? "To je alma age engijia, Al se tuno oko glave vije." ija 'e ovo, pobratime, glava? "To je glava age engijia, Ali iz nje tamne oi vire." ija 'e ovo okovana sablja? "To je sablja age engijia, Al alosno uz bedricu visi." ije 'e ovo zlaeno oruje? "To 'e oruje age engijia, Ali mirno o pojasu hra." ije 'e ovo zlatno odijelo? "To 'e odijelo age engijia, Al od sunca ne odsijeva, jadno!" Stil: epiteti (zlatno, alosno, tuno) personifikacija ( ija 'e ovo ponosita alna ? ) arhaizmi ( izba, gataj ) ponavljanje ( ije 'e ovo ... )

Karakterizacija likova:

Smail-aga je silni turski vlastelin, koji je veoma krvoloan i uiva ubijajui nevine i bespomone ljude. Svoje zarobljenike mui neuvenim metodama da bi ih zatraio i iz njih izvukao to vei hara.Iako se divi svojoj moi , on je u dui kukavica. Bezosjeajan je i surov.Ljuti ga to njegovi zarobljenici umiru ponosni i s vjerom u Boga.

SMAIL-AGA

Crnogorci:
Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima. Bogatstvo za njih ne predstavlja nita znaajno, njima je vanija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Umiru bez straha, ne isputajui ni jednog jauka, iako umiru u stranim mukama. Vjeruju u pravdu i Boga, i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati. Na bilo koji nain...

Analiza djela:

Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naih ljudi, koji voeni ljubavlju i odlunou rtvuju svoje ivote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglaen i religiozni moment, koji je bio znaajan u borbi naroda protiv turaka. Vano je bilo koje je vjere bio ovjek, jer se smatralo da je onaj koji je odbacio svoju vjeru priznavao tursku vlast.

Dojam o djelu:

Djelo nas se dojmilo zbog pounosti i vremena u kojem je pisano.To je bilo razdoblje turskih osvajanja kada su ljudi strahovali od pljaka, muenja i napada. Ipak su imali vjere, snage i hrabrosti da se suprostave agi u cilju da izbore svoju slobodu. Djelo ima povijesnu i kulturnu vanost. Zbog turske vladavine proeto je turcizmima.Obiluje raznim izraajnim sredstvima.

Ideja djela:

''Turin rei, al' mrijeti Za Hristovu vjeru svetu Teko nije, tko se za nju bije.''

''Sramota je takome junaku Kupit hara, ne skupit haraa, Dilitnut se, ne pogodit cilja, Kamol' slijepit mjete raje Turke, Kamol' da mu zlurad krst se smije.''